pdf format - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

franjevci.split.hr

pdf format - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Dr. fra Petar Bezina

FRA RAFINA DUHOVNA RAZMIŠLJANJA

Split, 2008.

1


Nakladnik:

Uredništvo: ''FRA RAFO KALINIĆ - ŽRTVA SVOGA SVEĆENIŠTVA'',

Trg Gaja Bulata 3, Split, Hrvatska (Croatia)

Tel. (021) 340-223, mobitel: (098) 370-420.

Priprema i tisak:

Tiskara ''Franjo Kluz'' d.d. Omiš

2

CIP - Katalogizacija u publikaciji

SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU

UDK 271.3 Kalinić, R.

BEZINA, Petar

Fra Rafina duhovna razmišljanja /

Petar Bezina.- Split: Franjevačka provincija

Presvetoga Otkupitelja, Uredništvo ''Fra Rafo

Kalinić - žrtva svog svećeništva'',

2008.

Bibliografske bilješke uz tekst. - Sažeci na

više jezika. - Kazala.

ISBN 978-953-6012-391

480116019


Dr. fra Petar Bezina

FRA RAFINA

DUHOVNA RAZMIŠLJANJA

Split, 2008.

3


4

Prigodom 65. obljetnice

mučeničke smrti

fra Rafe Kalinića

Hrvatima koji su

svoje živote položili

za vjeru i Domovinu

braća franjevci

Provincije Presvetog Otkupitelja

posvećuju


Osvrti na knjigu

FRA RAFINA DUHOVNA RAZMIŠLJANJA

1. Knjiga ima 368 stranica.

Knjigu je napisao dr. fra Petar Bezina objelodanjujući duhovne

bilješke (odn. razmišljanja) blagopokojnog fra Rafaela

Kalinića o kojemu je on inače napisao više knjiga i članaka, posebno

ističući njegovu mučeničku smrt, godine 1943., u službi

vjere i ljubavi bližnjega.

Upravo to je razlog zbog kojega fra Petar izdaje i njegove

''Duhovne bilješke-razmišljanja'', makar su ona intimnog značaja

i pisana od fra Rafaela samo za njegovu osobnu upotrebu,

jednim najobičnijim stilom i rječnikom, uz duhovne vježbe koje

je obavio u više zgoda njegova redovničkog života. Zbog tog

intimnog obilježja on piše svojim osobnim rječnikom, ne uvijek

književnim, fragmentarno, i više puta u obliku natuknica. Ujedno

ubacuje latinske rečenice i izraze.

2. Smatram da je upravo u tome i posebna važnost ove Knjige

duhovnih razmišljanja koja nam pružaju dublji pogled u temelje

duhovnog života fra Rafaela i upućuju na žile kucavice koje

su hranile njegov vjernički, redovnički i svećenički život koji

je dosegnuo svoj vrhunac u mučeničkom predanju za bližnjega

dijeleći sakramente umirućih i posredujući za progonjene.

To je njegova Kalvarija u Brnazama.

U knjizi vidimo bitne odrednice fra Rafaela prema Bogu,

prema Crkvi, prema bližnjemu i Domovini, prema sebi i životu.

Otkrivamo marnog radnika na izgradnji svojeg bića i duhovnog

života.

A njegov ''domači'' naćin izražavanja u tim razmišljanjima

otkriva nam njegovo intimno proživljavanje, njegove duboke

stavove, kako ih on gleda i doživljava.

5


3. Knjiga je na svoj način njegova osobna askeza koju je

provodio u svom životu. Ta askeza, duhovno uvježbavanje, obilježeno

je klasičnim metodama duhovnog života. Mogli bismo

istaknuti da je obilježeno ''ratnim duhovnim ozračjem i metodama''

- poput sv. Ignacija Lajolskog, koji je kao obraćeni ranjeni

časnik razvio askezu duhovnog boja. Baš tijekom rata je došao do

izražaja i heroizam fra Rafaela.

Smatram važnim i korisnim istaknuti neke temeljne odrednice

njegovog duhovnog vježbanja i nastojanja:

a) trajna komunikacija s Bogom (prisutnost Božja; molitva, razmatranje,

Sveto Pismo, Euharistija...);

b) prilagođavanje Božjoj volji; vježbanje u krepostima; ljubav

prema Bogu i prema bližnjemu u veoma konkretnim oblicima;

c) upoznavanje svoje ljudske slabosti; trajna budnost i ispitivanje

svojeg unutarnjeg stanja (ispit savjesti, svakodnevno vježbanje,

pokora);

d) poseban djetinjski odnos prema Djevici Mariji;

e) zatim povezanost sa Crkvom: zajednica Crkve, kao i zajednica

redovničke zajednice u kojoj živi i raste; zajednica vjernika za

koje on živi i radi i za koje on prinosi svoju žrtvu mučeništva.

Na tim temeljima stoji fizički život fra Rafaela; iz tih izvora

je tekla njegova ljubav prema ljudima, koja je dosegla svoj vrhunac

u potpunom predanju njegova života u mučeništvu.

4. Obzirom na stil i sadržaj knjige smatram potrebnim istaknuti:

a) Stil knjige je posve osoban; knjiga je pisana kao osobni podsjetnik

u duhovnim stvarima. Taj stil očituje intimnost fra Rafaela,

što očituje i određenu draž teksta. Trebalo bi ostaviti taj

tekst takav kakav jest, ali bi za sadašnjeg čitatelja knjige bilo

potrebno prenijeti u suvremeni književni jezik tekst fra Rafaela.

Prevedeni su latinski i drugi tekstovi na hrvatski jezik,

jer inače mnogi današnji čitatelji ne bi mogli slijediti misao

izlaganja.

6


) Što se tiče sadržaja knjige: on je mozaična cjelina iz različitih

zgoda, važnih za njegov duhovni život (duhovne vježbe,

poglavito i neki drugi događaji), poredanih jedan uz drugi.

I to bi, smatram, trebalo ostaviti kako stoji u originalu fra

Rafaela, jer to daje plastičnost knjizi i otkriva njegov životni

hod i uspon.

c) Bilješke osvjetljuju neke okolnosti života i prigode uz koje

fra Rafael piše svoja razmišljanja. Naime, važno je istaknuti

''oštricu'' njegovog duhovnog razmišljanja koja prodire u srce

fra Rafaela, te dosljedno i čitatelja upućuje na slično razmišljanje.

5. Gornje primjedbe se odnose na cjelinu Knjige kako je

ona sada sastavljena. Smatram pak, da bi s vremenom bilo korisno,

ići prema ujedinjavanju i produbljivanju njegovih svih

tih tekstova, koji su kao materijal njegove duhovne izgradnje.

To bi dalo sintezu duhovnog života i sredstava kojima se fra

Rafael koristio u toj izgradnji – i s kojima je izvojevao pobjedu

mučeništva!

Dakako, to bi bio novi zahvat i nova knjiga koja bi ovaj

materijal duhovnog razmišljanja dala u jednoj cjelovitosti i dinamičkoj

složenosti.

Moglo bi se to ujedno proširiti na ambijent u kojemu je živio

fra Rafael, što bi bilo veoma korisno. Bila su to naime teška

prijelazna vremena XX. stoljeća, koje je istaknuto preokretima

na području misaonom, socijalnom, kultularnom, političkom.

Nažalost, obilježeno je također i teškim ratnim zbivanjima. I

u jednom takvom ratu naš fra Rafael je ''zasjao vatrom ljubavi

Kristove'', po svom mučeništvu.

U tom slučaju bi bilo korisno, u toj drugoj knjizi, osvrnuti

se na askezu i dinamiku fra Rafaelova duhovnog života u svjetlu

novog pogleda na Crkvu i svijet (usp. Drugi vatikanski sabor,

planetarizacija ljudi na čitavoj zemaljskoj kugli).

7


6. Smatram stoga da bi bilo korisno uložiti trud da ova knjiga

bude objelodanjena, kao svjedočanstvo o herojskom životu

ljubavi fra Rafaela Kalinića, te kao poticaj današnjem naraštaju,

mlađem i starijem, u izgrađivanju sebe i služenju Crkvi i svijetu

– po uzoru na Kristovu ljubav: ''Nema veće ljubavi od te da

ljubimo jedan drugoga, dotle da život možemo položiti jedni za

druge''.

8

Split, 21. rujna 2007.

Dr. fra Josip Marcelić


FRA RAFINA DUHOVNA RAZMIŠLJANJA

Naš poznati i plodni pisac dr. fra Petar Bezina obogatio nas

je još jednom knjigom duhovnog sadržaja. Ona nosi naslov:

FRA RAFINA DUHOVNA RAZMIŠLJANJA. Fra Petar je

dosada napisao 18 knjiga i brošura u kojima obrađuje uglavnom

događaje i ljude iz prošlosti Provincije Presvetog Otkupitelja sa

sjedištem u Splitu kojoj i sam pripada.

Obrađivao je pučko, srednje i visoko školstvo po samostanima

Provincije, pokazao je lik franjevca i pofesora fra Kostantina

Matasa i mnoge druge po učenosti i svetosti istaknute članove

svoje Provincije.

U zadnjem desetljeću najviše je istraživao i u knjigama

objavljivao stradanja franjevaca svoje Provincije; ubijene,

mučene i proganjane fratre najviše od strane komunističkog

terora, od početka Drugog svjetskog rata pa do konca

Domovinskog rata. Uz mukotrpni i dugotrajni rad priredio je

popis s osnovnim podacima, vjernika - katolika koji su stradali

u Drugom svjetskom i u Domovinskom ratu na području župa

koje pastoriziraju franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja.

Istraživao je i žrtve dijecezanskih svećenika južnohrvatskih

biskupija kao i časne sestre i sjemeništarce koji su stradavali od

komunističkog ili četničkog zločina.

S velikom ljubavlju i predanošću preuzeo je, od provincijske

uprave povjerenu mu, dužnost istraživanja okolnosti mučeničke

smrti fra Rafe Kalinića, fra Petrova mještanina iz Prugova

koji je pretrpio mučeništvo vršeći svoju eminentnu svećeničku

dužnost, dijeljenja sakramenta Bolesničkog pomazanja jednom

teškom bolesniku. Fra Petar već godinama uređuje list ''Fra Rafo

Kalinić...'' u kojemu iznosi činjenice iz fra Rafina života i mnoga

svjedočanstva njegovih suvremenika iz kojih se može raza-

9


ati kako je fra Rafo bio uzoran i krepostan redovnik i svećenik

te da zaslužuje da bude uzdignut na čast oltara kao mučenik za

Krista i svoje sveto zvanje.

Ova najnovija knjiga o fra Rafi ima namjeru potvrditi sve

ono što je fra Petar dosada o njemu pisao i to originalnim, vlastoručno

napisanim, tekstovima mučenika fra Rafe. Iza fra Rafine

smrti naime ostao je jedan ''notež'', bilježnica u koju je on

pisao svoje duhovne misli i razmišljanja o redovničkom i svećeničkom

životu.

U Predgovoru pisac navodi okolnosti koje su utjecale na to

da se zamisao o knjizi i ostvari. Uvod knjige prikazuje fra Rafin

životni put, njegovo školovanje, duhovni život, njegov odnos

prema subraći franjevcima i okolnosti njegove mučeničke smrti.

Donesena su svjedočanstva fra Rafinih kolega iz vremena

školovanja.

U Prvom dijelu knjige navedeni su kratki citati iz Svetog

pisma ili iz djela Svetih otaca koji su nađeni u fra Rafinoj bilježnici.

Mnogi su na latinskom jeziku koje je fra Petar u bilješkama

prevađao. Tu su i fra Rafine refleksije duhovnih vježbi što su ih

održavali njegovi profesori ili duhovnici.

U Drugom dijelu knjige nastavljaju se fra Rafina razmišljanja

o redovničko-svećeničkom životu. On priznaje svoje slabosti

i nesavršenosti i jasno pokazuje kakav bi redovnik i svećenik

trebao biti. Tako su njegove misli veoma poučne i korisne za sve

one koji ih budu čitali. Na jednom, mjestu fra Rafo piše: ''Pa zar

nije za nas duhovne osobe sramota da se sinovi ovoga svijeta

više od nas trude, da oni više rade za zemlju nego mi za nebo''.

Zatim fra Rafo piše: ''Svom pomnjom svaki dan nastoj da taj

dan što savršenije provedeš. Svaki čin koji obavljaš smatraj kao

da ga zadnji put u životu obavljaš''.

Na kraju knjige tiskan je sažetak na šest jezika što je njeno

posebno obogaćenje. Doneseno je i kazalo imena i mjesta što su

u knjizi spomenuta.

10


Možemo ustanoviti kako je pisac uložio veliki trud kako bi

fra Rafin tekst pročitao i prepisao. U svojih 713 bilježaka, od

kojih su neke opsežne, nastojao je protumačiti sve relevantne

pojmove, stvari i osobe, sve koji se u fra Rafinu tekstu spominju.

Ovo je vrijedno i vrlo korisno djelo. Ono je prije svega

još jedan važni doprinos upoznavanju lika fra Rafe Kalinića,

njegove dobrote i svetosti, što će sigurno još ubrzati započeti

postupak za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju. Svakako treba

odati priznanje dr. fra Petru Bezini za sav uloženi trud i svu

njegovi gorljivost u radu na rasvjetljavanju lika mučenika svoga

zvanja fra Rafe Kalinića.

Mr. fra Žarko Maretić

11


12

FRA RAFINA

DUHOVNA RAZMIŠLJANJA

Knjiga ''Fra Rafina duhovna razmišljanja'' predočuje fra

Rafu Kalinića kao čovjeka s kristalno jasnim stajalištima o svim

životnim i duhovnim pitanjima. Ubijen u 33-oj godini života od

nacističkih zločinaca, fra Rafo zaslužuje poštovanje zbog njegove

čvrste vjerske odanosti Bogu i čovjeku, jer je ubijen u času

kad je vršio svoju svećeničku dužnost davanja Bolesničkog pomazanja

čovjeku koji je u tom trenutku zadobio smrtne rane od

istih zločinaca njemačkog sustava.

Dok je u sinjskom samostanu vladala zbunjenost zbog poziva

obitelji Stipe Čarića iz Brnaza, smrtno ranjenog, 24. rujna

1944. godine, za ispovjed i pričest, fra Rafo, zbog svoje uronjenosti

u Božju posvudašnjost i svijest o Božjoj skrbi i ljubavi,

ispunjen hrabrošću u izvršenje svećeničke dužnosti, potaknut

ljubavlju dobrog srca, čiste savjesti i iskrene vjere, uzeo Svetu

hostiju i ulje za pomazanje bez okljevanja u želji da pruži umirućem

vjerniku Stipi Čariću bolesničko pomazanje prije njegovog

susreta s Bogom spasiteljem, jer se Stipe želio pridružiti

onima koji su zaslužili život vječni.

Kao i sva ljudska zla bolest je protivna dubokoj namisli da

je Bog stvorio čovjeka na sreću na ovom svijetu pa se stanje

bolesnika može shvatiti kao znak Božje sržbe protiv griješnog

čovjeka, a upravo to, na neki način, želi pomiriti primanjem sakramenta

Bolesničkog pomazanja.

Fra Rafo je upravo taj čin, jednog od sedam svetih sakramenata

Isusovih, podijelio tog dana bolesniku Čariću.

Da je fra Rafo vrlo odgovorno i savjesno vršio tog dana

svoje svećeničke dužnosti, potvrđuje riječima svog razmišljanja,

upućujući ih svojoj subraći u Kristu: ''(...) nastoj da u djelo


provedeš dobra potaknuća. Svom pomnjom svaki dan nastoj da

taj dan što savršenije provedeš. Svaki čin koji obavljaš smatraj

kao da ga zadnji put u životu obavljaš''!

Upravo zato će fra Rafo, u svojim Duhovnim razmišljanjima,

napisati: ''Prilike u kojima živimo, posljedice Istočnog grijeha,

mi svijet i sotona s jedne strane, a milost Božja s druge strane,

sve to čini da je naša duša predmet o koji se dvije silne vojske

bore'', jer upravo ta borba nije dozvolila fra Rafi da, bez obzira

na sve opasnosti koje su se tih dana nadvijale nad prostorima

njegovog pastorala, ostane pasivan i ne reagira na traženje

bolesnika da mu se udijeli bolesničko pomazanje kao jednog od

sakramenata ustanovljenih od Krista.

Fra Rafo je znao da je sakramenat bolesničkog pomazanja

namjenjen vjernicima u smrtnoj opasnosti, ili bolesti, da im

ublaži patnje i olakša smrtnu borbu izgovaranjem molitve Bogu

za oproštenje grijeha koje je umirući možda, počinio osjetilima

koja se pomazuju i time se naglašava Duhovno ozdravljenje. Kao

svećenik koji je duboko proživljavao svoja vjerska uvjerenja, fra

Rafo je osjećao silovitu proturječnost želje za životom i same

smrti, smrti koja ne može biti bez ikakvog smisla.

Smrt nas pritiskuje kao neka kazna, ali se ipak u temeljima

naše vjere, kako kaže fra Rafo, ''naglašava religiozni smisao u

zahtjevu pravednosti da duša koja griješi mora i umrijeti''.

Upravo od smrti koja je bila rezultat grijeha, čovjeka spašava

Bog ''ako je pravedan, čovjek može gajiti nadu da mu Bog

neće ostaviti dušu u Podzemlju, jer Božja moć biva jača od moći

smrti''!, što je prvi korak nade koja će se potpuno razviti u sadržaju

besmrtnosti, odnosno konačno izbavljenje čovjeka oteta

njezinoj vlasti. (Psalam 49,16).

Izvršavajući upravo tu svoju svetu dužnost fra Rafo je ubijen

24. rujna 1944. godine, na način da su ga ti zločinci živa bacili

u vatru zapaljene kuće u zaseoku Malbaše, što je najstrašniji

i najgori način njegovog mučeništva zbog nesebične njegove

vjere u Boga i spasa ljudskih duša.

13


Knjiga koja se do kraja zauzima za rasvjetljavanje fra Rafine

svetosti, zaslužuje najveću pažnju upravo zato što razotkriva

veličinu Boga u onima koji se Njemu u cijelosti predaju. Moć

Božja je sigurno put koji fra Rafu vodi do istinskog Sluge

Božjega kao žrtve ispunjenja Njegove, Božje, nadmoći nad

smrću čovjekove duše.

U takvom razmišljanju nalazi se potreba upoznavanja

fra Rafinog duhovnog razmišljanja, a samim tim i potreba

upoznavanja šire javnosti, osobito svjetske vjerničke javnosti,

s dimenzijama fra Rafinih razmišljanja duhovnih, čemu bi se

na poseban način doprinijelo objavljivanje ove knjige koju je

pripremio fra Petar Bezina.

14

U Zagrebu, 28. rujna 2007.

Milan Vuković, dr. iur.


PREDGOVOR

Nakon fra Rafine mučeničke smrti 24. rujna 1944. u Brnazama

kraj Sinja njegove osobne stvari u sobi na jednostavnu

uporabu u franjevačkom samostanu u Sinju preuzeo je tadašnji

gvardijan fra Bernardin Topić. Neke predmete uzeo je fra Roko

Tomić i spremio u jednu oveću kutiju, misleći da će jednom, ako

bude što važno, o tome pisati. Međutim, prema njegovoj izjavi,

predmete u kutiji od njega preuzeo je fra Silvestar Aračić, tadanji

župni pomoćnik u Sinju. I otada se više ne zna kako su fra Rafini

predmeti svršili.

Svojevremeno sam skupljao gradivo po samostanima Provin cije

Presvetog Otkupitelja za knjigu Rukopisna baština Franje vačke

Provincije Presvetog Otkupitelja, pa sam bio i u arhivu Franjevačkog

samostana u Makarskoj. Tu sam se susreo s fra Rokom Tomićem,

profesorom u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Makarskoj. Bilo

mu je poznato da skupljam podatke o fra Rafi Kalniću, pa mi je dao

bilježnicu utvrdo uvezanu fra Rafinih duhovnih zapisa. Uzeo sam je

i ponio sa sobom u Split na čuvanje.

Fra Rafo svoja duhovna razmišljanja nije pisao sistematski.

Bilježio ih je povremeno na karticama i konačno uvezao u tvrde

korice.

Ima nekoliko navoda neispisanih točno, a isto tako nekoliko

izraza nedorečenih kao i nekoliko bilješaka odakle ih je uzeo.

U rukopisu fra Rafo piše o svojoj duhovnoj izgradnji.

Bilježnicu sam stavio među fra Rafine spise. Smatrao sam da

je bolje da se čuva u Splitu negoli negdje drugdje jer bi se moglo

dogoditi da je netko ukrade ili se izgubi, a to bi bila velika šteta da

nestane vrlo vrijedni rukopis. Bilježnicu u Makarsku, po svoj prilici

donio je fra Roko Tomić l946. godine kad je premješten iz Sinja u

Makarsku za profesora u Franjevačku klasičnu gimnaziju.

15


Poslije razmišljanja od nekoliko godina odlučio sam fra Rafin

rukopis, koji je dosta nečitljiv, objaviti. Zbog brojnih obaveza nisam

mogao sve pripremne radnje obaviti, pa sam zamolio gospođu Pavu

Lisičić, rođena Šušnjara, tajnicu ''Panis viae'' karitativne udruge

Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u samostanu Gospe

od Zdravlja u Splitu, da mi otčita rukopis. Rado se odazvala iako

je znala da je to vrlo težak posao. Na otčitavanju marljivo je radila

blizu tri ljetna mjeseca. Za taj rad i gotovo stopostotno točno otčitanje

iskrena joj hvala. Novac za priznanje usluge nije htjela primiti.

Rekla je, ako mora, onda to neka bude za tiskarske troškove.

Fra Rafo bilješke nije spremio za tisak, pa je razumljivo da u

njima ima pogrješaka u navodima i u sistematizaciji. Uglavnom

nisam ništa ispravljao. Sve sam ostavio kako je u izvorniku.

Fra Rafo je vrlo dobar poznavalac Svetog pisma na latinskom

jezik. Bez poteškoća izreke koristi u svojim zapisima. Poznati su mu

dobro i crkveni oci i pisci, pa njih osobito sv. Augustina, više puta

navodi. Slova o i a često puta izjednačuje, pa je u otčitavanju bilo

dosta poteškoća.

Piše štokavskim narječjem, a govorom ijekavicom i ikavicom.

Naziv Fra Rafina Duhovna razmišljanja stavio sam prema

sadržaju teksta i podijelio ih u dva dijela. Tehniku sam malo posuvremenio.

Nisam se pridržavao fra Rafine zabrane o objavljivanju bilježaka.

U svojim zapisima stalno naglašava nazočnost i volju Božju.

Na temelju njegova pisanja da se moramo podložiti volji Božjoj

držao sam se i ja podložnosti volji Božjoj, pa je volja Božja bila

moja odluka objaviti njegove bilješke i predočiti ih vjernicima. Ako

sam prekršio njegovu zabranu, vjerujem da će mi oprostiti kao što je

on opraštao tisućama vjernika.

Pripremu sam započeo u ožujku 2007. i bila je vrlo teška.

Duhovna razmišljanja sam razdijelio na I. i II. dio. Zbog bo ljeg

pregleda prema otčitanim stranicama nisam stavljao izvorne stranice

nego sam na kraju knjige stavio dodatak njegovih izvornih zapisa.

16


Konačnu sam pripremu predao tiskari ''Franjo Kluz ''u Omiš.

Molim čitatelje da s razumijevanjem čitaju tekst fra Rafinih

duhovnih zapisa, jer je fra Rafo potpuno izgrađena duhovna osoba

koji je sebe prenio u bilješke. On nije imao namjeru objaviti ih, ali

bi bila velika šteta kad bi se izgubilo neprocijenjeno blago. Još bi

bila veća šteta ako bi se ova knjiga čitala površno, bez ozbiljnog

razmišljanja.

Posebna hvala dr. fra Karlu Jurišiću, profesoru Franjevačke

bogoslovije u Makarskoj, na stručnoj pomoći.

Nemam osiguranih novčanih sredstava za tisak pa sam se obratio

nekim ustanovama i dobročiniteljima među kojima i fra Žarku

Maretiću, gvardijanu na Visovcu. Rekao mi je da rukopis objavim, a

da će on pokušati tražiti koliku-toliku novčanu pomoć, pa mu ovom

prilikom unaprijed iskreno zahvaljujem! Zahvaljujem i svima koji

su mi bilo kako bili pri pomoći u savjetima za isplatu tiskarskih

troškova.

17


18

UVOD

O. fra Rafo Kalinić, rođen je u Prugovu 6. studenog 1910. /

Splitska nadbiskupija / od oca Mate i majke Kate Bašić. Kršten je u

Prugovu 7. studenog 1910. i na krštenju dobio je ime Ivan. Kum mu

je bio Jakov Vuka. Osnovnu školu započeo je pohađati u Prugovu

kod župnika fra Luje Plepela 1920, a nastavio isto kod župnika fra

Ivana Gančevića 1921. Župnik fra Ivan Gančević predložio je Ivanu

da pođe u svećenike - franjevce. Župnikov prijedlog Ivan je rado

prihvatio i uz pristanak roditelja pošao u Franjevačko sjemenište u

Sinj. Školske godine 1922./23. upisao se je u Franjevačku klasičnu

gimnaziju. S uspjehom je završio prvu godinu, a drugu nije mogao

nastaviti zbog bolesti ruke. Ponovno se upisao školske godine

1924./25.

Fra Petar Bačić, duhovnik sjemeništa, primio ga je kao člana u

Marijinu kongregaciju i prihvaćen je od sjemeništaraca glasovanjem.

Za vrijeme praznika vladao se je prema ''Pravilniku za sjemeništarce''.

Kao sjemeništarac za vrijeme školskih praznika, 25.

srpnja l925, Ivan je primio sakramenat sv. potvrde u župnoj crkvi sv.

Jakova u Dicmu. Krizmao ga je biskup Kvirin Klement Bonefačić,

a kum mu je bio Ivan Vuka. Nakon završenih pet razreda gimnazije

odlazi na Visovac u novicijat. O. Stanko Borić 30. kolovoza 1928.

obukao ga je u franjevačko odijelo. Na oblačenju je uzeo ime Lovre.

U samostanu je iz vladanja uvijek dobivao pozitivnu ocjenu. Nakon

godinu dana kušnje fra Lovre je polaganjem jednostavnih zavjeta 31.

kolovoza 1929. uzeo ime fra Rafo.

Nakon novicijata fra Rafo je pošao u Sinj na studij filozofije.

Studij je završio 1931./32. godine. Školske godine 1931./32. fra

Rafo je upisao studij bogoslovije u Makarskoj, a završio ga je škol-


ske godine 1934./35. Red tonzure primio je u Baškoj Vodi 1932.

godine od biskupa Kvirina Klementa Bonefačića. Red đakonata

primio je također u Makarskoj 21. studenog 1935. isto od biskupa

Kvirina Klementa Bonefačića, a red svećeništva u Splitu u biskupskoj

kapeli 12. srpnja 1934. godine također od istog biskupa. Tjedan

dana nakon ređenja za svećenika 29. srpnja l934. fra Rafo je služio

prvu sv. misu u svom rodnom mjestu Prugovo. S prvom misom fra

Rafo nije završio bogoslovni studij. Nastavio je studiranje bogoslovije

u Makarskoj da bi koncem školske godine 1934./35, nakon

ispita u studiju bogoslovije, mogao polagati ispit jurisdikcije pred

posebnim vijećem određenim od biskupa. Tako je 18. svibnja 1935.

godine završio školovanje. Nakon položenog ispita za ispovijedanje,

otišao je na otsluženje vojnog roka u osječku bolničku četu. Služenje

je završio 4. prosinca 1935. godine. Potom je određen za pomoćnika

fra Boni Radoniću, učitelju klerika u Sinju. Uprava Provincije

na svojem sastanku 10. srpnja 1936. imenovala ga je profesorom

grčkog i latinskog jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u

Sinju, a oslobodila ga službe pomoćnika učitelja klerika. Fra Rafo

na gimnaziji ostaje do svršetka školske godine 1937./38, pa se 20.

listopada 1938. upisuje na studij matematike na prirodoslovnom

fakultetu u Zagrebu. Uz matematiku je upisao i etnografsku skupinu.

Po želji upravitelja gimnazije fra Krste Kržanića, u siječnju 1942.,

postavljen je za privremenog profesora latinskog i hrvatskog jezika

na Franjevačkoj klasičlnoj gimnaziji u Sinju.

Fra Rafo je sebe kao kršćanina počeo izgrađivati u svojoj obitelji,

što je nastavio i u gimnaziji. U gimnaziji je jačao poziv za svećenički

stalež, a u novicijatu i klerikatu već je bio krepostan redovnik.

Tako izgrađen počeo je graditi duhovnu zgradu svog budućeg života.

U svojim bilješkama pisao je o svojem načinu života, o Božjoj

nazočnosti, ispovijedi i da mu je najveća briga provađati što savršeniji

život. U tančine je izvršavao naredbe starješina. U ispovjedaonici

je bio u svako slobodno vrijeme. Vršenje redovničkih propisa

nije bila formalnost. Svakom činu davao je odgovarajuću sadržinu

19


prožetu duhom Božjim. Svoj duhovni život ojačavao je provedeći

u krepostima vjere, ufanja i ljubavi. Duboko je bio uvjeren u istine

katoličke vjere. Nijednim činom nije pokazivao sumnje u ispravnost

vjerskih istina. Svojim srcem i umom prigrlio je zapovijedi Božje.

Bratska ljubav bila mu je drugi Krist. Za dobro svoje duše fra Rafo

je znao činiti pokoru. U njemu je gorjela želja da i svoje tijelo ukroti

kako bi što bolje služio Bogu. Zato nije čudo da je u tome katkada

pretjerivao.

Vršenje triju zavjeta nikad nije došlo u kušnju. Otvara se Božjoj

milosti kojom će ga Bog proslaviti. U ničemu nije isticao svoje

znanje. U krugu svoje braće se nije namećao. Bio je nezamjetan.

Zajedničku molitvu nikada nije propuštao, a privatnu nije zaboravljao.

Njegove kolege i subraća katkada su tražili razonodu, a fra

Rafo to vrijeme provodi u molitvi. Uronjenost u Božju posvudašnju

nazočnost, svijest o Božjoj očinskoj skrbi i ljubav prema ljudima,

odsijevala je na licu i u držanju fra Rafe. Posebna oznaka fra Rafine

pobožnosti bila je štovanje Bl. Dj. Marije. Među svecima nadasve je

častio sv. Franju Asiškog i sv. Antu Padovanskog.

Oznaka njegova života bila je bježanje od grijeha. Nije bio

sumnjičav. U ničiji život nije ulazio s namjerom da otkrije njegove

negativne strane. Karakteristika mu je bila točnost. Naredbe starješina

izvršavao je bez pogovora. Bio je uronjen u nešto izvan dohvata

ljudskog oka. Iz njega je žarila otvorenost, vedrina i toplina.

Nakon pada Italije (8. IX. 1943.) Nijemci su vodili borbe s partizanima.

Palili su mnoge kuće i ubijali pravedne ljude. Ranjeni Stipe

Čarić u Brnazama kraj Sinja tražio je svećenika u Sinju za ispovijed.

Od strašnog bombardiranja, pucanja iz topova i mitraljiziranja

od župnog osoblja nitko se nije usuđivao poći u Brnaze i ranjenog

Čarića ispovijediti i pričestiti. Dobrovoljno se javio fra Rafo. Prije

nego je pošao ispovijedio se, a onda je uzeo iz crkve sv. pričest i sv.

ulje. Krenuo je pješice prema Brnazama. Tadašnja hrvatska vojska

zbog opasnosti po život dopustila mu je ulaz u Brnaze tek poslije

sat vremena klečanja i molenja. Našao je još živog ranjenog Stipu

20


Čarića. Podijelio mu je sakramente umirućih i vraća se prema Sinju.

Zaustavio se u zaseoku Malbaša jer je vidio kako Nijemci pale

kuće i ubijaju nevine ljude. Prigovorio je jednom Nijemcu, a on ga

je zgrabio i bacio živog u vatru, u goruću kuću Ivana Malbaše. Fra

Rafo je potpuno izgorio. Nakon tri dana pronađeno je u garežu nekoliko

ostataka njegova tijela. Ostaci su preneseni u Sinj i nakon tihog

obavljenog sprovoda preneseni u malom kovčežiću u franjevačku

grobnicu u Sinju. Preuređenjem groblja kovčežić je razbijen i ostaci

su se izmiješali s kostima ostalih fratara.

Mnogobrojna svjedočanstva fra Rafinih đaka, kolega, profesora

i kršćanskih vjernika upotpunjavaju njegovu svetačku fizio nomiju.

- Fra Karlo Jurišić, njegov učenik, izjavljuje: ''Fra Rafo je

uzorno živio, upravo svetački, bio nam je svima uzor.'' - Fra Stanko

Radić, njegov đak, rekao je: ''U svim dužnostima bio je presavjestan.

U njemu sam vidio neko nadljudsko biće.''- Fra Ivon Menđušić,

isto njegov đak, izjavljuje: ''Fra Rafo je nama svima kazivao svojim

životom put svetosti. Neobično pobožan prema Euharistiji i u

meni je budio još veću ljubav prema Euharistiji.'' - Fra Vjenceslav

Glibotić, njegov đak, izjavljuje da je fra Rafo bio stidljv, ponizan

i malo skrupulozan. Vjernici su u njemu gledali sveca. - Fra Petar

Čapkun, provincijal, izjavljuje da je fra Rafo bio svetac. Uvijek je

želio vršiti volju Božju.- Fra Jerko Šetka, profesor u Sinju, kaže,

bio je miran, tih, marljiv, pobožan.- Fra Metod Latinac, župnik,

izjavljuje, bio mi je profesor iz hrvatskog jezika na velikoj maturi,

bio je dobar i inteligentan.- Fra Jerko Jurić, župnik, kaže, bio je

izrazito pokornička duša.- Fra Ivan Glibotić, profesor, rekao je da je

bio prema poglavarima, subraći uslužan, s vjernicima je imao veze

u ispovjedaonci, točan u svim činima. Svi su ga smatrali revnim i

kreposnim svećenikom.- Fra Luiđi Šimić, brat laik, kaže fra Rafo je

sveti misnik. - Fra Frano Nimac, izjavljuje da je, odlično održavao

redovničke zavjete. Bila mu je glavna karakteristika izbjegavanje

grijeha. - Fra Ćiro Ujević, župnik, izjavio je da je svećeničke dužnosti

izvršavao revno. - Fra Bonifacije Šipić, župnik i njegov školski

21


kolega, izjavljuje da je bio uzor svima, svetac u ljudskom tijelu, nije

znao za grijeh.- Fra Jozo Visković, župnik, izjavljuje, ljubav za duše

posljednje je njegovo svjedočanstvo herojske revnosti.- Fra Mario

Stipić, profesor, izjavljuje, bio mi je profesor i posebno sam zapazio

njegov molitveni život.- Fra Pavao Matić, župnik i njegov kolega,

izjavljuje, najmilija mu je bila ispovjedaonica. U samostanu je živio

kao skromna pčelica. Ispovje dao nica mu je bila ''ambulanta .''- Fra

Vjeko Vrčić, župnik, izjavljuje fra Rafo je bio točan u izvršavanju

redovničkih dužnosti.- Fra Kruno Vukušić, župnik, izjavljuje, bio je

pravi svetac.- Fra Bernar din Bebić, župnik, izgledao je da ga je Bog

preodredio već na zemlji da bude svetac.- Fra Bernardo Tičić, župnik,

izjavljuje da nijednim činom nije iznakazio dušu.- Fra Augustin

Babić, kolega, izjavljuje, potpuno se je podložio volji Božjoj. Mogli

bismo ga slobodno zvati svetac.- Fra Ivan Vuka, župnik, izjavljjuje u

njemu sam gledao velikog svećenika.- Fra Ivon Samardžija, župnik,

izjavljuje da je na njega djelovao svetački.- Fra Petar Bezina, njegov

mještanin, bio mu je profesor, izjavljuje, svima nam je bio uzor, bio

je pravi lik sveca.

Civilne su osobe izjavile da je bio pravi svetac. Marija Bašić

rekla je pred njim sam se ispovijedila i to je bila ''životna ispovijed.''.-

Iva Vuka, rekla je: ''Fra Rafo je pravi svetac''. Fra Rafo će

u raj otići u ''šandalama''. U župnoj kući u Prugovu spavao je na

daskama, kaže Ante Domazet poslužnik tadašnjeg župnika fra Joze

Meštrovića. Časna sestra Borgija rekla je, vidila sam ga na oltaru

kao sveca. Jedna žena rekla je: to je naš svetac. Općenito je bilo

mišljenje i kod ostale braće redovnika i vjernika da je fra Rafo pravi

svetac.

Po njegovu zagovoru neki su vjernici primili i milost. Izja vljuje

Marija Lozančić iz Novih Sela godine l985. bila je bolesna od zglobova,

uzviknula je u kući u kojoj je fra Rafo izgorio: ''Sveti moj

mučeniče, pomozi mi.'' Poslije kroz mene je prošlo osvježe nje, te

nisam više nikada imala nikakvih bolova''.

22


Uprava Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja spremila

je gradivo da od Crkve bude proglašen blaženim. Objavljuje glasilo

''Fra Rafo Kalinić - žrtva svojeg svećeništva'' kojim se širi njegovo

štovanje. Svi su dokumenti upućeni Franjevačkom generalnom

postulatoru u Rim da proslijedi Kongregaciji za proglašenje blaženim.

23


24

I. DIO

5 - 10 - 41 g. Dozvolili su i o. gvardijan 1 (i o. I. Bilušić) 2 dati u

vlasništvo grčku gramatiku M. Župiću. 3

Kroz prve četiri godine svoga svećeničkoga života, nisam

ozbiljno gezweifelt Peri aksias 4 priesterlichen Geweihung. 5 Prvih

godina još najmanje.

Zagreb, 5 - X - 38 g. Kαλ.

------------------------------

19 - XII - 39 god. Kazao sam nausnice Ocu Noli 6 da sam

uz matemat. upisao i etnografsku grupu. Rekao sam mu da se ne

1 Gvardijan (lat. guardianus, starješina).

2 0. I (Ivan) Bilušić, rođen u Ljubotiću - Promina, 20. I. 1914. ređen je za svećenika

u Makarskoj 7. travnja 1940. Godine 1941. župni je pomoćnik u Sinju.

Bio je u Provinciji župnik i gvardijan. Umro je u Splitu 12. XII. 1996. godine.

(Fra Petar Bezina, Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije

i Zadarske nadbiskupije, Split, 2000, 265 - 266).

3 M. Župić, rođen u Sinju (1923.?), đak Franjevačke klasične gimnazije u Sinju,

otišao je iz novicijata.

4 Prema vrijednosti.

5 Nisam sumnjao o bitnim stvarima svećeničkog života.

6 Fra Karlo Nola rođen u Podgori 1. IV. 1894. obukao je franjevačko odijelo na

Visovcu 17. IX. 1912. a ređen za svećenika 1917. u Šibeniku. U Provinciji je

vršio službu gvardijana u nekoliko samostana, provincijala, profesora moralke,

voditelj duhovnih vježba redovnicima i redovnicama. Umro je u Makarskoj

24. VIII. 1973. a pokopan isto u Makarskoj 26. VIII. 1973. (Nekrolog,

Samostan Gospe od Zdravlja, Split).


smijem usuditi pitati i učiti ovu zadnju grupu, 7 jer se bojim da tim,

valjda, radim proti Volje Božje. (a on je taj dan o sličnom govorio).

Reče mi na to: ''Pusti Volju Božju na miru.''

Dalje je on pregledao indeks 8 i pitao me što ću moći predavati i

slično. Na koncu mi je rekao: (Kada sam mu htio nešto još preporučiti):

''Ajde u miru Božjemu i uči to.''

Prema ovome sada (19 - XII - 39) mislim da smijem učiti samo

ovu et. grafsku grupu, a mat.-tičku pustiti u miru.

Kαλ

------------------------------

19. 5. 1943. Kada sam htio točnije proučiti Provincijalov list 9

o Njegovoj naredbi apliciranje Misae 10 po Njegovoj uputi, O. gvardijan

mi reče da jednostavno apliciram 11 na odluku Provincijalovu i

njegovu (tj. gvardijanovu). Mislim, da je gvardijanova odluka uviek

istovjetna s odlukom liste.

Dakle počevši uključivo od 20. 5. 1943. činim ovaku intenciju.

12

Hanc Missam applico (namjenjujem) ad int. nostri Ministri

Provincialis et listae Missarum huius conventus (vel...) 13

7 Etnografska skupina (grčki etnos) narod, podrijetlo naroda, ispituje jezik, podrijetlo

i ostale činioce podrijetla u toku razvoja, oblikovanja etničkih cjelina.

(Sveznadar. Zagreb,1954, 202).

8 Indeks (lat. index) opis, pokazatelj, kazalo imena, naslova i djela; osobna knjižica

studenta koji u nju upisuje program studija, a nastavnik rezultate studentskih

ispita. (Sveznadar, nav. dj., 202).

9 Provincijal vrhovni starješina Franjevačke provincije.

10 Primjenjivanje Mise.

l1 Primjenjujem.

12 Nakana.

13 Ovu Misu namjenjujem na odluku našeg Starješine provincijala i liste Misa

ovog samostana (ili...).

25


26

O PRISUTNOSTI BOŽJOJ (R. I II 6)

1. Izvrsnost i dobrota. Quaerite Dominum et confirmamini

quaerite faciem eius semper (Ps 104, 4). 14 Misli kao da Bog nema

drugoga posla već tebe paziti (sv. Aug. 15 Sv. Jere 16 tumačeći Ez 17

22, 12 Meique oblita es). 18 Kaže: ''Memoria Dei excludit cuncta

flagitia.'' 19

l4 ''Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice !'' (Ps l05 4 , Biblija,

KS, 1987.).

15 Sv. Augustin rođen je u Tagasti 354.godine. Mladost je provodio razuzdano

povodeći se za krivim naukama. U Milanu se obratio i godine 387. kršten je

od biskupa Ambrozija. Vrativši se u domovinu zavjetovao se provoditi asketski

život. Izabran je za hiponskog biskupa. Trideset i četiri godine bio je uzor svome

stadu. Umro je godine 430. (Božanski časoslov, Kršćanska sadašnjost, IV,

Zagreb 1985, 1029 – 1040; Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb,

1966, I, 225).

16 Sv. Jere rođen je godine 340. u Stridonu u Dalmaciji. Školu je pohađao u Rimu

i ondje je kršten. Provodio je asketski život. Na Istoku je ređen za prezbitera.

Vrativši se u Rim, postao je tajnikom pape Damaza i ondje započeo prevoditi

Sv. pismo na latinski jezik. Nastanio se u Betlehemu. Umro je u Betlehemu

godine 420. (Božanski časoslov, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1985, IV, 1108;

Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967, 3, 280).

17 Ezekijel (židovski Jehezkel), po vremenskom slijedu treći od četvorice veli

kih židovskih proroka. Vjerski vođa jedne skupine Židova koju su babilonski

osvajači 597. prije Krista odveli u Mezopotamiju. Od njega postoji knjiga

proroštava (u tri dijela, 48 poglavlja). (Enciklopedija Leksikografskog zavoda,

Zagreb, 1967, 2, 337 . Neki su ga smatrali začetnikom farizeja. Živio je oko

600. godine prije Krista. (Biblija, Zagreb, 1987, 1216).

18 ''Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzimaš ujam i pridatak, od bližnjeg

silom otimaš, a mene zaboravljaš - riječ je Jahve Gospoda''. (Ez. 22 12, Biblija,

KS, 1987.).

19 Sjećanje na Boga isključuje sve sramote (nevaljalosti).


Sv. Jere još veli: ''Certe quando peccamus, si cogitaremus Deum

videre, et esse praesentem, numquam quod ei displiceret faceremus.

20 (Grješnica Taida). 21

Job 22 veli: ''Nonne ipse considerat vias meas, et cunctos gressus

meos dinumerat.'' 23

b) Uzrok zlu je nesićanje pr. Bož. Et dixisti non est qui videat

me. Non videbit novissima nostra. 24 Is 25 47, 10 i Jer 12, 4.

20 ''Kad, naime, griješimo, pa ako bismo mislili da Bog vidi i da je nazočan,

nikada ne bismo činili ono što mu ne bi dolikovalo.'' (Sv. Jere).

21 Taida bila je bistra djevojka, a po vanjštini vrlo lijepa. Živjela je grješno i

razuzdano. U zlu zavela je mnoge djevojke. Bog joj je poslao pobožnog

svećenika koji ju je priveo na Božji put. Vidjela je vrlo ružnu sliku svog

života i prihvati kreposni život. Pošla je u samoću činiti tešku pokoru. Zbog

svog pokorničkog života proglašena je svetom. (Anton Slomšek, Kršćansko

devištvo, Ljubljana, 1863, 220 - 223 ).

22 Job (Jov, hebr. Hiob) glavno lice istoimene starozavjetne biblijske knjige.

Djelo nepoznatog autora; jedno od umjetničkih najvrijednijih knjiga u židovskoj

literaturi. Današnja njegova redakcija potječe negdje s prijelaza V. u IV.

stoljeće prije Krista. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967,

3, 297). Knjiga o Jobu bez sumnje je jedna od najljepših knjiga i najpotresnijih

djela ne samo u biblijskoj nego i u svjetskoj literaturi. (Biblija, Zagreb

1987, 587, 610).

23 Zar on ne promatra moje putove i korake moje broji. (Job).

24 U zloću si se svoju uzdala, govorila si:''Nitko me ne vidi''. ( Iz 47 10, Biblija,

KS, 1987.). Dokle će zemlja tugovati, dokle će trava na svem polju sahnuti?

Zle opačine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog ne vidi

naših putova. (Jer 12 4 , Biblija, KS, 1987.).

25 Izaija (Isaija, židovski Jishak, VIII. stoljeće prije Krista) prema Bibliji,

židovski patrijarh, sin Abrahama i Sare. (Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, Zagreb, 1967, 3, 223).

27


Ps 9,5 26 Non est Deus in conspectu eius, inquinatae sunt viae

illius in omni tempore. 27

c) (Protu) lik zlu: Gen 28 17, 1 Ambula coram me et esto (eris)

perfectus. 29

Mi smo uz Boga misec i zvizde a bez njega tama.

Sv. Ambroz 30 i Br: 31 Sicut nullum est momentum, quo homo

non utatur vel fruatur Dei bonitate et misericordia; sic nullum de bet

esse momentum, quo eum praesentem non habeat in memoria. 32

26 Izraelska vjerska lirika od 150 pjesama koje se u hebrejskom nazivaju ''himni'',

pohvalnice, hvalospjevi, a u grčkom psalmi (pjevanje uz pratnju glazbala sa

strunom, psalterija). Redni brojevi psalama u hebrejskom izvorniku nešto se

razlikuju od brojenja u starom grčkom (Septuaginta) i latinskom (Vulgata)

prijevodu. Brojenje kakvo je u Septuaginti i Vulgati postalo je tradicionalno do

naših dana. (Biblija, Zagreb,1987, 119; Enciklopedija Leksikografskog zavoda,

Zagreb, 1969, 5, 319).

27 ''Puti su mu svugda uspješni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje

prezire''. (Ps 10 9 5, Biblija, KS, 1987.)

28 Geneza, grčka riječ, rođenje, postanak. Biblijska Knjiga postanka, prva u nizu

tako zvanih kanonskih knjiga, jedna od knjiga Mojsijeva Petoknjižja (Pentateuh)

sadržava legendu o stvaranju svijeta i čovjeka te povijest patrijarha.

(Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967, 2, 312).

29 ''Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, k Mojim hodi putem i neporočan budi...'' (Gen

17 1, Bibilija, KS, 1987.).

30 Ambroz rodio se u Trieru oko godine 340. iz rimske obitelji. Na naukama je

bio u Rimu, a u Srijemskoj Mitrovici započeo svoj uspon. Godine 374. dok

je boravio u Milanu, neočekivano je izabran za biskupa toga grada te je ređen

7. prosinca. Spisima i djelatnošću štitio je pravu vjeru protiv arijevaca. Umro

je na Veliku subotu 4. travnja 397. godine. (Božanski časoslov, Kršćanska sadašnjost,

Zagreb 1984, IV, 837 - 838; Enciklopedija Leksikografskog zavoda,

Zagreb, 1966, 1, 97).

31 Sv. Bernard, opat i crkveni naučitelj, rođen je godine 1090. kraj Dijona u

Francuskoj. U djetinjstvu se godine 1111. pridružio redovnicima cistercitima.

Napisao je mnogo bogoslovnih i asketskih djela. Umro je godine 1153. (Božanski

časoslov, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1, 1985, IV, 1009; Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1966, 1, 371).

32 Budući da nema nijednog trenutka kojim se čovjek ne bi služio ili koristio

dobrotom i milosrđem Božjim; tako ne smije biti nijedan trenutak kog ne bi

smatrao (Bogom) nazočnim (imao na pameti). (Sv. Ambroz i sv.Bern.).

28


Sv. Ber: In omni actu vel cogitatu suo sibi Deum adesse me mo -

retur; et omne tempus, quo de ipso non cogitat, perdidisse se computer.

33

Ps 33, 18: Firmabo super te oculos meos. 34

Aug: Non a te auferam oculos meos, quia et tu non aufers a me

oculos tuos. 35

Ps 24,15: Oculi mei semper ad Dominum. 36

Grgur Naz: 37 Non tam saepe respirare debemus quam Dei

meminisse. 38

U ČEMU SE SASTOJI?

a) u činu vire.

Sv. Pavao: 39 ''Non enim longe est ab unuquoque nostrum. In

ipso enim vivimus, et movemur et sumus. 40

33 U svakom svome činu ili mišljenju sjeti se da je Bog nazočan i smatraj da je

svako vrijeme izgubljeno ako o tome ne bih mislio. (Sv. Ber.).

34 Pojačat ću nad tobom oči svoje. ''Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad

onima koji se uzdaju u milost njegovu.'' (Ps 33 /32 / 18, Biblija, KS, 1987.).

35 Neću dignuti svoje oči s tebe, jer i ti ne dižeš svoje oči s mene.

36 ''Jahvi su svagda oči moje upravljene, jer mi nogu izvlači iz zamke.'' (Ps 24

15, Biblija, KS, 1987. ).

37 Grgur Nazijanski, biskup i crkveni naučitelj, rodio se 330. godine kraj Nazianza

Godine 381. izabran je za carigradskog biskupa, ali radi strančarstva u toj

Crkvi povukao se u Nazianz, gdje je umro 25. siječnja 389. ili 390. godine.

(Božandski časoslov, Zagreb, 1985, I, 895 ; Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, Zagreb, 1967, 2, 622).

38 Nismo dužni toliko često disati (govoriti - razmišljati), a da se ne bismo Boga

spominjali (sjećali) ? (Gr. Naz.).

39 Sv. Pavao (grčki Paulos Tars) oko 67. godine poslije Krista apostol, Šaul (židovski

Saul), Hebrej - helenist sin roditelja s rimskim građanskim pravom, bio

je prema kršćanskoj predaji jedna od središnjih ličnosti najstarije crkve, širitelj

i ideolog prakršćanstva (''apostol naroda''). Biblijska Djela Apostolska i starokršćanska

predaja pripisuje mu tri misionarska putovanja, zatočenje (zajedno s

apostolom Petrom) i mučeničku smrt u Rimu. (Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, Zagreb, l969, 5, 73).

40 Od bilo koga od nas Bog nije daleko. U njemu živimo, mičemo se i jesmo.

(Sv. Pavao).

29


Sv. Aug: ''Tražih izvan sebe što je bilo u meni.

Sv. Bon: 41 Praesentissimus nobis quam nosmetipsi 42

Riči: Pleni sunt coeli et terra gloria tua. 43

Ps 138 8. 9.10 Si ascendero in coelum.... 44

Si sumpsero pennas meas diluculo. 45

Pazi: Bog nas ne samo stvori već i uzdržava i nekako naše rađe

proizvađa.

Čuj: Dobro je Boga prestavljati na razne načine i u raznim slikama,

ali se nevalja u tom gubiti.

Sv. Bon. item: 46

Is 12, 3: Haurietis aquas in gaudio de fontibus Salvatoris. 47

Sap. 48 1, 7. Spiritus Domini replevit orbem terrarum 49 tj. Bog

kao Bog svagdi a kao čovik na nebu i u sakramentu.

41 Sv. Bonaventura (122l. - 1274.) imenovan je profesorom u Parizu kad mu

je bilo 30 godina. Nakon šest godina preuzeo je vrhovnu upravu Reda. Prvi

je u povijesti naredio da se Gospi zvoni na pozdrav ujutro, podne i navečer.

Njegov profesor o njemu je rekao da Adam u njemu nije sagriješio. (Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1966, l, 446; Zlatan Plenković, Sto

uzoraka, Korčula 1980, 83 - 84).

42 Bog je u nama više nazočan nego mi sami u sebi.(Sv. Bon.).

43 Puna su nebesa i zemlja slave tvoje. (Riči).

44 Ako se popnem na nebo.... ondje si, ako u podzemlje legnem...i ondje si. (Ps

138 8 9 10, Biblija, KS, 1987.).

45 ''Uzmem li krila zorina pa se nastanim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja

vodila, desnica bi me tvoja držala.'' (Ps. 138 8 9 10, Biblija, KS, 1987.).

46 Isto tako. (Sv. Bon.).

47 I s radošću ćete crpsti vodu iz izvora Spasenja. (Iz 12 3, Biblija, KS, 1987.).

48 Sapientia, Knjiga mudrosti (Salamonova mudrost). Danas se općenito drži

da Knjigu nudrosti nije napisao Salamon već neki Židov (po svoj prilici u

Aleksandriji) u prvom stoljeću prije Krista i to na grčkom jeziku. (Biblija,

Kršćanska sadašnjost, 1987, 1206 - 1207; Biblijski leksikon, Kršćanska

sadašnjost, 1972, 200).

49 ''Doista Duh Gospodnji ispunja svemir, i on koji drži sve, zna i sve što se

govori.'' (Mudr , Biblija, KS, 1987.).

30


Hel 50 11, 27: Invisibilem tamqam videns sustinuit 51 tj. Mojsije

Boga.

1 Joan 52 5, 2: Cum apparuerit similes ei erimus, quoniam videbimus

eum sicut erat. 53

b) u činu volje: Sv. Bon: Ovi su čini volje željni pristupi i poleti

k Bogu, k njegovoj volji i ljubavi. To su svete čežnje koje kao izdižemo.

Izrazuju se osobito strilovitim molit.

Roptium jaculatae (Breves quidem sed creberrimae). Lako ih je

sabrano izreći jer su kratke. 54

Osobita jacul. P 69, 2. ''Deus in adiut. meum intende, Domine ad

adiuvandum me festina.'' 55

Sv. Bazil: 56 Svagdi se sićaj Boga.

Tri su vie: Purgativa, ilum i unitiva 57 te svak ima upotrebljavati

odgovarajuće jakulatorije 58 ali može i svake.

50 Poslanica Hebrejima jest ''opomena'' koja potiče na ustrajnost u vjeri, ocrtava

prednost Novoga nad Starim zavjetom. O vremenu postanka može se reći

samo to da je bila poznata u Rimu oko 95. godine poslije Krista. (Biblijski

leksikon, KS, Zagreb, 1972, 246).

51 (Mojsije) vjerom ostavi Egipat, ne pobojavši se srdžbe kraljeve, jer je ustrajao,

kao da bi vidio Nevidljivoga (Hebr 11 27, Šarić).

52 Ivan, (židovski Jehohana Bogu mio) apostol prema Bibliji galilejski ribar, sin

Zebedejev, učenik kojega je Isus najviše ljubio. Prema predaji umro je kao

prognanik na otoku Patmosu. U kršćanskoj predaji autor je četvrtog Evanđelja,

triju poslanica i knjige Otkrivenja, koji se ubrajaju među najčitanija djela

ranokršćanske književnosti. često je prikazivan uz znak orla. (Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967, 3, 217).

53 Kad se bude pojavio, bit ćemo mu slični jer ćemo ga vidjeti kakav je bio. (Iv 5 2).

54 Upravljanja snažnih uzdaha prema nebu. Oni su doduše kratki ali vrlo jaki.

55 ''Bože na pomoć mi priteci, Gospodine, pohiti da mi pomogneš.'' ''O Bože,

spasi me Jahve, u pomoć mi pohitaj!'' (Ps 70 /69/ 2 , Biblija, KS 1987.).

56 Sv. Bazilije rodio se je iz kršćanske obitelji u kapadočkoj Cezareji godine 330.

Godine 370. postao je biskupom rodnog grada Cezareje. Borio se je protiv

arijevaca. Umro je 1. siječnja 379. godine. (Božanski časoslov, Zagreb, 1985,

I, 5; Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1966, 1, 332).

57 Tri su puta kršćanske savršenosti: čišćenje, rasvjetljenje i ujedinjenje.

58 Strjelovite molitvice.

31


Luc. 22, 42 59 Non mea voluntas sed tua fiat, 60

Ps 72, 24. ''Quid enim mihi est in coelo ? et a Te quid volui super

terram. 61…? Odg. Deum. 62

Acta 9, 63 Domine quid me vis facere? 64

1 Cor 65 10, 31: Sive manducatis, sive bibitis, sive aliud quid facitis,

omnia in gloriam Dei facit. 66

Najbolji rezultat svih naših nastojanja = ispunjenje volje Božje.

Na taj način izvršavamo:

Luca 18, 1. Oportet semper orare et non deficere, 67 i tim stičemo

prominu srca i prezir svita.

Eph: 68 Jam non estis hospites et advenae; sed estis cives

59 Luka suradnik Pavlov, po rođenju poganin, a po zvanju liječnik, napisao je

Evanđelje i Djela apostolska. Prema predaji potječe iz Antiohije u Siriji. Nije

bio oženjen a umro je u Beociji od 84 godine. (Biblijski leksikon, Krščanska

sadašnjost, Zagreb, 1972, 172 Enciklopedija Leksikografskog zavoda,

Zagreb, 1968, 4, 136).

60 ''Ali neka ne bude moja nego tvoja volja.'' (Lk 22 42, Biblija, KS, 1987.).

61 ''Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.''

(Ps 72 25, Biblija, KS, 1987.).

62 Boga.

63 Acta (apostolorum), Djela apostolska, novozavjetna biblijska knjiga u kojoj

je opisano najranije širenje kršćanstva, osobito djelovanje apostola Petra i

Pavla. Predaja pripisuje autorstvo Luki evanđelisti. (Enciklopedija Leksikografskog

zavoda , Zagreb, l967, 2, l08; Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost,

Zagreb, 1972, 68- 69).

64 ''Tko si, Gospodine, upita Savao.''''Ja sam onaj koga ti progoniš. Ustani i pođi

u grad tu će ti se kazati što ti je činiti''. (Dj Ap 9, Biblija, KS, 1987.).

65 Poslanica Korinćanima. Pavao je vjernicima uputio u Korint 4 poslanice, a

od toga su sačuvane dvije i to ne najstarije. Poslanicu je napisao sv. Pavao.

Raspravlja o jedinstvu crkve itd. (Biblija, Kršćanska sadašnjost, 1987,1251).

66 Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo radite, sve činite

na slavu Božju. (1 Kor 10 31, Biblija, KS, 1987,).

67 Uvijek treba moliti i nikada klonuti. (LK 18 1, Biblija, KS, 1987.).

68 Poslanica Efežanima od drugog stoljeća se smatra jednom od Pavlovih poslanica

iz sužanjstva. (Bilijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, 1972, 244).

32


Sanctorum et domestici Dei. 69

Ap: Et videbunt faciem eius et nomen eius, in fontibus

eo rum. 70

Php: 71 Nostra autem conversatio in coelis est. 72

Cor 4, 18: Non contemplantibus nobis quae videntur sed quae

non videntur: quae enim videntur temporalia sunt: quae autem non

videntur aeterna sunt. 73

Ove i slične izraze triba upravljati Bogu kao realno 74 prisutnom.

To je u stvari. Stoga triba na nj osobito paziti tj. ljubiti ga.

Ovo je srestvo lako upotrebiti i u njem dulje stati, jer nam vira

pomaže.

CILJ OVE VIŽBE JEST POJEDINE ČINE ŠTO SAVRŠENIJE ČINITI

...

(O ISPITU SAVJESTI)

O čemu se ispitivati? U posebnom moramo paziti na predominantnu

75 manu i slaboću. Preko ove mane nas hoće da đavao uništi

69 Niste, naime, gosti ni pridošlice nego ste građani Svetih i domaćini Božji.

(Ef).

70 I vidjet će lice njegovo i ime njegovo na njihovim izvorima. (Ap).

71 Poslanica Filipljanima. Pavao je bio usko povezan sa zajednicom u Filipima.

U Poslanici Filipljanima potiče na jednodušnost, ljubav, poniznost i vjernost

u progonstvima. Potom se poziva na Krista kao na uzor. Neki misle da je

Poslanica Filipljanima napisana u Cezareji. (Biblijski leksikon, Kršćanska

sadašnjost, Zagreb, 1972, 245).

72 Naše je, naime, prijateljevanje (razgovor) na nebesima. (Fil).

73 ''Nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno,

a nevidljivo vječno.'' (2 Kor 4 18, Biblija, KS, l987.).

74 Stvarno.

75 Vladajuće, naturujuće, despotizam, tiranija.

33


poput osvajača grada, koji pazi na najslabiju stranu. Ako u tom ne

uspijemo, bićemo još slabiji a ako uspijemo, jači (Kasijan).

Ps 18, 30: Non pugnetis contra minimum, aut contra maximum,

nisi contra solum regem 76 Israel. 77 David 78 s Goliatom 79 uni šti sve

Filistejce. 80

Kaži ispovidniku sve svoje stanje; sklonosti i okolnosti pa nek ti

kaže o čem ćeš se ispitivati. Puno je do toga da pogodiš.

Ispitivaj se samo o jednoj stvari pa ćeš biti jači i prije ćeš uspiti.

Pluribus intentus minor ad singula sensus. 81

Deut. 82 7, 22: Dominus Deus tuus consumat nationes has in

76 Nemojte se boriti protiv najmanjeg ili protiv najvišeg osim protiv samog

kralja Izraela. (Ps 18 30, Biblija, KS, l987.).

77 Izrael je republika u Prednjoj Aziji sa 20. 850 kilometara Ima danas

7.000.000 stanovnika većinom Židova Glavni grad Izraela je Jeruzalem koji

broji preko 730.000 stanovnika. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda,

Zagreb, l967, 3, 230 - 232; Sveznadar, 298, Internet-2006.).

78 David (hebr. ljubljeni) kralj Izraelaca. U mladosti pastir u Betlehemu,

uskoro je postao štitonoša izraelskog kralja Šaula. Odmetnuvši se od Šaula,

ostao je u filistejskoj zemlji. U sukobu s Filistejcima Šaul je poginuo, David

je pomazan za kralja Judeje, a zatim je izabran za kralja čitavog Izraela. (Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb 1967, 2, 28; Biblijski leksikon,

Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972, 64 - 65).

79 Golijat, Filistejac - div, kojega je po biblijskoj legendi, mladi David ubio

praćkom u dvoboju. U prenesenom smislu, jak čovjek, gorostas. (Enciklopdija

Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967, 2, 567; Biblijski leksikon,

Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972, 98).

80 Filistejci, ime plemena podrijetlom, vjerojatno iz Male Azije, koje se oko

l200. godine prije Krista naselilo na istočnoj nizinskoj obali Mediterana na

području između Jaffe i egipatske pustinje južno od Gaze. Od plemenskog

imena Filistejaca potječe geografski naziv Palestina. (Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, Zagreb, 1967. 2, 381; Biblijski leksikon, Kršćanska

sadašnjost, Zagreb, 1972, 90 - 91).

81 Revan za više stvari, a za manje osjećanje za pojedinačne.

82 Deuteronomium, Ponovljeni zakon, Pet knjiga Petoknjižja Mojsijeva. (Biblijski

leksikon, Kršćanska sadašnjost, 1972, 243; Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, Zagreb, 1967, 2, 68).

34


conspectu tuo paulatim atque per partes. Non poteris eas debere

pariter. 83

Nastojeći oko jedne stvari nastoji se kao i neopazice oko više ili

i ništi se koren svih drugih . (Kasijan). 84

Pače je previše tj. puno ispitivati se posebno o ciloj jednoj stvari.

Treba je stoga razdiliti na dilove.

Ne smiš minjati predmet o kom se ispitivaš dok se nisi u njem

dobro uvižbao. Inače se uzalud trudiš. Savršenost nije u naglim skokovima

već u ustrajnosti razboritoj. Jedno po jedno.

II Tim. 85 3, 7: Semper discentes, et numquam ad scientiam pervenientes.

86

Traži željnu stvar pomoću ispita kao sigurno zlato.

Ps. 17, 38: Persequar inimicos meos, et comprehendam illos, et

non convertar donec deficiant. 87

83 ''Malo će pomalo Jahve Bog Tvoj, ispred tebe uništiti one narode, i nećeš

ih moći ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe razmnožile.''

(Deut, Ponovljeni zakon, 7 22, Biblija, KS, 1987.).

84 Kasijan, učenik Ivana Zlatoustog, rođen u Dopruzi, današnjoj Rumunjskoj

oko 360. godine. Oko 415. nalazi se u Marselju kao svećenik. Izdao je dosta

djela. (I, Pavić, T. Z. Tenšek, patrologija, Zagreb, 1993, stranica 255 – 257).

85 II Timotej, bio je sin Židovke, koja je primila kršćansku vjeru i ''Grka'' španskog

oca. Živio je u Liestri i bio ugledan u maloazijskim zajednicama. Kad

ga je Pavao primio na misijsko putovanje, obrezao ga je iz obzira prema Židovima.

Kao Apostolov pratitelj i suradnik, nastupa kao suodašitelj Pavlovih

poslanica da bi potkrijepio njegovu riječ. Timoteju se pripisuje dvije poslanice.

obje Pavlu pripisane. (Praktični biblijski leksikon, Kršćamska sadašnjost,

Zagreb, 1997, 421 ).

86 ''Koje uvijek uče, a nikada ne mogu doći k pravoj spoznaji istine.'' (2 Tim 3

7, Biblija, KS, 1987.).

87 ''Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih.'' ( Ps 17

18, Biblija, KS, 1987.).

35


Kempis: 88 Ako onaj što odlučuje pada, što će biti od onoga koji

ne odlučuje.

Nemoj klonuti radeći mnoštvo pogrješaka. Radi što možeš.

Uvik radeći bit ćeš oprezniji.

Prominiti stvar o kojoj se ispitivaš možeš kad si postao spo soban

da je nadvladaš čim je opaziš. (Možeš je inhit.).

Seneca: 89 Contra vitia pugnamus, non ut penitus vincamus, sed

ne vincamus. 90

O trajanju ispitivanja savituj se s ispov. A čuj riči.

Kem: Da svake godine jednu manu iskorenemo, brzo bi po sta li

savršeni.

Dobro je gotovo uvik ispitivati se posebno o jednoj stvari

(Kreposti), ali možemo za koje vrime prekinuti.

U čem sastoji: U jutro stalno odluči. Na podne zazovi prosvitljenje

pameti pa se ispituj i zabilježi (priporuča se) broj pada. Za tim

se pokaj i odluči za popodne. Uvečer učini isto tako. Suviše možeš

uvečer usporediti: prije podne i poslije podne, dan s danom i sedmicu

sa sedmicom. Kad pogrišiš stavi ruku na prsi.

88 Kempis Toma (Thomas Hemerkem 1380.- 1471.) pisac, redovnik rodom iz

Kempena kraj Kölna. Autor većeg broja latinskih nabožnih spisa. Njegovo

djelo De imitatione Christi (Nasljeduj Krista) pisano u duhu naivne pobožnosti,

doživjelo je, od prvog izdanja 1472, dalje, 3.000 – 4.000 različitih izdanja

i prijevoda. Najstariji prijevod na naš hrvatski jezik (bio je oko 1500.)

potječe od Marka Marulića. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb,

1967, 3, 451).

89 Seneca. Lucius (oko 4. godine prije Krista do 65. ) rimski filozof stoicizma,

pisac tragedija, učitelj cara Nerona. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda,

Zagreb, 5, 680).

90 Borimo se protiv mana ne da ih potpuno pobijedimo nego da one nas ne

pobijede.

36


Ovo je nauk svetaca: Antuna, 91 Klimaka 92 (svake ure), Basil i

Bernard (dane s danim), Dorotej (sedmice i misece).

Ovaj ispit mora biti od kratkoga vremena i najbolje od po dana.

Tim ćemo se lakše ispitati, imati veću odvažnost u odluci i izvršivanju

iste. Moramo kao bolesnici varati sami sebe [malo po malo].

Prim. Juniper. 93

Ne troši sve vrime u ispitivanju već poglavito se kaj i odlučuj.

Jedino će ti tako ispitivanje biti sredstvo popravka.

Kao što je uzrok padanje u grihe kod svitovnjaka to što u ispovidi

slabo se kaju i odlučuju tako je i kod redovnika uzrok ne ispravljanju

površnost u pok. i odluci kod ispit.

Ljubav Boga mora biti glavni motiv da ne grišimo. Ali čuj i

ovo. Kad grišiš sebi ugađaš časovito. Ali znaj, da (ako misliš pravo

služiti Bogu) morat ćeš se za to sveg života kajati, i ako će ti Bog

oprostiti. Zašto dakle za čas uživanja vičnu žalost i kajanje.

Rim 94 6, 21: Quem fructum habuistis tunc in illis in quibus nunc

erubescitis.'' 95

91 Antun, opat, rođen u Egiptu, oko 250. godine za Crkvu je radio podržavajući

one koje je Dioklecijan progonio i pomažući svetog Atanazija protiv arijevaca.

Umro je godine 350. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1,

147; Božanski časoslov, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1985, 995).

92 Ivan Klimak iz V. ili VI. stoljeća, Arsenij, plemeniti rimski đakon te učitelj

sinova cara Teodozija, proveo je dio života kao isposnik u pustinji Thebaida

u Egiptu. I jednog dana, Arsenij upita Isusa:''Što čovjek mora učiniti kako

bi se spasio?'' Isus mu je odgovorio kratkim riječima: Fugi, Tace, Quiesce

(hesychase), bježi, šuti, miruj (Internet).

93 Juniper mlađi franjevac (fratar) suvremenik sv. Franje Asiškog.

94 Poslanica Rimljanima. Zajednica u Rimu bila je. nepoznata Pavlu. Ipak joj

on piše jednu od najznačajnijih svojih poslanica i naznanjuje svoj posjet.

Poslanicu je napisao, vjerojatno u Korintu 57./58. poslije Krista. (Biblijski

leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972, 247 - 248).

95 ''Pa kakav ste rod onda imali. Rod zbog kojega se danas stidite, jer je njegov

svršetak.'' (Rim 6 21, Biblija, KS, l987.).

37


Reci stoga prije griha s filozofom: Ego tanti penitere non

emo. 96

Povraćanje prečesto na grih jest znak slaba ili gotovo nikakva

pokajanja (i odluke). Čovik pošten drži riči osobito ako više puta

ponavlja obećanje.

Kad se ispitamo moramo sebi zadati kakvu pokoru pače i

odmah netom opazimo da smo pogrišili. Tako je netko 30 god. nosio

piljak u ustima da ne govori. Stari su zadavali duge postove i slične

stvari i za male pogreške. I ovako ćemo se sačuvati od pogrješaka i

nesavršenosti steći ćemo zasluga a osobito će nam se Bog smilovati,

videći da se mučimo pa će nam uslišiti molbu tj. dati nam ono za čim

u ispitu. Moramo stoga ne samo moliti već i trpiti.

Dan: 97 Ex die primo quo posuisti cor tuum ad intelligendum ut

te affligeres in conspectu Dei tui, exaudita sunt verba tua. 98

Gen. 45, 1,1: Non se poterat ultra cohibere Joseph ... 99 et dixit

fratribus suis: ego sum Joseph 100 (videći gdi se muče).

Ono o čem se ispitivamo moramo uvik imati na pameti te (kako

kaže Kasian) moramo svim silam uprit da to postignemo. Moramo

mo liti, često se sabirati, razna odricanja činiti da nam se Bog smiluje.

96 ''Ego tanti penitere non emo'' pogrješno je napisano. Stoga, ako bi se ta riječ

penitere napisala poenitere, a emo čitala amo (amo, amare = ljubiti, voljeti),

onda bi tu pametnu rečenicu nepoznatog filozofa preveo ovako:''Ego tanti...(?)

poenitere non amo''....''Ne volim se ja kajati za tolike. (Stoga je filozof

odlučio da taj''grih'' neće ni učiniti, jer bi se zato morao kajati!). .

97 Danijel, knjiga Starog zavjeta. Opisuje doživljaje Danijela i njegovih drugova

na babilonskom dvoru. Jedan dio sačuvan je u grčkoj predaji. Najveći

dio knjige potječe iz 165. godine prije Krista. (Biblijski leksikon, Kršaćanska

sadašnjost, Zagreb, 1972, 62 - 63 ).

98 Prvoga dana kada si se trudio da dobiješ pouku, i kad si se ponizio pred

svojim Bogom, bile su uslišane molitve tvoje. (Dan 10 12, Šarić).

99 Josip se nije više mogao uzdržati.... (1 Moj 45 1).... (Moj 45 3, Šarić).

100 ''I reče svojoj braći ja sam Josip.'' (1 Moj 45 3 , Šarić).

38


Sv. Bone. kaže da je Gospa rekla sv. Eliz. 101 Hung. 102 Da se

duševne milosti redovito ne dobivaju do po molitvi spojenom s

mučenjem tila.

Opći ispit sav. ima 5 točaka: Zahvalu, Prošnju, Ispit, Pok. i

Odluku. Siti se dakle dobročinstva Bož. Kako Natan 103 štiti Davida.

Moli Boga za pomoć u tako važnom poslu. Pitaj se (2 put ili 1

put dnevno) o mislim, ričim i dilam.

Osobitu pomnju uloži u pokajanje i odluku. Siti se da Bog od

tebe traži da sebe središi da se uzgojiš a ne toliko da zbrajaš pogrješke.

Ti si defin. 104 uzgojen.

U ispovidi glavna je stvar pokajanje i odluka i radi manjka

ovoga dvoga tolike su ispovidi svetogrdne. A za ispovid najzgodnije

sredstvo i priprava jest opći ispit sav. sa pravim pok. i odlukom.

O 3/3 ispita ciloga moramo 1/3 upotrebiti u ispit o pogrješ. a 2/3

u pok i odluku po prilici.

Da nam ovo vrime ispita ne bude kratko dobro je da se priko

dana češće ispita na pr. poslije sata, posli posla, svezavši uza, ili učinio

koji drugi znak posli pogrješke.

101 Sv. Elizabeta Ugarska rođena je godine 1207 kao mlada djevojka udala se

za grofa Ludovika i rodila mu tri sina. Poslije muževe smrti prigrlila je

siromaštvo te osnovala bolnicu u kojoj je sama njegovala bolesnike. Umrla

je u Marburgu godine l231. (Franjevački časoslov, Zagreb l985, IV, 1218;

Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, l967, 2, 258).

102 Hungaria (Mađarska) republika sa 93.073 km² obuhvaća središnji dio

panonske nizine kojom protječu rijeke Dunav i Tisa Ima nešto Nijemaca,

Hrvata i Srba. Ima 15 milijuna stanovnika (internet). (Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, Zagreb, 1968, 4, 163 - l69).

103 Natan (Jahve je dao), Davidov savjetnik, prorok. Prema Božjem zakonu

kori Davida nakon njegova zločina protiv Urije. U početku se slaže s gradnjom

hrama a zatim je priječi. U vezi s gradnjom hrama proriče Davidu da

će njegova vladarska loza ostati zauvijek. (Biblijski leksikon, Kršćanska

sadašnjost, Zagreb, 972, 206 ).

104 Konačno.

39


Ako ti je dugo vrime ispita pitaj se i o uzrocima pogrješaka i

predviđaj prigode.

Ispit savisti jest sredstvo za sva druga sredstva savršenstva duše.

On je kao nadgledač i upravljač duh. života.

Nije moguće da se ne ispravlja osoba koja čini dobro ovaj ispit

a još manje da se pogoršaje. Stoga je neispravljanje znak slabog

ispita.

40

ISPIT SAVISTI

Priporučuju ga sv. Bazil, Antun, Augustin, Bernardo, Bonav.

Ps. 4. In cubilibus vestris compungimini. 105

Razlozi: Da se sutra bolje čuvaš, 2 da ti (uvečer bude manja

muka ispitivati se, 3) da se ne bi zalinio i zaricao račune 4 Kli mak.

Primjer trgovaca i 5 Dorotej 106 da se ne bi ukorenile mane.

Prov 24. 30 i 31. Tu se ispoređuje duša zapuštenom vinogradu.

Triba tamanit zlu travu (mana).

Seneka, Plutark, 107 Epiktet 108 a osobito Pitagora 109 kako kažu sv.

105 (Uzdršćite i okanite se grješnog djelovanja!) Smislite se na postelji svojoj!

Prestanite! (Ps 4 5, Šarić).

106 Dorotej, mučenik u Tarsu, 28 ožujka; Dorotej, svećenik, mučenik u Tiru 5.

lipnja; Dorotej u Nikomediji za Dioklecijana, ubijen 9 rujna. (Martyrologium

Romano-Seraphicum, Romae, 1953, 402 - 403). - Enciklopedije donose sedam

Doroteja crkvenih pisaca i svetaca. Nepoznato je koje je fra Rafo upotrebljavao.

107 Plutark, oko 45. do 125. godine poslije Krista, grčki povjesnik i filozof, u

Rimu je pod zaštitom careva Trajana i Hadrijana podučavao filozofiju a potkraj

života bio je Apolonov svećenik u rodnoj Heromeji. (Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, Zagreb, 1969, 5, 172).

108 Epiktet iz Hierapolisa (oko 50 - 138 prije Krista ) stoički filozof, oslobođeni

rob, naučavao je u Nikopolu i u Epiru. Epiktet razvija stoicizam. Etika mu je

racionalistička. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967, 2, 290

- 291).

109 Pitagora, (569. - 470. godine prije Krista), znameniti grčki matematičar i filozof

s otoka Samosa u Egejskom moru, prvi je učio da je Zemlja okrugla koja

slobodno lebdi u prostoru. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb,

1969, 5, 144 - 146).


Jere i Toma Akv. 110 Priporučuju ovu vižbu radnji 2 puta na dan o 3

stvari: što se je učinilo, kako i što se je propustilo.

Preporuka i praksa svetaca. Osobito sv. Ign. 111 Isus.

Niko i nikad ga izostavit, jer je nekako bolji i lakši od molitve.

Ako imamo kakvu manu osobito vanjsku i upadnu, moramo

najprije o njoj ustanoviti posebno ispitivanje.

Luca 1, 6 : Erant autem iusti ambo ante Deum incendentes in

omnibus mandatis et iustificationibus Donum sine querela. 112

Ne smimo se uvik ispitivati o vanjskim pogriškama ili pogriška

ma kao takvim već moramo gledati da zasadimo i gojimo razne

kreposti tj, da radimo i pozitivno.

Jer. 1,10: Constitui te hodie. ut evellas, et destruas, et disperdas,

et dissipes, et aedifices et plantes. 113

110 Sv.Toma Akvinski (1225.- 1274.), mladi grof iz dvorca Boccasecca, nedaleko

od Napulja, postaje svećenik, učenjak, svetac. Osnovno školovanje primio

je od benediktinaca u Monte Cassinu, a potom se upisao na sveučilište u

Napulj. Tu je dobio poziv da postane dominikanac. Umro je blizu Terracine

7. ožujka 1274. (Božanski časoslov, Zagreb , 1985, 3, 1022; Zlatan Plenković,

Sto uzoraka nebeskih, Korčula, 1980. 17 - 18; Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, Zagreb, 1969, 6, 413 - 414).

111 Ignacije Lojolski (Lojola - pravo ime Inigo de Onez Loyola; kastel Loyola,

baskijska pokrajina Guipuzcos, 1491. - Rim 1556.), osnivač Družbe Isusove.

Bio je vojnik. U Parizu je sa svojim drugovima 1534. položio temelj isusovačkom

redu. Ishodio je sa svojim drugovima od pape Pavla III. potvrdu

novog reda Compagna de Jesus. Godine 1541. izabran je za prvog starješinu

reda generala. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967, 3 ,

121).

112 Oboje, naime, bijahu pravedni pred Bogom jer su živjeli besprijekorno

prema svim zapovijedima i odredbama Gspodnjim. (Lk 1 6, Biblija, KS,

1987.).

113 ''Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrjebljuješ i rušiš, da

zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš.'' (Jer 1 10, Biblija, KS, 1987.).

41


Odluči pa se vižbaj u kojoj kriposti i to velikom stupnju pa ćeš u

isti mah lako i ubrzo eo ipso 114 svladati mane i steći niže kreposti.

Ex. 115 3. 1: (Moises) 116 minabat gregen ad interiora deserti. 117

42

PRILAGOĐENJE VOLJI BOŽJOJ

Mat 118 26, 39 ''Non sicut ego volo, sed sicut tu''. 119

Bog dođe na svit dva razloga: da nas otkupi i dade na primjer.

Sv. Leon 120 papa: ''Nisi enim esset verus Deus, non afferet re me-

114 Tim samim (istog trenutka).

115 Exodus, Izlazak iz Egipta, 2. knjiga Mojsijeva. Mojsijevo petoknjižje je cjelokupna

predaja koja je zabilježena u Mojsijevu Petoknjižju, kao djelo Jahve

koje predstavlja temeljno vjerovanje Izraelaca. (Biblijski leksikon, Kršćanska

sadašnjost, 1974, 125).

116 Mojsije (XIII. stoljeće prije Krista ?) vođa, zakonodavalac,organizator i upravljač

židovskih plemena. Po narodnoj predaji, izveo je uz pomoć Boga (Jahve)

Židove iz egipatskog sužanjstva preko Crvenog mora, na Sinaju dobio deset

zapovijedi, vodio u pustinju odlučnu borbu sa starim plemenima. (Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1968, 4, 385 - 386).

117 (Mojsije) je čuvao stado po unutrašnjosti pustinje (Ekz-Izl 3 1).

118 Sv. Matej, sin Alfejev, apostol i evanđelist. (Božji dar), carinik u Kafarnaumu.

Predaja mu pripisuje Matejevo evanđelje. Matej se služi Markovim evanđeljem

i slijedi njegov rasposred. Evanđelje bi bilo sastavljeno oko 80. godine poslije

Krista. Kao mjesto nastanka jedni navode Palestinu, a drugi Siriju. (Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb 1968, 4, 264 ; Biblijski leksikon, Kršćanska

sadašnjost, Zagreb, 1972, 185 - 186).

119 Zatim ode malo dalje, pade ničice te se pomoli: ''Oče moj! Ako je moguće, neka

me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja nego tvoja volja.'' (Mt 26 39,

Biblija, KS, l987.).

120 Sv . Leon veliki papa i crkveni naučitelj rodio se je u Etruriji koncem IV.

stoljeća, a papom je postao 440. godine. Zadržao je Geiriha vođu Vandala da

nakon zauzeća Rima nije grad do kraja opljačkao. Sazvao je četvrti ekumenski

kongres u Hakeldonu (451.). S pravom se može nazvati Veliki. Umro je godine

461. (Enciklopedija eksikografskog zavoda, Zagreb, 1968, 4, 57 - 58); Božanski

časoslov, Zagreb, 1985, IV, 1198 ).


dium, nisi esset homo verus non praeberet exemplum. 121

Za prvu stvar: Ps 129, 7: ''Et copiosa apud eum redemptio.'' 122

za drugu stvar:

Acta, 1,1 Coepit Jesus facere et docere. 123

Fiat voluntas tua sicut in coelo et in terra. 124

Jo 6, 38: ''Descendi de coelo non ut faciam voluntatem meam,

sed voluntatem eius qui misit me. 125

I. TEMELJ

Savršenost stoji u ljubavi. To svidoči:

Mat. 22. 38: ''Hoc est maximum et primum mandatum. 126

Col, 127 3, 14: '' Caritas est vinculum perfectionis''. 128

1 Cor 129 13, 13: '' Major autem horum est caritas. 130

121 ''Da, naime, nije bio pravi Bog, ne bi donio lijek, da nije bio pravi čovjek, ne bi

pružio primjer.''

122 ''Jer je u Jahve milosrđe i obilno je kod njega otkupljenje''. (Ps 130 /129/,

(Dj 1 1) Biblija, KS, l987.).

123 ''Isus je počeo djelovati i učiti.'' (Dj 1 1).

124 ''Neka bude volja tvoja kako je na nebu tako i na zemlji.''

125 '' ... jer gle ne siđoh s neba da vršim svoju volju nego volju onoga koji me poslao.''

(Iv 6 38, Biblija, KS, 1987.).

126 ''Ova je najveća i prva zapovijed.'' (Mt 22 38, Biblija, KS, 1987.).

127 Poslanica Kološanima. Pavao nije osobno poznavao zajednicu u Kolosima. Njegov

suradnik Epafra obavijestio je Pavla o ljubavi Kološana i o opasnosti nekih

krivih nauka. U poslanici prikazuje premoćnu spasiteljsku važnost i uzvišenost.

(Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972, 246 - 247).

128 ''A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je savršena veza skladnosti.''

(Kol 3 14, Biblija, KS, 1987.).

129 Poslanica Korinćanima. Pavao je uputio vjernicima u Korint četiri poslanice,

a od toga su sačuvane dvije i to ne najstarije. (Biblijski leksikon, Kršćanska

sadašnjost, Zagreb, 1972, 248 - 249).

130 ''Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali je najveća među njima ljubav.''

(1 Kor 13 13, Biblija, KS, 1987.).

43


Sv. Jeron.: '' Eadem velle et eadem nolle, ea denum firma amicitia

est.'' 131

Bog je najviše dobro te je stoga najbolje bit mu prijatelj.

44

II. TEMELJ

Osim griha i zloće sve je od Boga.

Abacuc 132 1, 3: Mundi sunt oculi tui ne videas malum et re spicere

ad iniquitatem non poteris. 133

Ps. 5, 5: ''Quoniam non Deus volens iniquitatem tu es 134

P. 44. 8: ''Dilexisti justitiam et odisti iniquitatem. 135

Sve je drugo od Boga

Eccl 136 12, 14: '' Bona et mala, vita et mors. paupertas et honestas,

a Deo sunt. 137

Mat 10, 29: '' Nonne duo passeres asse veneunt et unus ex illis

non cadet super terram sine Patre vestro.'' 138

131 ''Isto htjeti i isto ne htjeti, to je, naime, čvrsto prijateljstvo.'' (Sv. Jere)

132 Habacuc (VII. ili VI. stoljeće prije Krista ) jedan od malih proroka, bogoslužnih

proroka. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967, 2,

656; Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972, 103).

133 ''Odveć su čiste oči tvoje, da gledaš zlog; ne mogu gledati nepravde.'' (Hab 1

13, Šarić).

134 ''Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku s tobom nema boravka.'' (Ps

5 5, Biblija, KS, 1987.).

135 ''Ljubio si pravednost, a mrzio bezakonje.'' (Ps 45 /44/ 8, Biblija, KS,

1987.).

136 Ecclesiastes (Propovjednik). Vidi bilješku 185.

137 ‘‘Od Boga su dobro i zlo, život i smrt, siromaštvo i bogatstvo. Jer sva će

skrivena djela, bila dobra bila zla, Bog izvesti na sud.'' (Eccl. / Propovjednik

/12 14, Biblija, KS, 1987.).

138 ''Zar se ne prodaju dva vrapca za jedan novčić? Pa ipak nijedan od njih ne

pada na zemlju bez dopuštenja Oca vašega.'' (Mt 10 29, Biblija, KS, 1987.).


Prov. 16, 33: 1: ''Sortes mituntur in sinum, sed a Domino temperantur.

139

Acta 1, 26: ''Cecidit sors super Matthiam. 140

Ono što je slučajno obzirom na drugotne uzroke nije slučajno

obzirom na prvotni uzrok.

Sve nam dolazi iz ruke Božje, a Bogu podložiti je najsavrše nije

dakle najpametnije mu se je podložiti.

Tako su činili i radili i stari Oci kao sv. Dorotej.

Bez toga nema zadovoljstva.

Sve što se zove zlo osim griha dolazi od Boga pa i ono što nam

zli ljudi učine.

Sv. Dorotej: ''Nos vero cum verbum ullum in nos dictum au dimus,

canes imitamur; hi enim, si quis in eos lapidem jecerit, jacente

dimisso lapidem remordent; ita nos, Deo relicto, qui nobis tribulationes

huiuscemodi ad peccatorum nostrorum purgationem procurat,

ad lapidem, hoc est ad proximum currimus.'' 141

U grišnom činu ima dva elementa: fizički i moralni. Prvomu

je uzrok Bog a drugome ljudska slobodna volja. Na pr. čin ubijanja

pravedna čovjeka. Primjer. U ševanju razlikujemo hodanje i ševa nje.

Hodanju je uzrok duša a ševanju bolest noge.

139 ''U krilo plašta baca se kocka, ali od Gospodina potječe (Jahve).'' (Mud iz 16

33, Biblija, KS, 1987.).

140 ''Kocka je pala na Matija, i on bi pribrojen Jedanaestorici Apostola'' (Dj Ap

12 6, Biblija, KS, 1987.).

141 Sv. Dorotej: ''Kada mi, pak, čujemo neku riječ izrečenu protiv nas , onda se

vladamo kao pas. Ako, naime, netko na njih baci kamen, oni, ne gledajući

na bacača, nego grizu kamen. Tako i mi, ako zaboravimo na Boga, koji nam

šalje razne nevolje za pokoru naših grijeha, trčimo za kamenom, tj. za našim

bližnjim trčemo (da njega kaznemo)''.

45


Amos 142 3, 6: ''Si erit malum in civitate, quod Dominus non

fecerit? 143

2 Samuel 144 11-12: ''Ece ego suscitabo super te malum de domo

tuo, et tollam uxores tuas in oculis tuis, et dabo proximo tuo ... tu

enim fecisti abscondite; ego autem faciam verbum istud in conspectu

omnis Israel, et in conspectu Solis.'' 145

Is 10, 5: '' Voe Assur, 146 virga furoris mei. 147

Is 45,11: ''Cuius (regis Ciri Persorum) 148 aprehendi dexteram.''

149

142 Amos (kraći oblik od Amasija, nosio je Jahve), prorok, ne prorok od zanata

nego stočar i uzgajivač divljih smokava oko 10 km iz okolice Betlehema.

Sačuvana Amosova knjiga sadrži slikovite prijeteće izreke. (Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1966, 1, 110; Biblijski leksikon, Krščanska

sadašnjost, Zagreb, 1972, 20).

143 Kad bi zlo bilo u gradu, što Gospodin ne bi učinio? Hoće li kob pogoditi

grad ako je Jahve ne pošalje. (Amos 3 6, Biblija, KS, 1987.).

144 Samuel (Samulo, hebr. Šamuel; oko 1050 godina prije Krista) prema biblijskoj

knjizi Samuel (po židovskom kanonu jedna, a po kršćanskom dvije

knjige), prorok, svećenik, sudac. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda,

Zagreb 1967, 5, 598).

145 Ovako govori Jahve: ''Evo ja ću podići na te zlo iz tvoga doma. Uzet ću

tvoje žene ispred tvojih očiju i dat ću ih tvome bližnjemu koji će spavati s

tvojim ženama na vidiku ovome suncu. Ti si doduše radio tajno, ali ja ću

ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem.'' (2 Sam 11

- 12, 117 12, Biblija, KS, 1987.).

146 Assurbanipal, kralj, novoasirski, (Asirija) kraljevstva (668.- 626. prije Krista),

(Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972, 32 ).

147 ''Jao Asiru, mladico gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje.''

(Iz 10 15 , Biblija, KS, 1987.).

148 Kir (pastir) osnivač perzijskog carstva, kao vazal Medijaca dolazi na prijestolje

u Anšanu (558. prije Krista). (Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost,

Zagreb, 1972, 154).

149 ''Kira kralja Perzijskog za desnicu sam prihvatio.'' Ovako govori Jahve o

Kiru, pomazaniku svome: ''Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode

i raspašen bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu

nijedna vrata ne budu zatvorena.'' (Iz 45 11, Biblija, KS, 1987.).

46


Sv. Aug: ''Impietas eorum tamquam securis Dei facta est. Facti

sunt instrumentum facti, non regnum placati. Facit enim hoc Deus

quod plerumque facit et homo. Aliquando iratus homo apprehendit

virgam jacentem in medio, fortasse qualecumque sarmentum, coedit

inde filium suum, ac deinde proicit sarmentum in ignem, et filio servat

haereditatem sic aliquando Deus per malos erudit bonos. 150

Cor Tito 151 nebu se je kleo da on nije bio uzrok onolikom zlu

Jerusalema. 152

Bar Ilarik 153 priznao je da ide rušiti Rim na poticaj nevidljivoga.

2 Sam: 15:'' Dominus praecipit ei ut malediceret David, et quis

est, qui audeat diceret, quare sic fecerit 154 (Semei). Bog se služi i

zlim duhovima (anđelima).

150 Njihovo je bezboštvo postalo kao neka Božja sjekira. Postali su oruđe činjenice,

a ne kraljestvo mira. Ovo, naime, čini Bog što više puta čini i čovjek.

Katkada rasrđeni čovjek zgrabi šibu, koja leži pred njim, možda neku granu,

i onda ošine svoga sina. Zatim granu baci u vatru, a sinu osigurava baštinu.

Tako Bog preko zlih poučava dobre. (Sv. Augustin).

151 Tito, rimski vojskovođa, vladao u vrijeme uništenja Jeruzalema 70. godine.

152 Jeruzalem grad u srednjen dijelu Izraela na 76 m visokoj vapnenačkoj zaravni.

Godine 587. prije Krista razorio ga je Nabukodonozor II. pa Aleksandar

Veliki 332 i 63. prije Krista zauzeo ga je Pompej. Tito ga je razorio poslije

Krista 70. godine. Od ruševina se sačuvao zapadni dio hrama (zid plača).

(Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb 1967, 280 - 281).

153 Ilarik Bar. Bar (aram = sin) često se javlja kao sastavni dio imena. (Biblijski

leksikon, Krščanska sadašnjost, Zagreb, 1972, 38).

154 Gospodin mu je zapovijedio da bi prokleo Davida, i tko je, koji bi se usudio

reći, zašto je tako učinio.

47


1 Sam 155 16, 23: ''Spiritus Domini malus arripiebat Šaul'' 156 (Sv.

Grgur) 157

1 Sam 16, 14 Exagitabat eum spiritus nequam a Domino. 158

Job 19, 12: ''Simul venerunt latrones eius '' (Dei Job Dominus

dedit, Dominus (no diabolus) obstulit. 159

Sv Aug: Prorsus ad Deum tuum refer flagellum tuum, quia nec

diabolus tibi aliquid facit nisi ille permitat. Qui desuper habet potestatem.

160

48

KORISTI

1) Najveću svetost kao i mi: zadovoljstvo jest sve primati kao

iz ruke Božje i biti Bogu potpuno podložan i na raspolaganje poput

ilovače lončaru.

155 Simej (Semei): ''Bog je uslišao.'' Odličnik iz Šaulove kuće koji je prokleo

Davida na njegovu bijegu pred Abšalonom. Kasnije ga je David pomilovao.

Šaloma ga je dao pogubiti. (2 Sam 16 5-13; 19 19 - 24; 1 Kr 28 36 - 46,

Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, str. 311).

156 1 Sam 16 14. ''I kadgod bi zao duh od Gospoda napao Šaula, David bi uzeo

harfu i udarao bi na nju. Šaulu bi tada bilo lakše i bolje, i zao bi duh otišao

od njega.'' (1 Kralj /1 Sam /, 16 23).

157 Sv. Grgur rođen je u Rimu 540. godine. Dana 3. rujna 590. izabran je za

papu. Mnogo je napisao iz teologije. Umro je 12. ožujka 604. (Božanski

časoslov, Zagreb, 1985, IV, 1039).

158 ''(Duh Gospodnji odstupi od Šaula). I stade ga mučiti zao duh od Gospoda''

(1 Kral/1 Sam 16 14, Šarić).

159 ''U bojnom redu pristižu mi čete i putove protiv mene nasipaju, odasvud moj

opkoljavaju šator.'' (Job 19 12, Biblija, KS, 1987.). Dao je Gospodin Božjeg

Joba, Gospodin je (ne đavao) pokazao.''

160 Baš k Bogu svome prinesi bič svoj, jer ti đavao neće ništa učiniti ne bude li

on dopustio, koji gore ima vlast. (Sv. Augustin).


I Sam. 13, 14 i Acta 13, 22: ''Inveni virum secundum cor meum,

qui faciet omnes voluntates meas.'' 161

Ps. 56, 8 i 107, 1: ''Paratum cor meum, Deus, paratum cor

meum.'' 162

2) Sjedinjenje s voljom Božjoj zahtjeva i pretpostavlja mrtve nje

kao srestvo sine qua non. 163

3) Podlaganje volji Božjoj je holocaustum 164 bez pričuve koja

kod mrtvenja ili druge kreposti može biti.

4) Bog ovo sjedinjenje cini i traže srce.

Prov. 23. 26: ''Fili, praebe mihi cor tuum'' 165 i ne može ga ništa

drugo u nas zadovoljiti jer ni nas vas svit bez Boga ne može zadovoljiti.

Isa 28, 20: ''Coagustatum est stratum (cor) ita ut alter decidat: et

pallium breve utrumque operire non sufficit.'' 166

Isa 57, 8 Quia uxta me. 167

5) Imati sjed. s voljom Bož. znači imati savršenju ljubav prema

Bogu a u ljubavi je savršenstvo.

Sv. Grgur: ''Probatio dilectionis exibitio est operis. 168

161 ... Jahve je potražio sebi čovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad

svojim narodom... (1 Sam 13 14, Biblija KS, 1987.). ''Našao sam Davida,

sina Jesejeva, čovjeka po svom srcu koji će ispuniti sve što mi je po volji.''

(Dj Ap 13 22, Biblija, KS, 1987.).

162 ''Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.''

(Ps 56 8, Biblija KS, 1987.). ''Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce

moje, pjevat ću i svirati.'' (Ps 107 2, Biblija, KS, 1987.).

163 Bez toga ne.

164 Žrtva.

165 ''Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oči tvoje raduju putovi moji.'' (Iz 23 26

Biblija, KS, 1987.).

166 ''Prekratka će biti postelja da se čovjek pruži, a preuzak prekrivač da se

umota.'' (Iz 28 20, Biblija, KS, 1987.).

167 ''Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj, daleko od mene svoj ležaj raskrivaš,

penješ se na nj i širiš ga. Pogađala si se s onima s kojima si voljela

lijegati, sve si više bludničila s njima gledajuć im mušku snagu.'' (Iz 57 8,

Biblija, KS, 1987.).

168 Kada se pokaže djelo, onda se dokaže ljubav. (Sv. Grgur).

49


Jo 3,16: ''Sic Deus dilexit mundum, ut Filium suum unigenitum

donat. 169

Jo 14, 31: ''Ut cognoscat mundus quia diligo Patrem, et sicut

mandatum dixit mihi Pater, sic facio: surgite, eamus hinc. 170 [Lju bav

je u dilu, teže dilo viša ljubav, potpun posluh u svim dilima savršena

ljubav - savršenstvo.

Steći krepost sjedinjenja s voljom Bož. znači steći raj na

ze mlji.

Rom 171 14,17: ''Non est regnum Dei esca et potus; sed justitia et

pax et gaudium in Spiritu Sancto.'' 172

Tko ima ovu krepost ostaje neprominjljiv na sve jer sve prima

iz ruke Božje. Uvik veseo.

Razni sveci Ante, Frano, 173 Dominik 174 uza sve muke i teškoće

uvik bi se veselili isti, jer...

169 Tako je Bog ljubio svijet, da svog jedinorođenog sina dariva ''da ne pogine ni

jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.'' (Iv 3 16, Biblija, KS, 987.).

170 ''Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da radim kako mi je zapovijedio

Otac! Ustanite! Hajdemo odavde.'' (Iv 14 31, Biblija, KS, 1987.).

171 Poslanica Rimljanima. Zajednica u Rimu bila je Pavlu nepoznata. Ipak joj

on piše jednu od svojih najznačajnijih poslanica i naznanjuje svoj posjet

kako bi i onda propovijedao evanđelje. (Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost,

Zagreb, 1972, 247).

172 ''Kraljevtsvo se Božje ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i

radosti po Duhu Svetom.'' (Rimlj 14 17, Biblija, KS, 1987.). Nije kraljestvo

jelo i piće, nego pravda i mir i veselje u Duhu Svetome.

173 Sv. Frano rodio se u Asizu 1182. Nakon lakoumne mladosti obratio se. Prigrlio

je siromaštvo. Sljedbenicima je dao izvrsna pravila, što ih je potvrdila

Apostolska Stolica. Osnovao je i Red samostankinja (klarise) i zajednicu

pokornika što žive u svijetu (Treći red) i prvi je propovijedao među nevjernicima.

Umro je 1226. (Božanski časoslov, Zagreb, Kršćanska sadašnjost,

IV, 1124 - 1125; Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967, 2,

454 - 455).

174 Sv Dominik rođen je u Calarogi u Španjolskoj 1170. godine. U Valenciji je

studirao bogosloviju i postao kanonikom. Osnovao je Red propovjednika

- dominikanaca. Umro je u Bolonji godine 1221. 6. kolovoza. (Božanski

časoslov, Zagreb, 1985, IV, 978).

50


Rom 8, 28: ''Diligentibus Deum omnia cooperantur in

bo num.'' 175

Prov. 12, 21: ''Non contristabit justum quidquid acciderit ei. 176

Koji su s ovom krepošću slični su Kristu koji nikad nije izgubio

blaženstvo ova savršenost ne nadvisuje.

Philph 177 4, 7: ''Et pax Dei, quae exsuperat omnem sensum

custodiat corda vestra, et inteligentia vestras in Chr. Jesu. 178

Job 10, 16: ''Mirabiliter me crucias. 179

Nubes excedit Olympus; 180 et pacem summa tenent. 181

Beati pacifici (tj. u kojima nema nikakve pobune proti volji

Božjoj (sv. Aug.) quoniam filii Dei vocabuntur. 182

Ps 75, 3: ''Factus est in pace locus eius et habitatio eius in 183

Sion'' 184 može se reći o onome koji je stekao ovu krepost.

175 ''Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube...'' (Rim 8 28

Biblija, KS, 1987.).

176 ''Nikakva nesreća ne zadesi pravednika (a bezbožnici su puni nesreće). (Priče

12 21 , Šarić).

177 Poslanica o Filipljanima. Pavao je bio usko povezan sa zajednicom u Filipima.

Pavao je tu poslanicu pisao u sužanjstvu, spreman svoj život žrtvovati

za Krista. (Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972, 245).

178 ''I mir će Božji koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u

Kristu Isusu''. (Fil 4 7 Biblija, KS, 1987.).

179 ''Ispravim li se, ko lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni.'' (Job l0

16, Biblija, KS, 1987.).

180 Olimp je najviša gora Grčke u pokrajini Tesaliji, visoka 2918 m. Stari su

Grci vjerovali da je na njemu sijelo bogova. (Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, Zagreb, 1968, 4, 644).

181 Olimp nadvisuje oblake, a vrhunci čuvaju mir. (Izvor nepoznat).

182 ''Blaženi mirni... jer će se zvati sinovima Božjim.'' (Sv. Augustin).

183 ''U miru je postalo mjesto njegovo i prebivalište njegovo na Sionu. U Šalemu

je šator njegov, na Sionu boravište.'' (Ps 75 3, Biblija, KS, 1987.).

184 Sion, prvotno ime jugoistočnog jeruzalemskog brežuljka gdje je stajala stara

jebujeska tvrđava, koju je David osvojio i stoga se ovaj brežuljak zvao i

Davidov grad. (2 Sam 5 7). (2 Kr 19 31). Sion je sveti brijeg koji je Jahve

sebi izabrao i na kojemu stanuje. (Praktični biblijski leksikon, Kršćanska

sadašnjost, Zagreb, 1997, 171; Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost,

Zagreb, 1972, 291).

51


Eccl 185 29, 11: ''In omnibus his requiem quaesivi, et in haereditate

Domini morabor'' 186 ovako može isti reći (sv. Ber.).

Jo 16, 24 i 22: '' ut gaudium vestrum sit plenum. - Et gaudium

vestrum nemo tollet a vobis. 187 (Gaudium u ovoj kreposti).

Ps 72, 28: ''Mihi autem adhaerere Deo bonum est, ponere in

Domino Deo spem meam.'' 188

Komu je Bog sve i koji sve na Nj odnosi (Njemu pripisuje) i

svaku stvar vidi u Bogu, taj može biti stalna srca i potpuno miran u

Bogu (Kem).

Samo se u Bogu nalazi pravo zadovoljstvo, jer je on potpuna

Dobrota i Neprominjiva dok je sve drugo za kratko prominjivo.

Sv. Aug tumačeći riči: Concepit dolorem et peperit iniquitatem

189 kaže: ''Non enim poterit labor finiri, nisi hoc quisque diligat,

quod invito non possit auferri; non cum ea diliguntur, quae possumus

contra voluntatem amittere necesse est, ut pro eis miserrime

laboremus.'' 190

185 Propovjednik, knjiga, vjerojatno je napisana u trećem stoljeću prije Krista

od nepoznatog učitelja mudrosti. Pisac se naziva ''skupljač'', sin Davida,

Uvrštavanje Propovjednikove knjige u kanon bilo je dugo vremena osporavano.

(Praktični biblijski Leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1977,

332.).

186 ''U svemu sam tražio mir, a boravit ću u baštini Gospodnjoj.''(Eccl /Sirah /

29 11 ?).

187 ''Neka veselje vaše bude potpuno. - I Radost vašu nitko neće oduzeti od vas

... te će se obradovati vaše srce i vaše vam radosti nitko neće moći uzeti.''.

(Iv 16 20). Molite i primit ćete da vaša radost bude potpuna.'' (Iv 16 24,

Biblija, KS, 1987.).

188 ''Meni je milina biti u Božoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi (Bogu).''

(Ps 72 28, Biblija, KS, 1987.).

189 Začeo je žalost, a rodio je nepravdu. (Sv. Augustin).

190 Sv. Augustin kaže: ''Ne bi se, naime, posao mogao završiti ako ga netko ne

bi volio, i ne bi ga se moglo nekome oduzeti preko njegove volje. Kada se,

naime, vole neke stvari, koje možemo protiv svoje volje izgubiti, potrebno

je, da ih sa što većom ljubavi prihvatimo.

52


Sv. Aug:''Qui vult gaudere de se, tristis erit .'' 191

Qui autem de Deo vult gaudere, semper gaudebit; quia Deus

sempiternus est. (Si) vis habere gaudium sempiternum, adhaerere illi

qui sempiternus est. 192

------------------------------

Eccl 27, 12: ''Stultus sicut luna mutatur; homo sanctus in sapientia

manet sicut sol.'' 193 (Misec se minja!)

Sv. abat Deikola 194 govorio: ''Christum a me tollere nemo

potest. 195

Ps 32. 1: ''Exultate justi in Domino.'' 196 a ne u talentim, umu,

glasu. sv. Basil.

Sv. Bernard na riči Petra 197 Mat 12, 27, Ecce nos reliquimus

omnia. 198 Kaže: ''Anima rationalis coeteris omnibus occupari potest,

191 ''Tko se hoće veseliti zbog sebe, bit će žalostan.'' (Sv. Augustin).

192 Tko se, naime, hoće u Bogu veseliti, uvijek će se veseliti jer je Bog vječan.

Ako želiš vječno imati veselje, pridruži se onome tko je vječan.

193 ''Ludi se kao mjesec mijenja, a svet čovjek u mudrosti ostaje kao sunce.'' ''Kad

si među bezumnicima, pazi na vrijeme, a s ljudima mudrim boravi bez straha.''

(Eccl 27 12, Biblija, KS, 1987.).

194 Sv. Abat Deikola, rođen u VI. stoljeću, umro 18. I. 625. u Francuskoj ? (Schauber,

Patloch Namenstags Kalender, l8).

195 ''Nitko mi ne može Krista oteti.''

196 ''Veselite se pravednici u Gospodinu.'' ''Pravednici, Jahvi kličite, hvalite ga,

pristoji se čestitima.'' (Ps 32 1, Biblija, KS, 1987.).

197 Petar (grčki Petros stijena), apostol. Prema Bibliji Simon (Šimun) sin Jonin,

ribar s Genezaretskog jezera, prvi od 12 apostola, koga je Isus prozvao

Petrom (aram, Kefa stijena, kamen). Prema predaji bio je biskup u Antiohiji,

a zatim u Rimu, za prvog progonstva kršćana raspet strmoglavice na križ u

Rimu oko 64 - 67. godine. Petar se smatra autorom dviju novozavjetnih poslanica.

(Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967, 5, 114).

198 Eto, mi smo sve ostavili. - Riječi sv. Petra iz evanđelja po Mateju, ali ne MT

glava 12, redak 27. U cijelosti glasi: 1. Sv. P.: ''Tunc respondens Petrus dixit

ei (Jesui): Ecce nos reliquimus omnia et secuti sumus te; quid ergo erit nobis''

MT l9 27.- Prijevod Šarićev: ''Tada progovori Petar i reče mu (Isusu): Mi

smo sve ostavili i pošli smo za tobom. Što će nam za to dopasti?'' (MT 19 27,

Šarić, NZ, 942, stranica 45). (Sv. Bernard).

53


epleri omnino non potest, quia nos sumus naturales uti animae 199

(kao ni zrak hrani tila).

Eccl. 4, 9: ''Avarus non implebitur pecunia. 200

Sv. Bernard (slidi) (Anima) (rebus omnibus) inflari potest,

satiari non potest. Panis namque animae justitia est, et soli beati qui

esuriunt illam; quoniam ipsi saturabuntur. 201

Sv. Aug. govori Bogu o duši: ''Facta est capax majestatis tuae, ut

a te solo et a nullo allio, possit impleri. 202

Sv. Aug: ''Fecisti nos Domine a te et inquietum est cor nostrum

donec requiescat in te. 203

Mi smo poput magnetičke igle koja se smiri tek kad dođe u

pravi položaj.

Svak želi biti zadovoljan. Pa nek bude.

Sv. Aug: ''Scimus fratres, quod omnis homo gaudere desiderat;

sed non omnes ili quaerunt gaudium, ubi oportet inquiri. 204

199 ''Anima rationalis coeteris omnibus occupari potest, repleri omnia non

potest, quia nos sumus naturales uti animae.'' - Sumnjam da je ta rečenica

točna u prijepisu. Stoga nisam siguran za točnost prijevoda. Predlažem sljedeći

prijevod, odnosno smisao prijevoda: Razumna duša može se zabavljati

(ili proučavati) sa svim ostalim stvarima, ali ih ne može sve riješiti, jer smo

mi prirodne (tj. stvorene duše), a ne nadprirodne.

200 ''Škrtac se nikada ne može zasititi novcem.'' (Eccl 4 9 , Biblija, KS, 1987.).

201 (Duša) (u svim stvarima) može se uzoholiti, ne može se zasititi. Kruh je,

naime, duše pravednost, i sami blaženi nju gladuju, oni će se zasititi. (Sv.

Bernard).

202 ''Postala je sposobna da prebiva u Tvome veličanstvu, jer samo je ti i nitko

drugi ne može ispuniti.'' (Sv. Augustin).

203 ''Ti si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše, dok u tebi ne otpočine''

(Sv. Augustin).

204 ''Znamo, braćo, da se svaki čovjek želi radovati, ali svi ne traže radost ondje

gdje je treba tražiti.'' (Sv. Augustin).

54


Sv Aug: ''Quid ergo per multa vagaris, homuncio, quaerendo

bona animae tuae et corporis tui? 205

Ama unum bonum in quo sunt omnia bona, et sufficit; desidera

simplex bonum quod est omne bonum, et satis est. 206

Ps 102, 15: ''Benedic anima mea Domino qui replet in bonis

desiderium tuum.'' 207

------------------------------

Sv. Aug. Na riči Jo 14, 13: '' Quodcumque petieritis Patrem

in nomine meo, hoc faciam 208 a kaže: Quando enim nos delectant

mala, et non delectant bona; rogare debemus potius Deum ut de lectent

bona quoniam ut concedantur mala.'' 209 inače će nam biti kao

i Num 210 i Ps 77, 30: '' Adhuc escae eorum erant in ore ipsorum, et

ira Dei ascendit super eos. Et occidit pingues eorum, et electos Israel

impedivit. 211

205 ''Zašto, dakle, ti, mali čovječe, u svojim lutanjima tražiš neka dobra za svoju

dušu i svoje tijelo.'' (Sv. Augustin).

206 ''Ljubi samo jedno dobro u kome su sva dobra i dovoljno je; želi jednostavno

dobro u kojem je sve dobro i dovoljno je.'' (Sv. Augustin).

207 ''Blagosivaj Jahvu, dušo moja... život ti ispunja dobrima...'' (Ps 102 1...5,

Biblija, KS, 1987.).

208 ''Što god zamolite u ime moje, učinit ću da se proslavi Otac u Sinu.'' (Iv 14

13, Biblija, KS, 1987.).

209 Kada nas, naime, vesele zla, a ne vesele dobra, moramo rađe moliti Boga da

nas vesele dobra, a zla da se uklone.

210 Numeri (Brojevi) 4 knjige Mojsijeva petoknjižja. (Biblijski leksikon, Kršćanska

sadašnjost, 1l972, 56). U njoj se neprestano prepleću događaji sa

zakonskim propisima. (Biblijski leksikon, Krščanska sadašnjost, 1971, 56,

Biblija, KS, Zagreb, 1987, 1185).

211 ''Još nisu utažili svoju pohlepu i jelo im još bijaše u ustima kad se srdžba

Božja na njih spusti pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.''

(Ps 77 30, Biblija, KS, 1987.).

55


Mana je bila veoma dobra i ugodna ali su Izraelci bili slaba

apetita /zli). Tako smo i mi slaba apetita 212 (neumrtv., nepodl. Bo gu)

to moramo.

Sve nas Dorotej uči kako ćemo spasonosno uvik vršiti svoju

volju.

Qui propriam non habet voluntatem, suam ipsius semper facit

voluntatem (quia volunt al. facit suam). 213 Et sic nolentes propriam

explere voluntatem invenimur eam semper explevisse. 214 [Takovi

uvik zadovoljni).

Težina redovništva stoji u odbojnosti vlastite volji proti zapovidima

i starješinama. Zlovolja je slab apetit za predmete posluha, ona

je najveća napast a posluh je dobar apetit.

Volja podložljiva jest dar Božji koji On daje onima koje zove u

Red kao i druge darove na pr. dar mrtvenja, prezira svijeta a nije to

što urođeno.

Sensus enim et cogitatio humani cordis in malum prona sunt ab

adolescentia sua. 215

Svetica: ''Domine qui me custodisti ab infantia, qui abstulisti a

me amorem saeculi [Velike li milosti! ]. 216

Na svitu svaki vrši tuđu volju pa kako ga stalo pa zašto ne bi

redovnik vršio volju starešine koja je bolja od njegove na svoju

veliku korist i zadovoljstvo pače i čast (to je volja njegova i to je on

izabrao).

212 Sklonost za jelo.

213 Tko nema vlastite volje, svoju volju uvijek čini (jer drugi hoće da čini).

214 I tako oni koji neće vršiti vlastitu volju uvijek nalazimo da ju je ispunio.

(''Takovi uvik zadovoljni.'').

215 Osjećanje, naime, i misao ljudskog srca skloni su na zlo od svoje mladosti.

216 ''Gospodine, koji si me čuvao od djetinjstva, i od mene uklonio ljubav vijeka.''

(Svetica).

56


1 Cor 9, 25: ''Et illi quidem, ut corruptibilem coronam accipienti

nos autem incorruptam. 217

Gledajmo vršiti volju Božju i učiniti je svojom te ćemo tako biti

sretni, zadovoljni da vršimo volju svoju i suviše volju Božju

Ps 134, 6: ''Omnia quaecumque voluit, Dominus fecit in coelo

et in terra in mari et in omnibus abyssis. 218

Sap 12, 18: ''Subest enim tibi (Deus), cum volueris, posse .''

