Božić - 2012. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Svjetionik 

LIST ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE, BAST – BAŠKA VODA 

GODIŠTE X. BOŽIĆ. 2012. BROJ 1 (10)

Dragi moji župljani! 

˝Božić je radost koja se svakoga tiče, koja 

nikoga ne izostavlja, koja se svakom želi dopasti 

cijela. No tu se radost najdublje može iskusiti 

u zajedništvu. Sa svojima. Ali i ne samo 

sa svojima. Sa svakim koga nam život dovodi 

na naše putove. Božićna bi nas radost htjela 

učiniti uočljivima jedne drugima. Htjela bi 

nas jedne drugima primaknuti, međusobno 

nas povezati. 

Za početak pođimo kroza svoje srce. Prepoznajmo 

u njemu one koje smo zaboravili, 

one koje smo zanemarili. Sjetimo se onih kojima 

našu ljubav nitko ne može nadomjestiti. 

Darujmo im Božić. Neka nam bude dovoljno 

da im darujemo nešto. Darujmo im nekoga. 

Sebe. Svoju prisutnost. Svoje vrijeme i svoju 

ljubav. Učinimo li to, Božić će se u svoj ljepoti, 

i nama dogoditi.˝(Stjepan Lice) 

Približava nam se Božićno vrijeme. To je 

vrijem radosti i darivanja. Sveti nas Pavao 

potiče na radost riječima: ˝Radujte se u Gospodinu 

uvijek. Ponavljam: radujte se! Gospodin 

je blizu!˝ (Fil 4,4) Ovo je vrijeme radosti 

kad se obitelji skupljaju u toplinu obiteljskog 

doma, zajedno se raduju i tako njihova radost 

biva veća. To je vrijeme kad će obitelj za 

obiteljskim stolom zahvaliti Gospodinu na 

svemu što im je darovao. Mnogi će u ovom 

božićnom vremenu svoje najmilije iznenaditi 

poklonima te im i na taj način izraziti pažnju 

i ljubav. 

Božićno je vrijeme po mnogo čemu posebno. 

Kao vjernici u njemu se ponajprije 

sjećamo Kristova utjelovljenja i rođenja u 

Betlehemu. Ne bi nam se smjelo dogoditi da 

kao vjernici blagdan radosti proslavimo kao 

oni koji ne vjeruju, a to nam se može dogoditi 

ukoliko se izgubimo u pretjeranom darivanju 

materijalnih poklona, nerazboritom trošenju i 

kupovini, a zaboravimo na ono bitno. Krist se 

rodio u siromašnoj štalici i time nas poziva 

na ono dublje, a što jedino vjernik može prepoznati 

u ovom blagdanu. Blagdan Gospodi- 

svjetionik 

nova rođenja poziva nas na promjenu. Krist 

silazi k nama u liku djeteta da bi nas vratio 

na djetinjstvo duše naše i da bi nam pokazao 

da djeca koja iskreno prihvaćaju mogu ući u 

puninu njegove radosti. Ljubav Božja u liku 

djeteta, nježnosti i krhkosti dolazi ususret, 

ovdje i sada grije naš svagdan! Taj nas susret 

ne ostavlja istima. Potrebno je sagledati svoj 

život i u svjetlu Kristove riječi promijeniti 

ono što nije dobro. Kao što je Krist svojim rođenjem 

svijetu donio radost i mir, tako smo i 

mi pozvani da svojim životom drugima donesemo 

radost i mir. Ponajprije u svojim obiteljima, 

susjedstvu, na radnom mjestu pa i šire. 

Dobro se sjetiti kako blažena Majka Terezija 

piše:˝Jeste li svjesni da u vašoj obitelji, u sredini 

gdje živite, ima možda netko tko je vrlo osamljen, 

koji se osjeća nevoljnim ili ranjenim? 

Jeste li svjesni toga? Možda je ta osamljena ili 

ranjena osoba upravo vaš muž, žena ili vaše 

dijete, koje je usamljeno kod kuće, u istoj kući 

gdje i vi živite? Jeste li toga svjesni?˝ 

Kristovo rođenje dolazi nam upomoć, pomoć 

kako bi postali svjesni da možemo biti 

sretni jedino ako nam je srce puno ljubavi: za 

Boga, bližnje i nas same. 

Čitav svemir, nebo i zemlja radovali su se 

utjelovljenju Onoga koji je od vječnosti; radovali 

su se dolasku Onoga koje je od vijeka, alfa 

i omega svijeta i svemira. Radovali su se zbog 

Njegova dara, koji je upravo On sam. Najbolji 

dar koji možemo pokloniti svojim bližnjima 

jesmo mi sami. Krist nas voli, ne zbog darova 

koje bismo mu mogli dati, već zbog nas samih. 

Doći pred Gospodina, utjelovljenu Riječ, 

pokajati se i odlučiti promijeniti sebe jest ono 

na što nas poziva Utjelovljeni Krist. Tak ćemo 

tada kao vjernici proslaviti Božić u Kristovu 

duhu, a ne u duhu ovoga svijeta. 

Obilje Božjeg blagoslova u ovom vremenu 

radosti, ljubavi i mira i zagovor Blažene Djevice 

Marije neka prati svakog od vas i vaše 

obitelji, žele vam vaši fra Petar, fra Stanko i 

č.s.Ankica 

1

Papa Benedikt Xvi. proglasio je 

Godinu vjere koja je započela 12. 

listopada i koja će trajati do 24. 

studenoga 2013. to je zapravo druga 

Godina vjere nakon one koju je g. 1967. 

proglasio papa Pavao vi. u prigodi 

1900. obljetnice mučeničke smrti apostolskih 

prvaka Petra i Pavla. Početak 

Godine vjere poklapa se s 50. obljetnicom 

početka Drugoga vatikanskog 

sabora i 20. obljetnicom objavljivanja 

katekizma katoličke Crkve. Za početak 

Godine vjere zasjedala je biskupska sinoda 

u Rimu, koja se pozabavila ozbiljnim 

pitanjem o novoj evangelizaciji, o 

novom navještaju i prenošenju kršćanske 

vjere u krajevima gdje je kršćanstvo 

već stoljećima ukorijenjeno. 

imajući sve to na umu, običan se 

kršćanin može zapitati čemu sva ta 

2 

Čemu 

Godina 

vjere? 

užurbanost i zabrinutost u crkvenom 

vodstvu? ta svi smo mi kršćani, naši su 

stari vjerovali, istu smo vjeru primili na 

krštenju, a na vjeronauku i sakramentalnoj 

pouci upoznali i produbli istine 

vjere. Čemu Godina vjere kad smo ionako 

svi vjernici? U središtu svega crkvenog 

gibanja je vjera, kršćanska vjera 

u Boga oca koji nas je stvorio, krista 

koji nas je otkupio i Duha svetoga koji 

nam daje životnu snagu da se odupremo 

zlu i činimo dobro. Razmišljajući o 

smislu i značenju Godine vjere neki će, 

pa i dobronamjeran kršćanin, pomisliti 

da se sve to tiče onih koji su vjernici jedino 

na papiru, a u crkvu zavire za Božić. 

Godina vjere bila bi za godišnjake, 

a ne za nas praktične vjernike. no stvari 

s vjerom izgledaju drukčije negoli mi to 

mislimo.

U pobudnici “vrata vjere” kojom je 

najavio Godinu vjere, Papa objašnjava 

razlog i smisao toga pothvata. Prije svega, 

potrebno je staviti u središte crkvene 

pozornosti ono što je osobito važno 

za današnjeg kršćanina, a to je susret 

s kristom. svaki vjernik trebao bi se u 

svom životu susresti s isusom kristom, 

živim i prisutnim u svojoj Riječi, u sakrmentima, 

u euharistiji, u zajednici 

vjernika. snagom toga susreta svaki bi 

od nas trebao ponovno otkriti ljepotu 

svoje vjere. Papa je svjestan poteškoća 

s kojima se suočava današnji vjernik u 

sve jačem naletu sekulariziranog, nekršćanskog 

načina mišljenja i življenja. Riječ 

je o krizi vjere koja zauzima sve više 

maha pa i meu onima koji se smatraju 

vjernicima. Danas se kršćani možda 

više zanimaju za društvene, kulturne i 

političke probleme, a pritom smatraju 

da je njihova vjera nešto što se samo po 

sebi razumije. ta je pretpostavka zapravo 

više negoli upitna, jer vjera pritom 

ne igra ulogu koju bi trebala imati. srž 

je problema Crkve i kršćana u europi 

kriza vjere. na nju treba tražiti i pronaći 

odgovor, treba je oživjeti s tim da postane 

duboko uvjerenje i životna snaga 

koja se crpe upravo po susretu s isusom 

kristom. 

“Vrata vjere” 

Godina vjere poticaj je svakom od 

nas da se zamisli nad činjenicom vjere 

i zapita se: kakava je moja vjera? U što 

ili u koga ja vjerujem? U koga ja stavljam 

svoje pouzdanje? tko mi i što mi 

u životu znači? vjera je Božji dar koji 

nam je stavljen u pamet i srce. našoj je 

slobodi ostavljena mogućnost da taj dar 

prihvati ili odbije. Za vjeru potreban je 

ljudski pristanak. Životne poteškoće, 

nepravda, teška bol i smrt drage osobe 

svjetionik 

mogu pokolebati vjeru. tada nastupa 

kriza vjere. vjera koja se jednom primila 

ne smije se, poput kompjuterskog 

dokumenta, pospremiti i ostaviti na 

stranu, izvan života. kao i svakoj biljki i 

vjeri je potrebna njega, poticaj i pobuda 

da raste i razvija se u skladu s ljudskim 

rastom i razvojem. 

Biti vjernik staza je kojom se putuje, 

mnogo više negoli kuća u kojoj se 

stanuje. Biti kršćanin nije mirovanje ni 

posjedovanje, nego neprestani napor 

uma i srca prihvatiti Boga i povjerovati 

mu, pa i u teškim životnim prilikama. 

vjerovati u Boga nije nešto što se samo 

po sebi razumije. vjera u Boga je neprestano 

pitanje i traženje. vjerovati zanači 

staviti se u potragu za Bogom. vjera je 

poput ljubavi koja povezuje dvoje koji 

se vole. i njima su potrebni dokazi te 

ljubavi, jer nije dostatna samo izjava: 

“volim te”, nego je potrebno to životom 

i djelom pokazati i dokazati. vjera mi 

pomaže da mogu odgovoriti na pitanje: 

Što je zapravo razlog i cilj moga života? 

kako otkriti smisao vlastitoga življenja? 

smijem li se nadati nečemu nakon smrti? 

Istina i ljepota vjere 

U ovoj Godini vjere pozvani smo se 

zauzetije i odgovornije pozabaviti vjerom 

kako bismo svoj pristanak na evanelje 

svjesnije i vjerodostojnije izrazili 

i posvjedočili u svagdanjem životu. to 

vrijedi u sadašnjem trenutku dubokih 

društvenih promjena koje proživljavamo 

i kad nam se krive i nekršćanske 

vrijednosti prikazuju i nameću kao prave 

i istinite. 

sveti otac nas poziva da hrabro 

svjedočimo radost i ljepotu svoje vjere 

u isusa krista. ono što je lijepo izaziva 

razmišljanje. Pred ljepotom ljudski 

3

duh nalazi mir, utječe se ljepoti da bi 

pronašao isitnu o samom sebi i o svijetu 

koji ga okružuje. A ta ljepota otkriva 

se u nadi, da je Bog vjeran svojim 

obećanjima, da je Bog s nama i na našoj 

strani. kao kršćani, pozvani smo svakim 

danom otkrivati ljepotu naše vjere, 

upoznati je potpunije pomoću radosna 

susreta s Gospodinom i živjeti potpuno 

svoj kršćanski poziv. 

i danas je potrebna životna zauzetost 

da istina i ljepota vjere zasjaju u 

svakodnevici. vjera se ne treba podložiti 

zahtjevima sadašnjosti, niti se vezati 

uz prošlost. U vjeri dolazi do izražaja 

vječna Božja prisutnost koja nadilazi 

prostor i vrijeme, a koju možemo samo 

u našoj današnjici, ovdje i sada, osjetiti i 

prihvatiti. Zbog toga je posebno važno 

naglasiti ono bitno: s uvjerenjem i zanosom 

navijestiti isusa krista muškarcima 

i ženama današnjeg vremena. Crkva 

nastoji da se drevna i uvijek nova vjera i 

danas može živjeti i da se, usred svijeta 

koji se mijenja, i dalje može vjerovati i 

živjeti po vjeri. i nama je potrebno posvijestiti 

istinu i ljepotu svoje vjere, jer 

riječ je o svečanom trenutku za čitavu 

Crkvu da bi postala prava i istinita ispovijest 

zajedničke vjere. tako da vjera 

bude zasvjedočena osobno i zajednički, 

svjesno i slobodno, na izvanjski i unutarnji 

način. kao zajednica i pojedinci 

Crkva treba pruezeti potpunu svijest 

svoje vjere, treba je oživjeti, očistiti, 

utvrditi, ispovijedati. to je zapravo i cilj 

Godine vjere. 

U proslavi Godine vjere nisu predvieni 

velezborovi naroda Božjega, svečani 

meunarodni skupovi, masovna hodočašća... 

Papa želi da Godinu vjere slavimo 

u svojoj župi, u obiteljskom domu, 

u tišini srca i svoje duše. Poruka je upućena 

onima koji vjeruju i srcem prihva- 

4 

ćaju Radosnu vijest kao i onima koji su 

još uvijek u potrazi kako bi se zaputili 

prema onome koji se k nama zaputio 

da ga susretnemo i još bolje upoznamo. 

Život po vjeri 

U Godini vjeri ne radi se samo o 

50. obljetnici sabora, ni o 20. obljetnici 

objavljivanja katekizma. Riječ je o navještaju 

vjere, o tome da se osobna vjera 

osvježi i ojača, da postane djelotvorna 

i živahna, čista i svježa poput jutarnje 

rose. vjera je poput života koji raste i 

razvije se te poznaje svoj razvoj i zrenje. 

kršćanska vjera ne ograničuje ljudski 

život. vjera mi pomaže da provodim 

vjero-dostojan i častan život. ona je temeljni 

stav kojim se suočavam sa stvarnošću. 

vjera je nešto što me iz dubine 

bića potiče, što me izaziva i kaže mi što 

je moguće, dobro i korisno. vjera je prije 

svega povjerenje: povjeriti se živomu 

Bogu, na njega se oslonuti i svoj život 

urediti u odnosu prema Bogu i bližnjemu. 

jednako tako vjera je slobodan, 

osobni izbor. više se u Boga pouzdavati, 

negoli u moćnike ovoga svijeta. vjera 

mi pomaže mirnije živjeti, jer u konačnici 

ne ovisi sve o meni. vjera mi otvara 

dalekosežan pogled, jer je vjerničko obzorje 

veće i šire od vlastitog vidokruga. 

ona mi omogućuje da ozbiljno prihvatim 

osobe s kojima živim i da se za druge 

zauzimam po uzoru na krista koji 

mi daje snagu i odvažnost da u tome 

ustrajem. 

vjera mi pomaže da priznam svoje 

pogreške i propuste, da pokušam bolje 

i ispravnije živjeti. odgaja mi savjest i 

daje mi siguran smjer. Pomaže mi crpsti 

uvijek novu nadu, da smireno prihvaćam 

životne poteškoće, jer znam komu 

sam povjerovao i u koga se pouzdajem.

vjera mi pomaže odreeno vrijeme posvetiti 

molitvi i razmišljanju jer mi se po 

molitvi Bog približava i oslobađa me od 

stanovitih problema te mi čini život lakšim 

i smišljenijim. 

Tko vjeruje nije sam 

vjera nije dana jednom zauvijek. treba 

je sve više živjeti i upoznavati, njegovati 

i usvaršavati. Uza sve to, znaju nastupiti 

dvojbe. Usprkos tomu što vjerujemo 

da je Bog s nama i za nas, on ipak 

ostaje otajstven, nevidljiv i nedokučiv. 

sav govor o Bogu samo je djelić njegove 

neizmjernosti. Za mnoge je Bog velika 

zagonetka. vjerovati i razmišljati o vjeri 

bez velikih pitanja gotovo je nemoguće, 

jer nema odogovora na sva pitanja. U 

vjeri ima poteškoća, a može nastupiti i 

kriza. to biva i onda kada djetinja vjera 

više nije kadra odgovoriti na životna 

pitanja mlada ili odrasla čovjeka. kriza 

nastupa i onda kad nastupe porazi i razočaranja 

koji učine da se počne sumnjati 

u Božju ljubav ili pak da se vjera 

izgubi. Ako se kriza na vrijeme uoči, bit 

će se lakše oduprijeti i nju svladati. Ako 

je pak izbjegavam i samom sebi ne priznajem, 

bit će teže naći rješenje. Zbog 

toga se ne treba sramiti potražiti pomoć 

kod osoba u koje se ima povjerenje. ne 

smije se u krizi biti sam. U krzi se nalazi 

i stanovita mogućnost da se sazrije u 

vjeri, da se vjera produbi i ojača. 

tko vjeruje, nikad nije sam. Postoji 

otajstveno zajedništvo svih nas koji 

vjerujemo. svaki je od nas po krštenju 

pristupio u to zajedništvo koje zovemo 

Crkva. kao njezini članovi, sestre i braća 

u kristu, obraćamo se Bogu riječima: 

“oče naš...” kad vjerujemo, nikad nismo 

sami. U zajedništvu smo s Bogom, 

koji nas poznaje već prije negoli smo 

se rodili, koji se brine za nas da nam ni 

svjetionik 

vlas s glave ne padne bez njegove volje. 

Bog nas poznaje, zove nas našim imenom. 

Prati nas u životu i u smrti. Raduje 

se susretu s nama. kad vjerujemo, 

nikad nismo sami jer smo u zajedništvu 

svetih, kojima pripadaju svi oni koji su 

kršteni. svi smo članovi općeg zajedništva 

vjernika svih vrmena i krajeva. 

Benedikt Xvi. upozorava da se u 

vremenu u kojemu je Bog mnogima postao 

nepoznat, a krist značajna osoba 

prošlosti, ne može ostvariti misionarski 

zanos bez obnove naše vjere i naše 

molitve. ne možemo dati pravi odgovor 

ako sami ne prihvatimo dar milosti. 

nećemo moći pridobiti ljude za evanelje, 

ako mi sami ne budemo imali duboko 

iskustvo s Bogom. Zbog taga nam 

je potrebno ponovno otkriti put vjere, 

da pokažemo sve jasnije radost i zanos 

susreta s isusom kristom. jer zakoračiti 

prag vjere znači zaputiti se putem koji 

traje cijeli jedan životni vijek. srcem se 

vjeruje, a ustima ispovijeda vjera. kao 

kršćani, trebamo dati razlog nade koja 

je u nama. 

