Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

pregovaranja o plaćama ili o izmjenama uvjeta službe, mirovinama i tome slično. Formalna
pozicija tih modaliteta može se podržati i zakonski određenim uvjetom da se oni iskoriste
prije nego što se uvedu bilo kakve promjene.
Takvi modaliteti razrađeni su u Francuskoj, gdje se Općim zakonom o vojsci od 24. ožujka 2005.
zabranjuje djelatnim vojnim osobama oružanih snaga da se pridružuju profesionalnim udrugama,
ali Visoko vojno vijeće (Conseil Supérieur de la Fonction Militaire, ili CSFM) omogućava
sudjelovanje u razgovorima o uvjetima službe. 101 Oformljen 1990. godine, CSFM daje naputke
o pitanjima u svezi s uvjetima službe, i mora ga se konzultirati u slučajevima kada se predlažu
zakoni i propisi koji se odnose na te uvjete. CSFM se sastoji od članova koje biraju vijeća oružanih
snaga, a bavi se različitim pitanjima, primjerice, promicanjem u karijeri, prijelazom na civilni
način života, financijskom situacijom u oružanim snagama, mirovinskom reformom, stambenim
pitanjima, te uvjetima međunarodnih operacija. Bilo koje pitanje može se staviti na dnevni red
CSFM-a i to glasovima većine članova. Na razini oružanih snaga oformljeno je sedam vijeća koja
pokrivaju sljedeće: vojsku, zrakoplovstvo, mornaricu, vojnu policiju, medicinski korpus, agenciju
za nabavke, te agenciju za energiju. Članovi vijeća biraju se nasumce i to između onih djelatnih
vojnih osoba odgovarajućih snaga, koje se kandidiraju za to mjesto. Vijeća imaju dvije funkcije:
razmatranje svakog pitanja koje se tiče uvjeta službe ili organizacije rada u oružanim snagama, i
zastupanje stavova djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika oružanih snaga o pitanjima
upućenim CSFM-u. Sličan pristup primjenjuje se i u Italiji. 102
Kako i samo ime sugerira, neautonomni modaliteti suočavaju se s opasnošću da im se pripiše
nedostatak kredibiliteta ili legitimiteta u zastupanju interesa djelatnih vojnih osoba oružanih
snaga zbog činjenice da ih ne stvaraju same djelatne vojne osobe, nego ih nameću organi
vlasti sa više razine. Premda je možda samim oružanim snagama lakše da ih konzultiraju,
odsustvo demokratske odgovornosti prema onima čije interese zastupaju, nužno umanjuje
njihove ovlasti da govore u ime djelatnih vojnih osoba oružanih snaga.
Treći pristup podrazumijeva postojanje odobrene, ali ipak autonomne vojne udruge. Neke
udruge te vrste postoje već dugi niz godina, kao što su udruge u Nizozemskoj, Belgiji i
Švedskoj (prva udruga osnovana je u Nizozemskoj krajem 19. stoljeća), dok su druge, kao
što su one u Poljskoj, Mađarskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj, nastale kao rezultat nedavno
provedenih ustavnih promjena. U državama koje primjenjuju ovaj treći pristup, djelatnim
vojnim osobama oružanih snaga nije zakonom zabranjeno pridruživanje vojnim udrugama.
9.2
Vojne udruge u određenim državama
Švedska udruga vojnih časnika (SAMO)
• Utemeljena 1995. godine, nakon spajanja dvije starije udruge: Švedske udruge časnika (Svenska Officersförbundet)
i Državne udruge časnika (Officerarnas Riksförbund);
• Okuplja oko 9.500 časnika svih činova, od poručnika do generala/admirala;
• SAMO je članica Švedske konfederacije profesionalnih udruga;
• Funkcionira putem Vijeća za pregovore javnih zaposlenika, pregovaračkog kartela za sindikate službenika i
namještenika u službama vlade, okružnih vijeća ili lokalnih organa vlasti;
• SAMO je zaključio niz sporazuma s oružanim snagama o pitanjima koja se tiču radnog vremena, putovanja i uvjeta
smještaja, zapošljavanja pričuvnih časnika, zapošljavanja drugih kategorija vojnih službenika i namještenika, te
međunarodne službe;
• Iako mu proglašenje štrajka nije zakonom zabranjeno, SAMO je putem kolektivnog ugovora na određeno
vremensko razdoblje pristao da ne koristi instrument štrajka.
101 Vidi .
102 Vidi Zakon o obrani prava i interesa pripadnika oružanih snaga, siječanj 1980. Vidi i Nesterov i Pruefert,
op. cit., napomena 82., str. 119.-121.
71 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama