Info list župe Danilo GOD. IX. br. 21. 2012. – USKRS

Info list župe Danilo GOD. IX. br. 21. 2012. – USKRS

18. III. 10,00 Danilo<br />

11,15 Biranj<br />

Sveti Josip: 11,00 Kraljice<br />

23. III. Put Križa 17,30 Kraljice<br />

25. III. 10,00 Danilo<br />

11,15 Kraljice<br />

Blagovijest 18,00 sv. Petar<br />

30. III. Uskrsna ISPOVIJED<br />

i Križni put 18,00 Kraljice<br />

Cvjetnica: 10,00 Danilo<br />

11,15 Slivno<br />

V. etvrtak: 20,00 Danilo<br />

V. Petak: 20,00 Danilo<br />

V. Subota: 19,30 Sv. Petar<br />

22,00 Danilo<br />

USKRS: 10,00 Danilo<br />

11,15 D. Biranj<br />


Uskrsni pon.: 11,00 Slivno<br />

15. IV. 10,00 Danilo<br />




Sveti Jure: 11,00 D. Biranj<br />

Sveti Marko: 19,30 Danilo<br />



06. V. 10,00 Danilo<br />




UZAŠAŠE 20,00 Danilo<br />



DUHOVI 10,00 Danilo<br />


03. VI. 10,00 Danilo<br />


TIJELOVO 11,00 Danilo<br />

Prva sveta Priest<br />



SVETI ANTE 11,00 Kraljice<br />

Blagoslov djece 18,00 i cvijea<br />

17. VI. 10.00 Danilo<br />


Sv. IVAN Kr. 10,00 Danilo<br />


Sv. PETAR 11,00 B.- sv. P.<br />

01. VII. 10,00 Danilo<br />






Sv. DANIJEL 11,00 Danilo

Dragi župljani!<br />

<br />




Korizmeno vrijeme ili vrijeme posta jest sedmotjedno uvježbavanje<br />

u svojoj unutarnjoj slobodi. Odricanje je test koji nam pokazuje<br />

jesmo li stvarno slobodni. Svi mi imamo neke svoje ovisnosti. Ako se<br />

u ovo vrijeme odriemo alkohola npr., mi time testiramo sebe jesmo<br />

li ovisnici ili smo slobodni. Požuda nas ini ovisnima, a ovisnost je<br />

protivna našem dostojanstvu. Uskraivanjem želimo sebi dokazati<br />

da smo još uvijek u stanju vladati sobom.<br />

Korizma mora u kršaninu probuditi sjeanje na krštenje po kojem<br />

je oišen od grijeha, ali i obavezan živjeti po “dobroj savjesti” održavajui<br />

vjeru u obeanje da e se odrei Sotone i da e služiti Bogu.<br />

Iako kršten, kršanin nije imun od napasti. Dapae, koji puta, što<br />

više nastoji da Bogu revno služi, to se Sotona više trudi i pokušava da<br />

mu na putu postavlja zapreke kao što je htio zakriti put Kristu da ga<br />

sprijei te ne izvrši svoje otkupiteljsko poslanje. Mi kršani moramo u<br />

slinom sluaju upotrebljavati ona ista sredstva kojima se sam Isus<br />

poslužio, a to su pokora, molitva, savršena poslušnost Božjoj volji.<br />

Tko je vjeran Božjoj rijei, tko se njome stalno hrani toga Zli nee<br />

moi nadvladati. Uvijek, a osobito u korizmi, Crkva kao i Isus, ljude<br />

poziva na pokoru. Pokora u svom bitnom znaenju uvijek zahtijeva<br />

promjenu života: od grijeha na krepost, od osrednjosti na revnost,<br />

od revnosti na svetost. Ta se unutarnja promjena ne može ostvariti<br />

bez božanske pomoi; ali Gospodin nije škrt; dok ovjeka poziva na<br />

pokoru, daje mu i potrebnu milost da se može obratiti.<br />

Nije pomirenje s Bogom potrebno samo onome tko je u smrtnom<br />

grijehu; svaki nedostatak velikodušnosti, vjernosti milosti jest zapreka<br />

da se razvija intimno prijateljstvo s Bogom, ohlauje našu povezanost<br />

s njime. Svaki ovjek, pa i najkreposniji, uvijek se mora obraati, tj.<br />

okrenuti se Bogu potpunije i revnije nadvladavajui one slaboe što<br />

smanjuju našu potpunu usmjerenost prema Bogu.<br />

SRETAN USKRS!<br />

Želi vam vaš župnik fra Stanko Dotur

Molitva je put do izljeenja<br />

tijela i duše<br />

Znanstvenici su dokazali da<br />

vjernik udubljen u molitvu potpuno<br />

iskljuuje moždanu koru, a to<br />

oznaava potpunu sigurnost i odsustvo<br />

stresa.<br />

Ruski znanstvenici iz St. Petersburga<br />

napokon su materijalno<br />

dokazali da su udesna izlje-<br />

enja povezana s duhovnošu istinita<br />

te su otkrili mnoge tjelesne<br />

i duševne promjene koje ovjek<br />

može doživjeti u trenutku molitve<br />

ili vjerskog obreda.<br />

Molitva je snažan lijek te ne<br />

samo da regulira sve procese u<br />

ljudskom organizmu, nego i obnavlja<br />

uništenu strukturu svijesti<br />

– tvrdi Valery Slezin, direktor<br />

Laboratorija za neuropsihofiziologiju<br />

na Institutu za istraživanje<br />

i razvoj psihoneurologije u St.<br />

Petersburgu.<br />

Redovnik koji moli potiskuje<br />

stres<br />

Profesor Slezin uspio je izmjeriti<br />

mo molitve te je ustanovio<br />

da redovnik koji moli potpuno<br />

iskljuuje moždanu koru što je<br />

zabilježeno još jedino kod djece<br />

do tri mjeseca koja su sigurna u<br />

blizini svoje majke. Kako ljudi<br />

rastu, osjeaj sigurnosti se sve vi-<br />







še smanjuje, a poveava se moždana<br />

aktivnost. Aktivnost se smanjuje<br />

jedino tijekom dubokog sna<br />

i molitve, a to dobro utjee na<br />

ljude.<br />

Veina bolesti uzrokovana je<br />

negativnim situacijama i problemima<br />

koji tište naš um. Ti se problemi<br />

tijekom molitve povlae ili<br />

ak potpuno nestaju. Znanstvenici<br />

su dokazali da se nakon mise i<br />

drugih vjerskih obreda normalizira<br />

krvni tlak i druge vrijednosti<br />

izmjerene u krvi.<br />

Dokazano je i da zvuk zvona<br />

ubija viruse, a i da sveta voda mijenja<br />

svoja svojstva izljeenja ovisno<br />

o stupnju vjerovanja vjernika.<br />

Pa sada neka netko kaže da<br />

nema znanstvenog dokaza za<br />

postojanje Boga.<br />

5. 11. 2011. krštena Marta Ronevi

Pepelnica je prvi dan korizmenog vremena koje traje 40 dana pred Uskrs,<br />

a budui da pada uvijek u srijedu otuda i drugi naziv ista Srijeda.<br />

Vjernici ovim danom zakorauju u pokorniko vrijeme molitve i posta.<br />

Unutarnju spremnost na obraenje i vršenje duhovnih i tjelesnih djela milosra<br />