Godina vjere krasna je prigoda da 

istinski zaživimo i oživimo svoju, da 

nam vjera bude načelo koje protkaje 

sav život i oblikuje osobnost osobe zrele 

u vjeri koja je susrela krista, temeljno 

uporište našega života. jer bitna je sastojnica 

kršćanstva vjera u Boga koji je 

ljubav, vjera u zajednički i osobni susret 

s kristom koji usmjeruje i vodi naš život. 

Za Godinu vjere dobro se sjetiti nadahnute 

riječi, koju ivan Mažuranić 

stavlja u usta starcu svećeniku: 

“Vjeruj, sinko, u višnjega Oca, 

I njegova odvijeka Sina, 

I trećega milostiva Duha: 

Vjeru vjeruj, spasit će te vjera!” 

Dinko Aračić 

5

oduvijek je Božić za nas kršćane 

izuzetna svetkovina, blagdan 

koji dira strune srca, potiče 

maštu, izaziva sjećanja davnih Božića. 

Božić je i dodir neba, susret s vječnim, 

predokus boljega svijeta. jer Božić nije 

samo jelo i odijelo, ni dar ni čestitka. 

Božić je radost duše i veselje srca pa i 

u moru poteškoća. Predah je to u sivilu 

svakdnevice, oaza mira i utjehe, želja 

za lijepim i dobrim, predokus vječnoga 

Božića. 

sve to i još više Božić je blagdan vjere. 

Bez vjere i uvjerenja da je Bog za nas 

i za naše spasenje postao čovjekom, ne 

može se iskreno ni potpuno slaviti Božić. 

Zbog toga je dobro u Godini vjere 

potražiti duboki smisao Božića, njegovu 

vjersku dimenziju. izvanjsko je 

slavlje lijepo i dobro. i njemu treba dati 

oduška. to pak slavljeničko i potrošačko 

ne bi trebalo odvratiti našu pozornost 

od onoga što je bitno i glavno, 

sveto i kršćansko. naša božićna radost 

neka bude istinska, a ne površna. Radost 

zbog ljepote vjere, zbog spozanje 

da nas Bog ljubi i usrećuje svojim pohodom. 

6 

otajstvo Božića tiče se naše vjere 

i našeg života po vjeri. i zbog toga je 

dobro i korisno upravo u Godini vjere 

promisliti i obnoviti vjersku bit toga 

slavlja, što je to Božić naše vjere? Što 

nam taj najdraži blagdan znači za našu 

vjeru i za naš život ovdje i sada? Božićno 

bogoslužje pomaže nam da se pameću 

i srcem približimo velikoj tajni naše 

vjere utjelovljenju vječne Riječi. Božić 

nije samo obljetnica isusova rođenja, 

nego presudni događaj, koji prožimlje 

svu ljudsku povijest. sam Bog je došao 

boraviti u našoj sredini, „ušatorio se“ 

meu nama, postao jednim od nas. 

ima mnogo putova kojima se možemo 

približiti tajni Božića. sveto pismo 

pruža nam pregršt misli u kojima se zrcali 

tajna božićnog događaja. Značenje 

Božića, njegova vjerska dimenzija, sadržana 

je na neki način u Anelovim riječima 

pastirima: „Danas nam se rodio

spasitelj“ (Lk 2,11). „Danas“, ta mala 

riječ, taj vremenski prilog ponavlja se 

često u bogoslužju božićnih dana. i to 

„danas“ odnosi se na događaj kristova 

rođenja i na spasenje koje donosi sa sobom 

utjelovljenje sina Božjega. to je 

ono vječno „Božje danas“ koje nadilazi 

granice vremena i prostora 

te postaje aktualno, sadašnje, prisutno. 

jer gdje god se ostvaruje 

spasenje, ono se događa u Božjem 

danas za nas ljude: Danas 

nam se rodio spasitelj, danas 

je dan spasenja. Učinci 

spasenjskog zahvata traju 

danima, godinama, stoljećima. 

kad bogoslužje tvrdi: 

spasitelj je „danas“ 

rođen, time želi kazati 

da taj dogoaj protkaje 

svu povijest, da je 

stvarnost koju i danas 

upravo po vjeri 

dotičemo i na kojoj po 

vjeri sudjelujemo. 

nas vjernike 

slavlje Božića 

utvruje u 

spoznaji i 

vjeri da je 

Bog stvarno 

prisutan 

meu nama, 

ovdje i danas, 

svjetionik 

nazočan je svojim tijelom. iako je kod 

oca, ostaje i s nama. U Djetetu koje se 

rodilo u Betlehemu, Bog nam se približio, 

možemo ga prepoznati u ljudskom 

obličju, smijemo ga susresti, i to danas, 

ovdje i sada, u vječnom Božjem „danas“ 

koje ne poznaje zalaza. 

Danas nam se rodio spasitelj. 

naše spasenje se dogodilo u 

odreenom povijesnom trenutku 

u događaju isusa iz nazareta, 

u onom što je činio i govorio, 

u njegovoj smrti i uskrsnuću. 

isus je sin Božji, sam 

Bog. onaj Bog koji nam 

se objavio, koji nam je 

govorio, koji nam je pokazao 

čudesne znakove 

svoje ljubavi i odanosti. 

Bog koji je s ljudima sklopio 

savez, koji nas je vodio 

kroz svu povijest spasenja. 

Bog koji je za nas 

postao čovjekom i rodio se 

kao ljudsko dijete, uzeo 

na nas prednosti i 

slabosti našega tijela, 

postao je i 

ostao zauvijek 

čovjekom, a da 

nije prestao biti 

ono što je oduvijek 

bio - Bog. Po 

isusovu rođenju 

ono 

vječno 

7

Božje ušlo je u granice vremena i prostora. 

isus nije došao samo za trenutak 

meu nas ljude, nije se na čas pojavio u 

ljudskom tijelu i nestao. Rođen kao čovjek, 

ostaje Bog i čovjek za sve vjekove. 

Rodio se u tijelu i u tom rođenomu 

možemo ga prepozanti, možemo se s 

njime susresti. Božićna je poruka jasna 

i pomaže nam shvatiti Božji spasenjski 

zahvat, koji je uvijek aktualan, tiče se 

svakog čovjeka i svih ljudi. 

U isusu koji se danas rodio pružena 

nam je mogućnost da ga sada i danas 

prepoznamo i prihvatimo poput betlehemskih 

pastira. Danas se on želi roditi 

i u našem životu, želi obnoviti naš život, 

vjerom prosvijetliti, milošću preobraziti, 

darom svoje prisutnosti, snagom 

svoga rođenja. 

sv. Leon veliki kliče: „Danas se rodio 

stvoritelj svijeta iz krila jedne Djevice. 

onaj koji je stvorio sve stvari postao je 

djetetom jedne žene koju je i sam stvorio. 

Danas se pojavio vječni Logos obučen 

u smrtno tijelo, i dok nije bio vidljiv 

nijednom ljudskom oku postao je vidljiv 

i opipljiv. Danas su pastiri doznali 

od anela da se rodio spasitelj u biti naše 

naravi.“ 

o Božiću slavimo ulazak Božji u 

našu ljudsku povijest koji je postao 

čovjekom da bi nas priveo k Bogu. to 

je zapravo početak ljudskog spasenja 

koje će u kristovu vazemnom otajstvu, 

u njegovoj muci, smrt i uskrsnuću doživjeti 

svoju puninu. Božić je početak i 

uzrok spasenja, ali jednako tako i sama 

prisutnost spasenja. Bog postaje čovjekom, 

rađa se kao malo dijete, uzima 

na se naše tijelo da bi pobijedio smrt i 

grijeh. o blagdanu Božića susrećemo 

Božju nježnost i njegovu ljubav koje se 

8 

saginju na našu ograničenost, našu slabost, 

naše grijehe. Bog se spustio sve do 

jasala betlehemske špilje koje pretkazuju 

njegovo poniženje u času njegove 

muke. vrhunac povijesti ljubavi izmeu 

Boga i čovjeka prolazi preko betlehemskih 

jasala i jeruzalemskoga groba (Benedikt 

Xvi.). 

o Božiću smo pozvani živjeti radost 

Božića, taj čudesni događaj. sin Božji 

rađa se „danas“. Bog je blizu svakom 

od nas, želi nas susresti, privesti nas k 

sebi. on je pravo svjetlo koje raspršuje 

tmine koje nas okružuju i zamagljuju 

naš život. Proživljavajmo Božić razmatrajući 

put neizmjerne Božje ljubavi koji 

nas je privukao k sebi po tajni utjelovljenja 

svoga sina. 

o Božiću puni smo radosti jer Bog 

nam je blizu i želi s nama podijeliti životni 

put. 

U Godini vjere pristupimo blagdanu 

Božića s vjerom, jer jedino njome možemo 

otkriti pravi smisao toga blagdana. 

s vjerom možemo doživjeti punu radost 

koju je Anđeo navijestio pastirima 

i koju su oni doživjeli kad su vidjeli 

Dijete položeno u jasle i u njemu prepoznali 

Boga koji je postao čovjekom. 

s vjerom prepoznajemo da je to betlehemsko 

Dijete - spasitelj svijeta i čovjeka. 

U Godini vjere povjerujemo doista 

Božjem glasniku: „ne bojte se! evo, javljam 

vam blagovijest, veliku radost za 

sav narod! Danas vam se rodio spasitelj!“ 

to je razlog velike božićne radosti, 

navještaj mira i Božjeg čovjekoljublja 

svim ljudima dobre volje. 

Mate Ardinić

Anđeosko 

pozdravljenje 

Među marijanskim molitvama koje 

poznaje i moli većina katolika sigurno je 

i Anđeo Gospodnji ili, kako ga naš puk 

još naziva, Anđeosko pozdravljenje ili 

Pozdrav Gospi. to je klasična molitva 

koja se, uz Zdravomariju i krunicu, 

može ubrojiti meu najraširenije marijanske 

molitve na kršćanskom Zapadu. 

Zapravo su to evanđeoske riječi (Lk 1, 

26-38) koje molitelju predočuju otajstvo 

isusova utjelovljenja. jednostavnost te 

molitve doprinijela je njezinoj rasprostranjenosti 

meu kršćanskim pukom. 

svjetionik 

Odjek otajstva Utjelovljenja 

Molitva Anđeo Gospodnji sastoji se 

od triju dijelova. U svom glavnom dijelu 

prepričava sudbonosni susret neba 

i zemlje u osobama arkanela Gabrijela 

i nazaretske Djevice. U drugom dijelu, 

koji povezuje i prožimlje cijelokupnu 

molitvu, smještena je Zdravomarija. 

treći dio zapravo je molitveni zaziv u 

kojemu molimo za milost da nam otajstvo 

utjelovljenja postane spasonosna 

stvarnost u kojoj smo otkupljeni mukom, 

smrću i uskrsnućem isusovim. 

Anđeo Gospodnji oblikovao se nizom 

stoljeća. najprije nastaje i širi se 

kao molitva o zalasku sunca, zatim zahvaća 

maha i moli se u zoru i napokon 

kao podnevna molitva. 

nad prizorom navještenja arkanela 

Gabrijela Mariji (Lk 1, 26-38) zaustav- 

9

ljaju se brojni isusovi sljedbenici i o njemu 

razmatraju. taj događaj utječe na 

prve kršćanske zajednice i na njihovo 

shvaćanje i slavljenje otajstva utjelovljenja. 

U tom meditativnom produžetku 

velikoga spasenjskog događaja kao i u 

samom slavljenju otajstva utjelovljenja 

u kršćanskoj zajednici moramo tražiti 

korijene Anđeoskog pozdravljenja i njegove 

prve početke. 

a) Večernje Pozdravljenje 

Prve tragove Anđeoskog pozdravljenja 

susrećemo u 5. stoljeću. U smiraj 

dana na samostanima se oglašavalo 

zvono. označavalo je prestanak dnevnog 

rada i ujedno pozivalo na molitvu. 

oglašavalo se u čast Majci isusovoj. nastade 

tako običaj da o glasu zvona na 

završetku dnevnog rada vjernički puk 

izgovara tri Zdravomarije na spomen 

utjelovljenja Riječi Božje. Uz to valja 

povezati i zvuk gradskih zvona koja 

su u srednjem vijeku često podsjećala 

stanovništvo na otvaranje i zatvaranje 

gradskih vrata. Čini se da je papa Grgur 

iX. (†1249) potaknuo narod neka 

moli čim čuje zvuk gradskih zvona, pa 

u tome treba naći vezu izmeu zvonjenja 

i molitve. već g. 1239. ta je molitva popraćena 

oprostima. njih su potvrivali i 

proširivali brojni Petrovi nasljednici. 

Za boravka u svetoj Zemlji g. 

1219/20., sv. Franje Asiškoga (†1226) 

dojmio se običaj pozivanja vjernika s 

minareta na molitvu. to ga je potaknulo 

da g. 1220. napiše svoj braći neka svake 

večeri razglase po glasniku ili kojim 

drugim znakom ”da sav narod oda čast 

i hvalu Gospodinu Bogu...”. jedan od 

plodova toga poziva jest i početak molitve 

Anđeoskog pozdravljenja uvečer. 

oko g. 1250. fra Benedikt sinigardi 

(†1282), iz družine sv. Franje Asiškoga, 

10 

u samostanu u Arezzu (italija) svake 

večeri nakon molitve Povečerja na znak 

zvona s braćom pjeva ili recitira antifonu 

koja je započinjala riječima Anđeo 

Gospodnji navijesti Mariji... već g. 1251. 

opći kapituli pojedinih redovničkih zajednica 

odreivali su da se na završetku 

molitve Povečerja, nakon pjesme 

Zdravo karljice, na koljenima izrecitira 

Zdravomarija. ta se praksa brzo proširila 

meu franjevačkim zajednicama, a tu 

su molitvu počeli pratiti i glasom zvona. 

U početku možda i nije bilo osobite 

veze izmeu molitve Anđeo Gospodnji i 

glasa zvona koji je pozivao na ”zapretanje” 

vatre. Monastički je običaj zvonjenja 

u sumrak i pozdrava Gospi nakon 

Povečerja, povezao na neki način molitvu 

Anđeoskog pozdrava s večernjim 

zvonjenjem. jer, meu benediktincima u 

Montecassinu nalazimo g. 1285. propis 

da se zvoni ”za Zdravomariju navečer 

i ujutro” u crkvama koje pripadaju njihovoj 

opatiji. 

kapitul Manje braće g. 1263. u Pisi, 

kojemu je predsjedao sv. Bonaventura 

(†1274), propisuje franjevcima neka na 

glas zvona za molitvu Povečerja upute 

nekoliko puta pozdrav Gospi, a neka 

potiču i vjernike da u tom trenutku 

upute pozdrav Mariji tri puta, i to riječima 

Zdravomarije. vjerovalo se, naime, 

da se navještenje zbilo u to doba dana. 

tu će praksu još žarče preporučiti g. 

1269. kapitul u Asizu. kapitul u Padovi 

g. 1294. odreuje da se u svim samostanima 

kratko zazvoni tri puta navečer 

u čast Majci Božjoj, a sva braća na koljenima 

neka mole tri puta Zdravomariju. 

taj se običaj ubrzo širi europskim 

kontinentom. U Ugarskoj susreće se već 

g. 1307. i u Rimu 1327. Papa ivan XXii. 

(†1334) hvali g. 1318. zvonjenje navečer 

u nekim francuskim krajevima kao

znak za prestanak dnevnog rada i udjeljuje 

oprost onima koji bi na glas zvona 

u to doba na koljenima izmolili Zdravomariju. 

odobrava 7. svibnja 1327. taj 

običaj i uvodi ga u rimsku biskupiju. 

on nareuje da se navečer na zvuk zvona 

pozdravi Gospa s tri Zdravomarije. 

Poseban oprost pospješuje veće širenje 

Anđeoskog pozdravljenja po svijetu. 

Papin primjer slijede brojni biskupi, 

što je doprinijelo još većem širenju te 

molitve. 

Čini se da nije bilo ustaljena pravila 

u koji sat navečer zvoniti. Zavisilo je 

to od prilika mjesta i vremena. Prema 

nekim vrelima, u engleskoj se u 16. st. 

zvonilo u 18 sati. U Parizu se polovicom 

15. st. redovito zvonilo u 21 sat. 

b) Jutarnje Pozdravljenje 

Po uzoru na Anđeosko pozdravljenje 

navečer, uskoro se počelo uvoditi 

moljenje te molitve i ujutro, kad se u redovničkim 

zajednicama na zvuk zvona 

molio jedan dio časoslova. ne znamo 

gdje je i kada nastao taj običaj. Po nekim 

su se samostanima redovnici za jutarnje 

službene molitve na riječi ”sveta Marijo 

i svi sveci” prostirali po podu crkve. na 

tu ih je molitvu pozivalo zvono. 

krajem 13. st. i jutarnjem se zvonjenju 

pripisuje marijansko značenje, 

a i bogoslužje je, meu ostalim, poticalo 

vjernike da Gospu na početku dana 

zazivaju kao ”Zvijezdu jutarnju”, kao 

”zaručnica koja ustaje poput zore”. Po 

samostanima su se molile tri Zdravomarije 

ne samo na kraju završnog časa 

nego i za prvi čas dnevnog časoslova. i 

za nj se zvonilo ujutro jednako kao i za 

večernje Pozdravljenje. 

Prvi izvještaj o tome potječe iz 1317. 

Biskup iz Parme nalaže vjernicima da, 

na tri udarca zvonom, izmole tri očena- 

svjetionik 

ša i tri Zdravomarije u čast Gospinu za 

postignuće mira i blagostanja. još nema 

spomena o isusovu utjelovljenju. isti 

običaj počinje od g. 1322. u Španjolskoj, 

od g. 1399. u engleskoj. Civilne vlasti 

odreuju da nakon zvonjenja treba započeti 

posao. tako i jutarnje Pozdravljenje 

ima slične početke kao i večernje. 

Zvonjenje doprinosi da se jutarnje 

Pozdravljenje proširi nadaleko kao i večernje. 

Papa Bonifacije viii. (†1303) potiče 

svećenstvo u Bavarskoj neka izjutra 

zvone za Anđeosko pozdravljenje kao 

što to čine u Rimu i u još nekim krajevima. 

Širenju Pozdravljenja pogoduju i 

posebni oprosti koje su propisivale crkvene 

vlasti. tako g. 1390. papa Bonifacije 

iX. (†1404). to potpomaže da se 

sredinom 15. st. jutarnje Pozdravljenje 

već uvriježilo gotovo po čitavoj europi. 

c) Podnevno Pozdravljenje 

Anđeosko pozdravljenje o podne 

nastaje dosta kasnije. 

11

U Češkoj i njemačkoj na početku 15. 

st. postoji običaj da se zvoni petkom 

u podne, i to s nakanom da se vjernici 

sjete muke i smrti kristove. stoga početke 

podnevnog Pozdravljenja treba 

tražiti vjerojatno u odredbi pape kalista 

iii. (†1458) g. 1456. da se zvoni 

svakog dana izmeu Devetoga časa i 

večernje, kad su vjernici pozvani da izmole 

tri očenaša i tri Zdravomarije za 

Božju pomoć kršćanima u obrani pred 

osmanlijskom opasnošću, koja je u ono 

doba nadirala prema zapadnoj europi. 

kršćanska vojska na čelu s jankom sibinjaninom 

19. srpnja 1456. oslobodila je 

Beograd od osmanlija. na taj spomen 

papa kalist iii. uveo je blagdan Preobraženja 

i odredio da se svakog dana 

o podne oglase zvona. videći da se u 

Rimu pomalo gubi običaj podnevnog 

zvonjenja na Pozdravljenje, papa Aleksandar 

vi. (†1503) obnavlja 25. ožujka 

1500. tu odredbu. nju potvruje g. 1518. 

i papa Leon X. 

Zavisno od mjesta, za molitvu Anđeo 

Gospodnji izgovarali su se različiti 

molitveni obrasci. sredinom 15. st. taj se 

običaj dosta proširio. Budući da pučanstvo 

na području Francuske nije strepilo 

pred osmanlijskom najezdom, u njih se 

na podne zvonilo i molilo za mir. tako 

francuski kralj Luj Xi. (1461-1483) propisuje 

g. 1472. da u podne zvoni i da se 

mole tri Zdravomarije za mir i jedinstvo 

kraljevstva. on sam na glas zvona pada 

na koljena i moli za mir. Papa siksto iv. 

(†1484) obdaruje g. 1476. molitelje podnevnog 

Pozdravljenja posebnim oprostima. 

ono se tako širi početkom 16. st. 

italijom, a zatim ostalim zemljama, da 

bi se njemačkim područjem širilo tek u 

17. stoljeću. 

sljedbenici sv. ignacija Lojolskoga 

molitvi Anđeoskog pozdravljenja počeli 

su davati novo usmjerenje preko 

12 

pučkih pobožnosti. tako sinoda u Pragu, 

pod njihovim utjecajem, odreuje g. 

1605. da se pri jutarnjem zvonjenju molitelji 

Anđeoskog pozdravljenja spominju 

isusova uskrsnuća, kod podnevnog 

njegove patnje na križu i kod večernjeg 

njegova utjelovljenja. 

Ritam posvete dana 

Prvotni oblik Anđeoskog pozdravljenja 

sastojao se od triju Zdravomarija. 

vjernički puk u 16. st. počinje pozdravljati 

Gospu triput dnevno, spominjući 

se pri tom isusova utjelovljenja. U 

istom razdoblju umeću se izmeu triju 

Zdravomarija evanđeoske antifone koje 

sažimlju događaj navještenja isusova 

rođenja. Za to imamo prvu potvrdu u 

katekizmu tiskanu u Mlecima g. 1560. 

Papa Pio v. uvršćuje g. 1571. molitvu 

Pozdravljenja u današnjem obliku kao 

molitvu koja kršćanina prati ujutro, na 

podne i uvečer. Pri ustajanju ona podsjeća 

na uskrsnuće, u podne na isusov 

križni put i uvečer na njegovo utjelovljenje 

i tako daje smisao našem spasenju. 

Umeće je prvi u Mali časoslov bl. 

Djevice Marije, još uvijek bez zaziva 

”Moli za nas, sveta Bogorodice...” isti 

papa uvodi i zaziv s molitvom, čime je 

istaknuto da je Anđeoski pozdrav molitva 

kojom razmatramo otajstvo utjelovljenja, 

ali ga vežemo s njegovom smrću 

na križu i uskrsnućem kao glavnim 

istinama kršćanske vjere. tri slavaocu 

nakon molitve donosi prvi sv. Petar kanizije 

g. 1588. u svom Manuale Catholicorum. 

tako Pozdravljenje poprima 

službeni značaj. to postaje još službenije 

odredbom klementa viii. (†1605) sakristanima 

da ”ujutro, na podne i uvečer 

svakog dana daju znak za anđeoski 

pozdrav”, kako čitamo u Caeremoniale 

episcoporum iz g. 1600. na biskupij-

skim saborima (npr. u kölnu 1627) uređeno 

je da se večernjem Pozdravljenju 

doda poseban znak zvonom i molitva 

za pokojne. 

na kraju 17. st. može se reći kako 

nema kršćanske obitelji koja na glas 

zvona ujutro, na podne i uvečer ne bi 

molila Anđeo Gospodnji. vjernike na 

to uopće nije trebalo poticati. svu tu 

praksu kao da svečano kruni g. 1724. 

papa Benedikt Xiii. (†1730). on potvruje 

i odobrava trostruko zvonjenje 

na Pozdravljenje i molitvu, prema ondašnjem 

običaju: tri Zdravomarije, koje 

su bile povezane trima evaneđoskim 

antifonama, a slijedio ih je zaziv s odgovorom 

i zaključnom molitvom. Podjeljuje 

oprost vjernicima koji Anđeo 

Gospodnji izmole na znak zvona i na 

koljenima. Potiče ih neka mole za mir 

i slogu meu kršćanskim vladarima, za 

osloboenje od krivovjerja i proslavu Crkve. 

Benedikt Xiv. (†1758) odreuje 20. 

travnja 1742. neka se Anđeo Gospodnji 

nedjeljom moli stojeći, počevši od subote 

navečer, a da se mjesto njega u uskr- 

svjetionik 

sno vrijeme moli antifona kraljice neba. 

Pape novijeg doba nastavljaju revno 

promicati Anđeosko pozdravljenje. Pio 

vii. (†1823) obdaruje g. 1815. oprostima 

vjernike koji nadodaju tri slavaocu ujutro, 

na podne i uvečer u znak zahvalnosti 

za darove i povlastice kojima je presv. 

trojstvo obdarilo bl. Djevicu, osobito 

za njezino uznesenje. Leon Xiii. (†1903) 

dopušta g. 1884. da oni koji ne znaju 

Anđeo Gospodnji mogu mjesto njega 

izmoliti pet Zdravomarija. slaveći g. 

1933. jubilej 1900. obljetnice otkupljenja, 

Pio Xi. (†1939) obogaćuje Anđeosko 

pozdravljenje novim oprostima, slično 

kao što je već učinio prije njegov prethodnik, 

i preporučuje ga kao sredstvo 

koje će pripomoći jedinstvu kršćanskog 

puka. 

nakon ii. svjetskog rata molitva 

Anđeoskog pozdravljenja doživljava 

ponovni zamah. Za Marijanske godine 

1954., za blagdan velike Gospe, Pio 

Xii. (†1958) predmoli u podne Anđeo 

Gospodnji s članovima katoličke akcije, 

što izravno prenosi radio. Posjetitelje 

13

i hodočasnike na trgu sv. Petra poziva 

na zajedničko podnevno Anđeosko pozdravljenje 

s prozora svoje radne sobe. 

Apostolskim pismom Dum moerenti 

animo 29. lipnja 1956. potiče vjernike 

neka mole za slobodu Crkve. otvarajući 

na valovima vatikanskog radija 

11. veljače 1958. u podne slavlje 100. 

obljetnice lurdskih ukazanja molitvom 

Anđeoskog pozdravljenja, predlaže tu 

molitvu ponovno svim vjernicima. Prije 

apostolskog blagoslova nedjeljom i 

blagdanima, ivan XXiii. (†1963) uvodi 

Anđeo Gospodnji. Pape nakon njega 

prihvaćaju tu praksu i obogaćuju kratkim 

podnevnim nagovorom i pozdravima. 

Pavao vi. (†1978) u apostolskoj 

pobudnici Štovanje Marije (1974) drži 

Anđeo Gospodnji pobožnom vježbom i 

preporučuje da se ”običaj njegova mo- 

14 

ljenja sačuva gdje i kada je to moguće” 

(br. 41). smatra da tu molitvu ne treba 

obnavljati i dopušta da se tradicionalna 

zaključna molitva ”Milost svoju” može 

zamijeniti Zbornom molitvom blagdana 

Blagovijesti. ivan Pavao ii. prihvaća 

Anđeosko pozdravljanje kao podnevnu 

molitvu svake nedjelje, a tako nastavlja 

i Benedikt Xvi. Dok se Anđeo 

Gospodnji oblikovao, kršćani su vidjeli 

opasnost u islamu koji je nadirao, a 19. 

i 20. st. donosi nove neprijatelje: ateizam, 

materijalizam, nekršćanske religije 

i mnogo drugoga. Položaj kršćana 

jednako je težak i nekoć i danas. Anđeosko 

pozdravljenje moglo bi opet dobiti 

posebno značenje, a zbog pogodna sadržaja 

i kratkoće moglo bi i danas biti 

rado prihvaćeno kao molitva. 

Petar Lubina

SVETI NIKOLA PUTNIK 

(Patara, oko 270. - Mira, 6. Xii. 343. 

istok i Zapad, tj. cijeli kršćanski svijet, 

štuje sv. nikolu kao malokojega 

drugog sveca. Posebno ga štuju Rusi 

i Grci kao svoga narodnog i državnog 

zaštitnika, a putnici i mornari kao i djevojke 

i djeca drže ga svijim osobitim 

miljenikom. o svetom nikoli su napisane 

brojne knjige, sagrađene velike crkve, 

izrađeno neizmjerno umjetničkih 

djela: slika, kipova, reljefa, mozaika i 

drugoga. 

1. ŽIVOT 

jedan od najstarijih životopisa svetoga 

nikole potječe od nepoznatoga 

pisca iz iX. stoljeća, a prvi poznati pisac 

je Metodij, carigradski patrijarh, takođeriz 

iX. stoljeća. U X. st. Šimun Logothetos, 

poznatiji pod imenom Metaphrastes, 

napisao je također na grčkom 

jeziku život sv. nikole, koji se je proširio 

po mogim zemljama. 

U starijim životopisima ima dosta legendarnih 

elemenata, ali se ipak iz njih 

može jasno vidjeti tko je i što je bio sv. 

nikola. Rođen je u gradu Patari, u Maloj 

Aziji (današnja turska) od roditelja, 

koji su rano umrli, a njemu ostavili veliko 

bogastvo. kao mladić živio je disciplinirnano 

i u sebi izgradio lik karakternoga 

čovjeka i pravog kršćanina. Bio je 

čovjek molitve i iskrene ljubavi prema 

ljudima, posebno siromasima. 

Dok je nikola bio na putovanja, u 

gradu Miri, u pokrajini Liciju, umre biskup, 

pa svećenstvo s narodom dogorovilo 

da treba izabrati njegova nasljednika. 

netko je predložio da svi nekoliko 

dana mole i poste, da bi ih dobri Bog 

svjetionik 

prosvijetlio i nadahnuo da nađu svetoga 

čovjeka za biskupa. Dogovorili su se 

da onoga čovjeka, koji u nedjelju ujutro 

prvi dođe u crkvu, izabrati za biskupa. 

nikola se je baš te noći vratio s putovanja 

i ne znajući ni za smrt biskupa ni 

za kakakv dogovor, u ranu zoru došao 

je u crkvu na sv. Misu. kad su ugledali 

nikolu, svi su - i narod i biskupi - bili 

sretni da su dobili dobroga i pravog biskupa. 

kao biskup grada Mire imao je 

puno više mogućnosti i revnosti da se 

posveti naviještanju evanđelja i misijskom 

djelovanju među poganima. 

Za progonstva cara Dioklecijana nikola 

je bio osuđen na robiju i prisilni 

rad. kad je uskoro car konstatin veliki 

dao slobodu kršćanskoj vjeri (a dotada 

je bilo deset velikih progonstava), sve je 

osuđene biskupe oslobodio robovanja. 

sazvan je 325. godine Prvi opći crkveni 

sabor u gradu niceji, nedaleko Carigrada. 

na tom saboru sudjelovalo je 318 

biskupa, a među njima je bio i biskup 

nikola iz grada Mire. kako je u ono 

doba stanovništvo uglavnom bilo nepismeno, 

knjige su bile prava rijetkost i 

vrlo skupe, a ni novina nije bilo, biskupi 

su složili “vjerovanje”, u kojemu su 

izražene osnovne istine kršćanske vjere, 

a tako je kratko, da ga svatko može lako 

naučiti napamet. i danas ga svi kršćani 

mole nedjeljom i blagdanom na sv. 

Misi. U obrani prava Crkve i vjernika 

nije se nikoga bojao, pa ni cara konstantina, 

komu se je u jednoj prigodi vrlo 

oštro usprotivio. Preminuo je u svomu 

biskupskom gradu Miri 350. godine i 

pokopan je uza svoju crkvu. 

15

2. PRIJENOS TIJELA 

na grob sv. nikole hodočastili su 

mnogi vjernici i molili se u svojim potrebama. 

tako se je širilo njegovo štovanje 

i na istoku i na Zapadu. Poslije više 

stoljeća, neki su mletački trgovci i vojnici 

svakako htjeli odnijeti tijelo sv. nikole 

iz grada Mire u svoj grad veneciju. Međutim, 

kako piše ivan Đakon, mornari 

iz talijanskoga grada Barija, koji su se 

vraćali iz Antiohije u siriji, došli su do 

luke Andriake, usidrili se pred lukom i 

poslali uhode u Miru da izvide kakva je 

situacija u gradu i bi li mogli ostvariti 

svoj plan, tj. odnijeti tijelo sv. nikole. 

kad su se uhode vratile i izvijestile 

zapovjednika, on je odlučio da odmah 

pođe 47 dobro naoružanih morara i 

da donesu na brod tijelo sveca, koje 

su čuvala smo četiri pobožna redovnika. 

Mornari su brzo izvršili zapovijed i 

svečevo tijelo donijeli na brod, uvjereni 

da su obavili dobar i svet posao. nakon 

duge plovidbe po sredozemnom 

moru, konačno doploviše u svoj grad 

Bari i njegovu luku. Bilo je to 9. svibnja 

1087. godine. sav je narod bio na nogama. 

sveto su tijelo u procesiji prenijeli u 

katedralu i odmah ga stali štovati kao 

svoga zaštitnika. Ubrzo je sagrađena 

veličanstvena crkva u čast sv. nikole, a 

sam je papa Urban ii. posvetio tu baziliku 

29. rujna 1089. godine i benediktinskoga 

opata iliju posvetio za barskoga 

nadbiskupa. od toga vremena širi se po 

sredozemlju i svim europskim zemljama 

štovanje sv. nikole, a odatle u novi 

svijet, tj. u jednu i drugu Ameriku i Australiju. 

3. ŠTOVANJE I ZAŠTITA 

stari su pisci zapisali da je neki bogataš 

nerazumno trošio svoje bogat- 

16 

stvo i na kraju spao na prosjački štap. 

U međuvremenu su njegove tri dobre i 

lijepe kćeri odrasle i dozrele za udaju. 

kako im otac nije mogao osigurati bogati 

miraz, razmišljao je da ih uputi na 

krivi put, a djevojke su bile tužne i razočarane, 

jer su se bojale da se nikada 

ne će moći sretno udati. kad je nikola 

doznao za to, jedne je noći ubacio kroz 

prozor kesu s novcima, pa je siromašni 

otac mogao osigurati najstarijoj kćeri 

bogati miraz (dotu) i ona se je uskoro 

sretno udala. tako je nikola učinio i 

drugi put, pa se je i druga sestra udala. 

ocu je bilo čudno da netko može darovati 

toliko novaca. stoga je odlučio svake 

večeri biti budan, dobro se sakriti i 

čekati što će se dogoditi. i zbilja jedne 

noći, vrlo kasno, ugledao je svoga sugrađanina 

nikolu kako se polako približava 

njegovoj kući. kad je nikola 

došao blizu kuće, nekoliko se je puta 

oprezno okrenuo oko sebe da vidi ima 

li tu ikoga. kad je bio siguran da nikoga 

nema, približio se kući, na prozorčiću 

ostavio novac i mirno se vratio svojoj 

kući. Bio je uvjeren da je učinio dobro 

djelo, a da ga nitko nije vidio. 

siromašni i presretni otac odmah 

je htio potrčati za nikolom i lijepo mu 

zahvaliti. ipak se je suzdržao. Budan 

je čekao jutro i kad je svanulo, došao 

je do nikoline kuće, pokucao na vrata. 

nikola mu je otvorio, otac je klekao na 

zemlju i sa suznim očima stao mu zahvaljivati 

što je svojim bogatim darovima 

spasio njegove kćeri i omogućio im 

da se sretno udaju. nikola mu je rekao 

da za sve zahvali dobromu Bogu, ali da 

nikomu ne kazuje što se je dogodilo… 

Za tu nikolinu velikodušnost i darežljivost 

brzo se je doznalo. A kako je 

on i drugima pomagao, poslije njegove

smrti dobri su ljudi uveli lijepi običaj da 

uoči njegova blagdana dobra djeca dobivaju 

darove, koje im šalje sv. nikola. 

kako danas mladi ljudi sa sela idu u 

gradove na školovanje, tako je bilo i u 

doba sv. nikole. tako su tri mladića iz 

Male Azije htjela poći studirati u Atenu, 

grad znanja i mudrosti. kad su došli u 

Miru, htjeli su prenoćiti u nekoj gostionici. 

Gostioničar je bi pohlepan i smislio 

je strašni i đavolski plan. trojicu je 

mladića ubio, sasjekao na komade kao 

i svako drugo meso, „posolio“ ih, posložio 

u bačvu i planirao nuditi gostima 

kao specijalitet. 

sv. nikola je rano ujutro ustao i molio. 

Dobri Bog mu je u viđenju objavio 

što se je te noći dogodilo u njegovu 

gradu. odmah se je neustrašivo uputio 

gostioničaru i žestoko ga napao, kako je 

mogao te noći učiniti tako veliki zločin: 

svjetionik 

ne samo da je ubio tri mladića, nego je 

htio ljudima ponuditi da jedu njihovo 

meso. Gostioničar je bio izbezumljen. 

Čudio se da nikola zna što se dogodilo 

i pokušao se braniti. nikola ga je 

ukorio, došao do bačve i znakom križa 

mladiće vratio u život. Gostioničar je 

priznao svoj veliki grijeh i pokajao se, a 

mladići su pošli u Atenu da bi studirali, 

kako su i planirali. 

kršćani su od najranijih vremena 

željeli hodočastiiti u svetu Zemjju, da 

bi pohodili sv. mjesta, u kojima je isus 

rođen (Betlehem), odrastao (nazaret), 

umro i uskrsnuo (jeruzalem). Razlika je 

samo što je u staro doba bilo vrlo teško 

putovati, pa je putovanje dugo trajalo. 

