Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

22.10
S obzirom na prirodu sektora sigurnosti, određene informacije ne mogu biti dostupne
javnosti u interesu državne sigurnosti. Općenito govoreći, čak i kada se primjenjuju pravila
stroge povjerljivosti, ombudsman može imati pristup ukupnoj relevantnoj dokumentaciji u
konkretnom predmetu (primjerice, u Litvaniji). Međutim, ombudsman ne smije obznaniti
povjerljive podatke ili rezultate istrage široj društvenoj zajednici 549 (vidi uokvireni tekst pod
brojem 22.10).
Ima li ombudsman pravo ići u obilazak vojarni?
Mnoge države (primjerice, Njemačka, Gruzija) svojim ombudsmanima dale su pravo da
obilaze objekte svih postrojba u bilo kojem momentu, i bez prethodne najave (vidi uokvireni
tekst pod brojem 22.11). Izlazak na teren ombudsmanu omogućava da se susreće i razgovara
s vojnim pripadnicima i službenicima i namještenicima pri vojsci, te da na taj način izravno
stekne dojam glede uvjeta koji vladaju u tim oružanim snagama. Tijekom tih obilazaka,
navedene kategorije vojnika i djelatnika, ombudsmanu mogu iznijeti sve probleme sa kojima
se susreću u obavljanju svojih svakodnevnih vojnih dužnosti, i izraziti svoju određenu
zabrinutost, koja se često ne navodi u podnescima. Zahvaljujući posjetima na terenu,
ombudsman ima mogućnost poduzeti preventivne aktivnosti i relevantnim organima ukazati
na konkretne problematične situacije.
Zakon o povjerljivosti: posebne odredbe o povjerljivosti u okviru Ureda
parlamentarnog ombudsmana (Švedska) 550
Glava 11., članak 4.
„… Povjerljivost se ne odnosi na odluke koje donosi parlamentarni ombudsman, a kojima se određeni predmet
zaključuje. Ukoliko parlamentarni ombudsman ... dobije informacije od nekog drugog javnog organa, a ispostavi se
da su navedene informacije povjerljive, povjerljivost se u navedenom slučaju odnosi i na Ured ombudsmana ili na
Ured državnog pravobranitelja. Međutim, ukoliko su informacije navedene u dokumentu koji je pribavljen u svezi
s relevantnim aktivnostima, povjerljivost se na Ured ombudsmana odnosi samo ukoliko se može pretpostaviti da bi
javnom ili privatnom interesu bila nanesena značajna šteta, ukoliko bi navedene informacije bile obznanjene...“
549 Hans Born, Philip Fluri, i Anders Johnsson (priredili), Handbook on Parliamentary Oversight of the
Security Sector: Načeloles, mechanisms and practices (Geneva: Geneva Centre for Democratic Control of
Armed Forces, Inter-Parliamentary Union, 2003), str. 92.
550 Izvor:
240 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama