BROJ 16. - Moja Sana

nolimit.ba

BROJ 16. - Moja Sana

UMJESTO UVODNIKA

''Entropija je težnja sistema da spontano pređe u stanje veće

neuređenosti. Sa entropijom se neprekidno srećemo u svakodnevnom

životu. Svako je vidio knjigu kako padne sa stola pri čemu

se njena kinetička energija pretvorila u toplotu i malo ugrijala podlogu

na koju je pala. Ali niko nije vidio da knjiga sa poda poleti na

policu uz spontano hlađenje poda. U prvom slučaju entropija sistema

raste a u drugom opada. Svi spontani procesi se odigravaju u

smjeru porasta entropije. Normalno, niko nas ne sprječava da knjigu

podignemo i vratimo u policu, ali tada smo smanjili entropiju na

račun rada koji je izvršen podizanjem knjige. A da bi se došlo do te

energije morala je da poraste entropija na nekom drugom mjestu pri

čemu je ukupan rezultat porast entropije u svemiru.''

Ova definicije pojma entropije, preuzeta sa Wikipedije dobro oslikava

našu zbilju. Nezgodna je ova entropija, a kada bi je definisali kao

stepen neuređenosti ili uneređenosti (kako dvosmislena riječ), mogli

bi konstatovati da svaki sistem, pa tako i politički, teži neuređenom

iliti uneređenom stanju, a da bi ga držali koliko toliko uređenim

moramo trošiti energiju, što političari, kao i svaka ljudska individua,

naravno izbjegavaju. Čak šta više, veliki broj ''narodnih tribuna'' i

vlastele svojim djelovanjem ne samo da ne smanjuju uneređenost,

već joj idu u prilog, pa i ako se bilo kakav sistem u stvori, oni ga

entropijski neumitno razaraju.

Ekološki sistem je sistem koji se u dobroj mjeri sam uređuje, naravno

trošeći energiju sunca, samoobnovljiv je ukoliko se ne pojavi

čovjek i počne sa uneređivanjem.

Primjer prvi: Hajdemo malo lokalno posmatrati. Cijelo proljeće su

Sanjani raznih uzrasta i socijalnih grupa, što dobrovoljno, što po

direktivi, što za novac, skupljali planine smeća i otpada, da bi smanjili

pogubno djelovanje uneređivača. Pri tome su, naravno, povećavali

ukupnu entropiju svemira jer su, da bi nadoknadili izgubljenu energiju,

pojeli velike količine sendviča, Hašimovog bureka, ćevapa,

piletine, itd. Dakle, pretvarali su materiju u energiju. No to nije problem,

već je neshvatljivo kako se onda našla individua da istrese dvije

prikolice smeća tamo gdje su ovi vrijedni ljudi, nekoliko dana prije,

očistili nekoliko kvadratnih kilometara. Narodski rečeno ''posr'o im se

na pos'o''. E, to je uneređivanje, to je žalost, to je rasturanje

sistema.

Primjer drugi: Decenijama su vrijedni ljudi, vođeni dobrim

menadžmentom, u sistemu koji je bio uređen i funkcionisao ''kao

doxa'', gradili sanski gigant, preduzeće koje je u svojim najboljim

danima zapošljavalo preko 3000 ljudi i bilo turbo motor svekolikog

razvoja općine Sanski Most, a vjerovatno i šire. Sve dok se nisu

pojavili uneređivači. Crna privatizacija nadvila se nad uređeni

sistem, od prvih poslijeratnih direktora do apokalitičnih američkih i

turskih kvazi investitora, i entropija je, oblizujući se ''došla po svoje'',

'em je uništen kompletan sistem (da ne kažem uneređen), 'em su se,

brate, nakrali do besvjesti. Sada kompleks od 200 dunuma stoji na

milost i nemilost lešinarima koji će, sada bez ikakvih smetnji,

očerupati ako je još išta ostalo od ovog sistema. Radnici su, u

međuvremenu, ili poumirali, tijelo im se, iz uređene materije, polako

razgradilo u haotičan skup hemijskih elemenata, a oni koji su živi, ili

su se ''snašli'' ili ''tavore na rubu ćamotinje''.

Primjer treći: Kada se skupi grupa ljudi, entuzijasta, profesionalaca,

namćora, kukavica, lidera, melanholika, itd., itd.... ima nas svakakvih,

i odluči da malo uredi sistem informisanja u nekoliko gradova sliva

rijeke Sane, onda oni neminovno unose red, smanjuju entropiju jednog

izolovanog sistema (iako u nekom drugom povećavaju, dok se

hrane, troše struju, gorivo i slično) i njihov rad može bit samo

društveno koristan. Ma koliko neko pokušavao da dezinformiše

javnost, da sakrije informacije, da stvori smutnju i zabunu, tu su

novinari našeg magazina koji informišući objektivno i profesionalno,

''ni po babi ni po stricu'' povećavaju uređenost društveno političkog

sistema.

Nakon ovog uvoda, vjerovatno vam nije jasno šta sam htio da

kažem, ali nije ni bitno, važno je da nas čitate i uvažavate naš rad,

a ako nam ne možete pomoći nemojte ni odmagati (znaju Oni kome

se obraćam).

Z.F.

Propala privatizacija sanske drvne industrije

RASKID SA TURCIMA

JER NISU IZVRŠILI OBAVEZE

str. 4

Prijedorske traume

SKRIVAČI KOSTIJU

str. 12

Recesija

SANSKI

OPĆINARI

PRISTALI

NA KRESANJE

PLATA

str. 5

Prijedorsko

kulturno ljeto

ĆERAĆEMO SE

Faruk i metropole

SARAJEVSKI

LICIMURI

str. 20

str. 14

Redakcija: Midhat Dedić, Zlatan Čekić, Edin Ramulić, Edin

Aganović, Enes Kurtović, Samir Sinanović, Nevres ef. Softić,

Alida Pejić, Adis Egrlić

Glavni i odgovorni urednik: Zebir Filović

design NO LIMIT TECHNOLOGY, Štampa: Gold print, Ključ

izdavač: d.o.o. NO LIMIT TECHNOLOGY, Sanski Most, Prijedorska

83

tel: 037 689 036, fax: 037 695 027,

mojasana@nolimit.ba, www.mojasana.ba

zebir@bih.net.ba

Firma d.o.o. NO LIMIT TECHNOLOGY i magazin “Moja Sana” ne

odgovaraju za sadržaj i istinitost

objavljenih reklamnih i propagandnih poruka.

Uredništvo ne snosi odgovornost za štamparske greške.

Zabranjeno je reprodukovati i koristiti štampane sadržaje

magazina bez pismenog odobrenja izdavača.

Magazin izlazi mjesečno

str.

3


RETROVIZOR

str.

4

NEGATIV

Agonija ’’Drvne industrije Sana’’

RASKID SA TURCIMA

JER NISU IZVRŠILI OBAVEZE

Agencija za privatizaciju USK objavila

je raskid kupoprodajnog ugovora o

kupovini većinskog kapitala Drvne

industrije „Sana“ , koji je prije nešto više od

dvije godine zaključen s turskom kompanijom

„Seha industrial jatirmilar“ iz Istanbula.

Prema riječima direktora ove agencije,

Samira Ćatovića, odluka o raskidu je

donesena nakon što kupac iz Turske nije

ispoštovao gotovo ni jednu obavezu na koju

ga je obavezivao ugovor.

„Kupac nije pokrenuo proizvodnju niti je investirao

dogovorenih tri miliona maraka u proizvodne pogone.

Također, nije izvršio niti preuzete obaveze prema

radnicima firme“, obrazložio je Ćatović odluku agencije.

Prema njegovim riječima, agencija je u proteklom periodu

u nekoliko navrata udovoljavala zahtjevima kupca za

prolongiranjem vremenskih rokova vezanih za izvršenje

U

Sanskom Mostu u naselju Pobriježje na putnom

pravcu Sanski Most – Prijedor polovinom augusta,

dogodila se teška saobraćajna nesreća u kojoj je

povrijeđeno više lica. Do udesa je došlo kada je vozač

audija bečkih tablica Samir Maličević (29) vozeći iz pravca

Sanskog Mosta prešao na suprotnu stranu komunikacije i

udario u putničko motorno vozilo golf za čijim upravljačem

je bio Mirzet Musić iz sela Čarakovo, općina Prijedor. U

golfu je smrtne ozljede zadobila Hata Musić (68), a lakše

tjelesne ozljede vozač Mirzet Musić i njegovi sin Amir

Musić (12), dok se suvozač Mirzet Musić žalio na povrede

glave. Almir Musić (15) koji je takođe bio u golfu prošao je

bez vidnih povreda. Audi je nakon

udarca u golf zaustavio reklamni stub

obližnjeg bazena.

Odmah po udesu ljudi su pritekli u

pomoć unesrećenima, a brzo su stigli

medicinari iz Službe hitne pomoći

sanskog Doma zdravlja, policajci i

vatrogasna služba. Saobraćaj je zbog

uviđaja bio blokiran dva sata.

Očevici kažu da se "audi" kretao

velikom i neprilagođenom brzinom.

- Neposredno pred udes uočio sam

kako se vozilo iza mene kreće suviše

brzo. Spremao sam se da skrenem u

dvorište kuće gdje stanujem, ali sam

odustao i pomakao svoje vozilo na

trotoar. Odmah zatim čuo se strašan

udar - ispričao je Samir Ramić. Iz

istog dvorišta izišao je Harko Mulalić

i pomogao unesrećenim u vozilu do

preuzetih obaveza. Ćatović je istakao kako u ovom trenutku

nije poznata dalja sudbina sanske drvne industrije,

te da će odluka o eventualnom pokretanju stečaja ili

pokušaju nove privatizacije biti donesena nešto kasnije.

U posljednjih pet godina ovo je drugi neuspješni pokušaj

privatizacije ove firme na čijem se spisku još uvijek vodi

oko dvije stotine radnika. U međuvremenu radnici koji su

čuvali imovine ovog preduzeća izjavili su kako zbog

neplaćenih naknada više neće obavljati ove poslove.

SAOBRAĆAJNI UDES U POBRIJEŽJU

ODNIO JEDAN LJUDSKI ŽIVOT

dolaska medicinske službe.

- Prije šest godina na istom mjestu sam iz golfa sa

komšijama vadio dvojicu poginulih. - kazao je Mulalić.

Ponovo se dogodilo, pojačan promet na našim ulicama

uvjetovan dolaskom dijaspore i turista svake godine

odnese neki život u saobraćajnim nesrećama. Teško je reći

da li se ovakve nesreće mogu izbjeći ali se svakako njihov

broj može smanjiti ukoliko vozači poštuju propise i shvate

da sa svojim snažim i moćnim mašinama ne mogu voziti

''do daske'' kao što to rade na širokim ''autobanovima'' po

zapadnoj Evropi.


POZITIV

Bruceloza na sanskoj općini pod kontrolom

Sitni preživari

potpuno obuhvaćeni kontrolom

Veterinarska inspekcija USK u

saradnji sa JP "Veterinarska

stanica" u Sanskom Mostu

neškodljivo je uklonila 24 grla ovaca

i koza i dvije krave, sve iz jednog

domaćinstva u selu Tomina kod

Sanskog Mosta, koje su bile pozitivne

na brucelozu.

- Odličnom saradnjom sa

Higijensko-epidemiološkom

službom Doma zdravlja u

Sanskom Mostu upozorili smo

na sumnju da je četvoročlana porodica iz Tomine

možda oboljela od bruceloze. To se potvrdilo i ta se

porodica liječila u Kantonalnoj bolnici Bihać - kaže

Izet Kovačević, direktor JP "Veterinarske stanice".

Kovačević naglašava da u ovom trenutku postoje još dva

potencijalna žarišta sa četiri odnosno jednom kravom

sumnjivom na brucelozu. Krv sumnjivih životinja poslana

ja na analizu u Sarajevo.

Brucelozna stada na području sanske općine datiraju od

2004. godine kada je utvrđeno 30 pozitivnih reaktora na

stadu ovaca. Godinu dana kasnije bruceloza je otkrivena

na 21 ovci, dok je krajem 2006. godine broj potvrđenih

bruceloznih grla iznosio 330. Od 2007. godine vrši se

100-stotni obuhvat kontrole na brucelozu sitne i 70-postotni

obuhvat krupne stoke i po tome su jedinstveni u BiH.

U ovoj godini ostalo je još svega 220 sitnih preživara iz

dva stada koje će biti podvrgnuti kontrolom.

Sanski općinari pristali na kresanje plata

Sindikat radnika zaposlenih u

administraciji općine Sanski

Most, pristao je na smanjenje

plata od deset posto i o tome su potpisali

ugovor načelnik ove općine, dr

Sanjin Halimović, te predsjednik

pomenutog sindikata, Fazir Vukalić.

Ugovorom je precizirano da radnicima

u administraciji bude isplaćen

regres u iznosu od pet stotina maraka,

ta da iznos toplog obroka ostane

12 maraka po jednom danu. Vukalić

je istakao kako je sindikat ovakvu

odluku donio zbog teške ekonomske

situacije i osjetno slabijeg punjenja

budžeta u ovoj kalendarskoj godini.

„Drago mi je što smo postigli dogovor

sa sindikatom, a očekujemo da

identičan sporazum zaživi i u drugim

javnim institucijama koje se finansiraju

iz budžeta općine. Želimo da sa

uštedama započnemo kod onih što

imaju posao, a ne da uzimamo od

onih koji su bez zaposlenja“, rekao je

Halimović. Prema njegovim riječima

ovo su prvi konkretni koraci u proved-

bi nedavno donesenog programa

mjera štednje u općini Sanski Most,

kojima se između ostalog predviđa

značajno kresanje materijalnih

troškova, kao i odustajanje od realizacije

kapitalnih investicija dok traje

ekonomska kriza.

RETROVIZOR

str.

5


INTERVJU

str.

6

Zijah Sokolović,

glumac koji ne daje intervju svakome

U okviru bogate kulturne ponude ovogodišnjeg „Ljeta

na Sani“, Sanjani su bili u prilici da na djelu vide Zijaha

Sokolovića, velikog barda pozorišta i filma. Sokolović se

Sanjanima predstavio komadom „Kobajagi mene je

donijela roda“, komedijom koja je u proteklim godinama

doživjela ogroman uspjeh kod pozorišne publike.

Poslednji put u Sanskom Mostu Zijah Sokolović je

boravio u periodu prije rata, kada je u ovom gradu igrao

predstavu „Glumac je glumac....“ Zadnjih osam godina

Sokolović živi, glumi i režira u Austriji i Sloveniji.

Profesor je na katedri za glumu na Brukner

Konzervatorijumu u Lincu. Mlađoj populaciji kod nas

prepoznatljiv je po ulozi u seriji "Ljubav, navika, panika".

Takođe je glumio i u filmovima: "Zaboravljeni", "U raljama

života", "Prokleta avlija" i "Gluvi barut", kao i u

brojnim pozorišnim predstavama. Njegov boravak u

Sanskom Mostu iskoristili smo za kraći intervju na koji

je Sokolović pristao, iako je poznato da ovaj glumac

nerado i rijetko daje intervjue novinarima.

Ovaj svijet ne počiva

na istinama

nego na zabludama

MOJA SANA:Sjećate li se Vašeg

poslednjeg gostovanja u ovom

gradu i kako Vam se dopada Sanski

Most?

SOKOLOVIĆ: Mislim da

sam u ovom gradu boravio

nekoliko godina prije nesretnog

rata koji je zahvatio

bivšu Jugoslaviju. Tada sam,

mislim, u ovdašnjoj sportskoj

dvorani, igrao predstavu

„Glumac je glumac...“ Inače,

radi se o mojoj najizvođenijoj

predstavi koja je ove godine

napunila trideset godina, a

mislim da sam je igrao više

od 1500 puta. Tada sam

ovdje naišao na sjajan prijem,

baš kao i sada. Ono što

sam mogao vidjeti je da je

Sanski Most lijepo uređen

grad, sa divnom rijekom koja

protiče. Uvijek mi je bilo

simpatično što se građani

ovog grada nazivaju Sanjani,

a građanke Sanjanke.

MOJA SANA: Šta nam

možete reći o predstavi

„Kobajagi, mene je donijela roda“,

kojom ste oduševili pozorišnu publiku

u ovom gradu?

SOKOLOVIĆ: Imate dijete u dobi u

kojoj bi mu trebalo objasniti kako je

došlo na svijet. Predstava je to koja bi

djeci i roditeljima trebala

olakšati odgovaranje na pitanja

poput onih otkud smo došli,

kamo stremimo i čemu se smijemo

nadati, što bi rekao Kant.

Tajna sopstvenog porijekla je

jedna od najuzbudljivijih koja

se pred dijete postavlja od

trenutka kada stekne svijest o

sebi. Od toga kako će biti

razriješena i ko i kako će mu

pomoći u tome, zavisi njegov

dalji odnos prema sopstvenoj

polnosti, odnos prema drugom

polu, razumijevanje ljubavi i

svijeta u kojem živi zavisi njegovo

mentalno zdravlje kada

odraste. U današnje vrijeme

komunikacija, kompjutera i

televizije, i najmlađi se smiju

pričama o rodi i bebama koje

mame i tate nalaze u kupusu.

Roditelji su ipak pred dilemom,

kako dijete dovesti do saznanja

o nastanku života, a da to


ude prirodno i istinito i razumljivo, s

mjerom i ukusom, a ipak bez vulgarizacije,

ustezanja i zaplitanja u mutne

metafore.

MOJA SANA: Veliki pisac Gabrijel

Garsija Markes je izjavio kako je

djetinjstvo najvažnija dob u

čovjekovom životu i da čovjek sve

važno doživi do svoje osme godine,

a da je sve kasnije samo ponavljanje.

SOKOLOVIĆ: Divna misao s kojom bi

se apsolutno složio. Moram da kažem,

da sam predstavu napisao na osnovu

detaljnih proučavanja emocionalnog

razvoja djece kojeg su proveli austrijski

psiholozi. Poznato vam je da već dugi

niz godina živim i radim u toj zemlji.

MOJA SANA: Danas je teško vrijeme

za kulturu, mediji se okreću spektaklima,

svijet banalnostima, a nove

zvijezde koje nam svakodnevno serviraju

na TV-u nemaju ni elementarno

obrazovanje ni zanimanje. Što se

događa i vidite li uopće nekakvu

budućnost za kulturu, knjigu ili

kazalište?

SOKOLOVIĆ: Osjećam da sve dobro

polako u meni nestaje i osjećam se sve

pozitivnije i pozitivnije... dakle, ovaj

svijet ne počiva na istinama, nego na

zabludama, zakoni nisu izmišljeni da

Computer Shop

NO LIMIT

TECHNOLOGY

nestane zlo i lopovluk, nego da,

ponekad, možda, pobijedi pravda.

Eskalacija globalne banalne nekulturne

i prazne i fundamentalistički primitivne

komunikacije, ali zato profitne, samo je

dokaz da s druge strane ima malo ili

premalo kulturnih umjetnika koji nastavljaju

pračovjekovu historijsku borbu

za drugačijim svijetom od ovoga u

kojem živimo. Ova, naša, druga strana

je desetkovana sljepilom nacionalizma

i svinjskom gripom koju zovu

kapitalizam, ali ja vjerujem u mlade

nove članove i snagu ljudskog duha, u

Boga koji se pojavljuje u ljudima bez

obzira da li nam se sviđaju ili ne, bez

obzira da li se mi njima sviđamo ili ne...

jer, kad-tad, ovima prvima slijedi recesija,

ha, ha, ha, eto tada moje radosti...

MOJA SANA: Mediji su vam u proteklim

godinama prišili epitet glumca

apatrida, čovjeka bez domovine.

Smeta li Vam to?

SOKOLOVIĆ: Smeta mi ukoliko se to

posmatra iz provincijske perspektive.

Mene je provincijalizam i otjerao u svijet

iz mog rodnog grada. Čovjek je

stvorio svijet, što znači da u svakom

čovjeku postoji ono što je on stvorio.

Postoji u meni i Balkan i Sibir, Afrika i

Antarktik, Amerika i Australija,

Francuska i Njemačka, Jugoslavija i

VELIKA AKCIJA LAPTOPA

Austro-Ugarska... ja sam i Bosanac i

Bošnjak, Indijanac i Aboridžin... Zavisi

koliko ko putuje po sebi i gdje se traži i

kampira... Ako kažu da je Balkan krv i

meso, crna rupa, nešto čega se svijet

treba stidjeti i plašiti, što su onda

zločini u ime civilizacije koje su učinjeni

izvan geografskih okvira Balkana?

Dakle, svaka aristokracija je nastala na

bezobzirnoj pljački i bestidnoj agresiji i

raduje se svakoj novoj koja se

uspostavlja...

MOJA SANA: Često Vam prišivaju

epitet jugonostalgičara. Kako sada

gledate na nekadašnju zajedničku

državu?

SOKOLOVIĆ: Jugoslavija je politička

prošlost! Ili generalna proba za Europu,

pa sada gledamo premijeru na koju

smo i mi pozvani. Ako gledamo

umjetnički, svima nama nedostaje tog

prirodnog ljudskog okoliša da bismo

bili prirodno kompletni. Nama sunce

ipak dolazi s istočnog Balkana, a njima

oblaci i kiša sa zapadnog Balkana, ali i

mi smo oblake dobili od Engleske, a

oni sunce od Japana. Okrenimo se

sebi i prirodi i Europa će se moći brže

i ljepše udružiti.

Razgovarao:

Zlatan Čekić

TAMO GDJE

VISOKA

TEHNOLOGIJA

NEMA GRANICA

INTERVJU

str.

7


DUHOVNOST

str.