potvruju i izvanjskim vidljivim znakom pepeljanja. Naime, toga<br />

dana za vrijeme Mise blagoslivlje se pepeo dobiven od maslinovih granica<br />

koje su bile blagoslovljene prethodne godine na blagdan Cvjetnice.<br />

Sveenik uzima pepeo i posipa ga po glavi svakog koji mu prilazi govore-<br />

i: ˝Obrati se i vjeruj Evanelju˝ ili ˝Spomeni se, ovjee, da si prah i da<br />

eš se u prah pretvoriti ˝.<br />

Na Pepelnicu, istu Srijedu, kao i na Veliki Petak obavezan je post i<br />

nemrs. Zakon nemrsa (ne jesti meso) obavezuje sve one koji su navršili<br />

14. g. života, a zakon posta (ne jesti meso i jesti samo jednom u danu do<br />

sita) one koji su navršili 18. g. života pa do zapoete 60. g. života.<br />

Smisao korizmenih inova otkrivaju nam i predslovlja misnih slavlja.<br />

Tako u I. predslovlju slušamo: ˝…Jer Ti nam svake godine daješ da radosno<br />

ekamo vazmene blagdane, pokorom istimo dušu, revnije se<br />

molimo i vršimo djela ljubavi, te nas primanjem svetih otajstava obdariš<br />

svojim božanskim životom.˝.<br />

U II. predslovlju: ˝… Ti si nama na spasenje odredio ovo korizmeno<br />

vrijeme da se obnovimo u istoi srca, oslobodimo od sebinosti, te u<br />

ovom prolaznom svijetu postignemo neprolazno spasenje…˝.<br />

III. korizmeno predslovlje otkriva nam smisao odricanja: ˝…i da te korizmenim<br />

odricanjem astimo,… Odricanje kroti našu sebinu narav,<br />

otvara nam srce za potrebne po uzoru na Tvoju dobrotu…˝.<br />

IV. korizmeno predslovlje tumai plodove posta: ˝…Ti tjelesnim postom<br />

suzbijaš naše zle sklonosti, uzdižeš dušu, daješ snagu i pobjedu, po<br />

Kristu našem Gospodinu…˝.<br />

Iz korizmenih predslovlja vidljiv je smisao ovog pred uskrsnog vremena<br />

prožetog molitvom, postom, dobrim djelima,… Oni nisu sami sebi<br />

svrhom, ve služe za izgradnju pojedinca, ali imaju i društvenu dimenziju.<br />

Post, na primjer, nije uveden iz medicinskih razloga ili kao<br />

stanovita dijeta kojom bismo u korizmi smršavili. Isto tako nije nam,<br />

kao vjernicima, kroz odricanje cilj uštedjeti, ve ono ega se odriemo,<br />

dati za potrebe onih koji nemaju. To je pravi smisao naših korizmenih<br />

djela. D. Lauš<br />


C<br />



C

Neki arheološki znanstvenici<br />

drže Delmate<br />

jednim od mnogobrojnih<br />

ilirskih plemena a drugi ih smatraju<br />

narodom izmeu drugih ilirskih<br />

naroda. Oni su zauzeli podruje<br />

izmeu tokova rijeka Krke i<br />

Cetine, a glavno im je središte<br />

Delminij /Delminium) u Duvanjskom<br />

polju. ini se da ime Delmati<br />

potjee od njihovog naziva<br />

za ovcu (u alb. jeziku sauvan je<br />

naziv za Delme) koji govori da je<br />

stoarstvo odnosno ovarstvo bila<br />

glavna grana njihova privreivanja.<br />

Snaga Delmata posebno dolazi<br />

do izražaja nakon propasti ilirske<br />

države na elu sa Ardijejcima<br />

(Asgron, Teuta, Gentje 167. god.<br />

pr. Kr.) kada se spuštaju sa svojih<br />

utvrenih gradina prema obali kako<br />

bi zauzeli obalno podruje u<br />

svom susjedstvu (Tragurion, Epetion,<br />

Salona) koja su do tada bila<br />

u posjedu grkih kolonija (Issa).<br />

Istovremeno napadaju i teritorij<br />

svojih susjeda Liburna na zapadu<br />

i oduzimaju im 30-tak naselja me-<br />

u njima i Promonu. Takva agresivnost<br />

Delmata nije mogla tek<br />

tako proi pa uskoro dolazi do žestokih<br />

sukoba s Rimljanima.<br />

Sada nastupa vrijeme krvavih<br />

delmatsko-rimskih ratova koji e<br />

potrajati gotovo 2. st., a završiti<br />

e velikim delmatsko-panonskim<br />

ustankom 6.-9. g. pos. Kr. I njihovim<br />

konanim porazom. Brzina<br />

kojom je planu ovaj posljednji ilirski<br />

ustanak prenerazio je Rimljane<br />

a najviše starog cara Augusta<br />

(Oktavijan). Taj dogaaj jako<br />

je zabrinuo graane Rima, a još<br />

više govor cara Augusta u senatu:<br />

ako ne napnemo svu našu snagu,<br />

neprijatelj je za desetak dana pred<br />

Rimom. U grozniavoj žurbi prebacivale<br />

su se rimske legije iz<br />

drugih provincija u Ilirik ukupno<br />

odo 100 tisua vojnika uz druge<br />

pomone ete i konjicu. Rimskom<br />

vojskom rukovodio je budui car<br />

Tiberije i njegov neak Germanik.<br />

Nakon što je Tiberije na prevaru<br />

(divide et impera) uspio posvaditi<br />

voe ustanka (dezitiatski<br />

baton), zarobio je breutskog batona<br />

(koji je suraivao s rimljanima)<br />

i za kaznu ga ubio. Nakon<br />

toga je bio i on poražen, zarobljen<br />

i odveden u Rim. U Raveni je<br />

bio zatoen. Umro je 12. g. po. K.<br />

Ubrzo e uslijediti proces romanizacije<br />

(rimski kolonisti - vojnici<br />

veterani, aktivna vojska i

trgovci), kada e Rimljani vode-<br />

im Ilirima podijeliti rimsko gra-<br />

ansko pravo uz druge poasti<br />

(npr. titula gradskog vijenika).<br />

Tako e zahvaljujui njima lakše<br />

širiti svoj utjecaj i kulturu. Ovdje<br />

imamo prvorazredni primjer iz<br />

Danila gdje je obitavala autohtona<br />

delmatska zajednica imenom<br />

Ridite te e prema njima kasnije<br />

osnovani ilirsko-rimski municipij<br />

dobiti naziv minicipium Riditarum.<br />

O tome nam govori nadgrobni<br />

cipus s natpisom gdje se spominju<br />

imena dvaju duunvira<br />

(vijenika) Ilira, oca i sina, od<br />

kojih sin nosi titulu princeps Riditarum,<br />

što je potvrda upravo<br />

takve taktike novih gospodara.<br />

Zahvaljujui svom izvanrednom<br />

položaju jer se smjestio uz<br />

glavnu rimsku cestu koja je iz<br />

glavnog središta Salone kretala u<br />



pravcu Skardone, odnosno Promone,<br />

rimski se grad na Danilu<br />

brzo razvijao. Sada romanizirani<br />

Delmati (Ridite) trgovali su sa<br />

širokim zaleem pa i samim Rimom.<br />

Izvozili su ovje meso, vunu,<br />

žito, ulje, vino, te voe i povre,<br />

a uvozili su od hrane morsku<br />

ribu, sol, te iz Rima luksuzno keramiko<br />

posue, staklene boce i<br />

boice s miomirisom i balzamom,<br />

robu i raznovrsni zlatni i<br />

srebreni nakit.<br />

Nakon pacifikacije Ilirika<br />

(proglašenja rimskog mira PAX<br />

ROMANA) car August 31. god.<br />

prije Kr. do 14. god. poslije Kr.<br />

podijelio je Ilirik na dvije nove<br />

provincije Panoniju i Dalmaciju.<br />

Nema sumnje da je Dalmacija<br />

dobila ime po ilirima Delmatima,<br />

jer su Rimljani poštivali hrabre i<br />

jake protivnike. <br />

I S P O V I J E D!<br />

Kakva pretvorba? Grešnik se pretvara u pravednika.<br />

Koliki dolaze kao baštinici pakla, a odlaze kao baštinici neba!<br />

Uskrsnue duše je vee udo nego uskrsnue tijela.<br />

ISPOVIJED: 30. III. u 18,00 na Kraljicama i Križni put<br />

BLAGOSLOV JELA: V. Subota -<br />

16,00 Sv. Ivan, 16,30 Sv. Ante,<br />

19,30 sv. Petar, 22,00 sv. Danijel

Pontifikat Pija IX., koji je trajao<br />

32 godine, od 1846. do 1878., duboko<br />

je obilježio drugu polovinu<br />

19. st. crkvene povijesti. Prilikom<br />

ceremonije ustolienja kardinal mu<br />

je izrekao tradicionalnu formulu<br />

koja glasi „sveti oe, neeš dostii<br />

Petrove dane“, na što je kažu Pio<br />

IX. uzvratio rijeima da to nije<br />

stvar vjere. I zaista je njegova apostolska<br />

služba bila najdulja, tako<br />

