GODINA XXX. BROJ 2 (80) BOžIć 2011. ISSN: 1330-755X

franjevci.split.hr

GODINA XXX. BROJ 2 (80) BOžIć 2011. ISSN: 1330-755X

ISSN: 1330-755X

Proložac

GODINA XXX. BROJ 2 (80) BOžIć 2011.


Rasporeb bogoslužja i

blagoslova obitelji

25.prosinca 2011. Nedjelja - Božić- Rođenje Gospodinovo

Polnoćke: Sv. Josip u 22 sata, Sv. Mihovil i Kraljica Mira u 24 sata

Dnevne sv. mise: Sv. Mihovil u 9 i 11 sati i u Srca Marijina u 9 sati

26.prosinca 2011. Ponedjeljak - Sv. Stjepan prvomučenik

Svete mise u crkvama : Sv. Mihovil u 9 i 11 sati,

Kraljica Mira u 9:30 sati i Sv. Josip u 11 sati.

27.prosinca 2011. Utorak - Sv. Ivan apostol i blagoslov obitelji

Svete mise u crkvama: Sv. Mihovil u 9 sati, u Gospinoj crkvi na Vrljici u 11

sati i u crkvi Sv. Josipa u 11 sati.

Blagoslov obitelji (od 14 sati): Gornji Podi, Ćurčije, Tolići, Bristovac i Matići.

28.prosinca 2011. Srijeda - Mladenci, Nevina dječica i blagoslov obitelji

Sveta misa za sve pokojne u župi u crkvi Sv. Mihovila u 9 sati, a u crkvi Srca

Marijina u 10 sati.

Blagoslov obitelji: Bušanje, Mandići i Perići

29.prosinca 2011. Četvrtak - Blagoslov obitelji

Šumet i Čujići

30.prosinca 2011. Petak - Blagoslov obitelji

Meteri Gornji i Donji, Sabljići, Petričevići, Špari, Grbavci, Mršići, Knezovići,

Budim i Šerlije.

31.prosinca 2011. Subota - Blagoslov obitelji

Lug

1.siječnja 2012. Nedjelja - Nova godina

Svete mise: Sv. Mihovil u 9 i 11 sati, u crkvi Kraljice Mira u 9:30 sati, a u crkvi

Sv. Josipa u 11 sati.

2.siječnja 2012. Ponedjeljak - Blagoslov obitelji

Postranje

3.siječnja 2012. Utorak - Blagoslov obitelji

Jezerine, Buljanija, Grabovine do Pezine ulice i Kraljevića (isključivo)

4.siječnja 2012. Srijeda - Blagoslov obitelji

Pezina ulica uključivo do mosta, od mosta do Mikulića, Lučica, Grabovci u

Đardinu, Tolići, Garci, Škegre, Turići, Jonjići, Abazi do Dropuljića

5.siječnja 2012. Četvrtak - Blagoslov obitelji

Mikulići, Grabovci, Barbići i Dropuljići

6.siječnja 2012. Petak - Bogojavljenje- Sveta Tri Kralja i blagoslov obitelji

Svete mise u crkvi Sv. Mihovila u 9 i 11 sati

Blagoslov obitelji: Radeljići, Krivača, Maršići, Rimci i Glavica

8.siječnja 2012. Nedjelja - Krštenje Gospodinovo

Svete mise : u crkvi Sv. Mihovila u 9 i 11 sati, u crkvi Kraljice Mira u 9:30 sati,

u crkvi Sv. Josipa u 11 sati i u crkvi Srca Marija u 12 sati.


Prolo@ac

GODINA XXX. BROJ 2 (80) BOžIć 2011.

Isusovo rođenje

Evanđelisti napominju kako se Isus više

puta navraćao u svoj zavičaj Nazaret gdje

bijaše odhranjen. No nigdje u evanđeljima

ne nalazimo da je Isus boravio u svom

rodnom gradu Betlehemu. Iza odlaska triju

mudraca više se nigdje u spisima Novog

Zavjeta ne spominje grad Betlehem, a

mi ga opjevavamo: O Betleheme, grade

slavni od Boga. Taj grad pada u duboku

šutnju. Sanjario sam kako nekad Gospodin

sa svojim učenicima šetao kroz Betlehem

i dolazi do špilje ili štalice i kaže svojim

apostolima: Ovdje je mene moja Majka

Marija rodila. Tu je bila štala, tu su bile

jasle za jednog vola i magarca i moja

majka nije me imala gdje položiti nego u

jasle. Bio bih umro od hladnoće da moja

brižna majka nije sa sobom ponijela i

pelenice jer je znala da je “njezin čas

blizu”. Međutim, nešto slično nema nigdje

u evanđeljima. Pitao sam se zašto Isus nije

posvećivao veću pažnju svom rodnom gradu

Betlehemu. I došao sam do zaključka da Isus

ničemu materijalnom ne posvećuje pažnju,

već samo duhovnom. Kad Isusu govore da

ga čeka njegova majka i njegova braća, on

odgovara: Tko je moja majka i tko su moja

braća? Onaj tko sluša riječ Božju i opslužuje

ju, taj mi je majka, i brata, i sestra. Isus je,

dakle, posvećivao pažnju samo duhovnoj,

a ne materijalnoj ili krvnoj vezi. Tako

1

sam davno čitao kod nekog njemačkom

pisca, može Isus biti rođen tisuću puta u

Betlehemu, ali ako nije rođen u tvom srcu i ti

ćeš biti izgubljen. Isus je htio i želio da se on

nađe u svakom srcu koje ga sluša, u svakoj

duši, u svakoj savjesti, u ljubavi svačijeg

srca. Tu je njegovo rodno mjesto, tu je pravi

istinski Betlehem. Bezbrojna svetačka srca

kroz dugu kršćansku povijest proživljavala

su betlehemski događaj, betlehemsko

rođenje u svojim srcima s ljubavlju, klečeći

u duhu pred onim jaslicama, pjevajući s

onim anđelčićima i zureći u djetešce s onim

pastirčićima.

Zar neće tako biti i ove godine u našem

dragom Prološcu? Naši dragi Proložani,

vjernici žurit će u crkvu i rado pjevati:

Djetešce nam se rodilo! Dolazit će tamo i

naši posjedili starci, naši jaki muškarci, naši

ponosni mladići, naše onemoćale bake, naše

atraktivne gospođe, razigrane mlade cure. I

svi će nositi Betlehem u srcu. U svim srcima

bit će ovih dana Betlehem. Posebno kod naše

dječice, koja će se diviti novorođenim i igrati

s janjčićima i zvjezdicama.

Svima Vama, dragi župljani, želimo

sretan i blagoslovljen Božić i sretnu cijelu

Novu 2012. godinu!!

Vaši svećenici:

fra Vinko, fra Rafael i s. Filipa


Prolo@ac

Božić moga djetinjstva

U XXI. stoljeću, koje je donijelo nemjerljive

promjene na svim poljima ljudskog

života, kulture i civilizacije nije nerazborito

sjetiti se i nekih prošlih vremena i osluhnuti

kako je nekada bilo. Istina, pedesetak unatrag

ne zvuči baš kao neka daleka stvarnost,

ali život onda i danas u našim krajevima, pa

i u Prološcu bijaše mnogo drugačiji. Kao

prvo bi to vrijeme komunističkog režima

u kojemu je riječ Bog u javnom životu bila

ne samo zabranjena nego, ne tako rijetko, i

kažnjavana osobito ako ju je u pozitivnom

smislu upotrijebio netko od njihovih. Jasno

je onda da su svi Katolički (ne samo Katolički

) blagdani bili običan radni dan, a slavljenici

tih blagdana ismijavani, a po potrebi i maltretirani.

Bogu hvala, mene nije zadesilo nešto

takvoga. Osim takvog političkog ozračja i

„U se vrime godišća“

2

životni su uvjeti tada bili sasvim drugačiji,

a standard ljudi vrlo oskudan. Ipak, sve to

nije utjecalo na istinsko blagdansko proživljavanje

Božića, toga velikog blagdana Crkve

Kristove. Naprotiv! Čini mi se da je to bilo i

sadržajnije i religioznije i intimnije, a nadasve

odisalo je velikim zajedništvom i mirom te

bilo, rekao bih, ispunjeno dubokom duhovnom

puninom srca i duše. Napominjem da

se ovi reci prvenstveno odnose na Proložac

Gornji, iako nije bilo nekih većih odstupanja

ni u ostalim dijelovima naše prostrane župe.

Pripreme za slavlje Božića počinjale su već

od prve nedjelje Došašća, a intenzivnije za

Materice ( Majčin dan u 3. nedjelju Došašća).

Toga bi dana majke darivale ne samo djecu

nego i cijelu obitelj. Istina bijahu to mali

darovi (orasi, smokve, bademi, koji keks,


jabuka…), ali darovi srca koji su baš kao takvi

ispunjali srca radošću, osobito ona dječja.

Sljedeće nedjelje ( 4. Došašća) bili su Očići

( Očev dan), dan kada je sve spomenuto

prelazilo na oca. Bijaše to divan običaj pred

veliki blagdan Božića, dana kada je Vječni

Otac, po i preko Bl. Djevice Marije, grješnom

čovjeku darovao svoga jedinoga Sina. Običaj

koji je, u svjetlu tog Božjeg dara, stavljao

važnost obiteljskom zajedništvu u kojem

su otac i majka imali sveto i nezamjenjivo

mjesto, a međusobna ljubav i poštovanje

djece i roditelja čuvala neraskidivu obiteljsku

vezu kako onu međusobnu tako i onu s

gospodinom Bogom.

Badnjak je već nosio Božićno raspoloženje.

Uređivanje kuće i okućnice, kićenje

kuća bršljanom, pripremanje badnjaka, pripremanje

pečenje kruha (peklo se tako da

bude dovoljno za tri dana, Božić, sv. Stjepana

i sv. Ivana) i sl. Kada bi padala večer kućedomaćin

je blagoslivljao kuću, štale i ostale

građevine, a ukućani bi molili Vjerovanje,

Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Poslije

toga je slijedilo unošenje badnjaka. I opet bi

kućedomaćin ulazio u kuću s badnjakom

(poveći komad drveta) i pozdravljao: Na

dobro vam došao Božić i sveto porođenje

Isusovo, a ukućani bi odgovarali: I s tobom

Boga zajedno! Kod drugog badnjaka se u

pozdrav uključivao sv. Stjepan, a kod trećeg

sv. Ivan. Poslije svega slijedila je zajednička

večera. Kako onda nije bilo polnoćke išlo

bi se na spavanje, ali negdje iza pola noći

cijelo bi selo oživjelo, jer su se ljudi ustajali

i spremali na sv. Misu na Božić obnoć,

kao smo to onda govorili, a bila je to misa

Zornica. Jasno, išlo je sve što je moglo, a od

sela do crkve sv. Mihovila sve je odzvanjalo

pjesmom. Poslije sv. Mise natrag doma,

gdje je već bila stavljena slama po kući ( u

znak štalice u kojoj se rodio Isus), svečani

doručak, a onda djeca u školu, i to onim

istim putem kojim smo išli u crkvu. U školi,

premda je to bilo potajno, nije se moglo

skriti Božićno raspoloženje usprkos nastavi

i školskom programu, a treba reći iskreno

da, barem za moje vrijeme, nastavnici i

Prolo@ac

3

učitelji, nam nisu pravili nikakve probleme

(iznimaka uvijek ima), jer su valjda i sami

znali da to nema smisla i da se ljudskom

srcu ne može zapovijedati. Poslije škole

opet kući s radosnim iščekivanjem zajedničkog

ručka za vrijeme kojega je bukara,

uz obaveznu zdravicu, kružila tri puta a u

tome je sudjelovala cijela obitelj. Na kraju

se gasila svijeća kruhom umočenim u vino,

a to je činilo kućedomaćin ili je koji put bilo

povjereno najmlađem djetetu. Poslije podne

bi uslijedile različite igre (glavni dobitci bili

su orasi, bademi, s kojima se i igralo), ali

uglavnom u vlastitoj kući, jer se na Božić

nije odlazilo u druge kuće,osim ako je to bilo

potrebno. Ovdje svakako treba spomenuti

i neizostavno pucanje, čime se nažalost i

danas uveličava slavlje, a što bi trebalo

isključiti osobito kada su u pitanju vjerska

slavlja. Istina, bilo je onda bezazleno, jer se

pucalo iz takozvane garabitače, tj. limenke

u kojoj je bila boja, a koju bi se odozdo malo

probušilo, u nju stavio garabit, malo stopio,

zatvorilo i kroz otvor potpalilo tako da bi

došlo do pucnjave i izbacivanja poklopca.

Na sv. Stjepana i sv. Ivana ujutro se odlazilo

čestitati imendane u kuće u kojima je netko

nosio ime sv. Stjepan odnosno Ivan ili Iva i

za to se dobivala cina, tj. dar. Na blagdane

ovih dvaju svetaca poslije sv. Mise ručalo se

iz torbe kod pojata (tako su se zvale kuće u

kojima su stanovnici Gornjeg Prološca držali

vino), a onda je slijedio dernek za vrijeme

koga se često igralo kolo. Sve je to, osobito

za djecu, bilo jedan veliki doživljaj za koji se

živjelo cijelu godinu. Sjećajući se tih dana

čovjeku se učini da se onda Božić slavio,

ne bih rekao svečanije, ali svakako s više

duhovnosti, s više ljubavi i više zajedništva

što se osjećalo gotovo na svakom koraku, u

svakom susretu i na svakom mjestu. Ništa

nije moglo pomutiti tu veliku radost, a za

te dane svatko je morao biti i sit i obučen i

raspoložen. Sa željom da opet Božiću vratimo

prvenstveno pravo vjersko i duhovno

obilježje svim čitateljima kličem: Na dobro

vam došlo Mlado lito i Nova godina!

BP


Znakovit je blagdan Božića. Nedokučiva

je tajna Božjeg dolaska u ovaj naš svijet. Teško

ju je predočiti, a još teže shvatiti. S par slika

pokušajmo se približiti toj tajne naše vjere.

Božić nam govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku,

o Božjem čovjekoljublju, o čudesnom

susretu između božanskog i ljudskog svijeta.

Taj susret biva o Božiću tako stvaran, da postaje

jedna osoba, jedan od nas. U Isusu se

Bog toliko približio čovjeku, da je i sam postao

čovjekom. Po Isusu smo ga upoznali, znamo

kako se zove. U Isusu smo vidjeli i prepoznali

crte njegova lica. On nam je pokazao put k

Bogu. U Isusu znamo što je učinio i što čini

za nas. U njemu imamo pristup k Bogu. Po

Isusu on je i naš Otac i mi smo njegova djeca.

U Isusu nas je ljubio i ljubi nas do kraja. Bog

želi da i ovaj Božić proživimo u njegovoj blizini,

da nas obasja sjaj njegova svjetla. Da mir i

radost koja izvire iz Božićne noći ispunja ove

Božićne dane i sve dane nove godine.

Božić je tajna Djeteta

Otajstvo Božića obnavlja se svake

godine, uprisutnjuje se ovdje i danas. Dijete

koje se rađa donosi spasenje svijetu. Rađa

se za nas, za svakoga od nas koji vjerom

prihvaćamo njegov dolazak, koji nadom

iščekujemo njegovo spasenje. Svojim rođenjem

Isus nam donosi radost i mir. Ganuti

Prolo@ac

Božićna tajna

4

tolikom dobrotom prilazimo k jaslicama da

poput pastira susretnemo Onoga za kojim su

narodi čeznuli, koga su puci iščekivali, koga

su proroci naviještali. Onoga koji je Spasitelj

ljudskoga roda od kojeg se rođenja računa

naše vrijeme, naši dani i godine.

S Majkom Marijom promatramo maloga

Isusa. U tom Djetetu koje leži povijeno u pelenicama

i položeno u jasle prepoznajemo Boga

koji dolazi da nas spasi, da upravi naše korake

na put mira, da nam pokaže put k Bogu. Brižna

Majka Marija motri svoje Dijete, njeguje ga i

brine se o njemu, razmišlja o značenju čudesnih

događaja koji obavijaju tajnu Božića. A

blagdan Božića krije u sebi više nego jednu

tajnu. Tajnu Boga koji je postao čovjekom.

Božić je tajna radosti

U onoj svetoj noći anđeli su pjevali: Slava

Bogu na visini i na zemlji mir ljudima

koje Bog ljubi. Događaj Isusova rođenja

navijestili su pastirima kao radosnu vijest.

Navijestili su im veliko veselje za sav narod.

Radost, usprkos udaljenosti od rodna doma,

mir usprkos uboga skloništa, spokoj usprkos

ljudi koji ne mare, sigurnost usprkos vlastodržaca

koji prijete.

Božić je otajstvo radosti usprkos svemu

što guši tu radost i veselje. Radost, jer se u

Davidovu gradu rodio Spasitelj. Na toj radosti

napaja se Crkva obasjana svjetlošću Sina

Božjega. To je razlog i naše radosti. Božićnu

svjetlost neće tama nikada zasjeniti. To je

slava Vječne Riječi, koja iz ljubavi prema

nama postaje jedan od nas, Emanuel - Bog

s nama i Bog za nas.

Božić je tajna ljubavi

Bog Otac iz ljubavi prema svom stvorenju

šalje svoga jedinorođenoga Sina na


svijet, da nas obdari darom svoga božanskog

života. U Božjem dolasku k nama krije se

njegovo čovjekoljublje. Dođe na zemlju da

umre na križu. Da nas otkupi i spasi svojom

smrću i svojim uskrsnućem. U hladnom betlehemskom

skloništu, koje obavija šutnja,

Djevica Majka srcem sluti što će sve dogoditi.

Majčinskim osjetilom predosjeća dramu Kalvarije.

Znak kojemu će se protiviti. Bit će to

strašna borba između svjetla i tame, borba

između života i smrti, između ljubavi i mržnje.

Knez mira koji se na Božić rodio u Betlehemu,

predat će svoj život na Golgoti, da

bi na zemlji zavladala ljubav i mir. Svjetlo

njegova uskrsnuća, razbit će tamu noći.

Njegova ljubav će nas osloboditi od našeg

sebeljublja. Njegova ljubav u nama i prema

nama čini da možemo ljubiti i biti ljubljeni,

oprostiti kao što nam On oprašta.

Božić je tajna mira

Od betlehemske spilje uzdiže se i danas

glas, da svijet ne podlegne nepovjerenju,

dvojbi i beznađu. Mir ljudima dobre volje!

To je Božićna poruka. Usprkos tragičnih događaja

koji donose zlo i nasilje, usprkos sila

koje šire smrt i strah širom svijeta. Pripadnici

svih religija, zajedno s ljudima dobre volje,

trebaju odbaciti svaku vrst nasilja i nepravde.

Svi smo pozvani promicati mir, tražiti mirna

rješenja za male i velike sukobe koji nastaju

u obitelji i između različitih vjera i naroda.

Božić je izazov za mir u Svetoj Zemlji,

da se zaustavi beskorisni lanac nasilja, da se

izbjegne oružani sukob. Božić želi donijeti mir

i u Afriku, gdje oskudica i bijeda otežavaju

ionako težak život, gdje plemenske borbe

ugrožavaju čitave narode. Božić je poruka

mira i ljudima Latinskoj Americi da bogati

ne izrabljuju siromašne. Božić želi donijeti

mir ljudima u Iraku i Afganistanu, u Palestini

i Pakistanu. Mir na svim stranama svijeta. Mir

onamo gdje politička i društvena nesigurnost

ruše duševni mir, sigurnost obitelji i naroda.

Božić je poziv da čovječanstvo prihvati poruku

mira. Isus je naš mir.

Prolo@ac

5

Božić je tajna Boga i čovjeka

Zajedno s Marijom i Josipom, pastirima

i mudracima stojimo zamišljeni pred jaslicama

u kojima leži Dijete i divimo se neizmjernom

Božjem čovjekoljublju. O kad bismo

imali njihove oči da prepoznamo otajstvo

koje se krije u liku nemoćna Djeteta! O kad

bismo imali oči da ugledamo njegovo lice i

naličje u svakom djetetu, u svoj djeci ovoga

svijeta, bilo koje rase i kulture. Jer po Isusu

i u Isusu smo od prvoga Božića i mi djeca

Božja, braća i sestre jedni drugima.

Božić nas poziva da budemo uvjereni

svjedoci njegove poruke ljubavi i mira. Usprkos

svega što se u svijetu i oko nas događa.

Pokušajmo i danas u ovom Djetetu, koje

nam se rodilo, Sinu koji nam je darovan,

prepoznati jedinog Spasitelja svijeta, neiscrpno

vrelo pravoga mira za kojim teži svako

ljudsko pa i naše srce. Božić je tajna i Boga

i čovjeka. Tajna jednoga Boga koji postaje

čovjekom. Tajna svakoga od nas kojima je

po Božiću otvorena mogućnost da postanemo

djeca Božja.

Dinko Aračić


Bio jednom jedan postolar. Radio je i

trudio od zore do mraka. Jednog jutra ustade

veoma rano. Pospremi siromašnu radionicu,

naloži vatru i pripremi stol. Danas na Badnji

dan neće raditi. Jer danas očekuje velikog

gosta, najvišega Gosta kojeg se može zamisliti.

Čeka da mu Bog dođe u goste. Noćas

je u snu čuo Božju poruku. Spremi se, sutra

ću ti doći u goste!.

I tako sjedi naš postolar pokraj tople

peći. Sjedi i čeka. Odjednom začuje korake

pred vratima. Netko je pokucao. Srce mu

uzdrhta od velike radosti, kad pomisli Evo

ga, dolazi, to je sigurno On!. Brzo skoči

prema vratima i širom ih otvori.

Kad tamo ugleda seoskog listonošu.

Sav promrzao od hladnoće, nos mu se zacrvenio,

prsti ukočili. Poštar žudno pogleda

prema čaju koji se pušio na štednjaku.

Postolar ga pusti u kuću da se ugrije, napoji

ga i okrijepi. Hvala ti!, reče listonoša, baš si

mi lijepo ugostio, ogrijao i okrijepio. Reče

i nestade u hladnoći dana.

Netom je poštar zamakao iza ugla, Slavko

skloni posuđe i pospremi ponovno stol.

Stade na prozor da bi izdaljega mogao vidjeti

svoga Gosta. A trebao bi doći svaki čas.

Bijaše već podne, a od Boga ni traga ni

glasa. Najednom spazi postolar nekog dječaka.

Pogleda malo bolje i opazi, da malomu

teku suze niz obraze. Dozva dječaka sebi, koji

Prolo@ac

Božićna priča

6

mu ispriča kako se u gradskoj vrevi izgubio.

Više nije mogao naći svoju majku. Lutao je i

zalutao, ni puta kući nije više znao… Postolar

brzo napisa kratku poruku za svoga Gosta:

Molim Te, pričekaj me! Vraćam se odmah!.

Stavi papir na stol, prikuči vrata, da Gost

može ući, uze dječaka za ruku i povede ga

njegovoj kući.

Išli su išli. No put se oduži, više nego

što je postolar mislio. Predade dijete majci

i tek pred večer, kad se smračilo, vrati se

umoran svojoj kući. Gotovo se prestraši

kad u polumraku ugleda, da je netko ušao u

njegovu kuću. Srce mu se razveseli i poskoči

od radosti. Ipak je njegov Gost došao. Bog

ga nije prevario.

Međutim kad je bolje pogledao, prepoznao

je susjedu, koja je stanovala nedaleko

od njegove kuće. Susjeda bijaše umorna i

žalosna. Već tri noći nije oka stisnula. Sin joj

je tako bolestan, da ni sama ne zna što bi s

njim učinila. Leži u postelji s vrućicom koja

ga toliko muči, da ni svoje majku više ne

prepoznaje. Postolar se zažali nad susjedom.

Nakon što joj je muž nesretno poginuo, ostala

je udovicom, sama sa sinom jedincem.

I tako ode postolar k bolesnom djetetu.

Stavi mu hladne obloge i sjede do njega na

rub postelje sve dok dječak mirno ne usnu.

Ponoć bijaše davno prošla, kad se postolar

vratio kući. Umoran i posve razočaran

legne da bi zaspao. Dan prođe, a Gost ne

dođe.

Najednom začuje u snu poznati glas. Bijaše

to Božji glas: Hvala ti, što se me onako

lijepo primio. Hvala ti, što sam se kod tebe,

u liku listonoše, mogao ogrijati i okrijepiti.

Hvala ti, što si me kao onog dječaka kad

sam zalutao, odveo kući. Hvala ti što si

mi pomogao, u liku sina jedinca, dok sam

bolestan drhtao od vrućice. Hvala ti što se

mi danas tako lijepo ugostio!.

Priredio - da


Svjesni smo dolaska još jednog Božića

koji tiho i polagano dolazi na prstima i kuca

na naša srca da ga primimo. Isto tako smo

svjesni da i u našem okruženju postoje tvrdi

i ponosni ljudi kojima Božić ne predstavlja

ništa u njihovim životima. Postoje oni koji

su tužni na Božić i u vrijeme blagdana jer

su napušteni i sami, kao i oni kojima Božić

predstavlja dodatnu novčanu poteškoću s

obzirom na broj lampica, ukrase i poklone

koje teška srca daju. Prvi su mrtvoga duha,

drugi usamljeni, a treći škrtci, opet svi su

Božja stvorenja iako različita raspoloženja.

Vjerujem da smo svi čuli za Charlesa Dickensa

i njegovu Božićnu priču. Barem oni najmlađi

su čuli. Božićna priča govori o jednom

čovjeku i jednom duhu. Scrooge je čovjek, a

Marley je duh. Scrooge i Marley su bili partneri

jedne uspješne bankarske tvrtke i nakon

što su prošle godine i godine nakon što je

Scroogea napustio njegov prijatelj i partner

Marley na Badnjak tužne i turobne godine u

Prolo@ac

Tvoj Božić

7

Londonu, Scrooge je i dalje na natpisu tvrtke

ostavio ime Marleya i tvrtka se zvala Scrooge

& Marley. Tako su ga poneke mušterije koje

su dolazile kod njega zvali Scrooge, a poneki

Marley. Iskreno, Scroogeu to nije smetalo,

najbitnije mu je bilo završiti posao i dobro

ga naplatiti. Bilo je nešto u tom Scroogeu

što je dubinski iz svake pore njegova tvrdog i

hladnog srca, upravo sličan opis je i njegove

vanjštine, mrzilo Božić. Njegov tajnik je radio

cijelu noć na Badnjak, a grijala ga je samo

jedna voštana svijeća, dok bi Scrooge u

drugoj prostoriji piskarao uz posljednje pucketanje

vatre u kaminu. Činjenica je jasna,

a to je da je bio škrt, ali toliko škrt da ne bi

udijelio milostinju ni najpotrebitijima. I da se

vratim na početak priče jer priča je o čovjeku

i duhu. Jednom prilikom, upravo na Badnjak

javlja se Scroogeu, njegov partner Marley,

ali u ulozi duha koji mu je pokazao njegovu

veselu prošlost i dane kada je slavio Božić u

svojoj obitelji, okorjelu sadašnjost gdje mu


je pokazao njegovog nećaka s mnogobrojnom

djecom u tuzi i boli zbog neimaštine, ali

istodobno i sreći zbog slavljenja Božića. I na

kraju mu je Marley pokazao nimalo dobrodošlu

budućnost gdje nad njim i njegovim

grobom nitko ne plače i kako nitko zapravo

ne doživljava njegovu smrt. Bilo je to crveno

svijetlo za Scroogea, ali i šansa da promijeni

svoj život na bolje. Dickensova poruka je

bila toliko snažna, a knjiga mu je izašla pred

sam Božić i dosegla je nevjerojatnu prodaju

u to vrijeme. Da mu je poruka bila snažna,

govori i činjenica da je ime Scrooge postao

službena riječ odnosno pojam u engleskom

jeziku koji označava riječ: škrtac, tvrdica.

Često se pitam što bi bilo kada bismo

mogli vidjeti budućnost ili barem vratiti se

u prošlost? Bismo li promijenili sebe i neka

naša djela?!! Već si mogu predočiti kako će

izgledati predbožićno vrijeme u našem Prološcu.

Kubala i ekipa će raditi na pripremi

jaslica u koritu naše Suvaje, klasična ekipa

će biti u Šerbe. Prološki momci će baciti koji

listić u kladionici ne bi li dobili koju kunu za

svečaniji, čitaj raskošniji, provod za Novu

godinu. Prološke mame i cure će raditi francusku

salatu i kolače, najmlađi će ukrašavati

Prolo@ac

8

jelku. Pretpostavljam da bude i koji koncert

u Domu kulture. Eto, ne trebam nekog duha

da vidim što će se kod nas događati ovi par

dana. Ono sigurno je da će svanuti novo

jutro, Božićno jutro u kojem će pijetao kukuriknuti,

otići ćemo na sv. Mise, imati dobar

ručak kod kuće, gledati Kevina po ne znam

koji put, ići na Žive jaslice, čestitati prijateljima

i bližnjima. Možda ćemo samo rutinski

prijeći preko još jednog Božića ne shvaćajući

njegov pravi smisao. Kako i sami živimo u

župnoj zajednici koju vode franjevci, osvrnut

ću se na veliki citat sv. Franje: Ljubav nije

ljubljena! Tim citatom je želio iskazati nezadovoljstvo

koje vlada u okruženju u kojem

je živio jer su ljudi zanemarili bitno nasljeđe

obitelji i društva, a to je ljubav. A što bismo

tek rekli na Božić? Sam Božić je uništen u

tolikoj mjeri koliko mi kao vjernici dopustimo

da bude uništen. Dok god vlada našim srcima

i u našim glavama ideje o skupocjenim

darovima, vjerovanje u debelog djedicu,

kojeg su isti kapitalisti komercijalizirali, jer

je on ništa do li sv. Nikola biskup, vjerojatno

Božić u našim srcima nikada neće osvanuti.

Negdje sam čula da dobro djelo na Božić i

Badnjak pomogne izbrisati zla djela. Učini i ti

nešto dobro bližnjem svome na Božić.

Sretni blagdani!!

AM


Prolo@ac

Deset zapovijedi majke

Hrvatske

I. Govori hrvatski!

Bog ti je darovao divni jezik hrvatski,

kako ga gotovo više na svijetu nema. On je

zvučan i bogat, tako da njime možeš izreći

sve, što ti pamet kaže i srce osjeća. Griješiš

protiv Boga i prirode, kad ne govoriš hrvatski,

gdje god treba i kad ti se zgoda nadade.

Govori hrvatski u kući i u javnosti, jer samo

po jeziku tvome znat će svijet, da si Hrvat.

Ako kažeš, da si Hrvat, a ne govoriš svojim

rodjenim jezikom, onda naprosto lažeš. Ptica

se pozna po perju, a čovjek po govoru.

Nastoj, da govoriš hrvatski što ljepše i savršenije,

kao da iz najbolje knjige čitaš. Jer

velika je sramota, kad kažeš, da si Hrvat i ne

govoriš savršeno svojim materinjim jezikom.

Nemoj upletati u svoj hrvatski govor riječi

tudjinske (njemačke, talijanske ili turske), jer

tim odaješ, da si rob tudjincu, ili da ne znaš

svoga jezika. Uči i cijeni takodjer strane jezike,

ali govori njima samo u krajnjoj potrebi

i kad si u tudjoj zemlji. U svovoj domovini, u

Hrvatskoj, ne vrijedjaj majke svoje tudjim govorom.

Najmanje pak da to činiš tudjincu za

volju, koji dolazi s trbuhom za kruhom. Neka

tudjinac nauči najprije hrvatski, ako želi da

se zakloni u Hrvatskoj. Ako tudjinca susrećeš

njegovim jezikom, on će te omalovažavati i

prezirati; ako ga prinudiš, da govori tvojim

jezikom, onće te cijeniti i poštivati. Svom

snagom pako poradi, da ti porodica vazda

govori samo hrvatski, da hrvatski misli,

Svim vjernim sinovima i kćerima

9

osjeća i radi. Jer hrvatska porodica najjači

je bedem hrvatstva:

– jedna jednita svijesna obitelj hrvatska

vrijedi za čitavu regimentu na bojnom

polju! 1

II. Radi!

Bog ti je stvorio dvije ruke, - ne da ih

prekrstiš i dangubiš, već da njima radiš.

Raditi možeš i nogama, i te kako! A i glavu

imaš, da njome misliš i radiš, a ne da blejiš

u zrak. Jer čovjek baš je i stvoren za rad

kao malo koje drugo stvorenje Božje. Raditi

nije sramota nego dika. Nije onaj gospodin,

koji ništa ne radi, trateći vrijeme i novac, što

ga je baštinio, - već je gospodin onaj, koji

je radom svojim stekao imetak. Radi stoga

dan i noć, a radi sustavno i razložito, da ti

rad bude koristan. Pregni raditi svim žarom

i oduševljenjem: ne radi samo od nužde i

potrebe, nego i za zabavu. Neka se želja

za radom uvriježi u tvojoj duši tako, da ne

budeš mogao ni živjeti bez ustrajnog rada.

Ustrajan i razložit rad koristi tijelu i duši. Nije

istina, da rad ubija. Od samoga rada nije još

nitko umro. Nasuprot stoji, da se ustrajnim i

sustavnim tjelesnim radom samo tijelo jača

i krijepi. Ne smije se doduše raditi u jedan

mah do krajnjega umora, ali od dangube

1 Modificirana Napoleonova misao o hrvatskim

vojnicima.


do krajnjega umora dalek je put. Ako si se

umorio tjelesnim radom, odmaraj se radeći

glavom; ako te je umorio duševni rad, a ti

se prihvati rada rukama ili nogama. Rad je

koristan i za dušu. Besposlica mora uroditi

grijehom i porokom svake vrsti. Tko radi,

zlo ne misli. Radom ćeš smiriti i strasti svoje.

Jer kad radiš izdašno i neprekidno, tako te

obuzme rad, da za drugo nijesi ni podoban.

A ni zli sni ne će te mučiti, ako si umoran

od rada tvrdo usnuo. Napokon ti podaje rad

i zemaljskog blaga. Ako i ne postaješ brzo

i uvijek bogat, privredjuješ bar toliko, da

možeš pošteno i pristojno živjeti. Ne treba

ti ničije milostinje, ne treba ti moljakati, a

nijesi takodjer u napasti da se dočepaš čega

nezakonitim ili nedopuštenim načinom.

Slatko jedeš krušac, koji si privrijedio u znoju

lica svoga.

III. Štedi!

Lijepo kaže narodna poslovica: U radiše

svega biše, u štediše jošte više. Treba dakle

ne samo raditi, nego i štedjeti. Jer zgodno

kaže opet druga narodna poslovica; Tko

ne zna štedjeti, brzo će mu nestati. Teško

onome, za koga se može reći: Što je ruha,

na njemu je, a što kruha, u njemu je. A

još teže je po onoga, koji je raspikuća, pa se

tješi pjevajući: Što dobijemo, to zapijemo.

Štedjeti je lako, samo ako hoćeš. Neka

ti bude prvo pravilo, da nikad ne potrošiš sve

ono, što si svojim radom privredio nego da

svakom prigodom bar nešto od svoje zarade

otkineš i pohraniš. Ato ćeš tako udesiti, da

trošiš tek za ono, što ti je od najpreče potrebe,

a da se kaniš onoga, što je suvišno.

Štedjeti je slast. Zrno do zrna pogača, kamen

do kamena palača, a para do pare gotov

imetak. Samo pripazi, da ti se slast štednje

ne izrodi u strast, pa da od štediše ne postaneš

škrtac. Štedjeti je tvoja sveta dužnost,

koju moraš vršiti i zbog sebe samoga, i zbog

svojte svoje, i zbog naroda i domovine svoje.

Štedi za sebe samoga, jer kad te snadje

nevolja ili kad ti nestane privrede, kako da

se goloruk proturaš u svijetu? Zar s dugom,

Prolo@ac

10

koji je zao drug? Stoga čuvaj bijele novce za

crne dane. Štedi zbog svojih milih i dragih, da

starcima roditeljima vratiš, što su te u svijet

opremili, a djeci svojoj, koja nijesu kriva što

si ih porodio, da pomažeš, dok stanu na

svojenoge. Napokon je i rodjena gruda, iz

koje si nikao i koja te hrani, zavrijedila, da

joj se odužiš makar u smrtnom času, kad se

opet vraćaš u blago krilo njezino. Štedimo

dakle svi: staro i mlado, muško i žensko!

Naročito vi, žene hrvatske, kanite se gizde i

raskoši svake. Dobra kućanica drži tri ugla

kuće, mnogo puta još i četvrti. Samo brižna

i štedljiva žena vjerna je ljuba svome bračnome

drugu, a dobra majka djeci svojoj. Slabo

će pomoći svi politički programi, kojima se

nastoji pridići i spasiti narod hrvatski, da

ne propadne u silnoj vrevi naroda. Hrvatski

narod održat će se tek onda, ako se nauči

raditi i - štedjeti.

IV. Budi umjeren i trijezan!

Nema traga ni radu ni štednji, ako ne

živiš umjereno i trijezno. Umjereno u svemu

i svačemu, a naročito kad jedeš i piješ. Uči

nas Sveto pismo, da je Bog stvorio čovjeka

na sliku i priliku svoju. Pa zar da presit i pijan

čovjek bude slika božja? Nije ni slika životinjska,

jer se nerazumna životinja ne prejeda

i ne opija. Ili zar si kad vidio konja da se je

prejeo, ili pseto da se je opilo? Životinji brani

pusti nagon, da se naždere i napaja preko

mjere; a ti, razumno stvorenje, da budeš

gori od nje? I sam puk hrvatski, gdje ga nije

još zarazila kuga neumjerenosti, zgraža se

gledajući gurmanca ili pijanduru. Nikad sita

zove puk izjelicom, proždrlicom, žderonjom,

pače i izjedi-pogačom: a netrijezna vinopiju

pijanicom, lokalom, pijančinom, a i ispičuturom.

Neumjerenost kod jela i pila zametak je

mnogomu zlu i poroku. Dobro kaže narodna

poslovica: Pijanoj snaši mili djeveri. Neumjereno

jelo škodi i tijelu i duši. Tijelo slabi i

čini ga tromim, a svakako nesposobnim za

ustrajni rad; dušu pak posve poništuje i ubija.

Koliko je ljudi od vina i rakije pomahnitalo!

Koliki su ljudi opet neumjerenošću svojom


prekratili svoj vlastiti život, te tako postali

samoubojicama! Gdjekada i sama priroda

kao da hoće žigosati izjelice pijandure, pa ih

iznakazuje omašnim trbušinama i crvenim

nosovima. A tek da vidiš želudac i džigericu

okorjela pijanice! Teško narodu, koji nije

navikao boraviti trijezne dane. Kukavne li

vojske, koju moraš opijati, kad ju šalješ u boj!

Velika rimska država stala je propadati, kad

se je za Rimljane počelo govoriti: Jedu da

bljuju, a bljuju da jedu. Mletački poslanici

opet više puta javljaju u svojim izvještajima,

kako su se ugarske čete u 15. stoljeću opijale,

da budu srčanije u boju. Zar je onda čudo, da

je Ugarsku stigla katastrofa na Mohačkom

polju? Kanimo se dakle gošćenja i pijanaka,

osobito u ovo teško doba. Budimo umjereni

i trijezni, pače kojiput otkidajmo od usta

za narodne - hrvatske - potrebe. Jer tek

nakon velikoga i dugoga posta narodnoga

može jednom svanuti vedri danuskrsnuća

hrvatskoga.

V. Čuvaj zdravlje!

Umjereno i trijezno življenje koristi u

velike i zdravlju. Ali to nije dosta. Moraš još

naumice i sustavno poraditi, da svoje zdravlje

uščuvaš i život svoj produljiš do najdublje

starosti. Kažu, da je zdravlje najveće blago,

što ga čovjek može na ovome svijetu imati.

Kad je tako, a jest tako, onda si najveći zločinac

spram samoga sebe, kad to najveće

blago svom pomnjom ne čuvaš. A sačuvat

ćeš ga svakako, ako se svega kloniš, što bi

ti zdravlju nauditi moglo. Ako ti škodi lula i

duhan, a ti razbij lulu i razaspi duhan; ako

tebi, hrvatska ženo, smeta steznik ili tijesne

cipelice, a ti ih baci na stran. Kome si mila,

ostatćeš i dalje draga sve bez steznika i paklenih

muka na nogama. Ali treba zdravlje i

krijepiti. Zdravlje se troši godinama, pa treba

istrošene sile svedjer nadoknadjivati. To ćeš

postići sustavnim jačanjem tijela svoga, jačanjem

udova svojih, mišica svojih i živaca

svojih. A to možeš lako postići, pa bio i gola

sirotinja, jer za to treba tek čvrste volje, pa

hladne vode i svježeg zraka. Pa da vidiš čuda

Prolo@ac

11

golemoga! Ne boj se hladne vode! Ne kaže se

zaludo: Zdrav kao riba, jer ribi daje zdravlje

voda, za koju mnogi tvrde, da je praizvor

svega života. Vodom čistiš i krijepiš svoje

tijelo, a čistoća je prvi i glavni uvjet zdravlju

i snazi. Sluti to i puk hrvatski, kad snagom

krsti tako čistoću kao i jakost tijela. Snažan

momak u jednu je ruku čist i pristao, a u

drugu zdrav i jak. Ne boj se svježeg zraka

ni sunčanoga žara! Pod nebeskim svodom,

a na svježem zraku i na sunčanom žaru živi

čitava priroda sa tri carstva svoja. Tu se radja,

niče, raste, svate, hrani i dozrijeva nebrojeno

mnoštvo stvorova Božjih. Jedini čovjek da se

je izrodio i da se je stisnuo u tamne nezračne

odaje?! Prirodno jačanje tijela podupri, razumni

čovječe, još i umijećem svojim. Tako

su nekad radili grčki Spartanci, tako rade uz

druge narode u naše doba slavenski Česi. 2

U Češkoj je postala lozinka: Tko je Čeh, taj

je Sokol, i tako je češki narod dobio svoju

narodnu vojsku. I u hrvatskom narodu neka

2 Sokol je tjelovježbena organizacija koju su osnovali

Mladočesi u Pragu 1862. godine. Pod vodstvom M. Tyrša

(1821.-1884.) Sokol se razvio i kod drugih naroda. U Zagrebu

je 1874. osnovan Hrvatski sokol koji se najvećim

dijelom integrirao poslije 1920. u centralističku režimsku

jugoslavensku organizaciju.


prevlada lozinka: Tko je Hrvat, taj je Sokol.

Čuvajmo zdravlje, jačajmo tijelo, krijepimo

mišice i živce. Mišice da nam budu tvrdje od

kamena, a živci jači od željeza. Jer trebat će

nam jedno i drugo.

VI. Ženi se!

Govore: Teško je breme života, jedva

se sam proturaš, pa da se još ženiš! A ja ti

velim:Ženi se i udavaj, jer ako je breme života

teško, lakše ćeš ga snositi u dvoje, nego

svaki za sebe.

Od krajnjeg istoka, gdje se roče ruski

Božji ljudi i Skopci pa do dalekog zapada,

gdje se u Francuskoj okupljaju pobornici slobodne

ljubavi, čuje se po Evropi lozinka; Ne

ženi se, kad možeš i bez toga živjeti! Ali kud

i kamo jače ozvanja glas velike prirode, koja

ti dovikuje: Ženi se i udavaj, jer si društveno

biće, a prvi zametak čovječjemu društvu je

brak i obitelj!

Istina: sveti Pavao kaže, da dobro činiš

kad se ženiš, a još bolje kad se ne ženiš. Ali

Prolo@ac

12

sam Bog blagoslovio je već Adama i Evu u

raju, i rekao je njima: Rastite i množite se,

i napunite zemlju. A hrvatski puk zgodno

kaže: Čovjek bez žene, glava bez tijela, a

žena bez čovjeka, tijelo bez glave, ili Čovjek

je sam kao dub posječen, pa još dodaje:

Ni u raju nije dobro samomu. Ženite se

dakle i udavajte se, hrvatski sinci i kćeri,

svi redom, ako i kako samo možete! Ženite

se razborito, a ne ludo. Ženite se rano, kad

ste u naponu snage i u cvijetu djevičanstva

svoga. Velika je nevolja, kada čovjek uzima

ženu, nakon što je istrošio svoju snagu: a

gotova je rugoba, kad djevojka hoće da dodje

pod kapu, pošto je promijenila desetak

ljubavnika. To nije sveti brak, već ili nemoćnica

ili opskrbilište!Radjajte djecu! Djeca su

blagoslov Božji, te ih nikad u kući suviše

nema. Divno veli narodna riječ: Ženidba

bez djece onako je kano i dan bez sunca.

Djeca su briga roditelja, ali su slatka briga i

veselje njihovo. Ima i u najskladnijoj porodici

tuge i žalosti, ali redovito pretežu srećni i

radosni dani. A domovina ti je milija, kad


u toj domovini boravi tvoja porodica koja

je dijelak tvoga naroda. Gotovo bi mogao

sumnjati, da li mogu mrzovoljasti bećar i

samoživa žena domovinu onako žarko ljubiti,

kao otac i majka brojne porodice? Jesi li kad

vidio taj prizor? U priprostoj, čistoj sobi sjedi

za stolom ljudina, vrativši se s teška posla,

pa će da užina. Oko njega posjedalo šestero

nejačadi, jednodrugomu do uha. Gojna

majka metnula na stol pladanj kao čisto

zlato žutih žganaca, pa ih dijeli djeci, koja s

viljuškama stoje pripravna, da ih progutaju.

Podsmijeva se srećna majka, a ćaćko uživa.

Krasna li prizora, koji je zavrijedio, da ga

umjetnik slika proslavi kistom svojim! Često

se čuje tužba: Malen je nas Hrvata broj! Do

nas je, da nas bude što više, da nas za dva

pokoljenja bude dva puta i tri puta toliko.

U Ruskoj i Njemačkoj broj se je naroda za

ciglih četrdeset godina podvostručio! Jedno

stoji neoborivo: Ako ne bude Hrvata, ne će

biti ni Hrvatske.

VII. Uči i napreduj!

Kaže se, da je u zdravu i jaku tijelu

takodjer zdrava i jaka duša. Ali i duša zardja,

ako je ne njeguješ. Aponjegovat ćeš ju

poglavito tako, da svedjer učiš i napreduješ.

Ne uči tek iz pisanih i štampanih knjiga, uči

iz knjige života. Ona stara narodna: Pleti

kotac, kao što i otac, ne vrijedi za nauk i

napredak, nego tek za posvećene običaje

i kreposti predaka tvojih. Uči svagdje i od

svakoga. Uči i od tudjina, koji se je u tvojoj

domovini naselio. Nemrzi toga tudjina, niti

ne jadikuj, da ti kruh otima; već pregni svom

snagom, da naučiš sve, što on znade i umije.

Ori i kopaj, kako on čini, sij i sadi poput

njega, pa ćeš žeti i kositi kao i on. Gradi

poput njega kuću od kamena i opeka, a ne

od pletera i slame. U jednu riječ: nastoj da

ga dostigneš i prestigneš, pa ne ćeš kukati,

da te kruha lišava i s rodjene grude tjera.

Ako može marljivi Bugarin 3 kao baštovan

3 Bugari su do 1914., a i u međuratnom razdoblju, dolazili

rano u proljeće u Slavoniju, pa čak i u Zagreb, i ovdje

obrađivali zemlju koju su uzeli u zakup te proizvodili

Prolo@ac

13

čitavu Hrvatsku povrćem hraniti, kako ne bi

mogao i ti, koji imaš svoje zemlje na pretek!

Samo treba znati i umjeti, a to ćeš postići tek

učenjem. Stara narodna riječ kaže: Bolje je

umjeti nego imati. U nekoj zemlji, daleko

od Evrope, haračio neki paša. Narod u onoj

zemlji bio tada još neuk, pa mislio, da tako

mora biti. Ljubio pače paši skute i rukave,

te bi bio za nj i krv svoju prolio. Uz pašu bio

kao desna ruka njegova neka ulizica, pa htio

zaslijepiti ostali svijet izvan onoga pašaluka,

neka znade, kako je u pašaluku sve skladno

i srećno. Stao u to ime uvoditi u zemlju nauke

i umijeće, zidati palače, podizati škole

i prigoniti narod učenju. Ali jednoga dana

dosjetio se paša jadu, pa otjerao smjesta

svoga doglavnika i obustavio svaki dalji

napredak. Poslije bi paša govorio: Učenjem

postaju ljudi pametni, a pametni su ljudi -

nezadovoljni. Da, nezadovoljni, jer razlikuju

vlast od vlastodršca! Oni znadu, da je svaka

vlast od Boga, ali znadu i to, da vlastodržac,

koji ne poštiva Božje i ljudske zakone, nije

od Boga, nego od samoga crnoga vraga.

Pa neka i podje do vraga. Učenjem stičeš

znanje, a znanje je imanje. Sve možeš izgubiti,

što imadeš, ali znanje nikada. Znanje je

moć, ono je sila jača od ma koje sila na svijetu.

Znanje je prva i najveća velevlast, koja

se ničim ne da oboriti. Zato se i svi siledžije

ovoga svijeta žacaju znanja i onih, koji su se

snagom znanja opasali. Znanjem se stvara

prosvjeta, a prosvjeta vodi do slobode, nakon

što su raspršeni tmasti oblaci neznanja

i gluposti. Hrvatski sine, uči i napreduj! Rasprši

tminu neznanju i oslobodi se duševnoga

ropstva. Sve ostalo, za čim ti duša gine, tada

će samo sobom nefaljeno doći.

VIII. Budi svoj

Nije dosta da prosvijetliš um i da ga nakrcaš

znanjem, treba da podaš stegu i svojim

osjećajima i svojoj volji. Što ti kaže um, da

je pravo i zdravo, neka i tvoje srce osjeća, a

voljom pregni, da ono i izvršiš. Neka bude

povrće za tržnicu. Svake su jeseni ponovno odlazili kući

u Bugarsku. Tako je bilo i do Informbiroa 1948. godine.


potpun sklad izmedju misli, osjećaja i volje

tvoje, jer samo tako bit ćeš skladan, čitav

čovjek, samo tako bit ćeš svoj, a ničiji drugi.

Samo tako bit ćeš pravi značaj. Budi svoj i

značajan. Nikomu za volju, nikomu za ljubav

ne skreni s puta, koji si jednom odabrao i

kojim si pošao. Ne gledaj ni lijevo ni desno,

većuvijek ravno preda se. Ne daj se odvratiti

s puta istine, poštenja i ljepote ni milom ni silom,

ni mitom ni prijetnjom: radi onako, kako

ti skladno nalažu pamet, srce i volja tvoja. Pa

neka se sav svijet drma i ruši naokolo tebe,

ti stoj neustrašivo sred ruševina, koje su se

nagomilale oko tebe, pa prijete da te pokopaju.

Budi svoj i vrši nada sve svoju dužnost.

Vrši dužnost, makar i tegotna bila. Vrši svoju

dužnost prema bližnjemu, prema domovini

i narodu, prema vlasti i državi. Vršeći svoje

dužnosti ne traži i ne očekuj ni pohvale ni

nagrade; najljepšom i najvećom nagradom

neka ti bude živa svijest, da si svoju dužnost

ispunio. Daj Bogu što je Božje, i caru što je

carevo; - ali traži i brani uporno svoje sveto

pravo. Jednako, tako vrši svoju dužnost,

brani i traži svoje pravo. Ne popuštaj ni sili, ni

zaklinjanju, kad se radi o tvojem pravu. Stoj

za svoje pravo, makar se svi vrazi pakleni

urotili protiv tebe. Nije sila jača od prava;

svaka je sila za vremena, a pravo je vječno,

tek ne smije da se pogne onaj, koga pravo

zapada. Pravo se može gaziti, ali pogaziti se

ne može. Budi svoj: vrši svoju dužnost, drži

svoje pravo i ne boj se nikoga osim jedinoga

Boga. Ne moli ni traži pomoći ni od koga, ne

očekuj nagrade ni od koga, već drži čvrsto

samo ono, što si krvlju i znojem stekao. Ne

nadaj se ničemu, jer je nada varava. Ne uzdaj

se ni u koga, nego u se i u svoje kljuse. Kad

je pred sto i nekoliko godina veliki Napoleon

gotovo smrvio njemački narod, njemački je

mudrac Fichte 4 zdvojnim zemljacima svojim

ovako govorio: Nijedan bog, nijedan

4 Johann Gottlieb Fichte (1762.-1814.), njemački filozof

koji je pomogao izgradnji njemačke narodnosti u 19.

stoljeću svojim govorima Reden an die deutsche Nation,

koje je držao u Berlinu 1807. i 1808. 6 Klaićovime

vjerojatno misli na Poljsku koja je zbog nesloge ostala

bez svoje države. U vrijeme pisanja ovih zapovijedi nije

još bila obnovljena poljska država.

Prolo@ac

14

čovjek, nijedan dogadjaj ne može nam

pomoći; mi sami moramo si pomoći, ako

nam ima pomoći. Tijekom dugog niza godina

mi Hrvati kao da nešto očekujemo od

nekih vanrednih dogadjaja. Naša lozinka

kao da je: Nadajmo se. Odasvud budi nam

lozinkom: Ne dajmo se. Pomozimo si sami,

pa će nam i Bog pomoći!

IX. Pomaži Hrvatu

Pomaži Hrvatu, jer pomažeš bratu! Suviše

nam jada zadavaju naši dušmani, koji

hoće da nas zatru, pa da nas nestane s lica

zemlje. A da mi sami budemo ortaci njihovi,

gložeći se medju sobom i izjedajući jedan

drugoga? Čestit čovjek ne radi nikome o glavi,

pa ni zatorniku sreće svoje. A kamo li da

čestit Hrvat kopa grob svome bratu Hrvatu!

Pomaži Hrvatu, gdje možeš i kako možeš.

Pomaži rataru, zanatliji, trgovcu; pomaži svakomu

tko radi kao pravi Hrvat. Ako ti je birati

izmedju Hrvata i tudjina, odaberi Hrvata, pa

bio i manje vrijedan od tudjina. Neka ti bude

vazda geslo: Svoj k svomu! Pomaži Hrvatu,

ne pitajući ga, da li je iz Zagorja ili Primorja,

iz Dalmacije ili Istre, iz Bosne i Hercegovine

ili Slavonije. Ta svi ste sinovi jedne majke, svi

ste Hrvati! Pomaži ne samo Hrvatu, nego i

svemu, što je hrvatsko. Podupiraj hrvatsku

knjigu, hrvatsko slikarstvo i kiparstvo, hrvatsku

pjesmu i glazbu, hrvatske družine i

zborove; pomaži svemu, što promiče napredak,

čast, sreću i slavu hrvatskoga naroda

i domovine. U današnje doba, gdje svaka

ptica k svojem jatu leti, gradi i kiti samo

svoje gnijezdu. U tudje međutim ne diraj;

ali zašto da pomažeš tudjinu,često jačemu i

imućnijemu, a u tvojoj kući gola sirotinja vapi

za svagdanjim hljebom. Ljubi brata Hrvata

i pomaži mu, jer zgodno veli stara narodna:

Tko ne priznaje brata za brata, priznat će

tudjina za gospodara. Dvije su teške rane,

s kojih hrvatski narod stoljećima krvari.

Jedna je rana hrvatska zavist ili hrvatski

jal, a druga je rana slavenska nesloga. Hrvatska

je zavist daleko na zlu glasu, te nam

se svijet zbog nje već i podrugiva. A što je


još gore, hrvatski je jal otac još težim grijesima:

kleveti, potvori, zlobnom douškivanju

i još zlobnijem opadanju. A kleta nesloga,

taj istočni grijeh svih slavenskih naroda,

upropastila je već toliko slavenskih plemena,

te prijeti propašću i onima, koja još nekako

dišu.6 Braćo hrvatska, iščupajmo iz grudi

naših korov zavisti i nesloge, te podignimo

u srcima našim oltar bratske ljubavi i pažnje.

Teče eto četvrto stoljeće, što su se brojni

pradjedovi naši pred turskom silom sklonili

u Ugarsku i Austriju, pa se u tim zemljama

nastanili pokraj Madžara i Nijemaca. Potomci

njihovi, okruženi odasvud tudjim življem, koji

hoće da ih proguta, brane se i nastoje, da se

održe. Svake godine sastaju se tisuće i tisuće

hrvatskoga puka u nekom selu tik na medji

Austrije i Ungarije, pa onda pod vedrim nebom

i pred Božjim hramom slave i obnavljaju

svoje hrvatsko bratimstvo. Baš kao nekad

stari Grci prigodom svojih narodnih igara.

Ej da bog da, da se hrvatsko bratimstvo

naskoro stane slaviti i obnavljati i u materi

zemlji, pošto u njoj nestane hrvatskoga jala

i slavenske nesloge!

X. Sve za domovinu, za Hrvatsku!

Slatko i dično je za domovinu živjeti, za

nju disati, raditi, za nju svaku žrtvu prinositi.

Španjolcu je domovina Španjolska, Talijanu

Talijanska, Nijemcu Njemačka, Poljaku Poljska,

Čehu Češka, a Bugarinu Bugarska. A

Hrvatu? Hrvatu je domovina Hrvatska, samo

i jedino Hrvatska. Domovina je čovjeku kao i

rodjena majka. Kao što ima samo jedna majka,

tako je i jedna domovina. Nitko na svijetu

nema dvije domovine, a kamo li širu i užu! U

srednjem vijeku u doba plemićke i staleške

prevlasti, moglo se je naći hrvatske gospode,

koja su se razmetala, da su sinovi dviju domovina;

ali u današnje doba, u vijeku pučkoga

vladanja i narodnosti, toga više nema. Kaže

doduše narodna poslovica: Umiljato janje

dvije majke sisa; ali da ih i ljubi i za njih živi,

toga poslovica ne kaže. Tko danas tvrdi, da

ima dvije domovine, taj naprosto laže: taki

dvoživac nema nijedne domovine, već mu je

Prolo@ac

15

domovina svagdje, gdje dobro i lagodno živi.

Za svoju domovinu Hrvatsku živi i radi, hrvatski

sine, da ti bude velika, slobodna, slavna i

srećna! Radeći za njezino dobro, radiš za sebe,

za svoju porodicu, za sve, što ti je milo i drago.

Bože sačuvaj, da bi toj domovini Hrvatskoj

ikada zaprijetila pogibija od kakova silnika.

Ali ako zaprijeti, ne žacaj se za spas domovine

žrtvovati sve, pače i dragocjeni život svoj. Jer

bolje je pasti u grob, nego biti rob. Narod, koji

ljubi ruke svome krvniku, koji i krv svoju lijeva

za ropstvo svoje, nije zapravo ni narod, jer

gazi čovječje dostojanstvo svoje. On je izmet

naroda. Slatko je i dično za domovinu živjeti,

ali još je sladje i dičnije, ako ustreba, za nju

umrijeti. Ne žacaj se, ako ustreba, poginuti

za domovinu Hrvatsku i na tankim vješalima.

Isus Krist nije se kratio za spasenje čovječanstva

umrijeti na sramotnom drvu križa! I prvi

su kršćani, sljedbenici Kristovi rado i veselo

srtali u smrt, dovikujući rimskim carevima,

svojim krvnicima, ponosito: Zdravstvuj,

care, umirući te pozdravljaju! 5 I umirali su

bez straha i jadikovanja, tisuće i tisuće. Ali

što je više ginulo mučenika, sve je više kao

iz zemlje nicalo oduševljenih kršćana, tako

te je već Tertulijan 6 mogao doviknuti caru

Septimiju Severu 7 : Krv mučenika sjeme je

za kršćane. Mučenička smrt tvoja, hrvatski

sine i hrvatska kćeri, rodit će takodjer tisuće

hrabrih osvetnika! Pleme naše izginuti neće.

Prema radu:

Mira Kolar-Dimitrijević

(Sveučilišna profesorica u mirovini, Zagreb)

HRVATSKI POVJESNIČAR

VJEKOSLAV KLAIĆ I NJEGOV

DOPRINOS ODGOJU HRVATA

(povodom 80.godišnjice Klaićeve smrti).

5 Ave caesar, morituri te salutant!

6 Tertulijan (lat. Quintus Septimius Florens Tertullianus),

latinski ranokršćanski pisac (o. 160. - o. 220). Bio

je rodom iz Kartage. Prije prijelaza na kršćanstvo bio je

odvjetnik, a kasnije borbeni branitelj kršćanstva. Pisao

je i o problemima praktičnog morala.

7 Car Lucius Septimius Sever carevao je u Rimu od

193. do 211. godine i dao je pogubiti mnoštvo kršćana.


Na jučerašnji dan tj. 8. svibnja 1828.

rodio se u Ženevi od dobrostojećih roditelja

Henri Dunant. U Ženevi se govori francuski,

a po vjeri ima najviše kalvinista. Društveni

život se mjeri kako tko materijalno stvori.

Bogati se cijene puno, a siromašni nikako.

Ljudi se obično bave trgovinom. Otac malog

Henrija bio je trgovac, a i gradski vijećnik. U

slobodno vrijeme se ipak posvećivao siromašnima,

bolesnima. Majka malog Henrija

znala je uzeti korpu hrane i vodeći Henrija sa

sobom. Odnijeti kojoj siromašnoj ženi. Kad je

Henri postao mladić od 16, 17 godina, znao

bi otići u ženevski zatvor i zatvorenicima čitati

Bibliju kao utjehu za njihov život. Kršćansko

udruženje mladića. Inače kao i svi njegovi

kolege posvetio se trgovačkom životu. Koliko

pri tom uspije, toliko će imati ugleda u

društvu. Zato je uz pomoć oca razvio svoju

trgovinu. Odlazi u Pariz. Tamo uči sve kako

bi razvio svoj posao i postao dobrostojeći

građanin Ženeve. Iz Pariza odlazi u Sjevernu

Afriku. Tamo je razvio svoju trgovinu i već

postao samostalan trgovac i ugledan i moćan.

Stvorio je veliku firmu u mjestu Đemila

u Alžiru skupa s nekoliko poduzetnika. Firma

je formirana, ali im francuske vlasti koje su

vladale Alžirom nikako nisu dale koncesiju za

veliki posao. Na vlasti je bio car Napoleon III.,

unuk Napoleona Bonepartea. Henri Dunant

Prolo@ac

Crveni križ

16

sam odluči potražiti cara i zamoliti ga da mu

dade koncesiju kako bi firma mogla proraditi.

Kad je došao u Pariz tražiti cara, kazali su

mu da je car na ratištu. Naime 1859. izbio je

rat između Južne Italije (Sardinija Piemont) i

Austrije oko Lombardije i Venecije. Francuski

car se stavio na stranu Južne Italije protiv

Austrije. I Henri Dunant odluči poći na ratište

potražiti cara za koncesiju. Dolazi on u mjesto

Castiglone pa onda u gradić Solferinu. Tu

su glavne bitke sa 300 000 vojnika u strašnoj

borbi. Cijeli dan gruvaju topovi, granate

padaju. Cijeli dan se ništa ne čuje od huke

oružja. Uvečer je pristalo gruvanje oružja, ali

sad se tek vidio pakao oružja. Po polju ispod

Solferina čula se strašna jeka ranjenika, krik,

jauk, zapomaganje, zvanje u pomoć…Henri

Dunant pođe u to polje jauka i zapomaganje.

Svuda mrtvi konji, ubijeni vojnici, izranjeni

vojnici traže pomoć, posebno vode jer im

se krv izlila iz tijela i osjećaju strašnu žeđ.

Ali tih ranjenika na tisuće u strašnom stanju

nezavijenih rana, neko ostao bez noge, drugi

bez ruke ili slično…

Henrija uhvatila muka…Nije mogao

dalje ići kroz taj pakao rata. Nije mogao

nikome ni pomoći. Vratio se u Solferino i

pričao ljudima što je vidio. Našao je nekoliko

ljudi koji su spremni poći na bojno polje


pokupiti ranjenika i dovesti u neku kuću.

Našao je jednog liječnika koji će poći s njima.

Pošli su na to bojno polje skupljati ranjenike

bez obzira kojoj je vojsci pripadao. Zavijao

rane, davao prvu pomoć. Dok su ranjenici

protivničke vojske izloženi, gleda ih jedna

stara žena i govori: Ove treba pobiti, ovima

se ne smije pomoći. Dunant odgovara: Tvoj

sin je na protivničkoj strani, ranjen i kako

želite da se postupa prema njemu tamo,

tako postupajte i vi prema ovim ranjenicima.

Nastaje tajac i svi odobravaju Dunantov

posao. Dunant je zaboravio zašto je došao

u Lombardiju. Zaboravio je svoje poslove u

Alžiru. Cijelo vrijeme rata ostaje na bojištu i

bavi se ranjenicima. Kad je završio rat, vraća

se u Ženevu i razmišlja kako bi u miru trebalo

nešto smisliti za ranjenike u ratu. Nalazi još

četvoricu suradnika i oni osnuju društvo za

međunarodni Crveni križ. Njih pet privatnika

pozivaju Vlade Europskih zemalja da dođu

na sastanak o Crvenom križu. Dunant najprije

obilazi njemačke gradove da pridobije

ljude od politike da dođu na sastanak.

Dana 26. 10. 1863. stižu u Ženevu zastupnici

16 vlada i osnivaju Međunarodni Crveni

križ. Crveni križ time je osnovan. Sve više

zemalja u svijetu pristupat će toj organizaciji.

Utemeljitelj Crvenog križa sve više će biti

potiskivan pa će na koncu dati ostavku na

mjesto tajnika. Dunant postaje siromašan.

Živi jedno vrijeme u Parizu, spava na klupi u

parku. Jedno vrijeme živi u Londonu.

Jednog dana djeca u mjestu Heide

kod Vodenskog jezera opaze nekog čudnog

čovjeka, brade do pasa, pođu za njim i ismijavahu

ga. On stigne do škole. Zazvoni na

vrata učitelja i pokaže se učiteljeva žena, a on

zapita: Ima li tu mogućnost dobiti kakav

jeftin stan jer nema puno novaca? Ona ga

uputi u sirotinjski dom s upozorenjem da ga

neće vjerojatno primiti. Ali tamo ga prime.

Bilo je to 1887.

Godine 1892. bio je 5. kongres Crvenog

križa u Rimu. Tražili su Dunanta, je li živ i gdje

je. Ona učiteljeva žena iz Heide javi da je živ i

odjednom počela mu dolaziti pisma i zahvala

za utemeljenje Crvenog križa. Ruska carica

Prolo@ac

17

čak mu je dodijelila godišnju mirovinu. Godine

1901. dobiva Henri Dunant prvu Nobelovu

nagradu za mir. Umro je 30.10. 1910. U svojoj

oporuci ostavio je jednu rečenicu: Ja sam

učenik Kristov, kao oni iz I. st. i ništa više

To je utemeljenje Međunarodnog Crvenog

križa ujedno najveće i najšire humanitarne

organizacije u svijetu. Godina utemeljenja

je 1863.

Nije li možda ta organizacija nikla

iz dubokih korijenova koji su davno prije

zasađeni?

Biblija nam govori kako su apostoli

ustanovili đakonat, a đakonat znači briga za

druge, u prvom redu za siromahe. Sedam ljudi

punih mudrosti i Duha Svetoga izabrani su

da se brigaju o siromasima. Prvi među njima

je Stjepan prvomučenik. Mnoge dakle tekovine

današnjeg vremena vuku svoj korijen

iz kršćanstva, a to su danas ljudi zaboravili

kao što su zaboravili i Dunanta mnogi koji su

iz te organizacije imali puno dobra. Bolnice,

starački domovi, dječji vrtići, skupljanje nahočadi,

pogrebna društva, pismo za slijepe…

Sve je to niklo u krilu naše Crkve.

I jer ne možemo duljiti, zaključimo time

da svi moramo u sebi imati mudrosti i duha

da bismo bili dobrotvori. O tom smo učinili

jednom od Kristove najmanje braće ovisi

naše spasenje.

Fra Rafael Begić


Prolo@ac

Kronika župe Proložac

6. kolovoza 2011. – BICIKLIJADA ZA

ZDRAV ŽIVOT

Župnik fra Vinko na središnjem Trgu u

mjestu otvorio je i blagoslovio početak biciklijade

koju su organiziraličlanovi Kulturno

umjetničke udruge mladih iz Prološca, a

biciklijada se održala pod motom: Đir za

zdravi život

7. kolovoza 2011. – HODOČAŠĆE U

SINJ

Danas su hodočasnici iz naše župe

hodočastili u svetište Čudotvorne Gospe

Sinjske gdje su nazočili svetoj misi koju

je predvodio gvardijan fra Zoran Kutleša.

Poslijepodne u zaseoku Knezovići ispred

kapele sv. Franje održana je sv. Misa koju je

18

predvodio fra Nediljko Knezović uz asistenciju

župnika.

11. kolovoza 2011. – SV. KLARA

Sveta Klara posebno se štuje u župi

Podbablje gdje je ova svetica zaštitnica mjesnog

bratstva FSR-a. Za ovu prigodu u crkvi

sv. Ante sabrali su se članovi svih bratstava

FSR-a koja djeluju u Imotskoj krajini: Vinjani,

Proložac, Imotski, Zmijavci i Runovići. Na

susretu su nazočili svi naši članovi.

12. kolovoza 2011. – TRODNEVNICA

VELIKOJ GOSPI

Danas je započela trodnevnica Velikoj

Gospi. U crkvi na Vrljici prvu večer predvodio

je i propovijedao fra Nikica Ajdučić, župnik

Podbablja. Drugog dana trodnevnicu i svetu

misu u poslijepodnevnim satima predvodio


je fra Zvonko Tolić, dok je treći dan i uočnicu

predvodio je fra Marko Babić, profesor na

KBF-u u Splitu. Svakog dana organizirali smo

ispovijed, a očekivano najveći broj vjernika

ispovjedio se posljednjeg dana.

15. kolovoza 2011. – VELIKA GOSPA

Raspored svetih misa kao i dosada.

Središnje misno slavlje predvodio je dr. fra

Željko Tolić, provincijal franjevačke provincije

Presvetog Otkupitelja. Opširnije na

sljedećim stranicama lista.

16. kolovoza 2011. – SV. ROKO

Slavi se kao zaštitnik župe Vinjani gdje

je župnik bio na raspolaganju tamošnjem

župniku fra Denisu Šimunoviću.

22. kolovoza 2011. – KRALJICA

HRVATA

Na misnom slavlju nazočili župljani kao

i župnik i župni vikar.

7. rujna 2011. – HODOČAŠĆE U

VEPRIC

Svake godine, a tako i ove na hodočašću

u Gospinu svetištu u Vepric išao je jedan

Prolo@ac

19


autobus hodočasnika koje je predvodio

župni vikar, fra Rafael Begić.

8. rujna 2011. – MALA GOSPA

Prigodom svetkovine u župi su bile dvije

mise. Jedna u 9 h u crkvi sv. Mihovila, a druga

u 11 h u crkvi na Vrljici. Mise je predvodio

fra Rafael, a župnik je predvodio hodočašće

u Ramu.

17. rujna 2011. –RANE SV. FRANJE

ASIŠKOG

Stotinjak članova FSR-a koji djeluju na

području Imotske krajine: Imotski, Vinjani,

Runovići, Zmijavci i Podbablje okupili su se

u crkvi sv. Mihovila u Prološcu jer je mjesno

bratstvo Proložac slavilo svog zaštitnika.

Misno slavlje je predvodio fra Rafael Begić,

župni vikar, a u koncelebraciji sa duhovnim

asistentima navedenih bratstava. Nakon

misnog slavlja uslijedio je domjenak uz druženje

što su ga pripremili domaćini – članovi

mjesnog bratstva FSR-a Prološca i župnik fra

Vinko. Pjevanje je animirala s. Filipa.

Prolo@ac

20

24. rujna 2011. – SUSRET MINISTRA-

NATA U IMOTSKOM

Na susretu su sudjelovali voditelji i ministranti

iz: Dubrava kod Šibenika, Imotski,

Lovreć, Podbablje, Runovići, Slivno, Studenci,

Vinjani, Vrgorac, Zmijavci i Proložac.

Susret je počeo okupljanjem i domjenkom

u samostanskom dvorištu u 10 h. Nakon

toga je uslijedilo pokorničko bogoslužje i

prigoda za sv. Ispovijed. Euharistijsko slavlje

predvodio je fra Frano Doljanin, provincijski

promicatelj za duhovna zvanja. Nakon euharistijskog

slavlja i zajedničkog fotografiranja

ispred crkve, ministranti su razgledavali

muzej. Treći dio susreta bile su zajedničke

igre koje je priredila s. Filipa Smoljo uz suradnju

fra Kristijana Stipanovića i framaše iz

Imotskog. Na susretu je bilo 15 ministranata

iz naše župe. Susret je završio zajedničkom

molitvom.

27. rujna 2011. – ŽUPNIK PROSLAVIO

IMENDAN


29. rujna 2011. – PROSLAVA SV. MIHO-

VILA, ZAŠTITNIKA ŽUPE

Vjernici su svečano proslavili zaštitnika

svoje župe. Središnje misno slavlje je predvodio

fra Frano Laco, župnik Zmijavaca, a

na slavlju su sudjelovali imotski policajci i

učenici kao i učitelji O.Š. Ivan Leko. Opširnije

na stranicama lista.

4. listopada 2011. – SVETKOVINA

FRANJE ASIŠKOG

Na večernjoj sv. Misi koju je predvodio

imotski gvardijan fra Zoran Kutleša, svoja

prva obećanja su izrekla 17 članova našeg

mjesnog bratstva Frame Proložac.

14. listopada. 2011. – IZBORI U FRAMI

Na redovitom tjednom susretu, a pod

predsjedanjem Perine Granić, područne

voditeljice formacije Splitsko – dubrovačkog

područnog bratstva Frame i fra Frane

Doljanina, područnog duhovnog asistenta

Frame održani su izbori u mjesnom bratstvu

i potvrđeni od strane područnog bratstva.

Izabrano je sljedeće vodstvo na godinu dana:

Prolo@ac

21

Ivana Porobić, predsjednica; Tina Grabovac,

potpredsjednica; Vedrana Šerlija, tajnica;

Valentina Blažević, blagajnica; Marko Blažević,

voditelj formacije te Vladimir Leko i Ivan

Brnas, vijećnici.

Nakon prihvaćanja službi pred predsjedateljima

izbora obred izbora je završio

molitvom i blagoslovom.


18. listopada 2011. – SV. LUKA EV. –

SLAVLJE NA KAMENMOSTU

Župnik fra Vinko Gudelj primio je povelju

općine Podbablje za svoj nesebičan

doprinos na duhovnom i materijalnom polju

kroz rad na toj župi punih 13 godina.

23. listopada 2011. – ODRŽAN HU-

MANITARNI KONCERT ZA ZAKLADU ANA

RUKAVINA

Održan je humanitarni koncert u organizacije

KUM-a Proložac. Opširnije na

stranicama lista.

1. studenog 2011. – SVI SVETI

Svete mise su služene u 9, 11 i 16 h. U

14 h počeli smo s odrješenjem na groblju.

Prolo@ac

8. 10. Splitske redovnice u Zelenoj katedrali

22

Na pripomoći su bila i dva bogoslova Franjevačke

provincije Presvetog Otkupitelja:

fra Ivan Vuletić i fra Filip Pražen

2. studenog 2011. – DUŠNI DAN

Mise su bile u 9 i 16 h. Odrješenja smo

molili iza sv. Misa.

8.studenog2011.– POSJET BOLESNIKU

Župnik i župni vikar posjetili su bolesnog

župljanina svećenika don marinka

Bilića u svećeničkom domu u Splitu.

11. studenog. 2011. – SVETI MARTIN

Na poseban način ga slave maršići.

Misu u 9 h na njihovu nakanu predvodio je

fra Rafael Begić. Nakon sv. Mise svi nazočni

su ostali na domjenku u župnoj dvorani, a


domjenak je pripremio župnik fra Vinko. Na

misi je bilo oko 70 osoba.

13. studenog 2011. – GOSPA OD

ZDRAVLJA

U župi je svečano proslavljena Gospa

od Zdravlja, zaštitnica naselja Podstranje.

Opširnije na stranicama lista.

22. studenog 2011. – SV. CECILIJA

Prigodom svetkovine zaštitnice pjevača,

sv. Cecilije, naš župni zbor je imao duhovnu

obnovu u 18 h. Fra Rafael je održao duhovni

nagovor, kojeg su pjevači popratili pjesmom,

a zatim je župnik predvodio sv. Misu. Poslije

sv. Mise održana je zajednička večera i ugodno

druženje u župnoj dvorani. Sve skupa je

animirala s. Filipa.

26. studenog 2011. – DUHOVNA OB-

NOVA ZA VJEROUČENIKE OSMIH RAZRE-

DA IMOTSKOG DEKANATA

Uoči prve nedjelje Adventa u Franjevačkom

samostanu sv. Franje u Imotskom

Prolo@ac

23

upriličena je duhovna obnova za vjeroučenike

osmih razreda Imotskog dekanata.

Na početku ih je pozdravio gvardijan, fra

Zoran Kutleša, a kratko predavanje imao

je fra Nikica Ajdučić na temu Došašća.

Poslije predavanja učenici su razmjenjivali

ideje i načine kako da budu što bliže Bogu i

ljudima. Kruna susreta je bilo euharistijsko

slavlje koje je predvodio fra Edvard Sokol.

Na susretu su sudjelovala 62 vjeroučenika,

od toga 9 iz Prološca i 10 vjeroučitelja. Svi

vjeroučenici dobili su na dar sliku Gospe

od Anđela.

6. prosinca 2011. – SV. NIKOLA

Proslavljen sv. Nikola u župi. Opširnije

na stranicama lista.

10.prosinca 2011. – JESENSKA PO-

DRUČNA SKUPŠTINA FRAME U BAJAGIĆU

Sudjelovalo naše vodstvo Frame. Izvještaj

jednogodišnjeg rada našeg bratstva na

strancama lista.


Prolo@ac

Slavlje Velike Gospe u

Zelenoj katedrali

PROLOŽAC - Svetkovina Velike Gospe

svečano je proslavljena u Imotskoj krajini, u

ponedjeljak 15. kolovoza u Gospinom svetištu

na izvoru rijeke Vrljike u drevnoj imotskoj

župi sv. Mihovila arhanđela u Prološcu.

Središnje misno slavlje koje je i ove

godine okupilo preko desetak tisuća vjernika

pridošlih iz svih župa Imotske krajine i

susjedne Hercegovine služeno je u 11 sati u

Zelenoj katedrali, specifičnom zdanju sagrađenom

u obliku otvorene bazilike s velikim

kamenim oltarom, ponad kojeg dominira

veliki željezni križ, predvodio ga je dr. fra

Željko Tolić,provincijal franjevačke provincije

24

Presvetog Otkupitelja uz koncelebrraciju

prološkog župnika fra Vinka Gudelja, župnog

vikara fra Rafaela Begića te još petoricu

svećenika. Uoči misnog slavlja prethodila je

svečana procesija sa urešenom Gospinom

slikom, a koju su nosile prološke djevojke

odjevene u tradicionalnu imotsku nošnju.

U svojoj propovijedi otac provincijal

je na poseban način naglasio ulogu Majke

Božje u povijesti čovječanstva, kao primjer

savršenstva i nedostižnosti. Upravo Marija

svojim pristankom da rodi Sina Božjeg bez

imalo sumnje i proispitivanja Božje odluke je

bila prva u koloni čovječanstva kao primjer


cijelome ljudskom rodu da stoje uz Boga.

Upravo ta ljubav prema Bogu učinit će nas

jačima jer kad se i osjetimo slabi znat ćemo

da je Gospodin uz nas. Otac provincijal je

spomenuo i ulogu Sotone koji uvijek vreba

Prolo@ac

25

priliku da napadne. Sotona je tu kad smo

najranjiviji i najslabiji. Svoju priliku vreba u

padu ljudskog dostojanstva kada se svima

daje pravo na izbor, ali prema tom ništavnom

stvorenju. Daje se pravo na najniže i


najbahatije izbore kao što je ponižavanje

bližnjega svoga, pravo žene na abortus, pravo

muškarca da pogazi dostojanstvo svoje

žene ili djevojke. Otac provincijal posebnu

je notu uputio mladićima da je Bog stvorio

ženu od njegova boka da mu bude jednaka

i pokraj srca da bude voljena, a ne iz njegovih

stopala da se po njoj gazi. Majka Božja

će nam pomoći u našim životima samo je

potrebno vjerovati i ljubiti Gospodina svoga,

svoga bližnjega i svoju domovinu istaknuo

je provincijal, fra Željko Tolić.

Tijekom svečane svete mise pjevao je

Veliki mješoviti pjevački zbor iz župe Proložac

pod ravnanjem njihove dugogodišnje

voditeljice s. Filipe Smoljo.

Na kraju svete mise svima se zahvalio

novi župnik Prološca fra Vinko Gudelj. Čestitavši

svim Proložanima dan njihove općine

posebno je zahvalio svima koji su sudjelovali

u uređenju prostora Zelene katedrale kao i

Župnom zboru te njihovoj voditeljici s. Filipi

Smoljo koji svake godine uveličaju misno

slavlje, ali i svojim velikim doprinosom pripomažu

u radu župe.

Prolo@ac

26

U jutarnjim satima, na dan Velike Gospe

od ranih jutarnjih sati pristizale su kolone

hodočasnika, napose onih mladih prema

svetištu na izvoru rijeke Vrljike i u Zelenu

katedralu da bi prvo misno slavlje bilo služeno

u pet sati na Opačcu, na mjestu bivše

benediktinske opatije. Nakon toga služene

su svete mise svakog sata, a vjernici su

imali prigodu i za sakrament pomirenja koji

su dijelili župnici okolnih imotskih župa. Tri

dana uoči blagdana Velike Gospe služena je

trodnevnica.

Ovom prigodom izašao je i župni list

Proložac koji neprekidno izlazi od 1982.

godine dva puta godišnje.

Blagdanom Velike Gospe župa Proložac

slavi blagdan svoje suzaštitnice i Dan općine.

Ova župa koja je jedna od najstarijih župa

na području Imotske krajine osnovana je

odlaskom Turaka iz Imotske krajine 1717.

godine. Danas se sastoji od sela: Proložac

Donji, Proložac Gornji, Postranje i Šumet.

U župi živi nešto manje od 3500 vjernika u

750 obitelji.

Josip Šerić


Prolo@ac

Proslava sv. Mihovila,

zaštitnika župe

PROLOŽAC - Blagdan sv. Mihovila

arkanđela, svog župnog patrona, vjernici

drevne imotske župe Proložac svečano su

proslavili na njegov blagdan 29. rujna. U

župnoj crkvi posvećenoj svetom arkanđelu,

borcu protiv zla, koncelebrirano euharistijsko

slavlje je počelo procesijom oko crkve i kroz

selo, na kojem su imotski policajci u pratnji

vjerničkog mnoštrva ponijeli urešeni kip

nebeskog zaštitnika. Uz župnika fra Vinka

Gudelja i još trojicu franjevaca, svečanu svetu

misu je predvodio fra Frano Laco, župnik

susjedne župe Zmijavci. U svojoj zanimljivoj

i oštoumnoj propovijedi istaknuo je vrebanje

zla u svijetu i među mladim ljudima. Tvrdi da

27


Prolo@ac

28


zlo nastaje onda kada čovjek nije svjestan

da je prisutno i kada zlo uvjeri čovjeka da

ljudsko vrijeme je nadoknadivo i povratno.

Posebnu pozornost u borbi protiv zla je imao

sv. Mihovil koji je anđeo nad anđelima jer

se istaknuo u borbi protiv Lucifera, dobrog i

poniznog anđela koji je poželio postati Bog.

Mihovil je imao hrabrosti stati ispred Lucifera

i usprostavit mu se. Upravo ta njegova hrabrost

trebala bi biti vodilja svom vjerničkom

puku da ne odustaju u svojim ciljevima, da

se bore za ono dobro i potrebno za zdravu

obitelj i društvo. Dan sv. Mihovila osim vjerničkog

puka i policijske postave Imotski,

blagdan sv. Mihovila slavili su i djelatnici i

učenici Osnovne škole Ivan Leko. Zbog svetkovine

sv. Mihovila nije bilo nastave pa su u

svečanoj procesiji sudjelovala i sva školska

djeca s ravnateljem i učiteljima. Svečano

Prolo@ac

29


misno slavlje pjesmom je animirao veliki

župni zbor pod ravnanjem s. Filipe Smoljo.

Za proslavu sv. Mihovila župljani su se pripremali

trodnevnicom koju su predvodili župnik

Prolo@ac

30

i župni vikar. Nakon misnog slavlja djeca iz

škole su ispred župne crkve su otpjevali i

otplesali tradicionalno imotsko kolo.

Josip Šerić


Prolo@ac

Proslava Gospe od

Zdravlja

PROLOŽAC - Župljani Prološca u zajedništvu

sa mnogobrojnim hodočasnicima iz

susjednih župa u ponedjeljak 21.studenoga

proslavili su Gospu od Zdravlja u mjestu

Postranju gdje je 1810. godine izgrađena

crkvica posvećena upravo Mariji-Gospi od

Zdravlja.

Od jutarnjih sati pristizali su vjernici koji

su uskoro ispunili prostor oko crkvice Gospe

od Zdravlja koja je izgrađena na mjestu

nekadašnje župne kuće te nazočili jutarnjem

31

misnom slavlju kojeg je predvodio prološki

župni vikar fra Rafael Begić.

U svojoj poticajnoj propovijedi fra Rafo

istaknuo je važnost Gospe, majke Kristove

koja je toliko čudesna i svestrana da je i ono

što je bilo neizlječivo svojom snagom protkanom

dubokom vjerom uspješno liječila.

Uoči jutarnje svete mise održana je

procesija kroz zaseoke Juričiće i Petričeviće,

a u dugoj procesiji na čelu koje je išao procesionalni

križ mladići su nosili sliku Gospe


Prolo@ac

32

od Zdravlja koju je 1995. godine, nakon što

je tu postojala 200 godina stara kopija slike

Gospe od Zdravlja s Dobroga u Splitu, naslikao

akademski slikar Slavko Alač.

Poslijepodnevno misno slavlje na kojem

je kao i na jutarnjem pjevao Mješoviti

pjevački zbor župe Proložac pod ravnanjem

svoje voditeljice s. Filipe Smoljo, predvodio

je župnik fra Vinko Gudelj. U svojoj nadahnutoj

homiliji istaknuo je kako Gospa za

svoga ovozemaljskog života nije napravila

nikakvo čudo, no poslije slavnog Uznesenja

na nebo upravo to činila. Na to se nadovezao

i riječima: «Kad se iz naših srdaca prožetih

vjerom, nadom i ljubavlju vinu uzdasi prema

nebu i kad se moli Zdravo Marijo, ona čuje i

razumije, sluša i uslišava vapaje svoje djece».

Slavlje je nastavljeno u zajedništvu za

obiteljskim stolom.

Josip Šerić


Još jednom okupljeni oko kipa svetog

Nikole pod Gajem proslavljamo njegov dan.

Misno slavlje započelo je u 11 sati koje su

predvodili župnik Fra Vinko Gudelj i naš kapelan

fra Rafael Begić. U svojoj propovijedi

župnik nas je podsjetio da je sveti Nikola

zaštitnik vozača, putnika, ali i male djece

koja mu se najviše vesele. Uz blagoslov svetih

sličica i vozila župnik nas je upozorio da

moramo biti oprezni i savjesni vozači, moleći

svetog Nikolu da nas prati na našim putima.

U popodnevnim satima župnik je blagoslovio

kip svetog Nikole u Pirića. Naime, on

je zaštitnik obitelji Pirić od pamtivijeka. Svi

članovi obitelji Pirić su uveličali ovo slavlje te

nisu zaboravili svoje umrle i one koji danas

nisu s njima.

Sveti Nikola posjetio je naše najmlađe u

vrtiću i školi i podijelio im poklone. Djeca su

ga veselo dočekala pjesmom i recitacijom i

obećala mu da će kao i uvijek biti dobri. U

našim rukama malo, a u njihovim srcima

puno.

Sudionik

Prolo@ac

Sveti Nikola

u našoj župi

33


Prolo@ac

FRAMA Proložac

1.Vijeće

U prošloj godini 2010. izabrani članovi

vijeća bili su:

– predsjednik: Danijel Bonovil

– potpredsjednica: Ana Mandić

– tajnica: Ana Petričević

– blagajnica: Antonela Maršić

– voditelj formacije: Antonija Bajić

– vijećnici: Ivan Maršić i Mia Meter

– duhovni asistenti: fra Ante Madunić i

s. Filipa Smoljo

Nakon ostavke predsjednika dužnost

je preuzela potpredsjednica kako i nalaže

Statut Franjevačke mladeži.

34

14. listopada t.g. održani su mjesni izbori

za novo vodstvo Frame na godinu dana kojima

je predsjedala Perina Granić, područna

voditeljica formacije uz pratnju Ane Mikulić,

područne predsjednice i fra Frane Doljanina,

područnog duhovnog asistenta.

Novo vijeće čine:

– predsjednica: Ivana Porobić

– potpredsjednica: Tina Grabovac

– tajnica: Vedrana Šerlija

– blagajnica: Valentina Blažević

– voditelj formacije: Marko Blažević

– vijećnici: Vladimir Leko i Ivan Brnas

– duhovni asistenti: fra Vinko Gudelj i s.

Filipa Smoljo


Vijeće Frame sastaje se dva puta mjesečno,

a po potrebi i češće. Na susretima

vijeća dogovaramo plan i program rada za

susrete našeg bratstva, za aktivnost sekcija

i razgovaramo o problemima Frame.

2. Članovi bratstva

Članovi našeg bratstva uglavnom su

učenici srednje škole. Nakon srednjoškolskog

obrazovanja većina framaša odlazi na

studij i mali broj je onih koji prelaze u drugo

bratstvo, iako ih ima nekolicinu.

26. rujna 2010. u crkvi sv. Mihovil primljeno

je 19 novih članova u naše bratstvo,

a svoja prva obećanja dali su 4. listopada s

ostalim Framama Imotskog samostanskog

okružja.

29. svibnja 2011. bila je obnova obećanja

i primanje 17 novih framaša koji su

na svetkovinu sv. Franje dali svoja prva

obećanja.

Prolo@ac

35

Danas naše bratstvo broji 30 obećanika

i 10 simpatizera.

3. Tjedni susreti

Tjedni susreti Frame održavaju se

redovito petkom u 20:00 h. Svaki susret počinje

i završava molitvom bez koje je susret

nezamisliv. Kako bi smo izbjegli da uvijek

ista osoba (predsjednik ili duhovni asistent)

drži predavanje odlučili smo više aktivirati

framaše da sudjeluju u pripremi susreta. Susret

većinom drže članovi vijeća, a ponekad

i obični framaši.

Zadnji susret u mjesecu voditelj formacije

pripremi rekreativni susret kojemu se

svi raduju.

4.Sekcije

U 2010.godini aktivno su djelovale

sekcije (liturgijska, dramska, ekološka i

karitativna).


I ove godine aktivno smo nastavili s

radom starih sekcija i uveli smo likovnu i

sportsko – ekološku sekciju.

5. Suradnja s FSR-om

Još nije izabran bratski animator koji

bi pobliže surađivao s FSR-om, no nadamo

se da će se to uskoro promijeniti. Što se tiče

samih susreta s FSR-om 1. travnja t.g. održan

je susret s članovima FSR-a gdje je tema bila

„Obitelj“. U razgovoru s njima naučili smo

važnost i smisao riječi obitelj.

6. Sudjelovanje na framaškim i

drugim susretima

Naši framaši kroz 2011. godinu sudjelovali

su na sljedećim susretima:

– 14.-16. siječnja troje framaša iz našega

bratstva (Mia Meter, Antonija Bajić

i Ana Petričević) sudjelovalo je na

područnoj školi za animatore u Sinju.

Prolo@ac

36

– 05. ožujka četvero naših framaša

(Ana Mandić, Mia Meter, Tina Grabovac

i Ivana Porobić) sudjelovalo

je na proljetnoj područnoj skupštini

održanoj u Splitu u župi sv. Obitelji.

– 13.-15. svibnja 40 framaša iz našega

bratstva sudjelovalo je na VIII. nacionalnom

susretu Frame u Imotskom.

– 27.7. – 5.8. četiri naše framašice

(Valentina Blažević, Ana Petričević,

Marijana Maršić i Antonela Maršić)

i s. Filipa Smoljo sudjelovale su na

XIV. Hodu Franjevačke mladeži pod

geslom „Putevima srca.“ Relacija

hoda bila je Proložac - Lovreć- Ugljane-

Otok dalmatinski – Sinj – Asiz. Ostali

naši framaši sudjelovali su prilikom

dočeka framaša u naš Proložac.

– 24. - 28. kolovoza dvije naše framašice

(Ivana Porobić i Valentina Blažević) sudjelovale

su na V. nacionalnom seminaru

za voditelje formacije i odgovorne u

mjesnim bratstvima Frame u Bjelovaru.


– u rujnu troje naših framaša (Ivana

Porobić, Tina Grabovac i Marko Blažević)

sudjelovalo je na područnoj školi

za animatora i seminaru za voditelje

formacije u Sinju.

– 8. listopada osam naših framaša sudjelovalo

je na 10. obljetnici Frame Vinjani

– 5. studenog četvero naših framaša

sudjelovalo je na 10. obljetnici Frame

Split- Gospa od Pojišana

7. Razno

Framaši aktivno djeluju u župi. Nedjeljom

sudjeluju na sv. Misi i sudjeluju

na nedjeljnim čitanjima. Redovito brinu o

crkvenom dvorištu i dvorani.

Vijeće Frame donijelo je odluku o obnovi

framaškog zbora koji će uskoro početi djelovati.

Za vrijeme Došašća framaši izrađuju

čestitke i Božićne ukrase za svoje župljane

čiji prihod odlazi u humanitarne svrhe. Za

Božić i Uskrs ističe se djelovanje karitativne

sekcije (prikupljanje odjeće,namirnica, briga

za starije i nemoćne). Frama Proložac posebna

je po dramskoj sekciji i svojim glumcima

amaterima. Najpoznatija predstava je „Tako

Prolo@ac

37

mi Bog pomogao“ koju je napisala Mia Meter,

a izvedena je za vrijeme VIII. Nacionalnog

susreta za framaše koji su bili smješteni u

našoj župi. Framaši mjesečno pridonose 10

kuna za financiranje bratstva. Svaki dokument

odlazi u arhiv Frame.

Ivana Porobić, mjesna predsjednica


Prolo@ac

Obred obećanja

Franjevačke mladeži

Milošću Božjom, svoja prva obećanja

u bratstvu Frame, župe sv. Mihovila u Prološcu,

dana 4. listopada, preko svečane sv.

Mise u Imotskom, koju je kao i sami obred

predvodio fra Zoran Kutleša, imotski gvardijan,

dali su:

1. Ivan Božinović - 11.07.1995.

2. Josip Bubalo - 02.11.1993.

3. Katarina Bubalo - 13.02.1996.

4. Mijo Buljan - 09.04.1995.

5. Žana Buće - 02.03.1996.

6. Helena Jukić - 23.08.1995.

38

7. Tihana Jukić - 10.04.1996.

8. Matijana Đuka - 27.07.1995.

9. Petra Odak - 06.07.1995.

10. Marija Matić - 19.02.1996.

11. Kristina Mršić – Božinović - 21.03.1993.

12. Ana Maršić - 06.07.1995.

13. Ivana Maršić - 18.05.1995.

14. Irena Dogan - 22.08.1995.

15. Maja Šerlija - 15.11.1995.

16. Robert Šerlija - 01.08.1995.

17. Tomislav Jukić - 15.08.1993.


Prolo@ac

Nasilje u školi:

Problem dijete ili

roditelj

Ne možete zamisliti koliko je teško obuzdati dijete

koje u školi terorizira drugu djecu. Još je teže

uvjeriti roditelja da njegovo dijete ima problem.