In ditione enim tua cuncta sunt posita, et non est qui possit tuae

resistere voluntati. ''Voluntati eius quis resistit? 219

DRUGA DOBRA OVE VIŽBE

Ova kripost daje nam dispoziciju koja nam je potrebna da nam

Bog dade milost.

Act. 3: ''Domine quid me vis facere'' 220 i kao takoga je učinio.

Vos electionis est mihi ut portet nomen meum coram gentibus et

regibus et filiis Israel. 221

Sv. Gertrudi Bog reče da onaj koji želi da Bog bude u njemu da

treba da mu za uvijek prida ključe volje.

Tko se ne brine za se radi Boga, duži istoga Boga da se on za

nj brine.

217 ''Svaki se natjecatelj uzdržava u svim stvarima. Oni da dobiju raspadljivi

vijenac, a mi neraspadljivi.'' (1 Kor 9 25. Biblija, KS, 1987.).

218 ''Što god se Jahvi svidi, to čini na nebu i zemlji, na moru i u bezdanima.'' (Ps

134 6, Biblija, KS, 1987.).

219 Podložan je tebi (Bože) jer si htio da bude. ''U tvojoj oblasti, naime, sve je

postavljeno i nema onoga tko ti se može suprostaviti volji tvojoj.'' Njegovoj

volji tko se može suprostaviti.'' (Sap 12 18, Biblija, KS, 1987.).

220 ''Gospodine, što mi je činiti? Sava pita Isusa u Damasku što mu je činiti.''?

(Dj Ap 9, Biblija, KS, l987.).

221 Izabrao si me da mogu ime tvoje pronositi pred narodima i kraljevima i

sinovima Izraelovim. (Dj Ap 9, Biblija, KS, 1978.).

57


Vižbajući se u ovoj kreposti vižba se u svim drugim jer se sad

pruži ova sad ona. Ova ih sve uključuje .

Eccl 2, 3: ''Conjungere (conglutinare) Deo et sustine, ut cre s cat

in novissimo vita tua.'' 222

Sv. Bernard zove riči Pavlove, Domine quid..: ''verbum breve,

plenum, vivum, efficax, dignum omni acceptione. 223

Kad nam napasnik stavi upit ''kako bi se podnio u ovoj ili onoj

prigodi nije potreba pače i ne smijemo o tom puno promišljati. Dosta

je reći da ćemo učiniti što bude volja Božja. Isto tako preporučuje

onima kojima padaju na pamet koje sumnje o pojedinim stvarima

vjere, da reku: ja vjerujem sve što i Crkva.

Primjeri: Cezarije pripovida da je jedan poznati redovnik činio

čudesa. Ne znajući starešina tome uzroka, upita redovnika i dozna

od istoga da je tome jedini uzrok podlaganje volji Božjoj koje je

on imao. Neki prosjak odgovori jednom nekom teologu da za postignuće

savršenosti dosta je primiti svaku zgodu i nezgodu kao iz ruke

Božje i biti zadovoljan.

Šauber pripovida kako su se nekoj službenici Božjoj mnogi

priporučivali u molitvu a Ova ne bi za sve dospila ili bi zaboravila

ali bi oni koji su joj se preporučivali ipak dobili što su želili te su joj

zahvaljivali. Ona to priopći Bogu čudeći se a Gospodin joj odgovori

da On i bez njezine molitve čini ono što bi ona htila, jer i ona uvik

hoće ono što i On hoće.

Nekom su težaku uvik rađala polja. On je govorio da je tom

uzrok što je vrime uvik kako on hoće jer on hoće kako hoće Bog.

222 ''Prioni uz Boga i ne odmeći se da bi bio slavljen na svoj posljednji dan.'' (Ecc

/ Sirah /2 3 . Biblija, KS, 1987.).

223 Gospodine što... : ''kratka riječ, puna, živa, učinkovita, dostojna je svakog

pothvata..'' (Sv. Ber.).

58


KAKO OLAKOTITI OVU VIŽBU?

TREBA ZNATI.

SVE NAM DOLAZI PREKO RUKU BOŽJIH

Jo 18, 11: ''Calicem quem dedit mihi Pater, non vis ut bibam

illam. 224

J 19, 11: ''Non haberes potestatem adversus me ullam, nisi tibi

datum esset desuper (tj. nisi ex divina dispositione et ordinatione id

factum esset.'' sveci). 225

Actos 4 sv. Petar a Ps 8,1 - -

Isusa ne smakoše dok On ne hti.

Luca 4, 30: ''Ipse autem transiens per medium eorum ibat. 226

Jo 10, 39: Et exivit de manibus eorum. 227

Quia nondum venerat hora eius.'' 228

Luca 22, 53: ''Haec est ora vestra et potestas tenebrarum.'' 228a

''U quaerat pulicem unum.'' 229 (govori David Šaulu). 230

''Non tradit eum Deus in manus eius.'' Ibid.

224 ''Zar možda da ne pijem kalež koji mi je pružio Otac.'' (Iv 18 11, Biblija,

KS, 1987.).

225 ''Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti - odgovori mu Isus - da ti ne bi bilo

dano odozgo. Zato je onome koji me tebi predade veći grijeh počinio.'' (Iv

19 11, Biblija, KS, 1987.).

226 ''Ali on prođe izmedu njih'' (Lk 4 30, Biblija, KS, 1987.).

227 ''I izmakne im iz ruku njihovih.'' (Iv 10 39, Biblija, KS, 1987.).

228 '' ...jer još nije došao čas njegov.'' (Lk 22 53 ; Iv 10 33, Biblija, KS, 1987.).

228a ''Ali ovo je vaš čas i vlast tame.'' (LK 22 53, Biblija, KS, 1987.).

229 Jer kralj Izraelov ide u lov za buhom jednom (''govori David Šaulu'') kao

kad se na gorama lovi jarebica (1 Kralj 26 20, Šarić).

230 Šaul, kralj edomski, sin Šimunov, levit, sin Benjamita Kiša i prvi kralj Izraelov

oko (1012-1004.. (Praktični biblijski Leksikon, Kršćanska sadašnjost,

Zagreb, 1997, 41).

59


''Et ne nos inducas in tentationem.'' 231 (sv. Cipr. 232 tumači)

Ne samo da nam dolazi od Boga već nam dolazi za našu korist

a ne kao onima što su u paklu.

Judit: 233 ''Ad emendationem et non ad perditionem nostram evenisse

credamus.'' 234

Treba ovo virovati ne samo teoretično već kao da očima gledamo.

Osobito moliti triba da u ovom smislu postupamo.

60

BOG SE VEOMA POSEBNO ZA NAS BRINE.

UZDAJMO SE U NJ KAO DICA.

Ps 5, 13: ''Domine ut scuto bonae voluntatis tuae, coronasti

nos.'' 235

Ps 26, 5: '' Quoniam abscondit me in tabernaculo suo : in die

malorum protexit me in abscondito tabernaculi sui.'' 236

231 ''Bog ga nije predao u ruke njegove. I ne uvedi nas u napast.'' (Sv. Ciprijan).

232 Ciprijan iz Kartage oko 250 do 259. crkveni pisac. Postao biskup u Kartagi,

mučen i ubijen . Od mnogobrojnih djela najpoznatije mu je djelo ''De

catholicae ecclesiae unitate''.(O jedinstvu katoličke crkve). (Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1966, 1, 620).

233 Judit, Judita (heb. Judich), udovica koja je svoj rodni grad Betuliju, opsjednut

od Nabukodonozorove vojske, oslobodila tako da je svojom izvanredom

ljepotom očarala neprijateljskog vojskovođu Holoferna i onda mu na spavanju

odrubila glavu. Knjiga Judita sačuvana je samo u grčkom prijevodu, pa

je hebrejski protestanti ne ubrajaju u biblijski kanon. Motiv Judite i Holoferna

često je obrađivan u literaturi i umjetnosti. (Enciklopedija Leksikograsfskog

zavoda, Zagreb, 1967, 3, 305).

234 Vjerujemo da je izvedeno na popravak, a ne na naše izgubljenje. (Jud.).

235 ''Gospodine, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom ko štitom zaklanjaš.'' (Ps 5

13, Biblija, KS, 1987.).

236 ''U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni, skriva me u skrovištu šatora

svoga, na hridinu on me uzdiže.'' (Ps 26 5, Biblija, KS, 1987.).


Ps 30, 21: ''Abscondes eos in abscondito faciei tuae (ali in oculis

faciei tuae). 237

I. 16,8: Custodi me ut pupillam oculi. 238

Zakar 239 2, 8: '' Qui tetigerit vos, tanget pupillam oculi mei.'' 240

Mi bismo bili posve sigurni da imamo na zemlji koju osobu koja

u kralja sve može i nas posve ljubi. Ova su oba svojstva u Boga per

erruncia. 241

Rom 8, 32: '' Qui etiam proprio Filio suo non pepercit, sed pro

nobis omnibus tradidit illum, quomodo non etiam cum illo omnia

nobis donavit.'' 242

Ps. 26, 10: '' Quoniam Pater meus et mater mea dereliquerunt

me: Dominus autem assumpsit me. 243

Ps 20,1 Dominus regit me et nihil nihi deerit. 244

Ps 39,18 Ego autem medicus sum et pauper: Dom. sal. est

mea.'' 245

15-16 Isa 49: ''Numquid oblivisci potest mulier infantem suum

237 ''Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih, u šatoru svom ih skrivaš

od jezika svadljivih.'' (PS 30 21, Biblija, KS, 1987.).

238 Čuvaj me kao zjenicu oka (Iv 16 8 ?).

239 Zakarija (hebrejski ''Jahve se sjetio'') jedan je od malih proroka. Zauzimao

se je za gradnju hrama i unutarnju obnovu zajednice, predstojnik je jednog

svećeničkog odjela. (Praktični biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost,

1997, 462).

240 ''Ovako govori Jahve nad vojskama, čija me Slava izaslala k narodima koji

su vas opljačkali.'' ''Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.'' (Vulgata - Grammatica

- 2 8, Zakarija 2 8, Biblija, KS, 1987.).

241 ''....oba su ova svojstva u Bogu trajno nazočna (permanentna?).

242 ''On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas kako nam

neće dati sve ostalo s njime.'' (Rim 8 32, Biblija, KS, 1987.).

243 ''Ako me Otac i mati ostave, Jahve će me, naime, primiti.'' (Ps 27 /26/10,

Biblija, KS, l987.).

244 ''Jahve je pastir moj ni u čemu ja ne oskudijevam.'' (Ps 22 1, Biblija, KS,

1987.).

245 ''Bijedan sam ja i nevoljan. Al Jahve se brine za me.'' (Ps 39 18, Biblija, KS,

1987.).

61


ut non mi sereatur filio uteri sui? et si illa oblita fuerit, ego tamen

non obli via m tui. Ecce in manibus meis descripsi te, muri tui coram

oculis meis semper.'' 246

Isa 46 3: ''Quid portamini meo utero.'' 247

Jer: ''Et in tempore siccitatis non erit sollicitum.'' 248

62

EFEKTI 249

Isa: ''Et sedebit populus meus in pulchritudine pacis, et in tabernaculis

fiduciae, et in requie opulenta.'' 250

Ps: ''In pace in idipsum dormiam et requiescam. Quoniam tu

Domine singulariter in spe constituisti me.'' Deus autem spei repleat

vos omni gaudio et pace in credendo; ut abundetis in spe et virtute

Spir. Sancti. 251 Ovo je temelj veselju i neprominjivosti svetaca.

Sv.Atan. 252 pripovida kako su sv.Antuna strašili đavli.

246 ''Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe

svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.'' (Iz 49 15 - 16,

Biblija, KS, 1987.).

247 ''Slušajte me, kućo Jakovljeva i svi koji ostadoste od kuća Izraelovih! Ja

sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina'' (Iz 46 3,

Biblija, KS, 1987.

248 ''I u vrijeme suše ne budi zabrinut.'' (Jer.)

249 Učinci.

250 I sjedit će narod moj u ljepoti mira i u šatorima povjerenja i u bogatom miru.

(Iz).

251 ''U miru s njim samim spavat ću i počivati. Ti si me, Gospodine, posebno

u nadi satkao.'' Bog, naime, nade neka vas napuni svim veseljem i mirom u

vjerovanju da obilujete u nadi i u kreposti Duha Svetoga. (Ps /?/).

252 Sv.Atanazije Veliki (295 - 373) grčki crkveni otac, Aleksandrijski patrijarh

od 328. kao najžešći protivnik arijanizma često je bio progonjen. U

svojim djelima branio je nauku o božanstvu Logosa (Riječi Isusa Krista).

Atanazije je napisao životopis sv. Antuna Pustinajka. To je djelo preveo na

slavenski jezik u XI. stoljeću makedonski prezbiter Jovan. (Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1966, 1, 212).


Mat. 8, 27: ''Quia venti et mare obediunt ei.'' 253 (Dakle sve).

Ovo pouzdanje čini Boga da nam je priklonit. Sv. Gertruda 254 i

Metilda. 255

PRIMJERI PRIPISIVANJA SVEGA

VOLJI BOŽJOJ U SV. P.

Gn 42, 28: '' Quidnam est hoc quod fecit nobis Deus?'' 256

Gn 48, 9: '' Filii mei sunt, quos donavit mihi Deus in hoc loco.

(Josip Jakovu). 257

Gn 33, 5: '' Parvuli sunt, quos donavit mihi Deus, servo tuo. 256

(Jakov Esavu). 258

Gn 33, 11: ''Et suscipe benedictionem quam attuli tibi, et quam

donavit mihi Deus tribuens omnia. 260

1 Reg 261 (Sam) 25, 32: '' Benedictus dominus Deus Israel, qui

misit te hodie in occursum meum... ne irem ad sanguinem. 262

253 Tko je ovaj da mu se more i vjetrovi pokoravaju. (Mt 8 27, Biblija, KS, 1987.).

254 Sv. Gertruda rođena je u Eislebenu u Tiringiji 1256. Kao mlada djevojka

primljena je među koludrice reda cistercita u Heiftu, pošla je putem savršenstva

posvetivši se molitvi i kontemplaciji. Umrla je 17. studenog godine 1301.

(Božanski časoslov, Zagreb, 1985, IV, 1216.).

255 Sv. Matilda pobožno je živjela i brinula se za brata Skendera. Oboje su živjeli

sveto. (Slomšek, nav. dj., 1863, 100).

256 ''Moj je novac vraćen! - povika braći.- Evo ga u mojoj vreći.'' Zadrhta srce u

njima. Zagledaše se uplašeni oni rekoše: ''Što nam ovo Bog uradi.!'' (Gen 42 28,

Biblija, KS,1987.)

257 Josip odgovori svom ocu: ''Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje. Dovedi

mi ih da ih blagoslovim reče.'' (Gen 48 9, Biblija, KS, 1987.).

258 ''Djeca kojom je Bog obdario slugu svoga.'' (Gen 48 9, Biblija, KS, l987.).

259 Ezav (židovski hrapav, dlakav), sin Izaka i Rebeke. Jakovljev brat (Božo Lujić,

Ladislav Fišić, Praktični biblijski leksikon, Zagreb, l997, 88).

260 ''Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon, te imam svega''.

Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati. (Gen 33 11, Biblija, KS, 1987.).

261 I Reg, Kraljevi, knjige. Obe su knjige prije bile jedna koju je tek grčki prijevod

samovoljno razdijelio. I u latinskoj Vulgati vode se 3. 4 knjige o kraljevima.

(Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972, 158).

262 ''Neka je blagoslovljen Bog Izraelov, koji te je poslao meni danas u susret... da

ne bih svršio na krv.'' (1 Sam 25 32, Biblija, KS, 1987.).

63


Gn 45, 57: ''Nolite avere, neque vobis durum esse videatur quod

vendidistis me in his regionibus; pro salute enim vestra misit me

Deus ante vos in Aegiptum ... Praemisitque me Deus, ut reservimini

super terram et escas ad vivendam habere possitis.. 263

Is 46, 10: '' Consilium meum stabit, et omnis voluntas mea

fiet. 264 ...

Nije slučajno onaj sužanj zaboravio Josipa u tamnici (Križ).

Sam 9,16: ''Haec ipsa hora, quae nunc est, cras mittam virum ad

te de terra Benjamin 265 et unges eum ducem super populum meum

Israel. 266

Sam 9,17: ''Ecce vir, quem dixeram tibi: iste dominabitur populo

meo.'' 267 Druga je bila namira da ide u Milan sv. Aug, a druga

Božja.

Zvanje u redovništvu ili sveć. od Boga je pa bilo ono na sto

načina. Ne smimo stoga reći: slučajno sam došao ovamo.

Servire Deo regnare est. 268

Nije Saul slučajno otkinuo komad Samuelova plašta već da mu

on može reći.''

Sam l5, 28: ''Scidit Dominus regnum Israel a te hodie, et tradidit

illud proximo tuo meliori te.'' 269

263 ''Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali, jer Bog

je onaj koji me pred vama poslao u Egipat. Da vas održi u životu. Zato me Bog

poslao te da vam život spasi velikim izbavljenjem.'' (Gen 45 57, Biblija, KS,

1987.).

264 ''Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo.

Ja kažem: ''Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji.'' (Iz 46

10, Biblija, KS, 1987.).

265 Benjamin (sin desne ruke sin juga ili sreće). Izraelsko pleme. (Biblijski leksikon,

Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972, 41).

266 ''Ovo je sami sat što je sada, sutra u ovo doba poslat ću tebi čovjeka iz Benjaminove

zemlje Ti ćeš ga pomazati za kralja nad mojim narodom Izraelom.'' (1

Sam 9 16, Biblija, KS, 1987.).

267 A kad je Samuel ugledao Šaula, Jahve mu progovori: ''Evo ti čovjeka za kog ti

rekoh: Taj će vladati nad mojim narodom.'' (1 Sam 9 17, Biblija, KS, 1987.).

268 Služiti Bogu znači kraljevati.

269 ''Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo nad Izraelom i dao ga tvojem susjedu, koji

64


1 Sam 23, 26. - 28. Kad je Saul Davida opkolio in modum coronae,

270 kako je se izbavio.

1 Sam 29, 7. - 11 i 30 na početku: nije se uzalud David vratio iz

boja. Divne li providnosti u povisti Estere, 271 Mardokeja. 272 Knjiga

Re co gniciones sv. Klem. 273 pripovjedaju borbu sv. Petra i Sim

Magra.

U polasku sv. Franje Ksaverija 274 vidi se velika providnost Bo žja.

Patri: ''Omnem sollicitudinem vestram proicientes in eum, quoniam

ipsi cura est de vobis.'' 275

Ps 54 23: ''Jacta super Dominum curam tuam, et ipse te enutriet.

276

270 ''Šaul je sa svojim ljudima išao jednom stranom planine, a David sa svojim

ljudima drugom stranom planine. David se silno žurio da umakne Šaulu.

Kad je Šaul sa svojim ljudima htio prijeći na drugu stranu da opkoli Davida

i njegove ljude i da ih pohvata, dođe glasnik Šaulu s porukom: ''Dođi brže,

Filistejci provališe u zemlju.'' (1 Sam 23 26 28, Biblija, KS, 1987.).

271 Estera (ime srodno perzijskoj sitare i akadskom ištar, zvijezda) prema biblijskoj

knjizi koja je nazvana njenim imenom (“Knjiga o Esteri”), Hebrejka

koja je kao žena perzijskog kralja Ahasvera (Kserksa I) spriječila pokolj

Hebreja u Perziji. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967, 2,

308).

272 Mardohej, Mordokaj, “ono što pripada (bogu) - Marduku”. Glavno lice u

Knjizi u “ Esteri”, skrbnik Esterin, otkriva urotu, kasnije je izazvao na se

gnjev - Hamanov. (Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972,

198 - 199).

273 Sv. Klement Aleksandrijski, oko 150. - do 215.) crkveni pisac. Rođen u

Ateni; prošavši razne filozofske škole, postao je kršćanin. Najvažnije mu je

djelo trilogia, kojoj su dijelovi poznati pod naslovima Protrepticus, Paedagogus

i Stromata. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda , Zagreb 1967, 3,

497).

274 Sv. Frano Ksaverski prezbiter rodio se u Španjolskoj godine l506. Deset

je godina navješćivao evanđelje u Indiji i Japanu i mnoge obratio k vjeri.

Umro je l552. godine na kineskom otoku Šanan. (Božanski časoslov, Kršćanska

sadašnjost, Zagreb l985, I, 832).

275 ''Oni koji na njega prebacuju svu vašu brigu, njemu je, naime, brinuti se o

vama.''

276 ''Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te potkrijepiti: neće dati da ikada

posrne pravednik.'' (Ps. 54 23, Biblija, KS, l987.).

65


I u molitvi moramo ciljati na ovu vižbu i gledati je postići

naime prilagoditi u svemu volji Božjoj osobito u teškoći i napasti

kao Tobiju 277 i Job i tako biti Gemmula corbunculi in ornamento

auri (S.P.). 278

Sv. Aug Ut in omnibus idem sis, tam in prosperis quam in adversis

(moraš nastojati) sicut manus, quae eadem est, et cum in polmum

extenditur et cum in pugnum constringitur. 279

O Sokratu 280 se kaže: ''Nec hilariorem quisquam, nec tristiorem

Socratem vidit: aequalis fuit in tanta enaqualitate fortunae usque ad

extremum vitae. 281

277 Tobija starozavjetna biblijska knjiga, sačuvana u više različitih verzija. (Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb 1969, 6, 406).

278 ''Gemmula carbunculi in ornamento auri''. - Citat iz Biblije, Ecclesiasticus 32

7; a koji u cijelosti glasi: Gemmula carbunculi in ornamento auri et comparatio

musicorum in convivio vini. Bibliorum Sacrorum nova editio curavit Aloisius

Grammatica, Vatikan, l959., Liber Ecclesiastici, str. 32, redak 7. Vulgata Gramatikina,

str. 650. Sve je jasno, ali prijevodi su sasvim nejasni, kao i retci koje

upotrebljavaju prevodioci. - Glava 32, redak 5: ''Pečat od rubina na zlatnu nakitu

jest vijenac pjesama kod gozbe.'' Glava 32 6:''Pečat iz smaragda u zlatnu okovu

jest zvuk pjesama kod vina slatkoga.'' - Glava 32, redak 7:''Govori, mladiću, ako

moraš, i samo ako te upitaju dvaput.'' (Šarić, Stari zavjet, II knjiga Sirahova,

gl. 32, redak 5 - 7, strana 302. - Slično kao Šarić prevode obje druge biblije:

Biblija Stvarnost i Jeruzalemska Bibllija. Navodim Jeruzalemsku jer je ona najjasnija.-Knjiga

Sirahova,Jeruzalemska Biblija, Krščanska sadašnjost, Zagreb,

l994., str. l015.- Sirah glava 32, redak 5. Kao pečatnik od dragog kamena na

zlatnu uresu, takva je skladba glazbala na gozbi.- Redak 6: Kao zlatom okovano

pečatnik sa smaragdom, takav je zvuk pjesme uz odabrano vino.- Redak 7:

''Govori mladiću ako ti je potrebno, ali tek pošto te dvaput zamole.'' - Teško je te

prijevode razumjeti. To nije Vulgata sv. Jeronima. To mora biti neka druga nova

biblija koju ne samo da je nemam nego nisam nikad ni čuo za nju.

279 Da u svemu budeš isti, koliko u sreći, toliko u nesreći (''moraš nastojati''), kao

ruka, koja je ista i kada se pruža kao dlan, i kada se stišće kao pesnica. (Sv.

Augustin).

280 Sokrat (469. do 399. prije Krista) grčki filozof, čije su nam misli poznate iz djela

i zabilježaka njegovih učenika (prije svega Platona, Ksenofonta). (Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb, l969., 6, 64 - 65 ; Sveznadar, nav. dj., 678).

281 Nitko nije vidio Sokrata dobre ni žalosne volje. Bio je miran u teškoj sudbini

sve do svršetka života.

66


Triba se Bogu podložiti u svakoj pojedinoj stvari a ne samo

uopće, pače se i veseliti u ispunjanju volje Božje pa bilo ma kako

te ško, te sličit Apostolim qui ibant gaudentes quoniam... cont.

pati. 282

Sv. Pav Repletus sum consolatione superabundo gaudio in omni

tribulatione nostra. 283

Hebr 10 34: 284 ''Et rapinam bonorum vestrorum cum gaudio

susce pi stis, cognoscentes vos habere meliorem et manentem

substantiam. 285

Jacob 1 2: ''Omne gaudium existimate (fratres mei) cum in tentationes

varias incideritis. 286

Sagradimo sebi sobu (Božje volje) i tu uvik stojmo (sv. Ka.

Si enska). 287 Moramo (redovnici) biti ravnodušni metnuli nas sta rješine

na koje mu drugo mjesto. Nije po sebi najbolje baš posebno

(želiti). Mi možemo kazati starješinama svoje zdravlje i druge prigode

te se onda potpuno njima podložiti tj. volji Božjoj pa poslali

nas gdje mu drago.

282 Koji su išli veseleći se jer ....

283 Ispunjen sam utjehom, obilatim veseljem u svakoj našoj žalosti. (Sv. Pavao).

284 Poslanica Hebrejima jest “opomena”. U vremenu postanka može se reći

samo to da je poslanica Hebrejima bila poznata u Rimu oko 95. godine poslije

Krista. (Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972, 246).

285 ''Vi ste, naime, imali suosjećanje za sužnje i radosno podnosili otimanje svojih

dobara, jer ste znali da imate bolje i trajno manje.'' (Hebr 10 34, Biblija,

KS, 1987).

286 ''Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje.''

(Posl. Jak 1 2, Biblija, KS, 1987,).

287 Sv . Katarina Sijenska rođena je u Sieni godine 1347. kao dvadeset i četvrto

dijete u svojih roditelja. Kao djevojčica težeći za višim, upiše se u treći red sv.

Dominika. Vratila je papu u Rim. Grgur IX. vratio se 13. rujna 1376. Umrla

je godine 1380. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, l967., 3,

430; Božanski časoslov, Zagreb, 1985, II, 1275; Plenković, nav. dj., 46).

67


Bl. Egidije 288 nije htio stanovati gdje je on htio kako mu je sv.

Frano dopuštao već je htio da mu isti sv. Frano odredi. Moramo

postati pripravni vršiti svaku pa i najprostiju službu u redu i ako

imamo talenata i za visoke službe.

Krist je prao noge učenicima: Luka 2, 51: ''Erat subditus illis'' 289

do 30. godine tj. siromašnim roditeljim. Stoga non dedi gnetur facere

Christianus (religiosus) quod facit Christus. 290 Moramo u svakoj

službi biti zadovoljni znajući da nam ju je Bog povjerio.

Sv. Jeronim je postao monah videći i znajući da je monah za

osam godina veoma zadovoljan nosi 3 milje puta veliki kamen

jedino iz poslušnosti.

Ps. 147, 14: ''Et adipe fru-menti satiat te (id est voluntate

sua). 291 Nastoj vršiti volju Božju u čem Bog hoće a ne u čem ti

hoćeš.

Sv. Aug: ''Optimus minister tuus est, qui non magis intuetur

a te hoc audire, quod ipse voluerit, sed potius hoc velle quod a te

audierit. 292

Najbolja je ona pokora, trud, muka koju nam Bog pošalje. Ne

brini se što Bog namirava s tobom. Gn 39, 8. već reci.

Ps 30, 16: ''In manibus tuis sortes meae. 293

Kad si baš slobodan lati se poniznijega posla. Moramo biti

zadovoljni i talentima umnim i svim drugim koje nam Bog dade.

288 Bl. Egidije, suvremeni redovnik sv. Franje Asiškog.

289 ''Tada siđe; s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.'' (Lk 2 51, Biblija,

KS, 1987.).

290 (redovnik) kršćanin nek ne čini ono što Krist ne bi činio.

291 ''On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom'' (to jest svojom

voljom). (Ps 147 14, Biblija, KS, l987.).

292 Nabolji je tvoj sluga onaj, koji se ne obazire više od tebe čuti ono što bi on

htio, nego radije ono htjeti što bi od tebe čuo. (Sv. Augustin).

293 ''U ruci tvojoj sudbina moja; istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone.''

(Ps 30 16, Biblija, KS, 1987.).

68


Dobro ih upotrebljavajmo a onda budimo mirni. Drugima ne zavidimo.

Ps: ''Inclinavi cor meum in testimonia tua et non in avaritiam (tj.

za raznim talentima). 294

Sv. Pav: '' Radix omnium malorum est concupiscentia. 295

''Quis enim hominum poterit scire consilium Dei. 296

Cor: ''Haec autem omnia operatur unus atque idem spiritus dividens

singulis prout vult. 297

Ps 55, 4: Ab altitudine diei timebo (tj. velikih sposobnosti). 298

Mi se imamo smatrati prestavljačima te nastojati da svoju ulogu koju

nam Bog povjeri što uspješnije izvedemo. Što nam je lakša uloga tim

smo sigurniji za uspjeh.

Math 25, 8: ''Unicuique secundum propriam virtutem (Bog

daje). 299

Podloži se Bogu i u bolesti.

I bolest je kao i zdravlje dar Božji. Iz nje se može sto dobara

izvaditi.

Eccl 32, 22: Infirmitas gravis sobriam facit animam. 300

294 Priklonio sam srce svoje svjedočanstvima tvojim, a ne škrtosti. (Ps?).

295 ''Požuda je izvor svih zala.'' (Sv. Pavao).

296 Tko bi, naime, od ljudi mogao znati naum Božji.

297 ''Sve ovo, naime, radi jedan i isti, naime, duh dijeleći pojedincima kako

hoće. (K).

298 ''Kad me strah spopadne, u te ću se uzdati.'' (Ps 55 4, Biblija, KS, 1987.).

299 Kod Mt 26 8 ne nalazi se navedena bilješka. Vjerojatno je to Mt 16 27: ''Sin

čovječji ima doći u slavi Oca svoga u pratnji anđela, te će tada platiti svakom

prema djelima njegovim.'' (Biblija, KS, 1987.). Prema Vulgati latinski

je: ''Filius enim hominis venturus est in gloria Patris sui cum angelis, et tunc

reddet unicuique secundum opera eius.'' (Biblicorum Sacrorum, Vulgata,

curavit Aloisius Grammatica, l959.).

300 Velika bolest čini dušu trijeznom. (Eccl /Sirah/ 32 22 .- Bilješka se ne nalazi

u Eccl u ovom obliku.).

69


Sv. Klara 301 (kaže Lucije 302) prođe 28 a sv.Ludvina 38 (osobito

30) 303 u velikim bolima najustrpljivije.

Ne tuži se na bolest (tj. Boga) govoreć da smetaš braći (bližnjemu)

ili da ne možeš koristiti bližnjemu itd. jer kaže.

Sv. Aug: ''Aequius est, ut nos eius quam ut ille nostram se quatur

voluntatem .'': Nemo melius ordinat quid agat, nisi qui para tus est non

agere, quod Divina potestate prohibetur, quam cupidior agere, quod

humana cogitatione meditatur (modificatur). 304

Sv. Križ kaže da je Job više zaslužio ričima: ''Sicut Domino placuit,

ita factum est: Sit nomen Domini benedictum.'' 305 nego mnogim

milostima u bogastvu.

Sv. Bon: ''Perfectius est adversa tolerare patienter, quam bonis

operibus inaudare. 306

Ps: ''Ego dixi: Deus meus est tu quoniam bonorum meorum non

eges. 307

Sv. Pavao stao 2 godine u tamnici. Tko je mogao više raditi od

njega.Ako si bolestan te nemožeš vršiti zajednička djela pa ti je to žao

301 Sv. Klara rodila se u Asizu 1193. Pošla je za svojim sugrađaninom Franjom putem

siromaštva i postala majkom i osnovitaljicom reda samostankinja. Umrla je

1253. godine. (Božanski časoslov, IV, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1985, 986).

302 Lucije (Lučić, Lucić) Ivan, (Trogir, 1604. Rim, l679.), povjesnik. Školovao se

u Trogiru, Rimu i Padovi (pravo). Njegovo glavno djelo De regno Dalmatiae et

Croatiae libri sex (O krakjevstvu Dalmacije i Hrvatske šest knjiga), Amsterdam,

l666. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967, 4, 131).

303 Ludvina kći pobožnih roditelja, oboljela je i s postelje se nije digla za 30 godina.

Trpjela je teške boli. Bog ju je za života proslavio čudesima, a još više poslije

njezine smrti. (Slomšek, nav. dj., 1863, 166 - 169 ).

304 Pravičnije je, da mi njegovu, a ne da on našu volju slijedi. Nitko ne kani nešto

bolje raditi, negoli tko je pripravan ne raditi, što božanska vlast zabranjuje, nego

radije raditi što ljudska mudrost preinačuje. (Sv. Augustin).

305 ''Kako se Gospodinu svidjelo tako je učinjeno: Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje.''

306 ''Savršenije je strpljivo podnositi protivno nego li se dobrim djelima hvaliti.'' (Sv.

Bon.).

307 ''Ja sam rekao: Bog si moj ti, jer dobara mojih ne trebaš.'' (U psalmima u ovakvom

se obliku ne nalazi).

70


i bojiš se da drugoga sablažnjavaš, to je dobro osjećanje ali se i u tom

moraš prilagoditi velikoj volji Božjoj. Na taj ćeš način učiniti željom

što drugi čini djelom osim zasluge za bolesti.U bolesti nemamo se

uzdati u ličnike i likove nego u Boga koji ozdravlja ili samom svojom

voljom ili preko nekih likova ili nikako: kako hoće.

Nec in infirmitate sua quaesivi Dominum, sed magis in medicorum

arte confisus est (rex Issa. X). 308

Is (?) Et enim neque herba neque maligma sanavit eos; sed tuus

Domine sermo, qui sanat omnia. 309

I kad se ličnik ili tvoj poslužnik prevare u bolesti, drži da je tako

Božja volja. Bolest Joba i Tobije ne bi slučajna.

''Hanc autem tentationem permisit Dominus evenire illi, ut posteris

daretur exemplum patientiae eius, sicut et sancti Job.'' 310

''Quia acceptus eras Deo, necesse fuit ut tentatio probareter. 311

Redovnik bolestan daje lip primjer ustrpljivošću i podložnošću

starijima ne tužeći se a protivno čineći postaje mrzak. Kad je starijima

povjerio dušu zašto nebi tilo. (sv. Basil). Bolest može pomoći duši

(Kasian). Ali se triba čuvati da bolest tila ne prouzroči bolest duše

tj. da bolesnik ne zaboravi što je (redovnik, kršćanin) te stane tražiti

komode bez obzira na starijega itd. I tako drugoga sablažnjuje. Veća je

hrabrost strpljivost u bolesničkoj postelji nego jakost u ratu. (Seneka).

Melior est patiens viro forti et qui dominatur animo suo expugnatore

urbium. 312

308 Niti u bolesti svojoj nisam tražio Gospodina nego sam rađe imao povjerenje

u liječnika. (Kralj Issa).

309 Naime, ni trava (dobra) ni štetna nije ih ozdravila, nego, Gospodine, tvoj

govor (riječ), koji sve ozdravlja. - (Ni u ovom obliku bilješke nisam pronašao

u Izaiji).

310 ''Ovu je napast, naime, Gospodin pripustio da mu se dogodi, da bi budućima

dao primjer njegove strpljivosti, kao i svetom Jobu.''

311 Budući da si bio primljen od Boga, bilo je potrebno da se napast kuša.

312 Bolje je jakom čovjeku biti strpljiv koji upravlja duhom svojim nego li biti

osvajač gradova.

71


IMAMO DIVNIH PRIMJERA O TOME. (Cap. 18)

Ni smrti se nesmijemo bojati. Zaista: Omnium rerum nihil morte

terribilius, nihil acerbius. 313 Ali uzrok zašto se svitovnjaci boje

smrti: il je muka ostaviti razne zemaljske ugodnosti ili boja zan od

suda i pakla radi slabe savjesti. Pravi redovnik nema se bojati ni radi

jednoga niti drugoga. Stupajući u red odrekao se svega zemaljskoga

a cijelo vrijeme redovničkoga života nije nego priprava za smrt ili

uzvišćivanje onoga ''sint lumbi v. oc. et luc. ar. in m. v.'' 314

Stoga redovnik nije svitovnjak da kaže: O mors, quam amara

est memoria tua homini pacem habenti in subsstantiis suis 315 već se

pretpostavlja da je ''similis hominibus exp. dom. suum qui revertatur

a nuptiis 316 (Luc. 12, 36).

Redovnik mora sličiti ovci tj. biti tamquam ovis ad occisionem

ductus 317 a ne kao divljač (svitovnjak) koja kad se uhvati, strašno se

muči. Mora se veseliti smrti kao pravedni sužanj otvoru tamnice dok

se svitovnjak smrti boji kao zločesti sužanj otvoru tamnice bojeći se

da će biti smaknut. Redovnik govori: ''Educ de custodia (carcere)

animam meam. 318 (Ps. 141, 8.).

Sv. Jer: ''Justis namque initium retributionis est ipsa pleru m que

in obitu securitas meritis. 319

Dobar je znak želiti smrti poput patrijarka i proroka '' Heu mihi

quia incolatus meus prolungatus est 320 (Ps. 119, 5).

Patriarsi nisu išli kao što kršćani mogu ići poslije smrti odmah u raj.

313 Od svih stvari nema strašnijeg niti išta gorčijeg od smrti.

314 ''Neka bokovi vaši budu opasani i goruće svjetiljke u rukama vašim.''

315 O smrti kako je čovjeku gorko sjećanje na te koji ima mir u svojoj biti.

316 ''Budite slični onima što čekaju svoga gospodara kad se vraća sa svadbe.'' (Lk

12 36, Biblija, KS, 1987.).

317 Kao dovedena ovca na zaklanje.

318 ''Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvome.'' (Ps 141 /142/ 8,

Biblija, KS, 1987.).

319 ''Pravednicima je, naime, početak nagrade, zbog zasluga, dobrih djela - osiguranje

smrti.'' (Sv. Jer.)

320 ''Jao meni što mi je boraviti u Mešeku i stanovati u šatorima kedarskim.'' (Ps

119 5, Biblija, KS, 1987.).

72


RAZLOZI RADI KOJIH SE MOŽE

ŽELITI SMRT

1. Teškoća i muke u ovom životu: Melior est mors quam vita

amara. 321 (Mudrac). Po svecima Bog je i učinio ovaj život gorkim

da se u nj ne zaljubimo već želimo onaj: ubi non erit luctus, neque

clamor neque dolor erit ultra. 322

Sv. Ambr: 323 ''Tantis malis haec vita repleta est, ut comparatione

eius mors remedium putetur esse, non poena. 324 Ne smimo ipak biti

s toga nestrpljivi i tužiti se na Boga.

2. Može se želiti smrt želeći ne vidjeti zla Crkve i njezina progonstva

i muke. Sv. Ilija, 325 Juda Makab, 326 sv. Aug. i sv. Ignacij.

3. Može se želiti smrt da se unaprijed ne uvridi Bog. Može se

želiti da se nije ni rodilo a pogotovo umriti za B.

Mat. 26, 24: ''Bonum erat ei, si natus non fuisset homo ille.'' 327

321 Bolja je smrt negoli gorki život.

322 Gdje neće biti žalosti, niti jauka niti boli neće biti više.

323 Sv . Ambrozije rodio se u Trieru oko 340. godine. Na naukama je bio u

Rimu, a u Srijemskoj Mitrovici započeo je svoj uspon Godine 374, dok je

boravio u Milanu, neočekivano je izabran za biskupa toga grada te je ređen

7. prosinca. Umro je na Veliku subotu 4. travnja 397. godine. (Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1966, 1, 97; Božanski časoslov, I, Zagreb

1985, I, 837 - 838).

324 ''Ovaj život toliko je zalima ispunjen pa ako ga se usporedi (pogleda), onda

se smrt smatra da je lijek, a ne kazna.'' (Sv.Ambroz).

325 Sv. Ilija. Moj Bog Jahve je bio je najveći prorok sjevernog kraljevstva u 9.

stoljeću prije Krista. Njegovo je isključivo zauzimanje štovanje Boga - Jahve

(Praktični biblijski Leksikon, Kršćanska sadašnjost 1997, Zagreb, 118).

326 Makabejac, nadimak Jude, koji je nakon smrti svoga oca Matatije organizirao

ustanak za vjersku slobodu i povratio Jeruzalem židovskom kultu (166

- 160. prije Krista). Dobio je nezavisnost Judeje. (Praktični biblijski Leksikon,

Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997, 199).

327 ''Bolje bi mu bilo da se taj čovjek ni rodio nije.'' ( Mt 20 24, Biblija, KS,

l987.).

73


Ecclesiastes 4,2: ''Et laudavi magis mortuos, quam viventes et

feliciorem utroque indicavi, qui necdum natus est. 328

4. Može se želiti smrt i da se izbignu i mali grisi koje svak čini

(Septies enim cadet iustus) 329 pače da se izbignu i nesavršenosti. U

tom pače i odsiva čista nakana.

5. Kad bi bili sigurni da unaprijed nećemo više sagrišiti mogli

bismo želiti još živjeti da učinimo pokoru. Ali u tom nismo siguri pa

je sigurnije želit smrti.

Sv. Bernard ''Cur ergo tantopere vitam istam desideramus, in

qua quanto amplius vivimus, tanto plus peccamus; quanto est vita

longior, tanta culpa numerosior.'' 330

Isti: ''Vivere erubesco, quia parum proficio: mori timeo, quia

non sum paratus. Malo tamen mori, et misericordiae Dei me committere

et commendare, quia benignus et misericors est, quam de mea

mala conversatione alicui scandalum facere. 331

Quid est mors, nisi sepultura vitiorum, virtutum suscitatio? 332

6. Najuzvišeniji je motiv (čini se) želit smrt sv. Pavla, naime

ljubav za Isusom.

7. Tri su stupnja ljubavi po sv. Bonav. 1.* vršiti zapovidi; 2*

vršiti savite. 3* želiti se što prije sjediniti s Bogom.

8. Uzvišeni motiv želiti smrt jest želja viditi slavu Kristovu (sv.

Ignacij).

9. Poslije smrti dolazi uživanje.

328 ''Zato sretnima smatram mrtve koji su već pomrli; sretniji su od živih što još

žive. A od obojih je sretniji onaj koji još nije nastao, koji nije vidio zlih djela

što se čine pod suncem.'' (Ecc/ Propovjednik/, 4 2 4, Biblija, KS, 1987.).

329 Pravednik, naime, sedam puta pada.

330 Zašto dakle tako silno ovaj život želimo, u kojemu što više živimo, toliko

više griješimo; koliko je život duži, toliko je grijeh brojniji. (Sv. Ber.).

331 ''Sramim se živjeti, jer malo koristim: bojim se umrijeti, jer nisam spreman.

Ipak volim umrijeti i predati se i preporučiti milosrđu Božjem, koje je dobrostivo

i milosrdno, a moj slabi razgovor može nekoga sablazniti. (Sv. Bern.).

332 Što je smrt negoli pokop mana, a izdizanje kreposti?

74


Ps 126 2 3: ''Cum dederit dilectis suis somnum: ecce hereditas

Domini. 333

Prov. 14 32: ''Sperat iustus in morte.'' 334

''Psalam et intelligam in via immaculata, quando venies ad me.''

(Ps 100 2.) 335

Ps 41 3: ''Quando veniam et apparebo ante faciem Dei.'' 336

Ps 121 1: ''Laetatus sum in his quae dicta sunt mihi.'' In domum

Domini ibimus stantes erant pedes nostri in atriis tuis Jerusalem.'' 337

Primjer gl. 21: Melior est dies mortis die nativitatis.

(Mudrac) 338

Jo ''Si diligeritis me, gauderetis, utique quia vado ad

Patrem.'' 339

Isus je plakao prije uskrsnuća Lazarova 340 što se je Lazar morao

povratiti u ovaj bidni život. (sv. Jeronim).

Opća zla (biče) kao zarazne bolesti, ratove, nerodice i ako nismo

dužni ljubiti dužni smo ih ipak strpljivo podnositi. A ako ih i ljubimo

jer ih Bog hoće i pripušta to je čin dosta savršen.

333 ''Uzalud vam je ustati prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke,

njihova je nagrada.'' (Ps 127 /126/ 2 3, Biblija, KS, 1987.).

334 ''Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi

utočište.'' (Mud iz 14 32, Biblija, KS, 1987.).

335 ''Razmatrat ću put savršenstva: kad li ćeš k meni doći? Hodit ću u nedužnosti

srca u domu svojemu.'' (Ps 100 2 , Biblija, KS, 1987.).

336 ''Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati

na volju dušmanima.'' (Ps 41 3, Biblija, KS, 1987.).

337 ''Obradovah se kad mi rekoše hajdemo u dom Jahvin.'' Eto noge nam već

stoje na vratim tvojim Jeruzaleme. (Ps 122 1, Biblija, KS, 1987.).

338 ''Bolji je dan smrti od dana rođenja.'' (Mudrac).

339 ''Čuli ste da sam rekao: idem i vratit ću se k Vama. Kad biste me ljubili,

radovali biste se što idem k Ocu, jer je Otac veći od mene.'' (Iv 14 28,

Biblija, KS, 1987.).

340 Lazar (Bog je pomagao) prosjak pred vratima u poredbi o škrtom bogatašu i

siromašnom kome je ''Bog pomagao.'' (Biblijski leksikon, Krščanska sadašnjost,

l972., l68 - l69).

75


Sudovi su Božji tajni, nedokučivi: ''Judicia tua abyssus

multa.'' 341 Ps 35, 7) i ''Quis enim cognovit sensum Domini aut

quis consiliarius eius fuit? 342 Stoga moramo u svemu se podložiti

njegovu hotinju, jer on samo dobro i pravedno čini. Tako neka tko

ga snađu nezgode kaje se za svoje grijehe a inače bi ostao nepokajan.

Pisac II. knjige Mak. opisavši grozote učinjene narodu židovskome

kaže da mu se je to na korist dogodilo.

Bog se služi raznim stvarima kao pijavicama da od nas ostrani

zlo, suvišnu krv. Stoga pazimo najprije na ličnika Boga a on će

pijavicu odstraniti na vrime (Sv.Grgur). Ako nas Bog kažnjava

ovdje a mi strpljivo podnosimo, neće nas kazniti na drugom svitu.

Sv. Katarina Sijenska kad joj Krist ponudi dvi krune uze trnovitu

da je nosi za života a zlatnu ostavi za budući život. Taka je

bila pogodba.

1) Sv. Pismo na toliko nas mista uči da su trudovi, nevolje,

biči... kazne za grihe. I sam Achior vojvoda Amonski 343 kazao

je Holoferni 344 da ne zameće rata sa Izraelcima kad su u miru s

Bogom već kad nisu jer ih tada Bog ostavlja.

341 ''Pravednost je tvoja ko Božji vrhunci, a sudovi tvoji ko duboko more: ljude

i stoku, Jahve, spasavaš.'' (Ps 35 7, Biblija, KS, l987.).

342 Tko je, naime, poznavao misao Gospodina, ili tko je savjetnik njegov bio?

343 Amon (izvježban, spretan) Kralj judejskoga kraljevstva (639. do 638. prije

Krista) koga su ubile njegove sluge. (Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost,

Zagreb, l972., l9)

344 Holofermo Asirski kralj. Nabukodonozor preko svog vojskovođe Holoferma

pokušao je pokoriti Izraelce. (Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost,

Zagreb l972., 144 - 145).

76


Jo 5. 14 : Ecce sanus factus es: iam noli peccare, ne deterius

tibi aliquid contingat. 345 (Dakle zlo kazna griha). Tko pomišlja što

je grisima zaslužio sve lako podnaša.

2) Sv. Bernard: ''Culpa vero ipsa, si intus sentitur perfecta,

utique exterior poena parum, aut nihil sentitur. 346

David videći da ga progoni njegov sin nije se čudio što ga

progoni sin Jeminov. Bolesnik tim rađe podnosi operaciju čim više

zna da mu je potrebna za zdravlje i život: ''Dolor quippe flagelli

temperatur, cum culpa cognoscitur.'' 347 (Sv. Grgur tumačeći Joba:''

Et intelligens...). 348

3) Sveci: Job, David... Boga su molili da ih kažnjava na ovome

svitu a ne na drugome. Sv. Augustin: '' Hic ure, hic seca, hic nihil

mihi parcas; ut in aeternum parcas.'' 349

4) Najpametnije je i tužno više osićati boli tilesne nego duševne.

Sićajući se griha svojih veoma bi nam moralo biti drago trpiti i za

ništa neku muku držati. ''Peccavi et vere deliqui, et ut eram dignus,

non recepi.'' 350 (Job).

345 Poslije toga namjeri se na nj Isus u hramu, te mu reče: ''Eto, ozdravio si!

Više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi.'' (Iv 5 14, Biblija, KS, 1987.).

346 Sami grijeh, naime, ako se iznutra promatra savršen je, a izvana se kazna

malo ili ništa ne osjeća (vidi).

347 ''Bol od biča, naravno, ublažuje se, (smiruje), a s grijehom se osjeća (upo-

znaje).''

348 ''Viri intelligentes loquantur mihi, et vir sapiens audiat me.'' (2 8 Vulgata,

Grammatica, 34 34). ''Svi ljudi umiru, sa mnom će se složiti i svatko razuman

koji čuje mene.'' (Job 34 34, Biblija, KS, 1987.).

349 ''Ovdje žeži, ovdje sijeci, ovdje ne opraštaj, da bi mi u vječnosti oprostio.''

(Sv. Augustin).

350 ''Respice homines et dicet: Peccavi et vere deliqui et, ut eram dignus, non recipi.''

(Job 33 27 ).- ''Tada čovjek pred ljudima zapjeva, griješio sam i pravo

izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.'' (Job 33 27, Biblija, KS, 1987.).

77


5) Moramo znati da sv.Pismo uči da radi griha jednoga često

mnogi trpe. David, Achon u Hai (Josua). 351

6) Radi ovoga i radi volje Božje moramo sve strpljivo i dragovoljno

podnositi kao Job i David.

7) Prema psalmu 28 .: filius unicornium... 352 Bog se poređuje s

onim koji ima oči daleko od rogova te vidi gdi njima udara tako da

s njima može i ličiti. .

8) Ponizno primanje biča sviđa se tako Bogu te ih stoga ustegne.

Sv. Lup. 353 Biskup prima u svoj grad Atilu 354 kao flagelum

Dei 355 i stoga ništa zla ne učini u gradu.

78

O PODL. V. B. U SUHOĆI I ŽALOSTI

Ne samo u vanjskim i tilesnim stvarima već i u Duh. moramo se

prilagoditi V. B. Duh. utihe... su nastava po kojima se lakše putuje u

duh. životu i po kojima nas Bog ocipljuje od svita. Kad to postigne

onda nam ih digne. Stoga se moramo njima okoristiti i dok ih imamo

misliti kakvi ćemo biti kad ih nestane.

351 Hai (Jošua) - Jahve je pomoćnik Mojsijev, nasljednik i vođa naroda. (Biblijski

leksikon, Krščanska sadašnjost, Zagreb, 1972, 142).

352 Prema psalmu 28: Filius unicornium... Bog se uspoređuje s onim koji ima oči

daleko od rogova te vidi gdje njima udara tako da s njima može i ličiti. ''Čuj

- Gospod lomi cedre! Cedre libanske lomi Gospod.'' ''On čini da skakuću: kao

tele Libanon, kao mlad bivo Sarion.'' (Ps 29 /28/ 5-6, Šarić).

353 Sv. Lup biskup prima u svoj grad Atilu.

354 Atila (umro 453.) kralj Huna. Na osvajačkom pohodu Italiji, razorio je Aquileju

i stigao do Mincia gdje mu je došao u susret papa Leon I. Iduće godine

umro je, vjerojatno, nasilnom smrću. (Enciklopedija Lekikografskog zavoda,

Zagreb, 1967, 1, 216 ).

355 Bič Božji


2) Duhovne slasti ne smijemo tražiti radi njih samih da u njima

uživamo kao ni jelo ni pilo već kao pomoć u duhov. životu (Kao

kak vu ljekariju bez obzira da li je slatka ili gorka. Inače je duhovna

guba.

3) Pa i ako želimo duh. slasti tražimo iz dobre namjere ipak u

traženju moramo biti umireni te ako nam ih Bog ne da da mu se

podložimo i ostanemo mirni.

4) Ovo vrijedi ne samo za duh. slasti, lakoće... nego i za dar

molitve. Bogu se moramo podložiti ako smo za molitve ili razmišljanja

i u najvišem stupnju rastreseni.

------------------------------

1) Može se veseliti Božjem pohodu i neugodna nam biti duhovna

šuša, ali i u ovom slučaju triba se prilagoditi Volj. Bož. jer on to

zna i hoće.

2) Neki se tuže i kažu da im je žao što su suhi i zapušteni jer su

sami krivi.

3) Takovi se ne smiju tužiti već poniziti i priznati se dostojnima

ne samo ove već i većih kazna.

------------------------------

1) Zapuštenost i suhoća... može nam biti mrska u koliko smo joj

mi uzrok a u koliko nam je Bog daje moramo je drage volje primiti

poput sina koji je zadovoljan sa svim što mu roditelji dadu i poput

prosjaka koji pošto je pokucao ne tuži se već mirno čeka.

2) Svrha meditacije jest i da po njoj stečemo razne kreposti

kao strpljivost... a gotovo najviše strpljivost jest ponizno podnositi

duhovnu suhoću.

3) Cilj je medit. i da upoznamo sami sebe a mi smo po sebi suhi

kamen. Takovi se osićamo u duh. suhoći. Zahvalimo dakle Bogu što

nam daje izvan medit. za što se tužimo da nam ne daje u medit

------------------------------

1) Sjetimo se da nije baš ružno da duh. šuši bude uzrok uvijek

grijesi već da je Bog može pripustiti radi drugih mudrih razloga i

79


odluka. Pa visoka, uzvišena molitva nije jedino srestvo savršenstva

i zasluga.

2) Sušu u molitvi možda nam Bog daje da nas uzdrži u poniznosti,

da vidimo što smo. I tako nam je to najbolje.

II Kor. 12, 7: ''Et, ne magnitudo revelationum extollat me, datus

est mihi stimulus carnis meae, Angelus Satanae, qui me colaphizet.

356

Mat. 20, 22: '' Nescitis quid petatis.'' 357

3) Job: '' Si venerit ad me, non videbo eum, si abierit, non inteligam..''

358 Ove riči tumači sv. Grgur. Ono što se nami čini dobro (kao

dar molitve) lako nas može odvesti od Boga (tim što se poholimo)

a ono što nam se čini zlo, kazna Božja (suša) često vraća k Bogu

(ponizujući se).

4) Tišimo se ako nam je teško što smo suhi jer to znak da Boga

ljubimo, jer onome koji Boga ne ljubi nije ni stalo da uživa u njegovim

stvarima.

5) Kolika nam je čast da možemo uvijek ići pred lice Božje pa

on s nama govorio ili ne govorio, eratus homo qui audit. 359 (Tri riječi

nejasne).

Ad fores meas quotidie et observat ad postes ostii mei.

- Salve amaritudo amarissima omnis gratia plena. 360

356 ''I da se ne bih uzoholio zbog obilja objava, stavljen mi je trn u tijelo, sotonin

poslanik, da me trajno muči da se ne uzoholim.'' (2 Kor 12 7, Biblija,

KS, 1987.).

357 ''Ne znate što ištete - odgovori Isus. Možete li piti kalež koji ću ja piti?''

''Možemo'', odgovore mu. (Mt 20 22. Biblija, KS, 1987.).

358 ''Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi ja ga ne opažam.'' (Job 9

11, Biblija, KS, 1987. ).

359 Lutajući čovjek koji čuje.

360 ''Blago onome, koji ne sluša, koji straži na vratima mojim svaki dan, koji

čuva dovratnike moje!'' (Prič 8 34, Šarić). - Zdravo gorčino, sva pregorka,

puna milosti!

80


------------------------------

1) Ako se ćutimo suhi i rastrešeni ne smijemo za to skratiti

ili zanemariti razmišljanje. U tom slučaju treba znati da to sotona

svakako želi kao put koji odvodi od savršenstva i vodi k zlu. Suviše

pravi se prijatelji Božji poznaju na djelu tj. onda kad određeno

vrime razmišljaju i ako im se čini da gube vrime.

Eccl 6, 10: ''Est autem amicus socius mensae, et non permanebit

in die necessitatis.'' 361

2) Paladije pripovida da mu je sv. Makarije Aleks. svitovao

kad ga je pitao za savit budući veoma rastresen na razmišljanju te

ga htio zapustiti, da reče ipsis suis cogitationibus. Propter Christum

parietes cellae istius custodias. 362

Velika je dakle stvar stati na razmišlj. Samo iz ljubavi k

Bogu.

3) Služeći Bogu tražimo uživanje i ugodnost na drugom a ne u

ovom životu te ostajemo mu virni pa nas do smrti ne utišio.

4) Naša ugodnost neka je uvik V. B. pa nam ona dala i najveće

neugodnosti.

------------------------------

Kao što se nesmijemo buniti i uznemiravati ako nam Bog ne

da dar visokoga i sabranoga razmišljanja tako isto ako nam ne

da druge razne kreposti. Ne smi se tim razumjet da s naše strane

ne treba da se trudimo za napretkom, za krepostima već da pošto

smo sa svoje strane učinili što smo mogli budemo mirni. Videći

svoje pogreške ponizujmo se i pustimo da nas Bog vodi k sebi na

taj način. Možda kad bi imali visoke kreposti da bi se uzoholili

i postali nemarni a ovako ne videći ništa na sebi hrlimo uvijek

naprijed.

361 ''Gdjekoji je opet prijatelj za stolom, ali ga nema u času nevolje.'' (Eccl

/Sirah/ 6 10).

362 Samim svojim mislima, iz ljubavi prema Kristu čuvaj zidove svoje sobe.

81


------------------------------

Moramo biti podložni V. B. ne samo u podiljivanju milosti...

nego i u vičnoj nagradi. Moramo voliti više V. B. nego svoj interes.