da je svojim vremenskim trajanjem<br />

nadmašila sve ostale Petrove nasljednike.<br />

Talijanski poluotok u vrijeme<br />

Pija IX. proživljava nacionalnu<br />

revoluciju koja se sa svojim liberalnim<br />

programom protivila<br />

Crkvi, išavši za tim da se stvori talijanska<br />

nacionalna država u kojoj<br />

je trebala biti ukljuena i Crkvena<br />

država kojom je vladao sam papa.<br />

Tako je 1849. pred navalom talijanskih<br />

revolucionara na elu sa<br />

Giuseppeom Mazzinijem uspostavljena<br />

Rimska republika, a Pio IX.<br />

je morao napustiti Rim i skloniti su<br />

u utvrdi Gaeta blizu Napulja, nakon<br />

ega je vraen u Rim uz sigurnosnu<br />

pratnju francuske vojske<br />

1850. Kada Pijo IX. nije htio stati<br />

na elo pokreta ujedinjenja Italije i<br />

kad je odbio predvoditi rat za<br />

Lombardiju protiv Austrije 1859.,<br />

talijanski nacionalizam postajao je<br />

još više antikatoliki i antipapinski<br />






Crkva u doba Pija IX. 1846.-1878. - Stipe Kljai XII<br />

raspoložen. Dvadeset godina, od<br />

1850. do 1870., trajala je obrana<br />

papinske svjetovne moi nad Crkvenom<br />

državom koja je malo po<br />

malo padala u ruke Kraljevine Pijemont,<br />

glavne sile u procesu ujedinjenja<br />

Italije, dovršenoga poetkom<br />

60-ih godina 19. st. Papinska<br />

svjetovna vlast u Crkvenoj državi<br />

smatrana je nužnim uvjetom za obranu<br />

mogunosti papinskog neovisnog<br />

upravljanja sveopom Crkvom.<br />

Otuda ustrajna borba Pija IX.<br />

s talijanskim nacionalnim pokretom<br />

za ouvanje svjetovne vlasti,<br />

zbog ega se 1870. dobrovoljno<br />

zatoio u Vatikanu nakon što je<br />

Vittorije Emannuele II. od Rima<br />

uinio glavni grad Italije, odbijaju-<br />

i potpisati „Zakon o garancijama“.<br />

Ovime je otvoreno tzv. rimsko<br />

pitanje koje e 60 godina potresati<br />

odnose izmeu papinstva i<br />

vlasti talijanske države oko pitanja<br />

papinskog prava na svjetovnu vlast<br />

koju je posjedovao prije ukidanja<br />

Crkvene države.<br />

Osim politike borbe za neovisnost<br />

papinske vlasti, Pijo IX. je vodio<br />

i znaajnu borbu na doktrinalnom<br />

podruju. Tako je 8. prosinca<br />

1864. objavio encikliku Quanta<br />

Cura s dodatkom nazvanim<br />

Syllabus, odnosno „popisom zabluda<br />

modernoga svijeta“

predstavljenih u 80 toaka.<br />

Syllabus je oštro osudio apsolutnu<br />

autonomiju razuma, vjerski<br />

naturalizam, indiferentizam, materijalizam,<br />

borbu protiv braka i<br />

zagovaranje rastave itd. U vremenu<br />

Pija IX. došlo je do procvata<br />

duhovnog života Crkve, obnove<br />

starih redova poput Gueranguerovih<br />

benediktinaca, dominikanaca<br />

oju je potakao Lacordaire i isusovaca<br />

koje je uspostavio Pio VII.<br />

a nastale su i nove redovnike zajednice<br />

kao što su don Boscovi<br />

salezijanci. Poboljšanje stanje<br />

klera oitovalo se u poveanju<br />

broja zvanja i obnovi stege koja<br />

se izmeu ostaloga oitovala i u<br />

povratku nošenju sveenikog odijela.<br />

Meu klerom 19. st. osobito<br />

svijetli lik svetog župnika Arškoga<br />

Ivana Marije Vianneya koji<br />

je svojom junakom svetosti izvršio<br />

veliki apostolat u Francuskoj<br />

koja je u tom vremenu proživljavala<br />

tešku krizu vjere nakon revolucionarnog<br />

iskustva. Unato ogromnom<br />

antikršanskom i protureligioznom<br />

valu koji je pogodio<br />

Europu u stoljeu poslije Francuske<br />

revolucije, kršanstvo, prije<br />

svega ono katoliko doživljava<br />

izniman polet. U izrazito protestantskoj<br />

engleskoj sredini stasaju<br />



osobnosti poput kardinala Johna<br />

Henrya Newmana i kardinala<br />

Manninga, obraenici na katoli-<br />

anstvo koji svojim dubokim promišljanjem<br />

katolike vjere privla-<br />

e intelektualne snage okupljene<br />

oko tzv. oxofordskoga pokreta.<br />

Njegov voa kardinal Newman<br />

nedavno je kanoniziran za posjeta<br />

Benedikta XVI. Velikoj Britaniji<br />

2010. godine. Inae, važno je<br />

spomenuti još dva znaajna doga-<br />

aja pontifikata Pija IX. a to su<br />

proglašenje dogme o Bezgrešnom<br />

zaeu Blažene Djevice Marije 8.<br />

prosinca 1854. i otvaranje Prvoga<br />

vatikanskoga koncila 1869./70.<br />

Koncil kratak zbog politike okolnosti<br />

oko pritiska na Crkvenu<br />

državu od strane talijanske države,<br />

donio je dvije važne odluke<br />

od iznimnoga znaenja, prva je<br />

dogma o papinskoj nepogrešivosti,<br />

a druga koncilska konstitucija<br />

Dei Filius koja govori o odnosu<br />

vjere i razuma, osuujui pri tom<br />

kriva uenja o fideizmu s jedne i<br />

racionalizmu s druge strane. Posljednje<br />

godine pontifikata Pija IX.<br />

donose antiklerikalne i anticrkvene<br />

okršaje diljem Europe koje vode<br />

liberalne vlade na podruju politike,<br />

kulture, zakonodavstva i<br />

ekonomije, što se osobito osjealo

u Njemakoj gdje je Bismarckov<br />

protestantski i liberalni režim zapoeo<br />

napad na katolike poznat<br />

pod nazivom Kulturkampf.<br />

Ono što je na kraju iznimno<br />

obilježilo ovaj najduži pontifikat<br />

u povijesti bilo je približavanje<br />

pape i Božjeg naroda kojeg je donio<br />

razvoj komunikacijske tehnologije<br />

s pojavom telegrafa i transportna<br />

revolucija s izumima željeznica<br />

i parobroda, što je velikom<br />

broju katolika olakšalo ho-<br />

doašenje u Rim. Tako da papa<br />

više nije bio daleka osoba, nego<br />

pristupaan i blizak ljudima, a<br />

njegove vlastite nedae i problemi<br />

još su ga više približili srcima<br />

vjernika. Tako je Pio IX. postao<br />

prvi voljeni papa moderne povijesti<br />

kojeg su katolici uistinu doživljavali<br />

i voljeli kao svoga oca,<br />

dok je njegova slika kao obiteljski<br />

portret visjela u mnogim krš-<br />

anskim kuama diljem svijeta.<br />

SPIS IZ 1851. g.<br />

otkriva nam tko je na Danilu Kraljicama te godine držao ovce,<br />

kao i neka prezimena kojih više nema na ovom prostoru.<br />

Pavao Stani iz Danilo Birnja podnio je 1851. g. prijavu protiv vlasnika<br />

nepoznatoga stada iz Danilo Kraljica, a koje je na njegovu posjedu<br />

- Duga Njiva napravilo štetu. Na odgovornost je pozvan glavar Danilo<br />

Kraljica Ante Sulje, a kako on nije uspio prokazati ime vlasnika,<br />

po odredbama zakona iz 1833. svi gospodari u Danilo Kraljicama bili<br />

su osueni na nadoknadu štete. Bili su to tada: Pajo Mišura, Ika Samaluk<br />

ud. Krste, Josip, Nikola i Marko Samaluk. Ante, Mate i Nikola<br />

Strian i ? Sulje, Nikola, Ante i Stipan Vuenovi, Ivan, Mate, Jakov i<br />

Ante Marjanovi, Ivan Vukši, Ivan Kljaji, Mate i Andrija Klisovi,<br />

Lovre Rak, Cvita Stipe Sulje, Mate Rak, Šimun, Lovre, Bartol i Jakov<br />

Klisovi, Ante Lapo, Josip Miki, Toma Erak i Jure Mikori, Luka,<br />

Nikola i Jure Spahija, Ivan i Mate Grandeš, Ivan Grubiši, Mate Banovac,<br />

Mate Siardeli, Mate Gega, Toma Rak, Ante Sulje, Lovre i<br />

Paško Vukši, Jakov, Ante, Toma i Mijo Ramadža, Mate Brali, Ivan,<br />

Ivan, Jakov i Ante Mišura. Još 1843. u Danilo Kraljicama se spominje<br />

obitelj Klari koja na ovim prostorima obitava još od poetka 18. st.





