Å UMARSKI LIST 9-10/1966

ŠUMARSKI LIST 

GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA SR HRVATSKE 

Redakcijski odbor: 

Dr Milan A n d r o i ć, dr Roko B e n i ć, ing. Žarko H a j d i n, ing. S. Bertović 

ing. Josip P e t e r n e 1, dr Zvonko Potočić, ing. Josip Šalar 

Glavni i odgovorni urednik: 

Prof. dr Zvonimir Potočić 

Tehnički urednik: 

Ing. Đuro Knežević 

9/10 RUJAN — LISTOPAD 

ČLANCI — ARTICLES — A U F S Ä T Z E 

Šailar J.: Osvrt na eksploataciju, degradaciju i uzgoj .posavskih hrastika — A rewiew on 

the exploitation, degradation and treatment of Oak stands in the Sava River Valley — 

Un coup d'oeil retrospectif sur rexploitation, sur la degradation et sur le traitement des 

chenaies dans le bassin de la Save — Ein Rückblick auf üie Exploitation, Degradierung 

und Erziehung von Eichenbeständen in der Sava-Niederung. 

Mikloš I.: Monima incerta Hufn., novi štetnik na topolama — Monima incerta Hufn., a 

new inject pest of Poplars — Monima incerta., un nouveau nuisible sur les peupliers — 

Monima incerta Hufn., ein neuer Schädling an den Papeln. 

Kraljić B.: Povećanje produktivnosti u šumskoj privredi — s gledišta šumarske politike, 

sistema financiranja i mikroorganizacije u uvjetima socijalizma — Increasing productivity 

in the forest economy from the aspect of forest policy, financing system and 

mlcroorganisation under conditions of socialism — Augmentation de la productivite dans 

l'economie forestiere du point de vue de la politique forestiere, du Systeme de financement 

et de la microorganisation dans les conditions du socialisme — Steigerung der 

Produktivität in der Forstwirschaft vom Standpunkt der Forstpolitik, des Finanzierungssystems 

und der Mikroorganisation in den Verh,' Unissen des Sozialismus. 

Splranec M.: 20-godišnii razvoj sastojine taksodija u motovunskoj šumi — Twenty years 

of development of a Bald Cypress (Taxodium distichum Rich.) stand in the forest of 

Motovun — Vingt ans de developpement d'un peuplement öu cypres chauve (Taxodmrn 

distichum Rich.) — Zwanzig Jahre der Entwicklung eines SumpfzypresEcnbestandes 

(Taxodium distichum Rieh.) in dem Wald von Motovun. 

Spaić I.: Borove ose pi.lariee: Diprion pini L. i Diprian sertifer Geoffr. — Pine Sawflies: 

Diprion pini L. and Diprion sertifer Geoffr. — Lophyres du pin: Diprion pini L. et 

Diprion sertifer Geoffr. — Kiefernbusehhornblattwer.pen: Diprion pini L. und Diprion 

sertifer Geoffr. 

Naslovna slika: Šumski predjel »Apatišan« 

Foto: Dipl. inž. Jure Pavelić

ŠUMARSKI 

LIST 

SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I 

DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE 

GODIŠTE 90 RUJAN—LISTOPAD GODINA 1966. 

OSVRT NA EKSPLOATACIJU, DEGRADACIJU I UZGOJ 

POSAVSKIH HRASTIKA 

J. SAFAR 

Iz Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 

Privredno značenje posavskih hrastovih šuma bilo je u prošlosti mnogo 

veće nego danas, tj. sve dok nisu posječeni ostaci prašuma i stare sastojine. 

Danas, na tom području imamo uglavnom mlade i srednjodobne sastojine, a 

malo dozrelih. Te šume, nekad slavne po odličnoj slavonskoj hrastovini, danas 

su svijetu poznatije po štetama od gubara i drugih štetnih insekata. 

Hrastove šume na području Panonske nizine u toku prošlih stoljeća razvijale 

su se samo pod utjecajem prirodnih faktora. U ogromnom području rasle 

su prašume na plodnom tlu. Poplava i mulja bilo je vjerojatno manje nego 

danas, jer se i u gornjim perimctrima rijeka i potoka šuma. malo eksploatirala. 

Šuma je tada potpunije štitila tlo od površinskih hidroerozijskih procesa na 

obroncima brda. U doba vegetacije, vode su se u šumama zadržavale vjerojatno 

manje nego danas. U njima je vladala bolja biogeocenotska ravnoteža: 

odraz dobre ustaljencsti odnosa između tla, klime, flore i faune. 

Kad se povećao broj pučanstva, iskrčene su velike površine šuma za ratarske 

kulture, livade i pašnjake. U doba osnivanja Vojne krajine započelo je jače 

naseljivanje ravnica. Potrebe za poljoprivrednim proizvodima i novim površinama 

sve su više rasle. Krupno drvo nije imalo veliku prođu. Sjekla su se 

većinom tanja stabla u blizini sela, a deblja i lošija se ostavljala. Kupac nije 

mogao lako doći do šume, ni drvo na velika svjetska tržišta, pa je eksploatacija 

bila malena. 

Osamnaesto je stoljeće velika prekretnica za opstanak i razvitak posavskih 

šuma. Otvorene su jake prometne žile prema Jadranu, prema svjetskim 

morima i svjetskim trgovinskim središtima. Godine 1726.—1732. izgrađena je 

karolinška cesta Karlovac—Kraljevica i g. 1774.—1798. Karlovac—Senj, a godine 

1803.—1809. lujzinska cesta Karlovac—Rijeka. Pola stoljeća kasnije, izgrađene 

su željezničke pruge: Beč—Trst g. 1846, Zidani Most—Zagreb g. 1862, 

Zagreb—Sisak g. 1888. i zatim Zagreb—Rijeka g. 1878. Sava od Beograda do 

Siska bila je plovna za šlepove. Put u slavonske šume bio je gotovo posve 

otvoren. Slavonska hrastovina mogla se preko Sredozemlja, Budimpešte i Beča 

eksportirati širom čitavog svijeta na velika skladišta. 

Bilo je to otkriće za s v j 2 t s k i kapital. Otvoriše se srednjoj 

Evropi nova vrata svjetske trgovine za stjecanje kapitala. U Posavinu nagr- 

401

nule su velike svjetske firme, i sjekira je čvrsto udarila o stare hrastike. Francuska 

dužica, njemačka dužica, željeznički pragovi, bulovi, kasnije furnirska 

roba . . .; novac—doba—novac; sve više bilo je novca, sve manje robe, a sve 

veće cijene. Mrtvi kapitali pretvoriše se u žive kapitale zapadnog svijeta. Bila 

je to »fabrika zlatnih kruna«. U zemlji je od tog bogatstva razmjerno malo 

ostalo: obrambeni savski nasipi, putovi, škole, drvarska industrija. 

Ove šume bile su u toku stoljeća svjedok jakih okršaja. Uzduž granice nekad 

moćne turske carevine i duže vremena u njenom sastavu a kasnije u sastavu Vojne 

krajine, te su šume bile poprište krvave i mutne historije naše. Krajišnik je za dobivenu 

zemlju i drvo plaćao danak svojom vlastitom krvlju. 

U razdoblju od postojanja prašuma do danas, u posavskim šumama vršili 

su se vrlo različiti zahvati: krčenje, pojedinačne sječe stabala, primitivne 

(»grabežne«) eksploatacije i zatim loš i, konačno, suvremen biološki način uzgajanja 

i pošumljavanja. Postojeći stariji podaci nam o uzgoju malo govore. Više 

možemo saznati o eksploataciji. Nema dovoljno ni pojedinačnih podataka, a 

pogotovo nema sistematski složenih. 

Ovaj naš kratak osvrt na eksploataciju, degradaciju i uzgoj posavskih 

šuma rezultat je razmatranja napisa uglavnom iz stručne literature, i nema 

pretenziju da dade historiju razvitka šuma i šumarstva Posavine. Građu za 

ovaj osvrt razvrstali smo u šest dijelova: 

1. preborno iskorišćivanje, 

2. eksploatacijske sječe, 

3. problem podmlađivanja, 

4. zahvati u mlađim sastojinama, 

5. degradacija šuma, 

6. njega i melioracija. 

1. PREBORNO ISKORIŠĆAVANJE 

Uz iskrčene površine, pokraj naselja, vadila su se stabla pojedinačno: šušci 

i tanja stabla za ogrjev i građu, iz boljeg drva izrađivale su se vile i lopate. 

Postepeno sve više iskorišćuju se krupnija, dobra i zdrava stabla, ali većinom 

tanja. Rimljani su pred dvije hiljade godina odvozili čitava hrastova debla po 

Savi i Dunavu u Crno more i Sredozemlje: za izgradnju monumentalnih zgrada 

i brodova. U blizini naselja preostala su stara lošija stabla, oko 5—25 po ha, a 

zatim su i ova izvađena, a zemljište upotrebljeno za poljoprivredne kulture, 

livade i pašnjake. 

Prema podacima koje je sakupio S e 1 a k (1926), do početka XIX vijeka bio je 

zapadni dio Hrvatske najmanje 65"/» pod šumom. Od tada, prvi trgovci izabiru bolja 

stabla i izrađuju francusku dužicu, izvoze je kolima do Save, lađama do Siska, Kupom 

i kolima do Karlovca i kolima do mora. Njemačka dužica i trupci izvozili su se 

Savom i Dunavom u Peštu, Beč i Njemačku. Od izabranih oborenih stabala iskoristio 

se samo najbolji ili barem bolji dio, a ostatak je ostavljen u šumi. Drvo se mnogo 

iskorišćavalo i za potrebe krajiške vojne uprave. 

Stalna paša stoke i žirenje onemogućili su podmlađivanje mnogih progaljenih 

sastojina. Pod utjecajem neurednog prebornog iskorišćavanja, paše i 

žirenja, mnoga šumska zemljišta su degradirana i, konačno, posve iskrčena. 

Upotrebljivo zemljište djelomice se iskorišćavalo poljoprivredno, a ostalo (bare 

i jako poplavljeno) je napušteno. 

402

Zato se preborna sječa morala prekinuti, izuzevši iskorišćavanje sušaca. U 

toku projektiranja i izgradnje željezničkih pruga prema moru, u polovini XIX 

vijeka, počelo se uviđati da se eksploatacija prašuma mora voditi po nekom 

redu. U vezi s tom zamisli i potrebom izgradnje željezničke pruge Zemun— 

Sisak i obrambenih nasipa, osnovan je godine 1871. fond starih šuma (»Šume 

krajiške investicione zaklade«). Ali zbog sloma na bečkoj burzi god. 1873. eksploatacijske 

sječe su u tim šumama obustavljene i postepeno kasnije nastavljene. 

2. EKSPLOATACIJSKE SJEČE 

Eksploatacija starih slavonskih hrastika za trgovinu počela se naglije razvijati 

u XVIII vijeku, jaka je u početku XIX vijeka, progresivno raste, i u 

razdoblju god. 1860—1920., prema Markoviću iManojloviću, postiže 

vrhunac (98.000 ha), zatim opada, ali se opet nastavlja do naših dana sve dok 

nije i posljednji dobar stari hrast oboren. Takvi su postupci stvorili na šumskim 

zemljištima nepovoljan omjer dobnih razreda. U području brodske i petrovaradinske 

imovne općine od 134.000 k. j. hrastovih šuma bilo je godine 

1869. oko 20.000 k. j. branjevina, 8.000 k. j. mladika, 2.000 k. j. srednjodobnih 

sastojina i 104.000 k. j. prašuma (Šum. list 1906.). Najviše se iskoristilo godine 

1905. (Marković —Manojlović, 1929.). 

Prve se pilane počele graditi navodno godine 1862. Proizvodnja dužica dostigla 

je vrhunac u godinama 1890—1893: godišnje prosječno oko 25,000.000 komada francuske 

dužice i 1,000.000 akova njemačke (Se lak, 1926). 

Slavonska je hrastovina na svjetskim tržištima bila bez konkurencije. 

Nakon prebornih i eksploatacijskih sječa ostao je godine 1920. ovaj nenormalan 

odnos dobnih razreda u posavskim šumama (Marković — Manojlović 1929): 

starost godina do 40 41—80 81—120 121— 

'%> 57,5 28,3 7,8 6,4 

Prema Metlaševim podacima (g. 1926.), eksploatacija je ukupno progutala 

preko 12,000.000 m ;! najfinijeg tehničkog drva starih hrastika; od 74.700 ha starih hrastovih 

šuma iz godine 1870. ostalo je potkraj godine 1925. samo oko 193.000 komada 

starih hrastova. 

Prejake sječe, degradacija šumskog zemljišta i loše stanje sastojina uzrokovali 

su veliku uzbunu među šumarskim stručnjacima. Petracić (1926) i 

Marković (1927) napadaju sistem prostranih golih sječa; predlažu uvođenje 

sistema prirodnog podmlađivanja starih sastojina i prelaz na preboran način 

uzgoja. Ovaj pokret bio je reakcija na loše gospodarenje, pa se može jedino 

tako i protumačiti djelomično pogrešan prijedlog o uvođenju prebornog načina 

gospodarenja. U napisu »Kuda plovimo«, Ugrenović (1927) postavlja pitanje: 

koja nas sila goni da hitno posiječemo naše stare sastojine; tempo sječe 

ne daje mogućnosti za valjano pošumljavanje i podizanje budućih šuma. 

Eksploatacija se vršila golom sječom uz predzabranu, koja je trebala trajati 

sedam godina. Ovakav zahvat mogao bi se nazvati: oplodna sječa u jednom 

sjeku, ili gola sječa s prirodnim podmlađivanjem i umjetnom nadopunom, ili 

oplodna sječa u jednom sijeku. Kupac je zbog podmlađivanja morao odstraniti 

»štetan podmladak« (uzgredne vrste drveća i grmlje), izuzevši na nižim zemljištima 

gdje se pretežno nalazio jasen. Ali prastari hrastici bili su većinom pre- 

403

stari za potpuniju prirodnu obnovu i gdjekad tlo nije omogućilo podmlađivanje, 

pa je ovaj propis često bio bezuspješan. 

3. PROBLEMI PODMLÄDIVANJA 

Godine 1846. prva skupština šumara Hrvatske otvorila je raspravu: kako 

treba gospodariti u starim hrastovim poplavnim šumama da se dobro podmlade. 

I kasnije se ovo pitanje sve više poteže, napose u vezi s predzabranorn, 

pa su se razvile žive diskusije među šumarskim stručnjacima. Ali loše političko-ekonomske 

okolnosti utjecale su da glas šumara nije došao do potpunog 

izražaja. 

Stare sastojine u prošlom stoljeću podmlađivale su se tako da je na poplavnim 

zemljištima uvedena predzabrana u toku oko pet godina i nakon gole 

sječe (oplodna sječa u jednom sijeku) zabrana. Na pojedine takve površine 

često se naseliše »bijele vrste drveća« (jasen, topole i vrbe). Malobrojan hrast 

nije se lako mogao osloboditi od potiskivanja drugih vrsta drveća, grmlja i 

korova, pa je trebalo prethodno ili naknadno vršiti »čišćenje«. Zbog velikih 

troškova u spašavanju hrasta od jasena, brijesta, graba i korova kao i zbog 

poteškoća prirodnog podmlađivanja, sve više se poklanja pažnja ručnom podmlađivanju. 

Kozarac (1896) navodi da su se posavske šume (prije razdiobe na državne 

i imovinske) podmlađivale prebornim sječama: šuma površine 300—500 

k. j. stavila se pod zabranu ;drvo za ogrjev i građu davalo se korisnicima preborom, 

uglavnom tako da se najprije povadila »bijela šuma« (jasen, brijest, 

grab), a zatim hrastovi. U toku 10—15 godina razvili su se hrastici s 10—20% 

»bijele šume«. Nakon razdiobe šuma, umjesto tzv. preborne sječe u državnim 

šumama uvedena je gola sječa s petogodišnjom predzabranorn a da se prethodno 

nisu posjekla stabla uzgrednih vrsta drveća, i tako su se ponegdje stvorile 

više jasenove sastojine nego hrastove. 

To je bilo uzrokom da se pojavilo »jasenovo pitanje«, pa se u pojedinim 

sastojinama vršilo čišćenje određenog postotka jasenovih stabala. Takav postupak 

bio je tada za- šumarstvo dobar ali preskup, pa se u kupoprodajnim ugovorima 

odredilo da kupac u sječini obavi čišćenje. Posljedica je većinom bila 

ta da se zbog šablonskih zahvata stvoriše gotovo čisti hrastici. Praznine su 

popunjavane sjetvom pod motiku, u jako zakorovljenim tlima sadile su se 

biljke. Na temelju svojih opažanja i razmatranja, Kozarac se oborio na 

težnju za stvaranjem čistih hrastika: hrast može podnositi polusjenu u toku 

prvih godina kad se postepeno oslobađa; on brže prirašćuje u smjesi nego u 

čistim kulturama. Utvrdio je nadalje on da se niže redovno zamočvare, pa se 

tu nasele jasen, joha i vrbe. 

Kozarac (1886) razlikuje četiri tipa posavskih sastojina: 

1. sa 10 lJ /o jasena i brijesta na sušem tlu; 

2. sa 30—4C );l /o jasena i brijesta na vlažnijem tlu; 

3. učešće hrasta i jasena je podjednako na vlažnom tlu; 

4. gotovo čiste jasenove sastojine na vrlo vlažnom tlu. 

Najljepše i najbolje bile su one sastojine, u kojima je hrast bio u smjesi s 30—40°/o 

jasena i brijesta. Pisac preporuča da se jasen unosi na mokra staništa, jer hrastov žir 

unište led i voda ako poplava traje do lipnja. 

Na pojedinim nepoplavljenim zemljištima, osobito u posjedu imovnih općina, 

nakon gole sječe i krčenja uvedeno je šumsko-poljsko gospodarenje: 

404

nekoliko godina ratarske kulture, a zatim se vršila sjetva ili sadnja hrasta 

(Divljak, 1900). Na temelju opsežnih ispitivanja (Marković-Manoj- 

I o v i ć, 1929), preporuča se oplodna sječa u dva sijeka s kratkom podmladnom 

dobom. Petračić god. 1926. predlaže oplodnu sječu s duljom podmladnom 

dobom i prebornu sječu. 

U novije doba (po S m i 1 a j u, 1939) nastoje se stvarati mješovite sastojine 

hrasta prirodnim podmlađivanjem uz petogodišnju predzabranu i pripremu 

tla (ugon svinja) i zatim zabranom; čistine se popune sjetvom i, po 

potrebi, sadnjom. Na tlima koja su obrasla jakim korovom i predrastom vršilo 

se šumsko-poljsko gospodarenje uz prethodnu pripremu tla. Zatim se obavljala 

njega podmlatka. Pod utjecajem Instituta, tačnije, Sumsko-pokusne stanice u 

Vinkovcima, god. 1950. bila se pokusno počela uvoditi mehanizacija pripreme 

tla i sadnje ne samo zbog pošumljavanja domaćim vrstama drveća nego, još 

više, za osnivanje plantaža topola. 

4. PROBLEMI ZAHVATA U MLAĐIM SASTOJINAMA 

Da bi se sastojine mogle što bolje razvijati u skladu sa ciljem gospodarenja, 

vršila su se čišćenja i prorede. Prorede u daljnjoj prošlosti obavljale su se: 

1. zbog namirivanja domaćeg stanovništva ogrjevom i tanjom građom, 2. zbog 

bolje koncentracije prirasta na hrastu. Proredom su mnogo vađena suha stabla 

u bližim predjelima. Čišćenju je bila svrha da se vađenjem »bijele šume« oslobodi 

hrast. Kao uzgojni postupak vršile su se uglavnom niske prorede sve do 

nedavna, ponegdje sve do naših dana. Zbog vađenja stabala za ogrjev i pod 

utjecajem niske prorede, u pojedinim mješovitim sastojinama gotovo su posve 

nestale uzgredne vrste drveća. Tako su dvoslojne i višeslojne mješovite sastojine 

pretvorene u čiste ili gotovo čiste jednolične u kojima se zbog pregustog 

gornjeg sklopa često nisu mogli dovoljno razviti hrastove krošnje. 

Hankonyi (1890) saopćuje za šume u slavonskoj Podravini da se obavlja 

čišćenje grmlja, topola i vrba, a prorede se gotovo ne vrše u mladim sastojinama 

zbog velikih troškova. K o z a r a c (1896) je već tada bio protiv nastojanja 

da se čišćenjem stvaraju čisti hrastici, i to na temelju ovih razloga: 

1. pridružene vrste drveća mogu podići šumsku rentu, 2. hrast u smjesi ima 

bolji prirast, 3. otpornost sastojine je bolja, 4. vjerojatno će jasenovina, brestovina 

i druge vrste drva imati u budućnosti veću upotrebljivost i veću cijenu 

nego do tada. U doba kad su se biološke nauke tek počele jače razvijati u šumarstvu 

i kad se nije mogla predvidjeti velika potražnja za tzv. sporednim 

vrstama drveća, takav smion stav i zaključak pokazuje kako je ovaj naš stručnjak 

i književnik već u prošlom stoljeću bio dobar biolog i odličan ekonomist. 

Isti pisac preporuča da se u mladićima ne vrši čišćenje pridruženih vrsta drveća 

ako nisu starije (tj. više) od hrasta i ako im je smjesa do 50%. Od 60—80. 

dine starosti treba biti više hrasta u sastojini, prosječno 70%, jer mu tada počije 

vrijednost brže rasti. 

Potkraj XIX vijeka, izbilo je tzv. jasenovo pitanje. Razvila se bojazan 

da će jasen ugroziti hrast. Benaković (1885) prvi je upozorio da jasen nije štetan 

hrastu. Na temelju opažanja, Kozar ac (1896) je dao pravo mjesto jasenu i odredio 

njegovu ulogu na pojedinim staništima. Neshvaćen morao je svoje gledište potanje 

obrazlagati u diskusijama na temu »Fraxinus excelsior strašilo«. A i kasnije, u toku 

prva dva decenija ovog stoljeća, pojedini stručnjaci morali su ustati na obranu jasena, 

ističući biološko-uzgojne i trgovinsko-industrijske razloge. 

405

Tretirajući problem proreda, Z e z u 1 k a (1915) saopćuje da starih hrastovih 

šuma ima sve manje, i zato treba uvesti prorede. Prorjeđivanje može se 

započeti u pedesetoj godini sastojine, da na ugiba potisnuto drveće; prije se ne 

može započeti jer su šumarije odviše opterećene drugim radom. Idućim proradama 

treba utjecati na prirast glavnog dijela sastojine, ali sklop mora biti 

dovoljno gust tako da se ne razvijaju novi izbojci (živici) na deblima. Topolu 

ne trijebiti kao do sada, jer pod njom nije ugrožen hrast; također se ne smije 

uništavati ni klen, sve do se ne počne sušiti. Grab je potreban zbog zaštite tla 

sve do konca ophodnje, jer hrast u smjesi s grabom postigne veće visine i bolji 

oblik. S brijestom treba obzirno postupati. Pisac zagovara uglavnom nisku proredu, 

ali ona mora imati u prvom redu uzgojnu svrhu a ne zadatak namirivanja 

ogrjevom. 

M i 1 e t i ć (1922) preporuča rano i intenzivno čišćenje sastojina 

do četrdesete godine (»sitna proreda«), naročito radi oslobađanja hrasta od 

konkurencije breze, ive i topole. Čišćenje se moglo vršiti tamo gdje je bila 

velika potreba za ogrjevom. Jošovec (1924) upozoruje da se u prorijeđenim 

sastojinama stabla suše, jer sastojine nisu bile pravodobno čišćene; a kod obavljanja 

proreda nije se omogućio normalan razvitak hrastovim krošnjama. 

Marković i Manojlović (1929) preporučuju uvođenje visoke prorede 

tako da omjer hrasta prema drugim vrstama drveća bude biološki dobar do 

konačne sječe. 

Šokčević (1939) iznosi da se iskorišćavanja državnih šuma putem proreda 

započelo uglavnom godine 1922., a dotle su se vadila suha stabla. Osnovni 

razlog proširivanju proreda bile su velike potrebe na ogrjevu u pripojenoj 

Vojvodini, za vojsku u Beogradu i zbog prihoda, jer je starih šuma za sječu 

bilo malo. Prorede su se vršile uglavnom u onim predjelima koji su bili bliže 

plovnim rijekama, cestama i željeznici, dok su u drugima čak 70—80 godišnjim 

sastojinama trunula suha stabla. U daljnjoj fazi razvitka šumske privrede, 

prema Smilajevim (1939) konstatacijama, nakon čišćenja započinje se u 

20—30. godini prorjeđivati. Za mješovite sastojine pisac predlaže visoku proredu. 

Stvaranje čistih hrastika i niske prorede utjecale su da se sastojine i tlo 

sve više degradiraju, podmlatka tu gotovo nema, krošnje stabala u gornjem 

sastojinskom sloju nisu dovoljno razvijene, pa je potrebno da se zbog stvaranja 

boljeg tla i povoljnije sastojinske klime stvore bolje okolnosti. Zato se za mlađe 

degradirane čiste hrastike preporuča podsadnja drugim vrstama (Lončar, 

1949., Babogredac, 1952). 

5. DEGRADACIJA ŠUMA 

Na razmjerno velikom dijelu nizinskog područja Posavine hrastove šume 

bile su u raznim stadijima degradacije. Pod utjecajem antropogenih, biotskih 

i abiotskih faktora smanjivao se opstanak i razvitak ne samo hrasta nego i jasena. 

Brijest naglo nestaje. Biološki opstanak ovih šuma bio je ozbiljno ugrožen; 

u mnogim je sastojinama onemogućeno normalno gospodarenje (S p a i ć 

1955). 

To je bila katastrofalna pojava za šumarstvo istočnog dijela naše zemlje. 

Pojedina područja nizinskih šuma dobra za proizvodnju prvorazredne hrastovine 

postala su nepodesna za optimalno podmlađivanje autohtonih vrsta drveća. 

Starih hrastika gotovo više nema. Srednjodobne i mlađe sastojine prevla- 

406

davaju. Svjetska historijska slava naših hrastovih šuma je ugasnula, one su 

danas poznatije zbog šteta od gubara i degradacije; svjetska inozemna literatura 

o tome govori mnogo (K 1 i m e s c h 1924., Josifović 1927., Ton 

1927., Po skin 1931., Barbey 1934., Pavari-de Philipis 1941., 

i dr.). 

Prema podacima koje su dali Marko vić i Manojlović (1929), od 1909. 

do 1926. u Hrvatskoj je izvađeno posušenih hrastovih stabala oko 1,730.000 m 3 , na 

površini 158.C21 k. j. 30—100 godišnjih sastojina, najviše između god. 1909—1916. i 

1920—1923. Podataka za daljnja razdoblja nema dovoljno. Na temelju podataka, 'koje 

je sakupio Vajda (1948. i 1952.), u razdoblju od godine 1920. do 1948. posušilo se 

oko 2,035.000 m 1 brijestova u šumama NR Hrvatske, najviše u području lužnjakovih 

šuma, pa je tako hrast u mješovitim šumama još više ugrožen. U posavskim šumama, 

prema Manojlovićevim podacima, tok sušenja hrasta bio je ovaj: 

god. 1910. 

drvna 

masa 

42.669 m 3 

god. 1918. drvna masa 

65.129 m» 

„ 1911. 

„ 1912. 

„ 1913. 

„ 1914. 

„ 1915. 

,, 1916. 

„ 1917. 

„ 

„ 

,, 

,, 

„ 

,, 

„ 

„ 

,, 

„ 

,, 

„ 

u 

„ 

203.939 „ 

161.590 „ 

38.973 „ 

26.187 „ 

43.933 „ 

159.142 „ 

99.619 „ 

Ukupno 

„ 1919. 

„ 1920. 

„ 1921. 

„ 1922. 

„ 1923. 

„ 1924. 

„ 1925. 

1,731.043 m« 

„ 

,, 

M 

„ 

,, 

,, 

„ 

106.185 „ 

28.279 , 

18.264 , 

80.023 , 

187.022 

i 

360.849 , 

109.245 i 

Koji su uzroci toliko jake degradacije? 

U poremetnji prirodnih odnosa redovno djeluje više faktora, od kojih je 

često jedan najznačajniji. Na degradaciju posavskih šuma utjecali su antropogeni, 

biotski i abiotski faktori, u daljoj prošlosti uglavnom zasebno, a kasnije 

sve više kompleksno; jer inače se ne može protumačiti kako se moglo dogoditi 

da se na velikim površinama najboljih staništa u našoj zemlji degradiraju čitave 

sastojine, dok je istodobno u nekim drugim zemljama Evrope hrast relativno 

dobro održao svoju biološku otpornost prema jakim klimatskim promjenama, 

insekatskim štetnicima i gljivičnim oboljenjima. Sušenje slavonskih 

hrastika je nakon Oslobođenja veoma smanjeno tretiranjem šuma protiv gubara 

kemijskim preparatima iz aviona (Spaić, Androić, Kovači ć). 

Tok degradacije može se, s uzgojnog gledišta, protumačiti ovim utjecajima 

(vidi cit. lit. u ediciji našeg Instituta »Masovna pojava i suzbijanje gubara« 

1953.): 

a) Antropogeni faktori 

1. Brzi tempo masovnih sječa u starim hrasticima onemogućio je redovan 

tok pošumljavanja i koncentraciju pažnje stručnog osoblja na razmatranje o 

problemima obnove, njege i zaštite šuma. »Gole sječe s prirodnim podmlađivanjem« 

često nisu mogle valjano obnoviti sastojine. A težnja da se, po stranim 

uzorima, stvore čiste sastojine od financijski najvrednijih vrsta drveća utjecala 

je da su ponegdje osnivane monokulture hrasta. 

2. Čišćenje šuma od tzv. bijelog drva, zbog spašavanja ugroženog hrasta, 

i niske prorede stvorili su čiste i pretežno čiste hrastike, jednoličan sklop s 

407

nedovoljno razvijenim krošnjama i korijenjem hrasta, s nepovoljnijom sastojinskom 

klimom i lošim razvitkom tla. 

3. Dubokim kanalizacijama snižena je ponegdje razina donje vode te je za 

drveće, u starijim i srednjodobnim sastojinama, bio mnogo izmijenjen režim 

vlage u tlu. Izgradnja obrambenog nasipa uz Savu spriječila je ponegdje brzo 

otjecanje poplavnih voda u korita vodotoka, pa su one često i u doba vegetacije 

onemogućile redovan tok pedogenetskih procesa, bioloških funkcija korijenja 

i razvitka podmlatka. 

4. Preopterećenost nekih sastojina pašom krupne stoke utjecala je da je 

rahlost tla postala manja, smanjen je kapacitet za vodu i zrak, mikrobiološka 

aktivnost u tlu je oslabila. 

b) Biotski faktori 

5. Zbog promjene nekih klimatskih faktora, napose zbog viših temperatura 

i češćih suša (Vajda 1948) neotporne sastojine još više oslabiše, a štetni 

se insekti namnožiše. Masovni napadaji insekata na prvo mlado lišće, zatim 

napadi pepelnice na drugo mlado lišće, ponekad nekoliko godina uzastopce, k 

tomu podzemne parazitske gljive — sve to još je više utjecalo na slabljenje 

otpornosti hrasta. 

6. Ugibanje brijesta i ponegdje sušenje jasena ponegdje je znatno smanjilo 

obrast i sklop i tako povećalo neotpornost sastojina. 

7. Niske prorede utjecale su da krošnje nadstojnih i srednjostojnih hrastova, 

napose u umjetno osnovanim čistim sastojinama, nisu bile dovoljno razvijene, 

korijenov sistem nije imao dovoljno prostranstva u mladosti za razvoj, 

pa drveće nije bilo dovoljno vitalno. Nakon sušenja brijesta i jasena ili nakon 

visokih proreda otvorio se gornji sklop, ali relativno stare krošnje i korijenje 

nisu mogli reagirati proširivanjem svojih organa. Preostali hrastovi prilagođivali 

su se pojnajviše tako da su iz proventivnih pupova stvarali živice koji 

su zatim razvijali deblje grane; tako se doduše povećao transpiracijski aparat, 

ali iskvario kvalitet debla, vrhovi stabala su se sušili. 

8. Pojedine degradirane sastojine osvojili su u donjem sloju trn, glog i dr. 

Zbog loše provedenih oplodnih sječa i zbog nedovoljnog ili prekasnog čišćenja 

u pojedinim sastojinama prevladao je grab. 

c) Abiotski faktori 

9. Zbog sniženja razine donje vode (kanalizacijom) i zbog zadržavanja 

gornje vode u prirodnim depresijama za vrijeme vegetacije i pod utjecajem 

prekomjernog broja stoke ponegdje je bio izmijenjen režim vode i zraka u tlu. 

10. Sušenje hrasta, brijesta i jasena, jake sječe i tzv. kvalitetne sječe najboljih 

stabala odviše su otvorili sklop krošanja. Zato je izmijenjen ne samo 

kompleks mikroklimatskih faktora nego i pedoloških, napose u čistim i jednoličnim 

sastojinama. 

Općenito: na degradaciju i deklasifikaciju pojedinih hrastovih sastojina 

istosmjerno je utjecalo mnogo činilaca podneblja, tla, životinjskog i biljnog svijeta 

pod posrednim i neposrednim negativnim utjecajima čovjeka, djelomice J 

bez njegova utjecaja. 

408

6. NJEGOVANJE I MELIORACIJA 

Zametak intenzivnije njege stvarao se u drugoj četvrtini ovog stoljeća. 

Razdoblje intenzivnije njege i melioracije posavskih šuma razvija se uglavnom 

nakon sječe većine starih hrastika i prestanka tzv. kvalitetnih sječa. Prijašnje 

uzgojne sječe u mladim sastojinama: čišćenje »bijelog drva'

možemo smatrati njegom u suvremenom smislu,, jer je čišćenje imalo pretežno 

zadatak da se stvaraju »čišće sastojine«, a prorede su služile prvenstveno namirivanju 

potreba na ogrjevu i tanjoj građi za potrebe sela. 

Jak poticaj za intenzivniju njegu i melioraciju dao je Institut za šumarska 

i lovna istraživanja NRH i njegove stanice: instruktažama, ekspertizama, rezultatima 

istraživanja i pokusa (Marki ć, Lončar, Babogredac, Dragi 

š i ć, H e r p k a, H a n z 1, Hren). 

Uvođenje nešablonske i vrlo intenzivne njege sastojina, primjena mehanizacije 

u pripremi tla za pošumljivanje, melioracije degradiranih tala i intenzivna 

njega sastojina, stvaranje velikih rasadnika, suvremeno osnivanje kultura 

topola, intenzivna zaštita sastojina aviometodom i mehaniziranim raspišivačima 

insekticida —• sve to ukazuje da je šumarstvo u Posavini krenulo u 

novi pravac razvitka. Budućnost će pokazati koliko je šumska privreda u posavskoj 

nizini na novim temeljima krenula naprijed. 

U području Posavine pojavljuje se nov činilac koji će vjerojatno utjecati 

na razvitak šuma. Naime, u vezi s problemima bržeg unapređivanja poljoprivrede, 

već u doba prije I svjetskog rata a veoma intenzivno u novoj Jugoslaviji 

(od god. 1949. do danas) treba da se po projektima hidrotehničke melioracije 

unaprijedi razvitak ratarstva, voćarstva i stočarstva. Projekt iz god. 1958. predviđa 

stvaranje šest retencijskih prostora za višak poplavnih voda (Odransko 

polje, Žutica, Brezovica, Opeka, Ribarsko polje i Mokro polje). Izrađuju se detaljniji 

planovi hidromelioracije za čitavo slivno područje Save od Zagreba do 

Beograda. Kako će i koliko te melioracije stvarno utjecati na biogeocenozu 

isušivanih i poplavljivanih šumskih sastojina i, prema tome, na šumsku privredu, 

ne može se prosuditi samo na temelju izrađenih teoretskih analiza i 

razmatranja. 

UPOTREBLJENA LITERATURA 

Anić, M.: O proređivanju šuma u šumskoj upravi Draganec. Šum. list, 1931. 

Babogredac, Đ.: Melioracija degradiranih sastojina u bosutskom području. Šum. 

list, 1952. 

Barbey, A.: A l'ombre des chenaies de Slavonie. Journal forest Suisse, 1934. 

Dekanić, I.: Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog drveća 

u posavskim šumama kod Lipovljana. Šumarski fakultet, Zagreb, 1962. 

Divja'k, M.: Podmlađivanje šuma kod imovne općine Petrovaradinske. Šum. list, 

1900. 

Ettinger, J.: Hrastt lužnjaci, Šum. list 1880. Šumsko grmlje i drveće u Hrvatskoj i 

Slavoniji, Zagreb, 1890. 

G 1 a v a č, V.: Osnovno fitocenološko raščlanjenje šuma u Posavini. Šum. list, 1962. 

Hankonyi, S.: Šume u slavonskoj Podravini. Šum. list, 1890. 

H e s m e r, H.: Jugoslawiens Forst- und Holzwirtschaft. Berlin 1940. Deutscher Forstverein 

Jahresbericht 1939. 

Jošovec, A.: Sušenje hrastovih sastojina šumske uprave u Dragancu. Šum. list, 

1924. 

Ka vina, K.: Odumirani slavonskych dubu. Veda prirod, 1933. 

Kalinić, M.: Prilog poznavanju šumskih tala bosutskog područja. Šum. list, 1960. 

409

Kesterčanek, F.: Prilozi za povijest šuma i šum. gospodarstva kod Hrvata. Šum. 

list, 1882. i 1883. 

Klimetsch, J.: Eichensterben in Jugoslawien. AUg. Forst, u. Jagd. Ztg. 1924. 

Ko z ara c, J.: K pitanju podmlađivanja posavskih hrastika. Šum. list, 1886. O uzgoju 

posavskih hrastovih sastojina u prvim periodima ophodnje. Šum. list, 1896. 

Lončar, L: O pravilnoj obnovi sastojina lužnjaka i graba. Šum. list, 1949. 

Manojlović, P.: Sadanje stanje hrastovih šuma u Slavoniji. Pola stoljeća šumarstva, 

Zagreb, 1926. 

Marković. Lj. i Manojlović, M.: Sušenje hrasta lužnjaka u šumama Hrvatske 

i Slavonije. Beograd, 1929. 

Me ti a š, J.: Slavonske stare hrastove šume, eksploatacija i kretanje cena u prošlosti. 

Pola stoljeća šumarstva, Zagreb, 1926. 

Miletić, 2.: O sitnim proredama. Šum. list, 1922. 

P a r t a š, I.: Hrast u visokoj šumi. Šum. list, 1898. 

Philipp is, A.: Querceti di Slavonia. La rivista forestale italiana, 1941. 

Petračić, A.: O uzrocima sušenja hrastovih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji. Glasnik 

za šumske pokuse, Zagreb, 1926. 

Rol, R.: Le deperissement des chenaies. Revue forest, franc. 1951. 

Selak, J.: Razvitak naše drvne industrije. Pola stoljeća šumarstva. Zagreb, 1926. 

Smilaj, I.: Način uzgoja i iskorišćavanja slavonskih hrastika. Šum. list, 1939. 

Spaić, Kovačevi ć, Vajda i dr.: Masovna pojava i suzbijanje gubara. Institut 

za šumarska i lovna istraživanja. Zagrebj 1953. 

Spaić, I.: Problematika zaštite šuma u NR Hrvatskoj. Šum. list, 1955. 

Š a f a r, J. i dr.: Šumarski elaborati za područje meliorativnih sistema Posavine. Institut 

za šumarska i lovna istraživanja NRH 1949., 1958. i 1963. 

Š a f a r, J.: Šume na području Gornje Posavine u vezi s projektom hidrotehničke 

melioracije. Šum. list, 1960. 

Š o k č e v i ć, Gj.: Specijalno iskorišćavanje srednjodobnih slavonskih sastojina putem 

proreda. Šum. list, 1939. 

Ton, J.: Vsychany slavonskich doubrav. Ceskoslovensky les, 1927. 

Ugrenović, A.: Kuda brodimo. Šum. list, 1927. 

Vajda, Z.: Utjecaj klimatskih kolebanja na sušenje hrastovih posavskih i donjopodravskih 

nizinskih šuma. Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH. 1948. 

Vajda, Z.: Uzroci epidemijskog ugibanja brijestova. Glasnik za šumske pokuse, Zagreb, 

1952. 

Yossifowitsch, M.: Le deperissement du chene dans les forets de Slavonic. Revue 

des eaux et forets, 1926. 

Zezulka: Proreda slavonskih hrastika. Šum. list, 1915. 

EIN RÜCKBLICK AUF DIE EXPLOITATION, DEGRADIERUNG UND 

ERZIEHUNG VON EICHENBESTÄNDEN IN DER SAVA-NIEDERUNG 

Zusammenfassung 

Die Eichenwälder der Sava-Niederung, längs der Grenze Kroatiens und Bosniens, 

wurden einstmal sehr bekannt durch die Einrichtung der Militärgrenze, bzw. durch 

die Kämpfe mit den Türken, als auch durch die grossen Vorräte an Masse und Wert 

des »slawonischen Eichenholzes«. Im laufenden Jahrhundert sind diese Wälder weit 

bekannter geworden, leider nach den verheerenden Schäden, die durch den grossen 

Schwammspinner und das Eingehen der Eichenstämme verursacht wurden. In den 

letzten zwei Jahrzehnten sind sie aktuell geworden durch die Ergebnisse einer systematischen 

Bekämpfung des grossen Schwammspinners vom Flugseug aus, auch durch 

die Bemühungen zur Durchführung zeitgemässer Wirtschaftspläne. 

In seiner Studie gibt der Verfasser einen zusammenfassenden Bericht über die 

Entwicklung der erwähnten Wälder seit Anfang des vorigen Jahrhunderts bis heute. 

Dieser Bericht wurde vom Verfasser in sechs Kapitel eingeteilt und zwar: Plenterausbeutung, 

Exploitationshiebe, Probleme der Verjüngung und Aufforstung, Eingriffe 

in die jüngeren Bestände, Degradierung der Bestände ,Waldpflege und — Melioration. 

Woraufhin der Verfasser die folgende aufklärende Frage stellt: Welche nachteilige 

Auswirkungen würde die Ausführung des Projektes der landwirtschaftlichen Hydromelioration 

in bezug auf die Entwicklung dieser Wälder nach sich ziehen? 

410

MONIMA INCERTA Hufn. - 

NOVI ŠTETNIK NA TOPOLAMA 

Dr IVAN MIKLOS 

Uvod. U proljeće 1963. godine plantaža euroameričkih topola »Vijuš« 

kraj Slavonskog Broda bila je veoma jako obrštena na površini od 12 ha od 

dviju vrsta štetnika, koji su do tada kod nas bili gotovo sasvim nepoznati. Obadvije 

vrste su leptiri i to' Monima incerta Hufn. iz familije sovica (Noctuidae) i 

Himera pennaria L.* iz familije grbica (Geometridae). 

Monima incerta Hufn. se kod nas nikada prije nije pojavila u masi niti na 

jednoj šumskoj ili poljoprivrednoj biljci, iako je član naše autohtone entomofaune, 

a uz to i veoma polifagna vrsta. Na listi biljaka kojima se ovaj štetnik 

hrani, topola se ne nalazi na prvom mjestu, a ponekad se ona poimenično uopće 

ne spominje. Slična masovna pojava nije zabilježena ni u stranoj entomološkoj 

literaturi. Radi se, dakle, o još jednom novom štetniku topole, o kojemu će se 

vjerojatno i u budućnosti morati voditi računa. 

Položaj u sistematici i geografsko rasprostranjen] e. 

Monima (Taeniocampa) incerta Hufn. spada u podred Macrolepidoptera, familiju 

Noctuidae i podfamiliju Hadeninae. Rod Monima sadrži u srednjoj Evropi 

desetak vrsta, koje su gotovo sve polifagne, a pretežni dio živi, medu ostalim 

biljkama, i na topoli. Ni druge se vrste do sada nisu pojavljivale masovno u 

nasadima topola, pa čak ni Monima populi Ström., koja se hrani isključivo 

lišćem topole (Populus tremula i P. nigra). Karakteristično je za leptire ove, 

kao i drugih vrsta roda Monima, da se vrlo rano u proljeće skupljaju na cvatovima 

vrba, po čemu ih Nijemci nazivaju »Frühlingseulen« i »Kätzcheneulen« 

(»Proljetne sovice« i »Macine sovice«). 

Monima incerta Hufn. rasprostranjena je vjerojatno u cijeloj našoj zemlji, 

jer područje njenog rasprostranjenja, prema navodima u literaturi, obuhvaća 

srednju i zapadnu Evropu, te gotovo čitav evropski dio Sovjetskog Saveza. U 

pogledu južne granice rasprostranjenja postoje neslaganja. Prema Seitz-u 

(lit. 4) ovaj leptir ne dolazi u južnoj Evropi, dok Pavlovski (li.t 3) u po 

dručje rasprostranjenja ubraja i Mediteran. 

Opis insekta. Leptir (si. 1, 1). Raspon krila iznosi 3,5—4 cm. Ticala 

prelaze polovicu prednjeg ruba prednjih krila. U ženke su čekinjasta, a u 

mužjaka vrlo kratko češljasta sa kratkim čupercima dlaka nanizanim u dva 

uzdužna reda. Ova razlika između ticala mužjaka i ženke vidljiva je samo povećalom. 

Oči su obrasle uspravnim smeđim dlakama. Uvučena glava i široko 

prsište pokriveni su dugačkim, a zadak kratkim ljubičastosmeđim i svjetlosivim 

dlakama. Po boji se pojedini primjerci veoma razlikuju. Prednja krila 

tipične forme su smeđesiva, a u ostalih formi boja im varira, pa se uz osnovnu 

* O ovom je štetniku napisan članak u Šumarskom listu br. 1/2, 1965. god. 

411

sivu boju pojavljuju ljubičasti, plavkasti, crvenkasti, smeđi i gotovo crnosmeđi 

tonovi. Unutrašnja poprečna linija sastoji se od smeđih mrlja a vanjska od 

crnih tačkica. Na vanjskom rubu krila između žila nalaze se također crne tačkice. 

Okrugla mrlja je siva, a bubrežasta siva sa tamnosmeđim donjim dijelom. 

Obje su mrlje bijelo obrubljene ,a između njih je jedna poprečna, dosta 

nejasno izražena, široka smeđa pruga. Stražnja su krila svjetlo sivosmeđa, uz 

rub nešto tamnija, a u sredini imaju jednu polumjesečastu tamniju mrlju. 

SI. 1. Monima incerta Hufn. 

1. leptir, 2. gusjenica, 3. kukuljica, dorzalno, 4. kukuljica, ventralno, 5. abdominalni 

nastavak (cremaster) na ženskoj kukuljici, ventralno, 6. isto, sa strane. 

(Crtež: V. Buday) 

Gusjenica (si. 1, 2) je žućkastozelena s tri uzdužne žute linije na leđima. 

Sa strane se nalazi po jedna svjetložuta pruga odozgo crno obrubljena. 

Na njoj su vidljivi svijetli dišni otvori (stigme), koji su crno obrubljeni. Glava 

gusjenice je plavkastozelena. Potpuno odrasla gusjenica duga je do 4 cm. 

Kukuljica (si. 1, 3—6) je crvenosmeđa, duga 15—18 mm. Abdominalni 

nastavak, tzv. cremaster, sastoji se iz dva zavinuta izraštaja poput trna duga 

oko 0,5 mm. 

Razvojni ciklus i način života. Razvojni ciklus vrste Monima 

incerta Hufn. kod nas se uglavnom ne razlikuje od onog koji je opisan u literaturi. 

Svi se naime autori slažu da razvoj traje jednu godinu, iako Wolf i 

Kraus se (lit. 6) dopuštaju mogućnost dvostruke generacije s time da bi se 

leptiri pojavljivali prvi puta u martu, a drugi puta u junu. 

U plantaži »Vijuš« konstatirana je jednogodišnja generacija, kako to prikazuje 

priloženi kalendar razvoja (prilog: kalendar). Međutim, kako nije bilo 

moguće kontinuirano pratiti sve faze razvoja, vlastita će zapažanja u daljnjem 

tekstu biti dopunjena podacima iz strane literature. 

Leptiri lete vrlo rano u proljeće, već od sredine marta pa sve do konca 

aprila. Njihova su obitavališta bjelogorične i mješovite šume, livade s grmljem 

i pojedinačnim stablima te vrtovi i parkovi. Preko dana se skrivaju u blizini 

površine tla ili u listincu, a pred veče se zadržavaju na macama vrba. 

Prema Sorauer-u (lit. 5) ženke legu jaja u obliku malih skupina na 

grane u blizini pupova. Gusjenice se legu u vrijeme otvaranja pupova i odmah 

brste mlado lišće. S porastom gusjenica brštenje se naglo pojačava i kulminira 

u zadnjim stadijima larvalnog razvoja. Gusjenice ove, kao i nekih drugih vrsta 

412

iz familije sovica, spadaju u onu grupu gusjenica, koje se u nedostatku hrane 

međusobno napadaju i proždiru (njem. »Mordraupe«). 

U drugoj polovici mjeseca maja nastao je na napadnutoj površini plantaže 

»Vijuš« golobrst. Potpuno odrasle gusjenice spuštale su se u zemlju gdje su se 

zakukuljile u dubini od 10—15 cm. Gotovo istovremeno i na isti način kukuljile 

su se zajedno s njima i gusjenice grabove grbe (Himera pennaria L.), koje 

su također sudjelovale u golobrstu. 

U stadiju kukuljice štetnik je proveo devet mjeseci, tj. čitavo ljeto, jesen 

i zimu. 

Prvi leptiri iz kukuljica držanih preko zime u laboratoriju izašli su 14. III 

1964. godine. Eklozija je zatim trajala do 16 .aprila. Kako se laboratorijski 

uslovi gotovo ni po čemu nisu razlikovali od onih u prirodi, smije se zaključiti 

da je početak i tok eklozije leptira u prirodi bio isti kao i u laboratoriju. 

Prirodni neprijatelji. U vrijeme brštenja na napadnutoj su se 

površini masovno pojavili grabežljivi i parazitički insekti, koji su se vrlo 

uspješno suprotstavili invaziji gusjenica. Od grabežljivaca bile su to dvije 

dobro poznate vrste trčaka (fam. Carabidae), Calosoma sycophanta L. i C. inquisitor 

L., od kojih je drugo spomenuta vrsta bila naročito brojna i efikasna. 

Od parazita je konstatirana osa najeznica Cryptus lab or at or Thunb.* iz fami- 

Sl. 2. Cryptus laborator Thunb., parazit sovice Monima incerta Hufn. 

(Povećanje cea 3 X). 

(Crtež: V. Buday) 

lije Ichneumonidae (si. 2). Ove relativno velike ose su se i prostim okom mogle 

lako vidjeti kako u masi lete po napadnutom dijelu plantaže. Kasnije je utvrđeno 

da je veliki broj kukuljica sovice Monima incerta Hufn. bio parazitiran 

* Determinirao Dr J. Š e d i v y (Vyzkumny üstav rostlinne vyroby CSAZV, Praha), 

na čemu mu i ovom prilikom zahvaljujem. 

413

od ove ose. Iz kukuljica koje su preko zime držane u približno prirodnim ušlovima 

paraziti su izlazili u prvoj polovici maja 1964. godine. O značaju i ulozi 

ovih parazita i predatora u gušenju kalamiteta u plantaži »Vijuš« 1963. godine 

bilo je riječi u prikazu štetnika Himera pennaria L. (M i k 1 o š, 2) pa je sada 

dovoljno samo naglasiti da se i u plantažama euroameričkih topola korisni insekti 

mogu sami od sebe razmnožiti u ogromnom broju i odigrati značajnu 

ulogu u redukciji populacije štetnika. 

Privredni značaj. Monima incerta Hufn. je tipičan polifagni štetnik. 

Kao biljke-hraniteljice u literaturi se navode: hrast, lipa, vrba, breza, 

topola, grab, crni trn te razne voćke i prizemno rašće. Ne zna se kojom se od 

ovih vrsta gusjenice najradije hrane, jer je ekologija štetnika gotovo sasvim 

nepoznata. Hrast, lipa, breza i druge vrste spominju se češće nego topola. Zato 

je tim zanimljivija činjenica da je do prve masovne pojave došlo, koliko je 

poznato, upravo na topolama. U tom je pogledu slučaj identičan sa grabovom 

grbom. Oba su se štetnika prenamnožila na istoj sporednoj biljci-hraniteljici 

i to istovremeno i na istoj površini. Osim toga ni u jednom slučaju nije došlo 

do invazije gusjenica sa strane, kako se to npr. događa kada gusjenice gubara 

u vrijeme gradacije pređu iz napadnutih hrastovih šuma u okolne topolike i 

tamo masovno brste. 

Qod. I 

1963. 

II 

III IV 

+ + + + 

V VI VII 

. . . 

VIII 

..s; 

IX 

. . . 

X X! XII 

*>®>» *©!®S& ®@;» 

196«. . . . 

. . . 

. * 

I 

Kalendar razvoja sovice Monima incerta Hufn. 

Polifagija sovice Monima incerta Hufn. ima za uzgoj topola naročiti značaj. 

Veliki broj šumskog drveća i grmlja, voćaka i livadnih biljaka kojima se 

gusjenice mogu hraniti, pružaju mogućnost ovom štetniku da se stalno zadržava, 

makar u neznatnom broju, posvuda tamo gdje se danas uzgajaju topole: 

u plantažama, drvoredima, vjetrobranim pojasima itd. Jača pojava na bilo 

kojoj od tih biljaka značila bi ujedno i potencijalnu opasnost za okolne nasade 

topola. No i bez obzira na okolinu, gradacija ovog štetnika može se pojaviti 

autohtono i u samim topolicima, kao što je to pokazao slučaj u plantaži »Vijuš«. 

LITERATURA 

1. E s eher ich, K.: Die Forstinsekten Mitteleuropas, III Bd., Berlin, 1931. 

2. Mikloš, I.: Himera pennaria L. — novi štetnik na topolama. Šum. list br. 1/2, 

Zagreb, 1965. 

3. Pa vio v s ki j, E. N.: Vrediteli lesa. Moskva-Leningrađ, 1955. 

4. Seitz, A.: Die Grosschmetterlinge der Erde. Stuttgart, 1915. 

5. Sorauer, P.: Handbuch der Pflanzenkrankheiten, Bd. IV, Berlin, 1953. 

6. Wolf, M. — Krausse, A.: Die forstlichen Lepidopteren. Jena, 1922. 

414

MONIMA INCERTA HUFN. (NOCTUIDAE, LEPIDOPTERA) 

A NEW INSECT PEST OF POPLARS 

Summary 

In the spring of 1963 caterpillars of Monima incerta Hufn. jointly with caterpillars 

of Himera pennaria L. (Geometridae, Lepidoptera) appeared in overpopulation 

causing complete defoliation on 12 ha. of a Poplar plantation called »Vijuš« near 

SI. Brod, Croatia. 

Monima incerta Hufn. is a very polyphagous insect. Many forest and fruit tree 

species and herbaceous plants were reported hosts of this insects, but no mass outbreak 

has occurred in Yugoslavia to date. 

After a brief morphological description the author presents some more important 

data on the life cycle and habits of this insect. It has been found that Monima incerta 

Hufn. produces one generation a year in this country. The moths fly from mid-March 

to late April, visiting frequently Willow catkins in the evening. Females deposit their 

eggs on twigs near the buds. Caterpillars leave the eggs at a time when the trees are 

flushing and they begin to feed on leaves. The larval stage lasts about two months, 

and full-grown caterpillars enter the ground, where pupation occurs. Their pupae 

hibernate there. 

During the outbreak in the plantation of »Vijuš« a great number of predators 

and parasites were observed, such as Calosoma sycophanta L. and C. inquisitor L. 

(Carabidae), the well-known predators of the gipsy moth, and in addition, and hymenopterous 

parasite Cryptus laborator Thunb. (Ichneumonidae) was found. The 

activity of these natural enemies of Monima incerta Hufn. was so effective that there 

was no outbreak the following year. 

. 415

PODIZANJE PROIZVODNOSTI RADA U ŠUMARSTVU — 

S GLEDIŠTA ŠUMARSKE POLITIKE, PRIVREDNO-FINANCIJSKOG 

SISTEMA I MIKRO-ORGANIZACIJE — U UVJETIMA SOCIJALIZMA* 

Prof. dr ing. BRANKO KRALJIĆ 

Uvod 

Kada se navodi proizvodnost rada u šumarstvu (PR) 

E 

E 

N PR = — odnosno — 

e 

t 

pri čemu označuje »E« efekt, »e« energiju utrošenu za stvaranje efekta »E«, 

odnosno »t« vrijeme trošenja energije »e« optimalnom ili barem konstantnom 

intenzivnošću 

— može se misliti na ove dvije varijante proizvodnosti rada: 

— proizvodnost procesa u šumarstvu (PR P ), tj. odnos utrošenog živog rada 

(energije odnosno vremena žive radne snage ili pak živog i minulog — opredmećenog 

— rada zajedno) s jedne strane i odnosnog prirasta vrijednosti drvne 

mase (tačnije — šumske sastojine), ili odnosnog prinosa (šumsko-uređajnog etata) 

drvne mase s druge strane u proizvodnji drva na panju, odnosno 

i proizvoda iskorišćivanja šuma s druge strane u djelatnosti iskorišćivanja 

šuma; i 

— proizvodnost radnih operacija u šumarstvu (PR U ), tj. odnos utrošenog 

živog rada (energije odnosno vremena žive radne snage ili pak živog i minulog 

— opredmećenog — rada zajedno) s jedne strane i odnosnih radnih učinaka (na 

pr.: obrada tla u ha; sječa stabala i izrada stanovitog šumskog drvnog sortimenta 

u m :i , odnosno u pr. m; transport šumskih sortimenata pojedinim tipom 

iznošenja odnosno privlačenja ili izvoza iz šume u tkm; i si.) s druge strane. 

Prvu proizvodnost rada u šumarstvu (PR P ) postavljaju sebi za cilj u djelatnosti 

proizvodnje drva na panju —• proizvođači drva na panju, tj. oni koji se 

bave uzgajanjem šuma i zaštitom šuma, pa i oni koji se bave uređivanjem šuma 

i — još indirektnije — iskorišćivanjem šuma, a u djelatnosti iskorišćivanja 

šuma — oni koji se bave iskorišćivanjem šuma, pa i oni koji se bave projektiranjem 

i izgradnjom šumskih komunikacija i si. 

* Ovaj je napis predao autor Poljaćkoj akademiji znanosti — Varšava, Odjeljenje 

za ekonomiku šumarstva i drvarstva, pošto je bio od nje pozvat da s referatom 

učestvuje kao gost Internacionalnom simpozij umu za makro-ekonomiku šumarstva, 

koji se održao u Varšavi od 6. do 10. X 1965. 

416

Drugu proizvodnost rada u šumarstvu (PR 0 ) postavljaju sebi za cilj racionalizatori 

šumskog rada, a to znači oni koji primjenjuju znanstvenu organizaciju 

rada u uzgajanju šuma, zaštiti šuma, iskorišćivanju šuma, projektiranju i 

građenju šumskih komunikacija, zgrada i si., pa i u uređivanju šuma. Kako ta 

druga proizvodnost rada čini integralni dio one prve proizvodnosti, jer su radne 

operacije dijelovi procesa u šumarstvu, racionalizatori šumskog rada učestvuju 

i u ostvarivanju i prve proizvodnosti rada u šumarstvu (PR P ). 

Mikro-ekonomista šumsko-privredne organizacije, pa i makro-ekonomista 

šumske privrede — interesira i jedna i druga proizvodnost rada u šumarstvu 

(PR), jer je i jedna i druga proizvodnost korisna ne samo za šumsko-privrednu 

organizaciju nego i za čitavu šumsku privredu, odnosno društvo. 

U uvjetima izgradnje socijalizma problem je — kako da se stimulira 

socijalistički radnik (»trudbenik«) šumsko-privredne organizacije, da dade od 

sebe sve što može za podizanje proizvodnosti u šumarstvu, i to one drugog ? 

prvog oblika. 

Pri tom ne treba zaboraviti da proizvodnost rada drugog oblika, kako smo 

to već naveli, predstavlja integralni dio proizvodnosti rada prvog oblika — ali 

da proizvodnost prvog oblika obuhvaća daleko više komponenata proizvodnosti. 

Ona obuhvaća npr. plodnost staništa (tlo i klima), plodnost šumskih sastojina 

(vrst drveća, obrast, sklop, starost, zdravlje, struktura, kakvoća drveća i si.), 

bonitet položaja šume (prikladnost za sječu i izradu drvnih šumskih sortimenata, 

udaljenost i transportni uvjeti od panja do tržišta, i si.). Te komponente 

prirodnog ili ekonomskog (zatečene ili novostvorene) karaktera — koje čovjek 

zasad ili uopće ne može mijenjati ili ih može mijenjati teško ili tek u dužim 

razdobljima, ili ih pak može mijenjati svojom aktivnošću relativno lako — uzrokuju 

da pri stanovitoj proizvodnosti drugog oblika u šumarstvu mogu se postizati 

relativno vrlo različite proizvodnosti prvog oblika. 

Proizvodnost radnih, operacija u šumarstvu (PR 0 ) 

Podizanje proizvodnosti pojedinih radnih operacija, tj. radova, relativno je 

lako stimulirati u svim djelatnostima, pa i u šumarstvu. To se može postignuti. 

— tako da se utvrdi financijski normativ plaće odnosno osobnih dohodaka 

po ostvarenom 1 ha ili 1 m 3 ili si. pojedinih šumskih radova (akord ili, mnogo 

pravednije, normativ utvrđen na temelju radne norme — po mogućnosti analitičko-proračunske, 

tzv. tehničke — i zadate osnovne tarife plaće odnosno 

osobnih dohodaka), pa se on primijeni putem sistema plaćanja po ostvarenom 

radnom učinku; 

— tako da se posebno još dodatno nagradi premašivanje radne norme 

učinka utvrđene za dan ili još bolje za mjesec ili za godinu, i to na temelju 

odnosnih ušteda na fiksnim troškovima; ili 

— tako da se prethodno utvrdi za svaki radni učinak planski normativ 

ukupnih troškova (živog i minulog rada) tj. cijede koštanja, pa se na temelju 

sistema plaćanja po ostvarenom radnom učinku radniku isplati planski normativ 

plaća odnosno osobnih dohodaka i eventualno čitav iznos odnosno dio faktične 

uštede na elementima planske cijene koštanja (s time da preostali dio 

ušteda ostane šumsko-privrednoj organizaciji i društvu); ili 

— tako da se prethodno utvrdi za svaki radni učinak planska cijena proizvodnje 

(normativ cijene koštanja povećan za normativ razlike realizacije — 

fondova), pa se od ukupne planske vrijednosti ostvarenog učinka odbiju fak- 

417

tični troškovi (uključena davanja društvu) i normativna davanja šumsko-privrednoj 

organizaciji te ostatak kao varijabilni osobni dohoci, putem sistema 

unutrašnje raspodjele po kompleksnom učinku, podijeli radnicima iz kolektiva 

šumsko-privredne organizacije; ili 

— tako da se prethodno utvrdi za svaki radni učinak i ukupno planski 

čisti prihod II (u sadašnjosti identičan planskom dohotku) i (na temelju posebnog 

studija) planski postotak učešća fondova (odnosno osobnih dohodaka) u 

njemu, pa se polazeći od ukupne planske vrijednosti ostvarenog učinka odbiju 

odnosni faktični troškovi poslovanja i odnosni doprinosi na dohodak i doprinosi 

na eventualni izvanredni prihod (u sadašnjosti odbijanje tih doprinosa 

otpada) i tako utvrdi plansko-obračunski čisti prihod II (u sadašnjosti plansko- 

-obračunski dohodak) na koji se primijeni već navedeni planski postotak učešća 

fondova i tim putem utvrde osobni dohoci, koji se —• putem sistema raspodjele 

po kompleksnom učinku — podijele radnicima iz kolektiva šumsko-privredne 

organizacije. 

Relativnu poteškoću predstavlja jedino nužda da se utvrde stimulativne, tj. realne, 

odnosno tehničke norme (normativi), a to znači i takvi planovi, te da se ostvari 

tačna i ažurna evidencija individualnih radnih učinaka (i to ne samo njihovih količina 

već i kvaliteta). 

Stimulativne (progresivne) radne norme mogu se utvrditi u 

šumarstvu putem odnosnih odjeljenja u institutima za šumarska istraživanja, šumarskim 

fakultetima i si. (regionalne diferencirane norme, tj. mnogoulazne tablice normi 

— za sječu i izradu drvnih sortimenata, za šumski transport, za šumsko-kulturne radove, 

i si.) te djelovanjem odjeljenja za pripremu proizvodnje (odnosno grupe racionalizatora 

i normiraca u njemu) u šumsko-privrednoj organizaciji (konkretne radne 

norme za svako radilište ili manje diferencirane norme za pojedine jednorodne grupe 

šuma u šumsko-privrednoj organizaciji). 

Tačna evidencija radnih učinaka u šumsko-privrednoj organizaciji pri nekim, 

naročito šumsko-kulturnim radovima (npr. broj ha pošumljenih šumskim sadnicama 

određene smjese raznih vrsta drveća i raznih starosti u određenom broju, tj. razmaku 

po ha, i si.), ne može se ostvariti bez posebnih napora. Naime, radnici koji su vršili 

takve radove imaju interes da tvrde da su ostvarili veći obujam tih radova (i po količini 

i po kvaliteti) od onog faktičnog, pa da dobiju veće plaće odnosno osobne dohotke, 

na teret utrška za prodano drvo (na panju ili na raznim daljnjim mjestima 

lanca iskorišćivanja šuma). Dapače, takav interes pri pojedinim varijantama financijskog 

sistema u pojedinoj socijalističkoj zemlji (npr. u Jugoslaviji) može imati i 

čitav kolektiv šumsko-privredne organizacije — ako se u njemu stalni šumski radnici 

u toku godine bave i šumsko-kulturnim radovima i ostalim radovima šumskoga gospodarenja 

(pa i iskorišćivanjem šuma). U takvim slučajevima treba osigurati kolaudaciju 

takvih (u prvom redu šumsko-kulturnih i građevinskih) radova u šumarstvu; 

ona će se vršiti putem komisije u kojoj će učestvovati i financijski nezainteresirani 

radnici šumsko-privredne organizacije, odnosno financijski nezainteresirani (ili suprotno 

zainteresirani) reprezentanti područnih komuna, odnosno društva. 

U tom smislu smatramo da je bila ispravna odnosna odredba Zakona o šumama 

Jugoslavije iz god. 1961. koja se vjerojatno pretežno nije primjenjivala u šumarskoj 

praksi pri šumsko-kulturnim radovima, pa je u redakciji novog Zakona o šumama 

Jugoslavije nažalost izostala. 

U odnosu na ažurnost navedene evidencije radnih učinaka — ne treba zaboraviti 

da se kakvoća nekih radnih učinaka može pouzdano utvrditi tek iza stanovitog 

vremena, npr. sadnje šumskih sadnica, prašenja šumskih kultura, i si. 

U odnosu pak na evidentiranje individualnih radnih učinaka — ne treba 

zaboraviti da to traži često naročitu organizaciju rada, npr. pri obrađivanju tla, sadnji 

šumskih sadnica, smolarenju, i si. A često traži i naročiti napor evidentičara diljem 

prostranih i brojnih šumskih radilišta. Katkad je evidentiranje individualnih radnih 

učinaka unutar radne brigade praktički potpuno nemoguće (ondje gdje su moguće 

samo tzv. kolektivne radne norme, npr. pri sječi i izradi drvnih šumskih sortimenata 

u iskorišćivanju šuma). 

418

Uostalom, nije dobro u svima uvjetima stalno forsirati samo individualne radne 

učinke. U takvu slučaju, naime, dolazi do zapostavljanja ekipnog duha, zapostavljanja 

podučavanja neukih i pomoći slabijima, zapostavljanja eliminiranja očito suvišnih 

radova, suvišnih radnika, neracionalnosti i si., te do suvišnih opterećivanja rukovodnog 

osoblja dispečerskim i uskladivačkim poslovima, usmjerenim na kompletnu finalizaciju 

proizvodnje. 

U tu svrhu, tj. u svrhu automatskijeg usklađivanja finalizirane proizvodnje putem 

ekipnog duha — uputno je povezati interese npr.: radnika koji rade na iznošenju 

(privlačenju) drvnih šumskih sortimenata do pomoćnih stovarišta sa radnicima koji 

te Sortimente utovaruju u kamione ili vagone šumske željeznice za daljnji izvoz 

(deblji trupci trebaju se skladištiti bliže vozilu — da bi se mogli prvi utovariti i položiti 

na dno vozila); radnika koji obrađuju tlo sa radnicima koji će na njemu saditi 

šumske sadnice; itd. Do tog povezivanja interesa i stvaranja ekipnog duha u šumsko- 

-privrednoj organizaciji vodi kako status stalnog (a ne sezonskog ili povremenog) 

šumskog radnika tako i alikvotno učestovanje svih šumskih radnika u šumsko-privrednoj 

organizaciji u raspodjeli njezina integralnog financijskog rezultata (po određenim 

ključevima koji se odnose na međusobne odnose pojedinih teritorijalnih ekonomskih 

odnosno radnih jedinica i na odnose pojedinaca u svakoj takvoj jedinici). 

Izraziti primjer takvog stvaranja ekipnog i kolektivnog duha pokazuje sistem unutrašnje 

raspodjele kompleksnog učinka putem obračuna po ekonomskim odnosno radnim 

jedinicama; on se u novije vrijeme sve više razrađuje i prilagođuje specifičnostima 

i potrebama te mogućnostima šumsko-privrednih organizacija u okviru postojećeg 

privredno-financijskog sistema u Jugoslaviji. 

Nastoji se da se radnici šumsko-privredne organizacije što ispravnije stimuliraju 

za podizanje proizvodnosti živog rada, pa i proizvodnosti živog i minulog 

rada, radnih operacija u šumarstvu (PR 0 ) — i to one proizvodnosti koja 

ovisi o njima samima, njihovoj umješnosti i zalaganju (p ro ). Zbog toga pri navedenom 

sistemu unutrašnje raspodjele, prilagođenom specifičnostima šumarstva, 

sve razlike financijskog rezultata nastale zbog razloga koji se prema datom 

kolektivu radnika ispoljavaju kao neka »viša sila« — prebacuju se u fondove 

šumsko-privredne organizacije (a odatle dijelom u korist društva), odnosno 

isplaćuju se iz tih fondova (radnim jedinicama i njihovim radnim kolektivima). 

Pri tom se budno pazi da te razlike ne zamagle stimulativne osobne 

dohotke radnika šumsko-privredne organizacije. Ti dohoci trebaju, naime, ovisiti 

samo o umješnosti i zalaganju radnika šumsko-privredne organizacije, a to 

znači i o organizaciji rada, proizvodnje i poslovanja (stupnju organiziranosti, 

stupnju radničkog samoupravljanja). Razlozi, koji se prema datom kolektivu 

radnika ispoljavaju kao neka »viša sila« mijenjajući financijski rezultat, a koji 

ne trebaju mijenjati stimulativne osobne dohotke radnika — jesu: promjeno 

cijena na tržištu, promjene financijskog sistema (njegovih mjera i instrumenata), 

promjene asortimana sječne drvne mase šumsko-privredne organizacije, 

promjene uvjeta za sječu i izradu drvnih šumskih sortimenata u iskorišćivanju 

šuma, promjene troškova ukupnog šumskog transporta šumskih sortimenata od 

njihova nalazišta do tržišta (promjene položaja, udaljenosti od tržišta, i si.) te 

promjene troškova biološke reprodukcije posječenog drva i ulaganja sredstava 

za duga razdoblja (naročito tzv. biološke investicije). — Budući da se troškovi 

ukupnog šumskog transporta šumskih sortimenata smanjuju i podizanjem 

šumskih komunikacija, dio tako nastalih diferencijalnih zemljišnih 

renti položaja putem ulaganja vlastitih investicionih sredstava šumsko-privredne 

organizacije (njezina kolektiva radnika) treba ostaviti šumsko-privrednoj 

organizaciji odnosno njezinim radnicima, a ostatak —• u perspektivi — 

ustupiti društvu, čijom zaslugom su stvorene zatečene šumske i sve javne komunikacije. 

Analogno važi za financijske posljedice promjene organskog 

sastava sredstava (stupnja mehanizacije i si.), nastale putem 

419

ulaganja vlastitih investicionih sredstava šumsko-privredne organizacije (njezina 

kolektiva radnika). 

Da bi se takvo razgraničenje ostvarilo, svaka ekonomska odnosno radna 

jedinica u šumsko-privrednoj organizaciji za svako radilište planira odnosnu 

plansku cijenu koštanja i putem planske stope fondova — manje od one prosječne 

planske u šumsko-privrednoj organizaciji — povisuje je na odnosnu 

plansku cijenu proizvodnje. To je financijska norma, koja odgovara konkretnim 

uvjetima i normalnoj, odnosno u prošlom obračunskom razdoblju postignutoj, 

umješnosti i zalaganju odnosnih radnika. Ako ti radnici umjcšnošću i 

zalaganjem (organizacijom) ostvare odnosnu plansku cijenu koštanja, oni će 

ostvarivati za njih planirane odnosne fondove; ako ti radnici umješnošću i 

zalaganjem uspiju sniziti odnosnu plansku cijenu koštanja, oni će ostvariti i 

odnosni višak fondova; ako pak oni umješnošću i zalaganjem nižeg stupnja 

premaše odnosnu plansku cijenu koštanja, oni će ostvariti tek dio za njih planiranih 

odnosnih fondova ili ne će ostvariti nikakvo odlijevanje tj. ulaganje u 

fondove ili će čak morati podnijeti stanoviti gubitak, tj niže osobne dohotke 

od onih planskog (ukalkuliranog) nivoa. 

Pri tom, zbog raznih uvjeta gospodarenja, svako radilište ima svoj nivo 

planske cijene koštanja, pa i planske cijene proizvodnje. Prema tome, planska 

cijena proizvodnje pojedinog radilišta može biti različito niža, jednaka ili različito 

viša od općeg nivoa prodajnih cijena proizvođača na tržištu, isto važi i za 

svaku ekonomsku jedinicu koja obuhvaća više radilišta. Razlike se odlijevaju, 

tj. ulažu u centralni fond šumsko-privredne organizacije, ako su pozitivne; 

ako su pak negativne, one se naknaduju ekonomskoj jedinici izlijevanjem odnosnih 

sredstava iz centralnog fonda šumsko-privredne organizacije. Saldo svih 

navedenih odlijevanja i izlijevanja u šumsko-privrednoj organizaciji uvijek je 

pozitivnog predznaka, jer je prosječna planska stopa fondova ekonomskih odnosno 

radnih jedinica (koja se pri planiranju primijenila pri svakoj jedinici) 

bila manja od prosječne planske stope fondova čitave šumsko-privredne organizacije. 

Što je teritorij šumsko-privredne organizacije jednoličniji u pogledu mogućnosti 

ekonomski efikasnog investiranja u osnovna sredstva (šumske komunikacije, opremu 

i si.) i dugoročne biološke investicije (pošumljivanja, šumske melioracije, intenzivne 

šumske kulture, šumske plantaže, i si.) — to sredstva fondova mogu biti decentraliziranija 

na teritorijalne ekonomske odnosno radne jedinice, putem veće planske 

stope njihovih odvajanja u vlastite fondove.. Što je pak teritorij šumsko-privredne 

organizacije u navedenom razncličniji — to sredstva fondova trebaju biti centraliziranija 

u centralni fond šumsko-privredne organizacije, putem manje stope fondova 

teritorijalnih ekonomskih odnosno radnih jedinica — kako bi se investicije 

mogle ekonomski najefikasnije ostvarivati! 

Uostalom, planski iznosi fondova za pojedine teritorijalne ekonomske odnosno 

radne jedinice šumsko-privredne organizacije mogu se i taksativno utvrditi na temelju 

dugoročnog plana razvitka šumsko-piivređne organizacije, odnosno njegova 

dugoročnog plana investiranja, izbalanciranog prema mogućnostima cjelovite šumsko-privredne 

organizacije i odobrenog' od organa samoupravljanja. 

Sredstva tzv. »amortizacije šuma« — ako su utvrđena na temelju prosječnih 

normativa (za jedinice pojedinih drvnih šumskih sortimenata ili postotka amortizacije 

koji se primjenjuje na vrijednost šuma) za čitavo područje šumsko-privredne 

organizacije — trebaju biti centralizirana. Inače će teritorijalne ekonomske odnosno 

radne jedinice zbog diferencijalnih renta plodnosti — dakle bez zasluge odnosno 

krivnje njihovih radnika, a upravo zbog prosječnosti te »amortizacije« — ostvarivati 

nestimulativne čiste prihode II (u sadašnjosti — dohotke), a to znači nestimulativne 

vlastite fondove, pa eventualno i nestimulativne osobne dohotke za njihove radnike. 

420

Kako smo već naveli — sve promjene novčanih iznosa prema prethodnoj 

godini (obračunskom razdoblju) koje su nastale kao rezultat uzroka koji se. 

prema radnicima šumsko-privređne organizacije na neki način ispoljavaju kao 

»viša sila« — odlijevaju se u centralni fond šumsko-privredne organizacije, 

odnosno naknaduju se teritorijalnim ekonomskim odnosno radnim jedinicama 

iz tog centralnog fonda šumsko-privredne organizacije. Prema tome, pojedine 

jedinice šumsko-privredne organizacije ostvaruju u svoju korist plansko odvajanje 

u vlastite fondove jednakog nivoa kao ostale jedinice iste šumsko-privredne 

organizacije, odnosno taksativno određenog iznosa. To ostvaruju na 

račun alikvotnog učešća u proizvodnji putem društvenih materijalnih proizvodnih 

snaga i datih odnosa na tržištu. Pored toga ove ostvaruju i ona povišenja 

odnosno smanjenja odlijevanja u vlastite fondove koja su ovisna o zalaganju 

i umješnosti samih radnika u datoj jedinici šumsko-privredne organizacije. 

Na teritoriju jedne šumsko-privredne organizacije u uvjetima Jugoslavije redovito 

se prostire više komuna i više šumarija. Neke komune u posljednje 

vrijeme traže, da se nikakva sredstva s područja »njihovih« šumarija ne prelijevaju 

u područja »tuđih« šumarija.. To prciivuriječi financijskoj jedinstvenosti, trajnosti 

tfc^podarenja i trajnoj financijskoj pozitivnosti (nuždi investiranja, ti. kontinuirane 

proširene reprodukcije) cjelovite šumsko-privređne oranizacije — koja po propisima 

Zakona o šumama Jugoslavije upravo zbog toga treba obuhvaćati najmanje jedno 

tzv. šumsko orivredno područje. Pri tom šumsko privredno područje 

obuhvaća šume, koje čine biološku i privrednu cjelinu, a mogu trajno poslovati financijski 

pozitivno (s vlastitim investicijskim sredstvima). Takav zahtjev komuna kosi 

se sa specifičnostima šumskoga gospodarenja, koje tek na velikim područjima (šumsko 

privredno područje) može racionalno ostvarivati načelo trajnosti, tj. načelo jednostavne 

i proširene reprodukcije; ono traži izravnavanja ne samo na velikim područjima 

nego i u velikim vremenskim razmacima (dugim razdobljima). Današnje 

šumarije s pretežno mlađim šumskim, sastojinama poslije pedesetak godina bit će 

upravo šumarije sa stnrijim. za sječu zrelim šumskim sastojinama; i obratno. Takav 

zahtjev komuna kosi se također i sa interno samostalnim privređivanjem svake, pa i 

šumske, privredne organizacije — kojom u uvjetima sistema privređivanja u Jugoslaviji 

samostalno upravlja odnosni kolektiv radnika. 

Sve što smo naveli za stimuliranje podizanja proizvodnosti radnih operacija 

u šumarstvu (PR,,, pa i posebno p r0 ) — u uvjetima socijalizma može se 

lansirati i podržavati te dalje usavršavati putem privredno-financijskog sistema 

(date zemlje koja izgrađuje socijalizam) te putem osposobljavanja 

kadrova (u šumsko-privrednim organizacijama) da šumarstvu tako prilagođeni 

sistem prihvati, primijeni i da ga dalje usavršuje. 

Pri praćenju proizvodnosti živog rada pojedinih radnih operacija u šumarstvu 

(PR n ) treba voditi računa da postoje dvije varijante te proizvodnosti, odnosno 

ovi pokazatelji: 

pri čemu: 

Pro 

U 

2 

U U NSO 

P r0 = — odnosno — i p ro = 

2 T ES 

označuje proizvodnost živog rada, koja ovisi i o radnim uvjetima te 

oruđu za rad (stupnju mehanizacije); 

označuje radni učinak u operaciji; 

označuje utrošeni živi rad (energiju žive radne snage) za stvaranje 

radnog učinka U; 

421

T 

označuje vrijeme trošenja živog rada (energije) 2 za stvaranje radnog 

učinka U; pri tom se pretpostavlja da se živi rad (energija) troši 

optimalnom, tj. normalnom, ili barem konstantnom intenzivnošću, 

pa se utrošena energija žive radne snage može indirektno mjeriti 

mjerenjem radnog vremena; a 

p ro označuje proizvodnost živog rada, koja ovisi samo o umješnosti i zalaganju 

radnika, a ne ovisi o uvjetima rada i oruđu za rad (stupnju 

mehanizacije); 

NSO označuje radni učinak, iskazan u obliku norma-sati (sati normalnog 

rada) trajanja operacije (najbolje na temelju tehničkih radnih normi) 

— pri konkretnim uvjetima rada i konkretnom oruđu za rad 

(stupnju mehanizacije); 

ES označuje efektivno vrijeme rada, iskazano u obliku faktičnih sati 

živog rada, pri kojima se uz date uvjete rada i dato oruđe za rad 

(stupanj mehanizacije) faktično ostvaruje radni učinak U (koji se 

normalno može ostvariti za određeni broj norma-sati); pri tom pod 

cfetivnim vremenom rada obuhvaća se ono vrijeme rada koje bi se 

plaćalo — kada bi se rad plaćao po radnom vremenu (vrijeme faktičnog 

rada i dozvoljenog odmora); i tu se iz već navedenih razloga 

pretpostavlja da se energija žive radne snage troši optimalnom, tj. 

normalnom, ili barem konstantnom intenzivnošću. 

Elementi Z, T, ES i NSO ne samo da se odnose na trošenje optimalnom, tj. normalnom, 

ili barem konstantnom intenzivnošću — već i na energiju živog rada iste 

kvalitete, tj. istog stupnja kvalificiranosti (jer i prema K. Marksu kvalificiran rad 

nije ništa drugo nego multipliciran nekvalificiran rad). Prema tome, pri t a č n o m 

praćenju proizvodnosti živog rada faktično je potrebno sve utroške energije živog 

rada svesti na jeđan, tj. uvjetni stupanj kvalificiranosti rađa. To se ostvaruje putem 

faktora pretvorbe, koji se temelje na uobičajenom odnosu plaća odnosno osobnih dohodaka 

raznih stupnjeva kvalificiranosti radnika; ili još bolje na odnosnu bodova 

koji se homogeno utvrđuju analitičkom procjenom radnih mjesta, pa i radnika, raznih 

stupnjeva kvalificiranosti. Pri tom kao temelj treba uzeti onaj stupanj kvalificiranosti, 

koji je u određenom radnom kolektivu najviše zastupljen. 

U širokoj praksi praćenja proizvodnosti rada gotovo je nemoguće uvažavati 

stroge teorijske zahtjeve čiste proizvodnosti rada. Zbog toga se redovito zadovoljavamo 

onom čistoćom koju nam osiguravaju podaci koji se odnose na rad mnogih 

radnika u dužim razdobljima. 

Napominjemo da je drugi pokazatelj (p r0 ) za racionalizatora i ekonomista 

šumarstva mnogo interesantniji od prvog (P ro )- To stoga što u toj oblasti vrlo 

varijaju uvjeti rada od jednog do drugog radilišta, pa i od jednog do drugog 

dana, mjeseca i godine. Osim toga — interesantniji je za praćenje onaj dio 

opće proizvodnosti živog rada, koji isključivo ovisi o umješnosti i zalaganju 

radnika te je potpuno subjektivnog karaktera, pa je vrlo opravdano racionalno 

ga stimulirati. 

No, praćenju proizvodnosti živog rada u šumarstvu (PR, pa i P m i Pro) u 

našoj svakidašnjoj praksi — stoji na putu specifična poteškoća. Ona se sastoji 

u tome, što se općenito ni početak ni završetak, pa ni trajanje, dnevnog radnog 

vremena pri šumskom radu ne da pouzdano mjeriti, pa ni evidentirati. To važi 

za one šumske radnike, koji dnevno dolaze na rad izravno iz svojih obližnjih 

kuća i dnevno odlaze s rada svojim domovima (a rade vlastitim ručnim alatom 

ili alatom šumsko-privredne organizacije koji sa sobom nose na rad i s rada 

kući). Takvih ima još uvijek relativno mnogo u uvjetima šumarstva mnogih 

422

zemalja koje grade socijalizam. A šumska su radilišta prostrana, udaljena jedno 

od drugog, radnici rade pretežno u malobrojnim radnim grupama, a poslovođa-evidentičara 

ima redovito premalo da vrijeme trajanja rada svih tih radnika 

konstatiraju i evidentiraju. Potpuno drugačije je sa šumskim radnicima iz 

udaljenijih krajeva koji su u stalnom radnom odnosu; oni stanuju u šumi u 

radničkim nastambama, rade sa sredstvima mehanizacije šumsko-privredne 

organizacije (kamioni, šumska željeznica, traktori, žičara, i si.), pa i u većim 

radnim grupama (npr. pri nekim šumsko-kulturnim radovima) ili u šumskim 

rasadnicima; no ti radnici većinom obuhvaćaju manji postotak ukupnog broja 

radnika šumsko-privredne organizacije. Pri takvim uvjetima proizvodnost živog 

rada može se vrlo tačno pratiti posebno organiziranim direktnim mjerenjem 

trajanja rada, relativno tačno pratiti reorganiziranjem rada i evidencije 

radnika putem tzv. alatnog mjesta ili približno tačno pratiti putem posebnog 

organiziranja snimanja tj. istraživanja reprezentativnih radilišta metodom trenutačnih 

zapažanja (multimoment-metodom).. 

Nema sumnje da ta specifičnost sadašnjega šumskog rada u širokoj praksi 

onemogućuje tačno praćenje, pa i stimuliranje, porasta proizvodnosti živog 

rada pojedinih radnih operacija u šumarstvu (PR 0 ) uopće, pa i posebno one 

varijante koja ovisi i o uvjetima rada i o oruđu za rad (P r „) te one varijante 

koja ne ovisi o uvjetima rada i oruđu za rad već ovisi samo o umješnosti i zalaganju 

radnika pri konkretnim uvjetima rada i oruđu za rad (p ro )- 

Pokazatelj radnog učinka TJ na dan, ili na mjesec, ili na godinu po radniku — 

uobičajen je ali vrlo netačan pokazatelj globalne proizvodnosti živog rada. On ne vodi 

računa o tačnom efektivnom radnom vremenu (ni o prekidima rada u radnoj smjeni, 

ni o odsustvu s rada, tj. ni o tačnom broju radnih dana!), o kvalificiranosti utrošenog 

rada odnosno radnika-izvršioca radnog učinka, a ni o mijenjanju vrlo raznolikih 

uvjeta pri radu, pa katkad i sredstava proizvodnje (predmeta rada i oruđa za rad, tj. 

stupnja mehanizacije). Inače — taj pokazatelj može se u širem smislu uvrstiti u varijantu 

proizvodnosti živog rada radnih operacija (PR 0 ) koja ovisi o uvjetima rada i 

i oruđu za rad (P r „); on se razlikuje od već navedenog pokazatelja P ro jedino po svojoj 

specifičnoj mani, koja se sastoji u tome da utrošeni rad (energiju) ne mjeri satima 

(minutama, sekundama i si.) već faktično raznorodnim, nehomogenim danima ili mjesecima 

ili godinama rada prosječnog radnika. 

Zbog svega što smo objasnili — moramo biti vrlo kritični kad god čitamo 

podatke o porastu proizvodnosti (PR, PR P , PR 0 , pa i P ro i p ro ) u čitavoj šumsko-privrednoj 

organizaciji ili u šumarstvu neke zemlje. 

Problematika koju smo naveli za proizvodnost živog rada radnih operacija 

u šumarstvu (PR„, pa i P ro i Pro) odnosi se na sve radne operacije u šumarstvu 

— kako one u proizvodnji drva na panju (odnosno u djelatnosti šumsko-kulturnih 

radova) tako i one u iskorišćivanju šuma, pa i u šumskom građevinarstvu. 

Jedino u šumskom građevinarstvu redovito rade radnici koncentrirani u 

većim radnim grupama na gradilištu pod neposrednim nadzorom poslovođa — 

pa je u toj djelatnosti lako utvrditi i pratiti trajanje radnog vremena, a i proizvodnost 

rada (PR) uopće. 

Usprkos poteškoćama pri utvrđivanju proizvodnosti rada (PR) uopće, a 

posebno proizvodnosti radnih operacija (PR 0 ), u proizvodnji drva na panju i 

iskorišćivanju šuma — vrlo je važno da se ona stimulira. Iz onoga što 

smo naprijed naveli vidjeli smo da se ona može stimulirati i bez njezina direktnog 

praćenja, i to putem računovodstvenih obračuna po ekonomskim odnosno 

radnim jedinicama šumsko-privredne organizacije — pomoću sistema 

423

unutrašnje raspodjele osobnih dohodaka po kompleksnom učinku. Prema tome 

— nije neophodno praćenje proizvodnosti rada u njezinu relativnom 

obliku, već njezino stimuliranje putem praćenja apsolutnih podataka 

u šumsko-privrednoj organizaciji, ekonomskim odnosno radnim jedinicama, 

za pojedine radnike. To pak osigurava privredno-financijski sistem 

prilagođen odnosnim zahtjevima i specifičnostima šumarstva. 

Proizvodnost procesa u šumarstvu (PR P ) 

Proizvodnost živog rada u procesu proizvodnje šumskoga gospodarenja 

obuhvaća onu u procesu proizvodnje drva na panju i onu u procesu iskorišćivanja 

šuma. U procesu proizvodnje drva na panju efekt predstavlja proizvedeno 

drvo na panju (količina i kakvoća, tj. vrijednost), a u procesu iskorišćivanja 

šuma efekt predstavljaju šumski proizvodi na mjestu njihove prodaje, tj. 

pretežno na tržištu (količina i kakvoća, tj. vrijednost). 

Proizvodnost živog rada procesa (PR P ) proizvodnje drva na panju, tj. prve 

faze cjelovitog procesa šumskoga gospodarenja, vrlo teško se utvrđuje. To stoga 

što se godi.jnje proizvedeno drvo na panju vrlo teško dovoljno tačno mjeri po 

sortimentima u prostranim šumama (u stočarstvu se »prirast žive mjere« stoke 

relativno lako i tačno godišnje mjeri — vaganjem!) i vrijednosno procjenjuje. 

Proizvodnost živog rada procesa (PR P ) iskorišćivanja šuma, tj. druge faze cjelovitog 

procesa šumskoga gospodarenja, lako bi se utvrđivala, jer se relativno 

lako, pa i operativno, mjere i procjenjuju sortimenti iskorišćivanja šuma — kad 

i ovdje ne bi postojale specifične poteškoće za praćenje trajanja efektivnog 

radnog vremena (T odnosno ES) pri šumskom radu (šumskim radnim operacijama). 

Pri navedenim proizvodnostima živog rada procesa (PR P ) proizvodnje drva 

na panju i iskorišćivanja šuma — veliku ulogu imaju prirodni zatečeni i 

umjetno stvoreni uvjeti za te vrste proizvodnje. 

To važi naročito za proces proizvodnje drva na panju — za 

bonitet staništa, za bonitet šumskih sastojina (vrst drveća, obrast, sklop, struktura, 

dob i dr.) i njihovih drvnih masa.. Ti boniteti mogu biti od prirode zatečeni 

bolji ili lošiji, ili zatečeni bolji ili lošiji kao posljedica djelovanja uzgajivača 

šuma u minulim vremenima, ili se mogu svjesno mijenjati u većoj ili 

manjoj mjeri u pozitivnom smislu. Tu spadaju razne vrste obrade i melioracije 

tala, razne vrste pošumljivanja, melioracija šuma (introdukcija, rekonstrukcija, 

konverzija i dr.), mjera njege šuma (čišćenja, okresivanja granja, prorjeđivanja, 

i si.), zaštite šuma, uređivanja šuma (plansko gospodarenje putem optimalnog 

redoslijeda sječa i šumsko-kulturnih radova, poštivanja sječne zrelosti najveće 

ekonomske efikasnosti, i si.). Pri nizu navedenih mjera potrebne su više ili 

manje skupocjene radne operacije u toku jedne ili više godina, a efekt u priraslom 

drvu na panju (naročito onom ekvivalentnom u postojećem za sječu 

zrelom drvu) — dolazi tek nakon manjeg ili većeg niza godina. Zbog te karakteristike 

procesa proizvodnje drva na panju — ne samo da bi pri neuravnoteženom 

šumskom gospodarenju nenormalnim šumama (šumsko-gospodarskim 

jedinicama, šumskim privrednim područjima) pri godišnjem obračunu uspjeha 

gospodarenja (financijskog rezultata) trebalo troškove tih radnih operacija 

vremenski razgraničiti, što je vrlo komplicirano i teško tačno izvršiti, nego 

radni kolektiv faktično nije ničime ni financijski stimuliran da vrši takve radove 

s dugoročnim naknadnim efektima. Ta oni katkad (npr. pri pošumljiva- 

424

njima) prelaze i trajanje jedne ljudske generacije.. To kolektiv šumsko-privredne 

organizacije vrši na temelju šumsko-uređajnog elaborata koji je potvrđen 

u ime društva od nadležne oblasti (npr. u Jugoslaviji), ili na temelju državnih 

planova (npr. u ostalim zemljama koje izgrađuju socijalizam) — dakle u 

oba slučaja pod pritiskom stanovite ekonomske politike društva odnosno 

države. — Doduše, sve se to znatno ublažava u uvjetima gospodarenja normalnijim 

šumama i veće šumarske svijesti kolektiva šumsko-privrednih organizacija. 

No, ipak, uporedno s odumiranjem utjecaja države na području privredne 

djelatnosti, tj. prelaskom državnog socijalizma u socijalizam tipa društvenog 

i radničkog samoupravljanja — treba aktivirati na području privredno-financijskog 

sistema (u njegovoj primjeni na šumarstvo) i mikro-organizacije 

šumsko-privredne organizacije takve stimulanse koji će automatsk"' 

djelovati na radni kolektiv šumsko-privredne organizacije da optimalno gospodari 

povjerenim mu šumama — bez ikakve, u suštini administrativne, prisile 

(koja je nužna sve dotle dok manjka navedeni poželjni automatizam).. 

Financijski sistem i mikro-organizacija, teorijski, mogle bi ostvariti svake 

godine, ili barem svakog petgodišta — bilanciranje uspjeha gospodarenja (W) 

u proizvodnji drva na panju prema proizvodnom ili realizacionom pirncipu: 

a) prema proizvodnom principu: 

W p = V p — T p 

b) prema realizacionom principu: 

pri čemu: 

W p = (K + S — P) — T s , 

W r = V r — T r 

W r = R — (T po + T t — T k ) 

W p označuje uspjeh proizvodnje drva na panju (uspjeh u okviru prirasta 

vrijednosti drva na panju); 

V p općenito označuje vrijednost proizvodnje; 

Tp općenito označuje troškove proizvodnje (vrijednosti V p ); 

K označuje vrijednost drvne zalihe na panju na koncu obračunskog 

razdoblja; 

S označuje vrijednost drva na panju koje je posječeno u toku obračunskog 

razdoblja; 

P označuje vrijednost drvne zalihe na panju na početku obračunskog 

razdoblja; 

T sg označuje ukupne razgraničene troškove proizvodnje drva na panju u 

toku obračunskog razdoblja; a 

W r označuje uspjeh realizacije u procesu proizvodnje drva na panju 

(uspjeh u okviru drvne mase na panju koja je unovčena); 

V r općenito označuje vrijednost realizacije (unovčenja); 

T t općenito označuje troškove realizacije (tj. realizirane odnosno unovčene 

proizvodnje V r ); 

R označuje vrijednost realizirane, tj. unovčene drvne mase na panju u 

toku obračunskog razdoblja; 

425

Tpo označuje troškove proizvodnje drvne zalihe na panju na početku 

obračunskog razdoblja; 

T t označuje troškove proizvodnje drva drvne mase na panju koja je 

proizvedena u toku obračunskog razdoblja; 

Tk označuje troškove proizvodnje drvne zalihe na panju na koncu obračunskog 

razdoblja. 

Pri tom treba napomenuti da u obračunskom razdoblju treba obračunavati 

sve po konstantnom, novcu, konstantnim cijenama i tarifama (plaća, odnosno 

osobnih dohodaka, i si.) te konstantnim denđrometrijskim metodama; u protivnom 

— gubi se paralelnost naturalnih i novčanih pokazatelja, tačnost uspjeha 

gospodarenja, te mogućnost novčane kontrole održavanja dubeće drvne zalihe 

i tačnog utvrđivanja vrijednosti drvnog prirasta u obračunskom razdoblju. 

Izraz (K + S — P) faktično utvrđuje vrijednost drvnog prirasta u obračunskom 

razdoblju, a izraz (T po + T t —• Tk) faktično utvrđuje onaj dio razgraničenih 

troškova proizvodnje drva na panju koji tereti upravo realiziranu drvnu 

masu na panju u obračunskom razdoblju (R). 

To teorijski moguće bilanciranje uspjeha gospodarenja naveli smo ovdje 

zbog toga, što su elementi na kojima se ono temelji ujedno i elementi novčanog 

pokazatelja proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PR,.) proizvodnje drva 

na panju: 

V p K + S —- P 

PR n = = odnosno 

T P T s , 

V r 

T r 

R 

Tpo + Tt — Tk 

Oni su elementi proizvodnosti živog rada utoliko više — ukoliko su plaće, odnosno 

osobni dohoci, upravno-proporcionalniji utrošenoj energiji žive radne 

snage (7, str. 421—424, 428). Prema tome, s gledišta mikro-ekonomike i mikro- 

-organizacije poslovanja u poduzeću, bilanciranje uspjeha gospodarenja i praćenje 

proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PR P ) —• imaju isti cilj: navedeno 

bilanciranje pokazuje ga u apsolutnim iznosima, a navedeno praćenje 

pokazuje ga u relativnim odnosima. 

Nema sumnje da u sadašnjosti u šumarskoj praksi nije moguće (zbog pomanjkanja 

kadra, skupoće mjerenja, relativno premale tačnosti dendrometrijskih 

metoda mjerenja količina i kakvoće dubeće drvne mase) operativno utvrđivati 

vrijednost god,išnjeg, pa ni periodskog drvnog prirasta (procjenom početne, 

konačne i posječene drvne mase u obračunskom razdoblju — ili uzimanjem 

odnosnih drvnih izvrtaka). Prema tome — nije zasad moguće operativno 

dovoljno tačno bilancirati uspjeh gospodarenja prema proizvodnom principu; 

moguće je samo približno bilanciranje uspjeha proizvodnje drva na panju — 

bez neposrednog mjerenja prirasta — na temelju podataka iz šumsko-uređajnih 

elaborata ili kakve druge ocjene prirasta (uporedi 7, str. 263—-266, 508—513). 

Analogno nije moguće dovoljno tačno operativno bilancirati uspjeh gospodarenja 

u proizvodnji drva na panju ni prema realizacionom principu; to stoga, jer 

nisu poznati razgraničeni troškovi proizvodnje drva na panju koji terete dubeću 

drvnu zalihu zatečenu na početku obračunskog razdoblja (pa bilo to i po 

426

eprodukcionom principu), a troškovi koji se odnose na realiziranu drvnu masu 

na panju mogu se inače utvrditi samo vodeći računa o odnosu vrijednosti realizirane 

drvne mase na panju i drvne mase drvnog prirasta u obračunskom 

razdoblju (uporedi 7, str. 508—513) koju — kako srno to već naveli — ne može 

se praktično mjeriti, pa ni dovoljno tačno utvrđivati, u uobičajenim obračunskim 

razdobljima. Konačno analogno nije zasad moguće operativno dovoljno 

tačno pratiti proizvodnost živog i minulog rada procesa (PRp) proizvodnje drva 

na panju. 

Na temelju toga zaključujemo, da je potrebno što prije unaprijediti dendrometrijske 

i taksacijske metode za utvrđivanje vrijednosti periodskog, pa i 

godišnjeg, drvnog prirasta — s manje truda i troškova. Neosporivo je da uz to 

treba uvesti mehanografiju u šumarstvo, kako bi se složeni obračuni mnogobrojnih 

šumsko-gospodarskih jedinica, pa i šumskih sastojina, mogli što ažurnije, 

tačnije i jeftinije izvršiti. Bez toga — utvrđivanje vrijednosti drvnog prirasta 

i nadalje će se provoditi tek izuzetno, u znanstvenim radovima ili u posebnim 

šumskim gospodarstvima koja služe znanosti, nastavi ili za uzor prosječnim 

šumsko-privrednim organizacijama, a nikako ne u širokoj šumarskoj 

operativi. Bez toga — u uvjetima socijalizma nužne će biti i nadalje administrativne 

odredbe karaktera ekonomske politike države, odnosno društva. 

To je utoliko gore, što je mnoge načine podizanja plodnosti tala ili šumskih 

sastojina — koje uključuje »unapređenje« te proizvodnje, propisano zakonskim 

odredbama — teško kontrolirati i efikasno kažnjavati njihovo neizvršenje, 

jer oni traže financijska sredstva koja šumsko-privredna organizacija, 

zbog objektivnih ali i čisto subjektivnih razloga, ne mora posjedovati. 

Želeći izbjeći poteškoće bilanciranja uspjeha proizvodnje drva na panju, od god. 

1953. u Jugoslaviji putem računovodstva vodi se računa umjesto o proizvodnji drva 

na panju — samo o tzv. djelatnosti šumsko-kulturnih radova. Efektima te djelatnosti 

smatraju se objektivne vrijednosti ostvarenih radnih operacija šumisko-kulturnog 

karaktera, koje se uzimaju kao da predstavljaju eksternu realizaciju šumsko-privredne 

organizacije. Prema tome, putem djelatnosti šumsko-kulturnih radova, u Jugoslaviji 

se računovodstveno u apsolutnim iznosima prate elementi proizvodnosti 

živog i minulog rada radnih operacija (PR 0 ) a uopće se ne nastoje u apsolutnim 

iznosima pratiti elementi proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PR p ) proizvodnje 

drva na panju. 

Prema najnovijem Zakonu o šumama Jugoslavije (16), u posljednje vrijeme postavlja 

se i zahtjev trajnog održavanja, pa i rastenja, vrijednosti šuma. Tim zahtjevom 

želi se osigurati ne samo jednostavna reprodukcija nego i proširena reprodukcija 

posječene drvne mase (na panju). Budući da se to ostvaruje trošenjem proizvodnih 

snaga, tj. troškovima — implicitno se postavlja i zahtjev što veće proizvodnosti živog 

i minulog rađa procesa (PR p ) proizvodnje drva na panju. Iako još nisu pozitivnim 

propisima tačno propisani odnosni postupci, ipak se može naslutiti da se tim originalnim 

putem (kontrolom vrijednosti šuma) želi. pored ostalih bližih ciljeva, ostvariti 

— barem u daljoj budućnosti — i bilanciranje uspjeha gospodarenja, a to znači i 

praćenje proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PR,,) proizvodnje drva na panju, 

pa i proizvodnje šumskih sastojina. 

Završavajući taj prikaz problematike bilanciranja uspjeha proizvodnje drva na 

panju, a to ujedno znači i praćenja proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PR.,) 

proizvodnje drva na panju — napominjemo, da u navedenim formulama nema bilanciranja 

»vrijednosti« (cijena!) šumskog zemljišta. Ukoliko kategorija cijene šumskog 

zemljišta u stanovitim uvjetima izgradnje socijalizma nije još odumrla — potrebno je 

na desne strane navedenih formula dodati izraz (Z k — Z p ) gdje Z k označuje cijenu 

427

šumskog zemljišta na koncu a Z p cijenu šumskog zemljišta na početku obračunskog 

razdoblja (uz inače konstantne cijene i novac konstantne snage). Ukoliko je pak kategorija 

cijene šumskog zemljišta u stanovitim uvjetima izgradnje socijalizma odumrla 

— promjene plodnosti i položaja (prema tržištu) šumskog zemljišta teorijski bi 

se trebale naturalno bilancirati. Analogno u navedenim formulama ne bilanciraju se 

ni vrijednosti šumskih sastojina već se zadovoljava bilanciranjem vrijednosti njihovih 

drvnih masa na panju, jer se vrijednosti šumskih sastojina još mnogo teže utvrđuju 

— naročito u socijalizmu, gdje to još nije ni teorijski dovoljno raSčišćeno. 

Konačno treba napomenuti: ako se u navedenim formulama za elemente K, S, P, 

odnosno R, uvrste za drvo na panju njihove (ma i konstantne, dakle prolaskom godina 

nerealne) d e d u k t i v n o (iz tržišnih cijena tačno) iskalkulirane šumske takse 

— u uspjeh procesa proizvodnje drva na panju uvlači se diferencijalna zemljišna 

renta položaja koja se kao ekstra-profit faktično ostvaruje u procesu iskorišćivanja 

šuma; da se to izbjegne, najbolje bi b ; lo te elemente izražavati induktivno (na 

temelju opće cijene proizvodnje) utvrđenim cijenama drva na panju koje ne sadrže 

diferencijalnih renta položaja pa vjerno odrazuju količine i asortiman drva na panju. 

Pri procesu iskorišćivanja šuma bilanciranje uspjeha vrši se po 

realizacionom principu, ili po proizvodnom principu (različito po zemljama i 

varijantama financijskog sistema koje su na snazi u tim zemljama) — bez 

ikakvih posebnih poteškoća, jer se u toj grani djelatnosti bez ikakve posebne 

problematike utvrđuje vrijednost realizacije i odnosni njezini ukupni troškovi, 

odnosno vrijednost proizvodnje i odnosni njezini ukupni troškovi. Prema tome. 

za iskorišćivanje šuma može se pratiti bez ikakve posebne problematike i proizvodnost 

živog i minulog rada procesa (PR P ). 

I pri proizvodnosti živog rada procesa iskorišćivanja šuma veliku ulogu 

imaju prirodni ili zatečeni umjetni uvjeti prikladnosti radilišta za vršenje sječe 

stabala i izrade šumskih drvnih sortimenata te položaja sjecišta prema tržištu 

za šumski transport drvnih šumskih sortimenata. Veliku ulogu u navedenim 

uvjetima ima i mijenjanje radilišta od godine do godine; ona mogu imati jedne 

godine u prosjeku povoljnije a druge u prosjeku nepovoljnije uvjete za iskorišćivanje 

šuma. Uvjeti transporta najčešće se poboljšavaju podizanjem šumskih 

komunikacija, a pogoršavaju iskorišćivanjem od tržišta udaljenijih šumskih 

sastojina. Podignute šumske komunikacije znatni'm, dijelom se isplate već 

u toku nekoliko godina, a predstavljaju često i »conditio sine qua non« kontinuiranog 

iskorišćivanja šuma; zbog toga je kolektiv šumsko-privredne organizacije 

njihovim efektom redovito već dovoljno stimuliran da ih podiže. — 

Jedino za trajnije i skuplje šumske komunikacije kojima se »otvaraju« relativno 

premalene drvne mase zrele za iskorišćivanje u skorije vrijeme — radni 

kolektivi nisu stimulirani zbog nepovoljnog ekonomskog računa u kraćem razdoblju; 

vodeći računa o koristi za buduća razdoblja, dobro bi bilo gradnju i 

takvih šumskih komunikacija predvidjeti šumsko-uredajnim elaboratom, odnosno 

planovima razvitka šumsko-privredne organizacije, a to znači uz učešće 

privredne politike koju u oblasti šumarstva vodi država, odnosno društvo — 

ukoliko za tako dugoročne korisne investicije ta šumsko-privredna organizacija 

raspolaže sa dovoljno sredstava. 

Nabavku i ovladavanje novom opremom, tj. povećanje mehanizacije u 

šumsko-privrednoj organizaciji, dovoljno stimulira, naprotiv, već sam financijski 

rezultat u toku nekoliko godina — ako je ona ekonomski efikasna u 

vršenju radnih operacija proizvodnje drva na panju, iskorišćivanja šuma, šumskog 

građevinarstva. Zbog toga podizanje nivoa mehanizacije u granicama 

njezine -ekonomske opravdanosti također je dovoljno stimulirano već samim 

financijskim sistemom i mikro-organizacijom šumsko-privredne organizacije 

428

pri odgovarajućem stimulativnom nagrađivanju, odnosno unutrašnjoj raspodjeli 

osobnih dohodaka, radnika — ovisno o mijenjanju proizvodnosti živog i 

minulog rada, odnosno o financijskom rezultatu (uspjehu gospodarenja) u obračunskom 

razdoblju (u usporedbi sa ranije dostignutim stupnjem mehanizacije). 

Zbog toga u takvim uvjetima nije nužno nabavke opreme stimulirati administrativnim 

mjerama. — Jedino zbog teškog početnog prodiranja mehanizacije 

u šumarstvo (ono traži velike snage, jeftinoću, pokretljivost — a pruža raznolike 

uvjete, neprohodnost, što je nepovoljno za mehanizaciju radova, naročito 

pri relativno jeftinoj radnoj snazi a skupim, često i uvoznim strojevima) — 

opravdano ju je i administrativno putem financijskog sistema stimulirati regresom 

na nabavljene strojeve, a putem mikro-organizacije u šumsko-privrednoj 

organizaciji i izuzetno većim učešćem radnika u sniženju troškova nastalom 

uslijed veće mehanizacije, i si. 

Pri praćenju proizvodnosti živog rada procesa u šumarstvu (PR,,) treba voditi 

računa da postoje dvije varijante te proizvodnosti, odnosno ovi pokazatelji: 

P P NSP 

P,p = — odnosno — i p rp = 

Ž T ES 

pri čemu: 

P rp označuje proizvodnost živog rada, koja ovisi ne samo o radnim uvjetima i 

oruđu za rad pri radnom procesu (tj. stvaranju radnog učinka U) već i o 

ostalim prirodnim i ekonomskim (zatečenim i novostvorenim) uvjetima 

procesa proizvodnje (o bonitetu staništa i sastojina, c položaju šume prema 

tržištu); 

P označuje proizvode, tj. proizvodnju (koji ovise o radnom procesu, tj. radnom 

učinku U, ali i o ostalim uvjetima procesa proizvodnje — prirodnim, 

ekonomskim); 

2, T imaju isto značenje kao pri pokazatelju P ru ; a 

p rp označuje proizvodnost živog rada, koja ne ovisi o radnim uvjetima i oruđu 

za rad pri radnom procesu (tj. radnom učinku U) već ovisi o umješnosti i 

zalaganju radnika u radnom procesu (pri stvaranju radnog učinka U) ali i 

o ostalim prirodnim i ekonomskim uvjetima procesa proizvodnje (o bonitetu 

staništa i sastojina, o položaju šume prema tržištu); 

NSP označuje broj norma-sati koje sadrže proizvodi (proizvodnja) pri radnom 

učinku U i ostalim uvjetima procesa proizvodnje — prirodnim i ekonomskim 

; 

ES ima isto značenje kao pri pokazatelju p ro . 

