Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
distanciranja od lagera, a unutar zemlje služila je pravdanju tržišta i privredne reforme, ali i<br />
republičkog separatizma. U različitim formama je antibirokratizam pokrivao različite interese<br />
frakcija kadrovske uprave. Najrazličitiji interesi mogli su se izražavati samo kroz službeni<br />
partijski antibirokratski žargon i zalaganje za samoupravljanje. Gipki politički iskazi su<br />
svojstvo političkog jezika uopšte, jer se težište akcije može pomerati, a da se ne naruši ideološki<br />
kontinuitet. Danas se npr. iza zalaganja za pravnu državu i kritike totalitarizma kriju interesi<br />
najrazličitijih političkih grupa. Zato se ideološka fraza može dešifrovati samo poznavanjem<br />
konkretne situacije i konkretnih sukoba koje pokriva nespecifična ideološka formula.<br />
I Titovi zaokreti krili su se iza naizgled stereotipne frazeologije. Ipak je, bez obzira na vrstu<br />
aktuelnog neprijatelja, Tito do kraja života bio čvrsto uveren da se bez jedinstvene partije stvari<br />
ne mogu držati na okupu. Odobravao je privrednu reformu, tržište, federalizovanje i<br />
konfederalizovanje države, ali je uvek istrajavao na jedinstvenoj partiji. Partijom je otvarao<br />
promene, ali ih je partijom i zaustavljao, zaključuje Bilandžić (Đorgović 1989, str. 243-244).<br />
Još više od toga, kako tvrdi Đilas, partija je za Tita bila emocionalno i intelektualno uporište,<br />
životni i sudbinski smisao. Bez obzira na namere, ustrajavanje na čvrstoj partiji sa širokim<br />
zadacima bilo je prilično hazardno. Naime, kao što velike ličnosti ostavljaju veliku prazninu iza<br />
sebe, tako je i raspad stožerne ustanove, na kojoj je gotovo isključivo počivala integracija<br />
složene države, bio katastrofalan. Slom monopolske partije 1990. lišene dodatnih elastičnih<br />
neideoloških integrativnih mehanizama značio je i slom države kojoj je ova bila kičma. U tom<br />
lancu zbivanja Titova odgovornost nije mala, a njegovo insistiranje na obrascu klasične<br />
boljševičke partije umnogome je odudaralo od ostalih neobično gipkih, dalekovidih i<br />
promišljenih segmenata njegove politike. Revolucionarna partija, koja je odozgo otvarala<br />
mnoge modernizacijske procese u Jugoslaviji, sa svojom klasičnom organizacijom i ulogom<br />
već krajem 1960-ih postala je zastarela. Titovo lično opiranje izmeni uloge partije u<br />
konzervativnoj fazi vratilo ga je u krug svojih lagerskih savremenika, ispred kojih je smelim<br />
reformama dugo prednjačio.<br />
4. Čistke<br />
Način uklanjanja političkih raznomišljenika podjednako je važan segment političke kulture kao<br />
i obrazac sticanja pristalica. Titovi politički zaokreti vodili su nekontrolisanim, a katkad i<br />
euforičnim idejnim i organizacionim promenama: odvajanjem i izolovanjem prosvetiteljske<br />
struje 1949-1951, zahtevima za razvlašćivanje partije i birokratije 1950-1953, jačanjem<br />
republičkog separatizma i nacionalizma 1966-1971. i nastojanjima da se izmeni i oslabi<br />
direktivna uloga partije 1966-1972. I kada je prihvatao reforme sistema, Tito je bio sumnjičav i<br />
nikada nije pripadao liberalnoj struji u partiji. Neželjene procese suzbijao je lično čistkama u<br />
vrhu, a potom su sledile čistke u bazi koje se nisu mogle uvek kontrolisati. Ipak, Titove čistke<br />
su se razlikovale od sovjetskih i kineskih obrazaca, po stilu, ali i obimu i stupnju brutalnosti.<br />
Staljinove pojedinačne ili kolektivne čistke podsticane su strahom od trockista i pretorijanskog<br />
vojnog udara. Masovni pogromi zahvatali su partijske i državne kadrove, a o iščezavanju<br />
neprijatelja starala se tajna policija. Sumnjičavost, nepoverenje i strah prožimali su vladajuće<br />
strukture, što je podsticalo anarhiju nadležnosti i smanjivalo racionalnost uprave. Bez čvršćeg<br />
oslonca, videći izdajnike na sve strane, Staljin je svuda uočavao sabotažu i periodično menjao<br />
miljenike. U atmosferi stalnih čistki i sveopšteg sumnjičenja sistem je, uz pomoć<br />
permanentnog procesa uklanjanja i imenovanja, dovođen na ivicu rasula. Smena šefova državne<br />
bezbednosti i policije kao i masovni logori izolatori bili su svedočanstva osobene nestabilnosti<br />
sovjetskog režima pod Staljinom. Maove čistke šezdesetih godina u tzv. «kulturnoj revoluciji»<br />
imale su drugačiji, više plebiscitarni karakter. Mao je sam oživljavao i sputavao kritiku i uz<br />
pomoć masa vršio čistke državnog aparata, šaljući intelektualce u fabrike ili na pirinčana polja.<br />
Činovnici u ovom periodu u Kini nisu nikada bili sigurni u svoj položaj jer je Mao<br />
antibirokratskim ustankom masa čistio državnu upravu i partiju i nagoveštavao novi kurs. Nije<br />
to bio teror tajne i političke policije kao kod Staljina nego su to bile «plebiscitarne čistke»<br />
protiv nove buržoazije, primitivni komunizam, koji je ukidao podelu rada i masovnim<br />
65