eko revija - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
eko revija - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
eko revija - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
EKO<br />
REVIJA<br />
E C O R E V I E W<br />
GODIŠTE IV - BROJ 17<br />
SIJEČANJ 2008.<br />
GLASILO FONDA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA<br />
I ENERGETSKU UČINKOVITOST<br />
PUBLICATION OF THE ENVIRONMENTAL PROTECTION<br />
AND ENERGY EFFICIENCY FUND<br />
Zaštita <strong>okoliša</strong> i prostora<br />
jedan je od prioriteta<br />
vladine politike<br />
Nov sustav gospodarenja otpadom<br />
Hrvatska dobiva registar onečišćivača<br />
Zeleni pojasevi – omče oko velegradova<br />
TISKANICA <strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong>, Ksaver 208, 10000 Zagreb - poštarina plaćena u poštanskom uredu 10000 Zagreb
GDJE JE ŠTO?<br />
RAZGOVOR<br />
Zaštita <strong>okoliša</strong> i prostora jedan je od prioriteta vladine politike / Ž.B. 3<br />
FOND<br />
Nov sustav gospodarenja otpadom / Lidija Tošić 7<br />
“Ledena kocka” upozorava / Lidija Tošić 8<br />
PROPISI<br />
Čuvanje <strong>okoliša</strong> je čuvanje budućnosti / Dražen Jambrović 9<br />
Hrvatska dobiva registar onečišćivača / Ž.B. 11<br />
2<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Poticaji, gdje ste? / Dražen Jambrović 13<br />
Jadranski projekt <strong>za</strong> mirisno more i čiste plaže / Ljiljanka Mitoš Svoboda 15<br />
“Zdrave močvare - zdravi ljudi” / D.L. 18<br />
Ružinski: Treba razviti svijest o <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong> / Ž.B. 19<br />
Nema više pritužaba građana / D.L. 20<br />
Inspekcija <strong>za</strong>branila rad spalionici opasnog otpada / D.L. 21<br />
U Županiji tlo onečišćeno mazutom / Ž.B. 22<br />
Antropocean / Stanislava Opsenica 23<br />
Zeleni pojasevi - omče oko velegradova / Petra Mrduljaš 24<br />
OTPAD<br />
Centar <strong>za</strong> gospodarenje komunalnim otpadom / Vesna Horvat 26<br />
Hrvatskoj ne prijeti napuljski scenarij / Ž.B. 27<br />
Irska se oslobađa plastične napasti / Mladen Volarić 29<br />
EU podupire twinning projekte / Kruno Kartus 30<br />
Spalionica smeća u Beču / Ivana Belić-Šojat 32<br />
Svaki dan je dan Zemlje / Danijela Mesar 34<br />
ENERGIJA<br />
Energija iz bilo čega što raste na Zemlji / Mladen Volarić 35<br />
Podivljala cijena nafte jača izglede nuklearki / Stanislava Opsenica 37<br />
Regionalna energetska agencija<br />
Sjevero<strong>za</strong>padne Hrvatske / Maja Brkić-Pancirov 38<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Autohtoni suveniri potiskuju kič / Mara Matković 40<br />
Paunovi sa splitskog asfalta / Mara Matković 41<br />
Novo obličje praljudi Krapine / Edita Gregurić Cvenić 42<br />
Obični jelen / Krunoslav Rac 45<br />
Uzgoj školjaka u Limskom kanalu / Davor Verković 47<br />
Galeb klaukavac / Krunoslav Rac 48<br />
Cvrči cvrčak na čvoru bračke smrče / Roman Ozimec 50<br />
Stvoren <strong>za</strong> kabrio, plavušu i Mandalay / Davor Verković 52<br />
Pingvini / Gordan Ivan Šojat 55<br />
Čaj - božanski lijek / Vanja Vitelj 58<br />
Samonikli <strong>za</strong>čin s okusom Dalmacije / Nikola Bilandžija 60<br />
Dvorci Hrvatskog <strong>za</strong>gorja (I ) / Nikola Bilandžija 62<br />
Kraljevska jama na Gulišini / Roman Ozimec 66<br />
Upoznajmo životinjske porodice / Ivana Belić-Šojat 69<br />
Plitvička jezera zimi / Krunoslav Rac 71<br />
Pročišćenje krabuljom / Žana Ćorić 74<br />
Splitski tjedan maslinovog ulja / Mara Matković 78<br />
Svim na zemlji mir, veselje / Edita Gregurić Cvenić 80<br />
Muzej “Staro selo” u Kumrovcu / Edita Gregurić Cvenić 82<br />
Tulove grede - leglo zmajeva / Ana Marija Kovačević 85<br />
Izložba o Vladimiru Prelogu / Ružica Cindori 86<br />
Mario Novak: Hrvatska / Ružica Cindori 88<br />
Dalmatinska Zagora, nepoznata zemlja / Roman Ozimec 89<br />
Tko vlada svijetom? / Ružica Cindori 92<br />
EKO REVIJA eco review<br />
Poštovani čitatelji,<br />
Prvi ovogodišnji sve<strong>za</strong>k Eko revije<br />
upravo vam je u rukama. Otvara ga<br />
razgovor s gđom. Marinom Matulović<br />
Dropulić, ministricom <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong>, prostornog uređenja i graditeljstva<br />
u prošloj i sadašnjoj Vladi.<br />
Razgovarali smo o planovima i<br />
prioritetima <strong>za</strong> sljedeće četiri godine,<br />
pregovorima s EU i financijskoj<br />
pomoći iz europskih fondova, izvrsnim<br />
rezultatima primjene pravilnika o gospodarenju raznim<br />
vrstama otpada, velikim ulaganjima u sanaciju odlagališta te<br />
drugim aktuelnim temama. Iz razgovora je potpuno očito da<br />
Vlada kani <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong> i dalje<br />
držati među svojim programskim prioritetima. U Programu Vlade<br />
<strong>za</strong> razdoblje od 2008. do 2011. godine je <strong>za</strong>štita <strong>okoliša</strong><br />
predviđena kao temeljna postavka i preduvjet dugoročnog i<br />
održivog razvoja koji, suočen s globalnim posljedicama čovj<strong>eko</strong>va<br />
utjecaja na okoliš, naznakama klimatskih promjena i<br />
globalnog <strong>za</strong>topljenja, označuje čuvanje <strong>okoliša</strong> kao čuvanje<br />
naše budućnosti i našeg načina života.<br />
U nastavku donosimo u stalnim rubrikama niz osvrta i prika<strong>za</strong>.<br />
Primjerice, upoznajemo čitatelje da će Hrvatska uskoro dobiti<br />
registar svih onečiščivaća <strong>okoliša</strong> u kojem će biti skupljeni i<br />
objavljeni podaci tko sve i kakve štetne tvari ispušta u okoliš.<br />
Saznajemo da tehnolozi svijeta uspješno razvijaju tehnologiju<br />
proizvodnje butanola iz celuloze <strong>za</strong> koji se može reći<br />
da ga se može napraviti iz bilo čega što raste na Zemlji, pa<br />
je dakle vrlo privlačan energent. Na primjeru Napulja, grada<br />
kojega je nedavno <strong>za</strong>trpao otpad, <strong>za</strong>pitali smo se je li moguće<br />
prelijevanje takva slučaja u naše krajeve. U rubrici odabranih<br />
reportaža, slikom i riječju, trudimo se i u ovom broju predočiti<br />
vam <strong>za</strong>štićene vrste životinjskog i biljnog svijeta, čovj<strong>eko</strong>vom<br />
rukom još nedodirnute prirodne ljepote krajolika koje valja<br />
sačuvati <strong>za</strong> nove naraštaje... Sve do <strong>za</strong>dnje stranice omotnice<br />
na kojoj kanimo od ovoga broja objavljivati pjesme suvremenih<br />
hrvatskih pjesnika koje poetski dovode u svezu međuovisnost<br />
čovjeka i njegova <strong>okoliša</strong>.<br />
Ostajte uz nas, poštovani čitatelji i pridružite nam se vlastitim<br />
prinosima!<br />
Srdačno vaš,<br />
Vinko Mladineo, glavni urednik<br />
ISSN 1845-5107<br />
EKO REVIJA<br />
glasilo <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong><br />
ECO REVIEW<br />
Publication of the Environmental Protection and Energy<br />
Efficiency Fund<br />
Glavni urednik: Vinko Mladineo<br />
Izvršni urednik: Igor Mrduljaš<br />
Pomoćnica urednika: Lidija Tošić<br />
Grafičko oblikovanje: Mario Đurasović<br />
Nakladnik: <strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong><br />
10000 Zagreb, Ksaver 208, tel.: 01/5391-800<br />
e-pošta: kontakt@fzoeu.hr, www.fzoeu.hr<br />
Revija izlazi dvomjesečno i raspačava se besplatno<br />
Kompjuterska priprema:<br />
Di<strong>za</strong>jn Kovač, info@di<strong>za</strong>jn-kovac.t-com.hr<br />
Tisak:<br />
GIPA d.o.o., 10000 Zagreb, Magazinska 11, tiskara@gipa.hr
Eko razgovor: Marina Matulović Dropulić, ministrica <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>,<br />
prostornog uređenja i graditeljstva<br />
Na početku novog četverogodišnjeg<br />
mandata s ministricom <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>,<br />
prostornog uređenja i graditeljstva<br />
Marinom Matulović Dropulić razgovarali<br />
smo o planovima i prioritetima <strong>za</strong> sljedeće<br />
četiri godine, pregovorima s EU i financijskoj<br />
pomoći iz europskih fondova,<br />
izvrsnim rezultatima primjene pravilnika<br />
o gospodarenju raznim vrstama otpada,<br />
velikim ulaganjima u sanaciju odlagališta<br />
te drugim aktuelnim temama.<br />
Koji su vam najvažniji planovi i prioriteti<br />
u novom četverogodišnjem mandatu?<br />
U protekle četiri godine u <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong><br />
i prostora, što je jedan od prioriteta<br />
vladine politike, napravili smo mnogo,<br />
preciznije sve što je bilo planirano. Posebno<br />
nam je važno da se svi doneseni<br />
propisi i provode što znači da su dobri.<br />
Ali još je puno posla pred nama. Sada<br />
nam predstoje manje izmjene i dopune<br />
<strong>za</strong>kona o otpadu i o zraku zbog usklađivanja<br />
s novim Zakonom o <strong>za</strong>štiti okolišta<br />
te donošenje više pravilnika. U ovom<br />
mandatu želimo <strong>za</strong>vršiti pregovore s EU<br />
o <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong>, sakupiti i iskoristiti što<br />
više korisnog otpada, sanirati neuređena<br />
odlagališta i industrijski onečišćene<br />
lokacije, izgraditi moderne županijske,<br />
odnosno regionalne centre <strong>za</strong> gospodarenje<br />
otpadom, poboljšati <strong>za</strong>štitu zraka<br />
i proširiti državnu mrežu mjernih stanica<br />
kako bi građani bili informirani o kakvoći<br />
zraka u svom gradu. Moram naglasiti da<br />
je znatno poboljšano stanje zraka posebno<br />
u nekim industrijskim središtima<br />
gdje je bilo najviše problema kao što je<br />
Sisak. Moramo donijeti nove propise o<br />
provedbi Kyotskog protokola, te poticati<br />
gradnju obnovljivih izvora energije i<br />
mjere energetske <strong>učinkovitost</strong>i. Uvodimo<br />
i strateške procjene utjecaja na okoliš i u<br />
vezi s tim radimo pravilnike. Svi koji će<br />
mijenjati županijske prostorne planove<br />
morat će napraviti takve procjene, što će<br />
olakšati izradu prostornih planova gradova<br />
i općina. Pripremamo i strategiju<br />
stanovanja. Također ćemo dalje raditi<br />
na jačanju inspekcijskih službi, službi<br />
<strong>za</strong> izdavanje građevinskih dozvola jer ih<br />
<strong>za</strong> sve ključne objekte sada izdaje naše<br />
Ministarstvo te <strong>za</strong> licenciranje građevinskih<br />
tvrtki.<br />
Eko-udruge su uoči formiranja ove Vlade<br />
ponovo tražile da se razdvoje <strong>za</strong>štita<br />
<strong>okoliša</strong> i graditeljstvo te da u Ministarstvo<br />
uđu i <strong>za</strong>štita voda, prirode i šuma. Što<br />
mislite o tome?<br />
Europa ima vrlo različita rješenja, međutim<br />
nema nijedne zemlje u kojoj su<br />
sva ta područja u jednom ministarstvu.<br />
RAZGOVOR<br />
Zaštita <strong>okoliša</strong> i prostora jedan<br />
je od prioriteta vladine politike<br />
Uzeli smo ‘time-out’ od godinu do dvije,<br />
nakon čega ćemo vidjeti što nužno treba<br />
biti u ovom, a što može biti u drugim<br />
ministarstvima. Jedno bi ministarstvo<br />
sa svim dijelovima <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> bilo<br />
preglomazno pa nisam sigurna bi li tako<br />
posao bio jednostavniji i djelotvorniji.<br />
Od osnivanja takvog ministarstva puno<br />
je važnija dobra koordinacija između ministarstava<br />
koja brinu o dijelovima <strong>okoliša</strong>.<br />
Sjajno surađujemo s Ministarstvom<br />
kulture koje brine o <strong>za</strong>štiti prirode, Ministarstvom<br />
mora, prometa i infrastrukture<br />
i Ministarstvom regionalnog razvitka,<br />
šumarstva i vodnog gospodarstva koje<br />
brine o <strong>za</strong>štiti voda i šuma. Osim toga,<br />
dužnost je svih ministara da <strong>za</strong>štite okoliš.<br />
Što se tiče <strong>za</strong>htjeva da se razdvoji<br />
prostorno planiranje i <strong>za</strong>štita <strong>okoliša</strong><br />
<strong>za</strong> to nema argumenata, jer su prostor i<br />
okoliš usko ve<strong>za</strong>ni. Dobro je da tu bude<br />
i graditeljstvo, jer prema novom Zakonu<br />
o prostornom uređenju i gradnji sastavni<br />
dio građevinske dozvole su objedinjeni<br />
uvjeti <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> koji se izdaju na<br />
pet godina. S druge strane, pogrešno se<br />
u javnosti misli da je ovo Ministarstvo<br />
mjerodavno <strong>za</strong> provedbu velikih investicijskih<br />
projekata kao što su autoceste<br />
i dr.<br />
Kakvi su rezultati dosadašnje primjene<br />
brojnih pravilnika o gospodarenju raznim<br />
vrstama otpada?<br />
Izvrsni, jer se svi pravilnici dobro provode<br />
i <strong>za</strong>hvaljujući tome je već dodijeljeno<br />
140 koncesija <strong>za</strong> skupljanje i oporabu<br />
korisnog otpada, uloženo je više od<br />
150 milijuna eura privatnog kapitala,<br />
te otvoreno više od 3.000 novih radnih<br />
mjesta. Dosad su sakupljene vrlo velike<br />
količine korisnog otpada, na primjer,<br />
više od dvije milijarde komada amba-<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
3
laže <strong>za</strong> piće. To je oko 90 posto boca<br />
stavljenih na tržište, a prije primjene<br />
pravilnika prikupljalo se samo tri do pet<br />
posto. Iako je u početku bilo dosta primjedbi<br />
proizvođača, uvoznika i trgovaca<br />
ocjenjujem da smo odabrali pravi način<br />
prikupljanja tog korisnog otpada po načelu<br />
onečišćivač plaća. I primjeri iz nekih<br />
europskih zemalja pokazuju da od tzv.<br />
dobrovoljnog skupljanja nema velike koristi.<br />
Primjerice, Slovenija sada proučava<br />
naš model. Dobre rezultate donijela je i<br />
primjena drugih pravilnika. Godišnje se<br />
prikupi oko 120.000 tona papirne ambalaže<br />
i 23.000 tona otpadnih guma,<br />
EKO REVIJA<br />
4 eco review<br />
što je samo 2.000 manje od godišnjeg<br />
uvo<strong>za</strong> guma. Samo u tri prva mjeseca<br />
od donošenja pravilnika sakupljeno je<br />
više od 350 tona električnog i elektroničkog<br />
otpada, a slična je situacija i s<br />
otpadnim uljima, baterijama i akumulatorima.<br />
Uskoro ćemo objaviti i natječaj<br />
<strong>za</strong> koncesije <strong>za</strong> sakupljanje medicinskog<br />
otpada. Naš je program skupiti sav otpadni<br />
papir kako bi uvoz, posljednjih n<strong>eko</strong>liko<br />
godina ionako znatno smanjen,<br />
postao nepotreban. Imajući ovo sve u<br />
vidu smeta mi kad neke udruge tvrde da<br />
smo u Zakonu i Strategiji gospodarenja<br />
otpadom potpuno <strong>za</strong>boravili na sakuplja-<br />
nje korisnog otpada, iako je baš na tom<br />
području napravljen najveći pomak, a to<br />
nam je jedan od prioriteta i ubuduće.<br />
Koje ćete još pravilnike donijeti o gospodarenju<br />
posebnim vrstama otpada?<br />
Sada je na redu pravilnik o građevinskom<br />
otpadu, jer ga ima mnogo i često se baca<br />
u prirodu. Jedinice lokalne samouprave<br />
trebaju utvrditi lokacije <strong>za</strong> odlaganje tog<br />
otpada, a htjeli bi organizirati i njegovu<br />
preradu. Počeli smo razgovore s komunalnim<br />
tvrtkama koje ga sakupljaju da uz<br />
financijsku pomoć <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong><br />
kupe drobilice. Dobiveni materijal<br />
od tog otpada koristio bi se <strong>za</strong> sanaciju<br />
odlagališta i <strong>za</strong> izgradnju novih objekata.<br />
Radi se o velikom poslu, u kojem je<br />
važna privatna inicijativa.<br />
Kada će početi pregovori s EU o <strong>za</strong>štiti<br />
<strong>okoliša</strong>?<br />
Dosad smo napravili sve što je EU tražila<br />
od Hrvatske, pa su nas pohvalili <strong>za</strong><br />
napredak, osobito stoga jer uspješno<br />
provodimo sve nove propise. Njihova<br />
je primjedba bila da nemamo dovoljno<br />
<strong>za</strong>poslenih <strong>za</strong> obsežan posao koji je<br />
pred nama. Izradili smo akcijski plan<br />
<strong>za</strong> otvaranje pregovora koji, osim plana<br />
osiguravanja financijskih izvora i usklađivanja<br />
<strong>za</strong>konodavstva, daje odgovore i<br />
<strong>za</strong> segment <strong>za</strong>pošljavanja u ministarstvima<br />
koja brinu o svim dijelovima <strong>okoliša</strong>.<br />
Njihov je odgovor na akcijski plan upravo<br />
stigao i sa <strong>za</strong>dovoljstvom mogu reći da je<br />
pozitivan. Sada pripremamo i pregovaračka<br />
stajališta i ubrzo ćemo biti spremni<br />
<strong>za</strong> početak pregovora pa se nadamo da<br />
će početi prije ljeta. To će biti dug posao<br />
jer je <strong>za</strong>štita <strong>okoliša</strong> jedno od najtežih i<br />
najskupljih poglavlja. Tu postoji više od<br />
200 europskih direktiva i uredbi, a <strong>za</strong><br />
<strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> ve<strong>za</strong>na su i brojna druga<br />
poglavlja, a trebat će osigurati jako<br />
mnogo novca <strong>za</strong> neophodne investicije.<br />
Zato će <strong>za</strong>štita <strong>okoliša</strong> vjerojatno biti<br />
jedno od <strong>za</strong>dnjih poglavlja koja će se<br />
<strong>za</strong>tvoriti. Stoga je nužno da pregovori<br />
počnu što prije, a olakšat će ih činjenica<br />
da smo dobar dio propisa već uskladili<br />
s europskima, te da smo osnovali <strong>Fond</strong><br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong><br />
kao važan izvor financiranja. Što<br />
se tiče prijelaznih razdoblja ona će se<br />
odnositi na rokove <strong>za</strong>vršetka velikih i<br />
skupih investicija u sustave <strong>za</strong>štite voda<br />
i odvodnju, gospodarenje otpadom, te u
<strong>za</strong>štitu zraka u proizvodnim pogonima,<br />
termoelektranama i drugim onečiščivaćima,<br />
jer se neće moći osigurati tako puno<br />
novca u kratkom roku. Pri tome nećemo<br />
tražiti ništa više od onoga što su ranije<br />
dobile i druge nove članice EU. U osiguravanju<br />
novca <strong>za</strong> te investicije uz tvrtke<br />
će sudjelovati država, jedinice lokalne i<br />
regionalne samouprave, <strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> te privatni kapital, a dio novca<br />
osigurat ćemo i iz europskih fondova.<br />
Koliko je novca <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> Hrvatska<br />
dosad dobila od europskih fondova i<br />
jesmo li mogli više? Na koliko novca možemo<br />
računati sljedećih godina?<br />
Dosad smo dobili suglasnost <strong>za</strong> nešto<br />
više od 80 milijuna eura. Od ISPA fonda<br />
28,5 milijuna eura, a od IPA fonda 53,5<br />
milijuna eura. Najveći dio novca iz ISPA<br />
fonda bio je namijenjen <strong>za</strong>štiti voda, a<br />
sredstava iz IPA fonda namijenjena su<br />
polovina <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu zraka i otpad, a pola<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu voda. Dva milijuna eura odobrena<br />
su nam <strong>za</strong> osnaženje inspekcije <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong>. Odobreno nam je sve što<br />
smo mogli dobiti, jer imamo više projekata<br />
nego što ti fondovi imaju raspoloživog<br />
novca. Zato je nužno da Hrvatska<br />
što prije uđe u EU kako bi mogli koristiti<br />
novac iz njihovih strukturnih fondova<br />
koji je mnogo veći. Taj će nam novac,<br />
na primjer, sigurno trebati <strong>za</strong> sanaciju<br />
onečišćenih industrijskih lokacija. Neke<br />
sanacije opasnog otpada, npr. iz bivše<br />
tvornice glinice u Obrovcu i lokacije bivše<br />
bakarske koksare, već su u tijeku, provodi<br />
se natječajni postupak <strong>za</strong> sanaciju<br />
odlagališta opasnog otpada Lemić brdo<br />
kod Karlovca i <strong>za</strong> obradu šljake iz šibenske<br />
tvornice TEF, a uskoro će se objaviti<br />
natječaj <strong>za</strong> sanaciju Mravinačke kave. Sanacija<br />
jame Sovjak kod Rijeke stajat će<br />
čak oko 30 milijuna eura pa ćemo s njom<br />
morati pričekati na novac iz europskih<br />
fondova. U međuvremenu već radimo sve<br />
te projekte, uključivo i <strong>za</strong> jamu Sovjak.<br />
Očekujemo da ćemo nakon ulaska u EU<br />
iz njihovih strukturnih fondova moći godišnje<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> dobiti 150 do<br />
200 milijuna eura što će nam omogućiti<br />
provedbu svih planiranih projekata. Dio<br />
<strong>eko</strong>-projekata, npr. projekt Jadran koji<br />
obuhvaća i gradnju oko 40 uređaja <strong>za</strong><br />
pročišćavanje otpadnih voda duž obale,<br />
financira se iz kredita Svjetske banke. U<br />
Hrvatskim vodama morat ćemo osnovati<br />
poseban odjel <strong>za</strong> investicije, jer se taj<br />
opsežan posao ne provodi dovoljno brzo.<br />
Naime, mnoge jedinice lokalne samouprave<br />
ne mogu same kvalitetno brinuti<br />
o takvim projektima. Problema s ispunjavanjem<br />
uvjeta <strong>za</strong> korištenje novca iz<br />
ISPA fonda imao je npr. Karlovac pa su<br />
se morale uključiti Hrvatske vode i Ministarstvo.<br />
Očekuje se akreditacija <strong>Fond</strong>a<br />
<strong>za</strong> provođenje poslova oko organi<strong>za</strong>cije<br />
i pripreme dokumentacije potrebne <strong>za</strong><br />
dobivanje novca iz europskih fondova<br />
<strong>za</strong> što postoje strogi propisi koji se moraju<br />
poštivati. Za centar <strong>za</strong> gospodarenje<br />
otpadom Bikarac trebalo je iznova raditi<br />
Neće biti kadrovskih promjena<br />
projektnu dokumentaciju, a sličnih problema<br />
bilo je i kod centra Primorsko-goranske<br />
županije Marinščina.<br />
Kako napreduje sanacija odlagališta komunalnog<br />
otpada i kako će se u budućnosti<br />
zbrinjavati opasni otpad?<br />
Zahvaljujući našim velikim ulaganjima,<br />
taj posao napreduje jako dobro i <strong>za</strong>vršit<br />
će do ulaska u EU. Sada se sanira 298<br />
službenih odlagališta komunalnog otpada,<br />
od čega je već 35 <strong>za</strong>vršeno. Bilo bi<br />
ih sanirano i više da jedinice lokalne<br />
samouprave nisu na početku imale problema<br />
s osiguravanjem dokumentacije.<br />
<strong>Fond</strong> je prilikom sanacije odlagališta<br />
napravio izvrstan posao koji bez njih ne<br />
bi bio moguć, jer u državnom proračunu<br />
<strong>za</strong> to ne bi bilo novca. Taj ćemo veliki i<br />
skupi posao nastojati dovršiti što prije.<br />
Kad imamo u vidu što je sve u kratkom<br />
vremenu napravljeno na sanaciji odlagališta<br />
i uvođenju europskih standarda u<br />
gospodarenje otpadom, sigurna sam da<br />
se u Hrvatskoj neće dogoditi problem s<br />
otpadom kakav je <strong>za</strong>desio Napulj. Naši<br />
građani neće bacati otpad na ulice i dovesti<br />
do toga da im njihov grad bude<br />
<strong>za</strong>trpan smećem. Osim toga mi radimo<br />
sve da se otpad zbrinjava na europski<br />
način. Sličan smo problem imali u Makarskoj<br />
i okolnim mjestima zbog višednevne<br />
blokade odlagališta Donja gora u Podgori<br />
i uspješno smo ga riješili na početku<br />
Hoće li biti kadrovskih promjena na čelnim mjestima u Ministarstvu, <strong>Fond</strong>u <strong>za</strong><br />
<strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong> i Agenciji <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong>?<br />
Ne. Svim državnim tajnicima u Ministarstvu je produžen mandat. Spekulacije<br />
u nekim medijima o navodnom odlasku direktora <strong>Fond</strong>a Vinka Mladinea nisu<br />
točne jer njegov mandat još traje. Osim toga <strong>Fond</strong> radi sjajno i usklađeno s<br />
Ministarstvom, jako smo <strong>za</strong>dovoljni njihovim rezultatima, pa tu nisu potrebne<br />
nikakve promjene. Vlada je prije n<strong>eko</strong>liko mjeseci produžila mandat i ravnateljici<br />
Agencije Savki Kučar Dragičević. I Agencija dobro radi svoj posao, napravili su<br />
dobro Izvješće o stanju <strong>okoliša</strong>, ali im moramo pomoći da promptno dobivaju<br />
sve potrebne podatke o stanju <strong>okoliša</strong> koji će im trebati <strong>za</strong> izradu izvješća i <strong>za</strong><br />
vođenje registra onečiščivaća koji ćemo uskoro osnovati. Dobili su novi prostor,<br />
a trebat će <strong>za</strong>posliti još desetak ljudi. Nove ljude, posebno u inspekcijama,<br />
moramo <strong>za</strong>posliti i u Ministarstvu, što je <strong>za</strong>tražila EU. Naime, u inspekcijama<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i graditeljstva te urbanističkoj inspekciji imamo premalo ljudi, a<br />
želimo ojačati inspekcije po županijama da mogu brže reagirati. Opremili smo ih<br />
automobilima i računalima, ali velik su problem premale plaće <strong>za</strong> tako osjetljiv<br />
posao zbog čega inspektori stalno odlaze. Za to ćemo morati naći rješenje.<br />
moga mandata 2004. godine. Uveli smo<br />
također <strong>eko</strong>-rentu koju sve jedinice lokalne<br />
samouprave moraju plaćati <strong>za</strong> zbrinjavanje<br />
svog otpada lokalnoj <strong>za</strong>jednici<br />
na području koje se nalazi odlagalište,<br />
što toj <strong>za</strong>jednici omogućava brži razvoj.<br />
Jer <strong>za</strong> takvu općinu je, primjerice, dva<br />
milijuna eura godišnje velik novac. Zbog<br />
toga neka mjesta traže od svojih županija<br />
da se na njihovom području izgrade<br />
centri <strong>za</strong> gospodarenje otpadom kako bi<br />
dobili novac od rente. Što se tiče opasnog<br />
otpada moramo u ovom mandatu<br />
izgraditi spalionicu takvog otpada. Svjesni<br />
smo da će to biti veliki problem, prije<br />
svega zbog određivanja njene lokacije,<br />
jer je bilo teško odrediti lokacije i <strong>za</strong><br />
neke centre <strong>za</strong> gospodarenje komunalnim<br />
otpadom. Vjerujem da će ljudi shvatiti<br />
da se to mora napraviti <strong>za</strong> opće dobro.<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
5
Do tada takav otpad se posredstvom specijaliziranih<br />
tvrtki šalje na spaljivanje u<br />
inozemstvo i mnogo plaća.<br />
Kada će početi gradnja županijskih centara<br />
<strong>za</strong> gospodarenje otpadom i što će biti<br />
s Lećevicom?<br />
Uskoro ćemo objaviti prvi natječaj <strong>za</strong><br />
izbor izvođača radova <strong>za</strong> centar Šibensko-kninske<br />
županije Bikarac. Za<br />
taj centar su već osigurana sredstva iz<br />
europskog pretpristupnog fonda ISPA.<br />
Za financijsku pomoć iz IPA fonda u<br />
proceduri su prijave <strong>za</strong> centar Primorsko-goranske<br />
županije Mariščina, centar<br />
Istarske županije Kaštijun te <strong>za</strong> centar<br />
Splitsko-dalmatinske županije Lećevicu.<br />
Svi ti centri <strong>za</strong> gospodarenje otpadom<br />
trebali bi biti gotovi do 2012. godine.<br />
Bilo bi višestruko korisno kada bi se<br />
EKO REVIJA<br />
6 eco review<br />
n<strong>eko</strong>liko županija dogovorilo o gradnji<br />
<strong>za</strong>jedničkog centra umjesto da svaka radi<br />
svoj. Npr. Koprivničko-križevačka županija<br />
je donijela prostorni plan i u njemu<br />
utvrdila lokaciju <strong>za</strong> centar. Na taj bi se<br />
centar mogle ve<strong>za</strong>ti Krapinsko-<strong>za</strong>gorska,<br />
Varaždinska i Međimurska županija pa ne<br />
bi morale graditi svoje centre. Takav bi<br />
pozitivan primjer potaknuo i druge županije.<br />
Pritom moram naglasiti da ti centri<br />
neće ni približno sličiti dosadašnjim<br />
odlagalištima nego će to biti suvremeni<br />
industrijski pogoni <strong>za</strong> preradu otpada po<br />
europskim standardima <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>.<br />
Lokacije <strong>za</strong> sve centre već su određene<br />
i unesene u prostorne planove, koji<br />
su prošli javne rasprave. Ima, međutim,<br />
slučajeva reagiranja tek kad počnu pripreme<br />
<strong>za</strong> gradnju centra. Tako je već<br />
godinama u prostornom planu Istarske<br />
županije određena lokacija <strong>za</strong> centar, a<br />
sada ga Medulin ne želi na toj lokaciji<br />
jer je tamo izgrađeno puno objekata. A<br />
znali su da je ta lokacija predviđena <strong>za</strong><br />
gradnju centra. Osim toga, svi moraju<br />
shvatiti da se prvenstveno sami moraju<br />
brinuti <strong>za</strong> zbrinjavanje svog otpada. Ne<br />
možemo ga izvoziti ili ga prebaciti u drugu<br />
županiju, osim ako se županije, kao<br />
što sam već rekla, ne dogovore o gradnji<br />
<strong>za</strong>jedničkog centra i o renti koju će svi<br />
plaćati jedinici lokalne samouprave na<br />
području koje će biti centar. Protivnicima<br />
gradnje centara <strong>za</strong> gospodarenje otpadom<br />
predlažem da se prisjete kakvo je<br />
stanje bilo još prije n<strong>eko</strong>liko godina kada<br />
su svugdje bila neuređena smetlišta. To<br />
nećemo dopustiti. Nastavljaju se i pripreme<br />
<strong>za</strong> gradnju centra <strong>za</strong> Splitsko-dalmatinsku<br />
županiju na lokaciji Lećevica.<br />
Stručne studije su, naime, poka<strong>za</strong>le da<br />
nisu točne tvrdnje protivnika tog centra<br />
da bi on ugrozio <strong>za</strong>lihe pitke vode. Osim<br />
toga, tu je lokaciju predložila Županija,<br />
koja sigurno ne želi ugroziti svoje rijeke<br />
i <strong>za</strong>lihe pitke vode. Moguć je međutim<br />
i dogovor sviju županija o <strong>za</strong>jedničkoj<br />
izgradnji i korištenju centra Bikarac.<br />
Kako ide provedba Kyotskog protokola?<br />
Hrvatska mora najkasnije do 2012. smanjiti<br />
ispuštanje stakleničkih plinova <strong>za</strong><br />
pet posto u odnosu na baznu 1990. godinu.<br />
Sada smo otprilike na toj propisanoj<br />
razini. Tvrtke koje u proizvodnom<br />
procesu stvaraju veliku količinu stakleničkih<br />
plinova morat će moderni<strong>za</strong>cijom<br />
smanjiti emisije tih plinova kako bi se u<br />
Hrvatskoj osigurali preduvjeti <strong>za</strong> daljnji<br />
razvoj i gradnju novih energetskih i drugih<br />
objekata. Problem su nam rokovi pa<br />
ćemo morati tražiti njihovo produženje,<br />
jer se radi o velikim ulaganjima koje hrvatsko<br />
gospodarstvo ne može podnijeti u<br />
kratkom vremenskom razdoblju pa računamo<br />
i na pomoć iz europskih fondova.<br />
Zbog smanjivanja emisija stakleničkih<br />
plinova planiramo povećati korištenje<br />
obnovljivih izvora energije. Za njih su već<br />
osigurane lokacije u županijskim prostornim<br />
planovima, a s Ministarstvom gospodarstva,<br />
rada i poduzetništva i HEP-om<br />
dogovaramo da se zbog smanjivanja emisije<br />
stakleničkih plinova što više grade<br />
hidroelektrane i termoelektrane na plin,<br />
<strong>eko</strong>loški najprihvatljivije gorivo, kako bi<br />
njihovo ispuštanje stakleničkih plinova<br />
bilo što manje. (Ž.B.)
Po količinama prikupljenog ambalažnog<br />
otpada Hrvatska se svrstava na<br />
sam europski vrh. Od početka primjene<br />
Pravilnika o ambalaži i ambalažnom<br />
otpadu prikupljeno je pr<strong>eko</strong> 2,2 milijarde<br />
jedinica ambalaže, odnosno oko 175.7-<br />
00 tona ambalažnog otpada od čega je<br />
42.500 t PET-a, 130.000 stakla i 3.200 t<br />
Al/fe limenki.<br />
Direktor <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong><br />
<strong>učinkovitost</strong> Vinko Mladineo ističe<br />
da smo u skupljanju ambalaže prihvatili<br />
model Njemačke, Švicarske i Švedske koje<br />
su na ovakav način uspjela skupiti 80 do<br />
90 posto plastičnih i staklenih boca te<br />
limenki pića koje se stavljaju na tržište.<br />
U Hrvatskoj je to uspjelo gotovo 100 posto.<br />
“Sva ova postignuća u gospodarenju<br />
ambalažnim otpadom ne bi se ostvarila<br />
da nije bilo odlučnosti u provedbi Pravilnika<br />
kako premijera dr. sc. Ive Sanadera<br />
tako i ministrice <strong>za</strong>šite <strong>okoliša</strong> Marine<br />
Matulović Dropulić”, ističe Mladineo.<br />
Pored sustava prikupljanja primarne ambalaže<br />
<strong>Fond</strong> je također organizirao prikupljanje<br />
sekundarne i tercijarne ambalaže<br />
te je do sada prikupljeno 275.700 t<br />
kartonske ambalaže, 3.500 t polimernih<br />
materijala te 1.100 t ambalažnog drva. Na<br />
temelju podataka o količinama proizvoda<br />
u ambalaži stavljenim na tržište vidljivo je<br />
da se velike količine ambalažnog otpada<br />
putem organiziranog sustava prikupe. Kroz<br />
organizirani sustav prikupljanja i oporabe<br />
ambalažnog otpada, bilo kroz I. i II. stupanj<br />
obrade (mljevenac i granulat), bilo<br />
kroz finalnu oporabu u gotov proizvod<br />
(predoblici koji se koriste <strong>za</strong> izradu boca<br />
<strong>za</strong> pića i napitke), oporabe se sve prikupljene<br />
količine ovog otpada. U sustavu<br />
gospodarenja ambalažnim otpadom sudjeluje<br />
292 prodavatelja s oko 3.000 prodajnih<br />
mjesta, 60 ovlaštenih sakupljača te<br />
7 oporabitelja ambalažnog otpada (BBS,<br />
Brković, Drava International, Vetropack<br />
Straža, Unija nova, CIOS i Sirovina odlagalište)<br />
s kojima <strong>Fond</strong> ima odgovarajuće<br />
ugovore o načinu obavljanja poslova.<br />
S obzirom na veliki broj sakupljenih količina<br />
i kompleksnost sustava, <strong>Fond</strong> je<br />
<strong>za</strong>počeo s uspostavom centara <strong>za</strong> gospodarenje<br />
ambalažnim otpadom u kojima će<br />
se sortirati i brojati prikupljene količine<br />
ambalaže, a što će omogućiti kvalitetnije<br />
korištenje te sirovine u postupku oporabe.<br />
U tijeku je organiziranje dvadesetak<br />
centara <strong>za</strong> gospodarenje ambalažnim<br />
otpadom. Radi što bolje kontrole i nadzora<br />
cijelog sustava gospodarenja ambalažnim<br />
otpadom sve trgovine će dobit od<br />
<strong>Fond</strong>a posebno di<strong>za</strong>jnirane vreće u kojima<br />
će stavljati ambalažu prikupljenu od građana<br />
te ih onda predavati skupljaču koji<br />
će ambalažu voziti u centar. Iz centra<br />
će se ambalaža prevoziti do oporabitelja.<br />
“Ovakav sustav omogućit će efikasniju<br />
kontrolu količine skupljene ambalaže.<br />
Naime, ustanovili smo da jedna te ista<br />
boca ili limenka prođe više puta kroz sustav<br />
povrata. To financijski šteti <strong>Fond</strong>u<br />
jer smo, radi prika<strong>za</strong> većih količina od<br />
stvarno sakupljenih, isplaćivali više novca<br />
<strong>za</strong> povratnu i manipulativnu naknadu.”,<br />
objašnjava razloge uvođenja novog<br />
sustava direktor <strong>Fond</strong> Vinko Mladineo.<br />
Vreće će biti u dvije različite boje – žute<br />
u kojima će se moći staviti 50 komada<br />
EKO REVIJA eco review<br />
FOND<br />
Prikupljeno pr<strong>eko</strong> 2,2 milijarde jedinica ambalaže<br />
Nov sustav gospodarenja otpadom<br />
plastičnih boca te smeđe predviđene<br />
<strong>za</strong> 150 Al/Fe limenki. Na njima će biti<br />
istaknut puni naziv i logo <strong>Fond</strong>a, oznaka<br />
prodavatelja, težina i datum. Vreće će<br />
biti <strong>za</strong>tvorene posebnim vezicama te se<br />
neće moći otvoriti a da ih se ne ošteti.<br />
Osim toga svaka vreća će nositi i sigurnosne<br />
naljepnice s jedinstvenim kodom<br />
pomoću kojeg će <strong>Fond</strong> voditi evidenciju<br />
o prikupljenoj ambalaži, a cijeli sustav<br />
će se softwarski pove<strong>za</strong>ti.<br />
Direktor <strong>Fond</strong>a pojašnjava da će skupljači<br />
vreće prikupljene po trgovinama voziti<br />
u centre <strong>za</strong> gospodarenje ambalažnim<br />
otpadom gdje će se one d<strong>eko</strong>dirati, a<br />
podaci o količinama i vrstama ambalaže<br />
i te trgovinama koje su ih prikupile online<br />
slati <strong>Fond</strong>u. Ambalaža će se potom<br />
sortirati prema vrsti i boji, ponovno brojiti,<br />
prešati i balirati te transportirati do<br />
oporabitelja. Na balama će također biti<br />
kodirane naljepnice <strong>Fond</strong>a s oznakom količine<br />
i vrste ambalaže koje će d<strong>eko</strong>dirati<br />
oporabitelji i opet elektronski dostavljati<br />
<strong>Fond</strong>u. To će, tvrdi Mladineo, uvesti red i<br />
spriječiti moguće nepravilnosti u sustavu<br />
gospodarenja ambalažnim otpadom. Ističe<br />
da će se uvođenjem posebnih vreća<br />
<strong>za</strong> skupljanje ambalaže poboljšati i sanitarno-tehnički<br />
uvjeti u trgovinama jer<br />
se ambalaža više neće skupljati na razne<br />
improvizirane načine, već će biti <strong>za</strong>tvorena<br />
u vreće i pravilno uskladištena.<br />
Što se tiče trgovina koji u svom prostoru<br />
imaju instalirane uređaje <strong>za</strong> prihvat<br />
ambalaže, oni će u prvo vrijeme, zbog<br />
znatno većeg kapaciteta tih uređaja,<br />
moći koristiti svoje vreće, no i te vreće<br />
morat će se <strong>za</strong>tvoriti posebnim vezicama<br />
i imati na sebi kodirane naljepnice.<br />
Sve troškove oko izrade vreća i njihove<br />
distribucije u prvoj fazi će snositi <strong>Fond</strong>,<br />
međutim nakon što se sustav uhoda, troškove<br />
će podmirivati trgovci koji <strong>za</strong> to<br />
i dobivaju naknadu <strong>za</strong> troškove skupljanja<br />
od 0,15 lipa po prikupljenoj jedinici<br />
ambalaže. “Prema dosadašnjim kontaktima<br />
s trgovcima i skupljačima ova<br />
inicijativa <strong>Fond</strong>a je dobro prihvaćena i<br />
neće biti nikakvih <strong>za</strong>preka da se sustav<br />
7
počne primjenjivati od 15. ožujka kako<br />
je to i planirano”, naglašava Mladineo<br />
te objašnjava da će promjene u sustavu<br />
prikupljanja ambalažnog otpada <strong>za</strong>htijevati<br />
i određene promjene u plaćanju<br />
naknada ovlaštenim skupljačima, a o<br />
čemu je <strong>Fond</strong> već <strong>za</strong>tražio suglasnost<br />
Ministarstva <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, prostornog<br />
uređenja i graditeljstva.<br />
No, ovo nisu sve novine jer će se uskoro<br />
organizirati i sustav prikupljanja boca od<br />
ulja, deterdženata, šampona, lij<strong>eko</strong>va i<br />
ostalih polimernih materijala, a na red bi<br />
trebale doći i plastične vrećice. Ministarstvo<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, prostornog uređenja<br />
i graditeljstva dodijelilo je koncesiju <strong>za</strong><br />
skupljanje i oporabu ostalih polimera<br />
pa bi sustav trebao početi funkcionirati<br />
početkom travnja ove godine. Prema<br />
Mladineovim riječima ti polimeri će se<br />
odlagati u posebnim vrećama, a skupljač<br />
će svakih 8 do 15 dana preuzimati napunjene<br />
vreće koje će građani ostavljati<br />
“Ledena kocka” upozorava<br />
“... Mi smo svi jedno globalno selo<br />
i sve ono što se bilo gdje u svijetu<br />
dogodi. zrcali se i u nas.” ...<br />
Radi skretanja pozornosti na probleme<br />
globalnog <strong>za</strong>topljenja ministrica<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, prostornog uređenja i<br />
graditeljstva Marina Matulović-Dropulić<br />
otvorila je na <strong>za</strong>grebačkom Trgu bana<br />
Josipa Jelačića manifestaciju “Ledena<br />
kocka”, koju organizira časopis National<br />
Geographic. Ministrica je pokrenula sat<br />
koji će mjeriti vrijeme potrebno <strong>za</strong> to-<br />
8 EKO REVIJA eco review<br />
ispred svog ula<strong>za</strong>. Takav način organi<strong>za</strong>cije<br />
prikupljanja ostalih polimera već<br />
godinama dobro funkcionira u Njemačkoj<br />
i nekim drugim europskim zemljama, pa<br />
nema razloga da ne bude tako i kod nas.<br />
Boce od ulja, šampona, deterdženata,<br />
lij<strong>eko</strong>va i ostalih polimernih materijala<br />
skupljat će se i putem posebnih kanti<br />
i kontejnera te sustavom odvajanja na<br />
odlagalištima komunalnog otpada.<br />
Što se tiče plastičnih vrećica, u <strong>Fond</strong>u<br />
ističu da <strong>za</strong>jedno s Ministarstvom <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong>, rade i na rješavanju tog<br />
problema. Vrlo uspješan model rješavanja<br />
pitanja plastičnih vrećica je onaj u<br />
Irskoj po kojem građani plaćaju porez<br />
na plastične vrećice od 0,22 eura. To ih<br />
je motiviralo da upotrebljavaju platnene<br />
torbe te je u n<strong>eko</strong>liko tjedana upotreba<br />
plastičnih vrećica pala <strong>za</strong> čak 94 posto.<br />
Još se razmatra koji će se model primijeniti<br />
kod nas, no Mladineo je mišljenja da<br />
građane treba poticati da koriste platne-<br />
pljenje kocke leda, teške tri tone. Građani<br />
će slanjem SMS poruke na broj 66<br />
544 pogađati koliko je vremena potrebno<br />
da se ledena kocka otopi, a zlatnu polugu<br />
koja se nalazi u kocki leda, vrijednu<br />
135.000 kuna, osvojit će onaj tko pogodi<br />
točno ili približno točno vrijeme.<br />
Hrvatska, iako mala zemlja s neznatnim<br />
udjelom u globalnom <strong>za</strong>topljenju, odgovorna<br />
je članica svjetske <strong>za</strong>jednice, voljna<br />
pridonositi rješavanju toga globalnog<br />
problema. Stoga je, kako ističe ministrica<br />
Matulović Dropiluć Ministarstvo <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> poduzelo određene korake<br />
- ratificiran je Kyoto-protokol, a sada<br />
sudjelujemo i na svim savjetovanjima i<br />
izradama novog dokumenta poslije Kyoto-protokola.<br />
“Napravili smo i strategiju<br />
ublažavanja klimatskih promjena, radimo<br />
na smanjivanju stakleničkih plinova tako<br />
da idemo na što više alternativnih izvora<br />
energije, jer od energije, prometa i našeg<br />
načina života nastaju velike količine<br />
stakleničkih plinova”, rekla je ministrica.<br />
Istaknula je da Ministarstvo <strong>za</strong>jedno s<br />
<strong>Fond</strong>om <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong><br />
<strong>učinkovitost</strong> “poduzima opsežne mjere,<br />
financira promjenu goriva u pojedinim<br />
ne ili bio-razgradive vrećice, te u manjoj<br />
mjeri i papirnate. “Uvođenje papirnatih<br />
vreće <strong>za</strong>htijevalo bi dodatnu sječu šuma i<br />
korištenje drvne sirovine što nije prihvatljivo,<br />
imajući u vidu vrijednost i značenje<br />
tog prirodnog resursa <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
biološke i krajobrazne raznolikosti, uz<br />
istodoban mogući negativni utjecaj i na<br />
klimatske promjene. Sličan problem je i<br />
sa bio-razgradivim vrećicama, <strong>za</strong> čiju se<br />
izradu može koristiti i sirovina koja se<br />
inače koristi i u prehrambene svrhe.”,<br />
pojašnjava Mladineo.<br />
Vrećice, koje su sada posvuda razbacane,<br />
mogu se upotrijebiti kao sirovina <strong>za</strong><br />
proizvodnju plastičnih folija, <strong>za</strong> što u<br />
Hrvatskoj već postoje pogoni. Stoga je<br />
potrebno do kraja razraditi model njihovog<br />
prikupljanja te motivirati potrošače<br />
da umjesto plastičnih vrećica, koriste <strong>za</strong><br />
okoliš puno prihvatljivije platnene.<br />
Tekst: Lidija Tošić<br />
Snimka: Mirijana Kovačić<br />
objektima kao što su dječji vrtići, škole<br />
i druge javne ustanove”.<br />
Glavni urednik hrvatskog izdanja svjetski<br />
poznatog časopisa National Geographic<br />
Hrvoje Prčić rekao je da im je upravo topljenje<br />
ledenjaka dalo ideju da postave<br />
“Ledenu kocku” u Zagrebu i tako vizualno<br />
predoče opasnosti koje prijete od globalnog<br />
<strong>za</strong>topljenja i topljenja ledenih kapa.<br />
“Što se tiče <strong>eko</strong>logije i atmosfere, granica<br />
nema. Mi smo svi jedno globalno selo i<br />
sve ono što se bilo gdje u svijetu dogodi.<br />
zrcali se i u nas. Krajnji je trenutak da<br />
doista nešto učinimo dok ta lavina <strong>za</strong>topljenja<br />
ne postane takvo jaka da se više<br />
ne može <strong>za</strong>ustaviti “, rekao je Prćić.<br />
Tekst i snimke: Lidija Tošić
Čuvanje <strong>okoliša</strong> je čuvanje<br />
budućnosti<br />
U Programu Vlade <strong>za</strong> razdoblje od<br />
2008. do 2011. godine je <strong>za</strong>štita<br />
<strong>okoliša</strong> predviđena kao temeljna<br />
postavka i preduvjet dugoročnog<br />
i održivog razvoja koji, suočen s<br />
globalnim posljedicama čovj<strong>eko</strong>va<br />
utjecaja na okoliš, naznakama<br />
klimatskih promjena i globalnog<br />
<strong>za</strong>topljenja, označuje čuvanje <strong>okoliša</strong><br />
kao čuvanje naše budućnosti i našeg<br />
načina života.<br />
Hrvatska ima u europskim razmjerima<br />
dobro očuvan okoliš i <strong>za</strong>daća je našeg<br />
naraštaja osigurati čuvanje i daljnje<br />
poboljšanje kvalitete <strong>okoliša</strong> u kojem živimo.<br />
Polazeći od te ocjene u Programu<br />
Vlade <strong>za</strong> razdoblje od 2008. do 2011.<br />
godine je <strong>za</strong>štita <strong>okoliša</strong> predviđena kao<br />
jedna od temeljnih postavki i preduvjet<br />
dugoročnog i održivog razvoja koji, suočen<br />
s globalnim posljedicama čovj<strong>eko</strong>va<br />
utjecaja na okoliš, naznakama klimatskih<br />
promjena i globalnog <strong>za</strong>topljenja,<br />
označuje čuvanje <strong>okoliša</strong> kao čuvanje<br />
naše budućnosti i našeg načina života.<br />
Zato će se u novom mandatu Vlade intenzivirati<br />
rad na <strong>za</strong>štiti i unapređenju<br />
prostora i <strong>okoliša</strong>. Program Vlade <strong>za</strong> novo<br />
četverogodišnje razdoblje, u dijelu u kojem<br />
govori o <strong>eko</strong>logiji, <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong>,<br />
<strong>za</strong>štiti prirode i održivom razvoju ističe<br />
da je cilj očuvati okoliš u Hrvatskoj te<br />
kroz politiku održivog razvoja iskoristiti<br />
kvalitetu <strong>okoliša</strong> kao razvojnu šansu,<br />
<strong>za</strong>štiti prirodu od unosa genetski modificiranih<br />
organi<strong>za</strong>ma i proglasiti do 15<br />
posto površine <strong>za</strong>štićenim područjem, te<br />
potaknuti razvoj samo<strong>za</strong>pošljavanja kroz<br />
<strong>eko</strong>poljoprivredu i <strong>eko</strong>turi<strong>za</strong>m i korištenje<br />
obnovljivih izvora energije.<br />
Vlada je predvidjela u ostvarivanju tih<br />
ciljeva osloniti se na rad Agencije <strong>za</strong><br />
<strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong>, <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu okoli-<br />
PROPISI<br />
ša i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong>, Državnog<br />
<strong>za</strong>voda <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode, javnih ustanova<br />
<strong>za</strong> upravljanje nacionalnim parkovima<br />
i parkovima prirode, te Hrvatskih<br />
voda i Hrvatskih šuma, ojačati njihovu<br />
<strong>učinkovitost</strong> kao i <strong>učinkovitost</strong> inspekcijskih<br />
službi. Primjenjivanje načela<br />
“onečišćivač plaća” trebalo bi osigurati<br />
izdvajanje dijela sredstava, koja plaćaju<br />
onečišćivači, u programe jedinica lokalne<br />
i regionalne samouprave područja gdje je<br />
onečišćenje nastalo. Za provedbu programa<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i održivog razvoja<br />
uskladit će se potrebni <strong>za</strong>konski i pod<strong>za</strong>konski<br />
akti, kao i strategije i programi.<br />
To podrazumijeva, među ostalim, donošenje<br />
nove strategije i programa prostornog<br />
uređenja u kojoj će se isključiti<br />
mogućnost izgradnje odlagališta nuklearnog<br />
otpada u Hrvatskoj (Trgovska gora)<br />
i ukloniti sve sukobe u prostoru, <strong>za</strong>tim<br />
isključiti mogućnost uvođenja GMO u prirodu<br />
(<strong>za</strong>braniti ispuštanje živih GMO organi<strong>za</strong>ma<br />
u okoliš, <strong>za</strong>braniti sjetvu GMO<br />
sjemena pa i u pokusne svrhe). Temeljna<br />
je postavka da proizvodi koji se nađu<br />
EKO REVIJA eco review<br />
9
Provedba<br />
Vlada će u razdoblju u novom četverogodišnjem razdoblju nastojati organiziranim<br />
aktivnostima poticati svijest o okolišu i o dobrobiti životinja, educirati<br />
lokalno stanovništvo u očuvanju prirode i <strong>okoliša</strong>, razvijati odnose s nevladinim<br />
organi<strong>za</strong>cijama i pomoći sufinanciranje posebnih programa i edukacije<br />
civilnog društva u promicanju poslovno odgovornog gospodarstva, te povećati<br />
izdvajanja sredstava iz <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong> <strong>za</strong><br />
nevladine udruge koje se bave <strong>za</strong>štitom <strong>okoliša</strong> temeljem prihvaćenih programa.<br />
Osim toga predviđena je:<br />
• moderni<strong>za</strong>cija tvorničkih postrojenja (rafinerije nafte Sisak i Rijeka, Petrokemija<br />
Kutina i dr.);<br />
• uspostava nacionalnih i lokalnih mreža mjernih postaja <strong>za</strong> praćenje kakvoće<br />
zraka (Sisak, Kutina, Molve, Rijeka, Zagreb i Slavonski Brod);<br />
• sanacija postojećih neuređenih i divljih odlagališta otpada te zbrinjavanje<br />
otpada kroz odvojeno skupljanje, sukladno Strategiji gospodarenja otpadom;<br />
• sanacija “crnih točaka” (Glinica Obrovac, Koksara Bakar, Lemić brdo, TEF,<br />
Mravinačka kava; Fosfogips Kutina i dr.);<br />
• dogovor o zbrinjavanju nuklearnog otpada NE Krško sa susjednom Slovenijom;<br />
• izgradnja sustava vodoopskrbe i odvodnje u svim općinama i gradovima u<br />
skladu sa Strategijom upravljanja vodama;<br />
• izgradnja uređaja <strong>za</strong> obradu otpadnih voda u industriji i hotelima, s posebnim<br />
naglaskom na <strong>za</strong>štićena područja.<br />
na tržištu, a sadržavaju GMO moraju biti<br />
jasno deklarirani bez obzira na postotak<br />
onečišćenja, a sa susjednim zemljama<br />
pokrenut će se stvaranje zone slobodne<br />
od GMO-a i certificirati laboratorije <strong>za</strong><br />
analizu GMO-a).<br />
U svom je programu <strong>za</strong> četverogodišnje<br />
djelovanje Vlada predvidjela da će već do<br />
kraja ove godine donijeti Strategiju proizvodnje<br />
i korištenja obnovljivih izvora<br />
energije uključujući i održivu proizvodnju<br />
biogoriva, da će u kategoriji ragionalnih<br />
parkova preventivno <strong>za</strong>štititi rijeke Unu,<br />
Muru, Dravu, Mrežnicu (konačna <strong>za</strong>štita<br />
prema <strong>za</strong>konskoj obvezi), da će u Strategiju<br />
prostornog uređenja, te Strategiju<br />
ispunjavanja ciljeva Kyotskog protokola<br />
uključiti i strateške pretpostavke prometnog<br />
razvitka i pritiska prometa na<br />
okoliš, da će izmijeniti i dopuniti Zakon<br />
o ionizirajućem zračenju, te u suradnji s<br />
DUZS izraditi operativni program <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
i spašavanje i uključiti ga u sustav<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>. U svrhu efikasne prove-<br />
10 EKO REVIJA eco review<br />
dbe Programa <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i <strong>za</strong>štite<br />
prirode treba izmijeniti i dopuniti Zakon<br />
o <strong>za</strong>štiti prirode, ali i Zakon o prekršajima<br />
te Zakon o kaznenom postupku, kako<br />
bi se omogućilo učinkovito kažnjavanje<br />
onečišćivača i prekršitelja u području<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>. Izmjenama i dopunama<br />
relevantnih <strong>za</strong>kona utvrdit će se pravni<br />
temelj <strong>za</strong> uvođenje naknade vlasnicima<br />
<strong>za</strong> umanjenu vrijednost nekretnina koju<br />
će plaćati veliki onečišćivači čije emisije<br />
prelaze granične vrijednosti emisija<br />
u okoliš sukladno direktivama EU. Već<br />
do polovice ove godine treba donijeti<br />
novu strategiju upravljanja vodama, kao<br />
i <strong>za</strong>konski propis o <strong>za</strong>štiti od svjetlosnog<br />
<strong>za</strong>gađenja uzimajući u obzir <strong>energetsku</strong><br />
<strong>učinkovitost</strong>. Među <strong>za</strong>daćama koje treba<br />
provesti je i nastavljanje međunarodne<br />
aktivnosti na proglašenju Jadrana “posebno<br />
osjetljivim područjem”, a do 2010.<br />
godine će se izraditi planovi upravljanja<br />
Nacionalnim parkovima i Parkovima<br />
prirode.<br />
Da bi se provele aktivnosti ve<strong>za</strong>ne <strong>za</strong><br />
<strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> potrebno je osigurati i<br />
odgovarajuća sredstva. Vlada se obve<strong>za</strong>la<br />
da će u razdoblju 2008. - 2011.<br />
godine angažirati više sredstava <strong>za</strong> financiranje<br />
programa <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>,<br />
uključujući mogućnost <strong>za</strong> ispunjenje obve<strong>za</strong><br />
lokalne samouprave na financiranju<br />
programa i planova <strong>za</strong>štite prirode, da će<br />
uvesti subvencija <strong>za</strong> lokalno stanovništvo<br />
koje živi u <strong>za</strong>štićenim područjima,<br />
a doprinose očuvanju <strong>eko</strong>loške mreže,<br />
te da će financijskim instrumentima<br />
osigurati uvođenje poticajnih mjera <strong>za</strong><br />
smanjenje onečišćenja, <strong>za</strong> čistiju proizvodnju,<br />
te proizvodnju i korištenje<br />
obnovljivih izvora energije i biogoriva.<br />
Cilj je dosegnuti godišnje izdvajanje <strong>za</strong><br />
sve programe u području <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong><br />
iz svih izvora (državnog proračuna,<br />
izvanproračunskih prihoda, međunarodnih<br />
financijskih organi<strong>za</strong>cija i fondova<br />
EU) na razini od oko 6 posto u odnosu<br />
na državni proračun.<br />
Već i to što smo spomenuli dovoljno govori<br />
da Hrvatska mora <strong>za</strong>štiti vrijednosti<br />
kojima raspolaže. Ona je u svojim okvirima<br />
bogata nacionalnim prirodnim bogatstvima<br />
poput izvora vode, rijeka, jezera,<br />
mora i šuma. Vladinim programom je<br />
predviđeno da Vlada pokloni punu pozornost<br />
očuvanju šuma koje ispunjavaju<br />
gospodarsku, <strong>eko</strong>lošku i društvenu funkciju<br />
te imaju znatan utjecaj na kakvoću<br />
života kao i očuvanju kvalitete i <strong>za</strong>štite<br />
vode na korist gospodarstva i građana.<br />
Dovoljno je reći da je Hrvatska, govorimo<br />
li o šumama, obdarena velikom raznolikošću<br />
staništa, da razlikujemo pr<strong>eko</strong> 60<br />
šumskih <strong>za</strong>jednica te oko 4500 biljnih<br />
vrsta i podvrsta, a naše su šume međunarodno<br />
priznate zbog činjenice da je<br />
95 posto šumskog područja prirodnog<br />
sastava na što je značajan utjecaj imala<br />
150-godišnja tradicija šumske struke i<br />
znanosti. Zato se dio Vladinog programa<br />
odnosi i na u očuvanju šumskog bogatstva,<br />
na vodno bogatstvo i na štedljivost<br />
u potrošnji energije, širenje upotrebe<br />
obnovljivih i <strong>eko</strong>loški prihvatljivih energenata.<br />
Iz programa <strong>za</strong> novi četverogodišnji<br />
mandat Vlade moguće je izdvojiti<br />
osobitu skrb o <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong>, uvođenje<br />
reda u prostor i okoliš, te poduzimanje<br />
svih potrebnih mjera kako bi se spriječila<br />
daljnja devastacija, u skladu s najboljom<br />
europskom praksom.<br />
Dražen Jambrović
Prijedlog pravilnika o registru onečišćavanja <strong>okoliša</strong><br />
Hrvatska dobiva registar<br />
onečišćivača<br />
Sadržavat će podatke o izvorima, vrsti,<br />
količini, načinu i mjestu ispuštanja,<br />
prijenosa i odlaganja onečišćujućih<br />
tvari i otpada u okoliš, a svim<br />
onečišćivačima koji neće redovito<br />
dostavljati podatke prijeti kazna do<br />
200.000 kuna<br />
Hrvatska će uskoro dobiti registar svih<br />
onečiščivaća <strong>okoliša</strong> u kojem će biti<br />
skupljeni i objavljeni podaci tko sve i<br />
kakve štetne tvari ispušta u okoliš. Naime,<br />
Ministarstvo <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, prostornog<br />
uređenja i graditeljstva na temelju<br />
Zakona o <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong> izradilo je i na<br />
svojoj internetskoj stranici www.mzopu.<br />
hr početkom veljače objavilo Prijedlog<br />
pravilnika o registru onečišćavanja <strong>okoliša</strong>.<br />
Pravilnik propisuje sadržaj i način<br />
vođenja registra onečišćavanja <strong>okoliša</strong>.<br />
On će sadržavati podatke o izvorima,<br />
vrsti, količini, načinu i mjestu ispuštanja,<br />
prijenosa i odlaganja onečišćujućih<br />
tvari i otpada u okoliš (zrak, vodu i tlo).<br />
Osnovna svrha donošenja pravilnika je<br />
uspostava jedinstvenog registra o ispuštanju<br />
i prijenosu onečišćujućih tvari u<br />
obliku javnosti dostupne baze podataka<br />
o onečišćivačima i ispuštanjima onečišćujućih<br />
tvari u okoliš (zrak, tlo i vodu)<br />
iz pojedinačnih izvora, objašnjavaju u<br />
Ministarstvu. Sastavni dio Pravilnika su<br />
i popis izvora emisije u okoliš, popis<br />
onečišćujućih tvari, popis uređaja <strong>za</strong><br />
pročišćavanje otpadnih plinova, popis<br />
uređaja <strong>za</strong> prethodno pročišćavanje ili<br />
pročišćavanje otpadnih voda te popis vrsta<br />
goriva i njihovih približnih ogrjevnih<br />
vrijednosti.<br />
PROPISI<br />
EKO REVIJA eco review<br />
11
Prijedlogom pravilnika u potpunosti se u<br />
sklopu usklađivanja hrvatskih propisa o<br />
<strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong> s europskima osigurava primjena<br />
europske uredbe o uspostavi Europskog<br />
registra ispuštanja i prijenosa, kojom<br />
se izmjenjuje Direktiva o integriranoj<br />
prevenciji i kontroli onečišćenja (IPPC).<br />
Tvrtke i ostali onečišćivači koji ispuštaju<br />
onečišćujuće tvari u okoliš iznad dopuštene<br />
granice morat će, nakon što pravilnik<br />
stupi na snagu, mjerodavnom županijskom<br />
tijelu dostaviti precizne podatke o<br />
vrsti i količini tih tvari do 1. ožujka tekuće<br />
godine <strong>za</strong> prethodnu godinu. Županijska<br />
tijela će potom sakupljene podatke<br />
<strong>za</strong> proteklu kalendarsku godinu objediniti<br />
12 EKO REVIJA eco review<br />
i u elektronskom obliku dostaviti Agenciji<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> do 15. lipnja tekuće godine.<br />
Agencija će podatke objaviti javno<br />
na svojoj internetskoj stranici, a skupljeni<br />
podaci čuvat će se deset godina. Agencija<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> izrađivat će izvješće o<br />
podacima iz registra onečišćavanja <strong>okoliša</strong><br />
<strong>za</strong> proteklu kalendarsku godinu do 15.<br />
prosinca tekuće godine, a izvješće će morati<br />
biti dostupno javnosti na internetskoj<br />
stranici Agencije www.azo.hr. Nakon što<br />
Hrvatska postane članica EU-a, Agencija<br />
će dostavljati Europskoj komisiji podatke<br />
obvezne <strong>za</strong> Europski registar ispuštanja i<br />
prijenosa onečišćujućih tvari, napominju<br />
u Ministarstvu.<br />
Onečišćivači će podatke <strong>za</strong> prošlu godinu<br />
(2007.) prikupljene na temelju postojećeg<br />
Pravilnika o katastru emisija u okoliš<br />
dostavljati na obrascima koji su propisani<br />
novim pravilnikom. Novi Pravilnik o<br />
registru onečišćavanja <strong>okoliša</strong> predviđa<br />
da će Agencija izraditi Priručnik <strong>za</strong> vođenje<br />
registra onečišćavanja <strong>okoliša</strong> koji<br />
će sadržavati upute <strong>za</strong> rad s registrom<br />
onečišćavanja <strong>okoliša</strong> i postupke <strong>za</strong> osiguravanje<br />
kvalitete podataka. Priručnik<br />
<strong>za</strong> vođenje registra onečišćavanja <strong>okoliša</strong><br />
također mora biti dostupan na internetskoj<br />
stranici Agencije, kažu u Ministarstvu.<br />
Takav detaljan registar osiguravat<br />
će kvalitetne podatke <strong>za</strong> procjene stanja<br />
i ugroženosti <strong>okoliša</strong> te mjere njegove<br />
<strong>za</strong>štite, kao i <strong>za</strong> planiranje gospodarskog<br />
razvoja. Osim toga, Hrvatska se kao buduća<br />
članica Europske unije već sada<br />
mora ubr<strong>za</strong>no pripremati <strong>za</strong> uključivanje<br />
u europske mjere <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i uskladiti<br />
svoje <strong>eko</strong>-propise s europskim.<br />
Nakon što Ministarstvo <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>,<br />
prostornog uređenja i graditeljstva uskoro<br />
donese Pravilnik napokon bi i u javnosti<br />
trebale nestati vječne i prilično česte nedoumice<br />
što tko ispušta u okoliš te česta<br />
međusobna prebacivanja odgovornosti<br />
među <strong>za</strong>gađivačima <strong>okoliša</strong>. Naravno,<br />
neće baš svi biti oduševljeni novim propisom.<br />
Dostavljaju li svi onečišćivači redovno<br />
potpune i vjerodostojne podatke o<br />
svojim ispuštanjima u okoliš ili u svojim<br />
prijavama pokušavaju ‘prodavati maglu’<br />
provjeravat će nadležna županijska tijela<br />
u suradnji s mjerodavnom inspekcijom,<br />
a Agencija <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> koordinirat<br />
će rad na osiguravanju i kontroli kvalitete<br />
podataka. A onima koji će novu obvezu<br />
shvatiti neozbiljno i pokušati izbjeći pravodobnu<br />
dostavu vjerodostojnih podataka<br />
ili će slati pogrešne podatke, prema<br />
Zakonu o <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong> prijeti kazna i<br />
do 200.000 kuna. Dovoljno visoka da ih<br />
demotivira od pokušaja takvih prijevara.<br />
Vrlo je važno i da će svi podaci o onečiščivaćima<br />
biti dostupni javnosti, jer će<br />
biti objavljeni na internetskim stranicama<br />
Agencije <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong>. Nakon toga<br />
više nebi trebalo biti nagađanja što neka<br />
tvrtka ili drugi <strong>za</strong>gađivač ispušta u okoliš<br />
te ispunjava li svoje <strong>za</strong>konske obveze o<br />
<strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong>. Uz <strong>za</strong>početo jačanje mjerodavnih<br />
inspekcija i brojne nove propise<br />
usklađene s europskim standardima<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, to bi trebalo pridonijeti<br />
<strong>za</strong>ustavljanju <strong>za</strong>gađivača. (Ž.B.)
Poticaji, gdje ste?<br />
Hibridna su vozila skuplja od običnih,<br />
pa su mnoge europske zemlje odlučile<br />
<strong>eko</strong>loški prihvatljivije automobile<br />
približiti kupcima poticajima i<br />
olakšicama koje snižavaju konačnu<br />
cijenu vozila<br />
cijelom se svijetu, negdje s više, ne-<br />
U gdje s manje žara, nastoji različitim<br />
mjerama utjecati na smanjivanje <strong>za</strong>gađenja<br />
i u tom se sklopu nastoji utjecati<br />
i na proizvodnju i prodaju automobila,<br />
<strong>za</strong> koje se zna da su veliki onečišćivači<br />
<strong>okoliša</strong>, iako manji nego mnoga druga<br />
industrijska postrojenja. Čini se da je<br />
autoindustriju lakše “pritisnuti”. U Europskoj<br />
uniji je radi smanjivanja emisija<br />
stakleničkih plinova postignut dogovor<br />
s proizvođačima automobila o ograničavanje<br />
prosjeka emisija CO2 na 120 g/km<br />
do 2012. godine, što znači smanjenje<br />
od oko 25 posto u odnosu na sadašnju<br />
OLAKŠICE VLASNICIMA HIBRIDNIH VOZILA<br />
razinu emisije štetnih plinova u ispuhu<br />
automobilskih motora. Zato ne trebaju<br />
čuditi uočljiva nastojanja proizvođača<br />
automobila da tržište u što većoj mjeri<br />
“pokriju” vozilima s niskom emisijom<br />
CO 2, među kojima <strong>za</strong>sad pretežu hibridni<br />
modeli, vozila s benzinskim i s elektromotorom.<br />
I na hrvatskom tržištu se probijaju<br />
hibridni automobili. Prvi se pojavio<br />
Toyotin Prius, slijedio ga je Lexus, a<br />
potkraj prošle godine stigla je i Honda s<br />
hibridnim Civicom. No, stotinjak kupaca<br />
hibridnih automobila <strong>za</strong>sad je tek kap<br />
u moru.<br />
Može li se očekivati da će njihov broj<br />
rasti, da će na ulicama biti više vozila<br />
koja manje onečišćuju okoliš, kao što<br />
raste njihov broj u drugim europskim<br />
zemljama?<br />
Kako sada stoje stvari to će se teško<br />
dogoditi. Naime, hibridna su vozila skuplja<br />
od običnih, a najednostavnije se<br />
to može objasniti činjenicom da imaju<br />
dva motora, benzinski i elektromotor i<br />
niz tehničkih rješenja koja omogućavaju<br />
da ta dva motora jedan drugog <strong>za</strong>mjenjuju<br />
ili si ispomažu u vožnji. Koji će<br />
kupac, ma kako “mislio zeleno”, odlučiti<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
DRŽAVA OLAKŠICE<br />
Belgija Porezne olakšice <strong>za</strong> vlasnike vozila:<br />
-<strong>za</strong> vozila s emisijom manjom od 105 g/km 15 posto pore<strong>za</strong> (do 4532 eura)<br />
-<strong>za</strong> vozila s emisijom manjom od 115 g/km 3 posto pore<strong>za</strong> (do 4532 eura)<br />
Francuska 2000 eura porezne olakšice godišnje <strong>za</strong> vlasnike hibridnih vozila<br />
Grčka Oslobođeni od plaćanja svih davanja<br />
HRVATSKA Nema olakšica <strong>za</strong> vlasnike hibridnih vozila<br />
Italija Porezna olakšica pri nabavci vozila 1800 eura<br />
Irska 50 posto bonusa pri svim troškovima registracije (oko 1200 eura godišnje)<br />
Norveška Kalkulacija pore<strong>za</strong> prema KW:<br />
- bez pore<strong>za</strong> na kW <strong>za</strong> elektro pogon<br />
- 25 posto olakšica na porez na težinu<br />
Portugal 40 posto olakšice na sva davanja pri kupnji vozila (oko 3000 eura)<br />
Slovenija Vozila s emisijom manjom od 115 g/km oslobođena od plaćanja svih davanja<br />
Španjolska 50 posto iznosa PDV-a (oko 2300 eura)<br />
Švedska Hibridna ili elektro vozila 5 godina oslobođena plaćanja <strong>eko</strong>loških taksi, takse <strong>za</strong> reciklažu baterija, takse<br />
<strong>za</strong> reciklažu vozila<br />
Švicarska Razlike od kantona do kantona: 50 posto iznosa PDV-a, odnosno porezna olakšica do 5000 franaka<br />
Velika Britanija Oslobođeni plaćanja takse <strong>za</strong> ula<strong>za</strong>k u centar Londona (8 funti po danu odnosno 2920 funti godišnje)<br />
Izvor: Ruting (stanje 1.1.2007.)<br />
EKO REVIJA eco review<br />
13
Honda Civic hybrid<br />
Civicov benzinski motor od 1339 prostornih centimetara ima 70 kilovata ili 95<br />
KS, a kad mu se u vožnji pridruži elektromotor sa svojih 15 kW ili 20 KS ukupna<br />
snaga dosegne do <strong>za</strong>jedničkih 115 “konja”. To omogućava da se u vožnji ponaša<br />
kao i svaka druga limuzina te snage, da s mjesta do brzine od 100 km na sat<br />
stigne <strong>za</strong> 12,1 sekundi odnosno da se može koristiti maksimalnom brzinom od<br />
185 km na sat. Hibridna Honda Civic prema tvorničkim podacima troši u vožnji<br />
na otvorenim cestama 4,3 litre, u gradu 5,2 litre, odnosno u kombiniranoj vožnji<br />
oko 4,6 litara eurosupera. Treba određeno vrijeme da se vo<strong>za</strong>č privikne na<br />
ujednačenu vožnju i po potrošnji približi tvorničkim podacima, da shvati kako<br />
elektromotor pomaže benzinskom motoru da manje troši i racionalnije koriisti<br />
snagu. Manja potrošnja goriva rađa i povoljnijom emisijom CO 2 u ispuhu od<br />
samo 109 grama po kilometru, što je nedostižno <strong>za</strong> takva vozila kad imaju samo<br />
benzinski ili samo dizelski pogon. Kako vozi hibridni Civic? Dobro, s mirnim<br />
radom motora bez obzira je li benzinskom u većoj ili manjoj pomaže elektomotor.<br />
Vrijedi istaknuti i bezstupanjski CVT mjenjač pa se promjene brzina ne<br />
osjećaju, a <strong>za</strong>nimljiva je i “start-stop” funkcija koja <strong>za</strong> stajanja (dulje od dvije<br />
sekunde) pred semaforima, praktički ugasi benzinski motor, a kad se noga makne<br />
s kočnice, ponovno ga pokrene. Važno je, noga mora biti na kočnici da bi ova<br />
<strong>eko</strong>loška funkcija djelovala. Za vo<strong>za</strong>ča i putnika hibridna Honda pruža udobnu<br />
vožnju, imaju dovoljno mjesta na udobnim sjedalima. Uostalom, četverovratna<br />
hibridna Honda i u unutrašnjosti vozila preuzela je rješenja iz klasične limuzine.<br />
Jedino je prtljažnik sa 350 litara <strong>za</strong>premine <strong>za</strong> oko četrdeset litara manji. Cijenu<br />
od oko 190.000 kuna hibridnom Civicu mogli bi smanjiti poticaji <strong>za</strong> <strong>eko</strong>loški<br />
prihvatljivija vozila.<br />
dati oko 30.000 kuna više <strong>za</strong> hibridni<br />
Civic, koliko je on otprilike skuplji od<br />
benzinskog Civica? To vrijedi i <strong>za</strong> druge<br />
hibride. A kako onda raste broj kupaca<br />
hibridnih vozila u drugim europskim zemljama?<br />
Ekološki prihvatljivije automobile<br />
mnoge su europske zemlje odlučile<br />
približiti kupcima poticajima i olakšicama<br />
koje snižavaju konačnu cijenu vozila.<br />
14 EKO REVIJA eco review<br />
U susjednoj Sloveniji kupci automobila<br />
s emisijom CO 2 manjom od 115 g/km<br />
oslobođeni su plaćanja svih davanja, a<br />
slično tome i u Grčkoj. U Belgiji porezna<br />
olakšica od tri posto (najviše 4532<br />
eura) vrijedi <strong>za</strong> vozila s emisijom CO 2<br />
manjom od 115 g/km, a 15 posto manji<br />
porez (također najviše 4532 eura) vrijedi<br />
<strong>za</strong> automobile s emisijom CO 2 manjom<br />
od 105 g/km. U Nizozemskoj poreznu<br />
olakšicu ima automobil koji crpi više od<br />
15 posto iz elektromotora. U Francuskoj<br />
hibridni automobili donose vlasniku do<br />
2000 eura porezne olakšice godišnje, dok<br />
u Španjolskoj hibridi imaju popust od 50<br />
posto na iznos PDV-a (oko 2300 eura),<br />
a u Portugalu olakšice dosežu 40 posto<br />
svih davanja pri kupnji vozila (oko 3000<br />
eura). U Švedskoj su hibridna ili elektrovozila<br />
pet godina oslobođena plaćanja<br />
<strong>eko</strong>loških pristojbi, u Švicarskoj su različite<br />
olakšice od kantona do kantona<br />
i kreću se do 5000 franaka, u Italiji pri<br />
nabavci vozila porezna olakšica iznosi<br />
oko 1800 eura, a u Velikoj Britaniji<br />
su hibridi oslobođeni plaćanja takse <strong>za</strong><br />
ula<strong>za</strong>k u centar Londona, koja iznosi 8<br />
funti na dan ili 2920 funti godišnje (oko<br />
28.000 kuna).<br />
Pitanje je, ako u mnogočemu nastojimo<br />
koristiti dobra strana iskustva, možemo<br />
li to učiniti i u poticanju korištenja<br />
automobila s hibridnom tehnologijom?<br />
Možemo, samo riječi treba pretočiti u<br />
propise! U programu Vlade <strong>za</strong> razdoblje<br />
od 2008. do 2011. godine stoji da će<br />
se financijskim instrumentima osigurati<br />
uvođenje poticajnih mjera <strong>za</strong> smanjenje<br />
onečišćenja, <strong>za</strong> čistiju proizvodnju, te<br />
proizvodnju i korištenje obnovljivih izvora<br />
energije i biogoriva, što otvara vrata i<br />
<strong>za</strong> poticaje kupcima hibridnih vozila. Mogućnosti<br />
su u ukidanju nekih <strong>eko</strong>loških<br />
naknada <strong>za</strong> vozila s hibridnim pogonom,<br />
u smanjivanju trošarina, ukidanju carinskih<br />
davanja (<strong>za</strong> vozila iz zemalja izvan<br />
europske <strong>za</strong>jednice), pa i krajnjoj mjeri<br />
i smanjivanju PDV-a <strong>za</strong> vozila sa smanjenim<br />
<strong>za</strong>gađivanjem <strong>okoliša</strong>. Takve bi<br />
olakšice trebale spustiti prodajnu cijenu<br />
bar na razinu odgovarajućih benzinskih<br />
ili dizelskih vozila, ili još bolje ispod<br />
nje, pa bi tako hibridni automobili mogli<br />
postati <strong>za</strong>nimljiviji kupcima. Moguće je<br />
prihvatiti tvrdnju da nema zelenih vozila<br />
i da sva onečišćuju okoliš, u vožnji i<br />
korištenju ili prije toga kad se proizvode,<br />
ali je bitno da prednost imaju automobili<br />
koji manje onečišćuju, a hibridna<br />
su vozila takva. Ne samo da ispuštaju<br />
manje CO 2 nego su korisni i zbog manje<br />
potrošnje goriva. Država koja se <strong>za</strong>klinje<br />
u <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong>, koja pozdravlja <strong>eko</strong>loške<br />
projekte, trebala bi poticati kupnju<br />
<strong>eko</strong>loški prihvatljivijih vozila kao što to<br />
rade mnoge europske zemlje.<br />
Dražen Jambrović
Svjetski dan voda svake nas godine<br />
u ožujku podsjeti da moramo još<br />
odgovornije čuvati izvore pitke vode,<br />
rijeka, jezera i mora, jer bez vode<br />
nema života. No, da bi se sačuvala<br />
pitka voda, jednakom brigom treba<br />
razvijati sustave <strong>za</strong> zbrinjavanje,<br />
pročišćavanje i recikliranje otpadnih<br />
voda, kako ne bi n<strong>eko</strong>ntroliranim<br />
ispuštanjem i<strong>za</strong>zivale onečišćenje<br />
<strong>okoliša</strong>, bolesti i trajno uništavanje<br />
<strong>eko</strong>sustava.<br />
Onečišćenje plaža i mora ispuštanjem<br />
komunalnih voda<br />
Mirisno, modro more, čisti pijesak ili<br />
kamena obala bez prljavštine i neugodnih<br />
mirisa, garancija je <strong>za</strong> zdrav odmor,<br />
kupanje i uživanje. Hrvatska, čije obale<br />
<strong>za</strong>pljuskuje Jadransko more, teži upravo<br />
tome, provodeći već četvrtu godinu Jadranski<br />
projekt u sedam županija smještenih<br />
uz obale našeg mora. Projekt je<br />
inicirala Vlada u dogovoru sa Hrvatskim<br />
vodama još prije osam godina, a 2004.<br />
godine <strong>za</strong> Jadranski projekt je potpisan<br />
i odobren kredit Svjetske banke u iznosu<br />
od 40 milijuna eura.<br />
Otpadne komunalne vode postavljene su<br />
na visoko mjesto liste onečišćivača. Za<br />
ovu vrstu tekućeg otpada u samo nekim<br />
razvijenim državama razrađen je sustav<br />
njihovim gospodarenjem, dok većina velikih<br />
europskih i svjetskih gradova svoje<br />
otpadne vode i dalje upušta u vodene<br />
tokove, okoliš i mora. Zbog toga državama<br />
koje imaju i morske obale, poput<br />
Italije, Španjolske, Grčke i drugima veliki<br />
dio nekadašnjih mondenih plaža nije više<br />
uporabljiv. Povećanje urbanih površina<br />
uz more, izgradnja turističkih naselja,<br />
marina i luka, pritisak povećanja broja<br />
stanovništva i općeniti nagli razvoj u<br />
20. stoljeću nije pratila izgradnja infrastrukture<br />
<strong>za</strong> zbrinjavanje otpada. Tako je<br />
onečišćenje krutim, opasnim i tekućim<br />
otpadom i direktnim ispustima iz gradskih<br />
kanali<strong>za</strong>cija u more, dovelo do trajnog<br />
oštećenja morske flore i faune. Primjer<br />
toga su obale Jadrana uz talijanske<br />
luke, ali i oko hrvatskih luka i gradova<br />
Pule, Rijeke, Zadra, Splita, Ploča.<br />
Ispusti otpadnih voda u more imaju najveći<br />
utjecaj na plaže i na čistoću mora<br />
uz obalu. Ispitivanja morskih plaža, koje<br />
vodi Ministarstvo <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, prostornog<br />
uređenja i graditeljstva, često<br />
u samoj kulminaciji turističke sezone<br />
pokazuju ne<strong>za</strong>dovoljavajuće rezultate i<br />
neprihvatljivu kakvoću morske vode <strong>za</strong><br />
kupanje. I<strong>za</strong>zivaju to mali, n<strong>eko</strong>ntrolirani,<br />
“divlji” ispusti u turističkim objektima,<br />
jer veliki broj turističkih naselja i<br />
gradova uz more nema rješenu odvodnju<br />
otpadnih voda.<br />
Prosječna dnevna potrošnja vode u Hrvatskoj<br />
iz vodovodnih sustava je do 140<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Jadranski projekt <strong>za</strong> mirisno<br />
more i čiste plaže<br />
litara po stanovniku, a nije uračunata<br />
količina vode koju potroše stanovnici u<br />
područjima koja nisu priključena na vodovode,<br />
nego koriste vlastite bunare. Sva<br />
ta utrošena količina pitke vode <strong>za</strong>vršava<br />
kao otpadna komunalna voda, ali “obogaćena”<br />
lužinama, mastima, kiselinama,<br />
deterdžentima, nutritijentima, pesticidima,<br />
i drugim kemijskim tvarima. U Hrvatskoj<br />
samo je 40% kućanstava i 40%<br />
industrije priključeno na kanali<strong>za</strong>cijske<br />
sustave, a pročišćava se manje od 12%<br />
svih prikupljenih otpadnih voda. Otpadne<br />
vode direktno upuštene u more, rijeke<br />
i jezera, odnosno u okoliš, onečišćuju<br />
ga i trajno oštećuje.<br />
Jadranski projekt na temeljima EU<br />
direktive o vodama<br />
Europska direktiva o vodi usvojena je<br />
još 2000. godine, a svrha joj je provesti<br />
mehanizme o prihvatljivoj uporabi vode<br />
u kućanstvima i industriji. Ovaj obvezujući<br />
dokument ujedinio je neke stare<br />
<strong>za</strong>kone o gradskim otpadnim vodama i<br />
vodi <strong>za</strong> piće, te nove direktive o čistoći<br />
podzemnih voda, upravljanju rizicima od<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
15
poplava i <strong>za</strong>štiti od otrovnih tvari. Iako<br />
ne izričito, EU direktiva o vodama kroz<br />
neophodno uvođenje gospodarenja otpadnim<br />
vodama, obvezuje države da <strong>za</strong>štite<br />
i svoja mora od onečišćenja koje dolazi<br />
kroz divlje ispuste i neriješene kanali<strong>za</strong>cijske<br />
sustave. Ciljeve vodne direktive<br />
Europa bi trebali dostignuti u sljedećih<br />
desetak godina, te u taj rad utrošiti 400<br />
milijuna eura. No, neke zemlje članice<br />
poput Italije, Portugala, Španjolske, Gr-<br />
čke, Francuske pa čak i uredne Švedske<br />
EU nikako da pokrenu globalni sustav<br />
zbrinjavanja i gospodarenja otpadnim<br />
vodama, pa ih je EU komisija tužila zbog<br />
kršenja i neprovođenja vodne direktive<br />
baš na području gradskih otpadnih voda,<br />
nefunkcioniranja kanali<strong>za</strong>cijskog sustava<br />
i sustava <strong>za</strong> pročišćavanje otpadnih<br />
voda.<br />
Jadranski projekt nije pokrenut isključivo<br />
radi EU okvirne direktive o vodama,<br />
ali su njegovi osnovni ciljevi apsolutno<br />
usklađeni sa direktivom: poboljšati kakvoću<br />
priobalnih voda u hrvatskom Jadranu<br />
izgradnjom novih, r<strong>eko</strong>nstrukcijom<br />
i proširenjem postojećih kanali<strong>za</strong>cijskih<br />
mreža i objekata, te rješavanje odvodnje<br />
i zbrinjavanje otpadnih voda u svim Jadranskim<br />
županijama.<br />
EKO REVIJA<br />
16 eco review<br />
Kako se provodi Jadranski projekt na<br />
terenu<br />
Jadranski projekt provodi se unutar Hrvatskih<br />
voda, u posebno osnovanoj tvrtki<br />
Hrvatske vode Jadranski projekt, čiji<br />
direktor Dinko Polić ujedno koordinira<br />
i provedbom projekta. Trenutno se, uz<br />
mnogo domaćih izvođača radova, provodi<br />
u “najturističkijim” županijama:<br />
Istarskoj (Pula, Novigrad), Primorskogoranskoj<br />
(Rijeka, Liburnijska rivijera),<br />
Zadarskoj (Zadar, Zadarska rivijera), Šibensko-kninskoj<br />
(Rogoznica), Splitskodalmatinskoj<br />
(Makarska, Omiš, Dugi Rat)<br />
i Dubrovačko-neretvanskoj (Opuzen).<br />
Bez obzira što je veliki dio posla pokriven<br />
kreditom Svjetske banke (50%), novca<br />
nikada dovoljno. Lokalna samouprava<br />
u županijama gdje se uvode kanali<strong>za</strong>cija<br />
ili sustav pročišćavanja otpadnih voda i<br />
spremnici <strong>za</strong> pročišćenu vodu, trebala bi<br />
sudjelovati sa 19% iznosa od ukupnih<br />
troškova. No, često su male obalne i<br />
priobalne općine bez financijskih mogućnosti<br />
da sudjeluju u nekim troškovima.<br />
Tada se “krpa” iz raznih fondova (državni<br />
proračun, fond <strong>za</strong> razvitak otoka, sredstva<br />
Hrvatskih voda <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu voda i slično),<br />
ali u pravilu Hrvatske vode izdvajaju<br />
9% od ukupnih troškova, a država<br />
dodaje svojih 22% novca. Kada se uzme<br />
u obzir da je u pitanju čistoća i <strong>za</strong>štita<br />
mora i obale od onečišćenja fekalijama,<br />
otpadnim vodama iz gradske kanali<strong>za</strong>cija<br />
ili izravno od potrošača, tada novčani<br />
iznosi ne smiju biti mjerilo ni <strong>za</strong>preka<br />
realiziranju Jadranskog projekta.<br />
Na Liburnijskoj rivijeri građevinski radovi<br />
često uzrokuju prometne <strong>za</strong>stoje, ali je<br />
stanovništvo <strong>za</strong>dovoljno što se radovi<br />
izgradnje sanitarne kanali<strong>za</strong>cije odvijaju<br />
bez <strong>za</strong>stoja. Kako je do danas izgrađeno<br />
35 kilometara kolektora sanitarne kanali<strong>za</strong>cije<br />
i tlačnih vodova, 17,5 kilometara<br />
kolektora oborinske kanali<strong>za</strong>cije, 19,5<br />
kilometara vodovodnih cjevovoda te 14<br />
crpnih stanica, prvi su rezultati vidljivi:<br />
Opatija je u ljeto 2007. g., <strong>za</strong>hvaljujući<br />
naporima u sklopu Jadranskog projekta,<br />
dobila tri plave <strong>za</strong>stave na svojim plažama.<br />
Uređaj <strong>za</strong> pročišćavanje otpadnih<br />
voda bit će <strong>za</strong>vršen do ljeta 2009.godine.<br />
Zadar – prvi “pročišćeni” jadranski<br />
grad<br />
Zadar će već sljedeće godine biti jedini<br />
grad na Jadranu s potpuno čistim morem.<br />
To će mu omogućiti uređaj <strong>za</strong> pročišćavanje<br />
otpadnih komunalnih voda vrijedan<br />
gotovo 72 milijuna kuna, na površini od<br />
4 hektara. Uređaj će zbrinjavati i pročišćavati<br />
otpadne vode grada Zadra i bliže<br />
okolice, te turističke i industrijske zone.<br />
Ovim pročišćivačem otpadnih voda <strong>za</strong>okružen<br />
je sustav odvodnje i pročišćavanja<br />
otpadnih voda <strong>za</strong> to područje, realiziran<br />
u okviru Jadranskog projekta.<br />
Rogoznica, atraktivno turističko naselje<br />
u Šibensko-kninskoj županiji, nije do<br />
sada uopće imala kanali<strong>za</strong>cijski sustav<br />
<strong>za</strong> otpadne vode. Ali uz 15 milijuna kuna<br />
i ulaskom u Jadranski projekt, <strong>za</strong>počinje<br />
gradnja komunalne infrastrukture <strong>za</strong><br />
prikupljanje, evakuaciju, obradu i dispoziciju<br />
otpadnih voda. Domaće stanovništvo<br />
i turisti već će sljedećeg ljeta imati<br />
visoku kvalitetu mora koja će omogućiti<br />
kupanje i na mjestima gdje to dosad nije<br />
bilo moguće.<br />
U Splitsko-dalmatinskoj županiji, u Omišu,<br />
Makarskoj i Dugom Ratu, izgrađuju<br />
se cjeloviti sustavi odvodnje, koji će<br />
se “<strong>za</strong>tvoriti” gradnjom pročišćivača do<br />
kraja ove godine. Jadranski projekt je u<br />
Dubrovačko-neretvanskoj županiji obuhvatio<br />
<strong>za</strong> sada grad Metković, koji uopće<br />
nema rješen sustav otpadnih voda. No,
ovdje su radovi tek u dokumentacijskoj<br />
fazi te se planira da će posao trajati do<br />
2012. Godine.<br />
Gotovo sva domaćinstva na Jadranu žive<br />
od turizma, a sve više i od održivog i<br />
<strong>eko</strong>loškog turizma. Za visoku kvalitetu<br />
toga prvenstvo je potrebna higijena prostora<br />
i vode, što dalje povlači i zdrav<br />
okoliš i čisti more i plaže. To glavni adut<br />
našeg turizma, a ujedno je riješeno pitanje<br />
kanali<strong>za</strong>cije i sanacije otpadnih<br />
voda jamstvo <strong>za</strong> ostvarenje dobivanje<br />
tog aduta. Zato Jadranskom projektu u<br />
ovoj prvoj fazi treba dati veliku važnost<br />
(o čijem tijeku se <strong>za</strong>interesirani mogu<br />
informirati na web stranicama projekta<br />
http://www.hvjp.hr) kako bi se <strong>za</strong> drugu<br />
i treću fazu, odnosno širenje područja<br />
provedbe na cijelu obalu Jadrana, unaprijed<br />
osigurali dostatni novci, kreditnim<br />
ili nekim drugim linijama.<br />
Recikliranje otpadnih voda <strong>za</strong><br />
zeleniju budućnost – primjer<br />
Melbourna<br />
Uz funkcionalan kanali<strong>za</strong>cijski sustav,<br />
proces recikliranja vode učvršćuje pouzdanost<br />
u vodoopskrbu, omogućuje vodu<br />
<strong>za</strong> okoliš i rast i smanjuje količinu pročišćenih<br />
otpadnih voda koje se izbacuju<br />
u naše rijeke, jezera i more. Komunalne<br />
vode iz domaćinstava, sva voda sakupljena<br />
u kanali<strong>za</strong>ciju nakon oluja i kiša,<br />
mehanički pročišćena voda - dodatnim<br />
pročišćavanjem i recikliranjem daju alternativni<br />
način opskrbe vodom <strong>za</strong> navodnjavanje<br />
polja i pašnjaka, u hortikulturnom<br />
uzgoju biljaka, u neprehrambenoj<br />
industrijskoj proizvodnji, <strong>za</strong> održavanje<br />
urbanih zelenih površina, parkova, rekreacijskih<br />
igrališta, golf terena.<br />
Australija je najviše izložena ekstremnim<br />
klimatskim uvjetima i izmjenjivanju ekstremnih<br />
razdoblja suša i obilnih kiša.<br />
I u jednom i u drugom slučaju briga <strong>za</strong><br />
vodu je najveća potreba. Zato se i prema<br />
otpadnim vodama građani ponašaju vrlo<br />
racionalno. Na primjer, u australskom velegradu<br />
Melbournu tvrtka Melbourne Water<br />
vodi dva najveća kompleksa koja prerade<br />
dnevno do milijardu litara otpadnih<br />
vode iz gradske kanali<strong>za</strong>cije. Recikliranu<br />
vodu spremaju u tankere ili je direktno<br />
prodaju kupcima, puštajući je u upotrebu<br />
kroz posebni dovodni sustav odvojen od<br />
dovoda pitke vode. Izvan pogona <strong>za</strong> pročišćavanje<br />
i recikliranje otpadnih voda,<br />
komunalne vode iz kanali<strong>za</strong>cije sakuplja-<br />
ju se i u velikim lagunama, koje su postale<br />
pravi ornitološki rezervati. Nad površinima<br />
laguna postavljeni su “hvatači”<br />
bioplina i neugodnog mirisa. Biološki,<br />
odnosno sav kruti i dehidracijom dobiven<br />
otpad nakon obrade iz komunalnih<br />
voda, Melbourne Water prodaje na tržištu<br />
kao dodatak mješavini zemlje <strong>za</strong> sađenje,<br />
kompostu, u radovima na hortikulturnim<br />
uređenjima zelenih površina i parkova,<br />
te kao dodatak gnojivu.<br />
U Hrvatskoj je prije desetak godina također<br />
počelo višeslojno pročišćavanje vode<br />
pa i uporaba reciklirane vode. No, to nisu<br />
javni gradski sustavi, nego manji uređaji<br />
bio-pročišćivači, koje postavljaju i<br />
održavaju tvrtke poput EkoLike ili BiEco.<br />
Također se sve češće privatni kampovi i<br />
ugostiteljski kompleksi odlučuju <strong>za</strong> uvo-<br />
đenje sustava <strong>za</strong> pročišćavanje i recikliranje<br />
vode, poput u kampu Park Umag,<br />
gdje se otpadne vode recikliraju uz pomoć<br />
biološkog pročišćivača, te se voda<br />
naknadno upotrebljava <strong>za</strong> navodnjavanje<br />
hortikulture u kampu.<br />
Dakle, otpadne komunalne vode iz gradskih<br />
kanali<strong>za</strong>cija, septičkih jama i drugih<br />
oblika sakupljanja svakako su problematičan<br />
otpad. No, uvođenjem plana i<br />
gospodarenja tim tekućim otpadom, razvijanjem<br />
kanali<strong>za</strong>cijskih mreža, laguna i<br />
pročišćivača, po uzoru na druge zemlje<br />
koje su shvatile gdje je početak očuvanja<br />
vodnog blaga, početi ćemo riješavati i to<br />
naše tekuće “smeće”, kao što smo riješili<br />
problem ambalažnog, elektroničkog, automobilskog<br />
i drugog krutog otpada.<br />
Ljiljanka Mintoš Svoboda<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
17
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Obilježen Svjetski dan močvarnih staništa<br />
»Zdrave močvare - zdravi ljudi«<br />
Svjetski dan močvarnih staništva obilježen<br />
je 2. veljače i u Hrvatskoj na<br />
više lokacija, a posebno u parkovima<br />
prirode Kopački rit i Lonjsko polje. Tema<br />
ovogodišnjega Svjetskog dana bila je<br />
“Zdrava vlažna staništa, zdravi ljudi”.<br />
Taj nadnevak je i<strong>za</strong>bran <strong>za</strong> obilježavanje<br />
Svjetskog dana <strong>za</strong>štite močvarnih<br />
staništa, jer je na taj dan godine 1971.<br />
u gradu Ramsaru donesena Konvencija<br />
o <strong>za</strong>štiti vlažnih staništa. I Hrvatska je<br />
potpisala Ramsarsku konvenciju, a na<br />
popisu ugroženih močvara nalaze se četiri<br />
područja iz Hrvatske. To su dva parka<br />
prirode - Lonjsko polje i Kopački rit, te<br />
donji tok rijeke Neretve i Ornitološki rezervat<br />
Crna Mlaka kod Jastrebarskog.<br />
Svjetski dan je u Kopačkome ritu obilježen<br />
predstavljanjem rezultata siječanjskog<br />
prebrojavanja ptica. Ono je poka<strong>za</strong>lo<br />
da u tom parku prirode trenutačno<br />
boravi oko 23.000 raznih vrsta ptica<br />
močvarica, izvijestio je na konferenciji<br />
<strong>za</strong> novinare stručni suradnik Javne uprave<br />
Parka prirode Kopačkoga rita Vlatko<br />
Rožac. Upravo brojnost tih ptica poka<strong>za</strong>telj<br />
je kvalitete i očuvanosti močvarnih<br />
staništa u Kopačkome ritu. Nažalost,<br />
istaknuo je Rožac, danas su u svijetu najugroženija<br />
upravo močvarna staništa, a<br />
glavni je razlog njihovo melioracijsko<br />
isušivanje te pretvaranje u poljoprivredna<br />
zemljišta i druge vrste prenamjene<br />
tih vrijednih prostora. Prema riječima<br />
glavnog nadzornika Damira Opačića, Park<br />
prirode Kopački rit jedno je od najočuvanijih<br />
prirodnih poplavnih područja u<br />
Europi. Istaknuo je važnost Kopačkoga<br />
rita kao ornitološkog rezervata, ali i jednog<br />
od najvećih prirodnih mrijestilišta<br />
slatkovodne ribe u Europi, gdje obitavaju<br />
44 vrste ribe, među kojima su i posebno<br />
ugrožene. Kopački rit posljednja je oa<strong>za</strong><br />
slatkovodne ribe u ovom dijelu Europe,<br />
rekao je Opačić.<br />
U sklopu obilježavanja Svjetskog dana<br />
močvarnih staništa u Parku prirode<br />
Lonjsko polje, koji je kandidat Hrvatske<br />
<strong>za</strong> UNESCO-ov popis Svjetske baštine,<br />
u selu Os<strong>eko</strong>vu, na rubu Lonjskog<br />
18 EKO REVIJA eco review<br />
polja, u organi<strong>za</strong>ciji Matice hrvatske iz<br />
Kutine i njene podružnice iz Popovače,<br />
održan je skup pod nazivom “Budućnost<br />
na rubu močvare”. Na njemu je održano<br />
više predavanja o potrebi <strong>za</strong>štite ovoga<br />
vrijednog krajolika i njegovog turističkog<br />
korištenja, uključujući arheološke,<br />
etnološke i kulturološke vrijednosti,<br />
među kojima je i mjesna barokna crkva<br />
sv. Ane iz 18. stoljeća. Crkvu su kao svoju<br />
<strong>za</strong>kladnu crkvu podigli grofovi Erdödy<br />
1729. godine. Ukrašena je bogatim<br />
oltarima, propovjedaonicom ukrašenom<br />
četvoricom evanđelista, te reljefom koji<br />
pokazuje preobraženje, a ima i barokne<br />
orgulje. Središnji dio skupa pod motom<br />
“Zdrave močvare - zdravi ljudi” govorio<br />
je o suglasju ljudi i ptica Lonjskog polja.<br />
Predstavljen je i “ptičji svijet” od prije<br />
150 godina u ovom kraju, o kojem je još<br />
godine 1863. održana izložba u Beču, u<br />
Carsko-kraljevskom zoološko-botaničkom<br />
društvu.<br />
Posebno je dat naglasak na potrebu<br />
očuvanja brojnih gnijezda roda u selu<br />
Os<strong>eko</strong>vu. Naime, u tom mjestu živi više<br />
od tisuću stanovnika, a upravo njima<br />
bila je korisna edukacija kako udomaćeno<br />
živjeti s rodom, tom pticom selicom<br />
uz vlažna staništa, koja se gnijezdi na<br />
krovovima kuća. Da je moguć izvrstan<br />
suživot ljudi i u tom kraju brojnih roda<br />
najbolje se vidi u obližnjem selu Čigoć<br />
koje je zbog izuzetno puno rodinih gnjezda<br />
u koja se vraćaju svake godine nakon<br />
selidbe s juga proglašeno <strong>za</strong> europsko<br />
selo roda. Više stotina sudionika skupa<br />
»Budućnost na rubu močvare«, na rubu<br />
Lonjskog polja tog je dana uživalo i u<br />
ribljim specijalitetima te ostalim čarima<br />
ove uz Kopački rit najveće hrvatske močvare.<br />
(D.L.)
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Nagrade <strong>eko</strong>-školama <strong>za</strong> projekte <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong><br />
Ružinski: Treba razviti svijest<br />
o <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong><br />
Osam nagrada <strong>za</strong> najbolje <strong>eko</strong>-projekte<br />
na temu štednje energije i vode, te<br />
zbrinjavanja otpada, provedene u osnovnim<br />
i srednjim školama koje su stekle<br />
međunarodni status <strong>eko</strong>-škola uručene<br />
su krajem siječnja na svečanosti u Hrvatskom<br />
novinarskom domu.<br />
Za područje štednja energije prva nagradu<br />
(u iznosu od 10.000 kuna) dodijeljena<br />
je Elektrostrojarskoj školi u Varaždinu <strong>za</strong><br />
projekt gorive ćelije. Drugu nagradu (u<br />
iznosu od 6.000 kuna) dobila je osnovna<br />
škola Velika Ludina <strong>za</strong> projekt štednje<br />
energije pod nazivom “Energiju štedimo,<br />
zemlji više vrijedimo”. Za područje štednje<br />
vode prva nagrada od 6.000 kuna<br />
dodijeljena je osnovnoj školi Primošten<br />
<strong>za</strong> projekt izradbe katastra gušterni primoštenskog<br />
kraja, drugu nagradu od<br />
4.000 kuna dobila je osnovna škola Vladimir<br />
Nazor Komletinci <strong>za</strong> projekt “Bunari<br />
u našem mjestu”, a treću nagradu od<br />
2.000 kuna podijelile su osnovna škola<br />
Marije i Line iz Umaga te Poljoprivredna i<br />
veterinarska škola “Arboretum Opeka” iz<br />
Vinice. Za područje zbrinjavanja otpada,<br />
Potpis pod FO: Dobitnici nagrada <strong>za</strong> najbolje školske <strong>eko</strong> projekte<br />
prva nagrada od 6.000 kuna dodijeljena<br />
je osnovnoj školi Virovitica <strong>za</strong> projekt sakupljanja<br />
starog papira, druga od 4.000<br />
kuna školi Antun Nemčić Gostovinski iz<br />
Koprivnice <strong>za</strong> projekt “Otpad kao izvor<br />
<strong>za</strong>rade”, a treća nagrada od 2.000 kuna<br />
pripala je ženskom Učeničkom domu Dora<br />
Pejačević iz Zagreba <strong>za</strong> projekt odvoje-<br />
nog prikupljanja otpada. Inače, <strong>za</strong> to<br />
je područje prijavljeno najviše, čak 31<br />
projekt.<br />
Među 41-nom na natječaj prijavljenom<br />
školom najbolje <strong>eko</strong>-projekte i<strong>za</strong>bralo je<br />
povjerenstvo u kojem su bili Silva Celebrini,<br />
predsjednica Udruge <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> i zdrav život Una terra-Jedna zemlja,<br />
dr. Ante Kutle, predsjednik Udruge<br />
Lijepa naša i Mario Opačak, direktor<br />
predstavništva Vaillanta <strong>za</strong> Hrvatsku.<br />
Tvrtka Vaillant pokrovitelj je i sponzor<br />
nagrada <strong>za</strong> najbolje projekte, a na inicijativu<br />
tvrtke projekt je i nazvan zEKOlogija,<br />
prema <strong>za</strong>štitnom znaku Vaillanta<br />
- zecu. “Natječaj je pokrenut da se<br />
potakne <strong>eko</strong>-škole da svoje projekte još<br />
dosljednije sprovode u djelo i tako jačaju<br />
svijest mladih o potrebi štednje energije<br />
i vode te odvojenom prikupljanju otpada<br />
jer je riječ o najvažnijim resursima planeta<br />
i najvećim <strong>eko</strong>loškim problemima”,<br />
rekla je na svečanosti Silva Celebrini,<br />
predsjednica Udruge Una terra-Jedna<br />
zemlja.<br />
Odgoj i obrazovanje <strong>za</strong> brigu o okolišu<br />
počinje od malih nogu, od najranije dječje<br />
dobi već u vrtiću, nastavlja se tije-<br />
EKO REVIJA eco review<br />
19
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
kom školovanja kako bi izgradili svijest<br />
o najvažnijem pitanju opstanka našeg<br />
planeta. Od mladih naraštaja očekujemo<br />
da nadoknade ono što su starije generacije<br />
propustile i da im briga o okolišu<br />
postane stil života a ne samo vatrogasna<br />
akcija kad <strong>za</strong>gusti. Naš je jedini planet<br />
Zemlja ozbiljno narušena zdravlja i želimo<br />
li ga održati <strong>za</strong> buduće naraštaje<br />
donekle živim i zdravim važna je svaka<br />
akcija, svako mišljenje, svaki doprinos<br />
pojedinca, grupe, udruge, vlade, države.<br />
“Misli globalno djeluj lokalno” nije u<strong>za</strong>-<br />
lud promicana misao od samih početaka<br />
osvješćivanja o problemima u okolišu,<br />
napomenula je predsjednica Una terre.<br />
Nevjerovatno je koliko samo<strong>za</strong>tajnih<br />
akcija provode naše <strong>eko</strong>-škole, što se sve<br />
o okolišu uči i radi već u vrtićima koji su<br />
uključeni u međunarodni program <strong>eko</strong>škola<br />
koji u Hrvatskoj provodi udruga Lijepa<br />
naša kao članica Zaklade <strong>za</strong> odgoj i<br />
ob<strong>za</strong>ovanje <strong>za</strong> okoliš (FEE - Foundation<br />
for environmental education). Zato nam<br />
nije bilo lako odabrati najbolje između<br />
čak 41 pristigle prijave u kojima su do<br />
u detalje opisani projekti kao što su gorive<br />
ćelije, kompostiranje, odvojeno prikupljanje<br />
i recikliranje otpada, štednja<br />
vode, <strong>za</strong>štita gusterni i drugi, ka<strong>za</strong>la je<br />
Silva Celebrini.<br />
Čestitajući nagrađenima u ime Ministarstva<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, prostornog uređenja<br />
i graditeljstva državni tajnik Nikola Ružinski<br />
je istaknu važnost takvih akcija <strong>za</strong><br />
podi<strong>za</strong>nje razine svijesti o potrebi <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> od najranije mladosti te na potrebu<br />
sustavne edukacije djece tij<strong>eko</strong>m<br />
njihovog školovanja. Ministarstvo je, dodao<br />
je, pokrenulo niz projekata posebno<br />
u gospodarenju otpadom ali oni mogu<br />
dati očekivane rezultate samo ako se<br />
poboljša svijest o <strong>za</strong>štiti okolišu. “Naše<br />
škole postaju svjesne i prate trendove<br />
pa možemo biti optimistični jer se briga<br />
<strong>za</strong> okoliš povećava”, ka<strong>za</strong>o je Ružinski.<br />
(Ž.B.)<br />
20 EKO REVIJA eco review<br />
KBC “Šalata” više nije jedan od najvećih onečišćivača<br />
zraka u Zagrebu<br />
Nema više pritužaba<br />
građana<br />
Klinički bolnički centar (KBC) “Šalata”<br />
više nije jedan od najvećih<br />
onečišćivača zraka u Zagrebu, jer je<br />
njena Klinika <strong>za</strong> ortopediju i pedijatriju<br />
r<strong>eko</strong>nstruirala dotrajale kotlovnice<br />
te umjesto krutog goriva (ugljena)<br />
uvela plin kao čistiji i <strong>eko</strong>loški prihvatljiviji<br />
energent, izvijestilo je sredinom<br />
siječnja Ministarstvo <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>,<br />
prostornog uređenja i graditeljstva.<br />
Ministarstvo navodi da je Klinika <strong>za</strong><br />
ortopediju i pedijatriju KBC Zagreb postupila<br />
po rješenju inspekcije <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> u okviru svojih redovitih nadzora<br />
rada toga KBC-a. Zbog čestih pritužaba<br />
građana i stanara okolnih ulica<br />
na onečišćenja uzrokovana emisijama<br />
iz starih dimnjaka kotlovnica na kruto<br />
gorivo inspekcija je <strong>za</strong>tražila da se<br />
smanje štetne emisije, a to je značilo<br />
da treba modernizirati stare kotlovnice,<br />
kažu u Ministarstvu.<br />
Te kotlovnice na kruto gorivo postavljene<br />
su još 60-ih godina prošlog stoljeća<br />
i često su kroz dimnjak ispuštale<br />
gust crni dim što je godinama poprili-<br />
čno uznemiravalo okolno stanovništvo.<br />
Nakon što je KBC pribavio tehničku<br />
dokumentaciju i dozvole <strong>za</strong> projekt<br />
r<strong>eko</strong>nstrukcije radovi su počeli u kolovozu<br />
prošle godine te su kotlovnice na<br />
kruto gorivo u Klinici <strong>za</strong> ortopediju <strong>za</strong>mijenjene<br />
novim postrojenjem na plin<br />
i extra lako loživo ulje. Novo postrojenje<br />
toplom vodom opskrbljuje i Kliniku<br />
<strong>za</strong> pedijatriju, u čijim je prostorima<br />
izgrađena toplinska podstanica, navodi<br />
Ministarstvo.Nakon r<strong>eko</strong>nstrukcije<br />
i moderni<strong>za</strong>cije kotlovnica sredinom<br />
prosinca prošle godine stvoreni su<br />
uvjeti <strong>za</strong> prestanak korištenja krutog<br />
goriva i njegovu potpunu <strong>za</strong>mijenu <strong>za</strong><br />
okoliš novim i prihvatljivijim gorivom<br />
– prirodnim plinom.<br />
Inspekcija <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i dalje će redovito<br />
nadzirati provedbu obve<strong>za</strong>tnih<br />
mjerenja emisija u zrak i iz postojećih<br />
i iz r<strong>eko</strong>nstruiranih postrojenja, najavili<br />
su iz Ministarstva <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>,<br />
prostornog uređenja i graditeljstva.<br />
(D.L.)
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Sisački Herbos<br />
Inspekcija <strong>za</strong>branila rad spalionici<br />
opasnog otpada<br />
Ogorčenje i strah javnosti u Sisku, a<br />
posebno tamošnjih <strong>eko</strong>-udruga, od<br />
mogućih posljedica i<strong>za</strong>zvala je sredinom<br />
siječnja glasina da će se MUP u Herbosovoj<br />
spalionici spaliti tri tone droge jer je<br />
krajem studenoga 2007. dobila dozvolu<br />
<strong>za</strong> spaljivanje opasnog otpada. Zato je<br />
<strong>za</strong>mjenik sisačkog gradonačelnika Veljko<br />
Novak na konferenciji <strong>za</strong> novinare u<br />
ime gradskog poglavarstva <strong>za</strong>tražio od<br />
Ministarstva da preispita dozvolu <strong>za</strong> rad<br />
te spalionice i najavio da će grad protiv<br />
njezinih vlasnika, tvrtke “Spen Herbos”<br />
pokrenuti upravni spor, tražeći prekid<br />
spaljivanja opasna otpada u gradskom<br />
središtu <strong>za</strong> što im nikad nisu dali suglasnost.<br />
Naime, djelatnici gradske uprave<br />
ne mogu ući u Herbos i vidjeti što radi<br />
i što spaljuje, niti mogu obaviti nadzor<br />
rada spalionice, napomenuo je Novak.<br />
Dan kasnije sisačko Gradsko poglavarstvo<br />
je raspravljajući o toj spalionici <strong>za</strong>ključilo<br />
da će od Inspekcije <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i<br />
Građevinske inspekcije <strong>za</strong>tražiti <strong>za</strong>branu<br />
njenog rada. Također su najavili da će<br />
Grad Sisak podnijeti tužbu Upravnom<br />
sudu radi pokretanja upravnog spora<br />
protiv Ministarstva <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, prostornog<br />
uređenja i graditeljstva zbog<br />
izdavanja dozvole <strong>za</strong> spaljivanje otpada.<br />
Istaknuli su i da će na mjerodavnom sudu<br />
podnijeti građansku tužbu <strong>za</strong> naknadu<br />
štete protiv tvrtke Herbos. Zaključeno je<br />
i da će pokrenuti izdavanje rješenja <strong>za</strong><br />
isplatu naknade <strong>za</strong> umanjenu vrijednost<br />
nekretnina u zoni utjecaja na okoliš od<br />
500 metara od Herbosove spalionice.<br />
Međutim, Ministarstvo <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong><br />
odmah je opovrglo takve glasine ističući<br />
da se droga ne smije spaljivati u toj spalionici<br />
nego je n<strong>eko</strong>liko dana kasnije na<br />
propisan način spaljena u pećima “Našicecementa”.<br />
Pojasnili su da su nakon<br />
provedenoga tehničkog pregleda tvrtki<br />
Herbos na temelju građevne dozvole<br />
izdali dozvolu <strong>za</strong> spaljivanje pesticidima<br />
onečišćene ambalaže, ali to ne uključuje<br />
i spaljivanje droge. Također su im sukladno<br />
odredbama propisa kojim se određuje<br />
gospodarenje otpadom, izdali dozvolu<br />
<strong>za</strong> termičku obradu otpada u postrojenju<br />
i privremeno skladištenje otpada namijenjenog<br />
spaljivanju na lokaciji Obrtnička<br />
ulica 17 u Sisku.<br />
Samo n<strong>eko</strong>liko dana prije tih prosvjeda<br />
proveden je inspekcijski nadzor spalionice<br />
te tvrtke u kojoj se spaljuje ambalaža<br />
onečišćena pesticidima. Inspekcija<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> utvrdila je da je prema<br />
podacima stalnog mjerenja emisija one-<br />
čišćujućih tvari u njezinim otpadnim<br />
plinovima od 31. prosinca 2007. do 3.<br />
siječnja 2008., bilo klorovodika, sumporovog<br />
dioksida i ugljičnog monoksida<br />
više od dopuštenih graničnih vrijednosti.<br />
Utvrđeno je i da Herbos kao tvrtka koja<br />
obavlja djelatnost obrade neopasnog i<br />
opasnog otpada od 1. prosinca 2007.<br />
nema odgovornu osobu <strong>za</strong> termičku<br />
obradu otpada, što je suprotno Zakonu o<br />
otpadu i Pravilniku o gospodarenju otpadom.<br />
Zato je inspekcija <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong><br />
Ministarstva <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, prostornog<br />
uređenja i graditeljstva najavila da zbog<br />
počinjenih prekršaja prekršajnom sudu<br />
podnijeti optužni prijedlog protiv sisačke<br />
tvrtke Herbos zbog kršenja Zakona o<br />
otpadu. Istodobno im je privremeno <strong>za</strong>branila<br />
gospodarenje otpadom, izvijestili<br />
su iz Ministarstva.<br />
Iz Ministarstva navode da je Herbosu<br />
u kolovozu 2001. izdana građevna dozvola<br />
<strong>za</strong> r<strong>eko</strong>nstrukciju spalionice ambalaže<br />
onečišćene pesticidima, a nakon<br />
<strong>za</strong>vršenog probnog rada krajem lanjskog<br />
srpnja i uporabna dozvola. Spalionica je<br />
s redovitim radom počela 20. studenoga<br />
2007., a prestala 3. siječnja 2008. zbog<br />
tehničkog kvara na postrojenju, odnosno<br />
sustavu <strong>za</strong> pročišćavanje dimnih plinova.<br />
U međuvremenu je pri Trgovačkom sudu<br />
u Sisku registrirana nova tvrtka Spalionica<br />
i energetika Herbos koja je 27.<br />
prosinca 2007. od Ministarstva <strong>za</strong>štite<br />
EKO REVIJA eco review<br />
21
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
<strong>okoliša</strong>, prostornog uređenja i graditeljstva<br />
<strong>za</strong>tražila izdavanje dozvole <strong>za</strong> gospodarenje<br />
opasnim otpadom (skladištenje<br />
i spaljivanje opasnog otpada), ali je<br />
Ministarstvo 22. siječnja <strong>za</strong>htjev odbilo,<br />
jer nije udovoljavao uvjetima Zakona o<br />
otpadu.<br />
Sisačka <strong>eko</strong>-akcija (SEA) pozdravila je<br />
inspekcijske rezultate i od Ministarstva<br />
<strong>za</strong>tražila da fizički (pečaćenjem) onemogući<br />
daljnje spaljivanje u spalionici,<br />
jer Siščani ne vjeruju da će spalionica<br />
prekinuti spaljivanje otpada, sumnjajući<br />
da će ga i dalje tajno spaljivati. Pritom<br />
su istaknuli kako odluka Ministarstva <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> o privremenoj obustavi rada<br />
spalionice pokazuje da su dojave građana<br />
iz dijela grada uz ‘Herbosovu’ spalionicu<br />
te njihova <strong>za</strong>brinutost zbog čudnih aktivnosti<br />
u spalionici bile ispravne i razložne.<br />
N<strong>eko</strong>liko dana poslije predsjednik<br />
Uprave Herbosa Mijo Ivanković izjavio<br />
je da je ta tvrtka još 3. siječnja sama<br />
obustavila rad spalionice otpada zbog<br />
kvara na uređaju <strong>za</strong> doziranje aditiva u<br />
dimne plinove, dva tjedna prije nego je<br />
inspekcija <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> došla u redovit<br />
nadzor i tri tjedna prije nego je Ministarstvo<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> privremeno obustavilo<br />
rad spalionice. Ivanković je u Sisku<br />
izjavio da su “zbog kvara na uređaju <strong>za</strong><br />
doziranje aditiva u dimne plinove od 31.<br />
prosinca 2007. do 3. siječnja 2008. iz<br />
Herbosove spalionice otpada u okoliš<br />
ispuštene količine klorovodika, sumporova<br />
dioksida i ugljičnog monoksida veće<br />
od <strong>za</strong>konom dopuštenih”, zbog čega su<br />
sami 3. siječnja ove godine obustavili<br />
rad spalionice kako bi obavio remont postrojenja<br />
i uklonio nedostatke. Naglasio<br />
je da “spalionica neće početi raditi i spaljivati<br />
razni vlastit i tuđi otpad sve dok<br />
se ne stvore tehničko-tehnološki uvjeti<br />
<strong>za</strong> njezin rad”. Rekao je da je “riječ o<br />
emisijama dimnih plinova manjima od<br />
onih što nastanu radom kotlovnica u<br />
stambenim zgradama i kućama”. Ujedno<br />
je najavio da će ispuštanje dimnih plinova<br />
iz spalionice uskoro biti prika<strong>za</strong>no na<br />
internetskim stranicama tvrtke, te “izvan<br />
kruga tvornice na monitoru”. Podsjetio je<br />
da je “spalionica opremljena specijaliziranim<br />
računalima koji iz minute u minute<br />
pokazuju ispuštanje dimnih plinova i<br />
alarmiraju ako su pr<strong>eko</strong>račene dopuštene<br />
emisije”. O tome se vodi i uredna evidencija<br />
pa se ništa ne može skriti ni kad bi<br />
se to htjelo, dodao je. (D.L.)<br />
22 EKO REVIJA eco review<br />
U Županji tlo<br />
onečišćeno mazutom<br />
S lokacije kradljivci odvezeli osam bačava mazuta od 200 kilograma te tri<br />
kontejnera onečišćene zemlje od sedam prostornih metara.<br />
Da su kradljivci spremni i<strong>za</strong>zvati<br />
veliko onečišćenje <strong>okoliša</strong> zbog<br />
relativno male koristi poka<strong>za</strong>lo se još<br />
jednom krajem siječnja u Županji. U<br />
tom su slavonskom gradu <strong>za</strong>sad nepoznati<br />
lopovi izre<strong>za</strong>li napuštenu veliku<br />
cisternu <strong>za</strong> mazut koja se godinama<br />
nalazila u županjskom predgrađu u<br />
Bošnjačkoj ulici. Kradljivci su, kako<br />
je anonimnom telefonskom dojavom<br />
30. siječnja javljeno inspekciji <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> Ministarstva <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>,<br />
prostornog uređenja i graditeljstva,<br />
odvezli dijelove cisterne (vjerojatno<br />
zbog prodaje u staro željezo), a sav<br />
mazut se izlio na okolno tlo i napravio<br />
malo jezero, prema riječima očevidaca,<br />
na nekim mjestima duboko i do pola<br />
metra.<br />
Inspekcija je samo pola sata nakon<br />
dojave stigla na tu lokaciju, snimila<br />
onečišćeno područje i utvrdila da je<br />
mazutom onečišćeno oko 50 četvornih<br />
metara tla. Stupila je odmah u kontakt<br />
s predstavnicima Grada i <strong>za</strong>dužila ih<br />
da bez odgađanja angažiraju ovlaštenu<br />
tvrtku koja će poduzeti mjere <strong>za</strong><br />
smanjenje odnosno uklanjanje onečišćenja.<br />
Naime, prema Zakonu o <strong>za</strong>štiti<br />
<strong>okoliša</strong>, kada počinitelj onečišćenja<br />
nije poznat, općina odnosno grad na<br />
čijem se području dogodilo provodi sanaciju.<br />
Ako se naknadno utvrdi počinitelj,<br />
tada on snosi <strong>za</strong>konom propisane<br />
sankcije i plaća sve troškove sanacije,<br />
objašnjavaju u Ministarstvu <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong>.<br />
Sanacija mazutom onečišćenog tla <strong>za</strong>vršena<br />
je <strong>za</strong> dva dana. S lokacije je<br />
odvezeno osam bačava mazuta od 200<br />
kilograma te tri kontejnera onečišćene<br />
zemlje od sedam prostornih metara.<br />
Ovlaštena tvrtka odvezla je mazut<br />
i onečišćenu zemlju na privremeno<br />
uskladištenje, a potom će uslijediti<br />
zbrinjavanje i mazuta i onečišćenog<br />
tla na <strong>za</strong>konom propisan način, kažu<br />
u Ministarstvu. Na mjestu onečišćenja<br />
policija je obavila očevid te je odmah<br />
<strong>za</strong>počela kriminalističku istragu kako<br />
bi se utvrdio vlasnik cisterne i pronašla<br />
osoba koja je cisternu izre<strong>za</strong>la, doznaje<br />
se u Policijskoj upravi Vukovarsko-srijemske<br />
županije. (Ž.B.)
Zbog ljudske aktivnosti geološka povijest<br />
ponovno se ispituje. Snaga prirode<br />
kao što je vulkan, udar asteroida i<br />
potres, oblikovala je planet Zemlju. Promjene<br />
u oceanima, Zemljinoj atmosferi,<br />
u oblicima života na samoj površini, vrlo<br />
su dramatične, te dovode do <strong>za</strong>vršetka<br />
epohe halocena koja je <strong>za</strong>počela prije 12<br />
tisuća godina - razdoblje nastalo kad je<br />
<strong>za</strong>vršilo posljednje ledeno doba, kad se<br />
planeta dovoljno <strong>za</strong>grijala kako bi ljudi<br />
Antropocen<br />
mogli obrađivati zemlju i s ubirati njene<br />
plodove, smatraju znanstvenici.<br />
Znanstvenik Paul Crutzen, dobitnik Nobelove<br />
nagrade <strong>za</strong> kemiju, prije n<strong>eko</strong>liko<br />
je godina izjavio da je 1784. god.<br />
izumom parne lokomotive <strong>za</strong>pravo počeo<br />
novi početak promjena i nove epohe -<br />
antropocen - što znači “utjecaj ljudi”.<br />
Ljudsko je djelovanje <strong>za</strong>mijenilo snagu<br />
prirode. Industrijali<strong>za</strong>cija u posljednja<br />
tri stoljeća dovodi do povećanja ugljičnih<br />
plinova <strong>za</strong> trećinu, a u sljedećih<br />
će se 100 god. udvostručiti, predviđaju<br />
stručnjaci. Umjetne, toksične kemikalije<br />
snažno utječu na fizički izgled planeta.<br />
Izgradnja gradova, rasprostranjenost<br />
gradova, <strong>za</strong>ustavljanje i preusmjeravanje<br />
rijeka, snažno su djelovale na fizički<br />
izgled Zemljine površine. Do erozije morskog<br />
dna mogla bi dovesti povećana kiselost<br />
oceana. Prema World Conservation<br />
Unionu zbog raznih ljudskih aktivnosti,<br />
kao što su obrada zemlje na način koji<br />
uništava biljnu raznolikost i globalnog<br />
<strong>za</strong>topljenja, polovica oblika života koja<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
danas postoji mogla bi izumrijeti još u<br />
ovom stoljeću. Na Zemlji je do polovice<br />
18. st. živjelo 300 milijuna ljudi, što<br />
je danas broj stanovnika SAD-a. Svjetska<br />
populacija mogla bi sa današnjih<br />
6,6 milijardi do 2030. god. narasti na<br />
8 milijardi stanovnika – i time uveliko<br />
opteretiti planet.<br />
Predsjednik Stratigraphy Commission of<br />
the Geological Society of London, Jan Zalasiewitz<br />
sa Sveučilišta u Leicesteru prema<br />
istraživanjima i prikupljenim dokazima<br />
drži da su se procesi na površini Zemlje<br />
uveliko promijenili u odnosu na Zemljinu<br />
geologiju, te postoji opravdanost <strong>za</strong><br />
upotrebu novog termina – antropocen.<br />
Međutim, kontraver<strong>za</strong>n je prijedlog <strong>za</strong><br />
prihvaćanje antropocena kao epohe, jer<br />
drugi geolozi smatraju da je sadašnje geološko<br />
razdoblje doba, a ne epoha. Činjenica<br />
je da su se uslijed ljudskih aktivnosti<br />
dogodile značajne promjene na površini<br />
Zemlje, te je zbog toga neminovan dola<strong>za</strong>k<br />
nove epohe ili novog doba.<br />
Stanislava Opsenica<br />
EKO REVIJA eco review<br />
23
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Zeleni pojasevi – omče<br />
oko velegradova<br />
Kada je poslije drugog svjetskog rata<br />
britanska vlada potaknula stvaranje<br />
takozvanih “zelenih pojaseva” oko svih<br />
većih urbanih središta, bio je to genijalan<br />
potez u prostornom planiranju, jer je<br />
ograničio n<strong>eko</strong>ntrolirano širenje urbanih<br />
zona, koje su bujale takvom brzinom da<br />
EKO REVIJA<br />
24 eco review<br />
su prijetile međusobno se stopiti u nepregledne<br />
konglomeracije. Osim što bi<br />
gradska predgrađa i industrijske zone<br />
pregazile zelena područja i <strong>za</strong>uvijek<br />
promijenile lice ruralne Engleske, one<br />
bi i posve otuđile gradsko stanovništvo<br />
od prirode, jer bi bilo potrebno putova-<br />
ti veoma dal<strong>eko</strong> da bi se vidjele šume<br />
i travnjaci. Njihov je cilj i održavanje<br />
kakvoće gradskoga zraka, očuvanje životinjskih<br />
staništa, biljnih vrsta, prirodnih<br />
ljepota i tradicionalnog, ruralnog načina<br />
života, kojemu prijeti apsorpcija u urbane<br />
procese. Ograničavanje širenja urbanih<br />
cjelina trebalo bi i potaknuti grad<br />
da “reciklira” svoja <strong>za</strong>puštena zemljišta,<br />
obnavljajući ih i pronalazeći im nove<br />
namjene, umjesto da se širi na zelene<br />
površine oko sebe, pustošeći prirodu i<br />
ostavljajući <strong>za</strong> sobom tzv. “smeđe zone”,<br />
odnosno područja koja je urbani<strong>za</strong>cija<br />
transformirala, iskoristila i odbacila.<br />
Prvi zeleni pojas proglašen je oko šireg<br />
londonskog područja još 1935. godine.<br />
To je značilo da je unutar tog područja<br />
strogo <strong>za</strong>branjena svaka gradnja - osim<br />
veoma rijetkih iznimki. To ide tako dal<strong>eko</strong><br />
da kavana na granici tog područja<br />
ne može dobiti dozvolu <strong>za</strong> izgradnju terase<br />
ako bi ona s dva - tri metra <strong>za</strong>šla<br />
na <strong>za</strong>štićeno područje. Osim izuzetne<br />
strogosti u provođenju <strong>za</strong>brana, glavno<br />
obilježje zelenih pojaseva je njihova dugoročnost<br />
i nepromjenjivost. Zeleni pojasevi<br />
su, naime, <strong>za</strong>mišljeni kao trajno<br />
rješenje koje će nalagati tempo i način<br />
razvoja okolnih područja. Danas se u Engleskoj<br />
nalazi 14 pojaseva oko gotovo<br />
svih najvećih gradskih središta i ukupno<br />
pokrivaju 13% ukupnog teritorija zemlje.<br />
Na njima je dopuštena poljoprivredna i<br />
šumarska djelatnost te, naravno, rekreacija.<br />
Slična <strong>za</strong>štićena područja nazivaju<br />
se “zelenim prugama” ili “zelenim klinovima”,<br />
koji su linearnog oblika i prolaze<br />
kroz urbanu zonu, a ne obilaze ju.<br />
Zeleni pojas u kanadskom Torontu naziva<br />
se “zlatnom potkovom”, a i n<strong>eko</strong>liko je<br />
američkih gradova uspostavilo “granice<br />
širenja urbanog područja”.<br />
Zeleni pojasevi, međutim, ne obuhvaćaju<br />
samo, kako bi se dalo naslutiti, prirodne<br />
ljepote, već i divlja, neobrađena i jalova
zemljišta u okolici velegrada, igrališta <strong>za</strong><br />
golf, ilegalna odlagališta otpada, pa čak<br />
i pokoje napušteno industrijsko postrojenje.<br />
Upravo na tome i počiva jedan od<br />
prigovora zelenim pojasevima, kakvi se<br />
u <strong>za</strong>dnje vrijeme sve češće čuju, a to<br />
je da vrlo često neatraktivna zemljišta,<br />
<strong>za</strong>puštena urbanizirana područja (koja bi<br />
gradske vlasti rado obnovile i razvile),<br />
pustare, gustiši i neplodna tla doslovno<br />
trunu u pojasu, ne služeći nikome, jer<br />
njihov razvoj koče stroga pravila koja<br />
<strong>za</strong>branjuju intervencije.<br />
Poslije pedeset godina, tij<strong>eko</strong>m kojih su<br />
zeleni pojasevi polučili različite uspjehe,<br />
pitanje treba li ih očuvati postalo je<br />
jednom od gorućih <strong>eko</strong>loško-društvenih<br />
tema. Oni koji im se protive ističu da<br />
nisu posve djelotvorni u suzbijanju širenja<br />
gradskih naselja. Gradovi ih, naime,<br />
“preskaču” i urbani<strong>za</strong>cija se nastavlja<br />
s onu stranu zelenog pojasa, odnosno<br />
duboko u ruralnom srcu zemlje koje se<br />
pokušavalo očuvati. Naselja koja tako<br />
nastaju su urbani sateliti, koji se ne<br />
razvijaju kao samostalne <strong>za</strong>jednice, već<br />
posve gravitiraju prema gradskom središtu,<br />
a njihovo stanovništvo onečišćuje<br />
okoliš dugim, svakodnevnim putovanjima<br />
na posao. S druge strane, imućnije<br />
gradsko stanovništvo koje sve češće <strong>za</strong>mjenjuje<br />
svoje gradske stanove ladanjskim<br />
kućama, također se seli u krajeve<br />
s one strane zelenog pojasa, gdje gradnju<br />
ne sputavaju stroge odredbe. Zbog<br />
toga, pak, cijene nekretnina u zelenom<br />
pojasu padaju, što znači da mjesno stanovništvo<br />
osiromašuje, a s obzirom na<br />
sve manju isplativost zemljoradnje, postoji<br />
boja<strong>za</strong>n da će zeleni pojasevi postati<br />
“pusta zemlja”. Predlažu se mekši<br />
oblici <strong>za</strong>štite, koji bi <strong>za</strong>štitili povijesna<br />
naselja i kuće, kao i prirodne ljepote, ali<br />
dopustili razvoj trenutno nerazvijenog<br />
zemljišta.<br />
Pobornici pojaseva, suprotno tome, kažu<br />
da bi omekšavanje <strong>za</strong>brana odmah dovelo<br />
o bujice koja bi u hipu <strong>za</strong>trla pedeset<br />
godina čuvano zelenilo. Nazivaju<br />
ih jedinstvenim “zelenilom na kućnom<br />
pragu”, koje sprječava potpuno otuđenje<br />
gradskog čovjeka od njegova <strong>okoliša</strong>.<br />
Mnogi stanovnici grada posjeduju<br />
komadić zemlje u zelenom pojasu na<br />
kojem uzgajaju voće i povrće, a šetači<br />
i biciklisti nisu prisiljeni na višesatnu<br />
vožnju do prirode. Pobornici pojaseva<br />
predlažu iznalaženje načina da se to<br />
<strong>za</strong>štićeno područje obnovi u skladu s<br />
postavkama održivog razvoja, ali da se<br />
ni u kom slučaju ne popusti pritiscima<br />
građevinskog lobija, koji zeleni pojas<br />
doživljava samo kao neiskorišteno građevinsko<br />
zemljište. Dodatnu poteškoću<br />
predstavlja obećanje britanske vlade da<br />
će izgraditi golemi broj (oko tri milijuna)<br />
cijenom prihvatljivih stanova, pa se<br />
postavlja pitanje gdje će se oni smjestiti<br />
ne dopusti li se izgradnja unutar<br />
pojaseva. Na posljetku, kažu pobornici<br />
među kojima je i vladino savjetodavno<br />
tijelo Prirodna Engleska, toliki pritisak<br />
da se uklone ograničenja samo dokazuje<br />
da pojasevi rade svoj posao. Sir Martin<br />
Doughty, predsjednik Prirodne Engleske,<br />
kaže: “došlo je vrijeme <strong>za</strong> još zelenije<br />
zelene pojaseve. Potrebno nam je rješenje<br />
stambenog problema u Engleskoj <strong>za</strong><br />
21. stoljeće, koje će uključivati zelene<br />
klinove, polja i koridore, povezujući prirodni<br />
okoliš i ljude”.<br />
Premda Hrvatskoj <strong>za</strong> sada ne prijeti<br />
međusobno stapanje urbanih cjelina, i<br />
naši se gradovi ubr<strong>za</strong>no šire, gutajući<br />
oranice, šume i sela te ih pretvarajući u<br />
trgovačke, poslovne ili industrijske zone.<br />
Zagreb se, primjerice, sve više približava<br />
Samoboru, a odavno su nekadašnja<br />
sela (kao što je Buzin) postala <strong>za</strong>grebačka<br />
predgrađa. Zagreb na sjevernoj<br />
strani ima prirodnu barijeru, neku vrstu<br />
<strong>za</strong>danog zelenog pojasa, odnosno Medvednicu<br />
koja je rekreacijsko područje<br />
i <strong>za</strong>štićeno prirodno bogatstvo. Valja,<br />
međutim, imati na umu važnost održavanja<br />
blizine prirode i gradskog asfalta,<br />
bez obzira očuvala se ta bliskost zelenim<br />
površinama unutar gradskog područja ili<br />
pojasevima oko njega.<br />
Petra Mrduljaš<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
25
OTPAD<br />
Centar <strong>za</strong> gospodarenjem<br />
komunalnim otpadom<br />
Usvajanjem Plana gospodarenja<br />
otpadom Karlovačka županija<br />
sasvim blizu gradnje suvremenog<br />
županijskog Centra <strong>za</strong> gospodarenje<br />
komunalnim otpadom.<br />
Karlovačka županija usvojila je početkom<br />
ove godine “Plan gospodarenja<br />
otpadom Karlovačke županije” <strong>za</strong> sljedećih<br />
20 godina, uz planirano ulaganje od<br />
oko 349 milijuna kuna. Za ovu godinu<br />
već je osigurano 25 milijuna kuna <strong>za</strong><br />
ishođenje lokacijske i građevne<br />
dozvole <strong>za</strong> gradnju Centra <strong>za</strong> gospodarenje<br />
komunalnim otpadom<br />
na Babinoj gori kod Vojnića.<br />
Župan Ivica Horvat najavio je<br />
gradnju Centra početkom 2009.<br />
godine, najvjerojatnije uz šezdeset<br />
postotno sufinanciranje<br />
<strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong><br />
<strong>učinkovitost</strong> i fondova<br />
Europske unije, a Centar će<br />
omogućiti <strong>za</strong>tvaranje i sanaciju<br />
sadašnjih sedam službenih, ali<br />
neprikladnih odlagališta komunalnog<br />
otpada cijele Županije.<br />
Pročelnik županijskog Upravnog<br />
odjela <strong>za</strong> prostorno uređenje,<br />
građenje i <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> Marinko<br />
Maradin kaže da će Centar<br />
koštati najmanje 160 milijuna<br />
kuna. U toj cijeni je i postrojenje<br />
“mehaničko-biološke obrade” i<br />
kompostana <strong>za</strong> sljedećih 20 godina, ali<br />
i radovi koji kreću prvi, poput gradnje<br />
n<strong>eko</strong>liko zgrada, mostne vage, internih<br />
puteva, a potom prema potrebama slijedi<br />
sukcesivno širenje površine odlagališta<br />
na nove “kazete vodonepropusnog odlagališta”.<br />
Zasad ostaje otvorena mogućnost da konačno<br />
rješenje košta više. Ono bi podrazumijevalo<br />
da Centar prihvaća i otpad<br />
26 EKO REVIJA eco review<br />
Plitvičkih jezera, o čemu tek treba konačnu<br />
riječ dati Ličko-senjska županija,<br />
koja bi se uključila i u sufinanciranje<br />
projekta. U tom je slučaju vjerojatna i<br />
drukčija obrada otpada. Kroz takozvanu<br />
“bioreaktorsku obradu” (uz dodavanje<br />
vode) nastajali bi plinovi koji bi se mogli<br />
iskoristiti <strong>za</strong> proizvodnju električne<br />
energije, a skuplje ulaganje u generatorska<br />
postrojenja moći će se vratiti kao<br />
vrijednost proizvedene energije. Sada se<br />
radi na provedbenoj dokumentaciji <strong>za</strong><br />
gradnju prve faze Centra <strong>za</strong> gospodarenje<br />
otpadom, a <strong>za</strong> te i prve fizičke radove<br />
osigurano je oko 25 milijuna kuna.<br />
Posao izbora nove lokacije zbrinjavanja<br />
komunalnog, odnosno neopasnog otpa-<br />
da, počeo je 2002. godine, od kada je<br />
već puno posla odrađeno. Budući da je u<br />
međuvremenu država <strong>za</strong>okružila <strong>za</strong>konodavni<br />
i provedbeni okvir, sada je realno<br />
moguće da će tij<strong>eko</strong>m ljeta ove godine<br />
biti ishođene potrebne dozvole <strong>za</strong> početak<br />
radova. Srce Centra bit će postrojenje<br />
<strong>za</strong> “mehaničko-biološku obradu”<br />
koje čini prihvatni bunker s automatskim<br />
vratima <strong>za</strong> prihvat otpada, sustav pokretnih<br />
traka kojima se otpad transportira<br />
dvjema paralelnim linijama do dvaju<br />
spororotirajućih sjekača <strong>za</strong> usitnjavanje<br />
otpada s mogućnošću podešavanja ovisno<br />
o opterećenju kapaciteta 2x20 tona<br />
na sat, te potom do dvaju strojeva <strong>za</strong><br />
granulometrijsko razdvajanje (komadići<br />
promjera 60 – 80 mm). Komadići idu do<br />
bubnjastih sita ukupnog predviđenog kapaciteta<br />
2x10 tona na sat. Na kraju sve<br />
prolazi kroz balirku, uređaj <strong>za</strong> ugušćivanje<br />
(prešanje) krupnog ostatka na situ<br />
(odnosno gorive frakcije). Balirka je također<br />
kapaciteta od deset tona na sat.<br />
Kada Centar na Babinoj gori proradi,<br />
otpad koji proizvede oko 146.340 stanovnika<br />
gradova Karlovac, Ogulin, Duga<br />
Resa, O<strong>za</strong>lj i Slunj, te 17 općina: Barilović,<br />
Bosiljevo, Cetingrad,<br />
Draganić, Generalski Stol, Josipdol,<br />
Kamanje, Krnjak, Lasinja,<br />
Netretić, Plaški, Rakovica,<br />
Ribnik, Saborsko, Tounj, Vojnić i<br />
Žakanje, mogao bi se zbrinjavati<br />
u znatno većem postotku nego<br />
sada i na znatno prihvatljiviji<br />
način. Službene su procjene da<br />
je sada organiziranim sakupljanjem,<br />
odvozom i odlaganjem<br />
komunalnog i proizvodnog<br />
otpada obuhvaćeno jedva oko<br />
2/3 otpada. U prostorno-planskim<br />
dokumentima procjene su<br />
još gore – da se organiziranim<br />
sakupljanjem i odvozom otpada<br />
trenutno prikupi oko polovice<br />
proizvedenog otpada. Cilj gospodarenja<br />
otpadom je da se do<br />
2015. godine obuhvat bude oko<br />
90 posto domaćinstava i sva industrija.<br />
Za potrebe selekcije i ponovnog korištenja<br />
djela otpada u prvoj će fazi biti<br />
potrebno izgraditi lokalna sabirališta u<br />
jedinicama lokalne samouprave, te centralni<br />
uređaj <strong>za</strong> selekciju iskoristivog<br />
otpada (Ilovac u Karlovcu). U drugoj<br />
je fazi potrebno postaviti lokalna sabirališta<br />
u svakom naselju s više od 500<br />
stanovnika.<br />
Vesna Horvat
Hrvatskoj ne prijeti<br />
napuljski scenarij<br />
Kakva <strong>eko</strong>loška katastrofa može <strong>za</strong>prijetiti<br />
svakom tko nedovoljno brine o<br />
gospodarenju svojim otpadom najbolje se<br />
moglo vidjeti proteklih tjedana u južnoj<br />
Italiji, prije svega u Napulju i okolici. Ulice<br />
tog grada i okolnih mjesta tjednima su<br />
bile blokirane i <strong>za</strong>trpane desecima tisuća<br />
tona smeća čiji se smrad širio kilometrima<br />
u krug, a pravo je čudo da nije izbila i<br />
neka opasna epidemija.<br />
Zbog svuda razbacanog smeća prekinuta<br />
je nastava u brojnim školama koje pohađa<br />
više od 100.000 učenika, ubrzo su izbili i<br />
žestoki sukobi građana i policije, a Italiji<br />
je zbog problema s otpadom <strong>za</strong>prijetila i<br />
kazna Europske unije. Zato je u gradu koji<br />
se već gušio u smeću na kraju morala intervenirati<br />
talijanska vojska i koliko toliko<br />
normalizirati stanje kako bi se izbjegle<br />
još teže posljedice. Ali odvoz nagomilanog<br />
otpada usporili su prosvjednici, odnosno<br />
stanovnici onih regija na čiji bi se prostor<br />
trebalo prebaciti smeće. Na Sardiniji, čije<br />
su vlasti pristale preuzeti dio napuljskog<br />
otpada, u sukobima između prosvjednika<br />
i policije ozlijeđeno je osam policajaca, a<br />
sedam je osoba uhićeno.<br />
Veliki problemi su nastali unatoč činjenici<br />
da je u južnoj talijanskoj regiji Campaniji,<br />
čiji je Napulj najveći grad, još prije desetak<br />
godina donesena odluka o odvojenom<br />
prikupljanju otpada, recikliranju i izgradnji<br />
spalionica. Međutim, stanovništvo<br />
je masovnim prosvjedima dosad blokiralo<br />
izgradnju spalionica koje ne žele u svojoj<br />
blizini. Zato je kao privremeno rješenje<br />
otpad iz tog dijela Italije donedavno uz<br />
velike troškove godinama izvožen na spaljivanje<br />
u Njemačku, a u lukrativne poslove<br />
prikupljanja i odvo<strong>za</strong> otpada uključena<br />
je, navodno, i napuljska mafija. Kako je<br />
problem u Italiji nastao prije svega zbog<br />
svjetski poznatog Nimby efekta (akronim<br />
engleske uzrečice Not in my backyard ili u<br />
prijevodu ne u moje dvorište kojim se opisuje<br />
odbijanje lokalnog stanovništva da se<br />
bilo kakav objekat <strong>za</strong> zbrinjavanje otpada<br />
izgradi blizu njihovog naselja) nameće se<br />
Italiji <strong>za</strong>prijetila<br />
blokada europskih<br />
fondova<br />
EKO REVIJA eco review<br />
OTPAD<br />
Europska komisija je u siječnju<br />
upozorila da prati stanje u talijanskoj<br />
regiji Campania te da<br />
će, ako bude potrebno, donijeti<br />
nove mjere. EK je već u lipnju<br />
prošle godine otvorila proceduru<br />
protiv Italije zbog kršenja odredbi<br />
o uklanjanju i zbrinjavanju<br />
otpada. Novo upozorenje moglo<br />
bi dovesti do novih skupih kazni<br />
koje bi Italija trebala platiti EU,<br />
te bi mogla izgubiti i pravo na<br />
korištenje europskih fondova.<br />
Poslije šest mjeseci od prvog<br />
oštrog upozorenja iz Bruxellesa,<br />
stanje u regiji Campania nije se<br />
promijenilo, a 24. prosinca je<br />
istekao i rok koji je dekretom<br />
odredila talijanska Vlada <strong>za</strong> otvaranje<br />
novih odlagališta otpada.<br />
Zato im je <strong>za</strong>prijetila mogućnost<br />
da EU protiv njih otvori tzv. drugu<br />
fazu kaznene procedure.<br />
27
pitanje može li se takav vrlo neugodan<br />
scenarij ponoviti i u Hrvatskoj?<br />
I kod nas, naime, već desetljećima Nimby<br />
efekt stručnjacima stvara velike probleme<br />
u provedbi suvremenih i širom Europe<br />
prihvaćenih rješenja. Ali to nije ni čudo<br />
kad se zna da se otpad ranije desetljećima<br />
uglavnom bacao na neuređena, a<br />
često i ilegalna odlagališta na nasumice<br />
odabranim lokacijama oko kojih se kilometrima<br />
širio smrad, a njihove procjedne<br />
vode su <strong>za</strong>gađivale podzemlje i prijetile<br />
okolnim bunarima i vodocrpilištima.<br />
Zato su ljudi, posebno oni u susjedstvu<br />
takvih nepopularnih objekata, nerijetko<br />
njihovom blokadom pokušavali izboriti<br />
ljudske uvjete <strong>za</strong> život i <strong>za</strong>tvaranje ili<br />
barem sanaciju takvih neuređenih smetlišta.<br />
Posljednji takav slučaj zbio se<br />
2003. kad su mještani Podgore blokirali<br />
neuređeno odlagalište Donja Gora u<br />
Parku prirode Biokovo na koje je bacan<br />
otpad iz Makarske i okolnih mjesta, ali<br />
ga je tada tek imenovana nova ministrica<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, prostornog uređenja<br />
i graditeljstva Marina Matulović Dropulić<br />
uspješno riješila.<br />
No, dobro je da godinama vrlo jak utjecaj<br />
Nimby efekta posljednjih godina postupno<br />
sve više slabi pa stručnjaci smatraju<br />
da opasnost od ponavljanja talijanskog<br />
scenarija u Hrvatskoj više gotovo i ne<br />
postoji ili je barem izuzetno mala. S<br />
njihovom ocjenom slaže se i ministrica<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, prostornog uređenja i<br />
graditeljstva Marina Matulović Dropulić.<br />
“Kad se ima u vidu što je sve u kratkom<br />
28 EKO REVIJA eco review<br />
Talijanski otpad se ne<br />
izvozi u Hrvatsku<br />
Talijanska radio-televizija RAI tij<strong>eko</strong>m<br />
krize sa smećem u talijanskoj<br />
regiji Campaniji objavila je u sklopu<br />
priloga o upletenosti mafije u poslove<br />
oko otpada vijest da su tone<br />
otpada iz Italije poslane u Kinu, ali i<br />
u Hrvatsku. Međutim, u Ministarstvu<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, prostornog uređenja<br />
i graditeljstva ističu da uvoz komunalnog<br />
otpada iz Italije u Hrvatsku<br />
nije moguć, jer je Zakonom o otpadu<br />
<strong>za</strong>branjen uvoz opasnog otpada kao<br />
i komunalnog otpada radi odlaganja<br />
i korištenja <strong>za</strong> energetske svrhe. A<br />
tone smrdljivog otpada se sigurno<br />
ne mogu prošvercati pr<strong>eko</strong> granice<br />
da to nitko ne primjeti.<br />
vremenu napravljeno na sanaciji odlagališta<br />
i uvođenju europskih standarda u<br />
gospodarenje otpadom, sigurna sam da<br />
se u Hrvatskoj neće dogoditi problem s<br />
otpadom kakav je <strong>za</strong>desio Napulj”, ističe<br />
ministrica. To prije svega treba <strong>za</strong>hvaliti<br />
prije n<strong>eko</strong>liko godina <strong>za</strong>početim velikim<br />
ulaganjima u gospodarenje otpadom na<br />
europski način. Prije svega u sanaciju<br />
više stotina neuređenih odlagališta komunalnog<br />
i opasnog otpada, odvojeno<br />
prikupljanje i korištenje korisnih dijelova<br />
otpada te u pripremu gradnje modernih<br />
županijskih, odnosno regionalnih centara<br />
<strong>za</strong> gospodarenje otpadom po europskim<br />
kriterijima.<br />
“Za sanaciju gotovo 300 službenih neuređenih<br />
odlagališta komunalnog otpada<br />
<strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong><br />
je jedinicama lokalne uprave i<br />
samouprave na temelju ugovora odobrio<br />
bespovratnih više od 1,5 milijardu kuna.<br />
Dosad je već sanirano tridesetak takvih<br />
odlagališta, a sva bi trebala biti sanirana<br />
do kraja 2009., a najkasnije 2010.”, kaže<br />
direktor <strong>Fond</strong>a Vinko Mladineo. Budući<br />
da prema Strategiji gospodarenja otpadom<br />
u Hrvatskoj postoji između tri i četiri<br />
tisuće tzv. divljih odlagališta otpada,<br />
<strong>za</strong> sanaciju njih 556 odobrili su gotovo<br />
55 milijuna kuna. Dosad su uređena 273<br />
divlja odlagališta, a sva bi trebala biti<br />
sanirana do kraja 2009.<br />
Počelo je i rješavanje lokacije na kojima<br />
je godinama odlagan opasni otpad - saniraju<br />
se bazeni lužnatih voda i crvenog<br />
mulja u Obrovcu, lokacija bakarske koksare,<br />
Mravinačka kava i lokacija tvornice<br />
azbestnih proizvoda Salonit. Raspisan<br />
je i natječaj <strong>za</strong> sanaciju Lemić brda, a<br />
napravljeni su ili se rade programi sanacije<br />
<strong>za</strong> ostala odlagališta (zemljište<br />
bivše tvornice Jugovinil, jama Sovjak,<br />
bivša praonica željezničkih vagona u<br />
Botovu, šljaka termoelektrane Plomin,<br />
deponija fosfogipsa kutinske Petrokemije<br />
i druga), navode u Ministarstvu.<br />
Osim toga, počelo je i sustavno čišćenje<br />
otoka od otpada <strong>za</strong> što je <strong>Fond</strong> odobrio<br />
218 milijuna kuna jer su otoci posebno<br />
vrijedna <strong>eko</strong>loška područja. Na otocima<br />
stoga više neće biti odlagališta, nego<br />
će se sav otpad prikupljati i prebacivati<br />
na kopno. Kako bi se iskoristili korisni<br />
dijelovi otpada i smanjilo nepotrebno<br />
punjenje ionako pretrpanih odlagališta,<br />
Ministarstvo <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> donijelo je<br />
n<strong>eko</strong>liko pravilnika o izdvojenom prikupljanju<br />
ambalažnog otpada, starih<br />
guma, ulja, automobila i drugih korisnih<br />
vrsta otpada i uz veliku pomoć <strong>Fond</strong>a<br />
organiziralo sve potrebno <strong>za</strong> njihovo<br />
prikupljanje i preradu u nove proizvode.<br />
Rezultati su izvrsni: dosad je prikupljeno<br />
više od dvije milijarde komada ambalažnog<br />
otpada (staklenih i PET boca te<br />
limenki od pića) i oporabiteljima predano<br />
više od 200 tisuća tona tog otpada<br />
koji je <strong>za</strong> njih ustvari korisna sirovina.<br />
Prije donošenja pravilnika ta se količina<br />
prikupljala otprilike sedam godina,<br />
ističe Mladineo.
Iako ostali pravilnici nisu dugo u<br />
primjeni već do početka ove godine<br />
prikupljeno je oko 41.000 tona<br />
otpadnih guma, više od 6,6 milijuna<br />
litara otpadnih ulja, više od 6.250<br />
tona otpadnih baterija i akumulatora<br />
te više od 5.500 otpadnih vozila, a u<br />
međuvremenu su te količine dodatno<br />
povećane.<br />
Uz sustave izdvojenog skupljanja<br />
korisnih i posebno opasnih dijelova<br />
otpada kao drugi dio suvremenog,<br />
<strong>eko</strong>nomski i <strong>eko</strong>loški prihvatljivog<br />
načina gospodarenja otpadom priprema<br />
se gradnja 15 do 17 županijskih,<br />
odnosno regionalnih centara<br />
<strong>za</strong> gospodarenje otpadom. Oni bi<br />
trebali biti gotovi do 2011. ili najkasnije<br />
2012., a do tada će se koristiti<br />
postojeća, ali u međuvremenu<br />
sanirana odlagališta. “U tim centrima<br />
će se komunalni otpad po uzoru na<br />
europsku praksu zbrinjavati mehaničko-biološkom<br />
obradom, uz korištenje<br />
njegovih vrijednih svojstava. U njihovu<br />
gradnju i pripremu komunalne infrastrukture<br />
trebat će ukupno uložiti<br />
oko 200 milijuna eura, od čega će 80<br />
posto osigurati <strong>Fond</strong> i predpristupni<br />
fondovi EU, a ostalo lokalna samouprava,<br />
dok će se sredstva <strong>za</strong> tehnološka<br />
rješenja osigurati kroz javnoprivatno<br />
partnerstvo”, objašnjava<br />
Mladineo.<br />
Prema riječima ministrice Marine<br />
Matulović Dropulić, najvažnije je da<br />
su lokacije <strong>za</strong> te centre ugrađene u<br />
županijske prostorne planove, ali bi<br />
bilo dobro da se po dvije-tri županije<br />
dogovore o gradnji <strong>za</strong>jedničkog. Ona<br />
napominje da ti centri neće sličiti<br />
na postojeća smetlišta nego će to<br />
biti industrijski pogoni, koji moraju<br />
ispunjavati sve uvjete <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>.<br />
Te napore i ulaganja prepoznala je i<br />
Europska komisija koja je Hrvatskoj<br />
odala priznanje <strong>za</strong> primjenu europskih<br />
propisa u području otpada. Osim<br />
toga, <strong>za</strong> Bikarac, centar <strong>za</strong> gospodarenje<br />
otpadom Šibensko-kninske županije<br />
već je odobreno šest milijuna<br />
eura iz europskog predpristupnog<br />
fonda, a u Ministarstvu i <strong>Fond</strong>u očekuju<br />
da će uskoro dobiti novac i <strong>za</strong><br />
centar <strong>za</strong> Splitsko-dalmatinsku županiju<br />
u Lećevici te centre Primorskogoranske<br />
(Marišćina) i Istarske županije<br />
(Kaštijun). (Ž.B.)<br />
Irska se oslobađa<br />
plastične napasti<br />
odlučnom nastojanju da riješi pita-<br />
U nje otpada, Irska je 2002. godine<br />
uvela porez na plastične vrećice. Bilo je<br />
to najprije 15, sad je on 22 eurocenta<br />
po vrećici i naplaćuje se na blagajni svakome<br />
tko želi plastičnu vrećicu da u nju<br />
stavi stvari koje je kupio. Uz to, vodila<br />
se i kampanja <strong>za</strong> osvješćivanje kupaca,<br />
a onda se dogodilo nešto što je nadmašilo<br />
zbroj pojedinačnih elemanata u tom<br />
projektu. U samo n<strong>eko</strong>liko tjedana <strong>za</strong>bilježen<br />
je pad uporabe plastičnih vrećica<br />
od čak 94 posto! U samo godinu dana,<br />
gotovo svatko je kupio torbu <strong>za</strong> višekratnu<br />
upotrebu, napravljenu od tkanine i<br />
kakve sad građanstvo drži i u uredima i u<br />
prtljažnicima svojih automobila.<br />
Prema podacima s uglednog i specijaliziranog<br />
web-sitea reusablebags.com,<br />
samo u prvih n<strong>eko</strong>liko tjedana 2008.<br />
godine u svijetu je već uporabljeno pr<strong>eko</strong><br />
37 milijardi plastičnih vrećica, a taj<br />
se broj povećava svake minute <strong>za</strong> novih<br />
pola milijuna vrećica! U nešto više od<br />
EKO REVIJA eco review<br />
OTPAD<br />
30 godina postojanja jeftinih plastičnih<br />
vrećica, njihova potrošnja na svjetskoj<br />
razini dosegla je, prema stručnim procjenama,<br />
red veličina između 500 milijardi<br />
i bilijuna komada. Takva enormna potrošnja<br />
stvorila je i niz popratnih i sve težih<br />
problema: onečišćenje <strong>okoliša</strong> velikih<br />
razmjera i stvaranje vjetrom lako pokretljivog<br />
otpada, značajnu potrošnju sirovine<br />
podrijetlom iz nafte, troškove koji u<br />
maloprodaju već premašuju 30 milijardi<br />
dolara godišnje, a što se sve prebacuje<br />
na trošak potrošača, bez obzira što im se<br />
čak u mnogim zemljama “daruju”. Većina<br />
tih vrećica ne dožive svoju drugu uporabu,<br />
nego <strong>za</strong>vrše kao otpad. Zbog toga<br />
što su lagane i daju se stisnuti, plastične<br />
vrećice čine tek oko dva posto volumena<br />
na odlagalištima komunalnog otpada, ali<br />
kako uglavnom nisu biorazgradive, tamo<br />
će trajati desetljećima.<br />
Sav novac koji se u Irskoj prikupi “plastičnim<br />
porezom” ide izravno Ministarstvu<br />
<strong>okoliša</strong> koje ga plasira u jačanje projeka-<br />
29
ta čišćenja prirode. Iako su se tamošnji<br />
trgovci bunili, irski ministar <strong>okoliša</strong><br />
nije ostavio mnogo prostora vlasnicima<br />
prodavaonica koji su se protivili novim<br />
mjerama. Neki trgovci su čak kršili <strong>za</strong>kon<br />
premda bi sami snosili trošak pore<strong>za</strong><br />
<strong>za</strong> plastične vrećice umjesto da ga<br />
naplate od kupaca. No, ministar nije<br />
na tome stao, već je upozorio trgovce<br />
da ako budu, samo da izigraju <strong>za</strong>kon,<br />
plastične vrećice pokušali <strong>za</strong>mijeniti<br />
papirnima, uvesti porez i na papirne<br />
vrećice. Naime, dok su papirne vrećice<br />
bolje <strong>za</strong> okoliš kao otpad, studije<br />
ukazuju na to da njihova proizvodnja<br />
stvara veću emisiju CO 2 u atmosferu<br />
nego proizvodnja plastičnih vrećica.<br />
Prošle godine plastični porez u Irskoj<br />
povećan je s 0,15 na 0,22 eura, nakon<br />
čega su službe <strong>za</strong> praćenje tržišta <strong>za</strong>bilježile<br />
čak i blagi porast potrošnje.<br />
N<strong>eko</strong>liko stvari išlo je u prilog prove-<br />
dbi irskog modela naplate «plastičnog<br />
pore<strong>za</strong>»: gotovo svi prodajni centri su<br />
u sustavu trgovačkih lanaca s visokom<br />
stopom kompjuteriziranosti registar<br />
blagajni koje su već bile programirane<br />
<strong>za</strong> obračun PDV-a. To je značilo tek<br />
minimalna reprogramiranja registar<br />
blagajni i nije ostavljalo gotovo nikakav<br />
prostor <strong>za</strong> izbjegavanje ili utaju<br />
pore<strong>za</strong> na plastične vrećice. Upravo<br />
bi to, prema ocjeni stručnjaka, mogao<br />
biti tehnički problem u mnogim<br />
manjim prodavaonicama u drukčije<br />
strukturiranoj maloprodaji u brojnim<br />
zemljama u razvoju. Irska, k tome ima<br />
mlađu i fleksibilniju populaciju koja se<br />
već doka<strong>za</strong>la kao dobra osnova <strong>za</strong> više<br />
inovativnih općedruštvenih pokušaja:<br />
30 EKO REVIJA eco review<br />
od korištenja usluga mobilnom telefonijom<br />
do <strong>za</strong>brane pušenja.<br />
Irska ide dalje, pa se sad predlažu slični<br />
porezi <strong>za</strong> druge izvore onečišćenja<br />
prirode, a to su porezi na žvakaće gume<br />
i na ispise transakcija na bankomatima.<br />
Iako su dublinski pločnici istočkani<br />
starim ostacima odbačenih žvakaćih<br />
guma, izbjegnuto je donošenje pore<strong>za</strong><br />
na žvakaće nakon što se svjetski div<br />
u proizvodnji žvakaćih guma Wrigley’s<br />
obve<strong>za</strong>o formirati “<strong>Fond</strong> <strong>za</strong> uklanjanje<br />
žvakaćih guma” kao alternativu uvođenju<br />
pore<strong>za</strong> prema potrošačima njegovih<br />
proizvoda. Nova urbana pošast<br />
postali su također i odbačeni listići s<br />
izvješćima o transakcijama i stanjima<br />
računa koja korisnici bankomata<br />
nemilice uzimaju, ne razmišljajući<br />
o <strong>za</strong>nemarivanju te ponude koju im<br />
bankomati nude. Prošlogodišnjih pr<strong>eko</strong><br />
osam milijardi ispisanih listića na<br />
bankomatima postali su ozbiljan izvor<br />
onečišćenja <strong>okoliša</strong> i simbol nepotrebnog<br />
trošenja papira. Da se korisnici<br />
bankomata suzdrže od uzimanja ispisa<br />
stanja njihovog računa, i umjesto toga<br />
pogledaju ga na ekranu, <strong>za</strong>jednički bi<br />
tim činom uštedjeli rolu papira dugu<br />
pr<strong>eko</strong> 600.000 kilometara, što bi bilo<br />
dovoljno da se 15 puta omota Zemlju<br />
po ekvatoru!<br />
Za ovu godinu irska Vlada predvidjela<br />
je <strong>za</strong>braniti prodaju konvencionalnih<br />
žarulja sa žarnom niti, ostavljajući<br />
mjesto na tržištu samo <strong>za</strong> štedne žarulje<br />
s dugim vij<strong>eko</strong>m trajanja.<br />
Priredio Mladen Volarić<br />
(prema izvorniku Elisabeth Rosenthal<br />
/ International Herald Tribune)<br />
Uz pomoć Europske komisije nevladine<br />
organi<strong>za</strong>cije od 1998. godine<br />
mogu provoditi EU twinning projekte u<br />
zemljama kandidatima <strong>za</strong> članstvo u Europskoj<br />
uniji. Program pokrenut prije deset<br />
godina nastoji pomoći pristupajućim<br />
zemljama da provedu europsku pravnu<br />
stečevinu uz pomoć organi<strong>za</strong>cija i stručnjaka<br />
iz Europske unije. Na ovaj način<br />
iskusni eksperti i vodeće organi<strong>za</strong>cije<br />
imaju priliku raditi u zemljama koje će<br />
tek postati europske članice, a ujedno<br />
ovim pr<strong>eko</strong>graničnim projektima podupire<br />
se proces širenja EU.<br />
Evaluacijskom radionicom u bugarskom<br />
glavnom gradu Sofiji od 13. do 17. veljače<br />
<strong>za</strong>vršen je još jedan krug EU twinning<br />
projekata iz područja <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>. U<br />
Bugarskoj, Rusiji, Libanonu i Hrvatskoj<br />
projekti su ove godine imali <strong>za</strong>jedničku<br />
crtu – širenje informacija o <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong><br />
u Europskoj uniji među različitim<br />
ciljnim skupinama.<br />
Pr<strong>eko</strong>graničnim umrežavanjem do<br />
više informacija<br />
“Uz pomoć francuskih i grčkih udruga radimo<br />
na upoznavanju bugarske i turske<br />
javnosti s EU politikom <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i<br />
održivog razvoja. U godinu dana uspjeli<br />
smo izgraditi mrežu dopisnika koji u<br />
svojim <strong>za</strong>jednicama šire znanje o EU i<br />
njenim institucijama, a mi im pomažemo<br />
prijevodima i dostavom informativnog<br />
materijala”, priča Milena Bokova,<br />
izvršna direktorica Bluelinka i voditeljica<br />
projekta Enviropinfo. Bluelink su prije<br />
sedam godina bugarske <strong>eko</strong>loške udruge<br />
i osnovale upravo radi potpore njihovu<br />
umrežavanju i širenju informacija uglavnom<br />
internetom. Uz stručnu pomoć<br />
Enviropee iz Francuske i Mediteranskog<br />
centra <strong>za</strong> okoliš iz Grčke te u suradnji s<br />
Turskom fundacijom <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong>,<br />
Bluelinku je ovaj twinning projekt prvi<br />
u kojem imaju ulogu nositelja. Tij<strong>eko</strong>m<br />
cijele 2007. godine na radionicama, seminarima<br />
i predavanjima Društvo <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
prirode Libanona (SPNL) iz Bejruta<br />
i Kraljevsko društvo <strong>za</strong> očuvanje prirode<br />
iz Azraqa u Jordanu radili su na umrežavanju<br />
s međunarodnom organi<strong>za</strong>cijom<br />
MedWet koja se bavi očuvanjem močvarnih<br />
staništa na Mediteranu. “Unatoč<br />
izvanredno razvijenim tel<strong>eko</strong>munikacijama<br />
i <strong>za</strong>jedničkim i sličnim <strong>eko</strong>loškim
problemima <strong>eko</strong>loške organi<strong>za</strong>cije i institucije<br />
na Bliskom Istoku nisu dobro<br />
pove<strong>za</strong>ne s europskim. To povezivanje bi<br />
nam svima pomoglo posebice <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
Sredozemnog mora”, smatra Dalia Jawhary<br />
iz SPNL-a, koja je ocijenila da je<br />
to povezivanje moguće upravo uz pomoć<br />
europskih fondova.<br />
U Hrvatskoj su osječki Zeleni u partnerstvu<br />
s Balkanskom fondacijom <strong>za</strong> održivi<br />
razvoj proveli edukaciju <strong>eko</strong>loških aktivista<br />
i službenika n<strong>eko</strong>liko županijskih<br />
i lokalnih uprava o politikama <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong>. Na osnovu upitnika poslanog na<br />
više od 500 adresa lokalnih i županijskih<br />
uprava utvrđeno je da većina službenika<br />
podupire ula<strong>za</strong>k Hrvatske u Europsku uniju,<br />
jer misle da će to poboljšati standard<br />
u <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong> i čovj<strong>eko</strong>j odnos prema<br />
prirodi. Jednako snažna potpora pridruženju<br />
zemlje EU poka<strong>za</strong>li su službenici u<br />
Makedoniji. “U obje zemlje neočekivano<br />
visoka je razina podrške pridruženju EU,<br />
posebice u Makedoniji u kojoj su svi ispi-<br />
tanici, 100 posto od 67 dužnosnika iz<br />
lokalnih vlasti, poduprli ula<strong>za</strong>k njihove<br />
zemlje u <strong>za</strong>jednicu europskih naroda”,<br />
stoji u izvještaju autora Philippa Engewalda<br />
iz njemačkog dijela Baltičkog <strong>eko</strong>loškog<br />
foruma koji je <strong>za</strong>jedno s latvijskim<br />
Baltičkim <strong>eko</strong>loškim forumom surađivao<br />
na tom projektu.<br />
Poboljšati potporu manjim udrugama<br />
Na radionici, na kojoj su sudjelovali i<br />
predstavnici Uprave <strong>za</strong> okoliš Europske<br />
komisije, Robert Atkinson iz Regionalnog<br />
centra <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> (REC) iznio<br />
je rezultate istraživanja o financiranju<br />
<strong>eko</strong>loških udruga u Jugoistočnoj Europi<br />
koje pokazuje da većinu fondova i novca<br />
namijenjenog <strong>eko</strong>loškom dijelu civilnog<br />
društva odlazi na n<strong>eko</strong>liko najvećih<br />
udruga s najviše <strong>za</strong>poslenih u pojedinim<br />
zemljama. “Europsku komisiju ćemo<br />
izvjestiti da treba bolje rasporediti financiranje<br />
i bolje iskoristiti kapacitete<br />
manjih udruga s jednim do dva-tri <strong>za</strong>po-<br />
EKO REVIJA eco review<br />
OTPAD<br />
EU podupire twinning projekte<br />
slena”, rekao je Job Kleijn, iz nizozemske<br />
konzultantske tvrtke RPS, koja je organizirala<br />
radionicu.<br />
Dagmar Kaljarikova iz Uprave <strong>za</strong> okoliš EU<br />
komisije ka<strong>za</strong>la je da je uvjerena da twinning<br />
projekti doprinose profesionali<strong>za</strong>ciju<br />
i unapređenju rada udruga u pristupajućim<br />
zemljama. “Tražimo modele kako da<br />
podupremo kvalitetne udruge i projekte,<br />
ali moramo biti sigurni da će onaj koji<br />
sredstva dobije i moći provesti taj projekt”,<br />
kaže Kaljarikova, dodajući da EU<br />
komisija uvažava savjete i primjedbe i na<br />
osnovu njih prilagođava uvjete natječaja.<br />
Tako je primjerice veličina mogućeg proračuna<br />
pojedinog projekta koji je 2006.<br />
godine, kada je odobreno ukupno 18 projekata,<br />
mogla iznositi do 20 tisuća eura,<br />
dok je iznos 2007. povećan do 50 tisuća<br />
eura. Aktualne natječaje, rokove i obavezne<br />
obrasce <strong>za</strong> popunjavanje, Europska<br />
komisija objavljuje na web stranicama<br />
http://ec.europa.eu/europeaid.<br />
Kruno Kartus<br />
31
OTPAD<br />
Spalionica otpada u Beču<br />
gotovo svim istraživanjima koja se<br />
U bave kvalitetom života u svjetskim<br />
metropolama, austrijska <strong>za</strong>uzima jedno<br />
od vodećih mjesta. Osim visokog životnog<br />
standarda, dobrog položaja na<br />
Dunavu, parkova i vinograda u samim<br />
gradskim kvartovima, mnogobrojnih mogućnosti<br />
<strong>za</strong> bogat kulturni život, veliku<br />
<strong>za</strong>slugu <strong>za</strong> to imaju i gradske vlasti Beča<br />
koje su <strong>za</strong>štitu životne sredine proglasile<br />
jednim od svojih najvažnijih <strong>za</strong>daća. U<br />
tome im pomaže i tradicija, jer je zdrava<br />
planinska voda sa Alpa u bečke stanove<br />
32 EKO REVIJA eco review<br />
dovedena još u doba Marije Terezije, ali<br />
i <strong>eko</strong>loški svjesno stanovništvo koje je<br />
spremno prihvatiti, ali i <strong>za</strong>htijevati od<br />
lokalnih vlasti da rade na svakodnevnom<br />
unapređenju životne sredine<br />
Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća<br />
<strong>za</strong>ključilo se da je odlaganje otpada<br />
postalo jedan od najvećih problema u<br />
funkcioniranju grada, ali i da se pukim<br />
bacanjem potrošenih dobara i ambalaže<br />
uludo troše neobnovljivi prirodni resursi<br />
i da se reciklažom i preradom otpada<br />
može dosta uštedeti, pa i <strong>za</strong>raditi. Tada<br />
su počele i prve kampanje <strong>za</strong> odvajanje<br />
otpada i podignute prve spalionice,<br />
među njima i Spittelau.<br />
Spittelau se nalazi odmah uz Dunavski<br />
kanal koji protječe samim sretištem grada.<br />
Za atraktivan izgled spalionice <strong>za</strong>služan<br />
je arhitekt Friedensreich Hundertwasser.<br />
Hundertwasser je stvorio bajkovitu<br />
građevinu višebojne fasade, s terasastim<br />
vrtovima, pošumljenim krovovima, neobičnim<br />
šarenim prozorima, a dominantan<br />
je tamnoplavi dimnjak sa osvijetljenom<br />
zlatnom kupolom. Spittelau godišnje<br />
spali 250 tisuća tona otpada, a ujedno<br />
je i toplana. Svakog dana, jedinstvena<br />
“Spittelau” termoelektrana, koja grije<br />
190.000 bečkih domaćinstava i 4.200<br />
javnih zgrada, guta 250 kamiona smeća!<br />
Možemo samo pozdraviti rad ove termoelektrane<br />
jer i uz to što je smještena<br />
u centru metropole onečišćenja gotovo<br />
nema. Korist je jasna – grad osigurava,<br />
uglavnom grijanje, rješavajući se na tisuće<br />
i tisuće tona smeća, koje je moglo<br />
<strong>za</strong>vršiti na deponiji, gdje i pored svih<br />
mjera opre<strong>za</strong> uvijek postoji mogućnost<br />
od onečišćenja podzemnih voda i otrovnih<br />
plinova.<br />
Prerada otpada<br />
Spalionica, koja je čisti arthitektonski<br />
biser, sadrži dva ogromna bojlera koji<br />
proizvode paru iz otpada, koji se odvaja i<br />
spaljuje na visokim temperaturama. Para<br />
pokreće turbinu, koja proizvodi struju i<br />
grijanje <strong>za</strong> gradsku toplovodnu mrežu.<br />
Kako bi se onečišćenje svelo na minimum,<br />
otpad se prerađuje primjenom suvremenih<br />
tehnologija, tako da od punog<br />
kamiona smeća, poslije prerade, ostaje<br />
mala vreća otpada! A, on se, opet, u sljedećem<br />
koraku prerade, dovodi da stanja<br />
potpune bezopasnosti <strong>za</strong> okolinu, i čak<br />
se, kao sirovina, koristi kao građevinski<br />
materijal, pomiješan sa cementom i vodom.<br />
Ono što se dalje ne može reciklirati<br />
i upotrijebiti u druge svrhe, poput teških<br />
metala, skladišti se i odvozi u bivši rudnik<br />
soli u Njemačkoj. Svake godine, termoelektrana<br />
proizvede 36.000 megavata<br />
električne energije, a grad se riješi čak<br />
263.200 kubnih metara smeća.
Smanjenje količine otpada<br />
Ovom spalionicom bečke vlasti prije<br />
svega žele utjecati na smanjenje količine<br />
otpada, a spalionica je samo dio<br />
te strategije. Zbog svog atraktivnog<br />
izgleda spalionica ima i turističku<br />
funkcije, jer svojim izgledom i šarenilom<br />
privlači mnoge turiste. Beč je<br />
grad koji je u svoju predivnu staru<br />
arhitekturu uspio, i to vrlo uspješno,<br />
uklopiti moderno. Spalionica, a i onaj<br />
najuži centar Beča odličan su primjer<br />
kako se staro i moderno mogu savršeno<br />
uklapati bez narušavanja ljepote i<br />
romantike grada.<br />
Tekst i snimke: Ivana Belić Šojat<br />
EKO REVIJA eco review<br />
33
OTPAD<br />
Svaki dan je dan Zemlje<br />
Prelistavajući prošlogodišnja izdanja<br />
hrvatske inačice poznatoga međunarodnog<br />
mjesečnika, s naslovnice<br />
svibanjskoga broja <strong>za</strong>intrigirao me natpis<br />
Dobar dan, Zemljo! Vedre vijesti o<br />
okolišu. Možda prekritično, no prvotna<br />
reakcija navela me na pomisao o idealiziranju<br />
Slavljenice (s obzirom na to<br />
da 20. svibnja obilježavamo Dan <strong>za</strong>štite<br />
prirode), tim više što mi se sadržaj koji<br />
nudi sliku Europe “zelenije nego što mislimo”,<br />
one u kojoj su “zrak i voda čišći,<br />
životinja i šuma sve je više, a i ljudi<br />
su <strong>eko</strong>loški osvješteniji” nije učinio kao<br />
projekcija hrvatske svakodnevne stvarnosti.<br />
Potvrdu tomu ne trebamo tražiti<br />
u novinskim tekstovima koji nam nastoje<br />
opisati nepodnošljivost sisačkoga zraka,<br />
pogibiju šetača nakon udisanja otrovnih<br />
plinova iz zraka ili posljedice nastale<br />
konzumiranjem vode onečišćene toksičnim<br />
kemijskim supstancijama. Dovoljno<br />
je izići iz vlastitoga doma, dvorišta, u<br />
kvart, prošetati gradskim ulicama, parkovima<br />
nakon subotnjih izla<strong>za</strong>ka onih<br />
<strong>za</strong> koje volimo reći da na njima svijet<br />
ostaje.<br />
I dok je renesansni čovjek u prirodi<br />
tražio odmor i okrjepu (sjetimo se Boccacciovih<br />
junaka koji od kuge i drugih<br />
34 EKO REVIJA eco review<br />
gradskih pošasti pronalaze<br />
<strong>za</strong>klon u idiličnoj<br />
prirodi), današnji čovjek<br />
kao da je kroz stoljeća<br />
izgubio renesansni duh.<br />
Gradski parkovi pretvoreni<br />
su u okupljališta koja pred<br />
zoru postaju odlagališta<br />
staklenih boca i plastične<br />
ambalaže; napuštene kuće<br />
i izolirani prostori postaju<br />
javna odlagališta otpada;<br />
nedjeljna dopodneva<br />
uglavnom pune interijere<br />
lokalnih kafića, rjeđe<br />
gradske šetnice; televizijske reportaže<br />
redovito nas izvješćuju o nedjeljnjim<br />
kavicama, gotovo nikada o nedjeljnjim<br />
šetnjicama parkovima.<br />
Teško je ne primijetiti kako se kolektivna<br />
svijest o brizi <strong>za</strong> okoliš u kojemu<br />
živimo budi u danima u kojima nas mediji<br />
podsjećaju na obilježavanje praznika<br />
očuvanja <strong>okoliša</strong>, opominjujući nas<br />
na pojačanu brigu o njemu, koja ubrzo<br />
prelazi u poznati Cesarićev stih “tek što<br />
sine već i mine”. Namjera mojih riječi<br />
nije kritika, već poticaj na promjenu<br />
ustaljenih običaja nemara <strong>za</strong> okoliš u<br />
kojemu živimo.<br />
Na kraju, teško je ne upitati se što svaki<br />
dan možemo učiniti <strong>za</strong> naše prirodno<br />
životno okruženje. Vjerujem da je<br />
svaka jedinka kotačić mehanizma čije<br />
će pokretanje pokrenuti i ostale karike<br />
lanca. Pokažimo drugima primjerom<br />
što znači životni okoliš učiniti mjestom<br />
ugodna boravka: očistimo bližu okolinu<br />
od otpada, razvrstajmo ga i odložimo u<br />
predviđene spremnike, <strong>za</strong>sadimo cvijeće,<br />
organizirajmo <strong>eko</strong>loške radionice.<br />
Dan planeta Zemlje, 22. travnja, je samo<br />
jedan dan. Naš okoliš ostaje naš i ostala<br />
364 dana u godini. Zar ne?<br />
Danijela Mesar
ENERGIJA<br />
Energija iz bilo čega što raste<br />
na Zemlji<br />
Celulo<strong>za</strong> kao sirovina <strong>za</strong> biobutanol<br />
jedan je od ključnih održivih<br />
energetskih resursa u budućnosti.<br />
Činjenica koju se svjesno <strong>za</strong>nemaruje:<br />
čovječanstvu bi bilo dovoljno<br />
energetski iskoristiti samo pet posto<br />
ukupnog svjetskog biootpada.<br />
Unatoč 50-godišnjem progonu od<br />
strane naftnog lobija, tehnolozi<br />
svijeta uspješno razvijaju tehnologiju<br />
proizvodnje butanola iz celuloze, kao<br />
višeg stupnja šećera.<br />
Dok su se na Baliju na summitu Ujedinjenih<br />
naroda o emisijama stakleničkih<br />
plinova Europska unija i SAD i dalje<br />
prepirali, bolje reći Amerikanci uporno<br />
odbijali prihvaćanje međunarodnih protokola<br />
o smanjenju emisija, a nasuprot<br />
uglavnom preuveličanim hvalospjevima<br />
na račun bioetanola, biodiesela i srodnih<br />
mu metil-estera, UN-ov specijalni<br />
izvjestitelj iz programa “Pravo na hranu”<br />
Jean Ziegler po tko zna koji put alarmirao<br />
je svjetsku javnost upozorenjem da<br />
će proizvodnja biogoriva povećati glad u<br />
svijetu. Potkrijepivši takvo stajalište činjenicom<br />
da je galopirajuće rastuća proizvodnja<br />
biogoriva i<strong>za</strong>zvala udvostručenje<br />
cijena pšenice i pivarskog ječma, te učestverostručila<br />
svjetsku cijenu kukuru<strong>za</strong>,<br />
Ziegler je <strong>za</strong>tražio petogodišnji moratorij<br />
na proizvodnju biogoriva, jer smatra da<br />
je u tom razdoblju moguće razviti do komercijalno<br />
prihvatljive razine tehnologiju<br />
proizvodnje biogoriva iz biootpada, a ne<br />
iz kultura poput kukuru<strong>za</strong>, uljane repice,<br />
soje, uljane palme i jatrope, čijom se sadnjom<br />
radi goriva smanjuju površine <strong>za</strong><br />
prehranu ili iskrčuju šume.<br />
U Karlovcu na okruglom stolu u organi<strong>za</strong>ciji<br />
Udruge <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> Karlovac<br />
vodeći hrvatski tehnolog <strong>za</strong> biogoriva i<br />
direktor konzultantske tvrtke Puncta Global<br />
Denis Ivanov i Krešimir Štih, tajnik<br />
Zajednice obnovljivih izvora energije pri<br />
Hrvatskoj gospodarskoj komori, elaborirali<br />
su aktualne i sagledive pro et contra<br />
aspekte biogoriva.<br />
Ivanov podsjeća da su u Hrvatskoj znatne<br />
poljoprivredne površine <strong>za</strong>puštene,<br />
a proizvodnja uljarica <strong>za</strong> biodiesel dobar<br />
je način da se stvore <strong>eko</strong>nomski uvjeti<br />
razvoja sela. Podsjeća da se počeci proizvodnje<br />
biodiesela iz ulja uljane repice i<br />
soje u svijetu vežu <strong>za</strong> prvu naftnu krizu<br />
1973. godine i da su u pojedinim regijama<br />
odigrali važnu ulogu deproleteri<strong>za</strong>cije<br />
gradova. Iako je Agenda 2000 EU<br />
definirala <strong>za</strong>sebni razvoj prehrambenog<br />
od industrijskog lanca uzgoja poljoprivrednih<br />
kultura, Ivanov podsjeća da je<br />
pod utjecajem brzog profita sve to <strong>za</strong>boravljeno,<br />
čime je i omogućena ekspresna<br />
prenamjena poljoprivredne proizvodnje<br />
u smjeru industrije goriva, s rezultatom<br />
umjetno stvorene nestašice tih kultura u<br />
prehrambenom sektoru, na što upozorava<br />
Ziegler.<br />
Koliko god su biogoriva, u prvom redu<br />
biodiesel i bioetanol, aktualna gospodarsko-politička<br />
tema u sklopu globalne<br />
teme obnovljivih izvora energije, ipak<br />
su ona samo prijelazna fa<strong>za</strong> prema vrlo<br />
obećavajućoj “trećoj” generaciji biogoriva<br />
čija bi proizvodnja, ako moćni naftni<br />
lobi popusti, mogla doista biti revolucionarna<br />
<strong>za</strong> svjetsku <strong>energetsku</strong> bilancu,<br />
tvrdi Ivanov.<br />
EKO REVIJA eco review<br />
35
“Radi se o energiji koja dolazi iz ukupne<br />
količine biomase, u što ne spada <strong>za</strong><br />
prehranu iskoristivi dio bilja. U to spada<br />
sva drvna biomasa i mnogo vrsta otpada<br />
koji danas propada neiskorišten, i svojim<br />
nenadziranim raspadom i sam stvara<br />
emisiju stakleničkih plinova. Činjenica<br />
je sljedeća: <strong>za</strong> podmirenje sve potrebne<br />
energije u svijetu, bilo bi dovoljno<br />
energetski iskoristiti samo pet posto<br />
ukupnog svjetskog biootpada. Tehnologija<br />
se danas razvija prema proizvodnji<br />
energije iz celuloze, kao višeg stupnja<br />
šećera. Danas su neke od tih tehnologija<br />
još uvijek prilično skupe i neisplative, ali<br />
budućnost je u butanolu, tekućem spoju<br />
iz skupine alkohola, koji je po svojim<br />
karakteristikama neusporedivo bolja <strong>za</strong>mjena<br />
<strong>za</strong> benzin nego što je to etanol”,<br />
rekao je Ivanov.<br />
Umjesto sadašnje proizvodnje butanola<br />
iz petroleja, te dijelom iz ukapljenih plinova<br />
butana, butanol se uz pomoć bakterija<br />
još sredinom prošlog stoljeća proizvodio<br />
iz složenih formi ugljikohidrata<br />
36 EKO REVIJA eco review<br />
kao što su šećeri i škrob, <strong>za</strong> što su sirovina<br />
bili kukuruz i šećerna trska, a osnovna<br />
tehnologija <strong>za</strong>početa je još davne 1912.<br />
godine. Uz butanol istovremeno su se u<br />
tom postupku nazvanom ABE kao nusprodukti<br />
dobivali aceton i etanol. Problem<br />
je nastao kubanskom krizom s SAD-om,<br />
čime je prekinuta opskrba ultrajeftinom<br />
šećernom trskom, pa je akcent bačen na<br />
naftnu tehnologiju. U prilog butanolu<br />
ide i razvoj nove BFL tehnologije koju<br />
je patentirala i razvija je američka tvrtka<br />
ButyFuel LLC, i koja umjesto stare<br />
ABE tehnologije, uz butanol ne proizvodi<br />
aceton i etanol, nego vodik, kao također<br />
također traženo gorivo.<br />
“Etanol isparava šest puta brže od butanola,<br />
što butanolu daje izvanredne sigurnosne<br />
prednosti. Naime, izrazita isparivost<br />
je dodatna opasnost kod etanola,<br />
jer jako <strong>za</strong>grijanim motorima automobila<br />
u slučaju i najmanje propusnosti sustava<br />
dovoda goriva prijeti realna opasnost od<br />
samo<strong>za</strong>paljenja ili eksplozije. Kinematički<br />
viskozitet butanola je n<strong>eko</strong>liko puta<br />
viši od benzina i ravan je najkvalitetnijem<br />
diesel gorivu, što mu daje dodatnu<br />
prednost. Zbog takvih svojstava butanol,<br />
<strong>za</strong> razliku od etanola, ne <strong>za</strong>htijeva neke<br />
posebne mjere ni u transportu ni u skladištenju,<br />
dapače, može se transportirati<br />
cjevovodima umjesto da ga prijevo<strong>za</strong> u<br />
posebnim spremnicima, kao danas etanol.<br />
A treća, i to vrlo bitna stvar koja<br />
tek treba doći u primjenu, jest da se<br />
butanol neće proizvoditi samo od zrna<br />
kukuru<strong>za</strong> ili šećera, dakle od hrane, već<br />
od bilo koje biljne mase, a to znači od<br />
biootpada kojeg na planeti ima u izobilju<br />
i koji ionako samim svojim propadanjem<br />
šalje enormne emisije stakleničkih plinova<br />
u atmosferu. Zato se doslovce <strong>za</strong><br />
butanol može reći da ga se može napraviti<br />
iz bilo čega što raste na Zemlji, jer<br />
će mu sirovina biti celulo<strong>za</strong>. Tako će <strong>za</strong><br />
razliku od sadašnjega butanola s naftnim<br />
podrijetlom, dobiti i prefiks ‘bio’ čime<br />
će se biobutanol svrstati u energente iz<br />
obnovljivih izvora”, dodao je Ivanov.<br />
Tekst i snimke: Mladen Volarić
Podivljala cijena nafte jača<br />
izglede nukelearki<br />
Podivljale cijene nafte razlog su izvlačenja<br />
demonizirane industrije,<br />
nuklearne energije kao mogućeg vite<strong>za</strong><br />
čiste energije. Kina ima 11 nuklearnih<br />
elektrana i planira pustiti<br />
u rad još 30 do 2020. g.<br />
Velika Britanija ponovno<br />
se okreće nuklearnoj energiji<br />
kao izvoru energije, nakon<br />
što je vlada dala potporu izgradnji novih<br />
nuklearnih elektrana. Dvadeset posto<br />
britanske električne energije daju postojeće<br />
nuklearke. Vlada daje potporu, a<br />
sve nuklearke osim jedne trebale<br />
bi se <strong>za</strong>tvoriti do 2030. g.<br />
Argentina, Brazil i Južnoafrička<br />
Republika<br />
proširuju nuklearne<br />
programe. Vijetnam,<br />
Tajland, Egipat i<br />
Turska su zemlje koje<br />
grade svoj prvi reaktor.<br />
Prema Međunarodnoj agenciji <strong>za</strong> atomsku<br />
energiju (IAEA) nuklearna energija<br />
bi se u sljedeća dva desetljeća mogla<br />
udvostručiti. Ana Lauvergeon, članica<br />
francuske tvrtke <strong>za</strong> nuklearnu energiju<br />
Areva kaže kako je ovo nuklearna renesansa,<br />
da nuklearno više nije sotona, sotona<br />
je ugljen. Philip Jamet, direktor <strong>za</strong><br />
sigurnost nuklearnih instalacija u IAEAi<br />
strahuje da će zemlje u razvoju učiti<br />
na vlastitim pogreškama, iako zemlje<br />
u razvoju tvrde<br />
da su spremne na<br />
i<strong>za</strong>zov. Osim toga<br />
ostaje neriješeno pitanje<br />
nuklearnog otpada i <strong>za</strong>tvaranje<br />
starih nuklearki. Mnoge zemlje<br />
koje se žele uključiti u gradnju nuklearnih<br />
elektrana imaju problematičnu sigurnost<br />
i jaku korupciju, a to <strong>za</strong>brinjava.<br />
ENERGIJA<br />
Japanska nuklearna<br />
industrija još uvijek<br />
se oporavlja nakon<br />
otkrića od prije pet<br />
godina - od krivotvorenih<br />
izviješća o<br />
problemima nuklearnih<br />
reaktora. Nije<br />
<strong>za</strong>boravljena černobilska katastrofa i pokušaj<br />
skrivanja nesreće. Nije <strong>za</strong>boravljen<br />
kvar u američkoj nuklearki koji se dogodio<br />
još 1979.g. - Three Mile u Pennsylvaniji.<br />
Razoran kvar nuklearke koji se dogodio u<br />
Bugarskoj 2006.g. dva se mjeseca uspješno<br />
skrivao od javnosti. Prošle godine<br />
vješto je odgađana obavijest o požaru<br />
koji je izbio u njemačkoj elektrani. Velika<br />
<strong>za</strong>brinutost je nuklearna transparentnost,<br />
naročito <strong>za</strong> zemlje poput Kine, koje imaju<br />
čvrstu kontrolu informacija.<br />
Zabrinutost je velika i nije bez razloga<br />
- novi reaktori bi trebali biti sigurniji,<br />
pitamo se kako, kad ni njihovi pobornici<br />
nisu sigurni u to.<br />
Stanislava Opsenica<br />
EKO REVIJA eco review<br />
37
ENERGIJA<br />
Regionalna energetska agencija<br />
Sjevero<strong>za</strong>padne Hrvatske<br />
Europska unija i razvijene države svijeta<br />
svjesne su brojnih pozitivnih učinaka<br />
korištenja obnovljivih izvora energije<br />
te važnosti racionalnog korištenja<br />
energije. Stoga u znatnoj mjeri potiču<br />
ovakve projekte, a ta potpora ne samo<br />
da postaje sastavni dio državne politike i<br />
dio programa političkih stranaka već postaje<br />
i dio civili<strong>za</strong>cijskog naslijeđa lokalnih<br />
<strong>za</strong>jednica i cjelokupnog stanovništva<br />
koje takve projekte <strong>za</strong>htijeva, podupire<br />
i provodi. Među glavne mehanizme <strong>za</strong><br />
pripremu, provedbu i praćenje projekata,<br />
mogu se ubrojiti i regionalne i lokalne<br />
energetske agencije.<br />
Inteligentna energija <strong>za</strong> europsku<br />
Hrvatsku<br />
Regionalna energetska agencija Sjevero<strong>za</strong>padne<br />
Hrvatske (REGEA) osnovana<br />
je temeljem uspješne <strong>za</strong>jedničke prijave<br />
Zagrebačke, Karlovačke, Krapinsko-<strong>za</strong>gorske<br />
županije i Grada Zagreba na natječaj<br />
programa Inteligentna energija <strong>za</strong> Europu<br />
(IEE). Na natječajima programa IEE ravnopravno<br />
sudjeluju sve zemlje članice Europske<br />
unije, Islanda i Norveške, a Hrvatskoj<br />
je otvoren pristup, nakon što je 17. ožujka<br />
2006. Vlada Republike Hrvatske potpisala<br />
poseban Memorandum o razumijevanju.<br />
Riječ je o programu iz kojeg EU sufinancira<br />
projekte na području energetike, a koji<br />
je jedan od pomoćnih programa EU <strong>za</strong> netehnološke<br />
aktivnosti u području energije<br />
te se izvodi unutar Okvirnog programa <strong>za</strong><br />
konkurentnost i inovacije.<br />
Prijava na natječaj podnesena je u krajem<br />
listopada 2006., pozitivna ocjena aplikacije<br />
primljena je u 4. travnja, a do kraja<br />
kolovo<strong>za</strong> 2007. trajalo je pregovaranje<br />
hrvatskih predstavnika sa službenicima<br />
Europske komisije (agencija EACI) oko<br />
konačnog sadržaja i uvjeta ugovora koji<br />
se potpisuje. Ugovor s Europskom komisijom<br />
svečano je potpisan 22. listopada<br />
2007. u Zagrebu. Treba naglasiti da je<br />
Hrvatska na rečenom natječaju prvi put<br />
uspješno nastupila kao koordinator, a ne<br />
samo partner u prijavi jednog europskog<br />
EKO REVIJA<br />
38 eco review<br />
projekta. Od početnog konzorcija koji se<br />
sastojao od ukupno četiri partnera – uz<br />
hrvatsku, tu su bile još i francuska regija<br />
Arc-de-Seine, španjolska Segovia te Jugoistočna<br />
Mađarska, pozitivno su ocijenjene<br />
samo dvije aplikacije pa će tako nova<br />
hrvatska agencija koordinirati i provedbu<br />
projekta <strong>za</strong> partnere iz Francuske.<br />
Regionalne i lokalne energetske<br />
agencije širom Europe<br />
Prednosti obnovljivih izvora energije<br />
(OIE), odnosno povećanje energetske<br />
<strong>učinkovitost</strong>i (EE) najvidljiviji su upravo<br />
na lokalnoj i regionalnoj razini. Važno je<br />
istaknuti da korištenje obnovljivih izvora<br />
energije ima u prednosti <strong>za</strong> okoliš posebno<br />
značajne socijalno-gospodarske<br />
učinke (<strong>za</strong>pošljavanje, regionalna i lokalna<br />
gospodarska aktivnost, kruženje i<br />
<strong>za</strong>državanje novca u regiji, odnosno lokalnim<br />
<strong>za</strong>jednicama, investicije, <strong>za</strong>rade<br />
i porezi) upravo na regionalnoj, odnosno<br />
razini gradova i županija. Energetske<br />
agencije poznati su i doka<strong>za</strong>ni mehani<strong>za</strong>m<br />
<strong>za</strong> ostvarenje tih učinaka povećanim<br />
sudjelovanjem lokalnih <strong>za</strong>jednica<br />
u europskim pretpristupnim, razvojnim<br />
i tehničkim programima i fondovima, a<br />
među glavnim aktivnostima ističu se i<br />
obrazovanje, širenje informacija, povećanje<br />
javne svijesti te uspostava međunarodne<br />
suradnje i povezivanje na razini<br />
Europske unije.<br />
Regionalne energetske agencije podupiru<br />
uvođenje dobre prakse gospodarenja<br />
energijom, potiču koncept održivog razvoja,<br />
pružaju informacije i savjete te<br />
nude niz drugih usluga baziranih na specifičnim<br />
lokalnim potrebama <strong>za</strong> energijom.<br />
Osnovni cilj i uloga takve agencije<br />
jest promicanje i poticanje regionalnog<br />
održivog razvoja u području energetike i<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> korištenjem obnovljivih<br />
izvora energije i uvođenjem mjera povećane<br />
energetske efikasnosti.<br />
Prema iskustvu zemalja članica EU, uključujući<br />
i zemlje bliske i slične Hrvatskoj<br />
kao što su Austrija, Italija i Slovenija,<br />
veliku važnost u provedbi županijske<br />
regionalne strategije i akcijskog plana<br />
korištenja obnovljivih izvora energije i<br />
mjera energetske efikasnosti te prilikom<br />
implementacije samih projekata, imaju<br />
regionalne razvojne odnosno energetske<br />
agencije. Kao potvrdu rečenog može se<br />
navesti podatak da na području cijele<br />
Europske unije do sada osnovano ukupno<br />
170 regionalnih te 145 lokalnih energetskih<br />
agencija.
Prvi koraci i buduće djelatnosti<br />
Europska komisija osigurat će sufinanciranje<br />
nove agencije tij<strong>eko</strong>m prve tri<br />
godine rada u iznosu od 199.000 eura.<br />
Jednako razdoblje sufinanciranja se očekuje<br />
i od osnivača, pri čemu će ukupan<br />
iznos financiranja od strane osnivača i<br />
drugih izvora iz Hrvatske iznositi 226.0-<br />
00 eura. Nakon tri godine više ne postoji<br />
obve<strong>za</strong> sufinanciranja agencije već ona<br />
mora biti u stanju samostalno osigurati<br />
financiranje svoje djelatnosti.<br />
Regionalna energetska agencija obavljat<br />
će sljedeće aktivnosti:<br />
• pružati stručnu potporu županiji, gradovima<br />
i općinama u formuliranju održive<br />
i učinkovite energetske strategije<br />
identifikacijom i pripremom projekata,<br />
izradom studija, akcijskih planova, stru-<br />
čnih elaborata i anali<strong>za</strong> te ostalih priloga<br />
<strong>za</strong> razvojne i strateške dokumente;<br />
• provoditi obrazovanje javnosti i ciljanih<br />
skupina o pitanjima ve<strong>za</strong>nim uz gospodarenje<br />
energijom, utjecaju energije<br />
na okoliš, mogućnostima primjene novih<br />
tehnologija i sl.;<br />
• pokretati, pratiti i izvoditi projekte<br />
korištenja obnovljivih izvora energije i<br />
unaprjeđenja energetske <strong>učinkovitost</strong>i na<br />
području djelovanja;<br />
• povezivati institucije, tvrtke i pojedince<br />
koji sudjeluju u srodnim projektima te<br />
nositelje projekata (jedinice lokalne i<br />
regionalne samouprave, privatne investitore),<br />
proizvođače opreme, projektante,<br />
instalatere i općenito sve moguće učesnike<br />
u projektu;<br />
• razvijati međunarodnu suradnju sa zemljama<br />
EU radi omogućavanja prijenosa<br />
znanja i tehnologija, pomagati lokalnim<br />
<strong>za</strong>jednicama pri izradi prijavne dokumentacije<br />
<strong>za</strong> europske pretpristupne, razvojne<br />
i ostale natječaje i fondove, provoditi i<br />
pratiti izvođenje ovih projekata u ime<br />
jedinica lokalne samouprave;<br />
• pripremati, izrađivati projektnu dokumentaciju<br />
i savjetovati jedinice lokalne<br />
samouprave i tvrtke <strong>za</strong> sudjelovanje na<br />
domaćim natječajima i fondovima (<strong>Fond</strong><br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong>,<br />
različita ministarstva i državni<br />
uredi i sl.);<br />
• posredovati između jedinica lokalne<br />
samouprave te tvrtki koje djeluju na tom<br />
području i državnih ministarstava te nacionalnih<br />
i regionalnih energetskih tvrtki<br />
(HEP, INA, distributeri plina i toplinske<br />
energije).<br />
Maja Brkić-Pancirov<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
39
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Autohtoni suveniri potiskuju kič<br />
Zlatovez s kaštelanske narodne nošnje<br />
na modernim odjevnim predmetima,<br />
lutkama i slikama suvenir je koji se na<br />
prostoru od Splita do Trogira najviše<br />
traži. Izrađuju ga članovi udruge “Kaštelanski<br />
suveniri”, čiji jestivi suveniri<br />
također jako dobro prolaze. Kako i ne<br />
bi, u asortimanu imaju obilje autohtonih<br />
domaćih proizvoda od raznih vrsta<br />
meda, travarica, rogačica, likera, slatkog<br />
od smokava, ušećerenih mendula i drugih<br />
delicija kojim su se stoljećima sladili<br />
u Dalmaciji.<br />
Njihovi gosti ne mogu odoljeti djelićima<br />
tradicije, okusima i mirisima Dalmacije<br />
<strong>za</strong>pakiranim u atraktivnu ambalažu, a<br />
članovi udruge “Kaštealnski suvenir”,<br />
osnovane prije manje od dvije godine,<br />
plijene pozornost te osvajaju nagrade<br />
i priznanja gdje god se pojave. Tako<br />
je bilo u Dioklecijanovim podrumima<br />
na Sajmu plodova Dalmacije, na Kvarner<br />
Expo-u te na pulskom Hand Made<br />
festivalu ručnih izrada, maštovitosti i<br />
di<strong>za</strong>jna, gdje su “Kaštelanski suveniri”<br />
osvojili prvo mjesto <strong>za</strong> uređenje štanda<br />
i prezentaciju proizvoda. Štand im je pokretan<br />
i vrlo originalan: stari kaštelanski<br />
kar (<strong>za</strong>prežna kola) čiji su vlasnici, Vj<strong>eko</strong>slava<br />
i Ante Grgantov, također članovi<br />
udruge. Ipak, najatraktivnije su Viktorija<br />
Ban, inače predsjednica udruge, i Željana<br />
Mornar Deman, koje na mjestu događaja<br />
40 EKO REVIJA eco review<br />
prikazuju svoje umijeće. Viktorija Ban u<br />
ulju na platnu slika motive svojih Kaštela,<br />
a Željana Mornar Deman vješto i brzo<br />
izrađuje zlatovez s kaštelanke ženske narodne<br />
nošnje u koju je i obučena.<br />
“Promičemo autohtone dalmatinske suvenire<br />
i borimo se protiv navale jeftinih<br />
inozemnih predmeta koji se turistima<br />
često podvaljuju kao originalne i izvorne<br />
uspomene”, pojašnjava Viktoria Ban.<br />
Tvrdi kako ipak situacija ide na bolje, hrvatska<br />
se izvornost počinje shvaćati kao<br />
neprocjenjivo blago, a pojam autohtonog<br />
suvenira sve više dobiva na značaju.<br />
“Svaki suvenir mora biti izvoran, imati<br />
svoju cijenu, a proizvode treba prezentirati<br />
na pravi način. Samo tako možemo<br />
dobiti bitku s proizvođačima jeftinih nazovimo<br />
ih suvenira”, ističe Željana Mornar<br />
Deman. Prava je umjetnica u izradi<br />
narodnih nošnji, kao i pronalasku detalja<br />
koji je nadahnjuju i postaju suveniri.<br />
Tako je kao suvenir plasirala alamare,<br />
odnosno kopčanja na muškim narodnim<br />
odijelima, a najviše oduševljenja i<strong>za</strong>zvala<br />
je kapa s muške nošnje, tzv. crvenkapa,<br />
kao privjesak <strong>za</strong> ključeve.<br />
Tekst i snimke: Mara Matković
Na sivilu asfalta paunov rep, okićen<br />
šarenilom boja, djeluje poput<br />
fatamorgane. Međutim, na splitskim<br />
Gripama, kraj zidina drevne tvrđave,<br />
čak i kroz prozor automobila nije teško<br />
<strong>za</strong>mijetiti ljepotane arogantnog<br />
držanja. Iako im je dom gotovo u središtu<br />
grada, žive slobodno, šepureći<br />
se i krećući gdje žele. Hrane im ne<br />
manjka, <strong>za</strong>hvaljujući susjedima koji<br />
ih paze i maze, pa je paunski život<br />
na splitskom asfaltu poprilično bezbrižan.<br />
Atrakcija su svoga kvarta, naviknuti<br />
na bljeskalice fotoaparata i stalnu pozornost<br />
prolaznika. Pitomi su i oholi.<br />
Premda ne <strong>za</strong>ziru od ljudi, ipak paze<br />
na razmak i ne dopuštaju nepoznatima<br />
da im priđu preblizu. Slobodu s<br />
ruba splitskog asfalta ovi su paunovi<br />
<strong>za</strong>mijenili kavezima Zoološkog vrta<br />
na Marjanu samo jednom - pretprošle<br />
zime, kada je vladala <strong>za</strong>brana držanja<br />
peradi na otvorenom zbog ptičje gri-<br />
pe. Sklonjeni su na sigurno, a <strong>za</strong>tvoreni<br />
kavez su nakon n<strong>eko</strong>liko mjesesci<br />
opet <strong>za</strong>mijenili svojim pravim domom<br />
pod vedrim nebom na Gripama.<br />
“Iako im je kod nas bilo toplije, ove su<br />
ptice naviknute na slobodno kretanje.<br />
Zato ih ne sklanjamo niti zimi, izdrže<br />
oni i kišu i mediteransku buru! Bolje<br />
im je u parkiću kod tvrđave, tamo je<br />
njihovo izvorno stanište”, ispričao je<br />
Nediljko Žervrnja, ravnatelj splitskog<br />
zvjerinjaka.<br />
Nisu ljubimci samo svoga kvarta, već<br />
cijeloga grada. Zbog njih brojni Splićani<br />
šeću do Gripa. Susjedi ih hrane,<br />
cijele obitelji brinu da paunovi nisu<br />
gladni, a ostali dolaze s nadom da će<br />
imati sreću vidjeti šepurenje paunovog<br />
repa. Naviknuti da ih paze i maze,<br />
vole pozirati pred objektivima fotoaparata,<br />
makar i šćućureni na grani i<br />
promrzli od bure.<br />
Tekst i snimke: Mara Matković<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Paunovi sa splitskog asfalta<br />
EKO REVIJA eco review<br />
41
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Novo obličje<br />
praljudi Krapine<br />
Krapini su u prostoru Muzeja evolu-<br />
U cije i nalazišta pračovjeka Hušnjakovo<br />
predstavljene nove r<strong>eko</strong>nstrukcije<br />
krapinskih neandertalaca - rad francuske<br />
akademske kiparice Elisabeth Daynès.<br />
Skulpture će po <strong>za</strong>vršetku radova<br />
u novom Muzeju evolucije oživjeti život<br />
starog kamenog doba od prije 130.000<br />
godina. S reali<strong>za</strong>cijom projekta novog<br />
Muzeja upoznali su nas muzejski savje-<br />
EKO REVIJA<br />
42 eco review<br />
tnik Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u<br />
Zagrebu Jakov Radovčić, ravnateljica Muzejâ<br />
Hrvatskog <strong>za</strong>gorja Goranka Horjan,<br />
arhitekt Željko Kovačić te voditeljica<br />
Muzeja evolucije Vlasta Krklec.<br />
Idejni nacrt postava novog modernog<br />
muzeja osmislio je 1998. godine g. Radovčić<br />
uz pomoć Željka Kovačića. Novi<br />
muzejski prostor nedal<strong>eko</strong> od nalazišta<br />
pračovjeka na lokalitetu Hušnjakovo<br />
moderno je zdanje na 1200 m² ukopano<br />
u brdo. Zgrada novog muzeja gradi se<br />
od 2003. godine, a zbog <strong>za</strong>htjevnosti<br />
projekta radovi još uvijek traju. Arhitekt<br />
Kovačić izložio je svoju viziju budućeg<br />
izložbenog prostora - spiralno izvedenog<br />
s obiljem multimedijalnih prezentacija<br />
kojima će se osim prika<strong>za</strong> nalazišta pračovjeka<br />
i grada Krapine iz doba prof. Gorjanovića-Krambergera<br />
pokušati dočarati
misli i spoznaje neandertalaca. Uprizorit<br />
će se tri scene sa segmentima iz života<br />
krapinskog pračovjeka: prva scena prikazivat<br />
će život u polušpilji s četrnaest<br />
r<strong>eko</strong>nstrukcija – dva muškarca koja donose<br />
plijen iz lova, dječak koji se igra,<br />
starica sijede kose, muškarac u komi…,<br />
dio su već gotovih r<strong>eko</strong>nstrukcija iz tog<br />
postava. U dugoj sceni skulptura gole<br />
kupačice zorno prikazuje razlike u građi<br />
tijela neandertalca i današnjeg čovjeka,<br />
a uz nju je i malo dijete koje gleda svoj<br />
odraz u vodi spoznajući sebe. Treća scena<br />
poka<strong>za</strong>t će mrtvu ženu spremnu <strong>za</strong> ukop<br />
s ritualno ure<strong>za</strong>nim znakovima na čelu<br />
koji ukazuju da su neandertalci pokapali<br />
svoje mrtve uz posebne kultne obrede.<br />
Do sada je <strong>za</strong>vršeno osam r<strong>eko</strong>nstrukcija<br />
od ukupno 17 koliko će ih biti korišteno<br />
u novom muzejskom prostoru. R<strong>eko</strong>nstrukcije<br />
se izrađuju u pariškom studiju<br />
kiparice Daynès, jedne od najpoznatijih<br />
stručnjakinja <strong>za</strong> hiperealistične dermoplastične<br />
strukture. G. Radovčić pred-<br />
stavio je autoričin rad istaknuvši da se<br />
r<strong>eko</strong>nstrukcije neandertalaca temelje na<br />
demografiji krapinskog nalazišta i rezultatima<br />
najnovijih genetskih istraživanja<br />
prema kojima su razlike u anatomskoj<br />
građi između neandertalca i Homo sapiensa<br />
mnogo manje nego što se to mislilo<br />
prije četrdesetak godina. Skulpture su<br />
izrađene od silikonskog materijala, korištena<br />
je prava ljudska dlaka, kosa, prava<br />
životinjska krzna. Zahvaljujući mukotrpnom,<br />
pedantnom ručnom radu kiparice<br />
Daynès likovi neandertalaca izgledaju<br />
izuzetno stvarno i živo.<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
43
EKO REVIJA<br />
44 eco review<br />
Ravnateljica Muzejâ Hrvatskog <strong>za</strong>gorja<br />
Goranka Horjan osvrnula se na probleme<br />
financiranja projekta uz napomenu<br />
kako se nada da će osim Ministarstva<br />
kulture koje svesrdno podupire projekt<br />
i Krapinsko-<strong>za</strong>gorska županija znati prepoznati<br />
značaj projekta <strong>za</strong> gospodarski<br />
razvoj cijele regije. Do sada je u radove<br />
uloženo 12 milijuna kn, a u tijeku je<br />
projekt unutarnjeg uređenja. Pravodobno<br />
financiranje ubr<strong>za</strong>lo bi <strong>za</strong>vršetak radova<br />
i otvaranje novog muzeja. Na taj trošak<br />
trebalo bi gledati kao na ulaganje u budućnost<br />
jer koliko je veliko <strong>za</strong>nimanje <strong>za</strong><br />
upoznavanje s podrijetlom ljudske vrste<br />
najbolje se vidi po podatku da muzej u<br />
njemačkom Neandertalu godišnje posjeti<br />
više od 170 tisuća posjetitelja iz cijeloga<br />
svijeta.<br />
Nadajmo se da će mjerodavne institucije<br />
<strong>za</strong>ista prepoznati što će novi moderni<br />
Muzej evolucije na lokalitetu Hušnjakovo<br />
značiti <strong>za</strong> grad Krapinu, Krapinsko<strong>za</strong>gorsku<br />
županiju i Hrvatsku u cjelini,<br />
jer najbogatije i najveće svjetsko nalazište<br />
neandertalaca <strong>za</strong>služuje što prije<br />
otvaranje novog, modernog edukacijskog<br />
muzeja, kakvog ostala nalazišta pračovjeka<br />
u Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj i<br />
Španjolskoj već odavno imaju.<br />
Tekst: Edita Gregurić Cvenić<br />
Snimke: Goran Saletto
Obični jelen<br />
egovi veličanstveni rogovi čine ga<br />
Njjednim od najimpo<strong>za</strong>ntnijih stanovnika<br />
naših šuma. Isto vrijedi i <strong>za</strong> vrijeme<br />
parenja kada odrasli mužjaci rikom<br />
pokušavaju privući ženke. Tada od snažne<br />
rike odjekuje cijela šuma. No, to je doba<br />
kada su najranjiviji, a lovci to koriste na<br />
podao i neetički način i ubijaju ih kada<br />
im je mir najpotrebniji.<br />
Obični jelen (Cervus elaphus) je najveći<br />
biljojed koji živi u Hrvatskoj. Naseljava<br />
sva šumska područja, od nizinskih poplavnih<br />
šuma uz rijeke do gorskih i planinskih<br />
staništa u Lici i Gorskom kotaru.<br />
Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko<br />
11.000 ovih biljojeda, a najviše ih je u<br />
Posavini i Podravini, te u Gorskom kotaru.<br />
U posljednja dva desetljeća proširio<br />
se prema Lici i Istri.<br />
Jelen ima skladan oblik tijela s dugim<br />
nogama namijenjenim dužem trčanju.<br />
Snažna građa mišića i tetiva omogućava<br />
mu brzi bijeg, te skok i do 12 m u dužinu<br />
i 3.5 m u visinu. Ovisno o okolišu u<br />
kojemu živi jelen može narasti i do 150<br />
cm, dužine 2-2,75 m, a mase i do 300<br />
kg. Ženke (košute) su u pravilu manje i<br />
lakše, pa im masa može biti do 150 kg.<br />
Potpun razvoj dostižu do šeste godine.<br />
Mužjak ima rogove koji mogu imati masu<br />
i do 14 kg s ponekad i pr<strong>eko</strong> 26 parožaka.<br />
Rogovi počinju rasti već u prvoj godini<br />
i to samo dva šiljka. U drugoj godini<br />
rastu šila, ali mogu imati po jedan ili dva<br />
paroška. Tij<strong>eko</strong>m razvoja jelenu se pove-<br />
Jelen ima skladan oblik tijela s dugim<br />
nogama namijenjenim dužem<br />
trčanju. Snažna građa mišića i tetiva<br />
omogućava mu brzi bijeg, te skok i do<br />
12 m u dužinu i 3.5 m u visinu<br />
ćava broj parožaka i rogovi dobivaju na<br />
težini sve do optimalne starosti nakon<br />
koje počinju opadati. Rogovi opadaju u<br />
veljači i odmah počinju rasti novi koji<br />
su u početku prekriveni kožom, tzv. bastom<br />
koji jelen trljanjem o drveće i grmlje<br />
odstranjuje. Mužjaci rogove koriste<br />
u borbama s drugim mužjacima u vrijeme<br />
parenja. Povoljno su mu stanište bjelogorične<br />
šume i pridruženi travnjaci. Boja<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
dlake im je ljeti riđecrvena, a zimska<br />
sivkasta u raznim nijansama. Stražnjica<br />
je bjelkasta do žutocrvena i obrubljena<br />
tamnosmeđom dužom dlakom. Mužjak na<br />
vratu ima dužu dlaku, tj. grivu.<br />
Hrane se livadskom travom, mladicama<br />
i pupovima, korom mladog drveća,<br />
šumskim plodovima. Tij<strong>eko</strong>m 24 sata u<br />
5-7 navrata traži hranu i <strong>za</strong> to mu je<br />
potrebno 7 do 10 sati. U staništu im<br />
dobro dođu bare i omanja jezerca radi<br />
kaljužanja. Kao i u fizičkom mužjaci i<br />
ženke se razlikuju i u socijalnom smislu.<br />
Postoje dva tipa krda. Čvrsto krdo koje<br />
čine košute s teladi i jednogodišnjim i<br />
dvogodišnjim jelenima i slabo pove<strong>za</strong>na<br />
krda u kojima se nalaze jeleni različitih<br />
starosti. Jako stari mužjaci žive sami.<br />
Obično su aktivniji noću nego danju,<br />
ali to nije pravilo. Na njihovu aktivnost<br />
utječe više čimbenika kao što su dužina<br />
dana i intenzitet sunčeve svjetlosti. Ako<br />
je svjetlost kraća i slabija, kao u vrijeme<br />
oblačnih i kišnih dana, aktivniji su<br />
danju, a <strong>za</strong> jakog sunca aktivniji su u<br />
noćnim satima. Iako danas nema pravih<br />
seoba, jelenima je usađen nagon <strong>za</strong> seljenjem,<br />
tako da se u gorskoj Hrvatskoj<br />
EKO REVIJA eco review<br />
45
sele ljeti u više predjele, a zimi u niže.<br />
Sva osjetila su im odlično razvijena. Sluh<br />
i njuh odlično, a iako ima astigmatično<br />
građeno oko puno bolje razlikuje predmete<br />
od bliskog srodnika srne. U staništima<br />
gdje žive i njegovi glavni predatori vuk<br />
i ris, jelena je zbog razvijenih osjetila i<br />
opre<strong>za</strong> vrlo teško vidjeti.<br />
Jedino doba tij<strong>eko</strong>m godine kada je jelena<br />
lakše vidjeti jest u vrijeme parenja<br />
ili rike jelena. To je jedan od najvećih<br />
prirodnih spektakala koji svake godine<br />
privlači pozornost. Vrijeme parenja ovisi<br />
o staništu u kojemu žive. U nizinama<br />
mužjaci počinju rikati krajem kolovo<strong>za</strong><br />
sve dokraja rujna, dok u planinskim područjima<br />
to sve može biti mjesec dana<br />
kasnije. Mužjaci dolaze na tzv. rikališta<br />
na kojima pokušavaju okupiti harem<br />
ženki, a u isto vrijeme se trude otjerati<br />
konkurentne mužjake. Tada zna doći do<br />
borbe između dva mužjaka slične veličine.<br />
Tij<strong>eko</strong>m borbi mogu izgubiti čak<br />
do 30 kg. S obzirom na to da žive u poligamiji<br />
parenje predstavlja napor koji<br />
uz prethodne borbe i neuzimanje hrane<br />
može dovesti do takve iscrpljenosti da<br />
mužjak može uginuti pr<strong>eko</strong> zime. Košuta<br />
46 EKO REVIJA eco review<br />
izdvojena iz krda na svijet obično donosi<br />
jedno mlado, rjeđe dva. Kada tele ojača s<br />
košutom se vraća u krdo. U vrijeme rike<br />
jelena je i lov na njih najintenzivniji, a<br />
lovci koriste priliku približiti se velikim<br />
mužjacima koji se glasaju i puno su neoprezniji.<br />
Parenje je osnova <strong>za</strong> održanje<br />
svake vrste i tada bi životinje trebale<br />
imati mir. No, lovci to ne poštuju, te<br />
uz najmanje moguće napore ubijaju kapitalne<br />
jelene ne bi li došli do trofeja.<br />
Svi bismo se trebali <strong>za</strong>pitati u kakvom<br />
svijetu živimo. Ako nismo u stanju životinjama<br />
osigurati mirno razmnožavanje<br />
kako ćemo im osigurati opstanak.<br />
Tekst i snimke: Krunoslav Rac
Svojevremeno smo u jednom stonskom<br />
restoranu pribivali razgovoru četvorice<br />
muškaraca u najboljim godinama koji je<br />
uistinu bio <strong>za</strong>nimljiv usprkos enormnom<br />
muškom pretjerivanju kojim smo skloni<br />
kada je riječ o hvalisanju uspjesima kod<br />
žena. “Znate li vi da ovdje dolaze Dubrovčani<br />
sa svojim curama, pojedu kamenice<br />
i onda, gledajući na sat, hitaju prema<br />
Dubrovniku da pogode najbolje vrijeme<br />
djelovanja kamenica!” govorio je prvi uz<br />
odobravanje preostale trojice. “Je, je i ja<br />
sam to čuo i sigurno ima nešto istine u<br />
tome”, potvrđivao je drugi dok su druga<br />
dvojica počinjala tradicionalno ukrašene<br />
priče o tome što su sve uspjeli nakon što<br />
su potamanili plemenite školjke.<br />
Najbolje djelovanje, ako se dobro sjećamo,<br />
kamenica, čuveni afrodizijak, ima<br />
oko sat i nešto sitno minuta nakon konzumacije.<br />
Hmmm možda <strong>za</strong>ista ima nešto<br />
u tome, maštu će, naravno, podgrijati i<br />
placebo, naše uvjerenje da sada, <strong>za</strong> vrhunski<br />
rezultat, imamo i čarobnu pomoć<br />
školjke. Uglavnom, Ston uz ostalo volimo<br />
i zbog kamenica, a Dubrovnik i jer<br />
je blizu Stona pa se soba, tko vjeruje u<br />
priče, može dohvatiti unutar tempiranog<br />
vremena.<br />
Ne znamo znaju li na drugom kraju države,<br />
u Limskom kanalu, <strong>za</strong> stonsku legendu,<br />
ali Lim jer uz Ston najpoznatiji hram<br />
<strong>za</strong> uzgoj školjaka. Desetkilometarska kanjonska<br />
dolina potopljena u kršu <strong>za</strong>štićeni<br />
je krajolik od 1964. godine. Limski<br />
kanal je atrakcija, jedno od najljepših<br />
područja u Istri, čak u cijeloj državi. Čovjek<br />
bi <strong>za</strong>pravo mogao sjediti danima i<br />
gledati igru svjetla i sjene, boju mora što<br />
se presijava ispod litica visokih i do 150<br />
metara. Jesen je posebno čarobna kada<br />
godišnja paleta boja, prije zimske stanke,<br />
doživljava svoj krešendo. Rijetko koji<br />
gost koji dolazi u Istru <strong>za</strong>obiđe Limski<br />
kanal. Makar da stane samo na vidikovcu<br />
ili da se spusti do samog kanala, kanal<br />
je na<strong>za</strong>obilazna točka svakog itinerera.<br />
U punoj sezoni deseci brodića iskrcavaju<br />
turiste na limskoj rivi i vraćaju se po njih<br />
<strong>za</strong> n<strong>eko</strong>liko sati. Ljudi su uglavnom oduševljeni<br />
onim što vide i dožive na tom<br />
posebnom dijelu istarskog područja.<br />
Znanstvenici su, inače, izračunali da se<br />
Limski kanal nalazi na granici eumediteranske<br />
i submediteranske zone što je<br />
pravi odnos vrhunskog koktela <strong>za</strong> prvorazrednu<br />
vegetaciju. Mnogo se toga<br />
poklopilo: neponovljivu prirodu prati i<br />
čisto more pogodno <strong>za</strong> mriještenje riba<br />
i uzgoj školjaka.<br />
“Naša se kamenica i dagnja okusom ponešto<br />
razlikuju od stonskih, no svaka je<br />
vrhunska na svoj način. Opet, grčka se<br />
kamenica razlikuje od talijanske, svako<br />
područje daje svoje nijanse okusu i<br />
izgledu”, rekao nam je Emil Sošić, direktor<br />
Istride, tvrtke koja se bavi uzgojem<br />
školjaka u Limskom kanalu. Spustio se i<br />
iz mora izvadio par školjaka objašnjavajući<br />
nam njihove karakteristike: dagnja<br />
je, svi to znamo, najmasovnija školjka,<br />
dok je kamenica mnogo cjenjenija. To<br />
se ogleda i u cijeni – kilogram dagnji<br />
kod proizvođača stoji dvadeset kuna, a<br />
u obližnjem restoranu <strong>za</strong> 80 dekagrama<br />
traže 45 kuna. Kamenice su skuplje, na<br />
improviziranom proizvođačkom škoju jednu<br />
ćete platiti pet kuna u restoranima<br />
ih ne daju ispod devet kuna. Čovjek nam<br />
je otvorio par kamenica netom izvađenih<br />
iz mora i tu je prestala naša nakana da<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Uzgoj školjaka u Limskom kanalu<br />
pokušamo uspoređivati stonsku kamenicu<br />
s limskom. Nema potrebe uspoređivati<br />
Maserati i Ferrari. To je tu negdje, treba<br />
uživati u ponuđenom trenutku. U svježoj<br />
kamenici osjeća se more, pa joj ne trebaju<br />
apsolutno nikakvi dodaci. Prije par<br />
godina na Floridi su nam ponudili kamenice<br />
prelivene majonezom i kečapom i<br />
to je bilo nešto najgore što smo probali<br />
<strong>za</strong>dnjih godina.<br />
Kamenica ima, istina, okus gume, ali baš<br />
kombinacija sa kečapom i majonezom…<br />
Isto tako, nismo sigurni ni da je kompatibilna<br />
s pivom čime je nerijetko kombiniraju<br />
naši gosti s germanskog govornog<br />
područja.<br />
Uglavnom, tij<strong>eko</strong>m turističke špice spomenuti<br />
uzgajivač dnevno proda i do 800<br />
kilograma školjaka. Ima široki raspon<br />
kupaca – od restorana, do hotela i privatnih<br />
iznajmljivača. I privatne <strong>za</strong>bave<br />
dobro je <strong>za</strong>činiti sa par kilograma dagnji<br />
– tij<strong>eko</strong>m našeg dvosatnog boravka došlo<br />
je n<strong>eko</strong>liko partijanera pokupivši najmanje<br />
pedesetak kilograma dagnji.<br />
Proces uzgoja i prikupljanja školjki turistička<br />
je atrakcija. Prema definiciji uzgoja<br />
mlađ dagnje stavlja se u vodu i pušta<br />
se da naraste do dva centimetra. Nakon<br />
što odraste do željenih mjera školjke se<br />
presortiraju i vraćaju u more. Neće ih<br />
dirati dok ne dostignu veličinu <strong>za</strong> prodaju.<br />
Dagnji treba dvije do dvije i pol<br />
godine da izraste do konzumne veličine.<br />
Kamenici tri godine. Brzina rasta ovisi,<br />
reći će Sošić, o temperaturi vode i nizu<br />
drugih faktora. Školjke s linija dugih 400<br />
metara vade se ručno. Do plutača, koje<br />
su postavljene svaka tri i pol do četiri<br />
metra, doplovi se malim čamcem, školjke<br />
se <strong>za</strong>kvače kukom i bočno izvlače. Tek<br />
tada slijedi proces pripreme <strong>za</strong> prodaju.<br />
Školjke se čiste, sortiraju, spremaju u<br />
vreće. Donedavno je sve radilo ručno, no<br />
sada on i njegova dva radnika imaju veliku<br />
pomoć strojeva. Skup “sport” – samo<br />
stroj <strong>za</strong> razdvajanje školjke od mrežice<br />
stoji više od sto tisuća kuna. Strojevi se<br />
uvoze iz Italije koja nema tako ukusne<br />
školjke kao mi, ali je <strong>za</strong>to usavršila sve<br />
ono ostalo što ide oko uzgoja.<br />
Davor Verković<br />
EKO REVIJA eco review<br />
47
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Galeb klaukavac<br />
a osami blizu mora, gdje se sun-<br />
“Nce zemlji smije, slušam tebe kako<br />
kličeš: Lipo mi je, lipo mi je, Moj galebe”<br />
Naš slavni pjevač Oliver Dragojević<br />
je jednu od svojih najpoznatijih pjesama<br />
posvetio upravo ptici koja je jedan od<br />
simbola mediteranskog dijela Hrvatske.<br />
I stvarno mu je lipo. Veliki dio svog života<br />
galeb klaukavac je izravno ve<strong>za</strong>n<br />
uz ljude. Bilo da traži hranu od ribara<br />
ili na odlagalištima otpada to mu uvelike<br />
omogućava lagodniji život nego<br />
drugim pticama. Njegov oportuni<strong>za</strong>m i<br />
neuznemiravanje od čovjeka vjerojatno<br />
je i razlog <strong>za</strong>što našu obalu naseljava<br />
u velikom broju, te mu je populacija u<br />
rastu.<br />
Galebovi su ptice dugih krila s plivaćom<br />
opnom među prstima što ih čini posebno<br />
prilagođenima <strong>za</strong> život uz vodu.<br />
Galeb klaukavac (lat. Larus cachinnans)<br />
je najrasprostranjenija ptica iz porodice<br />
galebova u Hrvatskoj. Sve do nedavno se<br />
smatralo da je on podvrsta srebrnastog<br />
EKO REVIJA<br />
48 eco review<br />
galeba, no doka<strong>za</strong>no je, između ostalog i<br />
DNA analizom da nije. Anali<strong>za</strong> je doka<strong>za</strong>la<br />
da je ustvari sličniji tamnoleđem galebu.<br />
Utvrđene su četiri podvrste galeba<br />
klaukavca koje žive na području od obala<br />
Kine i Indije sve do Maroka i Kanarskog<br />
otočja. U Hrvatskoj je rasprostranjen duž<br />
cijele jadranske obale <strong>za</strong>jedno s otocima.<br />
Iako mu je brojnost velika i nije ugrožena<br />
vrsta galeb klaukavac je <strong>za</strong>štićena<br />
vrsta kod nas, te je <strong>za</strong>konom <strong>za</strong>branjeno<br />
ubijanje i namjerno uznemiravanje ove<br />
ptice.<br />
Spada među velike vrste galebova i najveći<br />
je galeb južnog dijela Europe. Raspon<br />
krila mu je 137-142 cm, dužina tijela<br />
55-67 cm, s masom od 800 do 1500<br />
grama. U letu i na zemlji djeluje robusno.<br />
Taj dojam još više izražavaju širok prsni<br />
koš i prilično široko razmaknute noge na<br />
kojima se ističe jarko žuta boja. Boja<br />
perja glave, vrata i donje strane tijela je<br />
bijela. Krila i leđa su mu svijetlosivkaste<br />
boje, a vrhovi krila su crni sa sivkastobijelim<br />
rubovima. Krila su odozdo bijele<br />
boje. Mlade ptice su šarene, gotovo po<br />
cijelom tijelu im se nepravilno nalazi<br />
perje bijele, sive i smeđe boje. Noge im<br />
također nisu žute kao u odraslih jedinki,<br />
već ružičaste. Kljun se razlikuje kod<br />
mladih ptica, te je crne boje u odnosu<br />
na žutu s izraženom jarko crvenom pjegom<br />
na donjoj strani u blizini vrha kod<br />
odraslih. Gornji i donji dio kljuna im se
proteže paralelno, a gornji dio <strong>za</strong>vršava<br />
tupim nagibom prema dolje.<br />
Hrane se vrlo raznolikom hranom što potvrđuje<br />
njegov oportunistički način života.<br />
Od prirodne hrane jedu gotovo sve<br />
što mogu uloviti. Od ribe i malih morskih<br />
beskralježnjaka, malih sisavaca sve do<br />
jaja koja kradu iz gnijezda drugih ptica.<br />
Ako imaju priliku pojest će i mlade ptiće<br />
iz gnijezda. Dobro znaju da je na većim<br />
ribarskim brodovima obilje hrane <strong>za</strong> njih,<br />
te ih ponekad znaju pratiti u većim jatima<br />
ne bi li došli do besplatnog obroka. U<br />
tim situacijama su proždrljivi i nasrtljivi<br />
jedni prema drugima, pa se često događa<br />
da jedan drugom otimaju hranu. Nisu baš<br />
dobri ronioci, no ne boje se <strong>za</strong>roniti u<br />
plićaku, ako je u pitanju slastan obrok.<br />
Odlagališta otpada su također dobar izvor<br />
hrane <strong>za</strong> galebove. Na većim odlagalištima<br />
poput onih u Rijeci i Splitu ponekad<br />
se može vidjeti n<strong>eko</strong>liko stotina, pa i tisuća<br />
galebova u potrazi <strong>za</strong> hranom.<br />
Gniježđenje galebova počinje krajem<br />
ožujka, a već u siječnju se počinju<br />
odvijati borbe <strong>za</strong> ženke, većinom među<br />
mladim, tek spolno sazrelim pticama.<br />
Gnijezde se u velikim kolonijama koje<br />
ponekad znaju brojiti i pr<strong>eko</strong> 8000 parova,<br />
a gnijezda prave na tlu obično na<br />
stjenovitim ili pješčanim otocima, nedostupnim<br />
plažama, liticama ili rtovima.<br />
Gnijezda su jednostavno građena, obično<br />
od okolnog raslinja, grančica, perja ili<br />
naplavina, ne previše uredno posložnim.<br />
Ženke obično polažu 3-4 šarena jaja kojima<br />
je boja vrlo raznolika. Od zelenkaste,<br />
pr<strong>eko</strong> smeđe do sive boje. Inkubacija jaja<br />
traje 26-30 dana, a nakon što se izlegu<br />
ptići oba roditelja se brinu oko njih. Perje<br />
će dobiti tek sa 5-6 tjedana starosti,<br />
a nakon što napuste gnijezda prihvatit<br />
će ulogu vječitog oportunista čije kliktanje<br />
će biti neizostavan dio zvučne kulise<br />
naselja na obali Jadranskog mora.<br />
Tekst i snimke: Krunoslav Rac<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
49
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Cvrči cvrčak na čvoru bračke smrče<br />
Ako se probudite u zimsko jutro dok vam u ušima još bruji fantomsko<br />
cvrčanje cvrčaka, vjerojatno ste genetski ljetni tip. Dok <strong>za</strong>dnji titraji <strong>za</strong>miru<br />
u sivilu zimske jave, ne preostaje vam drugo već odslušati CD splitskih<br />
TBFa s cvrčećim uvodom, odrecitirati Nazorovog Cvrčka i pročitati ovaj<br />
prilog o bračkim cvrčcima.<br />
50 EKO REVIJA eco review<br />
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče,<br />
Svoj trohej <strong>za</strong>glušljivi, svoj zvučni, teški<br />
jamb<br />
Podne je ... Kao voda tišinom razl’jeva se<br />
Sunčani ditiramb. ...<br />
Ovako je pjesmu bračkih cvrčaka opjevao<br />
rođeni Postiranin, naš čuveni bard Vladimir<br />
Nazor.<br />
Doista kad ljeti posjetimo otok, njihovo <strong>za</strong>glušujuće<br />
vibrirajuće cvrčanje daje vrelom<br />
bračkom zraku <strong>za</strong>sićenom slanoćom mora i<br />
eteričnim uljima mediteranskoga bilja, onaj<br />
posebni ljetni titraj.<br />
Muzikalni kukci – cvrčci<br />
Podred jednakokrilaca pripada razredu kukaca,<br />
najbrojnijoj faunističkoj skupini na<br />
svijetu. Među pr<strong>eko</strong> milijun poznatih vrsta<br />
kukaca, oko 25.000 vrsta pripada natporodici<br />
cvrčaka ili cikada. Ovi su kukci<br />
prepoznatljivi po dobro razvijenim krilima,<br />
snažnim i dugačkim rilcem, kratkim ticalima<br />
i velikim očima. Svi su dnevne životinje<br />
koje živahno i dobro lete. Cvrčci su vrlo<br />
različite veličine, od jedva koji milimetar<br />
dužine, sve do čak 8 centimetara. Prošireni<br />
su po cijelom svijetu, a neke vrste mogu<br />
preletjeti tisuće kilometara udaljenosti.<br />
Nakon što ženka položi jajašca legalicom<br />
u grane stabala, ličinke cvrčaka se spuštaju<br />
u zemlju gdje sišu hranjive sokove iz korijenja<br />
biljaka. Ondje provedu jednu ili više<br />
godina. Kad konačno izrastu u odraslog cvrčka,<br />
izlijeću i hrane se biljnim sokovima,<br />
a samo mužjaci <strong>za</strong>počinju karakteristično<br />
glasanje mameći ženke. Grčki filozof Ksenarh<br />
to pomalo zlobno komentira tvrdeći<br />
da mužjaci cikada žive sretno, jer su im<br />
žene nijeme. Ipak, ne cvrče baš svi cvrčci,<br />
a najglasniji su pripadnici porodice pravih<br />
cvrčaka (Cicadiidae). Oni imaju zdepasto<br />
tijelo i velika prozirna prednja krila, znatno<br />
veća od stražnjih. Mužjaci cvrče posebnim<br />
organom – cvrčalom, koje im se nalazi na<br />
prvom kolutiću <strong>za</strong>tka. Na drugom kolutiću<br />
i kod mužjaka i kod ženki nalaze se timpanalni<br />
organi kojima cvrčci, a posebno<br />
njihove ženke, osluškuju pjesmu. Za vrelih<br />
ljetnih dana, prilikom parenja, cvrčanje<br />
postaje toliko snažno da prerasta u gotovo<br />
nepodnošljivu buku. Čak se čuveni grčki
pjesnik Vergilije tuži na njihovo prebučno,<br />
preoštro i prejednoliko cvrčanje. Ipak, pravi<br />
ugođaj Mediterana ne može se <strong>za</strong>misliti bez<br />
cvrčaka, a njihova je pjesma toliko omiljena<br />
da su nekada u staroj Grčkoj, a danas<br />
u Kini i Japanu, cvrčke <strong>za</strong>tvarali u malene<br />
kaveze i držali ih kao kućne ljubimce. Nekima<br />
ni to nije bilo dovoljno, pa su u staroj<br />
Grčkoj cvrčci bili omiljeni specijalitet, čak<br />
je i Aristotel raspravljao o ukusnosti ličinki<br />
u odnosu na odrasle cvrčke.<br />
Bračka cvrčuća simfonija<br />
Do sada su na Braču utvrđene čak 33 vrste<br />
cvrčaka <strong>za</strong> što su <strong>za</strong>služni pojedini inozemni<br />
entomolozi koji su ih sakupljali prilikom<br />
ljetovanja. Među njima je najveći broj<br />
sitnih cvrčaka iz skupina livadnih cvrčaka,<br />
grbavih cvrčaka, pjenuša i drugih, od kojih<br />
su neki štetni <strong>za</strong> kulturno bilje. Među bračkim<br />
cvrčcima najgrlatiji su pjevači manin<br />
ili javorov cvrčak i veliki cvrčak. Najčešći<br />
je manin cvrčak dugačak do 3 cm i s rasponom<br />
krila čak do 8 cm. Ima svjetlije,<br />
žućkasto-smeđe tijelo i manji je od svog<br />
rođaka velikog cvrčka koji može narasti do<br />
4 cm, uz raspon krila do 10 cm i tamnije<br />
je, gotovo crne boje. Viđamo ih masovno<br />
na boru, ali i maslinama, bajamima, crniki,<br />
smrči i drugim stablašicama. Iako je manin<br />
cvrčak manji, ima dublje i jače cvrčanje od<br />
velikog. Čak i kad mu se polako i oprezno<br />
približimo, teško ćemo ga <strong>za</strong>paziti koliko<br />
je bojom i šarama prilagođen kori stabala.<br />
Pogotovo <strong>za</strong>to što naglo utihne kad nas<br />
opazi. Kad ljeti rano ujutro prošećemo<br />
svježim bračkim perivojem, čini se da su<br />
cvrčci nestali. Kako sunce nesmiljeno sve<br />
jače i jače grije, tako se postupno javljaju.<br />
Ispočetka povremeno, tiho i bojažljivo,<br />
a <strong>za</strong>tim sve smionije i glasnije. Konačno<br />
se prema podnevu cvrčanje tisuća cvrčaka<br />
stopi u jednu drevnu simfoniju, monotonu<br />
i neumornu, u kojoj vibrira cijeli otok.<br />
Ova oda životu i toplini sunca odzvanja<br />
Mediteranom već 320 milijuna godina, još<br />
od sredine karbona, kad su se cvrčci pojavili.<br />
Tada je njihova pjesma bila najglasniji<br />
poklik života koji se takmičio s hukom<br />
vjetrova, pljuskanjem valova, eksplozijama<br />
vulkana i udarima gromova. U ljetno predvečerje<br />
cvrčanje postupno utihne i ustupa<br />
mjesto pojedinačnom, prodornom zrikanju<br />
noćobdija, zelenih konjica. Dok otok Brač<br />
tone u noć, u ušima nam još bruji drevna<br />
pjesma cvrčaka: I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru<br />
crne smrč...<br />
Tekst i snimci: Roman Ozimec<br />
EKO REVIJA eco review<br />
51
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Otok Cres<br />
Stvoren <strong>za</strong> kabrio,<br />
plavušu i Mandalay<br />
Kada smo pristigli na Cres, kada smo<br />
se počeli voziti njegovim cestama,<br />
odmah sam poželio dvije stvari: vratila<br />
mi se stara strast <strong>za</strong> kabrioletima i<br />
pomislio sam na ludi dvosjed u kojem<br />
bi treštao “Road to Mandalay” Robbieja<br />
Williamsa. Dobro, poželio sam tri stvari,<br />
uz kabrio i spomenutu stvar sa CD-a dobro<br />
bi išla neka atraktivna plavuša koju<br />
bi creski vjetar <strong>za</strong>grijavao <strong>za</strong> nastavak<br />
dana. Umjesto sportskog otvorenog<br />
dvosjeda vozimo rasklimani auto, na<br />
radiju se vrti talijanski kviz, a Talijani<br />
k`o Talijani melju do beskonačnosti. A u<br />
nedostatku sanjanog vrhunskog komada<br />
društvo mi pravi fotoreporter što stalno<br />
jambra zbog preuskih cesta.<br />
Ne samo što je naš najveći otok, Cres je<br />
vjerojatno i naš najposebniji otok. Nisam<br />
pristalica otočnog odmora prvenstveno<br />
stoga jer je naš trajektni sustav preskup,<br />
ali bi na Cresu mogao ljetovati. Nevidljiva<br />
koprena ne dopušta da čari modernog<br />
doba <strong>za</strong>robe otok, lijepo isprepletena ko-<br />
EKO REVIJA<br />
52 eco review<br />
prena diktira ugođaj i čovjek brzo šalta<br />
u nižu brzinu života, u tempo koji nam<br />
dopušta da stvari oko sebe promatramo<br />
na zreliji, konkretniji i prirodniji način.<br />
Da ne prolazimo kraj njih nervozni, bez<br />
ikakvog pozdrava.<br />
Fenomenalno se voziti otokom dok pogled<br />
s obje strane puca na more, dok<br />
vas do vode dijele stotine metara visinske<br />
razlike. Dan je relativno lijep, a<br />
valovi ipak moćno pjene ostarjele creske<br />
hridine. “Odi na Cres, tamo su ti<br />
najljepše plaže na području Kvarnera,<br />
ako ne i šire”, govorio mi je prije dvadesetak<br />
godina jedan Opatijac, dobar<br />
poznavatelj tamošnjih prilika. Nešto godina<br />
kasnije, kada sam upoznavao otok,<br />
djelatnik Eko centra Caput Insulae, a<br />
koji nije bio rodom s otoka, tvrdio je<br />
sljedeće: “Na Cresu je sve čudnovato.<br />
Tu je nekakvo sjecište morskih i zračnih<br />
struja, na ovom otoku je sve posebno,<br />
od zraka, do flore i faune. Cres je čaroban<br />
otok”.<br />
Posebne su i ceste, naročito sporedne.<br />
Auti se ne mogu mimoići pa je svakih<br />
stotinjak metara napravljeno ugibalište<br />
kako bi se promet donekle normalno<br />
odvijao. Uglavnom, skrenete li s glavne<br />
prometnice čeka vas <strong>za</strong>nimljiva i nesvakidašnja<br />
pustolovina, nešto što ne viđate<br />
svaki dan. A skretat ćete često, jer se<br />
gotovo sve prave stvari nalaze i<strong>za</strong> cestovnih<br />
golgota.<br />
Najjednostavnijim rječnikom, spomenuti<br />
Eko centar Caput Insulae nastoji ljudima<br />
vratiti osjećaj <strong>za</strong> prirodu. Da ne budemo<br />
grubi nećemo reći da im nastoji vratiti<br />
ljubav prema prirodi. Uspostavljena je<br />
mreža <strong>eko</strong>-poučnih sta<strong>za</strong> koje nadziru<br />
volonteri iz cijelog svijeta. Nitko ne razmišlja<br />
o novcima mada se tij<strong>eko</strong>m dana
narade. Imali smo osjećaj da su svi ti<br />
<strong>za</strong>posleni stranci <strong>za</strong>dovoljni što godišnji<br />
odmor provode na poseban način, na posebnom<br />
mjestu. Iako je u zgradi Centra<br />
stalna izložba “Bioraznolikost creskološinjskog<br />
otočja”, Beli, odnosno Eko<br />
centar koji je smješten nedal<strong>eko</strong> centra<br />
tog mjesta, najpoznatiji je po bjeloglavim<br />
supovima. Tamo su našli svoj dom<br />
– tamo se oporavljaju, tamo ih hrane,<br />
to im je jedno od <strong>za</strong>dnjih utočišta na<br />
planetu. Zanimljiv podatak: supovi godišnje<br />
pojedu i do sto tona hrane pa hvala<br />
ljudima i institucijama koji se brinu da<br />
se ta ugrožena vrsta dobro osjeća na jednom<br />
hrvatskom otoku.<br />
N<strong>eko</strong>liko supova oporavlja se u kavezima<br />
i<strong>za</strong> zgrade Centra. Oguglali su na poglede<br />
znatiželjnika, jedan nam je čak spremno<br />
pozirao razmišljajući u stilu – evo još<br />
dva kontinentana glupana koji mi se<br />
otvoreno čude. Pogled mu je istovremeno<br />
nalikovao očima žene kada u pet<br />
ujutro dočekuje pripitog muža. Osim nas,<br />
mjesto su napunili gosti iz Francuske i<br />
Italije. Sudeći po <strong>za</strong>nimanju, vidjeli smo<br />
da se na otok nisu došli samo izležavati<br />
i prežderavati i da su se i <strong>za</strong> posjetu<br />
Belom dobro pripremili. To su ipak oni<br />
gosti koji priželjkuju da nam planet malo<br />
drukčije izgleda, koji se bore da <strong>eko</strong>logija<br />
dobije mjesto kakvo i <strong>za</strong>služuje.<br />
Supovi su, dakle, čuđenje u svijetu, dok<br />
oni koji <strong>za</strong>ziru od dosadnih ljudi uvijek<br />
mogu odletjeti stotinjak metara dalje u<br />
mjesto Beli. Tamo su sigurni da ih nitko<br />
neće gnjaviti. Mjestom smo, pozicioniranom<br />
naravno na samoj litici, šetali<br />
dobrih četrdesetak minuta, a da nismo<br />
nikoga sreli. Osim fenomenalne arhitekture.<br />
Priča kaže da su creske građevine<br />
bile relativno jeftine do prije par godina.<br />
Sada je to na razini kontinenta, danas<br />
si kuću na Cresu mogu priuštiti samo<br />
imućniji.<br />
U Belom se, uz ostalo, može saznati da<br />
na otoku uspijeva 1400 biljnih vrsta, od<br />
toga velik broj endemičnih. Otočani tvrde<br />
da je creski med među najboljima na<br />
svijetu. Na Cresu, recimo, uspijevaju 42<br />
vrste orhideja i devet vrsta majčinih dušica<br />
kojima društvo prave 93 vrste danjih<br />
leptira. Statistika navodi i sedam vrsta<br />
vodozemaca, petnaest vrsta šišmiša, 25<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
53
vrsta gmazova od toga deset vrsta zmija<br />
(niti jedna vrsta nije otrovna).<br />
Od domaćih životinja najpoznatija je<br />
ovca. “Ne uznemirujte ovce” stoji upozorenje<br />
na jednoj tabli. Janjci <strong>za</strong>vršavaju<br />
na tanjurima creskih restorana.<br />
Tajna čuvene creske janjetine leži, je li,<br />
u sjecištu morskih i zračnih strujanja.<br />
Biljke imaju poseban okus, a potom i<br />
janjci što tamane tu travu. Nudi se sve<br />
ve<strong>za</strong>no uz janjetinu – od janjeće juhe<br />
koja stoji desetak kuna, pr<strong>eko</strong> la<strong>za</strong>nja u<br />
janjećem umaku <strong>za</strong> petnaestak i njoka<br />
u janjećem gulašu <strong>za</strong> 30 kuna, do klasične<br />
porcije janjetine ispod peke <strong>za</strong> 80<br />
do 120 kuna.<br />
Oko tri tisuće ljudi živi na našem najvećem<br />
otoku od toga više od dvije trećine<br />
u samom gradu Cresu. Donedavno je grad<br />
bio ljepši, pitomiji, no sada su horde građevinskih<br />
investitora osjetile miris <strong>za</strong>rade<br />
počevši agresivno mijenjati njegovu<br />
vizuru. Tko ne voli gradsku vrevu uvijek<br />
se može odvesti do pravih creskih čari.<br />
Od Valuna, simpatičnog mjesta izgrađenog<br />
oko male lučice, pr<strong>eko</strong> Martinšćice,<br />
relativno mladog turističkog naselja, do<br />
Vrane, slatkovodnog jezera površine 5,75<br />
četvornih kilometara. Ne znamo <strong>za</strong>što od<br />
jezera nije napravljena atrakcija i <strong>za</strong>što<br />
se do vode ne može doći jednostavno i<br />
EKO REVIJA<br />
54 eco review<br />
sigurno. Mi smo, nakon dugog lutanja,<br />
<strong>za</strong>vršili na n<strong>eko</strong>m napuštenom gospodarstvu.<br />
Lubenice su krajnji <strong>za</strong>čin otoka.<br />
Hmmm, sve se posložilo ako <strong>za</strong>nemarimo<br />
agresivnu naplatu parkiranja na samom<br />
ulazu u mjesto. Još se nismo oporavili<br />
od odvratne ceste a već nam nastoje<br />
naplatiti parkiranje. Utvrda stara gotovo<br />
četiri tisuće godina sagrađena je na litici<br />
od 378 metara. U daljini jedna od najljepših<br />
plaža na cijelom Mediteranu, ispod<br />
nas igra galebova koji kao da su svjesni<br />
da su u centru pažnje. Lubenice su kvarnerski<br />
Grožnjan, tamo su umjetnici bacili<br />
sidro i Lubenice, koliko god je to moguće,<br />
nastoje sačuvati <strong>za</strong> sebe. Lubenica<br />
nema mnogo, obiđeš ih cijele <strong>za</strong> desetak<br />
minuta, ali tu bi bez problema mnogi<br />
od nas mogli provesti tjedan dana. New<br />
Yorka ima puno, ali ti nakon dva dana<br />
dosadi sav taj silni beton i buka.<br />
Davor Verković
PINGVINI<br />
Pingvini su grupa ptica koje ne mogu<br />
letjeti a žive na južnoj hemisferi.<br />
Odlični su plivači koji se kroz vodu probijaju<br />
poput torpeda. Svoja jaka, kruta<br />
krila koriste <strong>za</strong> let kroz vodu, a hrapavim<br />
jezicima hvataju ribe. Izvrsno su se<br />
prilagodile životu u moru a djelomično<br />
i ekstremno hladnim područjima zemlje<br />
Razlike u veličini i težini raznih vrsta<br />
pingvina su značajne, no građa tijela i<br />
perja je, suprotno tome, unutar porodice<br />
vrlo homogeno.<br />
Žutouhi pingvin je najmanji pingvin. Poznat<br />
je po vještini kojom se po strmim<br />
stijenama uspinje do gnijezdišta na vrhu<br />
litica. Umjesto da se gega kao druge pingvinske<br />
vrste on <strong>za</strong>bačenih peraja i skupljenih<br />
nogu skače s kamena na kamen.<br />
Ogrličasti pingvini su najbrojnija pingvinska<br />
vrsta. Ubrajamo ih u najnasr-<br />
tljivije pingvine koji će iz svoje blizine<br />
otjerati i mnogo veće pingvine.<br />
Carski pingvini najveći su pingvini. Skupljaju<br />
se u zbijena jatakako bi sačuvali<br />
toplinu. Zbijenost im pomaže da prežive<br />
i najniže temperature i vjetrove što pušu<br />
brzinom većom i od 160 km/h.<br />
Opće karakteristike<br />
Zbijeno tijelo s uskim ali snažnim perajama<br />
u koje su im se preoblikovala krila<br />
služe im kao vesla i čine ih vrlo dobro<br />
prilagođenim životu u vodi. Za razliku<br />
od drugih ptica koje ne lete (nojevke),<br />
pingvini imaju na grudnoj kosti izraženo<br />
visoko oblikovan greben na koji se veže<br />
snažna letna muskulatura. Za razliku od<br />
letenja zrakom, zbog većeg otpora vode<br />
kod plivanja pod vodom potrebno je jednako<br />
toliko energije <strong>za</strong> spuštanje kao<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
i <strong>za</strong> podi<strong>za</strong>nje krila. Radi toga pingvini<br />
imaju veću površinu lopatica od svih<br />
drugih ptica, jer se na nju “prihvaćaju”<br />
mišići koji pokreću krila. Kosti nadlaktice<br />
i podlaktice su u laktu kruto srašteni<br />
u ravnoj crti što perajama daje veću<br />
čvrstoću. Kosti, koje su inače kod ptica<br />
šuplje, kod pingvina su guste i teške jer<br />
im nije potrebno smanjenje težine radi<br />
letenja, a cjevaste kosti su im ispunjene<br />
gustom, uljevitom koštanom srži. Noge<br />
su im jako pomaknute prema natrag, a<br />
zglobovi koljena krute što uzrokuje njihov<br />
neobičan, uspravan hod na kopnu.<br />
Stopala na kojima imaju plivaće kožice<br />
su relativno kratka, pa ptice na kopnu<br />
stoje na petama pri čemu im kruta repna<br />
pera služe kao potporanj. Rep im je vrlo<br />
smanjen. Kod drugih ptica koje rone, rep<br />
služi kao “kormilo”, dok su kod pingvina<br />
EKO REVIJA eco review<br />
55
tu ulogu preuzele noge. Ne mogu se pohvaliti<br />
dugačkim kljunom ali je on <strong>za</strong>to<br />
vrlo snažan. Iznimka su veliki pingvini<br />
(Aptenodytes), čiji je kljun, vjerojatno<br />
zbog prilagođavanja na plijen koji su<br />
brze ribe, dugačak, vitak i lagano savijen<br />
prema dole.<br />
Reguliranje topline<br />
Za toplinsku izolaciju imaju prvo i do<br />
tri centimetra debeli sloj masnoće iznad<br />
koje su složena tri reda vodonepropusnog,<br />
gusto međusobno prepletenog i po<br />
cijelom tijelu ravnomjerno raspoređenog<br />
perja. Dijelova kože na kojem ne raste<br />
perje pingvini uopće nemaju. Zrak koji se<br />
<strong>za</strong>država u slojevima perja također efikasno<br />
služi u vodi <strong>za</strong> sprečavanje gubitka<br />
topline.Pored toga, pingvini imaju vrlo<br />
dobro razvijen sistem “prijenosa topline”<br />
u perajama i nogama. Arterijska krv<br />
koja dolazi u ekstremitete velikim dijelom<br />
prenosi toplinu na venoznu krv koja<br />
se iz njih ohlađena vraća prema tijelu i<br />
grije ju prije nego što uđe, tako da se<br />
gubitak topline smanjuje na minimum.<br />
S druge strane, što možda iznenađuje,<br />
neke vrste koje su se udomaćile u tropskim<br />
vodama, imaju problema s pregrijavanjem.<br />
Kako bi to spriječili, razvili su<br />
peraje koje u odnosu na tijelo imaju veču<br />
površinu nego kod drugih vrsta kako bi<br />
se povečala površina pr<strong>eko</strong> koje se može<br />
rashladiti krv. Osim toga, neke vrste nemaju<br />
perje na licu, tako da se brže rashlade<br />
u sjeni koju aktivno traže.<br />
56 EKO REVIJA eco review<br />
Vid i sluh<br />
Oči pingvina su građene da omoguće<br />
oštar vid pod vodom. Rožnica im je ekstremno<br />
ravna, tako da su ptice na kopnu<br />
lagano kratkovidne. Kod vrsta koje duboko<br />
rone, kao što su carski pingvini, su<br />
osim toga pupile krajnje rastezljive tako<br />
da se oči mogu vrlo brzo prilagoditi na<br />
različitu količinu svjetlosti prisutnu na<br />
površini vode, pa <strong>za</strong>tim na stotinjak metara<br />
dubine. Prema sastavu pigmenta se<br />
smatra da pingvini bolje vide u plavom<br />
nego u crvenom dijelu svjetlosnog spektra,<br />
te da vjerojatno vide i ultraljubičasto<br />
svjetlo. Kako se crveni dio svjetlosnog<br />
spektra filtrira i gubi već u gornjim sloju<br />
vode, ovo svojstvo se može razumjeti<br />
kao evolucijska prilagodba uvjetima života<br />
pingvina. Kao većina drugih ptica,<br />
niti pingvini nemaju vanjskih struktura<br />
uha. Kod ronjenja, posebno snažna pera<br />
ih vodonepropusno <strong>za</strong>tvaraju. Kod velikih<br />
pingvina je osim toga rub vanjskog<br />
uha tako povećan, da se može <strong>za</strong>tvoriti i<br />
tako <strong>za</strong>štititi unutrašnje i srednje uho od<br />
oštećenja do kojih može dovesti pritisak<br />
kod ronjenja na veće dubine. Pingvini<br />
se na kopnu međusobno sporazumijevaju<br />
glasanjem koji podsjeća na zvuk trube.<br />
Neki puštaju glasove poput magarećeg<br />
revenja, pa se jedna vrsta i zove magareći<br />
pingvin. Međutim, pod vodom pingvini<br />
ne puštaju glasove. Nije jasno, da li se<br />
ne glasaju radi grabežljivaca, ili kako ne<br />
bi prestrašili potencijalnu lovinu.
Rasprostranjenost<br />
Pingvini žive u otvorenim morima južne<br />
hemisfere. Naročito su česti u obalnim<br />
vodama Antarktika, Novog Zelanda, južne<br />
Australije, Južne Afrike, Falklandima<br />
smještenim ispred istočnih obala Južne<br />
Amerike ali i na <strong>za</strong>padnoj obali sve do<br />
Perua kao i na Galapagoškim otocima u<br />
blizini ekvatora. Kako pingvini vole hladnije<br />
predjele, u tropskim područjima<br />
se pojavljuju samo ako postoje hladne<br />
morske struje. To je slučaj s Humboldtovom<br />
strujom uz <strong>za</strong>padnu obalu Južne<br />
Amerike i kao i s Benguelskom strujom<br />
duž <strong>za</strong>padne obale Afrike koja dopire sve<br />
do ekvatora.<br />
Ugroženost<br />
Zbog promjene klime i globalnog <strong>za</strong>topljenja<br />
život pingvina i njihovo pre-<br />
življavanje pod velikim je upitnikom.<br />
Klimatske promjene koje su nastupile<br />
najvidljivije su upravo na području Antartike,<br />
koje je i glavno stanište tim<br />
životinjama. Zbog otapanja leta pingvinima,<br />
a i polarnim medvjedim, lisicama<br />
i ostalim životinjama koje obitavaju na<br />
tom području, prijeti gubitak staništa.<br />
Tekst i snimke: Gordan Ivan Šojat<br />
EKO REVIJA eco review<br />
57
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Čaj - božanski lijek<br />
Prema legendi čaj je otkrio kineski car<br />
Shen-Nung 2737. g pr.Krista. Radi<br />
<strong>za</strong>štite od bolesti <strong>za</strong>htijevao je da sva<br />
voda <strong>za</strong> piće bude prokuhana. Jednog<br />
dana na putu u jednu od svojih pokrajina<br />
<strong>za</strong>ustavio je poslugu i naredio da<br />
mu prokuhaju vodu <strong>za</strong> piće. Zapuhao je<br />
vjetar i u proključalu vodu ubacio n<strong>eko</strong>liko<br />
suhih listića neke biljke. Znatiželjni<br />
car nije mogao odoljeti a da ne proba<br />
tekućinu iz koje se širio ugodan miris.<br />
Oduševio ga je ne samo miris nego i okus<br />
tog do tada nepoznatog napitka koji je<br />
<strong>za</strong>hvaljujući caru uskoro osvojio Kinu a<br />
potom i cijeli svijet.<br />
Riječ čaj nastala je od kineske riječi, koja<br />
se u različitim dijelovima Kine različito<br />
izgovara: ča, tsa, tse.U Europu je stigla<br />
pr<strong>eko</strong> Rusije kao “čaj” kako i mi kažemo<br />
a pr<strong>eko</strong> Nizozemske i Velike Britanije<br />
kao: tea, tee, the i te. Iz Kine se uporaba<br />
EKO REVIJA<br />
58 eco review<br />
biljke čajevca proširila na Japan koji čaj<br />
upoznaje u 8. stoljeću. Arapi su upoznali<br />
čaj u 9. stoljeću a Amerika (u koju su čaj<br />
uvezli Nizozemci) i Europa u 17. stoljeću<br />
(kada je manja količina dopremljena iz<br />
Maroka.). Oko 1650. godine čaj upoznaju<br />
Englezi koji i danas njeguju običaj jutarnjeg<br />
i popodnevnog ispijanja čaja uz<br />
kolačiće i sendviče. Afternoon tea običaj<br />
počinje s groficom Bedford, koja je<br />
prema povijesnim bilješkama, bila sklona<br />
napadajima gladi poslije podne. Jednog<br />
dana <strong>za</strong>tražila je da joj se u sobu donese<br />
čaj i nešto <strong>za</strong> prigristi. Kombinacija čaja<br />
i malih sendviča toliko joj se svidjela<br />
da je počela pozivati društvo da joj se<br />
pridruži u poslijepodnevnom uživanju<br />
uz čaj i sendviče od trokutastog kruha s<br />
džemom. Nakon kratkog vremena cijeli je<br />
London prihvatio ovaj običaj. Englezi su<br />
prvi otvorili javna mjesta – kavane – u<br />
kojima se mogao piti čaj. Velika Britanija<br />
najveći je potrošač čaja s 4,5 kg po stanovniku<br />
(24% svjetske proizvodnje).<br />
Uzgoj čaja<br />
Svi čajevi potječu od iste biljke – čajevca<br />
(Camellia sinensis). Čajevac je oko<br />
1 m visok zimzeleni grm koji se uzgaja<br />
u tropskim i suptropskim područjima.<br />
Biljka je bez mirisa s krutim, kožastim,<br />
<strong>za</strong>šiljenim, sjajnim zelenim listovima te<br />
s bijelim mirisnim cvjetovima. Mladi mekani<br />
izdanci daju najfiniji čaj, a beru se<br />
samo gornja dva lista i pupoljak. Grmovi<br />
se sade u velikim čajnim vrtovima na visini<br />
od 100 m do 2 km nadmorske visine.<br />
Okus i osobine čaja ovise o podneblju u<br />
kojem grmovi rastu. U hladnijim krajevima<br />
poput sjeverne Indije berba je sezonska,<br />
ali u nižim i toplijim područjima<br />
traje tij<strong>eko</strong>m cijele godine. Listići čaja
eru se kada biljka navrši četiri godine i<br />
to u vrijeme kišnih dana. Berba <strong>za</strong>htijeva<br />
veliku vještinu pa taj posao obavljaju<br />
samo žene. Ovisno o procesu proizvodnje<br />
čajeve možemo podjeliti na tri glavna<br />
tipa: crni (fermentirani), zeleni (nefermentirani)<br />
i tzv. oolong (djelomično<br />
fermentirani).<br />
Crni čaj<br />
Najpoznatija i najraširenija vrsta. U procesu<br />
fermentacije, pod utjecajem enzima,<br />
razvija karakterističnu boju i aromu.<br />
U trenutku kada su aroma i okus potpuno<br />
razvijeni, daljna fermentacija se prekida<br />
prženjem listića u velikim pećima. Na taj<br />
način se fermentirani sokovi sasuše na<br />
površini listića i spremni su <strong>za</strong> uporabu.<br />
Kada se pripremi čaj djeluje tamno a<br />
ponekad crvenkasto. Crni čaj se kategorizira<br />
prema veličini lista, koja se kreće<br />
od cijelog lista do praha. Istraživanja<br />
su poka<strong>za</strong>la da osobe koje ga redovito<br />
konzumiraju rjeđe oboljevaju od kardiovaskularnih<br />
bolesti.<br />
Zeleni čaj<br />
Ima pr<strong>eko</strong> 300 aktivnih sastojaka a među<br />
najznačajnije spadaju katehini, skupina<br />
antioksidantskih polifenola s jakim antikancerogenim<br />
djelovanjem, <strong>za</strong>tim vitamini<br />
A1, B2, B12, C i E, minerali (natrij,<br />
kalij, fluor, cink, magnezij) i dr. Njegova<br />
blijedožutozelena boja posljedica je<br />
načina proizvodnje (obrađuje se samo<br />
parom da se ne unište enzimi, te se <strong>za</strong>tim<br />
suši na zraku). Budući da se listovi<br />
obrađuju cijeli, nema procesa oksidacije<br />
i fermentacije, pa time ni gubljenja<br />
boje i okusa. Ovisno o podneblju uzgoja,<br />
načinu na koji se bere, suši i obrađuje<br />
postoje različite vrste i okusi zelenog<br />
čaja. Medicinska istraživanja zelenog<br />
čaja koja datiraju joj od 17. stoljeća dokazuju<br />
njegova brojna lj<strong>eko</strong>vita svojstva<br />
(djeluje protuupalno, antibakterijski, antivirusno,<br />
štiti od kardiovaskularnih bolesti,<br />
poboljšava koncentraciju, djeluje<br />
antagonistički na visoke koncentracije<br />
kofeina,na sniženje krvnog tlaka).<br />
Oolong čaj<br />
Između crnog i zelenog čaja nalazi se ova<br />
vrsta. Taj polufermentirani čaj proizvodi<br />
se uglavnom u Kini i Tajvanu. Listići čaja<br />
ne smiju biti premladi ni prestari i odmah<br />
se nakon branja izlažu izravnoj sunčevoj<br />
svjetlosti i puštaju da povenu, <strong>za</strong>tim<br />
se tresu u košarama od bambusa dok im<br />
vrhovi ne ispucaju te se ponovo suše u<br />
hladovini. Ovisno o stupnju fermentirane<br />
površine lista razlikujemo zeleni Oolong<br />
(fermentira 20% površine lista) i klasični<br />
oolong čaj (60% površine lista). Nakon<br />
postignute željene razine fermentacije<br />
proces se <strong>za</strong>ustavlja žarenjem listova na<br />
visokoj temperaturi. Ovaj čaj dobro djeluje<br />
na metaboli<strong>za</strong>m pa je poznat pod<br />
nazivom “aromatični ubojica masnoća”.<br />
Još neke vrste<br />
Bijeli čaj je rijetka vrsta čaja, jer se proizvodi<br />
samo u nekim područjima Kine. Za<br />
njega se odabiru samo najfiniji, najmlađi<br />
listići i pupoljci još prekriveni kratkim<br />
bijelim dlačicama. Zbog minimalne obrade<br />
i stroge selekcije najmlađih listića bijeli<br />
čaj je bogatiji antioksidansima od<br />
zelenog.<br />
Biljni čaj proizvodi se od cvjetova, kore<br />
i sjemenja. Ne sadrži listove čajevca pa<br />
u svom sastavu nema kofeina.<br />
Voćni čaj proizvodi se od cvjetova, sjemenja,<br />
kore i raznovrsnog voća. Ne sadrži<br />
listove biljke čajevca pa u svom sastavu<br />
nema kofein.<br />
Rooibos čaj ili majčino čudo poznat je<br />
više od 300 godina stanovnicima juga<br />
Afrike koji pripremaju napitak od igličastih<br />
listića koji rastu na crvenom grmlju.<br />
Rooibos biljka je specifična po tome što<br />
može rasti samo u Južnoj Africi (zbog<br />
visoke temperature i čistog zraka). Rooibos<br />
čaj ne sadrži kofein, bogat je vitaminom<br />
C, te željezom, kalijem, natrijem,<br />
fluorom, cinkom, magnezijem i dr.<br />
Čaj ima veliku nutritivnu vrijednost, a<br />
samim tim i doka<strong>za</strong>na lj<strong>eko</strong>vita svojstva,<br />
pa je prava šteta što se naše “vrijeme <strong>za</strong><br />
čaj” svodi uglavnom na hladnije mjesece<br />
u godini kada nas grije i štiti od brojnih<br />
viro<strong>za</strong>.<br />
Vanja Vitelj<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
59
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Samonikli <strong>za</strong>čin<br />
s okusom Dalmacije<br />
Kapare su jestivi pupoljci cvijeta<br />
samoniklog mediteranskog grma<br />
Capparis spinosa, <strong>za</strong>pravo srodnika<br />
porodice kupusa. Ružičasti prašnici i<br />
bijele ili ružičaste latice, te mesnati<br />
listovi i duge grane na kojoj su i pupoljak<br />
i cvijet i plod prepoznatljivost<br />
su ove neobične biljke. Rastu u gotovo<br />
svakom mjestu duž dalmatinske<br />
obale, te na otocima u pukotinama<br />
stijena uz more, no ne i na sjeveru<br />
Jadrana, osim na zidinama Raba i Silbe.<br />
Kapare se često može vidjeti kako<br />
rastu na zidovima stoljetnih dalmatinskih<br />
kuća poput čarobnih visećih tepiha<br />
(one su, primjerice, prirodni tajnoviti<br />
ures i zidina zdanja Tvrdalj iz 16.<br />
stoljeća, čuvenog obitavališta graditelja,<br />
pjesnika i vlastelina Petra Hektorovića<br />
u Starom Gradu na Hvaru). Uspijevaju i<br />
60 EKO REVIJA eco review<br />
na vapnenastom tlu, a kada se <strong>za</strong> njega<br />
uhvate mogu rasti i do sto godina. Pupa<br />
i cvjeta od svibnja do rujna, a prelijepi<br />
nježni cvijet vrlo kratko traje. Kao i sve<br />
što je dobro, kažu, tako se i cvijet<br />
kapare rascvjeta u predvečerje da bi<br />
do zore intenzivnim mirisom privlačio<br />
kukce. Dnevna sunčeva žega brzo ga<br />
isuši pa njegova ljepota, poput one<br />
kaktusova cvijeta, traje samo jedan<br />
dan. No, njeni pupoljci traju puno,<br />
puno dulje i priređuju se u vrlo cijenjenu<br />
delikatesu.<br />
Kulinarska delicija skrivena u<br />
kamenu<br />
Kod nas je ovaj samo<strong>za</strong>tajni plod još<br />
poznat pod imenima kapar, kapra,<br />
kapri, grumac itd. <strong>za</strong>visno od mjesta<br />
odnosno otoka na kojem raste. Kapare<br />
su izuzetno otporna biljka, no ne podnose<br />
presađivanje. Mnogi ih pokušavaju<br />
slamkama upuhivati u rupe u zidovima<br />
ali rezultat izostane. Priče kažu ako se<br />
kapara, tj. njeno sjeme, rukom dotakne<br />
nikada od nje neće izrasti plod, ali ljudi<br />
svejedno pokušavaju pomiješati sjemenke<br />
sa zemljom, pijeskom pa čak i vapnom<br />
te ih ugurati što dublje u rupe ne bi li im<br />
se posrećilo uzgojiti tu plemenitu biljku.<br />
Iako kod nas još nije poznato kako uzgojiti<br />
kapare, u zemljama poput Španjolske,<br />
Grčke i Italije u Europi te Maroku i Tunisu<br />
u Africi plantaže i izvoz su već uhodani,<br />
što objašnjava relativno niske cijene kapara<br />
u našim prodavaonicama. Kapari se<br />
najčešće koriste u malim količinama kao<br />
namirnica ili još bolje kao <strong>za</strong>čin jelima.<br />
Imaju snažan pomalo pikantan okus pa<br />
salatama, raznim umacima, tjestenini,<br />
mesu i ribi daju neobičnu aromu. Kao<br />
takvi upotpunjuju klasične mediteranske<br />
okuse maslina, rikole, artičoke te slanih<br />
inćuna i srdela s kojima su u neizostavnoj<br />
kombinaciji. Ipak, ne jedu se sirovi.<br />
Postoje razne recepture <strong>za</strong> čuvanje<br />
kapara, od suhog soljenja, umakanja u<br />
vinski ocat do držanja u morskoj vodi,<br />
pa čak i sve tri kombinacije <strong>za</strong>jedno. U<br />
Dalmaciji se tradicionalno konzerviraju u<br />
vinskom octu, ili po dalmatinski, u kvasini.<br />
Konzerviranjem kapara na taj način<br />
pojavljuje se okus hrena i luka, dok se
u soljenim osjeti okus malina i ljubica.<br />
Osim samih izdanaka jestivi su i listići<br />
koji se jedu kao povrće ili se konzerviraju.<br />
Veličina pupoljaka određuje i samu<br />
cijenu – što su pupoljci manji cijena je<br />
veća i obratno. To nije zbog kvalitete<br />
i okusa već zbog toga što ih je teže<br />
brati. S obzirom da pupoljci rastu vrlo<br />
brzo, treba ih brzo i pobrati kako se ne<br />
bi rascvjetali.<br />
Začinska biljka lj<strong>eko</strong>vitih svojstava<br />
Sežući godinama, pa i stoljećima, unatrag<br />
moguće je pronaći brojne <strong>za</strong>pise<br />
o medicinskoj uporabi ove biljke, koju<br />
su, zbog njenih lj<strong>eko</strong>vitih svojstava,<br />
koristili još i stari Grci. Kapare su korištene<br />
kao lijek protiv nadutosti te kao<br />
antireumatik. Kroz povijest pripisivana<br />
su im povoljna djelovanja na prevenciju<br />
bolesti srca i krvnih žila te <strong>za</strong>štitni učinak<br />
na bubrege i diuretičko djelovanje.<br />
Tij<strong>eko</strong>m prošloga stoljeća kapare su nutricionistima<br />
bile relativno ne<strong>za</strong>nimljive<br />
s obzirom na niskokaloričnost te mali<br />
prinos hranjivih tvari. Sadrže manje količine<br />
vitamina A, C, E i folne kiseline<br />
te minerale kalcija, želje<strong>za</strong> i magnezija.<br />
Novija istraživanja <strong>za</strong>interesirala su<br />
znanstvenike <strong>za</strong> ovu sredozemnu biljku<br />
jer su u njoj pronašli fitokemikalije, biološki<br />
aktivne tvari koje bi mogle biti<br />
učinkovite i u prevenciji karcinoma, a<br />
doka<strong>za</strong>no im je i snažno antioksidativno<br />
djelovanje. Molekule biljnih sterola u<br />
kaparama (supstancija koja je trenutno<br />
hit u prehrambenoj industriji), snižavaju<br />
razinu kolesterola u krvi i tako djeluju<br />
povoljno na zdravlje kardiovaskularnog<br />
sustava.<br />
Tako ova diskretna mediteranska biljka<br />
još od davnina pa do današnjih dana<br />
malo pomalo pronalazi svoje mjesto na<br />
obiteljskoj trpezi kao i u kućnim apotekama,<br />
a vjerujemo da će s vremenom<br />
još više golicati maštu kuhara te ćemo<br />
je sve češće pronalaziti u posluženim<br />
jelima upravo kao onaj sastojak “koji<br />
čini razliku”.<br />
Nikola Bilandžija<br />
EKO REVIJA eco review<br />
61
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Dvorci Hrvatskog <strong>za</strong>gorja (I.)<br />
EKO REVIJA<br />
62 eco review<br />
Ponos Ratkajevih<br />
Obitelj Ratkaj doselila se početkom<br />
16. stoljeća u Hrvatsku iz sjeverne<br />
Ugarske, gdje je posjedovala malo dobro<br />
po kojem su se prozvali de Ratka, a potom<br />
Rattkay. Za svoje <strong>za</strong>sluge u obrani<br />
Hrvatske, Pavao Ratkaj je 1502. godine<br />
dobio od Ivaniša Korvina vlastelinstvo<br />
Veliki Tabor. Obitelj izumire 1793. godine<br />
smrću Josipa Ivana Ratkaja, dok su se<br />
posljednje grofice Ratkaj udale <strong>za</strong> baruna<br />
Wintershoffena i grofa Barboa. Ratkajevi<br />
su obitavali u dvorcu Veliki Tabor, a u<br />
sklopu velikotaborskog vlastelinstva posjedovali<br />
su i dvorce Mali Tabor, Miljanu<br />
te Veliku Horvatsku.<br />
Veliki Tabor<br />
Stoji slavan čak i danas, iz daljine izgleda<br />
kao živ, donoseći život prošlosti, izgleda<br />
kao da nam stari plemići upravo pripremaju<br />
toplu dobrodošlicu… (Gj. S<strong>za</strong>bo)<br />
Na samo 50-ak kilometara od Zagreba, u<br />
krajnjem dijelu sjevero<strong>za</strong>padnog područja<br />
Hrvatskog <strong>za</strong>gorja, na brežuljku iznad<br />
mjesta Desinić smjestio se prekrasni dvorac<br />
Veliki Tabor. Svojom ljepotom dvorac<br />
se svrstao među najljepše i najočuvanije<br />
spomenike srednjovj<strong>eko</strong>vne fortifikacije<br />
– stambene arhitekture Hrvatske, ali i<br />
ovog dijela Europe. Na poticaj ministra<br />
kulture Bože Biškupića 2006. godine donesena<br />
je odluka o intenzivnoj obnovi<br />
Velikog Tabora, koji je svoja vrata posjetiteljima<br />
otvorio u listopadu 2007. godine,<br />
nakon nepune dvije godine obnove.<br />
Ministarstvo kulture je u obnovu ovog<br />
dvorca, koji prema ocjeni UNESCO-a<br />
spada u najvišu spomeničku kategoriju,<br />
uložilo je pr<strong>eko</strong> 35 milijuna kuna.<br />
Veliki Tabor se nalazi na nadmorskoj visini<br />
od 334 m, na brežuljku s kojeg se<br />
pruža prekrasan pogled na Hrvatsko <strong>za</strong>gorje,<br />
a prostire se na površini od 3.340<br />
m². Izgradnja dvorca <strong>za</strong>počela je u 12.<br />
stoljeću, a njegovu jezgru čini peterokutna<br />
građevina prstenasto okružena zidovima<br />
i kulama. Prva kula sagrađena je u<br />
12. stoljeću, gradnja se nastavila u 15.<br />
i 16. stoljeću kada su sagrađene druge<br />
dvije polukružne kule, a današnji izgled<br />
dvorac poprima 1820. godine. Peterokutna<br />
jezgra najstariji je dio dvorca, koji je<br />
oduvijek imao prvenstveno stambenu, a<br />
tek potom obrambenu funkciju.<br />
U prizemlju dvorca nalazi se vinski podrum,<br />
u kojim dominira velika preša <strong>za</strong><br />
grožđe, uz koju se nalaze mnogobrojne
ačve te stolovi i stolice. Brojni nalazi<br />
svjedoče o tome da je vinogradarstvo<br />
bilo najznačajnija grana poljoprivrede<br />
u 16. stoljeću u Zagorju, a vino najprodavaniji<br />
artikl. Na velikotaborskom<br />
vlastelinstvu kmetovi su davali desetinu<br />
vina. U središnjem dijelu dvorišnog<br />
prostora unutar dvorca nalazi se veliki<br />
bunar, interesantan kako po svom posebnom<br />
izgledu tako i po dubini od čak<br />
31 metra. Na prvom južne kule Velikog<br />
Tabora nalazi se, uz brojne odaje koje<br />
nisu otvorene <strong>za</strong> javnost, kapelica sv.<br />
Petra. U kapeli se nalazi lubanja, koja<br />
je prema legendi pripadala Veroniki Desinićki,<br />
tragično preminuloj velikoj ljubavi<br />
Fridricha Celjskog. Pored kapelice u<br />
ovom dijelu se nalazi i velika rustikalna<br />
dvorana, po mnogima najljepši prostor<br />
dvorca, u kojem se danas nalazi izložbeni<br />
postav, sa brojnim sačuvanim keramičkim<br />
posudama, priborom <strong>za</strong> jelo, i<br />
ostalim izvornim predmetima sačuvanim<br />
iz onog vremena. Na najgornjem katu<br />
nalaze se obnovljene spavaonice. Vanj-<br />
ski plašt dvorca koji obavija peterokutnu<br />
jezgru sastoji se od četiri kule, zidova,<br />
galerija i prostorija koje su građene tij<strong>eko</strong>m<br />
stoljeća.<br />
Danas je Veliki Tabor turističko i kulturno<br />
središte sjevero-<strong>za</strong>padne Hrvatske.<br />
Prostor ima muzejsku namjenu, no<br />
koristi se i <strong>za</strong> rane kulturne i turističke<br />
manifestacije. Tako se svake godine, u<br />
organi<strong>za</strong>ciji Muzeja Hrvatskog <strong>za</strong>gorja,<br />
organizira Srednjovj<strong>eko</strong>vni tabor pod Taborom,<br />
manifestacija koja Taborgrad vraća<br />
u vrijeme kasnog srednjeg vijeka. Ova<br />
manifestacija obuhvaća renesansne i srednjovj<strong>eko</strong>vne<br />
glazbene točke, predstave,<br />
žongliranje,vojne vještine poput gađanja<br />
lukom i strijelom, samostrelom, katapultom,<br />
borbe mačevima i bakljama na tlu,<br />
bacanje buzdovana i slično. U budućnosti<br />
prostor dvorca se planira iskoristiti<br />
na način da bi se u vinskom podrumu<br />
održavali dodatni animacijski sadržaji<br />
<strong>za</strong> posjetitelje, na prvom i drugom katu<br />
predviđa se prezentacija stambenog prostora<br />
16. stoljeća, a treći se kat planira<br />
iskoristiti <strong>za</strong> razne multimedijske i interaktivne<br />
sadržaje.<br />
Veliki Tabor oduševljava svojim položajem,<br />
osebujnom ljepotom, očuvanošću i<br />
bogatom poviješću, te tako predstavlja<br />
ne<strong>za</strong>obilaznu postaju prilikom posjeta<br />
Hrvatskom <strong>za</strong>gorju.<br />
Miljana<br />
Nedal<strong>eko</strong> Velikog Tabora, na udaljenosti<br />
od samo 10-ak kilometara, na brežuljku<br />
u blizini Kumrovca i Sutle, nalazi se Miljana,<br />
drugi prekrasni dvorac i ljetnikovac<br />
koji je u 16. stoljeću bio u posjedu<br />
obitelji Ratkaj. Miljana već iz daljine<br />
plijeni svojim izgledom, iako prikrivena<br />
krošnjama stabala, i može se reći da je<br />
ona danas najslikovitiji dvorac Hrvatskog<br />
<strong>za</strong>gorja.<br />
Miljana je nastala u periodu između<br />
1597. i 1603. godine, no izgradnja je<br />
trajala gotovo tri stoljeća. Zamišljena<br />
je kao četverokrilni objekt koji je imao<br />
dvorište u sredini, a tij<strong>eko</strong>m stoljeća se<br />
stalno gradila, nadograđivala i mijenja-<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
63
la izgled. Tako je od prvobitnog plana<br />
sagrađeno samo <strong>za</strong>čelno krilo koje se<br />
nalazi utisnuto u brijeg. U 17. stoljeću<br />
sagrađeno je <strong>za</strong>padno krilo, a potom i<br />
ogradni zid, a svoj konačni izgled dvorac<br />
je poprimio u 18. stoljeću, izgradnjom<br />
južnog (pročelnog) krila, čime je <strong>za</strong>vršila<br />
gradnja dvorca u vremenu Ratkajevih.<br />
Osim arhitektonske ljepote i specifičnosti,<br />
Miljana plijeni svojom očuvanošću te<br />
oslikanim pročeljima. Pročelja od samog<br />
početka nisu bila jednako oslikana, već<br />
su mijenjala svoj izgled ovisno o tadašnjoj<br />
modi, te stilu i ukusu vlasnika.<br />
Današnja Miljana obnovljena je upravo<br />
u crno-plavoj fazi. Osim oslikanih proče-<br />
EKO REVIJA<br />
64 eco review<br />
lja, glavno obilježje Miljane je i oslikana<br />
unutrašnjost, na čijim se oslikanim zidovima<br />
nalaze astrološke teme, pastoralni<br />
prikazi i prpošne scene iz života vlastele<br />
Hrvatskog <strong>za</strong>gorja u drugoj polovici 18.<br />
stoljeća. Unutrašnjost dvorca krase brojne<br />
slike iz razdoblja rokokoa. Oko Miljane<br />
se nalazio mali perivoj koji je nastao<br />
potkraj 19. stoljeća, a od 1971. godine<br />
je <strong>za</strong>štićeni spomenik hortikulture. Od<br />
tog je perivoja danas ostalo tek n<strong>eko</strong>liko<br />
stabala.<br />
Nakon smrti Josipa Ivana Ratkaja 1793.<br />
godine, i izumiranja roda Ratkajevih, Miljana<br />
je često mijenjala gospodare te su<br />
se tako i u njenom izgledu događale pro-<br />
mjene, no one nisu ostavile značajnijeg<br />
traga na izgled dvorca. G. 1980. vlasnikom<br />
je postao dr. Franjo Kajfež, izumitelj<br />
apaurina, i u vlasništvu čije obitelji<br />
ostaje do danas. Obitelj Kajfež obnovila<br />
je dvorac, koji danas spada u spomenike<br />
kulture prve kategorije. Ranije je dvorac<br />
bio otvoren <strong>za</strong> posjetitelje, no danas je<br />
<strong>za</strong>tvoren <strong>za</strong> javnost.<br />
Velika Horvatska<br />
Velika Horvatska nalazi se na brežuljku<br />
nedal<strong>eko</strong> od Pregrade, s kojeg se pruža<br />
lijep pogled na podbrežje te doline rijeka<br />
Horvatska i Sopotnica. Ovaj dvorac<br />
bio je u vlasništvu obitelji Ratkaj od 16.<br />
stoljeća, u sklopu velikotaborskog vlastelinstva<br />
na kojem su se nalazili i Veliki<br />
i Mali Tabor te Miljana.<br />
Uz dvorac u Velikoj Horvatskoj sredinom<br />