Iz navedenog se jasno vidi u čemu se razlikuju uoipće proizvodnosti radnih operacija 

(PR„) i proizvodnosti procesa (PR p ) u šumarstvu. Ali se vidi i to da odvajanje 

pojma i pokazatelja p rp nije od praktične koristi. To stoga što na njega djeluje ne 

samo umješnost i zalaganje radnika u radinom procesu već i uvjeti proizvodnog procesa 

(koji inače ne tangiraju radni proces); a upravo te uvjete u šumarstvu u pravilu 

radnik može teže mijenjati nego npr. uvjete i oruđe za rad (stupanj mehanizacije) u 

radnom procesu (koji ipak ne djeluju na pojam i pokazatelj p rp ). 

Odatle ujedno možemo zaključiti, da je za praćenje i stimuliranje proizvodnosti 

živog rada u šumarstvu od strane racionalizatora i izvođača radova najkorisniji i najpraktičniji 

pojam i pokazatelj p ro ; taj pokazatelj ovisi samo o umješnosti i zalaganju 

radnika pri vršenju radnih operacija u radinom procesu. Za tehnologa proizvodnje 

429

drva na panju (uzgajivač šuma i specijalist za zaštitu šuma) i iskorišćivanja šuma te 

za uređivača šuma b'A će naročito korisno vođenje računa upravo o pojmu i pokazatelju 

p rp s time da se on za njih ima temeljiti na normalnoj umješnosti i zalaganju 

radnika u radnom procesu; glavna njihova pažnja bit će okrenuta što boljem popravljanju 

i iskorišćivanju navedenih prirodnih i ekonomskih uvjeta (podizanju boniteta 

staništa i sastojina, što boljem korištenju tih boniteta, smanjivanju broja tkm po 

jedinici proizvoda, i si.). 

Zaključak 

Iz svega što smo obradili u tom napisu vidi se, da je podizanje proizvodnosti 

rada u šumarstvu (PR) — prema njezinim raznim oblicima (PR P , PR 0 , 

odnosno P r0) p r0 , odnosno P rp , p rp ) — nužno u uvjetima izgradnje socijalizma 

stimulirati bilo opravdanom šumarskom politikom (tačnije: privrednom 

politikom u oblasti šumarstva), bilo privredno-financijskim sistemom, bilo 

inikro-organizacijom u šumsko-privrednoj organizaciji. 

LITERATURA 

1. Barnes R. M.: »Motion and Time Study«, 3. izd., 1950., New York, 1937.; prijevod 

na hrvatsko-srpski jezik VI izdanja od Čulića D. »Studij pokreta i vremena«, 

Zagreb, 1964. 

2. Ermanskij O. A.: »Teorija i praktika racionalizacii«, 5. izd., Oiti., Izdateljstvo 

N. K. T. L., Moskva, 1933. 

3. Hilf H. H.: »Bewegungsgeschwindigkeit und Einzeleffekt — Ein Beitrag zur 

Schätzung des Leistungsgrads bei einfachen Handarbeiten«, Die Forstarbeit (Mitt. 

des GEFFA), 3/4, Reinbek bei Hamburg, 1953., S. 1—3. 

4. HilfH. H. — KaminskyG.: »Aufgaben, Methoden, Grenzen und Bedeutung 

arbeitsphysiologischer Untersuchungen bei der Forstarbeit«, Zeitschrift für Weltforstwirtschaft 

17 (5) 1954, Sonderdruck, S. 169—174. 

5. IFFA: »Allgemeine Anweisung für Leistungsuntersachungen (Arbeitsablauf- und 

Zeitstudien) bei der Waldarbeit«, Reinbek bei Hamburg, 1959. 

6. Kamin sky G.: »Physiologische Grundlagen des Leistungsgrades«, Zentralblatt 

für Arbeitswissensehaft und soziale Betrk bspraxis, Frechen, 1954. 

7. Kraljić B.: »Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog šumarstva«, Zagreb, 

1952. 

8. Kraljić B.: »Trajno iskorištavanje šumskog bogatstva FNRJ u cilju podizanja 

proizvodnih snaga«, Zagreb, 1962. 

9. Kraljić B.: »Ekonomska osnova progresivnog plaćnja radnog učinka«, Godišen 

Zbornik na Zemjodelsiko-šumarskiot fakultet na Univerzitetot Skopje, 1948—49, 

Kn. II, str. 35—39. 

10. Kraljić B.: »Ekonomika šumarstva«, udžbenik skraćenog kolegija za slušače 

Ekonomike Jugoslavije u III godištu Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 

objavljen u zbirnoj knjizi analognih specijalnih ekonomika »Ekonomika Jugoslavije 

— II dio«, u redakciji Stipetića V., Zagreb, 1964., str. 67—114. 

11. Kraljić B.: »Uvjeti i problematika uvođenja 42-satnog radnog tjedna u šumsko-privređnim 

organizacijama i poduzećima za preradu drva«, Šum. list 9/10, 

1964., str. 365—418. 

12. Kraljić B.: »Skraćenje radnog tjedna u anketiranim poduzećima šumarstva, 

drvne industrije i industrije celuloze i papira«, Šum. list 7/8, 1965., 284—304; 9/10, 

1965., str. 391—412. 

13. Kraljić B.: »Znanstvena organizacija rada u šumarstvu«, skripta, Zagreb, 1965. 

14. Marx K: »Kapital«, I, II i III knjiga, Zagreb, 1947—1948. 

15. »Osnovni zakon o šumama«, Službeni list FNRJ, broj 16, 1951. 

16. »Osnovni zakon o šumama«, Službeni list SFRJ, broj 26, 1965. 

430

AUGMENTATION DE LA PRODUCTIVITE DANS L'ECONOMIE FORESTIERE — 

DU POINT DE VUE DE LA POLITIQUE FORESTIERE, DU SYSTEME FINANCIER 

ET DE LA MICROORGANISATION DANS LES CONDITIONS DU SOCIALISMS 

4 

Resume 

Nous pouvons distinguer deux especes de productivite (PR) dans l'economie 

forestiere: 

— 1'une PR„ par rapport ä l'effet de travail en forme d'accroissement ou rendement 

(en valeur) du volume sur pied de la production du bois sur pied, 

respectivement en forme de produits de l'exploitation des forets; 

— l'autre PR,, par rapport ä l'effet de travail en forme d'operations de travail 

dans l'eccnomie forestiere (preparation du sol en ha, semis en ha, plantation 

en ha, etc., ainsi que l'abbatage et fagonnage en m 3 d'assortiment, transport 

en t/lkm d'assortiments des bois dans l'exploitation des forets, etc.). 

Dans les conditions du socialisme il se pose le probleme, comment stimuler 

les ouvriers d'une entreprise forestiere ä la productivite du travail aussi elevee que 

possible dans l'economie forestiere. 

I. On stimule la productivite de second type (PR 0 ) par voie de normes de 

travail, etc., par analogie avec l'industrie.. Mais l'economie forestiere eprouve des 

difficultes considerables ä la realisation d'une tenue exacte et ä jour des feuilles de 

ccntröle des elements de la productivite; las difficultes tout particulieres entrainent 

la necessite de mesurer le temps de travail effectif des ouvriers qui travaillent dans 

la foret avec leurs outils propres et qui se deplacent au ehantier directement de chez 

soi.. Les difficultes se presentent aussi par rapport ä un enregtstrement exact du 

resultat effectif des travaux eulturaux, tout specialement ä cause de la longue duree 

de leurs effets.. Les difficultes particulieres sont occasionnees aussi par les influences 

hors de l'entreprise qui agissent comme une »force majeure« de fagon independante 

ä l'egard des efforts de l'ouvrier pour aecomplir l'effet de son travail. L'auteur a 

expose ces difficultes, il en a donne une analyse ainsi que des suggestions en vue 

des solutions possibles.. Tout particulierement il a interpiete los caracteristiques du 

Systeme ße reglement des comptes d'apres les unites economiques de l'economie 

forestiere lequel separerait ces effets externes et rendrerait possible l'observation et 

la stimulation de l'application de l'ouvrier au travail.. L'auteur a constate que la 

stimulation de telle productivite peut etre realisee dans les conditions du socialisme 

au moyen du Systeme economique et financier adapte ä 1'economie foreistiere 

ainsi que par voie de la formation des cadres dans les entreprises forestieres pour 

l'application et le perfectionnement du Systeme mentionne de reglement des comptes 

d'apres les unites economique dans l'economie forestiere! 

L'auteur presente ensuite les deux formes de la productivite des operations do 

travail (PR 0 ) dans l'economie forestiere: 

— la premiere forme P ro qui depend des conditions de travail, du degre de 

rnecanisation, etc.; 

— la seconde forme p ro qui ne depend pas de conditions de travail, ni du degre 

de rnecanisation, etc., parce que l'effet y est donne par les normes-heures determinees 

de fagon concrete. 

Pour la rationalisation du travail est tout specialement interessante la seconde 

forme mentionnee p ro , mais eile exige l'etablissement des normes pour les travaux 

forestiers concrets, ainsi qu'une reorganisation du travail et d'une tenue des feuilles 

de contröle des ouvriers par voie d'endroit des outils ou une organisation speciale de 

431

l'observation des chantiers representatifs dans l'economie forastiere par la methođe 

des observations instantanees, ou par le mesurage de la duree du temps de travail 

journalier de l'ouvrier qui dans la foret travaille avec son propre outil se deplacant 

de chez soi au chantier et rentrant le soir du chantier ä sa maison (situee dans los 

villages avoisinants). 

En ce qui concerne le mesurage du temps de travail dans l'economie forestiere, 

les memes difficultes entraine aussi l'observation de la premiere forme de la productivite 

des operations de travail dans l'economie forestiere P ru . 

Les problemes justement indiques se rapportent ä toutes les activites dans 

1'entreprise forestiere, et ce n'est que le temps de travail dans le genie forestier qui 

est mesure faeilement, parce que les ouvriers y travaillent d'ordinaire en plus grands 

groupes sous la surveillance directe du contremaitre ou de l'agent charge de la tenue 

des feuilles de contröle. 

II. La productivite de premier type (PR p ) rapiportee au debut de ce resume 

peut etre appelee la productivite du processus de l'economie forestiere. Cette productivite 

est tout particulierement difficile ä etre determinee pour le secteur de ia 

production du bois sur pied, oüil est difficile ä determiner l'accroissement 

(sa valeur) et oü est difficile ä delimiter les frais de sorte qu'ils correspondent ä 

l'accroissement (d'apres le principe de production ä l'etablissement du bilan des resultats 

de la production du bois sur pied), mais il est encore plus difficile de delimiter 

les frais de fagon qu'ils correspondent ä rendement respectivement au volume sur 

pied vendu (d'apres le principe de realisation ä l'etablissement du bilan des resultats 

de la production du bois sur pied). La delimitation des frais de la production du bo:s 

sur pied de maniere qu'ils correspondent ä l'accroissement ou au rendement — n'est 

encore solutionnee avec certitude en theorie non plus et encore moins adaptee aux 

besoins de la pratique forestiere. En outre le collectif de 1'entreprise forestiere dans 

les conditions du socialisme le plus souvent n'est pas encore effectivement en quelques 

pays du tout stimule pour l'execuiion de travaux culturaux ayant un effet ä 

longue terme.. Tenant cornpte de rimpossibilite pratique ä dresser dans la large pratique 

forestiere des entreprises forestieres le bilan des resultats de la production du 

bois sur pied — dans les conditions du socialisme, il faut pour cette raison stimuler 

le collectif ouvrier par l'iintermediaire de la politique forestiere (particulierement 

par la legislation forestiere) pour le moment, et seulement dans la perspective plus 

eloignee par voie du system« economique et financier du pays adapte aux caracteristiques 

de l'economie forestiere, ainsi que par la micrcorganisation de la gestion dans 

1 entreprise forestiere! 

A l'amelioration de la productivite dans le processus de 1'exploitation des 

forets ne se presentent pas de difficultes mentionnees qui soient d'importance — 

ä l'exception de Celles qui se rapportent au contröle exacte du temps de travail 

effectif absorhe au total de tous les ouvriers forestiers. 

L'augmentation de la productivite par le placement des investissements dans les 

installations du transport et dans l'equipement est stimulee d'ordinaire dejä par 

le bilan commercial ä court delai et par consequent dans ce but on n'a pas besoin de 

recourir ä la politique forestiere ou au Systeme economique et financier! 

432

DESETOGODIŠNJI RAZVOJ SASTOJINE TAKSODIJA 

U MOTOVUNSKOJ ŠUMI 

Iz Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Zagreb 

Ing. MIRKO gPIRANEC 

UVOD 

U gosp. jedinici »Mirna« (poznatijoj pod imenom Motovunska šuma) nalazi 

se u odsjeku 4b na površini od 0,50 ha sastojina močvarskog taksodija (Taxodium 

distichum Rich.). Sastojina je sada (1966) stara 36 godina, a Institut za 

šum. istraživanja prati već 10 godina njezin razvoj. Budući da je taksodij izrazita 

vrsta svijetla i kao takav brzo raste, to je zanimljivo razmotriti podatke 

o razvoju između 25. i 35. godine, s kojima do sada raspolažemo. 

Prirast taksodija utvrđivan je kontrolnom metodom. 

Opis metode: Sva su taksodijeva stabla numerirana i na svakom je stablu 

označena prsna visina tj. 1,30 m od zemlje tako, da je promjer uvijek mjeren 

na istom mjestu. Klupiranje je obavljeno svaki puta s istom (milimetarskom) 

promjerkom. Drvna masa obračunavana je po istim dvoulaznim tablicama, 

sastavljenima na temelju izmjere materijala iz same taksodijeve sastojine, koja 

se promatra. Za sastav tablica upotrebljena su 124 modelna stabla od ukupno 

498, što znači 25% od populacije. Modelna stabla potječu iz dviju proreda, koje 

su izvršene u toku ovih 10 godina. Tablice su izrađene po formuli Schumacher-Halla 

za izjednačenje masa 

m = a . d b . h c 

uz upotrebu težine t = ^m, gdje je »m« drvna masa do 3 cm debljine na tanjem 

kraju (1). Standardna devijacija volumena iznosila je 6,84%. Verifikacijom 

na samom materijalu razlika je iznosila —2,04%. Ranije su bile upotrebljene 

tablice izrađene po metodi D w i g h t a (4), ali one daju preniske rezultate, 

jer je drvno-gromadna linija previše položena, te naročito za deblje 

promjere (od 18 cm naviše) pokazuju te tablice premale kubature. Verifikacija 

na sekcioniranom materijalu dala je razliku od 6,60%, dakle mnogo lošije 

nego po Schumacher-Hallu. 

Za krupno drvo (do 7 cm debljine) masa je izračunana na temelju postotka 

grana od 3—7 cm. Taj je postotak utvrđen s obzirom na prsni promjer i visinu 

stabala također iz modelnih stabala. Upotrebljena je ista jednadžba po Schumacher-Hallu 

(samo je umjesto »m« stavljeno »p« tj. postotak grana). Parametri 

a, b i c imali su dakako obratne predznake nego kod izjednačenja masa. 

Visine su kod svake inventure mjerene hipsometrom Blume-Leiss i izravnane 

grafičko-numeričkim putem. Srednja visina sastojine obračunana je po 

Loreyevoj formuli. 

433

Iskorištene mase tokom opažanih 10 godina obračunavane su na isti način 

kao i stojeća sastojina tj. po istim dvoulaznim tablicama. 

VISINSKI PRIRAST 

Godine 1955. prilikom prve inventure, kada je sastojina imala 25 godina, 

srednja visina po Loreyu bila je 10,9 m; god. 1960. tj. u 30. godini bila je 

srednja visina 15,4 m, a 1965. tj. u 35. godini 17,7 m. Prema tomu je u 10 godina 

visinski prirast iznosio 17,7 — 10,9 = 6,8 m ili 0,63 m prosječno godišnje. Između 

25. i 30. godine taj je prirast iznosio 0,90 m godišnje, a između 30. i 35. 

godine 0,46 m. To znači, da je kulminacija prirasta u visinu bila negdje između 

25. i 35. godine. Iz analize stabla, provedene u 25 .godini (2) proizlazi naime, da 

je visinski prirast bio: 

između 10. i 15. godine 0,36 m 

između 15. i 20. godine 0,62 m 

između 20. i 25. godine 0,64 m 

PLOŠNI I DEBLJINSKI PRIRAST 

Temeljnica taksodijeve sastojine iznosila je u 25. godini 9,54 m 2 , u 30. godini 

16,94 m 2 , a u 35. godini 22,25 m 2 . Prema tomu plošni je prirast u 10 godina 

iznosio 12,71 m 2 ili 25,42 m 2 po 1 ha, odnosno 2,54 m 2 godišnje po 1 ha. 

Debljinski prirast može se promatrati kao prirast prsnog promjera plošnosrednjeg 

stabla. Prsni promjer plošno-srednjeg stabla iznosio je u 25. godini 

16,0 cm, u 30. godini 22,1 cm i u 35. godini 27,4 cm. Prema tomu je ukupni debljinski 

prirast između 25. i 35. godine iznosio 11,4 cm ili prosječno godišnje 

1,14 cm. Između 25. i 30. godine taj je prirast iznosio 1,22 cm, a između 30. i 35. 

godine 1,06 cm. Nešto manji debljinski prirast između 30. i 35. godine prema 

prirastu iz prethodnog petgodišta treba pripisati okolnosti, da je u 31. godini 

izvedena druga proreda (prva je bila u 29. godini) sa jačim zahvatom u više 

debljinske stepene nego kod prve prorede (v. tabelu br. 1). 

Debljinski 

stepen 

cm 

5—9 

10 — 14 

15 — 19 

20 — 24 

25 — 29 

30 — 34 

Ukupno 

Tabela br. 1 

Izvađeno prilikom prorede 

I 

II 

broj stabala 

26 

14 

17 

3 

1 

— 

61 

8 

11 

8 

28 

10 

3 

63 

Zbog toga se prilikom II. prorede jače smanjila temeljnica, te je i plošni 

prirast — a prema tomu i debljinski — nešto malo opao prvih godina nakon 

prorede. Inače se kretanje debljinskog prirasta može lijepo pratiti i na fre- 

434

kvencijskim krivuljama broja stabala po debljinskim stepnima. Podaci za frekvencijske 

krivulje nalaze se u tabeli br. 2. 

Tabela br. 2 

Debljinski 

stepen 

cm 

Klupiranje u starosti 

25 30 

(1955) (1960) 

broj stabala 

sastojine 

35 

(1965) 

4 — 9 

10 — 14 

15 — 19 

20 — 24 

25 — 29 

30 — 34 

35 — 39 

40 — 44 

51 

138 

202 

79 

4 

— 

— 

— 

16 

42 

91 

153 

110 

28 

— 

— 

3 

15 

41 

89 

91 

91 

45 

3 

Ukupno 

474 

440 

378 

Opaska: Između 25. i 35. godine izvađena su proredama ukupno 124 

stabla, dok se ukupni broj stabala smanjio samo za 96 (474 — 378 = 96). Razlika 

od 25 stabala potječe otuda, što su ta stabla prilikom prve inventure (1955) 

bila ispod »taksacijske granice« od 4 cm, pa predstavljaju priliv u sastojinu. 

VOLUMNI PRIRAST 

i 

Razlika u drvnim masama između posljednje i prve inventure daje nam 

ukupni volumni prirast sastojine. Drvne mase sastojine taksodija kretale su se 

ovako: 

Tabela br. 3 

Inventura 

god. 

Drvna masa 

do 3 cm 

Preračunano na 1 ha površine 

Drvna masa Proreda Ukupna proizv. 

1955 

1960 

1965 

46,9 

106,2 

154,0 

93,8 

212,4 

308,0 

— 

8,2 

24,1 

93,8 

220,6 

340,3 

Prema tome bi desetogodišnji prirast mase iznosio 308,0 — 93,8 = 214,2 m s . 

Ako tome pribrojimo i drvnu masu dviju proreda tj. ukupno 32,3 m 3 /ha onda 

nam ukupni prirast iznosi 246,5 m 3 ili 24,65 m 3 /ha godišnje. To je veliki prirast, 

koji upućuje na to, da je taksodij vrsta brzoga rasta. Ako uzmemo u račun 

samo krupno drvo, onda volumni prirast iznosi (tabela br. 4): 

435

Tabela br. 4 

Inventura 

god. 

Drvna masa 

Preračunano na 1 ha površine 

krup. drva Drvna masa Proreda Ukupna proizv. 

1955 

1960 

1965 

43,6 

102,4 

151,3 

87,2 

204,8 

302,6 

— 

7,6 

23,1 

87,2 

212,4 

333,3 

Ukupni volumni prirast krupnog drva u desetogodištu iznosio je dakle 

333,3 — 87,2 = 246,1 m s ili prosječno godišnje 24,61 m :i /ha. 

Na temelju prednjih podataka mogla bi se sastaviti parcijalna prirasnoprihodna 

tablica za razdoblje između 25. i 35. godine taksodijeve sastojine 

(tab. br. 5). 

Starost 

god. 

Tabela br. 5 

Prirasno-prihodna tablica 

za močvarski taksodij u Motovunskoj šumi između 25. i 35. god. starosti 

po 1 ha 

Broj 

stabala 

Sred. 

prs. 

prom. 

cm 

stab. 

visina 

m 

Temeljnica 

m 2 

Drv. 

masa 

krup. 

m 3 

Proreda 

m :l 

Ukupno 

proizv. 

masa 

m :! 

Volum 

tečaj. 

m 3 

. prir. 

popr. 

nv J 

25 

30 

35 

948 

880 

756 

16,0 

22,1 

27,4 

10.9 

15,4 

17,7 

19,1 

33,8 

44,6 

87 

205 

3U3 

8 

23 

87 

213 

334 

25,2 

24,2 

3,5 

7,1 

9,5 

USPOREDBA TAKSODIJA SA DOMAĆIM ČETINJAČAMA 

Za usporedbu produkcije taksodija sa produkcijom domaćih četinjača jele, 

smreke i bora, poslužili su nam podaci iz prirasno-prihodnih tablica za te četinjače 

u Malom šumarsko-tehničkom priručniku za I. bonitet. Podaci su izrađeni 

od 10. do 35. godine s intervalom od 5 godina (dobiveno grafičkom interpolacijom 

iz podataka sa 10-godišnjim intervalima). Za taksodij služili su nam 

do 20. godine podaci analize stabla, provedene 1955. (2), a za 25., 30. i 35. godinu 

podaci inventure u tim godinama. 

a) Prsni promjer 

God. Jela Smreka Bor 

prsni promjer u cm 

Tabela br. 6 

Taksodij 


15 

20 

25 

30 

35 

2,0 

5,4 

8,8 

2.3 

4,0 

5,8 

7,7 

9,6 

11,6 

42 

6,2 

8,2 

10,2 

12,0 

13,9 

3,0 

7,8 

13,7 

16,0 

22,1 

27,4 

436

) Srednja visina 

God. Jela Smreka Bor 

srednja visina u m 


15 

20 

25 

30 

35 

0(5 

2,5 

4,5 

6,7 

9,5 

2,4 

4,5 

6,8 

8,0 

11,6 

14,0 

3,4 

6,0 

8,5 

10,9 

13.3 

15,3 

Tabela br. 7 

Taksodij 

2.8 

4.6 

7,7 

10.9 

15.4 

17,7 

C) 

Drvna masa krupnog drva 

i 

ukupno 

proizvedena 

m.aso 

Tabela br. 8 

God. 

Jela Smrek a Bor 

drvna masa krupnog 

Taksodij 

Jela Smreka Bor 

Ukupno proiz-v. masa 

Taksodij 

krup. d. 

i!) 

15 

2 i.! 

25 

30 

35 

25 

70 

44 125 

132 189 

7 

36 

74 

122 

168 

208 

drva m :! 7 

53 

87 

205 

3G3 

25 

75 

44 134 

150 210 

7 

40 

85 

150 

212 

274 

7 

53 

87 

213 

334 

d) Poprečni dobni 

prirast 

Tabela br. 9 

God. Jela Smreka Bor Taksodij 

poprečni dobni prirast u m 3 


15 

20 

25 

30 

35 

1,47 

4,28 

1,25 

3,00 

4.47 

6,00 

0,70 

2,67 

4,25 

6,00 

7,07 

7,83 

— 

0,47 

2,65 

3,48 

7,10 

9,54 

Iz tabela br. 6—9 vidi se, da taksodij očito brže raste u debljinu i visinu 

od sve tri domaće vrste četinjača, pa i od bora. U pogledu drvne mase i prirasta 

taksodij tek od 30. godine počinje stizati i preticati bor. Ali treba imati 

u vidu, da konkretna sastojina taksodija nije bila uopće proređivana do svoje 

29. godine, dok se podaci za bor odnose na redovito njegovane sastojine. Ukoliko 

bi se upotrijebile i agrotehničke mjere, taksodij bi u kratkom razdoblju 

postigao još veću produkciju. On bi se dakle mogao uspješno uzgajati u intenzivnim 

kulturama. Terena za taksodij našlo bi se dovoljno, da spomenemo samo 

prostrane površine močvara uz donji tok Neretve, koje će još dugo vremena 

čekati na definitivnu melioraciju. Za to vrijeme taksodij bi tamo odbacivao 

znatne prihode i ujedno priredio teren za jeftiniju melioraciju u poljoprivredne 

svrhe. 

Svakako bi dobro bilo ispitati i tehnička svojstva taksodijeva drva iz Motovunske 

šume, kako bi se u slučaju povoljnog rezultata (a postoje opravdane 

437

nade, da će biti povoljan, s obzirom na upotrebu taksodija u Americi), moglo 

pristupiti uzgoju biljaka u rasadnicima. Taksodij u Motovunskoj šumi počeo je 

već pred nekih 5 godina fruktificirati. 

LITERATURA 

1. Emrović, B.: O izjednačenju pomoću funkcija koje se logaritmiranjem daju 

svesti na linearni oblik. Glasnik za šumske pokuse, knj. 11. Zagreb, 1953. 

2. Špiranec, M.: Močvarski taksodij i mogućnost njegova uzgoja u našim krajevima. 

Šumarski list br. 6/7, Zagreb, 1959. 

3. Špiranec, M.: Oblični broj i drvno-gromadne tablice za močvarski taksodij. 

Obavijesti br. 7. Zagreb, 1960. 

4. Špiranec, M.: Prirast taksoaija u Motovunskoj šumi. Obavijesti za god. 1962. 

TWENTY YEARS OF DEVELOPMENT OF A BALD CYPRESS (Taxodium 

distichum Rich.) STAND IN THE FOREST OF MOTOVUN 

Summary 

In a Bald Cypress stand sited in the Motovun Forest, Istria, were carried out 

during a 10-year period, i. e. between 25 and 35 years of age, inventories by means 

of the Control Method. The current annual volume increment for the mentioned 

10-year period was 24.8 cu. m./ha., while the mean annual volume increment for the 

age of 35 years was 9.57 cu. m./ha. When comparing Bald Cypress with indigenous 

conifers such as Fir, Spruce and Pine, it follows that Bald Cypress is a species of 

rapid growth, which, grown in intensive cultures, would give still higher yields. 

438

,2

Mužjak je manji (7—8 mm) i vitkiji. Čitavo mu je tijelo potpuno crno, a 

ticala široko dvostruko češljasta. (SI. 1 b). 

SI. 1 a 

SI. lb 

440 

SI. 1. Diprion pini: 3) ženka, b) mužjak. Diprion sertifer: c) ženka, d) mužjak. 

Iz Eschericha.

D. sertifer — Ženka je duga 8—10 mm. Čitavo je tijelo u osnovi crvenkastocrno, 

a potpuno crn je samo stražnji dio prsišta i prvi segment zatka. Intenzitet 

crvenkaste, smeđe i crne boje veoma varira tako da postoje svjetliji i tamniji 

primjerci. Ticala su crna, pilasta. (SI. 1 c). 

Mužjak je dug 6—8 mm, obično potpuno crn, no ponekad su središnji segmenti 

zatka malo crvenkasti. Ticala su crna, dvostruko češljasta. (SI. 1 d). 

JAJA — su dugoljasta, bjelkasta. Po položaju jaja u iglici može se dosta 

sigurno odrediti, koja ih je od ove dvije vrste odložila. D. pini odlaže, naime, 

jaja u iglicu tako da se ona nalaze u nizu jedno do drugog. D. sertifer ih također 

odlaže u nizu, ali su ona međusobno razmaknuta prosječno za dužinu jajeta. 

(SI. 2). 

SI. 2. Jaja D. sertifer (a) i D pini (b). 

Iz Eschericha. 

LARVE — osa biljarica zovemo pagusjenice zbog toga što su slične larvama 

(gusjenicarna) leptira. Međutim gusjenice i pagusjenice mogu se sigurno 

razlikovati po broju nogu. Gusjenice, naime, najčešće imaju ukupno (prsne i* 

trbušne) 5—8, a pagusjenice 9—11, iznimno 4 para nogu. Pagusjenice Diprion 

vrsta imaju ukupno 11 pari nogu. 

Larve D. pini su zelenožućkaste boje. Sa svake strane duž tijela nalaze se 

dva niza crnih crtica ili točkica, koje obrazuju isprekidane linije. Larve D. sertifer 

su s gornje strane mutnozelene, s donje strane svjetlije. Duž leđa proteže 

se bjelkasta linija, a sa strana u visini stigma po jedna dosta široka, isprekidana 

crna linija. Larve ovih vrsta najlakše se razlikuju po boji glave. Ona je 

naime kod D. sertifer crna, a kod D. pini crvena ili crvenosmeđa. Odrasle larve 

ovih vrsta duge su oko 3 cm. (SI. 3). 

441

442 

SI. 3. Larve D. pini (a) i D. sertifer (b). 

Iz Eschericha.

KOKON — Odrasla larva zapređe se u čvrstu čahuru — kokon — u kom 

se, prolazeći kroz stadije eonimfe, pronimEe i kukuljice, preobrazi u imago. 

Kokon je smeđe boje, dugoljast, na krajevima zaobljen, dug 8—10 mm. (SI. 4). 

SI. 4. Otvoreni i neotvoreni kokoni 

borovih pilarica. 

BIOLOGIJA 

D. pini ima kod nas dvije generacije godišnje, a u sjevernoj Evropi i višim 

brdskim polažajima jednu generaciju. 

Insekt prezimljuje u stadiju kokona u zemlji. Ose se pojavljuju u aprilu i 

maju. Ženke odlažu jaja u nizovima od 5—20 komada u iglice bora. Pri tome 

ženka napili iglicu i u nju uloži jaje tako da ono jednim dijelom strši iznad 

površine iglice. Uskoro se iz njih izlegu larve. One brste u skupinama. Ako ih 

se uznemiri, sve gotovo u isti mah zauzmu karakterističan položaj u obliku 

slova S. Time one nastoje zaplašiti svoje prirodne neprijatelje. U julu larve se 

zakukulje u kokonima, koji su kod ove generacije smješteni u pukotinama kore 

na deblu i granama ili između iglica. Ose izlaze početkom kolovoza i odmah 

odlažu jaja, iz kojih se za 10—14 dana izlegu pagusjenice. One brste sve do 

kraja oktobra ,a tada se spuste na zemlju te se začahure na tlu ili stelji i prezime 

kao eonimfe. U proljeće se zakukulje, a ose izlaze u aprilu i maju. 

D. sertifer prezimi u stadiju jajeta, što je kod osa biljarica veoma rijetko. 

U aprilu ili maju izlegu se pagusjenice. One brste oko dva mjeseca. Začahuruju 

se na stablu ili u tlu odnosno u četinku. Ose se pojavljuju u septembru i odmah 

odlažu jaja, koja prezime. Prema tome D. sertifer ima samo jednu generaciju 

godišnje. 

Međutim kod obje ove vrste, kao i kod drugih osa pilarica, listarica 

(Tenthredinidae) i uopće Symphyta poznato je tzv. preležavanje, koje trajanje 

razvoja generacije znatno produžuje. Insekt, naime, može u kokonu preležati 

jednu ili više godina i tek tada nastaviti razvoj. Poznate su ose biljarice, kod 

kojih čitava populacija obavezno preleži jednu ili više godina. Kod D. pini i 

sertifer preleži samo jedan i to manji dio populacije, dok se veći dio normalno 

razvija bez preležavanja. Postotak preležalih kokona varira u pojedinim godinama 

i lokalitetima. Nije rijetko da preleži čak jedna četvrtina ili jedna trećina 

svih kokona. Ovo je veoma važna činjenica, o kojoj uvijek treba voditi 

računa prigodom suzbijanja osa biljarica. 

Iz neoplođenih jaja D. pini i D. sertifer izlegu se također pagusjenice (partenogeneza), 

no iz njih se razvijaju isključivo mužjaci. 

443

Obje ove ose spadaju u grupu povremenih štetnika, koji se masovno pojavljuju 

u kraćim ili dužim vremenskim razmacima, a zatim ih opet za izvjesno 

vrijeme nestane. 

BILJKE HRANITELJICE 

Pagusjenice obiju ovih osa napadaju u prvom redu obični i crni bor, D. pini 

preferira obični bor, dok se D. sertifer jednako često može naći na jednom i 

drugom. Obje vrste napadaju također borovac, planinski bor i limbu. D. pini i 

D. sertifer su dakle u pogledu hrane vezane isključivo na nekoliko vrsta borova 

pa spadaju u skupinu oligofagnih štetnika. D. pini je, doduše, konstatiran 

također na arišu i duglaziji ,ali se na ovim vrstama ne može razviti. 

ŠTETE 

Stete uzrokuju pagusjenice brštenjem iglica. Veličina štete ovisi o jačini 

napadaja odnosno o stepenu defolijacije. 

Pagusjenice D. sertifer hrane se samo prošlogodišnjim i starijim iglicama, 

dok mlade ovogodišnje izbojke pošteđuju. Mlada obrštena stabla imaju zbog 

toga karakterističan izgled, budući da ostanu pošteđene samo iglice na vrho 

vima grančica. 

Pagusjenice D. pini I. generacije također izbjegavaju mlade iglice, ali pagusjenice 

II. generacije brste i njih i čak ih preferiraju starijim iglicama. 

Mlade pagusjenice obrste krajeve iglice, ali srednje rebro ne diraju. Ta 

rebra se ubrzo posuše te poput požutjelih savijenih niti ostaju na stablu. Obrštena 

su stabla zbog toga žutozelena. Odrasle pagusjenice požderu čitavu iglicu 

sve do rukavca. Na stablu se, prema tome, uvijek može raspoznati, gdje su 

brstile mlade, a gdje stare pagusjenice. (SI. 5). 

SI. 5. Diprion sertifer. Lijevo: brstenje 

mladih pagusjenica (srednje rebro pošteđeno). 

U sredini: brstenje odraslih pagusjenica 

(iglice potpuno obrštene sve do 

rukavca). Iz Schwerdtfegera. 

D. pini napada borove u svim dobnim razredima, a D. sertifer pretežno 

kulture. Šteta se očituje u gubitku prirasta. Međutim brstenje u ekstremno 

sušnim godinama može prouzrokovati i sušenje stabala, naročito u kulturama. 

444

Osim toga na oslabljena stabla napadaju brojni sekundarni štetnici (Buprestidae, 

Curculionidae, Cerambycidae, Ipidae i dr.), što može bitno utjecati na veličinu 

štete, pogotovo jer se radi o četinjačama, a ne o listačama, koje mnogo 

brže regeneriraju asimilacione organe. 

D. pini ima dvije generacije godišnje. Njegove pagusjenice dva puta u istoj 

godini brste iglice pa ga prema tome treba smatrati opasnijim štetnikom od 

D. sertifer. Međutim ovaj posljednji javlja se pretežno u kulturama, koje su 

mnogo osjetljivije na oštećenja od starijih sastojina pa se tako njihova štetnost 

donekle izjednačuje. 

PRIRODNI NEPRIJATELJI 

U prirodi postoje mnogi organizmi, koji pomažu čovjeku u borbi protiv 

ovih opasnih štetnika. U jajima parazitira osica AchrysochareUa ruforum. Ona 

ima dvije generacije godišnje kao i D. pini pa uništava jaja obiju njegovih 

generacija. Zabilježeni su slučajevi da je ova csica totalnim parazitiranjem 

jaja na nekim lokalitetima sama likvidirala zarazu D. pini. Iz kokona je dobijeno 

preko 70 vrsta osa najeznica i muha gusjeničarki. Među osama najeznicama 

ističu se Microcryptus i Excenterus vrste, zatim Pimpla alternans, Microplectron 

juscipennis, a među muhama Sturmia inconspicua. Crveni šumski 

mravi naročito su korisni. Cesto puta su borove sastojine s kolonijama ovih 

mravi ostale sačuvane, dok su susjedne sastojine bez kolonija bile obrštene. 

