Eko revija (PDF) - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

EKO 

REVIJA 

E C O R E V I E W 

Hrvatska ispunjava 

uvjete iz Montreala 

• 

• 

2. sajam zadruga 

hrvatskih branitelja 

Pod pokroviteljstvom Jadranke Kosor, 

potpredsjednice Vlade i ministrice obitelji, 

branitelja i međugeneracijske solidarnosti 

GODIŠTE II - BROJ 10 

STUDENI 2006. 

GLASILO FONDA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA 

I ENERGETSKU UČINKOVITOST 

PUBLICATION OF THE ENVIRONMENTAL PROTECTION 

AND ENERGY EFFICIENCY FUND 

Lastovsko otočje – novi park prirode 

Gacka – krška ljepotica 

TISKANICA Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Nazorova 50, 10000 Zagreb - poštarina plaćena u poštanskom uredu 10000 Zagreb

2 

GDJE JE ŠTO? 

OTPAD 

Stroga kontrola onečišćivača / Ljiljanka Mitoš-Svoboda . . . . . . . . . 3 

Obnovimo lijepu našu Stepinčevu katedralu / Lidija Tošić . . . . . 4 

Uklanjanje pogibelji za okoliš i zdravlje ljudi / Lidija Tošić . . . . . . 6 

Pokazatelji prvoga CARDS projekta iz područja 

Zaštita okoliša / Kruno Kartus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 

U zaštitu okoliša 2005. uloženo 1,46 milijardi kuna / D.L. . . . . . 8 

Prva sredstva iz pretpristupnog fonda ISPA / Lidija Tošić . . . . . 10 

Na Jadriji nema više divljeg odlagališta / Lidija Tošić . . . . . . . . 11 

ZAŠTITA OKOLIŠA 

Hrvatska ispunjava uvjete iz Montreala / Ž.B. . . . . . . . . . . . 12 

Vode u zaštićenim područjima / Gordan Ivan Šojat . . . . . . . . . . 15 

Najveća ekološka investicija u Hrvatskoj / D.L. . . . . . . . . . . 16 

Neekološka rasvjeta / Dora Belamarić . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 

Novigrad – najbolja ekološka rasvjeta 

u Europi / Maja Brkić-Pancirov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 

Ruralni prostor – hrvatsko bogatstvo / Dražen Jambrović . . . . . . 21 

Poljoprivreda je način života 

i sustav vrijednosti / Maja Brkić-Pancirov . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 

Očuvajmo šume! / Nikolina Jurković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 

Eko centar Caput Insulae Beli / Vesna Cetin . . . . . . . . . . . . . . 25 

Mijenjam dokolicu za dvokolicu! / Dražen Jambrović . . . . . . . . . 27 

Lov – krivolov / Stanislava Opsenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 

U vrtu moje bake nema GMO-a / Ivana Belić . . . . . . . . . . . . . 31 

ENERGIJA 

Plin iz odlagališta otpada / Predrag Čuljak . . . . . . . . . . . . . . . 32 

Ministar Vukelić otvorio energetsko savjetovalište / Ž.B. . . . . 34 

Podmorski naftovod – sigurniji? / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . . 36 

U rad pušteno 14 novih vjetrogeneratora 

kod Šibenika / Maja Brkić-Pancirov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 

REPORTAŽE I PRIKAZI 

Braniteljske zadruge / Nebojša Jerković . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 

Raste zaposlenost, pada nezaposlenost / Dražen Jambrović . . . . 39 

Buhač – Dalmatinska ivančica / Ana Marija Kovačević . . . . . . . . . 40 

Jabuka / Vanja Vitelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 

Kesten / Ana Marija Kovačević . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 

Šljiva / Ina Arnautović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 

Šumsko meso – gljive / Nikolina Jurković . . . . . . . . . . . . . . . . 44 

Berba žlahtine / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 

Pršut / Stanislava Opsenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 

Ergela Đakovo / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 

Mlinice Patan kod Trogira / Dominik Strize . . . . . . . . . . . . . . . 50 

Gacka – krška ljepotica / Edita Gregurić Cvenić . . . . . . . . . . . . . 51 

Igrane – malo mjesto zanimljive prošlosti / Ana Marija Kovačević . 54 

Park prirode Medvednica / Dora Belamarić . . . . . . . . . . . . . . 55 

Krapanj – otok spužvara / Edita Gregurić Cvenić . . . . . . . . . . . . 58 

Lastovsko otočje – novi park prirode / Tihana Belužić . . . . . . . . 60 

Neretva / Nebojša Jerković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 

Nestvarna tišina i ljepota / Ana Marija Kovačević . . . . . . . . . . . . 63 

Šibenska katedrala / Maja Brkić-Pancirov . . . . . . . . . . . . . . . . 64 

Starci ravnice / Tomislav Lukić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 

Špilja za Gromačkom Vlakom / Roman Ozimec . . . . . . . . . . . . 67 

Katalog tipskih špiljskih lokaliteta faune hrvatske / R.O. . . . . 69 

Zavižan / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 

Potres, nepredvidljiva prirodna sila / Gordan Ivan Šojat . . . . . . . 73 

Dosta? / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 

MLADI I OKOLIŠ 

O Učki uz igru nauči / Ivana Belić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 

Tikvići Vlaste Pokrivke / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 

Nakladnički pothvat Školske knjige i Fonda / Lidija Tošić . . . . . 78 

Najljepši školski vrtovi 2006. / Lidija Komes . . . . . . . . . . . . . . 79 

EKO REVIJA eco review 

Poštovani itatelji, 

Pred vama je posljednji ovogodišnji svezak 

naše i vaše Eko revije, sljedei najavljujemo 

za potkraj sijenja 2007. godine. I ovaj 

smo broj nastojali podrediti aktualnostima 

na svim podrujima zaštite okoliša i unaprjeenja 

kakvoe življenja. Otvaramo ga 

viješu o javnom predstavljanju Pravilnika 

o otpadnim uljima u suradnji Ministarstva 

zaštite okoliša, proastornog ureenja i 

graditeljstva i Hrvatske gospodarske komore, 

ali i najavi niza novih: Pravilnika o 

otpadnim baterijama i akumulatorima, Pravilnika o otpadnim vozilima, 

Pravilnika o otpadnim elektrinim i elektronikim ureajima i opremom te 

Pravilnika o gospodarenju medicinskim otpadom. Svi e pravilnici stupiti 

na snagu do konca ove godine, a vjerojatno e se poeti primjenjivati 

u prvim danima 2007.godine. Javljamo i o poetku zbrinjavanja azbestno-cementnog 

otpada koji se nalazi u krugu tvornice Salonit i sanaciji 

odlagališta Mravineke kave u skladu s odlukom Vlade o prioritetnom 

saniranju. Pozornost smo posvetili i sve važnijoj temi zaštite vode i 

vodocrpilišta, temi koja je i u svijetu na vrhu ljestivice skrbi o uvanju 

okoliša. Bavimo se oblicima javne rasvjete, onom koji izaziva ozbiljene 

posljedice za ovjeka i živa bia openito, dok na primjeru Novigrada 

pokazujemo kako se rasvjeta može uskladiti s ekološkim zahtjevima. Meu 

energetskim temama izdvajamo veliki pothvat podmorskoga naftovoda i 

prikaz o nadasve korisnoj proizvodnji plina iz otpada. 

U rubrici Reportaže i prikazi i u ovom vam svesku donosimo obilje uvida 

u arobno sauvana mjesta Lijepe naše koja valja pomno i odmjereno uvati. 

Nudimo vam reportaže o prekrasnoj dolini rijeke Gacke, parku prirode 

Lastovo, mjestašcu Igranama, visokom Zavižanu, špilji kraj Dubrovnika, 

ergeli Ðakovo, kao i o stoljetnim slavonskim šumama hrasta. Hrana pak 

predstavlja važan uvjet opstanka, a ovom prilikom nudimo vam obilje 

podataka o plodovima prirode i uzgoja – jabuci, kestenu, šljivi, gljivama, 

ali i o hrvatskim specijalitetima kao što su pršut i vino žlahtina. 

Izvješujemo i o splitskom Sajmu zadruga hrvatskih branitelja pod pokroviteljstvom 

potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske i ministrice obitelji, 

branitelja i meugeneracijske solidarnosti Jadranke Kosor. Zadrugarstvo 

postaje važnim uporištem za zapošljavanje branitelja, a nosi u sebi jaku 

sastavnicu skrbi za okoliš i zdravu hranu. 

Napokon, u rubrici namijenjenoj mladima upoznajemo vas sa zanimljivom 

nainom pouavanja djece s prirodom u PP Uka, izložbom “Tikvii” 

Vlaste Pokrivke, dobitnicima nagrada za Najljepši školski vrt i eko-slikovnicima 

u sunakladi Školske knjige i ovoga Fonda. 

Vjerujemo da ete pronai zanimljivih lanaka na sljedeim stranicama, 

da ete nas i dalje itati i postati nam suradnicima. 

Sr da no vaš 

Vin ko Mla di neo, glav ni ured nik 

ISSN 1845-5107 

EKO REVIJA 

glasilo Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

ECO REVIEW 

Publication of the Environmental Protection and Energy 

Efficiency Fund 

Glavni urednik: Vinko Mladineo 

Izvršni urednik: Igor Mrduljaš 

Pomoćnica urednika: Lidija Tošić 

Grafičko oblikovanje: Mario Đurasović 

Nakladnik: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

10000 Zagreb, Nazorova 50, tel.: 01/4874-520 

e-pošta: kontakt@fzoeu.hr, www.fzoeu.hr 

Revija izlazi dvomjesečno i raspačava se besplatno 

Kompjuterska priprema i tisak: 

GIPA d.o.o., 10000 Zagreb, Magazinska 11, tiskara@gipa.hr

Pravilnik o gospodarenju otpadnim uljima 

Stroga kontrola onečišćivača 

Nain gospodarenja otpadnim uljima, 

kakav e se uskoro primjenjivati u 

Hrvatskoj, temelji se osim na Zakonu o 

otpadu i na nekoliko europskih direktiva. 

Zasigurno e gospodarstveni i trgovaki 

sektor dobro prihvatiti njegovu realizaciju, 

tako da nitko ne oekuje negodovanje 

pojedinih trgovakih subjekata i udruženja, 

kakva je bila kad je poela provedba 

Pravilnika o ambalažnom otpadu. 

Prezentacija nacrta Pravilnika o otpadnim 

uljima je organizirana u suradnji sa 

Hrvatskom gospodarskom komorom 27. 

listopada 2006. u Zagrebu. Na predstavljanju 

se okupilo oko 120 gospodarskih 

subjekata koji su dio sustava gospodarenja 

otpadom – proizvoai i uvoznici 

ulja, skupljai otpadnih ulja, oporabitelji 

otpadnog ulja od cementara, labaratorija 

za analizu otpadnog ulja, ciglana pa do 

proizvoaa biodizela. U pripremi nacrta 

Pravilnika sudjelovalo je u razgovorima 

sa Ministarstvom 38 razliitih obveznika 

u gospodarenju otpadnih ulja. 

Korak po korak k išem okolišu 

Nakon Pravilnika o ambalažnom otpadu 

i Pravilnika o gospodarenju starim gumama, 

završen je i spreman za provedbu 

i Pravilnik o gospodarenju otpadnim 

uljima. Ovaj je pravilnik ve u poetku 

naišao na odobravanje unutar Hrvatske 

gospodarske komore, jer se njegovom 

primjenom rješava veliki problem onei- 

šenja okoliša, tla i vode. Takvo je oneišenje 

do sada bilo oito, jer se vrlo mali 

dio gospodarstvenog sektora odluivao 

na skladištenje toga opasnoga otpada. 

Tako su stara ulja završavala prolivena u 

kanalizaciju ili odbaena u prirodu, uranjala 

su se u tlo. 

Cilj je ovog Pravilnika je uspostavljanje 

sustava skupljanja otpadnog ulja radi 

oporabe i zbrinjavanja, zaštite okoliša i 

zdravlja. Njegove odredbe ne odnose se 

na gospodarenje otpadnim emulzijama i 

zauljenim tekuim otpadom koji sadrže 

u svom sastavu i ostale oneišujue 

tvari i vodu, te otpadnim uljima koja 

sadrže PCB i PCT iznad 30mg po kilogramu. 

Još novih pravilnika za gospodarenje 

otpadom 

Ministarstvo zaštite okoliša zatražilo je 

da Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska 

udruga poslodavaca imenuju lanove 

radnih skupina za izradu pravilnika za 

koje su se stekli uvjeti provedbe. Dakle, 

u pripremi su Pravilnik o otpadnim baterijama 

i akumulatorima, Pravilnik o 

otpadnim vozilima, Pravilnik o otpadnim 

elektrinim i elektronikim ureajima i 

opremom te Pravilnik o gospodarenju 

medicinskim otpadom. Svi e pravilnici 

stupiti na snagu do konca ove godine, a 

vjerojatno e se poeti primjenjivati u 

prvim danima 2007.godine. 

Koliko su ovi pravilnici važni za zaštitu 

okoliša i zdrav život, govore dostupni 

podaci o koliini proizvedenih pojedinih 

vrsta otpada. Tako na primjer, zdravstvene 

ustanove proizvedu dnevno prosjeno 

8 tona medicinskog otpada, ukljuujui 

i opasni otpad te sredstva i materijale 

koji su bili u doticaju sa krvlju i raznim 

infekcijama. 

Ljiljanka Mitoš-Svoboda 


OTPAD 

Mobiteli te njihovi dijelovi 

svakodnevno 

se bacaju, a statistiki 

podaci govore da ih 

je u upotrebi oko 8 

milijuna, odnosno 2 

mobitela po “glavi 

stanovnika”. Vrlo su 

slabe inicijative glavnih 

uvoznika mobitela 

za sakupljanje starih ili neispravnih 

mobitela, dok su kampanje 

za jeftinu kupovinu novih sve jae. 

Za otpadne baterije i stare akumulatore 

u mnogim gradovima u Hrvatskoj 

postoje posebni kontejneri, 

uglavnom u reciklažnim dvorištima 

komunalnih gradskih tvrtki. No, 

uglavnom se ne zna kamo odlaze baterije 

i akumulatori, kao uostalom i 

drugi opasni otpad nakon pražnjenja 

tih kontejnera. 

C ijena zbrinjavanja otpadnog ulja je minimalna, s obzirom 

na korist koje skupljanje i gospodarenje otpadnim 

uljima donosi zaštiti okoliša i zdravlja ukupno. Otpadno 

mazivo ulje je svako mineralno i sintetiko mazivo, industrijsko, 

izolacijsko i termiko ulje koje više nije za 

uporabu, posebice rabljena motorna ulja i strojna ulja. 

Otpadna jestiva ulja takoer ulaze u ovu klasifikaciju. 

To su sva ulja koja nastaju obavljanjem ugostiteljske, 

turistike, gospodarske, zdravstvene i drugih djelatnosti 

u kojima se priprema hrana za najviše 20 obroka dnevno. 

Pravilnik propisuje naine, metode i cijene, te odreuje 

pravila za gospodarenje otpadnim uljima. Obveza pla- 

anja naknade zbrinjavanja zapoinje 1. sijenja 2007. 

godine. 

3

OTPAD 

4 EKO REVIJA eco review 

Obnovimo lijepu našu 

Stepinčevu katedralu 

Zagrebaka nadbiskupija inicirala je 

akciju “Obnovimo lijepu našu Stepinevu 

katedralu” kojoj je cilj prikupiti 

otpadnu ambalažu i na taj nain osigurati 

sredstva potrebna za dovršetak obnove 

prvostolnice. 

Ispred deset crkava postavljeni su posebni 

kontejneri u koje e graani moi 

odlagati PET ambalažu, staklo, limenke 

i stari papir. “Iako su se zadnjih godina 

u financiranje obnove ukljuile razliite 

državne i gradske institucije te privatni 

donatori ipak sredstva nisu dostatna pa 

smo potražili alternativne izvore”, rekao 

je na konferenciji za novinare uprilienoj 

u krovištu katedrale mons.Vladimir 

Stankovi. Istie da sudjelovanjem u 

ovoj akciji svaki ovjek ini dvostruko 

djelo: pomaže ouvanju kulturno-povijesne 

baštine i uva okoliš u kojem živi. 

Najvažniji donatori biti e ponovno gra- 

ani koje se poziva da vraaju ambalažu 

u što veem broju. 

Plemenite ciljeve ove akcije prepoznao 

je i Fond za zaštitu okoliš i energetsku 

uinkovitost te pružio apsolutnu potporu. 

“642 milijuna jedinica ambalaže 

koliko je u deset mjeseci prikupljeno 

pokazuje da su naši graani, motivirani 

povratnom naknadom, pokazali visok 

stupanj ekološke svijesti. Oekujemo da 

e s istim entuzijazmom i intenzitetom

odlagati ambalažu u posebne kontejnere 

koji su postavljeni ispred zagrebakih 

crkava i tako dati svoj prilog za obnovu 

katedrale”, kazao je direktor Fonda Vinko 

Mladineo te naglasio da e se povrat 

ambalaže obavljati sukladno odredbama 

donesenog Pravilnika. 

Tvrtka Kova donirala je kontejnere za 

skupljane ambalaže, a njezin direktor 

Vjekoslav Kovai uvjeren je da e se potrebnih 

50 milijuna kuna prikupiti ve do 

Božia. Prema Kovaievoj raunici svaki 

graanin Hrvatske trebao bi donirati 20 

boca u humanitarne svrhe. 

Uz graane, veliki prinos akciji dat e i 

tvrtke Unija papir i Konzum. Potonji e 

se u korist akcije odrei povratne naknade 

od 0,50 kuna, kao i 15 lipa za troškove 

organizacije sustava prikupljanja koje 

mu isplauje Fond. “Ako uspijemo skupiti 

50 milijuna kuna u dva mjeseca, bit e 

to najljepši božini dar koji Crkva i katedrala 

mogu dobit od svojih vjernika.”, 

istie Zdravko Rubi iz Unija papira. 

Domagoj Cerovac, u ime glavnog promicatelja 

projekta agencije EP64 najavio 

je da e se na primjeru Stepineve katedrale 

provesti obnova i drugih objekata 

kulturne baštine u Hrvatskoj. 

“Svi moramo biti svjesni svoje odgovornosti 

spram zaštite naših kulturno-povijesnih 

vrijednosti i prirodnih ljepota koje 

moramo ouvati. Kada je kardinal Kuhari 

blagoslovio poetak obnove zagrebake 

prvostolnice, rekao je kako on više nikad 

nee vidjeti katedralu bez skela. Ako naš 

plan uspije, mi emo je vidjeti i ova e 

ljepotica do 2012. godine biti otkrivena 

lica.” – dodao je na kraju pressice preasni 

Mijo Gabri, dokustos prvostolnice. 

Tekst i snimke: Lidija Toši 

CRKVE ISPRED KOJIH SU POSTAVLJENI POSEBNI KONTEJNERI ZA 

ODLAGANJE AMBALAŽE 

• Sv. Terezija - Miramarska 92 

• Sv. Kvirin - Pantovak 85 

• Sv. Ivan Nepomuk - Sijaevo šetalište 2, Stupnik-Luko 

• Sv. Matej - Ulica sv. Mateja 87 

• Sv. Obitelj - Avenija Marina Držia 31 

• Katedrala Alojzija Stepinca - Kaptol 31 

• Blažene Djevice Marije Kraljice Mira - Novaka169, Granešinski Novaki, Dubrava 

• Presveto Trojstvo - Preko 50 

• Sv. Marko Križevanin - Selska 91 

• Bezgrešno zaee Blažene Djevice Marije - Mimare 67, Oranice 


5

OTPAD 

Počelo zbrinjavanje azbestno-cementnog otpada koji se nalazi u krugu tvornice Salonit i 

sanacija odlagališta Mravinečke kave 

Uklanjanje pogibelji za okoliš 

i zdravlje ljudi 

suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša prostornog ure- 

U enja i graditeljstva Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

uinkovitost zapoet e sanaciju i zbrinjavanje azbestno-cementnog 

otpada unutar kruga tvornice Salonit d.d. u steaju 

te istovremeno sanaciju Mravinake kave u kojoj su odložene 

velike koliine azbestno-cemenetnog otpada iz te tvornice. 

Navedene lokacije ve godinama predstavljaju opasnost za 

okoliš i zdravlje ljudi te je Vlada Republike Hrvatske na sjednici 

održanoj 10. studenog 2006. godine zakljuila da ih je 

potrebno prioritetno sanirati. 

Stoga je u tvornici Salonit d.d. u Vranjicu uprilieno potpisivanje 

ugovora za prvu fazu zbrinjavanja i sanacije azbestnocementnog 

otpada izmeu direktora Fonda Vinka Mladinea i 

steajnog upravitelja Vedrana Šeparovia. Potpisivanju su, 

meu ostalima, nazoili i splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader, 

solinski gradonaelnik Blaženko Boban, te predstavnici 

sindikata. 

Ugovorom su predviena sredstva u visini od 2.520.000 kuna 

kojima e se u roku od 60 dana iz tvornikog kruga odstraniti 

mulj preostao iz proizvodnje salonita koji sadrži dodatke azbesta 

i azbestno-cementni otpad privremeno odložen na otvorenom 

prostoru tvornice te preostao tehnološki otpad. U sklopu 

sanacije Mravinake kave izgradit e se pristupni putovi, kao i 

putovi na odlagalištu, pripremiti podloga na koju e se odložiti 

zateeni otpad iz tvornice te napraviti zaštita odloženog otpada 

odgovarajuim prekrivnim sustavom. Sve aktivnosti moraju 

biti u skladu s Programom sanacije iju je izradu naruilo Ministarstvo 

zaštite okoliša, prostornog ureenja i graditeljstva 

i na nain kako je to regulirano Zakonom o otpadu. 

Na poslovima zbrinjavanja azbestno-cementnog otada angažirat 

e se zaposlenici tvornice Salonita te e Fond osigurati 

iznos od 1.020.000 kuna za trošak njihovih dvomjesenih pla- 

a. Za troškove prijevoza osigurano je oko 600.000 kuna, dok 

e ureenje pristupnog puta stajati oko 900.000 kuna. Sredstva 

za plae 85 zaposlenika Fond e isplaivati po mjesenim 

obraunima, a svi ostali troškovi na poslovima realizacije prve 

faze sanacije isplaivat e se prema ispostavljenim privremenim 

situacijama ovjerenim od nadležne službe nadzora. 

Programom rada Fonda za sanaciju devet odlagališta opasnog 

otpada koji se nalaze na podruju Republike Hrvatske do 2008. 

godine planirana su sredstva u visini od 162 milijuna kuna, od 

kojih je za sanaciju Mravinakih kava osigurano 22 milijuna 

kuna. 

Lidija Toši 

Snimila: Renata Pavlina 

6 EKO REVIJA eco review

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog 

ureenja i graditeljstva i Delegacija 

Europske komisije u Republici 

Hrvatskoj predstavili su 13. listopada 

2006. godine rezultate prvog CARDS 

projekta iz podruja zaštite okoliša. 

Opi cilj projekta bio je poduprijeti nastojanje 

Vlade Republike Hrvatske u približavanju 

Europskoj uniji, stvaranjem 

osnove za približavanje hrvatskog zakonodavstva 

acquisu Europske unije na podruju 

zaštite okoliša. Projekt je financiran 

iz sredstava CARDS 2002 programa 

u iznosu od 1,2 milijuna eura, a provela 

ga je irska tvrtka Project Management 

Ltd. u razdoblju lipanj 2004. – listopad 

2006. godine. 

Projekt je rezultirao izradom prijedloga 

Nacionalne strategije za okolišno pravo 

Europske unije kojim se razrauje 

kako Hrvatska može ispuniti zahtjeve 

okolišnog acquisa EU u podrujima horizontalnog 

zakonodavstva, gospodarenja 

otpadom, kakvoe zraka i kontrole 

industrijskog oneišenja i upravljanja 

rizicima, kako bi postala punopravna lanica 

Europske unije. Uz sažete sektorske 

preglede date u toj strategiji, izraen je 

i niz detaljnih strategija približavanja i 

provedbenih planova za sektor kakvo- 

e zraka, za direktive o kakvoi zraka, 

Direktivu o hlapivim organskim spojevima 

(otapalima), Direktivu o hlapivim 

organskim spojevima (benzin), sektor 

gospodarenja otpadom, Direktivu o postrojenjima 

s velikim ložištima i Direktivu 

o integriranoj prevenciji i kontroli 

oneišenja (IPPC). 

U dokumentu stoji da hitno u svim 

podsektorima treba poduzeti kljune 

institucionalne aktivnosti. Potrebno je 

zaposliti dodatne službenike u državnoj 

upravi, provesti intenzivnu izobrazbu, 

uspostaviti sveobuhvatni sustav praenja 

okoliša, unaprijediti prikupljanje, 

obradu i korištenje podataka, integrirati 

postupak izdavanja dozvola i inspekcije 

u jedno regulatorno tijelo, ojaati veze 


OTPAD 

Pokazatelji prvoga CARDS 

projekta iz područja Zaštita okoliša 

izmeu središnje, regionalne i lokalne 

uprave, proširiti komunikaciju i sudjelovanje 

javnosti u donošenju odluka te 

uspostaviti jak ured MZOPUG-a koji e 

biti odgovoran za približavanje u podru- 

ju zaštite okoliša i za komunikaciju s 

tijelima Europske Unije. 

U sklopu ovog projekta proveden je i program 

pouke za etiri prioritetna sektora 

(horizontalni, gospodarenje otpadom, 

kakvoa zraka i integrirana kontrola one- 

išenja). Takoer je izraen i objavljen 

Vodi za približavanje zakonodavstvu EU 

iz podruja zaštite okoliša. Više o projektu 

može se saznati na web sjedištu 

www.seuela.hr na kojemu se nalazi brošura 

o projektu, dokument Smjernice za 

izradu propisa, pregled Strateških ciljeva 

za sektor gospodarenja otpadom te Vodi 

za približavanje zakonodavstvu EU koje 

je mogue u cijelosti preuzeti. 

Samo iz fonda CARDS Hrvatskoj su za 

raz doblje od 2002. do 2004. dodijeljena 

sredstva u iznosu od otprilike 168 milijuna 

eura u okviru nacionalnog programa 

te 23 milijuna eura u okviru regionalnog 

programa, a samo za mjere u podruju 

okoliša više od 17 milijuna eura. 

Kruno Kartus 

7

8 

OTPAD 

U zaštitu okoliša 2005. 

uloženo 1,46 milijardi kuna 

Najviše je uloženo u gospodarenja 

otpadnim vodama, u zaštitu i sanacije 

tla, podzemnih i površinskih voda 

te u gospodarenje otpadom, kažu u 

Državnom zavodu za statistiku 


Ukupne investicije za zaštitu okoliša 

u Hrvatskoj u 2005. godini iznosile 

su 1,46 milijardi kuna, pri emu se najviše, 

49,7 posto ili 726,6 milijuna kuna, 

odnosi na podruje gospodarenja otpadnim 

vodama, objavio je Državni zavod 

za statistiku. 

Na drugom mjestu, s iznosom od 283,37 

milijuna kuna, ili 19,4 posto ukupnih 

ekoloških investicija su investicije u 

zaštitu i sanacija tla, podzemnih i površinskih 

voda. 

Iako su mnogi uvjereni da se najviše 

ulagalo u gospodarenje otpadom investicije 

u taj segment zaštite okoliša su 

tek na treem mjestu. Naime, u gospodarenje 

otpadom u prošloj je godini uloženo 

202,05 milijuna kuna, što je udio 

u ukupnim investicijama od 13,8 posto. 

Vjerojatno je razlog u tome što se mnogi 

veliki projekti u gospodarenju otpadom 

poput sanacije postojeih odlagališta i 

gradnje regionalnih centara za gospodarenje 

otpadom tek planiraju. 

Udio od 9,6 posto imale su investicije u 

zaštitu zraka i klime. Lani su ta ulaganja 

iznosila 140,97 milijuna kuna, dok su 

investicije u smanjenje buke i vibracija 

iznosile 51,15 milijuna kuna, u zaštitu 

biološke raznolikosti i krajolika 20,73 

milijuna kuna, a u ostale djelatnosti 

zaštite okoliša ukupno 35,25 milijuna 

kuna, kažu u Državnom zavodu za statistiku. 

Od ukupno 1,46 milijardi kuna prošlogodišnjih 

ulaganja u zaštitu okoliša, 

prema njihovim podacima, najvei dio, 

1,23 milijarde kuna odnosio se na tzv. 

investicije na koncu proizvodnog procesa, 

a 227,37 milijuna na investicije u 

integrirane tehnologije. 

Prema podatcima Državnog zavoda za 

statistiku, ukupni tekui izdaci za zaštitu 

okoliša u 2005. iznosili su 2,12 milijardi 

kuna. Više od polovice tih izdataka, 

oko 1,1 milijardu kuna odnosilo se na 

izdatke za zaposleno osoblje koje radi 

na zaštiti okoliša. 

Od ukupno 2,12 milijardi kuna tekuih 

izdataka, najvei se dio odnosio na gospodarenje 

otpadom – 953,82 milijuna 

kuna, ili 44,9 posto. Izdaci u gospodarenje 

otpadnim vodama iznosili su 851,83 

milijuna kuna i u ukupnim su izdatcima 

imali udio od 40,1 posto, dok su udio od 

8,7 posto, što je iznos od 185,48 milijuna 

kuna imali izdatci u zaštitu i sanaciju 

tla, podzemnih i površinskih voda.

Državna statistika je takoer objavila i 

podatke o ukupnim prihodima od djelatnosti 

povezanih sa zaštitom okoliša. U 

prošloj su godini ti prihodi iznosili 1,14 

milijardi kuna. 

Glavnina prihoda, 972,61 milijuna kuna 

ostvarena je od raznih naknada za zaštitu 

okoliša, dok su prihodi od prodaje 

nusproizvoda koji su rezultat djelatnosti 

povezanih sa zaštitom okoliša iznosili 

161,68 milijuna kuna, dok su uštede nastale 

vlastitom upotrebom tih proizvoda 

iznosile 9,97 milijuna kuna. 

Prema djelatnostima povezanim sa zaštitom 

okoliša u strukturi ukupnih prihoda 

dominira gospodarenje otpadom, s prošlogodišnjim 

prihodom od 527,64 milijuna 

kuna, potom gospodarenje otpadnim 

vodama s prihodom od 351,5 milijuna 

kuna, te zaštita zraka i klime s prihodom 

od 219,5 milijuna kuna. 

Komentirajui te podatke Državnog 

zavoda za statistiku Nikola Ružinski, 

dr žavni tajnik u Ministarstvu zaštite 

okoliša, prostornog ureenja i graditeljstva, 

istaknuo je da investicije u zaštitu 

okoliša nisu ulaganja u potrošnju nego 

u razvoj i gospodarstvo jer se pokree 

novi investicijski ciklus i otvaraju nova 

radna mjesta. Tako je primjerice novi na- 

in gospodarenja ambalažnim otpadom 

i otpadnim gumama otvorio ak 1.300 

radnih mjesta. 

Zato oekuje da e i zbog najavljenog 

donošenja novih pravilnika za razne vrste 

otpada (nakon pravilnika o ambalažnom 

otpadu i otpadnim gumama slijede 

pravilnici o elektrinom i elektronskom 

otpadu, vozilima kojima je istekao vijek 

trajanja, otpadnim uljima te o akumulatorima 

i baterijama) investicije u sljede- 

oj godini biti još vee nego prošle i ove 

godine pa jaa i interes stranih tvrtki 

za poslove vezane uz zaštitu okoliša u 

Hrvatskoj. 

Puno novca se troši za sanaciju odlagališta 

otpada, gradnju sustava odvodnje 

otpadnih voda i ureaje za njihovo 

proišavanje ali Ružinski istie i sve 

vea ulaganja u gospodarenje ambalažnim 

otpadom i starim gumama u što 

je posljednjih godina uloženo otprilike 

400 do 500 milijuna kuna. Zahvaljujui 

tome rezultati su više nego dobri. Cijela 

zemlja je oišena od velike koliine ambalažnog 

otpada, od poetka ove godine 

do listopada prikupljeno je više od 500 

milijuna boca i limenki koje su ranije 

završavale na odlagalištima, a sada su 

postale korisna sirovina. 

Zato ne udi ni sve vei interes drugih 

država kao i UNEP-a, REC-a i drugih za 

naše rješenje tog problema. Osim toga, 

oit je porast svijesti o potrebi uvanja 

okoliša kod graana i velika je podrška 

javnosti kod provoenja pravilnika. 

Novac za dosadašnje i budue investicije 

u zaštitu okoliša osigurava se iz više 

izvora: državnog prorauna, Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku uinkovitost, 

prorauna županija, gradova i opina, 

ulaganja tvrtki i privatnih poduzetnika, 

europskih predpristupnih fondova, donacija 

itd. Tako primjerice u Ministarstvu 

oekuju dosta privatnih ulaganja 

u sustave gospodarenja raznim vrstama 

otpada nakon skorog donošenja nekoliko 

novih pravilnika. 

Vrlo je važno na vrijeme se pripremiti 

za dobivanje novca iz strukturnih 

fondova koji su pravi investicijski 

fondovi po čemu su bitno različiti 

od predpristupnih. Taj bi nam novac 

trebao pomoći u ubrzanoj prilagodbi 

europskim standardima zaštite okoliša 

zbog vrlo visokih potrebnih ulaganja 

koja se procjenjuju na oko 11 milijardi 

eura od čega samo na gospodarenje 

otpadom otpada oko tri milijarde eura 

Zbog tih pravilnika kao i zapoete sanacije 

brojnih odlagališta (sklopljeno je 

176 ugovora o sanaciji odlagališta) te 

gradnje novih županijskih ili regionalnih 

centara oekuje se veliko poveanje ulaganja 

u gospodarenje otpadom. U tome 

sudjeluju i europski fondovi pa je 26. 

listopada sa predstavnicima Europske 

komisije potpisan prvi ugovor o sufinanciranju 

sanacije postojeeg odlagališta 

i gradnji centra za Šibensko-kninsku županiju 

u Bikarcu u okviru ISPA programa, 

vrijedan 6,5 milijuna eura. Ostatak novca 

osigurat e lokalna samouprava i Fonda 

za zaštitu okoliša i energetsku uinkovitost. 

Takoer se ubrzano poveavaju ulaganja 

u korištenje obnovljivih izvora energije 

prije svega gradnju vjetroelektrana posebno 

stoga što se oekuje da e Vlada 

uskoro uvesti državne poticaje za takve 

izvore energije kako bi se smanjio negativan 

utjecaj energetskih objekata na 

okoliš i lakše ispunili uvjeti iz Kyoto protokola 

te poveala energetska neovisnost 

Hrvatske. 

Inae, Hrvatska je dosad kroz Cards i 

Phare programe dobila otprilike desetak 

milijuna eura za približavanje zakonodavstva 

i razvoj kapaciteta za zaštitu okoliša, 

a od ove godine po prvi puta dobiva 

konkretna sredstva za investicije. 

“Kroz europski predpristupni ISPA program 

smo nedavno dobili 6,5 milijuna 

eura za šibenski Bikarac. Upravo organiziramo 

sustav IPA koji nasljeuje ISPA-u, 

u što e se integrirati i Cards i Phare 

programi i svi predpristupni fondovi. Ali 

ti fondovi nam tek trebaju pomoi u pripremama 

za ulazak u EU, a IPA program 

je priprema za korištenje strukturnih i 

kohezijskih fondova kad uemo u EU. 

Dosad smo uspjeli iskoristiti sva raspoloživa 

sredstva. Ali sada nam je vrlo 

važno na vrijeme se pripremiti za dobivanje 

novca iz strukturnih fondova koji 

su pravi investicijski fondovi po emu su 

bitno razliiti od predpristupnih. Naime, 

novac iz njih treba povui na vrijeme jer 

su vremenski ogranieni na dvije godine 

od odobrenja projekta”, kaže Ružinski. 

Novac iz tih fondova bi nam trebao pomoi 

u ubrzanoj prilagodbi europskim 

standardima zaštite okoliša zbog vrlo 

visokih potrebnih ulaganja koja se procjenjuju 

na oko 11 milijardi eura od ega 

samo na gospodarenje otpadom otpada 

oko tri milijarde eura. 

Takoer treba raunati na sve vei interes 

domaih i stranih ulagaa. Na to 

ukazuju i rezultati nedavno provedenog 

istraživanja “Globalni trendovi u ulaganju 

u poslovne pothvate” koje je provela 

konzultantsko-revizorska kua Deloitte u 

suradnji s EVCA-om (Europska udruga za 

ulaganje u poslovne pothvate). Europski 

ulagai najavili su da e najviše ulagati 

u zaštitu okoliša i energetiku te da e 

taj sektor u sljedeih pet godina najvjerojatnije 

doživjeti najveu ulagaku 

ekspanziju. 

Prvi rezultati toga ve su vidljivi jer 

sve više stranih investitora ve ulaže u 

projekte zaštite okoliša u Hrvatskoj ili 

tek traži u što e investirati svoj novac. 

(D.L.) 

EKO REVIJA 9 

eco review

OTPAD 

Državna tajnica Središnjeg ureda za 

razvojnu strategiju i koordinaciju 

EU fondova Martina Dali i šef delegacije 

Europske komisije u Republici Hrvatskoj 

Vicent Degert potpisali su 26. 

listopada u šibenskoj Gradskoj vijenici 

Memorandum o financiranju projekata u 

sklopu pretpristupnog fonda ISPA kojim 

se bespovratno osigurava oko 7,5 milijuna 

eura. 

Najviše novca iz tog paketa, ak 6 milijuna 

eura, namijenjeno je za izgradnju 

Regionalnog centra za gospodarenje 

otpadom “Bikarac” kod Šibenika. Izgradnjom 

ovog centra, kako je istaknuo 

župan Goran Pauk, nastoji se poboljšati 

gospodarenje otpadom u svih 19 gradova 

i opina Šibensko-kninske županije. Uz 

pomo sredstava Fonda za zaštitu okoliša 

i energetsku uinkovitost ve se sanira 

osam odlagališta komunalnog otpada. 

Nakon sanacije postojea odlagališta e 

se zatvoriti, a predviena je izgradnja 

dviju pretovarnih stanica na podruju 

Pirovca i Oklaja. Odatle bi se, kako je 

pojasnio Pauk, prikupljeni otpad specijaliziranim 

vozilima prevozio u centar 

Bikarac na preradu. 

Gradonaelnica Nedjeljka Klari je u svom 

istupu izrazila zadovoljstvo zbog potpore 

Europske komisije ovom za Županiju 

vitalnom projektu od kojeg oekuje poveanje 

koliine iskorištenog i recikliranog 

otpada, smanjenje emisije plinova 

i štetnog utjecaja filterata odlagališta 

na okoliš. Graanima je poruila da se 

i oni moraju aktivno ukljuiti u projekt 


Prva sredstva iz 

pretpristupnog 

fonda ISPA 

– od njih se oekuje pravilno postupanje 

s otpadom i sprjeavanje ilegalnog 

odlaganja otpada u prirodu. 

Vrijednost ulaganja u prvoj fazi izgradnje 

regionalnog centra iznosi 8,8 milijuna 

eura, a sredstava e se, osim iz ISPA 

fonda, osigurati iz državnog prorauna 

i prorauna lokalne samouprave te sredstava 

Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

uinkovitost. 

Državni tajnik Nikola Ružinski istie kako 

e se u centru “Bikarac” gospodariti otpa 

dom po najvišim europskim standardima 

te da e na odlagalištu završiti tek 

jedna petina onoga što danas smatramo 

otpadom. 

Prema rijeima direktora Fond za zaštitu 

okoliša i energetsku uinkovitost Vinka 

Mladinea Fond je u cilju uspostave organiziranog 

sustava gospodarenja otpadom 

Šibensko-kninskoj županiji ve odobrio 

98 milijuna kuna, od ega je za sanaciju 

odlagališta na Bikaracu osigurano 8,1 

milijun kuna. Fond je takoer financijski 

participirao u izradi projektne dokumentacije 

kako bi se ovaj projekt pripremio 

za kandidaturu ISPA fondu. Potpisani 

memorandum ovih bi dana trebao biti 

ratificiran u Hrvatskom saboru, a projektni 

tim šibenske istoe uinit e sve 

predradnje da se na proljee 2007. godine 

raspiše natjeaj za izvoaa radova. 

Završetak projekta predvien je do konca 

2010. godine. 

Ostali dio nepovratnih sredstava u visini 

od 960.000 eura iz ISPA fonda iskoristit 

e se za “Pripremu liste projekata za program 

IPA u sektoru zaštite okoliša” što 

ukljuuje izradu nacionalnog strateškog 

dokumenta za to podruje, kao i infrastrukturne 

projekte u vodoopskrbi, otpadnim 

vodama i gospodarenju otpadom. 

“Priprema liste projekata za program 

IPA u sektoru prometa” podrazumijeva 

tehniku pomo pri izradi dokumentacije 

o željeznikom prometu na koridoru Zapreši-Savski 

Marof te pomo za podruje 

prometa za što e se iz ISPA fonda izdvojiti 

480.000 eura. 

Dodajmo da se programom ISPA financiraju 

projekti minimalnog iznosa 5 milijuna 

eura, za koje krajnji korisnik mora 

osigurati sufinanciranje od barem 25%. 

Tekst i snimke: Lidija Toši

Na Jadriji nema više 

divljeg odlagališta 

Divlje odlagalište u Guštinoj uvali 

koje je godinama bilo “bolna toka” 

šibenskog gradskog kupališta Jadrija napokon 

je sanirano. 

Krajem osamdesetih poelo je nasipavanje 

morskog pliaka da bi se izgradila 

sportska luica, no projekt nikad nije 

realiziran. Od tada se neplanski i nedozvoljeno 

nastavilo nasipavati more, 

a postojei plato preko noi je postao 

divlje odlagalište na koje se uz graevinski 

otpad dovozio i industrijski otpad iz 

bivše Tvornice elektroda i ferolegura. 

Uporna zalaganja elnih ljudi Sportskog 

društva i Gradske etvrti “Jadrija” rezultirala 

su financijskom potporom grada 

i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

uinkovitost koji je za sanaciju deponija 

u Guštinoj uvali odobrio sredstva u visini 

od 326 tisua kuna. 

“Ovim projektom smo zaustavili daljnje 

nasipavanje mora i devastaciju obale. 

Izvaeno je više od 2500 kubnih metara 

raznog otpadnog materijala koji 

je prebaen na odlagalište smea. Na 

oišenoj i ureenoj površini ispod koje 

je postavljena tanka šljunana drenaža, 

iskopali smo 50 rupa za sadnju stabala. 

Sve hortikulturne aktivnosti rade naši 

volonteri s ciljem da Jadrija dobije nove 

i kvalitetnije sadržaje, a istovremeno 

zadrži svoj prepoznatljiv i nadaleko poznat 

šarm” – rekao nam je predsjednik 

Gradske etvrti Emil Gubernina. Nakon 

ureenja plaže i parka, postavljanja rasvjete 

i sanacije deponija na red bi, prema 

Guberininim rijeima, nakon izrade 

detaljnog urbanistikog plana, trebala 

doi luica za brodove. 

lanovi Sportskog društva “Jadrija” marljivo, 

s mnogo volje i entuzijazma, osim 

ureenja i sadnje nasada, iste plaže te 

skrbe o ukupnom okolišu na Jadriji. Za 

svoj rad 2003. godine dobili su i pri- 


OTPAD 

Moja digresija o Jadriji 

ili kako uzurpirati djelić 

časopisa za svoj lokalpatriotizam 

Jadrija nije samo obino gradsko 

kupalište, to je dio kulta i rituala 

godišnjeg odmora mnogih Šiben- 

ana. Ona ima svoju dušu, svoju 

povijest, svoju briškulu i trešetu. 

Nema tu glamura i trendy faca, 

ispijanja koktela i skupih restorana. 

Al zato imaju krafne “kod Rušija”, 

pizza “kod Kose” i kava “kod 

Jole”. Dotrajale kabine koje vape 

za renoviranjem i stari tranpulin iz 

jadrijske perspektive više izgledaju 

kao otrgnuta stranica prošlosti 

nego devastirani objekti sadašnjosti. 

Na Jadriji je sve opušteno i 

“lako emo”. Jadrija je vrsta terapije 

i bijeg iz gradske vreve - puni 

ispražnjene životne baterije pa se s 

godišnjeg odmora vraamo smireni 

u nemire i trku svakodnevnice. 

znanje od Ministarstva zaštite okoliša, 

prostornog ureenja i graditeljstva. Šibenska 

gradska uprava takoer aktivno 

prati te moralno i materijalno potie rad 

jadrijskih volontera. 

Lidija Toši 

Snimke: Sportsko društvo Jadrija 

11


Obilježen Međunarodni dan zaštite ozonskog sloja 

Hrvatska ispunjava 

uvjete iz Montreala 

12 

Kod nas je već ukinuta potrošnja 

klorofluorougljika u proizvodnji 

pjenastih materijala i kozmetičkih 

aerosola te potrošnja metil-bromida 


ove je godine u Hrvatskoj, kao i u 

I cijelom svijetu, obilježen 16. rujna, 

meunarodni dan zaštite ozonskog sloja, 

proglašen odlukom Ujedinjenih naroda 

1994. godine. Ove se godine pod motom 

»Zaštitimo ozonski sloj, sauvajmo život 

na Zemlji«, diljem svijeta upozoravalo 

na obvezu zemalja lanica Montrealskog 

protokola, meu kojima je i Hrvatska, 

da nastave poduzimati mjere za ukidanje 

potrošnje tvari koje štete ozonskom 

omotau (TOOS). 

Ovogodišnji Meunarodni dan zaštite 

ozonskog sloja prošao je u znaku nedavnog 

ohrabrujueg otkria amerikih 

znanstvenika koji su otkrili da se ozonska 

rupa iznad Antarktika više ne širi, a 

usporeno je i širenje rupe iznad Arktika. 

Provedbom Montrealskog protokola o 

tvarima koje ošteuju ozonski sloj, koji 

je potpisalo 189 država, postignuto je 

znatno globalno smanjenje ispuštanja 

tih tvari u zrak. 

Meutim, rije je o postojanim tvarima 

pa smanjenje njihovih koncentracija u 

stratosferi sporo opada tako da strunjaci 

predviaju potpunu uspostavu prirodne 

ravnoteže stvaranja i razgradnje ozonskog 

sloja tek sredinom ovog stoljea, kažu u 

Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog 

ureenja i graditeljstva. Hrvatska pripada 

zemljama s malom potrošnjom za ozon 

štetnih tvari i poduzima brojne mjere 

da je dodatno smanji i postupno ukine, 

što je bila glavna poruka ovogodišnjeg 

obilježavanja Meunarodnog dana zaštite 

ozonskog sloja, istiu u Ministarstvu. 

Najvea potrošnja tih tvari lani je zabilježena 

pri servisiranju rashladnih i klima-ureaja 

(94,3 posto). Od toga 21,36 

posto CFC-a i 78,64 posto HCFC-a. Sa 

5,5 posto slijedi potrošnja u proizvodnji 

pjenastih materijala, a ostatak od 0,235 

tona ugljik tetraklorida troši se u laboratorijima, 

za potrebe kemijskih analiza. 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog 

ureenja i graditeljstva (MZOPUG) mjerodavno 

je za provedbu Montrealskog protokola 

u Hrvatskoj. U suradnji s jednom 

od etiri provedbene agencije Montrealskog 

protokola, Programom zaštite okoliša 

Ujedinjenih naroda, Industrija i okoliš 

(UNEP IE), 1996. godine izraen je Nacionalni 

program za postupno ukidanje 

tvari koje ošteuju ozonski sloj.

U sklopu Nacionalnog programa provedeni 

su ili su još u tijeku sljedei projekti: 

Institucijsko osnaživanje u svrhu 

provedbe Montrealskog protokola u Republici 

Hrvatskoj (od 1997. do 2008.), 

Ukidanje potrošnje CFC 11 pri proizvodnji 

fleksibilnih poliuretanskih pjena u 

Orioliku, Postupno ukidanje freona u Plivi, 

Demonstracijski projekt za korištenje 

alternativnih naina uzgoja presadnica 

duhana, bez korištenja metil bromida, 

Projekt ukidanja potrošnje metil bromida 

pri proizvodnji presadnica duhana, 

Gospodarenje rashladnim sredstvima, 

Potpuno ukidanje potrošnje klorofluorougljika 

(CFC-a) (od 2003. do 2008.), 

Gospodarenje halonima - uspostava 

nacionalne banke halona (od 2004. do 

2007.), Obuka i radionica u sektoru otapala 

i Pokazni projekt za zamjenu velikih 

rashladnih sustava (od 2006. do 2007.) 

U sklopu tog potonjeg projekta zamjenit 

e se etiri velika rashladna sustava koji 

koriste CFC-e (klorofluorougljike) u sljedeim 

tvrtkama: Zagrepanka - poslovni 

objekti d.d., Zagreb, Opa bolnica Osijek, 

zgrada Ministarstva gospodarstva, rada 

i poduzetništva i Sr - Galerija d.o.o., 

Dubrovnik. 

Ključno ukidanje štetnih tvari u nerazvijenim zemljama 

Prvi korak u definiranju aktivnosti zaštite ozonskog omotaa bila je Beka 

konvencija o zaštiti ozonskog sloja kojoj je 1985. godine pristupila 21 država 

Europe obvezujui se da e štititi ljudsko zdravlje i okoliš od štetnih utjecaja 

koji mogu nastati uslijed ošteenja ozonskog sloja. 

Daljnjom meunarodnom suradnjom znanstvenika, vladinih institucija i nevladinih 

udruga, 1987. godine u Montrealu je usvojen Montrealski protokol o tvarima 

koje ošteuju ozonski sloj. Tada su Protokol potpisale 22 zemlje svijeta. Danas 

Montrealski protokol broji 189 zemalja lanica (meu njima je i Hrvatska), od 

ega su 127 zemlje s niskom potrošnjom freona i halona. 

Pretežno razvijene zemlje ukinule su potrošnju veine tvari koji ošteuju ozonski 

sloj no uzmemo li u obzir da razvijene zemlje ine svega 20 posto svjetske 

potrošnje tvari koje ošteuju ozonski sloj, vidljivo je kako je ukidanje preostalih 

80 posto kljuno za osiguranje ouvanja i oporavka ozonskog sloja. Razvijene 

zemlje godišnje uplauju financijska sredstva u Multilateralni fond Montrealskog 

protokola iz kojih se financiraju projekti ukidanja potrošnje tvari koje ošteuju 

ozonski sloj. 

Zahvaljujui provedbi Nacionalnog programa 

i tim projektima ve je ukinuta 

potrošnja klorofluorougljika u proizvodnji 

pjenastih materijala i kozmetikih 

aerosola. A provedbenim projektom s 

proizvoaima presadnica duhana ukinuta 

je potrošnja metil-bromida, osim za 

karantenu i primjenu prije otpreme (pre- 

ma odredbama Montrealskog protokola 

ova se primjena metil bromida ne smatra 

potrošnjom). I vrlo niska potrošnja za 

ozon štetnih otapala u Hrvatskoj bit e 

ukinuta u roku koji propisuje Montrealski 

protokol zahvaljujui razvoju novih analitikih 

metoda od kojih neke ve koriste 

zamjenske tvari, kažu u Ministarstvu. 

EKO REVIJA 13 

eco review

Zato je u organizaciji UNIDO i MZOPUG 

krajem lipnja ove godine održana izobrazba 

i radionica o otapalima koja ošteuju 

ozonski sloj. Na skupu su sudjelovali 

korisnici tetraklorugljika, metilkloroforma 

i CFC-a 113 koji se gotovo iskljuivo 

koriste u analitici voda (laboratoriji Zavoda 

za javno zdravstvo, Vodovoda, Ine, 

Petrokemije, Diokia itd.) dok u sektoru 

industrijskog išenja (elektrotehnika, 

elektronika i metalopreraivaka ind.) 

nisu utvreni potrošai reenih tvari. 

Djelovanjem reenih mjera potrošnja 

za ozonski sloj štetnih tvari u Hrvatskoj 

smanjena je s oko 1.300 tona u 1990. 

na oko 200 tona lani. Meutim, u Ministarstvu 

istiu da e najteži zadatak biti 

ukidanje potrošnje kod servisiranja starih 

rashladnih i klimatizacijskih ureaja 

koji se koriste u industriji, brodovima, 

bolnicama, hotelima, trgovinama, vozilima, 

kuanstvima... 

Najsloženiji zadatak koji se postavlja pred 

Hrvatsku kada govorimo o ukidanju potrošnje 

TOOS je ukidanje njihove potrošnje u 

najveeg potrošaa – sektora rashladnih 

i klima-ureaja. Naime, u tom je sektoru 

ukljuen je veliki broj sudionika - od korisnika 

ureaja koji rabe ove tvari do servisera 

ureaja. Uzmemo li u obzir da se 

rashladni i klimatizacijski ureaji koriste 

u prehrambenoj industriji, kemijskoj industriji, 

brodovima, bolnicama, hotelima, 

trgovakim centrima i duanima, cestovnim 

vozilima, domainstvima i drugdje, 

jasna je potreba za opsežnim projektom 

14 


koji e i u ovom sektoru osigurati sukladnost 

sa Montrealskim protokolom. Temeljem 

Zakona o zaštiti zraka koji je stupio 

je na snagu 31. ožujka 2005. donesena je 

Uredba o tvarima koje ošteuju ozonski 

sloj. Uredba se temelji na propisima EU, 

odnosno Uredbi EZ/2037/2000. U tijeku 

je izrada Programa strunog osposoblja- 

Ozonska rupa iznad Antarktika više 

se ne širi, a usporeno je i širenje 

rupe iznad Arktika. Provedbom 

Montrealskog protokola o tvarima 

koje oštećuju ozonski sloj, koji je 

potpisalo 189 država, postignuto 

je znatno globalno smanjenje 

ispuštanja tih tvari u zrak 

vanja osoba koje rukuju kontroliranim 

i zamjenskim tvarima, a od 1. sijenja 

ove godine tom je Uredbom ukinuta je 

potrošnja klorofluorougljika (CFC) i metil 

bromida i zabranjen uvoz CFC-a, osim za 

posebne namjene. Meutim, odreena 

koliina tih tvari bit e potrebna i nakon 

2006. godine – za održavanje postoje- 

ih rashladnih i klimatizacijskih ureaja. 

Stoga je trebalo organizirati djelotvoran 

sustav prikupljanja i oporabe CFC-a, kako 

bi se zadovoljile potrebe na domaem tržištu. 

Zato je Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog 

ureenja koordiniralo provedbu 

dvogodišnjeg projekta “Gospodarenje 

rashladnim sredstvima” u suradnji s Programom 

za industrijski razvoj Ujedinjenih 

naroda (UNIDO). S hrvatske strane 

u provedbu projekta bili su ukljueni i 

Ministarstvo financija-Carinska uprava, 

Agencija za posebni otpad te Centar za 

transfer tehnologije pri Fakultetu strojarstva 

i brodogradnje. Provedbom tog 

projekta ostvareni su znaajni rezultati. 

Serviserima je distribuirana oprema 

za prikupljanje i oporabu freona pa je 

opremu na korištenje dobilo 38 servisera 

rasporeenih po svim regijama u Hrvatskoj. 

Održani su teajevi za 724 servisera 

rashladnih i klimatizacijskih ureaja u 

suradnji sa Centrima za transfer tehnologije 

pri Fakultetima strojarstva i brodogradnje 

(Split, Zagreb, Osijek i Rijeka) te 

teajevi za predstavnike Carinske uprave 

o sprjeavanja ilegalnog uvoza freona u 

organizaciji Carinske uprave Ministarstva 

financija u suradnji sa Centrom za transfer 

tehnologije zagrebakog Fakulteta 

strojarstva i brodogradnje i Ministarstvom 

zaštite okoliša i prostornog ureenja. 

Taj je projekt postavio temelje za uspostavu 

sustava gospodarenja freonima. 

Meutim, uoene su potrebe za dodatnim 

aktivnostima, pa je zato zapoeo 

projekt “Potpuno ukidanje potrošnje 

CFC-a u Hrvatskoj” u suradnji s Švedskom 

agencijom (SIDA). U posljednje tri godine 

uspostavljaju se centri za oporabu 

(tri centra za oporabu su dobila novu 

opremu - plinski kromatograf, ureaj za 

oporabu i odreivanje vlage) koja e im 

omoguiti kompletnu analizu prikupljenih 

freona i oporabu. Vezano uz dodjelu 

te opreme u Splitu je u studenom 2005. 

godine održana obuka na kojoj su sudjelovali 

djelatnici centara za oporabu, 

meunarodni strunjaci iz Njemake i 

Švedske te predstavnici MZOPUG-a. Organizirana 

je obuka nastavnika srednjih 

strukovnih škola s programom obuke 

servisera rashladnih i klima ureaja te 

izraena i rasporeena demonstracijska 

oprema za obuku uenika u osam srednjih 

strukovnih škola u Hrvatskoj. U tijeku 

je i dodatna obuka servisera i izrada 

letka o tvarima štetnim za ozonski sloj 

za graanstvo i servisere. 

Sve e to doprinijeti nastavku smanjivanja 

tih štetnih tvari i njihovom i postupnom 

prestanku uporabe. (Ž.B.)

Vode u zaštićenim područjima 

Hrvatsko društvo za zaštitu voda 

(HDZV) i Europsko udruženje za 

vode (European Water Association 

- EWA) organiziraju u Dubrovniku II. 

međunarodnu konferenciju “Vode 

u zaštićenim područjima” u travnju 

sljedeće godine 

Rije je o nastavku projekta Europskog 

udruženja za vode zapoetog na I. 

meunarodnoj konferenciji “Zaštita voda 

u nacionalnim parkovima i drugim zaštienim 

podrujima” održanoj u svibnju 

1998. u Primoštenu. Dodjela organizacije 

II. meunarodne konferencije veliko je 

priznanje ne samo HDZV ve i Hrvatskoj 

u cjelini. Priznanju je osim angažiranosti 

i dugogodišnjeg uspješnog djelovanja 

predstavnika HDZV-a u meunarodnim 

aktivnostima EWA-e (rad u strunim gru- 

pama na izradi EU direktiva, organizaciji 

radionica, konferencija i sl.) pridonijelo 

izuzetno bogatstvo Hrvatske vodama, 

prirodnim ljepotama, nacionalnim parkovima 

i kulturnom baštinom. Ovako veliko 

priznanje obvezuje da organizaciju 

Konferencije ostvarimo na visokoj razini, 

kako zbog njezina znaaja, tako i zbog 

interesa uglednih svjetskih znanstvenika 

i strunjaka koji e joj nazoiti. 

Glavne teme Konferencije jesu: gospodarenje 

vodama u nacionalnim parkovima, 

zaštita resursa podzemnih i površinskih 

voda, ugroženost mora u osjetljivim 

obalnim podrujima, problemi infrastrukture 

u antikim gradovima (zaštita 

kulturne baštine). Konferencijom se želi 

potaknuti rasprava o aktualnim strunim, 

društvenim, ekonomskim, zakonodavnim 

i obrazovnim aspektima vezanim uz vodu 

u zaštienim podrujima (ekološki sustavi, 

resursi podzemnih i površinskih voda, 

obalno more, kulturna baština). 

Interes za Konferenciju je izuzetno velik, 

što potvruje i injenica da se pozivu 

za dostavu radova odazvalo više od stotinu 

domaih i inozemnih strunjaka i 


znanstvenika. Ujedno, Konferencija je 

prvorazredni dogaaj za Hrvatsku, jer 

e omoguiti da se iskoristi znanje i 

iskustva europskih i svjetskih strunjaka 

i znanstvenika za bolju pripremu i 

prilagodbu Hrvatske u procesu implementacije 

brojnih europskih direktiva, 

ali i za rješavanje aktualnih problema 

zaštienih podruja. U tom smislu Organizacijski 

odbor je poduzeo korake kako 

bi na ovu Konferenciju doveo najbolje 

i najkompetentnije strunjake, a samo 

kao primjer treba istaknuti da su lanovi 

znanstvenog odbora, uz druge istaknute 

inozemne i domae znanstvenike i predsjednik 

Europskog udruženja za vode, 

prof. Jirí Wanner te bivši predsjednik 

Svjetskog udruženja za vode, prof. László 

Somlyódy. Osim toga, u radu Konferencije 

sudjelovat e i predstavnici Europske 

komisije, prof. Phillipe Quevauviller, koji 

je ujedno voditelj radne grupe C za podzemne 

vode pri Europskoj komisiji, te dr. 

Helmut Bloech, koji je voditelj odjela za 

zaštitu voda u Generalnom direktoratu za 

okoliš (DG Environment). 

Gordan Ivan Šojat 


15


Proradio i biološki dio zagrebačkog pročistača otpadnih voda 

Najveća ekološka 

investicija u Hrvatskoj 

Kada sljedeće godine bude gotov 

zagrebački uređaj za pročišćavanje 

otpadnih voda, vrijedan 230 milijuna 

eura, godišnje će pročistiti 130 

milijuna tona otpadnih voda koliko 

stvara 1,2 milijuna stanovnika. 

Ministrica Marina Matulović-Dropulić 

je istaknula da je ponosna na taj 

projekt jer je zaštita okoliša jedna od 

bitnih Vladinih odrednica. 

Uz mehaniki dio zagrebakog Centralnog 

ureaja za proišavanje otpadnih 

voda u pogon je u listopadu pušten 

i njegov biološki dio, prvi od etiri dijela 

za biološko proišavanje vode, koji e 

dnevno obraivati ak 330 tisua tona 

vode. To je 10 milijuna tona mjeseno i 

130 milijuna tona godišnje. 

Zahvaljujui tome e graani Zagreba, 

ali i mjesta nizvodno od hrvatske metropole, 

ubudue šetati uz istiju i ljepšu 

Savu, jer e ureaj sprijeiti otjecanje 

velike koliine neistih otpadnih voda 

u rijeku. 

Radovi na prvom biološkom dijelu pro- 

istaa poeli su 2004. godine, kada je 

dovršen dio za mehaniko proišavanje. 

Preostala tri dijela za biološko proišavanje 

dovršit e se sljedee godine. 

Nakon toga e ureaj moi zadovoljiti 

potrebe 1,2 milijuna stanovnika pa e se 

sve otpadne vode Zagreba proišavati 

na gradskom ureaju, a ukupna ulaganja 

dosegnut e 230 milijuna eura. Sada 

se 25 posto zagrebakih otpadnih voda 

proišava na ureaju i potom izlijeva 

u Savu jer je prvi modul sagraen za 

300.000 stanovnika. 


“Gradski proista otpadnih voda najvea 

je investicija u zaštitu okoliša u Hrvatskoj, 

ali i šire”, rekao je gradonaelnik 

Zagreba Milan Bandi na prigodnoj sve- 

anosti u nazonosti ministrice zaštite 

okoliša, prostornog ureenja i graditeljstva 

Marine Matulovi-Dropuli, ministra 

gospodarstva, rada i poduzetništva 

Branka Vukelia i predstavnika koncesionara, 

tvrtke ZOV - Zagrebake otpadne 

vode. Bandi je izrazio zadovoljstvo što 

e dovršenje proistaa, uz sanaciju velikog 

odlagališta otpada na Jakuševcu i 

planiranu gradnju spalionice otpada koja 

bi trebala poeti sljedee godine, od Zagreba 

uiniti europsku metropolu. 

“Sava e prema Slavoniji tei ista, jer se 

proišavanjem postiže 90-postotni stupanj 

istoe”, kazao je Bandi i naglasio 

da je ponosan što buduim generacijama 

Zagreb ostavlja istu rijeku. Pritom je 

podsjetio da je sadašnja gradska vlast nastavila 

tamo gdje je s gradnjom proista- 

a stala bivša gradonaelnica, a sadašnja 

ministrica Marina Matulovi - Dropuli. 

Zaprešić počinje gradnju pročišćivača 

Ministrica je istaknula da je ponosna na 

ovaj projekt jer je zaštita okoliša jedna 

od bitnih Vladinih odrednica, te je naglasila 

da sanacija odlagališta otpada na 

Jakuševcu može biti ogledni primjer i 

drugim gradovima s obzirom na to da se 

u Hrvatskoj trenutano saniraju ak 162 

odlagališta otpada. Bit e sagraena i 44 

proistaa na jadranskoj obali, rekla je i 

istaknula da Zagreb, kao važan pokreta 

ekoloških projekata, može biti partner 

Vladi za projekte nizvodno od Save. 

Predsjednik Konzorcija ZOV – Zagreba- 

ke otpadne vode Reinhard Schröder 

naglasio je da je dosad dovršen važan 

dio investicije, jer se ve godinu dana 

mehaniki proišava otpadna voda, a 

sada je zapoelo i njeno biološko pro- 

išavanje. Takoer je napomenuo da e 

se u proistau proizvoditi i struja tako 

što e se sadržani ugljik pretvarati u bioplin, 

a bio-plin u struju. 

U ZOV-u sami uzgajaju bakterije koje služe 

za razgradnju organskih tvari iz otpadnih 

voda. Nakon što bakterije “pojedu” 

Grad Zapreši je u listopadu sklopio ugovor s konzorcijem Hidrocommerce i 

Coneco o koncesiji na 30 godina za proišavanje otpadnih voda u Zaprešiu i 

susjednim opinama. Koncesionar e vlastitim novcem izgraditi centralni ureaj 

za proišavanje Zajarki, vrijedan 109,5 milijuna kuna, koji bi trebao biti gotov 

do 2011. Prema najavama, u listopadu 2008. poet e mehaniko proišavanje 

otpadnih voda, koje e se godinu dana analizirati kako bi se utvrdio potrebni 

biološki tretman. Drugi stupanj, biološko proišavanje, poet e u svibnju 

2011. Bude li potrebno, u skladu s europskim normama provest e se i trea faza 

– kemijsko proišavanje u kojem e se uklanjati štetni kemijski spojevi, poput 

spojeva dušika, fosfora i drugih. Mulj koji nastaje proišavanjem odlagat e se 

kraj ureaja do dovršenja zagrebake spalionice. “Radi se o prvom primjeru javno-privatnog 

partnerstva u proišavanju otpadnih voda u Hrvatskoj”, izjavio je 

prilikom potpisivanja ugovora gradonaelnik Zaprešia Vinko Morovi. Puštanjem 

u rad svake nove faze proišivaa poveavat e se i rauni za vodu svim potrošaima, 

a jedino e Pliva i Kvasac zato što imaju vlastito vodocrpilište plaati 

naknadu po koliini ispuštene otpadne vode. Ta dva pogona svojim otpadnim 

vodama optereuju Savu kao i cijeli grad s 30 tisua stanovnika.

organski materijal iz otpadnih voda, od 

nastalog mulja nataloženog u tzv. trulištima 

se obradom u digestorima dobiva 

muljni plin koji se potom koristi za proizvodnju 

toplinske i elektrine energije, 

objašnjava funkcioniranje biološkog pro- 

išivaa direktor ZOV-a Ante Pavi. 

A osušeni materijal koji ostaje nakon 

obrade mulja odlaže se na deponij koji 

ima kapaciteta za skladištenje samo za 

sljedee dvije godine. Zato je neophodan 

skori poetak gradnje spalionice koja e 

spaljivati taj mulj, jer e u proistau 

godišnje nastati 80 do 100 tisua tona 

takvog otpada. Inae, infrastruktura s 

linijom mulja ve sada je dovoljna za 

potrebe 1,5 milijuna stanovnika. 

Ali na poetku procesa proišavanja u 

ureaju se sav glomazni otpad zadržava 

na gruboj rešetki, a potom otpadna 

voda prolazi i kroz finu rešetku s otvorima 

promjera osam milimetara. Pjeskolov 

potom zadržava pijesak koji klizi po rubovima 

konkavnih bazena, te se potom 

voda odvodi u mastolove pa na biološko 

proišavanje. “Do izgradnje ureaja sve 

su se otpadne vode ispuštale u Savu, te 

su indirektno oneišavale i podzemne 

vode, a gotovo sva zagrebaka crpilišta 

pitke vode su uz Savu. Zato je cilj 

projekta izgradnje centralnog ureaja 

za proišavanje otpadnih voda da se 

u potpunosti zaštite izvori pitke vode”, 

istie njegovu važnost Pavi. 

Uoi puštanja u pogon prvog stupnja 

biološkog dijela proišavanja otpadnih 

voda i obrade mulja, u Zagrebu je boravilo 

stotinjak strunjaka iz Njemake i 

Austrije ije tvrtke ulaze u sastav konzorcija 

ZOV. Oni su, uz ostalo, naveli da 

je suradnja ZOV-a i Zagreba dobar primjer 

kako dobro zajedno mogu funkcionirati 

privatne tvrtke i grad te su istaknuli da 

slian primjer s gradnjom proistaa 

imaju i u Moskvi. 

Zagrebaki gradonaelnik najavio je na 

sveanosti da e centralni ureaj za pro- 

išavanje otpadnih voda Zagreba uskoro 

obii hrvatski predsjednik Stjepan Mesi 

i predsjednik Vlade Ivo Sanader. (D.L.) 


17


Životni ciklus biljnog i životinjskog 

svijeta, a ujedno i ovjeka, prilago- 

eni su dnevnim izmjenama dana i noi. 

Nesmetana, jasna, izmjena dana i noi 

temeljna je odrednica ekosustava. Zbog 

svjetlosnog oneišenja (nestanka noi) 

ugrožena je ta okosnica ekosustava kakvog 

danas poznajemo. 

Svjetlosno oneišenje (eng. Light pollution) 

je svaka nepotrebna, nekorisna 

emisija svjetlosti u prostor izvan zone 

koju je potrebno osvijetliti (ceste, ulice, 

18 

Neekološka rasvjeta 


reklame...) do koje dolazi zbog uporabe 

neekoloških rasvjetnih tijela, veinom 

još i nepravilno postavljenih pri emu 

se svjetlosne zrake u atmosferi raspršuju 

i reflektiraju od atmosferskih estica 

zbog ega dolazi do “Skyglow” fenomena. 

Nou, iznad obzorja, manjih i veih 

naselja uzdižu se prave “gljive” naran- 

asto-bijelo-žute boje svjetlosti javne i 

druge rasvjete koju neekološki, štetno 

i beskorisno prema horizontu, odnosno 

prema nebu isijavaju neekološka rasvje- 

tna tijela. Tako dolazi do poosvjetljenja 

prirodnog nonog fona neba, nestanka 

zvijezda, odnosno nestanka noi. 

Uzronici svjetlosnog oneišenja su 

dvojaki: neekološka rasvjetna tijela i 

nepravilna montaža rasvjetnih tijela. 

Neekološka rasvjetna tijela su sva ona 

rasvjetna tijela kod kojih je pleksi/staklena 

kugla ili polukugla, “izbaena” 

van kuišta rasvjetnog tijela, neovisno 

o njenom položaju u odnosu na samo 

kuište rasvjetnog tijela. Ukoliko je 

rasvjetno tijelo postavljeno pod kutom 

(nepravilno) u odnosu na obzor dolazi 

do isijavanja svjetlosti prema horizontu, 

odnosno prema nebu, što uzrokuje svjetlosno 

oneišenje. Protivno uvriježenom 

nainu postavljanja rasvjetnih tijela pod 

kutom od 30° ili više u odnosu na horizont, 

kvalitetna osvijetljenost se postiže 

iskljuivo uporabom odgovarajue projektiranih 

reflektora (ekoloških) rasvjetnih 

tijela, vodoravno postavljenih naspram 

obzorja. 

Neekološka rasvjetna tijela dijelimo u 

dvije osnovne skupine: nezaštiena neekolška 

rasvjetna tijela i poluzaštiena 

neekološka rasvjetna tijela. 

Nezaštiena neekološka rasvjetna tijela 

isijavaju svjetlost u gotovo svim smjerovima. 

Iskoristivost proizvedenog svjetla 

za osvjetljavanje ulice iznosi 10-30%, 

ovisno o tipu i nainu na koji je takvo 

rasvjetno tijelo postavljeno, te od kojih 

je materijala izraena pleksi/staklo 

površina, koliko je uprljana, odnosno 

u kojoj su mjeri na nju imali utjecaja 

vanjski imbenici (UV-zraenje, razni 

kemijski reagensi i dr.). Takva rasvjetna 

tijela nisu ekološka, ugrožavaju opstanak 

biljnog i životinjskog svijeta, smanjuju 

sigurnost odvijanja prometa, nisu ekonomski 

isplativa i zaklanjaju pogled na 

zvijezde. Naješe se radi o rasvjetnim 

tijelima konstrukcijskih izvedbi poput 

tzv. “tanjuraa” i “kuglama”. U njima se 

veinom koriste izuzetno otrovne i neekonomine 

živine žarulje snage 150W 

i više. 

Poluzaštiena neekološka rasvjetna tijela 

znatan dio proizvedenog svjetla isijavaju 

prema horizontu, odnosno prema nebu. 

Takva rasvjetna tijela ine znatan udio

(preko 50%) ukupno instaliranih neekoloških 

rasvjetnih tijela. Na gornjoj 

strani imaju postavljen konstruktivni 

poklopac, a s donje strane privršeni 

izboeni pokrov (napravljen od raznih 

vrsta pleksiglas materijala), obino u 

obliku “polukugle” ili “lonca”. Tijekom 

godina eksploatacije, zbog djelovanja 

UV-zraka na pleksiglas tako izboenog 

pokrova, njegova oneišenja od kiše, 

smoga i prašine, ulaska kukaca unutar 

rasvjetnog tijela , takvi pokrovi tijekom 

godina postaju zamueni tempom od 

najmanje 3-5% godišnje. Svjetlost se 

sve teže probija kroza nj, odnosno sve 

se više raspršuje prema obzorju i nebu. 

Ukoliko takvo rasvjetno tijelo nije pravilno 

postavljeno prema površini koju 

želimo osvijetliti, ve pod nekim kutom 

(kod nas je uobiajeno rasvjetna tijela 

postavljati pod kutom od 20°, nerijetko 

i znatno veim), utoliko problem postaje 

još veim. 

Svjetlosno oneišenje osim na biljni i 

životinjski svijet, utjee i na sigurnost 

u prometu. Uestali su primjeri kada 

se itava jata ptica tijekom migracija 

spuštaju na kriva podruja, zbunjena lažnim 

svjetlima velegrada dok mravi esto 

znaju odraditi i “treu smjenu”. Neekološka 

rasvjetna tijela, loš svjetlotehni- 

ki projekt, nepravilna montaža uline i 

cestovne rasvjete svijetli sudionicima u 

prometu izravno u oi, proizvodi snažno 

bliještenje, otežavajui pri tomu pravovremeno 

uoavanje drugih sudionika na 

cesti. Na taj nain sigurnost odvijanja 

prometa bitno je smanjena. Naglo izvedeni 

prijelazi svjetlo/tama dovode vozae 

u situacije izuzetno opasnog kratkotrajnog 

sljepila (nemogua adekvatna 

prilagodba oiju). Saznanje da voza u 

takvoj situaciji prijee i po stotinjak i 

više metara, potpuno ili djelomino u 

nemogunosti da registrira dogaanja na 

i oko ceste više je nego alarmantna. 

Svjetlosno oneišenje najprije je dijagnosticirano 

u astronomiji. Direktno 

ili indirektno svjetlo negativno utjee 

na promatraa (neprikladna prilagodba 

oka), vidljivost objekta promatranja (zvijezde 

blijede i nestaju zbog smanjenja 

kontrasta svjetlo-tama, detalji se gube 

ili postaju neprepoznatljivi, fon neba je 

posvijetljen) i instrumente za promatranje 

(snažno parazitsko svjetlo). Zvjezdano 

nebo od horizonta do zenita postoji 

na svega nekoliko lokacija u Europi! Be- 

zlina naranasto-crveno-bijela izmaglica 

(Sky glow) kao rezultat svjetlosnog 

oneišenja onemoguava promatranja 

nebeskih objekata (planeta, asteroida, 

meteora, kometa, maglina, galaktika..). 

Tamno nono nebo omoguava da ovjek 

golim okom može vidjeti nekih 10.000 

tokica svjetla (planeti, asteroidi, zvijezde...). 

Danas 95% svjetske populacije 

golim okom jedva da na nebu može 

izbrojati 200-tinjak tokica svjetla! 

Svjetlost je izvor života, ali nepravilno 

uporabljena, pretvara se u agresora 

na prirodu. Neekološka rasvjetna tijela 

skuplja su, nekvalitetnije osvjetljavaju 

željenu površinu trošei pritom više 

energije, nisu u skladu sa zakonima RH, 

kao ni sa rezolucijom Ujedinjenih naroda 

(UNESCO), poveljom Europske unije, 

modernim tehnikim rješenjima i sigurnosnim 

propisima. Danas postavljeno 

neekološko rasvjetno tijelo morat e se, 

uz dopunski trošak i doskora, nakon donošenja 

zakonske regulative, zamijeniti 

- ekološkim rasvjetnim tijelom. 

Tekst i snimke: Dora Belamari 

EKO REVIJA 19 

eco review


NOVIGRAD – najbolja ekološka 

rasvjeta u Europi 

Svjetska organizacija IDA (International 

Dark-Sky Association - Meunarodna 

udruga tamnog neba), dodijelila 

je Novigradu prvu nagradu za najbolju 

ekološku javnu rasvjetu u Europi. Gradonaelnik 

Anteo Milos istie da su sredstva 

uložena u zamjenu dotrajale i postavljanje 

nove ekološke rasvjete imala 

višestruki uinak koji se oituje u boljem 

i kvalitetnijem osvjetljenju novigradskih 

prometnica i manjem svjetlosnom oneišenju. 

Ugradnjom ekoloških javnih rasvjetnih 

tijela bit e smanjena potrošnja 

elektrine energije za 20 posto što e 

gradskom proraunu godišnje uštedjeti 

oko 80.000 kuna. Ovo je najbolji primjer 

da se javni novac može i mora trošiti na 

ekološki prihvatljiv i odgovoran nain, 

kaže Milos te dodaje da nagrada imponira, 

jer je dobivena u konkurenciji veih 

gradova koji su za svoje projekte imali 

daleko vei proraun. 

Uvoenje ekološke i energetski djelotvorne 

javne rasvjete realizirano je u suradnji 

s tvrtkom HEP-ESCO uz korištenje 

zajma Svjetske banke. Direktorica HEP- 


ESCO Gordana Lui pojašnjava da je u 

okviru projekta zamijenjeno ili dodano 

697 ekoloških i kompromisnih rasvjetnih 

tijela, tri kontrolna centra i jedan regulator 

snage. Tijekom noi se snaga rasvjete 

spušta usporedno s jenjavanjem prometa 

i života grada. Dokazana uspješnost projekta 

otvorila je vrata daljnjoj suradnji 

koja e nastaviti, kako na javnoj rasvjeti 

tako i na slinom modelu eko-rasvjete u 

zatvorenim javnim prostorima. Luieva 

je takoer podsjetila kako je projekt 

zapoet bez sredstava, s idejom da se 

samofinancira iz kasnije uštede energije, 

što predstavlja hrabar korak i svojevrstan 

pionirski pothvat u našim okvirima. 

Vrijednu nagradu na simpoziju u Portsmouthu 

preuzeo je hrvatski predstavnik 

Korado Korlevi, svjetski priznati astrolog, 

voditelj zvjezdarnice u Višnjanu te 

idejni inicijator projekta i gorljivi zagovornik 

zaštite nonog neba. “Nadam 

se da e Novigrad znati iskoristiti ovu 

nagradu i injenicu da je europski broj 

jedan u ekološkoj rasvjeti. Bilo bi izuzetno 

korisno da se u tom smjeru nastavi 

raditi, kako bi se ovaj trud i priznaje maksimalno 

valoriziralo”, rekao je Korlevi 

prilikom uruenja nagrade novigradskom 

gradonaelniku. 

Prvim mjestom u Europi Novigrad je 

automatizmom delegiran za nagradu u 

svjetskoj konkurenciji projekata na polju 

ekološke rasvjete. Drugo mjesto pripalo 

je talijanskom gradu San Benedetto Po, 

tree njemakom Augsburgu, a etvrtu 

poasnu nominaciju dobio je eški grad 

Hostetin. Inae, International Dark-Sky 

Association ima sjedište u amerikom 

gradu Tusconu, a okuplja oko 11.000 

lanova iz 70-ak zemalja svijeta. 

Ovo hvale vrijedno priznanje trebao bi 

biti poticaj i drugim našim gradovima da 

rade na uvoenju energetski djelotvorne 

i ekološki prihvatljive javne rasvjete, 

koja nije samo svjetski trend nego uvelike 

pridonosi zaštiti okoliša prevencijom 

svjetlosnog oneišenja. 

Maja Brki-Pancirov


Eko-etno Hrvatska na Zagrebačkom velesajmu 

Ruralni prostor – hrvatsko bogatstvo 

Na zajedničkom europskom tržištu 

Hrvatska neće moći konkurirati 

velikim količinama prehrambenih 

proizvoda nego proizvodima koji se 

odlikuju posebnom kakvoćom, te 

bogatom turističkom ponudom 

Ruralni prostor jedno je od najveih 

bogatstava Hrvatske u kojem živi 

47 posto stanovništva i stoga je razvitak 

ruralnog prostora jedan od temelja 

gospodarskog razvoja Hrvatske – rekao 

je ministar poljoprivrede, šumarstva i 

vodnog gospodarstva Petar obankovi 

otvarajui Srednjeeuropsku konferenciju 

o održivom razvitku ruralnog prostora u 

sklopu manifestacije Eko-etno na ovogodišnjem 

Jesenskom meunarodnom 

zagrebakom velesajmu. Ouvanje autohtonih 

proizvoda kao i mjere za poveanje 

njihove konkurentnosti su uz 

razvoj tih prostora meu prioritetima 

Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i 

vodnog gospodarstva. Hrvatska u budu- 

nosti na zajednikom europskom tržištu 

nee moi konkurirati velikim koliinama 

prehrambenih proizvoda ve proizvodima 

koji se odlikuju posebnom kakvoom, ali 

i bogatom turistikom ponudom. 

Izložba proizvoda i usluga ruralnog podruja 

Eko–etno na Zagrebakom velesajmu 

potvrda je mogunosti i bogatstva 

proizvodnje s tih podruja. To je 

ve etvrti put da se ona održava. Na 

prvoj je skromno predstavljeno šest županija, 

a sad je to priredba na kojoj je 

zastupljena cijela Hrvatska s proizvodima 

sela, tradicijskih obrta, ekološkim proizvodima 

i etno-baštinom. Na njoj su bili 

izlagai iz sedamnaest županija koji su 

se predstavili svojom raznovrsnom tradicijom, 

suvenirima, starim zanatima, 

rukotvorinama, tradicijskim graditeljstvom, 

folklorom i što je najvažnije, 

autohtonim proizvodima, gospodarskim 

mogunostima i razvojnim planovima. To 

je bila izložba koja, kako je zgodno zapazio 

jedan od posjetitelja, iz zaborava 

izvlai stare zanate, vještine i obrte, a 

pokazala je da imamo autohtone specijalitete, 

velike mogunosti proizvodnje 

i plasmana zdrave hrane, što može biti i 

naš jaki turistiki adut. Izložbu Eko–etno 

Hrvatska su organizirali tvrtka Hrvatski 

farmer i Zagrebaki velesajam, a generalni 

pokrovitelj bila je hrvatska Vlada. 

Teško je nabrajati što se sve moglo vidjeti, 

a mnogo toga i iskušati, na izložbi 

Eko–etno Hrvatska. O paškom siru ne treba 

trošiti rijei, on je ve uvelike poznat. 

Poznati su i sirevi u maslinovom ulju, ali 

je manje poznat meimurski slani sir u 

buinom ulju. Na izložbenom prostoru Zadarske 

županije, županije, u kojoj za nekoliko 

minuta možete s razine mora dospjeti 

u nebeske visine na vrhovima Velebita, uz 


21

ostale proizvode izložen je i maraschino, 

poznati zadarski liker od višnje maraske 

u staklenoj runo opletenoj boci, koji je 

u ovogodišnjoj turistikoj akciji “Plavi 

cvijet 2006.” proglašen najboljim hrvatskim 

suvenirom. Pozornost je privukao i 

izložbeni prostor opine Lovinac, u kojoj 

su pokrenuti projekti koji omoguuju ne 

samo kvalitetniji život stanovništvu, nego 

i razvoj turizma. Najznaajniji i najvei 

od njih je projekt Centar planinskog turizma 

Sveto brdo iji razvoj (razminiranje i 

izrada projektne dokumentacije) financira 

Europska komisija. Radi se na razvoju 

poljoprivrede kako bi bila potpora razvoju 

turizma. Pokrenut je projekt zaštite likog 

krumpira kao proizvoda s zemljopisnim 

podrijetlom, a ponovo je pokrenuta proizvodnja 

likog krumpira i on se vraa na 

tržište. Pod markom “likarije” prodavat 

e se karakteristini proizvodi Like (med, 

rakija, ljekovito bilje i drugi) i tako dio 

like prirode ponuditi tržištu i obogatiti 

turistiku ponudu. Dubrovako-neretvanska 

županija predstavila je Neretvu, njenu 

deltu i sve ljepote koje ona skriva. Nevladina 

udruga za pomo ženama “Deša”, 

njeguje tradiciju, a koliko su uspješni 

pokazale su žene zorno vezui konavoski 

i mljetski vez. Paška janjetina jest najpoznatija, 

ali ljudi iz Šibensko-kninske 

županije kažu da ni njihova janjetina i 

iz Dalmatinske Zagore niim ne zaostaje 


za paškom, a ima i dvije eko-markice. A 

kada je u pitanju ekološka proizvodnja 

ta županija ima nekoliko projekata s ciljem 

da se taj prostor cjelokupno podredi 

eko-proizvodnji. U tom smislu je ureeno 

i izložbeno mjesto Šibensko-kninske županije 

gdje su predstavljeni brojni eko 

proizvodi od zelenog meda, ljekovitih 

ajeva pa do djevianskog ulja. Do sada 

najviše je napravljeno u Pakovu selu gdje 

je zona Etno land Dalmatin. Požeško-slavonska 

županija pokazala je svoje bogat- 

stvo stola i obiaja Ivan Grbi, vlasnik 

obiteljskog gospodarstva, koje bilježi 

stalni rast zahvaljujui posebnoj brizi za 

eko-proizvodnju, predstavio je svoju tvrtku 

koja je meu najboljima ne samo u 

Zlatnoj dolini nego i u Hrvatskoj. Grnar 

Ivan Kovai iz Globoeca kod Marije Bistrice 

pokazivao je kako se izrauju predmeti 

iz gline, a Dragutin Kuni iz Laza 

kako se prave žveglice i tradicijske djeje 

igrake od drva. 

Ono što se moglo vidjeti na izložbi 

Eko–etno na Zagrebakom velesajmu 

pokazuje da ruralna podruja nastoje 

što bolje iskoristiti svoje poljoprivredne 

resurse, ali i turistike mogunosti, jer 

samo se od poljoprivredne proizvodnje 

ne mogu osigurati sve životne potrebe 

ljudi koji na tom podruju žive. Treba, 

kao što kažu strunjaci za ruralni razvoj, 

kombinirati poljoprivrednu proizvodnju 

sa malim i srednjim poduzetništvom, 

seoskim turizmom, ribarstvom i nizom 

drugih djelatnosti za koje postoji podloga 

u tom prostoru. Hrvatska je pretežno 

ruralna zemlja. To govore i podaci Eurostata, 

statistikog ureda Europske unije, 

o regijama, obraeni prema metodologiji 

Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj 

(OECD). U Hrvatskoj se jedino Grad 

Zagreb može svrstati u urbane regije, u 

kojima je udjel ruralnog stanovništva 

manji od 15 posto. U kategoriju znaajna 

ruralna podruja, u kojima izmeu 15 

i 50 posto stanovništva živi u ruralnim 

zajednicama, mogu se svrstati Istarska, 

Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska, 

Dubrovako-neretvanska, Osjekobaranjska 

i Meimurska županija, dok 

su sve ostale županije pretežno ruralne 

regije, u kojima 50 ili više posto stanovništva 

živi u selima ili manjim mjestima. 

Glavna tema konferencije o održivom 

razvitku ruralnog prostora, koja je održana 

u sklopu sajma Eko-etno Hrvatska, 

bila je mogunost korištenja pretpristupnih 

fondova Europske unije u podruju 

poljoprivrede, što je za našu zemlju osobito 

važno. Naime, Hrvatska kao zemlja 

kandidatkinja za punopravno lanstvo u 

Europskoj uniji može koristiti odreene 

pogodnosti i sredstva iz pretpristupnih 

fondova (SAPARD i IPARD) što znai da 

treba dobro pripremiti i dokumentirati 

razvojne projekte za koje bi se mogla 

dobiti sredstva pretpristupnih fondova. 

Dražen Jambrovi 

Snimke: Maja Brki-Pancirov

Poljoprivreda je na način in života ivota 

i sustav vrijednosti 

Otvarajui izložbu “Eko-etno Hrvatska” 

ministar poljoprivrede, šumarstva i 

vodnog gospodarstva Petar obankovi 

je podsjetio da je jedno od najveih bogatstava 

Hrvatske njen ruralni prostor 

koji zauzima gotovo 90 posto površina. 

Od toga 57 posto je poljoprivredno, a 

36 posto šumsko zemljište. Na tom prostru 

živi oko 46 posto puanstva koje 

je izravno ili posredno vezano uz poljoprivredu. 

“Ruralno se sve manje percipira kao 

sirovinska osnova, zaostalost i neperspektivnost, 

a sve više kao ekološka 

vrijednost, originalna znanja i kulturni 

identitet. Poljoprivreda je više od same 

gospodarske djelatnosti. Ona je nain 

života, ona na specifian nain oblikuje 

obitelj, odnose u obitelji, njeguje odre- 

eni sustav vrijednosti. Zato je razvitak 

ruralnog prostora temelj gospodarskog i 

društvenog jedinstva svake zemlje”, istaknuo 

je obankovi u svom govoru. 

Kada je 2003. godine udruga Hrvatski 

farmer krenula s prezentacijom proizvoda 

i obiaja ruralnog prostora Eko-etno 

je okupio šest županija. Polueni uspjeh 

prethodnih sajmova, ali i rastua svijest 

o ekologiji i ouvanju tradicije rezulti- 

rala je da se ove godine na sajmu predstavilo 

ak petnaest županija. Svaka na 

sebi svojevrstan nain, promovirala je 

posebnosti i karakteristike svoga kraja 

stavljajui naglasak na kulinarske specijalitete, 

narodne nošnje, stare zanate i 

originalne suvenire. U organizaciji svih 

županijskih štandova na izložbi su bile 

i turistike zajednice što je bitno jer 

se turizam sve više povezuje s proizvodnjom. 

Tijekom sajma potpisan je i Ugovor o 

suradnji na provedbi projekta “Okrupnjavanje 

poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj”. 

Središnji dogaaj bila je Konferencija 

o održivom razvitku ruralnog prostora 

na kojoj su sudjelovali predstavnici zemalja 

lanica CEI-a, a najviše se govorilo 

o iskustvima u procesu programiranja i 

izradi planova te provedbi pretpristupnih 

programa. Reeno je da poljoprivrednici 

moraju napraviti kvalitetne projekte, te 

imati osnovna znanja da bi mogli koristiti 

sredstva iz pretpristupnih fondova 

Europske unije. 

Predsjednica organizacijskog odbora sajma 

Dijana Katica pohvaljuje napore koje 

resorno ministarstvo ulaže u edukaciju i 

promidžbene aktivnosti vezane za pret- 


pristupni fond SAPARD. Takoer istie da 

je cilj izložbe, koja je u meuvremenu 

postala svehrvatska manifestacija, da 

svake godine bude što bolja i originalnija 

te da se u sklopu nje održi što više 

strunih skupova edukativnog sadržaja 

za izlagae i posjetitelje. 

Sljedee godine na izložbi bi se trebale 

predstaviti sve hrvatske županije, a 

oekuju se i strani izlagai. Zahvaljujui 

Hrvatskom nogometnom savezu Eko-etno 

manifestaciju je posjetilo i izaslanstvo 

Maarskog nogometnog saveza. S obzirom 

na najave i iznimno zadovoljstvo 

vienim, možda ve sljedee godine izložba 

preraste u europsko predstavljanje 

ekoloških i etno proizvoda. 

Zakljuak je da naša ponuda osim zemljopisnih 

ljepota, mora sadržavati i 

posebnosti svoje tradicije, kulturno-povijesne 

baštine, gastronomsku ponudu i 

sve ono po emu možemo biti specifini 

i prepoznatljivi. Na taj nain može se u 

skoroj budunosti osigurati egzistencija 

velikom broju malih proizvodnih poduzea 

i uslužnoj djelatnosti u kojima bi 

sudjelovale itave obitelji, kao i lokalna 

zajednica. 

Tekst i snimak: Maja Brki-Pancirov 

EKO REVIJA 23 

eco review


Očuvajmo šume! 

