Å UMARSKI LIST 9-10/1966

sumari.hr

Å UMARSKI LIST 9-10/1966

ŠUMARSKI LIST

GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA SR HRVATSKE

Redakcijski odbor:

Dr Milan A n d r o i ć, dr Roko B e n i ć, ing. Žarko H a j d i n, ing. S. Bertović

ing. Josip P e t e r n e 1, dr Zvonko Potočić, ing. Josip Šalar

Glavni i odgovorni urednik:

Prof. dr Zvonimir Potočić

Tehnički urednik:

Ing. Đuro Knežević

9/10 RUJAN — LISTOPAD

ČLANCI — ARTICLES — A U F S Ä T Z E

Šailar J.: Osvrt na eksploataciju, degradaciju i uzgoj .posavskih hrastika — A rewiew on

the exploitation, degradation and treatment of Oak stands in the Sava River Valley —

Un coup d'oeil retrospectif sur rexploitation, sur la degradation et sur le traitement des

chenaies dans le bassin de la Save — Ein Rückblick auf üie Exploitation, Degradierung

und Erziehung von Eichenbeständen in der Sava-Niederung.

Mikloš I.: Monima incerta Hufn., novi štetnik na topolama — Monima incerta Hufn., a

new inject pest of Poplars — Monima incerta., un nouveau nuisible sur les peupliers —

Monima incerta Hufn., ein neuer Schädling an den Papeln.

Kraljić B.: Povećanje produktivnosti u šumskoj privredi — s gledišta šumarske politike,

sistema financiranja i mikroorganizacije u uvjetima socijalizma — Increasing productivity

in the forest economy from the aspect of forest policy, financing system and

mlcroorganisation under conditions of socialism — Augmentation de la productivite dans

l'economie forestiere du point de vue de la politique forestiere, du Systeme de financement

et de la microorganisation dans les conditions du socialisme — Steigerung der

Produktivität in der Forstwirschaft vom Standpunkt der Forstpolitik, des Finanzierungssystems

und der Mikroorganisation in den Verh,' Unissen des Sozialismus.

Splranec M.: 20-godišnii razvoj sastojine taksodija u motovunskoj šumi — Twenty years

of development of a Bald Cypress (Taxodium distichum Rich.) stand in the forest of

Motovun — Vingt ans de developpement d'un peuplement öu cypres chauve (Taxodmrn

distichum Rich.) — Zwanzig Jahre der Entwicklung eines SumpfzypresEcnbestandes

(Taxodium distichum Rieh.) in dem Wald von Motovun.

Spaić I.: Borove ose pi.lariee: Diprion pini L. i Diprian sertifer Geoffr. — Pine Sawflies:

Diprion pini L. and Diprion sertifer Geoffr. — Lophyres du pin: Diprion pini L. et

Diprion sertifer Geoffr. — Kiefernbusehhornblattwer.pen: Diprion pini L. und Diprion

sertifer Geoffr.

Naslovna slika: Šumski predjel »Apatišan«

Foto: Dipl. inž. Jure Pavelić


ŠUMARSKI

LIST

SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I

DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE

GODIŠTE 90 RUJAN—LISTOPAD GODINA 1966.

OSVRT NA EKSPLOATACIJU, DEGRADACIJU I UZGOJ

POSAVSKIH HRASTIKA

J. SAFAR

Iz Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Privredno značenje posavskih hrastovih šuma bilo je u prošlosti mnogo

veće nego danas, tj. sve dok nisu posječeni ostaci prašuma i stare sastojine.

Danas, na tom području imamo uglavnom mlade i srednjodobne sastojine, a

malo dozrelih. Te šume, nekad slavne po odličnoj slavonskoj hrastovini, danas

su svijetu poznatije po štetama od gubara i drugih štetnih insekata.

Hrastove šume na području Panonske nizine u toku prošlih stoljeća razvijale

su se samo pod utjecajem prirodnih faktora. U ogromnom području rasle

su prašume na plodnom tlu. Poplava i mulja bilo je vjerojatno manje nego

danas, jer se i u gornjim perimctrima rijeka i potoka šuma. malo eksploatirala.

Šuma je tada potpunije štitila tlo od površinskih hidroerozijskih procesa na

obroncima brda. U doba vegetacije, vode su se u šumama zadržavale vjerojatno

manje nego danas. U njima je vladala bolja biogeocenotska ravnoteža:

odraz dobre ustaljencsti odnosa između tla, klime, flore i faune.

Kad se povećao broj pučanstva, iskrčene su velike površine šuma za ratarske

kulture, livade i pašnjake. U doba osnivanja Vojne krajine započelo je jače

naseljivanje ravnica. Potrebe za poljoprivrednim proizvodima i novim površinama

sve su više rasle. Krupno drvo nije imalo veliku prođu. Sjekla su se

većinom tanja stabla u blizini sela, a deblja i lošija se ostavljala. Kupac nije

mogao lako doći do šume, ni drvo na velika svjetska tržišta, pa je eksploatacija

bila malena.

Osamnaesto je stoljeće velika prekretnica za opstanak i razvitak posavskih

šuma. Otvorene su jake prometne žile prema Jadranu, prema svjetskim

morima i svjetskim trgovinskim središtima. Godine 1726.—1732. izgrađena je

karolinška cesta Karlovac—Kraljevica i g. 1774.—1798. Karlovac—Senj, a godine

1803.—1809. lujzinska cesta Karlovac—Rijeka. Pola stoljeća kasnije, izgrađene

su željezničke pruge: Beč—Trst g. 1846, Zidani Most—Zagreb g. 1862,

Zagreb—Sisak g. 1888. i zatim Zagreb—Rijeka g. 1878. Sava od Beograda do

Siska bila je plovna za šlepove. Put u slavonske šume bio je gotovo posve

otvoren. Slavonska hrastovina mogla se preko Sredozemlja, Budimpešte i Beča

eksportirati širom čitavog svijeta na velika skladišta.

Bilo je to otkriće za s v j 2 t s k i kapital. Otvoriše se srednjoj

Evropi nova vrata svjetske trgovine za stjecanje kapitala. U Posavinu nagr-

401


nule su velike svjetske firme, i sjekira je čvrsto udarila o stare hrastike. Francuska

dužica, njemačka dužica, željeznički pragovi, bulovi, kasnije furnirska

roba . . .; novac—doba—novac; sve više bilo je novca, sve manje robe, a sve

veće cijene. Mrtvi kapitali pretvoriše se u žive kapitale zapadnog svijeta. Bila

je to »fabrika zlatnih kruna«. U zemlji je od tog bogatstva razmjerno malo

ostalo: obrambeni savski nasipi, putovi, škole, drvarska industrija.

Ove šume bile su u toku stoljeća svjedok jakih okršaja. Uzduž granice nekad

moćne turske carevine i duže vremena u njenom sastavu a kasnije u sastavu Vojne

krajine, te su šume bile poprište krvave i mutne historije naše. Krajišnik je za dobivenu

zemlju i drvo plaćao danak svojom vlastitom krvlju.

U razdoblju od postojanja prašuma do danas, u posavskim šumama vršili

su se vrlo različiti zahvati: krčenje, pojedinačne sječe stabala, primitivne

(»grabežne«) eksploatacije i zatim loš i, konačno, suvremen biološki način uzgajanja

i pošumljavanja. Postojeći stariji podaci nam o uzgoju malo govore. Više

možemo saznati o eksploataciji. Nema dovoljno ni pojedinačnih podataka, a

pogotovo nema sistematski složenih.

Ovaj naš kratak osvrt na eksploataciju, degradaciju i uzgoj posavskih

šuma rezultat je razmatranja napisa uglavnom iz stručne literature, i nema

pretenziju da dade historiju razvitka šuma i šumarstva Posavine. Građu za

ovaj osvrt razvrstali smo u šest dijelova:

1. preborno iskorišćivanje,

2. eksploatacijske sječe,

3. problem podmlađivanja,

4. zahvati u mlađim sastojinama,

5. degradacija šuma,

6. njega i melioracija.

1. PREBORNO ISKORIŠĆAVANJE

Uz iskrčene površine, pokraj naselja, vadila su se stabla pojedinačno: šušci

i tanja stabla za ogrjev i građu, iz boljeg drva izrađivale su se vile i lopate.

Postepeno sve više iskorišćuju se krupnija, dobra i zdrava stabla, ali većinom

tanja. Rimljani su pred dvije hiljade godina odvozili čitava hrastova debla po

Savi i Dunavu u Crno more i Sredozemlje: za izgradnju monumentalnih zgrada

i brodova. U blizini naselja preostala su stara lošija stabla, oko 5—25 po ha, a

zatim su i ova izvađena, a zemljište upotrebljeno za poljoprivredne kulture,

livade i pašnjake.

Prema podacima koje je sakupio S e 1 a k (1926), do početka XIX vijeka bio je

zapadni dio Hrvatske najmanje 65"/» pod šumom. Od tada, prvi trgovci izabiru bolja

stabla i izrađuju francusku dužicu, izvoze je kolima do Save, lađama do Siska, Kupom

i kolima do Karlovca i kolima do mora. Njemačka dužica i trupci izvozili su se

Savom i Dunavom u Peštu, Beč i Njemačku. Od izabranih oborenih stabala iskoristio

se samo najbolji ili barem bolji dio, a ostatak je ostavljen u šumi. Drvo se mnogo

iskorišćavalo i za potrebe krajiške vojne uprave.

Stalna paša stoke i žirenje onemogućili su podmlađivanje mnogih progaljenih

sastojina. Pod utjecajem neurednog prebornog iskorišćavanja, paše i

žirenja, mnoga šumska zemljišta su degradirana i, konačno, posve iskrčena.

Upotrebljivo zemljište djelomice se iskorišćavalo poljoprivredno, a ostalo (bare

i jako poplavljeno) je napušteno.

402


Zato se preborna sječa morala prekinuti, izuzevši iskorišćavanje sušaca. U

toku projektiranja i izgradnje željezničkih pruga prema moru, u polovini XIX

vijeka, počelo se uviđati da se eksploatacija prašuma mora voditi po nekom

redu. U vezi s tom zamisli i potrebom izgradnje željezničke pruge Zemun—

Sisak i obrambenih nasipa, osnovan je godine 1871. fond starih šuma (»Šume

krajiške investicione zaklade«). Ali zbog sloma na bečkoj burzi god. 1873. eksploatacijske

sječe su u tim šumama obustavljene i postepeno kasnije nastavljene.

2. EKSPLOATACIJSKE SJEČE

Eksploatacija starih slavonskih hrastika za trgovinu počela se naglije razvijati

u XVIII vijeku, jaka je u početku XIX vijeka, progresivno raste, i u

razdoblju god. 1860—1920., prema Markoviću iManojloviću, postiže

vrhunac (98.000 ha), zatim opada, ali se opet nastavlja do naših dana sve dok

nije i posljednji dobar stari hrast oboren. Takvi su postupci stvorili na šumskim

zemljištima nepovoljan omjer dobnih razreda. U području brodske i petrovaradinske

imovne općine od 134.000 k. j. hrastovih šuma bilo je godine

1869. oko 20.000 k. j. branjevina, 8.000 k. j. mladika, 2.000 k. j. srednjodobnih

sastojina i 104.000 k. j. prašuma (Šum. list 1906.). Najviše se iskoristilo godine

1905. (Marković —Manojlović, 1929.).

Prve se pilane počele graditi navodno godine 1862. Proizvodnja dužica dostigla

je vrhunac u godinama 1890—1893: godišnje prosječno oko 25,000.000 komada francuske

dužice i 1,000.000 akova njemačke (Se lak, 1926).

Slavonska je hrastovina na svjetskim tržištima bila bez konkurencije.

Nakon prebornih i eksploatacijskih sječa ostao je godine 1920. ovaj nenormalan

odnos dobnih razreda u posavskim šumama (Marković — Manojlović 1929):

starost godina do 40 41—80 81—120 121—

'%> 57,5 28,3 7,8 6,4

Prema Metlaševim podacima (g. 1926.), eksploatacija je ukupno progutala

preko 12,000.000 m ;! najfinijeg tehničkog drva starih hrastika; od 74.700 ha starih hrastovih

šuma iz godine 1870. ostalo je potkraj godine 1925. samo oko 193.000 komada

starih hrastova.

Prejake sječe, degradacija šumskog zemljišta i loše stanje sastojina uzrokovali

su veliku uzbunu među šumarskim stručnjacima. Petracić (1926) i

Marković (1927) napadaju sistem prostranih golih sječa; predlažu uvođenje

sistema prirodnog podmlađivanja starih sastojina i prelaz na preboran način

uzgoja. Ovaj pokret bio je reakcija na loše gospodarenje, pa se može jedino

tako i protumačiti djelomično pogrešan prijedlog o uvođenju prebornog načina

gospodarenja. U napisu »Kuda plovimo«, Ugrenović (1927) postavlja pitanje:

koja nas sila goni da hitno posiječemo naše stare sastojine; tempo sječe

ne daje mogućnosti za valjano pošumljavanje i podizanje budućih šuma.

Eksploatacija se vršila golom sječom uz predzabranu, koja je trebala trajati

sedam godina. Ovakav zahvat mogao bi se nazvati: oplodna sječa u jednom

sjeku, ili gola sječa s prirodnim podmlađivanjem i umjetnom nadopunom, ili

oplodna sječa u jednom sijeku. Kupac je zbog podmlađivanja morao odstraniti

»štetan podmladak« (uzgredne vrste drveća i grmlje), izuzevši na nižim zemljištima

gdje se pretežno nalazio jasen. Ali prastari hrastici bili su većinom pre-

403


stari za potpuniju prirodnu obnovu i gdjekad tlo nije omogućilo podmlađivanje,

pa je ovaj propis često bio bezuspješan.

3. PROBLEMI PODMLÄDIVANJA

Godine 1846. prva skupština šumara Hrvatske otvorila je raspravu: kako

treba gospodariti u starim hrastovim poplavnim šumama da se dobro podmlade.

I kasnije se ovo pitanje sve više poteže, napose u vezi s predzabranorn,

pa su se razvile žive diskusije među šumarskim stručnjacima. Ali loše političko-ekonomske

okolnosti utjecale su da glas šumara nije došao do potpunog

izražaja.

Stare sastojine u prošlom stoljeću podmlađivale su se tako da je na poplavnim

zemljištima uvedena predzabrana u toku oko pet godina i nakon gole

sječe (oplodna sječa u jednom sijeku) zabrana. Na pojedine takve površine

često se naseliše »bijele vrste drveća« (jasen, topole i vrbe). Malobrojan hrast

nije se lako mogao osloboditi od potiskivanja drugih vrsta drveća, grmlja i

korova, pa je trebalo prethodno ili naknadno vršiti »čišćenje«. Zbog velikih

troškova u spašavanju hrasta od jasena, brijesta, graba i korova kao i zbog

poteškoća prirodnog podmlađivanja, sve više se poklanja pažnja ručnom podmlađivanju.

Kozarac (1896) navodi da su se posavske šume (prije razdiobe na državne

i imovinske) podmlađivale prebornim sječama: šuma površine 300—500

k. j. stavila se pod zabranu ;drvo za ogrjev i građu davalo se korisnicima preborom,

uglavnom tako da se najprije povadila »bijela šuma« (jasen, brijest,

grab), a zatim hrastovi. U toku 10—15 godina razvili su se hrastici s 10—20%

»bijele šume«. Nakon razdiobe šuma, umjesto tzv. preborne sječe u državnim

šumama uvedena je gola sječa s petogodišnjom predzabranorn a da se prethodno

nisu posjekla stabla uzgrednih vrsta drveća, i tako su se ponegdje stvorile

više jasenove sastojine nego hrastove.

To je bilo uzrokom da se pojavilo »jasenovo pitanje«, pa se u pojedinim

sastojinama vršilo čišćenje određenog postotka jasenovih stabala. Takav postupak

bio je tada za- šumarstvo dobar ali preskup, pa se u kupoprodajnim ugovorima

odredilo da kupac u sječini obavi čišćenje. Posljedica je većinom bila

ta da se zbog šablonskih zahvata stvoriše gotovo čisti hrastici. Praznine su

popunjavane sjetvom pod motiku, u jako zakorovljenim tlima sadile su se

biljke. Na temelju svojih opažanja i razmatranja, Kozarac se oborio na

težnju za stvaranjem čistih hrastika: hrast može podnositi polusjenu u toku

prvih godina kad se postepeno oslobađa; on brže prirašćuje u smjesi nego u

čistim kulturama. Utvrdio je nadalje on da se niže redovno zamočvare, pa se

tu nasele jasen, joha i vrbe.

Kozarac (1886) razlikuje četiri tipa posavskih sastojina:

1. sa 10 lJ /o jasena i brijesta na sušem tlu;

2. sa 30—4C );l /o jasena i brijesta na vlažnijem tlu;

3. učešće hrasta i jasena je podjednako na vlažnom tlu;

4. gotovo čiste jasenove sastojine na vrlo vlažnom tlu.

Najljepše i najbolje bile su one sastojine, u kojima je hrast bio u smjesi s 30—40°/o

jasena i brijesta. Pisac preporuča da se jasen unosi na mokra staništa, jer hrastov žir

unište led i voda ako poplava traje do lipnja.