Svaki je svetac u nebu zadovoljan sa stupnjom slave u kom je jer je

to V. B. a on hoće V. B-jom. Mojsije: '' Aut dimitte eis hanc. noxam,

aut si non facis, dele me de libro tuo, quem scripsisti..'' 363

Sv. Pavao: ''Optabam ego ipse anathema esse pro fratribus

meis.'' 364

Sv. Martin: 365 ''Si adhuc sum necessarius populo tuo, non recuso

laborem..'' 366

Ovi su čast Božju i korist bližnjega pretpostavljali svome spasu.

Pa ako u ovom moramo biti podložni V. B. koliko više u stvarima

ovoga života. Zar Bog ne će nagraditi taku ljubav?!

------------------------------

Najsavršeniji čin ove vježbe podl. V. B. jest htiti što Bog hoće.

Blaženi u nebu obavljaju ovu vižbu 1 Joan: ''Quoniam cum appa ruerit,

similes ei erimus, quoniam videbimus eum sicut est..'' 367 Htjenje

i volja Božja jest naslađivanje i uživanje u svojoj slavi i neizmjernim

raznim savršenstvima. To je htjenje i uživanje nebe snika a to mora

363 ''Ili im ukloni ovu štetu, ili ako ne učiniš, izbriši me iz svoje knjige koju si

82

napisao.''

364 ''Ja sam osobno želio da bude proklestvo mojoj braći''. (Sv. Pavao).

365 Sv. Martin, biskup rođen je u Panoniji godine 316. od poganskih roditelja.

Primivši krst i odrekavši se vojničke službe postao je svećenik i izabran

za biskupa Toursa. Umro je 397.godine. (Božanski časoslov, Kršćanska

sadašnjost, Zagreb, 1985, IV, 1197. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda,

Zagreb, 1968, 4, 250).

366 ''Ako sam sada potreban tvome narodu, ne odbijam rad.'' (Sv. Martin).

367 ''Kad se bude pojavio, bit ćemo mu slični; vidjet ćemo ga onakvog kakav je

bio.'' (Sv. Ivan).


iti i onih koji su stigli savršenoj podlož .V. B. Kako se sin veseli

sreći oca tako mnogo više imamo se mi veseliti savršenostima

Božjim. Ovo veselje ima biti gotovo i nepojmljivo kako je i bilo i

ono što ga Pavao nije mogao izreći. Moramo biti slični onima koje

Ivan u Ap. opisuje koji su pivali: ''Bene di ctio, et claritas. 368

2) Kao što Bog reče Mojsiji: ''Inspice, et fac secundum exemplar,

quod tibi in monte monstratum est .'' 369 Tako govori i nama da

želimo i ljubimo na zemlji što on i njegovi ugodnici ljube na nebu.

(Slavu i savršenosti Božje).

3) Stoga u raznim vrstama molitve (i drugdje) razmišljajmo

razne Božje savršenosti i blaženosti te ih ljubimo i radujmo se jer

(da) ih Bog posjeduje

4) Prilagoditi se V. B. znači htiti i ljubiti što on hoće i ljubi a to

je njegova slava i savršenstvo.

Amore est velle alicui bonum. 370 Ljubiti Boga jest želiti da ima

baš ono što već ima jer nije moguće da više ima jer buduć potpuno

savršen. Dakle, ljubiti Boga jest naslađivati se onome što posjeduje.

5) Beati qui habitant in domo tuo Domine, in saecula saeculorum

laudabunt (ant) te. Cum quibus et nostras voces ut admitti

jubeas deprecamur. s. c. d. S. S. Santus D. De.S. pl. s. c. et. a. gloria

tua. H. In Ec. 371

------------------------------

368 ''Blagoslov i jasnost.''

369 ''Pogledaj, i čini prema uzoru, koji ti je na brdu pokazan.''

370 S ljubavlju se želi nekome dobro.

371 Blaženi koji prebivaju u domu tvome Gospodine, uvijeke vjekova hvalit će

te. S kojima i naše glase molimo te primi: s. c. d .S. S . Svet Gospodin puna

su nebesa i zemlja slave tvoje. Hozana na visini.

83


84

S. P. ČESTO PRIPORUČUJE

OVU VIŽBU

David: ''Laetamini in D. et exsul. iusti et gl. omnes recti corde.

Exsultate iusti in Domino. Delect. in Dom. et dabit tibi petitiones

cordis tui. 372

Ad Phip: ''Gaudete in Domino semper. Iterum dico: gaudete. 373

Luca 1, 47: ''Exsultavit spiritus meus in Deo salut. meo..'' 374

Exsultavit Spiritu Sancto (Jesus). 375

Ps: ''Cor meum et caro mea exsultaverunt in Deum vivum''.

P: ''Omnia ossa mea dicent: Domine, quis similis tibi.'' 376

Ps 94: ''Venite exsultemus D. Jub. D. salutari nostro... 377 nos

invitatorium quoniam ipsius est. Gloria Patri et F. ...'' et S. S. ...'' 378 u

ovom se smislu govori i ovim se važi ono: intra in gaudium Domini

tui. 379

2) Da se što većma radujemo B. slavi i savršenstvima treba ih

razmišljati. Njih upoznati i viditi čini blaženim rajnike a učinilo bi i

paklenike da B.vidi.

372 Veselite se u Gospodinu i kličite od radosti pravednici i slavite mu svi

iskrenim srcem. Radujte se pravednici u Gospodinu. Veselite se u Gospodinu

i ispunit će ti želje srca tvoga.

373 ''Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se.'' (Fil 4 4, Biblija,

KS, 1987.). .

374 ''Duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome.'' (Lk 1 47, Biblija, KS,

1987.).

375 Klicao je od radosti u Duhu Svetom. (Isus).

376 ''Sve će kosti moje govoriti: tko je, Jahve, poput tebe.'' (Ps 34 10, Biblija,

KS, 1987.).

377 ''Dođite, kličite Jahvi, uzvikujmo hridi, Spasitelju svome.'' (Ps. 94 /95/1,

Biblija, KS, 1987.).

378 ''Budući da ga pozivamo, Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom.''

379 Uđi u veselje Gospodina svoga.


Jo 17, 3: ''Haec est autem vita aeterna, ut cognoscant te

solum Deum verum... 380

Ap: ''Et cantabunt quasi canticum novum. 381

B. slava i savrš. tolike su da čine blaženim ne samo stvorove

već i samog Boga.

------------------------------

Da u ovom uspijemo zgodno je promatrati dostojanstvo Kri stovo;

slavu Njegove duše i tila, Njegovu uzvišenu službu, slavu koju

će uživati u vijeke, osobito na sudnjem danu kad će se i Njegova

Majka radi njega silno radovati poput Jakova kad je vidio Josipa.

2) Dobro se je veseliti i slavi raznih svetaca osobito Majke

Božje napose prigodom njihovih svetkovina.

3) Možemo želiti Bogu šo veću vanjsku slavu tj. da ga se što

manje viđa a što bolje upozna, časti i ljubi.

''...Sanctificetur nomen 382'...'' tuum et omnis terra adoret te, et

psalat tibi. (Mat. 6, 9).

Mat 6,9 383 Psalmum dicant nomini tuo. 384

4) Imamo gledati da sa svoje strane uvećajemo vanjsku slavu

božju najprije u sebi čineći Njegovu volju po primjeru Isusa koji

reče: Jo 8, 29: ''Quia ego quae placita sunt ei facio semper.'' 385

1 J, 2, 4. 5: '' Qui dicit nosci se Deum, et mandata eius non

custodit rmendax est et in hoc veritas non est. Qui autem servat

verbum eius vere in hoc caritas Dei perfecta est. 386

380 ''A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedinog pravog Boga...'' (Iv 17 3, Biblija,

KS, 1987.).

381 ''I pjevat će kao pjesmu novu.'' (Ap.).

382 ''Nek se sveti ime tvoje.''

383 ''Sva zemlja neka ti se klanja i neka ti pjeva.'' (Mt 6 9, Biblija, KS, 1987.).

384 Nek pjevaju pjesmu imenu tvome. (Mt 6 9, Biblija, KS, 1987.)

385 ''Onaj koji me je poslao sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek

činim što je njemu ugodno.'' (Iv. 8 29, Biblija, KS, 1987.).

386 ''Tko govori da Boga poznaje a njegove zapovijedi ne održava lažac je i u

ovome nije istina. Tko, naime, obslužuje njegovu riječ zaista u tome je Božja

ljubav savršena.'' (1 J 2 45 /?/ , Biblija, KS, 1987. ).

85


5) Nije, naime, dosta da želimo da drugi časte Boga i da uživamo

u onoj časti koju sam od sebe ima već triba da ga i mi častimo

osobito vršeći sa svoje strane njegovu Volju.

6) Stoga već sad moramo početi posao koji ćemo nastaviti u

vječnost Cuius ignis est in Sion, et caminus eius in Jerusalem. 387

11. 6. 32.

[O rastu u zaslugama vidi Šechen 388 10 pogl. 3 knjige i Eze ki jel:

3, 20; 18, 24; 33, 12].

Nastoj da budeš svakome što pristupačniji. Što budeš (u što)

užem odnošaju s Bogom, to ćete više tražiti, slušati i cijeniti osobito

oni koji se hoće da primaknu k Bogu (a i svi). Primjer om. aa. rod.

93. (m. refek. 28, 17. 33).

86

DUHOVNE VJEŽBE OD 15 - 23 DECEMBRA

1939. (O. NOLA) 15 - XII - 39. 7 1/2

UVOD (POTREBA DUH. VJEŽBA)

Lignum vitae. 389 Svi bismo ga željeli; uopće nak.

Različite vrste života: vegetativa, animalis, animal et spiritus.

390

Lignum vitae ima nam uzdržavati onaj život koji za nas na

zemlji najpotrebniji, a to je vita spiritus. 391 Taj će nam život osigurati

oni pravi sretni život u nebu. Kroz godinu dana dobije spomenuti

život silu i ako ne velikih rana, a ono barem ranica. Da nije protulijekova,

teško bismo kroz godinu ostali živi.

387 Čija je vatra na Sionu, a ognjište njegovo u Jeruzalemu. 11. 6. 32

388 Šechen: Stari grad u Efraim, u sredini između Jeruzalema i Nazareta s

poznatim svetištem. (Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,

1972, 310).

389 Stablo života.

390 Vegetativni, životinjski i duhovni.

391 Život duha.


Radi toga treba da se osvježimo na uživanju plodina sa lignum

vitae, a to su na osobit način duh. vježbe. Inter praecipua spiritualis

vitae subsidia, primum locum optinet annua exercitia quae dicentur

spiritualis. 392 Ita scribit Pius XI. 393

------------------------------

Da smo ne znam gdje, uhvatila bi nas se prašina svjetovnih n apo

ra i natrun duh. života. Primjer: prašina velika na lunuli prigodom

vizite Mp. Bencetića 394 u Imotskom. 395

Pogotovo ovakva prašina može se uhvatiti studenata filof. fakulteta.

Za polaz u vječnost, a to može biti svaki čas, treba nam imati

čiste duševne (jedna riječ nejasna). Prigodom nenadane smrti ne

mogu se ni urediti.

Slučaj O. Nole u autobusu kod Knina. 396 Nije ni pomislio na

Boga. Duh.vježbe ne bi nam baš trebale, kad bismo mogli iskreno

392 Među osobitim pomoćima duhovnog života, prvo mjesto zauzimlju godišnje

vježbe koje se zovu duhovne.

393 Papa Pijo XI. (Achille Rati - 1857.- 1939.) bio je nuncij u Varšavi (919.) a

1921. postao je nadbiskup Milana i kardinal. Dao je definitivnu organizaciju

''Katoličkoj akciji'' a 1929. sklopio je s Italijom Lateranski sporazum. Osnovao

je Radio l931. Osudio je nacizam - rasizam. (Enciklopedija Leksikofskog

zavoda, Zagreb, 1969, 5. 135).

394 Fra Đuro Bencetić (Slavonska Požega, 18. XI. 1881.-Karlovac, 14. XI. 1940.)

nakon završenih nauka bio je odgojitelj franjevačkih bogoslova, zatim poglavar

te kao župnik u Vukovaru i Karlovcu. (Franjo među Hrvatima, Zagreb,

1976, 206).

395 Imotski, grad u Dalmaciji oko 11.000 stanovnika, čvorište cesta, Split, Mostar,

Čapljina, Sinj. Godine 950. prvi put se spominje kod Konstantina Porfirogenete

kao hrvatska županija Emota (Imotski). Pod Turcima ostaje do 1717.

kad su ga osvojili Mlečani i priključili svojem teritoriju u Dalmaciji. (Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967, 3, 133, Internet).

396 Knin je grad u sjevernoj Dalmaciji, na kninskom polju, sa oko l5.000

stanovnika. Nad današnjim naseljem diže se golemi stari grad sa zidovima

visokim do 26 metara. Bio je neko vrijeme središtem srednje srednjevjekovne

Hrvatske. Turci su ga osvojili 1522. godine, a Mlečani godine 1688. (Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1969, 5, 135, Internet ).

87


eći što je rekao sv. Ivan Berkmans, 397 naime da bismo nastavili sa

igrom i kad bismo znali da ćemo do po sata umrijeti.

------------------------------

10 sati. - Svatko želi sreću. To nam je u naravi. Jednako: svatko

umišlja (većina misli) da će naći sreću. Kada postigne kakav cilj.

Ali, jer se sreću u postignuću takvih ciljeva ne nalazi, ljudi je i ne

nalaze.

1* Nema sreće u tjelesnim uživanjima. Goete 398 je u svom

Fau stu 399 tu istinu ovjekovičio. Tako i Salamun. 400 (Asurbanipal (?)

je napisao negdje: ''Jedimo, pijmo... jer poslije smrti nema ništa.''

Prolazeći Aristotel 401 ispred tog natpisa reče: '' Lijep i dobar natpis,

kad bi ga svinja za se napisala.''

397 Ivan Berkmans (13. III. 1599.-13. VIII. 1621.) mladi isusovac, rođen u

Flamanae iz sela Diensta u pokrajini Brabant, u današnjoj Belgiji. Umro je u

Rimu kao student filozofije (+1591.).

398 Goethe Johann Wolfgang (Gete, 1749. - 1832.). slavni njemački pjesnik,

jedan od najvećih pjesnika svjetske književnosti u biografskom djelu

Poezija dao je kulturnu povijest vremena. (Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, Zagreb, 1967, 2, 563 - 564)

399 Faust Georg (oko 1480.- 1539. ili 1540. ) njemački doktor, vračar i pustolov.

Suvremenici ga prikazuju kao ludu, isprazna hvastavca, lažovca, pijanicu,

brbljavca, ali i kao čarobnjaka, zakljinjača duhova, upućenog u “crnu

magiju”, povezanog s paklenim silama. (Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, Zagreb, 1967, 2, 352 - 353).

400 Salamon (hebr. Š. Iomo, miroljubivi, kralj Izraela prije Krista 963. do 925.),

sin kralja Davida i Betsabeje Jeruzalem je okružio obrambenim zidom;

utvrđivao je i gradove u unutrašnjosti zemlje. (Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, 5, 1969, 586 - 687).

401 Aristotel 384 - 322. prije Krista rođen je u Stagiri u Trakiji u osamnaestoj

godini života stupio je u Platonovu Akademiju i tu ostao 20 godina. Pri

kraju života optužen je za bezboštvo, pa je morao bježati na otok Eubeju,

gdje je i umro u Halkidi. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb

88


2* Koliko usrećuje bogatstvo prikazuje nam lijepo Marcijanova

402 satira o Kalenu. 403 (Nola 16 nedilja).

3* Koliko vrijedi slava svjedoči nam povijest Napoleonova. 404

------------------------------

Kako su ljudske nade i namisli prave sanjarije pripovijeda nam

svećenik Gatri iz svog života.

------------------------------

Što vrijedi sve što ljudi obično cijene i žele, pokazuje nam lijepo

primjer onog mudraca i mornara. V. Nola, nedjelja 4 p. Duhova.

------------------------------

I mi (studenti) umišljamo da ćemo postići sreću kad svršimo

škole, dođemo do položaja itd. Varamo se. To samo ne donosi

sreću.

Svi ciljevi na ovome svijetu moraju nam biti fines medii, non

finis ultimus. 405 Sreću ćemo naći u uživanju Boga u nebu, a na

zemlji, u koliko je to moguće, također u životu s Bogom, u prvom

djetinjskom podlaganju Bogu, Njegovoj Volji i zatajivanju posvemašnjem

sebe, u jednu riječ u poniznoj, samozatajnoj svetosti. Kao

primjer za to spomenut je od O. Nole (16. XII. 39.) O. A. Antić 406

''On reče, živi u Bogu.'' Kαλ

402 Marcijanova. - Vidi: Fra Karlo Nola, Duhovni razgovori, Šibenik, 1940, propovijedi

za cijelu godinu.

403 Kalen.- Vidi Fra Karlo Nola, Duhovni razgovori, Šibenik, 1940, propovijedi

za cijelu godinu.

404 Napoleon (Ajaccio, 1769. St. Helena 1821.), francuski vojskovoda, državnik i

car, poznat je po svojim vojnim osvajanjima i krvoprolićem.

405 Sredstva svrhe, a ne zadnja svrha.

406 Fra Ante Antić (Prvić - Šepurine , 16. IV. 1893..- Zagreb, 4. III. 1965. Sveto

je živio. Bio je odgojitelj bogoslova. Profesor je na Franjevačkoj bogosloviji

u Zagrebu od l957. Otvoren je biskupski postupak za proglašenje blaženim.

(Dr. fra Petar Bezina, Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske

metropolije i Zadarske nadbiskupije, Split, 2000, 248).

89


90

Accipe eum tibi imitandum. 407

------------------------------

11 3/4 Ispit savjesti. Promišljanje o životima: Corporis, animae

et spiritus. 408 Osjećam li potrebu duh. vježba?

Ako ne, može to biti s dva razloga.

1) jer se je prilično dobro preko godine živjelo.

2) jer se ne zalazi u svoju nutarnjost.

Nijedan razlog nije dobar, pogotovu ne drugi.

Bojte se, ako se ne bojite'' reče sv. Leonardo 409 papi i Kardinalima?

410

------------------------------

U 7 1/4 ''Barba Stuparić'' 411 govori da se treba ispovjediti poslije

prvog dana du. vježba i pri završetku. Razlog je prve ispo vi jedi, jer

se čistijom savješću može i usuđuje lakše i uspješnije razgovarati s

Bogom, slušati Ga tj. obavljati duh. vježbe.

------------------------------

407 Prihvati ga da ga možeš nasljedovati.

408 Tijela, duše i duha.

409 Sv. Leonardo je rođen 1676. godine. U Rimu je završio nauke i stupio u

Franjevački red. Umro je u Rimu 1751. godine. (Božanski časoslov -

Franjevački časoslov, Kršćanska sadašnjost, 1985, IV, 120).

410 Kardinal u crkvenoj hijerarhiji najviša crkvena služba poslije pape. Imaju

isključivo pravo na izbor novog pape.

411 Fra Jozo Stuparić (Barba) rođen u Sinju, profesor jubilatus, definitor,

redovnik kreposna života, naobražen, odan Crkvi, umro je u Zaostrogu 4.

ožujka 1926. u započetoj 73. godini života. (Nekrolog, Franjevački samostan,

Zaostrog).


Dobro je da vođa duh. vježba odmah u početku potrese eksercitante

412 jakim razmišljanjem, naime razmišalj o paklu.

Pakao je djelo dobrote Božje '' Fece mi primo amore..'' 413 Tako

Dante. 414 Da nema pakla, mogli bi smo pomisliti ili 1* da Bog ne

zna za ljudske grije ili da ih neće da (vječno) kazni ili 3* da ih ne

može tako kazniti. A to bi značilo ili da Bog nije sveznajuć ili svet ili

svemoguć. Pakao je sredstvo kojim Bog hoće da nas očuva da se ne

odijelimo od Njega i tim izgubimo svoju sreću. Da smo mi uvjereni

da nema pakla, ako ne odmah, a ono malo po malo, gotovo sigurno,

mi bismo došli do smrtnih grijeha, što bi bio svijet, kad bi se znalo

da nema pakla?!

Svetu Tereziju 415 tu jaku ženu, koja je obnovila ne samo žen ske

nego i muške samostane, kako to sama priznaje, sačuvalo je od pakla

misao na pakao.

Ne smijemo umišljati da smo svetiji i u dobru stalniji od ove

svete Terezije.

Primjer svetog Marcijala.

Najstrašnije kod pakla, ono što ga čini paklom jest njegova

vječ nost.

------------------------------

412 Koji su na duhovnim vježbama.

413 ''Postade mi prva ljubav.''

414 Dante Alighieri (Firenza, 1265.- Ravenna, 1321.) slavni talijanski pjesnik

i političar. Pisao je mnogo na latinskom jeziku, ali je svjetsku slavu stekao

svojim epom: Božanska komedija, pisanom talijanskim jezikom. Dante

se smatra za oca talijanske književnosti. (Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, Zagreb 1967, 2, 21 - 22; Sveznadar, nav. dj., 154 - 155).

415 Sv. Terezija Avilska, djevica i crkvena naučiteljica rodila se u Aquili u

Španolskoj l505. Stupila je u Karmelski red . Umrla je u Albi godine l582.

(Božanski časoslov, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1985, IV, 1139).

91


Vrlo je spasonosno da nekoliko (malo) vremena promislimo što

će to reći vječnost u paklu i kako je za osuđenika ta vječnost strašna.

Najdulje za 5 minuta moramo se pri toj pomisli zgroziti.

------------------------------

Razumno opravdanje pakla. Što sam spomenuo, naime uvjet

za poredak na svijetu i sredstvo da čovjek ne uvrijedi Boga i izgubi

svoju sreću.

------------------------------

U pakao odvodi peccatum mortale 416 tj. prekršaj Božje zapo vijedi

cum plena cognitione et cum pleno consensu, 417 dakle formalni

okret od Boga i prezir Njega.

Umre li čovjek u tom stanju, u tom će stanju uvjek ostati, naime

u stanju prezira Boga, mržnje na Boga itd. Takovo stanje zaslužuje

kaznu, muke kakove su pakle. Grješnik neće nikada promjeniti svoje

raspoloženje, neće se pokajat jer za to neće imati milosti koja smrću

prestaje i više se ne daje.

Sokrat i Platon 418 mišljahu da onaj koji zna mora eo ipso 419 biti

i krepostan. Skolastici 420 misle protivno. Ali ipak ima dosta istine

u mišljenju Sokrata i Platona. To potvrđuje i samo sveto Pismo:

416 Smrtni grijeh.

417 Sa punim saznanjem i s punim pristankom.

418 Platon (široki). Atena ili Egina, rođen 427. prije Krista, umro u Ateni 347.

prije Krista. U mladosti se bavio pjesništvom i gimnastikom. Bio je protjeran

na Siciliju i prodan kao rob. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda,

Zagreb, 1967, 5, 157 - 158).

419 Tim samim.

420 Skolastika, razdoblje europske teologije i filozofije od IX. do XV. stoljeća,

predstavljaju je sedmorica doktora, između kojih Albert Veliki, Toma

Akvinski i Duns Skot. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb,

l967., 6, 7).

92


Memorare novissima tua et in aeternum non peccabis .'' Ergo memorare.

421 Kαλ

------------------------------

16 - XII - 39. U 7 1/2.

Neki protestant reče jednom: ''Kad bih ja znao da je Krist u

euharistiji, ja bih čitave sate tu pred njim proboravio.''

Da i mi drukčije vjerujemo, bolje bismo živjeli.

Tri su temeljne istine naše vjere.

1* Bog (naime njegova opstojnost).

2* Neumrlost duše.

3* Vječnost kazne ili nagrade.

Mi u sve ovo vjerujemo, ali treba da ovo i što življe osjetimo,

da ovu vjeru učinimo rationabile obsequium, 422 da je nastojimo i

razumom, koliko je to moguće, uvidjeti i opravdati.

1* Da postoji Bog svjedoči nam svaki kamenčić. Jer taj ili je od

sebe ili je od drugoga. Ako je od sebe, onda je nekako od Boga, ako

nije od sebe, onda je konačno najposlije od bića koje zovemo Bog.

------------------------------

Nekom perzijskom filozofu koji je izrugivao opstojnost Božju,

dade perzijski kralj sto kuglica i reče mu da ih baci tako da se sat

vremena vrte, a da se jedna druge ne dotakne. Prizna filozof da mu

je to ne moguće. Na to će mu kralj: ''Tko može učiniti da se bezbroj

zvijezda kroz bezbroj godina giblje, vrti, a da se ne udare ako ne

Bog?

421 ''Sjeti se najnovijih (zadnjih) svojih stvari i nikad nećeš sagriješiti''. ''Dakle

sjećaj se.''

422 Razumna poslušnost.

93


2* Prigodom sprovoda neke žasne razmišljao je O. Nola, tko

je prvi izumio sprovod. Životinje nikada ne pokapaju tako svečano

uginule životinje. Sigurno je onoga koji je to prvi od ljudi činio (a to

je bio Adam) dovelo i potaklo na to vjerovanje da duša pokojnikova

dalje živi.

Čovjek ima pojam vječnosti, neumrlosti. Životinje ga nemaju.

Odakle čovjeku taj pojam. Kako može duša taj pojam neumrlosti

dobiti, ako je umrla. Imposibile est generare ens diversae naturae. 423

Dakle, kada duša može stvarati, imati pojam duhovnosti, neumrlosti,

i sama je takva.

------------------------------

Zašto danas ima do milijun redovnika i redovnica? Koji su se

odlučili za Krista, ako nijesu osobitije uvjereni da ima vječni život,

da je duša neumrla? Kako inače protumačiti toliku požrtvovnost

časnih sestara koje kroz tolike godine dvore svakovrsne bolesnike

po bolnicama bez ikakve zemaljske nagrade?

------------------------------

Cijena sv. čistoće datira 424 posebno od Krista.

Pripovijedajući sv. Pismo kako je stvarao Bog razne stvari i

životinje, veli pošto: ''Stvori Bog.'' Opisujući stvaranje čovjeka,

veli da je poslije stvaranja tijela udahnio Bog čovjeku ''spiraculum

vitae,'' 425

Ovaj spiraculum vitae jest duša. Duša je vita: život koji isključuje

smrt. Dakle, duša je neumrla.

Podjela bića: Anorganska, organska i to:

a) bilinstvo, životinjstvo, ljudi, a onda anđeli te Bog.

423 Nemoguće je rađati biće različite naravi.

424 Potječe.

425 ''Dah života.''

94


Čovjek je i životinja i duh, dakle smjesa.

Svaki sastavni dio čovjeka ima svoje težnje. Odatle u čovjeku

naravna borba između duše i tijela

Ovu nesuglasnost između duha i tijela Bog je kod naših praroditelja

prvih ljudi uklonio, stavivši ih u stanje istočne nevinosti, to

jest obdarivši ih izvannaravnim darovima. (obdario ih je harmonijom).

426

Ali čim su praroditelji sagriješili, izgubili su ove darove i od mah

je Adam vidjevši da je go, počeo se pokrivati.

Gubitkom ovih pretenaturalnih darova izgubili su praroditelji i

vrhunaravne darove: milost posvećujuću, intimnost s Bogom, nijesu

se, kao prije, mogli više s Njim razgovarati. Ukratko: Grijehom praroditelja

porušen je između njih (kao i njihovih potomaka) i između

Boga most, prekinuta je sama cijev kojom je iz Boga u čovjeka tekao

božanski sok.

Adam je nekako bio navrnut na božanstvo te živio božanskim

sokom kao što divljaka živi sokom pitome stabljike na koju je navrnuta.

Grijehom, dakle, praroditelja, otrgnuti su oni i njihovo potomstvo

od božanskog života. - Istočni grijeh, prema tome, znači privaciju 427

neimanje onoga što je svaki čovjek po namislu Božjem morao imati.

To je za praroditelje bio lični (teški) grijeh, a za nas nije.

NB! Zabrana data prvim ljudima nije zapravo za njih bila kušnja

nego znak Božje ljubavi. Vjernim i točnim izvršenjem te zabrane,

dot. zapovijedi, imali su oni zaslužiti vječnu sreću. A puno je zloće

posjedovati ono što smo, ma kako, zaslužili nego ono što nam je

sasvim bez naše zasluge dano.

------------------------------

426 Skladnost.

427 Lišenje.

95


Pretrgnutu vezu između Boga i čovjeka htio je da opet uspostavi

i uspostavio je Sin Božji. Nego ova nova veza nije potpuno istovjetna

s onom prvom. Prije je čovjek bio navrnut na božanstvo, tj.

na Boga, a sada je Bog kao navrnut na čovjeka. Bog je sada postao

čovjekom. Tim je čovjek stekao osobito dostojanstvo kakovo nemaju

ni anđeli.

Sada je, dakle, uspostavljena veza između Boga i čovjeka.

Istina, sada nisu povraćeni čovjeku oni preternaturalni darovi koje

je prije istočnog grijeha imao, ali mu je donio da može borbom koju

ima proti zlih sklonosti da vodi, dano mu je da može silne zasluge za

nebo sticati. Bog s kojim je ponovno spojen to mu prima.

Prema tome, kolika u tome razlika između poganina tj. ne kr šćanina

i kršćanina. Nekršćanin ne može ništa učiniti što bi za slu žilo i

malo rajske nagrade. Naprotiv kršćanin koji je spojen s Bogom, tj.

koji je u milosti zaslužuje u nebu svakim činom. Uspo redi misli sv.

Augustina, osobito ono izrečeno na Bijelu Subotu.

Istočnim grijehom čovjek je ranjen i u razumu i u volji i u tijelu.

Učinci ovih rana osjeća čovjek i poslije otkupljenja.

Isus nam je otkupljenjem zaslužio milosti kojima se možemo

kao lijekom liječiti od učinka ovih rana. Njegov nauk sadržaje upute

za to.

------------------------------

Najbolji lijek proti sama razuma jest razmišljanje. Kako sam

spomenuo na str 11. na drugom dijelu ove knjige), razmišljanjem se

dobiva zagrijanost, a ona potiče i određuje na dobro volju.

Redovito, ozbiljno i voljno razmišljanje ne da se spojiti s dru gim

grješnim životom.

Učinak istočnog grijeha očituje se u trostrukoj pohoti, a te su

1* superbia vitae, 2* in concupiscientia oculorum i 3* concup. carnis.

428

428 l. oholost života, 2. požuda očiju, 3. požuda tijela.

96


Tri protulijeka tim pohotama zadržane su u tri redovnička zavjeta:

posluha, siromaštva i čistoće.

1.) POSLUH

Mišljenje o posluhu u novicijatu i kod zavjetovanja.

Sjećaj se što si, kome si, radi koga si i zašto si zavjetovao poslušnost.

Razlika između izvršenja zavjeta i kreposti posluha. Stepeni

poslušnosti. Čim se gubi zasluga posluha. Što će reći uzalud (mož da

i s grijehom) slušati.

Nema zasluge posluha ondje gdje se vrši zapovijed, koja nam

je dana našom željom i nastojanjem. NB! Ovom prigodom (tj. kada

sam ovo čuo) došao je k meni O. Nimac pa mi je stvarno (tj .da ne

duljim) rekao da ja u pitanju odabira grupe učenja mogu preko čuvenog

prijeći. Jednako sam shvatio da mi je navečer istog dana (19

- XII - 39) rekao sam vođa duh. vježba O. Nola od koga sam i ono

prvo čuo. Čitaj o ovoj stvari Rodigrueza 429 i tumač Regule. 430

------------------------------

Ne htjeti se odmah dignuti pa zakasniti s misom, ne poći kada

momak zove ispovijedati to bi bio mali grijeh. [Tako, čini mi se, O.

Nola]. Ovdje nadoveži ono o Konstitucijama. 431 Vidi tri lista naprijed.

429 O. Alfonzo Rodriguez, Vježbaj savršenost u Kršćanskim krepostima, Rijeka, l905.

430 Pravilo.

431 Ustanove

97


98

2.) SIROMAŠTVO

Treba da se sjetimo da mi sada (1939) živimo (gotovo) svi bolje

nego li bismo da smo ostali kod kuće. Promisli kako mi studenti lako

dođemo do potrebitih knjiga. ''Ovdje je kao kakva biblioteka'' reče

Lacković 432 (naime matematičkih knjiga).

Na pedagoškoj školi studirala je jedna rodica O. Nole. Jednom

nastavnik preporuči neku knjigu. Sutradan (kada li) donesoše tu

knjigu samo časne sestre. Slično je i kod nas. Znači da nismo u stvari

tako siromašni.

Radi toga se ponizuj i pazi da ne tražiš sve što možeš dobiti .

Osobito nastoj da nadoknadiš Provinciji štetu učinjenu kupovanjem

matem. knjiga i plaćanjem instruktora. 433 Ne zaboravi to.

Redovnički život za nas je velika blagodat. U njemu smo vremenito

opskrbljeni (kako već spomenuh) pa se možemo mirno posvetiti

poslovima svoje službe.

Osim toga oslobođeni smo teške i neugodne dužnosti - staranja

za siromahe. Ta briga spada na starješine - gvardijane.

NB! Stoga kada te siromah moli, uputi ga na gvardijana. Pazi da

budeš umjeren u zahtjevima i prošnjama. Sjeti se da će ti na smrti ili

poslije smrti biti teška pomisao da si bio malo siromašan i da si se

hvastao (svojima i drugima).

Dva primjera velikih zahtjeva (posjeda).

------------------------------

Prema mišjenju O. Nole materia za teški grijeh jest zadržavanje

150 (sto i pedeset) dinara [1939].

432 Stjepan Lacković, rođen 7. II. 1913. (župa Marija Bistrica, mladomisnik

je postao 1939. Nakon toga živio je u Americi.) (Šematizam Jugoslavije,

Zagreb, 1975. 121).

433 Poučitelj


Opet to ne vrijedi za članove svih naših samostana jednako.

Gdje su siromašniji samostani tamo materiju za teški grijeh može

sačinjavati i manja svota. Per intentionem possunt coalescere et

minores materiae, alias non. 434

------------------------------

Da rasudimo točniji kakav je naš grijeh u ovoj stvari, treba da

pogrrješku proti siromaštvu uspoređujemo s krađom (cum furto). 435

Mi smo kao u obitelji sredina između sinova i služinčadi. Tako

sam shvatio O. Nolu.

------------------------------

Dakako da je opasno računati dokle je samo mali grijeh u toj

stvari, jer se tu može lako potkrasti i veliki grijeh.

------------------------------

Što se tiče novca General je dao indult 436 za čitavi red da se

možemo na putu služiti novcem. Bez novca je danas nemoguće

putovati O. Nola.

------------------------------

3.) CA-TITAS

Napasti hu.generis 437 normalne su pojave.

Nevinost = ne osjećanje stumulusa carnis. 438

Velika uzvišenost čistoće. Jedino po njoj može svećenik uspeti

se pred svijet na oltar kao posrednik između svijeta i Boga. U ovoj

stvari i svijet puno više traži od svećenika nego od sebe.

434 Po nakani mogu srasti (ujediniti se) i manja gradiva (materije), drukčije ne.

435 (S krađom).

436 Oprost.

437 Napasti ove vrste.

438 Poticaj tijela.

99


Pad u ovoj stvari veliko je i silno zlo i pred Bogom i pred ljudima.

Pasti znači onemogućiti vršenje svoje službe. Ne može se radi

toga ni opominjati ni odgajati.

Radi toga u tome posebna se traži pomnja.

Za nas franjevce posebno važi precept de vitandis suspectis

consortiis. 439

U stvari (tako se čini O. Noli) zbog ovog posebnog precepta 440

nismo dužni nešto više nego bismo bili dužni da smo samo svećenici.

Svećenici moraju izbjegavati da nebi dali scandalum. 441

------------------------------

Treba znati da je za vrijeme sv. Franje koji je dao ovaj precept, u

Redu bilo najviše braće. [Tako mi se učini da spomenu O. Nola].

100

POSEBNI PRECEPTI

1) O novcu. Vidi predzadnju stranicu.

NB. Gdje sumnjaš, izaberi sigurnije. Kαλ.

2) Uopće o preceptima odjeće i obuće.

Kad se ima pravu potrebu, može se uzeti odjeća i obuću i bez

dozvole starješine tj. ne bi se tim učinio teški grijeh. [Tako mi se

učini da reče O. Nola].

Ipak treba redovito upitati starješinu za dopust.

To traže propisi.

Sv. Otac Franjo nije mislio da obveže pod grijeh. Njegova je

svrha i želja bila da Regula bude sretstvo i način kako će se bolje

ljubiti Boga.

439 Zapovijed o izbjegavanju sumnjivih sastanaka.

440 Zapovijedi.

441 Sablazan.


Kasnije razni tumačitelji (Pape) i consuetudo 442 učiniše da

precepti naše franjevačke Regule obvezuju pod grijeh. - Regula

Klarisa 443 ne obvezuje pod grijeh [Tako O. Nola, čini mi se] Kαλ

------------------------------

Tako je radi običaja (consuetudinis gratia) 444 zabranjeno služiti

se košuljama (lino), tj. dugo i bez razloga.

Isto vrijedi za duplicija 445 i za cipele.

------------------------------

3*) Jašenje je očito zabranjeno kada je to bez opravdanoga

razloga, kada se jaši kao kakav vitez. O. Nola. Jednako kada se tako

hoće da šeta više puta.

Kαλ

KONSTITUCIJE

Vidi Rodrigeza (o malim stvarima tj. o njihovoj važnosti).

Gradovi su imali ograde, utvrde.

I u nas su vrtovi ograđeni zidinama.

Za naše su zavjete Konstitucije ograda.

One po sebi obvezuju kako je to na kraju njih zabilježeno. Broj 7.

Griješi se (i teško) kad ih se krši iz prezira. Kada se daje škandal,

kada se uvodi zao običaj (primi introducentes). 446

442 Običaj.

443 Pravila časnih sestara Klarisa. II. franjevačkog reda sastavljena od sv. Franje

Asiškog i sv. Klare..

444 (Radi običaja).

445 Dvostruke.

446 Prvi koji uvađaju.

101


------------------------------

U nas se u Provinciji vrlo slabo održava klaustralni 447 muk.

Lako da kod toga i griješimo. (lako -) Kαλ.).

------------------------------

102

KRITIKANSKI 448 DUH O STARJEŠINAMA

Naravni razlozi zašto da se mi lakše prevarimo.

DUH VJEŽBE OD 16 - 1940

VODI O. KR. KRŽANIĆ

16 - XII (ponedjeljak) - Uvod - nisam prisustvovao.

u 10 sati: De novissimis. 449 Ukratko o pojedinim.

u 7 1/4 sati: O životu. Bog ga može jedini dati. Omne vivum

de vivo. 450

Uzvišenost ljudskog života. Uzvišenost života razumnih bića.

Posebna uzvišenost života naše duše. On je roda božanskoga. Ona

će živjeti vječno, uvijek ali u vječnosti ili sretnoj ili nesretnoj.

Jer, nesretna vječnost počinje odmah poslije smrti, s pravom i s

korišću možemo često uzdisati: O mors, quem non terres tu, ''o mors,

bonum est indicium tuum.'' 451

447 Samostanski.

448 Pretresanje, ocjenjivanje ljudskih djela.

449 O najnovijim (zadnjim) stvarima.

450 Svako živo od živoga.

451 O smrti, koje se ti ne strašiš, ''o smrti dobar je tvoj znak.''


------------------------------

Najstrašnija strašna nametna vječnost pakla - jest vječnost. Što

je vječnost?

------------------------------

17 - XII: Nastavak. Istine o životu, o životu čovjeka, o duši, o

vječnosti moramo praktično promatrati, tj. iz tih istina stvarati za se

praktične zaključke.

Što vrijedi o duši, vrijedi posebno o mojoj duši. Moja je duša

od Boga. Ona je božanskog roda. Mene zajedno s dušom stvorio je

Bog da njega slavim. Kolika razlika između slave Boga od neživih i

nerazumnih stvorova (jablan O. V. Nakića 452) koji su samo navijeni,

monoton 453 i u opreci sa razumnim stvorovima koji imaju razum i

srce. Koliko opet mora žarčije slaviti Boga svećenik koji je posebno

učio o Bogu, o tome kako Bog slavu zaslužuje, kako se po sebi Boga

mora slaviti, kako to Bog traži. U ostalom Bog nas je zato i stvorio.

To je ontološki 454 (.) zahtjev. Drugotni je cilj zašto je Bog stvorio nas

- našu dušu, tj. da ovu našu, svoju dušu spasimo. A opet ovaj je drugotni

cilj podređen prvome jer spasivš svoju dušu moći ćemo bolje

Bogu kroz svu vječnost služiti. Eto, tako se Bog uz ono što mora biti,

da se Njega prije svega slavi - povezao i naše najveće dobro, našu

vječnu slavu. Koliko je dakle, i za nas dobar Bog.

Prilike u kojima živimo, posljedice istočnoga grijeha, mi svijet

i sotona s jedne strane, a milost Božja s druge strane, sve to čini da

je naša duša predmet o koji se dvije silne vojske bore.

452 Fra Vjenceslav Nakić, rođen 30. III. 1890. u Kadinoj Glavici (Drniš) u

Provinciji je bio profesor na studiju filozofije i gvardijan. Umro je u samostanu

Gospe od Zdravlja u 75. godini života 13. III. 1964. godine. (Nekrolog,

Samostan Gospe od Zdravlja, Split).

453 Istozvučni.

454 Bitni.

103


Pobjedu će odnijet onaj prema kome mi sami nagnemo.

Dokaz za opstojnost borbe za nas: promjenjljivo duševno osjećanje:

jedanput gorljivost, osjećaj duševnih ugodnosti, gledanje

uzvišenih razloga i ideala; a drugi put, klonulost, nemarnost, jake

napasti očajnosti.

U ovom zadnjem stanju treba nam jakost i ustrajnost.

Imamo samo jednu dušu. Papa Henriku VIII-u. 455

Silna ludost stavljanja u pogibelj vječne propasti ove jedine

duše. O pogiblima sila.

Primjer. Otac u Solunu 456 daje za spas dvaju sinova sve zlato.

Kasnije, kad je ipak morao da kaže koga voli pregoriti, jer da jednoga

mora svakako dati, da se ispuni broj koji je car tražio da se

pogubi, bijedni otac ne mogući se odlučiti, vojnici ubiše oba.

Eto, on nije mogao pregorjeti nijednoga od dvojice sinova a mi

pregaramo jednu dušu.

17 - XII - u 10 sati . O uzvišenosti nadnaravnog života, života

milosti na koji smo po sv. Krštenju uzdignuti. Videte...... dedit nobis

Pater, ut filii Dei nominemur et simus: 457 Kako je maleno, škrto i

455 Henrik VIII. (1491.- 1547. ) vladao od 1509, engleski kralj. Samodopadljiv,

drzak, željan moći i slave Henrik je spočetka bio protivnik Luterov i protiv

njega je (l521.) napisao spis Assetio septem sacramentorum, na koje mu je

Luter odgovorio spisom Contra Henricum regem. Zbog toga je papa Leon

Henrika nazvao Defensor fidei (branitelj vjere). Uskoro se, međutim sukobio

s papom koji nije htio poništiti vezu s Katarinom Aragonskom i ozakoniti

njegovu vezu s Anom Boleyn. Zbog toga je Henrik potpomognut od parlamenta,

porekao papi vlast nad Crkvom u Engleskoj i proglasio sebe vrhovnim

glavarom te crkve 1534 Novi prijevod Biblije postali su temelj engleske

crkve. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb l967., 3, 8).

456 Solun. grad i luka na sjeverozapadnoj obali Egejskog mora, drugi grad po

veličini stanovnika u Grčkoj. Broji oko 740.000 (Internet, 2007.). Utemeljen

je 315. godine. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1969., 6,

69).

457 Vidite... dao nam je Otac, da se nazivamo sinovima Božjim i da ( to ) budemo.

104


nedovoljno racionalističko tumačenje biti ovoga života. Bio sam

pospan pa nisam mogao pratiti razlaganje. Prikazivanje je bilo u

silnim epitetima. (Nekoliko riječi nejasnih.) Ja nadovezujem. Kako

moramo biti radi takova života ponizni!

Što su zemaljski kraljevići, kralji, cari prema nama? Uzviše nost

Kršćana nad nekršćanima. Svećenik, još k tome, krsti i život na

krštenju primljen kod drugih njeguje.

Zovu ga ''pater.'' 458

Kako brižjivo moramo ovaj božanski život u sebi okusiti, razvijati,

usavršavati?

Sredstva: pojedini sv. sakramenti: sv. ispovijed, pričest (misa),

ispovidanje drugih kao primjer (pouka i prigoda poniznosti), onda:

dobar primjer, razmatranje, isp. savjesti, duh. štivo, oficije, 459 uopće

duh. vježbe, a onda uopći cijeli život tj. dnevni red prema onoj

Pavlovoj 460 ''Ili jeli ili pili, sve činite na slavu Božju.''

U kratko: Cilj je svakoga kršćanina na ovome svijetu da goji,

razvija božanski život u sebi. Svjetovnjaci to imaju činiti najviše

posvećivanjem svojih redovitih staleških dužnosti. Svećenik to redovito

ima činiti vršeći čisto religiozne čine za se, a vršeći službu duh.

učitelja i liječnika kod drugih. Dakako, prije svega njegov duševni,

božanski život mora biti bujan i pravilan. Istina služba svećenika

kao profesora, činovnika ili slična više svjetovna služba ili posao

(učenje) opravdavaju ga da ne vrši čisto svećeničku slu žbu u onolikoj

mjeri, u kolikoj je vrše drugi, ali je i ovaj ima nastojati da vrši

koliko može više, da mu ne mogu ni drugi ni on sam sebi reći da

se je uzalud za tu službu spremao i da je uzalud ređen.

458 ''Otac''.

459 Božanski časoslov.

460 Sv. Pavlu se pripisuje Poslanica Galaćanima, Filipljanima, Efežanima,

Korinćanima, Iz sužanjstva, itd. (Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost,

Zagreb, l972., 244-249).

105


I ako bi svećenik po ljudsku misleći, mogao nekako reći da ga

njegovo službeno zaposlenje dispensira od vršenja čisto svećeni čkih

služba, iako je u prigodi da se zanese za svojim poslom (naukom

ili čim drugim), neka se ipak sjeti da je svećenička služba

najuzvišenija, da spasenje jedne duše više vrijedi nego savršenje

znanja svih predmeta. Stoga, iako mora biti daleko od toga, da

zanemaru svoju dužnost, posao, ipak neka nastoji što više da kao

svećenik učini što više dobra.

Bog razumije sve poteškoće, sve razloge.

On onome koji se žrtvuje ne će ostati dužan.

Tko bude vršio dvostruku službu dobiti će i dvostruku plaću.

Nebriliranje 461 kao učen ili sputan u bilo čemu ništa je prema plaći

koju će Bog dati za ono što je to briliranje omelo.

Dakako, ipak treba i tu razboritost. Ne smije se znatno zanemariti

svoju službu kao učenika, učitelja i slično.

Vrlo je važno i utješno da se i ovu službu može vrlo korisno

vršiti i za se i za drugoga. Za se kao vježbu pokore i posluha

(pose bno, ako je teška i neugodna), a za drugoga kao molitvu za

drugoga.

Posebno vršeći službu učitelja bilo kojega predmeta može se

načinom pitanja, predavanja spasonosno djelovati na učenike

Može to biti služeći im kao dobar primjer dobrote, blagosti,

strp ljivosti, poniznosti, prave ljubavi prema njima. Ili to može biti

češ ćim digresijama 462 do duhovne stvari, dovođenjem u vezu stvari

što se uče s Bogom, našim i tuđim spasom itd. Neka učenik, neka

svijet, neka svatko, vidi u svećeniku dobra svećenika, svećenika

koji želi du ševno dobro i drugome, pa vrši taj svećenik bilo gdje i

bilo koji posao.

461 Neisticanje.

462 Prelaženje na drugo pitanje.

106


Sacerdoti semper in mente habenda: ''Vos estis sal terrae, vos

estis lux mundi.'' 463

A da ovako figuriranje 464 pred drugim ne bude neiskreno, da se

radi toga ne budemo morali na sudnji dan stidjeti, treba osobito u

sebi biti ponizan. Ne smije se ni izvana pokazivati previše ukočen,

nenaravan, besciljno upadan i slično.

Osobito treba nastojati da se vlada privatno, kadi vidi samo Bog

i anđeli, barem onako kako se ne bismo stidjeli pred drugima, dobrim

svjetovnjacima. Primjer: Vladanje u sobi sv. Franje Saleskoga.

Pažnja na ovo osobito na kvalitet i kvantitet 465 jela i pića.

Radi istog razloga: nikada se bez posebnog razloga ne hvaliti ili

što povoljno o sebi kazivati ni obzirom na prošlost, ni na sadašnjost,

ni na budućnost.

Radije, ali bez upadnosti, priznaj svoju nemoć i nesposobnost,

ali ne opravdavaj toga umornošću ili čim sličnim, nego samo priznaj.

------------------------------

Ovo sam nadovezao, a bio je govor samo o božanskom životu,

o životu milosti na koji smo po sv. krštenju dignuti.

17 - XII: ispit savjesti na podne: O Isusu na posebnom i općem

sudu. Isus govori svećeniku slično kao što čitamo u tužaljci: ''Puče

moj.''

17 - XII: u 7 1/2 na večer: O potrebi i važnosti meditacije. Vene

dea ''carmen praepulcrum.'' 466

463 Svećenici neka uvijek imaju na pameti: ''Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlo

svijeta.''

464 Pretvaranje (izgledanje).

465 Kakvoća i kolikoća.

466 Dođe božica “Prelijepa pjesma''.

107


108

NEŠTO O SV. FRANJI

SRIJEDA, L8 - XII U 7 SATI.

u 10 sati: Estote perfecti sicut et Pater vester coelestis perfectus

est.'' 467

Smisao. Ovo kršćanin mora ostvarivati što potpunijom borbom

proti triju pohota, proti triju neprijatelja duše naše.

Osobito redovnik mora ovu zapovijed ''Estote perfecti... 468

ostvarivati trima poglavitim sretstvima.

1*) superogatornim 469 djelima, činima.

2*) Trpljenjem, tj. snošenjem bolesti i drugih nepogoda.

3*) Virnošču u malim stvarima, vršenjem običnih čina što točnije,

sa što savršenijim duhom i raspoloženjem.

u 7 1/2 na večer: '' Militia est vita hominis super terram. '' 470

Svak se mora boriti. Redovnici su u jakoj povoljnoj poziciji, 471 oni

imaju jako velikih zaštićenosti da ne podlegnu u toj borbi.

Prednost redovničkih zavjeta, uopće prednost redovničkog života.

Kako moramo Bogu biti na redovnišvu zahvalni.

Žalosni proces 472 u razvoju desertera 473 župnika, profesora...

Žalosna činjenica da se redovnik kaje što je redovnik. Uzrok

tome. žalba Izraelova što su ostavili Egipat. 474 Nisam ovo mediate

post 475 napisao, pa valjda nije sve iz istog razmatranja.

467 ''Budite savršeni kao i Otac Vaš nebeski savršen je.''

468 ''Budite savršeni''

469 Nadpitan.

470 Ljudski je život na zemlji borba.

471 Stanje.

472 Postupak.

473 Odmetnik.

474 Egipat je republika u sjeveroistočnoj Africi sa 994.3000 kilometra. Egipat

ima preko 75 milijuna stanovnika (Internet, 2003.), hamuritskog porijekla i

arapskog jezika. Godine 1922. stekao je svoju samostalnost uz neku ovisnost

od Engleza. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, l967., 2, 1997.

– 98.).

475 Posredno poslije.


MLITAVOST

Što je?

U jednom smislu više je se treba bojati nego hladnoće, jer hladan

osjeća hladnoću te traži vrućinu. Mlak spava te zbog nehajnosti vuče

se k ladnoći. Mlak je i bljutav pa će ga Bog kako sam kaže izbljuvati

(pustiti sama sebi. Što se pak može bez Boga. Mlitav zle primjere

daje. Ni ljudima nisu dragi ljudi varavi i neozbiljni. Mlitavci preziru

male stvari osobito što se tiče bratske ljubavi: misli, imitira, 476 omalovažuje,

žao mu čini, ne uslužuje, ne oprašta, zna odgovoriti osobito

u zagonetki, izazivlje smij, o drugom vodi razgovor, misli o osveti

osobito tajno, ne oprašta niti moli za oprost, stidi se uljudnosti, egoističan

477 je, komodan 478 bez skrupola, 479 ljudski ga obzir usavršuje

u mlakosti - dolazi do tuč njave i ako ne materijalne a ono svakako

ozbiljne.

Neumrtven je ali zato i nehaje: na šušak se okrene, sve preupita,

dozna, svagdi dođe, sve reče. Kada sam ovo napisao. Svakako prije

38. god. (Kao klerik, nije gotovo).

Četvrtak

19 - XII - 40

u 10 sati bio sam u školi

u 7 1/2 O mlakosti. Osobito o onoj kod redovnika i svećenika.

Ovdje, valjda, o žalosnom procesu slabog vladanja kod župnika i

profesora.

Slaba vjera, modernistička nastranjenost. Vladanje svećenika

sveučilištaraca. Njihovo podlijeganje. Kaki su iza povratka na predavanju

i inače.

476 Slično, drugog opanaša.

477 Sebičan.

478 Udoban.

479 Istančanost (smatrati da grijeh postoji gdje ga nema).

109


------------------------------

Mlakost kod duh. vježba, osobito kod oficija, sv. mise, priprave,

zahvale. što vjernici misle o načinu govorenja sv. Mise?

'' Neka mi Misu ne reče onaj. ''.... itd.

Kolika šteta zbog slabog obavljanja onoga što ispunja gotovo

sav redovnički svećenički život? .

petak

20 - XII - 40 u 7 1/2 i u 10 sati: Sv.Franjo savršeni uzor i ideal

siromaštva. ''Poverello'' Carmen hoc meditati. 480

Primjere na naše siromaštvo. što imamo od Starješina?

Ne tražim barem suvišno.

u 71/2 na večer. Sv. Franjo uzor poslušnosti Papi, generalu,

braći itd.

Vaša poslušnost.

Posebni otrov redovničke poslušnosti: Kritikoni, bundžije,

zavoditelji drugih.

Razvoj od novicijata pa dalje u neposlušnosti.

110

O MEDITACIJI (RAZMIŠLJANJU)

Da li je potrebna meditacija? Odg. Da se svladaju, umrtve i

isčupaju zle strasti i neredna čustva, da se steče čvrsta krepost i

pravo savršenstvo bilo kršćansko bilo redovničko svakako i apsolutno

je potrebna meditacija. Bez nje ne može nitko steći kakvu

čvrstu krepost a još manje savršenstvo niti će dugo u njoj ustrajati

već će ostati podvržen zlim sklonostima te će u prigodi osobito u

napasti pokazati što je (Jer. 12. 11).

480 ''Siromašak'': Ova je pjesma za razmišljanje.


Desolatione desolata est omnis terra, quia nullus est qui recogitet

corde.'' 481 a i (Ps. 118, 92). Bartolomej Rikijus kaže da je meditacija

tako nužna duši da duhovni život sačuva kao što je duša potrebna tili

da ostane u životu. To potvrđuje i iskustvo.

subota

21 - XII - 40

I prije i preko konventualne Mise. 482

Uzvišenost papinstva.

b) Sv. Franjo, franjevački red prema Papi.

c) Naš odnos prema Papi.

Moguće naše pogrjeke prema papi.

a) Papa Talijan, te i te politike.

b) Papa za taj i taj red, za toga i toga.

c) Uopće neoprezno, a valjda i skandalozno govorenje o Papi.

------------------------------

II u 10 sati. Pristaše Kristove-svećenici i svijet.

Zašto pokvareni svijet neće svećenike?

Ko se protive njegovu zlu životu.

Sjajan primjer slučaj kada je Elizej poslao nekoga da pomaže

Jehu-a? Za kralja.

Kristova muka primjer progona svećenika.

5 osuda u kratko vrijeme, 1* kod Ane, 483 2* kod Kaife, 484 3* kod

481 Rušenjem uništena je sva zemlja, jer nema nikoga tko u srcu razmišlja.

482 Samostanska Misa.

483 Ana (smilovao se Jahve) židovski veliki svećenik. (Biblijski leksikon, Zagreb,

Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1972, 21).

484 Kaifa, Veliki svećenik i predstojnik Velikog vijeća za vrijeme postupka protiv

Isusa Krista. Rimska ga je vlast postavila i smijenila. ( Biblijski leksikon,

Zagreb, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972, 147).

111


Pilata 485 4* kod Iruda 486 5* opet kod Pilata.

Osuđen je Isus jer osuđiva zao život Židova- 487 farizeja. 488

Isus je prorekao svojim sljedbenicima da će ih kao i njega osu đivati,

progoniti, mučiti. Stoga na sve ovo moramo biti spremni.

1*) Moramo biti spremni na sve osude, kritike, mržnje.

2*) Moramo biti spremni i na sve fizičke i moralne muke i

poniženja.

Primjeri: žrtve progona u Meksiku, 489 Rusiji, 490 Španjolskoj 491 i

Njemačkoj. 492

485 Poncije Pilat, Rinski upravitelj Judeje. Bio je čovjek opor, okrutan, samovoljan

i bezobziran. Navodno, da je počinio sanoubojstvo. (Biblijski leksikon,

Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972, 236 - 237).

486 Irud, Herod Veliki (oko 72. do 4.) sin Antipatra kojega je Cezar 47. godine

prije Krista imenovao prokuratorom Palestine. (Enciklopedija leksikografskog

zavoda, Zagreb, 1967, 3. 17).

487 Židovi su se naselili u Palestinu prije Krista oko godine l000. ujedinili su se u

jednu državu pod kraljem Davidom. (Sveznadar, nav., dj., 1987, 2093 - 294).

488 Farizeji (aram. perišaja odvojeni) najvažnija vjersko politička stranka u

antičkoj Judeji, 11. do 1. stoljeće prije Krista. U novozavjetnoj bibliji farizeji

se često spominju kao licemjeri. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda,

Zagreb, l967., 2, 347).

489 Meksiko republika u Sjevernoj Americi sa l.969.000 km². Broji oko 109

milijuna stanovnika. Bijelaca ima l5 %. Glavni je grad Meksiko s preko 9

milijuna stanovnika (Internet, 2007.). Prije Drugoga svjetskog rata komunisti

su poubijali velik broj ljudi. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb,

l968., 4, 30l - 304).