19. stoljeća postojao je veliki perivoj romantičarskih<br />
obilježja. Ne zna se kad je<br />
perivoj nastao, jer kao što znamo, dvorci<br />
obitelji Ratkaj nikad nisu imali velike perivoje,<br />
već uvijek male vrtove neposredno<br />
uz dvorac (kao u Miljani, Velikom<br />
i Malom Taboru), no pretpostavlja se<br />
da ga je najvjerojatnije sagradio barun<br />
Franjo Ottenfels–Gschwind nakon 1842.<br />
godine. Perivoj koji je u njegovo vrijeme<br />
<strong>za</strong>uzimao površinu oko pet hektara, bio<br />
je neposredno ve<strong>za</strong>n uz dvorac. Dvorac
je bio sa tri strane okružen perivojem, a<br />
sjeverno je pročelje bilo orjentirano na<br />
gospodarsko dvorište. Danas je od ovog,<br />
nekad velikog četverokrilnog ranobaroknog<br />
dvorca, ostalo samo istočno krilo, u<br />
kojem se od 1914. godine nalazi osnovna<br />
škola. Te je godine cijelo vlastelinstvo<br />
rasprodano seljacima, koji su dvorac rušili<br />
i prodavali građevinski materijal, a<br />
perivoj je rasparceliran i pretvoren u oranice.<br />
Od biljnog materijala nekad lijepog<br />
perivoja, danas je ostalo samo n<strong>eko</strong>liko<br />
pojedinačnih stabala od kojih se ističe<br />
velika platana, a od dvorca samo blijeda<br />
uspomena na nekadašnju ljepotu. Tužna<br />
sudbina, ovog nedvojbeno nekada lijepog<br />
dvorca, upozorava nas da na nužnost<br />
ulaganja u povijesne znamenitosti, kojima<br />
Hrvatsko <strong>za</strong>gorje obiluje.<br />
Mali Tabor<br />
Mali Tabor je dvorac koji pripada drugoj<br />
kategoriji spomenika, a predstavlja primjer<br />
kaštela pregrađenog u dvorac. Od<br />
nekadašnjeg <strong>za</strong>tvorenog četverorkilnog<br />
kaštela s unutrašnjim dvorištem ostala su<br />
dva krila i ostaci zgrade <strong>za</strong> obranu ula<strong>za</strong>.<br />
Nalazi se 3 kilometra <strong>za</strong>padno od Huma<br />
na Sutli, na krajnjem sjevero<strong>za</strong>padnom<br />
dijelu Hrvatskog <strong>za</strong>gorja, na jednom od<br />
ogranaka Kostelske gore i na nadmorskoj<br />
visini od 386. metara.<br />
Upravo je Mali Tabor najistaknutiji primjer<br />
gradnje renesansnoga kaštela u<br />
Hrvatskom <strong>za</strong>gorju, iz kojeg se mogu<br />
razlučiti tri osnovne razvojne faze. U<br />
najranijoj fazi gradnje kaštel je imao<br />
oblik pravokutne građevine s obrambenim<br />
zidovima i četiri okrugle kule.<br />
U drugoj fazi gradnje renesansni kaštel<br />
pregrađen je u dvokrilni dvorac s četiri<br />
cilindrične kule, kojeg su sa <strong>za</strong>padne i<br />
sjeverne strane unutrašnjeg dvorišta <strong>za</strong>tvarali<br />
obrambeni zidovi. U 19. stoljeću<br />
nadograđen je u jednokatni barokni dvorac<br />
i tada je srušen sjeverni obrambeni<br />
zid kaštela.<br />
U starim spisima, Mali Tabor se spominje<br />
ranije nego Veliki Tabor. G. 1497. bio je<br />
u vlasništvu Ivaniša Korvina, nakon toga<br />
u vlasništvu Jurja Brandenburškog, koji<br />
ga 1524. godine prodaje grofu Ladislavu<br />
Ratkaju. Mali Tabor je poput ostalih<br />
dvoraca bio u vlasništvu Ratkajevih do<br />
njihova izumiranja, nakon čega je promijenio<br />
mnogo vlasnika. Nakon Ratkajevih<br />
prešao je u vlasništvo baruna Josipa<br />
Wintershoffena, nećaka posljednjeg Ratkaja,<br />
potom ženidbom prelazi u vlasništvo<br />
obitelji Jelačić, pa baruna Kavanagha<br />
čiji su potomci držali dvorac do kraja<br />
Drugog svjetskog rata. Nakon rata ponovno<br />
se izmjenjuju mnogobrojni vlasnici,<br />
što nasljeđivanjem, što prodajom.<br />
Tekst i snimke: Nikola Bilandžija<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
65
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Hvarska ljepotica<br />
Kraljevska jama na Gulišini<br />
Otok Hvar jedinstven je spoj očaravajuće<br />
prirodne osnove i sjaja starih<br />
kultura. Razvoj civili<strong>za</strong>cije na otoku gubi<br />
se u izmaglici vremena i čini se kao da<br />
je najsunčaniji jadranski otok od pamtivijeka<br />
bio naseljen. Okopavajući vinovu<br />
lozu na pjeskovitom starigradskom polju<br />
hvarani još i danas <strong>za</strong>pnu na ostatke<br />
stare grčke kolonije, u čije je vrijeme<br />
otok poznat pod imenom Pharos. Međutim,<br />
Grapčeva, Markova, Šimunova,<br />
Prosperova, Jakovljeva i druge hvarske<br />
špilje, poznate širom svijeta kao važna<br />
arheološka nalazišta, kriju ostatke još<br />
starije, jedinstvene i tajanstvene hvarske<br />
kulture. Ovu razvijenu neolitsku kulturu,<br />
staru pr<strong>eko</strong> 5000 godina, prepoznajemo<br />
po vrhunskim artefaktima, kao što<br />
je izuzetno minuciozno izrađena bojana<br />
keramika, čije ostatke nalazimo u tada<br />
66 EKO REVIJA eco review<br />
kultnim špiljama. Brojni su istraživači<br />
proučavali otok, njegovu geologiju, živi<br />
svijet, podmorje, arheologiju, kulturu,<br />
povijest, ali ostao je ipak jedan skriveni<br />
Hvar koji još uvijek otkrivamo i koji nas<br />
uvijek može iznenaditi i oduševiti: hvarsko<br />
krško podzemlje.<br />
Izvanredna otkrića na Hvaru<br />
Premda je <strong>za</strong> Hvar do sada utvrđeno više<br />
od 160 špilja i jama, on je speleološki<br />
tek djelomično istražen, što dokazuju<br />
nedavna otkrića impresivnih jama: Dančevića<br />
jame kod Humca duboke 93 m,<br />
Kraljevske jame na Gulišini, koja je sa<br />
145 m najdublja hvarska jama te špilje.<br />
U špilju Živa voda kod Bogomolja spuštamo<br />
se po pradavno uklesanim rukohvatima<br />
u stijeni, a na dnu špilje su otkriveni<br />
potopljeni špiljski kanali s bogatom<br />
dubokomorskom faunom i netaknutim<br />
ognjištem iz brončanog doba.<br />
Zahvaljujući Stipi Franičeviću, jednom<br />
od najstarijih stanovnika hvarskog <strong>za</strong>seoka<br />
Gromindolac, koji je istraživačima<br />
poka<strong>za</strong>o ulaz u jamu, krajem devedesetih<br />
godina 20. stoljeća otkriven je jedan od<br />
najsjajnijih podzemnih bisera našega<br />
krša - Kraljevska jama na Gulišini. Od<br />
otkrića 1995. godine do danas, jama je<br />
istraživana u n<strong>eko</strong>liko navrata, a i danas<br />
mami speleologe. Njene impresivne<br />
dimenzije, izvanredna ljepota, ali i bogatstvo<br />
endemične špiljske faune, stalno<br />
motiviraju na nove istraživačke posjete.<br />
Kraljevska jama nalazi se iznad Budić<br />
kuće, na uzvisini zvanoj Gulišina, između<br />
dolca Osadnjok i Močavac, na nadmorskoj<br />
visini od 145 m. Nepuna dva kilometra<br />
zračne linije dijele je od poznate Grapče-
ve špilje. Otvor jame dimenzija je 3,5 x<br />
2 m i nagnut je prema istoku. Otvor se<br />
nekada nalazio usred guste borove šume,<br />
ali je jedan od brojnih požara, koji svake<br />
godine haraju Dalmacijom, uništio šumu<br />
od koje je ostalo samo n<strong>eko</strong>liko opaljenih<br />
debala. Zbog toga nije jednostavno<br />
naći prirodno sidrište, pa se vežemo <strong>za</strong><br />
obližnje vapnenačko stijenje. Za ljetnih<br />
dana dal<strong>eko</strong> je ugodnije spustiti se u<br />
jamu nego pržiti se na ulazu, ali <strong>za</strong>to<br />
se s jame pruža ne<strong>za</strong>boravan pogled na<br />
južni dio otoka i susjedni otočić Ščedro.<br />
Nakon ulaznog otvora, jama postaje gotovo<br />
pravilno okruglog promjera, širine<br />
od 2 do 3 m. Slijedi 75 m čiste vertikale<br />
s n<strong>eko</strong>liko manjih prevjesa. Dolazimo do<br />
vrlo strme, gotovo okomite ploče dugačke<br />
devet metara. Kad prijeđemo pr<strong>eko</strong><br />
ruba ploče stijenke jame odjednom nestaju,<br />
a pod nama se otvara ogroman,<br />
nesaglediv prostor. Kroz otvor u stropu<br />
spuštamo se u podzemnu dvoranu doista<br />
impresivnih dimenzija, dužine 121 metar,<br />
prosječne širine 20 m i visine oko 60 m.<br />
Osim dimenzijama koje su nas ostavile<br />
bez daha, kad smo je osvjetlili oduševili<br />
smo se ljepotom speleothema, odnosno<br />
špiljskog nakita.<br />
Bogatstvo Kraljevske jame<br />
U Kraljevskoj jami kao u kakvoj podzemnoj<br />
riznici ima doista špiljskog blaga:<br />
impresivnih stalagmita visokih i pr<strong>eko</strong> 6<br />
m, bezbrojnih stalaktita, uspravnih stalagnata<br />
ili stupova, nepravilnih heliktita,<br />
saljeva svih boja – od <strong>za</strong>gasito crne<br />
do kristalno bijele. Na podu u kamenim<br />
udubinama kriju se špiljski biseri, a u<br />
jednom dijelu dvorane iz bazne stijene<br />
izviruju fosili rudista, gotovo oslobođeni<br />
djelovanjem voda cijednica.<br />
U jami vlada vječni mrak, zrak je u potpunosti<br />
<strong>za</strong>sićen vlagom, temperatura<br />
stalna, tek nešto niža od 16ºC, a hrane<br />
ima u minimalnim količinama, što čini<br />
idealne uvjete <strong>za</strong> život samo <strong>za</strong> prave<br />
špiljske životinje, troglobionte. Biospeleološkim<br />
istraživanjem u jami su utvrđene<br />
brojne endeme podzemnih staništa<br />
otoka Hvara i Dalmacije, ali otkrivene su<br />
čak i <strong>za</strong> znanost nove vrste. Kad pažljivo<br />
promotrimo zidove jame najprije ćemo<br />
opaziti impo<strong>za</strong>ntne dalmatinske špiljske<br />
konjice, koji hranu traže i van špilje.<br />
Zbog izrazito izduženih nogu i ticala, u<br />
prvi čas liče na ogromne pauke, u skladu<br />
sa svojim latinskim imenom araneiformis,<br />
što znači paukolik. Predstavljaju reliktnu<br />
vrstu preostalu iz tropskih prašuma, koje<br />
su na području Dalmacije rasle u razdoblju<br />
tercijara. U podnožju ogromnih stalagmita<br />
svoju mrežu pletu slijepi špiljski<br />
pauci: hvarski hadites i hvarska šulcija,<br />
oba endemična <strong>za</strong> otok Hvar. Na vlažnoj<br />
sigovini puže duguljasti špiljski pužić<br />
paganetijeva špiljarica i trčkara kopnena<br />
babura kratohvilov alpioniskus), kao i<br />
kornjaš podzemljar, hvarski speleobates.<br />
Među stijenama kližu desetak centimeta-<br />
EKO REVIJA eco review<br />
67
a dugačke tamno pigmentirane dvojenoge<br />
apfelbekije, najveće europske dvojenoge.<br />
Uz trule češere i grane nalazimo<br />
slijepe dvojenoge, a pod kamenjem se<br />
kriju lažištipavci, dalmatinski sićušni<br />
ktonijus i nešto veći otočni ronkus, oba<br />
opisana sa susjednog otoka Brača i tek<br />
našim istraživanjima utvrđena <strong>za</strong> Hvar.<br />
Tu su i brojni skukuni i špiljski dvorepac.<br />
U najvišem dijelu podzemne dvorane otkrivamo<br />
i veću naslagu guana, izmeta<br />
šišmiša, ali ne viđamo ni jednog. Ipak, u<br />
sumrak, po izlasku iz jame s nama izlijeće<br />
i desetak šišmiša iz roda potkovnjaka,<br />
vješaju se po granama grmova maginja,<br />
a onda strelovito odlijeću u potrazi <strong>za</strong><br />
plijenom.<br />
U jami su utvrđene brojne vrste nove<br />
<strong>za</strong> podzemlje otoka Hvara, ali i nove <strong>za</strong><br />
znanost, među kojima se posebno ističe<br />
najveći predator Kraljevske jame, troglobiontna<br />
striga, <strong>za</strong>tim sitna špiljska dvojenoga<br />
te sitni lažištipavac. Ovi izvanredni<br />
nalazi ukazuju na potrebu nastavka<br />
istraživanja kako Kraljevske jame, tako i<br />
68 EKO REVIJA eco review<br />
drugih speleoloških objekata, a posebno<br />
podzemnih vodotokova na otoku, gdje<br />
očekujemo nalaze vodenih špiljskih vrsta.<br />
Špiljska fauna morskih i anhijalinih<br />
špilja otoka Hvara je gotovo u potpunosti<br />
neistražena i tek se upoznajemo s tim<br />
skrivenim bogatstvom.<br />
Najljepša i najdublja hvarska jama<br />
Brojnim istraživanjima polako smo složili<br />
mo<strong>za</strong>ik, tako da danas možemo predstaviti<br />
hvarsku ljepoticu. Kraljevska jama na<br />
Gulišini je razgranata jama, dubine 142<br />
m i dužine pr<strong>eko</strong> 150 m, relativno jednostavne<br />
morfologije. Nastala je korozivnim<br />
djelovanjem površinske vode cijednice u<br />
vapnencima gornje krede. Dno ogromne<br />
podzemne dvorane prekriveno je kršjem<br />
i divovskim kamenim blokovima, čak i<br />
odlomljenim saljevima, urušenim najvjerojatnije<br />
pod utjecajem prijašnjih razornih<br />
potresa. Jedan smo doživjeli i mi<br />
tij<strong>eko</strong>m istraživanja jame 1996. godine,<br />
kada mu je epicentar bio u okolici Stona<br />
na poluotoku Pelješcu. Naknadno je u<br />
jami došlo do intenzivnog <strong>za</strong>sigavanja,<br />
a neke posebne oblike špiljskih ukrasa,<br />
plosnate stalagmite s koraljnom, odnosno<br />
koraloidnom bazom, nalazimo ovdje<br />
zbog kapanja kapi <strong>za</strong>sićenih kalcijem s<br />
vrlo velike visine. U jami ne nalazimo<br />
tragove vodenog toka, ni stajaće vode,<br />
osim n<strong>eko</strong>liko malih, plitkih lokvica i<br />
nakapnica izdubljenih u stijeni. Međutim,<br />
dno jame nalazi se tek koji metar<br />
iznad razine mora, tako da nam se čini<br />
kao da pod nogama osjećamo ljuljuškanje<br />
morske površine. Zbog toga smo u<br />
n<strong>eko</strong>liko navrata mukotrpnim klesanjem<br />
pokušavali proći kroz urušene stijene na<br />
dnu jame, ali nam nije uspjelo probiti<br />
se dublje, do žuđenog mora. Svojim dimenzijama<br />
Kraljevska jama predstavlja<br />
najdublji i najduži speleološki objekt<br />
na otoku Hvaru, a po ljepoti špiljskih<br />
ukrasa jedan od najljepših na području<br />
Dalmacije. Iako se u prvi čas čini pusta,<br />
ogromna podzemna dvorana vrlo<br />
je bogata špiljskim životinjama koje su<br />
posebno prilagođene na špiljske uvjete:<br />
pužićima, skokunima, špiljskim konjicima,<br />
lažištipavcima, paucima, strigama,<br />
dvojenogama, kopnenim račićima. Do<br />
sada je utvrđeno oko 20 vrsta redom endemičnih<br />
<strong>za</strong> Hvar i Dalmaciju.<br />
Da ljepota jame i njene riznice ne bi<br />
bila dostupna samo speleolozima, prilikom<br />
dosadašnjih istraživanja snimljen je<br />
veliki broj fotografija <strong>za</strong> dokumentaciju<br />
jame, koje ujedno omogućuju i prezentaciju<br />
ovog našeg krškog bisera.<br />
Tekst: Roman Ozimec<br />
Snimci: Ž. Blažević, R. Ozimec, G. Polić
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Upoznajmo životinjske porodice<br />
Mustelidae<br />
Mustelidae ili porodica psolikih zvijeri<br />
razvila se prije oko 400 milijuna godina<br />
u razdoblju oligocena. To je porodica u<br />
koju pripada vrlo veliki broj vrsta. Primjerice<br />
kune, zerdavi, tvorovi, ja<strong>za</strong>vci,<br />
smrdljivci i vidre. Zerdavi, tvorovi i<br />
kune obitavaju u šumama, planinama,<br />
livadama i poljima, a rasprostranjeni su<br />
po čitavoj Europi i Aziji, te Sjevernoj i<br />
Južnoj Americi. Hrane se uglavnm glodavcima,<br />
zečevima, pticama, gušterima,<br />
ribama i žabama, a žive i do šest godina.<br />
Pripadnici porodice razlikuju se međusobno<br />
po građi tijela, po zubalu i obliku<br />
nogu, mnogo više nego što je to slučaj<br />
u ostalih porodica reda mesoždera. Pripadnici<br />
porodice kuna su srednje velike<br />
do malene životinje. Najmanja je mala<br />
lasica dužine do 20 cm, a najveća divovska<br />
vidra koja može narasti do 1,8 m<br />
i biti teška više od 30 kg. Ove životinje<br />
imaju izduženo, vitko i vrlo gipko tijelo<br />
te vrlo niske noge na kojima imaju 4-5<br />
prsta s noktima, koje se ne može uvući.<br />
Zubalo je potpuno, ima 38 zuba, očnjaci<br />
su jaki. Love uglavnom noću, prateći žrtvu<br />
vidom i sluhom, te izvrsnim njuhom.<br />
Obično love sami. Svaka životinja ima<br />
svoj teritorij označen mirisom kako bi<br />
susjede upozorila da ga se klone.<br />
Zerdavi, tvorovi i kune<br />
Kune žive blizu rijeka i potoka, skrivene<br />
u gustom raslinju. Odlični su plivači i<br />
ronioci koji hvataju ribe, žabe i rakove<br />
dok na kopnu love glodavce i druge<br />
male životinje. Kune brlog grade u n<strong>eko</strong>j<br />
udubini ili među korijenjem drveta blizu<br />
vode. Brlog im služe <strong>za</strong> odmaranje i<br />
spremanje hrane.<br />
Zerdavi baš kao i njihovi rođaci prilikom<br />
hvatanja plijena uspravljaju se na<br />
stražnje noge kako bi uhvatili plijen. U<br />
sjevernim, hladnijim predjelima krzno<br />
im zimi postaje bijelo kako bi se bolje<br />
uklopili u snježnu okolicu. Na taj način<br />
skrivaju se od svog plijena, a i u prilikama<br />
kada su i sami mogući plijen.<br />
Tvora je lako prepoznati po bijeloj maski<br />
na licu, te dugom i čupavom repu. Hrani<br />
se svakom životinjom koju pronađe, od<br />
kukaca do onih većih od sebe, primjerice<br />
zečevima. Polupripitomljeni tvorovi,<br />
vretice, n<strong>eko</strong>ć su se čak i rabili u lovu<br />
na zečeve.<br />
Ja<strong>za</strong>vci<br />
Ja<strong>za</strong>vci imaju malu glavu, zdepasto tijelo<br />
i kratke noge. Tijelo im je pokriveno<br />
grubom <strong>za</strong>štitnom vanjskom dlakom, a<br />
na glavi im se nalaze crne i bijele pruge<br />
koje životinjama olakšavaju skrivanje<br />
noću.<br />
U hodu ja<strong>za</strong>vci se oslanjaju cijelim stopom.<br />
I prednje i stražnje noge ja<strong>za</strong>vaca<br />
imaju po pet prstiju, a na svakome<br />
se nalazi jaka i oštra pandža koja im je<br />
korisna u kopanju podzemnih tunela i<br />
čeprkanja u potrazi <strong>za</strong> hranom. Hrane se<br />
gujavicama, manjim životinjama, strvinama,<br />
orasima i raznim voćem. Vrlo su<br />
<strong>za</strong>igrane životinje, te ih u suton i možemo<br />
naći kako se igraju pred ulazom u brlog.<br />
I stari i mladi bacaju se na leđa, te<br />
podižu šape s ispruženim pandžama. Igra<br />
im služi kao način uspostavljanja veze<br />
među članovima obitelji, a ujedno i kao<br />
vježba njihovih obrambenih vještina <strong>za</strong><br />
svakodnevne borbe radi preživljavanja.<br />
Smrdljivci<br />
Smrdljivce je lako prepoznati po njima<br />
svojstvenom crno-bijelom krznu. Šarama<br />
upozoravaju napadača da se drže podalje.<br />
Zanemare li napadači tu poruku smrdljivac<br />
u napadačevo lice štrca smrdljivu<br />
tekućinu. Tekućinu stvaraju dvije žlijezde<br />
na stražnjici smrdljivca. Nešto poput<br />
malih vodenih pištolja. Djeluje tako<br />
da <strong>za</strong>peče kožu i oči, pa nakratko može<br />
oslijepiti napadača, te ga onemogućiti.<br />
U koliko se to vama dogodi, preporuka je<br />
da se sva odjeća baci u smeće.<br />
Kada je ugrožen prije ispuštanja tekućine,<br />
lupa prednjim šapama i hoda ukrućenih<br />
nogu. Rep podiže kako bi izgledao<br />
EKO REVIJA eco review<br />
69
veći. Napadača može pogoditi čak s udaljenosti<br />
od dva metra.<br />
Smrdljivci se tij<strong>eko</strong>m travnja i svibnja<br />
kote u jazbinama. Mladi su, kojih može<br />
biti i do devet, isprva slijepi i bespomoćni.<br />
S tek mjesec dana dobivaju crnobijelo<br />
krzno i progledaju, a dva tjedna<br />
poslije mogu štrcati tekućinu u obrani<br />
od napadača baš poput majke. Pjegavi<br />
smrdljivac ime je dobio <strong>za</strong>to što uz pruge<br />
ima i male bijele pjege. Njegove su<br />
životne navike i obrambene sposobnosti<br />
iste kao i kod običnog smrdljivca.<br />
Vidre<br />
Vidre odlično plivaju, pa nije ni čudno<br />
da veći dio života provedu u vodi. Kroz<br />
riječnu ili morsku vodu plivaju služeći se<br />
snažnim stražnjim nogama koje na sebi<br />
imaju plivaće kožice. Plosnata glava i hidrodinamički<br />
oblikovano tijelo omogućuje<br />
im brzo plivanje i ronjenje. Pod dugim<br />
gornjim slojem dlaka nalaze se fine dlačice<br />
koje hvataju mjehuriće zraka. Ti im<br />
slojevi također pomažu i u održavanju<br />
tjelesne temperatire u hladnoj vodi.Vrlo<br />
vješto se služe prednjim šapama. Svoje<br />
male ruke s plivaćim kožicama rabe <strong>za</strong><br />
držanje i prinošenje hrane ustima. Neke<br />
vrste ispruženim prednjim šapama love<br />
70 EKO REVIJA eco review<br />
ribu. Čvrsti i snažni rep podržava vidru<br />
kada se uspravlja na stražnje noge. Vidre<br />
love jegulje, žabe, rakove, zmije i<br />
različite ribe. Kruti brkovi pomažu im da<br />
izbjegnu <strong>za</strong>preke u tamnoj ili muljevitoj<br />
vodi rijeka ili jezera, te da osjete plijen.<br />
Kao i ja<strong>za</strong>vci vrlo su <strong>za</strong>igrani. Vole se<br />
skli<strong>za</strong>ti niz skliske, blatne riječne obale<br />
ili <strong>za</strong>sniježene obronke. Kako bi postigle<br />
što veću brzinu noge pružaju unatrag i<br />
na trbuhu se skližu niz strmu obalu.<br />
Divovska vidra veličine je velikog psa i<br />
živi u plitkim, sporim južnoameričkim<br />
vodotokovima i močvarama, posebno u<br />
porječju Amazone. U plivanju joj pomažu<br />
plivaće kožice na vrlo velikim stoplalima,<br />
a nerijetko <strong>za</strong>jedno sudjeluju u lovu na<br />
riblja jata.<br />
Ugroženost vrste<br />
Populacija kune se posljednjih godina<br />
drastično smanjila. Iako je izlov uvelike<br />
tomu pridonio, glavni uzrok je gubitak<br />
staništa i natjecanje s agresivnim stranim<br />
vrstama. Kuna ovisi o slatkoj vodi<br />
i što se više uništava njihovo stanište<br />
onečišćenjem ili kanaliziranjem rijeka te<br />
izgradnjom brana, njihov se broj smanjuje.<br />
Dovođenje američke kune u Europu<br />
zbog krzna također je dovelo do kata-<br />
strofe kad su neke od tih kuna pobjegle<br />
iz uzgajališta, stvorivši vlastite kolonije<br />
u prirodi i tako potaknule borbu <strong>za</strong> hranu<br />
s izvornom populacijom, kaže najnovija<br />
studija. U Europi su sve brojnija stajališta<br />
da je očuvanje bioraznolikosti od<br />
životne važnosti. Istodobno su najnovije<br />
brojke izvor velikog interesa, jer u vrijeme<br />
kad je toliko poticaja i <strong>za</strong>kona o očuvanju<br />
prirode u izradi, populacije mnogih<br />
europskih vrsta sisavaca i dalje nažalost<br />
drastično i naglo opadaju. No, ništa se<br />
od toga nije dogodilo naglo. Svjesni smo<br />
poražavajuće činjenice kako na listi Životinje<br />
pred izumiranjem samo dodajemo<br />
vrstu po vrstu. Svjesni kako smo tu radi<br />
prirode i kako s njom, a ne protiv nje<br />
moramo živjeti, gomilamo <strong>za</strong>kone i pravilnike,<br />
no praksa nam je i dalje ista, nepromijenjena.<br />
Moderno društvo hvali se<br />
osviješćenošću i baveći se statističkim<br />
podacima jauče pred onim što su činile<br />
te neosviještene generacije, no nismo li<br />
i danas svjedoci skupih bundi, krivolova<br />
i pr<strong>eko</strong>mjernih izlova. Kako tome stati na<br />
kraju i kako vratiti čovjeka izvoru pitanje<br />
je s kojim ćemo se u praksi suočiti kada<br />
<strong>za</strong> to bude krajnje vrijeme.<br />
Ivana Belić-Šojat
Plitvička<br />
jezera<br />
zimi<br />
Nacionalni park Plitvička jezera<br />
jedan je od krških fenomena ne<br />
samo u Hrvatskoj, već i u cijelome<br />
svijetu. Čudo prirode nastalo utjecajem<br />
vode i krša, jedno je od najfascinantnijih<br />
mjesta u Europi. Njegov je<br />
temeljni fenomen poseban je način<br />
stvaranja sedre. Stvaranjem vapnene<br />
kore na podvodnoj vegetaciji, najčešće<br />
mahovini, na mjestima prelijevanja<br />
vode nastaju ustave kojima je<br />
dolina rijeke Korane preinačena u niz<br />
od 16 stepeničasto poredanih bazena<br />
s protočnim jezerima.<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
71
EKO REVIJA<br />
72 eco review<br />
Voda u jezera dolazi iz dviju rijeka, Bijele<br />
i Crne rijeke, koje se u blizini Prošćanskog<br />
jezera, prvog u nizu, spajaju u maticu<br />
i utječu u samo jezero. Iz Prošćanskog<br />
jezera se voda slapovima i kaskadama<br />
prelijeva u prvo jezero do njega i tako<br />
u svako slijedeće od 16 jezera koliko ih<br />
ukupno ima tvoreći mnoštvo različitih<br />
slapova. Izgled slapova i njihovu jačinu<br />
regulira režim vode.<br />
Međutim, nisu jezera jedino prirodno<br />
bogatstvo Plitvičkih jezera. Ukupna površina<br />
parka je 19.479 hektara, od čega<br />
na jezera <strong>za</strong>uzimaju svega oko 200 hektara.<br />
Ostali dio parka čine šume i livade<br />
uz vrlo malo naseljenih mjesta u kojima<br />
pretežno žive stariji ljudi. Životinjski svi-
jet u parku je izuzetno bogat. Od mnoštva<br />
sisavaca važno je naglasiti postojanje<br />
ugroženih i <strong>za</strong>štićenih vuka i risa,<br />
kao i vidre koja se <strong>za</strong>država u izoliranim<br />
dijelovima parka i vrlo ju je teško vidjeti.<br />
Šume na Plitvičkim jezerima naseljavaju i<br />
smeđi medvjedi, obični jeleni i europske<br />
divlje mačke. U parku je također dobro<br />
<strong>za</strong>stupljena i ornitofauna, a n<strong>eko</strong>liko vrsta<br />
čaplji, kormorani, škanjci i druge ptice<br />
uljepšavaju jezera i nebo nad njima.<br />
Biljni svijet je također bogat i raznolik s<br />
1146 <strong>za</strong>bilježenih biljnih vrsta.<br />
Šesnaest jezera se dijele na gornja i donja.<br />
U gornja jezera spada 12 jezera, dok<br />
se donjima smatra njih četiri. U proljeće,<br />
kada je vode najviše, ona se prelijeva gdje<br />
god nađe put tvoreći nevjerojatnu lepezu<br />
slapova različitih oblika i veličina. Tada je<br />
dojam još više pojačan buđenjem prirode<br />
iz zimskog sna i pojavom djevičanske<br />
zelene boje u šumi, koja u potpunosti<br />
okružuje jezera. Jesen je također puna<br />
boja. Sve nijanse smeđe, žute i crvene<br />
boje reflektiraju se na površini vode dajući<br />
gotovo nadrealnu raznolikost boja i<br />
oblika. No, zimi Plitvička jezera dobivaju<br />
potpuno novo ruho. Sve je bijelo, osim<br />
jezera. Kako se nalaze u dolini u zimskim<br />
mjesecima jezera su često obavijena maglom.<br />
Niske ličke temperature koje ponekad<br />
padaju i niže od -20ºC maglu lede<br />
na granama stabala, kamenju, stijenama i<br />
svemu što na Plitvicama miruje, te stvaraju<br />
nevjerojatne kreacije ledenih kristala.<br />
Inje obavija cijelu šumu koja okružuje<br />
ovaj biser hrvatske prirode, a grane i stabla<br />
gotovo da se i ne vide od bjeline koja<br />
ih prekriva. Snijeg u Lici, pa tako i na<br />
Plitvičkim jezerima je čest i obilan, te<br />
on još više pojačava dojam bjeline koja<br />
okružuje svakog posjetitelja koji je spreman<br />
malo se smrznuti i hodati po snijegu.<br />
No, nagrada je veličanstvena. Ulaskom na<br />
sjeverni ulaz već nakon n<strong>eko</strong>liko trenutaka<br />
se dolazi na jedan od najljepših vidikovaca<br />
u nacionalnom parku koji otvara<br />
pogled na Veliki slap i područje oko njega.<br />
Osobitost Velikog slapa je u tome što<br />
je uvjerljivo najveći slap na Plitvicama,<br />
a nije dio jezera i ostalih slapova koji<br />
nastaju prelijevanjem vode iz jednog jezera<br />
u drugo. On nastaje na mjestu na<br />
kojemu se rijeka Plitvica strmo obrušava<br />
i spaja s rij<strong>eko</strong>m Koranom. Spuštajući se<br />
stazom u samo podnožje slapa iz blizine<br />
se može vidjeti još jedan zimski spektakl<br />
Plitvičkih jezera. Ledene sige koje vise<br />
s litica slapova još su jedan primjer da<br />
samo priroda ima dovoljno mašte kreirati<br />
vizure poput siga. Boje siga variraju kao<br />
i njihovi oblici. Od kristalno prozirnih,<br />
pr<strong>eko</strong> snježno bijelih sve do tirkizno plavih<br />
sige svaki slap čine drukčijim i posebnim<br />
u odnosu na ostale. Veliki slap ipak<br />
prednjači u bogatstvu i raznolikosti ovih<br />
ledenih kreacija pr<strong>eko</strong> kojih voda neprestano<br />
teče mijenjajući ih kao što sedra<br />
mijenja oblik i veličinu slapova tij<strong>eko</strong>m<br />
dužeg vremenskog razdoblja.<br />
Posjetiteljima je zimi dostupan samo dio<br />
parka koji čine donja jezera, jer je zbog<br />
snijega teško ljude prevoziti brodovima<br />
i električnim vlakovima kao u ostalom<br />
dijelu godine. No, bez obzira na to, svatko<br />
tko dođe u ovaj ledeni raj vraća se s<br />
Plitvičkih jezera bogatiji <strong>za</strong> jedno novo<br />
i ne<strong>za</strong>boravno iskustvo koje nam samo<br />
priroda u svom izvornom obliku može<br />
pružiti.<br />
Tekst i snimci: Krunoslav Rac<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
73
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
O Samoborskom fašniku<br />
Pročišćenje krabuljom<br />
“Kad je bal, nek je bal”, refren je<br />
pjesme koja se čuje svake veljače<br />
na ulicama Samobora, drevnog<br />
hrvatskog grada, smještenog<br />
dvadesetak kilometara <strong>za</strong>padno od<br />
Zagreba, uz slovensku granicu. Ta<br />
je pjesma jedan od znakova da je u<br />
tijeku fašnik – pokladno, narodno<br />
slavlje kojim se označava skorašnji kraj<br />
zime i početak proljetnih dana.<br />
EKO REVIJA<br />
74 eco review<br />
samoborski fašnik počeo<br />
182. je proglašenjem Slobodne<br />
fašničke republike i svečane predaje<br />
ključeva grada. Princ Fašnik preuzeo je<br />
vlast sa svojom svitom od dosadašnjeg<br />
gradonačelnika Antuna Dubravka Filipca.<br />
“Zabranjujem vodu piti, rano doma biti<br />
i samo sa svojom ženom biti. Nek’ nam<br />
<strong>za</strong>navek živi ova naša državna tvorevina<br />
koju smo sami izborili!”, poručio je princ<br />
Fašnik, 25. siječnja 2008. na početku<br />
svoje 11-to dnevne vladavine. Tada je<br />
bivši gradonačelnik skinuo svakodnevnu<br />
odjeću ispod koje se krila maska, te su<br />
se <strong>za</strong> njim i svi njegovi podanici iz Gradskog<br />
poglavarstva maskirani izredali na<br />
pozornici.<br />
Najveći i najstariji u kontinentalnom<br />
dijelu Hrvatske, Samoborski fašnik već<br />
je više od 180 godina mjesto <strong>za</strong>bave,<br />
veselja, satire i društvene kritike. Ujedno,<br />
to je mjesto pročišćenja i nade da<br />
će se spaljivanjem fašnika na pokladni<br />
utorak očistiti sve ono što je bilo loše i<br />
da će nova godina biti bolja i pravednija.<br />
U Samoboru se u to vrijeme maskiraju<br />
ljudi, a maskira se i grad – ulice trgovi i<br />
lokali potpuno mijenjaju vanjski izgled.<br />
Tih dana grad je najveseliji, najljepši na<br />
vrhuncu svoga duha, jer žongleri, pantomimičari,<br />
klaunovi i ulični svirači samoborskim<br />
ulicama svakodnevno suvereno<br />
vladaju. Razne radionice, koncerti i cirkuske<br />
akrobacije natjeraju posjetitelje da
poštuju <strong>za</strong>kone nove vlasti. Ni najmlađi<br />
nisu <strong>za</strong>boravljeni. Svake subote i nedjelje<br />
u sklopu Dječjeg fašnika, samoborske ulice<br />
pretvaraju se u Srakino šetalište. No,<br />
kraj fašnika uvijek je najveseliji. Kao, i<br />
sve ove godine, Princ Fašnik nije imao<br />
sreće. Jadnika su optužili <strong>za</strong> sve zlo ovoga<br />
svijeta, a posebno ono koje se u Lijepoj<br />
našoj i u Samoboru <strong>za</strong> njegove vlade<br />
dogodilo. Formalno-pravno gledajući,<br />
nekako se i poklopilo da su se najveća<br />
poskupljenja vode, odvodnje, prijevo<strong>za</strong> i<br />
parkinga u Samoboru dogodila dok je on<br />
bio na vlasti, a bogme je dopustio i da<br />
si gradska vlada u sjeni poveća plaće. Za<br />
to možda i nije bio kriv, ali dobro zvuči<br />
pri sastavljanju optužnice. Iako je Štef<br />
Fiškal pripremio obranu s kojom bi na<br />
svakom hrvatskom sudu iznudio <strong>za</strong>staru,<br />
ako ništa drugo, fašnički je Sudec bio<br />
neumoljiv. “Kriv je i <strong>za</strong>to ga <strong>za</strong>kurite”,<br />
izgovorio je riječi od kojih se osobito<br />
Sraki <strong>za</strong>ledila krv u perju i tu pomoći<br />
više nije bilo. Princ je skuren, narod se<br />
počeo veseliti kao da će mu zbog toga<br />
biti bolje.<br />
Danas je Fašnik jedna od tradicionalnih<br />
manifestacija koje postaju <strong>za</strong>štitni znak<br />
Samobora, simbol njegovog identiteta,<br />
svojevrsno kulturno dobro. Iako njegovi<br />
počeci sežu gotovo dva stoljeća i<strong>za</strong> nas,<br />
tradicionalne vrijednosti ove manifestacije<br />
ostaju iste.<br />
Sve je počelo u dvadesetim godinama<br />
19. stoljeća. Rijetki pisani dokumenti iz<br />
tog doba pokazuju da se na ulicama tada<br />
malenog Samobora održavalo fašničko<br />
veselje, te da se u općinskom magistratu<br />
održavao ples pod maskama. U Samoborskom<br />
muzeju čuva se, primjerice,<br />
<strong>za</strong>pisnik sa sjednice općinskog vijeća iz<br />
1828. godine, gdje jedan lokalni gostioničar<br />
traži da mu se iznajmi njihova<br />
dvorana <strong>za</strong> fašnički bal, s napomenom<br />
da je tu već koristio godinu dana ranije.<br />
To je, <strong>za</strong>pravo, prvi pisani dokumenat o<br />
samoborskom fašniku, iz kojeg je očito<br />
kako je on održan već 1827. godine. Vjerojatno,<br />
održavan je i ranije, ali o tome<br />
nema pisanih doka<strong>za</strong>. Bogata povijest<br />
fašničkih “norijada” u Samoboru kao važnu<br />
godinu bilježi 1876., kada je Odbor<br />
<strong>za</strong> karnevalski ophod – sačinjavali su ga<br />
glavni meštri i organi<strong>za</strong>tori karnevala<br />
– od vlasti <strong>za</strong>tražio dopuštenje <strong>za</strong> procesiju<br />
gradskim ulicama. Dopis u kojem se<br />
to moli, s nadnevkom 26. veljače 1876.,<br />
izričito navodi kako je riječ o fašničkoj<br />
promenadi, koja neće biti usmjerena<br />
“protiv vlasti”.<br />
Tih je godina samoborski fašnik organizirao<br />
znameniti Josip Kompare, čije su<br />
šale, bilježe kroničari, često bile politički<br />
obojane. Kompare se, kao <strong>za</strong>drti pristalica<br />
politike dr. Ante Starčevića, uvijek<br />
izjašnjavao protiv mađarona i njihove<br />
politike. Svoje je fašničke “spelancije”<br />
smišljao cijelu godine, a izgovarao ih<br />
je s pozornice na gradskom trgu gotovo<br />
trideset godina. Prvi njegov fašnik, kako<br />
je <strong>za</strong>bilježeno, održan je 1860. godine.<br />
Kompare će ostati upamćen i po nizu<br />
“inovacija” koje je unio u organi<strong>za</strong>ciju<br />
karnevala. Uveo je “alegorijska” kola u<br />
maskirane povorke, koja uvijek predstavljaju<br />
neki društveni komentar. Pamti se i<br />
njegov crtež “Hrvatski političari u veljači<br />
1880.”, na kojem je naslikao ugarskog<br />
predsjednika vlade, koji na uzdama drži<br />
hrvatskog ministra, ministar bana, ban<br />
podbana i predstojnike odjela, dok oni<br />
imaju <strong>za</strong>uzdanima predsjednika mađarona,<br />
koji pak ima na uzdama svoje članstvo<br />
<strong>za</strong>ve<strong>za</strong>nih usta. Zbog tako složenih<br />
slika Komparea su prozvali “hrvatskim<br />
Breughelom”.<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
75
EKO REVIJA<br />
76 eco review<br />
Početkom dvadesetog stoljeća, fašnička<br />
ceremonija doživjela je <strong>za</strong>nimljive promjene.<br />
Uvodi se, 1906. godine, funkcija<br />
živog princa fašnika, kojem se na pozornici,<br />
uz prisustvo fašničkog suca, na<br />
pokladni utorak dosudi lomača. Naravno,<br />
tradicionalni krpeni “fašnik”, lutak kojeg<br />
se na kraju spaljuje, dio je karnevala od<br />
njegovih prvih dana, do danas. Narodna<br />
predaja, inače, kaže kako je fašnik “god”<br />
– ili praznik – svih muškaraca. U samoborskom<br />
kraju na pokladni se utorak priređuje<br />
svečani ručak, najčešće purica s<br />
mlincima, te se obilno <strong>za</strong>lije vinom. Kao<br />
desert služe se, dakako, krafne, ili kako<br />
vele – “krafli”.<br />
Milan Lang je u svojoj knjizi, prvi puta<br />
i<strong>za</strong>šloj 1915. godine, opisao kako je<br />
izgledao samoborski fašnik na prijelazu<br />
19. u 20. stoljeće. “Na fašničku noć vleče<br />
se ploh neudatim djevojkama i mladim<br />
udovicama”, piše Lang, dodajući: “Tim<br />
se <strong>za</strong>bavljaju momci i to katkad iz osvete,<br />
a najviše iz obijesti, šale i običaja.<br />
Dogovore se unaprijed, ili dođu na tu<br />
misao tek slučajno vraćajući se navečer<br />
iz gostionice, ako ugledaju lijepu priliku,<br />
da odvuku ploh. Zato fašničku noć svatko<br />
dobro pospremi i po<strong>za</strong>tvori sve što<br />
ima vani, da mu što <strong>za</strong> ploh ne odnesu. A<br />
odnese se što se samo može nositi, pak<br />
se ostavo gdjegod ili se nanese na dvorište<br />
drugom gospodaru, gdje je djevojka<br />
u kući; često se odnesu u drugu ulicu, da<br />
iz Gornjeg kraja u Donji. Tko se dade na<br />
takvu šalu, ne mari <strong>za</strong> trud i napor, što<br />
ga kod toga ima. Tako su jednoć čitav<br />
drveni <strong>za</strong>hod odnesli iz jednog dvorišta<br />
pa ga postavili dosta dal<strong>eko</strong>m drugom<br />
gospodaru u njegovo dvorište”. Ploha su<br />
se najviše bojale djevojke, koje su trpjele<br />
sramotu, ako bi se on našao na njihovoj<br />
kući ili dvorištu. Ako bi n<strong>eko</strong>j, primjerice,<br />
na vrata stavili slamnatu lutku, to je<br />
trebalo značiti da tamo <strong>za</strong>laze muškarci.<br />
Stoga su brojne obitelji – plašeći se<br />
ploha i brinući <strong>za</strong> djevojačku čast – probdjele<br />
noć, kako bi uklonile neželjene<br />
“ukrase” sa svojih kuća. Doista, nekadašnje<br />
fašničke spelancije bile su, <strong>za</strong> današnje<br />
pojmove, neobične, ali tko zna što<br />
će o nama pisati <strong>za</strong> sto godina!<br />
Među najneobičnije fašničke običaje<br />
spada i pometanje prostorija. “Na Fašnik<br />
rano ujutro”, bilježi Milan Lang,<br />
“mora jedan od muškaraca gol pomesti<br />
sobu: onda ne će one godine na družinu<br />
buhe”. Ako se, pak, prije svitanja na fa-
šnik <strong>za</strong>kolje crna kokoš, te njenom krvlju<br />
poškropi ograda, kuća, kokošinjac i vrt,<br />
u njih neće ulaziti tvorovi, lasice, lisice<br />
i jastrebi, kako bi napadali perad. Zakopa<br />
li se ta kokoš u zemlju, perad neće po<br />
njoj čeprkati. Još su dva običaja ve<strong>za</strong>na<br />
uz samoborski fašnik. Na fašničku subotu<br />
neće se presti, dok je do pokladnog<br />
utorka potrebno <strong>za</strong>početi s obrezivanjem<br />
voćaka.<br />
Fašnik u Samoboru bio je prekinut tij<strong>eko</strong>m<br />
Drugog svjetskog rata, te je obnovljen<br />
tek na pokladni utorak, 28. veljače<br />
1965. Od tada je ponovno stekao tradiciju<br />
i ugled, a pohode ga tisuće maskiranih<br />
i nemaskiranih posjetitelja. Obnoviteljem<br />
fašnika u šezdesetim godinama smatra se<br />
Francek Ivanščak, koji je organizirao karneval<br />
1965. i sljedećih godina. Uz njega,<br />
kroničari bilježe pjevača Mirka Novosela,<br />
kao “vicmahera” <strong>za</strong>služnog <strong>za</strong> povratak<br />
fašničke vedrine u sivu svakodnevnicu. U<br />
sedamdesetim i osamdesetim godinama,<br />
samoborski fašnik redovito se održavao,<br />
privlačeći mnoštvo posjetitelja iz Zagreba,<br />
Slovenije i drugih krajeva. Stalni<br />
gosti postali su krampusari iz Rijeke, te<br />
maskirani predstavnici drugih mjesta i<br />
gradova koji imaju svoj fašnik. Samoborski<br />
fašnik postao je tradicija koja se ne<br />
može nadmašiti.<br />
Fašnički tisak<br />
Godine 1904. fašnik je dobio svoje službeno<br />
glasilo – list “Sraka”, koji izlazi i<br />
danas. Svake veljače pravi je barometar<br />
društvenih zbivanja i poka<strong>za</strong>telj političkih<br />
prilika svog vremena. Od doba Austro-Ugarske<br />
monarhije, pr<strong>eko</strong> jugoslavenskih<br />
država, do suvremene Hrvatske,<br />
“Sraka” je bilježila vrijeme i običaje,<br />
podrugujući se autoritetima svojim humorom<br />
i ironijom. “Sraka” se nikad nije<br />
<strong>za</strong>snivala samo na lokalnim događajima<br />
i ljudima, iako je bila i ostala – simbol<br />
Samobora i njegova fašnika.<br />
Povijest poklada<br />
Karnevalska tradicija svoje korijene pronalazi<br />
u kršćanstvu. U 9. stoljeću, u vrijeme<br />
Grgura Ninskog, propisana je crkvena<br />
mjera koja predviđa da se u ponedjeljak<br />
i utorak, uoči Čiste srijede ili Pepelnice,<br />
posti. Nedjelja koja je prethodila Pepelnici<br />
nazvana je, latinski, dominica carnis<br />
privii, ili bezmesna nedjelja. Narod ju je<br />
pojednjostavljeno nazvao “karneval” ili,<br />
u prijevodu “mesopust”, bezmesje. Nakon<br />
n<strong>eko</strong>liko stoljeća, negdje oko 15.<br />
stoljeća, post je u najširim krugovima<br />
<strong>za</strong>mijenjen izrazito suprotnim običajima<br />
– jakom hranom, <strong>za</strong>bavom, pićem i maskiranjem<br />
pod kojim je sve dopušteno.<br />
Tako su nastala karnevalska veselja, ili<br />
poklade. Riječ “poklade” dolazi od riječi<br />
“klasti” ili maskirati, prerušavati se. “Fašnik”<br />
dolazi od naziva <strong>za</strong> pokladni utorak,<br />
kojeg su u starom Zagrebu nazivali<br />
– “fašenk”.<br />
Tekst i snimke: Žana Ćorić<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
77
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Splitski tjedan maslinovog ulja<br />
78 EKO REVIJA eco review<br />
Maslinik na Peristilu, pred splitskom<br />
katedralom sv. Dujma, oil-barovi u<br />
desetak splitskih konoba i restorana,<br />
kolačići s maslinovim uljem uz kavu u<br />
tri gradske kavane, te izložba ulja na<br />
slikama Danila Dučka – označili su prvi<br />
Tjedan maslinova ulja održanog u gradu<br />
pod Marjanom. Brojna izvrsno posjećena<br />
događanja, prezentacija pojedinih<br />
proizvođača i proizvoda, predstavljanje<br />
knjige “Maslina od A do Ž” Instituta <strong>za</strong><br />
jadranske kulture i melioraciju krša te<br />
naklade Zadro, kao i mogućnost degustacije<br />
vrhunskih maslinovih ulja gotovo<br />
na svakom “kantunu”, ispunile su cilj<br />
organi<strong>za</strong>tora, Save<strong>za</strong> maslinara i uljara<br />
Splitsko-dalmatinske županije te oleoteke<br />
Uje. Sve ovo organizirali su kako<br />
bi podigli kulturu uživanja maslinovog
ulja, povećali njegovu potrošnju, ali i<br />
povisili razinu prezentacije maslinovog<br />
ulja u restoranima.<br />
U kultnoj kavani Luxor na Peristilu,<br />
ispred koje je postavljen pravi maslinik<br />
sadnica maslina, izloženo je 16 vrhunskih<br />
domaćih maslinovih ulja, dalmatinskih<br />
i istarskih, koji su bili ponuđeni<br />
na prodaju i, naravno, na degustaciju.<br />
A umjetničku patinu cijeloj gastro-fešti<br />
dala je izložba ilustracija Danila Dučka<br />
koja je, kako je rekao Zlatko Gall na otvaranju<br />
“dokaz da ne postoji samo ulje na<br />
platnu, već i uje na slikama”. Stručnjaci<br />
su dalmatinske maslinare upozorili na<br />
važnost ranije berbe plodova, koji <strong>za</strong><br />
n<strong>eko</strong>liko sati već trebaju biti u procesu<br />
prozvodnje ulja. U skladištenju iznimno<br />
je važno mjesto gdje nema oksidacije i<br />
da je kvaliteta osigurana.<br />
“Drago mi je što su Dalmatinci počeli<br />
slijediti trendove ve<strong>za</strong>ne <strong>za</strong> proizvodnju<br />
maslinovog ulja koje su <strong>za</strong>počeli Istrani.<br />
Presudan korak bit će kada dalmatinska<br />
maslinova ulja, gdje postoji višestruko<br />
više stabala nego u Istri, <strong>za</strong>uzmu svoje<br />
mjesto u svjetskoj ponudi, na kojoj se<br />
istarska već nalaze”, rekao je suorgani<strong>za</strong>tor<br />
Rene Bakalović. Zahvaljujući ovakvim<br />
i sličnim događanjima maslinova ulja sve<br />
više postaju službeni dar Hrvatske turističke<br />
<strong>za</strong>jednice, potom u zrakoplovima<br />
Croatia Airlinesa i u sličnim prigodama.<br />
Sortna maslinova ulja iznimno su važna.<br />
Postižu visoku cijenu i značajna su u<br />
stvaranju ugleda Hrvatske kao zemlje<br />
maslina, maslinara i kvalitetnog maslinovog<br />
ulja.<br />
Parkovna berba maslina u Splitu!<br />
Velika stabla maslina, od kojih su neka<br />
stara i stoljeće, una<strong>za</strong>d par godina krase<br />
n<strong>eko</strong>liko splitskih parkova i trgova.<br />
Posadili su ih radnici Parkova i nasada,<br />
koji vode brigu o zelenim površinama u<br />
Splitu, i time oduševili brojne <strong>za</strong>dovoljne<br />
sugrađane. Masline, ne samo što su<br />
se poka<strong>za</strong>le kao vrlo lijepe, d<strong>eko</strong>rativne<br />
biljke, čija su se stabla stopila s kamenim<br />
d<strong>eko</strong>rom starih splitskih zgrada, ove<br />
su godine poprilično obilno i urodile<br />
plodom te Splićanima omogućile pravu<br />
atrakciju: parkovnu berbu maslina. “Ljudi<br />
su nas nazivali i pitali smiju li pobrati<br />
masline. Zašto da ne, naravno da smo<br />
im dopustili!” kaže Vesna Podlipec, direktorica<br />
Parkova i nasada, tvrtke kojoj svi<br />
odaju priznanje <strong>za</strong> <strong>za</strong>sluge što je Split<br />
prije n<strong>eko</strong>liko godina ozelenio i bukvalno<br />
procvjetao. Za svoj trud dobili su i brojna<br />
priznanja, od kojih je poslijednja nagrada<br />
Plavi cvijet koju je Splitu <strong>za</strong> uređenje<br />
grada ove godine dodijelila Hrvatska turistička<br />
<strong>za</strong>jednica.<br />
Masline, od kojih je pet starijih od stotinu<br />
godina, posađene su na Manuškoj<br />
poljani koja je nedavno hortikulturno<br />
uređena. Stabla, od kojih neka imaju promjer<br />
veći od jednog metra, uvezena su<br />
iz Španjolske. Podlipec kaže da je svaka<br />
od tih maslina koštala oko 30.000 kuna.<br />
Pojašnjava da su skupe <strong>za</strong>to jer je riječ<br />
o di<strong>za</strong>jnerskim, skulpturnim maslinama<br />
koje su uvezli i presadili. Maslinama je<br />
ukrašen i prostor uz raskrižje koj južnog<br />
ula<strong>za</strong> na Poljičku ceste. U Parku Emanuela<br />
Vidovića također su posađene već<br />
masline u punoj snazi i rodne.<br />
Inače, odnedavno čak su tri <strong>za</strong>puštena<br />
prostora u Splitu, uređena i oplemenjena<br />
klupama i zelenilom. Parkovi i nasadi<br />
uredili su prostor oko crkve na Manušu,<br />
uz Odesku ulicu, a na 4.000 četvornih<br />
metara na Brdima postavili su ljuljačke<br />
i napravili parkić s dječjim igralištem<br />
i klupama. Sada rade na Blatinama na<br />
<strong>za</strong>puštenom prostoru postavljaju dječje<br />
igralište i klupe. U projektu se našlo mjesta<br />
i <strong>za</strong> stolove i stolice gdje će se u<br />
hladu krošanja, moći “baciti” na briškulu<br />
i trešetu.<br />
Tekst i snimke: Mara Matković<br />
EKO REVIJA eco review<br />
79
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
80 EKO REVIJA eco review<br />
Svim na zemlji<br />
mir, veselje...<br />
izložbenom prostoru Dvora Veliki Tabor od 19. prosinca 2007. do 7. ve-<br />
U ljače 2008. godine mogla se razgledati izložba božićnih jaslica nazvana<br />
prema prigodnim blagdanskim stihovima “Svim na zemlji mir, veselje…”.<br />
Između devet autora posebno možemo izdvojiti radove velečasnog Milana<br />
Juranića, župnika u Zagorskim Selima te dekana Tuheljsko - Pregradskog<br />
dekanata. Jaslice koje župnik Juranić izrađuje u gipsu i papiru (tehnika<br />
papier mache) te drugim prirodnim materijalima osvajaju bjelinom, posebnošću<br />
i jednostavnošću oblika. Brojne betlehemske štalice, oblikovane<br />
rukama ovog župnika - umjetnika, našle su se već na izložbama u Francuskoj,<br />
Njemačkoj, Poljskoj i Italiji. Na izložbi “Sto najljepših štalica svijeta”<br />
održanoj u Rimu 2000. godine naj<strong>za</strong>paženija je bila upravo župnikova<br />
“Milenijska štalica” koju se moglo vidjeti i u Taboru.
I ostali su autori jaslica izloženih u Taboru<br />
svojim radovima uspjeli oživjeti duhovnu<br />
baštinu i blagdansko <strong>za</strong>jedništvo,<br />
otkrivajući nam Božić različitih <strong>za</strong>vičaja.<br />
Svi motivi božićnih jaslica izvedeni su<br />
u prirodnim materijalima: drvu, glini,<br />
keramici, kamenu, papiru, slami…, navješćujući<br />
rođenje Isusa, darujući ugođaj<br />
svjetlosti i topline blagdana.<br />
Tako Dvor Veliki Tabor uz brojne kulturne<br />
manifestacije kojima se trudi oživjeti događaje<br />
iz prošlosti (mačevanje, konjičke<br />
priredbe, streličarstvo, sokolarenje…)<br />
uz bogatu likovnu galeriju sa stalnim<br />
postavom, nastavlja njegovati tradiciju<br />
izložbenog prostora koji rado ugošćuje<br />
likovne umjetnike, organizirajući godišnje<br />
četiri do pet likovnih izložbi.<br />
Autori izloženih božićnih jaslica: vlč. Milan<br />
Juranić, župnik, s. Pia Pađen, Školske<br />
sestre franjevke Jordanovac, Zagreb, s.<br />
Samuela Premužić, Družba Naše Gospe,<br />
Zagreb, Stjepan Kulfa, Zagreb, Jasna<br />
Dapas, Zagreb, Dario Divjak, Jastrebarsko,<br />
Zdenka Solina, Klenovnik, Ignac<br />
Horvatić, Jastrebarsko i Stanko Bunić,<br />
Klenovnik.<br />
O dvoru Veliki Tabor<br />
Srednjovj<strong>eko</strong>vni burg - dvorac smješten<br />
u sjevero<strong>za</strong>padnom području Hrvatskog<br />
<strong>za</strong>gorja, 3 km istočno od Desinića, dominira<br />
na vinorodnom brežuljku. Vidljiv<br />
iz daljine, vraća nas u vrijeme hrvatskih<br />
plemića i svjedoči o romantičnoj i burnoj<br />
prošlosti Hrvatskog <strong>za</strong>gorja. Podigla ga<br />
je plemićka obitelj Ratkay tij<strong>eko</strong>m 16.<br />
stoljeća oko peterokutne kule sagrađene<br />
u 12. stoljeću. Prvotna kula okružena<br />
je kamenim zidinama s četiri široke<br />
polukružne kule dajući dvorcu izgled<br />
moćne obrambene utvrde. Grad ostaje u<br />
vlasništvu Ratkayevih sve do 1793. godine.<br />
Kao vlasnici se još u povijesnim<br />
knjigama navode i grofovi Celjski, grof<br />
Tuguth, <strong>za</strong>grebačka braća trgovci Grünvald.<br />
Između dva svjetska rata dvorac je<br />
pripadao velikom hrvatskom slikaru Otonu<br />
Iv<strong>eko</strong>viću, a koristile su ga i časne<br />
sestre milosrđa franjevačkog reda. Danas<br />
je dvorac u vlasništvu Republike Hrvatske<br />
u okviru Muzejâ Hrvatskog <strong>za</strong>gorja. U<br />
dvorcu se trenutno odvijaju restauratorski<br />
radovi nakon kojih će u objektu biti<br />
otvoren muzej.<br />
Tekst: Edita Gregurić Cvenić<br />
Snimke: Goran Saletto<br />
EKO REVIJA eco review<br />
81
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Muzej »Staro selo«<br />
u Kumrovcu<br />
82 EKO REVIJA eco review<br />
Slamnati krovovi obrasli zelenom mahovinom,<br />
<strong>za</strong>gorske drvene “hiže”<br />
“oma<strong>za</strong>ne” modrom galicom, rustikalni<br />
rezbareni drveni trijemovi i strehe,<br />
“štale” i sjenici te ostali uređeni objekti<br />
tradicijske ruralne arhitekture dio su postava<br />
Muzeja “Staro selo” u Kumrovcu.<br />
“Staro selo” još je 1969. godine kao<br />
<strong>za</strong>štićena ruralna cjelina uvršteno u Registar<br />
spomenika kulture l. kategorije,<br />
a danas je to dobro uređen etnografski<br />
muzej in situ – jedinstven u Hrvatskoj.<br />
Niti jedan objekt u Selu nije prenesen iz<br />
drugog ambijenta već je obnovljen na<br />
svojim temeljima. Prostirući se na 1,2<br />
hektara površine muzej “Staro selo” najveći<br />
je muzej na otvorenom u Republici<br />
Hrvatskoj, a djeluje u sklopu Muzejâ Hrvatskog<br />
<strong>za</strong>gorja. Muzejski postav pruža<br />
posjetiteljima starinski ugođaj života<br />
na selu. U tu je svrhu restaurirano 25<br />
stambenih, 9 gospodarskih i 8 pratećih<br />
objekata (dva spremišta <strong>za</strong> kukuruz, dva<br />
svinjca i četiri bunara). Najveći <strong>za</strong>hvati<br />
na uređenju “Starog sela” izvedeni su od<br />
1979. do 1985. godine. U obnovljenim<br />
kućicama postavljene su etnografske<br />
zbirke i izložbe s prikazima tradicionalnog<br />
života sutlanskog kraja kakav je<br />
bio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.<br />
Muzejski fundus broji 2.800 eksponata,<br />
od kojih je većina u stalnom postavu.<br />
Izložbeni predmeti i scene postavljeni<br />
su prema različitim obrtima ili običajima<br />
tipičnim <strong>za</strong> regiju Hrvatskog <strong>za</strong>gorja.<br />
Na ulazu u Muzej nalazi se stara pučka<br />
škola, suvenirnica s prodajom karata te<br />
rodna kuća Josipa Bro<strong>za</strong> Tita. Petnaest<br />
stalnih etnografskih postava prikazuje<br />
stare <strong>za</strong>nate i rukotvorne vještine – kovački<br />
obrt, kolarstvo, tkalački stan, licitarski,<br />
medičarski i svječarski obrt, izradu<br />
drvenih dječjih igračaka i pučkih svirala,<br />
vinarstvo, lončarstvo i košaraštvo.<br />
Scene iz seoskog života vjerno uprizoruju<br />
<strong>za</strong>gorsku svadbu, život mladog bračnog<br />
para te život i gospodarstvo <strong>za</strong>gorske<br />
obitelji. Posebno je <strong>za</strong>nimljiva kuća “komorica”<br />
restaurirana 1978. godine – mala
katnica u donjem dijelu građena od kamena<br />
“lomljenca”, a na katu od drvenih<br />
greda “planjki” izvana obojanih galicom.<br />
Krov na dvije vode pokriven je tzv. biber<br />
crijepom. Na katu su tri sobice, “komorice”,<br />
koje su mladom bračnom paru služile<br />
kao odvojeni prostor u prvim godinama<br />
bračnog života. Svaka sobica namještena<br />
je posobljem koje je mlada donijela u<br />
kuću kao miraz. U donjem dijelu mogu se<br />
razgledati podrum <strong>za</strong> spremanje ljetine<br />
i vinski podrum. Pr<strong>eko</strong> puta “komorice”<br />
nalazi se prizemna brvnara “oma<strong>za</strong>na”<br />
galicom tzv. “hiža ma<strong>za</strong>nka”, sagrađena<br />
sredinom 19. st., a obnovljena 1980.<br />
godine. Nekada su sve <strong>za</strong>gorske drvene<br />
kuće bile jednom godišnje omazivane,<br />
najčešće prije Uskrsa, Duhova ili Velike<br />
Gospe. Žene su ma<strong>za</strong>le zidove smjesom<br />
ilovače, pšenične pljeve i balege. Nakon<br />
par dana kada bi se namaz osušio cijelu<br />
su kuću “oma<strong>za</strong>le” modrom ili zelenom<br />
galicom. U ”hiži ma<strong>za</strong>nki” predstavljena<br />
je <strong>za</strong>gorska svadba - u sobici mlada<br />
čeka svečano odjevena u svadbeno ruho,<br />
u kuhinji kuharica vadi svadbenu pogaču<br />
iz krušne peči, a glavna soba “hiža” prikazuje<br />
svadbeni stol prepun jela i kolača<br />
te “mužikaše” <strong>za</strong>dužene <strong>za</strong> uveseljavanje<br />
svatova.<br />
U blizini je i prekrasna prizemna brvnara<br />
također “oma<strong>za</strong>na” galicom, sagrađena<br />
krajem 19. st. a restaurirana 1980. godine.<br />
Starinski krov građen je dvoslivno<br />
na dvije vode i prekriven “šopom” - raženom<br />
i pšeničnom slamom. U kući je pri-<br />
EKO REVIJA eco review<br />
83
ka<strong>za</strong>n postupak ručne obrade, pripreme<br />
i proizvodnje – dobivanja posteljnog i<br />
odjevnog rublja od lana i konoplje, biljaka<br />
koje su žitelji Kumrovca i okolnih sela<br />
sadili i obrađivali do dvadesetih godina<br />
20. stoljeća. U maloj sobi “komorici” prika<strong>za</strong>ni<br />
su proizvodi nastali na tkalačkom<br />
stanu prigodom demonstracije tkanja <strong>za</strong><br />
posjetitelje muzeja, dok je u velikoj sobi<br />
zvanoj “družinska hiža” prika<strong>za</strong>na obrada<br />
niti lana i konoplje od nožne stupe <strong>za</strong><br />
stupanje stabljika, pa sve do kolovrata<br />
i tkalačkog stana te gotovih odjevnih<br />
predmeta i rublja. Na sličan su način u<br />
“Starom selu” prika<strong>za</strong>ni i ostali stari <strong>za</strong>nati<br />
– edukativno i <strong>za</strong>nimljivo, u svom<br />
izvornom ambijentu.<br />
Ugodno okruženje koje odiše starinom i<br />
hrvatskom ruralnom baštinom privlači u<br />
Kumrovec sve više posjetitelja, a vodstvo<br />
Muzeja trudi se ponudu osvježiti i raznim<br />
kulturnim događanjima, demonstracijama<br />
tradicijskih obrta te muzejskim radionicama<br />
tij<strong>eko</strong>m godine: maškare uveseljavaju<br />
u veljači, u radionici “A kaj to diši?”<br />
1. travnja poznati kuhari otkrivaju tajne<br />
pripremanja tradicionalne <strong>za</strong>gorske kuhinje<br />
iz pećnice, a sve do 1. studenog<br />
možete se pridružiti radionici pripreme<br />
84 EKO REVIJA eco review<br />
tradicionalnih obroka – štrukla i <strong>za</strong>gorskih<br />
slastica uz degustaciju. Vikendom<br />
se održavaju prezentacije starih <strong>za</strong>nata<br />
– lončarstva, tkanja, izrade licitara…,<br />
tako u postavu Lončarstvo možete mijesiti<br />
glinu, okretati lončarsko kolo ili<br />
gledati kako lončar izrađuje posude od<br />
gline, tkalje će vam poka<strong>za</strong>ti kako se tka<br />
domaće platno, a vezilje umijeće izrade<br />
najljepših <strong>za</strong>gorskih vezova. Bojanje i<br />
ukrašavanje uskršnjih jaja po starinski<br />
prirodnim bojama provodi se u dječjoj<br />
radionici kao i pečenje kruha u krušnoj<br />
peći ili izrada cvijeća od papira. Slavljem<br />
“Zeleni Jura” obilježava se blagdan Jurjevo<br />
(23. travnja). U rujnu se možete<br />
pridružiti tradicionalnom <strong>za</strong>gorskom<br />
vjenčanju, u listopadu traje radionica<br />
“Od zrna do pogače” gdje možete naučiti<br />
o različitim vrstama žita, kako kruniti kukuruz,<br />
mljeti žito i ispeći domaći kruh.<br />
Muzej cijele godine omogućuje da upoznate<br />
običaje Hrvatskog <strong>za</strong>gorja i uživate<br />
u vještinama starih majstora, dajući primjer<br />
kako očuvati i s ponosom predstaviti<br />
hrvatsku etno i kulturno-povijesnu<br />
baštinu.<br />
Tekst: Edita Gregurić Cvenić<br />
Snimke: Goran Saletto
Tulove grede – leglo zmajeva<br />
Za Tulove grede možemo reći da su<br />
jedna od najspecifičnijih prirodnih<br />
pojava na velebitskom masivu. Nalaze<br />
se na samom početku jugoistočnog dijela<br />
Velebita s vrlo oskudnom vegetacijom,<br />
koja te kamene tornjeve čini još<br />
impo<strong>za</strong>ntnijim. Taj skup kukova koji se<br />
razlikuju po veličini, obliku, po vidljivim<br />
žljebovima, glatkoći nastao je snagom<br />
vode koja je razlagala stijene i krške podloge.<br />
Stoga su Tulove grede proglašene<br />
geografsko-geološkim spomenikom prirode<br />
i na taj način su <strong>za</strong>štićene od bilo<br />
kakvog djelovanja čovjeka. Prostiru se na<br />
oko jedan kilometar sa najvišim kukom<br />
od oko 1127 m. Narod pojedini kuk naziva<br />
tulo i otud naziv <strong>za</strong> cijelu skupinu<br />
kukova – Tulove grede.<br />
Jugoistočno od Tulovih greda prema<br />
prijevoju Prezid nalaze se Duboke jasle,<br />
najveći pašnjak na velebitskom masivu<br />
iznad kojeg je smješten Ćelavac (1198<br />
m) s televizijskim tornjem. Iako se teško<br />
može i <strong>za</strong>misliti da bi se na tako<br />
oskudnoj vegetaciji mogla biti ispasišta<br />
<strong>za</strong> stoku svjedoče ljetni stanovi koje su<br />
gradili stočari i s ličke i s dalmatinske<br />
strane, koji su zbog utjecaja mediteranske<br />
klime mogli boraviti na planini duže<br />
vremena. Uz Tulove grede se nalazio u<br />
prošlosti važan cestovni pravac koji je<br />
povezivao Dalmaciju i Liku. Sagradio ga<br />
je major Josip Kajetan Knežić 1832. godine.<br />
Dugi niz desetljeća se tim dijelom<br />
odvijao dinamičan život o čemu svjedoči<br />
poneka ruševina koja nepovratno nestaje<br />
kao i stari ljudi kojih sve manje ima na<br />
tom području.<br />
Zbog klimatski uvjeta i djelovanja kišnice,<br />
u procjepima se stvaraju mali bazeni<br />
koji su omogućili specifična staništa <strong>za</strong><br />
poseban tip vegetacije koji se u proljeće<br />
ističe šarenilom boja i ugodnih mirisa.<br />
Iako prevladava gola kamena površina na<br />
ovom području se nalazi i n<strong>eko</strong>liko vrela<br />
među kojima je Mila voda, malena dolina<br />
promjera oko 300 m. Plodna dolina je<br />
pružala dobre uvjete <strong>za</strong> poljoprivredu, ali<br />
danas privlači pozornost samo prolaznika<br />
planinara i znatiželjnih rekreativaca.<br />
Postoje dva prometna pravca pr<strong>eko</strong> kojih<br />
se dolazi do Tulovih greda: Gospić-Lovi-<br />
nac-Sv. Rok-M. Halan-Tulove grede i drugi<br />
Zadar-Obrovac-Zaton Obrovački-Tulove<br />
grede. Lako se stiže automobilom, no<br />
kretati se mimo staze i puta nije preporučljivo<br />
na što upozoravaju i oznake <strong>za</strong><br />
pogibelj od mina. Naime, to područje je<br />
tij<strong>eko</strong>m Domovinskog rata bilo poprište<br />
žestokih borbi, jer su tu bile jake utvrde<br />
neprijateljske vojske. Kapelica uz cestu<br />
i spomenik poginulim hrvatskim braniteljima<br />
svjedoče o minulom vremenu.<br />
Narodna predaja po M. Hirtzu, govori da<br />
su se podno Tulovih greda legli zmaje-<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
vi i da su tamo živjele vile, ali su bile<br />
<strong>za</strong>čarane, pa ih ljudi nisu mogli vidjeti.<br />
Na njima je mjesto pogibije Winnetoua,<br />
pa se i danas nastoji oživjeti to vrijeme<br />
i takvo ponuditi kao turistička atrakcija.<br />
Zbog svega toga, izgleda i predaja, u<br />
ljudima su uvijek i<strong>za</strong>zivale divljenje, ali i<br />
strahopoštovanje, pa je postojala kletva:<br />
“Dao Bog da svršio u Tulovim gredama!”.<br />
Svima toplo preporučam posjet ovom veličanstvenom<br />
čudu prirode koje ostavlja<br />
bez daha.<br />
Tekst i snimke: Ana Marija Kovačević<br />
EKO REVIJA eco review<br />
85
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Novo lice kemije<br />
Izložba o Vladimiru Prelogu<br />
Od 16. siječnja do 2. ožujka mogla se<br />
u <strong>za</strong>grebačkom Tehničkom muzeju<br />
pogledati izložba “Nobelovac Vladimir<br />
Prelog – Novo lice kemije”. Autor izložbe<br />
dr. sc. Nenad Raos u predgovoru<br />
kataloga uspoređuje Alberta Einsteina i<br />
Vladimira Preloga pa <strong>za</strong>ključuje da je, <strong>za</strong><br />
razliku od sveprisutnog Einsteina, Prelog<br />
bio samo<strong>za</strong>tajan znanstvenik o čijem se<br />
golemu djelu na području kemije izvan<br />
znanstvenih i stručnih krugova <strong>za</strong>pravo<br />
malo zna, iako je <strong>za</strong> života objavio 420<br />
znanstvenih članaka, registrirao 25 patenata<br />
i svoje ogromno znanje velikodušno<br />
i nesebično prenosio generacijama mladih<br />
znanstvenika. Vladimir Prelog rođen<br />
je u Sarajevu 1906. godine no ubrzo<br />
seli u Zagreb, a potom u Osijek. Kemiju<br />
je studirao i doktorirao u Pragu, ali se<br />
1935. vraća u Zagreb i postaje docent<br />
u Zavodu <strong>za</strong> organsku kemiju Tehničkog<br />
fakulteta. Ujedno <strong>za</strong>počinje suradnju s<br />
tvrtkom Kaštel d.o.o. iz koje je kasnije<br />
nastala Pliva. Naš ugledni kemičar<br />
dr. sc. Kruno Kovačević, posljednji Prelogov<br />
doktorand iz Hrvatske, u članku<br />
“Bio sam Prelogov učenik” (objavljen<br />
u časopisu Priroda br. 949) piše o tom<br />
kratkom razdoblju Prelogova života, koje<br />
je trajalo svega do 1941. i odlaska u Zürich.<br />
Za to je vrijeme oko sebe okupio<br />
86 EKO REVIJA eco review<br />
grupu znanstvenika s kojima je radio<br />
na području organske sintetske kemije<br />
i koja se kasnije nazivala “Prelogovom<br />
<strong>za</strong>grebačkom školom organske kemije”.<br />
Velik uspjeh bilo je otkriće lijeka protiv<br />
bakterijskih infekcija sulfanilamida,<br />
preteče antibiotika, koji je tvrtka Kaštel<br />
lansirala na tržite pod nazivom Streptazol.<br />
Ti su se rezultati dojmili Leopolda<br />
(Lavoslava) Ružičke, koji je 1939. dobio<br />
Nobelovu nagradu <strong>za</strong> istraživanje spolnih<br />
hormona, a već 15. ožujka sljedeće<br />
godine održao je u Zagrebu predavanje<br />
”Od dalmatinskog buhača do seksualnih<br />
hormona”. Ružička je vodio Laboratorij<br />
<strong>za</strong> organsku kemiju na Saveznoj visokoj<br />
tehničkoj školi (ETH) u Zürichu i pozvao<br />
je Preloga da mu se pridruži. Velike mogućnosti<br />
koje su mu se ondje pružile<br />
Prelog je iskoristio na najbolji mogući<br />
način pa je ondje 1950. postao redovnim<br />
profesorom, a nakon odlaska Leopolda<br />
Ružičke u mirovinu, voditeljem Laboratorija<br />
<strong>za</strong> organsku kemiju na ETH. Bio<br />
je član upravnog odbora farmaceutske<br />
tvrtke Ciba, predsjednik Švicarskog kemijskog<br />
društva, član mnogih akademija<br />
znanosti i znanstvenih društava, počasni<br />
doktor na mnogim uglednim sveučilištima<br />
(pa i <strong>za</strong>grebačkom), a 1975. okrunjen<br />
je njegov znanstveni rad Nobelovom nagradom<br />
iz kemije, koju je podijelio sa<br />
Sir Johnom Cornfortom, <strong>za</strong> “izuzetan rad<br />
na prstenastim organskim molekulama i<br />
stereoselektivnim reakcijama”. G. 1991.<br />
bio je potpisnik Apela <strong>za</strong> mir u Hrvatskoj,<br />
koji je potpisalo više od stotinu<br />
dobitnika Nobelove nagrade. U Hrvatskoj<br />
njegovo ime nosi nagrada <strong>za</strong> organsku<br />
kemiju koju su utemeljili Pliva i Hrvatsko<br />
kemijsko društvo, a dodjeljuje se mladim<br />
znanstvenicima do 35 godina starosti.<br />
Zanimljivo je da izložba o Prelogu <strong>za</strong>počinje<br />
Ružičkom, madagaskarskim žoharima<br />
posuđenim iz <strong>za</strong>grebačkog Zoološkog<br />
vrta i dalmatinskim buhačem, prirodnim<br />
insekticidom iz kojega je Ružička nastojao<br />
izdvojiti djelatnu tvar, spoj iz porodice<br />
terpena. “Eto, tako to u znanosti
često biva: velike se stvari uvijek rađaju<br />
iz malih, do velikih se otkrića dolazi<br />
rješavanjem neznatna pitanja.”, <strong>za</strong>ključuje<br />
Nenad Raos. Izložba pokazuje put<br />
od Prelogova prvog članka o uređaju <strong>za</strong><br />
titraciju, što ga je objavio kao petnaestogodišnjak,<br />
pr<strong>eko</strong> njegova ormarića<br />
s uzorcima tvari koje je sa suradnicima<br />
sintetizirao u godinama kad je radio u<br />
Zagrebu i koji se još uvijek čuva na Fakultetu<br />
kemijskog inženjerstva i tehnologije,<br />
do Diplome o Nobelovoj nagradi.<br />
Izložba je sjajna prigoda da se nadopuni<br />
prosječno (ne)poznavanje kemije. Što je<br />
kemija prirodnih spojeva, što kiralnost<br />
molekula, a što konformacijska anali<strong>za</strong>,<br />
mnogo je lakše shvatljivo na modelima<br />
molekula i instalacijama, od kojih je najdojmljiviji<br />
“ula<strong>za</strong>k” u pet milijardi puta<br />
povećanu kristalnu strukturu dijamanta<br />
i adamantana umnoženu zrcalima. Laicima<br />
(poput mene!) mnogo je pristupačniji<br />
dio koji se bavi razvojem lij<strong>eko</strong>va,<br />
kao i onaj koji pojašnjava što je <strong>za</strong>pravo<br />
adamantan i Prelogovu ulogu u njegovoj<br />
sintezi. Autobiografija Vladimira Preloga<br />
Moja 132 semestra studija kemije objavljena<br />
je 1991. u Americi, a kod nas tek<br />
prošle godine u prijevodu Helene Cerić i<br />
izdanju Fakulteta kemijskog inženjerstva<br />
i tehnologije.<br />
Dana 7. siječnja navršilo se deset godina<br />
od smrti znamenitog znanstvenika<br />
Vladimira Preloga, pa je izložba koja<br />
popularizira njegovo djelo više nego dobrodošla.<br />
Tekst: Ružica Cindori<br />
Snimke: Željko Vrhovski<br />
EKO REVIJA eco review<br />
87
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Mario Novak: Hrvatska<br />
Tekst Damir Konestra. New York, ArtCroatia.com, 2007.<br />
Fotograf Mario Novak objavio je u rujnu<br />
2007. raskošnu i voluminoznu fotomonografiju<br />
Hrvatska. Tekst <strong>za</strong> monografiju<br />
napisao je riječki novinar Damir<br />
Konestra, a sama knjiga namijenjena je<br />
prvenstveno američkom tržištu (naravno<br />
s tekstom na engleskom jeziku, a prijevod<br />
potpisuju sam Novak, Saša Lajšić i<br />
Rachel Koenig). Novak je rođen u Ludbregu,<br />
studirao je na Fakultetu elektrotehnike<br />
i računarstva u Zagrebu, ali od<br />
1986. živi i radi u New Yorku. Fotografijom<br />
se bavi od najranije mladosti, kada<br />
je od oca posudio prvu kameru, Altix s<br />
Zeiss objektivom, a kao svojeg učitelja i<br />
mentora navodi tek jednog “etabliranog<br />
no anonimnog” fotografa iz tadašnje<br />
Čehoslovačke. Kao majstora fotografije<br />
Novaka u Americi velike aukcijske kuće<br />
(Christi’s, Sotheby’s, Helmsley, etc.) angažiraju<br />
<strong>za</strong> snimanje umjetnina. Fotografira<br />
i <strong>za</strong> svjetski poznate časopise kao<br />
što su Architectural Digest, Home, Luxury<br />
House Builder.<br />
Monografija sadrži više od 240 fotografija<br />
u bojama na 340 stranica velikog formata,<br />
a tiskana je u Milanu. Iako je većinu<br />
fotografija snimio sam Mario Novak<br />
88 EKO REVIJA eco review<br />
(i to filmom velikoga i srednjega formata<br />
Fuji Velvia 50, a neki od njegovih fotoaparata<br />
izrađeni su ručno), kao fotografi<br />
suradnici potpisuju se još Darko Gorenjak,<br />
Dunja Posavec, Goran Mehanović,<br />
Denis Fistanić i Dražen Stojčić i Mario<br />
Romulić koji je snimio cijeli niz fotografija<br />
životinja u kopačkom ritu. Knjiga je<br />
podijeljena na pet cjelina: Sjevero<strong>za</strong>padna,<br />
Istočna, Središnja, Zapadna i Južna<br />
Hrvatska. Osim reprezentativnih lokaliteta<br />
i panorama, sadrži i dojmljive por-<br />
trete ili pitoreskne detalje. Mario Novak<br />
ispovijeda: “Dvadeset sam godina težio<br />
stvoriti nešto, lijepo, prekrasno, što ću<br />
jednostavno moći ljudima staviti u ruke i<br />
s ponosom im ka<strong>za</strong>ti: Odavde sam. Molim<br />
vas, pogledajte!”<br />
Novakova monografija predstavljana je<br />
prošle jeseni diljem Hrvatske, od <strong>za</strong>grebačke<br />
Nacionalne i sveučilišne knjižnice<br />
i Interlibera, do Trakošćana, Rijeke, Pule,<br />
Osijeka i Omiša. Američko predstavljanje<br />
bilo je u “Calumet Photographic, Ph Gallery”<br />
u New Yorku, gdje Mario Novak 28.<br />
veljače 2008. priprema otvaranje nove<br />
izložbe naslovljene “Breaking Boundaries”.<br />
Riječ je fotografijama snimljenim<br />
na lokalitetetima u Hrvatskoj, Turskoj i<br />
Središnjoj Americi, a Mario <strong>za</strong> taj dan<br />
najavljuje i potpisivanje knjige o svojoj<br />
domovini Hrvatskoj.<br />
Ružica Cindori
Izložba i monografija<br />
Dalmatinska Zagora,<br />
nepoznata zemlja<br />
Izložba Dalmatinska Zagora, nepoznata<br />
zemlja s oko 3000 eksponata posuđenih<br />
od 36 muzeja i ustanova, 34 samostanske<br />
i crkvene zbirke te 18 privatnih<br />
kolekcija, na kojoj je, pod vodstvom<br />
urednika Vesne Kusin i Joška Belamarića,<br />
radilo oko 200 suradnika, do sada je<br />
najopsežnija i koncepcijski najsloženija<br />
izložba Ministarstva kulture. Predstavljena<br />
je na oko 3500 m2 površine, odnosno<br />
na sve četiri kata Klovićevih dvora. O<br />
iznimnim dosezima izložbe, ali i interesu<br />
javnosti upućuje i sveukupna posjeta od<br />
gotovo 100.000 posjetitelja.<br />
“Izložbe nažalost prođu; katalozi što ih<br />
prate, nasreću ostaju”, rečeno je u uredničkom<br />
Predgovoru, premda se opsežna<br />
monografija enciklopedijskog formata s<br />
gotovo 800 stranica, impo<strong>za</strong>ntne težine<br />
od 5 kg, koja prati izložbu, teško može<br />
svrstati u kataloge. U nakladi Ministarstva<br />
kulture urednici Joško Belamarić i<br />
Marko Grčić uz suradnju s čak 70 autora<br />
raznih struka ostvarili su opsežan monografski<br />
prikaz vrlo velikog i <strong>za</strong>htjevnog<br />
dijela Dalmacije. Tekstove predgovora<br />
pišu, uz urednike, predsjednik Vlade Ivo<br />
Sanader: Izla<strong>za</strong>k iz <strong>za</strong>borava te ministar<br />
kulture Ivo Biškupić: Jedinstveni duhovni<br />
prostor.<br />
Slijedi čak 79 radova koji su podijeljeni u<br />
sedam cjelina. Uvod u svijet Zagore sadrži<br />
opći prikaz Zagore: Dalmacija od mora<br />
do i<strong>za</strong> gora.<br />
Opsežni Povijesni pregled predstavlja Zagoru<br />
od starijeg kamenog doba do danas,<br />
a sastoji se od četiri dijela s ukupno 23<br />
priloga. Antičko doba predstavlja Dalmatinsku<br />
<strong>za</strong>goru u osvit povijesti, Prapovijesne<br />
mijene, govori O rimskoj vojsci,<br />
vojnicima i njihovim taborima, predstavlja<br />
Antički i ranokršćanski urbani<strong>za</strong>m i<br />
umjetnost, Gramatiku prostora rijeke Cetine<br />
te Imota: povijesna struktura prostora.<br />
Srednji vijek <strong>za</strong>stupa Hrvatska vladarska<br />
arhitektura ranoga srednjeg vijeka, Starohrvatska<br />
kulturnoumjetnička baština, Sre-<br />
dnjovj<strong>eko</strong>vno plemstvo, Srednjovj<strong>eko</strong>vni<br />
Vlasi i Poljički statut. Mletačko i tursko<br />
doba predstavljaju brojne teme: Zagora<br />
između Venecije i Turske; u ranome novom<br />
vijeku; u 17. i 18. stoljeću, Zagora na starim<br />
zemljopisnim kartama i katastarskim<br />
planovima, Ekohistorijski osvrt na planine<br />
i morlački svijet, Zemlja, seljaštvo i<br />
agrikultura u razdoblju osmanske vlasti,<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
89
EKO REVIJA<br />
90 eco review<br />
Glad i bolesti u demografiji od 15. do<br />
19. stoljeća, Turski katastarski popisi te<br />
opisuje Jedno plemićko imanje u Splitskoj<br />
<strong>za</strong>gori. 19. i 20. stoljeće izlaže Zagoru<br />
druge polovice 19. stoljeća, Moderni<strong>za</strong>cijske<br />
procese 19. stoljeća te Kontinentalnu<br />
Dalmaciju u Domovinskom ratu.<br />
Poglavlje Duhovna kultura vodi nas od<br />
Perunovog svetišta nad Žrnovnicom, pr<strong>eko</strong><br />
Crkvene organi<strong>za</strong>cije od ranokršćanskih<br />
vremena do danas, Sakralne umjetnosti i<br />
Sakralne baštine Srba, do Franjevaca kao<br />
stvaraoca i čuvara kulturne baštine, predstavlja<br />
njihova djela Iz riznice liturijskoglazbenih<br />
kodeksa te raspravlja Je li Sv.<br />
Jeronim rođen u Lovreću.<br />
Jezik i književnost obrađuje ali i daje<br />
pisanu riječ Zagore kroz Hrvatsku pisanu<br />
kulturu, Književnost dinarskoga enokulturnog<br />
sloja, obrađuje Organske idiome,<br />
Dalmatinske Morlake, Milu Gojsalić, gorštačku<br />
Jeanne d’Arc, Ponašenog Nasradina,<br />
Književnike iz po<strong>za</strong>dine, Poljički književni<br />
kvartet, Uskoke i poskoke.<br />
Tradicijska kultura opsežno je poglavlje<br />
monografije s čak 18 radova koji nas<br />
vode kroz Seosku graditeljsku baštinu,<br />
Kamen u tradicijskoj arhitekturi, brojne<br />
teme ve<strong>za</strong>ne uz tradicijsko gospodarstvo:<br />
poljodjelstvo, vinogradarstvo, stočarstvo,<br />
pčelarstvo, tradicijski lov. Slijedi prikaz<br />
obrta kroz Tradicijsko drvorezbarstvo, predenje<br />
vune i izradu tkanine, tradicijsku<br />
odjeću, nakit i oružje te dječje igračke<br />
i igre, antropološki pregled glazbovanja,<br />
sve do Običaja i vjerovanja, Svadbenih i<br />
karnevalskih običaja te konačno Sinjske<br />
alke i gastronomije.<br />
Materijalna i spomenička baština predstavljena<br />
je kroz Arheološka istraživanja<br />
Jadranske autoceste, Srednjovj<strong>eko</strong>vne<br />
tvrđave, Utvrđene gradove i kule, Stećke,<br />
Kninsku i Imotsku Tvrđavu, Osmanski<br />
Knin, Turske kule, Urbani razvoj, Razvoj
grada Imotskog, te Crkve, javne građevine<br />
i prometnice.<br />
Završno poglavlje Moderna vremena,<br />
možda ne bez razloga nazvano kao i<br />
čuveni Chaplinov film, predstavlja velikane<br />
Zagore: Ivan Meštrović danas, <strong>za</strong><br />
nas i druge, Tin Ujević – žedan kamen<br />
na studencu, Mate Ujević – veliki hrvatski<br />
enciklopedist, Jakov Gotovac – glazba iz<br />
kamena, Vlado Gotovac – od trenutka do<br />
vječnosti, Ante Topić Mimara – tajanstveni<br />
kolekcionar, te Zagoru kao inspiraciju<br />
umjetnika: Kamen i kozmopoliti<strong>za</strong>m,<br />
Zagoru na filmu, u zvuku Od Alkara do<br />
Thompsona te Ka<strong>za</strong>lišnu revoluciju u Zagvozdu.<br />
Monografija je obogaćena s gotovo 400<br />
ilustracija, koje ne samo da su neprekidna<br />
poveznica, podsjetnik i vizualni dokument<br />
koji prati pisanu riječ, već nas<br />
neprekidno iznenađuju fascinantnim neotkrivenim<br />
vizurama Zagore. Njihov popis<br />
nalazi se na kraju monografije, kao<br />
i I<strong>za</strong>brana bibliografija od gotovo 1200<br />
jedinica, ka<strong>za</strong>lo imena, ka<strong>za</strong>lo mjesta te<br />
sadržaj.<br />
Iako je Zagora prvenstveno predstavljena<br />
svojim civili<strong>za</strong>cijskim i tradicijskim<br />
dosezima, otvorene su i brojne <strong>eko</strong>loške<br />
teme. Zagora je danas iznimno <strong>eko</strong>loški<br />
očuvano područje u kojem još srećemo<br />
snovite krajobraze, očuvana staništa i<br />
<strong>za</strong>boravljene ostatke nekadašnjeg tradicijskog<br />
života. Otkrivamo izvorne domaće<br />
pasmine i sorte, divlje vrste, lokve i bunare,<br />
cvjetne travnjake i naselja potpuno<br />
uklopljena u krajobraze. Zagora je kao<br />
izmišljena <strong>za</strong> nadgradnju i rasterećenje<br />
dalmatinskog taracajućeg obalnog turizma<br />
povratkom u bolju prošlost u kojoj<br />
se živi u kamenu, diše vjetar, jedu plodovi<br />
zemlje, upija voda izvora i saranača<br />
te pije vino iz drvenih bačvi. Monografija<br />
Zagore, iako veličinom podsjeća na kakvu<br />
nezgrapnu <strong>za</strong>gorsku stinu, sadržajem i<br />
ljepotom priloga oduševljava, iznenađuje<br />
i majčinski štiti kao <strong>za</strong>boravljena kamena<br />
<strong>za</strong>gorska kuća otkrivena u gluho ljetno<br />
podne. Konačno, nadajmo se da će se<br />
Zagora od nepoznate zemlje, napuštene<br />
i idealne <strong>za</strong> skrivena i javna odlagališta<br />
otpada, legalne i ilegalne kamenolome i<br />
betonare te gradnju autoputeva, uskoro<br />
prometnuti u prepoznatu zemlju, izvornih,<br />
vječnih i ponovo prepoznatih vrijednosti.<br />
Tekst i snimke: Roman Ozimec<br />
EKO REVIJA<br />
eco review<br />
91
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Tko vlada svijetom?<br />
Grupa Bilderberg, tajno društvo Lubanja<br />
i kosti sa sveučilišta Yale u Newhavenu,<br />
iluminati, masoni, posjetitelji<br />
ljetnog kampa zvanog Boemski šumarak<br />
– pristalice teorija <strong>za</strong>vjere među nabrojanim,<br />
više ili manje tajnim društvima<br />
tražili su ona koja su imala najveći utjecaj<br />
na tijek novije svjetske povijesti.<br />
I<strong>za</strong> pseudonima Thom Burnett, koji je<br />
naveden kao jedan od autora knjige Tko<br />
doista vlada svijetom, krije se jedan od<br />
vodećih britanskih stručnjaka u pitanji-<br />
92 EKO REVIJA eco review<br />
Thom Burnett, Alex Games: Tko doista vlada svijetom?,<br />
prev. Sanja Ščibajlo. Zagreb, Naklada Ljevak, 2006.<br />
ma sigurnosti i vojnih poslova, bivši pripadnik<br />
britanskih specijalnih snaga koji<br />
se posvetio pisanju. 2005. objavio je<br />
knjigu Conspiracy Encyclopedia: The Encyclopedia<br />
of Conspiracy Theories u kojoj<br />
<strong>za</strong>govara tezu: “Zavjere su svugdje: politika,<br />
biznis, svakodnevni život (...)” te<br />
razmatra <strong>za</strong>vjere kroz povijest, od Julija<br />
Ce<strong>za</strong>ra do hladnog rata. Koautor knjige<br />
Alex Games pisac je i novinar koji redovito<br />
piše <strong>za</strong> Financial Times. Iako ne<br />
daju nedvosmislen odgovor na pitanje<br />
postavljeno u naslovu knjige, dvojica<br />
autora daju mnoge smjernice i upućuju<br />
na pravac u kojemu bi se odgovor mogao<br />
tražiti. Ipak, sam početak knjige, kao i<br />
naziv biblioteke u kojoj je knjiga objavljena<br />
(a riječ je o Ljevakovoj Biblioteci<br />
Zavjera, koja bi trebala objavljivati “naslove<br />
posvećene istini o svim <strong>za</strong>vjerama<br />
– drevnim ili suvremenim, teoretskim ili<br />
stvarnim”), mogao bi u čitatelja ostaviti<br />
pogrešan dojam da se u tekstu razobličavaju<br />
neslućene i mračne tajne te da<br />
će na koncu knjige pronaći n<strong>eko</strong> ime ili<br />
barem šačicu <strong>za</strong>krabuljenih <strong>za</strong>vjerenika<br />
koji su se, kao u n<strong>eko</strong>m od filmova o<br />
Jamesu Bondu, urotili radi dominacije<br />
na planetu. Slika koju oslikavaju Burnett<br />
i Games mnogo je kompleksnija, ali je<br />
već na koricama istaknuto da je riječ o<br />
ratu između demokracije i globali<strong>za</strong>cije.<br />
I dok Thom Burnett u prvom dijelu knjige<br />
nastoji proniknuti tko <strong>za</strong>pravo vuče<br />
konce američke politike, jer: “Kontroliranje<br />
Amerike prvi je korak u kontroliranju<br />
svijeta”, Alex Games smatra da se treba<br />
voditi računa i o osobama koje sjede u<br />
upravnim odborima multinacionalnih<br />
korporacija i financijskih institucija, jer<br />
“Najsnažnija od globalnih ujedinjavajućih<br />
sila je novac”. Činjenica je da od<br />
stotinu najvećih svjetskih <strong>eko</strong>nomija, 51<br />
je multinacionalna kompanija, a samo 49<br />
su države. Protiv globali<strong>za</strong>cije danas pišu<br />
pisci poput Naomi Klein, koja u knjizi<br />
“No Logo” navodi užasne primjere kako<br />
velike korporacije izrabljuju radnu snagu
u nerazvijenim zemljama. George Monbiot<br />
pak u knjizi “Zarobljena država” iz<br />
2000. opisuje kako političari pogoduju<br />
interesima kapitala umjesto da štite<br />
javni interes. Među kritičarima američke<br />
politike i globali<strong>za</strong>cije Games ističe<br />
američkog profesora lingvistike Noama<br />
Chomskog, koji se ne libi postaviti pod<br />
znak upitnika mnijenje da su Amerikanci<br />
općeinito gledajući bogati i sretni, jer<br />
činjenica je da samo jedan posto američkih<br />
domaćinstava posjeduje pedeset<br />
posto dionica, dok je ostatak raspodijeljen<br />
u sljedećih deset posto.<br />
Ne bez razloga, posljednje poglavlje u<br />
priči o dominaciji i raspodjeli moći posvećeno<br />
je medijima koji u suvremenim<br />
društvima nesumnjivo imaju ogroman<br />
utjecaj. Poglavlje je naslovljeno “Mediji<br />
postaju globalni”. Ne<strong>za</strong>jažljivim preuzimanjem<br />
i udruživanjem, medijskim<br />
tržištem <strong>za</strong>vladala je tek n<strong>eko</strong>licina medijskih<br />
igrača. Autori navode američki<br />
primjer: 1983. godine većinu američkog<br />
medijskog prostora posjedovalo je pedeset<br />
korporacija, da bi 1992. taj broj bio<br />
manji od 24. No 2000. godine u igri je<br />
bilo samo šest korporacija, a taj se broj<br />
2004. smanjio <strong>za</strong> još jednu korporaciju pa<br />
su preostali samo: Warner, Disney, News<br />
Corporation, Germany i Viacom, a oni posjeduju<br />
televizijske postaje (uključujući<br />
satelitsku i kablovsku televiziju) i radio<br />
stanice, ali i izdavačke kuće. “Nikada<br />
tako mnogo moći nije bilo sažeto u tako<br />
malo ruku”, sumorno <strong>za</strong>ključuje Games.<br />
Može li onda uopće biti govora o nepristranom<br />
novinarstvu? Jeffrey M. Smith u<br />
knjizi “Sjeme obmane” navodi <strong>za</strong>brinjavajuće<br />
primjere medijske blokade kad je<br />
riječ o neovisnim znanstvenim istraživanjima<br />
genetski modificirane hrane. Zašto<br />
bismo mislili da je drukčije kad je riječ o<br />
politici? Games dijagnosticira uglavnom<br />
desničarsku orijentaciju određenih američkih<br />
medijskih divova. I u Hrvatskoj<br />
svjedočimo poplavi komercijalizma i trivijali<strong>za</strong>cije<br />
medijskih sadržaja, koji na<br />
banalnom primjeru popularnog televizijskog<br />
kvi<strong>za</strong> imaju sljedeći rezultat: 99%<br />
natjecatelja zna pravo ime pjevačice Minee,<br />
ali samo 30% zna koliko ima vrsta<br />
riječi u hrvatskom jeziku. Mediji su već<br />
odavno definitivno i<strong>za</strong>šli iz nacionalnih<br />
okvira pa je globalno medijsko tržište u<br />
vrijeme kad je tandem Burnett – Games<br />
pisao svoju knjigu, bilo podijeljeno na<br />
samo sedam multinacionalnih korpora-<br />
cija, a do danas se taj broj možda već<br />
i smanjio. Značajno je napomenuti da<br />
se svih sedam nalazi među 300 najvećih<br />
nefinancijskih tvrtki na svijetu. Iako je<br />
porastao broj kanala na kojima možemo<br />
pratiti vijesti, teško se oteti dojmu da<br />
se svi napajaju iz istog izvora te da je<br />
i vijestima <strong>za</strong>vladao imperativ <strong>za</strong>bave.<br />
Možda istinsku demokratičnost i neovisnost<br />
danas možemo naći tek na određenim<br />
web stranicama. Organi<strong>za</strong>cija FAIR<br />
(Poštenje i točnost u izvješćivanju) proučavala<br />
je primjere pristranosti i cenzure<br />
u američkim medijima i <strong>za</strong>ključila: “Cilj<br />
povećavanja <strong>za</strong>rade često je u sukobu s<br />
praksom odgovornog novinarstva”.<br />
U <strong>za</strong>ključku na kraju knjige “Tko doista<br />
vlada svijetom” čak i sami autori Thom<br />
Burnet i Alex Games skeptično pitaju<br />
upravlja li se uopće svijetom ili je riječ<br />
o n<strong>eko</strong>ntroliranom, ili tek djelomično<br />
kontroliranom kaosu u kojemu glavnu<br />
ulogu imaju ljudi u skupim poslovnim<br />
odijelima, ljudi koji imaju utjecaj na vladine<br />
kabinete bez obzira koja je opcija<br />
pobijedila na izborima.<br />
Ružica Cindori<br />
EKO REVIJA eco review<br />
93
SUMMARY<br />
(Ž.B.): Interview with Marina<br />
Matulović Dropulić, Minister of<br />
Environmental Protection, Physical<br />
Planning and Construction (page 5)<br />
At the very beginning of her new four<br />
year mandate, we discussed with the<br />
Minister of Environmental Protection,<br />
Physical Planning and Construction<br />
her priorities for the next four years<br />
in office, Croatian negotiations with<br />
the EU, EU funding opportunities, extraordinary<br />
success of the ordinances<br />
on management of different types of<br />
waste, remediation of illegal and municipal<br />
waste landfills, and other live<br />
issues “Over the past four years, environmental<br />
protection was one of the<br />
priorities of the Government’s policy<br />
All necessary ordinances were adopted<br />
and, more importantly, were effectively<br />
implemented, which means they are<br />
efficient Nevertheless, there are many<br />
tasks ahead of us We must adopt small<br />
amendments to the Law on Waste and<br />
the Law on Air Quality Protection to<br />
harmonize them with the new Law on<br />
Environmental Protection and pass a<br />
series of ordinances In the course of<br />
this mandate, we aim to close the environmental<br />
chapter of Croatia’s negotiations<br />
with the European Union and<br />
our other goals include collection and<br />
reuse of usable waste, remediation of<br />
illegal landfills and industrial pollution<br />
sites, construction of regional waste<br />
management centers, improvement<br />
of air quality and widening of the network<br />
of air quality monitoring stations,<br />
which would facilitate the public access<br />
to information regarding local air quality<br />
… So far, 140 waste collection and<br />
treatment concessions were granted,<br />
over 150 million euros of private investment<br />
attracted and over 3000 new jobs<br />
created Large quantities of reusable<br />
waste were collected, on example, over<br />
two billion pieces of beverage packaging<br />
waste, or 90% of all sold bottles<br />
(as opposed to only 3 - 5% collected<br />
before the implementation of the Ordinance)<br />
Despite the initial opposition<br />
from manufacturers, importers and retailers,<br />
it seems we have chosen a correct<br />
way to tackle the issue, based on<br />
the polluter pays principle… We have<br />
adopted an Action Plan for the opening<br />
of the environment chapter of negotiations<br />
and are currently forming our negotiation<br />
position - we will be ready for<br />
the commencement of environmental<br />
negotiations before the summer”, says<br />
the Minister<br />
Lidija Tošić: Over two billion postconsumer<br />
beverage containers<br />
collected (page 4)<br />
Croatia is one of the most successful<br />
European countries in terms of waste<br />
packaging collection Since the beginning<br />
of implementation of the Packaging<br />
and Waste Packaging Ordinance,<br />
Croatia collected over two billion postconsumer<br />
beverage containers weighing<br />
a total of 175 700 tons, or 42 500<br />
tons of PET packaging, 130 000 tons of<br />
glass and 3200 tons of aluminum cans<br />
If compared to the number of beverage<br />
containers sold, this data shows that the<br />
recycling rate of post-consumer packaging<br />
is on the increase Because of the<br />
large amounts of collected waste, the<br />
Environmental Protection and Energy<br />
94 EKO REVIJA eco review<br />
Efficiency Fund is setting up a waste<br />
management center that will sort and<br />
number collected containers Every<br />
retailer will receive specially designed<br />
Fund’s bags, where they will store the<br />
containers collected from consumers<br />
and deliver them to collectors, who<br />
will transport them to the Center This<br />
system is to improve the control and<br />
monitoring of the waste packaging collection<br />
process and prevent “returning”<br />
the same bottle more than once<br />
Lidija Tošić: “Ice Cube” is<br />
highlighting the problem of global<br />
warming (page 3)<br />
In order to point to the problem of global<br />
warming, Croatian Minister of Environmental<br />
Protection, Physical Planning<br />
and Construction Marina Matulović<br />
Dropulić officially launched the Ice<br />
Cube campaign, organized by the National<br />
Geographic The installation was<br />
set up on the Zagreb’s central square<br />
and the Minister initiated the clock that<br />
would measure how long it would take<br />
for the large ice cube to melt Citizens<br />
will be able to predict the exact time<br />
and send their answers via SMS A gold<br />
bar, worth 135 000 kuna, frozen within<br />
the cube, will go to the contestant<br />
who comes closest to the exact time<br />
Although Croatia is a small country<br />
with little part in the global warming<br />
process, it is nevertheless determined<br />
to do its share and contribute to the solution<br />
as a responsible member of the<br />
world community That is why, stresses<br />
the Minister, the Environmental Ministry<br />
has taken decisive steps by ratifying<br />
the Kyoto Protocol and participating in<br />
discussions of the post-Kyoto Protocol<br />
framework “We have also designed a<br />
strategy to mitigate climate change,<br />
we are working on greenhouse gas<br />
emission reduction by increasing the<br />
share of renewable energy sources in<br />
total energy consumption, because<br />
we are painfully aware that our energy<br />
consumption, traffic and way of life are<br />
responsible for harmful gas emissions”,<br />
the Minister said<br />
Dražen Jambrović: Protection of<br />
environment is protection of future<br />
(page 9)<br />
The Government’s Program for the<br />
period of 2008 - 2011 incorporates<br />
environmental protection as one of its<br />
basic principles and a precondition of<br />
long-term sustainable development In<br />
view of the climate change and global<br />
warming, along with other harmful human<br />
effects on nature, protection of our<br />
environment has become the matter of<br />
protecting our future Croatia has relatively<br />
well preserved natural resources<br />
and its main task is to protect them for<br />
future generations and further improve<br />
the quality of our living environment<br />
The Government therefore pledged<br />
to intensify its environmental efforts<br />
over its next four years in office In the<br />
part of the Program regarding ecology,<br />
protection of nature, protection<br />
of environment and sustainable development,<br />
the Government stresses its<br />
commitment to environmental protection<br />
through sustainable development<br />
strategies It promises to protect nature<br />
from genetically modified organisms,<br />
designate 15% of Croatian territory a<br />
protected area, and boost eco-agriculture<br />
and eco-tourism, along with the<br />
use of renewable energy sources<br />
(Ž.B.): Croatian pollutant emission<br />
register established (page 11)<br />
The Croatian Pollutant Emission Register<br />
will contain data on sources, quantities<br />
and types of pollution All polluters<br />
who fail to produce regular reports will<br />
bi subject to a 200 000 kuna fine The<br />
main objective of the Register is to<br />
provide access to information on the<br />
annual emissions of industrial facilities<br />
and other polluters, types of pollutants,<br />
releases to land, releases from<br />
diffuse sources and off-site transfers<br />
of wastes and effluents It will also be<br />
of use to the general public because<br />
it will improve awareness and accessibility<br />
of information on emissions to<br />
the environment, and also indicate and<br />
enhance transparency and comparabil-<br />
ity Industrial facilities and other polluters<br />
that exceed the limits must submit<br />
detailed reports to the county authorities<br />
by March 1 for the previous year<br />
When Croatia joins the EU, the Croatian<br />
Environment Agency will submit its<br />
data to the European Commission, to<br />
be included in the European Pollution<br />
Emission Register<br />
Dražen Jambrović: Incentives,<br />
where are you? (page 13)<br />
Governments all around the world,<br />
some with more and some with less<br />
fervor, are devising measures aimed at<br />
pollution reduction and a significant<br />
step in that direction is a transformation<br />
of automobile industry, which is<br />
one of the heaviest polluters in the<br />
modern world, although not as dangerous<br />
as some other manufacturing<br />
processes Nevertheless, it would seem<br />
that the automobile industry is the<br />
easiest target Little wonder then, that<br />
car manufacturers are developing low<br />
emission vehicles, today mostly hybrid<br />
models - powered by combined fuel<br />
technologies (gasoline and electric<br />
motors) Hybrid models are gradually<br />
finding their way to the Croatian market,<br />
although current one hundred hybrids<br />
on Croatian roads are but a drop<br />
in the bucket One of the reasons for it<br />
is undoubtedly the price of hybrid vehicles,<br />
which are far more expensive than<br />
conventional cars, simply because they<br />
have two motors and a refined technology<br />
that enables them to harmonize<br />
them Then, how come the number of<br />
hybrid cars on European roads is increasing?<br />
Because governments have<br />
decided to take action and introduced<br />
a series of benefits and incentives that<br />
lower the final selling price of such<br />
vehicles Lower added value tax on<br />
hybrid vehicles, lower excise duties<br />
and other incentives might help make<br />
hybrid car more attractive to Croatian<br />
consumers<br />
Ljiljanka Mintoš Svoboda: Adriatic<br />
project for fragrant sea and clean<br />
beaches (page 15)<br />
The World Water Day observed in annually<br />
in March reminds us of the dire<br />
need for protection of our drinking water,<br />
rivers, lakes and seas - because water<br />
is life In order to preserve drinking<br />
water, we must also develop systems<br />
for wastewater management, purification<br />
and recycling Uncontrolled<br />
discharges to the environment cannot<br />
be permitted because they cause pollution<br />
of nature, spread disease and<br />
permanently degrade ecosystems<br />
Only fragrant blue sea, clean sand and<br />
rocks, free of filth and unpleasant odors<br />
guarantee an enjoyable vacation, bathing<br />
and other seaside activities Croatia,<br />
whose shores are washed by the Adriatic<br />
Sea, aims to preserve those qualities<br />
through a project implemented<br />
for the fourth year in a row in its seven<br />
costal counties The project was envisaged<br />
eight years ago, on the Government’s<br />
initiative and in cooperation<br />
with the Hrvatske Vode Company, but<br />
in 2004, the Government signed the<br />
40 million euros financing agreement<br />
with the World Bank and the Adriatic<br />
Project was officially launched It was<br />
not initiated only to meet the demands
of the EU’s Water Framework Directive,<br />
although its main objectives are<br />
perfectly in line with it Its goal is to<br />
improve the quality of coastal waters<br />
in the Croatian Adriatic by construction<br />
of new and reconstruction of existing<br />
sewer systems, and to introduce an effective<br />
wastewater collection and management<br />
system in all Adriatic counties<br />
We must realize that our “liquid” waste<br />
must be a priority and that it is a problem<br />
we must tackle as efficiently and<br />
determinedly as we did the problem of<br />
waste packaging, E-waste, scrap vehicles<br />
and other types of solid waste<br />
(D.L): “Healthy wetlands - healthy<br />
people” (page 18)<br />
The World Wetlands Day is marked annually<br />
on February 2 It is celebrated on<br />
several locations throughout Croatia,<br />
especially in Kopački Rit and Lonjsko<br />
Polje This theme of this year’ World<br />
Wetlands Day, «Healthy Wetlands,<br />
Healthy People», addresses the role<br />
of wetlands for people The fact that<br />
many wetlands are crucial for providing<br />
a constant flow of drinking water<br />
and sanitation services to millions if not<br />
billions is too often forgotten Kopački<br />
Rit marked the Day by announcing its<br />
January bird count The count showed<br />
that there are currently 23 000 aquatic<br />
birds of different species in that Park<br />
The number of birds is the best indicator<br />
of the wetland’s health The<br />
Kopački Rit Nature Park is one of the<br />
best preserved wetland ecosystems<br />
and the last oasis of freshwater fish in<br />
this part of Europe On the occasion<br />
of the Wetlands Day, the Lonjsko Polje<br />
Nature Park held a symposium titled<br />
“The future on the edge of a marsh”<br />
Participants stressed the importance of<br />
protection of that valuable landscape<br />
and its potential for tourism development,<br />
which should encompass its archeological,<br />
ethnological and cultural<br />
assets, like the 18th century St Anne’s<br />
church The Lonjsko Polje Nature Park<br />
is Croatia’s candidate for inscription on<br />
UNESCO’s World Heritage List<br />
(Ž.B.): Ružinski - environmental<br />
awareness has to be raised (page 19)<br />
Eight awards for environmental<br />
projects in the field of energy efficiency,<br />
water protection and waste management<br />
have been given to elementary<br />
schools and high schools with the international<br />
eco-school certificates “The<br />
competition was launched to encourage<br />
eco-schools in implementation of<br />
their environmental projects and in<br />
strengthening the awareness of their<br />
students of the importance of energy<br />
and water saving, and separate waste<br />
collection, because those are our greatest<br />
resources and most serious environmental<br />
issues”, said Silva Celebrini, Head<br />
of the Una Terra/ The Only Earth Association,<br />
at the award giving ceremony<br />
Environmental education must begin<br />
at the early age, as a part of kindergarten<br />
activities, and continue throughout<br />
their schooling We expect younger<br />
generations to make up for our failures,<br />
to care for their environment daily and<br />
not only salvage what can be salvaged<br />
in a nick of time Our only planet, Earth,<br />
is seriously ill and if we want to keep<br />
it alive for the future generations, we<br />
must call upon every single individual,<br />
association, organi<strong>za</strong>tion, government,<br />
state “Think globally, act locally” is still<br />
one of the most practical and effective<br />
concepts, promoted from the very beginning<br />
of the fight against pollution<br />
As he congratulated the award winners<br />
in the name of the Croatian Ministry<br />
of Environmental Protection, Physical<br />
Planning and Construction, State<br />
Secretary Nikola Ružinski stressed the<br />
importance of such events for the environmental<br />