i<br />

Blaženi koji slušaju rije Božju i drže je!<br />



Ako pogledamo istini u oi, moramo priznati da ne pripadamo o-<br />



nima koji potpuno sprovode u svoj život Božju rije. I po tome se ne<br />

možemo<br />

ponositi da smo djeca Marijina, makar kao narod Hrvati<br />

spadaju<br />

u one gdje se najviše štuje Gospa. Rijeima: da! Svetištima:<br />

da!<br />

Ali u praksi - upravo kao narod Hrvate sramote tri teška narodna<br />

grijeha,<br />

a to su: psovka, gaženje dana Gospodnjega i pobaaj.<br />


1. Ne samo muškarci, nego i žene, pa i djeca danas upotrebljavaju<br />


takav rjenik kao da su ga uili negdje na visokim avolskim<br />



školama: nema svetinje koja se psovkom ne pogruje.<br />

2.<br />

Nedjelje i blagdani za mnoge su radni ili izletniki dani, a da ne<br />

govorimo o nemaru za misu.<br />


Pobaaj je u Hrvata na svjetskoj listi - na prvom mjestu.<br />

I nakon svega toga istiemo kako smo mi Hrvati Marijina djeca.<br />


Ne lažimo samima sebi. Biti dijete Marijino znai initi što i ona:<br />


slušati Božju rije i živjeti po njoj! inimo li to?<br />


Ne postoje u svijetu sretne i nesretne stvari. Ne postoji sretno i nesretno<br />

vrijeme. Vrijeme mi stvaramo i ono e biti onakvo kakvim ga<br />

mi stvorimo: stvarima oko sebe mi sami dajemo vrijednost.<br />

Koliki roditelji drže moralne pouke svojoj djeci, a svojim primjerom<br />

sve to pobiju? Meutim, primjer je najbolji odgajatelj. Koliki<br />

misle da svoju djecu pravilno odgajaju, a po vei dio dana ne znaju<br />

gdje su im uope djeca, što rade, s kim se druže. U crkvu ih, možda,<br />

šalju, a sami nikako ili rijetko u nju zalaze. Pogledajmo se: jesmo li<br />

doista ozbiljno zaraženi zlima današnjeg vremena. I potražimo lijenika:<br />

Gospodine, ako hoeš, možeš me ozdraviti. ut emo njegovu<br />

rije: Hou, budi ist! Ali, idi pokaži se sveeniku!<br />

Roditelji, “pokažite” se kod nedjeljne sv. Mise, a svoje dijete još i<br />

kod vjeronaune poduke i Bog e blagosloviti vaše trude. Jedino s<br />

Bogom e te sauvati zdravi naraštaj za sebe, za svoj narod i svoju<br />

Crvku. Misa nas oplemenjuje, ona nas mijenja i ini boljima pred<br />

Bogom i pred bližnjima. To je ono što se zove “svetost”.

Z<br />






Fra Stjepan Zlatovi, župnik - 28. I. 1865. - 15. II. 1871.<br />

Prastara doba<br />

Ovo plemenito<br />

prodolje nije<br />

moglo ni u najstarie<br />

doba prez<br />

opasno ostati<br />

ljudima, kako nije ni u staro, sridnje<br />

i najnovie. Pitome ravnice,<br />

plodne i bogate morale su pozornost<br />

navui prastarih stanovnika<br />

ovih okolica. Slabi smo i siromašni,<br />

s toga nam nije dato raztvoriti<br />

ove davne knjige, koje se vide u<br />

nimim ostacima davnih vrimena,<br />

koje pokazuju nekadašnju budunost!<br />

O pridrimskim vrimenima<br />

mogla bi se zabiližiti spomena istih<br />

Venda u ovom mistu, ako bi<br />

se to dalo dokazati iz dva napisa<br />

ovdi našasta. 1. veli:<br />

VENDO. TVDANIANA.<br />

DOME. M. F. ANORVU. XXI.<br />

H. S. EST. (1)<br />

Druga ovako:<br />

VENDO. TRITANERI. APIN-<br />

SI. F. ANN. XXX. H. S. E.<br />

Ako se to može tako suditi, to<br />

bi mogli lipih svidoanstava imati<br />

o stanovnicim Slovinim u ovih<br />

stranah i prvo prišastja Hrvata, i<br />

suditi, da su Rimljani samo gospodovali<br />

amo privrimeno, a Slovini<br />

starenici i pravi posidnici bili<br />

ovih mista. Ako bi stvar drugie<br />

bila, a mi emo pritrgnuti nagadjanja<br />

i na druga prii. Kako na više<br />

strana našega primorja kud<br />

sam prolazio, tako i ovdi sam opazio<br />

velike gromile suhog kamenja<br />

nasute ljudskim rukam. To<br />

nebi smili suditi, da je ni od rimskih<br />

doba ni iposlidnjih vrimena;<br />

ja bi sudio, da su to ostanci daljih<br />

davnina. Na druga mista su ih ljudi<br />

razkopavali, ter bi obiajno našli<br />

u njima jedan ili više grobova<br />

ljudskih, po koji komad starog oružia<br />

ili ratila. Okolo Danila nije<br />

još niko u nje kreao, a ima ih<br />

dosta velikih i ogromnih. Na strani<br />

Trtra pri onoj dolini, kud su kasnie<br />

Rimljani saveli kolovoz u<br />

polje, stoje tri stavljene na razmirni<br />

trokkut. Narod sad to misto<br />

zove Ivankovae; dvi su velike,<br />

ona do sivera malo manja. Njihova<br />

veliina zauzimat e na tlehu<br />

do 40 stopa diametra, a u visinu<br />

do 10. Dakako u visinu su morale<br />

puno vee biti; ali suho kamenje<br />

svedjer se obara i postaje širia a<br />

nižia; morale su u prvata biti nasute<br />

na nain piramida. Jedna je

z<br />







zz<br />







































(1) Ovaj nam napis nepoznat.<br />

Želimo, da nam vrli dopisnik i<br />

povjerenik pošalje toan prijepis<br />

svih napisa njemu poznatih, u<br />

Danilu i drugdje iznadjenih.<br />

(2) Takva izvieša veoma su važna<br />

po nas, te emo jih vele rado<br />

primiti i obielodaniti; a na ovomu<br />

Vam se utivo zahvaljujemo..<br />

S. Ljubi<br />

Iz “Viestnik narodnog zemaljskog<br />

muzeja” Zg. 1870. str. 159-160






Prikupio: Ive Blae<br />

Nakon ciparskoga rata Mleani i Turci su 3.8. 1576. sklopili dokument<br />

razdiobe po kojem su podruja netom ugašenih župa Biranj ostao pod mletakom<br />

upravom, a Orišje pod Turskom upravom u sastavu kliškog sandžaka.<br />

Za Kandijskog rata 1645./69. Turci su zauzeli Biranj, Dubravu i Bilice iz<br />

kojih su napadali Šibenik. Nakon rata Husein paša došao je 15. 10. 1671. u<br />

Gornje Polje, danas danilsko, te je 30. 10. 1675. s mletakim upraviteljem<br />

Dalmacije Georgijem Morosinijem potpisao dokument razdiobe odustavši od<br />

Bilica, Dubrave, Birnja. Turska vojska je 1683. opkolila Be, koji je spasio<br />

poljski kralj Jan Sobietski, te je tako zapoeo tzv. Beki rat u kojem je osloboen<br />

najvei dio današnje Hrvatske. U ovaj rat su se 1684. ukljuili i Mle-<br />

ani potpomažui ustanike u zaleu dotadašnje Dalmacije. Mirovnim ugovorom<br />

u Srijemskim Karlovcima 1699. te su krajeve i preuzeli nazvavši ih novom<br />

steevinom. Mletaki upravitelj Dalmacije Vicenzo Vedramin dao je<br />

1709. napraviti kartu Dalmacije s naznakom nove i stare steevine iz koje se<br />

vidi da je Biranj bio dio stare steevine, a dotadašnje Orišje, sad s novim imenom<br />

selo svetog Danijela, dio nove steevine. U imovinsko pravnim odnosima<br />

velika je razlika jedne u odnosu na drugu. U novoj steevini zemlja<br />

je bila državno vlasništvo na koju su državni službenici doseljavali novo stanovništvo<br />

dijelei mu zemlju uz obvezu prema državi davanja 1/10 od uroda<br />

i vojnu službu. U staroj steevini poljoprivredno zemljište je bilo u vlasništvu<br />

plemstva, Crkve i bogatih puana koju bi oni iznajmljivali najmoprimcima<br />

sklapajui s njima kmetske pogodbe po kojim bi najmoprimac kao kmet<br />

obraivao vlasniku zemlju dajui mu dohodak od 1/3, 1/4, ili 1/5 uroda, ovisno<br />

o pogodbi. Vlasnik je mogao putem suda razvri pogodbu ako kmet ne<br />

bi izvršavao preuzete obaveze. Kmet je svoje pravo mogao prodati drugom<br />

kmetu, ali se nije smio buniti protiv vlasnika. Pobuna kmetova u Gornjem<br />

Polju 1521. ugušena je odsijecanjem glave pobunjenicima, a pobunu 1797.<br />

smirili su fratri, meu kojima se istakao fra Fortunat Samaluk roen u Danilu<br />