Umjetnim naseljavanjem i razmnožavanjem crvene šumske mrave već se koristi 

u praksi za suzbijanje ovih i drugih štetnika. 

Prema podacima iz literature, korist od ptica u tamanjenju larvi nije dovoljno 

jasna. Izgleda da mnoge ptice izbjegavaju pagusjenice, budući da one u 

samoobrani izlučuju tekućinu neugodnog mirisa. Najkorisnije su sjenice i 

čvorci. 

Miševi i voluharice unište velik broj kokona, kada se oni nalaze u zemlji. 

Prema tome od ovih malih glodavaca naročito stradaju kokoni II. generacije 

D. pini, koja se čahuri isključivo u zemlji. 

Kokoni u zemlji stradaju također od parazitskih gljiva. Djelovanju gljiva 

naročito su izvrgnuti kokoni prigodom preležavanja. 

Od svih biotskih faktora koji djeluju u pravcu likvidiranja zaraze najvažniji 

su patogeni mikroorganizmi. Larve Diprion vrsta stradaju u masi od 

nekih epidemijskih bolesti, koje uzrokuju virusi i bakterije. Upravo su Diprion 

vrste bile objekt mnogih istraživanja o mogućnosti praktične primjene patogenih 

mikroorganizama za suzbijanje gospodarski važnih štetnika. 

SUZBIJANJE 

Predobrana 

1) Podizanje pojasa listača oko borovih kultura — Svrha je ove mjere da 

se spriječi preletanje osa iz okolnih po'dručja u kulturu. Pojas mora biti viši 

od kulture i dovoljno širok. Za podizanje pojasa ne valja upotrijebiti topole, 

jer se time stvaraju povoljni uslovi za razvoj onih štetnih heterecičnih gljiva, 

čiji se razvojni ciklus odvija na boru i topoli. Izolacioni pojas listača ujedno 

će dobro poslužiti kao zaštita od drugih štetnika bora, a napose od šumskog 

požara. 

445

2) Naseljavanje crvenih šumskih mravi — U umjetno podignutim kulturama 

redovito nema kolonija crvenih šumskih mrava. Budući da su to veoma 

korisni insekti, treba ih umjetnim putom naseliti, a njihove mravinjake zaštićivati. 

Kemijske 

metode 

Pagusjenice se može sigurno uništiti prskanjem ili zamagljivanjem kakvim 

DDT preparatom. U kulturama se taj posao najbolje može obaviti aparatom 

»Fontane« ili ručnim zamagljivačem »Swingfog«, a u odraslim sastojinama 

aparatima većeg dometa. Tretiranje treba obaviti dok su pagusjenice još mlade. 

Prigodom suzbijanja osa pilarica treba voditi računa o preležavanju. Izvjestan 

dio kokona, naime, preleži jednu ili više godina. Zbog toga se može 

desiti da se unatoč potpuno uspjelom suzbijanju idućeg proljeća pagusjenice 

ponovno pojave. U tom slučaju tretiranje treba ponoviti. 

LITERATURA 

B es em er A. F. H.: Die Verbreitung und Regulierung der Diprion pini-Kalamität 

in den Niederlanden in den Jahren 1938—1941. Medeeling van het Comite ter 

bestudeering en bestrijding van insectenplagen in bosschen. No. 5/1942. 

Eliescu G.: Beiträge zur Kenntnis der Morphologie, Anatomie und Biologie von 

Lephyrus pini L. Zeitschrift für angewandte Entomologie, Bd. XIX., Hft. 1-2/1932. 

Escherich K.: Die Forstinsekten Mitteleuropas. Bd. V. Berlin 1942. 

FORESTRY COMMISSION: Leaflet No. 35/1955. 

Gösswald K.: Physiologische Untersuchungen über die Einwirkung ökologischer 

Faktoren, besonders Temperatur und Luftfeuchtigkeit, auf die Entwicklung von 

Diprion (Lophyrus) pini L. zur Feststellung der Ursachen des Massenwechsels. 

Zeitschrift für angewandte Entomologie, Bd. XXII., Hft. 3/1935. 

Maksimović M.: Pojava obične borove zolje na Maljenu. Šumarstvo 4/1951. 

Mamontov D.: Uništavanje obične borove zolje na Maljenu aviometodom. Zaštita 

bilja 6—7/1951. 

Milević K — Spasović D.: Suzbijanje obične borove zolje (Diprion pini L.) na 

Maljenu. Šumarstvo 4/1954. 

Schwerdtfeger F.: Die Waldkrankheiten. Berlin 1944. 

446

"3-z pccSloJtl 

Sumacätca 

DVA STOLJEĆA ŠUMARSTVA NA VELEBITU 

Šumsko gospodarstvo Senj je donijelo odluku da na svečan način obilježi 

dvijestogodišnjicu postojanja stručne šumarske organizacije na području velebitskih 

šuma. Ove se godine navršilo dvije stotine godina od osnutka Šumarije 

Krasno, koja danas organizacijski pripada teritoriji Šumskog gospodarstva 

Senj. Samu organizaciju proslave izvršilo je Društvo inženjera i tehničara 

šumarstva i drvne industrije Senj. 

Prema programu proslava je održana u mjestu Krasno. Direktor Šumskog 

gospodarstva Senj inž. Juraj Pavelić je priredio prijem u prostorijama 

Šumarije Krasno. Nakon toga je održana svečana sjednica Radničkog savjeta 

Šumskog gospodarstva Senj kojoj su prisustvovali članovi: inž. Stipe Tomljanović, 

predsjednik Radničkog savjeta i upravitelj Šumarije Krasno, 

D e v č i ć Nikola, Glavaš Ante, M e d a r i ć Ivan, M i š k u 1 i n Slavko (svi 

zaposleni u Šumariij Krasno), Mure ta Juraj, Rukavina Ivan, T o n- 

k o v i ć Mihovil (Crikvenica), G r a n i ć Joso (Jablanac), B o 1 o n i ć Ante 

(Krk), Vlastelić Ante, Vukelić Ivan (Lukac), Vulić Pave (Novi Vinodolski), 

Berket Ivan (Rab), Katalinić Ante, Katalinić Joso (Joka), 

P r p i ć Vlade, S a m a r ž i j a Jure, Tomljanović Marko (Senj). 

Sjednici savjeta prisustvovali su, uz direktora Šumskog gospodarstva Senj inž. 

Juru Pavelić a, još i neki članovi Upravnog odbora: Marković inž. 

Petar (upravitelj šumarije Senj), Š i m i č i ć Josip (upravitelj šumarije Rab), 

Tomljanović Marko (upravitelj šumarije Jablanac) i Z o r ič i ć Franko 

(šef transporta Novi Vinodolski). 

Na ovoj svečanoj sjednici Radnički savjet je zaključio, da se nastavi rad 

na istraživanju povijesti šumarstva ovih krajeva i da se materijalno pomogne 

stručna štampa — Šumarski list. 

Nakon sjednice proslava je nastavljena u prostorijama krasnarskog Doma, 

gdje se u velikoj dvorani okupilo oko 300 učesnika, većinom šumarskih i drvarskih 

radnika zaposlenih u šumariji Krasno i drvarskom pogonu DIP-a Senj 

(pilana u Krasnom). U prigodno ukrašenoj dvorani bila je na zidu istaknuta 

parola u stihovima: 

»Nema ništa ljepše no stablo na stijeni 

i golet kad se šumom zazeleni.« 

Učesnike je pozdravio predsjednik Društva inženjera i tehničara šumarstva 

i drvne industrije Senj inž, Vilim Hibler i dao riječ inž. Vladimiru 

Severinskom, direktoru DIP-a Senj, da prikaze prisutnima svoje dosadašnje 

rezultate u istraživanju povijesti tamošnjeg šumarstva. 

Inž. Vladimir Sever ins ki je održao slijedeći referat: 

447

DVJESTOGODIŠNJICA ŠUMARIJE KRASNO 

(Referat održan 11. IX 1966. u Krasnu) 

In&. VLADIMIR SEVERINSKI 

Kod proslave ove obljetnice morat ćemo se osvrnuti na ondašnje političke 

prilike, zatim ćemo razmotriti stanje šumarstva ne samo u ovim krajevima 

nego i u ostalim dijelovima naše zemlje i na koncu podrobnije analizirati ona 

dokumenta, iz kojih možemo izvući zaključak da je šumarija Krasno formirana 

prije 200 godina. 

Kod političkih prilika imamo u vidu Vojnu Krajinu nastalu nakon propasti 

nacionalnih država na Balkanu seobom pučanstva, koje je bježalo ispred 

turskog zuluma. To pučanstvo se naseljavalo u rijetko napučene krajeve, te je 

uz zatečeno domaće žiteljstvo pružalo ogorčen otpor daljnjoj turskoj najezdi. 

Bečki dvor i austrijski vojni zapovjednici brzo su uočili neobičnu hrabrost 

tih žitelja, pa su krajeve uz tursku granicu izuzeli ispod vlasti hrv. bana i sabora 

te od njih formirali Vojnu Krajinu, koja se protezala od Jadranskog mora 

do Rumunjske obuhvativši dio Primorja, Liku, Kordun, Baniju, Slavoniju, 

Srem i Južnu Vojvodinu. Granica Vojne Krajine prema Turskom carstvu bila 

je kroz stoljeća vrlo nestabilna, već prema tome kako je kojoj strani bila 

sklona ratna sreća. 

O počecima Vojne Krajine nisu historičari jedinstveni, dok jedni smatraju 

početkom Vojne Krajine osnivanje kapetanata u Koprivnici, Križevcima i Ivanić 

Gradu 1538. godine, to drugi vide početak Vojne Krajine u zauzimanju 

Senja 1469. godine po Blažu Majeru jednom od vojskovođa ugarsko-hrvatskog 

kralja Matije Koorvina. Međutim organizacija Vojne Krajine provedena je tek 

1630. godine, kada je izdan statut Vojne Krajine u Regensburgu. 

Ostaje historijska činjenica, da se na teritoriju Vojne Krajine s vremenom 

razvila vojska visokih vojničkih sposobnosti, koja je za interese habsburške 

dinastije bila kroz 3 i po stoljeća upotrebljavana ne samo u borbama protiv 

Turaka, nego i po ostalim bojištima Evrope. 

Na tom teritoriju sve je bilo sprovođeno u život putem vojničkih zapovjedi: 

kako da se zemlja obrađuje, kada se sije i žanje, gdje i kada će biti sajamski 

dan, gdje da se sagradi crkva i škola, pa je čak i za ženidbu trebalo odobrenje 

zapovjednika kompanije. Disciplina je bila vrlo stroga i za najmanje 

prekršaje primjenjivana je tjelesna kazna, a u težim slučajevima i smrtna. 

Da bi vojnika bilo što više omladini je bio zabranjen polazak škola i učenje 

obrta, zemljište koje graničar uživa pripadalo je caru, a graničar ga nije smio 

napuštati. Tačno je međutim da graničar nikada nije bio kmet u u smislu feudalnog 

odnosa u banskoj Hrvatskoj. 

Izvjesna odstupanja od takvog strogog vojničkog života bila su jedino u 

takozvanim vojno-krajišaim odnosno trgovačkim komunitetima. Naime neka 

448

mjesta kao Bag, Senj, Gospić, Otočac, Brinje, Ogulin, Karlovac, Koprivnica, 

Bjelovar itd. dobila su stanovite privilegije sa ciljem da bi se unapredio obrt 

i trgovina te stvorio srednji stalež po uzoru na evropske gradove. Građani ovih 

mjesta bili su oslobođeni od ratne službe, za vršenje upravnih poslova birali 

su svoje magistrate bili su oslobođeni od rabote i kuluka, sami su određivali 

kontribuciju i vršili njezinu raspodjelu na građane tešu imali pravo na besplatno 

drvarenje i nošenje sablje. 

Ostali graničari van komuniteta bili su obavezni na ratnu službu od 16—60 

godina starosti, na vojne vježbe, besplatan rad i podvoz, na ukonačivanje vojske 

itd. Kao naknadu za te obaveze imalo je žiteljstvo među inim pravo na 

građevno i ogrevno drvo te žirenje i pašu u carskim šumama. 

Nova cesta u šum. predjelu »Jelovac« 

Foto: Dipl. ing. Jure Pavelić 

Vojna Krajina je tokom stoljeća doživljavala razne reorganizacije, od kojih 

je za nas interesantna ona iz 18. stoljeća kada su formirane regimente ili pukovnije 

sa svojom teritorijalnom nadležnošću, od kojih je na našem području 

ostalo 11 i to: lička, otočka, ogulinska, slunjska, I. banska (u Glini), II. banska 

(u Petrinji), gradiška, križevačka, đurđevačka, brodska i petrovaradinska. Od 

svake ove regimente, kao što ćemo kasnije vidjeti, formirana je jedna imovna 

općina nakon ukidanja Vojne Krajine. Regimente su se dijelile na kompanije, 

pa je tako na našem području bila kompanija u Jurjevu i Jablancu. Otočka 

pukovnija je spadala u karlovački generalat kamo su spadale i lička, ogulinska 

te slunjska. U prošlom stoljeću je Vojna Krajina regulirana zakonima, kao 

onim iz 1807. i 1850. godine, a posebni utjecaj na odnose u Vojnoj Krajini je 

izvršen proglasom bana Jelačića 1848. godme, pod utjecajem revolucionarnih 

449

strujanja u Evropi, kada je u Provincijalu ukinuto kmetstvo. U Vojnoj Krajini 

je tada graničar postao vlasnik svojega zemljišta, djecu je mogao slati u školu 

i zanate, a riješen je i nekih drugih obaveza. 

Naravno da je ovakav surov život našeg naroda, koji je često bio pogoršavan 

ratovima sa Turcima, a i provalama Turaka u mirno vrijeme, gdje je 

glad i neimaština bila redovita pojava, ostavio štetne tragove i na šumi. Ne 

samo da se šuma često krčila i palila, da bi se došlo do pašnjaka i poljoprivrednog 

zemljišta, nego se i potreba na drvetu podmirivala na neracionalan način. 

Ovo se moglo tim više vršiti što o šumi nije nitko vodio nikakovog računa. 

Postojala je doduše neka vrsta seoske milicije za čuvanje šume, no od toga, kao 

što se vidi iz kasnijeg izvještaja šumarskih stručnjaka, nije bilo nikakve koristi 

Sume uz more i postojeće komunikacije bile su devastirane. 

Na prva organizirana gospodarenja sa šumom nailazimo tek početkom 

osamnaestog stoljeća u drugim zemljama pa i kod nas. Međutim prve podatke 

o šumama i trgovini drvetom nailazimo mnogo ranije. Tako je već u senjskom 

statutu iz 1388. godine bilo propisano: 

— u članu 9, 11, 12, 13 i 17 da se trgovinom drveta smije, bez plaćanja 

dažbina, baviti samo senjski plemić i to samo uo stanovitih ciuijina sorsortimenata 

—• u članu 121 odobrava se uvoz i izvoz drveta senjskim plemićima bez 

plaćanja dažbina 

— u članu 122 određuje se taksa koju će trgovac plaćati plemstvu 

— no za nas je najinteresantniji član 128 u kojem je odobrena slobodna 

sječa šume ne samo plemićima, nego i ostalim građanima senjskim s 

tim, da su plemići imali pravo sjeći 8 dana prije ostalih građana iz čega 

možemo zaKljučiti, da je u ono vrijeme bilo dovoljno šume, jer dalmatinski 

statuti iz 13. i 14 .stoljeća već donose propise o čuvanju šuma. 

Nadalje spominje Š u 1 e k, da je u članu 33 poznatog »Tripartitum«-a kojega 

je izdao Vladislav II. Jagelović 1514. godine bila zabranjena sječa drveta 

i napasivanje u tuđoj šumi. 

Prve međutim vijesti o krasanskim šumama navodi Sladović u »Povijesti 

senjske i modruško-krbavske biskupije« da je Ferdinand I. 1527. godine 

darovao senjskom kaptolu za »pođušje« svog šurjaka Ljudevita II. Krasansku 

goru u senjskom »ujatu«. Kao što znamo Ljudevit II. je 1526. godine poginuo 

na Mohačkom polju u borbi s Turcima. 

Nešta ranije, to jest 1466. godine, spominju se za vladanja kralja Matije 

Korvina dva mlina, pilana i stupa u Svici, što je sve darovano fratrima. Prva 

pilana u ovim krajevima a vjerojatno i u čitavoj našoj zemlji podignuta je 

1430. godine u Crikvenici. 

U XV. i XVI. stoljeću poznata je živa trgovina drvetom u Senju, pa se spominju 

i domaći trgovci kao Larić, Škalac, Barac, Mileusnić, Vlahović i Vranicani. 

Pravo interesovanje za šumu nastaje međutim koncem XVII. odnosno početkom 

XVIII. stoljeća. Uslijed sve veće upotrebe drveta i sve radikalnijih 

sječa nastaje strah pred nestašicom drveta, pa u to vrijeme nastaju i prva djela 

iz šumarstva od kojih treba naročito spomenuti »Svlvicultura Oeconomica« iz 

]712. godine od H. C. C a r 1 o v i t z a, gdje on skreće pažnju na predstojeće 

pomanjkanje drveta. Prva međutim šumarska knjiga na našem jeziku, kako 

450

navodi sam pisac, štampana je u Zagrebu 1866. godine, a to je »Korist i gojenje 

suma« Bogoslava S u 1 e k a. 

o^nje 

Iz XVIII. stoljeća potječu i prvi šumski redovi ,tako je 1732. godine donesen 

šumski red za Istru, 1737. za varaždinski generalat, 1755. za slavonsku 

Vojnu Krajinu 1764. privremeni, a 1765. definitivni šumski red za karlovački 

generalat i 1767 za bakarski dominij. Već 1769. godine izdaje carica Marija 

Terezija na kajkavskom jeziku neke vrste zakon o šumama, koji se ni e 

Radnički savjet pred Šumarijom Krasno 

mnogo razlikovao od spomenutih šumskih redova. Posebno su interesantne i 

austrijske uredbe za Sloveniju iz 16. i 17. stoljeća. Naravno da tu treba spomenuti 

i urbarske regulacije Marije Terezije iz 1755. godine u kojima su bili 

uređeni odnosi između feudalaca i njihovih podložnika. Te regulacije sadržavale 

su propise o pravu drvarenja, zabrani samovoljnog krčenja, odobravanju 

sječe i naplati šumskih šteta, a svi ti propisi bili su razrađeni u kasnijim 

austrougarskim zakonima. 

Nas naravno najviše interesira Šumski red karlovačkog generalata jer je 

s njim povezano formiranje šumarije Krasno. Događaji su se ovako odvijali 

Na osnovu odluke carice Marije Terezije iz 1762. godine c zabrani izvoza hrastovme 

sposobne za brodogradnju sastali su se iste godine predstavnici dvorskog 

ratnog vijeća, dvorskog trgovačkog vijeća i nekih drugih oblasti, pa su 

ustanovili stanje suma u pojedinim pokrajinama i dali prijedlog koje miere 

treba poduzeti da bi se spriječio izvoz građe sposobne za brodogradnju a u 

iskorištavanju i čuvanju šuma zaveo red. Na to je carica donijela odluku- da 

451

se ima pristupiti otkupu drveta uz primjerenu cijenu i to najprije iz šuma 

Vojne Krajine, jer je tamo bila cijena najmanja, a drveta se najviše izvažalo, 

da se naročito čuva drvo sposobno za brodogradnju i da se formira društvo 

koje će se baviti brodogradnjom i koje će biti voljno preuzeti skladišta drveta. 

Posebno se stavlja u zadatak komandantu karlovačkog generalata da imade 

putem svojih inženjera mapovati šume karlovačkog generalata i sastaviti opise 

tih šuma sa naznakom površine i stanja šuma, vrste drveta, kada se postizava 

sječivost, za koje svrhe se drvo upotrebljava, koliko ga treba za vlastitu potrebu, 

a koliko je prodavano, uz koju cijenu, dali je kakav red bio propisan i 

kakove su štete. 

Osim toga je stavljeno u zadatak i tršćanskoj intendanci, na koju je prenesen 

sav nadzor nad gospodarenjem šumama, da osigura otkup drveta, da pripremi 

potrebna skladišta i novčana sredstva za tu svrhu, da postavi potrebno 

šumarsko osoblje koje će se brinuti o izvršavanju šumskog reda i da tom osoblju 

izda potrebne instrukcije. 

Na osnovu ovih naloga sastavio je inžinjer-major Pierker izvještaj sa 

opisom šuma i razdiobom u ćlstrikte za ličku pukovniju, otočku pukovniju ' 

dio ogulinske pukovnije. U izvještaju se nalazi da su šume otočke regimente 

podjeljene u 12 distrikata i osim toga kao posebni predjeli izlučeni Podgorje 

i Senjska Draga. Granica otočkih šuma protezala se od Plitvičkih jezera — zapravo 

od jezera Galovac, pa preko hrpta Plješivice — dakle ondašnjom turskom 

garnicom do granice sa ličkom pukovnijom. 

Kod opisa šuma otočke regimente naročito je istakuta uščuvanost tih šuma 

na onom dijelu, koji zbog teške konfiguracije terena nije bio pristupačan za 

eksploataciju. Naprotiv u predjelima gdje je bio moguć izvoz konstatirana je 

devastacija, odnosno krajnje neracionalna sječa. 

Već u izvještaju navedno je pitanje postavljanja »Waldbereitera« (lugara 

na konju) i njima pripadajućih lugara. Imajući u vidu nalog carskog dvora da 

se osigura što više hrastovine za brodogradnju, to je u izvještaju naročito 

istaknuto da u »militarskim« šumama ima dovoljno hrastovine za brodogradnju, 

a naročito da se odlični jarboli vanredne debljine i veličine nalaze u Konjskoj 

Dragi. Osim toga spominje se hrastovina u četvrtom distriktu to jest u 

Kosinju. Isto tako hrastovine ima kod Kutareva, Krasna, u Senjskom Bilu i kod 

Melnica. 

No da bi se mogla vršiti sječa i izvoz zrelih stabala konstatirano je, da su 

postojeći putevi i vlake u tako lošem stanju, da ih je potrebno djelimično popraviti 

i djelimično sagraditi nove, kod čega se navode četiri glavna puta za 

otočke šume i to prema Stinici, Sv. Jurju, Senju i Povilama. Sastavljač ovog 

izveštaja major Pierker navodi dalje da bi po zamisli »Waldmeistera« Franzonija 

trebalo ukupno sagraditi 8 putova, koji bi prema troškovniku nekog 

zidarskog palira iz Rijeke imenom Kollcnca stajali 66.000 forinti. Razmatra se 

i način gradnje tih putova, da li ih raditi u vlastitoj režiji u kom slučaju ne bi 

bili solidno izvedeni, jer se radi o erarskom novcu, a troškovi bi bili veliki zbog 

teškog smještaja radnika u predjelima bez živeža i vode. Razmatra se nadalje 

mogućnost davanja tih radova u zakup, u kom slučaju također ne bi bili solidni, 

pa se kao najpovoljnije predlaže da se izgradnju tih putova povjeri vojnicima 

graničarima uz cijenu od 10 novčića za jedan kvadratni hvat. Uz to bi 

im se dao i alat. Kod toga se predlaže da se graničari skupljaju u veća naselja, 

radi lakše obrane od razbojnika i radi lakše kontrole graničara po zapovjednicima 

kompanija. 

452

Predviđeni putovi bili bi: prvi iz Crnog Padeža preko Dušikrave u Rakovicu, 

drugi iz Gornjeg Kosinja ispod Kozjaka preko Mirova u Stinicu, treći iz 

Dolnjeg Kosinja preko Goljaka, Krasna, Krasanske Dulibe i Volarica u Jurjevo, 

četvrti iz Kutareva do Krasna i dalje u Jurjevo, peti iz Otočca preko Kompolja, 

Crnog Kala i Vratnika u Senj, šesti put bi imala biti vlaka iz Kapele preko 

Jezerana, Vodoteča, Ribovca i Krivog Puta u Senj, sedmi od Male Javornice 

preko Krmpota i Ledenica u Povile i osmi opet od Male Javornice preko Bijelih 

Stijena, Mošuna, Pletena i Ledenica u Povile. 

Nadalje izvještaj razmatra potrebu podizanja skladišta za drvo u pojedinim 

lukama, pa se preporučuju otvorena skladišta i daju stanovite upute za 

manipulaciju sa drvetom u tim skladištima. 

Vrh Zavišana — meteorološka stanica 

Osim toga podnosilac izvještaja traži mogućnost podizanja daljnjih pilana, 

jer je potreba na daskama velika, no konstatira da nema nigdje prikladne tekuće 

vode za pogon osim u Švici ,ali navodi da tu postoji već od ranije nekoliko 

pila, a u blizini ima malo šuma, dok je privoz iz daleka težak. 

Posebno se izvještaj osvrće na Podgorje i tvrdi da je taj predjel još prije 

80 godina bio obrašten najdebljom i najljepšom šumom, ponajviše hrastovinom 

i daje upute kako bi trebalo saditi žir, barem na onim mjestima kamo je voda 

odnijela zemlju, te upozoruje na štetnost koza. 

Ovaj izvještaj je nastavljen »opisom« šuma kojemu se prilaže karta sa 

ucrtanim distriktima i putovima. 

U opisu svakog distrikta navedeni su predjeli i doline koje on obuhvaća, 

naznačena su brda kojima je omeđašcn, nadalje daje površina u jutrima te po 

vrstama drveta broj stabala po jutru i ukupno. U nekim distriktima navedeno 

453

je stanje mladika a za sječivo drvo mogućnost njegove upotrebe. Na koncu je 

za cijelu pukovniju načinjena rekapitulacija postojećeg i sječivog drveta sa 

brojem stabala po pojedinim vrstama drveta. Vidimo iz toga da je ova prva 

inventarizacija naših šuma izvršena brojanjem stabala, jer kubna mjera u šumarstvu 

nije u ono vrijeme bila poznata, pa ni za gotove Sortimente, a metar 

je kao što znamo uveden tek nakon francuske revolucije. 

Redom od juga prema sjeveru bile su ove šume podijeljene u slijedeće 

distrikte: 1) Ravni Padež, koji je približno zapremao današnje područje Mirova, 

Lubenovca, Šatorine i dijela Štirovače. 2) Srakina Duliba je zapremala 

područje Ledene Drage, Apatišana i Rainca. 3) Begovac—Konjsku Dragu i Lisine. 

4) Kosinj — šumske predjele oko Gornjeg i Donjeg Kosinja. 5) Kutarevo 

— predjele oko Kutareva. 6) Krasno —• Krasnarsku Dulibu, Nadžak Bilo i Jelovac. 

7) Zavižan —• predjele oko Zavižana i Jezera. 8) Senjsko Bilo — Senjsko 

Bilo, Senjsku Dulibu, Brušljan i Stubicu. 9) Ritovac predjele Miškovica, Vučjak 

i dio brinjeske šumarije. 10) Crnac — šumske predjele od Jezerana prema Drežnici. 

11) Kulivrat —• Jasenovo Bilo, Ričičko Bilo i Dulibu, i 12) Velika Duliba 

je zapremala šumske predjele oko Mošuna i Crnu Dragu. Distrikti Mrkopalj, 

Drežnica, Brezna i Zagorje »padali su u ogulinsku pukovniju a Senjska Draga 

je posebno izdvojena, jer se u to vrijeme vodio spor između Senja i Vojne Krajine 

oko toga kome pripada Senjska Draga. 

U navedenih 12 distrikata otočke pukovnije te u Podgorju i Senjskoj Dragi 

nabrojeno je 20 miliona i 600 hiljada stabala, od čega otpada 10 miliona na 

bukvu, 8,5 miliona na jelu i smreku, a ostalo na javor, hrast, jasen i druge 

vrste drveta. Od toga je predviđeno za sječu 5,376.000 stabala od čega 2,400.000 

bukve i 2,610.000 jele i smreke iz čega možemo zaključiti da ondašnji šumari 

nisu bili zaintetresirani na poravak omjera u koriš četinjača. Podrobnije podatke 

o površini šuma, obrastu sastojina te količini stabala po vrstama drveta 

i pukovnijama dano je po ing. O. Piškoriću u Šum .listu 9—10/1965. godine, pa 

ćemo to izostaviti. 

Nakon što su prikupljeni svi izvještaji i prijedlozi sastala se 11., 16. i 23. 

februara 1765. godine u Karlovcu mješovita komisija pod predsjedanjem komandanta 

karlovačkog generalata generala Beka, a prisutni su bili viši oficiri 

karlovačkog generata, inženjerski oficiri koji su sudjelovali u inventarizaciji 

i mapiranju šuma te »Waldmeister« Franzoni. Zadatak je te mješovite komisije 

bio, kako vidimo iz zapisnika, da regulira šumski red i vlake, da namjesti 

»Waldbereitere« i »Forstknechte« u šumama karlovačkog generalata, da ustanovi 

taksu za drvo koje se bude dovozilo u komercijal-magazine i da sredi odnose 

sa Senjem. Ovaj zadatak je komisiji postavljen od carice Marije Terezije 

s tim da ubuduće upravu nad šumama karlovačkog generalata vodi generalkomanda 

u Karlovcu, da namješta šumare i lugare, dok će nadzor nad šumama 

voditi »Waldmeister« Franzoni radi čega se dodjeljuje karlovačkom generalatu. 

Nakon vijećanja doneesni su slijedeći zaključci: 

1) Glede razmještaja šumara i lugara na temelju prijedloga Franzonija da 

se od 3 uzeta šumara postavi jedan u Oštarijama za sve šume ličke pukovnijo, 

jedan da se postavi u Krasnu za šume otočke pukovnije i Drežnicu i jedan u 

Petrovoj gori za ostale šume ogulinske pukovnije i šume slunjske pukovnije. 

Prvome šumaru da se dodjele dva strana i šest domaćih lugara, otočkom šu- 

454

maru četiri strana i osam domaćih lugara te trećemu jedan strani i četiri domaća 

lugara. Svakom šumaru određena je godišnja plaća od 450 forinti, a 

lugaru 120 forinti i stan odnosno stanarina. 

2) Franzoni je sastavio nacrt instrukcija za šumare i nacrt šumskog reda 

kao i cjenik drveta na panju, koje navedena komisija predlaže ratnom vijeću 

na odobrenje. 

U instrukciiama za šumare svih c. i kr. militarskih šuma u karlovačkom 

generalatu, koje instrukcije imadu 27 članova, u prva četiri člana se šumarima 

skreće pažnja da imadu savjesno i pošteno obavljati svoju dužnost, u 5. članu 

im se zabraniuie bilo kakvo bavljenje trgovinom drveta, u 6. naređuje da se 

sječa ima vršiti u doba godine, kako je propisano šumskim redom, da se prvenstveno 

imadu iskoristiti vjetrolomi, suhari i oštećena stabla te da se na sječinama 

ostavi dovoljno sjemenjaka, 7. da se opisom i procjenom predviđena sječiva 

količina ne smije prekoračiti, 8., 9. i 10. vodi računa o mladiku, 11. član 

brani šumarima i lugarima prisvajanje ovršina, 12. stavlia u dužnost sadnju 

žira i biljaka, 13. član brani izradu šimle i dužice, a naročito špananje, 14. govori 

o lovu, 15. da se kod izvlačenja ne bi sjekla mlađa stabla za podvaljke, 

16. član preporuča da lugar stanuje u šumi, a šumar što bliže šume, 17. da 

šumar za lugare sastavi dobre instrukcije i u koliko su n^ismeni da im svake 

nedielje tako dugo čita, dok ne zapamte, 18. govori o zanljenama i nedjeliniim 

izvještajima šumara, 19. o zabrani skitnje po šumama, 20. o otpustu iz službe 

za nesavjesno vršenje dužnosti, 21. o doznačnici, 22. o prestanku važnosti doznačnice, 

23. govori o šumskoj taksi, 24. o popravcima puteva, 25. o zabrani 

primanja mita, 26. o pregledu šuma po izaslaniku general-komande i 27. član 

o zabrani udaljavanja šumara iz sjedišta bez pismenog odobrenja general-komande. 

U šumskom redu koji ima 34 člana u prva četiri se govori o zabrani sieče 

svježih stabala, a odobrava samo ležika i izvale, u 5. nalaže se stručni nadzor 

nad šumama po šumarima kao i čuvanje po lugarima, u 6. se predviđa izuzetna 

doznaka zdravih stabala, u 7. zabranjuje palenje plotova i ograda u zimi, u 8. 

preporuča se izgradnja zatvorenih peći mjesto otvoren'h ognjišta, 9. član naređuje 

da se koze zbog štetnosti imadu likvidirati za 6 godina, 10. zabranjuje 

izgradnju stanova u šumi, naročito prema turskoj međi, 11. preporučuje sadnju 

žira, bukvice, pitomog i divljeg voća te vrba, 12. daje upute za doznaku, 13 

preporuča veće korištenje bukovine, pa i palenje ugljena, kako bi se oslobodile 

vrednije vrste drveta, 14. zabranjuje palenje borovine za katran, 15. zabranjuje 

upotrebu hrastovine, osim uz specijalnu dozvolu, a isto tako u 16. briiesta i 

jasena, u 17. članu se odobrava graničarima čišćenje vlastitog zemljišta od 

bukve, jasike i lijeske, u 18. se zabranjuje podbjeljivanje, u 19. se naređuje 

ostavljanje međašnih stabala, u 20. se zabranjuje sječa stabalaca za učvršćivanje 

sijena, u 21. se odobrava ispaša samo u bukovim šumama, u 22. se odobrava 

izrada obruča samo od bukve i lijeske, u 23. članu odobrava se sječa 

samo od studenoga do veljače, a u drugo doba godine samo izuzetno i to kad 

mjesec pada. Kod tog propisa moramo se osvrnuti na jedno praznovjerje, koje 

nije bilo rasprostranjeno samo u našim krajevima, nego je bilo poznato i u 

ostalim zemljama Evrope, pa je dospielo čak i u propise. I šumski red susjednog 

bakarskog dominija iz 1767. godine u članu 12. dozvoljava van zimskih 

mjeseci sječu u mjesecu augustu, ali samo onda kada mjesec pada. Postojalo 

je u ono vrijeme mišljenje, da se u noći sokovi stabla kreću iz debla u lišće, pa 

455

da je prema tome deblo oboreno u noći siromašnije na sokovima i zato trajnije. 

Kako je za sječu u noći međutim bila potrebna mjesečina, to se dozvola sječe 

povezala sa mjesečinom. Drugi su opet bili mišljenja da samo bjelogoricu treba 

sjeći kod padajućeg mjeseca, a crnogoricu kod rastućeg. Dr Frančišković navodi, 

da se stanovito vjerovanje u utjecaj mjeseca u rast izbojaka sačuvao u 

Kastavštini do naših dana. U 24. članu zabranjuje se opet izrada šimle i špananje, 

u 25. se preporuča pilanama u Brušanima i Zvečaju da se iskoristi oblovina 

kojoj prijeti propadanje, 26. zabranjuje smolarenje smreke, 27. govori o 

sprečavanju vatre, 28. o zaštiti mladika, 29. o prevršivanju radi dobivanja 

»scalo« — gradnje. Da je ovakav propis bio umjestan i opravdan dokazuje nam. 

Bogoslav Šulek u spomenutoj knjizi o koristi i gojenju šuma, gdje on 100 godina 

nakon donošenja ovog šumskog reda navodi, te kao primjer naznačuje 

karlovačku krajinu i njezine pukovnije ogulinsku, otočku i ličku, gdje imade 

panjeva i 12 stopa visokih. Tko ne bi tome vjerovao upućuje ga na »Štirovaču« 

koja zbog visokih panjeva izgleda kao kakvo groblje. Osim toga spominje veliku 

nemarnost krajišnika kod rušenja stabala u visokom snijegu. U 30. članu 

čuvanje šume stavlja se u zadatak i kraiiškim oficirima, 31. nalaže šumarima 

da moraju obilaziti teren, 32. govori o prijavi štete, 33. o načinu postupka kod 

prijave i 34. o žalbi, te se konačno zabranjuje šumarima, lugarima i čuvarima 

da zlostavljaju graničare. 

Kao treće »Waldmeister« Franzoni je predložio pet cjenika na panju to jest 

šumske takse, koja se od izrađenih ili procijenjenih sortimenata ima uplatiti u 

vojnu blagajnu. 

Prvi cjenik se odnosi na hrastovu oblovinu, drugi na bukovu, treći na brijest, 

jasen i javor, četvrti na smreku, jelu i bor i peti na grede ili bordunale 

smreke, jele i bora koji su u ovom cjeniku bili kvađratičnog, a i pravokutnog 

presjeka. Dimenzije su kod oblovine bile iskazane, dužina u hvatima te obod 

stabala u sredini dužine u stopama, dok je kod greda dužina iskazana u hvatima, 

a širina i debljina u palcima. 

Najmanja dužina kod hrastove, bukove, brestove, jasenove i javorove oblovine 

je bila predviđena sa jednim hvatom, dok je kod smreke, jele i bora, s 

obzirom da se tu radilo o jarbolima, bila predviđena sa 6 hvati, kod greda je 

najmanja dužina predviđena u cjeniku bila 5 hvati, jer je kraća roba bila svrstavana 

u »caro« građu te se od svakog »cara« naplaćivalo 3 novčića na panju. 

Ovaj cjenik đrveta na panju, koji je prvi poznati za ove krajeve, možemo 

smatrati pretečom svih kasnijih cjenika šumske takse, a zajedno sa bakarskim 

tarifama čini osnov kasnijim senjskim uzansama za drvo iz 1891. godine, s tom 

razlikom što su bakarske tarife bile predviđene i za izvoz, pa su imale i cijene 

u lirama, dok su Franzonijeve tarife bile cjenik drveta na panju, a one dogovorene 

sa baronom Gusićem bile otkupne cijene za drvo preuzimano u drvne 

magazine. Navedena »caro-građa« spominje se na strani 54. i u senjskim uzansama, 

to su jelove grede pod nazivom dupljaci, šestaci, petaci ,četvrtaci, šestakinje, 

petakinje, mernice itd. već prema dužini i profilu. Prema senjskim uzan 

sama mogla se ova građa prodavati po kubnom metru, po mletačkoj kubnoj 

stopi, koja je imala 0,042 m 3 ili po »caro«-mjeri, kod čega je šestak od 9,4 m 

dužine i 17 X 23 cm profila imao 2,5 »cara«, dakle kod ovog sortimenta bi u 

1 m s išlo 27 komada ili 6,75 »cara«, za mernicu od 5,5 m dužine i profila 9X12 

cm trebalo bi za 1 m 3 17 komada, a kako je taj komad imao 0,5 »cara«, to bi u 

1 m 3 išlo 8,5 »cara«. 

456

3) Da bi se mogla izvršiti eksploatacija i drvni materijal izvoziti na more 

upozorio je Franzoni komisiju, da treba izgraditi slijedeće putove: sadanju 

vlaku u Stinicu, vlaku u Lukovo, novi put od Konjske Drage preko Krasna u 

Jurjevo, predloženu cestu za Senj, iz Drežnice preko Krmpota put u Senj, te 

stari put za Povile. 

4) Franzoni predlaže da bi putevi bili široki 1,5 hvati sa dovoljno širokim 

zavojima, te skreće komisiji pažnju kao i major Pierker, da će troškovi izgradnje 

putova biti vrlo visoki što obzirom na manju potražnju za drvetom 

može rentabilnost eksploatacije dovesti u pitanje. 

5) Kod određivanja otkupnih cijena za drvo ustanovljeno je da je teško to 

odrediti, ier su troškovi dovoza različiti s obzirom na teškoće izvoza, pa da tu 

cijenu skladištar pogodi sa vozačima. U koliko se ne bi mogli složiti da vojno 

zapovjedništvo i šumski ured cijenu pravilno odmjere. Za obaranje se predlaže 

cijena od 24 novčića po jednoj stopi oboda i predlaže se graničarima nabaviti 

pile iz Donje Austrije i podučiti ih u šumskom radu po izvježbanim radnicima 

bakarskog kraja. Kod raspravljanja o taksi koja će pripadati vojnoj kasi ustanovljeno 

je da je ona niža od one u bakarskom dominiju, no da je to i opravdano 

jer je izvoz u krajiškim šumama teži, a u bakarskoj taksi da je uračunata 

i carina. 

Dvorsko ratno vijeće primivši ove prijedloge nakon savjetovanja sa trgovačkim 

vijećem donijelo je 6. VII 1765. godine rjeešnje da se pitanje izgradnje 

i popravka putova zasada odlaže, a isto tako i pitanje cijena, dok se instrukcije 

za šumarsko osoblje i šumski red mogu dati u tisak, čime su oboje odobreni. 

Samo odlaganje rješenja o izgradnji putova i magazina za drvo kao i otkupnih 

cijena za drvne Sortimente u tim magazinima nije dugo trajalo, jer se 

već 11. X 1765. godine sastala mješovita komisija dvorskog ratnog vijeća i 

dvorskog trgovačkog vijeća na kojoj je konstatirano: da se već mnogo pregovaralo 

o tome u prošlim godinama, kako da se obustavi razvlačenje drveta iz 

vojničkih šuma, kako da se urede cijene i podignu drvni magazini u Bagu i 

Senju. Nadalje je u zapisniku tog zasjedanja ustanovljeno da su čuvanju šuma, 

uređenju budućih sječina te trgovini drvetom udareni temelji, jer su prema 

izvještaju tršćanske intendanture od 20. IV 1765. godine šume najvećim dijelom 

procjenjene i mapirane, postavljeni nužni šumari i lugari uz godišnji trošak od 

3.750 forinti, da je za to osoblje donesena instrukcija i šumski red te da je sporazumom 

između senjskog kapetana barona Gusića i »Waldmeistera« Franzonija 

donesena tarifa za obaranje stabala kao i otkupna cijena za drvne magazine. 

Osim tog konstatirano je da te otkupne tarife nisu definitivne, jer ih ne 

prihvaća tršćanska intendantura, jer se boji da bi visokim cijenama drveta bila 

uništena trgovina, te da će se te cijene morati i onako mjenjati nakon izgradnje 

putova. Problem su i visoki troškovi za izgradnju putova. 

Na tom sastanku je donesen zaključak: odluka od 1762. godine da se trgovanje 

drvetom stavi samo u nadležnost trgovačke komore neće se moći provesti 

u život, nego tu treba da surađuju trgovačka komora i vojno zapovjedništvo. 

Kraj ovakovog stanja trgovačka komora nema odakle namaknuti sredstva 

za šumarsko osoblje što je već doseglo godišnji izdatak od 4.000 forinti. Prema 

zamisli ove komisije vojno zapovjedništvo treba da se brine o što hitnijoj izgradnji 

putova, da ustanovi sječne i transportne pristojbe i da čuva šume, dok 

će trgovačka komora brinuti o izgradnji drvnih magazina, a dobit iz tog posla 

da dijele na pola. Za početni kapital dali bi 10.000 forinti vojno zapovjedništvo 

457

; 

i to u vidu drveta, 10.000 forinti dala bi trgovačka komora, a u taj posao bi 

trebalo uvući i privatnike sa 5.000 forinti kapitala, s tim da se,njima povjeri 

vođenje drvnih magazina. Za hrastovinu je predviđeno da bi bilo obavezno 

predavanje u drvne magazine, dok bi za ostale vrste drveta također bila ustanovljena 

cijena otkupa, kojom bi se mogli koristiti graničari ,da se na taj način 

spriječi da ih privatni trgovci niskim cijenama oštećuju. 

U smislu ovih zaključaka, a na osnovu odluka carice Marije Terezije izdalo 

je dvorsko trgovačko vijeće 5. XII 1765. godine rješenje tršćanskoj intendanturi 

da to provede u život dok je dvorsko ratno vijeće 14. XII 1765. godine tu odluku 

dostavilo karlovačkom komandantu Beku, da onaj dio koji se na njega odnesi 

provede u život i o učinjenom izvijesti. 

Dakle ako imamo u vidu sam naslov članaka Bogoslava Kosovića iz Šumarskog 

lista 1914. godine: »Prvi stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj 

Kapeli od Dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina, prvi šumski red za 

iste, prvo njihovo razdjeljenje u okružja, šumarije i čuvarije, prvi cjenik za 

drvnu građu, prve misli o pošumljavanju primorskog krša itd. po originalnim 

podacima c. k. ratnog arhiva u Beču i drugdje priopćeno itd.« nadalje ako 

imamo u vidu zaključke zasjedanja u Karlovcu gdje se na str. 260. Šum. lista 

1914. godine navodi u zaključku zasjedanja u Karlovcu, da se od uzetih šumara 

jedan postavi u Krasnu, kao i izvještaj tršćanske intendanture na str. 371. da 

su postavljeni nužni šumari i lugari uz godišnji trošak od 3.750 forinti, što približno 

odgovara šemi i predviđenim plaćama, kao i navod na 372. str. da su 

beriva šumarskog osoblja dosegla već godišnji izdatak od 4.000 forinti, onda 

nema nikakove sumnje da je u to vrijeme u Krasnu formirana izvjesna šumarska 

organizacija, koja se u prvo vrijeme zvala Šumski ured, kako je to na str. 

263. naznačeno. Naravno da bi se tragajući po dokumentima na koje se poziva 

Kosović mogle te stvari detaljno upoznati. Sa naređenjem generalu Beku iz 

konca 1765. godine Kosović završava svoju raspravu. 

Daljnju historiju ovih šuma možemo pratiti u fragmentima iz Vaničekove 

povijesti Vojne Krajine kao i iz Bachove povijesti otočke regimente. Naravno 

da ti podaci nisu ovako suvisli, kao što su kod Kosovića, gdje su razmatranja 

skoncentrirana prvenstveno na šumarstvo. 

Imamo podatke da je 1768. godine bilo zabranjeno izdavanje drveta primorskim 

kompanijama, a to su u Jurjevu i Jablancu, da je iste godine regimenta 

dobila od »Waldbereitera« nekoga Gottfrida Strange-a iz Oštarija, dok 

je u Oštarije otišao Forstknecht Danijel Pricz. 

Drvni depoi u Jurjevu i Jablancu bili su sagrađeni 1773. godine, sve za 

potrebe otočke regimente, a za nadzor nad depoima bio je određen neki »Waldmeister« 

Ghezzi, koji od 1773. godine stanuje u Jurjevu. 

Cesta Jurjevo—Krasno građena je 1774. i 1775. godine, nadzor je vodio 

neki Pipan, koji je primao mjesečni dodatak od 6 forinti. U isto vrijeme sagrađena 

je i strazarnica u Stinici, a takva je bila podignuta i u Grabovi kod Jurjeva. 

Zadatak je strazarnica bio da se spriječi šverc drveta, a od jedne i druge 

stražarnice vide se još i danas zidovi. 

Godine 1781. sagrađen je u Jurjevu stan za manipulanta drvetom, a 1784. 

godine izdala je General-komanda novu tarifu za drvo, a oficiri su bili postavljeni 

za kontrolore depoa, pa se tako u Jablancu spominje neki poručnik 

Izza. Od Bacha saznajemo da je iste godine postavljen za direktora regimentskih 

šuma neki Waldenfels, koji je na toj dužnosti ostao sve do 1796. godine. 

458

Da su se graničari bavili izradom šume i drveta vidi se iz podataka 1795. 

godine, kada je 283 graničara dobilo željezo za okivanje kola i po 9 forinti pomoći. 

Godine 1801. bili su za manipulante u depoima određeni samo penzionirani 

oficiri sa godišnjom nagradom od 100 forinti, dok je 1802. godine, kako to bilježi 

Bach, bilo u šumama otočke regimente postavljeno 40 čuvara. 

Poznato je iz Vaničeka, da su na početku 19. stoljeća u krajiškim šumama 

bile i dalje znatne štete, nadalje da je 1807. godine izvršeno novo snimanje ; 

nova razdioba u sječine te se tada prvi put spominje šumarska taksacija. Za 

šumarske direktore izdane su tada nove instrukcije. Međutim slabo gospodarenje 

sa šumama nastavljeno je i dalje pa je dvorski šumar Gilam, koji je sa 

komisijom obišao krajiške šume, ustanovio rasipničko trošenje drveta, a naročito 

se tužio na uzurpacije tako da je major Herdy morao izvršiti novu izmjeru 

šuma. 

Tako je došla i 1848. godina kada su Jelačićevom proklamacijom izvjesna 

ograničenja koja su postojala u pogledu korištenja šume po graničarima bila 

ukinuta pa je opet bilo neograničeno dozvoljeno drvarenje, ispaša i žirenje 

prema kućnoj potrebi, skupljanje kestena, buiadi i ležike svaki dan, lugari nisu 

smjeli pretraživati kuće, ukinuta je taksa itd. 

Godine 1871. i slijedećih izvršeno je razvojačenje Vojne Krajine, pa je na 

ime otkupa služnosti, koje su imali graničari u carskim šumama izvršena razdioba 

tih šuma između državnog erara i krajišnika, odnosno kako su se kasnije 

nazivali pravoužitnika, tako da je pola površine šuma pripalo krajišnicima, od 

čega su formirane imovne općine, dok je druga polovica šuma pripala državnom 

eraru. 

Imovnim općinama pripale su redovito šume uz naselja i komunikacije no 

te su bile manje vrijedne. Ipak bilo je vrlo bogatih imovnih općina, kao na pr. 

brodska. 

U pogledu taksacije htio bih još samo napomenuti da u našoj sekciji u Rijeci 

postoji gospodarska osnova pod nazivom »Gospodarstvena osnova kr. šum. 

uprave Krasno«, izrađena po Kr. šum. rediteljstvu u Sušaku 1910. i 1911. godine. 

Ova osnova sastavljena je u hrvatskom i madžarskom jeziku, a poziva se 

na reviziju iz 1903. i 1904. godine, te spominje i prvu gospodarsku osnovu sastavljenu 

1883. godine u njemačkom jeziku. Te osnove se očito odnose na 

državne šume. 

Također smatram, da treba pozdraviti odluku radničkog savjeta Šumskog 

gospodarsva Senj, donesenu na današnjoj svečanoj sjednici u Krasnu, kojom 

je stavljeno u zadatak grupi šumara, da obradi cjelokupni historijski razvitak 

krasanskog šumarstva sve do naših dana. 

LITERATURA 

1. Koso vi ć B.: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli 

itd. Šumarski list 1914. godine . 

2. Dr Ing. Franciškovic S.: Razvoj šumskog gospodarstva u zapadno-hrvatskom 

visočju. 

3. Vani ček F.: Specialgeschichte der Militärgrenze, Wien 1875. 

4. Sulek B.: Korist i gojenje šumah, Zagreb 1866. 

5. Bach F.: Otočaner — Regimentsgeschichte, Karlovac 1855. 

* 

459

Nakon održana referata pozvao je predsjednik Radničkog savjeta Šum. gospodarstva 

Senj, inž. Stipe Tomljanović, učesnike proslave na zajednički 

ručak na slobodnom prostoru pred društvenim Domom. Poslije ručka 'razvilo 

se pravo narodno slavlje mještana iz Krasna koji su već stoljećima sudbinski 

vezini uz šumsku privredu i šume sjevernog Velebita. 

Povodom proslave priređena je stručna ekskurzija u šume sjevernog Velebita. 

Društvo ITŠID Senj priredilo je za svakog učesnika šapirografiranu informaciju 

o pojedinim, objektima ekskurzije. 

Ekskurzija je krenula iz Senja Jozefinskom cestom (građena 1772—1779 a 

rekonstruirana 1838—1843) do Vratnika a odatle novom šumskom cestom kroz 

gosp. jedinicu Senjsko bilo u gosp. jedinicu. Jelovac. Ovdje su učesnici prošli 

novom cestom — odvojkom — od 4 km kojom je otvoren jedan šumski kompleks 

s kvalitetnom bukvom i podstojnim bujnim jelovim mladikom. Odatle je 

ekskurzija krenula u Krasno, a poslije podne je nastavljen put kroz gosp. jedinicu 

Zavižan do velebitskog vrha Zavižan, odnosno do meteorološke stanice na 

Zavižanu. Nakon kraćeg zadržavanja nastavljen je put kroz Lomsku dulibu u 

tektonsku uvalu Štirovaču, poznatu po svojim smrčevim sastojinama. Danas se 

u Štirovači gospodari sa posebnom pažnjom, a jedan je dio (odjeli 38—30 sa 

108 ha) proglašen prirodnim rezervatom. Odatle se ekskurzija preko prevoja 

Alan spustila na jadransku magistralu i vratila natrag u Senj. 

Zvonimir 

Potočić 

460

POGLED U ŠUMARSTVO HRVATSKE PRED 100 GODINA 

(B. Šulek: Korist i gajenje šumah, Zagreb 1866.) 

1 

Ilirski pokret obuhvatio je i kretanja 

privrede i to preko »Hrvatsko-slavonsko 

gospodarskog društva« osnovanog 1842. g. 

Ubrzo po svom osnivanju Gospodarsko 

društvo počelo je izdavati »List mesečni 

Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva« 

(koji izlazi sve do danas kao »Gospodarski 

list«). Iako je prvenstveni cilj Gospodarskog 

društva bio unapređivanje poljoprivrede, 

nije bilo zapostavljeno ni šumarstvo 

a zauzimanjem šumara Dragutina 

Kosa, Franje Spor era i Ante T o- 

m i ć a. Ova trojica aktivni su i kao pisci 

pa se već u prvom godištu »Lista mesečnog 

. . .« nalaze njihovi članci o aktualnim 

temama koje gledajući iz današnjice zaključujemo 

o problemima tadašnjeg šumarstva. 

Iako šumarski trolist Kos-Šporer-Tomić 

oko 1865. g. imaju iza sebe znatno djelovanje 

u šumarstvu i niz objavljenih manjih 

i većih šumarskc-stručnih radova, pa 

iako u Križevcima djeluje Gospcdarcko- 

-šumarsko učilište, a u novinama se javljaju 

i neki šumari, ipak »Kralj evsko-namjesničko 

vieće za kraljevine Dalmaciju, 

Hrvatsku i Slavoniju«, povjerava botaničaru 

Bogoslavu Šuleku pisanje knjige 

objavljene 1866. godine pod naslovom 

»Korist i gojenje šumah, osobito 

u tro jednoj kraljevini«. 

Nije isključeno, da je tome razlog, što se 

od navedenih nitko ne nalazi u Zagrebu 

(Šporer je u Mehadiji, Tomić u Banatu) a 

šumari G.-š. učilišta (Cordašić, Klava) bili 

su zauzeti svoijm redovnim dužnostima. 

Šulekova knjiga imala je zadatak da u- 

pozori na teške posljedice »zlog gospodarenja 

u šumah« tom »ponajvećem blagu 

naše domovine« kako u Predgovoru kaže 

Šulek. Sa šumama su slabo gospodarili 

(kako se navodi u jednoj naredbi iz 1863. 

g. Hrvatsko-slavonskog dvorskog ureda u 

Beču), ne samo maloposjednici nego i mnogi 

veleposjednici, jer ne poduzimaju ništa 

za obnovu posječenih šuma koje su važne, 

kaže se u Naredbi, »za narodno gospodarstvo, 

zdravlje i klimu«. Što više, veleposjednici 

se suprotstavljaju akciji Dvorskog 

ureda što je napisano i u jednoj brošuri 

koju je po nalogu grofa Eltza u Vukovaru 

napisao njegov šumar A. Divald. 

Divald izričito navodi, da je povod pisanja 

njegove brošure navedena Naredba 

Dvorskog ureda nastojeći pobiti njezine 

teze. Tako se u brošuri posebno naglašava 

da su za klimu važne šume samo na apsolutnim 

šumskim staništima, a u Hrvatskoj 

i Slavoniji nalaze se još stotine hiljada 

hektara šume na relativnim šumskim tlima; 

da zbog visoke šumovitosti (43 l3 /o) nema 

bojazni od pomanjkanja drveta; da se 

obešumljenje (pretvaranje šuma u druge 

kulture) može više smatrati kultivacijom 

nego pustošenjem, itd. Brošura se posebno 

zalaže za liberalizaciju u šumskom gospodarstvu, 

jer »sloboda« u gospodarenju ni u 

jednoj zemlji Monarhije nije imala loše ili 

nezadovoljavajuće posljedice za šumu (lit. 

1. str. 23.), a garancija dobrom gospodarenju 

su izebraženi kadrovi jer . . . neizobraženi 

radnik ne može usprkos zakona ispravno 

koristiti ni najbolje tlo ni najkrasniju 

šumu« i predlaže osnivanje šumarskih 

škola. 

Šulek uopće ne spominje A. Divalda, ali 

se s mnogo sigurnosti može zaključiti, da 

je njegova brošura bila jedan od važnijih 

povoda za knjigu »Korist i gajenje šuma«. 

To se može zaključiti iz Predgovora u kojem 

Šulek kaže: »Visoka naša domaća vlada, 

videć kako se kod nas zlo gospodari u 

šumah, koje su ponajveće blago naše domovine, 

i razabiruć, da je tomu ponajviše 

uzrok nepoznavanje znamenitosti i vriednosti 

njihove: pozva me, da napišem popularnu 

knjigu, u kojoj bi se razložila velika 

korist šumah i hude posljedice njihova 

zatora, da ih narod naš više počne cieniti, 

pa i saditi.. . Stoga sam dodao ovomu 

svomu razlaganju i kratak naputak, 

kako treba šumariti, to jest šumu pametno 

upotrebljavati i saditi...« A knjigu Šulek 

ne piše »za izučene šumare, nego za vlastnike 

šumah, koji su se ovom strukom go- 

461

spodarstva slabo bavili, a na zloduhe posljedice 

zatora šumah nisu ni pomislili — 

nebi li ih sve ovo potaklo, da bolje spoznadu 

cienu njihovu i da pomnjivije nastoje 

oko toga svoga blaga, kojemu će vriednost 

svejednako rasti« (str. 3.). 

2 

Materiju knjige Šulek je podijelio u tri 

dijela: I Korist šumah (str. 7.-66.), II Naša 

gora (str. 69.—108.) i III Gojenje šumah 

(str. 111.—202.) uz Predgovor (str. 3.—4.) i 

Opazke (str. 203.—219.). 

2.1 Prvi dio obrađuje ne samo koristi o;l 

šume nego i posljedice »zatorah šuma« 

Posredne koristi šuma (o utjecaju na klimatske 

elemente, na režim vode, na čistoobrtnu 

pcrabu znamenito« ne naraste. »Opominju 

se stari ljudi«, kaže Šulek, »da je 

hvat drvah 3—4 forinta šajna stajao, a sada 

se prodaje i po 12 forintih«* (dok je u 

Beču zimi cijena bila i do 23 forinti za 

hvat). 

2.2 U drugom dijelu knjige pod naslovom 

»Naša gora« nalazi se statistički pregled 

šuma, prikaz o stanju šuma, prikaz 

zakona o šumama i rasprava o pravu države 

na intervenciju u šumskom gospodarstvu. 

Površina šuma prikazana je u tri tabele 

i to posebno za provincijalni dio "Hrvatske 

(i Slavonije), za područje Vojne krajine i 

za Dalmaciju. Površina šuma je iznosila: 

Područje 

visoke šume niske šume 

Površina u jutrima 

ikare luke kestenici goleti svega 

Provincijala 

Vojne Krajine 

Dalmacije 

Ukupno 

732.511 

1,248.133 

— 

— 

141.677 

194,92 

— 

— 

25.119 1.2:3 311 .103 953.926 

1.265.623 

475.592 

— 2,695.143 

ću zraka, na sprečavanje lavina i na poljoprivredu) 

znatno opširnije su obrađene 

nego neposredne koristi. Pa i u ovom dijelu 

uklopljen je i ekonomski mcmenat: cijena 

proizvodnje i prodajna cijena te teškoće u 

opskrbi drvctom zemalja s malo šuma 

(npr. Engleske). Opširnija obrada posrednih 

koristi očigledno je protunapad na izlaganja 

Divalda o toj važnosti šume samo 

na apsolutnim šumskim staništima. 

Ekonomski moment u šumskoj proizvodnji 

naglašen je u slijedećim izvodima B. 

Šuleka: »Ponajprije šuma je više nego išta 

drugo naravna plodina. U šumu se ulaže 

puno manje i glavnice i trudbe, nego u 

druge plodbe.. . Šuma se sama rasplođuje, 

sama se sije, sama se gnoji. Čovjek samo 

dolazi, da bere iz nje, šta mu treba, 

pak i ova berba pada obično u ono doba 

godine, kada gospodar najmanje posla 

ima. ... Za šumarenje u šumi prostrtoj na 

1 četvornoj (kvadratnoj) milji* treba 1 

nadšumar, jedno 2 šumara, 3—4 lugara i 9 

pilara, svega skupa 14 ljudi. A koliko ih 

treba za obrađivanje onoliko polja! Pa koliko 

tu treba marve!« ... 

Šulek, nadalje, naglašava, očito na tvrdnje 

Divalda o našem šumskom bogatstvu i 

niskim cijenama drveta, da je drvo jeftino, 

dok ga je dosta ,te dok do se »narod ne 

podmoži, a potreba drvah i za kućnu i za 

* Oko 5500 ha. 

* Oko 350 novih dinara u današnjoj vrijednosti. 

Ovom statistikom obuhvaćena je površina 

šuma cijelog Srema, ali ne Međimurja 

(koje je bilo u sklopu Ugarske) ni Istre 

(koja je bila u austrijskoj poli dvojne monarhije). 

O stanju šuma u ono dcba eto Sulekovog 

prikaza: »Naša domovina b'ila je do 

nedavno na glasu s svojih krasnih i neizmjernih 

šumah, među kojimi bijaše puno 

gvozdovah ili prašumah, kamo sjekira nije 

odvieka doprla. Osim riečke županije 

nemožemo se niti danas potužiti, da je 

gdje ponestalo drvah . . .« No ipak, nakon 

citiranja Kosa da »neiscrpljivo množtvo 

hrvatskih šumah sve ide na manjak . . .« 

da je »već i gora strašno prorieđena .... i 

da se kod nas slabo tko stara za budući 

naraštaj«, Šulek naglašava da »kratkoumnik 

i nevježa nevidi... rasap naših šumah 

.. .« jer »misli, gledajući izdaleka zelene 

gore, da ih jošte toliko imamo, te nam 

ne treba štediti«. I dalje: »Ako to ovako 

uztraje koji desetak godinah; ako se neustavi 

ovo bezobzirno haranje šumah, neće 

se tek naši potomci gorko tužiti na našu 

lakomost i nemarnost, nego ćemo do skora 

i mi sami osjetiti gorkih posijedicah toga 

lakoumja i nerazbora«. Analiza ovakvih 

predviđanja ne samo Šuleka nego i drugih 

prelazi okvir ovog prikaza pa konstatiramo, 

da se Šulek slaže s Kosom, da je 

»skrajnje vrieme, da se i kod nas zavede 

umno šumarenje, ako ne ćemo da sasvim 

zatremo našu goru« i traži »da nastojimo 

oko šumah većom pomnjom i savršenijim 

462

postupkom, i toga radi da sadimo više šuman, 

koje će se smatrati kao napredak čovječnosti, 

jer pripravljaju dohodak budućemu 

naraštaju«. To treba provesti i intervencijom 

vlasti, jer »tko će dakle zamjeriti 

državi, ako onakvoj raspikući za 

dobe ruke sveže, i postavi mu skrbnika — 

zakon, — da tim odvrati od njega nevolju, 

a od sebe nepriliku? — Doista imaju 

sve države zakc.nah, koji vladi upravo nalažu, 

da zaprieče onakvo ludo potepanje 

imovine«. »Pravo države na nadziranje šuma« 

Šulck obrazlaže na preko 20 stranica 

uz izvadak nekih propisa Zakona o šumama 

iz 1858. god. 

Za prikaz stanja šuma na degradiranom 

dijelu Krškog područja koristi uglavnom 

opis šuma na Hvaru po Ulageru i jednom 

prikazu u zadarskom »Novom listu« 1865. 

g. Poenta je tih prikaza da »prave šume 

pako neima više osim gdjekejeg mladoga i 

malenog borika« (Unger za otok Hvar) odnosno 

»da je u Dalmaciji s gorom (šumom) 

zlo i naopako« (Novi list). 

2.3 Treći dio knjige — »Gojenje šumah« 

— nakon epćeg dijela obrađuje prirodno i 

vještačko pomlađivanje te pošumljavanje 

Krša. Svrha je ovog dijela, piše Šulek »samo 

ukratko naputiti vlastnike manjih šumah, 

šta im valja raditi, da im nepropadnu 

i kako ih treba gojiti«, jer »tko želi temeljito 

proučiti šumarstvo, mora tu znanost 

dvie godine danah učiti na našem gospođarsko-šumarskom 

učilištu u Križevcu«, 

a »tko ima velike šume, mora i onako 

držati po zakonu vješte šumare«. Glavna 

pak načela šumarstvu su »1) pametna poraba 

obstojeće šume, i 2) podmladak posječene 

šume«. 

U dijelu o vrstama šuma Šulek u prvom 

redu diferencira prirodnu šumu i gospodarsku, 

koja se »po pravilih šumarstva goji 

ili gaji«; za gospodarsku šumu daje naziv 

gaj ili dubrava. Po vrsti drveća razlikuje 

šume četinjača i šume listača, a po 

načinu sječe »šumarenje« šestarenjem tj. 

»kad se šuma ošestari. ., podieli na razmjerne 

dielove« i »prieborno šumarenje . . . 

kad se u šumi ono sieče, što baš treba, sad 

veliko stablo, sad hrastić; a pomladjivanje 

ostavlja se naravi.« 

Nešto opširnije obrađena je visoka šuma, 

niska i srednja. Visoka šuma pogodna 

je za veći šumski posjed, »sitna šuma valja 

samo ondje, gdje je velika skupoća i 

potreba drvah, a malo šumah«, a srednja 

šuma »imade puno dobrih svojstava«. Dobra 

su svojstva srednje šume: »da pored 

drvah za ogrjev daje puno drvah za raznovrstni, 

kadšto skupocjeni lies, za krivadke 

(Krumhölzer) itd.; da u njoj puno 

trave raste, a visoko drveće žirom obilato 

radja; da se iz nje puno stelje dobavljati 

može, nit se tim baš jako obustavlja rast 

drveća; da tlo osobito popravlja... Stoga 

je srednja šuma za mnoge okolice znamenita 

i baca najveći dohodak. Nego uprav 

ovakvo šumarenje je najmučnije; jer potrebuje 

od šumara puno opreznosti, izkustva 

i vještine ,osobito kod proračunanja 

budućeg stanja šume.« 

U dijelu pomlađivanja sastojina obrađeno 

je pomlađivanje prirodnim načinom 

(čistom, oplodnom i prebornom sječom) te 

vještačko (sjemenom i sadnicama) 

— Za sabiranje sjemena od kakvoće sjemenskih 

stabala naglašeno je samo da moraju 

biti »potpuno zdrava, te nit odviše 

mlada ni odviše stara« iako je prije naveden 

jedan članak »vrsnog šumara g. Rašlića« 

objavljenog u »Pozoru« u kojem se 

kaže, da bi se kod sječe sastojina trebala 

»ostaviti za pomlađivanje šuma .. . najbolja 

stabia«, ali: ako sjeme »ne možeš sam 

nakupiti, kupuj od pouzdana sjemenara.

koristiti prirodno pomlađivanje ali uz »čuvanje 

sječine i podmiatka od svakog korova«. 

Na slabijem staništu prednost ima 

vještačko pomlađivanje, koje, uz sadnju 

500 do 800 stabala po jutru, stoji 3 forinta 

i 20 novčića (uz nadnicu radnika 80 novčića), 

jer na takvim staništima podmladno 

razdoblje kod prirodnog pcdmlađivanja 

traje i do 20 godina. S druge strane kod 

vještačkog pomlađivanja stanoviti prihodi 

mogu se imati odmah: »Puka je predsuda, 

a opet je mnogim gospodarima pamet pomutilo 

krivo mnenje, da posadjena šuma 

daje korist stoprv unukom našim. Već prve 

godine možeš upotriebiti travu, koja 

ondje naraste, ako ti se hoće požeti ju, dakako 

oprezno, da nepožanješ i šumski nasad. 

Za koje ljeto već davat će ti mlada 

guštara granje za grašak« itd. 

3 

Preko četvrtine knjige sadrži materijal 

o Krasu. Uostalom Šulek »puste golieti... 

s južne strane naše domovine« i »primorske 

krševe« posebno navodi u Predgovoru, 

a u uvodu dijela koji nosi naziv »Naš 

Kras« doslovno piše: »Kako da se taj naš 

pusti Kras opet zaodjene zelenom goricom 

(upitomi), to je glavni cilj ove knjižice...« 

To je i razumljivo, jer je sredina XIX vijeka 

doba zamaha pošumljavanja goleti u 

Francuskoj, prvih uspješnih pošumljavanja 

na našem Kršikom području (na Istarskom 

kršu odnosno u okolici Trsta) i prvih 

temeljitijih istraživanja Krških makrorajona 

— gornjeg, provincijalnog, dijela 

Hrvatskog Primorja (dr J. R. Loronza — 

lit. 4.), nekih drugih štampanih radova (lit. 

5.) i, konačno, godišnja skupština »Austrijskog 

državnog šumarskog društva« namijenjena 

razmatranju pošumljavanju Krša 

(održana u Trstu i okolici u jesen 1865.). 

Dakako da Šulek koristi »skupštinu sumaran 

na Krasu« i to kao završni dio o pošumljavanju 

Krša: »Završujuć svoje razlaganje 

o zaprekah i sredstvih pošumljivanja 

pustih golietih našega Primorja: pođuprieti 

ćemo svoj nauk mnenjem vještakah, 

koji su stvar na licu mjesta temeljito 

i svestrano' razmatrali« te »ponajprije pronašli, 

da Kras nije u istinu onako strahotan, 

kao što se govori; jer svagdje ima barem 

za nevolju onih tvarih, kojih treba, 

da se može iznova šuma saditi, a gdješto je 

već i mnogo za taj posao pripremljeno«. 

U popisu vrsta za obnovu šuma na krškom 

području nalaze se sve autohtone 

vrste (odnosno njegovog sjeverozapadnog 

dijela), ali opširnije su prikazani samo crni 

bor i pajasen. 

Crni bor (Pinus nigricans, P. Pinaster, 

P. austriaca — dok se na Hvaru nalazi 

gluhi bor, P. Laricio) je vrijedan posebne 

pažnje, jer, prema Löwenfeldu, »crnom 

boru sudjeno je zastrti i obrasti puste i 

gole vrhove Krasa«* te jer je »grad Trst 

na svom posjedu bjelodano i uz najbolji 

uspjeh dokazao, da crni bor na Krasu u 

svakoj leži i zemlji, u vapnencu i pješčancu, 

ne samo raste nego baš veselo uspieva 

i da je najzgodnije drvo ne samo za velike 

šume n?go i za stvaranje šumskog tla«. 

Ali crni bor, tekst je Šuleka, je vrijedan i 

radi svog drveta i smole: »Drvo od crnog 

bora teže je nego u prostog, gusto ... a bolje 

i življe gori od proste borovine«. U soku 

crnog bora ima više terpentina nego u 

ikojem drugom drvu«. 

O pajasenu*, kaže da su prve sadnje pokazale 

njegovu otpornost na sušu i dobro 

uspijevanje, a u velike je u ono doba korišten 

u Francuskoj, u Italiji pa i u Madžarskoj. 

Dobra su svojstva pajasena, navodi 

se, i to, što ga steka, pa ni koza, ne 

brsti, a posve suho drvo može se koristiti 

i u koiarstvu, stolarstvu te tokarstvu jer 

»s vremenom bude tvrdo kao i orahovina« 

(od stabala starijih od 10 godina). Lišće 

pajasena može koristiti za ishranu pajasenovog 

svilca (kojeg nit može zamijeniti nit 

dudovog svilca). Korištenje pajasena za 

pošumljavanje Krša posebno, za Neretvansku 

krajinu, preporuča dr Molin. Međutim 

ta vrst nije opravdala nade koje su 

u nju polagane. Danas se doduše pajasen 

nalazi na cijelom degradiranom (primorskom) 

dijelu Krškog područja, ali zapravo 

samo kao botanička a ne i gospodarska 

vrsta, ali vrsta jake vitalnosti. Nalazi ga 

se i na terenima ljutog krša (npr. na Vlaškoj 

kod Trogira) ali u obliku niskih, grmolikih 

stabalaca (grmova). Zašto ga nema 

i na boljim staništima, gdje bi postigao i 

znatnije dimenzije, trebalo bi istražiti, jer 

na takvim staništima (npr. u krugu bivše 

Šumarske škole za Krš u Splitu) jednogodišnji 

izdanci postižu visinu i preko 2 m. 

Pretpostavljam, da je to posljedica svojedobne 

»politike« podizanja samo zaštitnih 

a ne i proizvodnih šuma odnosno samo pošumljavanja 

staništu. 

na težem Kršu, na slabijem 

Na pitanje »tko da pošumi Kras« Šulek 

veli: »Odgovor je kratak: njihovi vlastnici, 

* Ovo je npr. u većem opsegu bilo o- 

stvareno hrptom lanca od Učke do Kremenjaka 

(u Istri) na potezu dužine oko 15 

km, ali je u toku rata požarom cjelina razbita 

i, do danas, 1966. g., još nije uspostavljena. 

* Naziv pajasen, veli Šulek, preuzeli smo 

od Ceha. 

464

a ti su: državna blagajna (erar), njekoja 

vlastela (po imenu grofovi Batthyäny i 

Nugent), a ponajviše obćine«, pa i prisilno 

(primjenom propisa CL 3. Zakona o šumama 

iz 1958. g.). »Državna blagajna i vlastela 

(trebaju) prednjačiti obćinama i buduć 

da su ove ponajviše siromašne, te ne 

bi lasno smogle potrebit trošak, to bi ih 

imala država u tom poslu podupirati, ne 

samo savjetom i pomoću svještih šumarah, 

nego i podjelom šumskog sjemenja i rasada«, 

a »revne šumare« na tom poslu treba 

»jošt i napose nagradjivati«. 

4 

Šulekova knjiga zanimiva je i za terminologiju. 

