PDF - download - Glas Koncila

Dioecesis Bellovariensis-Crisiensis
EUHARISTIJSKO SLAVLJE
prigodom uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije i
BISKUPSKO REĐENJE
prvoga bjelovarsko-križevačkog biskupa
mons. Vjekoslava Huzjaka
Trg ispred Katedrale sv. Terezije u Bjelovaru
20. ožujka 2010.

LJUBITI BOGA I BLIŽNJEGA
EUHARISTIJSKO SLAVLJE
prigodom uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije i
BISKUPSKO REĐENJE
prvoga bjelovarsko-križevačkog biskupa
mons. Vjekoslava Huzjaka
Trg ispred Katedrale sv. Terezije u Bjelovaru
subota Četvrtoga korizmenog tjedna,
20. ožujka 2010. u 11 sati

Bula »De maiore spirituali bono« pape Benedikta XVI.
o uspostavi Bjelovarsko-križevačke biskupije.
BENEDIKT BISKUP
SLUGA SLUGU BOŽJIH
na trajni spomen
Potaknut brigom za veće duhovno dobro povjerenih mu vjernika,
časni naš brat, kardinal Svete Rimske Crkve, Josip Bozanić,
nadbiskup i metropolit zagrebački, zbog brojnosti stanovnika
koji borave na području pod njegovom crkvenom vlašću, zamolio
je ovu Apostolsku Stolicu da se izdvajanjem dijela područja od te
Nadbiskupije osnuje nova Biskupija. Nakon što smo čuli pozitivno
mišljenje časnoga brata Marija Roberta Cassarija, naslovnoga
nadbiskupa truentinskog i apostolskog nuncija u spomenutom
narodu, po savjetu Kongregacije za biskupe smatramo da zaista
treba ispuniti upućenu molbu, što će ubuduće zasigurno pridonositi
spasenju duša. Stoga, vrhovnom Našom vlašću, određujemo
sljedeće: od Zagrebačke nadbiskupije odvajamo dekanate: Bjelovarski,
Cirkvenski, Čazmanski (osim župe Vrtlinska), Garešnički,
Križevački, Vrbovečki i Zelinski te od tako izdvojenih dekanata
osnivamo Bjelovarsko-križevačku biskupiju, kojoj sjedište određujemo
u gradu Bjelovaru, a ondje postojeću župnu crkvu, posvećenu
Bogu u čast svete Terezije Avilske, uzdižemo na stupanj
i dostojanstvo katedralne crkve obvezujući Te da se u njoj, prema
pravnoj odredbi, ustanovi kanonički kaptol. K tomu, rektorsku crkvu,
posvećenu Bogu u čast Svetoga Križa koja se nalazi u gradu
Križevcima, urešujemo naslovom i dostojanstvom konkatedralne
crkve, sa svim pravima, počastima i povlasticama te dužnostima
i obvezama koje pripadaju crkvama te vrste. Nadalje, novu Bjelovarsko-križevačku
biskupiju izabiremo za sufragansku Metropo-
2 3

lijskoj stolici zagrebačkoj, a njezina biskupa podvrgavamo metropolitskom
pravu nadbiskupa te Metropolijske Crkve. Ostalo, pak,
neka se uredi prema zakonima kanonskog prava. Provedbu ovoga
što smo odredili povjeravamo ranije spomenutom časnom bratu
Mariju Robertu Cassariju, dajući mu sve potrebne i odgovarajuće
ovlasti, kao i ovlast da za izvršenje rečenoga subdelegira bilo kojeg
služitelja u crkvenom dostojanstvu, uz obvezu da Kongregaciji za
biskupe pošalje vjerodostojan primjerak akta o provedbi navedenoga.
Želimo, konačno, da se ova Naša Konstitucija poštuje, kako sada
tako i ubuduće, a sve što bi joj se protivilo nema nikakva učinka.
Dano u Rimu, pri Svetom Petru, petoga dana mjeseca prosinca,
godine Gospodnje 2009., pete godine Našega Pontifikata.
Papa Benedikt XVI.
Bjelovarsko-križevačka biskupija
Dioecesis Bellovariensis-Crisiensis
d r. Stjepan Ko ž u l
Po v i j e s n i p o g l e d
Osnutkom Zagrebačke biskupije 1094. godine i ovo je područje ušlo
u razdoblje svojih pisanih tragova. Tako već Felicijanova povelja, iz
1134. godine, spominje osnutak Zagrebačke biskupije, kojoj je bio
dodijeljen posjed Dubrava, dok se kasnije spominju Čazma i Ivanić
(Kloštar). U razdoblju do sredine 16. stoljeća, najznačajnije mjesto je
Čazma, koju je utemeljio zagrebački biskup Stjepan II. Babonić 1232.
godine i u njoj Čazmanski kaptol s 12 kanonika. Dao je ondje sagraditi
i dvije crkve. Zborni kaptol Sv. Duha djelovao je u Čazmi kao
locus credibilis do 1548. godine, kad seli pred turskom najezdom u
Zagreb. U Čazmi je bilo drugotno sjedište zagrebačkih biskupa, koji
su ondje često boravili do sredine 16. stoljeća, izdavali svoje službene
isprave, pisali oporuke, a neki su ondje i umrli. Ondje je uz Kaptol
i Čazmansku prepozituru bilo više redovničkih zajednica, crkava i
drugih ustanova. Po Čazmi je nosio ime i Čazmanski arhiđakonat,
koji je 1501. godine imao na svojem području 41-u župu te značajne
srednjovjekovne gradove utvrde na Moslavačkoj gori, sve do Garića,
sa samostanima franjevaca i pavlina. Čazmu će okupirati Turci i ondje
osnovati svoj Čazmanski sandžak 1552. godine, a po oslobođenju
Čazma će biti pripojena Hrvatsko-slavonskoj vojnoj granici (krajini).
Istu sudbinu slijedio je od 1770. godine i drevni Ivanić. U Čazmi će
od svega ostati kao spomen na prošla vremena i kao, značajnije, sjedište
istoimene župe i danas velebna crkva s dva zvonika. Najnovija
arheološka i povijesno-umjetnička istraživanja govore da je ova čazmanska
crkva prvotno bila kasnoromanička jednobrodna crkva s
4 5

parom zvonika, a naknadno je kao dvorska crkva proširena u dugu
jednobrodnu romaničko-gotičku, s transeptom širih krila i malim četverokutnim
svetištem. Crkva je vjerojatno poslije Tatara bila proširena
u trobrodnu građevinu u gotičkom stilu, a ostale tri građevinske
faze pripadaju razdoblju baroka i klasicističkom oblikovanju. Ovo je
najveća župna crkva ne samo na ovom području, već predstavlja i
iznimnu pojavu u romaničkoj arhitekturi Hrvatske, gdje se mogu
pratiti različite povijesne faze i stilovi. Crkva je u 18. stoljeću dobila
bogat namještaj, devet baroknih oltara i prekrasnu propovjedaonicu,
dar župnika obnovitelja Ivana Jambrekovića (1720. – 1759.), rodom
iz Međurače, danas selo u župi Nevinac. U poslijeturskom razdoblju
bit će pokušaja obnove biskupskog dvora u Dubravi do vremena biskupa
Josipa Galjufa (1772. – 1786.), ali postupno će propadati i biti
zapušten, dok će od biskupa Maksimilijana Vrhovca (1787. – 1827.)
do kardinala Josipa Mihalovića (1870. – 1891.) značajnu ulogu imati
biskupski dvor u Gradecu, u smislu ljetnikovca i kuće odmora.
Povijesni Kalnički arhiđakonat (2001. godine nazvan Bjelovarskokalnički
arhiđakonat) stoljećima je sastavni dio Zagrebačke (nad)biskupije,
što potvrđuju pisani izvori od 13. stoljeća naovamo. On nosi
naslov po Kalniku, planini sjeveroistočno od Medvednice, s najvišim
vrhom Veliki Kalnik, s istoimenim gradom, koji se spominje od 1264.
godine. Uz povijesne utvrde Veliki Kalnik i Mali Kalnik, koji se spominje
od 14. stoljeća, ondje je povijesni lokalitet crkve sv. Martina u
Brezivici (sub maiori Kemlek), koja se spominje kao župna 1334. i 1501.
godine, dok je današnja župna crkva sv. Brcka gotička barokizirana
crkva, sa zidnim slikama iz 14. i 15./16.stoljeća. Veliki Kalnik je važan
srednjovjekovni utvrđeni grad, koji je zasigurno također utjecao
na ime ovog arhiđakonata, a koji je 1501. godine imao 40 župa. Na
području arhiđakonata spominju se redom župe od područja plemenske
općine Staro Moravče sv. Ivana Krstitelja u Zelini, župe Svih
svetih (de eadem Moracha) u Bedenici, zatim sv. Nikole u Hrašćini i sv.
Martina na Lonji (Breznički Hum) i dalje prema Mađarevu, te osobito
sve župe prema istoku, preko Križevaca, sve do područja župe
sv. Petra u Čvrstecu. U to staro doba spominje se kao značajna tvrđa
– grad Rakovec s trgovištem, s kojim se kasnije spaja gospoštija
Vrbovec, pa grad Križevci i Glogovnica, sa srednjovjekovnim kastrumom
i preceptoratom templara i ivanovaca, župnom crkvom sv. Jurja
i velikom kasnogotičkom crkvom sv. Marije, koja nikad nije pripadala
templarima i ivanovcima, već od početka kanonicima Svetoga groba
Jeruzalemskog, križnicima, koji nisu bili viteški red, ali su nosili križ
na odjeći. Oni su u Glogovnici djelovali od prijelaza 12./13. stoljeće,
usporedo s templarima (i kasnije ivanovcima) sve do turskih provala.
Spominju se i druga središta, slobodne plemićke općine, trgovišta
i gospoštije. Župnici Kalnika i Rakovca bili su uglavnom zamjenici
arhiđakona na terenu, a kasnije češće križevački župnici.
Križevci su slobodni kraljevski grad s poveljom kralja Bele IV. od
16. kolovoza 1253. U njemu su se od 14. stoljeća održavali mnogi hrvatski
sabori, pa tako i onaj žalosni »krvavi sabor«, održan 27. veljače
1397., kad su pristalice Žigmunda Luksemburškog pogubili Stjepana
Lackovića i druge. Ondje je gotička župna crkva Svetoga križa, po
kojoj je vjerojatno grad i dobio ime, a ubraja se među najstarije sačuvane
spomenike grada. U križevačkome gornjem gradu djelovali
su redovnici augustinci, a odobrenjem zagrebačkog biskupa Petra
Domitrovića na njihovo mjesto došli su franjevci te djeluju od 1628.
do ukinuća samostana 1786. godine, dekretom cara Josipa II. Ondje
je od 1801. godine sjedište sjedinjene Križevačke biskupije (eparhije),
koja je dobila bivše isusovačke posjede Tkalec i Preseku. Ivan
Zakmardi Dijankovečki (oko 1600. – 1667.), prabilježnik Hrvatskoga
Kraljevstva, zaslužan je za ponovni dolazak pavlina u Križevce 1666.
godine, gdje su 1674. otvorili srednje učilište i imali nižu gimnaziju,
podigli svetište Majci Božjoj Koruškoj te ostavili bogatu vjersku i kulturnu
baštinu, o čemu mnogo doznajemo od Križevčanina, pavlina
i pisca Nikole Bengera i njegove knjižice o Majci Božjoj Koruškoj u
Križevcima, pod naslovom Regina martyrum – Kraljica mučenika. I pavlini
su dokinuti carskim dekretom Josipa II. 1786. godine. U njihovu
baroknu crkvu sv. Ane iz 17. stoljeća i samostan smješteno je župno
6 7

središte, župa i župni stan, dok je župna crkva Svetoga križa ostala
podružnicom. U nju je nakon razorna potresa 1880. godine smješten
barokni biser – oltar Svetoga križa iz zagrebačke katedrale, a uspostavom
biskupije sa sjedištem u Bjelovaru ova je omanja gotička crkva
proglašena konkatedralom. Budući da je kraljica Marija Terezija
premjestila vojnu komandu u novi grad – Bjelovar te nakon ukinuća
redovničkih zajednica, Križevci stagniraju, a potom se razvijaju u
obrtničko, trgovačko i manufakturno središte, koje je 1860. godine
dobilo gospodarsko-šumarsko učilište te drugo školstvo.
Ispod rijeke Glogovnice, prema rijeci Ilovi i Donjoj Slavoniji, bila
je srednjovjekovna Gornja Slavonija, susretište triju arhiđakonata:
Kalničkoga, koji je išao negdje do crte Sv. Petar Čvrstec – Sv. Ivan
Žabno – Cirkvena, Komarničkoga, sa svojim donjim dijelom s južne
strane Bilogore, od Sv. Petra Čvrsteca do Sv. Marije u Rači s 25
župa, te Gušćanskog arhiđakonata, već od područja današnjih župa
u Nevincu i Novoj Rači. Tu su bila značajna redovnička središte i trgovišta,
poput Streze i Jakobovih Sredica, a cijeli kraj bio je gusto premrežen
župama i nastanjen hrvatskim katoličkim življem. Na tome
sveukupnu prostoru, koji danas pripada novoj biskupiji, bilo je 1501.
godine oko 90 župa.
Dolaskom Turaka opustošena je i razorena Čazma, vjersko,
kulturno i upravno središte ovoga kraja, kao i cijela okolica. Na
Draškovićevoj sinodi 8. ožujka 1574. ne spominje se više niti jedna
župa istočno od Križevaca i rijeke Glogovnice, a u Čazmanskom arhiđakonatu,
od nekoć 41-e župe, spominje se samo župnik u Ivaniću
(Kloštar Ivanić), župnik sv. Petra u Gradecu i župnik sv. Margarete
u Dubravi. To su ujedno bile gospoštije s utvrdama zagrebačkog biskupa:
Ivanić, Dubrava i Gradec. Uočljivo je da se primjerice Čazma
tad uopće više i ne spominje. Zadnja crta od Zagreba crta je obrane:
Križevci i Gradec, preko Dubrave i Ivanića u smjeru Siska.
Kalnički arhiđakonat je više nego prepolovljen. Do ovog strašnog
prijeloma imao je 40 župa, a sada se po vizitaciji Tome Vereczeia
(Vereczei) samo 19, od kojih 12 uredno djeluje, dok ih je sedam ispra-
žnjenih i nepopunjenih. Uočljivo je da se 1574. godine spominju
Križevci kao utvrđeno mjesto, ali ne i župe oko Križevaca. Dakako,
ne spominje se uopće niti jedna župa istočno od Križevaca i rijeke
Glogovnice do rijeke Ilove. Područje od te crte obrane prema istoku
bit će u idućih više od sto godina poprište borbe, paleža i grabeža,
zapravo, sve do Karlovačkog mira 1699. godine, nakon čega će nastupiti
mirnija vremena. Bio je to bolan prijelom Hrvatske, sa svojim
dugim i razornim posljedicama na vjerski i narodni život. Turci su se
povukli, a ostali su njihovi ratni saveznici Vlasi, koji su nakon Sisačke
bitke 1593. godine, tijekom 16. stoljeća, sve više tražili saveznika u
novom, jačem gospodaru, Bečkom dvoru. Ranije su pomicali granicu
Osmanskog Carstva prema Zapadu, a sad su prešli zbog privilegija i
svojih interesa u službu Habsburgovaca.
Slijedit će mukotrpna i dugotrajna obnova i naseljavanje naroda,
od 17. do 19. stoljeća. Od 1704. godine počinju i redoviti kanonski
pohodi župa i zapisi kanonskih pohoditelja na ovom području.
Arhiđakoni su bilježili sliku zatečena stanja na terenu. Zato su njihove
kanonske vizitacije jedinstven i nezaobilazan izvor za povijesna
istraživanja, ne samo vjerskog i crkvenog stanja, nego na svim
područjima, od crkvene, političke, vojne i gospodarske do povijesti
umjetnosti, demografskih istraživanja i proučavanja narodnoga života
i običaja toga kraja.
U vrijeme oslobođenja i naseljavanja dogodila se i još jedna promjena.
Kalnički arhiđakonat produžio se je prema Istoku, obuhvativši
župe na prostoru između rijeke Glogovnice i Ilove, Bilogore i
rijeke Česme. Osim toga, kao posljedicu etničkog čišćenja i okupacije
te želju za trajnom obranom, Kalnički arhiđakonat ima na svojem
području dvojnu vlast, civilnu u svojemu zapadnom dijelu, i vojnu
u istočnome, gdje su sve župe bile pod pokroviteljstvom vojnih vlasti.
Sačuvani su nam zapisnici kanonskih pohoda župa, u kojima je
vidljiva podjela Kalničkog arhiđakonata na dva dijela, civilni i vojni,
dio koji pripada Hrvatskomu Kraljevstvu pod banom i Saborom, i
graničarski, vojni dio (in Regno i in Confinio), pod Križevačkom i
8 9

Đurđevačkom pukovnijom, a svaki je na terenu imao svojega podarhiđakona.
Prvi podarhiđakon zabilježen u zapisniku kanonskog
pohoda s vojnog područja bio je župnik župe sv. Marije Magdalene
u Kapeli, Pavao Wishoffer (1686. – 1709.), a s civilnoga Ivan Magdić,
župnik u Velikom Bisagu do 1709. godine, potom Jakob Novački, župnik
u Rakovcu.
Sredinom 18. stoljeća dogodit će se još jedna značajna novost.
Naime na istočnom dijelu, podno južnih padina Bilogore, biti će utemeljeno
i izgrađeno novo središte toga kraja, grad Bjelovar, na platou
između rječica Plavnice s Jelencem i Bjelovacke (po potoku Beloblcka,
Beloblaška, Bjelovacka). Po odredbi carice i kraljice Marije Terezije izgradnja
Bjelovara započela je 1756. godine. Radove je vodio general
Filip Beck. Vojna krajina želi ponajprije da Bjelovar bude vojno središte
Varaždinskoga generalata i dviju krajiških pukovnija: Križevačke
i Đurđevačke. Godine 1772. Bjelovar stječe status gradske općine, a
tek ukinućem Vojne krajine slobodni je grad od 1874. godine i sjedište
Bjelovarsko-križevačke županije. Drugi svjetski rat i poraće odnio je
mnoge žrtve. Nakon Drugoga svjetskog rata po zloglasnoj komunističkoj
OZNA-i ubijeni su franjevci, profesori bjelovarske gimnazije,
Sebastijan Šantalab i Ferdo Gassman, te brojni građani i civili iz okolice.
Kod šume Lug podignuto je spomen-obilježje žrtvama Drugoga
svjetskog rata i poraća, a slično je učinjeno po mnogim mjestima i
župama u okolici. Bjelovar se tijekom 20. stoljeća razvio u značajno
gradsko središte cijeloga kraja. Nakon 1960. godine počinje značajnije
naseljavanje pučanstva i izgradnja novih naselja. Pučanstvo je dolazilo
iz okolice Bjelovara, iz moslavačkog i podravskog područja, te
znatan dio iz Like i osobito s područja Bosne i Hercegovine. Tako po
popisu pučanstva iz 1991. godine Bjelovar ima 27 000 stanovnika, a
od 1980. godine tri župna sjedišta: sv. Terezije Avilske, sv. Ane i sv.
Antuna Padovanskoga. Pojačan pastoralni rad svećenika pridonio je
očuvanju vjerskog i nacionalnog identiteta doseljenih ljudi, koji su
Bjelovar počeli doživljavati i kao svoje kulturno i vjersko središte.
Stvaranjem samostalne države Hrvatske i vraćanjem slobode i de-
mokracije Bjelovar je ponovno slobodan grad i sjedište Bjelovarskobilogorske
županije.
Osim toga, vrijedno je spomenuti, da su u Bjelovaru gotovo 40
godina djelovali redovnici pijaristi. Red je osnovao sv. Josip Kalasancijski
(1556. – 1648.), a potvrdio papa Grgur XV. 1622. godine, baš kao
školski red. Njima je Marija Terezija najprije dodijelila 1755. godine
dotadašnje sjedište sjedinjenog biskupa u Marči kod Ivanića s okolnim
posjedom, dok se nisu 16. listopada 1761. preselili u Bjelovar,
gdje su vodili duhovnu skrb za vojsku, vojnu glazbu, od 1772. godine
bjelovarsku župu, te školstvo. I njih je dokinuo car Josip II., pa je
župa u Bjelovaru od 1790. godine bila povjerena biskupijskim svećenicima.
Tako je, nažalost, Kalnički arhiđakonat ostao bez samostana
i redovnika dulje razdoblje, sve do osnutka franjevačkog samostana
u Bjelovaru 1935. godine. Prvu donaciju za taj samostan, od 100.000
kruna, dao je sveučilišni profesor i kanonik dr. Rudolf Wimer (*
Bjelovar, 1863. – † Zagreb, 1933.), rođeni Bjelovarčanin, čiji je brat
Josip umro mlad, kao upravitelj župe u Rovišću, a sve, zapravo,
potječe još od njihova ujaka, revna svećenika Blaža Švindermana (*
Bjelovar, 1842. – † Zagreb, 1915.), sposobnog suradnika nadbiskupa
i kardinala Josipa Mihalovića (1870. – 1891.), koji je gotovo dva desetljeća
bio »duša i dobri duh« mnogih aktivnosti Crkve zagrebačke.
On je kasnije bio veliki prepozit Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga,
naslovni biskup skradinski, prior vranski, naslovni opat Sv. Andrije
de Bistrica, papin komornik, vitez Reda željezne krune drugog razreda,
član velikaške kuće u Pešti itd.
To područje, gdje su se nekoć susretali arhiđakonati Kalnik,
Komarnica i Gušće, postupno se obnavlja i naseljava cijelo 18. i 19. stoljeće,
obnavljaju se i župe te one sve pripadaju s gradom Bjelovarom u
Kalnički arhiđakonat. Župe na drugoj strani rijeke Česme pripadaju
Čazmanskomu arhiđakonatu, dok župe sa sjeverne strane Bilogore
pripadaju Komarničkomu arhiđakonatu.
Do 2001. godine u Kalničkom arhiđakonatu bila su četiri dekanata:
1. Zelinski, 2. Križevački, 3. Cirkvenski i 4. Bjelovarski, sva-
10 11