Šume u Hrvatskoj rastu na 2,5 milijuna 

hektara i u njima je oko 300 milijuna 

tona drva. Hrvatske šume staništa su raznovrsnoj 

divljai i pticama. U njima žive 

srne, veprovi, zeevi, lisice, pa i medvjedi 

i vuci. Ljepotu šume upotpunjuju 

i raznovrsni šumski plodovi kao što su 

šumske jagode, maline, kupine i borovnice, 

te ljekovito bilje i gljive. Šume 

imaju važnu ulogu u ouvanju tla i vode, 

u održavanju biološke raznolikosti flore i 

faune. Biljni i životinjski svijet opstaje u 

prirodnoj ravnoteži i uskoj meusobnoj 

povezanosti. Shvaamo li koliko veliko 

bogatstvo imamo? 

Razvijene su zemlje Europe i Amerike 

zbog uskih interesa pretjerano esploatirale 

i oneistile okoliš. Pitku vodu ve 

odavno uvoze, teško proizvode zdravu 

hranu. U SAD-u se svakih 5 sekundi 

posjee 40 m2 šume, a svake godine 

uništavaju se milijuni hektara tropskih 

šuma. Od 1996. do 1983. god. 38% amazonskih 

šuma uništeno je i pretvoreno 

u pašnjake (mesna industrija). Pogrešku 

su uvidjeli prekasno. Preostale šume su 

zaštitili kao parkove sa strogim pravilima 

korištenja; nije dopošteno sjei drvee, 

nije dopošteno brati plodove i cvijee, 

ne dopušteno je ložiti vatru, kao i kretati 

se izvan staza. Zaštitili su divlje životinje; 

odstrijel je minimalan, a cijena lova 

iznimno je visoka. Unato tome, teško 

uspijevaju obnoviti brojnost divljai. 


Pitanje je hoemo li i u našim krajevima 

poiniti istu pogrešku?! Sauvajmo prirodne 

ljepote kao ekološki ista podruja 

i uinimo ih dostupnima dobronamjernima 

iz Europe i svijeta. Europski strunjaci 

drže da su šume u Hrvatskoj najbogatije 

autohtonim vrstama i visokom kvalitetnom 

ekosustava. Hrvatske su šume najvrijednije 

šume u Europi. Prema nekim 

istraživanjima šume godišnje troše 15,5 

Mt CO 2 iz zraka, a stvaraju 31 Mt kisika, te 

zadržavaju 100 Mt prašine. Pod šumom i 

šumskim zemljištem je 36% državnog ozemlja 

Republike Hrvatske. Najvei šumski 

bazen je u Spavi. Nalazi se u podruju 

rijeke Spave i Studve u Vukovarsko-srijemskoj 

županiji. Površina bazena iznosi 

39,789 ha na našem teritoriju, a širi se na 

vojvoansku stranu i ukupno ini 51.59- 

2,92 ha. To je izuzetno veliki pošumljeni 

prostor, s dominantnim i iznimno važnim 

drvetom – hrastom lužnjakom. Šume hrasta 

lužnjaka zauzimaju dolinski krajolik 

bogat podzemnim vodama i dotokom površinskih 

voda, što je vrlo važan imbenik. 

Drvo hrasta lužnjaka je vrlo osjetljivo; ne 

trpi previše, a ni premalo vode. 

Izgradnjom nasipa na rijeci Savi 1932 

god. uskraen je dotok vode šumskim 

kompleksima. Posljedica je isušivanje. 

Opasnost od sušenja za šume hrasta lužnjaka 

postoji i danas. Prostornim planom 

Republike Hrvatske predvien je kanal 

Dunav-Sava projektiran na potezu sjeve- 

roistok-jugozapad. Zasijecanjem duboko u 

teren prekinuo bi se tok podzemnih voda 

koje opskrbljuju spavanske šume. Posljedica 

ovakvog vodotehnikog zahvata bila 

bi sušenje šumskog drvea, i to gospodarski 

najvažnije vrste – hrasta lužnjaka. 

Druga prijetea opasnost za šume hrasta 

bila je izgradnja autoceste Zagreb–Beograd. 

Godine 2004. zapoela je izgradnja 

autoceste od Županje do Lipovca i granice 

sa Srbijom. Tom je prilikom radi proširenja 

postojee dvosmjerne ceste kroz 

spavanski bazen posjeeno 30 m šume 

za sjeverni krak i 15 m šume za južni krak. 

Došlo je do presijecanja puteva prolaska 

divljai, a budui da to nepovoljno utjee 

na šumske ekosustave, u projekt je uklju- 

en je i plan izgradnje paralelnih puteva 

za divlja u duljini od 10 km. Od opasnosti 

narušavanja ekosustava u ovim podru- 

jima prijete i preduboki kanali, slijevanje 

voda s njiva zbog uporabe pesticida 

i umjetnih gnojiva. Prerada drveta jedna 

je od glavnih privrednih grana u ovome 

kraju, Vukovarsko-srijemskoj županiji. 

Još u doba Rimskog carstava, pojavom 

prvih naselja na ovom prostoru zapoela 

je eksploatacija hrastove šume, bez organizirane 

sjee. To je bilo vrijeme kada 

je ovjek potpuno nepromišljeno ozlijedio 

šumu, ne pojmivši da je svako stablo 

sveto, svako drvo toplina doma, postelja 

na kojoj spava, drvo koljevke, prijateljski 

hlad i štit od vreline ljetnog sunca. 

U 18. st. najvažnija djelatnost postaje 

izrada dužica za bave. Hrastove dužice 

izvozile su se u Francusku, Italiju, Njemaku, 

Ujedinjeno Kraljevstvo gdje su se 

sastavljale u bave za uvanje vina. Od 

1861. god. do 1901. god. samo za francuske 

dužice posjeeno je 17,2 milijuna 

m 3 hrastovine. Krajem 19. st. i poetkom 

20. st. drevna preraivaka privreda doseže 

najvei opseg. U našoj se zemlji u 

šumama smjestilo ak 18 pilana, ime se 

smanjuju troškovi prijevoza. “Sretan je 

onaj narod koji zna cijeniti što je šuma”, 

davno je spoznao Josip Kozarac. 

Zato racionalno gospodarimo našim šumama, 

jer u njima leži bogatstvo prirode, 

kao i potencijal za razvoj lovnog 

i izletnikog turizma u nacionalnim i 

europskim okvirima. Poduzmimo sve, ali 

baš sve da ouvamo hrvatske šume! Poduzmimo 

sve da zaštitimo naše šumsko 

blago i zaustavimo sve prijetnje narušavanju 

ekosustava. 

Tekst i snimak: Nikolina Jurkovi

Eko centar Caput Insulae Beli 

mjestu Beli na sjevernom dijelu oto- 

U ka Cresa djeluje ve dvanaest godina 

nevladina i neprofitna udruga Eko Centar 

Caput Insulae – Beli. Tijekom svog 

dvanaestogodišnjeg rada pod vodstvom 

dr.sc. Gorana Sušia udruga je uspješno 

provela desetak edukacijskih i istraživa- 

kih projekata kojima je cilj zaštita prirode. 

Temeljni dio rada udruge obuhvaa 

integralnu zaštitu ugrožene i zakonom 

zaštiene vrste bjeloglavog supa (Gyps 

fulvus). Uz temeljni program zaštite 

bjeloglavih supova udruga se bavi zaštitom 

prirodnog i kulturnog naslijea 

Tramuntane, zaštitom bioraznolikosti, 

eko-turistikim i edukacijskim programima 

te ukljuuje program centra za 

volontere. Od 1990. godine u suradnji 


s Ornitološkom postajom Cres Hrvatske 

akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) 

prati se populacija bjeloglavih supova na 

otocima Kvarnera. Jedinke se prstenuju, 

oznaavaju krilnim markicama, prate se 

njihovi migracijski putevi u Europi, Aziji 

i Africi, te se provodi stalna dohrana 

supova na hranilištima. 

U dva ornitološka rezervata “Kruna” i 

“Podokladi” obitava oko 70 gnijezdeih 

parova bjeloglavih supova, a prema podacima 

Udruge do sada je više od 400 

jedinki obilježeno krilnom markicom te 

metalnim prstenom s oznakom i brojem. 

Posebnu ulogu ova udruga ima u spašavanju 

mladih supova koji nesretnim 

stjecajem okolnosti padnu u more ili su 

pronaeni bolesni, otrovani ili ranjeni. 

Stoga je u sklopu kompleksa Eko Centra 

Caput Insulae koji je smješten u zgradi 

nekadašnje škole u Belom podignuto 

oporavilište za bjeloglave supove u kojem 

se ozlijeeni supovi lijee do ponovnog 

puštanja u prirodu.U ornitološkim 

rezervatima stalno se znanstveno prate i 

druge vrste ptica, te u suradnji sa znanstvenicima 

iz Hrvatske i drugih zemalja 

istražuju podruja na otoku od posebnih 

interesa i podruja koja su posebno osjetljiva 

i podložna degradaciji. 

Kao posebno ugrožena podruja na otoku 

Cresu izdvojene su slatkovodne lokve 

koje se prema Nacionalnoj strategiji i 

akcijskim planovima zaštite biološke i 

krajobrazne raznolikosti izdvajaju kao 

prioriteti zaštite bioraznolikosti. Za lokve 

na otocima i movarnu vegetaciju 

vezan je važan broj danas ve rijetkih i 

drugdje u Europi ugroženih vrsta kukaca, 

vodozemaca i gmazova. U njima nalazimo 

kornjaše, razne vrste vodenih zmija, 

niz vrsta žaba i vodenjaka, a nekim su 

pticama jedina obitavališta na otoku dok 

pticama selicama služe kao odmorišta i 

pojilišta tijekom leta nad morem. Na otoku 

Cresu zabilježena je snažna depopulacija 

što za posljedicu ima nestanak tradicionalnog 

gospodarstva, te je išenje i 

odražavanje slatkovodnih lokvi na otoku 

zamrlo i dovelo do ubrzane eutrofizacije 

i njihovog konanog nestanka. Kako bi 

se to sprijeilo, Eko Centar Caput Insulae 

zapoeo je višegodišnji projekt išenja 


25

lokvi u koji su bile ukljuene stotine 

volontera iz Hrvatske i drugih zemalja. 

Projektom pod nazivom “Istraživanje i 

zaštita biološke raznolikosti na otoku 

Cresu s posebnim naglaskom na zaštitu 

slatkovodnih lokvi” Eko Centar je tijekom 

2005. i 2006. godine proveo mehaniko 

išenje i poduzeo mjere zaštite izuzetno 

ugrožene lokve Kosmaev. Time je lokva 

spašena od zaraštavanja, a jedinstvena 

populacija reliktnih slatkovodnih puževa 

(Lymnea stagnalis) od izumiranja iz njihovog 

posljednjeg, a ujedno i jedinog 

staništa na svim Mediteranskim otocima. 

Navedeni projekt je predložen kao prioritet 

od strane Uprave za zaštitu prirode, 

Ministarstva kulture, te je sufinanciran 

sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i 

energetsku uinkovitost u okviru programa 

zaštite i ouvanja biološke i krajobrazne 

raznolikosti s iznosom od 95.000,00 

kn. Osim za išenje i poduzimanje mjera 

zaštite lokve Kosmaev sredstva Fonda 

koristit e se za izradu baze podataka o 

bioraznolikosti otoka Cresa, opremanje 

interaktivno-edukacijskog prostora te za 

publiciranje letaka neophodnih za promociju 

i unapreivanje zaštite biološke 

i krajobrazne raznolikosti Tramuntane i 

otoka Cresa. 


Posljednjih godina Eko Centar sustavno 

djeluje na isticanju eko-turizma kao jedine 

mogunosti povezivanja tradicijskog 

naina života utemeljenog na pregonskom 

(ekstenzivnom) ovarstvu i sitnoj 

poljoprivredi, s gospodarskim razvojem 

ovoga kraja. Ovakvo rješenje uspješnog 

suživota ovjeka i prirode Eko Centar 

promie edukacijom i informiranjem javnosti 

o prirodnim vrijednostima otoka 

te ukljuivanjem šire zajednice u aktivnosti 

zaštite okoliša. Za tu je namjenu 

unutar zgrade Eko Centra oformljen 

program interpretacijskog centra sa dvije 

izložbene postave: biološka raznolikost 

otoja Cresa i Lošinja te izložba o ekologiji 

bjeloglavih supova. Eko Centar godišnje 

posjeti oko deset tisua turista, 

a u radu s posjetiteljima, interpretaciji 

izložbe i edukaciji o zaštiti prirode i povijesnog 

naslijea pomažu volonteri iz 

Hrvatske i cijelog svijeta. 

Jedinstvenost prirodnih ljepota Tramuntane 

može se doživjeti prolaskom kroz 

60 km duge poune eko-staze koje su 

uredili zaposlenici Udruge u suradnji s 

brojnim volonterima. Staze su nekadašnji 

putovi koji su vodili do sela u Tramuntani, 

a koja su danas posve napuštena, 

ali zato zanimljiva poput etnološkog 

muzeja na otvorenom. Na dijelu staze 

“Tramuntana I.” postavljeno je dvadeset 

skulptura akademskog kipara Ljube 

de Karine s uklesanim stihovima Andra 

Vida Mihaia. Takoer je objavljena 

edukativna knjižica - vodi stazama koja 

sadrži osnovne i najatraktivnije podatke 

o Tramuntani. 

Najveu prijetnju prirodnoj baštini Cresa 

koja se istie bogatstvom vrsta i staništa 

na ogranienom podruju predstavlja 

nekontrolirani razvoj turizma kao 

dominantan oblik privreivanja uslijed 

ega se pojaano oneišuje zrak, more i 

vode, poveava koliina otpada te stvara 

pritisak na infrastrukturu. Rezultat toga 

je gubitak i fragmentacija staništa, devastacija 

dijelova prirode, osobito morskog 

okoliša krivolovom, podvodnim 

aktivnostima, ilegalnim skupljanjem, 

uznemiravanjem i trovanjem vrsta. Velike 

negativne posljedice za otoki ekosistem 

proizvelo je unošenje stranih vrsta, divljih 

svinja i jelena lopatara na lovišta 

otoka Cresa tijekom osamdesetih godina 

prošloga stoljea. Problem se pojavio 

kada je na lovištima usred nebrige zaduženih 

tijela i institucija, zaštitna ograda 

postala nefunkcionalna i time se alohtona 

divlja proširila i razmnožila na ostale 

dijelove otoka gdje svojom nazonošu i 

danas nanosi velike štete gospodarstvu 

i endemskim biljnim travnjakim zajednicama. 

Imajui u vidu važnost ouvanja prirodne 

baštine otoka Cresa Eko Centar Caput Insulae 

je u nekoliko navrata potakao prijedlog 

za proglašenje zaštite odreenih 

dijelova prirode na otoku. Najvrednija, 

u smislu biološke raznolikosti, i najbolje 

ouvana podruja predložena su za zaštitu 

u nekoliko kategorija zaštite Državnom 

zavodu za zaštitu prirode. Zatraženo je 

pokretanje postupka zaštite šuma Tramuntane 

kao zaštienog krajolika unutar 

kojeg je predlažen posebni rezervat 

šumske vegetacije autohtonih kestenovih 

šuma, Vranskog jezera kao posebnog rezervata 

te zaštita šuma hrasta crnike na 

podruju Punta Križe kao zaštieni krajolik. 

Zahtjev za proglašenje zaštite predloženih 

dijelova otoka Cresa Eko Centar temelji 

na dugogodišnjim studijama u koje 

je Eko Centar Caput Insulae bio izravno 

ukljuen i iji su rezultati bili vrednovani 

i uvršteni u prostorne planove grada Cresa 

i Primorsko-goranske županije. 

Tekst i snimke: Vesna Cetin

Bicikl je zdravo, ekološki prihvatljivo 

i praktično prijevozno sredstvo, ne 

zagađuje zrak i ne stvara buku, pa ga 

udruge zelenih, kao i ljubitelji bicikala, 

preporučuju da se što više koristi. 

Upravo tako, mijenjam dokolicu za 

dvokolicu i uz dodatak da se dobro 

zabavila i mnogo toga saznala, zapisala 

je jedna posjetiteljica izložbe o biciklima, 

što su je u zagrebakom Tehnikom 

muzeju u rujnu, pod nazivom “Becycled” 

organizirali Udruga Bicikl i radionica 

Petikat. I više biciklistikih entuzijasta. 

Mala ali vrijedna izložba. Bicikli! Želje- 

zni, drveni, s karbonskim okvirom, stari, 

noviji, sportski, brdski. I ne samo to, 

nego i grafike, plakati, fotografije. Izložba 

bicikala i djela inspiriranih biciklom, 

motiviranih njegovim znaenjem, simbolikom 

ili korisnošu dodali su svaijem 

poimanju bicikla još barem mali djeli 

neotkrivenog. Primjerice, replika drvenog 

bicikla izraena prema nacrtu pripisanom 

Leonardu da Vinciju, iako su novija istraživanja 

pokazala da on nikad nije izradio 

ni skicu, a taj je drveni bicikl djelo 

Zagrepanina Aleksandra Rogošia od 

prije deset godina. Pa bicikl iz 1850. iz 

kovanog željeza, talijanski bicikl Legnano 

dizajniran prema konceptu Bauhaus 

škole, brdski bicikl Bianchi iz 1915. godine 

izraen za talijansku vojsku, danski 

Pedersen, konstruiran 1890. godine prema 

konstrukciji mosta, raritetni primjerci 

dvokotaa s poetka 20. stoljea, kao 


Mijenjam dokolicu za dvokolicu! 

suvremeni brdski i trkai bicikli vrijedni 

nekoliko tisua eura, meu kojima i eški 

bicikl s potpuno karbonskim okvirom. 

Bicikl je, po slovu zakona, vozilo koje 

ima najmanje dva kotaa i koje se pokree 

iskljuivo snagom vozaa, što zna- 

i da je zdravo, ekološki prihvatljivo i 

praktino prijevozno sredstvo. Ne treba 

se stoga uditi što udruge zelenih, kao 

i ljubitelja bicikala, zagovaraju vozilo 

kakvo je bicikl, jer ne oneiuje zrak i 

ne stvara buku. A biciklisti, svi odreda, 

traže da se u gradovima i veim mjestima 

i izmeu mjesta urede biciklistike staze, 

jer je to jedan od naina da se biciklisti 

maknu iz prometa cestama i ulicama na 

posebne staze i tako smanje stradanja, 

kojih e biti više kako raste popularnost 

bicikla kao prijevoznog sredstva. U prvih 

devet mjeseci ove godine 39 biciklista je 

poginulo, a 829 ozlijeeno u 1.112 pro- 

EKO REVIJA 

eco review 

27

28 

Dok voziš bicikl do tada 

si mlad 

(Dojmovi posjetitelja izložbe “Becycled”, 

šire na www.bicikl.hr) 

.... Izložba je predivna, zanimljiva, 

topla, vedra...uživanje! Bilo bi 

jako lijepo imati više biciklisti- 

kih staza u Zagrebu... 

.... Bravo Biciklisti! Zanimljivo, korisno, 

pouno, užitak za naše 

klince, jednom rjeju genijalno! 

Hvala Vam! 

.... Bilo nam je super! Da smo bar 

došli biciklima, a ne cipelcugom. 

Uiteljica Dia i uenici 4b OŠ Kralja 

Tomislava ...Hoemo i trebamo više 

biciklistikih staza. Super je izložba, 

baš nam se svia. 

.... ne znam voziti bicikl, ali podržavam 

vašu akciju... 

....Velika i sretna izložba. 

.... Zahvalan sam udruzi Bicikl što je 

organizirala vozaki za bicikl i što 

sam dobio vozaku. Dario, 14 g. 

.... Divno sam se zabavila, mnogo 

toga saznala ...Mijenjam dokolicu 

za dvokolicu! Svjetlana Ciglar 

.... Kada bi barem naši „gradski oci“ 

malo više voljeli bicikle i bicikliste 

i po tome nas uveli u Europu. 

Hvala na izložbi. 

.... Dok voziš bicikl do tada si mlad i 

godine nisu važne. Ivkica Mikuš 

Kako voziti 

metnih nesrea u kojima su sudjelovali 

bicikli, pri emu se samo šest dogodilo 

na biciklistikoj stazi i nitko nije poginuo, 

a sve druge na cestama i ulicama. 

Upravo stoga što na biciklistikoj stazi 

nitko nije poginuo, lako je izvui zakljuak 

da ih treba graditi više, jer je 

i to nain da biciklisti manje stradaju. 

Biciklisti najviše stradaju kad na njih 

naleti neko drugo vozilo, a u devet ovogodišnjih 

mjeseci policija je zabilježila 

409 naleta raznih vozila na bicikliste (15 

biciklista je u tim naletima poginulo). 

Biciklistike staze se grade u svim krajevima, 

sve ih je više, ali još je više bi- 

Biciklisti moraju voditi brigu da im bicikli budu ispravni, s ispravnim konicama 

i svjetlima, da na stražnjoj strani imaju katadiopter crvene boje, a po jedan 

katadiopter žute ili naranaste boje mora biti ugraen na svakoj strani pedale, 

te da na bonim stranicama prednjega i stražnjeg kotaa bicikla imaju reflektirajua 

tijela koja reflektiraju svjetlost bijele ili žute boje. Dosta biciklista strada 

u sumrak ili u mraku, baš zbog toga što su slabo ili nikako osvijetljeni i vozai 

motornih vozila ih prekasno uoe, osobito pri bržoj vožnji. Zakonska je obveza 

da zaštitnu kacigu za vrijeme vožnje na cesti moraju nositi i vozai bicikla mla- 

i od 16 godina, a starijima bi takoer mogla biti korisna iako nije obvezna. 

Slina poruka vrijedi i za reflektirajui prsluk. On nije obvezan biciklistima, ali 

ako je upravo zbog sigurnosti obvezan za vozae kad izlaze iz automobila na 

cesti, dobro bi došao i biciklistima kad voze cestom, da budu uoljiviji i zbog 

toga i sigurniji. Reflektirajui prsluk nije modni detalj, ali je sigurnosni. Valja 

podsjetiti da biciklisti u vožnji, ako nema biciklistikih staza, moraju voziti što 

bliže desnom rubu kolnika, da dva ili više vozaa bicikala, ako se kreu u skupini, 

moraju voziti jedan iza drugoga, a ne jedan pored drugoga. 


ciklista. Primjerice, Zagreb ima ve oko 

150 km biciklistikih staza i traka (biciklistika 

traka je dio kolnika namijenjen 

za promet bicikala, obilježen uzdužnom 

crtom i propisanim prometnim znakom, 

a staza je prometna površina za bicikle, 

koja je odvojena od kolnika), svake se 

godine otvara 20–30 km novih, a plan je 

imati oko 360 km na gradskim ulicama. 

Prostornim planom Osjeko-baranjske 

županije jedan od prioriteta je gradnja 

biciklistikih staza, jer zbog udaljenosti 

pojedinih toaka Parka prirode “Kopaki 

rit” najprihvatljiviji e biti biciklistiki 

promet. Stoga je u planu gradnja 185 

kilometara novih biciklistikih staza u 

Baranji. Ovoga ljeta je u okviru prekogranine 

suradnje Hrvatske i Srbije 

otvoren Panonski put mira od Osijeka 

do Sombora, što je nakon pomirbenih 

biciklistikih staza izmeu Sjeverne Irske 

i Republike Irske te istonog i zapadnog 

Berlina, trea staza takve vrste na 

svijetu. Cilj i ideja ove biciklistike rute 

izmeu dva grada je povezivanje ljudi, 

ouvanje prirodnih i kulturnih vrijednosti 

te dugoroni i održivi razvoj Podunavlja 

uz, dakako, zaštitu okoliša, a taj su 

projekt proveli Ekološko društvo Zeleni 

Osijek i Zelena mreža Vojvodine, Gradsko 

poglavarstvo Osijeka i Opina Sombor, a 

financijski su ga poduprle i neke meunarodne 

institucije. 

Biciklistike staze i rute su i jedan od 

temelja za razvoj cikloturizma, turizma

na biciklima koji posljednjih godina uzima 

sve više maha u svijetu i u Hrvatskoj. 

Danas se sve eše mogu na našim cestama 

vidjeti automobili, koji na nosaima 

na stražnjem dijelu ili na krovu, voze 

bicikle, a kad dou do svog turistikog 

odredišta na Jadranu, ili u unutrašnjosti, 

bicikl im postaje glavno prijevozno sredstvo. 

Mogu se vidjeti u Istri, na Krku, u 

zadarskoj okolici, ali i u drugim krajevima. 

Udruga Bicikl bi do sljedee turisti- 

Zagreb ima već oko 150 km 

biciklističkih staza i traka (biciklistička 

traka je dio kolnika namijenjen za 

promet bicikala, obilježen uzdužnom 

crtom i propisanim prometnim 

znakom, a staza je prometna 

površina za bicikle, koja je odvojena 

od kolnika), svake se godine otvara 

20–30 km novih, a plan je imati oko 

360 km na gradskim ulicama 

ke sezone trebala pripremiti, u suradnji 

s Ministarstvom mora, turizma, prometa 

i razvitka, registar biciklistikih staza i 

ruta širom Hrvatske. To bi, s jedne strane, 

dobrodošlo našim cikloturistima, ali 

još više onima iz drugih zemalja, za koje 

je Hrvatska pravi odabir. Ve je ove godine 

objavljen katalog Bike and Bed sa 

oko 120 adresa smještajnih kapaciteta 

u kojima su turisti na biciklima dobrodošli 

i imaju i spremišta za bicikle. Karlovaka 

županija je meu prvima prišla 

izradi karata za bicikliste, prenoišta za 

njih i signalizacije za bicikliste. U Istri 

su poetkom listopada imali jedanaestu 

po redu Parenzanu, biciklistiki maraton 

koji je nazvan po legendarnoj uskotra- 

noj pruzi. Biciklisti rekreativci mogli su 

izabrati izmeu dvije dionice - “standardne”, 

duge 46,7 km od Vižinade preko 

Karojbe, Motovuna, Istarskih toplica, 

Livada i Ponte Portona i “specijalke” 

koja se vozila još jedan krug od Ponte 

Portona po istoj trasi ukupno 93,4 km. 

Iz godine u godinu Parenzana privlai 

sve više domaih i inozemnih biciklista, 

a ovogodišnja je okupila više od 330 biciklista. 

Tekst i snimke: Dražen Jambrovi 

Bicikl od davnina 

Prije otprilike pet tisua godina ljudi su se služili kotaem, samo jednim, ili sa 

dva u paru ili po tri, pa i po etiri kotaa zajedno. Meutim, sve do 1690. nitko 

se nije sjetio da poveže dva kotaa jedan za drugim i da sjedne na to vozilo. 

Francuz de Sivrac nainio je takvo vozilo, nazvao ga “celerifere”, a vozio se na 

njemu tako da mu je noga visjela sa svake strane. Njegovo je kotrljanje bilo 

ogranieno, jer nije pronašao nain da upravlja svojim vozilom. Vozilo kojim 

se dalo upravljati, “drezinu”, konstruirao je 1817. Karl von Drais. Bicikl koji se 

mogao stavljati u pogon pomou pedala izumio je Kirkpatrick Macmillan godine 

1839. Stražnji kota se pokretao osovinom povezanom s pedalama. Napokon se 

ovjek vlastitom snagom mogao voziti brže nego hodati. 

Godine 1861. odnio je Francuz svoju “drezinu” na popravak Pierreu Michauxu, 

graditelju koija. Michauxov sin Ernest, koji vjerojatno uope nije imao ni pojma 

o Macmillanovom izumu, predložio je da se dvokolica dotjera tako da se prednji 

toak opskrbi ruicama, nalik na okretaljke brusa, tako da bi se mogao pokretati 

nogama. Tako je izumljena pedala i posve sluajno rodila industrija bicikla, tzv. 

“velosipeda”. 

Ti su se velosipedi kretali na taj nain da se jednim pokretom pedala okrenuo 

itav kota. Da bi se poveala brzina kretanja, prednji su kotai postajali sve 

vei i vei sve dok nije bio izumljen tzv “penny farthing”, gdje se okreti pedala 

prenose lancem na stražnji kota. Ti su bicikli, nazvani i “visoki bicikli” ili 

“ordineri” bili djelotvorni, ali nestabilni. Svaki pokušaj koenja, pogotovo pri 

vožnji nizbrdicom, mogao je prebaciti vozaa preko upravljaa. Bicikl na pogon 

lancem napokon je dokrajio dane bicikla tipa “ordiner”. Bio je to bicikl “Rove 

Safety” što ga je godine 1885. izumio John Kent Starley. Njegov je izum odmah 

prihvaen, ali se tražio pouzdaniji okvir za bicikl. Gotovo svaki zamislivi nain 

spajanja dvaju kotaa iskušan je u nastojanju da se kombinira vrstoa, upravljivost, 

mehanika djelotvornost i udobnost. Bicikli su brzo postali pouzdani 

djelotvorni. Pneumatike za njih je godine 1888. izmislio Dunlop. (iz knjige 

Eduarda de Bona “Povijest izuma”) 

EKO REVIJA 29 

eco review


Lov – krivolov 

Netaknuta priroda, neizgraene obale 

rijeke Save, Drave i Mure, vlažne 

šume i brojni ribnjaci škrinja su neprocjenjivog 

blaga – pticama. Crna mlaka, 

Kopaki rit i Lonjsko polje podruja su 

poznata vrlo rijetkim pticama, patkama 

i apljama. 

Poljska ševa, lat. Allauda arvensis, vorak, 

lat. Sturnus vulgaris vulgaris i još 

283 vrste ptica zaštiene su Zakonom o 

zaštiti prirode. Hrvatska je potpisnica CI- 

TES Konvencije o trgovini zaštienim vrstama. 

Europska unija od Hrvatske zahtijeva 

detaljno ureenje svih pitanja oko 

zaštite okoliša. Svijest o potrebi zaštite 

okoliša mora se pretvoriti u jasan, cjelovit, 

uinkovit i dugoroan koncept. Vrlo 

je važno paziti na brojne hrvatske nacionalne 

posebnosti i potrebe. Doneseni su 

brojni zakoni o lovu, koji se ne poštuju. 

Nepoštivanje zakona dovodi do lovnog 

kriminala – masakra nad pticama koje 

su posebnost u našoj zemlji. Godišnje 

se u Hrvatskoj pobije milijun ptica! ak i 

one koje su na crvenoj listi ugroženosti; 

ptice kojih u urbanoj Europi više nema. 

Lovni kriminal na ptice u Hrvatskoj se 

dogaa ve godinama jer odgovorne slu- 


žbe svojom neodgovornošu dozvoljavaju 

strašan “pokolj” ptijeg svijeta. 

O tome svjedoe samo neki od ovih podataka: 

• 2002. god. carinici su zaplijenili 85 

tisua 488 komada ptica. 

• 2003. god. zaplijenjeno je 868 komada 

ubijenih ptica, i to veina zaštienih 

vrsta: poljska ševa - 847 kom., žuta 

pastirica - 1 kom., bijela pastirica – 5 

kom., velika strnadica – 3 kom., zelendur 

- 1 kom., ešljugar – 1 kom., 

vorak, – 1 kom., kosac prepeliar – 1 

kom., prepelica – 8 kom. 

UKUPNO: 868 kom.; od koji su samo 8 

prepelica, sve ostale su sa popisa zašti- 

enih vrsta, a je prepeliar s popisa ugroženih 

(crveni popis)! 

• 2004. god. ubijeno je 10 tisua ptica, 

meu kojima su pronaene i dvije 

vrste koje su zaštiene u Hrvatskoj 

– gugutka i grlica. Iste godine carinici 

otkrivaju 1623 ubijene ptice od 

kojih je 120 vrsta zaštieno temeljem 

Zakona o zaštiti prirode, odnosno Pravilnikom 

o zaštita pojedinih vrsta pti- 

ca: poljska ševa -1476 kom., prugasta 

trepetljika – 124 kom., pastirica bijela 

– 12 kom., pastirica žuta – 3 kom., 

ešljugar – 3 kom., vorak – 2 kom., 

zelendur – 1 kom., zeba – 1 kom., 

vivak – 1 kom., sivkasta bjeloguza 

– 2 kom. 

UKUPNO:1625 kom. 

• Dana 11. X.2004.god. otkriven je pomor 

501 ptice i to 500 poljskih ševa i 

jedna prugasta trepetljika – zaštiene 

vrste. 

• 2005. god. ubijena je sova ušara i 

drozd (ugrožene i zaštiene ptice) i 

još 1576 kom. zaštienih ptica. 

• U sijenju ove godine inspekcija 

zaštite prirode Ministarstva kulture 

pronašla je drozda cikelja, crvenda- 

a i zimovku pripremljene za prodaju 

unato zakonu o zaštienosti. 

Sve ove ptice zaštiene su raznim zakonima, 

vrlo su rijetke i one ine nacionalnu 

posebnost. Zauuje kako da 

na toliku pucnjavu ne reagira policija, 

lovake udruge, podruni inspektori lova. 

Lovi se nedopuštenim sredstvima kao što 

su mreže, zvuni i vizualni mamci i razne 

zamke. Devastiraju se staništa ptica 

akcijom “rašišavanje”, što znai da se 

šaš prekriva materijalom sa zemljišta jezera, 

a jaja ili tek roeni ptii živi zatrpavaju. 

Uništavanjem gnijezda ptica koje 

se gnijezde u šašu uvod je u biološku 

katastrofu. Devastiranjem staništa ptica, 

uništavanjem ekosustava onemoguujemo 

pogled divljenja na tako rijetke i u 

Europi nestale ptice. 

Problem lova – krivolova u Hrvatskoj je 

ozbiljan! 

Odgovorni se moraju ponašati odgovorno, 

pojmiti važnost zaštite posebnosti i sukladno 

tome djelovati. Mora se poduzeti 

sve kako bi se onemoguilo da ptice koje 

teže samo nekoliko grama završavaju na 

tanjurima europskih restorana kao specijaliteti. 

Istonu Slavoniju Bog je odabrao 

i podario joj pregršt ljepote, mira i 

posebnosti, a ovjek se od pamtivijeka 

okree izazovu nepoznatog, otkriima, te 

si uzima pravo stapanja s prirodom. 

Stanislava Opsenica

U vrtu moje bake nema GMO-a 

Posljednjih godina sve se više povodimo 

za zapadnjakim nainom života. 

“Furamo” se na “užurbano življenje”, 

“lošu prehranu” i sve ono loše što se od 

Zapada može nauiti. Vikendom odlazimo 

u prirodu, posjeujemo ekološka imanja, 

jedemo soju i trudimo se bar nešto dobro 

uiniti za svoje zdravlje u tom “užurbanom 

svijetu”. Poeli smo slušati i sve ono 

ime se u svijetu ljudima svakodnevno 

puni glava, a to su kojekakve emisije o 

zdravoj prehrani, ekološkom uzgoju voa 

i povra, kako prepoznati GMO hranu i 

slino. Sama sam se “ulovila” kako inim 

isto. Mahnito prelistavam asopise 

koji savjetuju kako zdravo živjeti, kako 

se zdravo hraniti, surfam internetom u 

nadi da u pronai novi i zdraviji eko 

proizvod, restoran u koji u pozvati prijateljice 

i uz kavu sa sojinim mlijekom 

raspravljati o razno- raznim novitetima 

na eko tržištu. A onda sam jedan vikend 

otputovala baki na selo. Tamo sam doživjela 

nevjerojatno, zapanjujue otkrie, 

usuujem se rei prosvjetljenje. Pa ljudi 

moji, mi na tone imamo ono zdravo, ono 

ekološko, ono za ime cijeli svijet ezne! 

I to ne od juer, nego oduvijek. U 

tom sam se trenutku zapitala emu onda 

sve te paranoine poruke, jer nemam se 

apsolutno razloga bojati budem li jela 

ono što sadi moja baka. Valjda je razlog 

tome onaj tipian ljudski problem da 

uvijek tražim na krivom mjestu i da nikada 

ne vidim ono što mi se nalazi ravno 

ispred nosa ili sam možda ipak pretjerala 

u gledanju amerikih filmova. Bilo kako 

bilo, za ekološki uzgoj hrane ne trebaš 

biti strunjak ili neki veliki znalac, trebaš 

samo pitati baku. One uvijek imaju 

odgovor na sve. Tako je i meni moja 

baka objasnila kako ona “ekološki brine” 

o svom vrtu. 

Evo nekoliko bakinih pravila: 

1. Voda iz vodovoda ne dolazi u obzir 

zato prije nego posadite nešto pobrinite 

se da pokraj te zemlje postoji prirodan 

izvor koji e vam osiguravati napajanje 

vašeg manjeg ili veeg vrta, 

2. Umjetnom gnojivu jedno veliko NE. 

Ukoliko nemate životinje i staju odakle 

se ljudi inae opskrbljuju prirodnim gnojivom 

za svoje vrtove, zamolite susjeda u 

vrijeme okopavanja da vam daruje jedan 

dio. Tako to ini moja baka. 

3. Prskanje voa i povra raznim pesticidima 

nepoželjno je za eko uzgoj hrane. 

Umjesto štetnih naina oprašivanja kojima 

smanjujemo ne samo “zdravlje” hrane, 

ve kvalitetu i nain vlastite ishrane, 

preporuuje se korištenje koprive. U vrijeme 

kada se obavlja špricanje proizvoda 

dajte si truda i uberite koprivu. Ako 

imate manji vrt bit e vam dovoljno pet 

kilograma koprive koju ostavite da se 

natapa pet dana u petnaest litara vode. 

Nakon što se kopriva dobro natopi dobro 

ju iscijedite i ulijte u špricu. Postupak 

završava kada svoj zdravi eko proizvod 

prinesete ustima na prvi zalogaj s mišlju 

kako znate ono što jedete i kako je to 

što jedete zdravo. 

4. Za štetoine u zemlji takoer se NE 

preporua uporaba umjetnih sredstava, 

jer priroda nam je pružila sve potrebne 

instrumente samo je važno znati iskoristiti 

ih na pravom mjestu i za pravu 

stvar. Živo vapno ili živi kre idealan 

je nain kojim proizvoa zdrave hrane 

može stati na kraj štetoinama u zemlji. 

Živo vapno nastaje nakon peenja vapnenca 

u obliku praha prljavobijele boje. 

Pri korištenju živog vapna važno je dobro 

se zaštiti, a preporua se zaštitna maska, 

zaštitne rukavice i naoale koje vrsto 

prijanjaju na kožu tako da svi otvoreni 

dijelovi tijela budu dobro pokriveni zaštitnom 

odjeom. 

5. Treba obratiti pažnju kada što sadimo. 

Moja baka za jesen tako preporuuje 


sadnju jesenskog kupusa, luka i zelene 

salate. 

Pitanje koje sam si postavila nakon što 

mi je baka izrekla “recept” za uzgoj 

zdrave prehrane je bio: Zašto? Imamo 

resurse, imamo ljude, imamo sve ono 

što je potrebno. Je li odgovor na moje 

Zašto? neznanje, lijenost, ta vjeita želja 

za gradom i “gospodskim” životom?! Ne 

znam. 

Ja se takoer ubrajam u onu skupinu 

ljudi koja se zovu “gradskom djecom” 

i koji na selo vole otii najviše na tri 

dana, da uzmu novu dozu istog zraka, 

isprazne mozak i napune baterije, a onda 

mahnito pobjegnu natrag k “civilizaciji”, 

k tom “užurbanom” nainu življenja 

i mahnitom traženju izlaza iz njega. Totalni 

paradoks, moram priznati. Upravo 

zbog takvih kao ja imamo ovaj problem. 

Prenapuene gradove, pusta sela, slabu 

poljoprivredu, tone i tone uvezene hrane, 

nekolicinu zalagatelja za bio-prehranu i 

zdrav nain života i naravno naše bake. 

Naše bake koje revno, od kada znaju za 

sebe, svakoga dana ustaju ranom zorom 

kako bi se pobrinule za komadi zemlje 

koje zovu vrt. Obilaze ga, maze, paze i 

brinu da ta ista zdrava hrana, koju nam 

mnogi žele “prodati” pod nešto sasvim 

novo, stigne u Zagreb, djeci i unuadi. 

Nakon primljene pošiljke uvijek pozovemo 

prijatelje na ruak “eko hrane”. Tada 

svi glasno, punih želudaca i uz aše domaeg 

“eko?” vina, raspravljamo o nevjerojatnoj 

razlici piceka kupljenog u duanu 

i ovog moje bake. Uvijek ista pria. 

Nakon obilnog ruka spravljenog od “bakine 

zdrave” hrane gosti odu svojim ku- 

ama zadovoljni i “zdravih želudaca” tu 

istu priu priaju nekom drugom. Bakine 

hrane ponestane i nakon dva dana zaboravim 

da tu istu zdravu, domau, eko, 

nazovite je kako god hoete, hranu imam 

u vlastitom vrtu. Tada ponem ponovo 

mahnito listati asopise, surfati internetom, 

ispijati kave od sojinog mlijeka 

i tražiti izlaz iz kaotine gradske vreve. 

Ponovo se izgubim u moru informacija. 

Sve dok ponovo ne odem svojoj baki ili 

barem ne doekam sljedeu “pošiljku” 

kojoj se svaki put iznova veselim. 

Tekst i snimak: Ivana Beli 


31

ENERGIJA 

Plin iz odlagali odlagališta ta otpada 

Jedna od mjera za zaštitu atmosfere 

i sprjeavanja nastanka ekoloških 

nesrea kad može doi do oneišenja 

atmosfere jest mjera skupljanja i obrade 

plinova koji nastaju mikrobiološkom 

razgradnjom otpadaka na odlagalištu. 

Skupljanje plinova iz odlagališta otpada 

može biti pasivno ili aktivno. Pasivno otplinjavanje 

podrazumijeva iskorištavanje 

vlastitog tlaka plina u tijelu odlagališta, 

te nema dodatne potrošnje energije za 

otplinjavanje (predvia se kod malih 

odlagališta). 

Aktivno otplinjavanje obuhvaa postupak 

isisavanja plina iz tijela odlagališta što 

je skupo i isplativo jedino za velika odlagališta. 

Skupljeni deponijski plin mogue 

je energetski iskoristiti. Iskustvo pokazuje 

da svaka tona komunalnog otpada 

sadrži približno 150 do 250kg bioloških 

razgradivih tvari. Pod posebnim uvjetima 

smanjene koliine kisika, djelovanjem raznih 

bakterija na organski dio otpada, u 

etiri faze dolazi do stvaranja plinova. 

32 


Ovaj proces varira od odlagališta do 

odlagališta ovisno o brojnim imbenicima 

kao što su sadržaj i nabijenost 

otpada, vlaga, prekrivenost otpada itd. 

ukljuujui sve druge utjecaje okoline 

koji utjeu da mikrobi žive stvaranjem 

metana. 

Stvaranje plina na odlagalištu otpada 

može se podijeliti u etiri faze: 

1. Za vrijeme prve faze otpad sadrži dovoljno 

kisika za aerobno razgraivanje. 

Kisik se u ovoj fazi pretvara u 

CO 2 . Prva faza traje do dva tjedna, sve 

dok se ne potroši dovoljna koliina 

kisika i onda nastupa druga faza. 

2. Druga faza sadrži fermentaciju kiselina 

u procesu razgraivanja otpada i 

potrebna su oko dva tjedna da se po- 

ne dogaati. Za to vrijeme, tvari kao 

što su celuloza, proteini i masnoe se 

razgrauju na osnovne sastojke koji 

onda grade masne kiseline, CO 2 i H 2 . 

Proizvodnja CO 2 i H 2 dostiže svoj vrhunac 

u ovoj fazi. Za vrijeme fermenta- 

cije kiselina stvaraju se bakterije koje 

proizvode metan u otpadu u kojem je 

pak prividno uope nema kisika. 

3. Trea faza u razgraivanju otpada po- 

inje kada je plin iz odlagališta proizveden 

u veoj koliini. Trea faza 

zapoinje za oko 3-4 mjeseca nakon 

odlaganja otpada na odlagalište. Koliina 

nastalog plina se stabilizira nakon 

2-3 godine kada poinje etvrta 

faza. 

4. U etvrtoj fazi „plinski reaktor“, kako 

možemo nazvati odlagalište, daje 

konstantan sadržaj plina u dužem razdoblju. 

Glavne komponente plina iz odlagališta 

otpada su: 

- metan (CH 4 ) 50-65 Vol.% 

- ugljini-dioksid (CO 2 ) 35-45 Vol.% 

- vodena para (H 2 O) do zasienja. 

Kada se plin iz odlagališta kontrolirano 

i sustavno crpi onda mjerimo sljedee 

vrijednosti: 

- metan (CH 4 ) 40-50 Vol.%

- ugljini dioksid (CO 2 ) 35-45 Vol.% 

- dušik (iz zraka, N 2 O) 5-15 Vol.% 

- kisik (iz zraka, O 2 ) 1-3 Vol.% 

- vodena para (H 2 O) do zasienja. 

Postoje i druge tvari u tragovima. Premda 

su ove tvari koliinski neznatne one esto 

uzrokuju probleme. Te tvari su: sulfati, 

kloridi, floridi, halogeni spojevi, teški 

metali... I dok je veina tvari sadržana 

ovisno o sadržaju otpada i fazi razgradnje, 

vodena para je uvijek tu, što stvara odre- 

ene probleme prilikom odvajanja plina. 

Koliina i proizvodnja plina 

Kompjutorski modeli koji uzimaju u obzir 

mnoge varijable koje utjeu na proces 

proizvodnje plina mogu opisati proces 

proizvodnje plina na bilo kojem odlagalištu. 

Oni su osnova za dimenzioniranje 

budue plinske stanice za korištenje plina 

iz odlagališta. 

Opasnosti 

Sadržaj plina iz odlagališta jasno pokazuje 

njegovu opasnost za okolinu. Potencijalne 

opasnosti koje plin ima su: 

a) ugrožavanje vegetacije na i oko odlagališta, 

b) mogunost eksplozije kada se postigne 

kritina koliina metana (5-15% 

metana u zraku), 

c) vatre izazvane zapaljivošu plina. 

Na ove opasnosti posebno treba obratiti 

pozornost kada plin nepredvieno prije- 

e kroz odreene slojeve u odlagalištu. 

Zabilježeno je da je plin primijeen i 

do nekoliko stotina metara od odlagališta 

u podrumima objekata i prouzroio 

ozbiljne eksplozije. Plin se može kretati 

zajedno sa procjednim vodama ili samostalno 

ovisno o barometarskom tlaku i 

vremenu iznad odlagališta. 

Oneišenje okoliša 

Odlagališta koja dopuštaju slobodno 

ispuštanje plina u okoliš kriva su za 

ozbiljno oneišenje okoliša. 

- Metan je 30 puta sposobniji od CO 2 za 

stvaranje efekta staklenika 

- Plin iz odlagališta prilino smrdi 

(H 2 S). 

Primjena plina za dobivanje energije 

Jedan kubni metar plina iz odlagališta 

ima energetsku vrijednost od 4 do 5 

kWh, što odgovara ogrjevnoj moi 0,5l 

loživog ulja. Znai, jedna tona komunal- 

nog otpada daje 180 do 250m 3 u razdoblju 

od 15-20 godina. 

Prikupljanje plina 

Sve dok je unutarnji tlak plina u odlagalištu 

vei od vanjskog, atmosferskog 

tlaka plin iz odlagališta izlazi u okolinu. 

U pogledu opasnosti oneišenja okoliša 

potrebno je nadzirati ovu pojavu. To se 

može raditi sagorijevanjem toga plina ili 

odvoenjem u plinsku stanicu u kojoj se 

plin koristi za dobivanje energije. To se 

postiže crpljenjem plina iz odlagališta i 

odvoenjem u plinsku stanicu odakle se 

onda plin koristi za dobivanje energije. 

Sadašnja tehnologija dobivanja plina 

pokazala se prilino dobrom. Sustav prikupljanja 

plina je fleksibilan i može se 

ostvarivati u razliitim fazama projekta 

odlagališta u ranim fazama dok se odlagalište 

puni slojevima otpada ili kad je 

odlagalište napunjeno radi kontrole negativnog 

utjecaja na okoliš. 

Iz svega reenog slijedi da je potrebno 

uložiti dodatni napor u ureivanju naših 

odlagališta, uvesti sakupljanje i iskorištenje 

plina, kako bismo svi zajedno 

imali svjetliju i mirisniju budunost. 

Predrag uljak 

EKO REVIJA 33 

eco review

ENERGIJA 

Energetska efikasnost smanjuje troškove za energiju i štete za okoliš 

Ministar Vukelić otvorio 

energetsko savjetovalište 

Dok svi kupci novih ili rabljenih automobila 

obvezno pitaju koliko željeni 

“limeni ljubimac” troši goriva, još uvijek 

samo rijetki kupci hladnjaka, perilica i 

dugih ureaja na struju pitaju koliko 

elektrine energije troše. 

No, to nije ni udo jer dosadašnje cijene 

energenata niže od europskih nisu 

dovoljno poticale na preveliku brigu o 

uinkovitijem korištenju energije. Postupno 

usklaivanje domaih cijena energije 

s realnim tržišnim cijenama, kao i 

najave da e se sljedeih godina njihove 

cijene, zbog stanja na svjetskom tržištu, 

vjerojatno i dalje poveavati, konano su 

potaknuli mnoge i u Hrvatskoj da puno 

više pozornosti nego do sada posvete 

djelotvornijoj potrošnji energije. 

Zato je napokon poelo jaati zanimanje 

za razne projekte i mjere energetske 

uinkovitosti. Mnogi su, naime, poeli 

razmišljati što mogu sami poduzeti da 

smanje svoje troškove za energiju i tako 

34 


poboljšaju vlastiti standard. Naime, ra- 

uni za energiju ine važan dio troškova 

svake obitelji ili tvrtke. 

No, dodatni problem, posebno kod ku- 

anstava, leži u injenici da mnogi o 

tome ne znaju dovoljno. Zato strunjaci 

oekuju da e veliki interes javnosti 

privui prvo besplatno energetsko savjetovalište 

u sklopu Projekta poticanja 

energetske efikasnosti u Hrvatskoj, kojeg 

provode Ministarstvo gospodarstva, rada 

i poduzetništva i Program Ujedinjenih 

naroda za razvoj (UNDP) koje je krajem 

rujna otvorio ministar gospodarstva, rada 

i poduzetništva Branko Vukeli. 

Savjetovalište je pod nazivom “Kutak 

energetske uinkovitosti” otvoreno u 

izložbeno-prodajnom salonu tvrtke Kon- 

ar u zagrebakoj Ilici. Naime, u njemu 

e svi nedovoljno upueni moi dobiti 

besplatne strune savjete kako smanjiti 

nepotrebnu potrošnju energije, a time 

i raune za energiju kao i oneišava- 

nje okoliša. Od onih najjednostavnijih o 

gašenju nepotrebnih elektrinih ureaja 

ili oblaganju prozora i vrata ljepljivim 

spužvastim ili gumenim trakama koje 

sprjeavaju nepotreban bijeg topline do 

složenijih i skupljih kao što su, primjerice, 

promjene starih i loših bojlera, kotlovnica 

ili prozora, stavljanja toplinske 

izolacije itd. 

Graani na tom informativno-edukativnom 

štandu mogu razgledati i kuanske 

aparate Konara, Siemensa, Centrometala, 

Osrama, Danfossa i drugih poznatih 

domaih i stranih proizvoaa koji štede 

energiju, te sklopove, ureaje, tehnike 

graenja i izolacijske materijale tvrtki 

Samoborka, Tondach, Xella, Farmacel i 

Vogel&Not koji smanjuju nepotrebnu potrošnju 

energije i tako snizuju troškove i 

negativan utjecaj na okoliš. Naime, oko 

Kutka energetske efikasnosti, uz tvrtku 

Konar - kuanski aparati, koja e biti 

domain prvim trima energetskim savjetovalištima, 

inicijalno je okupljen 

niz znaajnih proizvoaa iji proizvodi 

ine sastavni dio postava, no lista proizvoaa 

okupljenih oko ovog znaajnog 

projekta nastavit e se širiti. 

Cilj je graanima pokazati najnovije 

energetski uinkovite sustave, proizvode 

i materijale, kako bi se prije kupnje 

dobro informirali o osnovama energetske 

efikasnosti te obratili pozornost na 

one koji zadovoljavaju ta mjerila. Novo 

savjetovalište takoer omoguuje graanima 

da na jednom mjestu saznaju kako 

se ugradnjom i uporabom energetski 

uinkovitih sustava, proizvoda i materijala 

može uštedjeti, a ujedno stanovati 

udobnije. 

Ministar Vukeli najavio je na otvaranju 

da e Vlada izravno i Fond za zaštitu 

okoliša i energetsku uinkovitost poticati 

projekte uinkovitijeg korištenja energije 

usmjerene boljem korištenju energetskih 

izvora i smanjenju troškova koje imaju

graani. Oni postaju sve važniji jer e 

Hrvatskoj za ubrzani razvoj trebati sve 

više energije, a istodobno donose financijske 

uštede i ekološku korist, rekao je 

Vukeli. 

Takva besplatna savjetovališta organizirana 

su nakon Jesenskog zagrebakog velesajma 

i na zagrebakom i splitskom sajmu 

Ambienta i Saso, a ove e jeseni na 

godinu dana biti otvorena i u Konarevim 

trgovinama u Splitu i Osijeku. Ureenjem 

takvih savjetovališta i razvojem novih 

proizvoda Konar želi potaknuti drukiji 

odnos spram energije, istie predsjednik 

Uprave te tvrtke Darinko Bago. 

Na otvaranju prvog “Kutka energetske 

uinkovitosti” predstavljena je i ‘inteligentna 

kua’, koncept koji ukljuuje 

razvoj inteligentnog sustava kontrole 

potrošnje energije u domainstvu, koji 

razvija tvrtka Konar-kuanski aparati, 

u suradnji sa zagrebakim Fakultetom 

elektrotehnike i raunarstva i uz potporu 

UNDP-a. 

Energetska uinkovitost pobudila je veu 

pozornost javnosti nakon stupanja na 

snagu Pravilnika o oznaavanju energetske 

uinkovitosti kuanskih aparata 1. 

svibnja ove godine. Pravilnik propisuje 

da svi hladnjaci, perilice i sušilice rublja, 

perilice posua, penice, rasvjetna tijela 

i klima ureaji, odnosno kuanski aparati 

na struju, moraju biti oznaeni oznakom 

energetske uinkovitosti - slovima od 

A do G. Pritom A oznaava energetski 

najuinkovitije ureaje, a G najslabije. 

Cilj je informirati kupce o energetskoj 

uinkovitosti ureaja i omoguiti usporedbu 

raznih modela s obzirom na njihove 

energetske karakteristike i cijenu. Jer 

esto mnogi kupuju jeftinije ureaje a 

ne znaju da oni nerijetko na kraju ispadnu 

znatno skuplji zbog vee potrošnje 

struje. 

Osnivanje “Kutaka energetske efikasnosti” 

dio je zajednikog projekta Ministarstva 

gospodarstva, rada i poduzetništva i 

UNDP-a za poticanje dosad zanemarivane 

energetske efikasnosti u Hrvatskoj. Cilj 

je projekta otkloniti kljune barijere za 

primjenu ekonomski iskoristivih energetski 

efikasnih tehnologija i mjera u 

sektorima domainstva i usluga i tako 

smanjiti njihovu potrošnju energije i uz 

njih vezane emisije staklenikih plinova 

koji potiu globalno zagrijavanje. 

Projekt je namijenjen vlasnicima i iznajmljivakima 

kua i stanova, vlasnicima i 

upraviteljima poslovnih i javnih zgrada, 

ukljuujui i ministarstva i lokalne samouprave, 

ponuaima konzultantskih, 

inženjerskih i drugih usluga, projektantima 

i graditeljima (vezanim uz izgradnju 

novih kua, stanova i drugih zgrada), 

trgovakim lancima, udrugama potroša- 

a, nevladinim udrugama, obrazovnim 

ustanovama i financijskim institucijama. 

Zato otvaranje “Kutka energetske efikasnosti” 

predstavlja i formalni poetak 

šire promidžbene kampanje radi informiranja 

i edukacije hrvatskih graana. 

(Ž.B.) 

EKO REVIJA 35 

eco review

ENERGIJA 

Janaf gradnju podmorskog dijela 

naftovoda planira zbog veće 

sigurnosne razine sustava, važnosti 

osiguranja nesmetanog transporta 

nafte za energetski sustav zemlje kao i 

osiguranja sirovinske baze te tvrde da 

nema opasnosti za okoliš 

Jadranski naftovod e najkasnije do 

2010. godine u skladu sa svojim razvojnim 

planom izgraditi novi podmorski 

naftovod izmeu kopna i Krka kao zamjenu 

za postojei naftovod koji prolazi 

preko Krkog mosta. Kao glavni razlog 

navode poboljšanje sigurnosti transporta 

nafte i zaštite okoliša. 

Gradnja takvog podmorskog naftovoda 

bila je planirana još prilikom gradnje 

cijelog Janafovog naftovodnog sustava, 

ali se od toga odustalo zbog izgradnje 

Krkog mosta 1980. godine. Integrirajui 

svoj cjevovod u Krki most i osiguranjem 

dodatnog novca, Janaf je dao potporu 

njegovoj izgradnji, kažu u toj tvrtki. 

Izgradnja podmorskog prijelaza naftovoda 

otok Krk - kopno ponovno je aktualizirana 

tijekom Domovinskog rata zbog 

umanjivanja štetnih posljedica mogueg 

teroristikoga napada na taj strateški 

vrlo važan infrastrukturni objekt, objašnjavaju 

u Janafu. 

Prema njihovim rijeima, gradnja podmorskog 

naftovoda nije povezana s novim 

projektima u koje se Janaf namjerava 

ukljuiti kao što je Paneuropski naftovod 

kojim bi se velike koliine kaspijske nafte 

i preko Hrvatske prebacivale na zapad. 

Takoer pobijaju glasine da se trasa 

naftovoda možda premiješta zbog tobože 

ugrožene statike Krkog mosta. 

Gradnju podmorskog dijela naftovoda 

planiramo zbog “vee sigurnosne razine 

sustava, važnosti osiguranja nesmetanog 


Podmorski naftovod 

– sigurniji? 

transporta nafte za energetski sustav zemlje 

kao i osiguranja sirovinske baze”, 

navode u Janafu i istiu da je zbog toga 

Vlada utvrdila da je taj projekt od državnog 

interesa. Zato je ugraen u Janafov 

novi petogodišnji plan poslovanja od 

2006. do 2010. godine. 

Kao preduvjet provedbe alternativnog 

prijelaza Krkog mosta strunjaci ve 

pripremaju tehniku dokumentaciju iji 

je završetak planiran do sredine sljedee 

godine. Ona e odrediti tehniko-tehnološke 

pojedinosti provedbe projekta na 

temelju kojih e biti utvrena vrijednost 

radova, vremenski rokovi, tona trasa novog 

cjevovoda kao i drugi imbenici potrebni 

za donošenje odluke o gradnji. 

Oekuje se da e zbog visine potrebnog 

ulaganja i sigurnosti biti izabrana najkraa 

pogodna trasa (analizira se desetak 

potencijalnih lokacija) ali e se kod 

njenog izbora, po rijeima strunjaka, 

uzeti u obzir morfologija morskog dna 

i drugi faktori koji utjeu na sigurnost 

planiranog projekta. 

Posebna e pozornost bit usmjerena na 

poveanje sigurnosti transporta i zaštite 

okoliša, a mogunosti ošteenja podmorskog 

cjevovoda primjerice brodskim 

sidrom ili ribarskom mrežom bit e u potpunosti 

iskljuene, tvrde u Janafu. 

Da takvi podmorski naftovodi nisu opasni 

za okoliš dokazuje i prije Domovinskog 

rata izgraen podmorski krak naftovo- 

da od Janafovog terminala u Omišlju do 

Inine rijeke rafinerije koji dosad, koliko 

je poznato, unato strahovanju lokalnog 

stanovništva nije stvarao probleme u 

okolišu. 

Janafov plan za gradnju podmorskog naftovoda 

izmeu Krka i kopna podržavaju 

i tamošnje eko-udruge kao pozitivan 

pomak jer je most, prema njihovim rije- 

ima, u sigurnosnom smislu slaba toka 

naftovoda. 

Prema rijeima novog predsjednika 

Udruge Eko-Kvarner Nenada Prpia, pozdravljaju 

svaki pomak u sigurnosti transporta 

nafte. Kod prijenosa nafte kroz 

cjevovod preko Krkog mosta postoji i 

opasnost od hidraulinog udara, navode 

u toj udruzi. 

Tomo Sparoži, naelnik opine Omišalj, 

izjavio je da je u konanom prostornom 

planu opine ve ucrtana trasa podmorskog 

naftovoda od lokacije izmeu 

mjesta Jadranovo i rišnjevo na kopnu 

i lokacije Vošica na Krku. Tu je najmanji 

razmak izmeu kopna i Krka pa bi 

podmorski dio cjevovoda bio dugaak 

samo oko 600 metara. Na toj je trasi prije 

pedesetak godina bio položen i prvi 

energetski kabel do Krka koji od prošle 

godine više ne radi. 

U opini Omišalj navode da tu trasu podmorskog 

naftovoda ugraenu u opinski 

prostorni plan prihvaa i Primorsko-goranska 

županija. (Ž.B.)

U rad pušteno 14 novih 

vjetrogene ratora kod Šibenika 

Ministar gospodarstva, rada i poduzetništva 

Branko Vukeli, u nazonosti 

elnika šibenske županijske i 

gradske vlasti, sveano je pustio u rad 

vjetropark Trtar-Krtolin na brdu Trtar. 

Rije je o drugom i trenutno najveem 

vjetroparku u Hrvatskoj sa 

14 vjetrogeneratora ukupne 

snage 11,2 megavata. 

Godišnje e proizvoditi 

30 gigavatsati, ime e se 

osigurati opskrba elektri- 

nom energijom za oko 

10.000 kuanstava. 

Vrijednost izgradnje vjetroelektrane, 

koja je trajala 

godinu dana, iznosi 

12,5 milijuna eura, a nositelj 

projekta, na kojemu 

su radile i brojne hrvatske 

tvrtke, je Enersys, tvrtka-ki istovremenog 

poduzea u Njemakoj. Trenutno 

su u Hrvatskoj u funkciji dvije vjetroelektrane, 

kod Šibenika i na otoku Pagu. 

Kako bi se ostvarili zacrtani planovi 

poveanja udjela 

obnovljivih izvora, 

predvieni su 

poticaji u cijeni 

otkupa elektrine 

energije, kao i 

posebni poticaji 

za tvrtke koja e 

sudjelovati u proizvodnji 

opreme za dobivanje obnovljivih 

izvora energije. 

Ministar Vukeli je podsjetio da je do 

2003. godine ovo podruje bilo potpuno 

neureeno te da je Vlada RH 

donijela cijeli niz zakonskih i drugih 

propisa kojim ga regulira. 

“Do sada imamo vjetroelektrane ukupnog 

kapaciteta 20 megavata te kre- 

emo u trogodišnji ciklus izgradnje 

vjetroelektrana kapaciteta 320 megavata. 

U Europi je razina energije koja 

se dobiva iz obnovljivih izvora oko 10 

Godišnje će proizvoditi 30 

gigavatsati, čime će se osigurati 

opskrba električnom energijom za 

oko 10.000 kućanstava 

posto. Naš je plan do 2010. doi do 

skoro 6 posto, a koliko je to poveanje 

dovoljno govori podatak da danas 

imamo manje od jedan posto energije 

dobivene iz obnovljivih izvora.”, naglasio 

je Vukeli. Šibensko-kninska 

županija se opredijelila 

za korištenje obnovljivih 

izvora energije te je lani 

prostornim planom odre- 

eno 16 istražnih polja 

za potencijalne vjetroelektrane. 

Sljedea e, 

prema rijeima župana 

Gorana Pauka, biti izgra- 

ena na lokaciji Orlovaa 

kod Danila. 

Gradonaelnica Nedjeljka 

Klari je u prigodi puštanja 

u pogona vjetroagregata 

naglasila kako Šibenik kao grad s 

mnogo vjetrovitih dana ima dobru podlogu 

da kvalitetno, sukladno europskim 

i svjetskim standardima, riješi i 

premosti problem nedostatka klasinih 

izvora energije i 

da odgovori najvišim 

ekološkim 

standardima današnjice. 

Sukladno pozitivnoj 

zakonskoj 

regulativi vjetroelektrane 

nisu 

obveznici plaanja tzv. ekološke rente 

jedinici lokalne samouprave na podru- 

ju na kojem su izgraene. S obzirom 

na dobru suradnju i pomo koju je investitor 

imao od strane lokalne vlasti i 

HGK – Županijske komore Šibenik, namjera 

mu je 0,5 posto prihoda od godišnje 

proizvodnje elektrine energije 

izdvojiti za nepovratnu potporu projektima 

u Šibeniku, o emu je s Gradom 

potpisan i ugovor o sponzorstvu. 

Maja Brki-Pancirov 

Snimke: HGK – ŽK Šibenik 

ENERGIJA 


37


Splitu je 21. listopada 2006. godine, 

U održan 2. sajam zadruga hrvatskih 

branitelja pod pokroviteljstvom potpredsjednice 

Vlade Republike Hrvatske i 

ministrice obitelji, branitelja i meugeneracijske 

solidarnosti Jadranke Kosor. 

Prvi Sajam uspješno je održan u Vukovaru 

5. studenoga 2005. godine na kojemu je 

na popisu zadruga-izlagaa bilo upisana 

51 zadruga branitelja a svoje je proizvode 

izlagalo više od 150 razvojaenih 

hrvatskih branitelja. Takvom relativno 

velikom broju izlagaa na prvom Sajmu, 

kao i na drugom, predhodile su godine 

u kojima su se osnivale braniteljske zadruge 

širom Lijepe naše. Ministarstvo 

obitelji, branitelja i meugeneracijske 

solidarnosti, u okviru provedbe Programa 

strunog osposobljavanja i zapošljavanja 

nezaposlenih hrvatskih branitelja provedbom 

Mjere V. - poticanje osnivanja 

zadruga hrvatskih branitelja, financijski 

i organizacijski podupiralo osnivanje velikog 

broja braniteljskih zadruga. 

U svojoj zahvalnici upuenoj svim sudionicima 

1. sajma, potpredsjednica Vlade 

Republike Hrvatske Jadranka Kosor napisala 

je rijei zahvale: 

Prvi Sajam zadruga hrvatskih branitelja 

pokazao je da hrvatski branitelji mogu i 

znanjem kvalitetno raditi i poslovati, kao 

38 

Braniteljske zadruge 


i potpuni uspjeh projekta braniteljskih 

zadruga, njihovu meusobnu povezanost 

i zajedništvo. Vlada RH i Ministarstvo 

obitelji, branitelja i meugeneracijske 

solidarnosti pružat e i dalje podršku 

braniteljskim zadrugama te im na druge 

naine pomagati u radu. Vjerujemo da 

e organizacija sajma zadruga hrvatskih 

branitelja postati tradicionalna aktivnost 

i da emo ve na sljedeem sajmu pokazati 

kako su zadruge hrvatskih branitelja 

postale jak gospodarski subjekt. 

Na okruglom stolu, kojemu je predsjedala 

ga. Jadranka Kosor, nazoni predstavnici 

raznih ministarstava, vladinih ureda, 

lokalne samoprave, HBOR-a, HAMAG-a, 

HGK-e, braniteljskih zadruga, donijeli su 

sljedee zakljuke: 

1. Omoguiti otvaranje kreditnih linija 

namjenjenih zadrugama hrvatskih branitelja, 

te pristupiti rješavanju pitanja 

kreditnih garancija, 

2. Omoguiti zadrugama hrvatskih branitelja 

kvalitetne i pravovremene informacije 

o mogunostima korištenja 

sredstava iz pretpristupnih fondova Europske 

unije namijenjenih poljoprivredi 

putem Saveza zadruga branitelja, 

3. Inicirati dopunu Zakona o poljoprivrednom 

zemljištu (NN broj 66/01, 

77/02, 48/05, 90/05) na nain da se 

u Zakon unesu dopune u l. 26, lanku 

33, lanku 44, prema kojima zadruge 

hrvatskih branitelja iz Domovinskog 

rata imaju prvenstvo kupnje, zakupa i 

koncesije nad poljoprivrednim zemljištem 

nakon provedenog natjeaja. 

Temeljem takvih zakljuaka, te poueni 

iskustvom i zakljucima Okruglog stola 

održanog na 2. sajmu zadruga hrvatskih 

branitelja, a radi brže provedbe zaklju- 

aka osnovat e se Meuresorna radna 

skupina za provedbu tih zakljuaka. 

Zakljuci drugog Okruglog stola su logian 

nastavak zapoetih aktivnosti u 

Vukovaru kojima se želi unaprijediti rad 

i uspješnost organiziranja branitelja u 

poduzetnikom okruženju. Preduvjet za 

uspješnosti svake pojedinane zadruge 

je kvalitetna i svrsishodna potpora svih 

državnih institucija koje bi trebale razumjeti 

poduzetnike probleme braniteljskih 

zadruga. Da bi se ti problemi 

lakše prebrodili i stvorila vizija budueg 

djelovanja neophodno je organiziranje 

braniteljskih zadruga u Savez zadruga 

branitelja (registriran je 4. veljae 2005. 

godine, a osnovalo ga je 11 braniteljskih 

zadruga iz svih dijelova RH), kojemu je 

bio cilj i namjera usklaivanje, zastupanje 

i promicanje gospodarskih, poslovnih 

i drugih interesa zadruga branitelja. Na 

taj nain stvaraju se preduvjeti i kontinuitet 

izrastanja ove zajednice u organizaciju 

kakvu njezine lanice žele, 

oekuju i zavreuju. Svjetska zadružna 

obitelj u Meunarodnom zadružnom savezu 

okuplja preko 100 država svijeta 

u kojima djeluje oko 230 nacionalnih 

ili drugih zadružnih asocijacija. Vrijedi 

istaknuti nekoliko podataka o Svjetskom 

zadružnom pokretu danas, jer on u 

svom sustavu ima zadruge koje trenutno 

okupljaju 800 milijuna zadrugara i 100 

milijuna zaposlenih. A iz podataka koje 

koristi Ujedinjeni narodi, na zadružni 

sustav svijeta oslonjeno je 3 milijarde 

ljudi na ovoj planeti (podatak za novinsku 

rubriku “Vjerovali ili ne”!). 

Radi razvijanja Saveza zadruga branitelja 

i njegovih lanica, Sajam bi trebao biti 

mjesto okupljanja i upoznavanja s poslovnim 

dostignuima pojedinih zadruga i 

njihovih lanova – hrvatskih branitelja.

lanstvo u Savezu mogu ostvariti osim 

zadruga i druge pravne osobe, ustanove 

i druge institucije kojima je predmet 

poslovanja vezan uz poljoprivredu, turizam, 

stanbenu i graditeljsku djelatnost, 

a sve radi ostvarivanja interesa hrvatskih 

branitelja. Okvir za djelovanje braniteljskih 

zadruga u okviru Saveza, dat je u 

temeljnom programskom aktu Izgradnja 

sustava poduzetništva branitelja kroz zadružno 

organiziranje, koji je izraen po 

naelima i pravilima koji su prihvaeni u 

Europskoj uniji i predstavljaju okosnicu 

na kojoj se nadograuju svi ostali projekti 

kojima se ostvaruju opi i specifini 

ciljevi Saveza i njegovih lanova (braniteljskih 

zadruga). U okviru Hrvatskog 

saveza zadruga izraen je dokument 

Strategija razvoja Hrvatskog zadrugarstva 

kao proizvod projekta tehnike potpore 

Europske unije Hrvatskoj u sklopu CARDS 

programa. Jedna od odrednica tog dokumeta 

jest preporuka o izradi novog, boljeg 

Zakona o zadrugama, zatim snažnije 

potpore države zadružnom sustavu, osnivanje 

zadružne banke ili sline finacijske 

institucije koja bi mogla kvalitetno pra- 

titi programe pojedinih zadruga. Dana 

31. prosinca 2005. godine u Evidenciji 

zadruga i zadružnih saveza bilo je 645 

zadruga i 12 zadružnih saveza, strukovnih 

i teritorijalnih 

Zadruga branitelja “Modro-zelena” iz 

Metkovia 

Zadruga branitelja “Modro-zelena” osnovana 

je uz potporu Ministarstva branitelja 

(danas ih ima 115) radi zbrinjavanja 

nezaposlenih branitelja realizacijom projekata 

u poljoprivredi i turizmu a koji 

imaju tržišni predznak. Zadruga u ideji 

osnivanja imala je za cilj zbrinjavanje 

razvojaenih branitelja organizacijom 

poljoprivredne proizvodnje na podruju 

Dubrovako-neretvanske županije sa naglaskom 

na dolinu rijeke Neretve. Osim 

mogunosti poljoprivredne proizvodnje 

u bogatstvu Doline rijeke Neretve krije 

su u ogromni vodeni resursi koji bi se 

mogli iskoristiti za uzgoj i proizvodnju 

raznih vrsta ribe i školjkaša. Takvi resursi, 

kao i u cijeloj Republici Hrvatskoj, 

prepušteni su samoincijativi pojedinaca 

koji se ne mogu i ne žele baviti planira- 

njem proizvodnje, ekološkom zaštitom i 

standardizacijom procesa proizvodnje i 

distribucije proizvedenih dobara. Okupljanja 

pojedinca poljoprivrednika ili 

obrtnika (zaposlenog ili nezaposlenog 

Hrvatskog branitelja), najvažniji je segment 

djelovanja zadruge u ulozi poslovnog 

subjekta i institucije potpore. Programi 

razvitka seoskog prostora, osobito 

marketinški obraena proizvodnja, ekološkog 

predznaka koja bi stvorila marku 

pojedinanog proizvoda spremnog za 

tržište, osnova je djelovanja braniteljskih 

zadruga i njihovog Saveza. U toj 

nakani braniteljske zadruge, po rijeima 

potpredsjednice Vlade Jadranka Kosor 

izreenima prilikom otvaranja 2. sajma 

u Splitu, trebale bi imati bezrezervnu potporu 

i odgovarajuu pomo svih ministarstava 

i državnih institucija. Reakcije 

i komunikacija na zahtjeve braniteljskih 

zadruga trebala bi biti uinkovita i pravodobna 

zbog iznimne važnosti projekta 

zadrugarstva unutar braniteljske populacije 

i njihove resocijalizacije u društveno 

tkivo Hrvatske. 

Tekst i snimka: Nebojša Jerkovi 

EKO REVIJA 39 

eco review


Buha Buhač Danas kada živimo u vremenu u kojem 

ovjek gubi nadzor u ouvanju 

okoliša, osjea se velika potreba za prirodnom 

proizvodnjom voa i povra što 

nije mogue bez prirodnog ekološkog 

insekticida. Treba otvoreno rei, jer to 

injenice pokazuju, da je ovjek svojom 

gramzivošu za brzom i lakom zaradom 

i svojim nemarom za sutrašnjicom, ve 

nanio velike štete našem planetu. Pa ako 

je šteta i uinjena treba je i popraviti, 

na radost buduih generacija. 

Buha je višegodišnja samonikla biljka 

jakog mirisa. Ima vrlo dubok korijen s 

mnogobrojnim izdancima. U prvoj godini 

buha obino ne cvjeta, cvatnja poinje 

u drugoj godini i traje od svibnja do konca 

lipnja. Prava cvatnja poinje od druge 

do pete godine i u tom razdoblju može 

izbiti od 500 do 900 cvjetova. Cvjetovi 

su složeni u glavici i samoprašivi. 


č - dalmatinska ivan ivančica ica 

U cvjetovima se nalazi otrovni sastojak 

piretrin, koji ako se berba i sušenje obavi 

kvalitetno kao i prerada, djeluje kao 

prirodni i ekološki insekticid. 

Takvi prirodni insekticidi vrlo uspješno 

su služili za suzbijanje lisnih uši i drugih 

insekata na vonim kulturama i u 

povrtlarstvu. Hrvatska je pradomovina 

Svjetski trend je povratak prirodnom, 

a svakako da prirodni insekticidi 

doprinose vraćanju ravnoteže u 

poremećeni prirodni sustav. Hrvatska 

bi imala, posebno Dalmacija, veliku 

korist kada bi se uzgoj i prerada 

buhača vratili na naše tlo 

dalmatinskog buhaa, a upotreba buha- 

a kao prirodnog insekticida datira još iz 

Perzije, 400 godina pr. Kr. Meutim taj 

buha nije imao toliko djelatne tvari kao 

dalmatinski buha, koji datira iz 1840. i 

koji je potisnuo iz uporabe perzijski buha. 

Ve dvadeset godina kasnije poinje 

izvoz dalmatinskog buhaa u Ameriku. 

Poetak Prvog svjetskog rata zaustavlja 

izvoz buhaa i tržište polako preuzima 

Japan. Naš buha koji je uzgojen radi 

dobivanja piretrina nije mogao ostati 

dugo samo proizvod Dalmacije. Poeo 

se uzgajati u cijelom svijetu, najviše u 

Japanu, Keniji i SAD-u. Nakon toga je 

opala proizvodnja zbog pojave sintetskih 

insekticida. Kad su ispitivanja pokazala 

da takvi insekticidi štetno djeluju na 

ljudski organizam ponovno je porastao 

interes za buhaem. Poetkom dvadesetog 

stoljea Dalmacija je bila glavni 

proizvoa buhaa s 900 tona godišnje. 

U razdoblju od 1962. do 1965. godine 

nedaleko Dubrovnika je podignuto oko 

300 hektara nasada. Dijelom zbog pada 

izvoza i uvoza jeftinijeg stranog buhaa, 

a dijelom zbog opadanja broja stanovnika 

nastala je velika šteta za buha, jer je 

ostao samo samonikli. 

Svjetski trend je povratak prirodnom, a 

svakako da prirodni insekticidi doprinose 

vraanju ravnoteže u poremeeni prirodni 

sustav. Hrvatska bi imala, posebno 

Dalmacija, veliku korist kada bi se uzgoj 

i prerada buhaa vratili na naše tlo. 

Legenda kaže da je jedna djevojka ubrala 

buket cvijea (slian ivanici) i ostavila 

ga doma da se osuši. Za nekoliko dana ga 

je bacila ispred kue i poslije je oko njega 

pronašla mrtve kukce. U namjeri da se 

zaštiti okoliš na najbolji mogui nain, 

pozdravimo ideju o ponovnom uzgoju 

dalmatinskog buhaa, kao preduvjeta 

za kvalitetan uzgoj ekološki prirodnih 

pripravaka. 

Tekst i snimak: Ana Marija Kovaevi

Jabuka 

povodu Svjetskog dana jabuke odr- 

U žavaju se u cijeloj Hrvatskoj izložbe 

jabuka koje organiziraju udruge voa i 

proizvoaa voa koje tako predstavljaju 

svoje proizvode. 

Od kontinentalnih voaka jabuka je po 

koliinskoj proizvodnji plodova na prvom 

mjestu u svijetu. U sveukupnoj svjetskoj 

proizvodnji dolazi na tree mjesto, 

odmah iza agruma i banana. 

Najvei proizvoai jabuka su SAD, Italija, 

Njemaka, Francuska i Japan. Zahvaljujui 

dostignuima tehnike i tehnologije 

uvanja jabuka, danas potrošnja tih plodova 

traje itave godine. Jabuci najbolje 

odgovara umjereno kontinentalna klima 

sa srednjim godišnjim temperaturama od 

8ºC do 12ºC. Od vonih vrsta jabuka ima 

relativno najmanje zahtjeve za toplinom. 

Ona dobro podnosi hladne zime ako temperatura 

ne pada ispod –25ºC. 

Postoji puno sorti jabuka koje se me- 

usobno razlikuju po itavom nizu svojstava. 

Sve te sorte ne uzgajaju se širom 

svijeta,ve se za pojedina ekološka podruja, 

odnosno s obzirom na klimatske 

prilike, svojstva tla i reljef odabiru one 

koje najbolje rastu, rode i daju plodove 

odreene kvalitete. Neke od važnijih sorti 

jabuka koje su veini poznate su: 

IDARED – amerika sorta koja je danas 

najpopularnija jabuka u Hrvatskoj. To 

je visokoproduktivna zimska sorta koja 

dozrijeva za berbu poetkom listopada. 

Potrošnja joj poinje od berbe i traje 

ovisno od naina skladištenja do kraja 

listopada. 

ZLATNI DELIŠES – nastala je oko 1890. 

godine kao sluajni sjemenjak u vrtu 

fermera. To je zimska sorta koja kod nas 

dozrijeva za berbu od poetka druge dekade 

do kraja mjeseca rujna. 

JONAGOLD – amerika zimska sorta. Dozrijeva 

za berbu 8-10 dana prije zlatnog 

delišesa. Potrošnja joj poinje nakon 

berbe i traje do poetka listopada a 

može se uspješno uvati do lipnja. 

GLOSTER – njemaka visokoproduktivna 

plantažna sorta. To je zimska sorta koja 

dozrijeva 7-10 dana nakon Golden Delicious. 

TOPAZ – jabuka visoke otpornosti i prave 

kvalitete proizvedena u eškoj. 

BRAEBURN – novozelandska visokoproduktivna 

plantažna sorta. Dozrijeva polovinom 

mjeseca listopada.U Hrvatskoj 

se još provjerava ova vrlo kvalitetna 

zimska sorta. 

PINK LADY – australska visokoproduktivna 

zimska sorta. Dozrijeva u drugih 

desetak dana listopada. To je jedna od 

novijih jabuka zimske sorte. 

Naješa i najvažnija podjela je ona koja 

vodi rauna o vremenu dozrijevanja plodova 

pa prema toj podjeli sorte jabuka 

dijelimo na ljetne, jesenske i zimske. Ljetne 

sorte se dijele na rane ljetne, srednje 

rane ljetne i kasne ljetne. Vee znaenje 

u uzgoju imaju ljetne i zimske sorte. U 

svakoj zemlji postoji popis sorti koje 

imaju vee znaenje u uzgoju, s obzirom 

na klimatske uvjete, svojstva tla i reljef. 

Sortiment jabuka u našoj zemlji podjeljen 

je u tri skupine: sorte za proizvodne 

nasade-vonjake, sorte lokalnog znaaja 

i perspektivne sorte. 

Suvremena proizvodnja jabuka oslanja se 

na najnovija znastvena i struna dosti- 


gnua u svijetu i u našoj zemlji. Voarstvo 

u Hrvatskoj javlja se 60-ih godina na 

tadašnjim društvenim gospodarstvima pa 

se sve do 90-ih godina podižu suvremene 

plantaže. Podiže se sve više vonjaka na 

malim obiteljskim gospodarstvima i njihov 

se broj iz godine u godinu poveava. 

Sve se više obnavljaju stari vonjaci te 

se sade stare sorte jabuka, a sve je vea 

potražnja voa ekološki proizvedenog. 

Dugoroni cilj takvog trenda je ouvanje 

starih i autohtonih sorti jabuka. 

U proizvodnji jabuka kao i ostalog voa 

dominiraju problemi poput velikih troškova 

proizvodnje zbog visokih cijena 

repromaterijala, teškoe u vezi s plasmanom 

voa i konkurencijom iz inozemstva. 

Iako naši proizvoai puno pozornosti 

posveuju kakvoi proizvoda, “osluškuju” 

tržište i prate kretanja, njihova ulaganja 

u vonjake i mehanizaciju nisu dovoljna 

da se država orijentira na domau 

proizvodnju i strogo nadzire uvoz voa 

koji se kvalitetom ne može mjeriti sa 

domaim proizvodom. Podsjetimo, uvoz 

jabuka je zadnjih godina oko tri puta bio 

vei od izvoza! 

Tekst i snimke: Vanja Vitelj 


41


Kesten 

Castanea sativa ili pitomi kesten, maron, 

marun, gorski kesten, kostanj … 

je šumsko dugovjeno drvo sa bujnom i 

velikom krošnjom, koja godišnje može 

roditi i do 200 kg plodova. Kesten je 

najrasprostranjeniji u južnoj Europi i u 

zemljama oko Sredozemnog mora. Naziv 

Castanea dolazi od istoimenog grada u 

Tesaliji, gdje je kesten rastao u izobilju. 

Smatra se da je uzgojen i širen koncem 

razdoblja rimske vladavine. Uspijeva na 

suhom, kiselom i dekalcifiranom tlu i ne 

podnosi veu vlagu. Mjestimino ini 

šume, a eše se javlja u zajednici sa 

hrastom kitnjakom i grabom, primjer 

na obroncima Medvednice i Uke, gdje 

je nadaleko poznat kao maron (kesten 

dubenac). 

Na debelim granama tijekom travnja i 

svibnja razvijaju se veliki sjajni pupovi 

na ijim ljuskama se stvara tvar nalik 

smoli. U unutrašnjosti tih pupova razvijaju 

se listovi i cvjetovi zaštieni od hladnoe. 

Pucanjem bodljikave, zelenkaste 

kore ispada smei plod koji je za jelo 


dobar. U bodljikavoj košuljici obino se 

nalazi jedan do tri ploda. 

Postoji drvo vrlo slinog naziva i ploda 

kao pitomi kesten, ali on botaniki 

uope nije srodan pitomom kestenu, a 

plodovi nemaju ugodan okus i nisu jestivi. 

To je tzv. divlji kesten, koji je vrlo 

dekorativan pa se esto sadi u parkovima 

i perivojima. Vrlo je zanimljiva injenica 

da se divlji kesten uzgaja i nije jestiv, a 

da se pitomi kesten ne uzgaja, raste u 

šumi i jestiv je. Kao zanimljivost navodi 

se injenica da se zbog bogatstva škrobom 

u nekim zemljama tijekom Drugog 

svjetskog rata pokušali jesti plodove divljeg 

kestena uz prethodno oslobaanje 

od toksinih saponozida. Budui da se 

taj postupak ne može jednostavno izvoditi, 

dolazilo je do teških trovanja. 

Kesten kao hrana ima visoku energetsku 

vrijednost, a glavni sastojak mu je škrob, 

kojeg ima oko 44%, zatim šeera oko 

4%, bjelanevina, masti. Od vitamina tu 

su skupina B vitamina, zatim vitamin A 

te manja koliina vitamina C. Budui da 

je siromašan natrijem, vrlo je pogodan 

u prehrani bolesnika kod bubrežnih i 

kardiovaskularnih oboljenja. Zbog lake 

probavljivosti, pogodan je u prehrani 

iscrpljenih, starih osoba i djece. 

Kako pitomi kesten cvjeta kasnije od svih 

vrsta voaka – poetkom ljeta kada pele 

nemaju dovoljno paše – on je tada gotovo 

jedini izvor peluda i nektara, pa ga pelari 

smatraju važnom medonosnom biljkom. 

Veina se dijelova kestena uvelike koristi 

u tradicionalnoj medicini. Ekstrakt lista 

kestena u farmaciji se miješa sa ostalim 

antikataralnim sastojcima kao što je maj- 

ina dušica, radi dobivanja sirupa protiv 

kašlja. Ulje iz ploda ima raznovrsnu primjenu 

u medicini kao sastojak lijekova 

protiv trbušnih oboljenja. Vitamin K, koji 

se nalazi u kestenovom listu vrlo je važan, 

jer ubrzava zaustavljanje krvarenja. 

Manje je poznato da se od kestenovih 

listova i limunske kiseline priprema ukusan 

napitak, slian ruskom aju. Neki 

kažu da je i bolji! 

Ana Marija Kovaevi

Šljiva 

Šljiva, koštunjavo voe ukusnog ploda, 

podrijetlom iz Male Azije, tonije sa 

Kavkaza poznata je još u starom vijeku. 

Smatra se da su njene voke ukrašavale 

jedno od svjetskih uda prošlosti - vise- 

e vrtove u starom Babilonu. Danas se 

uzgaja preko 2000 vrsta šljiva. Najpoznatije 

su talijanska, požegaa, aženka 

i mirabel. Najznaajnije i najkorištenije 

sorte su Prunus domestica ili europska 

šljiva i Prunus salicina ili japanska šljiva, 

ali je kod nas u Hrvatskoj najzastupljenija 

sorta požegaa. Plod šljive požegae 

(bistrice) sa 13-16% šeera ima izuzetno 

hranjivu, a posebno u biološkom smislu, 

i zaštitnu vrijednost. On je pravi mali 

rudnik vitamina, mineralnih i pektinskih 

tvari, organskih kiselina, 

celuloze i bjelanevina. Šljive 

spadaju meu lužnato 

voe bogato raznim 

vitaminima i mineralima. 

Dragocjen je plod 

za svježu potrošnju, 

sušenje i preradu u 

slatke preraevine. 

Svježi plod šljive 

u 100 grama sadrži: 

84% vode, 0,6% 

bjelanevina, 10% 

ugljikohidrata i 2,1 

g biljnih vlakana. Zastupljenost 

vitamina 

u 100 gr svježe šljive 

iznosi: 220 μg karotena 

(provitamin A), 3 mg vitamina 

C, 0,70 mg vitamina E, 3μg 

folne kiseline, 1,2 mg niacina i vitamin 

B6, te obilje minerala: 190 mg kalija, 

16 mg fosfora, 11 mg kalcija, 7 mg 

magnezija, natrij, željezo i bakar. Šljiva 

sadrži i pektine i jabunu kiselinu. 

U 100 grama ploda suhe šljive ima 23 

grama vode, 2,4 g bjelanevina, 44 g 

ugljikohidrata i 16,1 g biljnih vlakana. 

U košticama ima najviše masnog ulja 

45%, amigdalina i benzojeve kiseline. 

Vrlo dobar okus šljive potjee od dobrog 

odnosa šeera (pet razliitih vrsta) i vo- 

nih kiselina. Šljive imaju nisku energetsku 

vrijednost (oko etiri puta manju od 

kruha). Zbog obilja vitamina, minerala, 

biljnih vlakana i prirodnih šeera, šljiva 

zauzima važno mjesto kao voe u prehrani. 

Ona pridonosi i poboljšanju pravilne 

prehrane, tim više što njezin sastav u 

biološki najprihvatljivijim oblicima ljudski 

organizam prihvaa i time je iskoristljivost 

velika. Suhe šljive su posebno 

bogate vitaminom A, riboflavoinom i 

vitaminom C, te kalcijem i magnezijem. 

One imaju i medicinsko znaenje zahvaljujui 

svom umjerenom, prirodnom laksativnom 

uinku koji s e mo ž e 

iskoristiti kod sluajeva 

zatvora, naroito 

kod male djece i 

kod starijih osoba. 

Osim toga, istraživanja vezana za antioksidativna 

i antikancerogena svojstva 

voa, pokazala su da su suhe šljive meu 

najbogatijim plodovima, ne samo voa, 

ve i povra sa tim svojstvima. Šljiva 

pomaže kod raznih zdravstvenih problema: 

regulira probavu, isti organizam i 

odstranjuje iz njega štetne tvari, potie 

rad jetre, popravlja apetit. 

Uz uživanje u svježim plodovima, šljivu 

možemo koristiti i u pripremi razliitih 

vonih salata, deserta, marmelada i pekmeza, 

umaka i kompota. 


Šljive koje se koriste za domau ili industrijsku 

preradu i proizvodnju treba 

brati po suhom i toplom vremenu kad 

su potpuno zrele, jer tada imaju najviše 

šeera i samo takve i daju najkvalitetnije 

slatke preraevine. 

Potpuno zreli plod šljive ima lagano smežuranu 

kožicu oko peteljke, meso mu je 

tamnožute boje i malo posmeeno oko 

košice. Plod se lako odvaja od peteljke 

i trešnjom (drmanjem) grana ili cijelog 

stabla lako otpada s drveta. Travu ispod 

stabla treba prije trešnje pokositi i pod 

njega podmetnuti neko platno ili najlon 

da se lakše, istije i brže skupe 

plodovi. 

Treba što manje upotrebljavati 

motku za trešenje šljiva jer 

se mlaenjem grana nanosi 

šteta stablu i smanjuje mu 

se, odbijanjem cvjetnih 

pupova, rodnost za iduu 

godinu. 

Optimalan rok za berbu naše 

najbrojnije šljive Požegae 

(Bistrice) obino je u kontinentalnom 

podruju od 10. 

do 20. rujna, no u godinama 

kasne vegetacije on 

se nekad pomie i za 

desetak dana. 

Šljiva je dragocjen 

plod za svježu potrošnju, 

sušenje i 

preradu u slatke preraevine. 

Ona se sve 

više troši u svijetu i 

postaje sve važniji 

izvozni proizvod u 

osušenom i duboko smrznutom 

stanju. Trebalo bi još snažnije poraditi 

da takav plasman šljiva sve više razvijamo 

u interesu daljeg razvoja našeg šljivarstva. 

Šljivu bi trebalo eše koristiti u 

prehrani, u raznim oblicima, od svježeg 

i sušenog ploda do kompota, džema i 

pekmeza, a manje je koristiti u obliku 

rakije, poznate šljivovice, koja sa sobom 

donosi mnoge probleme, od narušenog 

zdravlja, do problema u obitelji, pogoršanja 

meuljudskih odnosa i sl. 