awareness raising efforts<br />
and highlighted the need for systematic<br />
approach to environmental education<br />
of children and young adults<br />
(D.L.): Citizens no longer have<br />
reasons to complain (page 20)<br />
The Šalata Clinical Hospital Center is no<br />
longer one of the major air polluters in<br />
Zagreb because its Orthopedic and<br />
Pediatric Clinic finally modernized its<br />
dilapidated boiler rooms and replaced<br />
its solid fuel heating appliances with a<br />
gas heating system, which is a cleaner<br />
and greener solution Their solid fuel<br />
heating system was set up in the 60s<br />
and the sight of black smoke billowing<br />
from the Hospital’s chimney, often<br />
disturbed the local population After<br />
the reconstruction and moderni<strong>za</strong>tion<br />
completed in mid-December last<br />
year, solid fuel heating system could<br />
finally be replaced with environmentally<br />
friendly natural gas Environmental<br />
inspection will continue monitoring<br />
their air emissions from existing and<br />
new appliances<br />
(D.L.): Inspection shuts down<br />
ha<strong>za</strong>rdous waste incinerator (page 21)<br />
A rumor that the police plan to incinerate<br />
three tons of illegal drugs in the<br />
Sisak-based Herbos incinerator caused<br />
resentment and fear of Sisak citizens<br />
and their environmental NGOs In late<br />
November, the company obtained<br />
the permit to burn ha<strong>za</strong>rdous waste,<br />
but only a few days prior to protests,<br />
the environmental inspection found<br />
that the continuous harmful emission<br />
monitoring detected increased levels<br />
of sulphur-dioxide and carbon-monoxide<br />
in the period between December<br />
31, 2007 and January 3, 2008 It<br />
was also discovered that as of January<br />
1, 2007, the Herbos Company did<br />
not employ a person responsible for<br />
thermal waste treatment, in spite of<br />
the fact they incinerate ha<strong>za</strong>rdous and<br />
non-ha<strong>za</strong>rdous waste That is why the<br />
Ministry of Environmental Protection’s<br />
inspection announced it would press<br />
charges against the Herbos Company<br />
for a series of violations of the Law on<br />
Environmental Protection In the mean<br />
time, the inspection temporarily shut<br />
down the incinerator<br />
(Ž.B.): Mazut polluted soil in<br />
Županja (page 22)<br />
An incident that took place in Županja<br />
in late January showed that thieves are<br />
prepared to cause great environmental<br />
damage for little gain Yet-unidentified<br />
perpetrators cut to pieces an abandoned<br />
mazut tank, which has been<br />
standing in the suburbs for years The<br />
thieves took away parts of the tank,<br />
possibly to sell them as scrap metal)<br />
and all the remaining mazut spilled<br />
out and contaminated the soil The spill<br />
was, according to some eye-witnesses,<br />
in places half a meter deep Investigation<br />
team arrived at the scene half an<br />
hour later and assessed that 50 square<br />
meters of soil were contaminated The<br />
municipal government was alerted at<br />
once and urged to employ a soil remediation<br />
company The clean-up process<br />
was completed in two days Eight 200kg-barrels<br />
of mazut were removed from<br />
the site, along with three 7-m²-containers<br />
of contaminated soil<br />
Stanislava Opsenica: Anthropocene<br />
(page 23)<br />
The geological history of the Earth is<br />
today being redefined in view of the<br />
extent of human effect upon it Forces<br />
of nature, like volcanoes, asteroids and<br />
earthquakes shaped the world as we<br />
know it today Changes in oceans, the<br />
planet’s atmosphere and forms of life<br />
on the face of the Earth were very dramatic<br />
and lead to the end of the epoch<br />
of Holocene, which began 12 000 years<br />
ago - that epoch ended with the end<br />
of the last ice age, when the planet became<br />
warm enough for people to till<br />
the soil and pick its fruit The President<br />
of the Stratigraphy Commission of the<br />
Geological Society of London Jan Zalasiewitz<br />
of the Leicester University believes<br />
that the processes on the face of<br />
the Earth have changed enough to war-<br />
rant a new name - the Anthropocene<br />
Although he bases his belief on scientific<br />
research and evidence, it remains<br />
controversial as many other geologists<br />
believe the Anthropocene to be an age<br />
and not an epoch of the geological<br />
history of the Earth It is nevertheless<br />
evident that human activity brought<br />
drastic changes upon our planet and<br />
that a new period has begun<br />
Petra Mrduljaš: Green belts (page 24)<br />
In the 1950’s, when the British Government<br />
urged local councils to introduce<br />
green belts around major cities in order<br />
to prevent the sprawl of urban zones, it<br />
was a brilliant physical planning tool<br />
The goal of green belts was to ensure<br />
that urban dwellers have access to<br />
countryside, improve air quality within<br />
urban areas, protect habitat for wild<br />
plants and animals, and preserve rural<br />
England At the moment there are fourteen<br />
green belts in England and they<br />
cover some 13% of the country In view<br />
of the Government’s recent announcement<br />
it plans to build 3 million affordable<br />
homes to solve the country’s housing<br />
problem, there is a strong pressure<br />
to allow building on green belts Opponents<br />
of green belts claim they are not<br />
efficient: urban development tends to<br />
“leap” over belts into the rural countryside,<br />
endangering the very things they<br />
aim to protect On the other hand, the<br />
fact there is so much pressure to allow<br />
development of those areas only<br />
shows that green belts are doing their<br />
jobs Sir Martin Doughty, Natural England’s<br />
Chair, said: “The time has come<br />
for a greener green belt We need a 21st<br />
century solution to England’s housing<br />
needs which puts in place a network of<br />
green wedges, gaps and corridors, linking<br />
the natural environment and people<br />
” Croatia’s Zagreb is also spreading<br />
and devouring villages and fields, but<br />
fortunately, it is protected in the north<br />
by a natural green belt - its Medvednica<br />
Mountain, which curbs the urban<br />
sprawl and is a favorite recreational<br />
area of Zagreb’s citizens<br />
Vesna Horvat: Municipal waste<br />
management center (page 26)<br />
The Karlovac County adopted a twenty<br />
year Municipal Waste Management<br />
Strategy of the Karlovac County, which<br />
is to cost a total of 349 million kuna<br />
Some 25 million kuna have already<br />
been earmarked for the location and<br />
building permits for the new Municipal<br />
Waste Management Centre Babina<br />
Gora According to official assessments,<br />
only 2/3 of waste is currently covered<br />
by the municipal and industrial waste<br />
collection program The aim of the<br />
Strategy is to cover at least 90% of<br />
homes and all industrial facilities by<br />
the waste collection and treatment<br />
system<br />
(Ž.B.): Croatia is not facing the<br />
“Naples scenario” (page 27)<br />
That a real environmental disaster can<br />
ensue from a lack of waste management<br />
strategy was best shown over the<br />
past few weeks in southern Italy, primarily<br />
in Naples and the surrounding communities<br />
Heaps of garbage have been<br />
pilling up after all the landfills were<br />
filled and overflowed The waste prob-<br />
EKO REVIJA eco review<br />
95
lem flared into a real crisis as numerous<br />
protesters took to the streets, burned<br />
garbage containers, threw rocks at police<br />
and dumped trash bags outside the<br />
villa of regional governor The streets<br />
of that beautiful city were blocked with<br />
garbage and the stench could be felt<br />
for miles around, attracting animals<br />
and insects It is a miracle there was no<br />
epidemic The Italian crisis was a result<br />
of a global “Nimby syndrome” (acronym<br />
for “not in my back yard” - opposition<br />
to a new project by residents, even if<br />
they themselves and those around will<br />
benefit from the construction), so we<br />
are forced to ask whether the same<br />
scenario might take place in Croatia,<br />
too? In our country, the Nimby syndrome<br />
has been causing headache<br />
to local spatial planning offices and<br />
complicated the introduction of several<br />
state-of-the-art solutions adopted<br />
throughout Europe It is little wonder<br />
that Croatian citizens are suspicious<br />
and anxious, because they have been<br />
witnessing illegal or outdated landfills<br />
for decades - endangering soil, groundwater<br />
and freshwater springs The Minister<br />
of Environmental Protection says:<br />
“In view of the progress that has been<br />
made in the field of illegal landfill remediation<br />
and implementation of European<br />
waste management standards<br />
over such a short period of time, I am<br />
confident that Croatia will not be facing<br />
Naples’ problems”<br />
Mladen Volarić: Ireland gets rid of<br />
plastic trash (page 29)<br />
In order to tackle the burning problem<br />
of waste, Republic of Ireland became<br />
the first country to introduce a plastic<br />
bag tax, or PlasTax, in March 2002<br />
Customers who want them must now<br />
pay 22 cents per bag at the register<br />
The tax resulted in a 94% drop in consumption<br />
within weeks, and approximately<br />
1 billion fewer bags consumed<br />
annually Litter has been dramatically<br />
reduced The aim of the tax was to<br />
change consumer behavior, and now<br />
reusable shopping bags, rather than<br />
paper, are taking the place of plastic<br />
disposables and everyone keeps them<br />
in their offices or car booths All funds<br />
raised from the tax are earmarked for a<br />
green fund established to benefit the<br />
environment Although Dublin streets<br />
are still littered with chewing gums and<br />
chewing gum pollution is considered<br />
one of the key issues facing local authorities,<br />
the “chewing gum tax” was<br />
avoided when Wrigley’s, the world’s<br />
largest chewing gum manufacturer,<br />
announced its would sponsor the fund<br />
aimed at cleaning discarded chewing<br />
gums off pavements, as an alternative<br />
to yet another tax imposed on its<br />
consumers Small things add up! ATM<br />
receipts are also one of the top sources<br />
of litter on the planet If everyone left<br />
their receipt in the machine, it would<br />
save a roll of paper more than 600 000<br />
kilometers long, or enough to circle the<br />
equator fifteen times<br />
Kruno Kartus: EU supports<br />
twinning projects (page 31)<br />
With the European Commission assistance,<br />
environmental NGOs are as<br />
of 1998 entitled to implement the EU<br />
twinning projects in the EU candidate<br />
96 EKO REVIJA eco review<br />
countries The Twinning Program,<br />
launched a decade ago, aims to help<br />
beneficiary countries in the development<br />
of modern and efficient administrations,<br />
with the structures, human<br />
resources and management skills<br />
needed to implement the acquis communautaire<br />
to the same standards as<br />
Member States Its objective is to facilitate<br />
the enlargement of the EU through<br />
institution building, enabling the beneficiary<br />
administrations to enhance their<br />
professional skills and better perform<br />
their tasks The evaluation workshop<br />
held in Sofia, Bulgaria on February 13 -<br />
17, completed another round of the EU<br />
environmental twinning project Bulgarian,<br />
Russian, Lebanese and Croatian<br />
projects all shared the same objective -<br />
distribution of environmental information<br />
to targeted groups The Croatian<br />
Osijek-based NGO in cooperation with<br />
the Balkan Foundation for Sustainable<br />
Development realized environmental<br />
education programs for environmental<br />
activists and officials of several regional<br />
and local self-government units According<br />
to the poll distributed to 500<br />
regional and local self-government<br />
units, most officials support Croatia’s<br />
bid to join the EU because they feel it<br />
would improve Croatian environmental<br />
protection standards and man’s relationship<br />
with nature<br />
Ivana Belić Šojat: Vienna<br />
incinerator (page 32)<br />
In the late 70s of the 20th century,<br />
waste disposal was admitted to be one<br />
of the major problems in the functioning<br />
of large cities Simple dumping of<br />
waste was recognized as a futile drain<br />
of non-renewable natural resources<br />
and the concept of recycling and<br />
reuse was popularized At the same<br />
time, the first separate waste collection<br />
campaigns were launched and the first<br />
incinerators constructed Among them<br />
was Spittelau, located by the Danube,<br />
which flows through the very heart of<br />
Vienna The incinerator was furnished<br />
by the famous architect Friedensreich<br />
Hundertwasser Hundertwasser created<br />
a fanciful building with a multicolored<br />
front, terraced gardens, roofs covered<br />
in trees, and unusual brightly colored<br />
windows, dominated by the dark blue<br />
chimney with a golden dome Spittelau<br />
annually incinerates 250 000 tons of<br />
waste and functions as a heating plant<br />
as well Every day, this unique power<br />
plant provides heat for 190 000 Vienna<br />
households and 4200 public buildings<br />
- and at the same time “consumes” 250<br />
truck-loads of garbage! This incinerator<br />
was constructed to reduce the volume<br />
of waste in landfills, but due to its attractive<br />
appearance, it is also a tourist<br />
attraction<br />
Danijela Mesar: Every day is Planet<br />
Earth Day (page 34)<br />
While the Renaissance man sought<br />
repose and refreshment in nature (let<br />
us remember Boccaccio’s heroes who<br />
found refuge from the plague infested<br />
world in the idyllic pastoral setting), the<br />
man of today has lost his Renaissance<br />
spirit City parks have been turned to<br />
meeting points that are before dawn<br />
littered with heaps of glass bottles and<br />
PVC packaging; deserted houses and<br />
other secluded areas become landfills;<br />
on Sunday afternoons, cafés are full<br />
instead of promenades It is hard not<br />
to notice that our collective environmental<br />
awareness is awakened only<br />
on those days marked “environmental<br />
awareness days”, when the media<br />
cover an environmental topic or two<br />
I believe that every individual is a cog<br />
in the mechanism that has the power<br />
to move other links in the chain Let<br />
us set an example for others to follow<br />
and make our immediate environment<br />
a pleasant place to live<br />
Mladen Volarić: Energy harnessed<br />
from everything that grows on<br />
Earth (page 35)<br />
Cellulosic biomass, used for biobutanol<br />
production, is one of the key sustainable<br />
energy sources of the future One<br />
fact is being continuously disregarded:<br />
only five percent of the world bio-waste<br />
would be needed to meet the world<br />
energy demand Despite heavy pressure<br />
from the fossil fuel lobby, technol-<br />
ogists are now finally, after fifty years,<br />
able to develop new technologies for<br />
making butanol from cellulose At the<br />
Bali UN Summit on Climate Change, the<br />
UN’s Special Rapporteur on the Right<br />
to Food Jean Ziegler has once again<br />
alerted the world public to the fact<br />
that biofuels will bring hunger in their<br />
wake, adding the battle between food<br />
and fuel will leave the poor and hungry<br />
in developing countries at the mercy of<br />
rapidly rising prices for food, land and<br />
water Galloping production of biofuels<br />
has already doubled the prices of<br />
wheat and barley and quadrupled the<br />
price of maize Still, biobutanol will not<br />
be produced only from corn or sugar<br />
(foodstuffs), but from any kind of biological<br />
waste (there are abundant biowaste<br />
resources), which is at the moment<br />
polluting the environment by its<br />
enormous greenhouse gas emissions<br />
It can literally be said that biobutanol<br />
can be produced from almost anything<br />
As opposed to the old-style butanol,<br />
which was a fossil fuel, the new butanol<br />
(with its prefix “bio”) is a renewable<br />
source of energy<br />
Stanislava Opsenica: Nuclear power<br />
gains favor as oil prices rise (page 37)<br />
The record-high oil prices are prompting<br />
many nations to take a second look<br />
at the demonized nuclear power industry<br />
and see it as a champion of clean<br />
energy China at the moment has 11<br />
nuclear power plants and plans to open<br />
another 30 by 2020 Great Britain is also<br />
turning to nuclear power after its government<br />
supported the construction of<br />
several new nuclear plants Currently,<br />
20% of British electricity is produced in<br />
nuclear reactors According to the International<br />
Agency for Atomic Energy,<br />
over the next two decades, the consumption<br />
of nuclear power is projected<br />
to double Nuclear energy is looking increasingly<br />
attractive given the fact that<br />
gas and oil often come from politically<br />
unstable countries Nuclear energy is<br />
also considered a clean energy - in the<br />
sense that it does not produce earthwarming<br />
greenhouse gasses Environmental<br />
groups, however, are concerned<br />
about long-term storage problems and<br />
other risks of producing nuclear energy<br />
and waste New reactors are supposed<br />
to be safer, but we wonder how that is<br />
possible if even their advocates are not<br />
entirely convinced<br />
Maja Brkić Pancirov: Regional<br />
Energy Agency in northwest<br />
Croatia (page 38)<br />
The European Union and other developed<br />
countries of the world are well<br />
aware of numerous benefits of renewable<br />
energy sources and the importance<br />
of rational energy consumption That<br />
is why they encourage and support regional<br />
environmental projects, which<br />
become an integral part of state policies<br />
and political parties’ agendas, but<br />
also of heritage of local communities<br />
that demand, support and implement<br />
them One of the chief mechanisms<br />
for their design, implementation and<br />
monitoring are regional energy centers<br />
These agencies support the introduction<br />
of good energy management<br />
practices, support the concept of sustainability,<br />
provide information and
guidance and offer a number of other<br />
services based on specific local needs<br />
Their ultimate goal is to promote and<br />
boost sustainable regional development<br />
in the field of sustainable energy,<br />
protection of environment through the<br />
use of renewable energy sources and<br />
introduction of energy efficiency strategies<br />
Currently, there are 170 regional<br />
and 145 local energy agencies in the<br />
European Union Now an energy agency<br />
is in the process of being established<br />
in County of Međimurje, with the support<br />
of the Intelligent Energy - Europe<br />
program<br />
Mara Matković: Autochthonous<br />
souvenirs drive back kitsch (page 40)<br />
Golden embroidery, characteristic<br />
of the Kaštela folk costume, stitched<br />
on contemporary garments, on dolls’<br />
clothing or framed has recently become<br />
a bestselling souvenir along the<br />
coast from Split to Trogir It is made by<br />
the members of the Kaštela Souvenir<br />
Society, whose edible souvenirs are<br />
also selling well Little wonder, when<br />
they offer a variety of autochthonous<br />
products made of various kinds of<br />
honey, brandies, figs, sweet almonds<br />
and other traditional Dalmatian delicacies<br />
Their guests cannot resist the<br />
alluring blend of tradition, tastes and<br />
scents of Dalmatia sold in attractive<br />
packaging Members of the Kaštela<br />
Society, founded less than two years<br />
ago, are winning prizes and attracting<br />
attention wherever they go “Our goal is<br />
to promote traditional Dalmatian souvenirs<br />
and oppose the flood of cheap,<br />
imported objects that are sometimes<br />
served to tourists as authentic mementos”,<br />
explains Viktoria Ban, the Society’s<br />
President She claims that the situation<br />
is improving and that Croatian<br />
authenticity is becoming valued as a<br />
real treasure<br />
Mara Matković: Peacocks on Split<br />
asphalt (page 41)<br />
A garish peacock’s tail looks like an optical<br />
illusion on the grey, city asphalt<br />
Even from a car, it is impossible to miss<br />
those beauties parading in front of the<br />
ancient Split fortress Although their<br />
home is in the heart of town, they live<br />
freely, strutting and strolling where<br />
they please They are not in want of<br />
food, thanks to the neighbors who<br />
dote on them, so a peacock’s life on<br />
the city asphalt seems quite carefree<br />
They have become the main attraction<br />
in their part of town and have grown<br />
quite used to attention of passers-by<br />
and flashes of cameras They are tame<br />
and conceited Although they do not<br />
shun people, they are careful to keep<br />
their distance<br />
Edita Gregurić Cvenić: New image<br />
of Krapina Neanderthals (page 42)<br />
In the Krapina Museum of Evolution<br />
and on the Hušnjak Hill excavation site,<br />
new reconstructed models of Krapina<br />
Neanderthals were presented to the<br />
public They are the work of a French<br />
academic painter, Elisabeth Daynès<br />
When the construction of the new Museum<br />
of Evolution is complete, these<br />
sculptures will be used to depict scenes<br />
from the life in the Early Stone Age,<br />
some 130 000 ago The new museum,<br />
located near the Hušnjakovo Hill excavation<br />
site, is a state of the art facility<br />
covering the total surface area of 1200<br />
square meters The construction was<br />
launched in 2003, but the demanding<br />
process has not been completed to this<br />
day Three scenes will be set up - the<br />
first section will portray life in a cave in<br />
14 reconstructed scenes - two men returning<br />
from the hunt with their game,<br />
a boy at play, old, grey-haired woman, a<br />
man in a coma… Some of these scenes<br />
are already a part of the museum’s collection<br />
The second section includes a<br />
sculpture of a naked female swimmer,<br />
vividly demonstrating the anatomical<br />
differences between Neanderthals<br />
and Modern humans, and beside her<br />
stands a child recognizing its reflection<br />
in the pond The third scene will<br />
represent a dead woman prepared for a<br />
funeral with ritually carved symbols on<br />
her forehead, which prove that Neanderthals<br />
had already developed burial<br />
rituals The sculptures were made of<br />
silicon and real human hair and animal<br />
fur was used for details Thanks to<br />
the exceptional craftsmanship of their<br />
author, these silicon Neanderthals are<br />
extraordinarily lifelike<br />
Krunoslav Rac: Red deer (page 45)<br />
The red deer or elk is the largest herbivore<br />
in Croatia It is found in woodland<br />
areas through a wide range of elevations<br />
- from river basins to mountainous<br />
regions of Lika and Gorski Kotar<br />
Its current population in Croatia is<br />
estimated at 11 000 A deer is a longlegged<br />
animal with a harmonious<br />
body Its strong muscles and tendons<br />
enable it to run fast and leap across<br />
up to 12 meters and 3, 5 meters in the<br />
air The male’s antlers can weigh up to<br />
14 kilograms and are used for dueling<br />
with other males during the mating<br />
season During that season, males also<br />
advertise their territory, their status,<br />
and attract females through bugling<br />
That, unfortunately, makes them easy<br />
prey for inconsiderate hunters who do<br />
not understand that animals need to<br />
be left in peace during the mating season<br />
if we want to secure their survival<br />
Instead, they take advantage of deer’s<br />
carelessness and loud noise they produce<br />
to shoot them like sitting ducks<br />
- just to add another trophy to their<br />
collection We should all ask ourselves<br />
what sort of world we live in<br />
Davor Verković: Shell-farming in<br />
Limski Kanal (page 47)<br />
The ten-kilometer long estuary of the<br />
Limski Kanal (Lim Fjord or Lim Channel)<br />
is a protected area since 1964 It is<br />
one of the great tourist attractions, but<br />
also one of the most beautiful spots in<br />
Istria, even in Croatia One could sit for<br />
days gazing at the play of light and<br />
shadow, the ever changing color of the<br />
sea glimmering beneath the 150 meters<br />
high cliffs Autumn endows it with<br />
especially enchanting nuances, when<br />
before the winter slumber the Channel<br />
reaches its spectacular crescendo<br />
Few tourists visit Istria without paying<br />
a visit to the Lim Channel - if nothing<br />
else, then to stand on a viewpoint or<br />
to stroll down to the seaside In high<br />
season, little boats bring tourists to the<br />
Lim doc and return for them in a couple<br />
of hours Most of them leave delighted<br />
with what they have seen and experienced<br />
The area’s rich Mediterranean<br />
vegetation and clean sea, suitable for<br />
fish- and shell-farming, make it an exceptionally<br />
valuable site<br />
Krunoslav Rac: Caspian gull (page 48)<br />
The Caspian gull thrives in human<br />
habitats Whether he receives food<br />
from fishermen or scavenges landfills,<br />
humans make its life easier than that<br />
of other animals People usually do not<br />
disturb this opportunistic bird, which is<br />
probably why its numbers are increasing<br />
In Croatia, are found all along the<br />
coast and on every island Although it<br />
is not an endangered species, the Caspian<br />
gull is protected under Croatian<br />
law, which forbids killing or intentional<br />
disturbing that bird The Caspian gull is<br />
a large gull species and the largest gull<br />
in South Europe It looks robust both<br />
in flight and on the ground Its broad<br />
chest and bright yellow, wide-set feet<br />
add to the impression of its size They<br />
eat almost anything They eat every-<br />
thing they can catch in nature - fish,<br />
small sea invertebrates, small mammals<br />
and eggs they steal from other<br />
birds’ nests If given the opportunity,<br />
they would even devour young birds<br />
They know very well that fishing boats<br />
carry loads of their favorite food, so<br />
they sometimes follow them in great<br />
flights, in hope of a free meal<br />
Roman Ozimec: Cicadas on the<br />
island of Brač (page 50)<br />
A cicada is a daytime insect, a good<br />
and lively flier Cicadas greatly vary in<br />
size; some are barely a millimeter long,<br />
while others reach the length of as<br />
much as 8 centimeters Cicadas can be<br />
found all around the globe and some<br />
species can cover distances of several<br />
thousand kilometers On hot summer<br />
days, especially during their mating<br />
season, their song can become an almost<br />
unbearable thunderous noise<br />
As many as 33 cicada species have<br />
been discovered on the island of Brač,<br />
mostly due to foreign entomologists<br />
who used to collect specimens during<br />
their summer holidays Cicadas are very<br />
difficult to make out, even if we manage<br />
to come close, because their colors<br />
and marks blend with tree barks And it<br />
suddenly grows very quiet if he senses<br />
us If on an early summer morning, you<br />
walk through the Brač city park, it may<br />
seem that cicadas disappeared But as<br />
the sun grows stronger, they gradually<br />
become louder Timidly at first, but as<br />
the sun reaches its daily summit, song<br />
of thousands of cicadas merges into a<br />
unified symphony, monotonous and<br />
relentless, vibrating throughout the<br />
island This ode to life and the sun’s<br />
warmth has resounded throughout<br />
the Mediterranean for 320 million<br />
years, since the beginning of the early<br />
Carboniferous period, when cicadas<br />
first appeared Their song was then<br />
the loudest cry of life competing with<br />
crashing waves, buffeting winds, erupting<br />
volcanoes and roaring thunders<br />
Davor Verković: The island of Cres<br />
(page 52)<br />
The island of Cres is not only the largest,<br />
but also the most extraordinary<br />
Croatian island It is as if an invisible<br />
veil prevents modern age from engulfing<br />
this island and this very same, this<br />
masterfully wrought cloak dictates the<br />
atmosphere and the speed of life that<br />
allows us to ponder the world around<br />
us in a more mature and natural way<br />
and not pass by its beauty, nervously<br />
and blindly Everything is wondrous on<br />
Cres - air, flora and fauna Cres is a really<br />
magical island, but it is also in need<br />
of protection The Eco-Center Beli is,<br />
among other things, dedicated to the<br />
protection of griffon vultures - there<br />
they can find shelter, food and medical<br />
help - perhaps it is one of their last<br />
safe havens in the world One piece of<br />
trivia: a griffon vulture eats up to one<br />
hundred kilos of food a year That is<br />
why we must thank all the generous<br />
sponsors and institutions taking care<br />
that this rare and endangered species<br />
feels at home on the Croatian island of<br />
Cres There are several currently recovering<br />
in the Center’s cages - they have<br />
become immune to the visitors’ stares<br />
EKO REVIJA eco review<br />
97
and one even posed for my camera as if<br />
it despised me for my fascination<br />
Gordan Ivan Šojat: Penguins (page 55)<br />
Penguins are flightless birds that reside<br />
in the southern hemisphere They are<br />
excellent swimmers and move through<br />
water like torpedoes They use their<br />
strong, stiff wings to fly through water,<br />
while catching fish with their raspy<br />
tongues They are perfectly adapted<br />
to life in the sea in moderately and extremely<br />
cold regions of the Earth Different<br />
species of penguin vary wildly<br />
in size and weight, but their physical<br />
structure and plumage are quite homogenous<br />
within the family Due to<br />
climate changes and global warming,<br />
their lives and survival is in question<br />
Penguin population declines because<br />
their habitats are dramatically affected<br />
by climate change Global warming<br />
which is forcing sea ice to melt is annihilating<br />
habitats of polar bears, penguins,<br />
polar foxes and other animals<br />
residing in such regions<br />
Vanja Vitelj: Tea - divine medicine<br />
(page 58)<br />
According to an ancient legend, tea<br />
was discovered by a Chinese emperor<br />
Shen-Nung in 2737 BC He demanded<br />
that all water be boiled before consummation,<br />
for protection against disease<br />
One day, while he was traveling his<br />
provinces, he ordered his servants to<br />
stop and boil him some water The wind<br />
blew and a few leaves from a nearby<br />
tree fell into his water and began to<br />
change its color The ever inquisitive<br />
and curious monarch took a sip of the<br />
brew and was pleasantly surprised by<br />
its flavor and its restorative properties<br />
Tea is an infusion made by steeping<br />
processed leaves, buds, or twigs of<br />
the tea bush, Camellia sinensis It is<br />
an evergreen shrub or small tree that<br />
reaches up to one meter in height and<br />
is grown in tropical and subtropical regions<br />
Black tea (fermented), green tea<br />
(unfermented) and oolong (partially<br />
fermented) are all harvested from this<br />
species, but are processed differently<br />
Tea has a high nutritional value and<br />
proven medicinal properties, which is<br />
why it is a pity that in Croatia, tea-time<br />
is limited only to winter months, when<br />
it warms and protects from colds<br />
Nikola Bilandžija: Capers (page 60)<br />
Capers are edible unopened buds of<br />
a flower of a wild and cultivated bush<br />
Capparis spinosa, closely related to<br />
the cabbage family, which is grown<br />
mainly in Mediterranean countries Its<br />
four white to pinkish-white petals and<br />
long violet-colored stamens, fleshy<br />
leaves and long branches bearing bud,<br />
the flower and the fruit are its recogni<strong>za</strong>ble<br />
features It is found growing<br />
wild on walls or in rocky coastal areas<br />
of Dalmatia, falling like magic carpets<br />
over hundred-years old houses, like a<br />
natural, magical decoration Capers<br />
are mostly used in small quantities as<br />
a condiment or garnish Capers have<br />
a sharp piquant flavor and add pungency,<br />
a peculiar aroma and saltiness<br />
to comestibles such as pasta sauces,<br />
piz<strong>za</strong>, fish, meats and salads<br />
Capers are said to reduce flatulence and<br />
to be anti-rheumatic in effect Capers<br />
98 EKO REVIJA eco review<br />
have reported uses for arteriosclerosis,<br />
as diuretics, kidney disinfectants and<br />
tonics This discreet and ancient plant,<br />
used by the ancient Greeks, is today<br />
again finding its place on dinner tables<br />
and in medicinal cabinets We believe<br />
that it will excite the imagination of<br />
more chefs and be found in dishes as a<br />
condiment that “makes a difference”<br />
Nikola Bilandžija: Hrvatsko Zagorje<br />
mansions (I.) (page 62)<br />
Only about 50 kilometers from Zagreb,<br />
in the northwestern-most tip of<br />
the Hrvatsko Zagorje region, on top<br />
of a hill stands the Veliki Tabor Castle<br />
It is undoubtedly one of the most<br />
beautiful and best preserved medieval<br />
fortresses in Croatia and this part of<br />
Europe At the initiative of the Culture<br />
Minister Božo Biškupić, comprehensive<br />
renovation was launched in 2006 and<br />
completed in October 2007, when the<br />
castle was once again open to visitors<br />
The Ministry of Culture invested in over<br />
35 million kuna in the renovation of this<br />
castle, included in the UNESCO’s World<br />
Heritage List Not far from Veliki Tabor<br />
stands Miljana, another lovely mansion<br />
and summer-house Although shielded<br />
by a grove, even from afar you can tell<br />
it is one of the most picturesque mansions<br />
of Hrvatsko Zagorje Both its inner<br />
and outer walls are decorated with<br />
vivid images - astrological themes and<br />
scenes from everyday lives of the nobility<br />
in the second half of the 18th century<br />
The mansion holds a collection of<br />
Rococo paintings and is surrounded by<br />
a small pleasure garden, created in the<br />
late 19th century and was protected<br />
as a horticultural monument in 1971<br />
The Velika Horvatska castle is also surrounded<br />
by an exquisite park created<br />
in the mid-19th century in romantic<br />
style Unfortunately, all that is left of it<br />
today are several isolated trees and the<br />
castle itself faded to a mere shadow of<br />
its former glory<br />
Roman Ozimec: The Royal Glušina<br />
Cave (page 66)<br />
The island of Hvar offers a unique combination<br />
of natural beauty and splendor<br />
of ancient civili<strong>za</strong>tions The beginnings<br />
of civili<strong>za</strong>tion on Hvar are lost in<br />
mists of time and it would seem that<br />
the sunniest Croatian island was inhabited<br />
since times immemorial Even<br />
today, while tilling their vineyards, the<br />
Hvar residents occasionally stumble<br />
upon some remains of ancient Greeks,<br />
in whose time the island was called<br />
Pharos Numerous scientists have researched<br />
its geology, flora and fauna,<br />
underwater world, culture, archeology,<br />
history - but, still, a part of the island remains<br />
unexplored, surprising and thrilling<br />
- its karst subterranean kingdom In<br />
the late 90s, the entrance to one of the<br />
most splendid subterranean jewels was<br />
discovered - the Royal Glušina Cave<br />
This underground treasury contains<br />
many geological treasures: cave pearls,<br />
impressive stalagmites over six meters<br />
high and countless stalactites Eternal<br />
darkness reigns in the cave and food<br />
is sparse, the temperature is slightly<br />
below 16 °C, which makes it a perfect<br />
environment for development of true<br />
underground fauna<br />
Ivana Šojat Belić: Let us get to know<br />
orders of animals (page 69)<br />
Preservation of biodiversity has become<br />
recognized as a crucial environmental<br />
topic in the modern Europe At<br />
the same time, the latest assessments<br />
have roused great interest, because<br />
in spite of all incentives and environmental<br />
laws, population of numerous<br />
European mammals is still drastically<br />
and rapidly decreasing Nevertheless,<br />
none of this has happened abruptly or<br />
unexpectedly We are painfully aware<br />
that we keep adding species to the<br />
Red List Species by species, they approach<br />
the verge of extinction We are<br />
also fully aware that we must live with<br />
nature and for it and not against it We<br />
accumulate laws and regulations, but<br />
our ways remain unchanged Modern<br />
society likes to boast of its high environmental<br />
awareness and dedication;<br />
when faced with damning statistics,<br />
its curses unenlightened past generations<br />
But, aren’t we today witnesses of<br />
fur coats, poaching and overhunting?<br />
How to stop it and how to reconnect<br />
men to their roots is a question that<br />
will probably be answered in the nick<br />
of time<br />
Krunoslav Rac: Plitvice Lakes in<br />
winter (page 71)<br />
The Plitvice Lakes National Park is one<br />
of the most valuable karst phenomena,<br />
not only in Croatia, but in the world It<br />
is a miracle of nature created by water<br />
and karst, and one of the most<br />
fascinating natural sites in Europe In<br />
winter, the vivacious and thunderous<br />
lakes take on a new white cloak All is<br />
then white except lakes themselves In<br />
Lika, temperature can drop below 20°C<br />
and fog itself freezes on tree branches<br />
and rocks, turning into unbelievable<br />
crystalline shapes Frost covers almost<br />
the entire forest encircling this amazing<br />
site and it becomes difficult to tell trees<br />
apart from their surroundings Icicles<br />
hang from waterfalls - in many shapes<br />
and as many colors (from snow-white<br />
to turquoise) - making each waterfall<br />
unique The largest waterfall surpasses<br />
all others by its wealth of crystalline<br />
shapes and diversity of ice sculptures<br />
The water flowing over them slowly<br />
changes them and creates new forms,<br />
just like it shapes the karst terrain over<br />
longer periods of time Whoever visits<br />
this icy realm in the winter, returns<br />
home richer for another unique experience<br />
that only unadulterated nature<br />
can give<br />
Žana Ćorić: Purging through<br />
carnival revelries (page 74)<br />
The largest and oldest carnival in the<br />
continental Croatia, the Samobor<br />
Carnival, has been a traditional annual<br />
festival of fun, merriment, satire<br />
and social criticism for 180 years It is<br />
a celebration of hope that by burning<br />
a man-like doll on Fat Tuesday, all<br />
that was wrong with the world would<br />
be purged and a better and more just<br />
year would commence Not only people<br />
are masked in Samobor during that<br />
time, but also the town itself - its streets<br />
and bars all change their appearance<br />
Clowns, dumb-show artists and streetmusicians<br />
take charge of the town<br />
Various workshops, concerts and circus<br />
performances attract visitors Like<br />
every year, the festivities culminate on<br />
the last weekend before the Lent The<br />
Prince of Fools drew the shortest straw<br />
as usual, being charged with all that<br />
went wrong in the town over the past<br />
year The increase in water and sewer<br />
bills, the rise in transport costs and<br />
parking fees are just some of the misfortunes<br />
that befell the town - it may<br />
not have been entirely his fault, but his<br />
fate was sealed In spite of the valiant<br />
efforts of his ceremonial advocate, the<br />
carnival judge was not merciful: “He is<br />
guilty and must burn” The Prince was<br />
ritually burned and the town-folk re-
joiced as if his demise would somehow<br />
really make everything better<br />
Mara Matković: Olive Oil Week in<br />
Split (page 78)<br />
An olive grove in the heart of old town,<br />
in front of the Split cathedral, oil-bars<br />
in a dozen of restaurants and taverns,<br />
olive oil cakes served in three cafes and<br />
an exhibition of oil paintings by Danilo<br />
Dučko marked the first Split Olive Oil<br />
Week At the cult café Luxor, in front of<br />
which a real olive grove was set up, 16<br />
top-quality olive oil brands were presented<br />
- to be tasted or bought Thanks<br />
to such events, olive oil is becoming<br />
an official gift offered by the Croatian<br />
Tourism Association; on the Croatian<br />
Airlines airplanes etc high-class olive<br />
oils are extremely important - economically<br />
and culturally They fetch<br />
high prices and contribute to the image<br />
of Croatia as a country of olives,<br />
olive-growers and exquisite olive oil<br />
and related products<br />
Edita Gregurić Cvenić: Exhibition of<br />
Nativity scenes (page 80)<br />
In the gallery of the Veliki Tabor, castle<br />
in Hrvatsko Zagorje, a Christmas exhibition<br />
of nativity scenes was set up and<br />
named after the famous verse from an<br />
old Croatian carol: “Peace and joy to all<br />
on earth…” Authors of cribs exhibited<br />
in the Veliki Tabor have managed to<br />
revive spiritual traditions and holiday<br />
spirit of their respective regions All<br />
nativity scenes were depicted using<br />
natural materials: wood, clay, ceramics,<br />
stone, paper, hay… heralding the birth<br />
of Christ, creating the merry and bright<br />
atmosphere surrounding the holiday<br />
season The Veliki Tabor is attempting<br />
to revive medieval traditions (tournaments,<br />
jousts, archery, and falconry)<br />
through cultural events and exhibitions<br />
- its permanent art exhibition is very<br />
rich and four to five temporary exhibitions<br />
are set up every year The castle<br />
itself was erected in the 16th century<br />
by the noble Ratkay family around the<br />
existing 12th century pentagonal tower<br />
The castle remained in the Ratkay<br />
family until 1793 Between the wars,<br />
the castle was in the possession of the<br />
Croatian painter Oton Iv<strong>eko</strong>vić, and<br />
was also used by the Sisters of Mercy of<br />
the Third Order Today it is state owned<br />
and a part of the Museums of Hrvatsko<br />
Zagorje The castle is undergoing<br />
restoration<br />
Edits Gregurić Cvenić: Old Village<br />
Museum in Kumrovec (page 82)<br />
Thatched cottages covered in green<br />
moss, wooden houses sprayed with<br />
Bordeaux mixture, carved wooden<br />
porches and gables, barns, haylofts<br />
and other outhouses are all part of the<br />
Old Village Museum’s collection of rural<br />
architecture The “old village” has been<br />
protected since 1969 as a valuable<br />
part of Croatian folk heritage, when it<br />
was registered in the Category I of the<br />
Cultural Heritage Monuments Registry<br />
Today it is an elaborate Museum of<br />
Ethnography in situ - unique in Croatia<br />
Not a single object was imported in<br />
the Village from another location, but<br />
all objects found there were carefully<br />
restored With the surface area of 1, 2<br />
hectares, the Old Village Museum is the<br />
largest open-air museum in Croatia and<br />
functions as a part of the Museums of<br />
Hrvatsko Zagorje The Village encompasses<br />
25 farmhouses, 9 outbuilding<br />
and 9 ancillary objects (pigsties, wells<br />
and storage houses) The restored farmhouses<br />
now house folk art collections<br />
and an exhibition portraying the traditional<br />
lifestyle in the Sutla River Basin in<br />
the late 19th and early 20th centuries<br />
Ana Marija Kovačević: Tulove grede<br />
- dragon lair (page 85)<br />
Tulove Grede are one of the most<br />
extraordinary natural phenomena of<br />
the Velebit massif They are located in<br />
southeast Velebit, where vegetation is<br />
sparse, which makes those stone towers<br />
even more imposing They were<br />
created by water eroding the karst<br />
Tulove grede have been designated<br />
a geographic-geological monument,<br />
which means it is protected from human<br />
influence The towers cover the<br />
area of one square kilometer and the<br />
highest tower is 1127 meters high<br />
That place has always attracted folk<br />
imagination - there was even a curse<br />
“may you end up on Tulove Grede” According<br />
to a folk legend, beneath that<br />
rock formation, there was once a dragon<br />
lair and a home of fairies Unfortunately,<br />
they could not be seen with<br />
human eyes because of their magical<br />
nature In a film version, Winnetou<br />
dies at that very place and numerous<br />
western fans visit that site attracted<br />
by that piece of modern mythology<br />
I warmly recommend a visit to that<br />
magnificent miracle of nature, which<br />
blends natural and supernatural, horrific<br />
and splendid<br />
Ružica Cindori: New face of<br />
chemistry (page 86)<br />
The exhibition titled “Nobel-prize winner<br />
Vladimir Prelog - the New Face of<br />
Chemistry” was opened at the Technical<br />
Museum in Zagreb The curator/<br />
author of the exhibition Nenad Raos<br />
PhD, compares Vladimir Prelog to Albert<br />
Einstein, concluding that Prelog<br />
was a self-denying scientist who was<br />
not so present in the public life as Einsten<br />
and is consequently less familiar<br />
to the general public In spite of that,<br />
he was very well known within the<br />
scientific and academic communities,<br />
having written 420 scientific papers,<br />
was granted 25 patents and selflessly<br />
passed his amazing knowledge and<br />
experiences to younger generations of<br />
scientists The exhibition shows Prelog’s<br />
development from his scientific paper<br />
that he wrote at the age of 15 to his<br />
cabinet with samples he worked on<br />
with his colleagues (that is still kept<br />
at the Faculty of Chemical Engineer-<br />
ing and Technology) to his Nobel Prize<br />
Diploma This exhibition is also a great<br />
opportunity to fill some holes in your<br />
knowledge of chemistry<br />
Ružica Cindori: Marek, Croatia<br />
(page 88)<br />
Photographer Mario Novak published<br />
in September 2007 a lavish and voluminous<br />
monograph titled Croatia The<br />
English text was written by Damir Konestra<br />
and the volume itself is intended<br />
for the American market Novak works<br />
in the US for large auction houses like<br />
Christie’s, Sotheby’s, Hemsley etc He<br />
also contributes photographs to the<br />
world famous magazines like Architectural<br />
Digest, Luxury Home Builder,<br />
Home and others The monograph<br />
includes over 240 color photographs<br />
printed on 340 pages, and was printed<br />
in Milan Mario Novak confesses:<br />
“For 20 years it was my heart’s desire<br />
to create something beautiful that,<br />
instead of words, I could just place<br />
in their hands and proudly say, “I am<br />
from here Please, take a look!” The<br />
volume will be presented in the US at<br />
the Calumet Photographic, Ph Gallery<br />
in New York<br />
Roman Ozimec: Dalmatinska<br />
<strong>za</strong>gora - terra incognita (page 89)<br />
The exhibition Dalmatian Hinterland,<br />
unknown land includes 3000 objects<br />
on the loan from a total of 36 museums<br />
and institutions, 34 monastery<br />
and church collections and 18 private<br />
collections About two hundred people,<br />
headed by Vesne Kusin and Joško<br />
Belamarić, participated in the setting<br />
up of this largest and most complex<br />
Ministry of Culture’s exhibition The<br />
fact that the total number of visitors<br />
reached 100 000, shows the extent of<br />
the public interest and the scope of the<br />
exhibition Although the Dalmatian<br />
Hinterland was presented through its<br />
tradition and culture, several environmental<br />
issues were also highlighted<br />
The Hinterland is today a region of exceptionally<br />
preserved natural beauty,<br />
dreamlike landscapes, preserved habitats<br />
and almost forgotten remnants of<br />
traditional ways of life There we discover<br />
autochthonous Croatian domestic<br />
breeds and wild animals, ponds and<br />
wells, cultivated flower beds and plant<br />
species growing in the wild, deserted<br />
landscapes and villages blending perfectly<br />
with their environment The Dalmatian<br />
Hinterland is to disencumber<br />
the Dalmatian coast during the peak<br />
of the tourist season by attracting a<br />
portion of visitors with its promise of a<br />
return to the more peaceful past, when<br />
people feasted on the fruits of the soil,<br />
drank fresh spring water and wine from<br />
ancient barrels Finally, let us hope that<br />
the Dalmatian Hinterland would transform<br />
from an unknown land, deserted<br />
and ideal of legal and illegal landfills,<br />
into a recognized land of original, eternal<br />
and recognized values<br />
Ružica Cindori: Who really runs the<br />
world? (page 92)<br />
The review of Who really runs the world?<br />
By Thom Burnett and Alex Games<br />
Although they do not offer an unambiguous<br />
answer to the title question,<br />
the authors provide several guidelines<br />
and point to the general direction of<br />
the possible answer The image painted<br />
by Burnett and Games is far more<br />
complex, but primarily focused on the<br />
clash of democracy and globali<strong>za</strong>tion<br />
Not without cause, their last chapter<br />
on domination and division of power<br />
focuses on the media and their undoubtedly<br />
great power in the modern<br />
world The question remains if this<br />
can be called independent research<br />
journalism In his book The Seeds of<br />
Deception, Jeffrey M Smith lists highly<br />
worrying examples of media blockage<br />
regarding independent scientific<br />
research of genetically modified food<br />
The flood of commercialism and triviali<strong>za</strong>tion<br />
of the media can be felt in<br />
Croatia as well The best example is a<br />
popular TV quiz show that showed that<br />
99% of contestants know the name of<br />
the Croatian pop-singer Minea, while<br />
only 30% knows how many parts of<br />
speech there are in Croatian language<br />
The FAIR organi<strong>za</strong>tion (Fairness and Accuracy<br />
in Reporting) studied the examples<br />
of bias and censorship in American<br />
media and reached the following conclusion:<br />
“The goal of maximizing profits<br />
is often in conflict with the practice of<br />
responsible journalism”
Ana Horvat<br />
ZEMLJI<br />
u moru neba<br />
jabuka<br />
zelenomodri zvrk<br />
još se vrti<br />
a na njoj<br />
slijepi crvi<br />
žvaču<br />
njezino meso<br />
piju<br />
njezine suze i krv<br />
u nebu mora<br />
zvijezda<br />
čađavog lica<br />
koju smo očima<br />
uzdignutim<br />
u čežnji tražili<br />
a bila nam je<br />
pod nogama<br />
još se smiješi<br />
u nadi da će je<br />
umiti<br />
ta jabuka-zvijezda<br />
jedini dom i grob<br />
naših ljubavi<br />
u najboljoj vjeri darovana<br />
strepi<br />
da Adami<br />
nisu razumjeli
Change language