Eko revija - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

EKO 

REVIJA 

E C O R E V I E W 

Vlada će građanima 

osigurati kvalitetan 

i siguran okoliš 

GODIŠTE IV - BROJ 18 

OŽUJAK 2008. 

GLASILO FONDA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA 

I ENERGETSKU UČINKOVITOST 

PUBLICATION OF THE ENVIRONMENTAL PROTECTION 

AND ENERGY EFFICIENCY FUND 

Odbacimo loše navike 

Voda, hrvatsko bogatstvo 

Svijet bez plastičnih vrećica 

TISKANICA Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Ksaver 208, 10000 Zagreb - poštarina plaćena u poštanskom uredu 10000 Zagreb

GDJE JE ŠTO? 

FOND 

Odbacimo loše navike / Vinko Mladineo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 

Uklanjanje azbestno-cementnog otpada / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . 4 

Ugovor Fonda i UNDP / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 

Zajednički problemi očuvanja okoliša / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . 5 

NAGRADE 

Promicanje obnovljive energije i jugoistočnoj Europi / Lidija Tošić . . . . . 6 

PROPISI 

Zakonska regulativa gospodarenja otpadom / Srđana Piasevoli . . . . . . . 7 

Kakvoća zraka uglavnom na visokoj razini / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . 10 

Skrb o velikim zvjerima / Marina Bujan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 

Novi pravni akt okolišne politike BiH / Tomislav Lukić . . . . . . . . . . . . . 14 

ZAŠTITA OKOLIŠA 

Voda, hrvatsko bogatstvo / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 

Popisati morska staništa / Marina Bujan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 

Lonjsko polje – nova nominacija Hrvatske za 

Listu svjetske baštine / Dalibor Sumpor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 

Ledenjaci – svjedoci klimatskih promjena / Nikola Bilandžija . . . . . . . . 22 

Stop na ulazu u gradsko središte / Dražen Jambrović . . . . . . . . . . . . . . 25 

Potpora od 50 do 100 tisuća eura / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 

Opažanje našeg planeta za bolju budućnost / Marina Bujan . . . . . . . . 28 

Globalni rat protiv zatopljenja u kirgiškom selu / Mladen Iličković . . . . . 30 

Je li im odavno odzvonilo? / Roman Ozimec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 

Šume su ekološke tvornice / Ana Marić Gudelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 

Moda zelenih / Dražen Jambrović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 

Etika je bitna i kod globalnog zagrijavanja / Ana Marija Kovačević . . . . . . 37 

OTPAD 

Otpad će biti uklonjen do ljeta / D.L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 

Svijet bez plastičnih vrećica / Petra Mrduljaš . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 

Reciklaža vozila na Renaultov način / D.J. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 

ENERGIJA 

Potpisana Energetska povelja gradova i županija / Marija Barić . . . . . . 42 

Vraća li se nuklearna opcija? / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 

Biogorivo i/ili hrana / Nikolina Jurković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 

Ukapljeni naftni plin – gorivo 21 . stoljeća / Marija Šćulac Domac . . . . . . . 47 

Ukapljeni plin na otocima / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 

Najveća solarna centrala / Mladen Iličković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 

Savjeti za očuvanje planeta / Dora Belamarić . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 

REPORTAŽE I PRIKAZI 

Korčulanska procesija Velikog petka / Edita Gregurić Cvenić . . . . . . . . . . 52 

Za ljepše proljeće . . . / Vanja Vitelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 

Krasno / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 

Vrgorac / Nebojša Jerković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 

U kršu niče vinograd / Mara Matković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 

Dvorci Hrvatskog zagorja (II .) / Nikola Bilandžija . . . . . . . . . . . . . . . . 62 

Arboretum Trsteno – pet stoljeća zelene raskoši / Edita Gregurić Cvenić . . 66 

Stazama Svetog Pavla, Odiseja i Cousteaua / Miroslava Vučić . . . . . . . . 69 

Samobor / Gordan Ivan Šojat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 

Riga ili rikola, nova stara kultura / Roman Ozimec . . . . . . . . . . . . . . . 76 

Kava / Vanja Vitelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 

Naranča / Dora Belamarić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 

Porodica fazani / Ivana Šojat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 

Zimski san smeđih medvjeda / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 

Simpozij o plemenitim konjima / Nikolina Jurković . . . . . . . . . . . . . . . 84 

Vratile se rode / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 

Divlja patka / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 

Ambrozija, korov koji nas guši / Miroslava Vučić . . . . . . . . . . . . . . . . 88 

Snježna čarolija / Nikolina Jurković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 

Prizemljeno sunce u Biblijskom vrtu / Mara Matković . . . . . . . . . . . . . 92 

Ex libris / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 

Kneževićev festival boje / Lidija Tošić i Branimir Burić . . . . . . . . . . . . . . . 94 

2 

EKO REVIJA eco review 

Poštovani čitatelji, 

Eko revija u svom osamnaestom svesku 

ostaje dosljedna da vam pruži 

obilje podataka, izvješća i prikaza 

stanja u našem zajedničkom i jedinom 

koji imamo – okolišu. Ne 

skrivajući ružno i škodljivo, otkrivajući 

i promičući lijepo i korisno. 

U prirodi i svakodnevnom prostoru 

našega življenja. Tako izvješćujemo 

da je nakon niza godina nenadziranog 

postupanja s azbestno-cementnim otpadom u solinskom 

Salonitu započet, na poticaj Vlade i Ministarstva zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva, postupak sanacije 

tog otpada kojim će napokon riješiti ekološka “rak-rana” ovog 

područja i zaštititi zdravlje mjesnog stanovništva. U povodu 

Svjetskoga dana voda možemo se pohvaliti da je Hrvatska peta 

zemlja u Europi po dostupnosti i bogatstvu vodenih izvora, ali 

ćemo u gospodarenje otpadom morati uložiti 46 milijardi eura 

da bi dosegli visoke europske standarde. 

Svojedobno ushićenje otkrićem biogoriva kao nadomjestka 

fosilnim gorivima sada se pokazuje dvojbenim. Naime, ono je 

uzročnikom manje proizvodnje hrane, jer rabi poljodjelsko zemljište 

i jestive biljke, što je u vrijeme svjetskoga skoka cijene 

hrane vrlo negativan pokazatelj. Dokaz kako valja biti oprezan 

u odbiru alternativnih izvora energije. Donosimo i reportaže 

našega suradnika Mladena Iličkovića, uz čestitku autoru kao 

dobitniku Međunarodne novinarske nagrade za izvještavanje o 

obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti. Drago 

nam je što objavljujemo prinos savjetnika ministra za okoliš 

federacije BiH koji opisuje stanje okoliša u našem susjedstvu, 

zakonodavstvo o zaštiti okoliša, te napore koje susjedna država 

poduzima kako bi ostvarila temeljni cilj svoga razvoja. 

Kao i obično opsežan je blok prikaza i reportaža kojima vam 

približavamo hrvatske ljepote: podzemne, površinske i one vrlo 

visoke, dakle od špilja do planina. Ali i živa bića iz biljnog i 

životinjskoga svijeta, te ljudskom rukom stoljećima stvarana 

kulturna dobra koja vape za zaštitom od propadanja i zaborava, 

kao što su to dvorci Hrvatskoga zagorja ili arboretum Trsteno. 

Na sljedećim stranicama jamačno ćete naći obilje zanimljivoga 

štiva i odličnih fotografija, pa nećete požaliti što ste zavirili 

u našu i vašu Eko reviju. 

Srdačno vaš, 

Vinko Mladineo, glavni urednik 

ISSN 1845-5107 

EKO REVIJA 

glasilo Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

ECO REVIEW 

Publication of the Environmental Protection and Energy 

Efficiency Fund 

Glavni urednik: Vinko Mladineo 

Izvršni urednik: Igor Mrduljaš 

Pomoćnica urednika: Lidija Tošić 

Grafičko oblikovanje: Mario Đurasović 

Nakladnik: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

10000 Zagreb, Ksaver 208, tel.: 01/5391-800 

e-pošta: kontakt@fzoeu.hr, www.fzoeu.hr 

Revija izlazi dvomjesečno i raspačava se besplatno 

Kompjuterska priprema: 

Dizajn Kovač, info@dizajn-kovac.t-com.hr 

Tisak: 

GIPA d.o.o., 10000 Zagreb, Magazinska 11, tiskara@gipa.hr

U povodu Dana planeta Zemlje 

Odbacimo loše navike 

Zaštita okoliša, energetska učinkovitost, 

korištenje obnovljivih izvora 

energije, održivo korištenje prirodnih 

dobara i održivi gospodarski razvoj predstavljaju 

strateško opredjeljenje Hrvatske, 

a sve u cilju zaštite, očuvanja i poboljšanja 

kakvoće zraka, tla, voda i mora 

te ublažavanje klimatskih promjena. 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost je jedna od značajnih karika 

politike Vlade Republike Hrvatske u 

ostvarivanju strateških ciljeva radi očuvanja 

okoliša, energetske učinkovitosti 

i korištenja obnovljivih izvora energije. 

Stoga Fond svoja sredstva ulaže u isključivo 

u programe, projekte i druge 

aktivnosti kojima se ostvaruju zacrtani 

strateški ciljevi. 

Posebnu važnost Fond daje projektima i 

programima čistije proizvodnje kojima je 

cilj izbjegavanje i smanjivanje nastajanja 

otpada i emisija štetnih plinova u okoliš, 

programe i projekte kojima je cilj poboljšanje 

kakvoće zraka, tla, vode, mora te 

ublažavanje klimatskih promjena i zaštita 

ozonskog omotača, programe i projekte 

energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih 

izvora energije, a posebno pro- 

jektima koji imaju obrazovne, istraživačke 

i edukativne komponente u području 

zaštite okoliša, energetske učinkovitosti 

i korištenja obnovljivih izvora energije. 

Samim time aktivnosti Fonda uklapaju se 

u svjetske slogane povodom Dana planeta 

Zemlje : “Odbacimo loše navike”, “Dekarbonizirajmo 

svoju budućnost”, “Smanjimo 

emisije CO 2”, “Sačuvajmo klimu” i dr. 

Dosadašnjim ulaganjima Fonda na području 

Republike Hrvatske smanjene su 

godišnje emisije stakleničkih plinova za 

oko 460.000 t (SO 2, NO 2, NOx), a postignuti 

su i pomaci u energetskoj učinkovitosti 

i korištenju obnovljivih izvora 

energije. 

Fond će u obavljanju poslova iz svog 

djelokruga pružati savjetodavnu i drugu 

stručnu pomoć korisnicima sredstava, 

razvijati partnerske odnose s jedinicama 

područne (regionalne) samouprave i jedinicama 

lokalne samouprave, tijelima državne 

uprave, financijskim institucijama 

i tvrtkama radi poticanja svih aktivnosti 

i usmjeravanja sredstava u zajedničke 

projekte, programe i slične aktivnosti 

vezane za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost. 

Vlada će učiniti sve da hrvatskim građanima osigura 

što kvalitetniji i sigurniji okoliš. Zaštita okoliša sve više 

dobiva na značaju, globalno zatopljenje izazov je za 

suvremeni svijet i za taj problem treba naći odgovor. 

Obnovljivi izvori energije jedan su od osnovnih uvjeta u 

borbi protiv globalnog zatopljenja, istaknuo je premijer 

dr. sc. Ivo Sanader, pozivajući hrvatske znanstvenike 

i stručnjake da se još više uključe u nove tehnologije 

kako u proizvodnji tako i potrošnji energije. 


FOND 

Radi unaprjeđenja sustava zaštite okoliša, 

energetske učinkovitosti i korištenja 

obnovljivih izvora energije ulagat će 

se značajni napori na promicanju djelatnosti 

Fonda preko javnih medija, sudjelovanjem 

na savjetovanjima i drugim 

aktivnostima u suradnji s predstavnicima 

gospodarskih i drugih subjekata ili neposredno, 

te suradnjom s udrugama koje 

imaju za cilj promicanje zaštite okoliša, 

energetske učinkovitosti te korištenje 

obnovljivih izvora energije. Posebnu pozornost 

Fond će pokloniti edukaciji stanovništva, 

počevši od djece predškolske 

dobi do odraslih, kroz predlaganje dopune 

obrazovnih programa radi edukacije 

u odnosu prema okolišu, a posebice u 

svezi gospodarenja otpadom, smanjenja 

štetnih emisija, u okoliš, zaštite biološke 

i krajobrazne raznolikosti i dr. 

Svoje programe i projekte Fond će nastaviti 

realizirati u suradnji s Ministarstvom 

zaštite okoliša, prostornog uređenja i 

graditeljstva i Ministarstvom gospodarstva, 

rada i poduzetništva, te drugim tijelima 

državne uprave čiji djelokrug rada 

zadire u ostvarenje ciljeva Fonda. 

Vinko Mladineo, dipl. iur. 

3

FOND 

Uklanjanje azbestno- 

-cementnog otpada 

uredu solinskog gradonačelnika Ne- 

U djeljka Bobana direktor Fonda za 

zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

Vinko Mladineo i stečajni upravitelj 

Salonita d.d. Vedran Šeparović potpisali 

su ugovor o nastavku radova na zbrinjavanju 

i sanaciji azbestno-cementnog otpada 

koji se nalazi u krugu tvornice. 

Radnici Salonita nastavit će s aktivnostima 

zbrinjavanja preostalog azbestnocementnog 

otpada te mulja iz taložnice 

koji će se u konačnici zbrinuti na lokaciji 

Mravinačkih kava u Mravincima. Radnici 

će također biti angažirati i na preseljenju 

obrta “Posa” sa sadašnje lokacije 

Mravinačkih kava u krug tvornice Salonit 

d.d. “Dogovoreno je da se u krugu 

tvornice smjesti i centar za gospodarenje 

PET ambalažom koji bi otvorila zadarska 

tvrtka Sirovina odlagalište koja bi na tim 

poslovima zaposlila 20-tak radnika Salonita”, 

najavio je Mladineo. Postupak 

čišćenja i zbrinjavanja azbestno-cementnog 

otpada provest će na način popisan 

Pravilnikom o načinu i postupcima gospodarenja 

otpadom koji sadrži azbest. 

4 EKO REVIJA eco review 

Direktor Fonda Vinko Mladineo 

kazao je da se za slučaj “Salonit” 

osobno zauzeo premijer, dr. Ivo 

Sanader, koji inzistira na što 

skorijem sazivanju skupštine 

vjerovnika na kojoj treba otpisati 

preostalih 30 tisuća m 3 azbestnih 

cijevi iz kruga tvornice kako bi se 

prostor Salonita napokon mogao u 

potpunosti sanirati. 

Izvođač radova je tvrtka ovlaštena za 

postupanje s opasnim otpadom - CIAN 

d.o.o. iz Splita s kojom će Fond zaključiti 

poseban ugovor. Poslove čišćenja i 

uređenja prostora obavljat će radnici koji 

su već prije dobili svjedodžbu o zdravstvenoj 

sposobnosti te su osposobljeni 

za rad s azbestnim otpadom. 

Mladineo je istaknuo da je i dosadašnji 

tijek sanacije proveden strogo u skladu s 

tehničko-tehnološkom dokumentacijom, 

poštivajući sve zakonske regulative, a posebno 

one koje se odnose na sigurnost 

zdravlja ljudi. Do sada je zbrinuto oko 

8000 m 3 azbestno-cementnog otpada koji 

je odložen na pripremljenu kazetu u Mravinačkoj 

kavi. Otpad je prekriven slojevima 

geotekstila i geomembrane i zemljom 

visine do 35 cm te zbijan do postizanja 

potrebnog koeficijenta stišljivosti. Svi 

slojevi imaju riješenu drenažu, a završni 

brtveni sloj prekriven je zemljom u visini 

100 cm po kojoj je zasijana trava. 

U cilju praćenja emisija u okoliš kao i 

kontrole radne okoline, svakodnevno 

se određivala koncentracija azbestnih 

vlakana, mjerene koncentracije su bile 

u granicama dozvoljenih u rasponu od 

0,1 vlakna/cm 3 do maksimalno 0,2 vlakna/cm 

3 . Za dosadašnje izvedene radove 

zbrinjavanja i sanacije Fond je isplatio 

16,3 milijuna kuna. Trajno zbrinjavanje 

azbestno-cementnog otpada provesti će 

se temeljem Programa sanacije odlagališta 

“Mravinačka kava” koji je izradila 

tvrtka IGH iz Zagreba, a koje je odobrilo 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva. 

Nakon godina i godina nekontroliranog 

postupanja s azbestno-cementnim otpadom 

započet je, na inicijativu Vlade 

Republike Hrvatske i Ministarstva zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, 

postupak sanacije tog otpada kojim 

će napokon riješiti ekološka “rak rana” 

ovog područja i zaštititi zdravlje lokalnog 

stanovništva. 

Tekst i snimke: Lidija Tošić

Sastanak ministrice zaštite okoliša i direktora Fonda s ministrom zaštite okoliša Federacije Bosne i Hercegovine 

Za radnog posjeta Republici 

Hrvatskoj, ministar 

okoliša i turizma Federacije 

Bosne i Hercegovine dr. 

sc. Nevenko Herceg susreo 

se s direktorom Fonda za 

zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost Vinkom 

Mladineom. Razgovaralo 

se o hrvatskim propisima 

i iskustvima u organizaciji 

sustava gospodarenja 

posebnim kategorijama 

otpada, osobito o zbrinjavanju 

ambalažnog, 

električnog i elektroničkog 

otpada te otpadnih 

guma. Ministar Herceg je istaknuo kako 

se Hrvatska svojim dobro ustrojenim sustavima 

nametnula kao regionalni lider 

jer je u vrlo kratkom vremenu uspjela 

postići sjajne rezultate u prikupljanju i 

gospodarenju korisnim vrstama otpada. 

Prema njegovim riječima i u Bosni i Hercegovini 

planiraju pokrenuti Fond za zaštitu 

okoliša te se nadaju da će polučiti 

dobre rezultate kao i hrvatski. 

Direktor Fonda za zaštitu okoliša i 

energetsku učinkovitost Vinko Mladineo 

i stalni predstavnik Programa Ujedinjenih 

naroda za razvoj (UNDP) Yuri 

Afanasiev potpisali su ugovor o zajedničkom 

financiranju projekta “Hrvatska 

– Očuvanje i održivo korištenje biološke 

raznolikosti na dalmatinskoj obali”. Ugovorom 

je predviđena participacija Fonda 

u iznosu od 3,3 milijuna kuna. 

Inventarizacija osobito značajnih područja 

biološke i krajobrazne raznolikosti 

bit će značajan doprinos kod razrade 

nacionalne ekološke mreže u detaljnijem 

mjerilu unutar prioritetnih (demo) 

područja. Rezultati aktivnosti koristit 

će se kao podloga za izradu smjernica 

Direktor Fonda je bosanskom ministru 

prezentirao sustav prikupljanja i oporabe 

ambalažnog, EE otpada i otpadnih guma. 

Predložio je da se stare gume prikupljene 

u BiH kao korisna sirovina oporabljuju u 

novom pogonu koji se gradi u Trilju blizu 

granice dvije države, jer u Federaciji još 

nema takvih pogona. Mladineo je također 

istaknuo da Fond pored organizacije sustava 

za gospodarenje posebnim kategori- 

Ugovor Fonda i UNDP 

o održivom korištenju prirodnih dobara 

i vrijednosti u poljoprivredi, ribarstvu i 

turizmu. 

Projektno područje karakterizira složeni 

mozaik različitih namjena zemljišta, s 

jama otpada realizira preko 

2.150 projekata zaštite 

okoliša i energetske učinkovitosti 

za što je odobreno 

preko 3,7 mlrd. kuna. 

Ministar Herceg se također 

susreo i s ministricom zaštite 

okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva 

Marinom Matulović Dropulić. 

U dužem razgovoru 

istaknuti su zajednički 

problemi očuvanja okoliša 

te poštivanja i primjene 

direktiva Europske unije 

koje obje zemlje ugrađuju 

u svoja zakonodavstva. 

Razgovarajući o provedbi Kyoto protokola 

i klimatskim promjenama dotakli su se i 

pitanja CDM mehanizama i nepovoljnostima 

trgovine ugljičnim dioksidom za zemlje 

u razvoju, te njihovom utjecaju na razvoj 

društva. Kvalitetna trosatna rasprava završila 

je uz radni ručak koji je za svoje goste 

iz Bosne i Hercegovine upriličila ministrica 

Marina Matulović Dropulić. 

Lidija Tošić 

kopnenim, morskim, obalnim i otočkim 

ekosustavima isprepletenim s različitim 

ljudskim djelatnostima. Ovakva raznolikost 

ekosustava, staništa i korištenja 

zemljišta predstavlja jedinstvenu sveukupnu 

raznolikost kopnenog i morskog krajobraza, 

što predstavlja važnu osnovu za 

izuzetnu turističku privlačnost područja. 

Ovo je još jedan u nizu projekata na kojima 

Fond surađuje s UNDP-em. Ranije su 

već potpisani ugovori za tiskanje edukativno-promidžbene 

brošure “Izazov težak 

1 tonu CO 2” te za promidžbenu kampanju 

u svezi poticanja energetske efikasnosti 

koja se uspješno provodi već drugu godinu 

za redom. 

Tekst i snimka: Lidija Tošić 


FOND 

Zajednički problemi očuvanja okoliša 

5

NAGRADE 

Promicanje obnovljive energije u 

jugoistočnoj Europi 

Novinaru H-Altera, Hrvatske 

televizije i Eko revije Mladenu 

Iličkoviću dodijeljena je Međunarodna 

novinarska nagrada 

za izvještavanje o obnovljivim 

izvorima energije i energetskoj 

učinkovitosti za reportažu o malim 

hidroelektranama u Latviji i 

Hrvatskoj koja je objavljena u 

HTV-ovoj emisiji “Eko zona”. Tu 

nagradu dodjeljuje Partnerstvo 

za obnovljivu energiju i energetsku 

učinkovitost (REEP) u 

suradnji s Zakladom Guardian 

i časopisom Regionalnog okolišnog 

centra srednje i istočne 

Europe (REC) Green Horizon. 

Prva nagrada je dodijeljena Vajdi 

Pilibaityte za izvještaj “Nova 

nuklearka u Litvi, hoće li se zaista 

isplatiti?”, koji je objavljen 

na Litvanskom radiju i kasnije 

postavljen na web stranici www. 

lrt.lt a drugo je mjesto s Mladenom 

Iličkovićem podijelio bugarski 

novinar Atanas Georgiev 

za seriju članaka objavljenih u 

bugarskom mjesečnicima Utilities 

i Hotels and Restaurants. 

Nakon uručenja nagrade u hotelu 

Laguna u Zagrebu, održan 

je okrugli stol o izvještavanju 

o obnovljivim izvorima energije 

i energetskoj učinkovitosti na 

kojemu su uz novinare sudjelovali 

i stručnjaci s međunarodne 

radionice “Promocija obnovljive 

energije u jugoistočnoj Europi” 

na kojoj će u Zagrebu raspravljati 

o tome kako u međunarodnoj 

suradnji povisiti udjel obnovljive 

u ukupnoj proizvodnji energije. 

Stručnjaci su kao problem 

izvještavanja naveli novinarska 

pojednostavljenja problema 

proizvodnje energije iz obnovljivih 

izvora i njihove klišeje 

o tome kako su sva biogoriva 


štetna i neodrživa ili kako vjetroelektrane 

nagrđuju okoliš. S 

druge strane, novinari su kao 

zapreku boljem izvještavanju 

istaknuli za javnost prestručna 

priopćenja stručnjaka i njihovu 

pasivnost prema medijima, 

te nezainteresiranost medijskih 

vlasnika i urednika za tu 

temu. 

Dodjela REEP-ove nagrade bila 

je uvod za otvaranje međunarodne 

radionice “Promocija obnovljive 

energije u jugoistočnoj 

Europi”. Taj događaj organizirao 

je regionalni ured REEP-a za 

središnju i istočnu Europu u 

suradnji s Open University iz 

Velike Britanije, Energetskim 

institutom Hrvoje Požar (www. 

eihp.hr) te Energetskom agencijom 

sjeverozapadne Hrvatske 

(www.regea.org). Partnerstvo 

za obnovljivu energiju i energetsku 

učinkovitost (REEP) je 

aktivni, globalni pokret za ukidanje 

razlika između politika, 

zakonskih i financijskih struktura 

koje sprječavaju ostvarenje 

projekata obnovljivih izvora 

energije i energetske učinkovitosti. 

U pozdravnom je govoru voditelj 

Odsjeka za obnovljive 

izvore i energetsku učinkovitost 

Ministarstva gospodarstva, rada 

i poduzetništva Igor Raguzin 

istaknuo kako “obnovljivi izvori 

energije zahtijevaju široku 

potporu kako na razini državne, 

regionalne i lokalne vlasti 

tako i kao sektor koji obuhvaća 

i industriju, građenje, promet 

i kućanstva, što može pridonijeti 

miru, stabilnosti i suradnji 

u regiji.“ 

Tekst: Lidija Tošić 

Snimke: Mladen Iličković

Pravni kutak 

Zakonska regulativa 

gospodarenja otpadom 

Neodgovarajuće gospodarenje otpadom 

jedan je od najvećih problema 

okoliša u Republici Hrvatskoj. Ovo s 

razloga što je dugi niz godina prevladavao 

nesanitarni način odlaganja i 

nizak stupanj recikliranja otpada, kao i 

zanemariv udio tehnologija za obradbu/ 

preradbu otpada, te nedostatni nadzor 

nad tokovima otpada. Posljedice takvog 

neprimjerenog postupanja s otpadom u 

Republici Hrvatskoj nepovoljno su utjecale 

na stanje u prostoru, kakvoću okoliša 

te ugrožavale učinke gospodarstva, 

standard života građana i zdravlje ljudi. 

Takvo je stanje s jedne strane rezultiralo 

vrlo štetnim utjecajima na okoliš i zdravlje 

ljudi, a s druge strane negospodarskim 

ponašanjem u odnosu na moguće 

iskorištavanje materijalnih i energetskih 

potencijala otpada. 

U procesu unaprijeđivanja cjelovitog sustava 

gospodarenja otpadom, jednu od 

glavnih uloga odigralo je zakonodavstvo, 

kao instrument za provedbu planiranih 

aktivnosti. 

Propisi Europske Unije o otpadu određuju 

izbjegavanje, smanjenje i iskorištavanje 

otpada kao prioritetne aktivnosti u gospodarenju 

otpadom. Na primjer, Okvirna 

direktiva o otpadu (Direktiva Vijeća 

75/442/EEC izmijenjena i dopunjena Direktivama 

Vijeća 91/156/EEC, 91/692/ 

EEC, 96/350/EC i 96/59/EC) određuje 

hijerarhiju načela otpada, prema kojoj 

se od država članica traži da daju prednost 

izbjegavanju i smanjenju otpada i 

njegove štetnosti. Kad to nije moguće, 

države članice trebaju poticati oporabu 

otpada aktivnostima kao što je reciklaža. 

Odlaganje otpada na odlagalištima 

ili spaljivanje bez povrata energije na 

najnižem su mjestu na toj ljestvici. 

Strateški i planski dokumenti koji obuhvaćaju 

predmetnu problematiku u Republici 

Hrvatskoj jesu Nacionalna strategija 

zaštite okoliša (“Narodne novine” 

46/02), Nacionalni plan djelovanja na 

okoliš (“Narodne novine” 46/02), Strategija 

gospodarenja otpadom u Republici 

Hrvatskoj (“Narodne novine” 130/05) i 

napokon Plan gospodarenja otpadom 

u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 

2007.–2015. godine (“Narodne novine” 

85/07). Nacionalnom strategijom zaštite 

okoliša i Nacionalnim planom djelovanja 

na okoliš utvrđeno je neodgovarajuće 

gospodarenje otpadom kao najveći problem 

zaštite okoliša u Hrvatskoj. 

Nacionalna strategija zaštite okoliša izraz 

je nastojanja da se rastuća svijest o potrebi 

zaštite okoliša Republike Hrvatske 

pretvori u jasan, cjelovit i dugoročan 

koncept. Ona polazi od nedvojbene potrebe 

da se stanje okoliša u Republici 

Hrvatskoj unaprijedi, te opredjeljenja da 

se to može ostvariti dogradnjom postojećeg 

sustava zaštite okoliša i pripravljanjem 

za krupne izazove koji su pred 

nama: Republiku Hrvatsku valja usmjeriti 

k održivom razvoju; predvidivi je ulazak 

Republike Hrvatske u dugotrajan i zamršen 

proces europskih integracija; mora 

PROPISI 

se uspostaviti cjelovit sustav praćenja 

i ocjene stanja okoliša; valja posebno 

zaštiti neke dijelove teritorija, a osobito 

Jadranskog mora; u Republici Hrvatskoj 

valja učiniti sve što je potrebno da se 

prilagodimo klimatskim promjenama i 

uvođenju novih tehnologija. 

U Nacionalnom planu djelovanja na okoliš 

Republike Hrvatske definirana je mjera 

C4M12 za promicanje novih oblika načina 

življenja i potrošačkih navika, prihvatljivih 

za okoliš radi potencijalno 

dugoročnih promjena stajališta (stvaranje 

manje količine otpada, recikliranje, 

štednja energije, iskorištavanje obnovljivih 

energetskih izbora, štednja prirodnih 

resursa itd.) 

Strategijom zaštite okoliša Republike Hrvatske 

gospodarenje otpadom određeno 

je kao nacionalni prioritet. Stoga su, u 

cilju ostvarenja Strategije, određeni sljedeći 

prioriteti: 

• usklađivanje zakonske regulative s 

regulativom EU i osiguravanje njene 

provedbe, 


7

• odgoj i obrazovanje za okoliš i gospodarenje 

otpadom, 

• izbjegavanje nastajanja otpada – smanjivanje 

količina i opasnih svojstava 

otpada, 

• povećavanje naplativosti naknada za 

opterećenje okoliša otpadom, 

• povećavanje financijskih sredstava za 

gospodarenje otpadom, 

• povećavanje odvojenog skupljanja 

otpada, 

• sanacija postojećih odlagališta, 

• povećavanje kvalitete i opsega podataka 

o količinama i tokovima otpada, 

• izgradnja građevina i uređaja za obradu 

otpada, 

• povećavanje udjela kontroliranog skupljanja 

i zbrinjavanja otpada. 

Prema Strategiji gospodarenja otpadom 

u Republici Hrvatskoj gospodarenje otpadom 

vrlo je složena djelatnost koja 

zahvaća sve grane gospodarstva, proizvodnje 

i potrošnje, a sadrži čitav niz 

postupaka i tehnologija od kojih se veliki 

dio primjenjuje u različitim oblicima u 

Hrvatskoj. U okviru cjelokupnog sustava 

gospodarenja otpadom, na bazi hijerarhijskog 

koncepta: Izbjegavanje – vrednovanje 

(oporaba) – odlaganje (IVO), u 

Hrvatskoj su zastupljeni sljedeći važniji 

postupci: 

Izbjegavanje nastanka otpada i smanjenje 

opasnih svojstava: 

• Odgoj i obrazovanje, 

• Čistija proizvodnja i proizvodi, 

• Hrvatska burza otpada, 

• Uvedene naknade za opterećivanje 

otpadom, 


• Obveze izrade planova gospodarenja 

otpadom; 

• Sakupljanje i prijevoz otpada; 

Vrednovanje – oporaba otpada: 

• Odvojeno sakupljanje, 

• Reciklaža i oporaba, 

• Mehanička prerada, 

• Biološka prerada, 

• Termička prerada, 

• Kemijsko-fizikalna prerada; 

• Zbrinjavanje ostalog otpada. 

Tijela mjerodavna za gospodarenje otpadnom, 

sukladno Strategiji, jesu Ministarstvo 

zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva, Fond za zaštitu 

okoliša i energetsku učinkovitost i Agencija 

za zaštitu okoliša. 

Strategijom su, također, utvrđeni sljedeći 

strateški ciljevi gospodarenja otpadom: 

• Izbjegavanje nastajanja i smanjivanje 

količina otpada na izvoru te otpada 

kojega se mora odložiti, uz materijalnu 

i energetsku oporabu otpada; 

• Razvitak infrastrukture za cjeloviti 

sustav gospodarenja otpadom IVO 

(stvaranje uvjeta za učinkovito funkcioniranje 

sustava); 

• Smanjivanje rizika od otpada; 

• Doprinos zaposlenosti u Hrvatskoj; 

• Edukacija upravnih struktura, stručnjaka 

i javnosti za rješavanje problema 

gospodarenja otpadom. 

Zakonska regulativa u Republici Hrvatskoj 

u području gospodarenja otpadom odnosi 

se na Zakon o otpadu (“Narodne novine” 

178/04, 111/06), kao pravni temelj za 

donošenje planova gospodarenja otpadom 

i provedbenih propisa donošenjem 

kojih će se dovršiti proces harmonizacije 

hrvatskih propisa s pravnom stečevinom 

Unije na ovom području i međunarodnu 

Konvenciju o Kontroli prekograničnog 

prometa opasnim otpadom i njegovom 

odlaganju – Baselska konvencija (NN – 

Međunarodni ugovori 3/94). 

Zakon o otpadu jedan je od najvažnijih 

zakona o zbrinjavanju otpada koji je 

donio Hrvatski sabor 3. prosinca 2004. 

godine, usklađen s Europskom direktivom 

Vijeća o otpadu 91/156. Tim Zakonom 

jasno su definirana tri osnovna načela 

gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj: 

• Onečišćivač plaća, 

• Odgovornost proizvođača i 

• Blizina oporabe i/ili zbrinjavanja. 

U Zakonu o otpadu, člankom 4., gospodarenje 

otpadom definirano je kao skup 

aktivnosti, odluka i mjera usmjerenih na 

sprečavanje nastanka otpada, smanjenje 

količine otpada i/ili njegovog štetnog 

učinka na okoliš, obavljanje sakupljanja, 

prijevoza, oporabe, zbrinjavanja i drugih 

djelatnosti u vezi s otpadom, nadzor nad 

obavljanjem tih djelatnosti te brigu za 

odlagališta koja su zatvorena. 

Nadalje, člankom 5. Zakona propisani su 

ciljevi gospodarenja otpadom i to : 

• Izbjegavanje i smanjenje nastanka 

otpada i smanjenje opasnih svojstava 

otpada, a posebno: 

• razvojem čistih tehnologija koje 

koriste manje prirodnih izvora, 

• tehničkim razvojem i promicanjem 

proizvoda koji ne pridonose ili u 

najmanjoj mogućoj mjeri pridonose 

povećanju štetnog utjecaja otpada 

i opasnosti od onečišćenja, 

• razvojem odgovarajućih metoda 

zbrinjavanja opasnih tvari sadržanih 

u otpadu namijenjenom oporabi, 

• Oporaba otpada recikliranjem, ponovnom 

uporabom ili obnovom odnosno 

drugim postupkom koji omogućava 

izdvajanje sekundarnih sirovina, ili 

oporabu otpada u energetske svrhe, 

• Zbrinjavanje otpada na propisan način, 

te 

Sanacija otpadom onečišćenog okoliša. 

Zakonom o otpadu uređeni su i troškovi 

gospodarenja otpadom prema mjerilu količine 

i svojstvu otpada uz načelo “onečišćivač 

plaća”, a koji moraju obuhvatiti 

troškove odvojenog skupljanja otpada, 

troškove prijevoza otpada, troškove drugih 

mjera gospodarenja otpadom koje nisu

pokrivene prihodom ostvarenim prometom 

otpada, procijenjene troškove uklanjanja 

otpada koji je nepoznata osoba odložila 

izvan odlagališta otpada, te troškove odlaganja 

otpada koji obuhvaćaju troškove 

projektiranja i gradnje građevina za odlaganje 

otpada, troškove rada odlagališta te 

procjenu troškova zatvaranja odlagališta, 

njegovog naknadnog održavanja i gradnje 

nove građevine koja će se koristiti nakon 

prestanka rada postojeće. 

Usvajanju ovog Zakona slijedila je, sve 

u skladu sa smjernicama Europske unije, 

izrada i usvajanje niza provedbenih propisa 

kojima su se podrobno uredili i propisali 

način, postupci i uvjeti gospodarenja 

otpadom i posebnim vrstama otpada, 

način, oblik i postupci izvješćivanja o 

otpadu i prijavljivanja i praćenja otpada, 

način i uvjeti za izdavanje ovlaštenja za 

postupke gospodarenja otpadom, način i 

uvjeti kojima moraju udovoljavati građevine 

za gospodarenje otpadom te popisi 

postupaka zbrinjavanja otpada i to:. 

• Pravilnik o vrstama otpada (NN 27/96) 

• Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikacijama 

otpada s katalogom otpada 

i listom opasnog otpada (NN 50/05) 

• Pravilnik o uvjetima za postupanje s 

otpadom (NN 123/97, 112/01) 

• Uredba o uvjetima za postupanje opasnim 

otpadom (NN 32/98) 

• Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu 

(NN 97/05, 115/05) 

• Odluka o uvjetima označavanja ambalaže 

(NN 155/05, 24/06, 28/06) 

• Pravilnik o gospodarenju otpadnim 

gumama (NN 40/06) 

• Pravilnik o očevidniku pravnih i fizičkih 

osoba koje se bave djelatnošću 

posredovanja u organiziranju oporabe 

i/ili zbrinjavanja otpada i pravnih i fizičkih 

osoba koje se bave djelatnošću 

izvoza neopasnog otpada (NN 51/06) 

• Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu 

određivanja iznosa naknade vlasnicima 

nekretnina i jedinicama lokalne 

samouprave (NN 59/06) 

• Uredba o nadzoru prekograničnog prometa 

otpadom (NN 69/06, 17/07) 


uljima (NN124/06) 

• Pravilnik o gospodarenju otpadnim baterijama 

i akumulatorima (NN133/06) 


vozilima (NN136/06) 

• Pravilnik o gospodarenju otpadom (NN 

23/07, 111/07) 

• Pravilnik o načinu i postupcima gospodarenja 

otpadom koji sadrži azbest 

(NN 42/07) 

• Pravilnik o načinima i uvjetima termičke 

obrade otpada (NN 45/07) 

• Pravilnik o gospodarenju medicinskim 

otpadom (NN 72/07) 

• Plan gospodarenja otpadom u Republici 

Hrvatskoj za razdoblje 2007.-2015. 

godine (NN 85/07) 


električnim i elektroničkim uređajima 

i opremom (NN74/07) 

• Odluka o Nacionalnim ciljevima udjela 

povratne ambalaže u 2008. g. (NN 

82/07) 

• Pravilnik o načinima i uvjetima odlaganja 

otpada, kategorijama i uvjetima 

rada za odlagališta otpada (NN 

117/07) 

kao i propisi kojim se uređuju pitanja 

naknada temeljem Zakona o Fondu za zaštitu 

okoliša i energetsku učinkovitost: 

• Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim 

koeficijentima i pobližim 

kriterijima i mjerilima za utvrđivanje 

naknada na opterećivanje okoliša otpadom 

(NN 71/04) 

• Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja 

i plaćanja naknada na opterećivanje 

okoliša otpadom (NN 95/04) 

• Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu 

vođenja očevidnika obveznika plaćanja 

naknade na opterećivanje okoliša otpadom 

(NN 120/04). 

(U sljedećem broju: Pregled zakonodavstva 

Europske unije u području zaštite 

okoliša.) 

Srđana Piasevoli 


9

PROPISI 

Izrađen Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u RH 

Kakvoća zraka 

uglavnom na visokoj razini 

Više problema povremeno ima u 

šest većih gradova ili industrijskih 

područja: Zagrebu, Sisku, Kutini, 

Rijeci, Osijeku i Splitu, ali bi i oni 

trebali biti riješeni do 2010. 


uređenja i graditeljstva izradilo 

je i koncem veljače na jednomjesečni 

javni uvid stavilo prijedlog Plana zaštite 

i poboljšanja kakvoće zraka u Republici 

Hrvatskoj od 2008. do 2011. godine, a 

primjedbe i mišljenja na prijedlog plana 

objavljen na internetskoj stranici Mini- 

EKO REVIJA 

10 eco review 

starstva www.mzopu.hr mogle su se dostaviti 

do 21. ožujka. 

Zakonska osnova za izradu Plana je Zakon 

o zaštiti zraka, koji određuje mjere, 

način organiziranja, provođenja i nadzora 

zaštite i poboljšanja kakvoće zraka 

u Hrvatskoj. Prema tom Zakonu, Plan je 

prvi provedbeni dokument Strategije zaštite 

zraka koja je sastavni dio Strategije 

zaštite okoliša. Nositelj izrade Plana je 


uređenja i graditeljstva u suradnji sa 

središnjim tijelima državne uprave mjerodavnim 

za područja: zdravlja, industrije, 

energetike, poljoprivrede, šumarstva, 

znanosti, voda, mora, prometa, turizma, 

praćenja meteoroloških uvjeta i drugim 

relevantnim institucijama. Svrha plana 

je određivanje i razrada ciljeva i mjera 

po sektorima utjecaja s prioritetima, 

rokovima i nositeljima provedbe mjera, 

s osnovnim ciljem zaštite i trajnog 

poboljšanja kakvoće zraka i Hrvatskoj, 

posebice na područjima gdje je kakvoća 

zraka druge i treće kategorije. Zato Plan 

obuhvaća: načela i mjerila za određivanje 

ciljeva i prioriteta, ocjenu stanja 

kakvoće zraka, ciljeve i mjere za zaštitu 

i poboljšanje kakvoće zraka, uključujući 

i međusektorske mjere, prioritetne mjere 

i aktivnosti i dinamiku provedbe mjera s 

procjenom troškova i koristi. 

Postojeći zakonodavni okvir zaštite zraka 

kao i horizontalno zakonodavstvo propisuje 

veliki broj mjera i instrumenata radi 

zaštite i poboljšanja kakvoće zraka. Ovaj 

Plan u cijelosti preuzima postojeće mjere 

i na njih nadograđuje dodatne koje su se 

analizom pokazale nužnima za ostvarenje 

postavljenih ciljeva. U Ministarstvu ističu 

da u Hrvatskoj postoji duga tradicija 

praćenja kakvoće zraka, još iz 1960-ih, 

kada su se s istim problemima počele 

baviti i zapadnoeuropske zemlje. Od 

tada do danas kakvoća zraka stalno se 

poboljšavala u naseljenim područjima, 

gdje su nekad koncentracije sumporovog 

dioksida i dima bile i trostruko veće 

od današnjih. Uz sve strože propise o 

graničnim vrijednostima emisija i koncentracijama 

onečišćujućih tvari u zraku, 

na poboljšanje kakvoće zraka u urbanim 

sredinama pozitivno su utjecale i mjere 

plinofikacije u gradovima sjeverne Hrvatske 

i priključivanje na toplifikacijsku 

mrežu. Neki gradovi su vrlo rano propisali 

mjeru zabrane korištenja ugljena u 

gradskim središtima, a ovaj energent u 

Hrvatskoj nije nikad predstavljao značajni 

faktor u energetskoj opskrbi gradova. 

Razvoj javnog prijevoza u velikim gradovima, 

smanjenje dozvoljenog udjela 

olova u benzinu i održavanje prometnica 

utjecali su na ublažavanje štetnih 

utjecaja transporta na kakvoću zraka u 

naseljenim područjima. Smanjenje emi-

sija onečišćujućih tvari naročito je bilo 

izraženo početkom devedesetih kada je 

došlo do pada industrijske proizvodnje i 

zatvaranja velikih izvora emisije (Koksara 

Bakar, Željezara Sisak, Tvornica aluminija 

Šibenik). Prelazak na tržišno gospodarstvo 

i globalizacijski procesi prouzročili 

su izostanak investicijskih i operativnih 

ulaganja u modernizaciju i održavanje 

postrojenja industrijskog sektora, što je 

dovelo do starenja opreme, smanjenja 

efikasnosti i posljedično do povećanja 

emisija u zrak. U ovom kontekstu treba 

izdvojiti slučajeve prekomjernog onečišćenja 

zraka specifičnim tvarima (sumporovodik, 

benzen, sumporni dioksid, 

čestice) u “industrijskim” gradovima: Sisku, 

Rijeci i Kutini. Kao pozitivni primjer 

treba navesti korištenje niskosumpornog 

uvoznog ugljena i ugradnju prvog postrojenja 

za odsumporavanje visoke efikasnosti 

u termoelektrani Plomin II. na 

ugljen. 

Mjere prevencije od onečišćenja u budućnosti 

će se, kažu u Ministarstvu, sve 

više odnositi na promet. Standard života 

i povećana mobilnost, uzrokom su sve 

većeg broja vozila i prijeđenih kilometara, 

tako da emisija još uvijek raste 

usprkos velikom smanjenju specifičnih 

emisija iz novih vozila. Zbog intenziteta 

prometa u gradovima dolazi do nastajanja 

smoga i ozona, problema koji će 

uz onečišćenje vrlo malim česticama biti 

najveći problemi u budućnosti.Budući da 

se Hrvatska zbog svojeg zemljopisnog 

položaja, ekoloških i okolišnih posebnosti 

te gospodarske orijentacije može 

smatrati zemljom izuzetno osjetljivom na 

klimatske promjene potrebno je načiniti 

dodatne napore kako bi se smanjili pritisci 

i prilagodbom ublažile posljedice 

klimatskih promjena. Zato je Ministarstvo 

pripremilo prijedlog Nacionalne 

strategije za provedbu Okvirne konvencije 

UN-a o promjeni klime i Kyotskog 

protokola s planom djelovanja, čiji su 

ciljevi i mjere također ugrađeni u Plan. 

U Planu se ističe da je sadašnja kakvoća 

zraka u Hrvatskoj na visokoj razini, jer 

rezultati stalnog praćenja pokazuju da u 

svim područjima - osim u najvećim gradovima 

i industrijskim sredinama - zrak 

najvećim dijelom spada u prvu, najvišu 

kategoriju. Više problema povremeno ima 

u šest većih gradova: Zagrebu (najviše 

zbog prometa), Sisku, Kutini, Rijeci, Osijeku 

i Splitu. 

Izmjena Zakona o zaštiti zraka 

Ministarstvo zaštite okoliša izradilo je u ožujku nacrt prijedloga izmjena i dopuna 

Zakona o zaštiti zraka koji je stupio na snagu 31. ožujka 2005. Izmjene 

su potrebne radi uvrštavanja u Zakon niza međunarodnih ugovora iz područja 

zaštite zraka koje je Hrvatski sabor usvojio u 2006. i 2007. kao i radi usklađenja 

sa Zakonom o zaštiti okoliša koji je donesen lani, a koji propisuje da pitanja 

zaštite zraka koja su bila u nadležnosti ureda državne uprave prelaze u cijelosti 

na upravne odjele nadležne za zaštitu okoliša u županijama i Gradu Zagrebu. 

Uvodi se i Registar onečišćavanja okoliša, novi instrumenti zaštite okoliša kroz 

sustav izdavanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša za postrojenja, pojačava se 

upravni i inspekcijski nadzor. Budući da je u međuvremenu donesen i Prekršajni 

zakon potrebno je s njim uskladiti Zakon o zaštiti zraka. Ovim Izmjenama uređuje 

se između ostalog i ispunjavanje obveza koje Hrvatska ima prema Kyotskom 

protokolu. 

EKO REVIJA 

eco review 

11

Od najčešćih onečišćivača zraka najviše 

problema u tim gradovima ima s letećim 

česticama, sumporovodikom i sumpornim 

dioksidom, a povremeno i s dušikovim 

oksidima, benzenom i ozonom. Rezultati 

stalnog praćenja kakvoće zraka pokazuju 

da je u tim mjestima zrak proteklih godina 

uglavnom bio prve i druge kategorije, 

a u treću je ulazio povremeno samo 

u Sisku (zbog prevelike koncentracije 

sumporovodika i sumpornog dioksida) 

i Kutini, također zbog sumporovodika, 

plina poznatog po neugodnom mirisu. 

Stalnim mjerenjima u svim dijelovima 

Hrvatske utvrđena je u ljetnim mjesecima 

i povećana koncentracija ozona (po 

tome zrak svuda ulazi u drugu kategoriju) 

do čega dolazi zbog tada pojačanog 

sunčevog zračenja kao i prekograničnog 

prijenosa. Taj problem, kažu stručnjaci, 

EKO REVIJA 

12 eco review 

postoji i u zapadnoj i srednjoj Europi te 

mediteranskim državama. Kako Hrvatska 

taj problem ne može trajno riješiti samostalno, 

primjenom vlastitih mjera, jer 

tek jedan dio ukupnog taloženja i prizemnog 

ozona potječe iz vlastitih izvora 

cilj je zajedničko rješavanje tih problema 

na razini Europe, provedbom obveza iz 

međunarodnih protokola i konvencija. 

Budući da rješavanje problema Hrvatske 

ovisi u najvećoj mjeri o smanjenju emisija 

u drugim državama, posebice susjednim, 

Hrvatska mora biti zainteresirana za 

uspješnu provedbu obveza iz tih protokola 

i suradnju s drugim zemljama. 

Da bi se postojeći problemi riješili i time 

poboljšala kakvoća zraka u najvećim 

gradovima i industrijskim područjima te 

tamo gdje je zrak prve kategorije spriječilo 

njegovo onečišćavanje, Ministar- 

stvo je u novi Plan zaštite i poboljšanja 

kakvoće zraka od 2008. do 2011. ugradilo 

brojne mjere koje se već provode, 

predložilo mnoge nove, te izračunalo koliko 

će stajati njihova provedba. Među 

prioritetne ulaze mjere kojima će se u 

sisačkoj rafineriji osigurati uvjeti za interventno 

smanjenje emisije u slučaju 

prekoračenja kritičnih razina sumpornog 

dioksida te sanacija postojećih onečišćivača 

zbog poboljšanja kakvoće zraka 

u Sisku, Rijeci, Kutini, Zagrebu i Bakru. 

Uz njih, u planu su predviđene i druge 

mjere za poboljšanje kakvoće zraka kao 

što su povećanje kvalitete korištenih goriva, 

sanacija postojećih onečišćivača, 

poticanje korištenja obnovljivih izvora 

energije i kogeneracije (istodobne proizvodnje 

električne i toplinske energije), 

primjena biogoriva u transportu, korištenje 

komunalnog otpada kao goriva 

u toplanama i cementarama, postupno 

napuštanje tvari koje oštećuju ozonski 

sloj, proširenje mreže postaja za kontrolu 

kakvoće zraka i uspostava registra 

emisija u okoliš. 

“Cilj nam je do 2010. godine riješiti 

postojeće probleme da bi zrak svuda 

zadovoljavao stroge kriterije za prvu kategoriju 

kakvoće, a samo iznimno ulazio 

u drugu kategoriju”, ističe Nikola Ružinski, 

državni tajnik u Ministarstvu zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. 

Ujedno napominje da se stalno 

širi mreža postaja za praćenje kakvoće 

zraka čije rezultate svi mogu vidjeti na 

internetskim stranicama tog Ministarstva 

i Agencije za zaštitu okoliša. “Stanje u 

Sisku se već znatno poboljšalo prije 

svega zahvaljujući izgradnji postrojenja 

za odsumporavanje u sklopu započete 

modernizacije Inine rafinerije, koje je 

u rujnu prošle godine pušteno u rad”, 

ističe Ružinski. Za provedbu predviđenih 

mjera bit će potrebna velika ulaganja. 

Samo kapitalna ulaganja u industriju 

zbog smanjenja onečišćenja zraka procijenjena 

su na čak 1,6 milijardi kuna. 

Od toga će 7,5 milijardi kuna trebati za 

usklađivanje postojećih velikih uređaja 

za loženje s propisanim graničnim vrijednostima 

emisija onečišćujućih tvari 

u zrak, a 5,8 milijardi kuna za modernizaciju 

rafinerija. Još 14,8 milijardi kuna 

trebat će uložiti u cementare, odlaglaišta 

i druge objekte, procijenjeno je u Planu, 

a sva će novac morati investirati vlasnici 

tih objekata. (Ž.B.)

U Zagrebu predstavljene EU smjernice za upravljanje populacijama velikih zvijeri 

Skrb o velikim zvijerima 

Na radionici u Zagrebu predstavljene 

su EU smjernice za upravljanje populacijama 

velikih zvijeri - vuka, medvjeda 

i risa. Na raspravi o prekograničnom 

upravljanju tim populacijama stručnjaci 

iz Hrvatske i Slovenije te EU institucija 

zaključili su kako se napori u zaštiti velikih 

zvijeri trebaju usmjeriti na suradnji 

svih država u kojima te životinje žive. 

Radionica je bila namijenjena tijelima 

zaduženim za pripremne aktivnosti oko 

uspostave i upravljanja područjima NA- 

TURA 2000, te zainteresiranim dionicima 

na čijem su području postoje smeđi 

medvjed, sivi vuk i euroazijski ris. Sve su 

te vrste ugrožene ili čak istrijebljene u 

većini svojih staništa i prava je rijetkost 

da u jednoj zemlji još postoje njihove 

populacije. 

Stručna voditeljica u Državnom zavodu 

za zaštitu prirode RH Ana Štrbenac rekla 

je da je populacija vuka u Hrvatskoj 

stabilna, kreće se oko dvjestotinjak, a 

prati ju se svake godine kako bi se vidjelo 

koje upravljačke aktivnosti treba 

provesti. Populacija medvjeda također je 

stabilna, kreće se od 600 do 1000, kazala 

je Štrbenac. Istaknula je da je jedini 

problem populacija risa, jer je posljednja 

dva desetljeća zabilježen lagani pad te 

populacije te treba vidjeti što je potrebno 

poduzeti za stabiliziranje stanja. Štrbenac 

je rekla da raspolažu podatkom o 

60-ak risova u Hrvatskoj, te da ris nije 

tako sustavno istraživan kao medvjed i 

vuk. O risu će se više znati nakon provedenog 

projekta Slovenije i Hrvatske o 

njegovoj prekograničnoj zaštiti, istaknula 

je Štrbenac. 

Načelnica Odjela u Upravi za zaštitu 

prirode Ministarstva kulture Andrea Štefan 

rekla je da je radionica sazvana radi 

upravljanja svim populacijama velikih 

zvijeri, po zajedničkim kriterijima te za- 

PROPISI 

jedno s Hrvatskoj susjednim državama. 

Istaknula je kako Hrvatska ima tri od pet 

zvijeri koje žive u Europi te da je doprinos 

Hrvatske značajan. Đuro Huber sa 

zagrebačkog Veterinarskog fakulteta rekao 

je da je opće stanje s velikim zvijerima 

u Hrvatskoj dobro i da imamo dobru 

populaciju. “Trebamo svi biti ponosni što 

u europskim razmjerima dobro gospodarimo 

zvijerima”, istaknuo je Huber. Naveo 

je da problema ima te da ih treba 

pojedinačno rješavati, ističući kako se 

nameće potreba za suradnjom Hrvatske 

i svih zemalja s kojima dijelimo populacije 

zvijeri, poglavito sa Slovenijom i 

BiH. “Radionica je i prilika da pokažemo 

kako mi već upravljamo populacijama velikih 

zvijeri, imamo sve planove, i među 

najboljima smo u Europi”, istaknuo je 

Huber. 

Marina Bujan 


13

PROPISI 

Novi pravni akt okolišne politike BiH 

Autor teksta je savjetnik ministra 

za okoliš federacije BiH koji će 

nam približiti stanje okoliša u 

našem susjedstvu, zakonodavstvo 

o zaštiti okoliša, te napore koje 

susjedna država poduzima kako bi 

ostvario temeljni cilj svoga razvoja 

definiranog Ustavom BiH. Ciljevi su 

prilagođavanje BiH konceptu i filozofiji 

održivog razvoja i izgradnja procesa 

stabilizacije i pridruživanja Bosne i 

Hercegovine EU. 


Ukupno opredjeljenje svih zemalja u 

regiji za što bržim približavanjem 

članstvu u Europskoj uniji dovelo je do 

uključivanja pozitivnih zakonodavnih 

okvira EU u zakonodavstvo svih zemalja 

koji tome procesu teže. Intenzivna skrb 

za kvalitetu okoliša u Europi nije povijesno 

duga. U drugoj polovici dvadesetog 

stoljeća, gotovo sve zemlje razvijene 

Zapadne Europe doživjele su veliki industrijski 

rast - definitivno na štetu okoliša. 

Većina europskih rijeka pretvorena 

je u odvodne industrijske kanale, a odumiranje 

planinskih šumskih kompleksa 

postala je uobičajena pojava. Globalne 

klimatske promjene počele su pokazivati 

svoj razorni učinak gotovo svake godine. 

Neke zemlje su prepoznale ozbiljnost situacije 

i u svoje su zakonodavstvo počele 

ugrađivati odredbe nove politike zaštite 

okoliša. Prepoznavanje šteta na prirodi i 

bližem okolišu prouzročeno intenzivnim 

tehnološkim razvojem, staro je tek tridesetak 

godina. Potreba za umanjenjem i 

kontrolom emisija štetnih i opasnih tvari 

iz industrijskih postrojenja u Europi postala 

je nasušna potreba. 

Revolucionarni pristup novoj politici 

dolazi 1996. godine kada je Europska 

unija usvojila set zajedničkih pravila o 

davanju dopuštenja za rad industrijskih 

postrojenja tzv. IPPC Direktive. Skraćenica 

IPPC (od engleskog izraza Integrated 

Pollution Prevention and Control) što u 

prijevodu znači Integralno preventivno 

upravljanje onečišćenjem. U suštini, u 

IPPC Direktivi se radi o minimiziranju 

onečišćenja iz različitih točkastih izvora 

u cijeloj Europskoj uniji. Sva postrojenja 

koja proizvode opterećenje na okoliš 

dužna su u kratkom roku ishoditi dopuštenje 

za rad, a ono se mora zasnovati na 

ideji najbolje raspoložive tehnike – tzv. 

BAT (prema engleskom Best Available 

Technique). Zadan je prijelazni rok od 

11 godina od dana stupanja na snagu. 

Svaki industrijski sektor treba završiti 

zadatak i izraditi referentni dokument 

za BAT, tzv. BREF (prema engleskom BAT 

reference document). Kompletom ovih 

direktiva i pravila se utvrđuje kao cilj 

novi sustav kojim se postiže integralna 

prevencija i upravljanje onečišćenjem 

nastalim aktivnostima propisanim u Dodatku 

I. Direktive. To su uglavnom aktivnosti 

industrijskih postrojenja, upravljanje 

otpadom i poljoprivredna djelatnost, 

koje izazivaju ili mogu izazvati značajnu 

štetu za okolinu. Glavne kategorije propisanih 

aktivnosti također su nabrojane 

u Dodatku I. One su dobile značaj prema 

rasponu materijala koje ispuštaju u različite 

okoliše, količini ispuštenih materijala, 

složenosti svih utjecaja na okoliš, tj. 

u koliko medija se materijali ispuštaju, 

potrošnji energije i sirovina i razini buke. 

Cilj IPPC Direktive je spriječiti onečišćenje 

svih medija okoliša tamo gdje je to 

moguće i ostvarivo. IPPC Direktiva se danas 

primjenjuje u 15 zemalja u regiji. 

G. 2003. u Federaciji BiH stupio je na 

snagu niz zakona o zaštiti okoliša zasnovan 

na IPPC Direktivi i kompletu zakonskih 

propisa i okvira Europske unije i to 

Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o zaštiti 

prirode, Zakon o zaštiti voda, Zakon o zaštiti 

zraka, Zakon o upravljanju otpadom 

i Zakon o okolišnom fondu u Federaciji. 

Na ovaj način Federacija BiH (a i RS) 

dobila je sveobuhvatan zakonski okvir za 

zaštitu okoliša koji BiH nikada u povijesti 

nije imala, a koji je urađen od stra-

ne međunarodnog konzorcija na čelu sa 

austrijskom Agencijom za zaštitu okoliš 

i domaćim stručnjacima, uz financijsku 

pomoć Europske unije i PHARE programa. 

Ovi zakoni su utemeljeni upravo na 

iskustvima europskih zemalja i na direktivama 

EU, te se smatraju modernim i 

reformskim zakonima u području zaštite 

okoliša. Njima su utvrđeni stroži standardi 

zaštite okoliša, čime sa doprinosi 

očuvanju okoliša, štiti zdravlje ljudi 

i utječe na održivi razvoj utemeljen na 

okolišnim načelima. Ovim činom BiH se 

možda brže nego neke druge zemlje u 

okruženju počela približavati okolišnoj 

politici EU. 

Da bi bili operativni i primjenjivi nabrojeni 

zakoni bilo je potrebno izraditi 

provedbene propise u obliku uredbi 

i pravilnika. Do sada je objavljeno 30 

podzakonskih akata, dok je 10-ak u izradi 

i većina od njih će biti objavljena do 

sredine 2008. godine. Sukladno odredbama 

Zakona o zaštiti okoliša uvedena 

je zakonska novina, novi zakonski pravni 

akt - okolišna dozvola. Na taj način Zakon 

o zaštiti okoliša daje temeljna rješenja 

prevencije u očuvanju okoliša glede 

ispunjavanja uvjeta za izgradnju novih 

objekata i postrojenja, ali uvažavajući 

našu gospodarsku realnost, propisuje i 

prijelazna rješenja i rokove prilagođavanja 

standardima i zahtjevima utvrđenim 

Zakonom i provedbenim propisima 

za postojeće pogone i postrojenja. Za 

nove pogone i instalacije rečenim provedbenim 

propisom tj. Pravilnikom o 

pogonima i postrojenjima za koje je 

obvezna procjena utjecaja na okoliš i 

pogone i postrojenja koji mogu biti izgrađeni 

i pušteni u rad samo ako imaju 

okolišnu dozvolu (Službene novine FBiH 

broj 19/04), uređen je poseban režim 

kontrole i evidencija djelatnosti koje 

ugrožavaju ili mogu ugrožavati okoliš. 

Također, ovim je Pravilnikom definiran, 

u posebnim poglavljima, sadržaj Studije 

o utjecaju na okoliš i Kriteriji za utvrđivanje 

potrebe za provođenje procjene 

utjecaja na okoliš. Uvažavajući potrebu 

gospodarskih subjekata za prilagođavanje 

rada pogona i postrojenja postavljenim 

zahtjevima Zakona, za postojeće 

pogone i postrojenja predviđeni su 

prijelazni rokovi i uvjeti za pribavljanje 

okolišne dozvole i Plana aktivnosti za 

ona postrojenja kod kojih prilagođavanje 

europskim standardima prouzrokuje 

značajne promjene u radu do 1.siječnja 

2010.godine. 

U Federalnom ministarstvu okoliša i turizma 

vodi se stalna evidencija zaprimljenih 

zahtjeva i izdanih okolišnih dozvola 

na federalnoj razini mjerodavnosti. Federalno 

ministarstvo je iz svoga djelokruga, 

do sada, izdalo 51 okolišnu dozvolu. 

U županijama/kantonima, samo u 2006. 

godini izdana je od strane mjerodavnih 

ministarstava 101 okolišna dozvola. Procjenjuje 

se da je do sada u Federaciji BiH 

izdano više od 200 okolišnih dozvola. 

Tomislav Lukić, 

savjetnik ministra za okoliš 

u Federacije BiH 


15


Obilježen 22. ožujka - Svjetski dan voda 

Voda, hrvatsko bogatstvo 

U idućih 15 godina treba uložiti 

20 milijardi kuna u odvodnju i 

pročišćavanje otpadnih voda, 13 

milijardi u provedbu Direktive o 

kakvoći pitke vode, devet milijardi u 

obranu od poplava te 4,5 milijardi 

kuna u natapanje. 

Hrvatska spada među rijetke zemlje 

u kojima se sa sigurnošću voda još 

može piti iz slavine, a po bogatstvu vodenih 

izvora ubraja se među najbogatije 

europske države. Jer prema podacima 

UNESCO-a, po dostupnosti i bogatstvu 

vodenih izvora na vrlo smo visokom petom 

mjestu u Europi, a 42. u svijetu. No, 

kako bi što bolje iskoristili i zaštitili to 

svoje, uz lijep i očuvan okoliš, najveće 

prirodno bogatstvo, nužna su vrlo velika 

ulaganja, istaknuto je na obilježavanju 

Svjetskog dana voda, 22. ožujka. Prema 

riječima glavnog direktora Hrvatskih 

voda Jadranka Husarića, država će u sljedećih 

15 godina morati u gospodarenje 

EKO REVIJA 

16 eco review 

vodama uložiti više od 46 milijardi eura 

da bi dosegla visoke europske standarde. 

Konkretno, u provedbu europske Direktive 

o odvodnji i pročišćavanju otpadnih 

voda trebat će uložiti oko 20 milijardi 

kuna, a oko 13 milijardi u provedbu Direktive 

o kakvoći pitke vode. Osim toga, 

još oko devet milijardi kuna trebat će 

uložiti u obranu od poplava te oko 4,5 

milijardi u natapanje. 

Naime, zasad 76 posto stanovništva Hrvatske 

ima priključak na javni vodoopskrbni 

sustav, odnosno tako se vodom 

opskrbljuje oko 3,35 milijuna stanovnika, 

dok ostali (više od milijun stanovnika) 

ovise o privatnim bunarima i raznim 

malim lokalnim vodovodima. Zato 

je dugoročni cilj Strategije upravljanja 

vodama, koju bi Sabor trebao usvojiti 

sredinom ove godine, povećati opskrbljenost 

stanovništva pitkom vodom iz 

javnih sustava na 90 posto, kaže Zdravko 

Krmek, državni tajnik za vode u Ministarstvu 

regionalnog razvoja, šumarstva 

i vodnoga gospodarstva. Pritom neće 

biti problema s osiguravanjem dovoljnih 

količina pitke vode, jer Hrvatska za 

vodoopskrbu koristi samo mali dio tog 

svog velikog bogatstva koje priroda, na 

našu sreću, uglavnom stalno obnavlja. 

Od raspoloživih zaliha podzemnih voda 

(kao izvorište za vodoopskrbu koriste se 

u čak 86 posto slučajeva), prema tvrdnjama 

stručnjaka, mogu se gotovo trajno 

iskorištavati, zasad se koristi samo četiri 

posto (380 milijuna prostornih metara 

godišnje). Istodobno, primjerice, goleme 

količine pitke vode, kroz krška područja, 

stalno neiskorišteno završavaju u moru. 

Zato Hrvatska to bogatstvo koje nam je 

priroda podarila treba bolje iskoristiti za 

poboljšavanje vlastite vodoopskrbe, ali i 

za izvoz vode. Pritom stručnjaci ističu da 

ne trebamo izvoziti samo flaširanu vodu 

nego se to, zbog blizine potencijalnih 

tržišta u okolnim državama, može raditi 

cijevima i brodovima vodonoscima. Na 

primjer, već je napravljena studija za postavljanje 

podmorskog cjevovoda kojim 

bi se velike količine vode iz izvora Omble 

kod Dubrovnika transportirale do južne 

Italije, a postoji i mogućnost izvoza vode 

cijevima iz Međimurja u susjednu Mađarsku. 

No, da ne bismo nerazumno sami 

rezali granu na kojoj sjedimo, važno je 

što bolje zaštititi to prirodno bogatstvo. 

Zato treba ubrzano proširiti i poboljšati 

postojeće sustave odvodnje i povećati 

postotak otpadnih voda koje se pročišćavaju 

prije ispuštanja u rijeke ili more. Zasad 

je, naime, na sustave javne odvodnje

priključeno samo 43 posto stanovništva 

Hrvatske, a pročišćava se samo 28 posto 

otpadnih voda stanovništva, odnosno 65 

posto otpadnih voda prikupljenih sustavima 

javne odvodnje, a taj je postotak 

bio još znatno manji prije izgradnje velikog 

zagrebačkog Centralnog uređaja za 

pročišćavanje otpadnih voda, kažu u Hrvatskim 

vodama. Ostatak otpadnih voda 

završava u raznim septičkim jamama, 

koje se rijetko redovito prazne, ili okolišu. 

Apsurd je da nisu rijetki slučajevi 

da se otpadne vode ispuštaju izravno ili 

preko prepunih septičkih jama blizu privatnih 

bunara za opskrbu pitkom vodom, 

što znači da takvi neodgovorni pojedinci 

zapravo truju sami sebe i članove svoje 

obitelji. Dobro je da se godinama prilično 

zanemarivanim sustavima odvodnje 

i uređajima za pročišćavanje otpadnih 

voda posljednjih godina posvećuje mnogo 

više pozornosti, jer bi ionako prilično 

mali postoci bili još manji. 

Kao dobar primjer pametnog gospodarenja 

otpadnim vodama generalni direktor 

Hrvatskih voda Jadranko Husarić ističe 

njihov veliki projekt Jadran koji se dijelom 

sufinancira kreditom Svjetske banke. 

U sklopu tog projekta dosad je izgrađeno 

više od 100 kilometara kanalizacijskih 

kolektora, te uređaji za pročišćavanje 

otpadnih voda u Makarskoj i Opuzenu i 

25 crpnih stanica. U tijeku je gradnja 

još 50 kilometara kolektora, uređaja u 

Omišu, Biogradu i Zadru, a objavljeni su 

natječaji za gradnju uređaja u Opatiji i 

Novigradu s pratećim dugim podmorskim 

ispustima. Uz petnaestak obalnih gradova 

i općina koji već sudjeluju u prvoj fazi 

tog velikog projekta, tijekom druge faze 

će, prema najavama, biti uključeno još 

tridesetak mjesta duž čitavog Jadrana, 

a ukupna ulaganja u sklopu tog projekta 

procjenjuju se na 280 milijuna eura, 

kažu u Hrvatskim vodama. “Vodoprivredni 

objekti nisu osobito reprezentativni 

i skupi su, ali štete koje voda ili njen 

nedostatak izaziva mnogo su veće od potrebnih 

ulaganja. Zato se, ističem, svaka 

kuna uložena u vodno gospodarstvo višestruko 

vraća”, kaže Husarić. 

Stoga u Ministarstvu regionalnog razvoja, 

šumarstva i vodnoga gospodarstva i 

Hrvatskim vodama nastoje osigurati što 

više novca za nužna velika ulaganja kako 

bi se Hrvatska i dalje ubrajala među rijetke 

europske zemlje u kojima se voda 

još može piti iz slavine bez opasnosti za 

zdravlje te da bi se i dalje mogli kupati 

u moru, jezerima i rijekama. Osim toga, 

time privlačimo brojne turiste kojima 

čist okoliš spada među najvažnije kriterije 

kod izbora mjesta za odmor. Prema 

riječima državnog tajnika u Ministarstvu 

regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga 

gospodarstva Zdravka Krmeka, godišnja 

ulaganja u vodno gospodarstvo viša 

su od 2,3 milijarde kuna. Od toga oko 

1,8 milijardi Hrvatske vode osiguravaju 

iz vlastitih izvora, oko 400 milijuna kuna 

iz državnog proračuna i 150 milijuna iz 

ostalih izvora. Najavio je da bi sredinom 

ove godine trebala biti donesena Strategija 

upravljanja vodama, a do kraja 

godine u cijelosti usklađeno hrvatsko 

zakonodavstvo vodnoga gospodarstva sa 

zakonodavstvom Europske Unije. On ističe 

i da se planira uvođenje ekonomske 

cijene vode iz vodoopskrbnih sustava. 

Pritom će se, kaže, uzeti u obzir i socijalno 

načelo tako da će se prvo odrediti 

količina vode potrebna prosječnom kućanstvu 

koja će se smatrati socijalnom, a 

veća potrošnja ekonomskom kategorijom 

pa će imati i takvu, višu cijenu. 

Osim osiguranja cjelovitog i usklađenog 

upravljanja vodama u cijeloj Hrvatskoj 

u sklopu održivog gospodarskog razvoja, 

Krmek navodi da su dugoročni ciljevi iz 

Strategije povećati opskrbljenost stanovništva 

pitkom vodom na 90 posto 

te povećati priključenost stanovništva i 

gospodarstva na sustave javne odvodnje 

na 50 posto, odnosno izgraditi sustav 

odvodnje otpadnih voda za sva naselja 

s više od 10.000 stanovnika. Ciljevi su 

osigurati dostatne količine vode za natapanje 

60.000 hektara u poljoprivredi, 

završiti čišćenje 26.000 kilometara kanala, 

vlasnički, odnosno tehnički okrupniti 

sustave javne odvodnje, smanjiti velike 

gubitke vode u vodoopskrbnim sustavima 

te zaštititi ljude i imovinu od poplava, 

erozija i bujica. (Ž.B.) 

EKO REVIJA 

eco review 

17


Popisati morska staništa 

Morska 

T. Bakran-Petricioli 

staništa 

Priručnik za inventarizaciju i 

praćenje stanja morskih staništa 

doc. dr. sc. Tatjane Bakran-Petricioli 

sa zagrebačkog Prirodoslovnomatematičkog 

fakulteta predstavljen 

je u Zagrebu. 

Nakladnik Priručnika je Državni zavod 

za zaštitu prirode, pripremljen je uz 

potporu EU-a po programu CARDS, a po 

navodima autorice i nakladnika “vrijedan 

je korak na putu uspostavljanja mreže 

sudionika, aktivnih u prikupljanju podataka 

i praćenju stanja prirode”. 

Ističu da je to i jedan od prvih koraka 

prema standardizaciji prikupljanja podataka, 

pa Priručnik sadrži i prikladan 

formular. Priručnikom upućuju poziv 

svim ljudima dobre volje, profesorima, 

studentima, učenicima, ljubiteljima prirode 

i mora, naročito onima koji rone, a 

zainteresirani su da svojim radom prido- 


PRIRUČNIK 

za inventarizaciju 

i praćenje stanja 

zagreb, 2007. 

nesu nacionalnoj inventarizaciji morskih 

staništa. Posebno su pozvali ronilačke 

klubove i ronilačke centre koji mogu 

dragocjene podatke sakupljati tijekom 

svojih redovitih stažnih i turističkih ronjenja 

da se uključe koliko im to mogućnosti 

dopuštaju, a Priručnik bi im u tome 

trebao pomoći. 

Autorica doc. dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli 

je rekla da je more dragocjeno 

te da je desetljećima zanemarivano, pa 

nema podataka ni o morskim špiljama. 

Dodala je da su u Priručniku za svako 

stanište navedeni uzroci ugroženosti i 

zaštitne mjere. Stručna voditeljica u Državnom 

zavodu za zaštitu prirode Ana 

Štrbenac istaknula je da se zaštita prirode 

može uspješno planirati na valjanim 

podatcima o prostoru, jer se bez znanja 

o biološkoj raznolikosti i njezinoj prostornoj 

razdiobi ne mogu donositi odluke 

te spriječiti pogrješke. Podsjetila je da 

je to treći priručnik priređen potporom 

EU-a iz CARDS-a za projekt “Institucionalno 

jačanje Državnog zavoda za zaštitu 

prirode”. Namjera im je uspostaviti mrežu 

sudionika, koji će prikupljati podatke i 

pratiti stanje prirode po standardizaciji 

prikupljanja podataka. Već je izdan 

Priručnik za inventarizaciju i praćenje 

stanja flore te Priručnik za inventarizaciju, 

kartiranje i praćenje stanja staništa. 

Priručnici sadrže opis metodologije 

prikupljanja podataka, listove s opisom 

pojedinih svojta i/ili stanišnih tipova te 

terenske obrasce za upisivanje podataka. 

Modularnog su tipa te će se dopunjavati 

opisom novih vrsta i stanišnih tipova. 

Namijenjeni su poglavito onima koji 

nisu profesionalno uključeni u zaštitu 

prirode. 

Autorica i nakladnik navode da “Priručnik 

za inventarizaciju i praćenje stanja morskih 

staništa”, možda skromna opsega, 

ima namjeru potaknuti pozitivne promjene. 

Osnovna mu je namjera pridonijeti 

uporabi metoda sakupljanja podataka o 

morskim staništima (1. standardizacija), 

motivirati i one koji se do sada nisu 

bavili morskim staništima da to počnu 

činiti (2. povećati broj sakupljača podataka) 

i tako doći do novih podataka 

o područjima o kojima znamo malo ili 

ne znamo ništa (3. novi podatci, geografski 

ujednačeni), a zatim ih pohraniti 

na centraliziran i ujednačen način (4. 

povećati dostupnost i smanjiti heterogenost 

podataka). Ističu da se samo 

vjerodostojnim informacijama o morskim 

staništima može neposredno utjecati na 

očuvanje i budućnost toga nacionalnog 

prirodnog bogatstva. U Priručniku autorica 

objašnjava zašto je invertarizacija 

morskih staništa važna i što treba znati 

o klasifikaciji morskih staništa. Govori o 

morskim staništima Republike Hrvatske 

- supralitoral, mediolitoral, infralitoral, 

cirkalitoral te osebujnim hrvatskim staništima. 

Autorica informira i o dosadašnjem 

radu na kartiranju morskih staništa 

u Republici Hrvatskoj te inventarizaciji 

Fotodokumentacija pod morem 

(foto D. Petricioli) 

morskih staništa (rad pod morem, potreban 

pribor i materijal, metodologija 

rada, posebne preporuke za invertarizaciju 

u moru, što napraviti sa sakupljenim 

podatcima, česta pitanja). Priručnik donosi 

i opće preporuke za rad na terenu, 

osnovne kriterije za procjenu ugroženosti 

staništa, način prikaza pojedinog staništa 

u priručniku, tumač stručnih i manje 

poznatih pojmova. U dodacima donosi 

5

popis svih hrvatskih morskih staništa 

prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa 

te vezu između kodova Natura 2000 i 

kodova klasifikacije staništa Palearktika. 

Priručnik je bogat i fotografijama koje su 

snimili Donat Petricioli, Tatjana Bakran- 

Petricioli, Hrvoje Čižmek i Zrinka Jakl. 

Autorica navodi da su staništa u morem 

preplavljenom kršu, kao što su: anhihaline 

špilje, morske špilje, hladnomorske 

špilje s batijalnim elementima, vrulje, 

krški estuariji, morska jezera i goli krš u 

podmorju, specifična za Hrvatsku i naša 

su nacionalna prirodna baština. Njihovo 

je značenje tek u novije vrijeme prepoznato, 

no nedovoljno su istraživana jer 

je broj za to osposobljenih hrvatskih 

znanstvenika premalen, a nedostatna 

su i sredstva za takva istraživanja, koja 

su skupa, dugotrajna i opasna. Ističe da 

će se vjerojatno stanje popraviti tek uz 

pojačani rad na edukaciji svih građana 

Hrvatske o vrijednosti naše prirodne baštine, 

te suradnjom sa stranim znanstvenicima, 

koji su zainteresirani sa istra- 

Podmorski prolaz, Brbinjšćica, Dugi otok 

(foto D. Petricioli) 

živanje hrvatskog podmorja. Autorica 

ističe da je zbog velike raznolikosti i relativno 

dobre očuvanosti prirode Hrvatska 

postala vrlo zanimljiva kao turističko 

9 

odredište. Željno se očekuju ulaganja i 

razvoj koji će nužno utjecati na prirodu 

jer ne postoji ljudski zahvat u prirodi 

koji nema utjecaja, samo je pitanje je 

li prihvatljiv ili nije. Kao malo, plitko 

i zatvoreno more, izloženo globalnim 

klimatskim promjenama i napredovanju 

invazivnih svojta, Jadran je već ugrožen 

čitavim nizom ljudskih aktivnosti: onečišćenje, 

gradnja i nasipavanje u obalnoj 

zoni, turizam i rekreacija, ribolov 

i marikultura, promet, vađenja pijeska 

itd. Sukob različitih interesa već djeluje i 

nužno je napraviti širu strategiju mudrog 

upravljanja morem i njegova iskorištavanja. 

Da bi se to moglo, treba što prije 

znati s čim Hrvatska stvarno i raspolaže 

- zato su inventarizacije svojta i staništa 

toliko važne - poručuje autorica. Ističe 

da je cilj zaštite staništa dugoročno sačuvati 

stanišne tipove važne za zaštitu 

u Europi u povoljnom stanju, što je posebno 

razrađeno u Direktivi o staništima 

Europske unije. 

Marina Bujan 


19


Lonjsko polje - nova nominacija 

Hrvatske za Listu svjetske baštine 

Hrvatska se može pohvaliti sa čak 

šest kulturno-povijesnih i prirodnih 

ljepota upisanih u UNESCO-ov popis 

svjetske spomeničke baštine. U Poreču 

episkopalni kompleks Eufrazijeve bazilike 

sa sačuvanim i reprezentativnim 

primjercima ranokršćanskog slikarstva, 

raskošna Dioklecijanova palača kao 

najbolje sačuvana antička građevina 

u Hrvatskoj, te povijesna jezgra grada 

Trogira iz 13. stoljeća upisana je u 

UNESCO-ov popis kao vrhunac kamenoklesarsko- 

kiparskog umijeća. Gradski 

trg i Katedrala podignuta na mjestu 

antičkog hrama, te njezin čuveni portal 

iz 13. stoljeća koji je djelo majstora 

Radovana, a prikazuje scene iz evanđelja, 

samo su dio virtuozno isklesanih 

skulptura i reljefa koji ulice ovog grada 

pretvaraju u spomenik ljudskom majstorstvu. 

Šibenska katedrala sv. Jakova 

najznačajniji je arhitektonski spomenik 

renesanse u Hrvatskoj. Posljednju faze 

izgradnje nadgledaju majstori 

Juraj Dalmatinac i poslije Nikola 

Firentinac, za kojih Katedrala 

dobiva monumentalni izgled. 

Vanjski friz crkve urešuju 72 

renesansna portreta istaknutih 

pojedinaca onog vremena koja 

su vrhunskim umijećem svojih 

majstora zaslužila uvrštavanje 

u popis svjetske spomeničke 

baštine UNESCO-a. Nacionalni 

park Plitvička jezera smještena 

u šumovitim brdima između planina 

Kapele i Plješevice, UNES- 


CO je evidentirao kao svjetsku prirodnu 

baštinu. Kompleks od 16 terasastih jezera 

u dolomitima i vapnencu, povezanih 

slapovima i kaskadama, izuzetne 

prozirnosti vode jedinstven su prirodni 

fenomen. Svijet je prepoznao Dubrovnik 

kao grad iznimnih kulturno- povijesnih 

spomenika, pa je cijelu staru gradsku 

jezgru UNESCO proglasio zaštićenom 

spomeničkom baštinom. Grad osnovan u 

7. st. okružuju 2 km duge zidine koje se 

ubrajaju među najmasivnija obrambena 

zdanja u Europi. 

U tijeku je nominacija na Listu Svjetske 

baštine UNESCO-a Starigradskog polja na 

Hvaru, koja bi prema redovitoj proceduri 

trebala biti proglašena ovog ljeta, dok je 

za Park prirode Lonjsko polje kao kruna 

napora i težnji za njegovim očuvanjem 

nominacija zgotovljena i službenim putem 

iz Ministarstva kulture poslana u 

Centar za svjetsku baštinu u Pariz tijekom 

siječnja ove godine. Upis lokaliteta 

predlaže se pod nazivom ‘’Park prirode 

Lonjsko polje - živući krajobraz i nizinski 

poplavni ekosustav Srednje Posavine’’ u 

kategoriji mješovitog dobra. Odbor za 

svjetsku baštinu smatra da nominirano 

dobro ima iznimnu univerzalnu vrijednost 

ako ispunjava uvjete za najmanje 

jedan od ukupno deset predloženih mjerila. 

Park prirode Lonjsko polje nominira 

se kao dobro koje ispunjava dva kriterija 

za kulturnu baštinu i dva kriterija 

za prirodnu baštinu. Među kulturnima, 

udovoljava mjerilu koji ilustrira značajnu 

fazu ljudske povijesti, 

te kriteriju koji predstavlja 

izvanredan primjer interakcije 

čovjeka s prirodom. Od prirodnih, 

udovoljava kriteriju koji 

predstavlja značajne ekološke i 

biološke procese, te najznačajnija 

prirodna staništa i iznimnu 

bioraznolikost. Na listi svjetske 

baštine sada je samo 25 mješovitih 

dobara i manji je broj 

prijava za tu kategoriju, a u Hrvatskoj 

ovo je prva nominacija 

za mješovito dobro Svjetske ba-

štine. Ona je rezultat sustavnog 

rada multidisciplinarne skupine 

stručnjaka iz područja prirode i 

kulture. 

Ministarstvo kulture koordiniralo 

je cjelokupnu aktivnost u 

suradnji sa Javnom ustanovom 

Park prirode Lonjsko polje uz 

pomoć Uprave za zaštitu prirode, 

Uprave za zaštitu kulturne 

baštine, Konzervatorskog odjela 

u Zagrebu i Hrvatskog povjerenstva 

za UNESCO. ‘’Lonjsko polje 

idealan je spoj kulturnih i prirodnih 

vrijednosti, područje 

sjajne ruralne baštine i građevina’’, 

ocijenio je ministar kulture 

Božo Biškupić, istaknuvši 

da je ta kandidatura važna i za 

očuvanje ruralne baštine ugrožene 

novom gradnjom. Osim 

gospodarskog segmenta, za 

Hrvatsku je kandidatura važna 

i zato što se na taj način 

vrednujemo i čuvamo vlastiti 

identitet te razvijamo svijest 

o svojoj vrijednosti. Predsjednik 

Hrvatskog povjerenstva 

za UNESCO akademik Vladimir 

Marković rekao je da uvrštavanje 

na Listu obvezuje na novi 

način gospodarenja kulturnim 

i prirodnim dobrima, a legitimira 

nas u svijetu i doprinosi 

visokim standardima turizma. 

Vrijednosti parka prepoznali su 

još sredinom 20. stoljeća znanstvenici, 

ornitolozi, kada je i 

započet proces zaštite nad ornitološkim 

rezervatima Krapje Đol 

s gnijezdećim kolonijama sivih 

čaplji i zličarki te Rakita, važno 

zimovalište pataka. Karakteriziraju 

ga močvarna staništa bogata 

brojnim rijetkim i ugroženim 

biljnim i životinjskim vrstama, 

stoga je Lonjsko polje, zajedno 

s Mokrim poljem i ornitološkim 

rezervatom Krapje Đol, uvršteno 

na Ramsarski popis vlažnih 

staništa 1993. godine. 

Velike poplavne površine nastale 

prirodnim plavljenjem rijeke 

Save i njezinih pritoka danas 

imaju važnu ulogu u složenom 

kontroliranom sustavu obrane 

od poplave kao posljednji ta- 

kav prirodni retencijski sustav 

u Europi. U selu Krapje je kao 

rijetko gdje očuvana tradicijska 

arhitektura, specifična za 

srednju Posavinu, zbog čega je 

1995. godine Krapje proglašeno 

selom graditeljske baštine. 

Područje obuhvaća jedini cjeloviti 

i živući srednjovjekovni 

sustav pašarenja sa izvornim 

pasminama svinja, konja i krava, 

a kojim još uvijek gospodari 

lokalno stanovništvo. Nizinske 

poplavne šume tvrdih listača 

dio su najvećeg i najcjelovitijeg 

šumskog kompleksa takvih 

hrastovih i jasenovih šumskih 

sastojina, važnih za razumijevanje 

povijesti i evolucije 

spomenutih rodova. Ovdje bijela 

roda ima najbolji uspjeh 

gniježđenja ikada zabilježen u 

stručnoj literaturi. Čigoć, maleno 

selo na desnoj obali rijeke 

Save, uz ‘’mrtvaju’’ Tišina ponosi 

se slavom prvog europskog 

sela roda od 1994. godine. Nominirano 

dobro također predstavlja 

izniman primjer korištenja 

staništa globalno ugroženih 

vrsta ptica kao žličarka i kosac, 

kao i izuzetan primjer in situ 

očuvanja ugroženih izvornih 

pasmina: turopoljske svinje i 

posavskog konja, a posljednjem 

je na globalnoj razini već dodijeljen 

status izumrle pasmine. 

Međunarodna unija za zaštitu 

prirode (IUCN) svrstala je Park 

prirode Lonjsko polje među sedam 

najboljih primjera modela 

zaštite prirode na seoskim područjima 

Europe. Ono što dalje 

slijedi je procjena stručnjaka 

IUCN-a i UNESCO-a koji će nakon 

obavljene evaluacije dati 

preporuku Odboru za svjetsku 

baštinu za upis ‘’Parka prirode 

Lonjsko polje - živući krajobraz 

i nizinski poplavni ekosustav 

Srednje Posavine’’ u kategoriji 

Mješovita dobra. Važno je napomenuti 

da proces upisa na 

Listu svjetske baštine u redovitom 

tijeku prijave traje od 

dvije do tri godine. 

Tekst i snimke: Dalibor Sumpor 


21


Da se Zemlja zagrijava i da se događaju 

značajne klimatske promjene 

više nije novost, a ni pitanje. O tome su 

snimljene stotine televizijskih emisija i 

filmova katastrofe, ispisane tisuće redaka 

u novinama, knjigama i na internetu, 

ali među znanstvenicima postoji razlika 

u mišljenju: neki za to okrivljuju čovjeka 

dok se drugi ne bi u potpunosti složili 

s time. Ipak, na činjenicu globalnog zagrijavanja 

najbolje će nas podsjetiti ledenjaci 

čije otapanje iz godine u godinu 

pomalo podiže razinu vode na Zemlji. 

Ledene planine 

Ledenjaci su ledene mase u kojima je 

“zarobljeno” više od 75 posto slatke 

vode na svijetu, a prekrivaju oko 10 

posto kopnene površine na Zemlji. Oni 

su među najljepšim prirodnim fenomenima, 

a imaju vrlo jak utjecaj na oblikovanje 

reljefa, stvaranje specifičnog 

ledenjačkog pejzaža te prijenos velikih 

količina stijenskog materijala prilikom 

napredovanja ili povlačenja s udaljenih 

dijelova planeta. Razlikuju se po obliku 

i veličini, pa tako na površini nekih 

ledenjaka mogu nastati ledeni “tornjići”, 

manji vodotoci pa čak i jezera. Neki 

ledenjaci prekrivaju vulkane, u nekima 

žive kolonije crva, kroz neke se pružaju 

kanali s vodom nastalom otapanjem 

leda dok drugi u sebi kriju samonastale 

tunele odnosno ledene špilje. Posljednjih 

godina ledenjaci su postali važan predmet 

znanstvenih istraživanja, jer postoji 

opasnost da bi otapanje ledenjaka moglo 

dovesti do znatnog povišenja morske razine. 

Stoga se pažljivo prate posljedice 

globalnog zagrijavanja na postojanje i 

razvoj ledenjaka. Oni nastaju akumula- 


Ledenjaci – svjedoci 

klimatskih promjena 

cijom mnogobrojnih slojeva leda, preoblikovanih 

tijekom vremena i pod utjecajem 

vlastite težine, a koji zajedno čine 

golemu, čvrstu i postojanu ledenu masu. 

Ta se masa postupno deformira i počinje 

se kretati, uglavnom niz padinu nekoga 

gorja. Manje ledene mase mogu biti veličine 

nogometnog igrališta, dok najveće 

(tzv. ledeni pokrovi) mogu dosezati i površinu 

postojećih kontinenata. Ledenjaci 

su važan izvor slatke vode, a djeluju i 

kao efikasni konzervatori, jer se smrzavanjem 

različitih tvari, poput mjehurića 

zraka, kemikalija i prašine, mogu očuvati 

njihova svojstva iz vremena nastanka, 

čime je olakšano proučavanje klimatskih 

promjena i životnih uvjeta iz razdoblja 

prije više stotina tisuća godina. 

Nastanak ledenjaka 

Većina ledenjaka, osim onih najvećih, 

spušta se iz planinskih područja niz dolinsko 

proširenje prema podnožju. Vrh 

ledenjaka obično nastaje u polukružnoj, 

zdjelastoj udubini nazvanoj cirk, krnica 

ili kotao. Led ispod cirka često se raspuca 

pa nastaju duboke pukotine. Te se pukotine 

stvaraju kad zbog velikog pritiska 

na hrapavu stijensku površinu led struže 

po podlozi. Tijekom vremena, podloga 

puca i s nje se otkidaju komadi stijena 

(morena), koji se potom kreću zajedno s 

ledenjakom. To zdrobljeno stijensko kršje 

akumulira se na rubovima ili na kraju ledenjaka, 

čime nastaju tzv. rubne (bočne) 

i završne (terminalne) morene. Ledene 

mase mogu nastati samo u kopnenim područjima 

gdje postoji dostatna količina 

snježnih padalina, a vrlo niske temperature 

zadržavaju se veći dio godine. Jedini 

dijelovi svijeta koji zadovoljavaju oba 

navedena uvjeta su predjeli uz polove i 

visoka planinska područja. Najveća područja 

pod ledom na Zemlji su prekrivena 

ledenim pokrovom na Antarktici, dok u 

visokim geografskim širinama na sjevernoj 

polutki led prekriva otok Grenland, 

dijelove Islanda, Norveške i Aljaske. U 

umjerenim širinama, ledenjaci se pojav- 

ljuju samo na najvišim visinama kao što 

su dijelovi Alpa i Himalaje. U tropima 

ledene površine mogu se naći samo u 

sjevernim Andama te u najvišim planinama 

Afrike, Meksika i Indonezije. 

Ako se u dužem razdoblju na ledenjaku 

stvori više leda nego što se otopi, 

ledenjak mora narasti, stoga može postati 

širi, duži i deblji ili sve to zajedno. 

Obratno se događa ako više leda nestane 

nego što se stvori – tada se ledenjak 

smanjuje. Led u donjem dijelu ledenjaka 

može se istanjiti ili ostati isti, a čelo 

ledenjaka se može povući. U nekim slučajevima 

događa se oboje. 

Klimatske promjene otapaju ledenu 

masu 

Od 1900. godine većina svjetskih ledenjaka 

se povlači, iako je u 20. stoljeću 

bilo i razdoblja njihova povećanja, bilo 

da se radi o skupnim ili pojedinačnim 

ledenjacima (osobito kod onih kod kojih 

se ciklički ponavljaju razdoblja brzog napredovanja 

i sporog povlačenja). Vjerojatno 

je povlačenje ledenjaka povezano 

s globalnim zagrijavanjem, no mišljenja 

znanstvenika su podijeljena oko glavnog 

uzroka tog procesa; neki smatraju 

da ipak ljudska aktivnost najviše utječe 

na povlačenje ledenjaka. Tako smo nedavno 

mogli svjedočiti odvajanju golemog 

komada leda s ledenjaka Wilkins na 

Antarktici. Nakon dužeg promatranja tog 

ledenjaka glaciolog Ted Scambos iz američkog 

Nacionalnog centra za podatke o 

ledu i snijegu Sveučilišta Colorado primijetio 

je, promatrajući NASA–ine satelitske 

snimke, kako se 28. veljače 2008. 

godine Wilkinsova kora odvaja, a potom 

se golemi ledenjak dugačak 41 i širok 

2,4 kilometra odlomio od jugozapadnog 

dijela. Wilkinsov ledenjak izgubio je oko 

šest posto svoje površine još prije deset 

godina, a novih odlomljenih 570 četvornih 

kilometra dodatno ga je smanjilo. 

Scambos napominje kako je ledena kora 

stajala nekoliko stotina godina, ali su 

globalno zatopljenje, topli zrak i oce-

anski valovi učinili svoje. Kako je kasna 

veljača kraj ljeta na Južnom polu, u ovo 

vrijeme takvi su događaji uobičajeni, ne 

očekuje se daljnje mrvljenje ledenjaka, 

ali zbog globalnog zatopljenja ovakvi će 

slučajevi biti sve češći tvrdi spomenuti 

znanstvenik. 

Zanimljiv je i podatak da su se godine 

2002. i 2003., zbog izrazito vrućeg ljeta 

u Europi, ledenjaci u alpskim predjelima 

smanjili u prosjeku za 22,9 metara dok 

je rekordno otapanje od 96,5 metara 

zabilježeno na ledenjaku Weissee Ferner 

na jugozapadu Austrije, u gorju Ötztal. 

Mogući uzrok ovakvih pojava jest efekt 

staklenika nastao zbog pojačane sunčeve 

radijacije. 

Sunčeva radijacija najjača je u kratkim 

valovima, atmosfera je gotovo posve 

prozirna za to isijavanje koje prolazi kroz 

zrak, a Zemljina ga površina upija. Kada 

su Zemlja i more topli, isijavaju energiju 

što su je upili, ali u većim valnim dužinama. 

Atmosferski plinovi, među kojima 

su vodena para, ugljični dioksid, metan 

i ozon, upijaju dio dugovalnog isijavanja 

i usmjeravaju ga natrag na Zemlju. 

Plinovi se tako zagrijavaju, pa premda 

Zemljina radijacija naposljetku pobjegne 

u prostor, zadrži se dovoljno da bi zagrijala 

atmosferu. To je učinak staklenika, 

a plinovi koji ga izazivaju nazvani su 

staklenički plinovi. Bez prirodnog učinka 

staklenika, temperatura bi bila niža 

za 30° do 40° Celzijevih. No od 1900. 

godine koncentracija ugljičnog dioksida 

u atmosferi povećala se za oko 30 posto, 

zbog povećanja sagorijevanja fosilnih 

goriva, onečišćenja atmosfere i uništavanja 

šuma koje upijaju ugljični dioksid. 

Mnogi se znanstvenici slažu da dodatak 

ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih 

plinova u zraku mijenja ravnotežu temperature, 

stvara povećani učinak staklenika 

i u cjelini povećava prosječne temperature 

na Zemlji. Isto tako, bez efekta 

staklenika prosječna bi temperatura na 

Zemlji bila –18° Celzijevih, dok je ovako 

još uvijek ugodnih 14,6°C. Zanimljivo 

je spomenuti da je jedanaest najvrućih 

godina zabilježenih od 1850. bilo između 

1995. i 2006. godine. Prije godinu 

dana UN–ovo je Međudržavno tijelo za 

klimatske promjene (IPCC) izvijestilo 

da je Zemlja danas toplija otprilike za 

0,75° C u odnosu na davnu 1850. godinu. 

Iako se to ne čini mnogo, malene 

promjene u prosječnoj temperaturi mogu 

bitno utjecati na klimu. Primjerice, za 

vrijeme posljednjeg ledenog doba naš je 

planet bio samo pet stupnjeva hladniji 

nego danas. 

Ljudski doprinos zagrijavanju 

planete 

Izgaranjem fosilnih goriva, stabala i poljoprivrednog 

otpada povećava se količina 

ugljičnog dioksida, metana i dušikovog 

oksida, a tom povećanju pridonose i 

navozi smeća, naftne rafinerije i rudnici 

ugljena. Vodena para također je jedan 

od najvažnijih stakleničkih plinova, no 

na nju čovjek utječe neizravno: Zemlja 

se zagrijava pa se i isparavanje znatno 

povisuje, samim time stvara se i više vodene 

pare. U NASA–inu Goddard Institutu 

za svemirska istraživanja u New Yorku 

znanstvenici tvrde da se od početka industrijske 

revolucije koncentracija ugljičnog 

dioksida povećala za 35 posto, da se 

razina metana više nego udvostručila, a 

razina dušikovog monoksida povećala za 

17 posto. Emisije ferona i metana uspjeli 

smo stabilizirati, dok su najviše zabrinuti 

zbog ugljičnog dioksida, jer je to najzastupljeniji 

plin na koji izravno utječemo. 

On nastavlja rasti tempom od 0,4 posto 

na godinu jer na fosilna goriva, čijim se 

izgaranjem on oslobađa, otpada 85 posto 

naših potreba za energijom. Svake 

se godine diljem svijeta proizvede 23,5 

milijarde tona ugljičnog dioksida, od 

toga samo polovica ostaje u atmosferi, 

dok ostatak upiju prirodni sustavi. Naše 

najveće spremište ugljičnog dioksida su 

oceani, oni svake godine upiju više od 


23

četvrtine ispuštenog plina. Šume i biljke 

također su prirodna spremišta tog plina, 

no za razliku od oceana, upiju manje od 

četvrtine emisije ugljičnog dioksida, ali 

ga po postupku fotosinteze razdvajaju na 

kisik, koji ispuštaju, i ugljik koji postaje 

dijelom njihovih stanica. 

Utjecaj prirodnih procesa na 

smanjenje ledenih površina 

Uzrok sadašnjeg klimatskog zatopljavanja 

može, barem djelomice, ležati i u drugim 

promjenama, a ne samo u višoj koncentraciji 

plinova staklenika. To bi mogao 

biti i prirodni smjer, dok Zemlja izlazi iz 

malog ledenog doba koje je trajalo od 

15. do polovice 18. stoljeća. Isto tako, 

zatopljavanje mogu uzrokovati i prirodne 

oscilacije. Velikim dijelom 90–tih godina 

sjevernoatlantska oscilacija (posljedica 

razlika u tlaku između azorskog visokog 

i islandskog niskog tlaka) ostala je izrazito 

pozitivna, a Europi je donijela blage 

zime i povećala dotjecanje toplije vode 

u Arktički bazen, tako da se morski led 

djelomično otopio. Godina 1998., najtoplija 

u zadnje vrijeme, bila je takva u 

potpunosti zahvaljujući jakom događaju 

El Niña. Do povlačenja ledenjaka u trop- 


skoj Africi, za što se često krivilo globalno 

zatopljenje, došlo je zbog smanjenih 

snježnih padalina, a nije zabilježen nikakav 

porast temperature. Na klimu mogu 

utjecati i promjene u djelatnosti Sunca. 

Razdoblje niske djelatnosti Sunčevih pjega, 

nazvano Maunderov minimum, bio je 

najhladniji dio malog ledenog doba. Za 

razliku od toga, kad se sunčeva djelatnost 

poveća, kao 1990–tih, pojačava se 

Sunčev vjetar, struja čestica iz smjera 

Sunca. To odvraća svemirsku radijaciju 

obuhvaćajući nabijene čestice koje rea- 

giraju s atmosferskim molekulama i potiču 

stvaranje oblaka. Dakle, smanjenje 

oblaka posljedica je povećane Sunčeve 

djelatnosti. S vrha oblaka odražava se 

manje Sunčeva svjetla, pa površina upija 

više topline i podiže temperaturu zraka. 

Laički rečeno: niski oblaci hlade planet, 

visoki ga griju. 

Ledenjaci nas upozoravaju na, a izvještaj 

IPCC–a potvrđuje porast temperature 

koja bi do 2100. godine mogla narasti za 

čak 5,8° C spram današnje prosječne vrijednosti. 

Ipak, takav katastrofalan porast 

mogao bi se svesti na podnošljivu razinu 

budemo li godišnje emisiju ugljičnog dioksida 

smanjivali za malo više od jedan 

posto sadašnje količine, čime bismo je 

do 2050. godine prepolovili. Jedan od 

načina kako bi se mogla smanjiti količina 

ugljičnog dioksida jest primjena alternativnih 

izvora energije, očuvanje okoliša 

odnosno šuma, pogotovo tropskih, jer 

one upijaju ugljični dioksid i povećavaju 

količinu oblaka koji hlade naš planet, a 

upravo krčenjem i spaljivanjem tih šuma 

proizvodi se oko 20 posto stakleničkih 

plinova koje ispuštamo u atmosferu. 

Nikola Bilandžija


Stop na ulazu u gradsko središte 

Sve je više europskih gradova u kojima 

je ulaz automobila u središte grada 

ograničen, da bi se koliko-toliko smanjio 

broj vozila koja voze gradskim ulicama 

i zbog prometnih gužvi i još više zbog 

smanjivanja zagađenja zraka ispušnim 

plinovima. U Njemačkoj je već 12 gradova 

prihvatilo takve mjere ograničenja; 

ima ih i u Italiji, Velikoj Britaniji, Švedskoj, 

a svojevrsna ograničenja pred Olimpijske 

igre počinje provoditi i Peking. 

Njemačka za sada ima najviše gradova 

s ekološkim zonama u središtu, u koje 

je ograničen ulazak automobila u skladu 

s dogovorima u Europskoj uniji od 

prije više godina da se smanji količina 

škodljivih sastojaka u zraku, za koje su 

u priličnoj mjeri “zaslužni” automobili i 

njihovi ispušni plinovi. Granična vrijednost 

je postavljena na 50 mikrograma 

na kubični metar zraka, koja se može 

premašiti do 35 dana u godini. Od početka 

ove godine odluku o ograničenju 

vožnje središtem grada počeli su provoditi 

Berlin, Hannover i Köln, pa su im 

se do kraja ožujka priključili Dortmund, 

Ilsfeld, Leonberg, Ludwigsberg, Mannheim, 

Reutlingen, Schwäbisch Gmünd, 

Stuttgart i Tübingen, a sljedećih godina 

će i drugi njemački gradovi slijediti njihov 

primjer. 

Ove zelene zone, da ih tako nazovemo, 

označene su posebnim cestovnim oznakama 

i dopuštaju ulazak u gradsko središte 

vozilima prema ekološkom razredu u 

koji su razvrstani, a u koji razred vozilo 

spada vidi se po naljepnici koju vozilo 

mora imati na vjetrobranskom staklu. Sva 

vozila, a to vrijedi i za strane registracije 

a ne samo domaće, razvrstana su u četiri 

razreda prema standardima koji vrijede 

za emisije štetnih sastojaka. Naljepnice 

izdaju institucije koje obavljaju tehničke 

preglede i homologaciju i ovlaštene za 

registraciju vozila. Zabrana se ne odnosi 

na motocikle, vozila s certifikatom oldtimera, 

vozila prve pomoći, vatrogasaca, 

policijska, vojna i vozila namijenjena 

prijevozu invalidnih osoba. 

Prije pet godina London je počeo ostvarivati 

projekt naplaćivanja prometa kroz 

gradsko središte. I to traje i danas. Za 

ulazak automobilima u petnaestak četvornih 

kilometara veliku središnju gradsku 

zonu plaća se osam funti ili nešto 

manje od 80 kuna (u početku je bilo 5 

funti), a ta gradska cestarina se naplaćuje 

od 7 do 18 sati i to od ponedjeljka do 

Zeleno, žuto, crveno 

petka, dakle u radnim danima. Plaćanje 

ulaska vozilom u središnju gradsku zonu 

u život je progurao londonski gradonačelnik 

Kenneth Livingstone, s ciljem da 

se smanje prometne gužve u londonskom 

središtu, te da se smanji oneči- 

Svako vozilo koje ulazi u zonu zaštićenog okoliša, bez obzira je li registrirano 

u Njemačkoj ili kojoj drugoj zemlji, mora na unutarnjoj strani vjetrobranskog 

stakla istaknuti vinjetu za prolazak kroz zaštićeni okoliš. Vinjetama nije ograničena 

valjanost za pojedino vozilo i vrijede za sve zone zaštićenog okoliša 

u Njemačkoj. 

Zelenu naljepnicu za vozila četvrte kategorije imaju vozila s benzinskim motorom 

Euro1 i novijima (prva registracija od početka 1993. godine i kasnije), 

vozila s dizelskim motorom standarda Euro4 (prva registracija od početka 

2006. i kasnije) te vozila bez motora s unutarnjim sagorijevanjem (primjerice, 

elektromotor, ćelije goriva itd.). Žutu vinjetu koja obilježava treću kategoriju 

dobivaju vozila s dizelskim motorom Euro3 (prva registracija između početka 

2001 i kraja 2005, godine). Crvenu naljepnicu za prvu kategoriju imaju vozila 

dizelskim motorom standarda Euro2 (prva registracija između početka 1997. 

i kraja 2000. godine), a u prvu kategoriju, za koju nema posebne naljepnice, 

spadaju sva ostala osobna vozila s benzinskim ili dizelskim motorom koja 

nisu ni u jednoj od prethodne tri kategorije i koja u pravilu nemaju pristup 

ni jednom dijelu zaštićene zone. 

Sva područja ograničenog područja su označena posebnim znakom, dopunjen 

s oznakom iz koje s vidi kakvu naljepnicu moraju imati vozila s dopuštenjem 

ulaza u određeni dio zaštićene zone. Cijena naljepnice je između pet i deset 

eura, a kazna za nepoštivanje zabrane 40 eura. 


25

Olimpijada i onečišćeni zrak 

Organizatore Olimpijskih igara u Pekingu u kolovozu također brine zagušeni 

promet s tri milijuna vozila na ulicama i onečišćeni zrak, koji u glavnom 

kineskom gradu ima deset puta veću koncentraciju smoga od prosječne onečišćenosti 

svjetskih metropola. No, kineske vlasti se trude da različitim mjerama 

smanje onečišćenost i poboljšaju kvalitetu zraka. Zatvaraju se tvornice 

koje najviše onečišćuju zrak, tisuće stanova prebacuje se na plinsko grijanje 

s grijanja na ugljen, elektrane na ugljen koje okružuju Peking od lipnja do 

rujna neće raditi ili će im se uvesti velike restrikcije. Dva tjedna prije početka 

Olimpijskih igara u Pekingu prekidaju se svi građevinski radovi. Provedena 

je i četverodnevna pokusna zabrana vožnje za 1,3 milijuna automobila kako 

bi se ocijenilo koliko to može pridonijeti smanjenju onečišćenja, a država je 

pozvala svoje dužnosnike da ne kupuju terenska vozila i ostale automobile s 

velikom potrošnjom goriva kako bi se i tim putem smanjila emisija štetnih 

plinova i sačuvao okoliš. Preporučeno je, kako javljaju agencije, organiziranje 

treninga i “natjecanja u niskoj potrošnji goriva”, jer i to može pomoći da se 

potrošnja goriva za službena vozila smanji za 20 posto, što je još jedan prilog 

manjem onečišćenju okoliša. 

šćenje zraka. Još treba reći da je novac 

od cestarine namijenjen prvenstveno za 

poboljšanje javnog prometa, a dijelom i 

za poboljšanje stanja cesta. Bilo je protivljenja 

tom potezu gradskih vlasti, ali 

je gradska cestarina ostala, održala se 

do današnjih dana. Londonski gradonačelnik, 

koji je uveo gradsku cestarinu, 

prije mjesec-dva dana je najavio da će 

ulazak u središte grada za terence i jake 

sportske automobile biti tri puta skuplji 

(25 funti) od običnih automobila, 


ali i da će vlasnici “najzelenijih” vozila, 

onih s manjim onečišćenjem zraka, biti 

oslobođeni plaćanja cestarine. Kritičari 

ovog poteza upozoravaju da će vlasnici 

moćnih i skupih automobila moći platiti 

povećanu cestarinu i neće se odreći ulaska 

u središte grada automobilom, pa ih 

neće biti manje, a dio vozača će odabrati 

ekološki podobne automobile da bi bez 

dodatnog plaćanja mogli voziti središtem 

grada i tako se, zapravo, neće smanjiti 

prometna gužva u središtu grada, a upit- 

nim postaje i smanjivanje onečišćenja. 

Što će na kraju ispasti, vidjet ćemo. 

Londonski eksperiment se sa zanimanjem 

pratio i u mnogim europskim gradovima, 

koji muče muku s prometnom gužvom u 

svom središtu. U Stockholmu su početkom 

2006. godine uveli najprije probno 

ograničenje ulaska u središte grada, pa 

se broj vozila u samom središtu u prvih 

šest mjeseci smanjio za 20 do 25 posto, 

a od početka kolovoza te godine uvedeno 

je redovno plaćanje gradske cestarine 

vozila registriranih u Švedskoj za 

ulazak u središte Stockholma. Po ugledu 

na London u Milanu je prošle godine 

prihvaćena odluka o plaćanju gradske 

cestarine za vozila koja najviše onečišćuju 

zrak. Vozači automobila starije 

generacije, koji ne stanuju u središtu 

grada, moraju plaćati od dva do 10 eura 

za vožnju po centru, u skladu sa stajalištem 

gradske uprave da “tko onečišćuje 

okoliš, mora posegnuti u džep” kojim se 

nastoje riješiti prometnih zastoja, ali i 

smanjiti količinu smoga u središtu grada. 

Cestarinu plaćaju vozila koja ulaze u 

gradsko središte od ponedjeljka do petka 

od 7,30 do 19,30 sati. Nadzor se provodi 

pomoću 42 elektronskih portala, a kazna 

za nepoštivanje zabrane iznosi 71 euro. 

Vozila su podijeljena u 5 razreda (prema 

emisiji ispušnih plinova) pa su u prvom 

i drugom razredu (vozila s manje od 0,1 

mg/km, vozila na autoplin ili metan, 

vozila na benzin standarda Euro 2-3-4 

i osobna vozila na dizel darda Euro4)

za koja nije potrebno plaćanje, vozila 

razreda 3 (benzinska standarda Euro1 i 

teretna standarda Euro 4) koja plaćaju 2 

eura na dan, zatim razreda 4 (vozila na 

benzin standarda Euro 0 i ostala vozila 

na dizel) ua koje je cestarina 3,5 eura na 

dan i na kraju razreda 5 (teretna vozila 

iznad 16 t) sa 10 eura na dan. Plaćanje 

gradske cestarine vrijedi i za strane državljane. 

Gradske vlasti preporučaju korištenje 

javnog gradskog prijevoza, a u 

obnovu gradskog i prigradskog prijevoza 

će koristiti sredstva od gradske cestarine. 

I u Goriziji, na talijanskoj strani 

granice sa Slovenijom, odlučili su se za 

pokusno ograničenje prometa u gradu 

svaki dan od 8,30 do 12,30 i od 14,30 

do 18 sati po sistemu par-nepar tako da 

jedan dan voze vozila s parnim zadnjim 

brojem registarske tablice, a drugi dan 

s neparnim. Ograničenje ne obuhvaća 

vozila s motorima novijeg standarda. 

U susjednoj Sloveniji se prošle godine 

počelo razmišljati o ograničavanju prometa. 

Prva ograničenja mogla bi pogoditi 

Ljubljanu, Novu Goricu, Maribor i 

Mursku Sobotu, ali konkretnih prijedloga 

još nema. 

A u Hrvatskoj? Ima zahtjeva da se, primjerice 

u Zagrebu, proširi pješačka zona 

u središtu grada, pojedinci iz udruga 

zelenih traže da se ne grade podzemne 

garaže u gradskom središtu, jer će one 

samo “dovesti” više automobila u grad- 

sku zonu iz koje bi ih zapravo trebalo 

istjerati. Teško je napamet razgovarati o 

takvim idejama, jer ostaje činjenica da 

na području, na kojem mnogi ne žele automobile, 

oni se zapravo parkiraju na ulicama 

i mnogi vozači gube vrijeme i kruže 

ulicama (pa još više onečišćuju okoliš) 

ne bi li našli prazno mjesto. Razmišlja li 

se možda o nekom obliku gradske cestarine? 

Na jedno takvo pitanje zagrebački 

gradonačelnik Milan Bandić je kratko 

odgovorio da Zagreb još nije u takvoj situaciji 

da o tome skrbi i da su zasad veće 

potrebe za podzemnim garažama kako bi 

se veliki broj automobila s ulica smjestio 

pod zemlju. Zasad se dolazak automobila 

u središte nastoji regulirati povećanom 

cijenom parkiranja, a izostala su razmišljanja 

o besplatnim (ili jeftinijim) parkiralištima 

na rubovima središnje zone. 

A bez toga i bez dobro uhodanog javnog 

prijevoza teško je očekivati da se pritisak 

automobila u gradsko središte može 

bitno smanjiti. Dobar javni prijevoz je 

glavni preduvjet i za eventualno uvođenje 

gradske cestarine odnosno ograničeni 

prolaz automobilima kroz uže središte 

zbog smanjivanja gustoće prometa i 

onečišćenja zraka, bez obzira hoće li se 

to provoditi dodatnom naplatom, sistemom 

par-nepar ili uvođenjem naljepnica 

koje dopuštaju vožnju samo automobilima 

koji su manji onečišćivači. Kako bi 

vozači prihvatili uvođenje ograničenog 

prometa središtem možda najbolje pokazuje 

da ne prihvaćaju baš ni zabrane 

koje se provode u rujnu svake godine 

na Europski dan bez automobila, kad se 

na inicijativa Europske unije promovira 

širenje održivog načina prijevoza u gradovima 

te podizanje svijesti građana o 

potencijalnoj koristi na okoliš, zdravlje 

i kvalitetu života. Ta akcija vodi jačanju 

svijesti javnosti o ozbiljnosti onečišćenja 

izazvanog prekomjernom uporabom 

automobila u gradovima s naglaskom 

na povratak pješačenju, biciklizmu i 

korištenju javnog prijevoza u gradskim 

središtima. Manje onečišćenje ispušnim 

plinovima ne postiže se samo “istjerivanjem” 

automobila iz prometa (bez obzira 

je li riječ o užem ili širem središtu grada) 

nego još više reguliranim prometom – od 

ujednačavanja brzine prometnih tokova 

do više parkirališnih i garažnih prostora 

kako bi automobili manje “lutali” tražeći 

parkirališno mjesto. 

Dražen Jambrović 

Natječaj za potporu projektima 

zaštite okoliša i održivog razvoja 

Potpora od 50 do 

100 tisuća eura 

Koncem veljače objavljen je natječaj 

u okviru programa Europske unije 

PHARE 2006 za potporu razvoju 

civilnog društva u pretpristupnom 

procesu, a natječajem se dodjeljuje 

financijska potpora u iznosu od 50 

do 100 tisuća eura projektima na području 

zaštite okoliša i održivog razvoja, 

izvijestili su iz vladinog Ureda 

za udruge. 

Sredstvima iz tog natječaja poduprijet 

će se tri tematska područja - 

unaprjeđenje odgovornog upravljanja 

okolišem i načela održivog razvoja, 

promicanje djelotvornog korištenja 

energije, korištenja obnovljivih 

izvora energije te održive izgradnje i 

poticanje sudjelovanja organizacija 

civilnog društva u zaštiti prirode, s 

posebnim naglaskom na zaštitu bioraznolikosti. 

Osim neprofitnih, nevladinih organizacija 

ili mreža takvih organizacija, 

u partnerskom i sufinancijskom odnosu 

na projektima mogu sudjelovati 

i lokalne i područne (regionalne) 

samouprave te njihove razvojne 

agencije, kao i obrazovne, razvojne i 

istraživačke institucije, napominju iz 

vladinog Ureda za udruge. 

Cjelokupna natječajna dokumentacija 

dostupna je na stranicama Središnje 

jedinice za financiranje i ugovaranje 

i EuropAid-a, a natječaj je otvoren do 

22. travnja 2008. u 10 sati. (Ž.B.) 


27


Obilježen Svjetski meteorološki dan, 23. ožujka 

Opažanje našeg planeta 

za bolju budućnost 

Svjetski meteorološki dan, 23. ožujka, 

ove se godine obilježavao na temu 

“Opažanje našeg planeta za bolju budućnost”, 

kako bi se istaknula znanstvenodruštveno-ekonomska 

korist opažanja 

vremena, klime i vode na našem planetu 

o čemu se svaki dan skrbe državne meteorološke 

i hidrološke službe i Svjetska 

meteorološka organizacija. 

Na svečanosti u Staroj gradskoj vijećnici 

u Zagrebu ravnatelj Državnoga hidrometeorološkog 

zavoda mr. sc. Ivan Čačić 

podsjetio je da se Svjetski meteorološki 

dan obilježava 23. ožujka, kad je 1950. 

stupila na snagu Konvencija na temelju 

koje je Svjetska meteorološka organizacija 

postala specijalizirana agencija UN-a. 

Istaknuo je da je time prije 58 godina 

Svjetska meteorološka organizacija 

(SMO) zamijenila dotadašnju Međunarodnu 

meteorološku organizaciju korijeni 

koje sežu u daleku 1873. godinu. “Planet 

Zemlja je prirodna nedjeljiva fizička cjelina 

pa su stoga i svi događaju na njemu, 

dakle u atmosferi, hidrosferi, litosferi i 

biosferi, međusobno povezani”, rekao 

je Ivan Čačić. Naglasio je da je praćenje 

tih događaja u njihovoj ukupnosti 

i međudjelovanju bitno za sigurnost i 

održiv razvoj ljudskog društva i život na 

svakom dijelu planeta, pa tako i u Hrvatskoj. 

Kazao je kako to posebno vrijedi u 

kontekstu sve većeg rizika od prirodnih i 

civilizacijskih katastrofa, velikim dijelom 

posljedica globalnog zatopljenja nastala 

zbog neprimjerena djelovanja čovjeka. 

“Devet od deset prirodnih katastrofa povezano 

je s meteorološkim i hidrološkim 

opasnostima, koje su u posljednjih 20-ak 

godina uzrokovale smrt milijuna ljudi i 

materijalnu štetu u bilijunima američkih 

dolara”, istaknuo je Čačić. Dodao je da 

su upravo ti rizici potaknuli osnivanje i 

ubrzali razvoj Globalnoga motriteljskog 

sustava svih sustava motrenja na planetu 

Zemlji - GEOSS-a. On omogućuje jednostavan, 

pouzdan i brz pristup potrebnoj 

EKO REVIJA 

28 eco review 

informaciji. Najavio je da taj globalni 

proces integracije sustava svih motriteljskih 

sustava čeka i Hrvatsku. 

Istaknuo je da je Hrvatska višegodišnja 

članica međunarodne asocijacije - GEO 

koja se upravo skrbi za uspostavu i razvoj 

sustava - GEOSS. Vodeći računa o svemu 

tome, Državni hidrometeorološki zavod 

predložio je Ministarstvu znanosti, obra- 

zovanja i športa pokretanje projekta pod 

nazivom GEO-HR. Tim bi se projektom 

Hrvatska operativno uključila u GEOSS 

umreživanjem svih dijelova koji provode 

mjerenja i opažanja u atmosferi, hidrosferi, 

litosferi i biosferi na svojem području. 

“Operativno uključenje u sustav 

GEOSS znatno će pridonijeti uspostavi 

cjelovite mreže motriteljskog sustava 

u Hrvatskoj koji će omogućiti učinkovit 

i isplativ uvid u motriteljski sustav 

na razini države i utvrditi jednoznačne 

uloge dijelova koji provode mjerenja i 

opažanja. Osim toga to je i znatan doprinos 

određenju i pozicioniranju prema 

Europskoj uniji, koja je uz SAD, Kinu 

i Južnu Afriku jedan od utemeljitelja 

GEO-a”, istaknuo je ravnatelj Državnoga 

hidrometeorološkog zavoda. Naglasio je 

da će “ozračje novih mogućnosti opažanja 

našeg planeta i pristupa informaciji 

svakako pripomoći boljoj budućnosti 

gospodarenja vodom i poboljšati sanitarne 

prilike - što je i tema Svjetskog 

dana voda”. 

Generalni tajnik Svjetske meteorološke 

organizacije (SMO) Michael Jarraud objavio 

je poruku u povodu Svjetskog meteorološkog 

dana. U poruci između ostaloga 

ističe kako činjenica da je Svjetski 

meteorološki dan ove godine povezan 

s temom “Opažanje našeg planeta za 

bolju budućnost” ni u kom slučaju nije 

slučajnost. U godini koja je prošla od 

prethodnog Svjetskog meteorološkog 

dana, dogodio se veliki broj važnih događaja, 

a svi su snažno istaknuli vitalnu 

i neprocjenjivu važnost globalnih opažanja, 

naglasio je. Naveo je da je SMO 

naglasila kako mnoge osjetljive zemlje 

u razvoju već imaju znatne poteškoće u 

održavanju svojih opažalačkih mreža, te 

će trebati povećanu potporu za izgradnju 

kapaciteta. Nadalje, SMO je naglasio da 

su poboljšano znanstveno istraživanje, 

motrenje klime i predviđanje ključni elementi 

za zaštitu života i imovine, tako

da bi te države trebalo osnažiti da mogu 

najpogodnije upotrijebiti sustav ranog 

upozorenja za svoje aktivnosti smanjenja 

rizika od prirodnih nepogoda, i tako 

doprinijeti vlastitom održivom razvoju. 

Istaknuo je da je SMO dorasla postojećim 

izazovima zbog potrebe za održivim 

razvojem, smanjenjem gubitka života i 

imovine izazvanih prirodnim nepogodama 

i drugim katastrofama koji su povezani 

s vremenom, klimom i vodom, kao i 

očuvanju okoliša i globalne klime za sadašnje 

i buduće generacije. “Zaista, nova 

preambula Konvencije SMO, koju je prihvatio 

15. svjetski meteorološki kongres, 

prepoznaje ulogu i važnost integriranog 

međunarodnog sustava za opažanje, prikupljanje, 

obradu i diseminaciju meteoroloških, 

hidroloških i ostalih sličnih podataka 

i proizvoda”, istaknuo je u poruci 

generalni tajnik Svjetske meteorološke 

organizacije M. Jarraud. 

Podsjetio je da je zadnjih nekoliko dekada 

porastao broj osjetljivih zajednica kao 

rezultat rastuće urbanizacije, stanovništvo 

se seli u krhkija područja kakve su 

obalne zone, nizine, velike delte rijeka i 

poplavne ravnice, a zajednice se šire i na 

suha i neplodna područja. Povećanje intenziteta 

i učestalosti ekstremnih događaja 

koji se očekuju u vezi sa promjenom 

klime i dalje će pogoršati njihovu ranjivost. 

Političari i rukovoditelji spašavanja 

u izvanrednim stanjima zahtijevat će više 

informacija kako bi izradili najpogodnije 

planove za izvanredne situacije. Istaknuo 

je da su informacije o vremenu, 

klimi i vodi sve više potrebne radi podržavanja 

društveno ekonomskih aktivnosti, 

kao što su poljoprivreda, transport, 

proizvodnja energije, upravljanje izvorima 

vode, od kojih svi imaju potencijal 

osigurati značajno povećanje razvojnih 

koristi preko umjerenog investiranja 

u izgradnju kapaciteta. 

U kontekstu smanjenja rizika 

od prirodnih katastrofa, vrijeme, 

klima i voda mogu djelovati 

na gotovo svaki aspekt života. 

Istaknuo je da se ti utjecaji povećavaju 

i posebno su kritični za 

ekonomije u razvoju. Devet od 

deset prirodnih katastrofa povezano 

je s hidrometeorološkim 

opasnostima, koje su, između 

1980. i 2000. prouzročili smrt 

1,2 milijuna ljudi, a posljedice 

su imale troškove više od 900 

milijardi US dolara. Pružanje odgovarajućih 

proizvoda i usluga NHMS političarima, 

medijima i javnosti ima mogućnost 

značajnog smanjenja učinaka tih 

događaja, jer, iako se prirodni hazardi 

ne mogu spriječiti, prikladna pravodobna 

upozorenja mogu se koristiti da bi se 

bitno smanjili štetni učinci, istaknuo je 

generalni tajnik Svjetske meteorološke 

organizacije. Naglasio je da će integrirani 

globalni opažalački sustav, podržan 

integriranim informacijskim sustavom, 

biti veliki doprinos realizaciji društveno-ekonomskih 

koristi koje proizlaze iz 

širokog spektra proizvoda i usluga glede 

vremena, klime i vode, s posebnom pozornošću 

prema zaštiti života i imovine; 

zdravlja i ugodnog življenja; sigurnosti 

na kopnu, na moru i u zraku; ekonomskom 

rastu; zaštiti prirodnih izvora i 

okoliša; za aktivnosti smanjenja rizika 

od prirodnih katastrofa, posebno onih 

koje su povezane s globalnom promjenom 

klime. 

Štoviše, napor SMO da bolje poveže svoj 

opažalački sustav je važan doprinos poticaju 

međunarodne Grupe za zemaljska 

opažanja da se razvije Globalni zemaljski 

opažalački sustav sustava (GEOSS) 

izgradnjom na postojećim nacionalnim, 

regionalnim i međunarodnim sustavima 

radi daljnjeg povezivanja njihovih 

odgovarajućih sposobnosti. Naveo je 

kako je brzo shvaćeno da će poboljšana 

integracija svih opažalačkih sustava 

SMO značajno doprinijeti opskrbi službi 

zaduženih za vrijeme, klimu i 

vodu. Ključna korist će biti odgovarajuća 

sposobnost članica 

da osiguraju svoje informacije 

potrebnom rezolucijom, točnošću, 

pouzdano i pravodobno da 

bi mogli odgovoriti zahtjevima 

svih korisnika. Također, poručio 

je Jarraud, bit će potrebno još 

više znanstvenih napora da bi 

se poboljšale tehnike asimilacije 

podataka i modeli opažanja 

rai pružanja maksimalno moguće 

količine korisne informacije. 

Marina Bujan 

EKO REVIJA 

eco review 

29


Globalni rat protiv zatopljenja u 

kirgiškom selu 

Stanovnici New Yorka, njih 19 milijuna, 

proizvode više stakleničkih plinova 

nego 766 milijuna stanovnika 50 manje 

razvijenih zemalja među koje spada i petmilijunski 

Kirgistan. S druge strane 

upravo stanovnici nerazvijenih zemalja 

poput izbjeglica pred dizanjem razine 

mora i rijeka u Bangladešu mogli 

bi najviše osjetiti posljedice globalnog 

zatopljenja. Kako bi se izbjegle ili 

barem ublažile posljedice globalnog 

zatopljenja bogate zemlje trebale bi 

smanjiti emisije stakleničkih plinova 

za 30 posto do 2020. godine kada se 

očekuje najviše emisija nerazvijenih 

koji bi trebali smanjiti svoj “ugljični 

otisak” za petinu do sredine stoljeća. 

Ujedinjeni narodi stoga u okviru Programa 

UN-a za razvoj pružaju pomoć 

siromašnim zemljama poput Kirgistana 

u pokušajima da se smanje emisije 

stakleničkih plinova. “Globalno zatopljenje 

ima veoma konkretne posljedice 

u Kirgistanu”, objašnjava voditelj 

kirgistanske misije UN-a Neal Walker, 

“topljenje ledenjaka (95% zemlje je 

iznad 1000 metara iznad mora op.a.) 

dovodi do sve većih poplava a nakon 

što se ledenjaci otope, ovdje će zavladati 

suša.” 

Smanjenje emisija+gorivo+gnojivo 

U kirgiškom selu Temir uz jezero 

Issyk-Kull UN je uložio 7.500 dolara u 

dvije male bioplinare. Jedna je smještena 

pored kuće obitelji Asanov. Za 

tu obitelj s mjesečnim prihodima od 

prodaje mesa i mliječnih prerađevina 

od 8.000 somova (160 eura) 480 somova 

mjesečnog izdatka za plin (kao 

i benzin jeftin iz europske perspektive) 

i nije bio veliki izdatak. Ipak sad 

imaju besplatni plin iz plinare koja se 

doduše mora pokrenuti s nešto struje 

i nema učinkovitost modernih zapadnjačkih 

bioplinara. To je u svakom 

slučaju veoma održivi projekt koji uz 

gorivo i smanjenje emisija ugljičnog 

dioksida i metana, prije nastajao slo- 


bodnim raspadom stajnjaka, znači i dobivanje 

kvalitetnog gnojiva. Izbjegavanje 

bacanja gnojiva izravno na oranice važno 

je zbog zaštite podzemnih voda posebice 

u ovoj zemlji zbog velike onečišćenosti 

biootpadom. “Pileći izmet je odličan za 

proizvodnju plina”, ponosno pokazuje 

na uređaj glava kuće Kiljić Asanov, “mi 

koristimo i onaj od krava a nakon 15 

dana dobivamo uz plin i kompost koji 

je odlično gnojivo.” Možda se iznos 

ove male donacije ne čini velikim ali 

Program za razvoj Ujedinjenih naroda 

pokušava ovdje popularizirati ideju 

održivih projekata i potaknuti druge 

kirgiške poljoprivrednike na slične 

poduhvate. 

Borba protiv zatopljenja = borba 

protiv siromaštva 

Nedaleko kirgiške bioplinare nalazi se 

još jedna održiva priča koja pokazuje 

kako UN ovdje djeluje i zato jer je uvidio 

kako je teško boriti se protiv siromaštva 

ako se ne bori i protiv globalnog 

zatopljenja. Radi se o solarnom 

panelu iz kojeg dolazi struja za crpku 

kojom se crpi pitka voda. Tu postoji 

električna mreža, međutim sustav 

se toliko često “ruši” da jednostavno 

nije pouzdan a time ni crpljenje 

pitke vode. U zemlji sa zajamčenim 

minimalcem od 40 eura i 11 postotnom 

nezaposlenošću te nerazvijenom 

infrastrukturom ovo se čine malim 

koracima. UN pokušava nešto učiniti 

i na nacionalnoj razini time što daje 

savjete kako promijeniti zakone vezane 

uz okoliš, kako napraviti inventar 

onečišćivača, te ih porezima natjerati 

na čišću proizvodnju. “U ovoj zemlji 

postoji politička spremnost predsjednika 

i vlade za borbu protiv klimatskih 

promjena”, tvrdi Neal Walker, “no loši 

zakoni i korumpirani lokalni političari 

usporavaju taj proces.” 

Osjetljiva ljepota jezera 

To se očituje i na jezeru Issyk-Kull 

koje se nalazi na četiri sata vožnje 

od milijunske prijestolnice Biškeka 

prema istoku. Iz jezera dugog 170 

a širokog 80 kilometara, 668 metara

dubokog i s prekrasnim plažama sa 

sitnim crvenim kamenčićima ne ističe 

nijedna rijeka pa je veoma osjetljivo 

na onečišćenja. “Od 192 naselja 

oko jezera tek deset ima neki slabi 

oblik pročistača otpadnih voda”, 

žali se stručnjak kirgiškog Instituta 

za probleme voda Viktor Jakimov, “a 

istraživanje prije nekoliko godina je 

otkrilo visoku koncentraciju nitrata 

na jednom dijelu jezera. Međutim, 

rečeno nam je kako nema zakonom 

određene razine pa se ne može reći 

je li tu riječ o prekoračenju”. Jasimov 

ima podatke o tome kako je jezero 

naraslo s 1.606 metara nadmorske visine 

na 1.607 zbog topljenja ledenjaka 

kojima bi se ovisno o brzini rasta 

temperature mogla smanjiti volumen 

i do deset puta do kraja stoljeća. “Nemoguće 

je dati precizne prognoze”, 

oprezan je Jasimov, “no ipak vrlo vje- 

rojatno će se potopiti neke od cesta 

i polja uz jezero a nakon toga će se 

jezero početi isušivati što će utjecati 

i na mikroklimu (“Issik-Kull” u prijevodu 

“Toplo jezero” op.a.), samo se 

nadamo da neće biti tako radikalnih 

promjena poput onih koje su se dogodile 

na Aralskom jezeru”. Bitka protiv 

tog najcrnjeg scenarija može se dobiti 

samo odlučnom akcijom u svim 

zemljama svijeta. Pobjeda ima svoju 

konkretnu cijenu 86 milijardi dolara 

koliko bi bogate zemlje trebale uložiti 

u sprječavanje globalnog zatopljenja. 

To iznosi 1,6 posto njihovih bruto nacionalnih 

dohodaka što je još mnogo 

manje od 5 do 20 posto koliko bi mogli 

platiti ako se ništa ne poduzme ili 

tek dvije trećine novca koji se troši 

na naoružavanje. 

Tekst i snimke: Mladen Iličković 

Prva hrvatska Konferencija o izvornim pasminama 

Je li im odavno 

odzvonilo? 

Pred naletom industrijske revolucije 

koja odavno vlada našim životima najugroženija 

bića nisu rijetke i egzotične 

vrste skrivene u amazonskim prašumama 

ili afričkim pustinjama. Najugroženije su 

tu, pokraj nas, odnosno nisu, jer ih možemo 

vidjeti još samo u vlastitom sjećanju 

ili u knjigama. To su naše izvorne pasmine 

i sorte uz čiju smo pomoć opstali kroz 

stoljeća, u najgorim uvjetima, a onda ih 

se dolaskom boljih vremena, srameći se 

odrekli. Nekadanjih sveprisutnih pasmina 

i sorti pred naletom modernih plemenitih 

namjenskih pasmina i hibrida više nema. 

Srećom, naš Državni zavod za zaštitu prirode 

prepoznao je važnost i javnim djelovanjem 

stvara novu viziju opstanka kritično 

ugroženih izvornih pasmina i sorti. 

Pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske, 

a u organizaciji Državnog zavoda 

za zaštitu prirode u Šibeniku je od 13. 

do 16. studenoga 2007. godine održana 

prva hrvatska Konferencija o izvornim 

pasminama i sortama kao dijelu prirodne 

i kulturne baštine s međunarodnim 

sudjelovanjem. U 15 plenarnih izlaganja 

otvorene su brojne teme: definiranje 

izvornih pasmina i sorti; pregled stanja, 

razlozi nestanka i sustavi očuvanja; motivi 

i konflikti u zaštiti; simbolika domaćih 

životinja kroz civilizacijski razvoj; važnost 

izvornih sorti i pasmina za očuvanje 

krajobraza, staništa i bioraznolikosti; 

zakonske odrednice za očuvanje; komercijalizacija 

i ekonomski činitelji izvornih 

pasmina i sorti te primjeri rješenja iz susjedne 

Republike Slovenije i EU. 

Program je nastavljen u okviru tri sekcije: 

animalne, biljne i sociološko-ekološke. 

Održano je ukupno 76 usmenih te 30 

posterskih izlaganja kojima je detaljno 

obrađivana problematika brojnih naših 

drevnih suputnika u nestajanju: slavonska 

crna svinja, lička buša, dubrovačka 

ovca, istarski boškarin, zagorski puran, 

međimurski konj, turopoljska svinja, križevačka 

kukmica, dinarska koza, dalma- 


tinski magarac, ali i varaždinsko zelje, 

turopoljski luk, zagrebačka rabarbara, 

malvasija dubrovačka bijela, višnja maraska, 

izvorne sorte maslina, šljiva. Treba 

istaknuti da su i susjedi pokazali svoje 

blago pa smo tako upoznali izvorne 

pasmine Bosne i Hercegovine, mađarske 

pasmine goveda, raznolikost balkanskih 

pramenki, banatsku golovratu kokoš, 

somborsku kukmastu i druge. 

U okviru Konferencije održane su brojne 

popratne manifestacije: Izložba fotografija 

Borisa Krstinića Baština u oku umjetnika; 

prezentacija jela na bazi istarskog 

goveda i izvornih proizvoda Dalmacije te 

izlet u NP Krka. Izdvajamo Izložbu Stare 

Hrvatske pasmine i sorte u gastronomiji 

koju je organizirao Zlatko Puntijar, vlasnik 

zagrebačkog restorana Stari Puntijar. 

Izložena u prostoru Muzeja grada Šibenika, 

sastojala se od prezentacije stare 

gastronomske literature te domjenka s 

drevnim specijalitetima srednjovjekovnih 

kuharica. 

Na završnoj raspravi razrađivana je Strategija 

o očuvanju izvornih pasmina i 

sorti koja uključuje brojne sastavnice: 

biološku raznolikost; prehrambene i druge 

proizvode; krajobraze i staništa; biološku 

raznolikost divljih pratećih svojti; 

sociologiju ruralnog prostora; kulturnu, 

turističku i estetsku vrijednost; edukaciju 

i promociju; odgovornost, zakonodavstvo 

te planove očuvanja pojedine 

svojte. Predstavljen je i zbornik s preko 

100 proširenih sažetaka na gotovo 300 

stranica. U pripremi je zbornik radova 

koji bi trebao doskora izaći iz tiska, a 

nazire se i Crvena knjiga izvornih pasmina 

i sorti te brojne druge promotivnoedukacijske 

aktivnosti. Nazire li se na 

obzoru hrvatskog pašnjaka povratak stada 

naših drevnih suputnika, koji nikada 

u svojoj tisućljetnoj povijesti nisu bili 

ovako ugroženi ili je zvono na vratu ovna 

predvodnika odavno svoje odzvonilo? 

Roman Ozimec 


31


Ekološki kalendar – Dan šuma, 21. ožujka 

Šume su ekološke tvornice 

Šume su čuvari prirode. One čuvaju i 

pročišćavaju vodu, štite od poplava, 

a za vrijeme suše opskrbljuju vodotoke. 

Šume čuvaju tlo i štite ga od isušivanja, 

klizanja i erozija. Šume su konačno 

čuvari mnogobrojnih biljaka i životinja. 

Ali, nažalost, šuma je sve manje. One se 

već stoljećima nemilosrdno krče da bi 

se stvorio prostor za nova naselja, poljoprivredne 

površine, tvornice i prometnice. 

One se nemilosrdno sijeku i zbog 

ogrijeva, za drvenu građu i industrijsku 

preradu. Šuma je prema nekoj od definicija 

savršena ekološka tvornica i stanište 

brojnog živog svijeta. Šume pod utjecajem 

sunčeve energije te minerala i voda 

proizvode neophodan nam kisik, kao i 

znatne količine biomase poput drva, lišća 

i sl. kojima se hrane mnoge životinje 

biljojedi i svejedi. One smanjuju efekt 

staklenika odnosno sve poznatiji efekt 

globalnog zatopljenja, zato jer utječu 

na smanjenje količine ugljendioksida u 

atmosferi koji uzrokuje globalno zatopljenje 

i zbog kojeg dolazi do pucanja 

zaštitnog ozonskog omotača Zemlje. 

Šume su osim toga vrlo važne za čovjeka, 

jer sudjeluju u tako ključnom procesu 

EKO REVIJA 

32 eco review 

kruženja vode u prirodi, tj. uzimaju vodu 

iz zemlje, procesom transpiracije vodu u 

plinovitom stanju vraćaju u atmosferu te 

tako dolazi u oblake iz kojih pada kiša. 

Zbog svega toga šume su danas u Hrvatskoj 

i u cijelom svijetu jako dragocjene. 

Biljni pokrov Hrvatske odlikuje se velikim 

bogatstvom i raznolikošću. Područja 

pod šumom i šumskim zemljištem (oko 

20.354 km²) zauzimaju 36% površine države, 

što ju, uz skandinavske zemlje, čini 

samim vrhom po opsegu šumskih površina 

u Europi. To su, osim onih u nacionalnim 

parkovima, uglavnom gospodarske 

šume i za njih se brine šumarstvo kao 

značajna gospodarska grana. Spačvanski 

bazen je najveća cjelovita šuma hrasta 

lužnjaka na nacionalnom teritoriju, što 

dovoljno govori o prirodnim mogućnostima 

njegovog razvoja. Naime, tradicija 

racionalnog gospodarenja ovim šumama, 

te golemi potencijal za razvoj lovnog i 

izletničkog turizma, čini ovaj prostor 

afirmativnim ne samo u nacionalnim 

već i u europskim okvirima. Nalazi se na 

području rijeka Spačve i Studve u Vukovarsko–srijemskoj 

županiji. Površina mu 

iznosi 39.789 ha i predstavlja izuzetno 

veliki pošumljeni prostor s dominantnom 

vrstom drveta – hrastom lužnjakom. Čak 

jednu petinu svih lužnjakovih šuma u Hrvatskoj 

nalazi se upravo u Spačvi. 

Ali šume su u Hrvatskoj dosta ugrožene. 

Po dosadašnjim izvješćima prosječna 

oštećenost šuma u Hrvatskoj viša je nego 

u Europi, a uzroci oštećenja su nepovoljne 

klimatske prilike, osobito suša, 

kukci i biljne bolesti, gljive, onečišćenje 

zraka i šumski požari. Prema podacima 

Šumarskoga instituta u Jastrebarskom 

šume jele i hrasta lužnjaka, dvije gospodarski 

najvrjednije šume u Hrvatskoj, 

izvrgnute su najvećem sušenju. Primjerice 

u 2005. godini utvrđena je znatna 

oštećenost jela, od čak 86,5 posto, dok 

je najotpornija vrsta drveća domaća bukva, 

s oštećenosti od oko 7,5 posto, što 

se nije bitno mijenjalo zadnjih deset 

godina u Hrvatskoj. Evo još nekoliko 

vrlo zanimljivih podataka. U Hrvatskoj 

šume rastu na 2,5 milijuna hektara i 

u njima ima trenutno oko 300 milijuna 

tona drva. Svake godine hrvatske šume 

proizvedu novih 8 milijuna tona drva, 

odnosno 5 milijuna tona suhe tvari. Pri 

tome iz atmosfere privuku 2,5 tona mi-

lijuna ugljika, zadrže preko 17 milijuna 

tona prašine, a usput proizvedu i oko 5 

milijuna tona kisika. Zakonom o šumama 

u Republici Hrvatskoj šuma je definirana 

kao zemljište obraslo šumskim drvećem u 

obliku sastojine na površini većoj od 10 

ari. Šume i šumska zemljišta pod osobitom 

su zaštitom Republike Hrvatske te 

kao specifično prirodno bogatstvo predstavljaju 

posebne prirodne i gospodarske 

uvjete rada. 

Poznajemo nekoliko osnovnih pojavnih 

oblika šuma u Hrvatskoj. To su: 

Regularne ili jednodobne šume koje se 

najčešće vide u Slavoniji, karakteristične 

su po tome što se tim vrstama drveća 

mora gospodariti, a šumari to zovu na 

regularan način. Tamo su stabla glavne 

vrste drveća istih dimenzija, dakle praktički 

iste starosti. 

Preborne šume su drugi oblik šuma u 

Hrvatskoj. Njima se gospodari preborno 

tako da se svakih nekoliko godina iz 

šume izdvajaju pojedinačna zrela stabla 

i tako otvara prostor za rast podmlatka. 

Bukva i jela najčešće su vrste takvog načina 

gospodarenja. 

Mediteranske šume karakteristične su za 

priobalni pojas i otoke. Tamo rastu šume 

crnike, mješovite šume crnike i alepskog 

bora te čiste šume alepskog bora. Iznad 

300 metara nadmorske visine na otocima 

i iznad 600 metara u priobalju alepski 

bor zamjenjuje dalmatinski crni bor. U 

submediteranu crniku zamjenjuje hrast 

koji čini mješovite zajednice s bijelim i 

crnim grabom. Nažalost hrastove šume 

su uništene nekontroliranom sječom i 

požarima pa su danas to pretežno makije, 

šikare i šibljaci. 

Napokon treba spomenuti kulture i plantaže 

koje su u Hrvatskoj zanemarive, jer 

zauzimaju manje od 1% površina, kao 

na primjer pionirske kulture borova kod 

Korduna i Like ili industrijske plantaže 

topola u Baranji. Podignute s idejom brze 

proizvodnje drvne mase, od njih se odustaje 

i samo su stadij pripreme terena za 

zbog ponovno uvođenje autohtonih vrsta 

i prirodne vegetacije. U Hrvatskoj nema 

mnogo šuma ali neke su od njih poput 

muzeja u prirodi i predstavljaju raj za oči, 

oaze mira i biološke raznolikosti. Druge 

opet na razmjerno malom i lako pristupnom 

prostoru čine geografski, geološki, 

vegetacijski i klimatski fenomen. 

Ali čovjekov razorni utjecaj na prirodu 

u cjelini nije zaobišao ni šume. Uništa- 

EKO REVIJA 

eco review 

33

vanje šuma najviše dolazi do izražaja u 

tropskim, kišnim šumama koje u ekološkom 

smislu imaju vitalnu ulogu na 

našem planetu. Iako danas prekrivaju 

tek mali dio površine zemlje u vlažnim 

tropskim područjima oko ekvatora one 

predstavljaju oazu biološke raznolikosti 

u kojoj živi više od polovine svih biljnih 

i životinjskih vrsta na svijetu. Iz kišnih 

šuma potječu i brojne vrste voća, povrća 

i začina bez kojih bi naša prehrana bila 

nezamisliva primjerice banane, avokado, 

kikiriki, kakao, kokos, kava, paprika, rajčica, 

cimet, vanilija. Uz nebrojene vrste 

drveća koje se nemilosrdni sijeku, kišne 

šume predstavljaju stanište i za više od 

30.000 različitih cvjetnica, pa bismo, 

nastavimo li ih uništavati, mogli ostati 

i bez materijala za mnogobrojne lijekove 

i čajeve te različite kemijske tvari. I ne 

samo to, tropske kišne šume imaju vrlo 

važu ulogu u izmjeni kisika i ugljičnog 

dioksida pa su s pravom prozvane plućima 

našeg planeta. U 19. su stoljeću 

EKO REVIJA 

34 eco review 

zauzimale oko 20% kopnene površine, a 

krajem prošlog stoljeća ispod 7%. Prema 

procjenama stručnjaka godišnje nestane 

oko 170.000 km 2 tropskih kišnih šuma, 

pa ukoliko se nastavi taj trend one bi 

oko 2030. godine mogle potpuno nestati. 

Jednako je alarmantna i procjena da 

bi do 2020. godine moglo izumrijeti čak 

i do 150 različitih vrsta biljaka i životinja. 

Nemilosrdnim uništavanjem šuma na račun 

novih naselja i prometnica, čovjek 

ugrožava opstanak svih živih bića na 

Zemlji. Iz dana u dan sve je više stanovnika, 

naselja, industrijskih pogona, 

prometnica, elektrana i toplana, a sve 

je manje šuma, livada, potoka, jezera, 

močvara te biljnih i životinjskih vrsta. 

Stoga je pokrenut niz inicijativa u borbi 

za očuvanjem šuma. Primjerice, proglašavanje 

zaštićenih područja, prodaja drveća 

dobivenog samo selektivnom sječom i 

sl. U borbi za njihovo očuvanje koja ima 

međunarodni značaj 21. ožujka slavimo 

Dan šuma. Stoga imajmo na umu da su 

šume najvrjedniji čuvari prirode čija se 

funkcija odražava u zaštiti zemljišta, 

utjecaju na vodni režim i hidroenergetski 

sustav, utjecaju na plodnost zemljišta 

i poljoprivrednu proizvodnju, golemu 

utjecaju na klimu i klimatske promjene, 

zaštiti i unaprjeđivanju čovjekove okoline 

te stvaranju kisika i pročišćavanju 

atmosfere. Ako još ovim podacima dodamo 

i estetski utjecaj šume, jer kako 

znamo, šume utječu na ljepotu krajolika 

i stvaranju povoljnih uvjeta za liječenje, 

oporavak, odmor i rekreaciju te tako utječu 

na socijalne aspekte života čovjeka, 

razvitak turizma i lovstva, preostalo je 

samo za reći: Sačuvajmo naše šume! 

Pođite u šume, šetajte se i rekreirajte. 

Udahnite čisti zrak, divite se biljkama i 

životinjama koje vas okružuju i sviješću 

slavite naše šume, taj neiscrpan izvor 

života. 

Tekst i snimke: Ana Marić Gudelj

Moda zelenih 

Zelenih automobila bilo je i u Zagrebu 

i u Ženevi i treba se nadati da to 

neće biti samo trenutna moda, 

da će ih biti više, na samo u 

autosalonima, nego i na ulicama. 

Na automobilskim salonima u posljednje 

dvije godine sve je više tzv. 

zelenih automobila, vozila koja manje 

onečišćuju zrak od drugih u istom automobilskom 

razredu. Moglo bi se reći 

da je zavladala moda zelenih. U nepunih 

mjesec dana automobilski proizvođači 

su na dva poznata autosalona, u 

Ženevi i Zagrebu, pokazali što imaju 

danas i što pripremaju za sutra. Zanimali 

su nas prvenstveno automobili koji 

manje onečišćuju okoliš i možemo reći 

da je takvih vozila bilo više u Ženevi, 

najpoznatijem automoblskom salonu, 

a manje na nama bližem Zagreb Auto 

Show, najvećem u ovom dijelu srednje i 

jugoistočne Europe. Pitanje je zašto je 

tome tako, a odgovor vjerojatno leži u 

činjenici da je područje koje “pokriva” 

zagrebački autosalon još manje zanimljivo 

proizvođačima zelenih vozila i da na 

tom području, kao ni u Hrvatskoj, nema 

dovoljno poticaja koji bi nešto skuplje 

zelene automobile približili kupcima. Na 

zagrebačkoj automobilskoj izložbi nastupilo 

je oko 640 izlagača automobilske 

industrije iz 35 zemalja, predstavljena 

je 51 automobilska marka s 348 modela 

automobila, te 35 marki motocikala i 

skutera sa 180 modela, a među njima su 

neke marke, poput iranskih i indijskih, 

prvi put predstavljene hrvatskoj javnosti. 

Na sajmu su predstavljene dvije 

svjetske i deset europskih vicepremijera, 

23 hrvatske premijere automobila, 4 

konceptna vozila, dva trkaća automobila 

i jedno demo-vozilo, te među motorima 

29 hrvatskih premijera motocikala, 29 

hrvatskih premijera skutera i 4 hrvatske 

premijere četverocikala, a valja istaknuti 

da je jednom posjetitelju kao nagrada 

pripao zeleni osobni automobil – Prius 

1,5 VVT-i HB5D THS Luna, hibridno vozilo 

kojeg je darovala Toyota Croatia. 


Na Zagreb Auto Show se među automobilima 

s niskom razinom ispuštanja štetnih 

plinova iskazala Toyota, prikazavši u svijetu 

najpoznatiji hibridni automobil Prius 

(benzinski i elektromotor) s kojim je 

lani dosegla milijun prodanih primjeraka. 

Toyota je stavila ekološke probleme na 

prioritetno mjesto svog poslovanja, te je 

učinila značajne napore u popularizaciji 

hibridnih sustava, a aktivno nastavlja 

pronalaziti načine povećanja primjenjivosti 

ovih sustava kako bi udvostručila 

svoju ponudu hibridnih vozila. Usredotočenost 

na hibridnu tehnologiju ključni je 

element Toyotine predanosti u smanjenju 

prosječnog ispuštanja CO 2. Ali Toyota je 

osim Priusa predstavila i svoju lukuznu 

marku Lexus u čijim je nekim modelima 

uspješno spojila visoke performanse vozila 

i tradicionalne prednosti hibrida, kao 

što su potrošnja goriva i niske emisije 

CO 2. Za razliku od drugih hibridnih tehnologija, 

koje rabe električni motor samo 

kao pomoć i ne mogu pokretati vozilo 

samo na električni pogon, Lexus Hybrid 

Drive je sustav koji je sposoban raditi 

samo u benzinskom ili samo u električnom 

režimu, ali i u kombinaciji oba motora. 

Radi uštede energije, sustav automatski 

gasi benzinski motor kada radi 

u praznom hodu, što smanjuje trošenje 

energije, zatim energiju koja bi inače 

bila pretvorena u toplinu za vrijeme usporavanja 

i kočenja pretvara u električnu 

energiju, koja se onda rabi za pokretanje 

startera i električnog motora. Na kraju, 

električni motor pomaže benzinskom za 

vrijeme ubrzavanja i upravlja uporabom 

električnog motora za pokretanje vozila 


35

kada je efikasnost benzinskog motora niska. 

Lexus Hybrid Drive omogućuje da je 

svako Lexus hibridno vozilo jako ekološki 

prihvatljivo. Na zagrebačkom salonu prikazani 

su Lexus 460h i 600h. 

S hibridnim automobilom može se na 

hrvatskom tržištu pohvaliti i Honda modelom 

Civic, dok mali Smart fortwo micro 

hybrid drive (mhd) sa start-stop funkcijom 

pokazuje kako ne trošiti gorivo kada 

se to ne mora. U kombiniranoj vožnji 

troši osam posto manje goriva, a u gradskom 

prometu čak 19 posto manje. Micro 

hybrid drive tehnologija u ovom automobilu 

omogućuje da vožnja bude ugodnija, 

udobnija i prihvatljivija za okoliš. 

Uz pomoć start-stop sustava prosječna 

se potrošnja smanjuje 0,4 litre – sa 4,7 

na 4,3 l na 100 kilometara, a znatno je 

smanjenja i emisija CO 2 – sa 112 grama 

na 103 grama po kilometru. Kako sustav 

djeluje? Kad vozač zakoči i brzina padne 

ispod 8 km/h, motor se isključuje, ne 

troši gorivo i ne onečišćuje okoliš. 

Na ovogodišnjem Zagreb Auto Show 

Volkswagen je izložio svoju cjelokupnu 

paletu vozila, ukupno 34 vozila marke, a 

među njima i Polo, Golf, Jettu i Passat s 

oznakom Blue Motion. To su vozila koja 

troše manje goriva od istovrsnih automobila, 

uz jednaku snagu i druga vozna 

obilježja. Ekološki prihvatljivo. Opel je 


Mnogi proizvođači automobila 

nastoje plasirati štedljivije automobila 

koji uz manju potrošnju goriva manje 

onečišćuju okoliš. 

predstavio novu Agilu, mini jednovolumen 

s pet sjedala, koja u dizelskoj varijanti 

s 1,3 litrenim motorom troši prosjeku 

samo 4,5 litara na 100 km, pa kao 

i litreni benzinski motor ima emisiju CO 2 

do 120 g /km, što u nekoliko europskih 

zemalja izravno donosi posebne porezne 

olakšice. Mnogi proizvođači automobila 

nastoje plasirati štedljivije automobila 

koji uz manju potrošnju goriva manje 

onečišćuju okoliš. Na ženevskom autosalonu 

je Fiat, primjerice, izložio i svoj 

novi model 500 s oznakom aria, koji u 

kombinaciji mjenjača dualogic i sustava 

start-stop postiže u ispuhu CO 2 od 98 g/ 

km. Volkswagen u Golfu planira hibridnu 

tehnologiju, kombinciju dizelskog i 

elektro motora, a Ford je uz prikazivanje 

nove Fieste najavio izvedbu econetic, 

koja će imati ispuh CO 2 manji od 100 

g/km. Izdvojili smo i Mercedes Benzov 

GLK bluetec hybrid, koji je gotovo pripremljen 

za proizvodnju, a trebao bi uz 

dizelski imati i elektromotor i uz ukupno 

224 KS ipak postići potrošnju manju od 

šest litara i ispuh CO 2 do 157 g/km, što 

je za takve terence izvrstan rezultat. 

Zelenih automobila bilo je i u Zagrebi i 

u Ženevi. Treba se nadati da to neće biti 

samo trenutna moda, da će biti učinkovitiji 

u zaštiti okoliša i da će ih biti 

više, na samo u autosalonima, nego i 

na ulicama. 

Dražen Jambrović


Etika je bitna 

i kod globalnog zagrijavanja 

Globalno zagrijavanje je zadnjih godina 

tema broj jedan u svijetu. Svi 

bi nešto rekli, dali svoje mišljenje, neki 

svoj doprinos. Ali treba biti oprezan. Potrebna 

su nam različita pitanja i dvojbe 

šire javnosti zbog klimatskih promjena. 

Ne zato da bi nešto dokazali, nego zato 

što ona postavljaju pitanja za koje je 

potrebno puno dublje poznavanje materije. 

Ali ono što definitivno ne trebamo 

od skeptika jest pogrešno interpretiranje 

i cinički osvrt na znanstveni rad. Nije 

dobar pristup nekih ljudi koji jednom 

pojavom i jednim poimanjem žele objasniti 

složeni proces kao što je klimatska 

promjena. U tome najviše prednjače 

Amerikanci, ujedno jedni od najvećih 

proizvođača CO 2 u svijetu (činjenica je 

da područje Washington D.C. proizvode 

više CO 2 od Mađarske, Finske, Švedske, 

Danske i Švicarske zajedno, premda istraživanja 

govore da je 68% Amerikanaca za 

90% smanjenje emisije CO 2 do 2050). 

Naime, g. F. Singer i D. Avery napravili 

su popis 500 znanstvenika “koji su sa 

najmanje jednom činjenicom dokazali da 

globalno zagrijavanje nije rezultat čovjekovog 

djelovanja od 1850. godine“. 

Rezultat: sada neki od tih znanstvenika 

traže da se njihova imena maknu sa tog 

popisa, jer smatraju da su njihova istraživanja 

krivo interpretirana. Drugi ispad 

g. Singera je izjava da u UN-ovom odboru 

za klimatske promjene među 2500 

znanstvenika sjede brojni koji članovi 

bez potrebne kvalifikacije. U svakom 

slučaju takva stajališta nisu poticajna 

i vode izbjegavanju odgovornosti ljudi 

zbog globalnog zagrijavanja. A zdrav 

razum nam govori kako je krajnje vrijeme 

da prihvatimo tu odgovornost. Eto, i 

pisac ovog članka, svjestan te činjenice, 

neprekidno razmišlja o tom problemu, ali 

je za razliku počeo koristiti štedne žarulje, 

javni prijevoz,... I neprekidno tražiti 

sve moguće načine kako još više sačuvati 

naše obitavalište od onečišćenja, 

pa evo i jednog savjeta za izbjegavanje 

korištenja klima-uređaja u vašem stanu 

ili kući čime se može sniziti temperaturu 

do 11°C, ovisno o gradu. Radi se o “zelenim 

građevinama“. Britanski stručnjaci su 

radili kompjutersku simulaciju za devet 

svjetskih gradova i koristeći temperaturne 

podatke zaključili su da je zrak hladniji 

oko građevina sa zelenim zidovima 

i krovovima i da je efekt bolji u toplijim 

predjelima. Ako bi npr. nekoliko zgrada 

u Riyadhu u Saudijskoj Arabiji “obukli” 

u biljni prekrivač, prosječna temperatura 

u prostoru između zgrada bi bila 9-11°C 

niža tijekom dana. S istim efektom u 

Londonu i Montrealu bi dobili sniženje 

za 4°C. Zelene površine smanjuju lokalnu 

temperaturu na dva načina. Prvo, zelena 

površina absorbira manje topline nego 

klasične fasade i stoga zrači manje topline 

u prostor. Drugo, biljke hlade zrak 

ishlapljivanjem vode s njihove površine. 

Također, život u takvim prostorima je i 

puno bliži životu s prirodom. Naravno, 

reći ćete, za to treba truda, rad oko biljaka 

(nitko danas nema vremena), njihovo 

zalijevanje (tu dolazimo do problema 

vode), ali ako se mi svi ne promijenimo 

kao pojedinci, neće doći niti do promjena 

na globalnom planu, pa tako ni pitanja 

o globalnom zagrijavanju. 

Ali ne može se reći da se ništa ne radi 

na tome. U čitavom se svijetu panično 

traže razni načini smanjivanja korištenja 

konvencionalnih izvora energije i njihova 

zamjena alternativnim izvorima. Jedan 

od mogućih glavnih alternativnih izvora 

svakako će biti korištenje energije iz 

vodika, pogotovo ako se uspije dobiti iz 

vode. Međutim, uobičajen način dobivanja 

vodika iz vode je razbijanjem molekula 

vode električnom strujom, ali taj 

način je skup i neefikasan. Znanstvenici 

uporno traže načine kako da iz procesa 

fotosinteze korištenjem sunčeve svjetlosti 

riješe taj problem. Neki poluvodiči, 

osjetljivi na svjetlost, daju nadu da će se 

to i ostvariti, ali još s niskim učinkom. 

Njemački znanstvenici su uspjeli pomoću 

poluvodiča (TiSi 2) kojeg su stavili u vodu 

i izložili svjetlosti dobiti vodik i kisik 

uskladišten u poluvodiču, što je jako 

bitno, jer je i skladištenje vodika veliki 

problem. Ovo istraživanje, kao i brojna 

druga sigurno će doprinijeti smanjenju 

globalnog zagrijavanja, ali moramo svi 

zajedno uključiti naša postignuća i težnje. 

Jer priroda je stvorena da funkcionira 

u savršenom skladu, ako mi taj sklad 

ne pronađemo u sebi i oko nas, to će biti 

isključivo naš problem. 

Ana Marija Kovačević 


37

OTPAD 

Prosvjed zbog otrovnog pepela u bivšoj spalionici Puto 

Otpad će biti uklonjen do ljeta 

Članovi zagrebačkih eko-udruga Zelena 

akcija, UZOR iz Resnika i SOS općina 

Gradec, održali su koncem veljače mirni 

prosvjed ispred Ministarstva zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva 

tražeći hitnu sanaciju 250 tona otrovnog 

pepela iz bivše zagrebačke spalionice 

opasnog otpada Puto koja je već dugo 

u stečaju. Ekološki aktivisti prosvjed 

su održali pokraj bačvi za zbrinjavanje 

opasnog otpada odjeveni u zaštitna odijela. 

Dopredsjednica udruge SOS općina 

Gradec i aktivistica Zelene akcije Tihana 

Tarandek izjavila je da od Ministarstva 

traže da zaustavi projekt buduće zagrebačke 

spalionice komunalnog otpada, 

38 puta većeg kapaciteta od Puta, koja 

bi proizvodila do 100.000 tona opasnog 

pepela godišnje. Istaknuvši da je nakon 

požara 2002. godine na području spalionice 

Puto ostalo oko 200 vreća punih 

otrovnog pepela, Tarandek 

je ustvrdila da se te vreće 

još nalaze na istom mjestu, 

nezaštićene od vremenskih 

utjecaja, te su počele pucati. 

Rekla je da je te vreće, 

prema podacima zagrebačkog 

Zavoda za javno zdravstvo, 

sadrže razne štetne 

tvari koje su nađene u tlu, 

vodi i preostalom otpadu. 

Prema njenim riječima, Ministarstvo 

zaštite okoliša je 

6. studenoga 2007. poslalo 

dopis tvrtki EKO Tehning, zaduženoj 

za sanaciju pepela, 

koja je po hitnom postupku 

do 19. studenoga trebala zbrinuti ostatke 

od spaljivanja opasnog otpada. Naglasila 

je da je to ministarstvo, mjerodavno za 

gospodarenje opasnim otpadom i za spaljivanje 

otpada, zaprijetilo da će, ako se 

pepeo ne zbrine u roku, navedeni otpad 

zbrinuti druga ovlaštena tvrtka dok će 

trošak podnijeti tvrtka EKO Tehning. No, 

pepeo je, napomenula je, i dalje na istom 

mjestu. Ističući probleme u rješavanju 

opasnog otpada u Hrvatskoj, Tarandek je 

zapitala kako odgovorne službe, ako nisu 


u stanju zbrinuti 250 tona opasnog otpada 

iz Puta, misle zbrinuti do 100.000 

tona opasnog pepela godišnje iz nove 

planirane spalionice. 

Iz Ministarstva zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva su im odgovorili 

da će otpad iz kruga tvrtke Puto 

u stečaju (Pokretni uređaj za termičku 

obradu organskog otpada) na siguran i 

zakonit način biti zbrinut u prvom polugodištu 

2008. Podsjetili su da od 2004. 

godine stalno nadziru lokaciju Puta u 

Zagrebu, te da je odgovornim tvrtkama 

podneseno više inspekcijskih akata radi 

zbrinjavanja zatečenog otpada. Također 

su istaknuli kako je svojedobno tvrtka 

Puto, ugovorom s tvrtkom EKO Tehning, 

dogovorila način zbrinjavanja otpada zatečenog 

na lokaciji nakon prestanka rada 

uređaja, koji nije poštivan budući da 

postupak tada provedene solidifikacije 

nije dao zadovoljavajuće rezultate glede 

propisanih parametara. Potom je Inspekcija 

zaštite okoliša tvrtki EKO Tehning 

naredila uklanjanje otpada - solidifikata 

filtar pepela, koji se nalazi unutar kruga 

postrojenja i zbrinjavanje na propisani 

način. No, ta tvrtka nije postupila po 

rješenju i sada je u sudskom sporu s tvrtkom 

Puto u stečaju. 

“Imajući to u vidu, Ministarstvo je zahtijevalo 

provedbu prethodnih aktivnosti 

u vezi s izborom načina završnog zbrinjavanja 

otpada. Radi sigurnog i ekonomičnog 

zbrinjavanja otpada u tijeku su 

istražne radnje. Tvrtka APO iz Zagreba 

preuzela je obvezu provođenja tih aktivnosti, 

probnog uzorkovanja 

zatečenog otpada i organizacije 

njegovog ispitivanja. 

Rezultati analiza i provjera 

načina solidifikacije, koje su 

obavljene u Austriji i Velikoj 

Britaniji, pozitivni su pa će 

otpad iz kruga tvrtke PUTO u 

stečaju na siguran i zakonit 

način biti zbrinut u prvom 

polugodištu 2008.”, istaknulo 

je Ministarstvo. 

Reagirajući na zahtjeve 

članova eko-udruga da se 

zaustavi projekt planirane 

gradnje buduće zagrebačke 

spalionice komunalnog otpada, 

Ministarstvo zaštite okoliša naglasilo 

je da je gradnja spalionice komunalnog 

otpada predviđena Strategijom gospodarenja 

otpadom Republike Hrvatske 

i Planom gospodarenja otpadom u Republici 

Hrvatskoj za razdoblje od 2007. 

do 2015. godine. “Za gradnju spalionice 

prihvaćena je studija utjecaja na okoliš, 

a lokacija je određena prostornim planom 

uređenja grada Zagreba”, ističu u 

Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva. (D.L.)

Svijet bez plastičnih vrećica 

Britanski gradić Modbury, smješten u 

idiličnom, brežuljkastom, zelenom 

Devonu, 1. svibnja 2007. postao je prvi 

europski grad koji je zabranio uporabu 

plastičnih vrećica za pakiranje kupljene 

robe. Korištenje plastike za zamatanje 

hrane nije moguće posve iskorijeniti, 

jer bi to podrazumijevalo da se proizvođači 

odluče na drastične mjere, a pritisak 

javnosti na njih je nedjelotvoran ili 

će tek dugoročno pokazati rezultate. U 

Modburyju su stoga odlučili učiniti što 

mogu, a to je utjecati na trgovce i potrošače. 

Od 2007. godine, ako trgovac u 

nešto zamota ili spremni kupljenu robu, 

to ne smije biti plastična vrećica. Budući 

da smo navikli na samovolju i koristoljubivost 

trgovaca i prekupaca, čudi što je 

ovu inicijativu poduprla i provela u djelo 

upravo Modburyjeva zajednica trgovaca. 

Njihov je pothvat odjeknuo diljem svijeta 

i danas ih redovito posjećuju izaslanstva 

iz drugih gradova i općina koje se žele 

upoznati s načinom provedbe ove ekološke 

mjere te ju primijeniti i u svojim 

zajednicama. 

Idejna je začetnica projekta Rebecca 

Hosking, snimateljica na BBC-ju, koju 

su dirnuli prizori štete koju u okolišu 

stvaraju odbačene plastične vrećice - 

male životinje se zapetljavaju u njih 

i umiru od gladi, rebraste kornjače ih 

gutaju misleći da su meduze, a dupini 

se guše kada im vrećice prekriju rupe za 

zrak. Premda se borba protiv plastičnih 

vrećica može doimati površno ili tričavo, 

ona je višestruko korisna - kao prvo, 

tiče se proizvoda koji je odgovoran za 

važan postotak ukupnog nerazgradivog 

otpada, a kao drugo, to je bitka u kojoj 

svatko može sudjelovati s malo odricanja 

i jednostavnih promjena te odmah uočiti 

rezultate u svojoj svakodnevici. 

Statistike pokazuju da je doista krajnje 

vrijeme za odlučno smanjenje proizvodnje 

plastičnih vrećica. U svijetu se godišnje 

proizvede 200 milijuna tona vrećica, 

a reciklira se manje od 3,5 posto. Počeli 

smo ih proizvoditi tek u pedesetima, ali 

se zato neće raspasti na odlagalištima 

najmanje četiri stoljeća (neki znanstvenici 

govore čak o tisuću godina). Upravo 

EKO REVIJA 

OTPAD 

zbog njihove nerazgradivosti, vrećice se 

zapravo nemoguće riješiti. Svaka vrećica 

proizvedena od 50-ih godina prošlog 

stoljeća, još je u nekom obliku na ovom 

svijetu. Poseban je problem što su za 

okoliš štetne i plastične čestice u koje se 

vrećice raspadaju, a teško se razgrađuju 

čak i one vrećice napravljene od takozvanog 

“biorazgradivog materijala”. 

Plastični otpad posebno ugrožava svjetska 

mora. Procjenjuje se da je 5% plastičnog 

otpada proizvedenog od pedesetih 

završilo u svjetskim oceanima - to je 

gotovo 100 milijuna tona plastike - koja 

ondje ugrožava floru i faunu, a nije lijep 

prizor ni na plažama. Slike su doista 

zastrašujuće - fotografija koja naizgled 

prikazuje mozaik živih boja zapravo je 

prikaz sadržaja želuca mladog albatrosa, 

koji se očito najeo svakojake plastike, 

između ostalog i jedne četkice za zube. 

Američki nacionalni program za praćenje 

otpada u moru, koji financira Američka 

agencija za zaštitu okoliša, čak je pobrojao 

i prebrojao odbačene predmete 

izvađene iz mora oko američke obale u 

eco review 

39

azdoblju od pet godina (2001. - 2006.). 

Pokazalo se da su plastične boce za piće 

najbrojnije, ali za njima odmah slijede 

plastične vrećice. 

Problem povezan s plastičnim vrećicama 

jest i fenomen “dvostruke ambalaže”: 

riža u vrećici i kutiji, čokolada u foliji i 

kartonu, sirni namaz u plastičnoj posudi 

i kartonskom ovitku, tablete u foliji 

i kutiji, bočica vitamina u kutiji - to su 

samo neki primjeri suvišne ambalaže koji 

značajno povećavaju količinu otpada što 

ju svatko od nas stvara. Kad se vratimo 

iz dućana i odbacimo ambalažu te vidimo 

da je hrpa otpada veća od hrpe namirnica, 

vrijeme je da se zabrinemo i pokušamo, 

ako ništa drugo, birati proizvode u 

manje ambalaže. 

Dok su naše mame i bake s olakšanjem 

dočekale pojavu plastičnih vrećica (nema 

sumnje da su umnogome pojednostavnile 

kupnju), danas su toliko jeftine da 

trgovci na tržnici svako kupljeno voće ili 

povrće spremaju bez pitanja u zasebnu 

vrećicu, tako da se vrlo često vraćamo 

kući s dva kilograma voća u pet-šest 

vrećica. Danas je, dakle, vrijeme da zaključimo 

kako bez plastičnih vrećica ipak 

možemo živjeti. Procjenjuje se da jedna 

osoba godišnje potroši 250-300 vrećica. 

Međutim, kad se samo sjetimo da u 

nekim trgovinama automatski dobivamo 

vrećicu čak i ako smo kupili samo gume 

EKO REVIJA 

40 eco review 

za žvakanje ili kad prebrojimo s koliko se 

vrećica u ruci vraćamo s tržnice, bojim se 

da je taj broj čak i veći. 

Rješenja je nekoliko i sva su tako jednostavna 

da ih svatko može već danas 

primijeniti. Zamjena plastičnih vrećica 

papirnatima je polovično rješenje, jer 

valja imati na umu i štednju papira. Dakle, 

kako Oprah Winfrey savjetuje, kad 

vas prodavač upita želite li papirnatu ili 

plastičnu vrećicu, ispravan je odgovor: 

nijednu. Pravo je rješenje, stoga, nositi 

uvijek sa sobom platnenu vrećicu u torbi 

ili prtljažniku. Kad se ide u kupnju na 

tržnicu, trebalo bi ponijeti dobri stari 

«ceker», koji istodobno ponovno ulazi 

u modu ili mrežaste vrećice za voće (u 

kojima plodovi i kruh bolje dišu nego u 

plastici, pa će dulje i trajati). U trgovinama 

se osim šarmantnih košara nude 

i svakojake vodonepropusne torbe, koje 

se također mogu presaviti i spremiti dok 

su prazne. Kada osvijestimo koliko smo 

vrećica odbili za samo jedne šetnje gradom, 

shvatit ćemo važnost ovog malog, 

zelenog koraka. Naravno da one plastične 

vrećice koje nismo mogli izbjeći valja 

pokušati ponovno iskoristiti, makar samo 

za bacanje drugih otpadaka, ali valja 

imati na umu da i te vrećice završavaju 

na odlagalištima, pa nismo postigli baš 

neki učinak. Ima onih koji se pitaju što 

će biti sa silnim proizvođačima plastič- 

nih vrećica ako potražnja padne, no velike 

opasnosti za ekonomiju nema, budući 

da se inteligentne tvrtke na zapadu već 

sada okreću proizvodnji platnenih vrećica 

i onih od biljnih vlakana. 

Budući da je građane teško masovno potaknuti 

na takva mala odricanja ako ona 

ne uključuju kakvu novčanu dobit, tu su 

i dva rješenja koja bi mogli provesti gradovi 

i općine. Prvo je već opisan napor 

stanovnika i vlasti Modburyja da svoj 

zeleni Devon učine još zelenijim, dok je 

drugo irsko rješenje, odnosno uvođenje 

poreza na vrećice. Već zbog vrlo male 

naknade koju je potrošač sada prisiljen 

platiti na blagajni za plastičnu vrećicu 

(€ 0,15), potrošnja je opala za čak 9 

posto! U Hrvatskoj je prije nekoliko godina 

nastala velika povika zato što jedan 

veliki trgovački lanac naplaćuje vrećice, 

pa je bio prisiljen dijeliti besplatno one 

koje nose njegov logotip (takve se smatraju 

besplatnom reklamom), dok je one 

bez oznaka mogao i dalje naplaćivati. 

Danas je s dolaskom desetaka međunarodnih 

trgovačkih lanaca situacija znatno 

drukčija, jer se trgovci međusobno nadmeću 

dijeleći vrećice i tako se ulaguju 

kupcima, čime se pridružujemo svjetskim 

trendovima, ali nažalost ne po dobrome, 

već po štetnome. 

Životni vijek svake plastične vrećice 

dug je i šarolik. Naša će nas plastična 

vrećica nadživjeti. Proizvode se pomoću 

neobnovljivih izvora energije u petrokemijskoj 

industriji i prevoze se uz veliko 

trošenje goriva s dalekog istoka do zapadnih 

potrošača. Na svijetu se svake 

minute potroši gotovo milijun vrećica, 

a svaka se vrećica u prosjeku koristi 12 

- 20 minuta prije negoli bude odbačena. 

Odbačene vrećice stoljećima ostaju na 

odlagalištima otpada, trujući svoj okoliš 

čak i u procesu raspadanja. One koje 

završe u prirodi, nazivaju «ubojicama», 

jer izravno uzrokuju stradavanje malih 

životinja koje se u njima dave i velikih 

koje ih zabunom jedu. Premda će svijet 

bez plastičnih vrećica ostati idućih nekoliko 

stoljeća pusta utopija čak i ako ih 

odmah prestanemo proizvoditi, dopustimo 

da nas gradić Modbury potakne na 

djelovanje i podsjeti na ovaj citat irskog 

politologa i filozofa Edmunda Burkea: 

“Nitko nije teže pogriješio od onoga tko 

nije učinio ništa zato što je mogao učiniti 

malo”. 

Petra Mrduljaš


OTPAD 

Reciklaža vozila na Renaultov način 

Ekokoncepcija je ogranizirani postupak 

čiji je cilj smanjiti štetne utjecaje 

vozila na okoliš, polazeći od same 

koncepcije vozila, pa dalje u svakoj fazi 

životnog vijeka vozila. Osim rada na smanjenju 

utjecaja proizvodnje, onečišćujućih 

plinova, emisije plinova s učinkom 

staklenika te buke, Renault se već godinama 

zauzima za takva vozila 

čijih će se čak 95 posto moći 

reciklirati. Od rujna 2000. godine, 

kada je Europska direktiva 

stupila na snagu, Renault je 

uspostavio, udružen s drugim 

partnerima, mrežu za obradu 

vozila koja su izašla iz upotrebe, 

kako bi smanjio gomilanje 

automobilskog otpada, potičući 

ponovno korištenje dijelova 

i recikliranje materijala. 

Zahvaljujući postupku ekokoncepcije, 

Renault pomno brine 

o zaštiti okoliša već od same 

koncepcije vozila i mehaničkih 

dijelova. Kako bi smanjili negativan 

utjecaj vozila na okoliš 

tijekom životnog vijeka vozila, 

u projekt su uključeni Renaultovi 

dizajneri i dobavljači. 

Renault također osmišljava 

dijelove za svoja vozila pazeći 

na trostruki cilj za zaštitu okoliša: 

poboljšanje mogućnosti 

recikliranja na kraju životnog 

vijeka, kontrola tvari prisutnih 

u korištenim materijalima 

i korištenje recikliranih materijala. 

Koristeći ovakav pristup Renault 

stvara vozila čije se 95 posto mase može 

reciklirati, počevši od Méganea II. lansiranog 

2002. godine. Jedan primjer je 

armaturna ploča na modelu Modus, koja 

sadrži najveću količinu recikliranog materijala 

korištenog na jednom plastičnom 

dijelu – 4 kg, što je pola njegove ukupne 

težine i predstavlja najveću iskoristivost 

recikliranog materijala na jednom dijelu 

u automobilskoj industriji. Modus ima 

gotovo 18 kg reciklirane plastike na 

različitim dijelovima vozila, poput unutarnje 

zaštite blatobrana, zaštite ispod 

motora, oklopa stražnjeg ovjesa i rezervnog 

kotača. 

Posebna tema je reciklaža vozila koja su 

izašla iz upotrebe. U Europi se godišnje 

8 milijuna vozila prestaje koristiti (od 

kojih milijun Renaultovih) pa se Renault 

već desetak godina zauzima za politiku 

recikliranja koja pridonosi uštedi prirodnih 

izvora i smanjenju otpada. Propisi 

nalažu tri grupe iskoristivosti: ponovno 

korištenje dijelova (Renault već godinama 

razvija ponudu tvornički obnovljenih 

dijelova), reciklaža materijala (metali i 

plastika) i energetsko iskorištavanje 

koje omogućuje zamjenu naftnih izvora 

(gume). Od 1. siječnja 2006. godine 

mora se reciklirati 85 posto mase starih 

vozila, od kojih najmanje 80 posto 

otpada na ponovno korištenje dijelova 

ili reciklažu materijala, a ostatak na 

energetsko iskorištavanje. U 2015. godini 

obvezno će biti reciklirati 95 posto, 

odnosno 85 posto dijelova i tvari, te 10 

otpada korištenog kao izvor energije. 

Zajedno s tvrtkama za skupljanje sekundarnih 

sirovina, mljevenje i prešanje ot- 

pada, doprinosi uvođenju ugovornih sabirnih 

centara u većini europskih zemalja, 

a osobito u Francuskoj. Reciklaža vozila 

provodi se u više faza, a važno je napomenuti 

da Europska direktiva zahtijeva 

uvođenje novog postupka odjavljivanje 

vozila, s ciljem 100 postotne mogućnosti 

dokumentacijskog praćenja vozila po 

isteku vijeka trajanja. Od sada 

dokumenti za registraciju vozila 

mogu biti uništeni samo kada 

tvrtka za skupljanje sekundarnih 

sirovina ili tvrtka za mljevenje 

i prešanje izda potvrdu o 

preuzimanju vozila, zajedno s 

potvrdom o uništenju od strane 

tvrtke za mljevenje i prešanje 

vozila. Druga faza je sigurno 

skladištenje opasnih dijelova 

pa se tako štiti okoliš od onečišćenja, 

a kada vozilo više ne 

ugrožava okoliš, ono postaje 

običan otpad, što znači da se 

može koristiti kao sekundarna 

sirovina. Potom se skidaju dijelovi 

koji se ponovno mogu koristiti, 

kao rabljeni dijelovi ili dijelovi 

za obnavljanje. Na kraju, 

gola karoserija vozila se preša, 

a različiti dijelovi su izvađeni 

prema vrsti materijala (čelik, 

metal, nemetal, ostaci). 

Reciklaža omogućuje drugu 

upotrebu novim načinom korištenja. 

Na primjer, olovo iz 

akumulatora se ponovno koristi 

u novim akumulatorima, 

ispražnjeno ulje je ponovno obrađeno 

i služi kao gorivo, gume se mogu koristiti 

u pregradnoj konstrukciji protiv 

buke ili kao izvor energije, staklo se 

može pretvoriti u stakleno vlakno, čelik 

se ponovno može koristiti u industriji 

ili u proizvodnji, dok aluminij služi za 

proizvodnju novih naplataka i motora. I 

tvorničko obnavljanje dijelova sastavni 

je dio Renaultove politike reciklaže. Tako 

se vlasnicima starih Renaultovih vozila 

osiguravaju prerađeni rezervni dijelovi 

po manjoj cijeni (od 30 do 50 posto od 

cijene odgovarajućih novih dijelova) i u 

najvećoj mjeri smanjuje razdoblje u kojem 

vozilo nije u voznom stanju. (D.J.) 

41

ENERGIJA 

Stručni skup – Planiranje i provedba mjera energetske učinkovitosti u zgradarstvu 

Potpisana Energetska povelja 

gradova i županija 

Meteor grupa iz Varaždina bila je 6. 

ožujka, domaćin stručnog skupa na 

temu planiranja i provedbe mjera energetske 

učinkovitosti u zgradarstvu. Nakon 

pozdravnih govora Duška Paripovića, 

direktora Meteor grupe kao domaćina, te 

gostiju – Igora Rabuzina, voditelja Odsjeka 

za obnovljive izvore i energetsku 

učinkovitost, Marijana Hohnjeca, višeg 

stručnog savjetnika za projekte obnovljivih 

izvora energije Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku učinkovitost, Zorana 

Bogunovića, stručnog savjetnika na 

projektu Ujedinjenih naroda za razvoj 


u segmentu poticanja energetske efikasnosti 

u Hrvatskoj – Predrag Štromar, 

zamjenik župana Varaždinske županije i 

dr. Ivan Čehok, gradonačelnik Varaždina, 

potpisali su Energetsku povelju gradova i 

županija koje se time obvezuju na racionalno 

gospodarenje uz ugradnju sustava 

energetske efikasnosti i obnovljivih izvora 

energije gdje god je to moguće. 

Na skupu su prikazana razna područja 

energetske učinkovitosti. Vlasta Zanki 

u ime UNDP-a govorila je o mjerama u 

zgradarstvu prema programu UNDP-a. 

Srečko Vrček, tehnički direktor Meteor 

grupe, predstavio je projekte Meteor 

grupe, Vedran Kögl kao projektant predočio 

je projekt niskoenergetske zgrade. 

Mario Opačak, iz Vailanta govorio je o 

korištenju solarnih kolektora, a Silvio 

Novak iz Knauf Insulationa o primjeni 

toplinskih izolacija. Kao gosti bili su nazočni 

i predstavnici Agencije za razvoj 

Varaždinske županije AZRA i Razvojne 

agencije Sjever – DAN. 

Meteor grupa kao domaćin u svom je 

prodajnom salonu još prošle godine ugradila 

energetski kutak u okviru kojeg je 

predstavila sve svoje partnere i njihove

proizvode koji pridonose znatnoj uštedi 

energije u kućanstvima, a uskoro će nasuprot 

svoje poslovne zgrade u Optujskoj 

započeti izgradnju prvog stambeno-poslovnog 

objekta u Varaždinu odnosno 

niskoenergetske zgrade koja će u potpunosti 

odgovarati potpisanoj povelji o 

energetskoj učinkovitosti i primjeni obnovljivih 

izvora energije u kućanstvu. 

Cilj - manja potrošnja energenata 

Prema riječima Duška Paripovića, direktora 

Meteor grupe organizacija skupa 

provedena je u suradnji s Projektom 

poticanja energetske učinkovitosti u 

Hrvatskoj kojega provode Program Ujedinjenih 

naroda za razvoj UNDP, Ministarstvo 

gospodarstva, rada i poduzetništva, 

te Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost. 

U okviru skupa uz stručna predavanja i 

prezentacija EE projektnih aktivnosti na 

području Varaždinske županije predstavljen 

je i nacionalni projekt Vaillanta i 

Knauf Insulationa u izgradnji zgrade u 

Optujskoj s primjenom kvalitetnih rješenja 

za pospješivanje energetske učinkovitosti 

primjenom sustava toplinske 

izolacije zgrade, zajedničkog sustava 

grijanja prostorija i zagrijavanja tople 

vode te primjene sustava solarnih kolektora 

na krovu zgrade. Najvažniji cilj 

takve gradnje jest ušteda novca za potrošnju 

energenata u kućanstvima. 

O važnosti teme – energetske učinkovitosti 

u zgradarstvu govorio je Marjan 

Hohnjec kao predstavnik Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku učinkovitost, jer se 

u tom segmentu troši i više od 40 posto 

finalne energije. Obzirom na stanje 

u zgradarstvu istaknuo je kako osobito u 

starijih zgrada očigledno postoje veliki 

potencijali za smanjenje potrošnje energije 

i postizanje znatnih ušteda. Poticanje 

održive gradnje jedna je od djelatnosti 

Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost, te je do sada odobreno 25 

takvih projekata sa sudjelovanjem u iznosu 

od 17 milijuna kuna. Projekti se odnose 

na izolaciju vanjske ovojnice zgrade, 

zamjenu prozora, rekonstrukciju sustava 

grijanja i zamjenom lož ulja ekološki prihvatljivim 

gorivima kao što su prirodni 

plin, ukapljeni naftni plin i biomasa. 

Fond će raspisati natječaje 

Fond također planira objaviti nekoliko 

natječaja usmjerenih uvođenju energet- 

ske učinkovitosti u zgradarstvu. Prvi od 

njih biti će upućen fizičkim osobama, 

za projekte izolacije ovojnice zgrade, zamjenu 

prozora, gradnju niskoenergetskih 

i pasivnih zgrada te grijanje na obnovljive 

izvore energije. Razmatra se zamisao 

da Fond u to sufinanciranje uključi i jedinice 

lokalne samouprave. Do sada Fond 

je bio najveći donator “Projekta energetske 

efikasnosti u Hrvatskoj” te je za 

medijsku kampanju utrošeno 9 milijuna 

kuna, a za projekt “Sustavno gospodarenje 

energijom u gradovima i županijama” 

još 20 milijuna kuna. Dožupan Štromar 

je istaknuo da je Varaždinska županija u 

projektima izgradnje školskih objekata na 

svom području dobrim dijelom već primijenila 

potpisanu Povelju jer su korišteni 

suvremeni izolacijski i drugi materijali 

kojima se postiže veća energetska efikasnost, 

a gradonačelnik Čehok je istaknuo 

i nekoliko ekoloških projekta razvojnih 

agencija AZRA i DAN, koje financira EU 

sredstvima pristupnih fondova. 

Tekst i snimke: Marija Barić 


43

ENERGIJA 

Vraća li se nuklearna opcija? 

Stručnjaci tvrde da nuklearke uz 

korištenje modernih tehnologija 

nisu opasni objekti kao što to mnogi 

misle. To potvrđuje i činjenica da već 

dvadesetak godina nije bilo ozbiljnijeg 

nuklearnog incidenta. 

Sudeći prema sve češćim izjavama visokih 

hrvatskih političkih dužnosnika 

o nužnosti da se i nuklearke razmatraju 

ravnopravno s ostalim energetskim opcijama 

prilikom promišljanja energetske 

budućnosti Hrvatske, čini se da se nuklearke 

pomalo ponovo vraćaju ‘u igru’ 

te da se možda uskoro mogu očekivati 

i konkretni planovi o njihovoj gradnji. 

Naime, do ljeta bi trebala biti gotova 

nova energetska strategija Hrvatske. 

Da je prošlo vrijeme kada su političari 

i javnost nuklearne elektrane shvaćali 

prije svega kao potencijalno opasne 

objekte i redovno se protivili njihovoj 

gradnji ukazuju nedavne izjave potpredsjednika 

Vlade i ministra gospodarstva, 

rada i poduzetništva Damira Polančeca i 

predsjednika Republike Stjepana Mesića. 

Najprije je Polančec rekao da je možda 

došlo vrijeme da eventualna gradnja nuklearke 

u Hrvatskoj više ne bude bauk, 

a potom je Mesić tijekom posjete gra- 

EKO REVIJA 

44 eco review 

dilištu hidroelektrane Lešće napomenuo 

da će u razmišljanju o energetskim potrebama 

Hrvatske u skorijoj budućnosti 

neminovnost biti nuklearna elektrana. 

“Nuklearke su danas sigurne, a to je 

ujedno najčistija energija. Kao i druge 

zemlje koje već grade nuklearke, i za nas 

će to postati neminovnost. Kad mi za 

to budemo spremni, tehnologija će biti 

još sigurnija nego sada”, kazao je Mesić. 

Takve izjave ne čude kad se ima na umu 

da je prošlo već dovoljno vremena od 

katastrofe u Černobilu koja je bila rezultat 

neshvatljive ljudske pogreške i loše 

ruske tehnologije, te da nas gospodarska 

i energetska situacija tjera na ozbiljno 

razmišljanje o gradnji nove nuklearke. 

U Hrvatskoj potrošnja struje posljednjih 

godina raste tri do četiri posto godišnje, 

gotovo dvostruko brže nego u Europskoj 

uniji, pa bi se mogla udvostručiti do 

2020., a više starih HEP-ovih termoelektrana 

postupno će završavati radni vijek. 

Zato je HEP, da bi izbjegao nestašicu 

struje u budućnosti i ovisnost o uvozu, 

već počeo veliki investicijski ciklus. U 

idućih 10 godina planiraju uložiti više od 

33 milijarde kuna od kojih više od trećine 

u velike, uglavnom plinske elekrane snage 

veće od 1300 megavata (gotovo kao dvije 

NE Krško). Naime, mazut se pomalo napušta 

kao gorivo za elektrane, a već desetak 

godina u Hrvatskoj je zbog političke 

odluke u Programu prostornog uređenja, 

dokumentu sa zakonskom snagom, do 

2015. godine zabranjena gradnja pa čak 

i istraživanje novih nuklearki i termoelektrana 

na ugljen. A to su elektrane koje uz 

hidroelektrane daju najjeftiniju struju. 

Kako si nijedna država, pa tako ni Hrvatska, 

zbog brojnih razloga ne smije 

dopustiti da previše ovisi o jednom energentu, 

u ovom slučaju sve popularnijem 

plinu, stručnjaci već godinama upozoravaju 

da treba ozbiljno razmisliti o diverzifikaciji 

izvora energije pa tako i goriva 

za elektrane. Pritom treba imati na umu 

da na hidroelektrane otpada oko polovice 

postojećih HEP-ovih proizvodnih kapaciteta 

čija je ukupna snaga nešto više od 

četiri tisuće megavata, da je velika većina 

pogodnih lokacija za njihovu gradnju 

već iskorištena, dok su ostale uglavnom 

na graničnim rijekama ili lokalne zajednice 

i eko-udruge ne pristaju na njihovu 

gradnju. A obnovljivi izvori energije su 

prilično nepouzdani i znatno skuplji od 

klasičnih, pa ih država mora financijski 

poticati. Osim toga, treba uzeti u obzir 

da je jedan od temeljnih preduvjeta za 

željeni brzi razvoj gospodarstva i rast životnog 

standarda raspolaganje s dovoljno 

jeftine energije sa što manjom ovisnošću 

o njenom uvozu. A nuklearke su stabilan 

veliki proizvođač znatno jeftinije struje 

nego termoelektrane. To potvrđuju podaci 

da Hrvatska samo iz svoje polovice 

nuklearne elektrane Krško zadovoljava 

čak 17 posto potreba za strujom, te da 

kilovatsat iz nuklearke stoji najviše 3,5 

centi, a iz termoelektrana najmanje pet, 

šest centi, a kod nekih i znatno više. 

Ma koliko to možda nekom djelovalo čudno, 

ne smije se zanemariti ni pozitivan 

utjecaj nuklearki na zaštitu okoliša. Naime, 

stručnjaci ističu da, za razliku od 

termoelektrana, ne stvaraju veliku količinu 

plinova koji potiču globalno zagrijavanje. 

Zato bi Hrvatskoj olakšale ispunjavanje 

strogih obveza iz ratificiranog 

Protokola iz Kyota o smanjivanju ispuštanja 

stakleničkih plinova do 2012. za pet 

posto u odnosu na baznu 1990. godinu, 

a posebno očekivanih još strožih uvjeta 

nakon toga. Ulaganje u takve stabilne i 

velike izvore jeftine energije važno je i 

zbog činjenice da Hrvatska zbog rasta 

potrošnje i sve veće iscrpljenosti domaćih 

izvora mora uvoziti sve više primarne

energije, napominje donedavni pomoćnik 

ministra gospodarstva, rada i poduzetništva 

za energetiku Željko Tomšić. Prema 

njegovim riječima, već uvozimo više od 

50 posto primarne energije (oko 80 posto 

nafte i oko 40 posto zemnog plina), 

a taj će se postotak postupno povećavati 

pa bi za 20 godina mogao narasti na 75 

do 80 posto. “Zato ne možemo odbaciti 

ni jednu energetsku opciju pa tako ni 

nuklearnu, tim više što je i Europska 

komisija svim članicama preporučila da 

razmotre tu opciju zbog povećanja sigurnosti 

opskrbe, energetske neovisnosti i 

ekoloških koristi”, dodaje Tomšić. 

Zbog tih velikih koristi koje donose nije 

ni čudo da se i širom svijeta uz postojećih 

440 reaktora planira i gradi sve 

više novih nuklearki te da se koriste sve 

modernije tehnologije. Naravno, nuklearke 

i dalje imaju dosta protivnika koji 

kao njihove glavne nedostatke ističu 

potencijalnu opasnost (pritom stalno 

podsjećaju na davnu černobilsku katastrofu, 

iako se nakon nje više nije dogodilo 

ništa slično) te probleme s trajnim 

zbrinjavanjem radioaktivnog otpada. No, 

stručnjaci ističu da su poznate tehnologije 

za njegovo dugoročno odlaganje 

po propisanim sigurnosnim kriterijima, 

a više država već je izgradilo odlagališta 

radioaktivnog otpada s kojima dosad, 

koliko je poznato, nije bilo problema. 

Istrošeno nuklearno gorivo godinama se 

u sklopu elektrana čuva u bazenu s bornom 

vodom (postoji i u Krškom), dok mu 

se radioaktivnost dijelom ne smanji. Potom 

se u posebnim spremnicima pohrani 

u podzemno odlagalište kakva, prema 

riječima stručnjaka, već postoje ili će se 

graditi u SAD-u, Švedskoj i Finskoj. Postoji 

mogućnost i da se u sklopu reprocesiranja, 

što rade Francuzi, iz istrošenog 

goriva izvadi dio plutonija i urana koji se 

ponovo iskoristi kao gorivo. Izvadi se i 

dio koji se kao visoko radioaktivni otpad 

posebno pohranjuje, dok ostatak završi 

s ostalim manje opasnim nisko i srednje 

radioaktivnim otpadom, objašnjavaju 

nuklearni stručnjaci. Također tvrde da 

nuklearke uz korištenje modernih tehnologija 

nisu opasni objekti kao što to 

mnogi misle. To potvrđuje i činjenica da 

već dvadesetak godina nije bilo ozbiljnijeg 

nuklearnog incidenta. Uostalom, i 

slovensko-hrvatsku nuklearnu elektranu 

Krško strani stručnjaci obično svrstavaju 

među četvrtinu najboljih na svijetu, pa 

slovenski stručnjaci ističu da bi se njen 

radni vijek, prvotno predviđen do 2023., 

zahvaljujući stalnim tehničkim i tehnološkim 

poboljšanjima, mogao produžiti 

za još 20 godina. 

Ako Hrvatska odluči u sklopu nove energetske 

strategije, čiji će prijedlog biti 

gotov na jesen, otvoriti nuklearnu op- 

ciju, trebat će prvo mijenjati postojeće 

propise. Konkretno, prvo će trebati iz 

Programa prostornog uređenja izbrisati 

postojeću zabranu gradnje nuklearki i 

nuklearnu opciju ugraditi u novu energetsku 

strategiju Hrvatske čija je izrada 

u tijeku. Potom slijedi razmatranje hoće 

li se, kada i gdje graditi nova nuklearna 

elektrana. Pritom treba imati na umu da, 

prema podacima Međunarodne agencije 

za atomsku energiju (IAEA), u državama 

koje nemaju nuklearku od odluke vlade 

ili parlamenta o njenoj gradnji do puštanja 

u rad zbog duge i komplicirane procedure 

prođe najmanje 13 do 17 godina. 

To znači da se već ove godine donese 

odluka o njenoj gradnji, proradila bi tek 

nakon 2020. No, Tomšić ističe da zasad 

nema odluke o gradnji nuklearke nego 

se samo najavljuje mogućnost rasprave o 

tom pitanju. Ako se u budućnosti donese 

odluka da je nuklearka ipak potrebna, 

najosjetljiviji dio posla bit će određivanje 

najboljih lokacija za gradnju, jer je 

riječ o poprilično ‘nepopularnom susjedu’. 

Pritom će trebati poštivati u svijetu 

uobičajene stručne kriterije. Kako nuklearke 

za hlađenje trebaju veliku količinu 

vode, u obzir dolaze lokacije na Jadranu 

ili uz neku od velikih rijeka - Savu, Dravu 

ili Dunav, kažu stručnjaci. Zato su se prije 

dvadesetak godina, kad se nakon nuklearke 

Krško planirala gradnja još jedne 

slične elektrane u Hrvatskoj, najviše 

razmatrale lokacije kod Prevlake na Savi, 

kod Dalja i Erduta na Dunavu te na otoku 

Viru. No, u međuvremenu su se propisi 

i mjerila izbora znatno promijenili pa bi 

cijelu proceduru izbora lokacije trebalo 

početi ispočetka. Ako se Hrvatska odluči 

za gradnju nuklearke, stručnjaci predlažu 

da njezina snaga bude oko 1000 megavata 

(za trećinu veća od NE Krško), pa 

bi ukupna investicija vrijedila oko dvije 

milijarde eura. Ulagače bi se našlo bez 

problema, jer za takva ulaganja postoji 

veliki interes energetskih, financijskih i 

drugih kompanija. 

Naravno, kao što se moglo i očekivati, 

najave ponovnog otvaranja nuklearne opcije 

uzbunile su ‘zelene’, poznate u svim 

državama kao tradicionalne protivnike 

nuklearne energije. Među prvima se oglasila 

Zelena lista. Oni priznaju da nuklearke 

ispuštaju daleko manje štetnih plinova 

u atomosferu od termoelektrana, ali 

ističu potencijalnu opasnost od havarije 

i probleme sa zbrinjavanjem nuklearnog 

goriva. Zato predlažu da se novac koji bi 

se potrošio za gradnju nuklearke uloži 

u gradnju solarnih pogona u Dalmaciji. 

Istodobno Slovenija najavljuje da bi blizu 

zajedničke NE Krško mogla samostalno 

izgraditi novu nuklearku također snage 

oko 1000 megavata i vrijednu oko dvije 

milijarde eura što bi financirala tvrtka 

Gen energija, vlasnik slovenske polovice 

NE Krško. No, prema najavama, ne planira 

graditi na zajedničkoj lokaciji, pa joj 

nije potrebna suglasnost hrvatske strane. 

Njena gradnja već je uvrštena u popis 

mogućih razvojnih projekata Slovenije 

do 2023. godine, a i slovenski ministar 

gospodarstva Andej Vizjak je izjavio da 

je gradnja drugog reaktora vrlo izgledna. 

Za to su se, objašnjavaju, odlučili zbog 

dotrajalosti dijela postojećih elektrana, 

sve veće potrošnje struje, smanjivanja 

ovisnosti o uvozu struje (uvoze oko 20 

posto potreba) te zanemarive emisije 

stakleničkih plinova. Ali dok slovenski 

stručnjaci i političari podupiru gradnju 

nove nuklearke tome su se već usprotivili 

‘zeleni’ i stanovništvo na području 

Krškog. Pritom nevladini aktivisti upozoravaju 

kako se prilikom predstavljanja 

dobrih strana projekta ne govori o riziku 

od nuklearne nesreće. (Ž.B.) 

EKO REVIJA 

eco review 

45

ENERGIJA 

Biogorivo i/ili hrana 

Veliko ushićenje vladalo je otkrićem 

biogoriva kao alternative fosilnim 

gorivima. Mnoge zemlje i mnoge tvrtke 

u njima poprilično su investirale u proizvodnju 

biogoriva, a da se nije do kraja 

ispitala njegova isplativost, održivost i 

stvarna korist. 

Prva nezadovoljstva i zamjerke bile su 

usmjerene na posljedicu manjka proizvodnje 

hrane, jer se za proizvodnju biogoriva 

koristi poljoprivredno zemljište 

i jestive biljke – kukuruz i šećerna trska. 

Zbog ovakvih zamjerki, rješenje je pronađeno 

u divljem prostoru koje se ne koristi 

u prehrani. U časopisu Science objavljene 

su nove studije koje upozoravaju da 

biogorivo stvara više stakleničkih plinova 

nego fosilna goriva. Najnovije studije 

s Odsjeka za pravnu ekologiju Sveučilišta 

Princeton pokazuju da će se zamjenom 

fosilnih goriva etanolom – iz kukuruza - 

emisije stakleničkih plinova udvostručiti 

u sljedećih 30 godina, a efikasno divlje 

proso koje se ne koristi u prehrani, a 

dobro raste na siromašnim tlima povećao 

bi štetne plinove čak za 50%. 

Studije ukazuju da je stvarna korist biogoriva 

štetnija od fosilnih, argumentirajući 

to činjenicom da je neminovno 

krčenje brojnih vegetacija kako bi se 

oslobodilo zemljište za nasade iz kojih bi 

se proizvodilo biogorivo, a ta vegetacija 

štiti i čuva ozon. Prema novim studija- 


ma govori se o energiji koja je potrebna 

za uzgoj, žetvu i proizvodnju goriva, te 

izaziva sumnju u isplativost i održivost 

biogoriva kao “goriva spasa“ u budućnosti. 

Nadalje, nove studije ukazuju na 

mogućnost nadoknade gubitka i ne negiraju 

u potpunosti korištenje biogoriva, 

pa kažu da se korištenjem biogoriva tijekom 

desetljeća ili čak – kako pokazuje 

druga studija koju je proveo The Nature 

Conservancy – stoljećima, moglo nadoknaditi 

početne gubitke. 

UN je osnovao posebno povjerenstvo 

koje će ispitati održivost i isplativost 

biogoriva. 

Tekst i snimke: Nikolina Jurković

ENERGIJA 

Ukapljeni naftni plin − gorivo 21. 

stoljeća 

Ukapljeni naftni plin odnosno plin 

propan-butan dobiva se separacijom 

prirodnog plina (degazolinaža) ili 

rafinerijskom preradom sirove nafte. U 

Hrvatskoj, INA d.d. godišnje proizvodi 

oko 380.000 tona, a ukupna godišnja 

potrošnja iznosi oko 140.000 tona. To 

znači da je u cijelosti osigurano podmirivanje 

domaćih potreba iz vlastitih 

izvora što je u današnje doba neobično 

značajno. 

Tvrtke PROplin d.o.o. i ABT Biro d.o.o. iz 

Zagreba predstavile su 20. veljače 2008. 

niskopodni gradski autobus s pogonom 

na ukapljeni naftni plin (UNP) marke 

DAB 151.200 LPG, danskog proizvođača 

DAB (dio Grupe Scania). Predstavljeni 

autobus namijenjen je za gradski i prigradski 

prijevoz 70 putnika i opremljen 

je s dva spremnika UNP-a ukupnog volumena 

600 litara koji su smješteni na 

krovu vozila. 

Prednost ovakvih autobusa s propan-butan 

motorom u odnosu na širom rasprostranjene 

autobuse s dizelskim motorom 

je u ekonomičnosti goriva (cjenovnoj povoljnosti), 

niskoj emisiji dušičnih oksida 

i krutih čestica, manjoj buci i nepostojanju 

neugodnih mirisa, što je posebno 

bitno u gradskom prometu. Treba naglasiti 

da UNP izravno izgara bez dima, 

pepela, čađe te bez emisije sumpornih 

spojeva. 

Ukapljeni naftni plin ispunjava sve zahtjeve 

kvalitete motornih pogonskih goriva 

koje propisuje Europska unija. Zbog 

općega problema onečišćenja atmosfere 

i očuvanja ozonskog omotača (više od 

20% ukupnih emisija stakleničkih plinova 

dolazi iz prometa), odnosno nužnosti 

očuvanja ljudskog zdravlja i okoliša, 

EU osobito potiče uporabu plina 

u prometu, pa tako i UNP-a, kod onih 

koji u svom poslovanju koriste dostavna 

vozila (kombi vozila i dr.), obavljaju 

prijevoz putnika (gradski autobusi, 

taksi prijevoznici), autoškola te javnih 

poduzeća (npr. poštanskih vozila, vozila 

za odvoz komunalnog otpada i dr.). 

Prema službenim podacima europske UNP 

druge (AEGPL – European LPG Association, 

www.aegpl.com), 2006. godine u 

Europi je prometovalo čak 1.153 autobusa 

na UNP, a glavni grad Austrije već 

35 godina u svom središnjem gradskom 

prijevozu, kojeg čini čak 550 autobusa, 

koristi isključivo UNP. Ostale europske 

zemlje u kojima prometuje veliki broj autobusa 

na UNP su Danska (176 autobusa), 

Francuska (132), Španjolska (106), 

Češka (65), Poljska (48), Italija (40) i 

druge. Predviđa se da bi se u Hrvatskoj 

u početku korištenja UNP-a u javnom 

gradskom i prigradskom prijevozu moglo 

nabaviti 20 do 30 takvih autobusa što će 

značajno doprinijeti smanjenju onečišćenja 

zraka te smanjenju troškova pogona 

autobusnog gradskog prijevoza. 

Tekst i snimka: Marija Šćulac Domac 

Usporedba emisije štetnih plinova vozila na UNP u odnosu na benzinsko i dizelsko 

gorivo* 

Usporedba prema benzinu Usporedba prema dizelu 

75% manje CO (ugljičnog monoksida) 90% manje krutih čestica 

85% manje ugljikovodika 90% manje NO (dušičnog oksida) 

40% manje NO (dušičnog oksida) 70% manje utjecaja na oblikovanje ozona 

87% manje utjecaja na oblikovanje ozona 60% manje CO (ugljičnog monoksida) 

10% manje CO2 (ugljičnog dioksida) 

* Podaci testiranja preuzeti su iz neovisnog Millbrok laboratorija za emisiju vozila, Velika Britanija iz 1998. i 1999. godine. 


47

ENERGIJA 

Vlada pokrenula kampanju većeg korištenja UNP-a na otocima 

Ukapljeni plin na otocima 

Država će subvencionirati dopremu 

UNP-a na otoke i njegovo korištenje. 

Predstavnici Ministarstva gospodarstva, 

rada i poduzetništva i Inine 

tvrtke Proplin, vodećeg distributera ukapljenog 

naftnog plina (UNP) u Hrvatskoj, 

predstavili su u posljednje vrijeme na 

više velikih dalmatinskih otoka mogućnosti 

korištenja tog plina, poznatijeg pod 

nazivom propan-butan te primamljive 

subvencije i druge poticajne mjere koje 

je za to osigurala Vlada. Naime, Vlada je 

potkraj prošle godine usvojila Strategiju 

korištenja ukapljenog naftnog plina na 

otocima od 2008. do 2012. godine. Za 

njenu provedbu će se u dva resorna ministarstva 

osigurati 34,4 milijuna kuna. 

Izradu Strategije iniciralo je Ministarstvo 

gospodarstva i izradilo je u suradnji s 

tadašnjim Ministarstvom mora, turizma, 

prometa i razvitka. U njoj je predviđen 

niz poticajnih mjera kako bi se na otocima 

potaknulo intenzivnije korištenje 

ukapljenog naftnog plina umjesto dosad 

dominantnih energenata poput loživog 

ulja, drva i električne energije. Za to su 

se u sklopu naših regionalnih potpora 

odlučili, jer je to ekološki prihvatljiv i 

ekonomski isplativiji energent od sada 

uobičajenih, te zato jer prirodni plin 

neće doći do otoka, kažu u Ministarstvu 

gospodarstva. 

Vlada će preko Ministarstva gospodarstva 

poticati programe subvencioniranjem 

uvođenja UNP-a na otoke pilot-projektima 

za postavljanje malog spremnika, 

osposobljavanjem i dokvalifikacijom 

stanovništva za poslove vezane uz UNP, 

subvencijom 90 posto troškova izrade 

idejnog rješenja za postavljanje malog 

spremnika i subvencijom 50 posto troškova 

njegove ugradnje te subvencijom 

kamata na kredite do 20.000 kuna, kažu 

u Proplinu. Istodobno će Ministarstvo 

mora, prometa i infrastrukture subven- 


cionirati transport UNP-a na otoke kako 

bi cijena propan-butana na otocima unatoč 

većim transportnim troškovima i dalje 

bila jednaka onoj na kopnu. “Kako bi 

otočani plin u bocama kupovali po istoj 

cijeni kao i potrošači na kopnu, dosad 

je povećane transportne troškove plaćao 

Proplin. Tako smo od 2002. do 2006. na 

to potrošili 3,8 milijuna kuna, a po novom 

će Ministarstvo to subvencionirati 

po prosječnoj cijeni od 0,53 kune po kilogramu 

UNP-a”, kaže direktor te tvrtke 

Dario Karlovčan. U Proplinu razmišljaju 

i da u prvoj godini provedbe Strategije 

zainteresiranim potrošačima na otocima 

besplatno iznajme 100 spremnika za UNP 

i plate sve troškove održavanja. Pritom 

bi prednost imale škole, bolnice, dječji 

vrtići, industrijski pogoni i drugi veći 

potrošači. 

Cilj Strategije je poticanje održivog razvitka 

otoka odgovarajućim razvitkom 

energetskog sektora koji je uklopljen u 

specifične zahtjeve otoka. Zato se njome 

potiče pouzdanost opskrbe otoka 

ukapljenim naftnim plinom po cijenama 

jednakim onima u ostalim dijelovima Hrvatske, 

raznolikost opskrbe otoka energentima, 

korištenje ekološki prihvatljivih 

i obnovljivih izvora energije te poboljšanje 

energetske učinkovitosti. Vlada 

se za takve subvencije odlučila, jer je 

riječ o ekološki prihvatljivom i ekonomski 

isplativijem energentu od sadašnjih, 

te zato jer prirodni plin neće doći do 

otoka, objašnjavaju u Ministarstvu gospodarstva. 

Naime, očekuje se da u sklopu 

razvoja plinskog transportnog sustava do 

većine otoka neće biti izgrađeni plinovodi 

za transport prirodnog plina, jer skupa 

gradnja podmorskih i kopnenih plinovoda 

zbog premale očekivane potrošnje ne 

bi bila isplativa. Na rijetkim otocima do 

kojih bi zbog dovoljno potrošača gradnja 

plinovoda mogla biti isplativa, kao što je 

Krk koji spada i među glavne kandidate 

za gradnju velikog terminala za dopremu 

ukapljenog prirodnog plina (LNG), pri-

odni plin bi bez problema u budućnosti 

u cijevima mogao zamijeniti UNP. Po riječima 

stručnjaka, važno je jedino da se 

plinska instalacija unaprijed prilagodi i 

za korištenje prirodnog plina, a nakon 

zamjene plina, bit će potrebne samo 

male prilagodbe na trošilima. 

Započetom organizacijom promotivnoedukativnih 

nastupa o mogućnostima 

korištenja UNP-a na otocima, Proplin 

aktivno sudjeluje u provedbi Strategije. 

Stanovništvo najviše poučavaju o pogodnostima 

uporabe malih spremnika za UNP 

te o financijskim, ekološkim i drugim koristima 

korištenja tog plina. Ranije su 

predstavljanja održana u Malinskoj na 

Krku, u Malom Lošinju za stanovništvo 

otoka Cresa i Lošinja, u Kalima na Ugljanu, 

Novalji na Pagu, a sada su na red 

došli dalmatinski otoci. “S Upravom za 

otoke Ministarstva mora, turizma, prometa 

i razvitka dogovorili smo predstavljanje 

financijskih, ekoloških i drugih koristi 

UNP-a po svim većim otocima. Mnoge 

će, na primjer, na promjenu energenta 

motivirati činjenica da je taj plin znatno 

jeftiniji od loživog ulja”, kažu Proplinu. 

Sve to bi trebalo pridonijeti da odaziv na 

javni natječaj za poticaje, koji će uskoro 

raspisati Ministarstvo gospodarstva, 

rada i poduzetništva, bude što bolji. Na 

natječaj će se moći javiti svi stanovnici 

s prebivalištem na otocima s idejnim rješenjima 

za postavljenje malih spremnika 

za ukapljeni naftni plin. U Proplinu 

očekuju da bi zahvaljujući promidžbenoj 

kampanji i državnim poticajama njegova 

potrošnja u spremnicima mogla porasti 

za 20 posto, a u već uobičajenim bocama 

za pet posto. 

Ako interes stanovnika otoka bude očekivano 

velik to sigurno neće stvoriti bilo 

kakve probleme u opskrbi tim sve popularnijim 

plinom kakvi su, na primjer, 

zbog ubrzanog rasta potrošnje gotovo 

svake zime uobičajeni s prirodnim plinom. 

Naime, u Hrvatskoj se godišnje 

proizvede oko 380.000 tona UNP-a, a 

potroši manje od polovice, pa se puno 

toga plina, koji se proizvodi kod prerade 

nafte, izvozi. A nakon dovršetka započete 

modernizacije Ininih rafinerija u 

Rijeci i Sisku, proizvodnja će se znatno 

povećati, tako da će tog ekološki pogodnog 

i ekonomski isplativog goriva, 

usprkos sve većem korištenju u vozilima 

zbog dvostruko niže cijene od benzina, 

sigurno biti dovoljno. (Ž.B.) 

Najveća solarna centrala 

Najveća solarna centrala na svijetu 

otvara se u Portugalu. Uz više do 

262.000 postavljenih fotonaponskih 

panela, najveća solarna centrala na 

svijetu koja se gradi godinu dana na 

jugu Portugala, počet će proizvoditi 

električnu energiju u ožujku i do kraja 

godine bi trebala doseći svoj puni kapacitet. 

Izgrađena na 250 hektara 

u Amareleji, najsunčanijem 

mjestu u Portugalu, centrala će 

biti uključena u prvoj polovici 

ožujka na električnu mrežu, precizirao 

je Francisco Aleixo, generalni 

direktor Amper Central 

Solar, ogranka španjolske tvrtke 

Accione koja je predvidjela ulaganje 

do 237,6 milijuna eura. 

Postavljeno je ukupno 2520 

modula s Po 104 panela svaki. 

Oni imaju mehanizam praćenja 

sunca koji omogućuje da svakog 

trenutka dana hvataju zrake sunca. 

Fotonaponske panele, koji pretvaraju 

svjetlosnu energiju u električnu, isporučila 

je kineska tvrtka Yingli, objasnio 

je Aleixo. “Do kraja godine centrala će 

raditi punom snagom i proizvodit će 93 

GWh/godišnje te opskrbljivati 30.000 

domova”, prema Aleixu. Ukupne snage 

do 46,41 MW centrala u Amareleji će 

biti daleko najveća na svijetu, četiri 

puta veće snage od centrale u Serpi 

smještene 50 km južnije koja je sada 

prva na svijetu. 

Koncem 2007. godine obnovljive energije 

su osiguravale 40,7 posto energije 

potrošene u Portugalu, a solarna je 

predstavljala samo 0,1 posto. 

Mladen Iličković 


49

ENERGIJA 

Savjeti za očuvanje planeta 

Ponekad nam se kao pojedincima čini 

da u ovom svijetu ubrzane industrijalizacije 

vodimo borbu s vjetrenjačama 

kad je riječ o očuvanju okoliša i da 

mi kao jedinke ne možemo puno toga 

promijeniti. No, uz malo dobre volje i 

upućenosti i mi kao obični ljudi možemo 

u svakodnevnom životu pridonijeti 

očuvanju našeg planeta. Budući da za 

loš odnos prema okolišu nema kazne, ali 

niti ni nagrade (osim, naravno, osobnog 

zadovoljstva), teško je veći broj ljudi nagovoriti 

na promjene. No, ako vam osobno 

zadovoljstvo nije dovoljna motivacija, 

možda Vas potiče činjenica da ćete uz 

minimum odricanja primjenom naših savjeta 

uštedjeti podosta novca. 

Jeste li znali da se u Hrvatskoj godišnje 

na službena odlagališta odloži 1,200.000 

tona komunalnog otpada što bi značilo 

da svatko od nas dnevno proizvede 0,40 

do 0,95 kg otpada? 

Evo nekih savjeta čijom primjenom možete 

smanjiti otpad u domaćinstvu: 


• Kupujte proizvode bez suvišne amabalaže. 

• Kupite jednu platnenu torbu koju ćete 

koristiti prilikom odlaska u trgovinu 

umjesto da pri svakoj kupnji koristite 

plastične vrećice (iako ih većina trgovina 

daje besplatno). 

• Da bi se u jednoj godini proizvelo 10 

milijardi papirnatih vrećica, potrebno 

je 14 milijuna stabala tako da nisu dobra 

zamjena za plastične vrećice. 

• Koristeći bankomat nemojte tražiti 

ispis potvrde o stanju na tekućem računu, 

jer ćete na taj način uštedjeti 

rolu papira dugu pola milijarde metara, 

dovoljnu da ekvator opaše više od 

15 puta. 

• Smanjite uobičajenu potrošnju papirnatih 

ubrusa za samo jedan ubrus 

dnevno i otpad će biti manji za pola 

milijarde kilograma. 

• U godini dana posiječe se oko 100 milijuna 

stabala i potroši 106 milijardi 

litara vode na proizvodnju reklamne 

pošte pa zatražite da vam je više ne 

šalju. 

• Kupujte proizvode od recikliranog 

materijala, jer izrada proizvoda od recikliranog 

materijala zahtijeva manje 

količine energije. 

• Koristite recikliranu aluminijsku foliju, 

jer za njezinu proizvodnju treba 1/20 

uobičajene energije. 

• Za proizvodnju litrene boce za vodu 

potrebno je 5 litara vode i velika količina 

energije da bi se preradila nafta; 

stoga nabavljajte višekratne boce od 

100% aluminija. 

• Kupujte baterije koje se mogu ponovno 

puniti. 

• Razvrstavajte otpad i odlažite ga u za 

to predviđene spremnike (hrpa novina 

od jednog metra ekvivalent je jele od 

12 metara). 

• Nemojte bacati odjeću, osobito ne 

kožne cipele (koži treba 50 godina da 

se razgradi), već ju odnesite u prodavaonicu 

polovne odjeće (second hand 

Snimio: MĐ

shop) ili ju ponudite prijateljima i 

rodbini. 

• Prilikom kupovine odjeće odaberite 

odjeću proizvedenu od ekoloških tkanina, 

a prepoznat ćete ih po oznaka 

EU Eco label i Oeko Tax 100 koje moraju 

imati označene na etiketi. 

• Umjesto plastičnih posuda koristite 

posude od drva ili pruća. 

• Kemikalije za čišćenje prljavštine zamijenite 

sredstvima proizvedenim po 

strogim ekološkim standardima. 

• Umjesto krema za lice i tijelo i deodoransa 

koji sadržavaju razne kemijske 

supstance, koristite one koje u sebi 

sadrže samo prirodne tvari. 

• Veliki dio kuhinjskog otpada možete 

iskoristiti za izradu komposta kojim 

možete zamijeniti umjetna gnojiva u 

vašem vrtu. 

• Umjesto klasičnih žarulja sa žarnom 

niti, koje su najlošiji oblik rasvjete 

(samo 5% potrošene električne energije 

pretvaraju u svjetlosnu, dok se 

ostatak pretvara u toplinsku) koristite 

štedne ili fluokompaktne žarulje koje 

možete spojiti na iste svjetiljke kao 

i klasične žarulje, samo što štedne 

žarulje troše 5 puta manje električne 

energije od klasičnih žarulja, a i njihov 

je životni vijek 15 puta duži od 

klasičnih. 

• Umjesto stolnih lampi koristite halogene 

žarulje koje su 50% djelotvornije, 

a imaju i duži životni vijek. 

• Za vanjsko osvjetljenje koristite detektore 

pokreta - kad registriraju pokret, 

aktiviraju vremensku kontrolu osvjetljenja 

koja određeno vremijeme drži 

rasvjetu uključenom. 

• Prilikom odabira kućanskih aparata 

treba paziti na energetske razrede 

uređaja koji se označavaju slovima 

od A do G pri čemu je A energetski 

najefikasniji (dodana su još dva A++ i 

A+ za iznimno štedljive uređaje), a G 

najlošiji energetski razred. 

• Postavite hladnjake i ledenice na što 

hladnijem mjestu u kući. 

• Ne držite hladnjak otvorenim dulje 

nego što je neophodno i dobro zatvorite 

vrata hladnjaka nakon korištenja. 

• Pravovremeno odleđujte hladnjake i 

ledenice, jer tako štedite energiju i 

produžavate radni vijek uređaja. 

• Nemojte spremati u hladnjake i ledenice 

vruća ili topla jela. 

• Prilikom korištenja perilice rublja 

uvijek odaberite program pranja rublja 

s najnižom temperaturom vode 

dostatnom da rublje bude kvalitetno 

oprano. 

• Uvijek perite standardiziranu količinu 

rublja za određeni tip bubnja. 

• TV, video i stereo uređaji, računala i 

računalna oprema u stand-by radu troše 

određenu količinu energije. 

• Provjerite slavine i ventile u vašem 

domu i ukoliko cure odmah ih zamijenite 

- samo se jednom kapi vode u 

sekundi godišnje izgubi 9000 litara 

vode. 

• Zamijenite standardne armature u vašoj 

kupaonici sa niskoprotočnim tušglavama, 

jer one koriste i do 60% manje 

vode nego standardne armature. 

• Umjesto da prilikom kupanja napunite 

kadu vodom, istuširajte se jer ćete 

tuširanjem u trajanju od 5 minuta potrošiti 

manje od 38 litara tople vode u 

odnosu na 57 do 95 litara za punjenje 

kade. 

• Vodu u kojoj ste, primjerice, oprali salatu 

iskoristite za zalijevanje biljaka. 

• Ako prilikom pranja automobila napunite 

kantu vode i koristite spužvu 

možete uštedjeti oko 300 litara vode. 

• Skupljajte kišnicu i iskoristite je za 

zalijevanje vrta. 

• Instalirajte uređaje za štednju vode u 

zahodskom kotliću, a koji mogu uštedjeti 

i do 5 litara vode po jednom ispiranju 

školjke. 

• Koristite perilicu za suđe samo kad je 

maksimalno napunjena posuđem. 

• Za prostore u kojima boravite podesite 

termostat na 21°C, a za spavanje 

se preporuča temperatura prostora 

18°C. 

• Izbivate li iz kuće na jedan dan termotat 

namjestite na 16°C, a ukoliko 

izbivate tjedan dana na 10°C. 

• Ukoliko želite jače zagrijati prostoriju, 

postavljanjem termostata na višu temperaturu 

od željene nećete brže zagrijati 

prostoriju, već će se na taj način 

samo potrošiti veća količina energije. 

• Ne zaklanjajte radijatore pokućstvom. 

• Roletama možemo značajno uštediti 

energiju - ako u zimskom razdoblju 

spustimo rolete u noćnim satima spriječit 

ćemo gubitak topline i za čak do 

10%, dok u ljetnom periodu tijekom 

dana vanjske rolete mogu smanjiti 

temperaturu u prostoru i 6-8° C. 

• Kupite kvalitetnije prozore s dvostrukim 

ili trostrukim staklima i na taj 

ćete način smanjiti gubitak toplinske 

energije za 50%. 

• Svaki dan donosimo odluke za koje nismo 

niti svjesni da ne samo utječu na 

naš život i život naših bližnjih, nego i 

na ostatak čovječanstva na ovom planetu 

koji su nam naši pretci predali u 

naslijeđe, a naša je životna i moralna 

obveza da se brinemo o svom najvećem 

bogatstvu. 

Tekst i snimke: Dora Belamarić 


51


Korčulanska procesija 

Velikog petka 

noći Velikog petka u gradu Korčuli 

U okupljaju se svake godine u uskršnjoj 

procesiji tri bratovštine – najstarija 

Svih svetih, te nešto mlađe – Bratovština 

sv. Roka i Bratovština Gospe od 

utjehe - pojasa još zvana i Sv. Mihovila. 

Bratovštine su vjerske udruge svjetovnjaka 

osnivane po Europi u srednjem vijeku 

radi obavljanja pokore, uzajamne pomoći 

i provođenja vjerskih obreda. Njihovi 

običaji, kao dio bogate hrvatske tradicije, 

sačuvani su na otoku Korčuli sve do 

današnjih dana. 

Najstarija Bratovština Svih svetih opstoji 

već preko 700 godina, jer je osnovana 

davne 1301. godine. Sasvetani se prepoznaju 

po dužim bijelim tunikama s kapuljačama 

i utkanim crvenim križićem na 

prsima i kapuljači. Pripada im crkva Svih 

svetih u staroj gradskoj jezgri. Kao najstariji, 

Sasvetani na Veliki petak predvode 

ostale bratovštine u negdašnju korčulansku 

katedralu – župnu crkvu sv. Marka na 

posvećenje prije procesije. Bratovština Sv. 

Roka, osnovana 1575. godine, ustanovljena 

je kao zavjet tom svecu u vrijeme 

pošasti kuge. Odora Rokovaca je duga bi- 


jela platnena košulja opasana bijelim konopom, 

a ogrću se svijetložutom kraćom 

pelerinom. Crkva sv. Justine, smještena 

izvan stare jezgre, pripada toj bratovštini. 

Najmlađa je Bratovština Gospe od utjehe 

– pojasa, osnovana 1603. godine pri crkvi 

sv. Mihovila zbog čega se još nazivaju 

Mihovilci. Oni nose duže bijele košulje 

opasane kožnatim pojasom i kratke modre 

pelerine. Sve tri korčulanske bratovštine 

imaju svoje “bratimske kuće” u kojima su 

smještene prostorije gdje se sastaju i u 

kojima čuvaju vrijedne zbirke starina - liturgijskih 

predmeta i umjetnina. 

Nakon jutarnje mise na Veliki petak stari 

grad je pust. Žitelji Korčule otišli su 

objedovati i obavljati zadnje pripreme za 

večerašnji važan događaj, a malobrojni 

turisti, skrivajući se od vjetra, traže gdje 

bi se mogao pojesti dobar bakalar. Jugo 

puše sve jače prijeteći lošim vremenom. 

Crkve su spremne, posebno uređene, oltari 

ukrašeni proklijalom mladom lećom 

i pšenicom. Oko šest sati popodne na 

glavnom trgu ispred župne crkve okupio 

se velik broj ljudi – starih i mladih, Korčulana 

i onih koji su se za taj dan vratili 

u svoj zavičaj. Čeka se svečana misa, a 

ulicama grada već prolaze članovi bratovština 

obučeni u svoje odore – žure 

na misu ili na zborna mjesta. 

Nakon večernje mise gdje se pjevala 

Muka po Ivanu, Mihovilci se okupljaju 

ispred crkve sv. Mihovila noseći proce-

sijsko raspelo, teške velike svijeće – torce 

(najteži ima preko 80 kg), starinske 

ferale (lampaše), a djeca drže manje 

svijeće – torcine. U zavjetrini iščekuju 

Sasvetane koji će ih povesti do župne 

crkve sv. Marka gdje će im župnik dati 

blagoslov. Zbijeni uz kamene zidove crkve 

s mnogobrojnim upaljenim svijećama 

stvaraju mistični ugođaj u polumraku 

staroga trga. Sasvetani dolaze i zajedno 

s druge dvije bratovštine ulaze u župnu 

crkvu, trenutak je to koji traje jer sudionika 

procesije ima gotovo petstotina. Na 

izlazu iz crkve predvode Mihovilci, kao 

najmlađa grupa, a Sasvetani idu zadnji. 

Mrak se spustio nad grad, svijeće trepere 

na jakom vjetru – mnoge su se i ugasile, 

hladno je, torci su teški, no sve je to 

nebitno u želji da se u svečanoj liturgijskoj 

procesiji za križem obiđe stari 

grad. Procesija prolazi polako i ponosno 

u tišini kamenim ulicama, pa kroz južna 

vrata okolo staroga grada. Predvode je 

križonoše s velikim raspelima i zvijezdama 

praćeni starinskim feralima, slijede 

ih nosači toraca i torcina dva po dva, za 

njima idu muškarci pjevači koji povremeno 

prekinu svečanu tišinu starom crkvenom 

pjesmom. Redom idu Mihovilci, 

Rokovci te Sasvetani. U zadnjem dijelu 

procesije iza bratovština slijede časne 

sestre, župnik pod baldahinom okružen 

predstavnicima bratovština, a potom im 

se priključuju svi nazočni. Obilazeći povijesnu 

jezgru u smjeru kazaljke na satu 

procesija završava ponovno u župnoj 

crkvi, a odatle se braća vraćaju u središta 

svojih bratovština. Tako ni olujno 

jugo nije spriječilo Korčulane da i ove 

godine procesijom iskažu pučku pobožnost 

u čast i slavu Kristove muke, jer 

tradiciju staru preko četiri stoljeća treba 

održati. 

Tekst: Edita Gregurić Cvenić 

Snimke: Goran Saletto 


53


Za ljepše proljeće... 

EKO REVIJA 

54 eco review 

Kad okopni zadnji snijeg, javljaju 

se prvi vjesnici proljeća - visibabe, 

jaglaci i šafrani. Livade, šume i vrtovi 

prekriveni su žutim, bijelim i ljubičastim 

bojama. Prije deset i više godina 

samonikli vjesnici proljeća prekrivali su 

puno veće zelene površine dok danas uočavamo 

sve manje tog prekrasnog bilja. 

Razlog tome je čovjek, naša sebičnost i 

materijalna korist. 

Jedni će brati proljetno cvijeće da bi ga 

stavili u vazu i tako prenijeli dio prirode 

koja se budi u svoj dom, a drugi će 

brati cvijeće zbog prodaje na obližnjim 

tržnicama i trgovima (pušlek proljetnog 

cvijeća se prodaje za 5-10 kuna). Nepromišljenim 

branjem proljetnog cvijeća 

zbog uljepšavanja životnog prostora ili 

zbog lake ali ne velike zarade, narušavamo 

prirodnu ravnotežu i mnoge biljke 

postaju sve ugroženije. Zakon o zaštiti 

prirode štiti rijetke i endemične vrste 

bilja. Propisuje stroge kazne za trgovanje 

i branje samoniklih strogo zaštićenih 

biljaka (zabranjeno je branje, skupljanje, 

uništavanje, sječa ili iskopavanje 

samoniklih strogo zaštićenih biljaka). 

Za ljepše proljeće naučimo uživati u cvi-

jeću u njegovom prirodnom okruženju i 

ne dopustimo da priroda i sve što nam 

ona velikodušno pruža postane sredstvo 

stjecanja materijalne dobiti. 

Visibaba 

U Hrvatskoj zaštićena cvjetna vrsta. U 

rano proljeće razvija se okrugla zeljasta 

biljka s duguljastim kopljastim listovima 

i jednim cvijetom. Cvijet je zvonastog 

oblika, sastoji se od 6 latica raspoređenih 

u dva kruga.Vanjske su latice bijele, 

duguljaste a unutarnje kraće sa zelenom 

pjegom na vrhu. Raste u listopadnim, 

miješanim i zimzelenim šumama, na livadama 

i sve češće u vrtovima. Cvate od 

siječnja do travnja. Biljka je otrovna, ali 

i ljekovita zbog tvari koju sadrži (galatemin 

ili nivalin). 

Šafran 

Livadna je biljka iz porodice perunika. 

Ima intenzivan miris i blago gorkasti 

okus. Podrijetlom je iz istočne Grčke ili 

s Krete.U kulinarstvu se koristi od 10. 

stoljeće prije Krista. Začin se dobiva iz 

vrška tučka (stigme) cvijeta kojih svaki 

cvijet ima samo tri. Pri određivanju kvalitete 

najvažnija je njegova moć bojanja 

jela (jača boja jela - kvalitetniji začin). 

Najveći proizvođači šafrana su Španjolska 

i Iran s preko 80 % svjetske proizvodnje. 

U Europi je proizvodnja šafrana ograničena 

uglavnom na područje Mediterana. 

Proljetni jaglac (obični) 

Raste na livadama, u voćnjacima, u svijetlim 

listopadnim šumama, na šumskim 

rubovima i čistinama. To je niska zeljasta 

trajnica (5 do 10 cm) s prizemnim listovima 

i većim brojem prizemnih cvjetnih 

stapki na kojima se razvija po jedan blijedožuti 

cvijet s pet latica sraslih u donjem 

dijelu. Listovi su svijetlozeleni, duguljasti, 

naborani, s unatrag svinutim rubom 

te se postupno sužuju u peteljku. 

Uškasti ili planinski jaglac 

Raste samo u planinskim područjima, 

uglavnom u pukotinama stijena, a od 

običnog jaglaca se razlikuje po glatkim 

listovima i samo jednoj cvjetnoj stapki s 

više cvjetova na vrhu. Planinski jaglac je 

rijetka i endemična biljka, zaštićena Zakonom 

o zaštiti prirode i uvrštena u Crvenu 

knjigu vaskularne flore Hrvatska. 

Tekst i snimke: Vanja Vitelj 

EKO REVIJA 

eco review 

55


Krasno 

Na prostranom polju okruženom planinskim 

vrhuncima sjevernog dijela 

Velebita smjestilo se selo Krasno. Ime 

sela koje je uistinu krasno ne dolazi od 

epiteta, već od rijeke Krasice koja je 

nekad davno tekla kroz središte polja. 

Tektonskim poremećajem, najvjerojatnije 

potresom, rijeka je prestala teći na 

površini i svoj tok preusmjerila negdje 


u podzemlje kroz šupljikavi vapnenački 

krš koji izgrađuje ovo područje. Tijekom 

povijesti selo je mijenjalo ime. Do 1931. 

godine je bilo Krasno da bi poslije bilo 

nazvano Krasno-Polje sve do 1991. Nakon 

toga je crtica maknuta, pa je bilo 

Krasno Polje do 1997. godine i na kraju 

se ponovno vratilo prvotno ime. Krasno 

je po mnogočemu posebno selo. S oko 

600 stanovnika koji za sebe neće reći 

da su Ličani, a niti Primorci, najveće je 

selo na cijelom Velebitu. Krasnari za sebe 

kažu da su stanovnici Velebita. Jedno je 

od rijetkih naseljenih mjesta u Hrvatskoj 

u kojemu nema nezaposlenih ljudi. 

Krasno se nalazi na prosječnoj nadmorskoj 

visini 800 metara i jedno je od naših 

najvećih planinskih naselja. Sastoji se od

četrnaest zaseoka objedinjenih u jedno 

selo. Ljudi su ovo područje naseljavali 

još u doba prapovijesti. Na brdu Lisac, 

južno od župne Crkve sv. Ante nalaze se 

ostaci prapovijesnog naselja Japoda koje 

je postojalo u rimsko doba o čemu svjedoči 

bunar podno brda. U srednjem vijeku 

se oko crkve i na brdu Lisac nalazilo 

manje naselje Crastino koje je propalo 

u vrijeme najezde Turaka. No, ovo polje 

u planini trajno naseljavaju Bunjevci iz 

okolice Svetog Jurja, te jedan dio stanovnika 

Like početkom 18. stoljeća. 

Teško je izdvojiti najveću znamenitost 

sela. Je li to prekrasni Velebit s nacionalnim 

parkom Sjeverni Velebit, svetište 

Majke Božje od Krasna ili je to samo po 

sebi selo pitoresknog izgleda. Krasno već 

dugo privlači brojne turiste i zaljubljenika 

u prirodu. U selu se nalazi središte 

Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i ured 

Parka prirode Velebit. Iz njega je polazište 

za gotovo sva odredišta smještena na 

sjevernom dijelu ove posebne planine. 

Odavde put vodi prema opće poznatoj 

meteorološkoj postaji i planinarskom 

domu Zavižan. Mnoštvo planinara na 

putu prema velebitskim vrhuncima navraća 

u selo kao i brojni turisti koji preko 

ljeta traže osvježenje od vrućina na moru 

i kontakt s divljinom naše najljepše planine. 

Zimi, pak, Krasno okupiraju skijaši. 

Žičara je napravljena prije 22 godine, ali 

nije radila od 1989. sve do 2004. godine 

kada ju je osposobio krasnarski poduzetnik 

Vladimir Tomaić. Uređene su tri 

staze ukupne dužine oko 1600 metara i 

kad snijega ima dovoljno Krasno postaje 

skijaška meka ovoga kraja. Nažalost, 

zadnje dvije zime nisu niti izbliza sličile 

pravim velebitskim zimama, pa skijanja 

gotovo da i nije bilo. Vladimir Tomaić je 

vlasnik i sirane Runolist koja proizvodi 

višestruko nagrađivani kravlji i ovčji sir. 

Tajna vrhunske kvalitete ovih sireva je 

u mlijeku koje dolazi s čistih i zdravih 

velebitskih i ličkih pašnjaka. Kupiti sir u 

sirani postao je gotovo obred redovitih 

posjetitelja Krasna. 

U selu je izuzetno razvijen i vjerski turizam. 

Na brdu iznad Krasna nalazi se 

svetište Majke Božje Krasnarske koje 

svake godine na blagdan Velike Gospe 

privlači tisuće vjernika koji u procesiji 

slave ovaj katolički blagdan. Na brdu nedaleko 

od samog svetišta izgrađena je 

velika i ružna građevina koja predstavlja 

hotel i restoran. Gledajući iz Krasna u 

djevičanski divlje vrhove i brda okružena 

gustom šumom, jedino mjesto koje se 

ne uklapa u ovaj prekrasan okoliš je baš 

taj hotel. 

Šumarija u Krasnu je još jedna znamenitost 

ovoga sela. Osnovana još davne 

1865. godine može se pohvaliti da je 

najstarija šumarija u Hrvatskoj. Nije niti 

čudo da je šumarstvo u ovo kraju razvijeno, 

budući da su guste velebitske šume 

izuzetno drvno bogatstvo. Za razliku od 

nekih drugih šumarija, krasnarska se uistinu 

brine o šumama kojima gospodari. 

Svjesni su da je velebitska šuma vrijednost 

koju treba štititi kao i njene divlje 

stanovnike. Šumarija je prije nekoliko 

godine otvorila i Muzej šumarstva koji 

tijekom povijest prati razvoj djelatno- 

sti na ovom području. Veliki dio drvne 

mase završava u Krasnu gdje rade dvije 

pilane zapošljavajući velik broj ljudi iz 

okoline. 

Krasno je selo koje u jeku iseljavanja ljudi 

iz seoskih područja ipak ima budućnost. 

No, nije sve idealno kako izgleda. 

Krasnari, naime, plaćaju jednu od najskupljih 

cijena pitke vode u Hrvatskoj 

kao i neke druge namete. Umjesto da država 

podupire život i razvoj u planinskim 

područjima Hrvatske, događa se upravo 

protivno. Ipak Krasnari će se i s time 

nositi kao što se nose i s oštrim velebitskim 

zimama i nastavit će živjeti na 

jednom prekrasnom mjestu u kojemu im 

je divljina prvi susjed. 

Tekst i snimke: Krunoslav Rac 


57


Još se sjećam stabala mojega djetinjstva: 

kostele, murve,... kako to poznato 

zvuči! U Vrgorcu su ti stihovi i pjesnik 

tako nježnog izričaja kao što ga je imao 

Tin Ujević dio turističke ponude, što ga 

i čini zanimljivim i autentičnim odredištem. 

Lijep je to grad, smješten podno 

srednjovjekovne tvrđave i planinskog 

vrha Matokita (1063 m), u čijem podnožju 

se prostiru plodna polja Rastok, Jezero 

i Bunina. Vrgorac je važno pogranično 

sjecište puteva koji spajaju unutrašnjost 

zabiokovske Dalmacije i pogranične dijelova 

BiH s Primorjem. 

Pisani dokumenti iz 1444. g. spominju 

Vrgorac kao jedno od važnijih mjesta 

Gorske Župe, kojim su, gospodarili knezovi 

Radivojevići-Jurjevići. Iz tog vremena 

mogu se vidjeti najočuvaniji ostaci forti- 

EKO REVIJA 

58 eco review 

Grad vrsnih vina, vinara i pjesnika 

Vrgorac 

fikacijskih, stambenih i sakralnih objekata. 

Najzanimljiviji su ostaci nekadašnjih 

kula koje su kao rijetko gdje u Dalmaciji, 

po razmještaju u samom naselju, osobitost 

gradnje starog Vrgorca. U tim kulama 

kroz burnu prošlost Vrgorca, živjeli i 

stolovali su feudalci, razni namjesnici, 

turski begovi, mletački serdari i kapetani, 

a za sigurno prenoćište birali su ih 

slučajni i namjerni putnici. U jednoj od 

tih kula (Kapetanovoj) rodio se pjesnik 

i boem Augustin Tin Ujević (5. srpnja 

1891.- 12. studenoga 1955.). Mali je broj 

književnika koji su ostavili takav trag u u 

hrvatskom pjesništvu kao što je to svojim 

stihovima učinio Tin. U spomen Tinu Ujeviću, 

grad Vrgorac je podignuo spomenik, 

autora Kazimira Hraste, podno Kapetanove 

kule, u prigodi obilježavanja stote 

obljetnice rođenja pjesnika, 1991. godine. 

Najzanimljiviji dio kulturnog života 

odvija se u Tinovoj kuli gdje se nalazi 

umjetnička galerija i turistički ured, a u 

Fratarskoj kuli se nalazi muzejska postavka 

sakralnih predmeta i dokumenata. 

Danas je Vrgorac, između ostaloga, 

upravno i gospodarsko središte vrgoračkog 

kraja za koga njegov gradonačelnik 

i zastupnik u Saboru RH, Boris Matković, 

kaže: “Većina stanovništva vezana je za 

poljoprivredu ili direktno ili kroz dopunsku 

djelatnost. Stočarstvo, koje je potpuno 

uništeno, trebalo bi posebnim poticajima, 

ponovo razvijati, naročito uzgoj 

ovaca i koza. U poljoprivredi, posebnu 

pozornost treba posvetiti vinogradarstvu 

kao i ostalim mediteranskim kulturama, 

a glavni nositelji takve proizvodnje bi

trebala biti obiteljska gospodarstva. 

Poseban naglasak, u razvoju takvih djelatnosti, 

trebao bi biti na zaštiti ekoloških 

poljoprivrednih površina koji su 

preduvjet očuvanju različitih ekosustava 

i otvaranju mogućnosti razvoja organske 

poljoprivredne proizvodnje.” 

Turizam i poljoprivreda, posebno vinogradarstvo, 

svrstani su u strategijske pravce 

i spadaju u relativno mali broj djelatnosti 

od posebnog značenja za dugoročni 

razvitak Hrvatske, a slučaju vrgoračkog 

kraja to je nezaobilazna odrednica. Oživljavanje 

turizma ima izravan pozitivan 

utjecaj na proizvodnju niza poljoprivrednih 

i prehrambenih proizvoda, njihovu 

preradu i doradu, standardizaciju i 

druge elemente kvalitete ponude nekog 

područja. Orijentacija na obiteljska gospodarstva 

pogoduje razvoju raznih oblika 

turizma: agroturizam, ruralni, zdravstveni, 

lovni, sportski, itd... Ovakav pristup 

u razvoju svoje lokalne zajednice možemo 

susresti i prepoznati u gradu Vrgorcu 

i naseljima oko njega. 

Različite manifestacije lokalnog značaja 

od iznimne su važnosti za razvoj privrede 

(turizma) nekog kraja, a to je posebno 

izraženo u krajevima gdje je turizam vezan 

za seoska gospodarstva. Jedna takva 

manifestacija, ničim izazvana, osim 

možda htijenjem nekolicine zanesenjaka, 

dogodila se ne tako davno, jednog 

prohladnog siječanjskog dana, podno 

Vrgorca, u naselju Prolog. Sveti Vinko, 

zaštitnik vinograda i vinogradara, na svoj 

dan 22. siječnja 2008., pohodio je malo 

mjesto Prolog u vrgoračkom vinogorju, 

gdje su ga njegovi štovatelji uputili u 

sve blagodati i probleme vinogradara 

najvećeg vinogorja u Dalmaciji. Blagoslovom 

vinograda i rezidbom prvih trsova 

na imanju Mate Šalinovića, svečano i po 

prvi put, obilježen je početak radova u 

vinogradima. Odaziv je bio iznimno velik 

i iznad očekivanja, što je u svom pozdravnom 

govoru istakao Vicko Šalinović, 

organizator i idejni začetnik ovog događaja. 

U ukupnom boju od 30.000 hektara 

pod vinogradima u Hrvatskoj, vrgoračko 

vinogorje ima 3.000 hektara raznih sorti 

grožđa, bijelih i crnih. Upravo je sortiment, 

pored podrumarstva, bio veliki 

problem u prošlosti vrgoračkog vinogorja. 

Svečano i veselo bilo je u vinogradima, 

gdje se druženje uz razne vrste pečenki 

pripremljenih na otvorenom pretočilo u 

svetkovinu kušanja i stručnog ocjenjiva- 

nja vina. Gđa Ivanka Čelar, enologinja i 

predsjednica stručnog povjerenstva imala 

je ocijeniti desetke uzoraka vina. Subjektivnosti 

u ocjenjivanju nije bilo, jer su 

vina na stol povjerenstva dolazila pod 

zaporkom. Ocjena je članova stručnog 

povjerenstva da su vina uglavnom solidne 

kvalitete, ali da je uz stalnu edukaciju 

vinara, potrebno voditi računa o tehnologiji 

pravljenja i čuvanja vina. Nazočni 

stručnjaci su domaćinima savjetovali da 

vode posebno računa o sortimentu s naglaskom 

na autohtone vinske sorte kojih 

ima u velikom broju i čine posebnost vrgorskog 

vinogorja. 

Naime, ovakva ocjenjivanja u ovlaštenim 

institucijama su obveza. Bez njih 

nije moguće dobiti markicu Ministarstva 

financija koja jamči kvalitetu i mogućnost 

plasiranja pojedinog vina na tržište. 

Tržište vinima je iznimno zahtjevno, po 

kvaliteti i načinu pakiranja, pa je potrebno 

aprovizaciju u tom poslu svesti na 

najmanju moguću mjeru. Potreba za prilagodbom 

različitim ukusima tržišta bit 

će sve izražajnija što se bude približavao 

dan ulaska u EU. Učiti, mijenjati stereotipe, 

strukovno se povezivati, jednom 

riječju poraditi na promjenama u svim 

segmentima vinogradarstva i vinarstva 

vrgoračkog vinogorja, jednoglasan je 

zaključak svih sudionika ove svečanosti 

vina. 

Tekst i snimke: Nebojša Jerković 

EKO REVIJA 

eco review 

59


Površina od 13,5 hektara, na brdu 

iznad Trogira, na kojoj je do sada 

rasla samo makija, postaje vinograd na 

kojem će biti posađeno čak 100.000 čokota 

plavca i kaštelankog crljenka. Ante 

Grabovac, poznati imotski vinogradar i 


U kršu niče vinograd 

vinar, odlučio je spustiti se do mora i 

od Trogira napraviti vinski grad! Naime, 

na vrhu brda sjeverno od Trogira, iznad 

crkvice svete Eustahije, puca prekrasan 

pogled na srednjodalmatinsko otočje, pa 

Grabovac ne sumnja kako će njegov vi- 

nograd postati značajno turističko odredište 

koje gosti UNESCO-vog grada neće 

zaobilaziti. Obnavlja i suhozide kojima 

će ograditi cijeli prostor da bude okružen 

i maslinama, a u središtu vinograda 

priprema ogledni nasad, gusto sađen,

po starinskim uzusima u kojemu će biti 

i drugih tradicionalnih sorti, poput dobričića. 

Iznad vinograda, u kamenjaru će 

izgraditi vinariju, što spada u drugu fazu 

realizacije projekta i u planu je za dvije 

do tri godine. Njezin kapacitet će biti 

trostruko veći od Grabovčevog vinograda, 

pa će grožđe otkupljivati od domaćih 

vinogradara iz Kaštelanskog polja. 

Priprema terena započela je u lipnju 

prošle godine, a ovih dana cijela Grabovčeva 

obitelj radi na sadnji vinograda. Zahvaljujući 

stroju za meljevenje kamena, 

koji su nabavili Fond za zapošljavanje 

i razvoj te tvrtka Teraforte, nekadašnji 

krš, kamen do kamena, postao je plodni 

vinograd. Ispaljeno je 2000 mina kako 

bi dovezena zemlja ušla u kamen i zadražala 

se na padinama. Grabovac ima 

vrlo pozitivna iskustva sa strojem i kaže 

kako bi bez njega oplemnjivanje prostora 

išlo daleko teže. Do vinograda već vode 

poljski i vatrogasni putevi, te nema problema 

s komunikacijom, ali problem bi 

mogla biti voda. Pronađena je u sredini 

terena na dubini od 140 metara, a vinograd 

će se navodnjavati i prikupljenim 

oborinskim vodama. Međutim, najvjerojatnije 

će se morati dovoziti i cisterne. 

Cijela investicija iznosi oko 6 milijuna 

kuna. Grabovac ističe kako će se zahvaljujući 

državnoj potpori iz poticaja za 

sadnju i povrat kapitalnih ulaganja, te 

pomoć Grada Trogira i Splitsko-dalmatinske 

županije oko 30 posto investicije 

vratiti. Grabovac najavljuje zapošljavanje 

desetak kvalificiranih i nekvalificiranih 

ljudi, što je, ističe, teži dio posla, jer poljoprivreda 

nije privlačna na tržištu rada. 

Najlakše je pronaći ljude za berbu, jer taj 

dio posla prolazi i kao turistička atrakcija. 

Skandinavci od prije tri-četiri godine 

dolaze “u trganje” u Grabovčev vinograd 

u Prološcu, što mu još i plaćaju, pa je 

uvjeren kako zainteresiranih za vinograd 

s kojeg se vidi Šolta, Brač, Drvenik Veli i 

Mali, a kada je vedro još i dalje, neće nedostajati. 

Za tržište svojih vina, nije zabrinut. 

“Naša kvalitetna crna vina imaju 

tržište u Europi. Mi ne možemo proizvesti 

toliko vina, koliko ga možemo prodati!” 

tvrdi Grabovac. Prvi grozdovi u mladom 

vinogradu očekuju se 2010. godine, kada 

bi moglo biti 30 do 40 posto uroda. 

Tekst i snimke: Mara Matković 


61


Dvorci Hrvatskog zagorja (II.) 

Na području Hrvatske tijekom povijesti 

nalazilo se gotovo tisuću dvoraca 

od kojih je do današnjih dana oko 180 

sačuvano. Hrvatsko zagorje je po spomeničkoj 

kulturnoj baštini, osim krajeva uz 

more, najbogatije hrvatsko spomeničko 

područje. Krasi ga više od 275 zaštićenih 

spomenika kulture, od kojih je oko 90 

dvoraca i kurija (50 dvoraca i 40 kurija). 

Osim dvoraca i kurija, Hrvatsko zagorje 

obiluje i brojnim drugim povijesnim 

tragovima kao što su srednjovjekovne 

EKO REVIJA 

62 eco review 

crkve i kapelice, antičke terme, gradine 

i trgovišta. Sve ga to, u kombinaciji s 

prekrasnom prirodom, satkanom od brojnih 

brežuljaka, gora i dolina, čini nezaobilaznom 

turističkom destinacijom koja 

mora zauzimati važno mjesto u turističkoj 

ponudi Hrvatske. 

Prema povijesnim ostacima pronađenim 

u Hušnjakovoj špilji pored Krapine, 

te nalazištima oruđa iz kamenog i 

brončanog doba da se zaključiti kako 

je Hrvatsko zagorje bilo nastanjeno 

već u prethistoriji. Pored ovih, postoje 

i brojna nalazišta iz rimskog doba, na 

području Malog Tabora, Vinagore, Krapine, 

Lobora, Vinice, Klenovnika... Svakako 

najznačajniji povijesni trag iz rimskoga 

doba je Termalno kupalište Aqua Iassae, 

odnosno današnje Varaždinske toplice, 

koje predstavljaju najvrijedniji antički 

arheološki lokalitet u sjevernoj Hrvatskoj. 

Razdoblje od 12. do 16. stoljeća u 

Hrvatskom zagorju karakterizira izgradnja 

utvrđenih gradova kao što su Veliki 

Tabor, Varaždin, Lobor, Cesargrad.. koji 

su se najčešće gradili na brežuljcima i 

bili opasani obrambenim zidovima, a 

ukoliko su se nalazili u nizini, bili su 

zaštićeni močvarnim tlom, radi učinkovitije 

obrane i zaštite od turskih napada. 

Tijekom 16. stoljeća započinje intenzivnija 

izgradnja burgova, zamaka i kaštela. 

Ovo vrijeme karakterizira i pregrađivanje 

utvrđenih stambenih objekata, a krajem 

stoljeća kao i početkom sljedećeg započinje 

gradnja novih dvoraca. U 17. i 18. 

stoljeću, u razdoblju u kojem je sagrađen 

najveći broj dvoraca u Hrvatskom 

zagorju, grade se građevine u baroknom 

stilu, a dominira izgradnja objekata ladanjske 

kulture – dvoraca, ljetnikovaca 

i kurija. U ovom razdoblju nastale su i 

> Novi dvori zaprešićki

ojne palače, crkve i samostani. Kraj 18. 

i početak 19. stoljeća obilježava klasicizam, 

koji tijekom 19. stoljeća prelazi u 

razdoblje romantizma. 

Dvorci Hrvatskog zagorja mogu se podijeliti 

u 3 osnovna tipa; dvorci zatvorenog 

tlocrta s četiri krila, dvorci otvorenog 

tlocrta s dva ili tri krila te dvorci 

kompaktnog tlocrta. Najčešće su to bile 

jednokatne građevine, rijetko dvokatne 

a iznimno prizemne. 

Kroz povijesni razvoj zagorski su dvorci 

mijenjali i brojne vladare, koji su također 

ostavili svoj trag u arhitekturi i uređenju 

dvoraca i perivoja. Gradnja dvoraca u 

Hrvatskom zagorju po svom stilu pratila 

je obilježja vremena i događanja u ostalim 

dijelovima Europe. Kao takvi, oni su 

danas svjedoci prošlih vremena, kako u 

arhitektonskom, tako i u kulturnom smislu. 

Kroz povijest njih su nastanjivala 

mnogobrojna poznata imena hrvatske 

povijesti, oni su bili poprište kulturnih 

zbivanja kao i gospodarskog razvoja. Na 

žalost, mnogi od njih kroz vrijeme su 

prepušteni zaboravu, ili su korišteni za 

neprikladne namjene te su tako ili u potpunosti 

uništeni, ili poprilično propali. 

U okolici Zaprešića, malog gradića smještenog 

20-ak kilometara sjeverozapadno 

od Zagreba, nalazi se čak šest prekrasnih 

dvoraca, od kojih ćemo ovdje spomenuti 

četiri - Nove Dvore, Lužnicu, Laduč i 

Januševec. 

Novi dvori zaprešićki 

Novi dvori zaprešićki danas predstavljaju 

vrijedan povijesno kulturni spomenik 

koji je uvršten na popis najugroženijih 

kulturnih spomenika u svijetu za 2006. 

godinu. Glavni sinonim za Nove dvore 

svakako je hrvatski ban Josip Jelačić, 

koji je na imanju i pokopan. Posebnu 

vrijednost ovome dvorcu, osim njegove 

ljepote i povijesne važnosti, dodatno 

daje činjenica da je osim dvorca sačuvan 

cijeli kompleks koji se sastoji od kapelice 

sv. Josipa smještene u perivoju sjeverno 

od dvorca, obiteljske grobnice obitelji 

Jelačić i gospodarskih zgrada koje su danas 

u dosta jadnom stanju. Gospodarski 

objekti nastali su krajem 18. i početkom 

19. stoljeća, a negdašnja trokatna žitnica 

koja se nalazi nedaleko od dvorca 

danas je obnovljena i u njoj se nalazi 

muzej “Matija Skurjeni”. Grobnica obitelji 

smještena je u parku, daleko od očiju 

javnosti. Danas se na području Novih 

> Lužnica 

dvora nalaze i tereni za golf, restorani i 

šetnice što ovaj kompleks čini izuzetnim 

mjestom za odmor i razgledavanje. 

Novi dvori sagrađeni su u obliku jednostavnog 

izduženog pravokutnika, čije je 

pročelje izvedeno u diskretnoj eleganciji 

engleske neogotike. Glavni ukras dvorca 

čini središnji dio s balkonom u širini četiri 

prozorske osi, iznad kojeg se u visini 

krova nalazi stepenasti trokut (zabat). 

Dvorac je tijekom vremena doživljavao 

brojne preobrazbe, a svoj današnji izgled 

dobio je u prvoj polovici 19. stoljeća. 

Novi dvori zaprešićki ili kako ih još zovu 

Novi dvori Jelačićevi nalaze se u velikom 

perivoju, nastalom sredinom 19. stoljeća, 

kada je vlasnikom dvorca postao ban 

Jelačić i kada je dvorac obnovljen. Perivoj 

im obilježja romantičarske parkovne 

arhitekture iz sredine 19. stoljeća. 

Dvorac se prvi puta u dokumentima spominje 

krajem 16. stoljeća kao Curia nova, 

kurija susedgradskih gospodara Zrinskih 

(pretpostavlja se da su Dvori nastali iz 

nekadašnjeg susedgradsko-stubičkog vlastelinstva), 

od kada su promijenili mnoge 

vlasnike. Taj je stariji dvorac poznat 

i kao Stari dvori. Nakon pogibije Petra 

Zrinskog 1671. godine, kupila ga je obitelj 

Čikulin, koja se obogatila radeći kao 

upravitelji imanja Zrinskih u Vinodolu. 