ki sa svojim župama, kako ih označuju i shematizmi Zagrebačke
nadbiskupije od 1881. do 1996. godine. Česma je povijesna granica
prema Čazmanskom arhiđakonatu, od kojega su sada dva dekanata
pripojena Sisačkoj biskupiji, a dva (Čazmanski i Garešnički)
Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji, sa sjedištem u Bjelovaru. Prema
odredbi nadbiskupa Josipa Bozanića, Kalnički arhiđakonat je 2001.
godine nazvan Bjelovarsko-kalnički arhiđakonat. U njemu je dosad
bilo pet dekanata: 1. Bjelovarski, 2. Cirkvenski, 3. Križevački,
4. Vrbovečki i 5. Zelinski.
Papa Benedikt XVI. svojom bulom De maiore spirituali bono, od
5. prosinca 2009., uspostavio je Bjelovarsko-križevačku biskupiju
(Dioecesis Bellovariensis-Crisiensis), u koju spadaju spomenuti dekanati:
Čazmanski i Garešnički iz Čazmanskog arhiđakonata te svih pet
dekanata iz Kalničkoga, odnosno Bjelovarsko-kalničkog arhiđakonata.
Ovdje se je dobro prisjetiti da je na tom području prije prodora
Osmanlija i njihovih saveznika Vlaha djelovalo oko 90 župa, što nismo
ni izbliza dosegli ni nakon višestoljetne obnove. Prostor nove
biskupije obuhvaća oko 3 740 km 2 , a na tom području živi, prema
popisu pučanstva iz 1991. godine, oko 195 000 stanovnika. Katolika
ima oko 185 000. Nova biskupija ima sedam dekanata, 56 župa, 55
svećenika, od toga četiri redovnička, 24 redovnice te 13 bogoslova,
od čega četiri đakona.
Ka t e d r a l a s v. Te r e z i j e Av i l s k e u Bj e l o v a r u
Na glavnom, kvadratnom trgu u Bjelovaru, na njegovoj istočnoj strani,
nasuprot dvokatnoj vojarni »Preradović« smještena je katolička
crkva sv. Terezije, u smjeru istok-zapad, u koju stane 1 000 ljudi.
Među zgradama odmjerenih proporcija i oblika, koje su sličnije klasicističkomu
nego baroknomu duhu, ona odskače bogatijim oblicima
pročelja, u duhu kasnog baroka. Njezino pročelje raščlanjeno je pilastrima
s polukapitelima i nišama, a iz njega se uzdiže zvonik visok 52
metra, kao urbanistička vertikala grada. Građena je kao jednobrodna
građevina, smještena između bivše pijarističke škole i kolegija, sa za-
obljenim svetištem, površine 10 × 8 m, na istoku i glavnim pročeljem
na zapadu. Desno i lijevo od svetišta su sakristije na kat, veličine 6x5
m. Od trijumfalnog luka, koji dijeli svetište od lađe, prema glavnom
izlazu na zapadnom pročelju prostire se lađa obla pravokutna tlocrta,
površine 20x12 metara. Pjevalište s orguljama, izgrađeno s oznakama
baroka, poduprto s dva kamena stupa nosača u sredini, nalazi
se na zapadnoj strani, a veliko je 4x12 metara. Ispod pjevališta nalazi
se crkveno predvorje i kapela Srca Isusova. Prozori crkve su oslikani,
a postoje i zidne slike iz 1937. godine od Sirnika. Ispod crkve nalazi
se velika kripta, s vanjskim ulazom na južnoj strani.
Na poziv vojne uprave u Bjelovaru 16. listopada 1761. došli su
redovnici pijaristi, braća Hubert i Ignacije Diviš. Kao redovnici koji
se bave školstvom, otvorili su već 5. studenoga 1761. školu za djecu
vojnih časnika, a od 1763. njihovu školu pohađala su i građanska
djeca. Uza školstvo i službu kapelnika vojne glazbe, započeli su od
1761. i vjersku djelatnost u kapelici, koja je pripadala župi sv. Marije
Magdalene u Kapeli. Imali su privremeni smještaj za svoju školu i
stanovanje. Odredbom kraljice Marije Terezije, konačno je 10. travnja
1765. započelo kopanje temelja za crkvu u Bjelovaru, a 12. svibnja 1765.
blagoslovljen je temeljni kamen. Na svečan način 1770. godine na tornju
je postavljen križ. Gradnja crkve dovršena
je 1771. godine, što označuje i kronogram na
zapadnom pročelju: D:O:M:V:M Ista eCCLesIa
DiVae VIrgInI theresIae a regina MarIa theresIa
posIta est. Na blagdan sv. Terezije Avilske, 15.
listopada 1772. crkva je blagoslovljena. Bečki
dvor, kao patron župa u Vojnoj krajini, odredio
je na početku 1771. godine da se u Bjelovaru
osnuje župa i povjeri pijaristima. Hubert Diviš
svečano je 22. veljače 1772. kanonski uveden
u upravu novoosnovane župe sa sjedištem u
Bjelovaru. Crkvu je od 1772. godine župna, a
posvetio ju je 15. listopada 1775. zagrebački
Katedrala sv. Terezije u Bjelovaru
12 13

iskup Josip Galjuf. Od 1772. do 1774. godine izgradili su pijaristi,
desno i lijevo od crkve, svoj kolegij i školu, gdje su plodno djelovali
do ukinuća »reformom« cara Josipa II. 1789. godine. Bjelovarska župa
tada je dobila svoje konačne granice, a od 1789. godine vode ju biskupijski
svećenici. U zgradi kolegija ostao je župni stan, a školska zgrada
ostala je u službi gradskoga školstva. Crkva je do potresa 1880. godine
imala i šest pokrajnjih oltara: sv. Terezije Avilske, Blažene Djevice
Marije, sv. Josipa, sv. Ivana Nepomuka, sv. Apolonije i sv. Josipa
Kalasancijskoga, osnivača reda pijarista. Njih su resile veoma vrijedne
oltarne slike. One su 1847. godine poslane u Beč na obnovu, ali su
prijevarom zadržane u Beču, a umjesto njih su u Bjelovar poslane, bezvrijedne
slike. Nakon razorna potresa 1880. godine odvjetnik dr. Ivan
Ružić predlagao je da se sagradi nova, veća crkva u Bjelovaru, ali taj
prijedlog nije usvojen. Ostalo se na stanovištu da se crkva ima obnoviti,
pa je 1886. godine pozvan iz Zagreba obnovitelj prvostolne crkve
Herman Bolle, da kao graditelj pogleda župnu crkvu u Bjelovaru i načini
nacrte s troškovnikom za njezinu obnovu. Graditelj Bolle učinio je
jedan nacrt, a županijski mjernik Jirošek učinio je dva nacrta za uređenje
župne crkve i župnog stana izvana. Prevladao je Bolleov prijedlog
o obnovi crkve i nabavi kamenog inventara. Da bi se u crkvi dobilo
više prostora, odlučeno je da se uklone oltari
sv. Ivana Nepomuka i sv. Josipa Kalasancija, a
njihovi kipovi da se postave desno i lijevo na
glavnom oltaru. Tako je crkva dobila glavni oltar
sv. Terezije Avilske, dva pokrajnja, BDM i
sv. Josipa, propovjedaonicu, dvije drvene ispovjedaonice
i pod korom oltar Srca Isusova, jer
je maknut i oltar sv. Apolonije. Tako je ta crkva,
koja ima posebno značajan položaj u odnosu
na urbanističku kompoziciju trga, sačuvana do
naših dana zauzetom skrbi svojih duhovnih
pastira i vjernika. Crkva, kao i cijeli pijaristički
sklop, zbog svoje urbanističke i umjetničke
Konkatedrala sv. Križa u Križevcima
važnosti proglašena je spomenikom kulture i stavljena pod zaštitu
Hrvatskoga konzervatorskog zavoda. Ta središnja gradska crkva
bulom pape Benedikta XVI. De maiore spirituale bono, od 5. prosinca
2009., uzdignuta je na katedralu Bjelovarsko-križevačke biskupije, sa
sjedištem u Bjelovaru.
Na s l o v n i k k a t e d r a l e
sv. Terezija Avilska, djevica i crkvena naučiteljica (* 1515. – † 1582.)
Život prve žene crkvene naučiteljice mogli bismo nazvati duhovnim
iskustvom jedne ljubavi jer je taj život bio mistika kao susret
s Bogom. Terezija je rođena 28. ožujka 1815. u Avili, u Španjolskoj.
Odrasla je u brojnoj kršćanskoj obitelji. Kao mlada djevojka bila
je otvorena znanju, razmišljala je o budućnosti, bila je ugodna za
društvo zbog svoje mudrosti, ali i sposobnosti da ljude razveseli
i nasmije, što će je kao ljudska vrlina pratiti cijeli život. Primila je
odgoj u obitelji do svoje zrele dobi, napunjen ljudskim i kršćanskim
vrjednotama. Već u zreloj dobi odlučila je stupiti u samostan sestara
karmelićanki od utjelovljenja u Avili, ublažena pravila po papi
Eugenu IV. Bilo je to za mnoge veliko iznenađenje, tim više što iza
takove odluke nije stajao neki interes niti razočaranje, već zrela i
promišljena odluka za budućnost! Budući da
je Terezija bila umna, promišljena i odlučna
žena, kada je jednom odlučila postati redovnicom,
tu je stvar uzela veoma ozbiljno. Primila
je redovnički odgoj, ulazi u molitvu i meditaciju.
Živjela je 18 godina u veliku samostanu,
koji je imao 120 do 180 sestara, ali je željela
dublje ući u duh evanđelja i s Božjom milošću
početi jednu novu inicijativu, potrebnu Crkvi
onoga vremena, da se izađe iz osrednjosti,
iz uhodana, iz nedovoljno žarka duhovnog
života! Opisujući svoj život u samostanu tih
godina, pokazuje sve njegove slabosti, sjene i
Sv. Terezija Avilska
14 15

nedostatke. U duši je sve življe i jasnije osjećala zov, da se iz svega
toga izdigne, da krene drugim, boljim i savršenijim putem, da bude
svjedok milosti i duhovnoga u ljudskome životu! Bilo joj je 40 godina,
kad se energično odlučila za reformu Karmela i povratak na
izvorno pravilo reda. Od časa kada je jasno vidjela da je Bog više
ne želi gledati »u razgovoru s ljudima, već s anđelima«, i kada je
svoje srce s njegovim velikim mogućnostima »nastojala uskladiti«
sa Srcem Kristovim, do tada prosječna karmelićanka – postade jaka
i umna žena, velika redovnica, koja je nastojala svoj život proživljavati
u duhu evanđelja. I u tome je bila sva obnova karmela, obnova
koja je išla polako, uz mnoge poteškoće, križeve i progone, ali koja
je posve preobrazila redovnički život. Muške karmelske samostane
obnavljao je njezin suradnik sv. Ivan od Križa. Rodili su se novi,
reformirani karmeli, strožeg opsluživanja, dostojni sinovi i kćeri velike
majke Terezije od Isusa.
Bila je žena duboke vjere, znanja, molitve i zrele duhovnosti!
Radi obnove karmela, Terezija je putovala cijelom Španjolskom.
Nije više bilo poteškoće i zapreke koja bi ju zaustavila. I to je bio
njezin život tijekom daljnje dvadeset i dvije godine. Utemeljila je
22 obnovljena karmela. Tad su nastala i njezina u svijetu poznata
pisana djela: Knjiga Gospodinovih smilovanja, u kojoj je majstorski
i duboko psihološki opisala povijest svojega života, zatim Put savršenosti,
Stanovi ili grad duše, Utemeljenja, kao i nebrojeni odgojni
spisi i svjedočanstva uzvišene mistične lirike. Terezija moliteljica
i velika mističarka u svojoj je duši nosila velike brige Crkve i svijeta
svojeg vremena: Tridentski sabor i katoličku reformu, bitku
kod Lepanta, događaje u svojoj domovini Španjolskoj, misijski
rad u Americi. Iako je bila na vrhuncu mistike, nije bila daleko
od svega onoga što se u tadašnjoj Crkvi i u svijetu događalo. Zato
je razumljivo što je dokraja života bila u službi Crkve i duhovne
obnove, što je napisala: »Gospodine, ja sam kći Crkve!«
Terezija je radila i pisala, ali je mnogo polagala na živu vjeru
i molitvu, jer iz nje i druga sredstva dobivaju jakost! Zato je u
borbi za Krista i Crkvu osnivala samostane, karmele, kao oaze u
ovoj pustinji svijeta, u kojima će njezine sestre moliti i duhovno se
žrtvovati te se na taj način boriti za kraljevstvo Božje. Povijest joj
je dala pravo, jer je postala jednom od vrhunskih osoba katoličke
obnove 16. stoljeća, s utjecajem koji traje još i danas. Njezin život i
duhovno iskustvo mističarke savršeno su se utkali u obnoviteljski
pokret Crkve što ga je započeo Tridentski sabor. Ona je svojom
obnovom karmela pomogla pomaku redovničkoga života, a njezinim
se spisima nadahnjuju još i danas toliki Kristovi vjernici,
posebice oni u duhovnom pozivu. Samo u prvih 60 godina 20.
stoljeća Terezijina su djela, bilo cjelovito bilo djelomično – objavljena
u 528 izdanja. U svojoj izvornosti i genijalnosti ona već četiri
stoljeća utječe na ono što se naziva duhovni život Europe. Veliki
umovi Katoličke Crkve daju joj jednako značenje u mistici, kao sv.
Tomi Akvinskomu u dogmatici. Umrla je u 67. godini života, 14.
listopada 1582., a idući dan, 15. listopada, po odredbi pape stupila
je na snagu reforma kalendara, ispravak staroga, Julijanskoga kalendara,
novim, Gregorijanskim, kojim se i danas služimo. Papa
Pavao VI. proglasio je sv. Tereziju Avilsku 27. rujna 1970. prvom
ženom naučiteljicom Crkve. Mnogi poznati povjesničari drže da je
sv. Terezija »srce katoličke reforme«, da »pripada čovječanstvu« i
da je duhovna baština svih ljudi! Ona je zapisala na jedan listić i
stalno čuvala u svojem časoslovu: Neka te ništa ne zbuni, Ništa ne
uplaši! Sve prolazi; Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti. Strpljivost
sve postizava. Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje; Bog je jedini
posve dostatan!
Carica i hrvatska kraljica Marija Terezija (1740. – 1780.) imala je sv.
Tereziju Avilsku kao svoju nebesku zaštitnicu od krštenja te je promicala
njezino štovanje. Stoga je odredila da se sv. Tereziji Avilskoj na
čast izgradi crkva u Bjelovaru te je ona nebeska zaštitnica 1772. godine
osnovane bjelovarske župe, a odlukom papa Benedikta XVI. od 5.
prosinca 2009. zaštitnica katedrale Bjelovarsko-križevačke biskupije,
sa sjedištem u Bjelovaru.
16 17

Za š t i t n i k biskupije
sv. Marko Križevčanin (Krizin, Crisinus, * 1588. – † 1619.), mučenik
Marko Stjepan Krizin rođen je 1588. godine u Križevcima. Filozofiju
je studirao u Grazu, gdje je stupio u Marijinu kongregaciju. Ondje je
bio učenik Petra Pázmánya, kasnijega kardinala i ugarskog primasa.
Odlučio je postati svećenik, pa je kao kandidat Zagrebačke biskupije
bio poslan u Rim, kao pitomac Njemačko-ugarskog kolegija
(Germanicum et Hungaricum), da studira teologiju. Svojom je rukom
ondje zapisao da je Hrvat, kako se to do danas sačuvalo u arhivu zavoda.
Studirao je na Sveučilištu Gregorijani od 1611. do 1615., te se odlikovao
bistrinom uma i krepošću. Bio je zaređen za svećenika te se
je vratio u svoju Zagrebačku biskupiju, gdje djeluje u pastvi. Ubrzo
ga ostrogonski primas i kardinal Petar Pázmány poziva u Ugarsku.
Od 1616. godine djeluje kao profesor i ravnatelj sjemeništa u Trnavi,
a imenovao ga je i ostrogonskim kanonikom. Kasnije mu je povjerio i
upravu benediktinske opatije i Szepluku, kod Košica, koja je tada bila
vlasništvo Ostrogonskoga kaptola. Sva ta područja nekoć su spadala
pod Ostrogonsku nadbiskupiju, dok je to danas područje Republike
Slovačke. Košice u ono doba bijahu tvrđa ugarskoga kalvinizma. Da se
pomogne malobrojnim katolicima, koji su bili lišeni čak i svojih crkava,
pozvana su dvojica isusovaca, Mađar Stjepan
Pongrácz i Poljak Melkior Grodziecki, da se brinu
za vjernike madžarskoga i slovačkoga jezika.
S njima je 1619. godine radio kao misionar u
Košicama i Hrvat, Marko Križevčanin. Za vrijeme
pobune sedmogradskog (erdeljskog) kneza
Gábora Bethlena, kalvinistički zapovjednik
Juraj Rákóczy 3. rujna 1619. ušao je s vojskom u
Košice i odmah dao zatvoriti trojicu svećenika.
Zbog odbijanja da postanu kalvini, podvrgli su
ih mukama. Prisiljavaju ih da se odreknu vjere
i Petrova nasljednika pape u Rimu, ali oni su
ostali postojani. Marku su obećali dati crkveno
imanje, samo da se odrekne katoličke vjeroispovijesti i pape rimskoga.
Mučili su ih različitim mukama, sve dok ih nisu ubili. Marka su
na kraju palili bakljom i odrubili mu glavu, 7. rujna 1619. Isti dan je
ubijen i isusovac Grodziecki, a drugi dan i Pongrácz. Knez Bethlen nije
dopustio da mučenici budu dostojno i s počastima sahranjeni. Popustit
će tek šest mjeseci kasnije, na molbu palatinove žene Katarine Pálffy,
koja je pristala s njime zaplesati na svečanom ručku u palači, gdje su
mučenici bili mučeni, ali uz uvjet da trojici katoličkih svećenika mučenika
može iskazati najviše počasti. Kardinal Pázmany, ugarski primas,
izvršio je kanonsku istragu o mučeništvu, a zatim u ime cijelog episkopata
kraljevstva zamolio papu Urbana VIII. da se tim mučenicima
može iskazivati javno štovanje. Lijes s posmrtnim ostacima mučenika
premješten je 1635. godine u uršulinsku crkvu, u Trnavi, gdje se razvilo
njihovo štovanje. Prigodom 100. obljetnice Markove mučeničke smrti,
1718. godine, isusovački su đaci u Zagrebu u svojem veliku kazalištu
priredili igrokaz Marko Križevčanin ovjenčan lovorom mučeničkim. Proces
za njihovo proglašenje blaženima počeo je 1859. godine. Sveti papa Pio
X. proglasio ih je blaženima 15. siječnja 1905. Za što veće štovanje hrvatskih
blaženika silno se zauzimao zagrebački nadbiskup dr. Alojzije
Stepinac, uz pomoć urednika HKD-a sv. Jeronima dr. Josipa Andrića i
drugih. Nadbiskup je i novu župu na Selskoj cesti u Zagrebu 1937. godine
posvetio blaženomu Marku Križevčaninu. U Križevcima nije bilo
nikakva spomena bl. Marku. Veće gibanje i štovanje bl. Marka počelo je
u vrijeme župnika Vida Cipriša, koji je ishodio da crkva i sv. Ladislava
u križevačkome Gornjem gradu dobije kao suzaštitnika bl. Marka te
je počeo izdavati župni list Krizinus, a 1969. godine organizirao veliku
svečanost u prigodi 450. obljetnice mučeništva bl. Marka, koju je s
našim biskupima, svećenicima i Božjim narodom predvodio pročelnik
Kongregacije za nauk vjere u Rimu kardinal Franjo Šeper. Otad počinju
i godišnja proštenja Markova blagdana u njegovu rodnom gradu
Križevcima, kod njegove crkve. Papa Ivan Pavao II. proglasio je ovu
trojicu mučenika za vjeru svetima 2. srpnja 1995. u Košicama. Markovo
proglašenje svetim svečano je obilježeno i u njegovu rodnom gradu.
Sv. Marko Križevčanin, mučenik
18 19

BENEDIKT BISKUP
SLUGA SLUGU BOŽJIH
ljubljenom sinu Vjekoslavu Huzjaku
Bula pape Benedikta XVI. o imenovanju mons. Vjekoslava Huzjaka
bjelovarsko-križevačkim biskupom.
iz klera Crkve Varaždinske, dosadašnjem tajniku Hrvatske biskupske
konferencije, izabranom biskupu nove Bjelovarsko-križevačke
biskupije, pozdrav i apostolski blagoslov.
Budući da smo Mi, nasljednik blaženoga Petra, Apostolskom
konstitucijom »De maiore spirituali bono« u Hrvatskoj istodobno
osnovali Bjelovarsko-križevačku biskupiju i odredili da bude sufraganska
Metropolijskom sjedištu zagrebačkom, prvo joj je trebalo
odrediti Predstojnika. Nakon što smo čuli mišljenje Kongregacije
za biskupe, tebe ljubljeni Sine, urešenog potrebnim darovima te
iskusnog u crkvenim poslovima, smatramo sposobnim da njome
upravljaš. Stoga te, vrhovnom Našom vlašću, imenujemo Bjelovarsko-križevačkim
biskupom sa svim pravima i obvezama. Dopuštamo
da ređenje primiš od bilo kojeg katoličkog biskupa izvan
grada Rima, poštujući liturgijske zakone i s tim da prije toga, prema
svetim kanonima, položiš ispovijest katoličke vjere i prisegu
vjernosti Nama i Našim nasljednicima. Povjeravamo Ti također da
s ovim pismom upoznaš svoj kler i narod te ih potičemo da te s ljubavlju
prihvate i ostanu s tobom povezani. Konačno nastoj, ljubljeni
Sine, ojačan darovima Duha Tješitelja, za povjerene ti vjernike
tako se brinuti da oni iz dana u dan rastu u čvrstoj vjeri, u radosnoj
nadi a povrh svega u djelotvornoj ljubavi, kraljici svih vrlina. A
svjetlo i mir Krista, Spasitelja ljudskog roda, po zagovoru Blažene
Djevice Marije, neka uvijek bude s tobom i s novom, veoma nam
dragom, Bjelovarsko-križevačkom crkvenom zajednicom.
Dano u Rimu, pri Svetom Petru, petog dana mjeseca prosinca, godine
Gospodnje 2009., pete Našega Papinstva.
PAPA BENEDIKT XVI.
20 21

MONS. VJEKOSLAV HUZJAK
Rođen je 25. veljače 1960. godine u Jalžabetu,
župa Jalžabet, Zagrebačka nadbiskupija
– sad Varaždinska biskupija,
od oca Matije i majke Štefanije, rođene
Sović. Ima jednog brata, Josipa, koji je
oženjen i ima tri sina.
Osnovnu školu pohađao je u Jalža betu,
a nakon toga, 1975. godine ulazi u
Nadbiskupsko dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu, gdje
završava klasičnu gimnaziju u Interdijecezanskoj srednjoj školi
za spremanje svećenika 1979. godine. Iste godine odlazi na
odsluženje vojnog roka. Godine 1980. stupa u Nadbiskupsko
bogoslovno sjemenište u Zagrebu i upisuje se na Katolički bogoslovni
fakultet u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1986. godine,
po rukama blagopokojnoga kardinala Franje Kuharića.
Do 1991. godine vrši službu kapelana u župi i Hrvatskome nacionalnom
svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, a od
1991. do 1993. godine službu upravitelja župe Savica-Šanci u
Zagrebu. Prigodom uspostave novih biskupija, Varaždinske i
Požeške, 1997. godine, inkardiniran je u kler Varaždinske biskupije.
Godine 1993. odlazi na poslijediplomski studij u Rim. Na
Papinskomu sveučilištu Gregorijani 1995. godine postiže licencijat
iz fundamentalne teologije. Od 1995. do 1999. studira
na Papinskome orijentalnom institutu, gdje postiže licencijat
iz istočnih crkvenih znanosti, a na istom učilištu 2002. godine
postiže doktorat, tezom Teološko-duhovna vizija kulture u naučavanju
pape Ivana Pavla II. koje se odnosi na kršćanski Istok.
Godine 1999. imenovan je ravnateljem Središnje ustanove
Hrvatske biskupske konferencije za uzdržavanje klera i drugih
crkvenih službenika, zbog čega se prije dovršetka studija
vratio u domovinu. Iste godine imenovan je glavnim tajnikom
HBK-a i tu službu vršio je do imenovanja za biskupa. Sveti
otac Ivan Pavao II. ubrojio ga je među svoje kapelane u travnju
2001. godine.
Od 2000. godine predaje na Katoličkome bogoslovnom fakultetu
i Katehetskom institutu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu. Autor je više radova s područja
teologije i kulture.
Dana 5. prosinca 2009. godine Apostolska nuncijatura u
RH objavila je vijest da je sveti otac Benedikt XVI. osnovao
Bjelovarsko-križevačku biskupiju i za prvog biskupa imenovao
mons. Vjekoslava Huzjaka.
22 23