Ina Arnautovi 


43


Budui da je priroda bila darežljiva ove 

godine i poklonila nam dugu i toplu 

jesen, uz bogatstvo boja naše šume 

još uvijek krase šumski plodovi – gljive. 

Gljive pripadaju živim organizmima koje 

nemaju funkciju biljaka (fotosintezu) i 

ne kreu se poput životinja. One predstavljaju 

carstvo za sebe i zato su poseban 

oblik života na Zemlji koji je sam razvio 

44 

Šumsko meso – gljive 


svoju strategiju. Žive u simbiozi sa mnogim 

biljkama i meusobno se ispomažu. 

Zadržavaju vodu u miceliju, a tu vodu 

koriste biljke koje svojim korijenjem izvlae 

mineralne tvari neophodne za rast 

gljiva. Gljive su najstariji prirodni ekolozi, 

jer zajedno sa bakterijama prerauju 

organske tvari uginulih biljaka i životinja 

u anorganske. Bez njih ne bi bilo hu- 

musa, plodnog obradivog zemljišta. Da 

nema gljiva u šumi, šuma bi se ugušila 

u vlastitom otpadu. 

Prve opise gljiva dao je grki filozof Aristotel. 

One su najrasprostranjeniji živi 

organizmi na Zemlji. Najnovija istraživanja 

pretpostavljaju da svaka od 5 tisua 

viših biljnih vrsta prati jedna do 

dvije vrste gljiva – utvrdilo se da postoji 

više od 5 milijuna vrsta gljiva. Bez tzv. 

nižih gljiva - osobito plijesni, proizvodnja 

lijekova je nezamisliva. Gljive sadrže 

antibiotike, imunostimulanse, tvari 

protiv virusa, snižavaju kolesterol u krvi, 

sprjeavaju zaepljenost krvnih žila, pridonose 

reguliranju krvnog tlaka, djeluju 

antireumatski, smiruju središnji živani 

sustav, pozitivno djeluju na rad dišnih 

organa… “Otac medicine” Hipokrat spominje 

upotrebu gljiva da bi se stimulirale 

toke kroninih bubrežnih oboljenja 

(oko 455. god. pr.n.e.) Iskustva i znanja 

tradicionalne medicine Kine i Japana o 

svojstvima i upotrebi ljekovitih gljiva 

provjeravaju suvremenim i znanstvenim 

metodama posljednjih 50-tak godina. 

U suvremenoj medicinskoj praksi Kine, 

Japana i Koreje proizvode se i koriste 

preparati iz ljekovitih gljiva. 

Gljive se koriste i u kulinarstvu, a neke 

su sorte vrlo cijenjene i prava su gurmanska 

poslastica (tartufi, vrganji). 

Upravo se naša zemlja dii bogatstvom 

“istarskog zlata” – tartufa. Hrvatska je 

bogata listopadnim šumama; hrastovim, 

bukovim i kestenovim, te crnogorinim 

i primorskim šumama u kojima rastu i 

caruju gljive. Vrganj je zasigurno kralj 

meu gljivama. On raste u proljee (proljetni 

ili mrežasti vrganj), u ljeto (ljetni 

ili pravi vrganj), te u jesen (crni ili hajdinski 

vrganj i borov vrganj). Proljetni 

vrganj interesantan je i vrlo lijep, ima 

ispucan klobuk poput najfinije mrežice, 

naroito po suhom vremenu. Ova je vrsta 

vrganja najukusnija. Ljetni vrganj je naj- 

eši i najpoznatiji. Vrlo je prilagodljiv 

i rasprostranjen je u velikim koliinama. 

Klobuk je prekriven baršunastom kožicom 

boje lješnjaka. Struak je vrst, pun, u 

poetku trbušast, a poslije izdužen. Odlikuje 

se intenzivnim mirisom i odlinog 

je okusa. Crni vrganj raste koncem jeseni 

u listopadnim šumama, na proplancima i 

putevima. Prepoznatljiv je po svom gotovo 

crnom klobuku i zatvorenim cjevicama 

bijele ili blijedožute boje. Struak 

je prekriven blijedom mrežicom. Raste

od svibnja pa sve do listopada. Može narasti 

i preko pola kilograma. 

Uz vrganj ne možemo ne spomenuti još 

neke od brojnih jestivih vrsta gljiva koje 

obitavaju u našim šumama. 

Lisiarka raste u skupinama u bjelogori- 

nim i crnogorinim šumama. Predivne 

je žukasto-naranaste boje. Klobuk je 

ljevkast veliine 3 do 12 cm, suhe površine, 

mesnat s valovitim krajevima. Raste 

od lipnja do listopada. Vrlo je poznata, 

meu gljivarima izuzetno cijenjena, ukusna 

je i lijepa gljiva. 

Sunanica 

Prekrasna gljiva struka visokog oko 30 

cm i velikog klobuka tanjurastog oblika 

koji, ovisno o terenu na kojem raste, 

može biti svih nijansi krem do smekaste 

boje. Na klobuku koji može biti velik do 

30 cm nalaze se neravnomjerno raspore- 

ene toke. Možemo ju nai na sunanim 

proplancima svijetlih listopadnih šuma, 

te na travnjacima uz rubove šuma. 

Mrka trubaa 

Gljiva izrazito ljevkastog oblika, tamnosmee, 

gotovo crne boje. Raste u listopadnim 

šumama u skupinama. Meso joj 

je tanko i krhko. Zbog tamne boje, teško 

se opaža. 

Turin 

Klobuk joj je pravilan, crvenkasto-smee 

boje, a struak valjkast i tvrd. Dobra je 

vijest da ovu gljivu nikada ne napadaju 

crvi. Ova jesenska gljiva raste u listopadnim 

šumama i iznimne je kakvoe. 

Gljivarstvo i branje gljiva može biti vrlo 

interesantno, zabavno i korisno kao rekreativna 

aktivnost. Šetnja šumom djeluje 

opuštajue i smirujue. Branju gljiva 

treba pristupati savjesno; sakupljati one 

vrste gljiva za koje se zna da je to dopušteno. 

Pri tome treba paziti da se ostale 

šumske biljke ne ošteuju. Zabranjeno je 

sakupljati zaštiene, ugrožene i rijetke 

gljive, kao i sve vrste mladih, tek izniklih 

gljiva. Nedopušteno je i uništavanje svih 

vrsta gljiva, ukljuujui i otrovne. Važno 

je voditi rauna o tome da sakupljanje 

gljiva bude umjereno, jer “skladištiti” 

puste kilograme gljiva u zamrzivau nepravedno 

je prema šumi. 

Vrlo je važno gljivama prilaziti s velikim 

oprezom i poznavanjem, jer neke se gljive 

mogu probati samo jedanput. 

Tekst i snimke: Nikolina Jurkovi 

EKO REVIJA 45 

eco review


Berba 

žlahtine 

Konac rujna i poetak listopada u 

Vrbniku na otoku Krku obilježila je 

berba groža, znamenite žlahtine, po kojoj 

je ovaj gradi poznat i izvan granica 

Hrvatske. Žlahtina je, po ocjeni Nevenka 

Fazinia i Vinka Milata, autora knjige 

“Hrvatska vina” (Zagreb, 1994.), “najpoznatija 

i najcjenjenija sorta kvarnerskih 

otoka i Hrvatskog primorja”. Etimologija 

kazuje da naziv žlahtina potjee od 

slavenskog pridjeva “žlahten”, odnosno 

“plemenit” (sorta plemenka). Ona dominira 

nevelikim Vrbnikim poljem, smještenim 

stotinjak metara ponad mora i 

omeenoj kamenjarom. Žlahtinom je 

danas zasaeno oko 100 hektara. 

Uz nekolicinu manjih privatnih proizvo- 

aa, kao što su PZ Gospoja ili vinarija 

Katunar, najvei proizvoa žlahtine u 

Vrbniku je Poljoprivredna zadruga, koja 

ondje djeluje više od stotinu godinu, sve 

od 1904. godine. Neko je Zadruga bila 

glavni nositelj razvoja u Vrbniku, jer je 

posjedovala pekaru, duane i ugostiteljske 

objekte, a od 1990. godine orijentirala 

se na vinarstvo. Njihova marka je 

uvena zlatna vrbnika žlahtina. Po rije- 

ima upravitelja Slavka Zahije Zadruga 

danas okuplja gotovo 130 zadrugara i 

primjerno je organizirana. U posljednjih 

petnaestak godina obnovili su se nasadi, 

a proizvodnja vina se osuvremenila. Podrum 

je opremljen najnovijom opremom 


za proizvodnju vrhunskog vina, pneumatskom 

prešom, ureajima za kontrolu 

fermentacije i kvalitete, inoks bavama 

i slinim. Cijeli proces proizvodnje i 

kvalitetu vina kontrolira enolog Marinko 

Vladi. Od 1995. vino se buteljira. 

Prošle godine u zadruzi se preradilo oko 

70 vagona groža, no 2005. je bila godina 

rekordnog uroda. Ove godine preradilo 

se nešto manje, ali je grože izuzetne kakvoe. 

Za sada oko Vrbnika nema prostora 

za širenje nasada žlahtine koja zahtijeva 

duboku zemlju, ali je zadruga krenula u 

pokusnu sadnju nekih drugih, uglavnom 

crnih sorti, poput autohtone kamenine, 

cabernet sauvignona, merlota i terana. Te 

bi se sorte mogle širiti po rubnim dijelovima 

Vrbnikoga polja i po drugim krkim 

terenima. Ove godine vrbnika Zadruga 

upustila se u zanimljiv eksperiment proizvodnje 

šampanjskog vina. Posebnost te 

pokusne proizvodnje je što e šampanjac 

dozrijevati na posve neobinom mjestu 

– pod morem! Konstantna temperatura od 

11°C nalazi se na dubini od 30 metara. 

Rezultati tog jedinstvenog postupka moi 

e se procijeniti u lipnju idue godine, 

kad e se šampanjac izvaditi iz mora. 

Poljoprivredna zadruga Vrbnik danas 

uspijeva plasirati na tržište cjelokupnu 

godišnju proizvodnju zlatne vrbnike 

žlahtine. Ono sadrži 11,0 do 11,5 vol.% 

alkohola, 5,0 do 6,0 g/l ukupnih kiselina 

i 18 do 22 g/l eks trakta. Nježne je žutozelenkaste 

boje i sortne arome, a najbolje 

prija uz bijelu ribu, školjke i rakove. 

Ružica Cindori 

Snimio: Željko Vrhovski

Pršut ršut 

Jedinstveni uvjeti za proizvodnju vrhunskog 

proizvoda u gastronomskoj 

deliciji svjetskih gurmana skrili su se u 

dalmatinskom kršu. Izraženost boja i mirisa, 

esencijalna snaga ljekovitog bilja, 

miješanje planinskog i morskog zraka, 

izmjena vjetrova bure i juga, pretvaraju 

obian svinjski but u – pršut. 

To fino podešavanje mirisa majine 

dušice, divlje šparoge, masline, vlasca 

i bosiljka, mirisi makije, mora, soli i 

joda stvaraju osjeaj, “prkose” ispušnim 

plinovima 21. stoljea, a pršutu omoguuju 

dugotrajno sazrijevanje-sušenje. 

Ve 2.500 godina svježi se svinjski but 

nježno masira krupnom solju, blago dimi 

i suši uz prirodni konzervas da bi se pretvorio 

u gastronomsku aroliju zvanom 

pršut. Svojom jarkom crvenom bojom i 

neponovljivim mirisom i okusom, pršut 


je bio nezaobilazan gurmanski užitak na 

trpezama starih Etrušana, rimskih imperatora, 

kraljeva, duždeva, austro-ugarskih 

vladara, sve do današnjih dana kad 

se pršut kao vodi nalazi na europskim 

šmekerskim kartama. 

Pršut je zanosna hrana, podsvjesno nalaže 

da se život uzima kao udo. On je 

osobit, laganog aromatinog okusa i 

najcjenjeniji je meu suhomesnatim 

proizvodima, a upravo su položaj dalmatinskog 

krša i seljak-težak odredili 

“pršut iz snova”, u košuljici od plemenite 

plijesni. 

Što e nam svi pršuti svijeta, kada imamo 

svoj i samo svoj?! Staru konobu, koju 

ve “nagriza zub vremena” treba ouvati, 

obnoviti i paziti. Moderno je razvijati 

industriju. Ma, ne! Nigdje, u nijednoj 

hali, stroju, s modernom tehnologijom 

neemo imati ono što ve imamo – naš 

jedinstveni pršut, koji se stoljeima ljuljuška 

na drvenoj gredi, uz budno oko i 

“nježne” ruke seljaka-težaka dalmatinskog 

krša. Samo njegovim rukama – u 

kojima se ogleda sav rad, trud i muka 

“ovoga svijeta” – svinjski se but pretvara 

u tradicionalni, jedinstveni i neponovljivi 

pršut iz snova, a sasvim stvaran. Stvaran 

je, autohtoni proizvod i zaštiena hrvatska 

marka – stvarniji ne može biti. 

Tekst i snimke: Stanislava Opsenica 


47


Povijest uzgoja konja lipicanske pasmine 

datira još iz 1580. godine kada je 

austrijski nadvojvoda Karlo u slovenskom 

selu Lipice osnovao ergelu. Stvaranje pasmine 

je trajalo godinama. Gotovo 150 

godina poslije u Beu je osnovana Španjolska 

dvorska škola za jahanje u kojoj 

su pastusi lipicanske pasmine jahani u 

“visokoj školi”. Škola u Beu postoji i 

danas, te se još uvijek jašu pastusi iste 

pasmine u “visokoj školi”. 

Ðakovake ergela ove godine slavi 500 

godina svoga postojanja. Još davne 

1239. godine poeo je uzgoj konja na 

podruju grada Ðakova kojega su inicirali 

biskupi bosansko-srijemski na imanju 

koje im je darovao kralj Koloman. 

Prvi pisani dokumenti o uzgoju konja na 

akovakim biskupskim posjedima datira 

iz 1374. godine kada je, povodom vjen- 

anja bosanskog bana Tvrtka i bugarske 

princeze Doroteje, Tvrtko akovakom 

biskupu darovao deset arapskih kobila i 

jednog pastuha. Ipak, godinom osnutka 

se smatra 1506. godina kada se prvi put 

službeno spominje naziv Ergela. Arapski 

konji su u Ðakovu uzgajani tri stoljea, 

48 


ak i tijekom turske vladavine na ovim 

podrujima. Uzgoj konja lipicanske pasmine 

službeno poinje 1806. godine i 

sve do danas oni su ostali zaštitni znak 

Ergele. Te je godine ergela iz Lipica u Ðakovu 

našla utoište pred Napoleonovom 

vojskom. Po odlasku ergele Lipica, tri su 

priplodna lipicanska pastuha ukljuena 

u uzgoj akovake ergele. 

Ergela je na gotovo iskljuiv uzgoj lipicanskog 

konja prešla tijekom biskupovanja 

najslavnijeg akovakog biskupa 

Josipa Jurja Strossmayera. On je iz Ergele 

Lipica nabavio sedam kobila i jednog 

pastuha i oni su predstavljali osnovu 

uzgoja današnje Ergele koja je trenutno 

najvažnija i najvea u Hrvatskoj. Posebnu 

važnost toj injenici daje i to što se 

konji lipicanske pasmine u Republici Hrvatskoj 

smatraju autohtonim pasminom. 

Postoje razlike izmeu konja iz Ergele 

Ðakovo i one u Lipicama. 

Danas je Ergela Ðakovo uzgojni i selekcijski 

centar s najdužom tradicijom u 

Hrvatskoj, te posjeduje izuzetno vrijedan 

genetiki materijal koji je osnova za rad 

na poboljšanju pasmine uspješnom se- 

lekcijom. Za takvo nešto je važna i 150godišnja 

arhiva o uzgoju pasmine koju 

Ergela posjeduje. O kvalitetnom radu u 

akovakoj Ergeli svjedoe i brojni uspjesi 

i priznanja. etveropreg iz Ðakova je 

nastupao na ceremoniji otvorenja Olimpijskih 

igara u Münchenu. Kada je vidjela

prelijepe bijele konje na europskom prvenstvu 

održanom u kraljevskom parku 

Windsor britanska kraljica Elizabeta II. 

je bila toliko impresionirana da je ve 

sljedee godine došla u posjet Ðakovu i 

Ergeli. Tako 1972. godina ostaje upisana 

kao jedna od povijesnih godina Ergele. 

Lipicanci iz Ðakova imaju ogroman povijesni 

i kulturni utjecaj, ne samo na grad 

Ðakovo, ve i na cijelu regiju. Postali su 

dio života ljudi u istonoj Hrvatskoj. U 

prošlosti je konj, uz statusni simbol, bio 

i velika pomo pri obavljanju poljoprivrednih 

radova. Dolaskom mehanizacije, 

ta pomo više nije bila potrebna, ali je 

još uvijek lipicanac ponos slavonskog ovjeka 

što svjedoe i nastupi etveroprega 

na brojnim tradicionalnim festivalima 

poput “Ðakovakih vezova” ili “Vinkova- 

kih jeseni” na kojima zauzimaju poasno 

mjesto. 

U godini proslave 500 godina uzgoja 

konja u Ðakovu Ergela je u punim pripremama 

za izgradnju zatvorene jahaonice 

za konjike sportove. Jahaonica e 

biti veliine 45x75 metara, a uz teren za 

jahanje e imati i gledalište kapaciteta 

1000 osoba što e znaiti veliki korak 

u razvoju uzgoja lipicanske pasmine u 

Ðakovu. Ujedno je obnovljena i pastuharna 

na Ivandvoru nedaleko od grada 

u kojoj su smještena veina od oko 150 

lipicanaca Ergele. Samom gradu Ðakovo, 

Ergela predstavlja velik turistiki kapacitet 

i mjesto gdje ljudi mogu uživati 

gledajui prekrasne konje koji kada dou 

na svijet imaju tamnu boju, te postupno 

postaju svjetliji sve do starosti izmeu 6 

i 11 godina kada postaju prepoznatljivi 

bijeli lipicanci. 

Tekst i snimke: Krunoslav Rac 

EKO REVIJA 49 

eco review


Mlinice Pantan kod Trogira 

Renesansni fortifikacijski kompleks 

mlinice Pantan na istonom ulazu u 

Trogir, ve nekoliko godina prepoznatljiv 

simbol toga turistikoga grada, s jedinstvenim 

ihtiološko- ornitološkim prirodnim 

rezervatom na jedinom sauvanom 

movarnom podruju srednjeg Jadrana, 

nedavno je dobio 40.000 eura vrijednu 

bespovratnu potporu talijanske regije Veneto 

posredstvom udruge Croatia Nostra. 

U ime udruge, vrijednu donaciju uruio 

je njen potpredsjednik Vinko Mladineo. 

Njegovim današnjim vlasnicima Mendiani 

i Mladenu Paviu vrijedna potpora 

talijanske regije i hrvatskog ogranka 

najpoznatije europske udruge za zaštitu 

kulturne baštine bila je i još jedno priznanje 

za projekt obnove i ouvanja krajobraza 

te biološke raznolikosti, a novac 

e iskoristiti za ureenje i zaštitu krajobraza, 

rasvjetu, javnu šetnicu, parking i 

edukacijske panoe. Time, istiu ponosni 

vlasnici, mlinice Pantan iz 13. stoljea 

koje su kao reprezentativan sklop prirodne 

i spomenike baštine uvrštene i u 

registar hrvatske graditeljske baštine kao 

spomenik prve kategorije i rijeku s njezinom 

movarom – prirodnim rezervatom, 

žele još bolje zaštiti i približiti ih sve 

brojnijim posjetiteljima. Plan je da se u 

Pantanu osnuje veliki edukacijsko-kulturni 

te ekološki centar gdje e posjetitelji 

stjecati znanje i praksu o mljevenju brašna 

i tradicionalnim jelima. Treba istaknuti 

i kako je ovo prvi put da su nakon 


programa PHARE mlinicama doznaena 

sredstva iz Europske zajednice, što je 

potvrda kvalitete cijeloga lokaliteta, ali 

i njihova dosadašnjega rada. Donacija je 

ostvarena i zahvaljujui dobroj i dugogodišnjoj 

suradnji s domaom konzervatorskom 

strukom i Ministarstvom kulture. 

Mlinice Pantan u povijesnim ispravama 

spominju se ve 1239. godine. U prvim 

zapisima spominje se kako je plemi Teodor 

Vituri svojim novcem podigao etiri 

žrvnja, a s mleanima još toliko. Od 

kraja 19. stoljea pa sve do pedesetih 

godina prošlog stoljea to podruje bilo 

je nedjeljno omiljeno izletište brojnih 

trogirskih obitelji sve do poetka 60-ih 

godina kada poinje propadati i zarastati 

u šipražje. Cijelo podruje Pantana, kompleks 

mlinica i jedva kilometar duga rijeka 

domaeg naziva Rika, desetljeima 

su bili prepušteni devastaciji, a 1991. 

godine bili su i na udaru topništva i raketa 

zrakoplovstva tzv. JNA. 

Stara trogirska mlinica iz 13. stoljea na 

Pantanu uz samu prometnicu Trogir-Kaštela 

iz dana u dan ponovno je sve privla- 

nije izletište za brojne turiste, ekskurzije, 

ali i same Trogirane koji žele uživati u 

ugodnom ambijentu s restoranom u mo- 

varnom okružju u kojemu slobodno, u 

svojemu prirodnom staništu, žive brojne 

guske i pakte, a i redovita je stajanka za 

druge ptice selice na putu prema jugu, 

primjerice labudove kojih u doba seobe 

zna biti i na više desetaka dnevno. 

Pantan je jedinstveni movarni lokalitet 

na Jadranu na kojemu je zabilježeno 

196 vrsta ptica, te šest biljnih zajednica. 

Prema nekim strunjacima, u Pantanu je 

registrirano osam vrsta gnjezdarica, 13 

vrsta ptica zimovalica te 41 vrsta proljetnih 

i jesenskih prolaznica koje na 

tom podruju traže odmor i predah na 

seobenom putu. 

Uzbuna koju je u jeku ptije gripe izazvao 

jedan uginuli labud pronaen uz obalu 

otoka iova, preko puta Pantana, ve je 

davno zaboravljena stvar. Bajkovita oaza 

na ulazu u orintološko-ihtiološki rezervat 

s jezerom, rijekom, lagunom i na tisue 

movarnih ptica izgleda kao izmaštana. 

Ožiljci nebrige i rata nestali su zahvaljujui 

ostvarenju djeakoga sna dr. 

Mladena Pavia u emu mu se pridružila 

supruga Mendiana. Prisjea se kako je 

kao srednjoškolac kroz prozor autobusa 

gledao zapušteni mlin i maštao da jednog 

dana izgleda tako kao danas. Osim 

obitelji Pavi u obnovu mlinica uložilo 

je i Ministarstva kulture, oko 100.000 

eura, što je, kaže dr. Pavi, oko deset 

posto novca koji je njegova obitelj potrošila. 

Zaštita pedesetak hektara izvora 

rijeke Rike s movarom i oko 500 metara 

etvornih fortifikacijskih mlinica bila bi 

nemogua bez jedinstvenog i multidisciplinarnog 

pristupa, te pomoi resornih 

ministarstava pogotovo Ministarstva kulture 

te konzervatora iz Splita, Županije i 

Grada Trogira. 

A sve je na samom poetku prie, prije 

15-ak godina, izgledalo kao uzaludan posao, 

jer trebalo je uistinu volje, ustrajnosti 

i snage pronai 22 vlasnika razasuta 

diljem svijeta i od njih otkupiti zgradu i 

zemljište, ali, kaže dr. Pavi, u usporedbi 

s Pantanom kako danas izgleda mjesta 

žaljenju nema. 

Ipak, nakon što su ga obnovili i ponudili 

cjelogodišnji kulturno-turistiki brand, 

pomalo su se iscrpili i smatraju da je 

njihova “misija” završena, pa mlinice 

žele prodati kako bi istom stazom nastavio 

netko drugi. Slijedi golemi posao 

promicanja, povezivanja s agencijama. 

Premda traže tri milijuna eura, vrijednost 

je kompleksa, kažu, neprocjenjiva. 

Tekst i snimak: Dominik Strize

Gacka – krška ljepotica 

krškom pobru Like, izmeu planin- 

U skog grebena sjevernog Velebita i 

Male Kapele, kroz prostrano krško polje 

polako i mirno tee rijeka Gacka. Stolje- 

ima ova ponornica znai život za stanovnike 

Gackog polja - daje im vodu za 

pie i napajanje stoke, hrani ih ribom, a 

u prošlosti je služila za prijevoz drvenim 

amcima i pokretala mlinice za mljevenje 

žita te stupe za izradu domaeg sukna. 

Prema arheološkim ostacima, prostor 

doline Gacke bio je nastanjen još od 

prapovijesti, u kontinuitetu sve do današnjih 

dana. Povijest naseljavanja traje 

od ilirskog naroda Japoda koji su ovdje 

živjeli u kasno bronano doba (od 1000 

g. pr. Kr.), preko Rimljana koji preuzimaju 

vlast u 1. st. pr. Kr., a nastavlja 

se dolaskom Hrvata u ove krajeve u 7. 

stoljeu. Prvo spominjanje župe Gacka 

potjee s poetka 9. st., u vrijeme nastanka 

ranosrednjovjekovne hrvatske 

države. Krajem 13. st. župa Gacka nalazi 

se u posjedu krkih knezova Frankopana, 

koji su tu posjedovali utvrene gradove: 

Otoac, Prozor, Vrhovine, Dabar, Brlog…, 

gradili su crkve i samostane, razvijali 

kulturu i pismenost. Otoac, glavno 

gradsko središte, sagraen je na otoku 

usred rijeke, na mjestu ravanja njenog 

toka, okružen movarom i opasan jakim 

zidom. Otoac se prvi put spominje na 

Bašanskoj ploi 1100. godine. U vrijeme 

Sigismunda Frankopana u gradu je u 15. 

st. (1460.) utemeljena Otoka biskupija 

koja je trajala sve do prodora Turaka 

1534. godine. U Gackom polju vodile su 

se važne bitke protiv Turaka; Otoac je 

bio središte Otoke pukovnije u okviru 

Vojne krajine, granino podruje izloženo 

estim turskim napadima. Ni u 20. stoljeu 

stanovnici Gackog polja nisu ostali 

pošteeni ratnih zbivanja. Drugi svjetski 

rat donio je velika stradanja, a za 

vrijeme Domovinskog rata jednu treinu 

gackog podruja okupirala je JNA i do- 


EKO REVIJA 51 

eco review

mai srpski pobunjenici. Otoac i okolna 

naselja pretrpjeli su tada teška razaranja 

i velike ljudske žrtve. 

I dok su se nekada na Gackom polju vodile 

važne vojne bitke, danas ovaj idili- 

ni krajolik u ranu jesen odiše iskonskim 

mirom gdje žitelji Gackog polja ubiru dozrele 

plodove u svojim vrtovima, vonjacima 

i oranicama, a stoka lijeno pase na 

livadama i pašnjacima uz rijeku. 

Tražei izvor Gacke, starom cestom od 

Otoca prema jugoistoku polja stižemo 

52 


u Sinac - malo slikovito selo u kojem 

kao da je vrijeme zastalo. Uz samu cestu 

meu drvenim kuama nailazimo na ujezereno 

krško vrelo. Jutarnje zrake sunca 

probijaju se kroz izmaglicu nad vrelom 

stvarajui bajkovitu sliku zlaane vodene 

površine. Drvene mlinice vraaju u prošlost, 

podsjeaju na tradicionalni nain 

rada i života Liana uz njihovu rijeku. 

Obnovljene 2003. godine zaslugom Ministarstva 

kulture i Ministarstva turizma, 

mlinice su spomenik narodnog graditelj- 

stva - kamenih temelja, drvenih zidova i 

krova pokrivenog šimlom - drvenim pokrovom 

izraenim finim kalanjem smrekovine 

ili jelovine. Prva mlinica najbliža 

cesti pretvorena je u informativni centar 

i mali eko-muzej. Klopotanje mlinskog 

kamena i miris svježe mljevenog brašna 

dovodi nas u mlinicu obitelji Mayer 

gdje se i danas melje žito za znatiželjne 

turiste. Majerovo vrilo zapravo je izvor 

Sinake puine, prvog desnog pritoka 

Gacke u njenom gornjem toku. Tek 3,5 

km dalje cestom stižemo do pravog izvora 

Gacke - Tonkovia vrilo. Bistra, ista 

izvorska voda, kakvoe l. kategorije, na 

kamenitom dnu obraslom vodenim biljem 

žubori, rušei se u malim slapovima preko 

ostataka razrušenih mlinica i formira 

nizvodno široki zeleni tok. 

Od svog izvorišta Gacka dalje sporo tee, 

slobodno vijuga širokim meandrima kroz 

livade i šumarke, provlaei se kroz manja 

mjesta i zaseoke, prema gradu Otocu. U 

gornjem toku sve do naselja Prozor rijeka 

je pitoma i mirna, smaragdna voda zeleni 

se od nabujalih algi, trava, mahovina i 

krošnji stabala koje se u njoj ogledaju. 

Ribii dolaze u ranojesenje sunano subotnje 

jutro i hvataju pozicije u obalnom 

šašu, privueni mirom kojim odiše bujno 

zelenilo uz rijeku, ali i velikim potonim

pastrvama. Blago alkalna voda, bogata kisikom 

(9,1 - 13,5 mg/l) te male godišnje 

oscilacije temperature vode (zimi 7,9°C 

- ljeti 10,8°C) nadasve su povoljni uvjeti 

za potonu pastrvu koja u Gackoj raste 

nekoliko puta brže nego u drugim krškim 

rijekama. Gacka je ve desetljeima raj 

za mušiarenje u Hrvatskoj. Ribolovna 

sezona traje ovdje od prvog travnja do 

tridesetog rujna. Iako se u novije vrijeme 

smanjio broj autohtonih potonih pastrvi 

na raun kalifornijskih, ribii kažu da im 

Gacka i dalje pruža nezaboravne trenutke 

za odmor i sportski ribolov. 

Prvo vee mjesto nizvodno od izvorišta 

je Liko Leše. Tu je Gacka kristalno 

bistra, ista, hladna i obiluje životom. 

Osim potone pastrve po kojoj je Gacka 

poznata u svijetu, rijeka je prirodno stanište 

i za druge vrste (štuka, ik, lipljan, 

potoni rak…) te za 25 razliitih vrsta 

bilja koje raste u rijeci i uz nju. 

Podno mosta na izlazu iz Likog Leša 

gledamo mladia koji kosi i bere vodeno 

bilje iz Gacke za stonu hranu, a s 

druge strane rijeke ribi strpljivo eka u 

zelenom tršaku. Nešto dalje vodi široki 

zemljani put koji su kroz stoljea utabala 

zaprežna kola uz lijevu obalu rijeke 

preko sela ovii i Prozor, a danas nam 

omoguuje šetnju ili vožnju biciklom uz 

rijeku i odmor u prirodi na istom planinskom 

zraku. Tako prelazei mostovima 

preko rijeke s jedne strane obale na 

drugu, pratei rijeku, možete stii sve 

do Otoca i donjeg toka Gacke. Gacka na 

svom putu prima vodu iz nekoliko veih 

pritoka: Sinake puine, Kostelke, Knjapovca, 

Begovca, ali i stalno gubi vodu u 

manjim ponorima. 

Zanimljive su hidrografske karakteristike 

ove ponornice koja više ne ponire u svoje 

ponore. U svom donjem toku Gacka je 

ukroena - nekada se rijeka gubila u nizu 

ponora nestajui u okršeno podzemlje, a 

danas ima promijenjen smjer otjecanja 

zbog hidroenergetskog iskorištavanja 

vodotoka. Izgradnja potpuno novog hidrosustava 

unijela je znatne promjene 

u hidrografske i krajobrazne karakteristike 

podruja. Zapadno od Otoca kod 

Vivoza prekinut je prirodni sjeverni tok 

Gacke; rijeka je kanalizirana (Karlov kanal) 

do tunela gdje nestaje pod zemljom, 

a zatim se opet javlja u akumulaciji 

umjetnog Gusi jezera odakle se vodi 

ponovno tunelom na primorsku padinu 

Velebita do HE Senj. U dio kanaliziranog 

toka podzemnim tunelom preusmjeren je 

i dio voda ponornice Like, ime su dva 

topografski odvojena porijeja postala 

jedinstven hidroenergetski sustav.Mali 

prirodni jugozapadni krak rijeke Gacke 

utjee i dalje u Gornje Šviko jezero ali 

je tu zaustavljen nasipom. 

Jedino u vrijeme remonta postrojenja 

vode kanalizirane Gacke preusmjeravaju 

se lijevim tokom do jezera Švica i dalje 

starim suhim koritom u ponor u Donjem 

Švikom, sada presahlom, jezeru. Nema 

više ni prekrasnih slapova koji su krasili 

ovaj šviki kraj. Bez obzira na važnost 

hidroenergetskog iskorištavanja Gacke, 

njen glavni potencijal u budunosti trebao 

bi biti turizam. Netaknuti gornji tok 

Gacke do Prozora ostaje savršeno mjesto 

za sportski ribolov, ugodan odmor, 

rekreaciju i izravan dodir s iskonskom 

prirodom. Osim ribolovnog i izletnikog 

turizma, velike su mogunosti Gackog 

polja za razvoj seoskog turizma gdje e 

se gostima pružiti pravi ruralni, starinski 

ugoaj i predstaviti hrvatska etno i kulturno-povijesna 

baština likoga kraja. 

Edita Greguri Cveni 

Snimio: Goran Salleto 

EKO REVIJA 53 

eco review


IGRANE 

malo mjesto zanimljive prošlosti 

Mjesto Igrane se prvi put spominje 

1466. godine u ispravi hercega Stjepana 

Kosae. No život tu seže od prapovijesti 

što potvruje i lokalitet Gradina. 

Iz rimskog doba veoma su znaajni 

pronaeni poklopci antikih sarkofaga. 

Smještene su 17 km jugo-istono od Makarske 

na malom poluotoku, pored uvale. 

Nastanjuje ih oko 400 žitelja i oni se 

uglavnom bave poljoprivredom, ribolovom 

i turizmom. Nadaleko je poznato 

maslinovo ulje dobiveno hladnim prešanjem. 

Naselje se terasasto spušta prema 

moru stvarajui divnu arhitektonsku 

cjelinu. Mala luka uz more služi kao vez 

za manje brodice i ini dio ukupnog ugo- 

aja ovog malog mjesta na obali mora. 

Na vrhu mjesta, kao uvarica, nalazi 

se barokna crkva Gospe od Ružarija, 

iji je zvonik 1925. godine dao izgraditi 

ovjek koji je svoj kruh zaraivao 

u Americi a kao zahvalu Gospi što ga 

je uvala u dalekoj zemlji, ali i mjestu 

iz kojeg je potekao. U blizini se nalazi 

i utvrda Zalina iz 17. stoljea, koja je 

bila uporištem obrane od Turaka. Utvrda 

ima etiri razine i potpuno je obnovljena 

a na njenom proelju su mnogobrojni 

otvori koji su služili kao puškarnice. 

Penjui se od mora prema crkvi i utvrdi 


prolazite izmeu prekrasnih starih kamenih 

kua i okunica sa stablima smokva 

i maslina. Igrane obiluju mnogim povijesnim 

graevinama. Pisani tragovi sežu 

do rimskih vremena. Ovdje je sauvan 

“Ljetopis popa Dukljanina”, vrlo važan 

dokument za hrvatsku povijest i kulturu. 

Ta srednjovjekovna kronika nastala je u 

Baru u prvoj polovici 12. stoljea a autor 

je anonimni sveenik Dukljansko-barske 

nadbiskupije. Paralelno sa slavenskim 

originalom, koji je izgubljen, nastao je 

i latinski prijevod, zahvaljujui ijim je 

prepisima iz 17. stoljea ovaj vrijedni 

spomenik južnoslavenske pismenosti i 

sauvan. 

Najvažniji spomenik na Makarskoj rivijeri 

je crkva Svetog Mihovila, trobrodna predromanika 

bazilika iz 11. i 12. stoljea 

koja se nalazi u masliniku iznad mjesta. 

Tu su i ostaci stare tvrave zvane Kulina. 

Na obali se nalazi barokni ljetnikovac 

obitelji Šimi-Ivaniševi, koji je 

izgraen 1760. godine. Na groblju pak 

crkva sv. Nikole iz 1925. godine, a tu je i 

sauvana apsida srednjovjekovne crkvice. 

Svaki od ovih objekata nosi svoju priu i 

svoju povijest, zato želim preporuiti da 

posjetite ovo malo mjesto i da osjetite 

duh davnina koja se uti na ovom mjestu. 

Osim toga, Igrane pružaju ugoaj 

tipinog dalmatinskog turistikog mjesta 

pogodnog za miran odmor. Ali žitelji 

Igrana kao da nose u svojoj krvi nešto 

od slavne prošlosti, jer imate dojam da 

se previše ne obaziru na turiste kojih 

tu svakako ima. Oni su uspravna i gorda 

ela, kao jablanovi u jednoj poznatoj 

pjesmi. 

Tekst i snimke: Ana Marija Kovaevi

Park prirode Medvednica 

Za one koji traže bijeg od svakodnevne 

užurbanosti Park prirode Medvednica 

je idealno mjesto za relaksaciju. Taj park 

prirode površine 22.826 hektara proteže 

se na podruju grada Zagreba te Zagrebake 

i Krapinsko-zagorske županije. Medvednica 

se prvi put spominje 1242. godine 

u Zlatnoj buli Bele IV. pod imenom 

Medwenicha kojom se Zagrebu daruje posjed 

u gori. Ime Zagrebaka gora koristi 

se od 19. stoljea u vrijeme apsolutizma 

kada su gore dobivale imena po gradovima 

i naseljima, što je ujedno oznaavalo 

šumu u posjedu grada. Temeljni fenomen 

Parka dobro su ouvane prirodne šume 

i šumske zajednice, koje se protežu na 

64 % ukupne površine Parka, dok se na 

ostalom dijelu nalaze vonjaci, vinogradi 

te razliiti izgraeni objekti. Na podruju 

Parka prirode nalaze se i vrijedni 

spomenici kulturno-povijesne baštine 

poput Medvedgrada, rudnika Zrinskih, 

muzeja i dvoraca Hrvatskog zagorja. Javna 

ustanova Park prirode Medvednica 

ureivanjem pounih staza nastoji educirati 

i bolje upoznati svoje posjetitelje 

s brojnim prirodnim fenomenima kojima 

obiluje. No, kako danas u cijelome svijetu 

masovni turizam ugrožava okoliš i 

narušava stabilnost biljnog svijeta, ni u 

parku prirode Medvednica nisu imuni na 

to. I oni pokušavaju pronai ravnotežu 

izmeu zaštite i ouvanja prirode i turistiko 

rekreacijskog razvoja i planova 

koji donose prihod. Osim od proširenja 

skijališta kojim se uništavaju šume te 

prometne zagušenosti tijekom sezone 

skijanja, veliki je problem i bespravna 

gradnja u predgorskom dijelu te kamenolomi 

koji trajno narušavaju okoliš. 

ŠUME 

Od ukupne površine Parka državne šume 

pokrivaju 8.188 ha, 374 ha su šume Šumarskog 

fakulteta, a 5.988 ha su privatne 

šume. Središnje dijelove Medvednice 

tako zauzimaju državne šume, dok u jugozapadnim 

i sjeveroistonim dijelovima 

prevladavaju privatne šume. Temeljni fenomen 

zbog kojega je Medvednica proglašena 

parkom prirode jest ouvanost 

šumske vegetacije koja je ovdje raspo- 


reena u pravilnim visinskim katovima, 

šume pokrivaju gotovo itav pojas iznad 

350 metara. 

U Parku prirode Medvednica postoji 8 

šumskih rezervata : 

• Bliznec-Šumarev grob (šuma bukve i 

jele) 

• Graec-Lukovica-Rebar (termofilne 

šume hrasta medunca i crnog graba) 

• Mikuli potok-Vrabeka gora (brdska 

bukova šuma) 

• Pušinjak-Goršica (brdska bukova 

šuma) 

• Rauchova lugarnica-Desna Trnava 

(šuma bukve i jele) 

• Tusti vrh-Kremenjak (šuma hrasta kitnjaka 

i bukve) 

• Babji zub-Ponikve (šuma hrasta kitnjaka 

i bukve) 

• Markovak-Bistra (šuma bukve i jele) 

FLORA 

Premda biljni pokrov Medvednice najveim 

dijelom ine šume, te se ini da 

nema puno razliitih vrsta biljaka, istraživanjem 

flore koju je naruio Park pri- 


55

ode Medvednica, zabilježeno je ukupno 

1.346 vrsta sjemenjaa. Tu se nalaze 20 

zakonom zaštienih vrsta, 14 endemskih 

i 93 ugrožene biljne vrste. Ugrožene 

biljne vrste uvrštene su u Crvenu knjigu 

biljnih vrsta Hrvatske. U šumskim zajednicama 

Medvednice uz odgovarajue 

vrste drvea i grmlja, zastupljene su i 

brojne prizemne vrste.Osobiti su ukras 

šuma proljetnice. Premda izgleda da su 

proljetnice neiscrpno rasprostranjene, 

to je bilje ipak ugroženo, a neke su zakonom 

zaštiene. Od proljetnica tu su 

šafran, visibaba, proljetni drijemovac, 

jaglac, pasji zub, šumska ciklama, velecvjetni 

kukurijek i druge vrste koje rastu 

u proljee. Na Medvednici nalazimo i tri 

stabla koja su Zakonom o zaštiti prirode 

zaštieni kao Spomenik prirode-pojedinano 

stablo. To su Gupeva lipa (Tilia 


platyphyllos Scop.) u Donjoj Stubici, stara 

tisa (Taxus baccata L.) na Šupljaku i 

stara tisa kod Horvatovih stuba. 

FAUNA 

Raznolika staništa na Medvednici, kao i 

visinska raslojenost, dom su brojnoj fauni. 

Zbog širenja prigradskih naselja i prometa, 

ta su staništa znatno promijenja. 

Mnogih vrsta, koje su ovdje obitavale, 

više nema. Na Medvednici je u davnoj 

prošlosti obitavao medvjed, u prilog 

emu svjedoi i ime gore Medvednica, 

kao i potoka Medvešaka, Medvedgrada 

te Medvedgradskog brega kod uerja. 

Mnoge vrste životinja znatno su prorijeene, 

primjerice, kune i divlja maka 

su rijetkost, dok je vidra, koja je nekad 

nastanjivala potoke, nestala iz biotopa 

Medvednice. 

VODE 

Medvednica obiluje potocima i izvorima. 

Oborinske se vode brzo slijevaju, ovisno 

o nagibu i sastavu terena. Na škriljavcima 

koji su nepropusni, vode je više i 

pojavljuju se izvori, a primjer je potok 

Bliznec koji je zbog perivoja Maksimir od 

posebnog znaaja za grad Zagreb. 

Izvori Medvednice openito su skromnog 

kapaciteta, ali su mnogobrojni, što omoguuje 

opskrbu vodom manjih naselja, te 

su manjim dijelom ukljueni u gradski 

vodoopskrbni sustav. 

Na podruju Medvednice ima nekoliko 

toplih izvora razliite kvalitete i izdašnosti 

kao što su Stubike Toplice, Zelina, 

Gornja Dubravica. Pojavljuju se na 

rasjedima gdje voda zagrijana u dubini 

zemlje, prolazei kroz karbonatne stijene, 

izbija na površinu. Takva su Sutinska 

Vrela kod Posuseda. Slani potok izvire 

na zagorskoj strani Medvednice, a ime 

je dobio zbog slanog okusa vode od soli 

natrijeva klorida. Poznat je po tome što 

se tu ve 1347. godine na ovom podru- 

ju vadila sol iz bunara zvanih „šokoti“ 

(od maarske rijei sokut-slani bunar), 

no, budui da je proizvodnja bila slaba, 

ubrzo je prestalo vaenje soli. 

Vodotoci južne padine Medvednice, zahvaljujui 

brojnim izvorima i sakupljanju 

oborinskih voda s obližnjih padina bogati 

su vodom cijele godine. Bogatstvo 

vode dokazuju i mnogi nekadašnji mlinovi, 

posebno, na potoku Miroševcu koji 

dobiva vodu iz brojnih pritoka u gornjim 

dijelovima Medvednice. Ribnjak, Jelov- 

ina, Suhodol, Trnava, Bidrovac. Potoci 

su ugroženi od izgradnje u neposrednoj 

blizini, agresivnih hidrotehnikih mjera

kojima se mijenja njihov izgled, oneišenjem 

fekalnim i drugim otpadnim vodama, 

te odlaganjem krupnog otpada. 

ŠPILJA VETERNICA 

Nalazi se na jugozapadnom dijelu Medvednice, 

iznad sela Gornji Stenjevec, oko 9 

km od Zagreba. Zaštiena je kao geomorfološki 

spomenik prirode od 1979. godine. 

Dobila je ime po struji vjetra koja se 

javlja na ulazu zbog razlika u temperaturi 

zraka tijekom godine. Ulaz u špilju nalazi 

se na nadmorskoj visini od 320 m. Veternica 

je svojom duljinom etvrta po redu 

špilja Hrvatske, a najduža u sjevernoj Hrvatskoj. 

Pozornost javnosti na tu špilju 

prvi put svraa 1889. godine Dragutin 

Gorjanovi Kramberger. U Veternici se 

nalazi 15 vodenih tokova koji potjeu sa 

širega sljevnog podruja jugozapadnog 

dijela Medvednice. Podzemna voda u kršu 

tvrda je zbog otopljenog vapnenca. Taloženjem 

vapnenca u bezbroj razliitih 

oblika nastaju špiljski ukrasi ili sige.Sige 

se meusobno razlikuju oblikom i nainom 

postanka. U Veternici razlikujemo 

stalaktite, stalagmite, stalagnate, zavjese, 

heliktite, špagete i mnoge druge. Prosjena 

brzina rasta im je od 1 do 2 mm 

na godinu. Arheološka nalazišta svjedo- 

e o životu homo sapiensa te špiljskog 

medvjeda, a u zidu ulaznog dijela špilje 

naena je kamena niša u koju su neandertalci 

uredno ukapali lubanje špiljskog 

medvjeda, što upuuje na štovanje kulta 

tog medvjeda. Tu su nalazišta špiljskog 

lava i leoparda, špiljske hijene, nosoroga, 

pragoveda, golemog jelena, zatim 

okamenjenih kosti šišmiša, glodavaca, 

zvijeri poput divlje make itd. 

RUDNIK ZRINSKI 

Kralj Matija Korvin dodijelio je 1463. 

godine grofu Petru Zrinskom kraljevsku 

rudarsku povlasticu koja njemu i njegovu 

potomstvu omoguava da na svim 

posjedima otvore rudnike zlata, srebra i 

drugih kovina. Ta povlastica omoguila 

je Zrinskima rudarenje na Medvednici. 