490 Rusija, plemena istočnih za vrijeme kneza Vladimira primila je Kijevska

Rusija kršćanstvo iz Carigrada. Od l9l7. godine Rusija je pod komunističkom

vlašću do l990. kad se sama od sebe srušila. Komunisti su za vrijeme svoje

vladavine ubili tisuće i tisuće pravednih ljudi. (Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, Zagreb, l969, 5, 548 - 560).

491 Španjolska država se nalazi na Pirenejskom poluotoku od 505.720 km². U

kolovozu l938. godine general Franco s vojskom iz Maroka započeo je borbu

protiv komunista koji su preuzeli vlast u Španjolskoj. Uz pomoć vanjskih sila

pobijedio je komuniste. Komunisti su pobili velik broj biskupa, svećenika i

ljudi (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, l969., 6, 263 - 267).

492 Njemačka je država u srednjoj Europi. Vrlo gusto je naseljena. Hitler je 1923.

pokušao puč u Južnoj Njemačkoj. Progonio je Crkvu i poubijao velik broj

vjernika i svećenika. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1968,

4, 689 - 600).

112


Ipak nemojmo očajati. Strašne muke Krist rezervira 493 za svoje

najviše miljenike, za heroje koje će za to i okruniti sjajnom krunom.

Svećenici mučenici moraju biti zvijezde na Kristovoj au reoli. 494 Illi

debent suplere quae desunt passionibus Christi 495 Kαλ.

NB! Dok sam ovo slušao najviše sam se preplašio poniženja,

versuhungen gegen Rein-heit. 496 Stoga sam odredio od sada 21 - XII

- 40 svaki dan za tu krepost moliti barem 1 Zdravo Mariju.

Moram biti ponizan obzirom na sve stvari (naime grijehe) a

osobito obzirom na ovu krepost. Versuhungen 497 kažu non me in hac

re 498 jai einoi alias. 499

Stoga moram i moliti i posebno se mrtviti i ni malo se u se ne

pouzdavati.

Gdje nije potreba (staleška dužnost, sasvim opravdan razlog,)

nikada se ne približavati pogibelji ni nogom, ni uhom ni okom.

[Dakako ne biti čudak zbog čudnih gesta]. 500

Za spasonosno vladanje in hac re u ispovjednici posebno se

moliti i ponizivati i oprezan biti.

------------------------------

Svrha mrtvenja, molitve i ponizivanja neka ti bude da te Bog od

napasti, poniženja kakova umišljaš (skandalozna) oslobodi ili ako ga

pripusti da bude sramotno i grešno.

Nun praefero mortem! 501

------------------------------

493 Pridržava.

494 Zlatna kruna.

495 Oni moraju nadopuniti što nedostaje u mukama Kristovim.

496 Trebalo bi biti: gegen Reinheit, vjerojatno protiv čistoće (u ćudorednom

smislu).

497 Trebalo bi biti: Versuchungen = napasti, iskušenja.

498 Ne mene u ovoj stvari.

499 Neki drugima

500 Pokreti.

501 Zar da više cijenim smrt.

113


Mrtvenja u ovu svrhu kao i za druge možeš vršiti i u spavanju i

u hrani i u stanju, siđenju, poslušnosti itd.

Tvoj način obdržavanja je u Nešto o napastima. prema

(Denderwindaka coelio ascet. str. 29 - 4 -) 502

U glavnom ima tri vrste napasti 1) napasti od Boga, 2) od vraga,

3) od svita ili vlastitoga tila. (Opći su dakle uzroci napasti: požuda

(concupiscentia) tilo i đavao.

U napastima tri stupnja:

1) sugestija (predodžba),

2) delektacija. 503

3) pristanak.

Ovo su poglavite napasti koje od Boga dolaze a zovu se i kušnje:

1) Uskraćenje i nestašica pobožnosti,

2) Teškoća dobro raditi,

3) dosadnost (gađenja) prema dobru,

4) nestrpljivost prema Bogu.

5) Raspuštanje srca. Uzroci ovih napasti. Gospodin ih pravednima

pripušta ili može pripustiti 1) da se iskuša ljubav čovjeka

opravdano, 2) da se očisti od griha (pokoru učini), 3) da se pouči u

duhovnom životu, 4) da se provježba u praksi kreposti,5) da se ukloni

najveća zapreka ljubavi (oholosti). [Dužni smo biti sve to bolji i

savršeniji '' budite savršeni, a za to trebaju i sredstva a Bog nam ova

daje].

Napasti u pravom smislu ima premnogo kao proti viri, na očaj,

na požude, škrupule itd. -

Nekoliko općih srestava proti napastima: molitva, sićanje na

muku Isusovu, poniznost, zazivanje blaž. Divice Marije pa i

svetaca, pomnja (bdijenje) ustrajnost i strpljivost, duhovno vodstvo,

spremna i energična borba.

502 Denderwindaka coelio ascet, str. 29 - 4. Knjiga o kršćanskim krepostima.

503 Uživanje.

114


Ima darova naravnih, vrhunaravnih i preko naravni. U Adamu 504

prije pada bili su darovani darovi ne naravni već vrhunaravni i preko

naravni. Vrhunaravni dar jest posvećujuća milost, jer po njoj čovik

postaje posinjenik Božji i sposoban da postigne onu sreću koja stoji

u gledanju Boga licem u lice a to je vrhunaravno dakle i milost, koja

to čini stoga je vrhunaravna. Preko naravni darovi u Adama bili su:

1) Nije imao tilesne požude 2) Imao je tilo besmrtno koje nije bilo

podložno bolestima i nije imao varanja, bludnja (errores).

B. D. M.

Zašto da se utečemo Mariji? Na ovome smo svitu u prevelikim

nevoljama radi griha i grišnih prigoda, koje nas mogu zauvik

upropastiti. Da se od toga očuvamo imamo za pomoć nesamo samoga

Isusa i svete sakramente već i Mariju - ufanje naše. Ona je majka

naša. Isus nam ju je po Ivanu za Majku dao. (Što je majka). Ona je

majka najbolje, najmilostivija za svakog sina. Ona je i najmogućnija

kod Boga, jer kako kaže jedan crkveni naučitelj, da oni svetac za nas

moli to uspješnije čija je već svetost od Marije i bez griha istočnoga

začete majke Božje njezine čistoće i svetosti. A njezin sin najljubezniviji

najsavršeniji - Bog - Nju kao najsavršeniju majku u svemu će

uslišati. K majci lako - a kad k njoj onda i Bogu - čuvaru svemira.

(G. S. 11/29) .

504 Adam (hebrejski čovjek - zemlja) prema Bibliji prvi čovjek koga je stvorio

Jahve ''od praha (gliba) zemaljskoga i udahnuo mu u lice dah života.'' (Enciklopedija

Leksikografkog zavoda , Zagreb, l967., l, l3).

115


116

O ČETIRIMA POSLIDNJIM STVARIMA

Ima ljudi koji bez ikakva straha čine zlo. Neki se pak i vesele

činiti zlo (Eccl. 8. 11 i Prov. 2, 14) na te se i sam Bog tuži. (Deut.

(32). Svaki se čovik boji zla bilo duševnoga bilo tilesnoga a Bog ima

pravo uništiti i dušu i tilo. (Luka 12, 5). Salomon kaže (Eccl.1,15)

da luđaka ima bezbroj, a luđaci su svi oni, koji neće da slušaju Boga

već sotonu i koji se ne straše ranjavati svoje duše, pribavljati užasne

kazni na drugom svitu. O ovima govori Bog priko Izaije; (Hier. 5052,

5). Što nepravde nađoše na meni oci vaši te se odalečiše od mene te

pođoše za ispraznost i sami postadoše ispra zni / Čovik ono što vidi,

o onome i misli. Što nezna niti želi niti se boji osobito ako je to dalje

od njega. Čovik ono što voli ono i priznaje a ono što ne voli ono ne

priznaje osim ako je to sasvim očito a i tada on zameće. Tome što

čovik ne živi po Božjem zakonu osobiti je razlog između drugih

neznanje i nepromišljenje. Čovik je stvoren.

(Ne povezuje se sa slijedećim!)

vičnji život. Taj je život uvik isti osim preneznatnoga njegova

početka. Neko naime vrime čovik žive da vidi i upozna dvi vrste

života: dobroga i zloga. To nekoliko vrimena nije stalno, jer Bog

može svaki čas da to prominjivo vrime dokonča. Od časa pak kad

se ovo vrime dokonča pa naprid uvijek život će čovječji biti jednak

(Izuzev čistilište) t.j. neprominjiv i to onakav kakav je bio u času

kada je određeno vrime dokončano. Do čovika dakle stoji kakav

će ovaj neprominjivi život biti. Bog je doista čovika stvorio da živi

neko vrime po njegovim zapovidima i volji pa da živi vičnji sretan

život slaveći njega. Ali Bog je čoviku dao slobodnu volju i ne sili ga

kako će živiti ovo nekoliko vremena. Čovik stoga može živiti i dobro

i zlo - vršiti njegove zapovidi i ne vršiti. Ako ih vrši Božji je prijatelj

a ako koju veću od njih prekrši Božji je neprijatelj. Bog mu može taj

prekršaj oprostiti. Bog, vidili smo, može svaki čas dokončati čoviku

505 Hier (onymus) Jeronim, grčka riječ, dolazi od hieros, a, on (svet) i onoma

(ime). Tako je nastalo ime Jeronim (sveti čovjek).


ovi prominjivi život. Ako se dakle čovik u času kada se dokonča

ovaj prominjivi život nađe kao Božji prijatelj onda početi živiti

život neprominjivi sretni manje ili više prema tome kako je Bogu

prije ugađao (ljubio ga), a ako se nađe Božji neprijatelj t.j. prekršitelj

Božje veće zapovijedi bar jedne, koja mu nije oproštena, onda

počinje živiti životom nesretnim više ili manje prema tome kako je

više ili manje kršio Božje zapovidi. To je vičnja istina. Svakoga će

čovika zapasti jedna od ovih dviju istina, a da svakoga stoji koja će

ga zapasti (osim ako je umra kao nerazumno dite).

Prije početka ovih dviju vrsta vičnji života jest vidili smo svršetak

ovoga prominjivoga života, koji se zove smrt. Iza smrt biva

svakome čoviku sud od Boga kakav je bio čovikov prvašnji život

i kako se osobito dovršio. Prema tome sudu određuje Bog čoviku

vičnji život t.j. život sretni ili nesretni prema tome kakvom je stanju

život vremeniti svršen - jer je Božji sud prepravedan. Budući da

je strašiv nesritni vičnji život strašiv je i sud na koji se ovaj život

osuđuje a i smrt iza koje ovaj sud dolazi. S druge strane smrt može

se radovati smrti, sudu, vičnjem sretnom životu t.j. raju nade (sreće)

rajske. Čovik može ugodnosti rajske izgubiti a kazne, muke vičnje

t.j. (?) paklene zaslužiti. Nije to isto.

Čovik mora da se nađe svaki čas Božji prijatelj. To nije lako.

Ljudska je narav poradi istočnoga griha otporna zapovidima Božjim,

a što više ove zapovidi krši to postaje otpornija, jer se utvrđuje sama

u sebi. Čovjek bi se imao boriti protiv zloj naravi svojoj najprije iz

ljubavi prema Bogu, radi njegove svete volje njegovih savršenstva,

radi svoje preposvemašnje ovisnosti o njemu, radi svih darova koje

od njega prima itd. Ali to na čovika osobito grišnjega, koji je zamračen

strastima i koji je sebeljuban i daleko ne vidi to dosta slabo

diluje. Na njega više diluje lično uživanje a još više trpljenje. Vično

uživanje raj i vične muke - pakao - jesu neizmirne. To na čovika,

koji ozbiljno o tome misli mora svakako da diluje i da on udešava po

zakonu Božjem svoj život. Uzrok je dakle tome što ljudi žive grišno

poglavito to što ne misle na posljednje svoje stvari: smrt, sud, pakao

117


i raj. Za to nas Eclesiast (7, 40) opominje: ''U svim dilima svojim

sićaj se najposlidnjih svojih.'' to jest smrti, suda, pakla ili raja što će

se svakome najposlije dogoditi. Poslije naime pakla ili raja nema

ništa više.

Možeš do čas izdahnuti.

Poslije izdahnuća naći ćeš se na sudu Božjem, gdje ćeš najpravednije

biti osuđen.

Na sudu će ti biti pred oči stavljena ne samo tvoja zlodjela nego

i dobra djela te će se i u njima toliko toga naći što će se ubrojiti u zlo

i biti kažnjeno. Što si do sada učinio za što si stalan da je u očima

Božjim sasvim čisto i dobro?

Zašto se onda oholiš i umišljaš?!

Na sudnji će dan posebni sud biti samo obnovljen i potvrđen.

Kako će se onda obzirom na te čuditi i iznenaditi tvoji najbliži: ukućani,

starješine, drugovi, povjereni ti, i svi ostali.

Pa onda da tražiš taštu slavu!

------------------------------

Promisli kako će ti poslije toga biti uvijek, neprestano, bez ikakve

promjene i olakšice, podnositi najteže muke.

Promisli što će to za te značiti: uvijek ostati udaljen, veoma

udaljen od predragih roditelja, ukućana, starješina, prijatelja, znanaca

- svih dragih i to uvijek, bez ikakve olakšice biti trošen, a nikada

istrošen od najljućih i nepojmljivih muka.

Ove će ti muke biti to teže i nepodnošljivije što si sada obdaren

obilatijem i mnogobrojnim Božjim milostima.

A možeš li ti nabrojiti sve Božje milosti i darove kojima te je

obdario? Nijesu li za te osobite Božje milosti i one stvari, prilike i

događaji što su ti ili su bili u tvome životu najmrži, najteži i po tvom

mišljenju, najnesretniji?!

------------------------------

Nikako ne možeš poreći da te je Bog pozivao, upravo silio da se

uspneš na vrlo visoki stupanj Meil. un. Vol.

118


Ipak više puta preleti pameću, barem trkimice, tu silesiju Božjih

milosti.

Da te ova sudbina ne zahvati, odmah sada treba da počneš za to

se starati i nikada ne smiješ prestati u tu svrhu raditi. Posao je važan

i trud ne će nikada biti prevelik (može biti nekoristan, pače i štetan,

ali to stoga što nije uredan, sređen i onakav kakav bih morao biti).

------------------------------

Kada ti se govori ili kaziva, predbacuje što nepogodno, uvredljivo

ili neistinito, pazi da se ne naljutiš ili što za svoju savjest nepovoljno

rečeš.

Stoga u takvoj prigodi časkom pomisli kako ti se je podnijeti

pa ili sasvim muči ili jednostavno ili nimalo uvrijedljivo reci da nije

istina. Ali i pri tome pazi da drugoga ne osudiš ni prezireš ni svojim

vanjskim držanjem ni unutrašnjom pomišlju. Uopće, u svakoj

pa i maloj grješnoj prigodi reci što iskrenije: ''Bože daj mi da prije

umrem nego li Te uvrijedim!''

Alkoholno je piće, ako ga se pije barem neumjereno, štetno i za

dušu i za tijelo. A držati se određene mjere nije stvar najlakša. Za to

je ta stvar veze teška. Kad ti v. ne bi bilo san. po v. i contra 506 naklade,

svakako bi trebalo- on re ž.... Dakle, up. samo koliko ti je p.ba.

Nikada više od č. še., a ni to od jedanput. [Čekaj da vidiš kako

podnosiš]. Uvik radije stavi u pogibao zdravlje t.-la nego pa-ti i

duše.

------------------------------

ZA JELO

Prije jela pomisli o njegovoj svrsi. Svaku po-ju posveti barem

tom kom d.na-nom. Kruh (i smočivo) razdili na više djelova pa svaki

počni trošiti d. na-nom.

506 Protiv.

119


Za vrijeme muka uvijek gledaj preda se.

Nastoj da te što češće obuzme takovo raspoloženje kakovo bi

te obuzelo da imaš odmah ići na najkritičniju operaciju. Pri tome

nemoj misliti da je to samo beztemeljno umišljanje, nego budi potpuno

uvjeren da će ti takova operacija možda i trebati, i to prije nego

bi se i nadati mogao. Pače budi uvjeren da bi te mogla zateći smrt

naprešnija nego li je smrt kod podlegnuća operaciji. Zar i tebe ne

može udariti kap, usmrtiti potres, zločinačka ruka, pače?

Što može biti lakše nego da nastradaš u kome prevoznome sretstvu?

Stoga učini odmah sada što bi u onome času želio da si na vrijeme

učinio.

Sjećaj se one tijeskobe koju si katkada u životu doživio (927

i 933) i znaj da bi druga mogla biti još nesnošljivija. Stoga odmah

sada radi oko toga da u takovo stanje ne zapaneš.

Prije svake ispovijedi učini s. p - n j e !

Sada (kolovoz-37) ti je vrlo važno pitanje uređenja sa-jesti (ne

sit nec scrup.-perples. nec laxa). 507

Vladaj se ovako. Bogu se moli što češće [svako jutro kada

ustaneš i poslije pričesti i na izmaku svakoga sata] da ti dade prije

umrijeti nego dopusti da ga ijednim g-hom, osobito n.-im zavrijediš.

Prije toga učini, d-nu pr-čest sa što s-nijim p.janjem.

------------------------------

Poslije prigode nemoj lako vjerovati da se sagnj-o (barem n

t-ko), nego čekaj redovitu i is-d pa to na njoj kaži (osim da je to

sasvim smješno i suvišno kazivati). A da se možeš tako ponašati,

treba da što češće pobudiš prema Bogu čine ufanja i ljubavi i tome

raspoloženju nastojiš habitualno 508 živjeti.

507 Nek ne bude ni skrupulozan (sablažnjiv) - prepleten niti mlitav.

508 Stalno.

120


------------------------------

Da budeš stalniji da Boga nećeš uvrijediti drži se neprestano

dnevnoga reda, stalnih disciplinskih pravila. Na pr. kada ideš ulicom

ili mjestom gdje ima više osoba, gledaj preda se, izbjegavaj društvo

i razgovor gdje predviđaš napa-st ili gr.nu pri-du.

(Slijedi sa st.6!) Kako si u nov-tu naučio onako drži ruke (gdje

se to može), što poniznije se vladaj sa starijima, iskaži poštovanje i

kolegi i mlađemu (ali ne upadljivo!), nastoj oko mrtvenja svagdje,

osobito na mjestima gdje se najviše zadržavaš (kao u sobi, refekt. 509

koru...).

Nastoj što je moguće više oko toga da molitve i druge duh.

vježbe obavljaš u određeno vrijeme (tj. privatne a i služb. kad ih

sam imaš obaviti). Nastoj ih obaviti u što zgodnijem položaju (loco

et corporis situ). 510

------------------------------

Čuvaj se prigode u kojoj bi morao skratiti vrijeme priprave i

zahvale za sv. misu. Neka ti to traje od 20-30 min. (Redovito se drži

upute Maningove tj. po po sata). Neka ti dnevno duh. štivo i razmišlj.

skupa iznosi 1 sat.

Često pomišljaj kolikim te je i kolikim duhovnim i tjelesnim

pogodnostima Bog obdario. Budi uvjeren da On od tebe traži da taj

kapital 511 što bolje iskoristiš.) Kad imaš dobro (prilično) tjelesno

zdravlje, moraš ga upotrebljavati za rad u onome pravcu u kome ti

je određen, tj. za onaj rad koji će ti najviše koristiti.

Pa kada ti je sada služba da se baviš naukom, bavi se njime

ozbiljno gledajuć i nastojeći da svoju službu vršiš za se to savjesnije

i spasonosnije, a za drugoga što uspjelije i korisnije.

509 (Refektorije) blagovaonica.

510 Na mjestu i položaju tijela.

511 Skupljeno bogatstvo.

121


Uz školske predmete uči, koliko možeš doprijeti, i druge

stvari za koje misliš da će ti u životu najviše trebati (gl-bu, pj.nje,

probleme kat. akcije, način prosvetnog i drugog [na pr. građevinskog)

rada). Dakako, prije svega treba da se zanimaš i nastojiš

dobro poznavati ono što ti je kao svećeniku potrebno znati iz

praktične teologije.

II) Budući da se redovnik i svećenik moraš nastojati da postigneš,

kad već nijesi, savršenost svoga staleša. Te dužnosti treba

da se sjetiš svakoga dana, pače i svakoga sata (temp. prosti et

princip horae scolaris). 512 Da uspiješ u tome, drži se nauka ascetike.

513 Stoga je uvijek čitaj i nastoj se po njoj najozbiljnije vladati.

Po tome kontroliraj 514 i odjevanje.

512 Nauka o kreposnom (svećeničkom) životu.

513 Askeza, pojava nepoznata je SZ i njegovoj pobožnosti koja ima pozitivan

odnos prema stvorenju. Istom svijest krivnje koja raste u kasnijem židovstvu

vodi do odricanja što se je u svojem pretjerivanju mogla izroditi u prividnu

pobožnost. Krivo propovijeda nasljedovanje križa i izlaganje osobnog života

(Mk 2 19). Najdublja kršćanska askeza je preuzimanje patnja u Kristovoj

službi. (Fil 1, 27 - 30, Praktični biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost,

Zagreb, l997, 15).

514 Ponovno pregledaj.

122


PRIGODOM OBITELJSKIH DUH. VJEŽBA

kojima sam potpuno prisustvovao samo zadnji dan,

u Zagrebu 515 17 - XII - 38.

NON OBLIVISCENDA. 516

Salus et santificatio animae sumi facienda, semper (in) memoria

retinenda, diligentissime sine intermissione, magis magisque procuranda

et realisanda. 517

Prošlih se grijeha s bolju i kajanjem sjećaj. Nemoj se radi njih

suviše i štetno uznemiravati, ali uspomena na njih neka ti priječi da

budeš bezbrižan, ohol, presretan, vjetrovit, lakouman.

Novih se grijeha što brižljivije čuvaj.

Onu: ''prije umrijeti nego Te uvrijediti'' što češće iskreno izgovaraj

i nastoj izvršiti. Zato se osobito čuvaj grješne prigode i drži

učinjenih odluka.

Bez dovoljnog razloga ne mijenjaj dnevni red. Ustaj od sna u

određeno vrijeme. Radije da prije ležeš nego da kasnije ustaneš.

Sing.von 4 - 4 1/4, cubit. i do 10. Poslije podne ne preko 1/2 s.ta.

Osobito nastoj da duh. vježbe na vrijeme i osobitom revnošću

obaviš. Prije i poslije sv. mise razmišljaj barem po 10 minuta. Ne

budi u tome škrt.

Zaostale, tj.neizvršene duh. vježbe ne odgađaj puno nego nastoj

izvršiti u prvo zgodno vrijeme. Poslije popodnevnog pozdrava izmo-

515 Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske sa preko l.000.000 stanovnika.

Lijepo je izgrađen. Stariju jezgru čini Gornji grad a u posljednjem vijeku razvija

se na njegovu podnožju Donji grad. Ističe se gotička katedrala, crkva

sv- Marka, kazalište, zgrada Hrvatske Akademije, sveučilište itd. Ima veliku

razvijenu industriju. (Enciklopeddija Leksikografskog zavoda, Zagreb,

l969., 6, 709-710, Internet).

516 Ne smije se zaboraviti.

517 Mora se najviše posvetiti spasu i posvećenju duše, imajući uvijek na pameti,

vrlo marljivo bez prestanka, sve to više se brinuti da se i ostvari.

123


li za ostale usmene molitve i, ako nisi prije, učini kratak ispit savjesti

od jutra. Poslije povečernjeg ispita savjesti nastavi ispit savjesti, a o

jednoj stvari posebni.

U petak ne izostavi put Križa.

U refektorij posebno ne zalazi, osim zakratko jutrom na kafu.

Inače ne!

U konverzaciji ne ostaj dugo.

Odluči (već odlučujem sada 17 - XII - 38) da nećeš nikada vjerovati

što nisi dužan vjerovati, naime ništa od onoga što ti se bude

činilo da je kleveta, ogovaranje itd, ali i da nećeš radi toga osuđivati

one koji to budu kazivali. Misli da je to govorenje obično, nezlonamjerno,

da ga oni koji govore ne drže grješnim, a da se tebi čini

takovim radi tvoje osobitosti, bojažljivosti i perpleksnosti. 518

------------------------------

124

DODACI-PISMA:

Ovih je dana ovdje bio fra Stjepan Šandrić. 519 Razgovarao sam

se s njim o našim školskim pitanjima. Između ostalog rekao mi je da

moj otstup od matematike ili ne otstup na nj neće u njegovu programu

ništa djelovati. To mi je govorio i prošle godine.

Još je rekao, da će proslijediti sa studijem jedini uz uvjet da ga

se liši od svih drugih samostanskih stega i posla i oficija. Uz taj će

uvjet ovdje ostati. Dakle: s tim ne jamči uspjeh, nego samo ozbiljni

pokušaj.

518 Zamršenost.

519 Fra Stipan Šandrić rođen u Karakašici (Sinj, 21. X. 1913.). bio je profesor

matematike na Franjevačkoj klasdičnoj gimnaziji u Sinju, umro u Omišu 20.

VIII. 1992, a pokopan u Sinju 21. VIII. 1992. (Nekrolog, Samostan Gospe

od Zdravlja, Split).


------------------------------

Dragi fra Rafo !

Milost Gospodnja vazda bila s Tobom!

Sv. Rafael 520 Te svugdje pratio i sačuvao Te od svake pogibli

duše i tijela i isprosio Ti milost da i Ti uvijek budeš uz Gospodina

poput njega koliko je to samo moguće! To ti je moja čestitka i molitva

za Tvoj bratski imendan.

Nastoj da se dobro držiš primljenih savjeta. Ne popuštaj!

Naprijed! Drži se sebe i zdravih načela. Kada ovdje dođe Mp. O.

Provincijal s njime ćemo govoriti o onom.

Nastoj biti u svemu odmjeren. Vježbaj se u lijepom i zdravom

snalaženju. Svaku prigodu iskoristi za veću poniznost. Ljubav i strpljivost

sve će nadvladati. Pouzdanjem u Majku Božju.

Predajem Te Isusu, Mariji, Josipu i sv. o. Frani. S Njima Te

blagoslivlje

Tvoj Magistar fra Ante.

Makarska 521 24/X 39.

------------------------------

Makarska, 14/V 40.

Dragi fra Rafo!

Mir, pouzdanje, ljubav Duha Svetoga sa svim sedam darova

Njegovih neka vazda vlada u Tvojoj duši!

Dužan sam dvostruki odgovor: na pismo i na čestitku za

Uskrs. Pismo sam primio u Visovcu. Htio sam govoriti sa Mp.

520 Rafael (''Bog iscjeljuje''). Anđeo Rafael prikazan je u knjizi o Tobijji kao

pratilac na putu, zaštitnik i zagovornik mladog Tobije. (Biblijski leksikon,

Zagreb, Kršćanska sadašnjost, l972., 270 ).

521 Makarska je grad u Srednjoj Dalmaciji na podnožju Biokova. Zbog povoljne

klime razvija se veće morsko kupalište. Ima dosta hotela i vila. Ima preko

15.000 stanovnika (Internet). (Enciklopedija Lekisikografskog zavoda,

Zagreb, 1968., 4, l89; Sveznadar, nav. dj., 410).

125


O. Provincijalom o Tvojoj stvari. U ovom naglom premještaju i

opremanju posla zaboravio sam. Poslije sam govorio sa Mp. O.

Provincijalom i on mi kaza kako je Tvoje pitanje uređeno.

Više je bilo bespredmetno da ti pišem što ja mislim o tom.

Hvala Ti na čestitci. Bog Ti sve naplatio!

Nastoj biti u svemu raspoložen i predan u sv. volju Božju. Ne

zaboravi svoj duh. napredak. Ako Bog da vidjet ćemo se preko praznika

i onda možemo razgovarati o čemu Ti hoćeš.

Ne kloni duhom. Vjerujem, Bog će sve najbolje urediti i upraviti

s Tobom budeš li vjerovao Gospodinu.

Neka Te uvijek prati nebeski blagoslov i zaštita neb. Majke!

126

Tvoj Magistar fra Ante


II. DIO

PRIMIS QUATUOR ANNIS NON DUBITABAM

DE VALIDITATE 522 (7, 8)

Zagreb, 5 -X- 38 g.

O. P. Guardianus dixit mihi (20 -X- 38) ne darem ulam važnost

huic 523 (nego da prosto pređem preko nje.

Jednako mi je rekao i Mp. O Cikojević 524 poslije isp.vijedi.

Mp. Provincijal mi je rekao da mi je ove godine dozvoljeno

baviti se samo matematikom. Rekao sam mu da ću na ljeto pitati preinaku

grupe, a on nije proti toga ništa odlučno rekao. Stoga mislim

da se mogu i smijem tome nadati. (Zg. 29- XII- 38 g.).

Mp. Provincijal mi je dozvolio upotrebu Majni Brevijara i dao

jurisdikciju 525 za cijelu Provinciju (u Zagrebu 28 - 12 - 38).

522 Prve četiri godine nisam sumnjao o valjanosti.

523 Gvardijan mi je rekao da ne bih dao nikome važnost ovoj stvari.

524 Fra Ante Cikojević (Studenci, 18. II. 1872.-Makarska 20 . X. 1956.) u

Provinciji bio je najprije župnik u Drašnicama i Velikom Brdu. Kao provincijal

nakon svjetskog rata uspješno je izveo Provinciju iz određene duhovne

krize. Napisao je Prosperus Dalmata, Nadbiskup Stadler, i franjevci. itd.

(Franjo među Hrvatima , Zagreb, 1976, 212).

525 Pravovaljanost (pravo za ispovjedanje).

127


------------------------------

Cum Turjake 526 iturus fuissem (na 2. 10. 42) celebrationis ad int.

Filipa(e) Poljak supleturus int. od 29 9. 42. (29. gregorijanska). O. Š.

Jelinčić 527 dixit mihi: ''Budi miran'', tj. dixit non oportere me ire. 528

(Na moju dušu, u redu si rekao Misu čini se sasvin vjerojatno

da mi rekao Mp . O. Gvardijan me je oslobodio dužnosti nadoknade

jer dosta je bilo u redu.

128

ZADAĆA II. (ŠKOLSKA)

4 Kreposti zapoviđene su 5 - III - 34. 1) što savršeniji duh molitve

(sabranost, što češće molenje i što sabranije molenje 2) duboka

poniznost 3) potpuna poslušnost 4) žarka ljubav.

Počevši od 20. 5. 1943. (uključivo osim dana Misae ad libitum)

529 svetu Misu namjenjujem ovako: Ovu sv. Misu namjenjujem

na odluk. O. Provincijala i na nakanu koja mi je za danas napisana

ad 530 misnoj listi ovog samostana . Jednoj i drugoj nakani (intenciji

531 kako su različite) hoću da udovoljim, onako kako je Provincijal

pisao da moram udovoljavati, tj. po Provincijalovoj uputi.

526 U Turjake bi morao ići (na 2.10.42. zbog mise na Odluku Filipa Poljak da

dopunim nakanu od 29.9.42. g, 526.)

527 Fra Šimun Jelinčić rođen u Glavicama (Sinj) 2. VI. 1887. u Provinciji je

obnašao službe župnika i profesora. Bio je gvardijan i definitor. Umro je u

Sinju 7. III. 1960.. godine. (Nekrolog, Samostan Gospe od Zdravlja, Split).

528 Rekao mi: ''Budi miran'' tj. ne treba mi ići.

529 Misa slobodno.

530 Prema.

531 Nakana.


SAEPIUS LEGENDO UTILISANDA 532

(početo pisati u Zagrebu 7 - XII - 39).

------------------------------

Sada je moj sud peri emou 533 lošiji nego u klerikatu 534 i prije. Bio

sud i opravdano, ali na moj prijekor. Morao sam postati bolji, osobito

stoga što me je Bog dragi uvijek velikom kišom milosti obasipao.

Bile su te milosti i nadahnućima i preko razmišljanja i preko čitanja

i preko ispovjednika, osobito onoga iz Vale = I za - na me učini Kr.

Obratiti se k Bogu nije nikada kasno tj. uzaludno. Stoga kada ti god,

coepi 535 bilo to i u starosti, padne na pamet da još nisi na pravom

putu, reci; Nunc coepi tj. nunc incipio.'' 536 Nemoj držati popravak

nemoguć. Istina, ponizuj se ali se pouzdaj u Božje milosrđe.

------------------------------

Najčešće se sjećaj i najviše uvažuj da si nepostojan u dobru.

Koliko si puta dobro odlučio pa i počeo pa kada si mjesec dana potpuno

ustrajao? Istina, dobro je često dobro odlučivati i počimati, jer

tim barem se neće doći u veliko zlo. Ali ipak tim se ne smiješ tješiti

i zavaravati. Po tvom starom uvjerenju i po mišljenju? Valensis ad

satis magnum gradum Vol um. 537 Ileil. bist beruft. 538 Ovo mislim da

smiješ držati. Jer čemu one tako česte želje i pomisli. Nisu od tebe,

niti uzalud. Pomisli koliko si Bogu dužan samo stoga što je izveo ex

hoc seculo nequam. Quid et qualis fuisses, esses nunc et postea, si

532 Češće se mora čitati ono što će ti koristiti.

533 O meni.

534 Odjel u samostanu za klerike.

535 Započeo sam.

536 Sada sam započeo, sada počinjem.

537 Valensis k dosta velikom stupnju. (Vol um?).

538 Trebalo bi biti: biste berufen. Moglo bi biti: Du bist berufen = ti si pozvan.

129


non fuisses vocatus vel vocatus non acceptus vel dimissus? In statu

vocationis tamquam in fundamento quod sunt gratiae et dona superaedificata?

Si tibi essent studia et alii quam maximi labores usque

ad profundam senectutem protrahendi, sciens hos tibi Voluntate Dei

per Superiores praecipi, non essent tibi repellendi sed amplexandi et

sine fine adimplendi.

Ne cogites majora tibi quam aliis praecipi. Curam aliorum hac

in re praetermitas. Tibi merito praecipiuntur. Si non praeciperentur

ad expiationem, esset tibi gaudendum sperando eis te posse multa in

coelis promereri (zaslužiti).

------------------------------

Ne sis cupidus scientiae qua posses astentori et etiam te aliquid

esse, posse et scire ostendere.

------------------------------

Cum noctus eris occasionem scientiam et peritiam comparare et

amplificare, hoc tibi erit curandum, sed non tam tui gratia (ut sis dictus,

sapiens, peritus, famosus) sed ut Deo et proximis propter Deum

possis quod teneris redere. 539

539 Pomisli koliko si Bogu dužan samo stoga što (te) je izveo iz ovoga opakog

svijeta. - Što i kako bi bio sada i poslije, da nisi bio zvan ili pozvan,

a ne prihvaćen ili otpušten? U stanju pozvan kao u temelju, a to su milosti

nadograđeni darovi? Ako ti budeš morao nastojanja i druge velike napore

sve do svoje duboke starosti poduzimati, znajući da to tebi preko starješina

nalaže volja Božja, onda (to) ne bi smio odbiti, nego prigrliti i do kraja

izvršavati.- Nemoj misliti da se tebi nalažu veće stvari negoli drugima. Ne

brini se ti za tuđe stvari. One su tebi naređene. Ako li, pak, nisu naređene

za ispaštanje (za pokoru grijeha), onda se trebaš radovati zbog nade da

ćeš mnogo zaslužiti na nebesima. -Nemoj žuditi za znanjem, da se možeš

pokazati, odnosno očitovati da ti jesi nešto, te da ti možeš i znaš.- Kada ti se

bude pružila prigoda da stekneš i povećaš svoje znanje i vještinu, onda imaj

na pameti, da nije zasluga tvoja (da si učen, mudar, vješt i glasovit), nego da

Bogu i bližnjima radi Boga možeš uzvratiti ono što si dužan.

130


------------------------------

Možeš toliko slušati, čitati (novine i slično) koliko će ti biti

potrebno da se u društvu snađeš, ali ipak tu potrebu nemoj previše

umišljati ili pretjeravati.

------------------------------

Kasnije u životu i radu najveća ti briga budi jedan dan što savršenije

provesti. Promisli koje čine imaš kroz taj dan obaviti pa te

čine nastoj što savršenije obaviti. Dok si učenik nastoj vrijeme što

bolje upotrebiti za nauk, a kad imaš zgodu nastoj i bližnjem što bolje

pomoći propovijedi, osobito ispovijedi, osobito kada si to dužan po

zapovijedi ili rasporedu.

U nauku nastoj što češće obnoviti dobru nakanu. Uvijek se sijećaj

da si svećenik i da naukom kao i svakim drugim poslom imaš da

privodiš bliže k Bogu sebe i drugoga, koliko to možeš.

------------------------------

Kasnije kad dođeš u stalnu službu ili položaj, najprije točno

izvrši dužnost, službu koju imaš, a onda se sjeti da si svećenik pa

nastoj da kao svećenik što više učiniš vjernicima duhovnoga dobra

ispovijedanjem, propovijedanjem, poukom, akcijama 540 itd. Sjećaj

se OO. Bačića, 541 Antića, Bilušića, 542 Boka,Vianeja 543 itd.

540 Djelovanje.

541 Fra Petar Bačić (Miljevci, 4. X. 1847. - Visovac, 20. VII. 1931.) bio je

prefekt i ekonom sjemeništa, gvardijan, upravitelj Trećeg reda, a najviše kao

profesor i duhovnik u Franjevačkom samostanu u Sinju. Mnogo je napisao

knjiga i dosta ih je ostavio u ruikopisu. Umro je na glasu svetosti na Visovcu.

(Franjo među Hrvatima, Zagreb, 1976., 206).

542 Fra Vjenceslav Bilušić (Ljubotić - Promina, 25. VII. 1872.- Sinj, 21. V. 1939.)

gotovo do smrti vršio je službu nastavnika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji

u Sinju. Bio je uzorna redovničkog života. Umro je na glasu svetosti.

(Franjo među Hrvatima, Zagreb, 1976., 206).

543 Sv. Ivan Marija Vianey prezbiter rodio se kod Lyona 1786. godine. Povjerena

mu je župa seoce Ars, biskupije Belley. Umro je na glasu svetosti 1859. godine.

(Božanski časoslov, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1985, III, 1303.).

131


------------------------------

I sada i poslije uvijek budi u radu razborit. Okrepljuj sile i

hranom i snom i odmorom (šetnjom, razgovorom), osim ako si

sasvim stalan da ti to ne treba. Pazi da u ovom ne pretjeruješ ni na

jednu ni na drugu stranu ne sit nec indiscretus fervor nec temporis

prodigalitas (vel corpori et curiositati inutilis et superflua, si non et

perniciosa, indulsio). 544

------------------------------

Iskustvo. - Dok nešto radiš, dosta vremena to ne radiš. Na pr.

kada učiš, često gledaš sad ovo, sad ono, pjevuckaš, prekidaš, iz

kurioznosti 545 čitaš naprijed, uopće zabavljaš se onim što ti za tada

nije u programu. 546 Od toga ti tolika šteta i danguba.

Stoga uvaži ovu činjenicu i nastoj da se toga običaja ostaviš. Biti

će ti neugodno, ali ćeš vrijeme bolje iskoristiti. Ako ti, dok učiš ili

što radiš, padne na pamet koje drugo pitanje ili uopće bilo što, ako to

odmah tada ne moraš riješiti ili svršiti, ostavi ga za svoje vrijeme. Da

ne bi to zaboravio, možeš ukratko zabilježiti, ali to neka bude sve!

Ako se radi o samom mišljenju, možeš misliti i kad nije vrijeme

nauka ili molitve. Na pr. razni projekti. 547

------------------------------

Slična stvar! Nastoj da za svaki imaš prilično određen program.

Osobito nastoj da izbjegneš, ako ti nije u programu, zadržavanje

previše u refektoriju, konverzaciji, šetnji i zalaženje u tuđe sobe ili

u njima zadržavanje. Nastoj i da na lijep način pošalješ i drugoga iz

svoje sobe ili od sebe, kada misliš da je to bolje. Sjećaj se što češće

544 Neka ne bude ni nerazboritoga žara, niti gubljenja vremena, ili beskorisne i

suvišne, akoli ne i opasne popustljivosti prema tijelu i znatiželji.

545 Znatiželjnost.

546 Raspored.

547 Nacrt.

132


velike vrijednosti dnevnoga reda. Stoga taj red imaj i njega se drži.

Imaj određeno vrijeme za šišanje, brijanje, dan šetnje (kad ti to

bude potreba), odmor. Osobito drži se određenog vremena kod liganja

i ustajanja. Sat (zvonjenje) svakako slušaj (skačući). Kada ti je

potreba više spavati, uredi tako da možeš ranije leći ili prije odredi

da ćeš kasnije ustati, ali nikada ne produljuj nepredviđeno.

Kad god imaš sat, navij ga i digni se na njegov zvuk. Inače, ako

je moguće, ustaj čim se probudiš.

Slično i za vrijeme praznika nastoj se ne zadržavati u mjestima

više nego si odredio ili ići kamo nisi prije odlučio.

Dnevnoga se reda treba držati i preko praznika, samo tada on

može biti drukčiji (blaži).

------------------------------

Kada ti se bude ovog reda teško držati i inače u teškoćama, ne

misli na to ili reci: ''Možda se ovoga moram držati još samo danas''

ili reci: ''Hvala ti Bože na daru ove pokore ''ili se sjeti da si i više

puta bio uvjeren da se reda treba držati i da si to odlučivao pa ustraj:

U slučaju velike melankonije 548 ili potištenosti, sjeti se da si stvarno

bolestan od te bolesti pa se odmah od nje liječi. A liječiti ćeš se, ako

na pr. pjevuckajući i što veselije i brže budeš vršio što ti bude dnevni

red (dužnost) donosio da vršiš.

------------------------------

Ti si često razmišljao običaje ljudi razne dobi. Znaš što redovito

mogu učiniti djeca, mlađi, stariji i stari. Osobito znaš kakvim se

zabavama zabavljaju te različite dobi ljudi. Isporedi onu sv. Pavla:

''Cum essem puer, feci quae sunt pueri etc.'' 549

Dobro se je znati upriličiti i djeci, dobro se znati upriličiti u svakoj

prigodi. Nego ti si sklon da kad što (i više puta) poneseš se kako

548 Turobnost.

549 ''Kad sam bio dijete, činio (živio) sam kao djeca, itd.'' (Sv. Pavao).

133


aš ne odgovara tvojoj dobi na pr. Čudna su ti kadkada nenadna

zatrkivanja, zasmijavanja, izobličavanja, jecanja itd. Kadkada je to

dobro za školu. Ali ipak pazi da to bude umjereno i da ne budeš radi

toga (posebni) čudak.

Također ti često u razmišljanju i inače lijepo i dobro odluču ješ,

imaš pobožne misli i stvaraš dobre odluke, ali ne poslije mnogo

znaš se izdrečiti, šakom zamahnuti za nešto se jako zagrijati što je

protivno blagosti i popustljivosti. Dadeš se zavesti kakvom kritikom,

predloženom reformom. 550 Izgledaš kadkada izobličen, zagrižen,

surov itd.

Ovakove pojave moraju ti pružati obilnu materiju za razmišljanje

kako si sasvim nestalan, kako dobre misli i želje i odluke

nijesu tvoja stvar; kako u tebi za čas oziživi stari čovjek; kako bi ti

za čas došao do najvećega zla, kad te Božja dobrota ne bi ustezala.

Sve te to mora poticati na što veću poniznost.

Treba ti nastojati da takove pojave ukloniš. Sjećaj se da se one

tebi - starijem redovniku koji bi morao biti umrtven, ozbiljan ..... ne

dolikuju.

Čuo si znaš da O. Valensis-a svi drže optimum. 551

Istina njegovo vladanje i običaji tebi sasvim ne pristaju. Ipak ga

imaj pred očima i nastoj se, koliko je to moguće, vladati kako bi se

on vladao da je na tvom mjestu. Njegove su osobitosti na pr.

1) Nikoga oštro ili uvredljivo ne ukoriti ili mu se usprotiviti.

2) Svakoga mirno i s pouzdanjem saslušati, a ne pokazivati pri

tome kakovo osobito iznenađenje, začuđenje. Drugim riječima: biti

takav da te se smatra vjernijim predstavnikom Isusovim, da ti se kao

blagom i milosrdnom Isusu - koji sve zna i sve želi oprostiti i naučiti

- može sve povjeriti. Ovo je svojstvo potrebno za dobrog ispovjednika,

duh. vođu, pouzdanog druga, uopće prijatelja. uopće za onoga

koji želi drugome dobro (duhom) koristiti.

550 Obnova.

551 Najbolje.

134


3) Ne želiti da se o tebi (radi tebe) dobro misli, da te se cijeni.

Naprotiv veseliti se u sebi, kada se zgodi prigoda da možeš drugomu

priznati da je pametniji, da je uopće pametan, sposoban ili dobar.

Nikada drugoga ne prekidati u govoru, neomalovaživati ga ni u srcu

ni jezikom ni čim drugim.

Treba li drugoga opomenuti, onda to učiniti na samo, ne tra žeći

sebe, već korist bližnjega. Svakako to učiniti na što zgodniji način.

4) Drugome se nakloniti, veselo ga pozdraviti. Nikada pred njim

ne pokazati svoje slabo raspoloženje bilo to zbog prezapo sle nosti

bilo zbog dosađivanja, bilo zbog koje štete ili bilo zbog čega.

5) Ne možeš li kome što učiniti na ruku, ipak se lijepo ponesi

i ispričaj tok da drugi ipak ostane zadovoljan. Vidi o toj stvari:

Rodrigueza. 552 Kršćanskog................. I dio.

6) Blago suditi što je više o bližnjemu.

7) Želiti i nastojati koliko znaš i možeš drugome duhovno a i

vremenito koristiti: Sjećaj se stoga onim letera i potpisa Valensisa

prigodom čestitaka zbora M. i pojedinaca.

8) Što više se ponizivati i u sebi, a i vani. Osobito se to ističe kod

Valensisa u upotrebi onih dispensa 553 i tobožnjih sloboda in ci bo et

dormitione, 554 u hodinji po spec..... zimmer 555 i po sobama itd.

9) Uopće izbjegavati pokazivanja posebnosti svoje pobožnosti

kao kod duljenja s misom i slično.

10) Ne pokazivati da drugoga omalovažuješ kada drugi što

slobodno govori ..... Na pr. Ne reci: ''To je previša sloboda, gdje ti

je poslušnost, mrtvenje, slab je to znak'' itd. Osobito se čuvaj da to

552 Alfonzo Rodriguez, španjolski vjerski pisac. Njegovo je djelo Vježbaj se u

savršenosti.

553 Oslobođenje.

554 U hrani i spavanju.

555 Soba.

135


ne rečeš, kada netko tako što govori kao B.-oz da samo nešto govori

i bježi od sk-znsti i skučenosti ili kada te, možda, tko nateže da

onako nešto rečeš. Ako baš misliš da bi bilo bolje da pri tome ipak

nešto rečeš, reci po prilici ovako: ''Šališ se ti, ne misliš ti baš tako,

sveti i pametni ljudi imaju posebne vidike i osjećaje, a nama se čini

protivno.....

Na putu ili u prevoznom sredstvu kada se psuje, ogovara ili

uopće nepristojno govori, opomeni, ali razborito. Sjeti se pri tome

savjeta iz '' Put mira'' naime scr. losos saepe non teneri ad quod alii

tenentur, 556 jer ni sebe ne znaju često informirati. Valensis mi je

kazao da oni obično opomene, i to s uspjehom (Betanija). 557

U spomenutim prevoznim sredstvima možeš putovati, iako ti

se ono ne dopada. Ne misli se previše na to i ne sumnjaj i inače se

pomozi. Tako mislim da me je savjetovao Valensis... Osim u autu,

tomu se možeš premješ-jem i ukloniti. To sredstvo, koliko je moguće,

upotrebi i u autu.

Osim spomenutih 10 primjera V.ensisa i riječju i primjerom ima

i drugih. Uopće, on je sam skup dobrih primjera i pouka. Stoga se

sjećaj i njega svega i fizionomije mu i djelo i riječi i djelo i osobito

savjeta, najviše onih iz 1934. Gledaj one upite nach Beicht, 558 one

benedikcije. 559 Boj se onog ukora nekako pred sv. Antu (33?) quo

dictus es tamen non spiritualis, 560 pa nastoj takav biti.

Njegovim (Valens...), a onda i drugih opomenom, savjetima i

zapažanjima nastoj se okoristiti. To osobito kod sv. Mise, kod ispovidanja

itd. Osobitosti što je moguće više izbjegni, osobito one što

556 scr. losos (?) često se ne smatra dužnim na ono što su drugi dužni (obavezni)

(?).

557 Betanija, mjesto l5 stadija (3 km) udaljeno od Jeruzalema na istočnoj padini

Maslinske gore, Lazarov zavičaj ( uskrišenje. (Praktičlni biblijski leksikon,

Kršćanska sadašnjost, Zagreb, l997., 20).

558 Nacht Bericht, znači: noć, vijest ili izvješće. Možda Nachtbericht: noćna

vijest.

559 Blagoslovine .

560 Što je rečeno ipak nije bilo duhovno.

136


se naročito zapažaju (circa aquam vinum, fragmenta, aspersionem,

calicis et in conf. circa exam. onem). 561

U tome ti budi uzor i Al. B. (secundo nov. magister). 562

Ipak ne idi za tim da svršavaš brzo nego da ne bude sporo. M.

prije 25 minuta, mislim da ne mora biti gotova. Rađe se zamjeriti

ljudima nego Bogu i savjesti. Kal.

------------------------------

Priprava i zahvala, bez ozbiljnijeg razloga neka ti ne budu kraće

od 25 minuta. Redovito 25 - 30. Kad možeš, slobodno je i produljiti.

Samo razmišljanje neka je 8 - 10 minuta. To neka ti bude osobita

žrtva.

Kako si bio odlučio, nisi češće ponavljao Ceremonijal, 563 osobito

obzirom na sv. Misu, pričešćivanje i blagoslov. Stoga od sada

ponovi Ceremonijal o tim stvarima barem 2 puta na godinu i to

preko praznika i preko duh. vježaba. Barem brže pročitaj ako ti je

stvar dobro poznata.

------------------------------

Za moralku 564 i kazuistiku 565 upotrebi svaki mjesec neko vrijeme,

na pr. jedan dio subote ili ako je moguće, jedan cijeli dan.

------------------------------

Prije ovog učenja (ponavljanja) pomoli se za čistu nakanu i za

č. ću za ponavljanja.

561 (S obzirom na vino, ulomke, prskanje, kaleža i u ispovijedi oko ispitivanja/

savjesti /).

562 U drugom redu učitelj novaka.

563 Obrednik.

564 Nauka o ćudoređu.

565 Nauka (o kazusima-slučajevima) o slučajevima iz vjerskog života.

137


------------------------------

Sada (20 - XII - 39) (kao i prije a valjda i kasnije] osjećaš želju

za znanjem i učenjem (na pr. matematike). Nego znaj nijedan predmet

pa bavio se njim uvijek (koliko hoćeš) i znao ga ne znam kako,

neće te kako treba smiriti. Naći ćeš učeći da ima još što ne znaš a ni

ono što znaš nećeš moći iskoristiti (komunicirati 566). - Možeš učiti i

dobro je da učiš što marljivije ono što imaš učiti, ali ne gledaj u to

svoje potpuno smirenje.

------------------------------

Ima drugo znanje koje nam može donijeti najveće i najslađe

smirenje koje je na ovome svijetu moguće, a to znanje jest znanje

svetosti, znanje svaki dan što bolje provesti da bude što više Bogu

na slavu, a nama na korist.

Najveće (6) zadovoljstvo (7) ne (4) donosi (5) ovo (1) zadnje

(2) znanje (3) samo po sebi ukoliko je samo teorijsko znanje nego

življenje po ovom znanju. Življenje po ovom znanju pribavlja nam

dobro svjedočanstvo savjesti, mirnoću i spokojnost savjesti, a po sv.

Pavlu: ''Haec est gloria nostra, testimonium conscientiae nostrae.''Ubi

stat? 567 Rekoh da znanje nije nužno spojeno s krepošću i dobrim življenjem.

Tako drže skolastici, i to je po sebi istinito. Ali ni protivno

mišljenje Sokrata i Platona nije sasvim pogrešno. Drukčije je sama

spoznaja neke istine (mera cognitio 568), a drukčije je duboko proniknuće

istine, duševne svjesnosti i gotovo sjetilno osjećanje neke istine.

Ova druga savršena spoznaja upravo živa svijest redovito traži

od onoga koji je ima da po njoj i radi. Dokaza za to imaš u životu,

pa i svome. Poslije ozbiljnog razmišljanja o nekoj vjerskoj istini.....

gotovo nikad nećeš učiniti čin koji je u nesuglasnosti s njom. Živo

566 Saobraćati.

567 Ovo je slava naša, svjedočanstvo savjesti naše. ''Gdje stoji?'' (Sv. Pavao).

568 Pravo saznanje.

138


uvjerenje pretvara se u zagrijanost, a od zagrijanosti prelazi se na

čin, odnosno na izbjegavanje čina.''

U tom je smislu izražena i ona sv. Pisma: ''Memorare novisissima

tua et in aeterna p.... 569 Ovu je opasku više puta ponovio o.

Nola.

Da ti poznavanje duh. stvari pretvori se u zagrijanost, treba ti ra zma

tranje prema onoj: ''Et in meditatione mea exardescet ignis.'' 570

Stoga nikada neka ti ne prođe dan, a da po sata barem ne razmišljaš.

Redovito nastoj da dnevno duh. čitaš i razmišljaš jedan sat.

Jutarnje je vrijeme najzgodnije za meditiranje. Vidi citate psalama,

tumačenje u Rodriguezu i pretpostavljanja meditacijâ. Stoga nastoj

da iz jutra uložiš onoliko vremena za meditciju i duh. štivo koliko si

dužan dnevno sam uložiti, ako znaš da će toga biti i zajednička meditacija.

Ako li predviđaš da tog dana neće biti zajednička meditacija,

onda možeš i produljiti preko po sata.

Da se kod toga ne dogodi pometnja, navečer prije tog dana

promisli koji te sutra dan posli čekaju, u koji sat imaš sv. misu, kada

školu ili koji drugi posao ili vježbu. Prema tome učini program

prema kome će ti se dan odvijati. Kako je već prije napisan, odmah

ustaj žurno na glas zvona p. tlo, pozdravi Isusa i posveti mu dan.

Misleći na sv. Misu (etiam hodie cum rege pransurus sum 571) što

brže se opremaj. Onda pozdravi Gospu i reci ter Ave Mar. 572 für R

- kat. 573 Onda nastoj pô sata (ili tri kvarta, ako tog dana nema meditacije)

duh. čitati i razmišljati. Ako to ili toliko ne možeš razmišljati

ili duh. čitati prije sv. mise, onda za to odredi drugo vrijeme ovim

redom ili poslije mise ili prije podne ili poslije podne. Bolje je da

569 ''Sjeti se najnovijih (zadnjih) svojih i u vječnom m(iru)''.

570 ''I u mojem razmišljanju raspaljivat će me oganj.''’

571 Misleći na sv. Misu ( ja ću danas s kraljem biti na gozbi ), autor je napisao

latinski: etiam hodie cum rege pransurus sum “ aludirajući na podatak iz

knjige Esterine: ''etiam cras cum rege pransurus sum''. (Est 5 12 ).

572 Tri Zdravo Marije.

573 Za R(imsku ) kat (toličku).

139


po mogućnosti bude bliže jutru. Za sv. oficije, kad ga imaš privatno

moliti, nađi određeno i što zgodnije vrijeme. Pođi na vrijeme,

propisano po moralci i gledaj da ti, po mogućnosti, matutinum cum

laudibus 574 bude prije sv. mise.

------------------------------

Svakako nastoj da opći ispit savjesti učiniš, zajedno s drugima

čini ga brzo, ne dangubi (opaska od 1940. pred Božić), a onda proslijedi

činiti posebni. Stoga redovito uvečer ostani u koru. Nastoj i

poslije podne prije odmora spavanja) taj posebni ispit ukratko obaviti.

------------------------------

U konversaciji se ne zadržavaj ni poslije ručka ni poslije večere

preko programa.

Dva dana ili jedan put nedjeljno (osim zbog osobitog razloga)

uvečer ne dolazi u konversaciju. Ustegni se koji put i poslije

podne.

Od ovoga možeš otstupiti (pa dolaziti), ako ima malo braće ili

bi tvoja osutnost bila čudna ili upadljiva.

------------------------------

Uvečer poslije konversacije svrati se u crkvu, izmoli nešto

kratko [jer drugo već mora biti gotovo] ostavi mjesto sebe uz Isusa

svoje srce i svog anđela čuvara [kako je to neki vođa duh. vježba

savjetovao pripravnicima za prvu sv. pričest]. Tu se pokaj, ako što

pogrješiš u konversaciji. Došavši u sobu, uredi usta, ako već nisi,

pročitaj nešto o Gospi [ali to nastoj, ako je moguće učiniti poslije

popodnevnog spavanja]. Zatim odmah lezi tako da do 9 3/4 budeš

nekako gotov. Prije nego ležeš, odredi sutrašji program, i odredi

jutarnju (sutrašnju) meditaciju i njom zabavljen usni. Iz konversacije

moraš oko 9 1/2 - 9 1/3.

574 Jutrenju s pohvalama.

140


U jutro ne dulji preko 4 1/2, ako nemaš poseban razlog. Radije

lezi ranije. Poslije podne ustaj ne kasnije 2 1/4 ili najdalje 2 1/2.

Kod svega toga čuvaj se upadnosti.

VRLO VAŽNO

(TJ. POSEBNA POGIBAO)!

Ti vrlo lako (i često) ositiš pobudu za dobro, imamo et lacrimas

potes elicere. 575 To je za te velika napast i prigoda da o sebi dobro

misliš i umišljaš. To se dosta i događa. A da se znaš pokazuje tvoj

život kao cjelina. Nastavljam pisati pred Božić 1940.

Promisli sam što si sve u duši doživio obzirom na grupu predmetâ

koji su ti zadani (tj. na I. grupi).

Pa možeš li reći da bi se tko drugi više bunio!