Danas se iz europskih zemalja zrakoplovom 

za samo nekoliko sati može 

doći u Palestinu. kako je i nikola želio 

posjetiti sveta mjesta u Palestini, nakon 

17

napornoga pješačenja, ukrcao se je s 

drugim putnicima na veliki brod. nakon 

malo vremena nastala je velika oluja. 

kapetan i mornari su se trudili održati 

ravnotežu, ali su valovi bacali lađu 

kao slamku. oluja je bila sve veća. stoga 

su svi mornari zajedno s putnicima 

pozvali nikolu da s njima moli Boga da 

se oluja stiša. nikola se usrdno molio, 

ustao i na pramcu broda znakokm križa 

zapovjedio moru i oluji da se smiri, kao 

što je učinio isus, kako izvješćuje evanđelje 

(usp. Mt 8, 24-27). oluja je prestala, 

vrijeme se smirilo, nastala prava bonaca 

i brod je mirno nastavio plovidbu, 

ta tri nikolina čuda, a i druga slična, 

raznijeli su slavu sv. nikole po svemu 

svijetu, pa su vjernici u njemu prepoznali 

svoga prijatelja i zaštitnika u svim 

poteškoćama. Čudo s olujom na moru 

potaklo je mornare i putnike da sv. ni- 

18 

kolu štujuj kao svoga zaštitnika. stoga 

na svoje brodove stavljaju njegove slike, 

a njegovim crkvama daruju slike 

svojih brodova kako ih iz oluje spašava. 

svačano se blagoslivaju novi brodovi, a 

iskusni mornanri, „stari morski vukovi“, 

rado hodočaste u njegove crkve i 

svetišta, primaju sv. sakramente i ostavljaju 

zavjetne darove. Čudo s tri uskrsla 

studenta nadahnulo je studente i sve 

učenike da izaberu sv. nikolu za svoga 

pomoćnika. A darovi koje je dao onim 

djevojkama da se sretno udaju, bilo je 

prigoda da djevojke štuju i mole sv. nikolu 

za sretnu udaju, a svima pružilo 

prigodu da sv. nikola u noći pred svoj 

blagdan (između 5. i 6. prosinca) dobroj 

djeci donosi lijepe darove. Za njegov 

blagdan priređuju se slavlja sv. nikole 

ili “nikolinje”, a sniježne pahuljice 

stvaraju jedinstveno predbožićno ras-

položenje. Popularnost sv. nikole svjedoče 

riječi što ih majke u veneciji govore 

svojoj djeci: “Ma, nemam bačvu sv. 

nikole!” (razumije se, punu slatkiša). 

U Francuskoj i njemačkoj ima preko 

2.000 crkava posvećenih sv. nikoli, u 

Danskoj oko 100, a na malom islandu 

oko 40. na našoj jadranskoj obali ima ih 

vrlo mnogo, a u čitavoj Hrvatskoj preko 

120. Blizu sumartina na Braču i u kraljevskom 

gradu ninu nalaze se starohrvatske 

crkvice sv. nikole (iX. stoljeće). 

U Gornjim Brelima nedavno je obnovljena 

crkva sv. nikole, sagrađena u Xv. 

stoljeću. spominjemo još neke: Bajagić, 

Cavtat, Čakovec, Čilipi, Hrvatska kostajnica, 

jasenovac, jastrebarsko, kaštel 

stari, komiža, koručula, kostajnica, 

kraljevica, krapina, krašić, Mali Lošinj, 

Rijeka, Pleternica,trogir, Udbina, varaždin 

i drugi. 

svjetionik 

kako je njegov blagdan u došašću ili 

adventu, tj. u neposrednoj pripravi za 

Božić, blagdan Božje ljubavi prema čovjeku, 

to potiče sve ljude da imaju smisla 

i ljubavi prema siromasima, potrebnima 

i bolesnicima. to je uvijek aktualna 

stara kršćanska tema, koja je kršćane 

poticala na kršćanski karitas. U novije 

se vrijeme nudi kao “opcija za siromahe”, 

tj. spremnost u svakomu siromahu 

vidjeti samoga Gospodina isusa. 

Imendan: nikola (grčki: pobjednik 

naroda), niko, nikica, nikolica, nikoletina, 

nikikša, nikša, nino, kićo, Mika, 

Mikan, Miki, Miko, Mikula, Mikota. 

Zaštitnik: djece, učenika, studenata, 

djevojaka, mornara, putnika, ribara, 

odvjetnika, ljekarnika i hodočasnika. 

Fra Gabrijel Jurišić 

ZBORNIK „KAČIĆ“ 

U RUKAMA PAPE BENEDIKTA XVI. 

Franjevačka provincija Presvetoga 

otkupitelja od 1967. godine izdaje 

znanstveni zbornik „Kačić“. 

Posljednji svezak (2011. br. 43) ima 1280 

stranica. U njemu surađuje preko 70 suradnika 

iz 17 država, članci su objavljeni 

na 7 jezika, a priloženo je i nekoliko 

stotina fotografija. Zbornik je posvećen 

akademiku dr. emiliju Marinu u prigodi 

60. rođendana. Budući da je slavljenik 

poznati svjetski arheolog, znanstvenik 

i pisac, njegovi kolege i prijatelji 

pišu o arheologiji, epigrafiji, povijesti, 

raznim granama umjetnosti, filozofiji, 

sociologiji, teologiji, hagiografiji i dru- 

gim humanističkim znanositima. Zbornik 

je svakako ozbiljan doprinos znanosti 

u svjetskim razmjerima. 

Prezentiran je u veljači ove godine 

u Palači Francuske akademije u Parizu, 

jer je e. Marin član Akademije, također 

u rujnu na manifestaciji „knjiga 

Mediterana“ u splitu i u listopadu 

u svečanoj Dvorni Braće Hrvatskoga 

Zmaja na kamenitim vratima u Zagrebu. 

na svim prezentacijama nastupili 

su domaći i strani ugledni akademici 

i sveučilišni prefesori. Posebno je bilo 

svečano u Rimu u Papinskomu hrvatskom 

zavodu sv. jeronima. na prezen- 

19

taciji je govorio kardinal Rafael Farina, 

ravnatelj vatikanske biblioteke i arhiva, 

po jedan francuski i talijanski arheolog 

i rektor Zavoda msgr. dr. jure Bogdan. 

Uz još dvojicu kardinala, bili su nazočni 

ugledni akademici, veleposlanici, sveučilišni 

profesori i brojni Hrvati koji žive 

u Rimu. 

vrhunac slavlja bio je u Rimu pred 

Božić prošle godine na audijenciji u 

vatikanu, u „Dvorani Pavla vi.“ Papi 

Benediktu Xvi. predali su Zbornik fra 

Željko tolić, provincijal, i fra Gabrijel 

jurišić, urednik, zajedno s emilijom 

Marinom. Papa je primio Zbornik, malo 

ga pregledao, zahvalio, pozdravio se i 

svima darovao po krunicu. 

Dakle, poglavar katoličke Crkve 

i prvi građanin svijeta uzeo je u svoje 

ruke naš Zbornik „kačić“. Bogu dobromu 

hvala za taj susret i čast! 

Uredništvo 

20 

„BISERNA 

SV. MISA“ 

NAŠEGA 

FRA KARLA 

kad se je raspala kraljevina jugoslavija 

i stvorena nezavisna Država 

Hrvatska i dok je u gotovo 

cijeloj europi bjesnio Drugi svjetski rat, 

u Baškoj vodi, 19. srpnja 1942. godine, 

u obitelji ivana Zane jurišića slavila su 

se “tri pira“, kako su mještani govorili. 

Fra karlo je slavio svoju Mladu Misu, 

blagoslovio vjenčanje svoje sestre katice 

i njezina tome te podijelio Prvu sv. 

Pričest svomu najmlađem bratu Hrvatinu. 

kad su partizani 1943. god. ubili 

fra Petra Pavišu, župnika Baške vode,

fra karlo je imenovan župnikom mjesto 

njega. 

ove godine nakon sedam desetljeća 

svećeničkoga života, u nedjelju (22. 

vii. 2012.) nekadašnji mladomisnik 

proslavio je u istoj crkvi sv. nikole Putnika 

svoju „Bisernu sv. Misu.“ slavilo 

je s njim više svećenika, a među njima 

i fra joško kodžoman, provincijal. Fra 

Gabrijel je na početku slavlja ukratko 

iznio nekoliko podataka o fra karlovu 

životu i o jubileju koji su u starija vremena 

rijetki svećenici doživjeli - 70. 

obljetnicu misništva. Fra stanko Radić je 

održao prigodnu propovijed, a na kraju 

je o. Povincijal uime cijele Franjevačke 

provincije čestitao slavljeniku veliki jubilej 

i zaželio da Baška voda i ubuduće 

bude rasadište duhovnih zvanja. slavlje 

je uzveličao Mješoviti župski zbor, a na 

svjetionik 

kraju su dva fra karlova nećaka na izlazu 

iz crkve dijelili vjernicima prigodne 

spomen-sličice. slavlje je nastavljeno za 

obiteljskim stolom. 

Fra karo je u prvim godinama svećeničkoga 

života bio župnik u više župa, 

gvardijan u Zaostrogu i tajnik Provincije. 

Gotovo je cijeli život proveo kao 

profesor crkvene povijesti na Franjevačkoj 

visokoj bogosloviji u Makarskoj. 

na njegovu je molbu 1954. godine ivan 

Meštrović darovao spomenik fra Andriji 

kačiću Miošiću, koji je postavljen 

ispred župske crkve u Bristu, rodnom 

mjestu fra Andrije. jubilarac je objavio 

više knjiga, znanstvenih i popularnih 

članaka te sudjelovao na brojnim znanstvenim 

skupovima. no, kao svećenik, 

propovjednik i ispovjednik nikada nije 

zanemario svoga osnovnog djelovanja. 

Uredništvo 

21

nadbiskup splitsko-makarski mons. dr. Marin Barišić imenovao je fra Petra vrljička 

na prijedlog Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja za župnika župe 

Uznesenja BDM Bast-Baška voda. Fra Petar je rođen u krivodolu 10. 03.1960. gdje 

je završio osnovnu školu. U sinju završava Franjevačku klasičnu gimnaziju, a nakon 

toga provodi godinu novicijata na Gospinu otočiću visovcu. Zatim je trinaest 

mjeseci i deset dana na odsluženju vojnog roka u Postojni. Četiri godine filozofsko-teološkog 

studija pohađa u Makarskoj, a petu godinu pohađa na katoličkom 

bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje i diplomira teologiju. Šestu pastoralnu godinu 

pohađa u Makarskoj s praktikumom u imotskom. Za svećenika je zaređen 

28.06.1987. u crkvi Gospe od Zdravlja u splitu.Četiri je godine župni pomoćnik u 

župi sv.ilije u Metkviću, dvije godine odgojitelj u franjevačkom sjemeništu u sinju, 

godinu dana župnik za prognane vrličane, devet godina župnik u Runovićima, 

devet godina župnik vrgorca i dvije godine dekan Biokovskog dekanata, a 8. kolovoza 

2012. u službu župnika Basta-Baške vode uvode ga makarski dekan don 

Pavao Banić i makarski gvardijan fra Ante Čovo. 

22 

Novi župnik u župi Bast-Baška Voda

KRŠTENI 

1. Renata topić (Milan i sloboda), 

23. 12. 2010. 

2. Roko Lončar (Ante i ivana), 

26. 12. 2010. 

3. iris Radić (nikola i ivana), 

02. 01. 2011. 

4. Ana Šošić (Denis i ivana), 

20. 02. 2011. 

5. Petar Granić (nikola i Meri), 

26. 02. 2011. 

6. Frane Andrijašević 

(velimir i silvana), 01. 05. 2011. 

7. ena Matić (Željko i snježana), 

08. 05. 2011. 

8. nikola Radojković (Goran i Lidija) 

08. 05. 2011. 

9. Mario Buljubašić 

(Damir i Marijana), 15. 05. 2011. 

10. Mario Cvitanović 

(ivan i Antonija),15. 05. 2011. 

11. Petra vidak Buljan 

(Mario i Mandina), 21. 05. 2011. 

12. Lara topić (Mario i Ana), 

22. 05. 2011. 

13. Petra kiković (Pero i Dragana), 

29. 05. 2011. 

14. nino sikavica (Mario i nikolina), 

o4. o6. 2011. 

15. tomislav Franić (josip i 

Miladinka),19. 06. 211. 

16. Maksim tonći Franić 

(toni i natalija) 

17. nikola katičić (Marin i Anneli), 

16. 08. 2011. 

18. sara Divić (nikša i Mirna), 

o4. 09. 2011. 

19. ivan Arapović 

(ivan i ivanka), 09. 10. 2011. 

20. eva Lozić (Damir i Adrijana), 

23. 10. 2011. 

21. Marin Perović 

svjetionik 

(Marko i sanja), 30. 10. 2011. 

22. Anton Petar iljukić 

(Davor i Žana), 30. 10. 2011. 

23. Gea Mijačika (Šimun i Monika), 

06. 11. 2011. 

24. Maria Šarić (Antiša i Barbara), 

06. 11. 2011. 

25. vladimir Bošnjak (David i emilija), 

13. 11. 2011. 

26. vito Medvešek (viliam i Marija), 

27. 11. 2011. 

27. Antonio Leko (Dalibor i 

nikolina),27. 11. 2011. 

28. nikola staničić (Branko i ivana), 

15. 01.2012. 

29. tomislav Lozić (jozo i Mirjana), 

05. 02. 2012. 

30. Mihael topić (Marino i Ana), 

14. 04. 2012. 

31. Miše svalina (Dragan i Danijela), 

15. 04. 2012. 

32. Lucija sikavica (ksenio i ines), 

13. 05. 2012. 

33. Luciana Bradarić Šljujo 

(Miljenko i nada), 13. 05. 2012. 

34. Lovre topić (jure i Ruža), 

20. 05. 2012. 

35. nina Carević (stipe i sanja), 

27. 05. 2012. 

36. Marko erstić (ivan i ivana), 

03. 06. 2012. 

37. ilija vuković (josip i jelena), 

07. 06. 2012. 

38. Danijel Božić (Gordan i Paula), 

05. 08. 2012. 

39. Filip vidulin (teo i Lea), 

23. 09. 2012. 

40. Marko Andrijašević 

(Marin i vedrana), 30. 09. 2012. 

41. Patrik ivan Ribarević 

(Dražan i nataša),30. 09. 2012. 

42. Mate Gabrijel Granić 

(Lovre i Marija), 07. 10. 2012. 

43. nicholas kapor 

23

(Željko i Franka), 14. 10. 2012. 

44. Andreo Matijašević 

(karlo i Aldijana),14. 10. 2012. 

45. Antonia Franić 

(tonći i natalia),14. 10. 2012. 

46. Hana emilija odvarka 

(omer i Ana Marije), 26. 10. 2012. 

PRVOPRIČESNICI 2011. 

1. jelena Granić (ivan i natalija) 

2. karla ivandić (nikša i vedrana) 

3. Ria ivandić (valentino i Žana) 

4. karla Radojković 

(Dražen i kristina) 

5. Ante Roso (vedran i katarina) 

6. Lucija Andrijašević (Mario i silvija) 

7. Dino Beroš (josip i Marija) 

8. Paula Braovac (Zdravko i nediljka) 

9. Ante Crnogorac (Zoran i kaja) 

10. Bepo Cvitanović (vicenco i silvana) 

11. Andrej Dedić (ivica i Ana) 

12. Duje Dragun (Zlatko i sandra) 

13. josipa erstić (Ante i silvana) 

14. karla erstić (Ante i silvana) 

15. Marin eterović (Mario i Andrea) 

16. nediljko Grani (Matko i Paula) 

17. Petar Granić (nikola i Meri) 

24 

18. Matej Grepo (jure i tatjana) 

19. Dorijen Hrastović 

(Martin i Aurelija) 

20. Marija jakir (Zoran i Ružica) 

21. Luka jozipović (Matijas i Martina) 

22. nikola jukić (nenad i Maria) 

23. Laura kapor (Željko i Franka) 

24. Luka kojadinović (Milan i Marina) 

25. karlo Leko (Zdenko i ivanka) 

26. Laura Matić (Željko i snježana) 

27. nina Matijašević (igor i nada) 

28. iva Matković (jakov i kristina) 

29. stipe novak (Donald i ivana) 

30. Antonio Ribarević (Robert i Marija) 

31. josip Ribarević 

(Roko i Brigitte Maria) 

32. tea staničić (Mate i Andriana) 

33. Dominik Šarić (josip i irma) 

34. josip Šarić (Antiša i Barbara) 

35. Petra Šimović (Marijan i sanela) 

36. Luka Ursić (igor i ivana) 

37. Anđela Granić (ivo i natalija) 

38. karla ivandić (nikša i vedrana) 

39. Ria ivandić (valentino i Žana) 

40. karla Radojković 

(Dražen i kristina) 

41. Ante Roso (vedran i katarina)

PRVOPRIČESNICI 2012. 

1. Mija Matea Bajić (Rajko i ivana) 

2. Magdalena Dujmović (nikola i 

Darija) 

3. Antonio jakir (Zoran i Ružica) 

4. Lana jakir (jakiša i Linda) 

5. Roko jažo (Zoran i tereza) 

6. josip jezidžić (Goran i ivanka) 

7. Martin josipović (Damir i Renata) 

8. Dominik kajtazi (seba i Belinda) 

9. Martina kajtazi (Palj i irena) 

10. valentina Marija komparić 

(josip i Danijela) 

11. Mario Lončar (nikša i sandra) 

12. Luka Lozić (Željko i josipa) 

13. Luka Medvešek (viliam i Marija) 

14. karlo Perović (Marko i sanja) 

15. Andrea Pervan Roščić 

(Goran i Zorica) 

16. valentina Radić Štimac 

(josip i Danijela) 

17. nedo Ribarević (Goran i Anita) 

18. Mira Daria staničić (joze i suzana) 

19. stefani stojak (Luka i Željka) 

20. Maja stojčevski 

(Marijan i jadranka) 

21. Marko Zelić (neden i Branka) 

22. Duje Andrijašević 

(velimir i silvana) 

23. Marta Beroš (Ante i Marijana) 

24. Mladen Beroš (Roko i nada) 

25. Doris ivandić (Mate i vesna) 

26. toni Padovan (Zoran i Marija) 

KRIZMANI 2011. 