LJUBITI BOGA I BLIŽNJEGA
GRB I GESLO
prvoga Bjelovarsko-križevačkog biskupa
mons. Vjekoslava Huzjaka
Grb i geslo mons. Vjekoslava Huzjaka izražavaju s jedne strane
kršćanski univerzalizam i spasenjsku stvarnost koju nam je
Bog darovao u svojemu Sinu Isusu Kristu, dok s druge strane
označavaju ukorijenjenost Crkve u konkretnu povijesnu stvarnost
u kojoj ljudi žive i ostvaruju Božji plan s njima.
Štit grba podijeljen je u dva dijela, crveni i bijeli. Na crvenom
dijelu ističe se drevni znak Krista: stilizirana grčka slova hi i ro,
kao početna slova imena Xριστός – Krist. U vrijeme progona
kršćani su se služili tim znakom za međusobno prepoznavanje,
dok progonitelji nisu razumjeli o čemu se radi. Bijeli znak
Krista označava bjelinu euharistije, u kojoj nam se Krist daje
kao hrana za život vječni, u nekrvnoj žrtvi Novog saveza, kao
vrhuncu ljubavi Božje prema čovjeku. Crvena boja je boja
mučeništva, koje je bilo i ostalo najsjajniji oblik svjedočanstva
za Krista i Crkvu.
Na crvenom se polju nalaze i dvije zvijezde, koje su uzete
iz grba Grada Križevaca i označuju konkatedralno sjedište
nove biskupije.
Na bijelom polju u dnu štita nalazi se stilizirana obram bena
kula iz grba Grada Bjelovara i označava sjedište nove biskupije,
koje se nalazi u Bjelovaru, gradu koji je nastao kao vojno
središte u tjeskobnu i tešku vremenu turskih rato va. No kula
simbolizira sigurnost i čvrstoću i podsjeća nas na svetopisamski
tekst o čvrstom gradu koji nam podiže Gospodin (usp. Iz 26,1),
što je nagovještaj nebeskoga grada Jeruzalema, proslavljene
Crkve, u kojemu je Bog »sve u svima« (usp. Ef 1,23; 1Kor 12,6).
Crveno i bijelo polje štita također simboliziraju našu domovinu
i ljubav prema njoj u svjetlu Kristove euharistijske žrtve.
Geslo »Ljubiti Boga i bližnjega«, inspirirano Kristo vom
zapovijedi ljubavi, odražava upravo ono što se nalazi na grbu.
Krist nas je ljubio i sebe sama predao za nas, za naše spasenje.
Ljubeći njega i mi smo svi, predvođeni biskupom, dužni živote
položiti za braću u novoj Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji.
24 25

MISA REĐENJA

Uv o d n i o b r e d i
Ul a z n a p j e s m a
Dok se narod okuplja, prije kratkoga uvodnog nagovora o liturgiji
ređenja, zbor i puk zajedno pjevaju himan sv. Marku Križevčaninu,
zaštitniku Bjelovarsko-križevačke biskupije.
Kad je sve pripravljeno, a narod okupljen na prostoru slavlja, procesija
se uputi s glavnih vrata katedrale. Iza đakona koji nosi evanđelistar,
koji se rabi u misi i obredu ređenja, te drugih đakona slijede
prezbi teri koncelebranti, a iza njih izabranik mons. Vjakoslav
Huzjak s dvojicom prezbitera pratitelja, preč. Ivanom Hrenom i
vlč. Tončijem Matulićem. Iza njih idu biskupi koncelebranti, potom
biskupi suzareditelji mons. Mario Roberto Cassari, apostolski
nuncij u Republici Hrvatskoj, i mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski.
Na kraju procesije ide glavni zareditelj kardinal Josip
Bozanić, nadbiskup i metropolita zagrebački, s dvojicom đakona
koji ga prate.
Svečano pristupanje prezbitera i biskupa oltaru prati prikladna orguljska
skladba, a potom zbor pjevača pjeva pjesmu:
Velik je Go s p o d i n
Velik je Gospodin Bog naš.
Velik je Gospodin Bog naš
i velika je njegova moć.
S anđelima pjevam tebi, Gospodine,
i klanjam se pred tvojim svetim hramom,
i hvalim ime tvoje u sve vijeke.
U sve vijeke budi hvaljen,
budi hvaljen u sve vijeke.
Kada prezbiteri i biskupi dođu do oltara, iskažu mu dužno poštovanje
te svi idu na mjesta koja su im određena. Dok Kardinal u
pratnji đakona kadi oltar i križ, solist, naizmjence s cijelim pukom
pjeva:
Ev o d o l a z i m, Go s p o d i n e
obr. M. Martinjak
28 29

Nakon kađenja oltara kardinal Josip Bozanić dođe do sjedišta predsjedatelja
odakle započinje slavlje znamenujući se znakom križa:
Kardinal:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Narod se znamenuje znakom križa te odgovori:
Amen.
Kardinal pozdravi zajednicu:
Mir vama!
Narod odgovori:
I s duhom tvojim.
Kardinal potom kratkim riječima uvede zajednicu u slavlje govoreći
o odluci Svetoga Oca o uspostavi Bjelovarsko-križevačke biskupije.
Potom doda:
Poletno
f
Bo
Neka se pročita Bula
o uspostavi Bjelovarsko-križevačke biskupije.
Preč. Stjepan Kožul čita bulu pape Benedikta XVI. De maiore spirituali
bono o uspostavi Bjelovarsko-križevačke biskupije, a nakon
toga pokazuje Bulu Metropolitu i svima prisutnima.
Svi pjevajući uskliknu:
la,
-gu
hva- Bo-gu
hva- la, Bo-gu
hva
Kardinal potom zapjeva:
Slava Bogu na visini.
Puk, predvođen zborom pjevača, nastavi:
I na zemlji mir ljudima dobre volje.
Hvalimo te.
-
la.
Blagoslivljamo te.
Klanjamo ti se.
Slavimo te.
Zahvaljujemo ti radi velike slave tvoje.
Gospodine Bože, Kralju nebeski,
Bože Oče svemogući.
Gospodine Sine jedinorođeni, Isuse Kriste.
Gospodine Bože, Jaganjče Božji, Sine Očev.
Koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.
Koji oduzimaš grijehe svijeta, primi našu molitvu.
Koji sjediš s desne Ocu, smiluj nam se.
Jer ti si jedini svet.
Ti si jedini Gospodin.
Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste.
Sa svetim Duhom, u slavi Boga Oca.
Amen.
Zb o r n a m o l i t v a
Kardinal:
Pomolimo se.
Svi zajedno neko vrijeme mole u šutnji.
Bože, po obilju svoje neizrecive milosti
danas želiš postaviti za predvodnika svoje Crkve
bjelovarsko-križevačke
službenika svoga, prezbitera Vjekoslava.
Pomozi mu
da dostojno vrši dužnost biskupske službe;
daj da pod tvojim stalnim ravnanjem,
upravlja povjerenim pukom – riječju i primjerom.
Po Gospodinu.
Narod odgovori: Amen.
30 31

Liturgija r i j e č i
Pr v o č i t a n j e Ez 3,16-21
Postavljam te za čuvara doman Izraelova.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
U one dane dođe mi riječ Gospodnja:
»Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma
Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati
i opominjat ćeš ih u moje ime. Kad bezbožniku
reknem: ‘Umrijet ćeš’, a ti ga ne opomeneš
i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život
spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja,
ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu.
A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati
od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti
zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život.
Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje
pravednosti i stane činiti nepravdu,
postavit ću mu zamku i umrijet će jer ga ti
ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će,
i njegova se pravedna djela više neće spominjati,
ali ću od tebe tražiti račun za krv njegovu.
Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi,
i on zaista prestane griješiti, živjet će jer je
prihvatio opomenu, a i ti ćeš spasiti život svoj.«
Riječ Gospodnja
Svi uskliknu:
Bogu hvala.
Ot p j e v n i p s a l a m Ps 89,2-5.27 i 29
Solist:
Svi:
Solist:
Svi:
Solist:
Svi:
Ant.
P./N.
spo
O
lju
- di - ne pje-vat
u
- ba - vi tvo
do
Lj. G.
- joj Go -
- vije - ka!
O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati vjernost tvoju.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.
»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.
On će me zvati: »Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.«
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.
32 33

Dr u g o č i t a n j e 1Kor 3,10-11.18-23.4,1-5
Kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje.
Čitanje Prve poslanice
svetoga Pavla apostola Korinćanima
Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri
graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje;
ali svaki neka pazi kako naziđuje.
Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja
osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.
Nitko neka se ne vara.
Ako tko misli da je mudar među vama
na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.
Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom.
Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu.
I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su
isprazne. Zato neka se nitko ne hvasta ljudima
jer sve je vaše. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa,
bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće:
sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji.
Neka nas svatko smatra službenicima Kristovim
i upraviteljima otajstava Božjih. A od upraviteljâ
iziskuje se napokon da budu vjerni. Meni pak nije
nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski
sud; a ni ja sam sebe ne sudim. Doista, ničega sebi
nisam svjestan, no time nisam opravdan:
sudac je moj Gospodin. Zato ne sudite ništa prije
vremena dok ne dođe Gospodin koji će i iznijeti
na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane
srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.
Riječ Gospodnja.
Svi uskliknu: Bogu hvala.
Pj es m a p r i j e evanđelja
Solisti zapjeva, a zatim svi ponove:
Zbor:
Hva-la
i
ast te - bi, Go-spo-di
- ne
Svi:
,
I
- su - se!
Solist: Mk 10,45
Sin Čovječjii došao je da služi
i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.
N. Hva - la te- bi, Kri - ste, kra-lju
sla-ve
vje
N. Hva - la te- bi, Kri - ste, kra-lju
sla-ve
vje
-
-
ne!
ne!
S. T.
S. T.
34 35

Evanđelje
Mk 10,32b-55
Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Isus uze dvanaestoricu
i poče im kazivati što će ga zadesiti:
»Evo, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin Čovječji bit će
predan glavarima svećeničkim i pismoznancima.
Osudit će ga na smrt, predati poganima,
izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga,
ali on će nakon tri dana ustati.«
I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi,
govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš
što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam
učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi
tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.«
A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti
čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja
krstim?« A oni mu rekoše: »Možemo.«
A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete
i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni,
ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan
dati – to je onih kojima je pripravljeno.«
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti
na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva
i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima
gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi
drže ih pod vlašću. Nije tako među vama!
Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći,
neka vam bude poslužitelj!
I tko hoće da među vama bude prvi,
neka bude svima sluga.
Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen,
nego da služi i život svoj dade
kao otkupninu za mnoge.«
Riječ Gospodnja.
Svi uskliknu:
Đakon nosi evanđelistar Predsjedatelju slavlja na poljubac,
a zatim ga ponovno položi na oltar, gdje ostane sve dok u liturgiji
ređenja ne bude položen ređeniku na glavu. Dok đakon nosi
evanđelistar na poljubac, zbor i puk pjevaju:
Zbor nastavi:
Hva-la
i
ast te - bi, Go-spo-di
- ne
,
I
- su - se!
36 37

Liturgija r e đ e n j a
Nakon navještaja evanđelja svi ostanu stojeći te, naizmjence sa
zborom, pjesmom zazivaju snagu Duha Svetoga:
Do đ i Du š e Presveti
Svi: 1. Do - i, Du - še
po - sje - ti
zra - kom svo
Pre - sve - ti,
Zbor: Dođi, Oče ubogih, * djelitelju dara svih, *
dođi, srca svjetlosti.
Tješitelju tako blag, * ti nebeski goste drag, *
pun miline hlade tih.
Umornima odmore, * u vrućini lahore, *
razgovore žalosnih.
Svi: Sjaju svjetla blaženog, * sjaj u srcu puka svog, *
napuni nam dušu svu.
Zbor: Bez božanstva tvojega, * čovjek je bez ičega, *
tone sav u crnom zlu.
Nečiste nas umivaj, * suha srca zalivaj, *
vidaj rane ranjenim.
Mekšaj ćudi kamene, * zagrij grudi ledene, *
ne daj nama putem zlim.
Svim što vjeru imaju, * što se u te ufaju, *
sedam svojih dara daj.
Svi: Daj nam krepost zaslužnu i smrt lijepu, blaženu, *
daj vjekovit svima raj.
sa
zra - kom svo - je mi
- je mi
ne
- ba nas
- lo - sti,
- lo - sti.
R. T.
Pr e d s t a v l j a n j e i z a b r a n ik a
Nakon otpjevane pjesme glavni zareditelj i biskupi suzareditelji, s
mitrom na glavi, ostanu kod mjesta predsjedatelja slavlja te sjednu.
Prezbiteri-pratitelji doprate izabranika pred glavnoga zareditelja,
kojemu on iskaže poštovanje. U ime prezbitera Bjelovarskokriževačke
biskupije preč. Josip Stipančević obrati se zareditelju
kardinalu Josipu Bozaniću sljedećim riječima:
Kardinal pita:
Poletno
f
Bo
Prečasni Oče, Crkva bjelovarsko-križevačka
ište da prezbitera Vjekoslava
zarediš za odgovornu službu biskupstva.
Imate li apostolski nalog?
Prezbiter odgovori:
Kardinal:
Imamo.
Neka se čita.
Svi sjednu. Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Mario
Roberto Cassari čita Apostolski nalog o biskupskome imenovanju.
Nakon čitanja Apostolskoga naloga svi uskliknu pjevajući:
la,
-gu
hva- Bo-gu
hva- la, Bo-gu
hva
-
Prezbiteri-pratitelji vrate se s izabranikom na svoje mjesto, a biskup
glavni zareditelj, kardinal Josip Bozanić, drži homiliju.
la.
38 39

Obećanje i z a b r a n ik a
Poslije homilije svi ostanu sjediti. Izabranik u pratnji prezbitera pratitelja
pristupi pred glavnoga zareditelja. Pratitelji se vrate na svoja
mjesta, a biskup glavni zareditelj pita izabranika ovim riječima:
Drevna uredba svetih otaca nalaže
da onaj koji ima biti zaređen za biskupa
bude pitan pred narodom
o nakani čuvanja vjere i vršenja službe.
Hoćeš li, dakle, predragi brate,
milošću Duha Svetoga,
sve do smrti vršiti službu
što nam je od apostola povjerena
i što ćemo je sada polaganjem ruku i tebi predati?
Izabranik: Hoću.
Biskup glavni zareditelj:
Hoćeš li vjerno i ustrajno propovijedati
Kristovo evanđelje?
Izabranik: Hoću.
Biskup glavni zareditelj:
Hoćeš li poklad vjere,
što je po predaji još od apostola
uvijek i svugdje sačuvan u Crkvi,
čuvati čistim i cjelovitim?
Izabranik: Hoću.
Biskup glavni zareditelj:
Hoćeš li Kristovo Tijelo, njegovu Crkvu,
graditi i trajno ostati u njegovu jedinstvu
sa zborom biskupa,
pod vlašću nasljednika blaženoga Petra apostola?
Izabranik: Hoću.
Biskup glavni zareditelj:
Hoćeš li vjerno iskazivati posluh
nasljedniku blaženoga Petra apostola?
Izabranik: Hoću.
Biskup glavni zareditelj:
Hoćeš li se kao dobar otac
brinuti za sveti Božji narod,
zajedno sa svojim suradnicima u službi
prezbiterima i đakonima,
i upravljati ga na put spasenja?
Izabranik: Hoću.
Biskup glavni zareditelj:
Hoćeš li, radi imena Gospodinova,
biti ljubazan i milosrdan
prema siromasima i tuđincima
i prema svima koji oskudijevaju?
Izabranik: Hoću.
Biskup glavni zareditelj:
Hoćeš li kao dobar pastir tražiti zalutale ovce
i ponovno ih dovoditi Gospodnjem ovčinjaku?
Izabranik: Hoću.
Biskup glavni zareditelj:
Hoćeš li se moliti bez prestanka
svemogućemu Bogu za sveti narod
i besprijekorno obavljati službu
vrhovnog svećeništva?
Izabranik: Hoću, s Božjom pomoću.
Biskup glavni zareditelj:
Bog, koji je u tebi započeo dobro djelo,
neka ga i dovrši.
40 41

Litanijska p r o š n j a
Zatim svi ustanu, a biskupi odlože mitre. Biskup glavni za reditelj
stojeći, sklopljenih ruku, okrenut prema narodu poziva
na molitvu:
Pomolimo se, predragi,
da svemogući i milosrdni Bog
izdašno izlije svoju milost na ovog izabranika,
na dobrobit Crkve.
Đakon zapjeva:
Solist:
Solist:
Solist:
Go- - spo- - di -- ne, ne, smi smi - - luj luj se. se. Go- Go spo- - spo di - di - ne, - ne, smi smi - luj - luj se. se.
Solist:
vVvvvacdcfcvvvgcfcfcc}bbb
Pri-gni-mo ko-lje-na.
Izabranik se prostre na tlo, a svi ostali, po mogućnosti, kleknu.
Slijede litanijske prošnje:
Puk:
Puk:
Go - spo - di - ne, smi - luj se. Go - spo - di - ne, smi - luj se.
Kri-ste, smi - luj se. Kri-ste, smi - luj se.
Puk:
Puk:
Sve Sve-ta - Ma - ri- - jo, Maj- - ko Bož - - ja. Mo-li za nas. Mo-li-te za nas.
Sveti Mihovile,
Sveti Božji anđeli,
Sveti Ivane Krstitelju,
moli za nas.
molite za nas.
moli za nas.
Sveti Josipe,
Sveti Petre,
Sveti Pavle,
Sveti Andrija,
Sveti Jakove,
Sveti Ivane,
Sveti Toma,
Sveti Jakove,
Sveti Filipe,
Sveti Bartolomeju,
Sveti Mateju,
Sveti Šimune,
Sveti Tadeju,
Sveti Matija,
Sveta Marijo Magdaleno,
Sveti Stjepane,
Sveti Ignacije Antiohijski,
Sveti Kvirine Sisački,
Sveti Demetrije,
Sveti Srijemski mučenici,
Sveti Lovro,
Sveta Perpetuo i Felicito,
Sveta Janjo,
Sveti Grgure,
Sveti Augustine,
Sveti Atanazije,
Sveti Bazilije,
Sveti Martine,
Sveti Benedikte,
Sveti Franjo i Dominiče,
Sveti Franjo Ksaverski,
Sveti Ivane Marija Vianeju,
Sveti Antune Padovanski,
Sveta Katarino Sijenska,
Sveta Terezijo Avilska,
Sveti Ćirile i Metode,
Sveti Ladislave,
Sveti Stjepane Ugarski,
Sveti Florijane,
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
molite za nas.
moli za nas.
molite za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
molite za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
molite za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
42 43

Sveti Marko Kričevčanine,
Sveti Nikola Taveliću,
Sveti Leopolde Bogdane Mandiću,
Blaženi Alojzije Stepinče
Blaženi Augustine Kažotiću,
Blažena Ozano Kotorska,
Blaženi Gracija,
Blažena Marijo od Propetoga,
Blaženi Ivane Merče,
Svi sveci i blaženici hrvatskoga naroda,
Svi sveci i svetice Božje,
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
moli za nas.
molite za nas.
molite za nas.
Da se dostojiš svim narodima
mir i pravu slogu darovati,
Da se dostojiš svim patnicima
svoje milosrđe udijeliti,
Da se dostojiš nas same u tvojoj svetoj
službi potkrijepiti i sačuvati,
Solisti:
Puk:
tebe molimo, usliši nas.
tebe molimo, usliši nas.
tebe molimo, usliši nas.
Solisti:
Puk:
Solisti:
Puk:
Mi - lo - stiv bu - di. O - slo - bo - di - nas, Go - spo - di - ne.
Od svakoga zla
Od svakoga grijeha
Od smrti vječne
Po utjelovljenju svojem
Po smrti i uskrsnuću svojem
Po izlijevanju Duha Svetoga
Solisti:
Puk:
oslobodi nas, Gospodine.
oslobodi nas, Gospodine.
oslobodi nas, Gospodine.
oslobodi nas, Gospodine.
oslobodi nas, Gospodine.
oslobodi nas, Gospodine.
Gre - šni - ci. Te - be mo - li - mo u - sli - ši nas.
Grje - šni - ci. Te - be mo - li - mo, u - sli - ši nas.
Da se dostojiš svoju svetu Crkvu
voditi i čuvati,
Da se dostojiš rimskoga biskupa
i sve crkvene redove
u svetoj vjeri sačuvati,
Da se dostojiš ovog izabranika
blagosloviti,
Da se dostojiš ovog izabranika
blagosloviti i posvetiti,
Da se dostojiš ovog izabranika
blagosloviti, posvetiti i zarediti,
tebe molimo, usliši nas.
tebe molimo, usliši nas.
tebe molimo, usliši nas.
tebe molimo, usliši nas.
tebe molimo, usliši nas.
Solisti:
Kad završi pjevanje litanija, glavni zareditelj ustane te stojeći,
raširenih ruku, govori:
Svi:
Kri - ste, čuj nas.
Milostiv budi, Gospodine, našim prošnjama:
izlij na ovoga svoga slugu
s puninom svećeničke milosti
silu svoga blagoslova.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Đakon upozori:
Kri - ste, čuj nas.
Puk:
Kri - ste, u - sli - ši nas. Kri - ste, u - sli - ši nas.
vVvvvfcbfcDfcfc}bbb
U-sta-ni-te.
I svi ustanu.
44 45

Po l a g a n j e r u k u i m o l i t v a ređenja
Izabranik ustane, pristupi glavnomu zareditelju, kardinalu Bozaniću,
koji s mitrom stoji pred sjedalom.
Izabranik klekne, a Kardinal polaže ruke izabraniku na glavu,
ništa ne govoreći. Zatim to isto učine i svi drugi biskupi, pristupajući
jedan za drugim. Poslije polaganja ruku biskupi ostanu pored
biskupa glavnoga zareditelja do svršetka molitve ređenja, ali tako
da vjernici mogu dobro pratiti sveti čin.
Nakon polaganja ruku biskup glavni zareditelj uzima evanđelistar
od jednoga đakona i položi ga otvorena izabraniku na glavu;
dvojica đakona, stojeći izabraniku zdesna i slijeva, drže evanđelistar
nad njegovom glavom sve dok ne završi molitva ređenja.
Biskup glavni zareditelj, skinuvši mitru, raširenih ruku govori
molitvu ređenja:
Bože, Oče Gospodina našega Isusa Krista,
Oče milosrđa i Bože svake utjehe,
ti u visinama stanuješ i gledaš ponizne
i poznaješ ih i prije nego što postanu.
Svojom milosnom riječju dao si u svojoj Crkvi pravila:
ti si od iskona predodredio
rod pravednika počevši od Abrahama,
ti si prvake i svećenike postavljao
i svetišta svoga nisi ostavljao bez službe,
tebi se od početka svijeta svidjelo
proslavljati se u onima koje si odabrao.
Sljedeći dio molitve izgovaraju, sklopljenih ruku, svi biskupi, ali
tihim glasom da se jasno čuje glas biskupa glavnoga zareditelja:
sada izlij na ovoga izabranika
A onu moć koja je od tebe – Duha vodstva,
kojega dade ljubljenomu Sinu svome Isusu Kristu,
a on ga darova svetim apostolima,
koji sazdaše Crkvu po pojedinim mjestima
kao tvoje svetište,
na slavu i neprestanu hvalu imena tvojega.
Nastavlja sâm biskup glavni zareditelj:
Podaj, Oče, poznavaoče srdaca,
ovom svome sluzi
kojega si izabrao za biskupstvo,
da pase tvoje sveto stado
i da besprijekorno vrši službu vrhovnog svećeništva
služeći ti danju i noću,
da neprestance umilostivljuje tvoje lice
i prinosi darove tvoje svete Crkve.
Daj da snagom Duha ima velikosvećeničku vlast
otpuštati grijehe po tvojem nalogu;
da dijeli službe po tvojoj zapovijedi
i razrješuje sve okove vlašću koju si dao apostolima;
neka ti omili blagošću i čistim srcem,
prinoseći ti miomiris,
po Sinu tvome Isusu Kristu,
po kojemu tebi slava i sila i čast,
s Duhom Svetim u svetoj Crkvi,
i sada i u vijeke vjekova.
Svi: Amen.
Kad se završi molitva ređenja, biskupi suslavitelji vrate se na svoja
mjesta. Svi sjednu. Đakoni uklone evanđelistar što su ga držali nad
glavom zaređenoga, a jedan od đakona, ostajući postrance, drži
evanđelistar sve dok ne bude predan zaređenomu. Biskup glavni
zareditelj i ostali biskupi stave mitru.
46 47

Ma z a n j e g l a v e i p r e d a j a evanđelistara i z n a m e n j a
Kardinal Bozanić uzme platneni gremijal, primi od đakona posudu
sa svetom krizmom te ređeniku, koji pred njim kleči, maže glavu
govoreći:
Bog, koji te učini dionikom
Kristova vrhovnog svećeništva,
izlio na te otajstvenu pomast
i dao da donosiš rod duhovnog blagoslova.
Zatim biskup glavni zareditelj opere ruke. Potom od đakona uzima
evanđelistar i predaje ga zaređenomu govoreći:
Primi evanđelje
i propovijedaj riječ Božju
sa svom strpljivošću i poukom.
Poslije toga đakon ponovno uzme evanđelistar i odloži ga na oltar.
Biskup glavni zareditelj stavi zaređenomu prsten na prstenjak desne
ruke govoreći:
Primi prsten, znak vjere:
i neokrnjeno štiti Božju zaručnicu, svetu Crkvu,
neustrašivom vjerom urešen.
Zatim biskup glavni zareditelj stavlja zaređenomu mitru na glavu
govoreći:
Primi mitru i neka u tebi blista sjaj svetosti
te, kad se pojavi prvak pastirā,
mogneš primiti neuveli vijenac slave.
Najzad predaje zaređenomu pastirski štap govoreći:
Svi ustanu. Kardinal, zajedno s biskupima suzarediteljima, povede
novozaređenoga biskupa u Katedralu i pozove ga da sjedne na katedru
u znak preuzimanja pastirske brige za Bjelovarsko-križevačku
biskupiju.
Dok novozaređeni biskup ide u katedralu, zbor pjeva poklik Ljubi
Boga i bližnjega svoga, nadahnut geslom novozaređenoga biskupa.
Lju
Pj e v a j t e Go s p o d u
- bi Bo
- ga i
lju - bi Bo ga
Zatim se pjeva Psalam 96:
Ant.
- i
P./N. Pje - vaj - te Go - spo-
du
za - pje - vaj Go - spo-du,
zem
bli-žnjeg
svog,
bli-žnjeg
svog.
1. Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo.
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo.
Kazujte poganima slavu njegovu.
svim narodima čudesa njegova.
pje - smu no
-
- ljo sva!
M. L.
vu,
Primi štap, znak pastirske službe,
i pazi na svekoliko stado
u kojem te Duh Sveti postavi za biskupa
da ravnaš Božjom Crkvom.
2. Velik je Gospodin,
hvale predostojan,
strašniji od svih bogova!
Slava je i veličanstvo pred njim,
sila i sjaj u Svetištu njegovu.
3. Dajte Gospodinu, narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i silu!
Poklonite se Gospodinu
u sjaju svetosti njegove.
Strepi pred njim, zemljo sva!
48 49

Nakon povratka iz Katedrale novozaređeni biskup preuzima prvo
mjesto među biskupima suslaviteljima. Odloživši štap, prima cjelov
mira od biskupa glavnoga zareditelja i od svih drugih biskupa.
Za to vrijeme zbor zajedno s pukom pjeva sljedeći himan:
Eu h a r i s t i j s k a s l u ž b a
Pr i p r a v a d a r o v a
Ti d i v n i k r a l j si nebesnik
1. Ti
2. Kad
1. ti
2. i
i
za
div
sr
-
-
ni
ce
ni
ple - me - -
i - sti - nom
- ska - zan,
- pa - liš:
Kralj
ti
ti
ga
po
pro
si
nam
ne
po
- bjed-nik,
- svije-tliš
do-ba
- ra
u ni - šta
svih
svijet
-
si
nam
o
i
snik,
be -
- ho - diš
Spa-se
og-njem
o -
pre
ti
svo
ce
- an.
- tvo-riš.
Lj. G.
ne-
- jim
Uz euharistijske darove na misi se prinosi i karitativni dar koji
će biti predan potrebnima u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji.
Euharistijske darove kod sjedišta predsjedatelja prima novozaređeni
biskup, koji od ovoga trenutka prevodi slavlje euharistije.
Dok đakoni pripravljaju oltar i donose darove, zbor i puk pjevaju:
Iz v o r e v o d e ž i v e
3. O duša naših radosti,
živ izvore i svjetlosti,
od slasti ti si veći svih
i od svih želja najvećih.
4. Upoznaj, svijete, Spasa svog
i ljubi njega jedinog,
nek za tim ide sav ti mar,
da vazda raste taj ti žar.
50 51

Okadivši oltar i opravši ruke, predsjedatelj pozove zajednicu na
molitvu ovim riječima:
Molite braćo i sestre
da moja i vaša žrtva
bude ugodna Bogu Ocu svemogućemu.
Narod ustane i odgovori:
Primio Gospodin žrtvu iz tvojih ruku
na hvalu i slavu svojega imena
i na korist nama
i čitavoj svojoj svetoj Crkvi.
Zatim biskup predsjedatelj raširenih ruku izgovara Molitvu nad
prinosima:
Prinosimo ti, Gospodine, žrtvu hvale
da obnoviš naše služenje novim silama
te da ono što si nama nevjernima povjerio
sam milostivo izvršiš.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Narod usklikne:
Amen.
Nakon Molitve nad prinosima biskupi suslavitelji rasporede se u
polukrug oko oltara.
Eu h a r i s t i js k a m o l i t v a
Predvoditelj:
Narod:
Predvoditelj:
Narod:
Predvoditelj:
Narod:
Gospodin s vama.
I s duhom tvojim.
Gore srca.
Imamo kod Gospodina.
Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu.
Dostojno je i pravedno.
Biskup predsjedatelj:
Uistinu je dostojno i pravedno,
pravo i spasonosno,
da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi,
Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože.
Ti si Jedinorođenoga Sina svoga
pomazao Duhom Svetim
za svećenika novoga i vječnoga saveza
i odredio da njegovo jedinstveno svećeništvo
nastavlja živjeti u njegovoj Crkvi.
On sav svoj narod odlikuje kraljevskim svećeništvom,
a iz ljubavi prema braći odabire ljude
koji polaganjem ruku postaju dionici
njegove svećeničke službe.
Oni, u njegovo ime,
obnavljaju žrtvu ljudskoga spasenja,
tvojim vjernim pripravljaju vazmenu gozbu,
prednjače ljubavlju, hrane ih tvojom riječju
i krijepe svetim otajstvima.
Oni posvećuju život tebi i spasu braće,
nastoje postati slika samoga Krista
i postojano svjedočiti ljubav i vjernost tebi.
Zato i mi, Gospodine,
s anđelima i sa svima svetima,
tebe slavimo i ushićeni kličemo:
52 53

Sv e t
Svi:
Umjereno
p
f
Svet,
svet,
Sa - ba - ot. Pu
tvo
- je sla
ni,
si
Polagano
Bla
-
go
-
ho
slov
-
svet,
- na su
ve.
f
svet
ne
A. Vidaković
mf
Go-spo-din
Bog
- be - sa i
Nešto življe
Ho
- sa - na u
Go
ni,
si
-
ljen
mf
- sa - na u
- - spod - nje. Ho
- ho
vi
- si - ni.
ko - ji do-la
- zi u
- sa - na u
Nešto življe
vi
ze - mlja
- sa - na u
- si - ni.
vi
-
i - me
vi -
Biskup predsjedatelj raširenih ruku nastavi:
Uistinu svet si, Gospodine,
i pravo je da te sve stvorenje tvoje slavi,
jer po svome Sinu,
Gospodinu našem Isusu Kristu,
djelotvornom snagom Duha Svetoga
svemu daješ život, sve posvećuješ
i neprestano okupljaš svoj narod
da od istoka sunčanog do zapada
prinosi čistu žrtvu imenu tvome.
Sklopi ruke i, držeći ih ispružene nad darovima, govori (zajedno s
njim, tišim glasom, i svi koncelebranti):
Stoga te smjerno molimo, Gospodine,
udostoj se tim istim Duhom
posvetiti ove darove,
koje ti donosimo za žrtveni prinos,
sklopi ruke, napravi znak križa nad kruhom i kaležom
govoreći:
da postanu Tijelo i Krv
tvoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista,
sklopi ruke
koji nam je povjerio slaviti ova otajstva.
uzme kruh i držeći ga malo iznad oltara nastavi:
One noći kad je bio predan,
on uze kruh,
tebi zahvali, tebe blagoslovi,
razlomi kruh i dade ga učenicima svojim govoreći:
malo se sagne:
Uzmite i jedite od ovoga svi:
ovo je moje Tijelo
koje će se za vas predati.
Pokaže posvećenu hostiju narodu, spusti je na pliticu
i pokleknuvši pokloni se.
54 55

Zatim nastavi:
Isto tako, pošto večeraše,
Uzme kalež i držeći ga malo iznad oltara nastavi:
uze kalež,
tebi zahvali, tebe blagoslovi
i dade učenicima svojim govoreći:
malo se sagne:
Uzmite i pijte iz njega svi:
ovo je kalež moje krvi
novoga i vječnoga saveza
koja će se proliti za vas i za sve ljude
na otpuštenje grijeha.
Ovo činite meni na spomen.
Pokaže kalež narodu, stavi ga na tjelesnik i
pokleknuvši pokloni se. Zatim kaže:
Tajna vjere:
A narod, predvođen zborom, nastavi poklikom:
Pogledaj, Gospodine, prinos Crkve svoje,
onu istu žrtvu
po kojoj si nam darovao pomirenje:
okrijepi nas Tijelom i Krvlju Sina svoga,
ispuni njegovim Svetim Duhom
te u Kristu budemo jedno tijelo i jedan duh.
Prvi koncelebrant:
Učinio nas Duh Sveti vječnim darom za tebe
da zadobijemo baštinu s tvojim odabranicima:
s blaženom Djevicom Bogorodicom Marijom,
s blaženim apostolima tvojim i slavnim mučenicima,
sa svetim Markom Križevčaninom
i sa svima svetima.
Uzdamo se da će nam njihov zagovor
kod tebe uvijek pomagati.
Predvoditelj raširenih ruku nastavi:
Zato, Gospodine, slavimo spomen
spasonosne muke Sina tvoga,
veličanstvenog uskrsnuća
i uzašašća u nebesku slavu,
te iščekujući njegov drugi dolazak
zahvalno ti prinosimo
ovu žrtvu živu i svetu.
Drugi koncelebrant:
Molimo te, Gospodine,
da ova žrtva našega pomirenja
bude za mir i na spasenje svega svijeta.
Crkvu svoju na putu zemaljskom
utvrđuj u vjeri i ljubavi
zajedno sa slugom svojim
papom našim Benediktom
i biskupom našim Vjekoslavom,
koji je danas zaređen
za pastira Crkve bjelovarsko-križevačke,
sa zborom biskupa,
sveukupnim klerom
i svim narodom što si ga sebi stekao.
56 57

Treći koncelebrant:
Usliši molbe ove svoje zajednice
koja, tvojom milošću, ovdje pred tobom stoji.
Sve sinove i kćeri svoje širom svijeta
ti, blagi Oče, milostivo k sebi privedi.
Našu pokojnu braću i sestre
i sve koji u tvojoj ljubavi prijeđoše s ovoga svijeta
dobrostivo primi u svoje kraljevstvo,
gdje se i mi nadamo zajedno s njima
vječno uživati u tvojoj slavi,
sklopi ruke:
po Kristu, našem Gospodinu,
po kojemu sva dobra svijetu daješ.
Predsjedatelj uzme pliticu s hostijom, a đakon kalež, te zajedno sa
svim koncelebrantima pjeva:
Po Kristu, i s Kristom, i u Kristu,
tebi Bogu, Ocu svemogućemu,
u jedinstvu Duha Svetoga,
svaka čast i slava
u sve vijeke vjekova.
Narod, naizmjence sa zborom, svečanim pjevanim usklikom
odgovori:
Obredi p r i č e s t i
Odloživši kalež i pliticu, biskup predsjedatelj sklopljenih ruku
govori ovim ili drugim prikladnim riječima:
Spasonosnim zapovijedima potaknuti
i božanskim naukom poučeni
usuđujemo se govoriti:
Raširi ruke i zajedno s narodom pjeva:
Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas
i otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim
i ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.
Predsjedatelj nastavi sām raširenih ruku:
Izbavi nas, molimo, Gospodine, od svih zala,
daj milostivo mir u naše dane,
da s pomoću tvoga milosrđa
budemo svagda i slobodni od grijeha
i sigurni od sviju nereda,
čekajući blaženu nadu:
dolazak Spasitelja našega Isusa Krista.
Sklopi ruke. Narod zaključi molitvu poklikom:
58 59

