Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
1945. nacionalizovala inostrani kapital i opredelila se za model samostalne eksploatacije<br />
sirovina i unutrašnju akumulaciju bez stranih ulaganja. Primana je pomoć bez ustupaka, a<br />
kasnije su uzimani krediti. Privredni rast je ubrzao društvenu pokretljivost, pa se Jugoslavija<br />
1960. po tome sasvim približila visokoindustrijalizovanim i visokopokretljivim društvima<br />
(Milić 1996, str. 183). Između 1939. i 1957. učetvorostručen je broj studenata, nije postojao<br />
nijedan tip srednje ili visoke škole koji bi bio nepristupačan bilo kom sloju, a učešće omladine<br />
iz osnovnih manuelnih slojeva na univerzitetima se iz godine u godinu apsolutno i relativno<br />
uvećavao (Milić 1996, str. 262, 283). Socijalistička modernizacija tekla je u znaku rasta<br />
životnog standarda, burnog razvoja školstva i prosvećivanja, civilizovanja seljačkog društva i<br />
balkanske čaršije, relativno skromnog kriminala u odnosu na svetske razmere i dozirane<br />
političke liberalizacije.<br />
Poput svake aktivne političke modernizacije odozgo, i jugoslovenska je bila podsticana<br />
ideološkom mobilizacijom i tražila personifikaciju predvodnika promena. Titova harizma bila<br />
je oličenje jedinstva države i partije, zatim nadnacionalnog jedinstva konfesionalno i etnički<br />
šarolike zemlje, ali i modernizacijskih uspeha nove države. U ratu osvedočena, a zatim<br />
smišljeno jačana i spontano održavana harizma razuma Josipa Broza, koji je uživao i zavidan<br />
ugled u svetu, 1960-ih dokazivala se privrednim uspesima, međunacionalnom trpeljivošću,<br />
modernizacijskim tokom i snažnom društvenom pokretljivošću. Titov autoritet je u svakoj fazi<br />
razvoja bio važan posrednik i podsticaj ovih promena. Komunistička politika nije bila goli<br />
pragmatizam vlasti već je, nošena harizmom razuma bila u službi prosvećene i dugo moralno<br />
nadmoćne zamisli besklasnog društva.<br />
Pomenuti ekonomski pokazatelji najčešće se omalovažavaju isticanjem presudne uloge strane<br />
pomoći u privrednom rastu, i potcenjivanjem donekle samostalnih unutrašnjih činilaca. Danas<br />
je najlagodnije reći da je socijalizam bio genetski nerentabilan. Poređenje privrednog razvoja je<br />
složen postupak jer privredni rast zavisi od različitih oblika nasleđenog ili nametnutog<br />
monopola u trgovini, proizvodnji i eksploataciji malih i nerazvijenih zemalja, a zaostajanje u<br />
razvoju je takođe rezultat različitih neekonomskih činilaca (vazalni polukolonijalni položaj,<br />
stalni ratovi i razaranje i sl.). Zato je neistorično porediti ekonomski napredak razvijenih<br />
zemalja sa nerazvijenima, koje su neretko prinuđene na vazalni položaj i ustupke. Osim toga,<br />
privredni razvoj ovih potonjih je daleko zavisniji od okruženja nego što je slučaj kod razvijenih,<br />
pa otuda i više zavisi od veštine elite da se cena razvoja što manje plati ustupcima. Ekonomski<br />
razvoj jugoslovenskog socijalizma je zbir domaće radinosti, organizacije proizvodnje, ali i vešte<br />
spoljne politike. Ove komponente se ne mogu razdvajati jer kod malih zemalja nije moguća<br />
privredna autarkija. Rast ili stagnacija ekonomije poluperifernih evropskih država u kojima su<br />
delovali socijalistički režimi nije pokazatelj efikasnosti ili neefikasnosti socijalističke<br />
ekonomije, jer je startna pozicija ekonomskog razvoja prilikom ustoličenja socijalističke vlasti<br />
bila prilično niska. Ne može se ekonomska produktivnost ili neuspešnost socijalizma meriti<br />
iskustvom male nerazvijene zemlje (Jugoslavije, Bugarske itd.). Kao što ni dokaz ekonomske<br />
nadmoći kapitalističkog modela razvoja ne mogu biti periferne vazalne «banana» republike. Za<br />
to mogu biti primer veliki, relativno autarkični sistemi (SAD, SSSR, NR Kina), premda i ovde<br />
treba imati na umu različitu startnu poziciju razvoja. Privredni razvoj malih zemalja je daleko<br />
više upućen na veštinu politike da koristi i izvlači pomoć razvijenih sa što manje ustupaka.<br />
Modernizacija je ovde dobrim delom zavisila od veštog manevra u spoljnoj politici i<br />
racionalnosti ulaganja stečenih sredstava. Ekonomska i politička sastavnica privrednog razvoja<br />
socijalističke Jugoslavije su nerazdvojive, uzajamno su se prožimale kao rezultat neponovljivog<br />
međunarodnog položaja zemlje kao jezička između blokova i politike vrha, koja je pukotine<br />
između blokova neobično vešto koristila, izvlačeći zaštitu i pomoć bez ustupaka. Najveća<br />
ekonomska i vojna pomoć dobijena je između 1949. i 1961. godine, i to od SAD, jer je za<br />
Zapad bila važna jugoslovenska ekonomska sigurnost kao osnova nezavisnosti Jugoslavije.<br />
Osim toga, Tito je bio značajan kao potencijalni virus lagera, koji će ostale zemlje zaražavati<br />
težnjom za nezavisnošću. SAD nisu tražile političke ustupke (višepartijski sistem, vojne baze)<br />
jer im je bilo važnije da Jugoslavija ostane nezavisna. Tako je npr. od sredine 1949. do sredine<br />
1955. ukupna američka pomoć FNRJ (krediti, subvencije) iznosila oko 600 miliona dolara, a<br />
90