Oni su podigli Nove dvore, a kad je 1746. 

godine obitelj izumrla, Dvori su ženidbenim 

vezama prešli u vlasništvo bogate i 

EKO REVIJA 63 

eco review

Laduč 

moćne plemićke obitelji Sermage, zatim 

obitelji Festetić, pa Erdödy. 1852. godine 

Nove Dvore od Aleksandra Erdödya kupuje 

ban Josip Jelačić. Dokument o kupnji 

navodi kao godinu utemeljenja 1611. i 

opisuje dvorac kao jednostavnu, jednokatnu 

drvenu plemićku kuriju. Ban Josip 

Jelačić postao je sinonim za Nove dvore. 

Pripadao je starom hrvatskom plemićkom 

rodu koji je u 16. stoljeću došao iz Bosne 

u Hrvatsku. Josip Jelačić imenovan 

je hvatskim banom 1848. godine i tu je 

čast obavljao do svoje smrti 1859. godine. 

Ostao je zapamćen kao ban koji je 

u Hrvatskoj ukinuo kmetstvo, a pamti ga 

se i kao borca za hrvatsku samostalnost 

od Mađarske te kao vojskovođu koji je 

ugušio mađarsku revoluciju. Nakon njegove 

smrti Novi dvori ostaju u obitelji, 

prvo u vlasništvu njegove supruge, a potom 

brata, čijom smrću umire posljednji 

muški nasljednik obitelji Jelačić. Imanje 

je do 1934. godine bilo u vlasništvu obitelji 

Jelačić, a tada su ga banove nećakinje 

Vera i Anka, koje su požrtvovno ču- 

EKO REVIJA 

64 eco review 

vale imanje, ostavile hrvatskom narodu 

kao nacionalnu baštinu. Nakon njihove 

smrti Novi dvori su polako počeli propadati, 

no prije godinu dana započeto 

je s obnovom, čime će se dvorcu vratiti 

njegov nekadašnji sjaj, što ova prekrasna 

povijesna građevina i zaslužuje. 

Lužnica 

Na samo nekoliko kilometara od Zaprešića 

smjestila se Lužnica, jedan od najljepših i 

najslikovitijih dvoraca Hrvatskog zagorja, 

koja svojim izgledom privlači pogled već 

sa glavne ceste. Lužnica pripada prvoj 

spomeničkoj kategoriji, a sagrađena je 

početkom 18. stoljeća u baroknom stilu. 

Tlocrt ovog jednokatnog dvorca je u 

obliku slova U, a glavni ukras čine bočne 

cilindrične kule na vanjskim uglovima. 

Ove kule nisu imale obrambenu namjenu 

već su služile stanovanju. Vanjski izgled 

dvorca označava bogata fasadna dekoracija, 

a sva su pročelja plastično obrađena. 

Prizemlje je ukrašeno rustikom, a na 

prvom katu se nalaze poprsja muških i 

ženskih likova. Na prvom katu dvorca se 

također nalazi i kapela sv. Križa s očuvanim 

kasnobaroknim inventarom i rokoko 

oltarom. U dvorcu je do danas od dvorskog 

inventara sačuvano nekoliko kalijevih 

peći, kamena balustrada na stubištu 

te četiri kasnobarokna ugrađena ormara u 

glavnoj dvorani s rezbarenim vratima. 

Oko dvorca nalazi se perivoj od osam 

hektara, nastao krajem 18. stoljeća. Okoliš 

dvorac uređen je i održavan, prepun 

cvijeća i stabala no glavno obilježje perivoja 

svakako je malo jezero smješteno u 

šumici, isprepleteno nizom mostića koje 

mu daju dodatni romantični ugođaj. 

Prvi vlasnik dvorca bila je plemićka obitelj 

Čikulin, koja je dobrim gospodarenjem 

i ženidbom stekla brojna imanja u 

Hrvatskoj. Julije Čikulin se obogatio kao 

upravitelj dobara u vlasništvu Zrinskih u 

Primorju, radi kojih je došao s njima u 

sukob i bio protjeran. Nakon što se 1612. 

preselio u Lužnicu, brzo se ponovno obogatio, 

uspio otkupiti veliki dio bivšeg 

susedgradsko-stubičkog vlastelinstva, 

uzdižući se tako u sam krug visokog 

plemstva. Nakon njih, dvorac se kratko 

nalazio u vlasništvu obitelji Moscon, nakon 

toga Pavlu Rauchu, koji je dvorac 

obnovio, a možda i ponovno sagradio 

1791. godine. Od tada je dvorac postao 

glavno sjedište obitelji Rauch. Ova obitelj 

njemačko-saskog porijekla poznata 

je po brojnim hrvatskim mađaronski 

opredijeljenim banovima, povezanim s 

brojnim aferama i zapamćenima kao banovima 

koje narod nije volio. Od 1925. 

godine u Lužnici je smješten starački 

dom Sestara sv. Vinka, zahvaljujući čemu 

je dvorac ostao u jako dobrom stanju sve 

do danas. 

Iako nikada nije bila sjedište velikana 

hrvatske povijesti niti je bila poprište 

važnijih povijesnih zbivanja, Lužnica je 

dvorac koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim 

i kojeg svakako valja posjetiti. 

Laduč 

Današnji dvorac Laduč sagrađen je krajem 

19. stoljeća na mjestu nekadašnjih 

Starih dvora, a pripada drugoj spomeničkoj 

kategoriji. Nalazi se na prijelazu 

između savske ravnice i južnih padina 

Marijagoričkog pobrđa. Ovaj jednokatni 

dvorac sagrađen je u obliku pravokutnika, 

a pročeljem mu dominira središnji 

dio, velika altana s tri luka. Unutrašnjost 

dvorca poprilično je uščuvana, a od au-

tentičnih predmeta sačuvano je nekoliko 

secesijskih kalijevih peći. U prizemlju se 

nalazi veliko predvorje s reprezentativnim 

stubištem s ogradom od balustara, a 

stropovi soba na katu su oslikani. 

Ono što definitivno daje poseban pečat 

ovom dvorcu jest vrt koji se nalazi 

s njegove prednje strane, ispred južnog 

pročelja. Vrt ima oblik pravokutnika, a 

sastoji se od šarolikih cvjetnih nasada 

obrubljenih šišanim grmljem. Perivoj se 

nalazio na ovom mjestu još u vrijeme 

Starih dvora, daleko prije nego je današnji 

dvorac Laduč sagrađen, a kroz povijest 

je mijenjao svoj izgled i površinu. 

Zapadne i istočne krajeve vrta oblikovali 

su gospodarski subjekti, djelomično sačuvani 

i do danas. Od vrtne arhitekture 

sačuvane su samo dvije kamene skulpture 

koje predstavljaju personifikaciju 

godišnjih doba, a nalaze se u dvorištu 

Zavičajnog muzeja u Brdovcu. 

Laduč je u srednjem vijeku bio dio velikog 

susedgradsko-stubičkog vlastelinstva 

koje se nalazilo na području od Zagrebačke 

gore do rijeke Sutle. O nastanku i 

gradnji dvorca Laduč ne zna se mnogo. 

Poznato je da su zadnji vlasnici dvorca 

u Laduču bili članovi obitelji Vranyczany-Dobrinović. 

Ova obitelj igrala je važnu 

ulogu u gospodarskom, kulturnom i 

političkom životu Hrvatske tijekom 19. 

stoljeća. Posjedovali su brojna imanja na 

području Karlovca, Severina na Kupi, a 

krajem stoljeća kupili su i neka od najljepših 

zagorskih zdanja poput Začretja, 

Mirkovca, Gornje Bedekovčine, Oroslavja 

Gornjeg i naravno Laduča. Laduč se danas 

obnavlja, a u njegovim prostorijama 

smješten je dom za nezbrinutu djecu. 

Januševec 

G. 1939. Gjuro Szabo u svom djelu “Kroz 

Hrvatsko zagorje” nazvao je Januševec 

najljepšim dvorcem u Hrvatskoj. Ovaj 

spomenik nulte kategorije sagrađen je 

1830. godine i predstavlja najviši domet 

klasicističke arhitekture u Hrvatskoj. Uz 

dvorac je sačuvan i dio gospodarskih 

objekata u sklopu imanja. Nekada je cijelo 

vlastelinstvo Januševec uz dvorac 

obuhvaćalo i više od 50 seljačkih kuća, 

veliku šumu, a u sklopu gospodarskog 

kompleksa nalazila su se dva staklenika, 

štale, prostor za drva te stambeni prostori 

za radnike. Dio ovog kompleksa nakon 

2. svjetskog rata je srušen i raznesen kao 

građevinski materijal. Tlocrt dvorca ima 

oblik pravokutnika, a zauzimao je površinu 

od 1.200 m² po etaži. Pročelja dvorca 

su zbog smještaja na blagoj padini s 

prednje strane dvokatna, a sa stražnje 

strane jednokatna, a imaju tipični klasicistički 

red bogate obrade i plastičnosti. 

Južno (prednje) pročelje obilježava 

visoka altana, dok je sjeverno pročelje u 

znaku četverostupnog ulaznog portika. 

Unutrašnjošću dvorca dominira okrugla 

dvorana kao središnji prostor dvorca u 

visokom prizemlju, oko koje su smještene 

ostale prostorije dvorca. Na ovom katu 

nalazi se još jedna pravokutna dvorana, 

prostorija za spremanje vrijednih stvari 

te četrnaest spavaćih soba. U podrumu 

> Januševec 

su smještena dva vinska podruma, a u niskom 

prizemlju se nalazila kuhinja i sobe 

za poslugu. Reprezentativni vanjski i 

unutarnji izgled dvorca pratio je jednako 

atraktivan izgled perivoja, koji je danas 

gotovo nestao i prerastao u šumu. Od 

vlasnika dvorca spominju se barun Josip 

Vrkljan koji je dvorac i izgradio, francuski 

grof Edgar de Corbeon, austrijski 

grof Dumreicher, Max Mayer te Manfred 

Sternberg. Za vrijeme 2. svjetskog rata 

dvorac strahovito oštećen, a obnova je 

započeta 1947. godine i trajala je punih 

40 godina. Od 1989. godine u Januševcu 

je smješten dio Državnog arhiva. 

Tekst i snimke: Nikola Bilandžija 

EKO REVIJA 

eco review 

65


Arboretum Trsteno 

– pet stoljeća zelene raskoši 

ičim se susjedima, no još više 

“Dponosim vodom, zdravim podnebljem 

i obradom svijetlog gospodara. Evo 

ti, putniče, očitih tragova ljudskog rada 

gdje valjano umijeće usavršava divlju 

prirodu“, latinski je natpis na kamenoj 

ploči iz 1502. s potpisom pjesnika Ivana 

S. Gučetića. Ploča stoji u povijesnom 

perivoju obitelji Gučetić u Trstenom. Stara 

dubrovačka gosparska obitelj Gučetić 

(Gozze) iz koje potječe velik broj cijenjenih 

ličnosti Dubrovačke republike - kneževa, 

biskupa, znanstvenika i umjetnika 

svih vrsta, zaslužna je da se Hrvatska danas 

ponosi arboretumom izraslim iz dubrovačkog 

renesansnog vrta podignutog 

krajem 15. i početkom 16. stoljeća. 

U to je vrijeme Dubrovačka republika 

bogata i slavna, a dubrovačka vlastela, 


potaknuta blagodatima renesansnog življenja, 

gradi u široj okolici svoga grada 

raskošne ljetnikovce s bujnim vrtovima. 

Plemička obitelj Gučetić mudro je odabrala 

za svoje imanje flišni prostor podno 

sela Trsteno – prostor plodnog tla, 

bogat vodom, što je uz blagu mediteransku 

klimu bio preduvjet za razvoj bujne 

vegetacije i uređenje raskošnog perivoja. 

I samo ime Trsteno govori kako je taj 

prostor u prošlosti bio obrastao trstikom, 

biljkom koja raste uz vodu. 

Ljetnikovac obitelji Gučetić sagrađen je 

1494. godine u gotičko-renesansnom stilu 

s kapelicom sv. Jerolima i prekrasnim 

perivojem urešenog brojnim mediteranskim 

i egzotičnim raslinjem. Kroz perivoj 

se širi ortogonalna shema šetnica obrubljenih 

niskim kamenim zidićima. Gu- 

četići su tako u Trstenom stvorili svoju 

oazu mira i zelenila, za odmor i stvaranje 

u hladu šume posebno u vrijeme ljetnih 

žega. Ovdje je 1500. godine Nikola Gučetić 

biran za kneza Dubrovačke republike, 

a u 16. st. Nikola Vitov Gučetić, 

istaknuti filozof i humanist, piše svoja 

filozofska djela i rasprave. U ljetnikovcu 

su Gučetići ugošćivali brojne poznate i 

uvažene ličnosti svoga doba – boravili 

su tu i engleski pjesnik lord Byron, car 

Franjo Josip, rumunjska kraljica Marija, 

svjetski slavni putopisac Alberto Fortis i 

mnogi drugi. Stari ljetnikovac srušen je 

u velikom potresu 1667. te je na istom 

mjestu sagrađen današnji. Godine 1736. 

sagrađena je razigrana barokna fontana 

s malim ribnjakom, ukrašena kamenim 

kipovima boga Neptuna i nimfi, okruže-

na hrastovima i palmama. Voda dolazi u 

fontanu iz kamenog akvedukta (15. st.), 

prikupljena iz bogatog izvora podno 

stoljetnih gorostasnih platana na prilazu 

današnjem arboretumu. Od fontane 

vodi šetnica do ljetnikovca i kapelice sv. 

Jerolima iz 1540. godine, koja stoji kao 

podsjetnik na tragičnu ljubavnu priču. 

Mlada plemkinja Tereza Gučetić bila je 

zaljubljena u pučanina – pomorca i kapetana 

Nikolicu. Njena obitelj protivila 

se toj ljubavi, stoga se nesretna Tereza 

trebala udati za odabrana plemića protiv 

svoje volje. Na dan vjenčanja plemkinja 

je pobjegla u Trsteno, okitila se vijencem 

od cvijeća i lovora, popila otrov te pala 

mrtva pred vratima obiteljske kapelice. 

Na suprotnoj, ulaznoj strani ljetnikovca 

smješten je paviljon - vidikovac s koga 

se pruža prekrasan pogled na morsku 

pučinu, obližnje otoke Kalamot, Lopud 

i Šipan te slikovitu uvalicu i strmu stjenovitu 

obalu prema Dubrovniku. Glavna 

šetnica ispred ljetnikovca vodi prema 

istoku do gospodarskih objekata – starih 

kamenih kućica u kojima se mogu 

razgledati obnovljena mlinica i drvena 

preša za masline. Prema zapadu šetnica 

vodi, kroz aleju palmi, u noviji dio vrta 

zvan Drvarica koji je s velikom ljubavlju 

u neoromantičarskom stilu stvarao u 

prvoj polovici 20. st. posljednji izdanak 

obitelji – Vito Bassegli Gučetić. Taj novi 

dio perivoja spušta se kamenim stubama 

do terase, a zatim serpentinastim puteljkom 

sve do mora. Tako je vrt uređivan i 

proširivan stoljećima - od kraja 15. st. 

pa sve do 1948. godine kada Darovnicom 

Vita B. Gučetića Trsteno prelazi pod 

upravu JAZU, danas Hrvatske akademije 

znanosti i umjetnosti i dobiva status arboretuma. 

Biljni svijet vrta okuplja domaće autohtono 

raslinje – šumarke alepskog bora, 

hrasta medunca, masline, čemprese, grmoliko 

zimzeleno ukrasno bilje te makiju 

u kojoj prevladavaju divlja maslina, 

rogač, planika, zelenika, mrča, tršlja... 

Poseban ukras vrta čine agrumi – limuni 

i naranče, osobito u rano proljeće kada 

bogato zriju žutim i narančastim plodovima. 

Tijekom stoljeća u vrtu su sađene 

i mnoge egzotične biljke pristigle brodovima 

iz svih dijelova svijeta – ginko i 

kamforovac podrijetlom iz Dalekog istoka, 

draguni iz Azije, žuti i crni bambus, 


67

indijski avokado, velecvjetna magnolija 

iz Amerike, eukaliptusi iz Australije, kazuarina 

iz tropa, razne vrste palmi... Od 

crnogoričnog drveća zanimljivi su grčka, 

andaluzijska i koloradska jela, cedrovi, 

arizonski i himalajski čempresi... Zbirku 

biljnih vrsta, prikupljanu pet stoljeća, 

danas čini oko 400 svojti svrstanih u 

100 porodica. Prema biljnogeografskom 

podrijetlu najveći broj vrsta pripada 

azijskim biljkama - čak 38,26%, sredozemnim 

i europskim 31,67% te američkim 

6,87%. Kao spomenik vrtne arhitekture 

arboretum Trsteno upisan je u registar 

zaštićenih objekata prirode 27. listopa- 


da 1962. godine u opsegu od 28,55 ha 

površine. 

To čarobno zeleno carstvo ugrozila je 

vatra čak dva puta u novijoj povijesti 

– prvi put za vrijeme Domovinskog 

rata kada je u listopadu 1991. gorjelo 

cijelo dubrovačko područje jer se neprijatelj 

trudio uništiti hrvatsku stoljetnu 

kulturnu i prirodnu baštinu. Drugi put 

u katastrofalnom požaru 27. i 28. kolovoza 

2000. godine vatra je uništila oko 

12.000 stabala i grmova; noviji neoromantičarski 

vrt iz prve polovice 20. st. 

tada je potpuno izgorio zajedno s obližnjom 

šumom alepskog bora i čempresa. 

U sklopu HAZU-a osnovan je 1. ožujka 

2001. godine Odbor za obnovu arboretuma 

kako bi se ostvarila cjelovita obnova 

vrta, a posebno zapadnog dijela – najviše 

stradalog u zadnjem požaru. Trsteno 

se pomalo revitalizira; crna slika paleži 

danas se opet pretvara u zelenilo. Sade 

se i niču nove biljke; na Drvarici su danas 

zasađeni mladi čempresi, alepski bor 

i pinije. Revitaliziran je povijesni maslinik 

s očuvanim starim, gotovo izumrlim 

sortama maslina, a obnavlja se i najstariji 

renesansni dio vrta. U ljetnikovcu je 

sada smještena Uprava arboretuma, a 

planira se uređenje muzeja. 

Arboretum Trsteno vrhunsko je djelo 

parkovne umjetnosti tek 29 km udaljeno 

od Dubrovnika, stvarano stoljećima. 

Njegova je kulturno–povijesna, dekorativna, 

ekološka, znanstvena i edukativna 

vrijednost neupitna. Trsteno nije 

samo hrvatski najstariji spomenik vrtne 

arhitekture već živo biće koje priča o 

renesansnoj radosti življenja, o prošlim 

slavnim danima, o ratu i vatrenoj stihiji, 

biće koje se može mijenjati, oblikovati, 

širiti, stvarati nove edukativne zbirke 

bilja, biti još ljepše i bujnije. 

Tekst: Edita Gregurić Cvenić 

Snimke: Goran Saletto


Nacionalni park Mljet 

Stazama Svetog Pavla, Odiseja i 

Cousteaua 

Premda je već mnogo puta zapisano 

kako je Mljet za mnoge turiste tek 

jedan od otoka izgubljenih na pučini 

i premda to uistinu jest otok do kojeg 

i u stvarnosti teško doći, uprava 

tamošnjeg Nacionalnog parka apelira 

da nikako ne dozvole da idilični 

krajolik, koji se spominje u pričama o 

Odiseju, Svetom Pavlu i sredozemnoj 

medvjedici, i za Vas ostane neotkriven. 

Kad je 1992. godine u nas iznimno cijenjeni 

i voljeni papa Ivan Pavao II. 

posjetio otok Maltu i tamo se pomolio u 

špilji za koju lokalno stanovništvo smatra 

da je tri mjeseca bila dom apostola Pavla 

nakon njegova brodoloma tijekom puta u 

Rim 62. godine nakon Krista, za mnoge 

je to bio nedvosmisleni uteg na vagi koji 

je u dugogodišnjim raspravama presudio 

na stranu Malte, a na štetu Mljeta, otoka 

koji je u antičkim vremenima također nazivan 

Melita, Melida i Malta (po grčkim i 

latinskim riječima za med). Jednako kao 

što su oba otoka dotad tvrdila i kako su 

baš oni Homerova Ogigija. No, hrvatska 

šutnja ovaj puta nije dugo trajala – prvo 

je 1997. naša ugledna arheologinja prof. 

dr. Mirjana Sanader, voditeljica Katedre 

za antičku provincijalnu i ranokršćansku 

arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog 

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 

u magazinu “Croatian Airlines” objavila 

članak “Mljet – Odisejeva Ogigia” a prije 

dvije godine je i prof. dr. Antun Ničetić 

s Odjela za pomorstvo Sveučilišta u Du- 

brovniku objavio knjigu Nove spoznaje o 

postanku Dubrovnika, o njegovu brodarstvu 

i plovidbi Svetoga Pavla u kojoj se, 

među inima, poziva i na davnu knjigu 

pisca i povjesničara Ignjata Đorđića D. 

Paulus Apostolus in mari, quod nunc Venetus 

sinus dicitur, naufragus, et Melitae 

Dalmatensus insulae post naufragium 

hospes, tiskanu u Veneciji, 1730. u ko- 


69

joj tezi da je Pavao boravio na Mljetu 

eksplicite u prilog govori i karta koju je 

nacrtao slavni talijanski slikar Giovanni 

Battista Tiepolo (koja se danas čuva u 

muzeju Metropolitan u New Yorku). Očekujemo 

stoga, u skoroj budućnosti, po 

ovim pitanjima još mnogo žestokih rasprava 

kako stručnjaka, tako i stanovnika 

oba “medena otoka”. No, to ovaj tren za 

nas čak i nije toliko bitno jer Mljet je čak 

i bez te dvije intrigantne legende već i 

sam po sebi dovoljno zanimljiv. Pogledajmo, 

dakle, po čemu. 

Jedan od većih južnodalmatinskih otoka, 

Mljet je naoko nerazvedeni izduženi 


otok, dug 37 i, u prosjeku, širok tek tri 

kilometra. Smješten nedaleko Pelješca, 

Dubrovnika i Korčule odlikuje se pravim 

sredozemnim podnebljem, suhim ljetima 

i blagim, vlažnim zimama s približno 

2500 sunčanih sati na godinu. Prirodoslovno 

to je otok velike osebujnosti i još 

većih kontrasta, a Nacionalni park Mljet 

zauzima njegovu sjeverozapadnu trećinu, 

koja se danas proteže na 5375 hektara 

zaštićenog kopna i okolnog mora (u širini 

500 metara od obalne linije). To je 

područje nacionalnim parkom proglašeno 

11. studenog 1960. (morski dio pridodan 

je 1997.) i predstavlja prvi pravi institu- 

cionalizirani pokušaj zaštite nekog izvornog 

ekosistema na cijelome Jadranskom 

moru. 

Status nacionalnog parka rečeno područje 

dobilo je, dakako, i zbog svoje izuzetne 

kulturno-povijesne baštine (koja u 

neprekinutom slijedu od vremena ilirskih 

plemena, rimskog carstva, Zahumlja i Dubrovačke 

republike seže sve do današnjih 

dana). ali za to proglašenje ipak su ponajviše 

zaslužna njegova “slano-slatka“ 

jezera, bujni biljni svijet i jedinstveni 

panoramski izgled razvedenih obala, 

klifova, hridina i brojnih otočića, te bogato, 

uvijek zeleno raslinje okolnih brda 

što se strmo izdižu iznad morske površine 

zaklanjajući brojna kraška polja i 

drevna naselja u kamenu. Vanjska obala, 

otvorena južnom moru, strma je i puna 

urušenih pećina, dok je dio okrenut kopnu 

i buri niži i znatno pristupačniji. Na 

tom dijelu nalazimo i brojne endemične 

dalmatinske biljke, na čelu s vanserijskom 

ljepoticom – zakonom zaštićenom 

dubrovačkom zečinom. 

U pitomom mediteranskom kraškom 

krajoliku ispresjecanom gustom mrežom 

slikovitih šetnica “pritajile“ su se 

i dvije iznimno zanimljive prirodoslovne 

osobitosti. Jedna su tipična kraška 

podzemna staništa - polušpilje, špilje i 

jame, a druga specifične četiri mljetske 

“slatine“ ili “blatine“, na našim otocima 

rijetke pojave povremenih boćatih jezera 

s dnom u razini mora u kojima voda 

ponire, odnosno komunicira s morem. O 

njihovom životinjskom svijetu danas još 

znamo malo. Poznato je tek da su mještani 

u njima stoljećima lovili jegulje i 

močvarne ptice. 

Fascinantan je i sustava slanih jezera, 

jedinstveni geološki i oceanografski fenomen 

u kršu, značajan ne samo u našim 

već i u svjetskim razmjerima. Veliko 

jezero površine 145 hektara, te dubine 

do 46 metara i Malo jezero površine 24 

hektara i dubine do 29 metara, svojom 

ljepotom ali i svojim brojnim još neotkrivenim 

tajnama privlače već desetljećima 

prirodoslovce, ali i druge znatiželjnike, 

poglavito turiste sklone nedirnutoj prirodi. 

O kakvim je jezerima, dakle, riječ, i 

jesu li to uopće jezera? S pučinske strane 

mora, naime, jedva uočljivim tjesnacom 

more se uvlači u tijelo otoka stvarajući 

prvo Veliko, a zatim preko još užeg kanala 

i Malo jezero. Iako ih, dakle, tvori 

morska voda, pejzažno se doživljavaju

kao jezera pa ih je puk s pravom tako i 

nazvao. Oba su zapravo krške depresije 

potopljene dizanjem morske razine poslje 

minuloga ledenog doba, a obzirom 

na plitki tjesnac prema otvorenom moru 

još su u antičko doba mogla biti i prava 

jezera, ali opet sa slanom ili boćatom 

vodom jer pučina je jako blizu, a vapnenci 

propusni... 

More je tu i danas hirovito – za plime 

struji u jezera, a za oseke izlazi iz njih. 

Nažalost, lakše nego u davnini jer je šezdesetih 

godina prošlog stoljeća ulazni 

tjesnac dotad širok tek četiri i dubok 

samo pola metra proširen je na 13,5 i 

produbljen na 2,6 metara kako bi u jezero 

mogle uplavljati manje brodice. 

Sred Velikog jezera nalazi se još jedna 

prirodoslovna, kulturno-povijesna i turistička 

poslastica – slikoviti otočić Svete 

Marije s bivšom crkvom i benediktinskim 

samostanom koji datiraju iz 12. stoljeća, 

a u kojima su, među inima, svojedobno 

živjeli i brojni hrvatski velikani poput 

Mavra Vetranovića Čavčića, Bazilija Gradića, 

Euzebija Kaboge, Mavra Orbinija, 

Anselma Bondurija i Ignjata Đorđića. 

Otočić je zbog svog izuzetnog estetskog 

ugođaja i snažne duhovno-kulturne dimenzije 

svojevrsni simbol otoka i Nacionalnog 

parka Mljet, a u narodu je i 

danas poznatiji pod imenom Melita koje 

mu je nadjenuto po istoimenom hotelu i 

restoranu koji je donedavno bio smješten 

u starome samostanskome zdanju. 

Zanimljivih atrakcija ima i van granica 

nacionalnog parka – u središnjem južnom 

dijelu mljetske obale nalazi se geomorfološki 

fenomen Jama – krška šupljina 

čiji se strop odlomio pa uistinu izgleda 

kao jama ili široki bunar. U njezinom je 

dnu more jer je Jama prirodnim tunelom 

povezana s pučinom. Uz rub tunela “parkirano” 

je nekoliko ribarskih čamaca čiji 

su vlasnici stanovnici obližnja Babina 

polja, najvećeg naselja na Mljetu. Zbog 

niskog svoda njima se može isploviti na 

more samo za mirna vremena, a isto vrijedi 

i za turističko razgledavanje Jame s 

morske strane. Zanimljivo mnogima, jer 

navodno je baš tu Odisej, nakon brodoloma 

na stijenama otoka Ogigije, sedam 

godina s tugom i nostalgijom za domom 

i Penelopom gledao u pučinu, a prelijepa 

nimfa Kalipso, kći boga Posejdona, još 

tužnije zaljubljeno gledala u njega... 

Otok Mljet odlikuje se i lijepo razvijenim, 

bogatim samoniklim, autohtonim šum- 

skim pokrovom što je donedavna prekrivao 

velike površine obala Mediterana, 

a danas se rijetko gdje održao u svom 

izvornom obliku. Bujna vegetacija otoka, 

poglavito one njegove trećine proglašene 

nacionalnim parkom, pribavila je Mljetu 

tako već u antičko doba atribut “zelenog 

otoka“. Za to da tu i danas raste čak pet 

različitih tipova šuma vjerojatno su ipak 

najzaslužniji benediktinski redovnici koji 

su kao višestoljetni feudalni gospodari 

Mljeta jako brinuli o njemu, a sve do 

potkraj 18. stoljeća i strogo zabranjivali 

bilo kakvo naseljavanje njegova zapadna 

dijela, baš onog koji je danas veći dio 

nacionalnog parka. 

Ostaci mediteranske prašume, izvorne 

šume hrasta crnike ili česvine, danas 

su ipak prisutni samo fragmentarno, a 

najbolje su očuvani kao niska šuma panjača 

u predjelu Velika dolina. U drugim 

područjima ta je šuma djelomično nadomještena 

makijom, divljim maslinama, 

rogačima, pinijama, kamenjarima, te prostranim 

šumama brzorastućeg samoniklog 

alepskog bora koji je s vremenom preuzeo 

primat nad biljnim vrstama druga- 

čijeg senzibiliteta. Uz šume, biološki su 

osobito značajna i neka druga staništa: 

priobalne pješčane dine, strme i visoke 

obalne stijene kao i one u unutrašnjosti 

otoka, te bilje obalnih grebena. Na području 

mljetskih jezera šuma se spušta do 

samih obala, stvarajući vanserijski ugođaj 

kojeg je već početkom 18. stoljeća 

iznimno poetično opisao Ignjat Đorđić: 

“Stabla se spuštaju od vrhova pa sve do 

mora i zasjenjuju obale, voziš li se naokolo 

lađicom, ploviš zapravo šumom.“ 

Specifičnost faune Mljeta potpuna je 

odsutnost zmija otrovnica koje su istrijebili 

indijski mungosi, na otok doseljeni 

1909. upravo s tom namjerom. Dosad je 

na otoku zabilježeno tek pet vrsta neotrovnih 

zmija i šest vrsta guštera. Njima 

se, uz mungose, hrani i na Mljetu najveća 

dnevna grabljivica, orao zmijar, kao 

i rijetka sova ušara. Također je iznimno 

impresivno i tamošnje bogatstvo ptica 

pjevica, a u mljetskim šumama nalazimo 

i neke ptice koje su inače vrlo rijetke 

na otocima, poput šojke, sive muharice 

i šumskog zviždaka. 

Na Mljetu ima i miševa (koje na našim 

otocima nalazimo još samo na Braču), 

ježeva, zečeva i kunu bjelica, a tu živi 

i sivi puh kojeg sve više potiskuje mediteranski 

štakor, pa malobrojnim obrađenim 

poljima sve više gospodari divlja 

svinja, novi stanovnik otoka koji su na 

njega doplivali bježeći od požara u svom 

starom staništu. Nakon Drugog svjetskog 

rata na otok su stigli i jeleni lopatari, 

koje su, zajedno s divljim svinjama, od 

strane hrvatskog Sabora 2001. određeni 

za eksterminaciju. 

Vode Mljeta, još i danas poznate kao oceanografski 

živo područje, nekad su bile 

omiljeno obitavalište sredozemne med- 

vjedice. Uprava Nacionalnog parka nada 

se da će svojim budućim nastojanjima 

ponovno uspjeti naseliti ovog ugroženog 

sisavca u vode svog zaštićenog akvatorija. 

To bi zasigurno i te kako razveselilo i 

malobrojno lokalno stanovništvo (jedine 

naše ijekavske otočane!) ali i sve buduće, 

pa i brojne bivše goste otoka, uključivo i 

slavnog francuskog oceanografa Jacquesa 

Cousteaua koji je roneći podmorjem 

oko otoka prije četrdesetak godina baš 

te vode s punim pravom nazvao jednim 

od najčišćim na cijelom svijetu! 

Tekst: Miroslava Vučić 

Snimke: M. Vučić i M. Brkić Pancirov 


71


Samobor 

Krasan je Samobor. 

Blizina s glavnim gradom daje mu čar blizog ladanja kao Tiburu, Tivoliju, Versaillesu, Schönbrunnu, Windsoru. 

Okolina je sretna kombinacija gore i ravnice, polja i šume, vrta i prirode, rijeke i planine, sela i zaseoka, grada i ladanja. 

Samobor je jedno od najhrvatskijih hrvatskih mjesta. 

Antun Gustav Matoš, 1908. 

EKO REVIJA 

72 eco review 

Još od malena sjećam se priča moje 

bake koja je išla u Samobor “samoborčekom” 

na kupanje u Šmidhen, a 

Krešo Golik poseban odnos Zagreba i 

Samobora prekrasno prikazao u filmu Tko 

pjeva zlo ne misli. Moja povezanost s tim 

gradićem smještenom na rubu triju velikih 

prirodnih sredina - Panonske nizine 

na istoku, dinarskog gorskog masiva na 

jugu i alpskog planinskog prostora na zapadu, 

datira od ranog djetinjstva a usko 

je povezan sa kremšnitama i samoborskim 

Fašnikom. Zbog utjecaja reljefnih, 

klimatskih, geoloških i botaničkih osobina 

na području Samobora osjećaju se 

ublaženi utjecaji tih regija što donosi 

posebnost ovom kraju. 

Klima je umjerena s izraženim toplim 

ljetima, svježim zimama i optimalnom 

količinom oborina. Bujne, uglavnom 

bjelogorične šume po gorju i pašnjaci u 

najvišim predjelima prirodan su okoliš u 

kojem živi izuzetno bogata životinjska i 

biljna zajednica. Nisu rijetke ni endemske 

vrste (blagajev likovac, božikovina i 

dr.). Dodatnu pogodnost čini i nadmorska 

visina, od 130 do preko 1100 metara 

nad morem. Posebnost je klime da su 

temperature 1-2° C niže od temperatura 

nedalekog Zagreba, stoga su ljeta ugodnija 

– manje vruća, a zime svježije, što 

omogućava duže zadržavanje snijega. Zahvaljujući 

razvedenom reljefu, zračnim 

strujama (vjetrovima) i zelenom pokrovu,

ovaj je kraj bez smoga. Osobine se mogu 

sažeti u dvije riječi – zdrava klima. 

Kada je nastalo prvo naselje na položaju 

današnjeg Samobora ne može se točno 

utvrditi, jer do sada u samom gradu nisu 

nađeni pretpovijesni nalazi, no u Samoborskom 

muzeju mogu se vidjeti kamene 

sjekire koje datiraju iz 5000 godina prije 

Krista. Kada vas put navede u Samoboru 

ne smijete izostaviti posjet Muzeju u 

kojem se čuvaju uz navedene pretpovijesne 

nalaze i keltski novac iz 3. stoljeća 

prije Krista (za koji se pretpostavlja da 

je kovan u okolici), nekropola iz rimskog 

doba i još mnoštvo raznih artifakata koji 

svjedoče o dugoj povijesti ovog gradića. 

Za razvoj urbane sredine ovaj kraj je imao 

sve - rijeku, dolinu, uzvisine za zaštitu 

i sigurnost i ravnicu prema Savi ispresijecanu 

putevima. Samoborsko trgovište 

(naselje) nalazilo se na cesti i granici 

prema Teutoniji, uz okićku utvrdu, kojoj 

je do 1242. godine i pripadalo. Stanovnici 

samoborskog trgovišta već su od hercega 

Kolomana 1240. godine dobili povlastice 

koje ih oslobađaju vlastelinskog 

gospodstva. Bela IV., ugarsko-hrvatski 

kralj, pozivajući se na taj raniju povlasticu, 

darovao je 1242. godine Samoborcima 

povelju “slobodnog kraljevskog 

trgovišta”. Po toj su povelji stanovnici 

Samobora bili izuzeti od sudbenosti svih 

kraljevskih sudaca i podvrgnuti sudstvu 

svog načelnika kojeg su slobodno izabrali. 

Smjeli su birati župnika i raspolagati 

crkvenom desetinom. U povelji su zabilježene 

i granice područja oko trgovišta 

koje im je kralj dao. Kroz stoljeća Samo- 

EKO REVIJA 

eco review 

73

EKO REVIJA 

74 eco review 

bor je rastao ispod okićke tvrđave a okićki 

knez je u 13. stoljeću ponovo dobio 

vlast nad Samoborom. Sukobi vlastele i 

stanovnika trgovišta Samobor eskalirali 

su u petnaestom i šesnaestom stoljeću te 

su bili uključeni u veliku seljačku bunu iz 

1573. godine. Veliki priljev stanovništva 

Samobor dobiva za vrijeme turskih osvajanja 

a tada dolaze i franjevci za koje 

se veže i početak školstva u Samoboru. 

Od 1535. godine spominje se škola u samostanu 

franjevaca. Procvat Samobora 

počeo je u 17. stoljeću a u 18. je riješen 

stoljetni sudski spor između vlastele i 

građanstva kompromisnom presudom 

Marije Terezije. 

Okolica Samobora je bila bogata bakrenom 

i željeznom rudom, kositrom, olovnim 

sjajnikom, kaolinom, kremenom i 

drugim vrstama pijeska. Uz šume, ovo je 

rudno bogatstvo bilo osnova za razvoj 

obrta, manufaktura i industrije (kovačke, 

bravarske, kotlarske i radionice kositra, 

pećarstvo, rudarstvo, bakrana, staklarska 

i građevna industrija), pa su te privredne 

djelatnosti uz vinogradarstvo, poljoprivredu 

i trgovinu uvjetovale dalji ekonomski 

i urbani razvoj Samobora. Izgled 

središta Samobora datira s kraja 18. i početka 

19. stoljeća kada je nakon požara 

počela zidana gradnja. Feudalna utvrda 

(grad) se zbog česte smjene vlasnika i 

prestanka obrambene funkcije zapušta, 

pa se nakon 1790. godine u njemu više 

ne stanuje.U prvom desetljeću 19. stoljeća 

val Napoleonovih osvajanja doseže 

do Karlovca, pa je rijeka Sava stvaranjem 

Ilirskih provincija postala državna granica 

između dva carstva, Austrije i Francuske. 

Samobor se, kao sjedište kantona, našao 

unutar francuskih ilirskih provincija od 

1809.-1813. godine. Ovo je područje držala 

Austrija nakon odlaska Francuza u 

“Kraljevini Iliriji”, a Hrvatskoj je vraćeno 

tek 1822. godine. Od 1824.-1826. godine 

gradi se zgrada magistrata s vijećnicom. 

U tek dovršenoj vijećnici održavaju se 

balovi za vrijeme fašnika a od tridesetih 

godina počinje i organiziranje fašnika. 

Tridesetih godina ovoga stoljeća kurija 

(danas Muzej) skladatelja Ferde Livadića 

(1799.-1879.) postala je okupljalištem 

pristaša Hrvatskog narodnog pokreta, a 

1833. godine tu je skladana i budnica 

“Još Hrvatska nij’ propala”. 

Ukidanjem feudalnih odnosa 1848. godine 

dolazi do niza preobražaja na selu i u

gradu. Manja plemićka dobra propadaju 

u krizi i dijelom dolaze u ruke građanskih 

vlasnika (trgovaca i obrtnika), kućne zadruge 

su se počele raspadati, pa dolazi 

do usitnjavanja seljačkih posjeda. Od 

1850. godine preobrazbom uprave ukidaju 

se feudalne ustanove i dolazi do 

modernizacije uprave i sudstva. Nakon 

prijelaznog razdoblja apsolutizma, u 

razdoblju povratka ustavnosti u 1860-im 

jača poduzetništvo, otvaraju se tvornice, 

okuplja kapitala u kreditnim ustanovama, 

modernizira promet. Na prvoj Hrvatskoslavonsko-dalmatinskoj 

izložbi 1864. godine 

u Zagrebu 225 izlagača iz Samobora 

izlaže svoje proizvode. U drugoj polovici 

19. stoljeća Samobor se komunalno 

uređuje, pošumljuje, uređuju se parkovi, 

otvaraju kupališta i pansioni za smještaj 

kupališnih gostiju. Blizina Zagreba, 

dobra cestovna povezanost i prirodni 

potencijali preduvjet su za razvoj Samobora 

kao turističkog mjesta. G. 1868. 

proradile su toplice sa sumpornom vodom 

u Svetoj Heleni (danas Šmidhenovo 

kupalište). Izgradnjom mosta preko Save 

kod Podsuseda 1883. godine stvorene su 

mogućnosti za povezivanje Samobora s 

jednom od željezničkih pruga te je 1901. 

godine puštena u promet uskotračna željeznička 

pruga koja je povezala Samobor 

sa Zagrebom. Popularni “samoborček” 

vozio je do 1979. godine. 

Samobor je danas gradić koji u svojoj 

ponudi objedinjuje ljepotu arhitekture, 

gastronomsku ponudu u mnoštvu restorana 

i izletišta, ugodna šetališta te je 

središte poduzetnika i starih zanata. 

Tekst i snimke: Gordan Ivan Šojat 

EKO REVIJA 

eco review 

75


Riga ili rikola, 

nova stara 

kultura 


Kao i u drugim segmentima ljudskog 

života, tako i u prehrani postoje 

trendovi, svojevrsna moda. Pojedine namirnice 

su u dugom razdoblju proširene, 

dok u neko drugo doba gotovo potpuno 

nestaju. Isto tako, neke su namirnice lokalno 

jako poznate, dok su globalno ponekad 

potpuno nepoznate. Iako nam se 

čini kako se riga pojavila u ponudi i na 

našem tanjuru tek prije desetak, petnaestak 

godina, ona je jedna od najstarijih 

povrtnica koja se uzgajala još u drevnom 

Egiptu i antičkoj Grčkoj, vrhunac dosegla 

u starom Rimu, bila iznimno popularna 

u Engleskoj za vrijeme kraljice Elizabete, 

a danas se meteorskom brzinom širi po 

cijelom svijetu. 

Riga osvajač svijeta 

Područje rasprostranjenja rige je cijeli 

Mediteran i istočna Azija sve do Indije, 

Pakistana i Afganistana. Riga raste i u 

Engleskoj, južnoj Africi, Australiji te na 

zapadnoj i istočnoj obali Sjeverne Amerike, 

gdje je još davno pobjegla iz kulture 

i proširila se u prirodi. Uzgoj rige sve je 

popularniji u cijelom svijetu tako da danas 

nema kontinenta na kojem ne raste. 

U Hrvatskoj riga raste u našem mediteranskom 

području kao samonikla biljka, 

kao kultura u uzgoju te kao podivljala, 

pobjegla iz uzgoja. Sastavni je dio naših 

popularnih dalmatinskih mišancija, često 

uz druge srodnike. Čini se da se riga kod 

nas uzgajala samo na području Dubrovačke 

republike, gdje je od pamtivijeka 

tržna kultura. Bilo bi dobro istražiti populaciju 

dubrovačke rige, jer se najvjerojatnije 

radi o zasebnoj izvornoj sorti.

Nakon sjetve sitnih, okruglastih sjemenki, 

sličnih ostalim vrzinama, riga razvija 

rozetu izduljenih listova, koji ovisno o 

sorti mogu biti duboko urezani ili gotovo 

potpuno cijeli, dugi i preko 20 cm 

te široki do 6 cm. Svijetlozelene su do 

tamnozelene boje, nazubljenog ruba i 

prekriveni finim, vrlo sitnim dlačicama. 

Iako mediteranskog podrijetla, riga je 

dosta otporna na niske temperature i 

podnosi čak i blaži mraz. Optimalna temperatura 

za razvoj joj je već oko 10ºC, na 

kojoj većina drugih biljaka tek počinje 

s rastom. Kad koncem proljeća zatopli 

počinje cvatnja rige. Tad se iz prizemne 

rozete uzdiže dlakava i četverobridna 

stabljika zelene do ljubičaste boje i visine 

do 1 metar, koja je na vrhu razgranjena. 

Na stabljici obično u svibnju i lipnju 

cvjetaju brojni bijeli do žućkasti cvjetovi 

s ljubičastim žilicama. Nakon oplodnje 

razvijaju se komuške u kojima dozrijeva 

sitno, okruglo sjeme koje pada na tlo i 

ciklus je zatvoren. 

Riga razvija lisnu rozetu koju koristimo 

u prehrani. Kako je relativno sitna kultura, 

riga je izuzetno pogodna za uzgoj 

između viših usjeva, a zbog brzog rasta 

i kao međukultura, između dvije druge 

kulture ili postorno, nakon drugih kultura, 

primjerice krumpira. U posljednje 

vrijeme riga se ubrzano širi kako kod nas, 

tako i po cijelom svijetu. Uzgaja se na 

otvorenom, u plasteniku, a u najnovije 

doba i u sustavu plutajućih ploča na hranjivoj 

otopini. 

Iako sadrži preko 92% vode riga ima preko 

2% bjelančevina, do 4% ugljikohidrata, 

preko 2% šećera, vrlo malo masti, a 

veliku količinu minerala i vitamina. Količinom 

se ističu kalij, kalcij, magnezij, 

fosfor, magnezij i željezo. Od vitamina 

ima velik sadržaj provitamina A, betakarotena, 

vitamina K te vitamina C, a 

sadrži još i folate, pantotensku kiselinu 

i indole koji djeluju preventivno na razvoj 

karcinoma. Nutricionistički je daleko 

vrjednija od zelene salate. 

Riga u tanjuru i ljekarušama 

Nekada se riga, kao biljka ruderalne flore, 

brala u prirodi i to u rano proljeće 

te ponovo u jesen. Ima vrlo kratku vegetaciju 

te od nicanja do berbe treba 

tek 4 do 8 tjedana, ovisno o području 

gdje raste i vremenskim uvjetima. Ona 

je biljka hladnijeg doba godine, dok za 

ljetnih vrućina listovi postanu kožasti, 

jače dlakavi i nejestivo gorki te započinje 

generativna faza, cvatnja i plodonošenje. 

U novije doba selekcioniraju se 

sorte koje imaju kasnu cvatnju, kako bi 

se mogla uzgajati sve do početka ljeta. 

Osim u Dubrovniku, rigu danas redovito 

srećemo sezonski po svim našim tržnicama, 

a moderni supermarketi je nude 

praktički gotovo cijele godine, obično u 

pakiranjima od 100-500 gr. 

Rigu koristimo prvenstveno u svježem 

stanju, miješanu sa salatom, radičem, 

endivijom ili matovilcem, ali i kuhanu 

kao špinat ili blanširanu kao blitva, čak 

i pirjanu uz tjesteninu. U Engleskoj je 

riga dio posebnog umaka (Rocket sauce), 

zajedno s medom, octom i prženim 

kruhom. U Italiji riga je omiljena svježa 

salata s češnjakom, ali je redovito sadrži 

riblji, mesni, voćni ili povrtni carpaccio. 

Čest je sastojak nadjeva, kratko popržena 

u lignjama, a sitno sjeckana i miješana 

sa svježim kravljim sirom za canellone, 

raviole i palačinke. U Španjolskoj riga je 

sastojak čuvenog specijaliteta gazpachos 

La Mancha, gdje dolazi kratko pržena s 

mesom jarebice i zečetinom, uz knedle 

od kruha. Omiljena je kao prilog za 

mesna i riblja jela s roštilja, jela od divljači 

s pinjolima i orasima te za prilog 

uz škampe. U novije doba redovita je na 

pizzama kojima daje posebnu aromu. Dok 

je mi uglavnom poznajemo kao povrtnicu, 

korištenu zbog posebnog, ljutkastogorkastog 

okusa, u Indiji se uzgaja za 

proizvodnju sjemena iz kojeg se dobiva 

aromatično ulje za prehranu i proizvodnju 

začina. I u Europi se sjeme rige koristi 

za proizvodnju senfa. 

U antičkoj Grčkoj riga je bila čuveni afrodizijak, 

posvećena bogu Prijapu i redovito 

se sijala u podnožju njegovih kipova. 

Uz afrodizijsko, hvaljena je i njena ljekovitost 

kao antibakterik, antiskorbut, 

dijetetik, diuretik, laksativ i stomahik. 

Srednjovjekovne ljekaruše ističu drobljeno 

sjeme rige kao oblogu kod ugriza 

ili uboda otrovnih životinja, posebno 

škorpiona. Od mladih listova izrađuje se 

tonik za olakšavanje kašlja ili kako kaže 

makarski kanonik Petar Bartulović 1807. 

godine: svahri je i pospi cukrom, daj je 

ditetu jist, proć će mu kašalj. 

Tekst i snimke: Roman Ozimec 


77


Kava 

Ispijanje kave je ritual prihvaćen kod 

velike većine ljudi. Zaslužna je za jutarnje 

razbuđivanje i neizbježna u poslijepodnevnom 

druženju. Kava je tropska 

biljka, grm ili stablo s plodovima crvenih 

bobica koje nalikuju trešnji. Grančice 

imaju tipične listove i bijele cvjetove u 

doba cvatnje. Plod kave ima dvije sjemenke 

koje mijenjaju boju do potpunog 

sazrijevanja (žutu, crvenu i crnu). Uspijeva 

u tropskom podneblju a dobiva se 

od biljaka roda Coffea, iz obitelji Rubicaceae. 

Postoji mnogo vrsta u ovom rodu 

biljaka, ali uglavnom se koriste zrna Coffea 

arabica (poznata kao brazilska kava) 

i Coffea robusta (uglavnom se uzgaja u 

Africi, daje više ploda i jeftinija je). 

Kava potječe iz kraljevstva Kaffa u Etiopiji, 

a prema legendi prvi ju je otkrio 

pastir Kalid koji je zapazio promjene u 

ponašanju svojih koza poslije konzumi- 

EKO REVIJA 

78 eco review 

ranja crvenih bobica s njemu nepoznata 

grma. Probao je plodove nepoznate biljke 

i zaključio da djeluju stimulirajuće na organizam. 

Podijelio je to sa svećenicima u 

obližnjem samostanu koji su počeli konzumirati 

plodove tako da su ih najprije 

namočili u vodu te zatim pojeli, dok bi 

vodu u kojoj su bobice namakali popili. 

Kava je široko prihvaćena među svećenicima 

i pripadnicima drugih istočnoafričkih 

plemena koji bi plodove jeli pomiješane 

sa životinjskom masti. Druga legenda govori 

o kavi, koja je sada poznata pod imenom 

moka. Arapin po imenu Omar, zbog 

nekog je grijeha bio prognan sa svojim 

sljedbenicima. Omar je prijateljima kuhao 

plodove koje je nalazio u prirodi a među 

njima i plodove nepoznate biljke koje su 

držali zaslužnima za svoje preživljavanje. 

Novom piću dali su ime “quahwa”, što 

znači “što sprječava spavanje”. 

Kava bi trebala biti crna kao pakao, jaka 

kao smrt i slatka kao ljubav. 

Turska poslovica 

Što se tiče imena, prema jednoj verziji 

naziv kava izveden je od imena etiopske 

provincije Kaffa, dok druga verzija 

kaže da naziv dolazi od arapske riječi 

ghahweh - vino. Kada je kava stigla u 

Europu nazvana je “arapskim vinom”. Iz 

Afrike kava je najkasnije do 9. st. stigla 

u Arabiju iz koje potječe napitak koji mi 

danas nazivamo kavom. Središte trgovine 

kavom postao je grad Mocha u Jemenu 

prema kojem se naziva jedna od najpopularnijih 

vrsta kave – caffe mocca. 

Arapi su čuvali tajnu spravljanja kave 

kao najveću tajnu, pa je iz tog razloga 

kava dosta kasno krenula u svijet. Svaki 

pokušaj krijumčarenja biljke kažnjavali 

su smrtnom kaznom. U Europi kava se 

javlja s osmanskim osvajanjem, a u Tuskom 

carstvu u 16. st. navika ispijanja 

kave je uzela toliko maha da je uvedena 

zabrana kave. Prva službena kavana

otvorena jeu Carigradu, a polovicom 17. 

st. i u Veneciji. 

Ljekovitost 

Osim kofeina kava sadrži: trigonelin koji 

se pri kuhanju pretvara u vitamin niacin 

(iz skupine B vitamina), 600 isparivih 

mirisa, bjelančevine, vodu, masnoće i 

mineralne soli. O kavi je napisano je dosta 

kontradiktornosti, ali svi se slažu da 

umjereno konzumiranje djeluje pozitivno 

na organizam. Kava stimulira organizam, 

potiče koncentraciju, kognitivne procese, 

ublažava glavobolju i podiže raspoloženje. 

Najjači je prirodni antioksidant 

u našoj prehrani (tvari koje zaustavljaju 

starenje ili promjene unutar stanice koje 

mogu dovesti i do malignih promjena). 

Neki sastojci kave mogu se iskoristiti za 

dobivanje novih lijekova za srčane bolesti, 

nesanicu i epilepsiju. Konzumiranje 

kave u ograničenim količinama (2-3 šalice 

na dan) podiže naše mentalne sposobnosti, 

reducira rizik od pojave nekih 

bolesti (dijabetes, Parkinsonova bolest, 

ciroza jetre itd.). Sadrži antimikrobne 

tvari koje usporavaju rad bakterija odgovornih 

za pojavu karijesa. Prevelike doze 

kave uzrokuju nervozu, ubrzani rad srca, 

mogu povisiti razinu kolesterola i krvnog 

tlaka, izazivaju žgaravicu i povećavaju 

rizik od osteoporoze. 

Uzgoj 

Kava se uzgaja na farmama, ponajviše u 

tropima a najbolja je ona uzgojena visoko 

u planinama. Oko 70 posto svjetske 

proizvodnje čini arabika. To je kvalitetnija 

vrsta od robuste jer daje manje kiseo 

napitak i s manje kofeina. Biljka ima 

izgled grma koji može narasti u visinu do 

6 metara a životni joj je vijek 30 godina. 

Rabusta raste u obliku grma, može 

narasti do 10 metara u visinu a životni 

joj je vijek od 20-30 godina. U najboljim 

uvjetima potrebno je 3-5 godina da bi 

grm rodio prve zrele bobice koje sadrže 

dvije zelene sjemenke, dva zrna kave. 

Bobice koje sadrže zrna kave sazrijevaju 

u različito vrijeme pa se skuplje vrste 

kave beru ručno. 

Danas je kava dostupna u raznim oblicima 

- u zrnu, mljevena, instant, bez kofeina, 

u obliku ekstrakta, likera ili gotovog 

napitka. Na kvalitetu napitka utječe način 

mljevenja zrna a boja i aroma ovise 

o dužini prženja kavenih zrna. 

Vanja Vitelj 

► U međunarodnoj trgovini kava se danas nalazi odmah iza nafte pa 

je nazivaju “crno zlato”. Za najveće izvoznike (Brazil, Kolumbija, 

Indonezija, Obala bjelokosti) kava je glavni izvozni proizvod koji 

puni njihove državne proračune. 

► Oko 1400 milijuna šalica kave popije se svaki dan. 

► 30 milijuna eura na kavi zarade zemlje proizvođači. 

► Od kave živi sto milijuna ljudi. 

► Kava je najpopularnije piće nakon vode. 

EKO REVIJA 

eco review 

79


Pjesnici i slikari često su se koristili 

plodovima naranče ne bi li izrazili 

svoje emocije, možemo reći da je ona za 

njih nepresušan izvor inspiracija. U svakodnevnom 

životu naranča je voće koje 

sa sigurnošću možemo reći da odgađa 

starenje i pomaže uklanjanju toksina iz 

organizma. Naranča spada u rod Citrusa i 

jedan je od četri agruma koja se najčešće 

upotrebljavaju u prehrambenoj, farmaceutskoj 

i kozmetičkoj industriji. Prvi 

put se spominje u više od 2000 godina 

starim kineskim zapisima kao začin te 

lijek za dezinfekciju upaljenih i gnojnih 

rana. Njezinim domovinama drže se Kina 

i Sjeverna Indija gdje se naziva na rangi. 

Riječ na rangi ili naranja prevedena 

je na engleski jezik u obliku norange, a 

tijekom vremena taj naziv se mijenja u 

prihvaćeniji oblik orange. U 12. stoljeću 

su je arapski trgovci kao začin preko 

Sirije, Arabije donijeli u Grčku, a zatim 

u Španjolsku i na Siciliju. Nakon toga se 

naranča počela uzgajati po cijeloj južnoj 

Europi, a u ostalim dijelovima Europe 

uzgajala se u staklenicima, najčešće kao 

ukras renesansnih vrtova. U 16. stoljeću 

Španjolci su donijeli naranču u Sjevernu 

Ameriku gdje se najprije počela uzgajati 

na Floridi i u Kaliforniji, a nakon toga i 

u mnogim zemljama Južne Amerike. Danas 

se uzgaja u gotovo svim tropskim 

i suptropskim krajevima te u području 

Sredozemlja. 

Gorka naranča 

Prve naranče uzgojene u 12. stoljeću 

u Italiji i Španjolskoj imale su prilično 

gorke plodove, a sazrijevale su samo tijekom 

kratkog zimskog razdoblja. Iako 

plodovi gorke naranče sliče po obliku 

plodovima slatke naranče, plodovi gorke 


Naranča 

naranče su vrlo kiseli i gorki, te 

nisu jestivi. Usprkos tome, gorka 

naranča se oduvijek uzgajala 

kao začinska i ljekovita biljka te 

se u 1. stoljeću u Kini koristila kao 

lijek, a kao ljekovitu biljku spominje 

je u 10. stoljeću i arapski liječnik 

Avicena. Nezreli plodovi gorke naranče 

pažljivo se suše na zraku i tako osušeni 

plodovi imaju gorak i aromatičan okus 

te ugodan miris na naranču. Sadrže oko 

0,7% eteričnog ulja dok osušeni cijeli 

cvjetovi gorke, ali i slatke naranče, sadrže 

oko 1% eteričnog ulja, a osušeni 

listovi naranče sadrže oko 0,3% eteričnog 

ulja. Iz kore ploda gorke naranče 

dobiva se narančino ulje vrlo ugodnog 

mirisa. Destilacijom lisova i grančica 

gorke naranče dobiva se eterično ulje 

petitgrain, a destilacijom cvjetova dobiva 

se eterično ulje neroli i destilirana 

narančina cvjetna vodica. Ulje je u 17. 

stoljeću dobilo naziv neroli ulje jer ga 

je upotrebljavala žena grofa od Nerolija 

koja je njime mirisala svoje rukavice. 

Eterično ulje neroli i petitgrain najčešće 

se upotrebljavaju u kozmetičkoj industriji, 

a vodica od narančinog cvijeta i 

narančino ulje upotrebljavaju se u prehrambenoj 

industriji za aromatiziranje 

hrane. 

Slatka naranča 

Slatku naranču su u Europu donijeli Portugalci 

u 15. stoljeću i to je jedini agrum 

iz porodice citrusa koji osim vrlo ukusnog 

ploda sadrži i veliku količinu ljekovitih 

tvari. Kora slatke naranče također sadrži 

ljekovito eterično ulje, ali je ta količina 

eteričnog ulja i gorkih tvari mnogo manja 

nego u kori gorke naranče. Kora slatke 

naranče sadrži pektin koji smanjuje kolesterol 

u krvi i štiti krvne žile, te tvari koje 

uništavaju baketrije i gljivice. Narančin 

sok sadrži prirodnu antivirusnu tvar koja 

uz vitamin C djeluje protiv nekih virusa te 

sprječava neke virusne infekcije. Cvjetovi 

i listovi slatke naranče sadrže gotovo jednaku 

količinu eteričnog ulja kao cvjetovi 

i listovi gorke naranče pa stoga eterično 

ulje koje dobijemo destilacijom cvjetova 

i listova slatke naranče ima jednaku primjenu 

u farmaceutskoj, kozmetičkoj te 

prehrambenoj industriji. Jedina razlika 

je ta što se od cvjetova slatke naranče 

dobiva slatki nerol, a za razliku od nerola 

iz cvjetova gorke naranče. 

Danas su gorka i slatka naranča našle 

svoju primjenu kao lijek u narodnoj i u 

službenoj medicini, a mnogo se upotrebljavaju 

u kozmetičkoj i prehrambenoj 

industriji. 

Tekst i snimke: Dora Belamarić

Porodica fazani 

Fazani 

Fazani kao i tetrijebi spadaju u porodicu 

Phasinaidae. Obični fazan izvorno 

potječe iz središnje i južne Azije, a u 

Europu su ga tijeko jedanaestog stoljeća 

donijeli istraživači. Kasnije je prenesen u 

Sjevernu Ameriku te na Novi Zeland. Naseljavaju 

se na području šuma, tropskih 

šuma, planina i vriština. Fazani i tetrijebi 

radije trče negoli lete. Ptice su to 

zdepaste građe koje žive na tlu, no kada 

se nađu u opasnosti polijeću. Nikada ne 

lete daleko, ali njihov let uvijek ćete 

moći čuti, jer brzim mahanjem svojih 

zaobljenih krila stvaraju poseban zvuk. 

U istu porodicu ubrajamo i paune kao i 

kokoši. Kod svih tih ptica značajno je 

spomenuti spolni dimorfizam - tjelesnu 

razliku između mužjaka i ženke iste vrste. 

Razlike mogu biti u obliku tijela, boji i/ 

ili veličini. Primjeri spolnog dimorfizma 

mogu se naći i kod drugih životinjskih 

vrsta. Jedva da postoji životinjska porodica 

kod koje se ne pojavljuje. Tako 

postoji kod mnogih riba kao, recimo, kod 

gupija (najuobičajenijih vrsta u kućnim 

akvarijima). I kod insekata se može uočiti 

razlika između spolova. Bogato i 

šareno perje mužjaci uvijek prilikom udvaranja 

pokazuju ženki. Pokušavaju im 

se svidjeti. To najčešće nastoje podižući 

repna i krilna pera dok se tetrijebi znaju 

okupljati i na predviđenim posebnim 

mjestima za udvaranja ženkama. Ženke 

uzvraćaju glasnimn zvukovima, pokazivanjem 

kontrastnih pera i zauzimanjem 

vrlo neobičnih položaja. Višbojni mužjak 

dijamantnog fazana jedna je od najljepših 

ptica. Ima vrlo dugačak, čipkasti 

crni i bijeli rep s poprečnim prugama, 

ponekad dugačak i do jednoga metra. 

Ženki se također udvara bogatim crnim i 

bijelim vratnim perjem. 

Paun 

Paunovi su pripadnici porodice fazana. 

To su ptice čiji mužjaci imaju prekrasno 

perje, nerijetko složenih šara kojima 

privlače ženke. Divlji paunovi žive 

u brdskim šumama i na poljima Indije, 

Pakistana i Šri Lanke. Zbog svoje ljepote 

možemo ih zateći po parkovima širom 

svijeta. Veći dio godine paunovi provode 

u malim skupinama ili obiteljima, no tijekom 

razdoblja parenja muužjaci strogo 

obilježavaju područje te složenim plesom, 

prekrasnim perjem i glasnim zvukovima 

zavode ženku. Paunovi imaju tzv. 

“lažne oči”. One predstavljaju prekrasne 

krugove u obliku očiju koji krase njihovo 

perje, a promjenom kuta gledanja mijenja 

se i boja «lažnih očiju». Razlog se 

krije upravo u posebnom obliku njihovih 

pera, te u načinu lomljenja svjetlosti, jer 

svako pero svjetlost lomi na svoj način. 

Mužjaci poslije svakog razdoblja parenja 

rep odbacuju. Otvarenje lepeze također 

je način zavođenja ženke. Obično ju vuče 

za sobom sklopljenu. No, kada ugleda 

ženku otvara ju stvarajući prekrasan 

plavi i zeleni luk. Ženke pauna imaju 

uglavnom zagasito smeđe perje i nemaju 

ukrasnu lepezu. 

Kokoši 

Na svijetu ima više od osam milijardi kokoši. 

To je brojčano najjača ptica. 

Domaća kokoš (Gallus gallus domesticus) 

je uzgojni, udomaćeni oblik divlje kokoši, 

vrste podrijetlom iz Jugoistočne Azije. 

Pripada porodici fazanki iz reda kokoški. 

U prirodnom okolišu kokoši jedu sjemenke, 

gliste, kukce pa čak i miševe. Dok 

traže hranu, kokoši se rado zadržavaju u 


okolišu u kojem postoji mogućnost skrivanja. 

Tvrdu hranu u želucu usitnjavaju 

gastroliti. Domaća kokoš teži od 1,5 do 5 

kilograma, što ovisi o pasmini. Kod životinja 

iste pasmine mužjak, pijetao, teži 

je do jednog kilograma od ženke, koke. 

Pored toga, uzgojene su i patuljaste pasmine 

koje teže između 500 i 1200 grama. 

Kao kod većine vrsta kokoški, i kod 

domaćih je izražen spolni dimorfizam. 

Posebno obilježje cijelog roda pa tako 

i domaćih kokoši je crvena krijesta koja 

može biti različitih oblika. To je mesnata 

izraslina na vrhu glave ptica ovog roda 


81

koju imaju oba spola, no kod mužjaka 

je uvijek veća, a obilježava ga i rep u 

obliku srpa. Donji dio noge je najčešće 

bez perja, no postoje i pasmine kod kojih 

i na tom dijelu nogu raste perje, sve do 

perja na prstima. Stopalo im je u pravilu 

anisodaktilno, što znači da imaju četiri 

prsta, tri okrenuta naprijed, a jedan natrag. 

No, postoje i pasmine s pet prstiju, 

kod njih su unatrag okrenuta dva prsta. 

Odrasli pijetlovi imaju i “stražnji prst”, 

često nazvan i ostruga ili mamuza. Pijetlovi 

ga koriste kao oružje u napadu 

na konkurenta. Ta ostruga neprekidno 

raste i kod starijih pijetlova može biti 

prilično duga i šiljasta, može služiti i za 

određivanje starosti životinje. Glasanje, 

“kukurikanje”, pijetao koristi kao zvučno 

obilježavanje vlastitog teritorija. Obično 

se javlja u svitanje, oko podneva i 

u sumrak. U doba antike kukurikanje je 


služilo i kao oznaka doba dana, iako pijetlovi 

mogu kukurikati u svako doba dana. 

Oči su im postavljene postrano na glavi, 

pa ne vide prostorno. Zbog toga, da bi 

dobro vidjele svoju okolinu, prisiljene su 

na brzo kretanje glave lijevo-desno, kako 

bi vidjele s oba oka. 

Hrvatska kokoš koja se naziva još i dudica, 

pasmina je nastala početkom 20. 

stoljeća, a koju je potrebno zaštiti. Nastanila 

se na području Podravine, te ma- 

njim dijelom u Međimurju i Hrvatskom 

zagorju. Kokoš hrvatica uzgaja se u 3 

osnovna tipa: crni tip - metalno zeleni 

sjaj, a i pijetao i kokoš imaju narančasto-žuto 

vratno perje; crveni tip - perje 

može biti u rasponu od boje cigle do 

tamnocrvene, na vratu je narančasto-žuto, 

a na repu crno; jarebičasti tip - boja 

perja na leđima može biti u prijelazima 

od smeđe do tamnocrvene boje, dok su 

prsa, trbuh i rep sjajne crne boje. Vratno 

perje je narančasto-žuto. Glava je mala 

i bez kukmice. Krijesta je jednostruka 

crvena, srednje veličine, podušnjaci su 

mali bijele boje, a podbradnjaci srednje 

veliki i crveni. Hrvatska kokoš je jedna 

od malobrojnih pasmina kokoši koja je 

zadržala instinkt za sjedenjem na jajima 

i za njenu bi se zaštitu i očuvanje zaista 

trebali pobrinuti. 

Tekst i snimke: Ivana Belić Šojat

Zimski san smeđih medvjeda 

Medvjedi su jedini od velikih sisavaca razvili vlastitu 

strategiju preživljavanja surovih zimskih uvjeta. 

Kao odgovor na nedostatak hrane u prirodi odlaze u 

stanje hibernacije! Kada padnu obilni snjegovi i temperatura 

se spusti nisko ispod ništice povlače se u brloge 

u koje su prije zime dovukli grančice, travu i lišće, te si 

napravili ugodan ležaj. U vrijeme hibernacije ne jedu, 

ne piju i ne izlučuju tjelesni otpad, a žive na zalihama 

masnoća koje su si stvorili tijekom jeseni. Jedini nusprodukt 

metabolizma je CO2 koji napušta organizam 

disanjem. Sve ostalo se ponovno uključuje u biokemijske 

cikluse. No, to nije tipična hibernacija, jer medvjedi 

ne provode zimu u brlogu gotovo omamljeni. Ako je 

zima blaža bit će aktivniji. Tako je u Hrvatskoj bilo i u 

posljednje dvije godine kada su zime bile blage s malo 

snijega, te su medvjedi mogli naći hranu. Prošlu jesen 

je dobro rodila bukvica, žir bukve, njihova osnovna hrana 

za stvaranje rezervi masti. Tako su medvjedi ove zime 

mogli jesti zaostalu bukvicu. Vidjet ćemo što budućnost 

nosi. Jesu li ove zime i kod nas nagovještaj globalnog 

zatopljenja, pa medvjedi možda više uopće neće spavati 

tijekom zime, vidjet ćemo sljedećih godina. 




83

Snimio: ŽV 


Simpozij o plemenitim konjima 

Hrvatska - vodeća zemlja 

u uzgoju plemenite, 

elegantne i ponosite 

pasmine konja lipicanera. 

Ponosno držanje, elegantan hod, lirski 

i otmjeni, neustrašivi, najplemenitiji 

i najgraciozniji, snježnobijeli – odlike su 

konja lipicanera. Oko 6 tisuća plemenitih 

grla lipicanera krasi zemaljsku kuglu, a u 

Hrvatskoj ih je više nego u ijednoj zemlji 

svijeta - čak 1200 grla. Ideja o prvom 

simpoziju o lipicanskoj pasmini, prvom 

specijaliziranom simpoziju s međunarodnim 

sudjelovanjem, rodila se među stručnjacima 

u želji da se prenesu znanstvene 

i stručne spoznaje uzgajivačima lipicanaca, 

da simpozij postane tradicionalan 

u nas, sa što većim udjelom domaćih i 

stranih predavača, te sudjelovanje uzgajivača 

i natjecatelja u konjičkom sportu. 

Simpozij je održan u prosincu 2007. u 


Đakovu, u organizaciji HSUL, uz 

potporu i suorganizaciju Hrvatskog 

stočarskog centra, Poljoprivrednog 

fakulteta Osijek i Državne ergele u 

Đakovu. Na simpoziju su sudjelovali 

stručnjaci iz Njemačke, Austrije, 

Mađarske, Slovenije i Srbije, bilo je 

oko 200 sudionika s 25 prezentacija 

i 12 postera znanstveno-stručnih radova. 

Glavna tema simpozija bila je 

lipicanska pasmina, ali nije izostala 

edukacija o uzgoju i radu s konjima 

kao pomoć uzgajivačima. Državna ergela 

lipicanaca u Đakovu je 2006. proslavila 

500 godina postojanja, 200 godina organiziranog 

uzgoja lipicanaca u Hrvatskoj 

i 60 godina postojanja pastuharne 

u Đakovu. Hrvatski savez udruga uzgajivača 

lipicanske pasmine konja postaje 

punopravnim članom LIF-a, “Lipizzan International 

Federation” iz Austrije, čije 

je čelništvo i skupština LIF-a još 2005. 

na svojoj skupštini održanoj u Piberu 

prihvatila poziv hrvatskih predstavnika 

dacse skupština LIF-a 2006. održi u Đakovu. 

Hrvatska je na toj međunarodnoj 

skupštini održanoj u Đakovu dobila dva 

glasa: Državne ergele lipicanaca i Hrvatskog 

saveza udruga uzgajivača lipicanske 

pasmine konja, a treći glas u LIF-u Hrvatska 

će dobiti kada odlukom Vlade ergela 

u Lipiku dobije status državne ergele. 

Nakon godišnje skupštine LIF-a u Kelebiji 

lipički su lipicaneri u listopadu 2007., 

nakon 16 godina, prešli granicu u Iloku 

i vraćeni su u Hrvatsku, u svoje štale u 

Lipiku. Godina 2007. je i godina objavljivanja 

prvog izdanja Matične knjige lipicanaca 

zemaljskog uzgoja u Republici 

Hrvatskoj. 

Tekst i snimke: Nikolina Jurković

Vratile se rode 

Bijele rode su ptice toplih krajeva, 

pa svake jeseni napuštaju naše 

krajeve, seleći se u južne, 

većinom u Afriku 

Bijela roda (Ciconia ciconia) je jedna 

od rijetkih vrsta velikih ptica 

čiji je život u Hrvatskoj izravno vezan 

za čovjeka. One svoja gnijezda 

većinom prave na dimnjacima kuća i 

električnim stupovima. I ljudi su ih 

prihvatili, te se odnos čovjeka i rode 

zasniva na uzajamnoj snošljivosti i 

toleranciji. Bijele rode su ptice toplih 

krajeva, pa svake jeseni napuštaju 

naše krajeve, seleći se u južne, 

većinom u Afriku. Godišnji ciklus se 

završava ili počinje kada se u proljeće 

ponovno vrate u ovaj dio Europe 

kako bi na svijet donijele novi podmladak 

i othranile ga do jeseni kada 

će s roditeljima krenuti na svoje prvo 

putovanje. U naše krajeve dolaze sredinom 

ožujka, a tako je bilo i ove 

godine. 

U Hrvatskoj se gnijezdi oko 1500 

parova roda na nizinskom području 

omeđenom rijekama Savom, Dravom 

i Dunavom. Gnijezda na električnim 

stupovima i dimnjacima znaju prouzročiti 

probleme kako za rode tako 

i za čovjeka. Rješenje je nađeno na 

obostrano zadovoljstvo. Gnijezda 

roda se posebnim koševima podižu 

na oko metar iznad prijašnjih, te više 

ne predstavljaju smetnju i problem. 

Ta akcija je jedan od svijetlih primjera 

zaštite našeg prirodnog bogatstva. 

Ipak, koliko god rode bile naučene 

na ljude i njihovu prisutnost one su 

divlje životinje koje zahtijevaju mir. 

Stoga im mi moramo omogućiti miran 

život kako se ne bi dogodilo da 

se jednog proljeće ne vrate u naše 

krajeve. 




85


Divlja patka ili gluhara svima je dobro 

znana vrsta ptica koju nalazimo u cijeloj 

Hrvatskoj. Najrasprostranjenija je 

vrsta patke kod nas, a i u svom svijetu. 

Nastanjuje cijelu Europu, Aziju, sjeverni 

dio Afrike i Sjevernu Ameriku. Jedna 

je od rijetkih ptičjih vrsta u Hrvatskoj 

koja nije zaštićena zakonom i na koju je 

dozvoljen lov. Spada među ptice voda- 

EKO REVIJA 

86 eco review 

rice, a izravni je predak domaće patke. 

Najmanje je plašljiva u odnosu na ostale 

vrste pataka i dobro egzistira uz čovjeka, 

pa ju kao i labuda često možemo naći 

na urbanim jezerima, rijekama i ostalim 

vodenim površinama. 

Gluhara spada među veće vrste pataka. 

Raspon krila joj je 80 do 95 cm, a mase 

je 0,8 do 1,5 kilograma. Leti brzinom i 

Divlja patka 

do 80 km/h. Mužjaci su nešto veći od 

ženki, a ponajviše se razlikuju po boji 

perja. Dok su ženke jednostavno obojene 

sivo smeđim perima, a samo sa bočne 

strane imaju ljubičasto plavo perje omeđeno 

crno-bijelim trakama, mužjaci se 

mogu pohvaliti raskošnom paletom boja. 

Mužjak je plavo-zelene metalne boje, 

prsa su mu smeđa do crnkasta, gornji 

dio krila sive dok mu je rep plave boje 

i bijelo obrubljen. Donji je dio leđa zelenkasto-crne 

boje, a trbuh prljavobijele 

do sivkaste boje. Kljun gluhare je žut, a 

njegovi gornji dijelovi prelaze preko donjih. 

Ljeti se mužjak od ženke razlikuje 

samo po crnom perju na gornjoj strani 

glave. 

U Hrvatskoj je divlja patka i stanarica i 

selica, no većina ih gnijezdi kod nas. Migracije 

ove vrste su izrazito nepravilne. 

One koje se odluče otputovati u toplije 

krajeve tijekom zime to čine u listopadu 

ili studenom, a na naše se prostore 

vraćaju tijekom veljače i ožujka. Tada 

počinje i gniježđenje, a sam početak 

je uvijek uvjetovan dužinom i oštrinom 

zime. Mužjak i ženka su spolno zreli s

godinu dana. Već ujesen se formiraju 

parovi, a poticaj za parenje dolazi od 

ženke. U proljeće se mogu promatrati 

letovi ovakvih parova, a ženka uvijek 

predvodi let. Nakon toga počinje snubljenje, 

prvi korak poduzima mužjak koji 

sam traži mjesto za gradnju gnijezda na 

nekom dobro skrivenom i suhom mjestu 

uz obalu. Nakon parenja mužjakova 

funkcija u podizanju novog naraštaja 

prestaje. Ženka sama gradi gnijezdo od 

suhih grančica i slame, a unutarnju stranu 

gnijezda fino oblaže svojim vlastitim 

mekanim perjem s prsa. Nese 7-11 svijetlosivih 

jaja. Ukoliko grabežljivci poput, 

primjerice, lisice pokušaju ukrasti jaja 

tjerajući ženku s gnijezda ona ih prije 

toga poprska smrdljivom izlučevinom pa 

uljez izgubi apetit. Ženka sjedi na jajima 

26 - 28 dana. Majka ih vodi u vodu nakon 

što im se osuši žuto pahuljasto perje. 

Ptići s dva mjeseca starosti postaju 

samostalni i odvajaju se od majke. Divlje 

patke se gnijezde jedanput na godinu. 

Iako su divlje patke monogamne, ujesen, 

prije seobe, tvore obiteljska jata s 

tisućama jedinki u kojima su svi članovi 

ravnopravni i pridržavaju se ustrojstva 

jata kojem pripadaju. 

Divlja patka je od svih srodnih vrsta najmanje 

zahtjevna u izboru staništa. Može 

je se naći na skoro svakoj slatkoj vodi, 

pa čak i na nekim boćatim. Isto tako 

nije zahtjevna i u izboru hrane. Hrani 

se različitim travama uz obale voda koje 

nastanjuje, glistama, crvima i svakakvim 

sjemenkama. Često se može vidjeti kako 

je do pola tijela u vodi a repom van. 

Tako skuplja hranu s dna plitke vode. 

Vrlo rijetko rone. Divlja patka ima čudan 

osjećaj za vrijeme koji je još pun tajni. 

Hrane se i noću, a poznato je da se tijekom 

noći orijentira uz pomoć zvijezda 

i mjeseca. 

Imaju vrlo dobro razvijen vid i sluh, no 

unatoč tome, kao i druge vrste pataka, i 

one moraju paziti na mnoštvo grabežljivaca 

kojima su hrana. Iz zraka im prijeti 

najveća opasnost. Orlovi, jastrebovi i 

sokolovi ih neprestano vrebaju, a najčešće 

stradavaju slabije ili bolesne jedinke. 

Iz vode im također prijeti opasnost od 

vidri, a i velikih somova. Ptiće jedu i manje 

ribe grabljivice. S kopna ih vrebaju 

lisice, kune kao i najveći grabežljivac od 

svih - čovjek s puškom. 

Unatoč mnoštvu grabežljivaca divlja patka 

nije ugrožena i Hrvatsku nastanjuje u 

velikom broju. Česta je slika djece koja 

u gradskim parkovima s jezercima hrane 

patke. Ponekad je to današnjoj urbanoj 

djeci jedini kontakt s divljim životinjama 

i prirodom uopće. Sve više se zatvaramo 

u svoje gradove i odmičemo od prirode, 

a divlje patke su te koje nas podsjećaju 

da postoji i drugi svijet onkraj betona 

i asfalta. 

Tekst i snime: Krunoslav Rac 

EKO REVIJA 

eco review 

87


Malobrojni su oni koje muče alergije a 

nisu čuli za ambroziju i njezin pelud, 

najgori izazivač peludne hunjavice i 

alergijske astme. A taj naš tvrdokorni 

neprijatelj opet je krenuo u svoj 

iritirajući sezonski pohod. Brojan je i 

gotovo nevidljiv. Zato od njega treba 

strahovati i ove godine i odmah se 

spremiti za teški boj, koji smo, važno 

je istaknuti, trebali već započeti! 

Alergije svuda u svijetu posljednjih 

desetljeća pokazuju znatan trend 

porasta, pa ih s pravom možemo zvati 

bolestima modernog doba i jednim od 

današnjih najneugodnijih zdravstvenih, 

a samim time i gospodarskih problema. 

Prema najnovijim podatcima, već više od 

30 posto svjetskog stanovništva pati od 

neke alergijske bolesti, vrlo često prouzročene 

cvatom pojedine biljke. Štoviše, 

svaki četvrti stanovnik našega planeta 

pati od peludne alergije, a svaki osmi 

alergičan je na pelud zlokobnog korova 

božanskog imena − ambrozija, najgoreg 

izazivača sezonske alergije i jednoga od 

najgorih izazivača alergije na svijetu. No, 

ta samonikla biljka iz roda korova, treba 

znati, tek pukim slučajem dijeli ime s 

napitkom koji je grčkim bogovima davao 

besmrtnost. Ime ambrozija, naime, 

nije dobila po samom božjem nektaru, 

već po svojoj osobini da ju je iznimno 

teško istrijebiti, od grčkog ambrotos − 

besmrtan. 

U svijetu se danas mogu naći četrdeset 

i dvije vrste ambrozije, no najveći neprijatelj 

zdravlja i zdravog disanja jest 

takozvana kratka ili pelinolisna ambro- 


Ambrozija, 

korov koji nas guši 

zija. U nas ju još nazivaju limundžik ili 

pelinolisni limundžik, u Slavoniji i Vojvodini 

češće ju u narodu zovu partizanka, u 

središnjoj Srbiji fazanuša, a u okolini Segedina 

srpska trava (ne zna se je li tamo 

došla baš iz Srbije ili je možda u južnoj 

Mađarskoj nekad sve što nije valjalo automatski 

dobijalo pridjev „srpski“). 

Matično su joj stanište zapravo prerijski 

predjeli Sjeverne Amerike, a na stari 

kontinent je stigla krajem 19. stoljeća, 

kao slijepi putnik na brodovima koji su 

u Europu prevozili sjeme žitarica, lucerke 

i crvene djeteline. Malobrojni pisani tragovi 

upućuju da je ambroziju, odnosno 

njezine sjemenke, u Hrvatskoj po prvi 

put zamijetio otac hrvatske herbologije 

prof. dr. Josip Kovačević 1940. godine u 

sjemenu crvene djeteline u Pitomači, a 

potom i drugdje u Slavoniji, Podravini i 

Posavini. Danas je ambrozija česta i na 

sjeveru i na zapadu našeg kontinenta, 

poglavito u dolini rijeke Rajne, ali je u 

posljednja dva desetljeća ipak najrasprostranjenija 

u središnjoj i istočnoj Europi. 

Mađarska je ima najviše u Europi, a 

možda i u cijelom svijetu. Tamo je naglo 

probujala ranih devedesetih godina prošlog 

stoljeća kad je propast komunističke 

kolektivne poljoprivrede brojne poljoprivredne 

površine ostavila neobrađenima, 

a slično se dogodilo i u Ukrajini, 

Rumunjskoj, Srbiji i Hrvatskoj. U našim 

krajevima bujanju ambrozije uz gospodarske 

razloge pogodovao je i rat, pa je 

trenutno, uz Mađarsku, po alergološkim 

kartama, središnja i istočna Hrvatska europski 

epicentar ambrozijske invazije. 

Ambrozija zapravo osvaja Europu nevjerojatnom 

brzinom. Brzina je migracije te 

biljke između šest i dvadeset kilometara 

godišnje, s istoka na zapad, a u nas je 

već ima i u Istri, u okolici Splita, Zadra i 

Dubrovnika, na ušću Neretve pa čak i na 

nekim otocima! Prema, nekim podacima, 

u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj u posljednjih 

je desetak godina koncentracija 

peludi u zraku porasla pet puta pa je 

to područje sad u zoni najveće koncentracije 

ambrozijine peludi u Europi, na 

europskim peludnim kartama označene 

alarmantnom crvenom bojom. 

No, kako i unatoč tome dosta ljudi u nas 

još uvijek ne zna prepoznati ambroziju, 

zapitajmo se prvo kako zapravo izgleda 

taj agresivni korov? Zapravo, nimalo 

atraktivno! Jednogodišnja je to biljka, 

koja naraste do visine od metra, metra 

i pol. Korijen joj je vretenast a stablo 

uspravno, četvrtastog oblika, posuto 

grubim dlačicama i jako razgranjeno. 

Listovi su jajolika oblika, posuti dlačicama, 

nasuprotno raspoređeni i razdijeljeni 

u uske režnjeve. Cvjetovi u obliku 

grozdastih cvatova na vrhovima su stabla 

ili grane, odlikuju se žućkastom bojom. 

Cvjeta u kasno ljeto i jesen proizvodeći 

pelud. Zrela biljka ima oko 170.000 cvijetova 

i godišnje otpusti do osam milijuna 

zrnaca polena. Zrno peluda izgleda 

kao kugla s malim šiljcima i zbog svojih 

dobrih aerodinamičkih osobina uz pomoć 

vjetra može prevaliti i po nekoliko stotina 

kilometara (iako valja podsjetiti i 

kako 90 posto peluda ipak ostaje u blizini 

svog staništa). Pretpostavlja se i kako 

svaka biljka proizvede više od 60.000 

sjemenki, koje mogu preživjeti u zemlji 

i više od 30 godina, a izdržavaju čak i 

sporadična smrzavanja. Nalazimo je posvuda 

gdje ima dovoljno svjetla, pokraj 

putova, uza ceste, željezničke pruge, uz

obale potoka i rijeka, u 

zapuštenim vrtovima, 

gradilištima… Plodonosna 

i izdržljiva vrlo 

lako zauzima slobodan 

prostor, pa i prostor 

ostalog korova. Zakorovljuje 

se, nažalost, 

sve često i u kukuruzu, 

šećernoj repi, krumpiru 

i ostalom povrću, pa 

čak i u vinogradima. 

Prema nekim istraživanjima, 

već 20 do 30 

zrnaca peluda ambrozije 

u prostornom metru 

zraka može kod osjetljivih 

osoba izazvati 

alergijsku reakciju i 

simptome rinitisa, dok 

se za sve alergičare jako opasnom 

smatra koncentracija od oko 500 

zrnaca. A u nas je koncentracija 

peluda u zraku na mjestima gdje 

je ambrozija najrasprostranjenija 

posljednjih godina često iznosila 

i znatno više od tisuću peludnih 

zrnaca po prostornom metru! Primjerice 

26. kolovoza prošle godine 

u Virovitici – čak 1.613 zrnaca po 

prostornom metru! U mnogim europskim 

zemljama zbog toga se već 

dugo poduzimaju iznimno ozbiljne 

mjere suzbijanja ambrozije. U Mađarskoj 

su takve kampanje počele 

prije nekoliko godina. Organizirane 

su, među inim, i utrke za djecu, 

u kojima djeca koja uberu najviše 

ambrozije dobivaju vrijedne 

nagrade. U Engleskoj država čak 

otkupljuje košenu ambroziju, dok 

u Kanadi postoji i zakonska obveza 

iskorjenjivanja ambrozije iz vrtova. 

Policija tamo čak ima i sporazum 

s poštarima, koji im dojavljuju u 

kojem vrtu raste zlokobna biljka. 

Kazne za vlasnike koji je ne iskorijene 

mogu biti i nekoliko tisuća 

dolara. Na američkim, pak, plakatima 

koji upozoravaju na tu opasnu biljku, 

piše, baš kao na svakoj pravoj policijskoj 

potjernici: “Traži se! Naoružana i 

iritirajuća.” I u nas se prije pet godina 

započelo sa sličnim mjerama. Osijek i Zagreb 

prvi su u zemlji pokrenuli ozbiljnije 

akcije za suzbijanja ambrozije (u Zagrebu 

se, u njezinom uništavanju, uz gradske 

institucije najviše istakla udruga Zagre- 

bački bokci), a od nedavno konkretne 

aktivnosti bilježimo i u Sisku, Virovitici, 

Ivanić-gradu, Kaštel Lukšiću... 

Kako se, dakle, riješiti ambrozije? S obzirom 

da ta iritirajuća biljka najviše raste 

na zapuštenom zemljištu, potrebno 

ga je urediti i zasaditi travom. Ako se 

radi o pojedinačnim biljkama, mogu se 

suzbiti čupanjem zajedno s korijenjem 

(pri čemu svakako treba 

nositi rukavice da se ne 

ošteti koža na rukama). 

Problem je što ponovno 

niče već dva tjedna nakon 

košenja, kao i činjenica 

da ju stoka ne jede, 

pa veće površine ambrozije 

trajno ubijaju samo 

vrlo jaki herbicidi. 

Zagrebačko poglavarstvo 

donijelo je 2003. propis 

o uklanjanju ambrozije 

iz dvorišta, vrtova, 

neobrađenog zemljišta, 

javnih zelenih površina, 

te uz javne prometnice 

za čije neizvršenje je 

propisala kazne od 200 

do 10.000 kuna. No, uz 

neinformiranost ljudi, problem te 

odluke jest činjenica da je usko 

regionalne naravi, kao i to kako 

dosad po njoj, koliko znamo, nije 

odrezana nijedna jedina kazna. No, 

nešto bolja vijest je da je zbog ozbiljnosti 

problema s peludom ambrozije 

Ministarstvo poljoprivrede, 

baš na inicijativu Osijeka i Zagreba, 

u sklopu Zakona o zaštiti bilja, 

2004. donijelo Naredbu o poduzimanju 

mjera obveznog uklanjanja 

ambrozije po kojoj su novčane 

kazne daleko žešće − od 60.000 

do 76.000 kuna za pravnu osobu, 

10.000 kuna za odgovornu osobu 

u pravnoj osobi i osam do deset 

tisuća kuna za fizičku osobu. 

Ako ništa drugo onda će nekima 

valjda bar to biti dostatan motiv 

da što prije ozbiljno krene u borbu 

protiv tog opasnog alergena, koji 

danas širom svijeta proizvodi tone 

i tone peluda i izaziva kihanje, kašalj, 

svrab i gušenje, pa čak i astmu 

kod milijuna alergičnih, možda 

danas uistinu najvećeg neprijatelja 

zdravlja i zdravog disanja. Jer ambrozija 

je počela nicati već u travnju, 

cvjetanje će početi već krajem lipnja, 

a zbog promjena nastalih globalnim 

zatopljenjem, najvjerojatnije će trajati 

do kraja listopada!. Kako ćemo se s tim 

nositi, bit će sjajan test za sve nas, sjajan 

pokazatelj na kojoj je zapravo razini 

naša stvarna briga za okolišu i dobrobit 

našeg mikro i makro susjedstva. 

Tekst i snimke: Miroslava Vučić 


89


Četvrtina kopnene mase našeg planeta 

pokrivena je snježnim pokrivačem 

više od četiri mjeseca godišnje, a 

na 80% kontinentalne površine Zemlje 

snježne pahulje su normalna zimska 

pojava. Ljepota snježnih pahuljica oduševljava 

sve – djecu, sportaše, znanstvenike, 

pjesnike, filozofe. One su najuzbudljiviji 

prirodni spektakl, one su dar 

s neba. 

Snježne pahulje su tvorevina zraka 

(95%) u kojem je međusobno sljepljeno 

nekoliko prozirnih kristala na čijim se 

EKO REVIJA 

90 eco review 

Snježna čarolija 

rubovima svjetlost milijardu puta odbija 

i lomi, te nam se pahulje čine bijelima. 

Snježni kristali nisu smrznute kapi kiše 

nego se kristaliziraju iz zračne vlage. Nastanak 

snježnih kristala ovisi o količini 

čestica prljavštine u visokim, hladnim 

sferama. Obično su to čestice vulkanskog 

pepela, prašine ili cvjetnog praha koji 

pri sudaru s vodom u oblaku zasićenom 

vodenom parom prilikom zamrzavanja 

eksplodira u maleni -10 mikrometarski 

-prizmasti kristal. Fizika određuje njihov 

oblik. Kada na rubove kristala dolepršaju 

molekule vode, kristalna struktura nalaže 

da moraju biti šesterokutni. Daljnje 

oblikovanje prepušteno je laboratoriju 

prirode. Svaki je kristal poseban i strogo 

simetričan. Iz prizme mogu nastati 

piramide, pločice raznih veličina, stupići, 

iglice, dendriti - jednostavne ili umjetnički 

izrađene zvjezdice s razgranatim 

grančicama. Ako kristaliziranu prizmu 

vjetar odnese u oblak s temperaturom 

između 10 i 22 stupnjeva Celzijusa, a 

zasićenost vodom 0,25 grama po metru, 

za 6 krakova kristala vezuju se molekule

i tako kristal raste. Za 20 minuta poveća 

se 20 tisuća puta. Ako prođe kroz još 

vlažniji sloj zraka, u svom padu uslijed 

gravitacijske sile, krakovi se granaju i 

pretvaraju u široke razgranate zrake. Nastaje 

dendrit čipkaste kakvoće i neviđene 

ljepote. Iglice vlažnost zraka oblikuje, 

temperatura određuje njihovu osnovnu 

strukturu, a na putu kroz različite slojeve 

zraka snježni kristali dobivaju jedinstveni 

oblik. 

U 17. stoljeću astronom Johannes Kepler 

tvrdio je kako su oblici snježnih kristala 

istog podrijetla kao i koštica šipka ili 

pčelinje saće. Slikarica Frances Chickering 

1864. godine objavila je “Album 

snježnih pahuljica” s malenim siluetama, 

zahvaljujući prirodi na bogatstvu 

raznolikosti svojih slika. Japanski atomski 

fizičar Ukichiro Nakaya, početkom 

30-tih godina bavio se prvim sustavnim 

istraživanjem. Sagradio je hladnu komoru 

u kojoj je mikroskopski proučavao 

kako različiti klimatski uvijeti utječu na 

oblikovanje snježnih kristala. Došao je 

do zaključka da veličina i oblik kristala 

ovise o temperaturi i stupnju vlažnosti 

atmosfere kroz koju se kreću. “Zasigurno 

se zna da kristal u punoj ljepoti nastaje 

pri jakoj hladnoći i čistom zraku. Što se 

više kreće kroz vjetar i termiku, što se 

više zamrzava i topi, što ga više udaraju 

kišne kapi i što se više spaja s drugim 

kristalima, zajamčena mu je posebnost i 

postaje pismo poslano s neba”, rekao je 

Ukichiro Nakaya. 

Tekst i snimke: Nikolina Jurković 

EKO REVIJA 

eco review 

91


Prizemljeno sunce u Biblijskom vrtu 

Jabuka u bronci, rad akademskog kipara 

Kažimira Hraste dala je Biblijskom 

vrtu u Kaštelima rajski ugođaj! Zauzela 

je središnje mjesto i očarava svojom veličinom 

i zlatnom bojom. Postavljena je 

u povodu 4. ožujka, kada je 852. godine 

Trpimir izdao svoju čuvenu darovnicu kojom 

se prvi put u povijesti spominje ime 

Hrvat, a obilježava se kao Dana grada 

Kaštela. Ideja o jabuci u Biblijskom vrtu 

rodila se u glavi Ivne Bučan, utemeljitice 

vrta, a kušnji koju simbolizira upravo to 

rajsko voće, nije odolio Kažimir Hraste. 

Još prije godinu dana izradio ju je u gipsu, 

ali je odljev u bronci jabuka morala 

čekati dok nije skupljen novac. Sada zauzima 

4,5 m2 i teška je 400 kilograma! 

“Kao model uzeo sam pravu jabuku. Poslužila 

mi je kod modeliranja, a uvećao 

sam je do visine od 120 centimetara. 

Model sam vjerno kopirao”, opisuje kipar 

nastajanje jabuke koja se, iako monumentalna, 

izvrsno uklopila u ambijent, 

privlačeći pozornost posjetitelja. “Blješti 

kao prizemljeno sunce”, primijetio 

je prof. dr. Ivo Babić, napominjući da 

je jabuka bila simbol još od Afrodite. 

“Nekada je čovjek strepio od prirode, a 

sada priroda strepi od čovjeka. Jabuka je 

opomena ljudskom rodu na zlu kob ako 


tražimo samo vanjski sjaj, bez duhovnih 

vrijednosti”, rekla je prof. Ivna Bučan. 

Hrastina jabuka izaziva, sjajom ispolirane 

bronce i punoćom oblika, upravo 

kako je umjetnik i htio prikazati kušnju. 

Jabuka je već druga umjetnina Kažimira 

Hraste u raskošnoj vegataciji Biblijskoga 

vrta. Na brežuljku zapadno od nje u 

nebo se diže tamno i masivno Hrastino 

raspelo, napravljeno od starih, drvenih 

željezničkih pragova. Među zelenilom 

plovi i Noina arka koju je, također od 

željezničkih pragova, napravio Vasko 

Lipovac u svom prepoznatljivom stilu i 

darovao udruzi Biblijski vrt. 

Tekst i snimke: Mara Matković

Ex libris 

Josip Bratulić: Hrvatski ex libris: prilog 

povijesti hrvatskih knjižnica. Zagreb, 

Ex libris, MMVII 

Naklada “Ex libris” (urednica Jelena 

Hekman) objavila je prošle godine 

knjigu akademika Josipa Bratulića o ex 

libris, napose hrvatskima, kao “prilog povijesti 

hrvatskih knjižnica”. Josip Bratulić 

još je 1994. godine jedno kratko poglavlje 

svoje knjige Mrvice sa zagrebačkog 

stola (koja je objavljena u Maloj knjižnici 

Matice hrvatske, a uredila ju je također 

Jelena Hekman) posvetio hrvatskim ex 

libris-ima. Nova Bratulićeva knjiga logičan 

je rezultat njegova bibliofilstva 

i života posvećenog pročavanju 

književnosti, knjiga i 

tiskarstva, a on sam kaže da 

je ekslibristika “uvijek išla u 

društvu s bibliofilijom”. Knjiga 

popunjava prazninu koja 

u hrvatskoj kulturi glede ex 

libris postoji, jer autor primjećuje 

da se o toj temi u 

nas pisalo manje nego drugdje 

te “nisu registrirani ni 

vlasnici, ni umjetnici, kao ni 

svi sakupljači ex librisa i sitne 

grafike”. Zato on kreće ab 

ovo i započinje samim objašnjenjem 

pojma te ispisuje 

pregled povijesti ex libris-a 

kao oznake pripadnosti nekoj 

uređenoj zbirci knjiga. Takvu 

su oznaku imali već zapisi na 

glinenim pločicama u knjižnici asirskoga 

kralja Asurbanipala. Uz pregled starijih i 

novijih hrvatskih ex libris-a, Bratulić se 

osvrće i na žigove, pečate i portrete kojima 

su se označavale knjige u pojedinim 

knjižnicama te ukratko razmatra europsku 

ekslibristiku. Krajem 19. st. domaći 

se umjetnici sve više angažiraju na izradi 

ex libris-a, a oni postaju ljepši i raskošniji, 

o čemu svjedoče brojne reprodukcije. 

Štoviše, pokrenuti su neki časopisi 

koji su pokrivali i područje ekslibristike, 


a 1929. u Zagrebu je organizirana prva 

sveslavenska izložba ex libris-a. Hrvatsko 

društvo Ex libris osnovano je 1993., a 

četiri značajne izložbe ex libris-a održale 

su se u Rijeci od 1997. do 2003. Mnogi 

suvremeni hrvatski umjetnici okušali 

su se u izradi ex libris-a, posebice za 

zbirke Bože Biškupića i Josipa Bratulića. 

Njihove reprodukcije zauzimaju više od 

polovice Bratulićeve knjige pa ona pruža 

doista sjajan uvid u stanje ove umjetnosti 

u Hrvatskoj danas. Knjizi su priloženi 

popisi međunarodnih kongresa ex librista 

(prvi se održao u Austriji 1953.), abecedni 

popis autora hrvatskih ex libris-a, 

abecedni popis vlasnika zbirki ex libris-a 

(s kratkim biografijama autora i vlasnika 

zbirki), abecedni popis vlasnika ex libris-a 

(pojedinaca i ustanova) te iscrpan 

popis literature. 

Hrvatsku ekslibristiku nedavno je novim 

ex libris-ima obogatio Miroslav Župančić 

Žup. Iako se prvenstveno bavi kiparstvom, 

ovaj umjetnik okušao se i u 

medaljerstvu te heraldici. Za dvadesetak 

osoba iz hrvatskog kulturnog, javnog i 

političkog života (Tonko Maroević, Josip 

Bratulić, Dražen Budiša, Arsen Dedić, Tito 

Bilopavlović, Mladen Trnski, itd.) izradio 

je ex libris-e u obliku malih grafika. 

Tekst: Ružica Cindori 

Snimke: Željko Vrhovski 


93


Kneževićev festival boje 

Galeriji studentskog centra u Karlov- 

U cu održana je šesta samostalna izložba 

Fabijana Kneževića čije grafike, prema 

riječima likovnog kritičara prof. Mladena 

Muića ulaze u računalsko grafičko ishodište, 

baš kao i u samu bit umjetnosti 20. 

stoljeća. U raznolikosti njegovih grafika 

svatko traga za konstantom koja će sve 

to staviti u neki red i ljudsku memoriju. 

I tu je, kako ističe Muić, taj ushit, Kneževićeve 

grafike; valja uživati u tirkizu, 

žutoj i ružičastoj boji, iskorištavanju 

različite sjajnosti boja, mogućnosti 

akromatizma i obojene svjetlosti. Svaki 

Kneževićev rad u biti je kolorimetrijska 

kompozicija, a time je pitanje figuracija-apstrakcija 

irelevantno, ono postoji 

prije svega kao realnost boje i oblika. 

Naravno, onda je i crta tu u svim različitostima 

od pune beskrajne do beskraja 

točaka kao njezinog ishodišta, od nepogrešivosti 

do evokacije ruke, a kažemo 

daje ruka nesavršena, baš kao i oko, a 


u stvari je to samo kod svakog čovjeka, 

prozaično rečeno, drugačije. Dodajmo 

tome i moguću podjelu radova na one s 

dominantnim kontrastima sveobuhvatnih 

tlocrtnih pogleda ili, pak, na one druge s 

frontalnosti nacrta kao prozora u svijet, 

te i u tome onda opet ima niz asocijacija 

sa znancima iz povijesti umjetnosti. 

Slikarstvo fotorealizma željelo je dati 

svoj odgovor na odnos oko-ruka-svijet 

oko nas i baš kao i sva umjetnost postalo 

moda i dio povijesti. Inače, 45 godina 

je od prvog značajnog računarskog grafičkog 

programa, od Sketchpada Ivana 

Sutherlanda. Novi svijet umjetnosti grafičkog 

računalstva sada je realnost. Primjer 

su radovi Fabijana Kneževića. Daju 

odgovor svojoj egzistenciji sami sobom 

i svojom začudnosti koju pobuđuju kod 

posjetitelja izložbe i njegovim primarnim 

odgovorom o toj dojmljivosti. Sva ta raznolikost 

izloženih grafika – slika daje 

ugodu oku od onog planetarnog pogleda 

na izložbu ili prilikom listanja na ekranu 

monitora, pa kao i pregled kaširanih radova 

ostavljenih na stolu. Ugoda je do 

ushita, jer to je – boja. 

O autoru 

Fabijan Knežević rođen je u Zagrebu 

1953. godine. 1971. godine maturirao 

je na VI. gimnaziji u Zagrebu, a 1978. 

godine završio je studij medicine na 

Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Specijalistički 

ispit iz patološke anatomije 

položio 1985.godine, 1991. magistrirao, 

a 2002. godine doktorirao. Radi kao voditelj 

službe za patologiju u Klinici za 

tumore u Zagrebu te kao docent za predmet 

Patologija na Medicinskom fakultetu 

Sveučilišta u Zagrebu. Od studentskih 

dana slika, već četiri godine bavi se računalnom 

grafikom, slika ulje na platnu, 

a zadnjih godinu dana radi na vlastitoj 

zbirci umjetničkih tepiha. 