Kraljicama. Osim po kmetskom pravu seljaci su posjedovali zemlju i kao<br />

koristovni vlasnici ogranieni vrhovnim vlasnikom kojemu su davali simbolinu<br />

dau, te kao vrhovni vlasnici upravljali svojom zemljom po svojoj volji.<br />

Ovo stanje se održalo do 1930. kada je ukinuto kmetsko pravo, a nosioci<br />

istoga na nekoj zemlji, od najkasnije 1878. dobili su pravo prvokupa iste na<br />

nain, kad bi im bilo dosueno vlasništvo država bi obeštetila bivše vlasnike,<br />

a novi bi to državi vraao narednih godina kroz plaanje poreza. Sva gore<br />

spomenuta prava bila su nasljedna, prelazei s nosioca prava na njegove zakonite<br />

nasljednike. O nasljedstvu se vodila velika briga. Nositelj imovine bi

ostavljao usmenu oporuku trojici svjedoka po kojim bi muškim potomcima<br />

ostavljao udio 3 puta vei nego ženskim potomcima. Udovicama bi se<br />

ostavljalo uglavnom pravo plodouživanja, esto uvjetovano njenim do udovikim<br />

statusom. Udovice bi dobivale imovinu umrle djece koja bi imala<br />

imovinu, a ne bi imala supružnika i potomstva. Sestre su se uglavnom<br />

odricale nasljedstva u korist brae. ovjek koji bi imao samo žensko potomstvo<br />

ostavljao im je, uglavnom, nužni dio, a veinu bi ostavio brai ili<br />

njihovim sinovima. Imovinom se osiguravao status obitelji u zajednici koji<br />

se temeljio na veliini kue i posjeda. Katastarski službenici su 1846.<br />

sastavili popis estica zgrada kojih je u Danilo Birnju bilo 96. Uz dvije<br />

crkve, bile su to prizemne obiteljske kue s gospodarskim zgradama, osim<br />

jedne kule tj. kue na kat, vlasništvo Nikole Blae p. Jure. Grgo Blae p.<br />

Ivana imao je vlastitu kuu s gospodarskim zgradama, a sinovi njegova<br />

strica Marka Ivan i Lovre Blae iz Varoša imali su štalu u Birnju dok su<br />

sva trojica bili suvlasnici jedne obiteljske kue s gospodarskim zgradama<br />

u Birnju i Varošu.<br />

Grgo i Marko Višnji p. Mate, doseljenici iz Varoša bili su suvlasnici<br />

zgrada u Birnju i Varošu, zajedno sa stricem Ivanom p. Jakova koji je tada<br />

živio u Varošu. Mate elar p. Marka iz Varoša imao je meu zgradama<br />

Malenica, koje su sve bile vlasništvo Josipa p. Mije, štalu danas vlasništvo<br />

Malenica. Štalu su imali i Dominik Relja i Mate Pavi iz Dubrave. Obitelji<br />

Braica, Aužina, Žaja, Lemac, Rudan iz Radonjia imali su 10 štala na<br />

dijelu Kremenova koji je pripadao Danilo Birnju. Na ovom prostoru kasnije<br />

su gradili i obiteljske kue izbjegavši pri tome, osim formalno pravno<br />

i praktiki se integrirati u seosku zajednicu Danilo Birnja.<br />

Obitelj Ivana Vrljac iz Varoša se nikada nije trajno naselila u svoju ku-<br />

u u Birnju uz granicu s Dubravom, kao ni obitelj Iljadica iz Varoša u<br />

svoju kuu na južnom rubu polja uz granicu s Danilo Kraljicama, te nikada<br />

od seoskoga zbora nisu bili priznati punopravnim lanovima seoske<br />

zajednice. Pet kua su bile u ruševnom stanju: jedna u Višnjia vlasništvo<br />

Ivana Višnji, jedna u Blaia vlasništvo Ivana Protege iz Dubrave, jedna<br />

u Maglova vlasništvo Mate Maglov i dvije u Stania, vlasništvo Pavla<br />

Stani. U meuvremenu, od sastavljanja varoškog Anagrafa 1828. do sastavljanja<br />

zapisnika estica zgrada, u Birnju su sagraene 4 nove kue, uz<br />

kuu Frane Zori p. Mije, danas vlasništvo Fakaca kuu je sagradio Ante<br />

Fakac. Do njega kuu je sagradio Luka Fakac, danas vlasništvo obitelji<br />

Blae reenih Gavuna. Nešto dalje od njih kuu je sagradio Mate Rupi p.

Grge, a izmeu Maglova i Stania kuu je sagradio Šimun Batinica. Na<br />

ovom prostoru kasnije se spominje i kua Jakova Pekas. Katastarski službenici<br />

su 1883. sastavili popise posjeda s naznakom prihoda i veliine<br />

posjeda. Dobro stojeim posjednicima zemlju bi obraivali najamnici, a<br />

nekima i sluge. U Matici umrlih Danilo Kraljica vidi se da je jedna obitelj<br />

Varnica iz Slivna služila u mojoj obitelji, a u sudskim spisima u parnici<br />

Dubrave i Birnja, neki svjedoci istiu poznavanje problema, jer su<br />

bili sluge. Grgo Krni iz Konjevrata u Ivana Višnji, Pavo Naki iz Mirlovia<br />

u Ivana Pilipac, Ivan Bili iz Pakova Sela u Grge Zori, Šimun<br />

Lalica iz D. Kraljica u Stipe Vrljac. Za nagradu su dobivali smještaj i<br />

hranu, a po navršenoj godini službe novu obuu i ovcu staru 2 godine.<br />

Vlasnici velikih stada davali bi dio stada, kao moja obitelj obitelji Mišura,<br />

dijelei dobit po pola. O osobama slabog imovinskog stanja vodile bi<br />

brigu i institucije. Opinska uprava 1878. obavještava glavare sela, pa<br />

tako i naše župe Danilo Birnja, Matu Višnji p. Grge, Danilo Kraljica<br />

Nikolu Mišura i Slivna Perkovi Jakova Erceg da je od zemaljske zaklade<br />

u Zadru isposlovala povoljne zajmove za potrebne pa traži od glavara<br />

da dostave imena. Rijetki bi bili u takvoj neimaštini ili ih uope ne bi bilo.<br />

Meutim, glavar Danilo Birnja Luka Višnji 1913. moli opinu da<br />

oprosti selu globe budui da je krupa otukla danilsko polje, te se nalaze u<br />

slaboj ekonomskoj situaciji. Te godine u danilskom polju živjelo je 46<br />

obitelji s 254 stanovnika uz pravoslavnu obitelj Pavkovi u Birnju, a u<br />

Danilo Kraljicama 99 obitelji sa 657 stanovnika. To je bio i poetak dugogodišnje<br />

i ekonomski iscrpljujue parnice s Dubravom. Idue godine<br />

zapoeo je I. svjetski rat u kojem su sudjelovali mnogi, a smrtno stradali:<br />

Ante Svraak, Šimun Pavkovi, Toma Fakac, Filip Pilipac i Nikola Malenica,<br />

dok se Luka Ronevi zadržao u dugogodišnjem zarobljeništvu u<br />

Rusiji. Za potrebe rata opinska uprava dala je 27. 1. 1915. sastaviti stoni<br />

fond po kojem je u D. Birnju bilo 6 volova, 2 krave, 2 juneta, 1200<br />

ovaca, 20 svinja i 10 koza, a u D. Kraljicama 15 volova, 5 krava, 1000<br />

ovaca i 30 svinja, dok je Dubrava imala ak 150 krava sa 150 junadi. Nešto<br />

kasnije, 14. 4., opinska uprava pod prijetnjom smrti od glavara zahtijeva<br />

sakupljanje žita i brašna za potrebe vojske, pa ak i zvona sa crkava.<br />

Na kraju rata 1/3 stanovništva D. Kraljica nisu imali što za jesti, a velika<br />

zima 1929. izazvala je veliku glad kada je 146 osoba u D. Birnju ostalo<br />

gladno tražei pomo opinske uprave.