Za ilustraciju navodim neke termine: 

— G o z d je termin za prašumu. U dijelu 

o »vrstama šuma« kaže se: »Svako 

veće mjesto obraslo drvećem (al ne pitomim 

zove se šuma (Wald, selva); ako je 

malena, onda je šumica. Buduć da su 

planine i brdine, jednom rječju gore ponajviše 

onakvim drvećem obrasle, zato se 

onakva šuma zove jednom rječju i gora 

ili gorica (provincialni Hrvati zovu vinograd 

»goricom«). — Šuma na ravnici zove 

se i lug. Ako se šuma po pravilih šumarstva 

goji ili gaji, zove se g a j ili dubrava 

(Forst; foresta, od latinske rieči 

srednjeg vieka forestare, inforestare, to će 

reći zabraniti, zagajiti)«. 

— Mrčava je gustiš. 

— Sumarenje je termin za gospodarenje 

šumom. 

— Šumište je »mjesto namienjeno ili 

za šumu prikladno«. 

-— Sibača za fašinu, itd. 

5 

U Predgovoru knjige Sulek naglašava: 

»Stvari, o kojih u ovoj knjizi govorim, nemogu 

se proučiti samim umovanjem, nego 

samo svestranim iztraživanjem i izkustvom: 

stoga trebaše i meni potvrditi svjedočanstvom 

čuvenih učenjakah, štogod 

ustvrdih«. Za podatke i dokazni materijal u 

tekstu Šulek u Opazkama citira 67 izvora 

a to su što knjige, što članci i rasprave u 

stručnim časopisima, što izvještaji u novinama 

i to ne samo u hrvatskom i njemačkom 

jeziku nego i u talijanskom i madžarskom, 

a izdanih u vremenu od 1822. 

do 1866. g. tj. do vremena kada je knjiga 

već bila u štampi. Od materijala u hrvatskom 

jeziku članci u Gospodarskom listu, 

u Pozoru i u Umnom gospodaru (koji je 

izlaizo u Gorici!). U hrvatske izvore treba 

ubrojiti i K. Koss: Das Forstwesen in Kroatien, 

F. Sporer: Das Forstwesen in der 

k. k. Militärgrenze, F. Sporer: Leichtfassliohe 

Anleitung zur Holzpflanzung, a dakako 

i Zakon o šumama iz 1858. g. i izvadak iz 

Zakona o šumama iz 1769. (od Marije Terezi 

je). 

Bez sumnje Šulek se koristio i drugom 

literaturom, ali jer nije neposredno iskorišćavao 

podatke nije ju ni naveo. Već je 

naprijed spomenuta brošura Divalda, a 

sad navodimo knjigu Dr H. Rentzsch-a: 

Der Wald im Haushalt der Natur und der 

Volkswirtschaft, izdane 1862. g. II izdanje 

u Leipzigu, a koja je pisana s analognom 

svrhom, sa svrhom upozorenja na poljedice 

pustošenja u privatnim šumama u 

Saskoj i o mjerama, kako da se spriječi 

kvantitativno i kvalitativno smanjivanje 

šumskog fonda. ltd. 

6 

Ovim prikazom nije iscrpljena cjelokupna 

materija Šulekove knjige, prvog opširnijeg 

rada o šumarstvu u hrvatskom jeziku, 

koja je vrijedan historijski dokument, 

a koja B. Šuleka deklarira kao savjesnog 

i umješnog pisca i na području koje je doduše 

usko vezano s prirodnim naukama, 

ali isto tako povezano s ekonomikom. Zasluga 

Šuleka za uspješno rješenje postavljenog 

zadatka od Namjesničkog vijeća 

nije manja ni onda, ako je tokom izrade i 

u većoj mjeri konzultirao šumarske stručnjake 

(kao npr. »vrlog učitelja šumarstva 

u Križevcu« F. Čordašića). 

LITERATURA 

1. Was sollte Geschehen um die Forstwirtschaft 

in Croatien und Slavonien 

im staatswirtschaftlichen Interesse des 

Landes zur Blüthe zu bringen, Esseg, 

1864. Verfasst im Auftrage des Grafen 

zu Eltz vom Graeflich Elzschen Forstmeister 

Adolf Divald. 

2. Karl Koss: Das Forstwesen in Kroatien, 

Agram 1847. 

3. Dr U n g e r : Der Waldstand Dalmatiens 

von einst und jetzt. iSitzungsberichte 

der k. Akademie der Wissenschaften 

in Wien, 1864. 

4. Dr J. R. Lorenz: Bericht über die 

Bedingungen der Aufforstung und Kultivirung 

des kroat. Karstgebirges, Wien 

1860. 

5. Dr F. H 1 u b e k : Die Bewaldung des 

Karstes, 1857. — Löwenthal: Der 

Karst und seine Wiederbewaldung. — 

F. Löwinger: Der Karst und seine 

Wiederbewaldung, Wien 1865. 

6. Dr M o 1 i n : Die Bewaldung Dalmatiens, 

bečke novine »Neue freie Presse« 

1866. 

7. Iz 1822. g. je knjiga Pfleil-a: Grundsätze 

der Forstwirtschaft. 

Oskar Piškorić 

465

Qakmicenje Zumäkifr cadnlka 

III. REPUBLIČKO TAKMIČENJE ŠUMSKIH RADNIKA SJEKAČA SRH 

Treće republičko takmičenje šumskih 

radnika sjekača održano je dne 11. i 12. 

lipnja 1966. na području Šumsko-poljoprivrednog 

industrijskog kombinata »Spačva« 

na Šumariji Vukovar u Vučedolu. 

Prije republičkog takmičenja održana su 

gotovo u svim šumskim gospodarstvima 

izlučna takmičenja, te su najbolje ekipe 

šumskih radnika sudjelovale na republičkom 

takmičenju. 

Organizacioni odbor Trećeg republičkog 

takmičenja bio je u slijedećem sastavu: 

Ing. Mladen Novaković predsjednik, ing. 

Slavko Horvatinović, ing. Drago Bedjula, 

Vlado Račan, ing. Zorislav Basic, ing. Stipe 

Srnić, Đuro Kešnjer, ing. Bernard 

Hruška, ing Milivoj Würth, Stjepan Briski, 

ing. Nikola Fidler, ing. Bozo Tomičić, ing. 

Radivoj Grković, Gojko Maksimović, 

Branko Puškadija. 

Podsijecanje stabla motornom pilom 

Zadatak odbora bio je da izvrši sve pripreme 

i da organizira takmičenje. 

Na takmičenju sudjelovale su slijedeće 

ekipe stalnih šumskih radnika sjekača: 

Šum. gospodarstvo Gospić sa 2 šumska 

radnika, Koprivnica sa 3, Varaždin sa 3, 

Senj isa 3, Ogulin sa 5, N. Gradiška sa 4, 

Bilje sa 3, Kutina sa 4, SI. Brod sa 3, Našice 

sa 4, »Mojica Birta« Bjelovar sa 5, 

Delnice sa 7 i Vinkovci sa 6 šumskih radnika. 

Sveukupno je nastupilo 65 šumskih 

radnika. 

Samo borilište bilo je vrlo dobro pripremljeno, 

lijepo ukrašeno i opskrbljeno 

svim potrebnim tehničkim pomagalima. 

Takmičenje se vršilo u slijedećim disciplinama: 

1. Precizno pogađanje sjekirom. 

Na toj disciplini koja se je sastojala u 

pogađanju u crni krug moglo se postići 

maksimalno 50 bodova. 

Pogađanje se vrši u 10 udaraca svaki 

puta u novu sliku kruga. 

Pogodak u crno vrijedi 5 bodova, pogodak 

u prvi krug 4 boda, u drugi 3 boda, 

u treći 2 boda, u četvrti 1 bod, a pogodak 

u peti krug i sve pogrešno 0 bodova. 

2. Siječenje sjekirom. 

Uspravno stojeći trupac promjera 30 cm 

potrebno je skratiti za 5 cm odsijecajući 

ga ukoso pod kutem od 45°. Ravnina siječenja 

je na trupcu obilježena. Ocjenjuje 

se brzina i kvalitet. 

Može se postići maksimalno: za vrijeme 

100 bodova a za kvalitetu rada 30 bodova. 

3. Jednostavno prerezivanie motornom 

piloni. 

Od koso postavljenog trupca promjera 

40 cm treba odrezati dva koluta debljine 

cea 3 em. Jedan kotur odrezuje se odozdo, 

a drugi odozgo. Ocjenjuje se brzina i 

kvalitet. Može s postići maksimalno: za 

vrijeme 30 bodova, a za kvalitetu rada 70 

bodova. 

4. Kombinirani prerez motornom pilom. 

Od horizontalnog trupca promjera 40 cm 

treba odrezati kotur i to do polovine odozdo 

a od polovine odozgo. Sredina je obi- 

466

lježena trakom širine 3 cm. Oba reza treba 

da se poklapaju. Ocjenjuje se brzina i 

kvaliteta. Može se postići maksimalno za 

vrijeme 30 bodova, za kvalitetu 100 bodova. 

5. Podsijecanje stabala motornom pilom. 

Na uspravno utvrđenom trupcu promjera 

40 cm treba podsjeći kao u normalnom 

radu. Dubina podsjeka treba da bude 1/4 

promjera, a kut rasjeka 35°. Obje ravni 

podsjeka kosa i horizontalna treba da se 

presijecaju. Ocjenjuje se tačnost određivanja 

smjera koji je obilježen na udaljenost 

od 2 m. Može se postići maksimalno: za 


bodova. 

6. Definitivno prerezivanje. 

Od uspravno utvrđenog trupca promjera 

40 cm treba odrezati s donjeg kraja jedan 

kotur tako da prerez bude horizontalan. 


50 bodova a u kvaliteti rada 60 bodova. 

9. Okretanje mača na motornoj pili i 

promjena lanca. 

Na motornoj pili potrebno je skinuti 

mač i lanac te okrenuti mač i lanac pravilno, 

te ponovno staviti na motornu pilu. 


70 bodova, a za kvalitetu rada 30 bodova. 

Kod svake discipline određena su bila 

dva suca za ustanovljivanje bodova, vremena 

i kvalitete rada i jedan zapisničar, a 

za nadzor rada sudaca i za rješavanje 

spornih pitanja imenovan je centralni sudački 

žiri u koji su ušli slijedeći drugovi: 

Novaković, Horvatinović, Hruška, Briski i 

Würth. 

Na takmičenju postignuti su slijedeći 

rezultati: 

Ekipni plasman: 

I. ekipa Šumsko-poljoprivredno-industrijski 

kombinat »Spačva« Vinkovci sa 

prosjekom od 710,5 bodova. 

II. ekipa Šumsko gospodarstvo Delnice 

sa prosjekom od 697,4 bodova. 

Makljanje bukovog celuloznog drveta 

7. Makljanje bukovih oblica. 

Oblica promjera 16 i 18 cm postavljena 

je na jednostavni radni stol koju treba 

omakljati na bijelo. Može se postići maksimalno: 

za vrijeme 70 bodova a za kvalitetu 

rada 20 bodova. 

8. Sortiranje i slaganje oblog drveta. 

Bukove oblice dužine 1 m u količini od 

1 prm. treba složiti između dva kolca zabijena 

u zemlju, tako , da se posebno slože 

oblice tanje od 14 cm, a posebno deblje 

od 14 cm. Može se postići maksimalno: za 


bodova. 

III. ekipa Šum. gosp. Osijek sa prosjekom 

od 684,3 boda. 

IV. ekipa Šum. gosp. Mojica Birta Bjelovar 

sa prosjekom od 671,5 bodova. 

V. ekipa Šum. gosp. Pod. Slatina sa prosjekom 

od 666-7 bodova. 

VI. ekipa Šum. gosp. SI. Požega sa prosjekom 

od 607,6 bodova. 

VII. ekipa Šum. gosp. Našice sa prosjekom 


VIII. ekipa Šum. gosp. Slav. Brod sa 

prosjekom od 593,0 bodova. 

467

IX. ekipa Šum. gosp. Kutina sa prosjekom 


X. ekipa Sum. gosp. Bilje sa prosjekom 


XI. ekipa Šum. gosp. N. Gradiška sa 

prosjekom od 540,2 boda. 

XII. ekipa Šum. gosp. Ogulin sa prosjekom 


XIII. ekipa Sum. gosp. Senj sa prosjekom 


XIV. ekipa Šum. gosp. Varaždin sa prosjekom 


XV.ekipa Sum. gosp. Koprivnica sa prosjekom 


XVI. ekipa Šum. gosp. Gospić sa prosjekom 


Pojedinačni plasman: 

G 

in 

a 

PH 

1. 

2. 

3. 

4. 

5. 

6. 

7. 

8. 

9. 

10. 

11. 

12. 

13. 

14. 

15. 

16. 

17. 

18. 

19. 

20. 

21. 

22. 

23. 

24. 

25. 

26. 

27. 

28. 

29. 

30. 

31. 

32. 

33. 

34. 

35. 

36. 

37. 

38. 

39. 

40. 

41. 

42. 

ipni 

ojenih 

ova 

Ž5. l-< M o 

P Xi a X! 

818 

795 

746 

738 

733 

733 

730 

723 

718 

715 

700 

697 

679 

689 

686 

685 

670 

664 

658 

654 

653 

647 

644 

641 

638 

631 

626 

625 

623 

619 

618 

614 


593 

592 

591 

590 

586 

583 

581 

577 

568 

566 

555 

to o 

W XI 

53 

2 

48 

60 

59 

20 

35 

55 

61 

22 

40 

12 

13 

29 

33 

23 

7 

11 

45 

54 

27 

4 

9 

1 

65 


46 

21 

47 

3 

43 

39 

15 

51 

56 

62 

32 

8 

31 

63 

44 

64 

49 

58 

Prezime i ime 

Voli: Anton 

Majstorović Ivan 

Cmrk Josip 

Klarić Srećo 

Turk Drago 

Duh Stjepan 

Kelbas Slavko 

Briševac Željko. 

Đudarić Mile 

Krizmanić Ivan 

Mataja Mile 

Volf Josip 

Štekl Miško 

Vinković Nikola 

Zeman Slavko 

Štimac Matija 

Lučić Marko 

Štimac Ivan 

Cmrk Tomo 

Marković Rade 

Ivanković Ivan 

Krajinović Augustin 

Flori j an Mirko 

Banović Mile 

Medved Marko 

Bukovac Nikola 

Augustinović Mato 

Prpić Vlado 

Kovačević Franjo 

Marković Lovro 

Prohaska Josip 

Burić Tomo 

Cavić Ivan 

Troha Ivan 

Buković Bozo 

Alijić Adem 

Rončević Andrija 

Dojić Momčilo 

Čop Slavko 

Kadić Mato 

Srdić Dragoljub 

Đurčević Josip 

Graberski Josip 

Denžić Zdenko 

Šumsko gospodarstvo 

Delnice 

Vinkovci 

P. Slatina 

Vinkovci 

Delnice 

Bjelovar 

Osijek 

Vinkovci 

Kutina 

Našice 

Vinkovci 

Delnice 

Osijek 

Bjelovar 

Bjelovar 

Delnice 

Vinkovci 

Delnice 

P. Slatina 

S. Požega 

SI. Brod 

Vinkovci 

Delnice 

Delnice 

P. Slatina 

Bjelovar 

Osijek 

P. Slatina 

Kutina 

SI. Požega 

Bjelovar 

SI. Požega 

Bilje 

Ogulin 

Našice 

Bilje 

Gospić 

N. Gradiška 

SI. Požega 

SI. Brod 

Našice 

SI. Požega 

Kutina 

Varaždin 

Discipline s motornom 

pilom 

Bodovi 

433 

442 

402 

366 

392 

395 


395 

371 

345 

312 

311 

328 

372 

348 

313 

354 

280 

343 

321 

337 

316 

369 

342 

315 

330 

274 

298 

312 

293 

395 

348 

260 

316 

255 

230 

345 

276 

350 

304 

219 

307 

268 

266 

Plasman 

2 

1 

4 


6 

5 

3 

5 

8 

14 

24 

26 

19 

7 

13 

13 

11 

35 

15 

20 

17 

21 

9 

16 

22 

18 

37 

30 

25 

32 

5 

13 

43 

21 

44 

50 

14 

36 

12 

28 

53 

27 

40 

41

c 

a 

ci 

B 

ft in 

B 

rS 

S 

M ° > 

P 42 C 

> 

c 

T3 

C, 

'a 

m .a 

Prezime i ime 

Šumsko gospodarstvo 

Discipline s motornom 

pilom 

Bodovi Plasman 

43. 

44. 

45. 

46. 

47. 

48. 

49. 

50. 

51. 

52. 

53. 

54. 

55. 

56. 

57. 

58. 

59. 

60. 

550 

545 

536 

527 

522 

522 

508 

505 

503 

494 

472 

462 

439 

427 

427 

406 

402 

401 

345 

334 

28 

42 

57 

19 

36 

41 

16 

37 

14 

25 

50 

34 

5 

30 

38 

26 

18 

24 

6 

52 

Porkolabić Ivan 

Vrljić Ilija 

Brletić Tomo 

Popović Radivoj 

Pavelić Ivan 

Vrljanović Vaskrisije 

Šporčić Stipo 

Prodanović Stanko 

Mimić Ivan 

Patkanj Stevo 

Petrović Mirko 

Horvat Stjepan 

Krizmanić Slavko 

Tot Mijo 

Crljenica Milovan 

Mravljinić Andrija 

Dukarić Đuro 

Vukelić Nikola 

Musulin Mile 

Sočec Franjo 

N. Gradiška 

SI. Brod 

Ogulin 

Oguiln 

Senj 

N. Gradiška 

Senj 

Našice 

N. Gradiška 

Bilje 

Gospić 

Kutina 

Ogulin 

Varaždin 

Koprivnica 

Varaždin 

Koprivnica 

Senj 

Ogulin 

Koprivnica 

262 

280 

248 

301 

272 

294 

236 

271 

289 

204 

281 

221 

221 

225 

328 

232 

238 

252 

205 

177 

42 

33 

46 

29 

38 

31 

48 

39 

33 

55 

34 

52 

52 

51 

19 

49 

49 

45 

54 

56 

Najboljim šumski mradnicima i ekipama 

podjeljene su nagrade kako slijede: 

I. ekipa dobila je nagradu brončanu statuu 

šumskog radnika sjekača djelo kipara 

Sikirice i plaketu. (Statuu je dao izraditi 

Republički odbor, a plaketa je poklon Instituta 

za drvo). 

Nagrada za pojedinačni plasman: 

I. nagrada motorna pila »Stini«, poklon 

»Unikomerca« inostrana zastupstva Zagreb 

Ilica 16. 

II. nagrada telvizor poklon »Poljoopskrbe« 

uvoz izvoz Zagreb Varšavska ul. 6. 

III. nagrada radioaparat. 

IV. nagrada gramofon. 

V. nagrada tranzistor. 

VI. nagrada tranzistor. 

VII. nagrada ručni sat. 

VIII. nagrada ručni sat. 

IX. nagrada električni aparat za brijanje. 

X. nagrada električni aparat za brijanje. 

Ostale nagrade nabavio je Odbor Republičkog 

takmičenja. 

Ing. Milivoj Würth 

IV. SAVEZNO TAKMIČENJE ŠUMSKIH 

Povodom 25-godišnjice ustanka naroda 

Jugoslavije i 20 godina rada Narodne tehnike 

održano je IV. Savezno takmičenje 

šumskih radnika sjekača Jugoslavije dne 

25. i 26. lipnja 1966. u Socijalističkoj Republici 

Srbiji na području Šumskog gazdinstva 

Titovo Uzice—Zlatibor—Partizanske 

vode. 

Domaćin Saveznog takmičenja bilo je 

Šumsko gospodarstvo Titovo Uzice. 

Na takmičenju sudjelovale su slijedeće 

ekipe: 

RADNIKA SJEKACA JUGOSLAVIJE 

Ekipa šumskih radnika SR Slovenije sa 

6 natjecatelja; 

Ekipa šumskih radnika SR Hrvatske sa 

11 natjecatelja; 

Ekipa šumskih radnika SR B i H. sa 10 

natjecatelja; 

Ekipa šumskih radnika SR Srbije sa 12 

natjecatelja; 

Ekipa šumskih radnika SR Makedonije 

sa 9 natjecatelja; 

Ekipa šumskih radnika SR Crne Gore sa 

4 natjecatelja. Ukupno 52 natjecatelja. 

469

Prvog dana takmičenja obavili su takmičari 

natjecanja u slijedećim disciplinama: 

I ! 

1) Montaža mača i lanca, 

2) Pods jek i definitivan prerez, 

3)Kombinirani prerez, 

4) Makljanje ili koranje. 

Slijedećeg dana obavljena su takmičenja 

u ostalim disciplinama i to: 

1) Precizno pogađanje sjekirom, 

2) Sječenje sjekirom, 

3) Jednostavni presjek, 

4) Slaganje i izdvajanje celuloznog drveta. 

Ekipni plasman: 

Piasman 

Ekipa 

Članovi ekipe 

Startni 

broj 

Osvojeni 

bodovi 

Ukupno 

1. SR Slovenija 

Krč Franc 

Kranjc Janez 

Zalokar Alojz 

Kranjc Rudi 

Bartolj Ivan 

Leskovec Vinko 

18 

20 

3 

19 

26 

9 

821 

799 

796 

788 

771 

730 

4.705 

2. SR Hrvatska 

Duh Stjepan 

Volf Anton 

Klarić Srećo 

Briševac Zeljko 

Krizmanić Ivo 

Đudarić Mile 

36 

47 

22 

13 

7 

8 

819 

801 

738 

738 

735 

716 

4.546 

3. SR Bosna i 

Hercegovina 

Đurić Gojko 

Skulj Sabit 

Sarač Avdo 

Sikima Danilo 

Rosić Nedo 

Palalić Tomislav 

39 

21 

29 

30 

48 

2 

791 

752 

730 

728 

727 

718 

4.446 

4. SR Srbija 

5. SR Makedonija 

Janjatović Dura 

Stanković Milomir 

Tošić Radomir 

Golubović Vladimir 

Zivanović Miloš 

Luković Cvijo 

Mačevski Blagoj e 

Velkov Đorđe 

Kokolonski Blagoj e 

Stojkovski Tomislav 

Mitev Jordan 

Madžorski Todor 

33 

45 

31 

1 

38 

24 

(> 

41 

23 

44 

34 

28 

750 

728 

692 

685 

683 

648 

615 

582 

547 

532 

513 

513 

4.186 

3.302 

6. SR Crna Gora 

Lekić Rađonja 

Kalač Avdija 

Mihajlović Božidar 

Ađžić Vukoman 

Malinić Petronije 

Blagojević Anđelko 

43 

4 

52 

14 

49 

51 

567 

559 

425 

420 

671 

646 

3.288 

Ing. Milivoj Würth 

470

cfrtuMwene 

lü^e&tL 

ZAKLJUČCI SAVJETOVANJA 

SA 84. REDOVNE SKUPŠTINE SAVEZA INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA 

I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE KOJA JE ODRŽANA 27. i 28. VI 1966. g. 

U GOSPIĆU 

Na temelju referata i koreferata stručnog 

savjetovanja, diskusije na savjetovanju 

i prilikom obilazaka pojedinih odabranih 

objekata komisija za zaključke 

došla je do slijedećih općih konstatacija: 

Naglo rastuće potrebe drveta kod nas 

i u svijetu, traže danas sve veće angažiranje 

stručnjaka šumarstva, drv. industrije 

i ekonomista, kako bi svojim radom 

i umješnošću riješili postavljene probleme 

i osigurali našoj privredi potrebne sirovine, 

poluprerađevine i finalne produkte. 

Faktori, koji uslovljavaju te probleme 

jesu: 

— nepovoljna struktura drvnog fonda sa 

velikim učešćem degradiranih i ekonomski 

neprilagođenih šuma. (U Lici, 

cea 43% šumskog fonda po površini); 

— nisko učešće četinara u drvnoj masi 

(U Lici samo 26%); 

— visoko učešće bukve, u lišćarskom dijelu 

fonda, a na štetu vrednijih i skupocjenijih 

lišćara (javor, jasen, u Lici 

99'/,,); 

— nedovoljna otvorenost šumskog fonda 

i slabija opremljenost savremenim sredstvima 

rada, i ako je od Oslobođenja do 

danas, u Lici sagrađeno cea 580 km šumskih 

cesta. 

— nedovoljno iskorištenje prirodnog potencijala 

šumskih staništa, pri čemu se, 

u Lici, može računati sa iskorištenjem 

od svega cea 40%; 

—• još djelomično prisutna šumsko-uzgojna 

tehnologija, koja se bazira na zastarjelim 

dogmama o potrebi konzerviranja 

šumskog fonda, ne osigurava posvuda 

dovoljno dinamičan razvoj i jačanje 

šumskog fonda, naročito u vrednijoj 

drvnoj masi; 

— dosadašnji stepen šumsko-kulturnih radova, 

koji su bili nedovoljni po količini, 

radi nedostatka financijskih sredstava, 

a zastarjeli po metodama rada 

i tehnologliji; 

— najvažnije šumsko uzgojne mjere kao 

što su, čišćenje (negativna selekcija) i 

proređivanje (pozitivna selekcija) do 

pred nekoliko godina, u Lici, uopće se 

nisu provađale, a tamo gdje su se provađale 

nisu bile niti dovoljno stručne 

niti dovoljno intenzivno provađane, i 

ako ima ponegdje vrlo uspješnih rezultata 

koji zaslužuju naročitu pažnju. 

Osim tih faktora, i određena shvatanja, 

predstavljaju smetnju u razvoju šumskog 

gospodarenja u Lici, a to su: 

— ostaci shvatanja, da se šuma spontano 

razvij« i da na eksploataciji leži glavno 

težište šumarske aktivnosti; 

— ostaci shvatanja, da je osnovna funkcija 

šumara konzerviranje i gomilanje 

drvnih masa u sastojinama; 

— ostaci shvatanja, da se pošumljavanje 

mora vršiti na otvorenim terenima izvan 

areala šuma (na kamenjarima, pašnjacima 

itd.). 

U namjeri, da se ukloni nesklad u potrošnji 

i proizvodnji drveta, da se zadovolje 

rastuće potrebe drva, kao sirovini, da 

se izmijeni koncepcija dosadašnje šumsko 

privrećnde politike i promjene shvatanja 

o šumi i njenom značaju, komisija za zaključke, 

na temelju cjelokupne dokumentacije, 

diskusije provedene na skupštini i 

na objektima, daje slijedeće prijedloge i 

preporuke: 

U cilju povećanja proizvodnog potencijala 

i unapređenja gospodarenja u našim 

šumama neka se: 

— priđe intenzivnijem provođenju selektivnih 

proreda, toj osnovi savremenog uzgoja, 

u prirodnim šumama, jer se samo 

na taj način može osigurati trajna proizvodnja 

visoko vrijednog tehničkog drveta, 

uz istovremeno skraćivanje vremena 

proizvodnje (ophodnje); 

— priđe reviziji i analizi svih šumsko 

uzgojnih i šumsko gospodarskih elaborata 

sa ciljem da se poboljša i usavrši 

način gospodarenja, a gdje god je to 

moguće, napusti ekstenzivni način prebornog 

gospodarenja u svim onim slučajevima, 

gdje struktura drvnog fonda 

471

i vrst đrveta (kao npr. bukve) ne odgovaraju 

takvom načinu gospodarenja; 

— u cilju .povećanja šumskog fonda četinara, 

ubrzaju radovi na očetinjavanju, 

odnosno introdukciji, vrednijih vrsta 

četinara u slabo proizvodnim šumama 

lišćara i pristupi rekonstrukcijškim zahvatima 

u degradiranom dijelu šumskog 

fonda, pri čemu naročito paziti 

na utvrđivanje prioriteta tih radova. 

(Prioritet davati najboljim 'staništima 

u mezofilnom dijelu šumskog fonda). 

U cilju poboljšanja radova na podizanju 

plantaža i kultura četinara ubrzanog rasta 

na površinama vanšumskog fonda, komisija 

daje slijedeće preporuke: 

— neka se iskoristi isključivo visokokvalitetan 

selekcionirani sadni materijal, 

što zahtijeva daljnju modernizaciju radova 

i opreme šumskog rasadnika u 

Gospiću; 

—• neka se organizira savremena zaštita 

svih šumskih objekata, a naročito plantaža 

i intenzivnih kultura brzo rastućih 

vrsta četinara, primjene najnovija 

dostignuća agrotehnike fertilizacije, u 

svrhu većih i stalnih prinosa pri čemu 

do maksimuma iskoristiti mehanizaciju. 

(U cilju poboljšanja tehnike planiranja 

u šumarstvu komisija preporuča da se, 

osim osnovnih uzgojnih napomena u uređajnim 

elaboratima, priđe .sastavljanju 

posebnih šumsko uzgojnih planova i projekata 

kratkoročnijeg karaktera. 

Za sve radove, i zahvate, u šumarstvu, 

neka se na vrijeme izradi sva potrebna 

dokumentacija, kao što su idejni projekti, 

glavni projekti, investicioni programi i 

ostala potrebna tehničko ekonomska dokumentacija, 

kako bi svi radovi uz svoj 

biološki značaj bili i ekonomski analizirani, 

a njihova potreba i rentabilnost čvrsto 

dokazana. Preporuča se Šumskom gospodarstvu 

Gospić i drvarsko-industrijskim 

poduzećima Like, da se u svom radu koriste 

najnovija dostignuća nauke, što znači, 

da je potrebno održavanje najužih veza 

i kontaktiranje sa postojećim šumarskim 

i drvarsko-industrijskim institutima i ustanovama 

u zemlji i inozemstvu. Osim toga, 

preporuča se, u najvećoj mjeri korištenje 

uslugama Zavoda za tehničko naučnu 

suradnju, koje su mnogostruke i od 

velike koristi (specijalizacije u inozemstvu, 

održavanje seminara, izmjena iskustava, 

osiguranje dokumentacije itd.). 

Drvnoprerađivačkoj indusiriji Like li 

kemijsko prerađivačkoj industriji drveta, 

komisija preporučuje: 

— postojeće pilanske kapacitete koncentrirati 

i rekonstruirati suvremenijom 

opremom; 

— u proizvodnji sanduka zamijeniti, u 

kraćem vremenu, jelovinu kao sirovinu 

bukovinom (Ijuštenim ili rezanim furnirima) 

gdje namjena proizvodnje to 

dozvoljava; 

— sa bankom i garantima postojećih kredita 

u drvarskoj industriji Like riješiti 

pitanje otplate sanacionog kredita, likvidacije 

gubitka po završnom računu 

i mogućnosti prolongacije anuiteta. 

— za analizu daljnjih ulaganja u prerađivačke 

kapacitete (napr. »Drvolit« T. 

Korenica) trebalo bi angažirati ekonomski 

institut, da sigurnost ulaganja bude 

osigurana; 

— preporučava se da šumarstvo i drv. industrija 

Like, potrebne sirovine za preradu 

međusobno ugovaraju dugoročno, 

kako bi obje strane mogle sigurnije 

planirati svoja ulaganja u proizvodnju; 

— standard kvalitete oblovine neka bude 

stalan, a postavljeni kriteriji nepromjenljivi. 

Cijene utvrđivati sporazumno 

sa šumarstvom na osnovu kalkulacija 

deduktivnim putem. Time zakon ponude 

i potražnje stimulira kvalitetnu 

proizvodnju i onemogućava nepravo 

stečene dobiti sa jedne strane, a gubitke 

sa druge strane; 

—• u organizacionom pogledu — šumarstvo 

i drvna industrija Like, neka najprije 

uklone najkrupnije smetnje za uspješnu 

samostalnu egzistenciju, a tek onda 

neka pristupe studiju eventualne integracije, 

zavisno od stepena razvoja, 

mogućnosti i potreba; 

— velike smetnje u daljnjem razvoju drv. 

industrije Like, a djelomično i u šumarstvu 

je nedostatak kadrova. Neka 

drv. industrijska poduzeća svoje djelovanje 

usmjere na okupljanju dobrih 

i probranih stručnjaka, a njima osigura 

uslove za uspješan rad; 

— kemijska prerada drveta (Tvornica celuloze 

Plaški) u saradnji sa šumarstvom 

neka utječe na još racionalnije iskorištenje 

drvne sirovine. Pri tom treba 

pomagati plantažnu proiavodnju četinara 

ubrzanog rasta, ekonomskim mjerama 

(učešćem u finan.); 

— deficitirane četinjare, u kemijskoj preradi, 

u što većoj mjeri nadomještavati 

bukovinom, čime bi se bolje riješio 

problem iskorištavanja bukovih šuma 

Članovi komisije: Maričić Nikola, Bunjevčević 

Zlatko, Posavec Karlo. 

472

EKSKURZIJA 

ŠUMARSKIH STRUČNJAKA 

IZ NR BUGARSKE 

U SLAVONSKOJ POŽEGI 

U organizaciji Šumarskog društva Slav. 

Požega posjetila je u vremenu od 11.—15. 

septembra og. područje komune Slav. Požega 

grupa od 20 šum. stručnjaka iz NR 

Bugarske. Posjeta je izvršena s ciljem da 

bi se bugarski stručnjaci upoznali s organizacijom 

i radovima šumske proizvodnje 

kod jednog poduzeća kao Šumsko gospodarstvo 

Slav. Požega, a posebno s radovima 

na proširenju četinjača kao i 

poslovanjem drvno prerađivačke industrije 

na tom području. 

Prvog dana boravka upoznao je direktor 

Gospodarstva ing. Igrčić goste s cjelokupnom 

organizacijom šumskog gospodarstva, 

radničkim samoupravljanjem te perspektivnim 

planom proizvodnje. Zamjenik u- 

pravitelja Pogona transporta ing. Radivojević 

upoznao je goste s radom toga pogona, 

a upravitelj Pogona remonta i nabavki 

Živković sa zadacima toga pogona. 

Kao jedan od glavnih ciljeva te posjete 

bio je da se bugarski stručnjaci upoznaju 

s našim radovima na unošenju četinjača 

u šume listača. Takvi radovi se provode 

i u NR Bugarskoj na velikim površinama 

i s vrlo dobrim uspjehom — pa je kod 

toga razmjena mišljenja i iskustava bugarskih 

i naših stručnjaka bila vrlo korisna. 

Gosti su pregledali radove na unošenju! 

četinjača na području Šumarije 

Čaglin. rasadnik Hajderovac Šumarije Kutjevo, 

te prirodno pomlađivanje sastojina 

kod Šumarije Pleternica s pokusnim plohama 

za hrastove mladike Instituta za 

šumarska istraživanja SR Hrvatske. Na 

istim objektima bili su tumači tehnološkog 

procesa rada upravitelji šumarija inž. 

Kovač, Milić, Zdelar i Hanzl. Gosti iz 

Bugarske pregledali su i pogone drvne 

industrije »Lipa« u Slav. Požegi i Pleternici, 

gdje su ih sa organizacijom rada 

kao i tehnološkim procesom proizvodnje 

upoznali tehnički rukovodioci inž. Maričević 

teh. direktor i Rotov. 

Goste je primo i predsjednik Općinske 

skupštine Slav. Požega drug Mato Novačić. 

Gosti su obišli i Požeški muzej, tvornicu 

»Zvečevo«, te kupalište Veliku. Bugarski 

stručnjaci bili su jedan dan gosti Šumskog 

gospodarstva Slav. Požega, jedan dan 

DIP-a »Lipa« Pogon Slav. Požega, a jedan 

den Pogon Pleternica. 

Na povratku su bugarski stručnjaci preko 

Sarajeva i Mostara prošli Jadranskom 

magistralom te su se preko Rijeke i Zagreba 

zadovoljni onim što su vidjeli vratili 

svojim kućama. Na tom putu pratio 

ih je Nikola Kožuharov. 

Članovi Šumarskog društva Slav. Požega 

posjetili su u prvoj polovini mjeseca 

oktobra og. NR Bugarsku s ciljem upoznavanja 

tamošnjih iskustava u vezi s povećanjem 

proizvodnje proširenjem četinjača 

kao i upoznavanja s radom i organizacijom 

drvno prerađivačke industrije. 

Ovakva razmjena doprinosi stručnom u- 

savršavanju naših stručnjaka a doprinosi 

i boljem upoznavanju dostignuća i uspjeha 

dviju susjednih zemalja. 

D. Hanzl 

473

c 3)omaća dtcučna titecatuca 

Dr Juraj Krpan: SUŠENJE I PARENJE 

DRVA. 

Drugo prerađeno i prošireno izdanje; 

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 

štamparija 3 »Vjesnik«, Zagreb 1965, 363 

stranice teksta, 241 fotografija, dijagrama 

i nomograma; 89 tabela. 

Današnji snažni razvoj drv. industrije 

kod nas i u svijetu zahtijeva sve bolju 

spremu stručnjaka za svaku fazu proizvodnog 

procesa. Kod drva kao polazne sirovine 

ima proces sušenja i tehnička obrada 

veoma veliku važnost, a često i presudan 

značaj 

Novo prerađeno i prošireno izdanje djela 

prof, dr ing. Krpana predočuje u tom smislu 

vidan doprinos našoj drvarskoj industriji. 

Knjiga je namijenjena stručnjacima 

u praksi i studentima drvarsko-industrijskih 

odjela fakulteta. Ona je dakle i priručnik 

i udžbenik. 

