You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Društvo srpske slovesnosti u Beogradu izabralo je 1850. Pančića, zbog njegova<br />
širokog znanja — naročito u struci biljnog carstva, za svog dopisnog člana.<br />
Cilj Društvu bilo je širenje nauke u srpskom narodu. Od 1847. Društvo je izdavalo<br />
časopis »Glasnik Društva srpske slovesnosti«. G. 1851. Pančić je dobio<br />
pomoć od Društva za floristička proučavanja na Kopaoniku. To je bilo najprivlačnije<br />
područje njegovih ispitivanja, koje je ondje izvršio 16 puta.<br />
Licejski savjet izabrao je augusta 1853. Pančića za profesora prirodnih<br />
nauka. Oktobra te godine postavljen je Pančić za stalnog profesora jestastvenice<br />
i agronomije. Povjerena su mu predavanja iz botanike, mineralogije i<br />
geologije, zoologije i agronomije. Bio je zadužen za osnivanje prirodoslovnog<br />
kabineta. Preseljenjem u Beograd Pančić je postao redovan član Društva srpske<br />
slovesnosti. Odlaskom iz Kragujevca nastupio je liječničku službu. Tada je on<br />
već bio izgrađen naučni radnik, usmjeren na floristička istraživanja. Već od<br />
početka rada na Liceju trudio se da stvori što povoljnije uslove za naučni i pedagoški<br />
rad.<br />
Pančić se trudio da osnuje botanički vrt. Pred Licejem ustupljena mu je<br />
polovina dvorišta, koju je iskoristio za nasade najvažnijeg bilja.<br />
Već 1847. Pančić je zatražio otpust iz austrijskog podanstva, ali ta je molba<br />
riješena istom septembra 1853. Riješila ju je Hrvatsko-slavonska vlada, a ovjerio<br />
Austrijski konzulat u Beogradu. Tako je Pančić primljen u srpsko podanstvo<br />
aprila 1854.<br />
G. 1855. Pančić je podnio Društvu srpske slovesnosti u 10 svezaka »srpsku<br />
floru ili samoraste«, koje je u Srbiji prikupio i naučno opredijelio, dodavši narodne<br />
nazive.<br />
G. 1856. Pančić je zatražio novčana sredstva za stručne ekskurzije koje bi<br />
svake treće godine s jednim odjelom slušača izveo u jedan dio Srbije i ondje<br />
proveo prirodoslovna istraživanja. Najviše vlasti odobrile su za tu svrhu svake<br />
treće godine 250 talira. To je važilo za Licej i kasnije za Veliku školu. Prvu<br />
ekskurziju izveo je Pančić 1856. na Tornik, kojim prilikom je pronašao Daphne<br />
blagayana i veći broj drugih rijetkih biljaka. Drugu ekskurziju izevo je 1859.<br />
u srpsko Podunavlje. Treća ekskurzija izvedena je 1863. u područje Kragujevca,<br />
gdje je sakupljeno oko 450 vrsta biljaka i 140 vrsta insekata. G. 1866.<br />
izvedena je četvrta, a 1869. peta ekskurzija — obje u područje Kopaonika. Šesta<br />
ekskurzija izvršena je 1872. po istočnoj Srbiji. Sedma ekskurzija posvećena je<br />
1875. Kopaoniku, Tari i Zlatiboru. G. 1879. proučavao je Pančić sa svojim studentima<br />
okoliš Obrenovca, Posavije i Podrinje, a 1885. Grdeličku klisuru i okolinu<br />
Niša.<br />
G. 1856. Pančić je bio delegiran od Državnog savjeta na skup njemačkih<br />
liječnika i prirodoslovaca u Beču. Tom prilikom upoznao je mnoge uvažene ličnosti<br />
i uspostavio s njima kontakt.<br />
Već otprije Pančić je surađivao sa Šibenčaninom Visianijem (1800—<br />
1878). Slao mu je biljke na determinaciju. U materijalu iz 1856. Visiani je determinirao<br />
livadsku biljku sa Javora kao Pančićia serbica Vis. Suradnja s<br />
Visianijem trajala je i dalje. G. 1867. Srpsko učeno društvo izabralo je, na prijedlog<br />
Pančića, Visianija za pcčasnog člana.<br />
Poslije Beča stupio je Pančić u vezu s Grisebachom, koji mu je dao<br />
podršku u proučavanju biljne geografije Srbije. Stupio je također u bliži kontakt<br />
s mađarskim botaničarom J a n k o m.<br />
188
Change language