Svaki katoliki narod oslanjao se u svojoj povijesti na<br />

pomo iz Rima i dobivao podršku od papa. Hrvatski narod<br />

tu je pomo i podršku imao i osjetio u svim presudnim<br />

asovima svoje povijesti. Evo nekoliko sluajeva.<br />

Prvi kontakti Hrvata s papinstvom zbili su se ubrzo nakon<br />

njihova doseljenja, za vrijeme pape Ivana IV. (640.-<br />

642.). Mnogi misle da je on iz Solina. Taj papa poslao je<br />

opata Martina u Istru i Dalmaciju da otkupi moi dalmatinskih<br />

muenika. Poslije ih je pohranio u krstionicu kraj Lateranske bazilike.<br />

O tome i danas svjedoe slike na mozaicima u toj krstionici. Ima svjedoanstava<br />

da je ve tada zapoelo pokrštavanje Hrvata.<br />

Bizantski car Konstantin Porfirogenet sredinom 10. st. u svom djelu<br />

“O upravljanju carstvom” govori da su Hrvati sklopili savez sa sv. Petrom<br />

kako oni nee nikoga napadati, a ako njih tko napadne branit e ih Bog i<br />

sv. Petar. Misli se da je to bilo u vrijeme pape sv. Agatona (678.-681.)<br />

koji 680. javlja caru Konstantinu Pogonatu da misionari uspješno propovijedaju<br />

meu Slavenima (Hrvatima?), Kardinal Kuhari je esto znao re-<br />

i da se ta pomo Božja i sv. Petra (Pape) jasno oitovala u vrijeme Domovinskog<br />

rata.<br />

Nakon što je 879. knez Branimir zavladao Hrvatskom kneževinom,<br />

poslao je pismo papi Ivanu VIII. (872.-882.) s molbom da prizna njegovu<br />

vlast i da blagoslovi Hrvatsku. Papa Ivan VIII. to je uinio svojim pismom<br />

od 7. Lipnja u kojem priznaje hrvatsku, a Branimiru “zemaljsku vlast”. To<br />

je imalo snagu priznanja najviše crkvene i svjetovne vlasti.<br />

Papa u pismu kaže: Dragom sinu Branimiru. itajui pismo tvoga gospodstva,<br />

što si ga poslao nama po asnom sveeniku Ivanu, našem povjereniku,<br />

razabrah jasnije od sunca koliku vjeru i iskreno štovanje gajiš prema<br />

Crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. Pa jer voljom Božjom ponizno<br />

ispovijedaš kao dragi sin biti u svemu vjeran i pokoran svetom Petru i<br />

nama, koji smo po milosti Božjoj namjesto njega: zato uvelike zahvaljujemo<br />

tvojemu gospodstvu ovim našim apostolskim pismom, pa te s oinskom ljubavlju<br />

kao najmilijega sina primamo i u duhu grlimo … Kad smo naime na<br />

dan Uzašaša Gospodnjega služili misu na žrtveniku svetoga Petra, digosmo<br />

ruke u vis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da<br />

možeš… sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom…<br />

Uporaba glagoljice na hrvatskom tlu prvi se put spominje 925. u<br />

pismu pape Ivana X. (914.-928.) hrvatskom kralju Tomislavu. Ona je<br />

pismo bizantskih misionara nastalo u vrijeme njihove misijske djelatnosti

meu Hrvatima. To se dogodilo mnogo prije nego je bizantski car poslao<br />

brau<br />

irila i Metoda u Moravsku. Glagoljsko pismo u bogoslužju nalazi<br />

papa na dalmatinskim otocima i priobalju.<br />

Papa Grgur VII. (1073.-’85.) imao je viziju ujedinjene Europe i cijeloga<br />

svijeta. Na elu tog zajedništva bio bi Kristov namjesnik - papa koji bi<br />

imao glavnu i zadnju rije u postavljanju i skidanju svjetovnih vladara. Hrvatski<br />

kralj Zvonimir priklonio se tome savezu i papa mu 1075. šalje po<br />

svom izaslaniku opatu Gebizonu kraljevsku krunu. Zvonimir je okrunjen u<br />

crkvi sv. Petra u Solinu. Vladao je i Dalmacijom koja je u to vrijeme obuhvaala<br />

otoke i samo priobalne gradove. O njegovoj vlasti nad otocima<br />

svjedoe creske laude i Bašanska ploa. Prigodom krunjena obvezao<br />

se u svemu i svugdje uvati vjernost Apostolskoj Stolici ovim rijeima:<br />

Ja Demetrije koji se zovem i Zvonimir, milošu Božjom knez Hrvatske i<br />

Dalmacije, kojega si ti, Gospodine Gebizone, pošto si kao poslanik Apostolske<br />

Stolice primio vlast od gospodina našega papa Grgura, u solinskoj<br />

crkvi sv. Petra, nakon zajednikog i složnog izbora itavog sveenstva i<br />

naroda, zastavom, maem, žezlom i krunom uveo u upravu kraljevstva i<br />

postavio za kralja, tebi se zavjetujem, obeavam i obriem da u stalno<br />

ispunjavati sve što mi asna Njegova Svetost naloži… Zaštiivat u siromahe,<br />

udovice i siroad… Protivit u se prodaji ljudi i uz pomo u se<br />

Božju pokazivati pravedan u svemu što je u skladu s pravdom.<br />

Prvi papa za kojega se sigurno zna da je stao na hrvatsko tlo bio<br />

je Aleksandar III. (1159.-1181.) 12. ožujka 1177. dospio je u Zadar.<br />

Papa Inocent IV. (1243.-1254.) 31. ožujka 1248. daje povlasticu<br />

senjskom biskupu Filipu da može glagoljati gdje god postoji taj obi-<br />

aj. Time su postavljeni preduvjeti za “Zlatni vijek hrvatske glagoljske<br />

kulture” koji završava glagoljskom tiskarom modruškog biskupa<br />

Šimuna Kožiia Benje u Rijeci 1531.<br />

U vrijeme turske opasnosti, pape su svesrdno pomagale Hrvatsku.<br />

Posebno se istakao Pijo II. (1458.-1464.). Posebno je bio povezan s<br />

Frankopanima kojima je pomagao u svemu u emu je mogao. Tako je<br />

Stjepanu Frankopanu dopustio 1460. da premjesti biskupsko sjedište iz<br />

Krbave u njegov Modruš i da se biskupija ubudue zove Modruška. Iste<br />

godine osnovao je biskupiju u Otocu na molbu Stjepanova brata Sigismunda.<br />

Ni jedno ni drugo nije u ono vrijeme predstavljalo neke pastoralne<br />

koristi. Pozvao je u Mantovu europske vladare da se dogovore kako<br />

bi složno udarili na Turke. Tu je bio i Stjepan Frankopan s krbavskim biskupom<br />

(i prvim modruškim) Franjom. Kada poziv nije poluio osobit uspjeh,<br />

stavio se osobno na elo kršanske vojske i krenuo prema našim

krajevima u prvom redu da oslobodi Bosnu koja je 1463. pala pod tursku<br />

vlast. Dubrovani su se ve pripremali na doek pape u svom grdu. No,<br />

papa<br />


se razbolio i umro prije nego je prešao preko Jadrana. On svakako<br />

najbolje simbolizira svu onu pomo i sva nastojanja papa da pomognu<br />

Hrvatima u vrijeme njihove borbe na život i smrt protiv mone turske države.<br />

Može se rei da je turska sila upravo na našem prostoru “slomila<br />

zube”. Zahvaljujui najviše podršci koju su Hrvati imali u papinstvu.<br />

Naša historiografija mnogo se bavila pitanjem je li papa Siksto V.<br />

(1585.-1590.) bio Hrvat. On to izrijekom nije nigdje potvrdo, ali ostaje<br />

injenica da je roen u kraju koji je bio naseljen izbjeglicama iz Hrvatske<br />

i da je u Rimu, uz Tiber, dao izgraditi crkvu i gostinjac za Hrvate. Mogli<br />

bismo rei da je na Hrvate mislio i za njih mnogo uinio. Jedna od teorija<br />

o njegovom hrvatskom podrijetlu oslanja se na njegovo prezime Peretti.<br />

Pera u hrvatskom znai kruška. To bi znailo da potjee iz nekog našeg<br />

mjesta Krušica. Takvih mjesta ima više. Još bolji dokaz za njegovo hrvatsko<br />

podrijetlo jest injenica da je Hrvatima na istaknutom rimskom<br />

mjestu dao sagraditi crkvu i gostinjac, bilo one koji su došli, bilo za one<br />

koji su dolazili u Rim.<br />

Važan dogaaj za hrvatski narod zbio se 1852. kada je osnovana<br />

Zagrebaka nadbiskupija i metropolija. Od svoga osnutka pa sve do<br />

te godine, Zagreb se nalazio unutar maarskih metropolija<br />

(Ostrogon i Kaloa). Do tog crkvenog uzdignua moglo je doi tek nakon<br />

velikih promjena na državnom polju. Naime, hrvatski ban Josip Jela-<br />

i, ne samo da je spasio Hrvatsku da ne postane jedna od maarskih<br />

pokrajina, nego je izborio njezin mnogo bolji status unutar Monarhije. Na<br />

vojnom i drugim poljima imao je toliko uspjeha da su ga hrvati u najveim<br />

nevoljama zazivali da ustane i da se bori za njih. (Ustani bane..) U to vrijeme<br />

na papinskoj stolici bio je Pijo IX. (1846.-1878.). Na prijedlog bana<br />

Jelaia i Bekoga dvora, papa je 1852. podigao Zagreb na rang<br />

nadbiskupije i metropolije i kao njezine podrune biskupije odredio<br />

Senjsku i Modrušku ili Krbavsku, akovaku ili Bosansko-srijemsku, te<br />

Križevaku (grkokatoliku) biskupiju. Time su na znaenju i važnosti dobili<br />

zagrebaki nadbiskupi. Zagreb je u mnogoemu i prije bio kulturno i<br />

politiko središte svih Hrvata, a tada je nadošla i ova crkvena dimenzija<br />

koja je pridonijela jaanju njegove središnje uloge pod raznim vidovima.<br />

Kada bismo tražili papu kojemu su Hrvati bili najviše na srcu, to<br />

je svakako Ivan Pavao II. On je tri puta posjetio Hrvatsku. esto je<br />

znao rei da je iz Bijele Hrvatske.