8

Sa Wikipedije, slobodne internet enciklopedije

Ramazan je deveti mjesec muslimanskog kalendara. To je mjesec posta, što znači suzdržavanje od jela i pića,

seksualnog odnosa, loših riječi i ponašanja i ostalih stvari zabranjenih u Islamu. Posti se od zore pa sve do

zalaska sunca.

RAMAZAN

Farz

Svakom punoljetnom, pametnom i

zdravom muslimanu i muslimanki

farz je (obaveza) postiti. Međutim,

ima slučajeva kada određene osobe

ne moraju postiti uz Ramazan, iako

ispunjavaju navedene uslove. To su

teži bolesnici, putnici, trudnice, kao i

žene koje doje djecu, ako će im post

štetiti zdravlju. Ove osobe napostit će

dan za dan, kada im se za to pruži

prilika. Sasvim oronuli starci i starice,

te bolesnici kod kojih nema izgleda

za ozdravljenje, ne moraju napaštati

propuštene dane posta, nego će sa

svaki dan podjeliti fidju, ako im to

materijalne mogućnosti dozvoljavaju.

Fidja je jednodnevna hrana za osobu.

Žene koje su u hajzu i nifasu

(mjesečnica ili su u periodu od 40

dana nakon poroda), ne smiju postiti

ni klanjati. Propuštene dane posta će

one kasnije dan za danom napostiti,

dok namaze koji su im prošli nisu

dužne klanjati. Jelo, piće, pušenje i

spolno općenje kvare post. Međutim,

ako onaj koji posti, nešto pojede iz

zaborava (slučajno), post mu neće

biti prekinut,ako odmah prestane to

činiti, ili ako ga neko upozori na to.

Ali,ako je svjestan da posti, pa

slučajno, nehotice, proguta malo

vode prilikom uzimanja abdesta ili

gusula, post će mu biti pokvaren, i on

taj dan mora napostiti. Ko se svjesno

i namjerno omrsi, bez opravdana

razloga, on mora napostiti taj dan, i

još, kao kaznu, 60 dana neprekidno

postiti. U slučaju da ne mogne toliko

dana neprestano postiti, podijelit će

za svaki dan po jednu fidju. Ovo se

zove keffaret. Dovoljan je jedan keffaret

za više „prekršaja“ tokom posta.

Dužnost je napostiti samo dan za

dan, ako se nešto pojede, od čega se

ne osjeća nikakva slast, kao naprimjer

sirova riža, sirova pšenica, tijesta,

papir i slično. Zatim, ako se proguta

malo vode iz neopreznosti, kako je

gore već navedeno, prilikom uzimanja

abdesta ili gusula, ili ako

određena osoba nije postila iz opravdana

razloga (putnik, bolesnik, trudnica

i dojilja).

Itikaf

Za ramazan je vezana još jedna

dužnost koja spada u sunneti-kifaje,

a to je itikaf. Ova dužnost obavlja se

na taj način, što se deset zadnjih

dana Ramazana provede u ibadetu.

To se čini obično u džamiji. Itikaf

počinje dvadesetog dana Ramazana

poslije ikindije, a završava se pred

iftar posljednjeg dana Ramazana.

Ako ovu dužnost obavi makar jedna

osoba u jednom mjestu, onda ta

dužnost spada sa ostalih građana. A

ako je ne obavi niko u jednom

mjestu,onda su svi muslimani tog

mjesta propustili jedan važan sunnet.

Itikaf obično obavlja samo jedna ili

dvije osobe, koje znaju lijepo i pravilno

učiti Kur'an, a uz to imaju lijepo

vladanje. Te osobe povuku se u

džamiju i provedu cijelo vrijeme itikafa

u džamiji, baveći se samo ibadetom.

Oni ne smiju izlaziti iz džamije,

osim u iznimnim slučajevima, kao što

su npr. uzimanje abdesta ili gusula i

obavljanje prirodne nužde. Bolje je

da dvije osobe budu u itikafu,jer dok

jedna spava,druga će bdjeti i ibadet

činiti, tako da se za tih deset dana

ibadet nikako ne prekida. Muhammed

a.s. je sam ibadet obavljao. Iz toga

se vidi koliko je to zaista važna i

časna dužnost.

Sadakatul-fitr

Vadžib je svakom imućnom muslimanu

i muslimanki dati sadakai-fitr

za sebe i za svoju malodobnu djecu.

Visina sadakai-fitra u naravi iznosi, 1

kg i 67 dkg pšenice, ili dvostruka

količina (3,33kg) ječma, hurmi,

rezačija ili sira. Uglavnom,to nije ništa

drugo nego jednodnevna hrana za

jednu osobu, pa nije potrebno polemisati

o visini sadakai-fitra. Sam

obveznik može odredit njen iznos u

novcu na taj način, što će izračunati,

koliko mu je potrebno za jednodnevnu

hranu. Sadakai-fitr se daje

siromašnim muslimanima i muslimankama,

a prvenstveno siromašnoj

rodbini i komšijama.

Međutim, tu sadaku nije dozvoljeno

davati rodbini u uzlaznoj i silaznoj

liniji: roditeljima i njihovim roditeljima,

zatim djeci, unučadima i

praunučadima. Svakako, najbolje je

dati sadakai-fitr za potrebe islamske

zajednice. Sadakai-fitr obično se daje

koncem Ramazana, pa do pred klanjanja

Bajram-namaza. Ako se ne

podijeli u to vrijeme, nego poslije

Bajram-namaza, onda to više ne

spada u sadakai-fitr, nego u običnu

sadaku.


str.

9


KLJUCKE TEME

str.

10

Obilježavanje stradanja Bošnjaka

u Botonjićima

U

džematu Botonjići u općini

Ključ 7. augusta obilježena je

sedamnaesta godišnjica

stradanja mještana ovog sela. Na taj

dan 1992. godine zločinci dođoše u

Botonjiće i na najgnusniji način ubiše

i zapališe 13 ljudi žena i djece samo

zato što su bili muslimani. Evociranju

uspomena na događaje od 7. augusta

1992. godine pored preživjelih

džematlija džemata Botonjići, ključkih

imama predvođenih glavnim imamom

Erminom ef. Vučkićem, muftije

banjalučkog Edhem ef. Čamdžića,

vijećnika Općinskog vijeća prisustvovao

je i Općinski načelnik mr.

Osman Ćehajić. Na stratištu je pred

duše šehida proučen tevhid i jasin a

pročitan je i spisak sa imenima svih

ubijenih i pogunilih mještana ovog

31 brak sklopljen u mjesecu julu

U

mjesecu julu u Ključu je prema evidenciji matičnog

ureda sklopljen ukupno 31 novi brak. Statistika i dalje

pokazuje da se u ovom gradu na brak češće odlučuju

one mlađe osobe koje planiraju život u inostranstvu, dok je ove

godine primjetan i znatan broj onih Ključana koji su nakon

vjenčanja odlučili život nastaviti u ovom gradu. Kako su

vjenčanja bila svakodnevna matičari su imali pune ruke posla

pogotovo iz razloga jer imaju obavezu da se odazovu na

mjesta na kojima mladenci organizuju vjenčanje.

Dodjela certifikata

polaznicima „Škole ribolova“

U subotu, 16. augusta je u prelijepom ambijentu

„Eko-bašte“ u Sanici upriličena svečana dodjela

uvjerenja polaznicima „Škole ribolova“ koju je ove

malog sela.

''Danas je na ovom mjestu teško govoriti,

spisak poginulih koji je pročitan

govori sve.To su činjenice sa imenom

i prezimenom“, istakao je u svom

obraćanju Općinski načelnik.

„Evociranje uspomene na naše

šehide, na one koji su na najgnusniji

način ubijeni je naše pravo i naša

obaveza. Mi ne

sporimo ničije žrtve

bez obzira na to

bile one muslimanske

ili ne i o tome

moramo voditi

računa, ali istovremeno

tražimo da

ni nas niko ne

sprječava u obilježavanjustradan-

Piše: Adis Egrlić

ja naše braće i sestara. Islam nas uči

toleranciji“, poručio je Edhem ef.

Čamdžić.

godine po prvi put organizovalo Sportsko-ribolovno

društvo Ključ. Škola je organizovana u sklopu projekta

kojeg je finansiralo Dansko vijeće za izbjeglice i

trajala je dvije sedmice a mališani su pored rukovanja

mušičarskim priborom imali priliku da se upoznaju i

sa ribolovnim revirima ključke općine. Prilikom dodjele

certifikata predsjednik SRD Ključ Besim Pudić

istakao je da cilj nije bio samo naučiti djecu da love

ribu nego i da cijene i čuvaju prirodne ljepote i sve

ono što nude Sana i Sanica.

''Škola ribolova biće organizovana i ubuduće prije

svega s ciljem da se omasovi i „podmladi“ ključko

sportsko ribolovno društvo ali i da da se njegovi

članovi od malih nogu educiraju kako da se pravilno

ponašaju na vodi i vode računa o ribljem fondu naših

rijeka'', istakao je Pudić.

Ove godine školu ribolova je pohađalo jedanaestero

djece starosne dobi između devet i četrnaest godina

a prema riječima člana uprave SRD Ključ Damira

Hamedovića veliki broj odraslih i već iskusnih ribara

iskazao je interesovanje za obuku sa mušičarskim

priborom, tako da bi već uskoro mogla biti organizovana

sljedeća škola ribolova.


(POST)RATNE TRAUME

str.

12

PRIJEDORSKE TEME

Načelnik Kneževa (Skender Vakufa) ne dozvoljava Bošnjacima da na

Korićanskim stijenama postave spomen ploču

SKRIVAČI KOSTIJU

Piše: Edin Ramulić

''Na ovom mjestu su 21.08.1992.

godine pripadnici policije iz Prijedora

ubili više od 200 prijedorskih civila''

– ovo je tekst spomen ploče koja neće

biti podignuta na sedamnaestu

godišnjicu ratnog zločina na

Korićanskim stijenama.

Udruženje Prijedorčanki ''Izvor'' koje će

i ove godine organizovati posjetu

porodica žrtava tom mjestu stradanja,

uputilo je dopis načelniku opštine

Kneževo (nekadašnji Skender Vakuf) u

kojem ga obavještava da želi podići

skromnu ploču još skromnijeg natpisa

u kojem se ne pominje ni nacionalni niti

vjerski identitet ni žrtava ni počinilaca

zločina. Takve ploče se nalaze pored

puteva širom Republike Srpske, kao

sjećanje na saobraćajne nesreće, ali

eto, mjesto gdje je tragično stradalo

više od 200 nevinih Prijedorčana neće

dobiti svoju ploču jer to smeta vlastima

u Kneževu.

Načelnik Čedo Vuković u dopisu koji

je uputio ''Izvoru'' kaže: ''Jer, bez obzira

na protek vremena, rane na svim

stranama još uvijek nisu zacijelile.

Postavljanje spomen-obilježja na

Korićanskim stijenama moglo bi

povrijediti nečije rane i izazvati

neželjenu reakciju (ja to niti želim

niti opravdavam), a ona drugu i tako

unedogled u dalje nepovjerenje i

optuživanja i ko zna kuda i dokle''.

Prvi čovjek Kneževa se poziva na

zakone o saobraćaju iako mu je dat

jasan opis ploče skromnih dimenzija

60x50 cm koja bi se pričvrstila visoko

na stijenu i ni na koji način ne bi ugrozila

saobraćaj. Na zakonitost se poziva

čovjek koji je pred sudskim vijećem

Suda BiH priznao da je učestvovao u

sakrivanju četiri tijela žrtava koja su

pronađena tek 2003. godine. Čedo

Vuković je rukovodio asanacijom terena

ispred Civilne zaštite Kneževa i u

klasičnu masovnu grobnicu bez ikakvog

obilježja, tri kilometra dalje od mjesta

zločina, 1992. godine sakrio tijela

žrtava. Izvađena su samo ta četiri tijela

jer se dizalica pokvarila.

'Čestiti' Kneževljani

''Izvor'' je u svom dopisu iskoristio priliku

da izrazi ljudski revolt i zgražavanje

zbog činjenice da niko od stanovnika

opštine Kneževo nije htio pomoći da se

otkriju kosti žrtava, na šta je načelnik

Vuković odgovorio: ''Mada je to vama

teško prihvatiti, činjenice su ipak

malo drugačije. Nije tačno da niko

od stanovnika opštine Kneževo nije

htio pomoći da se pronađu posmrtni

ostaci stradalih. Prava formulacija je

'nije mogao pomoći' jer ni ljudi iz

Kneževa nisu imali informacija''.

Čedo Vuković kao svjedok optužbe

pred Sudom BiH svjedoči da je predvodio

tim koji je sakrivao tijela a u dopisu

''Izvoru'' patološki laže da nisu imali

informacija. Isto tako je patološki lagao

i njegov prethodnik Bore Škeljić na

sastanku koji su predstavnici ''Izvora''

imali sa njim 2006. godine. Škeljić je

tada odgovorno tvrdio da niko iz

Kneževa nije učestvovao u asanaciji

terena da bi ga Vuković i ostali svjedoci

pred Sudom biH tri godine kasnije

demantovali. Samo po sebi nameće se

pitanje šta vlasti Kneževa još kriju, jer

tijela većine žrtava još uvijek nisu

pronađena. Autor ovog teksta je otvoreno

tužiteljici Slavici Terzić, koja vodi

predmet Korićanske stijene, skrenuo

pažnju da je trebala uhapsiti Čedu

Vukovića zbog učestvovanja u

prikrivanju zločina, što je također ratni

zločin, a ne da ga poziva kao svjedoka

i da on izbjegava dati bilo kakvu korisnu

informaciju o tijelima.

Podsjećamo i na to da je upravo Čedo

Vuković bio izabran na čelo komisije

kada su načelnici opština Kneževo i

Travnik 2005. godine pokrenuli inicijativu

izgradnje spomen obilježja na

Korićanskim stijenama. Stigli su sa tom

inicijativom čak do kabineta tadašnjeg

člana Predsjedništva BiH Sulejmana

Tihića. Prava pozadina te inicijative je

bio pokušaj da se od državnih i federalnih

vlasti te međunarodne zajednice

dobiju sredstva za asfaltiranje prilaznog

puta do spomen obilježja, koji ''sasvim

slučajno'' prolazi pored zimskog centra

koji se na tom putnom pravcu gradi.

Porodice žrtava i ''Izvor'' su tada osujetili

tu inicijativu pa je ovo klasična

odmazda vodećih ljudi u Kneževu.

Ovih dana traje ekshumacija, tačnije

skupljanje skeletnih ostataka po šumi u

dnu provalije. Jedno tijelo je pronađeno

pored dobro utabane ribarske staze uz

samu rijeku Ilomsku. Čestiti stanovnici

Kneževa su sedamnaest godina gledali

i šutirali kosti žrtava a da se niko, baš

niti jedan stanovnik nije našao i to prijavio.

Od Čede Vukovića koji je u

neobilježenu masovnu grobicu trpao

nevine Prijedorčane ništa drugo se i

nije moglo očekivati.

Ploču će porodice žrtava ponijeti na

obilježavanje 21. augusta i vratiti sa

sobom. Spomen ploča je ionako namijenjena

za one u dalekoj budućnosti,

kada ne bude bilo živih svjedoka

zajedničkog zločinačkog poduhvata prijedorske

policije i ''čestitih''

Kneževljana.


PAVIĆU STALO DA PROTJERANI LOGORAŠI

OSTANU NA ‘’EVROPSKOM PUTU’’

Bivši logor Omarska je i ove godine

pohodila kilometarska kolona

vozila. Svoje prisutvo najavio je i

jedan član Predsjedništva BiH pa se na

pisti okupilo oko dvije hiljade ljudi.

Impozantna brojka, a opet ni blizu onoj

koja je prošla kroz ovaj logor. Jednog

dana su čuvari izbrojali 3334 zatočenika

od čega 37 žena i 28 maloljetnika. No taj

broj je daleko veći jer je od 25. maja pa

do 21. augusta 1992. godine kroz logor

prošlo barem još toliko ljudi. Odatle su

prebacivani do Manjače i Trnopolja ili bi ih

odveli nad jame Hrastova glavica i Lisac i

na druga stratišta i tamo pogubili. Između

700 i 900 logoraša nije preživjelo,

najčešće su skapavali na pisti i četiri

objekta logora.

Svi zatočenici su prošli nezamislive torture

i Omarska je sasvim sigurno najgore

i najstravičnije mjesto u Evropi nakon

Drugog svjetskog rata. Tamo se nije

samo ubijalo već je provođeno sistematsko

iživljavanje i ponižavanje nad

bespomoćnim ljudima. U presudi

Miroslavu Kvočki i drugima to je ovako

opisano:

''Omarska nije bilo mjesto u kojem se

sa logorašima sporadično okrutno

postupalo, ili u kojem su životni uslovi

naprosto bili teški. Bila je to paklena

sredina u kojoj su muškarci i žene bili

lišeni najosnovnijih životnih potreba i

čovječnosti. Omarska je bila mjesto

gdje su ljude tukli svakodnevno i uz

upotrebu đavolskih sredstava mučenja.

Niko nije mogao biti u zabludi da je

Omarska samo loše vođen zatvor -

ona je bila zločinački poduhvat koji je

smišljeno funkcionisao na način kojim

se uništavao um, tijelo i duh ljudi koji

su tu bili zatočeni."

Posjetu su organizovali Udruženje

logoraša Prijedor'92, Udruženje logoraša

Kozarac i Udruženje Prijedorčanki ''Izvor'',

U zajedničkoj izjavi poručili su: ''Tražimo

od Vlade Republike Srpske i kompanije

Mittal steel koja je suvlasnik ovog

prostora da nam u vlasništvo preda

sva četiri ova objekta koja su korištena

za mučenje i ubijanje nevinih ljudi.

Ovo mjesto mora postati memorijalni

centar koji će zauvijek podsjećati na

stradanje nevinih ljudi. Tražimo da

isele ove objekte jer je sramotno i

necivilizacijski da se na mjestu patnje

i bola zarađuje novac. Ovim prostorom

moraju upravljati preživjeli logoraši i

porodice ubijenih i nestalih logoraša.

Hoćemo da već iduće godine ovdje

posjećujemo memorijalni centar a ne

upravne i uslužne zgrade rudnika.''

Haris Silajdžić se tog dana obratio posjetiocima,

ali osim načelne podrške podi-

zanju spomenika, ostatak govora nije

imao nikakvih dodirnih tačaka sa

Omarskom i njenim logorašima. Iskoristio

je priliku da opravda svoj nekadašnji

govor koji je održao pred članicama UN-a,

govorio je o zakonima koji se tek trebaju

donijeti i koji bi navodno trebali riješiti

status logora i logoraša, ali je prećutao to

kako je bez riječi aminovao da se Sudu

Bosne i Hercegovine ove godine budžet

skreše sa 12 na 10 miliona maraka. Istog

Sedamnaest godina od postojanja

logora smrti u Prijedoru, od Tužilaštva

Bosne i Hercegovine tražimo da procesuira

isljednike koji su svakodnevno dolazili

u ovaj i druge prijedorske logore i provodili

saslušanja nevinih ljudi, uvijek praćena

mučenjem, često i sa smrtnim posljedicama.

Tražimo od Tužilaštva da se utvrdi pojedinačna

odgovornost za sljedeće isljednike ispitivače.

Njihova imena su: Ranko Mijić, Mirko Ješić,

Ranko Bucalo, Goran Nović, Dragan

Radaković, Drago Meakić, Rade Knežević,

Ilija Bijelić, Duško Jelisić, Radomir Rodić,

Grozdan Mutić, Obrad Despotović, Nebojša

Tomčić, Nebojša Babić, Nenad Lakić, Miroslav

Zorić, Ratko Milosavljević, Mišo Rodić, Zoran

Krneta, Žarko Tejić, Mirjana Janković, Slavko

Bereta, Živko Dragosavljević, Draško Zec,

Milenko Tomić i drugi koje preživjeli logoraši

tek treba da prijave.

Tražimo od Tužilaštva da reaguje najhitnije

jer neki od ovih isljednika se nalaze na

pozicijama sa kojih direktno utiču na život

preživjelih logoraša i porodica ubijenih i

nestalih. Načelnik odjeljenja boračkoinvalidske

zaštite u opštini Prijedor Mišo

Rodić maltretira porodice žrtava i ne dopušta

im da ostvare status civilnih žrtava. Odbija im

zahtjeve ili ih drži neriješene u svojoj fioci.

Iz obraćanja organizatora posjete

PRIJEDORSKE TEME

onog suda koji pruža najveću satisfakciju

logorašima – procesuira ratne zločince.

Sa članom Predsjedništva BiH je došla i

predsjednička garda, dvojica gardista (od

kojih je jedan za glavu veći od onog

drugog) položili su predsjednički vijenac

pred ulaz u ''bijelu kuću'' čime je ceremonijal

bio završen.

Za Marka Pavića je tek tada počeo. Kako

bi opravdao svoje sakrivanje u mišju rupu

pred najvišom državnom delegacijom

Pavić se poslužio uobičajenom laži, kao

eto, tek iz medija je saznao da je Silajdžić

bio u Omarskoj. Organizatori su uredno

obavijestili Pavića ali je trebalo stisnuti pa

otići tamo i okupljenim logorašima ponoviti

svoj nacionalistički stav koji glasi:

‘’Kada u jednakoj poziciji budu

Tuzlanska kolona, dobrovoljačka,

Viktor Bubanj itd, neće biti nikakvih

problema da se obilježi i logor u

Omarskoj. Dotle, čekaćemo zakon. Od

bilo kakve izgradnje koju Silajdžić

obećava da će pomoći, nema ništa.

Neka on pomogne bivše logoraše,

građane Prijedora, na njihovom evropskom

putu''.

Marko Pavić je ovim još jednom potvrdio

da je njemu itekako stalo da logoraši

ostanu dovijeka na evropskim putevima,

daleko od svog zavičaja, protjerani i

poniženi, naročito onim spomenikom u

logoru Trnopolje koji su Pavićevi borci

podignuli sa opštinskim novcem ne

čekajući krovni zakon.

