Eko revija - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

EKO 

REVIJA 

E C O R E V I E W 

• 

• 

• 

St Stop op švercu otpadom 

Video-nadzor protiv požara 

Nagrade u zaštiti okoliša 

GODIŠTE II - BROJ 8 

SRP RPANJ ANJ 2006. 

GLASILO FONDA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA 

I ENERGETSKU UČINKOVITOST 

PUBLICATION OF THE ENVIRONMENTAL PROTECTION 

AND ENERGY EFFICIENCY FUND 

Ulaganje u razvoj 

i standard graana graana 

TISKANICA Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Nazorova 50, 10000 Zagreb - poštarina plaćena u poštanskom uredu 10000 Zagreb

GDJE JE ŠTO? 

ZAKON 

Ulaganje u razvoj i standard građana / Vinko Mladineo . . . . . . . . 3 

Neophodno smanjiti razvojne razlike / Lidija Tošić . . . . . . . . . . 4 

Kooperacijska burza s austrijskim tvrtkama / Lidija Tošić . . . . . . 5 

Čišćenje Koksare Bakar / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 

Dodijeljene nagrade za dostignuća 

u zaštiti okoliša za 2005. / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 

Treba uložiti više od 10 milijardi € u zaštitu okoliša / Ž.B. . . . . . 8 

Odšteta za odlagalište u susjedstvu / D.L. . . . . . . . . . . . . . 11 

Početak kraja jednog odlagališta / Iris Bajlo . . . . . . . . . . . . . 12 

Zadar: HOKOM 2006. / Iris Bajlo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 

OTPAD 

Obrada komunalnog otpada baliranjem / Renata Pavlina . . . . . 15 

Rastu brda odbačenih računala i televizora / Kruno Kartus . . . . 18 

Austrijska pomoć Hrvatskoj na putu u EU / Dominik Strize . . . . 21 

Stop švercu otpadom / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 

EKOLOGIJA 

Erozija zahvatila gotovo polovinu našeg poljoprivrednog 

zemljišta / D.L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 

Nacionalni park Krka: u najužem krugu 

za Europski zlatni cvijet / Maja Brkić-Pancirov . . . . . . . . . . . . . 25 

Dobri rezultati ispitivanja kakvoće mora na plažama / Ž.B. . . . 26 

Protupožarna sezona počinje! / Dražen Jambrović . . . . . . . . . . 28 

Video-nadzor protiv požara / Maja Brkić-Pancirov . . . . . . . . . . . 30 

ENERGIJA 

Vjetroelektrane na Krtolinu kod Šibenika / Daniel R. Schneider . . 31 

Prva tvornica biogoriva etanola gradit će se u Županji / D.L. . 32 

Što kad ponestane nafte? / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . 34 

Automobili i alternativna goriva / D.J. . . . . . . . . . . . . . . . . 36 

Pasivne kuće - budućnost ili neophodna 

sadašnjost / Ana Marija Kovačević . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 

Poticaj drukčijim izvorima energije / Maja Brkić-Pancirov . . . . . . 40 

REPORTAŽE I PRIKAZI 

Sretan povratak na naš Jadran / Stanislava Opsenica . . . . . . . . . 41 

Dobri dupin - simbol zdravog morskog 

okoliša / Edita Gregurić Cvenić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 

Novi rod naših slatkovodnih riba / Roman Ozimec . . . . . . . . . . 44 

Mala čigra na poštanskim markama RH / Edita Gregurić Cvenić . . . 45 

Đakovo / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 

Grgosova spilja / Nikolina Jurković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 

Hajdučki i Rožanski kukovi / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . 51 

Bundek - oživjelo jezero / Ivana Belić . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 

Ekosajam - Proizvodi hrvatskog sela / Dora Belamarić . . . . . . . . 56 

Međunarodna izložba arhitekture / Ružica Cindori . . . . . . . . . 57 

Kupina / Ina Arnautović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 

Smokva / Roman Ozimec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 

“Sunčana rosa” / Ana Marija Kovačević . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 

Dvorci hrvatskog zagorja - Veliki Tabor / Nikolina Jurković . . . . . 63 

Nove zgrade - nigdje zelenila / Ivana Belić . . . . . . . . . . . . . . 65 

Samoniklo cvijeće grada Zagreba / Roman Ozimec . . . . . . . . . 66 

Kako sude dijeca / Mirjana Kovačić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 

2 EKO REVIJA eco review 

Poštovani itatelji, 

Novi svezak naše Eko revije dolazi vam 

u ruke ovih vrelih srpanjskih dana, u 

jeku svakogodišnje velike “seobe naroda” 

sa sjevera na turistiki opojni jug. 

Pridružujemo vam se ne samo idili- 

nom naslovnicom (more, nebo, jedrilica) 

nego i nizom lanaka na “morske 

teme”. Primjerice o istoi jadranskih 

plaža koja je najbolja turistika ponudbena 

zamamnica, zatim o novom 

obliku zaštite obalnog šumskog pojasa od ljetnih požara, prekrasnim 

dobrim dupinima u malološinjskom akvatoriju i izgledima da 

nam se vrati jadranska medvjedica, simbol morskoga svijeta. Tu su i 

prikazi o vou neraskidivo povezanom s mediteranskim podnebljem 

– smokvi, kupini i višnji maraski. 

No, ne nudimo vam samo uzmorske teme. Posebnu važnost pridajemo 

ulaganjima u podruja od posebne državne skrbi, jer i naš Fond 

nizom projekata i novanih udjela u zaštitu okoliša i otvaranja 

pogona za preradbu otpada nastoji stvoriti uvjete za brži razvoj tih 

krajeva i poboljšanje životnog standarda tamošnjih stanovnika. Ministrica 

zaštite okoliša, prostornog ureenja i graditeljstva Marina 

Matulovi Dropuli podijelila je nagrade udrugama i pojedincima 

iji je doprinos zaštiti okoliša i oblikovanju svijesti o uvanju ovjekove 

sredine bitno obilježio proteklu godinu. Razgovarali smo 

i s državnim tajnikom prof. dr. Nikolom Ružinskim o usklaivanju 

naših i europskih standarda u zaštiti okoliša i saznali koliko nas 

velik i skup posao na tom putu oekuje. Slikovnim prikazom predstavljamo 

gradilište vjetroelektrane VE Trtar-Krtolin kod Šibenika 

koja e podmirivati potrebe za strujom 10.000 kuanstava. Vladina 

Uredba o prekograninom prometu otpadom sprijeit e pokušaje 

neovlaštenog uvoza, dakle šverca otpada u Hrvatsku, neprihvatljivu 

pojavu koja bi inae uzela maha. 

Nudimo vam na našim stranicama, rijeju i slikom, reportaže o 

prostorima ouvanog bogatstva, sklada ovjeka i prirode, ali i primjere 

izostanka brige za okoliš kao što je to u zagrebakom novoizgraenom 

kvartu Špansko–Oranice u kojem su graditelji potpuno 

zaboravili na zelenilo, pa su stanari osueni na nehumani okoliš 

betona i asfalta. 

Urednici i suradnici Eko revije žele vam ugodan godišnji odmor i 

poruuju vam: odmarajui se i uživajui u prirodi ne zaboravite da 

i o vama ovisi hoe li more i šume ostati našim bogatstvom i ponosom! 

Sr da no vaš 

Vin ko Mla di neo, glav ni ured nik 

ISSN 1845-5107 

EKO REVIJA 

glasilo Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

ECO REVIEW 

Publication of the Environmental Protection and Energy 

Efficiency Fund 

Glavni urednik: Vinko Mladineo 

Izvršni urednik: Igor Mrduljaš 

Pomoćnica urednika: Lidija Tošić 

Grafičko oblikovanje: Mario Đurasović 

Nakladnik: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

10000 Zagreb, Nazorova 50, tel.: 01/4874-520 

e-pošta: kontakt@fzoeu.hr, www.fzoeu.hr 

Revija izlazi dvomjesečno i raspačava se besplatno 

Kompjuterska priprema i tisak: 

GIPA d.o.o., 10000 Zagreb, Magazinska 11, tiskara@gipa.hr

tijeku dvogodišnjeg rada znatna 

U sredstva Fonda uložena su u programe, 

projekte i druge aktivnosti na 

podrujima od posebne državne skrbi. 

Ti projekti i programi odnose se poglavito 

na saniranje neureenih službenih 

odlagališta komunalnog otpada i divljih 

odlagališta, poticanje izbjegavanja i 

smanjivanja nastajanja otpada, obradu 

otpada i iskorištavanje vrijednih svojstava 

otpada, poticanje istije proizvodnje, 

zaštitu i ouvanje biološke i krajobrazne 

raznolikosti, poticanje održivog razvoja 

ruralnog prostora te poticanje održivih 

gospodarskih djelatnosti. Pritom treba 

imati u vidu da prema mjerilima koji su 

utvreni opim aktima Fonda, sudjelovanje 

Fonda u pojedinim projektima 

i programima na podruju od posebne 

državne skrbi može iznositi do 80% zaokružene 

financijske konstrukcije ulaganja 

ako se radi o jedinicama lokalne samouprave 

te do 40% zaokružene financijske 

konstrukcije ako se radi o gospodarskim 

tvrtkama i drugim pravnim osobama. 

Sukladno Programu rada Fonda za raz doblje 

do 2005-2008. godine, na koji je Vlada 

Republike Hrvatske dala suglasnost, Fond 

je odobrio ukupno 1.854.423.237,16 

kuna, od ega za projekte zaštite okoliša 

1.822.770.754,68, a za projekte energetske 

uinkovitosti i korištenja obnovljivih 

izvora energije 31.652.482,28 kuna. Od 

tih sredstva Fond je do sada za podruja 

posebne državne skrbi odobrio sredstva u 

iznosu od 346.109.037,02 kuna, što ini 

19% ukupno odobrenih sredstava Fonda. 

Jedinice lokalne samouprave dobile su 

bespovratna sredstva u obliku financijske 

pomoi, dok su gospodarske tvrtke i 

druge pravne osobe dobile sredstva po 

uvjetima propisanim opim aktima Fonda 

(subvenciju kamate, zajmove i donacije). 

Od odobrenih sredstava Fonda do sada je 

isplaeno 51.963.987,74 kuna. 

Imajui u vidu politiku Vlade Republike 

Hrvatske i Program rada Fonda, nesporno 

je da Fond ulaže znatna sredstva 

u projekte i programe zaštite okoliša i 

energetske uinkovitosti na podrujima 

ZAKON 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost na područjima od posebne državne skrbi 

Ulaganje u razvoj i standard građana 

posebne državne skrbi. Time e se stvoriti 

kvalitetnije pretpostavke za razvoj tih 

podruja i otvoriti perspektiva održivog 

gospodarskog razvoja, zapošljavanja i 

podizanja standarda graana. 

Vinko Mladineo 

Sredstva Fonda odobrena jedinicama lokalne samouprave, te gospodarskim tvrtkama i drugim pravnim osobama 

na području od posebne državne skrbi 

Županija Odobreno Isplaeno 

Zagrebaka županija - 1 projekt na podruju 1 jedinice lokalne samouprave 108.622,00 19.520,00 

Sisako-moslovaka županija - 16 projekata na podruju 9 jedinica lokalne samouprave 33.723.015,50 3.621.020,79 

Karlovaka županija - 14 projekata na podruju 9 jedinica lokalne samouprave 33.100.447,15 5.397.745,56 

Varaždinska županija - 1 projekt na podruju 1 jedinice lokalne samouprave 130.320,00 0,00 

Bjelovarsko bilogorska županija - 3 projekta na podruju 3 jedinice lokalne samouprave 15.165.169,20 912.400,00 

Primorsko goranska županija - 2 projekta na podruju 1 jedinice lokalne samouprave 453.278,80 397.768,80 

Liko senjska županija - 11 projekta na podruju 8 jedinica lokalne samouprave 

43.995.194,80 4.458.310,00 

- 3 projekta u 3 pravne osobe 

2.922.946,80 662.800,00 

Virovitiko podravska županija - 10 projekta na podruju 7 jedinica lokalne samouprave 2.762.753,44 1.161.029,76 

Požeško slavonska županija - 2 projekta na podruju 2 jedinice lokalne samouprave 9.162.964,85 2.958.492,01 

Brodsko posavska županija - 1 projekt na podruju 1 jedinice lokalne samouprave 76.650,00 75.596,08 

Zadarska županija - 17 projekta na podruju 11 jedinica lokalne samouprave 30.127.457,46 2.855.882,40 

Osjeko baranjska županija - 13 projekta na podruju 8 jedinica lokalne samouprave 51.810.805,12 2.567.716,00 

Šibensko kninska županija - 8 projekta na podruju 7 jedinica lokalne samouprave 43.268.916,50 3.202.680,96 

Vukovarsko srijemska županija - 38 projekta na podruju 20 jedinica lokalne samouprave 59.520.464,18 18.221.702,99 

Splitsko dalmatinska županija - 8 projekta na podruju 3 jedinice lokalne samouprave 14.402.938,80 4.384.820,80 

Dubrovako neretvanska županija - 8 projekta na podruju 5 jedinica lokalne samouprave 5.377.092,42 1.066.501,59 

SVEUKUPNO 346.109.037,02 51.963.987,74 

EKO REVIJA eco review 

3

ZAKON 

Drugo savjetovanje o programima državne uprave na područjima posebne državne skrbi 

Neophodno smanjiti razvojne razlike 

hotelu “Jezero” na Plitvikim jezeri- 

U ma poetkom lipnja održano je drugo 

savjetovanje predstavnika tijela državne 

uprave s gradonaelnicima i naelnicima 

opina s podruja posebne državne 

skrbi. Skup je otvorio državni tajnik u 


Ministarstvu mora, turizma, prometa i 

razvitka Damir Špani, a prigodnim rijeima 

sudionike savjetovanja pozdravio 

je i potpredsjednik Hrvatskog sabora dr. 

Darko Milanovi koji je pohvalio napore 

i rezultate koji su uloženi u razvoj ugroženih 

podruja. Posebno 

je istaknuo obnovu 

stambenog fonda 

u koji je uloženo oko 

15 milijardi kuna te 

najavio projekte elektrifikacije 

i komunalne 

infrastrukture koji e 

stajati oko 5 milijardi 

kuna. 

Gospodarski pokazatelji 

unutar PPDS-a upuuju 

na podatak o tek 10% 

samostalnih prihoda 

po opini, što je nedostatno 

za podmirivanje 

troškova održavanja 

osnovnih kulturno-socijalnihinfrastrukturnih 

objekata. Jedan 

od veih problema je i 

depopulacija tih podru- 

ja pa je stoga potrebno 

ulagati u projekte 

izgradnje komunalne i 

socijalne infrastrukture, 

a posebice u razvoj 

malog i srednjeg poduzetništva, 

rekao u 

svom izlaganju državni 

tajnik Damir Špani. 

Izrada projekata ukazala 

je na poražavaju- 

u statistiku podruja 

posebne državne skrbi, 

gdje je ukupni prosjek 

razvijenosti u odnosu 

na Grad Zagreb 1:10. 

Stoga je dugorono 

investiranje u razvoj 

ovih podruja Vlada 

osigurala pokretanjem 

projekta Integralni razvoj 

lokalne zajednice 

gradnjom komunalne i socijalne infrastrukture 

u iznosu od 500 milijuna kuna, 

a nedavno je zapoela i s projektom EIB 

2 koji obuhvaa i podruja posebne državne 

skrbi, a ukupna mu je vrijednost 

oko 200 milijuna eura. 

Velika sredstva su uložena i u projekte 

zaštite okoliša, energetske uinkovitosti 

i korištenja obnovljivih izvora energije. 

Direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

uinkovitost Vinko Mladino nazo- 

ne je izvijestio kako je Fond jedinicama 

lokalne samouprave koje se nalaze na 

podruju od posebne državne skrbi (100 

gradova i opina) odobrio 345 milijuna 

kuna bespovratne financijske pomoi, 

što ini 16% ukupno odobrenih sredstava 

Fonda. 

Na savjetovanju na Plitvicama raspravljalo 

se i o darivanju kua i stanova 

u državnom vlasništvu hrvatskim braniteljima, 

o radu braniteljskih zadruga, 

a bilo je rijei i o poticajima za razvoj 

poljoprivrede i gospodarstva. Na kraju je 

istaknuto da je glavni cilj Vlade RH pripremiti 

i uvesti Hrvatsku u Europsku uniju 

zbog ega je potrebno žurno djelovati 

na gospodarskom i socijalnom oporavku 

ovih podruja kako u budue ne bi bilo 

velikih razvojnih nerazmjera u odnosu na 

ostale dijelove zemlje. 

Lidija Toši

ZAKON 

Kooperacijska burza s austrijskim tvrtkama 

organizaciji štajerske Gospodarske 

U komore i Hrvatsko-austrijske trgovinske 

komore u Grazu je održana Kooperacijska 

burza na kojoj se raspravljalo 

o otpadnim vodama, gospodarenju otpadom 

i korištenju obnovljivih izvora energije. 

Na skupu su izmeu ostalih, sudjelovali 

i Nikola Ružinski državni tajnik u 

Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog 

ureenja i graditeljstva te direktor Fonda 

za zaštitu okoliša i energetsku uinkovitost 

Vinko Mladineo koji su nazone 

upoznali s aktivnostima koje Vlada RH 

poduzima u podruju zaštite okoliša. 

Istaknuto je da je prilikom nedavnog 

screeninga u Bruxellesu poglavlje okoliša 

ocijenjeno kao najbolje pripremljeno, 

no da Hrvatskoj predstoje velika ulaganja 

u zaštitu okoliša kako bi se dostigli 

europski standardi. Prema rijeima prof. 

Ružinskog u iduim godinama za tu namjenu 

moglo bi se potrošiti i do 15 milijardi 

eura, no istie da to je problem 

koji moramo riješiti prije svega zbog nas. 

Taj novac ionako e ostati u Hrvatskoj te 

potaknuti razvoj gospodarstva i investicijski 

ciklus, jer otpad postaje vrijedan 

resurs. 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

uinkovitost do lipnja ove godine uložio 

je 1,6 milijardi kuna, od ega je za projekte 

zaštite okoliša odobreno oko 1,5 

milijardi kuna, a za programe energetske 

uinkovitosti i korištenja obnovljivih 

izvora energije oko 31 milijun kuna. 

Prednost je dana ulaganjima u zbrinjavanje 

i gospodarenje otpadom te je u 

tijeku sanacija 172 službena odlagališta 

komunalnog otpada i 250 divljih odlagališta, 

a saniraju se i odlagališta opasnog 

otpada (9 lokaliteta). Direktor Fonda 

Vinko Mladineo istaknuo je i uspješnu 

uspostavu sustava gospodarenja ambalažnim 

otpadom koji se od sijenja primjenjuje 

u Hrvatskoj. Dobra suradnja s 

meunarodnim institucijama rezultirala 

je dobivanjem darovnice Svjetske banke 

u visini od 5,5 milijuna dolara koji e 

biti iskorišteni za financiranje projektne 

dokumentacije, a prioriteti su projekti 

kojima se potie korištenja biomase, vjetro 

i hidro potencijala. 

Na skupu su sudjelovali i predstavnici 

županijske vlasti, a nekolicina njih, primjerice 

Karlovaka, Sisako-moslavaka 

i Zagrebaka županija ima potpisane 

sporazume o gospodarskoj suradnji s austrijskom 

pokrajinom Štajerskom, a ve 

se realiziraju i neki konkretni projekti. 

Osim predstavnika regionalne samouprave 

Kooperacijskoj burzi su nazoili i 

gospodarstvenici koji su iskoristili prigodu 

za promociju svojih gospodarskih 

potencijala i uspostavili nove veze s poslovnim 

ljudima iz Štajerske. U tome e 

im od velike pomoi biti i ICS – Centar 

za internacionalizaciju štajerskog gospodarstva 

koji domaim, ali i inozemnim 

tvrtkama pruža brzu, strunu i nebirokratsku 

potporu. 

Lidija Toši 


5

ZAKON 


Čišćenje Koksare Bakar 

Za išenje zemljišta dijela bivšeg kemijskog 

pogona zatvorene Koksare u 

Bakru uskoro e biti raspisan dvostupanjski 

natjeaj u tijeku kojeg e biti 

odabrana najpogodnija tehnologija sanacije. 

Direktor Fond za zaštitu okoliša i 

energetsku uinkovitost Vinko Mladineo 

na susretu s novinarima održanom 3. srpnja 

u Bakru najavio je da e Fond do 

2008. godine u ovaj projekt uložiti 18 

milijuna kuna. 

išenje obuhvaa dvije zone ukupne površine 

5.500 etvornih metara, dubine 

od 0,8 do 3,5 metara, odnosno podruje 

koje je oneišeno koksnim katranom i 

uljem. U prvom stupnju natjeaja odabrat 

e se najpovoljnije tehniko-tehnološko 

rješenje, dok e u drugom stupnju biti 

odabran izvoa radova. Državni tajnik u 

Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog 

ureenja i graditeljstva Nikola Ružinski 

upozorio je da ponuditelj mora na natje- 

aj dostaviti plan zaštite okoliša, opisati 

tehnologiju i postupak išenja, a nakon 

odabira izraditi studiju utjecaja na okoliš 

koja e biti na javnom uvidu i raspravi. 

Oišeni prostor dobit e, sukladno 

prostornom planu koji je u izradi, novu 

namjenu – predvia se ro–ro terminal i 

gradnja dvaju lukobrana 

Sukladno Programu rada Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku uinkovitost do 

2008. godine za sanaciju devet “crnih 

toaka”, odnosno lokaliteta na kojima 

se nalazi opasni otpad, meu kojima je 

i jama Sovjak nedaleko od Rijeke, osigurana 

su sredstva u visini od 162 milijuna 

kuna. 

Lidija Toši

ZAKON 

Dodijeljene nagrade za dostignuća 

u zaštiti okoliša za 2005. 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog 

ureenja i graditeljstva financijski 

je poduprlo 53 projekta nevladinih 

udruga koje djeluju na podruju zaštite 

okoliša. Ugovore o potpori uruila im je 

ministrica Marina Matulovi Dropuli na 

sveanosti održanoj 6. srpnja u zagreba- 

koj palai Dverce. Tom prigodom dodijeljene 

su i nagrade za dostignua u zaštiti 

okoliša za 2005. godinu i to Opini Gunja, 

Ronilako-ekološkom klubu HVIDR-e 

iz Splita, novinarki radio Sljemena Alini 

Vrkljan te srednjoj školi „Mate Blažina“ 

iz Labina. 

Opina Gunja nalazi se na podruju posebne 

državne skrbi, no bez obzira na 

oskudni proraun nastoje financirati što 

više ekoloških projekata. lanovi lokalne 

zajednice svojim trudom i radom posljednjih 

godina uspjeli su neureen i zapušten 

prostor uiniti zdravim i ugodnim za 

život, posebnu pažnju posveujui zaštiti 

okoliša. „Ovo je primjer da se uz dobru 

volju unato skromnim sredstvima mogu 

pokrenuti hvalevrijedne ekološke akcije“, 

istaknula je ministrica Dropuli. 

Za Ronilako-ekološki klubu HVIDR-e iz 

Splita može se rei da je perjanica ekološke 

osviještenosti na moru, ali su mu 

lanovi neumorni borci u promicanju zaštite 

prirodne i kulturne baštine. Realizirali 

su više od 130 eko-akcija. Aktivni su 

u išenju podmorja a provode i program 

rehabilitacije hrvatskih ratnih invalida i 

branitelja iz Domovinskog rata. 

Svojim komentarima, kratkim, jezgrovitim 

i pounim prilozima novinarka Alina 

Vrkljan uinkovito doprinosi podizanju 

svijesti javnosti o zaštiti okoliša. Njena 

autorska emisija «Minuta za okoliš» 

emitira se od 15. sijenja 1996. godine 

i nastoji “biti mali most” izmeu znanstvene 

publicistike i širokog auditorija 

radijskih slušatelja. 

Nagradu za dostignua u zaštiti okoliša 

za 2005. godinu dobila je i labinska srednja 

škola “Mate Blažina” koja uznastoji 

na razvijanju ekološke svijesti uenika 

te na stjecanju novih znanja i kvalite- 

tnijem provoenju slobodnog vremena. 

Uenici su aktivno ukljueni u ekološke 

projekte, od otkrivanja divljih deponija, 

ispitivanja kvalitete zraka i tla, suradnje 

s eko-udrugama do voenja edukacijskih 

eko-radionica u ljetnom kampu. 

Ministrica je istaknula zadovoljstvo što 

su ove godine nevladine udruge na natje- 

aj prijavile ak 151 projekt, te naglasila 

važnost njihovog rada u senzibiliziranju 

javnosti glede ouvanja i zaštite prirodnih 

bogatstva naše domovine. 

U postupku odabira Povjerenstvo je prioritet 

dalo projektima koji pridonose provedbi 

propisa zaštite okoliša i prostora, 

podizanju svijesti o potrebi ekološke 

izobrazbe, edukaciji u podruju gospodarenja 

otpadom, sprjeavanju bespravne 

gradnje i ouvanju obalnog prostora kao 

i projektima edukacije lokalnog stanovništva 

radi prevladavanja NIMBY efekta 

te promidžbi primjera dobre prakse u zaštiti 

okoliša i prostora. 

Dvostruki ovogodišnji laureat je Ronila- 

ko-ekološki klub HVIDR-e koji je osim 

nagrade za svoj projekt od Ministarstva 

dobio i 100 tisua kuna. Pokretu prijatelja 

prirode Lijepa naša za projekt Meunarodna 

Plava zastava za plaže i marine 

u RH dijeljeno je 95 tisua kuna, a projekt 

Solarni Info Centar koji je kandidirala 

Zelena akcija te projekt ECOS, BIOS, 

LOGOS udruge Lectrum, Ministarstvo je 

sufinanciralo s 80 tisua kuna. Osjeki 

zeleni – slobodni pokret za projekt primjene 

Zakona o otpadu u istonoj Slavoniji 

dobili su 60 tisua kuna koje e 

iskoristiti za organiziranje javnih skupova, 

tematskih i strunih predavanja kao i 

na terensko praenje primjene pravilnika 

koji se odnose na posebne kategorije 

otpada. Ostale projekte Ministarstvo e 

sufinancirati sredstvima u visini od 10 

do 50 tisua. 

Na sveanosti je istaknuto kako e Hrvatska 

u projekte zaštite okoliša morati 

uložiti i do 15 milijardi eura, no paralelno 

s tim mora se promijeniti i javna 

svijest o okolišu, te tu civilne udruge i 

mediji moraju imati jednu od kljunih 

uloga. 

Sveanosti su nazoili i državni tajnik za 

zaštitu okoliša Nikola Ružinski, direktor 

Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

uinkovitost Vinko Mladineo te ravnateljica 

Agencije za zaštitu okoliša Savka 

Kuar-Dragievi. 

Lidija Toši 


7

8 

ZAKON 

Nikola Ružinski, državni tajnik za zaštitu okoliša i glavni pregovarač za zaštitu okoliša i energetiku 

Treba uložiti više od 10 milijardi € 

u zaštitu okoliša 

Nikola Ružinski, državni tajnik u Ministarstvu 

zaštite okoliša, prostornog 

ureenja i graditeljstva je kao glavni 

pregovara za zaštitu okoliša i energetiku 

bio na elu skupine strunjaka koja 

je nedavno uspješno obavila screening 

za zaštitu okoliša, uz poljoprivredu vjerojatno 

najteže i najskuplje poglavlje u 

pregovorima. 

Osim o tomu, s njim smo razgovarali i 

o tome kako osigurati novac za nužna a 

vrlo velika ulaganja u zaštitu okoliša, o 

nedavno uvedenim odštetama vlasnicima 

nekretnina oko objekata za trajno zbrinjavanje 

otpada, naknadama opinama 

i gradovima koji “udome” takav objekt, 

dovršavanju planova gospodarenja otpadom, 

oekivanim promjenama obveza iz 


Kyoto protokola, budunosti spalionice 

opasnog otpada Puto i drugim aktuelnim 

temama. 

::::: Kako je prošao nedavni screening za 

zaštitu okoliša te koliko i u kojem roku 

treba uložiti da se uskladimo s strogim 

europskim eko-standardima? 

Uspješno smo završili bilateralni screening. 

Radi se o vrlo opsežnom screeningu 

pa sada oekujemo dodatna pitanja 

Europske komisije na koja emo morati 

odgovoriti prije izrade njihovog završnog 

izvješa. Tijekom screeninga koji je trajao 

tjedan dana u 65 prezentacija obuhvatili 

smo više od 100 direktiva i drugih 

dokumenata. Dojam je da su predstavnici 

Europske komisije bili prilino zadovolj- 

U EU su svjesni situacije u 

Hrvatskoj vezano uz zaštitu 

okoliša. Zato će se o rokovima za 

nas tek razgovarati, a možemo 

očekivati i znatnu europsku 

pomoć. I da ostane predviđeni 

rok od 20 godina, Hrvatska ne 

može sama osigurati više od pola 

milijarde eura godišnje 

ni. Ali to ne znai da e jedanako biti 

zadovoljni i sa stanjem zaštite okoliša 

u Hrvatskoj. 

Kod usklaivanja zakonodavstva više 

nee biti puno posla, ali bit e nužna vrlo 

velika ulaganja da dosegnemo europske 

eko-standarde. Prema našim izraunima 

trebat e uložiti više od 10 milijardi eura 

u gospodarenje otpadom, skupljanje i 

proišavanje otpadnih voda, daljnje 

širenje vodoopskrbnih sustava, zaštitu 

zraka, pripreme za izdavanje nove okolišne 

dozvole i provedbu IPPC direktive 

koja se odnosi na prevenciju i kontrolu 

u industriji i velikih ložišta kao što su 

termoelektrane i rafinerije (samo za to 

treba oko dvije milijarde eura) itd.

::::: Kako osigurati toliki novac? 

U našoj Strategiji zaštite okoliša predvi- 

eno je da se taj novac uloži u sljedeih 

20 godina. No, neki od tih rokovi nisu 

usklaeni s rokovima iz direktiva, jer je 

EU te probleme poela puno prije rješavati 

i neki su rokovi u EU ve istekli. 

Ali naši su sugovornici svjesni situacije 

u Hrvatskoj. Zato e se o rokovima za 

nas tek razgovarati, a možemo oekivati 

i znaajnu europsku pomo koja e nam 

te rokove skratiti. Jer kad bi i ostao rok 

od 20 godina Hrvatska ne može sama 

osigurati više od pola milijarde eura godišnje 

za to. Osim toga, dosta tog novca 

e pritei ulaganjima tvrtki i privatnika, 

iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

uinkovitost, stranih fondova, lokalne 

zajednice, a samo manji dio zajmovima. 

Naime, ne predviamo da to bude trošak 

nego da se tim velikim ulaganjima 

pokrenu investicijski ciklus i isplativi 

poslovi. 

::::: Koliko bi novca mogli dobiti od europskih 

fondova? 

Sada se procjenjuje da bi Hrvatska ukupno 

godišnje mogla dobiti do etiri 

posto BDP-a. Ali teško je rei koliko e 

u tome sudjelovati zaštita okoliša. No, 

oekujemo da država nee trebati osigurati 

više od 30 posto potrebnog novca. 

Pritom moram posebno istaknuti da se 

ne planira privatizacija javne vodoopskrbe 

iako oekujemo brojna privatna ulaganja. 

Jedino se za neka izvorišta mogu 

dati koncesije za flaširanje vode, ali tu 

se radi o malim koliinama i o doprinosu 

gospodarskom razvoju. 

::::: Nakon što je Ministarstvo donijelo 

Pravilnik o odšteti od 15 posto tržišne 

vrijednosti vlasnicima nekretnina oko 

objekata za zbrinjavanje otpada dosta je 

pitanja na koje se sve objekte odnosi, što 

e biti s odlagalištima koja e se zatvoriti, 

kako e se odreivati tržišna vrijednost 

itd.? 

To se ne odnosi npr. na kompostane, 

reciklažna dvorišta i budue centre za 

prikupljanje i razvrstavanje otpada na 

otocima, nego na objekte gdje se otpad 

trajno zbrinjava - postojeih oko 250 

službenih odlagališta (ne na tzv. divlja) 

koja e se postupno zatvarati, spalionice 

i budui najviše 21 cjeloviti županijski 

ili regionalni centar za gospodarenje 

otpadom. Koji su objekti u propisanih 

500 metara odreivat e se od ograde 

objekta, a tržišnu vrijednost nekretnina 

e odreivati sudski vještaci. Zasad je 

teško procijeniti koliko e ljudi dobiti 

naknade. Taj novac e se trošiti iskljuivo 

namjenski. Isplata naknada e poeti 

u rokovima propisanim Pravilnikom. 

::::: Predvieno je i da e gradovi i opine 

na ijem je podruju takav objekt za trajno 

zbrinjavanje otpada dobiti 30 posto 

novca naplaenog za zbrinjavanje otpada 

kao naknadu. Budui da se oekuje da e 

se ukupno skupiti oko 20 milijuna eura to 

znai da e svako mjesto na ijem e podruju 

biti jedan od planiranih dvadesetak 

županijskih centara u prosjeku dobiti oko 

milijun eura godišnje. Koliko e to ublažiti 

este prosvjede protiv takvih objekata “u 

susjedstvu” i nee li zbog toga još poeti 

nadmetanje tko e dobiti takav objekt? 

To je bio i glavni cilj uvoenja tih naknada, 

jer slina praksa postoji i u europskim 

zemljama. Držimo da mjestima 

koja “udome” odlagalište otpada treba 

tako pomoi u razvoju. U Zagrebu 

su, primjerice, takve naknade 

ve uvedene na podruju oko 

gradskog odlagališta Jakuševac. 

Nadamo se da bi te 

prilino primamljive 

naknade uistinu 

mogle potaknuti 

nadmetanje tko 

e dobiti takve 

objekte. 

::::: Jesu li lokalnezajednice 

i županije 

do planiranih 

rokova izradile 

planove 

gospodarenja 

otpadom u 

kojima trebaju 

biti i lokacije 

za budue 

centre za gospodarenje 

otpadom? 

Ti planovi pomalo 

stižu ili se dovršavaju 

(Istarska županija je 

napravila plan, u Zadru su ve 

daleko odmakli, Virovitica ga završava 

itd.), pa e rokovi biti malo produženi. 

Opine i gradovi svoje planove trebaju 

dostaviti županijama, a one svoje Ministarstvu 

kako bi ih do kraja godine 

ugradili u nacionalni plan gospodarenja 

otpadom. Ve se znaju i neke lokacije 

centara za gospodarenje otpadom: Bikarac 

u Šibensko-kninskoj županiji, Marišina 

u Primorsko-goranskoj županiji, 

u Dubrovako-neretvanskoj županiji se 

još razgovara o najboljoj od tri potencijalne 

lokacije kao i o Leevici u Splitsko-dalmatinskoj 

županiji. Za Leevicu 

je pri kraju istraživanje o eventualnom 

utjecaju tog centra na podzemne vode. 

Kad se dovrši, županija e odluiti o toj 

lokaciji. Nije još dogovoren ni zajedniki 

centar za Križevako-koprivniku i okolne 

županije, a ni u Osjekoj se još nisu 

dogovorili sa Saubermacherom. 

::::: Hoe li u novim planovima biti više 

naglašena važnost izbjegavanja nastajanja 

otpada i njegove reciklaže kako ne bi 

morali i dalje uvoziti stari papir i staklo 

dok velike koliine vlastitog bacamo u 

smee? 

Snimio: Mario Đurasović 

EKO REVIJA 9 

eco review

To se u posljednje vrijeme, prije svega 

zbog primjene Pravilnika o ambalažnom 

otpadu, radikalno promijenilo pa više ne 

treba uvoziti staro staklo. Dodatno e se 

stanje poboljšati postupnim uvoenjem 

naplate odvoza otpada po koliini. Svi 

e nastojati da u smee bacaju samo ono 

što moraju tako da e se koliine bitno 

smanjiti, a prestat e potreba uvoza starog 

papira i stakla. Tako e se koliine 

otpada na kojima se temelji Strategija 

gospodarenja otpadom bitno smanjiti ali 

to nam je i bio cilj. 

::::: Hoe li se na traženje trgovaca i proizvoaa 

mijenjati Pravilnik o ambalažnom 

otpadu? 

Tijekom screeninga predstavnicima Europske 

komisije predstavili smo naš sustav 

i pokazalo se da je u skladu s europskom 

direktivom. Rezultati pokazuju da 

se sustav uhodava i dobro funkcionira, 

trgovine su su organizirale, a dodijelili 

smo i nacionalne koncesije za reciklažu 

i skupljanje ambalažnog otpada. I neke 

županije su ve dodijelile takve koncesije. 

Zato nema nikakvog razloga za izmjenu 

Pravilnika, ali emo i dalje biti u 

kontaktu s trgovcima i proizvoaima. 

::::: Što e biti s hrvatskim zahtjevom za 

poveanje odobrene kvote staklenikih 

plinova i kad se može oekivati ratifikacija 

Kyoto protokola? 

Ratifikacija je predviena za poetak 

sljedee godine. U tijeku su razgovori 

o poveanju Hrvatskoj ranije dopuštenih 

premalih emisija plinova koji poti- 

u efekt staklenika. Naime, potrošnja 

energije u davnoj 1974. odgovara kvoti 

koju smo dobili na temelju bazne 1990. 

godine pa bi se Hrvatska, ako nam se 

ne odobri poveanje u energetici vratila 

na razinu potrošnje iz 70-tih godina što 

bi bilo neravnopravno prema Hrvatskoj 

u odnosu prema svim ostalim zemljama 

koje su dovedene na razinu iz 1990. godine. 