Hrvatski kralj Zvonimir bio<br />

je pobožan kralj. Za njega piše i<br />

stari hrvatski ljetopis<br />

(Dukljaninov) da je poeo<br />

“crkve veoma štovati i ljubiti”.<br />

I doista, on je mnoge crkve i samostane<br />

pomogao ili sagradio. A<br />

pomogao je i hrvatske glagoljaške<br />

samostane. Tako je hrvatskim benediktincima<br />

glagoljašima na otoku<br />

Krku darovao lijepo zemljište<br />

u rodnoj Bašanskoj dragi da na<br />

njemu sagrade samostan i crkvu<br />

svete Lucije. Meutim, dok je pobožni<br />

opat Dobrovit sa svojom<br />

braom redovnicima gradio crkvu,<br />

umro je njihov zaštitnik kralj<br />

Zvonimir (1089.), a nad hrvatsko<br />

kraljevstvo nadvili se crni oblaci<br />

nesloge i borbe za hrvatsko prijestolje.<br />

U borbi je poginuo posljednji<br />

kralj hrvatske krvi Petar Sva-<br />

i, a na hrvatsko je prijestolje<br />

stupio maarski kralj Koloman<br />

(1102.). Mleani su stali<br />

iskorištavati hrvatsku<br />

slabost i zauzimali otoke<br />

uz hrvatsko primorje.<br />

I Krku prijeti opasnost.<br />

U tim nesigurnim danima,<br />

kad se nije znalo<br />

što e sve sutrašnji dan<br />

donijeti, opat sv. Lucije<br />

Dobrovit, završavajui<br />

svoju crkvu, dade uklesati na<br />

veliku kamenu plou natpis, na<br />

kojemu je htio da za vjena vremena<br />

bude posvjedoeno da je<br />

benediktincima sam kralj Zvonimir<br />

darovao zemljište, na kojemu<br />

su oni sagradili crkvu, i<br />

neka Bog prokune svakoga tko<br />

bi se usudio dirati u njihovo<br />

pravo. Bilo je to potrebno initi<br />

onda, u srednjem vijeku, kad nije<br />

bilo zemljišnih knjiga.<br />

Prohujala su stoljea i nitko<br />

nije dirao u prava benediktinaca<br />

sv. Lucije. Ali vrijeme je progutalo<br />

i njih i njihov samostan, kojemu<br />

su ostali slabi tragovi, tek crkva<br />

i onaj natpis dobroga opata<br />

Dobrovita. No, Dobrovit nije<br />

mogao ni slutiti kako e ta plo-<br />

a Hrvatima postati važna, ak<br />

i sveta. On i njegova braa i svi<br />

njihovi suvremenici Hrvati govorili<br />

su hrvatskim jezikom,

pisali hrvatskim pismom - glagoljicom;<br />

ali nisu slutili kako e<br />

jednoga dana jedno hrvatsko<br />

koljeno otkriti u tom zapisu<br />

svoj prastari djedovski jezik i<br />

djedovsko pismo i uspomenu<br />

na kralja svoje krvi.<br />

Da! Bašanska ploa je ponos<br />

Hrvata. Ona je najstariji<br />

spomenik hrvatskoga jezika i<br />

pisma; ona je ak najstariji<br />

spomenik hrvatskog imena, jer<br />

na njoj prvi put u povijesti nalazimo<br />

na hrvatskom jeziku naslov<br />

kralj hrvatski… Budi stoga<br />

blagoslovljen, opate Dobrovite!<br />

Tvoja ploa nama svjedoi mnogo<br />

više nego o tvojemu pravu.<br />

Ona nam je svjedok da ste vi,<br />

benediktinci na Krku, bili Hrvati<br />

i glagoljaši, da ste nam donosili<br />

zapadnoeuropsku prosvjetu u<br />

hrvatskom ruhu; svjedoi nam<br />

da ste bili podanici hrvatskog<br />

kralja Zvonimira, svjedoi nam<br />

da je Hrvatska vjena.<br />

Hrvatska kultura nije od danas.<br />

Može ponosno stati rame uz<br />

rame s kulturama najveih europskih<br />

naroda. Ouvali smo njezinu<br />

životnu snagu unato nepovoljnom<br />

zemljopisnom položaju,<br />

koji nam je onemoguio da idemo<br />

usporedo s ostalim narodima<br />



zapada na usavršavanju svoje<br />

materijalne civilizacije. U viru<br />

stranih kulturnih sila sauvali<br />

smo i izgradili svoje samostalno<br />

duhovno bivstvo, osnovicu svoje<br />

autohtone kulture.<br />

Bašanska ploa kralja Zvonimira<br />

otkriva nam sve osobine<br />

snažne samostalne hrvatske<br />

kulture; isklesana je u vijeku<br />

kad u zapadnoj Europi još nije<br />

bilo posebnih narodnih kultura,<br />

kad je tamo narodni jezik<br />

kroio tek prvim djetinjskim<br />

nesigurnim koracima.<br />

Bašanska ploa jedan je od<br />

prvih diplomatskih spomenika<br />

tadašnjeg svijeta u jednom narodnom<br />

jeziku, i to, u neposrednom<br />

susjedstvu diva latinstva.<br />

Stare narodne pjesme bugarštice,<br />

sauvane na dalmatinskim otocima,<br />

potjeu još iz XII. st., baš kao<br />

i Vinodolski zakonik. Ti dokazi<br />

zrelosti i izgraenosti narodnoga<br />

jezika takoer nemaju premca u<br />

povijesti danas velikih europskih<br />

civilizacija. Etika hrvatskih narodnih<br />

pjesama svjedoi o izgraenosti<br />

našega gledanja na svijet.<br />

Ne treba nam od drugih ono što<br />

sami imamo, što je sauvano u<br />

dušama našega puka, zapisano<br />

na svakoj stopi naše zemlje.






















EŠNJAK I LIMUN<br />

Otklanja naslage u žilama, operacija srca nepotrebna<br />

Ako su žile u mozgu ili srane krvne žile sužene ili zaepljene pije se<br />

dnevno 1 šalica napitaka (od male crne kave) od: 30 oišenih ešnja ešnjaka<br />

i 5 na sitno izrezanih neoguljenih limuna.<br />

Limun preko noi ostaviti u slanoj vodi s kožicom. Sve se u mikseru usitni,<br />

doda se 1 l vode i kuha se. Pustiti da samo jednom zakuha. Ocijediti i uliti<br />

u bocu te uvati na hladnom. Pijte 1 ašicu (šalicu) dnevno, prema želji<br />

prije ili poslije glavnog obroka.<br />

Ve nakon 3 tjedna svakodnevnog konzumiranja primjeuje se ugodan<br />

mladenaki oporavak cijelog tijela. Zaepljenje i popratne pojave npr. kod<br />

vida i sluha povlae se i pomalo u potpunosti nestaju.<br />

Nakon 3-tjedne terapije treba napraviti stanku od 8 dana, a nakon toga<br />

zapoeti drugu 3-tjednu terapiju. Ova terapija može se ponavljati svake godine.<br />