Priredili: Lidija Tošić i Branimir Burić 

Snimke: Fabijan Knežević

Lidija Tošić: Removal of asbestos 

cement waste (page 4) 

In the office of the Solin Mayor Nedjeljko 

Boban, Head of the Environmental Protection 

and Energy Efficiency Fund Vinko 

Mladineo and bankruptcy estate manager 

of the Salonit Company Vedran Šeparović, 

signed the contract on the continuation 

of removal and remediation of asbestos 

cement waste deposited on the factory 

premises . Salonit workers will continue 

to remove asbestos cement waste and 

sludge that will ultimately be deposited 

on a site in Mravinci . Mladineo stressed 

that remediation was conducted in line 

with all technical specifications and legal 

regulations, especially those regarding 

human health and safety . So far, 8000 cubic 

meters of asbestos cement waste were 

deposited . After years of unmonitored asbestos 

waste management, the remediation 

process was launched on the initiative 

of the Government of the Republic of 

Croatia and the Ministry of Environmental 

Protection, Physical Planning and Construction 

. The campaign will remove that 

blight from the landscape and protect the 

health of the local population . 

Lidija Tošić: The Fund and UNDP 

agreement 

Head of the Environmental Protection 

and Energy Efficiency Fund Vinko Mladineo 

and Yuri Afanasiev, the Resident 

UNDP Representative in Croatia, sign the 

joint financing agreement on the project 

titled “Croatia - preservation and sustainable 

use of biodiversity on the Dalmatian 

coast” . The Fund will participate with the 

total of 3, 3 million kuna . The area covered 

by the project encompasses various continental, 

sea, coast and island ecosystems 

intertwined with numerous human activities 

. It is another in a series of projects implemented 

jointly by the Environmental 

Protection and Energy Efficiency Fund 

and the United Nations Development 

Program . They have already signed the 

agreement on publication of the educational 

bulletin “A challenge weighing one 

ton of carbon dioxide” and a promotional 

campaign aimed at promotion of energy 

efficiency, which has proven to be successful 

and is being launched for the second 

year in the row . 

Lidija Tošić: Environmental issues 

shared by Croatia & Bosnia and 

Herzegovina 

During his work visit to the Republic of 

Croatia, Minister of Environment and Tourism 

of Bosnia and Herzegovina Nevenko 

Herceg, phD, held a meeting with Head of 

the Environmental Protection and Energy 

Efficiency Fund Vinko Mladineo . They discussed 

Croatian environmental legislation 

and Croatian experience in management 

of specific waste types, especially waste 

packaging, electric and electronic waste 

and scrap tires . Minister Herceg stressed 

that Croatia had become a regional leader 

in environmental matters by setting strict 

environmental standards and by achieving 

great results in the field of collection 

and management of reusable waste types . 

Minster Herceg held a meeting with 

Croatian Minister of Environmental Protection, 

Physical Planning and Construction 

Marina Matulović Dropulić . They pointed 

out the environmental issues shared by 

Croatia and Bosnia and Herzegovina and 

implementation of EU directives, which 

are being adopted by both countries . Discussing 

the implementation of the Kyoto 

Protocol and climate change, they briefly 

touched on the issue of Clean Development 

Mechanism, unfavorable aspects of 

carbon dioxide emissions trading for developing 

countries and its effect on their 

development . 

Lidija Tošić: Promotion of renewable 

energy in Southeast Europe 

Mladen Iličković, reporter for the H-Alter, 

the Croatian National Television and Ecoreview 

won the International Journalism 

Award for reporting on renewable energy 

sources and energy efficiency . His award 

winning report was on small hydroelectric 

power plants in Latvia and Croatia, 

screened in the Croatian National Television’s 

show “Eko Zona” . That award is given 

by the Renewable Energy and Energy Efficiency 

Partnership (REEP) in cooperation 

with the Regional Environment Center for 

Central and Eastern Europe (REC) Green 

Horizon . The first award went to Vajda 

Pilibaityte for her report “The First Nuclear 

Power Plant in Lithuania . Will it pay off?”, 

aired on the Lithuanian Radio and consequently 

published on www .lrt .lt . Iličković 

shares his second place with the Bulgarian 

reporter Atanas Georgiev for his series of 

articles published in Bulgarian monthlies 

Utilities and Hotels and Restaurants . After 

the award ceremony held in the Zagreb’s 

Laguna Hotel, a round table on reporting 

on renewable energy and energy efficiency 

was held, gathering not only environmental 

journalists, but also experts who 

participated in the international workshop 

“Promotion of renewable energy in 

Southeast Europe” . The main topic of their 

workshop was the strategy for increasing 

the share of renewable sources of energy 

in the total energy supply . 

Srđana Piasevoli: Waste management 

regulations 

Inadequate waste management is one 

of the greatest environmental issues in 

the Republic of Croatia . Long years of 

low recycling rates, illegal dumping of 

waste, inefficient waste-stream monitoring 

strategies, underdeveloped recycling 

and reuse technologies have taken their 

toll . Inadequate waste management has 

left its mark on the landscape, quality of 

the environment and jeopardized benefits 

of economic development, quality 

of living and human health . Apart from 

its harmful effect on human health and 

environment, it also resulted in inefficient 

use of economic and energy potential of 

waste . Lawmaking played the leading role 

in development of an integrated waste 

management system . One of the most 

important laws in the field of waste man- 

agement was adopted by the Croatian 

Parliament in 2004, in line with the European 

Council Directive 91/ 156 . The Waste 

Act clearly defines three governing waste 

management principles in Croatia: 1) polluter 

pays; 2) manufacturers are responsible 

for waste collection; 3) reuse and 

recycling facilities must be at hand . 

(Ž.B.): Croatian Air Quality Protection 

and Improvement Plan completed 

The Ministry of Environmental Protection, 

Physical Planning and Construction 

drafted the Air Quality Protection and 

Improvement Plan for the period of 2008 

- 2011 . The main objective of the Plan was 

to outline goals and strategies (with priorities, 

dead-lines and allocation of responsibilities) 

aimed at long-term protection 

and improvement of air quality in Croatia, 

especially in those areas where air quality 

falls in the second and third category . The 

Ministry stresses that Croatia has a long 

tradition of air-quality monitoring, dating 

from the 1960s, when other West European 

countries began tackling such issues . 

Since that time, air quality in inhabited 

areas has been improving steadily, and 

in some areas levels of sulphur dioxide 

and smoke were three times higher than 

today . Several towns have very early only 

banned the use of coal in their centers 

(that fuel was never very widely used in 

Croatian towns) . Development of public 

transport in large cities, phasing out 

lead content in gasoline and road maintenance 

has contributed to air quality 

improvement . There was a sharp decline 

in pollutant emissions in the early 1990s, 

when many industrial facilities and other 

pollution sources ceased their operations 

because of the war . “Our aim is to tackle all 

air quality problems by 2010 so that air all 

around the country would belong to the 

first category, only exceptionally falling 

into the second”, stressed Nikola Ružinski, 

State Secretary at the Ministry of Environmental 

Protection, Physical Planning and 

Construction . 

Marina Bujan: Care for wild carnivores 

Guidelines for population level management 

plans for large carnivores (wolf, bear 

and lynx) were presented at the workshop 

held in Zagreb . Croatian and Slovenian experts 

in the field discussed trans-border 

management of large carnivores and 

concluded that preservation efforts depended 

on international cooperation . The 

workshop was intended for institutions in 

charge of preparation for implementation 

SUMMARY 

and consequent management of NATURA 

2000 areas and all those living near large 

carnivores’ habitats . The bear, wolf and Euro-Asian 

lynx are endangered or extinct in 

most habitats . It was stressed that Croatia 

is a home to three out of five carnivore 

species living in Europe . Đuro Humber of 

the Zagreb Faculty of Veterinary Medicine 

said that, in general, Croatian large carnivores’ 

populations are stable . “we shoul be 

proud that our carnivores’ management is 

so effective”, stressed Huber . 

Tomislav Lukić: New environmental 

act in Bosnia and Herzegovina 

Commitment of all countries in the region 

to joining the European Union resulted in 

significant changes in legal environment 

and harmonization of national legislations 

with common legal heritage of EU . 

In 2003, a series of environmental laws 

based on the IPPC Directive and the European 

Union’s package of environmental 

laws entered into force in the Federation 

Bosnia and Herzegovina: Framework Law 

on Environmental protection, Law on 

Nature Protection, Law on Water Protection, 

Law on Air Protection, Law on Solid 

Waste Management and Law on Federal 

Environmental Fund . These laws provided 

the federation with an environmental 

framework for the first time in history 

and it was created by the international 

consortium headed by the Austrian Environment 

Agency and Bosnian experts, 

with financial support from the European 

Union and the PHARE Program . All laws 

are based on experiences of other European 

countries and EU directives . They 

impose stricter environmental standards, 

which are to contribute to environmental 

protection, protection of human health 

and sustainable development . These 

laws are an important step in Bosnia and 

Herzegovina’s adoption of the European 

Union’s environmental standards . 

(Ž.B.): Water, Croatian asset 

Croatia is among a few countries where 

tap water can still be safely drunk and in 

terms of water resources it is one of the 

wealthiest European countries . According 

to the data issued by the UNESCO, in 

terms of water supplies and water accessibility, 

Croatia ranks fifth in Europe and 

42nd in the world . But, great investments 

will be required if we want to preserve 

and make use our greatest natural asset . 

In his speech marking the World Water 

Day on March 22, Head of the Hrvatske 

Vode Jadranko Husarić stressed that the 

State would have to invest over 46 billion 

euros over the next fifteen year period to 

reach high European standards . Croatia 

must use its abundant natural resources 

to improve its own water supply system 

and boost export . 

Marija Bujan: Inventory of marine 

habitats 

Marine habitats: Manual for inventory, 

mapping and monitoring by Tatjana 

bakran Petricioli PhD of the Zagreb Faculty 

of Science has been presented to the public 

. Manual includes general guidelines for 

field work, basic criteria for endangered 

habitats and a vocabulary of scientific or 

less familiar words and concepts . The author 

stressed that sea had been neglected 

for years in spite of its great value there 

was, on example, no data on underwater 

caves . She added that the Manual cites 

sources of each habitat’s pollution and 

protective measures . Ana Štrbenac of 

the State Institute for Nature Protection 

pointed out that successful protective 

measures were always based on exact 


95

monitoring and biodiversity data . She 

added that without information, right 

decisions could not be made and mistakes 

could not be prevented . She reminded the 

assembly that this was the third manual 

published under the EU CARDS project 

“Institutional strengthening of the State 

Institute for Nature Protection” . The main 

goals of the project were to standardize 

and make operational the national system 

of biodiversity monitoring, develop 

a network of associates active in nature 

protection and establish the EU standards 

for protected areas management plans . 

Dalibor Sumpor: Lonjsko Polje - 

another Croatian nominee for the 

UNESCO World Heritage List 

Croatia prides itself of six cultural-historical 

and natural sites on the UNESCO World 

Heritage List . The process of inclusion of 

Starigradsko Polje on the island of Hvar is 

to be completed before the summer, while 

the Lonjsko Polje nomination was submitted 

by the Croatian Ministry of Culture 

in January this year . It is suggested that 

Lonjsko Polje be inscribed in the Mixed 

Category (a site with both cultural and 

natural values) as “Lonjsko Polje - a living 

landscape and alluvial wetland ecosystem 

in Srednja Posavina” . To be included on 

the World Heritage List, sites must be of 

outstanding universal value and meet at 

least one out of ten selection criteria . . The 

Lonjsko Polje Nature Park is nominated as 

a site meeting two cultural and two natural 

category criteria . There are currently 

only 25 mixed sites and fewer nominations 

are submitted in that category . This 

is the first Croatian nomination in the category 

and the result of joint and systematic 

efforts of a multidisciplinary task force 

composed of experts in the fields of nature 

and culture . “Lonjsko Polje is an ideal 

combination of cultural and landscape 

values, of exceptional natural beauty and 

rural architectural heritage”, said Croatian 

Minister of Culture Božo Biškupić, stressing 

the importance of this nomination for 

the preservation of rural heritage threatened 

by construction activities . 

Nikola Bilandžija: Icebergs - witnesses 

to global warming 

The fact that our planet is gradually 

warming is no longer a novelty, nor is it 

in question . Nevertheless, not all scientists 

agree on its cause: some blame it on 

man, while others disagree . Icebergs are 

the best reminders of the progression of 

global warming . This melting ice is causing 

sea levels to rise around the world . 

Global warming may be the result of 

greenhouse effect (and human influence) 

or simply represent the end of a small ice 

age that lasted from the 15th to the 18th 

century . The average global temperature 

is expected to increase by 5, 8 ºC by 2100 . 

That catastrophic temperature rise might 

be mitigated if we annually reduce our carbon 

dioxide emissions by 1 % of our current 

emission level, which means we would 

halve our global carbon footprint by 2050 . 

One of the ways to reduce carbon dioxide 

emission is to turn to renewable energy 

sources and preserve the environment, 

especially tropical forests, which affect 

atmospheric carbon dioxide concentrations 

and increase the quantity of clouds 

thereby cooling the planet . It is deforestation 

that creates 20% of greenhouse gases 

we release into the atmosphere . 

Dražen Jambrović: STOP sign at the 

entrance to the town center 

An increasing number of European cities 

are adopting measures to restrict vehicle 


access to town centers . The removal of this 

unnecessary traffic from the town centre 

area will free up space and allow environmental 

improvements for residents and 

shoppers by reducing traffic congestion 

and carbon emissions . In Germany, twelve 

cities have already adopted such restrictive 

measures, along with several towns 

in Great Britain, Italy, Sweden, while a set 

of traffic management measures is also 

being introduced in Beijing because of 

the Olympics . Germany so far has most 

towns with “green” centers in which traffic 

is restricted or banned, in line with European 

Union efforts to reduce harmful gas 

emissions, caused largely by road traffic . 

The European emission limit is set at 50 

micrograms per cubic meter and can not 

be exceeded more than 35 days a year . 

And, in Croatia? There are advocates of 

widening the pedestrianized zone in the 

Zagreb center, while environmental NGOs 

oppose the construction of underground 

garages in the town center, claiming they 

attract vehicles instead of reducing their 

numbers . Harmful emission reduction can 

be achieved not only by banning traffic, 

but also by traffic calming strategies like 

speed regulation and introduction of 

more parking lots and garages, which 

would reduce the amount of time spent 

in “cruising” in search of a parking place . 

(Ž.B.): Tenders for financing of 

environmental and sustainable 

development projects 

In late February, a public tender was issued 

under the European Union PHARE 

2006 program, aimed at assisting the 

development of civil society in the preaccession 

process . The Government Office 

for NGOs announced that grants of 50 000 

- 100 000 euros would be awarded to winning 

projects in the field of environmental 

protection and sustainable development . 

Funds will be granted for three thematic 

chapters - promotion of responsible environment 

management and principles 

of sustainable development; promotion 

of efficient energy consumption, use of 

renewable energy sources; sustainable 

construction and encouragement of civic 

initiatives’ participation in environmental 

protection, with special emphasis on 

preservation of biodiversity . Apart from 

non-profit and non-government organizations 

and their associations, local and 

regional self-government units can also 

apply for tender, along with their development 

agencies, educational and research 

institutions . 

Marina Bujan: Observing our planet 

for a better future 

This year, the World Meteorological Day, 

marked on March 23, was celebrated with 

the motto “Observing our planet for a better 

future” in order to stress the scientific, 

social and economic benefits of observing 

climate, weather and water on our planet, 

which is the daily task of meteorological 

and hydrological services, and the World 

Meteorological Organization . “Planet Earth 

is a natural, indivisible physical whole, so 

all events in its atmosphere, lithosphere, 

hydrosphere and biosphere are interconnected”, 

said Ivan Čačić, Head of the 

Croatian State Hydrometeorological Institute 

. He stressed that monitoring and 

observation of such events in their totality 

and interconnectedness was important for 

the safety and sustainable development of 

human societies and life on our planet . He 

added that such efforts gained importance 

in the modern world threatened by natural 

and social catastrophes, which were mainly 

the result of global warming and harmful 

human impact . Head of the WMO Michael 

Jarraud urged nations to continue their efforts 

to promote enhanced applications of 

science and technology, including the use 

of climate and weather information, and to 

improve predictions and early warnings on 

impending weather and climate hazards . 

Mladen Iličković: Global war against 

warming in a Kyrgyz village 

The 19 million New Yorkers emit more 

greenhouse gases than 766 million inhabitants 

of 50 underdeveloped countries, 

including five million inhabitants of Kyrgyzstan 

. In order to avoid or at least mitigate 

effects of global warming, rich countries 

should reduce their greenhouse gas 

emission by 30% by 2020, when underdeveloped 

countries’ emissions are expected 

to increase . They should reduce their carbon 

footprint by the mid-21st century . That 

is why the United Nations, through their 

UN Development Program, aim to assist 

countries like Kyrgyzstan in reducing their 

harmful gas emissions . “Climate change 

and the rise of temperature has an impact 

on the formation of lakes and is leading to 

melting of glaciers in Kyrgyzstan”, says Neal 

Walker, UN Resident Coordinator in the Kyrgyz 

Republic . “And when the glaciers melt, 

sever draught will begin” . 

Roman Ozimec: The death knell of 

autochthonous breeds and varieties? 

Under the onslaught of the industrial 

revolution, which has been governing 

our lives for a long time now, the most 

endangered beings are not rare and exotic 

species hiding in the Amazon forest 

or African deserts . The most endangered 

species are living next door - or better, 

lived, because today we can see them 

only in our memories or books . We have 

used our autochthonous breeds and varieties 

to survive in our time of need and 

then denied them when better times arrived, 

as if they were shameful . The first 

Croatian Conference on Autochthonous 

Breeds and Varieties as a Part of Natural 

and Cultural Heritage was held in Šibenik . 

The aim of the conference, which gathered 

domestic and foreign experts, was 

to define autochthonous breeds and 

varieties; outline the present situation, 

reasons for their disappearance and 

systems of their protection; importance 

of autochthonous breeds and varieties 

for the preservation of traditional landscapes, 

habitats and biological diversity; 

legal framework for protection of autochthonous 

breeds and varieties; marketing 

and economic factor in their preservation; 

examples of solutions implemented 

in Slovenia and the EU . Is that sound we 

hear the death knell of our old and faithful 

companions or is it a bell around the 

neck of the bull leading a herd on its return 

to our pastures? 

Ana Marić Gudelj: Forests are green 

factories 

Forests are essential for life on Earth . Forests 

are nature’s guardians . They purify 

water and prevent flooding . Forests protect 

the soil from draught and erosion . 

Forests are a home to numerous plants 

and animals . Unfortunately, the forests 

of the world are at risk from widespread 

deforestation and degradation . They have 

been mercilessly cleared for centuries, to 

make place for roads, factories and cropland 

. They are also cut down for wood 

products, timber, firewood . Forest is a perfectly 

environmentally sound factory and 

a perfect shelter for plants and animals . 

Croatian green surface areas are marked 

by versatility . Woods and woodland areas 

cover 36% of the country’s total surface 

area (about 20 354 square kilometers), 

which makes it one of the most densely 

forested countries in Europe, along with 

Scandinavian countries . Forestry is an important 

industry and foresters take good 

care of our natural assets . Nevertheless, 

Croatian forests are vulnerable . According 

to the latest reports, Croatian forests are 

threatened by climate, especially draught, 

insects and plant diseases, fungi, air pollution 

and forest fires . 

Dražen Jambrović: Green is in vogue 

There is an increasing number of green 

vehicles to be seen in Croatian car salons 

- notable for alternative energy, fuel efficiency, 

or low-carbon emissions . It could 

be said that green is in vogue . In less than 

a month, two large auto-shows took place 

- in Geneva and Zagreb - where car manufacturers 

showed us their latest releases 

and future concepts . Lexus Hybrid Drive 

is a system that combines an electric drive 

and a continuously variable transmission 

. By intelligently combining a highly 

efficient petrol engine with one or more 

high-output electric motors, Lexus Hybrid 

Drive achieves the power and acceleration 

of a high-performance car with the fuel 

economy and lower emissions of a smaller 

car . We can only hope that green vehicles 

are not only a passing fancy but a part of 

the permanent environmental efforts and 

that we will se more of them, not only in 

car salons, but on roads as well .

Ana Marija Kovačević: Ethics are 

important even when its comes to 

global warming 

Global warming is a burning issue in the 

world of today . Everyone has an opinion 

or wants to contribute in some way . But 

we must be cautious . We need general 

public to voice its questions and express 

doubts on the global warming . Still, we 

don’t need those asked for the sake of asking 

or proving a point, but those aimed at 

probing deeper into the matter at hand . 

What we definitely don’t need is skepticism 

and superficial disregard for scientists’ 

work . British scientists have created 

a digital simulation of thermal situation 

in nine cities and they showed that green 

roofs have significant thermal benefits . 

Green areas have a cooling effect on urban 

areas by absorbing more heat than 

traditional house fronts (which means 

they emit less heat back into the environment) 

and plants cool the air by increasing 

relative humidity . Apart from that, living in 

such areas brings people closer to their 

natural environment . Researches such 

as this remind us that nature is always 

in perfect harmony and that if we fail to 

discover that harmony within us, only we 

are to blame . 

(D.L.): Protest against toxic ash in 

former incinerator Puto 

In late February, members of environmental 

NGOs Green Action, Resnik-based 

UZOR and SOS Općina Gradec, held a 

peaceful protest in front of the Ministry of 

Environmental Protection, Physical Planning 

and Construction demanding urgent 

remediation of 250 tons of toxic ash from 

the former toxic waste incinerator Puto, 

which went out of business long ago . 

Environmental activists held their protest 

around toxic waste barrels, wearing protective 

suits . After the fire of 2002, two 

hundred bags of toxic ash were left on the 

premises of the closed-down incinerator . 

Activists claim that the bags, unprotected 

from weather, have now begun to crack 

open . The Ministry’s officials replied that 

all waste from the incinerator would be 

expertly and legally removed in the first 

half of 2008 . In response to the environmentalists’ 

demands that the construction 

of the Zagreb incinerator be stopped, the 

Ministry replied that the incinerator is a 

part of the National Waste Management 

Strategy and the Waste Management 

Plan for the Period of 2007 - 2015 . “Its location 

is in line with the City of Zagreb’s 

Urbanistic Plan and environmental impact 

assessment study was completed and approved”, 

says the Ministry . 

Petra Mrduljaš: Plastic-bag-free world 

The amount of plastic bags in landfills and 

nature is growing at an alarming rate . At 

the current rate the world produces 200 

million tons of plastic a year . Less the 

3 .5% is recycled . Scientists estimate each 

plastic item could last in the environment 

anywhere between 400 to 1000 years . The 

British town of Modbury has decided to 

take action and make its green South 

Devon even greener . On May 1, 2007 they 

have become the first European town to 

ban plastic bags . If a trader puts any product 

into a bag for a customer, then that 

bag is not to be made from plastic . The 

BBC camerawoman Rebecca Hosking was 

inspired by a documentary on harmful effect 

of discarded plastic bags on the environment 

to make a difference in her own 

hometown . Her initiative was accepted by 

Modbury’s shopkeepers and traders - now 

delegations from other municipalities visit 

their beautiful town to see how it is done . 

Reducing the number of non-reusable 

plastic carrier bags is a battle that everyone 

can join with little or no sacrifices 

to one’s comfort - it is enough to carry a 

cotton bag in your handbag or in the back 

of your car and you may end up saving as 

many as 250 bags each of us uses a year . 

Seeing the images of turtles swallowing 

plastic bags mistaking them for jellyfish, 

dead birds strangled by them or whales 

found dead with stomachs full of plastic 

is a real inspiration for action - just say no 

to a plastic bag! 

(D.J.): Recycling cars the Renault way 

The eco-concept is an organized process 

aimed at reduction of harmful effect of 

cars on the environment, beginning at 

the concept and design stage, throughout 

is useful service life and after - when 

it is dismantled and recycled . Renault cars 

are designed to be environment friendly 

throughout their whole life cycle, from development 

through to recycling . Renault 

targets a vehicle recyclability rate of 95%, 

an ambitious objective that requires full 

allowance for recycling right from the 

initial vehicle design phase . Renault aims 

to reduce the pollutant emissions, greenhouse 

gas emission, fossil fuel consumption 

and noise . Since September 2000, 

when the European Directive entered 

into force, Renault and his partners set up 

a end-of-life vehicle program in order to 

reduce the volume of waste sent to landfills 

by encouraging reuse of components 

and recycling . 

Marija Barić: Energy Charter signed 

On March 6, a conference on development 

and implementation of energy efficiency 

measures in construction was held . At the 

end of the Conference, Predrag Štromar, 

Deputy Head of Varaždin County and Ivan 

Čehok, phD, the Varaždin Mayor, signed 

the Energy Charter of Cities and Counties 

pledging to promote rational energy management 

through introduction of energy 

efficiency systems and renewable energy 

sources wherever possible . At the conference, 

different areas of energy efficiency 

were presented . It was stressed that there 

is great energy saving potential in introduction 

of energy efficiency instruments 

in old buildings . Promotion of sustainable 

construction is one of the Environmental 

Protection and Energy Efficiency’s goals 

and it has already granted a total of 17 

million kuna to 25 projects in the field . 

The projects were aimed at improvement 

of thermal insulation of outside walls, replacement 

of windows, heating system 

reconstruction and replacement of heating 

oil with environmentally sound fuels 

like natural gas, liquefied petroleum gas 

and biomass . 

(Ž.B.): Is nuclear option back? 

According to the increasing number of 

Croatian politicians’ statements regarding 

the necessity to consider nuclear power 

on equal terms as other forms of energy, it 

seems nuclear power plants may be back 

in the game and maybe we can even 

expect concrete plans for their construction 

in the near future . Before the summer, 

the new national energy strategy is to be 

adopted . Experts claim that with new and 

developed technology, nuclear power 

plants are not such dangerous objects as 

they are believed to be . The fact that for 

the past twenty years there has been no 

serious nuclear incident seems to prove 

it . In Croatia, electricity consumption increases 

3 - 4 % a year, almost twice as fast 

as in the European Union, which means it 

might double by 2020 . At the same time, 

more and more power plants will reach 

their end of useful life . Renewable energy 

sources are quite unreliable and significantly 

more expensive than conventional 

ones, so the state has to provide financial 

support . Apart from that, one has to bear 

in mind that energy supply is an important 

factor in economic development . Even environmentalists 

agree that nuclear power 

plants’ harmful gas emissions are lower, 

but they stress the potential danger of 

nuclear disasters and nuclear waste management 

issues . That is why they suggest 

that the funds which would be spent on 

a nuclear power plant be invested in solar 

energy systems in Dalmatia . 

Nikolina Jurković: Arguments against 

biofuels? 

When biofuels first appeared as an alternative 

to fossil fuels, they caused great 

excitement . Many countries and companies 

invested heavily in biofuel production 

without waiting for comprehensive 

analysis of their cost-effectiveness, sustainability 

and uses . The first objections 

concerned the competition between 

food and fuel on a global scale - land that 

was formerly used to grow other crops is 

now used to grow maize for biofuels . The 

solution would be to grow crops used for 

biofuel production in the wilderness, not 

on croplands . The Science magazine published 

the latest study which shows that 

biofuels emit more greenhouse gases 

than fossil fuels . Ultimately, biofuels are 

more harmful than fossil fuels because 

they cause farmers to convert forest and 

grassland to new cropland to replace the 

grain diverted to biofuels - and we all 

know that green areas help preserve the 

ozone layer . To minimize greenhouse gas 

emissions associated with bioenergy production, 

policy makers need to safeguard 

virgin grasslands, primary forests and 

other lands with high nature value . These 

new studies include in their calculations 

energy needed to cultivate, harvest and 

produce the fuel, which raises doubts on 

the cost-effectiveness and sustainability 

of the «fuel for the future» . UN set up a 

commission that is to assess the impact of 

the emerging bioenergy market . 

Marija Ščulac Domac: Liq1uefied 

petroleum gas - fuel of the 21st 

century 

Liquefied petroleum gas, or propanebutane 

mix, is manufactured during the 

refining of crude oil, or extracted from gas 

streams . In Croatia, INA annually produces 

380 000 tons of LPG and annual consumption 

totals 140 000 tons . That means that 

Croatia’ domestic production meets its 

demand, which is unusually important 

in the present times . The Zagreb-based 

PROplin d . o . o . and ABT Biro d . o . o . companies 

have presented to the public the 

new low-floor city bus fitted with LPG engine 

(model DAB 151 .200 LPG), produced 

by a Danish manufacturer DAB (part of 

the Scania Group) . The new bus has a capacity 

of 70 passengers and is fitted with 

two LPG tanks with a total volume of 600 

liters, located on the roof of the vehicle . 

Advantages of these propane-butane 

fueled buses compared to more widely 

used diesel powered vehicles is their fuel 

efficiency (and cost efficiency), low fine 

particle and nitrogen oxide emissions, low 

noise levels and absence of malodorous 

fumes, which is very important in urban 

traffic . It must be added that LPG burns 

with no smoke, ash, soot or sulphur compounds 

emissions . 

(Ž.B.): Liquefied petroleum gas on 

islands 

In late 2007, the Government adopted 

the Liquefied Petroleum Gas Use on 

Islands Strategy for the Period of 2008 - 

2012 . Two relevant ministries will secure 

34, 4 million kuna for its implementation . 

The Strategy envisages a set of incentive 

measures to supplant the use of 

dominant fuels (heating oil, wood and 

electricity) with liquefied petroleum gas . 

Environmental and economic benefits of 

using LPG are considerable . The aim of the 

strategy is to promote sustainable development 

of islands through development 

of energy sector adapted to the islands’ 

specific needs . It is to ensure reliable LPG 

supply at the same price that is paid on 

the mainland, promote the use of renewable 

and environmentally sound energy 

sources, and energy efficiency . Even great 

demand will not create supply problems 

such as those that crop up every year in 

wintertime with natural gas supplies because 

Croatia annually produces 380 000 

tons of LPG and consumes only one half 

of it, while the rest is exported . 

Mladen Iličković: The largest solar 

farm 

The world’s largest solar farm is being 

opened in Portugal . It has 262 000 solar 

panels arranged in neat rows . It will begin 

generating power in March and reach full 

capacity by the end of the year . Built on 

250 ha of land in Amaralaja, the sunniest 

spot in Portugal, the solar farm will be 

connected to the Portugal power grid in 

the first half of March . With its 46, 41 MW 

capacity, it will by far the largest solar farm 

in the world . 

Dora Belamarić: Advice on saving the 

planet 

In this world of rapid industrialization, it 

may sometimes seem that individual environmental 

efforts were a fight against 

windmills and that there wasn’t much a 

single person could do . But, with some 

dedication and information, we can all 

make changes in our everyday lives that 

will contribute to the protection of our 

planet . It is, unfortunately, very difficult to 

talk people into changes, because there 

are no punishments for environmentally 

irresponsible behavior, nor rewards (expect 

personal satisfaction) . If personal 

satisfaction is not a good enough reason 

for you, you may be interested to hear 

that by saving the earth you are also saving 

money . Did you know that annually 

1 200 000 tons of municipal waste are 

dumped in Croatian legal landfills? That 

means that every one of us daily produces 

0,40 - 0,95 kilograms of waste . 


97

Edita Gregurić Cvenić: Good Friday 

procession on Korčula 

Three confraternities gather on the Good 

Friday evening on Korčula to begin the 

Easter procession . These confraternities 

are pious associations of laymen, 

founded in the Middle Ages to for the 

promotion of charity, piety and penance 

. Their customs, which are a part of 

the rich Croatian cultural tradition, have 

been preserved on the island of Korčula 

up to this day . The oldest Confraternity of 

All Saints is over 700 years old as it was 

founded in AD 1301 . The Confraternity of 

Saint Roch was founded in 1575 in time 

of the plague . The youngest confraternity 

is that of Our Lady of Consolation 

founded in 1603 in the church of Saint 

Michael, which is why its members are 

sometimes called Michaelites . The Good 

Friday procession passes through cobbled 

streets silently and gracefully to exit 

by the south town gate and circle the old 

part of town . It is headed by the crossbearers 

with large crosses and stars, followed 

by old-fashioned lanterns and 

male singers who occasionally disrupt 

the solemn silence by hymns . Having 

circled the town, the procession ends in 

the parish church . 

Vanja Vitelj: For a more beautiful 

spring… 

When the last of the snow melts, the first 

heralds of spring raise their heads - snowdrops, 

primroses and crocuses . Meadows, 

woods and gardens are covered in yellow, 

white and purple . Some ten years ago, 

those fragile flowers covered every green 

area, but every year we see less and less 

of them . They are disappearing because 

of human selfishness and greed . Some 

will pick spring flowers to put them in a 

vase and bring a breath of spring to their 

homes; while other will pick larger quantities 

to sell them on a local market (a sprig 

is sold for 5 - 10 kuna a piece) . Thoughtless 

picking of spring flowers for decoration 

or easy (although small) profit, disturbs 

the natural balance and endangers plant 

species . Self-grown plant species and 

endemic plants are protected under the 

Croatian Law on Protection of Nature . It 

envisages strict penalties for picking and 

selling protected wild plant species . Let us 

enjoy flowers in their natural environment 

and not allow nature to become a means 

of earning money . 

Krunoslav Rac: Krasno 

On a wide plain surrounded by the North 

Velebit mountain peaks, lies the village 

of Krasno . It is one of the rare communities 

in Croatia with no unemployment . It 

is located at the average height of 800 

meters above sea level and is one of the 

largest Croatian mountain villages . It is 

difficult to select its most attractive feature 

- is it the surrounding North Velebit 

mountain range, its Virgin Mary of Krasno 

sanctuary or the picturesque hamlet itself? 

It attracts numerous visitors, travelers 

and hikers . Religious tourism is also 

developed: every year on the Feast of 

the Assumption, thousands of believers 

visit Krasno to celebrate that holiday 

with a religious procession . The Krasno 

Forestry Office was founded in 1865 and 

is the oldest such institution in Croatia . It 

is not surprising that forestry is so developed 

in the area given the density and 

beauty of the Velebit forests . As opposed 

to some other offices, the Krasno Forestry 

Office really does take care of the forests 

it manages . 


Nebojša Jerković: A town of 

exceptional winemakers, vinegrowers 

and poets 

Vrgorac is an important crossroad on the 

Croatian and Bosnian border, where the 

Dalmatian hinterland meets Primorje 

and Bosnia . It is a birthplace of the great 

Croatian poet Tin Ujević . The revival of 

tourism in the area spurred the production 

of a series of agricultural products 

and foods, their processing, standardization 

and other elements of high-quality 

production . The fact their agricultural sector 

is based on family owned farms helped 

the development of several kinds of tourism: 

agrotourism, rural, medical, hunting 

and sports tourism . Such approach to 

local development is best exemplified by 

the village of Vrgorac and the surrounding 

hamlets . The feast of saint Vincent, protector 

of vineyards and vine-growers, is celebrated 

on January 22 . Out of the total 30 

000 hectares of vineyards in Croatia, 3000 

hectares of various grape varieties, both 

red and white, are on the Vrgorac vinegrowing 

hills . 

Mara Matković: A vineyard sprouting 

from barren soil 

An area of 13,5 hectares, on a hillside 

above Trogir, once covered in shrubbery, is 

becoming a vineyard with as many as 100 

000 vine plants of plavac and Zinfandel 

(known in Croatia as crljenac kaštelanski) . 

Ante Grabovac, famous wine-grower and 

winemaker from Imotski, has decided to 

come down to the seaside and turn Trogir 

into a town of wine! With the little help of 

stone grinding machines, a karst field was 

made into a vineyard . Almost 2000 mines 

were detonated to mix the delivered soil 

with stone and make it become a part of 

the slope . He is also renovating old drystone 

walls, which will encircle the whole 

area along with olive trees . In the middle 

of the vineyard, there will be a densely 

planted display area with other traditional 

grape varieties like dobričić . Above 

the vineyard, he plans to build a winery, 

but that plan belongs to the second phase 

of the project, to be completed in two or 

three years . He is not worried about marketing 

his wine . “Our high-quality red 

wines are in great demand in Europe . We 

cannot make enough wine to meet the 

demand!”, says Grabovac . “The first grapes 

are expected in our vineyard in 2010” . 

Nikola Bilandžija: Hrvatsko Zagorje 

mansions (II.) 

There were almost one thousand castles 

in Croatia throughout its history, out of 

which 180 have been preserved . Hrvatsko 

Zagorje is the Croatian region richest 

in historical monuments, surpassed only 

by the coastal area . It prides itself of 275 

historical and cultural monuments, out of 

which 90 are mansions and manors (50 

mansions and 40 manors) . Other historical 

remains include medieval chapels and 

churches, ancient Roman baths, hill-forts 

and old market towns . All that, complemented 

with beautiful natural surroundings 

of undulating plains, gentle slopes 

and valleys, makes it a highly attractive 

travel destination, which deserves a 

more prominent place in Croatian tourism 

. Throughout history, the Hrvatsko 

Zagorje mansions have been passed 

from hand to hand, and each hand left a 

mark on their architecture and landscape 

design . Architecturally, they have always 

followed regional and European trends, 

and bear many traces of historical events, 

which make them real eyewitnesses to European 

history and cultural development . 

They have been inhabited by a series of 

important historical personages and were 

scenes of numerous historical, cultural and 

economic events . Unfortunately, many 

of them have been allowed to sink into 

oblivion by being put to unsuitable purposes, 

destroyed or left to fall into ruin . 

Edita Gregurić Cvenić: The Trsteno 

Arboretum - five centuries of green 

splendor 

It is thanks to the old Dubrovnik noble 

family Gučetić (Gozze), which gave Dubrovnik 

many of its dukes, bishops, scientists 

and artists, that Dubrovnik now 

prides itself of an arboretum, which is 

a descendant of a Renaissance garden 

planted in the late 15th and early 16th 

centuries . The Gučević family mansion 

was built in 1494 . in the gothic-renaissance 

style with a chapel and a beautiful 

pleasure garden filled with Mediterranean 

and exotic plants . The Gučetićs created in 

Trsteno a green oasis of peace and quiet, 

for relaxation and artistic creation in the 

shade of large trees . The Trsteno Arboretum 

is a landscaping masterpiece only 

29 km from Dubrovnik, a work of many 

centuries . Its cultural, historical, ecological, 

decorative, scientific and educational 

value is unquestionable . Trsteno is not 

only the oldest Croatian landscaping 

monument, but also a living creature telling 

a tale of the renaissance joy of living, 

of glorious days of old, of wars and ravaging 

fires; a creature capable of change and 

development . 

Miroslava Vučić: Mljet National 

Park - in the footsteps of saint Paul, 

Odysseus and Cousteau 

One of the largest South Dalmatian islands 

Mljet is seemingly unindented elongated 

island, 37 kilometers in length and, on the 

average, only three kilometers wide . It is 

located in the vicinity of the Pelješac Peninsula, 

city of Dubrovnik and the island 

of Korčula . It has a real Mediterranean climate 

with long, dry summers and mild, 

wet winters with the average of 2500 

sunny hours a year . It is an island of great 

biodiversity and many striking contrasts; 

the Mljet National Park encompasses 5375 

hectares of protected land and sea, on the 

northwest third of the island . The area was 

designated a National Park on November 

11, 1960 and represents the first institutionalized 

attempt to protect an original 

ecosystem in the Adriatic . The area was 

protected because of its exceptional cultural 

and historical heritage (which can be 

traced continuously since the time of Illyrian 

tribes, Roman Era and the Republic of 

Dubrovnik up to modern times), but primarily 

because of its salt-freshwater lakes, 

a unique panoramic views of indented 

coastline, cliffs, rocks and islets, karst fields 

and remains of ancient hamlets hidden in 

luscious greenery . 

Ivan Goran Šojat: Samobor 

Samobor is a town near Zagreb . It is not 

possible to pin down the exact moment 

in history when the first settlement appeared 

in the area, because there have 

been no pre-historic archeological finds, 

but the Samobor Town Museum houses 

stone axes dating from 5000 BC . King 

Bela IV ., Croatian and Hungarian King, 

granted Samobor the charter elevating it 

to the status of a free royal marketplace . 

They had the right to elect their priest and 

judge . Today, Samobor is a quaint town 

with beautiful Austro-Hungarian architecture, 

numerous restaurants, long market 

hiking trails and pleasant promenades . 

Roman Ozimec: Rocket or arugula, the 

new old vegetable 

The rocket is a plant edible in wintertime, 

whereas in summer its leaves become 

leathery, hairy and bitter - that is when 

its generative and flowering phase takes 

place . Lately, late flowering sorts are being 

selected because they can be grown 

throughout the summer . We use rocket primarily 

raw, in salads, in combination with 

radicchio, lamb’s lettuce and endive, but 

it can also be cooked like spinach or even 

fried with pasta . In England, the rocket is 

an ingredient of a special Rocket Sauce, 

prepared with honey, vinegar and fried 

bread . Fresh rocket salad with garlic is an 

Italian specialty and Italians always include 

it in their fish, meat, fruit or vegetable carpaccio 

. It is also often used in condiments, 

fillings and sauces, fried with squid, or 

mixed with cow cheese in canelloni, ravioli 

or pancakes . It is sometimes being added 

even to pizzas for a special flavor . 

Vanja Vitelj: Coffee 

Coffee drinking is a ritual adopted by people 

around the globe . It helps in waking 

up in the morning and socializing during 

the day . A lot of contradictory information 

is being published about that beverage, 

but all studies agree that moderate coffee 

consumption has favorable impact 

on our system . Coffee stimulates our 

organism, boosts concentration, speeds 

cognitive processes, mitigates headache 

and improves the mood . It is the most 

widely consumed natural antioxidant 

(substance that reduces oxidative damage

such as that caused by free radicals, like 

aging and malign changes) . It contains 

antimicrobials that slow the development 

of bacteria, which cause dental caries . Coffee 

is cultivated on farms, mostly in tropical 

regions and the best coffee beans are 

those grown high up in the mountains . 

Coffee is the most popular beverage after 

water, so it is little wonder that it feeds 

over 100 million people and fills national 

coffers of the largest world exporters (Brazil, 

Columbia, Indonesia, and Ivory Coast) . 

Over 1400 million cups of coffee are drunk 

every day and they earn the producers 30 

million euros . 

Dora Belamarić: Orange 

Poets and painters have often turned to 

oranges for subject matter . They used that 

fruit to express their emotion and we could 

say it was a well of inspiration . In everyday 

life, we turn to oranges for detoxication . 

The orange belongs to the citrus family 

and is one of the four citrus-fruits most 

often used in the food, pharmaceutical 

and cosmetic industries . Its first recorded 

mention is in ancient Chinese documents 

as a condiment and a cure for disinfection 

of inflamed and purulent wounds . In the 

12th century, Arabian traders brought it to 

Greece and then to Spain and Sicily . After 

that, oranges are cultivated in the south 

of Europe, while in the rest of Europe it is 

grown in greenhouses, mostly as an ornamental 

plant for Renaissance gardens . 

In the 16th century, the Spanish brought 

the orange to North America, where it 

was first grown in Florida and California . 

Today it is cultivated in almost all tropical 

and subtropical areas and on the Mediterranean 

. 

Ivana Šojat: The pheasant family 

The pheasants and the grouse are members 

of the Phasinaidae family . They inhabit 

woodlands, tropical forests, mountains 

and heaths . They prefer running to flying, 

but will take off the ground if in danger . 

They never fly far and always fly audibly 

- their oval wings create a recognizable 

sound . Peacocks and hens belong to the 

same family . Peafowl are best known for 

the male’s extravagant tail with “false eyes” 

- beautiful eye-shaped circles whose color 

changes with the angle of view, because 

each feather breaks light differently due 

to its specific shape . The Croatian hen is 

a breed created in the early 20th century 

and today is in need of protection . It is one 

of the few hen breeds that kept its brooding 

instinct and it really deserves better 

protection . 

Krunoslav Rac: Brown bears’ winter 

sleep 

Bears are one of rare mammals who have 

developed their own strategy of survival 

in harsh winter conditions . In response to 

the winter shortage of food, they simply 

go to sleep! When snow is deep and temperature 

suddenly drops below freezing 

point, they retreat to their lairs, which they 

have filled in autumn with twigs, leaves 

and grass to make a comfortable bed . 

During hibernation, animals drastically 

lower their metabolism so as to tap energy 

reserves stored as body fat at a slower 

rate - they neither eat, drink nor excrete . 

The only by-product of their metabolism 

is carbon dioxide, emited through breathing 

. We will see what future has in store for 

them, because global warming is disrupting 

their sleep . Last year, bears in Croatia 

could hardly sleep and kept entering human 

villages, nervous and hungry . Maybe 

in the future, bears in our climate will not 

sleep at all . 

Nikolina Jurković: Symposium on 

noble horse breeds 

Proud posture, graceful step, lyrical and 

elegant, fearless, noble, snow-white - 

those are the main attributes of the Lipizzan 

horse breed . Out of 6000 horses that 

grace our planet, as many as 1200 are in 

Croatia - more than in any other country in 

the world . At the first international symposium 

on that noble breed gathered horse 

breeders and horse racers . Experts from 

Germany, Austria, Hungary, Slovenia and 

Serbia participated in the Symposium . 

There were a total of 200 participants . The 

main topic was the Lipizzan breed, but 

there were also lectures on general horse 

breeding and dressage . The Croatian stud 

farm in Đakovo celebrated its 500th anniversary 

in 2006 . 

Krunoslav Rac: Storks have returned 

The white stork is one of the rare large bird 

species in Croatia, which is so closely connected 

to humans . The white storks belong 

to warm areas so they migrate from 

our region every autumn, moving south, 

mostly to Africa . There are 1500 pairs nesting 

in Croatia in the plains bordered by 

rivers Sava, Drava and Danube . They build 

stick nests on chimneys and utility poles . 

People don’t mind because their relationship 

with storks is based on mutual 

understanding and tolerance . Although 

their nests can cause problems, a solution 

was found that pleases both parties . 

A stork’s nest is moved in special baskets 

one meter up, where they no longer pose 

a safety threat . That is one of the brighter 

examples of natural heritage protection 

in Croatia . Although storks are used to 

humans and are not too sensitive, they 

are wild birds and need to be left alone . 

We must secure their peace so that they 

would return to our region next spring! 

Krunoslav Rac: The mallard 

The mallard is a very well known duck 

species, found throughout Croatia . It is 

one of the rare birds in Croatia that is not 

protected by law and their hunting is allowed 

. The mallard is a water bird and a 

direct ancestor of domestic ducks . It is 

a migratory bird, but many are nesting 

in Croatia . Their migrations are irregular 

and depend on the length and coldness 

of winters . Those who decide to leave 

Croatia in October or November to migrate 

to warmer regions, return in February 

or March . Mallards are well adapted 

to life alongside humans and are not 

particularly timid - they can be found in 

urban lakes, rivers and ponds along with 

swans . Children feeding ducks in parks is 

a familiar sight . Unfortunately, for many 

children that is the only opportunity for 

interaction with animals and nature . While 

we keep shutting ourselves in our urban 

areas and shutting nature out, mallards fly 

from afar to remind us of that other world, 

beyond concrete and asphalt . 

Miroslava Vučić: Ragweed, a weed 

that suffocates us 

There are few people who suffer from 

allergies and have no heard of the ragweed 

and its highly allergenic pollen, 

which is the prime cause of hayfever and 

allergic asthma . Our stubborn enemy has 

launched another irritating annual campaign 

. His army is numerous and almost 

invisible . That is why we must prepare 

for a grave combat, which ought to have 

already begun . The widespread rise in allergies 

over the last few decades gives us 

the right to call them a disease of our time 

and one of the most unpleasant medical 

and economic issues . According to the latest 

data, over 30% of the world population 

suffers from some form of allergy, mostly 

caused by a single plant’s pollen . Every 

fourth human being suffers from hayfever 

and every eights is allergic to the devilish 

weed of a divine name - Ambrosia . Its 

name is actually not derived from the Ancient 

Greek term for the food of the gods, 

ambrosia, but from ambrotos, meaning 

“immortal”, which is fitting because it refers 

to its famous tenaciousness - they are 

extremely difficult to eradicate . 

Nikolina Jurković: Snow-white magic 

One fourth of Earth’s landmass is covered 

in snow over four months a year and on 

80% of continental areas snowfall is a regular 

winter sight . Snowflakes are a treat for 

everybody - children, athletes, scientists, 

poets and philosophers . They are the most 

exciting natural phenomenon and a gift 

from the sky . Snowflakes are composed 

of 95% air and several snow particles that 

reflect and brake light in billion different 

ways - which is why they appear to be 

white . No two snowflakes are alike, but 

they all share a hexagonal structure and 

symmetry - the rest of the design depends 

on the inexhaustible ingenuity of nature . 

Crystals are formed in clean air and low 

temperatures . While moving through 

air currents and different thermal layers, 

buffeted by raindrops, crystal freezes and 

joins other crystals, forming large white 

flakes that delight us so much . 

Mara Matković: The Sun has landed in 

the Biblical Garden! 

A bronze apple, created by the academic 

painter Kažimir Hrast, added a touch of 

paradise to the Biblical Garden in Kašteli! 

It took the central place and charms all 

with its size and bright gold color . It has 

been set up on March 4, on the anniversary 

of Trpimir’s famous deed granted 

in 852 AD, in which the word Croat was 

first mentioned in writing, which is today 

annually celebrated as the Kašteli Day . 

Hrast’s Apple is enticing with its gleam 

of highly polished bronze and fullness of 

its shape, representing temptation, just 

as the author intended . The Apple is the 

second Kažimir Hrast’s piece set up amid 

the luscious vegetation of the Biblical 

Garden . On a mound west of the Apple, 

stands Hrast’s Crucifix, dark and massive 

against the blue sky, made of old railway 

crossties . In the greenery, you will also find 

the Noah’s Ark created by Vasko Lipovac in 

his recognizable style (also out of crossties) 

and given as a present to the Biblical 

Garden Organization . 

Ružica Cindori: Ex libris 

Last year, the Ex Libris Publishing House 

(editor: Jelena Hekman) published the 

book on ex libris or bookplates, written 

by the Croatian academic Josip Bratulić . 

His latest book is a “contribution to the history 

of Croatian librarianship” and a logical 

result of his love of books and his life 

dedicated to the study of literature, books 

and publishing . He himself said that the 

study of bookplates had always been a 

part of his bibliophilia . This book fills the 

gap in the Croatian culture because until 

now there have been no books on the 

subject of “ex-librisme” . The author noticed 

that Croatia was especially poor in 

that respect because “not even all owners, 

collectors and authors of bookplates are 

listed” . In the late 19th century, numerous 

Croatian artists were employed to create 

ex libris (from Latin, from the library of…; 

a decorative label indicating the book’s 

owner) and they became more beautiful 

and elaborate . There were even few magazines 

covering the topic and the first exhibition 

of pan-Slavic bookplates was held 

in Zagreb in 1929 . 

Lidija Tošić and Branimir Burić: 

Knežević’s festival of color 

In the Karlovac Student Center’s Gallery, 

the sixth solo exhibition of Fabijan 

Knežević was presented . His computer 

generated graphic art touches on the 

very essence of the 20th century art, according 

to the art critic Mladen Muić . Each 

spectator, while exploring his versatile 

artwork searches for a continuous thread 

that would enable him to recognize what 

is constant in them and to store it in his 

or her memory . That is the real source of 

exhilaration, says Muić, because Knežević’s 

art invites you to enjoy the turquoise, yellows 

and pinks, while exploring the possibility 

of acromatism . The futuristic world 

of computer graphics is the reality of the 

modern world . Fabijan Knežević’s work 

proves it . His work is presented in different 

media - either printed and spread on 

tables or shown on a computer screen . Fabijan 

Knežević was born in Zagreb in 1953 . 

He works as a head of the Pathology Department 

in the Zagreb Clinic for Tumors 

and teaches pathology at the University 

of Zagreb Medical School . He has been 

painting since college and started exploring 

computer graphics for years ago .

Eko revija - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template ?