1. tea Baković 

2. Mare Beroš 

3. Lea Beroš 

4. Antonia Cvitanović 

5. Doris Beroš 

6. Matija Birčić 

7. Milka Divić 

8. Marko Duvnjak 

9. David Čović 

10. Ante Čović 

11. tihomić eterović sorić 

12. josipa Garmaz 

13. jakov Granić 

14. suzana ivandić 

15. toni ivandić 

16. Roko ivandić 

17. Danijela jakir 

18. nikolina jakir 

19. Antonio jurišić 

20. Dajana jurčević 

21. Antonio jurišić 

22. Danijel jovanović 

23. Miljenko jurišić 

24. Marija jurišić 

25. karlo kasupović 

26. karolina kasupović 

27. karlo kelvišev 

28. Manuela križanović 

29. Božo Ledić 

30. stjepan Lozić 

31. Ljubomir Lozić 

32. ivan Lukač 

svjetionik 

25

33. vanja Marović 

34. ivan Matković 

35. Antonio Mihaljević 

36. Luka Milinković 

37. tomislav Perković 

38. Marko Ribarević 

39. Marijana Roščić 

40. Petra staničić 

41. Dario Šuta 

42. ivo tomaš 

43. joze topić 

44. Dora topić 

45. Mia topić 

46. Dina topić 

47. Andrea topić 

48. josipa topić 

49. katarina topić 

50. jelana topić 

SKLOPILI SU 

KATOLIČKI BRAK 

1. David Raphael Bošnjak i 

emilija jurišić – 05. 03. 2011. 

26 

2. Šimun Mijčika i Monika Miloš 

– 12. 03. 2011. 

3. Dalibor Leko i nikolina Pivac 

– 30. 04. 2011. 

4. ivan erstić i ivana Pavlović 

– 30. 04. 2011. 

5. josip Bašić i kristina Matijašević 

– 30. 04. 2011. 

6. Miodrag Perović i Matilda Granić 

– 04. 06. 2011. 

7. Bogdan Utrobičić i Ana josipović 

– 17. 09. 2011. 

8. Frane Radić i Andrea Menjak 

– 22. 10. 2011. 

9. teo vidulin i Lea Raos 

– 24. 09. 2011. 

10. Darko Miličević i Božena Ribarević 

– 29, 10. 2011. 

11. Božo Škarica i Marijana Radić 

– 05. 11. 2011. 

12. Milan Đapić i Anđelina jurčević 

– 19. 11. 2011. 

13. josip Šalinović i Ana Grgić 

– 08. 09. 2012. 

14. nikša jurišić i sanja Prgomet 

– 03. 11. 2012. 

15. Zvonko jurišić i ivana Ljubičić 

– 03. 11. 2012. 

POŠLI PRED NMA U VJEČNU 

DOMOVINU 

1. Ante tonći Cvitanović, 

*21. 09. 1936.- +27. 11. 2010. 

2. ivan Babić, 

*04. 06. 1939.- +28. 11. 2010. 

3. Antica Milinković, 

*15. 05. 1927.- +15. 12. 2010. 

4. Šimun topić, 

*1934.- +29. 12. 2010. 

5. Marijo Bilić, 

*03. 02. 1929.- +03. 01. 2011. 

6. Boris staničić, 

*02. 12. 1945.- +14. 01. 2011.

7. Roko Ribarević, 

*14. 02. 1973.- +22. 01. 2011. 

8. Anka Granić, 

*02. 08. 1926.- +22. 02. 2011. 

9. Marija Busse Cvitanović, 

*15.10. 1937.- +12. 03. 2011. 

10. klementina Radić, 

*22. 11. 1912.- +19. 04. 2011. 

11. Bosiljka Ursić, 

*20. 04. 1940.- +24. 04. 2011. 

12. Grgo topić, 

*29. 09. 1929.- +05. 05. 2011. 

13. Bojana Raguž, 

*18. 11. 1924.- +04. 06. 2011. 

14. savjeta nenadić, 

*22. 01. 1935.- +12. 06. 2011. 

15. tonka Radić, 

*03. 07. 1932.- +06. 06. 2011. 

16. sančica neveščnin, 

*15. 04. 1965.- +09. 06. 2011. 

17. Ljubica staničić, 

*03. 03. 1927.- +22. 06. 2011. 

18. Anđelka Bilić, 

*21. 11. 1929.- +25. 07. 2011. 

19. Goran staničić, 

*31. 08. 1952.- +24. 07. 2011. 

20. Ljubica staničić, 

*30. 05. 1937.- +24. 07. 2011. 

21. Marica staničić, 

*15. 11. 1937.- +21. 07. 2011. 

22. ivka Radić, 

*01. 05. 1918.- +12. 08. 2011. 

23. Rina Pavoković, 

*14. 01. 1931.- +16. 08. 2011. 

24. Damir topić, 

*29. 07. 1955.- +24. 09. 2011. 

25. Marija Cvitanović, 

*12. 12. 1921.- +16. 10. 2011. 

26. Anka Šošić, 

*22. 12. 1948.- +16. 10. 2011. 

27. Matija jakir, 

*17. 11. 1929.- +25. 10. 2011. 

28. ivan Ribarević, 

*08. 01. 1935.- +10. 11. 2011. 

29. Ružica jurišić, 

*11. 08. 1971.- +19. 12. 2011. 

30. Lovre Granić, 

*24. 04. 1923.- +02. 01. 2012. 

31. Damjan Granić, 

*02. 11. 1921.- +02. 01. 2012. 

32. Marko vidić, 

*25. 04. 1927.- +06. 01. 2012. 

33. Matko jurišić, 

*15. 01. 1971.- +24. 01. 2012. 

34. Ante Radić, 

*18. 01. 1913.- +14. 03. 2012. 

35. Mate Dujmović, 

*28. 09. 1919.- +12. 04. 2012. 

36. tonći samac, 

*16. 02. 1954.- +04. 05. 2012. 

37. jure topić, 

*14. 12. 1947.- +14. 05. 2012. 

38. Milica Pivalica, 

*- +27. 05. 2012. 

39. katica Miler, 

*20. 07. 1940.- +25. 08. 2012. 

40. Anka Babić, 

*24. 05. 1929.- +29. 08. 2012. 

41. Franjka staničić, 

*04. 12. 1923.- +05. 09. 2012. 

42. Zorka topić, 

*29. 07. 1931.- +11. 09. 2012. 

43. veronika vladić, 

*04. 12. 1926.- +18. 09. 2012. 

44. Ljubo Palada, 

*02. 03. 1949.- +23. 09. 2012. 

45. vjekoslava jurić jordan, 

*21. 11. 1929.- +14. 07. 2012. 

46. Romana Benaković, 

*07. 07. 1958.- +03. 11. 2012. 

47. ivica serdarević, 

*19. 09. 1938.- +10. 11. 2012. 

48. Antun Hudovernik, 

*01. 04. 1939.- +11. 11. 2012. 

49. Zorka josipović, 

*16. 02. 1928.- +29. 11. 2012. 

50. jelka vesna jurišić, 

*01. 10. 1920.-+08. 12. 2012. 

svjetionik 

27

ZBOR CRKVE 

SV. NIKOLE U 

TRODNEVNOM 

POSJETU 

SLAVONIJI 

U 

petak 20. 04. u ranim jutarnjim 

satima, članovi zbora crkve sv. 

nikole iz Baške vode i Promajne 

s časnom sestrom Ankicm Džajić 

uputili su se u trodnevni posjet slavoniji. 

U dobrom raspoloženju, uz pjesmu 

i molitvu, u popodnevnim satima smo 

iz oblačne i kišovite Dalmacije stigli u 

osunčanu slavoniju, u grad Đakovo. 

strossmayerov grad nam je pokazao 

svu gostoljubivost domaćeg stanovniš- 

28 

tva i otkrio nam svoju ljepotu u građevinama 

i prirodi. katedrala sv. Petra iz 

druge polovice 19. st., poznata kao „crvena 

katedrala“ ( građena je od opeke ) 

oduševila nas je svojom ljepotom, kako 

izvanjskom, još više prekrasno oslikanim 

zidovima, vitražima i oltarima. 

ona je očit dokaz vizionarstva biskupa 

strossmayera i njegove ljubavi prema 

vlastitoj domovini i narodu. Posjetili 

smo i svjetski poznatu Državnu ergelu 

lipicanaca i imali priliku izbliza vidjeti 

te prekrasne, plemenite životinje i naučiti 

nešto o povijesti ergele. Put nas je 

dalje vodio u Osijek, grad na obali Drave. 

naša simpatična vodička Dubravka 

pokazala nam je stari dio grada, tri 

stare gradske jezgre: tvrđu (austrijska 

tvrđava nastala u 18. st. na ruševinama 

turske), Gornji grad i Donji grad (na lijevoj 

obali Drave), i zgradu glavnog zapovjedništva 

koja se nalazi na poleđini

novčanice od 200 kuna. U večernjim 

satima smjestili smo se u hotel Central 

na trgu dr. Ante starčevića, u samom 

srcu grada, u neposrednoj blizini velebne 

konkatedrale sv. Petra i Pavla. Za 

izgradnju te veličanstvene crkve zaslužan 

je, kao i za đakovačku katedralu, 

biskup strossmayer. 

subota ( 21.04.) je osvanula sunčana 

i vedra za odlazak u vukovar i ilok. Put 

nas je prvo odveo u grad – heroj Vukovar 

koji je ostavio najdublji i najupečatljiviji 

trag u srcima sviju nas. naš vodič 

kroz vukovar bio je Dejan Marošićević, 

hrvatski branitelj, koji je do posljednjeg 

dana branio svoj grad, proživio sve 

strahote rata i bio sa svojim suborcima 

odveden u srpski logor. tko bi bolje 

mogao provesti nas ulicama vukovara 

od nekoga koji je to neposredno doživio. 

Prvo smo bili na tRPinjskoj Cesti, 

groblju tenkova; prošli smo sAj- 

MiŠte i MitniCU; posjetili Gospin 

kip na PUtU sPAsA ( poznatom kao 

„kukuruzište“); MeMoRijALni CentAR 

DoMovinskoG RAtA (vojarnu); 

MeMoRijALno GRoBLje gdje 

počivaju general Blago Zadro i njegov 

sin, Marko Babić ( „ubojica“ tenkova), 

vukovarski branitelji (hrvatska mladost), 

nevine žrtve ovčare… najdublji 

pečat ostavio je obilazak vUkovARske 

BoLniCe: suze su same tekle niz 

lice. ono što čovjek osjeća dok hoda 

bolničkim hodnicima, skučenim sobama…teško 

je pretočiti u riječi. Može se 

jedino duboko nakloniti svim žrtvama 

tolike mržnje, diviti se hrabrosti, ustrajnosti 

i vjeri tih ljudi koji su sve dali u 

borbi za voljeni grad i domovinu, požrtvovnosti 

medicinskog osoblja i svih 

koji su prošli strahote ratnog vukovara. 

svjetionik 

Uistinu riječi nisu dostatne. Možda najbolje 

odgovaraju isusove riječi „duša 

mi je potresena“.treba doći i vidjeti, 

osjetiti grad - heroj... CRkvA i sAMostAn 

sv. FiLiPA i jAkovA također su 

pretrpjeli velika oštećenja: sama crkva 

bila je gotovo u potpunosti spaljena. 

Danas je obnovljena, kao i mnogi djelovi 

grada,ali se ratni ožiljci vide. Lijepo 

je znati da za blagdan Cvjetnice obitelj 

Letica iz Baške vode svake godine šalje 

maslinove grančice na njihovu adresu, 

za sve koji na taj dan dođu na blagoslov 

grančica. ovČARA je posljednje mjesto 

koje smo posjetili u vukovaru. imali 

smo čast upoznati se s pukovnikom Petrom 

janjićem -tromblonom koji nam 

je ispripovjedio vlastito svjedočanstvo. 

Lijepo je vidjeti široki, iskren osmijeh 

na njegovom licu, na licima svih onih 

koji su ostali živjeti u vukovaru i za vukovar.. 

nakon zajedničke slike ispred 

spomen doma, pozdravili smo se s našim 

vodičem Dejanom, s gradom - herojem 

i uputili se dalje, uz veliki naklon 

svim žrtvama i herojima vukovara. Da 

se nikada ne zaboravi! 

ostatak dana proveli smo u vedrijem 

raspoloženju. slijedio je posjet Iloku, 

najističnijem hrvatskom gradu. Zajednički 

ručak u restoranu Dunav na obali 

istomene rijeke u idiličnom okruženju 

prelijepe prirode, začinio je neočekivani 

susret s našim poznatim opernim pjevačem 

krunaslovom Cigojem. Čak smo 

zapjevali uz njega poznatu ariju „U boj, 

u boj“… Posjet iločkoj crkvi sv. ivana 

kapistrana zasigurno će svima ostati u 

lijepom sjećanju, ne samo zbog ljepote i 

povijesti crkve i samostana, već i zbog 

našeg domaćina, gvardijana fra oktavijana 

koji nas je sve oduševio vedrinom 

duha i pozitivnom energijom kojom 

29

zrači. napuštjući ilok , uz pjesmu smo 

se uputili prema osijeku. stali smo u 

Slakovcima, rodnom mjestu naše sestre 

Ankice i posjetili smo njenu rodnu 

kuću. tu su nas lijepo ugostile njena 

starija sestra i nećakinja vesna (koja je s 

nama putovala po slavoniji i maksimalno 

se zauzela oko organizacije puta). 

nakon domaće slavonske kave i kolača, 

vratili smo se u Osijek u hotel. nekolicina 

je iskoristila večer za šetnju ili izlazak 

u grad prije sutrašnjeg odlaska. 

na nedjeljnoj misi (22.04.) smo sudjelovali 

u Aljmašu, u svetištu GosPe 

oD UtoČiŠtA. imali smo priliku pjevajući 

predvoditi misu, a članovi zbora 

su čitali nadjeljna čitanja. neobično 

zdanje crkve u obliku vučedolske golubice 

zasigurno će svima ostati dugo 

u sjećanju. svim članovima zbora koji 

nisu, na žalost, mogli otići na ovaj put, 

30 

poslali smo razglednicu s likom Gospe 

iz Aljmaša. Posljednje mjesto koje smo 

posjetili na svom putu bio je Slavonski 

Brod gdje smo imali zajednički ručak, 

a zatim smo posjetili majku i mlađu sestu 

č.s. Ankice. ona i suprug imaju 12 

djece,a ugostili su nas i otvorili nam 

vrata svog doma kako samo slavonci 

znaju. Zahvalili smo im na gostoprimstvu 

kako najbolje umijemo – pjesmom. 

oko 4 sata poslijepodne ,uputili smo se 

prema našoj Dalmaciji, a i nebo se otvorillo 

i prosuzilo. Ali smo zato imali priliku 

uživati u bojama duge koja se ralila 

preko zelenih slavonskih ravnica… Uz 

Božju pomoć i sigurnu ruku našeg vozača 

emila, vratili smo se u Bašku vodu 

malo iza ponoći, puni dojmova i lijepih 

uspomena. 

Bosiljka Staničić

Zadaće 

kršćanskih 

kumova 

o 

službi i zadaćama kršćanskih 

kumova nije zahvalno govoriti 

iz današnje perspektive koja 

gotovo da i ne poznaje „zadaću“ nego 

samo čast kumstva. Čini se, pri tom, da 

se danas kum više vezuje uz krštenikovu 

obitelj nego uz samoga krštenika. 

Zato povratak na iskustva iz povijesti, 

na vrijeme kad je nastajala ta kršćanska 

„služba“, može pružiti smjernice 

za drugačiju perspektivu u današnjem 

vremenu. 

nastanak i smisao zadaće kumstva 

razjašnjava se na jasniji način u 

slavljenju krštenja odraslih nego u krštenju 

djece, iako je situacija danas 

bitno izmijenjena. Prvotna je zadaća 

kuma(sponsor) bila jamčiti prikladnost 

pristupnika kršćanskoj zajednici. Zapravo 

su nekoć kršćani, svjesni svojega 

krsnog poslanja, tražili i „odabirali“ 

nove pristupnike kršćanskoj vjeri te 

pred kršćanskom zajednicom jamčili 

njihovu prikladnost i pratili ih na njihovu 

katekumenskome putu u vjeri. Danas, 

pak, u krštenju odraslih sami pristupnici 

odabiru kumove pa više nije 

moguće govoriti o službi jamstva pred 

kršćanskom zajednicom, kao prvoj zadaći 

kuma. naglsak se prenosi na zadaću 

svjedočenja vjere samome kršteniku. 

Zato se kod krštenja odraslih govori 

o kumu koga je katekumen odabrao 

„zbog njegova primjera“. Zadaća mu 

svjetionik 

je katekumenu pokazati „kako se živi 

evanđelje u osobnom i društvenom životu, 

pružiti mu svjedočanstvo vjere i 

bdjeti nad rastom njegova života“(Red 

pristupa odraslih,43.) U suvremenoj kulturi, 

koja vjeru svodi na privatnost, teško 

je isticati zadaću brige oko vjere drugih. 

no otvorenost evanđelju ne bi se smjela 

plašiti takvoga vjerničkoga odnosa s 

drugima u kršćanskoj zajednici. 

Zadaća kumstva kod krštenja djece 

također je doživjela promjene. nekoć 

su kumovi predstavljali ili zamjenjivali 

roditelje na krštenju njihove djece. krštenje 

se naime slavilo odmah nakon rođenja 

pa roditelji, osobito majka, i nisu 

mogli biti nazočni na krštenju. takva se 

„roditeljska“ zadaća kumova osobito 

naglašavala kod krštenja siročadi ili nahočadi. 

Uz tu zamjensku zadaću kroz 

kumstvo se isticala i zadaća duhovnog 

roditeljstva. U tumačenju da je krštenje 

novo rođenje, bilo je korisno govoriti o 

Crkvi kao novoj obitelji u kojoj se krštenik 

rađa, a o kumovima kao novim ili 

„duhovnim“ roditeljima djece koja se 

31

u krštenju prepo-rađaju. to, zanimljivo 

je, otkriva i hrvatsko pojmovlje: naziv 

kum (kraćenjem od lat. cumpater) znači 

„su-otac“ ili „drugi otac“, a kuma (lat. 

cummater) znači „su-majka“, „druga 

majka“. 