Osobna može zaobii planiranu operaciju srca, jer su masnoe u krvi i<br />

nakupine u žilama otklonjeni.<br />

Ovaj napitak vrijedi i za paradentozu.<br />



z z<br />













z <br />

z















zzzz<br />



zzz<br />












zzz<br />














zz

da je u gradu Asteku kod Korinta<br />

naen najstariji zapis (150.<br />

pr. Kr.) o jednom Delmatu, zvao<br />

se Babos Dalmata. Bio je obredni<br />

kuhar sveenikog zbora.<br />

da estice prašine ine siušni<br />

komadii kamenia, pepela i organskih<br />

tvari. One na tlo padaju<br />

vrlo sporo, brzinom od nekoliko<br />

milimetara u sekundi.<br />

da je šumska šljuka sama sebi<br />

lijenik. Oko noge koju ozlijedi<br />

napravi “gips” od blata, korijenja i<br />

trave. Kada noga zacijeli, “gips”<br />

razbije kljunom.<br />


da se najstarije kino na svijetu<br />

nalazi blizu Marseillea u Francuskoj.<br />

U njemu su 1895. prikazani<br />

prvi filmovi.<br />

da su zadarski liker maraskino<br />

u 16. stoljeu proizvodili redovnici<br />

dominikanci kao lijek i nazvali ga<br />

rosolj (lat. ros solis, sunana rosa).<br />


da su u srednjem vijeku doktori<br />

preporuivali žestoka alkoholna<br />

pia kao lijek protiv kuge.<br />

Crna smrt je tada pokosila treinu<br />

ljudi Europe - 75 milijuna<br />

da su Aneoski slapovi u<br />

Venezueli najvei sa svijetu.<br />

Visina im je 979 m. <br />







da je Aristrah, prvi grki astronom,<br />

još 290. prije K. rekao<br />

da je Sunce središte našeg planetnog<br />

sustava.<br />


da komarci imaju više zubi nego<br />

odrastao ovjek, tonije 47. Oni<br />

bodu pomou rilice, kojom dolaze<br />

do krvi. Pritom ženka ispušta otrov,<br />

koji sprjeava zgrušavanje krvi<br />

i uzrokuju svrbež.<br />


da najstarija ljubavna pjesma<br />

potjee iz 2025. g. pr. Kr., a pronaena<br />

je u današnjem Iraku.<br />


da je u Londonu 1631. pri tiskanja<br />

Biblije kod devete Božje zapovijedi<br />

stroj izostavio rije “ne”,<br />

pa ta zapovijed glasi: “Poželi tueg<br />

ženidbenog druga”. Ovo izdanje<br />

prozvano je “Luda Biblija”. <br />


da je grb Dalmacije najstariji<br />

hrvatski grb. Na njemu su 3 okrunjene<br />

lavlje glave, a zastavu<br />

ine dva vodoravno položena polja,<br />

gornje žuto, donje modro.<br />

da je narodna odluka- psefrizma<br />

iz grkog naselja pokraj Lumbarde<br />

najstariji sauvani zapis u Hrvatskoj.<br />

da je na indijskim obalama<br />

Goe postojala kolonija dubrovakih<br />

doseljenika koji su tamo<br />

1563. podigli crkvu svetoga Vlaha.








































































72. <br />










82.

POKOJ VJENI DARUJ IM GOSPODINE!<br />

26. X. Frane Dujo Vukši, 06. 10. V. XI. Matija Spahija, 10,00 30. Danilo XI. Zorka<br />

Mudronja ud. Mišura r. Ercegovi, 08. XII. 11,15 Ljubica Kraljice Erceg,<br />

17. XII. Marija Klisovi, 18. XII. Marko Mišura, 22. XII. Zor-<br />

18. ka III. Mišura, 28. XII. 10,00 Mara Danilo<br />


Brali, 30. I. Jela Erak, 07. II. Milka Višnji, 15. II.<br />

Ivan Dušan Rak, 11,15 17. II. Biranj<br />


Marija Višnji, 17. II. Tonka Malenica,<br />

Sveti Umjesto Josip: cvijea 11,00 za crkvu Kraljice<br />

UZAŠAŠE 20,00 Danilo<br />

sv. Danijela (10. XI. 2011. Matija Spahija)<br />

23. Mile III. i Put Janja Križa Spahija 17,30 200,- Kraljice Umjesto 20. cvijea V. za crkvu 10,00 sv. Ivana Danilo (28. XII.<br />

2011. Mara Brali) Slavka Brali 200,-<br />



Umjesto<br />

III.<br />

cvijea<br />

10,00<br />

za crkvu<br />

Danilo<br />

sv. Jure (7. II. Milka Višnji)<br />

11,15 Kraljice DUHOVI 10,00 Danilo<br />

Luka Višnji s ob. 300, Ive Višnji p. Vice s ob. 300, Damir<br />

Blagovijest 18,00 sv. Petar<br />


ular s ob. 300, Slavko Rupi s obitelji 250, Rade Škugor 50,<br />

Miro Sviri 50, Janja Višnji udova (Stipe) 03. Stanka VI. 200. 10,00 Danilo<br />

30. III. Uskrsna ISPOVIJED<br />


i Umjesto Križni put cvijea 18,00 za crkvu Kraljice sv. Jure (17. II. Marija Višnji)<br />

Boris Višnji s ob. 300, Tomislav Protega TIJELOVO s ob. 400, Ive 11,00 Danilo<br />

Cvjetnica: 10,00 Danilo<br />

Pilipac 150, Stipe Višnji 300, Gojko Višnji 300, Mate Prva sveta Priest<br />


Blae 150, Šime Blae 150, Miloš Blae 200, Anelko Pai<br />


V. 200, etvrtak: 20,00 Danilo<br />


V. Petak: 20,00 Danilo<br />

V. OPROŠTAJ<br />

Subota: 19,30 Sv. Petar SVETI ANTE 11,00 Kraljice<br />



Blagoslov djece 18,00 i cvijea<br />


USKRS: z<br />


17. VI. 10.00 Danilo<br />



Mirko 11,15 Rupi Kraljice naknadno<br />



dao 150 KN za zvona<br />

Sv. IVAN Kr. 10,00 Danilo<br />

Uskrsni z<br />

pon.: 11,00 Slivno<br />

crkve 11,15 sv. Petra Slivno<br />


15. IV. 10,00 Danilo (Mladenko Sv. Spahija) PETAR 11,00 B.- sv. P.<br />


“RIDER” * Informativni list župe “Sv. Danijela”<br />

01. VII.<br />

* Danilo<br />


22. Izdava: IV. Župni 10,00 ured Danilo Danilo, Riderska - 15 - 22205 Perkovi<br />


Glavni i odgovorni 11,15 urednik: Slivno fra Stanko Dotur,<br />

08. VII.<br />

župnik<br />


Tel. & Fax.:022/ 779 581, Mob. 098 9298015 - E-mail: stanko.dotur @ si.t-com.hr<br />

Sveti Jure: 11,00 D. Biranj<br />


List izlazi povremeno uz dopuštenje crkvenih i redovnikih poglavara<br />

Sveti<br />

List “Rider”<br />

Marko:<br />

uzdržava<br />


se<br />


dobrovoljnim prilozima 15. VII. 10,00<br />

Žiro raun: Jadranska banka d.d. 2411006 - 1100110092 11,15<br />


Slivno<br />

29. IV.<br />





D. Biranj Sv. DANIJEL 11,00 Danilo

iz života iz života<br />

KRŠTENI 2011.<br />

1. Danijela Blae, ki Dane<br />

i Anite Vukši<br />

2. Josip Noa Jurlin, sin Ante<br />

i Katarine Milakovi<br />

3. Veronika Galijatovi, ki Joška<br />

i Sineve uklin<br />

4. Ivan Grubiši, sin Zdenka<br />

i Marine Kneževi<br />

5. Matej Blae, sin Ivana<br />

i Marijane Nikši<br />

6. Matija Ivan Vukši sin Svetina<br />

i Ivane Mikulandra<br />

7. Šimun Samaluk, sin Pere<br />

i Daniele Rak<br />

8. Luka Roko<br />

4. 12. '11. krštena Lara Mišura<br />

9. Lovre Jakoliš, Ante<br />

i Marine Mikulandra<br />

10. Leona Klarendi, ki Danijela<br />

i Marije Lui<br />

11. Lovro Višnji, sin Ante Tonia<br />

i IvanE Frankovi<br />

12. Ante Višnji, sin Željka<br />

i Stane Juriš<br />

13. Kristina Ramadža, ki Joška<br />

i Ivane Brajkovi<br />

14. Marta Ronevi, ki Denisa<br />

i Marice Junakovi<br />

15. Lara Mišura, ki Ante<br />

i Matilde Vukorepa<br />

16. Ana Junakovi ki<br />

Tomislava i Branke Sladi<br />

Krštenje!<br />

Kako je to zauujue jednostavno.<br />

Malo dijete spava ili pla; nekoliko<br />

kapljica vode prelije se preko njegova<br />

ela uz jednostavne rijei vjere:<br />

Ja te krstim u ime oca i Sina i Duha<br />

Svetoga…<br />

Cijeli naš zemaljski život nedostaje<br />

nam da do dna shvatimo što se je<br />

time dogodilo.<br />

Preporoeni smo za jedan novi svijet,<br />

iz zemlje smo prešli u nebo;<br />

ušli smo u obeanu zemlju, još više,<br />

U SAMOGA BOGA……

Pred Boži iz Splita (konzervatorskog zavoda) doneseno raspelo crkve Sv. Ivana<br />

Krstitelja – Slivno. Desne dvije slike prikazuju stanje prije restauracije.<br />

Troškovi: 3.000., od toga g. Mile Mrdeža donirao 16.000 KN

Info list župe Danilo GOD. IX. br. 21. 2012. – USKRS

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?