A, eto, što bi drugi iskreno očitovali, ti, eto, me očituješ. Horum

tibi maxime erubescendum! 576

Gledaj iskrenost, tj. nastojanje da ih se ne drži boljima nego su

kod drugih. Ilr. a, B. noge, tj. B. - K i B. ima.

Nemoj drugoga suditi po sebi. Na pr. ako ti se ne čini da je pušenje

ili piće (vino...) znak slabog duh. života za nekoga, reci sam sebi

da krivo misliš i nemoj tako misliti.

To što su se na to, valjda, navikli, to, najvjerojatnije, nije nikakav

grijeh. A sada se od toga odvikavati nisu dužni.

Same Ordinacije to potvrđuju.

A ako se dotični u tome i malo umrtve, to im je teže, a stoga i

zaslužnije, nego li tebi potpuno uzdržavanje, kada se na to nisi navikao

pa ti to nije nikakva poteškoća.

(Slično možeš sprovoditi kasnije dizanje, dulje odmaranje i

slično.)

575 I suze možeš izmamiti.

576 Ti bi se zbog ovoga trebao najviše stidjeti.

141


(I nepotpuno šišanje ne smiješ osuđivati. Dotični neće da budu

smiješni, upadni. Tako radi većina. Zlo tumačiti nefas et incredibile.

577 To ne samo u sebi neosuđivati, nego ni nepokazati da to osuđuješ.

Jedino svome podložniku, onom kome smiješ to svjetovati,...

reci o tim stvarima svoje mišljenje.

Ukratko: Ne pokaži nikome da ga osuđuješ, gdje to sigurno ne

zaslužuje.

Uopće, nastoj tuđe vladanje što povoljnije tumačiti, o drugome

dobro misliti, a onda prema tome mišljenje i vladanje prema bliž njemu

udesiti.

Osobito ovo pravilo neka ti vrijedi obzirom na tvoje kolege i

druge najbliže (braću svećenike).

Ako si baš uvjeren da drugi zaslužuju Tvoj ukor ili pouku i da je

bolje da ukoriš ili poučiš, onda to učini u što ljepšoj formi i gotovo

neopazice. U tome ti budi uzor O. A. Antić: O. Š. Jelinčić

Ukor i pouku najradije obavi svojim primjerom protivnog vladanja.

Ali opet ne budi svojim vladanjem čudan i upadan.

------------------------------

Važno (i ako je možda i negdje na drugom mjestu zabilježeno)

Još u sjemeništu, pa u novicijatu, mnogokrat kasnije, gotovo

svakih duhovnih vježba i u sličnim prilikama pomislio si, kako bi

bilo dobro svagdje što sabranije moliti pazeći na smisao molitve,

na što ozbiljnije, poniznije i pobožnije držanje tijela; na sjeđenje

(na meditaciji i refektoriju) bez naslanjanja i traženja komoda, na

mrtvenje circa qualitatem, quantitatem cibi et modum edendi 578; na

što uljudnije i poniznije vladanje prema bližnjemu, na osobiti način

prema starješinama, na nasljedovanje Valensisa u raznim stvarima,

osobito u vladanju prema bližnjemu (ille est omnibus omnia, ibi

577 Zloća i nevjerojatno.

578 S obzirom na kakvoću i količinu hrane i način jedenja (blagovanja).

142


unusquisque potest omnia secreta revelare 579). Dalje promišljao si

druge pojedine potankosti, na pr. circa custodiam oculorum, observantiam

ceremoniarum, repetitionem singularum disciplinarum theologicarum

etc. etc. 580

Međutim, kako si to u djelo provodiođ Slabo! Dakle, ni najbo lje

raspoloženje, ni najspasonosnije odluke, ni činjenje (tj. mišlje nje) da

će sve ići jako dobro, korisno i spasonosno etc. To malo znači, jer to

gotovo nije ni početak dobra. Dobro znači dobro živjeti i djelovat.

Pravo dobro znači dobro živjeti i raditi do svršetka. ''Qui perseveraverit

usque in finem, hic salvus erit.'' 581

Stoga, onda kada si najneraspoloženiji, najgovorljiviji etc, osobito

tada budi ponizan i sjeti se što je i prije slijedilo u tvome životu

i za takovih stanja, kojih je bilo još u sjemeništu (1923).

Ali ipak ne klonuti. Takove pobude, takova rasploženja ne će

Bog da ti budu uzaludna. Istina, u tome se stanju ne odlučuj na

preteško, nerazboriti, što vrlo lako da ne budeš mogao izvršivati, ali

ipak odluči. Samo nastoj i odabrati srestva koja će te sjećati učinjene

odluke, tj. Ozbiljno nastoj da ono što si odlučio i izvršiš.

------------------------------

Ako sada ne držiš puno ili držiš malo i nimalo do stvarih na koje

si se nekoć odlučivao, vrlo lako da je to za te loš znak.

Radi toga se ponizuj. Ne reci: ''Ostario sam, teško se je u ovoj

dobi popraviti.'' Istina, hoće ti više snage nego u mladosti, ali i sada

je Bog siguran da ti pomogne. Neka te ne straši duljina vremena kroz

koje ćeš morati vršiti ono što odlučuješ. Za to se odlučuj za jedan

dan, za jednu prigodu i posao, kao da poslije toga nećeš ni živ biti.

Dotada je danu njegova tereta. Vidi o tome u Rodriguezu. Ne kao da

579 On je svima sve, gdje svatko može sve tajne otkriti.

580 S obzirom na čuvanje očiju, na obdržavanje obreda, ponavljanje pojedinih

bogoslovnih znanosti itd, itd.

581 ''Tko ustraje do svršetka taj će se spasiti.''

143


nećeš nastojati odlučenu stvar vršiti i slijedećih dana, nego nemoj na

te slijedeće dane toliko misliti. Kakav je žar dobroga mladomisnika

obzirom na sv. Misu takav neka uvijek bude i tvoj žar ne samo kod

sv. Mise nego i kod svih drugih sv. i duh. čina. Dakako, taj žar u njegovu

efektu modificiraj 582 samo ukoliko to očito moraš ili je bolje.

Na pr. ne dulji sa sv. Misom bez potrebe preko 1/2 sata.

------------------------------

Quoad vestimenta et calceamenta. Praecepta sanc. Regulae et

Constitutionum in his quantum potes semper observare. 583 Kada ti

u tome kao i inače u drugome čemu, treba od pravila otrpiti, ponizi

se pa radije upitaj starješinski blagoslov i odobrenje, nego li da sam

odlučuješ.

------------------------------

144

Ne nosi nečisto i rasparano, kada to ne moraš .

------------------------------

Razlikuj svetačne dane i preobukom. Dakako tu se čistom nakanom

oboružaj proti nasrtaju oholosti ili taštine.

Nastoj da častiš Boga i čistoćom t-jela. Na to osobito pazi na

svetkovine i kada pristupaš k svetim tajnama. Mislim na slučaj bosih

nogu, znoja itd.

------------------------------

Pazi da se za oltar što urednije spremiš, obučeš, napraviš. Na

oltaru neka sve bude uredno, neka se spretno i lijepo odvija. Neka

582 ''Prema učinku preinači.''

583 S obzirom na odijevanje i obuvanje. Zapovijedi svetog Pravila i Odredaba

u ovima koliko možeš uvijek ih se treba pridržavati.


tu ne bude tvojih singularnosti. 584 Što će ti dobro poslužiti, to već u

sakristiji, pače i u sobi uredi (na pr. pogledaj kalendar!).

------------------------------

PISANO 21 - XII - 1940.

1) Najglavnije je za svakoga, pa i za me, umrijeti u milosti

posvećujućoj.

2) Poslije toga najbolje je umrijeti sa što manje malih grijeha na

duši i sa što manje dugova za oproštene teške grijehe i za oproštene

i neoproštene male grijehe, tj. sa što manjim dugom koji se mora u

čistilištu isplaćivati.

3) Treće, najbolje je umrijeti sa što više zasluga, tj. učinjenih

dobrih djela.

4) Napokon, najkorisnije je i najsavršenije još k svemu tome

umrijeti upokorivši što potpunije strasti, postavši što potpuniji gospodar

nižih sklonosti, tj. postavši što svetiji i savršeniji po sličnom

smislu riječi.

Tko će u raju imati veću slavu: ili onaj koji se potpuno odlikovao

u smislu točke 3) ili onaj koji se odlikovao u smislu točke 4) tj.

ili vječni misionar, propovjednik i ispovjednik ali ne baš umr tven

ili vječni u Boga uronjeni i s njim sjedinjeni bolesnik ili u manjem

poslu zaposleni, svećenik, č. sestra ili bilo koja duša?

------------------------------

Svakako, da se postigne ono najglasnije u smislu točke 1), najsigurnije

je raditi u smislu točke treće, a pogotovo četvrte.

Ne smije se smrt zamišljati da će doći tek kad ostarimo ili nakon

dugo vremena. Najkorisnije je da je čekamo kao da će doći sada

brzo, možda i do koji čas.

584 Posebni.

145


Svakako u teškom grijehu ne bismo smijeli živjeti ni čas, nikada

ispovijed od večeri odgoditi za jutro.

------------------------------

Stanje duše bolje pregledati i urediti kad je za to viša zgoda,

na pr. za duh. vježba, jako je zgodno, a nepametno je to propustiti,

pogotovo ako je od toga jasnije, očitija potreba. Mislim, ovdje na

općenitiju ispovijed.

------------------------------

Kako sam valjda i više puta spomenuo najsigurniji i najkorisniji

način življenja jest nastojanje da se smatra neki dan kao valjda

zadnji u životu, a uz to kao da sam Bog hoće da taj dan vršimo svoje

redovite dnevne dužnosti kao da ćemo još dugo živjeti. Dakle, ono

što na savjesti ne smijemo na smrti nikako imati, to ne smijemo ni

nikada u životu. A onda moramo nastojati da skoro svaki pa i najobičniji

posao bude kao imediatna 585 priprava na smrt.

Dakako da tepka bolest i druga velika smrtna pogibelj dopupta a

i traži i posebnu pripravu na smrt. A pto najvipe i najbolje pomaže da

možemo tako smatrati pojedine dane (tj. kao zadnje u životu) pto će

nam najvipe pomoći da pto bolje i sigurnije živimo? Sada, 21 - XII

- 40 na ovo odgovaram, a čini mi se da sam i do sada slično mislio.

Evo odgovor: Sabranost! Kako ću se sabrati i što tada pomisliti?

Pomisli otprilike ovako. Uvijek sam ja na ovome svijetu putnik.

Nikada to, pa ni sada, ne smijem zaboraviti. Uvijek, pa i sada, mora

moje vladanje biti Bogu ugodno, a za bližnjega primjerno, pogotovo

kada sam svećenik, lux mundi et sal terrae. 586 Ako si sam, onda

moram nastojati da ne budem farizej. Primjer sv. Franjo Saleski. 587

585 Neposredna.

586 Svjetlo svijeta i sol zemlje.

587 Sv. Frano Saleški, biskup i crkveni naučitelj rođen je 1567. u Salesu kod

Annerga u Savoji. Izabran je za ženevskog biskupa. Umro je u Lyonu 28.

prosinca 1622. godine, sahranjen u Annecyju. ( Božanski časoslov, Kršćanska

sadašnjost, Zagreb, 1985., III. 1007).

146


Osjećao se kako mu drago, pogotovo ako si sklon na rastresenost,

kurioznost, 588 gubu ili na bilo što, sjeti najdokolnijeg mogućeg

raspoloženja, kakovo si imao, valjda, nekada za duh. vježba ili bilo

kada, pa reci sam sebi: ''I sada se moram vladati po svom duhu, po

onoj odluci.''. Reci tada koju strjelovitu molitvu. Sjeti se tada ovih

riječi: ''Odlazite prokleti u oganj vječni'' ili značenja riječi uvijek i

nikad.

Sjećaj se, dakle, budi svjestan svoje popustljivosti, zahlađivanja.

Najsvetiji ti čini na pr. sv. Misa mogu postati teški i odurni. Pa kada

kod takva šta doživiš, sjeti se da je takovom raspoloženju uzrok tvoja

bijeda, prevrtljivost. Reci tada sebi: ''Baš sada moram biti najtočniji,

najpobožniji, jer me sada Bog najviše motri. Baš je sada prigoda da

Bogu pokažem vjernost i žrtvu. Reci: ''Ja moram biti heilig, 589 a oni

su tj. sveci bi uvijek u Bogu. Sv. M. Terezija 590 bila je realno možda

toliko koliko traje jedna ''Zdravo Marija.'' Sjećaj se, sjeti se postojanosti

Valensisa i Polaka koje si gledao.

Erubesce et accendere (odluči se) videns te superare non sacerdotibus

et non religiosis. 591

Pa kako je sabranost tako važna i korisna, onda pomno nastoj

da nju sačuvaš. Preko programa ne sastaj se, ne govori, muči, ne

smiji se. Uopće se i u tu svrhu drži programa i dnevnog reda. Imaj

određeno vrijeme, odredi kada ćeš se sabrati.

------------------------------

U toj stvari, ka i inače, nemoj sam sebe dispensirati. 592

588 Znatiželjnost.

589 Svet.

590 Sv Mala Terezija od djeteta Isusa Krista rodila se je u Allenconu u Francuskoj

1873. postala je karmeličanka i živjela u Lisieuxu. Umrla je 30. rujna

1897. (Božanski časoslov, Zagreb, l985., IV, 1113).

591 Ohrabi se reći da se nitko ne može iznad svećenika i redovnika izdizati. (?),

592 Osloboditi.

147


------------------------------

Uvijek nastoj određeni, omeđeni dio vremena što potpunije

upotrebiti u onu svrhu za koje je to vrijeme primarno određeno.

Pogotovo ne čini tada što drugo, što ono primarno ometa. Jasnije.

Vrijeme određeno za nauk, za učenje propovijedi, za duh. štivo, za

meditaciju, za pripravu ili zahvalu za Misu itd. upotrebi što iscrpljenije

u tu svrhu. Stoga na pr. za vrijeme nauka kani se pjevuckanja,

rastresenosti, propovijedanja itd.

U kratko: ''Quod age agas.'' 593 Ne zavaravaj se da si određeno

vrijeme meditirao, ako si to vrijeme bilo ušto u to upotrebio.

------------------------------

148

Promisli veliku dobit od takvog načina učenja.

(U zagradama moj dodatak) od 11 - rujna

593 ''Što radiš radi.''


DUHOVNE VJEŽBE U SINJU 594

1941 g. Drži o. Bukić. 595

10 - 9 - 41 (večer). Duh. vježbe veliki dar Božji. (Mi uz ostale

milosti slične imamo i njih svake godine, i to 8 dana).

Uvijek su nam potrebne, posebno ove godine, u novoj državi,

u ovakovim prilikama. Tko misli da mu duh. vježbe nisu potrebne,

jako se vara. (Taj ne pozna sebe, ne misli na svoju povijest). Isus

ide u samoću... šalje apostole ''requiescite pusillum.'' 596 (''Ducam

eam in solitudinem'' 597). S ovim i sličnim mislima treba duh. vježbe

započeti.

Pravilo staviti za duh. vježbe: Ingredere totus, remane solus,

egredere alius. 598

1) Ingredere totus, 599 tj. sa svom ozbiljnošću, osjećajem potrebe,

ne računajući na kakav drugi posao, s pravom upotrebiti sve sile

za postignuće što boljeg ploda duh. vježba.

2) Remane solus. 600 Čuvaj muk, ostavi ne spadajuće poslove.

Slušaj Boga i savjest. Sjetila su vrata i prozori duše kroz koje ulazi

ono što ometa Božje djelovanje.

3) Egredere alius 601 s najboljim odlukama, osjećajima. (Skrušen,

pokajan, lake i čiste savjesti).

594 Sinj, gradić s oko 25 tisuća stanovnika (Internet, 2001.). Znamenit je po Sinjskoj

alki i Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji.

595 Fra Alberto Bukić, Šibenik, 26. XI. 1877. - Šibenik, 2. II. 1953. ) nakon završenih

studija u Provinciji obnašao je službu, profesora, župnika, gvardijana,

učitelja novaka. U Zagrebu je osuđen od komunista 28. srpnja 1947. na kaznu

zatvora od sedam godina. Kaznu je izdržavao u Staroj Gradiški. (Fra Petar Bezina,

Franjevci Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja žrtve rata, Split,

l995., 239 ).

596 Tada im reče: ''Dođite sa mnom sami na samotno mjesto i otpočinite malo.''

(Mk 6 31, Šarić).

597 (''Odvest ću ga u samoću.'').

598 Uđi čitav, ostani sam, izađi drugi.

599 Udi čiav.

600 Ostani sam.

601 Izađi drugi.

149


150

SVRHA ČOVJEKA I REDOVNIKA

(SVEĆENIKA).

l - l - 4 - l jutarnje razmatranje

Nitko pametan ne radi bez cilja (svrha), pa pogotovo ne Bog

kad je stvorio čovjeka ili (još manje) kad ga je pozvao u redovnički

(svećenički) stalež. Zašto smo na svijetu, odgovara Katekizam (da

Boga upoznamo, ljubimo ga... itd. Bogu nismo bili potrebni. Koliko

mi imamo više srestava i prigoda da Boga bolje upoznamo nego svjetovnjaci?

[Koliko imamo više zgoda da ga častimo djelima pobožnosti

? A koliko smo jaki i ustaljeni u službi Božjoj!''

Razmatranje o našoj svrhi mora biti temeljno razmatranje duhovnih

vježba. [ Kako se moramo plašiti Boga, ne stidjeti svjetovnjaka,

ako ne živimo skladno našoj svrhi. Tada škodimo svjetovnjacima (radi

lemozine 602) jer im dajemo slab primjer. Bog nas je tolikim milostima

obasuo da nas ni teška naša učiteljska ekonomska ili bilo koja služba

ili prigoda ne može osloboditi dužnosti da živimo sređeno i po disciplini

''pobožno'' i da svijetu pritečemo u pomoć, ako ikako možemo

pogotovo u duševnim potrebama. Mi se ne smijemo ljutiti ako nas

svijet smatra kao one sa kojima se sluša kakva je (vrijedi li) katolička

vjera. Istina, to nije u sebi najispravnije, ali pri tom svjetovnjaci imaju

manju pogrešku u mišljenju, nego mi pravo na ispriku . Kal.].

x x x

U 10 sati 11 i 12 - 9 : Estote perfecti sicut et Pater vester coelestis

perfectus est. 603 Dužnost je redovnika sub gravi tendere ad perfectionem.

604 Oko ovoga ne nastojati, a pogotovu ovu dužnost nijekati

jako je veliko zlo. [Est frustrare finem suum. 605] Redovnik bi tokom

602 Milostinja.

603 ''Budite savršeni kao što je i Otac vaš nebeski savršen.''

604 ''Pod teški grijeh težiti prema savršenstvu.''


godina imao postajati sve savršeniji. A što se često događa? Proces

ohlađivanja, zanemarivanje poslije novicijata, u bogosloviji i kasnije

u službi. Uzroci: manji nadzor starješina, zle sklonosti (komoditeti),

slabi primjeri, nauk i uopće razno zanimanja, a pogotovo to što nije

uvjerenje o potrebi discipline, a krivnju prati zlu, o važnosti ustrajnosti

dušu u novicijatu i kasnije duboko proželo i što nisu učinjene iz tog

uvjerenja jake, praktične, sasvim spontane odluke ili napokon što se

spomenutog uvjerenja, odluke nije mjerilo ili se nije žrtvovalo pa te

odluke u djelo provodilo. Može ohlađenju biti uzrok i đavolska napast,

dosađivanje duševnih bolesti (na pr. skr. smrti). Većinom Kal.

Gledanje redovničkih dužnosti kroz durbin (kanoćale), ali na stranu

koja odalečuje i umanjuje da se tako sam sebe od vršenja dužnosti

lakše dispensira i umiri savjest. Izlazak iz reda. Uzroci mogu biti kod

dotičnog prividno dobri, ali su ipak znak bilo kak vog nereda (non

recta conscientia, bona, eronea, scrupulosa 606 ne so cijalna ćud, veliko

kritiziranje, težina poslušnosti, rad zbog primjera itd. Kal. . Sjećati se

precepta regule de non exeundo ex ordine . . . qui

------------------------------

et respicit retro non est aptus regni Dei.'' 607

Što biva s izbjeglicama: ili slab svršetak, tužna starost ili povratak

u red (spojen opravdanim stidom i kajanjem što se je i izlazilo).

Napasti pokušaja ili želje za izlazkom iz Reda najbolje se stane

na put točnim izvršivanjem redovničkih i drugih svojih dužnosti, a u

slučaju kakve duševne bolesti i pometenosti vježbanjem u poniznosti,

poslušnošću i iskrenošću prema starješini, duh. vođi i ispovjedniku.

605 Jest zavaravati (ismijavati) svoj cilj.

606 Neispravna savjest, dobra, nastranjena, sitničava (sumnjičava).

607 ''Sjećati se zapovijedi, pravila o neizlaženju iz reda.... koji... i gleda unatrag

nije dostojan krajevstva nebeskog.''

151


Ovim zadnjem najviše smjeram ad simpliciter professos, a može

važiti i za solemniter professos. 608

Sjećaj se blagodati što ih daje redovništvo. Sjeti se onih riječi

sv. Bernarda: '' In religione securius vivitur, raro caditur, cito erigitur.

609

Ako se bojiš da će te se u starosti ili u bolesti zapustiti, pomisli

da bi ti se to u svijetu moglo vrlo vjerojatno lakše dogoditi. (Smrt

kralja Petra I 610). Uzdaj se da u redovništvu to nećeš doživjeti. Zato

se moli Bogu i sam zato nastoj unaprijed pretplatiti služeći ili barem

češće obilazeći bolesnu braću. Nadasve nastoj da se ne privikavaš

na velike zahtjeve, ne služi se bez prave potrebe pomoću slugu ili

bilo koga drugoga, nastoj steći toliko strpljivosti da ti je bude dosta

i za najgori slučaj. Odmah sada nastoj biti što skromnijih zahtjeva,

ne traži ništa suvišno, posebno ni u hranu ni u odijelu, ni u sobnu

namještaju ni u putovanju (praznikovanju) U Redu se ne ima prava

računati na svoje zasluge za samostan (Provinciju), ali ti ipak ozbiljno

nastoj da za Braću, Red, samostan, za narod budeš što zaslužniji

najprije tim da budeš što svetiji redovnik i svećenik, a onda što točnije

i uspješnije vršeći sebi određenu službu, te napokon i slobodno

vrijeme razborito a što iscrpljivije zalažući u duhovnu i materijalnu

korist samostana, Provincije i naroda.

U slučajnom slučaju da budeš gvardijan ili što sličnom i budeš

se imao starati za druge, sjećaj se pouke O. Frane Ravlića 611 (u

Omišu 612 23 - 8 - 41 g .) o odgovornosti koju ima gvardijan za tijelo

i dušu sve, a osobito stare i bolesne braće.

608 Na jednostavno zavjetovane, a može važiti i za svečano zavjetovane.

609 U redovništvu se sigurnije živi, rjeđe se pada, brže se diže. (Sv. Bernard).

610 Kralj Petar II. ( vladao oko 1093.- 1097. ) posljednji hrvatski kralj narodne

krvi i u borbi s Mađarima poginuo je u planini Gvozd koja se otada zove

Petrov Gvozd, danas Petrova gora. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda,

Zagreb, 1967, 5, 113).

611 Fra Frano Ravlić rodom iz Kozice u Provinciji je obnašao službe župnika,

gvardijana i bio dvaput definitor. Umro je u Omišu 20. XI.1941. u 85. godini

života. (Nekrolog, Samostan Gospe od Zdravlja, Split).

152


x x x

''Tko si ti'' pitali su poslani Židovi Ivana Krstitelja. 613 Jednako

mora sama sebe pitati i svaki redovnik. Tko sam ja? Odlikovani od

Boga među tolikim milijunima (400 milijuna) katolika. Pa zar se ne

moraš odlikovati u životu? Religiosus = homo penetratus virtute religionis.

614

Dvije (2) opasne smetnje (zapreke) redovničkom životu redovnika.

1) Veliko uplićanje u svijetovni posao (kakvu svjetovnu službu,

posao, zanimanje ili prevelika privrženost za koji školski predmet

itd. To može doći do toga da se je spravno preći i preko starešinske

zapovijedi, pače i iz Reda izaći, ako nam se u našoj volji i sklonosti

usprotivi. 2) Preveliko osjećanje i staranje za članove svoje obitelji i

rodbine gdje se je u pogibelji da se pogriješi osobito u zavjetu siromaštva.

Ne smije se nikako ići za tim da se svoje obogati ili da im se

život udoban učini. Jedino bi bilo dozvoljeno u njihovoj prvoj velikoj

nuždi s dozvolom starješina uteći se duhovnim prijateljima da im se u

pomoć priteče (O. Bukić).

Zavjet siromaštva. Idealno: faktično siromaštvo sv. Franje i

njegovih prvih sljedbenika. Moraš gledati da ti odijelo, posebno soba

odiše siromaštvom. [Dakako u odijelu treba paziti na svetačne dane,

na sv. Misu (i druge svete čine).]

Nastoj da novost (i grubost sobe) nadoknadiš čistim i urednim

držanjem. Kal. Možeš ponuditi gvardijana da ti pregleda sobu i pokazati

mu inventar 615 tobože svojih stvari. To i učini. - U hrani budi

umjeren.

612 Omiš, luka na ušću Cetine 26 km od Splita, ima 15.000 stanovnika (Internet,

2001.). Prvi se put spominje 1074. Vladali su u Omišu knezovi Kačića.

Iznad njega je hidrocentrala Zakučac - Omiš. ( Enciklopedija Leksikografskog

zavoda, Zagreb, 1967, 4, 650 ).

613 Ivan Krstitelj, prorok, navjestitelj Isusova dolaska, krstitelj Isusa u rijeci

Jordanu, ubijen od kralja Iruda.

614 Redovnik - čovjek prožet krepošću vjere.

615 Popis (imovnik).

153


Uvijek izbjegavaj posebnosti, a kušaj se, ako je moguće i razborito,

ustegnuti i od suvišnog uzimanja (na pr. kruha.). Kušaj obrok

sačiniti barem malim osjećajem nezasićenosti. To si čuo da se preporučuje.

Sjeti se za vrijeme jela premnogih siromaha, gladnih, pa, ako

možeš (razborito), kušaj da ti što preteče na korist koga od njih.

'' Ima dozvola i može se'' služiti u nekim prigodama i novcem.

Mislim na pr. na putu. [U navodnicima su, koliko se sijećam, riječi

O. Bukića.

Svakako gledaj za informaciju dobiti ili barem proštiti pa u kratko

važnije stvari skicirati 616 iz djelca O. Bianchini-a, 617 Franje vačko

siromaštvo koje se je čitalo u refektoriju u Sinju 1941 preko Duh.

vježbe.

154

ZAVJET POSLUHA

''Voveo oboedientiam.'' 618 Ovo jedino stoji u formuli zavjetovanja

benediktinaca. 619 Posluh sadrži sva 3 zavjeta.

------------------------------

Christus factus est obediens usque ad mortem, mortem autem

crucis. 620 Krist je ovdje kao i u drugim krepostima uzor redovnika.

616 Dati glavne obrise.

617 E. Bianchini, tumač Pravila franjevačkog reda i o tome je napisao knjigu

(VI. izdanje).

618 Zavjetujem poslušnost.

619 Benediktinci najstariji katolički monaški red. Osnovao ga je i dao mu pravila

Benedikt iz Nursije (oko 480. do 547.). Od podizanja prvog samostana

u Monte Cassino (529.) osobito od clunuyske reforme u X. do XI. stoljeća

do XIII. stoljeća imaju važnu ulogu u širenju rimokatoličkog kršćanstva i

papinske politike u Zapadnoj Europi. Od XIII. stoljeća ustupaju mjesto franjevcima

i dominikancima. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb,

l967., 1, 155 do 156).

620 Krist je postao poslušan sve do smrti, naime, smrti na križu.


Treba slušati sve što propisuje Regula, Konstitucije, Ordinacije...

i što je u njihovu duhu. Treba slušati starješine kad nam određuju,

raspoređuju službe i dužnosti. Da se i nismo zavjetovali slušati,

trebalo bi da slušamo pretpostavljene onoga društva u koje smo

ušli. Inače se u društvu ne može ostati nego treba iz njega izaći. A

mi iz našeg Reda ne smijemo izaći, jer smo se zavjetovali u njemu

ostati. A zavjetovali smo se ne prisilno nego znajući što činimo

nakon višegodišnje prigode da razmišljamo što činimo. Nema

dakle druge nego slušati.

Moramo znati, ljubiti i u tančine izvršavati sve propise Regule,

Konstitucija, Ordinacija obzirom na sve pa i na držanje naše vanjštine:

odijelo, glave (šišanje, brijanje...). Ne smijemo se stidjeti

našeg poniznog franjevačkog Reda. Ne smijemo dozvoliti da svijet

o nama misli ili sumnja da smo njihova, tj. svjetskoga, ispraznoga

duha, da držimo do stvari do kojih drže isprazne svjetske osobe. Ne

smijemo dozvoliti da nam se može reći da smo fićfirići (O. Bukić

ovako rekao).

Kušaj vanjštinom svojom izgledati ponizan, skrušen, a još više

nastoj da takav budeš i u duši. Kad znaš ili misliš da u te tko gleda,

onda se sjeti svojih grijeha osobito onih koji najviše ponizuju.

Kada doživiš kakvo poniženje: padneš, posrneš, pometeš se

u čemu ili što ne znaš, sumnjaš, kad se drugi pokaže bilo u čemu

iznad tebe, pa i kada sagriješiš, okoristi se tim tako da se u sebi

poniziš, strpljivo podneseš vanjsko poniženje. Reci tada: ''Hvala

ti Bože što sam ovdje ponižen. Prikazujem ti ovo poniženje kao

zadovoljštinu za svoj grijeh ili prošnje grijeha.

Sv. Pavao piše Židovima: ''Obedite praepositis vestris et subiacete

eis. 621 Nije suvišno ovo subiacete. 622 Treba starije ne samo

621 Budite poslušni vašim pretpostavljenima i budite im podložni. (Sv. Pavao).

622 Budite im podložni.

155


izvanjskim načinom slušati nego i volju i pamet posluhu podlagati.

U starješinama treba gledati predstavnike Božje.

Starješine su ljudi, mogu imati i imaju svojih slaboća. Možda

pogriješe i obzirom na nas ne zapovijedajući nam najzgodnije, najpametnije.

Ali to treba razumjeti. Treba im priznati (Tj. misliti da su

imali) dobru nakanu. - treba uzeti u obzir da oni imaju, da moraju

imati u vidu dobro cijele zajednice, dok smo mi skloni da imamo i

obično imamo pred očima svoj vlastiti komod ili interes.

Ako smo katkada uvjereni da su starješine, osobito obzirom na

nas, nešto pogrješile, možemo im to reći, ali blago, uljudno ponizno,

uvijek spremni, ako je ikako moguće, da na koncu ipak ostanemo na

njihovu.

Nikada proti starješina ne navaljuj ni u sebi, a pogotovo pred

drugima da ih ne uznemiruješ i ne sablažnjavaš.

Sve na svijetu (svi redovi, slojevi svjetovnjaka) diše proti nama.

Ako li i mi ustajemo proti svojih starješina, ako se i sami cijepamo,

rušimo, onda će nas nestati.

Gospe draga, kada se pobije pope i fratre, onda će se s Tobom

bolje postupati''rekla je jedna inače pobožna žena kada se je Gospu

iz Vrpolja nosilo u Šibenik (15 - 8 - 194 1 g.), jer se svečanost nije

mo g la držati u Vrpolju. 623 Ovo saopćio O. Bukić. Gle ideologije 624

svijeta!

x x x

Mrmljanja, ogovaranja, protresanja to su umet i proklestvo

redovnikovog zajedničkog života.

623 Gospa Vrpoljska slavi se u Vrpolju kod Šibenika l5. kolovoza, Marijansko

156

svetište.

624 Umovlje.


x x x

Stoga najradije ne slušaj što se govori slabo u kući pogotovo o

starješinama. Reformu (dobra) koju sam ne možeš provesti niti je

dozvoljeno možeš pomoći neka te ne rastresa. Učini dobra koliko

sam možeš. Ostalo preporuči Bogu.

Starješini, kada imaš prigodu i zgodno ti je, dobru ideju kaži i

preporuči, a onda, učinio on na to što ili ne učinio, ti ostani miran.

O BRATSKOJ LJUBAVI

l5 - 9 - 41 (na večer)

Lako je reći da ljubimo osobe udaljene koje ne znamo ili jedva

znamo. Prvi i glavni prema kojima imamo vršiti Isusovu glavnu,

novu zapovijed ljubavi jesu naša redovnička braća. Bez ove prave

ljubavi uzalud bi bilo nastojanje oko ličnog sređivanja po kalupu discipline,

pravila, posluha itd. Tko ne ljubi Boga (a Boga ne ljubi tko

ne ljubi bližnjega [sv. Ivan], u koga nema ljubavi, tomu sve drugo,

kako veli sv. Pavao, ništa ne koristi. U tom slučaju svim drugim,

sama sebe samo zavarava.

Praktični naputci za vladanje prema braći

1) Nikada nemoj u sebi suditi da je netko sagriješio, pogotovo

teško, pa čuo o njemu što mu drago.

Uvijek nađi dobro tumačenje onoga što se prikazuje kao bilo

kakovo zlo. I simpatizer (pomagač) p.-na možda je uvjeren da je na

boljem putu nego drugi.

Više si puta čuo, da ti je rečeno, da ti nema g.ha, ako čuješ nešto

zlo o bližnjemu, a to nisi tražio niti ti je to drago. Ipak to rado ne

slušaj, ako li si u prigodi da čuješ, ne stvaraj odatle za se g.h.

U tom slučaju, kušaj ono što slušaš, na dobro tumačiti. Slabo

o drugome, bez opravdanog razloga ne pripovijedaj (ne kazuj). To

mučanje primaj za pokoru.

-----------------------------

157


158

PISANO U SINJU 24 .8. 42.

(u dokolici)

Najvažnija djela ljubavi prema bližnjemu jest stvarno primicanje

bližnjega k Bogu. Čovjeka (čeljade) od Boga najviše rastavlja grijeh.

Stoga je najviše djelo ljubavi prema nekome, ako ga očistimo od

grijeha, na to ga potaknemo ili ga u tome pomognemo. Za taj posao

ima svećenik prigodu, najviše u sakramentu sv. ispovijedi. Kakvo

veće djelo ljubavi možemo nekome učiniti od toga da ga pomirimo,

sprijateljimo s Onim čije prijateljstvo jedino i potpuno usrećuje. Sve

što ima za cilj da nekoga dovedemo do pomirenja, sprijateljenja s

Bogom, da ga s Njim uže sjedinimo sve je to izvrstan čin ljubavi

prema bližnjemu. Ujedno to je izvrstan čin ljubavi i prema Bogu,

jer Bog, Srce Isusovo ''plamti ljubavlju prema nami prema ljudima.

Stoga mu je najveća utjeha kad steče novog prijatelja ili još višeg

prijatelja.

Ovakovim djelima i sami sebi najviše koristimo. Pribavljamo

Isusu najveću ugodnost. Pa zar će nam On za to ostati dužan, kad je

rekao, da nam neće ostati nenaplaćeno ni čaša vode, koju dademo

nekome radi Isusa. Isus ljubi i najviše grješnike. I što smo Mu priveli

većega grješnika, to smo Mu veću uslugu učinili. Primjer: vladanje

oca onog razmetnog sina.

Odluka: Kada nekoga vidiš da traži isp-id, ako je ikako moguće

ili ga sam is.idi ili mu providi drugog isp-nika. Bez opravdanog

razloga ne traži drugoga. Time ćeš pokazati ljubav prema Isusu.

Iskreno prosudi razloge koji ti se nameću da tražiš ili puštaš

drugog isp-nika mjesto sebe. Ne usuđuj se čekati ukor Božji da si

uzalud kao svećenik primio potestatem dim-endi peccata. 625 Sićaj se

argumentacije 626 fr. Lovre B-ze. 627 Jedino kada opravdano misliš da

625 Vlast otpuštanja grijeha.

626 Dokazivanje.

627 Fra Lovre Bazo rođen 2. II. 1883. u Rudi, brat laik bio je na službi u Sinju

(sjemenište), Splitu, Omišu i Zagrebu. Umro je u Zagrebu 28. kolovoza 97.

u 89. godini života. (Nekrolog, Samostan Gospe od Zdravlja, Split).


će određenu dušu smesti ili joj ne ćeš koristiti ili ćeš za se ili drugoga

uzrokovati kakvo pravo zlo ili ako možeš nekog spretnijeg od sebe

u isp.anju u nečemu drugome zamijeniti, smio bi ga zamijeniti, dok

on bude isp-dao.

Službu is.-anja ne drži laku. Učenje (ponavljanje) o njoj nije

suvišno nego potrebno. Za te ne bi bilo pretjerano da misliš da ti

treba o tome toliko učiti kao da ćeš kao moralista o tome bogoslovima

predavati.

Učenje o tome dobrom nakanom popraćeno Bogu će se jako

sviđati, pa će ti ga On platiti.

Ne straši se teškoće suđenja i drugih neugodnosti prigodom

isp.-danja. Pomisli da je to tvoj zadnji dan života, da je za pokornika

možda zadnja ispd.

Bila toliko truda uložio za svaku br.ovu k-ćer, kad bi je samim

tim bratu sasvim s glave digao?

A viša je usluga Bogu jedna isp.id nego namještenje sve tvoje

obiteljske čeljadi. Ovdje se uvuče amor terrestris. 628 Bog nas je više

zadužio nego itko drugi uopće može zadužiti. Gledajmo u svakom

pokorniku svog roditelja koga spremamo na drugi svijet. Veselje

savjesti poslije savršene isp-idi što je prema veselju koje će se za

to kroz vječnost osjećati. - Najveća utjeha u životu biti će nam, ako

zadnju svoju isp-id sasvim skrušeno i uredno obavimo. A čim ćemo

se Isusu najviše preporučiti, da nam dade milost takove isp-idi, ako

ne strpljivim, neumornim, revnim slušanjem tuđih isp.idi i nastojanjem

da te isp.idi budu dotičnom što spasonosnije, a Bogu draže.

Osobito to vrijedi o zadnjim isp-dima bolesnika - max moribundorum.

629

628 Zemaljska ljubav.

629 Skoro umirućih.

159


Sjećaj se: Vianea, Boka, Bačića, Bilušića, Rudana, 630 O. F.

Topića. 631

Napori će brzo svršiti. Gore spomenuti sada snivaju slatki

sanak. Čete njihovom pomoću spašene ili posvećene pripravile su

im ili pripravljaju puninu veselja.

Vjerojatno ni neugodnost, pri isp.danju ne će uvijek ostati ista.

Dragi će je Bog zasladiti. I mi koji smo ''zli'' nastojimo svojim dragim

zasladiti napor, osobito onaj koji za nas podnose. (Sinj, 20. 9.

42) Ako vidimo da nam netko sasvim dobro želi, da i ne pazeći na

svoj umor i neugodnosti - za nas neprestano radi - mi ne ćemo čekati

da mu istom kasnije te usluge naplatimo, (dvije riječi nevidljive)

ćemo mu odmah pokazati svoje zadovoljstvo i, koliko možemo,

olakotiti ćemo mu trud koji za nas podnosi. Primjer. Ako moj otac

ide u daleko mjesto da nešto za me zasluži (radom) ili kupi... zar ja

ne bih kad bi mogao, učinio da ga ne bije veliki led ili ne žeže žestina

sunca? Zaista i to bih odmah učinio, a ne samo mu kasnije u životu

zahvalnost pokazao i dobročinstva i zasluge naplatio.

D. Isus Maloj Tereziji ne samo da je poslije njezine smrti raj

nebeski dao nego je i za njezina života različite joj želje uslišavao

(na pr. učinio da snijeg na željeni dan padne...).

Ako nam Isus ostavlja pri poslu za Nj da ćutimo težinu i neugodnost,

to se možemo nadati, da ćemo za taj posao imati veću nagradu

na nebu, ako ga ipak strpljivo iz ljubavi prema Isusu budemo vršili.

Tom ćemo strpljivošću i ustrajnošću pokazati čistiju ljubav prema

Bogu, a On će tu ljubav srdačnije i obilnije naplatiti. Za viši trud bit

630 Fra Konrad Rudan (Bogomolja – Hvar - Zaostrog 28. III. 1942.) u Franjevačkoj

provinciji Presvetog Otkupitelja obavljao je razne službe, shrvan

bolešću raka preminuo je u 67. godini života. (Nekrolog, Samostan Gospe

od Zdravlja, Split).

631 Fra Frano Topić rođen u Siveriću, profesor, župni pomoćnik u raznim župama,

umro u Kninu 12. VII. 1967. u 85. godini života. (Nekrolog, Samostan

Gospe od Zdravlja, Split).

160


će viša i plaća. Što manje plaće ovdje to - redovito - više na nebu.

Ovo redovito radi gornjeg primjera.

------------------------------

Vrijeme upotrebljeno u isp-danje najbolje je upotrebljeno.

Pogreške i nedostatke - ako nisu odveć velike i iz velike nemarnosti,

što kod revnog svećenika može se uzdati, da ne će biti - Bog će nam

lakše oprostiti, jer pozna našu slaboću i težinu našeg (tog) posla.

Caritas, koji mu tu pokazujemo operiet multitudinem peccatorum

(nostrorum 632).

U slučaju isp-di više ću puta čuti ukor svojoj mlitavosti, tj.

namjeriti ću se na revne duše koje će mi biti na dobar primjer i poticaj

na revnije življenje. - Koji će to liječnik liječiti bolest na drugom

bolesniku, a ne će izliječiti na sebi težu bolest od te bole snikove, ako

to može.

Duše koje pomiruješ i vodiš s Bogom vjerojatno će se i same za

te Bogu moliti, a pogotovu, ako im to preporučiš.

NB! Ne nadaj se za isp.-danje i uopće za duhovne pomoći

nikakovoj zemaljskoj nagradi. Ako je moguće, takovu nagradu i ne

primaj: barem će ti biti čistija nakana.

632 Ljubav koju mu tu pokazujemo. pokrit će mnoštvo (naših) grijeha.

161


162

DUH. VJEŽBE U SINJU OD 17 - IX. 1942.

Vodi O. A. Jadrijević. 633

Moj program

1. Slušati i ukratko skicirati duh. govore .

2. Zabilježiti i druge dobre misli i dobre odluke .

3. Čitati Ceremonial osobito o sv. Misi (a i blagoslovu...).

4. Spremiti i obaviti oveću urednu sv. I-ijed.

5. Čuvati šutnju i sabranost (po mogućnosti neprestano).

6. Nastojati da (i bez obzira na budućnost) Duh. Vježbe budu mi

djelo motrenja i pokore, pomirenja i boljeg sjedinjenja s Bo gom: da

mi budu što bolja priprava za možebitnu blizu nenadanu smrt...

Stoga nastoj da svaki čin preko ovih Duh. Vježba obaviš što

savršenije.

7. Sada (ili kasnije) prepiši (za stalno) ono što si napisao na

pojedinim listovima, da se ne izgube i da prepisujući o onome što je

napisano razmišljaš.

16. IX. 42. Uvod. Sv. Franjo polazi na Alvernu 634 da - ukratko

rečeno - čini duh. vježbe. I mi s istim nakanama moramo ih početi.

Kad je on osjećao od njih potrebu, pogotovu to moramo osjećati svi.

Ovo ne osjećati - slab je znak.

Duh vježbe obavljali su osim sv. Franje i sv. Ante, sv. Kate

Paulo i drugi sveci kao zaklanjajući se u samoću.

Sv. Ignacije samo je metodizirao, sistematizirao ono što je već

prije postojalo. On kao vojnik projektirao je duh. manovre.

633 Fra Ante Jadrijević Glavice (Sinj), 14. V. 1891.- Makarska 13. II. 1974.)

stručan u bogoslovnim znanostima, a nadasve za Sv. pismo, gotovo čitav

život bio je profesor, uzor redovnik. Umro je u Makarskoj. (Nekrolog, Samostan

Gospe od Zdravlja, Split).

634 La Verna, mjesto blizu Asiza u Italiji u kom se nalazi Franjevački samostan.

U njemu je sv. Frano provodio pokornički život i primio stigmate - rane

Isusove.


I nama su potrebne duh. vježbe, posebno u ovo ratno nesigurno

vrijeme, u koje nas može zateći nenadana smrt kao što je neke od nas

(Mladina, 635 Karaman, 636 Silov, 637 Ivanković 638) već zatekla.

------------------------------

U duh. vježbama moramo tražiti sredstva kako će nam Isusovo

breme biti lako, a Njegov jaram ugodan. Takav će nam biti kada

nas duboko prožmu vjerske istine i osvoje nas Božje milosti, a za to

nam treba promišljanja i molitve Kal. A opet treba da se odlučimo

da strpljivo i neugodnosti podnosimo jarme i bremena koliko nam ih

Bog prepusti i to za pokoru svojih grijeha.

635 Don Jure Mladina, rođen 1902. u Budimiru kraj Sinja, ređen za svećenika

1929, župnik u Zasioku kraj Sinja, partizani ga 1942. mučili, vezali lancima,

bacili u jamu, a kad se iz nje izvukao, strijeljali ga. (Don Ante Baković,

Svećenici, Zagreb, 1994., 51).

636 Don Šime Karanan (Nečaj Srijani - Dolac Donji, 21. X. 1896.) dvanaesto

dijete u svojih roditelja, svećenik splitsko- makarske nadbiskupije, bio je

župnik u Ričicama, u rodnom mjestu, Tijarici i napokon u Dugopolju. Na

veliki petak 4. IV. 1942. partizani su ga noću svezali, odveli u Mosor, strijeljali

i bacili u procijep. Nakon četiri dana pronađen je, prenesen u Dugopolje

i pokopan u dugopoljsko groblje. (Don Tomislav Karaman, Don Šimun

Karaman, Fra Rafo Kalinić - žrtva svoga svećeništva, Split 1994., 43 - 48).

637 Fra Pavao Silov (Rupe 23. XII. 1885.- Oklaj -Promina -29. VI. 1942.) svećenik

Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja bio je župnik po mjestima

Provincije i gvardijan u samostanu Karin s neobičnim raspoloženjem dočekao

je proglašenje Nezavisne Države Hrtvaske. Partizani su u Promini preko

krova župne kuće u noći prodrli u njegovu sobu i udarcem sjekire u leđa pao

je mrtav. Pokopan je na Visovcu. (Fra Petar Bezina, Franjevci Franjevačke

provincije Presvetog Otkupitelja, Žrtve rata, Split, 1995., 29 -35).

638 Fra Ladislav Ivanković (Bogomolja 10. IV. 1897.- Kozica 29. VIII. 1942.)

svećenik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja bio je župnik u

nekoliko župa. Četnici su ga, pod vodstvom Talijana, izveli iz župnog stana

u Kozici i od župne kuće oko 50 metara strijeljali. Pokopan je u Kozičkom

groblju. (Fra Petar Bezina, Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja žrtve

rata, Split, 1995, 36 - 42).

163


- 17. IX. O Bogu 1.'' Bože moj, tko si Ti, a tko sam ja?''

Kako je sv. Augustin tražio Boga i gdje.

Dakako da Bog opstoji. Makrokosmos 639 i Mikrokosmos. 640 I

sama zla: bolesti, ratovi, glad... svjedoče da ima Bog, jer kod ovih

zala traži se od njih izbavitelj, a to je Bog.

Zaključak. Sigurno postoji Bog. On nas vidi i čuje. On je naš

gospodar, koji od nas traži određeni način življenja. On će nam

prema našemu življenju i suditi. Na ovo moramo uvijek misliti i ovo

nas mora poticati da po Volji Božjoj uvijek živimo .

2. ''Bog moj i sve moje''. Što je Bog? Vidi iz dogmatike traktat:

De Deo uno. 641 Bog ima uglavnom 12 atributa: 642 svemogući, sveznajući,

vječni, nepromjenjivi, posvudašnji, presveti, prepra ve dni,

vjerni, jednostavni (simplex).

Bog ima u sebi svaku savršenost: unum bonum in quo sunt

omnia bona. 643

Zaključak. Ako nađem Boga, tj. ako Njega pravim življenjem

usvojim bit ću potpuno sretan. Koliko se na ovome svijetu može biti

sretan.

Ne treba mi se bojati neugodnosti što neću imati inače dopuštenih

(nevinih) ugodnosti ovoga svijeta. Uvjerenje da imam Boga,

i ono što će mi Bog i na ovom svijetu dati biti će mi više, slađe i

dragocjenije nego cijeli svijet može dati. Stoga reci često, iskreno i

promišljeno: Bog moj i sve moje!

639 Veliki svijet, svemir.

640 Mali svijet, svemir.

641 O jednom Bogu.

642 Svojstva.

643 Jedno dobro u kome su sva dobra.

164


12 3/4 - Ispit savjesti: Razmišljanje o Bogu ima nas poticati

da živimo po Bogu, tj. pobožno [Pobožnost = život po Bogu. O.

Jadrijević 17. IX- 42].

Osobito moram nastojati da budem pobožan kod sv. Mise:

kod priprave, same sv. Mise i zahvale za nju, a onda i kod sv. Ispovijedi.

Obzirom na sv. Misu v. knjigu: Svećenik na oltaru.

Češće ovu knjigu čitaj i sjećaj se njezina sadržaja prije, za i

poslije Mise.

BOG NAŠ OTAC

u 7 1/4 po podne.

Vidimo na svijetu različite stvorove od najnesavršenijih (prostog

kamenja) do najsavršenijih - čovjeka. Odlike čovjeka nad

osta lim stvorovima. ''Paulo minus ab angelis (Elohim = Boga)

con stitu isti eum etc''. 644 psalam. Radi čovjeka Bog je cijeli svemir

stvorio i čovjeku ga podložio. - Bog je svijet ne samo stvorio

(deizam 645) nego njime i upravlja. Staranje i upravljanjem Božje

svijetom zovemo Božjom Providnošću.

Pa kada se Bog stara za svako svoje stvorenje, zar nije za

najsavršenije od njih - čovjeka. Bez sumnje. Dokazi. Povijest

izraelskog naroda: Josip 646 pravedni, biži u Egiptu, prelaz preko

644 ''Malo manji od anđela (Elohim - Boga) satkao si ga, itd.''

645 Filozofijski - vjerski stav (deizam) koji priznaje da izvan ovoga svijeta postoji

Bog stvaralac svega, ali koji poslije stvaranja dalje ne utječe na razvoj

i povijest onoga što je stvorio. (Enciklopedija Leksikografskog zavoda,

Zagreb, 2, l967., 2, 40).

646 Josip Pravedni patrijarha, sin Jakovljev, njegova braća prodala su ga u

Egipat. Poslije neugodnih okolnosti uspijeva doći do visokog položaja i

konačno osigurava boravište Jakovljevu rodu u zemlji. (Praktičnki biblijski

Leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, l997., 148).

165


Cr. Mora 647 i Jordana, 648...... Judita. Po proročanstvu sv. Pisma (sv.

Pavao?) židovskog naroda ne će nestati nego će se on obratiti.

Providnost bdije i nad ostalim narodima. Svaki od njih ima svog

anđela čuvara.

Bog se posebno brine i za svakoga od nas. On je naš otac. On

se brine za vrapce pa će za nas i pogotovu. Usporedba o pticama

nebeskim i ljiljanima poljskim. Ni vlas s glave naše ne pada bez

Božjeg znanja.

O Božjoj Providnosti posebno govori knjiga Mudrosti, a najviše

u jednom poglavlju. [Sapientia: Providentia].

Zaključak

Kad mi Bog daje toliku važnost, zar je ne ću davati i ja sam sebi,

tj. zar ne ću i ja svojski željeti i nastojati da budem onakav kakav Bog

hoće da budem? Kad se On stara za ono što po sebi nije najvažnije

u mojim potrebama (hrana i odijelo), zar se ja Njegovom pomoći ne

ću trsiti oko onoga što je najvažnije - oko svog posvećenja?

Primjer i poticaj. Barem nekoć (1941 - 42 godine) imao si

volju starati se za m.ž. Nagrada (utjeha) za taj posao dosta bi ti

velika bila kad bi znao da on lijepo napreduje u dalj. Životu. A promisli

kako bi ti pri duši bilo kada bi vidio da on uza svu tvoju brigu

malo nastoji oko duh. života. A što ti njemu možeš učiniti pa da

raspolažeš i cijelim svijetom prema onome što je za te učinio i čini

647 Crveno more, dio Indijskog oceana južno od Arabije naziva se ''Arapsko

more''. Oba njegova okrajka, Crveno more i Omanski zaljev skupa s Perzijskim

dijele Arapski poluotok od afričkog. (Biblijski leksikon, Kršćanska

sadašnjost, Zagreb, l972., 59).

648 Jordan (''velika rijeka'' protječe kroz geološku usjeklinu koja je mnogo

duža nego tok same rijeke Jordan. Ulijeva se u Mrtvo more (392 metra

ispod površine mora). (Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, 1972,

141.). Danas je kraljevina Jordanija i obuhvaća 96.622 km². (Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, Zagreb, l967., 3, 297).

166


Isus? - Promisli sada kako se neugodno doimlje Isusa tvoja slabost i

nemarnost u duh. životu.

------------------------------

Još se sjećaj da se Isusa puno neugodnije doimlju tvoji prekršaji

i nemarnost negoli su se tebe doimale one stvari radi kojih

prigovaramo ili nisi prigovarao ž.m. (s. Crucis, adoratio, genufle xio,

responsio. 649)

x x x

18. IX. - 42. Opet ''Domine, quis est Tu, et quis sum Ego?'' 650

O Bogu smo jučer razmatrali. Danas nešto o čovjeku. Što je

čovjek po sebi. Vidi u Rodrigueza raspravu o poniznosti. Osim ostaloga

što čovjeka ima poticati na poniznost je osobito činjenica da je

on grješnik.

Što je grijeh? Zloća grijeha, osobito teškoga. Tko koga vrijeđa.

I ja sam grješnik. Od kada datiraju moji grijesi ? Ece enim in iniquitatibus

conceptus sum etc.. 651

Sjeti se broja svojih grijeha. Da se toga sjetiš, prizovi u pamet

mjesta u kojima si živio, službe (posla) koja si obavljao...

Vidi u Introdukciji 652 o tome meditaciju sv. Petra.

Puno si - eto - sagriješio, a možeš i još više. ''Nullum est pecatum

quod aliquis homo fecit et quod alius homo non potest facere'' 653

v. Augustin. Usvoji onu misao sv. Franje: Kakav bi drugi bio, da mu

je Bog dao toliko milosti, koliko ih je dao meni, a kakav bi ja bio, da

649 Svetog Križa, klanjanje, poklon, odgovaranje.

650 ''Gospodine, tko si Ti, a tko sam Ja.''

651 Evo, naime, u grijesima sam začet, itd.

652 Uvod.

653 ''Nema nijednog grijeha kojeg ne bi neki čovjek učinio a da drugi čovjek ne

bi mogao učiniti.''

167


sam živio ili da živim u okolnostima (napastima) u kojima su živjeli

ili žive drugi. Sjeti se svojih misli, običaja (riječi) .. u ono vrijeme dok

još nisi mislio poći u sjemenište.

Vere non falleris, si putas tibi semper erubescendum (esse) 654

A kakav si u sjemeništu i u Redu. Cijelo to vrijeme jest vrijeme

velike borbe između Boga i tebe. V.str.15-16!

Dakle i tu si opet sve do sada grješnik.

Grijeh je velik kod svakoga, a kod redovnika i svećenika puno

veći. Razlozi. Kod svjetovnjaka je puno veće neznanje i slaboća volje.

Oni žive u moru gdje bjesne bure i oluje, a redovnici i svećenici žive

ili se barem češće zaklanjaju u sigurne luke. Ono slušanje i čitanje o

duh.stvarima u sjemeništu, novicijatu, klerikatima i kasnije, oni dobri

primjeri čuveni, a i viđeni [Valensis, boni confessoris, benevoles 655]

[Petrov 656, Cvitanovć 657, Bebić 658...], prečesta nadahnuća, dobre misli,

(za te laudes et bona opinio 659), milosti prigodom primanja sv. sakramenta,

nauk koji si toliko puta i privatno i javno davao drugima, zar

sve to nije ti dao Bog i za prosvjetljenje i potaknuće na dobro i tebe

samoga.

654 Nemoj se, zaista, varati ako misliš da se ne bi uvijek morao crveniti.

655 Dobrog ispovjednika, dobrohotna.

656 Fra Stanko Petrov (Metković, 8. I. 1887.- Sinj, 13. III. 1963.). Nakon nauka

neko je vrijeme profesor na gimnazij u Zaostrogu, a zatim za dugo godina

u Sinju. Uz nastavničku službu vrši dužnost duhovnika u sjemeništu. Bio

je definitor i provincijal. Ističe se kao vjerski pisac i pjesnik. (Franjo među

Hrvatima, Zagreb, 1976, 259 - 260).

657 Fra Ante Cvitanović (Podaca 17. III. 1889.- Vještić Gora - Sinj- Kamešnica,

27. X. 1944.) u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupiterlja bio je

župnik u nekoliko župa. Partizani su ga odveli i bez sudskog postupka ubili,

vjerojatno u Vještić Gori. (Fra Petar Bezina, Franjevci Provincije Presvetog

Otkupitelja, Split, 1995, 99 - 105).

658 Fra Bernardin Bebić (Desne, 29. XI. 1908.- Split, 17. II. 1996.) vršio je

razne službe u Provinciji. Pokopan je u Živogošću 19. II. 1996. (Nekrolog,

Samostan Gospe od Zdravlja, Split).

659 Pohvale i dobro mišljenje.

168


Po Božjim milostima ti si Božji posebni odabranik, miljenik,

veliko privilegiran. 660 Bog je prema tebi bio upravo rasipan dijeleći

ti svoje milosti. Ti si mu bio uvijek na srcu, zapravo u srcu. Za te je On

u svom srcu izdubio veliki prostor. Zato što se tamo u Njegovu srcu

nećeš da stalno i potpuno nastaniš, Isus osijeća tu prazninu neugodno.

