Eko revija broj 13 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

EKO 

REVIJA 

E C O R E V I E W 

Novi zakon, ističe premijer Ivo 

Sanader, poštuje dva načela 

- usuglašenosti s EU i zaštite 

hrvatskih posebitosti, odnosno 

očuvanja hrvatskog prostora kao 

vrlo vrijednog prirodnog bogatstva. 

Prema riječima ministrice zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i 

graditeljstva Marine Matulović 

Dropulić, novi zakon objedinjava sve 

sastavnice okoliša te se tim zakonom 

počinje graditi sustav zaštite okoliša 

kakav postoji i u Europskoj uniji. 

GODIŠTE III - BROJ 13 

SVIBANJ 2007. 

GLASILO FONDA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA 

I ENERGETSKU UČINKOVITOST 

PUBLICATION OF THE ENVIRONMENTAL PROTECTION 

AND ENERGY EFFICIENCY FUND 

Vlada predložila novi 

Zakon o zaštiti okoliša 

Njemačke pohvale 

Hrvatskoj za 

zaštitu okoliša 

TISKANICA Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Ksaver 208, 10000 Zagreb - poštarina plaćena u poštanskom uredu 10000 Zagreb

2 

GDJE JE ŠTO? 

FOND 

Premijer Sanader na potpisivanju ugovora 

u Virovitici / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 

Njemačke pohvale Hrvatskoj za zaštitu okoliša / Lidija Tošić . . . . . 6 

Posjet makedonske delegacije Fondu / Lidija Tošić . . . . . . . . . . 6 

CroPak 2007. / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 

Projekt COAST / Vesna Cetin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 

Izazov težak jednu tonu CO2 / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . 10 

PROPISI 

Postrojenja uskladiti do kraja 2008. / D.L. . . . . . . . . . . . . . . 11 

Onečišćivači će plaćati sanaciju štete / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . 4 

Stop azbestu! / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 

Uskoro će svi gradovi i općine imati prostorni plan / D.L. . . . . 13 

Od 870 plaža samo na sedam onečišćeno more / Ž.B. . . . . . . 16 

OTPAD 

Građevni otpad / Sanja Kalambura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 

Lećevica nije opasnost za okoliš / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . . . 20 

Pročišćavanje otpadnih voda / Sanja Kalambura . . . . . . . . . . . 21 

ZAŠTITA OKOLIŠA 

Teške kovine vrebaju iz tanjura i čaše vode / Tihana Belužić . . . . 22 

Otkud opasne kovine u mesu divljači / Ž.B. . . . . . . . . . . . . 26 

Ceste i okoliš / Dražen Jambrović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 

Održivi razvoj i Nacionalna ekološka mreža / Vesna Horvat . . . . 31 

Održivo korištenje svjetskih šuma / Kruno Kartus . . . . . . . . . . 34 

Projekt zaštite i obnove perivoja 

u Novom Marofu / Marija Barić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 

Hrvatsko-belgijsko poticanje rasprave 

o kakvoći zraka / Nirvana Franković-Mihelj i Davor Vešligaj . . . . . . . . . 38 

Šteta veća od 50 milijuna kuna / D.L. . . . . . . . . . . . . . . . . 39 

Izgorjela dva hektara zaštićenog 

rezervata Pantan / Dominik Strize . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 

ENERGIJA 

Biljno ulje u motoru / Dražen Jambrović . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 

Učinkovito gospodarenje energijom / Vesna Horvat . . . . . . . . 44 

REPORTAŽE I PRIKAZI 

Budućnost na rubu močvare / Dalibor Sumpor . . . . . . . . . . . . 46 

Crna Mlaka, carstvo bioraznolikosti / Mladen Volarić . . . . . . . . 48 

“Cvjetanje mora” na Jadranu / Suada Mustajbegović . . . . . . . . . 50 

Karlovac - grad četiriju rijeka / Dora Belamarić . . . . . . . . . . . . 52 

Park Maksimir - zelena oaza Zagreba / Edita Gregurić Cvenić . . . . 56 

Vina visoke kakvoće / Nikola Bilandžija . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 

Bijele rode - odbacuju svoje ptiće? / Darko Getz . . . . . . . . . . . 63 

Čančare / Gordan Ivan Šojat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 

Hrvatske školjke uskoro na europskim trpezama / Dominik Strize . 65 

Školjke i školjkarstvo u Malostonskom zaljevu / Nebojša Jerković . . 66 

Plave žabe u istočnoj Slavoniji / Darko Getz . . . . . . . . . . . . . . 68 

Muzej žaba / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 

PSI / Ivana Belić-Šojat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 

Vranci / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 

Split i brnistra - grad i cvijet istog imena! / Dominik Strize . . . . . 74 

Majčino selo - Vrt svetog Franje / Nikola Bilandžija . . . . . . . . . . 75 

Kesten - božji žir / Roman Ozimec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 

Festival jagoda / Nikolina Jurković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 

Neproglašeni spomenik graditeljstva / Krunoslav Rac . . . . . . . . . 80 

Ravna gora kod Varaždina / Roman Ozimec . . . . . . . . . . . . . . 82 

Izložba cvijeća u Ludbregu / Roman Ozimec . . . . . . . . . . . . . . 85 

Tragovima pavlina do održivog razvoja / Ljiljanka Mintoš Svoboda . . 86 

Hrvatske autohtone pasmine 

na poštanskim markama / Edita Gregurić Cvenić . . . . . . . . . . . . 88 

“Kak su živili naši stari” / Nikolina Jurković . . . . . . . . . . . . . . . . 89 

Izložba - Knežević / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 

Oskudna voda / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 

MLADI I OKOLIŠ 

Eko-fotka 2007. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 

Knjižica o održivoj energiji za djecu / Kruno Kartus . . . . . . . . . 94 

EKO REVIJA eco review 

Poštovani čitatelji, 

Svezak naše Eko revije koji držite u 

ruci nastoji vam približiti zaštitu 

okoliša i gospodarenje energijom na 

jednostavan i čitljiv, a ipak stručan 

način kako uostalom i priređujemo 

ovo glasilo našega Fonda od prvoga 

broja. Izdvajam neke teme i probleme 

o kojima vas izvješćujemo na 

stranicama koje slijede. 

Najprije, riječju i slikom podsjećamo 

da je prije početka sjednice Vlade u Virovitici premijer Ivo 

Sanader sa suradnicima pribivao potpisivanju ugovora za sufinanciranje 

projekata zaštite okoliša, energetske učinkovitosti 

i korištenje obnovljivih izvora energije, ukupne vrijednosti 7,1 

milijuna kuna, pružajući i tim činom punu potporu nastojanjima 

Fonda da unaprijedi zaštitu okoliša u svim našim županijama. Na 

području Virovitičko-podravske županije, napominjemo, Fond je 

za realizaciju 32 ekološka i energetska projekta dosad odobrio 

49,8 milijuna kuna. Fond je sudjelovao s mjerodavnim ministarstvima 

i u akciji “Prihvatite izazov težak jednu tonu CO 2” 

zamišljene kao vodič za djelovanje protiv klimatskih promjena s 

konkretnim uputama kako koristiti manje energije, štititi okoliš, 

a u isto vrijeme štedjeti novac. 

Iscrpno vas izvješćujemo da je Vlada u saborsku proceduru poslala 

prijedlog novog Zakona o zaštiti okoliša koji je izradilo 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. 

Zakon je popularno nazvan “mali ekološki ustav”, a zamijenit 

će važeći zakon o okolišu donesen 1994. godine. Predstavljamo 

vam potom Pravilnik o načinima i uvjetima termičke obrade 

otpada i Pravilnik o gospodarenju otpada s azbestom koje je 

donijela ministrica Marina Matulović Dropulić čija bi primjena 

trebala znatno umanjiti negativno djelovanje opasnih otpada na 

okoliš. O građevnom otpadu i gospodarenju njime kao korisnoj 

sirovini izvješćuje vas naša suradnica. O otrovnom “koktelu” 

teških kovina koji sadrži arsen, živu, kadmij i olovo saznajemo 

da se danas u okolišu nalaze u koncentracijama višim nego ikad 

prije. Kao svojevrsnu protutežu onečišćenju okoliša i upozoravajućim 

izvješćima, nudimo vam pak obilje reportaža o perivoju 

Novi Marof i parku Maksimir, vinogradarstvu šibenskoga kraja, 

o bijelim rodama i čančarama, o birnistri i kestenu, o važnim 

knjigama s područja zaštite okoliša i vrijednoj izložbi... I napokon 

o natječaju za učeničku fotografiju EKO-FOTKA 2007 koji je 

upriličila Osnovna škola Ferdinandovac, međunarodna eko-škola, 

već šesti put! 

Srdačno vaš 

Vinko Mladineo, glavni urednik 

ISSN 1845-5107 

EKO REVIJA 

glasilo Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

ECO REVIEW 

Publication of the Environmental Protection and Energy 

Efficiency Fund 

Glavni urednik: Vinko Mladineo 

Izvršni urednik: Igor Mrduljaš 

Pomoćnica urednika: Lidija Tošić 

Grafičko oblikovanje: Mario Đurasović 

Nakladnik: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

10000 Zagreb, Ksaver 208, tel.: 01/5391-800 

e-pošta: kontakt@fzoeu.hr, www.fzoeu.hr 

Revija izlazi dvomjesečno i raspačava se besplatno 

Kompjuterska priprema i tisak: 

GIPA d.o.o., 10000 Zagreb, Magazinska 11, tiskara@gipa.hr

Premijer Sanader na potpisivanju 

ugovora u Virovitici 

Virovitičko-podravska županija je 21 

županija u kojoj je Vlada održala sjednicu 

izvan Banskih dvora. Vlada je i u 

Virovitici poduprla niz lokalnih projekata, 

među ostalima i program vodoopskrbe i 

zaštite voda Virovitičko-podravske županije 

u koji će se do 2011. ukupno uložiti 

228,5 milijuna kuna. Virovitici, Slatini, 

Pitomači, Suhopolju te još nekim drugim 

mjestima u županiji, Vlada će pomoći u 

izgradnji komunalne infrastrukture u poduzetničkim 

zonama. 

Prije početka sjednice premijer Ivo Sanader 

sa suradnicima pribivao je potpisivanju 

ugovora za sufinanciranje projekata 

zaštite okoliša, energetske učinkovitosti 

i korištenje obnovljivih izvora energije, 

ukupne vrijednosti 7,1 milijuna kuna. 

Četiri ugovora za sanaciju odlagališta 

komunalnog otpada direktor Fonda za 

zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

Vinko Mladineo potpisao je s načelnicima 

općina Suhopolje, Voćin, Crnac i Sopje, 

te dva ugovora s tvrtkama – Vitreks za 

korištenje obnovljivih izvora energije i 

tvrtkom Inpo grupa za poticanje energetske 

učinkovitosti. Na području Virovitičko-podravske 

županije Fond je za rea- 


FOND 

...rekli smo da Hrvatska više ne 

želi izvoziti samo trupce, a uvoziti 

finalne proizvode drvne industrije. 

Naše akcije dale su rezultata... 

lizaciju 32 ekološka i energetska projekta 

dosad odobrio 49,8 milijuna kuna. 

U sklopu virovitičkog posjeta predsjednik 

Vlade je otvorio i novu tvornicu 

pokućstva tvrtke “Javorović” vrijednu 3 

milijuna kuna. “Prije tri godine rekli smo 

da Hrvatska više ne želi izvoziti samo 

trupce, a uvoziti finalne proizvode drvne 

industrije. Naše akcije dale su rezultata 

pa je ove godine izvezeno pokućstva u 

vrijednosti od milijardu dolara”, rekao 

je premijer Sanader. Dodao je kako se 

nada da će tvrtke drvne industrije koristiti 

poticajna sredstva za drvnu industriju 

koja daje Vlada, a koja iznose 42 

milijuna kuna. 

Lidija Tošić 

3

PROPISI 

Vlada predložila novi Zakon o zaštiti okoliša 

Onečišćivači će plaćati sanaciju štete 

Vlada je sredinom travnja u saborsku 

proceduru poslala prijedlog novog 

Zakona o zaštiti okoliša koji je 

izradilo Ministarstvo zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva. 

Zakon je popularno nazvan 

»mali ekološki ustav«, a zamijenit 

će važeći zakon o okolišu 

donesen 1994. godine 

Riječ je o izuzetno važnom tzv. krovnom 

zakonu usklađenom s pravnom 

stečevinom Europske unije koji sustavno 

uređuje temeljna načela hrvatskog pravnog 

poretka o zaštiti okoliša i povezuje 

zaštitu svih dijelova okoliša, ističe Mira 

Medić, pomoćnica ministrice zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva. 

Naime, novi zakon povezuje sve sastavnice 

u zaštiti okoliša - zaštitu zraka, 

voda, tla, gospodarenje otpadom, gospodarenje 

vodama, zaštitu prirode, kemikalije, 

buku, monitoring, izvješćivanje o 

stanju u okolišu, održivi razvoj, zaštitu 

klime - sve ono što pokriva opći naziv 

zaštita okoliša. Prema njenim riječima, 

predloženi zakon posebnu pozornost 

pridaje stručnjacima u zaštiti okoliša, u 

projektiranju, u kontroli te odgovornosti. 

Predloženi zakon uređuje: načela zaštite 

okoliša i održivog razvitka, zaštitu sastavnica 

okoliša i zaštitu okoliša, dokumente 

održivog razvitka i zaštite okoliša, 

instrumente provedbe zaštite okoliša, 

praćenje stanja u okolišu, informacijski 

sustav, odgovornost za štetu, financiranje 

i instrumente opće politike zaštite 

okoliša, nadzor nad primjenom Zakona 

i prekršaje i prekršajne kazne, navode u 

Ministarstvu. 

Po riječima načelnika u Ministarstvu 

Nenada Mikulića zakon donosi brojne 

novosti u odnosu na postojeći. Među 

EKO REVIJA 

4 

eco review 

najvažnijima je uvođenje “utvrđivanja 

objedinjenih uvjeta zaštite okoliša za 

postrojenja”, popularno nazvanih ‘ekoloških 

dozvola’, što će se odnositi na 

150-160 velikih postrojenja kao što su, 

naprimjer, rafinerije nafte ili elektrane. 

Njih će zakon, odnosno rješenje o 

prihvatljivosti zahvata za okoliš, zbog 

smanjivanja negativnog utjecaja na okoliš, 

obvezivati na primjenu tzv. najbolje 

dostupne tehnologije (BAT) u što će, 

prema procjenama, uz prijelazna razdo- 

blja morati uložiti oko 2,5 milijardi eura 

što znači da će najveći financijski teret 

provedbe zakona pasti na leđa gospodarstva. 

Ali ta velika ulaganja u nove moderne 

tehnologije bit će samo dio velikih 

troškova nužnih za usklađivanje hrvatskih 

propisa i prakse u zaštiti okoliša sa 

europskima, koje stručnjaci procjenjuju 

na 10 do 11 milijardi eura. 

Objedinjeni uvjeti zaštite okoliša koje 

sadrži uporabna dozvola za postrojenje 

utvrđivali bi se na rok od pet godina

od pravomoćnosti uporabne dozvole, a 

Ministarstvo zaštite okoliša bi svakih 

pet godina razmatralo i ako je potrebno 

dopunjavalo objedinjene uvjete. Novim 

zakonom dosljedno će se provoditi temeljno 

europsko načelo da onečišćivač 

plaća sve troškove i štete nastale njegovim 

onečišćenjem okoliša od procjene 

štete do sanacije posljedica, koje je već 

ugrađeno u sve dosad donesene podzakonske 

akte. Uvodi se i obveza izrade 

strateške procjene utjecaja na okoliš i 

brojne druge novosti. 

U predloženi zakon ugrađene su odredbe 

sedam direktiva Europske unije s područja 

zaštite okoliša, te niz načela i institucija 

iz međunarodnih ugovora. Riječ je 

ponajprije, o implementaciji odredbi međunarodnih 

ugovora, odnosno konvencija 

i protokola iz područja zaštite okoliša: 

Konvenciji o procjeni utjecaja na okoliš 

preko državnih granica (ESPO), Konvenciji 

o prekograničnim učincima industrijskih 

akcidenata, Konvenciji o pristupu 

informacijama o sudjelovanju javnosti u 

odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima 

okoliša (Arhuška konvencija), 

Okvirnoj konvenciji UN o promjeni klime 

i Protokolu o strateškoj procjeni utjecaja 

na okoliš. 

Novi zakon daje javnosti veći značaj u 

zaštiti okoliša. Time se osnažuje njen 

položaj u pristupu informacijama o okolišu 

i sudjelovanje javnosti u postupcima 

Novi zakon, ističe premijer Ivo 

Sanader, poštuje dva načela 

- usuglašenosti s EU i zaštite 

hrvatskih posebitosti, odnosno 

očuvanja hrvatskog prostora kao 

vrlo vrijednog prirodnog bogatstva. 

Prema riječima ministrice zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i 

graditeljstva Marine Matulović 

Dropulić, novi zakon objedinjava sve 

sastavnice okoliša te se tim zakonom 

počinje graditi sustav zaštite okoliša 

kakav postoji i u Europskoj uniji. 

donošenja planova i programa kao i konkretnih 

odluka povezanih s okolišem, te 

se ispunjavaju zahtjevi Konvencije o pristupu 

informacijama i o sudjelovanju javnosti 

u odlučivanju i pristupu pravosuđu 

(Arhuške konvencije) koju je Hrvatska ratificirala 

u prosincu 2006. godine. Novim 

Zakonom o zaštiti okoliša osuvremenit 

će se i sustav praćenja stanja u okolišu 

i informacijski sustav zaštite okoliša kao 

i pitanja stručnih osoba ovlaštenih za 

poslove zaštite okoliša, te definirati funkcije 

Agencije za zaštitu okoliša i Savjeta 

za održivi razvitak.Tim zakonom, čije se 

donošenje očekuje do kraja lipnja, te naknadnim 

donošenjem niza provedbenih 

propisa, u potpunosti ćemo se uskladiti 

s pravnom stečevinom EU-a. Osim toga, 

dokumenti koji će se donijeti na temelju 

ovog zakona odredit će ciljeve održivog 

razvitka u Hrvatskoj, odnosno polazišta 

za ukupni gospodarski, socijalni i kulturni 

razvitak, te upravljanje okolišem na 

načelima održivog razvitka. Taj bi proces 

trebao biti dovršen do sredine 2008., 

kažu u Ministarstvu. 

Predstavnici Ministarstva nedavno su 

novi zakon predstavili predstavnicima 

svih hrvatskih županija i ureda državne 

uprave po županijama. Upoznali su ih s 

novim obvezama koje im prijedlog Zakona 

o zaštiti okoliša propisuje, a ujedno 

su zamoljeni da sve eventualne primjedbe 

dostave Ministarstvu. Na primjer, 

novim zakonom uvodi se sustav Strateške 

procjene utjecaja na okoliš planova 

i programa koji će morati provoditi 

i županije. Također je napomenuto da je 

zakonom posebno ojačan pristup javnosti 

informacijama o okolišu te sudjelovanje 

javnosti u izradi određenih planova i 

programa koji se odnose na okoliš koji se 

u cijelosti prilagođava normama i praksi 

važećim u zemljama Europske unije. Novim 

Zakonom modernizirat će se i sustavi 

praćenja stanja u okolišu i informacijski 

sustav zaštite okoliša po županijama. 

Vlada je odlučila da se Zakon zbog svoje 

važnosti ne donosi po hitnom postupku 

kao ostali zakoni kojima se hrvatski propisi 

usklađuju s europskim, pa je poslan 

u redovitu saborsku proceduru, dakle na 

dva čitanja, kako bi se zainteresiranima 

ostavilo dovoljno vremena da daju prijedloge 

i primjedbe na prijedlog zakona. 

Zato iz Ministarstva pozivaju sve da što 

prije pošalju prijedloge i primjedbe na 

prijedlog zakona objavljen na njihovoj 

internetskoj stranici www.mzopu.hr. U 

prvih mjesec dana od objave prijedloga 

zakona na njihovoj internetskoj stranici 

Ministarstvo je dobilo 23 primjedbe 

i prijedloga. Od toga su ih 10 poslala 

strukovna udruženja i tvrtke, tri su poslale 

nevladine udruge za zaštitu okoliša, 

a 10 građani. Ministarstvo će, najavili 

su, razmotriti sve prijedloge, primjedbe i 

mišljenja na predloženi zakon. (Ž.B.) 

EKO EKO REVIJA 55 

eco review

FOND 

Njemačke pohvale Hrvatskoj za zaštitu okoliša 

Tijekom zasjedanja Vijeća ministara 

za okoliš koje je nedavno održano 

u Essenu, njemački ministar za okoliš, 

Sigmar Gabriel, koji je ujedno i predsjedatelj 

Vijeća, posjetio je s hrvatskim 

državnim tajnikom za zaštitu okoliša Nikolom 

Ružinskim i direktorom Fonda za 


Vinkom Mladineom, izložbeni štand međimurske 

tvrtke Tehnix d.o.o. Tom prilikom 

Gabriel je istaknuo kako je Hrvatska 

napravila veliki iskorak u zaštiti okoliša. 

U relativno kratkom vremenu ostvareni 

su izuzetni ekološki efekti, posebno u 

gospodarenju posebnim kategorijama 

otpada. No kako je poglavlje okoliša 

izuzetno zahtjevno, potrebno je uložiti 

još dosta sredstava kako bi se postigli i 

ugradili svi europski standardi. On predviđa 

kako će zemlje jugoistočne Europe 

6 EKO REVIJA eco review 

za postizanje ekoloških standarda 

morati uložiti između 

50 i 60 milijardi eura. 

Državni tajnik Nikola Ružinski 

i direktor Fonda Vinko Mladineo 

su Gabriela izvijestili o 

aktivnostima koje Hrvatska 

poduzima u uspostavi cjelovitog 

sustava gospodarenja 

otpadom, te o budućoj izgradnji 

centara za gospodarenje 

otpadom. Za izgradnju 

tih centara Fond planira do 

2012. godine uložiti oko 130 

milijuna eura. Gabriel je upućen 

i u aktivnostima koje se poduzimaju 

radi smanjenja štetnih emisija, poticanja 

čistije proizvodnje, zaštite biološke i 

krajobrazne raznolikosti, te u energetskoj 

učinkovitosti i korištenju obnovljivih 

Posjet makedonske delegacije Fondu 

službenom posjetu Fondu za zašti- 

U tu okoliša i energetsku učinkovitost 

bilo je izaslanstvo Republike Makedonije 

predvođeno državnim tajnikom za zaštitu 

okoliša Dejanom Panovskim. S obzirom 

da u Makedoniji još nije osnovan sličan 

Fond, Panovskog je interesiralo ustrojstvo, 

način rada i izvori financiranja 

Fonda kako bi se slična iskustva mogla 

ugraditi u makedonsko zakonodavstvo. 

Direktor Fonda, Vinko Mladineo makedonskog 

je državnog tajnika, između 

ostalog, izvijestio i o konkretnim programima 

i projektima koje Fond provodi 

u području zaštite okoliša i energetske 

učinkovitosti. Naveo je da se 

u Hrvatskoj prema donesenoj 

Strategiji gospodarenja otpadom 

planira izgraditi najviše 

21 centar za gospodarenje 

otpadom. Postojeća odlagališta 

će se nakon sanacije zatvoriti, 

a dio njih će se prenamijeniti u 

pretovarne stanice ili reciklažna 

dvorišta. Mladineo je naglasio 

da će Fond u izgradnju tih centara 

do 2012. godine uložiti oko 

130 milijuna eura. Međutim to neće biti 

dostatno pa se za tu namjenu očekuje i 

sredstva iz pretpristupnih fondova EU. 

Panovski je primijetio da su u Hrvatskoj 

veliki efekti ostvareni i u gospodarenju 

posebnim kategorijama otpada, posebno 

u zbrinjavanju i oporabi ambalažnog 

otpada, otpadnih guma i vozila. Kako 

ističe Mladineo, uz izniman ekološki 

efekt postignuti su i zavidni gospodarski 

rezultati što je rezultiralo otvaranjem 

nekoliko pogona za oporabu otpada, a 

zaposleno je i preko 2.100 novih radnika. 

Što se tiče korištenja obnovljivih izvora 

energije Hrvatska mora dosadašnji udio 

izvora energije. Fond trenutno realizira 

1.363 projekta za što su odobrena sredstva 

u visini od 2,9 milijarde kuna. 


Snimka: Dubravko Horvat 

proizvodnje energije iz tih izvora sa sadašnjih 

0,6 % do ulaska u Europsku uniju 

podignuti do 5,7 %. Radi toga Fond financira 

233 projekata energetske učinkovitosti 

i obnovljivih izvora energije za 

što je odobreno 110 milijuna kuna. 

Panovski je konstatirao kako će hrvatska 

iskustva i dosadašnja uspješna praksa zasigurno 

biti primjenjivi i u Makedoniji, 

te da će dvije države na području zaštite 

okoliša i energetike nastaviti daljnju 

suradnju. 


Snimke: Martina Pavić

CroPak 2007. 

Četvrtu godinu za redom u organizaciji 

zagrebačke tvrtke Tectus na Plitvičkim 

jezerima upriličena je svečana dodjela 

nagrade za najbolju ambalažu CROPAK 

2007., a pod pokroviteljstvom Fonda 

za zaštitu i okoliša i energetsku učinkovitost 

i Hrvatske gospodarske komore 

– Sektora za industriju. U konkurenciji 

osam kategorija našlo se više od 200 nominiranih 

proizvoda – 49 pojedinačno i 

31 serija proizvoda. Ukupni pobjednik i 

dobitnik ovogodišnjeg ambalažnog Oscara 

je novo dizajnirana boce Jamnice s 

pripadajućom rasklopivom nosiljkom. 

Mada kratko na tržištu Jamničina nova 

ambalaža dobila je 95 posto od ukupnog 

zbroja mogućih bodova. 

“U suradnji s partnerima - Vetropack 

Stražom i karlovačkim Kaplastom, izradili 

smo ambalažu koja u potpunosti prati 

sve moderne trendove u dizajnu pakiranja, 

ali koja će zadovoljiti standarde HO- 

RECA-e i standarde potrošača. S novom 

rasklopnom nosiljkom želimo poticati 

razvoj ekološki svijesti potrošača i kupnju 

staklene, povratne ambalaže koja se 

više puta može upotrijebiti”, rekao je na 

svečanosti dodjele nagrada Ivica Sertić, 

predsjednik Uprave Jamnice. 

Svi ovogodišnji laureati automatski kandi 

diraju i za Worldstar Award for Packging 

Excellence, a koju je nedavno za 

2006. godinu osvojio lanjski CroPak pobjednik 

– ambalaža za maslinovo ulje 


FOND 

Poljoprivredne zadruge Brachia s Brača 

u originalnoj dizajnerskoj izvedbi agencije 

Tridvajedan. 

Uz dodjelu nagrada na Plitvicama je održan 

i trodnevni međunarodni simpozij 

“Ambalaža i fleksotisak”. Sudionici simpozija 

prikazali su niz aktualnih informacija 

o oblikovanju i brandiranju, zaštiti 

originalnosti proizvoda, usklađivanju 

legislative s odredbama EU, uputama 

kako odabrati proizvođača – tiskara ambalaže, 

kartonskoj i višeslojnoj ambalaži 

te fleksibilnim ambalažnim materijalima, 

s uvidom u mogućnosti tehnike fleksotiska, 

kako bi mogli postaviti zahtjev 

dizajneru i proizvođaču ambalaže, a radi 

postizanja originalnosti i kvalitete ambalaže 

svojih proizvoda. Prezentacijom 

rezultata provedbe Pravilnika o ambalaži 

i ambalažnom otpadu istaknuti su odlični 

efekti koji su u godinu i pol dana 

postignuti u zaštiti okoliša. 

Poseban naglasak simpozija stavljen je 

na najnovija tehnološka dostignuća iz 

područja informatizacije i standardizacije 

procesa i boja, ambalažnih materijala 

kao podloga fleksotisku, opreme, 

strojeva i uređaja za tehniku izrade i 

tiska ambalaže od kartona i fleksibilnih 

materijala. Skup je okupio više od 150 

sudionika iz osam zemalja te predstavnike 

hrvatskoga gospodarstva, korisnike i 

proizvođače ambalaže. 


Snimke: arhiva Tectusa 

7

FOND 

Očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti na dalmatinskoj obali 

Projekt COAST 

Projekt COAST koji provodi Ministarstvo 

zaštite okoliša, prostornog uređenja 

i graditeljstva uz potporu UNDP ureda 

u Hrvatskoj i Globalnog fonda za okoliš 

(GEF) treba pomoći Hrvatskoj da očuva 

globalno značajne biološke i krajobrazne 

raznolikosti obalnog područja Dalmacije, 

prije nego što trenutni razvojni pritisci 

na okoliš izazovu trajnu degradaciju tog 

područja. Najveću opasnost u tom smislu 

danas predstavlja ubrzana urbanizacija 

obalnog pojasa, nedovoljno nadzirani razvoj 

turizma, te dijelom neodrživa praksa 

u ribarstvu, marikulturi i poljoprivredi. 

Polazeći od osnovne strategije projekta 

kojom se u četiri dalmatinske županije 

identificira, čuva i održivo koristi iznimna 

biološka raznolikost aktivnostima i 

praksom gospodarstva u turizmu, poljoprivredi, 

ribarstvu i marikulturi, te utje- 


cajem na bankarski sektor, odnosno dostupnost 

invensticjiskog kapitala, COAST 

upotpunjuje trenutno aktualne napore 

na poboljšanju upravljanja zaštićenim 

područjima. Osim suradnje s poljoprivrednicima, 

ribarima, turističkim i drugim 

poduzetnicima i bankama, projekt 

je usmjeren na suradnju i koordinaciju 

s već postojećim aktivnostima i institucijama 

za planiranje, razvoj i zaštitu 

obalnog područja te na integralno upravljanje 

resursima. Također, vođen je zahtjevima 

procesa pridruživanja Hrvatske 

Europskoj uniji. 

Osim Ministarstva zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva, glavni 

partneri i sudionici u sufinanciranju projekta 

COAST su Fond za zaštitu okoliša i 

energetsku učinkovitost, Zavod za prostorno 

planiranje, Ministarstvo kulture, 

Ministarstvo mora, turizma, prometa 

i razvitka, Ministarstvo poljoprivrede, 

šumarstva i vodnog gospodarstva, Ministarstvo 

znanosti, obrazovanja i športa, 

Hrvatske vode, Hrvatska banka za obnovu 

i razvitak, Javne ustanove za upravljanje 

zaštićenim dijelovima prirode, Zadarska, 

Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska 

i Dubrovačko-neretvanska županija, Hrvatska 

turistička zajednica i komercijalne 

banke aktivne u projektnom području te 

razne međunarodne organizacije. Ukupni 

proračun projekta iznosi preko 31 milijun 

US $, od čega je oko 7 milijuna US $ darovnica 

Globalnog fonda za okoliš. Preostali 

iznos je vrijednost sufinanciranja 

od strane partnera u provedbi projekta. 

Slijedom započete suradnje u provedbi B 

faze projekta COAST tijekom 2005. godine, 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku

učinkovitost prihvatio je sufinanciranje 

programa prikupljanja, obrade i interpretacije 

podataka o biološkoj raznolikosti, 

u iznosu od oko 312.000 USD ili 

1,778.400 za višegodišnje razdoblje, 

te sufinanciranje aktivnosti za potrebe 

izrade planova upravljanja zaštićenih 

područja, u koordinaciji i dogovoru s 

mjerodavnim Ministarstvom (temeljem 

procijenjenih potreba za parkove u području 

projekta COAST) za višegodišnje 

razdoblje u iznosu od 3,291.750 kuna. 

U Splitu je 9. svibnja, održana Uvodna 

radionica projekta COAST na kojoj 

je prezentiran Plan provedbe projekta, 

odnosno godišnji plan aktivnosti za 

2007. i 2008. godinu, s projekcijom 

2009.-2011., koji uključuje i financijska 

sredstva za pojedine aktivnosti projekta. 

Plan provedbe aktivnosti i razvoj 

područja obuhvaćenih COAST projektom, 

koji je u skladu s očuvanjem biološke 

raznolikosti prikazan je u četiri pokazna 

područja, Pelješac i Mljet (Dubrovačkoneretvanska 

županija), Viški arhipelag 

(Splitsko-dalmatinska županija), estuarij 

rijeke Krke (Šibensko-kninska županija), 

JI dio otoka Paga, Novigradsko i 

Karinsko more (Zadarska županija). Četiri 

odabrana demo-područja prepoznata su i 

odabrana zbog svoje iznimne biološke i 

krajobrazne raznolikosti. Provedba konkretnih 

projektnih aktivnosti započet će 

nakon potvrđivanja uvodnog izvješća i 

operativnog plana rada početkom ljeta 

2007. godine. Veći broj aktivnosti za 

2007./2008. godinu u kojima će prema 

prihvaćenom modelu svojim sredstvima 

participirati Fond, započet će tijekom 

mjeseca listopada 2007. godine, a intenzivnije 

će biti provedene u Dubrova- 

čko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj 

županiji. Očekivani rezultati projekta 

definirani su demonstracijom društvenogospodarskog 

razvitka koji čuva i održivo 

koristi biološku i krajobraznu raznolikost 

u demo-područjima i poboljšane uvjete 

za “zelene” investicije, te poboljšanjem 

usklađenosti i provedbe propisa i praksi 

ključnih sektora na području četiriju županija 

u odnosu na održivo korištenje i 

zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti. 

Na državnoj razni, projekt će utjecati 

na kreiranje regulatornog, upravljačkog 

i drugog okruženja nužnog za održivo 

korištenje biološke raznolikosti. 

Predviđeno je da će projekt završiti do 

2011. godine, iako će dinamika njegove 

provedbe ovisiti o okolnostima u projektnom 

okruženju te o dinamici pristupanja 

Republike Hrvatske Europskoj uniji. 

Također, prema pretpostavci projektne 

intervencije razdoblje od pet godina 

dovoljno je dugo da se sustavnim i kontinuiranim 

naporom, odnosno povezane 

projektne aktivnosti pokaže mogućnost, 

a time i potakne dublja i trajnija promjena 

u odnosu prema prirodi i okolišu. 

Vesna Cetin 


9

FOND 

Izazov težak jednu tonu CO 2 

Svaki stanovnik Hrvatske godišnje 

“proizvede” više od šest tona stakleničkih 

plinova, što bi se učinkovitim 

korištenjem energije i mudrim potrošačkim 

izborom, moglo smanjiti za barem 

jednu tonu godišnje. Istaknuto je to na 

predstavljanju brošure “Prihvatite izazov 

težak jednu tonu CO ” koje je tim 

2 

povodom upriličeno u Fondu za zaštitu 

okoliša i energetsku učinkovitost. 

Slijedom kontinuiranih edukativno-promidžbenih 

aktivnosti brošuru su zajednički 

priredili UNDP, Fond za zaštitu okoliša 

i ministarstva zaštite okoliša prostornog 

uređenja i graditeljstva te gospodarstva, 

rada i poduzetništva. Brošura navodi što 

konkretno svatko od nas može poduzeti 

kako bi se smanjile emisije stakleničkih 

plinova u atmosferu te time ublažile i 

usporile neželjene klimatske promjene. 

Zamišljena je kao vodič za akciju protiv 

klimatskih promjena s konkretnim uputama 

kako koristiti manje energije, štititi 

okoliš, a u isto vrijeme štedjeti novac. U 

brošuri je i upitnik koji omogućuje građanima 

da približno izračunaju moguće 

smanjenje emisije CO na osnovu svog 

2 

individualnog odgovornog ponašanja. 

Zbog porasta prosječnih temperatura na 

Zemlji nužno je da svaki čovjek pridonese 

smanjivanju globalnog zatopljenja 

kako bismo u budućnosti izbjegli neželjene 

posljedice, istaknuo je Nikola Ru- 


žinski, državni tajnik za zaštitu okoliša. 

Pomoćnik ministra gospodarstva za sektor 

energetike i rudarstva Željko Tomšić 

napomenuo je da se to može postići 

učinkovitim korištenjem energije, većim 

poticanjem korištenja 

obnovljivih izvora 

energije, ali i upotrebom 

novih ekološki 

prihvatljivijih tehnologija. 

Kako je kazao 

Yurij Afanasijev, već 

sad svijet raspolaže 

tehnologijama koje 

mo g u o mo g u ć i t i 

proizvodnju energije 

prijateljski naklonjene 

okolišu, čije 

bi bi uvođenje koštalo 

svega jedan posto 

godišnjeg globalnog 

BDP-a. 

U sklopu svojih akti- 

vnosti, kako je ista- 

knuo Vinko Mladineo, Fond je odobrio 

110 milijuna kuna za realizaciju 114 

projekata kojima se smanjuju emisije 

štetnih plinova u okoliš. Financirani 

projekti iz ovih područja odnose se na 

zamjenu primarnog energenta u energetskim 

postrojenjima (loživo ulje i dizel 

gorivo zamjenjuju se prirodnim plinom 

ili ukapljenim naftnim plinom), povećanje 

učinkovitosti sustava centralnog 

grijanja, primjenu energetski učinkovitih 

tehnologija, kogeneracijska postrojenja 

i kotlovnice na biomasu, 

centralizirane 

toplinske sustave sa 

kotlovima na biomasu, 

vjetroelektrane, 

postrojenja za proizvodnju 

biogoriva 

kao što su biodizel i 

peleti, racionalizaciju 

potrošnje goriva te 

proizvodnju i korištenje 

biodizela u vlastitom 

autoparku. Tim 

projektima ostvareni 

efekti procjenjuju se 

na godišnje smanjene 

emisije stakleničkih 

plinova za preko 467 

tisuća tona. 

Na Svjetski dan zaštite okoliša u dnevne 

novine umetnuto je 540 tisuća brošura, 

dok je još 60 tisuća podijeljeno na informativnim 

štandovima gradova i županija 

uključenih u projekt. 


Foto: Martina Pavić

PROPISI 

Ministarstvo donijelo Pravilnik o načinima i uvjetima termičke obrade otpada 

Postrojenja uskladiti do kraja 2008. 

Ministrica zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva Marina Matulović 

Dropulić donijela je na temelju 

Zakona o otpadu početkom svibnja Pravilnik 

o načinima i uvjetima termičke 

obrade otpada. Cilj Pravilnika je sprječavanje 

ili ograničavanje emisija štetnih 

tvari u zrak, tlo, površinske i podzemne 

vode, kao i sprječavanje i ograničavanje 

rizika za ljudsko zdravlje prouzročenih 

spaljivanjem i suspaljivanjem otpada. 

Pravilnik propisuje uvjete početka rada, 

rada i prekida rada, način ulazne kontrole 

otpada i zaštite zraka, tla i voda 

te gospodarenje s ostacima u procesima 

termičke obrade otpada, kažu u Ministarstvu. 

Odnosi se na sva postrojenja za 

spaljivanje i suspaljivanje otpada, uključujući 

postrojenja za pirolizu otpada te 

postrojenja i uređaje koji spaljuju otpad 

radi proizvodnje energije. Postojeća postrojenja 

za spaljivanje i suspaljivanje 

otpada moraju se uskladiti s odredbama 

Pravilnika najkasnije do 31. prosinca 

2008. godine. 

Pravilnik je objavljen 3. svibnja u Narodnim 

novinama, a na snagu je stupio 

osam dana nakon objave. Pravilnik 

o načinima i uvjetima termičke obrade 

otpada nastavak je sustavnog uvođenja 

reda u područje gospodarenja otpadom, 

ističu u Ministarstvu zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva. Pritom 

podsjećaju da je nakon Zakona o 

otpadu 2004. i Strategije o gospodarenju 

otpadom Republike Hrvatske iz 2005. 

Ministarstvo donijelo Pravilnik o vrstama 

otpada, Uredbu o kategorijama, vrstama 

i klasifikaciji otpada s katalogom otpada 

i listom opasnog otpada, Pravilnik o ambalaži 

i ambalažnom otpadu, Pravilnik o 

gospodarenju otpadnim gumama, Pravilnik 

o očevidniku pravnih i fizičkih osoba 

koje se bave djelatnošću posredovanja u 

organiziranju oporabe i/ili zbrinjavanja 

otpada i pravnih i fizičkih osoba koje 

se bave djelatnošću izvoza neopasnog 

otpada, Pravilnik o mjerilima, postupku 

i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima 

nekretnina i jedinicama lokalne 

samouprave, Uredbu o nadzoru prekograničnog 

prometa otpadom, Pravilnik o 

gospodarenju otpadnim uljima, Pravilnik 

o gospodarenju otpadnim baterijama i 

akumulatorima, Pravilnik o gospodarenju 

otpadnim vozilima, Pravilnik o gospodarenju 

otpadom, Pravilnik o načinu 

i postupcima gospodarenja otpadom 

koji sadrži azbest i Pravilnik o načinima 

i uvjetima termičke obrade otpada. 

(D.L.) 


11

PROPISI 

Donesen Pravilnik o gospodarenju otpada s azbestom 

Stop azbestu! 



Dropulić donijela je krajem travnja 

Pravilnik o načinu i postupcima gospodarenja 

otpadom koji sadrži azbest. 

Pravilnik, koji je donesen na temelju Zakonu 

o otpadu, objavljen je u Narodnim 

novinama br. 42 od 23. travnja 2007. i 

stupio je na snagu osmog dana od dana 

objave. 

Taj pravilnik u potpunosti je usklađen 

s EU Direktivom 2003/18/EC i njime se 

propisuju način i postupci sprječavanja 

onečišćenja okoliša azbestom te gospodarenja 

otpadnim azbestom i otpadom 

koji sadrži azbest, kažu u Ministarstvu 

zaštite okoliša, prostornog uređenja i 

graditeljstva. Radi zaštite zdravlja ljudi 

i zaštite okoliša određene su mjere kako 

bi se spriječilo i smanjilo onečišćenje 

azbestom te uspostavio sustav gospodarenja 

njegovim otpadom. Odredbe tog 

pravilnika odnose se na otpadni sirovi 

azbest i otpad koji sadrži azbest. Kako bi 

se spriječilo oslobađanje azbestnih vlakana 

u okoliš, propisano je da se takav 

otpad prije prijevoza mora obraditi (površinskim 

očvršćivanjem ili postupkom 

otvrdnjavanja ili uništavanja azbestnih 


vlakana). Mora se i zapakirati da se 

spriječi njegovo ispuštanje u okoliš, a 

i prije odlaganja azbestni otpad mora 

se obraditi, pakirati ili prekriti tako da 

se izbjegne ispuštanje čestica azbesta u 

okoliš. Spremnici i ambalaža s tim otpadom 

moraju biti vidljivo označeni, prema 

posebnom propisu. 

Jedina preostala tvornica azbestnocementnih 

proizvoda u Hrvatskoj Salonit 

u Vranjicu kraj Splita u stečaju je, a s 

proizvodnjom, započetom još 1921. godine, 

tj. u samim počecima uvođenja 

azbestocementnih proizvoda u svijetu, 

prestala je u 2006. godini. Odlukom ministra 

zdravstva i socijalne skrbi Nevena 

Ljubičića iz veljače prošle godine u Hrvatskoj 

je zabranjena upotreba azbesta i 

proizvoda koji ga sadrže. Izradu Programa 

sanacije Salonita naručilo je Ministarstvo 

zaštite okoliša, prostornog uređenja 

i graditeljstva 31. listopada 2006., 

a plaća se iz državnog proračuna. 

Djelomična sanacija Salonita, odnosno 

sanacija azbesta iz kruga tvornica, počela 

je 24. travnja ove godine. No, istog 

dana je direktor Fonda za zaštitu okoliša 

i energetsku učinkovitost Vinko Mladineo 

zabranio nastavak sanacije na temelju 

prijava Udruge oboljelih od azbestoze i 

Udruge Barbarinac koje su, nezadovoljne 

načinom sanacije, tvrdile da se radovi 

obavljaju nepropisno. Po njegovim riječima, 

radove je zaustavio i zato što je dokumentacija 

o sanaciji u Fond stigla tek 

kad je posao već počeo. Kako je rekao 

Mladineo, riječ je o djelomičnoj sanaciji, 

sanaciji azbesta iz kruga tvornice, koja 

se obavlja isključivo zbog zaštite okolnoga 

stanovništva. O tom dijelu sanacije 

izrađena je studija koja je dobila zeleno 

svjetlo nakon nekih prepravaka koje su 

učinile stručne institucije i prije nekoliko 

mjeseci potpisan je ugovor sa splitskom 

tvrtkom CIAN, koja je ovlaštena za takve 

poslove. 

Direktor CIAN-a Petar Bojić rekao je da 

je zaustavljanje radova, vrijednih tri milijuna 

kuna, pravo Fonda kao investitora, 

ali je kao netočne odbacio tvrdnje udruga 

da se sanacija obavlja nepropisno. 

Cijeli posao trebao je, prema njegovim 

riječima, biti gotov do 1. svibnja ove 

godine jer je riječ o 7.000 prostornih 

metara otpadnog materijala koje treba 

sanirati što bi se sada moglo odužiti. Bojić 

je uvjeren da će se utvrditi kako nije 

bilo propusta u radu. Svi radnici, tvrdi, 

na raspolaganju imaju zaštitna odijela 

i maske. Demantirao je navode udruga 

da se odlaganje otpada nije obavljalo 

po pravilima, te da su čestice azbesta 

letjele po zraku. To nikako nije istina, jer 

se stalno mjeri količina čestica u zraku, 

a upravo ta mjerenja demantiraju takve 

optužbe, rekao je Bojić. Prema njegovim 

riječima, sve se radilo po zakonu. 

Azbestni otpad se odvozio u Mravinačku 

kavu gdje će biti zatrpan na dubinu od 

1,20 metara. Stalno se prate i odstranjuju 

oborinske vode, a kad bude gotova 

sanacija i azbestni otpad zatrpan, kava 

u Mravincima postat će zelena površina 

i tu, dodao je, više nikad nitko ne će 

smjeti odlagati bilo što. 

Očekuje se da će se sanacija uskoro nastaviti 

u skladu s novim Pravilnikom o 

načinu i postupcima gospodarenja otpadom 

koji sadrži azbest. (Ž.B.)

Napredak u prostornom planiranju i zaštiti prostora 

Uskoro će svi gradovi i općine 

imati prostorni plan 

Za razliku od gradova i općina, 

manje zadovoljava dinamika izrade 

prostornih planova nacionalnih 

parkova i parkova prirode. Od 

2004. do 2006. uklonjeno je 1.628 

bespravno izgrađenih objekata, od 

čega su 1.371 uklonili bespravni 

graditelji. 

Od 2004. do 2006. postignut je značajan 

napredak u zaštiti prostora, 

posebno u izradi prostorno-planske 

dokumentacije, što je jedan od bitnih 

preduvjeta bržeg razvoja jedinica lokalne 

i područne (regionalne) samouprave, 

zaključio je nedavno saborski Odbor za 

prostorno uređenje i zaštitu okoliša nakon 

rasprave o aktivnostima Ministarstva 


graditeljstva u zaštiti prostora u zaštiti 

prostora - prostornom uređenju i nadzoru 

od 2004. do 2006. 

Od ukupno 556 prostornih planova uređenja 

gradova i općina 427 je doneseno, 

94 je konačnih prijedloga, za 17 planova 

održana je javna rasprava, za tri plana 

izrađen je nacrt prijedloga, a za 15 su 

obavljeni pripremni radovi. To znači da 

su svi gradovi i općine donijeli ili su u 

izradi njihovi prostorni planovi uređenja 

za razliku od 2003. godine kad je 

bilo doneseno 113 planova, izrađeno 78 

konačnih prijedloga plana, za 73 održana 

javna rasprava, za 91 izrađen nacrt 

prijedloga plana te za 119 obavljeni pripremni 

radovi dok 74 plana nisu bila u 

izradi, a sada ih je još svega 35 u fazama 

koje zahtijevaju nešto više vremena do 

finalizacije s tim da je u velikom dijelu 

riječ o jedinicama lokalne samouprave 

koje donose prostorne planove u manjem 

opsegu, istaknuto je na sjednici saborskoga 

odbora. 

Analizira li se stanje izrade prostornih 

planova uređenja gradova i općina po 

županijama uočava se da je u 2007. u 

svim županijama (osim Požeško-slavon- 

PROPISI 

skoj) izrađeno najmanje 50 posto planova 

gradova i općina. Prostorne planove 

sa smanjenim sadržajem može donijeti 

112 općina te ih je 50 doneseno, za 40 

izrađen je konačni prijedlog plana, za 10 

održana javna rasprava, izrađen je jedan 

nacrt prijedloga plana te za 11 planova 

obavljeni pripremni radovi. 

Za razliku od gradova i općina, manje 

zadovoljava dinamika izrade prostornih 

planova nacionalnih parkova i parkova 

prirode. Naime, dosad je prioritet bila 

izrada prostornih planova općina i gradova, 

a problem stvara i nedovoljan broj 

izrađivača planova u odnosu na potrebe. 

Dosad su doneseni prostorni planovi nacionalnih 

parkova: Mljet, Risnjak, Paklenica, 

Brijuni, Kornati te parkova prirode 

Kopački rit i Učka. U izradi su prostorni 

planovi nacionalnih parkova Plitvička jezera 

(pripremni radovi), Krka (prijedlog 

plana) i Sjeverni Velebit (nacrt prijedloga) 

te parkova prirode Medvednica 

(prijedlog plana), Žumberak-Samoborsko 

gorje (2. prijedlog plana), Lonjsko 

polje (prijedlog plana), Papuk (nacrt 

prijedloga), Velebit (nacrt prijedloga), 


13

Telaščica (prethodna rasprava), Vransko 

jezero (nacrt prijedloga), Biokovo (nacrt 

prijedloga), a za Park prirode Lastovo 

lani je donesena Odluka o proglašenju 

parka prirode. 

Inače, do 15. ožujka ove godine ukupno 

su donesena 2.132 prostorna plana, od 

čega 427 prostornih planova gradova 

i općina, 118 generalnih urbanističkih 

planova, 157 urbanističkih planova uređenja, 

1.200 detaljnih planova uređenja 

te 230 ostalih planova. U izradi je 435 

raznih planova i to: 129 prostornih planova 

gradova i općina, 26 generalnih 

urbanističkih planova, 74 urbanistička 

plana uređenja, 160 detaljnih planova 

uređenja te 46 ostalih planova. Od 

2004. do 2006. Ministarstvo je za izradu 

prostornih planova isplatilo ukupno 

13.629.740 kuna potpore. 



Dropulić istaknula je na saborskom 

odboru da je očuvanje i održivo korištenje 

prostora i okoliša strateški interes za 

ukupni razvitak Hrvatske i unaprjeđivanje 

kvalitete života građana. Naglasila 

je da je od 2004. do 2006. proveden niz 

mjera i aktivnosti radi očuvanja i zaštite 

prostora, posebno u zaštiti obalnog 

područja i pomorskog dobra te izradi 

prostornih planova (poglavito prostornih 

planova uređenja gradova i općina). 

Najavila je novi Zakon o prostornom 



uređenja i graditeljstva 

Marina Matulović Dropulić ističe 

kako su početkom 2004. godine 

zatekli samo 113 dovršenih 

prostornih planova od tadašnjih 

550 gradova i općina, a rokovi za 

njihovo dovršenje bili su ukinuti. 

Danas je u 556 gradova i općina 

doneseno ili su pri kraju 538 planova, 

a nema općine koja ih ne 

radi. Svi moraju biti gotovi do 

kraja ove godine jer se inače na 

tim područjima neće moći graditi, 

upozorava ministrica. 

uređenju i građenju kojim će se ujedno 

regulirati pitanje urbane komasacije te 

smanjiti administriranje i pojednostaviti 

procedure. Nova rješenja ugrađena su i u 

novi Zakon o zaštiti okoliša, koji je već 

upućen u saborsku proceduru. 

Na sjednici saborskog odbora istaknuto 

je da zaštita Jadrana zaslužuje posebnu 

pozornost, te će se razraditi i pokrenuti 

cjelovita strategija, programi i inicijativa 

za integrirano, koordinirano i zajedničko 

djelovanje svih državnih tijela, institucija 

i udruga povezanih sa zaštitom Jadrana. 

Saboru će biti predložen dokument 

s cjelovitim programom zaštite Jadrana 

prema standardima i propisima EU-a i 

međunarodnog prava. 

Doneseni su svi prostorni planovi županija 

te su usklađeni s Uredbom o zaštiti 

i uređenju zaštićenog obalnog područja 

(ZOP). Izmjenama i dopunama Zakona o 

prostornom uređenju iz 2004. godine po 

prvi je put zaštićeno obalno područje 

određeno kao područje od posebnog interesa 

za Republiku Hrvatsku, te su navedenom 

Uredbom regulirani uvjeti i mjere 

za uređenje ZOP-a i način usklađivanja 

prostornih planova s Uredbom. U ZOP-u 

se nalazi 134 jedinica lokalne samouprave 

te je od donesena 92 prostorna plana 

gradova i općina s Uredbom usklađeno 

59, a za 33 prostorna plana usklađivanje 

je u tijeku. Preostala 42 prostorna plana 

jedinica lokalne samouprave koje su 

unutar ZOP-a su u izradi. 

Josipa Blažević-Perušić, državna tajnica 

za inspekcijske poslove u Ministarstvu, 

istaknula je da je prostor ograničeno 

dobro, te da Hrvatska baštini jedan od 

najočuvanijih dijelova mediteranskog i 

europskog prostora. Stoga su osiguranje 

održivog razvoja, omogućavanje ravnomjernog 

prostornog razvoja, njegovanje 

regionalne prostorne osobitosti te povezivanje 

ozemlja države s europskom 

prostornom strukturom prepoznati kao 

osnovni ciljevi prostornog uređenja. 

Pristupa se prilagodbi i izradi nove regulative, 

razvoju i edukaciji struke, zaštiti

obalnog područja i pomorskog dobra, 

praćenju izrade prostornih planova, osiguranju 

financijske potpore, pojačanom 

upravnom i inspekcijskom nadzoru, preventivnom 

i sustavnom inspekcijskom 

nadzoru, promicanju zaštite prostora i 

prostornog uređenja, te poticanju sudjelovanja 

javnosti u izradbi i donošenju 

prostornih planova. Niz je mjera zaštite 

prostora koje se provode i to: izrada obveznih 

prostornih planova, nadzor izrade 

prostornih planova, izdavanje lokacijskih 

i građevinskih dozvola, kontinuirani 

upravni i inspekcijski nadzor lokacijskih 

i građevinskih dozvola, sustavni inspekcijski 

nadzor građenja i sl. 

Na saborskom odboru je napomenuto da 

je izrada prostorno-planske dokumentacije 

otežana zbog nedovoljnog broja 

urbanista i planera te nedostatne baze 

ulaznih podataka za planiranje (kartografskih 

podloga) i složenog postupka 

izrade prostorno-planske dokumentacije. 

Stoga je poduprta izradba nove zakonske 

regulative kojom će se smanjiti administriranje 

i pojednostaviti postupci. 

Istaknuto je da će manje detaljiziranja 

u prostornim planovima s druge strane 

zahtijevati jači nadzor provedbe. 

Rečeno posebno dobiva na značenju 

zbog nedostatnog broja inspektora. Iako 

je za djelotvorno provođenje zakona o 

prostornom uređenju i graditeljstvu vrlo 

važna inspekcijska služba u Upravi za inspekcijske 

poslove Ministarstva, od sistematizirana 

321 radna mjesta popunjena 

su 273. Posebno se u odnosu na 2000. 

godinu uočava pad broja građevinskih 

inspektora čije je znanje i iskustvo traženo 

na tržištu i bolje plaćeno. Stoga je 

predviđeno ubrzano jačanje inspekcije, 

te poboljšanje uvjeta rada i povećanje 

plaća inspektora radi povećanja njihove 

djelotvornosti. Također je ocijenjeno 

da je posebno potrebno ojačati nadzor 

u ranim fazama jer je zakašnjeli nadzor 

povezan i s većim materijalnim štetama 

i otporima u provedbi. 

Tijekom rasprave istaknuto je da će daljnjem 

poboljšanju stanja u prostoru značajno 

doprinjeti nova zakonska regulativa 

kojom će se smanjiti administriranje i 

pojednostaviti postupci u području prostornog 

uređenja i građenja te regulirati 

urbana komasacija. 

U Ministarstvu upozoravaju da je ranijih 

godina godina bespravna gradnja počela 

sve agresivnije okupirati najvredniji 

prostor koji Hrvatska ima čemu je pogodovala 

prošla Vlada koja je ukinula rok 

za donošenje prostornih planova općina 

i gradova i dozvolila bespravnim graditeljima 

da se priključe na komunalnu 

infrastrukturu. Time je građane Hrvatske 

podijelila na građane prvog i drugog 

reda. 

Građani koji su se držali zakona o gradnji 

bili su “kažnjeni” jer su morali graditi 

tamo gdje je gradnja dozvoljena i po 

točno određenim pravilima, uz plaćanje 

svih doprinosa i naknada. Bespravni graditelji 

sve to nisu napravili. Prigrabili su 

najljepše i najvrednije prostore gradeći 

apartmane, vile i vikendice. Naglašavamo 

da za to nemaju opravdanja, jer se 

za gradnju objekata uvijek morala imati 

građevinska dozvola, napominju u Ministarstvu. 

Ova Vlada je odlučna u tome da uvede 

red u prostor i zaustavi devastiranje 

obalnog dijela Hrvatske. Također, traži 

da se na zakone “ne žmiri” već da se oni 

provode, pa tako i na području gradnje. 

Zahvaljujući tome u posljednje tri godine 

u pozitivnom smislu promijenila se i 

društvena klima u odnosu na bespravnu 

i divlju gradnju i uređenje prostora te je 

znatno smanjena bespravna gradnja. Od 

2004. do 2006. uklonjeno je 1628 objekata, 

od čega su 1371 uklonili bespravni 

graditelji. (D.L.) 


15

PROPISI 

Počela ovogodišnja mjerenja kakvoće mora na jadranskim plažama 

Od 870 plaža samo na sedam 

onečišćeno more 

Tijekom prvog mjerenja u prvoj 

polovici svibnja zabilježeno je samo 

jedno jače onečišćenje - na plaži 

Fortica u Kraljevici. 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva kraja 

svibnja na svojim internetskim stranicama 

http://www.mzopu.hr/more/ objavljuje 

rezultate ovogodišnjih mjerenja 

kakvoće mora na plažama duž Jadrana. 

Prvo ovogodišnje ispitivanje provedeno 

u prvoj polovici svibnja pokazalo je da su 

od 870 plaža na kojima je ispitivana kakvoća 

mora onečišćenja zabilježena samo 

na sedam, a od toga samo na jednoj plaži 

zabilježeno je jače onečišćenje - na plaži 

Fortica u Kraljevici. Umjereno onečišćeno 

more utvrđeno je u Kraljevici na plaži Carevo, 

na plaži Bakarac kupalište na ulazu 

te kupalište kod tunere, na plaži hotela 

“Millenium” u Opatiji, na plaži Osor-svjetionik 

u Malom Lošinju i na Novoj grad- 

16 


skoj plaži u Pločama. Ispitivanja će se 

provoditi svakih 15 dana na oko 870 plaža 

duž cijele jadranske obale, a rezultati 

će biti objavljivani na web stranicama 

Ministarstva. Ispitivanje kakvoće mora 

na plažama provodi se prema Programu 

ispitivanja kakvoće mora, a u skladu s 

Uredbom o standardima kakvoće mora na 

morskim plažama koja definira kriterije 

za uzimanje uzoraka, metode ispitivanja 

i ocjenjivanje kakvoće mora. 

Ministarstvo ističe da je kakvoća mora u 

Hrvatskoj na vrlo visokoj razini jer gotovo 

98 posto uzoraka odgovara standardima 

koje propisuje uredba. 

Kakvoća mora na plažama duž cijele jadranske 

obale i otočnom prostoru prati 

se od 1988. godine. Hrvatska je kao 

potpisnica Konvencije o zaštiti morskog 

okoliša u Sredozemlju bila jedna od prvih 

zemalja koja je počela sustavno provoditi 

program praćenja kakvoće mora na 

morskim plažama. Na temelju Zakona o 

zaštiti okoliša donesen je podzakonski 

propis – Uredba o standardima kakvoće 

mora na morskim plažama kojom se definiraju 

kriteriji za uzorkovanje, metode 

ispitivanja i ocjenjivanje kakvoće mora 

na plažama. Uredba se temelji na Direktivi 

Europske unije o vodi za kupanje, 

Smjernicama za kakvoću mora za kupanje 

u Sredozemlju Mediteranskog akcijskog 

plana programa Ujedinjenih naroda za 

okoliš (UNEP/MAP) i kriterijima Svjetske 

zdravstvene organizacije (WHO). Program 

stalnog praćenja sanitarne kakvoće mora 

provodi se od 1. svibnja do kraja sezone 

kupanja krajem rujna. Uzorci mora uzimaju 

se na plažama najmanje svakih 15 

dana, deset puta u sezoni kupanja (12 

puta za plaže koje su uključene ili se 

planiraju uključiti u projekt “Plava zastava”). 

Prilikom uzimanja uzoraka prate se 

osnovni meteorološki uvjeti kao i izgled 

mora - boja, prozirnost, vidljive plivajuće 

otpadne tvari, vidljive mineralne masnoće 

te vidljive otpadne suspendirane 

tvari. Na mjestu uzorkovanja određuje 

se temperatura mora i pH vrijednost, a 

u laboratoriju se određuju mikrobiološki 

pokazatelji (ukupne koliformne bakterije 

– TC, fekalne koliformne bakterije – FC, 

fekalni streptokoki – FS). Mikrobiološki 

parametri se smatraju najznačajnijim 

indikatorima onečišćenja fekalnim otpadnim 

vodama. Zato je težište ispitivanja 

uzoraka upravo na tim parametrima, jer 

oni upućuju na potencijalni rizik od zaraznih 

bolesti korištenjem morske vode 

za rekreaciju i kupanje ili proizvodnju 

hrane. 

Mikrobiološko onečišćenje mora na 

određenoj lokaciji može vremenski jako 

varirati. Ono ovisi o meteorološkim prilikama 

i hidrografskim osobinama mora 

(naoblaka, vjetar, temperatura mora, 

salinitet, valovi, morske struje), te načinu 

ispuštanja otpadnih voda (povremeno 

ispuštanje otpadne vode, dnevne 

varijacije količine otpadne vode, rad 

crpnih stanica). More na morskoj plaži 

udovoljava propisanom standardu ako 

vrijednosti bakterioloških pokazatelja 

ne prelaze granične vrijednosti propisane 

Uredbom. Na temelju višegodišnjeg

iskustva ispitivanja sanitarne kakvoće 

mora na plažama, uvedeni su interni 

kriteriji prema kojima se more ocjenjuje 

u četiri vrste obilježene s četiri boje; kao 

more visoke kakvoće (plava boja), more 

podobno za kupanje (zelena boja), umjereno 

onečišćeno more (žuta boja) i jače 

onečišćeno more (crvena boja). Kriteriji 

su uvedeni da bi se izdvojila i istaknula 

područja s vrlo čistim morem, navode u 

Ministarstva zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva. U Ministarstvu 

ističu da prema internom mjerilu more 

visoke kakvoće i more podobno za kupanje 

zadovoljava preporučene kriterije za 

ukupne koliforme iz Direktive EC, koji su 

20 puta stroži od obveznih kriterija iste 

Direktive. I rezultati ispitivanja na plažama 

tijekom prošle godine pokazuju da 

je more na našem dijelu Jadrana visoke 

kakvoće, jer je 99 posto uzoraka ispunjavalo 

stroge kriterije koje propisuje 

Uredba o standardima kakvoće mora na 

morskim plažama, kažu u Ministarstvu. 

Ispitivanja zdravstvene kakvoće mora za 

kupanje i objavljivanje rezultata imaju za 

cilj zaštitu zdravlja kupača te zdravstveno 

prosvjećivanje javnosti, omogućivši 

svakome pravo izbora mjesta za kupanje 

i rekreaciju. Rezultati ispitivanja koriste 

se i u turističkoj promidžbi mora i 

morskog okoliša, što je osobito važno za 

razvoj turizma u Hrvatskoj. Tako, na primjer, 

poznati njemački auto klub ADAC, 

treći po veličini na svijetu, već godinama 

u svom časopisu ADAC Reisemagazina 

obavještava 18 milijuna članova da je 

hrvatski Jadran najčišće more na Sredozemlju, 

a nedavno su u objavili posebno 

izdanje u Hrvatskoj na čak 200 stranica 

Načelnica Odjela za zaštitu mora i priobalja 

u Ministarstvu Nevia Kružić najavila 

je da će Hrvatska u sklopu usklađivanja 

zakonodavstva s pravnom stečevinom EU 

donijeti provedbeni propis o standardima 

kakvoće mora na plažama u skladu s 

odrednicama nove EU Direktive o vodi za 

kupanje. To će omogućiti usporedivost 

rezultata ispitivanja zdravstvene kakvoće 

mora na plažama hrvatskog Jadrana 

s rezultatima kakvoće mora europskih 

zemalja. O tome, kao i o brojnim drugim 

aktivnostima na zaštiti mora i priobalja 

razgovaralo se krajem travnja na 

sastanku županijskih zavoda za javno 

zdravstvo, ureda i zavoda mjerodavnih 

za zaštitu okoliša, poslove prostornog 

uređenja i održivog razvoja jadranskog 

područja i mjerodavnih tijela državne 

uprave koji je u sklopu zaštite mora i 

priobalja od onečišćenja, te Programa 

ispitivanja kakvoće mora na plažama u 

jadranskim županijama, organizirao Odjel 

za zaštitu mora i priobalja Ministarstva 


graditeljstva. Prema njihovim podacima, 

more kopnenog dijela znatno je opterećenije 

fekalnim otpadnim vodama nego 

obalno more otoka. Razlog je gusta urbanizacija 

i neodgovarajuće sakupljanje, 

odvođenje i ispuštanje otpadnih voda u 

more. Na otocima ispitivanja obuhvaćaju 

samo more urbaniziranih područja na 

kojima se očekuje utjecaj otpadnih voda. 

Ostali dijelovi obale otoka ne ispituju 

se i smatraju se čistim. Kada bude do 

kraja realiziran projekt Hrvatskih voda o 

zaštiti mora od otpadnih voda s kopna, 

koji sadrži 47 potprograma izgradnje 

kanalizacijskih i sustava pročišćavanja 

otpadnih voda, u potpunosti ćemo rješiti 

sve probleme na obali vezane uz zagađenje 

fekalijama, napomenula je Nevia 

Kružić. 

EKO REVIJA 17 

eco review

Na radnom sastanku stručnih službi u Vodicama 

raspravljalo se, među ostalim, i o 

ujednačavanju metoda ispitivanja kakvoće 

mora na plažama hrvatskog Jadrana, 

pripremama smjernica za održivo upravljanje 

plažama u sklopu međunarodnih 

programa za okoliš, Projektu integralnog 

upravljanja obalnim područjem COAST- 

UNDP te upravljanju balastnim vodama. 

Očekuje se da Ministarstvo mora, turizma, 

prometa i razvitka uskoro donese 

pravilnik o upravljanju balastnim vodama 

kojim će biti zabranjeno ispuštanje 

balastnih voda u hrvatskim lukama ako 

se utvrdi da one sadrže opasne i štetne 

tvari, rekla je Nevia Kružić. Prema 

izvještajima županijskih Zavoda za javno 

zdravstvo u Istarskoj županiji je od 

ukupno 203 lokacije ispitivanja, njih 4 

ocijenjeno kao more visoke kakvoće, 198 

kao more podobno za kupanje i jedna 

kao umjereno onečišćeno more. U Primorsko-goranskoj 

županiji ispitivane su 

232 lokacije, od kojih je 106 ocijenjeno 

kao more visoke kakvoće, 118 kao more 

podobno za kupanje, 7 kao umjereno 

18 


onečišćeno more i jedna kao jače onečišćeno 

more. U Ličko-senjskoj županiji 

ispitivano je 45 lokacija. Na 41 more je 

ocijenjeno kao more visoke kakvoće i na 

4 točke kao more podobno za kupanje. 

U Zadarskoj županiji more je ispitivano 

na 85 lokacija od kojih su 44 ocijenjene 

kao more visoke kakvoće, 39 kao more 

podobno za kupanje i 2 kao umjereno 

onečišćeno more. U Šibensko-kninskoj 

županiji ispitivana je 71 lokacija od čega 

su 4 ocjenjene kao more visoke kakvoće 

i 67 kao more podobno za kupanje. U 

Splitsko-dalmatinskoj županiji more je 

uzorkovano na 139 mjesta, od kojih je 

134 ocijenjeno kao more podobno za kupanje 

i 5 kao umjereno onečišćeno more. 

U Dubrovačko-neretvanskoj županiji more 

je ispitivano na 88 mjesta, od kojih je 

16 ocijenjeno kao more visoke kakvoće, 

70 kao more podobno za kupanje, jedna 

kao umjereno onečišćeno i jedna kao 

jače onečišćeno more. 

Temeljem Uredbe na plažama na kojima 

kakvoća mora ne udovoljava propisanim 

uvjetima, inspektor zaštite okoliša na- 

ređuje zabranu kupanja, ako dva ili više 

uzastopnih uzoraka prelaze propisane 

granične vrijednosti za više od 100 posto. 

Inspektor postavlja ploču zabrane 

kupanja i naređuje sanaciju izvora onečišćenja. 

Tako je u Primorsko-goranskoj 

županiji jače onečišćenje na kupalištu 

Hotela Park koje se pojavilo u 2005. 

ostalo takvim i dalje, pa je i u 2006. na 

toj lokaciji bila postavljena ploča zabrane 

kupanja. 

U Dubrovačko-neretvanskoj županiji 

ploča zabrane kupanja postavljena je u 

Pločama na Novoj gradskoj plaži, nakon 

što su dva uzastopno uzeta uzorka prelazila 

granične vrijednosti iz Uredbe. Ta se 

plaža nalazi u zatvorenom zaljevu, nasuprot 

luke, a cijev kanalizacijskog ispusta 

u blizini plaže završava u moru nedovoljne 

dubine. Na temelju višegodišnjih ispitivanja 

utvrđeno je da je more na ovoj 

plaži kontinuirano opterećeno fekalnim 

mikroorganizmima, te nije povoljno za 

kupanje. Incidentno onečišćenje dogodilo 

se i u Istarskoj županiji, u Poreču na 

području plaže autokampa Zelena laguna 

u srpnju 2006., zbog puknuća tlačnog 

cjevovoda na komunalnom sustavu odvodnje 

otpadnih voda. Inspekcija zaštite 

okoliša obavila je nadzor i donijela rješenje 

kojim je naloženo otkloniti nedostatke 

i nepravilnosti, te zabraniti kupanje 

na ovoj plaži. Ispitivanja su svakodnevno 

ponavljana i proširena dok tri uzastopna 

ispitivanja nisu bila u skladu s Uredbom, 

kada je ukinuta zabrane kupanja. 

U Splitsko-dalmatinskoj županiji, u srpnju 

su na plažama Kamp i Torac u Kaštel Gomilici 

bile postavljene ploče zabrane kupanja. 

Grad Kaštela posljednjih godina bilježi 

porast stambene izgradnje i povećanje 

broja stanovnika. Očekujući brzo priključenje 

na kanalizacijsku mrežu izgrađenu 

u okviru projekta EKO-Kaštelanski zaljev, 

stambene su zgrade građene sa septičkim 

jamama nedovoljnog kapaciteta, što je 

rezultiralo nelegalnim ispustima u potoke 

i oborinske kanale, pa su fekalne otpadne 

vode direktno istjecale u prostor priobalja 

i na morske plaže. U drugoj polovini 

srpnja na ovom je području zatvoreno 

preko stotinu nelegalnih ispusta otpadne 

vode u more, što je rezultat zajedničke 

akcije Gradskog komunalnog redarstva, 

sanitarne inspekcije i inspekcije zaštite 

okoliša. Ovo se pitanje planira riješiti u 

okviru projekta EKO-Kaštelanski zaljev u 

iduće 3-4 godine. (Ž.B.)

Procjenjuje se da godišnje u Republici 

Hrvatskoj nastaje dva milijuna tona 

građevnog otpada, no u isto vrijeme ne 

postoji organizirani sustav gospodarenja 

njime. Od osnivanja Fonda, dakle 2004. 

godine, susretali smo se s mnogim zahtjevima 

jedinica lokalne samouprave, 

posebice u Dalmaciji, za saniranjem 

građevnog otpada nastalog tijekom Domovinskog 

rata. 

Uvijek je postojala ista dilema, kako 

sanirati te nepregledne količine opeke, 

kamena, betona, zemlje i drugih materijala? 

Dodatni problem je što se građevni 

otpad obično nalazio pomiješan s 

komunalnim, pa je 

to otežavalo sanaciju 

in situ. Naime, 

sanacija zahtijeva 

pokrovne slojeve 

kao i kod komunalnog 

otpada, a 

to u završnici znatno 

poskupljuje 

sanaciju. No, na 

mjestima gdje taj 

otpad nije pomiješan 

s komunalnim 

ili se može lako izdvojiti, 

postavlja 

se pitanje što s 

materijalom koji je 

zapravo jako dobra 

sirovina. 

Vrste građevnog 

otpada 

Građevni otpad se dijeli, prema vrsti 

radova, u nekoliko kategorija, te može 

sadržavati sljedeće vrste materijala: 

• Zemljani radovi – zemlja, pijesak, 

šljunak, glina, kamen, i dr. 

• Niskogradnja – asfalt ili cementom 

vezani materijali, pijesak, šljunak, 

drobljeni kamen 

• Visokogradnja – beton, opeka, vapnenac, 

mort, gips, klinker i dr. 

• Miješani građevni otpad – drvo, plastika, 

papir, karton, metal, kablovi, 

boja, lak, šuta. 

Reciklažom građevnog otpada dobiva se 

vrijedna sirovina koju je moguće ponovno 

upotrijebiti kao materijal za nosive 

slojeve cesta, puteva, staza, parkirališta, 

kao dodatak asfaltnobetonskim mješavinama, 

raznim vrstama betona, betonskih 

elemenata i sklopova. 

Postojeće zakonodavstvo 

Strategija gospodarenja otpadom RH jasno 

definira potrebu za uspostavu održivog 

sustava upravljanja građevnim otpadom, 

te se nameće logična potreba za 

izradom još jednog planskog dokumenta 

- Plana gospodarenja građevnim otpadom 

kao i provedbenog propisa, odnosno 

pravilnika. Postojećim Zakonom o otpadu 

uređeni su pojmovi, definicije, kategorije 

i vrste otpada kao i postupci gospodarenja 

njime, no nužno je u što kraćem roku 

osigurati preduvjete za donošenje Pravilnika 

o gospodarenju građevnim otpadom 

kako bi se sva rečena pitanja regulirala 

Građevni otpad 

nacionalnim zakonodavstvom prateći pri 

tome smjernice Europske unije. 

LIFE PROJEKT CONWAS 

S tim u svezi u Zagrebu je 7.svibnja 

2007. godine održan zanimljiv skup 

edukacijskih predavanja na temu Razvoj 

održivog sustava upravljanja građevnim 

otpadom u RH a u okviiru LIFE projekta 

05 TCY/CRO/000114 CONWAS. 

Nositelj projekta je Građevni fakultet 

Sveučilišta u Zagrebu s partnerima IGH 

d.d i Eko-flor Plus d.o.o. dok je podupirući 

član projekta i Ministarstvo zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. 

Predstavljanjem dosadašanjih aktivnosti 

stječe se dojam da će se u okviru 

navedenog projekta izraditi kvalitetan 

nacrt Plana gospodarenja građevnim 

otpadom s detaljanim prikazom posto- 


OTPAD 

jećeg stanja u gospodarenju građevnim 

otpadom, identificirati optimalne tehnologije 

zbrinjavanja građevnog otpada, 

dati prijedlozi za najučinkovitije tokove 

građevnog otpada od mjesta nastanka 

do krajnjeg korisnika, razviti edukativni 

program podizanja svjesti kao i postavit 

ciljeve njegove reciklaže. 

Rečenim projedlogom plana osigurat će 

se kontinuirano planiranje gospodarenja 

otpadom s naglaskom na vrste, količine i 

podrijetlo otpada, uvjete gospodarenja, 

odabir najboljih dostupnih tehnologija i 

objekata za njihovu oporabu, reciklažu i 

zbrinjavanje. Definirat će se i rokovi za 

provođenje mjera 

s težištem na postupanje 

s postojećim 

građevnim 

otpadom odloženim 

na bilo koji 

način u okolišu, 

kao i novonastalim 

otpadom. 

Organizacija 

gospodarenja 

građevnim 

otpadom 

Zaštita okoliša 

važan je zadatak 

svih generacija, 

posebice današnjih, 

jer još uvijek 

postoje resursi 

koje možemo i 

moramo zaštiti: 

voda, tlo, zrak, mineralne sirovine. Reciklažom 

građevnog otpada dobiva se 

vrijedna sirovina koju je moguće ponovno 

upotrijebiti kao materijal za nosive 

slojeve cesta, puteva, staza, parkirališta, 

dodatak asfaltnobetonskim mješavinama, 

raznim vrstama betona, betonskih 

elemenata i sklopova. 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva, donošenjem čitavog 

niza provedbenih propisa, uspostavlja 

sustav jasno utvrđenh prava, obveza 

i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba 

te jedinica lokalne samouprave u postupanju 

s otpadom te se može očekivati 

i skoro donošenje pravilnika kojim će 

biti regulirano i postupanje građevnim 

otpadom. 

Sanja Kalambura 

19

OTPAD 

Ministarstvo odbacilo prigovore eko-udruga 

Lećevica nije opasnost za okoliš 

Nakon izgradnje centra zatvorit će se 

sva odlagališta komunalnog otpada 

na području Splitsko-dalmatinske 

županije i time bitno poboljšati stanje 

okoliša. 

Predstavnici nevladinih udruga s područja 

Dalmacije: Rast iz Lećevice, 

Zvona Zagore, Zvona Kaštela i Plavi val 

iz Šibenika sredinom travnja su ispred 


uređenja i graditeljstva organizirali 

prosvjednu konferenciju za novinare 

protiv izgradnje Centra za gospodarenje 

otpadom Splitsko-dalmatinske županije 

u Lećevici. Prema njihovim tvrdnjama, 

taj centar će onečišćavati podzemne zalihe 

pitke vode na tom krškom području 

te rijeke Krku i Jadro. Nakon Ministarstva 

prosvjedovali su i ispred Hrvatskog 

geološkog instituta zbog, kako su rekli, 

teških propusta u izradi Studije utjeca- 


ja na okoliš tog centra. Prosvjednike su 

podržali stranka Zelena lista i Odbor za 

problematiku ekološkog postupanja i 

gospodarenja otpadom (PEPGO), sastavljen 

od 15 ekoloških udruga i nekoliko 

pojedinaca, među kojima su i udruge organizatori 

prosvjeda. 

Međutim, Ministarstvo zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva 

odbacilo je sve optužbe ekoloških udruga 

iznijetih na susretu s novinarima kako 

se Centar za gospodarenje otpadom u 

Lećevici gradi na štetu okoliša i u protivno 

zakonskim propisima. U Ministarstvu 

tvrde da je Lećevica kao najbolja 

lokacija za gradnju centra predviđena 

prostornim planom Splitsko-dalmatinske 

županije i Strategijom gospodarenja 

otpadom. Nakon njegove izgradnje zatvorit 

će se sva odlagališta komunalnog 

otpada na području te županije i time 

bitno poboljšati stanje okoliša. Studiju 

utjecaja na okoliš za izgradnju Centra 

za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske 

županije izradila je stručna 

ovlaštena tvrtka “IPZ Uniprojekt MCF”. 

Na izradi studije radili su stručnjaci za 

područje biotehnologije, fizike, kemijske 

tehnologije, strojarstva, bioekologije, 

geologije itd. Studija je obradila mjere 

zaštite tla, vode, atmosfere, zaštitu od 

buke, požara itd. Na javnom uvidu bila 

je od 4. do 17. svibnja 2005. u Općini 

Lećevica, a javna rasprava održana je 16. 

svibnja 2005. Istraživački radovi na toj 

su lokaciji obavljeni uz odobrenje Hrvatskih 

šuma, privatnih posjednika zemljišta, 

Mjesnog odbora Kladnjice i Općine 

Lećevica. Udruge Rast i Zvona Zagore 

tražile su dodatne istraživačke radove i 

izradu studije o mogućnosti korištenja 

odlagališta Karepovac kao županijskog 

centra. Spomenuti dokumenti su izrađeni, 

a Ministarstvo je dodatno naručilo i 

reviziju hidrogeoloških istražnih radova 

od zagrebačkog Građevinskog fakulteta. 

Komisija za ocjenu studije utjecaja na 

okoliš prije zaključivanja rada dodatno 

je također razmotrila sve navedene dokumente 

i prihvatila studiju. Nakon toga 

Općina Lećevica i Mjesni odbor Kladnjice 

donijeli su odluku o prihvaćanju izgradnje 

županijskog centra za gospodarenje 

otpadom na području Kladnjice, a 

sve poslove oko izgradnje centra vodi 

Splitsko-dalmatinska županija, navode u 

Ministarstvu. Pritom ističu da u Hrvatskoj 

trenutno ima 257 neuređenih službenih 

odlagališta komunalnog otpada i 

oko 3.000 “divljih” smetlišta što se negativno 

odražava na sastavnice okoliša 

kao što su voda, zrak, more i tlo te na 

klimu, ljudsko zdravlje i drugi živi svijet. 

Osobito su ugrožene podzemne vode 

koje su glavni izvor zaliha pitke vode i 

temeljni nacionalni resurs. Strateško je 

opredjeljenje naše zemlje izgradnja do 

najviše 21 centra gospodarenja otpadom 

uz primjenu najsuvremenijih tehnoloških 

rješenja što će pridonijeti izgradnji efikasnog 

i efektivnog sustava gospodarenja 

otpadom. 

Imajući sve navedeno u vidu teško je razumjeti 

razlog i motivaciju protesta tih 

udruga. Svi prigovori kojima su se dosad 

suprotstavljale gradnji županijskog cen-

tra za gospodarenje otpadom pobijeni 

su stručnom argumentacijom različitih 

stručnih institucija. U ime potpuno 

neobrazloženog stajališta “mi smo 

protiv”, udruge stalno prozivaju i 

prave pritisak na institucije, osobito 

stručne, izražavajući sumnju u njihove 

sudove, upozoravaju iz Ministarstva. 

Inače, krajem prošle godine u mjestu 

Kladnjice u kaštelanskoj zagori 

potpisan je ugovor o zajedničkom 

ulaganju u izgradnju vodoopskrbnog 

sustava budućeg županijskog centra 

za gospodarenje otpadom Lećevica. 

Ugovor, vrijedan dva milijuna kuna, 

potpisali su načelnik općine Lećevica 

Ante Baran i direktor Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku učinkovitost 

Vinko Mladineo, a potpisivanju je 

nazočila i ministrica zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva 

Marina Matulović-Dropulić. 

Ministrica, koju su u Kladnjicama dočekali 

prosvjednici, poručila je već 

tada kako je mjerodavno ministarstvo 

prihvatilo studiju utjecaja na okoliš 

za izgradnju budućeg centra, čime 

je otklonjena i posljednja zapreka za 

provedbu tog projekta. “Vlada je odlučna 

u namjeri da zatvorimo sva otvorena 

odlagališta otpada. Budućnost 

Hrvatske je u tome da smeće postane 

isplativa gospodarska djelatnost, 

a mještani moraju shvatiti da će od 

toga, prvenstveno kroz rentu i zapošljavanje, 

imati veliku korist”, rekla 

je ministrica, ističući kako protivnici 

tog projekta ne žele čuti argumente i 

mišljenje struke. (Ž.B.) 

Pročišćavanje 

otpadnih voda 

Gotovo u svakom broju Eko revije 

mogu se pročitati članci o našim 

uspješnim tvrtkama koje ulaganjima u 

poboljšanje i modernizaciju proizvodnih 

procesa ulažu znatna sredstva i u zaštitu 

okoliša. Sve češći su primjeri izgradnje 

postrojenja temeljenih na direktivama 

Europske unije kao i uputama u svezi 

odabira najboljih dostupnih tehnologija. 

Očuvanje vode kao glavnog prirodnog 

resursa od velike je važnosti, te se proteklih 

godina značajno povećava intenzitet 

izgradnje uređaja za pročišćavanje 

otpadnih voda. 

S tim u svezi poseban značaj ima otvaranje 

radova na izgradnji uređaja za 

pročišćavanje otpadnih voda kafilerije 

Agroproteinka d.d., kad nam je u isto 

vrijeme poznato koliko su otpadne vode 

te tvrtke organski opterećene. 

Izgradnja uređaja za obradu otpadnih 

voda kafilerije bit će provedena prema 

IPPC (Integrated Pollution Prevention 

and Control) direktivi Europske unije, 

a na temelju BREF dokumenta kojim se 

preporuča tehnološko rješenje odnosno 

korištenje SBR tehnike (squance batch 

reactor) uz prethodnu mehaničku obradu. 

Osnovna preporuka je upotreba aerobnih 

tehnoloških postupaka čišćenja u 

kombinaciji sa denitrifikacijom. 

Svakako valja naglasiti da je cjelokupni 

proces obrade otpadnih voda vrlo složen 

te se uz samu tehnologiju obrade treba 

osigurati i sljedeće: 

• sprječavanje zaostajanja otpadnih 

voda u tehnološkom procesu 

• prosijavanje prije samog pročišćavanja 


OTPAD 

• izdvajanje masnoće pomoću izlučivača 

masti 

• biološka aerobna ili anaerobna obrada 

s izlučivanjem dušika i fosfora 

• vraćanje mulja i blata iz pročistača 

otpadnih voda u proizvodni proces 

kafilerije 

• moguća proizvodnja bioplina. 

Osim čiste vode koja se ispušta u prirodi 

recipijent, ostaje i otpadni mulj kao 

nusprodukt pročišćavanja. Mulj je zajednički 

problem svih tehnologija pročišćavanja 

otpadnih voda danas, koji je 

u ovo slučaju riješen tako da se vraća 

u pogon kafilerije na obradu čime je u 

potpunosti i zatvoren materijal ciklus. 

Cjelokupni uređaj je u potpunosti automatiziran 

pogon sa centralnim nadgledanjem 

i automatskom kontrolom. 

Ne čudi stoga da je baš ovaj projekt odobren 

i od strane pretpristupnog fonda 

SAPARD za sufinanciranje. Vrijednost cjelokupne 

investicije iznosi 12.4 milijuna 

kuna od čega će polovina sredstava biti 

osigurana iz navedenog fonda. 

U sklopu Europskog dana koji je održan 

20. travnja 2007. godine u Sesvetskom 

Kraljevcu, Agroproteinka d.d., a koji je 

bio zamišljen kao skup predavanja na 

temu pretpristupnih fondova i strategije 

povećanja konkurentnosti sektora 

poljoprivrede i zaštite okoliša, ministrica 

Kolinda Grabar-Kitarević postavila je 

kamen temeljac budućeg uređaja za pročišćavanje 

otpadnih voda. 

Sanja Kalambura 

21


Onečišćenje od izvora do bolnice (1) 

Teške kovine vrebaju iz 

tanjura i čaše vode 

Da svaka tvar može biti otrov znao je 

već Paracelzus. Radi se samo o dozama. 

Finesa koja je u doba renesanse 

glave stajala mnoge plemenitaše, ali i 

pučane. U to je naime vrijeme jedan od 

popularnijih sredstava eliminacije političkih 

neistomišljenika, ljubavnih rivala ili 

bogatih rođaka bio upravo otrov. Arsen, 

“kralj među otrovima”, u širu uporabu 

ušao je još za vrijeme Rimskog carstva. 

Ne čudi stoga što su, u strahu od svuda 

nazočnih profesionalnih kao i trovačaamatera, 

odvažniji smrtnu opasnost pokušavali 

spriječiti svojevrsnom “imunizacijom”, 

odnosno svjesnim uzimanjem 

malih doza otrova u nadi da će steći 

otpornost. Naravno, s tim se postupkom 

ne bi složili današnji znanstvenici, bu- 

22 


dući da arsen kao i ostali teške kovine 

već u vrlo niskim koncentracijama djeluju 

toksično i remete suptilne procese 

u organizmu. No, za razliku od srednjeg 

vijeka i renesanse, danas smo takvoj vrsti 

“imunizacije” izloženi svi, bez izuzetka, 

i to - bez znanja. Naime, posljedica 

industrijskog razvoja i intenzivne agrokemijske 

poljoprivrede je posvemašnje 

onečišćenje okoliša izazvano raznim toksičnim 

spojevima koji sadrže i teške kovine. 

Otrovan “koktel” teških metala koji 

se najčešće spominje sadrži arsen, živu, 

kadmij i olovo. Nažalost, oni se danas 

u okolišu nalaze u koncentracijama višim 

nego ikad prije. Zahvaljujući razvoju 

znanosti i analitičkih metoda čovjek je 

napokon shvatio barem dio negativnih 

posljedica industrijalizacije kao i “zelene 

revolucije” koja je, pokazalo se, ipak 

zakazala u ostvarenju velikog obećanja 

– iskorjenjivanja gladi u svijetu. 

Danas se istim obećanjem služe multinacionalne 

korporacije koje više ne 

prodaju samo kemikalije već i genetski 

inženjering, iako je i više nego jasno da 

hrane ima dovoljno, ali zbog pohlepe za 

profitom ne stiže do onih koji gladuju. 

Nakon kemijskog, sada je izgleda na redu 

“genetsko onečišćenje”. No, to je jedna 

druga priča...Bilo kako bilo, nesvjesnom 

unosu teških kovina, udisanjem onečišćenog 

zraka i uzimanjem hrane i vode koja 

ih sadrži, izloženi su svi. Najranjivije su 

skupine trudnice i novorođenčad, te se 

upravo njima u razvijenim zemljama sve 

više posvećuje pozornost. Tako se proteklih 

nekoliko godina provode istraživanja 

koja imaju utvrditi razine teških kovina 

u pojedinim skupinama populacije budući 

da je, npr. ljudska kosa, pouzdan 

indikator izloženosti. Analizom uzorka 

kose pouzdano se može utvrditi kojim je 

sve tvarima bio izložen njezin vlasnik. 

Rezultati takvih istraživanja mogu pomoći 

u prevenciji nekih oboljenja, budući 

da se mijenjanjem, npr. prehrane, može 

smanjiti unos nekih teških kovina što je 

posebice važno u trudnoći. Naime, veće 

doze teških metala, poput žive, mogu 

negativno utjecati na razvoj dječjeg 

mozga, budući da izazivaju neurološka 

oštećenja. A kako se živa akumulira u 

ljudskom tijelu, vrlo često s majke prelazi 

na dijete. Nažalost, može ju se naći 

i u majčinom mlijeku. 

Naime, jednom oslobođena u okoliš, živa 

ima nezgodno svojstvo da ulazi u hranidbeni 

lanac. Unatoč tome, živa i živini 

spojevi nerijetko “obogaćuju” sastav 

otpadnih voda koje se bez pročišćavanja 

izlijevaju u rijeke a one, poznato 

je, kad-tad završe u moru gdje će živu 

apsorbirati morski organizmi. A u vodi, 

i to pitkoj, naći će se i zloglasni arsen.

Iako će neki znanstvenici tvrditi da je u 

nekim dijelovima Slavonije koncentracija 

arsena u vodovodima (koja višestruko 

premašuje dozvoljene vrijednosti) posljedica 

geološkog sastava, ima i onih 

koji smatraju da je arsen u vodu dospio 

kao posljedica onečišćenja i prekomjerne 

uporabe pesticida i umjetnih gnojiva. Za 

razliku od Hrvatske, Europska unija već 

provodi sustavna populacijska istraživanja 

na prisutnost teških kovina. U našoj 

zemlji pak ne postoji čak niti adekvatno 

opremljen laboratorij koji bi ih provodio 

a nedostaje i stručnjaka educiranih za 

provođenje takvih istraživanja. No, zahvaljujući 

Oikonu d.o.o. – Institutu za 

primijenjenu ekologiju nedavno je započeo 

jedan takav projekt. 

Slučaj 1: Živa u tanjuru 

Čovjek je u okoliš unio mnoge negativne 

tvari koje ne samo da ugrožavaju prirodu 

već i njegovo zdravlje. Tako je i sa živom, 

sastojkom boje za kosu, toplomjera, 

elementom za industriju ili proizvodnju 

nekih pesticida. Jednom kad postane 

otpad, oslobođena u okoliš, potocima i 

rijekama, živa stiže u more. Tamo ulazi u 

hranidbeni lanac te se počinje akumulirati 

u ribama, najviše u grabežljivicama 

koje se nalaze na njegovom vrhu. Tako 

će neke od njih, poput tune ili morskog 

psa, začinjene ružmarinom, češnjakom, 

maslinovim uljem ali i živom, završiti i 

na našem tanjuru. No, dok kod odraslih 

unos malih količina žive neće izazvati 

akutno trovanje ili ozbiljniji poremećaj 

zdravlja, žene koje kane zatrudnjeti ili to 

već jesu, trebale bi izbjegavati takve vrste 

riba zbog negativnog djelovanja žive 

koja može dovesti do oštećenja mozga 

fetusa. Upravo zbog izloženosti riziku 

unosa žive kojeg ljudi mahom nisu svjesni, 

prošlo je ljeto pokrenuta kampanja 

Ostani zdrav – stop živi. Kampanju su 

inicirale nevladine udruge Health care 

without harm i Health and Environmental 

Alliance kako bi se istražila razina 

žive u kosi žena, i to prvenstveno onih 

fertilne dobi, kada su sposobne začeti 

i roditi djecu. Aktivnosti kampanje su 

bile usmjerene na podizanje svijesti o 

mogućoj izloženosti živi u našem životnom 

i radnom okolišu, te njenom štetnom 

utjecaju na zdravlje djece, žena 

u fertilnoj dobi, kao i radno izložene 

populacije. Početkom godine objavljeni 

su rezultati istraživanja provedenog na 

malom, ali definiranom uzorku od 252 

žena u 21 zemlji, među kojima i Hrvatskoj. 

Kod nas ga je provela mr.sc. Nataša 

Janev Holcer, predsjednica udruge PIN za 

zdravlje a istraživanje je obuhvatilo 12 

žena u dobi od 20 do 45 godina. Namjera 

je bila utvrditi kolika je točno koncentracija 

žive u njihovoj kosi kako bi se 

pomoću dobivenih rezultata osvijestila, 

ne samo Europska unija, već i čitava međunarodna 

zajednica. Naime, metil-živa 

je organski oblik žive koji je posebno 

toksičan i ima izrazito negativan utjecaj 

na razvoj fetusa zato što oštećuje dječji 

mozak. Da je oprez opravdan, potvrdila 

su i dosad provedena istraživanja koja 

su pokazala da u tom toksičnom obliku 

živa izaziva nepovratna neurološka oštećenja 

kod djece. U SAD-u su tako već 

provedena istraživanja s ciljem procjene 

ekonomskih posljedica oštećenja dječjih 

mozgova jer ih, za razliku od Europe koja 

strepi zbog “odljeva mozgova”, više brine 

“osiromašenje mozgova” koje nastaje 

kao posljedica unosa žive u organizam 

fetusa, odnosno, djece starosti do 3 

godine. Naime, kod djece izložene živi 

može doći do smanjenja IQ pa čak i do 

pojave autizma. 

“Ako gledamo postotak natprosječno i 

ispodprosječno inteligentnih, u općoj 

populaciji ih je, jednih i drugih, manjeviše 

5% dok je ostalih 90% prosječnih. 

Ukoliko dođe do neuroloških oštećenja u 

populaciji će se povećati postotak mentalnih 

retardacija a smanjiti postotak 

onih s natprosječnim IQ. Dakle, društvo 

gubi svoj razvojni potencijal” , upozorava 

Nataša Janev Holcer. Rezultati istraživanja 

pokazali su da 95% ispitanica u 

EKO REVIJA 23 

eco review


svojim tijelima ima koncentraciju žive 

koja se može detektirati analizom kose. 

Janev Holcer naglašava da takvi rezultati 

ne znače da izmjerene koncentracije 

imaju negativan utjecaj na zdravlje 

ispitanica već su pokazatelj postojanja 

žive u organizmu. Naime, živa jednom 

kad uđe u organizam tu obično i ostaje. 

A kako se živa najvećim dijelom u organizam 

unosi hranom, kampanja Ostani 

zdrav – stop živi željela je upozoriti žene 

da neke vrste ribe poput tune, morskih 

pasa, sabljarke, marlina (riba slična tuni, 

može se naći u uvoznim konzervama tunjevine) 

nekih vrsta lososa, štuka i dr. 

sadrže taj teški metal. Srećom, čini se 

da u Hrvatskoj zasad ipak nećemo morati 

mijenjati prehrambene navike i odustati 

od širom svijeta hvaljene mediterantske 

kuhinje, koja se osim na maslinovom ulju 

temelji i na ribi. 

Naime, ribe koji bi mogle sadržavati 

veće koncentracije žive u našoj se zemlji 

ne jedu prečesto dok su jadranske 

srdele, oslić, sipe ili školjke uglavnom 

bezopasne. Međutim, kako hladnjaci 

supermarketa i velikih trgovačkih lanaca 

nude ribu iz raznih dijelova svijeta 

trudnice i žene koje planiraju trudnoću 

trebale bi dobro promisliti hoće li svoju 

još nerođenu djecu izložiti eventualnom 

riziku. Naime, Europska komisija je izdala 

slijedeću preporuku: “Žene koje bi mogle 

zatrudnjeti ili koje su već trudne ili one 

koje doje ne bi trebale jesti više od jedne 

male porcije (

Tuna, “bijela tuna”, tuna sa žutom perajom, 

sa plavom perajom, velikooka tuna 

Divlji losos (Baltičko more, Bothnia 

zaljev) 

Divlja pastrva (Baltičko more i Bothnia 

Zaljev) 

Srebreni ili Coho losos (Pacific ocean, 

Alaska) 

Izbjegavati - Žene koje planiraju trudnoću,trudnice, 

dojilje, djeca (Švedska), djeca 

(Nizozemska) 

Ograničiti konzumaciju na jednom mjesečno 

– Žene u fertilnoj dobi (Švedska i Finska) 

Ograničena konzumacija – Trudnice i dojilje 

(Švedska) 

Izbjegavati - Žene koje planiraju trudnoću,trudnice, 

dojilje, djeca ispod 3 godine 

(Češka) 

Scabbard fish (nema je kod nas) Ograničena konzumacija – Trudnice i dojilje 

(Njemačka) 

Brancin, lubin Ograničena konzumacija – Trudnice i dojilje 

(Njemačka) 

Sea bream ili pandora (nema je kod nas) Velika grabljivica 

Sve vrste morskih pasa Izbjegavati - Žene koje planiraju trudnoću, 

trudnice, dojilje, djeca (Švedska). djeca 

(Irska, Nizozemska, UK i Češka), žene u 

fertilnoj dobi (SAD, FDA/EPA) 

Zmijasta skuša Ograničiti konzumaciju na jednom tjedno 

- Žene koje planiraju trudnoću,trudnice, 

dojilje, djeca ispod 14 godina (Danska) 

Sabljarka Izbjegavati - Žene koje planiraju trudnoću, 

trudnice, dojilje, djeca (Irska, Nizozemska, 

UK, Češka), žene u fertilnoj dobi (SAD, 

FDA/EPA) 

Ograničiti konzumaciju na jednom tjedno 

– svi ostali (Irska) 

Tilefish - Golden bass ili golden snapper Izbjegavati - Žene koje planiraju trudnoću,- 

(ribe iz Meksičkog zaljeva) 

trudnice, dojilje, djeca (SAD FDA/EPA) 

Sailfish, nema je kod nas Velika grabljivica 

Jesetra Velika grabljivica 

Velika pastrva Izbjegavati -,trudnice, dojilje, (Norveška) 

Limitirati jednom mjesečno – ostale grupe 

(Norveška) 

Male grabežljivice i ne grabežljivice/niske koncentracije 

Srdele (slane) Niske koncentracijel 

Šaran Niske koncentracijel 

Školjka prnjavica Niske koncentracijel 

Bakalar (Atlantik i Pacifik) Grabežljivica 

Rakovica Niske koncentracijel 

Slatkovodna rakovica Niske koncentracijel 

Sipa Niske koncentracijel 

List, sve podvrste Niske koncentracijel 

Iverak, Koljak u Atlantiku Niske koncentracijel 

Oslić Grabežljivica 

Sleđ (Baltičko more i Bothnia zaljev) Ograničiti konzumaciju na jednom mjesečno 

- Žene u fertilnoj dobi (Švedska) 

Bandaš ili kostreš iz dubokih mora Grabežljivica 

Kamenice Niske koncentracijel 

Kolja, rod bakalara Niske koncentracijel 

pastrva (uzgojena) Niske koncentracijel 

Trlja batoglava Niske koncentracijel 

Losos (uzgojeni) Niske koncentracijel 

Sardine Niske koncentracijel 

Jakova kapica Niske koncentracijel 

Kozice Niske koncentracijel 

Lignje Niske koncentracijel 

Tilapia (nema je kod nas) Niske koncentracijel 

Morska pastrva Niske koncentracijel 

ipak ne prelaze granične vrijednosti koje 

preporuča Svjetska zdravstvena organizacija 

(WHO) i koje izn ose 10 mikrograma 

žive po gramu kose. 

Međutim, SAD ima strože kriterije pa je 

dopuštena tolerancija žive svega 1 mikrogram 

po gramu kose. Udruge koje su 

pokrenule kampanju i provele istraživanje 

smatraju da bi i Svjetska zdravstvena 

organizacija po uzoru na SAD trebala 

smanjiti dopuštene vrijednosti te se 

također zalažu za prestanak korištenja 

žive u medicinskim mjernim instrumentima 

kao što su termometri i tlakomjeri, 

i to posebice onih namijenjenih kućnoj 

uporabi, kao i zabranu uporabe žive. Iako 

je cilj kampanje smanjenje unosa žive to 

ne znači da je usmjerna na progon ribe s 

jelovnika. Naime, ribu i dalje treba jesti 

zato što pozitivni učinci prehrane ribom 

nadmašuju moguće negativne, no pri tom 

je važno znati koju vrstu odabrati. Dakle, 

razloga za paniku nema, ali zato ima za 

dužan oprez i razuman odabir onog čime 

ćemo hraniti svoju djecu i sebe. A ukoliko 

vam se razbije toplomjer koji sadrži živu, 

ostatke, pa i živu, treba pokupiti gumenim 

rukavicama na neki karton i potom 

ih ubaciti u vrećicu koju treba odložiti 

u poseban spremnik koji bi mogla imati 

obližnja ljekarna. Naime, važno je da živa 

bude primjereno zbrinuta a ne bačena u 

smeće, jer će tako opet završiti u okolišu, 

vodi pa zatim u ribama... Svjesna problema 

onečišćenja živom Europska unija je 

već počela provoditi mjere za smanjenje 

uporabe teške kovine u svakodnevnom 

životu, poput npr. prestanka korištenja 

žive u baterijama. European Action Plan 

for Environment and Health (2004.- 

2010.) preporuča prestanak upotrebe 

žive u amalgamskim plombama i električnim 

i medicinskim uređajima a druga EU 

strategija obuhvaća paralelne pristupe 

za kontrolu žive. Jedan od prioriteta je 

edukacija skupina koje su najosjetljivije 

na moguće negativne zdravstvene učinke 

prouzročene izloženošću živi a praćenje 

koncentracije žive u ranjivim skupinama 

bit će uključeno u program monitoriranja 

Europske unije od ove godine. Rezultati 

istraživanja objavljeni su u izvještaju 

“Zaustavljanje osiromašenje dječjih 

mozgova: Zašto se moramo pozabaviti 

globalnim zagađenjem živom?” (www. 

env-health.org). 

(nastavlja se) 

Tihana Belužić 

EKO REVIJA 25 

eco review


U mesu divljači sa obronaka Papuka utvrđene velike količine kadmija, olova, arsena i žive 

Otkud opasne kovine u mesu 

divljači 

Stručnjaci preporučuju da se svaka 

ulovljena divlja životinja namijenjena 

za ljudsku prehranu najprije testira, a 

tek ako je ispravna, konzumira. 

Od pet do trideset puta veće količine 

teških kovina (kadmija, olova, arsena 

i žive) od dopuštenih u u iznutricama i 

mesu divljih svinja i jelenske divljači ulovljene 

na području Slatinskog prigorja i 

obronaka Papuka pronađene su rutinskom 

provjerom početkom veljače ove godine 

u Laboratoriju za određivanje rezidua 

Odjela za javno veterinarstvo i Hrvatskog 

veterinarskog instituta u Zagrebu. Ali to 

nije bio jedini slučaj, jer je objavljeno 

da je u jelenske divljači i divljih svinja 

u sedam lovišta pod Papukom, u dvjema 

slavonskim županijama, utvrđena i do 50 

puta viša od dopuštene koncentracija teških 

kovina, poput kadmija, žive, arsena 

i olova opasnih za ljudsko zdravlje. Od 

oko 160 uzetih uzoraka bubrega i jetara, 

te mesa divljači ulovljene u lovištima 

pod Papukom gotovo svaki treći uzorak 

pokazao je višestruko veće koncentracije 

teških metala. Ni tjednima nakon toga 

stručnjaci nisu mogli utvrditi što je uzrok 

nedopuštenoj količini tih teških metala 

otkrivenih na šezdesetak uzoraka mesa 

ustrijeljenih divljih svinja na području 

Slatinskog prigorja i obronaka Papuka, 

upozoreno je krajem veljače na sjednici 

Ekostožera Virovitičko-podravske županije. 

Kasniji nalazi motrenja odstrijeljene 

divljači pokazali su određeno stagniranje, 

jer su utvrđene tek povišene količine 

olova, dok su ostali metali u granicama 

normale. 


“Nalazi uzoraka soli za divljač, zrna kukuruza 

za prihranu, uzoraka žira, zemlje 

i kore drveća su uredni, a jedini pozitivni 

nalaz odnosio se na povišenu razinu 

olova u vodotoku. Analiza kamene (silosne) 

soli protiv poledice, kao i soli za 

prihranu divljači u pojedinim lovištima, 

pokazala je dopuštene količine olova, 

kadmija i arsena i daleko manju količinu 

od deklarirane za živu”, kazao je predsjednik 

stožera dr. Stjepan Feketić. 

Prema njegovim riječima, uzorci vode za 

piće iz javnih vodovoda u Voćinu i Orahovici 

bili su uredni na sve analizirane 

metale. “Ako pozitivni nalazi uzoraka mišićnog 

tkiva divljači budu i dalje postojali, 

bit će potrebno napraviti temeljitu 

ekološku analizu područja uz provedbu 

superanalize pozitivnih uzoraka”, rekao 

je dr. Feketić. I prema riječima epidemiologa 

i ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo 

Virovitičko-podravske županije dr. 

Miroslava Venusa pojava nedopuštenih 

količina kovine u iznutricama i mišićnom 

tkivu divljači s područja županije neuobičajena 

je i, prema dostupnoj literaturi, 

dosad nezabilježena. “Određena količi- 

na svakog pojedinog metala dopuštena 

je i uobičajena kao sastojak hrane koju 

svakodnevno konzumiramo. Tek moguće 

nakupljanje pojedine kovine u ljudskom 

organizmu, za što je potrebno više godina, 

moglo bi dovesti do simptoma kroničnog 

trovanja”, kazao je dr. Venus. 

Zato je županijski Ekostožer preporučio 

da se svaka ulovljena divlja životinja 

namijenjena ljudskoj prehrani najprije 

ispita, a tek ako je ispravna, konzumira. 

Na sjednici županijskog Ekostožera u Virovitici 

stručnjaci iz pet ministarstava, 

Zavoda za toksikologiju, Veterinarskog 

instituta i Zavoda za javno zdravstvo 

raspravljali su o trovanju divljači pod 

Papukom teškim metalima. Potvrdili su 

da su nedopuštene količine kadmija, 

olova, arsena i žive pronađene i u divljači 

odstrijeljenoj na području u Vukovarsko-srijemske, 

Osječko-baranjske, 

Požeško-slavonske, Brodsko-posavske i 

Varaždinske županije, ali u puno manjem 

opsegu. Istaknuto je da nema razloga 

za paniku te da svi trebaju poštovati 

propise. Policijske uprave Požeško-slavonske 

i Virovitičko-podravske županije

osnovale su početkom travnja zajednički 

operativni Ekostožer kako bi otkrili izvor 

zaraze divljači teškim kovinama, izjavili 

su glasnogovornici tih dviju uprava Josip 

Štajdohar i Željko Grgić. Dvije policijske 

uprave dogovorile su se o programu 

aktivnosti kako bi se na terenu otkrili 

izvori zaraze teškim kovinama, rekao je 

Štajdohar. Policija je i prije toga krenula 

na teren i zajedno s nadzornicima Javne 

ustanove Parka prirode Papuk počela 

ispitivanje dvadesetak sumnjivih lokacija 

na kojima bi se mogao naći opasni 

otpad. Rekao je kako će se analizirati 

tlo te ispitati “priče kako je bivša JNA 

tamo imala neka odlagališta, vojne baze 

i slično”. 

Požeško-slavonski župan Zdravko Ronko 

izjavio je kako Županija želi da se točno 

utvrdi o čemu je riječ. Po njegovu 

mišljenju “pronađene teške kovine u divljači 

najvjerojatnije potječu od hrane, 

ponajprije sjemenskog kukuruza, ali i 

soli kojom se posipaju ceste, a zna se, 

rekao je, da dolazi iz Afrike i da je onečišćena”. 

Dodao je kako je točan podatak 

da je bivša JNA “70-ih godina obavljala 

određena istraživanja na Papuku kako bi 

se pronašao uran, no da ništa nije nađeno, 

pa uran nikad nije ni eksploatiran, 

o čemu postoje i elaborati”. U Ekostožer 

osim policija dviju županija uključena je 

i Javna ustanova Park prirode Papuk, a 

njegov ravnatelj Ivica Samardžić ističe 

kako je njima “posebno u interesu da se 

utvrdi o čemu je riječ i tako otklone sve 

medijske manipulacije da je zatrovana 

divljač iz Parka prirode Papuk”. Treba 

jasno reći da se to ne odnosi na Park 

prirode Papuk te da je divljač u koje su 

nađene teške kovine s prostora 15-ak 

kilometara od granice s Parkom prirode, 

kazao je Samardžić, ustvrdivši da je divljač 

zaražena hranom. 

Međutim, od višetjedne opsežne pretrage 

terena nije bilo velike koristi. Prema riječima 

Slavka Kopjara, načelnika Policijske 

uprave virovitičko-podravske, operativni 

stožer policijskih uprava iz Virovitice i 

Požege istražio je dvadesetak sumnjivih 

lokacija na Papuku, potencijalnih onečišćivača, 

obavljeno je više desetaka obavijesnih 

razgovora sa šumarima, lovcima, 

planinarima i mještanima okolnih sela, 

istražitelji su sa sa terenskim vozilima 

prešli 500 kilometara, a pješice više od 

100 kilometara kroz teško dostupne šumske 

predjele, ali nisu našli ništa sumnjivo 

niti je pronađen eventualni uzrok trovanja 

mesa divljači. Otkriveni su jedino već 

zaboravljeni rudnici i skrivena skloništa 

bivše JNA. Tako stručnjaci još uvijek ne 

mogu odgovoriti na pitanje što je uzrok 

trovanja divljači kadmijem, olovom, arsenom 

i živom. Veterinarska inspekcija i 

dalje prati stanje u sedam lovišta podno 

Papuka, provode se mjere obveznog testiranja 

mesa divljači na teške metale, a 

konzumacija divljači je zabranjena prije 

nego što analize potvrde da je meso 

zdravo za prehranu. 

O tom problemu razgovaralo se i tijekom 

posjete ministra kulture Bože Biškupića, 

u čijem je resoru i zaštita prirode, početkom 

travnja Požegi. On se na novinar- 

ski upit posebno osvrnuo na osnivanje 

eko-stožera koji bi trebao pomoći u pronalasku 

izvora teških kovina (kadmija, 

žive, arsena, olova) koji su otkriveni kod 

divljači na tom području. “Sretni smo da 

se u Parku prirode Papuk, barem na onim 

prostorima koje su pregledali rendžeri i 

policija, ne nalazi nikakav izvor teških 

metala, niti nekakvo skladište nuklearnog 

otpada. Tako da je Park prirode, što 

se toga tiče, čist”, izjavio je ministar 

Biškupić. S tim u vezi župan Ronko nedopustivim 

je ocijenio širenje glasina o 

pojavi teških kovina u Parku, jer se time 

ugrožava ideja da se Park prirode Papuk 

uvrsti u međunarodnu asocijaciju Geo 

parkova. (Ž.B.) 

U papučkim potocima nema teških kovina 

Uzorci vode iz potoka Čađavica, ispred i iza jezera u Lisičinama, te iz potoka 

Vojlovice podno Papuka, koji su analizirani u Službi za zdravstvenu ekologiju 

Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Zagrebu, ne sadrže povećane količine teških 

kovina olova, kadmija, arsena i žive pa je tako otklonjena još jedna sumnja 

u njihov moguć izvor onečišćenja, izvijestio je krajem svibnja Zavod za javno 

zdravstvo Virovitičko-podravske županije. 

Traženje uzroka onečišćenja prirode teškim kovinama pronađenim u iznutricama i 

mesu divljači s obronaka Papuka nastavljeno je odmah nakon proširene sjednice 

županijskog Eko-stožera održane početkom travnja na kojoj su sudjelovali stručnjaci 

iz područja ekologije, zdravstva i veterinarstva te predstavnici mjerodavnih 

ministarstava. 

Potok Čađavica utječe i istječe iz jezera Lisičine i uzorci vode su uzeti na mjestu 

prije poniranja i nakon ponovnog izviranja. “Odabirom upravo tih lokacija željelo 

se utvrditi moguće postojanje onečišćenja u tom jezeru, odnosno onečišćenje na 

mjestu uništavanja minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata. S obzirom na 

to da je riječ o sirovoj, neprerađenoj vodi uzetoj iz vodotoka, utvrđene količine 

analiziranih metala su manje od dopuštenih pa uzorci, po fizikalnim, kemijskim i 

fizikalno-kemijskim zahtjevima, odgovaraju Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti 

vode za piće”, kazao je epidemiolog dr. Miroslav Venus, ravnatelj županijskog 

Zavoda za javno zdravstvo “Sveti Rok”. 


27


Ceste i okoliš 

Autocesta Rijeka-Zagreb, poduzeće koje upravlja autocestom od Zagreba, 

kao stjecišta europskih putova, do Rijeke, naše najveće jadranske luke, 

dobilo certifikat ISO 14001:2004, kao jedna od kompanija u Hrvatskoj 

koja ima sustav upravljanja okolišem. 


Već je uobičajeno da se hrvatska cestovna 

mreža svake godine širi za nove 

kilometre autocesta, najprije obično uoči 

turističke sezone, a dio kasnije, do kraja 

godine. I ove je tako. Prvo se potkraj 

svibnja otvara 19,5 kilometara duga dionica 

autoceste od Krapine do Macelja, 

pa potkraj lipnja 37 kilometara od Dugopolja 

do Šestanovca, a lipanj je i mjesec 

u kojem dio poluautoceste u dužini od 

gotovo 8 km na dionici autoceste Rijeka- 

Zagreb od Bosiljeva do Vrbovskog izgradnjom 

drugog kolnika postaje kompletna 

autocesta. Na jesen se očekuje otvaranje 

22 kilometra autoceste od Sredanaca do 

Ðakova na koridoru 5C, te još 7,5 kilometara 

na dionici Zagreb-Rijeka. To je oko 

79 novih kilometara autocesta i najmanje 

16 km postojeće poluautoceste koja 

se proširuje na puni profil autoceste. 

Blaga zima i sušno proljeće pogodovali 

su ubrzavanju nekih radova tako da će 

završiti prije utvrđenih rokova. Hrvatska 

cestovna mreža broji sada oko 29.000 

kilometara državnih, županijskih i lokal-

nih cesta, među kojima je na početku 

ove godine bilo 1.068 km autocesta, a 

njihova se duljina stalno povećava prema 

željenih oko 1.500 km autocesta. Ovogodišnji 

radovi znače mnogo više nego 

je to puko zbrajanje izgrađenih kilometara. 

Naime, dionica autoceste Krapina- 

Macelj znači da je cjelokupno dovršena 

(osim oko 4 km poluprofila) autocesta 

od Zagreba do Macelja, graničnog prijelaza 

sa Slovenijom, na pravcu Pyhrnske 

autoceste koja vodi od Nürnberga, preko 

Graza i Maribora do Zagreba i na kojoj 

nije izgrađena autocesta još jedino na 

slovenskoj strani od Maribora do Macelja. 

Nova dionica Dugopolje-Šestanovci dio je 

autoceste Zagreb-Split-Ploče-Dubrovnik, 

koja eto “putuje” i dalje prema Pločama, 

a autocesta Sredanci-Ðakovo predstavlja 

prvu dionicu na koridoru V.c koji od granice 

s Mađarskom i Belog Manastira, preko 

Osijeka i Ðakova izbija na autocestu 

Zagreb-Lipovac, a nastavit će do granice 

s Bosnom i Hercegovinom kod Svilaja, 

odakle nastavlja kroz BiH do Ploča. 

Svaka gradnja cesta, a pogotovo autocesta, 

znači zadiranje u prostor i mijenjanje 

krajolika, pa otud postaje sve 

važnije očuvanje prirode i okoliša te 

usklađivanje svih zahvata s postavkama 

održivog razvoja. Da bi se smanjio negativni 

utjecaj prometa na okoliš potrebno 

je, među ostalim, uspostaviti cjeloviti 

sustav upravljanja prometnom infrastrukturom 

i vozilima, omogućiti optimalne 

prometne tokove, utjecati na smanjenje 

onečišćavanja okoliša, osigurati pravilno 

postupanje s otpadom, te uvesti sustave 

upravljanja okolišem prema utvrđenim 

normama. Da nije riječ samo o pustim 

željama pokazuje i stvarnost. 

Nedavno je Autocesta Rijeka-Zagreb, 

poduzeće koje upravlja autocestom od 

Zagreba, kao stjecišta europskih putova, 

do Rijeke, naše najveće jadranske luke, 

dobilo certifikat ISO 14001:2004, kao jedna 

od kompanija koje u Hrvatskoj imaju 

sustav upravljanja okolišem prema normi 

14001, uveden upravo zbog što efikasnije 

brige o okolišu uz razumnu mjeru 

ekonomskog i organizacijskog ulaganja. 

Osnovna namjena norme ISO 14001:2004 

je opis i specifikacija zahtjeva za sustav 

upravljanja okolišem koji omogućuju organizaciji 

oblikovati i primijeniti politiku 

i ciljeve, uzimajući u obzir zakonske 

i druge zahtjeve na koje se organizacija 

obvezala te podatke o značajnim utjeca- 

Nema baš mnogo društava i udruga 

koje bilježe pola stoljeća uspješnog 

rada. Jedno od njih je Hrvatsko društvo 

za ceste Via Vita, koje je nedavno 

obilježilo svoj zlatni jubilej - 50 

godina djelovanja. Na proslavi u 

Zagrebu pod pokroviteljstvom predsjednika 

Hrvatske Stjepana Mesića 

članovi društva prisjetili su se pola 

stoljeća dugog posla na razvoju cestovne 

infrastrukture, koja je nakon 

drugog svjetskog rata bila slabo razvijena, 

sa samo nešto više od 420 

kilometara asfaltnih cesta, a prije 

pedeset godina proširila se na oko 

1.300 km suvremenih cesta. Danas 

mreža hrvatskih cesta broji oko 

29.000 kilometara, gotovo u cjelosti 

asfaltiranih, a od 1972. godine kad 

je otvorena prva dionica autoceste 

od Zagreba do Karlovca, ukupna duljina 

mreže autocesta narasla je na 

1068 km. 

Hrvatsko društvo za ceste Via Vita 

okuplja županijske i gradske strukovne 

udruge niskogradnje i njima srodne 

udruge koje djeluju u Hrvatskoj i 

stručnjake i djelatnike na poslovima 

projektiranja, izgradnje i održavanja 

cesta i mostova te njihove zaštite, 

zrakoplovnih luka i drugih objekata 

na njima, kao i djelatnike u proizvodnji 

i prodaji nafte i njenih derivata, 

osiguranja, prometnih organizacija i 

korisnika cesta radi zaštite i promicanja 

zajedničkih strukovnih i znanstvenih 

interesa. Svi oni nastoje zajedničkim 

stručnim radom pridonijeti 

razvoju, održavanju i zaštiti cestovne 

infrastrukture u Hrvatskoj, koristeći 

pri tome europska i svjetska dostignuća. 

Na svečanoj proslavi, kojom 

je ujedno obilježeno i pola stoljeća 

izlaženja časopisa “Ceste i mostovi”, 

podijeljena su zaslužnim članovima 

posebna priznanja i nagrade za životno 

djelo koja nosi ime Stjepana 

Lamera, jednog od utemeljitelja 

društva. (D.J) 

Zlatni jubilej 

KRAPINA - MACELJ (5. mj.) 

Za nekoliko dana bit će svečano otvorena 

dionica od Krapine do Macelja. 

Duga je 19,5 kilometara, a stajat će 

280 milijuna eura te je po kilometru 

najskuplja u Hrvatskoj. Na žalost, 

nema autoceste kroz Sloveniju. 

VRBOVSKO (6. mj.) 

Autocesta od Zagreba do Rijeke ima 

najveći dnevni promet te najveću 

gospodarsku isplativost. Sredinom 

lipnja otvaraju se 8,4 kilometra od 

Vrbovskog do Bosiljeva. Dionica je 

stajala 51 milijun eura. 

ŠESTANOVAC (6. mj.) 

Autocesta od Dugopolja do Šestanovca 

završena je. Obavljaju se posljednje 

pripreme za tehnički pregled 

te se, kako sada stvari stoje, u drugoj 

polovici lipnja očekuje svečano 

otvaranje. Dionica je duga 37 kilometara. 

KIKOVICA - OŠTROVICA (10. mj.) 

Na jesen se očekuje gradnja punog 

profila autoceste na dionici od Kikovice 

do Oštrovice. Tada će autocesta 

od Zagreba do Rijeke imati 107,5 

kilometara, a poluautocesta 37,5 

kilometara. Svi se slažu da je to najvažnija 

autocesta u RH. 

ÐAKOVO - SREÐANCI (12. mj.) 

Konačno je i Slavonija dočekala 

ozbiljniju gradnju cestovne infrastrukture 

na toliko spominjanom koridoru 

5 C od hrvatsko-mađarske do 

bosansko-hrvatske granice. Do Nove 

godine trebala bi biti otvorena 22 

kilometra duga dionica do Ðakova. 


29

jima na okoliš, osobito onim koje može 

nadzirati i na koje može utjecati. Ciljevi 

zaštite okoliša osigurani su odabirom i 

izvedbom optimalnih tehničkih rješenja, 

ugradnjom kvalitetnih materijala i opreme, 

izgradnjom i održavanjem sustava 

odvodnje otpadnih i oborinskih voda, 

uspostavom sustava nadzora i upravljanja, 

postupanje s otpadom prema gospodarskim 

načelima i načelima zaštite 

okoliša. 

Također sustavno se pristupa rješavanju 

problematike buke, preventivno i interventno 

održava oprema i instalacije, organizirano 

djeluje u slučaju iznenadnog 

događaja (koji može rezultirati zagađenjem) 

prema planovima intervencije, 

provjerava funkcionalnost interventne 

opreme i sustava i, što je izuzetno važno, 

vodi računa o svijesti i osposobljenosti 

kadrova kako bi se briga o okolišu 

sustavno i u potpunosti provodila u svim 

segmentima poslovanja. Stoga se radi i 


Svaka gradnja cesta, a pogotovo 

autocesta, znači zadiranje u prostor 

i mijenjanje krajolika, pa otud 

postaje sve važnije očuvanje prirode i 

okoliša te usklađivanje svih zahvata s 

postavkama održivog razvoja. 

na stručnoj edukaciji zaposlenika. U Autocesti 

Rijeka-Zagreb žele integriranjem 

sustava upravljanja okolišem s već postojećim 

sustavom upravljanja kvalitetom 

organizacije, osigurati upravljanje, 

nadzor i stalno poboljšanje svih poslovnih 

procesa, a osobito elemenata koji 

mogu utjecati na stanje okoliša, izbjegavajući 

nepotrebno udvostručavanje 

dokumentacije i aktivnosti. Cilj je također 

i udovoljiti međunarodnim normama 

kako bi poslovanje u svim segmentima 

bilo što kvalitetnije, što se dokazuje i 

višegodišnjim posjedovanjem certifikata 

prema normi ISO 9001:2000 za sustav 

upravljanja kvalitetom, a sada i certifikata 

prema normi ISO 14001:2004 za 

sustav upravljanja okolišem. 

Učinkovita zaštita prirode i životnog 

okoliša, kad je riječ o cestama i autocestama, 

počinje u razdoblju projektiranja 

i gradnje i nastavlja se do korištenja i 

održavanja prometnica, a obuhvaća uz 

ostalo osobito zaštitu od buke, zvučnim 

barijerama, očuvanju bioraznolikosti, prijelazima 

i prolazima za životinje, vodozaštiti, 

kvaliteti zraka, brizi o krajoliku, 

a osobito intervencijama u slučaju incidenata 

koji bi mogli utjecati na okoliš i 

životnu sredinu. Mnogo je različitih aktivnosti 

koje treba provoditi ne samo prije 

početka gradnje nego i nakon što cesta 

ili autocesta bude puštena u promet. 

Dražen Jambrović


Održivi razvoj i Nacionalna 

ekološka mreža (na primjeru zaštite porječja Mrežnice) 

Porječje rijeke Mrežnice ima sve uvjete 

da bude proglašeno ili parkom prirode 

ili regionalnim parkom. Dokazuje to 

Stručna podlogu za javnu raspravu koju 

je tijekom svibnja ove godine završio za 

Karlovačku županiju (kao naručitelja) 

Državni zavod za zaštitu prirode. Vladimir 

Hršak, stručni savjetnik za ocjenu 

prihvatljivosti zahvata u prirodu, kaže da 

je Stručnom podlogom obuhvaćeno oko 

68.860 hektara takozvanog “istražnog 

područja” na području gradova Slunja, 

Duge Rese i Ogulina, te osam općina. 

Najznačajniji su očuvani krški eko-sustavi 

rijeka Tounjčice i Mrežnice. Oko 23 posto 

tog prostora, uključujući i sam izvor 

Mrežnice, nalazi se na prostoru Vojnog 

vježbališta “Eugen Kvaternik”. Hoće li 

cijelo istražno područje biti obuhvaćeno 

budućom zaštitom, ovisi o daljnjoj 

proceduri i javnoj raspravi. 

Ugrožavanju biološke raznolikosti 

osim onečišćenja doprinosi i stalno 

smanjivanje površina livada i pašnjaka 

Stručnu podlogu naručila je Karlovačka 

županija, te će ona uputiti Ministarstvu 

kulture i Vladi Republike Hrvatske prijedlog 

akta “Proglašenje Parka prirode 

Mrežnica”, nakon udovoljavanja slijedi 

javna rasprava, te potom i saborska 

procedura za konačno usvajanje “Zaštite 

porječja rijeke Mrežnice parkom prirode”. 

Ako Vlada ili Sabor ne izglasuju taj prijedlog 

ostaje Županiji mogućnost da organizira 

javni uvid za proglašavanje drugog 

oblika zaštite - “Regionalni park Mrežnica” 

i njegovo proglašenje na sjednici Županijske 

skupštine Karlovačke županije. 

Bitna razlika između ta dva oblika zaštite 

jest da je u slučaju parka prirode osnivač 

Sabor i država financira djelatnost 

posebne javne ustanove za tu zaštitu, 

dok regionalni park prirode osniva Županija 

i financira zaštitu posredovanjem 

svoje već utemeljene Javne ustanove za 

upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima 

Karlovačke županije. 


31


bi pasla travu, ni dovoljno ljudi koji bi je 

kosili. A upravo to se događa na Kordunu. 

Kritičari regionalnog parka kao vida 

zaštite smatraju da će ona bez dovoljno 

razvojnih projekata Županije dovesti do 

toga da se ionako slabo nastanjen kraj još 

jače raseli u gradove, zbog ograničenja 

gospodarskih aktivnosti i radnih mjesta. 

Zagovaratelji pak tvrde da će proizvođači 

moći u zaštićenom prostoru računati 

na poticaje države i EU fondova za proizvodnju 

svih vrsta robe proizvedene na 

tradicionalan način, kao što su domaći 

sir, med, voće bez pesticida, domaća alkoholna 

pića i slično. 

Vladimir Hršak 

Svaka gradnja bit će uvjetovana 

Pravilnikom o ocjeni prihvatljivosti 

zahvata u prirodu 

U slučaju da se zaštita proglasi, predu- 

Davorin Marković 

Ravnatelj DZZP-a Davorin Marković kaže vjet svake gradnje bit će Ocjena prihva- kakvog je značaja, pa su predviđeni i ta- 

da je “aktivni vid zaštite prirode takozvani tljivosti zahvata u prirodu. Tu ocjenu kozvani kompenzacijski uvjeti. Ako npr. 

održivi razvoj”, jer na ugrožavanje biolo- izdavat će Državni zavod za zaštitu pri- trasa ceste ili budućeg ranča prolazi kroz 

ške raznolikosti osim raznog onečišćenja rode prema Pravilniku o ocjeni prihvatlji- područje neke barice, dozvola gradnje 

utječe, primjerice, i stalno smanjivanje vosti zahvata u prirodu. Prije bilo kakvog će se investitoru uvjetovati doslovnim 

površina livada i pašnjaka, do čega dolazi ulaganja investitor će morati zatražiti premiještanjem te bare na drugo mje- 

u uvjetima depopulacije nekog područja, mišljenje ima li taj njegov zahvat nesto. Takva pravila vrijedit će i za velike 

pa jednostavno nema dovoljno stoke koja gativan utjecaj na prirodu. Ako ima, od investitore u nezaštićenim dijelovima 

Hrvatske, kod gradnje ceste ili tvornice. 

U DZZP- kažu da s ovakvim vidom zaštite 

nije nespojiva ni gradnja nizinske pruge, 

ni primjerice vojna djelatnost, uz uvjet 

da se Vježbalište u zaštićenom dijelu i 

štiti i otvori za posjetitelje. Ali, moći će 

se graditi. Zaštititi neko područje i onda 

ga izolirati je pogrešno. U prostoru od 

Dretulje kod Kapele pa do Belavića pusto 

je područje na kojem je stoljećima do 

prije nekoliko desetaka godina živjelo 

puno ljudi, organiziranih u sela i zaseoke. 

Kada Mrežnica kao zaštićena uđe na 

mnoge karte svijeta, mnogi će ljubitelji 

prirode doći na Mrežnicu promatrati ptice, 

pisati, slikati, odmarati se, ali trebat 

će im vodiči, hrana, smještaj, i to uz 

okus, miris i običaje tog kraja, a ne bečki 

odrezak ili sireve i vina iz dalekih zemalja, 

kakvih ima u svim dućanima svijeta. 

Ako obiđu obnovljene mlinice, htjet će 

kušati kruh od tako samljevenog brašna, 

jesti sir ili piti tek pomuzeno mlijeko. To 

je bit održivog razvoja -, govori Marković. 

Vladimir Hršak kaže da će u budućem zaštićenom 

području uz Mrežnicu trebati 

odrediti zone prema kojima bi se dobio 

efikasan Plan upravljanja. Takozvana “zonacija 

zaštite” kategorizirala bi strogoću 

zaštite i korištenja za svaku od zona. Na

primjer, prostor unutar Vojnog vježbališta 

trebala bi prema Hršakovom mišljenju 

biti posebna zona. U njoj vjerojatno ne 

bi bila najstroža zaštita, već zona posebnog 

režima korištenja i posjećivanja. 

Tako će se dogovarati sa svim vlasnicima 

i korisnicima zaštićenog prostora poput 

HEP-a, Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, 

Hrvatskih željeznica, privatnih vlasnika i 

slično, jer to nije ništa drugo nego kompromis 

za zaštitu prirode i istodobnog 

korištenja, ali nikako ne preintenzivnog 

korištenja u smislu gradnje infrastrukture 

ili općenito intenzivne gradnje koja bi 

ugrozila ciljeve očuvanja, odnosno bitne 

značajke očuvanog prostora. 

Nacionalna ekološka mreža dio 

sveeuropske ekološke mreže 

Europska unija od Republike Hrvatske 

u sklopu procesa pristupanja Europskoj 

uniji traži uspostavu ekološke mreže i 

bezuvjetnu provedbu Direktive o zaštiti 

ptica (Council Directive 79/409/EEC) 

i Direktive o zaštiti prirodnih staništa 

i divlje faune i flore (Council Directive 

92/43/EEC). Temeljem ovih direktiva zemlje 

članice EU obvezne su odrediti područja 

važna za europski ugrožene vrste 

i staništa i time nastaje ekološka mreža 

NATURA 2000. Na popisu ugroženih vrsta 

ima i ptica kojih kod nas ima toliko da 

rade i štetu, ali moramo ih štititi da bi 

ušli u EU. Zašto? To će omogućiti da se 

uspostavi mreža bioraznolikosti i tamo 

gdje je već reducirana, ako se bude imalo 

odakle vratiti pokoju biljnu ili životinjsku 

vrstu, govori Hršak. 

Novim Zakonom o zaštiti prirode (NN 

162/03) propisana je tako nacionalna 

ekološka mreža koja obuhvaća ekološki 

važna područja od međunarodne i nacionalne 

važnosti. Nacionalna ekološka 

mreža predstavljat će dio Sveeuropske 

ekološke mreže (PEEN) koju izrađuje Europski 

centar za zaštitu prirode. 

Vesna Horvat 

Snimke: Mladen Volarić 

Zaštitom cijelog “istražnog prostora” 

uz Mrežnicu - pod zaštitu 

bi se stavila 93 slapa, 131 speleološki 

objekt (špilje, jame i 

ponori), 200 izvora i lokvi. Na 

ukupno čak 26 tipova staništa 

žive mnogobrojne ugrožene i zaštićene 

vrste i to 27 vrsta riba, 

23 vrste sisavaca, 22 vrste ptica. 

Među tim vrstama ptica su i četiri 

vrste iz IUCN kategorije EU, 

a to su suri orao, orao kliktaš, 

tetrijeb gluhan i velika bijela čaplja. 

Taj je prostor obitavalište 

13 ugroženih i zaštićenih vrsta 

leptira i močvarnog plavca, te 

šest ugroženih biljnih vrsta. Od 

svih staništa 66,67 posto otpada 

na šume i u njima 20 šumskih 

zajednica, od kojih najviše šuma 

hrasta kitnjaka, graba i bukve. 


33


Nakon 15 godina pregovora u Ujedinjenim 

narodima je donesen okvirni 

dogovor o međunarodnoj strategiji za 

zaštitu šuma. Dokument je prihvaćen 

u okviru 7. zasjedanja Foruma za šume 

UN-a krajem travnja 2007. godine u 

sjedištu UN-a u New Yorku, na skupu u 

čijem su radu sudjelovali pomoćnik ministra 

poljoprivrede Ivica Grbac i Tono 

Kružić kao nacionalna osoba za kontakt 

s UNFF-om. 

“Na prvom danu zasjedanja, u okviru 

otvarajućeg govora, predstavnik Nje- 

34 

Održivo korištenje svjetskih šuma 


mačke u ime Europske unije u svom je 

govoru spomeno i Hrvatsku kao zemlju 

pristupnicu koja se svrstava tj. pristaje 

na zajedničku izjavu EU-a”, rekao je za 

Eko reviju pomoćnik ministra poljoprivrede 

i šumarstva Ivica Grbac nakon povratka 

sa skupa. 

Ostale države (Pakistan, Gabon, DR Kongo, 

Ruska federacija, Kolumbija, Indija, 

Australija, Japan, Gvatemala, Kuba, 

Kina, Norveška, Švicarska, Meksiko i 

SAD) pozvale su na uspostavu globalnog 

šumskog fonda, naglasile su važnost fi- 

nancijskih poticaja osobito siromašnim 

zemljama za uspostavu OGŠ-a, pozvali su 

da bi višegodišnji program rada trebao 

uključiti i međuvladine sastanke UN-ovih 

regionalnih komisija. 

Međunarodna godina šuma – 2011. 

Direktor UNFF-a Pekka Patosaari otvorio 

je početak priprema za proslavu 2011. 

godine kao Međunarodne godine šuma 

– obilježavanje koje će se slaviti svake 

godine. U ime naše zemlje, ministra 

Petra Čobankovića, obratio se pomoćnik

ministra prof. dr. sc. Ivica Grbac, a ključna 

poruka njegova govora bila isticanje 

značaja šuma u ublažavanju klimatskih 

promjena, o sačuvanoj prirodnoj strukturi 

šuma u Hrvatskoj te bogatoj biološkoj 

raznolikosti i ostvarenom održivom gospodarenju 

naših šuma. 

Kako je priopćeno iz Ministarstva poljoprivrede, 

šumarstva i vodnoga gospodarstva, 

Hrvatska se istaknula na 5. zasjedanju 

kada je pokrenula postupka za 

proglašenje Međunarodne godine šuma, 

zatim bila aktivna članica Predsjedništva 

6. zasjedanja na kojem je UNFF konačno 

prihvatio prijedlog Hrvatske da se putem 

Ekonomsko-socijalnog vijeća pozove Glavna 

skupština UN-a na proglašenje 2011. 

godine Međunarodnom godinom šuma. 

Hans Hoogeveen, predsjedavajući u UNovu 

Forumu za šume, nazvao je dogovor 

“iznimnim postignućem” koji donosi 

novo poglavlje u upravljanju svjetskim 

šumama. Iako nije pravno obvezujući, 

dokument sadrži skupinu pravila za upravljanje 

šumama. Očekuje se da će se povećati 

međunarodna suradnja u zaustavljanju 

gubitka šuma, degradiranja šuma, 

promicanju održivog korištenja šuma i 

smanjenja siromaštva za sve ljude koji 

ovise o šumama i njihovom bogatstvu. 

U nastavku zasjedanja bilo je riječi o 

projektima Svjetske banke Službena razvojna 

pomoć i Program za šume PRO- 

FOR, predstavljena je mogućnost stvaranja 

“Global Forest Partnership Trust” 

kao inicijalnog fonda za svjetske šume. 

Održane su plenarne sjednice s temama 

Uloga Partnerstva suradnje za šume 

(CPF) i Multidionički dijalog. 

Očuvanje šuma najvažnije u borbi 

protv klimatskih promjena 

Prema podacima Svjetske banke, šume 

izravno uzdržavaju više od 1,6 milijardi 

ljudi na svijetu. Ipak, UN-ov program za 

hranu i poljoprivredu (FAO) procjenjuje 

da svake godine u svijetu nestane oko 13 

milijuna hektara. Osim gubitka sredstava 

za život, čistog zraka i prirode, ovi veliki 

gubici doprinose klimatskim promjenama. 

UN-ovim dogovorom o održivom korištenju 

svjetskih šuma poziva se i na pokretanje 

financijskog mehanizma za šume 

u svijetu do 2009. godine, što je dugi 

niz bila zapreka u razgovorima između 

predstavnika država. 

Prema podacima Programa za okoliš UN-a 

(UNEP) šume pokrivaju 30 posto Zemljine 

kopnene površine. U 2005. godini na 

našem planetu je bilo nešto manje od 4 

milijarde hektara šuma, što je bar trećina 

manje od površine koju se šume zauzimale 

prije početaka poljoprivrede, dakle 

prije 10 tisuća godina. 

Pretpostavlja se da svjetske šume skladište 

više od 283 gigatona ugljičnog 

dioksida. Količina CO 2 uskladištena u biomasi, 

drveću i zemlji ugrubo je veća za 

oko 50 posto od količine CO 2 u atomsferi. 

Ali taj uskladišteni ugljični dioksid se 

smanjuje u Africi, Aziji i Južnoj Americi 

u razdoblju od 1990. do 2005. za prosječno 

1,1 gigaton godišnje. 

U UNEP-u zato upozoravaju da gubitak 

šuma širom svijeta više doprinosi porastu 

globalnih emisija stakleničkih plinova 

nego što to čini promet. Obuzdavanje 

rušenja šuma je najisplativiji i najdjelotvorniji 

put za smanjenje emisija, a tek 

druge mogućnosti su povećanje energetske 

učinkovitosti, smanjenje potrošnje 

energije, bolji transport i korištenje zelene 

energije. 

Šume se sijeku uglavnom zbog pretvaranja 

šumskoga u poljoprivredno zemljište. 

Tijekom 2005. godine posječeno je oko 

3,1 milijarda kubičnih metara drveta. 

Brojke pokazuju da je tempo gubitka 

šuma alarmantan – godišnje smo siromašniji 

za oko 13 milijuna hektara šuma 

što je površina jedne Grčke! U Africi je 

oko pola sječe uzrokovano potražnjom 

za drvenom sirovinom. Optimistična je 

činjenica da se šume u Europi šire, a Azija 

koja je imala velike šumske gubitke 

tijekom devedesetih izvještava o smanjenju 

sječe šuma najviše zahvaljujući 

pošumljavanjima u Kini. 

UNFF, kao jedan od najvećih i najvažnijih 

foruma šumarskog sektora, predstavlja 

krovnu organizaciju na području šumarstva 

koja svojim prijedlozima za akciju 

određuje smjer šumarstva u svijetu. 

Tekst i snimke: Kruno Kartus 

EKO REVIJA 35 

eco review


Javna ustanova za upravljanje zaštićenim 

prirodnim vrijednostima na 

području Varaždinske županije, zajedno 

s Varaždinskom županijom i Specijalnom 

bolnicom za kronične bolesti Novi Marof, 

skrenuli su nedavno pozornost javnosti 

na potrebu zaštite i obnove spomenika 

parkovne arhitekture u Varaždinskoj 

županiji prezentirajući Projekt zaštite i 

obnove perivoja uz dvorac Erdödy (današnju 

Bolnicu) u Novom Marofu. 

Projekt zaštite i obnove perivoja u Novom 

Marofu javno je predstavljen radi poticanja 

svih zainteresiranih na uključivanje u 

daljnje aktivnosti zaštite i obnove toga 

perivoja. Za te potrebe Javna ustanova 

Varaždinske županije do sada je osigurala 

80 posto sredstava potrebnih za izradu 

projektne dokumentacije, a Bolnica Novi 

Marof preostalih 20 posto. Izradom projektne 

dokumentacije za obnovu perivoja 

u Novom Marofu započele su aktivnosti 

Javne ustanove za upravljanje zaštićenim 

prirodnim vrijednostima na području 

Varaždinske županije na obnovi zaštićenih 

spomenika parkovne arhitekture, 

koje se nastavljaju na primjeru perivoja 

u Klenovniku i Vidovcu, te na na daleko 

čuvenom Arboretumu Opeka. 

Spomenici parkovne arhitekture u 

Varaždinskoj županiji 

Područje Varaždinske županije jedno je 

od najbogatijih spomeničkih područja u 

Hrvatskoj, a važan dio cjelokupne spomeničke 

baštine je i parkovno naslijeđe, 

jer povijesno iskustvo o velikim narodima 

i kulturama nam govori kako je upravo 

razvijena perivojna kultura mjerilo 

kvalitete življenja i visokih kulturnih 

dometa jednog društva, pojašnjavaju 

Sanja Kopjar, stručna voditeljica i Alenka 

Car, v.d. ravnateljica Javne ustanove te 

ističu glavna obilježja perivojne baštine 

u Varaždinskoj županiji: “Perivoji Varaždinske 

županije su pejzažne koncepcije, 

s iznimnim odnosom prema krajoliku.Vrlo 


Zaštita spomenika parkovne arhitekture u Varaždinskoj županiji 

Projekt zaštite i obnove 

perivoja u Novom Marofu 

često nastajali su iz samonikle šume ili 

izravno uz nju, u blizini potoka i rijeka, 

s prekrasnim vizurama na okolna polja, 

livade i šume. Njihov sastavni dio često 

je bilo i poneko jezero, a do danas 

ostala su sačuvana jezera uz dvorac Trakošćan, 

te dvorce u Bajnskim dvorima, 

Martijancu, Maruševcu, Velikom Bukovcu 

i Opeki”. 

Iako većina danas očuvanih perivoja 

potječe iz 19. stoljeća, razvoj perivojne 

kulture na ovim prostorima može se pratiti 

od ranobaroknog vrta iz 17. stoljeća 

(Klenovnik), preko baroknog vrta iz 18. 

stoljeća, zatim kroz engleski i romantičarski 

perivoj do historicistički oblikovanih 

vrtnih prostora. No najčešće se uz 

dvorce na varaždinskom području u 19. 

stoljeću udomaćio pejzažni (engleski) 

perivoj i u to su vrijeme nastali i najljepši 

primjeri vrtne arhitekture - Arboretum 

Opeka ili park dvorca Trakošćan. 

Perivoj uz dvorac Erdödy (Bolnicu) u 

Novom Marofu 

Jedan od takvih zaštićenih perivoja je i 

ovaj u Novom Marofu, koji međutim ima 

i neka svoja specifična obilježja, kažu 

nam stručnjakinje. Nastao je kao parkovni 

prostor oko dvorca i to isključivo kao 

ukrasni prostor, bez utilitarnog karaktera. 

Jedina utilitarna funkcija bio je voćnjak, 

koji se može izdvojiti kao zasebna cjelina. 

Podignut je vjerojatno odmah nakon 

izgradnje dvorca, oko 1776. godine. 

Ako razmatramo spomenička obilježja 

perivoja u Novom Marofu, treba reći da 

je on tipičan primjer romantičarskih perivoja 

19. stoljeća kakvih je u Hrvatskom 

Zagorju bilo mnogo. Međutim, prema tlocrtnoj 

kompoziciji, koju možemo uspoređivati 

na osnovu starih katastarskih 

karata, perivoj u Novom Marofu spada 

u red najvrednijih perivoja 19. stoljeća 

u Hrvatskom Zagorju. Važan element 

kompozicije, kao i u svakom romantičarskom 

perivoju, bile su raznolike vizure 

na brojne akcente. Danas su mnogi elementi 

romantičarskog perivoja nestali. 

To se prvenstveno odnosi na nekada 

brojne cvijetne akcente u obliku rondela 

s egzotičnom i raznobojnom cvjetnom 

vegetacijom. Nekadašnje jezero je presušilo, 

nestale su mnoge staze. Osnova 

perivoja je zajednica hrasta lužnjaka i 

graba. Dimenzijama i starošću danas se 

ističu pojedine skupine i soliterna stabla 

hrasta lužnjaka i hrasta kitnjaka. 

Debljine pojedinih stabala u visini prsnog 

promjera iznose od 150-250 cm. Uz 

autohtone vrste znatno su zastupljene i 

razne dekorativne vrste parkovnog drveća 

i grmlja te egzote – ističe Sanja Kopjar, 

uz napomenu da dvorac i perivoj imaju i 

bogatu povijest. 

Perivoj i dvorac bili su u vlasništvu obitelji 

Erdödy do 1923. godine, kada je 

dvorac kupljen za “Zemaljsko lječilište za 

slabunjavu djecu”. Od 1926. godine do 

danas u perivoju djeluje bolnička ustanova. 

Promjena namjene dvorca postepeno 

se odrazila i na perivoj: izgradnjom 

novih objekata za potrebe bolnice došlo 

je do značajnih promjena, koje su narušile 

izvornu kompoziciju perivoja. Godine 

1962. perivoj je zbog svojih vrijednosti 

stavljen pod zaštitu kao spomenik vrtne 

arhitekture, što odgovara današnjoj 

kategoriji spomenika parkovne arhitekture. 

Specijalna bolnica za kronične 

bolesti Novi Marof, uz redovitu osnovnu 

djelatnost, danas ulaže velike napore u 

uređenje i održavanje okolnog perivoja, 

što će u budućnosti svakako pridonijeti 

podizanju kvalitete lječenja i boravka 

njezinih pacjenata. 

U Varaždinskoj županiji 26 zaštićenih 

dijelova prirode 

Na području Varaždinske županije nalazi 

se 26 zaštićenih dijelova prirode, od 

čega je najveći broj spomenika parkovne 

arhitekture: u toj kategoriji zaštićeno je 

11 perivoja uz dvorce. Zbog tako velikog

oja zaštićenih perivoja u Varaždinskoj 

županiji, jedan dio aktivnosti JU usmjeren 

je upravo na poticanje i pokretanje 

aktivnosti njihove zaštite i obnove. 

Alenka Car ističe kako se pri obnovi mora 

uzeti u obzir činjenica da je riječ o povijesnim 

parkovnim prostorima, čija se 

obnova i uređenje mora odvijati sukladno 

pravilima o obnovi povijesnih parkovnih 

prostora. To znači da svakoj obnovi 

prethodi izrada ogovarajuće projektne 

dokumentacije koja uključuje povijesnu 

analizu, inventarizaciju i valorizaciju po- 

stojećeg stanja. Obnova i uređenje mora 

zadovoljiti potrebe suvremenog života, 

na način da se pri tome očuva karakter 

povijesnog perivoja, jamči njegova zaštita 

i njeguju vrednote prošlosti, potenciraju 

stilska obilježja, te uspostave 

vizure i vedute pročišćene od svih kasnijih 

dodataka. Projekt zaštite i obnove 

mora respektirati i afirmirati povijesnu 

matricu perivoja. 

Izrada projektne dokumentacije za obnovu 

perivoja u Novom Marofu započela je 

koncem 2004. godine. Razlozi za odabir 

upravo tog perivoja bili su interes i angažman 

Bolnice kao i projektna dokumentacija 

koja je već postojala i olakšala 

posao u izradi novog Projekta zaštite i 

obnove. Naime, 1986. godine izrađen je 

projekt pejzažnog uređenja i obnove perivoja 

autora prof. dr. Vinka Jurčića, dok 

je 1989. godine izrađena Studija perivoja 

u Novom Marofu autora Amalije Denich i 

prof dr. Mladena Obada Šćitarocija. Izradba 

Projekta zaštite i obnove perivoja u 

Novom Marofu završena je potkraj prošle 

godine, te su stvoreni preduvjeti za početak 

konkretnih radova na uređenju i 

obnovi perivoja u Novom Marofu. 

Alenka Car nadalje ističe da je zadatak 

Ustanove osigurati potrebna financijska 

sredstva za realizaciju projekta radi njegove 

što skorije implementacije u praksi 

uz uvažavanje pravila struke. Ulaganje u 

održavanje perivoja i njegov privlačan 

izgled nisu trošak već stvar prestiža i 

svjesnog ulaganja u zaštitu prirodne 

baštine i podizanje vrijednosti cijelog 

prostora. 

Inventarizacija kao osnova projekta 

zaštite 

Projekt zaštite i obnove perivoja u Novom 

Marofu izradio je Studio Perivoj d.o.o. 

Malinska, a obuhvaća inventarizaciju 

postojećeg raslinja kao osnovu za sve 

daljnje aktivnosti u perivoju. Detaljnom 

inventarizacijom bilja utvrđeno je da u 

perivoju ima ukupno 1.581 stablo, od 

čega je 61 posto crnogoričnih, a 39 posto 

bjelogoričnih vrsta. Najzastupljenije vrste 

su tisa, jela i grab. Od ukupnog broja 

stabala izdvojeno je 46 posebno vrijednih 

jedinki za koje su projektom predložene 

specijalne mjere njege i sanacije. 

Budući da danas dominiraju stablašice, 

projekt sadrži precizan popis i opis današnjeg 

stanja svih stabala, kao i prikaz 

ostalog raslinja. Analizom stanja svakog 

pojedinog stabla ili skupine dobiven je 

uvid u potrebne zahvate koje treba poduzeti, 

kao i uvid u ukupni intenzitet 

radova sanacije ili oblikovne obrade pojedinih 

vrsta u perivoju. Projektom su 

izrađene smjernice djelovanja za raslinje 

(u cilju posebne njege i očuvanja vrijednog 

i prepoznatljivog, sanacije dotrajalog 

i devastiranog, te zaštite i detaljne 

njege posebno vrijednih primjeraka stabala), 

kao i za krajobraz (rekonstrukcija 

i obnova dotrajalih i devastiranih lokaci- 

ja u perivoju, primjereno preoblikovanje 

pojedinih postojećih cjelina, te unošenje 

novih sadržaja u skladu sa suvremenim 

funkcijama prostora. 

Na temelju valorizacije sadašnjeg stanja 

perivoja, kao i ranije izrađene povijesne 

studije, projektom su postavljene 

i smjernice preuređenja neophodne za 

izvedbeni projekt obnove koji nužno slijedi 

u procesu potpune sanacije parka i 

vraćanja njegovog povijesnog sjaja. Iz 

svega toga međutim proizlazi i da nema 

bojazni da rekonstrukcija postojećeg, 

preuređenje devastiranog i neprimjerenog, 

kao i ostvarivanje novih sadržaja 

ne bude uspješno izvedeno. Osobito ukoliko 

se pri obnovi ugleda na baštinjeno 

u perivoju, ističu stručnjakinje iz Javne 

ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim 

vrijednostima na području Varaždinske 

županije. 

Tekst i snimke: Marija Barić 


37


Radionica na temu Direktive 2001/81/EU o nacionalnim gornjim granicama emisije za 

pojedine atmosferske onečišćujuće tvari 

Hrvatsko-belgijsko poticanje 

rasprave o kakvoći zraka 

Zagrebu, je 3. svibnja 2007. godine, 

U u okviru programa suradnje između 

Flandrije i Republike Hrvatske, a u organizaciji 


uređenja i graditeljstva, održana 

je radionica projekta na temu “Potpora 

provedbi zahtjeva Direktive 2001/81/EU 

o nacionalnim gornjim granicama emisije 

za pojedine atmosferske onečišćujuće 

tvari”. 

Nositelj projekta je tvrtka ECOLAS iz Belgije 

koja ima veliko iskustvo u pripremi 

programa i mjera za smanjivanje emisija 

u zrak, u suradnji s partnerima iz 


Hrvatske, Ministarstvom zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva i tvrtkom 

EKONERG – Institut za energetiku i 

zaštitu okoliša iz Zagreba. Glavni ciljevi 

projekta su: izrada prijedloga Nacionalnog 

programa za smanjivanje emisija 

onečišćujućih tvari, definiranje troškovno-učinkovitih 

mjera za smanjenje emisija 

i dinamika provedbe projekta. 

Rečena Direktiva propisuje kvantitativne 

ciljeve glede ograničenja emisija 

sumporovog dioksida, dušikovih oksida, 

hlapivih organskih spojeva i amonijaka 

koji se moraju postići do 2010. godine 

za svaku pojedinu članicu Unije, kako bi 

se spriječili štetni učinci zakiseljavanja, 

eutrofikacije i stvaranja prozemnog ozona. 

Također, Direktiva obvezuje članice 

da pripreme Nacionalne programe smanjivanja 

emisija u kojima je potrebno 

definirati politiku i mjere za ostvarenje 

ciljeva. 

Cjelodnevna radionica obuhvatila je sve 

glavne komponente Direktive 2001/81/ 

EU radi boljeg razumijevanja njenih zahtjeva 

i poticanja rasprave među ekspertima 

iz Belgije i Hrvatske. Na radionici 

je održano niz zanimljivih prezentacija i 

to: pojašnjenja zahtjeva Direktive i nadolazećih 

promjena, pregled emisija onečišćujućih 

tvari u razdoblju 1990.-2004. 

godine, proces pripreme inventara emisija 

u Hrvatskoj, prikaz Informacijskog 

sustava zaštite okoliša kojeg uspostavlja 

Agencija za zaštitu okoliša i napokon - 

trenutni status transpozicije nacionalnog 

zakonodavstva s područja kakvoće zraka 

i Direktive o cjelovitom sprječavanju i 

kontroli onečišćenja (96/61/EU). Prikazan 

je i Nacionalni program smanjivanja 

emisija u Flandriji, s posebnim 

naglaskom na metodologiju određivanja 

graničnih troškova primjene mjera u pojedinim 

sektorima koji predstavljaju ključne 

izvore emisije. Radionici su pribivali 

predstavnici tijela državne uprave, Fonda 

za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, 

gospodarstva i nevladinih udruga. 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost planira uložiti 5,500.000 

kuna u 2007. godini i to zajmovima 50%, 

subvencijama 25% i financijskom pomoći 

25% radi zaštite, očuvanja i poboljšanja 

kakvoće zraka, tla i ublažavanje 

klimatskih promjena i zaštite ozonskog 

omotača. 

Nirvana Franković-Mihelj 

Davor Vešligaj

Veliki požar u zoološkom rezervatu Parka prirode Kopački rit 

Šteta veća od 50 milijuna kuna 

Požar je ‘progutao’ oko 640 hektara 

najvrjednijeg dijela Kopačkog rita te 

ugrozio brojne vrste ptica i drugih 

životinja. 

Veliki požar buknuo je početkom travnja 

u posebnom zoološkom rezervatu 

Parka prirode Kopački rit koji se prostire 

na području od 23.230 hektara, od čega 

je 7.100 hektara posebni zoološki rezervat. 

Njegovo gašenje znatno je otežavala 

činjenica da je riječ o teško dostupnom 

terenu koji je i miniran. Iako su u gašenju 

sudjelovali profesionalni vatrogasci 

iz Osijeka i pripadnici Dobrovoljnog vatrogasnog 

društva Bilje, a poslije i pro- 

tupožarni zrakoplov kanader i helikopter, 

požar je ‘progutao’ oko 640 hektara tog 

jedinstvenog prirodnog staništa ptica i 

jednog od najvećih ornitoloških rezervata 

u Europi. Naime, ta velika europska močvara 

ima iznimno bogat i raznolik biljni 

i životinjski svijet jer u njoj obitavaju 

293 vrste ptica, 44 vrste riba te više od 

2.000 različitih bioloških vrsta, od kojih 

su mnoge rijetke i ugrožene na svjetskoj 

razini. Sretna je okolnost da nije stradao 

nitko od posjetilaca Parka. “Požar 

je buknuo u dijelu u koji posjetitelji i 

ne smiju ići jer je zaštićeno. Zato nije 

bilo opasnosti za posjetitelje kao ni za 

brodice kojima se prevoze turisti, jer je 

požar buknuo daleko od njih”, istaknuo 

je Besim Mehić, voditelj Službe za prezentacijske 

aktivnosti u Parku prirode. 

No, ravnateljica Parka Biserka Vištica 

kazala je da je šteta golema, jer je riječ 


o jednom od najvećih ptičjih rezervata 

u Europi. Dio ptica se zbog tople zime 

već vratio, veliki broj se tu gnijezdi, pa 

su njihova staništa opožarena. Vatra je 

ozbiljno ugrožavala i srne, glasovite beljske 

kapitalne jelene i divlje svinje. Nakon 

policijskog pregleda terena i požarišta, 

koje su obišli i predsjednik Hrvatskog sabora 

Vladimir Šeks, ministar obrane Berislav 

Rončević te državni tajnik MUP-a 

Ivica Buconjić, zaključeno je da je požar 

najvjerojatnije podmetnut. “Nekoliko je 

vrlo zanimljivih slučajnosti koje upućuju 

na to da je požar podmetnut, a to 

je da je u posljednjih nekoliko godina 

svaki požar koji se dogodio u Kopačkom 

ritu izbio praktično na istome mjestu, u 

radijusu od jednog kilometra”, istaknuo 

je Šeks dodavši kako je sada na policiji 

da pronađe krivce. “Uvjerili smo se kako 

postoji velika potreba da se za Kopački 


39

it nabave uređaji za rano otkrivanje požara. 

Budući da je park prirode u djelokrugu 

Ministarstva kulture, inicirat ćemo 

da se ti uređaji što prije nabave kako bi 

se svaki sljedeći požar što prije otkrio i 

tako što prije i suzbio”, obećao je Šeks. 

Dodao je kako se u razgovoru s ravnateljicom 

Javne ustanove Park prirode 

Kopački rit Biserkom Višticom i glavnim 

nadzornikom Damirom Opačićem uvjerio 

da su sve službe u samom parku brzo i 

efikasno djelovale kad je požar izbio. 

Budući da se požar pojavio u posebnom 

zoološkom rezervatu Kopačkog rita, gdje 

je minski sumnjivo oko 3.000 hektara, 

pa vatrogasci nisu mogli puno učiniti na 

terenu osim da na dijelu, gdje su mogli 

prići, spriječe njegovo širenje, prvi su put 

u kontinentalnoj Hrvatskoj u gašenje požara 

bili uključeni kanader i protupožarni 

helikopter. Tek je nakon njihova djelovanja 

požar lokaliziran, a štete bi vjerojatno 

bile manje da je službeni zahtjev 

za pomoć kanadera i helikoptera upućen 

ranije, kazao je ministar Rončević. Taj 

veliki požar još je jednom upozorio na 

problem miniranosti Kopačkog rita. Za 

njegovo razminiranje potrebno je oko 

500 milijuna kuna, ali i povoljni vodostaji, 

jer je riječ o poplavnom području, 

pa su mnoge mine veći dio godine pod 

vodom. “Postoji snažna potreba da se 

postupak razminiranja u Kopačkom ritu 

ubrza”, poručio je Šeks zaključivši da je 

to važno za cijeli status Parka prirode. 

Ravnateljica Kopačkog rita Biserka Vištica 

kazala je nekoliko dana poslije da 

je požar zahvatio 640 hektara tršćaka, 

zajednicu visokih šaševa, te pojedinačna 


stabla vrbova drveća u posebnom zoološkom 

rezervatu. “U tom rezervatu u tijeku 

je bilo gniježđenje 10 vrsta rijetkih 

zaštićenih ptica, zmija i žaba, koje se 

nalaze u Crvenoj knjizi ugroženih vrsta u 

Hrvatskoj”, kazala je tada Vištica dodavši 

kako se velika šteta još ne može procijeniti. 

Prema njenim riječima, sada je najvažnije 

da se priroda što prije obnovi. 

Pretpostavke da je požar podmetnut dodatno 

su ražestile sve u Parku prirode, 

kao i sve ljubitelje prirode. A da je vatra 

“ljudskih ruku djelo” ukazuje nekoliko 

stvari. Primjerice, požar je izbio u posebnom 

zoološkom rezervatu, gdje su 

zabranjene bilo kakve gospodarske aktivnosti, 

a područje nije izloženo nikakvoj 

opasnosti od samozapaljenja. “Na tom 

dijelu postoji stalan problem s ribokradicama 

i krivolovcima. Oni ulaze iz Podravlja, 

ali i prelaze Dravu kod Sarvaša i 

Bijelog Brda”, tvrdi stručni suradnik Tibor 

Mikuška. Prema njegovim riječima, 

u vatrenoj stihiji sigurno su stradale gatalinke, 

crveni mukači, barske kornjače 

i zmije ribarice, dok je ugrožen i cijeli 

niz ptica. Pojasnio je kako se može očekivati 

da će crne rode, koje su tada bile 

u fazi zauzimanja teritorija za gniježđenje, 

područje napustiti. Orlovi koji već 

imaju mlade vjerojatno će ostati, ali to 

ne znači da će se vratiti iduće godine. 

Konkretnije štete bit će poznate nakon 

daljnjih izvida, ali prema prvim procjenama 

veće su od 50 milijuna kuna. 

Potaknuti tim velikim požarom koji je 

progutao 640 hektara posebnog zoološkog 

rezervata Parka prirode Kopački 

rit, predstavnici tvrtke Vipnet odmah su 

odlučili reagirati te su donirali milijun 

kuna za razminiranje 100.000 četvornih 

metara jedinstvenog parka u ovom dijelu 

Europe. Voditeljica Korporativnih komunikacija 

Vipneta Dubravka Jusić uručila 

je milijunski ček pomoćniku ravnatelja 

Hrvatskog centra za razminiranje Miljenku 

Vahtariću, istaknuvši kako će ovom 

donacijom biti razminirano niz kanala i 

šumskih staza koji čine prilazne puteve 

za protupožarnu zaštitu te monitoring 

ptica. Ravnateljica Javne ustanove Park 

prirode Kopački rit zahvalila se na vrijednoj 

donaciji te je izrazila nadu kako će i 

druge tvrtke slijediti primjer Vipneta. Na 

to nije trebalo dugo čekati, jer je njihov 

primjer slijedio Konzum darujući 110.000 

kuna za nabavku opreme za protupožarni 

monitoring u Parku prirode. “Ovaj požar, 

koji je bilo teško gasiti zbog opasnosti 

od mina, pokazao nam je koliko je lako 

izgubiti ravnotežu prirode koja se gradi 

godinama te nas još jednom upozorio 

na problem minski sumnjivih područja 

u Kopačkom ritu”, ustvrdio je Zoran Šikić, 

pomoćnik ministra kulture najavivši 

kako će država učiniti sve napore da bi 

sva zaštićena područja u Hrvatskoj bila 

razminirana do 2010. Naime, u osam zaštićenih 

područja još uvijek ima mina pa 

je Ministarstvo kulture uputilo je Vladi 

zahtjev za dodjelu novca za razminiravanje. 

Procijenjeno je kako za to treba 35 

milijuna eura. Šikić je upozorio i kako se 

hitno mora stati na kraj podmetanju požara 

koji su učestali u parkovima prirode 

Vransko jezero i Kopački rit. Najavio je i 

postavljanje protupožarnih, telemetrijskih 

postaja za prevenciju i rano otkrivanje 

požara do 2010., a prvu je dobio 

Nacionalni park Paklenica. 

Inače, turistička sezona u nacionalnim 

parkovima i parkovima prirode ove je godine 

počela jako uspješno, pa je parkove 

za Uskrs posjetilo oko 100.000 posjetitelja, 

što je porast za nekoliko posto 

od prošle, rekordne godine. I Kopački rit 

nakon dugo godina napokon doživljava 

pravu renesansu po broju posjetitelja. Od 

početka ožujka kada je otvorena sezona 

do početka svibnja taj je ornitološki 

raj posjetilo više od 5.700 posjetitelja, 

što je čak 280 posto više nego u istom 

razdoblju prošle godine. Ako se taj pozitivan 

trend nastavi, Kopački rit bi ove 

godine mogao imati rekordnu sezonu što 

bi im pomoglo da lakše zaliječe rane od 

požara. (D.L.)

Izgorjela dva hektara 

zaštićenog rezervata Pantan 

Dva hektara trstike u krugu zaštićenog 

orintološko-ihtiološkog rezervata 

Pantan, na istočnom ulazu u Trogir, 

nestala su u plamenu. Havariju je opet 

izazvao čovjek svojom nepažnjom. Plamen 

je izmaknuo nadzoru mještaninu 

koji je na granici rezervata palio korov. 

- Trstika je najvrijedniji dio rezervata, a 

sada ovaj dio izgleda zaista jezivo. Međutim, 

za dvije godine će se oporaviti 

- kaže Guido Piasevolli iz Javne ustanove 

za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode 

Splitsko-dalmatinske županije, koji 

je odmah nakon požara obišao močvaru. 

Zadovoljan je što šteta nije veća. Na 

sreću, ptice, kojih je na Pantani čak 196 

različitih vrsta, a broje se na tisuće, nisu 

otišle, već su se povukle u druge dijelove 

rezervata koji se prostire na 50 hektara. 

- Prizor je bio strašan. Bio je jak vjetar. 

Puhalo je prema mlinu, zapaljena trstika 

je letjela zrakom i po nekoliko stotina 

metara. Ptice su se sakrile, nijedna nije 

bila u zraku - priča Mandy Pavić, vlasnica 

kompleksa mlinica na Pantani, također 

zaštićenog spomenika kulture. 

Kao da su predosjetile, kaže, močvarice 

su se povukle prije požara, a stotine 

galebova smjestilo se na sprudi ispred 

lagune. Vatrogasci su srećom bili brzi i 

za manje od sata ugasili su požar. 

Zaštićeni rezervat desetljećima je ugrožen 

nekontroliranom urbanizacijom, nasipavanjem, 

ilegalnim lovom. Pretprošle 

zime postao je poznat u cijeloj državi, 

ali ne zbog bajkovitog izgleda, već ptičje 

gripe, zbog koje su ugibali labudovi. Ova 

zima je prošla, a s njom i sezona gripe, 

a kada su svi odahnuli došla je nova pošast 

- vatra. Ovoga puta, stručnjaci kažu, 

močvara će se brzo oporaviti. Srećom je 

priroda milostivija od čovjeka. 

Tekst i snimke: Dominik Strize 



41

Hrvatska se priklonila propisima 

europskih zemalja koje predviđaju 

povećanje potrošnje biogoriva, pa je 

predvidjela da se u 2007. godini na 

domaće tržište mora staviti količina 

biogoriva koja odgovara udjelu 0,9 

posto od ukupne energetske potrošnje 

goriva, a do kraja 2010. godine 

biogorivo na domaćem tržištu treba 

dosegnuti udjel od 5,75 posto. 

Hrvatskoj će se ove godine potroši- 

U ti za potrebe prijevoza oko 22.000 

tona biodizela, bioetanola, bioplina i 

drugih vrsta biogoriva. To je količina 

koju je Vlada odredila propisavši da se 

na domaće tržište u 2007. godini mora 

42 

ENERGIJA 

Biljno ulje u motoru 


staviti količina biogoriva koja odgovara 

udjelu 0,9 posto od ukupne energetske 

potrošnje goriva u 2007. godini. Hrvatska 

je postavila nacionalni cilj da do kraja 

2010. godine biogorivo koje se stavlja 

u promet na domaće tržište dosegne 

udjel od 5,75 posto u ukupnoj potrošnji 

goriva ili drugim riječima najmanje oko 

140.000 tona biogoriva.. Ovo je prva godina 

u ostvarivanju te zadaće, pa će u 

sljedeće tri godine taj postotak biti veći, 

u prosjeku godišnje 1,6 posto ukupne 

potrošnje. Određivanjem udjela biogoriva 

u ukupnoj energetskoj potrošnji, koje se 

mora koristiti za pogon motornih vozila 

u prometu, Hrvatska se priklonila propisima 

europskih zemalja koje također 

predviđaju do 2010. godine minimalni 

udio biodizela od 5,75 posto u prometu 

goriva, a do 2020. godine taj će udjel 

povećati na najmanje 20 posto. A sve 

to radi ispunjavanja obveza vezanih uz 

promjenu klime, sigurnosti opskrbe energijom 

koja pogoduje okolišu i promicanja 

obnovljivih izvora energije. 

Može li se ostvariti taj cilj o povećanoj 

potrošnji biogoriva za potrebe prijevoza, 

kao zamjeni za dizelsko gorivo ili benzin, 

s obzirom da je sadašnja potrošnja 

praktički zanemariva? Naime, potrebno 

je s jedne strane imati dovoljno goriva 

iz vlastite proizvodnje ili uvoza, a s 

druge strane i potrebnu prodajnu mrežu. 

Sada u Hrvatskoj rade samo dvije tvornice 

biodizela. Jedna je Modibit u Ozlju 

s proizvodnjom od 20.000 tona koji se 

uglavnom izvozi, kao što se i veći dio 

sirovine uvozi, a druga Vitrex u Virovitici 

koja proizvodi do 8.000 tona, što je manji 

dio moguće proizvodnje, a sirovina je 

uglavnom otpadno jestivo ulje. Planovi 

govore o mogućoj većoj proizvodnji, pa 

bi tako pogon za proizvodnju biodizela 

kod Vukovara trebao godišnje proizvoditi 

35.000 tona biodizela od uljane repice, 

a najasen počinje gradnja pogona za 

proizvodnju biodizela u Tvornici ulja u 

Čepinu kod Osijeka, koja bi trebala imati 

godišnji kapacitet bio 60.000 tona 

biodizela. Od tih 60.000 tona, prema 

sadašnjim projekcijama, godišnje će se 

30.000 tona biodizela plasirati za potrošnju 

u rafinerijama Ine kao dodatak 

fosilnom dizelu, 15.000 tona za potrošnju 

u rafinerijama Ine kao alternativa 

plavom dizelu, 5000 tona kao potpuni 

supstitut za fosilni dizel za specijalne 

kupce te 10.000 tona za izvoz. Vjerojatno 

to nije sve i vjerojatno će se ambicije 

za proizvodnju biogoriva u Hrvatskoj 

širiti (govori se, primjerice, o tvornici 

bioetanola na vukovarskom području).

No, količina biogoriva za potrošnju ne 

ovisi samo o kapacitetima za proizvodnju 

goriva, nego i o neophodnoj proizvodnji 

sirovina, prvenstveno uljane repice, suncokreta 

i soje, a za bioetanol i kukuruza, 

jer ih nema dovoljno ni za proizvodnju 

jestivih ulja pa se moraju uvoziti. U Hrvatskoj 

sada nema dovoljno sirovine za 

potrebnu proizvodnju biodizela. Uljana 

repica se sije na najviše 15.000 hektara, 

a za proizvodnju biodizela (bez uvoza) 

do 2010. godine morala bi se proširiti 

na oko 100.000 hektara. Ne treba zaboraviti 

da imamo više od 300.000 hektara 

neobrađenog poljoprivrednog zemljišta. 

Država je za povećanje proizvodnje uljarica 

za proizvodnju biodizela povećala 

poticaj na 2.550 kuna po hektaru, ali bi 

trebalo poraditi i na povećanju prinosa 

po hektaru da bi proizvodnja postala 

isplativija. Biodizel kao gorivo postaje 

jedan od puteva za veću poljoprivrednu 

proizvodnju, ali najvažniji je njegov ekološki 

doprinos pri korištenju u motornim 

vozilima s obzirom na čistoću ispuha. 

U Europi se godišnje već proizvede oko 

dva milijuna tona biodizela, a najveći 

su proizvođači Francuska, Njemačka, 

Švedska i Švicarska i pri tome se kao sirovina 

najviše koriste ulja uljane repice 

(gotovo 83 posto) i suncokreta. Šveđani 

čak predviđaju da će se do 2020. godine 

potpuno osloboditi fosilnih goriva. 

Dok se i u Hrvatskoj o proizvodnji biogoriva, 

prvenstveno biodizela, govori sve 

više, rijetko se spominje kako će ga vozači 

moći koristiti i gdje kupiti. Recimo, 

biodizel se može nabaviti u tvorničkom 

krugu proizvođača Vitrexa u Virovitici i 

to čisti biodizel (6,14 kuna po litri), a 

odnedavno i na privatnoj benzinskoj crpki 

Akord kod Vrbovca gdje se prodaje 

kao mješavina (pola-pola) biodizela i 

klasičnog eurodizela (6,85 kuna po litri). 

Gdje ga kupiti u Zagrebu, najvećem 

potrošačkom centru, gdje na autocesti 

od Zagreba prema Splitu ili prema Županji? 

Da bi se potrošnja mogla povećati 

potrebno je povećati broj mjesta na kojima 

se biogorivo može kupiti, ali proizvođači 

ističu da bi potrošnju trebalo 

stimulirati, a to je moguće, primjerice, 

ukidanjem trošarine koja se plaća po 

litri goriva (kuna za dizelska i 1,65 za 

bezolovne benzine). Sad je to aktualno 

za biodizel, ali bit će i za bioetanol, kad 

počne proizvodnja, koji je zamjena za 

benzin. Biodizel još nema širu primjenu. 

Primjerice, koristi ga u svom voznom 

parku prijevoznička tvrtka Samoborček, 

a trebao bi početi i zagrebački ZET za 

svoje autobuse. Prije nekoliko mjeseci je 

Hrvatska elektroprivreda pokrenula pilotprojekt 

korištenja biodizela, za početak 

samo za jedan osobni automobil –VW 

Passat, a pokaže li se biodizel isplativim 

i pogodnim za testno vozilo, HEP će 

razmotriti širu uporabu tog energenta za 

pogon svojih dizelskih vozila. 

Biljna ulja u motorima cestovnih vozila, 

što je sada aktualna tema, nisu novost. 

Još je Rudolf Diesel, od kojeg potječe 

osnovna koncepcija dizelskih motora, 

1900. godine na svjetskoj izložbi u 

Parizu, predstavio motor s unutrašnjim 

sagorijevanjem, koji se napajao uljem 

od kikirikija. Nafta se poslije pokazala 

prikladnijom, pa se na biološka goriva 

zaboravilo, ali su sadašnje krize s naftom 

i rast cijena, a pogotovo globalne klimatološke 

promjene i potreba za ekološki 

čistijom energijom ponovno aktualizirali 

biogorivo. 

Dražen Jambrović 

EKO REVIJA 43 

eco review

ENERGIJA 

Učinkovito gospodarenje energijom 

U Karlovcu prihvaćen Program UNDP-a za uvođenje Sustava za gospodarenje energijom 

Poglavarstva Karlovačke županije i 

Grada Karlovca prihvatila su u travnju 

ove godine projekt Sustavno gospodarenje 

energijom u gradovima i županijama, 

te slijedi uspostava Sustava za gospodarenje 

energijom (SGE) i formiranje tzv. 

Info centra za građane. Suradnik Programa 

Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) 

Goran Čačić kaže da su time sustavnim 

gospodarenjem energijom otvorili mogućnost 

uštede između 20 do 30 posto. 

Za Karlovačku županiju energetski troškovi 

objekata u njenom vlasništvu (bez 

zdravstvenih objekata) iznose oko 12,5 

milijuna kuna, te je moguća ušteda od 

3,75 milijuna kuna godišnje. 

Što se tiče financiranja rada Ureda za 

gospodarenje energijom i Info centra 

energetske efikasnosti okvirni troškovi 

uz dva zaposlenika bili bi oko 350.000 

kuna na godinu, a UNDP financira trošak 

energetskih ocjena svih objekata. Trošak 

svih objekata u vlasništvu Grada Karlovca 

kreće oko dva milijuna kuna. To znači 

da i Grad i Županija samo iz uštede za 

objekte u svom vlasništvu mogu provesti 

korjenite promjene energetske učinkovitosti 

za sve ustanove, uslužni sektor i 

domaćinstva. To znači prelazak s mazuta 

i ostalih mineralnih na obnovljive izvore 

energije poput biomase, biodiesela, 

plina i slično. Program je to Ujedinjenih 

naroda za razvoj (UNDP) i Ministarstva 

gospodarstva, rada i poduzetništva RH 

(MINGORP), a Strateški partneri na projektu 

su HEP- ESCO, HBOR, GFF, Svjetska 

banka i Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost. Program potiče energetsku 

učinkovitost u Hrvatskoj, a do 

sada su interes iskazali gradovi Bjelovar, 

“Energetska efikasnost u našem domu” 

Promotivni posteri Ministarstva gospodarstva, 

rada i poduzetništva 


Koprivnica, Karlovac i Split te županije 

Splitsko-dalmatinska, Sisačko-moslavačka 

i Karlovačka županija. 

Vukelić: Za okoliš zdraviji i 

energetski učinkovitiji objekti 

Kao što su početkom proljeća i najavljivali 

partneri na projektu ministar gospodarstva, 

rada i poduzetništva Branko 

Vukelić i ravnatelj Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku učinkovitost Vinko 

Mladineo već rade na uspostavi Sustava 

za gospodarenje energijom (SGE) u 

Karlovcu i Karlovačkoj županiji, da bi 

što prije sve ustanove i svi objekti postali 

“zdraviji i energetski učinkovitiji”, 

rekao je Vukelić. Naime, uz smanjenje 

potrošnje energije i uštedu novca cilj 

projekta je i izravno smanjenje emisije 

stakleničkih plinova u okoliš i smanjenje 

problema globalnog zatopljenja. Uz 

podizanje svijesti građanstva o efikasnoj 

potrošnji energije potiče se projektom i 

primjena ekonomski isplativih i efikasnih 

tehnologija, materijala i usluga. Projekt 

UNDP-a je u Hrvatskoj započet u srpnju 

2005. godine i provodit će se četiri godine. 

Ciljne su skupine projekta, koje 

koriste više od četrdeset posto ukupne 

potrošnje energije u Hrvatskoj, domaćin- 

stva, hoteli, banke, trgovački centri, poslovne 

zgrade, restorani, prodavaonice, 

ali i javne zgrade, znači državne zgrade, 

bolnice, škole i fakulteti, športski objekti, 

knjižnice, muzeji, kazališta i drugo. 

Pri uvođenju Sustava za gospodarenje 

energijom (SGE) UNDP izrađuje energetske 

ocjene postojećih kotlovnica i drugih 

objekata te drugu stručnu i tehničku 

pomoć. HEP ESCO s podizvođačima također 

radi analizu konkretnih sustava i 

daje im tzv. energetsku ocjenu. Izrađuje 

i investicijske studije, te realizaciju projekata 

s uštedom energije. Kao rezultat 

energetskih ocjena dobiva se trenutno 

stanje svih objekata (podaci o potrošnji 

energije i druge karakteristike objekata), 

te prijedlozi mogućih mjera uštede energije. 

Slijedi uspostavljanje Energetskog 

tima i Info centra, te povezivanje svih 

objekata sa SGE-om, što provode jedinice 

lokalne samouprave. 

Izvori financiranja projekata 

poboljšane energetske efikasnosti 

U svrhu realizacije projekata poboljšanja 

energetske efikasnosti Hrvatska banka 

za obnovu i razvitak (HBOR) i Fond za 


(FZOEU) nude financijska sredstva

u obliku kredita, subvencija, financijske 

pomoći i donacija. 

HBOR podržava investicijske projekata 

za poticanje takozvane održive gradnje, 

poticanje korištenja obnovljivih izvora 

energije (sunce, vjetar, biomasa i dr.), 

poticanje održivog razvoja ruralnog prostora 

i zaustavljanje iseljavanje sela u 

gradove i razne druge projekte kojima se 

zaštićuje okoliš. Jedinice lokalne i područne 

(regionalne) samouprave, njihova 

komunalna, ali i trgovačka društva, obrtnici 

i ostale pravne i fizičke osobe mogu 

dobiti kredite namijenjene za ulaganja u 

osnovna sredstva i trajna obrtna sredstva 

za rečene namjene. Najmanji iznos kredita 

je ograničen na 100.000 kuna. Najveći 

iznos kredita nije ograničen, a ovisi o 

HBOR-ovim mogućnostima financiranja, 

konkretnom investicijskom programu, 

kreditnoj sposobnosti krajnjeg korisnika 

kredita, te vrijednosti i kvaliteti ponuđenih 

instrumenata osiguranja. HBOR u 

pravilu kreditira do 80 posto predračunske 

vrijednosti investicije s uključenim 

porezom na dodanu vrijednost. U sklopu 

investicije može se, ukoliko to priroda 

investicije dopušta, financirati i do 30 

posto trajnih obrtnih sredstava od iznosa 

ukupno odobrenog kredita. 

Za kreditna sredstva namijenjena za financiranje 

investicija u okviru rečenih 

namjena postoji mogućnost subvencioniranja 

kamatne stope u visini od dva 

posto sredstvima Fonda za zaštitu okoliša 

i energetske učinkovitosti. Fond je 

osnovan radi osiguranja dodatnih sredstava 

za financiranje pripreme, provedbe 

i razvoja programa, projekata i sličnih 

aktivnosti u području očuvanja, održivog 

korištenja, zaštite i unapređivanja okoliša 

te u području energetske učinkovitosti 

i korištenja obnovljivih izvora energije. 

Vesna Horvat 


45

Uz 2. veljače, Svjetski dan zaštite 

vlažnih staništa Matica hrvatska 

u Kutini, podružnica Popovača i Javna 

ustanova Park prirode Lonjsko polje organizirali 

su u subotu 3. veljače tradicionalni 

skup ‘’Budućnost na rubu močvare’’ 

u selu Stružec. Uz poruku poznate Ramsarske 

konvencije, skup je i ove godine 

upriličen u interesu ekološke ravnoteže 

u zaštiti močvarnih područja, naglašeno 

je iz Matice hrvatske Kutina. Izvrsni 

domaćini, Mjesni odbor i KUD Stružec, 

priredili su zanimljiv program od vožnje 

kočijama i druženja na Pikinom trijemu 

do bogatog kulturnog umjetničkog programa 

i gastronomske ponude u svom 

mjesnom domu. 

46 


Budućnost na rubu močvare 


Močvarno Lonjsko polje ima 

budućnost 

Za više od 500 stanovnika Strušca, moslavačkog 

sela na samom rubu Parka 

prirode Lonjsko polje, održan je edukacijski 

skup pod nazivom ‘’Budućnost 

na rubu močvare’’. Svake godine održava 

se u drugom moslavačkom selu unutar 

Parka prirode Lonjsko polje ili onih uz 

njegovu granicu: Stružec, Osekovo, Potok, 

Donja Gračenica, Repušnica, a od 

ove godine prvi puta pridružila se i kutinska 

Radićeva ulica (Kutinsko selo). 

Sada već šesti hrvatski skup započeo je 

2002. godine upravo u Strušcu uz predstavljanje 

socioloških istraživanja Parka 

prirode Lonjsko polje koja je objavio 

ovdašnjoj javnosti Institut za društvena 

istraživanja Ivo Pilar iz Zagreba. Našao 

je, a tako će biti i ubuduće, apsolutnu 

potporu ustanove Lonjsko polje, naglasio 

je njegov ravnatelj Goran Gugić. 

Ovogodišnja poruka iz iranskog grada 

Ramsara bila je posvećena zaštiti riba i 

pravilima koja uz ulov vladaju u parkovima 

prirode. Poruku je u ime Ministarstva 

kulture, Odjela za zaštitu prirode prenio 

mr. Eugen Draganović. Iz nje čulo se 

kako je u Lonjskom polju jedino moguć 

i opravdan športsko-rekreacijski oblik 

ribolova. Jednom riječju - budućnost, 

pa i ona s dobitkom u turizmu, jest u 

njemu a ne u gospodarskom ribolovu, 

jer on u bogatoj poljoprivrednoj ponu-

di okolice Lonjskog polja i nije glavna 

grana. No to ne znači da tradicijski alati 

te vrste ribolova ne mogu biti potpora, 

štoviše mogu donijeti veću materijalnu 

korist od izlova, ali i korist u zaštiti 

ribljeg fonda. Na tom prostoru mirnog 

nizinskog vodotoka najviše 63 posto 

riblje populacije čine one iz porodice 

šaranki, kojoj za razmnožavanje osobito 

pogoduje visoka proljetna temperatura i 

bujna vodena vegetacija. O primjeru dobre 

suradnje Parka prirode Lonjsko polje 

i stanovnika iz područja uz rub močvare 

uputila je sudionike skupa i izložba fotografija 

sa prošlogodišnjeg ‘’Susreta na 

rijeci Lonji’’ kojeg je organizirala ribička 

udruga ‘’Štuka’’ iz Osekova s djelatnicima 

Parka. 

Ponos graditeljskom starinom 

Prekrasno subotnje poslijepodne počelo 

je u kočijama, tradicionalnim prijevoznim 

sredstvom ovog kraja uz pratnju arapskih 

konja i njihovih jahača koji su prošle godine 

u 14 dana iz Moslavine nakon tisuću 

kilometara stigli u Dubrovnik. Prolazak 

kroz selo koji još broji stare drvene kuće, 

na čijim ogradama se našlo izloženo i 

narodno tekstilno rukotvorstvo, završio 

je dolaskom do Pikinog trijema na obali 

rječice Obžev u donjem dijelu sela Stružec. 

Postoje naznake da je ova moslavačka 

kuća stara i 700 godina. Primjer je 

dobro očuvane tradicionalne graditeljske 

baštine ovoga kraja. Odnos kuće prema 

rijeci uspostavljen je položajem građevine 

uzdužnom duljom protegom okomito 

na riječni tok, a pročeljem okrenutim 

na vodu. Katni prostor je bio siguran od 

poplava. Trijem u prizemlju nazivan je 

‘’pristašekom’’, naziv je vjerojatno potekao 

od sojeničkih vremena. Građena je 

od hrastovine. Temeljni okvir ‘’podsek’’ 

s gredicama ‘’poprečnjakima’’ nosi stijene 

od planjki povezane uglavnom na 

preklop ‘’hrvatski vugel’’. Iznutra je kuća 

bila nabačena ilovačom pomiješanom s 

vodom i pljevom. Na podovima je kažu 

bio ‘’klak’’ od zemlje žutulje s dodatkom 

volovske krvi za površinsku čistoću. Pokrivena 

drvenom šindrom ovakva kuća 

sabire u sebi prostorne odrednice čovjeka 

i mjesta. 

Mjesno stanovništvo postalo je svjesno 

svoje tradicije i dobilo je poticaj za njeno 

očuvanje. Mnogi su uredili u svojim drvenicama 

kutak sa starim predmetima, a 

drugi su adaptirali stare kuće za moderan 

život. Postali su svjesni da je seoski turizam 

u području uz Lonjsko polje vezan 

uz boravak u drvenim posavskim kućama. 

Posjetitelji tako ovdje mogu doživjeti 

selo u kojem je integrirano kulturno i 

prirodno bogatstvo, te čuti izvorni govor, 

pjesmu i glazbu. Sudionicima skupa dva 

dana prije službenog zagrebačkog predstavljanja, 

Manda Horvat iz Ministarstva 

mora, turizma, prometa i razvitka predstavila 

je priručnik za obnovu tradicijske 

posavske drvene kuće koji bi trebao služiti 

kao pomoć vlasnicima u obnovi i uređenju 

drvenih kuća u ovom dijelu Posavine, 

kako bi se tradicijsko graditeljstvo 

i njegov vrijedan okoliš trajno sačuvali. 

Vrijednost ovog priručnika je u tehničkim 

uputama s nacrtima kako očuvati i turistički 

ponuditi tu graditeljsku baštinu. 

Njoj, poručuje se, pripada isključivo posavski 

prostor, a za eventualnu dogradnju 

kuće svako se preporučuje posavjetovati 

s konzervatorskom službom. 

Dvosatno zadržavanje u dvorištu obitelji 

Pikija podržavalo je kušanje specija- 

liteta iz naselja na rubu Lonjskog polja 

poznatog pod nazivom krapec na precep. 

Šaran na rašljama pečen dulje od sata 

na vatri od suhog brijesta, kažu, donio 

je naziv selu Krapje. Gosti manifestacije 

kušali su i druge specijalitete, među 

ostalim, domaće kolače i druga jela koje 

su struške kućanice naučile pripremati 

od svojih baka. 

Pretijesan pučki dom 

Za središnji program Pučki dom u Strušcu, 

koji prima do 400 posjetitelja bio 

je pretijesan. Domaćini, Mjesni odbor 

i Kulturno-umjetničko društvo Stružec, 

stvorili su močvarni ugođaj, kako biljni, 

tako i riblji, ali i čovjeka u njemu 

izloženim čamcem i potrebitim aranžma- 

nom. Pjesmom, svirkom i plesom u tradicionalnoj 

moslavačkoj narodnoj nošnji 

glazbenu razglednicu uz Moslavinu koja 

živi ‘’u zagrljaju Lonjskog polja i trsovog 

gorja’’ dali su i KUD-ovi iz Strušca, Kutine, 

Potoka, Donje Gračenice, te Osekova. 

Potporu skupu uz Javnu ustanovu Parka 

prirode Lonjsko polje dala je i nedavno 

osnovana Javna ustanova za upravljanje 

zaštićenim prirodnim vrijednostima Sisačko-moslavačke 

županije sa sjedištem 

u Popovači, na čiju je misiju i program 

podsjetila ravnateljica Marija Vizner. 

Uz višesatni edukacijski i kulturni program 

posjetitelje je posebno oduševila 

gastronomska ponuda Strušca na kraju 

priredbe. Stružec je pokazao pravu kvalitetu 

mogućnosti života na rubu jedne 

od najvećih europskih močvara. Sljedeće 

godine u povodu ovog važnog datuma 

vidimo se u Osekovu. 

Tekst i snimke: Dalibor Sumpor 

EKO REVIJA 47 

eco review


Obilježavanje Svjetskog dana migratornih ptica u Posebnom ornitološkom rezervatu Crna Mlaka 

Crna Mlaka, carstvo bioraznolikosti 

Otići s radoznalom grupom šarolikog 

sastava izletnika u Ornitološki rezervat 

Crna Mlaka kod Jastrebarskog u 

povodu Svjetskog dana migratornih ptica 

u razgledavanje svih ptica i ribnjaka 

pravi je odmor. I dok većina time podrazumijeva 

jednostavnu šetnju u prirodi s 

cvrkutom ptica, nerijetki među nama tek 

na takvim mjestima dožive nešto puno 

dublje od spokoja u prirodi. Shvate važnost 

svojih knjiških spoznaja o važnosti 

bioraznolikosti. Tisuće i tisuće roditeljskih 

riječi o važnosti očuvanja prirode 

postaju majušnim pred prizorom u kojem 

njihovo dijete i roditelji sami shvate jednostavno 

gledajući oko sebe da rode i 

štekavci velikih krila žive nadomak Zagreba, 

Karlovca i Jastrebarskog, samo 

zato jer tu imaju dovoljno prostora, vode 

i hrane. Shvate bez riječi da močvarno 

stanište nije nešto što čim prije treba 

isušiti i “izbetonirati”, jer jednostavno 

“vide” svim svojim osjetilima kakvo bi 

životno bogatstvo time uništili. 

Močvare su najugroženija staništa diljem 

svijeta. Zato je pod okriljem Ujedinjenih 


naroda usvojena prije 34 godine Ramsarska 

konvencija kao međunarodni sporazum 

o zaštiti močvarnih staništa. Hrvatska je 

postala stranka te konvencije prije 16 

godina, te su četiri najvrednija močvarna 

područja uvrštena u Ramsarski popis 

močvarnih područja od međunarodne važnosti. 

To su Kopački rit, Lonjsko polje, 

Delta Neretve i Crna Mlaka. Postoji još niz 

močvarnih područja koje je tek potrebno 

vrednovati za upis u Ramsarski popis. 

Posebni ornitološki rezervat Crna Mlaka 

nalazi se u središnjem dijelu močvarnošumskog 

područja u dolini rijeke Kupe, 

na dijelu neprekidno poplavljenog tla, 

površine 625 ha u slivovima rijeka Okićnice, 

Brebernice i Volavčice. Još 1905. 

godine iskrčena je šuma i izgrađeni su 

ribnjaci. Nakon uređenja i izgradnje ribnjaka, 

u središnjem dijelu Crne Mlake 

(kopno), površine približno 15 ha, uređen 

je vrlo lijepi park, s ukrasnim vrstama 

drveća i grmlja i lijepim i prostranim 

dvorcem nazvanim “Ribograd”, u stilu 

bečke secesije, rad arhitekata i graditelja 

Honisberga i Deutscha. 

Područje Crne Mlake pripada u akumulacijsko-tektonski 

tip tla (terasaste nizine, 

poloji i riječno-močvarne nizine), nastao 

tektonskim pokretima i naplavljivanjem 

taloga iz riječnih tokova, koji mjestimice 

dosiže debljinu i do 10 metara. Tlo 

je pretežito zamočvareno, pod šumama 

i močvarnim travnjacima. Gotovo svi riječni 

tokovi s okolnog gorja natapaju i 

često plave središnji dio zavale - Crnu 

Mlaku. Zato su lopoči i lokvanji, trske i 

rogozi, ježinci i busenasti šaš zajedno s 

hrastom lužnjakom, velikom žutilovkom 

i crnom johom tu međusobno svoji na 

svom, zajedno s brojnim vrstama cvijeća. 

A u tom bogatstvu uvjete za svoje potrebe 

življenja i razmnožavanja pronalaze i 

ribe i ptice i sisavci. Ribnjaci Crne Mlake 

su jedno od najbogatijih staništa vidre u 

Europi, koja je ujedno najrjeđi i najugroženiji 

sisavac našeg podneblja. 

U 15 ribnjaka Crne Mlake čovjek uzgaja 

šarana, linjaka, bijelog amura, tolstolobika, 

smuđa i soma. Za prirodnu ravnotežu 

brine se i manja populacija štuke, 

a tu su i neizbježne i neželjene babuške.

Crna Mlaka obiluje i vodozemcima, osobito 

raznim vrstama žaba koje su važan 

dio hranidbenog lanca mnogih životinja 

rezervata. Najobilnije zastupljeni gmazovi 

su bjelouška, barska kornjača, sljepić 

i živorodna gušterica. 

Prema riječima inženjera zaštite okoliša 

i lovstva Josipa Šuta, koji svojom 

karlovačkom turističkom agencijom Valdemar 

vodi izletničke grupe u predjele 

zaštićenih prirodnih vrijednosti diljem 

Hrvatske, ptičji svijet Crne Mlake vrlo je 

raznolik, jer su na širem području evidentirane 

204 vrste ptica, od kojih je 97 

močvarnih. Pripremajući diplomski rad 

za Veleučilište Karlovac, Šut je proveo 

mnoge dane u Crnoj Mlaki, pa kaže da je 

najljepše i neopisivo popeti se na vidikovac 

u samo svitanje i slušati buđenje i 

međusobno zavođenje ptica. Gnjezdarice 

ribnjaka su mali gnjurac, gnjurac plinorac, 

čapljica voljak, divlja patka, njorka, 

liska, mlakuša, razni trstenjaci. Ljeti se 

na ribnjacima hrane i neke vrste koje se 

gnijezde u okolnim područjima. To su 

siva čaplja, gak, štekavac i riječni galeb. 

U uglavnom poplavnim šumama hrasta 

lužnjaka i crne johe gnijezde se razni 

djetlići, žune, golubovi, sove i mnoge 

pjevice poput sjenica, zeba, grmuša, 

drozda i vuga. U šumi je i kolonija sive 

čaplje. 

Najznačajnije je ipak gniježđenje nekih 

već prorijeđenih vrsta kao crne rode i 

orla - štekavca i kliktaša. Na širem području 

Crne Mlake gnijezde se još i škanjac, 

kobac, jastreb, eja močvarica i crna 

lunja. Prema službenim podacima u pokupskom 

bazenu sada ima sedam parova 

orla štekavca i to u Crnoj Mlaki tri para. 

Zato je svakom jasno, govori inženjer Šut 

izletnicima polovinom svibnja, u vrijeme 

kada se u mnogobrojnim gnijezdima legu 

mladi ptići, koliko je važna zaštita ornitofaune 

u Crnoj Mlaki. Najvažnije je da 

se poštuje i provodi zaštita tog staništa 

od travnja do kolovoza za vrijeme gniježđenja, 

ali i od rujna nadalje, tijekom 

jesenske selidbe ptica. Iako ptice ne napuštaju 

rezervat ni zimi, najmanje ih je 

kad su površine ribnjaka zaleđene. 

Značaj posebnog ornitološkog rezervata 

Crna Mlaka daleko prelazi granice naše 

države jer u njemu svake jeseni i zime 

nalaze hranu, zaštitu i odmorište jata 

ptica selica iz srednje i sjeverne Europe 

na putu prema jugu. Obilježavanje 

Svjetskog dana migratornih ptica (World 

Migratory Bird Day) pokrenula je AEWA 

(Sporazum o zaštiti euroazijsko-afričkih 

migratornih vrsta močvarica) u suradnji 

s CMS-om (Konvencija o zaštiti migratornih 

vrsta divljih životinja). Ove se godine 

Svjetski dan migratornih ptica obilježio 

12. i 13. svibnja s temom globalnih 

klimatskih promjena. Klimatske promjene 

utječu na ptice, osobito migratorne, na 

više načina. Smanjenjem vlažnih površina 

zbog smanjenja količina oborina u 

pojedinim dijelovima svijeta smanjuju se 

i staništa ptica. Drugi je nepovoljni vid 

promjena vremena selidbe. To dovodi do 

neusklađenosti podizanja ptića nakon 

povratka s juga s razdobljem brojnosti 

i snage njihovih prirodnih neprijatelja. 

To će manje ptića preživjeti što su veću 

razliku u svoju korist zbog klimatske prednost 

stekli njihovi neprijatelji. Slična 

natjecateljska situacija odvija se i između 

ptica stanarica i selica, jer preblage 

zime pogoduju stanaricama. 

Bez namjere da budu “nadriklimatolozi” 

koji sve znaju o klimatskim promjenama, 

izletnici Crne Mlake ipak mogu posvjedočiti 

da ih je tamo 13. svibnja 2007. 

godine grijalo žarkih 28 stupnjeva celzijevih 

u hladu. 

Tekst i snimke: Mladen Volarić 


49


»Cvjetanje mora« na Jadranu 

Porastom temperature i naglim zagrijavanjem 

površinskog sloja mora 

dolazi do pojačanih procesa fotosinteze 

i neugodne pojave tzv. “cvjetanja mora” 

koju uočavamo u kasno proljeće u obliku 

želatinozne mase koja je osobito nepoželjna 

ribarima i turistima. 

Definicija pojave 

”Cvjetanje mora“ predstavlja nagli rast 

fitoplanktona, posebno mikroalge dijatomeja 

te nakupljanje njihovih izlučevina i 

drugog mukoznog (polisaharidnog) materijala, 

koji je obično otopljen u moru ili 

se nalazi u koloidnom stanju. Dijatomeje 

ili alge kremenjašice se u doba razmnožavanja 

obavijaju sluzavim omotačem od 

gliko-proteina, a u kasno proljeće kod 

nekih vrsta taj omotač postaje vrlo gust. 

Dotok kratkovalnog sunčevog zračenja u 

more je najveći tijekom sunčanih dana 

u kasno proljeće, pa su stoga i procesi 

fotosinteze te rast i bujanje algi najizraženiji. 


Na površinu mora nakupljenu masu podižu 

mjehurići kisika koji se stvaraju 

uslijed procesa fotosinteze tj. procesa 

kojim biljke uz pomoć hranjivih soli, CO 2 , 

sunčeve energije i vode stvaraju kisik i 

organske tvari, odnosno hranu. Upravo 

takve nakupine uočavaju se na površini 

mora, a mogu zahvatiti veće područje i 

biti prenošene pomoću morskih struja do 

obalnih područja. Tjekom noći nakupine 

tonu, tada bakterije trošeći kisik razgrađuju 

organsku tvar što može dovesti do 

nestanka hranjive tvari u pridnenom sloju, 

a time i umiranja svih oblika života 

na dnu mora, pa čak i riba. 

Pojava na Jadranu 

Fenomen “sluzavog cvata” na Jadranu 

vrlo je intenzivan, nekad obuhvaća desetke 

četvornih kilometara morske površine, 

a može se opaziti i iz satelita. 

Glomazna želatinozna masa sa sjevernog 

Jadrana ponekad se seli na srednji 

i južni Jadran, no ipak nešto slabijeg 

intenziteta i kraćeg trajanja. Ova pojava 

izraženija je u obalnom području i to u 

popodnevnim satima u uvjetima mirnog 

mora. Jači vjetrovi, poput juga, a osobito 

bure dovode do raspršivanja sluzavog 

materijala, odnosno do čišćenja plaža. 

Pojava ”cvjetanja mora“ kod nas se najčešće 

javlja u sjevernom Jadranu, i to u 

ljetnim mjesecima kad je strujanje mora 

slabo izraženo. Pored toga, zbog naglog 

zagrijavanja površine mora te zbog razlijevanja 

slatke vode, manje gustoće, 

rijeke Po u tankom površinskom sloju postoji 

izrazito visoka stratificiranost stupca 

mora. Jak vjetar narušava stabilnu 

vertikalnu stratifikaciju uzrokujući procese 

vertikalnog miješanja i konvekcije, 

te tako onemogućavajući nakupljanje 

fitoplanktona. Vertikalnim miješanjem 

mora kisikom se obogaćuju pridneni 

slojevi te sprječava anoksija i pomor 

bentoskih organizama, fitoplankton se 

raspoređuje u cijelom vodenom stupcu, 

a ne samo u tankom površinskom sloju.

Takodjer, proces cvjetanja mora se prekida 

i smanjenjem direktnog sunčevog 

zračenja, odnosno zbog oblačnosti. 

Iako se “cvjetanje mora” drži prirodnim 

fenomenom, upitno je koliko onečišćenja 

mora, prouzročena najčešće otpadnim 

vodama, doprinose sve češćoj manifestaciji 

na Jadranu. 

Istraživanja i monitoring 

“Cvjetanje mora” u sjevernom Jadranu 

je stara pojava, prvi zapisi stari su više 

od tri stotine godina, koju danas proučavaju 

brojni znanstvenici. Molekularnu 

strukturu morskoga gela ispitali su 

znanstvenici Zavoda za istraživanje mora 

i okoliša Instituta Ruđer Bošković uz pomoć 

nanoskopa, a postignuti rezultati 

uvršteni su u 12 najznačajnijih svjetskih 

postignuća u oslikavanju na nanoskali za 

2005. godinu. U ovom slučaju dokazano 

je da je interakcija među molekulama 

puno važnija od kemijskog sastava, jer 

od nje ovisi hoće li će lanac biti ispružen, 

loptast ili umreženi gel. Rezultati 

su pokazali da pojava “cvjetanja mora” 

ima upravo strukturu gela. Zahvaljujući 

spomenutim istraživanjima otvorena je 

mogućnost da se neugodna pojava stavi 

pod kontrolu uvođenjem novih smjernica 

u upravljanju okolišem. 

Točan mehanizam pojave ”cvjetanja 

mora” još uvijek je nedovoljno poznat 

te je stoga teško precizno predvidjeti 

njen nastup i razvoj. No, čim dodje do 

pojave poduzimaju se unaprijed dogovorene 

mjere radi pravilnog i pravodobnog 

obavješćivanja kompetentnih državnih 

tijela i javnosti o događajima. 

U Hrvatskoj se te mjere, kao i suradnja 

s talijanskim i slovenskim ustanovama, 

odvijaju u okviru Nacionalnog projekta 

“Jadran”. Planom intervencija kod iznenadnog 

onečišćenja mora (NN br. 8/97) 

utvrđene su mjere smanjenja šteta na 

moru i morskom okolišu, subjekti koji su 

dužni provoditi mjere, te način provođenja 

mjera. Za potrebe provedbe Plana 

intervencija Republika Hrvatska osigurala 

je 9 brodova čistača, opremljenih 

odgovarajućom opremom koji su dati na 

korištenje specijaliziranim poduzećima, 

čije službe kontinuirano patroliraju hrvatskim 

Jadranom. 

U svrhu zaštite mora i podmorja Fond za 


početkom ove godine donirao je iznos 

od 70 tisuća kuna Ronilačko-ekološkom 

klubu HVIDR-a iz Splita za potrebe rekonstrukcije 

i remonta motornog broda 

Škojić. 

Ima li razloga za zabrinutost? 

Svjedoci smo da gotove svake godine početkom 

turističke sezone tiskovine preplave 

vijesti o pojavi “cvjetanja mora”, 

turisti odlaze, a ribari prestrašeno pokazuju 

mreže u koje se umjesto ribe lovi 

želatinozna masa. Na sreću, more svojim 

promjenjivim ćudima i savršeno skladnim 

mehanizmima samo očisti svoju površinu 

i smiri reagiranja javnosti. 

Potrebno je naglasiti da ove sluzave 

smećkasto-crvenkaste nakupine nisu 

opasne u kontaktu s kožom, pa osim 

neugodnog izgleda ni najmanje ne 

predstavljaju štetu po zdravlje kupača. 

Ljepota strukture morskog gela, nalik na 

čipku oduševljava već na prvi pogled, a 

fenomen “procvalog mora” mogao bi se 

iskoristiti i kao turistička atrakcija, jer 

se pokazalo da ima svojstva bioluminiscencije, 

odnosno svjetlucanja pa kada 

se noću bace kamenčići u takvu masu, 

stvara se prekrasno svjetlucanje kojim se 

dobiva privid mora koje gori. Također, 

znanstvenici razmišljaju o mogućnosti 

korištenja želatinozne cvjetne mase za 

medicinsku, kozmetičku i tehnološku 

primjenu. 

Tekst i snimke: Suada Mustajbegović 


51


Grad Karlovac smjestio se u središtu 

Hrvatske, na međurječju četiriju rijeka: 

Korane, Kupe, Mrežnice i Dobre. 

Najduža od njih je rijeka Kupa koja 

izvire u Nacionalnom parku Risnjak. 

U Karlovcu u nju utiču Korana, 

Mrežnica i Dobra, a u Sisku 

se spaja s rijekom Savom. 

52 

Karlovac - grad četiriju rijeka 


Rijeka Korana nastaje kao nastavak 

Plitvičkih jezera. Kanjon rijeke Korane 

krije mnoštvo slapova od kojih su 

najljepši oni na gornjem toku rijeke. 

Dolaskom u Karlovac, teče kroz gotovo 

sam centar grada, gdje je vrlo pitoma 

i blaga. U prošlosti je također privukla 

ljude da se počnu naseljavati uz nju i sagrade 

novi grad. Kada se Europa suočila 

s velikim Turskim Carstvom u XV. st., Beč 

je sagradio obrambene zidine na obalama 

Korane. Vjerovali su da će duboka 

zelena rijeka koja je punila šančeve oko 

zidina spasiti grad, ali i cijelu Europu 

od najezde Turskih osvajača. Dobra ima 

nadzemni i podzemni tok, a teče između 

brda obraslih zelenim šumama. Nakon 

što u Ogulinu ponire, ponovo izvire nedaleko 

od HE Gojak gdje pojačana vodom 

iz hidroelektrane postaje divlja. Zatim je 

tu Mrežnica, izrazito zelene boje. Skriva 

svoje tajne u kanjonu, a bogata je 

slapovima i kaskadama. U Karlovcu se 

zelena boja Mrežnice stapa i utječe u 

veću sestru Koranu. 

O ljudskom postojanju na tom području 

svjedoče materijalni dokazi koji datiraju 

iz 3500. godine pr. Krista. Neka karlo-

vačka naselja kao što su Švarča, Gaza, 

Dubovac i Banija od kojih se sastoji 

današnji grad Karlovac nastala su prije 

osnutka karlovačke tvrđave. 

Karlovac je podignut u 16. st. u obliku 

šesterokrake zvijezde podijeljene u 24 

pravilna prostorna bloka u svrhu obrane 

od Turaka. Osim Karlovca još samo dva 

grada u Europi imaju takav oblik - Palmanova 

u Italiji i Novy Zamky u Slovačkoj. 

Gradnja tvrđave pod vodstvom tada 

glasovitog graditelja Martina Gambona 

započela je 13. srpnja 1579. godina na 

posjedu velikaške obitelji Zrinski podno 

starog grada Dubovca, a ime Karlovac 

(Carlstadt) dobio je u čast svoga osnivača, 

austrijskog nadvojvode Karla Habsburškog. 

Izgrađeni su bedemi i bastioni, 

a unutar tvrđave izgrađeni su trgovi, palače, 

vojni i sakralni objekti. Tako je na 

središnjem renesansnom trgu, danas Trgu 

bana Jelačića 1580. godine izgrađena crkva 

Presvetog Trojstva. Uz crkvu je u 17. 

st. nadograđen Franjevački samostan sa 

bogatom zbrikom umjetničkih djela samostanske 

i crkvene riznice. 

Uz požare i poplave Karlovcem su harale 

epidemije kuge o čemu svjedoči i 

zavjetni pil (Kužni pil) s likom Bogorodice 

izgrađen nakon epidemije 1691. 

godine. Najteža epidemija je bila 1773. 

godine kada je pomrla gotovo polovica 

stanovništva. Nezadovoljni zbog strogih 

vojnih propisa koji su onemogućavali 

gospodarski razvoj grada, građani su 

zahtijevali od carice i kraljice Marije 

Terezije da Karlovac proglasi slobodnim 

kraljevskim gradom i u njemu uvede 

civilnu upravu. Potpisom Marije Terzije 

1776. Karlovac postaje slobodan grad, a 

1781. godine car Josip II. izdaje Povelju 

o privilegijama slobodnog kraljevskog 

grada s grbom. U 18. i 19. st. Karlovac 

gospodarskim procvatom postaje najvažniji 

trgovački grad između Jadranskog 

mora i Podunavlja. Grade se ceste: Karolina 

(Karlovac-Bakar, 1726.-1733.), Josephina 

(Karlovac-Senj, 1775.-1779.) i 

Lousiana (Karlovac-Rijeka, 1805.-1813.). 

O važnosti Karlovca kao trgovačkog i prometnog 

središta svjedoči i Miljokaz koji 

pokazuje točnu udaljenost od 115 kilometara 

između Karlovca i Senja. Gradnja 

ove ceste Josipa II. završena je 1779. 

godine na velikim gradskim vratima, monumentalnom 

spomeniku grada Senja. 

Miljokaz, također u njemačkim miljama 

pokazuje i udaljenost Karlovca od Rijeke 

te trasu Luizijanske ceste. Pored ovog 

monumentalnog spomenika 1892. godine 

prvo hrvatsko pjevačko društvo Zora dalo 

je izgraditi Zorin Dom. 

O bogatoj povijesti Karlovca svjedoči 

Gradski muzej. Smješten je u palači iz 

prve polovice 17. st. koju je dao izgraditi 

karlovački general Vuk Krsto Frankopan, 

danas je jedan od najstarijih sačuvanih 

primjera stambene arhitekture tipa kurije 

podignute u Karlovcu. Danas čuva 

prirodoslovnu, arheološku, povijesnu, 

etnografsku i kulturno-povijesnu zbirku 

grada i okolice. 

EKO REVIJA 53 

eco review

54 


VRBANIĆEV PERIVOJ 

Zamišljen kao botanički vrt otvorenog 

tipa, uređen u engleskom i francuskom 

stilu parkova, sadržavao je rijetke vrste 

drveća i biljaka koje su nabavljane iz Trsta, 

Beča te Nadbiskupskog vrta i Vranicanijevog 

rasadnika na Dubovcu. Sadnice 

je nabavljao prof. Franjo Šmid. Perivoj je 

ime dobio po gradonačelniku Josipu Vrbaniću 

koji ga je osnovao 1886. godine 

na inicijativu “Društva za proljepšavanje 

grada”. Zasađeno je egzotično drveće kao 

ginko baloba, tulipanovac, američki orah 

kao i drveće našeg podneblja hrast, kesten 

itd. Za njegova mandata grad Karlovac 

otkupljuje zemljište uz koransko 

kupalište. Za uređenje i održavanje parka 

zadužen je bio gradski vrtlar Engelsberg 

Hajek. Park je podijeljen na crnogoričnu 

šumu, te francuski i engleski tip parka. 

U engleskom tipu, u njegovom istočnom 

dijelu napravljeno je umjetno brdašce, 

kasnije nazvano “Olimp” - omiljeno 

okupljalište zaljubljenih parova sve do 

današnjih dana. Park je svečano otvoren 

1896. godine, a 30. prosinca1970. godine 

zaštićen je kao hortikulturni spomenik. 

I danas u njemu nalazimo prvotno 

posađena stabla. Na ulazu u park bile 

su postavljene skulpture od terakote i 

prva fontana prozvana “Tri gracije”. Od 

1967. godine do 1976. godine u parku 

se postavljaju odljevi skulptura eminentnih 

hrvatskih kipara Radauša, Kršinića, 

Meštrovića, Depola. Tako on postaje galerija 

na otvorenom. 

STARI GRAD DUBOVAC 

Dubovac, grad Babonića i Blagajskih pa 

Zudara, Čupora, Frankopana i drugih posjednika 

koji su njim gospodarili kraće 

vrijeme, pruža najljepši pogled na cijeli 

Karlovac. Smješten je na umjetnom 

humku unutar pobrežja povrh Karlovca, 

a ime mu svjedoči da je u davnini predjel 

bio obrastao dubovom (hrastovom) 

šumom. U blizini se nalaze ostaci prve 

dubovačke župne crkve, posvećene sv. 

Mihovilu, a na padini pod ulazom u grad 

nalazio se čardak. Blaga padina povrh 

Kupe naseljava se u razdoblju od 10. do 

13. stoljeća, u okrilju slobodne plemenske 

zajednice, a potom prevlasti kneževa 

Babonića. Prvi put se spominje 1339. 

godina u povijesnim crkvenim spisima, 

kad naselje dobiva župnika. Pri kraju 14 

stoljeća Dubovac je u posjedu plemićke 

obitelji Sudar, a u 15. stoljeću vlasnici su

plemići Ćupori Moslavački, plemići Blagajski 

i još drugi. Nakon 1442. vlasnik 

je ban Stjepan Frankopan; obitelj krčkih 

knezova nasljeđuje Dubovac otprilike 

do povijesnog braka Katarine Frankopan 

i Nikole Zrinskog. Već 1550. Katarinin 

brat Stjepan Ozaljski darovao je stari 

grad svojim nećacima, kneževima Zrinskim. 

Dubovac u svojoj povijesti bilježi 

mnoge turske napade, a posljednji napad 

dogodio se na Veliki petak 1578. godine 

uoči izgradnje Karlovca, grada-tvrđave. 

G. 1579. godine Dubovac je kupljen za 

potrebe krajiškog graditeljskog povjerenstva 

i vojnog zapovjedništva buduće karlovačke 

tvrđave. Nakon njene izgradnje, 

stari grad je služio službujućim vojnim 

zapovjednicima za udobnije i sigurnije 

stanovanje. Oko polovice 18. st. Dubovac 

je pretvoren u vojno skladište. Za 

francuske okupacije, 1809.-1813., general 

Vienney uređuje Dubovac u stambene 

svrhe. G.1837. godine kupio ga je austrijski 

general Laval Nugent koji je Dubovac 

vidio kao romantičnu rezidenciju, 

ali ubrzo je Dubovac prodao tvorničaru 

Rudolfu Leonu. G. 1896. Grad Karlovac 

je otkupio gradinu, namjeravajući je urediti. 

Projekt se razvijao vrlo sporo. G. 

1938. o gradu skrbi planinarsko društvo 

“Dubovac”. Tek je u razdoblju od 1952. 

do 1961., pod nadzorom Konzervatorskog 

zavoda Hrvatske, karlovački Odbor 

za uređenje gradine Dubovac priveo kraju 

obnovu. 

PAVILJON KATZLER 

G. 1891. paviljon je napravljen kao izložbeni 

uzorak za Gospodarsku izložbu u 

Zagrebu. Društvo za poljepšavanje grada 

započelo je s radom 1886. godine, 

a osnovni cilj Društva bio je uljepšanje 

grada sadnjom nasada. Prvi projekt je 

bio sadnja drvoreda pored Velike kavane. 

Jedan od njezinih članova bio je Engelbert 

Hajek, prvi stručni gradski vrtlar, 

koji kupuje paviljon nakon Gospodarske 

izložbe i smješta ga na sadašnju lokaciju. 

Nekoliko godina kasnije, vlasnik paviljona 

postaje Wilhelm Friedrich Katzler, 

dotadašnji glavni vrtlar dvorca Lužnica 

pokraj Zaprešića. Uredbom Carske i Kraljevske 

Vojne uprave u Karlovcu iz 1897. 

g. određen je položaj smještanja paviljona 

“na zemljište koje se nalazi južno 

od ceste pored bivših Riječkih vrata”. 

Sam naziv paviljon dolazi od francuske 

riječi pavillon što u doslovnom prijevo- 

du znači ljetnikovac, ali se u parkovnoj 

arhitekturi odnosi na drvene sjenice i 

otvorene poligonalne paviljone, česti 

ukras parkova 19. stoljeća koji je služio 

za okupljanje prolaznika. Paviljon je 

ušao u Program javnih potreba u kulturi 

Republike Hrvatske, zaštita kulturnih 

dobara 2003. i 2004. godine. Otvoren ja 

13. srpnja 2005. godine. 

Karlovac, svojim metamorfozama kroz 

povijest, satkao je legendu o svojoj 

dugovječnosti koja živi i danas u duhu 

njegovih građana. 

Tekst i snimke: Dora Belamarić 

EKO REVIJA 55 

eco review


Ove godine navršava se 220 godina od 

osnutka najvećeg zagrebačkog parka 

Maksimira. Park je utemeljen krajem 18. st. 

u gustoj stoljetnoj šumi, zaslugom biskupa 

i velikog ljubitelja prirode Maksimilijana pl. 

Vrhovca, u čiju je čast park dobio i ime. 

Zagrebački biskup započeo je radove 1787. 

godine, na lovištu zagrebačkih biskupa, 

želeći urediti park u klasicističkom, francuskom 

stilu, s cvjetnjacima, paviljonima, 

ružičnjacima, staklenicima… Park je djelomično 

uređen i svečano otvoren za građanstvo 

1794. godine, no nažalost, biskup 

Vrhovec nije nikada uspio do kraja provesti 

svoju zamisao uređenja, jer je u međuvremenu 

optužen za rastrošnost i masonstvo. 

Njegovu ideju dovršio je nadbiskup zagrebački, 

kardinal Juraj Haulik u prvoj polovici 

19. stoljeća. Haulik, strastveni botaničar 

amater i krajnji tvorac parka, napustio je 

Vrhovčevu ideju francuskog parka i nakon 

manjih zahvata biskupa Alagovića, preuzeo 

je 1838. godine i uredio Maksimir u stilu 

engleskog romantičarskog perivoja - prirodne, 

raskošne park-šume. Haulik je angažirao 

skupinu iskusnih austrijskih umjetnika 

koji su u to doba oblikovali carske perivoje 

pod vodstvom vrtnog arhitekta Michaela 

Sebastiana Riedla. Prema njegovim 

EKO REVIJA 

REVIJA 

56 eco review 

review 

Park Maksimir Maksimir –

zelena oaza oaza Zagreba 

Zagreba 

hortikulturalnim zamislima prorijeđena je 

hrastova šuma, uređene su livade i proplanci, 

staze i puteljci, regulirani potoci te 

oblikovano pet umjetnih jezera. Izgrađena 

su impozantna ulazna vrata, paviljoni, biskupska 

ljetna rezidencija, Švicarska kuća, 

vidikovac, postavljene ukrasne skulpture, 

posađene tematske cjeline. Autohtona hrastova 

šuma obogaćena je raznim drvećem, 

grmljem i cvijećem, no zadržavajući pri 

tom obilježja domaćeg krajolika. Radovi 

su završeni 1843. godine, a Maksimir je 

time ujedno postao i veličanstven spomenik 

Jurju Hauliku, našem prvom hrvatskom 

kardinalu (1856.), jednom od najvažnijih 

ličnosti hrvatske crkve, kulture, umjetnosti 

i prosvjete. Zahvaljujući njemu danas 

mnogobrojni Zagrepčani uživaju u zelenilu 

usred bučnoga grada. 

Portal glavnih ulaznih vrata u park doživio 

je nekoliko promjena, a svoj je krajnji 

izgled, dobio 1914. godine. Glavna aleja, 

jedno od prvotnih Vrhovčevih rješenja, od 

ulaza pravocrtno vodi do Vidikovca - središnje 

građevine u parku, sagrađene na 

proplanku 1843. godine, iste godine kada 

je park dovršen i predan građanima Zagreba 

na uporabu. Vidikovac je zamišljen kao 

dvokatni toranj okružen dvjema terasama, 

EKO REVIJA 

REVIJA 

57 

eco review 

review

na kojima danas možete popiti piće ili uživati 

u pogledu na park. 

Šećući po središnjoj aleji prema Vidikovcu 

s lijeve strane kroz šumu se nazire uređeno 

dječje igralište, a na desno se stiže na obalu 

Prvog jezera. Žalosne vrbe nadvile su se 

zelenim krošnjama nad jezero; po zlaćanoj 

površini, između dva otočića, ponosno klize 

labudovi. U proljeće se mirisi rascvjetale bazge 

stapaju s oporim mirisom šume, a slikovitost 

ovog romantičnog mjesta upotpunjuje 

i jedini uščuvani paviljon - Paviljon jeke. 

Nedaleko njega je ulaz preko mostića u uvijek 

dobro posjećen Zoološki vrt, utemeljen 

1925. godine. Sjeveroistočno od Zoološkog 

vrta nalazi se kapelica sv. Jurja, izgrađena 

1864. godine u neogotičkom stilu. Kapelica 

je prema želji nadbiskupa Haulika trebala biti 

njegovo posljednje počivalište, no nadbiskup 

je usprkos tome pokopan u zagrebačkoj katedrali 

1869. godine. Nedaleko kapelice, na 

biskupskom majuru na mjestu negdašnjeg 

Haulikovog ljetnikovca nalazi se od 1938. 

godine Poljoprivredno-šumarski fakultet. Tu 

je nekada postojala Sirana za nuđenje domaćeg 

mlijeka, sira, vrhnja…, zatim koliba 

za goste i odmor šetača, Jelenjak - ograđeni 

prostor u kojemu su se uzgajali veprovi, jeleni, 

srne, zečevi i fazani za biskupski stol. 

Sjeverozapadno od Vidikovca smještena je 

Švicarska kuća. Rustikalna drvena građevina 

s kamenim prizemljem, sagrađena je 1842. 

godine, prema uzoru na tadašnje moderne 

ljetnikovce. Nekada je to bila lugareva kuća, 

a danas je u njoj uređen mali bistro. Na katu 

se nalazi posebno vrijedan, 400 godina star, 

barokni drveni rezbareni strop u Haulikovom 

salonu, koji potječe iz augustinskog samostana 

u Klosterneuburgu. Od Švicarske kuće 

začas ste šljunčanom stazom do Trećeg jezera 

- okruženog starim hrastovima. Divlje 

patke plivaju njegovom zelenom vodom, a 

barske kornjače izranjaju na površinu hvatajući 

zrak i popodnevno sunce. Proljetna idila 

parka ovdje dolazi do punog izražaja. 

EKO REVIJA 

REVIJA 

58 eco review 

review

Zapadno od Trećeg jezera, nastao je 1925. 

godine spomen humak - mogila u spomen 

tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva. Taj 

spomenik je nastao donošenjem zemlje sa 

155 mjesta važnih kulturnih i političkih 

događaja diljem Hrvatske. Na vrhu mogile 

postavljen je zaglavni kamen s hrvatskim povijesnim 

grbom. U zatvorenoj komorici unutar 

mogile pohranjeni su razni predmeti koji 

govore o dostignućima hrvatskog naroda. 

Najsjeverniji dio parka je divlji, tu se prostire 

gusta, iskonska šuma, koja skriva Peto 

i novouređeno Četvrto jezero. 

Naš najveći gradski park i najznačajniji perivoj 

nakon Drugog svjetskog rata zaštićen 

je 1948. godine kao prirodna rijetkost, a šezdesetih 

godina prošlog stoljeća (1964.) proglašen 

je spomenikom parkovne arhitekture i 

zaštićenim kulturnim dobrom. Sklad njegovih 

sunčanih livada, raskošnih krošnji stabala, 

jezeraca s bijelim labudovima te duge vijugave 

pješačke i biciklističke staze, privlače ljubitelje 

botanike i promatrače ptica, ali najviše 

obične ljude, šetače koji traže mir, predah 

od svakodnevice. Ova zelena oaza mjesto je 

za potpuno opuštanje od buke i vreve grada. 

Maksimir nam u svako godišnje doba nudi dio 

svoje raskošne ljepote i čarolije boja, no ipak 

ponajviše spokoj u sjeni stoljetnih stabala 

remećen samo ptičjim cvrkutom. 

U Dolini dalija stoji kameni obelisk - piramidalni 

stup ukrašen brončanim lovorovim vijencima 

i ograđen ogradom od kovanog željeza, 

postavljen u čast završetka radova u parku 

davne 1843. godine. Nadbiskup Haulik dao je 

na metalnoj ploči ispisati natpis na latinskom 

u kome se ogleda sva bit Maksimira: 

“Za uposlenje marljivih ruku, za podizanje 

obrta građana, za promicanje ljepšeg i boljeg 

vrtlarstva, glavnom gradu na čast, a 

domovini na diku, te za umorne od posla, 

tužne ili potištene da ih ove nedužne radosti 

prirode osvježe i pridignu.” 

Edita Gregurić Cvenić 

Snimke: Goran Saletto 

EKO REVIJA 

REVIJA 59 

eco review 

review


Tradicija uzgoja vinove loze u šibenskom kraju 

Vina visoke kakvoće 

Povijest šibenskog vinogradarstva 

stara je koliko i sam grad. Doseljeni 

Hrvati naučili su način obrađivanja vinove 

loze i vještinu spravljanja vina od 

Rimljana i Ilira koje su zatekli na ovim 

prostorima, te su te vještine prenosili 

generacijama do današnjih dana. Statut 

grada Šibenika iz 1608. godine također 

svjedoči o značaju vinove loze i vina za 

život u ondašnje doba, jer propisuje obveze 

obrađivanja vinograda, vrijeme kada 

se obrađuje, objavljuje zabrane uvoza 

vina i sl., te se propisuju kazne za nepridržavanje 

ovih odredbi. U tisućljetnoj 


prošlosti šibenskog kraja vinogradarstvo 

je bilo temeljna grana gospodarstva koja 

je omogućila život i opstanak većine pučanstva 

na ovom krševitom i kamenitom 

zemljištu. Razlog tome su agroekološki 

uvjeti sredine u kojoj su jedni loza i maslina 

mogle osigurati najnužniju dohodovnost. 

Prirodni uvjeti za uzgoj vinove loze 

Vinova loza zauzima značajno mjesto u 

poljoprivredi Dalmacije, prije svega kao 

stoljetna hraniteljica ljudi na ovim prostorima. 

Plemenita vinova loza čovjekov 

je pratilac kroz cijelu povijest. Tijekom 

vremena vinova loza se razmnožavala 

vegetativnim i generativnim putem pri 

čemu su nastajale nove sorte. Za uspješan 

razvoj vinove loze potrebna je središnja 

godišnja temperatura od 9°-21°, pri 

čemu je važna srednja temperatura za 7 

mjeseci vegetacije (travanj – listopad). 

U šibenskom kraju središnja godišnja 

temperatura je idealna za razvoj vinove 

loze i iznosi 15,6°. 

Vinova loza biljka je dugog dana i traži 

intenzivno osvjetljenje i veliki broj vedrih 

dana. Insolacija vrlo povoljno utječe 

na dozrijevanje i kvalitetu grožđa – potreban 

broj sati osvjetljenja varira prema 

svojstvima sorti i količine padalina a 

kreće se od 1.500 – 2.000 sati. Godišnja 

suma insolacije u Šibeniku iznosi 2.666 

sati, dnevno prosječno 7,3 sata. Iako je 

vinova loza vrlo otporna na sušu, neophodno 

joj je potrebna određena količina 

kiše, naročito u vrijeme vegetacije, jer o 

tome ovisi kvantiteta i kvaliteta grožđa. 

Godišnja količina padalina u Dalmaciji 

kreće se od 600 do 1.200 mm, ali im je 

raspored tijekom godine relativno nepovoljan. 

Lagan i umjeren vjetar povoljan je za 

tijek fiziološkog procesa loze dok jak 

vjetar u vrijeme vegetacije uništava 

mladice. U šibenskom primorju zimi prevladava 

studena bura, dok je za puhanja 

juga temperatura obično iznad normalne. 

Ljeti je karakterističan vjetar maestal 

koji osvježava zrak i tako ublažava žegu. 

Manjak padalina, a višak temperature u 

ljetnim mjesecima uzrokom su pojave 

suše koja utječe u većoj ili manjoj mjeri 

na stradanje usjeva. 

Sve ovo ukazuje na činjenicu da je šibensko 

područje po svojim biološkim uvjetima 

idealno za uspješan razvoj vinove 

loze. 

Vinogradarstvo šibenskog kraja kroz 

stoljeća 

Već smo ranije napomenuli da su stari 

Šibenčani naučili obrađivati vinovu lozu 

i spravljati vino od Rimljana i Ilira koje 

su zatekli na ovim prostorima. Vinogra-

darstvo je u rimsko doba bilo na zavidnoj 

razini, a doseljeni Rimljani, poznati ljubitelji 

vina koje je opjevano u mnogim 

djelima tog vremena, na ovom su području 

širili svoja iskustva i pridonijeli 

razvoju uzgoja vinove loze. 

Kada su Hrvati u VII. stoljeću došli na 

jadransku obalu zatekli su uglavnom 

devastirano vinogradarstvo koje je bilo 

uništeno u vrijeme velike seobe naroda. 

Unatoč tome prihvatili su se uzgoja 

vinove loze te tako prvi pisani dokaz o 

vinogradarstvu na šibenskom području 

potječe iz XI. stoljeća - arheološki nalaz 

kamenog ulomka s troprutnim pleterom 

i vinovom lozom. U vrijeme Mletačke 

republike u Šibeniku se pridavala veća 

pozornost uzgoju vinove loze zbog klimatskih 

i gospodarskih čimbenika. Razlog 

tome je povećana mogućnost izvoza 

pripajanjem Šibenika Mletačkoj republici, 

zabrana uvoza te visoka cijena vina, a rezultat 

je bio povećanje površina pod vinogradima. 

Izbijanjem mletačko-turskih 

ratova (XI. – XVII. st) došlo je do zastoja 

vinogradarstva na šibenskom području, 

no po njihovom završetku nastavljeno je 

podizanje vinograda. 

Od 1814. – 1918. godine Dalmacija se 

nalazila u sklopu Habsburške monarhije 

i u ovom vremenu bilježimo da različita 

razdoblja što se tiče vinogradarstva. Za 

prvo razdoblje karakteristična je stagnacija 

i privredno mrtvilo, a prerada grožđa 

i njega vina bili su na niskoj razini. U 

drugom razdoblju vinogradarstvo šibenskog 

kraja doživljava svoj najveći uspjeh 

ali i godine najteže krize. Godine velikog 

procvata povezane su s masovnim propadanjem 

vinograda u Italiji i Francuskoj. 

Sredinom 19. stoljeća dolazi do velike 

potražnje dalmatinskih crnih vina. Visoke 

cijene poticale su poljoprivrednike 

na veću sadnju loze. Strani stručnjaci 

koji su dolazili u Dalmaciju uočili su da 

dalmatinska vina po kakvoći nimalo ne 

zaostaju za renomiranim vinima mediteranskih 

zemalja. Time su pridonijeli 

većoj potražnji za dalmatinskim vinima 

te je i austrijska vlast počela posvećivati 

veću pozornost u promicanju vinarstva 

u ovom kraju. U to doba Francusku je 

zahvatila filoksera i opustošila sve vinograde, 

čime je povećana potražnja 

dalmatinskih crnih vina koja su najviše 

odgovarala ukusu francuskih potrošača. 

To zlatno doba izvoza vina trajalo je 

dvadesetak godina dok Francuska nije 

obnovila svoje vinograde. 

Prošlo i ovo stoljeće pamte dramatična 

razdoblja uspona i padova vinogradarstva 

i vinarstva u šibenskom kraju. 

Između dva svjetska rata više od polovice 

obitelji u šibenskoj općini živjelo je 

od vinograda i vina. U tom razdoblju se 

proizvodilo 80.000 do 90.000 hl vina, po 

čemu je šibenska općina bila najveći proizvođač 

vina u Dalmaciji. Radi optimalnog 

korištenja zemljišta, 1976. godine 

napravljena je regionalizacija vinogradarstva. 

Šibensko područje podijeljeno 

je na četiri vinogorja: Skradinsko-bribirsko 

vinogorje, Pirovačko-vodičko vinogorje, 

Šibensko vinogorje i Primoštensko 

vinogorje. U tim vinogorjima izdvojeni 

su lokaliteti na kojima se mogu proizvoditi 

kvalitetna i visoko kvalitetna vina 

s oznakom zemljišnog i kontroliranog 

podrijetla imena sorte. 

Nositelj modernog šibenskog 

vinarstva: Vinoplod-Vinarija d.d. 

Ovu gotovo tisućljetnu tradiciju vinogradarstva 

i vinarstva u novijoj je povijesti 


61

Nekoliko važnijih razloga za ulaganje u vinogradarstvo i vinarstvo na šibenskom području: 

• Šibensko je područje od davnina po površini vinograda i po proizvodnji vina bilo najrazvijeniji kraj u Hrvatskoj, a uskoro 

će jedva pokrivati potrebe potrošnje vina domaćeg stanovništva i sve brojnijih turista. Valja naglasiti da u šibenskim 

vinogorjima postoje izvanredni vinogradarski položaji, najpogodniji za proizvodnju kvalitetnih i vrhunskih vina. 

• Suvremeni način vinogradarenja već je omogućio znatno povećanje prinosa grožđa, a poboljšanjem kakvoće vina vinogradarstvo 

može postati vrlo rentabilna grana gospodarstva kao što je to i u drugim naprednim vinorodnim zemljama. 

• Za razvoj šibenskog gospodarstva najbolje uvjete ima turizam i prateće djelatnosti. Među njima istaknuto mjesto pripada 

proizvodnji kvalitetnih vina koja u turističkoj i ugostiteljskoj ponudi imaju višestruko značenje. Vino je, pored toga što je 

sastavni dio obroka, omiljeni napitak koji stvara dobro raspoloženje te tako pogoduje dužem boravku u mjestu odmora. 

Tako se npr. u mediteranskim zemljama, posebice u Italiji, sve više na razne načine promiče razvoj turizma s naglaskom 

na enoturizam. 

• Podizanje vinograda na nagnutim terenima poželjno je i s ekološkog stajališta. Takvi su položaji najizloženiji eroziji zbog 

kiše i vjetra pa se izgradnjom terasa sprječava odnošenje plodnog tla, a zelenilo vinove loze najljepši je ukras kamenitog 

krajolika. Tipičan primjer su primoštenske vlake, jedne od najpoznatijih i najatraktivnijih terasa na jadranskoj obali, koje 

su svojom ljepotom sigurno pridonijele turističkoj privlačnosti Primoštena. Vinoplod je ove godine pokrenuo inicijativu 

obnavljanja vinograda na Bucavcu kod Primoštena, i pokretanje ponovnog uzgoja babića, kojeg su posljednjih godina 

zamijenile masline u vlakama. Za obnovu babića i tzv. “kamenih čipki” u “kojima uspijeva vinova loza čiji plod umivaju 

more i vjetar” biti će uloženo 12,5 milijuna kuna koje će sufinancirati Ministarstvo, županija i Vinoplod. 

nastavilo je prvo šibensko poduzeće 

za proizvodnju i promet 

vina - “Vino Šibenik”, osnovano 

1952. godine. Dvije godine kasnije 

tvrtka postaje “Vinoplod- 

Vinarija” Šibenik. Tvrtka svoju 

prvu liniju za punjenje vina 

uspostavlja 1964. godine, čime 

započinje proizvodnja “Jure”, 

simbola šibenskog težaka, do 

danas apsolutnog rekordera 

prodaje, koji je tijekom godina 

postao jedan od sinonima za 

“Vinoplod-Vinariju”. Tri godine 

kasnije tvrtka se udružuje sa 

tvrtkom “Marijan Badel”, i tako 

proširuje svoje tržište, ali i proizvodne 

pogone, a kako bi još 

bolje opskrbljivala svoje kupce 

Vinarija je povećala asortiman 

vina kupnjom i 50% dionica tvrtke 

Vrgorka te vinograda u njenom 

vlasništvu. Početkom 70ih 

uz proizvodnju vina “tvrtka 

započinje i proizvodnju rakija, 

a 1984. godine “Vinoplod-Vinarija” 

dotadašnjem proizvodnom 

asortimanu dodaje prvo vrhunsko 

vino “Čuveni Babić”, kao 

složenu senzaciju boje, mirisa i okusa. 

U godinama Domovinskog rata šibensko 

je vinogradarstvo pretrpjelo velike gubitke. 

Uništeno je ili napušteno 300 ha vinograda, 

a od bombardiranja grada oštećen 

je i vinski podrum. Gubitkom dijela 

tržišta raspadom bivše države, smanjena 


je proizvodnja za 40%. U samostalnoj 

državi tvrtka preuzima ulogu nositelja 

programa obnove vinogradarstva koji je 

za cilj imao povećanje vinogradarskih 

površina i poboljšanje kakvoće vina primjenom 

novih tehnoloških postupaka u 

preradi grožđa. Danas Vinarija djeluje 

kao renomirano poduzeće koje 

se osobito ponosi svojom zaokruženom 

proizvodnom cjelinom, 

od proizvodnje sadnog 

materijala, preko prerade grožđa, 

proizvodnje vina, rakija 

i prošeka, skladištenja pa sve 

do vlastite distribucije. U svom 

asortimanu danas imaju 27 etiketa 

proizvoda, među kojima su 

i vina koja se dobivaju od autohtonih 

sorti kao što su plavac, 

debit, plavina, rose, babić. U 

asortimanu se nalaze i tri vrste 

rakije – travarica, lozovača 

i komovica te prošek. U ukupnoj 

proizvodnji tvrtke kvalitetna 

vina čine 48%, stolna vina 

46%, a vrhunsko vino “Babić” 

i “Šibenski prošek” 6%. 

Vinogradarstvo i vinarstvo u 

šibenskom kraju danas 

U današnje je vrijeme rast gospodarstva 

u šibenskom kraju 

okrenut uglavnom ekološko 

čistijim i profitabilnijim djelatnostima, 

što se prvenstveno 

odnosi na turizam. Vinogradarstvo 

i vinarstvo prestalo je biti glavnim 

izvorom prihoda poljoprivrednih domaćinstava, 

no ono će i dalje ostati jedna 

od dominantnih grana poljoprivrede, jer 

ih u dohodovnom pogledu ne može zamijeniti 

niti jedna druga kultura. 

Tekst i snimke: Nikola Bilandžija


Bijele rode – odbacuju svoje ptiće? 

Bijele rode (Ciconia ciconia), gnijezde 

se zaista na neobičnim mjestima. Ne 

samo na štalama, čardacima, dimnjacima, 

sljemenima obiteljskih kuća, električnim 

stupovima. Njihova gnijezda naći 

ćemo i na tornjevima reformatorskih crkvi, 

gdje se umjesto križa nalazi metalna 

Davidova (ili Betlehemska) zvijezda, koja 

u mnogome podsjeća na srednjovjekovno 

oružje - buzdovan. Načičkana bodljama, 

metalnim “zrakama”, rodama će poslužiti 

kao temelj u formiranju gnijezda. Postavljajući 

grančice između šiljaka «buzdovana», 

rode će za desetak dana izgraditi 

gnijezdo, koje će kasnije odolijevati i 

jačem vjetru pa i oluji. Najviše rodino 

gnijezdo u Baranji u sjeveroistočnom 

dijelu Hrvatske, našli smo 

na reformatorskoj crkvi iz l3. 

stoljeća u selu Lug (Lasco). 

Nešto malo niže, gledajući s 

tla, bilo je u selu Zmajevac 

(Veresmarth) i ono najniže 

u Vardarcu (Daroc). Sva tri 

gnijezda su iznad 20 metra, 

a ono u Lugu podignuto je na 

visini od gotovo 30 metara. 

Dok roda sjedi na jajima (ili 

netom izlegnutim ptićima), 

leglo je relativno sigurno. 

Opasnost za mlade nastupa 

kada operjaju, kada dobiju letna 

pera i započnu s vježbanjem letenja. 

Poskakujući raširenih krila u otvorenom 

gnijezdu, u opasnosti su da ih zahvati 

jači vjetar i zbaci s gnijezda. Nespremne 

za letenje past će na krov crkve ili u 

obližnje dvorište, često i na prometnu 

cestu. Padovi mogu biti pogubni. Događa 

da roda slomi krilo ili noge ili se čak 

usmrti. Ukoliko preživi pad, mještani će 

zatražiti pomoć od Društva za zaštitu 

životinja “Život” koji će priskočiti u pomoć 

u okvirima svojih mogućnosti. Bilo 

je slučajeva da se roda zaplela u električne 

vodove pa su u pomoć došli vatrogasci, 

a u nekoliko slučajeva i radnici 

Hrvatske elektroprivrede koja posjeduje 

hidrauličku korpu kojom spasitelj može 

doći do nesretne rode. Poneki pad ima 

relativno sretniji završetak, ukoliko se 

roda prizemi bez opasnih povrjeda. Takove 

rode najčešće postaju briga mještana 

ili pozovu u pomoć inspektora za zaštitu 

prirode i okoliša koji će ih udomiti na 

najprikladnijem mjestu. 

Najpogibeljniji je, izgleda, mjesec srpanj. 

U to vrijeme većina je roda dobila 

letna pera pa ih nagon potiče da napuste 

gnijezdo. Prilika je to za ljubitelje roda 

da registriraju onaj prvi polet, kada će 

ona ohrabrena raširiti krila i “zaplivati” 

zrakom. Diže se iznad gnijezda no ubrzo, 

pomalo uplašena, vraća se na njega. 

Uprizorenje se ponavlja više puta tijekom 

dana. Ponekad ponukana dozivom 

roditelja odlazi na obližnju pašnjak gdje 

će u zaostalim lokvama pronaći hranu. 

Predvečer, obitelj se vraća. Roditelji i 

stariji mladunci prenoćit će na obližnjim 

krovovima, a samo one najmlađe ptice 

u gnijezdu. 

O ispadanju roda iz gnijezda postoje 

brojna mišljenja. Tobože, roda (roditelj) 

će u ponekim slučajevima, ako nema 

dovoljno hrane sama izbaciti ptića iz 

gnijezda. Postoji opasnost da mladunci 

neće na vrijeme operjati i biti spremni 

za seobu pa je u opasnosti cijelo leglo. 

Prema tvrdnji dr. Jovića, istraživača roda 

u Makedoniji, roditelji će zadržati možda 

samo jednoga mladunca, a ostale će 

izbaciti iz gnijezda. Po mišljenju nekih 

ornitologa razlozi za izbacivanje ptića 

iz gnijezda mogu biti sušne godine, bolesti, 

posebno napadi ektoparazita, ali i 

neusklađenost mladih parova koji nisu 

dovoljno ponijeti željom za odgojem 

podmlatka. Postoji stanovito poistovjećivanje 

mlađih letećih parova s parovima 

bez podmlatka. 

Novine Frankfurter Allgemeine Zeitung 

iz kolovoza 2005. godine, izvještavaju o 

zabrinjavajućem stanju podmlatka u toj 

godini. Tako je ornitolog Cristoph Kaatz 

iz Loburga ustanovio da je populacija 

mladih u istočnim dijelovima Njemačke 

pala za 20-30%, a ponegdje i do 50% 

uspoređujući je s onom iz prošle godine. 

I prebrojavanja roda pokazuju stanoviti 

pad. U Poljskoj je “nestalo” 9.000 pari 

roda od 49.000 koliko ih je bilo prebrojano 

u 2004. godini. U pitanju je između 

ostaloga čudno i zabrinjavajuće ponašanje 

roda. Tako je ustanovljeno da je sedam 

mužjaka, telemetrijski promatranih, 

osnovalo pet novih gnijezda, od kojih ni 

jedno nije bilo u funkciji. Po Gjurašinu, u 

nekih roda je izražena zla ćud 

koja se prenosi i na braću. Poznati 

su slučajevi da su rode 

ubojitih sklonosti “navalile na 

neko gnijezdo i pobilo mlade i 

unatoč zdvojne obrane njihovih 

roditelja”. Spominje i rode 

koje su ubile svoje bolesne 

“drugove”. Prema Jasmini Mužinić, 

hrvatskom ekspertu za 

rode, pojava izbacivanja ptića 

iz gnijezda nije samo vezana 

za rode već i za druge vrste 

ptica, samo će kod drugih ptica 

pojava proći nezapaženo, 

dok kod bijelih roda, koje žive uz ljude 

ovakvi se slučajevi odmah primijete. 

Na kraju ostaje upitno, svi oni “naši” poznati 

mladunci koji su “ispali” iz gnijezda, 

a na koje je bilo upozoreno Društvo 

za zaštitu životinja, možda i nisu ispali 

slučajno vježbajući letenje? U većini 

slučajeva “nenormalno” ponašanje roda 

i drugih životinjskih vrsta prolazi nezapaženo, 

pa ipak oni, koji se njima bave 

amaterski ili profesionalno, ne mogu se 

oteti dojmu sličnosti s nama ljudima. I 

ljudi češće nego rode odbacuju svoju 

djecu i dok se kod njih najčešće mogu 

objasniti razlozi, kod roda je to izgleda 

mnogo teže. Možda krivo postavljamo 

stvari, jer većinu pojava u svezi ponašanja 

životinja pokušavamo objasniti s 

pozicije našeg, ljudskog poimanja prirode 

i svijeta. 

Tekst i snimak: Darko Getz 


63


ČANČARE 

Kornjače predstavljaju vrlo staru i 

primitivnu skupinu gmazova; njihovi 

najstariji pronađeni fosilni nalazi datiraju 

iz razdoblja perma, što je oko 280 milijuna 

godina prije Krista. Na Zemlji postoji 

oko 300 različitih vrsta, od toga su 

sedam morskih, 180 vrsta živi u slatkoj 

vodi a ostatak živi na kopnu. U Hrvatskoj 

možemo pronaći čak šest vrsta. Od 

ovih šest vrsta jedna je kopnena (obična 

čančara), dvije su slatkovodne (barska i 

riječna kornjača ), a tri morske (glavata 

želva, zelena želva i sedmopruga usminjača). 

Kornjače se ubrajaju u gmazove 

i bile su na Zemlji još prije nego što su 

se razvili veliki dinosauri. Sposobnost 

prilagođavanja kornjača, čiji su najbliži 

srodnici krokodili i ptice, osigurala im 

je postojanje do današnjih dana. S izuzetkom 

polarnih područja, kornjače žive 

na svim kontinentima, u pustinjama morima, 

rijekama, močvarama i na kopnu, 

a najviše ih ima u područjima umjerene 

klime i tropa. Naročito su brojne vrste u 

Sjevernoj Americi i Jugoistočnoj Aziji. 

Čančare 

Još u travnju 1965. tadašnji Republički 

zavod za zaštitu prirode SRH donio 

je Rješenje o zaštiti obične čančare. U 

Republici Hrvatskoj čančara je zakonom 

strogo zaštićena vrsta životinje, a njena 

je zaštita određena Zakonom o zaštiti 

prirode u kojem je proglašena strogo zaštićenom 

zavičajnom divljom svojtom. 

Čančara je ozbiljno ugrožena promjenama 

koje je čovjek izazvao u okolišu, 

naročito na poljoprivrednim površinama 

koje se obrađuju pomoću mehanizacije, 

izlovljavanjem i prodajom na crnom tržištu 

te u požarima. U našim krajevima 

često su predmet ilegalne trgovine. Je- 


dno od kaznenih djela nad čančarama 

zabilježeno je 2005. kada su, na sreću 

životinja a i nas samih, policajci na graničnom 

prijelazu Bajakovo otkrili 504 

nedorasle čančare na sjedalu iza vozača. 

To je samo jedan od brojnih primjera 

ljudske nesuosjećajnosti i gluposti. 

Kratke značajke 

Obična čančara živi po suhim, kamenitim, 

grmljem obraslim toplim predjelima 

mediteranskog područja. Najčešća je po 

travnatim kamenjarskim ravnicama, gdje 

se često susreće po rubovima maslinjaka, 

šikara i na obradivim područjima. 

Izbjegava ekstremne temperature, zimsko 

razdoblje u stanju mirovanja provodi 

plitko zakopana pod zemljom. Prije nego 

što dobro zahladi, a to je obično krajem 

listopada, čančara u zemlji iskopa rupu 

u kojoj će dočekati tople proljetne dane. 

Iz zimskog se sna budi tijekom ožujka i 

travnja i kreće u potragu za partnerom. 

Odmah nakon toga dolazi do parenja. 

Nakon zimskog sna slijedi parenje u lipnju. 

Nakon parenja ženka započinje potragu 

za odgovarajućim područjem kako 

bi položila svoja jaja. Kada pronađe neko 

zaklonjeno, suncu izloženo mjesto u rahloj 

zemlji započne stražnjim nogama 

kopati jamicu. U njoj odloži obično 6-8 

bijelih okruglastih jaja. Nakon što zatrpa 

rupu, završavaju njene materinske brige. 

U idealnim uvjetima inkubacija traje 60- 

90 dana, a mladunci iz jajeta izlaze u rujnu. 

Slobodni dijelovi tijela, glava, noge i 

rep prekriveni su rožnim krljuštima, dok 

je kod nekih koža na glavi sasvim gola. 

Naprijed na glavi se nalaze mali nosni 

otvori i obično jasno izdvojene slušne 

opne. Glava je odvojena od trupa dosta 

dugim vratom koji se savija prilikom 

uvlačenja glave pod oklop. Vilice su bez 

zuba, prevučene čvrstom rožnom navlakom 

u obliku kljuna, slično kao kod ptica. 

Jezik je širok, debeo i mesnat. Oči su 

uvijek dobro razvijene i zaštićene očnim 

kapcima sa uzdužnim prorezom. 

Noge čančara kratke su i zdepaste. Na 

prednjim nogama imaju pet, a na stražnjim 

četiri pandže. Na leđnoj strani 

oklopa izmjenjuju se maslinastozelene i 

žute šare. Na donjoj strani oklopa je crni 

rub, a na vrhu repa oštar šiljak. Doseže 

duljinu oklopa od 12 do 20 cm, a ženke 

mogu doseći duljinu oklopa do čak 25 

cm. Da bismo razlikovali mužjake od ženki 

važno je znati da je rep mužjaka dug 

i izrazito ušiljen dok je rep ženki kraći i 

manje ušiljen. Hrani se biljkama i životinjama 

u raspadanju ( gujavice, puževi, 

kukci, voće, lišće). Kornjače su među 

najdugovječnijim životinjama na Zemlji, 

od kojih neki predstavnici (posebice kod 

porodice Testudinidae) u prirodi mogu 

doživjeti preko 50 godina, no ustanovilo 

se da njihova prosječna starost u prirodi 

nije veća od 35 godina, zbog mnogih 

opasnosti koje ih vrebaju. Mogu podnijeti 

teške povrede tijela, njihova žilavost i 

vitalnost u biologiji su poznati kao rijetki 

primjeri među višim životinjama. 

Čančare se nalaze u vrlo nepovoljnom 

položaju kao i većina životinjskih i biljnih 

vrsta koja je pokleknula pred civilizacijom 

homo sapiensa. Takvim je životinjama 

potrebna posebna skrb i njega i 

svim hrabrima koji se odluče na njihovu 

brigu kao svojih kućnih ljubimaca važno 

je napomenuti da se radi o zaštićenoj 

vrsti čiji je životni vijek zaista dugačak 

i da će toj životinji kroz čitav njen vijek 

biti potrebno osigurati odgovarajuće životne 

uvjete za njen rast i razvoj. 

Tekst i snimke: Gordan Ivan Šojat


Hrvatske školjke uskoro na 

europskim trpezama 

Uzgajivači školjki do konca će godine 

svoje proizvode moći izvoziti u 

zemlje Europske unije. Problem viškova 

proizvoda, na što se žale godinama, ne 

samo što će biti riješen, već možemo 

započeti s ostvarenjem ambicioznog 

Nacionalnog programa proizvodnje ribe 

koji do 2010. godine predviđa proizvodnju 

sedam puta većih količina školjki 

od današnje. Domaći uzgajivači godišnje 

proizvedu oko 3.000 tona, a Strategija 

ribarstva i Nacionalni program za tri godine 

predviđaju 20.000 tona školjki. 

Postupak akreditacije ovlaštenih laboratorija, 

gdje će se provjeravati njihova kakvoća, 

u Splitu, Rijeci i Istri je u tijeku, 

definirane su uzgojne zone, zakonodavni 

okvir je pred usvajanjem. 

Kako bi se stvorile pretpostavke višestrukog 

povećanja proizvodnje uz postojećih 

osam uzgojnih zona, definirano ih je još 

devet, pa ih je ukupno 17. Pravilnici i 

ostala legislativa već su napisani, a cijeli 

postupak mora biti završen do 15. listopada 

ove godine, za kada je Ministarstvu 

poljoprivrede povjerenstvo Europske 

unije najavilo inspekciju. - Akreditacija 

laboratorija u Splitu i Rijeci je pri kraju. 

Tu će se obavljati mikrobiološke i pretrage 

na biotoksine. Uz njih, raspisat ćemo 

natječaj za ovlaštenje još jednog laboratorija 

i to na području Istre - pojašnjava 

potankosti Mladen Pavić, glasnogovornik 

Ministarstva poljoprivrede. Kaže kako je 

dobar dio posla već obavljen i u listopadu 

će uvjeti biti ispunjeni. 

Uzgajivači su školjki, kojih je u Hrvatskoj 

registrirano pedesetak, također uvjereni 

da su planovi, iako vrlo ambiciozni, realni 

i ostvarivi. Antun Pavlović iz Stona 

tvrdi kako su stonski uzgajivači samo 

prošle godine 300-400 tona dagnji pustili 

da otpadnu s pergolara i propadnu 

na dnu mora. Unatoč turističkoj sezoni, 

domaće je tržište u potpunosti zasićeno, 

pa se mogućnost izvoza očekuje kao 

jedini spas. 

Paralelno s tim, država rješava i ostale 

pretpostavke koje ribarstvo i marikulturu 

trebaju postaviti na zdrave noge. Prije 

svega, nužno je izgraditi ribarske luke, 

veletržnice ribom, otpremne centre za 

školjke… Ministar mora Božidar Kalmeta 

kaže kako će u svakoj jadranskoj županiji 

biti izgrađena barem po jedna ribarska 

luka s pripadajućom infrastrukturom, a 

u nekima i dvije. U Splitsko-dalmatinskoj 

županiji gradit će se u Komiži, a drugu 

lokaciju Ceh ribara još traži. 

Tekst i snimak: Dominik Strize 


65


Školjke i školjkarstvo 

u Malostonskom zaljevu 

Marikultura, odnosno uzgoj morskih 

organizama, riba, školjaka, rakova 

i niza drugih vrsta je važan gospodarski 

segment, posebice za područje Malostonskoga 

zaljeva. Zbog gospodarskih teškoća 

uvjetovanih ratnim događanjima, 

kada većina uzgajališta propada, razvoj 

je zaustavljen, dok je u ostalim sredozemnim 

zemljama marikultura doživjela 

velik rast. 

Da bi se javnost upoznala s opasnostima 

koje prijete školjkarstvu u Malostonskom 

zaljevu potrebno je nešto reći o području 

i povjesti njenog razvoja. Malostonski 

zaljev, najjužniji dio Neretvanskog kanala, 

područje kojega omeđuje kopno i 

poluotok Pelješac, to jest od jugoistočne 

uvale Kuta do tjesnaca Usko koji se nastavlja 

na Kanal Malog Stona i Malo More 

te na Neretvanski kanal. To je područje 

odlukama Skupštine općine Dubrovnik i 

Skupštine općine Metković (1983.g) te 

Odlukom skupštine Dubrovačko-neretvanske 

županije (2002.g.) zaštićeno i 

proglašeno posebnim rezervatom u moru. 

Ovo područje najvećim svojim dijelom, 

teritorijalno i upravno, pripada Županiji 

Dubrovačko-neretvanskoj, odnosno općinama: 

Ston, Janjina, Dubrovačko primo- 

66 


rje i Slivno, s ukupno 6106 stanovnika 

(po popisu stanovništva iz 2001.), dok je 

jedan manji dio područja između općina 

Dubrovačko primorje i Slivno, teritorij 

Bosne i Hercegovine. Osnovna djelatnost 

stanovništva u svim naseljima je poljoprivreda, 

marikultura i turizam. 

Gospodarska dijelatnost marikulture se 

odvija na cjelokupnom akvatoriju Malostonskog 

zaljeva čija je površina 67,79 

km 2 , uz prosječnu dubinu od 16,77 m. 

Uz samu obalu morsko dno je hridinasto 

i postupno prelazi u muljevito, a u krajnjem 

dijelu zaljeva dubina ne prelazi 10 

m, što je vjerojatno osnovni razlog da 

se je to područje tradicionalno koristilo 

za uzgoj školjkaša. Dužina Malostonskog 

zaljeva je 28 km, najveća širina na 

spojnici luka Drače uvala Soline 6,1 km. 

Šire područje iz kojeg dolazi raznorazni 

utjecaji na Malostonski zaljev nalazi se 

u kopnenom dijelu BiH, te djelomično 

utjecajem voda rijeke Neretve. Utjecaj 

voda rijeke Neretve je povremeno vrlo 

jak u vanjskom i središnjem dijelu Malostonskog 

zaljeva, dok je u krajnjem 

dijelu gotovo zanemariv. Vode Neretve 

nakon ulijevanja u more zakreću prema 

Makarskom primorju, što je osnovni 

razlog za relativno slab utjecaj na 

krajni dio zaljeva. Najveći utjecaji se 

povezuju s podzemnim vodama koje 

vruljama (podmorski izvori pitke vode) 

dospijevaju u zaljev, te površinskim 

morskim strujama koje za vrijeme jačih 

zapadnih vjetrova stižu do zaljeva. 

Podzemne vode imaju najsnažniji dotok 

u uvali Bistrina, gdje tijekom dugotrajnih 

kišnih razdoblja vrulje donose maksimalno 

cca 40m 3 /sec. slatke vode. S 

obzirom da gotovo svi izvori dobivaju 

vodu iz Popova polja, nakon betoniranja 

toka rijeke Trebišnjice mnogi su izvori 

prestali funkcionirati. U vrijeme izrazite 

aktivnosti izvori i vrulje bili su poznati 

kao termoregulatori (zimi s nešto toplijom 

vodom zagrijavaju a ljeti ohlađuju 

more unutrašnjeg dijela zaljeva), što je 

od iznimnog značenja za biološku raznolikost 

ovog područja. 

Iznimna opasnost, u vezi pomanjkanja 

dotoka slobodnih voda, prijeti razvijanjem 

projekta Gornji horizonti (gradnja 

novih vodenih akumulacija i hidrocentrala) 

u dijelu RS (BiH). Uz znatan utjecaj 

na hidrografska svojstva Malostonskog 

zaljeva. izvori i vrulje imaju važnu ulogu 

jer donose hranjive soli otopljene u 

vodi kojima obiluje plavljenjo Popovo 

polje. Od početka sedamdesetih godina 

prošlog stoljeća i betoniranja vodotoka 

Trebišnice prilike su se znatno izmijenile 

tako da je trebalo više od deset godina 

da se uspostavi izmijenjena ekološka ravnoteža 

u akvatoriju Malostonskog zaljeva. 

Potreba za detaljnijim ekološkim 

istraživanjima obalnog mora u području

Malostonskog zaljeva javila se početkom 

urbanizacije neumskog područja (BiH) 

koje je i u ovom trenutku velika prijetnja 

opstojnosti školjkarstva. Naime prema 

razvojnim planovima turističke urbanizacije 

poluotoka Turski rep i nailazeće 

opasnosti od svekolikog onečišćavanja 

mora uvjetovanog planiranim turističkim 

kapacitetima, stvaraju se iznimni preduvjeti 

kojima će se promijeniti ekološka 

ravnoteža ovog područja. Naime, ekološke 

prilike u Malostonskom zaljevu najviše 

ovise o utjecajima s kopna, a manjim 

dijelom o morskim strujama koje pokreću 

i miješaju vodene mase Malostonskog zaljeva. 

Prema povijesnim podacima školjke kamenice 

su se u području Malostonskog 

zaljeva neprekidno uzgajale još od rimskih 

vremena. Od svih poznatih vrsta 

školjkaša, dagnja i kamenica najviše 

odgovaraju uvjetima uzgoja u ekosustavu 

Malostoskog zaljeva gdje se kao 

jedine vrste uzgajaju na ukupnoj površini 

od 842.683 m 2 . Ukupno procijenjena 

količina uzgajanih količina školjkaša u 

Malostonskom zaljevu kreće oko 1.000 

tona dagnji te 500.000 komada kamenica 

godišnje. Uobičajno vrijeme potrebno za 

uzgoj školjke do komercijalne veličine je 

prosječno do 18 mjeseci. Za uspjeh uzgoja 

školjkaša neophodno je prikupljanje 

mlađi koja se nalazi u području određenom 

za uzgoj. Ličinke europske plosnate 

kamenice, te mediteranske dagnje nazočne 

su u morskoj vodi Malostonskog zaljeva 

tijekom cijele godine, što znači da 

se ovi školjkaši stalno mrijeste. Stručnim 

praćenjem brojnosti ličinki opazilo se da 

u razdoblju od 1998.-2005. g. imamo 

njihovo pomanjkanje. 

Uzroci ove pojave su najvjerojatnije 

smanjene prirodnih populacija kamenice 

(matični stok), zbog nedovoljno oporavljene 

proizvodnje nakon rata, uništavanja 

(krivolov) populacija na potpornim 

stupovima mosta na Bistrini, te promjene 

tehnologije uzgoja prelaskom s fiksnih 

na plutajuće parkove. Zbog relativno 

uskog pojasa tvrde kamenite podloge 

u cijelom zaljevu, prirodne populacije 

uzgajanih školjkaša zastupljene su gotovo 

isključivo na umjetnim građevinama 

(stupovi nosači mosta u Bistrini, betonska 

postolja svjetionika.). Ove populacije 

predstavljaju neku vrstu prirodnog matičnog 

stoka i značajan su regrutacijski 

potencijal Malostonskog zaljeva, o kome 

ovisi sigurnost i uspješnost komercijalne 

proizvodnje, pa će zato piloni (nosive 

stope) budućeg mosta Komarna-Pelješac 

biti od iznimne važnosti za razvoj 

školjkarstva. 

Osim toga, uzgajivači nedovoljno brinu 

o matičnim stokovima na svojim parkovima. 

Naime, moderna tehnologija 

proizvodnje školjkaša u potpunosti se 

okreće uzgoju na plutajućim parkovima, 

na kojima se s vremena na vrijeme 

glede sigurnosti instalacija, odstranjuju 

nakupine kamenica i dagnji na sidrenim 

konopima. Veličina matičnog stoka dakle 

ovisi direktno o uzgajivačima i njihovoj 

volji da u uzgojnom procesu zadržavaju 

starije i veće jedinke školjkaša, te veličini 

populacija školjaka na umjetnim 

podlogama. 

Neophodna je stalna provjera kvalitete 

morske vode i životnih zajednica. Prvi 

koraci u novom načinu gospodarenja, 

te u razvoju suradnje s poduzetnicima u 

hrvatskoj marikulturi, učinjeni su osnivanjem 

Razvojno-istraživačkog centra za 

marikulturu (RICM) u Bistrini, koji djeluje 

u okviru Sveučilišta u Dubrovniku. 

RICM ima primarnu zadaću na promicanju 

novih tehnologija uzgoja i novih vrsta 

školjaka koje bi trebali uvoditi u proizvodnju 

s uzgajivačima školjkaša u Malostonskom 

zaljevu. 

Zaštita od onečišćenja na cijelom Malostonskom 

zaljevu i Neretvanskom kanalu 

ima primarno značenje za održivi 

trajni opstanak svih kategorija životnih 

zajednica koji se mogu koristiti za uzgoj. 

Uzgoj moraju pratiti ti temeljni elementi 

visoko vrijednog tržišnog proizvoda 

koji ga može svrstati u kategoriju ekološki 

zdrave hrane, što u naravi uzgojene 

školjke Malostonskog zaljeva, jesu. 

Tekst i snimke: Nebojša Jerković 

EKO REVIJA 67 

eco review


Plave žabe u istočnoj Slavoniji 

Mnogi izletnici, športski ribolovci, 

lovci i svi oni koji povremeno odlaze 

u prirodu nerijetko budu iznenađeni 

promjenama i pojavama na koje ne mogu 

trenutno dobiti odgovor. “Prije nekoliko 

godina”, reći će, “ovdje je bilo grmlje, 

a gle danas, preda nama je prava šuma”. 

Još češće od izletnika, na gotovo redovita 

iznenađenja nailaze promatrači ptica 

(birdwacheri). Usmjerenim dalekozorom 

prema nekoj bari ili jezeru zasigurno će 

opaziti neku novu vrstu koju do tada 

nisu zapažali ili ju nisu barem vidjeli u 

tolikom broju. Slično je i s onima koji se 

zanimaju za vodozemce, gmazove, kukce 

ili neku drugu skupinu životinja, gotovo 

uvijek računaju na iznenađenja. U ta 

iznenađenja uklapa se i pojava plavih 

žaba na koje su naišli lovci iz Kapelačkoga 

luga. 

Znanost ih poznaje pod nazivom močvarna 

smeđa žaba ili latinski Rana arvalis 

Nilsson. Pripada klasi vodozemaca, redu 

bezrepa i rodu pravih žaba. Velika je oko 

5,5-7 centimetara. Leđa su joj svijetlo 

do tamno smeđa često u prijelazu prema 

blagoj crvenoj, prošarana tamnim, crnim 

mrljama. Za ovu vrstu žabe je inače karakteristična 

smeđa pruga iza oka po kojoj 

se razlikuje od sličnih žaba iz toga roda. 

Trbuh je bjelkast mjestimično s tamnijim 

mrljama. Za vrijeme sparivanja mužjaci 

su nekoliko dana obojeni plavim pigmentom, 

boje nebeskoga svoda, pa joj otuda 

i sinonim plava žaba. 

U vrijeme parenja lako se razlikuje od 

drugih žaba po prepoznatljivom kreketu; 

isprekidanom ponavljanju: uog…uog… 

uog...gre…gre…gre… što podsjeća na 

izlaz zraka iz prazne boce uronjene u 

vodu. U Sjevernoj Njemačkoj vrhunac 

kreketanja - paranja događa se u trećoj 

dekadi ožujka eventualno početkom 

i sredinom travnja. U to vrijeme žapci 

snubeći ženke krekeću tijekom cijeloga 

dana pa i noću. 

Mrijest se sastoji od 500 do 3.000 jaja. 

Slična su jajima livadne smeđe žabe, ali 

su u promjeru nešto manja. Odozgo su 


sivo-smeđa, ispod bijela podijeljena nejasnom 

polnom mrljom. Veličine su oko 

1,5 mm i vrlo slična drugim smeđim žabama 

što predstavlja problem prilikom 

određivanja vrste. Nakon tri tjedna dolazi 

do metamorfoze pri čemu nastaju 

punoglavci, a kasnije odrasle žabe. 

Prema literaturi, naseljava vlažna ritskomočvarna 

područja s višom podzemnom 

vodom, zatim područja koja imaju stanovitu 

dinamiku naplavljivanja kao što 

su močvarne livade s ekstezivnim korištenjem, 

retencije, šume mekih lišćara 

uz rijeke. Na tim mjestima “plave” žabe 

nalaze pogodne sunčane lokve ili bare 

obrasle raznovrsnim močvarnim biljem. 

Prezimljuju u obližnjoj šumi. 

Prostor rasprostiranja je relativno velik, 

obuhvaća gotovo cijelu Srednju Europu. 

Nalazimo je u Belgiji, sjeveroistočnoj 

Francuskoj, Danskoj, Švedskoj, Rusiji i 

Sibiru do Bajkalskoga jezera. U sjevernim 

dijelovima Europe nastupa podvrsta Rana 

arvalis arvalis. Ovu podvrstu naći ćemo u 

Skandinaviji u području Kareliensa i poluotoka 

Kola. Dalje, njen areal pruža se 

prema južnoj Poljskoj, Slovačkoj, južnoj 

Austriji (ovdje dolaze obje podvrste), 

Mađarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, sjevernoj 

Srbiji, Rumunjskoj, Moldaviji i Ukrajini, 

gdje se javlja druga podvrsta Rana 

arvalis wolterstroffi. Južna granica pruža 

se od Austrije, preko Hrvatske, Srbije do 

Rumunjske. Kod nas je nađena u Posavini 

(i na drugim mjestima), a od nedavno i 

u Kapelačkom lugu 70 km zapadno od 

Osijeka. Kao i druge životinje vlažnih 

staništa ugrožena je raznim oblicima 

utjecaja na stanište, npr. hidromelioracijama, 

nakon kojih se uređuje zemljište, 

prevodi u polja ili oranice što više ne 

odgovara žabama. U visokim močvarama 

Njemačke, Austrije, Poljske ugrožena je 

kiselim kišama. Zbog izostanka “puferskog” 

kalcija vrijednost PH-vode padne 

na 4,5 zbog čega dolazi do uginuća žaba. 

Ugrožena je prometom. Ne rijetko ih na 

tisuće strada pod kotačima motornih vozila 

što nije nepoznato ni u Baranji. 

“Plave” žabe su zaštićene II. i III. dodatkom 

Bernske konvencije. U Njemačkoj 

su zaštićene zakonom o zaštiti prirode. U 

tzv. Crvenoj knjizi (“Rote Buch”) vode se 

pod oznakom “jako ugroženo”, u Austriji 

je zaštićena zakonom (posebno podvrsta 

R. a. woltersorffi ) i nalazi se u popisu 

ugroženih vrsta. U Švicarskoj je također 

u Crvenoj knjizi nažalost definirana kao 

izumrla vrsta. U Hrvatskoj je zaštićena 

Zakonom o zaštiti prirode (Pravilnik o 

zaštiti pojedinih vrsta vodozemaca, Amphibia, 

NN47/1995). 

Premda ovu vrsta žaba ljudi ne ugrožavaju 

izravno, za razliku od zelenih žaba, ne 

zaboravimo kako se odnosimo prema njihovom 

staništu kojem prijeti civilizacija, 

urbanizacija npr. izgradnja ceste, nekog 

građevnoga objekta i slično. Za razliku 

od Švicaraca, Austrijanaca i drugih zapadnjaka, 

ni jednom našem investitoru 

nije palo na pamet da ispod ceste ugradi 

propust za žabe ili barem znakom na 

cesti upozori ih na njihovu nazočnost, 

pa ih tako često na tisuće strada pod 

kotačima automobila. 

Tekst i snimak: Darko Getz

MUZEJ ŽABA 

Jedini hrvatski Muzej žaba nalazi se 

u mjestu Lokve u zapadnom dijelu 

Gorskog kotara, oko šest kilometara od 

Delnica. Riječ je o privatnom muzeju 

gdje će vas dočekati kreket žaba i čašica 

likera neobična imena i ugodna okusa 

“žablja krv”, za koji vlasnik muzeja tvrdi 

da je spravljen od šumskih plodova, ali i 

da ima afrodizijačka svojstva. Lokvarani 

su od davnina poznati po konzumaciji 

žabljih specijaliteta, gurmanskih delicija 

koje u Hrvatskoj nisu odveć uvriježene. 

Bogata populacija ovih vodozemaca, koji 

Lokvama stvaraju trajnu zvučnu kulisu 

u proljetnim i ljetnim mjesecima, danas 

je ponešto prorijeđena, ali mještani još 

čuvaju svoju tradiciju, štoviše, pretvorili 

su ju u turističku atrakciju. Krajem 


travnja održava se manifestacija zvana 

Žabarska noć u kojoj je središnji događaj 

natjecanje u žabljim skokovima. Pobjednice 

ove neobične žablje “olimpijade” 

zaslužile su, uz ostale eksponate, svoje 

mjesto u Muzeju koji je rezultat kolekcionarske 

strasti vezane uz ovu životinjsku 

vrstu. Tako se ovdje, osim vivarija s živim 

primjercima domaćih žabljih vrsta ili 

njihovih punoglavaca, mogu vidjeti edukativni 

panoi na temu žaba, dokumentarni 

filmovi, video zapisi, ali i suveniri i 

igračke iz raznih krajeva svijeta, pa čak 

i literarni i likovni radovi na temu žaba. 

Na koncu se možete osladiti gumenim 

bombonom u obliku zelene žabe. Svoju 

kolekcionarsku strast vlasnik je objavio i 

na internet stranici Muzeja. Da bi sakupio 

najveću zbirku predmeta s motivima 

žaba, prima i donacije, a bili smo svjedoci 

da mu znatiželjnih posjetitelja ne nedostaje, 

pogotovo onih najmlađih. Iako 

nam se isprva Muzej činio tek zabavnim 

kuriozitetom, ne treba zanemariti važnu 

edukativnu funkciju koju i ovako nekoherentne 

zbirke posjeduju. Jer danas je u 

Hrvatskoj zaštićeno čak deset vrsta žaba: 

smeđa i zelena krastača, crveni i žuti 

mukač, gatalinka, šumska, livadna, močvarna 

i talijanska smeđa žaba te obična 

češnjača. A prisutnost ovih vodozemaca 

u okolišu govori o njegovoj očuvanosti, 

pa me stoga uvijek veseli kad iz potoka 

Vrabečaka začujem gromoglasan kreket. 

Ružica Cindori 

Snimio: Željko Vrhovski 


69


Canidae 

Psi (Canidae) su porodica unutar natporodice 

psolikih životinja. U tu porodicu 

pripadaju vukovi, lisice, psi. Psi su se 

razvili u oligocenu na području Sjeverne 

Amerike. Porodica pasa se sastoji od 

37 danas živućih vrsta podijeljenih u 11 

rodova. 

Vukovi 

Vuk ide u red najvrjednijih i najprilagodljivijih 

predatora među sisavcima. 

Najveći je pripadnik porodice pasa. U 

svijetu su poznate tri vrste vukova: sivi 

vuk (Canis lupus), crveni vuk (Canis rufus) 

i abesinijski vuk (Canis simensis). 

Crveni vuk u prirodi je istrebljen, no 

provodi se program njegova uzgoja u 

zatočeništvu i ponovnog naseljavanja. 

Vuk je zemljopisno rasprostranjeniji od 

gotovo svih drugih sisavaca. Vrlo su in- 

70 

Upoznajemo životinjske porodice PSI 


teligentne životinje koje žive u čoporima 

– po osam do dvadeset u skupini. 

Svaki vuk točno zna svoj položaj na 

“društvenoj ljestvici” koju obično vode 

najstariji mužjak i ženka. Način na koji 

drži tijelo i ponaša se prema drugim članovima 

čopora pokazuje koliko je važan. 

Vođa stoji uspravno s podignutim repom 

i ušima, te iskeženim zubima. Vuk nižeg 

položaja kleči, glavu drži među nogama 

i ima spuštene uši.Vukovi imaju duge 

noge, a hodaju i trče na vršcima prstiju 

što im omogućava brzi trk. Dugački, 

osjetljivi nosovi i uši hvataju mirise i 

zvukove drugih životinja, pa ih tako 

vukovi pronalaze i potom prate. U velikim 

njuškama imaju jake čeljusti sa po 

42 oštra zuba. Zabilježeno je da mogu 

promijeniti sedamnaest izraza lica. Žive 

u najsjevernijim i najhladnijim područjima 

Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Tu 

obitavaju u otvorenim šumama smreka, 

borova i breza. Kako bi preživjeli u hladnoj 

klimi, vukovi imaju debelo krzno, 

s gustim, mekim dlačicama uz kožu i 

duljim dlakama u vanjskom sloju. Imaju 

snažna tijela i jake noge kako bi mogli 

dugo slijediti plijen. U Hrvatskoj živi 

sivi vuk. Procjenjuje se da u Hrvatskoj 

danas živi između 130 i 170 vukova. 

Prema kriterijima Svjetske zaklade za 

zaštitu prirode (IUCN), vukovi su uvršteni 

u Crvenu listu sisavaca Hrvatske, 

dakle na popis ugroženih vrsta. Vukovi 

su se danas uspjeli održati na području 

Gorskog kotara, Like i Dalmacije. Glavni 

razlozi današnje ugroženosti vukova u 

Hrvatskoj jesu nezakonito ubijanje, stradavanje 

na prometnicama i nedostatak 

prirodnog plijena. 

Lisice 

Iako pripadaju istoj porodici kao i psi 

i vukovi od svojih se srodnika razlikuju 

uskim, šiljastim njuškama, velikim 

ušima i čupavim repovima. Lisice, kojih 

ima 21 vrsta, nalazimo zaista posvuda. 

Od vrućih pustinja ili šuma do arktičkih 

krajeva. Lisice imaju jaka i vitka tijela 

s dugim nogama. Prekrivene su debelim 

krznom koje im pomaže da održe tjelesnu 

temperaturu. Boja krzna nije im ništa 

manje bitna, jer se njome stapaju s okolišem 

kako bi se obranili od neprijatelja 

ili vrebale plijen. Vid, sluh i njuh izvrsno 

im je razvijen. Prilikom napada na plijen 

može skočiti i do metar u zrak. Lisica je 

u pravilu životinja sumraka, koja predvečer 

polazi u potragu za hranom i aktivna 

je cijelu noć. Vrlo je inteligentan lovac 

koji se služi različitim tehnikama lova. 

Gujavice tako hvata noću osluškujući 

kako njihove četine grebu po tlu, a zečeve 

i kuniće progoni velikom brzinom. 

U pravilu, lisice love same. Iznimka je 

lov majke s mladuncima. Lisice brzim 

ugrizom ubijaju svoju lovinu, jer bi im 

inače, kako nemaju pandže, ulov mogao 

pobjeći. O njenoj opreznosti i izrazitoj 

spremnosti svjedoče i dlake između 

prstiju koji brišući otiske šapa zameću 

njene tragove.

Kada je ugrožena bježi u jazbinu, skriva 

se u gustom raslinju ili brzo bježi. Veličina 

teritorija koji jedna lisica smatra 

svojim ovisi o količini raspoloživog potencijalnog 

plijena koji na njemu živi. 

Lisičja jama se u pravilu nalazi u središtu 

teritorija koji najčešće ima od 5 do 

20 km². Lisice imaju više jama na svom 

teritoriju. One služe za odmor, skrivanje 

u slučaju opasnosti i za podizanje 

podmlatka. Čak su i predgrađa gradova 

odgovarajuća područja za lisicu. Lisice 

su u gradovima preuzele smislenu ulogu. 

Love kuniće, doprinose smanjenju populacije 

štakora a i kao strvinari uklanjaju 

životinje koje stradaju u prometu. 

Psi 

Kućne su pse vjerojatno prvi uzgojili 

Rimljani, a tijekom srednjeg vijeka kao 

statusni simbol držali su ih bogataši i 

plemstvo. Neki domaći psi važni su radnici 

na seoskim gospodarstvima, jer štite 

i okupljaju druge domaće životinje. 

Većina je takvih pasa svijetlih boja ili s 

velikim bijelim mrljama na krznu. Tako ih 

se lakše uočava za vrijeme lošeg vremena 

ili u mraku. Pas je vjerojatno najpokre- 

tljiviji i najekstremniji od svih sisavaca 

- rezultat vlastite genetske prilagodljivosti. 

Ni kod jedne druge vrste ne nalazimo 

takvu golemu raznolikost u veličini, obliku, 

boji, dužini dlake i građi. Unutrašnja 

građa psa, srce, pluća i mišići građeni su 

za izdržljivost; njegov probavni sustav 

može se uhvatiti u koštac sa životinjskim 

ili biljnim izvorom hranjivih sastojaka; 

a otpadne tvari koriste za komunikaciju 

sa drugim psima. Pas ima sposobnost 

učenja tijekom cijelog života, a njegova 

su osjetila izvanredna. Naročito njegov 

osjet mirisa, za lov i sporazumijevanje s 

drugim psima, koji je složenije građe od 

našeg i nama neshvatljiv. Sa strane položene 

oči omogućavaju pouzdan periferni 

vid te otkrivanje i najmanjeg pokreta u 

daljini. Njegov sluh prilagođen je za otkrivanje 

visokih tonova malih glodavaca 

ili sličnog plijena. Ipak, najupečatljiviji 

osjet psa jest njegova sposobnost njuha. 

Prosječan pas u svom nosu ima stotine 

milijuna mirisnih receptora. Pas može 

nanjušiti biokemijske spojeve - poput 

maslačne kiseline, koja je sastavni dio 

ljudskog znoja - u milijuntoj koncentraciji 

od one nama potrebne da bismo ih 

osjetili. Građen je za izdržljivost. Bez 

vode može preživjeti četiri puta duže od 

ljudi, prije nego što zadobije nepopravljiva 

oštećenja bubrega. Može danima 

živjeti bez hrane, a da mu pritom ne padne 

razina šećera u krvi potrebna za normalno 

funkcioniranje. Građa pseće vilice 

ostatak je vilice izvornog lovca - specijalizirana 

za hvatanje, ubijanje i hranjenje 

plijenom. Moderni psi prilagodili su 

se kućnom životu, ali su zadržali svoj 

instinkt za pronalazak hrane. Očekivano 

trajanje života razlikuje se od pasmine 

do pasmine. Veličina također utječe na 

dužinu života: velike pasmine općenito 

žive kraće od manjih pasa. Pas izražava 

svoje emocije, misli i zahtjeve opsežnim 

govorom tijela, no isto tako vrlo dobro 

prepoznaje emocije čovjeka. Njegova 

ga je prilagodljivost na koncu i dovela 

do čovjeka. Pas je zasigurno najbliskija 

životinja čovjeku i njegov životni okoliš 

postao je onaj njegovog vlasnika. U 

odnosu prema čovjeku krase ga bezuvjetna 

ljubav i odanost što jednom riječju 

možemo nazvati prijateljstvo koje ćemo 

među ljudima rijetko susresti. 

Tekst i snimke: Ivana Belić-Šojat 

EKO REVIJA 71 

eco review


Vranci 

Vranci su u Republici Hrvatskoj posebno 

zaštićena životinjska vrsta. Kod 

nas žive tri vrste vranaca. To su veliki 

vranac, morski vranac i mali vranac. 

Brojnost velikih vranaca je neusporediva 

s ostale dvije vrste, a mali vranac 

se smatra rijetkim i ugroženim, iako im 

broj raste. Upravo naša najbrojnija vrsta 

zadaje puno muke ribičima i vlasnicima 

komercijalnih slatkovodnih ribnjaka 

zbog šteta koje prave na ribljem fondu. 

Iako je zaštićen, vlasnici ribnjaka i ribiči 

prave veliki pritisak da se određeni lov 


u Hrvatskoj ipak dopusti. Za sada bez 

uspjeha, no vidjet će se u budućnosti. 

Porodica vranaca su velike crne ptice 

vodarice s izduženim krupnim kukastim 

kljunom i klinastim repom. Kada plivaju 

glavu drže uzdignutu u za njih karakterističnoj 

pozi. Lete pravilnim zamasima 

krila, vrlo često nisko nad vodom, a tijekom 

leta u jatu često lete u V-formaciji. 

Isključivo se hrane ribom, a na glasu su 

kao vrlo proždrljive ptice. Veliki vranac 

dnevno, u prosjeku, pojede 0,5 kilograma 

ribe. Ponekad, kada je obilje hrane, 

pojedu i više. Vozeći se čamcem u njihovom 

obitavalištu nije rijedak slučaj da 

uplašite jato vranaca pri hranjenju. Tada 

se zna dogoditi da, nakon što polete, 

na površini vode ostane plivati mnoštvo 

mrtve ribe. Vranci se znaju toliko najesti 

da ne mogu poletjeti od težine, pa 

su primorani povratiti netom pojedenu 

ribu. Uz to su i savršeni lovci prilagodljivi 

različitim staništima i uvjetima, te 

im broj raste. 

Veliki vranac je najveći od ove tri vrste 

s rasponom krila od 130 - 160 cm.

Imaju bijelu mrlju na licu, žutu ili narančastožutu 

grlenu vrećicu, zelenu zjenicu 

i u vrijeme gniježđenja bijelu mrlju 

na svakom boku. Gnijezdi se na drveću, 

stijenama i liticama, ovisno o staništu. 

Obično nastanjuje slatkovodna staništa, 

no može se vidjeti i u priobalnom području. 

Morski vranac je manji s rasponom 

krila, od 90 - 105 cm. Osim po veličini, 

samo dobri poznavaoci ptica ih mogu 

razlikovati. Mali vranac je pak najrjeđi 

i najmanji od ove tri vrste s rasponom 

krila od 80 - 90 cm. Lako je prepoznatljiv 

po kratkom debelom vratu, okrugloj glavi 

i dugačkom repu. 

Zaštitari prirode se danas sukobljavaju sa 

sve većim pritiskom ribolovaca koji traže 

ukidanje potpune zaštite velikog vranca. 

Njihovi argumenti su velike štete koje 

vranci rade na ribljem fondu. To je još i 

razumljivo kada se žale vlasnici komercijalnih 

ribnjaka, jer trpe novčanu štetu. 

No, športski ribolovci za to nemaju razloga. 

Na prirodnim rijekama i jezerima 

veliki vranac ima pravo na hranjenje kao 

i sve ostale vrste, uključujući čovjeka. 

U SAD-u su vlasnici ribnjaka vodili veliku 

bitku s velikim vrancima, te su ipak 

došli do rješenja problema. Ribnjaci su 

pokriveni željeznom mrežom koja štiti 

ribu u njima. Time se spriječilo i veliko 

razmnožavanje tih ptica, budući da količina 

hrane uvjetuje brojnost potomstva 

i njegovo preživljavanje. Vranci inače 

imaju velike reproduktivne sposobnosti, 

te kada je dovoljno hrane mogu othraniti 

i do šest ptića na godinu. U nekim zemljama 

Europske unije je dozvoljen ograničen 

lov na njih, upravo zbog šteta koje 

rade na ribnjacima. Zagovornici lova na 

njih kao argumente iznose činjenice da 

veliki vranac nije autohtona pasmina u 

Europi budući da je, prema nekim izvorima, 

krajem 17. stoljeća dovezen iz Kine. 

No, to nisu jaki argumenti, budući da 

je takvim primjera u svijetu mnoštvo, a 

prošlo je i puno vremena otada. Njihova 

brojnost je još jedan argument. Naime, 

u Europi je kada je stavljen pod potpunu 

zaštitu živjelo oko 30.000 velikih vranaca. 

Sada ih, po nekim procjenama, ima i 

do 900.000, no taj broj ipak treba uzeti 

s oprezom. 

Uvijek je lov najlakše rješenje za čovjeka. 

Kada nam neka životinjska vrsta smeta iz 

nekih, nama važnih i sebičnih razloga, 

krećemo s uništavanjem života drugih 

vrsta koje imaju isto pravo na život na 

planetu Zemlja kao i mi. Kod čovjeka još 

ne postoji dovoljan senzibilitet za druge 

vrste, jer bi mogli naći i suptilnije rješenja 

od lova i ubijanja. Sprječavanjem 

fizičkog pristupa ribnjacima, pomoću 

mreža, zaštitili bi uzgoj ribe, te velikim 

vrancima omogućili prirodan oblik hranjenja 

i reprodukcije. To bi njihov broj 

održalo u ravnoteži, jer priroda sama regulira 

broj određene populacije, te bi i 

njihov broj bio onoliki koliko to priroda 

može podnijeti. 

Tekst i snimke: Krunoslav Rac 


73


Split blagdan svog nebeskog zaštitnika 

Svetog Dujma, i ove godine očekuje 

uokviren zlatnom odorom. Kozjak, Mosor, 

Čiovo - sve se žuti i miriše po brnistri 

- divljakuši nježnih latica, jačoj od krša 

i kamena. Tako je od pamtivijeka. Žutio 

se krš i prije 1702. godine kada je 

izgrađena palača iz koje je nastao grad 

koji je po brnistri (Spartium junceum L.) 

dobio ime. 

Brnistra ili žuka, kako je u narodu zovu, 

voli žarko sunce i suhe terene, a ne 

smeta joj ni posolica. Suprotno nježnim 

cvjetićima, korijen joj je razgranat i čvrst, 

a žilave joj grane, tamo gdje samo 


Split i brnistra - grad 

i cvijet istog imena! 

kamen “uspijeva” znaju narasti i do tri 

metra visine. 

Obožavaju je planinari i šetači po brdima. 

Grane i jak korijen neće vas iznevjeriti 

uhvatite li se za brnistru dok se 

penjete, a gdje su njezini grmovi nema 

opasnosti od zmija, zahvaljujući alkaloidu 

sparteinu kojeg sadrži. Zato su se od 

davnina koze i ovce dovodile na ispašu 

u brnistru, pa su bile otporne na zmijski 

ugriz. Nekada su se od brnistre izrađivale 

niti, prele su se i imale upotrebnu vrijednost 

- vinogradari su njom vezivali loze. 

Barba Jere svoj kaštelanski crljenak još 

vezuje žukom, kako je to činio i njegov 

ćaća. Mlađarija, kaže, više voli umjetne, 

plastične materijale. A poslije Drugog 

svjetskog rata, sjeća se, bilo je ideja 

da brnistru treba saditi kao industrijsku 

biljku. - Neke mudre glave u komitetu su 

htjele brnistru izvoziti u Ameriku. Ljudima 

su govorili da triba vadit smokve i 

trišnje i sadit brnistru, a moj ćaća im je 

tada reka: “Pustite vi smokve. Kakvi ste, 

brnistra će vam i sama narast!” I eto, 

stabla smokve jedva nađeš, a brnistre na 

svakom koraku! 

Istina je da je tako, ali žilavu divljakušu 

nije lako ukrotiti. Iako se koristi kao 

hortikulturna biljka i danas krasi brojne 

vrtove, vrlo se teško prima. Razmnožava 

se sjemenom, koje će uskoro zamijeniti 

zlaćane latice. 

Tekst i snimke: Dominik Strize


Od odlagališta otpada do oaze ljepote i mira 

Majčino selo – Vrt svetog Franje 

Majčino selo u Međugorju osnovano 

je 1993. godine zbog velikih 

stradanja u ratu, kao specijalizirana 

ustanova za prihvat, skrb i odgoj napuštene, 

nezbrinute djece i siročadi. 

Majčino selo je nastalo u ratno i poratno 

vrijeme iako je zamisao odavno 

živjela u srcu i umu svoga utemeljitelja 

i začetnika fra Slavka Barbarića. 

Osnovna ideja sela bila ja prije svega 

zaštititi i pomoći osobama u nevolji 

te se tako danas u sklopu sela osim 

centra za skrb djece i mladeži nalazi 

i zajednica za pomoć borbi protiv 

ovisnosti “Cenacolo”. Ideja i entuzijazam 

jednog franjevca pomogli su 

od tada do današnjih dana stotinama 

djece i mladih da pronađu put prema 

sretnijoj budućnosti, te im vratila 

vjeru u ljubav i sretan život. Provedba 

ovog vrijednog projekta omogućena 

je na temelju brojnih donacija 

iz cijeloga svijeta. 

U središtu sela, nedaleko od samoga 

ulaza, nalazi se kip žene s djetetom 

u krilu koja svu nadolazeću djecu prima 

u svoj naručaj. To je i temeljno 

obilježje ustanove: primiti pod krov 

siromašne, odbačene, neprihvaćene. 

Više od stotinu takve djece i majki 

našlo je svoje utočište pod ovim krovom. 

Uz nekoliko obiteljskih kuća za 

djecu, u selu se nalazi i Dječji vrtić 

sv. Mala Terezija, te Kuća sv. Ane za 

prihvat i dnevni boravak djece s psihofizičkim 

poteškoćama u razvoju. 

Fra Slavko Barbarić je često govorio: 

“Sve za odgoj i dobrobit djece!” U 

tom duhu učinjeno je još nešto iznimno: 

nekoliko hektara prelijepe šume 

je oplemenjeno i tu se nalazi zoološki 

vrt, dva mala jezera i prostor za sabranost 

i rekreaciju s didaktičkim materijalima. 

Sjedeći u miru Vrta svetog 

Franje koji se nalazi u sklopu Majčinog 

sela, gotovo nevjerojatno su se učinile 

riječi franjevca koji je hodočasnicima 

opisivao nastanak Majčinog sela. Na 

mjestu današnjeg vrta, prije nekoliko 

godina nalazilo se odlagalište otpada 

koje su marljive ruke međugorskih franjevaca 

i domaćeg stanovništva pretvorile 

u oazu mira, zelenila i tišine. 

Ljepota prirode ovdje ostavlja dojam 

kao da se tu nalazi stoljećima. U hladu 

visokih borova šume i autohtonog 

raslinja – jasena, graba, klena, drače 

i ljekovitog bilja, vrt pruža mnoštvo 

zanimljivih sadržaja, ponajprije djeci. 

U vrtu se nalaze i brojne životinje - 

magarci, konji, koze i druge životinje 

od kojih neke bezbrižno i slobodno 

šetaju vrtom, pozdravljajući djecu i 

hodočasnike pružajući tako potrebnu 

priliku čovjeku da se vrati izvornom 

okolišu. 

Vrt svetog Franje zamišljen je kao 

odredište u kojem bi gosti u zagrljaju 

prirode nalazili svoje trenutke 

neobičnog mira i tišine, te mjesto 

koje potiče novi način razmišljanja o 

prirodi: čovjek ju ovdje uči poštivati, 

a ona mu uzvraća čistoćom i ljepotom. 

Što je sve predviđeno u ovom 

projektu u zamisli njegova začetnika 

može se samo nagađati, no jedno je 

sigurno: sve u službi života! 

Tekst i snimke: Nikola Bilandžija 


75


EKO REVIJA 

76 

eco review

Kad u lipnju prošećemo nekom našom 

bjelogoričnom šumom zapuhnut će 

nas diskretni cvjetni miris. Nije to miris 

cvijeta lipe, po kojoj je mjesec dobio 

ime, ni još opojniji cvat bagrema ili 

sremze, pa ni voćni miris divlje trešnje. 

U lipnju cvate kesten. Iako se danas 

proizvodi čak oko 1,2 milijuna tona ploda 

kestena i u svijetu je osma voćka po 

proizvodnji, sve su rjeđe njegove prirodne 

sastojine. Rijetko tko zna da je 

područje Banovine najvažnija i najveća 

regija pod kestenovim šumama u cijeloj 

jugoistočnoj Europi, a Hrvatska jedna od 

rijetkih zemalja koja je očuvala prirodne 

sastojine kestena. 

Stari Grci nadjenuli su mu naziv Dios balanos, 

božji žir, kojeg su olimpski bogovi, 

za razliku od hrastovog žira, podarili 

ljudima na radost i uživanje. Kesten je 

oduvijek služio kao hrana stanovništvu, 

posebno važan za ratova i drugih oskudica 

u hrani. 

Srodnik hrasta i bukve 

Jestivi ili pitomi kesten, latinskog naziva 

Castanea sativa je listopadno drvo 

iz obitelji bukava, kao i njegovi srodnici 

bukva, hrast i breza. U Hrvatskoj se kao 

najstariji bilježi naziv kostanj, dok je u 

standardnoj uporabi turcizam kesten, koji 

potječe od turske riječi kestene. Na Banovini 

se naziva goran, goraš i gorskać. 

Kesten se često brka s divljim kestenom s 

kojim uopće nije srodan, a čiji su plodovi 

otrovni zbog velikog sadržaja glikozida 

eskulina i saponozida. Iako je divlji, kod 

nas raste samo u parkovima zajedno s tri 

slična rođaka iz Sjeverne Amerike koje 

zovemo: goli, crveni i žuti kesten. Naš 

jestivi kesten je vrlo drevna biljka. Potječe 

iz mediteranskog dijela Male Azije 

odakle su ga Rimljani proširili s vinovom 

lozom po cijeloj Europi, sve do Velike 

Britanije. U Hrvatskoj je proširen od završetaka 

jugoistočnih Alpi južnim rubom 

Panonske nizine. Između Drave i Save na 

Medvednici, Ivančici, Kalniku, Bilogori, 

Moslavačkoj gori, Papuku, Psunju i Dilj 

gori, pa na Žumberku i Samoborskom gorju, 

Vukomeričkim goricama i Pokuplju. 

Kesten uvijek raste na pobrđu, čak preko 

1000 m nadmorske visine, a nikada u 

samim riječnim dolinama. Osim na kontinentu 

raste u Istri oko Pule, Buzeta, a 

posebno Lovrana i Opatije; oko Rijeke, 

na Krku, a manje sastojine kod Senja, 

Splita, Omiša, Dubrovnika, pa i na otocima 

Rabu, Ugljanu, Dugom, Šolti, Braču i 

Lapadu. Posebno ga mnogo ima uz rijeke 

Dobru i Koranu, te na brdima Banovine: 

Petrovoj i Zrinskoj gori, koje su prekrivene 

šumom kestena i hrasta kitnjaka. 

Centri sakupljanja plodova su Petrinja, 

Hrvatska Kostajnica i Dvor na Uni. 

Konjicom kroz kesten 

Stablo je obično visoko oko 12 m, ali 

ima primjeraka visine 25, pa i 35 metara 

s obujmom debla i do 20 m. Kora 

kestena je u početku maslinastosmeđa i 

glatka, a kasnije ispuca i postane smeđesiva. 

Listovi su izduženi, nazubljeni 

krupni i kožasti, dužine do 25 cm i širine 

do 8 cm, golog lica i dlakavog naličja. 

Slično maslini, kesten ima brojne 

spavajuće ili dormantne pupove iz kojih 

izrastu brojne mladice nakon sječe ili 

EKO REVIJA 77 

eco review

požara. Rast kestena je izuzetno brz, 

u godini dana sadnica naraste preko 

2 metra u vis. Kesten je jednodomna 

biljka, odnosno na istom stablu rastu 

i muški i ženski cvjetovi. Muške cvasti 

su u obliku resa dugačkih i do 30 cm, 

a ženske su smještene na bazi muške 

cvasti i teško su vidljive. Kesten cvate 

obično u lipnju, čak i početkom srpnja, 

a nekih izrazito toplih godina, kao što 

je ova 2007. može početi i krajem svibnja. 

Odlična je medonosna biljka, ali 

intenzivno lučenje nektara zna zaustaviti 

suša ili jugo. Pojedino stablo cvate 

oko 10 dana, a kestenove šume i do 20 

dana. Najprije dozrijeva pelud, a nakon 

5-6 dana zamedi. Pčele skupljaju pelud 

s muških i nektar s ženskih cvjetova. 

Oplodnju obavljaju kukci, posebno medna 

pčela, ali i vjetar. Plodovi kestena, 

dozrijevaju u okruglim, bodljikavim kupolama. 

Zelene kupole najprije požute, 

pa konačno u listopadu posmeđe, pucaju 

i sjajni, glatki smeđi plodovi počinju 

ispadati na tlo. Pravo vrijeme da 

krenemo u berbu. Dok šećemo kroz naše 

krasne kestenove šume berući kestene, 

primjetit ćemo razliku u veličini plodova 

pojedinih stabala. Obično jedna kupola 

ima 2-3 ploda, ali postoje stabla kod 

kojih ih je čak do 7-8, težine ispod 7 

gr, pa su presitni i sakupljaju se samo u 

slučaju gladi. Selekcija divljih kestena i 

EKO REVIJA 

78 

eco review 

izbor što krupnijih i ukusnijih plodova 

provodi se još od 5. stoljeća pr. Kr. Pa su 

nastale brojne oplemenjene sorte kestena, 

popularni maroni. Redovito u kupoli 

imaju samo jedan vrlo krupan plod, kao i 

naš, čuveni i opjevani Lovranski maron. 

Kesten se koristi i kao ukrasno stablo, 

čak su selekcionirani posebni oblici tužnog 

kestena, kestena s uskom visokom 

krošnjom i drugi. 

Zagorska purica s goranima 

Vozeći se našim gorama u listopadu zapazit 

ćemo domaćine, ali i izletnike kako 

tovare u aute vreće kestenja. U selima 

na podnožju Zrinske gore česte su table 

s natpisom Kesteni, koje nas obavještavaju 

da kod domaćina možemo kupiti 

kestenje. Stablo daje do 200 kg plodova 

u kojima ima oko 50 % škroba i šećera, 

45% vode, do 2% masti i vitamina B i C. 

Oduvijek su se jeli kao pečeni i kuhani, 

a u Hilandarskom medicinskom kodeksu 

iz 15. stoljeća preporučuje se kesten kao 

prehrana za bolesnike. U Europi je do dolaska 

krumpira i kukuruza u 17. stoljeću 

bio iznimno važna namirnica. Sušeni plodovi 

se melju u kestenovo brašno, puno 

slađe od pšeničnog, iz kojeg se rade 

kolači, kruh, žganci, juhe, kesten pire. 

Lošije se brašno koristi u tovu svinja, a 

posebno miješano s mlijekom kod tova 

teladi za baby beef. Iz plodova se desti- 

lira ljekovito eterično ulje, a u nekim Mediteranskim 

zemljama se kao salata jede 

mlado lišće koje sadrži dosta vitamina K. 

Od starijeg lišća radi se zamjena za ruski 

čaj. Kestenovo drvo od davnina je na 

cijeni, jer je lagano, čvrsto i vrlo trajno. 

Koristi se kao građevinsko drvo, primjerice 

za krovište Westminsterske palače 

u Londonu, u rudnicima, za električne 

i poštanske stupove, željezničke pragove 

trajnosti bar 20 godina, za mlinove, 

brane, korita, jer u vodi ne truli, te za 

vinogradsko kolje, bačve, zaprežna kola 

i pokućstvo. Iz drveta se dobija tanin 

i postojani žućkasti papir od kojeg je 

svojedobno u Zagrebu tiskan jedan broj 

Šumarskog lista, stručnog glasila naših 

šumara. Kestenov med obično je crvenkast 

do taman, gotovo crn, aromatičan 

i gorkast, smatra se ljekovitim, posebno 

za bolesti jetre i čira na želucu. List, pa i 

ovoj plodova koristi se kao sredstvo koje 

steže, za zaustavljanje krvarenja, te za 

iskašljavanje kod kašlja hripavca. U nekim 

našim krajevima, posebno Banovini, 

skupljalo se kestenovo lišće za stelju u 

štalama, pa i kao rezervno zimsko krmivo 

u lošim godinama. Poznati francuski 

recept je puran punjen kestenjem. Predlažemo 

hrvatsku varijantu - zagorsku 

puricu punjenu banovinskim goranima. 

U slast! 

Tekst i snimke: Roman Ozimec

Festival jagoda 

Organizator manifestacije Dani jagoda 

2007. Gradski ured za poljoprivredu 

i šumarstvo i Upravni odjel za poljoprivredu, 

ruralni razvitak i šumarstvo Zagrebačke 

županije, dana 11. svibnja 2007. 

godine u Zagrebu omogućili su svečano 

otvaranje devetih po redu Dana zagrebačkih 

jagoda. Započela je tradicionalna 

sezonska prodaja jagoda na seljačkoj 

tržnici u središtu Zagreba, na ostalim 

lokacijama grada Zagreba, te središnjim 

gradovima Zagrebačke županije. Članovi 

Udruge uzgajatelja jagoda Grada Zagreba 

i Udruge proizvođača jagoda Zagrebačke 

županije “Jagodni prsten” pozvali su 

građane na uživanje i kupnju domaćih, 

ukusnih i svježih jagoda proizvedenih 

na području Grada Zagreba i Zagrebačke 

županije. 

A dana 12. svibnja 2007. godine u zagrebačkom 

trgovačkom centru CCO (City 

Centar One) otvoren je Festival jagoda. 

Bogata ponuda svježih jagoda i raznih 

delicija (jagode sa šlagom, kolači, sladoled 

i napitci od jagoda), te program 

za djecu “Čarobna jagodica” okupili su 

brojne građane. Ovaj sočni, crveni i nadasve 

zdravi proizvod krasit će Zagreb i 

Zagrebačku Županiju do 10. lipnja. 

Jagoda je biljka ljubimica mnogih vrtova, 

inspiracija kuharima i slastičarima, 

izvor prihoda brojnim domaćinstvima, 

delikatesna namirnica i inspiracija brojnim 

umjetnicima. U svijetu, jagoda se 

uzgaja na površini od 200 tisuća hektara. 

Najveći proizvođači jagoda su SAD, 

Španjolska, Japan, Južna Koreja, Poljska, 

Italija, Meksiko i Kina. Atraktivni 

plodovi crvene boje sa specifičnom aromom 

i okusom najomiljenije je proljetno 

voće. Rast jagoda počinje u proljeće pri 

temperaturi iznad 5°C. Nakon listanja 

u travnju počinje cvjetanje i traje 10 

do 15 dana, ovisno o vremenu. Ona je 

višegodišnja zeljasta biljka. Cvjetovi jagode 

su bijeli, vrlo nježni, udruženi na 

vrhu drške. Cvijet je dvospolan i ima 10 

do 16 čašićnih listića i 5 do 8 latica. 

Jagoda je visoka oko 30 cm. Stabljika 

je okomita ili polegnuta obrasla sitnim 

dlačicama. Rast i rodnost biljke ovisi o 

ispunjenju specifičnih zahtjeva za fotoperiodom 

i temperaturama u razdoblju 

diferencijacije generativnih organa. Jagode 

su uglavnom samoplodne, no dobro 

je osigurati insekte za oprašivanje (pčele 

ili bumbare) radi boljeg uroda. Za jagodu 

je karakteristično da se razmnožava 

u vriježama. Od cvijeta postaje sočan i 

ukusan plod – jagoda. Samonikle u prirodi 

javljaju se na svim kontinentima osim 

Australije. 

Prvi zapisi o postojanju jagoda sežu još 

iz Rimskog carstva. U 18. stoljeću započinje 

intenzivniji uzgoj jagoda nakon 

stvaranja hibrida Fragaria x ananassa. 

Polovicom 20. st., nakon razvoja novih 

vrsta unutar Fragaria x ananassa i raznih 

tehnologija organizira se intenzivna 

proizvodnja jagoda. Intervencija čovjeka 

- kultiviranje jagoda i križanje pojedinih 

sorti (čileanska Fragaria chiloensis i 

virđinijske Fragario virginiana u 18. stoljeću) 

rezultiralo je dobijanjem hibrida 

jagode od kojih potječu sorte koje danas 

uzgajamo. 

Danas se širom svijeta provode brojna 

oplemenjivanja kako bi se poboljšala 

pojedina svojstva postojećih sorti jagoda. 

Jagoda je izvor zaštitnih tvari koje 

omogućuju pravilan rast i razvoj ljudi, 


te ubrzavaju oporavak nakon pojedinih 

bolesti. Plodovi jagoda bogati su brojnim 

antioksidansima koji neutraliziraju 

štetne slobodne radikale i tako smanjuju 

rizik od pojave različitih bolesti. 

Osim toga, jagode su bogate taninom, 

organskim kiselinama, vitaminom C i E, 

B-kompleksom, te kalijem, željezom, magnezijem... 

Jagode su od davnina korištene (iako 

im se nije poznavao kemijski sastav) u 

liječenju bubrežnih i reumatskih bolesti, 

snižavanju krvnog tlaka i kolesterola u 

krvi. Danas mnoga istraživanja upućuju 

na to da su jagode izbor u borbi protiv 

raka, kardiovaskularnih bolesti, neuroloških 

poremećaja, jer ovi poremećaji 

organizma povezani su sa štetnom 

oksidacijom nukleinskih kiselina, lipida 

i proteina, a antioksidansi (vitamini C 

i E, tanin, flavonoidi) spojevi su koji 

neutraliziraju štetne slobodne radikale. 

Na taj način smanjuju rizik od pojave 

različitih oboljenja. O načinu uzgoja, o 

sorti, te vremenu berbe jagoda ovisi i 

njihov sastav, te koncentracija. 

Tekst i snimke: Nikolina Jurković 

EKO REVIJA 79 

eco review


Premužićeva staza 

Neproglašeni spomenik 

graditeljstva 

Tko bude u budućnosti ovim lijepim i komodnim putem prolazio, jedva će si 

moći da predstavi trud i napore, koje su morali da podnesu prvi pioniri, koji su 

se kretali ovim teško prohodnim terenom bez ikakvih staza ... 

EKO REVIJA 

REVIJA 

80 

eco review review 

review 

I stvarno! Danas si čovjek teško može 

predočiti kako je tridesetih godina prošloga 

stoljeća bilo graditi stazu kroz 

samo srce Velebita. I ne makar kakvu 

stazu, već stazu dugu 57 kilometara i u 

prosjeku široku 1,2 metara. Stazu koja 

je još uvijek neproglašeni spomenik graditeljstva, 

iako to po svemu zaslužuje. 

Zaljubljenici u prirodu, zahvaljujući njoj, 

imaju povlasticu bez puno napora uživati 

u najljepšim velebitskim vidicima 

i osjetiti dašak divljine koja još vlada 

ovim područjem. Staza gotovo da i nije 

narušila iskonsku ljepotu Velebita, te se 

savršeno uklapa u okoliš u kojemu se 

nalazi. 

Još davne 1930. godine inženjer Ante 

Premužić, planinar i veliki zaljubljenik u 

Velebit započeo je jedinstveni graditeljski 

pothvat. Gradnju staze su financirali 

Direkcija šuma na Sušaku (Rijeka), Hrvatsko 

planinarsko društvo i Kraljevska ban-

ska uprava Savske banovine. Cilj je bio 

napraviti stazu koja će prolaziti vršnim 

dijelom Velebita od prijevoja Oltari na 

sjevernom Velebitu sve do Baških Oštarija 

na srednjem Velebitu. Zbog nedostatka 

novca, gradnja staze je zastala čitavu 

jednu sezonu, a dovršena je u ljeto 

1933. godine, kada je završena i najteža 

dionica u dužini od 1,5 km od Čepuraša 

do Gromovače u Rožanskim Kukovima. 

Upravo gradnja staze kroz Rožanske kukove 

je bila i najzahtjevnija, budući da 

prolazi kroz mnoštvo teško pristupačnih 

kukova i vrtača. 

Staza je savršeno osmišljena i projektirana. 

Građena je bez suvremenih strojeva, 

betona i cementa, te je u potpunosti 

djelo ljudskih ruku i predstavlja istinsko 

umijeće slaganja kamena što su ga generacijama 

razvijali ljudi velebitskoga 

Podgorja. Tijekom četiri godine gradnje 

staze, od 1930. do 1933. godine, Ante 

Premužić je za svaku njezinu dionicu 

unajmljivao domaće majstore, uglavnom 

Podgorce, stanovnike sela s primorske 

strane Velebita, vične obradi kamena. 

Radnici su na terenu provodili i po nekoliko 

tjedana. U to doba je u Podgorju 

vladalo veliko siromaštvo. Gradnja staze 

bila je dobro plaćen posao, te je za podgorske 

obitelji s mnoštvom djece bila 

doslovce spasonosna. Tada se živjelo u 

vrlo bliskoj vezi s kamenom. Rijetki dobri 

poznavatelji povijest Premužićeve staze 

i danas znaju mjesta uz stazu gdje su se 

nalazile pećnice u kamenu, kao i plitke 

jame sniježnice u kojima se snijeg zadržavao 

cijele godine. To im je služilo kao 

smočnica. Djelo njihovih ruku vrijedna je 

ostavština i blago koje smo svi pozvani 

čuvati. 

Danas Premužićeva staza počinje dva kilometra 

od planinarskog doma i meteorološke 

postaje na Zavižanu. Od Zavižana, 

pa sljedeća dva kilometra, staza se više 

ne prepoznaje, jer je velikim dijelom njenog 

puta napravljena cesta. Tada, svega 

pola sata laganog hoda, ulazi u veličanstvene 

kamene kreacije specijalnog rezervata 

prirode Rožanskih kukova. Dalje 

nastavlja prema prijevoju Alan i tada 

izlazi iz Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. 

Nedugo nakon Alana počinje predjel 

srednjeg Velebita, te staza prolazi 

pokraj nekoliko prelijepih vrhova poput 

Šatorine, da bi dva sata hoda od Baških 

Oštarija prolazila ispod još jednog velebitskog 

fenomena, Dabarskih kukova. 

Po svemu zaslužuje biti proglašena spomenikom 

graditeljstva i time biti trajno 

zaštićena od ljudske devastacije. Park 

prirode Velebit trenutno radi upravo na 

tom projektu, jer stazu su na nekoliko 

mjesta presjekle šumske ceste koje velikim 

intenzitetom niču na cijelom Vele- 

bitu. Nacionalni Park Sjeverni Velebit je 

dio staze koji prolazi kroz njegove granice 

prije godinu dana pretvorio u poučnu 

stazu. Postavljene su informacijske 

table, te posjetitelji mogu naučiti dosta 

o njoj. Proglašenjem Premužićeve staze 

spomenikom graditeljstva sačuvali bismo 

je važan dio naše povijesti i sadašnjosti, 

te bi odali priznanje vrijednim ljudima 

Podgorja koji su ju mukotrpno gradili. 

Tekst i snimke: Krunoslav Rac 

EKO REVIJA 

REVIJA 81 

eco review 

review


RAVNA GORA KOD VARAŽDINA 

Ravna gora kod Varaždina najsjevernija 

je planina u Hrvatskoj. Da se ne 

bi zabunili, uz varaždinsku Ravnu goru, 

imamo još slavonsku Ravnu goru kod Pakraca, 

ličku Ravnu goru kod Ličkog Lešća 

te istoimeno naselje u Gorskome kotaru. 

U literaturi se često pogrešno navodi da 

je Ravna gora dio Maceljske gore, iako 

s njom nema sličnosti ni nastankom, 

ni građom. Smještena je na graničnom 

području između velikih geotektonskih 

cjelina: Alpa, Dinarida i Panonskog bazena 

s ostacima orijentalnog kopna. Iako 

najvišim vrhom od 686 m ne imponira 

visinom, za nas je od velike važnosti. Po 

čuvenom geologu i paleontologu, otkrivaču 

krapinskog neandertalca, Dragutinu 

Gorjanoviću Krambergeru Ravna gora je 

posljednji ogranak jugoistočnih Alpi, 

koje se na području najzapadnije Hrvat- 


ske spuštaju u Panonsku nizinu. Krenimo 

zajedno u posjet našem djeliću Alpi. 

Krški svijet sjeverne Hrvatske 

Ravna gora smještena je na samoj granici 

Hrvatske sa Slovenijom i pruža se od 

dvorca Trakošćan na jugozapadu do sela 

Voča u pravcu sjeveroistoka, u dužini od 

oko 13 km. Završne brežuljke prema jugu 

i jugoistoku zatvara Bednjansko i Varaždinsko 

polje, otprilike linijom naselja 

Bednja-Klenovnik-Ladanje-Vinica-Vratno. 

Sa suprotne strane u Sloveniji, Ravna 

gora se spušta u brežuljkasto pobrđe 

Haloze, čuveno po vinogradima, kojeg na 

sjeveru i sjeveroistoku zatvara Ptujsko 

polje. Najzanimljivija je zapadna granica 

gdje masiv Ravne gore i Macelja razdvaja 

pritoka Bednjica i konačno Bednja, 

najduža naša rijeka koja cijelim svojim 

tokom od 133 km teče Hrvatskom. Nikome 

neće biti jasno zašto se Ravna gora 

naziva ravnom, kad krene od Trakošćana 

uzbrdo. Vrlo strme zapadne padine dovest 

će ga najprije do dva planinarska 

doma. Veliki Filićev, nazvan je u čast 

Krešimira Filića, osnivača Planinarskog 

društva Ravna gora, a drugi je intimniji 

Pusti duh, od kojeg planinarski put 

dalje nastavlja do najvišeg, 686 m vrha 

Ravna gora. Geološka građa Ravne gore 

temelji se na vapnenačkim i dolomitnim 

stijenama mezozojske starosti. U zapadnom 

dijelu masiva dolaze svjetlosivi 

vapnenci i dolomiti srednjeg i gornjeg 

trijasa, dok na istočnom dijelu zbog tektonike 

nalazimo litotamnijske vapnence 

iz razdoblja miocena. Iako Ravna gora ne 

imponira visinom cijela planina, posebno 

njen najzapadniji dio ima izražena krška

obilježja. Uz kanjone Velika i Mala Sotinska, 

brojne su strme grede i litice, škrape, 

špilje, jame, ponori i brojni krški izvori. 

Čak i speleologe navikle na velebitske 

vrtačetine moraju oduševiti Veliki Vrtli, 

duboke lijevkaste ponikve na sjevernoj 

padini ispod najvišeg vrha. Masiv Ravne 

gore duboki tektonski prodori dijele na 

barem četiri dijela. Već u najuzdignutiji, 

najzapadniji dio duboko prodire potok 

Kamenica, uz koji vodi vrlo dobra makadamska 

šumska cesta do planinarskih 

domova. Masiv potpuno prekida duboki 

kanjon Velika Sotinska, koji izdvaja 

uzvisinu vrha Kukelj na kojoj su najviša 

naselja, Veliki i Mali Goranec. Konačno, 

treći prodor u masiv Ravne gore čini Mala 

Sotinska koja s Rekom Vočanskom odvaja 

istočni dio planine, kojeg kod Voče na 

četvrti dio dijeli potok Šokot. 

Drevni neandertalčev dom 

Speleološki objekti Ravne gore korišteni 

su kao periodičke nastambe i skloništa 

davno prije pisane povijesti. Špilja Vindija 

kod Donje Voče i Velika pećina kod 

Goranca su od iznimnog arheološkog i paleontološkog 

značaja, a u Vindiji su nađeni 

skeletni ostaci neandertalca. Najstariji 

posjet u Vindiju, tada zvanu Križnjakovu 

špilju, zabilježen je 1801. godine kada 

je posjećuje varaždinski župan grof Josip 

Drašković Trakošćanski. U njoj se od davnina 

provode nestručna iskopavanja pa 

je razočarani D. Kramberger, odustao od 

sustavnijeg istraživanja. Veliku pećinu na 

Ravnoj gori prvi spominje 1889. prirodoslovac 

Dragutin Hirc, koji tada posjećuje 

i špilju Vindiju. Ipak, njihova sustavna 

arheološka i paleontološka istraživanja 

započinje Stjepan Vuković 1928. godine 

i provodi ih uz prekide sve do 1967. Od 

1948. s njim započinje suradnju naš čuveni 

paleontolog Mirko Malez tada student 

geologije koji opsežna istraživanja 

provodi sve do 1981. godine. Prije istraživanja 

špilje su bile zatrpane špiljskim 

sedimentima, niske i teško prolazne, te su 

njihove prave dimenzije otkrivene tek sustavnim 

iskopavanjem. Nađena je iznimno 

bogata kvartarna fauna s oko 170 vrsta 

pleistocenskih i holocenskih kralješnjaka, 

najbogatija paleofaunska zbirka ovih kralješnjaka 

u Hrvatskoj. Ipak, najvažniji su 

nalazi skeletnih ostataka neanderca i njegovi 

artefakti, stari oko 40 000 godina. O 

obje špilje, a posebno o Vindiji objavljen 

je veliki broj znanstvenih i stručnih rado- 

va, s područja arheologije, paleontologije 

i paleoantropologije. Iako nisu znatnijih 

dimenzija ni ljepote, od iznimne su važnosti 

za našu znanost i kulturu pa su zaštićene 

kao paleontološko-geomorfološki 

spomenici prirode. Speleološki su daleko 

zanimljivije dvije hidrološki aktivne špilje: 

Zdenec pri Ciglaru i Cerjanska špilja. 

Prva ima podzemnu dvoranu veličine oko 

10x20 m iz koje se odvajaju dva kanala 

kojima teče voda. Ljudskom rukom voda 

je skrenuta izvan špilje gdje se akumulira 

u drvenom zdencu i služa kao pojilište 

za stoku. Cerjansku špilju, poznatu 

i kao Repnjak ili Čardak špilja čini uski 

dugački špiljski kanal kojim istječe voda. 

Ukupnom duljinom od preko 80 m ova 

špilja je najduža na području sjeverne 

Hrvatske. Novijim istraživanjima otkriveni 

su novi paleontološki lokaliteti, a 

oko Kukelja desetak krških jama. Narod 

ih naziva cinkalica, što najvjerojatnije 

potječe od običaja da se u njih bacaju 

lešine uginulih životinja. 

Tetrijebi, divokoze i alpske maćuhice 

Flora, a posebno fauna i mikoflora Ravne 

gore slabije su istražene. Ipak, floru obrađuje 

varaždinski entuzijast Dubravko Šincek 

u knjizi Biljni svijet Ivančice i Ravne 

gore, tiskanoj u Varaždinu 2003. godine. 

Šumovitost Ravne gore poznata je svim 

posjetiteljima. Ističu se sastonijen hrasta 

kitnjaka, graba, pitomog kestena, bukve, 

gorskog javora i bijelog jasena. Posebna 


83

vrijednost su reliktne sastojine autohtone 

panonske bukve i jele, te lipe i tise, koje 

još jedino rastu na dijelu Medvednice i 

Ivančice. Među biljnim vrstama posebno 

su značajni neki alpski i subalpski florni 

elementi, od kojih se ističu crnkasta 

sasa ili košunded i grozdasta kamenika, 

te ljepotom cvjetova predalpska maćuhica 

kojoj je jedino nalazište u Hrvatskoj 

Ravna gora. Treba istaknuti i vrlo bogate 

populacije naših orhideja, kaćuna, kojih 

je nađeno oko 30 vrsta. Na Ravnoj gori 

od većih sisavaca možemo sresti jelena, 

srnu, divlje svinje, lisicu, jazavca, kunu, 

od sitnijih puhove, vjeverice, lasice, zeca 

i druge. Zanimljivi su podaci o povremenim 

pojavama divokoza, posebno oko Vukovoja, 

jer je to u Hrvatskoj rijetko nalazište 

izvorne podvrste Rupicapra rupicapra 

rupicapra. Od šišmiša, koji su posebno 

ugroženi i pod zaštitom, zabilježeni su 

predstavnici rodova Myotis, Miniopterus i 

Rhinolophus. Od ptica dolaze brojne vrste 


sova, jastreba i sokolova, djetlovi i brojne 

pjevice. Već je požutio zapis iz 1887. godine 

o prisustvu tetrijeba ruševca, koji se 

ovdje gnijezdio krajem 19. stoljeća. I oni, 

kao i divokoze, čini se povremeno dolaze 

iz obližnje Slovenije, gdje postoje stalne 

populacije. Čini se da krš privlači poskoka, 

jer je Ravna gora poznata po njima. 

U Cerjanskoj špilji zabilježena je kolonija 

žutih mukača, a u ravnogorskim potocima 

ima bjelouški, ali i potočnih rakova. 

Drvene hiže i slamnate kleti 

Velika pećina je važno tipsko nalazište 

podzemne faune, jer su iz nje opisani kopneni 

jednakonožni kopneni račić Androniscus 

dentiger croaticus i kornjaš trčak 

Laemostenus schreibersi croaticus. Ove podvrste 

predstavljaju endeme SZ Hrvatske. 

Novijim istraživanjem u projektu Izrada 

speleološkog i biospeleološkog katastra 

Ravne gore kojeg od 2006. provodi Hrvatsko 

biospeleološko društvo, zabilježeni su 

brojni špiljski organizmi, pužići, rakušci, 

opilionidi, lažištipavci, kornjaši i drugi. 

Na Ravnoj gori kao u rijetko kojem kraju 

naše domovine, u brojnim raštrkanim zaseocima 

možemo naići na izvorne hiže i 

kleti, podrume i kuružnjake te druge objekte 

ruralne arhitekture. Posebno se ističe 

jednostavnost i primitivna ornamentika 

građevina. Objekti su građeni od prirodnih 

materijala, kamena, drva, slame, nabite 

gline, pruća, pa i crijepova od mješavine 

slame i gline. Prava je šteta što su velikim 

dijelom nestale vodenice koje su bile 

izgrađene na potocima, ali dobar istraživač 

s isto takvim fotoaparatom još može 

zabilježiti bezbrojne autohtone motive. 

Osim po posebnom, čak i drugim kajkavcima 

teško razumljivom narječju, poznatom 

kao bednjanski jezik, na području Ravne 

gore očuvale su se neke izvorne pasmine, 

primjerice zagorski puran. Drvodjeljstvo, 

lončarstvo, čipkarstvo ovdje je duboko 

usađeno u narodu, pa ne čudi da upravo iz 

obližnje Lepoglave potječe čuvena lepoglavska 

čipka. Na inicijativu županije Varaždinske 

počela je izrada Stručne podloge 

za proglašenje novog, regionalnog Parka 

prirode Ravna gora, koji bi eventualno 

obuhvatio i dio Maceljske gore i Ivančice. 

Nadajmo se da će jedinstveno, subalpsko i 

pomalo reliktno područje Ravne gore tako 

postati očuvanije u svim elementima prirodnih 

vrijednosti, te obnovljene arhitektonske 

i etnološke baštine. 

Tekst i snimke: Roman Ozimec


Cvijeće u srcu svijeta 

Izložba cvijeća u Ludbregu 

Prvoga vikenda mjeseca svibnja 2007. 

održana je već tradicionalna 11. izložba 

cvijeća Udruge vrtlara i cvjećara Ludbreške 

regije. Ne znamo je li se time situacija 

u svijetu globalno poboljšala, ali 

gradić Ludbreg, centar svijeta, ispunio 

se šarenim i mirisnim cvijećem. Udruga 

koja je najveća u Hrvatskoj, okuplja oko 

50 proizvođača cvijeća iz okolice Ludbrega 

te još tridesetak iz susjednih područja, 

Varaždinštine, Međimurja i Podravine. 

Članovi su svoje cvjetne proizvode 

izložili preko puta čuvenog marijanskog 

svetišta, na lijepo uređenom gradskome 

trgu. Od jutra do kasnih večernjih sati 

brojni su posjetitelji obilazili postavljene 

štandove, divili se, raspitivali, ali i 

birali i kupovali raznovrsno ukrasno bilje 

po popularnim, proizvođačkim cijenama. 

Najviše je bilo ljetnica, ali mogle su se 

naći i trajnice, raznovrsne ukrasne trave 

i sukulenti, posebno čuvarkuće. Na izložbi 

je bilo tradicionalnih cvjetnih vrsta i 

sorti, koje pamtimo još iz bakinog vrta, 

ali i najnovijih pomodnih svjetskih kreacija. 

Brojne vrste: petunije, pelargonije, 

mimulusi, fuksije, gazanije, lobelije, 

bakope ili verbene, znamo po njihovom 

latinskom nazivu, ali se iz prve, proizvođačke 

ruke moglo doznati da popularne 

begonije ovdje zovu – čmelice. Karanfili 

su klinčeki, a i brojne druge ukrasne vrste 

nose stare hrvatske nazive: gromotulja, 

mirisna kunica, papučica, vodenika, ka- 

difica, prkos, zajčeki. Pažnju su posebno 

plijenile viseće petunije – surfinije, 

koje krase gotovo svaki balkon ludbreške 

okolice, a i ovdje su visjele na svakom 

štandu. 

Kući se vraćalo punih ruku, u skladu s 

motom Udruge: Darivaj više cvijeća. Jer 

tada se jednom jedinom cvijetu istodobno 

raduju čak četiri čovjeka: onaj koji 

ga je uzgojio, onaj koji ga prodaje, onaj 

koji ga dariva i onaj koji ga dobije na 

dar! 

Tekst i snimke: Roman Ozimec 


85


Tragovima pavlina 

do održivog razvoja 

Godinama se uz ime grada Lepoglave 

nepravedno “lijepio” pridjev “zatvorski 

grad”, poradi velike kaznionice 

i zatvora, smještenog u centru grada, a 

otvorenog u doba Austrijskog carstva. 

No, uopće nije tako. Lepoglava od davnina 

kolijevka znanosti, umjetnosti i kulture 

koju su stvorili pavlini-bijeli fratri u 

14.stoljeću, a povijesnu baštinu koristi 

kao temelj održivog razvoja. Lepoglava 

je gradić u pitoresknom zagorskom pej- 

sažu sjeverozapadne Hrvatske, uz rijeku 

Bednju, nadomak glasovitog dvorca Trakošćan. 

Okruženu Ravnom gorom i Ivanščicom, 

ukupno 16 naselja nastanjuje 

oko 9.500 ljudi, a u samom gradu nešto 

manje od 4.000. Želja stanovnika je da 

Lepoglava postane turističko, kulturno i 

pastoralno središte, koji brine o svojem 

povijesnom nasljeđu i ravnomjernom 

održivom razvoju cijelog područja. 

Grad na izvoru legende 

Legenda kaže kako je u davna vremena 

kraljeva i princeza, na mjestu gdje je 

danas Lepoglava, bila gusta i tajnovita 

šuma, kroz koju je vrludala rijeka Bednja. 

Na šumske rubove ljudi su dolazili po 

drva i hranu. Na brežuljku iznad Bednje 

86 


u kamenom je dvorcu živio je “gospodar” 

s obitelji i gluhonijemom kćeri. Otac i 

kći često su ulazili dublje u šumu, do 

izvora u podnožju brda. U jednoj od tih 

šetnji, na izvoru su ugledali vučicu koja 

je dovela na pojilo svoje vučiće. Gluhonijema 

je gospodareva kći potrčala u susret 

vučićima, a otac je htio nastrijeliti 

vučicu, vjerujući da će ona, u strahu za 

svoju mladunčad, napasti gluhonijemu 

djevojku. No, iznenada je kroz šumu je 

odjeknuo veseli djevojčin smijeh, jer se 

zaigrala sa malim vučićima na izvoru. 

Kad im se uplašeni otac približio, vučica 

je s mladima otrčala u dubinu šume, a 

on je u suzama zagrlio svoju kćer, kojoj 

je prvi puta u životu čuo glas i smijeh. 

Tog je trenutka odlučio da će u ime zavjeta, 

pokraj izvora sagraditi kapelicu za 

molitvu. 

Poveznica ove legende i sadašnjosti prepoznaje 

se u rezultatima dvaju otkrića: 

u temeljima crkve Djevice Marije, unutar 

zidina Pavlinskog samostana, i nalaz 

ostataka zidina u brdu Gorica. Naime, 

početkom arheoloških istraživanja u 

sjeveroistočnom kutu samostana otkriveni 

su temelji starije crkvice, a ispod 

apside nalazi se izvor vode. Arheološkim 

iskapanjem na brdu Gorica pronađeni su 

ostaci zidina, koji potvrđuju da je tamo 

nekad bila utvrda, no još nije utvrđeno 

kojem razdoblju pripada. 

Kako i kada su stigli pavlini u 

Hrvatsku 

Pavlini (bijeli fratri, eremiti, pustinjaci) 

spominju se kao vrlo star redovnički red, 

s početka 13.stoljeća, izvorno iz Mađarske, 

a širili su se u Češku, Slovačku, Poljsku, 

u Hrvatsku (1244. god). Od dolaska 

na naše područje, pa do ukinuća reda 

(1786.g.) izgradili su 127 samostana. U 

područjima gdje su djelovali, ostavili su 

sve do današnjih dana tragove u kulturi, 

umjetnosti, obrazovanju ali i u povrtlarstvu, 

vinogradarstvu, voćarstvu, ljekarstvu 

i recepturi (ljekovito bilje). 

Za dolazak pavlina u Hrvatsku zaslužan 

je kralj Sigismund, koji je grofu Hermanu 

II. Celjskom dao porušeni stari grad na 

brdu Gorica u Lepoglavi. Grof je 1399. 

godine na tom mjestu osnovao Pavlinski 

samostan, a 1489. godine na mjestu 

manjeg drvenog samostana, izgrađena 

je gotička crkva. Naime, nekoliko godina 

prije, Turci su u “prolazu” opustošili stari 

samostan i crkvu, pa je Ivan Korvin, sin 

kralja Matije počeo obnovu i izgradnju 

nove. 

Pavlini kao prosvjetitelji i učitelji 

Na samom početku 15.stoljeća lepoglavski 

je Pavlinski samostan bio rasadištem 

obrazovanja, a uz otvaranje gimnazije, 

pavlini su od tadašnjih vlasti dobili 

dopusnicu za organizaciju školstva za 

cijelu hrvatsku i ugarsku provinciju. Uz 

osnovno opismenjavanje mjesnog stanovništva 

na hrvatskom jeziku, desetak je 

fratara i pavlina-laika vodilo i “studije” 

na latinskom (geometrija, astronomija, 

dijalektika i drugo). Lepoglavska prva gimnazija 

djeluje do Mohačke bitke 1526. 

godine, s prekidima do 1582. godine, a 

od obnove radi sustavno do 1637. godine. 

Visoki studij filozofije, pavlini su 

organizirali 1656.godine, pa je Pavlinski

samostan tijekom 17. i 18. stoljeća bio 

kulturno-znanstveno žarište Hrvatske. 

Renesansa kulture, obrtništva i 

umjetnosti 

Pavlinski samostan i pripadajuća crkva, 

u vrijeme rasta i povećavanja broja ljudi 

(nepotpuni podaci govore o razdoblju s 

više od 200 fratara i učenika) obnavljali 

su se i nadograđivali. Mijenjanjem stilova 

u umjetnosti i arhitekturi, izvorni 

gotički kompleks obogaćivan je ranobaroknim 

elementima. U izgradnju sve 

većeg kompleksa Pavlinskog samostana 

uključeni su bili i tadašnji hrvatski plemići 

Draškovići, Patačići i Ratkaji. U 18. 

stoljeću razvijala se likovna umjetnost 

i mnogi su tadašnji srednjoeuropski 

umjetnici dolazili u Lepoglavu učiti i 

raditi. Jedan od njih je bio je i pavlin 

Ivan Ranger, barokni slikar, podrijetlom 

iz Tirola. Njegovim su slikama i freskama 

ukrašena Crkva Djevice Marije, dvorane 

Pavlinskog samostana, ali i zidovi nekoliko 

manjih crkvi na brdima oko Lepoglave. 

U Crkvi Djevice Marije, sastavnom 

dijelu samostana, sačuvano je dosta slikarskih 

i kiparskih djela iznimno velike 

umjetničke vrijednosti i drugih autora, 

tadašnjih umjetnika poput drvorezbara 

Aleksija Konigera i Johannesa Vedla, 

te slikara - polikromatora Franza Kochlera. 

Pored izrazitog slikarskog rada, 

pavlini su njegovali i književni rad, a 

jedan od poznatih proizvoda književnih 

samostanskih radionica je hrvatsko-latinski 

rječnik “Gazophylacium”, pavlina 

Ivana Belosteneca iz Ozlja. Pavlini su u 

lepoglavski kraj donijeli i vještinu izrade 

“čudesne čipke”, koja je u elementima 

i danas zadržala barokne motive. Prema 

sačuvanim zapisima, čipkarenje je bio 

prvi “posao” i zarada za žensku populaciju 

stanovništva, jer je lepoglavska 

čipka bila važan detalj odjeće mondenih 

bečkih i francuskih, pa i hrvatskih plemkinja. 

Organizirana izrada lepoglavske čipke 

je svoj procvat doživjela krajem 19. 

stoljeća, kada je plemkinja Zlata Šufflay 

intenzivirala učenje i izradu čipaka. Uz 

povremene prekide izazvane društvenim 

događanjima, izrada čipke postala je tradicija 

lepoglavskog kraja. 

Održivi razvoj na temeljima povijesti 

i prirodnog bogatstva 

Ministar kulture Božo Biškupić zauzeo 

se za otvaranje Muzeja čipke u Lepo- 

glavi i poticanje da se ova vrsta umjetničkog 

obrtništva razvije i postane 

prepoznatljiva hrvatska rukotvorina na 

vrlo osjetljivom europskom tržištu. Turistička 

zajednica grada Lepoglave i 

Zadruga lepoglavske čipke već nekoliko 

godina sudjeluju i organiziraju međunarodni 

festival čipke, sa krajnjim ciljem 

UNESCO-ve zaštite ove autohtone hrvatske 

rukotvorine. 

Barokni slikar Ivan Ranger,osim što je 

obilježio zlatno doba Pavlinskog samostana, 

ostavio je svoja djela i u nekoliko 

kapelica i crkava u Zagorju. Važnost ovog 

dijela kulturne povijesti lepoglavska je 

turistička zajednica naglasila u promidžbenom 

vodiču “Putovima Ivana Ran- 

gera”. Prateći ovaj vodič, kao dio turističkog 

programa, ljubitelji umjetničkih 

delicija mogu prolaziti “Rangerov put”, 

razgledavajući umjetnine u crkvama i kapelicama 

na Ivanščici i Ravnoj gori, te 

zaokružiti umjetnikov opus u Rangerovoj 

galeriji, smještenoj u Lepoglavi. 

Prirodna bogatstva su prioritet očuvanja 

i zaštite. Atraktivna su i još neistražena 

područja poput Mačkove spilje (bogato 

nalazište fosila), Punikve (oko 10 km 

istočno od Lepoglave nalazište je najstarijih 

tragova ljudskog obitavanja na 

Balkanu) te spilje Vindije. 

U tijeku je i istraživanje radi zaštite područja 

Kamenog vrha (Gaveznice), odno- 

sno ostataka fosilnog vulkana (približno 

22 milijuna godina starog). Dosadašnji 

rezultati geoloških istraživanja pokazali 

su da je ovo područje poznato i kao prvo 

otkriveno nalazište poludragog kamena 

ahata u Hrvatskoj, kojeg su otkrili i koristili 

pavlini. Uz Gaveznicu, oživljena je 

i legenda o “šumskoj vili”, slapu i izvoru 

brdske vode koji planinarsko-biciklističkim 

stazama Gorice i Ivanščice vraća 

bajkovitost legendi. 

Dakle, nakon 600 godina od dolaska bijelih 

fratara-pavlina i njihovog “unošenja” 

kulture, znanosti, obrtništva i umjetnosti 

u lepoglavski kraj, suvremena je lokalna 

zajednica u Lepoglavi prepoznala da je 

njihov razvoj uspješan samo ako iskoriste 

potencijale koje im je ostavila povijest. 

Tragom Strategije gospodarskog razvoja 

i statusa brdsko-planinskog područja sa 

stalnim izvorima prihoda usmjerenim u 

razvoj, lokalna i regionalna samouprava 

iskoristila je sredstva iz CARDS-a za 

projekt “Turističko kulturno informativni 

centar Lepoglava”, namijenjen rekonstrukciji 

i prenamjeni “društvenih” gradskih 

zgrada u kompleks multifunkcionalnog 

centra, odnosno središte kulturnog, 

ekonomskog i gospodarskog razvoja lepoglavske 

regije. Takav značaj je nekad 

imao i Pavlinski samostan. 

Tekst i snimke: Liljanka Mintoš Svoboda 

EKO REVIJA 87 

eco review


Hrvatske autohtone pasmine na 

poštanskim markama 

ovogodišnjoj seriji hrvatskih po- 

U štanskih maraka “Hrvatske autohtone 

pasmine” izdane su tri marke 

posvećene našim autohtonim domaćim 

životinjama. 

Istarsko govedo 

Istarsko govedo, zvano još i boškarin, 

uzgaja se uglavnom u Istri, iako se nekoliko 

primjeraka može naći i drugdje 

na sjevernom Jadranu. Zahvaljujući snažnoj 

konstituciji i gruboj građi životinje 

su ponajprije iskorištavane za rad pri 

obradi zemlje i vuči kola, a manje radi 

dobivanja mlijeka i mesa. Istarsko govedo 

je mirna, poslušna i snažna životinja, 

dobro prilagođena uvjetima života 

na oskudnim pašnjacima Istre. Tijekom 

više desetljeća istarsko govedo su iz 

njegova dugogodišnjeg staništa potiskivali 

mehanizacija i druge pasmine 

goveda, tako da je potkraj 20. stoljeća 


gotovo nestalo. Danas njegova populacija 

broji 350 krava i 18 bikova (Godišnje 

izvješće za 2005. godinu, HSC, 

2006.). Godine 1989. osnovan je Savez 

uzgajivača istarskog goveda u Višnjanu, 

a njegovi članovi se do današnjih dana 

brinu o očuvanju te izvorne pasmine 

goveda. Devedesetih godina Hrvatski 

sabor prihvatio je mjere poticanja 

uzgoja i držanja čistokrvnih grla što 

predstavlja veliku pomoć u očuvanju 

izvornih pasmina. Unatoč dosadašnjem 

radu u očuvanju istarskoga goveda, ono 

još ima status pasmine u opasnosti od 

izumiranja prema FAO klasifikaciji. 

Posavski konj 

Hrvatski posavac ili posavski konj je 

snažan, temperamentan, ali i poslušan, 

srednje teški radni konj. Predstavlja 

spoj velikih europskih ratnih konja i 

manjih, pokretljivijih orijentalnih ko- 

Motivi: istarsko govedo 2,80 kn - posavski konj 3,50 kn - dalmatinski magarac 5,00 kn 

Autori: Ana Žaja-Petrak i Mario Petrak, dizajneri iz Zagreba 

Tiskara: “Zrinski”, Čakovec 

Naklada: 200.000 x 3 

Datum izdanja: 20.3.2007. 

Marke su tiskane u arcima od 20 maraka. 

Izdane su i prigodna omotnica prvoga dana (FDC) te tri maksimum - karte. 

nja. Razlog tomu je što je nastao na 

području slivnog toka rijeke Save, od 

Zagreba do Županje, gdje je u prošlosti 

dolazilo do sudara različitih civilizacija. 

Najveći dio današnje populacije hrvatskog 

posavca nalazi se na području 

Parka prirode Lonjsko polje. Sedamdesetih 

godina 20. stoljeća populacija je 

brojala oko 12.500 grla. U prošlosti je 

posavski konj korišten pri izvlačenju 

hrastovih trupaca iz stoljetnih šuma, 

vukao je brodove i skele, nosio jahače 

te vukao kola. Danas više nema vrijednost 

toliko kao radna životinja koliko 

kao konj za rekreaciju i terapijsko jahanje, 

a još veću važnost ima za održanje 

krajolika u kojem je nastao. Nekada su 

životinje obitavale u stadima s više od 

2.000 grla dok se danas smatra da su 

stada od dvjestotinjak životinja velika. 

Ukupan broj grla pod selekcijskim obuhvatom 

je 3.321 (Godišnje izvješće za

2005. godinu, HSC, 2006.). Premda 

se uvelike radi na očuvanju ove pasmine, 

posavski konj i dalje je ugrožen, 

pogotovo izvozom velikog broja 

životinja radi dobivanja konjskog 

mesa. U očuvanju su znatnu ulogu 

odigrale udruge uzgajivača hrvatskog 

posavca, ali i država sa svojim novčanim 

poticajima. 

Dalmatinski magarac 

Magarac je pripadnik porodice konja, 

a u Hrvatskoj je udomaćen iz dva 

danas živuća izvorno afrička oblika: 

nubijskoga divljeg magarca i somalijskoga 

divljeg magarca. Na područje 

Hrvatske, na obale Jadranskog mora, 

došao je razvojem trgovačkih veza sa 

starim civilizacijama Perzije, Egipta i 

Grčke. Današnji magarac plod je više 

prirodne selekcije nego odabira čovjeka. 

Opstao je stoljećima u iznimno 

teškim uvjetima držanja i hranidbe, 

te je zato znatno niži, manji od izvornih 

oblika. Dalmatinskog magarca još 

nazivaju i primorsko-dinarski magarac 

te ga, kao što mu i ime govori, 

možemo naći od planinskih nizova na 

sjeveru (Velebit, Dinara…) do otoka 

na jugu naše domovine. Zbog svoje 

velike izdržljivosti i skromnosti koristio 

se kao radna snaga, prije svega 

za prenošenje tereta, jer može nositi 

teret i do 120 kg nekoliko kilometara. 

Najbolje rezultate u radu imao 

je u krševitim krajevima u priobalju 

i na otocima. Magarac je idealan 

pomoćnik i radna životinja, izrazito 

ustrajan u radu, što je u suprotnosti 

s predrasudama da je tvrdoglav i lijen. 

Još prije pedesetak godina populacija 

magaraca bila je vrlo brojna 

(oko 40000). Danas populacija svih 

magarca (80% svih magaraca u Hrvatskoj 

su dalmatinski magarci) pod 

selekcijskim obuhvatom iznosi oko 

1100 jedinki. Prema nekim procjenama 

smatra se da ih sveukupno nema 

više od otprilike 2000 grla. Država 

potiče držanje magaraca isplatom 

novčanih poticaja te je to, uz poticanje 

obiteljskih gospodarstava, 

jedini način da magarac opstane kao 

tradicija našeg primorja i kao turistička 

atrakcija. 

Edita Gregurić Cvenić 

Na Trgu bana Jelačića u Zagrebu 

otvoren je Markov sajam. Tako je 

Trg u četvrtak 17. svibnja 2007. postao 

poprištem zabave i veselja. Markov sajam 

je simbol povratka tradiciji i muzejska 

slika grada u starim vremenima. 

Mušketiri, vitezovi i dame stvorili su 

muzejsku sliku iz davnih vremena prošetavši 

glavnim zagrebačkim trgom. 

Prvi Markov sajam održan je za blagdan 

Sv. Marka 1256. godine na trgu uz Crkvu 

sv. Marka. 

Kasnije se, kroz stoljeća, prostor trgovanja 

na Trgu sv. Marka sužavao, a 

sajmovanje pomicalo s jednog dijela 

grada u drugi. S Gradeca se zakoračilo 

na ondašnji Manduševac, kasnije preimenovan 

u Jelačić plac. Osim asocijacije 

na prošlo vrijeme, prikazani su 

brojni stari zanati, običaji i trgovanje. 

Na tridesetak štandova predstavili su 

se obrtnici koji su zadržali stare recepture 

i način izrade, pa su tako kovači 

pokazali svoju vještinu u zagrijavanju 

željeza pretvarajući ga na nakovnju u 

potkovicu sreće. Bili su tu i drevni bačvari 

s bačvama za vino. Moglo se vidjeti 

kako nastaju šestinski kišobrani i 

suncobrani, saznati da kišobrani potječu 

iz Španjolske, a da su ih Šestinčani 

u 19. stoljeću udomaćili zbog boja koje 

odgovaraju šestinskim nošnjama. Najbrojniji 

su bili medari, svjećari, kožari, 

stolari, košari… 

Novost koja je privukla najmlađe bio 

je eko-vrtuljak na ručni pogon s četiri 

košare. 


»KAK SU ŽIVILI NAŠI STARI« 

Gomila ljudi okupila se i oko kraljevske 

notarice. Ana Pleskalt, profesorica 

glazbe iz Koprivnice, Zagrepčanima 

je predstavila zanat 

koji je postojao prije 650 godina. 

Za vrijeme vladavine Ludovika I. Anžuvinca, 

Koprivnica je postala slobodni 

kraljevski grad. Tada je na njegovom 

ulazu sjedila notarica, osoba koja je 

potpisivala dopusnicu boravka u gradu. 

Notarica je Zagrepčanima, za simboličnu 

svotu, krasopisom potpisivala 

ulaz u Koprivnicu. Ona je treća po redu 

notarica u Hrvatskoj od njih ukupno 

četiri. Osim nje postoje notarice u Ludbregu, 

Varaždinu i Krapini. Iznenađenje 

su na Trgu bili mušketiri iz Slovačke i 

Koprivnice, koji sa svoja dva metra visine 

i u zanimljivim kostimima, nisu 

prošli nezapaženo. Prošetale su i dame 

u prekrasnim starinskim haljinama i s 

frizurama iz davne prošlosti. 

Iako je sajam trajao samo četiri dana, 

bio je zanimljiv, sadržajan i maštovit, 

tako da su prolaznici zastali, pogledali, 

naučili i spoznali nešto o tome “kak su 

živili naši stari”. 

Tekst i snimke: Nikolina Jurković 


89


90 

O autoru 

Fabijan Knežević rođen je u Zagrebu 

1953. godine, 1971. maturirao je 

na VI. gimnaziji u Zagrebu, a 1978. 

godine završio studij medicine na 

Medicinskom fakultetu u Zagrebu. 

Specijalistički ispit iz patološke anatomije 

položio je 1985. godine, 1991. 

g. magistrirao, a 2002. g. doktorirao. 

Radi kao voditelj službe za patologiju 

na Klinici za tumore u Zagrebu, te 

kao docent za predmet patologija na 

Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 

studentskih dana slika, a protekle četiri 

godine izlaže računalnu grafiku. 


IZLOŽBA - KNEŽEVIĆ 

Caffe kulturnom središtu “Zeus Fa- 

U ber” na zagrebačkim Oranicama (Trg 

101. brigade 1), u svibnju je otvorena 

četvrta samostalna izložba računalnih 

grafika liječnika Fabijana Kneževića. 

Caffe kulturno središte “Zeus Faber” je 

po arhitekturi, dizajnu i namjeni jedinstven, 

moderan prostor, smješten u središtu 

novoizgrađenih POS-ovih zgrada, 

čiji vlasnik Miro Andrić pokušava stvoriti 

nešto više od običnog caffea u ovom dijelu 

grada. Budući da Fabijan Knežević 

u svojim radovima često koristi teme iz 

okoliša, ekologije i arhitekture, njegove 

računalne grafike su se tematski izvrsno 

uklopile u iluziju podmorja koju je arhitekt 

Andrija Rusan kreirao modrim i valovitim 

stropovima u ovom prostoru, kao i 

u cijeli okoliš koji je još u izgradnji. 

O likovnom stvaralaštvu Fabijana Kneževića 

likovna kritičarka Iva Körbler je 

u predgovoru izložbe napisala: Iznimno 

velike kreativne i tehničke mogućnosti 

računalne grafike danas podjednako 

privlače akademski školovane grafičare 

i likovne entuzijaste iz drugih manje ili 

više srodnih profesija. Računalni programi 

odavno su napustili domenu grafičkog dizajna 

i pripreme za tisak, te kao jednakovrijedni 

umjetnički alat, sredstvo i medij 

postavili nove granice likovno-estetske 

kvalitete. Relativna lakoća u ovladavanju 

računalnim programima za nastanak jednog 

umjetničkog djela računalne grafike 

uz dostupnost računala i računalnih 

aplikacija zainteresiranu korisniku, nametnula 

je stanovitu nužnost definiranja 

kodeksa računalne grafike, kao i određi-

vanja elemenata po kojima je neko djelo 

zaista umjetnička računalna grafika, a 

koje je tek ispis na papiru s računala. 

Ne ulazeći u tehničke detalje, čak i kada 

je pred nama djelo računalne grafike bez 

vrlo zahtjevnih trodimenzionalnih bravura 

i efekata svjetla i sjene, kombiniranja 

nekoliko različitih aplikacija, i sl. uvijek 

ćemo na kraju pažnju koncentrirati na 

opći likovni dojam, kompoziciju odabrana 

motiva, emotivnu komponentu slike i već 

spomenutu estetsku razinu. 

Kod Fabijana Kneževića odluku “za figuraciju” 

ili “prema apstrakciji” također 

nije potrebno donositi: danas je sve više 

likovnih profesionalaca koji svjesno prelaze 

iz figuracije u apstrakciju i obratno, 

dokidajući time idejno-estetska ograničenja 

koja mogu proizlaziti iz jedne i druge 

krajnosti. Umjetnost se danas ponovno, i 

sve više, tretira kao vesela (ali odgovorna) 

igra, koja bi trebala biti satisfakcija i 

svojevrsna emotivna terapija za umjetnika 

i promatrača podjednako. 

U posljednje dvije godine pratimo stalnu 

uzlaznu putanju unutar ovoga opusa 

računalnih grafika, gdje se do sada formiralo 

nekoliko istaknutih grupa motiva 

koji zanimaju autora: bez obzira radi li se 

o blago reduciranom realističkom prikazu 

motiva biljnog i morskog svijeta, motivima 

velegrada, maštovitim robotima i mitskim 

ratnicima, likovnim kompozicijama inspiriranima 

glazbom ili suptilnim i elegantnim 

prikazima sakralne tematike, Fabijan Knežević 

u novim radovima više inzistira na 

postizanju kolorističke atmosfere prikaza, 

i građenju pažljivo odmjerene kompozicije 

kadra. Modernistički utjecaj europskog slikarstva 

prve polovice 20. stoljeća obilježio 

je u velikoj mjeri viđenje i senzibilitet Fabijana 

Kneževića, no umjesto vizualne kakofonije 

citata nekih ranijih razdoblja, računalna 

podrška kod ovoga autora pretvara 

se u pažljivo korišteno sredstvo postizanja 

likovne ravnoteže, mjere i invencije. 

Priredila: Lidija Tošić 

Fotografije: Fabijan Knežević 

EKO REVIJA 91 

eco review


OSKUDNA VODA 

Vandana Shiva: Ratovi za vodu. 

Privatizacija, zagađivanje i profit. Orig. 

Water Wars: Privatisation, Pollution 

and Profit. Preveo Igor Grbić. Zagreb, 

DAF, 2006. 

Čak 80% ljudskog tijela čini voda i bez 

tog kemijskog spoja koji čine dva atoma 

vodika i jedan atom kisika nezamisliv 

je život na našemu planetu, kojemu upravo 

voda daje karakterističnu plavu boju. 

No, 97,2% vode na zemlji je slano, jer 

se nalazi u morima i oceanima. Od ukupne 

količine slatke vode na zemlji, dio je 

zarobljen u ledu, dio se nalazi u podzemlju, 

a tek manje od 1% raspoloživo je 

za ljudsku uporabu. Iako neki teoretičari 

upozoravaju da nas u ne tako dalekoj budućnosti 

čekaju ratovi zbog vode, kao što 

se u dvadesetome stoljeću ratovalo zbog 

nafte, Vandana Shiva navodi vodu kao 

jedan od uzroka brojnih prošlih ratova i 

sukoba. Zbog rijeke Colorado sporili su 

se Meksiko i Sjedinjene Američke Države; 

Turska, Sirija i Irak oružano su se razračunavali 

zbog Tigrisa i Eufrata; rat između 

Izraelaca i Palestinaca vodio se, između 

ostaloga i zbog rijeke Jordan. U Africi je 

sporan Nil, u sukobima Indije i Pakistana 

Ind, itd. 

O knjizi Biopiratstvo Vandane Shiva, indijske 

fizičarke odane ekološkom aktivizmu, 

pisali smo u prošlom broju Eko revije. Riječ 

je autorici koja je za svoj rad dobila 

alternativnu Nobelovu nagradu za mir, a u 

svojim se brojnim knjigama bavi širokim 

rasponom problema suvremenoga svijeta, 

o čemu govore naslovi nekih njezinih knjiga: 

Preživljavanje (1989.), Nasilje zelene 

revolucije (1992.), Monokulture uma: bioraznolikost, 

biotehnologija i poljoprivreda 

(1993.), Ukradena žetva: preotimanje 

svjetskih zaliha hrane (2000.), Zaštita ili 

krađa: kako razumjeti intelektualno vlasništvo? 

(2001.). No jedan od najvažnijih 

problema suvremenoga svijeta jest voda 

i pitanje prava na vodu. Hrvatska ima tu 

sreću da posjeduje izdašne vodne resurse, 


no to nije slučaj u svim dijelovima svijeta. 

Nažalost, loše gospodarenje vodom stvorilo 

je probleme u nekim krajevima gdje 

je vode uvijek bilo u dovoljnim količinama. 

Iako Vandana Shiva najviše govori o 

problemima svoje domovine Indije, ona 

razmatra i elemente pravne regulative na 

svjetskoj razini, političku pozadinu otvorenih 

ili prikrivenih sukoba za vodu, tendenciju 

privatizacije vodnih resursa. Osnovno 

pitanje koje postavlja jest tko zapravo ima 

pravo na vodu. Kao i u njezinoj prethodnoj 

knjizi Biopiratstvo, Vandana Shiva u negativnom 

kontekstu govori o Svjetskoj banci, 

Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i 

globalizacijskim trendovima koje one podupiru. 

Ona smatra da je “Svjetska banka 

odigrala jednu od vodećih uloga u stvaranju 

nestašice i onečišćenosti vode”, a 

vodu smatra unosnom robom čije se tržište 

procjenjuje na bilijun dolara. Velike međunarodne 

korporacije (primjerice Monsanto) 

nastoje steći nadzor nad tim profitabilnim 

tržištem. Stajalište Vandane Shiva je da 

privatizacija narušava demokratsko pravo 

ljudi na vodu i to obilato potkrepljuje 

primjerima privatizacije javnih vodoopskrbnih 

sustava koja nije poboljšala, već 

pogoršala stanje u vodoopskbi. Slučajevi 

Čilea ili Južnoafričke Republike pokazuju 

da je voda iz javnih vodovoda nakon privatizacije 

drastično poskupjela i postala 

nedostupnom siromašnijim slojevima pučanstva, 

došlo je do otpuštanja radnika, 

dok je u isto vrijeme voda postala nečistom. 

No Svjetska banka i WTO nastavljaju 

podupirati takvu politiku pa je sve više 

zemalja prisiljeno na privatizaciju vode. 

Svjedoci smo kako se u sve više zemalja 

svijeta javlja oskudica vode. Shiva navodi 

podatke da je 1998. bila riječ o dvadeset 

osam zemalja koje nemaju dovoljno vode. 

No bliske 2025. taj bi broj mogao iznositi 

pedeset šest zemalja ili osamsto sedamnaest 

milijuna žitelja. Na tom je popisu 

i Indija. Autorica pritom ispovijeda kako 

je osobno svjedočila pretvaranju Indije 

iz zemlje bogate vodom u zemlju bez 

dovoljno vode. Brojni su uzroci koji su 

doveli do takvog stanja: izgradnja velikih 

brana i preusmjeravanje vode, bušenje 

vodonosnih naslaga u slivovima, zelena 

revolucija u poljoprivredi, odnosno uvođenje 

poljoprivrednih kultura koje gutaju 

vodu (poput eukaliptusa), industrijska 

sječa šuma, rudarstvo, zagađivanje, itd. 

U svakom slučaju, nije se vodilo računa 

o hidrološkom ciklusu nekog kraja i 

prirodnim resursima, već se uzimalo više 

no što priroda može podnijeti. Indijski 

primjeri mogu nas poučiti da obilje vode 

nije samo po sebi razumljivo, već da loše 

gospodarenje vodnim resursima može 

imati teške posljedice. 

Nasuprot monopola multinacionalnih korporacija, 

Shiva zagova demokraciju vode, 

jer je voda zajednički resurs koji treba 

biti dostupan svima. Riječ je zapravo o 

dvije sukobljene paradigme kad je u pitanju 

voda: tržišnoj i ekološkoj. Shiva je 

svakako na strani ove druge. Njezina je 

poruka: “Ne možemo opstati kao vrsta 

ako se pohlepa povlašćuje i štiti te ako 

ekonomija pohlepnih postavlja pravila 

tome kako ćemo živjeti i umirati.” Samo 

istinska demokracija može garantirati 

pravednost kad se radi o korištenju ključnog 

prirodnog resursa kao što je voda. 

Ružica Cindori

EKO-FOTKA 

2007. 

Pod pokroviteljstvom Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku učinkovitost Osnovna 

škola Ferdinandovac, međunarodna ekoškola, 

šesti je put organizirala natječaj za 

učeničku fotografiju EKO-FOTKA 2007. Svrha 

je tog natječaja poticanje i razvijanje ljubavi 

za prirodne ljepote zavičaja, razvijanje 

kritičkog mišljenja prema tendencijama koje 

narušavaju prirodnu ravnotežu te osvješćivanje 

potrebe da je svaki pojedinac dužan 

živjeti u suglasju s prirodom. Natječaj se 

raspisuje na razini svih osnovnih škola u 

Republici Hrvatskoj i u njemu mogu sudjelovati 

učenici viših razreda. Ovogodišnji natječaj 

imao je dvije teme: Svitanja i sumraci 

u mojem zavičaju i Ovo nanosi bol našoj 

majci Prirodi. 

Na natječaj je pristigao 1361 uradak iz 108 

osnovnih škola. Stručno prosudbeno povjerenstvo 

izabralo je 183 fotografije koje su 

izložene na izložbi u Osnovnoj školi Ferdinandovac 

u povodu Dana planeta Zemlje. 

Među izabranim radovima u svakoj temi 

dodijeljena je jedna zlatna plaketa, dvije 

srebrne, tri brončane te tri pohvale. U temi 

“Svitanja i sumraci u mojem zavičaju”, 

zlatnu plaketu osvojio je Boris Gregurek 

iz OŠ Sveta Marija, fotografijom “Zalazak 

na jezeru”. Srebrne plakete osvojili su: Filip 

Gadler iz OŠ Eugena Kumičića iz Velike 

Gorice i Renata Šamija iz OŠ “Visoka” iz 

Splita. Brončane plakete osvojili su: Filip 

Tomašević iz OŠ Vukomerec iz Zagreba, Ivan 

Sinek iz Prve osnovne škole iz Bjelovara i 

Anđela Nikolić iz OŠ Frane Petrića iz Cresa. 

Pohvaljeni su: Ivan Škulić iz OŠ “Centar” iz 

Rijeke, Rajko Milašinović iz OŠ Grgura Karlovčana 

iz Ðurđevca i Jure Zelenika iz OŠ 

Julija Benešića iz Iloka. 

U temi “Ovo nanosi bol našoj majci Prirodi”, 

zlatnu plaketu osvojio je Šime Perkušić iz 

OŠ fra Pavla Vučkovića iz Sinja, fotografijom 

“Kotač sudbine”. Srebrne plakete 

osvojili su: Doroteja Juratović iz OŠ Braća 

Radić iz Koprivnice i Antonia Janković iz OŠ 

Kloštar Podravski. Brončane plakete osvojili 

su: Katarina Ivković iz OŠ Vladimir Nazor iz 

Škabrnje, Ana Cikač iz OŠ Vladimir Nazor 

iz Križevaca te Dajana Bulog iz OŠ Knez 

Trpimir iz Kaštel Gomilice. Pohvaljeni su: 



93


David Igrec iz OŠ Sveta Marija, Adrijana 

Dolenec iz OŠ Mihovil Pavlek Miškina iz 

Ðelekovca i Mate Brekalo iz OŠ Eugena 

Kvaternika iz Velike Gorice. 

Dobitnici su plaketa i nagrađeni vrijednim 

knjigama te poklon paketima. 

Prema broju izabranih te nagrađenih i 

pohvaljenih radova, najuspješnija je škola 

u ovogodišnjem natječaju OŠ fra Pavla 

Vučkovića iz Sinja koja uz priznanje 

dobiva i nagradu, digitalni fotoaparat. 

Najaktivnije su škole, odnosno škole koje 

su poslale najviše radova: OŠ Dragutina 

Domjanića iz Zagreba, OŠ Kloštar Podravski 

te OŠ Vojnić. 

Stručno prosudbeno povjerenstvo koje 

je radilo u sastavu: Željko Car, umjetnički 

fotograf, Franjo Horvat, povjesničar 

umjetnosti te Božica Jelušić, pjesnikinja 

i ekologinja istaknulo je da i ovogodišnji 

natječaj potvrđuje da je medij 

fotografije vrlo popularan među mlađim 

naraštajima, ali i da se ciljevi natječaja 

ostvaruju. Vještim odabirom motiva sudionici 

su pokazali da su zavoljeli prirodu 

jer je promatraju s užitkom i vješto ka- 

driraju okom fotoobjektiva. Usađivanje 

ljubavi prema okolišu mladima preduvjet 

je njegova očuvanja, racionalnoga 

korištenja svih oblika energije te proizvodnju 

energije iz obnovljivih izvora 

poput sunca, vjetra ili vode kroz manje 

protočne hidroelektrane. Osim toga, u 

temi B pokazali su da boli i njih što i 

Majku Prirodu te je za očekivati da će 

reći odlučno NE glomaznom otpadu u 

šumi ili rijeci, proizvodnji bez pročistača 

i mamutskim hidroelektranama koje 

narušavaju ekosustav. 

Novinarska skupina “Lastavica” OŠ 

Ferdinandovac 


Knjižica o održivoj energiji za djecu 

Djeca u osnovnim školama od sada 

imaju priliku na zabavan način saznati 

najvažnije informacije o obnovljivim 

izvorima energije iz knjižice koju 

je objavila udruga DOOR (Društvo za 

oblikovanje održivog razvoja). Knjižica 

na 23 ilustrirane stranice u boji, djeci 

na jednostavan način objašanjava što 

je energija, što su obnovljivi, a što 

neobnovljivi izvori energije. Originalni 

crteži i ilustrirani simpatični likovi 

objašnjavaju kako se sunčeva energija 

može iskoristiti za zagrijavanje kuće, 

pokretanje raznih uređaja, kako iskoristiti 

energiju vjetra, kako radi hidroelektrana 

i zašto je 

hidroenergija dobra 

a koje su njezine 

negativne strane. 

Opisane su i energija 

mora, geotermalna 

energija i biomasa, 

a svakom izvoru 

energije posvećene 

su dvije stranice. 

Autori publikacije 

Vesna Bukarica i Robert 

Pašičko uspjeli 

su u ovoj knjižici 

na popularan način 

djeci prenijeti sve važne informacije o 

nastanku i upotrebi energije te utjecaju 

njezine proizvodnje i potrošnje na okoliš. 

Iako prilagođena djeci, knjižica je 

odličan podsjetnik starijima koji djeci 

mogu pomoći u ispunjavanju zadataka 

koje su autori osmislili da bi dodatno 

zainteresirali za proučavanje energije. 

“Jedna od najznačajnijih zapreka pojačanom 

korištenju obnovljivih izvora 

energije jest nedovoljna razina znanja 

o njima. S obrazovnim bi aktivnostima 

iz ovog područja trebalo započeti još u 

osnovnoj školi, kako bi djeca na zanimljiv 

način dobila ispravne informacije 

o obnovljivim izvorima energije i od 

malih nogu razvila svijest o energetskim 

pitanjima.”, rekao je Rober Pašičko, 

suautor knjižice. 

Posebnu vrijednost ovoj knjizi daju lijepi 

i simpatični rukom nacrtani crteži 

koje su Martina Nemet i Martina Perkunić 

računalno obradile i pripremile za 

tisak. Projekt je financirala tvrtka Hol- 

cim Hrvatska, a trenutno je u pilot-fazi 

tako da su knjižice u tiskanom obliku 

podijeljene djeci u osnovnim školama 

Labina i Labinštine. Kako saznajemo od 

suautora Roberta Pašička udruga će potražiti 

druge donatore uz pomoć kojih 

bi ovu korisnu publikaciju otisnuli i za 

druge zainteresirane škole u Hrvatskoj. 

Do tada knjižicu je moguće preuzeti u 

PDF obliku sa web stranice www.mojaenergija.hr/klinci. 

DOOR je nevladina udruga koju je osnovala 

multidisciplinarna grupa stručnjaka 

- inženjera, ekonomista, stručnjaka zaštite 

okoliša, sociologa i drugih - opredijeljenih 

za održivi 

razvoj, a inicijativa 

je potekla od istraživača 

s područja 

energetike i okoliša 

zaposlenih na Fakultetuelektrotehnike 

i računarstva 

u Zagrebu. Njihova 

misija je promicanje 

održivog razvoja 

u svim segmentima 

društva, a posebice 

u energetici u Hrvatskoj. 

Udruga je 

do sada provela brojne projekte. Projektom 

“Sunce u Istri” DOOR je promovirao 

povećanje uporabe energije sunca u 

domaćinstvima i hotelima istočne obale 

Istre. Izrađen je letak “Solarni kalkulator” 

koji navodi osnovne činjenice o 

uporabi energije Sunca za grijanje vode i 

omogućava jednostavan proračun isplativosti 

ulaganja u potrebnu opremu. 

Od aktualnih ističe se internet projekt 

MojaEnergija.hr koji pruža informacije i 

novosti vezane uz aktualne teme i trendove 

u energetici i daje uvid u osnove 

energetike, upotrebu energije, utjecaju 

energetike na okoliš. Na webu se nalazi 

mnoštvo sadržaja o izvorima energije, 

savjeti kako štediti i učinkovitije koristiti 

energiju, informacije o klimatskim 

promjenama i zaštiti ozonskog omotača. 

Sponzori ovog projekta su među 

ostalima i Ministarstvo zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva te 

Zavod za visoki napon i energetiku. 

Tekst i snimke: Kruno Kartus

Lidija Tošić: PM Sanader at the 

contract signing in Virovitica (page 3) 

At its session in the Virovitičko-podravska 

County, the Government backed several 

local projects including the new water 

supply system project and the water quality 

protection project. Those 228, 5 million 

kuna projects are to be completed by 

2011. The Government wishes to assist 

Virovitica, Slatina, Pitomača, Suhopolje 

and several other municipalities in the 

development of communal infrastructure 

in their new business zones. Before the 

Government session, the PM and his associates 

witnessed the signing of the agreement 

for co-financing projects aimed at 

the environmental protection, energy efficiency 

and the use of renewable energy 

sources. The projects are worth a total of 

7, 1 million kuna. The Environmental Protection 

and Energy Efficiency Fund has to 

date granted a total of 49, 8 million kuna 

for 32 environmental projects. In the course 

of his visit to Virovitica, the PM opened 

the new furniture factory Javorović, worth 

three million kuna. “Three years ago, we 

decided that Croatia would no longer export 

only timber, but also finished wood 

products. Our efforts were successful and 

this year we have exported billion dollars 

worth of furniture”, stressed Sanader. 

(Ž. B.): Polluters pay the damages 

(page 4) 

In mid-April, the Government has sent 

to the Parliament the draft Law on Environmental 

Protection, drawn up by the 

Ministry of Environmental Protection, 

Physical Planning and Construction. The 

bill was nicknamed the “little environmental 

constitution” and is to replace the 

existing environmental act of 1994. That 

exceptionally important law, harmonized 

with the EU acquis, establishes the goals 

and principles of environmental protection 

which have not yet been regulated. It 

also delineates and regulates the issues 

which should be uniformly defined for all 

aspects of the environment. It governs all 

areas of environmental protection: protection 

of air, water and soil quality, waste 

management, water management, noise 

pollution, chemical pollution, monitoring, 

reporting on the state of the environment, 

sustainable development, and 

climate change. The bill envisages the 

introduction of environmental permits 

for large industrial facilities like refineries 

or power plants (there are some 150 - 160 

such facilities in Croatia). Incorporated in 

the bill are the principles of seven EU environmental 

directives and several international 

protocols and conventions. The bill 

aims to increase the public participation in 

the decision-making process and improve 

the access to environmental information. 

Lidija Tošić: Germany praises Croatian 

environmental efforts (page 6) 

European Union environment ministers 

gathered in German Essen to discuss 

how new technology can help slow global 

warming and create jobs. German 

Environment Minister Sigmar Gabriel, 

the current Chair of the Council, visited 

the Međumurje Tehnix Company’s stand 

at the trade fair, accompanied by the Croatian 

State Secretary for the Environment 

Nikola Ružinski and the Head of the Environmental 

Protection and Energy Efficiency 

Fund Vinko Mladineo. Gabriel stressed 

that Croatia had achieved considerable 

progress in the field of environmental 

protection. In a relatively short period, 

exceptional environmental benefits were 

achieved, especially in the field of management 

of specific waste types. Nevertheless, 

the environment chapter in EU negotiations 

is highly demanding and large 

investments are still required for Croatia to 

adopt and implement European environ- 

mental standards. Gabriel envisages that 

the Southeast European countries would 

have to earmark additional 50 - 60 billion 

euro for environmental projects. 

Lidija Tošić: Macedonian delegations 

visits the Fund (page 6) 

The Macedonian government delegation, 

headed by the Macedonian State Secretary 

for Environmental protection Dejan 

Panovski, paid the official visit to the 

Croatian Environmental Protection and 

Energy Efficiency Fund. As Macedonia has 

not yet established such a Fund, Panovski 

expressed his interest in the Fund’s structure, 

financing and system of operation, 

so that Macedonian legislation could follow 

the Croatian example. Panovski concluded 

that the Croatian experiences and 

successful projects could be successfully 

implemented in Macedonia and that the 

two countries would continue their cooperation 

in the field of environmental 

protection and energetics. 

Lidija Tošić: CroPak 2007. (page 7) 

For the fourth time, the Zagreb-based Tectus 

Company has organized the CroPak 

Award Ceremony at the Plitvice Lakes, 

under the auspices of the Environmental 

Protection and Energy Efficiency Fund. The 

CroPak is the best packaging award. More 

than 200 nominated products competed 

in eight categories (49 individual products 

and 13 product series). The winner of this 

year’s “packaging Oscar” was the re-designed 

Jamnica’s water bottle with a bottle 

carrier - it won 95% of a total points. This 

year’s laureates will enter the Worldstar 

Award for Packaging Excellence Competition. 

In 2006, that prestigious international 

award was granted to the CroPak’s 

laureate - olive oil bottle manufactured 

by the Brachia Company from the Island 

of Brač and designed by the Tridvajedan 

Design Studio. A three-day international 

symposium on packaging, branding, marketing 

and brand protection was held at 

the Plitvice Lakes. At the symposium, the 

results of the Croatian Packaging and Waste 

Packaging Ordinance were presented, 

with the special emphasis on its favorable 

environmental impact. 

Vesna Cetin: The COAST Project (page 8) 

The COAST Project, conducted by the 

Ministry of Environmental Protection, 

Physical Planning and Construction in cooperation 

with the United Nations Development 

Program Office in Croatia and the 

Global Environment Facility, was launched 

to help Croatia preserve the globally valuable 

biological and landscape diversity of 

the Dalmatian coast, before unsustainable 

development degrades the area. The most 

serious threats include fast urbanization of 

the coast, unchecked development of tourism 

and partly unsustainable tendencies 

in fishing, marine culture and agriculture. 

The main strategy of the CARDS Project 

is to define and list all aspects of exceptional 

biodiversity in the four Dalmatian 

counties and preserve them through sustainable 

use. Sustainable development 

of tourism, fishing industry, agriculture 

and marine culture and the cooperation 

with the banking sector (the availability 

of the investment capital) are the basis of 

that program, aimed at complementing 

the existing efforts in the preservation of 

protected areas. 

Lidija Tošić: A challenge weighing one 

ton of carbon-dioxide (page 10) 

Every Croatian citizen annually produces 

more than six tons of greenhouse gases. 

Efficient use of energy and wise shopping 

choices could reduce those emissions by 

at least one ton. The bulletin titled “A 

challenge weighing one ton of carbon- 

dioxide” was presented in the premises 

of the Environmental Protection and 

Energy Efficiency Fund. The bulletin lists 

what every individual can do to reduce 

greenhouse gas emissions and mitigate 

climate change. The bulletin aims to be 

an energy efficiency guide that will help 

people reduce their energy consumption, 

protect the environment and, at the same 

time, save money. The bulletin includes a 

questionnaire that will help people calculate 

their emissions and reduce them by 

making informed choices. On the World 

Environment Day, 540 000 bulletins were 

distributed with the daily press and 60 000 

were handed out at info-stands in towns 

and counties involved in the project. Vinko 

Mladineo stressed that the Environmental 

Protection and Energy Efficiency Fund had 

earmarked 110 million kuna for the implementation 

of 114 projects aimed at the reduction 

of the greenhouse gas emissions. 

Those projects’ objectives are the phasing 

out the use of fossil fuels in industrial facilities, 

improvement of central heating 

efficiency and the introduction of energy 

efficient technologies. 

(D. L.): Facilities for thermal treatment 

of waste to be restructured by 2008 

(page 11) 

In early May, Marina Matulović-Dropulić, 

Minister of Environmental Protection, 

Physical Planning and Construction, adopted 

the Thermal Treatment of Waste Ordinance. 

The aim of the Ordinance is the 

reduction of air pollution, prevention of 

ground and surface water pollution, and 

minimization or elimination of human health 

hazards caused by waste incineration. 

SUMMARY 

The Ordinance applies to all thermal treatment 

plants and other facilities involved 

in the process of thermal treatment of waste, 

and governs all aspects of the process, 

with a special emphasis on the protection 

of air, soil and water quality. All existing facilities 

(including waste to energy plants) 

must adapt to new policy by 2008. 

(Ž. B.): No more asbestos! (page 12) 

In late April, Minister of Environmental 

Protection, Physical Planning and Construction 

Marina Matulović Dropulić 

adopted the Ordinance on Asbestos- 

Contaminated Waste Management. The 

Ordinance is completely harmonized with 

the EU 2003/ 18/ EC Directive. It governs 

asbestos waste management and aims to 

protect workers against the risks from exposure 

to asbestos, the Ministry’s officials 

say. The Government of Croatia banned 

the use of asbestos as of February, 2006. 

This act, which ended the manufacture, 

trading and use of asbestos and asbestos 

products, suspended all asbestos production 

in Croatia. In 2006, the last remaining 

asbestos company, located in Vranjic 

near Split, was also closed. It was opened 

in 1921, when asbestos production was 

being introduced around the world. The 

remediation plan is being developed. The 

project will be entirely state funded. 

(D. L.): Soon every municipality to 

have a physical plan (page 13) 

In the period of 2004-2006, significant 

progress has been made in the protection 

of urban landscapes, especially in physical 

planning, which is a key factor for the 

development of regional self-government 

units. Physical planning of national parks 

and nature parks is, unfortunately, falling 

behind. The Minister of Environmental 


Marina Matulović Dropulić stressed 

that the preservation of urban and natural 

landscapes is a prerequisite for the 

country’s sustainable development and 

for the increase in the standard of living. 

She stressed that in the period of 2002- 

2006, a number of environmental projects 

had been implemented, with the special 

emphasis on the protection of the coastal 

area and the development of sound physical 

plans. This Government is determined 

to prevent the devastation of the Croatian 

coast. With that in mind, it insists that the 

laws be observed and is not prepared to 

turn a blind eye to violations of the law, 

including illegal construction activities. 

Thanks to its efforts, the public attitude 

on illegal construction has changed over 

the past several years and the number of 

unlicensed and illegal construction activities 

has been significantly reduced. 

(Ž. B.): Only seven out of 870 beaches 

are polluted (page 16) 

In late may, the Ministry of Environmental 


announced the beachwater quality 

testing results at their web-site www.mzopu.hr. 

The first this year’s testing showed 

that out of 870 tested beaches, only seven 

were polluted and only one beach was severely 

contaminated - the Fortica Beach in 

Kraljevica. Fresh samples will be analyzed 

every two weeks and test results regularly 

published and updated. The sampling criteria, 

testing methods and assessment of 

sea water quality on beaches are defined 

by the Environmental Protection Act and 

the Regulation on Bathing Water Quality 

Standards. The results of sea water quality 

testing at beaches are indicative of high 

seawater quality on beaches in the Republic 

of Croatia, since 98% of samples comply 

with the stringent criteria laid down by 

the Regulation on Bathing Water Quality 

Standards. Systematic seawater monitoring 

was introduced in Croatia in 1988. As 


95

a signatory country of a Convention for the 

Protection of the Marine Environment and 

the Coastal Region of the Mediterranean, 

Croatia was one of the first countries to 

introduce such a program. The aim of the 

monitoring program is the protection of 

bathers’ health and public health education, 

sustainable beach management (preservation 

the beaches’ natural resources) 

and public information dissemination (to 

allow bathers to make an informed choice 

of a swimming place). 

Sanja Kalambura: Construction waste 

(page 19) 

Although it is estimated that some two 

millions tons of construction waste are 

produced in Croatia each year, there is 

still no integral construction management 

system. It has always been a problem to 

dispose of heaps of discarded bricks, stones, 

concrete, soil and other unwanted 

material. Unfortunately, most construction 

waste end up in landfills, increasing the 

burden on landfill loading and operation. 

An additional problem is that construction 

waste is usually mixed with other kinds of 

waste so in situ remediation is not possible. 

Demolition debris and construction 

waste could become a valuable raw material 

if they could be properly separated 

and recovered. Waste from sources such 

as solvents or chemically treated wood 

can result in soil and water pollution, so 

proper construction waste management 

is crucial for protection of our valuable 

resources like water, soil and air. 

(Ž. B.): Lećevica is not a threat to 

environment (page 20) 

Representatives of Dalmatian NGOs 

have gathered in front of the Ministry 

of Environmental Protection, Physical 

Planning and Construction to protest 

the construction of the Dalmatian Waste 

Management Center in Lećevica. They 

believe that such a center would pollute 

the supply of drinking groundwater in the 

karst area and the Krka and Jadra Rivers. 

At the press conference, the Ministry denied 

that the construction of the Lećevica 

Waste Management Center was a violation 

of Croatian environmental legislation. 

The Ministry claims that the accusations 

of environmental NGO’s are unsubstantiated 

and that environmental impact assessments 

clearly showed that the environment 

was not threatened. The Minister 

stressed that the Government’s objective 

was to close down all small landfills and 

centralize waste management. She added 

that the local population would soon realize 

that they would benefit from such a 

center - waste management will become 

a financially viable activity and new jobs 

will be created. 

Sanja Kalambura: Waste water 

purification (page 21) 

In almost every issue of the Eko-revija, 

we read about successful Croatian 

companies that are investing significant 

sums, not only in thee modernization of 

their plants, but also in the protection of 

the environment. More and more plants 

are constructed in line with the European 

Union requirements. On April 20, to mark 

the Europe Day, Croatian Foreign Affairs 

Minister Kolinda Grabar-Kitarović laid the 

cornerstone for the new Agroproteinka 

water treatment facility. Protection of 

water as a valuable resource is of utmost 

importance and more and more water 

purification facilities are being constructed. 

Nevertheless, the construction of 

the waste water treatment facility in the 

Agroproteinka Company is especially important, 

in view of the fact that its waste 

waters are burdened with organic waste. 


Tihana Belužić: Heavy metals on a 

plate and in a glass of water (page 22) 

Industrial development and agro-chemical 

industry have contaminated the environment 

by various toxic compounds 

containing heavy metals. The poisonous 

“heavy metal cocktail” usually contains 

arsenic, mercury, cadmium and lead. Unfortunately, 

the elevated levels of those 

metals are increasingly often found in soil 

and water. The development of science 

and analytical methods have shown us 

the real effects of industrialization and the 

so called “green revolution”, which has failed 

in it promise - to solve the problem of 

world hunger. Today the same argument 

is used by multinational corporations 

who no longer sell only chemically altered, 

but also genetically engineered food 

- although it is perfectly clear that there is 

enough natural food in the world and that 

the unfair distribution and greedy corporations 

cause world hunger. It seems that 

in the wake of chemical pollution comes 

“genetic pollution”. Humans are exposed 

to heavy metals through inhalation of air 

pollutants, consumption of contaminated 

drinking water, exposure to contaminated 

soils or industrial waste, or consumption 

of contaminated food. Metals are particularly 

toxic to the sensitive systems of 

pregnant women, fetuses, infants, and 

young children. Heavy metal exposure 

causes serious health effects, including 

reduced growth and development and 

nervous system damage. 

(Ž. B.): Dangerous levels of heavy 

metals in game meat (page 26) 

In organs and meat of wild boars and 

deer caught in the Slatinsko prigorje area 

and on the slopes of the Papuk, a routine 

check-up revealed five to thirty times 

greater heavy metal content than allowed. 

According to the released data, this is not 

the only case of heavy metal contamination, 

as in two Slavonian counties large 

quantities of harmful heavy metals like 

cadmium, mercury, and arsenic had been 

discovered in deer and boar meat. The 

County recommends all meat intended 

for human consumption to be tested and 

marketed only if proven healthy. Although 

the investigating team covered 500 km in 

their off-road vehicles and more than 100 

km on foot in search of possible causes of 

pollution, they have discovered nothing. 

They have found only abandoned mines 

and shelters of the former Yugoslav army. 

The experts still do not know what caused 

the heavy metal poisoning of wild 

animals. 

Dražen Jambrović: Roads and the 

environment (page 28) 

Croatia now has a network of 29 000 kilometers 

of state, county and local roads. In 

the beginning of 2007, 1068 were motorways 

and their length is quickly increasing 

towards the planned 1500 kilometers. 

Every new road, especially a motorway, 

changes the landscape and has a lasting 

impact on the environment. That is why 

all interventions must be in line with the 

principles of sustainable development. 

The environmental impact associated 

with the construction of a motorway is 

related to air emission, water pollution, 

noise caused by traffic, disposal of construction 

material, wildlife protection 

and landscape infringement. In order to 

reduce the negative impact of transport 

on the environment, an integral system of 

traffic infrastructure management is required. 

Such a system must include pollution 

control, waste management system and 

traffic flow control. The Autocesta Rijeka 

– Zagreb d.d. (ARZ), a state-owned motorway 

company operating and managing 

the motorway between Rijeka and Zagreb, 

was recently awarded the ISO 1400- 

1:2004 certificate, that demonstrates the 

concrete commitment of the organization 

to preventing and mitigating the adverse 

interactions with the environment of its 

business processes. 

Vesna Horvat: Sustainable 

development and the National 

Ecological Network (page 31) 

In May 2007, the State Institute for Nature 

Protection completed the report on the 

Mrežnica River Basin. The report makes 

clear that the area is valuable enough to 

be proclaimed a nature park. The Mrežnica 

River Basin encompasses 93 waterfalls, 131 

speleological object (grottos, caves), 200 

springs and pools. It includes as many as 

26 types of habitat occupied by numerous 

endangered and threatened species - 27 

fish species, 23 mammal species and 22 

species of birds. These include four species 

from the IUCN category: the golden eagle, 

spotted eagle, Eurasian black grouse 

and the great white egret. The area is also 

home to 13 endangered and protected 

butterfly species and six endangered plant 

species. Some 66 percent of the area is covered 

in forests dominated by hornbeam, 

beech and oak. If the area is to be protected, 

special permits would be needed for 

every construction project. Nevertheless, 

construction would still be allowed as there 

is no point in protecting an area only to 

isolate it and stall its development. 

Kruno Kartus: Sustainable 

management of world forests (page 34) 

After 15 years of negotiations, the United 

Nations have reached an agreement on 

the international forest protection strategy. 

The document was adopted on the 7th 

session of the UN Forum on Forests, held 

in late April 2007, in New York. Present at 

the conference were the Croatian Deputy 

Minister of Agriculture Ivica Grbac and 

Tono Kružić, in charge of the cooperation 

with the UNFF. According to the data 

released by the World Bank, there is 1, 6 

billion people in world whose livelihood 

depends on forests. The FAO (UN’s Food 

and Agriculture Organization) estimates 

that some 13 million hectares of forests 

are lost annually. Such losses have taken 

their toll. The United Nations Environment 

Program warns that the main cause 

of global warming is not traffic or the use 

of fossil fuels, but deforestation. Therefore, 

the most effective way to fight global 

warming is to curb deforestation, with the 

use of renewable energy sources coming 

second. In 2005, some 13 million hectares 

of forest have been cleared - that is the 

surface area of Greece! In Africa, forests are 

mostly cut down for timber. A positive sign 

is that European forests are slowly growing 

back, while in Asia the deforestation rate 

fell thanks to China’s reforesting efforts. 

Marija Brkić-Pancirov: Preservation 

and renovation of the Novi Marof 

pleasure garden (page 36) 

Parks and gardens are an important part 

of the Varaždin County’s rich cultural heritage. 

History shows that parks are a measure 

of a society’s cultural development. 

The Varaždin County pleasure gardens 

and parks are all carefully designed in 

harmony with their natural environment. 

Very often they were created in natural 

forests or on their borders, usually near 

brooks and lakes, with spectacular views 

of the surrounding countryside, woods 

and glades. Today we still have lakes near 

the Trakošćan, Martijanec, Maruševac, Veliki 

Bukovac and Opeka castles. Although 

most still extant gardens were created 

in the 19th century, the earliest gardens 

were created in the early Baroque period 

of the 17th century (Klenovnik). They were 

further developed during the Baroque and 

Classicist eras. The Novi Marof garden is 

of exceptional value and beauty, but after 

long years of neglect, it is in dire need of 

“rejuvenation”. The renovation project, 

based on historical designs, was developed 

and the complete reconstruction is to 

restore it to its former glory. 

Nirvana Franković-Mihelj and Davor 

Vešligaj: Croatia and Belgium initiate 

discussion on air quality (page 38) 

A workshop titled “Support to the implementation 

of the 2001/18/EU Directive on 

National Emission Ceilings for Certain Pollutants», 

took place on May 3, 2007, under 

the Croatia-Flanders Cooperation Program 

and under the auspices of the Croatian Ministry 

of Environmental Protection, Physical 

Planning and Construction. The oneday 

workshop covered all aspects of the 

2001/18/EU Directive in order to further 

understanding of that burning issue and 

enhance cooperation between Croatian 

and Flemish experts on the subject. The 

main goals of the project were: developing 

the draft National Action Plan for 

reducing greenhouse gas emissions and 

defining cost-efficient emission reduction 

measures. In 2007, the Environmental 

Protection and Energy Efficiency Fund has 

earmarked 5 500 000 kuna for projects 

aimed at the protection, preservation 

and improvement of air and soil quality, 

fighting climatic changes and protection 

of the ozone layer - 50% in loans, 25 % in 

grants and 25 % in subsidies.

(D. L.): Damage exceeds 50 million 

kuna (page 39) 

In early April, a terrible fire broke out in 

the Kopački Rit Reserve, that covers the 

total surface area of 23 230 hectares, out 

of which an animal reserve covers 7100 

hectares. The fire was exceptionally difficult 

to extinguish because the area was 

mined in the war. Despite of the efforts 

of Osijek and Bilje fire brigades, assisted 

by planes and helicopters, the fire “devoured” 

640 hectares of one of the largest 

ornithological reserves in Europe, which 

is a home to numerous bird species. The 

Kopački Rit Reserve is an area of exceptional 

biodiversity - it is inhabited by 293 

bird species, 44 fish species and a total of 

more than 2000 animal species, many of 

which are rare or threatened. Luckily, not a 

single member of the Park’s staff was hurt. 

The Head of the Reserve Nevenka Vištica 

estimates that the damage is incalculable, 

as the Reserve is truly unique. Part of 

the migrating birds had already returned 

to the Reserve and many of them were 

nesting there - now their habitats are destroyed. 

Threatened by the fire were also 

deer and boars. Tourism is flourishing in 

Croatian national parks and the number 

of visitors is on the rise. Between March 

and May, the Kopački Rit Reserve had 

more than 5700 visitors, which is a 280% 

increase as against last year. 

Dominik Strize: Part of the Pantan 

reserve lost to fire (page 41) 

Two hectares of reeds in the Pantan Nature 

Reserve known for its wealth of bird 

and fish species was lost to fire. The tragedy 

was once again caused by human 

error. The fire roared out of control while 

one of the local inhabitants was burning 

weed. The Pantan Nature Reserve is a 

home to thousands of birds and 196 bird 

species. Luckily, the birds have not flown 

away, but have moved to another part 

of the Reserve, which covers the area of 

about 50 hectares. The wind was blowing 

towards the old mills and flaming reeds 

were flying several hundred meters into 

the air. Birds were hiding and not a single 

one was to be seen in the air. Wading 

birds seem to have sensed the danger and 

moved on time away from the fire, while 

hundreds of seagulls settled on nearby 

beaches. Firemen were expedient and managed 

to extinguish the fire in less then 

an hour. The Pantan Nature Reserve has 

been threatened for decades by urbanization, 

poaching and land reclamation. Two 

years ago it made the news, not because 

of its charm and beauty, but because of a 

swan found dead of bird flu. Nevertheless, 

experts say that nature will recover its balance. 

Thank goodness that nature is more 

forgiving then men. 

Dražen Jambrović: Vegetable oil in car 

engines (page 42) 

Croatia has joined the EU countries in 

their attempt to protect the environment 

by increasing the consumption of bio fuels. 

The goal for member states set forth 

by the EU is that 5.75 percent of all fuel 

used for transportation will be bio fuel 

by 2010. By 2020, its share is to increase 

to at least 20 %. Croatia is attempting to 

phase out the use of fossil fuels. In 2007, 

bio fuel must account for 0, 9% of the national 

fuel consumption, while by 2010, its 

share is to be increased to 5, 75 % (that 

equals at least 140 000 tons). This year, 22 

000 tons of biodiesel, bio-ethanol, natural 

gas and other kinds of “clean fuels” will be 

used for transportation. The consumption 

of bio fuels does not depend only on 

the willingness of consumers, but also on 

availability of raw material and Croatia still 

does not have enough resources for the 

production of biodiesel - oil rape is grown 

on only 15 00 ha, while at least 100 000 ha 

would be needed to meet the 2010 target. 

The use of edible oil in engines is not a 

new idea - Rudolf Diesel’s first engine ran 

on peanut oil at the World Exhibition in 

Paris. 

Vesna Horvat: Effective energy 

management (page 44) 

In April this year, the Karlovac County and 

the City of Karlovac have endorsed the 

project titled Systematic Energy Management 

in Towns and Counties. The next 

step is to adopt the Energy Management 

System (SGE) and set up an information 

center for consumers. According to Goran 

Čačić, of the United Nations Development 

Program, an efficient energy management 

system would reduce the energy costs by 

20-30 %. The Karlovac County is currently 

spending 12, 5 million kuna annually in 

energy bills for its buildings (excluding 

hospitals), which means that the new 

systems would save it some 3, 75 million 

a year. The City of Karlovac spends some 

two million annually. The first step is phasing 

out of the fuel oil and introduction of 

cleaner fuels like the biomass, biodiesel, 

gas and so on. This project was launched 

jointly by the United Nations Development 

Program and the Croatian Ministry 

of Economy, Labor and Entrepreneurship 

in July 2005 and is to be completed over 

the four-year period. 

Dalibor Sumpor: The future on the 

edge of a marsh (page 46) 

To mark the World Wetlands Day, celebrated 

around the world on February 2, the 

Central Croatian Cultural and Publishing 

Society in Kutina and the Lonjsko Polje 

Nature Park organized a traditional gathering 

titled “The Future on the Edge of a 

Marsh”. The World Wetlands Day marks the 

date of the adoption of the Convention 

on Wetlands on 2 February 1971, in the 

Iranian city of Ramsar. Croatian event is 

aimed at raising public awareness of the 

importance of wetlands protection. The 

hosts in the village of Stružec have prepared 

a charming program that included 

rides in carriages drawn by Arabic horses. 

The village of Stružec is a real monument 

of traditional architecture. On the porches 

of traditional wooden houses, the villagers 

exhibited their handmade fabrics. 

The carriage ride ended in front of the 

oldest house is the village, reputed to be 

700 years old. Aware of the value of their 

architectural heritage, some villagers exhibit 

collections of traditional objects in 

their cottages, while others have renovated 

their homes to suit modern lifestyle. 

The development of tourism in the region 

undoubtedly depends on the preservation 

of old Posavina cottages. 

Mladen Volarić: Crna Mlaka (page 48) 

An ornithological field-trip to the Crna 

Mlaka Reserve near Jastrebarsko is the 

best way to mark the International Migratory 

Bird Day. Although for some such 

a trip would be just a simple outing to the 

countryside and an opportunity to enjoy 

the bird song, for us it turned out to be 

a much more meaningful experience. We 

have realized the true significance of all 

that we had previously read on biodiversity. 

Thousands of cautionary tales on the 

importance of the protection of nature 

fade when you realize that all these magnificent 

birds live a stone’s throw from 

Zagreb, Karlovac and Jastrebarsko because 

there they have enough space, food 

and water. Marshlands and wetlands are 

valuable and delicate habitats that must 

be protected and not dried out. The Crna 

Mlaka Reserve is located in the central 

part of the marshland area in the Kupa 

River Valley and covers the total surface 

area of 625 ha. This reserve is an important 

resting point for migratory birds traveling 

south from central and northern Europe. 

Suada Mustajbegović: Algal bloom on 

the Adriatic (page 50) 

An algal bloom is a rapid rise in the population 

of some form of algae. As the temperatures 

are rising, the sea surface heats 

up and the process of photosynthesis is 

launched. The algae are being lifted to 

the sea surface by oxygen bubbles produced 

in the process of photosynthesis 

- the synthesis of glucose from sunlight, 

carbon dioxide and water, with oxygen 

as a waste product. Some algal species 

release water-soluble compounds that 

may be toxic to fish and shellfish, resulting 

in fish kills and poisoning episodes. 

It is still unclear what exactly causes algal 

bloom, so they are difficult to predict and 

prevent. The Republic of Croatia has nine 

service boats equipped for cleaning affected 

areas, which are constantly patrolling 

the Croatian part of the Adriatic. 

Dora Belamarić: Karlovac - a city on 

four rivers (page 52) 

The City of Karlovac is located in the very 

heart of Croatia. It lies on four rivers: Korana, 

Kupa, Mrežnica and Dobra. Archeological 

research revealed traces of human 

settlements dating from 3500 BC. In the 

16th century, Karlovac became a starshaped 

fortress. The six-pointed star was 

divided into 24 chambers and was made 

to protect the town from Turkish assaults. 

Only three European towns have that 

shape - Karlovac in Croatia, Palmanova in 

Italy and Novy Zamky in Slovakia. VRBA- 

NIĆ’S GARDENS: The Park was originally 

designed in 1896 as a botanical garden 

inspired by English and French pleasure 

gardens. It contained numerous rare trees 

and flowers. It is divided into three sections: 

the coniferous forest, the French-style 

park and the English-style park. In the “English” 

part of the garden, an artificial hill 

was constructed and named “Olympus” 

- it has been a favorite meeting place for 

lovers ever since. DUBOVAC OLD TOWN: It 

is a fort on an artificial hilltop above Karlovac 

with a fabulous view of the town. 

THE KATZLER PAVILION: The Pavilion was 

constructed in 1891 for a Trade exhibition 

in Zagreb. In 1886, a Society for the town’s 

beautification was established. Their first 

project was to plant an avenue of trees in 

front of the Café Grand. 

Edita Gregurić-Cvenić: The Maksimir 

Park - Zagreb’s green oasis (page 56) 

This year the Maksimir Park celebrates its 

220th anniversary. The Park was founded 

in the late 18th century in a dense forest, 

at the initiative of the Zagreb bishop and 

nature lover Maksimilijan Vrhovac, after 

whom the Park was named. His project 

was completed by the Archbishop of 

Zagreb, Cardinal Juraj Haulik in the eraly 

19th century. Haulik was a passionate 

amateur botanist who completed the Park 

in 1838, but abandoned the original Vrhovac’s 

concept of a French park and re-designed 

it in English romantic style. Haulik 

employed Michael Sebastian Riedl and a 

team of experienced Austrian landscape 

artists, who had previously designed the 

emperor’ park. He created a new horticultural 

design and the oak forest was thinned 

out, meadows and clearings created, 

streams redirected, five artificial lakes and 

long paths made. Magnificent front gates 

were erected along with several beautiful 

pavilions, bishop’s summer residence, the 

Swiss House, a belvedere and ornamental 

statues. The autochthonous oak forest was 

enriched with new trees, shrubs and flowers, 

but all the main virtues of the original 

landscape were preserved. That green oasis 

is today a refuge from the city’s noise 

and rush. 

Nikola Bilandžija: High-quality wines 

(page 60) 

The Šibenik vineyards are as old as the 

town itself. As soon as early Croatians 

settlers arrived at the coast, they have learned 

the winemaking trade from Romans 

and Illyrians inhabiting the region. Those 

skills have been developed from generation 

to generation, until today. Wine-growing 

is an important part of the Dalmatian 

agriculture - for hundreds of years people 

depended on grapes for their livelihood. 

Between the two world wars, more than 

half of Šibenik families made their living 

by producing wine. The Šibenik municipality 

was the largest wine producer in the 

region. Still, this and the last century saw 

dramatic ups and downs in wine production. 

The Šibenik vineyards enjoy highly 

favorable conditions for the production of 

high-quality and premium wines. They are 

planted on steep, sunny slopes and they 

also help preserve the environment: the 

erosion of fertile soil caused by wind and 

rain is prevented by the construction of 

terraces. So, green grape leaves are the 

most beautiful ornament of that craggy 

landscape. 

Darko Getz: White storks rejecting 

their young (page 63) 

While the stork is sitting in it nest, its young 

are relatively safe. The fledging time is 

a major transition, as the fledglings leave 

the safety of their nests and venture into 

the air with their new feathers. In their 

clumsy first attempts, they sometimes end 

up on church roofs or on busy roads. Such 

falls can be fatal. There are several theories 


97

on why baby storks fall out of their nests. 

They say that a stork might throw a baby 

bird out of the nest if there is not enough 

food. Sometimes not all fledglings grow 

enough feathers on time for migration, 

which puts the whole bird family in 

danger. According to Dr. Jović, the Macedonian 

stork researcher, sometimes a 

parent decides to keep only one bird and 

throws the rest overboard. Ornithologists 

list several possible reasons for such rejections 

- diseases, especially ectoparasite 

infections, drought and unreadiness of 

stork couples to raise the young. Although 

deviant behavior in storks usually 

goes unnoticed, both professional and 

amateur bird-watchers sometimes can’t 

help but make comparisons between humans 

and birds. 

Gordan Ivan Šojat: The Hermann’s 

tortoise (page 64) 

The Hermann’s tortoise is protected under 

the Croatian law. One reason that the Hermann’s 

tortoise is on the list of threatened 

species is that its natural habitat decreases 

each year in amount and quality because 

of human impacts on the environment - 

hunting, illegal trade, fires and agricultural 

machinery. Like so many other species, 

tortoises are losing their battle against the 

unstoppable and insatiable Homo sapiens. 

All those who decide to keep them 

as pets must be made aware that such 

species need special care and attention 

and that they have a really long life span 

- the potential owner must be prepared 

for a life-long commitment. Tortoises can 

make an interesting pet, although they 

can present a challenge, due to their size 

and dietary habits. 

Dominik Strize: Croatian clams on 

European tables (page 65) 

Next year, Croatian shell farmers will be 

able to sell their produce in the European 

Union. Not only is their trade surplus problem 

going to be solved, but they will also 

be able to increase the production under 

the ambitious National Plan for Fish Production 

that envisages the clam production 

to increase seven fold by 2010. Croatian 

farmers currently harvest about 3000 tons 

of clams a year, but the National Fisheries 

Management Strategy and the three-year 

National Plan envisage production of 20 

000 tons a year. Authorized laboratories 

for assessment of fish quality are being 

set up in Split, Rijeka and Istria and every 

other aspect of fishing industry is to be 

covered by the legal framework, which is 

to be set up presently. At the same time, 

the Government is tackling other issues 

related to fishing industry and aquaculture. 

The Minister of Sea, Tourism, Transport 

and Development Božidar Kalmeta promised 

that every Adriatic county would have 

at least one fully equipped fishing port, 

wholesale market and clam distribution 

center. In the Splitsko-dalmatinska County, 

one fishing port will be constructed on 

the island of Komiža and the location of 

the second is still being discussed by the 

fishers’ guild. 

Nebojša Jerković: Clams and clamfarming 

in the Malostonski Bay (page 66) 

The Malostonski Bay is located in the southernmost 

part of the Neretva Basin and 

enclosed by the Pelješac Peninsula on one 

side and the mainland on the other. The 

Bay covers the area of 67, 79 square kilometers, 

with the average depth of 16, 77 

meters. The Dalmatian coast has a very 

long history of mariculture. According to 

chroniclers, oysters have been cultivated 

continuously in the Bay since the Roman 

era. The Mediterranean mussel and the 

European flat oyster thrive best in the Bay’s 

ecosystem, so only oyster and mussel 

farms comprise the area of 842 683 squ- 


are meters. The annual yield of mussels is 

estimated at 1000 tons, while oyster farms 

yield some 500 000 pieces a year. It takes 

an average of 18 months for the shellfish 

to grow to a marketable size. The protection 

of the Malostonski Bay and the Neretva 

River Basin is a prerequisite for the 

sustainable development of aquaculture 

production. Sustainable shellfish cultivation 

must adhere to strict rules of organic 

production in order to find its place on 

the health food market - and Malostonski 

Bay mussels and oyster definitely qualify 

as healthy and organic. 

Darko Getz: Moor frogs in eastern 

Slavonia (page 68) 

The moor frog is a small amphibian (5, 

5 - 7 cm long). Its back is light or dark 

brown, sometimes slightly reddish and 

covered in dark or black spots. This species 

is characterized by a specific brown 

line below the eyes, which differentiates 

it from other frogs of the same genus. Its 

belly is white with darker splotches. In the 

mating season, males can develop bright 

blue coloration and that is why in Croatia 

they are called “blue frogs”. During the 

mating season the moor frog can easily 

be recognized by its characteristic croaking: 

uog… uog… uog… gre…gre…gre. 

It inhabits marshlands and periodically 

flooded lowlands. In such areas “blue” 

frogs find suitable sunny ponds covered 

in marsh plants. Winters they spend in nearby 

forests. Although they inhabit a wide 

range and can be found throughout the 

central Europe, their habitats are endangered 

by land reclamation - the process of 

turning marshes into arable land. 

Ružica Cindori: The frog museum 

(page 69) 

The only frog museum in Croatia is located 

in the village of Lokve in the western 

Gorski Kotar, some 6 km from Delnice. 

In that private museum you will be gre- 

eted by croaking of numerous frogs and 

a glass of interesting liqueur of pleasant 

taste and an unusual name “Frog’s Blood”. 

The owner of the museum says it is made 

of forest fruit and that it is a powerful aphrodisiac. 

In late April, an event dedicated 

to frogs, called the Frog’s Night, takes place. 

In spring and summer months, these 

amphibians create constant background 

noise. Although their numbers have dw- 

indled, the local inhabitants have decided 

to keep up their traditions and turn them 

into a real tourist attraction. For, although 

the Museum at first seems just a funny 

curiosity, its educative aspect should not 

be overlooked. Although the collection is 

rather chaotic, it reminds the visitors that 

as many as ten frog species in Croatia are 

threatened. 

Ivana Belić-Šojat: Dogs (page 70) 

The Canidae family includes wolfs, foxes 

and dogs. The number of wolves inhabiting 

Croatia is estimated at 130-170. As 

its numbers are dwindling due to lack of 

prey, hunting and trapping, the wolf is 

now included in the IUCN Red List of Threatened 

Species. In Croatia, wolves have 

managed to survive in the mountainous 

Gorski Kotar region, in Dalmatia and Lika. 

Foxes sometimes venture into suburbs - as 

scavengers they remove animals killed on 

roads and hunt rats. The dog is a domestic 

subspecies of the wolf. The dog expresses 

his emotions through body language and 

can easily recognize human emotions. Its 

exceptional adaptability enables it to be 

a man’s constant companion. Dogs share 

their owners’ “habitats” and reward them 

with rare loyalty and unconditional love. 

Krunoslav Rac: Cormorants (page 72) 

In Croatia, the cormorant is a protected 

species. There are three cormorant species 

living in Croatia: the great cormorant, 

common shag and pigmy cormorant. 

Great cormorants outnumber the other 

two species and the pigmy cormorant 

is still considered rare and endangered 

although its population is on the increase. 

It is the precisely the most numerous 

cormorant species, the great cormorant, 

that causes problems for the fishers and 

owners of commercial offshore fish farms. 

Environmentalists, naturally, oppose the 

fishermen who see cormorants as competitors 

for the fish and demand that the 

hunting of the bird be allowed. So far, with 

no success. The cormorant family of seabirds 

is marked by its black plumage and 

long, curved beaks. They feed only on fish 

and are considered greedy - an adult great 

cormorant can consume up to 0, 5 kg fish 

a day. Although they may cause damage 

to fish farmers, we cannot allow an animal 

species to be exterminated because of our 

selfish needs. They have as much right to 

inhabit the planet as we do. 

Dominik Strize: The Spanish broom 

(page 74) 

The Spanish broom (or the weaver’s broom) 

is a shrub native to the Mediterranean 

region that loves sun and dry soil, 

and thrives even in salty soil. Although its 

flowers are delicate, its roots are strong 

and branches resilient. It can reach up to 

three meters in height if the conditions 

are right. Mountaineers and hikers are 

especially fond of it because it will never 

let you down if you hold on to it while 

climbing and it is free of snakes because 

it contains the alkaloid sparteine sulphate. 

In the ancient times, goats and sheep were 

brought to graze on the broom to acquire 

immunity to snake bites. The broom was 

used for weaving strong ropes for tying 

wine grapes - resilient tendrils difficult to 

tame. Today it is used in landscaping and 

graces many gardens - although it is not 

so easy to grow from seed. 

Nikola Bilandžija: The Mother’s village 

and the Saint Francis’s Garden (page 75) 

The Mother’s Village in Međugorje was 

established in 1993 as part of the efforts 

to heal the war wounds. It is an institution 

specialized for the care of abandoned and 

orphaned children. Although the Village 

was founded during the war, the idea had 

been brewing in the heart of its maker fra 

Slavko Barbarić for a long time. As his 

main goal is to help all those in need, he 

has included in the Village a therapeutic 

community for former drug addicts “Cenacolo”. 

Ideas and enthusiasm of a single 

friar have already helped hundreds of children 

and young adults find peace, faith 

in love and a path towards the happier 

future. This exceptional project has come 

to life thanks to numerous donations from 

Croatia and abroad. The Saint Francis’s 

Garden is envisaged as an oasis of peace 

and quiet where visitors from around the 

world would be able to find solace and 

re-connect with nature. Not all the ideas 

of the initiator of these projects have yet 

been realized, but one thing is certain - all 

his actions are in the service of life. 

Roman Ozimec: The chestnut (page 76) 

If we take a walk through a deciduous 

forest in June, we will feel a discreet flowery 

scent in the air. It is not the linden 

(after which the Croatian month lipanj/ 

June was named), nor the locust tree or 

wild cherry. It is the scent of chestnut trees 

that flower in June. Although up to 1, 2 

million tons of chestnuts are produced in 

the world each year, it is becoming rare in 

nature. The leaves of the European chestnut 

are simple, oval, 25 cm long and up 

to 8 cm broad, with sharply pointed, widely-spaced 

teeth. The chestunt tree can 

reach up to 20 m in height (although its 

average height is 12 m), and is extremely 

fast growing - it grows up to 2 m a year. 

Like the olive tree, the chestnut has many

dormant buds which are activated after 

fire and similar disasters. The tree is monoecious, 

that is, both female and male 

flowers are borne on the current season’s 

shoots: the male catkins are found on 

lateral buds along the lower part of the 

shoot. Female flowers are barely visible 

and appear at the base of the upper male 

catkins. One chestnut tree yields up to 

200 kg of fruit containing 50% starch and 

sugar, 45% water and up to 2 % fat and 

vitamins B and C. 

Nikolina Jurković: The strawberry 

festival (page 79) 

The traditional seasonal sale of strawberries 

began on markets across Zagreb and 

the Zagreb County. Strawberry growers’ 

associations from the Zagreb area have 

joined forces and formed “The Strawberry 

Ring”, with the aim of informing the 

consumers of the quality of locally grown 

strawberries. Strawberry is grown in 

many gardens and inspires cooks and pastry 

chefs around the world. In the world, 

strawberries are commercially grown on a 

total of 200 000 hectares. Its attractive red 

fruit with specific aroma is a spring favorite 

in many homes and kitchens. Growers 

around the world are developing cultivated 

strawberry sorts in order to enhance 

their qualities. Strawberries are an excellent 

source of substances contributing to 

healthy human growth. 

Krunoslav Rac: The Premužić’s Trail 

(page 80) 

Today it is difficult to imagine how hard it 

was to create a trail leading through the 

very heart of the Velebit Mountain, especially 

if it was 57 kilometers long and 1, 2 

meters wide. This trail is an architectural 

monument, although not recognized as 

such. Nature lovers now have the privilege 

to enjoy the most beautiful Velebit sites 

and views, without much effort or danger, 

and still feel the air of wilderness. The trail 

has in no way marred the beauty of the 

landscape and has blended perfectly into 

the environment. Engineer Ante Premužić, 

a mountaineer and a great admirer 

of Velebit, has launched the construction 

in 1930. The trail was perfectly designed 

and created without the use of modern 

machinery and concrete. It is entirely 

hand-made and is the best example of 

the great craft of stone-laying developed 

by the inhabitants of the region over the 

centuries. The Premužić’s Trail is a unique 

hiking trail in Europe, although not even 

Croatians fully appreciate its value and 

magnificence. By proclaiming it an architectural 

monument, we would preserve 

an important part of our history and pay 

homage to local inhabitants who made it 

with their own hands. 

Roman Ozimec: Ravna gora near 

Varaždin (page 82) 

Ravna gora is the northernmost Croatian 

mountain. The Varaždin County launched 

the initiative to designate a new regional 

nature park, which would encompass the 

Ravna Gora massif, Maceljsko Gorje and 

Ivančica. That would be the second nature 

park (beside the Medvednica) in the 

north-west part of Croatia, positioned 

at the junction of three dynamic geological 

systems of Alps, Dinarides and the 

Pannonian basin. Although its height is 

not impressive (its highest point is the Tri 

Kralja Peak at 686 meters above sea level), 

the Ravna Gora is rich in yet unexplored 

flora and fauna. The slopes of Medvednica 

and Ivančica are covered in rare Pannonian 

beech and fir, yew and linden forests. 

According to Dragutin Gorjanović-Kramberger, 

renowned Croatian geologist and 

paleontologist, the Ravna Gora is the easternmost 

spur of the Southeastern Alps. 

Its caves (Vindija and Velika pećina) are 

valuable archeological sites, where fossil 

traces of Neanderthals were discovered. In 

numerous scattered hamlets, examples of 

original rural architecture are still preserved, 

marked by simple style and primitive 

ornamentation. It is a pity that old mills 

no longer exist. Woodcarving, pottery and 

lace making are ancient crafts, but the tradition 

is still very much alive in the area 

- especially the famous Lepoglava lace. 

Roman Ozimec: Flowers in the heart 

of the world - Ludbreg Flower Show 

(page 85) 

On the first weekend of May 2007, the 

11th Flower Show took place in Ludbreg. 

The traditional Ludbreg flower show is 

organized by the Ludbreg Gardeners and 

Florists’ Association. Theirs is the largest 

such organization in Croatia with fifty 

members from Ludberg and about thirty 

neighboring regions - the Varaždin region, 

Međimurje and Podravina. Members of 

the Association have exhibited their flower 

arrangements in front of the famous 

Mary’s sanctuary, at a lovely Ludbreg town 

square. Many visitors were admiring the 

stalls, asking questions, choosing and buying 

decorative plants offered at fair prices. 

People were going home with their hands 

full of flowers, in line with the Association’s 

slogan: Give more flowers. They say 

that when you give a flower as a present, 

you make four people happy: the grower, 

the seller, the giver and the receiver. 

Ljiljanka Mintoš-Svoboda: In the 

footsteps of the Paulines towards 

sustainable development (page 86) 

Lepoglava is a small town located in the 

picturesque landscape of northwestern 

Croatia. It has always been a place of learning, 

arts and culture, introduced and 

fostered by the Paulines - the white monks 

- since the 14th century. Such dedication 

to preservation of cultural heritage is the 

best basis for sustainable development. 

The order dates from the 13th century. In 

the period between their arrival to Croatia 

and the abolition of their order in 1786, 

they built 127 monasteries. Traces of their 

activities can still be felt in local arts, culture 

and education, but also in vegetable 

and fruit growing, grape growing and medicine 

(their were skilled in the use of herbal 

remedies and contributed to the development 

of pharmaceutical industry). In 

the early 15th century, the Paulines have 

established a high-school in Lepoglava. 

They have also introduced the art of lacemaking 

into the region - and even today 

the Lepoglava lace is marked by its Baroque 

motifs. According to historical records, 

lace-making was the first trade considered 

“suitable” for women and it enabled them 

to earn a living. Soon, the Lepoglava lace 

became an important decoration on fa- 

shionable dresses of Viennese, French and 

even Croatian noblewomen. 

Edita Gregurić Cvenić: Croatian 

autochthonous breeds on postage 

stamps (page 88) 

This year’s series of Croatian postage 

stamps “Croatian Autochthonous Breeds” 

includes three stamps dedicated to autochthonous 

farm animals. The Istrian ox 

is bred in Istria. It was primarily utilized as 

a beast of burden, but also for milk and 

meat. The Istrian ox has a large, rough 

body and heavy constitution. The Istrian 

ox is a good tempered animal, well adapted 

to survival on sparse Istrian pastures. 

The Posavina horse is fiery-tempered, 

strong and resistant, modest and obedient. 

In the 1970s their population totaled 

some 12500 heads. The animal has been 

used for transport of logs felled in hundred-year-old 

forests; it used to pull ships 

and ferryboats, carry riders and pull carts. 

Like the majority of horse breeds today, 

it is not used for work, but for recreation 

purposes and therapeutic riding. The Dalmatian 

donkey is the product of natural 

selection, not breeding strategies. As it 

had to persevere in extreme conditions, 

it is significantly shorter than the original 

animal. Because of its endurance and sedateness, 

it was used as a beast of burden 

in outstandingly unfavorable conditions. 

The Dalmatian donkey can be found in 

mountainous regions (Velebit, Dinara…) 

and on southern Adriatic islands. It can 

carry the load of up to 120 kilos to great 

distances (more than 6 km). 

Nikolina Jurković: Lifestyle of past 

generations (page 89) 

Saint Mark’s fair was opened at the Ban 

Jelačić Square in Zagreb. Saint Mark’s fair 

is a symbol of the revival of tradition and 

living picture of what life was like in the 

past. Musketeers, ladies and knights once 

again crossed the main Zagreb square 

and brought to life historical images. The 

first Saint Mark’s fair took place in 1256, 

on a square in front of the Saint Mark’s 

church. As centuries went buy, the square 

was getting too small and cramped, 

so the fair began to move from one part 

of town to another. Numerous craftsmen 

demonstrated their skills in pharmacy, basket 

making, woodworking and cooking. 

All products were made without the help 

of modern tools and techniques. For the 

amusement of the visitors, barrels were 

being made, horse shoes forged and traditional 

Šestine umbrellas constructed. 

Musketeers from Slovakia and Koprivnica 

were the main attraction with their fascinating 

costumes and gear, along with 

numerous elegant ladies that graced the 

square with their presence. 

Lidija Tošić: Fabijan Knežević’s 

exhibition (page 90) 

The Zeus Faber café is not only a coffee 

shop. Its owner Miro Andrić has created 

an architecturally innovative space, open 

to various cultural events. The recently 

opened Fabijan Knežević’s exhibition fit 

in perfectly with the ambience of the café 

designed by the architect Andrija Rusan to 

resemble the underwater kingdom. The 

undulating ceiling and blue walls were a 

perfect backdrop for Knežević’s digitally 

re-mastered images inspired by nature. 

Modernistic influences of the European 

paining from the early 20th century have 

marked Fabijan Knežević’s perception and 

sensibility; in Knežević’s hands, digital technology 

doesn’t yield the cacophony of 

historical quotes, but becomes the means 

of achieving artistic balance, measure and 

invention, said art critic Iva Körbler. 

Ružica Cindori: Water scarcity (page 92) 

Water scarcity is one of the burning issues 

in the world of today. Luckily, unlike some 

parts of the world, Croatia has abundant 

water resources. Unfortunately, poor 

water management created shortage in 

several areas that used to be rich in water. 

Although Vandana Shiva discusses issues 

relevant to her homeland India, she also 

highlights global legal issues, political 

background of disputes over water and 

the attempts at privatization of water resources. 

The basic question is: who has the 

right to water. Like in her previous book 

on biopiracy, in Water Wars, Vandana Shiva 

criticizes the WTO, the World Bank and 

globalization championed by such organizations. 

She believes that the World Bank 

has created scarcity and pollution through 

the promotion of unsustainable water use, 

because it sees water as a viable resource 

that could earn it billions of dollars. Large 

international corporations, like Monsanto, 

are trying to gain control over that profitable 

market. Vandana Shiva holds privatization 

of water resources to be a violation of 

a democratic human right to water. 

ECO-PHOTO 2007. (page 93) 

Under the auspices of the Environmental 

Protection and Energy Efficiency Fund, 

the Ferdinandovac Elementary School 

has organized the students’ competition 

- the 6th ECO-PHOTO 2007. The aim of the 

competition is to encourage students to 

develop the capacity for critical thought, 

love for nature and the awareness that 

every individual must live in harmony 

his or her environment. All upper grade 

students from all Croatian elementary 

schools were invited to submit their photos. 

This year’s themes were: Sunrise and 

sunset in my region and This hurts our 

Mother Nature. 

Kruno Kartus: A picture-book on 

sustainable energy (page 94) 

Now elementary school children have the 

opportunity to learn about renewable 

energy sources from an entertaining booklet 

published by the DOOR (the Society 

for Sustainable Development Design). Twenty-three 

pages with color illustrations 

introduce the children to the concept of 

energy, renewable and non-renewable 

energy sources. Original drawings and 

charming characters explain how solar 

energy can be used to heat a house, 

how wind-energy is harvested, how the 

hydroelectric power plant operates, what 

the advantages of such plants are and 

where the dangers lie. Each energy source 

is dedicated two pages: from biomass 

to geothermal energy. The authors Vesna 

Bukarica and Robert Pašičko have succeeded 

in conveying the basic information 

on the creation and use of energy, and its 

effect on the environment.


Fabijan Knežević: Cvijetna livada (gore), Crvena šuma (dolje)

Eko revija broj 13 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template ?