Danas ima dovoljno, i sve više, razloga 

da se na pastoralnom planu jasnije 

ističe uloga kumova kao svjedoka 

vjere i onih koji predstavljaju Crkvu. Činjenicom 

da su kumovi što ih odabire 

obitelj nerijetko u suprotnosti s naukom 

i životom Crkve ne dovodi se u pitanje 

samo smisao kumstva nego i samo krštenje 

gubi jedan posebni vid crkvenosti 

vjere. vjera se živi u zajednici, široj 

od obiteljske. 

samo iz shvaćanja kršćanske i eklezijalne 

zadaće kumova, koji nisu tek 

Hodočašće 

Gospi 

Sinjskoj 

tradicionalno, naša župa Uznesenja 

Blažene Djevice Marije Bast-Baška 

voda, skupa s ostalim župama Makarskog 

dekanata hodočasti Čudotvornoj 

Gospi sinjskoj prve subote u mjesecu 

listopadu. tako je 06. listopada ove godine 

nas 200-tinjak, trima autobusima, 

a neki i svojim automobilima, otišlo u 

posjet zajedničkoj Majci – svatko od nas 

ponaosob sa svojim molitvama, brigama 

i željama. 

iz više od deset autobusa mi vjernici 

smo se iskrcali na Alkarskome trkalištu 

i za križem krenuli put svetišta. nakon 

32 

„prijatelji“ obitelji, moguće je razumjeti 

crkvenu odredbu prema kojoj zadaću 

kuma može preuzeti samo punoljetna 

osoba koja je krštena u katoličkoj Crkvi, 

koja je primila sakramente euharistije i 

potvrde, i koja provodi život u skladu s 

vjerom i preuzetom službom (kan.874). 

sami roditelji, željni rasta u vjeri svoga 

djeteta, zacijelo bi trebali biti stroži 

tumači ove odredbe od onih tumačenja 

koja se svode na ispunjenje „osnovnih 

uvjeta“ za preuzimanje zadaće kumstva. 

kao što se u redovitome životu ne 

zadovoljavamo „osnovnim uvjetima“, 

tako je i životu vjere potrebno više od 

toga praga koji govori o „siromaštvu u 

vjeri“. 

ispovjedi, pjevajući u procesiji Gospine 

pjesme, ušli smo u crkvu puni strahopoštovanja 

ugledavši Gospin lik na

njenom oltaru. tu nas je lijepo pozdravio 

fra Mirko Marić u ime samostana i 

svetišta Gospe sinjske. koncelebriranu 

svetu misu predvodio je tučepski župnik 

fra nediljko Šabić, čiju smo propovijed 

s pozornošću poslušali. Misno 

slavlje uzveličao je zbor naše župe pod 

ravnanjem časne sestre Ankice Džajić. 

Božju riječ i molitvu vjernika čitali su 

predstavnici pojedinih naših župa. 

Poslije svete mise svatko od nas je u 

tišini svojoj Majci otvorio srce i dušu i 

uputio joj svoje molitve i zahvale. Fra 

nediljko je kraj našeg posjeta ovjekovječio 

zajedničkim snimkom u dvorištu 

samostana, kraj kipa naše Gospe. 

nakon okrijepe duše, ali i tijela, krenuli 

smo u solin Gospi od otoka. tamo nam 

je dobrodošlicu iskazao don vinko sa- 

svjetionik 

nader. iza krunice i kratkoga odmora 

krenuli smo u split, na trstenik, u samostan 

Dobrog oca Ante Antića. Dočekao 

nas je i pozdravio gvardijan fra 

Petar Milanović trapo. skrušeno smo 

ušli u crkvu Presvetog otkupitelja u kojoj 

smo se skupa s sfra stipom nimcem 

i još dva bogoslova klanjali Presvetom 

otajstvu. obišli smo to velebno zdanje 

puni divljenja i želje da ono bude u budućnosti 

što punije onih pozvanih čije 

će ime izreći njegove usne! 

svojim kućama vratili smo se u sumrak, 

zahvalni Bogu i Majci Mariji na lijepom 

sunčanom danu, ugodnom društvu i 

duhovnom miru kojeg nam je Majka 

podarila. 

Z.M.M. 

33

RADOVI DJECE OSNOVNE ŠKOLE 

TRAŽENJE 

RIJEČI ZA 

VUKOVAR 

evo što su učenici šestog razreda 

zapisali 16. 11. 2012. tražeći riječi za 

vukovar… 

Vukovar u našim mislima i sjećanjima 

znači hrabrost. Grad – to su ljudi koji su se 

borili i dali svoj život za našu domovinu. 

Vukovar je bio grad-heroj 

i to će zauvijek ostati. 

Patricija Jurčević 

U mislima smo uvijek s Vukovarom, on je 

naša prošlost, naša stvarnost i budućnost. 

Vukovar, grad u našim srcima, mislima i 

sjećanjima, stoji kao najveći od svih nas. 

Lea Čovo 

34 

Vukovar svim hrvatima znači slobodu, 

sreću, spasenje, zahvalnost. 

Kim Staničić 

U Vukovaru je bio rat. Grad je srušen do 

temelja. Njega su branili naši branitelji, 

oni su proživjeli tragediju, tugu i bol. Oni 

su naš ponos. 

Josip Granić 

Ja mislim da se Vukovar razlikuje od 

drugih hrvatskih gradova. Nijedan grad 

nema toliko žrtava. Po meni je najhrabriji 

grad jer da nije bilo vukovarskih branitelja, 

tko zna što bi bilo s nama. Moj će razred 

u ponedjeljak zapaliti svijeće ispred škole 

i pokloniti se našim hrabrim braniteljima. 

Stipe Serdarević 

Svaki čovjek 

ima pravo 

na različitost 

Mnoga djeca imaju problema zbog toga 

što su različita, njihovi ih vršnjaci ne 

prihvaćaju. Djeca mogu biti različita po 

fizičkom izgledu (debljini, mršavosti, 

boji kože) ili po svojoj darovitosti, talentu 

i ponašanju. Darovita i dobra djeca 

često su meta ljubomornih vršnjaka iili 

poznanika. Ljubomora je grozna osobina 

koja izjeda čovjekovu dušu i čini ga 

onim što zapravo nije. Djeca zbog toga 

često pate i osjećaju da su drugi ljubomorni 

na njih, iako to pokušavaju prikriti. 

Ljubomorne osobe im daju razne 

kritike i govore im ružne stvari. ja mislim 

da takve ljude ne treba slušati niti

svjetionik 


se previše nervirati zbog njih. Mnogi 

su izvrgnuti ruganju zbog toga što su 

debeli, mršavi ili se razlikuju po boji 

kože. Govore im da su ružni, tromi ili 

nespretni. Djeca drugih rasa ih izbjegavaju 

i ne približavaju im se. Čest je slučaj 

da se ljudi rugaju osobama s posebnim 

potrebama, umjesto da ih prihvate 

i pomognu im. nisu svi ljudi isti, ali svi 

imamo pravo biti prihvaćeni i voljeni. 

Ljudi trebaju voljeti jedni druge, međusobno 

se pomagati i radovati se jedni s 

drugima. nemaju svi iste interese, vrline 

i osobine. Mislim da je upravo zbog 

te različitosti svijet zanimljiviji. nije 

važno kako čovjek izgleda izvana, nego 

je važno ono što nosi u sebi. Ljudi ne 

mogu živjeti sami i svi mi trebamo biti 

jedna zajednica i velika obitelj. 

Antonia Dujmović, 7. razred 

Različitost. tako mala, ali ipak velika 

riječ, velik pojam. Postoje različite vrste 

različitosti kao religija, izgled… na primjer, 

moja najbolja prijateljica i ja jako 

smo različite po izgledu, ne slušamo 

istu muziku i razlikujemo se psihički 

(nemojte krivo shvatiti, u pozitivnom 

smislu pričam), ali se svejedno odlično 

slažemo. ima ljudi koji nisu kao moja 

prijateljica i ja, oni samo traže neki razlog 

za ruganje.Često se rugaju nečijem 

izgledu, pa govore: debela, anoreksična, 

ružna itd. ti ljudi jednostavno 

ne prihvaćaju da je nešto drugačije u 

nekoga, a to je jako glupo. Mislim, da 

smo svi isti, svijet bi bio jako dosadan. 

Manjak samopouzdanja doprinosi još 

gorem stanju. Ljudi koji su žrtve nasilja 

zbog svoje različitosti, sto puta su bolje 

osobe od svojih zlostavljača. izreka 

kaže da nitko nije savršen, ali ja smatram 

da je svatko savršen na svoj način 

i treba to naučiti pokazati. ja prihvaćam 

ljude onakve kakvi jesu i smatram da 

bi drugi trebali isto. Zašto ja ne bih bila 

prijateljica s nekim tko to želi, a sasvim 

smo različiti. shvaćam pojam različitosti, 

ali mislim da druge treba poštovati 

onakve kakvi jesu, izgledali oni kao 

neka karikatura ili kao prezgodni model, 

bili oni „štreberi“ ili slabi učenici, 

bili kršćani ili muslimani, bili crni, žuti 

ili bijeli… 

Karla Mihaljević, 7. razred 

35


36 

Moja majka 

Uvijek me prati dragi pogled tvoj u tvojim 

očima je lik moj. Grle me majko tvoje ruke 

drage i kad mi je teško tješe me tvoje riječi 

blage. Volim te majko najviše na svijetu, 

više nego cijelu planetu. Ovo za tebe majko 

pišem i voljet ću te dok dišem. 

Karla Erstić, 5.a 

Majka 

Samo majka uvijek zna sve moje probleme, 

sve što želim ja I kada sam tužna, kad me 

boli sve majka je tu da razveseli me. Zato 

majko od srca ti hvala svu ljubav svijeta 

što si meni dala. 

Laura Kapor, 5.b 

„tiho, o tiho govori mi jesen“ ( Dobriša 

Cesarić) 

Ljeto je odavno izgubilo svoj sjaj, a jesen 

je nabacila svoje čarobne sjene na 

gradove i brjegove. Zavladalo je neko 

čudno raspoloženje. Danas je bio vrlo 

kišovit dan. išao sam u školu. nedavno 

sam otkrio jedan, za mene novi, put 

kroz šumu koji vodi do škole. Pomislio 

sam da je danas baš savršen dan da 

odem tim putem. U šumu sam ušetao 

puteljkom koji je bio cijeli blatnjav. Šetajući 

polagano, promatrao sam svoje 

nepravilne otiske u blatu koji bi se, kad 

bih podigao nogu, napunili vodom. U 

zraku je vladao miris mokre zemlje. 

osjećao sam kako mi kroz kosu klize 

hladne kapi koje su mi sa stabala padale 

na glavu. sunce je polako tjeralo 

kišne oblake i obasjavalo kapljice na 

žućkastim listovima. U paleti jesenjih 

boja cijela se šuma sjajila. Šetao sam sve 

dublje kroz šumu i osjećao kako mi u 

lice puše hladan vjetar koji je nosio lišće 

sa stabala. Hodao sam dalje, kad odjednom 

„paf!“. Zapeo sam za jedan oveći 

kamen i cijeli se uprljao. odlučio sam 

se vratiti kući. vjetar je postajao sve jači 

i hladniji. Ugledao sam malu pticu na 

smeđoj mokroj grani , koja se cijela napuhala 

od hladnoće. Šuma je postajala 

sve mračnija i mračnija, a ja sam ubrzao 

svoj hod. vjetar je stvarao čudne zvukove 

puhajući kroz grane. napokon 

sam izišao iz šume. Šetao sam ulicama 

do kuće i vidio da je i u gradu jesen pokucala 

na vrata.sumrak je već prešao 

u crnu noć. kad sam se, došavši kući, 

istuširao i pripremio za počinak, shvatio 

sam kako šuma, kiša i vjetar nisu

tako loši te kako mi „ tiho, tiho govori 

jesen – ja sam tu“. 

Goran Borković, 7. razred 

Da sam rijeka 

Da sam rijeka, da sm rijeka, putovala bih 

i putovala. Da sam rijeka, pričala bih s 

ribicama i igrala se s njima. Da sam rijeka, 

prskala bih ljude, al’ iz šale. Da sam rijeka, 

ljudi bi se kupali u meni. Da sam rijeka, 

oblaci iznad mene lebdjeli bi. Da sam 

rijeka, brodovi po meni plovili bi. Da sam 

rijeka, životinje iz mene pile bi. Da sam 

rijeka, svašta radila bih, kao što bih voljela 

da mogu i ja. 

Marija Jakir, 5. B 

Moja majka 

Moja majka je lijepa , ima lijepe oči i 

kosu. Puno je volim i zahvalan sam 

joj na svemu što čini za mene. ona me 

voli. ona održava obećanja. Pomaže 

mi pisati domaći rad. Puno radi u kući 

i htio bih da ima manje posla. i kad je 

umorna, uspije naći vremena za mene. 

Brine se za mene kad sam bolestan, 

bodri me kad igram nogomet.moja 

ljubav prema mojoj majci je neizreciva. 

Dorijan Hrastović, 5. a 

Priča o djetinjstvu 

sjećam se kad sam bio mali, išao sam 

u Pulu kod bake i djeda. Bio sam jako 

nestrpljiv, pa sam mamu stalno zapitkivao: 

„kad ćemo ići, kad ćemo ići?“ 

i „jesmo li stigli već?“. jako sam volio 

svoju baku. tog sam puta u autu zaspao 

kao top, jer mi je bilo dosadno u 

svjetionik 


vožnji. stali smo ručati kod Macole. Bio 

sam toliko gladan da sam mogao pojesti 

grizlija. navečer smo stigli na cilj, a 

već sam na početku bakine ulice iz auta 

mogao namirisati bakine prikulice. Čim 

sam ušao u kuću, baka me počela ljubiti, 

štipati ,grliti i maziti kao da sam 

još uvijek malo dijete. Bio sam kao u 

lavljem kavezu! kada sam išao spavati, 

baka me spriječila jer mi je htjela nešto 

otpjevati – ona je operna pjevačica. Cijelu 

noć nisam oka sklopio. Ujutro sam 

svima zaželio dobro jutro, no meni je 

započelo naopako jer me baka poet počela 

štipkati, grliti i ljubiti. Mazila me 

sve dok se nije sjetila da nam treba po- 

37


služiti doručak. Počeo sam zahvaljivati 

Bogu što me napokon pustila, a kad za 

doručak – prokulice! to sam jedva prebolio. 

Poslije me baka odvela na pregled 

kod svoje prijateljice zubarice. sjeo 

sam na stolicu, a ona mi je pregledavala 

zube . Bio sam miran dok nije rekla da 

trebam izvaditi zub. Počeo sam vikati: 

„neeeeeee!!!“. tada sam se probudio i 

shvatio da je sve bio samo san, zapravo 

- noćna mora. 

38 

Luka Jozipović, 5. B 

Ljubav 

Ljubav je poput rata - lako je započeti, 

ali teško je završiti. 

JESENSKA PRIČA 

Laura Kapor, 5. B 

jednog kišnog dana pred kraj jeseni 

bio sam sam. Bilo mi je jako dosadno 

i nisam znao što bih radio. otišao sam 

do pekare kupiti pecivo. Dok sam išao 

tamo, vidio sam krasne šarene boje jeseni. 

Žuto, narančasto i crveno lišće se 

ljeskalo na blijedom suncu koje je stidljivo 

provirivalo kroz oblake. Malene 

kapljice kapale su s krovova. na putu 

kući vidio sam kako promrzli vrapci 

piju vodu iz lokava koje su ostale nakon 

kiše. konačno je prestala padati. osjetio 

sam miris pečenih kestena. kada 

sam došao kući, podijelio sam kupljene 

kestene s mamom, tatom i sestrom. kasnije 

sam otišao sa prijateljem Lukom 

u šumu, vidjeli smo kosa kako čeprka 

po zemlji i suši se na slabom suncu na- 

kon kiše. Luka i ja smo još malo šetali, a 

zatim otišli kući. Zatim sam se zabavio 

praveći herbarij. ipak je dobro prošao 

ova,j u početku dosadan, dan. 

Nediljko Granić, 5. b 

jednog dana sam dana, čim sam se probudila, 

spremila i izašla van. Ugledala 

sam stabla koja su izgledala jako tužna, 

nisu imala na sebi niti jedan list. Listovi 

su bili razbacani po podu, vjetar ih je 

vukao tamo-amo. odlučila sam to počistiti 

i malo popričati sa stablima. kada 

sam sve počistila, sjela sam na klupicu

svjetionik 


i upitala ih zašto su tužna, a ona su mi 

rekla: „ispričat ćemo ti priču o jeseni.“. 

počela su mi pripovijedati da je jesen 

godišnje doba u kojem padaju obilne 

kiše, šareno lišće otpada sa granja stabala. 

vjetar sve raznosi i diže prašinu. 

jako je tmurno, oblaci se crne kao da je 

pala noć. sve je nekeko tužno, a grane 

se bez svog ruha smrzavaju na jesenjem 

vjetru. Ljudi se već uvlače u svoje kapute, 

kišobrani su spremni za izlazak 

na kišu, čizme su već na nogama. „to je 

naša priča o jeseni.“ ,rekla su mi stabla. 

„Mi smo tužna jer nememo ni jednog 

list na sebi i hladno nam je.“ Zahvalila 

sam im što su mi ispričala lijepu priču, 

iako me rastužila. Morala sam ići kući 

pa sam ih pozdravila. kada sam došla 

kući, otišla sam u svoju sobu i razmišljala 

o onome što su mi stabla rekla. 

jedva sam čekala da prođe jesen, pa i 

zima. Došlo je veselo proljeće i bila sam 

sretna. stabla su me zavoljela i postali 

smo najbolji prijatelji. 

MOJA MAMA 

Laura Matić, 5. a 

Draga majčice, najljepši cvijete, puno 

te voli tvoje dijete. Znam da sam tvoje 

najveće blago i sunce tvoje drago. 

Kad mi je teško, majko moja, utjehu mi 

daje ljubav tvoja. Ti brišeš svaku suzu s 

lica mog jer ja sam sreća života tvog. 

Josipa Erstić, 5. a 

Z. M. M. 

BOŽIĆNA 

Primio si sve grijehe svijeta; Okusio 

si žuć, patnju, bol; Pobijedio si smrt, 

raspadljivost, zaborav; Darovao si nam 

nadu i svjetlost; Dokazao si svrhovitost 

patnje; Uputio si nas širiti bezgraničnu 

ljubav koja je uvjet svevremenosti. Stoga 

se radujemo Tvome rođenju i molimo Te: 

pomozi nam nositi križeve koji će nem 

otvoriti vrata vječnost! 

MOLITVA (I) 

Molim Te, dopusti mi osjetiti Tvoj beskraj, 

učini me nedodirljivom svakom grijehu, 

spriječi mi let u nepromišljenost i daj mi 

prijatelja koji će mi olakšati utiranje stopa 

po ovozemlju kojeg si mi Ti namijenio! 

MOLITVA (II) 

Tebe, kojega ne mogu vidjeti niti dotaknuti 

( ali čiju ljubav neprestano osjećam ), 

molim: daj mi ići Tvojim stazama bez 

straha, sigurno, daj da mogu podignuti oči 

prema tebi i čistim pogledom Ti reći: 

Evo me! 