Na pojedinim nepoplavljenim zemljištima, osobito u posjedu imovnih općina,

nakon gole sječe i krčenja uvedeno je šumsko-poljsko gospodarenje:

404


nekoliko godina ratarske kulture, a zatim se vršila sjetva ili sadnja hrasta

(Divljak, 1900). Na temelju opsežnih ispitivanja (Marković-Manoj-

I o v i ć, 1929), preporuča se oplodna sječa u dva sijeka s kratkom podmladnom

dobom. Petračić god. 1926. predlaže oplodnu sječu s duljom podmladnom

dobom i prebornu sječu.

U novije doba (po S m i 1 a j u, 1939) nastoje se stvarati mješovite sastojine

hrasta prirodnim podmlađivanjem uz petogodišnju predzabranu i pripremu

tla (ugon svinja) i zatim zabranom; čistine se popune sjetvom i, po

potrebi, sadnjom. Na tlima koja su obrasla jakim korovom i predrastom vršilo

se šumsko-poljsko gospodarenje uz prethodnu pripremu tla. Zatim se obavljala

njega podmlatka. Pod utjecajem Instituta, tačnije, Sumsko-pokusne stanice u

Vinkovcima, god. 1950. bila se pokusno počela uvoditi mehanizacija pripreme

tla i sadnje ne samo zbog pošumljavanja domaćim vrstama drveća nego, još

više, za osnivanje plantaža topola.

4. PROBLEMI ZAHVATA U MLAĐIM SASTOJINAMA

Da bi se sastojine mogle što bolje razvijati u skladu sa ciljem gospodarenja,

vršila su se čišćenja i prorede. Prorede u daljnjoj prošlosti obavljale su se:

1. zbog namirivanja domaćeg stanovništva ogrjevom i tanjom građom, 2. zbog

bolje koncentracije prirasta na hrastu. Proredom su mnogo vađena suha stabla

u bližim predjelima. Čišćenju je bila svrha da se vađenjem »bijele šume« oslobodi

hrast. Kao uzgojni postupak vršile su se uglavnom niske prorede sve do

nedavna, ponegdje sve do naših dana. Zbog vađenja stabala za ogrjev i pod

utjecajem niske prorede, u pojedinim mješovitim sastojinama gotovo su posve

nestale uzgredne vrste drveća. Tako su dvoslojne i višeslojne mješovite sastojine

pretvorene u čiste ili gotovo čiste jednolične u kojima se zbog pregustog

gornjeg sklopa često nisu mogli dovoljno razviti hrastove krošnje.

Hankonyi (1890) saopćuje za šume u slavonskoj Podravini da se obavlja

čišćenje grmlja, topola i vrba, a prorede se gotovo ne vrše u mladim sastojinama

zbog velikih troškova. K o z a r a c (1896) je već tada bio protiv nastojanja

da se čišćenjem stvaraju čisti hrastici, i to na temelju ovih razloga:

1. pridružene vrste drveća mogu podići šumsku rentu, 2. hrast u smjesi ima

bolji prirast, 3. otpornost sastojine je bolja, 4. vjerojatno će jasenovina, brestovina

i druge vrste drva imati u budućnosti veću upotrebljivost i veću cijenu

nego do tada. U doba kad su se biološke nauke tek počele jače razvijati u šumarstvu

i kad se nije mogla predvidjeti velika potražnja za tzv. sporednim

vrstama drveća, takav smion stav i zaključak pokazuje kako je ovaj naš stručnjak

i književnik već u prošlom stoljeću bio dobar biolog i odličan ekonomist.

Isti pisac preporuča da se u mladićima ne vrši čišćenje pridruženih vrsta drveća

ako nisu starije (tj. više) od hrasta i ako im je smjesa do 50%. Od 60—80.

dine starosti treba biti više hrasta u sastojini, prosječno 70%, jer mu tada počije

vrijednost brže rasti.

Potkraj XIX vijeka, izbilo je tzv. jasenovo pitanje. Razvila se bojazan

da će jasen ugroziti hrast. Benaković (1885) prvi je upozorio da jasen nije štetan

hrastu. Na temelju opažanja, Kozar ac (1896) je dao pravo mjesto jasenu i odredio

njegovu ulogu na pojedinim staništima. Neshvaćen morao je svoje gledište potanje

obrazlagati u diskusijama na temu »Fraxinus excelsior strašilo«. A i kasnije, u toku

prva dva decenija ovog stoljeća, pojedini stručnjaci morali su ustati na obranu jasena,

ističući biološko-uzgojne i trgovinsko-industrijske razloge.

405


Tretirajući problem proreda, Z e z u 1 k a (1915) saopćuje da starih hrastovih

šuma ima sve manje, i zato treba uvesti prorede. Prorjeđivanje može se

započeti u pedesetoj godini sastojine, da na ugiba potisnuto drveće; prije se ne

može započeti jer su šumarije odviše opterećene drugim radom. Idućim proradama

treba utjecati na prirast glavnog dijela sastojine, ali sklop mora biti

dovoljno gust tako da se ne razvijaju novi izbojci (živici) na deblima. Topolu

ne trijebiti kao do sada, jer pod njom nije ugrožen hrast; također se ne smije

uništavati ni klen, sve do se ne počne sušiti. Grab je potreban zbog zaštite tla

sve do konca ophodnje, jer hrast u smjesi s grabom postigne veće visine i bolji

oblik. S brijestom treba obzirno postupati. Pisac zagovara uglavnom nisku proredu,

ali ona mora imati u prvom redu uzgojnu svrhu a ne zadatak namirivanja

ogrjevom.

M i 1 e t i ć (1922) preporuča rano i intenzivno čišćenje sastojina

do četrdesete godine (»sitna proreda«), naročito radi oslobađanja hrasta od

konkurencije breze, ive i topole. Čišćenje se moglo vršiti tamo gdje je bila

velika potreba za ogrjevom. Jošovec (1924) upozoruje da se u prorijeđenim

sastojinama stabla suše, jer sastojine nisu bile pravodobno čišćene; a kod obavljanja

proreda nije se omogućio normalan razvitak hrastovim krošnjama.

Marković i Manojlović (1929) preporučuju uvođenje visoke prorede

tako da omjer hrasta prema drugim vrstama drveća bude biološki dobar do

konačne sječe.

Šokčević (1939) iznosi da se iskorišćavanja državnih šuma putem proreda

započelo uglavnom godine 1922., a dotle su se vadila suha stabla. Osnovni

razlog proširivanju proreda bile su velike potrebe na ogrjevu u pripojenoj

Vojvodini, za vojsku u Beogradu i zbog prihoda, jer je starih šuma za sječu

bilo malo. Prorede su se vršile uglavnom u onim predjelima koji su bili bliže

plovnim rijekama, cestama i željeznici, dok su u drugima čak 70—80 godišnjim

sastojinama trunula suha stabla. U daljnjoj fazi razvitka šumske privrede,

prema Smilajevim (1939) konstatacijama, nakon čišćenja započinje se u

20—30. godini prorjeđivati. Za mješovite sastojine pisac predlaže visoku proredu.

Stvaranje čistih hrastika i niske prorede utjecale su da se sastojine i tlo

sve više degradiraju, podmlatka tu gotovo nema, krošnje stabala u gornjem

sastojinskom sloju nisu dovoljno razvijene, pa je potrebno da se zbog stvaranja

boljeg tla i povoljnije sastojinske klime stvore bolje okolnosti. Zato se za mlađe

degradirane čiste hrastike preporuča podsadnja drugim vrstama (Lončar,

1949., Babogredac, 1952).

5. DEGRADACIJA ŠUMA

Na razmjerno velikom dijelu nizinskog područja Posavine hrastove šume

bile su u raznim stadijima degradacije. Pod utjecajem antropogenih, biotskih

i abiotskih faktora smanjivao se opstanak i razvitak ne samo hrasta nego i jasena.

Brijest naglo nestaje. Biološki opstanak ovih šuma bio je ozbiljno ugrožen;

u mnogim je sastojinama onemogućeno normalno gospodarenje (S p a i ć

1955).

To je bila katastrofalna pojava za šumarstvo istočnog dijela naše zemlje.

Pojedina područja nizinskih šuma dobra za proizvodnju prvorazredne hrastovine

postala su nepodesna za optimalno podmlađivanje autohtonih vrsta drveća.

Starih hrastika gotovo više nema. Srednjodobne i mlađe sastojine prevla-

406


davaju. Svjetska historijska slava naših hrastovih šuma je ugasnula, one su

danas poznatije zbog šteta od gubara i degradacije; svjetska inozemna literatura

o tome govori mnogo (K 1 i m e s c h 1924., Josifović 1927., Ton

1927., Po skin 1931., Barbey 1934., Pavari-de Philipis 1941.,

i dr.).

Prema podacima koje su dali Marko vić i Manojlović (1929), od 1909.

do 1926. u Hrvatskoj je izvađeno posušenih hrastovih stabala oko 1,730.000 m 3 , na

površini 158.C21 k. j. 30—100 godišnjih sastojina, najviše između god. 1909—1916. i

1920—1923. Podataka za daljnja razdoblja nema dovoljno. Na temelju podataka, 'koje

je sakupio Vajda (1948. i 1952.), u razdoblju od godine 1920. do 1948. posušilo se

oko 2,035.000 m 1 brijestova u šumama NR Hrvatske, najviše u području lužnjakovih

šuma, pa je tako hrast u mješovitim šumama još više ugrožen. U posavskim šumama,

prema Manojlovićevim podacima, tok sušenja hrasta bio je ovaj:

god. 1910.

drvna

masa

42.669 m 3

god. 1918. drvna masa

65.129 m»

„ 1911.

„ 1912.

„ 1913.

„ 1914.

„ 1915.

,, 1916.

„ 1917.



,,

,,


,,



,,


,,


u


203.939 „

161.590 „

38.973 „

26.187 „

43.933 „

159.142 „

99.619 „

Ukupno

„ 1919.

„ 1920.

„ 1921.

„ 1922.

„ 1923.

„ 1924.

„ 1925.

1,731.043 m«


,,

M


,,

,,


106.185 „

28.279 ,

18.264 ,

80.023 ,

187.022

i

360.849 ,

109.245 i

Koji su uzroci toliko jake degradacije?

U poremetnji prirodnih odnosa redovno djeluje više faktora, od kojih je

često jedan najznačajniji. Na degradaciju posavskih šuma utjecali su antropogeni,

biotski i abiotski faktori, u daljoj prošlosti uglavnom zasebno, a kasnije

sve više kompleksno; jer inače se ne može protumačiti kako se moglo dogoditi

da se na velikim površinama najboljih staništa u našoj zemlji degradiraju čitave

sastojine, dok je istodobno u nekim drugim zemljama Evrope hrast relativno

dobro održao svoju biološku otpornost prema jakim klimatskim promjenama,

insekatskim štetnicima i gljivičnim oboljenjima. Sušenje slavonskih

hrastika je nakon Oslobođenja veoma smanjeno tretiranjem šuma protiv gubara

kemijskim preparatima iz aviona (Spaić, Androić, Kovači ć).

Tok degradacije može se, s uzgojnog gledišta, protumačiti ovim utjecajima

(vidi cit. lit. u ediciji našeg Instituta »Masovna pojava i suzbijanje gubara«

1953.):

a) Antropogeni faktori

1. Brzi tempo masovnih sječa u starim hrasticima onemogućio je redovan

tok pošumljavanja i koncentraciju pažnje stručnog osoblja na razmatranje o

problemima obnove, njege i zaštite šuma. »Gole sječe s prirodnim podmlađivanjem«

često nisu mogle valjano obnoviti sastojine. A težnja da se, po stranim

uzorima, stvore čiste sastojine od financijski najvrednijih vrsta drveća utjecala

je da su ponegdje osnivane monokulture hrasta.

2. Čišćenje šuma od tzv. bijelog drva, zbog spašavanja ugroženog hrasta,

i niske prorede stvorili su čiste i pretežno čiste hrastike, jednoličan sklop s

407


nedovoljno razvijenim krošnjama i korijenjem hrasta, s nepovoljnijom sastojinskom

klimom i lošim razvitkom tla.

3. Dubokim kanalizacijama snižena je ponegdje razina donje vode te je za

drveće, u starijim i srednjodobnim sastojinama, bio mnogo izmijenjen režim

vlage u tlu. Izgradnja obrambenog nasipa uz Savu spriječila je ponegdje brzo

otjecanje poplavnih voda u korita vodotoka, pa su one često i u doba vegetacije

onemogućile redovan tok pedogenetskih procesa, bioloških funkcija korijenja

i razvitka podmlatka.

4. Preopterećenost nekih sastojina pašom krupne stoke utjecala je da je

rahlost tla postala manja, smanjen je kapacitet za vodu i zrak, mikrobiološka

aktivnost u tlu je oslabila.

b) Biotski faktori

5. Zbog promjene nekih klimatskih faktora, napose zbog viših temperatura

i češćih suša (Vajda 1948) neotporne sastojine još više oslabiše, a štetni

se insekti namnožiše. Masovni napadaji insekata na prvo mlado lišće, zatim

napadi pepelnice na drugo mlado lišće, ponekad nekoliko godina uzastopce, k

tomu podzemne parazitske gljive — sve to još je više utjecalo na slabljenje

otpornosti hrasta.

6. Ugibanje brijesta i ponegdje sušenje jasena ponegdje je znatno smanjilo

obrast i sklop i tako povećalo neotpornost sastojina.

7. Niske prorede utjecale su da krošnje nadstojnih i srednjostojnih hrastova,

napose u umjetno osnovanim čistim sastojinama, nisu bile dovoljno razvijene,

korijenov sistem nije imao dovoljno prostranstva u mladosti za razvoj,

pa drveće nije bilo dovoljno vitalno. Nakon sušenja brijesta i jasena ili nakon

visokih proreda otvorio se gornji sklop, ali relativno stare krošnje i korijenje

nisu mogli reagirati proširivanjem svojih organa. Preostali hrastovi prilagođivali

su se pojnajviše tako da su iz proventivnih pupova stvarali živice koji

su zatim razvijali deblje grane; tako se doduše povećao transpiracijski aparat,

ali iskvario kvalitet debla, vrhovi stabala su se sušili.

8. Pojedine degradirane sastojine osvojili su u donjem sloju trn, glog i dr.

Zbog loše provedenih oplodnih sječa i zbog nedovoljnog ili prekasnog čišćenja

u pojedinim sastojinama prevladao je grab.

c) Abiotski faktori

9. Zbog sniženja razine donje vode (kanalizacijom) i zbog zadržavanja

gornje vode u prirodnim depresijama za vrijeme vegetacije i pod utjecajem

prekomjernog broja stoke ponegdje je bio izmijenjen režim vode i zraka u tlu.

10. Sušenje hrasta, brijesta i jasena, jake sječe i tzv. kvalitetne sječe najboljih

stabala odviše su otvorili sklop krošanja. Zato je izmijenjen ne samo

kompleks mikroklimatskih faktora nego i pedoloških, napose u čistim i jednoličnim

sastojinama.

Općenito: na degradaciju i deklasifikaciju pojedinih hrastovih sastojina

istosmjerno je utjecalo mnogo činilaca podneblja, tla, životinjskog i biljnog svijeta

pod posrednim i neposrednim negativnim utjecajima čovjeka, djelomice J

bez njegova utjecaja.

408


6. NJEGOVANJE I MELIORACIJA

Zametak intenzivnije njege stvarao se u drugoj četvrtini ovog stoljeća.

Razdoblje intenzivnije njege i melioracije posavskih šuma razvija se uglavnom

nakon sječe većine starih hrastika i prestanka tzv. kvalitetnih sječa. Prijašnje

uzgojne sječe u mladim sastojinama: čišćenje »bijelog drva'< i niske prorede ne

možemo smatrati njegom u suvremenom smislu,, jer je čišćenje imalo pretežno

zadatak da se stvaraju »čišće sastojine«, a prorede su služile prvenstveno namirivanju

potreba na ogrjevu i tanjoj građi za potrebe sela.

Jak poticaj za intenzivniju njegu i melioraciju dao je Institut za šumarska

i lovna istraživanja NRH i njegove stanice: instruktažama, ekspertizama, rezultatima

istraživanja i pokusa (Marki ć, Lončar, Babogredac, Dragi

š i ć, H e r p k a, H a n z 1, Hren).

Uvođenje nešablonske i vrlo intenzivne njege sastojina, primjena mehanizacije

u pripremi tla za pošumljivanje, melioracije degradiranih tala i intenzivna

njega sastojina, stvaranje velikih rasadnika, suvremeno osnivanje kultura

topola, intenzivna zaštita sastojina aviometodom i mehaniziranim raspišivačima

insekticida —• sve to ukazuje da je šumarstvo u Posavini krenulo u

novi pravac razvitka. Budućnost će pokazati koliko je šumska privreda u posavskoj

nizini na novim temeljima krenula naprijed.

U području Posavine pojavljuje se nov činilac koji će vjerojatno utjecati

na razvitak šuma. Naime, u vezi s problemima bržeg unapređivanja poljoprivrede,

već u doba prije I svjetskog rata a veoma intenzivno u novoj Jugoslaviji

(od god. 1949. do danas) treba da se po projektima hidrotehničke melioracije

unaprijedi razvitak ratarstva, voćarstva i stočarstva. Projekt iz god. 1958. predviđa

stvaranje šest retencijskih prostora za višak poplavnih voda (Odransko

polje, Žutica, Brezovica, Opeka, Ribarsko polje i Mokro polje). Izrađuju se detaljniji

planovi hidromelioracije za čitavo slivno područje Save od Zagreba do

Beograda. Kako će i koliko te melioracije stvarno utjecati na biogeocenozu

isušivanih i poplavljivanih šumskih sastojina i, prema tome, na šumsku privredu,

ne može se prosuditi samo na temelju izrađenih teoretskih analiza i

razmatranja.