E.R.

PROCESUIRATI ISLJEDNIKE

Od Tužilaštva Bosne i Hercegovine zahtijevamo

da procesuira najodgovornije za

uspostavljanje prijedorskih logora a to su

članovi Kriznog štaba opštine Prijedor,

odnosno Savjeta za narodnu odbranu kako

se prvobitno zvao. Preostali članovi koji nisu

procesuirani su: Dragan Savanović, Slavko

Budimir, Ranko Travar, Boško Mandić,

Rade Javorić te oficiri Vladimir Arsić i Radmilo

Zeljaja.'' Čak trojica nabrojanih u ovom trenutku

su direktori javnih preduzeća i ustanova

u Prijedoru.

Od Tužilaštva Bosne i Hercegovine tražimo

da utvrdi odgovornost uprave Rudnika

željezne rude Ljubija na čelu sa Ostojom

Marjanovićem i Slobodanom Balabanom koji

su učestvovali u uspostavi ovog logora u

krugu rudnika i čije su mašine i radnici sakrivali

tijela ubijenih. Tražimo od Tužilaštva da

ih sasluša i dobije informaciju gdje su sakrili

1173 nestala Prijedorčana za koliko još

tragamo.

LOGOR OMARSKA

str.

13


PROÐE LJETO

str.

14

PRIJEDORSKE TEME

Kulturno ćeranje

u gradu na Sani

između ove dvije prisvojne

zamjenice kada i

sam Matija Bećković,

koje je proglašen

počasnim građaninom

grada Prijedora kaže:

”Ćeraćemo se još, Mi

smo Mi Oni su Oni, Mi

Da je sve kao nekada i ovo prijedorsko

kulturno ljeto i događaje koji

su ga pratili svrstali bi pod jednu

kapu. Na žalost, nije. Bez obzira na

“dobar zajednički suživot”, parolu kojom

nam tako svesrdno mašu ispred nosa,

stvarnost je ipak drugačija. I kulturu smo

podijelili na “našu” i “njihovu”. Teško je u

ovom trenutku staviti znak jednakosti

Veče sjećanja na dr. Esu Sadikovića

Već treću godinu u organizaciji

Udruženja Prijedorčanki ”Izvor” u

sali prijedorskog pozorišta održava

se Veče sjećanja na dr. Esu Sadikovića. U

početku zamišljeno kao odavanje pijeteta

ovom velikom humanisti, i ne samo njemu,

već kroz sjećanje na njega počast svim

žrtvama fašističkog terora te 92. godine.

Vremenom, manifestacija se pretvorila u

svojvrstan kulturni happening.

Prošle godine ustanovljena je književna

nagrada ”Dr. Eso Sadiković” koja se dodjeljuje

za kratku književnu formu sa dozom

ironije i humora koje bi na jedna ironičan

Vešović

i Gunić

način oslikavale našu društvenu i političku svakodnevnicu. Ove godine na konkurs je

pristiglo 34 rada. Žiri u sastavu Marko Vešović, Enver Kazaz i Željko Đurđević u ovoj

konkurenciji nisu našli niti jedan rad koji bi zadovoljavao postavljene kriterije, te se

odlučio na varijantu ”Otkupne nagrade” koju su ovaj put podijelila dva rada:

prvonagrađeni dobitnik je Fuad Hrustić iz Gradačca za priču ”Krov” dok je

drugonagrađena Prijedorčanka Senada Bešić za priču ”Nekoliko slobodnih dana”.

U ovogodišnjem oficijelnom dijelu programa, u dupke punom prijedorskom pozorištu,

promociju svoje nove knjige imao je i Vehid Gunić koji je priču o ovom znamenitom

čovjeku pretočio u knjigu. Jedna od ispričanih priča, koju je tu noć pročitao sam autor

Marko Vešović, a iz Vehidove knjige je priča o Esi koju je čuo od svog prijatelja inače

bliskog rođaka dr. Ese, Mirze Ibrahimpašića i zapisao u knjizi ”Bosanska priča”. U

priči se u konačnici kaže i ovo:

Šta ti je ovaj svijet? Streseš ga sa sebe za čas, kao pas kišu. Zar da život provedemo

oborene glave k’o junad koju oborene glave voze na klanicu? Bolje je biti Eso i sve

na svijetu smatrati dostojnim da plane na lomači naše sprdnje. Šege. Lakrdije.“

U zabavnom dijelu programa učestvovao je sarajevski glumac Milan Pavlović koji je

svojim kratkim nastupom uspio zasmijati okupljene Prijedorčane.

smo jedno Oni su drugo. da je moglo bez

ćeranja ne bismo se ćerali, to Nam je

suđeno, to Nam je zavještano, to Nas je

održalo”. Zato i ne pokušavam pomiriti ove

dvije “kulture” koje su tako dijametralno

različite a u isto vrijeme slične jer veže nas

ista teritorijalna i istorijska veza.

Ipak, onaj ko je htio bez obzira bio ”naš”

ili “njihov” mogao je da napuni baterije

zavisno od afiniteta.

U sklopu manifestacije ”Prijedorsko kulturno

ljeto 2009” koje je organizirala

Turistička zajednica grada Prijedora,

imali smo priliku vidjeti izložbu fotografija

“Prijedor, nekad i sad”, nastupe kulturno

umjetničkih društava “Dr. Mladen

Stojanović” i “Osman Džafić”, koncert

grupe “Tatoo”, izložbu

slika iz Umjetničke

zbirke Muzeja Kozare

pod nazivom

“Portreti” kao i tradicionalnu

etno izložbu

”Zlatne ruke

Potkozarja” i gastro

prezentaciju Udruženja

Slovenaca

“Lipa”, Udruženja

Ukrajinaca “Veselka”,

Udruženja “Promotur”

i “Teodora”,

porodica Mukardži iz

Indije, Kola srpskih

sestara, slastičarne

“Oaza” i mini pivare

“Bomar”

Završena je i Peta likovna kolonija

”Sreten Stojanović” koja je ove godine

okupila osam slikara sa ovih područja.

Ove godine na Mrakovici su stvarali

Radovan Kragulj, Ljubomir Stahov,

Branko Miljuš, Zoran Banović, Veso

Sovilj, Biljana Gavranović, Predrag

Marjanović i Mladen Karan, a njihovi

radovi moći će da se vide u okviru 37.

književnih susreta na Kozari.

Još jedna umjetnica sa ovog područja,

danas nastanjena u Švedskoj imala je

priliku prvi put da izlaže u svom gradu.

Enisa Grozdanić je svojom izlozbom u

holu prijedorskog pozorišta obilježila trinaest

godina njenog stvaranja.

U sklopu “Dana Kozarca” održani su

nogometni turnir, košarkaski turnir kao i

humanitarni koncert kojim je završeno

cjelodnevno druženje dvaju prijateljskih

mjesnih zajednica Kosove (opština

Maglaj) i Kozarca. Humanitarnom koncertu

kao i prijateljskoj utakmici koja je

prethodila, prisustvovali su Mehmed

Mustabašić, načelnik opstine Maglaj,

Mevludin Sejmenović predjednik MZ

Kosova kao i predsjednik opštinskog

odbora SDA Maglaj i poslanik u Domu

naroda Federacije BIH Muhamed

Osmić.

Sve u svemu bogat i šarolik kulturni program

koji je za svakog ponaosob imao

šta da pokaže.

Alida Pejić


MIJENJAM ILI PRODAJEM KUĆU

Brezik-Laminci, Dubrave kod Bos. Gradiške.

Kuća 11x10 kompletno renovirana, kao nova, sa

garažom, štalom i 2 duluma zemlje.

Prodajem ili mijenjam za sličnu u Sanskom Mostu.

Cijena po dogovoru.

tel: Ahmo 065 037 407

Osman: 062 429 654

Iznajmljujem garažu kod Vatrogasnog - TIIM zgrade -

Naselje Invest, Sanski Most.

Informacije na telefone

00387 62 236 923 i

0049 16 090 40 92 53

Ramazan Šerif Mubarek Olsun

str.

15


NAUKA I TEHNIKA

str.

16

Dve milijarde dolara

od mrežnih igrica

Južnokorejsko udruženje proizvođača

računarskih igara (Korean game industry

association, KAOGI) saopštilo je da će

prihod tamošnje industrije mrežnih

računarskih igara u 2010. godini dostići

2.000.000.000 dolara.

Mrežne računarske igre koje se proizvode

u Južnoj Koreji trenutno se prodaju

u približno 70 zemalja širom sveta. Igre

su svuda naišle na veoma dobar prijem,

a posebno su popularne u dijelovima

sveta i zemljama sa najrazvijenijim

tržištem računarskih igara, kao što su

Severna Amerika, Japan, Tajvan i Kina.

Samo ta četiri tržišta zajedno čine oko 50

procenata svetskog tržišta računarskih

igara.

Mrežne računarske igre iz Južne Koreje

se mogu pronaći na Web lokaciji

GamenGame, na kojoj zaljubljenici u tu

vrstu računarskih igara mogu potpuno

besplatno da uživaju u najpopularnijim

igrama. Potrebno je samo da se učlane

kako izabrali jedan od naslova kao što su

Ghost X, Groove Party, Remayq, Metin2,

Grand Fisher, Twingkle Gunners2 i FF

Showdown.

Osim toga na lokaciji GamenGame se

najavljuju igre koje su u razvoju, objavljuju

prikazi aktuelnih igara i organizuju

takmičenja i turniri sa zanimljivim i

raznovrsnim nagradama.

Prvi Blu-ray kućni bioskop iz LG-a

Kompanija LG Electronics predstavila je

novi kućni bioskop LG HB954PB sa

uređajem Blu-ray.

LG HB954PB je dobitnik nagrade za inovacije

na manifestaciji CES 2009.

održanoj u Las Vegasu i to je prvi sistem

kućnog bioskopa (Blu-ray) vrhunskih performansi,

savršeno čistog i jasnog zvuka

i slike, sa neograničenim mogućnostima

prebacivanja sadržaja sa Blu-ray diskova

na lokaciju YouTube.

Novi kućni bioskop kompanije LG sa

Pure HD zvukom, jačine 1.000 vati, sa

Blu-Ray diskovima omogućava isti nivo

kvaliteta zvuka i slike kao i LG televizori

visoke definicije. To je zvuk visoke rezolucije

koji je specijalno za LG dizajnirao

Mark Levinson, čuveni audio ekspert i

glavni savetnik za zvuk u kompaniji LG

Electronics.

S obzirom da podržava više različitih

formata, od Blu-Ray diskova do običnih

CD diskova, novi model LG HB954PB

omogućava korisnicima da uživaju u

izvanrednim mogućnostima zvuka i slike.

Jednostavna instalacija zahvaljujući

HDMI 2 ulazu je još jedan od mnogobrojnih

kvaliteta modela HB954PB. Novi

kućni bioskop ima sliku Full HD od 1080

piksela, uz čiste i živopisne boje.