39

Događanja 

u OŠ Bariše 

Granića 

Meštra 

kroz 2012. 

godinu 

Školska godina 2011./2012. započela je 

smjenom ravnatelja. Dugogodišnji ravnatelj 

josip kassa otišao je u mirovinu, 

a naslijedio ga je Matko Granić. Ravnatelj 

kassa najviše će ostati upamćen po 

uređenju školskih balkonskih vrtova za 

koje je naša škola i nagrađena. od njega 

su se oprostili djelatnici škole poklonivši 

mu tom prilikom među ostalim i zlatnu 

motiku kao zalog da će se nastaviti 

baviti vrtlarstvom. 

Željeli smo u našoj školi podići svijest o 

toleranciji, uvažavnju drugih i razvijanju 

osjećaja ljubavi i zajedništva. Zato 

smo tijekom mjeseca prosinca odradili 

projekt Dar od srca 

40 

Učenici od 1. do 4. razreda donosili 

su igračke s namjerom da se poklone 

djeci kojima su potrebnije nego njima. 

odlučeno je da to budu djeca iz Dječjeg 

doma Maestral - split. sakupljene 

igračke lijepo su spakirane u tri velike 

kutije te ih je ravnatelj Matko u pratnji 

svoje obitelji odnio u dom. tu se uvjerio 

u toplinu djelatnika i štićenika doma te 

njihovo zadovoljstvo što smo ih se sjetili 

i s njima podjelili radost Božića. 

na valentinovo je u školskoj dvorani 

održan ples za učenike od 5. do 8. 

razreda. Prihod od ulaznica i prodaje 

soka upotrijebili su učenici za svoje 

buduće potrebe. U opuštenoj atmosferi 

nizali su se regionalni hitovi, a rasplesani 

učenici su uživali u druženju praćeni 

budnim okom svojih razrednika. izvučene 

su i nagrade za 5 sretnika. samom 

plesu prethodila je dobra priprema; 

izrada plakata, ulaznica, ukrašavanje 

dvorane, podjela zaduženja i naravno 

odabir glazbe. Zadovoljstvo prisutnih 

daje obvezu organizatorima da i dogodine 

nastave s ovim plesom.

održane su školske maškare uz pomoć 

vrtića ježić i baškovoškog Big benda. 

nakon obilaska mjesta, na školskom 

igrališteu su se predstavile sve grupe, 

pročitana je oporuka i zapaljen krnjo 

koji je ove godine bio snješko - kriv jer 

niti jedna pahulja snijega nije pala u 

Bašku vodu 

U travnju je držana je treća radionica 

pletenja tradicionalnih palmica od maslinovih 

grančica, koje se blagoslivljaju 

na Cvjetnicu, pod vodstvom ravnatelja 

i gospođe Rozarije Granić. Polaznici radionice 

bili su učenici četvrtih razreda i 

njihovi roditelji. Palmice su prodane na 

prodajnoj izložbi 

svjetionik 

na baškovoškom trgu održana je 

Uskršnja prodajna izložba, gdje su izlagani 

i prodavani uradci djece s temom 

Uskrsa. 

41

42 

Memorijalni stolnoteniski turnir 

Želeći sačuvati sjećanje na prerano preminulog 

i nikad prežaljenog kolegu 

Antu kristića, pred prvu godišnjicu njegove 

smrti, oŠ Bariše Granića Meštra i 

stolnoteniski klub Urania organizirali 

su turnir u stolnom tenisu 

turnir se održaovao dva dana u četvrtak 

i u petak (19. i 20. travnja).Prvog 

dana su članovi kluba održali natjecanje 

u njihovim prostorijama.treće 

mjesto osvojio je sandro Granić, drugo 

Lucija Divić, a pobjednica je bila Petra 

Matijašević.Drugog dana u školskoj 

dvorani održan je turnir četiriju škola. 

Uz domaćine nastupile su: muška ekipa 

iz Zmijavaca, muška ekipa iz Aržana te 

muška i ženska ekipa iz Zagvozda. U 

opuštenoj atmosferi domaćini su osvojili 

zlatne medalje u obje konkurencije. 

kod momaka srebreni su bili Zmijavci, 

a brončani Aržano i Zagvozd. Djevojke 

iz Zagvozda osvojile su srebrenu medalju. 

Po završetku susreta škola uslijedilo je 

svojevrsno otvoreno prvenstvo rekreativaca. 

nakon niza zanimljivih susreta 

zlatom se okitio Mirko Purić, srebro je 

dobila tea Baković, a broncu je zaslužio 

Dragiša jurišić i nadana Gavranić 

jakaš. 

Domjenak za sve sudionike održan je u 

restoranu Putnik gdje je ravnatelj škole 

Matko Granić pozdravio sve prisutne 

i zahvalio im se na dolasku. Prigodnu 

riječ održao je i predsjednik stk Urania 

gospodin Marko Purić. U ugodnom 

okružju gospođa kristić podijelila 

je zaslužene nagrade i vidljivo ganuta 

zahvalila organizatorima na ovakvom 

događanju. 

Donacije igrača tijekom turnira uplaćene 

su udruzi Sunce.iznenađujuće dobar 

odaziv natjecatelja, a pogotovo prisutvo 

velikog broja gostiju iz Zagvozda, 

daje nam za obavezu da turnir učinimo 

tradicijom na čast Baške vode, a posebno 

našeg preminulog kolege Ante 

kristića.i na kraju zahvala obitelji kristić, 

svim natjecateljima, oŠ Zmijavci, 

oŠ Zagvozd, oŠ Aržano, stk Urania, 

općini Baška voda te restoranu Putnik. 

3. rujna po prvi put je u školske klupe 

sjeo 21 prvašić. U pratnji roditelja došli 

su do svoje učionice gdje su ih dočekali 

i primili njihova učiteljica ivana, pedagoginja 

i ravnatlj. Uz kratke govore 

dobrodošlice novi učenici su se polako 

privikavali na svoje novo radno mjesto. 

Prvi dan u školi završio je malom zakuskom. 

20. rujna u posjet našoj školi došli 

su nam prijatelji iz njemačkog gra-

da Cottbusa. tradicionalno prijateljstvo 

traje već 8 godina, a ovo je 5 put 

da nam oni dolaze. U četiri navrata 40 

naših učenika i 10 nastavnika imalo je 

priliku posjetiti taj njemački grad. tom 

prilikom upoznajemo način školovanja, 

jezik, kulturu, povijesne i prirodne ljepote 

i što je najvažnije razvijamo prijateljstvo. 

U tom duhu protekao je i ovogodišnji 

posjet naših prijatelja. smješteni 

su u bungalov naselju Uranija. U 

školi su odradili tri radionice kroz koje 

su upoznali naše mjesto. to su bile radionice 

izrade suvenira, koju je organizirala 

vrijedna udruga Ruke ručice; radionica 

starih dalmatinskih igara koju je 

vodio nastavnik tjelesnog odgoja Zoran 

i radionica izrade domaćih kolača koje 

vodila kuharica Ana.ova posljednja radionica 

gdje su pravili fritule i kroštule 

posebno je oduševila naše goste. 

Da bi što potpunije doživjeli ljepotu 

našeg kraja organizirali smo im i izlete 

Zajenička slika ispred škole 

svjetionik 

na otok Brač, planinu Biokovo i rafting 

na rijeci Cetini. vidno zadovoljni i puni 

dojmova naši gosti su nam se na odlasku 

zahvalili i s nestrpljenjem očekuju 

naš dolazak k njima. 

Gospođe Ana i Ivana 

članice udruge Ruke ručice 

43

44 

Rafting na rijeci Cetini 

Odmor na Svetom Juri 

Uživanje u izradi kolača 

Za vrijeme boravka naših gostiju iz njemačke 

sve djelatnike škole pa i cijelo 

mjesto zatekla je vijest da je naš dobri 

meštar Ljubo preminuo. i ovim putem 

još jednom mu se želim zahvaliti za 25 

prekrasnih godina u našoj ustanovi , za 

njegov rad, vedrinu , smjieh i prijateljstvo 

koje nikad neće izblijedjeti u našim 

sjećanjima. Hvala 

LjUBo PALADA 

1949.-2012. 

već tradicionalno povodom Dana zahvalnosti 

niži razredi organizirali su 

prodajnu izložbu kolača i peciva na 

našem trgu. Župnik je blagoslovio hranu, 

a mame, tate ,bake , djedovi i ostali 

mještani kupovali su slastice kod malih 

trgovaca. sav novac prikupljen ovom 

prilikom naši učenici iskoritit će za posjete 

kazalištu.

Vijesti 

iz općine 

Pored poslova iz djelokruga rada 

koje općina Baška voda obnaša 

temeljem zakonskih ovlasti, 

poduziman je i znatan niz poslova u 

cilju boljitka života mještana na ovom 

području, kao i u cilju održavanja što 

uspješnije turističke sezone koja je 

osnovna djelatnost ovog područja. 

od značajnih investicija izvršenih u 

prethodnoj godini mogu se izdvojiti: 

završetak radova na područnoj ambulanti 

u Baškoj vodi i raspisivanje natječaja 

za davanje u zakup poslovnih prostora 

u zgradi ambulante, završni radovi 

na omladinskom domu u sklopu nk 

Urania u Baškoj vodi, uređenje šetnice 

na predjelu Podluka, uređenje šetnice 

na ikovcu, uređenje mula na plaži u 

svjetionik 

Baškoj vodi gdje je uređen i pristup invalidnim 

osobama, te završetak radova 

na područnoj školi u Bastu. 

U protekloj godini općina Baška 

voda je pristupila nasipanju plaža na 

području općine s 10.000,00 m 3 drobljenog 

kamena dobivenog probijanjem 

tunela sv. ilija, a koje je na zamolbu 

općine Baška voda Republika Hrvatska 

ustupila u svrhu dohrane plaža. 

taj projekt je od velikog značaja za ovaj 

kraj jer je dugogodišnja težnja mještana 

dohranjivanje i uređenja mjesnih plaža 

koje su od vitalnog značaja za razvoj turizma. 

s obzirom na daljnju potrebu dohrane 

plaža, kao i na pozitivno mišljenje 

nadležnih tijela o ishodu dosadašnje 

dohrane plaža, općina Baška voda je 

u tijeku izrade daljnjih troškovnika i 

pregovora s Agencijom za upravljanje 

državnom imovinom u cilju dodjele još 

materijala za dohranu plaža. 

U protekloj godini pristupilo se sanaciji 

protupožarnih-vatrogasnih putova 

45

na području općine, te se pregovaralo 

o mogućnosti navodnjavanja maslinika 

iz vode pronađene prilikom probijanja 

tunela sv. ilija. 

općinsko vijeće Baška voda je na 

svojoj 22. sjednici održanoj dana 24. 

svibnja 2012. godine donijelo izmjene i 

dopune Prostornog plana uređenja općine 

Baška voda. 

na 20. sjednici općinskog vijeća Baška 

voda održanoj dana 24. siječnja 2012. 

donesen je Urbanistički plan uređenja 

˝Uljara i vinarija˝ Bast. 

temeljem izrađene prostorno-planske 

dokumentacije pristupljeno je izradi 

geodetskih i drugih podloga u cilju 

dodjele zemljišta općini Baška voda 

za razvoj poduzetničke zone na ovom 

području. U tijeku je i izrada Urbanističkog 

plana uređenja gospodarske zone-pretežito 

industrijske ˝Bast-sjever˝ 

kako bi se na ovom području osigurala 

mogućnost razvijanja gospodarstva 

koje ne ovisi isključivo o turizmu. U 

nadi da će se razvojem istih zona osigurati 

dodatna radna mjesta, prikuplja se 

i izrađuje potrebna dokumentacija koja 

je preduvjet izrade zone i izdvajanja zemljišta 

za izgradnju poduzetničke zone. 

Pokrenut je i postupak izrade Urbanističkog 

plana uređenja luke Promajna 

i Urbanističkog plana uređenja ˝topići 

1˝. 

općina Baška voda u fazi je završetka 

postupka izrade Urbanističkog 

plana uređenja ˝Luke Baška voda˝. 

izradom dokumentacije pristupilo bi 

se uređenju lučice i izgradnji dodatnih 

pratećih sadržaja lučice. 

općina Baška voda iz svog proračuna 

izdvaja znatna sredstva za rad institucija, 

udruga, klubova i drugih tijela 

koje su osnovane na području općine ili 

su njeni članovi s područja općine Baška 

voda. Posebnu brigu vodi o mlađim naraštajima 

na području općine za koje se 

46 

godišnje iz proračuna izdvajaju znatna 

financijska sredstva kako bi se osigurao 

rad dječjeg vrtića, stručnih suradnika i 

novčana potpora za novorođenu djecu. 

općina Baška voda svake godine sufinancira 

izlete privatnih iznajmljivača, 

DvD-a s područja općine Baška voda, 

kao i drugih klubova i udruga koji podnesu 

zahtjev općini Baška voda. 

U pedeset postotnom iznosu sufinancirala 

je nabavku vatrogasnog vozila 

za potrebe DvD-a Promajna, sanaciju 

dvorane u župnoj kući u Baškoj vodi i 

sanaciju objekta časnih sestara. 

svim studentima i učenicima četvrtih 

razreda srednjih škola koji imaju 

prebivalište na području općine Baška 

voda, općina i ove godine sufinancira 

kupnju računala u iznosu od 2.000.00 

kuna. sufinancira se i prijevoz svim 

studentima, na način da svi studenti 

koji studiraju u Zagrebu, a imaju prebivalište 

na području općine Baška voda, 

imaju besplatnu mjesečnu povratnu 

kartu na toj relaciji, a studenti koji studiraju 

u splitu, Zadru i Mostaru ostvaruju 

pravo na 4 besplatne mjesečne povratne 

autobusne karte. 

općina Baška voda i ove godine sufinancira 

kupnju školskih udžbenika 

obiteljima s područja općine u kojoj se 

troje i više djece obrazuje. 

općina Baška voda u protekloj godini 

je izdvojila znatna financijska sredstva 

i za dodjelu studentskih i učeničkih 

stipendija, stimulirajući na taj način 

studente i učenike s odličnim uspjehom, 

kao i dajući novčane potpore studentima 

iz obitelji slabijeg imovnog stanja. 

općina Baška voda daje potpore i 

socijalno ugroženim obiteljima, a ove će 

godine, kao i prethodnih, dodijeliti prigodne 

novčane poklone umirovljenicima 

s nižim iznosom mirovina.

DVD BAŠKA VODA 

DvD Baška voda osnovano je 1985. 

godine na inicijativu Ante jurišića 

Aka koji je bio i prvi predsjednik 

društva. Prvi zapovjednik bio je 

josip kassa, a tajnik eduard Divić koji 

tu funkciju obnaša i danas. Društvo je u 

početku svog djelovanja bilo smješteno 

u prostorijama nekadašnje mjesne zajednice, 

a kasnije u zgradu „koža“ iz visokog. 

Prvo nabavljeno vozilo FAP 1620 BD 

dobili smo početkom 1986. Godine, kao 

i zapovjedno vozilo Ladu nivu. opremu 

smo dobivali od vatrogasne zajednice 

Makarskog primorja i donacijama hotelskog 

poduzeća i mjesne zajednice Baške 

vode. 

Školovanje vatrogasaca vršili su časnici 

DvD-a Makarska. kroz društvo 

je od osnutka prošlo oko 120 članova, a 

danas raspolažemo s 30 operativnih i 20 

pričuvnih vatrogasaca i desetak pripadnika 

vatrogasne mladeži. 

2005. godine svečano je otvoren novi 

vatrogasni dom. Danas nam je na raspolaganju 

5 vozila: 1 navalno (Zastava), 1 

šumsko (tam 150), 1 autocisterna (Fap 

svjetionik 

1620 BD), Lada niva te kombi vozilo (Renault 

traffic). 

13 članova završilo je školu za vatrogasca, 

a jedan član (zapovjednik) pohađa 

visoku školu u splitu. U DvD-u su stalno 

zaposlena dva vatrogasca koji rade u 

dnevnoj smjeni, a u periodu od 01.06. do 

01.10. radi još 10 sezonskih vatrogasaca. 

Djelovanje društva je na području općine 

Baška voda (od Brele do Makarske), 

dužine oko 8 kilometara, a osim Baške 

vode uključuje topiće, Bast, Promajnu, 

Bratuš i krvavicu. Društvo se financira iz 

proračuna općine Baška voda koja izdvaja 

zakonom propisana sredstva, a dobivamo 

ih za redovito obavljanje djelatnosti 

i za nabavku opreme prema dogovoru 

i mogućnostima. 

U općini postoji još i DvD Promajna s 

kojim odlično surađujemo. 

U 2009. godini imali smo 75 raznih 

intervencija, a od toga 15 požara otvorenog 

prostora. U 2010. godini intervenirali 

smo kod 12 požara (8 šumskih, 3 požara 

stambenih prostora i jednog vozila). 

Frane Divić 

47

48 

KLAPA BASCA 

klapa Basca nastala je krajem 2009. godine. osnovala ju je grupa zaljubljenika u 

klapsku pjesmu, a svi su već imali određenog iskustva pjevajući u raznim klapama. 

Članovi, osim iz Baške vode, dolaze iz nekoliko mjesta našeg priobalja (od 

splita do Makarske). naziv je klapa dobila po starom imenu Baške vode koje je nađeno 

u jednoj brošuri fra karla jurišića. tu je navedeno da je u staroj karti iz 1866. 

godine pisalo ime Basca na mjestu današnje Baške vode. klapa broji 7 članova, uz 

voditelja juru Šabana stanića iz omiša. 

Članovi su : 

i. tenor toni Štulić 

ii.tenor igor kralj ii. tenor Ante Pavković 

i. bariton josko Čović ii. bariton Bojan Divić 

i. bas Alen Leško 

ii. bas Frane Divić 

klapa nastupa na klapskim smotrama na širem području, kao i na omiškom festivalu, 

a nastupa i u sklopu kulturnog ljeta na području općine.Baska se trenutno 

priprema za koncert u sloveniji i za takmičenje malih zborova u Budimpešti. 

