Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

(a) sudjelovati u upravljanju javnim poslovima, bilo neposredno, bilo preko slobodno
izabranih predstavnika;
(b) birati i biti biran na periodičnim istinskim, općim, jednakim i tajnim izborima,
koji osiguravaju slobodno izražavanje volje glasača;
(c) da bude primljen, pod općim jednakim uvjetima, u javne službe svoje države. 69
UN-ovo Povjerenstvo za ljudska prava smatra da, ukoliko postoji utemeljenost uvjerenja
da određene izborne funkcije nisu spojive s mandatom određenih pozicija (primjerice,
u pravosuđu, visoko pozicioniranim vojnim funkcijama, javnim funkcijama), mjere za
sprečavanje bilo kakvog sukoba interesa ne bi trebale neopravdano ograničavati prava
zaštićena stavkom (b). 70 U predmetu u kojem je Nizozemska nametnula ograničenja kojima
je spriječila aktivnog policijskog službenika da vrši izbornu funkciju u lokalnom vijeću,
Povjerenstvo je ta ograničenja podržalo: smatralo se da nema povrede članka 25. jer je cilj
ograničenja bio spriječiti sukob interesa. 71 Slična načela odnosila bi se i na ograničenja koja
se nameću oružanim snagama.
Pravo na sudjelovanje u demonstracijama
Sloboda mirnog okupljanja zajamčena je člankom 21. ICCPR-a i člankom 11. Europske
konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Jasno je da, općenito gledano,
izricanje kazni (uključujući i stegovne sankcije u službi) za sudjelovanje u demonstracijama
predstavljaju povredu članka 11. te da svako legitimno ograničenje mora zadovoljiti kriterij
razmjernosti. 72 Međutim, u članku 11.2. Europske konvencije stoji:
Ovim se člankom ne zabranjuje uvođenje zakonitih ograničenja na ona prava koja
uživaju djelatne vojne osobe oružanih snaga, policije ili državne administracije.
Članak 21. ICCPR-a ne sadrži formulaciju ekvivalentnu navedenoj (vidi uokvireni tekst pod
brojem 8.3). S obzirom na to, moglo bi se tvrditi da, u svrhu Europske konvencije, država može
imati mogućnost da djelatnim vojnim osobama oružanih snaga nametne ograničenja u smislu
sudjelovanja u demonstracijama i pored onih koja su navedena u ICCPR-u ili onih koja nisu
zadovoljila test razmjernosti. To je, međutim, donekle nerealno očekivati jer bi to u svakom
slučaju predstavljalo kršenje ICCPR-a (koji govori o konkretnim razlozima za ograničenja
koja su «neophodna u jednom demokratskom društvu»). Zatim, većina ograničenja koja
se nameću djelatnom vojnim osobama oružanih snaga tiču se interesa državne sigurnosti,
javnog reda ili javne sigurnosti u svakom slučaju.
4. Različiti pristupi
Stavak 23. OESS-ova Kodeksa ponašanja u vojno-političkim aspektima sigurnosti navodi
da, «pri osiguravanju građanskih prava pojedinih djelatnih vojnih osoba oružanih snaga,
države su dužne osigurati političku neutralnost oružanih snaga». Ravnoteža između interesa
zajednice za političkom neutralnošću oružanih snaga u cjelini i političkih prava pojedinih
djelatnih vojnih osoba oružanih snaga može se postići na različite načine. Kako se može
vidjeti iz uokvirenog teksta pod brojem 8.3, ograničenja prava na članstvo u političkoj stranci
i prava na kandidiranje za političku funkciju koja se odnose na pripadnike oružanih snaga
69 Pored toga, članak 3. Protokola 1. uz Europsku konvenciju navodi: ”Visoke strane ugovornice obvezuju se
da u primjerenim vremenskim razmacima održavaju slobodne izbore tajnim glasovanjem, pod uvjetima koji
osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnog tijela.”
70 UN-ovo Povjerenstvo za ljudska prava, Opći komentar 25. (57), UN Doc. CCPR/C/21/Rev.1/Add.7 (1996.),
stavak 25.
71 Debreczeny protiv Nizozemske, UN-ovo Povjerenstvo za ljudska prava, 3. travnja 1995., priopćenje broj
500/92., UN Doc. CCPR/C/53/D/500/1992.
72 Ezelin protiv Francuske, Europski sud za ljudska prava, 26. travnja 1991., European Human Rights Reports,
svezak 14., 1992., str. 362.
60 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama