Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
U savremenim revizionističkim tumačenjima nevažno je to što je pod neposrednim ili<br />
posrednim Titovim uticajem veliki deo Balkana gotovo pola stoleća opstajao kao jedinstvena<br />
državna celina. Celishodnost Titove politike i njegovog ličnog učinka može se pouzdanije<br />
oceniti samo u sklopu šire istorijske celine koja obuhvata razdoblje pre i nakon nestanka države<br />
kojoj je bio na čelu. Drugim rečima, ovde trebalo bi uočiti procese koji se ne sastoje samo od<br />
vidljivih zbivanja već i dubinskih struktura dugog trajanja koje se na određenim tačkama<br />
raspadaju. Titova nacionalna politika ne da se razumeti bez istorijata međunacionalnog<br />
sukobljavanja na Balkanu koji su ovaj prostor opterećivali različitim oblicima potisnute ili žive<br />
tradicije. Tradicionalizovane međunacionalne napetosti i zbližavanja na Balkanu bi, u<br />
Brodelovom smislu, valjalo razložiti na procese kratkog i dugog ritma. Istoriju dugog vremena<br />
u ovom pogledu čine težnje balkanskih naroda za nacionalnim oslobođenjem od hegemonih<br />
velikih sila. Htenja su se izražavala u obličju političke vrednosti i političke kulture koja se dugo<br />
nije menjala jer je bila izraz haotičnog i nestalnog prostora opterećenog ratovima i<br />
nedefinisanim interesima velikih sila. Parola «Balkan balkanskim narodima», pod kojom su se<br />
doduše krile raznovrsne i oprečne težnje, najbolje izražava bit gotovo dva stoleća dugog<br />
procesa zakasnelog sazrevanja balkanskih nacija. Nešto uže vremensko razdoblje, ili tzv.<br />
«srednje vreme», čine hronološki upola kraći procesi idejnog sazrevanja vizije balkanske<br />
federacije u socijaldemokratskoj i boljševičkoj misli. U celini ovog razdoblja, koje obuhvata 20.<br />
vek, ritam procesa bio je sporiji i skriveniji od neposredne teme ovog istraživanja, koja se<br />
podudara sa istorijom srednjeg vremena. Procesi ovoga doba ispoljili su se u raspadu velikih<br />
nadnacionalnih carstava (Otomanskog i Austro-Ugarskog), koji nije bio samo posledica rata,<br />
već i uzrok budućih ratova. Najposle, najuži period obuhvata glavna zbivanja i neposrednu<br />
Titovu aktivnost na vlasti u trajanju od 35 godina, koliko je ovaj vladar bio u prilici da procese<br />
ove vrste nadzire i aktivno usmerava. Na ovaj način razloženo istorijsko vreme može olakšati<br />
razlikovanje trajne težnje (nacionalna nezavisnost), njene političke forme koju joj nameće<br />
vreme (unitarna, federativna, konfederalna ili separatistička) i umeća vodeće ličnosti da<br />
željenom sadržaju i formi obezbedi trajnost.<br />
Marks je prvi konstituisao prave društvene modele polazeći od procesa dugog trajanja u istoriji<br />
(Brodel 1992, str. 135). Oslobodilačke vizije i realni pokušaji usklađivanja međunacionalnih<br />
odnosa južnoslovenskih naroda tvorili su proces dugog trajanja. Savremeni balkanski<br />
nacionalizmi nisu tabula rasa, kao što nisu ni ostali oblici evropskih nacionalizama, manje ili<br />
više mitizirani u herojskoj tradiciji: otpor Jevreja Rimu, Švajcaraca i Škota Habzburzima i<br />
Plantadženetima, otpor Iraca protiv Engleza itd. Na Balkanu su različite društvene grupe<br />
(trgovci, buržoazija i nerazvijeni proletarijat) nastojale da stvore državu koja bi obezbedila<br />
nacionalno oslobođenje. Iz ovoga gotovo dvestogodišnjeg toka ne može se istrgnuti Titova<br />
politika i proučavati zasebno jer bi se glavni procesi skratili i neopravdano sveli na manje ili<br />
više nepovezan skup zbivanja. Mora se zahvatiti celina koja će se ovde omeđiti periodom<br />
postojanja dve jugoslovenske države (1918-1992), a koji se opet poklapa sa krupnim<br />
međunarodnim prekretnicama (Oktobarska revolucija, kraj 1. svetskog rata, s jedne, i slom<br />
sistema evropskog socijalizma i opadanje moći Rusije, s druge strane). Okruženje je nametalo<br />
ritam razvoju međunacionalnih odnosa na Balkanu, ali uz aktivnost domaćih političkih snaga.<br />
Interesi velikih sila bili su ne uvek vidljive podzemne strukture, a uticajnost domaćih aktera<br />
zavisila je od veštine korišćenja međunarodnog oslonca i pukotina između velikih sila.<br />
Protivrečni spletovi, koji su bili u stanju da skrenu tokove dubljih društvenih zbivanja (npr.<br />
svetski ratovi), otvarali su prostor uticaju veštih političkih aktera. Udeo ličnog nije uvek<br />
strukturisan, već može biti neorganizovan i delom nepredvidljiv. U sociologiji događajnog<br />
Brodel ističe neophodnost uočavanja brzih mehanizama u kojima se zbivanja povezuju, a veliki<br />
ljudi izgledaju kao autoritativni dirigenti (Brodel 1952, str. 175-176). Ovde je važno dodati da<br />
se pri objašnjenju Titove nacionalne politike koriste različiti pojmovi koji odgovaraju različitoj<br />
dužini razdoblja, odnosno trajnosti procesa u kojima je njegova ličnost bila delatna: najduži je<br />
težnja naroda za samostalnom državom i otuda istekla neposustala oslobodilačka politička<br />
93