UPOTREBLJENA LITERATURA

Anić, M.: O proređivanju šuma u šumskoj upravi Draganec. Šum. list, 1931.

Babogredac, Đ.: Melioracija degradiranih sastojina u bosutskom području. Šum.

list, 1952.

Barbey, A.: A l'ombre des chenaies de Slavonie. Journal forest Suisse, 1934.

Dekanić, I.: Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog drveća

u posavskim šumama kod Lipovljana. Šumarski fakultet, Zagreb, 1962.

Divja'k, M.: Podmlađivanje šuma kod imovne općine Petrovaradinske. Šum. list,

1900.

Ettinger, J.: Hrastt lužnjaci, Šum. list 1880. Šumsko grmlje i drveće u Hrvatskoj i

Slavoniji, Zagreb, 1890.

G 1 a v a č, V.: Osnovno fitocenološko raščlanjenje šuma u Posavini. Šum. list, 1962.

Hankonyi, S.: Šume u slavonskoj Podravini. Šum. list, 1890.

H e s m e r, H.: Jugoslawiens Forst- und Holzwirtschaft. Berlin 1940. Deutscher Forstverein

Jahresbericht 1939.

Jošovec, A.: Sušenje hrastovih sastojina šumske uprave u Dragancu. Šum. list,

1924.

Ka vina, K.: Odumirani slavonskych dubu. Veda prirod, 1933.

Kalinić, M.: Prilog poznavanju šumskih tala bosutskog područja. Šum. list, 1960.

409


Kesterčanek, F.: Prilozi za povijest šuma i šum. gospodarstva kod Hrvata. Šum.

list, 1882. i 1883.

Klimetsch, J.: Eichensterben in Jugoslawien. AUg. Forst, u. Jagd. Ztg. 1924.

Ko z ara c, J.: K pitanju podmlađivanja posavskih hrastika. Šum. list, 1886. O uzgoju

posavskih hrastovih sastojina u prvim periodima ophodnje. Šum. list, 1896.

Lončar, L: O pravilnoj obnovi sastojina lužnjaka i graba. Šum. list, 1949.

Manojlović, P.: Sadanje stanje hrastovih šuma u Slavoniji. Pola stoljeća šumarstva,

Zagreb, 1926.

Marković. Lj. i Manojlović, M.: Sušenje hrasta lužnjaka u šumama Hrvatske

i Slavonije. Beograd, 1929.

Me ti a š, J.: Slavonske stare hrastove šume, eksploatacija i kretanje cena u prošlosti.

Pola stoljeća šumarstva, Zagreb, 1926.

Miletić, 2.: O sitnim proredama. Šum. list, 1922.

P a r t a š, I.: Hrast u visokoj šumi. Šum. list, 1898.

Philipp is, A.: Querceti di Slavonia. La rivista forestale italiana, 1941.

Petračić, A.: O uzrocima sušenja hrastovih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji. Glasnik

za šumske pokuse, Zagreb, 1926.

Rol, R.: Le deperissement des chenaies. Revue forest, franc. 1951.

Selak, J.: Razvitak naše drvne industrije. Pola stoljeća šumarstva. Zagreb, 1926.

Smilaj, I.: Način uzgoja i iskorišćavanja slavonskih hrastika. Šum. list, 1939.

Spaić, Kovačevi ć, Vajda i dr.: Masovna pojava i suzbijanje gubara. Institut

za šumarska i lovna istraživanja. Zagrebj 1953.

Spaić, I.: Problematika zaštite šuma u NR Hrvatskoj. Šum. list, 1955.

Š a f a r, J. i dr.: Šumarski elaborati za područje meliorativnih sistema Posavine. Institut

za šumarska i lovna istraživanja NRH 1949., 1958. i 1963.

Š a f a r, J.: Šume na području Gornje Posavine u vezi s projektom hidrotehničke

melioracije. Šum. list, 1960.

Š o k č e v i ć, Gj.: Specijalno iskorišćavanje srednjodobnih slavonskih sastojina putem

proreda. Šum. list, 1939.

Ton, J.: Vsychany slavonskich doubrav. Ceskoslovensky les, 1927.

Ugrenović, A.: Kuda brodimo. Šum. list, 1927.

Vajda, Z.: Utjecaj klimatskih kolebanja na sušenje hrastovih posavskih i donjopodravskih

nizinskih šuma. Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH. 1948.

Vajda, Z.: Uzroci epidemijskog ugibanja brijestova. Glasnik za šumske pokuse, Zagreb,

1952.

Yossifowitsch, M.: Le deperissement du chene dans les forets de Slavonic. Revue

des eaux et forets, 1926.

Zezulka: Proreda slavonskih hrastika. Šum. list, 1915.

EIN RÜCKBLICK AUF DIE EXPLOITATION, DEGRADIERUNG UND

ERZIEHUNG VON EICHENBESTÄNDEN IN DER SAVA-NIEDERUNG

Zusammenfassung

Die Eichenwälder der Sava-Niederung, längs der Grenze Kroatiens und Bosniens,

wurden einstmal sehr bekannt durch die Einrichtung der Militärgrenze, bzw. durch

die Kämpfe mit den Türken, als auch durch die grossen Vorräte an Masse und Wert

des »slawonischen Eichenholzes«. Im laufenden Jahrhundert sind diese Wälder weit

bekannter geworden, leider nach den verheerenden Schäden, die durch den grossen

Schwammspinner und das Eingehen der Eichenstämme verursacht wurden. In den

letzten zwei Jahrzehnten sind sie aktuell geworden durch die Ergebnisse einer systematischen

Bekämpfung des grossen Schwammspinners vom Flugseug aus, auch durch

die Bemühungen zur Durchführung zeitgemässer Wirtschaftspläne.

In seiner Studie gibt der Verfasser einen zusammenfassenden Bericht über die

Entwicklung der erwähnten Wälder seit Anfang des vorigen Jahrhunderts bis heute.

Dieser Bericht wurde vom Verfasser in sechs Kapitel eingeteilt und zwar: Plenterausbeutung,

Exploitationshiebe, Probleme der Verjüngung und Aufforstung, Eingriffe

in die jüngeren Bestände, Degradierung der Bestände ,Waldpflege und — Melioration.

Woraufhin der Verfasser die folgende aufklärende Frage stellt: Welche nachteilige

Auswirkungen würde die Ausführung des Projektes der landwirtschaftlichen Hydromelioration

in bezug auf die Entwicklung dieser Wälder nach sich ziehen?

410


MONIMA INCERTA Hufn. -

NOVI ŠTETNIK NA TOPOLAMA

Dr IVAN MIKLOS

Uvod. U proljeće 1963. godine plantaža euroameričkih topola »Vijuš«

kraj Slavonskog Broda bila je veoma jako obrštena na površini od 12 ha od

dviju vrsta štetnika, koji su do tada kod nas bili gotovo sasvim nepoznati. Obadvije

vrste su leptiri i to' Monima incerta Hufn. iz familije sovica (Noctuidae) i

Himera pennaria L.* iz familije grbica (Geometridae).

Monima incerta Hufn. se kod nas nikada prije nije pojavila u masi niti na

jednoj šumskoj ili poljoprivrednoj biljci, iako je član naše autohtone entomofaune,

a uz to i veoma polifagna vrsta. Na listi biljaka kojima se ovaj štetnik

hrani, topola se ne nalazi na prvom mjestu, a ponekad se ona poimenično uopće

ne spominje. Slična masovna pojava nije zabilježena ni u stranoj entomološkoj

literaturi. Radi se, dakle, o još jednom novom štetniku topole, o kojemu će se

vjerojatno i u budućnosti morati voditi računa.

Položaj u sistematici i geografsko rasprostranjen] e.

Monima (Taeniocampa) incerta Hufn. spada u podred Macrolepidoptera, familiju

Noctuidae i podfamiliju Hadeninae. Rod Monima sadrži u srednjoj Evropi

desetak vrsta, koje su gotovo sve polifagne, a pretežni dio živi, medu ostalim

biljkama, i na topoli. Ni druge se vrste do sada nisu pojavljivale masovno u

nasadima topola, pa čak ni Monima populi Ström., koja se hrani isključivo

lišćem topole (Populus tremula i P. nigra). Karakteristično je za leptire ove,

kao i drugih vrsta roda Monima, da se vrlo rano u proljeće skupljaju na cvatovima

vrba, po čemu ih Nijemci nazivaju »Frühlingseulen« i »Kätzcheneulen«

(»Proljetne sovice« i »Macine sovice«).

Monima incerta Hufn. rasprostranjena je vjerojatno u cijeloj našoj zemlji,

jer područje njenog rasprostranjenja, prema navodima u literaturi, obuhvaća

srednju i zapadnu Evropu, te gotovo čitav evropski dio Sovjetskog Saveza. U

pogledu južne granice rasprostranjenja postoje neslaganja. Prema Seitz-u

(lit. 4) ovaj leptir ne dolazi u južnoj Evropi, dok Pavlovski (li.t 3) u po

dručje rasprostranjenja ubraja i Mediteran.

Opis insekta. Leptir (si. 1, 1). Raspon krila iznosi 3,5—4 cm. Ticala

prelaze polovicu prednjeg ruba prednjih krila. U ženke su čekinjasta, a u

mužjaka vrlo kratko češljasta sa kratkim čupercima dlaka nanizanim u dva

uzdužna reda. Ova razlika između ticala mužjaka i ženke vidljiva je samo povećalom.

Oči su obrasle uspravnim smeđim dlakama. Uvučena glava i široko

prsište pokriveni su dugačkim, a zadak kratkim ljubičastosmeđim i svjetlosivim

dlakama. Po boji se pojedini primjerci veoma razlikuju. Prednja krila

tipične forme su smeđesiva, a u ostalih formi boja im varira, pa se uz osnovnu

* O ovom je štetniku napisan članak u Šumarskom listu br. 1/2, 1965. god.

411


sivu boju pojavljuju ljubičasti, plavkasti, crvenkasti, smeđi i gotovo crnosmeđi

tonovi. Unutrašnja poprečna linija sastoji se od smeđih mrlja a vanjska od

crnih tačkica. Na vanjskom rubu krila između žila nalaze se također crne tačkice.

Okrugla mrlja je siva, a bubrežasta siva sa tamnosmeđim donjim dijelom.

Obje su mrlje bijelo obrubljene ,a između njih je jedna poprečna, dosta

nejasno izražena, široka smeđa pruga. Stražnja su krila svjetlo sivosmeđa, uz

rub nešto tamnija, a u sredini imaju jednu polumjesečastu tamniju mrlju.

SI. 1. Monima incerta Hufn.

1. leptir, 2. gusjenica, 3. kukuljica, dorzalno, 4. kukuljica, ventralno, 5. abdominalni

nastavak (cremaster) na ženskoj kukuljici, ventralno, 6. isto, sa strane.

(Crtež: V. Buday)

Gusjenica (si. 1, 2) je žućkastozelena s tri uzdužne žute linije na leđima.

Sa strane se nalazi po jedna svjetložuta pruga odozgo crno obrubljena.

Na njoj su vidljivi svijetli dišni otvori (stigme), koji su crno obrubljeni. Glava

gusjenice je plavkastozelena. Potpuno odrasla gusjenica duga je do 4 cm.

Kukuljica (si. 1, 3—6) je crvenosmeđa, duga 15—18 mm. Abdominalni

nastavak, tzv. cremaster, sastoji se iz dva zavinuta izraštaja poput trna duga

oko 0,5 mm.

Razvojni ciklus i način života. Razvojni ciklus vrste Monima

incerta Hufn. kod nas se uglavnom ne razlikuje od onog koji je opisan u literaturi.

Svi se naime autori slažu da razvoj traje jednu godinu, iako Wolf i

Kraus se (lit. 6) dopuštaju mogućnost dvostruke generacije s time da bi se

leptiri pojavljivali prvi puta u martu, a drugi puta u junu.

U plantaži »Vijuš« konstatirana je jednogodišnja generacija, kako to prikazuje

priloženi kalendar razvoja (prilog: kalendar). Međutim, kako nije bilo

moguće kontinuirano pratiti sve faze razvoja, vlastita će zapažanja u daljnjem

tekstu biti dopunjena podacima iz strane literature.

Leptiri lete vrlo rano u proljeće, već od sredine marta pa sve do konca

aprila. Njihova su obitavališta bjelogorične i mješovite šume, livade s grmljem

i pojedinačnim stablima te vrtovi i parkovi. Preko dana se skrivaju u blizini

površine tla ili u listincu, a pred veče se zadržavaju na macama vrba.

Prema Sorauer-u (lit. 5) ženke legu jaja u obliku malih skupina na

grane u blizini pupova. Gusjenice se legu u vrijeme otvaranja pupova i odmah

brste mlado lišće. S porastom gusjenica brštenje se naglo pojačava i kulminira

u zadnjim stadijima larvalnog razvoja. Gusjenice ove, kao i nekih drugih vrsta

412


iz familije sovica, spadaju u onu grupu gusjenica, koje se u nedostatku hrane

međusobno napadaju i proždiru (njem. »Mordraupe«).

U drugoj polovici mjeseca maja nastao je na napadnutoj površini plantaže

»Vijuš« golobrst. Potpuno odrasle gusjenice spuštale su se u zemlju gdje su se

zakukuljile u dubini od 10—15 cm. Gotovo istovremeno i na isti način kukuljile

su se zajedno s njima i gusjenice grabove grbe (Himera pennaria L.), koje

su također sudjelovale u golobrstu.

U stadiju kukuljice štetnik je proveo devet mjeseci, tj. čitavo ljeto, jesen

i zimu.

Prvi leptiri iz kukuljica držanih preko zime u laboratoriju izašli su 14. III

1964. godine. Eklozija je zatim trajala do 16 .aprila. Kako se laboratorijski

uslovi gotovo ni po čemu nisu razlikovali od onih u prirodi, smije se zaključiti

da je početak i tok eklozije leptira u prirodi bio isti kao i u laboratoriju.

Prirodni neprijatelji. U vrijeme brštenja na napadnutoj su se

površini masovno pojavili grabežljivi i parazitički insekti, koji su se vrlo

uspješno suprotstavili invaziji gusjenica. Od grabežljivaca bile su to dvije

dobro poznate vrste trčaka (fam. Carabidae), Calosoma sycophanta L. i C. inquisitor

L., od kojih je drugo spomenuta vrsta bila naročito brojna i efikasna.

Od parazita je konstatirana osa najeznica Cryptus lab or at or Thunb.* iz fami-

Sl. 2. Cryptus laborator Thunb., parazit sovice Monima incerta Hufn.

(Povećanje cea 3 X).

(Crtež: V. Buday)

lije Ichneumonidae (si. 2). Ove relativno velike ose su se i prostim okom mogle

lako vidjeti kako u masi lete po napadnutom dijelu plantaže. Kasnije je utvrđeno

da je veliki broj kukuljica sovice Monima incerta Hufn. bio parazitiran

* Determinirao Dr J. Š e d i v y (Vyzkumny üstav rostlinne vyroby CSAZV, Praha),

na čemu mu i ovom prilikom zahvaljujem.

413


od ove ose. Iz kukuljica koje su preko zime držane u približno prirodnim ušlovima

paraziti su izlazili u prvoj polovici maja 1964. godine. O značaju i ulozi

ovih parazita i predatora u gušenju kalamiteta u plantaži »Vijuš« 1963. godine

bilo je riječi u prikazu štetnika Himera pennaria L. (M i k 1 o š, 2) pa je sada

dovoljno samo naglasiti da se i u plantažama euroameričkih topola korisni insekti

mogu sami od sebe razmnožiti u ogromnom broju i odigrati značajnu

ulogu u redukciji populacije štetnika.

Privredni značaj. Monima incerta Hufn. je tipičan polifagni štetnik.

Kao biljke-hraniteljice u literaturi se navode: hrast, lipa, vrba, breza,

topola, grab, crni trn te razne voćke i prizemno rašće. Ne zna se kojom se od

ovih vrsta gusjenice najradije hrane, jer je ekologija štetnika gotovo sasvim

nepoznata. Hrast, lipa, breza i druge vrste spominju se češće nego topola. Zato

je tim zanimljivija činjenica da je do prve masovne pojave došlo, koliko je

poznato, upravo na topolama. U tom je pogledu slučaj identičan sa grabovom

grbom. Oba su se štetnika prenamnožila na istoj sporednoj biljci-hraniteljici

i to istovremeno i na istoj površini. Osim toga ni u jednom slučaju nije došlo

do invazije gusjenica sa strane, kako se to npr. događa kada gusjenice gubara

u vrijeme gradacije pređu iz napadnutih hrastovih šuma u okolne topolike i

tamo masovno brste.

Qod. I

1963.

II

III IV

+ + + +

V VI VII

. . .

VIII

..s;

IX

. . .

X X! XII

*>®>» *©!®S& ®@;»

196«. . . .

. . .

. *

I

Kalendar razvoja sovice Monima incerta Hufn.

Polifagija sovice Monima incerta Hufn. ima za uzgoj topola naročiti značaj.