No, oekujemo da e nam na skupu 

u Nairobiju u studenom biti odobreno 

poveanje dopuštene emisije, jer je na 

meunarodnoj konferenciji svih lanica 

Konvencije o promjeni klime u Montrealu 

odlueno da Hrvatska ima pravo na takvo 

poveanje po odredbama iz protokola o 

moguoj fleksibilnosti. Ve se pripremamo 

za razliite scenarije. No, injenica 

je da se u budunosti mogu oekivati 

daljnja smanjivanja odobrenih emisija 

10 


tih plinova nakon 2012. godine pa to 

oekuje i Hrvatsku. Zato ve pripremamo 

mjere za vee korištenje obnovljivih 

izvora energije, za racionalnije korištenje 

energije, za smanjivanje potrošnje 

fosilnih goriva te utiskivanja ugljinog 

dioksida u naftne bušotine u suradnji s 

Inom ime se postiže dvostruka korist 

– poveava iscrpak nafte i smanjuje koliina 

ugljinog dioksida. 

::::: Što e biti s ve dugo zbog velikog 

požara zatvorenom spalionicom opasnog 

otpada Puto? Je li definitivno zatvorena 

ili još ima šansi da ponovo pone raditi 

na postojeoj ili nekoj drugoj lokaciji jer 

Hrvatska sada nema nijedan objekt za 

zbrinjavanje opasnog otpada? 

Spalionica Puto je i dalje tamo gdje je 

bio na ulazu na zagrebako odlagalište 

otpada Jakuševac. Uz manja ulaganja u 

nove filtere za proišavanje otpadnih 

plinova, prije svega dušikovih oksida, 

spalionica bi mogla raditi jer je požar 

izbio u njenom skladištu pa postrojenje 

nije ošteeno. Povremeno se pojave neke 

ideje što s njom napraviti. Ministarstvo 

zaštite okoliša, prostornog ureenja i 

graditeljstva bi financijski pomoglo, jer 

takva spalionica treba Hrvatskoj, ali i dalje 

je problem lokacije gdje ju postaviti. 

Zbog protivljenja okolnog stanovništva 

ne može ostati na sadašnjoj. Kako e se 

zbrinjavati opasni otpad bit e do kraja 

ove godine riješeno nacionalnim planom 

gospodarenja otpadom. (Ž.B.)

ZAKON 

Odšteta za odlagalište u susjedstvu 

Gradovi i općine na čijem se području 

nalazi odlagalište ili drugi objekt 

za zbrinjavanje otpada dobivat 

će naknade od 30 posto iznosa 

naplaćenog po toni zbrinutog otpada 

što će im plaćati mjesta koja koriste 

odlagalište na njihovom području 

Vlasnici kua, stanova i poslovnih prostora 

koji se nalaze u krugu od 500 

metara od odlagališta otpada ili graevine 

ija je iskljuiva namjena zbrinjavanje 

otpada, dobit e odštetu zato što 

takvi objekti smanjuju tržišnu vrijednost 

njihove nekretnine. 

Prema Pravilniku koji je poetkom lipnja 

donjela Marina Matulovi Dropuli, ministrica 

zaštite okoliša, prostornog ureenja 

i graditeljstva, vlasnici nekretnina 

dobit e naknadu od 15 posto njihove tržišne 

vrijednosti. Iznos naknade utvruje 

se ugovorom izmeu jedinice lokalne samouprave 

i vlasnika nekretnine. Odšteta 

e im biti isplaena u tromjesenim 

obrocima tijekom pet godina. Pritom 

e se svakom obroku dodati kamata po 

eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, 

raunajui od dana dospijea prvog 

obroka. Prema Pravilniku, prvi obrok na 

naplatu dospijeva dva mjeseca nakon 

zakljuenja ugovora. Meutim, pravo na 

odštetu dobit e samo vlasnici koji su 

nekretninu stekli prije poetka gradnje 

odnosno sanacije ili rekonstrukcije gra- 

evine namijenjene zbrinjavanju otpada. 

Takoer nužno je da je nekretnina zakonito 

izgraena. 

Jedinica lokalne samouprave moraju najkasnije 

šest mjeseci od stupanja Pravilnika 

na snagu odnosno od poetka rada 

graevine za zbrinjavanje otpada odrediti 

granicu od 500 metara unutar koje 

se primjenjuje pravo na umanjenu vrijednost 

nekretnine. Vlasnici obuhvaenih 

nekretnina pak moraju u roku od 12 

mjeseci od stupanja Pravilnika na snagu 

odnosno od izgradnje, sanacije ili rekonstrukcije 

graevine za zbrinjavanje otpada 

podnjeti zahtjev za odštetu. Novac za 

isplatu odšteta lokalne e samouprave 

prikupiti naplatom naknade koju e im 

svaki mjesec morati uplaivati vlasnici 

odlagališta i slinih objekata izgraenih 

na njihovom podruju. Taj iznos ugovaraju 

jedinica lokalne samouprave i tvrtka 

koja upravlja odlagalištem, ali ne može 

biti vei od 30 posto iznosa naplaenog 

po toni zbrinutog otpada. 

Nikola Ružinski, državni tajnik za zaštitu 

okoliša, pojašnjava da naknadu nee dobiti 

vlasnici nekretnina kraj kompostana, 

reciklažnih dvorišta i buduih centara za 

prikupljanje i razvrstavanje otpada na 

otocima jer se u njima otpad ne zbrinjava 

trajno. Pravilnik se odnosi na postojeih 

oko 250 službenih odlagališta 

(ne na tzv. divlja) koja e se postupno 

zatvarati, spalionice i budui najviše 21 

županijski ili regionalni centar za gospodarenje 

otpadom. Koji su objekti u 

propisanih 500 metara odreivat e se 

od ograde objekta, a tržišnu vrijednost 

nekretnina e odreivati sudski vještaci. 

Zasad je teško procijeniti koliko e ljudi 

dobiti naknade, kaže Ružinski. 

Pravilnikom je takoer propisano da gradovi 

i opine na ijem se podruju nalazi 

odlagalište ili drugi objekt za zbrinjavanje 

otpada imaju pravo na naknadu 

od 30 posto od iznosa naplaenog po 

toni zbrinutog otpada. Tu su im naknadu 

dužne plaati opine i gradovi koji koriste 

odlagalište na njihovom podruju. 

Oekuje se da e se na taj nain ukupno 

skupiti oko 20 milijuna eura što znai 

da e svako mjesto na ijem e podruju 

biti jedan od planiranih dvadesetak županijskih 

centara u prosjeku dobiti oko 

milijun eura godišnje. To e vjerojatno 

ublažiti este prosvjede lokalnih zajednica 

protiv takvih objekata “u susjedstvu”, 

a možda potaknuti i nadmetanje tko e 

dobiti takav objekt. 

“To je bio i glavni cilj uvoenja tih naknada 

jer slina praksa postoji i u europskim 

zemljama. Držimo da mjestima koja 

udome odlagalište otpada treba tako 

pomoi u razvoju. Nadamo se da bi te 

prilino primamljive naknade uistinu mogle 

potaknuti nadmetanje tko e dobiti 

takve objekte”, istie Ružinski. Pravilnik 

o mjerilima, postupku i odreivanju 

iznosa naknade vlasnicima nekretnina i 

jedinicama lokalne samouprave objavljen 

je 29. svibnja u Narodnim novinama br. 

59 i na web stranici Ministarstva www. 

mzopu.hr, a stupio je na snagu osam 

dana od objave, priopeno je iz Ministarstva. 

(D.L.) 


11

ZAKON 

Početak kraja jednog 

odlagališta 

Zadru je 27. lipnja 2006. potpisan 

U ugovor izmeu istoe d.o.o Zadar 

i Eurco d.o.o Vinkovci za obavljanje 

pripremnih radova na sanaciji glavnog 

odlagališta otpada u Zadru, na predjelu 

Dikla, koji ujedno predstavljaju i 

poetak radova na njegovoj sanaciji. 

Zadarski gradonaelnik Živko Kolega u 

tom se povodu sastao s novinarima, i 

to upravo na mjestu odlagališta koje je 

godinama “trn u oku” graana Zadra. 

Time je oznaio poetak radova na 

sanaciji zadarskog deponija i poetak 

njegovog kraja, kao i kraja agonije 

prvenstveno Dikljana, a potom i svih 

graana Zadra. Kako je tom prilikom 

naglasio gradonaelnik Kolega, izrae- 

na je studija utjecaja na okoliš sanacije 

koja se procjenjuje u Ministarstvu 


graditeljstva, a koja je uvjet za dobivanje 

lokacijske dozvole za sanaciju. 

Za obavljanje pripremnih radova na 

sanaciji odlagališta otpada, za koje 

je i potpisan ugovor izmeu istoe 

i Eurco iz Vinkovaca, nije potrebna ni 

lokacijska ni graevinska dozvola, a 

poetak ovih radova zapravo predsta- 


vlja i poetak na fizikoj sanaciji odlagališta 

– povijesni trenutak u gradu 

Zadru. Vrijednost pripremnih radova, 

koji obuhvaaju geodetske, pripremne, 

hidrotehnike i elektromontažne radove, 

ukljuujui opremu ulazno-izlazne 

zone, iznosi 7.176.946,75 kuna, dok 

je planirana ukupna vrijednost sanacije 

odlagališta otpada “Diklo” oko 90 

milijuna kuna. 

Sredstva potrebna za sanaciju odlagališta 

otpada u 50-postotnom iznosu 

osigurava Fond za zaštitu okoliša 

i energetsku uinkovitost, zbog ega 

je posebnu zahvalnost direktoru Fonda 

Vinku Mladineu izrazio zadarski gradonaelnik 

Kolega. 

Nakon što se odobri Studija utjecaja 

na okoliš sanacije i dobije lokacijska 

dozvola, na jesen 2006. godine predvi- 

a se objavljivanje natjeaja za izradu 

Glavnog – izvedbenog plana sanacije, 

nakon ega bi tijekom 2007. godine zapoela 

definitivna sanacija odlagališta, 

iji se završetak rada, odnosno kona- 

no zatvaranje, predvia krajem 2008., 

odnosno poetkom 2009. godine. 

Tekst i snimak: Iris Bajlo 

U Zadru je od 18. do 21. svibnja održan 

prvi Meunarodni sajam hortikulture, 

komunalne opreme i zaštite okoliša 

– HOKOM 2006., kojega u suradnji sa 

svojim komunalnim poduzeima isto- 

om, Nasadima i Vodovodom organizirao 

Grad Zadar na površini od 15 tisua metara 

etvornih prostora vojarne “Franko 

Lisica”, u samom središtu Zadra. 

Sveanosti otvaranja HOKOMA 2006., uz 

visoke uzvanike, nazoili su i brojni gospodarstvenici, 

strunjaci s podruja programa 

izlaganja Sajma, izlagai i graani 

koji su sa zanimanjem, ve prvoga dana 

Sajma, došli razgledati domaa i strana 

tehnološka dostignua s ovog podruja. 

Uz predsjednika Organizacijskom odbora 

HOKOM-a Kristijana Magaša, koji je naglasio 

kako je cilj ovoga sajma njegove 

posjetitelje i šire graanstvo upoznati s 

hortikulturnim dostignuima i razliitom 

komunalnom opremom, te edukativnim 

prezentacijama i okruglim stolovima organiziranih 

u sklopu Sajma, izravno utjecati 

na svijest graana u smislu ureenja 

njihovih okunica i vrtova koji e uljepšati 

naš grad, nazonima su se obratili 

i direktor Fonda za zaštitu okoliša i 

energetsku uinkovitost Vinko Mladineo, 

te zamjenik ministrice Marine Matulovi 

Dropuli i državni tajnik Ministarstva 

prostornog ureenja, zaštite okoliša i 

graditeljstva Davor Mrduljaš. 

Direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

uinkovitost Vinko Mladineo posebno 

je naglasio znaajne projekte i 

ulaganja Grada Zadra u zaštitu okoliša,

kazavši kako Zadar u zadnje vrijeme, u 

ostvarivanju konkretnih programa, kao i 

jaanju svijesti o ouvanju okoliša, prednjai 

u Hrvatskoj. Zadar je na realizaciju 

takvih programa do sada uložio oko 

90 milijuna kuna, od ega je Fonda za 

zaštitu okoliša i energetsku uinkovitost 

participirao s 48 milijuna kuna. Dio su 

rezultata tog ulaganja, kazao je direktor 

Mladineo, otoci oišeni od otpada. 

ZAKON 

Zadar: HOKOM 2006. 

Sa zadarskih je otoka odvezeno ukupno 

36 tisua kubinih metara raznog otpada, 

a sada se otpad redovito prevozi 

trajektima u Zadar. Gradska istoa je 

postavila press-kontejnere koji prešanjem 

smanjuju obujam otpada. Sanirani 

lokaliteti na zadarskim otocima su 

rekultivirani i pošumljeni, a Prostorni 

plan Županije i otoka odredit e najpovoljnije 

lokacije za transfer stanice 

s press-kontejnerima te za reciklažna 

dvo rišta. 

“Otoci su postali pravi biseri, a u duhu 

Strategije gospodarenja otpadom, sve 

otoke i priobalje oistit emo najkasnije 

do 2009. godine”, zakljuio je direktor 

Mladineo, dodajui kako se u skladu sa 

Strategijom gospodarenja otpadom priprema 

i sanacija odlagališta otpada u 

samom Zadru, na predjelu Dikla, za što 

su odobrena sredstva u iznosu od 45 mi- 

lijuna kuna, što je 50 posto od ukupno 

procijenjenog ulaganja. 

Pohvale Gradu Zadru i Zadarskoj županiji 

za dosadašnja ostvarenja na ovom podruju 

uputio je u svom govoru i državni 

tajnik Mrduljaš. 

HOKOM 2006. službeno je otvorio gradonaelnik 

Živko Kolega, istaknuvši ovom 

prilikom kako je uvjeren da e ovaj specijalizirani 

sajam omoguiti razmjenu 

iskustava koje možemo primijeniti u ure- 

enju Zadra, kako bi bio komunalno opremljen 

kako i zaslužuje grad star gotovo 

tri tisuljea. Gradonaelnik Kolega na 

kraju je izrazio želju da HOKOM postane 

tradicionalan sajam koji e nam pomoi 

kako u unapreenju stanja u prostoru, 

ouvanju i ureenju našeg okoliša, tako i 

u jaanju ekološke svijesti sviju nas. 

U etiri dana održavanja HOKOM-a, Sajam 

koji je u svom izložbenom dijelu uje- 


13

dinio tri tematska podruja; hortikulturu, 

komunalnu opremu i zaštitu okoliša, a 

na kojemu je izlagalo 40 domaih i inozemnih 

tvrtki, posjetilo je više od 20 

tisua posjetitelja. Posjetitelje sajma 

doekao je niz korisnih informacija s 

podruja proizvodnje svih vrsta ukrasnog 

bilja, urbanog ureenja, oblikovanja i 


zaštite zelenih površina, korištenja alata 

i strojeva u hortikulturi, a mogli su se 

upoznati i sa suvremenim tehnologijama 

gospodarenja otpadom, održavanja isto- 

e u naseljima, zaštite istoe zraka, kao 

i zaštite od buke i vibracija. 

U potpunosti je ispunjena namjera organizatora 

da na jednom mjestu okupi 

predstavnike svih struka vezanih uz podruje 

hortikulture i zaštite okoliša, te 

prezentira biljne proizvode, hortikulturna 

dostignua, kao i dostignua perivojne 

kulture, ali isto tako i komunalnu i parkovnu 

opremu, opremu djejih igrališta 

i mehanizacije u hortikulturi, kao i nove 

proizvode i sustave namijenjene zaštiti 

od oneišenja zraka, vode i tla. 

Takoer, omoguena je i razmjena iskustava 

meu strunjacima iz javnih poduzea 

i privatnih tvrtki koja je osigurala 

ne samo kvalitetan doprinos za struku, 

ve se javnom prezentacijom projekata 

i proizvoda, vjerujemo, doprinijelo i 

unapreenju svijesti graana o potrebi 

ekološkog promišljanja. 

U sklopu sajma organizirano je i nekoliko 

okruglih stolova, od kojih je najposjeeniji 

bio okrugli stol pod nazivom “Centar 

za gospodarenje otpadom Zadarske 

županije”, potom okrugli stol “Voda za 

život”, predavanje na temu energetske 

uporabe šumske biomase u Hrvatskoj, a 

održana je i prezentacija projekata 12 

eminentnih austrijskih tvrtki s podru- 

ja zaštite voda i odvodnje, kao i prezentacija 

rada rezistografa i tomografa 

– mjerenje zdravlja stabala uz prigodnu 

sanaciju brucijskog bora. 

Tekst i snimke: Iris Bajlo

Postupanje s otpadom (I) 

Obrada komunalnog 

otpada baliranjem 

Uvod 

Gospodarenje komunalnim otpadom jedan 

je od važnih nacionalnih projekata 

koji svoje uporište nalazi u Zakonu o 

otpadu i Strategiji gospodarenja otpadom 

Republike Hrvatske. 

U postupku zbrinjavanja i gospodarenja 

komunalnim otpadom u novije vrijeme 

baliranje otpada postaje znaajan segment 

postupanja, posebno na onim 

podrujima gdje ne postoje uvjeti za 

odlaganje komunalnog otpada kao i na 

otonim podrujima na kojima Strategija 

gospodarenja otpadom ne dopušta izgradnju 

odlagališta komunalnog otpada, niti 

centara za gospodarenje otpadom. 

U Republici Hrvatskoj godišnje nastaje 

13,2 miliona tona otpada što po stanovniku 

iznosi 2,9 tona otpada. Koliine 

otpada stalno se poveavaju, a postojea 

infrastruktura koja bi taj otpad trebala 

zbrinuti nije dostatna. 

Vrlo malo odlagališta komunalnog otpada 

u Republici Hrvatskoj ima uporabnu 

dozvolu ili su ureena prema nacionalnim 

tehnikim standardima, a posebno 

standardima Europske unije što ve danas 

postaje obveza u postupku ureenja 

odlagališta komunalnog otpada. 

Tehnologija odlaganja smea se u najboljim 

sluajevima svodi na organizirano 

prikupljanje otpada i njegovo zbrinjavanje, 

odlukom nadležnog tijela jedinica 

lokalne samouprave na za to predvienu 

lokaciju. 

U Europskoj uniji usvojena je direktiva 

Vijea po kojoj su države lanice dužne 

postepeno zabraniti odlaganje neobra- 

enog otpada na odlagališta i uvoditi 

sustav gospodarenja otpadom uz prethodnu 

obradu i iskorištavanje vrijednih 

svojstava otpada. 

S jedne strane, uspostavom takvog sustava 

stvaraju se nove proizvodne vrijednosti 

i osiguravaju se uvjeti za daljnje 

održivo gospodarenje i gospodarski raz- 

vitak, a uz to se štiti okoliš i zdravlje 

ljudi. 

Sukladno mjerama Strategije gospodarenja 

otpadom Republike Hrvatske, potrebno 

je ustrojiti sustav gospodarenja 

otpadom tako da se odlagališta komunalnog 

otpada saniraju radi izbjegavanja 

nastajanja otpada, smanjenja koliina 

otpada i štetnosti po okoliš, posebno 

reciklaže i oporabe (mehanike, biološke, 

energetske) otpada, do iskorištavanja 

inertnog ostatka u energetske svrhe 

ili za druge dopustive namjene. 

Proces baliranja otpada 

Tehnologija baliranja otpada patentirana 

je 1992. godine u jednom malom obiteljskom 

pogonu u Švedskoj. Standardni 

ureaj za baliranje stone hrane razvijen 

je u stroj za baliranje otpada. 

Do danas se ovaj patent primjenjuje u oko 

20 zemalja diljem Europe, te u još nekim 

razvijenim zemljama svijeta, ponajviše 

u Japanu. Hrvatska spada u red zemalja 

koja takoer koristi strojeve za baliranje 


OTPAD 

Tehničkom pogreškom u prošlom smo broju Eko 

revije objavili treći nastavak ovoga rada. Sada 

objavljujemo početni dio i molimo čitatelje i 

autoricu za ispriku. Ur. 

komunalnog otpada. Ti strojevi su montirani 

na tri lokacije i to u Makarskoj, 

Karlovcu i Varaždinu. Na svim navedenim 

lokacijama su upravo strojevi za baliranje 

omoguili da se komunalni otpad zbrine 

i prenese na odlagališta komunalnog 

otpada na kojima se taj otpad privremeno 

odlaže do izgradnje centra za gospodarenje 

otpadom u kojima e se taj otpad 

odgovarajue obraditi, odnosno mehani- 

ko-biološkom metodom zbrinuti. 

Veina država EU ve je do 2005. godine 

zabranila odlaganja neobraenog otpada 

na odlagališta (Švicarska je to uinila 

2002.). Jedan od novijih naina mehanike 

obrade otpada kojim bi se smanjila 

koliina je baliranje otpada u plastini 

ovitak (PELD) uz istovremeno zbijanje 

otpada. Na taj se nain provodi smanjenje 

volumena otpada, te sprjeavanje 

utjecaja atmosfere na otpad i utjecaja 

otpada na okoliš. 

Prema propisima Europske unije do 2008. 

sve zemlje EU morat e odlaganje otpada 

na otvorenim odlagalištima zamijeniti 

15


nekom prihvatljivijom metodom uklanjanja 

otpada iz okoliša: recikliranjem, baliranjem 

i/ili spaljivanjem. 

Baliranje otpada 

Baliranje je nova tehnologija ekološkog 

zbrinjavanja otpada koja privremeno 

rješava potrebu odlaganja i omoguava 

transport toga otpada do lokacije na 

kojoj se taj otpad može obraditi. Pritom 

se osigurava racionalni transport zbog 

usitnjenog i zbijenog otpada, a istovremeno 

onemoguava širenje neugodnog i 

štetnog mirisa na okoliš. Uz navedeno, 

usitnjeni i balirani otpad može poslužiti 

kao kvalitetan energent. 

Tehnologija baliranja koristi se za obradu 

komunalnog otpada, krutih ostataka 

industrijske i poljoprivredne proizvodnje 

te glomaznog otpada uz prethodni postupak 

usitnjavanja. 

U tablici su prikazane razliite vrste 

otpada i mase bala nakon baliranja 

otpada. Dimenzije valjkaste bale su 1,2 

m x 1,2 m, volumena 1,3 m 3 . Iz tablice 

je uoljivo da je baliranjem postignuto 

1 Lars-Ake Bränström, BALA Press AB 


zbijanje otpada i time smanjenje volumena 

za 2 do 3 puta. Uoljiva je masa 

bale kunog otpada s biootpadom jer je 

to najzastupljenija vrsta otpada. 

Pod pojmom baliranja podrazumijeva se 

tehnološki postupak u kojem se, nakon 

prikupljanja otpada, iz njega odvaja koristan 

otpad koji se reciklira dok se ostali 

otpad zbija u bale i umata u plastine 

Mase bala razliitog komunalnog 

otpada 1 

Vrste otpada Masa bale (kg) 

Kuni otpad s biootpadom 800 - 1150 

Kuni otpad bez biootpada 600 - 700 

Drvo (granje) 500 - 600 

Drvena strugotina 370 - 420 

Drveni iver 630 - 700 

Plastika miješana 550 - 650 

Plastine boce 150 - 200 

Ljepenka, karton 400 - 600 

Miješani papir 570 - 800 

Otpadno voe i povre 1000 - 1700 

Silaža 700 - 1500 

Treset 750 - 950 

Slama 350 - 450 

Industrijski otpad 450 - 600 

folije, pri emu se razvija i visoka temperatura 

koja inaktivira mikroorganizme 

u otpadu. Masa bale je 1 - 1,5 t, a sam 

proces baliranja traje svega nekoliko minuta. 

Tako se sprjeavaju procesi biološke 

(aerobne) razgradnje i neugodni mirisi. 

Budui je otpad u balama hermetiki 

zatvoren nema opasnosti od izbijanja 

požara i eksplozija, te širenja zaraznih 

bolesti iz skladišta baliranog otpada. 

Proces baliranja je automatski, uz minimalno 

ueše ljudskog rada. Bale su 

valjkastog oblika, samostojee te nisu 

potrebne nikakve posude niti kontejneri 

za prijevoz do konanog odredišta. 

Postupak baliranja izvodi se u specijalnom 

ureaju koji u prosijeku jednu tonu 

komunalnog otpada sabije na svega jedan 

metar kubni, a zatim dobiveni oblik 

bale zamota nepropusnom folijom od 

polietilena. 

Komunalni otpad dovozi se namjenskim 

vozilima za skupljanje navedenog otpada 

na mosnu vagu. Nakon odreivanja 

mase otpada (vaganjem punog kamiona 

te oduzimanjem od te mase masu praznog 

kamiona), vozilo istovaruje otpad. 

Prema zahtjevima tehnološkog procesa

hala za obradu otpada je podijeljena u 

nekoliko dijelova: dio za dovoz i prihvat 

komunalnog otpada, dio za drobljenje, 

prešanje i baliranje otpada i dio za rezanje 

i prešanje papira i plastike. 

Postupak baliranja je u potpunosti kompjuterski 

programiran i odvija se u 

nekoliko faza: 

1. Otpad se istovaruje iz kamiona na 

betoniranu podlogu i strojem za prigrtanje 

otprema do tranog transportera 

na kojem se odvaja otpad koji bi mogao 

probušiti balu (staklo, veliki komadi metala 

i sl.) i otpad namijenjen za reciklažu 

(papir i plastika). Nakon odvajanja, 

otpad se dalje transporterom doprema 

do drobilice. Prije ulaska u mlin, iz njega 

se izdvajaju sitne metalne frakcije magnetom 

postavljenim iznad transportne 

trake. Nakon drobljenja otpad se pomi- 

nom trakom doprema do stroja za prešanje 

i baliranje (kontejnerski tip). Skupljeni 

materijal kruži na rotirajuoj traci 

za prešanje te se na taj nain usitnjava 

postupno formirajui valjkastu balu stalnim 

dodavanjem otpada. U usporedbi sa 

standardnim prešama (prešanje pomou 

bata), u procesu kružnog prešanja zrak 

u materijalu nije istisnut, nego skoro 

Tehnološki troškovi izrade jedne bale 

Elektrina energija 0,50 € 

Rezervni dijelovi i maziva 1,50 € 

Mrežica 2,00 € 

Folija 2,50 € 

Viljuškar (plus održavanje) 1,00 € 

Ukupno 7,50 € 

cijeli isisan. U stroju za baliranje otpad 

se iz spremnika prenosi pokretnom trakom 

i ubacuje u cilindrinu komoru za 

prešanje. U komori se otpad postepeno, 

u dijelovima, tlai na tri do etiri 

puta manji volumen, ovisno o sastavu 

otpada, i spiralno umata u cilindrinu 

balu, volumena od 1,3m 3 , visoku 1,2m i 

promjera 1,2m. Osim navedenog tehnološkog 

rješenja baliranja danas je ve 

funkcionira i zatvoreni sustav po kojem 

se otpad ne istovaruje na betoniranu podlogu, 

ve se ubacuje u prihvatni bunker 

u kojem se obavlja odvajanje i daljnji 

postupak baliranja. Time se otklanjaju 

neugodni mirisi i omoguava kompletan 

tehnološki postupak u zatvorenom sustavu 

bez negativnog utjecaja na okoliš. 

Vrsta komunalnog otpada i udio u jednoj bali 

Hrana 

28,0% 

Metali 

3,5% 

Staklo 

1,8% 

Stearin 

0,1% 

Koža 

0,3% 

Zemlja i cvijee 

11,3% 

Guma 

0,4% 

Tekstil 

2,0% 

2. Prije podizanja iz komore i prebacivanja 

na postolje za omatanje, bala se 

privrsti plastinom mrežicom od politena 

kako bi otpad ostao kompaktan i u 

pravilnom cilindrinom obliku. Osim što 

je vrsta, politenska masa je i ekološka: 

mogue ju je reciklirati ili spaliti, pri 

emu su glavni produkti CO 2 i voda. 

3. Kada je postupak baliranja gotov, komora 

se otvara i bala se prebacuje na 

postolje za zamatanje. Prebacivanje se 

izvodi polugama koje u postupku baliranja 

predstavljaju bone strane komore. 

4. Na kraju strojnog procesa balirani 

se otpad zamota rastezljivom i nepropusnom 

folijom od politena, ime se 

otpad u potpunosti izolira od okoliša. 

Dok se bala zamata, poluge se vraaju u 

Drvo 

1,5% 

Nezapaljivi otpad 

0,6% 

Plastika 

11,8% 

Papir 

28,8% 

Pelene, ulošci, salvete... 

9,9% 


poetni položaj kako bi poelo formiranje 

nove bale. Kad je dostignut propisani 

tlak, zaustavlja se dodavanje sirovina i 

mreža, te se cijela površina valjkaste bale 

omotava višestrukim slojevima specijalne 

zaštitne folije. Rasip se skuplja na teku- 

oj traci i nanovo ulazi u pakiranje. 

5. Gotove bale trakom za iskrcavanje 

transportiraju se iz postrojenja za baliranje 

i teleskopskim se viljuškarom odvoze 

na prostor za skladištenje s vodonepropusnim 

dnom. 

Tehnološki proces izrade jedne bale traje 

od 3 do 4 minute, ovisno o sastavu 

otpada, i u potpunosti je kompjutorski 

programiran. 

(Nastavlja se) 

Renata Pavlina 


17

OTPAD 

U Hrvatskoj godišnje 45 tisuća tona elektro-otpada čeka na reciklažu 

Rastu brda odbačenih 

računala i televizora 

Područje skupljanja, skladištenja, 

recikliranja, obrađivanja i odlaganja 

električnog i elektroničkog otpada 

u Hrvatskoj će se uskoro riješiti 

odgovarajućim pravilnikom. Takav 

sustav već funkcionira u Švicarskoj, 

Švedskoj, Njemačkoj, Belgiji, 

Nizozemskoj, Norveškoj, a posebna 

europska direktiva osigurava njegovu 

uspostavu u svim zemljama Europske 

Unije. Prilika je to za rješenje rastućeg 

ekološkog problema kako u razvijenim 

zemljama tako i siromašnim suočenim 

s ilegalnim uvozom elektroničkog 

otpada, kao i prilika za daljnji razvoj 

industrije reciklaže 

18 


Hladnjaci, klima ureaji, telefoni, 

mobiteli, penice, štednjaci, muzi- 

ke linije, raunala i raunalna oprema, 

fotokopirni i faks ureaji, uredski pisai, 

televizori, videorekorderi i slino ine širok 

i rastui spektar elektronikih ureaja 

koje još uvijek zastarjele, dostrajale 

i/ili pokvarene odlažemo zajedno sa svim 

drugim kuanskim otpacima. Do 1980ih 

godina gotovo nepoznata kategorija, 

elektroniki otpad danas je najbrže rastui 

dio krutog otpada uglavnom zbog 

sve vee dostupnosti i sve slabije kvalitete 

elektronikih ureaja. Najpoznatiji 

primjer osobnih raunala pokazuje da se 

njihov rok trajanja u kratkom roku skratio 

s etiri na dvije godine a oekuje se 

skraivanje i do jedne godine u razvijenim 

zemljama. 

etiri milijuna osobnih raunala odbaci 

se svake godine u Kini, ve je 1998. 

godine procjenjeno da je u SAD-u zastarjelo 

20 milijuna raunala što je oko 

5-7 milijuna tona elektronikog otpada. 

Nevjerojatnim se ini podatak amerikog 

magazina YES, prema kojem e ve 2007. 

godine 300 do 500 milijuna raunala biti 

odloženo ili spaljeno samo u SAD-u. Europske 

studije pokazuju da je elektroni- 

ki otpad u godišnjem porastu od 3 do 

5%, a njegov udio u komunalnom krutom 

otpadu iznosi za sada 8%. 

Strunjaci upozoravaju na glavni problem 

– elektroniki otpad uglavnom je 

opasan otpad jer sadrži olovo, živu, kadmij, 

berilij, brom, bakar, zlato, željezo 

kao i staklo, plastiku te razna bojila (toneri) 

od ega je toksinih sastojaka oko 

2,7%. Brzim zastarijevanjem i kvarenjem 

originalnih proizvoda njegova koliina 

alarmantno raste a veina završi u siromašnim 

zemljama Azije i Afrike. 

Unato protivljenjima amerikih proizvo- 

aa Europska Unija je donijela direktivu 

WEEE kojom odgovornost za nastanak i 

zbrinjavanje (popularno “od kolijevke do 

groba”) elektronikog otpada stavlja na 

proizvoaa. Isto naelo, odgovornost 

proizvoaa, primijeniti e se i na druge 

vrste otpada. 

Produžena odgovornost proizvoaa 

Uz odlian sir i precizne satove Švicarska 

postaje poznata i kao prva zemlja 

koja je uvela službeni sistem prikupljanja 

i reciklaže elektronikog otpada još 

1994. godine. U toj zemlji je 2003. godine 

nastalo 66 tisua tona elektronikog 

otpada što je oko 9 kilograma po osobi. 

Nedavno je pokrenut projekt kojim švicarska 

Državna uprava za gospodarska 

pitanja (SECO) steena iskustva i znanje 

prenosi u Indiju i Kinu, elektronikim 

otpadom najugroženije zemlje u svijetu. 

Taj je projekt detaljno prezentiran na 

web sjedištu www.ewaste.ch. 

Švicarska pripada u tehnološki najrazvijenije 

zemlje s najvišim primanjima 

po glavi stanovnika. S oko sedam i pol 

milijuna stanovnika u Švicarskoj je instalirano 

više od tri milijuna osobnih 

raunala (Svjetska banka 2004.), više 

od 99 posto kuanstava ima hladnjake

a više od 96 posto opremljeno je televizijskim 

prijamnicima (Euromonitor, 

2003). Zakon o upravljanju otpadom 

naglašava naelo “oneišiva plaa” i 

podupire smanjenje, ponovno korištenje 

i reciklažu otpada. Trenutno postoji nekoliko 

sustava selektiranja i prikupljanja 

razliitih vrsta otpada kao što je staklo, 

papir, plastine boce ili aluminij, kojima 

se omoguava razvoj reciklaže. 

Pozitivni primjeri Švicarske, 

Švedske, Norveške, Nizozemske, 

Belgije, Njemake 

Zakonska osnova švicarskog sustava 

prikupljanja elektronikog otpada je 

uspostavljena 1998. godine “Uredbom 

o povratu i raspolaganju elektrinim i 

elektroninim ureajima”, koja uspostavlja 

naelo produžene odgovornosti 

proizvoaa ali i uvoznika. 

Švicarski sustav ima uspostavljenu unutarnju 

i vanjsku, nezavisnu kontrolu na 

svim razinama kako bi se osigurala kvaliteta 

reciklaže i standardi zaštite okoliša. 

Stroge kontrole sprjeavaju bespravni 

uvoz i izvoz elektronikog otpada u 

zemlju i izvan nje, a eventualni izvoznik 

mora predoiti dokaze o ekološki prihvatljivom 

i legalnom odlaganju otpada u 

inozemstvu, ali kao potpisnica Baselske 

konvencije Švicarska ne dopušta izvoz 

elektronikog otpada u nerazvijene zemlje. 

Širom Europe postupno se prihvaa naelo 

produžene odgovornosti proizvoaa 

koje uz naelo “oneišiva plaa” uzima 

u obzir utjecaj proizvoda na okoliš te se 

na osnovu tog utjecaja može izraunati 

trošak zbrinjavanja otpada koji nastaje 

kvarom ili zastarijevanjem originalnog 

proizvoda. 

Europska Unija je elektrini i elektroni- 

ki otpad još 1991. godine odredila za 

prvenstveno rješavanje. Zato je donesena 

Direktiva 2002/96/EC o elektronikom 

otpadu i elektronikoj opremi kojoj su 

glavni ciljevi smanjivanje otpada od 

elektrine i elektronike opreme i unapreenje 

zaštite okoliša u cijelom ciklusu 

od proizvodnje do odlaganja nastalog 

otpada. Europska ideja se širi i SAD-om 

preko kampanja nevladinih organizacija 

okupljenih u kampanji “Computer Take 

Back”. Osim opisanog primjera Švicarske, 

razvijeni sustavi za rješavanje pitanja 

elektronikog otpada u Europi postoje i 

Švedskoj, Belgiji, Njemakoj. 

Švedska vlada je u travnju 2005. godine 

promovirala novi švedski sustav. Švedska 

agencija za zaštitu okoliša e izraditi 

registar svih proizvoaa elektrinih i 

elektronikih ureaja koji e sadržavati 

informacije o vrsti i koliini proizvoda 

prodanih u zemlji te koliko je od toga 

prikupljeno, ponovno korišteno ili reciklirano. 

“Ovim registrom provjeravamo 

brinu li se proizvoai za prodane proizvode”, 

rekla je ministrica okoliša Lena 

Sommestad. 

Potrošai moraju odvajati elektro-ureaje 

od ostalog otpada a proizvoai moraju 

osigurati uinkoviti prikupljaki sustav, 

istakla je. Na lokalnoj samoupravi leži 

odgovornost za neselektirani otpad koji 

se mora dostaviti proizvoau. Na svakom 

proizvodu mora biti jasno istaknut 

proizvoa i obavijest da se ureaj odvaja 

od ostalog otpada. 

Švedska vlada ambiciozno želi prednja- 

iti u rješavanju problema elektronikog 

otpada pa Sommestad navodi da je europski 

cilj prikupiti 4 kilograma elektronikog 

otpada po osobi na godinu dok 

je u Švedskoj ve 2003. prikupljeno 11 

kilograma po osobi! Kako bi se to postiglo 

još je 2001. pokrenut sistem El- 

Kretsen, uslužna organizacija za oko 20 

industrijskih udruženja, u sklopu kojega 

je u suradnji s lokalnim upravama otvoreno 

više od 1000 sakupljakih centara. 

El-Kretsen se financira iz lanarina koje 

se obraunavaju po koliini prodane robe 

i njezinoj vrsti po posebnim zakonskim 

kriterijima, s tim da organizacija posluje 

bez profita. Uz neke razlike sustave za 

EKO REVIJA 19 

eco review

elektroniki otpad uvele su Belgija (Recupel) 

i Njemaka (Die Stiftung Elektro- 

Altgeräte Register). 

Hrvatski pravilnik za elektrini i 

elektroniki otpad 

Prema podacima agencije IDC Adriatics, 

u prva tri mjeseca 2006. godine u Hrvatskoj 

je prodano 54.678 raunala ili 

22 posto više nego u istom tromjese- 

ju lani. Vodei isporuitelj raunala na 

hrvatskom tržištu u prvom kvartalu je 

Hewlet Packard, a slijede domae tvrtke 

HG Spot i MSan Grupa. Tjednik Privredni 

vjesnik naveo je da je u Hrvatskoj 2003. 

godine isporueno oko 158 tisua raunala, 

dok je u regiji prodano oko 500 

tisua raunala. 

Istraživanje agencija GfK iz kolovoza 

2004. godine pokazuje da je Hrvatska 

vodea meu srednjoistonim europskim 

zemljama po broju DVD playera, videorekordera 

i satelitskih TV-ureaja, jer 26 

od stotinu obitelji u Hrvatskoj ima DVD 

player, 68 ih posjeduje video, a 42 satelitske 

TV-ureaje. To je više nego Slovenija, 

eška, Maarska, Poljska, Slovaka, 

Srbija i Crna Gora, Rusija, Ukrajina, Rumunjska 

i Bugarska. Samo šest od stotinu 

hrvatskih kuanstava nema perilicu. 

Strategija gospodarenja otpadom Republike 

Hrvatske navodi procjene o 30 do 45 

tisua tona godišnje stvorenog elektrootpada 

u Hrvatskoj, odnosno 6,67–10,11 

kilograma po stanovniku, te da njegove 

koliine rastu oko 10% godišnje. 

20 


Prema strategiji “ovaj se otpad, zasad 

odvozi iz reciklažnih dvorišta za graanstvo 

ili sabirališta u sklopu akcija skupljanja 

glomaznog otpada ili redovitog 

odvoza komunalnog otpada i završava, 

naješe, na odlagalištima. Sve više gospodarskih 

subjekata vodi brigu o tom 

otpadu, prikuplja ga i skladišti. Prema 

Projektu modularnog sustava za recikliranje 

sekundarnih sirovina ukupni potencijal 

e-otpada iz domainstava, industrije, 

zdravstva, uprave i ugostiteljstva RH 

iznosi 373.564 tone”. 

Istaknuti su osnovni problemi uspostavljanja 

cjelovitog sustava rješavanja 

elektro-otpada, koji proizlaze iz “nedostatne 

zakonske regulative i nedovoljnog 

nadzora toka elektronikog otpada, ne- 

nadziranog uvoza elektronike tehnike (s 

velikim potencijalom otpada), nerazvijenog 

tržišta za otkup iskoristivih dijelova 

otpadne elektronike, nepostojanja obveze 

kompenzacijskog procesa otpadne 

elektronike opreme u bilanci prodaje 

nove opreme te neplaanja naknade za 

zbrinjavanje”. 

Aktualni pokazatelji o koliini nezbrinutog 

elektronikog otpada u nas mogu 

se nai i iz alternativnih izvora, poput 

broja registriranih korisnika mreža za 

mobilne telefone kojih u Hrvatskoj ima 

više od 2,7 milijuna, na što je poetkom 

2005. godine upozorio Vjesnik. Vijek je 

zastarijevanja mobitela, uglavnom zbog 

želja potrošaa za novim svojstvima i zabavnim 

sadržajima, od dvije do godinu 

dana pa je lako zakljuiti koliko tih ure- 

aja završi u okolišu svake godine. 

Zagrebaka tvrtka Unija Meteor Eko ve 

je 1998. godine zapoela s prikupljanjem, 

rastavljanjem i reciklažom elektronikog 

otpada, a sada zapošljava pet 

stalno zaposlenih a po potrebi i do deset 

studenata. U 2005. godini u firmi je 

obraeno ukupno 250-300 tona otpada. 

U Vukovarsko-srijemskoj i Osjeko-baranjskoj 

županiji u srpnju zapoinje projekt 

predstavljanja selekcije, prikupljanja 

i obrade elektrinog i elektronikog 

otpada kojemu je cilj širenje informacija 

o problemu i porastu koliine te vrste 

otpada te širenje informacija o nainu 

rješenja tog problema, uspješnim projektima 

u europskim zemljama poput 

Švicarske, Švedske, Njemake, Belgije, 

Nizozemske, Norveške. Anketama uvoznika 

i trgovaca elektro- ureajima dobit 

e se podaci o koliini i vrsti prodane 

robe, organizirat e se edukativni javni 

skupovi u nekoliko slavonskih gradova 

te tiskati promidžbena brošurica. Projekt 

provodi udruga Osjeki zeleni, ija voditeljica 

Ljiljanka Mitoš-Svoboda kaže da 

je posebno važno da informacije dou 

do potencijalnih investitora u industriju 

reciklaže. 

Reena udruga je 2003. godine pokrenula 

pilot-projekt prikupljanja istrošenih 

tonera za laserske pisae kojih je u trogodišnjem 

razdoblju skupljeno tri tisue 

komada. “Ovom inicijativom željeli smo 

pomoi razvoju malih tvrtki za obnovu 

tonera, koje se suoavaju sa stalnim 

nedostatkom praznih tonera, neophodne 

sirovine. Istovremeno tisue tonera 

završava na deponijima jer graani i poduzea 

nemaju naviku niti obavezu selektirati 

ih”, kaže Dražen Rogan iz tvrtke 

Eko Print koja u tom projektu surauje s 

Osjekim zelenima. 

Zakonom o otpadu, u lanku 28., reeno 

je da ministar ili ministrica donosi nain, 

mjere i obveznike skupljanja, skladištenja, 

recikliranja, obraivanja i odlaganja 

što je ve uinjeno za ambalažni otpad i 

otpadne gume a za ovu godinu se najavljuje 

donošenje pravilnika o elektrinom 

i elektronikom otpadu, tako da e se 

otvoriti još jedno važno poglavlje u rastereenju 

okoliša, ali i u razvoju naše 

industrije reciklaže, što znai i otvaranje 

potrebnih novih radnih mjesta. 

Kruno Kartus

Austrijska pomoć Hrvatskoj 

na putu u EU 

Agencija za europsku integraciju i gospodarski 

razvoj Republike Austrije, 

u suradnji sa splitskim Gradskim poglavarstvom 

i hrvatskim Ministarstvom financija, 

organizirala je u Splitu seminar 

o osnovnim zadacima lokalnih zajednica 

u stvaranju IT - rješenja, obnovljive 

energije i gospodarenja otpadom te o 

nainima na koje Hrvatska može uspješnije 

pristupati pretpristupnim fondovima 

Europske unije. 

Otvarajui skup, mr. Gerald Ebinger iz 

austrijske Agencije za europske integracije 

i gospodarski razvoj, istaknuo 

je važnost razvoja lokalne samouprave i 

ovladavanja procesima porezne politike, 

korištenja novih tehnologija, interneta, 

opskrbe zajednice energijom. Obnovljiva 

eneregija je energija budunosti, poru- 

io je Ebinger, dodajui kako veliku ulogu 

u tome ima gospodarenje otpadom, 

odnosno pravilno iskorištavanje i odvajanje 

otpada kao sirovine za proizvodnju 

energije. Europska unija, odnosno njezine 

lanice, s tim u vezi pridaju i veliki 

znaaj financiranju gospodarenja otpadom, 

a to je, kako je naglasio, od velike 

važnosti i za Hrvatsku na njezinom putu 

prema lanstvu u Uniji na kojemu je još 

eka i screening na tim podrujima. 

Predavanja o tim temama održali su 

predstavnici austrijskog Ministarstva financija, 

bekog Sveuilišta i službi grada 

Bea, te drugi strunjaci i predstavnici 

Ureda grada Bea u Hrvatskoj. 

Govorei o pripremljenosti hrvatskih institucija 

za korištenje sredstava Europske 

unije, predstavnik austrijskoga Ministarstva 

financija i jedan od direktora Agencije 

Wolfgang Müller visoko je ocijenio 

hrvatsku angažiranost i spremnost, ali, 


OTPAD 

istaknuo je, problem predstavljaju nacionalni 

zakoni koji nisu u cjelini prilagoeni 

zakonima Europske unije. Ništa manji 

problem nije ni pronalazak kvalitetnih 

osoba za izradu projekata koji bi se mogli 

prijaviti na natjeaje za pretpristupne 

fondove, rekao je Müller. Predstavnicima 

splitske gradske uprave, kao i onima iz 

drugih gradova i opina koji su sudjelovali 

u radu seminara, poruio je da se 

moraju više potruditi pri izradi programa 

za razvoj infrastrukture na svojem podru- 

ju kako bi se onda mogli usredotoiti i 

na razvojne programe, primjerice u turizmu, 

koji bi trebao postati glavnom gospodarskom 

djelatnošu Splita i njegove 

okolice. Müller je rekao i da Austrijanci 

vlastita iskustva male europske zemlje 

koriste kako bi i drugim zemljama pomogli 

u pristupu tim fondovima. U ovom 

trenutku u Hrvatskoj je austrijska Agencija 

za europsku integraciju sudjeluje u 

osam projekata koji se tiu poreza, carine 

i policije. 

Splitski gradonaelnik Zvonimir Pulji 

smatra kako je važno održavanje ovakvih 

skupova koji mogu proširiti spoznaje 

o tome što sve treba poboljšati, 

ali i uraditi na putu u EU. Uvjeren je i 

kako e Hrvatska ve 2008. godine ste- 

i sve uvjete potrebne za lanstvo kako 

bi 2009. bila i primljena u Uniju. Grad 

Split je, prema njegovim rijeima, ve 

na mnogim podrujima napravio iskorak 

prema onome što se u tom smjeru postavlja 

kao zadaa gradovima, odnosno 

lokalnoj samoupravi. 

Ravnatelj Porezne uprave, kao predstavnik 

hrvatskog Ministarstva financija, 

Ivica Mladineo poruio je kako ovakav 

seminar daje odgovore na opa okvirna 

pitanja, ali, dodao je, ubudue bi u suradnji 

s Austrijancima trebalo biti više 

ciljanih i tematskih skupova o dobivanju 

europskih sredstava. No, za to e, 

istaknuo je, prije svega trebati izraditi 

kvalitetne projekte. 

Dominik Strize 

21

OTPAD 

Vladina donijela Uredbu o prekograničnom prometu otpadom 

Stop švercu otpadom 

Krajem lipnja u Narodnim je novinama 

objavljena Uredba o prekograninom 

prometu otpadom koja bi trebala onemoguiti 

bilo kakve pokušaje neovlaštenog 

uvoza otpada u Hrvatsku. Tom se Uredbom 

odreuje nadzor prekograninog 

prometa otpadom: od naina i postupaka 

nadzora na granici i graninim prijelazima 

otvorenim za prekogranini promet 

otpadom do ovlasti inspektora zaštite 

okoliša u tom prometu. 

Donijela ju je Vlada na temelju Zakona o 

potvrivanju Konvencije o nadzoru prekograninog 

prometa opasnog otpada i 

njegovu odlaganju i Zakona o otpadu. 

Naime, Zakonom o otpadu dana je ovlast 

Vladi za donošenje Uredbe kojom se 

odreuje nadzor prekograninog prometa 

otpadom te nain i postupci nadzora 

22 


na granici i graninim prijelazima, granini 

prijelazi otvoreni za prekogranini 

promet otpadom i ovlaštenja inspektora 

zaštite okoliša u prekograninom prometu 

otpadom. 

Europski propis koji regulira prekograni- 

ni promet je Uredba Vijea (EEZ) 259/93 

od 1. veljae 1993. o nadzoru i provjeri 

pošiljaka otpada koje se otpremaju unutar 

Europske zajednice, ulaze u nju, ili iz 

nje izlaze te njezine izmjene i dopune, 

kažu u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog 

ureenja i graditeljstva. 

Uredbom se propisuje nadzor prekograninog 

prometa neopasnog i opasnog 

otpada na podruju Hrvatske. Provodi ga 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog 

ureenja i graditeljstva kao nadležno tijelo 

za gospodarenje otpadom zajedno sa 

Carinskom upravom Ministarstva financija 

i Ministarstvom unutarnjih poslova, 

unutar njihovih zakonom odreenih nadležnosti. 

Uredbom se takoer propisuju dokumenti 

koji moraju pratiti pošiljke opasnog 

ili neopasnog otpada u prekograninom 

prometu, odnosno uvoz, izvoz i provoz 

podrujem Hrvatske. Tako se osiguravaju 

uvjeti za visoki stupanje zaštite okoliša i 

ljudskog zdravlja, istiu u Ministarstvu. 

Prema njihovim podacima, dokumenti 

koji prate pošiljke otpada moraju sadržavati 

podatke o nastanku i tijeku otpada 

te njegovom konanom zbrinjavanju ili 

oporabu. Svaka pošiljka opasnog otpada 

u izvozu i provozu podliježe prethodnom 

odobrenju svih nadležnih tijela države 

polazišta, odredišta i provoza.

U Hrvatsku je zabranjen uvoz opasnog 

otpada, a dozvoljen je uvoz neopasnog 

otpada koji se može obraditi bez opasnosti 

za okoliš sukladno Zakonu o otpadu. 

Tako su se, primjerice, godinama uvozile 

velike koliine starog papira i stakla 

kao sirovina za hrvatske tvornice papira 

i stakla. Naime, do donošenja Pravilnika 

o ambalažnom otpadu, velike koliine 

takvih domaih sirovina su nažalost završavale 

u smeu umjesto u pogonima za 

njihovu preradu. 

Ministarstvo zaštite okoliša donosi rješenje 

kojim se odobrava izvoz i provoz 

opasnog otpada i uvoz neopasnog otpada. 

Izvoz neopasnog otpada dopušten je 

na temelju potvrde o upisu u Oevidnik 

izvoznika neopasnog otpada koje vodi 

Ministarstvo. Uredbom, uz rješenje, 

odnosno potvrdu, sukladno Baselskoj 

konvenciji i Uredbi (EEZ) 259/93 propisuju 

se dokumenti koji moraju pratiti 

otpad u prekograninom prometu a ti 

dokumenti sadrže podatke i upute za 

popunjavanje prema VA i VB Baselske 

konvencije i dostavljaju se na obrascima 

koji su sastavni dio ove Uredbe. 

Uredbom se propisuje i rok u kojem se 

mora najaviti pošiljka otpada nadležnim 

tijelima, te obveza pošiljatelja opasnog 

otpada da u propisanom roku osigura da 

primatelj opasnog otpada potvrdi obavljeno 

zbrinjavanje ili oporabu otpada. 

Time se dodatno nastoji sprijeiti bilo 

kakva mogunost šverca opasnog otpada 

i njegovog odlaganja u Hrvatskoj. 

Kako bi se osigurao nadzor prekograni- 

nog prometa, unutar odreenih grani- 

nih prijelaza I. kategorije u Hrvatskoj 

su odreeni granini prijelazi otvoreni za 

prekogranini promet otpadom. 

Takoer je ureeno i postupanje inspektora 

zaštite okoliša i dane su im ovlasti 

za poduzimanje radnji potrebnih u 

nadzoru prekograninog prometa. Nadzor 

sadrži provjeru propisanih dokumenata 

koji prate pošiljku otpada, njihovu 

usklaenost sa pošiljkom, privremeno 

zadržavanje pošiljke otpada do završetka 

ispitivanja fizikalnih i kemijskih svojstava 

otpada, te mjesto na kojem se otpad 

može privremeno skladištiti. Propisuju 

se i mjere koje je inspektor ovlašten 

donijeti u obavljenom inspekcijskom 

nadzoru prekograninog prometa, kažu u 

Ministarstvu. (Ž.B.) 

Granični prijelazi za promet otpadom 

Prekogranini promet otpadom iz meu Hrvatske i Maarske dopušten je preko 

tri cestovna granina prijelaza: Gorian, Dubrava Križovljanska i Donji Miholjac 

i tri željeznika: Murakeresztúr, Gyékenyés i Beli Manastir. 

Izmeu Hrvatske i Slovenije promet otpadom dopušten je preko cestovnih prijelaza: 

Bregana, Macelj i Rupa te željeznikih: Šapjane, akovec i Ranžirni kolodvor 

Zagreb. Izmeu Hrvatske i BiH za promet otpadom su odreeni cestovni granini 

prijelazi: Županja, Stara Gradiška, Liko Petrovo Selo i Kamensko te željezniki: 

Metkovi i Slavonski Šamac. Izmeu Hrvatske i Srbije i Crne Gore prekogranini 

promet otpadom dopušten je preko cestovnih prijelaza Bajakovo i Karasovii te 

željeznikog prijelaza Tovarnik. 

Osim tih kopnenih za prekogranini promet otpadom odreeni su i dva rijena 

granina prijelaza: Vukovar i Osijek te sedam pomorskih graninih prijelaza: 

Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploe i Dubrovnik. 

EKO REVIJA 23 

eco review

EKOLOGIJA 

Obilježen Svjetski dan zaštite okoliša 

Erozija zahvatila gotovo polovinu 

našeg poljoprivrednog zemljišta 

Na svečanosti su proglašeni 

pobjednici na natječaju za najbolje 

fotografije o brizi za okoliš. 

Nagradu za najbolju fotografiju u 

profesionalnoj kategoriji dobila je 

Vjesnikova fotoreporterka Emica 

Elveđi, dok je najbolji u amaterskoj 

kategoriji bio Darko Pribanić 

Nedavno je uspješno obavljen screening 

za zaštitu okoliša, hrvatski propisi 

se intenzivno usklauju s europskima, 

a kadrovski se ojaava Ministarstvo 


graditeljstva i druge institucije za zaštitu 

okoliša, rekla je državna tajnica 

Josipa Blaževi-Peruši na obilježavanju 

Svjetskog dana zaštite okoliša. 

Ravnateljica državne Agencije za zaštitu 

okoliša Savka Kuar Dragievi rekla je 

da je ove godine taj dan posveen sušnim 

podrujima. Govorei o zaštiti tla 

u Hrvatskoj istaknula je da je procesima 


erozije zahvaeno gotovo milijun i pol 

hektara, što ini 48 posto poljoprivrednog 

zemljišta. Predstavila je i više novih 

publikacija Agencije: pregled odabranih 

pokazatelja stanja okoliša u 2005., 

prikaz baze podataka o oneišenim i 

potencijalno oneišenim lokacijama, 

informacijski sustav gospodarenja otpadom, 

a pri kraju je i cjelovito Izvješe o 

stanju okoliša u Hrvatskoj. 

Na sveanosti održanoj u zagrebakom 

Parku Ribnjak proglašeni su i pobjednici 

na natjeaju za najbolje fotografije o 

brizi za okoliš na koji se prijavilo stotinjak 

autora sa više od 500 fotografija. 

Nagradu za najbolju fotografiju u 

profesionalnoj kategoriji o uništavanju 

ambrozije u Osijeku dobila je Vjesnikova 

fotoreporterka Emica Elvei, dok je najbolji 

u amaterskoj kategoriji s fotografijom 

poplave bio Darko Pribani. Drugoplasirana 

fotografija u profesionalnoj 

kategoriji je “Ronioci iste” Miroslava 

Kiša, a u amaterskoj “išenje šume” 

Agneze Ani. Treeplasirana fotografija 

u profesionalnoj kategoriji je “Drvo na 

odlagalištu” Vedrana Sitnice, a u amaterskoj 

kategoriji “Ovako mi brinemo za 

okoliš” Bernarda Kotlara. 

Kako je ove godine Svjetski dan zaštite 

okoliša bio posveen temi “Pustinje 

i dezertifikacija”, a obilježavao se pod 

motom “Ne napuštajmo sušna podruja”, 

Agencija je priopila da je na prostoru 

Hrvatske procesima erozije zahvaeno 

oko 48 posto poljoprivrednoga zemljišta 

te da je znaajan trend zakiseljavanja tla. 

Isto tako upozorava da se jako poveava 

i zaslanjivanje tla u dolini Neretve. 

Pustinje su ugroženije nego ikad prije, a 

mogle bi biti vrijedan izvor solarne energije 

i ljekovitoga bilja, upozorava UN u 

izvješu objavljenom u povodu Svjetskoga 

dana zaštite okoliša. “Pustinje 

nisu tek suha zemlja, one su dinamine 

s biološkog, gospodarskog i kulturnog 

stajališta, a trpe pod teretom pritisaka 

suvremenoga svijeta”, objasnio je izvršni 

direktor UN-ova programa za zaštitu okoliša 

Shafqat Kakakhel. Najmanje etvrtina 

kopna - 33,7 milijuna etvornih kilometara 

- smatra se pustinjskim podrujem,

a u pustinjama živi 500 milijuna ljudi, 

stoji u izvješu UN-ova programa za zaštitu 

okoliša. No jedinstveni pustinjski 

pejzaž, kulture, flora i fauna mogli bi 

nestati ne uinimo li nešto, upozorio je 

u Londonu jedan od autora izvješa, profesor 

geografije s londonskoga University 

Collegea Andrew Warren. “Uznemiruje me 

što su zbog klimatskih promjena, pretjerane 

eksploatacije podzemnih voda, 

salinizacije i nestanka faune ugroženije 

nego ikad prije”, dodao je Warren. 

Temperatura na pustinjskim podrujima 

porasla je izmeu 0,5 i 2 stupnja Celzija 

u razdoblju od 1976. do 2000., dok je 

u ostalim dijelovima planeta zabilježen 

prosjean porast temperature od 0,45 

stupnja. Temperature u pustinjama mogle 

bi izmeu 2071. i 2100. porasti od 5 

do 7 stupnjeva. Isušivanje rijeka, potrošnja 

vode za navodnjavanje i demografski 

rast još e više naglasiti nestašicu 

vode. Saudijska Arabija, Sirija, Pakistan, 

zapadna Kina, ad, Irak i Niger bit e 

posebno pogoeni, istie se u izvješu. 

Izgradnja cesta, zagaenost, turizam i 

lov ugrožavaju faunu pa neke pustinjske 

vrste sve brže nestaju. Pustinjama škodi 

i njihovo korištenje za vojne vježbe, 

zatvore ili izbjeglike logore. “Te su pustinje 

jedinstveni i dinamini ekosustavi 

i budemo li se prema njima odnosili s 

mjerom, mogle bi ponuditi rješenje za 

mnoge probleme s kojima se danas suo- 

avamo, od nestašice energije, hrane ili 

lijekova”, ocijenio je jedan od direktora 

centra za zaštitu okoliša u Cambridgeu 

Zaveh Zahedi. 

Pustinje bi mogle biti pretvorene u neškodljive 

elektrane 21. stoljea u kojima 

bi se iskorištavale snaga sunca i vjetra. 

Pustinja veliine Sahare mogla bi dati 

dovoljno solarne energije za potrebe 

cijeloga svijeta, tvrdi Zahedi. “Divlje 

životinje i biljke novi su izvor u farmaceutskim 

istraživanjima, industriji i poljoprivredi”, 

istie se u izvješu UN-ova 

programa za zaštitu okoliša. 

Nipa, biljka koju beru narodi u sjeverozapadnom 

Meksiku i koja daje zrna veliine 

pšeninih, mogla bi biti vrijedan izvor 

hrane, dok bilje otkriveno u pustinji Negev 

u Izraelu može pomoi u borbi protiv 

raka i malarije. Ljekovita svojstva imaju i 

biljke pronaene u pustinjama u Maroku, 

Arizoni i Argentini. “Farmaceutski potencijal 

pustinjskoga bilja još nije dovoljno 

istražen”, stoji u izvješu. (D.L.) 

EKOLOGIJA 

Nacionalni park Krka: 

u najužem krugu za 

Europski zlatni cvijet 

Nacionalni park Krka nominiran je za 

nagradu Zlatni cvijet Europe 2006. 

godine. Za tu prestižnu titulu natjee 

se 27.000 mjesta i gradova, a etnoselo 

na Skradinskom buku uspjelo je 

ui u najuži izbor s još 11 europskih 

lokaliteta. 

Meunarodno prosudbeno povjerenstvo 

je 22. lipnja posjetilo Krku i oduševilo 

se ljepotom nacionalnog parka, stoga 

njegov ravnatelj Željko Bulat uope ne 

sumnja da e se okititi jednom od tri 

nagrade. Istie da se u etno-selu na 

Skradinskom buku dogodio povratak 

tradicionalne kulture i oživljavanja 

starih autohtonih zanata te da e to 

zasigurno biti dodatan poen prilikom 

donošenja odluke o pobjedniku. Bez 

obzira hoe li se Skradinski buk okititi 

titulom Zlatnog, Srebrenog ili Bronanog 

cvijeta Europe, ve i sam ulazak 

u najuži izbor jami odlinu turistiku 

promidžbu i predstavljanje Šibenskokninske 

županije kao poželjnog ljetnog 

odredišta. Laureati e biti poznati 15. 

rujna na završnoj sveanosti koja e 

se održati u njemakom gradu Bad Sackingenu. 

Podsjetimo da su se od 2003. godine 

srebrenim ili bronanim cvjetovima 

ve okitili igo, Kaštela, Cavtat, Velika 

Gorica, Rab i Brela. U toj bogatoj 

kolekciji nagrada nedostaje još samo 

ona najsjajnija. Nadamo se da e se 

Krka okititi titulom zlatnog dobitnika 

i zasjati kao što Skradinski buk sjaji 

ljepotom svog slapa. 

Tekst i snimci: Maja Brki - Pancirov 


25

EKOLOGIJA 

Dobri rezultati ispitivanja kakvoće 

mora na plažama 

Ispitivanje provedeno krajem svibnja 

na 861 plaži utvrdilo je samo tri 

problematične što je potvrdilo ocjene 

Ministarstva zaštite okolišada je 

kakvoća mora u Hrvatskoj na vrlo 

visokoj razini 

Poetkom svibnja zapoelo je redovito 

ispitivanje kakvoe mora na plažama, 

prema uobiajenom programu, a u skladu 

s Uredbom o standardima kakvoe mora 

na morskim plažama. 

Ove e se godine kakvoa mora ispitivati 

na oko 860 plaža duž cijele jadranske 

obale. Ispitivanja e se provoditi svakih 

15 dana, a rezultati e biti objavljivani 

na web stranicama Ministarstva zaštite 

okoliša, prostornog ureenja i graditeljstva. 

Rezultati prva dva mjerenja mogu 

se vidjeti na internet stranici Ministarstva 

www.mzopu.hr/more. 

Ti rezultati pokazuju da se s približavanjem 

glavne turistike sezone kakvoa 

mora na plažama poboljšava. Naime, prvo 

ispitivanje provedeno u svibnju utvrdilo 

je pet plaža na kojima je more bilo toliko 

oneišeno da je moralo biti zabranjeno 

kupanje. Ali ve je drugo ispitivanje kakvoe 

mora provedeno na 861 plaži od 

15. svibnja do poetka lipnja utvrdilo 

samo tri problematine sa jae oneišenim 

morem (najlošije etvrte kategorije) 

pa je na njima zabranjeno kupanje. To su 

kupalište rijekog hotela Park te dvije 

zadarske plaže: Kolovare-bazen i Kolovare-muli. 

Na veini mjesta more je bilo potpuno ili 

uglavnom isto, a samo na rijetkima je 

utvreno kakvoa mora tree kategorije 

koje je još uvijek podobno za kupanje. 

Cjeloviti podaci objavljeni su na internet 

stranici Ministarstva. 

Program stalnog praenja sanitarne kakvoe 

mora provodi se od 1. svibnja do 

26 


kraja sezone kupanja, što u Hrvatskoj 

znai do kraja rujna. Uzorci mora uzimaju 

se na plažama najmanje svakih 15 dana, 

10 puta u sezoni kupanja (12 puta za 

plaže koje su ukljuene ili se planiraju 

ukljuiti u projekt “Plava zastava”). Prilikom 

uzorkovanja utvruju se osnovni 

meteorološki uvjeti, a vizualnim pregledom 

mora utvruju se boja, prozirnost, 

vidljive plivajue otpadne tvari, vidljive 

mineralne masnoe te vidljive otpadne 

suspendirane tvari. Na mjestu uzorkovanja 

odreuje se temperatura mora i pH 

vrijednost, a u laboratoriju se odreuju 

mikrobiološki pokazatelji (ukupne koliformne 

bakterije – TC, fekalne koliformne 

bakterije – FC, fekalni streptokoki – FS). 

Mikrobiološki parametri smatraju se najznaajnijim 

indikatorima oneišenja 

mora fekalnim otpadnim vodama, pa 

se težište ispitivanja uzoraka postavlja 

upravo na tim parametrima, jer oni upu- 

uju na potencijalni rizik od zaraznih bolesti 

uporabom morske vode za rekreaciju 

i kupanje ili proizvodnju hrane. 

Mikrobiološko zagaenje mora na odre- 

enoj lokaciji – toki ispitivanja – može 

u vremenu jako varirati. Ono ovisi o meteorološkim 

prilikama i hidrografskim 

osobinama mora (naoblaka, vjetar, temperatura 

mora, salinitet, valovi, morske 

struje), te nainu ispuštanja otpadnih 

voda (povremeno ispuštanje otpadne 

vode, dnevne varijacije koliine otpadne 

vode, rad crpnih stanica). More na 

morskoj plaži udovoljava propisanom 

standardu ako vrijednosti bakterioloških 

pokazatelja ne prelaze granine vrijednosti 

propisane Uredbom. 

Temeljem višegodišnjeg iskustva ispitivanja 

sanitarne kakvoe mora na plažama, 

uvedeni su interni kriteriji za ocjenu 

mora prema kojima se more ocjenjuje u 

etiri vrste, koje se obilježavaju sa etiri 

boje; more visoke kakvoe (plava boja), 

more podobno za kupanje (zelena boja), 

umjereno oneišeno more (žuta boja) 

i jae oneišeno more (crvena boja). 

Mjerila su uvedena kako bi se izdvojila i 

istaknula podruja s vrlo istim morem. 

Treba naglasiti da prema internom mjerilu 

more visoke kakvoe i more podobno 

za kupanje zadovoljava preporuene kriterije 

za ukupne koliforme iz europske 

direktive, koji su 20 puta stroži od obveznih 

mjerila iz te direktive. 

U Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog 

ureenja i graditeljstva istiu da je 

kakvoa mora u Hrvatskoj na vrlo visokoj 

razini, jer gotovo 98 posto uzoraka 

odgovara standardima koje propisuje 

Uredba, odnosno 2,04 posto uzoraka u 

2003. i 2,09 posto u 2004. nije odgovaralo 

standardima Uredbe. 

Inae, kakvoa mora na plažama na cijelom 

jadranskom obalnom i otonom prostoru 

prati se od 1988. godine. Hrvatska 

je kao potpisnica Konvencije o zaštiti 

morskog okoliša u Sredozemlju bila jedna 

od prvih zemalja koje je poele sistematski 

provoditi program praenja kakvoe 

mora na morskim plažama. Sukladno Zakonu 

o zaštiti okoliša donesen je podzakonski 

propis – Uredba o standardima 

kakvoe mora na morskim plažama kojom 

se definiraju kriteriji za uzorkovanje, metode 

ispitivanja i ocjenjivanje kakvoe 

mora na plažama. Uredba se temelji na 

Direktivi EU o vodi za kupanje, Smjernicama 

za kakvou mora za kupanje u 

Sredozemlju Mediteranskog akcijskog 

plana programa Ujedinjenih naroda za 

okoliš (UNEP/MAP) i kriterijima Svjetske 

zdravstvene organizacije (WHO). 

Da naš Jadran spada meu najiša mora 

na Sredozemlju potvrdio je i ove godine 

dosad rekordan broj dobivenih plavih 

zastava za plaže i marine, kao simbola 

ouvanog i ureenog okoliša. U organizaciji 

Pokreta prijatelja prirode “Lijepa 

naša”, grada Biograda na moru i biogradske 

Turistike zajednice krajem svibnja 

su sveano uruene plave zastave za 103 

plaže i 19 marina u Hrvatskoj. U sklopu 

sveanosti podignuta je plava zastava na 

biogradskoj plaži “Dražica”, a središnji 

dogaaj u nizu priredaba organiziranih u 

Biogradu bio je gastro-eko stol dug oko

200 metara, na kojem je posluženo više 

desetaka jela i specijaliteta biogradskog 

i šireg dalmatinskog podruja. 

Predsjednik Pokreta prijatelja prirode 

“Lijepa naša”, nacionalni koordinator i 

voditelj Meunarodnog programa zaštite 

mora i priobalja u sklopu kojeg se dodjeljuje 

plava zastava za plaže i marine dr. 

Ante Kutle rekao je da plava zastava zna- 

i lijepo, ugodno i isto more. Nije nam 

cilj inflacija takvih priznanja, pa oni koji 

dobiju plavu zastavu moraju zadovoljiti 

stroge kriterije i meunarodne inspekcijske 

nadzore, rekao je Kutle. 

Po njegovim rijeima, na prostoru južne 

zemljine polutke nagraeno je ukupno 

2.549 plaža i 638 marina u 38 zemalja. 

Za podruje sjeverne polutke tek e se u 

listopadu znati broj nagraenih plaža i 

marina. U Hrvatskoj su ove godine tim 

priznanjem nagraene 103 plaže i 19 od 

ukupno registrirane 53 marine na isto- 

nom Jadranu. Najvei broj nagraenih 

plaža i marina je u Istri, a slijedi Pri- 

morsko-goranska županija. Plave zastave 

dobilo je i šest jezerskih, kontinentalnih 

plaža, pet na zagrebakom Jarunu i plaža 

Aqua citya u Varaždinu. 

Zadarski župan Ivo Grbi istaknuo je da 

plava zastava znai vrhunsku turistiku 

promidžbu Hrvatske. Priznanje se temelji 

na ouvanosti i istoi plaža i marina i 

zato želimo da itava hrvatska obala u 

perspektivi dobije status ouvanog ekološkog 

podruja, rekao je Grbi. 

Kutle je najavio da e ove sezone me- 

unarodne inspekcije nadzirati kakvou 

mora na plažama i u marinama u Zadarskoj 

i Šibensko-kninskoj županiji. Najviše 

prigovora inspektora koji kontroliraju hrvatske 

plaže i marine odnosi se na slabo 

pražnjenje koševa za smee, nedostatak 

posuda za odvojeno prikupljanje otpada, 

neisticanje radnog vremena spasilake 

službe, est izostanak spasioca s 

njihovog radnog mjesta te kašnjenje s 

obavještavanjem o nalazima sanitarne 

kakvoe vode. 

Prema njegovim rijeima, meunarodni 

ocjenjivaki sud prihvatio je ove godine 

prijedlog našeg ocjenjivakog suda i nagradio 

plavom zastavom sve plaže i marine 

koje su kandidirali za plavu zastavu. 

Nositelj i meunarodni voditelj tog programa 

je Zaklada za odgoj i obrazovanje 

za okoliš (Foundation for Environmental 

Education - FEE), utemeljena 1981. pri 

Vijeu Europe. Program se potom proširio 

i na zemlje izvan Europe, a u Hrvatskoj 

se provodi ve devet godina. 

“U Hrvatskoj ima 250 do 300 plaža koje 

bi mogle kandidirati za plavu zastavu, 

no trebaju ispuniti brojna mjerila koja 

zahtijeva meunarodni program, a odnose 

se na upravljanje okolišem, kvalitetu 

vode, odgoj i obrazovanje za okoliš, 

informiranje javnosti te na sigurnost i 

usluge”, kaže Kutle. 

Sezona plavih zastava na plažama završava 

30. rujna, a u marinama 31. prosinca, 

nakon ega poinje nova kandidatura 

za sljedeu godinu. (Ž.B.) 

EKO REVIJA 27 

eco review

EKOLOGIJA 

Protupožarna sezona počinje! 

Za ovu protupožarnu sezonu poduzete 

su mnoge mjere kako bi zaštita od 

požara bila što učinkovitija – spremna 

su četiri kanadera za gašenje, četiri 

helikoptera, avion Air Tractor za 

izviđanje i gašenje, helikopter za 

izviđanje i rukovođenje gašenjem, 

jedan avion (Pilatus) za izviđanje 

i nadzor požarišta i više od 4000 

gasitelja 

Šume u Nacionalnom parku Paklenica 

nadzirat e se i video-kamerama. Ministar 

kulture Božo Biškupi pustio je 

u nedjelju 25.lipnja u rad sustav protupožarnog 

video-nadzora Nacionalnog 

parka Paklenica, prvi i jedinstveni primjer 

ovakvog video-nadzora u hrvatskim 

nacionalnim parkovima i parkovima prirode. 

Na Crnom Vrhu, na 1100 metara nadmorske 

visine, nalaze se video-kamere 

koje šalju snimku u sjedište Nacionalnog 



parka, gdje se u svakom trenutku može 

vidjeti što se zbiva na terenu i reagirati, 

primjerice, ako se pojavi požar. Najdjelotvornije 

se požar može ugasiti u zaetku 

i u tome je najvea vrijednost sustava 

video-nadzora, jer se požar može uoiti 

kad poinje, a s Crnog vrha se može 

detektirati požare na udaljenosti od 15 

kilometara. Prema pisanju Hine ministar 

Biškupi je, puštajui u rad protupožarni 

sustav, naglasio kako je “taj projekt 

u službi protupožarne zaštite važan ne 

samo za Nacionalni park Paklenicu nego 

i za zaštitu cjelokupnog biosustava Velebita, 

u sklopu kojega su još dva parka 

prirode, Sjeverni Velebit i Velebit - Park 

prirode, a taj projekt je ujedno poetak 

razvoja uinkovitog sustava protupožarne 

zaštite u zaštienim podrujima prirode”. 

Vrijednost cijelog projekta pokazat 

e se u predstojeim mjesecima kad se 

poveava opasnost od požara. U sustav 

protupožarnog video-nadzora NP Paklenica 

uloženo je 1,5 milijuna kuna, od 

ega su najvei iznos osigurali Ministarstvo 

kulture (500 tisua kuna), Fond za 

zaštitu okoliša (450 tisua kuna), pa NP 

Paklenica, Ministarstvo obrane i drugi. 

Sustav protupožarnog video-nadzora NP 

Paklenica projektirale su šibenske tvrtke 

Dom Colsanting d.o.o. i Alarmi Stipani- 

ev, a razvio ga je splitski Fakultet elektrotehnike, 

strojarstva i brodogradnje. 

Sprijeiti nastajanje požara i djelotvorno 

gašenje kad se pojave treba biti stalna 

briga šire društvene zajednice. Prošle 

godine od poetka sijenja do kraja prosinca 

u Hrvatskoj je zabilježeno ukupno 

6.915 požara, od kojih 3.547 na objektima 

(2.816 na graevinama i 731 na 

prometnim sredstvima), te 3.368 požara 

otvorenog prostora, s opožarenom površinom 

od 21.407 hektara. U šumama je 

ukupno zabilježeno 185 požara sa 1044 

hektara izgorjele površine. U odnosu 

na 2004. godinu, kada je zabilježeno 

6.196 požara, od kojih 3.341 na objektima 

(2.623 na graevinama i 718 na 

prometnim sredstvima), te 2.855 požara 

otvorenog prostora na površini od 8.988 

hektara, broj požara se poveao za 11,6 

posto, onih na otvorenom prostoru za 18 

posto, a površina koju su požari zahvatili 

je 2,4 puta vea. Meutim, materijalna 

šteta od požara u 2005. godini iznosila 

je 146 milijuna kuna, a to je 6,2 posto 

manje nego prethodne godine (155 milijuna 

kuna). Najviše požara izazvano je 

nehatom (4965 ili 71,8 posto ukupnog 

broja požara), u djejoj igri izazvano ih

je 101, namjerno 249, kao posljedica prirodnih 

pojava 67, a za 1533 požara nije 

utvreno kako su izazvani. U odnosu na 

2004. godinu za gotovo 14 posto je povean 

broj nehatom izazvanih požara. 

Za ovu protupožarnu sezonu poduzete su 

mnoge mjere kako bi zaštita od požara 

bila što uinkovitija. U prvim mjesecima 

ove godine proveden je vei dio zadaa iz 

Programa aktivnosti u provedbi posebnih 

mjera zaštite od požara, koji je vlada utvrdila 

u veljai ove godine. S obzirom da je 

u ljetnim mjesecima vea opasnost od 

požara u priobalnim dijelovima Hrvatske 

izraen je plan dislokacije dobrovoljnih 

vatrogasnih postrojbi iz kontinentalnog 

dijela Hrvatske na 18 lokacija u priobalju, 

a na temelju analize o djelovanju 

sezonskih vatrogasnih postrojbi na otocima 

Korula, Hvar, Mljet, Bra i Lastovo, 

procijenjeno je da se takve postrojbe formiraju 

i još na dva otoka, Visu i Dugom 

otoku. Za svih tih sedam otoka izraene 

su procjene i planovi zaštite od požara. 

Prilikom podnošenja izvješa o provedbi 

POŽARI U HRVATSKOJ 2005. GODINE 

godina Ukupno 

požara 

Na 

objektima 

Na 

otvorenom 

Opožarena 

površina 

Požari 

šuma 

Opožarena 

površina šuma 

2005. 6915 3547 3368 21.407 ha 185 1044 ha 

2004. 6196 3341 3855 8.988 ha 198 1466 ha 

Izvor: Državna uprava za zaštitu i spašavanje 

mjera zaštite od požara od ukupno 570 

jedinica lokalne samouprave još nisu bile 

izraene procjene ugroženosti i planovi 

zaštite za 90 jedinica lokalne samouprave 

(9 županija, Grad Zagreb, 12 gradova i 

68 opina). Za borbu s požarima spremna 

su etiri kanadera za gašenje, etiri helikoptera, 

jedan avion Air Tractor za izvi- 

anje i gašenje, helikopter za izvianje 

i rukovoenje gašenjem, te jedan avion 

(Pilatus) za izvianje i nadzor požarišta. 

Svi su kanaderi, prema rijeima ministra 

obrane Berislava Ronevia, prošli tehni- 

ke preglede, a nedavnim odlukama otklonjen 

je problem dodataka u plaama za 

rad u otežanim uvjetima, ne samo posadama 

kanadera i drugih zrakoplova nego 


i osoblja koje radi na terenu na gašenju 

požara. Protupožarni zrakoplovi imaju po 

dvije posade, što znai da su spremni reagirati 

u dvije smjene. Prema njegovim 

rijeima protupožarne snage Ministarstva 

obrane za ovu su sezonu posve spremne. 

U borbi s požarima sudjelovat e više od 

4000 gasitelja, a u tehnikoj podršci e 

imati i nova vozila. Na proslavi 130. godišnjice 

Hrvatske vatrogasne zajednice 

poetkom lipnja premijer Ivo Sanader je 

naglasio da su, prema sedmogodišnjem 

programu obnove vatrogasnih vozila sa 

210 novih vozila, vatrogasci ve dobili 

92 vozila, a da e ih sve što je planirano 

dobiti do kraja 2009. godine. 

Dražen Jambrovi 


29

EKOLOGIJA 

Postavljen protupožarni video-nadzor u Nacionalnom parku Paklenica 

Video-nadzor protiv požara 

Javna ustanova Nacionalni park Paklenica 

u lipnju je završila projekt 

uspostavljanja sustava protupožarnog 

video-nadzora Parka. Telemetrijska stanica 

nalazi se na Crnom vrhu na 1.100 

metara nadmorske visine, a upravljanje 

se obavlja bežinom digitalnom vezom s 

centralne jedinice u upravi Nacionalnog 

parka ili s bilo kojeg drugog web poslužitelja. 

Osim ranog otkrivanja požara na 

otvorenom prostoru, sustav e istovremeno 

omoguiti praenje osnovnih meteoroloških 

parametara kao i distribuciju 

slike na lokalnu mrežu korisnika. 

Ukupna vrijednost projekta iznosi 1,5 

milijuna kuna, a u njegovu realizaciju 

sudjelovali su Ministarstvo kulture s 

500.000 kuna, Fond za zaštitu okoliša i 

energetsku uinkovitost s 450.000 kuna, 

dok su ostatak iznosa zajedniki financirali 

javna ustanova Nacionalnog parka 

Paklenica i Ministarstvo obrane RH. 


Ministar kulture Božo Biškupi istaknuo 

je da je ovaj sofisticirani projekt od velike 

važnosti ne samo za Nacionalni park, 

nego i za cjelokupnu zaštitu velebitskog 

bio-sustava te predstavlja poetak razvoja 

djelotvornog sustava protupožarne 

zaštite u zaštienim podrujima prirode. 

“Za nacionalni park, ije su šume izrazito 

vrijedne, gdje je bogatstvo biljnog i životinjskog 

svijeta jedinstveno, gdje žive 

brojne endemine vrste, ak i požar manjih 

razmjera prouzroio bi neprocjenjivu 

štetu. Upravo radi prevencije, važnost 

ove telemetrijske postaje izrazito je velika.” 

– naglasio je ministar Biškupi koji 

je sustav “klikom” kompjuterskog miša 

sveano pustio u rad. 

Prava vrijednost i efikasnost protupožarnog 

video-nadzora pokazat e se u 

predstojeoj ljetnoj sezoni. Na temelju 

dobivenih rezultata planirat e se uvoenje 

takvog sustava i u ostalim nacional- 

nim parkovima u Hrvatskoj. Integrirani 

protupožarni nadzorni sustav (IPNAS), 

prvi takve vrste u Hrvatskoj, rezultat je 

višegodišnjih priprema i složenog rada 

domaih strunjaka, tvrtki i državnih institucija. 

Dr. Darko Stipaniev sa splitskog 

Fakulteta elektronike, strojarstva i 

brodogradnje nazone je upoznao s tehnikim 

potankostima IPNAS-a. 

“Na vrhu stupa postavljena je rotacijska 

kamera koja snima okolni teren, pokrivajui 

vrlo široko podruje. Kamere su 

prilagoene ekstremnim temperaturama 

– od minus 40 do plus 70 Celzijevih stupnjeva 

te imaju domet 15 kilometara. 

Slike se s Crnog vrha bežinim putem 

šalju u hotel ‘Alan’, a otuda u upravu 

NP Paklenica gdje je smješten centralni 

operater. U sluaju detekcije požara, 

programski software automatski otvara 

prozor u raunalu upozoravajui na 

potencijalnu opasnost”, pojasnio je dr. 

Stipaniev. 

Puštanju u rad protupožarnog videonadzora, 

uz ministra kulture Božu Biškupia, 

pribivali su i ministar obrane 

Berislav Ronevi, ministar unutarnjih 

poslova Ivica Kirin, direktor Fonda za 

zaštitu okoliša i energetsku uinkovitost 

Vinko Mladineo, zadarski župan Ivo Grbi, 

koji su imali priliku preletiti vojnim 

helikopterom iznad Paklenice te iz zraka 

razgledati Crni vrh na kojem je postavljena 

telemetrijska stanica. 

Tijekom protekle godine u Hrvatskoj 

je požar obuhvatio oko 21,5 hektara 

otvorene površine. Zahvaljujui novom 

sofisticiranom video-nadzoru, kojim je 

mogue otkriti požar još u ranoj fazi i na 

ovako nepristupanom terenu, vatrogasci 

e moi brzo i pravodobno reagirati 

kako bi sprijeiti širenje požara. Prema 

rijeima ministra Ronevia, Hrvatska 

je u potpunosti spremna za nadolazeu 

“sezonu požara”. No, bez obzira na svu 

spremnost i suvremenu telemetrijsku postaju 

nadamo se da ovo ljeto nee biti 

potrebe za puno protupožarnih intervencija. 

Tekst i snimci: Maja Brki - Pancirov

Zaposlenici Fonda za zaštitu okoliša i 

energetsku uinkovitost posjetili su 

24. svibnja 2006. gradilište vjetroelektrane 

VE Trtar-Krtolin kod Šibenika. Najnovija 

vjetroelektrana sastoji se od 14 

vjetroturbina nazivne snage od po 800 

kW, odnosno ukupno 11,2 MW. Kada bude 

puštena u pogon, imati e maksimalnu 

godišnju proizvodnju elektrine energije 

od 32 GWh što bi trebalo biti dovoljno 

za zadovoljenje potreba za elektrinom 

energijom za otprilike 10.000 domainstava. 

Osnivai a ujedno i vlasnici Vjetroelektrane 

Trtar-Krtolin d.o.o., njemake 

tvrtke WPD International Gmbh i 

EnerSys Gmbh, sklopili su s Bank Austria 

Creditanstalt AG i Zagrebakom bankom 

d.d. ugovor o dugoronom financiranju u 

iznosu od 13 milijuna eura. Otkup elektrine 

energije osiguran je ugovorom 

o kupoprodaji elektrine energije sklopljenim 

24. listopada 2004. s Hrvatskom 

elektroprivredom d.d. 

Tekst i snimke: Daniel R. Schneider 

ENERGIJA 

Vjetroelektrane na 

Krtolinu kod Šibenika 

EKO REVIJA 

eco review 

31

ENERGIJA 

Ulaganje vrijedno 70 do 80 milijuna dolara 

Prva tvornica biogoriva etanola 

gradit će se u Županji 

Investitori su zbog problema sa 

zemljištem odustali od planiranih 

lokacija na vukovarskom području. 

Cjelokupnu godišnju proizvodnju od 

165.000 tona će izvoziti, kaže Marko 

Melčić, kodirektor i suvlasnik tvrtke 

Ethanol Vukovar 

Prva tvornica etanola, biogoriva koje 

može zamijeniti benzin, umjesto u 

Vukovaru gradit e se u Županji, kaže 

Marko Meli, kodirektor i suvlasnik 

tvrtke Ethanol Vukovar. Takvu odluku 

objašnjava velikim problemima na koji 

je skupina poduzetnika zainteresiranih 


za takvo ulaganje naišla pokušavajui na 

nekoliko lokacija na vukovarskom podru- 

ju dobiti (kupiti ili na najmanje 20-godišnju 

koncesiju) primjereno zemljište 

za gradnju tvornice blizu Dunava zbog 

rijenog transporta, ali bez uspjeha. 

“Iako im industrijska zona kod Dunava 

uz kombinat Borovo stoji prazna nismo 

mogli kupiti ili iznajmiti zemljište ni po 

kakvoj cijeni, jer e ga rasparcelirati tek 

za jednu-dvije godine. Razgovarali smo 

i s Vupikom, ali su nam privatnici ije 

je zemljište kraj Vupikovog tražili ak 

100 eura po etvornom metru oekujui 

dobru zaradu jer je tada tržišna cijena 

na tom podruju bila oko sedam eura 

po etvornom metru”, navodi neke od 

bezuspješnih pokušaja Meli. Neki su 

nas, ini se, pogrešno doživjeli kao špekulante 

koji za druge kupuju zemljište 

umjesto kao ozbiljne investitore koji e 

ve u prvu tvornicu uložiti oko 60 milijuna 

dolara i otvoriti više od 100 radnih 

mjesta, dok bi se još više ljudi zaposlilo 

u proizvodnji i transportu kukuruza 

i etanola, dodaje Meli. Zato su zasad 

odustali od Vukovara i prihvatili poziv 

gradonaelnika Županje koji im je ponudio 

odgovarajue zemljište u poslovnoj 

zoni uz Savu po znatno nižoj cijeni nego 

u Vukovaru. Ve su potpisali pismo namjere, 

a potpisivanje ugovora o kupnji 

zemljišta oekuju uskoro. 

Zbog izgubljenih 15 mjeseci te injenice 

da je županjska lokacija nešto lošija od 

vukovarske (morat e izgraditi vlastiti 

rijeni terminal za dopremu žitarica i 

otpremu goriva i nusprodukata) poetno 

planirana investicija od oko 60 milijuna 

dolara porasla je na 70-80 milijuna dolara. 

Novac namjeravaju osigurati od stranih 

ulagaa iz Europe i SAD koji e posta-

ti suvlasnici tvrtke i bankarskih kredita. 

Kad kupe odgovarajue zemljište slijedi 

projektiranje tvornice, a gradnja bi, ako 

ne bude neoekivanih problema, mogla 

poeti za jednu godinu i završiti ve za 

nekoliko mjeseci. “Prvo namjeravamo 

kupiti pet hektara za jednu tvornicu, ali 

zbog velike potražnje za etanolom na 

svjetskom tržištu i isplativosti posla ne 

namjeravamo se zadržati samo na prvoj 

nego uložiti više stotina milijuna dolara 

u još nekoliko tvornica. Konkretno, plan 

tvrtke je napraviti ukupno pet tvornica 

uz Dunav i Savu ime bi Hrvatska postala 

glavni dobavlja bioetanola u Europi”, 

tvrdi Meli. Zato ve razmatraju i potencijalnu 

lokaciju u Borovom Selu, a nisu 

još definitivno odustali ni od Vukovara. 

Naime, bitno im je da tvornice budu uz 

velike rijeke jer je rijeni transport najjeftiniji 

za dopremu velikih koliina kukuruza 

i otpremu proizvedenog etanola. 

Inae, etanol je gorivo koje se dobiva 

preradom kukuruza i drugih biljaka sa 

dosta škroba i šeera. Može se miješati 

s benzinom ili koristiti ist kako bi se 

smanjilo ispuštanje štetnih plinova iz 

vozila. 

Veinu potrebnog kukuruza e uvoziti iz 

Maarske, Bugarske, Rumunjske i Vojvodine, 

jer se u Hrvatskoj ne proizvodi 

dovoljno. Ako te zemlje pokrenu vlastitu 

proizvodnju etanola, zadovoljavajui 

EU-ove kvote, Meli kaže da e kukuruz 

uvoziti iz Ukrajine i Amerike, što nee 

Snimio: Goran Saletto 

biti problem s obzirom na to da je Dunav 

povezan i s Atlantskim oceanom i 

Crnim morem. Ali ministar poljoprivrede, 

šumarstva i vodnog gospodarstva Petar 

obankovi nam je najavio da e država 

pomoi poveanje domae proizvodnje i 

njene konkurentnosti, napominje Meli. 

Naime, strunjaci s Agronomskog fakulteta 

drže da proizvodnju etanola treba 

temeljiti na vlastitom uzgoju kukuruza, a 

tek onda na uvozu, po uzoru na Austriju 

i ešku, jer u Hrvatskoj ima puno neobra- 

enih površina. Time bi se stvorilo novo 

i veliko tržište za domai kukuruz što bi 

olakšalo njegov otkup i tako potaknulo 

poljoprivrednu proizvodnju. No predstavnici 

tvrtke Ethanol Vukovar kažu da e 

na tržištu kupovati onaj kukuruz koji e 

imati najkonkurentniju cijenu. 

Godišnje bi se u tvornici od 500.000 

tona kukuruza proizvelo 165.000 tona 

etanola, 150.000 tone kukuruznog tropa 

koji bi se koristio kao hrana za životinje 

i 150.000 tona ugljinog dioksida koji se 

koristi za brzo zamrzavanje namirnica te 

za karboniziranje bezalkoholnih pia. U 

tvornici bi se otvorilo sto novih radnih 

mjesta, a još više ljudi bi se zaposlilo u 

proizvodnji i transportu kukuruza i etanola. 

Naime, u Hrvatskoj se proizvodi 

oko dva milijuna tona kukuruza godišnje, 

što nije dovoljno za sve potrebe, 

pa bi trebalo osigurati dodatne koliine 

iz domae proizvodnje ili iz uvoza. Prema 

njegovim rijeima, cjelokupnu godišnju 

proizvodnju etanola e izvoziti jer zasad 

nitko u Hrvatskoj nije zainteresiran za to 

biogorivo koje je Inin strateški partner 

MOL ve poeo zbog ekoloških razloga 

dodavati svojim benzinima. Istodobno 

na europskom tržištu postoji veliki interes 

za to eko-gorivo, jer EU želi do 2010. 

zbog zaštite okoliša gotovo šest posto 

klasinih goriva zamijeniti biogorivima. 

Prema smjernici EU o biogorivima do kraja 

2005. njihov udio u ukupnoj potrošnji 

goriva trebao je biti 2,75 posto, a do 

2010. godine 5,75 posto. U Hrvatskoj 

se za sada ne koriste tekua biogoriva, 

a da se pridržava europskih zahtjeva ove 

bi godine potrošnja bila ak 8,7 milijuna 

litara, kaže dr. Julije Domac iz Energetskog 

instituta Hrvoje Požar. (D.L.) 


33

ENERGIJA 

Kenneth S. Deffeyes: Nakon nafte. 

Pogled s Hubbertova vrhunca. 

Zagreb 2005. 

Svi znamo da ležišta nafte nisu neiscrpna. 

O tome inae rijetko razmišljamo 

kada svakodnevno pokreemo svoje motorno 

vozilo, ali nas je na to bolno podsjetilo 

skorašnje poveanje cijena goriva. 

Ne samo da su poskupili naftni derivati, 

skok cijena nafte utjecao je i na cijene 

drugih proizvoda. Cijenjeni ameriki geolog 

Kenneth S. Deffeyes, strunjak za 

naftu, profesor na Princetonu i konzultant 

velikih tvrtki poput Shella u nafti i 

rudarenju, svojom knjigom Nakon nafte. 

Pogled s Hubbertova vrhunca upozorava 

da je era obilja jeftine nafte prošla i da 

se valja pripremiti za godine oskudice u 

kojima e se žurno tražiti nalazišta alternativnih 

energenata, jer “vaenje nafte 

u svijetu e se poeti smanjivati”. No, 

tko je Hubbert na kojega se Deffeyes u 

svojim analizama poziva? M. King Hubbert 

(1903.–1989.) bio je znanstveni autoritet 

na podruju geologije, autor niza 

znanstvenih studija, a najpoznatiji je po 

svojem, na matematikoj analizi zasnovanom, 

predvianju iz 1956. godine da 

e vrhunac vaenja nafte u Sjedinjenim 

Amerikim Državama biti 1970. godine. 

34 

ŠTO KAD PONESTANE NAFTE? 


Njegova druga, povoljnija prognoza, vrhunac 

vaenja nafte u svijetu, nakon kojega 

e ono poeti smanjivati, smješta u 

2000., dok Deffeys smatra da je to konac 

2005. i poetak 2006. Neki optimistini 

analitiari taj vrhunac odgaaju ak do 

2036. no autor knjige to ne smatra realnim. 

U svakom sluaju, ve je Hubbert 

procijenio cjelokupnu naftnu baštinu na 

2,1 bilijun barela (Deffeyes tu procjenu 

korigira na 2,013 bilijuna barela) – naftni 

barel u SAD iznosi nešto manje od 

159 litara. U dogledno vrijeme nafte više 

nee biti dovoljno, a teza autora knjige 

Nakon nafte je da se još prije 15 godina 

trebalo ozbiljno pozabaviti potragom za 

zamjenskim energetskim resursima. Ta je 

prigoda propuštena pa je sasvim izgledno 

da uskoro slijede godine oskudice u kojima 

emo se morati kojeega odrei. Iako 

se 75% svjetske potrošnje nafte odnosi 

na transport, ne treba zaboraviti na važne 

proizvode petrokemijske industrije, 

kao što su plastine mase, vlakna, otapala 

i slino. Ipak, Deffeyes ne paniari 

nego nastoji ukazati na one resurse koji 

nam preostaju. Prije svega je to prirodni 

plin. Zato zauuje injenica da se još i 

danas znaajne koliine plina u svijetu 

(9,2 – 12,5 milijardi prostornih stopa) 

spaljuju u bakljama na samim naftnim 

nalazištima, jer se plin uglavnom nalazi 

uz naftu. Dio plina utiskuje se natrag u 

naftna nalazišta, jer to poveava iscrpak 

nafte. Veliki dio proizvedenog plina 

danas se koristi za proizvodnju elektri- 

ne energije, u industriji ili za grijanje. 

Dio se troši i za proizvodnju vodika u 

industriji umjetnih gnojiva. Vozila s pogonom 

na plin još uvijek nisu znatniji 

potrošai, iako bi ozbiljnija nestašice 

nafte to mogla promijeniti. Za sada je 

plinski pogon vlasnicima automobila 

privlaniji samo zbog niže cijene. No ni 

plinska gozba više nije preobilna, “najbolja 

nalazišta plina izbušena su ve od 

1980. do 2002.” 

Svjestan prigovora koje bi mu mogli uputiti 

zabrinuti ekolozi, Deffeyes ipak vrlo 

ozbiljno analizira ugljen kao gorivo. On 

pritom nipošto ne zanemaruje loše strane 

korištenja ugljena, a to je, izmeu ostalog, 

odgovornost za kisele kiše, smog i 

ugljini dioksid u atmosferi, ali smatra 

da uskoro neemo imati baš puno izbora. 

Ta alternativa posebno je važna za autorovu 

domovinu, SAD, jer ondje postoje 

izdašna nalazišta ugljena koja još dugo 

nee biti iscrpljena. Zato je Deffeyesova 

preporuka da se intenziviraju znanstvena 

Budimo štedljivi koliko god to 

možemo. Nepovoljni učinci koje 

ljudske djelatnosti imaju na okoliš 

nemoguće je ukloniti, ali ih je moguće 

smanjiti kako bi ljudska rasa imala 

priliku za preživljavanje na ovom 

planetu 

istraživanja kojima bi se riješili ekološki 

problemi spaljivanja ugljena. Neznalicama 

poput mene bitumenski pijesak, 

teška nafta ili naftonosni šejl potpuna 

su nepoznanica pa je Deffeyesova knjiga 

sjajna prigoda da se o tome sazna nešto 

više. Bez ulaženja u odve strune detalje, 

Deffeyes zakljuuje da nas ni oni 

nee spasiti kad nestašica nafte postane 

akutna. No tu su još uranij i vodik kao 

mogue spasonosno rješenje. Uranij i nuklearna 

energija Amerikancima su mnogo 

manje prihvatljivi nakon 1979. i incidenta 

u nuklearnoj elektrani Otok tri milje, 

dok su Europljani svoju dozu straha primili 

1986. iz ernobila. Poslije toga teško 

je oekivati da e javnost prihvatiti 

nuklearke kao dobro rješenje energetskih 

problema, jer ope je poznato da se ne 

radi samo o sigurnosti samih elektrana, 

ve i o zbrinjavanju nepoželjnog radioa-

ktivnog otpada. Pitanje je samo hoemo 

li si u budunosti moi dozvoliti luksuz 

da odbijemo struju iz nuklearki? 

U svojoj knjizi Deffeyes odmah na poetku 

upozorava da su njegova domena goriva 

koja dolaze iz zemlje pa stoga ne piše o 

energiji vjetra i sunca, ali se pozabavio 

vodikom za kojega se vjeruje da bi mogao 

biti energetska panaceja. Optimizam 

glede vodika kao rješenja svjetskih energetskih 

problema General Motors iskazao 

je još 1970. sintagmom “gospodarstvo 

utemeljeno na vodiku”. Još uvijek nije sigurno 

da e stvari glede vodika tei posve 

glatko. Istina je da nekolicina islandskih 

gradskih autobusa ve koristi pogon na 

vodik. Postaju za punjenje osigurao je 

Shell koji ima velike planove za proširenje 

na druge zemlje. No uvijek postoje 

skeptici koji ne prežu od postavljanja dosadnih 

sumnjiavih pitanja poput onog: 

“Nije li za dobavu vodika potrebno uložiti 

više energije nego što se dobije natrag u 

vožnji automobila?” (Slinu sumnjiavost 

iskazali su neki analitiari glede etilnog 

alkohola.) Vodik je prihvatljiv zbog svoje 

globalne rasprostranjenosti, a nema nepovoljan 

utjecaj na okoliš, ali…proizvodnja 

vodika (kojega se danas u svijetu 

proda za milijardu dolara, ali se uglavnom 

koristi za dušina gnojiva i poboljšavanje 

nafte u rafinerijama) 

zapravo nije jeftina. Danas se on 

uglavnom dobiva iz prirodnog 

plina ili elektrolizom vode, a 

cijene plina i struje prilino su 

hirovite. Problem je i spremanje 

vodika. On može biti stlaen pod 

prilino visokim tlakom ili ukapljen 

pri emu je njegova temperatura 

tek -273°C, što postavlja 

prilino visoke tehnike zahtjeve. 

Kad se govori o vodiku i njegovoj 

neškodljivosti za okoliš, nije pretjerana 

sitniavost ako se postavi 

pitanje: je li proizvodnja vodika 

takoer neškodljiva za okoliš? Što je s 

ugljikom koji se oslobaa kod proizvodnje 

vodika iz prirodnoga plina, odnosno 

metana koji se sastoji od jednog atoma 

ugljika te etiri atoma vodika? Kad je pak 

rije o elektrolizi, valja voditi rauna o 

tome na koji se nain dobiva elektrina 

struja potrebna za proizvodnju vodika, 

da li spaljivanjem fosilnih goriva ili na 

neki drugi nain. Još jednu važnu stvar u 

vezi s vodikom ne treba zaboraviti: vodik 

je vrlo zapaljiv, a plamen smjese vodika 

i kisika gotovo je nevidljiv. Problem 

bi možda mogle riješiti gorive elije, no 

uvjet njihove uspješnosti su elektrode od 

metala – a najbolja je platina, koja je 

Snimio: Željko Vrhovski 

prilino skupa. No postoji nada u obliku 

gorivih elija s polimernim elektrolitskim 

membranama, a po Deffeyesu one ipak 

nee tako skoro biti spremne za masovnu 

upotrebu. 

Knjiga “Nakon nafte” odlikuje se vrhunskim 

poznavanjem problematike, jednostavnim, 

kadšto duhovitim iznošenjem 

problema, razložnim stilom i velikom 

dozom razumnog realizma utemeljenog 

na strunim argumentima. Stoga zakljuci 

koje autor iznosi ne obeavaju olako 

budunost bez problema. Deffeyesa zabrinjava 

nestašica nafte, jer smatra da 

još uvijek nemamo spremnu alternativu i 

da e nas budunost bez nafte zatei nespremne. 

Kao dobrog amerikog 

graanina, njega uglavnom zanima 

kakve e to posljedice imati 

za ameriku ekonomiju koja 

spaljuje 25% svjetske proizvodnje 

nafte. Njegova najiskrenija 

preporuka na osobnom planu 

jest: budimo štedljivi koliko god 

to možemo. Nepovoljni uinci 

koje ljudske djelatnosti imaju 

na okoliš nemogue je ukloniti, 

ali ih je mogue smanjiti kako bi 

ljudska rasa imala priliku za preživljavanje 

na ovom planetu. 

Ružica Cindori 

EKO REVIJA 35 

eco review

ENERGIJA 

Automobili i alternativna goriva 

Michelin je poznati proizvoa guma, 

ali ve osmu godinu za redom organizira 

najvei svjetski automobilistiki skup 

posveen alternativnim gorivima. Osmi 

Michelin Challenge Bibendum, održan polovicom 

lipnja u Parizu. prikazao je više 

od 500 vozila, koja upotrebljavaju dvadesetak 

razliitih goriva i izvora energije. 

Potvrena je sve vea upotreba biogoriva, 

primjerice, etanola, više hibridnih vozila, 

elektrinih i vozila s raznim alternativnim 

pogonima i to ne samo na konceptnim 

nego i serijskim automobilima. 

Volvo se s automobilima iz vlastitog programa 

zaštite okoliša smjestio na sam 

vrh u nastupu na Bibendumu. Novi prototipni 

automobil Multi-Fuel ima motor 

koji koristi obnovljivo gorivo te ekološki 


isti diesel s niskom potrošnjom goriva, a 

automobili tog švedskog proizvoaa ukupno 

su osvojili 16 zlatnih medalja. Ford 

je pokazao Focus Fuel Cell Hybrid, zatim 

Focus C-Max H2ICE (hidrogenski motor s 

unutarnjim izgaranjem), Escape Hybrid, 

Fiestu Micro Hybrid i Focus Flexi Fuel 

(koristi bioetanol). Mercedes je istupio s 

A-klasom F-Cell, neobinim dizajnerskim 

konceptom Bionic Car2, Opel sa Zafirom 

HydroGen3, a Nissanov X-Trail s vodikovim 

elijama. Toyota je u Parizu prikazala 

Prius koji umjesto benzina koristi plin. 

PSA je dao na probu Citroena C4 i Peugeota 

307 u dizelskim hibridnim izvedbama. 

Michelin nije samo proizvoa guma nego 

je zajedno s Paul Scherrer Institutom proizveo 

prototip Hy-Light, pogonjen stru- 

jom iz vodikovih gorivih elija. Od nekih 

drugih modela s gorivim elijama razlikuje 

se jer umjesto kompresora za hlaenje koristi 

kisik iz posebnih spremnika. 

Da su alternativna goriva svojevrsni 

energetski izazov pokazuju i podaci: u 

svijetu danas ima oko 800 milijuna vozila, 

a statistike procjene govore da 

e ih do godine 2030. biti milijardu i 

600 milijuna. Podaci prikazuju da samo 

cestovni promet ispušta u atmosferu 17 

posto ukupne koliine ugljinog dioksida, 

plina koji je glavni uzronik klimatskog 

globalnog zatopljenja, što upuuje 

na potrebu za alternativnim gorivima, 

biogorivima, tekuem plinu, elektrinom 

pogonu i hibridnim motorima u cestovnom 

prometu. (D.J.)

Pasivne kuće – budućnost 

ili neophodna sadašnjost 

Trajni porast cijena energenata i sveukupnih 

energetskih troškova (za 

rasvjetu, hlaenje i sl.) može se u velikoj 

mjeri smanjiti i izbjei energetski 

uinkovitom gradnjom koja je ujedno 

ekološki prihvatljiva te doprinosi zaštiti 

okoliša i održivom razvoju. Niskoenergetskom 

gradnjom se uz zanemariva dodatna 

ulaganja (od 5 - 10% od ukupne investicije) 

zbog kratkog roka isplativosti 

postižu velike uštede energije, s obzirom 

da 70% sveukupne potrošnje energije 

služi zagrijavanju prostora. 

Niskoenergetski standard graevine prema 

prihvaenoj strunoj definiciji zahtijeva 

energetsku potrošnju za zagrijavanje 

prostora od samo 40 kWh/m2a. Takva se 

energetska potrošnja može jasnije izraziti 

ekvivalentom potrošnje od 2,7 litara 

loživog ulja pa se niskoenergetska kua 

popularno naziva i “trolitarska kua”. 

Niskoenergetski arhitektonski koncept 

ukljuuje maksimalnu uporabu suneve 

energije što utjee na razmještaj prostora 

po zahtjevima njihove namjene. Primarni 

se stambeni prostori trebaju orijentirati 

na jug, odnosno na povoljnije 

osunane strane ovisno o mogunostima 

orijentacije graevine. 

Kue koje zadovoljavaju kriterije potrošnje 

energije za grijanje prostora 

po definiciji pasivne kue od svega 15 

kWh/m 2 a su tzv. “kue bez grijanja”, 

“kue toplinske udobnosti bez grijanja” 

ili “jednolitarske kue”, jer je potrošnja 

jednaka ekvivalentu jedne litre loživog 

ulja po m 2 prostora godišnje. Uz temeljnu 

pretpostavku visokovrijedne toplinske 

zaštite pasivna kua ima instalacijski sustav 

s toplinskom crpkom i ventilacijski 

sustav koji kontinuirano unosi svježi zrak 

u prostor. Uporabom obnovljivih izvora 

energije postignute su do sada najvee 

ostvarene uštede energije u graditeljstvu 

uz istovremeno osiguranje optimalnih 

uvjeta zdravog stanovanja i bez emisija 

za okoliš štetnih plinova. 

Od 1990. godine bilježi se eksponencijalni 

porast broja izvedenih pasivnih kua 

u Europi. Njemaka prednjai s ukupno 

oko 150.000 izvednih slobodnostojeih 

kua, jedinica nizova ili stambenih jedinica 

u manjim višestambenim zgradama. 

U Njemakoj, u Freiburgu je napravljena i 

ENERGIJA 

prva energetski neovisna kua, što zna- 

i da se sva potrebna energija za grijanje, 

kuhanje i sva potrebna elektrina 

energija za kuanske ureaje i rasvjetu 

dobiva iz alternativnih izvora energije 

(sunce, vjetar, gorive elije..) Ostvare- 

Energija je svakim danom sve 

skuplja, okoliš je svakim danom 

sve onečišćeniji, stoga je samo 

pitanje dana kada će ljudi uvidjeti 

da nešto veća investicija u izgradnju 

niskoenergetske, pasivne ili čak 

energetski neovisne kuće znači 

dugoročno značajne uštede energije i 

očuvanje okoliša 

na energetska uinkovitost i dokazana 

povoljna investicijska isplativost razvile 

su nove oblike poticanja takve gradnje 

i relevantne promjene koncepta dugoro- 

nih energetskih strategija u zemljama 

Europske unije. Takvi trendovi zamjeuju 

se i u Hrvatskoj, ali još uvijek samo u 

pojedinanim primjerima, a ne kao dio 

energetske politike naše zemlje. 

Primjenom aktivnih sustava za uporabu 

suneve energije pretvornicima za zagrijavanje 

potrošne vode i proizvodnju 

elektrine struje postižemo dodatnu 

energetsku pokrivenost potrošnje koja 

može i premašiti zahtijevane potrebe. 

Pasivan je nain uporabe sunane energije. 

Kua se projektira kao prijamnik 

suneva zraenja. To znai da je arhitektura 

maksimalno orijentirana prema 

jugu. Dakako, takva e kua biti mnogo 

bolji proizvod ako ukljuuje i aktivne sustave 

kao što je fotonaponska pretvorba, 

korištenje gorivih elija, itd. 

Za postojee višestambene zgrade godišnji 

troškovi za grijanje iznose oko 8,4 

eura/(m 2 a), u toplinske zaštite prema 

standardu EnEV-novogradnja – granina 


37

vrijednost (gubitak topline u odnosu 

na temperaturu i stambenu površinu 

h T ≈1,3W/m 2 K) iznosi cca 5 eura/(m 2 a). 