Samsung osvojio

osam nagrada za dizajn

Kompanija Samsung objavila je da je na

međunarodnom takmičenju International

Design Excellence Awards for 2009

osvojila čak osam nagrada.

IDEA (International Design Excellence

Awards) je vrhunsko međunarodno

takmičenje posvećeno dizajnu proizvoda

(ekološki dizajn, pakovanje, strategija i

koncept). Osvojenih osam nagrada

uvrstilo je Samsung na prvo mesto među

kompanijama dobitnicama nagrada

IDEA.

Jedna od dodeljenih nagrada je i Silver

IDEA koja je dodeljena Samsungovom

monitoru SyncMaster P2370. Ovaj tanak

LCD monitor ima zaobljene ivice i providno

postolje koje odaje utisak da monitor

lebdi u vazduhu. Monitor je izrađen od

ekološki prihvatljivih materijala

Panasonicova

plazma od 85 inča

Uređaj je čistog i jednostavnog dizajna, a

primjena prvenstveno za prezentacije,

reklame i kombiniranje u veće video

sisteme.

Panasonic je predstavio novi 85-inčni

plazma ekran iz serije 12 koji osigurava

kvalitetnu sliku i široku primjenu, od one

u kućanstvima do reklama i video-zidova.

Ekran prikazuje punu HD rezoluciju (1920

x 1080 piksela) uz omjer kontrasta 40.000

: 1, dok se za kvalitetu slike i boja brine

tehnologija NeoPDP. Osim toga, ovaj

ekran posjeduje i LAN konektor koji služi

za daljinsku kontrolu i upravljanje, što

može biti korisno ako se plazma koristi u

reklamne svrhe ili kombinira s više ekrana

u jedan veliki.

Plazma je debljine manje od 10 centimetara

i težine ispod 130 kg, a u prodaju

kreće tokom jeseni.

Za nepovjerovati

Microsoft Word zabranjen!

Okružni sudija u Texasu je

donio presudu u tužbi

firme i4i protiv Microsofta,

koja je podnesena zbog kršenja

prava na patente firme i4i. Radi

se o sporu, koji koji traje od

2007. godine kada je kanadska

firma i4i podnijela tužbu, a koji

nije završen u Microsoftovu

korist.

U presudi stoji kako se Microsoftu

zabranjuje prodaja ili uvoz bilo

kog Microsoft Word proizvoda,

sposobnog za rad sa XML, DOCX ili DOCM datotekama koje rade sa prilagođenim

XML-om. XML je integralni i praktično nedovojivi dio Worda, a i4i ima patent na

njega od 1998., a federalni sud u Teksasu je u maju već donio presudu da su karakteristike

u Wordu 2003 i 2007 kršile patent firme i4i i dosudio odštetu o 200 miliona

USD. U okviru presude donesene u utorak Microsoft će morati platiti još

odštete, ali mu je određen i rok od 60 dana da prestane prodavati testirati, demonstrirati

ili reklamirati Word proizvode.

Microsoft sigurno neće sjediti skrštenih ruku tokom tih 60 dana, tako da će žalba

uslijediti vrlo skoro. Međutim, ovo je već druga presuda u ovom sporu koja ne ide

u korist Microsofta, tako da je vjerovatno kako će Microsofto morati riješiti stvar sa

nagodbom koja bi mogla uključivati ogromne cifre s obzirom da je Word jedan od

najprofitabilnijih Microsoftovih proizvoda.


I SLJEDEĆA GODINA LOŠA

ZA SVJETSKU EKONOMIJU

Poboljšavanje rezultata finansijskih tržišta je dobra vijest, ali će 2009.

godina uprkos tome biti loša godina za svjetsku ekonomiju, ocijenio

je izvršni direktor Međunarodnog monetarnog fonda Dominik Štros-

Kan. Izvršni direktor Međunarodnog monetarnog fonda Dominik Štros-Kan

u intervjuu televiziji "Frans 24", ocijenio da je poboljšanje rezultata finansijskih

tržišta dobra vijest, ali će 2009. godina uprkos tome biti loša godina za

svjetsku ekonomiju.

Štros-Kan je rekao da američki dolar ima sve izglede da ostane svjetska

rezervna valuta, dodajući da je povratak na velikodušne bonuse bankarskim

službenicima u SAD "skandalozan", prenosi Rojters.

"Dobro je što se finansijska tržišta oporavljaju. Dobro je što kompanije

počinju da postižu bolje rezultate. Ali 2009. će biti loša godina", rekao je

izvršni direktor MMF-a.

"Mi smo na pola puta. Ostatak godine neće biti dobar, a poboljšanje, koje

sada vidimo, tek će stvarno uslijediti 2010. godine", dodao je Štros-Kan.

Izvršni direktor MMF-a je rekao da čak i kada se ekonomija oporavi, nezaposlenost

će ostati visoka i rašće još neko vrijeme.

Komentarišući da li bi specijalna prava vučenja MMF-a mogla da zamijene

dolar, kao glavnu međunarodnu rezervnu novčanu jedinicu, Štros-Kan je

rekao da smo "daleko, vrlo daleko od situacije u kojoj bi premoć dolara

mogla da bude osporena".

"Stvarnost je da SAD imaju najmoćniju ekonomiju tako da, iako možemo da

razmišljamo o drugačijem sistemu, ja ne vjerujem da bi specijalna prava

vučenja MMF-a mogla da zamjene ogromnu količinu dolara koja cirkuliše u

svijetu kao međunarodno sredstvo plaćanja", dodao je Štros-Kan.

Komentarišući da li je zabrinut u vezi sa velikim bonusima za bankarske

službenike u SAD, izvršni direktor MMF-a je rekao da ono što vidi je pravi

skandal.

Rojters podsjeća da su nedavni ogromni profiti banaka, uključujući

"Goldman Saks" i "JP Morgan", podstakli bojazan među političarima da

banke nisu u dovoljnoj mjeri promijenile svoju poslovnu praksu u vrijeme

finansijske krize.

MARKETING

Reklamne kampanje već su odavno

napustile tradicionalne medije

poput televizije, radija i novina i u

potrazi za novim i drugačijim načinima

reklamiranja proširile se na gotovo sve

što nas okružuje. Danas je teško pronaći

mjesto na urbanom području koje na neki

način ne može biti nositelj reklame.

Štoviše, reklama je došla toliko daleko da

više ni ljudsko tijelo, frizura ni odjeća nisu

netaknuti. Tako je primjerice prije nekoliko

godina mladić iz Nebraske ponudio na

aukciji svoje čelo kao mjesto za tetovažu

reklame one tvrtke koja mu najviše plati, a

Amerikanac Jason Sadler tijekom cijele

godine prodaje kao mjesto za reklamu

svoju odjeću – odnosno svaki dan nosi

reklamnu majicu onoga tko plati. S

obzirom na takav razvoj događaja ne

iznenađuje ni pojavljivanje marketinških

tvrtki koje su specijalizirane za takav oblik

oglašavanja.

Takva je primjerice tvrtka Everyday

Models iz Velike Britanije koja s jedne

strane omogućuje oglašivačima da

pronađu zanimljiva alternativna mjesta za

svoju reklamu, a s druge omogućuje

običnim ljudima da

zarade reklamirajući,

na odabrani način,

oglašivače, a da pritom

zapravo samo

moraju živjeti svoj

život. Načini takvog

reklamiranja uključuju

reklame na

odjeći, kapama,

automobilima, ali i na

profilima korisnika na

socijalnim mrežama

kao što su MySpace

i Facebook (na profil

slici ili dnevnim statusima

npr.).

OSTVAREN RAST

PREMIJE OD 24,66 ODSTO

Društvo za osiguranje "Grave"

Banjaluka u prvom polugodištu

ove godine ostvarilo je ukupnu

fakturisanu premiju od 3,6 miliona KM, što

u odnosu na isti period prošle godine

predstavlja rast od 24,66 odsto. Bruto

dobit "Grave" Banjaluka u prvih šest

mjeseci ove godine iznosi 592.000 KM ili

165 odsto više u odnosu na prvu polovinu

2008. godine.

"Uspjeh je samim tim veći, jer se gotovo

isključivo bavimo životnim osiguranjem

koje spada u kategoriju dobrovoljnih osig-

uranja, a posebno uzimajući u obzir tre-

nutnu ekonomsku krizu i s tim u vezi veliki

pad životnog standarda građana",

saopšteno je iz ove osiguravajuće kuće.

U Društvu za osiguranje "Grave" Banjaluka

smatraju da će rast premije u drugoj

polovini ove godine biti usporen zbog

aktuelne krize, ali da će bez obzira na to

u 2009. godini ostvariti rekordan poslovni

rezultat od početka poslovanja u Republici

Srpskoj, odnosno od 2001. godine.

"Gracer vekselzajtige" /Grazer

Wechselseitige/ grupa ubraja se među

najveće austrijske osiguravajuće kompanije,

sa godišnjem prilivom premija koji

premašuje 618 miliona evra i brojem ugovora

o osiguranju koji iznosi oko tri miliona

u cijeloj grupi.

SVAKO (I SVAŠTA) MOŽE BITI REKLAMNI PANO

Od tetovaža na koži, preko reklama na

majici, do reklama na osobnim profilima

korisnika socijalnih mreža, čini se da su

granice reklamiranja zaista pomaknute do

krajnjih granica

BIZNIS

str.

17


ČUDOTVORNI ASPIRIN

Aspirin® ili acetilsalicilna

kiselina je salicilatni

lijek koji se često koristi

kao analgetik, antipiretik i antiupalni

lijek. Također, ima

svojstvo antiplateleta, odnosno

sprječava nastanak tromboze.

Ponekad se korisiti u manjim

dozama za sprječavanje infarkta

srca kod osoba koje imaju

rizik od nastajanja trombova.

Aspirin također ima svojstvo da

onemogućava koagulaciju krvi,

jer inhibira tromboksan prostaglandine,

koji u normalnim

uslovima vežu molekule trombocita

radi pravljenja ugruška

na otvorenom ili oštećenom

krvnom sudu ili povrijeđenom

tkivu. Iz tih razloga se aspirin

dugoročno koristi u manjim

dozama za prevenciju infarkta

miokarda, moždanog udara ili

stvaranja krvnih ugušaka kod

osoba koje su izložene tom

riziku. Utvrđeno je da se manje

doze aspirina mogu dati neposredno

nakon srčanog udara

da bi se smanjio rizik od narednog

udara ili smrti srčanog

mišića.

Osnovni neželjeni efekat aspirina

su ulceracija probavnih

organa, krvarenje u stomaku i

tinitus, naročito pri visokim

dozama. Kod djece i adolescenata,

aspirin se više ne koristi

kod ublažavanja simptoma

gripe ili ospica te drugih virusnih

bolesti, zbog povećanog

rizika od Reyevog sindroma.