Veliki broj šumskog drveća i grmlja, voćaka i livadnih biljaka kojima se

gusjenice mogu hraniti, pružaju mogućnost ovom štetniku da se stalno zadržava,

makar u neznatnom broju, posvuda tamo gdje se danas uzgajaju topole:

u plantažama, drvoredima, vjetrobranim pojasima itd. Jača pojava na bilo

kojoj od tih biljaka značila bi ujedno i potencijalnu opasnost za okolne nasade

topola. No i bez obzira na okolinu, gradacija ovog štetnika može se pojaviti

autohtono i u samim topolicima, kao što je to pokazao slučaj u plantaži »Vijuš«.

LITERATURA

1. E s eher ich, K.: Die Forstinsekten Mitteleuropas, III Bd., Berlin, 1931.

2. Mikloš, I.: Himera pennaria L. — novi štetnik na topolama. Šum. list br. 1/2,

Zagreb, 1965.

3. Pa vio v s ki j, E. N.: Vrediteli lesa. Moskva-Leningrađ, 1955.

4. Seitz, A.: Die Grosschmetterlinge der Erde. Stuttgart, 1915.

5. Sorauer, P.: Handbuch der Pflanzenkrankheiten, Bd. IV, Berlin, 1953.

6. Wolf, M. — Krausse, A.: Die forstlichen Lepidopteren. Jena, 1922.

414


MONIMA INCERTA HUFN. (NOCTUIDAE, LEPIDOPTERA)

A NEW INSECT PEST OF POPLARS

Summary

In the spring of 1963 caterpillars of Monima incerta Hufn. jointly with caterpillars

of Himera pennaria L. (Geometridae, Lepidoptera) appeared in overpopulation

causing complete defoliation on 12 ha. of a Poplar plantation called »Vijuš« near

SI. Brod, Croatia.

Monima incerta Hufn. is a very polyphagous insect. Many forest and fruit tree

species and herbaceous plants were reported hosts of this insects, but no mass outbreak

has occurred in Yugoslavia to date.

After a brief morphological description the author presents some more important

data on the life cycle and habits of this insect. It has been found that Monima incerta

Hufn. produces one generation a year in this country. The moths fly from mid-March

to late April, visiting frequently Willow catkins in the evening. Females deposit their

eggs on twigs near the buds. Caterpillars leave the eggs at a time when the trees are

flushing and they begin to feed on leaves. The larval stage lasts about two months,

and full-grown caterpillars enter the ground, where pupation occurs. Their pupae

hibernate there.

During the outbreak in the plantation of »Vijuš« a great number of predators

and parasites were observed, such as Calosoma sycophanta L. and C. inquisitor L.

(Carabidae), the well-known predators of the gipsy moth, and in addition, and hymenopterous

parasite Cryptus laborator Thunb. (Ichneumonidae) was found. The

activity of these natural enemies of Monima incerta Hufn. was so effective that there

was no outbreak the following year.

. 415


PODIZANJE PROIZVODNOSTI RADA U ŠUMARSTVU —

S GLEDIŠTA ŠUMARSKE POLITIKE, PRIVREDNO-FINANCIJSKOG

SISTEMA I MIKRO-ORGANIZACIJE — U UVJETIMA SOCIJALIZMA*

Prof. dr ing. BRANKO KRALJIĆ

Uvod

Kada se navodi proizvodnost rada u šumarstvu (PR)

E

E

N PR = — odnosno —

e

t

pri čemu označuje »E« efekt, »e« energiju utrošenu za stvaranje efekta »E«,

odnosno »t« vrijeme trošenja energije »e« optimalnom ili barem konstantnom

intenzivnošću

— može se misliti na ove dvije varijante proizvodnosti rada:

— proizvodnost procesa u šumarstvu (PR P ), tj. odnos utrošenog živog rada

(energije odnosno vremena žive radne snage ili pak živog i minulog — opredmećenog

— rada zajedno) s jedne strane i odnosnog prirasta vrijednosti drvne

mase (tačnije — šumske sastojine), ili odnosnog prinosa (šumsko-uređajnog etata)

drvne mase s druge strane u proizvodnji drva na panju, odnosno

i proizvoda iskorišćivanja šuma s druge strane u djelatnosti iskorišćivanja

šuma; i

— proizvodnost radnih operacija u šumarstvu (PR U ), tj. odnos utrošenog

živog rada (energije odnosno vremena žive radne snage ili pak živog i minulog

— opredmećenog — rada zajedno) s jedne strane i odnosnih radnih učinaka (na

pr.: obrada tla u ha; sječa stabala i izrada stanovitog šumskog drvnog sortimenta

u m :i , odnosno u pr. m; transport šumskih sortimenata pojedinim tipom

iznošenja odnosno privlačenja ili izvoza iz šume u tkm; i si.) s druge strane.

Prvu proizvodnost rada u šumarstvu (PR P ) postavljaju sebi za cilj u djelatnosti

proizvodnje drva na panju —• proizvođači drva na panju, tj. oni koji se

bave uzgajanjem šuma i zaštitom šuma, pa i oni koji se bave uređivanjem šuma

i — još indirektnije — iskorišćivanjem šuma, a u djelatnosti iskorišćivanja

šuma — oni koji se bave iskorišćivanjem šuma, pa i oni koji se bave projektiranjem

i izgradnjom šumskih komunikacija i si.

* Ovaj je napis predao autor Poljaćkoj akademiji znanosti — Varšava, Odjeljenje

za ekonomiku šumarstva i drvarstva, pošto je bio od nje pozvat da s referatom

učestvuje kao gost Internacionalnom simpozij umu za makro-ekonomiku šumarstva,

koji se održao u Varšavi od 6. do 10. X 1965.

416


Drugu proizvodnost rada u šumarstvu (PR 0 ) postavljaju sebi za cilj racionalizatori

šumskog rada, a to znači oni koji primjenjuju znanstvenu organizaciju

rada u uzgajanju šuma, zaštiti šuma, iskorišćivanju šuma, projektiranju i

građenju šumskih komunikacija, zgrada i si., pa i u uređivanju šuma. Kako ta

druga proizvodnost rada čini integralni dio one prve proizvodnosti, jer su radne

operacije dijelovi procesa u šumarstvu, racionalizatori šumskog rada učestvuju

i u ostvarivanju i prve proizvodnosti rada u šumarstvu (PR P ).

Mikro-ekonomista šumsko-privredne organizacije, pa i makro-ekonomista

šumske privrede — interesira i jedna i druga proizvodnost rada u šumarstvu

(PR), jer je i jedna i druga proizvodnost korisna ne samo za šumsko-privrednu

organizaciju nego i za čitavu šumsku privredu, odnosno društvo.

U uvjetima izgradnje socijalizma problem je — kako da se stimulira

socijalistički radnik (»trudbenik«) šumsko-privredne organizacije, da dade od

sebe sve što može za podizanje proizvodnosti u šumarstvu, i to one drugog ?

prvog oblika.

Pri tom ne treba zaboraviti da proizvodnost rada drugog oblika, kako smo

to već naveli, predstavlja integralni dio proizvodnosti rada prvog oblika — ali

da proizvodnost prvog oblika obuhvaća daleko više komponenata proizvodnosti.

Ona obuhvaća npr. plodnost staništa (tlo i klima), plodnost šumskih sastojina

(vrst drveća, obrast, sklop, starost, zdravlje, struktura, kakvoća drveća i si.),

bonitet položaja šume (prikladnost za sječu i izradu drvnih šumskih sortimenata,

udaljenost i transportni uvjeti od panja do tržišta, i si.). Te komponente

prirodnog ili ekonomskog (zatečene ili novostvorene) karaktera — koje čovjek

zasad ili uopće ne može mijenjati ili ih može mijenjati teško ili tek u dužim

razdobljima, ili ih pak može mijenjati svojom aktivnošću relativno lako — uzrokuju

da pri stanovitoj proizvodnosti drugog oblika u šumarstvu mogu se postizati

relativno vrlo različite proizvodnosti prvog oblika.

Proizvodnost radnih, operacija u šumarstvu (PR 0 )

Podizanje proizvodnosti pojedinih radnih operacija, tj. radova, relativno je

lako stimulirati u svim djelatnostima, pa i u šumarstvu. To se može postignuti.

— tako da se utvrdi financijski normativ plaće odnosno osobnih dohodaka

po ostvarenom 1 ha ili 1 m 3 ili si. pojedinih šumskih radova (akord ili, mnogo

pravednije, normativ utvrđen na temelju radne norme — po mogućnosti analitičko-proračunske,

tzv. tehničke — i zadate osnovne tarife plaće odnosno

osobnih dohodaka), pa se on primijeni putem sistema plaćanja po ostvarenom

radnom učinku;

— tako da se posebno još dodatno nagradi premašivanje radne norme

učinka utvrđene za dan ili još bolje za mjesec ili za godinu, i to na temelju

odnosnih ušteda na fiksnim troškovima; ili

— tako da se prethodno utvrdi za svaki radni učinak planski normativ

ukupnih troškova (živog i minulog rada) tj. cijede koštanja, pa se na temelju

sistema plaćanja po ostvarenom radnom učinku radniku isplati planski normativ

plaća odnosno osobnih dohodaka i eventualno čitav iznos odnosno dio faktične

uštede na elementima planske cijene koštanja (s time da preostali dio

ušteda ostane šumsko-privrednoj organizaciji i društvu); ili

— tako da se prethodno utvrdi za svaki radni učinak planska cijena proizvodnje

(normativ cijene koštanja povećan za normativ razlike realizacije —

fondova), pa se od ukupne planske vrijednosti ostvarenog učinka odbiju fak-

417


tični troškovi (uključena davanja društvu) i normativna davanja šumsko-privrednoj

organizaciji te ostatak kao varijabilni osobni dohoci, putem sistema

unutrašnje raspodjele po kompleksnom učinku, podijeli radnicima iz kolektiva

šumsko-privredne organizacije; ili

— tako da se prethodno utvrdi za svaki radni učinak i ukupno planski

čisti prihod II (u sadašnjosti identičan planskom dohotku) i (na temelju posebnog

studija) planski postotak učešća fondova (odnosno osobnih dohodaka) u

njemu, pa se polazeći od ukupne planske vrijednosti ostvarenog učinka odbiju

odnosni faktični troškovi poslovanja i odnosni doprinosi na dohodak i doprinosi

na eventualni izvanredni prihod (u sadašnjosti odbijanje tih doprinosa

otpada) i tako utvrdi plansko-obračunski čisti prihod II (u sadašnjosti plansko-

-obračunski dohodak) na koji se primijeni već navedeni planski postotak učešća

fondova i tim putem utvrde osobni dohoci, koji se —• putem sistema raspodjele

po kompleksnom učinku — podijele radnicima iz kolektiva šumsko-privredne

organizacije.

Relativnu poteškoću predstavlja jedino nužda da se utvrde stimulativne, tj. realne,

odnosno tehničke norme (normativi), a to znači i takvi planovi, te da se ostvari

tačna i ažurna evidencija individualnih radnih učinaka (i to ne samo njihovih količina

već i kvaliteta).

Stimulativne (progresivne) radne norme mogu se utvrditi u

šumarstvu putem odnosnih odjeljenja u institutima za šumarska istraživanja, šumarskim

fakultetima i si. (regionalne diferencirane norme, tj. mnogoulazne tablice normi

— za sječu i izradu drvnih sortimenata, za šumski transport, za šumsko-kulturne radove,

i si.) te djelovanjem odjeljenja za pripremu proizvodnje (odnosno grupe racionalizatora

i normiraca u njemu) u šumsko-privrednoj organizaciji (konkretne radne

norme za svako radilište ili manje diferencirane norme za pojedine jednorodne grupe

šuma u šumsko-privrednoj organizaciji).

Tačna evidencija radnih učinaka u šumsko-privrednoj organizaciji pri nekim,

naročito šumsko-kulturnim radovima (npr. broj ha pošumljenih šumskim sadnicama

određene smjese raznih vrsta drveća i raznih starosti u određenom broju, tj. razmaku

po ha, i si.), ne može se ostvariti bez posebnih napora. Naime, radnici koji su vršili

takve radove imaju interes da tvrde da su ostvarili veći obujam tih radova (i po količini

i po kvaliteti) od onog faktičnog, pa da dobiju veće plaće odnosno osobne dohotke,

na teret utrška za prodano drvo (na panju ili na raznim daljnjim mjestima

lanca iskorišćivanja šuma). Dapače, takav interes pri pojedinim varijantama financijskog

sistema u pojedinoj socijalističkoj zemlji (npr. u Jugoslaviji) može imati i

čitav kolektiv šumsko-privredne organizacije — ako se u njemu stalni šumski radnici

u toku godine bave i šumsko-kulturnim radovima i ostalim radovima šumskoga gospodarenja

(pa i iskorišćivanjem šuma). U takvim slučajevima treba osigurati kolaudaciju

takvih (u prvom redu šumsko-kulturnih i građevinskih) radova u šumarstvu;

ona će se vršiti putem komisije u kojoj će učestvovati i financijski nezainteresirani

radnici šumsko-privredne organizacije, odnosno financijski nezainteresirani (ili suprotno

zainteresirani) reprezentanti područnih komuna, odnosno društva.

U tom smislu smatramo da je bila ispravna odnosna odredba Zakona o šumama

Jugoslavije iz god. 1961. koja se vjerojatno pretežno nije primjenjivala u šumarskoj

praksi pri šumsko-kulturnim radovima, pa je u redakciji novog Zakona o šumama

Jugoslavije nažalost izostala.

U odnosu na ažurnost navedene evidencije radnih učinaka — ne treba zaboraviti

da se kakvoća nekih radnih učinaka može pouzdano utvrditi tek iza stanovitog

vremena, npr. sadnje šumskih sadnica, prašenja šumskih kultura, i si.

U odnosu pak na evidentiranje individualnih radnih učinaka — ne treba

zaboraviti da to traži često naročitu organizaciju rada, npr. pri obrađivanju tla, sadnji

šumskih sadnica, smolarenju, i si. A često traži i naročiti napor evidentičara diljem

prostranih i brojnih šumskih radilišta. Katkad je evidentiranje individualnih radnih

učinaka unutar radne brigade praktički potpuno nemoguće (ondje gdje su moguće

samo tzv. kolektivne radne norme, npr. pri sječi i izradi drvnih šumskih sortimenata

u iskorišćivanju šuma).

418


Uostalom, nije dobro u svima uvjetima stalno forsirati samo individualne radne

učinke. U takvu slučaju, naime, dolazi do zapostavljanja ekipnog duha, zapostavljanja

podučavanja neukih i pomoći slabijima, zapostavljanja eliminiranja očito suvišnih

radova, suvišnih radnika, neracionalnosti i si., te do suvišnih opterećivanja rukovodnog

osoblja dispečerskim i uskladivačkim poslovima, usmjerenim na kompletnu finalizaciju

proizvodnje.

U tu svrhu, tj. u svrhu automatskijeg usklađivanja finalizirane proizvodnje putem

ekipnog duha — uputno je povezati interese npr.: radnika koji rade na iznošenju

(privlačenju) drvnih šumskih sortimenata do pomoćnih stovarišta sa radnicima koji

te Sortimente utovaruju u kamione ili vagone šumske željeznice za daljnji izvoz

(deblji trupci trebaju se skladištiti bliže vozilu — da bi se mogli prvi utovariti i položiti

na dno vozila); radnika koji obrađuju tlo sa radnicima koji će na njemu saditi

šumske sadnice; itd. Do tog povezivanja interesa i stvaranja ekipnog duha u šumsko-

-privrednoj organizaciji vodi kako status stalnog (a ne sezonskog ili povremenog)

šumskog radnika tako i alikvotno učestovanje svih šumskih radnika u šumsko-privrednoj

organizaciji u raspodjeli njezina integralnog financijskog rezultata (po određenim

ključevima koji se odnose na međusobne odnose pojedinih teritorijalnih ekonomskih

odnosno radnih jedinica i na odnose pojedinaca u svakoj takvoj jedinici).

Izraziti primjer takvog stvaranja ekipnog i kolektivnog duha pokazuje sistem unutrašnje

raspodjele kompleksnog učinka putem obračuna po ekonomskim odnosno radnim

jedinicama; on se u novije vrijeme sve više razrađuje i prilagođuje specifičnostima

i potrebama te mogućnostima šumsko-privrednih organizacija u okviru postojećeg

privredno-financijskog sistema u Jugoslaviji.

Nastoji se da se radnici šumsko-privredne organizacije što ispravnije stimuliraju

za podizanje proizvodnosti živog rada, pa i proizvodnosti živog i minulog

rada, radnih operacija u šumarstvu (PR 0 ) — i to one proizvodnosti koja

ovisi o njima samima, njihovoj umješnosti i zalaganju (p ro ). Zbog toga pri navedenom

sistemu unutrašnje raspodjele, prilagođenom specifičnostima šumarstva,

sve razlike financijskog rezultata nastale zbog razloga koji se prema datom

kolektivu radnika ispoljavaju kao neka »viša sila« — prebacuju se u fondove

šumsko-privredne organizacije (a odatle dijelom u korist društva), odnosno

isplaćuju se iz tih fondova (radnim jedinicama i njihovim radnim kolektivima).