Za toplinsku zaštitu prema standardu za 

niskoenergetske kue (h T ≈0,75W/m 2 K) 

doseže se 3,4 eura/(m 2 a) bez rekuperacije 

topline, a 2,0 eura/(m 2 a) s rekuperacijom 

topline. Za pasivne kue 

s potrebom topline za grijanje od 

15kWh/m 2 a godišnji troškovi za grijanje 

iznose samo oko 0,6 eura/(m 2 a). 

Zdrav okoliš i udobnost 

Zdrav stambeni okoliš i komfor najvažniji 

su ciljevi i prioritet za planiranje pasivne 

kue. Poglavito važnu sastavnicu u 

okvirima ovakvog planiranja predstavlja 

kvaliteta zraka. 

Dobru kvalitetu zraka mogue je ostvariti 

ukoliko potrošeni zrak ‘’redovito’’ zamijenimo 

svježim. Prozraivanje funkcionira 

pravilno samo ako se potrošeni zrak 

redovito uklonja iz kuhinje, kupaonice 

i toaleta kao i drugih prostorija. Istovremeno 

s druge strane svježi i nepotro- 

šeni zrak izvana struji u kuu – u dnevni 

boravak, djeju sobu, radnu i spavau 

sobu. U ovom sluaju iskoristilo bi se 

onoliko svježeg zraka koliko zahtijeva 

zdrav stambeni okoliš i komfor kue, 

u unutarnje prostorije stigao bi svježi 


neobraeni zrak. Na ovaj nain postigli 

bismo visoki stupanj istoe zraka u 

kui. Vidimo da opisani nain prozraivanja 

nije kompleksan, naime mogue 

ga je realizirati pomou obinog ureaja 

za prozraivanje i otvora kroz koje bi u 

unutrašnjost ulazio vanjski svježi zrak. 

Vanjski otvori propuštali bi svježi (hladni 

zrak) u dovoljnim koliinama u unutarnje 

prostorije. 

No, ovakvo rješenje u pasivnoj kui zna- 

ilo bi preveliki gubitak topline koji bi 

se javljao kao posljedica odlaska potrošenog 

toplog zraka iz kue – gledano 

kroz ukupnu energetsku bilancu toplinski 

gubitak bi bio prevelik i nadoknadiv 

samo uz snažno zagrijavanje. Pasivne 

kue funkcioniraju samo uz visokouinkovito 

iskorištavanje topline iz izlaznog 

zraka. Naime unutarnji potrošeni zrak 

još je uvijek topao; sustav prozraivanja/zagrijavanja 

preuzima ovu toplinu 

i kroz odgovarajui ureaj prenosi je 

na svježi ulazni zrak koji tek pristiže u 

unutrašnjost – pri tome potrošeni zrak 

i tek pristigli svježi zrak 

se ne miješaju, samo se 

iz jednog preuzima toplina 

i predaje se drugom. 

Suvremeni sustavi 

prozraivanja/grijanja 

(rekuperatori topline) 

u stanju su preuzeti od 

75 do 95% topline iz potrošenog 

zraka i predati 

ga svježem. Najvažnije 

radnje oko preuzimanja 

i predavanja topline 

dogaaju se unutar toplinskog 

prijenosnika i 

visoko-uinkovitih filtara 

kroz koje prolaze obje 

zrane struje. Dodatnu 

mogunost za poboljšanje 

uinkovitosti sustava 

za prozraivanje nude zemni 

izmjenjivai topline. 

Zemlja je tijekom zime u 

prosjeku toplija, a tijekom 

ljetnih mjeseci hladnija 

od zraka iz okoline. 

Svježi je zrak tako uz pomo 

zemlje mogue prethodno zagrijati 

odnosno ohladiti. Zrak može direktno 

strujati kroz zrane kanale (zrani zemni 

izmjenjiva topline) ili indirektno 

pomou hidraulinog sustava. Danas nam 

na raspolaganju stoje tehnika rješenja 

za prozraivanje pasivnih kua koja se 

odlikuju visokom uinkovitošu i laganim 

i bešumnim radom. Postoje takoer 

i kompaktni ureaji za prozraivanje koji 

u sebi sadržavaju svu kunu tehniku potrebnu 

pasivnoj kui. Povratom topline 

iz potrošenog zraka i njezinim prijenosom 

na svježi ulazni zrak ne postižu se 

samo financijske i ekološke uštede nego i 

zdravije živimo. U kui emo konstantno 

imati svježi zrak bez otvaranja prozora. 

Svakoj pasivnoj kui potreban je sustav 

komfornog prozraivanja koji e unutrašnjosti 

osigurati dovoljnu svakodnevnu 

koliinu svježeg zraka. 

Postoji više razloga zašto je to tako, a 

spomenut emo neke od njih: 

• Redovita, provjerena i dostatna prozra- 

enost i kvalitetna izmjena zrane mase u 

pasivnoj kui mogua je tijekom hladnih 

zimskih mjeseci samo uz pomo ciljanog 

i komfornog sustava prozraivanja – ovo 

pravilo vrijedi i za sasvim obine objekte 

koje danas susreemo u novogradnji. 

• Ni u kojem sluaju ne možemo se u 

pasivnoj kui osloniti na prirodno strujanje 

zraka odnosno zrak koji struji kroz 

one vidljive ali i one oku “nevidljive” 

pukotine (snaga vjetra i temperatura 

podložni su visokim promjenama) U 

kui koja je tako izolirana da u njoj kroz 

sitne pukotine lagano strujanje zraka 

osigura dovoljnu prozraenost, može se 

dogoditi da snažan vjetar istovremeno u 

unutrašnjosti proizvede snažan propuh. 

Dosadašnja istraživanja pokazala su da 

je veina objekata sagraenih u Europi 

poslije 1984. godine tako izolirana da 

prirodno strujanje zraka kroz neizolirane 

dijelove ne može ni približno jamiti dostatnu 

unutarnju prozraenost. Ovo vrijedi 

i za starije obnovljene i renovirane 

objekte na koje su ugraeni novi otvori 

(prozori). 

• Bez sustava komfornog prozraivanja 

u novosagraenim stambenim i uredskim

prostorima i objektima dotok svježeg 

zraka mogue je osigurati samo redovitim 

i svakodnevnim otvaranjem prozora: 

tako na primjer, kako bi se osigurala 

0,33-struka izmjena svježeg zraka u 

nekom prostoru, potrebno je svaka tri 

sata široko otvarati prozore na oko 5 do 

10 minuta – ovo bi trebalo ponavljati i 

tijekom noi! U stvarnosti prozraivanje 

se obavlja puno rjee i ni približno ne 

zadovoljava ove teoretske norme i potrebe. 

Prema tome ne treba uditi što je 

kvaliteta zraka u mnogim prostorijama 

nezadovoljavajua i što raste opasnost 

od pojave visokog postotka vlage. Budui 

da veina ljudi ne može u svakom 

trenutku znati niti izmjeriti kakva je uistinu 

kvaliteta zraka u njihovim stambenim 

prostorijama, a ne mogu niti tono 

ocijeniti kolika je koliina zraka strujanjem 

pristigla u unutrašnjost kroz otvorene 

prozore, stoga je ak i za strunjake 

teško izvedivo postii “kvalitetno i dostatno 

prozraivanje” samo otvaranjem 

prozora. Ako se prostori premalo prozra- 

uju kvaliteta zraka u unutrašnjosti bit 

e nezadovoljavajua i pojavit e se opasnost 

od pojave kondenzirane vode; ako 

se pak preesto prozrauje zrak e u unutrašnjosti 

postati izrazito suh a troškovi 

za zagrijavanje brzo e narasti. Visoka 

vlaga nerijetko može izazvati ošteenja 

objekta. No, treba znati da zrak ne smije 

biti niti previše suh. 

Zadatak komfornog sustava prozraivanja 

je upravo tono, precizno i kvalitetno 

dopremanje svježeg zraka u unutrašnjost 

stambenih prostorija. Ovakav sustav prozraivanja 

ne doprema niti previše niti 

premalo svježeg zraka, on naime omoguava 

dovod tono onolike koliine 

svježeg zraka koliko je to i potrebno. 

Sustavna su istraživanja u stambenim 

objektima do sada pokazala da se svježi 

zrak u cijeloj kui pravilno rasporeuje i 

da se najuinkovitije uklanja vlaga iz unutrašnjosti 

pomou sustava koji regulirano 

ne samo usisava svježi zrak nego izbacuje 

potrošeni i vlažni zrak. Na ovaj nain 

svježi ulazni zrak ciljano struji u dnevni 

boravak, radne prostorije i spavae sobe. 

U ovim prostorijama se nalazi najmanje 

po jedan izlazni kanal za potrošeni vlažni 

zrak. Osim toga u stanu se instalira 

ureaj koji svježi topli zrak ciljano “tjera” 

u odreene prostorije: topli svježi 

zrak najprije stiže u prostorije u kojima 

se stanari primarno zadržavaju. Ovaj 

zrak nakon toga prolazi kroz “prijelazne 

zone” i stiže u prostorije s visokim postotkom 

vlage – u ovim prostorijama 

snažna je izmjena zrane mase tako da 

se, na primjer, vlažni runici vrlo brzo 

osuše. Zahvaljujui osnovnom principu 

ciljanog usmjeravanja zraka u odreene 

prostorije svježi se zrak optimalno 

iskorištava: on najprije osigurava viso- 

ku kvalitetu zraka u prostorijama gdje 

se stanari uglavnom zadržavaju, zatim 

na sebe preuzima neistoe i neugodne 

mirise iz tkz. “prijelaznih prostorija” i 

na koncu odstranjuje vlagu iz prostorija 

u kojima je visoka koncentracija vlage 

(kuhinje, kupaonice…). 

• Sustav inteligentnog prozraivanja 

omoguava preuzimanje topline od potrošenog 

izlaznog zraka i njezin prijenos 

na ulazni svježi zrak. Gubitak topline tijekom 

kvalitetnog i dostatnog prozraivanja 

iznosi izmeu 20 i 30 kWh/(m 2 a). 

Ovaj je toplinski gubitak vrlo visok u 

usporedbi s drugim toplinskim strujanjima 

u pasivnoj kui. Suvremeni sustavi za 

“prijenos” energije iz potrošenog izlaznog 

na svježi ulazni zrak omoguavaju 

iskorištavanje izmeu 75 do 95% postojee 

topline. Ovakvi su ureaji posebno 

razvijeni i koncipirani za potrebe pasivnih 

kua, osiguravaju uinkovit prijenos 

topline, omoguavaju isto odvajanje 

potrošenog izlaznog od svježeg ulaznog 

zraka, troše vrlo malu koliinu elektrine 

energije i vrlo su tihi u radu. Zahvaljujui 

rješenjima za uinkovito iskorištavanje i 

povratak postojee topline iz potrošenog 

izlaznog zraka preostali su toplinski 

gubici zanemarivo mali: oni se kreu 

izmeu 2 i 7 kWh/(m 2 a) – ovakav nain 

rada predstavlja temeljnu pretpostavku 

za ispravno funkcioniranje pasivne kue. 

Povratak topline i njezin prijenos na 

svježi ulazni zrak vrlo je blizu vrijednosti 

temperature unutarnjih prostorija, pa 

tako ulazni zrak prestaje biti “hladan”. 

Pored kvalitetne ventilacije topline i 

rekuperacije topline, potrebno je za niskoenergetske 

i pasivne kue ugraditi 

kvalitetnu toplinsku izolaciju na vanjske 

stijenke kue, pod i strop, kao i ugraditi 

kvalitetne otvore u kui (prozori i vrata 

koji dobro brtve). 

U prikazanoj tablici vide se razlike koje 

treba zadovoljiti u gradnji za klasinu 

kuu i za jednu pasivnu kuu. 

Klasina kua Pasivna kua 

k-vrijednost 

[W/(m2 Zid 0,63 0,14 

Strop 0,53 0,14 

K)] Pod 0,93 0,36 

Prozor 1,70 0,83 

Ventilacija prostora Odsisni ureaj Rekuperator topline 

Grijanje prostora Plinski bojler Plinski bojler 

Uz koncept povratka topline, kvalitetnu 

toplinsku izolaciju i visoko-kvalitetne 

otvore mogue je znatno uštedjeti kad 

je rije o potrošnji toplinske energije, 

osigurati kvalitetno prozraivanje, onemoguiti 

formiranje vlage i openito podii 

kvalitetu življenja na viši stupanj. 

Pasivna kua nudi svojim stanarima veliku 

prednost: mogunost paralelnog prozraivanja 

i zagrijavanja cijelog objekta 

uz mo iste zrane struje. Budui da se 

ovdje radi samo o svježem zraku ija je 

koliina ograniena odnosno tono odre- 

ena i budui da se temperatura zraka 

u unutrašnjosti može samo za odreeni 

stupanj povisiti, ovakav je kombinirani 

koncept prozraivanja i zagrijavanja 

mogue primijeniti samo u kuama s 

vrlo malim potrebama za toplinskom 

energijom – dakle u pasivnim kuama. 

Na ovaj nain mogue je koristiti i vrlo 

elegantna tehnika rješenja koja zauzimaju 

vrlo malo prostora, kao što je na 

primjer kompaktni ureaj za prozraivanje. 

Možemo stoga rei da pasivne kue 

uvijek imaju integriran sustav komfornog 

prozraivanja. 

Na kraju da zakljuimo, energija je svakim 

danom sve skuplja, okoliš je svakim 

danom sve oneišeniji, stoga je samo 

pitanje dana kada e ljudi uvidjeti (neki 

ve jesu) da nešto vea investicija u 

izgradnju niskoenergetske, pasivne ili 

ak energetski neovisne kue znai dugorono 

znaajne uštede energije i ouvanje 

okoliša. Na to smo svi pozvani i 

to ve danas. 

Tekst i snimka: Ana Marija Kovaevi 


39

ENERGIJA 

Stručni skup o uporabi obnovljivih izvora energije 

Poticaj drukčijim 

izvorima energije 

Hrvatskoj se trenutno samo 1% ener- 

U gije proizvede iz obnovljivih izvora, 

a cilj je da se udjel do 2010. godine povea 

na 5-6 posto. Osim što je rije o 

ekološkom trendu, korištenje alternativnih 

izvora energije temelji se na visoko 

sofisticiranoj tehnologiji i zahtijeva velika 

ulaganja. Tako bi do 2010. godine u 

Hrvatskoj trebalo instalirati 300 do 400 

megawata energije iz ovih izvora u što bi 

se uložilo 300 do 400 milijuna eura. 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

uinkovitost planira u projekte energetske 

uinkovitosti i uporabe obnovljivih 

izvora energije do 2008. godine uložiti 

430 milijuna kuna. Prema rijeima direktora 

Fonda Vinka Mladinea u ovoj godini 

je za te projekte osigurano 44 milijuna 

kuna, a na raspolaganju su takoer 

sredstva od darovnice Svjetske banke u 

visini od 5,5 milijuna dolara. “Fond je 

ve uložio oko 31 milijun kuna za realizaciju 

84 projekta kojima se potie 

korištenje obnovljivih izvora energije i 

poveava energetska uinkovitost”, istaknuo 

je Mladineo, te najavio da e Fond 

sredinom srpnja raspisati nove natjeaje 

kojima e se financijski poticati ovakvi 

programi i projekti. Takoer je naglasio 

kako su obnovljivi izvori energije velika 


razvojna prilika i u gospodarskom, ali i 

u ekološkom smislu te da Hrvatska ima 

znanja i mogunosti da u tome sudjeluje. 

Igor Raguzin, voditelj Odsjeka za obnovljive 

izvore energije Ministarstva gospodarstva, 

rada i poduzetništva kazao 

je kako e Hrvatska morati preuzeti europsku 

praksu te u svoje zakonodavstvo 

ugraditi direktive o minimalnim udjelima 

uporabe elektrine energije iz obnovljivih 

izvora. Istaknuo je da Vlada trogodišnjim 

programom poticaja subvencionira 

domae tvrtke koje proizvode opremu za 

obnovljive izvore energije. Program se 

poeo provoditi prošle godine te je za 

tu namjenu izdvojeno 5,7 milijuna kuna. 

Sve što se radi na ovom polju treba biti 

transparentno, nediskriminirajue i objektivno, 

naglašava Raguzin koji je najavio 

da e se zbog poticanja uporabe obnovljivih 

izvora energije uvesti naknada 

na raune za elektrinu energiju koja e 

u poetku iznositi jednu do dvije kune 

mjeseno, a do kraja 2010. poveat e 

se na prosjeno šest kuna. 

elni ljudi tvrtke najavili su da e “Kon- 

ar” uskoro pustiti u pogon prvi vjetrogenerator 

iz vlastite proizvodnje te da 

obnovljivi izvori energije trebaju biti 

poticaj za razvoj domaeg gospodarstva. 

Prema rijeima Stjepana Cara “Konar” 

danas može isporuiti 70% domaih proizvoda, 

a domaa industrija sposobna je 

za potrebe vjetrolektrana napraviti ak 

do 80% posla. 

Novom trendu okree se i Hrvatska elektroprivreda 

koja e uskoro osnovati novo 

poduzee HEP - obnovljivi izvori energije. 

Prema svemu iznesenom na skupu, cijeli 

sektor vezan uz obnovljive izvore energije 

eka veliki zamah i ubrzan razvoj, 

a na svaki megawat struje proizvedene 

iz takvog izvora dolazi ak 20 radnih 

mjesta. Uz vjetar kao obnovljivi izvori 

energije zanimljivi su još geotermalni 

izvori, mali vodotoci, solarna energija 

i biomasa za iji razvoj i korištenje u 

Hrvatskoj takoer ima velikih potencijala 

i interesenata. 

Tekst i snimak: Maja Brki - Pancirov

ora su kolijevke života”. Život u 

“Mnjima stariji je od života na kopnu. 

Onog trenutka kad je ovjek nau- 

io ribariti i izraivati brodove, poelo 

je istrebljivanje životinjskog svijeta u 

moru. 

Sredozemna medvjedica, lat. Monachus 

monachus, koju zovemo i Adrijana, morski 

ovik, morski medvjed, morski fratar, 

živjela je u Jadranskom moru još poetkom 

20. stoljea. 

Ribari su je esto susretali na otvorenom 

moru i sustavno proganjali. Razlog 

nije bila ni prehrana ni zarada od mesa, 

nego im je medvjedica trgala mreže i jela 

velike koliine ulovljene ribe (20-30 kg 

dnevno). Nisu je voljeli. Njome su plašili 

malu djecu, izmišljali 

su prie o 

njoj u kojoj su 

je ozloglasili za 

udovište. Lovili 

su je i stavljali u 

drvene sanduke, 

obilazili velike 

gradove, sve do 

Bea, prikazujui 

je kao nakazu. 

Zatonski 

ribari ulovili su 1908. god. sredozemnu 

medvjedicu tešku 180 kg i dugu 2 m. Šibenani 

Juraj i Petar spominju susret sa 

medvjedicom u zatonskoj uvali, u kanalu 

Sv. Josipa i na Prukljanu još u 16. st. 

Zadnji je put “morski ovik” u Jadranu 

vien sredinom 20. st. Hrvatski zoolog 

Robert Kakarigi tvrdi da postoje zapisi 

da je sredozemna medvjedica izmeu 

Istre i Dubrovnika obitavala izmeu 

dva svjetska rata. Posljednjih desetaka 

godina mnogi drži da je izumrla, meutim 

jedan ronilac u blizini otoka Silbe 

pokušao je dokazati da to nije tono. 

Na Verudeli, sredozemnu su medvjedicu 

navodno uspjeli ak i snimiti talijanski 

turisti - obitelj Bonetti. 

Sredozemna medvjedica pripada porodici 

tuljana, i najvea je meu njima. Dobroudna 

je. Može doživjeti 40 godina. 

Dugaka je oko 3 m i mase do 450 kg. 

Tijelo joj je prekriveno srebrnastim krznom. 

Glavna su joj hrana ribe, glavonošci 

i rakovi. Ona je sisavac, diše pluima 

pa mora redovito odlaziti po zrak. Dobro 

je prilagoen životu u moru. Vrlo je vješt 

pliva i odlian ronilac. Jedan dio života 

provodi na kopnu gdje se zadržava na 

izoliranom i stjenovitom podruju kao 

što su žalovi, špilje i grote. Medvjedice 

žive same ili u malim skupinama. Ženka 

na svijet donosi jedno mladune koje je 

potpuno ovisno o svojoj majci i s njom 

boravi u špilji koja ima zraka i suhe površine 

za odmor. Tek nakon 3 godine 

mladune postaje sposobno za samostalni 

život. U prošlosti, sredozemna je 

medvjedica bila rasprostranjena cijelim 

Sredozemljem. 

Procjenjuje se da 

danas živi oko 

350-400 morskih 

medvjedica i to 

u teritorijalnom 

moru Grke i Turske. 

Zaštiena je 

vrsta u cijelom 

svijetu. 

Povratkom medvjedice 

u Jadransko 

more oporavio bi se cijeli ekološki 

sustav Jadrana; stvaranjem novih nacionalnih 

parkova i zaštienih podruja, bez 

ribolova i brodica, sustavnim poribljavanjem 

mora. Stoga, trebalo bi se hitno 

poeti pripremati za povratak medvjedice 

u Jadran, kako bi i mi na odgovarajui 

nain mogli pridonijeti ouvanju ove vrste, 

ujedno ouvati isto more prepuno 

morskih bogatstava, te buduim naraštajima 

omoguiti radost i ushienje pojavom 

ovih dobroudnih morskih prijatelja. 

Dok se to ne dogodi, ostaje nam velika 

figura “morskog ovika” u Zatonu kao 

zaštitni znak Mediteranskih igara postavljen 

1979. god. Dobar je prijedlog našeg 

zoologa Kakarigija da ova životinja 

postane simbolom cijelog Jadrana, kao 

što su panda i bengalski tigar simboli 

zaštite itavih eko sustava. 

Stanislava Opsenica 


Povratkom medvjedice u Jadransko more oporavio bi se cijeli ekološki sustav Jadrana 

Sretan povratak na naš Jadran 

Slijed događanja nakon 

što je pronađen “leš 

sredozemne medvjedice” 

Ushienje je bilo golemo, radilo se o 

“najšarmantnijem stanovniku mora”! 

Dana 14. ožujka 2001. god., na Kor- 

uli, uvala Ripna, ribar otkriva leš 

dugaak 2,5 m, i uz pomo znanstvenika 

sa sigurnošu tvrdi da je to leš 

sredozemne medvjedice. Ushienju 

nije bilo kraja, jer iako je uginula, 

dokaz je da nije izumrla, da i danas 

pliva Sredozemljem, i posjeuje naš 

Jadran. 

Dan poslije, osim brojnih novinarskih 

ekipa, sredozemnu medvjedicu posjeuju 

strunjaci iz oceanografskog 

instituta u Dubrovniku koji takoer 

potvruju da se radi o medvjedici. 

Dana 16. ožujka biolog Hrvatskog prirodoslovnog 

muzeja u Zagrebu utvr- 

uje da je rije o mužjaku starom 2 

godine, te sa skupinom “Sredozemna 

medvjedica” iz Zagreba i u suradnji 

sa Talijanskim institutom za istraživanje 

mora postiže dogovor o nastavku 

istraživanja. 

Veterinarski fakultet u Zagrebu i Institut 

za oceanografiju i ribarstvo u 

Splitu analiziraju ime se životinja 

hranila i toan uzrok smrti. itava 

javnost bila je “na nogama”, u išekivanju! 

Dana 17. ožujka zagrebaki znanstvenici 

priopili su, napokon: “Rije je o 

dupinu, a ne o sredozemnoj medvjedici! 

No nema razloga za razoaranje. 

ovjek se odvažio, aktivan je sudionik 

u zaštiti okoliša, ovog puta mora, kolijevke 

života”. 


41


Snimila: Anika Wiemann 

Svake prve subote u kolovozu na otoku 

Lošinju održava se ve tradicionalna 

manifestacija “Dan dupina”. Tada se u 

Velom Lošinju skupe otoani i brojni turisti, 

održavaju se sportska natjecanja, 

prezentiraju se edukativni programi o 

dupinima, a djeca raznobojnim kredama 

oslikavaju kameni mol crtežima dupina i 

organiziraju ulinu izložbu svojih radova. 

Ova fešta, održana do sada ve trinaest 

puta, posveena je dupinima malološinjskog 

akvatorija s ciljem njihove zaštite. 

Grifo, Belugo, Phil, Monk, Vivian… samo 

su neka imena iz skupine od približno 

120 dobrih dupina (Tursiops truncatus) 

koji žive u moru oko otoka Lošinja. Njihova 

mala zajednica najpoznatija je i 

najbolje istražena na cijelom Sredozemlju 

zahvaljujui Lošinjskom edukacijskom 

centru o moru. Centar je smješten 

u slikovitom Velom Lošinju i to je prvi 

edukacijsko-istraživaki centar o moru na 

jadranskoj obali, kojega je 2003. godine 

osnovao Plavi svijet - institut za istraživanje 

i zaštitu mora. Velološinjski institut, 

osnovan 1999. godine, potpisnik je 

Sporazuma o zaštiti kitova Sredozemnog 

mora, Crnog mora i Atlantskog podruja 

42 

DOBRI DUPIN – simbol zdravog 

morskog okoliša 


- ACCOBAMS i njegovi se lanovi bore 

za proglašenje cresko-lošinjskog akvatorija 

posebnim zoološkim rezervatom za 

dupine i druge ugrožene morske vrste. 

Istraživanje zajednice dobrih dupina koji 

nastanjuju more oko otoka Cresa i Lošinja 

zapoeo je još davne 1987. godine, 


pod imenom “Jadranski projekt Dupin”, 

talijanski istraživaki institut Tethys. Jadranski 

projekt Dupin najvei je projekt 

Plavog svijeta pokrenut s ciljem “stvaranja 

sveobuhvatne slike stanja populacije 

dobrih dupina u vodama Lošinja i Cresa 

te njihove uinkovite zaštite”. 

Danas je Lošinjski edukacijski centar 

o moru mjesto gdje se svi posjetitelji 

zahvaljujui stalnom postavu fotografija, 

trodimenzionalnih preparata te uz 

pomo atraktivnih multimedijalnih i 

interaktivnih projekcija mogu upoznati 

sa svijetom dupina i morskih kornjaa. 

U sklopu Centra djeluje skupina od desetak 

strunjaka koji se, pod vodstvom 

predsjednika Draška Holcera, aktivno 

bave istraživanjem dobrog dupina, jedinog 

preostalog jadranskog dupina i 

ugrožene morske vrste. Sadržaji Centra 

predstavljaju promicanje pozitivne svijesti 

o ouvanju naših dupina i morskog 

okoliša raznim edukacijskim programima 

i radionicama, od strunih znanstvenih 

predavanja i sastanaka pa sve do morske 

igraonice za predškolsku djecu. Tu 

se vode i radionice za školsku djecu od 

kojih je možda najzanimljivija “Živi svi-


jet mora” koja osim predavanja ukljuuje 

i izlet brodom gdje ete uz malo sree 

imati priliku susresti se s dobrim dupinima. 

U Centru možete i usvojiti dupina. Akcija 

“Usvojite dupina” osmišljena je kao pomo 

u realizaciji projekta zaštite dobrih 

dupina, a zauzvrat svaki usvojitelj dobiva 

majicu, certifikat o posvojenju, sliku 

svog dupina zajedno sa životopisom te 

“Akvamarin” – godišnji asopis Plavog 

svijeta. Želite li usvojiti dupina to možete 

uiniti dok ste u Velom Lošinju ili 

on-line na www.plavi-svijet.org/adopt. 

Posjetivši Lošinjski edukacijski centar o 

moru, u želji da saznamo nešto više o 

zaštiti dobrog dupina, ostali smo ugodno 

iznenaeni ureenošu i opremljenošu 

prostora. Tamo smo u subotnje jutro susreli 

i grupu djece iz dvije eko osnovne 

škole – Slatine s otoka iova i Mejaši iz 

Splita. Dvije ekološke grupe petih razreda 

došle su se pobliže upoznati s dobrim 

dupinom, a djeca OŠ Slatine mogu 

se pohvaliti da su ve prije tri godine 

usvojili ženku dupina po imenu Grifo. 

Zajedno s dvije eko grupe odslušali smo 

zanimljivo predavanje prof. biologije Jelene 

Jovanovi popraeno dijapozitivima, 

a nakon toga su djeca, rasporeena 

u skupine, pokušala primijeniti metodu 

fotoidentifikacije – prepoznavanja dupina 

prema prirodnim trajnim oznakama i 

ožiljcima na lenim perajama. U Centru 

smo saznali da su kitovi red sisavaca 

koji živi u morima, oceanima i velikim 

rijekama. Toplokrvne su životinje koje 

udišu zrak pluima i raaju žive mlade, 

no zbog mnogobrojnih prilagodbi na ži- 

vot u vodi svojim izgledom podsjeaju 

na ribe. Kitovi se dijele na dvije danas 

živue skupine: kitove usane (skupina 

koja se zapravo naziva kitovima) i kitove 

zubane (skupina koju nazivamo dupini 

uz neke iznimke npr. kit ubojica ili orka). 

Za razliku od kitova usana, kitovi zubani 

imaju zube. Oni naseljavaju nevjerojatno 

velika staništa, od otvorenog mora, obalnih 

voda do rijeka. Najpoznatije vrste su 

glavati dupin, dobri dupin, obini (pravi) 

dupin, crni dupin, bjelogrli dupin, rijeni 

dupin… 

Dobri dupini, s njuškicom kojom kao da 

se smiješe, simpatini su i druželjubivi 

morski sisavci, a smatraju ih inteligentnim 

i društvenim životinjama. Dužina 

tijela može im dosei 3,5 metra, težina 

do 300 kg, a životni im je vijek do 50 

godina. Naješe se pare u proljee ili 

rano ljeto, a ženka nakon dvanaest mjeseci 

raa jedno mlado koje doji najmanje 

16 mjeseci. Mladi dupin postaje potpuno 

samostalan tek nakon godinu i pol dana, 

a spolnu zrelost postiže sa šest godina. 

Dupini žive u skupinama, pomažu si 

u lovu, kod poroda, ozljeda ili bolesti 

– njihovo prijateljstvo im je od životne 

važnosti. Meusobno se sporazumijevaju 

raznim zvukovima i zvižducima, a služe 

se i eholokacijom. Populacija lošinjskih 

dupina spada u kritino ugroženu vrstu 

prema svjetskim standardima zaštite. 

Dobrog dupina u današnje vrijeme najviše 

ugrožava zaplitanje i sluajni ulov u 

ribarske mreže stajaice, otrovi iz industrijskih 

i otpadnih voda, pogotovo teški 

metali i organohalogeni koji se akumuliraju 

u tkivu dupina slabei njihov 

imunološki sustav i drastino smanjujui 

razmnožavanje. Ugrožavaju ih i ilegalni 

ribolov dinamitom, pretjerano iskorištavanje 

i izlov ribe kojim se smanjuje 

koliina njihove hrane. Plovila ometaju 

njihovo slobodno kretanje, buka motora 

ometa njihovu komunikaciju i snalaženje 

u prostoru, a na kraju treba spomenuti 

i ono najtužnije – namjerno ubijanje 

dupina. 

Godine 1995. u Hrvatskoj je donesen pravilnik 

o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca 

kojim su dobri dupini proglašeni posebno 

zaštienom životinjskom vrstom (uz sve 

ostale vrste kitova koje se zateknu u Jadranu), 

no kao što lijepo piše na izložbenom 

panou lošinjskog Centra “…zdravlje 

dupina ne ovisi samo o zakonima ve i 

o svim našim djelima…”. Najdjelotvornije 

dugorone mjere za zaštitu dobrog 

dupina bile bi smanjenje oneišenja 

Snimila: Anika Wiemann 

i iskorištavanja mora te uznemirivanja 

dupina cjelovitom zaštitom podruja u 

kojem obitavaju. Zbog toga je osnivanje 

posebnog morskog zoološkog rezervata u 

vodama istonog dijela cresko-lošinjskog 

arhipelaga nužnost. Naša je obveza pokušati 

spasiti dupine od izumiranja jer 

oni predstavljaju proizvod milijuna godina 

evolucije i budui da za svoja staništa 

odabiru samo izrazito ista mora dobar 

su pokazatelj stanja i istoe morskog 

sustava, simbol su zdravog morskog okoliša 

i zato je njihova budunost i naša 

budunost. 

Edita Greguri Cveni 

EKO REVIJA 43 

eco review


Riješena tajna dinarskih endemičnih pijora 

Novi rod naših slatkovodnih riba 

Pijori (Phoxinellus) pripadaju redu šaranki 

(Cypriniformes), porodici bjelica 

(Cyprinidae), koja je s više od 2000 

vrsta jedna od najbogatijih porodica riba 

te potporodici šarana (Leuciscinae) koja 

je na podruju Palearktika zastupljena 

s 35 rodova i više od 180 vrsta. Pijori 

prvenstveno obitavaju u krškim izvorima 

iskljuivo u Hrvatskoj i BIH, ak i 

u potopljenim špiljskim kanalima, iako 

ne pokazuju nikakve posebne prilagodbe 

na ova staništa. Filogenija i taksonomija 

ovih rijetkih i endeminih, desetak 

centimetara dugakih ribica, od poetka 

njihovog istraživanja predstavljala je kamen 

smutnje meu znanstvenicima koji 

su ih premještali u razne rodove, opisivali 

nove vrste i podvrste, pa ih ponovo 

sinonimizirali s postojeim. Konano, intenzivnim 

istraživanjem na poetku 21. 


stoljea opisano je nekoliko novih vrsta 

i utvreno ukupno deset vrsta pijora, ali 

su ujedno opažene važne razlike izmeu 

pojedinih grupa vrsta. Još smo bili daleko 

od konanog zakljuka. 

Koliko su ove naše vrste rijetke i ogranienog 

areala ukazuje injenica da su 

ak etiri vrste ovih rodova opisane tek 

poetkom ovoga stoljea, a pitanje je 

ima li još nepoznatih vrsta za znanost 

koje tek treba otkriti i opisati, ukoliko 

nisu ve istrijebljene. Naime, ovi naši 

živi fosili kritino su ugroženi, prvenstveno 

zbog brojnih hidrotehnikih zahvata 

koji ugrožavaju njihova staništa, 

crpljenja i ekonomskog korištenja vode, 

kao i njenog zagaenja, zatim globalnih 

klimatskih promjena, ali i potpuno 

nekontroliranog naseljavanja alohtonog 

predatora, kalifornijske pastrve u njihova 

staništa, krške izvore, što je na brojnim 

podrujima dovelo do potpunog nestanka 

populacija. Zadnji je trenutak da kona- 

no uvidimo jedinstvenost i bogatstvo, 

ali i krhkost dinarskoga krša, te dobro 

razmislimo o svakom, pa i najmanjem zahvatu 

u ovu ekosferu. Nikakav ekonomski 

razvoj, privatni ili društveni interes 

ne može biti opravdanje za bezobzirno 

zlorabljenje prirodnih resursa, za održanje 

kojih emo sigurno dobiti podršku i 

razumijevanje Europske unije. U nadi da 

e se i naši potomci diiti endeminim 

i jedinstvenim gaovicama, nastavljamo 

istraživanja i zaštitu hrvatskoga krša. 

Tekst i snimci: Roman Ozimec


Mala čigra na poštanskim markama RH 

svibnju ove godine Hrvatska je pošta 

U u suradnji sa Svjetskim fondom za 

ouvanje prirode (World Widelife Fund 

For Nature – WWF), izdala seriju prigodnih 

poštanskih maraka s motivom male 

igre (Sterna albifrons). 

U tom povodu održano je 24. svibnja 

u palai Hrvatske akademije znanosti 

i umjetnosti sveano predstavljanje 

popraeno zanimljivim predavanjem 

uz multimedijalnu prezentaciju. Nove 

marke predstavio je predsjednik Uprave 

HP-a mr. sc. Andrej Sardeli, naglasivši 

da je ovo trei put kako Hrvatska pošta 

uspješno surauje na projektu ouvanja 

ugroženih životinjskih vrsta i prikupljanju 

sredstava za financiranje tih projekata. 

O maloj igri i suradnji s WWF-om 

govorili su i akademik Branko Soka, tajnik 

Razreda za prirodne znanosti, Hans 

Groth, direktor švicarske tvrtke Groth Ag 

- meunarodnog korisnika WWF licencije, 

Arno Mohl, koordinator projekta Svjetskog 

fonda za zaštitu prirode iz Austrije, 

Irma Popovi iz Zelene akcije - udruge 

graana za zaštitu okoliša te dr. Jelena 

Kralj iz Zavoda za ornitologiju HAZU-a. 

Svjetski fond za zaštitu prirode pomogao 

je do sada mnogim državama u izdavanju 

poštanskih maraka s motivima ugroženih 

životinjskih vrsta ne bi li se time 

dodatno proširila svijest o potrebi njihove 

zaštite. Filatelistika zbirka WWF-a 

najvea je tematska zbirka na svijetu 

– u njoj su od 1983. godine prikazane 

ugrožene životinjske vrste na približno 

1500 maraka izdanih u više od 210 država. 

Ovogodišnje hrvatsko WWF izdanje 

posveeno je upravo maloj igri, jer toj 

ptici gnjezdarici prijeti izumiranje. Mala 

igra je srodnik galebova, veliine oko 

24 cm, viliastog repa i skladnog aerodinaminog 

oblika tijela. Staništa male 

igre u Europi su pliaci, rukavci, uvale, 

šljunani sprudovi, otoii i pjeskovite 

obale rijeka gdje se igra hrani sitnim 

ribama, raiima i kukcima. Zime provodi 

u suptropskim i tropskim podrujima od 

atlantske obale zapadne Afrike pa sve do 

njenoga krajnjeg juga te dalje uz obale 

Indijskog oceana na sjever do Kenije, 

ukljuujui i otoja na zapadu Indijskog 

oceana. 