[Ovo pišem misleći na m.ž. obzirom na me Kal.] samo ovo može biti

slučaj ne baš čiste ljubavi.] Dokaz: takovo osjećanje nemam prema

drugima)

Kako su stoga Isusu neugodni grijesi redovnika i svećenika,

moji?

Kako mi osjećamo uvrede, pače i neharnosti onih kojima smo

dobro činili ili željeli [ Ja i m.ž. u slučaju nez.]

V. psalam 54 (?) ex feria IV ad tertiam (?), 661 početak Jeremije (ili

Izaije) proroka, tužbe Srca Isusova bl. Margariti Alaqu. 662

Želi Bog dobro življenje i posvećenje svih duša (''haec est voluntas

Dei - sanctificatio vestra'' 663), a posao oko toga povjerava on svojim

svećenicima (redovnicima molitvom i primjerom). A kako mu mora

biti pri srcu, kada vidi da taj posao ne samo ne vršimo u pozitivnom

smislu nego ni sami ne radimo oko svog posvećenja, pače naprotiv

ubijamo Boga u sebi (teš. grihom) a bližnjemu mjesto da pomažemo

često mu zlim primjerima i škodimo!

Kako je Bogu kada oni, kojima je On dao redovničko - svećeničko

zvanje, to zvanje svojom krivnjom gube ili ga ostavljaju ili,

što je još gore, kada poslije svečanih zavjeta u svijet izlaze ili, što je

najgore, kada svećeničko dostojanstvo kao zbacaju (apostatiraju 664) i

sablažnjivi život vode! To je strašno! A strašno je i stanje u kome se i

stojeći u redovništvu (u habitu) i svećenstvu počinja teški grijeh.

660 Povlašten.

661 Iz dana IV. kod trećeg časa.

662 Marija Alaquoque štovateljica i širiteljica štovanja Presvetog Srca Isusova.

663 ''Ovo je volja Božja , posvećenje vaše.''

664 Iznevjeruju se (napuštaju svećeničku ili redovničku zajednicu).

169


------------------------------

Još je žalosno i pogibeljno za redovnika i svećenika i ono stanje

koje ga dovodi do stanja teškog grijeha, a to je ravnodušno, često,

više ili manje svojevoljno počinjanje lakih grijeha, to je stanje koje

se zove mlakost.

170

O MLAKOSTI: RAZMATRANJE I

ISPIT SAVJESTI.

12 3/4 (18 - IX - 42)

x x x

Lične refleksije. 665 Moje trpljenje i trpljenje našega naroda

(posebno mislim na Pr. prugovljane). Tko je više do sada pretrpio:

ja ili oni ? Uzevši u obzir njihov rad i uzdržavanje (hranu) većina

je njih više pretrpjela nego ja. Osobito oni trpe sada više nego ja (u

ovo očajno ratno vrijeme). Njih mori briga i za ostale - za članove

obitelji. Ima posebnog smisla da se uspoređujem s Pr. anima 666, jer,

da me nije B-g od njih digao, bio bi i ja jedan od njih.

Moj nauk nije bio teži od njihova rada ili barem imao je službeni

prekid - praznike, dok za njih nije i nema praznika, pače im i ne

padaju na pamet.Rad poslije svršenih škola svakako mi je bio manje

intenzivan 667 od njihova. Koliko sam do sada proveo posve bezbrižnih

(prazničkih osobito) dana. Nikada nisam bio baš ozbiljno zabrinut

pitanje svoje materijalne opskrbe. [Posebna usporedba: moje i

njihovo otsluživanje vojničkog roka (trajanje, zanimanje (vježba),

hrana, pecunia ad dispositionem, 668 dopust.

665 Razmišljanje.

666 Duša

667 Trajno napet za radom.

668 Novac na raspolaganje.


x x x

Sadašnje i buduće (pretpostavivši redovitost) stanje u samostanu.

Briga za hranu, odijelo, obuća, stan... gotovo sasvim otpada.

Ostaje mi samo vršenje posla koji mi je specijalno povje ren (sada

škola).a ostalo slobodno vrijeme imam upotrebiti u kulturu vlastitog

duhovnog života i u vršenje svećeničke službe na korist bližnjega:

u ispovjedanje, spremanje propovijedi i ostaloga što mi za pastvu

duhovnu može dobro doći (učenje sviranja). Koliko zgodno znaš i

možeš dobro je da se staraš i za materijalne potrebe bližnjih osobito

onih kojima si župnik ili quasi 669 župnik. Na taj način pripravljaš

teren za uspješniju duhovnu pastvu kod njih. A i bez toga činiš djelo

ljubavi prema bližnjemu. Ako to i dobrom namjerom popratiš, on

činiš izvorno dobro djelo Bogu drago, a tebi i bližnjemu korisno.

Ovdje se posebno bavim pitanjem: kakve me misli moraju napunjati

dok se staram, dok radim za bližnjega, dok vršim (posebno) župničku

ili quasi župničku službu? Odgovaram.

1. Ne smijem u radu prekoračiti zahtjeve razboritosti. Ne smijem

škoditi zdravlju, tj. ne smijem se prekomjernim, neurednim radom,

nejelom, drijemom znatno onesposobljavati za rad.

2. Moram imati dobru nakanu: bližnjemu koristiti, pridobiti

ga za Božju stvar. Ujedno moram isključivati namjeru, želju da se

dopadam, da me se hvali ..... Da ovo zadnje postignem, dobro će mi

poslužiti, ako se ponizim pa rečem da idem jesti, zaspati i slično. U istu

svrhu ne kazuj bez potrebe ono što ti može služiti na pohvalu (kada

se dižeš, zašto što radiš, što radiš, moliš) pače to koliko je pametno

i sakrij. Ta opreznost i nastojanje da samo Bogu ugodiš, ganuti će

Boga pa će tvoj rad blagosloviti. - Ono što ti može biti pred drugim na

pohvalu, a tebi je zgodnije činiti nego drukčije (na pr. molenje oficija

putem, krunice .....) poprati izričitom čistom nakanom. U tom slučaju,

pripusti, daj svoju hvalu Bogu, kao što nam reče Isus ''ut videant

669 Kao.

171


ona facta vestra et glorificent Patrem vestrum qui in coelis

est.'' 670 U slučaju sumnje: bili nešto dobro učinio ili ne bi (da

te se ne hvali) možeš se poslužiti pravilom: što bih učinio u

slučaju da me nitko ne vidi, učiniti ću i kada me vidi. To ću

učiniti, ali ne ni da me drugi vidi ni da me ne vidi.

3. Moram nastojati da moj može bitni osobiti, izvanredni,

novi (novo uvedeni rad, običajnik) ne uzme svijet kao pravilo,

kao dužnost župnika.

Drugim riječima: ne smijem svome nasljedniku nametnuti

dužnosti, službe nove, veće nego li sam ih našao kod svog

predšasnika. Stoga ako nešto osobito radim, moram pokazati

svijetu (na zgodan, ne hvalisav način) da je to provizorno, što

možda moj nasljednik neće prakticirati, a niti će biti dužan.

A i ja ću sam pri kraju službe to izostavljati nastojeći da

nastupom nasljednika ne bude nagla promjena. Pri završetku

službe svjetovati ću i župljane i novog župnika što budem

držao shodno imajući pri tome želju i svrhu: da vjernici budu

imali od svog pastira što više (osobito duhovne) koristi, a i da

i pastir ne bude u prigodi da svijet u čemu skandalizira.

Stoga nije pametno da nešto uvodiš kao stalno (koje društvo

sa stalnim pravilima), što mora trajno ostati. Radije čini da

svijet stupa na sakramente, kao da je u kome stalnom društvu,

da se pojedine grupe sastaju na sastanke, na katekiziranje. ....

Ipak možeš za pojedine takove čine naći zgodne razloge.

Dakle: čini dobro ne vodeći trajne zakone. Ono što je u

duhu Pastoralke provodi što spretnije ne namećući nasljedniku

što on možda neće vršiti.

4. Stalne i uobičajene dužnosti svoje službe kao i sve

poslove o kojima sam sada govorio (pod brojem 3. na ovoj

stranici) nastoj vršiti ne obazirući se na trud, umornost, neu-

670 ''Da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.''

172


godnost, dosadu .... Istina, moram paziti (v.br.1) na zahtjeve

razboritosti, izbjegavati ono što kod svijeta može prouzročiti

nečedne sumnje i smetati mom dobrom glasu i plodnom djelovanju.

Moram izbjegavati smješne, čudačke čine, osobito one

koji mi nisu baš potrebni. Dakle: budi razborito oprezan.

Uvaživši ovo ne budi lijen i bojažljiv. Iskorišćuj što više

sve i duševne i tjelesne sposobnosti. Lakše je u zdravlju vršiti

i najteže poslove, činiti i veliku pokoru nego u bolesti i samu

bolest strpljivo snositi.

U mladosti (mlađim godinama) lakše je svršiti teži posao

nego u starosti i manji (lakši). Iskoristi noge dok ti nisu još

više klonule. Neki su sveci učinili zavjet da će na korist za

posao upotrebiti svaki čas vremena.

Za tvoju slabu krepost i nepostojanost u dobru takav bi

zavjet bio pogibeljan. Zadovolji se tim da bez zavjeta nastojiš

vrijeme, uvi jek dobro upotrebljavati. Najbolje je da se držiš

dnevnog reda, uči njenog programa (učinjenog za kraće vrijeme

ili za sami jedan dan).

Ako se dogodi da se moraš latiti nepredviđenog zaposlenja,

posveti taj posao dobrom nakanom. Ipak, koliko možeš, nastoj

da ti takav posao ne pomete, ako je to moguće, druge poslove

ili neka to (pometanje) bude što je moguće manje. Glavnijim

poslovima, dužnostima daj veću važnost, prvo mjesto. Svoje

dnevne duh vježbe: oficije, meditaciju (s duh. štivom), krunicu,

ispit savjesti, put križa, a onda privatne molitve nastoj obaviti

u određeno, što zgodnije vrijeme. Ne dopuštaj, ako ikako

možeš, da te to čeka kasno uvečer, kako ti se je to nažalost do

sada prečesto događalo. Tako kasno obnovljene vježbe obično

se obave slabo (u drimu, umornosti, prekovoljnosti - samo da

se obave). Kako je uredan, točan bio život O. V. Bilušića, O.

173


J. Vukše, 671 O. A .Gilića 672 ...= ''hronometar''. 673) Pazi ne samo

na red dnevnih nepropustljivih posala (misa, oficije, meditacije)

nego i drugih koji nisu baš najstrožije vezani na određeni dan.

Prema njihovoj važnosti nastoj ih što prije svršiti. Primjeri. Kao

profesor uredi što prije (ako je ikako moguće) istoga dana zadaće,

ocjene i drugo što možeš odmah urediti. Kao župnik ili vođa kog

Ureda razne akte 674 što prije, odmah riješi. Bolesnika odmah opremi,

uredi: Odgovore na pisma, upite, poruke što prije spremi i pošalji.

Drži se stalnog reda i u šišanju, brijanju, preoblačenju pa i u šetnji.

Kod posala koji su ti za glavom drži se načela: što možeš učiniti

danas, ne odgađaj za sutra. Kroz dosadašnje godine (1934-42) svoga

svećeničkog života Bog ti je davao u glavnom dobro zdravlje. Taj

Božji dar moraš na dobro iskorišćavati. Iskorišćavaj ga u točnom

izvršivanju svojih dnevnih duhovnih (običnih) posala, u pod nošenju

neugodnosti, (i glada), a onda što više u činima sveće ničke revnosti.

Vidi knjigu: Svećenik na oltaru, str.105 (rev nost za spas duša) Ovo

(kao i ostali sadržaj ove knjige) često ponovno čitaj.

Najviše bi vremena apostolskog rada (osobito u Sinju) mogao

provesti u ispovjednici. U tom poslu - ispovjedanju do sada si bio

dosta (i puno) nemaran. Uzroke malog ispovjedanja nastoj što više

odstraniti (temeljitim učenjem moralke, asketike, pitanjem savjeta,

molitvom), a onda tu božansku službu što revnije vrši V. str. 28-31!

Ne osvrći se kod rada (na pr.isp-danja) na ono što si učinio,

koliko si vremena radio, koliko su drugi radili. Na pr. ako si sat dva

671 Fra Josip Vukša ( - Živogošće 2. II. 1935. ) u Franjevačkoj provinciji Presvetog

Otkupitelja bio je župnik u nekoliko župa. U 77. godini života doživio

je srčani udar i umro. (Nekrolog, Samostan Gospe od Zdravlja, Split).

672 Fra Ante Gilić (Sumartin, 2. II. l942.) u Franjevačkoj provinciji Presvetog

Otkupitelja bio je uzorna života neprestano radeći, shrvan staračkom bolešću,

umro je u 92. godini života. (Nekrolog, Samostan Gospe od Zdravlja,

Split).

673 Mjerenje vjetra.

674 Spisi.

174


isp-dao ili što drugo radio, ili ako drugi nisu toliko ili ni malo, ne

moj reći: više nisam dužan, sad neka radi drugi... Dakle ne obaziri se

natrag. Ne gledaj na ono što si učinio nego na ono što imaš i možeš

učiniti. Neka ti drugi ne bude prigoda da manje dobra učiniš.

Ako ti može podnijeti zdravlje, ako ti nisu previše umorne duševne

sposobnosti (i tjelesne), ustraj u radu (isp-danju, pouča vanju...)

sve dok je zgodno, (drugima) koristno da taj posao obavljaš. Ostavi

ga, kada te opravdano drugi posao ili dužnost k sebi pozove.

Ne čezni puno za odmorom (praznicima), ako ti nije baš potreban.

'' Odmarati ću se u grobu, poslije smrti'' govorio je pokojni dr.

Julijan Jelenić. 675 To i ti sebi govori. O. J. Božitkovića 676 nije bacilo

u grob neupotrebljavanje praznika. Da bude se kojekuda skitao,

manje bi dobri djela učinio.

Jednako i za te vrlo lako da smrt ne bude prouzročena velikom

zaposlenošću, manjim odmaranjem, češćom umornošću, nego,

naprotiv, može te zateći na šetnji, izletu, praznicima. Da tu ne budeš,

možda bi i dulje živio. Dakako, moraš biti razborit i ne smiješ učiniti

da pretjeranošću u radu sama sebe onesposobiš pa budeš možda i u

duljem životu nekoristan i drugima na teret.

Samo pazi da te u pažnji na zahtjeve razboritosti ne prevari

prudentia carnis. 677 Možemo se i nadati da će Bog onima koji za nj

rade osvježivati i duševne i tjelesne sile. Sjeti se zdravlja O Bačića,

Bilušića, Rudana. Koliko je izdržavao sveti Vianey! Dočekao je

dosta veliku starost.

675 Fra Julijan Jelenić (Riječani, kraj Modriča, 29. VIII. 1877.- Zagreb, 5. VIII.

1935.) predavao je na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu i udeđivao Searafinski

perivoj i Našu misao. Zbog svojih zapaženih znanstvenih radova iz

područja povijesti imenovan je l920. profesorom na Bogoslovnom fakultetu

u Zagrebu. (Franjo među Hrvatima, Zagreb, 1976., 234).

676 Fra Jure Božitković (Svirče - Hvar , 5. VIII. 1887. - Makarska, 28. XI.

1938.) nakon studija cijeli je život proveo u Makarskoj kao profesor bogoslovije.

(Franjo među Hrvatima, Zagreb, 1976, 207 - 208.).

677 Razboritost u mesu.

175


176

x x x

Pomisli koliko rade svjetovnjaci, na pr. naši seljaci (moji domaći

- brat), a ipak su prilično zdravi, dosta su dugovjeki. Uzdržavanje

im je redovito slabije od našega. A zašto oni rade i muče se?

Istina, za stvari dozvoljene, ali ipak za stvari ovozemne koje,

bojati se je, često nastoje dobiti radi njih samih, da sebe uzdrže, malo

misleći na Boga i na drugi život. Kod njih je u tim poslima manjak,

malo ili ni malo dobre nakane. Rade većinom za svoj svijet, a za

Boga i dušu malo.

Pogotovo žalosno je za njih, ako se tako muče i rade u stanju

teškoga grijeha. U tom slučaju plod je njihova rada sigurno samo

zemaljski.

Pa zar nije za nas duhovne osobe sramota da se sinovi ovoga

svijeta više od nas trude, da oni više rade za zemlju nego mi za nebo,

da su oni pametniji obzirom na postizavanje zemaljskih probitaka

nego mi nebeskih.

A kod nas bi pamet imala više raditi. Više se učili, bolje smo

pamet izoštrili, neusporedivo više razmišljamo, a i propovjedamo o

ništetnosti zemaljskih dobara u usporedbi s nebeskima. - Zašto onda

nismo marljiviji ? Zašto onda provoditi toliko vremena u skitanju,

igranju, zabavi, čevrljanju, naklapanju ....

Zar nismo time i na sablazan i svjetovnjacima i braći, osobito

mlađoj; redovnicima - svećenicima.

Ako se ne bavimo svojim zvaničnim poslovima: molitvom,

korisnom naukom, pastorizacijom, onda bismo se morali zaposliti

materijalnim, plodonosnim radom, da ne budemo paraziti, muktožderi,

na teret i svjetovnjacima i drugoj svojoj braći.

Zar nije naš odgoj, naše školovanje bilo na teret našoj obitelji,

Provinciji, narodu? Pa još da budemo svojom krivnjom drugima na

teret i sada!

Ako nas je Bog počastio svećeničkim dostojanstvom, ako

imamo više znanja nego drugi, zar je to potpuno naša zasluga, pa


da na temelju toga plandujemo. Zar ne moramo - u ovome slučaju

- svećeničku službu što više vršiti i znanje što neumornije i korisnije

po volji Božjoj iskorišćavati?!

Svećeničko dostojanstvo ne može nitko ni približno zaslužiti.

Različito znanje koje imamo, istina, stekli smo učenjem, i mukom,

ali oni, koji ovako znanje nemaju, nemaju ga, jer nisu učili, a nisu

učili ili jer im Bog nije dao dosta pameti ili prilike da mogu učiti ili

jer su, dok im je bilo vrijeme zgodno za nauk, morali obavljati druge

poslove (od kojih je plod bio kratkotrajan = cibi consumpti 678 na pr.).

Koliko ih ima koji su od vas bili nadareniji, za nauk voljniji a nisu

imali dopusta ili mogućnosti da uče. Pa ni u samoj Provinciji nema

se prava dičiti svojim svršenim višim školama. Nije to uvijek ni znak

više pameti ni zasluga. Ako je netko i nada reniji, to je opet dar Božji,

radi koje ga se ne smijemo uznositi.

Samo znanje često je sladak plod, daje nam ugodnih pogleda,

ra zu mjevanja, omogućuje nam i čini ugodnim daljne učenje, kod

saobraćaja, razgovora s drugim, daje nam mogućnost da se lakše

snalazimo, da smo ugodniji, društveniji. To je nama samima drago i

ugodno. Ugodno nam je i stoga što vidimo da smo drugima ugodni

i zanimljivi.

Dakle: znanje je često po sebi ugodniji plod rada, nauke, nego

li je plod drugi - materijalnih radova koji se brzo potroše (hrana,

odijelo, kakav uređaj.)

Radi ovih razloga naše kolege koji su ostali u svijetu s malenim

(osnovnim) ili nikakvim školama, našu braću laike, braću koja

nisu učila visoke (osobite) škole imamo smatrati kao one kojima je

naš zajednički Otac - Bog povjerio manje sjetilnu ugodnu službu

nego nama. Nikada ih radi toga ne smijemo prezirati. Ne smijemo

ni misliti da su oni dužni više raditi nego mi. Ne! Istina, svak mora

raditi posao koji mu posluh i potreba nalažu. Stoga će neučeni ili

manje učeni obavljati poslove za koje su - i obzirom na to - određe-

678 Probavljena jela.

177


ni, ali će i učeni - svećenici, profesori - morati što bolje upotrebiti

svoje vrijeme i svoje snage i sposobnosti. Nemaju oni po sebi prava

na dulje spavanje, šetanje, odmaranje, hodanje; na bezobzirnije hranjenje

i gošćenje.

Da ne govorim o drugome (kao što sam počeo) - moram se

nastojati odgovarajućim poslom zaposliti kao što je na pr. zaposlen

u samostan jedan brat laik (f. L. Š. 679 iz Glavica 680). Kakva će mi

sramota na sudnji dan biti kada si radi grijeha lijenosti budem morao

stidjeti pred svojim bratom I .on i tolikim drugim koji su o meni

imali tako lijepo mišljenje.

178

x x x

Ljenčarenje, dangube stvarno kod mene dosta ima. Koji ti je

bio glavni, posebni posao preko tolikih, tako dugih praznika?! One

dosade, slaboće ne bi bilo (barem u onolikoj mjeri), kad bih imao

određeni posao i marljivo se njime bavio. God 1936. praznici ti nisu

bili dosadni, jer si se bavio pripremom za školu, prevođenjem grč.

tekstova.

Lijenčarenje, neradom nećeš se pravo odmoriti nego ćeš još

više izgubiti volju za rad i za nj postajati nesposobniji. Primjer:

slabi težaci, govornici, zanatlije i prije su bili dosta dangubnjaci,

nezagrijani za svoj posao ..... Ljudi na visini svog položaja, bili oni

u bilo kojem staležu, uvijek su nečim zaposleni. Na pr. oci Petrov,

679 Fra Luiđi Šimić rođen u Glavicama (Sinj ) 2. IV. 1901. brat laik, vršeći

uglavnom službu u Sinju, a pred konac života nekoliko godina u samostanu

Gospe od Zdravlja u Splitu. Umro je u Splitu 31. V. 1985. (Nekrolog, Samostan

Gospe od Zdravlja, Split).

680 Glavice područno selo župe Gospe Sinjske u Sinju.


Bajić, 681 B.Radonić 682 uvijek se bave knjigom. Stoga se i pokazuju

kod njih plodovi njihovog zanimanja.

Ti si nekoć odlučivao da ćeš se baviti osobito praktičnim

bogoslovskim disciplinama (moralkom, liturgikom, ascetikom).

Međutim, iako si za to do sada imao dosta prigode, tu si odluku

slabo izvršavao, pa si na pr. u pitanjima liturgije (obrednika) juvenis

tyro. 683 Makni se jedamput. Koji je razlog da ne govoriš Missam de

S. Corde Jesu et de Im. Conceptione? 684 Nečasno! Ti se odlikuješ u

stvaranju (riječ nejasna), kako ćeš ovo, kako ono itd. U zadnje vrijeme

(1942 osobito sanjariš, kako ćeš biti idealan profesor. Tomu je

dokaz i ono što si na zadnjim stranicama napisao (37 - 43 circa 685).

Međutim vrlo se lako može dogoditi da ti tu službu nikada ne dobiješ,

pogotovo u Pr.-ovu. A da je i dobiješ, zar se nebi prije ili kasnije

razočarao? Zar ti se ne bi polomila krila? Zar će onaj, koji je u samostanu

grješnik, na župi biti svetac?

Zar nije u samostanu lakše ostati čist od grijeha nego na župi

u mnogostrukoj zaposlenosti? Ako i u samostanu nemaš prigode

681 Fra Leonardo Bajić (Vojnić - Sinj , 27. IX. l889.- Stara Gradiška 17. II.

1948.) u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja bio je učitelj novaka,

gvardijan, župnik, profesor na bogosloviji. Komunističke su ga vlasti u

Zagrebu 28. srpnja 1947. osudili na kaznu zatvora od 12 godina. Od posljedica

tamnovanja umro je u Staroj Gradiški. (Fra Petar Bezina, Franjevci

Provincije Presvetog Otkupitelja, Split, 1995, 241).

682 Fra Bone Radonić (Kotezi - Vrgorac, 12. II. 1888.- Zagreb, 9. VII. 1945.)

bio je profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, profesor na

bogosloviji u Makarskoj. Partizani su ga na povlačenju prema Austriji

uhitili, i u Zagrebu osudili na smrt bez sudskog postupka. (Fra Petar Bezina,

Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja žrtve rata, Split, 1995. 160 - 164;

Fra Petar Bezina, Progoni biskupa, svećenika i redovnika Spitske metropolije

i Zadarske nadbiskipije, Split, 2000, 250 - 253).

683 Silnički mladić.

684 Koji je razlog ne govoriti Misu Srca Isusova, Bezgrješnog Začeća.

685 Oko, po prilici.

179


za sticanje zasluga, za vježbanje u ljubavi prema Bogu i bližnjemu?

Zajedničke vježbe tj. točnost u njima, strpljivost i zadovoljstvo s

zajedničkom hranom, tolike s. Mise kojima možeš prisustvovati i

Bogu ih u različite svrhe prikazivati, tolike prigode posluha, mrtvenja

i drugih kreposti ...... sve je to ono čime može milost posvećujuća u

tvojoj duši rapidno 686 rasti. Barem isp.-njem možeš se i u samostanu

stojeći dosta zaposliti. Obzirom na tu stvar imaš u samostanu povoljnost

koju na samostalnoj župi ne bi imao. U slučaju neznanja, sumnje,

zapletaja imaš pri ruci (možeš lakše naći) u brata savjet, zgodnu knjigu,

zamjenu, a možeš - što je vrlo važno - u sv. ispovidi savjest umiriti

i očistiti, bude li ti trebalo, jer s tobom stoji brat svećenik. To ti na župi

ne bi bilo tako lako.

Kako u samostanu možeš noć lijepo upotrebiti, kad imaš svijetlo,

sigurnost (da te se neće zvati). Osim ono vremena što ti je svakako

nužno za odmor (spavanje) cijelo ostalo vrijeme možeš upotrebiti

slobodno u nauk i molitvu.

Ako te na ž.pu vuče iskrena želja da Boga ljubiš, duše usre ću ješ

i sebe posvetiš, onda te iste želje imaš i stojeći u samostanu. Takovu

želju stvarno ili imao ili ne imao, moraš je imati, i to jer si kršćanin,

redovnik, a osobito svećenik.

Kako ćeš tu želju, tj. volju Božju živeći u samostanu svaki dan

stvarno, uspješno izvršavati? Ako duhovne vježbe i druge zajedničke

i privatne poslove budeš što savršenije izvršavao. Duhov ne vježbe

moraš sabrano, a druge poslove uredno, potpuno i sa što boljim, čistijom

nakanom izvršivati. To je lako i teško. Teško je ustrajati. Dokaz ti

je to što si o tome često razmišljao, o tome bio uvjeren, a ipak za dulje

vremena nisam provodio odluke na temelju toga uvjerenja učinjene.

Ali, iako je to teško, oko toga moraš najozbiljnije nastojati. Drži se

onoga: danas ću živjeti kao da mi je ovo zadnji dan u životu. Kod

svakoga posla nastoj se tako raspo ložiti i tako ga obavljati kao da ti

je to zadnji posao u životu, na koji Bog osobitim zanimanjem pazi.

686 Brzo.

180


Ovoj stvari, naime da jedan (po jedan) dan što savršenije provedeš

daji najvišu važnost jer budućnosti daljne možda ne ćeš dočekati.

Što može biti lakše nego da ti u ovim vučljivim danima vrci glava,

kao što je na pr. (20. IX - 42) vrcila D. Jozo Čulinu687 na Vojniću, 688

po go tovo kad ideš na selo Misu govoriti. Omnem diem crede tibi

iluxisse supremum689 (pr. za akuz s inf. u vjež. za II. raz., vježba 50?)

Svaki se dan skrušivaj, svaki posao vrši kao djelo koje ti je u

zadnjoj ispovjedi u životu zadano za pokoru. Drži se one: moli kao da

ćeš sutra (a možda već i danas) umrijeti.

Ukoliko se držiš i drugog dijela te izreke: a radi, kao da ćeš uvijek

živjeti, opet kažem, taj rad uzmi za pokoru učinjenih grijeha.

Nastavak sa strane 37.

LAKI GRIJEH

Poslije velikog grijeha najveće zlo. To je pravo zlo. Tko vrijeđa?

Tkoga? Jedan mali grijeh više zla nego sva druga zla svijeta, koja nisu

grijeh.

Mrlja na krasnom odijelu, krasta, čir na zdravom tijelu, crv u krasnoj

jabuci ... to je mali grijeh u duši.

Vidi o tome: Tanquerey-a 690 - druge ašetične knjige.

687 Don Jozo Ćulin rođen u Dugopolju 1916, za svećenika ređen 1. lipnja 1941.

župnik je u Bagalovićim, a onda župni pomoćnik don Šimunu Karamanu

u Dugopolju 1942. Nakon ubojstva don Šimuna, dugopoljskog župnika u

Dugopolju, u Mosoru, premješten je za župnika u Vojnić. Nije prihvaćao

komunističku ideologiju pa su ga partizani crkvenim vratima u Vojniću ubili.

(S. Martinka, Bosančić, Don Jozo Ćulin, Fra Rafo Kalinić - žrtva svoga

svećeništva, Split l994., 48-51).

688 Vojnić, podružnica župe Trilj.

689 Smatraj da ti je svaki dan svanuo najveći, zadnji dan.

690 Ad. Tanquerey, Synopsis theologiae dogmaticae, Parisis, 1959; Ad. Tanquerey,

Synopsis theologiae moralis, Parisis, 1933, pisac nekoliko teoloških

knjiga.

181


Ovo češće pročitaj! 9 kazna lakoga grijeha (nabrojio ih o.

Jadrijević)

1. Umanjuje u duši (razumu) božansko svijetlo, razumjevanje

božanskih, vječnih istina.

2. Slabi volju. Smanjuje joj snagu u borbi proti grijeha i u vježbanju

u krepostima.

3. Čini da duša prima manje (.posvećujuće) milosti. Stoga duša ima

manje ljepote i imat će, dođe li u nebo, manji stupanj slave.

4. Duši čini ružnijom. Mali su grijesi kao čirovi, kraste na zdravu

tijelu

5. Čini da nismo više Božji miljenici ili da smo manji prema broju i

kakvoći tih malih grijeha.

6. Prouzrokuje duševne nemire, skrupule. Neznamo je li učinjeni

tobože mali grijeh uistinu mali ili je u stvari teški. To je za dušu

teška kazna i neugodnost.

7. Stvara put do teškog grijeha.''Qui spernit modica paulatim decidet.

Qui in minori iniquus est in maioribus iniquus erit.'' 691

8. Uzrokuje i teško tjelesne i druge vremenite kazne. 42 dječaka koji

su se rugali Elizeju 692 rastrgne medvjed. Grijesi Ose, 693 Ananije 694

691 ''Tko prezire male stvari polako propada. Tko je u maloj stvari neispravan

bit će i u velikoj stvari neispravan.''

692 Elizej (''Bog je pomogao''). Podrijetlom iz Abel-Mehole, prorok u Izraelu

(2. polovica 9. stoljeća prije Krista). (Biblijski leksikon, Zagreb Kršćanska

sadašnjost, Zagreb, 1972., 80).

693 . Ose, Hošea (knjiga) dobila je ime po proroku koji je podrijetlom iz

sjvernog izraelskog kraljevstva. (Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost,

Zagreb, l972., 113).

694 Ananija, u dogovoru sa svojom ženom Safirom, proda neku njivu i zadržao

za se nešto novca, a ostatak dao apostolima. Petar mu reče da laže ne ljudima

nego Duhu Svetome. »im je Ananija čuo te riječi pao je mrtav. Mladići

su ga iznijeli i pokopali.Poslije tri sata uđe i njegova žena ne znajući što se

dogodilo. I Petar joj reče da se s mužem dogovorila varati Duha Svetog.

Nakon tih riječi pala je mrtva pred noge Petrove. Mladići su došli i pokopali

je uz grob muža. (Dj Ap, 1 5, Biblija, KS, 1987.).

182


i Safire koji su kažnjeni smrću kažu bogoslovi da su bili samo

laki.

9. Pribavlja nam čistilišne muke. Te muke slične paklenima, i

koje traju Bog zna koliko ustanovila je Pravda Božja - za duše

- Božje prijateljice. Kakovo je, onda, zlo laki grijeh?

Lijek proti velikom, malom grijehu i mlakosti jest meditatio

de novissimis. 695

O smrti. 2 glavna izvora svih naših pogrešaka jesu: superbia

et concupiscentia (carnis). 696

Proti oba ova zla korjena izvrsno je uspješno sredstvo promatranje

o smrti. Kako će se poslije smrti brzo zaboraviti i one koji su

po ljudsku i bili veliki za života? Za one koji nešto i poslije smrti

slave možda se može reći ona sv. Augustina: gloriantur ubi non

sunt, cruciantur ubi sunt. 697

Sjećaj se što se kaže da su na pogrebu Aleksandra Vel. 698 rekla

ona tri mudraca V. Nola: 16 nedjelja po Duh., zaključak.

O smrti, sudu, raju i paklu vidi na zgodnim mjestima, od

sv.Pisma St. Zavjeta osobitu knjigu Mudrosti.

Riječi osude prokletih na sudnji dan: Odlazite prokleti u oganj

vječni ... i ono što pakao čini najstrašnijim, njegovu vje čnost (uvijek

- nikada) zapiši na papir i stavi na upadno mjesto u sobi, da ti

uvijek padaju uči i u tebi obnavljaju opasnosna čuvstva.

695 Razmišljanje o najnovijim (zadnjim) stvarima.

696 Oholost i požuda (tijela).

697 Slave se gdje ne postoje, žrtvuju se gdje jesu.

698 Aleksandar Veliki (356. - 323.) sin Filipa II., učenik Aristotela. Kraljem je

postao 336. poslije očeve pogibelji bio je osvajač velikog dijela Europe.

(Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb l966., l, 66 - 67).

183


Nastoj skupljati na jedno mjesto sv..citate de novissimis. 699

Posluži se knjigom ''Thesaurus biblicus'' 700 koju ima fr. Zv. Rado šević

701(?)

Pozitivna sredstva za napredak u kršć. životu (u savršenosti).

To je vršenje redovničkih dužnosti.

Bitne dužnosti svakoga reda to su tri redovnička zavjeta. Neki

redovi daju posebniju važnost jednom od ta tri zavjeta. Tako se kod

Is-vaca ističe poslušnost.

Naša franjevačka karakteristika je naše franjevačko siromaštvo.

Kako je ono u sv. Franji idealno. Bilo je moćno sredstvo proti

onoga što je bilo veliko zlo u Crkvi (u 13 vj) bogastva i raskošja.

Kod nas se mora osobito paziti na izvršenje precepta de non habenda

pecunia. 702

U tom se drži ovog praktičnog savjeta (Kal.): u koliko se možeš

bez novca proći, prođi se. Primaj radije u naravi nego u novcu. [Kod

kuće za kraće vrijeme nije zgodno da ti braća čuvaju novac. Razlozi:

čuđenje, neugodnost o vraćanju, jer to nisi dužan...

------------------------------

Ako budeš u prigodi da radiš sam ekonomiju, sjeti se svoga staroga

mišljenja (programatiziranja) o toj stvari. Osobito se sjeti kako

bi ti bilo jeftinije uzdržavanje kod koje obitelji. Tako ne bi morao

plaćati stolnu poslugu (uzdržavati koje čeljade.

699 O najnovijim (zadnjim) stvarima.

700 Biblijsko bogatstvo.

701 Fra Zvonimir Radošević (Dugopolje, 1915. - Vancouver, 18. VIII. 1988.) u

Franjevačkoj provinciji bio je župnik u Bajagiću i Otoku. Odatle je otišao u

USA. Kratko vrijeme bio je kao duobrižnik za Hrvate , a onda u Vancouver,

Calgary gdje je osnovao župu. Bio je dušobrižnik u Vancouveru, Islandu.

Obolio je na želucu od raka. Umro je i pokopan u groblju Oceanlovico u

Vanvouveru. Nakon nekoliko godina posmrtrni ostaci preneseni su u Dugopolje.

(Nekrolog, Samostan Gospe od Zdravlja, Split).

702 Zapovijedi da ne smije imati novaca.

184


PROPOSITA (ZNAČI)

ODLUKE

(Na ovoj strani sve je napisano

15 - 9 - 1941 preko Duh. vježba).

Nastojati ću da pametne misli, izreke, verse 703 i slične stvari

zapišem, sjetio se toga ja sam ili to doznao od drugoga. Misli koje

mi Bog nadahne zabilježiti ću da ih pišući bolje upamtim, da ih se

kasnije čitajući sjetim, a i u jednom i drugom slučaju i tim Bogu za

njih zahvalim. Radi istih razloga bilježiti ću što dobro, korisno pročitam

ili čujem od drugoga.

''Moje'' u gornjem smislu označiti ću s Kal ili samo s L na

kraju. Upis ću popratiti oznakom datuma 704 osobito zato da kasnije

čitajući vidim kako me je Bog od davna na dobro, za moju sreću,

poticao. To će me imati poticati na veću zahvalnost prema Bogu i na

nastojanje da prvašnju nemarnost u službi Božjoj novom revnošću

nadoknadim.

Uz to uvijek se sjeti da si ti dobrih misli, nadahnuća primao još

od ranog djetinstva svoga, posebno od početka života u sjemeništvu,

a što dakako, nisi upisivao. Sjeti se da su ti i slični pohađaji milosti

Božje kod tebe bili jako česti. To te sjećanje ima poticati na što veću

zahvalnost prema Bogu, na kajanje za nemarnosti i nezahvalnosti, na

poniznu (tvrdu) odluku poboljšanja koje odmah počinji ostvarivati.

Nipošto ovome pisanju ne smije biti cilj da ono kasnije (posebno

iza tvoje smrti) dođe u tuđe ruke, da to drugi vidi i po tome te hvali

i cijeni. Deus, hune propositum nec nunc nec umquam habere volo.

Da ut hoc propositum semper evitam. Dico: semper evitare volo

sicut in hoc ita et in omnibus actionibus meis. Tibi soli, numquam

703 Stihovi.

704 Nadnevak.

185


mihi vel mundo (nisi propter Te) placere volo. Fac ut semper sincere

cupiam nesciri i pro nihil reputari. 705

186

x x x

Pazi da ovo pisanje bude čitljivo, uredno. Neka bude u knjizi

(na pr. ovakovoj) ili na notesu, a ne na komadima papirića (osim u

slučaju potreba, na putu, izvan sobe ... da ne zaboraviš ... od ovakovih

papirića kasnije stvar prepiši da ne propadne i ne padne u tuđe

ruke).

Osobito pazi da kidaš (tj. iskidaj) papiriće na koje si napisao

misne intencije (čim ih izgovoriš ili prepišeš, da ti kasnije ne uzrokuju

skrupule), ispite savjesti za ispovijed ili za posebni ispit. Isto

vrijedi za ispise koji se tiču stvari od župnog ureda.

I OVO NAPISANO 15 - 9 - 41 G.

Gledaj, koliko možeš, da ono što napišeš bude dobro stilizirano.

To će ti zato biti vježba. Muku oko toga sada namjenjujem na slavu

Božju i za pokoru svojih grijeha.

2. Uopće sve svoje čine posvećuj dobrom nakanom. U tu nakanu

unesi, ako je zgodno, sve 4 one ima Misne sacrificium. 706 Ove 4

nakane učini što ranije jutrom.

705 Bože, ovu odluku ni sada ni nikada ne želim imati. Daj da ovu odluku uvijek

izbjegavam. Kažem: želim uvijek izbjegavati kao u ovomu tako i u svim

djelima mojim. Tebi jedinome, nikada sebi ni svijetu (osim radi Tebe) želim

ugađati. Učini da uvijek iskreno želim da se nezna i da o ničem ne razmišljam.

706 Žrtva.


''Primi, Bože, ovo na slavu Tvoju, a za pokoru grijeha mojih

(i onih za koje sam još dužan zadovoljavati), to neka ti bude što je

moguće češći uzdah, i to što promišljeniji i srdačniji.

Imaj u sobi na zgodnu (ne upadno za drugog) mjestu papira

(ili notes) gdje ćeš bilježiti da si se u određeno vrijeme sabrao, križ

poljubi, pokajao se, dobru nakanu obnovio (učinio), strijelovitu

molitvu izrekao i slično.

3. Stvarima čas prije izbrojenim i sličnima najveću važnost daji.

Sjećati se što je moguće češće Boga i Njegove prisutnosti (i prisutnosti

anđela čuvara) pa prema tome svoje stanje sređivati, buditi

prigodom toga razna pobožna čustva, izgovarati razne pobožne (strjelovite)

molitve i uzdahe, probuđivati čine kajanja i dobrih odluka

... ukratko: živjeti s Bogom, po Bogu (Isusu), za Boga [svršetak

kanona ''per ipsum 707], to drži za kondiciju sine qua non 708 za voljni

redovničko - svećenički život.

x x x

Strjelovite molitvice kada si sam moli što je moguće češće, a

nastoj ozbiljno, i ako razborito pa i kada si s drugim njih izgovarati.

Neka te u tome ne vodi nakana isticanja (oholosti) nego želja da Isus

tako jako zavlada tobom, tvojim čuvstvima, da Isusom slobodno, ne

prigušeno, dišeš ne samo u skrovitu mjestu nego i na javi. Kada bi se

na to privikao (a to nastoj) onda to drugima ne bi izgledalo čudno ni

upadno, nego bi im služilo za dobar primjer. Kao primjer i potvrda

za to neka ti služi Valensis.

707 Po njemu.

708 Uvjet bez kojeg ne možeš.

187


188

x x x

Nego da ovo nastojanje da dišeš Isusom i na javi (izgovarajući

i tu strjelovite molitve) bude za te manje nenaravno, da ti bude

lakše, drugima bezprigovorno ... nastoj ujedno ozbiljno da stvarno

i djelom napreduješ u savršenosti: držeći kao novak tijelo u disciplini,

moleći što urednije i sabranije, izbjegavajući u svemu svaki i

najmanji grijeh, uopće što ozbiljnije nastojeći oko svog redovničko

- svećeničkog savršenstva. Tako će te strjelovite molitve poticati na

božji život, a ovaj će život biti hrana strjelovitim molitvama (njihov

temelj i opravdanje.

x x x

4. Iz katekizma o. Bajića ili iz koje druge knjige (molitvenika)

ispiši na komad papira dosta strjelovitih molitava, osobito onih s

oprostom. Taj papir drži u sobi pred sobom i iz njega čitaj i srčano

izgovaraj od vremena do vremena pojedine od napisanih molitvica.

One koje ti se čine zgodnije pocrtaj, nauči ih dobro napamet pa ih

izgovaraj i izvan sobe. Kada ti tko - za koga opravdano nećeš da zna

za tvoje stvari - poviri na vrata sobe, sakrij spomenuti skup strjelovitih

molitava u sto ili gdje je zgodno.

5. više puta razmišljaj o važnosti držanja disciplini u smislu

novačkom. Ono te sjeća svetih misli, odluka, uspomena iz novicijata,

klerikata itd. Obično kada te Bog pohodi raznim dobrim

mislima, pobožnim čuvstvima, potaknućima na dobro, tada osjećaš

neku potrebu držanja discipline. A opet kada si u discipliniranom

stavu ili kada vidiš u tom stavu drugoga, odmah ti padaju na pamet

dobre misli, uspomene, učinjene dobre odluke itd. Dakle: disciplina

i želja za duhovnim napretkom u uskoj su vezi. Stoga nikada nemoj

bagatelizirati 709 disciplinarne 710 propise. Časti one koji ih se drže.

709 Podcjenjivati.

710 Stegovne.


Neka te oni potiču (potaknu) da ih se držiš i ti. I drži ih se, posebno

na stalnim mjestima i u stalnim zgodama: u refektoriju, koru, crkvi,

sakristiji, uopće za vrijeme molitve i duh. vježba.

Nikada bez potrebe ne traži upadni tjelesni komod (noga preko

noge, držanje noge na mjesto gdje kleči koljeno, sjeđenje na šuštama,

mekim sjedalicama, držanje ruku straga...

x x x

Neka ti ne dodije bilo na Misi ili na Oficiji ili bilo gdje uvijek

uredno, potpuno činiti inklinacije, poklone - uopće sve što propisuje

ceremonijal.

Svim ovim činima podmetni čin sjećanja Božje prisutnosti,

dobre nakane.

Neka sve bude svjesno, od srca. Neka one koji te vide potiče na

sveta čuvstva. Neka to bude kao da prvi put činiš sam na posebni jaki

poticaj Božje milosti. Nikada to ne čini nepromišljeno. Primjer: sv.

Frano Saleski pobožnim vladanjem pred Oltarskim Sakramentom

obrati na vjeru u ovom otajstvu nevjernicu koju nije mogao riječima.

6. Ti se više razložno ne možeš ničemu u životu nadati što bi

ti pružilo prigodu da Bogu savršenije služiš, više dobra činiš, bolje

sređuješ duševne račune. Ti si već prošao glavne promjenjljive

faze 711 života. Već si ušao u redoviti monotoni 712 način života. Nije

pametno da misliš: kasnije ću se ozbiljnije dati na duhovni život, biti

ću revan propovjednik, ispovjednik, uzoran pastoralni radnik (otac

711 Odlomci.

712 Istozvučan.

713 Fra Leonardo Buljan (Sinj, 1896. - Karin, 15. XII. 1986.) pomoćnik je

učitelju novaka na Visovcu i Zaostrogu, župni pomoćnik u Vrlici, gvardijan

u Splitu, Sumartinu, Živogošću, župnik u Sumartinu, Gracu/m. Kninu,

Šibeniku, Živogošću, voditelj mladeži, uzoran redovnik, umro je u Karinu.

(Nekrolog, Samostan Gospe od Zdravlja, Split).

189


Buljan 713), kao učitelj (ili profesor) spojit ću učenje s duhovnim

odgajanjem, činiti ću ozbiljniju pokoru, živjeti ću povučenije,

starati ću se samo za slavu Božju i spasenje duša itd. Istina, to su

dobre želje, nakane (neka ti budu i odluke koje ozbiljno nastoj i

izvršavati), ali uvijek daji višu važnost sadašnjosti nego budućnosti,

jer sadašnjost imaš a budućnost možda nećeš imat. Tko

zna kakva ti ona može biti teška, opasna ... ako je budeš i imao?

Možda bi bilo bolje da je i ne dočekaš. Nemoj misliti da si ti

sigurno tako jak da bi bio sposoban izaći kao pobjednik iz svih

kušnja koje bi te mogle snaći. Istina, Bog je spreman svoju učiniti,

ali tvoja je slabost u mnogočemu velika. Tu bi ti trebalo osobite

Božje pomoći, a ti si nevjernošću i netočnošću u dosadašnjem

ži vo tu pokazao da takove pomoći ne zaslužuješ ni onoliko koliko

si morao i mogao zaslužiti.

190

x x x

Stoga uloži svu brigu i nastojanje da sadašnjost što bolje

iskoristiš. Oćutio si (nadahnućem), čuo i čitao toliko spasonosnih,

dobrih, svetih misli, opomena, pobuda, da ih više ne možeš

ni željeti.Ma o čemu nisi poučen, za koje dobro koje možeš učiniti

nisi potaknut?

Odmah, dakle, nastoj da u djelo provađaš dobra potaknuća.

Svom pomnjom svaki dan nastoj da taj dan što savršenije provedeš.

Svaki čin koji obavljaš smatraj kao da ga zadnji put u životu

obavljaš. Tako misli o svakoj kanonskoj uri na oficiju, o svakoj

misi, o svakoj pobožnoj vježbi, o svakom razgovoru i susretaju s

bližnjim svojim. Pomisli i to: Isus će, valjda, više pomnje uložiti

u ocjeni djela učinjenih bliže smrti.

x x x

U tu svrhu imaj (drži) za svaki dan poseban komad papira.

Na nj zabilježi sve važnije čine dana i čini prije, kada ih završiš


napiše uz njihovo ime ocjenu kako si ih izvršio pazeći pri tome

jesi li ih posvetio predhodnom dobrom nakanom, jesi li ih obavljao

u prisutnosti Božjoj, strpljivo, točno, uredno. Jesi li preko

njih učinio kakav grijeh, što zlo djelovao na bližnjega i slično.

191


192


Fr. Rafo’s Spiritual Contemplations

SUMMARY

Fr. Rafo Kalinić, a Franciscan priest and professor at the

Franciscan High School in Sinj and Brnaze (near Sinj), born in

Prugovo in 1910 and burned alive on September 24, 1943 in the

home of Ivan Malbaöa, left behind a manuscript called Spiritual

Contemplations.

In the first part of his Spiritual Contemplations, he writes

about the divine presence and confirms the same by citing the

Holy Bible, the Holy Fathers, St. Augustine, St. Jerome, and other

saints. He points out that the test of conscience is an excellent path

of persistence in the life of a friar. It comprises all: prayer, penance

and gratitude towards God.

The spiritual path leads to a more perfect life if we give ourselves

to the will of God and cherish love towards God. We receive

the greatest good from the hands of God when we completely

surrender ourselves to him, put ourselves at his disposal.

Surrendering ourselves to the will of God is necessary because

everything comes from the hands of God. Surrender is the path

towards joy and safety of eternal life. If a priest surrenders himself

entirely to God, the kingdom of God shall await him. This is why

a priest must be grateful to God because God made him one of his

sons. No friar or priest should ever fear anything. God makes this

earthly life bitter because it is dangerous to be captivated by the

love for earthly goods. If a priest becomes captivated by the love

for earthly goods, his spiritual life is in great danger. God wants

that earthly life be a life of sorrow, misery and pain. Only through

such a life can we reach God and eternal happiness.

God wants that priests surrender to his will because that is how

they can get closer to him.

193


Fr. Rafo followed the spiritual exercises held by Fr. Karlo Nola

with utmost attention. In his manuscript, he describes his observations,

especially when talking about the wows of poverty, chastity and

obedience. The rule and constitutions of St. Francis of Assisi are a

perfect path to God.

Fr. Rafo also followed closely the spiritual exercises held by

Fr. Krsto Kržanić, which can be especially noticed in his contemplations

about meekness, the life of St. Francis of Assisi, the Holy

Virgin Mary. He draws attention to the four final things: judgment,

purgatory, hell and heaven. Fr. Rafo demands of a priest to lead an

ethical life, carry out his duties properly and be moderate in eating,

drinking and clothing.

In the second part, Fr. Rafo’s Spiritual Contemplations talk

about the duties of a priest. A priest must be better than a layman.

He must contemplate religious truths, read the Holy Bible and other

religious books and have a priest counselor. He must always be in

unity with God, strive towards a more perfect world, and remember

God and the Holy Virgin Mary. A priest must always ask himself:

''Who am I?'' and let the answer be: ''I am a priest.'' In his actions,

a priest must always strive towards God and lead others to God as

well. Fr. Rafo advises priests to be reasonable and persistent in their

work, and to replenish the strength they have lost with food, drink

and rest.

A priest faced with a difficulty must always be grateful to God

for the gift of penance and should repeat liturgical rituals, especially

the holy mass, communion and blessing. Fr. Rafo advises priests to

dis cuss the issue of ethics and morality twice a year. A priest must be

committed to God, contemplate religious truths every day because

contemplation leads to holiness and by contemplating we contribute

to the greater glory of God. Such a life ensures one a calm cons cience.

Religious truths will not upset the conscience. That is why priests

must always think piously, carry out their duties diligently and

visit church often.

194


Fr. Rafo demands that priests always be honest and that they do

not hurt or judge anyone. The greatest danger is to think the best of

oneself, to think: ''I am something.''

A priest must lead a more strict, humble and pious life; he must

be especially kind to older people as well as always appear modest

and humble.

In his Spiritual Contemplations, Fr. Rafo writes that priests faced

with a difficulty must be humble and that they should remember

what kind of life they had led in the past. If they do not keep the

promises they gave to God, that is a very bad sign. Priests should be

humble and obedient!

It is great to be the master of one’s passions. Fr. Rafo warns

priests to be aware of their weaknesses. They should tell themselves:

''From now on I must be stronger, braver, humbler and more obedient

because God is watching me.''

Fr. Rafo also followed the spiritual exercises of Fr. Albert Bukić

held in Sinj in 1941. He says that spiritual exercises are a gift from

God. The rule in spiritual exercises is that a priest must contemplate

his final goal. He should remember the Holy Bible: ''Be ye therefore

perfect as your heavenly Father is perfect.'' St. Bernard writes the

following about fraternity: ''In a fraternity, a friar lives a safer life,

stumbles more rarely, rises up faster.'' In his spiritual exercises, a

priest must act in accordance with the following saying: ''Enter

whole, keep alone and come out different.''

''Who are you?'' the Jews asked John the Baptist. All priests

must also ask themselves: ''Who am I?'' The answer must be: ''I

am a priest. God raised me above hundreds of thousands of men.

I can come close to God by practising three vows, i.e. the vows of

poverty, chastity and obedience.''

Brotherly love is the first and the main commandment and

without it, it is useless to speak about leading a virtuous life.

Therefore, approach God by performing your priestly duties!

195


Réflexions spirituelles du frère franciscain Rafo Kalinić

196

RÉSUMÉ

Le père franciscain, frère Rafo Kalinić, né à Prugovo en 1910,

professeur au Lycée franciscain de Sinj, qui brûla vif à Brnaze

(région de Sinj) le 24 septembre 1943, nous a légué ses réflexions

spirituelles en notes manuscrites.

Dans la première partie de ses écrits, frère Rafo médite sur la

présence de Dieu et confirme sa certitude par des citations provenant

des Saintes Ecritures, des écrits des saints Pères de l’Eglise, notamment

de saint Augustin et de saint Jérôme.

Frère Rafo écrit:

''Examiner sa conscience est une excellente méthode pour endurer

une vie vertueuse, alors que l’examen de conscience général

c’est- la gratitude, la pauvreté mendiante, l’examen, le repentir et la

résolution.''

''Le moyen spirituel pour atteindre une vie parfaite consiste à

se conformer à la volonté de Dieu, qui réside dans l’amour envers

Dieu. A l’exception du pécher et de la méchanceté, tout provient de

Dieu. Le plus grand bonheur est de tout recevoir de la main de Dieu,

s’adonner entièrement à Dieu et être totalement à sa disposition. Se

conformer à la volonté de Dieu est indispensable pour que Dieu nous

accorde sa grâce, car tout nous provient de la main de Dieu. C’est

le fondement de toute joie et l’assurance d’une vie éternelle. Nous

devons rendre grâce à Dieu car tout ce que nous possédons, c’est

Dieu qui nous l’accorde. En conséquence, l’homme d’Église n’a rien

à craindre. Dieu créa cette vie douloureuse et amère pour que nous

ne soyons pas attachés et amoureux à cette existence, mais pour que

nous aspirions à une vie sans douleurs, pleurs et malheurs.


''Nous devons nous conformer à la volonté de Dieu car c’est la

voie qui nous conduit plus aisément vers Dieu et c’est par cette voie

que Dieu nous sépare du monde.-''

Frère Rafo discourt sur les Exercices spirituels de frère Karlo

Nola et en formule quelques remarques, notamment au sujet de

l’obéissance, de la pauvreté mendiante et de la chasteté. Les Règles

de saint François d’Assise et les Constitutions sont la voie conduisant

vers Dieu.

Il examine aussi les Exercices spirituels de frère Krsto Kržanić,

notamment sur le vice de mollesse, ainsi que sur saint François

d’Assise, sur la Bienheureuse Vierge Marie et sur les Quatre choses

ultimes. Il conseille une attitude droite dans l’exercice des règles du

sacerdoce et un comportement digne à l’égard de la nourriture, de la

boisson et de l’habit.

Dans la seconde partie des ses Réflexions spirituelles, frère

Rafo souligne que tout prêtre doit aspirer à être toujours meilleur,

notamment du fait que Dieu lui a accordé le don de la réflexion, du

pouvoir de lire et des conseils du confesseur. Frère Rafo ne tardait

donc jamais à s’adresser à Dieu.

Frère Rafo poursuit:

''-Ne succombe jamais au mal-'', dit-il. ''-Tâche d’exécuter chacun

de tes actes de la manière la plus parfaite. Rappelle-toi que tu es

prêtre et que par tes actes et ton savoir tu dois rendre grâce à Dieu,

étant un modèle pour les autres. Exécute tes devoirs avec justesse.

Sois judicieux dans ton travail. Fortifie toi par la nourriture, le rêve

et le repos-''.

''Dans la difficulté, exclame-toi: Merci mon Dieu pour cette

pénitence.'' -

Frère Rafo conseille la répétition du cérémonial, notamment en

ce qui concerne la sainte messe, la communion et la bénédiction. Il le

recommande au moins deux fois par an, et le discours sur la morale

et la casuistique tous les mois. Il recommande un total dévouement

à Dieu au moins un jour dans la semaine et note-:

197


''Le plus agréable apaisement est dans la sainteté. Consacre la

majorité de ton temps à la gloire de Dieu, car une telle existence

assure une conscience sereine. Après une sérieuse méditation sur les

vérités de la foi ne fais jamais rien qui pourrait affecter ta conscience.

Qu’aucun jour ne se passe donc sans une méditation d’au moins

une heure. Exécute scrupuleusement tes devoirs monastiques. Au

cours de la journée va souvent à l’église.''

''Sois toujours sincère. Ne condamne jamais autrui. C’est une

grande tentation de se croire bon et de se considérer important.''

''Réfléchis sur le sens de la prière, à tenir ton corps le plus sérieusement

possible, avec plus d’humilité, de piété et de dévotion,

conduis-toi poliment et avec humilité envers ton prochain et d’une

façon particulière envers les supérieurs.''

''Quand tu es de mauvaise humeur, sois humble et souviens-toi

de ce qui a précédé dans ta vie.''

''Si tu tiens peu ou nullement aux choses desquelles tu t’es autrefois

contenté, c’est un mauvais signe. Sois donc humble.''

''Le suprême, c’est d’être maître de ses passions. Sois conscient

de tes faiblesses et complaisances. Dis-toi, je dois être le plus juste,

le plus pieux car c’est surtout maintenant que Dieu m’observe.''

Frère Rafo discours aussi sur les Exercices spirituels que le frère

Alberto Bukić tenait à Sinj en 1941. Il rappelle que les exercices

spirituels sont un don de Dieu et propose :

''Pénètre y pleinement, demeure y seul et ressort en une autre

personne. Le but en est de méditer sur ton sens.-''

Frère Rafo nous rappelle les paroles des Ecritures-:

''Soyez parfaits comme l’est votre Père céleste.'' ''Souviens-toi

des bienfaits que représentent les ordres religieux, comme le dit saint

Bernard. Dans les ordres on vit avec plus d’assurance, on chute plus

rarement et on se relève plus rapidement.-''

''Des envoyés juifs ont questionné saint Jean-Baptiste-: ''-Qui

es-tu?'' lui ont-ils demandé. De même chaque moine doit se poser la

question ''-Qui suis-je-? '' Dieu l’a distingué entre des millions. Les

198


chemins conduisant vers le Seigneur, pour s’en rapprocher, sont les

voeux d’obéissance, de pauvreté et de chasteté.''

''L’amour fraternel est le premier et principal commandement

de Jésus. Sans cet amour, vains sont tous les efforts visant à un

équilibre personnel. Pour ton prochain, trouve toujours une bonne

explication.-''

''Les méthodes positives pour se rapprocher de Dieu sont

l’observance stricte des devoirs monastiques.''

Traduit par Gérard Denegri

199


200

Spirituales adnotationes P. Raphael

SUMMARIUM

P. Raphael Kalinić, natus in Prugovo 1910. sacerdos - franciscanus,

professor in Franciscano gymnasio in Sinj, in Brnaze (Sinj) 24.

IX. 1943. vivus deflagravit, in manuscripto Spirituales adnotationes

relinquit.

In prima parte Spiritualium adnotationum scribit de Divina

praesentia.et de Sacra Scriptura, sanctorum patrum, ss. Augustini,

Hieroymi et aliorum sanctorum eas confirmat. Examinatio conscientiae

est egregia via perseverantiae in honestate vitae. In illa est laus,

preces, gratiarum actio Deo et paenitentia.

Spiritualis via ad perfectiorem vitam ducit accomodatione

voluntati Dei, et id est amore erga Deum. Maximum lucrum de

manu Domini accipimus si sumus dediti Deo et si sumus ei in dispositione.

Accomodatio voluntati Dei necessaria est, qiuia omnia de

manibus Dei assequimur. Illa est fundamentum gaudio et securitati

aeternae vitae et tunc regnum Dei sacerdotem expectat. Propterea

Deo gratias agamus, quod nos filiis suis fecit. Nullus religiosus,

sacerdos non timenda. Deus hanc vitam terrestrem amara fecit, quia

periculum est amore capi. Si capitur amore, tunc est periculum per

vitam spiritualem. Deus desiderat ut terrestris vita fiat vita fletus,

miseriae et doloris.

Deus vult ut accomodamur voluntati Dei, quia accomodatione

voluntati Dei faciliter profiscicimur Deo, et viciniores sumus ei.

Pater Raphael exercitationibus spiritualibus P. Karoli Nola suas

notationes dat, praesertin quando disputat de voto oboedientiae, paupertatis

et castitatis. Regula s. Francisci Assiensis et Constitutiones

sunt via erga Deum.


Pater Raphael etiam ad exercitationes spirituales P. Kristophori

Kržanić spicet, praesertin ad tepeditatem, deinde ad vitam

S. Francisci Assisiensis, B. M. Virginis et tandem ad quatuor novissima.

Dat consilium in rectos mores, in peragendo sacerdotalium

officiorum et in pleno dignitate in cibo, potu et in veste induendo.

In secunda parte Spiritualium adnotationum P. Raphael de

sacerdotali officio scribit. Omnis sacerdos debet esse melior, meditari,

legere, etiam consiliarium sacerdotem habere; semper cum Deo

in unitate esse, tendere ad perfectionem vitae et memoramini Dei

et B. M. Virginis! Debet interogari quis ego sum? Responsum est:

''Ego sum sacerdos.'' Sacerdos debet semper in suis actionibus favere

Deo et alium ad Deum ducere. P. Raphael consilium dat: officium

praestare, in labore prudens, diligens esse, et vires cibo, somno et

quiete reficere.

Omnis sacerdos in difficultatibus semper debet gratias agere

Deo in donum poenitentiae, facere repititionem ritus caeremonialis,

praesertin quod pertinet ad s. misam, s. communionem et benedictiones.

Suadet saltem bis in anno de problemis moralibus disputare.

Penitus debet esse deditus Deo, omnis dies meditari quia optima

est via ad Deum. Illa nos ad sanctitatem ducit et magnam gloriam

Deo dat. Talis vita est quieta conscientia, secura, severa meditatio.

Veritas religiosa numquam conscientiam exagitabit. Propterea semper

sacerdos debet meditari, pie sua religiosa officia exercere, saepe

ecclesiam visitare.

P. Raphael commendat: semper estote sinceri, a lium num quam

condemnare. Maxima tentatio est de se cogitare optime et credere

de se ego sum praeclarus.

Sacerdos debet severiorem, humiliorem et piorem vitam traducere;

praesertin esse decorus erga natu major, corpus honestum et

supplex tenere.

P. Raphael in suis Spiritualibus anotationibus scribit in difficultatibus

estote humiles et memoramini quid erat apud te in tempore

201


praeterito. Si non exercetis quod promisistis Deo, id est debi lis indicium.

Propterea estote humiles!

Perfectissime est esse dominus suarum concupiscientiarum

Estote conscii suae facilitatis. Solus sibi dic: nunc debeo esse accuratior,

humilior, pior quia me Deus considerat.

P. Raphael spicit in Spirituales meditationes P. Alberti Bukić

tenentes in Sinj l941. et scribit: Spirituales exercitationes sunt donum

Dei. In spiritualibus exercitationibus regula est meditari de suo fine.

Memorari Sacrae Scripturae:'' Estote perfecti sicut est vester pater

perfectus.''. S. Bernardus scribit:'' Securius vivitur, rarius cadit, citius

tollitur.'' In spiritualibus exercitationibus:''Intra totus, remane solus et

et egredere alius.''

Quis es tu?'' Judaei interrogabant'' Joannem Baptistam. Pariter

omnis sacerdos sibi debet ponere rogationem:'' Quis sum ego ?'',

Responsum debet esse.''Ego sum sacerdos.''Deus me ornavit inter

cente decies centena millia homiunum. Dd Deum possum venire

exercens tres vota: oboedientiae, paupertatis et castitatis.

Fraterna caritas est primum et principale praeceptum. Sine istius

praecepti vanum est studium praeditata virtute vitae.

Propterea accessus ad Deum est exercere religiosa officia!

202

E Croatico in latinum sermonem convertit P. Bezina


Geistige betrachtungen von pater Rafael Kalinić

ZUSAMMENFASSUNG

Pater Rafael Kalinić, geboren in Prugovo 1910, Franziskaner

und Priester, Professor am Franziskaner-Gymnasium in Sinj, wurde

am 24. XI. 1943 von SS-Soldaten bei lebendigem Leib verbrannt. Er

hinerließ seine handgeschriebenen geistigen Notizen.

Im ersten Teil schreibt er über Gottes Anwesenheit in der Welt.

Seine Aussagen bekräftigt er mit Zitaten aus der Hl. Schrift und aus

Werken der Kirchenväter.

Alltägliche Gewissenserforschung ist, nach Pater Rafael, das

beste Mittel für Ausdauer im tugenhaften Leben. Wichtiges geistiges

Mittel, um vollkommen zu werden, ist es, Gottes Willen in der

Liebe zu ihm anzunehmen. Alles - außer Sünde und Übel - kommt

von Gott. Aus der Hand Gottes alles anzunehmen und ihm stets zur

Verfügung zu stehen, ist das Fundament unserer Freude und der

Zuversicht, dass wir das ewige Leben erlangen. Für alles, was wir

haben, müssen wir Gott dankbar sein. Der Ordensmann darf keine

Angst zu haben. Gott hat das irdische Leben bitter gemacht damit wir

uns nicht in es verlieben, sondern das andere Leben suchen, wo es

kein Leid und keinen Schmerz mehr gibt. Wenn wir uns dem Willen

Gottes fügen entreißt er uns der Anhänglichkeit an diese Welt.

Pater Rafael verarbeitet die Exerzitien-Texte von Pater Karlo

No la über Gehorsam, Armut und Keuschheit wie auch die Ordensregel

des hl. Franziskus. Er kommentiert auch die Exerzitien texte

von Pater Krste Krûanić, besonders diejenigen über die Untugend

Fa u lheit, über Franziskus von Assisi, über die Jungfrau Maria

203


und über die vier letzten Dinge. Er lehrt die Priester das richtige

Verhalten im Gottesdienst wie auch beim Essen, Trinken und

Anziehen (Kleidung).

Im zweiten Teil der geistigen Betrachtungen schreibt Pater Rafael

dass die Priester, als Seelsorger und Beichtväter, in ihrem christlichen

Leben, vollkommener sein müssen als die Laien. Er bewegt sie dazu

mit folgenden und ähnlichen Sätzen: Versuche, jeden Dienst und

jedes Werk so vollkommen wie möglich zu machen. Bemühe dich,

mit deinen Taten und Worten Gott zu gefallen. Sei immer pünktlich.

In Schwierigkeiten sage: Danke dir, Gott, für diese Buße. Bereite

dich gründlich für die Feier der Hl. Messe und andere Gottesdienste.

Dein Gewissen soll nie mit schwerer Sünde belastet werden. Halte

jeden Tag eine Stunde Meditation (Betrachtung). Verrichte alle

deine Pflichten gewissenhaft. Gehe öfter am Tag in die Kirche und

bete. Sei ehrlich und verurteile niemanden. Bemühe dich, mit allen

Menschen, besonders mit Vorgesetzten, höflich und demütig umzugehen.

Sei nie hochmütig und agressiv, sondern demütig und mild,

so wirst du Menschen für Gott gewinnen. Bemühe dich, Herr deiner

Begierden zu sein. Denke daran, dass Gott immer alles sieht.

Pater Rafael bezieht sich in seinen Notizen auch auf Exerzitien-

Texte von Pater Alberto Bukić aus dem Jahre 1941. Er schreibt:

Beginne deine Exerzitien mit ganzer Hingabe, bleibe bei dir selbst,

und du wirst ein anderer Mensch werden. Bedenke die Vorteile des

Ordenslebens. Der hl. Bernhard hat gesagt: Im Ordensstand lebt man

sicherer, man fällt seltener in Sünde und man steht schneller auf.

Jeder Ordensmann muss sich selbst die Frage stellen: Wer bin ich?

Du bist von Gott unter vielen anderen auserwählt und ausgezeichnet.

Die Heilsmittel der Kirche sind dir näher als anderen Menschen.

Brüderliche Liebe ist das erste und wichtigste Gebot Jesu. Ohne

diese Liebe sind alle anderen Tugenden wertlos.

204

Übersetzt von Fra Žarko Maretić


Fraile/religioso Rafo Contemplaciones espirituales

RESUMEN

El sacerdote franciscano Rafo Kalinic, nacido en Prugovo en el

1910, profesor en el Gimnasio Franciscano de Sinj, falleció quemado

vivo en Brnaze (Sinj) el 24 de septiembre del 1943. dejando en

manuscrito sus contemplaciones espirituales.

En la primera parte de las mismas, escribe acerca de la presencia

de Dios. Su afirmación la confirma citando a los Santos Pad res de la

Biblia, especialmente a San Agostino y a San Jerónimo.

La indagación de la conciencia es un buen medio de perseverancia

de una vida moralmente virtuosa y este examen general de la

conciencia comprende, agradecimiento, petición, prueba, arrepentimiento

y decisión. El camino hacia una vida más espiritual consiste

en adaptarse a la voluntad de Dios. Consiste en el amor hacia Dios

porque, excepto el pecado y la maldad, todo lo demás es Dios.

Lo mejor es recibir todo de las manos de Dios, estarle completamente

entregado y a plena disposición. Debemos entregarnos a

la voluntad de Dios para obtener su misericordia, sin olvidar nunca

que todo nos viene a través de Sus manos. Esto es el fundamento de

la alegría y seguridad a la Vida Eterna.

Todo lo que poseemos nos lo ha brindado Dios y es así que le

debemos nuestro agradecimiento. Es por eso que el religioso no debe

temer. Dios hizo amarga esta vida terrestre para que no nos enamoremos

de ella, para que sepamos desear aquella vida en la que no hay

pena, lágrimas, ni dolor.

Debemos adaptarnos a la Voluntad del Señor porque es el sendero

con el cual viajamos más fácilmente hacia Él, el camino que

nos desprende del Mundo.

205


Fra Rafo cita los ejercicios espirituales de fra Carlos Nole y de

esta manera expresa Sus propias observaciones, acentuando la obediencia,

sencillez y limpieza. Menciona las Normas expresadas por

San Francisco de Assis porque ellas son el camino hacia Dios.

Se menciona también los ejercicios de fr. Krsto Krzanic, especialmente

destacando la desventaja de la pereza. Seguidamente

cita las contemplaciones de San Francisco de Assis al respecto

de la Inmaculada Virgen, rememorando los cuatro últimos actos.

A los sacerdotes les aconseja el correcto comportamiento en el

desempeño de sus deberes como también el porte digno al comer,

beber y vestir.

En la segunda parte de esas Contemplaciones espirituales expresa

que el sacerdote debe ser mejor que las otras personas, porque

Nuestro Señor lo dotó del razonamiento, lectura y consejos del confesionario.

Por lo tanto, nunca es tarde recurrir a Dios. Nunca caigas

en el mal. Cada uno de tus actos trata de efectuarlo lo mejor posible.

Recuerda que eres sacerdote que con tu sabiduría y cualquier otro

acto satisfagas a Dios, dando el mejor ejemplo a los demás. Efectúa

tus deberes con precisión. En las labores actúa con prudencia.

Refuérzate con la comida, sueño y descanso. En las dificultades di:

Gracias Señor mío por el obsequio de esta penitencia.

Fr. Rafo recomienda la repetición del ceremonial, especialmente

el de la Santa Misa, purificación y bendición, por lo menos dos veces

al año. Mientras que la ciencia de la moral y la ciencia de los casos

una vez por mes. La completa entrega a Dios la recomienda por lo

menos una vez por semana. La paz más dulce es la de la santidad. Tu

tiempo dedícaselo a la gloria de Dios, porque una vida así asegura

una conciencia tranquila.

Después de una seria contemplación acerca de la verdad religiosa,

nunca hagas algo que cargue tu conciencia. Por eso nunca no

dejes pasar el día sin meditar una hora. Cumple con responsabilidad

tus deberes de sacerdote. Durante el día a menudo ve a la Iglesia.

Sie m pre se sincero. No juzgues nunca al otro. Es una gran tentación

pensar de si mismo todo lo mejor e imaginarse de ser alguien.

206


Ten cuidado del sentido propio de la oración, del porte corporal

que debe expresar seriedad, humildad, a su vez reflejando cordialidad

y humildad hacia nuestros cercanos, especialmente hacia nuestros

superiores.

Cuando estas malhumorado, debes comportarte humildemente y

no olvides lo que antes ocurría en tu vida.

Si es que no te atienes nada o poco a las cosas por las cuales te

decidiste, eso es un mal presagio. En ese caso lo antes posible entrégate

con humildad.

La perfección comprende la dominación de la pasión. Se conciente

de tu debilidad. Di a si mismo: justamente ahora debo ser más

preciso, fiel a Dios porque es justamente ahora cuando el Señor me

está observando.

Fr. Rafo cita a los Ejercicios Espirituales efectuados por fr.

Alberto Bukic en Sinj en el año 1941. Comenta que los Ejercicios

Espirituales son un don de Dios y para los mismos sugiere: entrégate

completamente, quédate solo y conviértete en otro. La finalidad

de los mismos es que te plantees tu propia finalidad. Rememora las

palabras de la Biblia: ''Sean perfectos como lo es perfecto Vuestro

Señor Celestial''. Recordad el beneficio de ser sacerdote que según

San Bernardo: Como religioso se vive más seguro, son menos las

caídas, son más rápidos los alzamientos.

''Quien eres Tú?'' preguntaron los enviados judíos de San Juan.

Cada sacerdote, de igual manera debe interrogarse: ''¿Quien soy

yo?'' Eres elegido de Dios, entre tantos millones de seres. Los medios

de acercamiento a Dios son la promesa de obediencia, humildad

y pureza.

El amor fraternal es el primer y principal mandamiento de

Jesucristo. En carencia de este amor sería ilusorio tratar de orde narse

a sí mismo. Para cualquier próximo encuentra la palabra justa.

Los medios positivos para el rumbo hacia Dios es precisamente

la ejecución de los deberes sacerdotales.

La traduccion la efectuó;

Adriana C. Ignjatović Znaor

207


208

Gli scritti spirituali di fra’ Fafo

RIASUNTO

Padre Rafo Kalinić, nato a Prugovo nel 1910, sacerdote francescano,

professore nel liceo del suo Istituto a Sinj, bruciato vivo a

Brnaze (Sinj) il 24 settembre 1943, ci ha lasciato alcuni suoi appunti

spirituali che vogliamo publicare in un opuscolo.

Nella prima parte della raccolta dei suoi manoscritti tratta

della presenza di Dio e cita passi della Sacra Scrittura, dei Padri

della Chiesa, in particolare di sant’ Agostino e di san Girolamo.

Egli sottolinea che l’esercizio quotidiano dell’esame di coscienza

è un buon mezzo per ottenere la perseveranza nella pratica della

virtù. L’esame di coscienza, in generale, richiede: l’invocazione

allo Spirito santo per avere luce, la preghiera per scoprire i bisogni

dell’anima, il pentimento e la decisione e la ferma decisione di non

ricadere più negli stessi difetti, il ringraziamento al Signore, per i

doni ricevuti.

Un mezzo spirituale indispensabile per tendere alla vita perfetta

è l’accettazione di se stessi e il conformarsi alla volontà di Dio,

mettendosi a sua disposizione. Questo richiede un forte amore verso

Dio e verso il prossimo.

Infatti, tutto viene da Dio, tranne il peccato che è il vero male

che colpisce le persone e l’umanità. Conformarsi alla volontà del

Padre ci aiuta a rimanere nella vita di grazia, che ci è data attraverso

il Figlio, i sacramenti, l’opera costante della Chiesa e dall’esercizio

delle virtù.

Noi siamo certi che, vivendo in grazia di Dio, saremo felici e

avremo in dono la vita eterna. Nasce spontaneo il ringraziamento

perché tutto ciò che abbiamo, è dono di Dio. Ogni persona che ha


icevuto il battesimo, ogni consacrato ''prevenuto'' dalla grazia gratuita

di Dio, non deve temere nulla, perché è come Gesù, Angello di

Dio donato e immolato per la salvezza del mondo.

Dio ci ha donato la vita nello Spirito che non è sempre facile da

raggiungere, ma pure il desiderio di bramare una vita migliore, quella

del Cielo, dove non ci saranno più dolore, lacrime e angosce.

Conformarci alla volontà di Dio per arrivare più facilmente a

fare scelte coerenti con il Vangelo e, attraverso queste, giungere a

una separazione da ciò che il mondo prospetta nelle sue parti negative.

Fra’ Rafo, accennando agli esercizi spirituali di fra’ Karlo Nola,

offre le sue osservazioni, in particolare sull’ obbedienza, la povertà e

la castità, la Regola di san Francesco d’Assisi, quale via sicura verso

il Padre.

Egli fa anche riferimento agli esercizi di fra’ Krsto Kržanić con

l’accenno alla debolezza della natura umana, accenna alla devozione

di san Francesco, della Beata Vergine Maria e ai novissimi, cioè le

ultime verità: la morte, il giudizo, l’inferno e il paradiso.

Aiuta a tenere una condotta sobria in tutto, e in particolare per

coloro che hanno abbracciato la vita di totale consacrazione nella

vita religiosa e nell’ impegno sacerdotale.

Nella seconda parte degli scritti spirituali, fra’ Rafo parla

dell’importanza che il sacerdote diventi sempre migliore perchè

Dio lo ha beneficato di tanti doni che sono non solo per sé, ma a

servizio della comunità dove svolge il suo ministero. Egli deve assumere,

attraverso la preghiera, la lettura, la meditazione della Parola

lo stesso pensare di Cristo, per poi consigliare, aiutare, renderlo presente

nelle anime delle persone. La forza la trova nel ricorso a Dio,

evitando il male, cercando di portare a compimento nel modo più

perfetto possibile ogni sua opera.

Rivolgendosi ai secerdoti dice: ''Ricordati che sei sacerdote e

che con l’insegnamento e con ogni tuo atto devi tendere alla maggi-

209


or gloria di Dio e attirare a Lui ogni persona. Osserva giustamente i

tuoi impegni, perciò nel lavoro sii prudente, ristorati con il cibo e il

necessario riposo. Nella difficoltà ripeti: ''Grazie Signore per il dono

di questa penitenza''.

Fra’ Rafo, in modo diretto consiglia ai sacerdoti di aggiornarsi

con la lettura e lo studio del Rituale per quando riguarda la santa

Messa, la Comunione e le Benedizioni; almeno due volte all’anno

sulla teologia morale, e sui casi contemplati dal Codice, ogni mese.

Almeno un giorno nella settimana lo dedichi alla meditazione e

all’esame sulla sua totale donazione a Dio. La pace dell’anima porta

alla vera santità.

Trascorri - quindi - il tempo, operando il più possibile per la

maggior gloria di Dio perché ciò assicura il vivere sereni in coscienza.

Dopo aver pensato su qualche verità della fede, non fare azioni

che opprimano la coscienza. Non ti succeda che il giorno trascorra e

che tu non abbia meditato almeno un’ora. In modo serio e coscienzioso

porta a termine gli impegni religiosi. Durante la fornata visita

frequentemente il Santissimo.

Sii sempre sincero. Non giudicare mal l’altro, pensa di te in

positivo, ma non immaginarti di essere qualche: sarebbe una grande

tentazione.

Ricorda in vero senso della preghiera, perché tu possa, con

maggiore serietà, umiltà e devozione curare anche l’atteggiamento

esteriore del corpo. Accostati al prossimo, in particolare ai Supe riori,

con gentilezza e umiltà.

Quando sei di cattivo umore sii umile e ricordati di coloro che

erano presenti prima di te nella vita. Se riconosci di non vivere in

pieno o anche solo in parte i valori, per i quali ti sei deciso alla sequela

di Cristo, nella Chiesa, umiliati.

La perfezione consiste nell’essere padrone delle proprie passioni.

Sii cosciente della tua debolezza, di a te stesso: ''Proprio ora devo

essere più puntuale e devoto perché Dio mi guarda.''

Fra’ Rafo la accenno anche agli esercizi spirituali che fra Alberto

Bukić ha tenuto nel 1941. Egli scrive che gli esercizi sono un dono

210


divino e consiglia, per una buona riuscita degli stessi: ''Negli esercizi

entra tutto, rimani da solo, ed esci cambiato.''

Il motivo della meditazione sia ottenere lo scopo che ti sei prefissato.

Ricorda le parole della Sacra Scrittura: ''Siate perfetti come

è perfetto il Padre vostro nei Cieli.''

Ricordati del significato e del beneficio della vita consacrata

che, come dice san Bernardo, ti offre la possibilità di vivere più

sicuro, raramente si cade, presto ci si innalza.

I Giudei hanno chiesto a Giovanni Battista: ''Che sei?''. Cosi,

og ni consacrato dovrebbe rivolgersi la stessa domanda. ''Chi sono

io?''

Sei onorato da Dio fra tanti milioni di persone.

I mezzi per avvicinarsi a Dio sono i Voti di Obbedienza, di

Povertà e di Castità. L’ amore fraterno è il primo e il più importante

Comandamento di Gesù. Senza questo amore è vano ogni sforzo per

il miglioramento di se stessi. Pensa sempre positivamente di ogni

persona.

Eseguire perfettamente gli impegni religiosi e il mezzo positivo

e sicuro per arrivare a Dio.

Tradotto in italiano: Sr Paolisa Falconi

211


Abraham, 2

Abšalon, 48

Achior 76,78

Adam, 30, 94, 95, 96,115

Albert, Veliki, 92

Aleksandar Veliki, car, 7,184

Alfej, 42

Amasija, prorok, 46

Ambroz, sv., 28,73

Ambrozije, biskup, 26,73

Amos, 45,46

Ananija, 183

Ana, 111

Andrija, 365

Ante, sv., 50, 136,162

Antić, fra Ante, 89,90,125,

126,131,142

Antun, opat, 37

Antun, sv., 37,40, 363

Antun, sv., Pustinjak, 62

Aračić, fra Silvestar, 15

Aristotel, 88,184

Arsenij, đakon, 37

Asurbanipal, car, 46, 88

Atanazije, sv. Veliki, 62

Atila, 78

Augustin, sv., 16, 26, 29, 30,

40, 47, 48, 50, 51, 52, 53,

54, 55, 64, 66, 68, 70, 72,

73, 77, 96, 164, 167, 183

212

OSOBNA IMENA

Babić, fra Augustin, 22

Bačić, fra Petar, 18, 131,

160, 175

Bajić, fra Leonardo, 179,

188

Bar Ilarik, 47

Bašić, Kata, 18

Bašić, Marija, 22

Bazilije, sv., 31, 37, 40, 71

Bazo, fra Lovre, 158

Bebić, fra Bernardin, 22,168

Bencetić, fra Đuro, 87

Benedikt iz Nursije, 154

Benjamin, 59, 64

Berkmans, sv. Ivan, 88

Bernard, sv., 28, 29, 37, 40,

52, 53, 54, 58, 74, 77, 152

Bezina, fra Ivan, 364

Bezina, dr. fra Petar, 1, 3,

5, 9, 10, 11, 14, 22, 24, 89,

149, 163, 168, 179, 364

Bianchini, E, 154

Bilušić, fra Vjenceslav, 131,

160, 174, 176

Bilušić, o. Ivan, 24

Boka, 131, 160

Boleyn, Ana, 104

Bonaventura, sv., 30, 31, 38,

40, 40, 70, 74

Bonefačić, Kvirin, Klement,

Biskup, 18, 19


Borić. o, Stanko, 18

Borgija, 22

Bosančić, s. Martinka, 181

Božitković, fra Jure, 175

Bukić, fra Alberto, 149, 153,

154, 155, 156

Bulat, Gajo, 362, 363, 364

Buljan, fra Leonardo, 190

Cezarije, 58

Cikojević, fra Ante, 127

Ciprijan, crkveni pisac, 60

Cirus, 46

Cvitanović, fra Ante, 168

Čapkun, fra Petar, 21

Čarić, Stipe, 12,20,21

Čulin, don Jozo, 181

Damaz, papa, 26

Dan(iel), prorok, 38

Dante, Alighieri, 91

David, kralj, 34, 39, 40, 47,

48, 49, 51, 52, 59, 65, 77,

78, 84, 112

Deikola, sv., Abat, 53

Dendervvindaka, 114

Dioklecijan, car, 37,40

Domazet, Ante, 22

Dominik, sv., 50, 67

Dorotej, sv., 37, 40, 45, 56

Duns, Skot, 92

Egidije, bl., 68

Elej Šadaj, 28

Elizabeta, Ugarska, sv., 39, 40

Elizej, 111,183

Epiktet, 40

Estera, 65, 139

Ezav, 67, 86

Ezekijel, prorok, 26

Faust, Georg, 88

Filip II, kralj, 184

Fišić, Ladislav, 63

Fra Rafo, 1, 2,3,4,5,7, 8, 9,

10, 11 ,12, 13, 14, 15, 16, 17,

19, 20 , 21, 22, 23, 125, 181,

212, 213

Franco, general, 112

Frano, sv., Asiški, 20, 50, 68,

70, 100, 101, 108, 110, 125,

153, 162, 167, 187

Frano, sv., Ksaverski, 65

Franjo Kluz, 17

Franjo, sv., Saleški, 107,

110, 146

Gančević, fra Ivan, 18

Gatri, 89

Gerih, vođa Vandala, 42

Gertruda, sv., 57, 63

Gilić, fra Ante, 174

Glibotić, fra Ivan, 21

Glibotić, fra Vjenceslav, 21

Göethe, Johann Wolfgang, 88

Golijat, Filistejac, 34

Grgur IX, papa, 67

Grgur, Nazijanski, biskup, 29

Grgur, sv., 48, 49, 67, 76,

77, 80

213


Habacuc, prorok, 44

Hadrijan, car, 40

Hai (Jošua), 78

Henrik VIII, papa, 104

Herod, Veliki, 112

Holofermo, kralj, 60, 76

Hošea, 183

Ignacij, sv., 41, 73,74

Ilija, sv., 73

Inigo de Onaz Loyola, 41

Irud, 122

Isus, 53, 57, 74, 84, 114,

115, 125, 134, 159, 169, 188

Ivan, Iv(an), apostol, 31, 50,

52, 59, 75, 77, 82, 83, 85,

115, 157

Ivan, Krstitelj, 153

Ivan, Zlatousti, 35

Ivanković, fra Ladislav, 163

Izaija, Iz(aia), prorok, 27, 48,

49, 61, 62, 63, 71, 116, 169

Izak, 63

Jadrijević, fra Ante, 162, 165

Jahve, 26, 29, 35, 43, 45, 55,

61, 64, 75, 76

Jakob, 63, 67, 85, 165

Jakov, Esav, 63 ,84

Jehu, 111

Jelenić, fra Julijan, 175

Jelinčić, fra Šimun, 128, 142

Jere, sv., 26, 27, 41, 44, 71

Jer(emija), 27, 41, 62

214

Jeronim, sv., 66, 68, 71, 72,

75, 116

Jesej, 49

Joan(es), 31, 43, 50, 52, 55,

59, 82

Job, 27, 48, 66, 71, 77, 78, 80

Joseph, 38

Josip, 38, 49, 50, 63, 70, 85,

125, 165

Josua, 78

Jovan, makedonski prezbiter, 62

Juda, Makab, 73

Judita, 60, 166

Juniper, franjevac, 37

Jurić, fra Jerko, 21

Jurišić, fra Karlo, 17, 21

Kačići, knezovi, 153

Kaifa, 111,

Kalem, 89

Kalinić, fra Rafo, 2, 3, 5,6,

7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15,

16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23,

40, 125, 181, 223, 362, 364,

365

Karaman, don Šime, 163,

Kasijan, 33, 35, 38,71

Katarina, Aragonska, 104

Katarina, sv., Sijenska, 67,

76, 162

Kempis, Toma, 36

Kir, 45,52

Kiš, Benjamin, 59


Klara, sv., 70,101

Klement, sv., Aleksandrijski, 65

Klimah Ivan, 37, 40

Konstantin, Porfirogenet, car, 7,

Krist, 26, 27, 29, 33, 36, 37,

45, 67, 74, 76, 81, 93, 94, 155

Križ, sv., 70

Kržanić, fra Krsto, 19, 102

Ksenofont, 66

Lacković, Stjepan, 97

Latinac, fra Metod, 21

Lazar, 75, 136

Leon I, Veliki,sv., papa, 42,

78, 104

Leonardo, sv., 90

Lisičić, Pava, 16

Lojola, sv. Ignacije, 6, 41

Lovre, 363

Lozančić, Marija, 23

Luc(a), Luca, 32, 41, 59, 68,

72, 84, 116

Lucije (Lučić, Lucić), Ivan, 70

Ludvina, sv., 70

Lujić, Božo, 63

Luka, apostol, 32, 68, 72,

84, 116

Lup, sv., biskup,78

Luter, 104

Magna, 65

Makarije, sv.,

Aleksandrijski, 81

Malbaša, Ivan, 21

Maningo, 121

Marcelić, dr. fra Josip, 8

Marcijal, 89,91

Mardokej, 65

Marduk, 65

Maretić, mr. fra Žarko, 11,

17, 367

Margarita, Alagu, 169

Marija, 114, 115, 125, 147

Marija, Alaquoque, 169

Marko, evanđelist, 42, 123

Martin, sv., 82

Marulić, Marko, 36

Marulićev trg, 363

Matas, fra Kostantin, 9, 362,

Matakija, 73

Matej, Mat, Mt, evanđelist.,

42, 43, 44, 53, 63, 69, 80, 85

Matić, fra Pavao, 22

Matija, apostol, 45

Matilda, 63

Menđušić, fra Ivon, 21

Meštrović, fra Jozo, 22

Metilda, sv., 63

Mladina, don Jure, 163

Mojsije, 28, 31, 38, 42, 55,

78, 82, 83

Nabukodonozor, car, 47, 60, 76

Nakić, fra Vjenceslav, 103

Napoleon, car, 89

Natan, prorok, 40

Neron, car, 36

Nimac, fra Frano, 22, 97

215


Nola, fra Karlo, 24, 86, 87,

89, 90, 94, 97, 98, 99, 100,

101, 139, 184

Ose, 183

Padovanski, sv. Ante, 20

Paladije, 81

Pavao, apostol, 29, 32, 33,

35, 37, 43, 50, 58, 67, 69, 71,

74, 82, 83, 105, 133, 138, 156,

157, 166

Pavić, I, 35

Pavao, III., papa, 41

Petar, kralj, 152

Petar, apostol, 32, 53, 59, 65,

167, 183

Petrov, fra Stanko, 168, 179

Pilat, 112

Pio XI, papa, 87

Pitagora, 40

Platon, 66, 88, 92, 93, 138

Plenković, 67

Plepel, fra Lujo, 18

Plutarh, 40

Polak, 147

Poljak, Filip, 128

Pompej, 47

Radić, fra Stanko, 21

Radonić, fra Bone, 19,179

Radošević, fra Zvonimir, 184

Ravlić, fra Frano, 152

Rebeka, 63

Rikijus, Bartolomej, 111

216

Rodriguez, o., Alfonzo, 97,

101, 135, 139, 144, 167

Rudan, fra Konrad, 160, 176

Safira, 183

Salamon, kralj, 30, 88, 116

Samardžija, fra Ivon, 22

Samuel, prorok, 45, 46, 47,

48, 49, 63, 64, 65

Sanader, Ante, 367

Sara, 27

Sava, 57

Seneca, Lucius, 36, 40, 71

Seneka, 40, 71

Silov, fra Pavao, 163

Simej, 48, 49

Sirah, 66, 81

Slomšek, Anton, 27, 63, 70

Sokrat, 66, 92, 93, 138

Stadler, nadbiskup, 127

Stipić, fra Mario, 22

Stuparić, fra Jozo (Barba), 90

Sv. Franjo, Asiški, 20, 37

Sv. Klimak, Ivan, 37

Svetica, 56

Šandrić, fra Stjepan, 124

Šarić, 38, 44, 48, 53, 59, 66,

149

Šauber, 58

Šaul, kralj, 29, 34, 48, 59,

64, 65

Šetka, fra Jerko, 21

Šimić, fra Luiđi, 22, 178

Šimun, 59

Šipić, fra Bonifacije, 22


Taida, 27

Tanquerey, 182

Tenšek, T. Z., 35

Teodozije, car, 37

Terezija, sv., Avilska, 91

Terezija, sv., M., 147, 160

Tičić, fra Bernardo, 22

Timotej, Tim(otej), 35

Tito, 47

Tobija, 66, 71, 125

Toma, Akvinski, sv, 41, 92

Tomić, fra Roko, 15

Topić, fra Bernardin, 15

Topić, fra Frano, 160

Trajan, car, 40

Ujević, fra Ćiro, 22

Valensis, o., 129, 134, 136,

137, 142, 147, 188

Vianay, sv., Ivan Marija,

131, 160, 176

Visković, fra Jozo, 22

Vladimir, knez, 112

Vrčić, fra Vjeko, 22

Vuka, fra Ivan, 22

Vuka, Iva, 22

Vuka, Jakov, 18

Vuković, dr. iur. Milan, 14

Vukša, fra Josip, 174

Vukušić, fra Kruno, 22

Zakarija, prorok, 61

Zebedej, 31

Župić, M., 24

217


Abel – Mehola, 183

Afrika, 108

Ajaccio, 89

Alba, 91

Aleksandrija, 30, 62

Allencon, 14, 146

Alverno, 162

Amerika, 98

Amon, 76

Amsterdam, 70

Annecy, 146

Anergo, 146

Anšan, 46

Antiohija, 32,53

Aquila, 91

Aquileja, 78

Arabija, 166

Arapski poluotok, 166

Arapsko more, 166

Ars, 131

Asirija, 46, 76

Asizi, 50, 70, 162

Assur, 46

Atena, 65, 92

Austrija, 179

Azija, 34

Bagalovići, 181

Bajagić, 184

Baška Voda, 19

Belgija, 88

218

ZEMLJOPISNI NAZIVI

Belley, 131

Beocija, 32

Betanija, 136

Betlehem, 26, 34, 46

Betulia, 60

Biokovo, 125

Boceasecca, dvorac, 41

Bogomolja,160,¸163

Bologna, 50

Brabant, 88

Brnaze, 5, 12, 15, 20, 21

Budimiri, 163

Calarogia, 50

Calgary, 184

Carigrad, 112

Cetina, 153

Cezareja, 31, 33

Cezarije, 58

Crveno more, 42, 166

Čapljina, 87

Dalmacija, 26, 70, 87, 365

Dalmatinska zagora, 365

Damask, 57

Desne, 168

Dicmo, 18

Dienst, 88

Dijon, 28

Dolac Donji, 163

Dopruga, 35

Drašnice, 127


Drniš, 103

Dugi Rat, 367

Dugopolje, 163, 181, 184

Dunav, 39

Efraim, 86

Egejsko more, 40, 104

Egina, 92

Egipat, 31, 37, 64, 108, 165

Eisleben, 63

Engleska, 104

Emota, 87

Epir, 40

Etrurija, 42

Eubeja, 88

Europa, 112, 184

Filipi, 33, 51

Firenzza, 91

Francuska, 28, 53, 147

Gaza, 34

Genezaretsko jezero, 53

Glavice (Sinj), 128, 162, 178

Gornji grad, 123

Gračac, 366

Gradac /m, 190

Grčka, 51,104

Guipuzoos, 41

Gvozd, 152

Hakeldon, 42

Hlkida, 88

Heift, 63

Heromeja, 40

Hierapolis, 40

Hrvatska, 2, 70, 87, 123

Hvar, 160, 175

Imotski, 87

Indija, 65

Indijski ocean, 166

Island, 184

Italija, 20, 78, 87, 162

Izrael, 33, 34, 47, 57, 59, 62,

63, 64, 88, 108, 183

Jaffa, 34

Japan, 65

Jeruzalem, 34, 47, 73, 74,

75, 86, 88, 136

Jordan, 153, 166

Jordanija, 166

Judeja, 34, 73, 76, 112

Jugoslavija, 98

Južna Hrvatska, 362

Južna Njemačka, 112

Kadina Glavica, 103

Kafarnaum, 42

Kamešnica, 168

Kalvarija, 5

Karakašica, 124

Karin, 163,190

Karlovac, 87

Kartaga, 60

Kaštel Sućurac, 367

Kempen, 36

Kijevska Rusija, 112

Kir, 46

Klis, 365, 367

219


Knin, 87,160,190

Kolosi, 43

Köln, 35

Korčula, 30,41

Korint, 32,37,43

Kotezi, 179

Kozica, 152,163

La Verna, 162

Liestra, 35

Lisieux, 147

Lyon, 131, 146

Ljubljana, 27, 365

Ljubotić – Promina, 24, 131

Ljubotić, 24

Mađarska (Hungaria), 39

Makarska, 15, 16, 17,19, 24,

125, 127, 162, 175, 179

Mala Azija, 34

Malbaše, 13,21

Marburg, 39

Marija Bistrica, 98

Maroko, 112

Marseille, 35

Maslinska gora, 136

Mediteran, 34

Meksiko, 112

Metković.168, 366

Mezopotamija, 26

Milano, 26, 28, 64, 73, 87

Miljevci, 131

Mincio, 78

Minoi, 78

220

Modrič, 175

Monte Casinno, 41, 154

Mosor, 163,181

Mostar, 87

Mrtvo more, 166

Napulj, 41

Nazaret, 86

Nazianz, 29

Nečaj Srijani, 9, 163

Nezavisna Država Hrvatska, 163

Nikomedija, 40

Nikopol, 40

Nova Sela, 23

Nursie, 154

Njemačka, 112

Oklaj – Promina, 163

Olimp, 51

Omanski zaljev, 166

Omiš, 17, 124, 152, 153, 158, 367

Otok, 184

Padova, 70

Palestina, 34, 42, 112

Panonija, 82

Patmos, 31

Pariz, 30, 41, 182

Patmos, otok, 31

Persorur, 46

Perzija, 65

Petrova gora, 152

Petrov Gvozd, 152

Pirinejski poluotok, 112

Podaca, 168


Podgora, 24

Pompej, 47

Prednja Azija, 34

Promina, 24,163

Prugovo, 9,18,19, 22, 365, 366

Prvić – Šepurine, 89

Rama, 365

Ravenna, 91

Republika Hrvatska, 123

Ričice, 163

Rijeka, 97

Rim, 23, 26, 28, 29, 31, 37,

40, 41, 42, 47, 48, 50, 53, 61,

67, 70, 73, 88, 90

Ruda, 158

Rumunjska, 35

Rupe, 163

Rusija, 112

Sales, 146

Samos, otok, 40

Sarajevo, 175

Savoja, 146

Sicilija, 92

Siena, 62

Sinaj, 42

Sinj, 15, 18, 19, 20, 21, 24, 87,

90, 124, 128, 131, 149, 154,

158, 162, 163, 168, 178, 179,

190, 365

Sion, 51, 86

Sirija, 32, 42

Siverić, 160

Sjeverna Amerika, 112

Slavonska Požega, 87

Slavonski Brod, 87

Solin, 104, 367

Solun, 104

Split, 2, 3, 8, 9, 15, 16, 18, 19,

24, 87, 103, 124, 128, 149,

152, 153, 158, 159, 162, 163,

168, 174, 178, 179, 180, 181,

184, 190, 362, 363, 364, 365,

366, 367

Srednja Dalmacija, 125

Srijemska Mitrovica, 28, 73

St. Helena, 89

Stagira, 88

Stara Gradiška, 149, 179

Stridon, 26

Studenci, 127

Sumartin, 174, 190

Supetar, 367

Svirče, 175

Šalem, 51

Šanan, otok, 65

Šehen, 86

Šibenik, 24, 89, 149, 156,

190, 363, 365

Španjolska, 50, 65, 91,112

Tagasta, 26

Tars, 40

Terracina, 41

Tesalija, 51

Thebaida, 37

221


Tijarica, 163

Tiringija, 63

Tisa, 39

Tours, 82

Trakija, 88

Trier, 28,73

Trilj, 181

Trogir, 70, 367

Turjake, 128

Ugarska, 39

USA, 184

Valencia, 50

Vancouver, 184

Varšava, 87

Veliko Brdo, 127

Visovac, 17, 18, 24, 125,

131, 163, 190, 362, 367

Vještić gora, 168

Vojnić, 179,181

Vrgorac, 179, 367

222

Vrlika, 190, 367

Vrpolje, 156

Vukovar, 87

Zadar, 24,

Zagreb, 14, 19, 24, 25, 26,

27, 28, 30, 31, 32, 33, 34, 35,

36, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 46,

47, 48, 50, 51, 53, 59, 60,

62, 63, 64, 65, 66, 67,70, 73,

76, 78, 82, 86, 87, 88, 89,90,

91, 92,98,104,105, 108, 111,

112, 115, 122, 123, 125,

127,131, 136, 147, 149,152,

153,154,158,160, 163,165,

166, 168,175,179,183, 363,

365

Zaostrog, 90, 160, 168, 190

Zapadna Europa, 154

Zasiok, 163

Živogošće, 168,174


DODATAK

Fra Rafini zapisi nalaze se u debljoj bilježnici, tvrdo uvezenoj,

širina 11,5 cm, a visina 18,5 cm.

Rukopis je pisan s jedne i s druge strane. U prvom dijelu ima

79 stranica, a u drugom 52. Neke stranice nisu ispisane na čitavom

listu. Neispisanih stranica ima od stranice 119-158, 160, 165-197,

199-223, 225-237. Među njima ima i nekoliko stranica djelomično

ispisanih.

Rukopis je dobro sačuvan, a teško je čitljiv. U sljedećim stranicama

I. i II. dio prilažem ih u izvorniku.

223


224

DUHOVNA RAZMATRANJA

FRA RAFE KALINIĆA

I. DIO


II. DIO

225


KAZALO

Fra Rafina duhovna razmišljanja

Fra Josip Marcelić ....................................................................5

Fra Rafina duhovna razmišljanja

Fra Žarko Maretić ....................................................................9

Fra Rafina duhovna razmišljanja

Milan Vuković ........................................................................ 12

Predgovor ............................................................................... 15

Uvod ...................................................................................... 18

I. dio ...................................................................................... 24

O Prisutnosti Božjoj ( R. III 6 ) .................................... 26

U čemu se sastoji ............................................................29

Cilj ove vižbe jest pojedine čine

što savršenije činiti (O Ispitu savjesti ) ...........................33

Ispit savisti ......................................................................40

Prilagođenje volji Božjoj ................................................42

I. Temelj ..........................................................................43

II. Temelj ....................................................................... 44

Koristi ............................................................................48

Druga dobra ove vižbe ....................................................57

Kako olakotiti ovu vižbu? Treba znati.

Sve nam dolazi preko ruku Božjih .................................59

Bog se veoma posebno za nas brine.

Uzdajmo se u Nj kao dica ...............................................60

Efekti ..............................................................................62

Primjeri pripisivanja volji Božjoj u Sv. P........................63

Imamo divnih primjera o tome. (cap. l8) ........................72

Razlozi radi kojih se može želiti smrt ............................73

O podl. V. B., u suhoći i žalosti ......................................78

Sv. P. često priporučuje ovu vižbu ..................................84

Duhovne vježbe od l5 - 23 decembra 1939.

(O. Nola) 15 - XII - 39. 7 1/2.

359

227


Uvod (potreba duh. vježba) ............................................86

1.) Posluh ........................................................................97

2.) Siromaštvo .................................................................98

3.) Ca-titas .....................................................................99

Posebni precepti ............................................................100

Konstitucije ...................................................................101

Duh. vježbe od 16 - 1940 vodi O. Kr. Kržanić .............102

Nešo o sv. Franji ...........................................................108

Mlitavost .......................................................................109

O Meditaciji (razmišljanju) ..........................................110

B. D. M. ........................................................................115

O četirima poslidnjim stvarima ....................................116

Za jelo ...........................................................................119

Prigodom obiteljskih duh. vježbi ...

Non obliviscenda ..........................................................123

Dodaci - pisma ..............................................................124

II. dio

Primis quattuor annis non dubitabam

de validitate ...................................................................127

Zadaća II. (školska) ......................................................128

Saepius legendo utilisanda ............................................129

Vrlo važno (tj. posebna pogibao)! ................................141

Pisano 23 - XII - 1940. ................................................145

Duhovne vježbe u Sinju l941. g. drži o. Bukić ............149

Svrha čovjeka i redovnika ( svećenika )

1 - 1 - 4 - 1 jutarnje razmatranje ..................................150

Zavjet posluha ...............................................................154

O bratskoj ljubavi 15 - 9 - 41 (na večer) .......................157

Pisano u Sinju 24. 8. 42. (u dokolici) ...........................158

Duh. Vježbe u Sinju od 17 - IX. 1942.

Vodi O. A. Jadrijević .....................................................162

Bog naš otac, u 7/4 po podne ...................................... 165

360

228


O mlakosti: Razmatranje i ispit savjesti.

12 3/4 ( 18- IX - 42 ) .....................................................170

Laki grijeh .....................................................................181

Proposita (znači) odluke ...............................................185

I ovo napisano l5 - 9 - 41 g. .........................................186

Fr. Rafo's Spiritual Contemplations ..............................193

Gerard Denegri: Reflexions spirituelles du frère

franciscain Rafo Kalinić ...............................................196

P. P. Bezina: Spirituales adnotationes P. Raphael .........200

Fra Žarko Maretić: Geistige betrachtungen

von pater Rafael Kalinić ...............................................203

Adriana C. Ignjatović Znaor:

Fraile/religioso Rafo Contemplaciones espirituales .....205

Sr. Paolisa Falconi: Gli scritti

spirituali di fra' Rafo .....................................................208

Osobna imena .............................................................. 212

Zemljopisni nazivi ....................................................... 218

Dodatak ................................................................................ 223

Duhovna razmišljanja fra Rafe Kalinića

I. dio ............................................................................. 224

II. dio ........................................................................... 302

Od istog pisca ....................................................................... 362

O piscu ................................................................................. 365

Zahvala ................................................................................ 367

229 361


230 362

OD ISTOG PISCA:

1. Pučko školstvo i franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja.

Doprinos poznavanju razvitka pučkog školstva u Južnoj

Hrvatskoj od 1735. do 1941. godine, Split, 1987., stranica 120,

ilustrirano, kazalo osobnih i zemljopisnih imena, sažetak na

njemačkom jeziku, višebojna naslovna stranica, broširano i tvrdi

uvez, može se dobiti kod pisca, Split, Trga Gaje Bulata 3.

2. Srednje školstvo u Franjevačkoj provinciji Presvetoga

Otkupitelja (1735.-1920.), Split, 1989., stranica 378, ilustrirano,

kazalo osobnih imena i zemljopisnih naziva, sažetak na

njemačkom jeziku, višebojna naslovna stranica, broširano i tvrdi

uvez, može se dobiti kod pisca, Split, Trga Gaje Bulata 3.

3. Studij filozofije Franjevačke provincije Presvetoga

Otkupitelja, Split, 1992., stranica 132, ilustrirano, kazalo osobnih

imena i zemljopisnih naziva, sažetak na njemačkom jeziku,

višebojna naslovna stranica, broširano i tvrdi uvez, može se

dobiti kod pisca, Split, Trga Gaje Bulata 3.

4. Ante Kostantin Matas, Split, 1992., stranica 208, ilustrirano,

kazalo osobnih imena i zemljopisnih naziva, sažetak na njemačkom

jeziku, višebojna naslovna stranica, broširano i tvrdi uvez,

može se dobiti kod pisca, Split, Trga Gaje Bulata 3.

5. Studij bogoslovije u Franjevačkoj provinciji Presvetoga

Otkupitelja (1735.-1918.), Split., stranica 196, ilustrirano,

kazalo osobnih imena i zemljopisnih naziva, sažetak na njemačkom

jeziku, višebojna naslovna stranica, broširano i tvrdi uvez,

može se dobiti kod pisca, Split, Trga Gaje Bulata 3.

6. Fra Rafo Kalinić, Split, 1993., stranica 144, ilustrirano, sažetak

na njemačkom jeziku, višebojna naslovna stranica, broširano,

može se dobiti kod pisca, Split, Trga Gaje Bulata 3.


7. Novicijat Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja,

Split, 1993., stranica 240, ilustrirano, kazalo osobnih imena i

zemljopisnih naziva, sažetak na njemačkom jeziku, višebojna

naslovna stranica, broširana i tvrdi uvez, može se dobiti kod

pisca, Split, Trga Gaje Bulata 3.

8. Kulturni djelatnici Franjevačke provincije Presvetoga

Otkupitelja u 18. i 19. stoljeću, Zagreb, 1994., stranica 220,

izdavač Kršćanska sadašnjosti, Zagreb, Marulićev trg 14, ilustrirano,

sažetak na njemačkom jeziku, kazalo osobnih imena

i zemljopisnih naziva, višebojna naslovna stranica, broširano,

može se dobiti kod Kršćanska sadašnjost, Zagreb, Marulićev trg

14.

9. Rukopisna baština Franjevačke provincije Presvetog

Otkupitelja, Zagreb, 1993., stranica 312, izdavač Kršćanska

sadašnjost, Zagreb, Marulićev trg 14, ilustrirano, sažetak na

njemačkom jeziku, kazalo osobnih imena i zemljopisnih naziva,

višebojna naslovna stranica, broširano, može se dobiti kod

Kršćanska sadašnjost, Zagreb, Marulićev trg 14.

10. Franjevci provincije Presvetoga Otkupitelja žrtve rata 1942.-

1948., Split, 1995., ilustrirano, sažetak na njemačkom, francuskom

i talijanskom jeziku, kazalo osobnih imena i zemljopisnih

naziva, višebojna naslovna stranica, broširano i tvrdi uvez, 404

stranice, može se dobiti kod pisca, Split, Trg Gaje Bulata 3.

11. Ljetopis samostana sv. Lovre u Šibeniku, Split, 1996., broširano,

stranica 246, može se dobiti kod pisca Split, Trg Gaje Bulata 3.

12. Ljetopis samostana svetoga Ante u Kninu, Zagreb, 1998, broširano,

stranica 246, izdavač Hrvatski povijesni institut, Zagreb,

Opatička 10.

13. Šibenska biskupija, kroz dva rata, Šibenik 1998., stranica

460, izdavač Biskupski ordinarijat Šibenik, ilustrirano, broširano,

tvrdi uvez, kazalo osobnih imena i zemljopisnih naziva,

sažetak na engleskom, francuskom, njemačkom, španjolskom i

talijanskom jeziku, višebojna naslovna stranica.

231 363


14. Progoni biskupa, svećenika i redovnika splitske metropolije

i zadarske nadbiskupije 1941.-1992., Split, 2000., stranica

610, izdavač dr. fra Petar Bezina, ilustrirano, tvrdi uvez, kazalo

osobnih imena i zemljopisnih naziva, sažetak na engleskom,

francuskom, latinskom, njemačkom, poljskom, španjolskom i

talijanskom jeziku, višebojna naslovna stranica, može se dobiti

kod pisca Split, Trg Gaje Bulata 3.

15. Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog

Otkupitelja žrtve rata 1941.-1945., Split, 2003., stranica 1278,

ilustrirano, sažetak na engleskom, francuskom, njema č kom,

poljskom, i talijanskom jeziku, kazalo osobnih imena i zemljopisnih

naziva, tvrdi uvez, može se dobiti kod pisca Split, Trg

Gaje Bulata 3.

16. Molitve na čast fra Rafe Kalinića, brošura, Split, 2006., stranica

20, može se dobiti kod pisca Split, Trg Gaje Bulata 3.

17. Fra Ivan Bezina u bunkeru sijena, Split, 2006., stranica 24,

može se dobiti kod pisca Split, Trg Gaje Bulata 3.

18. Fra Rafina duhovna razmišljanja, Split, 2008., stranica 368.,

kazalo imena i zemljopisnih naziva, broširano, sažetak na engleskom,

francuskom, latinskom, njemačkom, španjolskom i talijanskom

jeziku, broširano i tvrdi uvez, može se dobiti kod pisca

Split, Trg Gaje Bulata 3.

19. Tri godine bio sam glavni i odgovorni urednik Hrvatskih obzorja

Matice hrvatske Split.

20. Dvadeset godina sam glavni i odgovorni urednik ''Fra Rafo

Kalinić - žrtva svog svećeništva'' Split. Istu dužnost još

vršim.

232 364


O PISCU

Rodom sam iz Prugova (oko

l5 kilometara udaljeno od Splita),

općina Klis, Županija Splitskodalmatinska,

nakon završenih redovničkih

škola u Franjevačkoj

provinciji Presvetog Otkupitelja,

upisao sam se na Bogoslovni fakultet

i civilno pravo u Zagrebu.

Istovremeno sam bio vjeroučitelj

u župi Gospe od Zdravlja u Splitu

i iz samostana Gospe od Zdravlja

četrnaest godina posluživao župu

Prugovo i povremeno još neke

župe i išao većinom na noge.

Nakon što sam doktorirao iz

prosvjete Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Ljubljani,

bio sam dušobrižnik po župama Dalmatinske zagore i u Šibeniku.

U slobodno vrijeme obilazio sam crkvene i državne arhive

po Dalmaciji i tražio podatke iz područja prosvjete. S kamerom

sam osam i šesnaest napravio pokretne filmove o životu novaka na

Visovcu pod naslovom Nek je blagoslov Gospodnji nad nama

i Proslava slike Gospe Sinjske o 250. obljetnici prenosa slike iz

Rame u Sinj; pa život časnih sestara Franjevki u Šibeniku s naslovom

Kakve smo takve smo, ipak tvoje smo Gospodine i Moj

brat Andrija.

Godine l967, kada je bilo zabranjeno tiskanje vjerskog tiska,

prvi sam se ohrabrio tiskati čestitke Sretan Božić i Sretan Uskrs.

Otposlije se moglo tiskati bilo što s vjerskog područja.

Sa župe u Šibeniku premješten sam u Split i imenovan prvim

urednikom glasila Fra Rafo Kalinić - žrtva svoga svećeništva,

kog do danas uređujem. Vicepostulator sam postupka za proglašenje

blaženim fra Rafe Kalinića.

233 365


Bio sam tri godine urednik Hrvatskih obzorja Matice hrvatske

Split i napisao dosta članaka po raznim listovima.

U vrijeme i poslije Domovinskog rata tražio sam dokumente

o ubijenim svećenicima Franjevačke provincije Presvetog

Otkupitelja i o njima napisao knjigu.

Također sam skupljao dokumente o progonjenim biskupima,

svećenicima, redovnicima i redovnicama Splitske metropolije i

Zadarske nadbiskupije i o tome napisao knjigu. Od Metkovića

do Gračaca istraživao sam ubijene ili nestale vojnike ili civile u

fanjevačkim župama i o tome sam napisao knjigu.

Obradio sam prosvjetu Franjevačke provincije Presvetog

Otkupitelja: Pučko i srednje školstvo, studij filozofije i bogoslovije

te Djelovanje Franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja

na kulturnom polju u XVIII. i XIX. stoljeću.

Značajna mi je knjiga Franjevci provincije Presvetog Otkupitelja

žrtve rata (1942.-1948.)

Sva moja djela popisana su u ovoj knjizi pod naslovom Od

istog pisca.

Spremljeni rukopis Ranjena Franjevačka provincija Presvetog

Otkupitelja čeka tisak, a u pripremi je Monografija

Prugova, Sestre Klarise u Splitu i Memoari.

U samostanu i izvan njega katkada pomažem nekim župama

u dušobrižništvu.

234 366


Zahvala

Za glavno podmirenje tiskarskih

troškova knjige Fra Rafina duhovna

razmišljanja posebno

zahvaljujem županu županije

Splitsko-dalmatinske

gospodinu Anti Sanaderu.

Na njegovu zamolbu sudjelovali su i

načelnici gradova i općina

Dugog Rata, Kaštel Sućurca, Klisa,

Omiša, Solina, Splita, Supetra,

Trogira, Vrgorca i Vrlike.

Posebno hvala i fra Žarku Maretiću,

gvardijanu na Visovcu,

koji je svojim ugledom u inozemstvu,

također pomogao u isplati

tiskarskih troškova.

Pisac

235 367

More magazines by this user
Similar magazines