Pri tom se budno pazi da te razlike ne zamagle stimulativne osobne

dohotke radnika šumsko-privredne organizacije. Ti dohoci trebaju, naime, ovisiti

samo o umješnosti i zalaganju radnika šumsko-privredne organizacije, a to

znači i o organizaciji rada, proizvodnje i poslovanja (stupnju organiziranosti,

stupnju radničkog samoupravljanja). Razlozi, koji se prema datom kolektivu

radnika ispoljavaju kao neka »viša sila« mijenjajući financijski rezultat, a koji

ne trebaju mijenjati stimulativne osobne dohotke radnika — jesu: promjeno

cijena na tržištu, promjene financijskog sistema (njegovih mjera i instrumenata),

promjene asortimana sječne drvne mase šumsko-privredne organizacije,

promjene uvjeta za sječu i izradu drvnih šumskih sortimenata u iskorišćivanju

šuma, promjene troškova ukupnog šumskog transporta šumskih sortimenata od

njihova nalazišta do tržišta (promjene položaja, udaljenosti od tržišta, i si.) te

promjene troškova biološke reprodukcije posječenog drva i ulaganja sredstava

za duga razdoblja (naročito tzv. biološke investicije). — Budući da se troškovi

ukupnog šumskog transporta šumskih sortimenata smanjuju i podizanjem

šumskih komunikacija, dio tako nastalih diferencijalnih zemljišnih

renti položaja putem ulaganja vlastitih investicionih sredstava šumsko-privredne

organizacije (njezina kolektiva radnika) treba ostaviti šumsko-privrednoj

organizaciji odnosno njezinim radnicima, a ostatak —• u perspektivi —

ustupiti društvu, čijom zaslugom su stvorene zatečene šumske i sve javne komunikacije.

Analogno važi za financijske posljedice promjene organskog

sastava sredstava (stupnja mehanizacije i si.), nastale putem

419


ulaganja vlastitih investicionih sredstava šumsko-privredne organizacije (njezina

kolektiva radnika).

Da bi se takvo razgraničenje ostvarilo, svaka ekonomska odnosno radna

jedinica u šumsko-privrednoj organizaciji za svako radilište planira odnosnu

plansku cijenu koštanja i putem planske stope fondova — manje od one prosječne

planske u šumsko-privrednoj organizaciji — povisuje je na odnosnu

plansku cijenu proizvodnje. To je financijska norma, koja odgovara konkretnim

uvjetima i normalnoj, odnosno u prošlom obračunskom razdoblju postignutoj,

umješnosti i zalaganju odnosnih radnika. Ako ti radnici umjcšnošću i

zalaganjem (organizacijom) ostvare odnosnu plansku cijenu koštanja, oni će

ostvarivati za njih planirane odnosne fondove; ako ti radnici umješnošću i

zalaganjem uspiju sniziti odnosnu plansku cijenu koštanja, oni će ostvariti i

odnosni višak fondova; ako pak oni umješnošću i zalaganjem nižeg stupnja

premaše odnosnu plansku cijenu koštanja, oni će ostvariti tek dio za njih planiranih

odnosnih fondova ili ne će ostvariti nikakvo odlijevanje tj. ulaganje u

fondove ili će čak morati podnijeti stanoviti gubitak, tj niže osobne dohotke

od onih planskog (ukalkuliranog) nivoa.

Pri tom, zbog raznih uvjeta gospodarenja, svako radilište ima svoj nivo

planske cijene koštanja, pa i planske cijene proizvodnje. Prema tome, planska

cijena proizvodnje pojedinog radilišta može biti različito niža, jednaka ili različito

viša od općeg nivoa prodajnih cijena proizvođača na tržištu, isto važi i za

svaku ekonomsku jedinicu koja obuhvaća više radilišta. Razlike se odlijevaju,

tj. ulažu u centralni fond šumsko-privredne organizacije, ako su pozitivne;

ako su pak negativne, one se naknaduju ekonomskoj jedinici izlijevanjem odnosnih

sredstava iz centralnog fonda šumsko-privredne organizacije. Saldo svih

navedenih odlijevanja i izlijevanja u šumsko-privrednoj organizaciji uvijek je

pozitivnog predznaka, jer je prosječna planska stopa fondova ekonomskih odnosno

radnih jedinica (koja se pri planiranju primijenila pri svakoj jedinici)

bila manja od prosječne planske stope fondova čitave šumsko-privredne organizacije.

Što je teritorij šumsko-privredne organizacije jednoličniji u pogledu mogućnosti

ekonomski efikasnog investiranja u osnovna sredstva (šumske komunikacije, opremu

i si.) i dugoročne biološke investicije (pošumljivanja, šumske melioracije, intenzivne

šumske kulture, šumske plantaže, i si.) — to sredstva fondova mogu biti decentraliziranija

na teritorijalne ekonomske odnosno radne jedinice, putem veće planske

stope njihovih odvajanja u vlastite fondove.. Što je pak teritorij šumsko-privredne

organizacije u navedenom razncličniji — to sredstva fondova trebaju biti centraliziranija

u centralni fond šumsko-privredne organizacije, putem manje stope fondova

teritorijalnih ekonomskih odnosno radnih jedinica — kako bi se investicije

mogle ekonomski najefikasnije ostvarivati!

Uostalom, planski iznosi fondova za pojedine teritorijalne ekonomske odnosno

radne jedinice šumsko-privredne organizacije mogu se i taksativno utvrditi na temelju

dugoročnog plana razvitka šumsko-piivređne organizacije, odnosno njegova

dugoročnog plana investiranja, izbalanciranog prema mogućnostima cjelovite šumsko-privredne

organizacije i odobrenog' od organa samoupravljanja.

Sredstva tzv. »amortizacije šuma« — ako su utvrđena na temelju prosječnih

normativa (za jedinice pojedinih drvnih šumskih sortimenata ili postotka amortizacije

koji se primjenjuje na vrijednost šuma) za čitavo područje šumsko-privredne

organizacije — trebaju biti centralizirana. Inače će teritorijalne ekonomske odnosno

radne jedinice zbog diferencijalnih renta plodnosti — dakle bez zasluge odnosno

krivnje njihovih radnika, a upravo zbog prosječnosti te »amortizacije« — ostvarivati

nestimulativne čiste prihode II (u sadašnjosti — dohotke), a to znači nestimulativne

vlastite fondove, pa eventualno i nestimulativne osobne dohotke za njihove radnike.

420


Kako smo već naveli — sve promjene novčanih iznosa prema prethodnoj

godini (obračunskom razdoblju) koje su nastale kao rezultat uzroka koji se.

prema radnicima šumsko-privređne organizacije na neki način ispoljavaju kao

»viša sila« — odlijevaju se u centralni fond šumsko-privredne organizacije,

odnosno naknaduju se teritorijalnim ekonomskim odnosno radnim jedinicama

iz tog centralnog fonda šumsko-privredne organizacije. Prema tome, pojedine

jedinice šumsko-privredne organizacije ostvaruju u svoju korist plansko odvajanje

u vlastite fondove jednakog nivoa kao ostale jedinice iste šumsko-privredne

organizacije, odnosno taksativno određenog iznosa. To ostvaruju na

račun alikvotnog učešća u proizvodnji putem društvenih materijalnih proizvodnih

snaga i datih odnosa na tržištu. Pored toga ove ostvaruju i ona povišenja

odnosno smanjenja odlijevanja u vlastite fondove koja su ovisna o zalaganju

i umješnosti samih radnika u datoj jedinici šumsko-privredne organizacije.

Na teritoriju jedne šumsko-privredne organizacije u uvjetima Jugoslavije redovito

se prostire više komuna i više šumarija. Neke komune u posljednje

vrijeme traže, da se nikakva sredstva s područja »njihovih« šumarija ne prelijevaju

u područja »tuđih« šumarija.. To prciivuriječi financijskoj jedinstvenosti, trajnosti

tfc^podarenja i trajnoj financijskoj pozitivnosti (nuždi investiranja, ti. kontinuirane

proširene reprodukcije) cjelovite šumsko-privređne oranizacije — koja po propisima

Zakona o šumama Jugoslavije upravo zbog toga treba obuhvaćati najmanje jedno

tzv. šumsko orivredno područje. Pri tom šumsko privredno područje

obuhvaća šume, koje čine biološku i privrednu cjelinu, a mogu trajno poslovati financijski

pozitivno (s vlastitim investicijskim sredstvima). Takav zahtjev komuna kosi

se sa specifičnostima šumskoga gospodarenja, koje tek na velikim područjima (šumsko

privredno područje) može racionalno ostvarivati načelo trajnosti, tj. načelo jednostavne

i proširene reprodukcije; ono traži izravnavanja ne samo na velikim područjima

nego i u velikim vremenskim razmacima (dugim razdobljima). Današnje

šumarije s pretežno mlađim šumskim, sastojinama poslije pedesetak godina bit će

upravo šumarije sa stnrijim. za sječu zrelim šumskim sastojinama; i obratno. Takav

zahtjev komuna kosi se također i sa interno samostalnim privređivanjem svake, pa i

šumske, privredne organizacije — kojom u uvjetima sistema privređivanja u Jugoslaviji

samostalno upravlja odnosni kolektiv radnika.

Sve što smo naveli za stimuliranje podizanja proizvodnosti radnih operacija

u šumarstvu (PR,,, pa i posebno p r0 ) — u uvjetima socijalizma može se

lansirati i podržavati te dalje usavršavati putem privredno-financijskog sistema

(date zemlje koja izgrađuje socijalizam) te putem osposobljavanja

kadrova (u šumsko-privrednim organizacijama) da šumarstvu tako prilagođeni

sistem prihvati, primijeni i da ga dalje usavršuje.

Pri praćenju proizvodnosti živog rada pojedinih radnih operacija u šumarstvu

(PR n ) treba voditi računa da postoje dvije varijante te proizvodnosti, odnosno

ovi pokazatelji:

pri čemu:

Pro

U

2

U U NSO

P r0 = — odnosno — i p ro =

2 T ES

označuje proizvodnost živog rada, koja ovisi i o radnim uvjetima te

oruđu za rad (stupnju mehanizacije);

označuje radni učinak u operaciji;

označuje utrošeni živi rad (energiju žive radne snage) za stvaranje

radnog učinka U;

421


T

označuje vrijeme trošenja živog rada (energije) 2 za stvaranje radnog

učinka U; pri tom se pretpostavlja da se živi rad (energija) troši

optimalnom, tj. normalnom, ili barem konstantnom intenzivnošću,

pa se utrošena energija žive radne snage može indirektno mjeriti

mjerenjem radnog vremena; a

p ro označuje proizvodnost živog rada, koja ovisi samo o umješnosti i zalaganju

radnika, a ne ovisi o uvjetima rada i oruđu za rad (stupnju

mehanizacije);

NSO označuje radni učinak, iskazan u obliku norma-sati (sati normalnog

rada) trajanja operacije (najbolje na temelju tehničkih radnih normi)

— pri konkretnim uvjetima rada i konkretnom oruđu za rad

(stupnju mehanizacije);

ES označuje efektivno vrijeme rada, iskazano u obliku faktičnih sati

živog rada, pri kojima se uz date uvjete rada i dato oruđe za rad

(stupanj mehanizacije) faktično ostvaruje radni učinak U (koji se

normalno može ostvariti za određeni broj norma-sati); pri tom pod

cfetivnim vremenom rada obuhvaća se ono vrijeme rada koje bi se

plaćalo — kada bi se rad plaćao po radnom vremenu (vrijeme faktičnog

rada i dozvoljenog odmora); i tu se iz već navedenih razloga

pretpostavlja da se energija žive radne snage troši optimalnom, tj.

normalnom, ili barem konstantnom intenzivnošću.

Elementi Z, T, ES i NSO ne samo da se odnose na trošenje optimalnom, tj. normalnom,

ili barem konstantnom intenzivnošću — već i na energiju živog rada iste

kvalitete, tj. istog stupnja kvalificiranosti (jer i prema K. Marksu kvalificiran rad

nije ništa drugo nego multipliciran nekvalificiran rad). Prema tome, pri t a č n o m

praćenju proizvodnosti živog rada faktično je potrebno sve utroške energije živog

rada svesti na jeđan, tj. uvjetni stupanj kvalificiranosti rađa. To se ostvaruje putem

faktora pretvorbe, koji se temelje na uobičajenom odnosu plaća odnosno osobnih dohodaka

raznih stupnjeva kvalificiranosti radnika; ili još bolje na odnosnu bodova

koji se homogeno utvrđuju analitičkom procjenom radnih mjesta, pa i radnika, raznih

stupnjeva kvalificiranosti. Pri tom kao temelj treba uzeti onaj stupanj kvalificiranosti,

koji je u određenom radnom kolektivu najviše zastupljen.

U širokoj praksi praćenja proizvodnosti rada gotovo je nemoguće uvažavati

stroge teorijske zahtjeve čiste proizvodnosti rada. Zbog toga se redovito zadovoljavamo

onom čistoćom koju nam osiguravaju podaci koji se odnose na rad mnogih

radnika u dužim razdobljima.

Napominjemo da je drugi pokazatelj (p r0 ) za racionalizatora i ekonomista

šumarstva mnogo interesantniji od prvog (P ro )- To stoga što u toj oblasti vrlo

varijaju uvjeti rada od jednog do drugog radilišta, pa i od jednog do drugog

dana, mjeseca i godine. Osim toga — interesantniji je za praćenje onaj dio

opće proizvodnosti živog rada, koji isključivo ovisi o umješnosti i zalaganju

radnika te je potpuno subjektivnog karaktera, pa je vrlo opravdano racionalno

ga stimulirati.

No, praćenju proizvodnosti živog rada u šumarstvu (PR, pa i P m i Pro) u

našoj svakidašnjoj praksi — stoji na putu specifična poteškoća. Ona se sastoji

u tome, što se općenito ni početak ni završetak, pa ni trajanje, dnevnog radnog

vremena pri šumskom radu ne da pouzdano mjeriti, pa ni evidentirati. To važi

za one šumske radnike, koji dnevno dolaze na rad izravno iz svojih obližnjih

kuća i dnevno odlaze s rada svojim domovima (a rade vlastitim ručnim alatom

ili alatom šumsko-privredne organizacije koji sa sobom nose na rad i s rada

kući). Takvih ima još uvijek relativno mnogo u uvjetima šumarstva mnogih

422


zemalja koje grade socijalizam. A šumska su radilišta prostrana, udaljena jedno

od drugog, radnici rade pretežno u malobrojnim radnim grupama, a poslovođa-evidentičara

ima redovito premalo da vrijeme trajanja rada svih tih radnika

konstatiraju i evidentiraju. Potpuno drugačije je sa šumskim radnicima iz

udaljenijih krajeva koji su u stalnom radnom odnosu; oni stanuju u šumi u

radničkim nastambama, rade sa sredstvima mehanizacije šumsko-privredne

organizacije (kamioni, šumska željeznica, traktori, žičara, i si.), pa i u većim

radnim grupama (npr. pri nekim šumsko-kulturnim radovima) ili u šumskim

rasadnicima; no ti radnici većinom obuhvaćaju manji postotak ukupnog broja

radnika šumsko-privredne organizacije. Pri takvim uvjetima proizvodnost živog

rada može se vrlo tačno pratiti posebno organiziranim direktnim mjerenjem

trajanja rada, relativno tačno pratiti reorganiziranjem rada i evidencije

radnika putem tzv. alatnog mjesta ili približno tačno pratiti putem posebnog

organiziranja snimanja tj. istraživanja reprezentativnih radilišta metodom trenutačnih

zapažanja (multimoment-metodom)..

Nema sumnje da ta specifičnost sadašnjega šumskog rada u širokoj praksi

onemogućuje tačno praćenje, pa i stimuliranje, porasta proizvodnosti živog

rada pojedinih radnih operacija u šumarstvu (PR 0 ) uopće, pa i posebno one

varijante koja ovisi i o uvjetima rada i o oruđu za rad (P r „) te one varijante

koja ne ovisi o uvjetima rada i oruđu za rad već ovisi samo o umješnosti i zalaganju

radnika pri konkretnim uvjetima rada i oruđu za rad (p ro )-

Pokazatelj radnog učinka TJ na dan, ili na mjesec, ili na godinu po radniku —

uobičajen je ali vrlo netačan pokazatelj globalne proizvodnosti živog rada. On ne vodi

računa o tačnom efektivnom radnom vremenu (ni o prekidima rada u radnoj smjeni,

ni o odsustvu s rada, tj. ni o tačnom broju radnih dana!), o kvalificiranosti utrošenog

rada odnosno radnika-izvršioca radnog učinka, a ni o mijenjanju vrlo raznolikih

uvjeta pri radu, pa katkad i sredstava proizvodnje (predmeta rada i oruđa za rad, tj.

stupnja mehanizacije). Inače — taj pokazatelj može se u širem smislu uvrstiti u varijantu

proizvodnosti živog rada radnih operacija (PR 0 ) koja ovisi o uvjetima rada i

i oruđu za rad (P r „); on se razlikuje od već navedenog pokazatelja P ro jedino po svojoj

specifičnoj mani, koja se sastoji u tome da utrošeni rad (energiju) ne mjeri satima

(minutama, sekundama i si.) već faktično raznorodnim, nehomogenim danima ili mjesecima

ili godinama rada prosječnog radnika.

Zbog svega što smo objasnili — moramo biti vrlo kritični kad god čitamo

podatke o porastu proizvodnosti (PR, PR P , PR 0 , pa i P ro i p ro ) u čitavoj šumsko-privrednoj

organizaciji ili u šumarstvu neke zemlje.