Zatim predsjedatelj raširenih ruku naglas govori:
Gospodine Isuse Kriste,
ti si rekao svojim apostolima:
mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem;
molimo, ne gledaj naše grijehe,
nego vjeru svoje Crkve;
daruj joj mir i jedinstvo
kako je volja tvoja.
Sklopi ruke:
Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
Narod odgovori:
Amen.
Predsjedatelj šireći ruke doda:
Mir Gospodnji bio vazda s vama.
Narod odgovori:
I s duhom tvojim.
Zatim đakon doda:
Pružite mir jedni drugima.
I svi pružanjem ruke zasvjedoče jedni drugima mir i ljubav.
Predsjedatelj daje mir đakonu i biskupima koncelebrantima;
zatim uzme hostiju i prelomi je nad pliticom, a djelić stavi u kalež
tiho govoreći:
Ovo sjedinjenje Tijela i Krvi
Gospodina našega Isusa Krista
bilo nama pričesnicima za vječni život.
Za to vrijeme zbor pjeva pjesmu Jaganjče Božji:
Polagano
p
Ja
- ganj-e
Bo
- žji, ko - ji o
A. Vidaković
- du - zi-maš
Polagano
p
Ja
grije-he
f
Ja
- ganj-e
Bo
mf
svije
Zatim predsjedatelj sklopljenih ruku tiho govori:
- ganj-e
Bo
grije-he
svije
p
Ja
- žji, ko - ji o
Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga,
ti si po volji Očevoj,
uz sudjelovanje Duha Svetoga,
svojom smrću oživio svijet:
izbavi me ovim presvetim Tijelom i Krvlju svojom
od svih mojih opačina i svakoga zla;
daj da se uvijek držim tvojih zapovijedi,
i ne dopusti da se ikad odijelim od tebe.
- ta, smi-luj
nam
- ganj-e
Bo
mf
grije-he
svije
- žji, ko - ji o
- ta, smi-luj
nam
- ta, da
- žji, ko - ji o
-
rujv
rall.
nam
se.
- du - zi-maš
- du - zi-maš
se.
- du - zi-maš
mir.
60 61
mf
grije-he
svije - ta, smi-luj
nam se.

Predsjedatelj i svi koncelebranti zajedno pokleknu, a predsjedatelj
uzme hostiju, malo je podigne iznad plitice, te, licem prema narodu,
naglas kaže:
Evo Jaganjca Božjeg,
evo onoga koji oduzima grijehe svijeta.
Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu.
I zajedno s narodom kaže:
Gospodine,
nisam dostojan da uniđeš pod krov moj,
nego samo reci riječ
i ozdravit će duša moja.
Nakon što se pričestio, uzme pliticu ili ciborij te pođe k onima
koji će se pričestiti.
Za vrijeme pričesti zbor i puk zajedno pjevaju:
Ku š a j t e i vidite
Ant.
šaj
Ku- -te
i
Oč e n a š d o b r i
1. O
ka
vi
- e naš
- ko nas
- di - te,
Z. P.
ka-ko
je do-bar
Go- -din.
do - bri, sla - vi mo
u
- i I
spo
ti
I
sus, Sin tvoj mi -
-
me,
li:
ka
I
sve
- ko nas
u
- me nek
- to sva
- i I
tvo
sus, Sin tvoj mi -
- je bu
kom
stvo
2. Kraljevstvo tvoje molimo da dođe,
kraljevstvo neba u srca da siđe,
kraljevstvo pravde, ljubavi i mira
zemljom da vlada.
3. Volja je tvoja što i ljubav sama,
neka nam bude svjetlo sviju dana,
neka se vrši sve dok život svrši,
nebu nas rodi.
- de u -
- re - nju.
4. Svagdanji kruh daj što ga svatko treba,
hrani nas kruhom svake svoje riječi,
pripravi jelo za dušu i tijelo,
Kruh živi s neba.
5. Prosti nam grijehe velike i male,
dugove naše što nas tako tište,
blaži nam srce kada bližnji ište
od nas proštenje.
6. Od sviju zla ti nas, Bože, brani,
vodi nas stazom kreposnog života,
k nebeskoj slavi daj nam doći svima
živjeti s tobom.
li:
vijek
62 63
I - me nek tvo - je bu - de u - vijek

Mo j Isuse
1. Moj
2. Moj
3. Moj
4. Moj
1. ru
2. svo
3. svo
4. o
1. kri
2. že
3. na
4. me
-
-
-
-
-
-
-
-
I
I
I
I
-
-
-
-
su
su
su
su
ke,
ja,
je,
i,
ža,
li
eš
ni
-
-
-
-
se,
se,
se,
se,
da
da
prije
zvije
svo
du
u
u
-
-
se
sve
sto
zdo
ras - kri - lju-
jem
o - tva-
ram ti
o - tkri-vam
ti
uz - di - žem ti
-
- je
- ša
njem
toj
sje
u
lje
mo
-
-
-
mu
mo
svo
no
tiš
ješ
da
ja,
-
-
-
-
svo
što
sve
svije
k te
u
sr
bol
-
-
-
ke.
ja.
je.
i.
I. Š. – V. Ž.
-
-
-
-
ga
mi
to
tli
bi
sta
ce
ne
Za v r š n i o b r e d
Svi sjednu. Pozdravnu riječ novozaređenome biskupu Vjekoslavu
upućuju:
mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki
i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, u ime HBK;
preč. Josip Stipančević, dekan Bjelovarskog dekanata,
u ime svećenika Bjelovarsko-križevačke biskupije;
gosp. Marijan Radoš, iz župe sv. Ane u Bjelovaru,
u ime vjernika laika Bjelovarsko-križevačke biskupije.
Na kraju riječ zahvale upućuje novozaređeni biskup Vjekoslav.
Nakon njegovih riječi svi ustanu i iskažu Bogu hvalu sljedećom
pjesmom:
Te b e Bo g a h v a l i m o
Kad završi pričešćivanje puka, biskup predsjedatelj s katedre pozove
na molitvu:
Pomolimo se.
Svi zajedno s njime neko vrijeme mole u šutnji.
Biskup predsjedatelj raširenih ruku nastavi:
Dovedi u nama, molimo te, Gospodine,
do punine ljekovito djelo tvoga milosrđa:
milostivo nas usavršuj i tako krijepi
da ti svojim životom u svemu omilimo.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Narod usklikne:
Amen.
64 65

Bl a g o s l o v i o t p u s t
Đakon sve prisutne pozove pjevajući:
Naklonite se za blagoslov.
Novozaređeni biskup koji je predsjedao euharistijskoj službi
izgovara sljedeće prozbene zazive:
Bože, ti se milostivo brineš za svoj narod
i s ljubavlju njime upravljaš:
daj Duh mudrosti
onima kojima si povjerio upravu Crkve,
da duhovni napredak stada postane
vječna radost za pastire.
Svi: Amen.
Zaređeni:
Bože, ti svojom veličanstvenom moći određuješ
broj naših dana i mjere naših vremena:
pogledaj milostivo na našu poniznu službu
i udijeli našemu vremenu
savršeno obilje svoga mira.
Svi: Amen.
Zaređeni:
Bože, i mene si milosno obdario
darovima svoje blagodati
i uzdigao me na stupanj biskupstva:
budi mi milostiv pomoćnik u povjerenoj službi
da ti omilim riječju i životom;
upravljaj srce naroda i biskupa
da ni pastiru nikada ne uzmanjka posluh stada
ni stadu briga pastira.
Svi: Amen.
Zatim zaređeni podjeljuje blagoslov:
Svi:
I sve vas ovdje okupljene
blagoslovio svemogući Bog,
Otac i Sin i Duh Sveti.
Amen.
Svi ostanu na svojim mjestima te pjevaju Molitvu za Domovinu.
Lijepa n a š a d o m o v i n o
3. Te
3. si
1. Lije - pa na
- ci, Dra
1. ze -mljo
mi
- lu gu
1. da
3. da
1. si
bi va
svoj na
- ša
- vo,
-
-
la,
bi!
-
-
zda
rod
nam slav - na,
3. sun - ce gri - je,
la
1. mi -
3. dok mu
1. si pla
3. sr ce
-
-
ku
mr
ni
bi
do-mo-vi
- no,
Sa -vo
te - ci,
re
oj
nit'
A. M. – J. R.
ju - na -
ti Du -
ka
nav
sta - sla - ve dje - do -vi
- no,
Si - nje mo - re svije-tu
re - ci:
vat
sret -na
Hr -
mi la
dok mu
bi
lju
-
-
la!
bi:
- si nam
hra - še
- da si nam rav-
na,
- tve gro- bak kri - je,
-
-
na.
je!
ti
bu
Mi
dok
- la
mu
je - di
- ra vi
mi
dok
- la ku -
mu ži -
ka
nji
-
-
- no
- ve
na,
je,
da
vo
66 67

Tada đakon, sklopljenih ruku, zapjeva:
Budite svjedoci Kristove ljubavi.
Idite u miru.
Svi: Bogu hvala.
Nakon što predsjedatelj iskaže čast oltaru, procesija se s prostora
slavlja uputi prema ulazu Katedrale, a narod, prevođen zborom
pjevača, iskazuje hvalu Gospodinu pjevajući:
Do nebesa
ne
1. Do
gru
dvo
kr
dom:
tvoj,
- be - sa nek
- di grom-ki
glas
- ri, nek
- ste, sr
nas u
- cu tvom
se
- je I
šom,
du - tije
za krst a
o
-
ka
ne - jek
- sus Spas:
ma
s na- naš
- sni bi
ri
P. P-a – S.
ših
na -
- nu raj - ski
- lom vijek
Pripjev
I - su-
se ku - ne
- ju boj.
sam
2. Čujte, puci, širom svijeta,
oci naši čujte sad;
čujte sluge pakla kleta,
kako Hrvat kliče mlad:
Isukrste, srcu tvom…
3. Stijeg Hrvata srce Krista;
tu nam rudi sreća, spas:
tu sloboda zlatna blista,
tu se ori slavski glas:
Isukrste, srcu tvom…
4. Pređi naši kano lavi,
za krst časni biše boj,
tko je sinak ovoj slavi,
Kristu vjeran vijekom poj:
Isukrste, srcu tvom…
5. Neka grmi pako hudi,
neka bjesni cijeli svijet,
neka borba lomi grudi,
čvrsto stoji zavjet svet:
Isukrste, srcu tvom…
6. Kralju slave silni, blagi,
blagoslovi zavjet taj!
Blagoslovi rod nam dragi,
u svom srcu stan mu daj.
Isukrste, srcu tvom…
68 69

ZEMLJOVID
Bjelovarsko-križevačke biskupije
© Copyright: Glas Koncila i DGU
70 71

Liturgijsko pjevanje predvode:
Mješoviti zbor Župe svete Terezije Avilske, Bjelovar
Zbor mladih Župe svete Terezije Avilske, Bjelovar
Mješoviti zbor Župe svete Ane, Bjelovar
Mješoviti zbor Župe sv. Antuna Padovanskog, Bjelovar
HORKUD »Golub«, Bjelovar
Zborove pripremili:
Vesna i Ante Ćorić
Pjevanjem ravna:
Vesna Ćorić
Instrumentalna pratnja:
Orgulje: Neven Kraljić i Valentina Vedriš
Brass ansambl GŠ Vatroslava Lisinskog, Bjelovar
Priredili:
Ante Crnčević
Miroslav Martinjak
Izdaje:
Odbor za pripremu Proslave uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije
i ređenja prvoga bjelovarsko-križevačkog biskupa
Priprava za tisak:
Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Zagreb
Tisak:
Grafika Markulin, Lukavec
Motiv na naslovnici:
Biblia sollemnis, XV. st.: detalj s inicijala uz početak Evanđelja po Mateju,
Metropolitanska knjižnica, Zagreb (Snimio: Z. Atletić)

LJUBITI BOGA I BLIŽNJEGA