Aspirin je jedan od najsvestranijih

lijekova koji su poznati

u medicini i jedan od najstarijih

(prva upotreba lijekova dosta

sličnih aspirinu zabilježena je u

Antičkoj Grčkoj). Početni

materijal potreban za sintezu

aspirina, salicilna kiselina, je

relativno jeftin (15 $ po kilogramu),

jer se može dobiti procesom

karboksilacije fenola sa

ugljik dioksidom. U industrijskoj

proizvodnji aspirina najčešće

se koristi proces esterifikacije.

Aspirin se može naći u više od

100 komercijalnih lijekova

širom svijeta (Anacin, Excedrin,

Coricidin, Midol itd.). Koristi se

za neki od tri najčešća razloga:

kao analgetik, antipiretik i antiinflamatorni

lijek (protivupalni).

Iako je ranije aspirin činio više

od 90% cjelokupnog tržišta

komercijalnih analgetika, danas

se pored njega sve više mogu

naći lijekovi na bazi acetaminofena

(40%), ibuprofena (26%)

i naproksena (6%). Po

američkim standardima (FDA),

svi lijekovi koji sadrže više od

0,325g aspirina moraju biti

pomješani povezujućom supstancom

koja povezuje aspirin,

odnosno rastvara ga. Takva

procedura je neophodna zbog

negativnog uticaja aspirina na

sluznicu organa u probavnom

sistemu.

Aspirin je jedan od prvih lijekova

iz grupe nesteroidnih antiupalnih

lijekova, od kojih nisu svi

salicilati, iako mnogi od njih

imaju slične efekte i inhibiraju

sintezu ciklooksigenaze kao

svoj osnovni mehanizam djelovanja.

Danas je aspirin jedan

od najrasprostranjenijih lijekova

na svijetu, sa otprilike 40.000

tona potrošnje svake godine. U

zemljama gdje je Aspirin

zaštićeno trgovačko ime

njemačke farmaceutske kompanije

Bayer, koristi se

generičko ime acetilsalicilna

kiselina (ASA).

Oči čuvaju i špinat,

paradajz i brokula

Mrkva, bogata beta karotenom, nije jedino povrće

dobro za vid, najnovije je otkriće njemačkih

stručnjaka za nutricionizam. Špinat, paradajz,

brokula i mango također sadrže beta karoten koji tijelo

pretvara u vitamin A.

Prema riječima Silke Restmejer (Restmeyer), glasnogovornice

Njemačkog nutricionističkog društva, vitamin A štiti

očnu rožnjaču od slobodnih radikala koji mogu oštetiti

ćelije.

Beta karoten je karotenoid, životinjski i biljni pigment koji

se nalazi u zelenom povrću i žitaricama, smanjuje rizik od

pojave smeđe katarakte i makularnih degeneracija koja se

obično pojavljuju u starijih osoba i mogu uzrokovati gubitak

vida.

Također, antioksidativna

svojstva vitamina

C i E štite ćelije

oka od oštećenja

uzrokovanog izlaganju

suncu. Agrumi su

primarni izvor vitami-

na C, a vitamin E

može se pronaći u

biljnom ulju, lješniku i

integralnom žitu.

U jednom istraživanju

sa 1.000 učesnika njih 83 posto znalo je da je mrkva

dobra za vid. Ali, da isti učinak imaju špinat i brokula znalo

je samo 32, odnosno 27 posto ispitanih

Dijeta za zaposlene

Prvi dan

Doručak: 1 banana, 2 kivija isječena na kriške.

Ručak: salata od povrća i tjestetnine (70 g tjestenine, 50

g kelja, 50 g brokolija, 1 mrkva, 1 crvena paprika).

Večera: teleća šnicla (250 g) sa roštilja, 300 g šampinjona

dinstanih na vodi.

Drugi dan

Doručak: 2 dl soka od mrkve, 2 kriške crnog hljeba, 20 g

kravljeg sira.

Ručak: salata s viršlama (50 g špargli ili mrkve, 50 g

graška, 100 g kuhanih viršli).

Večera: sjeckano povrće (1 patlidžan, 1 luk, 2 paradajza,

1 tikvica, 1 kašičica izrendanog parmezana, 1 kašičica

ulja).

Treći dan

Doručak: šolja čaja bez šećera, 1 pecivo, 10 g putera, 10

g pekmeza.

Ručak: salata od krompira s jabukom.

Večera: tanjir supe, 200 g fileta od oslića, 100 g kuhane

mrkve, 100 g špargli iz tegle.

Četvrti dan

Doručak: 2 dl soka od jagoda, 200 g isječene kruške.

Ručak: 1 biopecivo, 100 g kiselih krastavaca, 100 g

pečenih pilećih prsa.

Večera: 100 g kuhane riže, 200 g cvekle.

Peti dan

Doručak: 250 g ananasa (može iz konzerve, ali bez sirupa).

Ručak: salata s povrćem i jajima (100 g zelene paprike,

50 g graška, 50 g kukuruza, 1 paradajz, 1 kuhano jaje).

Večera: riba s graškom (100 g fileta ribe, 2 kašičice limunovog

soka, 200 g graška (iz zamrzivača), kašičica ulja, 2

kašičice pavlake, so, biber).

Za vikend pauza!

ZDRAVLJE

str.

19


FARUK IZ METROPOLE

str.

20

SARAJEVSKI LICIMURI

Od svih osobina ljudi u Sarajevu

najviše volim onu koja se odaziva

na riječ licemjerstvo. Toliko

volim taj pojam i ljude koji ga utemeljuju

da doživim blagi oblik erotizacije kada

vidim kako neko pljuje po svom drugu,

a tri sekunde prije je sjedio sa popljuvanim

za istim stolom. To je Sarajevo,

šampion Bosne u malom i negativnom.

To je mjesto gdje svaki čovjek, vrabac,

i mutant ima čvrsto i nesalomivo

mišljenje o svakom bjelosvjetskom

problemu, i ne samo to, već on/oni

imaju sve moguće odgovore na pitanja

koja još niko nije ni zamislio. Filozof

suhe bukovine, nosilac crnog mentalnog

pojasa treći dan, čovjek je savršeno

isti kao ti ili ja. Hrani se istom hranom,

oblači iste stvari, ali, jebiga, on zna sve,

i svi odgovori su zapisani, još prije njegovog

rođenja na malenim ružičastim

loptama što plivaju u amnionskoj

tekućini, mislim na smežurane ružičaste

loptice poznatije kao testise. Tu su

zapisani budući odgovori na pitanja

koja još niko nije postavio, i ona su

pisana nekom vrstom arebice, iskvarenom

arapskom grafijom prilagođenom

narodskom jeziku ljudi u doba zloglasnih

Turaka. Mada, mora se reći, imam

informacije iz pouzdanih izvora od

neimenovanog visokog čimbenika glasinâ

i haosa, kojeg sam slučajno sreo na

jednoj cazinskoj ulici zaboravljene ratne

godine, te mi je rekao kako su to zapravo

citati iz svete knjige gdje se najavljuje

Smak svijeta. Kako god bilo,

licemjer iliti licimur viknuo bi čovjek iz

Kikinde u spotu Zbogom Kikindo na

kurac te nabijem!, taj licimur je sveprisutan

mali veliki čovjek ove kotline,

ovog grada, glavnog grada BiH i kao

takav, grad je ujedno, i zborno mjesto

svih njenih provincija, ergo, i sam

najveća bosanskohercegovačka provincija.

PILGRIMI HUMANIZMA

I RENESANSE

Trebaće mi dosta vremena, možda

čitav život da se naviknem na pljuvanje

kao intelektualnu razonodu, a opet ne

mogu vjerovati da ću ikada imati tako

čvrste i rezolutne stavove o svemu i

ničemu na svijetu kao što ga ima tipičan

sarajevski gad, pljuvač i licemjer prve

klase. I ne znam da li ću ikada i imati

jednu takvu sigurnu, moćnu i nepokolebljivu

misao kao što ih licemjer

neštedimice razbacuje u eter tokom

kafanskog, salonskog, ili kratkog

uličnog razgovora. Opet, ovaj tekst

nema namjeru baviti se licemjerstvom,

nego mu je u prvom planu nešto još

gore i još karakterističnije za ovu kotlinu

nad kojom i oblaci imaju mrzovoljan

gard, a to je tapija na moralnu neupitnost.

Ipak, mora se priznati, nije to

pošast samo ove kotline, ima toga i u

zemljama regiona, pogotovo u medijama

(rekla bi Fata Orlović). Bolest je

sveobuhvatna i ima veću potenciju

letalnosti nego stotinu puta mutirani

virus svinjske gripe, koji je do sada,

ruku na srce, ubio manje ljudi nego

obična oktobarska gripa. Dok se virusi

bore da ubiju što više ljudi, u isto vrijeme

se i novinari, pisci, novinari-pisci,

pisci-novinari i ostali kentauri, kiborzi i

svekoliki hibridi pisane riječi, oni se

ubiše od želje da dokažu svoju moralnu

nadmoć, samim tim što će višestruko

jebati majku svakome ko im stane na

put dokazivanja moralne neupitnosti.

Moglo bi se reći: put za pakao je

popločan moralnim neupitnostima.

Sarajevo je čudan grad (lažno citiram)

i u njemu žive čudnovati ljudi. Najviše

ima proroka moralne nedodirljivosti,

misionara dobrote, poštenja i ljubavi,

pa mi nije jasno kako to da je građanstvo

tako sjebano, zavidno, nervozno,

nenormalno i za divljačko prangijanje

uvijek spremno i odlučno. To je zato da

bi ovi pilgrimi moralne neupitnosti mogli

savršeno raditi svoj posao. Pri tome

etički pilgrimi, martiri pisane riječi i

vjekovne žudnje za istinom i pravdom

permanentno puše svojim gazdama

kako bi dobili dovoljno novaca da bi

mogli nastaviti biti ono što jesu: neupitni

pušači karina, bilo da su karine od

lijevo ili desno orijentisanih tajkuna,

treba ih trošiti svakako. Kao što svi

znamo: erekcija nema nacionalnost ni

religijsku odrednicu.

Sarajevo je lijep i čudan grad podno

Trebevića. August je mjesec filmskog

festivala i filmskog turizma. Biće kako

je to idealno vrijeme za prosipanje

moralne i svekolike druge neupitnosti.

Međutim, vrijeme za teror moralne

neupitnosti jeste uvijek & uvijek. Ta

opsesija nikad neće stati, stoljetna

želja da ljudi opet budu anđeli; dobri,

mekani, srdačni kao anđeoske

bespolne budale što se koče na

ikonama, mozaicima i freskama. Samo

je čovjek mogao biti dovoljno tup da

pretpostavi kako bog i njegove sluge

– anđeli nalikuju njemu, čovjeku. I baš

zbog toga postoji moralna neupitnost.

Najviše je primjetna u novinarskom

svijetu, istom onom svijetu, koji, koliko

juče nije mogao vidjeti kako će Sarajevo

biti spaljeno i stucano do u prah prahova,

dok je maloumno građanstvo

pjevalo socijalističke ode bratstvu i

jedinstvu together sa poludebilnim

rudarima koji su mahali jugoslavenskim

zastavama u vrijeme kada je izgorjelo

pola istočne Bosne i trećina

Hrvatske. Zato mi je Sarajevo lijep i

čudan grad, vječno nadahnuće kad

god pomislim kako je život beznačajan,

smiješno malen i dosadan.