Potomak Petra Zrinskog, Nikola, potpisuje 

1527. godine ugovor sa Zagrepanima 

kojim im daje pravo na rudarenje. 

Tada poinje povijest rudarstva u Rudniku 

Zrinski. Taj prostor izgrauju stijene 

stare 300 milijuna godina iz razdoblja 

paleozoika. Nastale su u dubini zemlje, 

a u svoj sadašnji položaj dospjele su 

prije 12 milijuna godina, i to tako da 

su se pomicali blokovi stijena duž velikih 

rasjeda u Zemljinoj kori i konano 

formirali izgled kakav danas postoji. U 

blizini rudnika nalaze se tri vrste stijena: 

zeleni i glineni škriljavci te dolomiti. 

To je prvi srednjovjekovni rudnik u Hrvatskoj 

dostupan javnosti. Danas su za 

turistike potrebe u rudniku postavljene 

drvene figure rudara u prirodnoj veliini, 

autentina izgleda i odijevanja, te 

je prikazan nain rudarenja u srednjem 

vijeku, a cijeli rudnik prate zvuni efekti 

razgovora rudara, te kapanje vode, razbijanja 

stijena i slino. 

Zbog svoje raznolikosti Medvednica je 

rado posjeena, osobito vikendom kada 

mnogi ljubitelji prirode svoj bijeg od 

smoga i gradske vreve traže upravo na 

svježem zraku i u šumama ove “Zagrebake 

gore”. 

Tekst i snimci: Dora Belamari 


57


šibenskom akvatoriju nalazi se Kra- 

U panj, najniži naseljeni otok Hrvatske 

i Jadrana, ija nadmorska visina ne 

prelazi 1,25 m. Samo tristo metara otok 

je udaljen od najbližeg kopna i naselja 

Brodarica, smještenog 5 km južno 

od Šibenika. Krapanj je tako blizu da 

s Brodarice možete uti crkveno zvono 

s krapanjske Crkve sv. Križa dok ekate 

prijevoz na otok. Stari motorni brodi 

godinama prevozi mještane i turiste 

svakih sat preko morskog tjesnaca koji 

Krapljani nazivaju “ždrilo”, a vožnja traje 

samo pet minuta. 

Na istonom dijelu otoka Krapnja, okrenutom 

kopnu i Brodarici, zbijeno je naselje 

starih kamenih kua okupljenih 

oko franjevakog samostana i spomenute 

Crkve sv. Križa (1523.). Zapadni dio 

otoka, okrenut prema otvorenom moru, 

nenaseljen je i zarastao u makiju koja se 

58 

Krapanj – otok spužvara 


ispreplee s borovom šumom, empresima, 

smokvama i mladim maslinama. 

Malen (površine samo 0,36 km²), nekad 

gusto naseljen, danas otok broji tek 

dvjestotinjak otoana. Krapanj je stoljeima 

uven po tradicionalnom izlovu 

i preradi spužvi, a njegovi stanovnici 

kao vrsni i jedini preostali spužvari na 

istonoj obali Jadrana. Usmena predaja 

kaže da je Krapljane o nainu lova i išenja 

spužvi nauio poetkom 18. stoljea 

grki fratar Antun, koji je došao s 

Krete u krapanjski franjevaki samostan. 

Nekada se spužva lovila samo ostima na 

manjim dubinama do 16 m, a poslije su 

nabavljeni i ronilaki aparati. Krajem 19. 

stoljea posadu za lov na spužve inilo 

je osmero ljudi (dva do tri ronioca, dva 

veslaa, dvojica za rad na crpki i dvojica 

za gaženje izvaenih spužvi). Imali su 

etrdesetak spužvarskih brodica, a na 

moru se ostajalo po nekoliko mjeseci. 

Muškarci bi lovili spužve a za to vrijeme 

njihove su žene radile u kui i na polju 

najteže poslove, ribarile, uvale djecu, 

sve u brizi hoe li im se muževi vratiti 

živi. Krajem 19. stoljea, tonije 1893. 

godine Krapljanima je tršansko Ribarsko 

društvo uz potporu pomorskih vlasti 

Trsta darovalo pravo ronilako odijelo. 

Ta prva ronilaka oprema sastojala se od 

teške bakrene kacige, prsnog oklopa na 

koji su se privršivali utezi, kožnatih 

mesingom okovanih cipela s olovnim 

utezima na potplatima. Danas takav stari 

ronilaki aparat zvan Palombaro stoji 

izložen u malom ronilakom muzeju u 

okviru Centra za ronjenje na Krapnju. 

Centar je smješten u hotelu Spongiola, 

izgraenom na mjestu stare spužvarske 

zadruge. Do 1911. godine Krapljani su 

spužve samo lovili, gazili i sušili, a nakon 

toga poinju ih preraivati pomou 

natrijevog sulfata koji je pomagao uklanjati 

kalcijeve sastojke, ali i poveao 

cijenu spužve na tržištu. Krapljanska 

spužvarska zadruga u to vrijeme sastojala 

se od šesnaest ronilaca, šest ronilakih 

aparata i tridesetak brodica. Ve 

sljedee, 1912. godine prodavalo se i po 

400.000 komada spužvi u Italiju, Francusku 

i Njemaku. Izmeu dva svjetska rata 

na Krapnju je postojala mala radionica za 

preradu spužvi, a nakon Drugog svjetskog 

rata (1947.) osnovano je državno 

spužvarsko poduzee “Spužvar” koje je 

održavalo tradiciju ulova i prerade spužvi 

na Krapnju. Godine 1990. poduzee je 

rasprodano i time je prestalo kolektivno 

spužvarenje na otoku. 

Danas još samo pet obitelji s Krapnja i 

etiri s Brodarice love spužve i održavaju 

tradiciju staru preko 300 godina. Pravi 

znalci razvili su tehniku ronjenja koja 

zna dosei i do pet urona u danu, a godišnji 

ulov bilježi 3 do 5 tona. Težak je to i 

naporan posao koji nakon godina i godina 

ronjenja dovodi do teških posljedica 

po zdravlje i neuroloških smetnji uzrokovanih 

dekompresijskim bolešu, ali kao 

što Krapljani kažu “oduvijek su samo najhrabriji 

odlazili u šototajere (spužvare)”. 

Spužve se danas više ne vade oko samog 

otoka Krapnja nego po cijelom jadran-

skom podmorju. Ve od prvog travnja 

znaju se Krapljani uputiti u izlov spužvi 

a sezona vaenja traje do kraja listopada. 

“Izvaena spužva je crna i kruta kao 

kamen, na brodu se gazi da izau iz nje 

guje, pužii i kamenii”, rekla nam ga 

Željka Božovi, roena Krapljanka, iji je 

muž tijekom rujna sa svojom momadi 

vadio spužve oko otoka Suska. Gaženjem 

se spužva oisti od opne i mekane žive 

supstance da bi se dobio kostur smee 

boje graen od spongina - rožnate organske 

tvari koja sadrži u sebi do 14% 

joda. Oišena spužva suši se na suncu i 

pakira u vree gdje e doekati kupce. 

Što su uope spužve? 

Morske su spužve višestanine životinje 

jednostavne grae. Za svoje stanište biraju 

toplu, mirnu, slaniju i istu morsku 

vodu. Rastu privršene na stjenovito 

morsko dno do 200 m dubine. Veina 

spužvi su hermafroditi, razmnožavaju se 

spolno oplodnjom jajašaca i nespolno - 

vegetativnim putem kada pupanjem raste 

velika kolonija. Živa spužva prekrivena je 

tamnom opnom s brojnim rupicama kroz 

koje struji voda donosei spužvi hranu 

- plankton i polurazgraene sitne morske 

organizme. Takvim nainom prehrane i 

strujanjem vode, jedna spužva može dnevno 

profiltrirati i do 2000 litara morske 

vode. U morima živi oko 5000 vrsta spužvi, 

ali svega petnaestak vrsta ima uporabnu 

vrijednost. Meu njima u našem 

podmorju živi jedna od najkvalitetnijih 

morskih spužvi dalmata fina (Euspongia 

officinalis Adriatica). Prirodna i meka, 

savršene finoe i dobre moi upijanja, 

može narasti i do 40 cm u promjeru, a da 

bi narasla do svoje komercijalne veliine 

(15 cm) potrebne su joj dvije do etiri 

godine. Dalmata fina izrazito je kvalitetna 

i cijenjena stoga nije udo da kupci 

na Krapanj po nju dolaze iz drugih mediteranskih 

zemalja - Grke i Italije. Morska 

spužva i danas ima široku uporabnu vrijednost 

iako moderna tehnologija raznim 

umjetnim materijalima pokušava dostii 

njene izuzetne prirodne karakteristike. 

Najtraženiji oblik dalmate je okruglast, 

fine strukture, veliine od 15 do 21 cm u 

promjeru. Uz nju je u našem Jadranu rasprostranjena 

i spužva zvana slonovo uho 

(Euspongija officinalis lamella) koja može 

narasti i preko metra u promjeru, no ija 

kakvoa zaostaje za dalmatom finom. 

Iako danas Krapljani više ne vade spužvu 

oko Krapnja, spužva e zauvijek ostati 

simbol njihovog otoka, a krapanjsko podmorje, 

koje resi bogat i raznolik biljni 

i životinjski svijet, privlait e sve više 

ronioce iz cijeloga svijeta. Spužvarstvo 

- težak i opasan zanat danas polako izumire. 

U novoj eri turizma zamjenjuje ga 

sportsko ronjenje, no spužva kao originalni 

hrvatski suvenir i dalje e priati 

priu iz prošlih vremena o hrabrim spužvarima 

s Krapnja. 

Edita Greguri Cveni 

Snimio: Goran Salleto 

EKO REVIJA 59 

eco review


Lastovsko otočje – 

novi park prirode 

Ako vam se kojim sluajem posrei 

da dobijete priliku pokazati znanje 

u “Milijunašu” ili “Kviskoteci”, dopadne 

li vam pitanje o prirodnoj baštini Lijepe 

naše, mogli biste se nai na skliskom 

tlu. Naime, donedavno toan odgovor 

na pitanje koliko nacionalnih i parkova 

prirode ima Hrvatska glasio je: 18. Od 

toga 8 nacionalnih i 10 parkova prirode. 

Meutim, od 29. rujna 2006. godine taj 

podatak više ne vrijedi. Lijepa je naša, 

naime, od tada bogatija za jedan park 

prirode. Na prijedlog ministra kulture 

Bože Biškupia te odluke Vlade, Hrvatski 

je sabor Lastovsko otoje proglasio 

jedanaestim parkom prirode. 

Lastovsko otoje istie se iznimnom krajobraznom 

vrijednošu a dobro ouvano 

kopno i podmorje znaajno je zbog bogatstva 

živog svijeta i njegove raznolikosti. 

Na tom prostoru obitava velik broj 

rijetkih i ugroženih svojti, te endema 

koji su se razvili zbog zemljopisne izoliranosti 

što Lastovsko otoje ini iznimno 

vrijednim ne samo na nacionalnoj ve i 

meunarodnoj razini. 

Park prirode “Lastovsko otoje” osim prirodnim 

vrijednostima obiluje i bogatim 

kulturno-povijesnim nasljeem o emu 

svjedoe arheološki nalazi a najstariji 


naeni tragovi života na tim otocima 

datiraju još iz razdoblja neolitika. Bogato 

tradicijsko nasljee istie se narodnim 

obiajima kao što je, npr. Lastovski 

poklad koji se redovito izvodi najmanje 

etiri stoljea. Lastovci govore posebnim 

dijalektom akavskog narjeja jedinstvenim 

u Hrvatskoj koji se zove lastovski ili 

jekavsko-akavski. Nažalost, depopulacija 

traje i danas što potvruje i popis stanovništva 

iz 2001. godine prema kojem u 

opini Lastovo živi svega 835 stanovnika. 

Iako je najvee iseljavanje zapoelo 

za vrijeme boravka bivše JNA na ovom 

podruju, danas mladi s otoka odlaze 

zbog školovanja, nepovoljne gospodarske 

situacije te prometne izoliranosti. Uz poljoprivredu 

i stoarstvo stanovništvo se 

bavi malim i gospodarskim ribolovom a 

glavna gospodarska grana danas je turizam 

koji se razvija u privatnom smještaju. 

U turistikoj ponudi atraktivnošu se 

zadnjih nekoliko godina istiu svjetionici 

Sušac na otoku Sušcu i Struga na otoku 

Lastovu. Zbog neko nametnute izolacije 

Lastovsko otoje jedno je od rijetko ouvanih 

podruja u Jadranu. Posljednjih je 

tako godina u akvatoriju otoka Lastova 

primijeeno nekontrolirano eksploatiranje 

crvenog koralja i zaštienih puževa 

- tritonove trube, prugaste mitre i puža 

bavaša. Poseban problem predstavljaju 

i nautiari budui da sidrenjem u uvalama 

lastovskih otoka i otoia uništavaju 

staništa morskih cvjetnica. Parkom 

prirode upravljat e javna ustanova koju 

osniva Vlada Republike Hrvatske, a kako 

kaže Davorin Markovi, ravnatelj Državnog 

zavoda za zaštitu prirode, struna 

podloga nije obuhvatila samo zaštitu 

biološke i krajobrazne raznolikosti ve 

je dala i perspektivu razvoja preostalom 

stanovništvu. Tako se ne predviaju vea 

ogranienja u djelatnostima, budui da 

se sve ono što je lokalno stanovništvo i 

dosad inilo uklapa u režim zaštite koji 

previa kategorija parka prirode. Naime, 

za razliku od nacionalnih parkova u kojima 

je gospodarska djelatnost iskljuena, 

kategorija parka prirode omoguuje one 

koje ne ugrožavaju bitne znaajke zbog 

kojih je to podruje zaštieno. Stoga e 

Park prirode poticati tradicionalnu poljoprivredu 

na postojeim poljima kao i 

obnavljanje zapuštenih emu bi mogla 

pridonijeti i sve vea potražnja tržišta za 

proizvodima uzgojenim na takav nain. 

Kategorija parka prirode, pokazalo je to 

iskustvo ostalih zaštienih podruja u 

Hrvatskoj, takoer e pridonijeti atraktivnosti 

turistike ponude tog podruja 

te se stoga u strunoj podlozi traži izrada 

Programa održivog razvoja turizma kako 

bi se iskljuila gradnja velikih hotela i 

turistikih kompleksa, odnosno, masovni 

turizam. Takoer se traži i regulacija nautikog 

turizma a daljnji razvoj turistike 

ponude vidi se u poticanju alternativnih 

oblika turizma koji se uklapaju u režim 

parka prirode, poput ruralnog ekoturizma, 

zdravstvenog, edukacijskog ili športskorekreacijskog 

turizma kao i izrade autentinih 

otokih suvenira te obnove 

tradicionalnih zanata. Razvojem takvog 

turizma uz zaštitu prirode osigurala bi se 

i ekonomska dobit lokalnom stanovništvu. 

Lastovcima se tako izgleda smiješi 

neka bolja budunost, ako je suditi prema 

statistikim istraživanjima koja pokazuju 

da u svim zaštienim podrujima 

broj zaposlenih iz godine u godinu raste. 

Nadajmo se stoga da e se lokalno stanovništvo, 

a još više lokalna vlast u ijoj 

je nadležnosti izrada prostornih planova, 

oduprijeti sveprisutnoj napasti da zbog 

kratkorone koristi nepovratno uništi najvrjednije 

što ima – prirodu. 

Tihana Beluži

Neretva 

prostor sudbine i zagonetaka pred kojom su stoljeća 

nemoćno zastajkivala... 

Slivno podruje donjeg toka Neretve 

sastavni je dio slivnog podruja ove 

rijeke koja se proteže na dvije države, 

Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, 

što ga ini meunarodnim prirodnim 

sustavom, pa je stanje kakvoe vode na 

podruju Donje Neretve u Republici Hrvatskoj 

pod velikim utjecajem aktivnosti 

koje se provode na prostoru najveim 

dijelom u susjednoj državi. Posljedica 

korištenja voda javljaju se i na najudaljenijim 

mjestima i mijenjaju biološku 

raznolikost, a na kraju i cijeli krajolik. 

Za rijeku Neretvu svojevrsna je i velika 

raznolikost svih, a posebno vodenih 

i movarnih staništa, ali one su danas 

ugrožene više nego ikad prije. 

Pojavom britanske kompanije Energy 

Financing Team-EFT (prema novinskom 

lanku “Kontroverzni trgovci strujom stigli 

u Hrvatsku”, Business.hr, 29/6/2006, 

str. 14-15) u našem poslovnom svijetu 

pojavila se, u najmanju ruku, jedna sumnjiva 

tvrtka kojoj je novac prioritet i 

jedini smisao poslovanja. Ona je najvei 

trgovac elektrinom energijom u 

jugoistonoj Europi i u tom poslu bila 

je predmetom kriminalistike istrage 

(malverzacije u poslovanju) u nekoliko 

europskih država (Srbija, Tužilaštvo BiH, 

britanski Ured za teške pronevjere-SFO, 

glavni inspektor amerike Agencije za 

meunarodni razvoj-USAID...). U ovom 

sluaju njihovo poslovanje nije tema, 

ve njihova namjera gradnje elektroenergetskih 

objekata na podruju BiH, tj. na 

podruju slivnog podruja Neretve i pokretanje 

projekta Gornji horizonti kojim 

se žele prikupiti slobodni vodeni resursi 

na podruju gornjeg toka i pripadajueg 

slivnog podruja na lijevoj obali rijeke 

Neretve. Naime, taj projekt obuhvaa 

prevoenje voda iz sliva rijeke Neretve 

u sliv rijeke Trebišnjice izgradnjom novih 

hidroelektrana u BiH (Nevesinje, Dabar 

i Bilee). U BiH je EFT Group do sada 

uložio više od 40 milijuna eura u Rudnik 

lignita Stanari kod Doboja i u izgradnju 

dovodnog tunela Fatniko Polje-akumu- 

lacija Bilee. Upravo ta akumulacija je, 

bez obzira na postojanje njihove ekološke 

studije kojom se dokazuje nepostojanje 

opasnosti za prirodne vrijednosti 

i ljekovita svojstva rijeke Drežanjke, 

krške hidrološke fenomene (stalagmite, 

sprudove, slapove...) rijeke Bune i samo 

podruje Delte Neretve (movara), predmet 

analize neovisnih strunjaka koji 

prate taj projekt i njemu vide veliku opasnost 

za slivno podruje Neretve i njene 

podzem ne vode. Za ilustraciju veliine 

problema imamo primjer slinog projekta 

EFT Group (HE Buk Bijela, Crna Gora) 

gdje su ekolozi zaustavili taj projekt 

izgradnje brane u visini od 125, 6 metara 

( javna kampanja “Neu baru, hou 

Taru”, okupila je u Crnoj Gori istaknute 

intelektualce, nevladin sektor, vladaju- 

e i oporbene politiare), kojom bi se 

potopilo 12 km rijeke Tare (Nacionalni 

park Durmitor, ukljuujui i kanjon Tare, 

od 1952. godine nalazi se na Uneskovom 

popisu svjetskog kulturnog naslijea. 

Kanjon je dug 80 km, a najvea mu je 

dubina 1300 m) i 10 km rijeke Pive. Elektroprivrede 

Republike Srpske i Crne Gore 

kupovale bi, prema planovima od prije 


dvije godine, ukupno ili dio proizvedene 

struje, a nakon trideset godina koncensionar 

(EFT Group) bi vratio hidrolektranu 

u vlasništvo države. Slian scenarij je bio 

podloga dovršetka izgradnje tunela Fatniko 

Polje (radovi su zapoeti u bivšoj 

SFRJ) i formiranja akumulacije Bilea, 

zbog proizvodnje elektrine energije. 

EFT Group ima predstavništvo u Trebinju, 

gdje se nalazi i središte EP Republike 

Srpske, te iz tog centra šire se i provode 

planovi ekološki neprihvatljivog predzna- 

ka. U vezi projekta Fatniko polje, Vlada 

RS-e je zatražila da Ministarstvo finacija 

i MUP pripreme izvješe o poslovanju EP 

RS-e, a da ministarstvo osnuje istražno 

povjerenstvo. Povjerenstvo je provjerilo 

proceduru tendera za konstrukciju tunela 

Fatniko polje, koje je dobio EFT Group, 

te nije našla nikakve dokaze kršenja 

zakona. Za razliku od toga izvješa, a 

na temelju specijalnog izvješa (struni 

specijalni izvjestitelj, gospodin Dejl Elen 

Ralf), visoki predstavnik meunarodne 

zajednice u BiH Peddy Ashdown smijenio 

je generalnog direktora Elektroprivrede 


61

RS-e. Kljuni dio izvješa specijalnog 

revizora posveen je EFT Group koja ima 

specijalni tretman, povlaštenog vladinog 

partnera unutar RS-e. Specijalni revizor 

je u svom izvješu preporuio obustavljanje 

kapitalnih energetskih projekata 

u istonoj Hercegovini, koje je izmeu 

ostaloga finacirala i Svjetska banka. EFT 

Group je obavio vei dio posla na dovršetku 

tunela od 15 km na Fatnikom 

polju kojim bi se tobožnji viškovi vode 

sliva rijeke Neretve, provodili u Bileko 

jezero i na taj nain osigurali mogunost 

proizvodnje 140 gigavatsati elektrine 

energije Elektroprivredi RS-e. 

Ovdje dolazimo do onog najbitnijeg pitanja 

tobožnjih viškova vode kojih ekološki 

minimum dotoka vode iz gornjeg 

djela u donji dio rijeke Neretve - nema. 

U ovom trenutku Dolini rijeke Neretve 

i njenoj bioraznolikosti prijeti stvarna 

opasnost u obliku pojave slane pustinje. 

Toj opasnosti je uzrok nedovoljan 

ekološki prihvatljiv minimum dotoka 

vode iz gornjeg slivnog podruja rijeke 

Neretve. Službeno stajalište Vlade RH, po 

rijeima premijera Ive Sanadera, jest da 

Hrvatska nee podupirati nikakve vodnogospodarske 

projekte koji bi bili ekološki 

neprihvatljivi za podruje Delte Neretve. 

Meunarodno pravo s obzirom na vode i 

njihovo iskorištavanje, priznalo je stanovita 

prava a onim drugima stanovita 

ogranienja. Susjedne države esto za 

pojedine vrste korištenja voda sklapaju 

sporazume o suradnji, o podjeli koristi, 

o meusobnim pravima i dužnostima. U 

nekim sluajevima ta je suradnja dobila i 

neke organizacijske oblike, u obliku stvaranja 

dvostranih ili širih meunarodnih 

komisija (Pariški ugovor od 30. ožujka 

1856. godine, osnovane su dvije komisije: 

Obalna i Europska, u cilju reguliranja 

slobode plovidbe Dunavom). Suradnja i 

ugovorno reguliranje odnose se na razne 

vrste korištenja i zaštite vode (stupanj 

plovnosti rijeka, mogunost upotrebe za 

energetske svrhe, za natapanje, ribolov) 

kad je u pitanju meunarodna rijeka (Neretva) 

koja protjee kroz više država. U 

strogom pravnom smislu, meunarodnom 

rijekom smatra se samo ona iji je režim 

ureen meunarodnim ugovorom, 

iako postoje neka pravila meunarodnog 

obiajnog prava kojim se regulira 

korištenje vodenih tokova. U sluaju 

Neretve ne postoji meunarodni ugovor 

o korištenju i zaštiti vode kojim bi Re- 


publika Hrvatska i Bosna i Hercegovina 

uredili takav odnos prema rijeci Neretvi 

i njenim vodenim resursima. Bez obzira 

na nepostojanje takvog ugovora, naro- 

ito danas, kad postoje mnogostrane i 

razvijene upotrebe vodenih tokova gdje 

se esto sukobljuju interesi izmeu korisnika, 

država ne može potpuno raspolagati 

vodenim tokom svojega podruja 

ni koliinama vode koje protjeu kroz 

njezino podruje. Meunarodno pravo 

ne dopušta da se vodotok na vlastitom 

podruju koristi na nain koji bi nanosio 

štetu jednakom korištenju susjedne države 

na njenom podruju, osim po zajedni- 

kom sporazumu. Ovome pravilu pripada 

i zabrana da se izmjeni tok vode na štetu 

susjedne države. Najvažniji primjeri 

takvog ugovornog ureenja su ugovori 

o korištenju voda Nila izmeu Egipta i 

Sudana o podjeli vode porijeja Inda u 

svrhu natapanja i energetike izmeu Indije 

i Pakistana, o korištenju voda rijeke 

Kootenay izmeu SAD i Kanade. Sve su 

to primjeri izgraenog ugovornog prava 

u meunarodnoj zajednici kojima bi se 

trebali voditi u traženju konanog rješenja 

problema nedostatka slatke vode 

u donjem djelu rijeke Neretve. Problem 

nije nerješiv ali je potrebno žurno djelovanje 

s razloga alarmantne zaslanjenosti 

vode i tla Delte Neretve. 

Promjenama vodnog režima ugrožena je 

cijela biocenoza, a o nestanku pojedinih 

vrsta u pojedinim skupinama imamo 

brojne primjere. Na temelju brojnosti i 

posebnosti ptijih vrsta, uoene još u 

19. stoljeu, Neretva je uvrštena u Ramsarski 

popis movara od meunarodne 

važnosti. U podruju Donje Neretve postoje 

i ve odavno proglašena zaštiena 

podruja kao što su ornitološki rezervat 

Prud (250 ha), Pod gredom (587 ha) i 

Orepak (100 ha), ihtiološko- ornitološki 

rezervat Jugoistoni dio delte Neretve 

(250 ha), zaštieni krajolik Modro oko i 

Desansko jezero (370 ha), te zaštieno 

jezero Kuti (100 ha). 

Premda su postojea movarna staništa 

donekle degradirana i smanjena, to su 

još uvijek najvei i najvrjedniji ostaci 

mediteranske movare u Hrvatskoj i BiH, 

znaajni i okviru Sredozemlja. Donji tok 

Neretve važan je ponajprije kao odmorište 

za selidbe ptica prema Africi i zimovanje 

ptiijih populacija iz sjevernoistone 

i srednje Europe, na što ukazuju 

nalazi prstenovanih ptica sakupljeni kroz 

cijelo 20. stoljee. Ako deltu Neretve 

usporedimo s drugim europskim meunarodno 

važnim movarama, na Neretvi 

dolazi vei broj ptiijih vrsta. 

Donjoneretvanski kraj je specifina funkcionalna 

i fizionomska regija u južnoj 

Dalmaciji, za koju je kljuno da ima 

dovoljno hrane i vode da bi se nazvala 

dobrim mjestom za život. Ako se ne osje- 

amo ugroženi neprijateljima, divljim životinjama 

i elementarnim nepogodama 

onda je to stvarno dobro mjesto za gradnju 

svog doma u kojemu se može ovijek 

osjeati ugodno. Tako su razmišljali 

naši preci kad su gradili svoje domove na 

podruju Delte Neretve. Bez vode nema 

života za Neretvane i za ukupnu biološku 

raznolikost Delte Neretve. Upisom podru- 

ja donje Neretve na popis Ramsarske 

konvencije o zaštiti movarnih podruja, 

kao i programa Oritološki važnih podru- 

ja u Europi, koje provodi Meunarodno 

vijee za zaštitu ptica Bird life int., dobar 

su temelj da i dalje imamo Neretvu 

kakvu volimo. 

Tekst i snimke: Nebojša Jerkovi

Nestvarna tišina i ljepota 

jord« Zavratnica je zbog svoje ne- 

»Fobinosti proglašena Geomorfološkim 

spomenikom prirode. Taj prirodni 

kraški fenomen u podnožju našeg Velebita, 

nalazi se samo 2,5 km južno od 

Jablanca, trajektnog pristaništa za otok 

Rab. 

Uslijed tektonskih pokreta koji su razlomili 

karbonatne stijene i kretanjem 

bujica vode sa vrhova Velebita, voda je 

produbila kanjon i formirala 

brojne sipane karakteristine 

velebitske 

kanjone i usjeke. Najimpozantniji 

je svakako 

ovaj kanjon sa oko 100 

m visokim liticama. 

Hrvatska obala Jadranskog 

mora polako tone, 

tako da se kanjon Zavratnica 

postupno spustio 

u more i od njega 

je nastao uvueni morski 

zaljev. Zaljev rajskog 

plavetnila mora, sa prekrasnim 

visokim liticama 

krša iz kojeg nekim 

udom – prirodi samo 

znanog razloga – nie 

rijetko raslinje koje svojim mirisom i 

bojama usreuje sva naša osjetila. 

Petnaest minuta hoda od Jablanca, lijepo 

ureenom šetnjicom uz more, ili za 

one hrabrije i željne avanture, skretanje 

sa Jadranske magistrale za selo Zavratnica, 

koje je iznad same uvale. Silazak 

je stazicom koja se cik-cak spušta prema 

uvali (oko 1500 m), prizor koji vas doeka 

u podnožju je prekrasan. Može se doi 

i brodom, ali najljepši je svakako dolazak 

stazicom iz sela Zavratnica. Veliko zrcalo 

plavetnila svakoga iznenadi na bezbroj 

naina. Svaki posjetitelj ostaje zadivljen 

“otkriem” tog djelia raja. 

Ono za im svi težimo umorni od života 

i rada u urbanim sredinama je mir i tiši- 

na, a Zavratnica nam to pruža na dlanu. 

Nakon par trenutaka provedenih u miru 

sa sobom i u skladu s prirodom osjeamo 

se preporoeni, zaljev tako miran i 

dostojanstven, sauvan od svega, a opet 

svima dostupan, daje nam razlog da se 

osjeamo živi i ispunjeni. Vjenceslav 


Novak je pronalazio inspiraciju za svoje 

novele baš boravei kod našeg “hrvatskog 

fjorda”. 

Poetkom XX. stoljea tu je bilo skrovito 

i tiho ljetovalište bogataša iz Bea i 

Praga. Onda je tijekom Drugog svjetskog 

rata postala ratna luka zbog izuzetno važnog 

strateškog položaja. Iz tog vremena 

je potopljeni njemaki brod od savezni- 

kih aviona, koji se nalazi na dubini od 

8-10 m. Svakako poslastica 

za ronioce. 

Da bi zaustavili eroziju, 

koja je prijetila da 

zatrpa cijeli zaljev, stanovnici 

Zavratnice su 

izgradili suhozidu kaskadu 

i terase na kojima 

su posadili emprese, 

borove, smokve… U 

flori je zastupljeno oko 

100 autohtonih i 29 

alohtonih vrsta. 

Ljepota Zavratnice nikoga 

ne ostavlja ravnodušnim. 

U to me je 

uvjerio i jedan posjetitelj 

iz susjedne nam 

Slovenije, koji ve skoro 

deset godina najmanje jednom godišnje 

obie svoju “ljepoticu” i toplo nam 

je preporuio posjetu u zimskim danima 

kada njena ljepota poprima puni sjaj u 

igri svjetla i sjene. To svakako ne smijemo 

propustiti! 

Tekst i snimka: Ana Marija Kovaevi 


63


Od samog poetka izgradnje šibenska 

Katedrala svetog Jakova bila je neiscrpna 

inspiracija mnogim umjetnicima 

koji su na toj kamenoj ljepotici željeli 

ostaviti svoj graditeljski trag i osigurati 

sebi komadi vjenosti. Kroz stoljea, 

prkosei burama i olujama, neimaštini, 

epidemijama i ratovima bila je i ostala 

simbol Krešimirovog grada, oduzimajui 

dah ljepotom svoje ukupnosti kao i pojedinanim 

briljantnim klesarskim minijaturama. 

Katedrala sv. Jakova postala 

je najkarakteristiniji detalj šibenske 

panorame. Ona je monument 

ambicija, ukusa i težnji 

starih Šibenana, 

64 

Šibenska katedrala 


koji kao da su htjeli, kako je to napisao 

pjesnik Pere Ljubi “od kamena isklesat 

san o drugom svijetu, i snom o ljepoti 

svladat život, muku”. 

Monumentalna umjetnost ne mora zna- 

iti hir. Ovdje su napor i želja za lijepim 

potekli iz kaprica i siromaštava, a ne iz 

obilja. Želja šibenskog puka da 

zaostaje za drugim 

dalmatinskim gradovima, 

unato 

burnim povijesnim 

doga- 

anjima, 

rezultirala 

je u 15. 

stoljeu 

poet- 

kom gradnje katedrale. 

Iako je prvotnom 

odlukom odreeno da 

se ona gradi u blizini crkve 

sv. Ivana, na koncu 

je ipak prevladalo mišljenje 

da se kamen 

temeljac položi na 

mjestu crkve sv. 

Jakova koja je pri 

osnutku šibenske 

biskupije 1298. 

godine proglašena 

šibenskom prvostolnicom. 

Od 1431. pa do 

1441. na katedrali 

rade uglavnom 

mletaki majstori, 

predstavnici venecijanske 

gotike koji 

podižu južni, zapadni 

i sjeverni zid, 

oba portala te prvu 

kapelu na lijevom 

bonom 

brodu crkve. 

No gradski nadzornici nisu bili zadovoljni 

njihovim radom i rasipnošu pa 

na poziv Gradskog vijea u Šibenik 

dolazi Juraj Dalmatinac te s njim 

zapoinje nova, najpresudnija faza 

graditeljskih zahvata. 

Ovaj talentirani majstor ne samo da 

je ispravio graške svojih prethodnika 

ve je svojim idejama i bravuroznim 

klesarskim zahvatima odluio o konanom 

obliku i izgledu katedrale 

izgradivši pritom njene najljepše dijelove: 

popreni brod, apside sa svim 

ukrasnim elementima, briljantno ornamentiranu 

krstionicu, sakristiju, 

stepeniasto uzdignuto svetište, 

stupove s bujno razlistanim 

kapitelima, kipove 

svetog Petra i Pavla, 

kameni svitak koji drže 

dva anela, ornamentalni 

vijenac kamenih glava 

svojih suvremenika. U 

kamenitim oblicima katedrale 

dokazao je svoj

genij graditelja, konstruktora i umjetni- 

ku snagu kipara. 

Gradnja katedrale pretvorila je Šibenik u 

centar graditeljske djelatnosti cijele Dalmacije. 

Humanistika sredina ondašnje 

male šibenske opine postala je umjetnika 

meka za mnogobrojne domae i 

strane majstore. Juraj Dalmatinac je u 

Šibeniku otvorio pravu graditeljsku školu 

ija se djelatnost širila ne samo na druge 

dalmatinske gradove ve je postala poznata 

i priznata u Italiji. 

Ipak, katedrala bila je preveliko zdanje 

da bi ga Juraj mogao za života dovršiti. 

Nakon njegove smrti dirigentsku palicu 

preuzima Nikola Firentinac, nosilac stila 

toskanske rane renesanse. Ovaj umjetnik 

nastavlja raditi prema zamislima 

svog prethodnika i uitelja. Dovršio je 

krov i kupolu hrama dajui ve gotovim 

Jurajevim rješenjima peat svoje osobne 

kreativnosti. Firentinac je na šibenskoj 

katedrali radio do kraja svog života, ne 

uspjevši je dovršiti. Ostalo je to u nasljedstvo 

Bartulu iz Mestra i njegovom 

sinu Jakovu te domaem majstoru Ivanu 

Mestrieviu ije su strpljive ruke isklesale 

prekrasnu kamenu ipku na proelju 

katedrale. Nakon 105 godina završena je 

jedna od najljepših simfonija u kamenu 

– Šibenani su napokon dobili svoju katedralu. 

Mnogi su umjetnici i strunjaci posljednjih 

desetljea pohodili katedralu divei 

se graditeljskom umijeu njezinih stvaraoca. 

Svijest o važnosti zaštite ove spomenike 

baštine aktualizirala se posebno 

tijekom Domovinskog rada kada je katedrala 

bila izložena granatiranju srpskog 

agresora pretrpjevši pritom i vea ošte- 

enja. 2000. godine šibenska katedrala 

je uvrštena na prestižni UNESCO-ov popis 

kulturnih i spomenikih vrednota. 

Ministarstvo kulture RH godinama sustavno 

financira njenu obnovu. Vanjski 

dio katedrale u najveem je dijelu oišen 

od patine 

vremena, a 

uskoro slijedi i 

išenje njezine 

unutrašnjosti. 

U ovoj godini 

postavljena je i 

rasvjeta, a katedrala 

je dobila 

i novo ozvu- 

enje. Ipak 

proraunska 

sredstva su nedostatna za cjelokupnu 

obnovu pa se stalno tražiti dodatni 

izvori financiranja. 

Djelujui u tom pravcu šibenski biskup 

monsinjor Ante Ivas u kolovozu 

ove godine organizirao likovnu 

koloniju pod nazivom “Jurjeva katedrala”. 

Njegovom pozivu odazvalo 

se tridesetak eminentnih 

hrvatskih umjetnika koji 

su tijekom boravka u 

koloniji stvorili djela 

inspirirana ovom 

sakralnom ljepoticom. 

U 

rujnu je u 

Šibeniku 

organizirana izložba njihovih radova koja 

se potom preselila u Zagreb i Rim, a sav 

prihod od prodanih umjetnina ii e u 

fond za obnovu katedrale. 

Svjesni njene neprocjenjive važnosti 

trajna nam je dužnost i obveza zaštititi 

od propadanja ovu dragocjenu umjetniku 

i kulturno-povijesnu baštinu 

koju su Juraj Dalmatinac, Nikola 

Firentinac i ostali velemajstori 

proželi svojim 

artistikim temperamentom 

i ostavili 

Krešimirovom 

gradu na trajno 

uvanje. 

Maja Brki 

- Pancirov 

EKO REVIJA 65 

eco review


Starci ravnice 

uzoranom polju stotinu metara od 

U ceste Brodski Stupnik - Duboac 

ve više od dvije stotine godina živi 

stanovnik ravnice Quercus robur L. hrast 

lužnjak. Nadvio se svojom ogromnom 

krošnjom nad plodnom ravnicom prave- 

i sjenu veu od 1500 m². Široke debele 

grane na sebi nose mnoštvo plodnoga 

žira i kao da žele u zagrljaj uhvatiti ravnicu 

i ljude u njoj. Ne smeta ratarima 

koji obrauju polje uz njega pa ga paze 

ve stoljeima. Godinama je pravio hlad 

umornim koscima, pod njim su ispriane 

najljepše ljubavne prie slavonskih snaša 

i momaka, pod njim su nastali najljepši 

bearci, a smo to on pamti i zna. Ovakav 

osamljeni dvjestogodišnjak u polju 

prava je rijetkost. Predivan je upravo u 

jesen, kada u svoj svojoj ljepoti izroni iz 

slavonske magle u zlaano žutim bojama. 

Kao da nam želi rei: odolio sam naftovodima, 

autocestama i prugama, ali sam 

zapamtio mnoge susjede koji su završili 

kao grede na slavonskom štaglju, kao 

pod u Brlievcu, kao najljepše pokustvo 

u engleskom dvorcu i tko zna gdje još 

ne. Mnogo njegovih roaka ostaviše svoja 

prekrasna tijela u službi ovjeka. Naš 

Bebrinski hrast je živ i zdrav. Puni obujam 

ljepotana na prsnoj visini je preko 

pet metara, što znai da mu je promjer 


1,7 m. Prosjean godišnji rast hrasta koji 

nije u šumskoj sastojini je oko 5 mm što 

znai da je svake godine za jedan centimetar 

širi. Plodonosi prekrasnim krupnim 

žirom koji životinje raznose u prostor, 

a mi se nadama da e jedan izniknuti i 

preživjeti, te u sebi istovremeno ponijeti 

sve genetske osobine ovoga vjekovnoga 

starca. 

Samo dvadesetak kilometara sjevernije 

na padinama Dilj gore, na pola šumskog 

puta izmeu sela Brino i Zdenci, na nadmorskoj 

visini od samo 250 metara, živi 

još jedan petstogodišnji umorni starac po 

imenu Papa hrast. Nalazi se u dijelu šume 

koji stanovnici ovoga kraja zovu Benkov 

gaj. Ovaj najstariji stanovnik Brodsko-posavske 

županije pamti tursko doba, Na- 

poleonove ratove, bana Jelaia i mnoge 

druge velikane koje je iznjedrila hrvatska 

zemlja. Na veliku žalost pastira, dobronamjernih 

planinara i šumara ovaj velikan 

planine lagano umire. Pola stabla su izrovali 

insekti pravei labirint kanala u veli- 

anstvenom tijelu, dok je druga polovina 

živa i još uvijek odolijeva zubu vremena. 

Nalazi se u mladoj sastojini bukve i graba 

tako da su se njegove najviše grane 

izdigle iznad šume kao ruke gospodara 

koji još uvijek vlada. Doista i vlada jer 

mu dadoše ime Papa što znai otac svih 

Papa hrast 

Gdje su frule 

i gajde slavonske, 

tambura, 

dok ti na koljenima života 

svu no gledaš za zvijezdama. 

Gdje su suveniri 

sva tkanja, 

svi vezovi i potke slavonske, 

gdje su stoljea 

i vode što protekoše 

dok ti na koljenima života 

svu no gledaš za zvijezdama. 

Gdje su gajde Slavonijo 

ravnico, 

da izustiš tišinu, 

dok bez frule 

i tambure 

umire tvoj stari hrast. 

Milan Kaui 

hrastova Dilj gore. U svom dugom životnom 

vijeku dao je na stotine kilograma 

žira iz koji su mnogi izrasli u gorostase 

planine. Na njegovom tijelu neodgovorni 

uvari prirodnog blaga urezaše ime Papa, 

te u njegovu zdravu koru ukucaše avle 

na koji su stavili tekst pjesme Milana Kauia 

Papa hrast. Bebrinski hrast i Papa 

hrast svakako zaslužuju jedan od oblika 

zaštite koji propisuje zakon. To jedino 

može biti spomenik prirode, jer to zaista 

jesu ovi starci ravnice. 

Tekst i snimke: Tomislav Luki

Dubrovačka ljepotica koja je speleologe ostavila bez daha 

Špilja za Gromačkom vlakom 

Prije ili kasnije speleolozi otkriju 

neku špilju ili jamu koja zadivljuje 

svojim dimenzijama, ljepotom ili 

nekom drugom posebnošću kojom 

se ističe među drugih 8.000, koliko 

ih je trenutno poznato na području 

Hrvatske. Jedna od špilja koja je 

oduševila speleologe, o kojoj se priča 

uz logorsku vatru i strpljivo planira 

odlazak, je dubrovačka ljepotica 

Otkrie špilje 

Kad se nakon Neuma Jadranskom magistralom 

vozimo prema Dubrovniku pred 

nama se otvara svojevrsna foto-tapeta. 

Nakon Malostonskog zaljeva, u najmodrijem 

Jadranu razbacani su Elafitski otoci: 

Jakljan, Šipan, Lopud i Koloep, povezani 

brojnim manjim otoiima i hridima, 

dok prolazimo kroz Dubrovako primorje 

u kojem se istiu: Slano, Trsteno, Orašac, 

Zaton. Rijetko e tko, oaran ljepotom 

modro-zelenih primorskih pejzaža, obratiti 

pozornost na putokaze koji upuuju 

na naselja u zaleu, carstvu gologa krša 

kojeg tek naziremo s magistrale. Ipak 

oni koji žele upoznati sve tajne grada 

Dubrovnika morat e ostaviti more i u 

Orašcu skrenuti prema unutrašnjosti, za 

Gromau. Drevne kamene kue grupirane 

u podnožju Spasovog brda, okružene 

sivim kamenim gromaama devastirane 

su nažalost poetkom Domovinskog 

rata. Tu je naša baza iz koje se kree 

pješice, uzbrdo, kroz nestvarne krajolike 

najljueg krša. Put vodi gotovo do same 

granice s Hercegovinom, gdje se 2 km 

zrane linije sjeveroistono od Gromae, 

na nadmorskoj visini od 605 m nalazi 

ulaz u špilju. 

Kada i kako je špilja doista otkrivena danas 

nitko ne može sa sigurnošu rei, jer 

je za domae ljude poznata od pamtivijeka. 

Za javnost je otkrivena tek 1985. go- 

dine kada su lanovi Speleološkog odsjeka 

Planinarskog društva Velebit iz Zagreba 

istraživali podruje od Slanoga do rijeke 

Omble. Došli su na poziv da pronau neki 

speleološki objekat s akumulacijom pitke 

vode, toliko potrebne u ovom bezvodnom 

kamenjaru. Kad su ih domaini nakon dugotrajnog 

pješaenja s teškom opremom 

doveli do neugledne, jedva prolazne pukotine 

u stijeni, možda su se zapitali hoe 

li im se trud isplatiti. Meutim, kad su se 

provukli u podzemlje pred njima se otvorio 

ogroman špiljski kanal. 

Stopama prethistorijskog ovjeka 

Speleolozi su obaviješteni da u špilji ima 

vode kojom se hrabriji Gromaani povremeno 

opskrbljuju. Ipak, nisu oekivali da 

e na oko 300 m od ulaza naii na otiske 

bosih stopa, sauvane u tankoj sigastoj 

kori. Analiza sigovine pokazala je da bi 

otisci mogli biti stari ak 12.000 godina 

i potjecati od paleolitskog ovjeka, 

kulture epigravettiena, odnosno starijeg 

kamenog doba. Isti motiv – voda, koji je 

predhistorijskog ovjeka naveo da ue u 

špilju doveo je i speleologe nakon dvanaest 

milenija! Nakon pukotinskog ulaza 

otvara se monumentalan glavni špiljski 

kanal nastao u jurskom vapnencu. Širina 

mu ponegdje prelazi 30, a visina 20 m. 

Kanal se strmo spušta u pravcu sjeveroi- 


stoka gdje se nalazi jedan od najljepših 

i najveih saljeva u našim špiljama dugaak 

preko 75 metara. Na dnu saljeva 

nalazi se periodino jezero površine oko 

400 m 2 . Kanal se ovdje sužava dok uz 

strop ulazimo u dvoranu nazvanu Veliki 

spuž. Njom se puževski spiralno spuštamo 

prema Dvorani Dubrovakih trubadura, 

koja je dobila ime po popularnom sastavu 

koji je u njoj održao koncert u ast 

otkria špilje. Nastavljamo u Kristalnu 

dvoranu iz koje se u pravcu istoka odvaja 

ogroman Korijeniti kanal. Cijeli ovaj prvi 

dio špilje prepun je svih moguih vrsta 

speleothema, špiljskih ukrasa od kojih 


67

zastaje dah. Ipak, možda vrhunac dosiže 

u Korjenitom kanalu koji je potpuno 

zasigan i kao kaledioskop sa svih strana 

baca tisue odsjaja naših svjetala. 

Drugi dio špilje nije tako velikih dimenzija 

i sastoji se od labirintnog spleta 

kanala koji esto prelaze jedan iznad 

drugoga. U ovome dijelu nalaze se otisci 

stopa, a ljepotom se posebno istiu 

Aragonitni kanal, s nevienim aragonitnim 

heliktitima, te Kanal crnih koralja 

u kojem prevladavaju tamni koraloidi, 

koraljima sline sige. Konano, najkrai, 

ali najteže prolazni trei dio špilje, ini 

uski i vrlo strmi kanal nastao mehani- 

kim djelovanjem vode u tvrdim trijaskim 

dolomitima. Na dnu kanala i za suše 

tee potok koji povremeno nestaje u nekoliko 

jamskih vertikala, a u najdubljoj 

od njih je malo sifonsko jezerce kojim 

špilja završava. 

udesni stanovnici špilje 

lanovi Hrvatskog biospeleološkog društva 

u suradnji s Poglavarstvom grada 

Dubrovnika obavili su prva sustavnija 

biospeleološka istraživanja špilje tijekom 

2003. godine. Pogledajmo špilju 

oima biospeleologa. U ulaznoj dvorani 

koja je najbogatija organskom tvari nalazimo 

brojne troglofilne životinje kao 

što je apfelbekova dvojenoga, najvea 

europska dvojenoga, dugaka preko 10 

cm, te dalmatinski špiljski konjic. U prvi 

dio špilje dolaze i brojni troglobionti, 

meu kojima su naene i vrste nove za 

znanost. Po mokroj sigovini puže špiljski 

plošnjak, jedan od tri najvea špiljska 

puža na svijetu. Brojnošu se s ak etiri 

vrste istiu lažištipavci, meu kojima 

ima i za znanost novih vrsta. Tu je lo- 


vište u kojem caruje pauk hercegovaka 

stalagtia, kao i još vei predator, ogromna 

špiljska striga nazvana špiljski lav. 

Nedavno je naen i siušano kornjaš, 

špiljski pselafid iz nedavno otkrivenog 

roda. Na ogromnom zasiganom saljevu 

brojne su sadrene kadice ispunjene vodom. 

Tu živi Absolonova pijavica, prva 

otkrivena špiljska pijavica na svijetu, 

opisana 1913. godine s Popovog polja. 

Uz nju nalazimo jalžievog rakušca, opisanog 

iz naše špilje, a ime je dobio po 

otkrivau, biospeleologu Branku Jalžiu. 

Duž cijele špilje nalazimo kornjaša podzemljara 

apfelbekovog antroherpona, za 

kojeg je špilja tek drugo nalazište u Hrvatskoj. 

U dubljim kanalima, na stijenama 

po kojima se slijeva voda, živi hadezija, 

špiljski kornjaš podzemljar, opisan 

iz špilje Vjetrenice, koji se prehranjuje 

filtracijom vode. Do sada je poznato tek 

šest nalazišta ovog jedinstvenog kukca, 

a naša špilja je jedino u Hrvatskoj. Na 

istom staništu kojeg zovemo higropetrik, 

naen je ak do 3 cm velik Schaefernov 

rakušac koji zadivljuje svojom sposobnošu 

penjanja po vlažnoj stijeni. Sve ove 

vrste ukazuju da fauna naše Gromake 

ljepotice pripada zasebnoj grupi špiljskih 

organizama, proširenih u široj okolici 

Popovog polja u Hercegovini. Stoga 

daljnjim istraživanjem sigurno možemo 

oekivati nove vrste za faunu Hrvatske. 

Dubrovaka Postojna 

Špilja za Gromakom vlakom je razgranati 

speleološki objekat s više etaža, koji 

je hidrološki još uvijek aktivan, jer kroz 

njega protjee voda. Najnovijim istraživanjima 

iz rujna 2006. proeno je još 

7,5 m dubine i 31,5 m dužine kanala, te 

utvreno da se špilja nastavlja neprolaznom 

okomitom pukotinom kroz koju ponire 

podzemna voda. Ukupnom dužinom 

kanala od preko 2.200 m i vertikalnom 

razlikom od gotovo 220 m, špilja za Gromakom 

vlakom zauzima 14. mjesto po 

dužini u Hrvatskoj i jedna je od najveih 

špilja našeg Mediterana. U njoj su uz otiske 

stopa kamenodobnog ovjeka naeni 

ostaci neolitske keramike kojom su naši 

preci grabili vodu iz špiljskih jezeraca. 

Ve 1986., godinu dana po otkriu, Špilja 

za Gromakom vlakom je zbog svojih 

estetskih, geomorfoloških i arheoloških 

vrijednosti zakonom zaštiena. Izraen 

je elaborat za turistiko ureenje i korištenje 

špilje, koja bi mogla postati zamašnjak 

turistikom razvoju ovog kraja. 

Špilja predstavlja iznimno biološko nalazište 

u kojem nalazimo vrste koje do 

sada nisu bile poznate za Hrvatsku faunu, 

ak i vrste nove za znanost. Prilikom 

posljednjih istraživanja lanovi HBSD-a u 

suradnji s društvom Dinaridi - Društvo za 

istraživanja i snimanja krških fenomena 

iz Zagreba, izradili su video-razglednicu 

špilje, koja e postati sastavni dio turistike 

ponude grada Dubrovnika. Suradnjom 

znanstvenika istraživaa i grada 

Dubrovnika koji je prepoznao vrijednost 

koju posjeduje, svakim danom otkrivamo 

i prezentiramo djeli mozaika skrivenog 

u podzemlju Dubrovake županije. Nadajmo 

se da emo ove vrijednosti i ljepotu 

moi pokazati svim dubrovanima 

i njihovim gostima, uz ouvanje špilje i 

njenog živog svijeta. 

Tekst i snimci: Roman Ozimec

Katalog tipskih špiljskih 

lokaliteta faune Hrvatske 

Iako se u domaim, a posebno inozemnim 

strunim krugovima zna da je 

Hrvatska kao klasina zemlja dinarskoga 

krša iznimno bogata endeminim špiljskim 

vrstama, do sada nije postojao popis 

ovih svojti, kao ni pregled lokaliteta 

iz kojih su one opisane. Zbog toga je u 

suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i 

prostornog ureenja 2000. godine Hrvatsko 

biospeleološko društvo (HBSD) pokrenulo 

projekt Izradom biospeleološkog 

katastra, edukacijom i popularizacijom 

do zaštite živog svijeta podzemlja Hrvatske. 

Projekt je zbog iznimno vrijednih 

rezultata nastavljen do 2005. godine, 

pri emu su uz analizu strune literature 

obavljena terenska istraživanja i 

uspostavljena obimna baza podataka za 

tipske lokalitete s koordinatama, topografskim 

nacrtima, ekološkim izmjerama, 

popisom vrsta i fotodokumentacijom, ali 

i vrijedna faunistika zbirka. 

Ovih dana je u izdanju Hrvatskog prirodoslovnog 

muzeja (HPM) iz Zagreba i 

HBSDa, a financiran od strane Državnog 

zavoda za zaštitu prirode (DZZP), kao poseban 

broj znanstvenog asopisa Natura 

Croatica, tiskan dvojezini, hrvatsko-engleski 

Katalog tipskih špiljskih lokaliteta 

faune Hrvatske. Djelo su, kao prvu fazu 

prezentacije rezultata, izradili naši biospeleolozi: 

Jana Bedek, Sanja Gottstein 

Matoec, Branko Jalži, Roman Ozimec i 

Vesna Štamol. Utvreno je da u Hrvatskoj 

imamo 206 tipskih špiljskih lokaliteta, 

koji se nalaze na podruju 10 Županija. 

Najbogatija je Splitsko-dalmatinska s 67 

lokaliteta, a slijede: Dubrovako-neretvanska 

(33), Liko-Senjska (27), Primorsko-goranska 

(21), Karlovaka (20), Istarska 

(12), Zadarska (12), Šibensko-kninska 

(9), Zagrebaka (2) i Varaždinska (1). 

Iz ovih 206 špilja i jama opisano je 338 

svojti životinja, odnosno 250 vrsta i 88 

podvrsta, od ega je 295 pravih špiljskih 

organizama, troglobionata i stigobionata. 

Od ovog broja gotovo 300 svojti do sada 

je utvreno samo za podzemlje Hrvatske, 

tako da ih smatramo hrvatskim endemi- 


ma. Po broju opisanih vrsta najbogatija 

je Šipun špilja kod Cavtata, s opisanih 

18 svojti, od kojih je danas 14 važeih, 

slijede: Pišurka špilja (9) na Koruli, 

Cerovaka gornja i donja špilja (8) kod 

Graaca, Vilina špilja-Ombla izvor sustav 

(8) kod Dubrovnika, Vranjaa špilja (7) 

i Balieva špilja (7) kod Dugopolja, Bazgovaa 

jama (6) i Ješkalovica jama (5) 

na Brau, ampari jama (5) na Cresu, 

Tounjica špilja (5) kod Tounja, Ozaljska 

špilja (5) kod Ozlja, Movrica (5) i Ostaševica 

špilja (5) na Mljetu te druge. 

Najzastupljenija faunistika skupina naših 

špiljskih endema su kukci, odnosno 

krilaši (Pterygota) sa 119 svojti. Meu 

njima s ak 114 svojti najbrojniji su 

kornjaši. Slijede paunjaci (Arachnida) 

s 91 svojtom, meu kojima se istiu pauci 

i lažištipavci s po 37 svojti. Rakovi 

(Crustacea) su zastupljeni s 57 svojti, 

meu kojima su najbrojniji viši raci (Malacostraca) 

s 48 svojti. Slijede puževi 

(26), stonoge (25) i druge faunistike 

grupe. ak 43 roda opisana su iz hrvatskih 

špilja, od kojih neki nose nazive po 

Hrvatskoj (Croatodirus, Croatobranchus, 

Croatotrechus), nekoj regiji (Dalmatella, 

Dalmatiola), toponimu (Badijella, Meledella, 

Velebitodromus) ili zaslužnom 

istraživau (Egonpretneria, Lovricia, Redensekia). 

Svi tipski lokaliteti, a naroito oni s 

veim brojem opisanih organizama zaslužuju 

našu posebnu skrb i zaštitu, pa 

e ovaj katalog u tom smislu pomoi 

tijelima lokalne vlasti, posebno na razini 

županija prilikom izradbe buduih 

prostornih planova. U nastavku projekta, 

suradnjom HBSDa i DZOPU planira se tiskanje 

struno-popularne foto monografije 

u kojoj bi se detaljnije predstavila 

tipska nalazišta i endemina špiljska 

fauna. Tako e Hrvatska, kao jedna od 

zemalja s najbogatijom i najraznovrsnijom 

špiljskom faunom na svijetu pokazati 

svijest i sposobnost obrade, ouvanja, 

zaštite i prezentacije vlastitih prirodnih 

vrijednosti. (R.O.) 


69


70 

Zavižan 


Od davnina su ljudi diljem Hrvatske živjeli 

u skladu s planinama. Uglavnom 

je to bilo mjesno stanovništvo koje je 

blagodati planina koristilo za život tijekom 

proljea, ljeta i jeseni. Zimi se u višim 

dijelovima ljudi nisu zadržavali. Tako 

je bilo i na Velebitu. No, ljude je poeo 

zanimati planinski svijet te su u njega 

poeli dolaziti znanstvenici i ljubitelji 

prirode. Tako je 1927. godine podno vrha 

Vujak, na sjevernom Velebitu, podignut 

planinarski dom tada nazvan Krajaeva 

kua. U to vrijeme planinarstvo u Hrvatskoj 

bilo je slabo razvijeno, te je dom 

rijetko imao posjetioce. Tako je bilo sve 

do 1953. godine kada je na mjestu tadašnje 

Krajaeve kue otvorena meteorološka 

postaja Zavižan. Planinarski dom je 

ostao, te je kua nadograena. Od tada 

na Zavižanu i sjevernom Velebitu ljudi 

borave cijele godine. 

Zasluge za to pripadaju inicijatoru meteoroloških 

mjerenja u planinskim dijelovima 

Hrvatske prof. Božidaru Kiriginu. Prvi 

motritelj bio je Nikola Miškulin iz Velikih 

Brisnica. To je bio pionirski posao. 

Nakon njega, 1961. godine, na mjesto 

motritelja je došao Dražen Vukuši i te 

je godine na Zavižanu poela era jedne 

obitelji koja i danas traje. Uz Dražena su

na Zavižanu radila i sva njegova djeca. 

Ki Štefanija, inae jedina motriteljica u 

povijesti postaje, te sinovi Drago i Luka. 

Trei sin Ante još uvijek, ve trideset i tri 

godine, živi i radi na Zavižanu. Uz njega 

su i dva njegova sina Ivan i Drago. Ki 

Ana ime obrt u planinarskom domu na 

Zavižanu, a trei sin Mirko je nadzornik 

Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. 

Život u našem najmlaem nacionalnom 

parku prepun je uzbuenja i pustolovina. 

Ante jedini na Zavižanu boravi tijekom 

cijele godine, a ponekad planina zna biti 

surova. Hladnoa, vjetar, snijeg i gromovi 

esto znaju zagorati život na Zaviža- 

nu. To se desilo i prošle godine. Zima je 

došla malo prije negoli se oekivalo, a 

kad snijeg zamete cestu Zavižan ostaje 

odsjeen od ostatka svijeta. S vremenom 

je visina snijega dosegnula puna tri metra, 

a mjestimino su se stvarali nanosi 

visoki preko petnaest metara. Od inja i 

hladnoe su pucali elektrini vodovi te je 

dom ukupno preko mjesec dana bio bez 

struje. Proljee je stiglo u niže dijelove 

Velebita, ali je vršni dio planine još uvijek 

bio pod snijegom. Strojevi su nanose 

na cesti prema Zavižanu probili tek sredinom 

svibnja. Šest mjeseci je Ante bio 

zarobljen na Zavižanu i niti jednom se 

Na Velebitu se nalazi jedno mjesto 

gdje često zavija vjetar i gdje se ljudi 

osjećaju dobro. Zavižan! Posebno 

mjesto na posebnoj planini! 

EKO REVIJA 71 

eco review

nije mogao spustiti u selo Gornju Kladu, 

smješteno na primorskoj strani Velebita, 

kako bi vidio svoje najbliže. 

U dugim zimskim danima Anti društvo 

znaju praviti planinari. Zavižan je ve 

dugo jedan od najposjeenijih planinarskih 

domova u Hrvatskoj. Zimi ovdje 

uglavnom dolaze iskusni planinari, jer 

vremenski uvjeti i dugo pješaenje do 

72 


doma ipak nisu za svakoga. Koliko je 

Velebit nepredvidiv svjedoi i sluaj 

kada se dvoje ljudi smrznulo svega dva 

kilometra od doma. Obitelj s dvoje djece 

se zaputila na Zavižan 1. svibnja 1985. 

godine. Spustila se magla, te su se izgubili. 

Primorani prespavati na otvorenom 

roditelji su se tijekom noi smrznuli, a 

djeca ipak nekako preživjela. 

Ljeti je pak Zavižan prepun planinara i 

ljubitelja prirode. Mnogi dolaze pobjei 

od vruine i gužve na obali na 1.594 m 

nadmorske visine u dom podno vrha Vu- 

jak. Dva kilometra od doma nalazi se 

poetak jedinstvene Premužieve staze 

koja 57 km s blagim usponima prolazi 

kroz samo srce Velebita sve do Baških 

Oštarija. Ona je i najposjeeniji planinarski 

put možda i zbog toga što prvim dijelom 

prolazi kroz velianstvene Rožanske 

kukove. U blizini doma je i nekoliko interesantnih 

vrhova poput Velikog Zavižana 

ili Balinovca s kojih se nudi prekrasan 

pogled na Jadransko more i otoke. Ponekad, 

premda rijetko, sa Zavižana može se 

vidjeti ak i Italija. 

Velebit je po mnogoemu poseban. Prepun 

je raznih i vrijednih speleoloških 

objekata. Na njemu raste preko 2000 razliitih 

biljaka. Najpoznatiji predstavnici 

faune su sve tri velike europske zvijeri: 

medvjed vuk i ris. Uz sve to na njemu 

se nalazi jedno mjesto gdje esto zavija 

vjetar i gdje se ljudi osjeaju dobro. 

Zavižan! Posebno mjesto na posebnoj 

planini. 

Tekst i snimke: Krunoslav Rac

Istina, ne živimo u Kaliforniji da bi se 

morali pribojavati velikog ili kako bi 

stanovnici LA-a rekli The big one, ali Zagreb 

i Hrvatska imali su svoj dio potresa. 

Makar Zagreb ne leži na tektonskim 

ploama koje bi mogle dovesti do razarajuih 

potresa jaine iznad 6 po Richterovoj 

ljestvici ipak se sjeam jednog 

poslijepodneva 1990. kada me probudio 

udan osjeaj ljuljanja tla. Kako sam kao 

i svaki normalni teenager spavao oko 12 

ili 13 sati u to ljetno doba, iznenada sam 

osjetio veliku nelagodu. Nije se više 

uo cvrkut ptica, a zemlja se poela 

ljuljati i valoviti ispod mene. 

U prvi mah nisam znao kamo u 

i zašto i što se dogaa, ali mogu 

samo rei da sam se ubrzano 

probudio i sjetio se da u sluaju 

potresa treba stati ispod noseeg 

zida. Onako zbunjen otrao sam do 

mjesta u stanu gdje je zid najdeblji, ali 

iz meni i dan danas nepoznatog razloga, 

odluio sam paniariti te sam istrao na 

hodnik spašavajui goli život. Naravno, 

nije samo to bilo golo, nego u cijeloj 

zbrci zaboravio sam da sam eto upravo 

sam iskoio iz kreveta nose na sebi 

samo bokserice. Kao za peh, potres je 

prestao, ja sam preživio ali po Murphijevom 

zakonu vrata koja sam ostavio širom 

otvorena bježe iz stana sada su se 

zalupila zbog propuha te sam se našao 

na hodniku oskudno odjeven. Doma nije 

bilo nikoga, te sam morao onako 

junaki potražiti pomo od susjeda. 

Moji dobri susjedi su me udomili 

na kratko vrijeme dok se ostatak 

mojih ukuana nije vratio, a i dan 

danas mi je u glavi slika svilenog 

roza djejeg kunog ogrtaa koji 

sam dobio da se prekrijem. Pouka 

prie je: ostanite ispod noseeg 

zida, tako ine u Japanu. 

Kako sam napomenuo, Zagreb nije 

toliko u opasnosti od razarajueg 

potresa, ali to se ne bi moglo rei 

za Dubrovako primorje koje je tijekom 

stoljea bilo izloženo velikim potresima, 

Boki Kotorskoj koja je uz Skopje 

doživjela najvei potres na ovim prostorima 

u proteklih 50 godina. Naš dio obale 

nalazi se na mediteransko-transazij- 

skom pojasu koji je tektonski aktivan od 

Dubrovnika do Rijeke. Zemljina kugla je 

sastavljena od tektonskih ploa koje se 

neprestano pomiu i sudaraju te kod takvih 

sudara dolazi do potresa s veim ili 

manjim posljedicama. Još su nam svima 

u sjeanju slike tsunamija iz 2004. koji 

je nastao zbog potresa u indonezijskom 

podmorju i koji je odnio stotine tisua 

života. Slike iz Irana 2005. takoer nas 

svakodnevno podsjeaju da ipak ovo nije 

tako gostoljubiv planet. 

Što je važno znati o potresima? 

Potres nastaje u unutrašnjosti Zemlje, to 

mjesto nazivamo žarište. Toka u unutrašnjosti 

Zemlje gdje nastaje potres zove 

se hipocentar, a na površini Zemlje zove 

se epicentar. Hipocentar može biti pli- 

tak, do dubine od 70 km ispod površine 

Zemlje, naješe u zonama razmicaja litosfernih 

ploa. Imamo još i vulkanske 

potrese (7% sluajeva) koji prate erupcije 

vulkana i manjeg su dometa. Najslabi- 


Potres, nepredvidljiva prirodna sila 

ji i najmanjeg su dometa urušni potresi 

(3% sluajeva) izazvani urušavanjem 

materijala koji nadsvouje podzemne 

šupljine ili odronom kamenja i klizanjem 

terena. Potres se širi u valovima, a linije 

kojima na karti spajamo mjesta jednake 

jaine potresa nazivamo izoseiste. Prema 

nainu i brzini širenja, potresi mogu 

biti s longitudinalnim ili primarnim te 

sekundarnim ili transverzalnim valovima. 

Jaina potresa ovisi o više imbenika kao 

što su koliina osloboene energije, dubina 

hipocentra, udaljenost epicentra 

i graa Zemljine kore. Njegov 

uinak može se iskazati pomou 

Mercalli-Cancani-Siebergove ljestvice 

koja ima 12 stupnjeva a 

temelji se na razornosti i posljedicama 

potresa. Postoji i Richterova 

ljestvica koja ima magnitudu 

od 0 do 9 i temelji se na mjerenju 

energije koja je osloboena prilikom 

potresa. Znanost koja se bavi potresima 

naziva se seizmologija, no unato njenom 

napretku i novim saznanjima, teško 

je predvidjeti pojavu potresa. Zemlje u 

kojima se dogaa najviše potresa su ile 

i Japan te Indonezija. Najizrazitija seizmika 

zona je u Pacifikom vatrenom 

krugu (53% svih potresa) i u mediteransko-alpsko-himalajskom 

podruju (41%). 

Mirna ili aseizmika podruja su u zonama 

starih planina i masa (Kanadski štit, 

Ruska ploa) 

U nekoliko sljedeih redaka spomenuti 

emo samo neke od jaih 

potresa u povijesti. 

Potres koji je pogodio indonezijski 

otok Javu i stari kraljevski grad 

Yogyakartu 27. svibnja 2006. g. 

6,2 stupnja Richterove ljestvice 

poginulo je više od 5.800 ljudi, a 

preko 20.000 je ozlijeeno. Nakon 

potresa pojaala se i aktivnost vulkana 

Merapi. 

Potres u Kašmiru (2005.) u kojem 

je poginulo 90.000 a ozlijeeno 

110.000 ljudi. 

Potres u Indijskom oceanu (2004.), jedan 

od najjaih potresa ikad zabilježenih 

s jainom od 9 stupnjeva po Richteru s 

epicentrom na obali indonezijskog otoka 

Sumatre koji je pokrenuo velik tsunami. 


73


Potres Tangshan (1976.), najdestruktivniji 

potres modernih vremena, procjenjuje 

se da je u njemu stradalo oko 

245.000 ljudi. 

Potres u San Franciscu 1906. koji je 

uništio gotovo cijeli grad. 

Potres Shaanxi (1556.) je najsmrtonosniji 

potres u povijesti ovjeanstva za 

koji se procjenjuje da je odnio 830.000 

ljudskih života u Kini. 

Moram priznati kako sam vidio posljedice 

potresa u Skopju, Boki Kotorskoj 

i ako postoji jedna sila koja je nepredvidiva 

onda je to potres. Mogu rei da 

mi je zaista drago da ne živim u Japanu, 

u kojem je svakodnevno osjetno 

podrhtavanje tla najnormalnija pojava 

na koju se nitko ne uzbuuje. Ali ipak 

Zemlja je naš jedini dom a sastavni dio 

njenog života je i pomicanje tektonskih 

ploa, tako da je najbolje primjeniti 

japansku filozofiju i ne uzbuivati 

se previše oko potresa a ako vas zadesi 

The big one... 

Gordan Ivan Šojat 

Snimke: Gordan Ivan Šojat i arhiva 


Dosta? 

(Bill McKibben: Dosta. Genetički 

inženjering i uništenje ljudske prirode. 

Orig. Enough. Prevela Aleksandra 

Barlović. Zagreb, Planetopija, 2006.) 

Nakon što je 2005. godine izdavaka 

kua Planetopija objavila djelo Smrt 

prirode amerikog autora Billa McKibbena, 

ove godine tiskala je i njegovu knjigu 

signifikantnog naslova Dosta. Sam autor 

kaže: “Prije petnaest godina napisao 

sam knjigu s naslovom Smrt prirode. U 

njoj sam razmotrio kako nas jedan dio 

tehnologije – onaj koji koristi fosilna 

goriva – vodi u nov, opasan i osiromašen 

odnos s planetom na kojemu smo 

roeni.” Knjiga Dosta takoer kritiki 

razmatra nove tehnologije, ali u ovom 

sluaju su to genetiki inženjering ovjeka, 

kloniranje, napredna robotika i 

nanotehnologije. McKibben misli da nas 

ubrzani razvoj tih tehnologija suoava s 

problemima koji dovode u pitanje, ni manje 

ni više, nego samu bit ljudskosti. Za 

svoje istraživanje i pisanje knjige dobio 

je potporu koledža Middlebury. The Times 

smatra da je “Bill McKibben opravdano 

zauzeo mjesto istaknutog novinara ekologa 

koji svakom novom knjigom dotakne 

najintrigantnije teme današnjice.” Osim 

spomenute dvije, McKibben napisao je 

i knjige Hundred Dollar Holiday, Maybe 

One, The Age of Missing Information i 

Hope, Human and Wild. Piše za asopise 

The New York Times, Natural History, The 

New Republic, a bavi se širokim rasponom 

suvremenih problema, poput ekologije, 

potrošakog mentaliteta, izolacije ovjeka 

od prirode. 

Nepojmljivo brz razvoj znanosti i donedavno 

potpuno nezamisliva znanstvena 

otkria (poput nedavnog oživljavanja bakterije) 

otvaraju nove probleme i pred 

ljudski rod postavljaju itav niz filozofskih 

problema. Brzinu kojom znanost 

napreduje spram novih spoznaja sam 

McKibben ilustrira primjerom kloniranja. 

Kad je 1997. klonirana ovca Dolly 

neki su strunjaci tvrdili da e kloni- 

ranje ljudi biti mogue tek za nekoliko 

naraštaja. Danas je situacija takva da 

se klonirana stoka može naruiti putem 

interneta; štoviše, jedan je srednjoškolac 

u Wisconsinu uspio klonirati kravu. 

Zato bi bilo naivno misliti da je masovna 

proizvodnja ljudskih embrija stvar znanstvene 

fantastike. No, pitanje koje mui 

McKibbena nije toliko sama mogunost 

i tehnika kloniranja, koliko genetiko 

modificiranje ljudskih spolnih stanica. 

Još 1999. u DNK jednog zeca ubaeni su 

geni fluorescentne meduze. Gene meduze 

znanstvenici su uspjeli umetnuti u gene 

majmuna. To je bilo poetkom 21. stoljea. 

Jeste li sigurni da znate što se sve 

dogodilo u znanstvenim laboratorijima 

tijekom proteklih pet godina? Majmun s 

genom meduze je zaživio. A biotehnologija 

je izdašno financirana, jer pravi je 

izazov tek na pomolu. Cilj je mijenjenje 

ljudskog genoma. Tko e odoljeti napasti 

da izdvoji nešto novca kako bi njegovo 

dijete bilo inteligentnije, ljepše, sposobnije? 

I dok se politiari, zakonodavstvo, 

a pogotovo nestruna javnost ne snalaze 

i ne znaju kako etiki i pravno regulirati 

takve pojave, pobornici genetikog 

inženjeringa krupnim koracima grabe 

u posthumanu budunost. Znanstvenik 

Lee Silver, biolog s Princetona i autor 

knjige Ponovno stvaranje raja, smatra

“dizajniranje djece” ne samo moguim 

ve i poželjnim. Poboljšavanje tjelesnih 

predispozicija pri tome ne bi stalo samo 

na izboru djetetova spola, boje oiju i 

oblika nosa, ili željene visine. Zašto ne i 

percipiranje ultraljubiastog dijela spektra, 

izoštravanje njuha (primjerice poput 

pseeg), smanjenje potrebe za snom, 

vea tjelesna izdržljivost radi postizanja 

boljih sportskih rezultata? A to je tek 

poetak. Jer kakve se tek nesluene mogunosti 

pružaju kad se radi o ljudskom 

umu, inteligenciji, sposobnostima i karakteru! 

Tko želi neinteligentno, asocijalno 

ili nemuzikalno dijete? No ono što u svemu 

tome zabrinjava Billa McKibbena jest 

pitanje: hoe li to još uvijek biti ljudi ili 

samo humanoidni programi usporedivi s 

onim raunalnima? Što je s mogunošu 

izbora, osjeajem osobnog postignua, 

preskakanjem vlastitih granica? To je rub 

na kojemu McKibben ispisuje rije dosta. 

No postoji i socijalni aspekt problema: 

usluge genetiara vjerojatno e si moi 

priuštiti samo bogati. Zato ve spomenuti 

Lee Silver smatra da je realno oekivati 

kako e se u budunosti stvoriti ponor 

izmeu “genetski usavršenih” i “prirodnih”. 

Što e se u takvoj budunosti dogoditi 

s amerikim ustavnim postulatom 

o jednakosti i ravnopravnosti svih ljudi? 

Ne znai li to dokidanje graanske liberalne 

demokracije kakvu sada poznajemo 

i podjelu društva na kaste izmeu kojih 

e zjapiti neprekoraivi ponor? Ljudska 

bi se rasa na koncu u dalekoj budunosti 

mogla podijeliti na dvije zasebne vrste, 

vrste koje e se razlikovati više no što 

se suvremeni ljudi razlikuju od neandertalaca. 

No, ambicije znanstvenika ne zaustavljaju 

se na genetikom inženjeringu. Bill 

Mc Kibben u knjizi spominje još barem 

dva podruja koja se intenzivno razvijaju, 

podruja koja su do nedavno bila 

u domeni znanstvene fantastike; jedno 

je nanotehnologija, a drugo produženje 

životnog vijeka i, napokon, postizanje 

besmrtnosti. Znanstvenik Rodney Brooks 

predvia da e se današnji ljudi još tijekom 

svojih života “pretvoriti u strojeve”. 

Robotika napreduje nezamislivo brzo pa 

je ve napravljen robot koji zna biti “osamljen”, 

“sretan” ili “dosaivati se”. Ray 

Kurzweil u knjizi Doba duhovnih strojeva 

iznosi prognozu da e do 2099. “nestati 

jasnih razlika izmeu ljudi i raunala”. 

Šahist Gary Kasparov još je 1996. izgubio 

šahovski me protiv raunalnog programa 

Deep Blue i nakon toga je izjavio: 

“Kad vidim nešto što daleko nadmašuje 

moje poimanje, osjetim strah.” Kasparov 

je to sjajno dijagnosticirao: ta vrsta tehnologije 

ispunjava nas strepnjom. No 

pomisao da bismo mogli postati besmrtnima 

ini se privlanom. Ali kad bolje 

razmislimo, nije li upravo smrt ono što 

duboko odreuje naše postojanje? Ve 

sad nas produljenje životnog vijeka suoava 

s nizom praktinih problema, a 

što bi tek bilo kad bismo mogli raunati 

na vjean život? I bi li to uope bila 

promjena na bolje? Jedan od zanimljivih 

McKibbenovih zakljuaka o tom pitanju 

jest: “Bez smrtnosti ne bi bilo ni vremena.” 

Autor knjige Dosta zapravo ne želi 

takvu budunost, ne želi besmrtnost, ne 

slaže se s biotehnolozima da je genetiki 

inženjering poželjan, ne misli da 

su ljudi toliko manjkavi da ih je nužno 

pretvoriti u robote. Osjetio se ponukanim 

rei kako ovaj svijet smatra dobrim 

i da ljudi imaju dovoljno inteligencije i 

sposobnosti. Zašto bismo morali težiti 

posthumanoj budunosti? Možda je sad 

vrijeme da se nove tehnologije zauzdaju 

i da im se kaže ne. Svijet nije savršen, 

ali je “dovoljan”. McKibben ne dijeli tehnološki 

entuzijazam znanstvenika koji 

žele nepovratno promijeniti ljudski svijet, 

ve rezolutno i argumantirano izrie 

svoj stav i svoje protivljenje: dosta. 


Snimio: Željko Vrhovski 


75


Edukacija igrom i praktinim radom 

zasigurno je jedan od najboljih na- 

ina na koji se može nešto nauiti, ali 

i na koji se nain može pristupiti djeci. 

Uenje u prirodi je idealan nain da se 

satovi biologije, zemljopisa, pa ak i povijesti 

pretvore u nešto potpuno drukije. 

Upravo je jedan takav projekt osmislila 

je Boria Vitas, struna suradnica za 

edukaciju u Parku prirode Uka. 

Edukacija se sastoji od dva programa: 

“O Uki uz igru naui” i “Upoznajmo 

Park prirode Uka”. Izobrazba mlaih 

naraštaja o prirodnim bogatstvima i na- 

inu ponašnja prema prirodi, te uvanju 

i njegovanju prirodnih bogatstava koja 

ih okružuju uvijek je dobrodošla, a to 

je upravo ono što i nude edukacijski 

programi Uke. Kako na mladima ostaje 

svijet na njih se najlakše prenose sva 

znanja i vještine važno je pouiti upravo 

njih kako bi oni mogli pouiti svoje 

roditelje. 

“O Uki uz igru naui” jedan je od dva 

edukacijska programa namijenjen djeci 

osnovnoškolske dobi i to onoj od prvog 

do šestog razreda. Sam program sastoji 

se od nekoliko dijelova, a njegova je 

svrha omoguavanje praktine nastave 

u prirodi, na svježem zraku i u izravnom 

dodiru sa svim onim što prirodu ini 

prirodom, a to je njena netaknutost i 

76 

O Učki uz igru nauči 


istoa njene biti. Naglasak je stavljen 

na timski rad, jer u prirodi baš kao i u 

cijelom ovjekovom postojanju uvijek 

je važno biti dio tima, osjetiti važnost 

povezanosti kako s ljudima koji te okružuju 

tako i sa prirodom, jer je život u 

suživotu znatno lakši. Tako je djeci 

omogueno momadsko rješavanje 

radnih listia, koji su, naravno, po 

svojoj strukturi prilagoeni dobi 

djece i školskom nastavnom programu 

koji se obrauje. Timski zadaci poput 

traženja tragova, osluškivanje zvukova, 

sakupljanje plodova i tome slino; slaganje 

puzzla s motivima flore i faune, 

te tematske radionice. Jedan od kljunih 

dijelova edukativnog programa “O Uki 

uz igru naui” je i zabavno-edukativna 

igra “Ukalica”. Igra se sastoji od velike 

mape (100x70cm), igraih kockica i figurica 

koje se pronalaze u prirodi (listii, 

kamenii). Ukalica sadrži strip priu o 

staroslavenskom bogu munje i svjetlosti 

Perunu, kojemu treba pomoi da oslobodi 

prijatelja Borowita, staroslavenskog 

boga šuma, od gusara i spasi Uku koju 

gusari kane asfaltirati i pretvoriti u grad 

ako im Perun ne dade blago. Djeca prolaze 

kroz igru odgovarajui na brojna 

pitanja vezana uz važne znaajke Parka 

prirode Uka, te u igri i znanju pomažu 

Perunu da obrani Uku od gusara. 

“Upoznajmo 

Park 

prirode Uka” namijenjen 

je osnovnoškolcima i srednjoškolcima 

koji na izletu i boravku u priodi, te 

šetnji planinarskim i pounim stazama 

poput geološke poune staze Vela Draga, 

poune staze “Plas” te šetnice “Slap” 

koja prolazi kroz nasade maruna, ue o 

biološkim i geološkim osobitostima parka. 

Uz ovaj edukacijski program takoer 

je osmišljena i igra koja se temelji na 

uenju o bioraznolikostima (primjerice, 

mimikriji). Uz igru i izlet uenici u dogovoru 

sa svojim profesorima mogu sudjelovati 

i na predavanjima specijalizirane 

tematike što ovisi o njihovom interesu 

(primjerice, ptice grabljivice, znaajke 

tipinih staništa i sl.). 

Do sada se s novim edukacijskim programom 

Parka prirode Uka upoznalo oko 

tisuu djece vrtike, osnovnoškolske i 

srednjoškolske dobi. Ovaj program nije 

samo edukativni, ve i rekreativno–zabavni. 

Djeca imaju mogunost uenja i 

prolaženja kroz praktinu nastavu vezanu 

uz nastavne programe na njima prilago- 

en, jednostavan, zanimljiv i zabavan 

nain. A upravo je to i najbolji nain 

da se radu pristupi s voljom i jakim poticajem. 

Edukacijski program brine da 

svako predavanje i svaka radionica budu 

prilagoeni dobi djece kojoj je edukacija 

namijenjena kako bi cijeli program i rad 

predavaa imao što bolji uinak. Važno 

je poukom osvijestiti djecu i o problemima 

ugrožavanja prirode, te prenošenje 

znanja uiniti aktualnim i zanimljivim. 

Tako emo mlade potaknuti da više skrbe 

i razmišljaju o prirodi koja ih okružuje. 

Tekst i snimke: Ivana Beli

Tikvići Vlaste Pokrivke 

Izložba scenskih lutaka Tikvii Vlaste 

Pokrivke održana je od 20. rujna do 

20. listopada 2006. u zagrebakoj Knjižnici 

Vladimira Nazora u Vrapu. Ni Vlasta 

Pokrivka ni Tikvii nisu nepoznati 

široj javnosti, jer rije je o umjetnici 

koja više od trideset godina djeluje u 

lutkarstvu, od kreiranja lutaka i režije 

lutkarskih igrokaza, do predavanja lutkarstva 

na Školi za odgojitelje. Vlasta 

Pokrivka je osnivaica i umjetnika vodi- 

teljica Lutkarskog kazališta Kvak, koje od 

1974. djeluje kao putujue kazalište, da 

bi 2002. godine preraslo u profesionalnu 

umjetniku organizaciju – Lutkarski studio 

Kvak. Osim predstava i umjetnikih 

programa za djecu predškolske i školske 

dobi, Kvak organizira strune seminare, 

predavanja, razgovore i slino, za ljude 

pedagoških struka. Kazalište je gostovalo 

u mnogim hrvatskim i europskim gradovima. 

Meu nagradama i priznanjima 

koje je kazalište Kvak dobilo za svoj rad, 

treba istaknuti prvu nagradu strunog 

žirija na Meunarodnom lutkarskom festivalu 

u Tromseu u Norveškoj osvojenu 

1974. godine. Kazalište je za televiziju 

snimilo seriju Tikvii. 

Posebnost scenskih lutaka Vlaste Pokrivke 

je u tome što su one izraene od tikava. 

Osnovni oblik i boja tikve nadopunjeni su 

naravnim tvarivima: osušenim sjemenka- 

ma i plodovima, kukuruzovinom, slamom, 

šibljem, peteljkama ili pak industrijski 

obraenim prirodnim materijalima (špaga, 

juta, kudjelja, pleteno prue, itd.). 

Koji put je za izradu lutke dovoljna samo 

jedna tikva, a koji put je potrebno spojiti 

dvije ili više tikava da bi se dobile 

ljudske i životinjske (patka, miš, maka, 

konj, riba, puž, jež) figure. Ponekoj lutki 

vješte su ruke isplele vesticu, arapice 

ili papuice, ponekoj skrojile haljinicu 

ili plašt, no ponekad je dovoljno tek 

dodati oi i par niti vune da bi lutka 

zaživjela. Treba pohvaliti jednostavan i 

efektan postav izložbe: klupica i ljestve 

od nekoliko neobraenih brezovih grana, 

obina košarica od pletena prua u koju 

se sklonio miši… Dražesno jednostavne, 

ove se lutke u rukama vještih lutkara preobražavaju 

u živa bia koja djecu uvode 

u aroban svijet pria. Kao što je to u 

pjesmi “Cvjetna bia” nagovijestila pjesnikinja 

Maja Gjerek: ”A zatim su plodovi, 

prirodna bia / Tikvice žute što u lišu 

lebde, / Potom su hranjiva svjetlost iz 

pria, / Na zemlju pale jestive zvijezde.” 

Izložbi su dodane i fotografije Tikvia u 

prirodi, koje je snimila Slavica Ðuli. 

Vlasta Pokrivka napisala je dva prirunika 

u izdanju Školske knjige, Dijete i scenska 

lutka i U krugu svjetlosti, te katalog 


slikovnicu Igre s tikvama. Ovo je njezina 

sedma samostalna izložba. 


Snimio: Željko Vrhovski 


77


Nakladnički pothvat 

Poučne i zabavne slikovnice 

Na ovogodišnjem Interliberu Školska 

knjiga predstavila je svoj novi projekt 

koji je pokrenula u suradnji s Fondom za 

zaštitu okoliša i energetsku uinkovitost. 

Rije je o edukativno-ekološkom projektu 

Spasimo zemlju koji se sastoji od etiri 

slikovnice – Zatvori vodu, Zraka trebam 

hitno, Nije smee sve za vree, U tlu istu 

imamo glistu. Slikovnice su 

namijenjene djeci u dobi 

od pet do deset godina, a 

u njima se na suvremen na- 

in obrauju ekološke teme 

vezane za zaštitu vode, zrak 

i tla, kao i pravilnog gospodarenja 

otpadom. 

Teme su obraene 

prema najnovijim 

spoznajama s podru- 

ja ekologije uvažavajui 

pritom i najnovije 

metodike i didaktike 

spoznaje. Svaka slikovnica 

se sastoji od šest 

dijelova: 

1. pria o djeaku Dadi i 

njegovoj obitelji kojom 

se djecu senzibilizira za 

temu vode, otpada, zraka 

i tla, 

2. rubrike ZNAŠ LI – edukativni dio u 

kojem se djecu kratkim tekstovima i 

zanimljivim ilustracijama upoznaje s 

osnovnim tezama o važnosti istog 

zraka, pitke vode, istog tla i pravilnog 

gospodarenja otpadom, 

3. rubrike PROBLEM JE – djeci se predo- 

uju problemi oneišenja zraka, tla 

i vode te neadekvatnog postupanja 

otpadom, 

4. rubrike I TI MOŽEŠ POMOI – primjeri 

lijepog ponašanja koje djeca mogu 

koristiti u svakodnevnom životu, 


Školske knjige i Fonda 

5. rubrike POKUSI – djeca eksperimentima 

primjerenim njihovoj dobi dolaze 

do „otkria“ vezanih za zrak, vodu, 

tlo i otpad, 

6. rubrike KVIZ – djeca provjeravaju svoje 

znanje o zraku, vodi, tlu i otpadu. 

Posebno treba naglasiti da se u slikovnici 

Nije smee sve za vree promie i primjena 

Pravilnika o ambalaži i ambalažnom 

otpadu. Djecu se potie da sugeriraju 

roditeljima da plastine i staklene boce 

te limenke pia vraaju u trgovine. Obra- 

ena je i tema 

reciklaže ambalaže te se pojašnjava 

kako otpad može 

biti vrijedna sekundarna sirovina 

od koje se preradom 

dobivaju novi proizvodi. 

Tekstove je napisala Marica 

Milec, ravnateljica djejeg vrtia 

Razliak, a ilustrirao ih je 

priznati ilustrator Dario Kuku. 

Urednica izdanja je Miroslava 

Vui, dobitnica nagrade „Grigor 

Vitez“ za najbolji projekt edukativnih 

slikovnica u 2004. godini. 

Radi što uinkovitije edukacije Fond 

e set slikovnica poslati svim djejim 

vrtiima u Hrvatskoj. Direktor Fonda 

Vinko Mladineo mišljenja je da djeci 

treba skrenuti pozornost na stvarne 

probleme s kojima se susreu u svojoj 

okolini te ih se potaknuti da svojim primjerom 

i odgovornim ponašanjem utjeu 

na poboljšanje stanja u okolišu. Ovo je 

još jedna u nizu edukativnih aktivnosti 

koje Fond provodi kako bi se, ne samo 

djeca nego i njihovi roditelji što više 

senzibilizirali za teme zaštite i ouvanja 

okoliša te u tom pravcu i djelovali. Fond 

je, u okviru svoje djelatnosti, za razne 

obrazovne programe dosad odobrio oko 

milijun kuna. 

Priredila: Lidija Toši 

Snimila: Stanislava Opsenica

Najljepši školski vrtovi 2006. 

Izražavajući zahvalnost Fondu 

za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost, na potpori projektu 

„Najljepši školski vrtovi“, s radošću 

vam šaljemo izvješće o onim školama 

širom Hrvatske koje su ove godine 

27. listopada, na završnoj svečanosti 

u Splitu proglašene pobjednicima 

i nagrađene za veliki trud uložen u 

uređenje svojeg školskog okoliša. Uz 

srdačan pozdrav, voditeljica projekta 

Lidija Komes 

I najmanji školski vrt može biti pobjednik ako 

je uređen s ljubavlju i znanjem. Ovogodišnja 

pobjednička titula najmanjem školskom vrtu 

pripala je područnoj školi Gornji Kraljevec, 

osnovne škole dr. Vinka Žganca u Vratišincu. 

Splitu poznatom gradu cvijea, u 

U nazonosti gradonaelnika Zvonimira 

Puljia i župana Splitsko-dalmatinske 

županije Ante Sanadera proglašeni 

su pobjedniki školski vrtovi Hrvatske 

za 2006. godinu. Ovaj projekt provode 

Hrvatska radiotelevizija, Hrvatski radio 

i Ministarstvo znanosti, obrazovanja 

i športa uz potporu: Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku uinkovitost, ministarstava 

poljoprivrede, kulture i gospodarstva, 

Hrvatske turistike zajednice, 

Unija papira d.d. i SMS d.o.o. 

POBJEDNICI 

Pobjedniki su naslov u kontinentalnoj 

Hrvatskoj osvojili vrt osnovne škole Vo- 

inci u Vukovarsko-srijemskoj županiji i 

podruna škola Gornji Kraljevec u Me- 

imurju. 


Srednja škola Zvane rnje u Rovinju i 

Splitska osnovna škola “Mejaši” pobjednici 

su na Jadranu. 

Kao najljepše obnovljeni školski vrt na 

ratom stradalom podruju Hrvatske nagraena 

je osnovna škola Turanj – Karlovac, 

a Zlatnu povelju Hrvatske radiotelevizije 

za školski vrt, koji najviše ljubavi 

daruje djeci s posebnim potrebama osvojila 

je VI. osnovna škola Varaždin. 

estitamo svim ekološki osviještenim 

školama i nastavnicima koji djecu ue 

kako u svojim školskim vrtovima uvati 

bogatu prirodnu ljepotu svoga kraja. 

Federacija turistikih novinara Europe 

nagradila je projekt školskih vrtove kao 

jedinstven edukativno-turistiki projekt 

koji djecu od malih nogu ui voljeti ljepotu 

prirode. 