Mala igra jedan je od najboljih pokazatelja 

ouvanog prirodnog rijenog ili 

morskog okoliša. U kontinentalnom dijelu 

Hrvatske male se igre danas gnijezde 

još samo na šljunkovitim sprudovima i 

otocima donjeg toka rijeke Drave (etiri 

kolonije s najviše 15 parova) te na Savi 

nizvodno od Zagreba (jedna kolonija s 

20-ak parova), stoga ih smatramo vrlo 

ugroženima. Najviše ih ugrožava uništavanje 

njihovog staništa neprestanim ure- 

ivanjem i kanaliziranjem rijenih tokova, 

potapanje rijeka umjetnim jezerima, 

gradnja hidroelektrana te iskopavanje 

rijenog sedimenta (šljunka). U Hrvatskoj 

postoji još jedna mala populacija 

malih igri koja se gnijezdi na podruju 

od sjevernog dijela zadarskog otoja do 

otoka Paga. Tu obitava etiri do šest 

kolonija (ovisno o godini) s ukupno 30 

do 40 parova. Nažalost, i ova populacija 

je ugrožena, najviše zbog sve veeg pritiska 

turizma, rekreativnih aktivnosti i 

ribarstva. I dok je poetkom 19. st. mala 

igra bila uobiajena ptica europskih 

obala, rijeka i movara, tijekom 20. st. 

populacija se znatno smanjila zbog gubi- 

tka staništa, oneišenja voda i ljudskog 

uznemirivanja, da bi danas, u 21. st. ova 

lijepa ptica bila na rubu izumiranja. 

U skladu s Okvirnom direktivom o vodama 

i Direktivom o pticama EU kojima su 

predvieni zaštita male igre i rijenih 

ekosustava, posljednja etiri gnijezdilišta 

male igre na rijeci Dravi treba u 

potpunosti zaštiti, a za njen dugoroni 

opstanak potrebno je obnoviti prirodnu 

dinamiku rijeke Drave i stvoriti uvjete za 

nova staništa. Budui da mala igra treba 

našu pomo nadamo se da emo i ovim 

poštanskim marakama odaslati poruku 

najširoj društvenoj zajednici o potrebi 

održavanja živog ekosustava rijeke Drave 

i zaštite ovih ozbiljno ugroženih ptica. 

Edita Greguri Cveni 

Motiv: mala igra (Sterna 

albifrons) 

Nominalna vrijednost: 5,00 kn x 4 

Autor: Danijel Popovi, dizajner 

iz Zagreba 

Naklada: 200 000 x 4 

Datum izdanja: 23.5.2006. 

Marke su izdane u sutisku u arku 

od 16 maraka. 


45


Đakovo 


južnom dijelu Osjeko-baranjske 

U županije, a zemljopisno u samom 

središtu Slavonije, nalazi se Ðakovo, 

grad bogate povijesti, koji je stolje- 

ima bio središte Bosansko-akovake 

biskupije, a danas Ðakovako-srijemske. 

Crkva zauzima važno mjesto u 

životu grada, no ona nije i jedina 

posebnost. Prekrasni bijeli lipicanci, 

Ðakovaki vezovi, kvalitetna vina, te 

tradicionalna slavonsko gostoprimstvo 

su takoer razlozi zbog kojih 

ovaj grad ostaje u lijepom sjeanju 

onima koji ga posjete. 

Slavonija je nizinski dio Hrvatske sa 

velikim obradivim površinama. Takva 

prirodna bogatstva su tisuama 

godina privlaila razne narode, koji 

su kroz povijest nastanjivali istonu 

Hrvatsku. Arheološki nalazi svjedoe 

o životu na ovom podruju još iz vremena 

neolita. Rimljani su na podruju 

današnjeg grada Ðakova izgradili naselje 

Certissu koja je u vrijeme velikih

seoba naroda u 4. stoljeu nestala. Potom 

ovaj kraj naseljavaju Hrvati. U svim 

ovim dogaanjima ne spominje se ime 

Ðakovo. Ime grada ulazi u povijest 1239. 

godine. Prvi pisani dokument ostavio je 

hrvatski herceg Koloman (1226.-1241.), 

koji ovo podruje daruje bosanskom biskupu 

Ponsi kao sigurno utoište pred 

sve brojnijim bogumilima u Bosni. Ove 

okolnosti su bile kljune za budui razvoj 

grada. Ime Ðakovo se u srednjovjekovnim 

dokumentima pojavljuje u razliitim oblicima: 

Dyaco, Dyacou, Deako, Dyakon, 

Dyakow. U 14. stoljeu u gradu postoje 

dvije cjeline. Jedna je Castrum Dyaco, 

tvrava s biskupskim dvorom i katedralom. 

Druga je Civitas Dyaco, trgovište 

oko tvrave. Biskupski grad okruživao je 

i štitio obrambeni zid gotikog sloga s 

etiri kule na uglovima. Danas je sauvan 

dio zapadnog zida dužine 40 metara koji 

je ujedno i naj ouvaniji srednjovjekovni 

spomenik u Ðakovu. 

Godine 1536. Ðakovo pada pod tursku 

vlast, ija vladavina je ostavila dubok 

trag. Turci su islamizirali dio stanovništva, 

a veina ostalog katolikog stanovništva 

je napustila grad. Pred kraj 

turske vladavine u Ðakovu je bilo oko 

tisuu islamskih i svega trinaest katoli- 

kih kua. Podignute su tri džamije od 

kojih je jedina sauvana, danas katolika 

župna crkva. Za razdoblje turske vladavine 

je znaajno da su akovaki biskupi 

ostali na podruju svojih biskupija, što 

je bila rijetkost u balkanskim zemljama 

pod turskom vlašu. 

Nakon stopedesetgodišnjeg ropstva, 

1687. godine Ðakovo se oslobaa od 

Turaka, a s tim poinje i ponovno raanje 

grada. Sljedea dva stoljea život i 

razvoj grada bili su vezani za biskupiju. 


47

Biskup Josip Antun onli 1751. godine 

otvara prvu školu, a 1773. godine Srijemska 

biskupija sjedinjena je s Bosansko-akovakom. 

Ðakovo je bilo sjedište 

novonastale biskupije. 

Najvažnija osoba u povijesti grada bio 

je biskup Josip Juraj Strossmayer koji je 

ustolien 1850. godine i biskupovao je 

u Ðakovu do svoje smrti 1905. godine. 

Tijekom života je osnovao Jugoslavensku 

akademiju znanosti i umjetnosti u 

Zagrebu (danas Hrvatska akademija...), 

te Zagrebako sveuilište. Godine 1866. 

poinje gradnju monumentalne katedrale 

Svetog Petra i Pavla koja je danas simbol 

grada, a koju dovršava 1882. godine. 

Katedrala se istie nad panoramom 


grada dvama tornjevima visine 84 metra. 

Arhitekt katedrale bio je Karlo Rösner, 

ali je umro nakon tri godine gradnje, te 

je njegov rad nastavio beki graditelj 

Friedrich Schmidt. Otud katedrala u sebi 

spaja karakteristike romanike i gotike. 

Izuzetan dojam ostavlja unutrašnjost sa 

43 freske, veliine 25 metara etvornih, 

na zidnim plohama glavne i poprene 

lae. Katedrala je više od stoljea sjedište 

današnje Ðakovako-srijemske biskupije. 

Današnje Ðakovo je grad s nešto više 

od 20.000 stanovnika i izvanrednim turistikim 

kapacitetima. Uz katedralu i 

objekte crkve, grad njeguje tradicionalnu 

kulturu ljudi s ovih prostora. Svakoga 

srpnja, unazad 35 godina, grad Ðakovo 

organizira “Ðakovake vezove” (The broideries 

of Ðakovo), jednu od najveih folklornih 

manifestacija u Hrvatskoj koja 

okuplja nekoliko tisua sudionika. Jedan 

od važnih elemenata Ðakovakih vezova 

su konji lipicanske pasmine. Lipicanci 

su još jedan od simbola grada. Nedaleko 

od grada nalazi se Ergela Ðakovo koja je 

osnovana 1506. godine i danas je najve- 

a ergela u Hrvatskoj. Godine 1972. ergela 

je bila poašena posjetom britanske 

kraljice Elizabete II., a etveropreg 

lipicanaca iz Ergele Ðakovo je sudjelovao 

na otvaranju Olimpijskih igara u Münchenu, 

takoer 1972. godine. 

Sela Mandievac i Trnava, iz okolice Ðakova, 

poznata su po svojim vinogradima, 

a posebno je cijenjeno “Misno vino” Ðakovake 

biskupije. U Ðakovu se nalazi i 

Teološki fakultet. U centu grada smješten 

je prekrasan Strossmayerov park sa 

stablima starim preko stotinu godina. 

Ðakovo je grad bogate povijesti kojemu 

crkva daje osnovnu prepoznatljivost. No, 

njegovanje kulturne baštine Slavonije, 

vrhunska vina i prekrasni lipicanci su još 

neki od razloga zbog kojih se isplati doi 

i vidjeti grad u srcu Slavonije. 

Tekst i snimci: Krunoslav Rac

GRGOSOVA SPILJA 

Pretpovijesno doba je doba kad su ljudi 

koristili špilje kao stalana boravišta, 

te skloništa. 

Na stropovima i zidovima u unutrašnjosti 

špilja ostavljali su brojne dokaze svog 

naina života. Rimski znanstvenici Lukrecije, 

Strabon, Plinije Stariji i Mlai 

istraživali su prije dva tisuljea špilje 

na podruju današnje Hrvatske i to su 

najraniji pisani dokumenti u kojima se 

spominju naše špilje. Crkvena listina 

1096. god. opisuje špilju zvanu “pechina” 

na otoku Ugljanu kod Zadra, i to je 

drugi najstariji pisani dokument o hrvatskim 

špiljama. 

Dr. Dragutin Gorjanovi Kramberger, 

otkrio je u špilji na Hušnjakovom brdu 

kod Krapine ostatke praovjeka poznatog 

kao Homo sapiens neanderthalesis, 

a nalazište je uvršteno meu najvrjednije 

neandertalske lokalitete na svijetu. Podruje 

Velebita i Mosora te Nacionalnog 

parka Paklenica, najbogatiji su speleološkim 

lokalitetima-jamama, špiljama i 

ponorima. 

Speleološki lokaliteti prilagoeni posjetima 

turista su tzv. turistike špilje, gdje 

posjetitelji uz pomo vodia mogu sigurno 

razgledati podzemnu ljepotu jama. 

Grgosovu spilju u Otruševcu kraj Samobora 

1973. god. otkrio je Josip Grgos 

(njen vlasnik), sasvim sluajno dok je 

kopao kamen vapnenac za izradu vapna. 

Da bi ju zaštitio od posjetitelja koji bi 

u otkrivenoj špilji trgali sige, zatvorio je 

ulaz vratima. Uvodi elektrinu rasvjetu i 

ureuje staze. Špilja je danas dobro oišena, 

ouvana i turistiki dostupna. 

Dubina spilje iznosi 19 m. To je spilja 

na dvije razine. Ukupna dužina kanala 

iznosi 60 m, a za posjet ureen je samo 

gornja razina. Cilj posjeta je pouavanje 

uenika, susret i upoznavanje sa vrstama 

siga (stalaktiti, stalagmiti, stupovi, 

saljevi, sigaste prevlake), te ulogom 

vode u njihovu nastajanju. To je naša 


NAJZNAČAJNIJE 

HRVATSKE ŠPILJE I JAME 

• Panjkova špilja Kršnje na Kordunu 

12.385 m 

• Špilja u kamenolomu Tounj, Tounj 

8.410 m 

• Veternica Medvednica kod Zagreba 

6.816 m 

• Sustav Jopieve spilje Kordun kod 

Krnjaka 6.564 m 

• Donja Cerovaka peina Južni 

Velebit, Graac 2.510 m 

• Jama Klementina i Velebit 2.403 m 

• Jama Mandelaja Oštarije kod Ogulina 

2.326 m 

• Jama Munižaba Velebit 2.300 m 

• Sustav Ponorac - Suvaja Kordun 

2.232 m 

• Lukina jama, Sjeverni Velebit 

1.392 m 

• Slovaka, Sjeverni Velebit 1.017 m 

• Stara Škola, Biokovo 576 m 

• Vilimova jama, Biokovo 572 m 

• Ponor na Bunjevcu, Južni Velebit 

534 m 

• Jama za kamenitim vratima, Biokovo 

520 m 

• Fantomska jama, Velebit 477 m 

• Ledenica u Lomskoj dolini, Velebit 

451 m 

• Jama Munižaba, Velebit 448 m 

• Stupina jama, Bitoraj 413 m 

• Nova velika jama, Biokovo 380 m 

• Jama kod Rašpora Rašpor, iarija 

361m 

• Biokovka, Biokovo 359 m 

• Podgraiše, otok Bra 329 m 

• Klanski ponor (Gotovž), okolica 

Rijeke 320 m 

• Puhaljka, Južni Velebit 320 m 

• Zaboravna jama, Biokovo 311 m 

• Mala (Crna) Kicljeva jama Skrad, 

Gorski kotar 285 m 

• Balinka Plaški, Lika 283 m 

• Jama kod Matešia stana, otok 

Bra 280 m 

• Pretnerova jama, Biokovo 252 m 

• Semika iarija, Istra 236 m 


49

najmanja turistika spilja, ujedno i jedna 

od najljepših špilja u sjeverozapadnoj 

Hrvatskoj, poznata je po iznimnom 

bogatstvu špiljskih ukrasa. Postala je 

mjesto razgledavanja i predmet prou- 

avanja brojnih turista i speleologa iz 

svih krajeva svijeta. Nakon istraživanja, 

špilja je zaštiena zakonom, proglašena 

je zaštienim geomorfološkim spomenikom 

prirode i posebna je vrsta krškog 

fenomena. 

OPIS UGROŽENOSTI 

Stanje na terenu 2005./2006. godine: 

Plan gradnje tzv. samoborske obilaznice 

predvia prolazak ceste kojom bi prolazili 

teški kamioni tek nekoliko metara od 

ulaza u špilju. Time bi se ugrozila statika 

špilje i dovelo do ošteenja brojnih sigastih 

formi. (19.VI.2006.) 

PRIJEDLOZI ZAŠTITE I NOVOSTI 

U 2006. 

Na temelju Zakona o zaštiti prirode potrebno 

je žurno izraditi studiju utjecaja 

izgradnje prometnice u neposrednoj bli- 


zini špilje na samu špilju i na temelju 

toga donijeti rješenje o njenoj zaštiti. 

U Hrvatskoj sve veu popularnost uživa 

i speleoronjenje odnosno obilazak špilja 

pod vodom. 

Speleoronjenje obuhvaa dvije discipline: 

Cavern diving (rekreativno speleoronjenje) 

koje je specijalizacija u ronilakoj 

djelatnosti, rije je o ronjenju u 

TURISTIČKE ŠPILJE 

U HRVATSKOJ 

• Veternica na Medvednici iznad 

Zagreba 

• Grgosova špilja kod Samobora 

• Vrlovka u Kamanju kod Ozlja 

• Lokvarka kod Lokava (Gorski kotar) 

• Vrelo kod Fužina (Gorski kotar) 

• Jama Baredine kod Poreke Nove 

Vasi (Istra) 

• Biserujka (Vitezia spilja) na otoku 

Krku (Hrvatsko Primorje) 

podmorskim špiljama ili jamama što ne 

zahtijeva poznavanje speleoloških vještina. 

Druga je disciplina klasino speleoronjenje 

koja obuhvaa sve oblike ronjenja 

u podmorskim jama, vrelima ili u vodama 

unutar kopnenih špilja i jama te zahtijeva 

podjednako poznavanje speleoloških 

vještina i ronjenja. 

Tekst i foto: Nikolina Jurkovi 

• Golubnjaa na Plitvikim jezerima 

(Lika) 

• Samogradska spilja kod Perušia 

(Lika) 

• Gornja Cerovaka spilja kod Graaca 

(Lika) 

• Donja Cerovaka spilja kod Graaca 

(Lika) 

• Manita pe u Paklenici (Južni 

Velebit) 

• Vranjaa na južnom podnožju Mosora 

(Dalmacija) 

• Modra špilja na otoku Biševu (Dalmacija) 

• Šipun na Cavtatu (Dalmacija)

Hajdučki i Rožanski kukovi 

Prilikom opisivanja Velebita superlativ 

naj esto se namee sam od sebe. Pogotovo 

kada ga usporeujemo s drugim 

planinskim predjelima u Hrvatskoj. Velebit 

je najvei. Biološki i geomorfološki 

najraznolikiji, a mnogi e se složiti da 

je i najljepši. Cijela planina je zaštiena 

kao Park prirode. Paklenica je uz Plitvi- 

ka jezera naš najstariji, a Sjeverni Velebit 

najmlai Nacionalni park. Kompletan 

Park prirode je još 1978. godine uvršten 

meu Svjetske rezervate biosfere unutar 

UNESCO-vog programa “ovjek i biosfera”. 

Još je jedan fenomen Velebita zaslužio 

poseban stupanj zaštite. Hajduki i 

Rožanski kukovi na sjevernom Velebitu 

su 1969. godine proglašeni strogim rezervatom 

i sada se nalaze unutar granica 

Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Strogi 

rezervat je podruje u kojem je priroda 

neizmijenjena ili neznatno izmijenjena 

ljudskom djelatnošu. Zabranjena je 

svaka djelatnost i obavljanje bilo kakvih 

radova koji bi mogli narušiti slobodnu 

evoluciju prirode. 

Naziv “Kukovi” dolazi iz naroda. Odnosi 

se na velike i gole kamene formacije koje 

izranjaju iz okolnog zemljišta. Taj izraz 

osobito vrijedi za Hajduke i Rožanske kukove 

koji na 1220 hektara površine imaju 

nekoliko desetaka kamenih gromada koje 

se izdižu preko 1600 metara nadmorske 

visine. Reljefno se izdvajaju Hajduki od 

Rožanskih kukova, a meusobno su podijeljeni 

prijevojem Lubenska vrata (1474 


mnv). Najviši kuk u cijeloj skupini su Gromovaa 

i Vratarski kuk (1676 mnv). 

Ovaj geomorfološki fenomen nastao je 

kada su se prilikom nabiranja planine 

formirale prve pukotine, a kako tlo ini 

neslojeviti vapnenaki krš, stvoreni su 

uvjet za intenzivno djelovanje vode i 

njezino okomito otjecanje. Tako su okomitom 

cirkulacijom vode stvoreni ovi 

velianstveni stjenoviti oblici. Prilikom 

stvaranja kukova postojali si idealni 

uvjeti za formiranje speleoloških objekata 

kojima oni obiluju. U Hajdukim kukovima 

je 1992. godine otkrivena Lukina 

jama. Dubina od, dosad istraženih, 1392 

metra svrstava ju meu najdublje jame 

svijeta. Na njenom dnu se nalazi jezero 

koje još nije istraženo, a 1994. godine 

u jami je pronaena i dotad nepoznata 

vrsta iz reda pijavica koja ne samo da je 

endemska špiljska vrsta, ve pripada i 

endemskoj porodici. Nazvana je Croatobranchus 

mestrovi. Godine 2004. u Rožanskim 

kukovima je istražena nova jama 


51


nazvana Jama Velebita koja ima najveu 

vertikalnu prostoriju unutar objekta u 

svijetu, dugu 513 metara. 

Budui da su Hajduki i Rožanski kukovi 

strogi rezervat, a i zbog nepristupanog 

krševitog terena, uspjeli su sauvati svoj 

izgled i biljni pokrov u gotovo izvornom 

obliku. Jedini “ožiljak” u kukovima ini 

velianstveni graditeljski pothvat, Premužieva 

staza. Još davne 1930. godine 

je inž. Ante Premuži zapoeo gradnju 56 

kilometara duge staze koja prolazi kroz 

srce Velebita. Gradnja je završena 1933. 

godine, a i danas je Premužieva staza 

sa svojim vrlo kratkim i blagim usponima 

omiljeni put planinara i zaljubljenika u 

prirodu. Poetak staze je 2 km prije planinarskog 

doma na Zavižanu, a završetak 

na Baškim Oštarijama. Staza jednim svojim 

dijelom prolazi kroz Rožanske kukove 

otkrivajui posjetiteljima ari kamenih 

skulptura i prirode u svom neizmijenjenom 

obliku. Uz stazu se u samim kukovima 

nalazi i Rossijeva koliba koja danas 

služi kao sklonište planinarima. 

Uz speleološke objekte i kamene forme, 

bogatstvo kukova se odlikuje i kroz biljni 

i životinjski svijet. Meu šumskim zajednicama 

se istiu šume smreke i grmolika 

klekovina bora. Jedan dio, od preko 

2200, zabilježenih biljnih vrsta na Velebitu 

raste i u kukovima. Tu se može pronai 

runolist, planinski kotrljan, sranik i 

Kluzijeva sirištara. Poput kukova i fauna 

koja u njima živi je posebna. Idealno su 

stanište za poskoka i živorodnu guštericu, 

leptira apolona i naravno divokozu. 

U prvoj polovici 20. stoljea divokoza je 

s ovih prostora nestala, ali je reintrodukcijom 

vraena i sada joj se broj poveava. 

Nebom nad Hajdukim i Rožanskim 

kukovima patrolira suri orao, jedna od 

najmonijih ptica na planetu. Budui da 

se gnijezde na izoliranim strmim liticama 

kukovi im daju mnoštvo mogunosti za 

podizanje novog naraštaja. I sve tri europske 

velike zvijeri, smei medvjed, vuk 

i ris, obitavaju na ovom podruju. Medvjedima 

su kukovi posebno interesantni 

tijekom zime, jer obiluju potencijalnim 

brložištima. 

Hajduki i Rožanski kukovi su u svakom 

smislu fenomen prirode. Stjenovit i pomalo 

zastrašujui, ali u isto vrijeme tako 

krhak i osjetljiv ekosustav koji treba doi 

i vidjeti, ali nikako ne dirati i uznemirivati. 

Tekst i snimci: Krunoslav Rac

Bundek – oživjelo jezero 


Pria o nastanku jezera Bundek gotovo 

je sluajna i datira od 1960. godine. 

Naime, za vrijeme iskopa šljunka 

za gradnju mosta “Sloboda” nastajale 

su nepravilne grabe razliitih dubina i 

s razliitim, veinom muljevitim dnom. 

Graba je kopana i ispod razine podzemne 

vode pa je tako nastalo jezero 

dugako oko 500 metara s najveom 

širinom oko 200 metara. 

Iako nije odmah postalo pravo jezero 

odmah je postalo primamljivo kupalište. 

Malo po malo šoderica je poela dobivati 

oblike današnjeg jezera. Rastao je 

Bundek, a rasla su i naselja oko njega. 

Nakon završetka gradnje i povlaenja 

kamiona i sve te silne opreme potrebne 

za gradnju ostalo je prekrasno gradsko 

kupalište. Dobio je sasvim jednostavno 

ime “Jezero”. 

Današnji Bundek, a tadašnje Jezero, 

bio je prava atrakcija koja je svakim 

danom privlaila sve vei broj znatiželjnika 

i onih tek željnih odmora i malo 

EKO REVIJA 53 

eco review

54 

osvježenja. Ubrzo Bundek postaje pravo 

turistiko središte. Dobiva pitku vodu, 

tuševe – sve što je potrebno za jedan 

lijep dan u prirodi. Naravno, kao što sve 

ima svoje uspone i padove tako je i jezero 

Bundek je od omiljenog kupališta 

i odmarališta u 70-tima na koje su svi 

rado dolazili i u kojem su svi rado uživali, 

u 80-ima postao tek baruština. 

Jezero Bundek za niskih vodostaja središnjim 

sprudom podijeljeno je na dva 

dijela. Istoni dio jezera vee dubine 

bio je prije same revitalizacije u nešto 

boljem stanju od zapadnog dijela obraslog 

gustim barskim raslinjem. Površina 

cijelog jezera Bundek iznosi 60.000 m² 


kod malih voda ili 65.000 m² kod velikih 

voda. 

Nakon svog vrhunca, u 80-ima je prestala 

briga i skrb za jezero Bundek i tako 

smo nakon godina zanemarivanja odlu- 

ili ipak nešto uiniti i osoviti jezero 

“ponovo na noge”. Bio je to zahtjevan 

projekt, jer kada je “obnova” prirode u 

pitanju ništa nije jednostavno. 

Prije samog ostvarenja projekta bilo je 

potrebno istražiti sve imbenike utjecaja 

na jezero Bundek poput utjecaja 

rijeke Sava i crpilišta Zaprue, a sa druge 

strane i sam utjecaj jezera. Bilo je 

potrebno organizirati ekipe za stalno 

održavanje istoe i ureenosti, ograniiti 

kretanje automobila, urediti cijeli 

prostor za šetnju i rekreaciju, te ponovo 

jezero Bundek dovesti do razine koju je 

zaslužio. 

Danas se bezbrižno možemo prošetati 

do jezera i znati da nas tamo eka 

sve – i prostor za rekreaciju i šetnju i 

prostor za djeju igru. U jednom dijelu 

jezera ljudi se kupaju, u drugom pecaju. 

Zaista romantian prizor i spoj netaknutosti 

prirode i ovjekove ruke koja je 

prirodu prilagodila svojim potrebama. 

Jezero Bundek poelo je nuditi sadržaj, 

jer ljude je uvijek potrebno neim privu- 

i, pa makar ih zovete i na isto uživanje. 

Bundek se pobrinuo da privue sve 

graane, od 7 do 77 godina, i ponudio 

im je na volju i vlastiti izbor rekreaciju 

i odmor. Trebat e vremena da se vegetacija 

privikne na ruku ovjeka i na svoj 

ponovni procvat. 

Jedina zamjerka na koju je važno odmah 

upozoriti kako bi se problem što prije 

uklonio je ne tako dobra skrb oko posa- 

ene trave. Naime, kada nešto rekultivi

amo, ponovo stabiliziramo, ne možemo 

jednostavno to pustiti. Ono što je neophodno 

za svu zelenu površinu oko jezera 

Bundek su prskalice koje bi ih svojim radom 

obuhvatile, jer za vrijeme vruih ljetnih 

dana zemlja se brže isušuje i puca, a 

to zasigurno nije slika koju želimo gledati 

u preureenom parku i jezeru. 

Do ugradnje prskalica, možemo uživati u 

šetnjama oko jezera ili se spašavati od 

vruina u jezeru. 

Tekst: Ivana Beli 

Snimio: Mario Ðurasovi 

Floraart 

Ovogodišnji Floraart, 41. meunarodna vrtna izložba cvijea organizirana je 

na Bundeku, novoureenom zagrebakom jezeru. Floraart se u Zagrebu poeo 

održavati na Gornjem gradu, a od 1992. do 2005. godine izložba se prireivala 

na prostoru Boarskog doma “Zrinjevac” na Prisavlju. 

Izložba je postavljena na 30 hektara izložbenog prostora, a svoje je radove 

izložio 151 izlaga iz Hrvatske i 20 izlagaa iz devet zemalja: Austrije, 

Danske, Francuske, Italije, Maarske, Nizozemske, Njemake, SAD i Slovenije. 

Na vanjskom prostoru svoje radove predstavilo je 65 izlagaa. U šatorima je 

cvjetne aranžmane izložilo 106 izlagaa. 

Ovogodišnji Floaart najvei je do sada i po prvi put ulaz za posjetitelje je bio 

slobodan. Izložba je bila praena raznim dogaanjima od natjecanja uenika 

u aranžiranju cvijea do predavanja i predstavljanja knjiga o cvijeu, zelenilu, 

travnjacima i kunim vrtovima. 

Broj posjetitelja nadmašio je sva oekivanja, tako su ovog proljea dva zna- 

ajna dogaaja otvaranje Bundeka i Floraart zajedno zasjala i privukla veliki 

dio Zagrepana da uživaju u spoju cvijea i prirode, te im dali mogunost da 

ove lijepe tople dane provedu na najbolji mogui nain u prirodi. 

Uz Bundek i ostatak grada je procvjetao, za što su se pobrinuli radnici Zrinjevca 

koji su uredili više od 70 tisua etvornih metara novih travnjaka, zasadili 

oko 800 stabala i više od 50 tisua grmova. 

Najvei projekti su zelene površine u Španskom, križanje Selske i Baštijanove. 

Krenula je i obnova Ljubljanske avenije, a na tom prostoru planira se sadnja 

više od tisuu stabala lipe i koprivia koji su odabrani jer dobro podnose 

oneišenje zraka koje se pojavljuje uz prometnice i važan su izolator buke. 

Tekst i snimka: Dora Belamari 

EKO REVIJA 55 

eco review


56 

Ekosajam – Proizvodi hrvatskog sela 


Na prostoru zagrebakog Boarskog 

kluba Zrinjevac održan je 5. sajam 

“Proizvodi hrvatskog sela”, specijalizirana 

priredba na kojoj se izlažu, promiu 

i prodaju hrana i pie, proizvodi kune 

radinosti i tradicijskih obrta. Zbog sve 

veeg interesa hrvatskih seljaka, ali i potrošaa, 

ove godine je povean broj izlagaa 

tako da ih je sudjelovalo oko 150 

s podruja cijele Hrvatske – proizvoai 

mesnih delicija, sireva, meda i proizvoda 

od meda, slastica i pekarskih proizvoda, 

vina, rakije i ekoproizvoda, te proizvoda 

iz kune radinosti i tradicijskih obrta. 

Na sajmu su se održala dva okrugla stola 

(Narodna nošnja i moda, Bez krava nema 

ni leptira), modna revija odjee s motivima 

narodne nošnje te bogati kulturno 

umjetniki program folklornih društava 

iz Zagreba i Zagrebake županije. Temeljni 

ciljevi ove priredbe su predstavljanje 

i prodaja proizvoda hrvatskog sela, te 

ouvanje seoske kulture i tradicije. 

Veliki broj posjetitelja svjedoi o želji 

graana za upoznavanjem i opskrbom 

sadržajima koja nam mogu pružiti naša 

seoska domainstva i sve veoj potrebi 

ljudi za zdravom izvornom domaom 

hranom ija je kvalitetna opskrba u 

gradovima otežana a koja nas okusima 

i mirisima vraa prirodi, okusima koji se 

ne zaboravljaju. 

Tekst: Dora Belamari 

Snimio: Roman Ozimec


Međunarodna izložba arhitekture 

Od 10. rujna do 19. studenog ove 

godine u Veneciji se održava 10. 

meunarodna izložba arhitekture. Tema 

izložbe je “Gradovi: ljudi, društvo, arhitektura”, 

a umjetniki direktor je Richard 

Burdett. Hrvatska e se arhitektura 

u Veneciji predstaviti dvjema izložbama, 

a za njihovu organizaciju odgovoran je 

Andrija Rusan, povjerenik Republike 

Hrvatske. Rije je o izložbama “Izmeu 

sustava”/”In between the systems”, iji 

su autori Saša Randi i Idis Turato, i “Suvremena 

hrvatska arhitektura – testiranje 

stvarnosti”, koju pripremaju Maroje 

Mrduljaš, Vedran Mimica i Andrija Rusan. 

Izložba “Izmeu sustava” promišlja temu 

gradova na primjeru Splita, Dubrovnika 

i Rijeke. injenica je da se trend urbanizacije 

u 21. stoljeu ubrzava, migracija 

stanovništva u gradove se pojaava, 

a gradske konglomeracije postaju sve 

glomaznije. Naša tri grada obilježena 

su pomorskom orijentacijom i ta e se 

injenica analizirati kao važan segment 

njihovog prostornog, ekonomskog i društvenog 

razvoja. Izložba e biti smještena 

u reprezentativan prostor Talijanskog paviljona 

u Giardinima. 

Izložba “Suvremena hrvatska arhitektura 

– testiranje stvarnosti” obuhvatit e 

razdoblje od 1991. do 2006. godine. 

Povijest hrvatske arhitekture još uvi- 

jek nije napisana, a svjedoimo znatnoj 

graditeljskoj progresiji. Odabrani projekti 

iz proteklih petnaest godina nastojat 

e pokazati vezu izmeu arhitekture 

i društvene stvarnosti. Namjera je pred 

svjetsku i hrvatsku javnost iznijeti profesionalna 

dostignua hrvatske arhitektonske 

scene i ukazati na specifine domete. 

Kustosi se pri tome ne odriu kritinosti, 

ali ni didaktike nakane. Oni u stilu manifesta 

najavljuju: “Izložba i publikacija 

su istovremeno revijalni (literarni sinonim: 

fikcionalni), jer se ne usmjeravaju 

prema strogo znanstveno obraenim 

dionicama kao što su i problemski jer 

bi trebali naznaiti približnu definiciju i 

ulogu suvremene hrvatske arhitektonske 

kulture”. S obzirom na njihovu respektabilnu 

strunu reputaciju, s nestrpljenjem 

oekujemo poetak rujna. 

Ružica Cindori 


57


KUPINA 

Kupina je trnoviti grm koji dosegne visinu 

od 1-2 metra. Grane su joj dvogodišnjeg 

vijeka, duge, tanke, savinute 

i bodljikave. Listovi stoje naizmjenino, 

neparno su perasti, sastavljeni od 3 ili 

5 jajastih, raznoliko, esto nepravilno, 

nazubljenih listia koji su na licu tamnozeleni 

i veinom slabo dlakavi, a na naliju 

svjetliji, sivkasto-zeleni, prekriveni 

brojnim mekim dlaicama, s bodljama na 

središnjoj provodnoj žili. Najvei dio listova 

ostaje na granama i preko zime. 

Peterolatini cvjetovi su bijeli ili ružiasti, 

oko 2 cm u promjeru; razvijaju se u 

na vrhovima ogranaka u lipnju i srpnju. 

I cvjetne stapke i peteljke listova obrasle 

su bodljama. 

Cvjetaju izmeu svibnja i srpnja a sazrijevaju 

od kolovoza do listopada. Na 

jednoj grani mogu se nai plodovi u razliitim 

stadijima razvoja. Kupine i hibridi 

trebaju jake potpornje, jer su im 

izboji snažni i dugaki. Nisu izbirljive 

glede lokacije, podnosit e djelominu 

sjenu, a uspijevat e i na tlima nešto 

manje propusnosti. Kupina pušta brojno 

korijenje iz kojega niu biljke obogaene 

lišem. Po lišu se može utvrditi blizina 

podzemnih voda. Ukoliko je liše s 

donje strane potpuno glatko znai da 

raste na zemljištu koje je bogato podzemnim 

vodama. Ako je liše s donje 


strane dlakavo, vode je manje i duboko 

je u zemlji. Izboji su drvenasti no vrhovi 

im ipak mogu stradati od jakih mrazeva 

ako su posaene na izloženom mjestu. 

Razmak izmeu biljaka ovisi o sorti: 1,8 

do 4,5 m a razmak izmeu redova 1,8 

m. Plod je isprva svijetlozelen, zatim 

crven, a kad sazrije ostaje crn i sjajan, 

15-20 mm u promjeru. Sastoji se iz mnogo 

sitnih, sraštenih i sonih koštunica 

(od kojih svaka sadrži po jednu malenu 

svijetlosmeu sjemenku), pa se ubraja u 

zbirne koštunjaste plodove. Na jednom 

ogranku obino se od kolovoza do listopada 

mogu nai plodovi u razliitim 

stadijima razvoja. Kupina raste obilato 

uz rubove šuma, uz grmlje i puteve, po 

živicama, šikarama i svjetlijim šumama, 

u ravnici i po planinama. Pojavljuje se 

u mnogobrojnim podvrstama i oblicima 

(samo u Evropi nekoliko stotina), koje 

danas botaniari veinom drže posebnim 

vrstama. Njih je ponekad izuzetno teško 

razlikovati i botaniki odrediti, tim više 

što se susreu i mnogi križanci izmeu 

razliitih vrsta. 

Svježe kupine su sone i imaju ugodan, 

osvježavajui, kiselkasto-slatki okus. Suprotno 

raširenom vjerovanju, nisu osobito 

bogate vitaminima. Sadrže samo 

oko 10-20 mg% vitamina C i tek tragove 

karotina (provitamina A). Od mineralnih 

sastojaka važnih za prehranu, u kupinama 

ima dosta kalija, željeza i magnezija. 

Cijeenjem zrelih kupina dobiva se sok 

koji se sa šeerom upotrebljava kao osvježavajue 

pie. Od soka se može skuhati 

sirup. Od kupina se još spravljaju i 

marmelade, kompoti, vona vina i likeri. 

Kupinov sok i kupinovo vino kod nas se i 

tvorniki proizvode. Budui da je vitamin 

C u kupinovom soku prilino stabilan, 

proizvodi od kupine mogu predstavljati 

važan izvor ovog vitamina, pod uvjetom 

da su ispravno prireeni. Dokazana su i 

nesporna ljekovita svojstva kupina, kako 

njenih plodova, tako i listova i cvjetova. 

Pripravci od lista kupine ( ajevi i 

ekstrakti ) imaju nekoliko ljekovitih djelovanja, 

prije svega glede lijeenja probavnog 

– crijevnog sustava. aj od liša 

kupine se preporua pri krvavim proljevima 

dojenadi i male djece, odnosno za 

saniranje svih upale u crijevima. 