LIJEP KAO TASIM KUČEVIĆ

Film festival je savršena krema za lifting

izmučenog lica ovog grada, za

pudranje traume koja hoda gradom i

čeka svojih petnaest minuta krvave

slave. Hoću reći čeka se sposoban

masovni ubica sa visoko plemenitim

ciljevima i manijakalnom moralnom

neupitnošću PTSP-a, koji će, u svoje

ime, lišiti čovječanstvo određenog broja

ljudi, po mogućnosti da to budu etički

najsnažniji primjerci ovdašnjeg soja

lijepi poput Tasima Kučevića ili njegovih

političkih mentora. Budući ćemo

se načekati takve scene dostojne

Scorseseovog Taksiste, treba i dalje

raditi na sveopštem propitivanju moralne

besprijekornosti. Kad duga zasija

na nebu neka na njoj piše: živjela moralna

neupitnost sarajevskih novinara

od koje se jako dobro živi!

Isto tako želim napomenuti kako sam u

kratkoj priči Tempus fugit, objavljenoj u

dvije svoje knjige, u više časopisa i

magazina na području bivše Jugoslavije,

te prevedenoj na nekoliko svjetskih

jezika, priznao svoju neskrivenu želju

da počinim ratni zločin makar to i bilo

samo na lingvističkom nivou. Ja (a ne

moj junak, niti narator) sam rekao mladoj

ženi autonomašici kako ću joj ubiti

još jednog sina (jedan je već bio poginuo),

jer mi je neko od ostale njene

djece uzeo krvav džepni sat što je pripadao

njihovom djedu, također mrtvom.

Znači da sam moralno upitan jer:

To je isto u svim ratovima; vojnici se

bore, novinari dižu galamu, a nijedan

„istinski patriot“ nikad se ni ne približi

rovovima na fronti, osim za kratkog

propagandnog obilaska (George Orwell

Kataloniji u čast). Fašizam najtiražnijih

dnevnih novina u Bošnjaka se nastavlja

medijskim linčem eminentnih novinara,

tzv. islamofoba. Građanski mediji

se žestoko brane. I ja pucam sa

građanske strane iz čistog zadovoljstva,

ali samo kao pojedinačni strijelac

koji odgovara sebi i nikom drugom.

Turbofolkerski: volim snajper, nisam

plaćenik.

Piše Faruk Šehić

zurnal.info


str.

21


KULTURA

str.

22

REPORTAŽA – KAKO JE SNIMAN DOKUMENTARNI FILM „SVJEDOK“

Vjerovatno su Sanjani koji su

se zadesili početkom avgusta

na vrhpoljskom mostu ili u

dijelu katastarske općine Begići,

primijetili „sumnjivu“ grupu ljudi koju

su drilovala dvojica-trojica (jedan od

njih trčao je sa HD kamerom „vukući“

sa sobom drugog - „tonca“, treći se

divljački derao u megafon)

zahtijevajući od njih po najvećoj

vrućini da trče u koloni po dva sa

rukama na leđima u pratnji nekoliko

naoružanih pojedinaca. I to uz asistenciju

policijske patrole! Ništa čudno

ako se snima film - a to je, u stvari to.

Mada je, ruku na srce, bilo scena „za

povraćati od smijeha“ koje su proizveli

neuki posmatrači u prolazećim

vozilima, a jedna je „istorijska“ i

neka ostane ovdje zabilježena:

- Jebem ti sunce, jesam li ti rekao da

ovuda još nije sigurno – čuo se

uplašeni glas u vozilu dok su prolazili

pored „četnika“ i civila“ na

vrhpoljskom mostu koji su odmarali

nakon još jednog „reza“.

Snimanje dokumentarnog filma

„Svjedok“ o Rahi Begiću, jedinom

preživjelom sa streljanja mještana

Begića 31. maja 1992. godine kasnijem

višestrukom svjedoku u Haškom

tribunalu i Sudu BiH proteklo je

uglavnom dobro. Stefan Tauber,

vrsni snimatelj iz Beča iz filmske

produkcije „illuminati“ stigao je 1.

avgusta u Sanski Most. Dobrodošlicu

mu je poželio hotel „Sanus“ gdje je

Stefan Tauber,

majstor kamere filmske

produkcije "illuminati"

U Bosni je snažan nacionalni ponos,

brzo te zagrle, a brzo dobiješ "po

nosu"

Stefan Tauber, vrsni filmski snimatelj

iz Beča drugi put radi u BiH. Nakon

kratkog filma "Most" prije tri godine,

Tauber sa austrijsko-bosanskim rediteljem

Harisom Bilajbegovićem u

Tauber proveo

pet dana, u stvari

samo prespavao,

jer se radilo

„crnački“. Haris

Bilajbegović je

došao nešto ranije

kako bi dovršio

brojne tehničke

pojedinosti - okupljanje

statista,

obezbjeđenje garderobe,

oružja,

motornih vozila,

visažiste, hrane i

pića itd… Glavni

lik, Raho Begić

neplanirano je

kasnio dva-tri

dana, ali na kraju

je sve ispalo kako

valja, jer je Stefan

Tauber tražio da

se radi „u petoj

brzini“, a opet do

bola minuciozno i

detaljno.

U pojedinim trenucima

bilo je

zaista naporno,

jer Sunce je na

zemlju bacalo

skoro 40 stepeni

Celzijusa (u

hladu), popuštali

su živci, tražio se

odmor, neki su

Sanskom Mostu "vrti" još jedan dokumentarac

radnog naslova "Svjedok".

"Most" se okitio brojnim međunarodnim

priznanjima velikim dijelom zahvaljujući i

sjajno odrađenom snimateljskom poslu

Stefana Taubera. Tauber sa Ramonom

Rigonijem čini kompletnu postavu filmske

produkcijske kuće "illuminati".

- Ramon i ja smo zapravo iz ljubavi

prema filmu počeli stvarno u jednoj

garaži prije 12 godina. Sav naš novac

smo smo investirali za kupovinu

kamere i video- rikordera i počeli

"rezati" naše prve filmske materijale.

Trebalo je proći nekoliko godina da

naš rad donese zaradu - priča Tauber.

Film "Svjedok" bitan po ljudskom i

umjetničkom potencijalu

On priznaje da je kratki film "Most" bio

interesantan projekat i za njihovu filmsku

produkciju "čisti dobitak".

- Sa političkog i ljudskog aspekta, jer

je riječ o filmu koji obrađuje dramu

civila u ratu u Bosni, ali i iz stilističkog,

umjetničkog , filmskog ugla, "Most"

je vrlo važan projekat za nas. Kada su

došle i nagrade na filmskim festivali-

Kadrovi na makadamu bivše uskotračne pruge

Opuštanje u trenucima pauze: zamjena uloga

Scene egzekucije

ma, bio je to snažan impuls u pravcu

stvaranja imidža "illuminati'' kao

produkcije koja se ozbiljno bavi filmskom

dokumentaristikom - govori

Tauber.

Snimanje "Svjedoka" je, po mišljenju

Taubera, izuzetno uzbudljiv i važan projekat.

- Film "Svjedok" govori o preživjelom

Rahi Begiću prilikom streljanja u

Poznati u Austriji

Filmska produkcija "illuminati" poznata

je na austrijskom tržištu klasičnih filmskih

reklama, video i muzičke

produkcije po projektima u ski sportu,

reklamama za "Porše", "Lamborghini'',

"Škodu". Mobilcom Austria, Telecom

Austria, Agramarkt Austria, Red Bull

Mediahaus, Spirit of Ski, Palmers

Textill. U muzičkoj oblasti Tauber i

Rigoni su ''potpisali'' video-spot

"Svejedno mi je'' ("Ist mir egal") sa

Kristinom Šturmer (Christina Stuermer)

za "Universal Music Austria" i niz

drugih muzičkih video spotova.


INTERNET MARIFETLUCI

‘’Bratstvo i jedinstvo’’ u pauzi snimanja:

Miha, Haris, Elvis i Kemo Ko kaže da su nam

političari netalentovani

htjeli ići kući… U ekipi smo imali i hrabrog

starca Ziju koji je operirao srce u

Tuzli, ali se momački nosio kako sa

ljudima u koloni kojima je mogao biti

otac i dedo po godinama, tako i sa

„svirepim“ zahtjevima Stefana Taubera

koji želi perfektan dokumentarac. I ne

samo on, ali njega izdvajamo – zbog

godina i bolesti. Ziku smo malo zezali i

zbog činjenice da je svojevremeno

„apsolvirao“ i logor Manjaču 1992.

godine – navodno od tada pa sve do

današnjih dana on obje ruke drži na

leđima pa je taj stav zvanično „registrirao“

i u dokumentarcu o Rahi

Begiću.

I sve sam, uglavnom, ispričao o petodnevom

„drilu“ snimanja „Svjedoka“, a

ostalo će vam reći fotografije i legende

ispod njih.

Midhat

DEDIĆ

bosanskom ratu, povratku u normalan

život nakon lične kalvarije i njegovom

svjedočenju pred Haškim tribunalom i

bh. pravosuđem. Ovaj je projekat bitan i

sa ljudske strane, a obzirom na uspješan

rad slutim da će doživjeti međunarodna

priznanja kao i "Most"- mišljenja je on.

Na pitanje koliko poznaje Bosnu i njene

ljude u svoja dva boravka ovdje iskreno

kaže:

- Volim Bosnu, ovo je prekrasna zemlja.

Ljudi su ljubazni dopada mi se ovaj "lajf

stajl" (live style). Jedino nisam baš

naviknut na način rada kakav se ovdje

praktikuje. Za sve ima vremena, a za

radne obaveze i vremenske termine

obično se odgovara sa "polako" - sa

smijehom objašnjava Stefan Tauber. Iako

potpuni anonimus kada je riječ o političkoj

klimi u BiH, Tauber kaže da ipak nešto

"osjeća".

- Ovdje je snažno prisutan nacionalni

ponos, to se vidi i osjeća na svakom koraku.

Ovdje se živi intenzivno, ljudi te brzo

uzmu u zagrljaj, a isto tako brzo možeš

dobiti "po nosu" - ovako vidi bosansku

zbilju.

Pomozi nam Noris Čaće

kontra ove složne braće!

Mer’aba!

Zlatko reloaded

Sa planete Vulkan, preko

Pruda i Šamca...

... stiže Nesalomljivi

Sule Esperanca.

MALO HIP, MALO HOP...

Iza svakog uspješnog političara,

stoji uspješan KUM!

Lepi Hadžihafizbej u epizodi

ZA POVRAĆANJE

Zašto

Mesića

zovu kivi?

Zato što

je izvana

dlakav, a

iznutra

zelen

Gdje li nam se skrio,

lik drag i mio?

UVRNUTA STRANA

str.

23

More magazines by this user
Similar magazines