Lidija Komes 


79

SUMMARY 

Ljiljanka Mintoš-Svoboda: Strict 

control over polluters 

The new Croatian waste oil management 

system, soon to be implemented, is based 

on the Croatian Law on Waste and several 

European Directives. Industrial and 

commercial sectors are expected to greet 

its implementation and no “mutinies” of 

commercial companies are expected, as 

was the case when the implementation 

of the Waste Packaging Ordinance was 

launched. This waste management directive 

has already met with approval of the 

Croatian Chamber of Commerce, because 

it tackles the serious problem of soil and 

water pollution. Used oil was discharged 

into sewers or disposed on land, polluting 

soil and water. The Directive’s objective is 

to set up a waste oil collection, re-use 

and deposit system in order to protect 

the environment and human health. The 

Ministry of Environmental Protection has 

requested the Croatian Chamber of Commerce 

and the Croatian Employers’ Association 

to set up a working group. Other 

proposed directives include the Directive 

on Batteries and Accumulators, the Directive 

on End-of-Life Vehicles, the Directive 

on Electric and Electronic Waste and the 

Directive on Medicinal Waste. 

Lidija Tošić: Restoration of Zagreb 

Cathedral 

The Zagreb Archdiocese launched the 

project titled “Let us restore the Stepinac’s 

Cathedral”. The aim of the project is 

the collection of waste packaging to raise 

money for the completion of the restoration 

of the Zagreb Cathedral. Containers 

for the disposal of waste PET, glass, tins 

and paper have been set up in front of 

ten churches. “Motivated by refunds, our 

citizens have collected 642 millions of 

waste packaging units in ten month and 

showed a high level of environmental 

awareness. We believe that they will show 

the same enthusiasm in depositing waste 

packaging in containers set up in front of 

Zagreb churches and so contribute to the 

restoration project”, said Vinko Mladineo, 

Head of the Fund. “We must all be aware 

of our responsibility for the preservation 

of our historical and cultural heritage. 

When Cardinal Kuharić blessed the beginning 

of the Zagreb Cathedral’s restoration, 

he predicted he would not live to see the 

cathedral free of scaffolding again. 

Lidija Tošić: Threat to environment 

and human health removed 

In cooperation with the Ministry of Environmental 

Protection, Physical Planning 

and Construction, the Environmental 

Protection and Energy Efficiency Fund 

will begin the disposal of the asbestoscement 

waste abandoned in the bankrupt 

Salonit Plant and the remediation of the 

Mravinačka kava site, where large quantities 

of asbestos-cement waste from the 

plant were dumped. As the said locations 

have been posing a serious threat to the 

environment and human health, at the 

November 10 session, the Croatian Government 

declared the remediation of those 

sites to be a top priority. In the premises 

of the Salonit Plant, Head of the Environmental 

Protection Fund Vinko Mladineo 

and receiver in bankruptcy Vedran Šeparović, 

signed a 2,520.000 kuna contract 

for the first phase of the plant remediation 

project and the management of the 

asbestos-cement waste. 

Kruno Kartus: Indicators of first 

environmental CARDS project 

The general aim of the project was to aid 

the Croatian Government in their efforts 

to draw closer to the European Union by 

harmonizing Croatian legislation with 

the environment chapter of the European 

Union acquis. The project resulted in 


the draft of the National Strategy for the 

Compliance with the EU Environmental 

Legislation. The document stipulates that 

the institutional framework must be set 

up as soon as possible. New jobs must be 

opened within the public administration, 

intensive training programs conducted, a 

comprehensive environment monitoring 

system set up, data collecting, processing, 

storing and retrieving must be facilitated, 

one regulatory body be put in charge of 

making inspections and issuing official 

certificates, the communication between 

central and local government must 

be improved and public participation in 

environmental decision-making strengthened. 

(D.L.): 1, 46 billion kuna invested in 

environmental protection in 2005 

The figures released by the Croatian Central 

Bureau of Statistics reveal that the 

environmental investments in 2005 totaled 

1, 46 billion kuna; almost half of the 

environmental investments (namely 49, 

7% or 726, 6 million kuna) were spent on 

wastewater management. The protection 

and remediation of soil, groundwater and 

surface water occupies the second place, 

with 19, 4% or 283, 37 million kuna invested 

in that field. Although it might appear 

that the largest portion of the funds was 

invested in waste management, it ranks 

third with 13, 8% of total environmental 

investment or 202, 05 million kuna. The reason 

for the apparent disproportion may 

be that many of the largest projects (construction 

of regional waste management 

centers and remediation of large illegal 

landfills) have not yet been launched. 

When asked to comment on the data released 

by the Central Bureau of Statistics, 

State Secretary for Environmental Protection 

Nikola Ružinski stressed that money 

allocated to environmental protection 

was not spent, but invested in economic 

development, because such investments 

launched new investment cycles and created 

new jobs. 

Lidija Tošić: First ISPA pre-accession 

grants 

Martina Dalić, State Secretary of the Central 

State Administrative Office for Development 

Strategy and the Head of the 

EC delegation to Croatia Vincent Degert 

signed the Financing Memorandum under 

the ISPA EU pre-accession program 

for projects worth a total of 7,5 million 

euro. As much as 6 million euro of the 

grant is earmarked for the remediation of 

the Regional Waste Management Center 

“Bikarac” near Šibenik. State Secretary Nikola 

Ružinski stressed that Bikarac was to 

become a waste management center in 

line with the highest European standards 

and that only 1/5 of what we consider waste 

would end up in landfills. According 

to Head of the Environmental Protection 

Fund Vinko Mladineo, the Fund has already 

allocated 98 million kuna for the implementation 

of the waste management 

system in the Šibenik-Knin County, out of 

which 8,1 million kuna was earmarked for 

the remediation of the Bikarac landfill. 

Lidija Tošić: Illegal landfill near Jadrija 

beach is gone 

The remediation of the illegal landfill in 

the Guština Bay, which has for many years 

been the blemish on the Šibenik beach 

Jadrija, has finally been completed. Jadrija 

is not just any city beach: for the local 

citizens, it is a part of the summer ritual. 

In late 1980’s, the construction of a small 

port began in the bay, but the project was 

abandoned and the created plateau soon 

became an illegal landfill. Waste from the 

near-by electrode and ferroalloy plant 

was dumped on the beach, along with 

construction and industrial waste. The 

remediation project will prevent further 

devastation and restore the beach. A total 

of 2500 cubic meters of waste has been 

taken out of the sea and transported to 

a landfill. Members of the Jadrija Sports 

Club are working diligently and enthusiastically 

- they take care of newly planted 

trees, clean the beaches and do all in their 

power to preserve the beauty of the Jadrija 

beach. 

(Ž.B.): Croatia meets Montreal 

Protocol criteria 

September 16 was observed worldwide 

as the International Day for the Preservation 

of the Ozone Layer. The United Nations 

first declared International Ozone Day in 

1994, in commemoration of the date on 

which countries signed the Montreal Protocol 

on Substances that Deplete the Ozone 

Layer. Under the Protocol governments 

worldwide have agreed to a number of 

measures to reduce and eliminate the consumption 

of Ozone Depleting Substances 

(ODS). The good news is that the level of 

ozone-depleting substances continues to 

decline. Among other findings, the new 

report states that the decline in stratospheric 

ozone outside of the Polar Regions 

seen in the 1990s has not continued. The 

first step in the on-going process to fulfill 

Croatia’s commitment to protect the 

earth’s ozone layer is the phasing-out of 

the use of ozone-depleting substances in 

refrigeration and air-conditioning applications. 

As such systems are widely used (in 

almost every industrial sector, in vehicles 

and households) Croatia must develop 

and implement a national action plan for 

the environmental control of ozone-depleting 

substances. 

(D.L.): Largest environmental 

investment in Croatia 

After the mechanical wastewater treatment 

system of the Zagreb Central Wastewater 

Treatment Facility has been put 

into operation in 2004, the first of four 

parts of the biological wastewater treatment 

system was launched in October. 

The system will process 330,000 tons of 

water per day. Its objective is to produce 

a waste-stream (or treated effluent) and 

a solid waste or sludge also suitable for 

discharge or reuse back into the environment. 

The construction of the biological 

wastewater system began as soon as the 

mechanical facility was completed. The remaining 

three parts of the facility are to be 

completed by the end of next year. After 

that, the facility will be able to process 

the domestic wastewater created by all 

1,2 million Zagreb citizens, so all sewage 

waters will be treated before being discharged 

into the environment. “The City 

Wastewater Treatment Facility is the most 

important environmental investment in 

Croatia”, said Zagreb Mayor Milan Bandić 

at the opening ceremony. Environmental 

Protection Minister Marina Matulović- 

Dropulić stressed her pride in the project, 

especially because the protection of 

nature was one of the Government’s top 

priorities. She added that the remediation 

of the Jakuševac landfill in Zagreb could 

serve as a model to all other cities and 

that currently remediation of 162 landfills 

across Croatia is underway. She said that 

forty-four wastewater treatment facilities 

would be constructed along the Adriatic 

coast and stressed that Zagreb, as an 

important initiator of environmental projects, 

could be the Government’s partner 

in the implementation of environmental 

projects downstream of Zagreb. 

Gordan Ivan Šojat: Water in protected 

areas 

In April 2007, the Croatian Water Pollution 

Control Society and the European Water 

Association (EWA) will hold in Dubrovnik 

the Second International Conference on 

Water in Protected Areas. The conference 

is the continuation of the project initiated 

at the First International Conference on 

Water in National Parks and Other Protected 

Areas, held in May, 1998 in the Croatian 

coastal town of Primošten. Through the 

different committees and task groups, the 

EWA provides a forum for discussion and 

exchange of knowledge and experience 

between national experts on the European 

level. The dedicated participation of the 

Croatian Water Pollution Control Society’s 

representatives in the EWA’s task groups 

(drafting EU water related directives, organizing 

meetings sand conferences) has 

been recognized and Croatia has been 

given the honor to organize this year’s 

conference.. 

Dora Belamarić: Light pollution 

Life evolved with natural patterns of light 

and dark, so disruption of those patterns 

influences many aspects of animal behavior. 

Light pollution is excess or obtrusive 

light, which results in numerous adverse 

effects like light trespass, glare, over-illumination 

or sky-glow. Sky glow refers to 

the “glow” effect that can be seen over 

populated areas. It is the combination of 

light reflected from what it has illuminated 

and from all of the badly directed light in 

that area. The causes of light pollution are 

badly or inappropriately installed lighting 

systems and energy inefficient systems. 

Reducing light pollution implies reducing 

sky glow, reducing glare, reducing light 

trespass, and reducing clutter. 

Maja Brkić-Pancirov: Novigrad - the 

best environmental lighting system 

This year, Novigrad won the International 

Dark-Sky Association’s awarded for the 

best European street lighting. The mission 

of the International Dark-Sky Association 

(IDA) is to preserve and protect the 

nighttime environment and our heritage 

of dark skies through quality outdoor 

lighting. Novigrad Mayor Anteo Milos 

stresses that the renewal and enhancement 

of the Novigrad street lighting has 

multiple benefits - it has reduced energy 

consumption, increased visibility on Novigrad’s 

streets and reduced light pollution. 

The Novigrad project is the best example 

of how public resources can be used responsibly 

and effectively. Milos adds that 

he is very proud of the award, especially 

because it was won in the competition of 

larger European cities which had larger 

budgets. 

Dražen Jambrović: Rural areas 

- Croatian treasure 

Sustainable development of rural areas 

is a prerequisite for Croatia’s economic 

growth, especially as 47% of Croatian 

population live in rural areas, said the 

Croatian Minister of Agriculture, Forestry 

and Water Management Petar Čobanković 

in his opening speech at the Central 

European Conference on the Sustainable 

Development of Rural Areas, held as part 

of the Zagreb Autumn Fair. The objective 

of the exhibition Eco-Ethno Croatia was to 

present products and services of Croatian 

rural areas and highlight the need for measures 

to increase their competitiveness. 

Croatia can compete on the unified European 

market as a producer of high quality 

products and a unique travel destination. 

Experts in rural development agree that 

agriculture must be combined with small 

businesses, agro-tourism, fishing and other 

activities. 

Maja Brkić-Pancirov: Agriculture is a 

way of life and a value system 

In his speech at the opening of the Eco- 

Ethno Croatia Exhibition, Minister of Agriculture, 

Forestry and Water Management

Petar Čobanković reminded the assembly 

that rural areas, covering 90% of Croatian 

territory, are one of Croatia’s greatest 

treasures. Some 57 % of total rural area is 

farmland and 36% forestland. Some 46% 

of that area’s population is directly or indirectly 

dependent on agriculture. “Rural 

areas are no longer seen as backward or 

unpromising, but as an ecological treasure, 

a source of traditional wisdom and the 

basis of cultural identity. Agriculture is a 

way of life; it shapes families in a specific 

way and nurtures a characteristic value system. 

That is why the development of rural 

areas is the basis for the overall economic 

development of every country”, stressed 

Čobanković in his speech. The conclusion 

was that Croatia must present to foreign 

and domestic visitors, apart from beautiful 

geographic features, its specific traditions, 

cultural and historical heritage, gastronomy 

and other features that make Croatia 

unique. 

Nikolina Jurković: Let us protect the 

forests 

Croatian forests cover the area of 2, 5 million 

ha and contain 300 millions tons of 

wood. Forests play an important part in 

the preservation of soil, water and biodiversity 

of both plant and animal kingdoms. 

Plants and animals are interdependent 

and can survive only in harmony. Do we 

understand the value of our forests? European 

experts believe Croatian forests 

to be exceptionally valuable ecosystems, 

rich in autochthonous species. “Fortunate 

is the nation that recognizes the value of 

its forest”, stated Croatian writer Josip Kozarac 

long ago. Conservation and wise use 

of biodiversity are prerequisite for the development 

of sustainable tourism (hiking, 

hunting and other activities). 

Vesna Cetin: Eco-Center Caput Insulae 

- Beli 

The Eco-Center Caput Insulae, located in 

the village of Beli in the north of the island 

of Cres, is a non-governmental and noninstitutional 

organization founded in 1993 

by Mr. Goran Sušić, PhD. The Eco-Center 

has up to this day successfully completed 

ten educational and research projects aimed 

at environmental protection. Their 

main objective is the holistic protection 

of the endangered and legally protected 

species of Eurasian Griffon vulture (Gyps 

Fulvus), preservation of natural and cultural 

heritage of the island of Cres, preservation 

of biodiversity, promotion of eco-tourism 

and educational programs (including 

programs designed for volunteers). 

The island of Cres, although small, is home 

to an exceptional number of species. Unsustainable 

development of tourism is, 

unfortunately, a main threat to its biodiversity. 

The pollution of air and sea, along 

with the increasing quantities of waste, 

led to habitat loss and fragmentation, and 

the devastation of natural sites (especially 

maritime environment which is threatened 

by poachers and recreational divers 

who disturb and harass animals or illegally 

collect plants and shells). In course of the 

last century, several allochtonous species, 

like boar and fallow deer, have been imported 

to the island’s shooting grounds. 

Due to neglect, these species have spread 

and now threaten autochthonous plants 

and crops. 

Dražen Jambrović: Bicycle 

Environmentalists and bicycle enthusiasts 

promote the bicycle as an alternative 

mode of transport and emphasize the potential 

for energy and resource conservation 

and health benefits gained from cycling 

versus automobile use. It is a healthy, 

ecological and efficient mode of transport 

which does not pollute air, nor produce 

noise. That is why the exhibition titled Be- 

cycled was set up at the Zagreb Technical 

Museum. The exhibition was organized by 

the Bicycle Club and the Petikat Workshop. 

One of the most interesting exhibits was 

a wooden bicycle constructed from the 

sketches long attributed to Leonardo da 

Vinci (although the latest research shows 

that he is not the author). The exhibited 

wooden bicycle was made ten years ago 

by Aleksandar Rogošić. 

The project, conducted in cooperation 

with the Croatian Ministry of Sea, Tourism, 

Transport and Development, is to be completed 

by the next tourist season. 

Stanislava Opsenica: Hunting- 

Pouching 

Poaching is a very serious problem in Croatia. 

Untouched nature and green banks of 

the Sava, Drava and Mura Rivers, wetland 

habitats and ponds are a home to numerous 

bird species. Crna Mlaka, Lonjsko 

Polje and Kopački Rit are especially famous 

for their rare birds - ducks, egrets and 

others. Unfortunately, they are threatened 

by poaching. Croatia has several laws on 

hunting, but they are frequently violated. 

Offenders massacre the bird population, 

even those on the Red List of Threatened 

Species - those which have completely 

disappeared from the urbanized Europe. 

It is estimated that one million birds is 

killed in Croatia every year! Authorities 

allow this butchery to continue with their 

irresponsible behavior. We must prevent 

birds from being killed and smuggled out 

of the country. Many of the poached birds 

are intended to be feature items on plates 

in expensive European restaurants. 

Ivana Belić: There are no GMO’s in my 

grandmother’s garden 

Charmed by the Western lifestyle, we have 

adopted all of their worst habits - fast living 

and fast food. At the same time, we 

have “imported” their obsession with all 

things natural and organic. We are mesmerized 

by healthy lifestyle magazines, 

innovative imported merchandise, information 

on organic gardening and the 

dangers of GMO products. I myself am 

caught in the same net - I am constantly 

surfing the Net for product information, 

health tips and the newest macrobiotic 

restaurants where I can meet with my 

friends for coffee with soy milk to discuss 

the latest developments in the organic industry. 

But then, I spent one weekend at 

my grandmother’s in the country. There an 

amazing fact dawned on me; one might 

say that I experienced an enlightenment 

of a sort. I realized that we, in Croatia, 

have tons of organic merchandise that 

the world is crazy about. Maybe I have 

seen to many American movies and maybe 

the grass was always greener on the 

other side, but now I see that I need look 

no further than my grandmother’s back 

yard to find healthy products. In order to 

be an organic gardener, you need not attend 

expensive seminars or be a scientist 

- all you have to do is ask your granny. As 

I have. 

Predrag Čuljak: Landfill gas 

Municipal solid waste contains significant 

portions of organic materials that produce 

a variety of gaseous products. As conditions 

become anaerobic the organic waste 

is broken down and landfill gas is produced. 

This gas builds up and is slowly released 

into the atmosphere. The collection 

and re-use of hazardous landfill gas as a 

renewable energy source is a significant 

contribution to the environmental protection. 

Landfill gas can be collected by 

either a passive or an active collection system. 

Passive gas collection systems use 

existing variations in landfill pressure and 

gas concentrations to vent landfill gas into 

the atmosphere or a control system. Active 

gas collection systems include vacuums 

or pumps to move gas out of the landfill 

and piping that connects the collection 

wells to the vacuum, therefore additional 

energy is needed which increased costs 

and makes this method cost-effective only 

in large landfills, while passive collection 

remains more profitable for most smaller 

landfills. Monitoring, collecting and re-use 

of landfill gases eliminates health and explosion 

hazards and notorious odor problems, 

and gives hope for a better-smelling 

and prettier future. 

(Ž. B.): Minister Vukelić opened energy 

efficiency counseling center 

While more and more consumers make 

fuel economy one of their top priorities 

when shopping for a new car, still only 

rare buyers of refrigerators, dish-washers 

and other household appliances 

ask if the product they consider buying 

is energy efficient. Small wonder, as the 

price of electricity and gas in Croatia is 

still far below the European average, so 

the consumers had little reason to consider 

energy saving. But the gradual rise in 

the Croatian energy prices, partly caused 

by the plummeting energy prices on the 

world market, will prompt more and more 

people to consider introducing energy efficiency 

measures into their homes. Many 

families are already looking for ways to 

save both money and energy. Now they 

can get all the energy saving tips at the 

newly opened Energy Efficiency Corner in 

the Končar’s store in the center of Zagreb. 

Končar’s experts explain how to prevent 

energy loss, reduce energy costs and, at 

the same time, help prevent air-pollution 

and create a healthy home. Their advice 

includes simple measures like caulking 

and weather-stripping leaky windows, 

baseboards and doors or making sure all 

attic vents and ducts are properly sealed, 

but they also explain the importance of 

larger investments like replacing old hot 

water boilers or installing energy efficient 

household appliances. 

(Ž. B.): Underwater oil pipeline to 

connect Krk with mainland 

The Adriatic Pipeline (JANAF) announced 

that the construction of a new underwater 

pipeline, connecting the island of Krk with 

the Adriatic coastline, would be completed 

by the year 2010. The new pipeline is 

to replace the existing one, running across 

the Krk Bridge. The JANAF officials stressed 

that the project was of national importance 

and that it would have a positive 

impact compared with the previous mode 

of transportation. It will facilitate oil transport 

and be safer for the environment. 

The JANAF’s plan is supported by the local 

eco-organizations, as they believe that 

the existing pipeline poses a threat to the 

environment. 

Maja Brkić-Pancirov: Fourteen new 

Šibenik windmills went into operation 

Minister of Economy, Labor and Entrepreneurship 

Branko Vukelić officially opened 

the new windfarm Trtar-Krtolin on the 

Trtar Hill. That is the second Croatian 

windfarm with 14 windmills with a total 

capacity of 11,2 MW. The windfarm will 

produce 30 GW per year, which is enough 

electricity to power 10,000 households. 

The investment totaled 12,4 million euro. 

The project was conducted by the Croatian 

EnerSys, the daughter-company of 

the German company of the same name. 

Croatia at the moment has two windfarms 

- one in the vicinity of Šibenik and 

one on the island of Pag. The electricity 

generation from wind power is projected 

to increase from 20 MW per year to 320 

MW over the period of three years. Europe 

obtains 10% of its energy from renewable 

energy sources. Croatian goal is to obtain 

6% of its energy from renewable sources 

by 2010. That is a significant increase, as 

currently Croatia obtains only 1% of its 

energy from renewable sources, stressed 

Minister Vukelić. 

Nebojša Jerković: Veterans’ 

Cooperatives 

On October 21, 2006, the Second Fair of 

the Croatian Veterans’ Cooperatives was 

held in Split, under the auspices of Jadranka 

Kosor, Minister of Family, Veterans 

Affairs and Intergenerational Solidarity. 

After the first Fair, the Minister wrote that 

the First Fair of Veteran Cooperatives had 

shown that the Croatian war-veterans 

were more than capable of running businesses 

and stressed their mutual support 

and cooperation. She also promised that 

the Government would continue to support 

veterans’ cooperatives and expressed 

hope that such fairs would become traditional. 

The veterans’ cooperatives are 

formed to meet specific objectives of its 

members and characterized by self-reliance 

and self-help. The Fair is a meeting 

place for different cooperatives organized 

to improve product or service quality of 

each cooperative and broaden their market 

opportunities. The development of 

rural areas, organically oriented production 

and new marketing strategies are 

the basic goals of veterans’ cooperatives 

and their Association. 

Ana Marija Kovačević: Pyrethrum 

- Dalmatian daisy 

As we live in the times when the preservation 

of the environment is getting out 

of hand, there is an increasing demand 

for organic fruit and vegetable production, 

which is not possible without a 

natural insecticide. Although great damage 

has been done to our planet, for 


81

the sake of future generations, we must 

make amends. Organic food production is 

one of the ways to do that. Pyrethrum is a 

perennial, self-grown plant with a strong 

scent. It is also called the Dalmatian chrysanthemum. 

It resembles common daisy 

and has very long roots. The flowers are 

pulverized and the active components 

called pyrethrins are extracted and used 

as a natural insecticide. They are considered 

to be amongst the safest insecticides 

for use around food. They repel plant lice 

and other insects. Organic farming is a 

world trend and natural insecticides are a 

way to restore the disturbed ecosystem. 

Dalmatia would profit greatly by reviving 

its long tradition of pyrethrum cultivation. 

The cultivation of such an effective natural 

insecticide is a prerequisite for organic 

food production. 

Vanja Vitelj: Apple 

The number of small family owned, fruit 

growing farms is increasing yearly. Old apple 

orchards are being revived and new 

varieties are being introduced. The demand 

for organically produced apple is rising. 

The long-term objective of this trend 

is the preservation of old and autochthonous 

apple varieties. Apple growers face 

the same problems as other fruit growers 

- high costs of production, marketing difficulties 

and foreign competition. Although 

domestic producers are dedicated to the 

development of high-quality produce and 

constantly improve their marketing strategies 

and modernize agricultural technologies, 

they cannot compete against cheap 

imported fruit without the Government’s 

intervention. 

Ana-Marija Kovačević: Chestnut 

Chestnut is native to warm and temperate 

regions of southern Europe and the 

Mediterranean. Its flowers are catkins, 

produced in April and May on its stout 

branches. The fruit is a spiny cupule 5-11 

cm diameter, containing one to seven 

edible nuts. The fruit is protected in spiky 

capsules, which, when the nuts are ripe, 

burst to reveal them. Chestnuts should 

not be confused with Horse-chestnuts 

or Conkers, which are poisonous and are 

obtained from the tree of the same name. 

Horse-chestnut is cultivated for its spectacular 

spring flowers. It is interesting that 

the edible variety is not cultivated, but 

self-grown in the woods, while the inedible 

horse-chestnut is grown. Most parts 

of the chestnut are used in traditional folk 

medicine. Its leaves are mixed with thyme 

to produce cough-syrup; the oil extracted 

from the seeds is used as a cure for stomach 

ache. Vitamin K, found in its leaves, 

helps stop bleeding. 

Ina Arnautović: Plum 

A plum is a stone fruit, sweet and juicy. It 

is said to have originated in the Caucasus, 

in Asia Minor. According to the earliest 

written records of the plum, the species 

is known since ancient times. It is believed 

that plum trees graced one of the seven 

wonders of the ancient world, namely 

the Hanging gardens of Semiramis in Babylon. 

Today more than 2000 cultivars are 

grown. The fruit of the plum tree has 13 

- 16% sugar content and is exceptionally 

nutritious and healthy. It is a real treasury 

of vitamins, minerals and pectin, organic 

acids cellulose and proteins. It ought to be 

more often used for its nutritional properties, 

as a fresh or dried fruit, in preserves, 

marmalades or jams, and less often for the 

production of the popular distilled liquor 

known as šljivovica. 

Nikolina Jurković: Mushrooms - meat 

growing in the woods 

Nature has been generous this year and 

granted us a long and warm autumn. Fo- 


rests were filled with autumn colors and - 

mushrooms. They form a specific kingdom 

and have their own survival strategies. 

Because mushrooms have no chlorophyll, 

they must get all their nutrients from organic 

matter, so they often live in symbiosis 

with plants and both are benefiting from 

this association. Mushrooms keep water 

in their mycelia, and plants use that water, 

but in exchange provide mushrooms with 

substances necessary for their growth, 

which they draw from the soil through 

their roots. Fungi are soil organisms and 

“cleaners” of the environment. Without 

the activities of soil organisms, organic 

materials would accumulate and litter the 

soil surface, and there would be no food 

for plants. They act as decomposers that 

break down organic materials to produce 

detritus and other breakdown products. 

Some, like truffles and boletes, are regional 

specialties. Croatian peninsula of Istria 

is, on example, known for its truffles, nicknamed 

“Istrian gold”. 

Ružica Cindori: Grape harvesting 

In the town of Vrbnik on the Island of Krk, 

late September and early October were 

marked by the harvest of žlahtina, a unique 

white grape variety indigenous to the town 

of Vrbnik. It is grown in a small (100 ha) 

area known as Vrbničko Polje, positioned 

some 100 meters above the sea, on steep, 

sun drenched slopes. The largest žlahtina 

producer on the island is the Agricultural 

Cooperative, founded more than a century 

ago, in 1904. The Co-op used to be 

the sole agent of the town’s economic 

development because it operated Vrbnik’s 

bakery, general store and inns, but in 1990 

it focused on wine-production. Their main 

brand is the golden Vrbnik žlahtina. Today, 

the Co-op has 130 members and 2005 was 

a record year. This year’s yield is smaller, 

but the grapes are of better quality. This 

year, the Vrbnik Co-op has undertaken an 

interesting experiment - it will produce 

sparkling wine maturing in an unusual 

place - under the sea. The constant temperature 

of 11°C is found at the depth of 

30 meters. The results of the experiment 

will be known in June next year, when the 

first bottle will be uncorked. 

Stanislava Opsenica: Prosciutto 

The prosciutto, known in English speaking 

countries as Parma ham or dry-cured 

ham, is a delicacy traditionally produced 

in Dalmatia. The strength of herbs, the 

combination of sea and mountain air, 

southern and northern winds all create 

specific conditions that turn average pork 

ham into a - prosciutto. The perfumes of 

thyme, wild asparagus, olives, chives and 

basil, of pines, sea, salt and iodine defy the 

“exhaust fumes” of the 21st century and 

infuse the ham while it is being dried. 

For two and a half millennia, pork ham 

has been gently rubbed with coarse sea 

salt, smoked and dried. With its bright red 

color and unforgettable smell and taste, 

the prosciutto has been a delicacy since 

the ancient times, found on the tables of 

Etruscan tribes, Roman emperors, kings, 

dukes and Habsburg emperors. 

Krunoslav Rac: Đakovo Breeding 

Center 

The history of Lippizzaner horse breeding 

goes back to 1580 when Archduke Charles 

of Austria established a private imperial 

studfarm in the Slovenian village of Lipice. 

The development of the breed took years. 

Lippizan horses were bred for haute ecole 

riding, derived from the most athletic movements 

required of a war horse, popular 

among the elite nobility of the time and 

practiced at the Spanish Riding School of 

Vienna, which exists up to this day. 

This year, the Đakovo Breeding Center 

celebrates its 500th anniversary. The horse 

breeding tradition in the Đakovo area 

goes back to 1239 when the Bosnia-Srijem 

bishops began breeding horses on an 

estate which they received from the King 

Koloman. Today, Đakovo has the largest 

selection and breeding center and an exceptionally 

valuable stud book and other 

documents covering 150 years of horse 

breeding. Queen Elisabeth II visited the 

Đakovo Studfarm in 1972, being impressed 

by the beautiful white horses she had 

seen in the Royal Park at Windsor. 

Dominik Strize: Pantan mills near 

Trogir 

The renaissance fortified complex Pantan 

Mills at the Trogir’s eastern entrance, is 

a recognizable symbol of that popular 

travel destination. Pantan is a unique site 

of valuable natural and cultural heritage. 

Its renowned mills are first mentioned in 

historical records in 1239. Within the complex 

is also a nature reserve known for its 

variety of fish and bird species. It is also 

the only preserved marshland area in the 

Mediterranean region and a home to 196 

bird species. Thanks to the Croatia Nostra, 

the Croatian branch of the Europa Nostra 

association dedicated to the preservation 

of cultural and natural heritage, the park 

received a 40 000 euro grant from the Italian 

region Veneto. War scars and traces 

of neglect have been removed thanks to 

its present owners Mladen Pavić and his 

wife Mendiana. 

Edita Gregurić-Cvenić: Gacka River - a 

Karst beauty 

The Gacka River flows peacefully through 

its wide valley positioned between the 

North Velebit and the Mala Kapela ridge, 

in the Lika region. For centuries, the inhabitants 

of the Gacka Valley depended on 

the river for food (fish), water (for people 

and cattle) and income (the river operated 

their mills and was used as a means to 

transport handmade textiles). Although in 

the past the Gacka Valley saw fierce battles, 

today it is a perfectly peaceful oasis. 

Old wooden mills, unique examples of village 

architecture, bring back the images of 

the past and of the traditional way of life. 

Today, that way of life is mostly abandoned 

and even the flow of the Gacka River, 

which still meanders from its source towards 

Otočac, has been artificially altered - 

it no longer disappears in an underground 

abyss, but flows through the hydroelectric 

power plant. The Gacka Valley today attracts 

numerous visitors and is especially 

popular among fishermen because brown 

trout enjoys the river’s alkaline waters rich 

in oxygen and grows larger than in any 

other river in the karst area. 

Ana Marija Kovačević: Igrane 

The village of Igrane is located 17 km southeast 

of Makarska, on a small peninsula, 

enclosing a bay. The principal occupations 

of its 400 inhabitants are fishing, agriculture 

and tourism. Their olive oil is known 

far and wide. The village is located on a 

steep slope and its architecture gracefully 

complements nature. Its charming harbor, 

which can accept only small boats, adds to 

the atmosphere of this coastal town. As 

you climb from the harbor towards the 

little church and fort, you pass between 

lovely stone houses surrounded by fig 

and olive trees. Igrane is rich in historical 

buildings. This is where the Chronicle of 

the Priest of Duklja was kept. The Chronicle 

is a document that preserves unique 

information on the early Croatian history 

and culture. This medieval chronicle was 

written in Bar in the first half of the 12th 

century by an anonymous cleric in the 

bishopric of Bar. The original in Slavonic 

was lost, but in the last years of the twelfth 

century this work was translated into Latin 

and this Latin version of this valuable 

monument of Slavic written culture has 

been preserved. 

Dora Belamarić: Medvednica Nature 

Park 

The main feature of the Medvednica Nature 

Park is the natural forest covering 

64% of the Park’s total area. The rest is 

covered in orchards, vineyards and built 

objects. Some of those are buildings of 

great cultural and historical importance 

like the mine of the Zrinski family, museums 

and castles of the Hrvatsko Zagorje. 

The central part of the Park is occupied by 

state forests, while its southwestern and 

northeastern parts are dominated by private 

woodland. The Park is a home to 20 

protected plant species, 14 endemic and 

93 threatened plants. Populations of marten 

and wild cat are dramatically thinned 

out, while otter has virtually disappeared 

from the Medvednica streams. The Park is 

continuing to develop educational trails 

aimed at informing the visitors on the 

Park’s specific natural features. 

Edita Gregurić-Cvenić: Krapanj - the 

island of sponge harvesters 

In the local waters of Šibenik stands Krapanj, 

the lowest inhabited island in the 

Adriatic Sea, with the altitude of only 1, 

25m above sea level. The island is only 300 

meters away from the shore and the village 

of Brodarica, some 5 km south of Šibenik. 

Krapanj is so close to the shore that, 

while waiting in the Brodarica port for the 

boat to take you across, you can already 

hear the bells of the Krapanj’s Church of 

St. Cross. The ride takes only 5 minutes. 

The small island (with the total area of 

0,36 km²) used to be densely populated, 

but today has only 200 inhabitants. For 

centuries, Krapanj has been famous for 

traditional sponge harvesting and its inhabitants 

remain the last authentic sponge 

harvesters on the Adriatic. According 

to the local legend, the inhabitants of the 

island were taught the trade in the early 

18th century by a Franciscan Monk Antun 

who arrived from Crete to the island’s 

Franciscan monastery. In the beginning, 

sponges were harvested only by hooking 

(limited by water depth of up to 16 m) and 

only later by diving (when diving equipment 

was introduced). Traditionally, men 

used to go diving, while women stayed 

at home working in the fields and taking 

care of the children, constantly worrying if 

their husbands would be coming home. 

Tihana Belužić: Lastovo archipelago 

- a new Nature Park 

On September, 29, the Croatian Parliament 

created the 11th Nature Park in 

Croatia - the Lastovo Archipelago Nature

Park. Croatia now has 8 national parks, 11 

nature parks, 2 strict nature reserves, 82 

special nature reserves, 96 natural monuments, 

69 protected landscapes, 32 

forest preserves and 183 monuments of 

landscape architecture, covering the area 

of 6043,17 sq km or almost 10% of the 

total area of Croatia. 

Nebojša Jerković: The Neretva River 

The lower course and delta of the Neretva 

River is a part of an international waterway 

shared by Bosnia Herzegovina and Croatia. 

The quality of water in the Neretva 

River Delta is, therefore, largely influenced 

by the projects undertaken upstream, in 

the neighboring Bosnia and Herzegovina. 

Recently, the British Energy Financing 

Team - EFT began the construction of hydro 

power plants on the Trebišnjica River 

(in Bosnia and Herzegovina). The Lower 

Neretva valley contains the largest and 

the most valuable remnants of the Mediterranean 

wetlands on the eastern Adriatic 

coast and one of the few areas of this 

kind remaining in Europe. The protection 

of key and sensitive ecosystems and biodiversity 

is of uttermost importance and 

the Croatian Government expressly stated 

that Croatia would not support any projects 

threatening the fragile eco-system 

of the Neretva River valley. 

Ana Marija Kovačević: Surreal silence 

and beauty 

The Zavratnica Bay has been designated a 

Natural Monument due to its exceptional 

geomorphic features. This unique karst 

phenomenon is lying at the foot of the 

Velebit mountain range, in the vicinity the 

Jablanac ferry port. The gorge was formed 

by tectonic plate motion which crushed 

carbonate rocks and by water streams 

gushing through Velebit rock and over 

porous limestone. As the Adriatic coast is 

slowly sinking, the gorge has turned into 

a secluded bay surrounded by 100-meters 

high cliffs. Its heavenly blue waters are surrounded 

by rare plants delighting human 

senses of both sight and smell. Peace and 

quite, craved by exhausted city-dwellers, 

dominate the bay. After only several minutes, 

man feels rejuvenated and at peace 

with oneself. In the early 20th century, 

the bay was a secluded tourist destination 

for select visitors from Prague and Vienna. 

During the World War II, due to its strategic 

importance, it was turned into a naval 

port. A sunken German warship, lying at 

the depth of 8 to 10 meters, is dating from 

those times and is today a real treat for 

recreational divers. 

Tomislav Lukić: Ancient inhabitants 

of the plain 

On a tilled field, about 100 meters from the 

Brodski Stupnik - Dubočac road, a Pedunculate 

Oak (also called English Oak) has 

lived for the past two hundred years. This 

long-lived tree shades the surrounding 

countryside with its enormous crown, casting 

a 1500 square meters shade. His stout 

branches bear a wealth of acorns and 

reach outwards as if they wanted to hug 

the entire plain and everyone in it. This lonely 

200-year-old is a real rarity. He is most 

beautiful in the fall, when its golden yellow 

leaves shine through Slavonian fog. 

It is as if he wanted to say: “I have resisted 

oil-pipelines, motorways and railroads, 

but I remember my numerous neighbors 

who are now beams in barns, floor planks 

or fine furniture in some English castle”. 

Only about twenty kilometers north, on 

the slopes of the Dilj Mountain, lives another 

ancient inhabitant - five-hundred-years 

old tree called lovingly Papa Oak. He 

saw the Napoleonic wars, ban Jelačić and 

many other great persons that marked the 

Croatian history. Half of the tree has been 

destroyed by insects that dug long laby- 

rinths in its magnificent trunk, while the 

other half still lives and defies the ravages 

of time. Both oaks should be protected as 

natural monuments because they truly are 

the guardians of the Slavonian plain. 

Maja Brkić - Pancirov: Šibenik 

Cathedral 

Ever since its foundations were laid, the 

Šibenik Cathedral has inspired artists who 

wanted to leave their mark on that stone 

jewel and reserve for their work a piece 

of eternity. Through the centuries, it has 

defied northern winds, storms, penury, 

epidemics and wars, and became the 

symbol of Šibenik, the king Krešimir’s city. 

Even today, the Cathedral of Saint James 

is the most recognizable site in Šibenik. It 

is a monument to ambitions, tastes and 

yearnings of its inhabitants. Numerous 

artists and scientists visit the cathedral 

and admire the craft of its creators - architects 

and sculptors who created its 

mesmerizing stone miniatures and other 

decorative elements. The awareness of 

the importance of its protection was heightened 

during the Homeland War when 

the Cathedral was severely damaged by 

Serbian shells. 

Roman Ozimec: The Gromački vlak 

Cave 

Although there are 8000 known caves in 

Croatia, speleologists every now and then 

come across another underground treasure 

of impressive depth, length or natural 

features. One such recently discovered 

jewel is the Gromački Vlak Cave. The cave 

has several levels with the vertical extent 

being almost 220 meters. The most recent 

caving expedition, undertaken in September 

2006, covered additional 7, 5 meters 

in depth and 31, 5 meters in length of the 

main passage, but could go no further because 

the cave continued behind an impassable 

crevice through which the water 

sinks further underground. The Gromački 

Vlak Cave, with its 2200 meters in length, 

is the 14th longest cave in Croatia and 

one of the largest caves in this part of the 

Mediterranean. 

(R. O.): Catalogue of cave type’s 

localities of Croatian fauna 

Although the Croatian and international 

scientific community is aware that Croatia 

is exceptionally rich in endemic species 

living in sensitive underground karts habitats, 

until now there was no official registry 

of species, nor the list of sites where they 

were discovered. That is why in 2000, the 

Croatian Ministry of Environmental protection, 

Physical Planning and Construction 

and the Croatian Biospeleological Society 

launched the project aimed at creation of 

the biospeleological catalogue and raising 

the public awareness of Croatia’s wealth of 

underground fauna. The project was successful 

and was continued in 2005 when 

the database was set up consisting of photographic 

material, topographic maps and 

lists of animals species. In a special issue of 

the scientific journal Natura Croatica, the 

database was published as a Catalogue of 

cave type’s localities of Croatian fauna. 

Krunoslav Rac: Zavižan 

Since times immemorial, the Croatian 

people have lived in harmony with their 

mountains. The mountains were enjoyed 

by local residents in spring, summer and 

autumn, but no one lived at high altitudes 

in winter. The Velebit was no exception. 

But gradually, more and more became 

people became interested in the mountains 

and scientists and nature lovers 

were beginning to make trips up into the 

mountains. That is why in 1927, beneath 

the Vučjak Peak, located on the North Velebit, 

a mountain hut was built and named 

Krajačeva kuća. In that time, mountaine- 

ering was not especially popular in Croatia, 

so the hut didn’t get many visitors. 

That changed in 1953, when the Zavižan 

weather station was erected next to the 

mountain hut. Now there are people staying 

in the mountains throughout the year. 

Life in the latest Croatian national park is 

always eventful. Severe cold, winds, snow 

and thunder make life on Zavižan difficult. 

Snow storms block roads while communication 

with Zavižan is completely severed. 

Last year, they had three meters of snow 

and it some places snow drifts reached 

15 meters in height. The Velebit Mountain 

is special in many respects. It is full of 

valuable speleological sites. It is a home 

to more that 2000 plant species. 

Gordan Ivan Šojat: Earthquake, 

unpredictable force of nature 

Zagreb is in little danger of disastrous earthquakes, 

but that is not the case with the 

Dubrovnik area, which has been struck by 

several earthquakes within the past hundred 

years. Boka Kotorska has been visited 

by the most catastrophic earthquake in 

the past 50 years (second in strength only 

to the Skopje earthquake). An earthquake 

is a phenomenon that results from the 

sudden release of stored energy in the 

crust that propagates seismic waves. At 

the Earth’s surface, earthquakes may manifest 

themselves by a shaking or displacement 

of the ground. We still recall the 

terrifying images of the 2004 Indian Ocean 

earthquake, which caused a tsunami and 

claimed hundreds of thousands of lives. 

The images of the Iran earthquake of 2005 

also remind us that we do not live on an 

entirely hospitable planet. The still visible 

effects of the Skopje and Boka Kotorska 

earthquakes showed me that earthquakes 

really are an entirely unpredictable force 

of nature. I must say that I am very glad I 

do not live in Japan where the trembling 

of the earth is an everyday occurrence. At 

least until the Big One strikes… 

Ružica Cindori: Enough 

(Bill McKibben: Enough. Staying Human in 

an Engineered Age.) 

The book Enough presents an uncompromising 

view of the new technologies, with 

special emphasis on genetic research, nanotechnology 

and robotics. McKibben believes 

that in view of the fast and unrestrained 

development of these technologies, 

we must once again tackle the problem of 

what it means to be human. Presenting an 

overview of what is or may soon be possible, 

McKibben contends that there is no 

boundary to human ambition and that, 

regardless of all moral considerations, 

the scientists would create a post-human 

future in which people are turned into 

robots. Technological advancements are 

proceeding so rapidly that we will soon 

need to make decisions about how much 

technology is enough. Our headlong rush 

into technology is a slippery slope, he cautions, 

and we may soon be engineering 

our children to the point that they’re no 

longer human. 

Ivana Belić: Learning about Učka 

through play 

Learning through play and fun activities 

is undoubtedly the best way to attract 

children to the study of serious matters. 

Learning in nature is an ideal way to turn 

biology, geography or even history classes 

into stimulating activities. With that 

in mind, Boria Vitas launched a hands-on, 

inquiry-based educational program at the 

Učka Nature Park. The project’s objective 

is to educate younger generations on the 

beauty of nature, proper conduct in nature 

and the need for preservation of natural 

resources. Environmental education’s goal 

is to promote knowledge and understanding 

of the natural world among children 

through field-trips, discussions and meaningful 

experiences. Already, about a 

thousand pre-school, elementary school 

and high-school children have participated 

in these educational events. Fun and 

interesting activities are the best way to 

stimulate children and involve them in 

the process of learning otherwise tedious 

facts. Educational programs on Učka are 

designed specifically to meet the needs 

of each targeted age group. 

Ružica Cindori: Vlasta Pokrivka’s 

Tikvići 

Vlasta Pokrivka and her puppets Tikvići 

are well known to the Croatian theatre 

audience. In course of her thirty years 

long career in puppetry she acted as a 

director, puppet designer and lecturer. 

She is the founder and art director of the 

Kvak Puppet Theatre, which was established 

as a traveling theatre and developed 

into the Kvak Puppet Studio in 2002. Apart 

from theatrical productions for pre-school 

and elementary school children, the Kvak 

Studio organizes workshops, lectures and 

panel-discussions for teachers. Pokrivka’s 

trademark puppets are highly memorable 

because they are made of pumpkins. The 

basic shape and color of a pumpkin is 

complemented by other natural materials 

like dried seeds and fruit, corn-cobs, straw 

and sticks or processed materials like rope, 

jute, hemp or wickerwork. 

Lidija Tošić: Educative and fun 

picture-books 

At the this year’s Interliber Book Fair, the 

Školska Knjiga Publishing House presented 

its latest project launched in cooperation 

with the Environmental Protection 

and Energy Efficiency Fund. Their educational 

eco-project is titled Let’s Save the 

Earth. The series consists of four picturebooks 

- Turn off the Tap, Let me Breathe, 

Let’s Not Waste the Waste, Earthworms in 

Clean Earth. The picture-books are intended 

for children aged 5 - 10 and aim to 

educate them on environmental topics 

like the protection of water, air and soil, 

or responsible waste management. The 

topics are based on well researched facts 

and latest developments in ecology, but 

are presented in a fun and approachable 

way suitable for children. The Environmental 

Protection Fund will send a set 

of four picture-books to all Croatian kindergartens. 

Vinko Mladineo, Head of the 

Fund, believes that real environmental 

problems must be brought to children’s 

attention as early in life as possible and 

that they must be encouraged to become 

environmentally responsible adults.

čist okoliš – obvezatan pravac 

Snimio: Mario Đurasović

Eko revija (PDF) - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template ?