U 13 poglavlja izlaže se sva materija 

procesa hidrotermičke obrade drva, počevši 

od fizikalnih i tehnoloških osobina sve 

do suvremenih konstrukcija i načina rada 

sušionica i parionica drvene građe. 

Prikazane su i obrazložene osnovne pojave 

zagrijavanja, izmjene i ravnoteže masa 

u sistemu zrak-vlaga drva. 

Autor daje detaljan prikaz režima sušenja 

i način provođenja kontrole procesa. 

Prikazani su uređaji za parenje i 

kuhanje trupaca i polovnjaka u proizvodnji 

furnira, kao i parenje četvrtača u svrhu 

savijanja. 

Prikazani su suvremeni uređaji za sušenje 

lakiranih ploha drva. 

Opisana je primjena nisko i visokofrekventne 

struje za pregrijavanje i sušenje 

drva. Obrađena je primjena pregrijane 

pare za sušenje, kemijski način sušenja, 

kao i sušenje u tekućinama i u 

vakuumu. 

Autor daje proračun utroška pare za 

sušenje i parenje građe. 

U posljednjem poglavlju autor daje metodu 

matematsko-statističke kontrole kvaliteta 

sužen ja drva. Ova metoda ima veoma 

velik značaj u tehnici Sušenja, jer 

omogućuje sigurnu i objektivnu kontrolu 

procesa sušenja i osušenosti. 

Na kraju svakog poglavlja nalazi se popis 

iskorištene stručne i naučne literature. 

Na kraju knjige slijedi kazalo, popis 

autora iskorištene literature, pregled vrsti 

drva i sadržaj. 

Knjiga je pisana naučno, jasnim stilom 

i prilagođena je potrebama suvremene 

prakse. Ona će biti od velike koristi stručnjacima 

u praksi i projektantima kao i 

svima onima koji se bave proučavanjem 

i istraživanjem na području hidrotermičke 

obrade drva. 

Inž. Đuro Hamm 

PROBLEMI PROŠIRIVANJA AREALA 

ČETINJAČA U KOSOVU I METOHIJI 

Unošenje četinjača na goleti i u degradirane 

sastojine listača jedan je od centralnih 

problema šumske privrede Jugoslavije. 

Taj je problem vrlo važan u 

području AP Kosova i Metohije jer ta 

pokrajina ima samo lOP/o drvne mase četinjača 

i približno oko 70% niskih, degradiranih 

sastojina i šikara (Panić, Černjavski). 

Problem je u toj pokrajini to 

veći što su iskustva o očetinjavanju iz 

doba prije II svjetskog rata razmjerno 

vrlo malena: nema dovoljno pouzdanih 

podataka za izbor vrsta drveća u odnosu 

na određena prioritetna staništa. Poslije 

rata krenulo se brzim tempom naprijed, 

kako se uvjerio i pisac ovih redaka svojedobno 

na terenu Kosmeta. 

Najbolji način za rješavanje navedenog 

primarnog problema jest taj da se sistematski 

utvrđuju postojeća nalazišta četinjača 

i barem orijentacijski odredi njihov 

sadašnji prirasni potencijal i privredno 

značenje. U vezi s tim problemom značajne 

su tri studije objavljene u ediciji 

Zavoda za šumarstvo Peć god. 1965. »Istraživanja 

u šumarstvu Kosova i Metohije«, 

knjiga II. 

I. Soljknik: Iskustva u razmnažanju četinara, 

domaćih i stranih vrsta, mogućnosti 

i potreba njihovog unošenja u lišćarske 

šume Kosova i Metohije, str. 19—65. 

Da bi spomenuti zavod stekao potrebnu 

orijentaciju za izbor četinjača, pisac je, 

posve pravilno, najprije pronalazio postojeće 

nasade unesenih četinjača: crni i bije- 

474

li bor, munika, smreka i kavk. jela, ispitao 

njihovu proizvodnost i usporedio s proizvodnošću 

listača. Ujedno su kritički ispitani 

rezultati podsjetve i podsadnje četinjača 

u sastojine listača. Proučavane su 

razvojne mogućnosti četinjača i u parkovima 

Taj pionirski rad, naizgled skroman, 

stvarno je veoma obilan i čini jedan od 

najosnovnijih pokazatelja za pouzdaniju 

orijentaciju gdje se i kako pojedine vrste 

četinjača mogu uspješno introducirati te 

igdje se i kako ne smije raditi, U toj 

studiji dan je i prikaz o iskustvima naučno 

istraživačke službe APKM: rasađnička 

proizvodnja četinjača, melioracija degradiranih 

sastojina listača očetinjavanjem 

i stvaranje plantaža i intenzivnih kultura 

četinjača. Na temelju analize sakupljenih 

podataka donesen je vrlo važan zaključak 

da je na području autonomne pokrajine 

Kosova i Metohije proizvodnost četinjača 

2—4 puta veća nego u hrastovim i bukovim 

šumama. Ujedno su stvoreni zaključci 

o racionalnosti i o neuspješnosti 

izvršenih postupaka operative i pokusa u 

vezi s načinom introdukcije. Tim radom 

pisac je dao pravac i perspektivu razvitka 

određene grane šumske privrede 

APKM. Kad bi se šumarstvo moglo, prema 

svojim financijskim mogućnostima, voditi 

tim postavkama kao i onima o linijskim 

nasadima topola (S. Černjavski), 

šumska privreda te pokrajine krenula bi 

ubrzano naprijed. 

Soljanik, I.: Šumsko drveće i žbunje stranog 

porijekla na području Kosova i Metohije, 

str. 88—113. Razvijajući rješavanje 

problema oeetinjavanja, pisac je metodički 

utvrđivao nalazišta inozemnih vrsta 

drveća na području Kosmeta. Za svaku 

od njih dao osnovne ekološke, upotrebne 

i uzgojne karakteristike, koliko je to dopuštao 

okvir knjige i određene temeljne 

problematike, i to za ove vrste drveća: 

.kavkaska jela (o kojoj je isti pisac u Šum. 

listu g. 1961. br. 1—2 dao opsežniju studiju), 

duglazija, borovac, pačempres, sre- 

•brnasta smreka, himalajski i atlantski cedar, 

evropski i japanski ariš, primorski 

bor, azijska i američka tuja te razne lis— 

tace (bagrem, dudovi, američki orah, crveni 

hrast, javori, platane, topole i dr. 

razne vrste grmlja). Tim radom stvoren 

je temelj za daljnji rad na proučavanju 

već unesenih četinjača i za orijentaciju 

za staništa na koja bi trebalo odn. ne 

bi trebalo unositi određene inozemne vrste 

četinjača i listača. 

Veljković, V: O nekim problemima zaštite 

šumskih kultura četinara od divljači 

u APKM, str. 217—224. Na području te 

pokrajine velik je problem zaštita stvorenih 

kultura četinjača od ätjeta što ih 

čini divljač. Zimi i u rano proljeće, srne, 

zečevi, jeleni i divlje svinje toliko ugrožavaju 

te nasade da se oštro postavlja 

pitanje zaštite kultura; ne samo onih koje 

je osnovala operativa, nego i onih koje 

je podigao Zavod za šumarstvo u svrhu 

pokusa. Pisac je dao podatke o štetama 

na pokusno introđuciranim četinjačama u 

hrastovim panjačama, bukovim sjemenjačama 

i plantažama. Uništavanjem štetočina 

(vuk, lisica), smanjenjem lovo'kradica 

i dr. povećava se broj tzv. plemenitih vrsta 

divljači i tako povećava moguđnost 

oštećivanja kultura četinjača. Da bi se te 

štete smanjile, pisac preporuča usku suradnju 

naučno-istraživačke službe, operative 

i lovačkih organizacija. 

Zavod za šumarstvo u Peći tim i drugim 

radovima široko je i zasad dovoljno 

duboko zahvatio problem introdukcije četinjača 

u degradirane i nedegradirane sastojine, 

na goleti i u stvaranju intenzivnih 

kultura, na taj način stvorio si je temelje 

za daljnji uspješan rad u toj privredno 

zaostaloj pokrajini, izgradio si je potreban 

ugled za sistematsku suradnju nauke 

i operative. Čestitamo! 

J. Šafar 

Istraživanja u šumarstvu Kosova i Metohije, 

knjiga ±T, strana 225. Priština, l'Jf'5. 

Rezimei na šiptarskom i francuskom jeziku. 

Spasić, Lj. i Soljanik, I.: Naučno istraživački 

rad u šumarstvu Kosova i Metohije 

i saradnja s operativnom službom. 

— Soljanik, I.: Iskustva u razmnožavanju 

četinara, domaćih i stranih vrsta, mogućnosti 

i potrebe njihovog unošenja u lišćarske 

šume Kosova i Metohije. — Panić, 

Dj. T.: O strukturi izđanačke šume »Lipovica«. 

— Soljanik, I.: Šumsko drveće i 

žbunje stranog porekla na području Kosova 

i Metohije. — Glišić, M. V.: Šuma 

sitne granice i beloga graba u Metohiji. 

— Marić, B., Jovanović, M. i Černjavski, 

S.: Prvi radovi na selekciji šumskog drveća 

u AP Kosova i Metohije. — Bojić, 

S.: Uloga i značaj centralnog šumskog rasadnika 

»Orno Brdo« u proizvodnji sadri 

og materijala za potrebe Kosova i Metohije. 

— Černjavski, S.: Mogućnosti podizanja 

linijskih rasada topola u Metohiii. 

— Pejoski, B.: Proučavanje širine godišnjih 

prstenova i zone kasnog đrveta kod 

munike. — Naumov, V. S.: O mogućnostima 

uzgoja divljači visokog lova u lovištima 

Kosova i Metohije. — Veljković, V.: 

O nekim problemima zaštite šumskih kultura 

četinara od divljači u APKM. 

J. S. 

475

65 GODINA ISTRAŽIVAČKOG RADA 

MAĐARSKOG ŠUMARSTVA 

Prigodom 65-godišnjice šumarskih istraživanja 

u Mađarskoj objavio je gumarski 

znanstveni institut (ERTI = Erdeszeti Tudcmänyos 

Intezet, Budapest II, Frankel 

Leo U. 44.) posebnu publikaciju o razvoju i 

sadašnjoj organizaciji instituta, na 4 jezika 

(osim mađarskog na ruskom, njemačkom 

i engleskom). 

Prema navodima publikacije, istraživački 

rad počinje krajem 1898. i početkom 

1899. osnivanjem istraživačke centrale u 

Selmecbanya (Schemnitz) kojoj su dodale 

četiri pokusne stanice. Razvoj istraživačkog 

rada vezan je uz ime Jenö Vađas (profesor 

uzgoja šuma na šumarskoj akademiji 

u Selmecbanyi). Njegovim su se nastojanjem 

mađarske pokusne stanice uključile 

u djelatnost. IUFRO učešćem u internacionalnom 

biljnogeografskom istraživanju. 

Za objavljivanje istraživačkih rezultata osnovan 

je 1899. službeni organ Erdeszeti 

Kiserletek (Šumarski pokusi). 

Nakon prvog svjetskog rata preseljena 

je centrala u Sopron i nastavlja rad (od 

1933. pod nazivom Kraljevski mađarski 

zavod za šumarska istraživanja) pod rukovodstvom, 

(od 1923—1940.) sveučilišnog 

profesora dr. Gyu'e Rötha, poznatog šumarskog 

naučnog radnika. 

Godine 1949. se ^sniva Šumarski znanstveni 

institut (ERTI) u 'Budimpešti a nastaje 

iz šopronjskog šumarskog zavoda. 

Institut stoji pod rukovodstvom Ministarstva 

šumarstva i crpi glavne zadatke iz 

ciljeva koji su postavljeni za razvoj šumarstva. 

U proteklih 15 godina institut 

je razvio svoju materijalnu bazu i učvrstio 

se u organizacijskom pogledu. Od 1949. 

do 1965. porastao je broj osoblja instituta 

od 25 (od toga 20 istraživačkih radnika) 

na 286 osoba (60- istraživača). 

Opći zadatak instituta (»Razvoj šumarstva 

i drvarstva«) definiran je pobliže sa 

devet zadataka: 1. Unapređenje šumarskog 

sjemenarstva i pcšumljavanja; 2. Ispitivanje 

i popravljanje kvalitete i kvantitete 

kao i povećanje vrijednosti prinosa šuma; 

3. Podizanje drveća brza rasta koje najbolje 

odgovara za kemijsku i mehaničku 

preradu; 4.Rc.zvoj metoda sječe; 5. Mehanizacija 

šumskih radova; 6. Istraživanja 

zaštite šuma; 7. Razvoj lovne privrede; 

8. Istraživanja na području nauke o radu; 

9. Razvoj nauke o šumskoj privredi. 

Institut se sastoji iz centrale u Budimpešti, 

6 regionalnih pokusnih stanica i pogona 

za mehanizaciju. Na čelu instituta 

je direktor dr. Bela Keresztesi, a njegov 

je zamjenik dr.Läszlö Szepesi. 

Institut ima slijedeće odjele: I Uzgoj 

šuma i nauka o prinosu (na čelu odjela 

je dr. Rezsö Solymos), II Nauka o staništu 

i podizanje topola (dr. Imre Babcs), III 

Pošumljavanje i šumarska genetika (dr. 

Läszlo Szönyi), IV Iskorišćavanje šuma 

(dipl. šum. inž. Antal Derfoldi), V Zaštita 

šuma i lovna privreda (dr. Hubert Pagony), 

VI Šumarska ekonomika (dr. Vilmos Farkas), 

VII Mehanizacja (dr. Laazlo Szepesi). 

U publikaciji je navedena i glavna tematika 

na kojoj su radili pojedini odjeli, 

a navedeni su poimenično i svi istraživački 

radnici (60 osoba). 

Zv. Po. 

STRANA STRUČNA LITERATURA 

IRVINF F. R.:Woody Plants of Ghana, 

with special Reference to their Uses, 

London, Oxford University Pi'ess, 868 str. 

Knjiga je revizija autorovog djela »Plants 

of the Gold Coast« objavljenog 1930. g. U 

njem su obrađene drvenaste vrste, tj. drveće, 

grmlje i drvenaste penjačice, koje 

su autohotne ili se češće uzgajaju na području 

Gane. Opisano je 108 porodica sa 

673 roda. Od toga otpada na golosjemenjače 

samo porodica Cycadaceae, a na kritosjemenjače 

107 porodica, i to na dvosupnice 

1C1 i jednosupnice 6 porodica. U 

tesktu je dodano 8 tabela koje prikazuju 

drveće u koloru, a na kraju 49 fotografija. 

Iz herbarija u Kew, Oxfordu i Britanskom 

muzeju zabilježeni su lokaliteti svih 

ganskih vrsta drveća. Vrste čitavog područja 

Gane uključene su u obradu. Budući 

da su botanička istraživanja zadnjih 20 

godina veoma napredovala, došle su u obzir 

mnoge vrste drveća i grmlja koje prije 

nisu bile spomenute. Botanički su opisi 

u ovom djelu potpuniji, uključuju kraće 

detalje o nalazištima i rasprostranjenju. . 

Na početku knjige nalazi se opsežan popis 

drveća i grmlja prema mogućnosti njihove 

upotrebe. Posebno su popisane biljke 

koje služe za hranu, biljke koje se koriste 

za začin, mirodije i arome, zatim biljke 

za priredbu pića. U posebnom popisu nalazi 

se krmno bilje, pa bilje za pčelinju 

pašu i za uzgoj 'svilca, te büke za dobivanje 

masti, ulja i voska. Popisane su i 

'biljke podesne za 'medicinsku i veterinarsku 

upotrebu, kao i otrovne i protuotrovne 

biljke. Postoji također popis biljki 

sa sadržajem saponina, kao i taninske biljke, 

biljke za proizvodnju ljepila, gume i 

smole, biljke za dobivanje boja, te »kozmetičke 

i parfumerijske« biljke i biljke 

za produkciju vlakna. Posebno su popisa- 

476

ne dekorativne biljke, kao i biljke za živice 

i ograde. 

Od interesa je i popis drveća čije drvo 

dolazi u obzir kao građevno drvo, kao i 

za raznu domaću upotrebu, specijalno za 

alat, za pribor kod lovljenja, kao i pribor 

u kućanstvu, za vodovodne cijevi, za 

drvenu obuću, za čamce i ribarski pribor, 

za muzičke instrumente, te biljke podesne 

kod raznih igara. Zaslužuje pažnju popis 

vrsta podesnih za drveni ugljen, kao i vrsta 

podesnih za gorivo te vrsta prikladnih 

za osvjetljivanje i baklje. Od interesa je 

popis biljaka podesnih za gnojiva, kao i 

popis korovih biljaka, te biljaka od posebnog 

botaničkog interesa, te tz. »svete« 

biljke. 

Domaći termini znatno su prošireni. Novost 

u ovome djelu je bibliografija, He 

rječnik sa preko 210 botaničkih ili &S farmakoloških 

termina, nadalje rječnik sa 

256 medicinskih i veterinarskih termina. 

Na kraju djela nalazi se rječnik engleskih 

i latinskih (5 str.) i rječnik ganskih i latinskih 

(4-2 str.) naziva drveća i grmlja. 

Knjiga svršava popisima rodova i porodica, 

te fotografijama. 

Analize nekih biljaka podesnih za prehranu 

odnose se na kalorijsku vrijednost, 

vodu, proteine, mast, ugljikohidrate, Ca, 

Fe, vitamin A, riboflamin, nikotinsku kiselinu 

i dr. Ispitivano je 70 vrsta. 

Analiza kemijskog sastava i probavljivosti 

krmnog drveća i grmlja odnosi se na 

40 vrsta, i to s obzirom na vlagu, sadržaj 

proteina, procenat suhe tvari pepela, N, 

Ca, Mg, Na, K, Fe i P. Ispitana je hranjiva 

vrijednost nekoliko vrsta drveća i 

grmlja. 

Napominjemo da je kod porodice Cycadaceae 

spomenuta samo vrsta Encephalartos 

barteri, koja imade kratko deblo, perasto 

lišće i služi za dekorativne svrhe. 

Od mnogobrojnih vrsta koje se nalaze 

u Gani autohtono ili se ondje kultiviraju 

tek ih je nekoliko koje se i kod nas kultiviraju. 

Ondje se kultivira od naših vrsta 

jedino Punica granatum i Nerium oleander. 

Kultivk'aju se još i Bougainvillea 

spectabilis, Gossypium arboreum, Bauhinia 

sp., Parkinsonia aculeata, Citrus aur^nU» 

um, Citrus medica, Melia azedarach, Casuarina 

equisetifolia, Lagerstroemia speciosa, 

Cinnamonum camphora,Eucalyptus a- 

mygdalina, E. robusta i dr. 

Inače ondje pridolazi posve drugo vazda 

zeleno listopadno drveće i grmlje, od kojih 

neke vrste dosegnu i velike visine, kao 

što su npr.: Khaya ivorensis 60 m, Celtis 

adolphi-frederici 30 m, Celtis integrifolia 

25 m, Celtis zcokeri 25 m, Celtis mildbraedii 

35 m, Khaya senegalensis 30 m, 

Cylicodiscus gabunensis 60 m, Erythrophleum 

guinense 30 m i td. Zaslužuje pažnju 

veliki broj vrsta unutar pojedinih rodova. 

Tako se kod roda Vitex spominje 

10 vrsta (V. barbata, chrysocarpa, forsteri, 

grandifolia, micrantha, ferruginea, doniana 

s 18 m, simplicifnlia, oxycuspis, rivularis). 

Prof. dr. M. Anić 

STRANI STRUČNI ČASOPISI 

LESNOE HOZJAJSTVO — Moskva 

5 — 1986. Telicyn G. P.: Nova protupožarna 

sredstva. — Ruđncv D. F., 

Smeljanec V. P.: Otpornost krimskog 

bora proti štetnih insekata — J e nj k o- 

va-Lylov: Kalemljenje hrasta s elitnih 

stabala s obzirom na njihove forme. — 

Pavlenko F. A.: Razmnažanje ive. — 

Anciferov G. I.: Odabiranje dževeravih 

formi topole i ive za pokućstvo. — 

Baglaj A. N.: Najbolji način za podizanje 

borika. — Filjberg P. A.: Ariš 

i crna topola za ozelenjavanje gradova. 

— Savin E. N.: Diskusija o tipovima 

pošumljavanja. — Novoseljcev V. D.: 

Tok rastenja hrastovih niskih šuma u o- 

visnosti o gustoći. — Rumjancev G. T.: 

Metoda momentnih zapažanja u šumskoj 

proizvodnji. — Ka n e v.s:k i-Kq r o le v- 

P et uh ova: Osnovni proizvodstveni fondovi 

i uloženi kapitali u šumaprivredi. — 

K (\ v a 1 e n k o-C e r e p a n a v: Više pažnje 

pokloniti šumarskim dvogodišnjim školama. 

— Kulikovski J.: Naučna dostignuća 

proširiti u praksi. 

6 — 1966. Kaulin V. N., Sur mač 

G. P.: Protuerozijsko značenje šumskih 

pojaseva. — Barysman F. S.: Pitomi 

kesten u šumskim kulturama. — I g a u- 

nis G. A., Dre j ma ni s A. A.: Uzgoj 

sadnica bora i omorike ob. u staklenicima 

s polietilenskim pokrivačem. — Savčenk 

o A. M.: Neki podaci o snazi rastenja 

sjemena sib. jele. — Jelizarov A. F.: 

Inventarizacija šumskog fonda u neotvorenim 

šumama. — Nevrozov N. V.: 

O reguliranju pošumljenosti. — Rozanov 

V.: Vankorijenska prehrana biljaka u rasadniku. 

— Medvedev J. N.: Utjecaj 

podrezivanja korijenja kod biljaka bora 

na njihov rast. — Severov M. P.: 

Mladi šumari. 

7 — 1966. Žukov A. B.: Kako da se 

vodi gospodarenje u šumama sibirske limbe. 

— Stupo i kov A. A.: Upoređivanje 

to'ksičnosti nekih široko upotrebljavanih 

herbicida .otrova i mineralnih gnojiva. — 

K, arabanj R. T.: Utjecaj gama-zračenja 

sjemena na rast i razvitak biljaka. 

477

— Dianov IP. I.: Ultravoletoo svjetlo 

u istraživanjima šumske patologije. L i o- 

genjki G. L.: O produženju revizijske 

periode kod uređivanja šuma. — Ester 

H. Načini kako ćemo predusresti štetama 

koje nanosi šumama divljač. 

REVISTA PADURILOR — Bukurešt 

4 — 1966. J. We s toby: Uloga šumoprivređe 

u ekonomskom razvitku. — 

Rubco v-P apandopol sa P i r v u- 

Karniacki: Gusto posijano sjeme i 

dobro navodnjen rasadnik u ravnici. — 

Arghiriade i Abagiu: Neki aspekti 

hidrološke uloge šume. — Dissescu R.: 

Suvremeni problemi rumunjskog uređivanja 

šuma. — Mihalache G. i Ene 

M.: Iskorišćavanje entomopatogenih preparata 

u borbi sa štetnikom Lymantria 

dispar u bukovim sastojinama. 

5 — 1966. Čitav je broj posvećen VI 

Međunarodnom Kongresu u Madridu održanom 

6. 6. 1966. 

SYLVAN — Varšava 

5 — 1966. Partyka-Reguls'ki: Problemi 

šumoprivređe na podlozi njezinog 

sadašnjeg i budućeg položaja u narodnom 

gospodarstvu. — Wisniewski J.: Pokušaj 

određivanja kapitalnog ulaganja u 

umjetnu kolonizaciju crvenih mrava (na 

osnovici vlastitog istraživanja). 

6 — 1966. Stanislav Gun i a: O 

metodama procjene intenzivnosti urašćivanja 

stabala u sastojini s obzirom na visinu 

i promjer. — Graniczny S.: Prethodni 

rezultati straživanja o razvoju obnove 

šume pri raznim načinima sječe. 

7 — 1966. Kraj ski W.: Perspektive 

razvitka proizvodnje i potrošnje drva u 

Evropi. — Pie nj kos K.: Novi načini 

stabilizacije šumskih putova. — Z a j o n- 

c z k o w s k i K.: Fraxinus americana •— 

vrijedna vrsta. 

LESNICKY ČASOPIS — Prag 

6 — 1986. Kalan dra A.: Istraživanja 

u zaštiti šuma. — Isti: Rak topole izazvan 

gljivom roda Hypoxylon. — U r o- 

šević B.: Rak topole izazvan bakterijama 

Erwina canceregena n. sp. — Heško J.: 

Uzajamni odnosi između Cacoecia murinana, 

potkornjacima i gljivnim bolestima. 

7 — 1966. J in dra J.: O problematici 

razvoja tehnike sječe drva. — Pav B.: 

Metodika izrade tablica drvnih masa. 

8 — 1966. Vyskot M.: Suvremena 

problematika i perspektiva uzgoja šuma 

kao nauke. — Jurca J.: Utjecaj dugoročne 

primjene razne uzgojne tehnike. 

GORSKO STOPANSTVO — Sofija 

4 — 1966. V e s e 1 i n o v G.: Biološka 

metoda borbe i šumski mravi sa kupolastim 

mravinjacima. — Tomov K.: Efekat 

podrezivanja korijenja sadnica četinjača. 

5 — 1966. Sevdin R.: Kompleksne 

brigade pri sječi. — Keremidžiev M.: 

Utjecaj insekticida na gradacijske promjene 

šumskih biocenoza. — Todorov T.: 

Rezultati uvođenja motorne sječe grmlja. 

6 — 1966. Đakov, Včovski, Grelkov: 

Neke osobitosti kod formiranja i 

uzgajanja bukovih sastojina. — P a n- 

darski B.: Uzgajanje mladih sastojina 

četinara. —• Nedev, Zdravkov, Kolev: 

Naše iskustvo s kalemljenjem pitomog 

kestena. 

7 — 1966. Georgiev A.: Vertikalna 

zonalnost planinskih šumskih tala. — Z a- 

šev B.: Permanganat i borba proti polijeganja 

borovih biljčica u šumskim rasadnicima. 

— Genkov G.: Sječa panjača 

u cilju njihove pretvorbe u sjemenjače. 

8 — 1966. Đakov M.: Povišenje produktivnosti 

šuma putem stvaranja dvoetažnih 

sastojina. — Todorov T.: Prednosti 

sječe i izvoza cijelih stabala i dugih 

trupaca. 

Đ. K. 

478

cJiekcoLag. 

Ing. ĐURO 

ZMIJANAC 

Iznenada je 11. lipnja 1966. godine u Zagrebu 

umro Đuro Zmijanac, diplomirani 

inžinjer šumarstva. 

Njeggova prerana i iznenadna smrt teško 

se dojmila široko kruga njegovih prijatelja, 

radnog kolektiva Šumskog gospodarstva 

Zagreb, čiji je bio član, a posebno 

njegove porodice. 

Rođen je 31. svibnja 1908. g. u Velikim 

Zdencima. Diplomirao je 1951. g. 

Aktivan i agilan u radu, nesebičan i human, 

inicijator i pregalac u mnogim stručnim 

i društvenim pothvatima, drug Đuro 

je bio neobično obljubljen i cijenjen. Uvijek 

je bio spreman da pomogne rječju i 

djelom, naročito kada se radilo o čovjeku, 

o njegovim pravima i stavovima. 

Stekao je opće priznanje za svoju borbu 

za objektivnost, pravilne međuljudske odnose 

i ljudski moral. 

Kao student radi i školuje se istovremeno 

obavljajući dužnost prefekta u internatu 

»Gimnasium« sve do pred II svjetski 

rat. 

Od početka rata do odlaska u NOB (dne 

17. VIII 1943. g.) surađivao je sa NOP-om. 

U NOV-u i NOB-i bio je na raznim dužnostima 

i to: Oficir pri štabu bataljona 

brigade »Matija Gubec,« referent za šumarstvo 

NO kotara Čazma, diverzant kod 

Moslovačkog odreda, komandant podoficirske 

škole 33. Divizije i načelnik za artiljerijsko 

naoružanje 33. divizije X. zagrebačkog 

korpusa. 

Poslije Oslobođenja bio je na položaju 

pročelnika za šumarstvo Okružnog NO Va- 

raždin, načelnika odjela za stručno školstvo 

Ministarstva šumarstva, nastavnika 

srednje šumarske škole u Plaškom, referenta 

kod šumskog gospodarstva »Šamanca« 

u Zagrebu, direktora Uprave za parkšume 

grada Zagreba, upravitelja šumarije 

Sljeme i referenta za brzorastuće vrste drveća 

šumskog gospodarstva u Zagrebu, na 

kojem radnom mjestu ga je smrt zatekla. 

Kao priznanja za javni rad i svoj prilog 

borbi odlikovan je Ordenom za zasluge 

dva puta, Ordenom za hrabrost i medaljom 

za hrabrost. 

Bio je član i funkcioner mnogih društvenih 

i stručnih organizacija u kojima se 

isticao svojim odlučnim i ujedno humanim 

stavom. Imao je smjelosti da kaže uvijek 

istinu na svakom mjestu i prilici da se založi 

za dosljedno sprovođenje svojih stručnih 

i ideoloških stavova. 

Bio je 22 godine član KP i SK Jugoslavije. 

Drug Đuro je objelodanio čitav niz članaka 

u našoj stručnoj šumarskoj štampi. 

Njegovo mjesto kao čovjeka, stručnjaka 

i komuniste teško je popuniti. Veoma je 

volio struku i ljude i bio im je odan a i 

oni su u punoj mjeri tu odanost našem 

dragom drugu Đuri i uzvraćali. Prisustvo 

mnogih, i tople riječi oproštaja na njegovom 

posljednjem putu su to pokazali. 

U svijesti svojih prijatelja, a tih je veoma 

mnogo, ostat će lik druga Đure u trajnoj 

uspomeni i sjećanju. 

Hvala mu i slava! 

Ing. D. Andrašić 

479

SAVEZ NJEMAČKIH ISTRAŽIVAČKIH INSTITUTA 

Sekretarijat Kongresa ITJFRO 1967 

Informacija 

Za vrijeme XIV IUFRO Kongresa ,koji će se održati 4—9. rujna 1967. g. u prostorijama 

sveučilišta u Münchenu, priprema se izložba knjiga i časopisa. Priređivači 

žele time da pruže učesnicima što potpuniji pregled moderne šumarske literature. 

Rukovođenje je izložbom knjiga povjereno sveučilišnoj knjižari H. Frank. 

Mole se sva izdavačka poduzeća, instituti i privatnici (ako u vlastitoj nakladi 

izdaju šum. literaturu) da prije Kongresa pošalju jedan primjerak svoje publikacije 

sveuč. knjižari Frank. Osim troška za slanje i vraćanje (obrazac za međunar. tourretour 

pošiljke) nema učesnik nikakvih drugih izdataka. 

Izdavačima šumarske stručne literature omogućeno je da pomenutoj knjižari pošalju 

više probnih brojeva svog časopisa, koje će ona razdijeliti interesentima na 

Kongresu. 

Adresa: Universitätehuchhandlung HEINRICH FRANK, 8 München 13. Schellingstrasse 

9. 

D. K. 

DISTRIBUTION, ECOLOGY AND ECONOMIC SIGNIFICANCE OF 

Petteria ramentacea (Sieber) Presl. IN HERZEGOVINA 

Conclusion* 

Previous investigations of Petteria ramentacea were almost exclusively limited 

1o its significance as an endemic Balkan woody species, while the economic value of 

this plant was scarcely mentioned. 

1. On the basis of quantitative and qualitative chemical analyses it was shown 

that the foliage of Petteria ramentacea with respect to its nutrient content represents 

an exceptionally valuable forage for sheep raising in the area of the sub-Mediterranean 

Karst. 

2. Inspections of the actual state in the field was a contribution to the knowledge 

of the natural area of distribution of Petteria ramentacea in Herzegovina. 

3. Just because of the mentioned significance of this species and its use as fuelwood 

there is danger that the area occupied by it may be reduced, although through 

rational management and artificial regeneration this plant could represent an excellent 

soil-improving species for the most degraded areas of the denuded and open 

sub-Mediterranean Karst, because we have to deal here with a progressive form of 

vegetation of these areas. 

4. Taking into consideration that sheep only feed on its foliage, mainly in the 

autumn-winter period, i. e. when the foliage has already accomplished its physiological 

function, sheep farming does not endanger it, so that through the artificial 

propagation of this species we cculd obtain a valuable forage plant, which would be 

adapted to the specific conditions of the sub-Mediterranean zone of this country. 

* This conclusion relates to the article by Nadaždin M. and Curie R. published 

in »Sum. List«, 5. 6, 1966, under the title, »Distribution, ecology and economic significance 

of Petteria ramentacea (Sieber) Presl. in Herzegovina«. 

480

SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I INDUSTRIJE ZA PRERADU 

DRVETA SR SRBIJE 

Uredništvo časopisa »ŠUMARSTVO« 

Beograd, Kneza Miloša 7/III, tel. 337-962 — tek. rn. 604-8-290 

Šumsko-privredne organizacije! 

Inžinjeri i tehničari šumarstva! 

Pre dve godine objavljen je u izdanju Visoke škole za vode i šume u Nancy-u 

»ČETINARSKI PRIRUČNIK« od E. F. Debazac-a, nastavnika pomenute škole i direktora 

Stanice za šumsku ekologiju u Nancy-u. 

Na 170 stranica teksta i oko 300 savršeno uspelih fotografija svrstanih u 79 tabli, 

priručnik precizira ne samo tačnu determinaciju već i morfološke i fiziološke karakteristike, 

zatim reprodukciju, odnos prema ekološkim faktorima i uzgojne zahteve 

svih četinara rasprostranjenih od zapadnih obala Amerike pa do ekstremnog Istoka. 

Zbog svoje kompletnosti, jasnoće, pregledne klasifikacije i izvanrednih ilustracija, 

priručnik je pobudio veoma živo interesovanje šumara širom sveta i uvrstio se 

među najtraženije publikacije ove vrste. 

On se u veoma kratkom vremenu posebno afirmisao kao neophodni konsultant 

pri radovima na unošenju i proširivanju četinara bilo u cilju povećanja proizvodnosti 

i ekonomske vrednosti visokih šuma, odnosno melioracije i rekonstrukcije slaboproizvodnih 

izdanačkih i degradiranih šuma, bilo pri podizanju četinarskih plantaža 

kultura izvan šume, ili pak pri osnivanju i održavanju parkovskih i drugih hortikulturnih 

i dekorativnih zasada. 

Imajući sve ovo u vidu, i želeći da popuni osetnu prazninu u domaćoj literaturi 

u materiji koju obrađuje pomenuti priručnik, Savez inženjera i tehničara šumarstva 

i industrije za preradu drva SR Srbije je pristupio štampanju srpskohrvatskog izdanja 

ovog dela, u prevodu sa francuskog originala koji je izvršio LJ. MARKOVIĆ, dipl. 

inž. šumarstva. 

Cena Priručnika za četinare u pretplati, s tim da se pretplata uplati do 15. XII 

1966. godine iznosiće: 

— za radne organizacije novih dinara 32.— 

— za inženjere i tehničare novih dinara 22.— 

— za studente i učenike srednjih šumarskih škola novih dinara 12.— 

Prodajna cena po izlasku iz štampe biće za 20—30°/o viša, što će zavisiti uglavnom 

od broja pretplatnika. 

Narudžbine slati na adresu: Uredništvo časopisa »ŠUMARSTVO« — Beograd, 

Kn. Miloša 7/III. 

Pojedinci treba da izvrše narudžbu i uplatu pretplate na žiro račun časopisa 

»ŠUMARSTVO« br. 604-8-290. Pri uplati potrebno je navesti tačnu adresu naručioca 

Štampanje ovog Priručnika biće završeno tokom februara 1967 godine. 

Smatramo da šumarski inženjeri i tehničari neće propustiti ovu izvanrednu priliku 

da svoje stručne biblioteke popune jednim od najboljih i najaktuelnijih priručnika, 

vodiča i kcnsultanta koji će im koristiti u svakoj prilici kada rade sa četinarima. 

Apeluiemo posebno i na radne organizacije (šumarske, drvnoindustrijske, celuloze 

i papira, fakulteta, instituta, poslovna udruženja i dr.) da nabave odgovarajući 

broj primjeraka za sve svoje pogone. Da bi se omogućilo da studenti i učenici srednjih 

šumarskih škola nabave priručn'k o četinarima po znatno nižoj ceni od stvarne 

cene koštanja, umoljavamo radne organizacije da naruče štampanje prikladnih oglasa 

uz uplatu 300—500 novih dinara, zavisno, da li se radi o pola ili celoj strani teksta 

oglasa. 

S drugarskim pozdravom! 

Predsedništvo SITŠIDS 

Uredništvo časopisa »ŠUMARSTVO« 

ŠUMARSKI LIST — glasilo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske 

Izdavao: Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije u Zagrebu — Uprava i 

uredništvo: Zagreb, Mažuranića trg 11 — Račun kod Narodne banke Zagreb 3071-3-339 — 

Godišnja pretplata na Šumarski list: Tuzemstvo Ustanove i poduzeća 100,00 N. din. Pojedinci 

20,00 N. din., studenti i učenici 5,C0 N. din. Inozemstvo 10$ USA. — Tisak: Izdavačko 

tiskarsko poduzeće »A. G. Matoš« Samobor.

Å UMARSKI LIST 9-10/1966

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?