Katkad mi se čini da dijete i nema svoj problem

nego da ga imaju njegovi roditelji,…

ravnatelj srednje škole

Ima li nade da shvatimo da škola nije

samo zgrada, ma kako dobro bila opremljena,

već da školu čine i ljudi koji omogućavaju

ili ne omogućavaju njezino normalno funkcioniranje,

a to znači i obrazovno i odgojno

djelovanje ?!

Ali, ipak je naš veći problem odgoj!

Šta znači odgajati?

Čini mi se da odgoju pristupamo slično

kao i molitvi - mislimo da je jedino važno nešto

govoriti,formalno odraditi posao. Suština

nam izmiče iz ruku, i glave.

Što je nasilje?

Nasilje kao društvena pojava odavno

izaziva zanimanje. Razmatrajući agresiju sa

njenog negativnog aspekta, možemo navesti

sljedeću definiciju: Polazeći sa stajališta

suvremene znanstvene psihologije, mogli

bismo agresivno ponašanje definirati kao

svaku reakciju (fizičku ili verbalnu) izvedenu

s namjerom da se nekom drugom

nanese šteta ili povreda bilo koje vrste,

bez obzira da li je ta namjera do kraja

realizirana.

39

Uzroci nasilja su složeni i često isprepleteni.

Nasilje u školi relativno kasno je postalo

predmetom interesa znanstvenika. Ono je

danas poprimilo razmjere koje traže pritisak

na ALARM i promišljeno, mudro djelovanje.

Znate li prepoznati zlostavljanje?

Jeste li primijetili da se neka djeca ponašaju

ovako:

– Nazivaju drugu djecu pogrdnim

imenima

– Ismijavaju ih

– Stalno im se rugaju

– Zafrkavaju ih


To je nasilje!

Nekog uvijek guraju

– Tuku

– Plaše

– Lažu i govore o nekom ružne

izmišljotine

To je nasilje!

– Uzimaju nekom stvari bez pitanja

– Uzimaju novac

– Uništavaju nekom stvari, knjige ili

torbu

To je nasilje!

Takvo ponašanje nazivamo nasiljem

među djecom, a ako se ponavlja često i traje

dugo, onda je to zlostavljanje.

Nitko nije zaslužio biti zlostavljan !

Nasilje u školi ima sljedeće zajedničke

elemente:

– da se radi o agresivnom činu

– postoji nesrazmjer u snazi i moći (žrtvi

je teško braniti se)

Prolo@ac

40

– radi se o činu koji se ponavlja

– može se raditi o fizičkom zlostavljanju

(udaranje, guranje, potezanje …)

– verbalnom (nazivanje ružnim imenima,

prijetnje, ismijavanje i dr.) ili

indirektnom zlostavljanju (isključenje

iz grupe, ogovaranje i dr.)

Tko su učenici - zlostavljači?

Karakteristika tipičnog učenika

– zlostavljača:

– agresivnost prema vršnjacima i odraslima

(učitelji, nastavnici, roditelji).

impulzivan želja za vladanjem, moći

neprijateljstvo prema okolini manjak

suosjećanja prema svojim žrtvama

potreba za korišću (materijalnom)

traže pažnju i imaju potrebu biti poštovani

važno im je impresionirati druge.

Tko su učenici - žrtve?

Žrtve su u pravilu fizički slabija djeca od

svojih vršnjaka:

– plašljiva i nesigurna oprezna,

– osjetljiva, tiha reagira plačem i

povlačenjem

– ima manjak samopoštovanja

– nema prijatelja

– prezaštićivana od roditelja

Što roditelji mogu učiniti?

Kada saznaju da im netko maltretira

dijete, mnogi roditelji se toliko razljute da

požele odmah odjuriti u školu ili u obitelj djeteta

koje ga je maltretiralo i napraviti reda.

Nevolja je u tome da otići i reagirati ljutito

često ne dovodi do kvalitetnog i dugoročnog

rješenja. Vrlo je važno dati potporu i pružiti

osjećaj sigurnosti svom djetetu tijekom razgovora

o tom problemu, kao i kasnije svojim

smirenim načinom reagiranja u školi.

– Saslušajte dijete i ne prekidajte ga

dok govori.

– Uvjerite ga da nije ono krivo i da je

učinilo pravu stvar rekavši vam.


– Potražite pomoć nastavnika i školskog

psihologa

– NE ohrabrujte dijete da se samo odupre

tome (npr.Vrati mu!).

– Potaknite dijete da se druži s prijateljima

u školi i na putu do škole.

– Potaknite pitanje uvođenja programa

za suzbijanje nasilničkog ponašanja i

zastrašivanja u školi.

– Pružite djetetu priliku da kaže što misli

o tome.

– Okupite i druge roditelje te raspravite

o problemu i načinima njegovog

suzbijanja.

– Predložite da se nasilnik zadrži u školi

dok svi ne odu kući.

Za djecu i mlade – Što učiniti ako te

netko zlostavlja ili ako vidiš zlostavljenje?

– Nemoj šutjeti i trpjeti!

– Ostani smiren i ne pokazuj strah.

Pogledaj napadača u oči te mirno ali

odlučno reci da prestane.

– Svakako ispričaj nekom odraslom

što ti se događa. Reci točno što se

dogodilo (bez pretjerivanja), gdje

se dogodilo, tko je sve bio tamo i da

li se i prije događalo. Budi uporan i

traži od odraslih (razrednika, roditelja,

nastavnika,…) da nešto poduzmu! To

je njihova dužnost.

Upamti: nisi kriv za to što ti se događa!

Zajedno protiv nasilja

Djecu treba učiti ponašanju koje će

biti svrsishodno. Osim zadovoljavanja vlastitih

potreba, djeca trebaju voditi brigu i o

potrebama druge djece i odraslih. Jedno je

od temeljnih demokratskih načela da svaki

pojedinac mora raspolagati pravom da bude

pošteđen ugnjetavanja i opetovanog, namjernog

ponižavanja, u školi kao i u društvu

u cjelini. Nijedan učenik ne bi se smio bojati

odlaska u školu zbog straha od zlostavljanja

i izvrgavanja ruglu. Ako škola ne poduzima

Prolo@ac

41

nikakve sankcije protiv nasilnika, postavlja

se pitanje kakvo je stajalište nastavnika

prema nasilju i ugnjetavanju jer to zapravo

znači prešutno prihvaćanje. Tolerantno i

popustljivo ponašanje prema nasilniku ne

pomaže nikome i povećava opseg poteškoća

u vezi s nasilništvom.

Sva ponašanja za koja želimo da ih učenici

biraju i slijede moramo i sami pokazivati

kao model i poučavati ih o njima

Djeca su hedonistička bića, traže akciju

i doživljaj. Potrebni su im ljubav, pomoć, razumijevanje

i stalna potpora. Škola bi trebala

biti mjesto na kojem bi djeca osjećala radost,

sigurnost, stjecala nova iskustva i vještine.

Trebala bi prepoznati djecu kojoj je potreban

poseban pristup i pomoć, kako bi se smanjio

rizik pojave poremećaja u ponašanju. Uz

nastavne programe, djeci treba osmisliti i

organizirati slobodno vrijeme, kako bi bili

što manje izloženi štetnim utjecajima. Time

se prevenira dosada i stvara navika produktivnog

korištenja vremena.

Prema službenim podacima, prošle je

godine policija intervenirala u više od 500

slučajeva školskog nasilja, u 1.424 slučaja

poduzete su odgovarajuće mjere, pri čemu

je pedeset učenika izbačeno iz škole, a još

toliko premješteno u drugu ustanovu. Nasilnici

su nanijeli 337 tjelesnih ozljeda, počinili

42 seksualna delikta te 150 provala i krađa,

a zabilježeno je i 420 slučajeva verbalnog

nasilja...

Mate Kasalo dr.med


Prolo@ac

Pet godina udruge

mladih K.U.M. Proložac

Udruga mladih K.U.M. Proložac je utemeljena

2007. godine sa sjedištem u Prološcu,

a s ciljem afirmacije zdravog stila života,

promicanja tolerancije te poticanja djece i

mladih na športsko, glazbeno, dramsko i

svekoliko stvaralaštvo.

Zašto smo se odlučili osnovati udrugu?

Zato jer smatramo kako boljitak društvene

zajednice počinje od nas samih, ili kako reče

Kennedy : Ne pitaj što država može učiniti

za tebe, već što ti možeš učiniti za državu!

Udruga mladih je jedina građanska

organizacija s područja Imotske krajine koja

provodi razne programe u prevenciji svih

oblika ovisnosti i promicanja zdravog načina

života. Međutim, osim programa prevencije

ovisnosti, udruga organizira i različita društvena

događanja poput promocija knjiga

poznatih hrvatskih autora, kazališnih predstava

te humanitarnih akcija namijenjenih

osobama s posebnim potrebama te djeci

i mladima ugroženoga socijalnog statusa.

42

Udruga je do sada organizirala pet

malonogometnih turnira mladih Imotske

krajine pod motom Mladi protiv ovisnosti,

humanitarni ženski malonogometni turnir čiji

je prihod namijenjen i doniran Udruzi osoba

s invaliditetom Imotski, stand-up komediju

Željka Pervana, promocije knjiga Julienne

Bušić i Marija Bilića, dvije biciklijade kroz

Proložac, koncert klape Kampanel, koncert

rock grupe Gabriel & Vukas, edukativna

predavanja u O.Š. Ivan Leko u Prološcu te

humanitarni koncert klapa za Zakladu Ana

Rukavina.

U organizaciji edukativnih aktivnosti

namijenjenima djeci i mladima, udruga je

angažirala dokazane stručnjake u svojim

poljima kao što su predstojnik Ureda za

suzbijanje zlouporabe droga Dubravko Klarić,

antropolog s KBC Sestara milosrdnica

Luka Maršić, voditelj centra za ovisnosti

pri Javnom zdravstvu Splitsko-dalmatinske

županije Dr. Željko Ključević, Dr.Ivana Sikirica

i Dr. Josipa Glavaš, specijalisti školske


medicine s Nastavnog zavoda za javno zdravstvo

Splitsko-dalmatinske županije i drugi.

Za aktivnosti u 2010. godini udruga je

dobila godišnju nagradu Općine Proložac

za rad na dobrobit građana Prološca. Sve

dosadašnje aktivnosti vezane uz prevenciju

ovisnosti udruga je organizirala u suradnji

s O.Š. Ivan Leko iz Prološca te uz potporu

Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade

RH, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i

privatnih donatora.

U svim aktivnostima članovi udruge

sudjeluju volonterski. Svakim danom sve

više mladih pristupa Kulturnoj druzi mladih

kako bi sami dali svoj doprinos za bolje sutra

mladih. To je najbolja potvrda da je temeljna

Prolo@ac

43

ideja afirmacije mladih zacrtana na Matića

zidu naišla na plodno tlo te da su mladi prepoznali

naš rad. To je i obveza koju spremno

preuzimamo, uvjereni kako mlade Proložane

nećemo razočarati.

Za nas, članice i članove K.U.M. –a svaki

mladi čovjek je najvažniji resurs i ishodište

djelovanja. Boriti se za mlade znači boriti se za

budućnost: za zdravo društvo bez podjela koje

će biti okrenuto mladima te za poticajnu društvenu

klimu. Samo takvo društvo može biti u

funkciji mladih i za mlade te im pomoći da se

ostvare na najbolji mogući način. Za sve dodatne

informacije o udruzi posjetite našu službenu

Internet stranicu www.kum-prolozac.hr.

Ana Leko


Prolo@ac

Aktivnosti udruge

mladih K.U.M. Proložac

Udruga mladih iz Prološca je i u 2011.

godini nastavila provoditi svoje aktivnosti u

prevenciji ovisnosti afirmirajući zdravi način

života te organiziranjem humanitarne akcije.

Uz potporu Ureda za suzbijanje i zlouporabu

droga Vlade Republike , organizirali su

drugu po redu biciklijadu kroz Proložac pod

nazivom Đir za zdravi život. Kao što i sami

naziv biciklijade kazuje, vožnja biciklista kroz

Proložac održala se kako bi upozorila društvo

u cjelini na probleme ovisnosti te potaknula

prije svega mlade na bavljenje sportom

umjesto posezanja za raznim sredstvima ovisnosti.

Otprilike 200 biciklista uz blagoslov

prološkog župnika fra Vinka Gudelja uputilo

se s Trga dr. Franje Tuđmana prema svetištu

na Vrljici, zatim prema Lugu preko Perinuše

do Šumeta, iz Šumeta preko Ćorića, Grabovaca

i Mikulića do centra Prološca.

Novost ovogodišnje biciklijade je

natjecanje u alki na biciklu koje je bilo

posebno zanimljivo najmlađim sudionicima.

Nakon tri vožnje i pripetavanja pobjedu je

Pobjedici alke- Dražen Šerlija, Krešo

Tolić i Nikolina Božinović

44

odnio Dražen Šerlija, drugo mjesto je osvojio

Krešo Tolić dok je trećeplasirana bila Nikolina

Božinović. Zaslužene medalje i diplome

uručio im je predsjednik Kulturne udruge

mladih Hrvoje Garac.

Humanitarna akcija za Zakladu

Ana Rukavina

U listopadu 2011.godine Kulturna udruga

mladih K.U.M. organizirala je humanitarni

koncert za Zakladu Ana Rukavina, osnovane

nakon prerane smrti novinarke oboljele od

leukemije Ane Rukavine-Erceg čije je pismo

Želim život dirnulo cijelu Hrvatsku. Anina

želja bila je razvijanje sustava dobrovoljnih

darivatelja koštane srži, tipizacija, odnosno

upis u Registar potencijalnih darivatelja

koštane srži te osnivanje banke matičnih

stanica. Zaslugom Zaklade Ana Rukavina

dosada je spašeno trinaest života.

Na koncertu su nastupile četiri klape:

domaća klapa Sv.Mihovil Proložac, klapa

Bratovština iz Gorice, klapa Sinj, najbolja

dječja klapa u Hrvatskoj klapa Biokovski

slavuji iz Zagvozda te kao gosti grupa MAK


koju vodi poznati imotski glazbenik Augustin

Ago Kujundžić. Prološki koncert za

Zakladu Ana Rukavina privukao je velik broj

posjetitelja, a osim toga to je i prvi koncert

klapa održan za poznatu Zakladu. Humanitarnim

koncertom Kulturna udruga mladih

donirala je 11206 kn Zakladi Ana Rukavina,

a uručenje donatorskog čeka održalo se

u prostorijama Zaklade u Zagrebu. Tom

prigodom ravnateljica Zaklade gđa. Marija

Rukavina istaknula je zadovoljstvo akcijom

te zahvalila svim donatorima, sponzorima,

izvođačima, volonterima i posjetiteljima

koncerta koji su svojim radom i prilozima

pomogli rad Zaklade.

DA! Za zdravi život!!!

DA! Za zdravi život!!! je projekt u prevenciji

ovisnosti kojeg udruga mladih K.U.M.

u suradnji s O.Š. Ivan Leko provodi tijekom

prosinca kako bi doprinijela Mjesecu borbe

protiv ovisnosti koji se obilježava u Republici

Hrvatskoj i cijelom svijetu. Ovogodišnji program

sastojao se od nogometnog natjecanje

Prolo@ac

45

učenika osnovne škole Ivan Leko, dramskog

igrokaza osnovnoškolaca Zora iznad ponora

te koncerta klape Cambi iz Kaštel Kambelovca.

U projekt su otpočetka uključeni

stručni suradnici udruge dr. Ivana Sikirica

i dr. Josipa Glavaš, obje specijalisti školske

medicine s Nastavnog zavoda za javno

zdravstvo, odjela za izvanškolsko liječenje

ovisnosti Splitsko-dalmatinske županije koje

će održati predavanja učenicima o štetnosti

i rizicima ovisnosti te provesti anonimno

anketiranje prije i poslije predavanja kako bi

doznali stupanj informiranosti i osviještenosti

o problematici. Ministarstvo zdravstva i socijalne

skrbi, točnije stručna komisija Uprave

za medicinske poslove pozitivno je ocijenila

ovaj projekt Kulturne udruge mladih K.U.M.

Proložac te u skladu s tim donijela odluku o

njegovu sufinanciranju.

Koncert Klape Cambi namijenjen je široj

društvenoj zajednici stoga Vas pozivamo da

dođete u Dom kulture 21.12.2011.godine u

Proložac i podržite hvalevrijedan rad Kulturne

udruge mladih iz Prološca.

Ana Leko


Ima li “mjesečara”?

Kao dijete sam čuo priču. Spavamo u

pojati na sijenu moj brat i ja. Ujutro se probudim

i vidim svoga brata na pantama. Ja

mu viknem: Šta radiš gore?

On odgovori: Spavam! I pade ozgo na

sijeno.

Takve ljude su u nas zvali misečari.

Kad je pun mjesec, oni znaju izići iz kuće

i hodati vani. Ili se peti na nešto kako bi

uhvatili mjesec.

Danas takve osobe nazivamo lutajući

spavačima. Mjesec nema nikakve veze s

tim čudnim i rijetkim fenomenom. Otkada

postoji električno svjetlo na ulicama, ono je

privlačno za te spavajuće lutalice. Vanjski

Prolo@ac

Zanimljivosti

46

utjecaji su veoma mali na taj fenomen. Za

padove s prozora ili krova kuće ili modrice

koje dobije takav spavač nije kriv mjesec

ili svjetlo, nego je kriv mozak. Tako tumači

i profesor Jurgen Zulleyu iz Regensburga.

Ova nezgoda pogađa skoro i isključivo

djecu od pete do dvanaeste godine. Pet posto

djece u tim godinama imaju problema s tim.

Na svojim noćnim turnejama znaju premještati

namještaj u sobama, jesti. Većina ih

sjedi u krevetu ili učini nekoliko koraka pa

se opet vrati u krevet. Idućeg jutra se ništa

ne sjećaju. Javlja se nepravilnost u mozgu

kod prešaltavanja dubokog sna u san kada

sanjamo, a tada su mišići ukočeni i pojavljuju

se ove posebne radnje ustajanja i hodanja.


Razlog su: stres, preopterećenost, povišena

temperatura i lijekovi koje dijete uzima. Roditelji

trebaju takvim slučajevima osigurati

vrata i prozore. S pubertetom to nestaje kod

djece. Mjesec može ipak za nešto biti kriv.

On djeluje na životinje. Britanski liječnici

kraljevske klinike u Bradfordu otkrili su da

kod punog mjeseca životinje dva puta više

ujedaju ljude.

Zašto je Nobel ustanovio nagradu

za mir?

Alfred Nobel je umro 10. prosinca 1896.

godine kao jedan od najbogatijih ljudi na

svijetu. Ogromnu sumu novaca je ostavio

iza sebe. Njegova posljednja želja je izazvala

velika uzbuđenja. Svojoj rodbini je ostavio

samo 1,6 milijuna švedskih kruna nasuprot

tome 31,6 milijuna stavio je u zajednički

općekorisni fond. Od kamata te sume treba

davati nagradu za velika postignuća u fizici,

kemiji, psihologiji ili medicini, književnosti

i onome tko se posebno trudio oko mira u

svijetu. Ne smije se gledati na nacionalnost,

jezik ili boju kože. Svi su bili oduševljeni osim

švedskog kralja Oskara II.

Nakon burnih svađa počela se dijeliti

1901. Nobelova nagrada. Nobela su puno

napadali za stvaranje dinamita koje se upotrebljavao

u ratne svrhe i ubijanja. Po svojoj

prilici nagradom za mir Nobel je htio popraviti

zlo koje je proizveo dinamit.

Tko je prvi uzeo “Dječji doplatak”?

Premalo djece bio je razlog za propast

Rimskog carstva. Toga su se bojali Rimljani.

Zato je 9. godine po Isusu car August uveo

zakon ženidbe i rađanja djece. Takozvani zakon

Lex Papia Poppea bio je jasan: Muškarci

se moraju ženiti iza 25. godine, a djevojke

udavati iza 20.godine. Tko nije prihvatio taj

zakon, oduzimala bi mu se baština. A tko se

oženio i ostao bez djece, gubio je polovinu

baštine.

Ipak, taj zakon je malo i nimalo pomogao

da se rađa više djece. Oko 100. godine

postotak Rimljana u rimskim legijama bio

je samo 25 %.

Prolo@ac

47

Car Nerva je pokušao socijalnu reformu:

država je davala dječji nadoplatak. Taj

sistem, kojeg je njegov nasljednik Trajan doveo

do perfekcije, obuhvaćao je 55 gradova.

Muško dijete je dobivalo mjesečno 16 sesteraca,

a žensko 12. Za jedan sesterc moglo

se kupiti dva kg kruga. Trajanova socijalna

reforma održavala se do u treće stoljeće.

Zašto su debla u stabala okrugla?

Vjerojatno na to niste nikad mislili. Ali

moglo bi deblo biti četvrtasto ili trokutasto.

A zašto je onda okruglo?

Prvo: zato što jedno okruglo tijelo ima

manju vanjsku površinu.

Drugo: okrugla stabla daju manje šanse

vjetru da ih obori nego četvrtasta.

Treće: divlje životinje se obično češu

od stabla pa kod okruglih stabala neće se

ozlijediti.

Uostalom već same klice stabala su

okruglog oblika pa nutrina klice stvara drvo,

a vanjština koru od stabla.

Fra Rafael Begić


Prolo@ac

„Maršuše otimaju selo

zaboravu“ (V)

I ove godine, djevojke

rođene u Maršića na Podima,

upriličile su jubilarni

(peti) sastanak kako bi

otele selo zaboravu. Učinile

su to s puno duše, srca

i ljubavi za sve ono iz čega

su iznikle, za sve one koji

su ih u odrastanju pratili, u

jednoj lijepoj predblagdanskoj

večeri, 13. kolovoza,

pred sam blagdan Velike

Gospe.

Vrijeme je to kada

mnogi Proložani, razastrti diljem svijeta zaboravljaju

na kilometre vožnje, gužve tijekom

putovanja, na eventualne visoke temperature,

da bi došli u svoje rodno mjesto, ispričati

svoje tegobe i zahvaliti se za radosti života

svojoj Zaštitnici, u predivnom ambijentu Zelenoj

katedrali, gdje lagani šumovi rijeke Vrljike

pozivaju na izvore, a svećenici i crkveni

zbor svojim produhovljenim propovijedima

i pjesmom pozivaju na suradnju s Bogom i

Njegovom Majkom Marijom.

I Maršuše, ma gdje bile, neizostavno

se nastoje pridružiti ovom veličanstvenom

činu slavljenja Velike Gospe, a njihov (naš)

sastanak samo je jedna uvodna epizoda u

15. kolovoza.

Subota večer, na koji god datum jest,

prije Velike Gospe, stižu one osobno na

izvore svoga života. Ako su pak spriječene

bilo kojim razlogom, stižu njihove poruke

ili telefonski razgovori od Australije preko

europskog kontinenta sve do Maršića da

barem nekako podijele s nama radost takvog

druženja. Trenutak je to koji traje dugo u noć,

u kojem ne stignemo jedna drugoj ispričati

s kojim datostima smo se susreli nakon što

48

smo napustili Maršiće, neizostavno se prisjećajući

djevojaštva, svega lijepog i teškog s

čim smo se suočavale.

Svake godine, nažalost, poneka izostane,

ali se pridruži neka nova Maršuša koja

dotada nije, iz opravdanih razloga, mogla

nazočiti tom nezaboravnom druženju koje

počine s molitvom, nastavlja se u pjesmi,

razgovoru, uz bogatu trpezu, prisjećajući

se mladosti sa željom da to bude trajnom

potrebom u kojoj ćemo i dalje spominjati

imena naših pokojnika moleći se za njihove

duše, zahvaljujući im za naše postojanje i

opredjeljenje za očuvanje vjere, ljubavi, baštine

utemeljene na kamenu, drvetu i nadasve

izvornoj pjesmi -gangi- koja se te večeri pjeva

do iznemoglosti. Starije generacije Maršuša

pjevaju je orkestralno-besprijekorno, a mlađe

žele to postići i to je dobar znak!

Večer je završila, kao i obično, sa željom

da se započeto druženje nastavi uvijek uz

zaziv blagoslova Velike Gospe i duhovnom

pjesmom koju su ove večeri započele Kata

Jozina (Jurić-Kaćunić) i Slava Turušina (Stojić):

Rajska Djevo Kraljice Hrvata.

Neka tako bude!

Maršuša: Mara Pezo


Prolo@ac

Zemljopisne zablude

Hrvatski jezik je bogat, ali je gotovo po

svim našim regijama u govoru opterećen brojnim

tuđicama. Na našem području ima dosta

turcizama i riječi izvedenih iz talijanskog pa i

njemačkog jezika, ali se takve riječi uglavnom

izgovaraju nepravilno. Iluzorno je očekivati

kako će se stanje na tom polju ispraviti u

bliskoj budućnosti, ali se možemo nadati da

će se tuđice smanjiti kod novih naraštaja koji

će biti sve obrazovaniji. Međutim, kod krivo

nazvanih zemljopisnih pojmova treba reagirati

odmah kako postojeće stanje u budućnosti ne

bi stvaralo zablude, a možda i krivotvorenje

povijesti čemu, nažalost, svjedočimo i danas.

Ovdje navodim samo dva primjera.

Za imotski kraj kažemo da je to Imotska

krajina pa imamo i list koji godinama izlazi pod

tim imenom. Krajina je zapravo granični pojas

između dvije antagonističke države u kojima

dolazi do stalnih oružanih sukoba. Po tome

se nazvala Vojna krajina s posebnim vojnim

poretkom koja se u području hrvatskih zemalja

prostirala uz tursku granicu. U tu svrhu osnivale

su se kapetanije kao što su Senjska i Gacka

kapetanija. Kasnije se osniva Ogulinska, pa

sjeverno Koprivnička i Križevačka kapetanija.

Dakle, uglavnom daleko zapadno i sjeverno od

imotskog kraja, pa nema povijesnog osnova

da se on zove tako kako se danas zove.

Doduše, promjenom povijesnih prilika

izgubio se nekadašnji značaj tog naziva i on

ponegdje danas označuju razmjerno zaokružene

lokalne ili regionalne cjeline (Bosanska

krajina), pa bi eventualni zagovarači takvog

stanja mogli reći kako to može važiti i za

imotski kraj (namjerno koristim izraz imotski

kraj jer bi taj bolje pristajao). Da, mogao

bi možda ostati i sadašnji naziv, ali se dogodila

i nova povijesna nezgoda - takozvana SAO

Krajina na što nas asocira ime našeg kraja.

Dobro bi bilo izbjeći takve asocijacije, ali o

tome mogu suditi samo meritorne osobe.

49

Zgrada ili kompleks zgrada u kojoj prema

pravilima svog reda živi zajednica redovnika

ili redovnica zove se samostan. Takav

jedan bijaše na lijepom otočiću u Prološkom

blatu gdje su ga bježeći pred Turcima osnovali

i sagradili franjevci. Još i danas postoje ostaci

temelja tog samostana, ali ga Proložani nazivaju

- manastirom. Štoviše, i sam otok dobio

je ime Manastir. A znamo, u manastiru žive

monasi i kaluđeri. Naziv se rabi u istočnim

krajevima, u Makedoniji i srpskoj pravoslavnoj

crkvi. Znamo i to da u prološkom samostanu

nisu bili kaluđeri, ali bi i to netko u budućnosti

mogao ustvrdili budemo li i dalje samostan

nazivali manastirom. Što se otočića tiče, barem

u literaturi ga autori ne nazivaju Manastir.

Fra Vjeko Vrčić u knjizi Posljednji bijeg naziva

ga Školjić, a V. Grabovac u monografiji Proložac

kroz prostor i vrijeme jednostavno Otok

(s velikim slovom o). Bolje i tako nego da

su napisali Manastir, ali ni jedan od ova dva

naziva službeno nije točan. Stoga, samostan

ostaje samostan što je i bio, a otoku treba

dati ime, ili objelodaniti stvarno ime ako ga

je otočić ikada imao.

Ova laička opažanja napisah na temelju

logičnog razmišljanja, ali i na temelju nekih

povijesnih činjenica. Međutim, već naglasih, o

tome ispravan sud mogu dati samo stručnjaci

koji o ovoj temi znaju više od moje malenkosti.

Povjesničari, etnografi, jezikoslovci…, javite se.

Tomislav Božinović


Prolo@ac

Savjeti za darivanje

Božić je vjerski blagdan, vrijeme velike

radosti, obiteljskog okupljanja i darivanja.

No, vjerojatno ni mi nismo mogli izbjeći

one zamorne trenutke, čekanja u redovima,

beskonačne popise članova uže i šire obitelji

i prijatelja, prekapanje po novčanicama i sve

što uz to ide, a što jednostavno nazivamo

božićnom kupnjom. Nadam se jedino da

nismo zaboravili kako darivanje nije obveza.

Ono što bi nam doista trebalo biti prvo na listi

prioriteta svakako je njegovanje rodbinskih

veza i prijateljstava.

Ovo nisu stroga pravila, nego samo

nekoliko korisnih savjeta koji mogu uljepšati

blagdane.

– Poštujmo Božić prije svega kao obiteljski

blagdan. Pripremimo svečani

objed u okviru uže obitelji. Ne zaboravimo

posjetiti ili barem nazvati

najbolje prijatelje.

– Darivanje ostavimo za ostale dane

blagdana.

– Trebamo zaboraviti svaki osobni interes!

Ne namećimo darove kolegama s

posla s kojima nismo toliko bliski, ma

koliko mislili da nam to može koristiti.

– Ne pokušavajmo darivanjem zadobiti

nečiju naklonost imajući u vidu vlastiti

interes, jer bi nešto moglo poći po zlu

i naš će se plan pretvoriti u neugodnu

situaciju.

– Darivanje među prijateljima trebalo

bi biti uzajamno! Darovima nikad

ne smijemo isticati naše materijalno

stanje ili društveni položaj. Nije lijepo

hvaliti se. Blagdani nisu vrijeme

licitacije. Ostavimo to za neko drugo

vrijeme.

– Izbjegnimo nezgodne situacije tako

da nikome zbog nas ne bude neugodno.

Netko si možda može priuštiti

50

nešto skromno i ne može se natjecati

s nama u kupnji skupocjenih darova.

– Nitko ne bi smio osjećati obveznim

darivati samo zato što je Božić! Darivanje

nije događaj, nego prije svega

lijep događaj.

– Postanimo svjesni da se bliže blagdani

i duhovno se pripremimo za novo

rođenje. Zaboravimo svakodnevne

probleme i nemojmo njima opterećivati

svoje bližnje. Jednostavno se

opustimo i tako dočekajmo Božić.

– Ne kupujmo darove na brzinu, bez

razmišljanja! Radije napravimo popis

svega što smo zamislili.

– Ne kupujmo nešto kao dar samo

zato što je jeftino! Najgore je kad se

čovjek nakon blagdana mora baviti

mijenjanjem darova u trgovinama ili

pak popravcima nakon prve uporabe.

– Bolje je darivati manje, ali kvalitetnije!

– Knjiga je uvijek siguran dar, ali ni

ovdje neće biti na odmet oprez pri

kupnji. Kod knjige je, kao i kod svakoga

dara, važno je da se svidi onome

kome je darujemo. Bilo bi dobro da

najprije razmislimo o mogućim interesima

osobe kojoj kupujemo i da je

prelistamo još u knjižari.

– Ne zatrpavajmo djecu igračkama!

Više će se radovati jednom dobrom

daru nego ako ispod božićnog drvca

stavimo pola prodavaonice. Imajmo

na umu da želje mladih u pubertetu

nikad nećemo pogoditi! Bolje bi bilo

unaprijed ih pitati što žele za Božić.

Sigurno će nam odgovoriti.

Ponašajmo se prirodno, budimo ugodno

društvo i što je najvažnije, opraštajmo

jedni drugima.

Marinela Petričević


Prolo@ac

Apostolskim pismom

Porta fidei Papa najavio

Godinu vjere

„Vrata vjere“, koja uvode u život zajedništva

s Bogom i omogućuju ulazak u

njegovu Crkvu, uvijek su nam otvorena.

Taj se prag može prekoračiti kada se Božja

riječ navješta i kad srce dopušta da ga

oblikuje milost koja preobražava. Proći

kroz ta vrata znači započeti put koji traje

„cijeli život“ – od krštenja do „prolaska

kroz smrt u vječni život“. Ispovijedati vjeru

u Trojstvo – Oca, Sina i Duha Svetoga

– znači vjerovati u jedinoga Boga koji je

ljubav: u Oca koji je u punini vremena

poslao svojega Sina radi našega spasenja;

u Duha Svetoga koji vodi Crkvu kroz

stoljeća u isčekivanju slavnog ponovnog

Vatikan: Biskupi iz cijeloga svijeta

51

dolaska Gospodina. Tim je riječima, koje

zapravo sažimlju što znači vjerovati u kršćanskom

smislu riječi, papa Benedikt XIV.

započeo svoje apostolsko pismo u obliku

motuproprija (motu proprio – po vlastitu

nahođenju), Porta fidei – Vrata vjere kojim

je i službeno najavio Godinu vjere. Godina

vjere započet će 11. listopada 2012. godine,

a završit će 24. studenoga 2013. godine, na

svetkovinu Krista Kralja.

U toj prigodi, napisao je papa: želim

pozvati subraću biskupe iz cijeloga svijeta

da se ujedine s Petrovim nasljednikom...

Željeli bismo tu godinu slaviti na dostojan

i plodan način. Trebat će snažnije promišljati

o vjeri kako bi se svim vjernicima

u Kristu pomoglo da njihovo prianjanje

uz evanđelje bude svjesnije i snažnije,

nadasve u času duboke promjene kao što

je ona koju čovječanstvo upravo sada proživljava.

Imat ćemo prigodu ispovjedati

vjeru u Gospodina Uskrsloga u našim prvostolnicama

i u crkvama po svem svijetu;

u našim domovima i u našim obiteljima,

kako bi svatko osjetio snažnu potrebu


da vjeru od davnina bolje upozna i da je

prenese budućim naraštajima. Naime,

događa se nerijetko da kršćani više brinu

za društvene, kulturne i političke posljedice

svojega zauzimanja, držeći da je vjera

i dalje očita pretpostavka zajedničkog

življenja. A zapravo ta pretpostavaka ne

samo da nije više takva, nego štoviše biva

i nijekana. Dok je u prošlosti bilo moguće

prepoznati jedinstveno kulturno tkivo,

naširoko prihvaćeno u njegovu prizivanju

Prolo@ac

52

na vjeru i na vrijednosti

koje su njome nadahnute,

danas se čini da

u velikim društvenim

poljima više nije tako,

zbog duboke krize vjere

koja je zahvatila mnoge

osobe.

Sveti Otac je upozorio

na dvije važne obljetnice

uz koje je vezan početak

Godine vjere. Naime,

11. listopada 2012. godine

slavit će se 50. obljetnica

početka Drugog Vatikanskog

koncila i 20. obljetnica

objavljivanja Katekizma

Katoličke Crkve

(KKC). U listopadu iduće

godine u Vatikanu održat

će se Opće zasjedanje

biskupske sinode koje će

se baviti Novom evangelizacijom

za prenošenje

vjere. Taj će događaj biti

dobra prigoda da se

čitavo Crkveno tkivo

uvode u vrijeme osobitog

promišljanja i novog

otkrivanja vjere.

Benedikt XVI. je podsjetio

da nije prvi papa

koji je sazvao Crkvu na

proslavu Godine vjere.

Učinio je to i njegov predhodnik

papa Pavo VI.

1967. godine, dakle, upravo

nakon Drugog Vatikanskog koncila.

Želim da ta Godina u svakom vjerniku

potakne čežnju da ispovijeda vjeru

u punini s dobrovoljnim uvjerenjem,

povjerenjem i nadom. Bit će to također

dobra prigoda da se ojača slavljenje

vjere u liturgiji, osobito u euharistiji...Istodobno

želim da i životno svjedočanstvo

vjernika raste u svojoj vjerodostojnosti

kazao je Papa.

Marinela Petričević


Prolo@ac

Britkošću protiv

pokvarenjaka

Predstavljamo našeg bivšeg župnika,

88-godišnjeg fra Stanka Radića

Brojnim Proložanima, kojima je podijelio

sakrament prve pričesti i krizme, ili pak

vjenčanja, pa uz milost Božju čekaju svoj

zlatni pir, u lijepoj je uspomeni ostao fra Stanko

Radić, koji je bio župnik u našoj župi sv.

Mihovila sredinom šezdesetih godina prošlog

stoljeća. Fra Stanko je proslavio svoju zlatnu

i dijamantnu misu (50 i 60 godina od mlade

mise), još je tako dobra duha da bismo mogli

reći u njegovu slučaju da je u zdravom

duhu zdravo tijelo. I u devetom desetljeću

života piše aforizme, koji mu također vedre

srce i dušu.

Fra Stanko je rođen u Baškoj Vodi 19.

svibnja 1924. godine u tradicionalno vjerskoj

obitelji u bogoljublju, čovjekoljublju i

domoljublju, s osmero djece (od kojih je

troje umrlo ubrzo nakon poroda). Pohađao

je školu u Baškoj Vodi te u Hvaru, gdje se

upisao u katoličko društvo MALI KRIŽARI,

u kome su se katolička djeca formirala za

ŽEA - žrtvu, euharistiju i apostolat. Bio sam

ponosan što sam bio ministrant hvarskom

nadbiskupu Mihi Pušiću – kaže fra Stanko,

koji kaže da se odlučio za poziv svećenik

kada je vidio sjemeništarce s plavim djelcima

i dugim hlačama, na što mu je otac ozbiljno

naglasio: Pazi, to si sam izabrao! Fra Stanko

se potom školovao u Sinju, prošao novicijat

na Visovcu, ali je krajem Drugog svjetskog

rata mobiliziran u tenkovsku brigadu. Demobiliziran

je u prosincu 1945., u Zagrebu

završava Visoku franjevačku bogosloviju, te

53

od biskupa Josipa Lacha zaređen za svećenika.

Prva mu je pastoralna služba u rodnoj

Baškoj Vodi, 1956. je imenovan najmlađim

zagrebačkim župnikom župe Majke Božje

Lurdske u Zagrebu, od 1962. do 1968. je u

Prološcu, slijedila je župa Gradac na moru,

pa je izabran definitorom Franjevačke provincije

Presvetoga Otkupitelja te župnikom

Gospe od Zdravlja u Splitu, gdje je osnovao

i vodi Savjetovalište za obitelj u kome sve

do danas radi deset vrhunskih stručnjaka.

Danas je kapelan ss. Milosrdnica u Splitu.

Pisao je u brojnim časopisima te objavio šest

knjiga propovijedi: Govorim današnjem

čovjeku (dva izdanja, 1960.), Marija među

nama (1960.), Za majku i dijete (1962.),


I kruhokradice gladuju (1974.), Sa maskama

dolje (1975.) i Uspravno dalje (1976.).

Fra Stanko se rado sjeća svoje službe

u Prološcu, gdje je zatekao u vjeronaučnom

prozivniku oko 170 djece. Moje prijevozno

sredstvo bio je moped, a poslije “fićo” kojim

sam zalazio u najudaljenija područja

župe. Teško je povjerovati, ali je to bila

stvarnost: u „fiću“ bi posložio po desetak

djece, vozio ih po makadamskim seoskim

putovima držeći im vjeronauk. Rezultat

ovakvog načina rada bio je: slijedećem

župniku, u mojoj vjeronaučnoj knjizi, ostavio

sam popis od 1050 vjeroučenika. Pri

koncu mog mandata u Prološcu održala

se sveta Krizma: broj zavidan: 586 krizmanika.

Veliki i sveti splitski nadbiskup

dr. Frane Franić prisustvovao je provjeri

vjerskog znanja krizmanika. Izvanredno

zadovoljan i oduševljen upitao me: “Je li

moguće da ste ovoliki broj djece spremili

vi sami? Sutradan (pred mnoštvom vjernika

doživio sam nešto što se sigurno rijetko

ili nikada ne događa: Razdragan Nadbiskup

skinuo je svoj bijeli nadbiskupski

kolar a zatim je skinuo i moj redovnički

„kapuč“ - kukuljicu, te kolar stavio meni

oko vrata, a kapuč moga habita sebi na

ramena. Bilo je to nešto u mojoj biografiji

što je nezaboravljivo. – priča nam ushićeno

fra Stanko, koji zadnjih godina u mjesečniku

Marija piše mudroslovne aforizme, britke

misli nadahnute svetopisamskim izrekama

u kojima brani vjeru i moral, krijepi ljubav u

obitelj i domovinu. Više od tisuću aforizama

posloženih u 240 tema objavio je u knjizi

Školjkini biseri – aforizmi u nakladi Franjevačke

provincije Presvetoga Otkupitelja

i koja je predstavljena u Pinakoteci Gospe

od Zdravlja 23. studenoga 2011. Tako je fra

Stanko nastavio tradiciju pisanja aforizama

među našim svećenicima (Ivan Antunović,

Petar Bakula, Jordan Kuničić, Augustin Korpar,

Ivo Gugić, Šito Ćorić, Miroslav Bustruc,

Josip Janković…). Fra Stanku želimo mnogo

zdravlja, čvrsto pero i bistar duh, još mnogo

aforizama te da doživi stoti rođendan.

Mladen Vuković

Prolo@ac

54

Gdje se pišu osmrtnice Bogu,

ondje je – umro čovjek.

Ima jedna bol koja donosi radost,

a to je ona – porođajna.

Ne locirajmo pakao – on je u čovjeku!

A gdje je nebo? Opet – u čovjeku!

Odijelo pokriva, a uniforma

- otkriva čovjeka.

Čovjek bez duše je

- mrtvac koji hoda.

Čovještvo je temelj za svetost

i svetost je temelj za čovještvo.

Bježi iz naselja gdje je

više stanovnika nego - ljudi.

Neuništivi su samo spomenici onih junaka

koji su podignuti – u srcu naroda.

Vidiš li oko sebe samo crnilo

upali - vlastitu svjetiljku.

Ljudi s dva lica – nemaju obraza.

Praznije bogomolje - puniji zatvori.

Umre li ljubav u obiteljskom domu

- postaješ beskućnik.

Oni koji javno zahvaljuju Bogu da nisu

kao ostali, redovito su - gori od ostalih.

Najstravičniji pakao je omeđen

- vlastitom kožom.

Povijest trpi postolja,

ali ne i poprsja.

Savjest je uho kojim zdravi ljudi čuju

– Božji govor.

Putovanje na drugi svijet je besplatno,

ali ulaznicu svakako treba platiti.

Čim čovjek kameleonskih osobina

dođe na vlast, ubrzo se dozna njegova

prava boja.

Zlobnici zapažaju kako su svi smrtni

grijesi (njih sedam!) ženskog roda.

Stanko Radić


Od zadnjeg pisanja u našoj općini nije

se mirovalo, naprotiv radilo se na polju infrastrukture,

prije svega na magistralnom

vodovodu Ričice-Proložac Gornji-Vinjani

Gornji. Nakon provedenog javnog natječaja

svi radovi na ovom cjevovodu su završeni. U

naselju Ričice izgrađena je mjesna vodovodna

mreža u dužini od 4 km na koju je sada

priključeno oko 80 domaćinstava. Ovih

dana nastavit će se radovi na cjevovodu

Meteri-Petričevići-Mršići-Knezovići-Crveni

klanac, gdje je već izgrađena mjesna vodovodna

mreža u dužini od 2 km na koji je

priključeno 25 domaćinstava. U Bušanjama

i Prološcu Gornjem raspisano je javno

nadmetanje za izgradnju mjesne vodovodne

mreže za ta dva naselja. Što se tiče kanalizacijskog

sustava, taj projekt traje već 10-tak

Prolo@ac

Rad općine

55

godina, što zbog njegove tehničke složenosti,

što zbog tromosti Hrvatskih voda, jer je

to projekt za zaštitu izvorišta rijeke Vrljike.

Minimalna sredstva za završetak ovog projekta

i predaju sustava od strane Hrvatskih

voda Vodovodu Imotske krajine iznose oko

300.000,00 kuna. Time bi se stvorili uvjeti

za priključenje domaćinstava na kanalizacijsku

mrežu. Općina je izradila potrebnu

dokumentaciju za mjesnu mrežu u dužini

od 7 km i očekuje izdavanje građevinske

dozvole čime se stvaraju uvjeti za kandidiranje

ovog projekta prema fondovima koji će

biti na raspolaganju u budućem razdoblju.

Trenutno je u tijeku i izgradnja županijske

ceste Proložac Donji-Proložac Gornji iz

programa EIB II preko ministarstva mora

prometa i infrastrukture.


Radovi se odvijaju usporeno zbog financijske

krize. Trenutno se odvijaju zemljani radovi

na zahtjevnom djelu trase (Vučja Draga)

a polovica trase je već asfaltirana (Proložac

Gornji do vinograda u Vučjoj Dragi). Cijela

trasa nije probijena zbog izvlaštenja zemljišta

pri polju u Prološcu , a to se izvlaštenje

očekuje početkom slijedeće godine. Općina

Proložac je izradila projekt gospodarske zone

na predjelu Crveni klanac-Badnjavice, ta

zona je prvenstveno namijenjena lokalnim

poduzetnicima da mogu što kvalitetnije i

racionalnije organizirati svoje aktivnosti.

Izgradnja infrastrukturno izdvojene poduzetničke

zone omogućila bi izmještanje postojećih

djelatnosti iz stambenih zona, ali će ta

zona služiti i drugim investitorima van naše

općine koji bi željeli ulagati svoj novac u ovoj

općini. Prije svega tu mislimo na izgradnju

vjetroelektrane i solarne elektrane, a za te

investicije Općina već ima nekoliko potencijalnih

investitora. U ovoj godini u suradnji

s Ministarstvom i Županijom obnovljen je i

uređen gornji kat Osnovne škole u Prološcu.

Radovi su završeni u travnju ove godine.

Osim škole Općina Proložac je uredila i opremila

iz vlastitih sredstava novi dječji vrtić u

Prolo@ac

56

sklopu športske dvorane u Prološcu, koji je

ove školske godine predan na upotrebu djeci

i tetama. Za razvoj poljoprivrede Župnija

i Općina Proložac i ove su godine izdvojili

značajna sredstva za podizanje trajnih nasada

vinove loze i voćnjaka. Tako je ove

godine podijeljeno 53 000 sadnica. Za kraj

smo ostavili najveći projekt u Općini, naime

HEP izvodi radove na polaganju podzemnog

dalekovoda od Konjevoda do centra Prološca.

Ta investicija je teška 6 mil. kuna ona će

riješiti problem ove Općine koji se vuče od

1962. od kada je električna energija došla u

Proložac. Čini se da smo uhvatili posljednji

vlak za ovu investiciju, jer sutra kada se

proda HEP novi vlasnik sigurna neće ulaziti

u ovakva ulaganja, već će to pasti na teret lokalne

zajednice. Usporedo s ovim projektom

izgradit će se i trafostanica u Lugu. Usprkos

gospodarskoj krizi Općina Proložac će i dalje

brinuti o svojoj budućnosti kontinuirano

ulažući u izradu projektne dokumentacije i

to u projekte od lokalnog, tako i u projekte

od šireg značenja i utjecaja.

Viktor Grabovac


Premda je malo čudna kombinacija,

redovito su se družili i prijateljevali Mate Vlaj,

Duje Splićanin i Bepo Bodul. Znali su jedan

drugome namistit trapulu, ali se na to nitko

nije ljutio. Jednom je Mate pridložio da neka

ona druga dva dođu kod njega u Proložac

na Veliku Gospu, najveći praznik imotskoga

kraja. On će, kaže, ispeći janje na ražnju

i pripremit dovoljno kujundžuše. Bepo je

nadoda kako će donit dobro bodulsko vino.

- I ja ću dat svoj doprinos – javi se Duje

– ali neka to bude iznenađenje.

Kako se dogovorili, tako i učinili. Okupiše

se na izvoru Vrljike i Duje umisto zdravice

reče:

- Ljudi moji, kad imamo janje, kruh i

vino drugo nam ništa i ne triba pa san ja na

feštu doveo svog brata Šimu.

Stara fora, nove budale, pomisliše Mate

i Bepo praveći se kako ih ova Dujina psina

nije naljutila. Duje je to dobro zna pa ih je

htio oraspoložiti.

- Dobro kumpanji, pozivam vas dogodine

na fjeru svetoga Dujma. Dođite i vidit

ćete šta je prava pašticada koju sprema

moja žena Fila.

U zakazano vrime i na zakazano misto

stigli su Mate i Bepo, ali umisto Duje dočeka

ih njegov brat Šime, onaj koji je u Prološcu

najviše janjetine potamanio. Kaže kako ih

je Duje oba lipo pozdravio i skuža se što je

mora baš ti dan službeno otić iz Splita. Uputi

ih u restoran u kojemu se pašticada priprema

baš kao i kod Dujine žene File. Tamo će ih

dočekat i počastit konobar Jere.

Dočekao ih je Jere i servirao im sve od

aperitiva, priko pašticade sve do deserta.

Kad su se dobro najili i ponapili, konobar im

donese povelik račun.

Prolo@ac

Tri prijatelja

57

- Šta, oli Duje nije sve platio? – zapitaše

konobara u čudu.

- Ma ke Duje - na to će konobar.- Duje je

reka da ste vas dva veliki gurmani i da van

nije žaj platit dobru spizu i piće.

Progucali Mate i Bepo i tu knedlu, platili

račun i čvrsto odlučili kako će i oni Duji

nasapunat dasku. Prvi slijedeći put kad su

se srili Duje ih je manta da kad će opet doć

i jesu li se dobro počastili? Na kraju upita

Bepa da kad će bit njegova fešta. Bepa nije

tribalo dva puta pitat pa će:

- Je Duje, svaka čast šta si nas onako

počastio i zaslužio si da ti uzvratim. Dogodine

na 28. travnja kod mene je fešta. Matu

san već pozva, a dođi i ti i nemoj zaboravit

povest brata.

- Tako smo Bepo i ja - priča Mate u

društvu - na zakazani dan, na dan Općine

i nebeske zaštitnice sv. Vicence u Blatu na

Korčuli guštali u ribi, lipom blatskom vinu i

ostalim delicijama.

- A Duje, je li Duje doša? – priupita jedan

od oni koji su slušali ovu štoriju.

- Da Duje - sa zagonetnim će smiješkom

Bepo – di neće Duje doć. Iša bi on i na kraj

svita za dobrom spizom i dobrim vinom.

Doša je on i doveo brata.

- Onda je Duje opet proša lišo - oni će

šta se malo prije javio.

- Je, proša je lišo, ali ga je skupo koštalo

- na kraju će Mate. - Dok smo se Bepo i

ja častili u Blatu na Korčuli, Duje i brat mu

iskrcali su se na Visu. Bepo im je reka da će

fešta bit u Komiži.

Kad je fešta, nek’ se fešta.

Tomislav Božinović


Drhtavom rukom Matilda odloži album

s obiteljskim fotografijama na noćni ormarić.

U tim požutjelim stranicama sadržan

je cijeli njezin život. Polako. Ima vremena.

Nitko je ne čeka i nitko joj neće doći. Njezin

prazan pogled i izborano lice bili su lišeni

svake emocije. Još jedan Badnjak, Božić i

neizreciva praznina, još jedna neisplakana

tuga zakopana duboko, u dnu njezine stare,

umorne duše. Nezaustavljivo, kao bujica,

naviru sjećanja i cijeli se život odvrti pred

očima u ovoj blagoslovljenoj noći.Badnje

večeri su za Matildu uvijek bile nešto najljepše.

Miris kuhanog bakalara koji se borio

s mirisima toplih kolača i božićne sarme, da

bi se stopio u svježinu tek postavljenog bora.

Njezin Vjeko uvijek ga je brižljivo pripremao,

kako bi ga djeca mogla bezbrižno okititi.

Užurbanost,radosni dječji glasovi, božićne

pjesme, pravljenje Betlehema i na kraju pospremanje

kuće i odlazak na polnoćku.Kada

bi svi izišli iz kuće Matilda bi se uvijek vraćala,

(pretvarajući se da je nešto zaboravila) kako

bi djeci stavila poklone ispod bora. Kako bi

se samo obradovali što je mali Isus donio

baš ono što su poželjeli. Matilda je živjela za

Prolo@ac

Miris samoće

58

takve male trenutke radosti. Njezino srce je

kucalo za njezinu djecu. Sve njezine želje bile

su podređene sreći njezine obitelji. I smijala

se, Bože kako se samo znala smijati.Sada

Vjeke više nema. Djeca otišla svako svojim

putem. Tek blijeda svjetlost noćne lampe i

težak miris samoće.Zvona zvone. Božić je.

Drhtavom rukom uze album. Polako. Ima

vremena. Nitko je ne čeka i nitko joj neće

doći. Iznenada vrata se otvoriše, soba se

ispuni svjetlom. Na vratima kao da su izišli

iz albuma, s požutjelih fotografija stajala

su djeca. Matilda se vrati u mladost.Bako

sretan ti Božić, povikaše veseli dječji glasovi.

Matildine oči ispuniše se toplinom, na

usahlim usnama zatitra zadovoljan osmijeh.

To uvenulo, izmučeno lice ozareno srećom

božićne čarolije odjedanput postade lijepo.

Čula se Tiha Noć. Pjevali su njezinu najdražu

pjesmu. Svi su tu. Matilda zatvori oči, upijajući

svu ljepotu slatkih mirisa božićne noći.

Čeznutljivo prizivajući uspomenu, izgarajući

u plamenu ljubavi, uranjajući u vrtlogu strasti.

I iza raskoši zelene ljepote, učinilo joj se,

samo na trenutak da je vidjela Vjeku...

Tatjana Meter

Dani zahvalnosti i misijska nedjelja


Dani zahvalnosti i misijska nedjelja

Prolo@ac

59

Pjesma o anđelima

U sanjivom gaju onkraj nebesa,

ptice se javljaju blaženim pjevom.

Jutro je. S tijelom od krvi i mesa

prošeta Isus s blaženom Djevom.

Prate ih anđeli, stidljivo, tajno,

pokritih očiju i čela velom,

da ne bi otajstvo njihovo rajno

odali svojim mističnim tijelom.

Tu teče potok, bisernih kapi,

gdje anđeli grabe rukama vodu.

U njem se umij ili se napij

dok Isus i Gospa iz gaja ne odu.

Sumrak se hvata, orgulje bruje,

velike note – nema im kraja.

Anđeli, ko pčele, nemirno zuje.

Nema im počinka, nema im raja.

Mario Bilić

Dani zahvalnosti i misijska nedjelja


Kada je početkom Uskrsa 2007. godine

župnik s oltara pozvao na sastanak vjernike

koji žele pristupiti FSR moja prva misao bila

je-nemam vremena.

Bila sam uvjerena da sam kao praktična

vjernica, te članica crkvenog zbora, a uz

to supruga i majka ispunila svoju vjersku,

kršćansku zadaću.

Druga još bitnija misao bila je - nisam

dovoljno dobra. Smatrala sam kako nisam

spremna prihvatiti sve ono što se od mene

očekuje ako pristupim redu. Činilo mi se kao

da je to grijeh.

Iako mi nije previše stalo do mišljenja onih

koji nas koji pjevamo u zboru i idemo na svetu

misu, stalno prozivaju, pomislila sam kako će

opet imati priliku za zlurade komentare.

Prolo@ac

Ispružene ruke

60

Ukratko, zaključila sam kako ne trebam

poći na sastanak. Zaista na prve sastanke

nisam ni odlazila, ali stalno sam razmišljala o

tome. Pošto su se neke članice zbora već aktivno

uključile u FSR, stalno sam ih ispitivala.

One su me pozvale na jedan od sastanaka.

Usprkos svojim uvjerenjima i sumnjama, poslušala

sam ih. Na prvom sastanku slušajući

kako čitaju molitvu Večernje mojim tijelom

su prolazili lagani trnci. Bila sam ganuta, a

u isto vrijeme zadivljena koliko je ta molitva

snažno dotaknula moje srce. A kada su

počeli moliti Veliča osjetila sam MILOST. Iz

mojih očiju potekle su suze. Poslije je usljedio

razgovor o zadanoj temi, a na kraju se razgovaralo

o svakodnevnici, problemima članova

bratstva, obiteljima, djeci...Uglavnom, poslije

Dani zahvalnosti i misijska nedjelja


toga sastanka, osjećala sam neki neobičan

mir i ispunjenost. Počela sam tražiti i čitati

članke o FSR i sv.Franji Asiškom. Naučila

sam kako treba moliti Časoslov, pronalazeći

smisao u svakoj izgovorenoj riječi. Moj dan je

započinjao molitvom Jutarnje, a završavao

molitvom Večernje. Molitva je postala moja

potreba. Radosno sam isčekivala naše sastanke

i molitvene susrete. Najvažnije od svega

je činjenica da sam shvatila bit franjevčkog

zajedništva a to je otvoreno srce, ljubv prema

Bogu i ljubav prema čovjeku. Ponekad mi se

čini da mi drag Bog na put stavlja ljude koji

su u potrebi, ali znam da su takvi ljudi uvijek

bili tu na mome putu. Prolazila sam pored njih

Prolo@ac

61

nijemo,ne razmišljajući o njima, ne zagledavajući

se u njihove oči, ne zavirujući u njihova

srca, ne opažajući njihovu patnju.

Nadahnuta primjerom sv.Franje sretna

sam zbog malih stvari, zbog toplih riječi,

zbog osmjeha, dodira, poljupca i svake druge

radosti koju mogu pružiti ljudima. Sretna

sam što mogu zastati i upitati Brate- kako

si? Sada kao sestra FSR-a koja je dala svoje

trajne zavjete želim što potpunije živjeti evanđelje

Isusa Krista. A zbog ponekog propusta

ili nekakve sumnje ne brinem previše, umirena

spoznajom kako je i sam sveti Franjo

bio samo čovjek.

Tatjana

Gospa od zdravlja


Prolo@ac

Rane svetog Franje

Bratstvo Proložac obilježilo je dan svoga

zaštitnika dana 17.09.2011 Rane svetog

Franje. Svetu misu je predvodio imotski

gvardijan fra. Zoran Kutleša, uz asistenciju

župnika fra. Vinka Gudelja te župnika župa

Podbablje, Zmijavci i Vinjani. Svetoj misi su

nazočili članovi područnih bratstava kao

i područna ministra s.Mila Šuto. U svojoj

Mješoviti crkveni zbor dana 22.11 proslavio

je dan svete Cecilije, zaštitniče pjevača i

zborova. Slavlje je počelo u 18 sati, duhovnom

obnovom koju je predvodio fra Rafael

Begić. U svojoj propovjedi fra Rafo se osvrnuo

na život sv. Cecilije i ostalih katoličkih

djevica sv. Katarine, sv.Lucije i sv. Barbare

i njihovu mučeničku smrt. Zatim je slijedila

Sveta Cecilija

62

propovjedi fra.Zoran se osvrnuo na život

sv.Franje i potrebu zajedništa FSR kao i katoličke

crkve općenito. Poslije misnog slavlja

župnik fra. Vinko pozvao je sve nazočne na

okrijepu u župnu dvoranu.

Mir i dobro

Tatjana FSR

sveta misa koju je predvodio župnik fra Vinko

Gudelj. Svetu misu je uveličao i svojim skladnim

pjevanjem pratio mješoviti crkveni zbor s

voditeljicom s. Filipom, koji je nastavio svoju

pjesmu u čast sv. Cecilije u župskoj dvorani

uz ukusnu večeru i ugodno druženje.

Tatjana Meter


Naš klub je u ovu sezonu ušao u natjecanje

sa svim uzrasnim kategorijama:

mlađim i starijim pionirima, kadetima i

juniorima, seniorima i veteranima. Svi oni

igraju svoje lige na području naše županije,

u kojima sudjeluje gotovo 200 nogometaša

iz našeg kluba, a za što je potrebno naći

veća financijska sredstva, koja namičemo

uz pomoć naše općine i sponzora. Osim

ovih gore navedenih natjecatelja u klubu

se stručno radi i s 50-tak limača i zagića

odnosno predtakmičara, koji se pripremaju

za buduće natjecanje. Trenutno je u svim

ligama završen prvi dio prvenstva, mlađi i

stariji pioniri ove godine daleko bolje stoje na

tablici nego protekle natjecateljske sezone, u

zbiru se nalaze na odličnom drugom mjestu.

S kadetima i juniorima u ovoj natjecateljskoj

Prolo@ac

NK Mladost

63

sezoni imamo problema isključivi iz razloga

što nemamo dovoljan broj djece godišta

1993.,1994.,1995. i muku mučimo sa sastavom.

Već slijedeće sezone u tom pogledu

imat ćemo bolju situaciju. Seniori nakon ispadanja

iz Treće lige nisu potonuli, naprotiv s

njima se dobro i stručno radi. Trenutno na tablici

zauzimaju drugo mjesto sa zaostatkom

od 5 bodova za vodećim Kamenom, kojeg

smo pobijedili u Ivanbegovini rezultatom 2:0.

Imali smo loš start na početku prvenstva i

odatle zaostatak od 5 bodova. Mladost će se

u drugom dijelu prvenstva sigurno boriti za

prvo mjesto i time pokazati da je ovaj klub

najbolji i najtrofejniji klub Imotske krajine

svih vremena, na što možemo biti ponosni.

Viktor Grabovac


Prolo@ac

64

Susret ministranata u Imotskom 24. rujna 2011


Prolo@ac

Prološki glumci

nastupili u Lisinskom

Na humanitarnoj večeri Imota u Lisinskom

koja je održana 14.11 uz poznata

i zvučna imena hrvatskog glumišta kako

što su Vedran Mlikota, Anja Šovagović,

Krunoslav Šarić, Špiro Guberina, Davor

Dretar i Vid Balog, te Miroslav Škoro pred

oko 1.300 gledatelja, nastupili su glumci iz

65

Prološca. Odigrali su scenu iz trilogije o Joki

Šimunovoj te svojom odličnom glumom i

prepoznatljivim humorom nasmijali publiku

do suza te pobrali najveći pljesak večeri. Sav

prihod bit će doniran udruzi civilnih invalida.

Tatjana Meter

FSR u Prološcu 2011.


Klapa

Nima gore stvari

od prazna srca i demejane!

(I kad ti pukne žica na gitari).

Sastala se klapa,

vatra srid komina,

na gradelan riba, čaše pune vina.

Otpivali pismu,

pagala srdela,

prazna osta demejana i ladna gradela,

Finila je fešta,

al’ ne lezi vraže,

svi su kući pošli, a opet se traže.

Sastala se opet klapa,

pivala o moru.

I uz praznu demejanu dočekala zoru.

Ivica Matić- Đelo

Prolo@ac

66

Dani zahvalnosti i misijska nedjelja

Škale o’tavana

Trošne škale o’ tavana

di me dida često peja

Od škule san voli više

zato me je ćaća kleja.

Uvik mi je lipo bilo

kad bi se pope’ gori,

kantunali i bavuli

stari feral što ne gori.

Sve mi je to čudno bilo,

sve te stvari od davnine.

Drćalo mi cilo tilo

od veselja, od miline.

Nima više onih dana,

prošla dobra i nedaće.

Nima škala ni tavana,

nima dida, nima ćaće.

Uspomene sve izblide,

jedino je žeja jača.

Sićanje mi samo osta,

najlipše mi cviće drača.

Ivica Matić- Đelo


Librić

U kužini kraj komina,

uz molitvu, dičiji plač,

za ručak se ila pura,

rašćika i koromač.

Boson nogon gazila se drača,

motikon se okapalo želje,

čuvalo se svako zrno grožđa

i šenice dok je žrvanj melje.

Mučili se ljudi i živina,

iskapavali volovi od rada,

dizale se ruke na oltaru,

čvrstom virom gajila se nada.

Poštiva se librić i raspelo,

sveta slika stiskala do bola,

zakon bila krunica u ruci,

a svetinja dica oko stola.

Ivica Matić- Đelo

Prolo@ac

67

Prološko srce

Kad ljubavi neko triba

u srid zime, u po lita,

dobro srce uvik kuca

u ovome dilu svita.

Uvenit će svaka travanj

i ostavit svoje sime,

al’ Proložac grli, ljubi,

svoju povist, svoje ime.

Kad zapeče zvizdan, suša,

a u škripu loza stenje,

Proložane uvik veže

ljubav, vira i poštenje.

Srce ima svoje note

i najlipše pisme piše,

al’ ljubavi za sve ljude

od Prološca nema više.

Ivica Matić- Đelo

Dani zahvalnosti i misijska nedjelja


Sjećanje na Vukovar

Prolo@ac

68

Hvala ti Bože

za plodove tvoje

Hvala Ti Bože što si se dao

i što si na Zemlju svog Sina slao.

Poslao si njega umrijeti za Svijet,

za grijehe naše, On je morao mrijet.

Hvala Ti Bože za biljne rodove,

hvala Ti za sve zemaljske plodove.

Hvala Ti Bože za žito i klas,

hvala Ti što uvijek gledaš na nas.

Neka Ti je vječna hvala i slava

za sve što nam Nebo i Zemlja dava

milošću Tvojom, Bože naš,

za ljude sve, ljubavi imaš.

Hvala Ti Bože za polja i rijeke,

za dole, za brijege, za šume i brda.

Svo živo blago i riječi meke

i ljubav što osvaja srca tvrda.

Hvala Ti Bože, za ovaj divan Svijet,

za Lijepu našu i hrvatsko more.

Znat ćemo čuvati taj prekrasan cvijet,

gradove, sela i naše dvore.

Ivan Gudelj - Jokić

Duhovna obnova, Imotski 26. 11. 2011.


Mojoj baki

O došle ste mi i vas tri, ajde sidite…..

Ovo su bile riječi koje bi svaki put

čule kad bi zakoračile u kuću svoje bake

Ljube. Zadnjih 365 dana odlazimo u tu

kuću, ali ne čujemo njen veseo glas koji

bi čuli svaki put kad bi dolazile. Sada

čujemo samo tišinu i riječi sjećanja. Bila

je posebna žena, osrednjog stasa, jakog

karaktera. Bila je pažljiva, dobra i zabavna

za svoje godine. Posebnu ljubav i ponos

imala je prema svojoj unučadi, a imala

nas je dvanaestero. Zamislite sad koliko je

ta žena imala ljubavi kad se nitko od nas

nije osjećao zapostavljeno. Bila je majka

četvero djece. Odgojiti ih u tom vremenu

je bilo teško, ali ona je uspjela. Izvele ih

je na pravi put. No nakon toliko dobrih

djela, Bog ju je pozvao sebi. Bilo je to prije

godinu dana. Od tada nam nešto nedostaje.

Naša srca su tužna i prazna. Bila si

naša krv, ponos, naše sve. Bila si nam sve

i uvijek ćeš nam biti. Tvoje riječi, priče i

naše uspomene s tobom zauvijek će biti

u našim srcima. Nikada neće izbljediti ni

nestati, jer te ne možemo i nećemo nikada

zaboraviti. Hvala ti na svemu. Počivala u

miru Božjem.

Marijana, Tina i Danica Grabovac

Prolo@ac

69

Gospa od Zdravlja

Sjećanje na Vukovar


Prolo@ac

Zavičajni haiku

(Zimski dan oslikan u govoru moje matere;

gledanje četrdeset deveto)

Prid svanuće

Ne triba zvono

Džudžan kokoši naša

Laju ćukenja

Zora zori

Did Joko rîplje

Razdànjiva se nebo

Pivci pivaju

Bez mire

Natovari na se

Ko na mrtvo magare

Zar gladan râđe

Bude tako

Nesr’tni šporet

Nikako da povuče

Dim oči izde

Zajutrak

Navišen bronzin

Pura i džigarica

Savlâdaju led

70

Roškanje

Osta’ mi išćel

Ko rogovi u vrići

Nikako sklada

Nenadnja

Ršùm diga krov

Ma’nita lâmetina

sunila u oči

Propuv

Živina zebe

Zakrakunaj pojatu

Viveri izvanka

Smiraj

Zašuškaj dicu

Srce puca od leda

Zec mater traži

Na šuvitu

Mačka zaspala

Miševi šćetu čine

Svu noć labàrdaju

Drago Maršić


Prolo@ac

Sazrela seoska idila

- LIII -

Zna reći

Opominje Anuka Peru da požuri. Kad

treba brže, on oteže i radi sve na svoju ruku.

- Pere moj, neće autobus čekat nas ‘vake

šesne. Požuri malo, skuvala sam ti kavu, pa

‘ajmo!...

- Znam, znam! Davno si mi skuvala,

samo nikako da se o’ladi!...; ruga se Pere i

nadodaje: - ima li još išta za omućat usta?...

- Ima, ima! Eno na šporetu, zacukrila

sam ti kamomelu pa mućaj koliko te volja!...;

ljuti se Anuka na Perino podrugivanje.

( - Što noć laže dan pokaže!...;

vedre slike i prilike)

71

Tako baš hoće

- Kako jadno čeljade stari, tako se vraća

u ditinjstvo. Umisto rakije i vina vraća

se na mliko, ko ni jedna druga životinja!...;

komentira na glas Ikan sa strane, ko da i nije

njegov posao.

Matiša je imao običaj popit šalicu bijele

kave. Kad svi vino - on kavu. Nedavno ga

nešto zaboli i ode kod doktora, a on - ko da je

znao - zabrani mu mliko i sir. Tako baš hoće,

ali što se mora, nije teško.


Već prvo jutro dočika ga Ikan ispred

svoje kužine i navraća ga:

- Ajde Matiša k meni, taman sam uzvarijo

mliko.

- Uzvariva si ti i dosada, a nisi mi se

hvalio. Nego - zovi me na čašicu rakije i ne

rugaj se!...; iznenađuje ga Matiša prolazeći.

Sporazumijevanje

Navikao je did Matiša unučiću. Kad triba

dida poslušati Iko se nećka, ali čim se did

mâši za takujin - eto Ike i lako se sporazume.

Zna unučić čančati dok ne bude po njegovu,

ali i did je oguglao.

Evo ti maloga jednom didu Matiši, siguran

da će biti po njegovu traženju:

- Dide, daj mi deset kuna!

- Ma vidi sine one plaste ispod múše,

vidi koliki su!...; gleda Matiša u daljinu i ne

haje na traženje.

- Dide, daj mi deset kuna, čuješ li!...;

uporan je Iko u traženju, bez molbe.

- I da znaš Iko, koliko god snjiga padne

po zemlji, za toliko oni plasti narestu!...;

bezbrižno nastavlja did Matiša svoju priču.

Prolo@ac

72

Čudna boja

Televizija je još bila rijetkost u selu. Bez

potrebe se u grad nije išlo. Jedino srijedom u

Imotski, kad je pazarni dan i prodaja živine,

duvana, rakije i mesa. U veći grad se išlo kad

čeljade zaboli pa mora u bolnicu.

Priča se kako je unuk vodio babu Maru

na kontrolu u bolnicu u grad, pa se ona nikako

načudit koliko besposlena svita ‘oda

tamo - amo. Posebno se iznenadila kad su

susreli čeljade druge boje kože.

- Koje je ono čudo, Bože mi ‘prosti?...;

pita baba unuka kad ih prođe crnac.

- To su baba crnci, ljudi takve boje, ne

mogu oni bit bile boje, razumiš?...; objašnjava

unuk.

- Jadni oni i njijova boja. Ako su oni

vaki, kako su im tek onda cigani crni?!...;

zaključuje baba po svome.

Ne čuje ali zna

Iznila baba Mara stolac u prančiok i

grije kosti. Sama sa sobom raspravlja: - Svit

i na svitu svašta! - rekla bi moja tetka Ivuka,


a i pametna je bila, Bog joj da pokoj duši,

pametna ko ‘dvokat!...

Slabo baba čuje, ali na svaku zna odgovorit

kako valja. Javlja joj se Pere u prolazu

malo glasnije i pita je za Markana. Baba

shvatila da je pita za magare, jer nije vezano

za murvu na oboru, kao obično.

- A di je? Eno spùtila sam ga gori u

strani da pâse, kad je ‘vako lipo vrime!...;

objašnjava mu baba Mara.

Pravo vino

Vrijeme je berbe grožđa, ali i kupovanja

šećera i pojačavanja masta. Kažu - nitko

vode ne dodaje, a opet - rugaju se kako je

stari otočanin na umoru rekao sinu - dobro

zapamti sine da se vino i od grožđa more

napravit.

Zna to podrugljivi Pere i još nadodaje:

- Da znaš kume, ove godine neću màst

ni unosit u konobu i dodavat cukra u badanj.

Odma ću ja zgnječeno u bunar. Ne moram

dogonit vodu, a Bog će blagosovit i eto - bunar

pravoga vina.

Nema žurbe

Godine prolaze, a Anica ko da je zaboravila

na udaju. I što je starija to lakše nađe

mânu i opravdanje. Materi joj nije pravo ni

po kontu:

- Ćerce moja, odazivaj se kad te zovu!

Ajde sa svojom vrstom. Kad izostaneš onda

si ni tamo ni amo! Ima momaka po selu, eno

moreš za Tonu, šta mu fali?...

- Ajde majko, dobro je. Za Tonu sam

se mogla udat i lani!...; smiruje Anica staru.

Nije to to

- Kako je kume Ikane, je li se nevista već

obikla?...; znatiželjan je Markan, pozdravljajući

se u prolazu.

- Me’ščini da je se nevista obikla prije

nego je došla. Mate je sluša bolje nego mene,

nek sam mu ćaća. A što se ručka tiče, neka

moje Mare. Mlada je suvoruka. Nije to kume

Prolo@ac

73

za kuvanje, ja mislim da bi joj i čaj zagorijo!...;

obrazlaže Ikan svoje gledanje.

Neloša plaća

Markan radi, stalno na poslu, po terenu,

muči se ali i zarađuje. Anđa je kod kuće, ima

i preko glave, ali njezino se ne računa. Rad u

kući i oko kuće možda i nije rad.

Sjede uz šporet njih dvoje i slušaju

vijesti. Priča se kako je prije dvadesetak

godina propala jedna banka i ušteđevina

ljudi. I danas se događa isto. Malo čudno,

ali istinito - uvijek sirotinja gubi. Bogatiji na

vrijeme uzmu svoje, a sitna raja nek se misli.

- Baš me briga za banku i novce. Neka

propada sve što ne valja!...; komentira Markan

vijesti naglas.

- Lako je tebi govorit, moj Markane, ali

propalo je i moji pet iljada maraka...; javlja

se Anđa.

- Propale tvoje marke? Otkud tebi Anđe

toliki novci, a nigdi ne radiš?...; čudi se Markan

uozbiljeno.

- Ee, otkud? Našla ti po džepovima prije

nego ti iđen oprat robu, moj Markane!...;

odvraća mu Anđa.

Baš pošteno

Sutra u Ikana nalivaju ploču, zato su

popodne povezali željezo, zašalovali cerklaž

i pritegli šprajcove. Još večernji dogovor za

ujutro. Malo se u kužini za stolom zamezilo,

popilo i raspričalo, a onda i u noć zašlo. Peri

odjednom ko da nešto pade na pamet pa će:

- Kume Ikane, ovde smo radi dogovora

za ujutro...

- Je Pere, tako je, zamezi i popij, a ujutro

se vidimo na rađi...; potvrđuje mu Ikan

spomnjom.

- Eto kume, mogu ti pošteno reć da ti ja

ne mogu pomoć. Sutra ne mogu, a prikosutra

je nedilja. Nediljom ne radim ni u sebe,

je li pošteno?...; završava Pere svoju besidu

o poštenju.

Drago Maršić


Kokošja posla

Raširio pivac krila

i na jednoj nozi stoji,

popeo se na vrh plota

i kokoši svoje broji.

Kokoši se u lov dale,

kukuruzno zrno traže,

a jedna je snila jaje…

I eto ti ga vraže…

Ku-ku-ri-ku, ko-ko-da,

Ku-ku-ri-ku, ko-ko-da,

I na guvnu graja

zbog jednog jaja.

Zatvorio pivac oči

i pita se: „Šta je?“

Kod toliko koka

samo jedno jaje.

Ku-ku-ri-ku, ko-ko-da,

Ku-ku-ri-ku, ko-ko-da,

I na guvnu graja

zbog jednog jaja.

Ivica Matić- Đelo

Prolo@ac

74

Uvik ista

Ni pokucala nije

Uđe bez riči

I zna komu će

Ne pita te bi li

Smrt je uvik taka

Zato i je smrt

Kad postanem ljudi

kad osvanem ptica

Za um zaći

Zapeto odapeti

Ispleteno rasplesti

Raspetljati spetljano

Rasurljati isurljano

Razmrsiti zamršeno

Razbistriti zamućeno

Sići s uma

Za um zaći

Zasurljano naći

Drago Maršić

Drago Maršić


1. Ante Meter pok. Josipa 150 kn

2. Ivan Maršić-Kujdić 50 $CAD

3. Toni Petričević 50 Eur

4. Dragica Maršić ud. Vlade 150 kn

5. Petrar Mršić pok. Jase 100 kn

6. Josip Maršić 100 kn

7. Ante Maršić 200 $CAD

8. Iva Juričić ud. Vinka 50 $CAD

9. Danica Vučić 100 kn

10. Mila Kokić 100 kn

11. Miljenko Katavić 100 kn

12. Marko Bilić 100 kn

13. Nedjeljko Neđo Blažević 50 Eur

14. Zdenko Čujić 150 kn

15. Ana Nada Mršić 150 kn

16. Ruža i Ivica Kilić 100 kn

17. Ilija Maršić 20 Eur

18. Maša Kukavica 150 kn

19. Ante Petričević pok. Mije 50 Eur

20. Danica Rimac (Zagreb) 200 kn

21. Danica Klapirić rođ. Juričić 200 kn

22. Mladen Mikulić 100 kn

23. Milan Rajič 200 kn

24. Dragutin Katavić 100 kn

25. Lidija Leko 200 kn

Prolo@ac

Prijatelji lista

75

26. Stipe Pezo- Drinavkić 100 kn

27. Ljuba Ćurčija 200 kn

28. Mara Kasalo 20 Eur

29. Jozo Juričić 200 kn

30. Pile Brnas 100 kn

31. Mirko Kasalo 100 kn

32. Ivan Marinović 100 kn

33. Ivan Petričević 100 kn

34. Mirjana Tolić 100 kn

35. Jozo Juričić 200 kn

36. Petar Mršić 50 kn

37. Žarko Petričević 200 kn

38. Tomislav Kasalo 200 kn

39. Ante Kokić 100 kn

40. Marija Vrljić rođ. Kraljević 200 kn

41. Mirjana Leko ud. Marka 100 kn

42. Ana Tonka Mršić (Makarska) 100 kn

43. Ivan Kraljević 200 kn

44. Mila Abaz 50 kn

45. Andrija Petrušić 100 kn

46. Drago Pirić 150 kn

47. Ivana i Vice Češljar 100 kn

48. Željko Ćurčija 100 kn

49. Branko Mandić 100 kn

50. Ante Petričević (Grgešić) 50,00 kn


Prolo@ac

76


Prolo@ac

Kršteni u župi u 2011.

1. TIN MARŠIĆ, 6.siječnja 2011.,

sin Jerkov i Ivane r. Plavčić

2. LUKA-MIHOVIL MIKULIĆ, 6.veljače 2011.,

sin Gorana i Blanke r. Kovač

3. ANTONIO MARŠIĆ, 6.veljače 2011.,

sin Slavena i Ele r. Šimunović

4. ANTE LASIĆ, 20.veljače 2011.,

sin Mate i Josipe r. Hip

5. EMA STOJIĆ, 27. veljače 2011.,

kći Hrvoja i Vedrane r. Buće

6. MATE VIDAK, 27. veljače 2011.,

sin Marka i Mirande r. Odak

7. IVANO BLAŽEVIĆ, 6.ožujka 2011.

sin Ante i Romane r. Vukušić

8. ANTONIO MARŠIĆ, 6.ožujka 2011.

sin Ante i Ivane r. Adžija

9. MAGDALENA LASIĆ, 24.travnja 2011.

kći Mate i Marije r. Petričević

10. HANA METER, 25.travnja 2011.,

kći Josipa i Dražane r. Livajić

11. MIRKO GRABOVAC, 15.svibnja 2011.

sin Ivice i Marijane r. Zec

12. ANTONIO PETRIČEVIĆ, 23.svibnja 2011.,

sin Kristine Petričević

13. ŽELJKO MARŠIĆ, 5. lipnja 2011.,

sin Jure i Mare r. Gudelj

14. LARA KOLOVRAT, 12.lipnja 2011.,

kći Domenika i Suzane r. Stojić

15. MARIJA ČEŠLJAR, 26.lipnja 2011.

kći Mate i Zorka r. Divić

16. IVAN PETRUŠIĆ, 3.SRPNJA 2011.

sin Josipa i Anele r. Čujić

77

17. FILIP MATIĆ, 17.srpnja 2011.

sin Vedrana i Nade r. Bašić

18. ANTE-ILIJA ABAZ, 24.srpnja 2011.

sin Dragana i Tine r. Zovko

19. ANTE PETRIČEVIĆ, 31.srpnja 2011.

sin Luke i Renata r. Grgić

20. MATE PETRIČEVIĆ, 31.srpnja 2011.,

sin Luke i Renate r. Grgić

21. LUCA ŠIMIĆ, 31.srpnja 2011.,

sin Mladena i Slavice r. Bubalo

22. KRISTIAN PETRUŠIĆ, 31. srpnja 2011.

sin Ante i Boženke r. Vilenica

23. TEA PERIĆ, 14.kolovoza 2011.,

kći Zlatka i Mile r. Ivanko

24. STIPE MARŠIĆ, 14.kolovoza 2011.

sin Jurice i Ankice r. Gudelj

25. MATEJ ŠIMIĆ, 21.kolovoza 2011.,

sin Grge i Anke r. Lasić

26. JELENA-IVANA KATIĆ, 21.kolovoza 2011.,

kći Ivana i Andreje r. Rastija

27. CVITA BILIĆ, 28.kolovoza 2011.,

kći Marka i Anice r. Babić

28. EMA ĆORIĆ, 18.rujna 2011.,

kći Branimira i Ane r. Galić

29. KARLA JURIČIĆ, 2.listopada 2011.,

kći Bogoslava i Petrane r. Rebić

30. DEA MRŠIĆ-BOŽINOVIĆ, 2.listopada 2011.

kći Silvija i Ane r. Dropuljić

31. JOSIPA PETRIČEVIĆ, 16.listopada 2011.

kći Ante i Ive r. Puljić

32. LEA BLAŽEVIĆ, 23. listopada 2011.,

kći Danijela i Josipe r. Divić


33. KATIJA BUBALO, 29.listopada 2011.,

kći Mate i Ane r. Puljiz

34. LOVRE DOGAN, 30.listopada 2011.,

kći Ante i Marije r. Milardović

35. ELA DROPULJIĆ, 30.listopada 2011.,

kći Ivana i Mirande r. Lovrić

36. NEDO GRABOVAC, 6.studenoga 2011.,

sin Ilije i Kristine r. Juričić

37. MIJO PETRIČEVIĆ, 27. studenoga 2011.,

sin Božidara i Ivke r. Gudelj

Prolo@ac

78

38. NINA MARŠIĆ, 4.prosinca 2011.,

sin Petra i Irene r. Mišanović

39. CVITA-MARIJA MIKULIĆ, 11. prosinca 2011.,

kći Igora i Elinde r. Majić

40. LAURA TURIĆ, 11. prosinca 2011.,

kći Milana i Ivane r. Vujević

41. JOSIP PRGOMET, 17. prosinca 2011.,

sin Ivana i Kristine r. Grančić

42. NADA BOŽINOVIĆ-KARAUZ,

31. prosinca 2011.

kći Stipe i Mirjane r. Perak

Misa na početku školske godine


1. Mate Lasić i Josipa r. Hip,

12. veljače 2011.

2. Marijan Ivkošić i Angelina r. Petrušić,

5. ožujka 2011.

3. Vladimir Pezo i Jagoda r. Kolovrat,

24. travnja 2011.

4. Jure Perić i Anamarija r. Odak,

30. travnja 2011.

5. Mate Perić i Zdravka r. Maršić,

7.svibnja 2011.

6. Ante Radeljić i Anđa r. Buljan,

4. lipnja 2011.

7. Ivan Bejo i Antonija r. Tolić,

18.lipnja 2011.

8. Mijo Ugina i Marica r. Kopač,

2. srpnja 2011.

9. Hrvoje Bilić i Marijana r. Stojić,

16. srpnja 2011.

Prolo@ac

Vjenčani u 2011.

79

10. Stipe Brečić i Kristina r. Maršić,

24. srpnja 2011.

11. Sebastijan Zimmermann i Mirela r. Maršić,

6.kolovoza 2011.

12. Ante Milardović i Kristina r. Grabovac,

20.kolovoza 2011.

13. Darko Božinović i Matije r. Rako,

20. kolovoza 2011.

14. Vladimir Lasić i Ružica r. Šimić,

3. rujna 2011.

15. Ljubomir Tonković i Ivana r. Šimić,

24. rujna 2011.

16. Josip Matković i Milica r. Petričević,

22. listopada 2011.

17. Goran Čokara i Danijela r. Jonjić,

29. listopada 2011.

18. Vinko Knezović i Andrea r.Mršić-Božinović,

17. prosinca 2011.

Svijeće za Vukovar


1. LJUBO (LJUBIŠA) MARŠIĆ, pok. Stjepana

(1944. - 9.siječnja 2011.)

2. MIJO (MILAN) BUĆE, pok. Marijana

(1929. - 17.siječnja 2011.)

3. LJUBA ŠERLIJA, ud. Milana

(1927. - 22.siječnja 2011.)

4. VINKO KATAVIĆ, pok. Ante

(3.siječnja 1941. - 24.siječnja 2011.)

5. LJUBA METER, ud. Dane

(25. studenoga 1925. - 25.veljače 2011.)

6. ANTE DRAČAR, sin Vinka

(20. rujna 1970. - 5. travnja 2011.)

7. MIRKO (MIĆE) PRGOMET, pok. Ilije

(4. svibnja 1940. - 24.travnja 2011.)

8. MIJO LOZO, pok. Ante

(5.siječnja 1931. - 12. travnja 2011.)

9. JERKO KATAVIĆ, pok. Josipa

(24. siječnja 1932 - 16. svibnja 2011.)

10. MARIJA ŠKEGRO, ud. Petra

(26. rujna 1917. - 3.lipnja 2011.)

11. ROSA BARBIĆ, ud. Mije

(12. rujna 1945. - 5. lipnja 2011.)

12. MARIJAN GRBAVAC, pok. Marijana

(16. kolovoza 1926. - 27. lipnja 2011.)

13. MARIJA PUŠIĆ, ud. Drage

(1920. - 3. srpnja 2011.)

14. ANA LASIĆ, ud. Milana

(25. studenoga 1927. - 7. srpnja 2011.)

15. LJUBICA MANDIĆ, ud. Ante

(15. rujna 1929. - 19. srpnja 2011.)

16. ANICA JUKIĆ, ž. Petra

(2. srpnja 1928. - 15. kolovoza 2011.)

17. SLAVKO (LOVRE) STOJIĆ, pok. Stipana

(10. kolovoza 1938. - 19. kolovoza 2011.)

Prolo@ac

Umrli u 2011.

80

18. MARKO LEKO, pok. Marijana

(17. svibnja 1939. - 19.kolovoza 2011.)

19. BOŽO MRŠIĆ, pok. Ante

(2. siječnja 1922. - 28. kolovoza 2011.)

20. MILA PETRIČEVIĆ, ud. Ivana - Dinka

(3. siječnja 1934. - 28.kolovoza 2011.)

21. VLATKO BONOVIL «ČILE», pok. Ante

(18. kolovoza 1941. - 5. rujna 2011.)

22. MARIJA JURIČIĆ, ud. Milana

(31.listopada 1929. - 8. rujna 2011.)

23. NEDILJKO (DANE) DROPULJIĆ, pok. Ante

(8.rujna 1929. - 12. rujna 2011.)

24. MIJO PETRIČEVIĆ, pok. Bože

(14. rujna 1936. - 17. rujna 2011.)

25. MILA PEZO, ud. Rade

(8. ožujka 1925. - 17. rujna 2011.)

26. ANA BONOVIL, ud. Marijana

(23. rujna 1931. - 22. rujna 2011.)

27. IVAN JUKIĆ, pok. Dragutina

(14. ožujka 1960. - 14. listopada 2011.)

28. MARIO KOLOVRAT, sin Danila

( 7. studenoga 1967. - 18. listopada 2011.)

29. LUCA KOLOVRAT, ud. Milana

(31. listopada 1924. - 22. listopada 2011.)

30. LJUBA METER, ud. Slavka

(25. ožujka 1945. - 26. listopada 2011.)

31. IVAN KATAVIĆ, pok. Martina

( 3. siječnja 1928. - 27. listopada 2011.)

32. MATE GRABOVAC, pok. Stipana

(19. siječnja 1930. - 30. listopada 2011.)

33. NIKOLA MARŠIĆ, pok. Ivana

( 1.siječnja 1929. - 7. studenoga 2011.)


Mijo Leko

† 19. 11. 2011.

Marijan Grbavac

† 27. 06. 2011.

Prolo@ac

Naši pokojnici

Marko Leko

† 19. 08. 2011.

Mila Petričević

† 28. 08. 2011.

Vinko Katavić

† 24. 01. 2011.

Umrli

Mijo Petričević

† 17. 09. 2011.

Bože Mršić

† 28. 08. 2011.

In memoriam

Jure Leko

† 26. 09. 2009.

81

Nediljko Dropuljić

† 12. 09. 2011.

Slavko Lovre Stojić

† 19. 08. 2011.

Ante Tonko Leko

† 09. 02. 2008.

Vlatko Bonovil Čile

† 05. 09. 2011.

Slavko Vidak Miško

† 02. 12. 2009.


Vinko Pirić Gale

† 18. 05. 1985.

Antica Šimić

† 10. 08. 1987.

Petar Maršić

† 07. 03. 2005.

Ilija Petričević

† 05. 12. 1980.

Jozo Mršić

† 22. 11. 1971.

Stipe Prlj

† 22. 10. 1985.

Ante Ćurčija

† 14. 04. 1975.

Boro Grabovac

† 09. 04. 2006.

Mara Petričević

† 28. 12. 2010.

Matija Mršić

† 23. 03. 1988.

Prolo@ac

Ana Prlj

† 09. 04. 2008.

Anđa Ćurčija

† 13. 07. 1989.

Petar Knezović

† 26. 12. 2010.

Karlo Petričević

† 02. 11. 2006.

Stipe Vidak

† 26. 01. 2008.

82

Danijel Kokić

† 14. 12. 2008.

Marija Ćurčija

† 05. 11. 1998.

Ante Knezović

† 15. 05. 2010.

Ante Petričević

† 17. 08. 2002.

Ivan Češljar

† 18. 04. 1971.

Miro Šimić

† 19. 12. 2010.

Dane?? Ćorić

† 03. 11. 1998.

Slava Knezović

† 20. 06. 2000.

Ruža Petričević

† 01. 11. 1993.

Danica Ogrižek

r. Radeljić

† 2010.


Marija Šimić

† 21. 12. 2010.

Ante T. Božinović

† 04. 01. 2004.

Vicko Barbić

† 28. 06. 1992.

Slava Leko

† 11. 02. 2007.

Ana Petričević

† 30. 12. 2006

Ivica Maršić

† 26. 12. 1980.

Ante Meter

† 19. 06. 2010.

Zorica Barbić

† 07. 11. 2010.

Frano Blažević

† 11. 05. 2004.

Marija Maršić

† 04. 12. 1996

Prolo@ac

Ivan Maršić

† 14. 09. 1974.

Terezija Bašić Šurlin

† 03. 01. 2007.

Marija Ivanko

† 05. 02. 2008.

Slavko Knezović

† 29. 04. 1991.

Stjepan Šimić

† 16. 08. 1992

83

Stipe Petričević

† 29. 03. 2008.

Ljuba Juričić

† 21. 12. 2010.

Vlado Maršić

† 01. 09. 2007.

Slavka Knezović

† 21. 02. 2010.

Nikola Šurlin

† 07. 02. 2005.

Ana Petričević

† 17. 03. 2001.

Marija Bajić

† 10. 03. 2007.

Jela Mandić

† 19. 01. 2010.

Blaž Maršić

† 01. 10. 1981

Luka Ćorić

† 06. 01. 2008.


Sadržaj

Isusovo rođenje ........................................................................1

Božić moga djetinjstva ............................................................2

Božićna tajna ............................................................................4

Božićna priča ............................................................................6

Tvoj Božić .................................................................................7

Deset zapovijedi majke Hrvatske ............................................9

Crveni križ...............................................................................16

Kronika župe Proložac ...........................................................18

Slavlje Velike Gospe u Zelenoj katedrali .............................. 24

Proslava sv. Mihovila, zaštitnika župe .................................. 27

Proslava Gospe od Zdravlja ...................................................31

Sveti Nikola u našoj župi ...................................................... 33

FRAMA Proložac ................................................................... 34

Obred obećanja Franjevačke mladeži ................................. 38

Nasilje u školi: Problem dijete ili roditelj ..........................39

Pet godina udruge mladih K.U.M. Proložac ......................42

Aktivnosti udruge mladih K.U.M. Proložac ......................44

Zanimljivosti .......................................................................... 46

„Maršuše otimaju selo zaboravu“ (V) .................................. 48

Zemljopisne zablude ............................................................. 49

Savjeti za darivanje ............................................................... 50

Apostolskim pismom Porta fidei Papa najavio

Godinu vjere ...................................................................51

Britkošću protiv pokvarenjaka............................................. 53

Rad općine ............................................................................ 55

Tri prijatelja ............................................................................ 57

Miris samoće ......................................................................... 58

Ispružene ruke ....................................................................... 60

Rane svetog Franje ............................................................... 62

Sveta Cecilija ......................................................................... 62

NK Mladost ............................................................................ 63

Zavičajni haiku ...................................................................... 70

Sazrela seoska idila - LIII - .....................................................71

Prijatelji lista .......................................................................... 75

Kršteni u župi u 2011............................................................. 77

Vjenčani u 2011. .................................................................... 79

Umrli u 2011. ......................................................................... 80

Naši pokojnici.........................................................................81

Prolo@ac

84

PROLOŽAC

List župe sv. Mihovila, Proložac

God. XXX., Božić 2011., Br. 2 (80)

ISSN: 1330-755X

• • •

Izdavač:

Župni ured sv. Mihovila - Proložac,

21264 Proložac Donji

tel.fax: 021/846-025

• • •

Žiro račun:

Župa sv. Mihovila Proložac:

2330003 - 1100005978

• • •

Glavni i odgovorni urednik:

fra Vinko Gudelj

• • •

Uredničko vijeće:

fra Vinko Gudelj,

fra Rafael Begić,

fra Bruno Pezo,

s. Filipa Smoljo

Krešimir Bajić,

Drago Maršić,

Mario Bilić,

Vito Grabovac,

Tomo Božinović

Marinela Petričević,

Mate Petričević,

Mladen Vuković,

Tatjana Meter

Ana Mikulić

• • •

Fotografije:

Krešo Bajić

Drago Maršić

s. Filipa Smoljo

Vedran Vidak

Foto Olujić

i župni arhiv

• • •

Jezični savjetnik:

prof. Ivan Juroš

• • •

List izlazi dva puta godišnje dopuštenjem crkvenih

i redovničkih poglavara.

• • •

Narudžbe, suradnju, zahvale i preporuke slati na

adresu:

Uredništvo lista «Proložac»

Župni ured

21264 Proložac Donji

tel.fax: 021/846-025

www.prolozac.hr

• • •

Grafičko oblikovanje:

Silvio Družeić

• • •

Tisak:

Jafra-print d.o.o. Solin

More magazines by this user
Similar magazines