Kako sadrži željezo, kalcij, natrij, vitamine, 

tanin, alkaloid, jabunu i vinsku 

kiselinu, sol i šeer, svježi listovi (mladi) 

sadrže vitamin C. Za lijeenje se 

koristi praktiki itava biljka; korijen, 

list, cvijet i plod. Korijen i mladi listovi 

sa vršikama beru se u proljee i jesen, 

cvijet za vrijeme cvatnje, od svibnja do 

kolovoza, listovi u lipnju i srpnju – dok 

su još mladi. Plodovi se beru ili zeleni 

- nezreli, ili potpuno zreli - crni, potkraj 

ljeta. Danas se sade mnoge inaice divlje 

kupine, a odlikuju se veom rodnošu, 

i nešto slabijom kvalitetom plodova u 

ljekovitom smislu! 

Kupina je kod nas najraširenije šumsko 

voe. Iako raste u golemim koliinama, 

razmjerno se malo upotrebljava i prera- 

uje, pa najvei dio uroda ostaje neiskorišten. 

Posljednjih se godina kod nas 

ovo voe poelo i naveliko, plantažno 

uzgajati pa je za oekivati da e veliki 

broj uzgajivaa nai svoje mjesto na domaem 

i europskom tržištu. 

Ina Arnautovi

SMOKVA 

etovanje je prilika da boravkom na 

Ljhrvatskome jugu bolje upoznamo 

najstariju voku, koja je ujedno i hrana 

i lijek. Možemo je kušati svježu, suhu ili 

probati neke od naših drevnih, izvornih 

specijaliteta u kojima je važan sastojak. 

Iako je u posljednje vrijeme pomalo zaboravljena 

i zapostavljena, sigurno e 

opet doi u žižu interesa nutricionista, 

farmaceuta i gastronoma. Upoznajmo 

tajanstvenu smokvu. 

udesni plod 

Latinsko ime smokve – Ficus carica, doslovce 

znai karijska smokva i ukazuje 

na njeno porijeklo. Ficus je latinizirana 

grka rije sykon što znai plod smokve, 

a pridjev carica odnosi se na Kariju, u 

Rimsko doba zemlju na jugozapadu Male 

Azije. Iako je danas samonikla na prostoru 

Mediterana, smokva potjee s juga 

današnje Sirije, Iraka i Irana. U svijetu 

raste preko 650 vrsta roda Ficus, veinom 

tropske i subtropske, zimzelene i listopadne 

biljke. Sve imaju mlijeni sok, pa 

se zarezivanjem stabla nekih vrsta dobija 

kauuk, prvenstveno od vrste Ficus elastica. 

Smokva je srodna sve rjeem vou 

– dudu, s kojim spada u obitelj dudova 

(Moraceae). Danas je karijska ili obina 

smokva proširena po cijelom svijetu i to 

s dvije podvrste: F.c. edulis, jestiva ili 

plemenita smokva i F.c. caprificus, divlja 

smokva. Postoje i križanci koje u 

Hrvatskoj nazivamo glušice. Iako se jede 

iskljuivo plemenita smokva, bez divlje 

nema oplodnje. Smokva naješe ima 

oblik grma ili manjeg stabla visine do 

10 m kojem obujam debla doseže 1,5 

m. Kora je glatka, svjetlosiva, a drvo bijelo, 

mekano i spužvasto. Koristi se za 

poliranje metala ili za rezbarije. Kožasti, 

tamnozeleni listovi koji otpadaju ujesen 

imaju hrapavo lice i dlakavo nalije. Dugi 

do 20 cm s peteljkom od 3-6 cm, imaju 

3-7 duboko usjeena režnja. Izuzetno razgranato 

korijenje duboko prodire u tlo, 

pa nije rijetkost vidjeti smokvu koja raste 

direktno iz stijene, krova, pukotine zida, 

kamene gomile. Na našem golom kršu 


EKO REVIJA 59 

eco review

esto zbog vlage rastu iz samih otvora 

špilja, pri emu im korijenje prodire duboko 

unutra. Smokva cvate u travnju ili 

svibnju, a postoje jednorotke, dvorotke, 

pa ak i trorotke, koje cvatu i daju rod tri 

puta godišnje. Cvatnja i oplodnje smokve 

dugo je bila obavijena velom tajne. Od 

grkih filozofa do današnjih dana teško 

je pobrojati sve napisane rasprave. ak 

i danas, u vrijeme iznimnih znanstvenih 

dosega, još ne znamo sve smokvine tajne. 

Smokva je dvodomna biljka, odnosno 

ima zasebne muške i ženske cvjetove. 

Vrlo su sitni, nalik na minijaturne smokvice, 

smješteni u zajednikom kruškolikom 

cvatu u pazušcima listova. Postoje 

ak etiri vrste cvjetova: muški - samo 

kod divlje smokve, te tri vrste ženskih 

- plodni i dvije vrste neplodnih. Oplodnju 

vrši samo minijaturna osa šiškarica 

Blastophaga grossorum, koja odrasta u 

plodu divlje smokve, a prilikom izlaska 

iz ploda napraši se peludom. Zatim leti 

do plemenite smokve i polaže jaja u neplodne 

cvjetove koji se preobraze u šiške 

60 


(gale), pri emu prenosi pelud i na plodne 

ženske cvjetove. Pravi plod smokve 

je sitna, tvrda orašica, a brojni plodovi 

srasli su u skupno mekano i slatko kruškoliko 

cvjetište, zelene ili ljubiaste 

boje, kojeg nazivamo - smokva. 

Smokva u Hrvatskoj 

Dioklecijanov edikt iz 301. godine potvruje 

da se ve tada uzgajala u Dalmaciji. 

Smatra se da su smokvu i badem 

na podruje Hrvatske donijeli Feniani 

oko 1000 g. pr. Kr., pa grki kolonisti 

iz Knidosa 400 g. pr. Kr. Karlo Veliki, 

uveni franaki vladar, izdao je 812. 

g. naredbu Capitulare de villis kojom se 

navode sve biljne vrste koje se moraju 

uzgajati na kraljevim posjedima, pa 

tako i u sadašnjoj Hrvatskoj. Uz jabuke, 

kruške i drugo voe spominje se smokva. 

Ninski statut iz 12. stoljea pravno 

štiti 16 kultura, a od svih voaka jedino 

smokvu. Mletaki dužd Antun Diedo u 

15. stoljeu za podruje Dalmacije istie 

vinovu lozu, maslinu i smokvu. Alberto 

Fortis 1774. g. u svom putopisu Viaggio 

de Dalmatia navodi da su smokve vrlo 

važna kultura u Dalmaciji, iznimne kvalitete 

na otocima Silbi, Olibu i Brau, 

u Kaštelima i Brelima u Makarskom primorju. 

U Dalmaciji je 1938. g. utvreno 

576.000 stabala smokve s prinosom od

preko 81.000 tona. Kultura smokve danas 

je kod nas zapuštena, pa je krajem 20. 

stoljea procijenjenih 800.000 stabala 

davalo tek oko 7.300 tona. 

U Hrvatskoj sreemo pedesetak toponima 

vezanih uz smokvu, ponajviše naselja, te 

brojne uvale i rtove: Smogva, Smokova, 

Smokva, Smokovaa, Smokvina, Smokovljani, 

a naješi je toponim Smokvica, 

kako se zovu naselja na Koruli, Pagu 

i Hrvatskom Primorju, otoci u Kornatima 

i Lastovnjacima, te mali otoi kod 

Primoštena. Kod nas su uz smokvu vezana 

neka, vjerojatno, predkršanska 

vjerovanja. Tako se smatra da zapaljena 

granica divlje smokve rastjeruje oblake 

s tuom, a mlijeni sok lijei škorpionov 

ubod. Kod Kastva je zabilježen zanimljiv 

obiaj da djevojka stavlja list smokve na 

prozor. Ukoliko je mladi voli list ostaje 

svjež, ako ne - uvene. 

Iako je smokva prvenstveno mediteranska 

kultura, vrlo esto raste i raa plodove 

na kontinentu, što ne udi jer izdrži ak 

do -22°C. Wilhelm von Taube 1777. g. u 

knjizi Slavonien und Sirmien spominje tamne 

smokve izvrsnog okusa iz Slavonije i 

Srijema, a naš poznati botaniar Ljudevit 

Rossi da na tržnicu u Ozlju donose domae 

smokve iz Podgraja i Svetica koje 

ne zaostaju za dalmatinskima. Iako se po 

kvaliteti ipak obino ne mogu mjeriti s 

mediteranskim, po dugovjenosti mogu, 

jer je u Njemakoj jedna smokva rasla 

559 godina. U Zagrebu se smokve vrlo 

esto sreu po okunicama, ali i samonikle, 

ak u samom centru grada. 

Smokva - hrana i lijek 

Danas je smokva s proizvodnjom od oko 

milijun tona plodova, deseta voka u svijetu. 

U nekim krajevima Mediterana od 

prvorazredne je važnosti za prehranu, pa 

tako u Alžiru prosjena obitelj troši godišnje 

ak 670 kg suhih smokava. Stablo 

smokve rodi i do 200 kg plodova godišnje, 

a prvi, koji dozrijevaju od lipnja do 

polovice srpnja zovu se cvitke. Pošto su 

prilino veliki, soni i mesnati, koriste 

se svježi, dok se drugi rod od kolovoza 

do listopada prvenstveno suši. Za kilogram 

suhih smokava potrebno je oko 3 

kg svježih. Za sušenje su najbolje sorte 

zamorica, rezavica, termenjaa, bjelica, 

bakamuša, te petrovaa bijela i crna. 

Prvi popis sa 60 sorti smokava potjee iz 

Grke još 60. g. pr. Kr., a danas ih znamo 

oko 600. U Hrvatskoj se uzgaja ak 

50 sorata, uz ve navedene, vodenjaa, 

zlatna smokva, lugasta, zimica, crnica, 

šaragulja i druge. 

Svježe smokve sadrže u suhoj tvari do 

70% ugljikohidrata, veinom invertnog 

šeera, te 5 % pektina, zatim masti, bjelanevine, 

smole, vosak i minerale, prvenstveno 

kalij, kalcij, željezo, magnezij 

i fosfor. Suhe smokve (Caricae fructus) 

tradicionalno se nižu u vijence ili paketie 

(brikete), a sadrže i do 60% šeera 

(dekstroza), te oko 4% proteina. Smokve 

se jedu svježe i suhe, od njih se proizvodi 

slatko, džem, kompot, voni sirup, voni 

sir ili hlib, salama od smokava i brojni 

drugi specijaliteti. Gotovo svaki naš kraj 

u Dalmaciji ima svoj posebni specijalitet, 

kao što je smokvenjak na otoku Visu. Od 

smokava se nekada radilo vino i pekla 

rakija smokovaa, koju emo danas rjee 

nai istu, naješe miješanu s drugim 

voem. Smokve se koriste kao surogat 

kave, pa uvena Divka, zamjenska kavovina 

zagrebake tvrtke Franck, uz cikoriju 

sadrži smokvu. Novijim znanstvenim 

istraživanjem u smokvama je utvren 

encim proteaza koji olakšava probavu 

bjelanevina i uništava endoparazite 

probavnog trakta, te Omega-3 i Omega- 

6 masne kiseline koje smanjuju razinu 

holesterola u krvi. Narodna medicina 

cijeni smokvu jer regulira probavu i isti, 

odstanjuju sluz kod prsnih bolesti, a 

lijei upale grla i bubrežne kamence, dok 

mlijeni sok uklanja bradavice. Koristi se 

ak i kao lijek za tumor s ešnjakom i kiselim 

kvasom, ali i za vrhunski kulinarski 

doživljaj, primjerice peeno pile punjeno 

svježim smokvama. 

Tekst i snimke: Roman Ozimec 

EKO REVIJA 61 

eco review


Višnja maraska ili maraška (prunus cerasus 

marasca) je najpoznatija višnja 

naših krajeva. Plod joj je tamnocrven, 

jako kiseo, sitan i osobitog mirisa. Uspijeva 

jedino u Dalmaciji na podruju od 

Zadra do Makarske u kopnenim predjelima 

i dijelom na dalmatinskim otocima, 

ali maraška iz Ravnih kotara najkvalitetnija 

je i s najveim postotkom suhe 

tvari, minerala, te vitamina i bjelanevina, 

kao i bogatstvom aromatinih tvari, 

aminokiselinama, bojama i šeerom. U 

suncu dalmatinskog krša i zemlji “crljenici” 

pronašla je svoju najbolju oazu za 

davanje punoe okusa, mirisa i oblika. 

Kombinacija svega toga daje joj osobitost 

koji je ini našim autohtonim hrvatskim 

proizvodom. Mnogi pokušaji da 

se naša maraška preseli u druge krajeve 

nisu urodili oekivanim plodom. Tako je 

pokušaj “preseljenja” u talijansku pokrajinu 

Veneto ostao samo pokušaj, jer plod 

nije dao ni približan osebujni okus kakav 

daje u našim krajevima. 

Tijekom Domovinskog rata, neprijatelj 

je u svom osvetnikom naletu uništavao 

sveo ono što mu se našlo na putu. Uništeno 

je mnogo stabala maraške. Još prije 

obnavljanja kua vrijedni težak iz Ravnih 

kotara poeo je da kri zarasla polja 

i sadi našu marašku. Prošle godine je u 

megaprojektu uloženo oko 40 milijuna 

kuna za razminiravanje cijelog podruja 

na kojem bi trebao niknuti najvei vo- 

njak maraške na svijetu. Prostirat e se 

na podruju izmeu Suhovara i Zemunika 

gornjeg. Nekad je u Hrvatskoj bilo oko 

1,000.000 stabala maraške i urod oko 

3.000 tona. Prvi urod nakon sadnje može 

se oekivati nakon tri godine, nakon pet 

godina je najbolja berba, a najisplativija 

je berba od desete do dvadesete godine 

kada se po stablu može ubrati i do 

pedeset kilograma. Vijek trajanja je oko 

trideset godina. 

Nekad davno iz Srednje Azije na naše 

prostore uplovila je višnja maraska. Uz 

pomo blage mediteranske klime i specifine 

vrste tla ostala je i udomaila se 

kod nas te nas svojim plodovima asti 

ve oko 2000. godina. U miru i tišini Do- 


»SUNČANA ROSA« 

minikanskog samostana u Zadru, poetkom 

XVI. stoljea, nastala je receptura 

autentinog zadarskog likera Maraschina, 

koristei plodove maraske zajedno s 

košticom i listom. Upravo ljekarnici tog 

samostana stvorili su taj uveni liker pod 

imenom “Rosolj” (od rijei “Ros solis” - 

sunana rosa ). Od XVIII. stoljea kree 

industrijska proizvodnja tog likera pod 

imenom koji se i dan danas zadržao i 

ostao prepoznatljiv biser iz naših krajeva. 

Krenuo je kao Maraschino iz Zadra i 

morskim putovima stigao u sve važnije 

europske luke i centre tog vremena. 

Postati pie europskih dvorova i kao 

prepoznatljivo pie nametnut se širokim 

krugovima elite, proširiti se u SAD-e, 

Kanadu, Australiju, Južnu Ameriku, Južnoafriku 

uniju…nije bila mala stvar 

i u to vrijeme pronijeti glas o Zadru i 

zadarskom maraschinu odline arome. 

Najveeg osvajaa XIX. stoljea, Napo- 

leona Bonapartea, osvojio je zadarski 

Maraschino, uživajui u njemu nakon 

ruka ili veere. Obožavan je bio i kod 

francuskih kraljeva Louis XVIII., Charles 

X., te ruskog cara. Britanski kralj George 

IV. slao je ratne brodove po stotine 

sanduka Maraschina za kraljevski dvor u 

Londonu, teret je to koji stvarno zlata 

vrijedi. 26. rujna 1887., princ od Walesa, 

koji je kasnije postao kralj George V. 

bio je na proputovanju kroz Zadar, te je 

osobno posjetio zadarsku tvornicu likera 

Drioli (današnja Maraska d.d.) i naruio 

veliku koliinu boca glasovitog zadarskog 

likera. 

Tijekom svojih pet stoljea, Maraschino 

iz Zadra je ostao pie kojem se uvijek 

ponovo vraate zbog specifinosti okusa. 

Pie koje su pili svjetski ljubavnici 

poput Casanove, svjetske vojskovoe 

poput Napoleona, najpoznatijeg filmaša 

Hitchcocka, književnog velikana Baudlaira, 

pie na prvoj i posljednjoj plovidbi 

uvenog Titanica… Pie od male, ali bogate 

dalmatinske višnje maraške nikoga 

nije ostavljalo ravnodušnim u prošlosti 

kao i danas, pa se ne mogu oteti dojmu 

da njena specifinost daje onu životnu 

snagu i ponovno nas podsjea da od prirode 

uvijek dobivamo najbolje i kad smo 

u skladu s njom rezultati su fantastini. 

Pijenje likera se opet vraa u modu, a i 

zdravo je pije li se s mjerom. 

Tekst i snimka: Ana Marija Kovaevi 

JEDINSTVEN NAČIN OPLETANJA BOCA 

Pria o slavnoj prošlosti MARASCHINA ne može proi,a da ne 

kažem nešto više o tradiciji i pletenju. Tehnika pletenja prenosi 

se sa starijih na mlae pletilje. Jedna boca prosjeno se plete 

20-25 minuta, a u tvornici radi 15 pletilja te svaka dnevno 

oplete 18-20 boca. Prvo se slama mora jedan dan otapati u 

vlažnoj vreici. Potroši se oko 3 m te slame. Boca se poinje 

plesti od dna tako da se oko žice veliine dna oplete slama, To se zove ŠERC. 

On se nabije na dno boce te se slama kružno plete okolo. To se zove DRECA. 

Stalno se mora lupati rukom da se ne vidi staklo. Nakon motanja DRECE na 

rubove boce ušivaju se KURDELE. Opletaju se manje, srednje i vee boce koje 

su uglavnom manje od jedne litre. Opletene boce su dobile status hrvatskog 

turistikog suvenira.


Dvorci hrvatskog zagorja - Veliki Tabor 

Na predivnom brežuljku visine od 334 

m nadmorske visine, u krajnjem dijelu 

sjeverozapadnog dijela Hrvatskog zagorja, 

3 km istono od mjesta Desini, 

smješten je utvreni dvor Veliki Tabor. 

U izvorima se spominje i kao Vingrad i 

Vrbovec. 

Da se Dvor nalazio na vrhu otoka u 

nekadašnjem Panonskom moru jedna 

je hipoteza. Druga je hipoteza da 

je u II. st. p. K. na današnjem mjestu 

Dvora bila manja rimska fortica. 

Peterokutna kula, središnja i najvea 

graevina zasigurno je najstariji dio Dvora, 

dok su ostale polukružne kule koje 

Dvoru daju punu masivnost i karizmatinu 

ljepotu sagraene kasnije. Prema 

nekim podacima može se pretpostaviti 

da je gradnja Tabora poela u XII. st., 

te nastavljena u XV. i XVI. st. 

Od kraja XIV. do sredine XV.stoljea, vlastelinstvo 

nad Velikim Taborom bilo je u 

vlasništvu grofova Celjskih, dobivši ga 

od kralja Žigmunda. Izgubivši Veliki 

Tabor pogibijom Ulrika Celjskog 

u sukobu s Ladislavom Hundayem, 

izumrla je itava 

obitelj Celjski, koji su da 

tada držali knežiju Zagorje 

i županiju Varaždinsku 

i Zagrebaku. 

Nakon obitelji Celjski, 

1502.god. darovnicom 

od kralja Massimilijana 

II. Petru 

barunu Ratkayu 


63

za vojne zasluge Ratkayi Velikotaborski 

postaju vlasnici Velikog Tabora. Oni su 

dogradili Veliki Tabor, koji je poprimio 

današnji izgled. 

Dvor se proseže na cca. 3.340 kvadratnih 

metara. Dvanaest meusobno razliitih 

krovnih pokrova daje cijelom zdanju posebnu 

reljefnost. Na zidinama su ouvani 

kasnogotiki i renesansni detalji: 

klesarski grb i klesarski znakovi, bifora, 

dvokatni arkadni trijemi u dvorištu. Unu- 


trašnjost Dvora obogaena je galerijama 

ukrašenim okruglim stupovljem. 

Veliki bunar dii se svojom dubinom od 

31 m, a nekadašnji vinski podrum s velikom 

prešom za grože mjesto je gdje 

se ljeti može uživati u rashlaenom prostoru. 

Najljepši prostor Velikog Tabora svakako 

je rustikalna dvorana. Na prvom katu 

nalazi se dvorska kapela u kojoj je pohranjena 

lubanja “Veronike Desinike”. Cije- 

li je zaravanak neko opasavao vanjski 

obrambeni zid. Oko 1820.god. sagraena 

su današnja ulazna vrata i cijeli trakt. 

Veliki Tabor, poput svakog znaajnijeg 

dvora, takoer obiluje tajnama i skriva 

razne simbole. ak je i vrijeme nastanka 

prve graevine na brdašcu zapravo 

dvojbeno. Tabor je uvijek bio utoište 

tajnovitostima. Uz njega se veže i rad 

mistinih društava. Nadaleko je poznata 

i legenda o Veroniki Desinikoj. Desini, 

mjestašce u blizini Tabora, i danas se 

sjea nesretne sudbine seljanke plemi- 

kog podrijetla ija je ljubav s Fridrihom, 

sinom grofa Hermana II. Celjskog, tadašnjeg 

vladara dvora, toliko razbijesnila 

starog grofa, da je sina zatvorio u visoku 

kulu na etiri godine, a Veroniku dao 

ubiti, živu je zazidati. Ta kula u Celju i 

danas nosi spomen ime Fridrihov stolp, 

a sudbina Veronike ostaje zakljuana u 

vjenosti kao simbol mistike, romantike, 

i surovosti staroga grada. 

Veliki Tabor pripada najljepšim i najo- 

uvanijim spomenicima srednjovjekovne 

fortifikacije-stambene arhitekture Hrvatske, 

a i ovog dijela Europe. Prema ocjeni 

UNESCO-a pripada najvišoj kategoriji 

spomenika. 

Tekst i foto: Nikolina Jurkovi

Nove zgrade – nigdje zelenila 

Poticajna stanogradnja dodijelila je 

kredite brojnim ljudima kako bi nakon 

godina i godina podstanarstva našli 

prvi svoj dom. Ako se samo prošeete 

primjerice novoizgraenim kvartom 

Špansko–Oranice jedino što možete primijetiti 

na licima ovih ljudi je beskrajno 

zadovoljstvo i srea. 

Nekoliko zgrada još je uvijek u izgradnji, 

no to ne ometa one koji su se ve uselili 

da slobodno obavljaju životne aktivnosti. 

Brojna djeca, i mala i velika, skupljaju 

se oko zgrada, igraju nogomet, tenis, 

voze bicikle. Onako nasmijani i radosni 

traže poneki hlad kako bi se sklonili od 

paklenih vruina. No, hlada gotovo nigdje 

nema. 

Nazivajui tvrtku Zrinjevac i tražei 

odgovornog za zelene površine u POS-u 

razgovarala sam s nekoliko ljudi i stalno 

bila prespajana. Zanimala me je površina 

naselja samog kvarta Špansko–Oranice i 

površina predviena za zelene površine, 

pošto je naselje još uvijek u izgradnji, 

kako bi iz jednostavne poredbe brojki 

mogli doi do zakljuka o nedostatku 

zelenih površina, a ovako emo to uiniti 

bez njih na temelju slika koje imamo 

prilike vidjeti i doživjeti samo jednim 

prolaskom kroz gradsku etvrt. 

Razgovarajui s nekoliko ljudi, koji su 

htjeli ostati anonimni, saznala sam da 

je jedan od razloga odgaanja useljenja 

bio prilazni put prema zgradi i ureenje 

okoliša. Meutim, doseljene stanare 

doekala je ne baš lijepa slika, jer bez 

obzira na svu silnu sreu koju su osjeali 

ušavši po prvi puta u nešto što e biti 

njihovo, slika okoliša i prilaznog puta 

bila je više nego razoaravajua. Stanari 

su ipak pokazali razumijevanje. Kažu, 

nije im smetalo što nema trave i drvea, 

jer mislili su i ovako nije još vrijeme za 

sadnju i ureenje. No, kako je vrijeme 

odmicalo, ceste nicale zajedno s površinom 

za parkiranje i kako su se radile 


površine za nove zgrade tako je postalo 

upitno mjesto i prostor za zelene površine. 

Jer, upravo ovaj prostor kvarta 

Špansko–Oranice pogodan je za zelenilo 

- cvijee, drvee, travu, jer u vrijeme 

prije izgradnje POS-ovih stanova tu se 

nalazila vojarna okružena brojnim drve- 

em. Iako je jedan dio neišupan, velika 

veina je otišla u nepovrat. Trebalo je 

na to misliti kao što i sada treba misliti 

na vraanje zelenih površina, ne samo 

kvartove POS-ovih zgrada ve u bilo koji 

drugi kvart. 

Svako novoposaeno drvo uljepšat e 

sliku grada a i pomoi e nama da lakše 

dišemo za vrijeme teških ljetnih dana. 

Sada se djeca igraju na asfaltu ili su primorana 

moliti roditelje za dopuštenje da 

odu do Jaruna, jer još uvijek nisu dovršene 

predviene zelene površine. 

Jedna djevojica požalila se kako je, 

uvši od svojih roditelja da je u jednom 

dijelu predvieno šetalište, bila razoarana, 

jer to opet nije mjesto predvieno 

za igru, a to je upravo što ovom novoizgraenoj 

etvrti treba. Argument sam 

našla u zaista brojnoj djeci koja su se 

tamo doselila, a upravo su oni ti koji e 

najviše znati cijeniti jedno drvo ispod 

kojeg e moi nai utoište, ispod kojeg 

e se igrati, sanjariti… 

Ne preostaje im ništa drugo nego da se 

pomire s asfaltom i da sklonište za vrijeme 

vruih dana potraže u garaži. 

Tekst: Ivana Beli 

Snimio: Mario Ðurasovi 


65


U pukotinama asfalta - Upoznajmo vegetaciju metropole 

Samoniklo cvijeće 

grada ZZagreba 

agreba 

naši veliki gra- 

I dovi imaju svoju 

vegetaciju. Osim sijanih i saenih biljaka 

koji krase gradske parkove i okunice, 

u gradu je još uvijek ouvan barem dio 

samonikle vegetacije. Ona može biti autohtona, 

odnosno izvorna ili alohtona, 

odnosno unesena, a pobjegla iz kulture. 

esto se puta prolazei gradom moramo 

uditi uspješnoj borbi za opstanak pojedinih 

biljaka koje rastu u procjepima 

zidova, na krovovima, izmeu betonskih 


Ova će knjiga postati svojevrsni vodič nekih naših novih prirodoslovaca 

ploa, uz ceste, doslovce u pukotinama 

asfalta. Koliko se udimo, toliko se moramo 

i diviti njihovoj ljepoti, pomalo 

nestvarnoj u hiperurbanoj slici grada. 

U izdanju Školske knjige iz Zagreba nedavno 

je iz tiska izašla knjiga Samoniklo 

cvijee grada Zagreba, roene 

Zagrepanke Lare ernicki. Autorica 

je na preko 220 stranica, rjeju i slikom 

spojila dvije svoje ljubavi, onu 

prema rodnom gradu i onu prema 

prirodi. U knjizi za preko 200 vrsta 

biljaka doznajemo njihovo hrvatsko 

i latinsko ime, porijeklo njihovog 

botanikog naziva, narodna imena, 

osnovne karakteristike i vrijeme 

cvatnje, te opu rasprostranjenost 

i staništa u Zagrebu. Ovi su podaci 

popraeni brojnim odlino reproduciranim 

autoriinim fotografijama biljaka 

u fazi cvatnje, snimljenim na bezbrojnim 

lokacijama užeg podruja grada, a kroz 

koje proviruju zagrebake fasade i vizure. 

Na kraju knjige nalazi se kazalo botani- 

kog, narodnog i izvedenog nazivlja, te 

literatura. 

Ako znamo da je urbana divljina mjesto 

gdje najvei dio naše najmlae populacije 

upoznaje ljepotu prirode, sigurno je 

da e ova knjiga postati svojevrsni vodi 

nekih naših novih prirodoslovaca, koji 

e svoje prve istraživake korake zapo- 

eti sa svog balkona, tramvajske postaje, 

doslovce s gradskog asfalta. Starijoj populaciji 

Zagrepana knjiga e dobro doi 

da prilikom stajanja na semaforima i u 

gradskim gužvama smanje stres, prepoznajui 

oblike i boje samoniklog cvijea, 

najljepšeg ukrasa grada Zagreba. 

Tekst: Roman Ozimec 

Snimke: Lara ernicki

Ekološko-poučne akcije djece u vrtiću »Grigor Vitez« 

Kako sude djeca 

Svjetski dan zaštite okoliša obilježava 

se 5. lipnja u više od stotinu zemalja 

svijeta, a utemeljila ga je Opa skupština 

Ujedinjenih naroda kako bi obilježila 

prvu Konferenciju o okolišu koja se održala 

u Stockholmu 1972. godine. 

Tim prigodom skree se pozornost na 

ljudske djelatnosti koje ugrožavaju planet, 

naglašava se hitna promjena ponašanja 

i djelovanja s ciljem ouvanja svih 

naših prirodnih resursa. Organiziraju se 

brojne akcije na razini Vlade, lokalnih 

zajednica, industrije, gospodarstva, medija 

pa sve do pojedinaca. Vidimo da se 

Zemlja buni, protestira poplavama, potresima, 

sušama… Stalno obeavamo da 

emo nešto poduzeti, promijeniti kako bi 

bilo drukije i bolje za sva ona pokoljenja 

kojima ostavljamo u nasljee ono što 

inimo. Dakle, krenimo od sebe i prenesimo 

najmlaima svoja iskustva i znanje 

kako oni ne bi inili istu pogrešku. 

Pounim programom u vrtikim grupama 

potiu se djeca da razmišljaju od 

najmanjih nogu kako se ponašati prema 

prirodi, kako ouvati rijeke, jezera, 

more, šume, livade, kako ouvati svaki 

okoliš u kojem borave i gdje se kreu. 

Znamo da navike i znanje djeca stjeu 

u najranijoj dobi, te da je veoma bitno 

kako ih usmjeravamo i puavamo. Stoga 

je zanimljivo znati kako oni razmišljaju 

o zaštiti okoliša. 

Tete Antonija i Vera u odgojnoj skupini 

“Žabica”, zajedno s Eko-grupom iz skupine 

“Zeii”, “Tratinice” i “Vjeverice” 

u zagrebakom djejem vrtiu “Grigor 

Vitez” obilježile su taj dan s mališanima. 

Djeca dobi od 3 do 6 godina vrlo su 

oštri kritiari i samokritiari o problemu 

oneišenja okoliša. Oni se svakodnevno 

brinu o lonanicama u kutiu prirode, išenju 

okoliša od smea, odlažu papir i 

boce u za to predviene spremnike, gledaju 

filmove o ouvanju prirode, organiziraju 

kvizove na tu temu, razgovaraju 

i komentiraju o aktivnostima iz medija 

o zaštiti okoliša. To je samo mali dio 


aktivnosti u kojima djeca sudjeluju i koje 

rado prihvaaju. 

Razgovore koje djeca vode o zaštiti okoliša 

shvaaju vrlo ozbiljno i puno razmišljaju 

o tome. Evo kako su odgovorili na 

pitanje: “Kako kazniti velike oneišive 

prirode kao što su tvornice, industrija 

automobila i slino?”: 

STIPO S.: Direktora takve tvornice treba 

odmah kazniti s tri godine zatvora, ali 

da ne može izai prije ako je u zatvoru 

dobar! 

DOROTEA K.: Takvim bi ljudima rekla da 

to više ne rade, a ako bi to ponovili morali 

bi u zatvor. Prije zatvora trebali bi 

platiti onima što iste rijeku i mora da 

sve oiste što su oneistili, a tek onda 

da idu u zatvor. 

LEA J.: Svakoga tko jako oneišuje okolinu 

a najviše one iz tvornica što bacaju 

smee i otrov u rijeke i tako ubijaju 

ribe i biljke, prvo bi upozorila. Ako ne 

bi poslušali odmah bi ih odvela u zatvor 

i to na 6 godina, valjda bi za to vrijeme 

nauili lekciju. 

ANA V.: Na posao se treba voziti tramvajem, 

jer on ne dimi kao auto i autobus. 

SELMA M.: Ne bacajte stare strojeve u 

potok, nego odnesite na otpad! 

PETRA J. N.: Prestanite pušiti – vi ete 

biti zdravi, a i ljudi oko vas! 

PETRA Ž.: Ptice se mogu porezati na razbijenu 

bocu! Nju treba spremiti u spremnik 

za staklo. 

Takva i slina razmišljanja djece zaista bi 

nas trebala potaknuti na promjenu ponašanja 

prema blagodatima koje nam je 

priroda dala, jer bez našeg sudjelovanja 

ništa se nee promijeniti. To smo do sada 

ve mogli nauiti, a djeci treba razvijati 

svijest o istom okolišu i njegovoj zaštiti 

jer u toj dobi upijaju znanja kao spužvice. 

I na kraju da zakljuim kako Dan 

zaštite okoliša nije samo 5. lipnja nego 

je to svaki dan, jer kako stara uzreica 

kaže: “Na mladima svijet ostaje!” 

Mirjana Kovai 


67

SUMMARY 

Vinko Mladineo: The Fund invests 

in areas of special state concern 

During its first two years of operation, 

the Environmental Protection and 

Energy Efficiency Fund has invested 

considerable financial resources in 

projects, programs and other activities 

aimed at development of Croatian 

areas of special state concern. 

Those projects were primarily aimed 

at remediation of illegal and municipal 

landfills, waste reduction, processing 

and reuse, encouragement of cleaner 

manufacturing processes, protection 

and preservation of biological and 

landscape diversity, sustainable development 

of rural areas and sustainable 

economic development. According 

to the provisions of the Act on Environmental 

Protection and Energy Efficiency 

Fund, the Fund can contribute 

no more than 80% of the total cost of 

the project linked to the area of special 

state concern and up to 40% for 

projects developed by companies and 

other legal persons. 

From the Government’s environmental 

plan and the Fund’s Work Program, it 

is clearly visible that the Fund invests 

significant resources in the projects 

aimed at environmental protection 

and energy efficiency in the areas of 

special state concern. Their primary 

objective is the provision of preconditions 

for sustainable development 

which would lead to economic growth, 

reduction in unemployment and improvement 

in living standards. 

Lidija Tošić: It is necessary to 

reduce the differences in economic 

development between counties 

At the Jezero Hotel at the Plitvice 

Lakes, the representatives of the Croatian 

public administration held a conference 

with mayors and heads of local 

governments that include within their 

boundaries an area of special state 

concern. Deputy Speaker of the Croatian 

Parliament Darko Milanović commended 

the efforts and the results 

achieved in the development of the 

underdeveloped counties. He singled 

out housing construction projects, in 

which 15 billion kunas was invested, 

and announced the electrification 

and communal infrastructure projects 

worth 5 billion kunas. The Government 

ensured long-term investing in those 

areas by launching a project, worth 

500 million kunas, titled the Integral 

Development of Local Communities 

through Provision of Communal and 

Social Infrastructures and the EIB 2 

project worth 200 million euros. Significant 

resources have been invested 

in environmental projects and projects 

aimed at the promotion of energy efficiency 

and the use of renewable energy. 

Head of the Environmental Protection 

and Energy Efficiency Fund Vinko 

Mladineo reported that the Fund had 

allocated a grant of 345 million kunas 

(16% of the Funds resources) to the 

units of local self-government that 

include areas of special state concern 

(about 100 municipalities). 

Lidija Tošić: Awards for 

outstanding contribution to the 

protection of the environment 

The Ministry of Environmental protection, 

Physical Planning and Construction 

has financed 53 NGO projects in 

the field of environmental protection. 

At the ceremony held in the Dverce 

Palace in Zagreb on July 6, Minister 


Marina Matulović Dropulić handed the 

representatives of the NGOs their financial 

agreements. On that occasion, 

awards for outstanding contribution 

to the protection of the environment 

for the year 2005 were presented to 

the Gunja Municipality, the Split-based 

Diving Club of the Croatian Disabled 

War Veterans Association (HVIDRA), 

the Sljeme Radio reporter Alina Vrkljan 

and to the Mate Blažina High School 

from Labin. 

In spite of the fact that it is located in 

the area of special state concern, the 

Gunja Municipality is trying to invest 

as much of their modest resources as 

it can in environmental projects. Over 

the past few years, they succeeded in 

turning a neglected environment into 

a healthy and relaxing place to live. 

The Ministry has also acknowledged 

the tireless effort and commitment 

towards promoting environmental 

awareness of the HVIDRA Diving Club’s 

members who have done much for the 

preservation of the marine environment 

and Croatia’s cultural tradition. 

Alina Vrkljan’s show “A Minute for the 

Environment”, which combines popular 

and the scientific with outstanding 

efficiency, has done much to increase 

the public’s environmental awareness. 

The Labin high school was awarded for 

its permanent effort to develop environmental 

awareness in its students, 

who dedicated a large portion of their 

free time to locating illegal landfills, 

testing the quality of sea and soil and 

many other environmental projects. 

Lidija Tošić: Cooperation with 

Austrian companies 

The Styrian Chamber of Commerce 

and the Croatian-Austrian Chamber 

of Economy held a conference on 

wastewaters, waste management and 

the use of renewable energy sources. 