Frane Divić

STK Urania 

VIJESTI IZ ŠPORTA 

stk Urania je stolnoteniski klub koji 

djeluje na području Baške vode od 1988. 

godine. trenutno broji oko 40 članova, 

od čega 25 djece i 15 starijih članova. seniorke 

stk Urania već dugi niz godina 

igraju u prvoj hrvatskoj ligi „skUPinA 

ZAPAD“ te trenutno zauzimaju drugo 

mjesto na ljestvici. ta mlada ekipa petu 

godinu za redom vrlo uspješno predstavlja 

općinu Baška voda u športskom 

i društvenom smislu u svim gradovima 

i regijama Lijepe naše. U udruzi djeluju 

dva trenera koja rade s mladim naraštajima 

i trude se odgajati djecu u športskom 

duhu i usaditi im te vrijednosti da 

ih njeguju kroz život. Pored natjecatelja, 

u klubu je aktivna i skupina rekrea- 

svjetionik 

tivaca koji se sastaju tri puta tjedno da 

bi uživali u stolnom tenisu. Djeca koja 

sudjeluju na svim državnim turnirima 

i natjecanjima u okviru hrvatskog stolnoteniskog 

saveza također daju svoj 

športski doprinos oŠ Bariše Granića 

Meštra sudjelujući na županijskim i 

državnim turnirima gdje postižu vrlo 

dobre rezultate. osnovni i primarni cilj 

kluba je poticanje djece svih uzrasta da 

se priključe športsko-rekreacijskim aktivnostima 

i sadržajima. stk Urania 

se nalazi u prostorijama općine Baška 

voda, te se zahvaljuje općini i svim malim 

sponzorima i donatorima koji su 

pripomogli pri uređenju prostorija kluba 

i nabavci športske opreme. 

49

50 

NK Urania – Baška Voda 

( osnovan 1922. ) 

kao i svake godine, nk Urania sudjeluje 

u natjecanjima koja redovito 

organizira nogometni savez splitskodalmatinske 

županije. tokom godine se 

odigra 140 utakmica u kojima sudjeluju 

seniori, juniori, pioniri, mlađi pioniri te 

predtakmičari nk Uranie. osim na prvenstvenim 

utakmicama, mlađi uzrasti 

sudjeluju i na raznim turnirima ( Makarska, 

Glavice, tučepi, vis i sarajevo ). 

Budući da u klubu treniraju i djeca iz 

okolnih mjesta, treninzi se, osim u Baškoj 

vodi, održavaju i na području Brela, 

Šestanovca i Zadvarja, uz organizirani 

prijevoz za djecu. U okviru dodatnih 

aktivnosti, svi uzrasti kluba u dogovoru 

s turističkom zajednicom sudjeluju 

u čišćenju i uređenju javnih mjesnih površina 

(plaža). 

U okviru organizacije sportskih aktivnosti, 

djeca iz vrtića česti su gosti 

našeg igrališta. ove smo godine proslavili 

90 godina postojanja kluba. U sklopu 

obilježavanja proslave odigrane su 

utakmice između susjednog kluba nk 

Zmaj i Uranie, a središnji događaj bila 

je utakmica s velikim nk Hajdukom 

(15.05.2012.). nakon utakmice održan 

je domjenak za sve prijatelje, bivše igrače, 

članove i simpatizere nk Uranie. 

Po završetku takmičarskog dijela, 

klub sudjeluje u organizaciji ribarskih 

večeri u čemu pomažu svi članovi, 

igrači i prijatelji. tradicionalno smo organizirali 

božićni domjenak u prostorijama 

kluba na kojeg su bili pozvani 

svi koji su pomogli u vođenju kluba. 

kao i svake godine, tako i ove 2012. nk 

Urania ima financijsku potporu općine 

Baška voda, bez koje klub ne bi mogao 

funkcionirati.osim po svim navedenim 

aktivnostima, kolektivnim akcijama, 

proslavama i raznim takmičenjima, 

nk Urania će 2012. godinu pamtiti i po 

preranom gubitku dragog prijatelja i 

suigrača Renata Klarića. U srcima svih 

članova zauvijek će ostati urezano sjećanje 

na njega. 

Tajnik: Martino Hrastović

Da se ne zaboravi 

Iz župnog ljetopisa 2012. 

08. 08. Makarski dekan don Pavao Banić 

i makarski gvardijan fra Ante Čovo 

u službu župnika u župi Bast-Baška 

voda uveli su fra Petra vrljička. 

09. 08. Don Mladen Margeta dovezao 

svojim kombijem iz vrgorca fra Petrovu 

garderobu i knjige. 

10. 08. novi župnik fra Petar u uredu 

općine Baška voda pozdravio i upoznao 

načelnika i donačelnika općine. U 

19 s. svečanu sv. misu pred crkvom sv. 

Lovre u Baškoj vodi slavio novi župnik. 

na misi bilo oko 350 osoba. 

svjetionik 

11. 08. ekonom Provincije Presvetog 

otkupitelja fra josip Gotovac posjetio 

župnika. 

12. 08. na današnjim nedjeljnim misama 

u 7, 9 i 19 sati, novi župnik fra Petar 

vrljičak predstavio se župljanima župe 

Bast-Baška voda. 

14. 08. U 21 sat veliki mješoviti župni 

zbor iz Baše vode u crkvi sv. nikole 

održao je koncert duhovne glazbe pod 

ravnanjem č. s. Ankice Džajić u organizaciji 

turističke zajednice. Puna crkva 

svijeta. na kraju koncerta župnik fra 

Petar sve prisutne pozdravio i zahvalio 

izvođačima na uspješnom,umjetničkom 

i duhovnom programu. 

15.08. velika Gospa: Župnik fra Petar 

slavio sv. misu u 9 s. u crkvi sv. niko- 

51

le koja je bila ispunjena vjernicima. U 

10,30 s. u Bastu procesija s kipom Majke 

Božje i svečana sv. misa kuju je slavio 

župnik, a župni zbor pjevao. Crkva je 

bila puna, a puno svijeta je bilo i pred 

crkvom. jednaka je vjernika nazočilo i 

večernjoj misi u 19 sati. 

16. 08. svečanu sv. misu na vrhu Basta 

i procesiju u 10,30 pred crkvicom sv. 

Roka slavio župnik fra Petar. Župni 

zbor pjevao. nazočilo je oko 150 osoba. 

20. 08. s restauracije iz splita vraćeni 

barokni anđeli u crkvu Uznesenja BDM 

u Bastu, a restaurirala ih je Ružica ercegovac. 

22. 08. Župnika posjetio fra Marko Babić. 

52 

28. 08. Župnik fra Petar bio u kozici na 

tužnoj 70. obljetnici pokolja kozičana i 

njihova župnika fra Ladislava ivankovića 

od četnika iz Gackog i nevesinja. 

Misu je predvodio i propovijedao provincijal 

fra joško kodžoman. 

03. 09. Počela nova školska godina za 

učenike osnovne i srednje škole. 

07. 09. Provincijal fra joško kodžoman 

posjetio župnika fra Petra. Župnik fra 

Petar cijelo poslijepodne i večer pomagao 

ispovijedati u vepricu. 

08.09. Župnik fra Petar do podne pomagao 

ispovijedati u vepricu, a u 9 s. 

je slavio sv. misu pred špiljom. U 19 s. 

sv. misa u crkvi sv. nikole. Crkva puna 

svijeta.

16. 09. U 17 s. u krvavici ispred kapelice 

sv. eufemije župnik fra Petar slavio 

je sv. misu. na misi je bilo prisutno 78 

vjernika koji su poslije mise bili pozvani 

od gosp. tonća Čizmića na prigodni 

domjenak. 

20. 09. klapa Basca u organizaciji turističke 

zajednice Baška voda u 20,30 sati 

održala koncert u crkvi sv. nikole. 

24. 09. Župnik fra Petar je u društvu fra 

vinka Prlića i fra nediljka Šabića posjetio 

franjevačke samostane u slanom, 

Rožatu i Dubrovniku. klapa srdela u 

organizaciji turističke zajednice Baška 

voda u 20,30 sati održala koncert u crkvi 

sv. nikole. 

26. 09. Župnik fra Petar u vepricu na 

studijskom danu svećenika splitskomakarske 

nadbiskupije. Danas je Zvonko 

Čuljak počeo bojiti od vode oštećene 

prostorije u župnoj kući. 

01. 10. Počela listopadska pobožnost. U 

18,30 krunica, iza krunice sv. misa u crkvi 

sv. nikole. 

03. 10. Dosadašnji dekan biokovskog 

dekanata fra Petar vrljičak s ostalim 

svećenicima tog dekanata nadbiskupu 

splitsko-makarskom, mons. Marinu 

Barišiću predložio kandidata za novog 

dekana biokovskog dekanata. 

06. 10. na hodočašću makarskog dekanata 

Gospi sinjskoj u sinj iz župe Bast- 

Baška voda bila su tri autobusa (157 

osoba).Posjetili smo svetište i svetište 

Gospe od otoka u solinu i franjevački 

samostan Dobrog oca fra Ante Antića u 

splitu. 

07. 10. Gospa Ružarica: U 9 s. krenula 

je procesija iz crkve sv. nikole rivom. 

na čelu procesije je križ, zatim slijede 

svjetionik 

ministranti, djeca, muškarci, crkveni 

barjaci, mješoviti zbor, djevočice u bijelom 

s Gospinim slikama, svećenik, Gospin 

kip (nosili muškarci) te ostali svijet. 

svečanu misu slavio je župnik fra Petar. 

09. 10. Ante erceg kokoć i Ante Markotić 

u dnevnoj sobi župne kuće brusili 

pod te ga lakirali. 

17. 10. osnovna škola ˝Bariša Granić 

Meštar˝ slavila Dane kruha. Učenici nižih 

razreda donijeli su razna peciva te 

ih poslagali na stolove postavljene na 

rivi kod ˝Gorice˝, gdje ih je župnik fra 

Petar blagoslovio. 

ivana jurišić r. topić darovala kuću u 

topićima da se njena unutrašnjost uredi 

za kapelu sv. križa. U topićima su 

se danas našli ivana jurišić, ivan topić, 

tonći topić, ing. Anita Gamulin (djelatnica 

konzervatorskog odjela u splitu), 

ing. Mopurgo i župnik fra Petar vrljičak 

te su se dogovarali kako bi trebalo ovaj 

prostor preurediti u kapelu. 

U 20 s.prvi sastanak novog župnika fra 

Petra s članovima župnog pastoralnog i 

ekonomskog vijeća. 

25. 10. ivan jukić završio dio brušenja i 

lakiranja podova u ž. kući. 

27. 10. Frane Čovo i Zvonko Čuljak pomagali 

župniku fra Petru u nekim radovima 

u ž. kući. 

29. 10. jakov Matković obavljao neke 

vodoinstalaterske radove u ž. kući. 

31. 10. Župnik fra Petar u Živogošću na 

dekanatskom sastanku svećenika makarskog 

dekanata. 

01. 11. svi sveti – U crkvi sv. nikole misa 

u 9 sati, u Bastu u 9,30 sati. svečanu sv. 

misa u crkvi svih svetih u Promajni u 11 

53

sati predvodio je i propovijedao župnik 

fra Petar vrljičak, a u koncelebraciji su 

bili makarski gvardijan fra Ante Čovo, 

žup.pomoćnik fra stanko Milanović 

Litre, fra Dominik Radić, fra Miljenko 

odrljin i fra vladimir tadić. svečanom 

slavlju doprinio je mješoviti zbor crkve 

sv. nikole i zbor crkve svih svetih , pod 

ravnanjem č.s. Ankice Džajić. U ovoj 

velikoj crkvi klupe su bile prilično popunjene. 

U 16 s. u grobljanskoj kapeli 

sv. josipa župnik fra Petar je slavio sv. 

misu, a iza popričesne molitve izmolio 

je molitve za sve pokojne te prošao grobljem 

škropeći grobove. 

02. 11. Dušni dan - U 8,30 s. župnik fra 

Petar slavio je sv. misu u grobljanskoj 

kapeli sv. josipa, a fra stanko u 9,30 s. 

54 

u župnoj crkvi u Bastu. Zoran jažo izvršio 

keramičke popravke u žup. kući. 

04. 11. Župnik pošao u Makarsku čestitati 

imendan fra karlu jurišiću. 

05. 11. Župnik u imotskom na sprovodu 

fra stipi Čirku. 

08. 11. U crkvi sv. nikole počelo se s 

klanjanjem pred Presvetim svakog četvrtka 

iza večernje mise. Bilo 30 osoba. 

12. 11. Župnik u Makarskoj na regionalnom 

sastanku fratara Provincije Presvetog 

otkupitelja. 

14. 11. Župnik u igranima na dekanatskom 

sastanku svećenika makarskog 

dekanata. 

15. 11. U crkvi sv. nikole iza mise u 

17,30 s. molitveno bdijenje za hrvat-

ske generale Antu Gotovinu i Mladena 

Markača. Crkva je bila dobro popunjena 

vjernicima i hrvatskim braniteljima. 

16. 11. nakon oslobađajuće presude u 

Hagu za hrvatske generale Antu Gotovinu 

i Mladena Markača, sa zvonika sv. 

nikole oglasila su se zvona. 

17. 11. Župniku fra Petru 16 Baškovođana 

pomagalo brati masline. 

18. 11. Preko župne mise u 9 sati iza popričesne 

molitve pjevalo se ˝tebe Boga 

hvalimo…˝ za oslobođene hrvatske generale. 

19. 11. Šesnaestero Baškovođana bralo 

ckrvene masline. 

25. 11. sastanak župnika sa mornarima 

u župnoj kući. 

svjetionik 

26. 11. Župnika posjetio don Mladen 

Margeta. 

27. 11. Župnik dao u Makarskoj izraditi 

plakat za proslavu blagdana sv. nikole. 

28. 11. Željko Radić izmijenio žarulje u 

crkvi sv. nikole (gratis). 

03. 12. trodnevnicu sv. nikoli zaštitniku 

Baške vode vodio je fra Miroslav 

Bustruc. svaku večer trodnevnice vjernici 

su imali prigodu za sv. ispovijed od 

17.oo sati do 18.oo sati, a zatim je slijedila 

molitva krunice BDM, molitve sv. 

nikoli te večernja sv. nikoli, a u 18. s. 

sv. misa s propovijedi. 

05. 12. Župnik u vepricu na adventskoj 

rekolekciji svećenika splitsko-makarske 

nadbiskupije. Zadnja večer duhovne 

obnove. svaku je večer crkva bila 

55

dobro popunjena vjernicima. Poslije 

sv. mise, sv. nikola se susreo s djecom 

župe Bast-Baška voda te im je podijelio 

prigodne darove. 

06. 12. svetkovina sv. nikole započela 

je sviranjem limene glazbe ulicama Baške 

vode u 7.oo sati. sv. misu za hodočasnike 

i domaćice u 8.oo sati slavio je 

fra stanko Milanović Litre. svečana sv. 

misa u 10.oo sati započela je procesijom 

s kipom sv. nikole od crkve do obale 

gdje je slavljena misa. euharistijsko 

slavlje predvodio je fra Miroslav Bustruc 

u koncelebraciji svećenika makarskog 

dekanata, a slavlje je svojim sklad- 

56 

nim pjevanjem pratio župni mješoviti 

zbor iz Baške vode pod vodstvom č.s. 

Ankice Džajić. kip sv. nikole nosili su 

mornari. Razglas je osiguralo vodstvo 

limene glazbe, a oltar i klupe iz crkve 

sv. josipa za ovu prigodu donijeli su 

djelatnici komunalnog poduzeća. Bog 

nam je za ovaj dan providio iznimno lijepo 

vrijeme pa je mnoštvo vjernika sv. 

misu moglo slaviti na otvorenom. svečanost 

je završila procesijom i tradicionalnim 

blagoslovom s kipom sv. nikole 

na mulu. Poslije sv. mise, na trgu dr. fra 

jure Radića, općinsko poglavarstvo je 

priredilo za sve prigodni domjenak.

Svjetionik 

LIST ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE 

DJEVICE MARIJE BAST - BAŠKA VODA 

GODIŠTE X. BOŽIĆ. 2012. BROJ 1 (10) 

Izdavač: 

Župni ured Baška Voda 

21320 BAŠKA VODA 

TEL. 021 620 353 

GSM: 098 537000 

Glavni i odgovorni urednik: 

fra Petar Vrličak, župnik 

Uredničko vijeće: 

fra Gabrijel Jurišić, 

fra Stanko Milanović Litre, 

Matko Granić, Ante Jurišić, 

Bosiljka Stančić, Smiljan Topić, 

Zdravka Mihaljević 

Lektura: Bosiljka Stančić 

Gra čki urednik: Neven Marin 

LIST IZLAZI POVREMENO, DOPUŠTENJEM 

CRKVENIH I REDOVNIČKIH POGLAVARA 

Tisak: DALMACIJAPAPIR - SPLIT 

Naklada: 800 primjeraka 

NARUDŽBE, SURADNJU I DOPRINOSE 

SLATI NA ADRESU: 

SVJETIONIK 

LIST ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE 

BAST - BAŠKA VODA 

21320 BAŠKA VODA 

LIST SE UZDRŽAVA 

DRAGOVOLJNIM PRILOZIMA VJERNIKA 

PRILOZI ZA POTREBE CRKVE 

1. OBITELJ IVANE I VJEKE BAKOVIĆ 100 EURO 

2. KATARINA GRANIĆ 500 KN 

3. ZORAN JAŽO 500 EURO 

4. OBITELJ IVANE I BRANKA ŠUNJIĆ 1000 KN 

5. LJILJA JURIĆ 50 EURO 

DRAGI MOJI ŽUPLJANI! .................................................. 1 

ČEMU GODINA VJERE? ................................................. 2 

BOŽIĆ U GODINI VJERE .................................................. 6 

ANĐEOSKO POZDRAVLJENJE .................................... 9 

SVETI NIKOLA PUTNIK ................................................ 15 

ZBORNIK „KAČIĆ“ U RUKAMA 

PAPE BENEDIKTA XVI. ................................................... 19 

„BISERNA SV. MISA“ NAŠEGA FRA KARLA ......... 20 

NOVI ŽUPNIK U ŽUPI BAST-BAŠKA VODA .......... 22 

KRŠTENI ............................................................................ 23 

PRVOPRIČESNICI 2011. ................................................ 24 

PRVOPRIČESNICI 2012. ................................................ 25 

KRIZMANI 2011. ............................................................. 25 

SKLOPILI SU KATOLIČKI BRAK .................................. 26 

POŠLI PRED NAMA U VJEČNU DOMOVINU ......... 26 

ZBOR CRKVE SV. NIKOLE 

U TRODNEVNOM POSJETU SLAVONIJI ................. 28 

ZADAĆE KRŠĆANSKIH KUMOVA ............................ 31 

HODOČAŠĆE GOSPI SINJSKOJ ................................ 32 

RADOVI DJECE OSNOVNE ŠKOLE ........................... 34 

DOGAĐANJA U OŠ BARIŠE GRANIĆA MEŠTRA 

KROZ 2012. GODINU .................................................... 40 

VIJESTI IZ OPĆINE ........................................................ 45 

DVD BAŠKA VODA ......................................................... 47 

KLAPA BASCA .................................................................. 48 

VIJESTI IZ ŠPORTA ......................................................... 49 

NK URANIA – BAŠKA VODA ...................................... 50 

DA SE NE ZABORAVI ..................................................... 51

Božić - 2012. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?