Problematika koju smo naveli za proizvodnost živog rada radnih operacija

u šumarstvu (PR„, pa i P ro i Pro) odnosi se na sve radne operacije u šumarstvu

— kako one u proizvodnji drva na panju (odnosno u djelatnosti šumsko-kulturnih

radova) tako i one u iskorišćivanju šuma, pa i u šumskom građevinarstvu.

Jedino u šumskom građevinarstvu redovito rade radnici koncentrirani u

većim radnim grupama na gradilištu pod neposrednim nadzorom poslovođa —

pa je u toj djelatnosti lako utvrditi i pratiti trajanje radnog vremena, a i proizvodnost

rada (PR) uopće.

Usprkos poteškoćama pri utvrđivanju proizvodnosti rada (PR) uopće, a

posebno proizvodnosti radnih operacija (PR 0 ), u proizvodnji drva na panju i

iskorišćivanju šuma — vrlo je važno da se ona stimulira. Iz onoga što

smo naprijed naveli vidjeli smo da se ona može stimulirati i bez njezina direktnog

praćenja, i to putem računovodstvenih obračuna po ekonomskim odnosno

radnim jedinicama šumsko-privredne organizacije — pomoću sistema

423


unutrašnje raspodjele osobnih dohodaka po kompleksnom učinku. Prema tome

— nije neophodno praćenje proizvodnosti rada u njezinu relativnom

obliku, već njezino stimuliranje putem praćenja apsolutnih podataka

u šumsko-privrednoj organizaciji, ekonomskim odnosno radnim jedinicama,

za pojedine radnike. To pak osigurava privredno-financijski sistem

prilagođen odnosnim zahtjevima i specifičnostima šumarstva.

Proizvodnost procesa u šumarstvu (PR P )

Proizvodnost živog rada u procesu proizvodnje šumskoga gospodarenja

obuhvaća onu u procesu proizvodnje drva na panju i onu u procesu iskorišćivanja

šuma. U procesu proizvodnje drva na panju efekt predstavlja proizvedeno

drvo na panju (količina i kakvoća, tj. vrijednost), a u procesu iskorišćivanja

šuma efekt predstavljaju šumski proizvodi na mjestu njihove prodaje, tj.

pretežno na tržištu (količina i kakvoća, tj. vrijednost).

Proizvodnost živog rada procesa (PR P ) proizvodnje drva na panju, tj. prve

faze cjelovitog procesa šumskoga gospodarenja, vrlo teško se utvrđuje. To stoga

što se godi.jnje proizvedeno drvo na panju vrlo teško dovoljno tačno mjeri po

sortimentima u prostranim šumama (u stočarstvu se »prirast žive mjere« stoke

relativno lako i tačno godišnje mjeri — vaganjem!) i vrijednosno procjenjuje.

Proizvodnost živog rada procesa (PR P ) iskorišćivanja šuma, tj. druge faze cjelovitog

procesa šumskoga gospodarenja, lako bi se utvrđivala, jer se relativno

lako, pa i operativno, mjere i procjenjuju sortimenti iskorišćivanja šuma — kad

i ovdje ne bi postojale specifične poteškoće za praćenje trajanja efektivnog

radnog vremena (T odnosno ES) pri šumskom radu (šumskim radnim operacijama).

Pri navedenim proizvodnostima živog rada procesa (PR P ) proizvodnje drva

na panju i iskorišćivanja šuma — veliku ulogu imaju prirodni zatečeni i

umjetno stvoreni uvjeti za te vrste proizvodnje.

To važi naročito za proces proizvodnje drva na panju — za

bonitet staništa, za bonitet šumskih sastojina (vrst drveća, obrast, sklop, struktura,

dob i dr.) i njihovih drvnih masa.. Ti boniteti mogu biti od prirode zatečeni

bolji ili lošiji, ili zatečeni bolji ili lošiji kao posljedica djelovanja uzgajivača

šuma u minulim vremenima, ili se mogu svjesno mijenjati u većoj ili

manjoj mjeri u pozitivnom smislu. Tu spadaju razne vrste obrade i melioracije

tala, razne vrste pošumljivanja, melioracija šuma (introdukcija, rekonstrukcija,

konverzija i dr.), mjera njege šuma (čišćenja, okresivanja granja, prorjeđivanja,

i si.), zaštite šuma, uređivanja šuma (plansko gospodarenje putem optimalnog

redoslijeda sječa i šumsko-kulturnih radova, poštivanja sječne zrelosti najveće

ekonomske efikasnosti, i si.). Pri nizu navedenih mjera potrebne su više ili

manje skupocjene radne operacije u toku jedne ili više godina, a efekt u priraslom

drvu na panju (naročito onom ekvivalentnom u postojećem za sječu

zrelom drvu) — dolazi tek nakon manjeg ili većeg niza godina. Zbog te karakteristike

procesa proizvodnje drva na panju — ne samo da bi pri neuravnoteženom

šumskom gospodarenju nenormalnim šumama (šumsko-gospodarskim

jedinicama, šumskim privrednim područjima) pri godišnjem obračunu uspjeha

gospodarenja (financijskog rezultata) trebalo troškove tih radnih operacija

vremenski razgraničiti, što je vrlo komplicirano i teško tačno izvršiti, nego

radni kolektiv faktično nije ničime ni financijski stimuliran da vrši takve radove

s dugoročnim naknadnim efektima. Ta oni katkad (npr. pri pošumljiva-

424


njima) prelaze i trajanje jedne ljudske generacije.. To kolektiv šumsko-privredne

organizacije vrši na temelju šumsko-uređajnog elaborata koji je potvrđen

u ime društva od nadležne oblasti (npr. u Jugoslaviji), ili na temelju državnih

planova (npr. u ostalim zemljama koje izgrađuju socijalizam) — dakle u

oba slučaja pod pritiskom stanovite ekonomske politike društva odnosno

države. — Doduše, sve se to znatno ublažava u uvjetima gospodarenja normalnijim

šumama i veće šumarske svijesti kolektiva šumsko-privrednih organizacija.

No, ipak, uporedno s odumiranjem utjecaja države na području privredne

djelatnosti, tj. prelaskom državnog socijalizma u socijalizam tipa društvenog

i radničkog samoupravljanja — treba aktivirati na području privredno-financijskog

sistema (u njegovoj primjeni na šumarstvo) i mikro-organizacije

šumsko-privredne organizacije takve stimulanse koji će automatsk"'

djelovati na radni kolektiv šumsko-privredne organizacije da optimalno gospodari

povjerenim mu šumama — bez ikakve, u suštini administrativne, prisile

(koja je nužna sve dotle dok manjka navedeni poželjni automatizam)..

Financijski sistem i mikro-organizacija, teorijski, mogle bi ostvariti svake

godine, ili barem svakog petgodišta — bilanciranje uspjeha gospodarenja (W)

u proizvodnji drva na panju prema proizvodnom ili realizacionom pirncipu:

a) prema proizvodnom principu:

W p = V p — T p

b) prema realizacionom principu:

pri čemu:

W p = (K + S — P) — T s ,

W r = V r — T r

W r = R — (T po + T t — T k )

W p označuje uspjeh proizvodnje drva na panju (uspjeh u okviru prirasta

vrijednosti drva na panju);

V p općenito označuje vrijednost proizvodnje;

Tp općenito označuje troškove proizvodnje (vrijednosti V p );

K označuje vrijednost drvne zalihe na panju na koncu obračunskog

razdoblja;

S označuje vrijednost drva na panju koje je posječeno u toku obračunskog

razdoblja;

P označuje vrijednost drvne zalihe na panju na početku obračunskog

razdoblja;

T sg označuje ukupne razgraničene troškove proizvodnje drva na panju u

toku obračunskog razdoblja; a

W r označuje uspjeh realizacije u procesu proizvodnje drva na panju

(uspjeh u okviru drvne mase na panju koja je unovčena);

V r općenito označuje vrijednost realizacije (unovčenja);

T t općenito označuje troškove realizacije (tj. realizirane odnosno unovčene

proizvodnje V r );

R označuje vrijednost realizirane, tj. unovčene drvne mase na panju u

toku obračunskog razdoblja;

425


Tpo označuje troškove proizvodnje drvne zalihe na panju na početku

obračunskog razdoblja;

T t označuje troškove proizvodnje drva drvne mase na panju koja je

proizvedena u toku obračunskog razdoblja;

Tk označuje troškove proizvodnje drvne zalihe na panju na koncu obračunskog

razdoblja.

Pri tom treba napomenuti da u obračunskom razdoblju treba obračunavati

sve po konstantnom, novcu, konstantnim cijenama i tarifama (plaća, odnosno

osobnih dohodaka, i si.) te konstantnim denđrometrijskim metodama; u protivnom

— gubi se paralelnost naturalnih i novčanih pokazatelja, tačnost uspjeha

gospodarenja, te mogućnost novčane kontrole održavanja dubeće drvne zalihe

i tačnog utvrđivanja vrijednosti drvnog prirasta u obračunskom razdoblju.

Izraz (K + S — P) faktično utvrđuje vrijednost drvnog prirasta u obračunskom

razdoblju, a izraz (T po + T t —• Tk) faktično utvrđuje onaj dio razgraničenih

troškova proizvodnje drva na panju koji tereti upravo realiziranu drvnu

masu na panju u obračunskom razdoblju (R).

To teorijski moguće bilanciranje uspjeha gospodarenja naveli smo ovdje

zbog toga, što su elementi na kojima se ono temelji ujedno i elementi novčanog

pokazatelja proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PR,.) proizvodnje drva

na panju:

V p K + S —- P

PR n = = odnosno

T P T s ,

V r

T r

R

Tpo + Tt — Tk

Oni su elementi proizvodnosti živog rada utoliko više — ukoliko su plaće, odnosno

osobni dohoci, upravno-proporcionalniji utrošenoj energiji žive radne

snage (7, str. 421—424, 428). Prema tome, s gledišta mikro-ekonomike i mikro-

-organizacije poslovanja u poduzeću, bilanciranje uspjeha gospodarenja i praćenje

proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PR P ) —• imaju isti cilj: navedeno

bilanciranje pokazuje ga u apsolutnim iznosima, a navedeno praćenje

pokazuje ga u relativnim odnosima.

Nema sumnje da u sadašnjosti u šumarskoj praksi nije moguće (zbog pomanjkanja

kadra, skupoće mjerenja, relativno premale tačnosti dendrometrijskih

metoda mjerenja količina i kakvoće dubeće drvne mase) operativno utvrđivati

vrijednost god,išnjeg, pa ni periodskog drvnog prirasta (procjenom početne,

konačne i posječene drvne mase u obračunskom razdoblju — ili uzimanjem

odnosnih drvnih izvrtaka). Prema tome — nije zasad moguće operativno

dovoljno tačno bilancirati uspjeh gospodarenja prema proizvodnom principu;

moguće je samo približno bilanciranje uspjeha proizvodnje drva na panju —

bez neposrednog mjerenja prirasta — na temelju podataka iz šumsko-uređajnih

elaborata ili kakve druge ocjene prirasta (uporedi 7, str. 263—-266, 508—513).

Analogno nije moguće dovoljno tačno operativno bilancirati uspjeh gospodarenja

u proizvodnji drva na panju ni prema realizacionom principu; to stoga, jer

nisu poznati razgraničeni troškovi proizvodnje drva na panju koji terete dubeću

drvnu zalihu zatečenu na početku obračunskog razdoblja (pa bilo to i po

426


eprodukcionom principu), a troškovi koji se odnose na realiziranu drvnu masu

na panju mogu se inače utvrditi samo vodeći računa o odnosu vrijednosti realizirane

drvne mase na panju i drvne mase drvnog prirasta u obračunskom

razdoblju (uporedi 7, str. 508—513) koju — kako srno to već naveli — ne može

se praktično mjeriti, pa ni dovoljno tačno utvrđivati, u uobičajenim obračunskim

razdobljima. Konačno analogno nije zasad moguće operativno dovoljno

tačno pratiti proizvodnost živog i minulog rada procesa (PRp) proizvodnje drva

na panju.

Na temelju toga zaključujemo, da je potrebno što prije unaprijediti dendrometrijske

i taksacijske metode za utvrđivanje vrijednosti periodskog, pa i

godišnjeg, drvnog prirasta — s manje truda i troškova. Neosporivo je da uz to

treba uvesti mehanografiju u šumarstvo, kako bi se složeni obračuni mnogobrojnih

šumsko-gospodarskih jedinica, pa i šumskih sastojina, mogli što ažurnije,

tačnije i jeftinije izvršiti. Bez toga — utvrđivanje vrijednosti drvnog prirasta

i nadalje će se provoditi tek izuzetno, u znanstvenim radovima ili u posebnim

šumskim gospodarstvima koja služe znanosti, nastavi ili za uzor prosječnim

šumsko-privrednim organizacijama, a nikako ne u širokoj šumarskoj

operativi. Bez toga — u uvjetima socijalizma nužne će biti i nadalje administrativne

odredbe karaktera ekonomske politike države, odnosno društva.

To je utoliko gore, što je mnoge načine podizanja plodnosti tala ili šumskih

sastojina — koje uključuje »unapređenje« te proizvodnje, propisano zakonskim

odredbama — teško kontrolirati i efikasno kažnjavati njihovo neizvršenje,

jer oni traže financijska sredstva koja šumsko-privredna organizacija,

zbog objektivnih ali i čisto subjektivnih razloga, ne mora posjedovati.

Želeći izbjeći poteškoće bilanciranja uspjeha proizvodnje drva na panju, od god.

1953. u Jugoslaviji putem računovodstva vodi se računa umjesto o proizvodnji drva

na panju — samo o tzv. djelatnosti šumsko-kulturnih radova. Efektima te djelatnosti

smatraju se objektivne vrijednosti ostvarenih radnih operacija šumisko-kulturnog

karaktera, koje se uzimaju kao da predstavljaju eksternu realizaciju šumsko-privredne

organizacije. Prema tome, putem djelatnosti šumsko-kulturnih radova, u Jugoslaviji

se računovodstveno u apsolutnim iznosima prate elementi proizvodnosti

živog i minulog rada radnih operacija (PR 0 ) a uopće se ne nastoje u apsolutnim

iznosima pratiti elementi proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PR p ) proizvodnje

drva na panju.

Prema najnovijem Zakonu o šumama Jugoslavije (16), u posljednje vrijeme postavlja

se i zahtjev trajnog održavanja, pa i rastenja, vrijednosti šuma. Tim zahtjevom

želi se osigurati ne samo jednostavna reprodukcija nego i proširena reprodukcija

posječene drvne mase (na panju). Budući da se to ostvaruje trošenjem proizvodnih

snaga, tj. troškovima — implicitno se postavlja i zahtjev što veće proizvodnosti živog

i minulog rađa procesa (PR p ) proizvodnje drva na panju. Iako još nisu pozitivnim

propisima tačno propisani odnosni postupci, ipak se može naslutiti da se tim originalnim

putem (kontrolom vrijednosti šuma) želi. pored ostalih bližih ciljeva, ostvariti

— barem u daljoj budućnosti — i bilanciranje uspjeha gospodarenja, a to znači i

praćenje proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PR,,) proizvodnje drva na panju,

pa i proizvodnje šumskih sastojina.

Završavajući taj prikaz problematike bilanciranja uspjeha proizvodnje drva na

panju, a to ujedno znači i praćenja proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PR.,)

proizvodnje drva na panju — napominjemo, da u navedenim formulama nema bilanciranja

»vrijednosti« (cijena!) šumskog zemljišta. Ukoliko kategorija cijene šumskog

zemljišta u stanovitim uvjetima izgradnje socijalizma nije još odumrla — potrebno je

na desne strane navedenih formula dodati izraz (Z k — Z p ) gdje Z k označuje cijenu

427


šumskog zemljišta na koncu a Z p cijenu šumskog zemljišta na početku obračunskog

razdoblja (uz inače konstantne cijene i novac konstantne snage). Ukoliko je pak kategorija

cijene šumskog zemljišta u stanovitim uvjetima izgradnje socijalizma odumrla

— promjene plodnosti i položaja (prema tržištu) šumskog zemljišta teorijski bi

se trebale naturalno bilancirati. Analogno u navedenim formulama ne bilanciraju se

ni vrijednosti šumskih sastojina već se zadovoljava bilanciranjem vrijednosti njihovih

drvnih masa na panju, jer se vrijednosti šumskih sastojina još mnogo teže utvrđuju

— naročito u socijalizmu, gdje to još nije ni teorijski dovoljno raSčišćeno.

Konačno treba napomenuti: ako se u navedenim formulama za elemente K, S, P,

odnosno R, uvrste za drvo na panju njihove (ma i konstantne, dakle prolaskom godina

nerealne) d e d u k t i v n o (iz tržišnih cijena tačno) iskalkulirane šumske takse

— u uspjeh procesa proizvodnje drva na panju uvlači se diferencijalna zemljišna

renta položaja koja se kao ekstra-profit faktično ostvaruje u procesu iskorišćivanja

šuma; da se to izbjegne, najbolje bi b ; lo te elemente izražavati induktivno (na

temelju opće cijene proizvodnje) utvrđenim cijenama drva na panju koje ne sadrže

diferencijalnih renta položaja pa vjerno odrazuju količine i asortiman drva na panju.

Pri procesu iskorišćivanja šuma bilanciranje uspjeha vrši se po

realizacionom principu, ili po proizvodnom principu (različito po zemljama i

varijantama financijskog sistema koje su na snazi u tim zemljama) — bez

ikakvih posebnih poteškoća, jer se u toj grani djelatnosti bez ikakve posebne

problematike utvrđuje vrijednost realizacije i odnosni njezini ukupni troškovi,

odnosno vrijednost proizvodnje i odnosni njezini ukupni troškovi. Prema tome.

za iskorišćivanje šuma može se pratiti bez ikakve posebne problematike i proizvodnost

živog i minulog rada procesa (PR P ).

I pri proizvodnosti živog rada procesa iskorišćivanja šuma veliku ulogu

imaju prirodni ili zatečeni umjetni uvjeti prikladnosti radilišta za vršenje sječe

stabala i izrade šumskih drvnih sortimenata te položaja sjecišta prema tržištu

za šumski transport drvnih šumskih sortimenata. Veliku ulogu u navedenim

uvjetima ima i mijenjanje radilišta od godine do godine; ona mogu imati jedne

godine u prosjeku povoljnije a druge u prosjeku nepovoljnije uvjete za iskorišćivanje

šuma. Uvjeti transporta najčešće se poboljšavaju podizanjem šumskih

komunikacija, a pogoršavaju iskorišćivanjem od tržišta udaljenijih šumskih

sastojina. Podignute šumske komunikacije znatni'm, dijelom se isplate već

u toku nekoliko godina, a predstavljaju često i »conditio sine qua non« kontinuiranog

iskorišćivanja šuma; zbog toga je kolektiv šumsko-privredne organizacije

njihovim efektom redovito već dovoljno stimuliran da ih podiže. —

Jedino za trajnije i skuplje šumske komunikacije kojima se »otvaraju« relativno

premalene drvne mase zrele za iskorišćivanje u skorije vrijeme — radni

kolektivi nisu stimulirani zbog nepovoljnog ekonomskog računa u kraćem razdoblju;

vodeći računa o koristi za buduća razdoblja, dobro bi bilo gradnju i

takvih šumskih komunikacija predvidjeti šumsko-uredajnim elaboratom, odnosno

planovima razvitka šumsko-privredne organizacije, a to znači uz učešće

privredne politike koju u oblasti šumarstva vodi država, odnosno društvo —

ukoliko za tako dugoročne korisne investicije ta šumsko-privredna organizacija

raspolaže sa dovoljno sredstava.

Nabavku i ovladavanje novom opremom, tj. povećanje mehanizacije u

šumsko-privrednoj organizaciji, dovoljno stimulira, naprotiv, već sam financijski

rezultat u toku nekoliko godina — ako je ona ekonomski efikasna u

vršenju radnih operacija proizvodnje drva na panju, iskorišćivanja šuma, šumskog

građevinarstva. Zbog toga podizanje nivoa mehanizacije u granicama

njezine -ekonomske opravdanosti također je dovoljno stimulirano već samim

financijskim sistemom i mikro-organizacijom šumsko-privredne organizacije

428


pri odgovarajućem stimulativnom nagrađivanju, odnosno unutrašnjoj raspodjeli

osobnih dohodaka, radnika — ovisno o mijenjanju proizvodnosti živog i

minulog rada, odnosno o financijskom rezultatu (uspjehu gospodarenja) u obračunskom

razdoblju (u usporedbi sa ranije dostignutim stupnjem mehanizacije).

Zbog toga u takvim uvjetima nije nužno nabavke opreme stimulirati administrativnim

mjerama. — Jedino zbog teškog početnog prodiranja mehanizacije

u šumarstvo (ono traži velike snage, jeftinoću, pokretljivost — a pruža raznolike

uvjete, neprohodnost, što je nepovoljno za mehanizaciju radova, naročito

pri relativno jeftinoj radnoj snazi a skupim, često i uvoznim strojevima) —

opravdano ju je i administrativno putem financijskog sistema stimulirati regresom

na nabavljene strojeve, a putem mikro-organizacije u šumsko-privrednoj

organizaciji i izuzetno većim učešćem radnika u sniženju troškova nastalom

uslijed veće mehanizacije, i si.

Pri praćenju proizvodnosti živog rada procesa u šumarstvu (PR,,) treba voditi

računa da postoje dvije varijante te proizvodnosti, odnosno ovi pokazatelji:

P P NSP

P,p = — odnosno — i p rp =

Ž T ES

pri čemu:

P rp označuje proizvodnost živog rada, koja ovisi ne samo o radnim uvjetima i

oruđu za rad pri radnom procesu (tj. stvaranju radnog učinka U) već i o

ostalim prirodnim i ekonomskim (zatečenim i novostvorenim) uvjetima

procesa proizvodnje (o bonitetu staništa i sastojina, c položaju šume prema

tržištu);

P označuje proizvode, tj. proizvodnju (koji ovise o radnom procesu, tj. radnom

učinku U, ali i o ostalim uvjetima procesa proizvodnje — prirodnim,

ekonomskim);

2, T imaju isto značenje kao pri pokazatelju P ru ; a

p rp označuje proizvodnost živog rada, koja ne ovisi o radnim uvjetima i oruđu

za rad pri radnom procesu (tj. radnom učinku U) već ovisi o umješnosti i

zalaganju radnika u radnom procesu (pri stvaranju radnog učinka U) ali i

o ostalim prirodnim i ekonomskim uvjetima procesa proizvodnje (o bonitetu

staništa i sastojina, o položaju šume prema tržištu);

NSP označuje broj norma-sati koje sadrže proizvodi (proizvodnja) pri radnom

učinku U i ostalim uvjetima procesa proizvodnje — prirodnim i ekonomskim

;

ES ima isto značenje kao pri pokazatelju p ro .

Iz navedenog se jasno vidi u čemu se razlikuju uoipće proizvodnosti radnih operacija

(PR„) i proizvodnosti procesa (PR p ) u šumarstvu. Ali se vidi i to da odvajanje

pojma i pokazatelja p rp nije od praktične koristi. To stoga što na njega djeluje ne

samo umješnost i zalaganje radnika u radinom procesu već i uvjeti proizvodnog procesa

(koji inače ne tangiraju radni proces); a upravo te uvjete u šumarstvu u pravilu

radnik može teže mijenjati nego npr. uvjete i oruđe za rad (stupanj mehanizacije) u

radnom procesu (koji ipak ne djeluju na pojam i pokazatelj p rp ).

Odatle ujedno možemo zaključiti, da je za praćenje i stimuliranje proizvodnosti

živog rada u šumarstvu od strane racionalizatora i izvođača radova najkorisniji i najpraktičniji

pojam i pokazatelj p ro ; taj pokazatelj ovisi samo o umješnosti i zalaganju

radnika pri vršenju radnih operacija u radinom procesu. Za tehnologa proizvodnje

429


drva na panju (uzgajivač šuma i specijalist za zaštitu šuma) i iskorišćivanja šuma te

za uređivača šuma b'A će naročito korisno vođenje računa upravo o pojmu i pokazatelju

p rp s time da se on za njih ima temeljiti na normalnoj umješnosti i zalaganju

radnika u radnom procesu; glavna njihova pažnja bit će okrenuta što boljem popravljanju

i iskorišćivanju navedenih prirodnih i ekonomskih uvjeta (podizanju boniteta

staništa i sastojina, što boljem korištenju tih boniteta, smanjivanju broja tkm po

jedinici proizvoda, i si.).

Zaključak

Iz svega što smo obradili u tom napisu vidi se, da je podizanje proizvodnosti

rada u šumarstvu (PR) — prema njezinim raznim oblicima (PR P , PR 0 ,

odnosno P r0) p r0 , odnosno P rp , p rp ) — nužno u uvjetima izgradnje socijalizma

stimulirati bilo opravdanom šumarskom politikom (tačnije: privrednom

politikom u oblasti šumarstva), bilo privredno-financijskim sistemom, bilo

inikro-organizacijom u šumsko-privrednoj organizaciji.

LITERATURA

1. Barnes R. M.: »Motion and Time Study«, 3. izd., 1950., New York, 1937.; prijevod

na hrvatsko-srpski jezik VI izdanja od Čulića D. »Studij pokreta i vremena«,

Zagreb, 1964.

2. Ermanskij O. A.: »Teorija i praktika racionalizacii«, 5. izd., Oiti., Izdateljstvo

N. K. T. L., Moskva, 1933.

3. Hilf H. H.: »Bewegungsgeschwindigkeit und Einzeleffekt — Ein Beitrag zur

Schätzung des Leistungsgrads bei einfachen Handarbeiten«, Die Forstarbeit (Mitt.

des GEFFA), 3/4, Reinbek bei Hamburg, 1953., S. 1—3.

4. HilfH. H. — KaminskyG.: »Aufgaben, Methoden, Grenzen und Bedeutung

arbeitsphysiologischer Untersuchungen bei der Forstarbeit«, Zeitschrift für Weltforstwirtschaft

17 (5) 1954, Sonderdruck, S. 169—174.

5. IFFA: »Allgemeine Anweisung für Leistungsuntersachungen (Arbeitsablauf- und

Zeitstudien) bei der Waldarbeit«, Reinbek bei Hamburg, 1959.

6. Kamin sky G.: »Physiologische Grundlagen des Leistungsgrades«, Zentralblatt

für Arbeitswissensehaft und soziale Betrk bspraxis, Frechen, 1954.

7. Kraljić B.: »Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog šumarstva«, Zagreb,

1952.

8. Kraljić B.: »Trajno iskorištavanje šumskog bogatstva FNRJ u cilju podizanja

proizvodnih snaga«, Zagreb, 1962.

9. Kraljić B.: »Ekonomska osnova progresivnog plaćnja radnog učinka«, Godišen

Zbornik na Zemjodelsiko-šumarskiot fakultet na Univerzitetot Skopje, 1948—49,

Kn. II, str. 35—39.

10. Kraljić B.: »Ekonomika šumarstva«, udžbenik skraćenog kolegija za slušače

Ekonomike Jugoslavije u III godištu Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,

objavljen u zbirnoj knjizi analognih specijalnih ekonomika »Ekonomika Jugoslavije

— II dio«, u redakciji Stipetića V., Zagreb, 1964., str. 67—114.

11. Kraljić B.: »Uvjeti i problematika uvođenja 42-satnog radnog tjedna u šumsko-privređnim

organizacijama i poduzećima za preradu drva«, Šum. list 9/10,

1964., str. 365—418.

12. Kraljić B.: »Skraćenje radnog tjedna u anketiranim poduzećima šumarstva,

drvne industrije i industrije celuloze i papira«, Šum. list 7/8, 1965., 284—304; 9/10,

1965., str. 391—412.

13. Kraljić B.: »Znanstvena organizacija rada u šumarstvu«, skripta, Zagreb, 1965.

14. Marx K: »Kapital«, I, II i III knjiga, Zagreb, 1947—1948.

15. »Osnovni zakon o šumama«, Službeni list FNRJ, broj 16, 1951.

16. »Osnovni zakon o šumama«, Službeni list SFRJ, broj 26, 1965.

430


AUGMENTATION DE LA PRODUCTIVITE DANS L'ECONOMIE FORESTIERE —

DU POINT DE VUE DE LA POLITIQUE FORESTIERE, DU SYSTEME FINANCIER

ET DE LA MICROORGANISATION DANS LES CONDITIONS DU SOCIALISMS

4

Resume

Nous pouvons distinguer deux especes de productivite (PR) dans l'economie

forestiere:

— 1'une PR„ par rapport ä l'effet de travail en forme d'accroissement ou rendement

(en valeur) du volume sur pied de la production du bois sur pied,

respectivement en forme de produits de l'exploitation des forets;

— l'autre PR,, par rapport ä l'effet de travail en forme d'operations de travail

dans l'eccnomie forestiere (preparation du sol en ha, semis en ha, plantation

en ha, etc., ainsi que l'abbatage et fagonnage en m 3 d'assortiment, transport

en t/lkm d'assortiments des bois dans l'exploitation des forets, etc.).

Dans les conditions du socialisme il se pose le probleme, comment stimuler

les ouvriers d'une entreprise forestiere ä la productivite du travail aussi elevee que

possible dans l'economie forestiere.

I. On stimule la productivite de second type (PR 0 ) par voie de normes de

travail, etc., par analogie avec l'industrie.. Mais l'economie forestiere eprouve des

difficultes considerables ä la realisation d'une tenue exacte et ä jour des feuilles de

ccntröle des elements de la productivite; las difficultes tout particulieres entrainent

la necessite de mesurer le temps de travail effectif des ouvriers qui travaillent dans

la foret avec leurs outils propres et qui se deplacent au ehantier directement de chez

soi.. Les difficultes se presentent aussi par rapport ä un enregtstrement exact du

resultat effectif des travaux eulturaux, tout specialement ä cause de la longue duree

de leurs effets.. Les difficultes particulieres sont occasionnees aussi par les influences

hors de l'entreprise qui agissent comme une »force majeure« de fagon independante

ä l'egard des efforts de l'ouvrier pour aecomplir l'effet de son travail. L'auteur a

expose ces difficultes, il en a donne une analyse ainsi que des suggestions en vue

des solutions possibles.. Tout particulierement il a interpiete los caracteristiques du

Systeme ße reglement des comptes d'apres les unites economiques de l'economie

forestiere lequel separerait ces effets externes et rendrerait possible l'observation et

la stimulation de l'application de l'ouvrier au travail.. L'auteur a constate que la

stimulation de telle productivite peut etre realisee dans les conditions du socialisme

au moyen du Systeme economique et financier adapte ä 1'economie foreistiere

ainsi que par voie de la formation des cadres dans les entreprises forestieres pour

l'application et le perfectionnement du Systeme mentionne de reglement des comptes

d'apres les unites economique dans l'economie forestiere!

L'auteur presente ensuite les deux formes de la productivite des operations do

travail (PR 0 ) dans l'economie forestiere:

— la premiere forme P ro qui depend des conditions de travail, du degre de

rnecanisation, etc.;

— la seconde forme p ro qui ne depend pas de conditions de travail, ni du degre

de rnecanisation, etc., parce que l'effet y est donne par les normes-heures determinees

de fagon concrete.

Pour la rationalisation du travail est tout specialement interessante la seconde

forme mentionnee p ro , mais eile exige l'etablissement des normes pour les travaux

forestiers concrets, ainsi qu'une reorganisation du travail et d'une tenue des feuilles

de contröle des ouvriers par voie d'endroit des outils ou une organisation speciale de

431


l'observation des chantiers representatifs dans l'economie forastiere par la methođe

des observations instantanees, ou par le mesurage de la duree du temps de travail

journalier de l'ouvrier qui dans la foret travaille avec son propre outil se deplacant

de chez soi au chantier et rentrant le soir du chantier ä sa maison (situee dans los

villages avoisinants).

En ce qui concerne le mesurage du temps de travail dans l'economie forestiere,

les memes difficultes entraine aussi l'observation de la premiere forme de la productivite

des operations de travail dans l'economie forestiere P ru .

Les problemes justement indiques se rapportent ä toutes les activites dans

1'entreprise forestiere, et ce n'est que le temps de travail dans le genie forestier qui

est mesure faeilement, parce que les ouvriers y travaillent d'ordinaire en plus grands

groupes sous la surveillance directe du contremaitre ou de l'agent charge de la tenue

des feuilles de contröle.

II. La productivite de premier type (PR p ) rapiportee au debut de ce resume

peut etre appelee la productivite du processus de l'economie forestiere. Cette productivite

est tout particulierement difficile ä etre determinee pour le secteur de ia

production du bois sur pied, oüil est difficile ä determiner l'accroissement

(sa valeur) et oü est difficile ä delimiter les frais de sorte qu'ils correspondent ä

l'accroissement (d'apres le principe de production ä l'etablissement du bilan des resultats

de la production du bois sur pied), mais il est encore plus difficile de delimiter

les frais de fagon qu'ils correspondent ä rendement respectivement au volume sur

pied vendu (d'apres le principe de realisation ä l'etablissement du bilan des resultats

de la production du bois sur pied). La delimitation des frais de la production du bo:s

sur pied de maniere qu'ils correspondent ä l'accroissement ou au rendement — n'est

encore solutionnee avec certitude en theorie non plus et encore moins adaptee aux

besoins de la pratique forestiere. En outre le collectif de 1'entreprise forestiere dans

les conditions du socialisme le plus souvent n'est pas encore effectivement en quelques

pays du tout stimule pour l'execuiion de travaux culturaux ayant un effet ä

longue terme.. Tenant cornpte de rimpossibilite pratique ä dresser dans la large pratique

forestiere des entreprises forestieres le bilan des resultats de la production du

bois sur pied — dans les conditions du socialisme, il faut pour cette raison stimuler

le collectif ouvrier par l'iintermediaire de la politique forestiere (particulierement

par la legislation forestiere) pour le moment, et seulement dans la perspective plus

eloignee par voie du system« economique et financier du pays adapte aux caracteristiques

de l'economie forestiere, ainsi que par la micrcorganisation de la gestion dans

1 entreprise forestiere!

A l'amelioration de la productivite dans le processus de 1'exploitation des

forets ne se presentent pas de difficultes mentionnees qui soient d'importance —

ä l'exception de Celles qui se rapportent au contröle exacte du temps de travail

effectif absorhe au total de tous les ouvriers forestiers.