At the conference were also present 

Nikola Ružinski, Croatian State Secretary 

at the Ministry of Environmental 

Protection, Physical Planning and 

Construction, and the head of the 

Environmental Protection and Energy 

Efficiency Fund Vinko Mladineo. 

They informed the participants of the 

Government’s environmental protection 

efforts. Mladineo singled out the 

successful implementation of the new 

waste packaging ordinance which began 

in January 2006. Good cooperation 

with international institutions resulted 

in the World Bank’s grant in the 

amount of 5, 5 million dollars, which 

are to be used for preparation of projects, 

with the special emphasis on the 

promotion of the use of biomass, wind 

power and hydro power potential. 

Lidija Tošić: Coke plant cleaned 

A two-stage tender process has begun 

for the remediation of the soil on 

the site of the dismantled chemical 

production facility of the closed coke 

plant in Bakar. The best remediation 

technology has yet to be determined 

by the team of experts. At the pressconference 

held on July, 3 in Bakar, 

Head of the Environmental Protection 

and Energy Efficiency Fund Vinko 

Mladineo announced that the Fund 

planed to invest 18 million kunas in 

that project by the year 2008. The remediation 

project will cover the area 

of 5 500 square meters and the depth 

of 0, 8 - 3, 5 meters - the area that 

was polluted by coke tar and oil. The 

cleaned area will be converted into a 

Ro-Ro terminal and two breakwaters. 

(Ž.B.): More than ten billion 

euros needed for environmental 

protection 

Interview with Nikola Ružinski, State 

Secretary for Environmental Protection 

As the Chief Negotiator for the environmental 

protection and energetics 

chapter, Ružinski headed the team of 

experts who recently completed the 

screening of the environmental protection 

chapter, probably the most 

complicated and expensive chapter 

(apart form the agricultural chapter) in 

the whole screening process. The officials 

discussed the problem of funding 

(as environmental protection demands 

significant investments), recently introduced 

damages paid to residents 

living near landfills, damages paid to 

towns who accept the construction of 

a permanent landfill, finalization of the 

waste management strategy, the Kyoto 

Protocole, the future of the hazardous-waste 

incinerator Puto and other 

pressing matters. “The bilateral screening 

was very successful”, said Ružinski. 

“During the one-week screening, we 

held 65 presentations and covered 

more than 100 directives and other 

legal documents. We have the impression 

that the EU officials were satisfied 

with the screening process, but that 

does not mean they will be satisfied 

with the state of the environment in 

Croatia. The process of harmonizing 

the Croatian with the European legislation 

is already underway and not 

much work is left to be done in that 

field, but high investments will have to 

be made in order for us to reach the EU 

standards. According to our estimates, 

we will need ten billion euros for waste 

management, collection and purification 

of waste water, development of 

the water supply system, air protection, 

environmental permits and the 

implementation of the IPPC Directive 

concerning prevention and control of 

industrial installations…” 

(D.L.): Damages paid to residents 

living near landfills 

Owners of houses, apartments and offices 

located within a 500 meter radius 

from the landfill or a waste processing 

facility are entitled to compensation, 

because such objects reduce their 

property’s value. They will receive 

damages in installments paid every 

three months, over the period of five 

years. Only those owners who acquired 

their property before the landfill was 

constructed are entitled to compensation. 

The municipalities on whose land 

the landfill is set up are also entitled 

to compensation. These measures 

are expected to appease local communities 

protesting against landfills 

“in their back yard”. Similar measures 

have been introduced in the EU countries 

as well. 

Iris Bajlo: Beginning of the end of 

another landfill 

On June 27, Čistoća d. o. o. and Eurco 

d.o.o. signed the contract on the remediation 

of the main Zadar landfill Diklo. 

The beginning of the end of another 

landfill is also the end of suffering for 

the citizens of Diklo and, indirectly, 

every other Zadar citizen. The remediation 

will begin in 2007, when the 

environmental impact study is complete 

and the location permit issued. 

The final closing down of the landfill is 

expected in 2009. 

Iris Bajlo: International 

Horticultural Fair in Zadar 

On May 18-21, the First International 

Horticultural Fair took place in Zadar. 

The event was held under the auspices 

of the Zadar Municipality on the 

surface area of 15 000 sq meters. The 

opening ceremony was attended by 

high officials, businessmen, experts 

and numerous visitors who came to 

see Croatian and foreign achievements 

in the field of horticulture and 

environmental protection. The aim of 

the fair was to present horticultural 

trends and equipment, but also to 

raise the public awareness of environmental 

issues through a series of panel 

discussions and presentations. The 

showcase featured exhibitors from all 

horticultural industries who presented 

new technologies and environmental 

developments. 

Renata Pavlina: Waste 

management (I.) - Baling 

In the Republic of Croatia, 13, 2 millions 

tons of waste is produced per year, or 

2, 9 tons per capita. The quantities of 

waste are constantly increasing, and 

the existing waste management infrastructure 

is no longer adequate. Very 

few landfills in Croatia have permits 

and adhere to the national technical 

standards, not to mention the EU criteria. 

The waste management comes 

down to, at best, organized collection 

and disposal at sites approved of by 

local self-governments. The European 

Union adopted the Council’s resolution 

under which member states are 

obligated to ban disposal of unsorted 

waste and introduce a waste management 

system based on the separate 

collection of waste and the reuse of 

valuable materials. The introduction 

of such a system would create conditions 

for sustainable economic development 

and protect the environment 

and human health. The Croatian Waste 

Management Strategy envisions remediation 

of landfills, waste reduction, recycling, 

reuse and the use of remaining 

solid waste for energy production. 

Kruno Kartus: The growing heaps 

of discarded computers and TV-sets 

Refrigerators, air-conditioners, phones, 

cell-phones, ovens, stoves, surroundsystems, 

computers, photocopiers, 

printers, TV-sets, video-recorders and 

such belong to the varied and growing 

spectrum of electronic devices which 

are being discarded, when outdated or 

broken, with other household waste. 

Electronic waste was a non-existent 

category until the 1980s, while today 

electronics are disposable goods 

because they become worthless in a 

couple of years. Personal computers, 

on example, now become outdated in 

only two years. As the e-waste stream 

is growing at an accelerated rate, the 

management of quickly outdated 

products is becoming essential, especially 

because today most unwanted 

devices are sent to poor Asian and 

African countries due to their lower 

environmental standards. Unfortunately, 

e-waste is highly toxic if treated 

improperly because it contains lead, 

mercury, cadmium, beryllium, barium, 

gold, iron, glass, plastic and toners. The 

Croatian Waste Management Strategy 

estimates that 30 - 45 000 tons of e-

waste is generated in Croatia every 

year, which is 11 kilograms per capita, 

and that e-waste production is increasing 

at the rate of 10% per year. Under 

the Strategy, e-waste is still collected 

with other municipal waste and usually 

ends up in landfills. 

Dominik Strize: Austria to help 

Croatia in its preparations for 

joining the EU 

The Austrian Agency for European 

Integrations and Economic Development 

in cooperation with the Croatian 

Ministry of Finance and the City of Split 

organized a seminar on the main tasks 

of local self-governments in implementing 

energy-saving measures and 

waste management systems, and on 

the ways the European pre-accession 

funding can be used. In his opening 

speech, Gerald Ebinger, of the Austrian 

Agency for European Integrations and 

Economic Development, stressed the 

importance of the development of local 

communities, especially in the fields 

of tax policy, energy-efficiency and the 

use of new technologies. “The renewable 

energy is the energy of the future”, 

said Ebinger, adding that the waste 

management plays an important role 

in the generation of renewable energy, 

because properly sorted and processed 

waste can be an energy source. He 

stressed that the waste management 

was an important issue for the members 

of the European Union and that 

Croatia should bare that in mind during 

the screening of that chapter. The 

Split Mayor Zvonimir Puljić highlighted 

how important such conferences were 

for the Croatian preparations for joining 

the EU and expressed his belief that 

Croatia would fulfill all the conditions 

for accession by 2008 and be admitted 

to the Union in 2009. 

(Ž.B.): Prevention of waste 

smuggling 

In late June, the Government passed 

the Ordinance on Transboundary 

Movement of Waste aimed at prevention 

of illegal import of waste into the 

country. The Ordinance prescribes 

inspection of transboundary movement 

of hazardous and non-hazardous 

waste and documents needed to import 

and export waste. Import of hazardous 

waste to Croatia is prohibited, 

while non-hazardous waste is allowed 

if it can be processed in line with the 

Croatian Law on Waste. For example, 

glass and paper used to be imported 

into the country for the Croatian paper 

and glass factories because, before 

the Waste Packaging Ordinance, bulk 

quantities of these reusable materials 

ended up in landfills. The Ordinance 

prescribes that such shipments must 

be announced in advance to the authorities 

by the sender and that the 

receiver must confirm that the waste 

has been processed or recycled. These 

measures are aimed at the protection 

of human health and environment, 

and at the prevention of hazardous 

waste smuggling and its final disposal 

in Croatia. 

(D.L.): Erosion affects almost half 

of the Croatian farmland 

At the Earth Day celebration, Head of 

the Croatian Environmental Protection 

Agency Savka Kučar Dragičević 

said that this year, the Earth Day was 

dedicated to the preservation of dryland 

ecosystems. Discussing the soil 

protection in Croatia she mentioned 

that erosion affected million and half 

ha or 48% of agricultural land. She presented 

several new Agency’s publications: 

the Overview of environmental 

indicators 2005, the new database of 

polluted and threatened areas, the 

waste management information system 

and the State of the Environment 

Report. At the celebration, the winners 

of the best environmental photography 

contest were announced. More 

than 100 photographers entered the 

competition with more than 500 photographs. 

The award for the best professional 

photograph went to Vjesnik’s 

reporter Emica Elveđi for her photo of 

the eradication of ragweed in Osijek, 

while Darko Pribanić received the best 

amateur photography award for his 

photo of the flood. 


(Ž.B.): Good results of the beach 

water quality monitoring programs 

This year, the quality of beach water 

will be measured on 860 beaches along 

the Adriatic coast. The samples of water 

will be taken every 15 days and the 

test results published on the website of 

the Ministry of Environmental Protection, 

Physical Planning and Construction 

(www.mzopu.hr/more). The results 

show that the bathing water quality 

has increased with the coming of the 

tourist season. The first tests conducted 

in May showed that five beaches on 

the Adriatic were so polluted that bathing 

there had to be prohibited. But, the 

samples taken a month later showed a 

marked improvement in the sea water 

quality as only three beaches remained 

problematic (they fell into the fourth 

category). The record number of the 

Blue Flag Awards granted to Croatian 

beaches proves that the Adriatic Sea 

remains one of the cleanest seas in the 

Mediterranean. The Blue Flag is given 

to beaches that are clean, safe, well 

managed and have water quality that 

meets the European legal standards. 

In Croatia, 103 beaches received the 

blue flag and 19 out of 53 registered 

marinas. 

Maja Brkić Pancirov: The Krka 

National Park shortlisted for the 

European Golden Flower Award 

The Krka National Park has been nominated 

for the European Golden Flower 

Award 2006. There are 27 000 locations 

competing for that prestigious award 

and the Museum Village near the wa- 

terfall Skradinski Buk was shortlisted 

along with another 11 European locations. 

The international committee 

visited the Krka River in June and was 

mesmerized by its beauty. That is why 

Head of the National Park Željko Bulat 

has no doubts that his National Park 

would win one of the first three prizes. 

He stresses that the Museum Village 

near the Skradin waterfall managed to 

revive the traditional culture and ancient 

crafts, and that those aspects are 

sure to earn it some points. Even if the 

Krka National Park does not win the 

Golden, Silver or Bronze Flower, being 

shortlisted for such a prestigious award 

will be enough to attract even more 

visitors to the Šibenik-Knin County. 

The winners will be announced at the 

ceremony held in the German town of 

Bad Sackingen on September 15. 

Dražen Jambrović: Video 

surveillance systems to prevent 

forest fires 

The forest in the Paklenica National 

Park will be monitored in order to 

prevent forest fires. Minister of Culture 

Božo Biškupić officially put into 

operation the video surveillance system 

aimed at fire prevention. It is the 

only such system in Croatian national 

parks. The cameras are positioned on 

the Crni vrh, at the altitude of 1100 

m. The area is monitored from the 

National Park headquarters. Early detection 

is crucial in firefighting and the 

cameras can detect fire in the radius 

of 15 kilometers. Prevention of fires 

and effective extinguishing ought to 

be a top priority in every community. 

In 2005, 6915 fires were recorded, out 

of which 3547 affected buildings and 

3368 open areas. The burned areas 

totaled 21407 ha. There were 185 

forest fires and 1044 ha of woodland 

area was burned. As against 2004, the 

number of recorded fires increased by 

11, 6% (6196 fires), while the burned 

area was 2, 4 times larger. 

Nevertheless, material damage in 

2005 amounted to 146 million kuna 

which is 6, 2% less then in 2004, when 

the damage was estimated at 155 

million kuna. Most fires were caused 

by accident or negligence (4965 

or 71, 8% of all fires), 101 fires were 

caused by children playing, 249 were 

acts of arson and 67 were the result 

of natural causes. As against 2005, the 

number of accidental fires increased 

by 14%. 

Maja Brkić Pancirov: Video 

surveillance in the Paklenica 

National Park 

The Paklenica National Park will begin 

twenty-four hour video surveillance 

of the Park. Cameras will be installed 

for the first time to monitor the area 

of the Park in order to prevent forest 

fires. The total value of the project is 

1, 5 million kunas and it was financed 

jointly by the Ministry of Culture (allocated 

500 000 kunas) and the Environmental 

Protection and the Energy 

Efficiency Fund (which allocated 450 

00 kunas), while the rest was provided 

by the Paklenica National Park and the 

Defense Ministry. Minister of Culture 

Božo Biškupić stressed that this project 

marked the beginning of systematic 

protection of the Velebit eco-system 

explaining that in a national park with 

such exceptionally valuable forests, 

a destructive wildfire would cause irreparable 

damage, especially as many 

of the species inhabiting Paklenica are 

endemic. 

Daniel R. Schneider: Wind-farm 

near Šibenik 

On May 24, officials from the Environmental 

Protection and Energy Efficiency 

Fund visited the construction site of 

the wind farm Trtar-Krtolin in the vicinity 

of Šibenik. The newest wind-farm 

consists of 14 turbines with a total of 

11, 2 MW. It is expected to generate 

32 GWh per year, which is enough for 

10 000 households. The developers of 

the VE Trtar-Krtolin are German companies 

WPD International Gmbh and 

EnerSys Gmbh who signed the agreement 

on the long-term loan with the 

Bank Austria Creditstalt AG and the 

Zagrebačka banka. 

(D.L.): The first Croatian ethanol 

production plant to be built in 

Županja 

The first plant for the production of 

ethanol, the biofuel which might 

replace petroleum fuels, will be constructed 

by the Ethanol Vukovar Company 

in Županja. The estimated initial 

investment increased from 60 to 70-80 

million dollars. They intend to raise the 

money from foreign investors from Europe 

and the United States. As soon as 

the suitable building site is found, the 

designing of the plant is to begin and 

the construction is expected to begin 

in one year and be completed in only 

several months. “First we intend to buy 

only 5 ha for one plant, but later we 

will invest in other plants, thanks to 

the great demand for ethanol on the 

world market. We plan to build five 

more plants along the Danube and the 

Sava River which would make Croatia 

the leading European supplier of bioethanol”, 

says the Company’s general 

manager Melčić. It is important for the 

plants to be positioned on riverbanks 

as river transport is the cheapest way 

to transport bulk quantities of corn 

and equipment needed for the bioethanol 

production. Ethanol derived 

from crops (bio-ethanol) is a potentially 

sustainable energy resource that 

is obtained from the sugar or starch in 

crops such as maize. The production 

plant will produce 165 000 tons of 

ethanol (out of 500 000 tons of corn) 

per year. Croatia does not produce 

enough corn to meet the nation’s demand, 

so large quantities would have 

to be imported. 


69

Ružica Cindori: What will happen 

when the world oil supply runs dry? 

We all know that the world oil supply is 

not limitless. Although we rarely dwell 

on such matters when starting our 

car engines in the morning, we were 

painfully reminded of the shortage by 

the recent plummeting of oil prices. It 

was not just the price of gasoline that 

went up, but also the prices of other 

products. The renowned American 

geologist Kenneth S. Deffeyes, oil expert, 

Professor Emeritus at Princeton 

and consultant to large corporations 

like Shell, published a book titled Beyond 

oil: The view from Hubert’s Peak, in 

which he warns that the era of cheap 

oil is over and that we must prepare 

for the years of shortage. In the following 

period, the world’s production of 

crude oil will fall and the frantic search 

for alternative fuels will begin in earnest. 

Deffeyes is concerned about the 

shortage because he believes that the 

world is not prepared for it and that 

real alternatives have not yet been 

found. His sincere recommendation 

to each and every person is: save 

while you still can. Harmful impacts of 

human activities on the environment 

cannot be erased, but can be mitigated 

- in order for the human race to 

survive on this planet. 

(D.J.): Cars and alternative fuels 

Alternative fuels are a real environmental 

challenge: there are 800 million 

vehicles in the world of today and 

statistics show that by the year 2030, 

their number will reach 1, 6 billion. 

Only road traffic emits into the atmosphere 

17% of total carbon-dioxide, 

the harmful gas responsible for the 

global warming. All that points to the 

need for alternative fuels, biofuels, 

liquid gas, electricity powered vehicles 

and hybrid engines. 

Ana-Marija Kovačević: Passive 

houses - the future or the 

unavoidable present 

The energy efficient construction 

and design can significantly reduce 

the constantly plummeting costs of 

energy consumption. At the same 

time, such houses contribute to the 

sustainable development by helping 

preserve the environment for future 

generations. Improvements in design 

and construction which lower energy 

use are permanent and are one-timeonly 

costs (the extra costs for upgraded 

materials, construction, insulation 

and airtightness required for energy 

efficient housing should only add 

5% to 10% to the total building cost.) 

which lower the ongoing operating 

costs, which means that the payback 

period is very short. Passive houses 

typically employ superinsulation with 

insulated window frames, and rigorous 

energy design focused on eliminating 

air infiltration. As the cost of energy is 

constantly increasing, along with the 

level of pollution, it is only a matter of 

time before people realize that lowenergy, 

passive or even zero-energy 

houses mean a long-term cost-reduction 

and benefit the environment. 

Maja Brkić Pancirov: Development 

of alternative energy sources 

Only 1% of the total Croatian energy 

consumption is generated from alternative 

energy sources and the 

Government’s target is to increase 

the share of renewable sources to 5- 


6% by 2010. As a base for sustainable 

development, the use of alternative 

energy sources requires sophisticated 

technology and high investments. By 

2010, 300 - 400 million euros will be 

invested in generating 300-400 MW 

from renewable energy sources. The 

Environmental Protection and Energy 

Efficiency Fund plans to invest 

430 million kunas in the energy efficiency 

projects by 2008. According to 

Head of the Fund Vinko Mladineo, the 

Fund earmarked 44 million kunas for 

such projects in 2006, along with the 

World Bank’s donation in the amount 

of 5, 5 million dollars. “The Fund has 

already granted 31 million kunas for 

the implementation of 84 projects 

aimed at development of renewable 

energy sources and the increase of energy 

efficiency”, stressed Mladineo and 

announced that the Fund would announce 

new public tenders for the allocation 

of funds. He also stressed that 

the renewable energy sources are the 

base of both economic development 

and environmental protection. 


Edita Gregurić-Cvenić: Bottlenose 

dolphin - symbol of healthy marine 

environment 

The traditional event called The Dolphin 

Day takes place every year on 

the first Saturday in August, on the 

island of Lošinj. Local inhabitants and 

tourists gather to present educational 

programs on dolphins, while children 

draw dolphins with crayons on the 

stone pier. This celebration, held this 

year for the 13 th time, is dedicated 

to the dolphins inhabiting the local 

waters of Mali Lošinj and their protection. 

Grifo, Belugo, Phil, Monk, Vivian… are 

just some of the names of about 120 

bottlenose dolphins living in the waters 

around the island of Lošinj. That 

is one of the best known and explored 

dolphin communities in the Mediterranean, 

thanks to the Adriatic Dolphin 

Project, the longest ongoing study of 

one resident bottlenose dolphin community 

in the Mediterranean Sea. The 

Lošinj Marine Education Center was 

founded in 2003 as the first educational 

and research center on the Adriatic 

coast by the Blue World Institute 

of Marine Research and Conservation. 

The most efficient long-term measure 

for the protection of bottlenose dolphin 

would be the reduction of sea 

pollution and sustainable use of its 

resources. The best way to achieve 

that would be to establish the Lošinj 

Dolphin Reserve in the waters of the 

Cres-Lošinj archipelago. As dolphins 

inhabit only very clean seas, they are 

an excellent barometer of the health of 

sea water and a symbol of unpolluted 

marine environment. 

Stanislava Opsenica: The return of 

the Mediterranean monk seal 

The Mediterranean monk seal (Monachus 

monachus) has inhabited the 

Adriatic Sea since the beginning of 

the 20 th century. Fishermen have often 

sighted it at the open sea and began 

killing it systematically. The reason 

was neither its meat, nor fur, but the 

fact that it kept ripping their nets and 

eating large quantities of the fish they 

had caught (20 - 30 kg a day). They 

even invented horrid stories about the 

animal to scare the children with it as 

if it were a real-life bogey. They were 

catching it, putting it in wooden cages 

and traveling to Vienna and other European 

capitals where they exhibited 

the monk seal like a freak of nature. 

Nevertheless, the monk seal is a very 

benign and trusting animal. It can live 

up to 40 years. The monk seal grows 

to about 3 m in length and up to 

450 kg in weight. Their fur is silvery. 

They feed primarily on fish and mollusks. 

They are mammals and have 

to breathe air. They are nevertheless 

very well adapted to aquatic life and 

are excellent swimmers and divers. 

They spend a part of their lives on 

the coast, mainly on isolated, craggy 

islands and caves. They live alone or in 

colonies. Today they are found around 

the Mediterranean Sea region and the 

Northwest African Coast. They are a 

protected species. 

Roman Ozimec: New genus of 

Croatian freshwater fish 

Paraphoxinus croaticus inhabit karst 

groundwater systems exclusively in 

Croatia and Bosnia and Herzegovina. 

The phylogeny and taxonomy of this 

rare and endemic fish, only 10 cm 

long, has caused many feathers to fly 

between scientists who classified it 

as one genus, then another; who described 

it as a new species or subspecies; 

that again proclaimed the new 

species to be synonymous with some 

existing species. Finally, in the 21 st century, 

as a result of intensive research, 

several new species and subspecies 

of that endemic Croatian fish were 

described. But the final conclusion 

still evades us. 

These fish are so rare that as many as 

four species of that genus have been 

described only in this century. There 

may be more undiscovered species left 

for the science to describe - that is, if 

they are not extinct. These living fossils 

are highly endangered, primarily by 

commercial water use and water pollution 

which threatens their habitats. 

Edita Gregurić-Cvenić: Little tern 

on Croatian postage stamps 

In May 2006, the Croatian Post, in 

cooperation with the World Wildlife 

Fund for Nature - WWF, issued a series 

of commemorative postage stamps 

with the motif of Sterna albifrons, the 

little tern. The WWF has cooperated 

with numerous countries on the issuing 

of postage stamps with motifs 

of endangered species in order to 

spread conservation awareness. The 

WWF stamp collection is the largest 

thematic collection in the world - the 

WWF Stamp Program features 1500 

commemorative wildlife stamps issued 

by 210 countries around the 

world. This year’s Croatian edition is 

dedicated to the little tern because 

this nesting bird species is close to extinction. 

Little terns are closely related 

to gulls, about 24 cm long, 

The little tern is one of the best indicators 

of unpolluted river or marine environment. 

In the continental Croatia, 

the little tern breeds in colonies on 

gravel or shingle coasts and islands 

on the lower Drava River (four colonies 

with 15 pairs) and the Sava River, 

downriver from Zagreb (one colony 

with 20 pairs). They are therefore considered 

highly endangered, especially 

as it has lost most of its former habitats 

due to dams, river regulation and sediment 

extraction. 

Krunoslav Rac: Đakovo 

In the south Osijek-Baranja County, 

in the very heart of Slavonia, stands 

Đakovo, the city rich in history, today 

the sea of the Đakovo-Srijem bishopric. 

The Church holds an important place 

in the life of the town, but Đakovo 

is famous for many other things as 

well. Beautiful Lippizaner horses, the 

Đakovo broidery, exceptional wine 

and traditional Slavonian hospitality 

are just some of the reasons why 

guests keep returning to Đakovo. The 

name of the town is first mentioned 

in historical documents in 1239, and 

the first written document was signed 

by the Croatian duke Koloman (1226 

- 1241). The town has always cherished 

the local folk customs and traditions. 

That is why every July the City 

of Đakovo organizes the event The 

Broideries of Đakovo, one of the largest 

folklore events in Croatia, with several 

thousand participants. One of the 

event’s highlights is the appearance 

of the Lippizaner horses, one of the 

town’s symbols. In the Đakovo’s vicinity 

is the Đakovo horse-farm, founded 

in 1506. 

Nikolina Jurković: Grgos’s Cave 

The Grgos’s Cave in Otruševac near 

Samobor was incidentally discovered 

in 1973 by Josip Grgos (who owns it), 

while he was digging for limestone. In 

order to protect the cave from unruly 

visitors who would surely break of 

stalactites, he installed a gate at the 

entrance. Then he proceeded to set 

up a lighting system and mark trails. 

Today, the cave is opened to tourists. 

It is 19 meters deep and has two levels. 

The total length is 30 m, but only the 

upper level is open to visitors. Educational 

tours are organized for students 

who can see various kinds of dripstone 

(stalactites and stalagmites) and find 

out how they are formed from the 

deposition of calcium carbonate and 

other minerals, which is precipitated 

from mineralized water solutions. The 

Grgos’s Cave is the smallest cave open 

to tourists, but also one of the most 

beautiful caves in the North-West Croatia 

due to its numerous and versatile 

speleothems. Today, the cave attracts 

both visitors and scientist. After having 

been explored and mapped, it has 

been proclaimed a geomorphologic

Nature Monument and a protected 

karst phenomenon. 

Krunoslav Rac: Hajdučki Kuk and 

Ražanski Kuk 

Velebit is the richest Croatian mountain 

in biodiversity and geomorphology, 

the largest and, according to 

many, the most beautiful. The whole 

mountain is a Nature Park, while the 

North Velebit has recently been designated 

as a National Park. The Paklenica 

and the Plitvice Lakes are the 

oldest Croatian National Parks, while 

the North Velebit National Park is the 

youngest. In 1978, the UNESCO recognized 

its value by declaring it a part of 

the World Network of Biosphere Reserves, 

under its Man and Biosphere 

Program. Two highest Velebit peaks 

are the Hajdučki Kuk and Ražanski 

Kuk. They are recognizable as bare 

rock formations protruding from the 

terrain. The Velebit is also rich in speleological 

phenomena and the Luka 

Cave was discovered in Hajdučki Kuk 

in 1992. It is 1392 meters long and 

one of the deepest pits in the world. 

At its bottom, there is a lake which has 

not yet been explored and in 1994 a 

new, endemic species of leech was 

discovered. Above the Hajdučki Kuk 

and Ražanski Kuk circles the golden 

eagle, one of the mightiest birds in the 

world. Those peaks are a perfect nesting 

place for them as they prefer isolated 

cliffs. The mountain is inhabited 

by protected European species - the 

brown bear, the lynx and the wolf. The 

Hajdučki and Ražanski Kuk may seem 

inaccessible and even frightening, but 

they are actually fragile eco-systems in 

need of protection. 

Ivana Belić: Bundek - a reborn lake 

The Bundek Lake was artificially created 

in 1960 - almost accidentally. It was 

made during the gravel mining operation 

conducted for the construction of 

the bridge “Sloboda”. Irregular pits of 

various depths were made and silt accumulated 

at the bottom. As digging 

reached the underground water level, 

the water filled the pits and created a 

500 meters long and 200 meters wide 

lake. The Bundek Lake attracted many 

visitors and soon became a real tourist 

center. It was fitted with showers and 

drinking water - all that you need for 

a nice outing. The Bundek also had its 

ups and downs: from the favorite picnic 

destination (in the 70s), it turned 

into a real bog in the 1980s due to 

severe neglect. 

Today, we can again take a stroll 

down to the lake knowing that there 

we will find all we need - recreational 

facilities, a promenade and children’s 

playgrounds. One part of the lake is intended 

for swimmers, while the other 

is reserved for fishing. The Bundek 

Lake is today a romantic combination 

of nature and culture. 

Dora Belamarić: Floraart, the 41 st 

annual flower exhibition 

This year’s Floraart, the 41st annual 

flower exhibition, was set up at the recently 

renovated Bundek Lake. Flower 

arrangements were presented by 151 

exhibitors from Croatia and 20 foreign 

florists (from Austria, Denmark, France, 

Hungary, the Netherlands, Germany, 

the United States and Slovenia). There 

was no entrance fee and the number 

of visitors surpassed all expectations. 

The program included the students’ 

flower arrangement competition and 

presentations of recently published 

books on gardening, herbs, lawns 

and plants. This spring, two important 

events - the opening of the Bundek 

Lake and the Floraart exhibition - attracted 

Zagreb citizens to spend a 

lovely warm day in nature and enjoy 

the combination of arranged and 

natural flowers and plants. 

Dora Belamarić: Croatian village 

products 

The fifth fair titled “The Croatian Village 

Products” was opened in Zagreb. 

It is an event aimed at promotion and 

presentation of traditional Croatian 

handicrafts, food-products and beverages 

manufactured on farms. The 

number of exhibitors and visitors increased 

this year as 150 farms from 

across Croatia presented their meat, 

cheese, honey, sweets, bread, wine, 

brandy and handicrafts. The event’s 

main objective was the encouragement 

of the traditional production in 

Croatian village communities and the 

preservation of traditional culture. 

Large number of visitors shows that 

Croatian citizens are interested in fresh 

farm produce and organic food. 

Ružica Cindori: The International 

Architecture Exhibition in Venice 

The 10 th International Architecture 

Exhibition will take place in Venice 

from September 10 to November 19, 

2006. This year’s edition is dedicated 

to Cities, Architecture and Society. The 

Croatian entry in this year’s Bienalle 

is the exhibition Modern Croatian Architecture 

- a Reality Test. It covers the 

period of 1991 - 2006. Fifteen projects, 

created in the period of 15 years, were 

selected to demonstrate the connection 

between architecture and social 

reality. The intention was to present 

the Croatian and international public 

with the professional achievements 

of Croatian architectural scene and to 

highlight its specific features. Curators 

did not deny themselves the right to 

be critical or didactic. 

Ina Aranautović: Raspberry 

Raspberries grow on thorny bushes 

which reach the height of two meters. 

Raspberries contain significant 

amounts of vitamin C, which is relatively 

stable, so raspberry juice can be 

used as a major source of that vitamin, 

provided it is prepared correctly. 

Raspberries can be used to make raspberry 

vinegar, jams, syrups, raspberry 

wine, raspberry brandy and preserves. 

Leaves of the raspberry cane are used 

fresh or dried in herbal and medicinal 

teas. In herbal medicine, raspberries 

are reputed to be effective in regulating 

digestion. Raspberry grows 

wild in forest clearings, but recently 

commercial production commenced 

as well. 

Roman Ozimec: The fig 

A summer vacation in the Croatian 

South is a perfect opportunity for 

visitors to become more familiar with 

one of the oldest known fruits - the fig 

- which is at the same time tasty and 

healthy. Figs can be eaten fresh, dried 

or used in some of ancient traditional 

Croatian recipes. Fig tree is an autochthonous 

plant in the Mediterranean region, 

but it originates from the south, 

from today’s Syria, Iraq and Iran. Ficus 

carica is unique in a genus embracing 

more than 650 species - giant “rubber 

trees”, tropical, subtropical, deciduous 

and evergreen trees. Its sap contains 

copious milky latex, so some species 

are used for the production of natural 

rubber. In Croatia, fig-tree cultivation is 

almost abandoned. It is estimated that 

800 000 trees growing in Croatia yield 

only 7300 tons of fruit per year. Folk 

medicine has always held fig in high 

regard because of its medicinal properties. 

It is reputed to regulate digestion, 

cure soar throat and dissolve kidney 

stones, while its milky sap removes 

warts. Combined with garlic and yeast, 

it is even used to cure tumors. But fig 

can also be a culinary delight, even in 

savory dishes such as chicken stuffed 

with fresh figs. 

Ana Marija Kovačević: Sunny dew 

- maraschino liqueur 

The marasca cherry (prunus cerasus 

marasca) is one of the best known 

wild bitter cherry species. It produces 

small red to black fruit with a distinct 

flavor. It grows in Dalmatia, between 

Zadar and Makarska, but the Ravni 

Kotari marasca cherries are the best, 

owing to the high percentage of aromatic 

substances, amino-acids, color 

and sugar. The combination of the 

Dalmatian red soil and karst resulted 

in the fruit of exquisite color, odor and 

shape, which has become one of Croatia’s 

trademarks. In the peace and quiet 

of the Dominican monastery in Zadar, 

in the early 16 th century, the original 

recipe for the Zadar maraschino was 

created, which includes using crushed 

cherry pits and leaves. It was in that 

particular monastery’s pharmacy that 

the famous Rosolj liqueur was first 

made (its name is derived from the 

Latin Ros solis or sunny dew). In the 

18 th century, the industrial production 

of the liqueur began and up to this day 

it remains one of Dalmatian treasures. 

The maraschino liqueur originated in 

Zadar, but thanks to traders and sailors, 

it reached all European ports and 

trading centers of its time. 

Nikolina Jurković: Castles of 

Hrvatsko Zagorje - Veliki Tabor 

On a lovely hill, 334 meters above the 

sea level, in the far northwestern corner 

of the Hrvatsko Zagorje, 3 kilometers 

from the village of Desinić, stands 

the fortified castle Veliki Tabor. The 

castle occupies a total area of about 

3340 square meters. Twelve different 

kinds of roofs add to the castle’s architectural 

charm. The interior courtyard 

is enlivened by galleries decorated 

with colonnades. The large well in the 

courtyard is impressive both for its 

exceptional design and depth of 31 

meters. The former wine cellar with a 

large wine-press is a place where one 

can sip a glass of wine and enjoy the 

coolness, even in the hottest summer 

months. The Rustic Hall is by all 

means the most beautiful room in the 

castle. At present, it is decorated with 

halberds. The first floor houses the 

castle’s chapel, where the scull of the 

legendary heroine Veronika of Desinić 

is kept. 

Ivana Belić: New residential 

buildings without green space 

Many new apartment buildings sprang 

up in Zagreb, offering citizens favorable 

loan terms which enabled them 

to buy their first property after years of 

living in rented apartments. If you take 

a walk through some of the newly constructed 

neighborhoods, like Špansko 

-Oranice, you will see many satisfied 

faces. Children are playing in front 

of buildings, playing tennis, football 

or cycling. But they have a hard time 

finding a little bit of shade to protect 

themselves from the summer heat. The 

tenants have not been alarmed at first 

because they thought the season was 

not right for planting trees and shrubs. 

But as the time passed and new parking 

lots and buildings appeared all 

around, they noticed that no room was 

left for green spaces. That is especially 

sad because, before the construction 

in Špansko began, there stood military 

barracks surrounded by trees, most of 

which have been removed in the process. 

Nevertheless, now is the time 

to start thinking about bringing the 

parks back, because in the meantime, 

the children have no other choice but 

to play on the concrete and hide from 

the sun in garages. 

Roman Ozimec: Self-grown plants 

of Zagreb 

The Zagreb-based Školska Knjiga 

publishing house published the book 

titled The Self-grown plants of Zagreb, 

written by the Zagreb-born author 

Lara Černicki. On 220 richly illustrated 

pages, the author presents her two 

loves - her love for her hometown and 

her love for nature. The book presents 

more than 200 plant species, their 

Latin and Croatian names, origins of 

their botanic and folk names, their 

properties and characteristics. All 

this information is illustrated by the 

author’s photographs of plants in full 

bloom taken on numerous locations 

in the city center, against the backdrop 

of the characteristic Zagreb 

houses and cityscapes. The book includes 

an index of plant names and a 

bibliography. 

As a great part of young urban population 

first encounters plants in their 

city, this book may become a sort of 

a “guide” through plants living on our 

window sills, gardens or in containers 

on the concrete. 

Mirjana Kovačić: What children 

think 

Educational programs for pre-school 

children encourage the participants 

to start thinking about nature, about 

the ways to protect rivers, lakes, seas, 

forests, meadows - how to protect 

their environment. We know that the 

habits developed at the early age remain 

with us for the rest of our lives, so 

it is very important to direct children 

and teach them. And that is the reason 

why it is interesting to hear what they 

have to say about the environment. 

Children aged 3 - 6 are very critical, 

of themselves and of their surroundings, 

when asked about pollution and 

harmful human impact on the environment. 

Every day, they take care 

of potted plants in their classroom’s 

nature corner; they deposit cans and 

glass in adequate containers, watch 

environmental shows, discuss protection 

of nature and even organize quizshows 

on that topic. The way children 

think ought to encourage the adults 

to change the way they treat nature. 

In turn, the adults must educate their 

children by example, because at that 

age they absorb knowledge like little 

sponges.

Zar je ovo “prirodni” 

narančin sok?! 

Snimio: Mario Đurasović

Eko revija - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template ?