L'augmentation de la productivite par le placement des investissements dans les

installations du transport et dans l'equipement est stimulee d'ordinaire dejä par

le bilan commercial ä court delai et par consequent dans ce but on n'a pas besoin de

recourir ä la politique forestiere ou au Systeme economique et financier!

432


DESETOGODIŠNJI RAZVOJ SASTOJINE TAKSODIJA

U MOTOVUNSKOJ ŠUMI

Iz Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Zagreb

Ing. MIRKO gPIRANEC

UVOD

U gosp. jedinici »Mirna« (poznatijoj pod imenom Motovunska šuma) nalazi

se u odsjeku 4b na površini od 0,50 ha sastojina močvarskog taksodija (Taxodium

distichum Rich.). Sastojina je sada (1966) stara 36 godina, a Institut za

šum. istraživanja prati već 10 godina njezin razvoj. Budući da je taksodij izrazita

vrsta svijetla i kao takav brzo raste, to je zanimljivo razmotriti podatke

o razvoju između 25. i 35. godine, s kojima do sada raspolažemo.

Prirast taksodija utvrđivan je kontrolnom metodom.

Opis metode: Sva su taksodijeva stabla numerirana i na svakom je stablu

označena prsna visina tj. 1,30 m od zemlje tako, da je promjer uvijek mjeren

na istom mjestu. Klupiranje je obavljeno svaki puta s istom (milimetarskom)

promjerkom. Drvna masa obračunavana je po istim dvoulaznim tablicama,

sastavljenima na temelju izmjere materijala iz same taksodijeve sastojine, koja

se promatra. Za sastav tablica upotrebljena su 124 modelna stabla od ukupno

498, što znači 25% od populacije. Modelna stabla potječu iz dviju proreda, koje

su izvršene u toku ovih 10 godina. Tablice su izrađene po formuli Schumacher-Halla

za izjednačenje masa

m = a . d b . h c

uz upotrebu težine t = ^m, gdje je »m« drvna masa do 3 cm debljine na tanjem

kraju (1). Standardna devijacija volumena iznosila je 6,84%. Verifikacijom

na samom materijalu razlika je iznosila —2,04%. Ranije su bile upotrebljene

tablice izrađene po metodi D w i g h t a (4), ali one daju preniske rezultate,

jer je drvno-gromadna linija previše položena, te naročito za deblje

promjere (od 18 cm naviše) pokazuju te tablice premale kubature. Verifikacija

na sekcioniranom materijalu dala je razliku od 6,60%, dakle mnogo lošije

nego po Schumacher-Hallu.

Za krupno drvo (do 7 cm debljine) masa je izračunana na temelju postotka

grana od 3—7 cm. Taj je postotak utvrđen s obzirom na prsni promjer i visinu

stabala također iz modelnih stabala. Upotrebljena je ista jednadžba po Schumacher-Hallu

(samo je umjesto »m« stavljeno »p« tj. postotak grana). Parametri

a, b i c imali su dakako obratne predznake nego kod izjednačenja masa.

Visine su kod svake inventure mjerene hipsometrom Blume-Leiss i izravnane

grafičko-numeričkim putem. Srednja visina sastojine obračunana je po

Loreyevoj formuli.

433


Iskorištene mase tokom opažanih 10 godina obračunavane su na isti način

kao i stojeća sastojina tj. po istim dvoulaznim tablicama.

VISINSKI PRIRAST

Godine 1955. prilikom prve inventure, kada je sastojina imala 25 godina,

srednja visina po Loreyu bila je 10,9 m; god. 1960. tj. u 30. godini bila je

srednja visina 15,4 m, a 1965. tj. u 35. godini 17,7 m. Prema tomu je u 10 godina

visinski prirast iznosio 17,7 — 10,9 = 6,8 m ili 0,63 m prosječno godišnje. Između

25. i 30. godine taj je prirast iznosio 0,90 m godišnje, a između 30. i 35.

godine 0,46 m. To znači, da je kulminacija prirasta u visinu bila negdje između

25. i 35. godine. Iz analize stabla, provedene u 25 .godini (2) proizlazi naime, da

je visinski prirast bio:

između 10. i 15. godine 0,36 m

između 15. i 20. godine 0,62 m

između 20. i 25. godine 0,64 m

PLOŠNI I DEBLJINSKI PRIRAST

Temeljnica taksodijeve sastojine iznosila je u 25. godini 9,54 m 2 , u 30. godini

16,94 m 2 , a u 35. godini 22,25 m 2 . Prema tomu plošni je prirast u 10 godina

iznosio 12,71 m 2 ili 25,42 m 2 po 1 ha, odnosno 2,54 m 2 godišnje po 1 ha.

Debljinski prirast može se promatrati kao prirast prsnog promjera plošnosrednjeg

stabla. Prsni promjer plošno-srednjeg stabla iznosio je u 25. godini

16,0 cm, u 30. godini 22,1 cm i u 35. godini 27,4 cm. Prema tomu je ukupni debljinski

prirast između 25. i 35. godine iznosio 11,4 cm ili prosječno godišnje

1,14 cm. Između 25. i 30. godine taj je prirast iznosio 1,22 cm, a između 30. i 35.

godine 1,06 cm. Nešto manji debljinski prirast između 30. i 35. godine prema

prirastu iz prethodnog petgodišta treba pripisati okolnosti, da je u 31. godini

izvedena druga proreda (prva je bila u 29. godini) sa jačim zahvatom u više

debljinske stepene nego kod prve prorede (v. tabelu br. 1).

Debljinski

stepen

cm

5—9

10 — 14

15 — 19

20 — 24

25 — 29

30 — 34

Ukupno

Tabela br. 1

Izvađeno prilikom prorede

I

II

broj stabala

26

14

17

3

1


61

8

11

8

28

10

3

63

Zbog toga se prilikom II. prorede jače smanjila temeljnica, te je i plošni

prirast — a prema tomu i debljinski — nešto malo opao prvih godina nakon

prorede. Inače se kretanje debljinskog prirasta može lijepo pratiti i na fre-

434


kvencijskim krivuljama broja stabala po debljinskim stepnima. Podaci za frekvencijske

krivulje nalaze se u tabeli br. 2.

Tabela br. 2

Debljinski

stepen

cm

Klupiranje u starosti

25 30

(1955) (1960)

broj stabala

sastojine

35

(1965)

4 — 9

10 — 14

15 — 19

20 — 24

25 — 29

30 — 34

35 — 39

40 — 44

51

138

202

79

4




16

42

91

153

110

28



3

15

41

89

91

91

45

3

Ukupno

474

440

378

Opaska: Između 25. i 35. godine izvađena su proredama ukupno 124

stabla, dok se ukupni broj stabala smanjio samo za 96 (474 — 378 = 96). Razlika

od 25 stabala potječe otuda, što su ta stabla prilikom prve inventure (1955)

bila ispod »taksacijske granice« od 4 cm, pa predstavljaju priliv u sastojinu.

VOLUMNI PRIRAST

i

Razlika u drvnim masama između posljednje i prve inventure daje nam

ukupni volumni prirast sastojine. Drvne mase sastojine taksodija kretale su se

ovako:

Tabela br. 3

Inventura

god.

Drvna masa

do 3 cm

Preračunano na 1 ha površine

Drvna masa Proreda Ukupna proizv.

1955

1960

1965

46,9

106,2

154,0

93,8

212,4

308,0


8,2

24,1

93,8

220,6

340,3

Prema tome bi desetogodišnji prirast mase iznosio 308,0 — 93,8 = 214,2 m s .

Ako tome pribrojimo i drvnu masu dviju proreda tj. ukupno 32,3 m 3 /ha onda

nam ukupni prirast iznosi 246,5 m 3 ili 24,65 m 3 /ha godišnje. To je veliki prirast,

koji upućuje na to, da je taksodij vrsta brzoga rasta. Ako uzmemo u račun

samo krupno drvo, onda volumni prirast iznosi (tabela br. 4):

435


Tabela br. 4

Inventura

god.

Drvna masa

Preračunano na 1 ha površine

krup. drva Drvna masa Proreda Ukupna proizv.

1955

1960

1965

43,6

102,4

151,3

87,2

204,8

302,6


7,6

23,1

87,2

212,4

333,3

Ukupni volumni prirast krupnog drva u desetogodištu iznosio je dakle

333,3 — 87,2 = 246,1 m s ili prosječno godišnje 24,61 m :i /ha.

Na temelju prednjih podataka mogla bi se sastaviti parcijalna prirasnoprihodna

tablica za razdoblje između 25. i 35. godine taksodijeve sastojine

(tab. br. 5).

Starost

god.

Tabela br. 5

Prirasno-prihodna tablica

za močvarski taksodij u Motovunskoj šumi između 25. i 35. god. starosti

po 1 ha

Broj

stabala

Sred.

prs.

prom.

cm

stab.

visina

m

Temeljnica

m 2

Drv.

masa

krup.

m 3

Proreda

m :l

Ukupno

proizv.

masa

m :!

Volum

tečaj.

m 3

. prir.

popr.

nv J

25

30

35

948

880

756

16,0

22,1

27,4

10.9

15,4

17,7

19,1

33,8

44,6

87

205

3U3

8

23

87

213

334

25,2

24,2

3,5

7,1

9,5

USPOREDBA TAKSODIJA SA DOMAĆIM ČETINJAČAMA

Za usporedbu produkcije taksodija sa produkcijom domaćih četinjača jele,

smreke i bora, poslužili su nam podaci iz prirasno-prihodnih tablica za te četinjače

u Malom šumarsko-tehničkom priručniku za I. bonitet. Podaci su izrađeni

od 10. do 35. godine s intervalom od 5 godina (dobiveno grafičkom interpolacijom

iz podataka sa 10-godišnjim intervalima). Za taksodij služili su nam

do 20. godine podaci analize stabla, provedene 1955. (2), a za 25., 30. i 35. godinu

podaci inventure u tim godinama.

a) Prsni promjer

God. Jela Smreka Bor

prsni promjer u cm

Tabela br. 6

Taksodij

10

15

20

25

30

35

2,0

5,4

8,8

2.3

4,0

5,8

7,7

9,6

11,6

42

6,2

8,2

10,2

12,0

13,9

3,0

7,8

13,7

16,0

22,1

27,4

436


) Srednja visina

God. Jela Smreka Bor

srednja visina u m

10

15

20

25

30

35

0(5

2,5

4,5

6,7

9,5

2,4

4,5

6,8

8,0

11,6

14,0

3,4

6,0

8,5

10,9

13.3

15,3

Tabela br. 7

Taksodij

2.8

4.6

7,7

10.9

15.4

17,7

C)

Drvna masa krupnog drva

i

ukupno

proizvedena

m.aso

Tabela br. 8

God.

Jela Smrek a Bor

drvna masa krupnog

Taksodij

Jela Smreka Bor

Ukupno proiz-v. masa

Taksodij

krup. d.

i!)

15

2 i.!

25

30

35

25

70

44 125

132 189

7

36

74

122

168

208

drva m :! 7

53

87

205

3G3

25

75

44 134

150 210

7

40

85

150

212

274

7

53

87

213

334

d) Poprečni dobni

prirast

Tabela br. 9

God. Jela Smreka Bor Taksodij

poprečni dobni prirast u m 3

10

15

20

25

30

35

1,47

4,28

1,25

3,00

4.47

6,00

0,70

2,67

4,25

6,00

7,07

7,83


0,47

2,65

3,48

7,10

9,54

Iz tabela br. 6—9 vidi se, da taksodij očito brže raste u debljinu i visinu

od sve tri domaće vrste četinjača, pa i od bora. U pogledu drvne mase i prirasta

taksodij tek od 30. godine počinje stizati i preticati bor. Ali treba imati

u vidu, da konkretna sastojina taksodija nije bila uopće proređivana do svoje

29. godine, dok se podaci za bor odnose na redovito njegovane sastojine. Ukoliko

bi se upotrijebile i agrotehničke mjere, taksodij bi u kratkom razdoblju

postigao još veću produkciju. On bi se dakle mogao uspješno uzgajati u intenzivnim

kulturama. Terena za taksodij našlo bi se dovoljno, da spomenemo samo

prostrane površine močvara uz donji tok Neretve, koje će još dugo vremena

čekati na definitivnu melioraciju. Za to vrijeme taksodij bi tamo odbacivao

znatne prihode i ujedno priredio teren za jeftiniju melioraciju u poljoprivredne

svrhe.

Svakako bi dobro bilo ispitati i tehnička svojstva taksodijeva drva iz Motovunske

šume, kako bi se u slučaju povoljnog rezultata (a postoje opravdane

437


nade, da će biti povoljan, s obzirom na upotrebu taksodija u Americi), moglo

pristupiti uzgoju biljaka u rasadnicima. Taksodij u Motovunskoj šumi počeo je

već pred nekih 5 godina fruktificirati.

LITERATURA

1. Emrović, B.: O izjednačenju pomoću funkcija koje se logaritmiranjem daju

svesti na linearni oblik. Glasnik za šumske pokuse, knj. 11. Zagreb, 1953.

2. Špiranec, M.: Močvarski taksodij i mogućnost njegova uzgoja u našim krajevima.

Šumarski list br. 6/7, Zagreb, 1959.

3. Špiranec, M.: Oblični broj i drvno-gromadne tablice za močvarski taksodij.

Obavijesti br. 7. Zagreb, 1960.

4. Špiranec, M.: Prirast taksoaija u Motovunskoj šumi. Obavijesti za god. 1962.

TWENTY YEARS OF DEVELOPMENT OF A BALD CYPRESS (Taxodium

distichum Rich.) STAND IN THE FOREST OF MOTOVUN

Summary

In a Bald Cypress stand sited in the Motovun Forest, Istria, were carried out

during a 10-year period, i. e. between 25 and 35 years of age, inventories by means

of the Control Method. The current annual volume increment for the mentioned

10-year period was 24.8 cu. m./ha., while the mean annual volume increment for the

age of 35 years was 9.57 cu. m./ha. When comparing Bald Cypress with indigenous

conifers such as Fir, Spruce and Pine, it follows that Bald Cypress is a species of

rapid growth, which, grown in intensive cultures, would give still higher yields.

438


,2


Mužjak je manji (7—8 mm) i vitkiji. Čitavo mu je tijelo potpuno crno, a

ticala široko dvostruko češljasta. (SI. 1 b).

SI. 1 a

SI. lb

440

SI. 1. Diprion pini: 3) ženka, b) mužjak. Diprion sertifer: c) ženka, d) mužjak.

Iz Eschericha.


D. sertifer — Ženka je duga 8—10 mm. Čitavo je tijelo u osnovi crvenkastocrno,

a potpuno crn je samo stražnji dio prsišta i prvi segment zatka. Intenzitet

crvenkaste, smeđe i crne boje veoma varira tako da postoje svjetliji i tamniji

primjerci. Ticala su crna, pilasta. (SI. 1 c).

Mužjak je dug 6—8 mm, obično potpuno crn, no ponekad su središnji segmenti

zatka malo crvenkasti. Ticala su crna, dvostruko češljasta. (SI. 1 d).

JAJA — su dugoljasta, bjelkasta. Po položaju jaja u iglici može se dosta

sigurno odrediti, koja ih je od ove dvije vrste odložila. D. pini odlaže, naime,

jaja u iglicu tako da se ona nalaze u nizu jedno do drugog. D. sertifer ih također

odlaže u nizu, ali su ona međusobno razmaknuta prosječno za dužinu jajeta.

(SI. 2).

SI. 2. Jaja D. sertifer (a) i D pini (b).

Iz Eschericha.

LARVE — osa biljarica zovemo pagusjenice zbog toga što su slične larvama

(gusjenicarna) leptira. Međutim gusjenice i pagusjenice mogu se sigurno

razlikovati po broju nogu. Gusjenice, naime, najčešće imaju ukupno (prsne i*

trbušne) 5—8, a pagusjenice 9—11, iznimno 4 para nogu. Pagusjenice Diprion

vrsta imaju ukupno 11 pari nogu.

Larve D. pini su zelenožućkaste boje. Sa svake strane duž tijela nalaze se

dva niza crnih crtica ili točkica, koje obrazuju isprekidane linije. Larve D. sertifer

su s gornje strane mutnozelene, s donje strane svjetlije. Duž leđa proteže

se bjelkasta linija, a sa strana u visini stigma po jedna dosta široka, isprekidana

crna linija. Larve ovih vrsta najlakše se razlikuju po boji glave. Ona je

naime kod D. sertifer crna, a kod D. pini crvena ili crvenosmeđa. Odrasle larve

ovih vrsta duge su oko 3 cm. (SI. 3).

441


442

SI. 3. Larve D. pini (a) i D. sertifer (b).

Iz Eschericha.


KOKON — Odrasla larva zapređe se u čvrstu čahuru — kokon — u kom

se, prolazeći kroz stadije eonimfe, pronimEe i kukuljice, preobrazi u imago.

Kokon je smeđe boje, dugoljast, na krajevima zaobljen, dug 8—10 mm. (SI. 4).

SI. 4. Otvoreni i neotvoreni kokoni

borovih pilarica.

BIOLOGIJA

D. pini ima kod nas dvije generacije godišnje, a u sjevernoj Evropi i višim

brdskim polažajima jednu generaciju.

Insekt prezimljuje u stadiju kokona u zemlji. Ose se pojavljuju u aprilu i

maju. Ženke odlažu jaja u nizovima od 5—20 komada u iglice bora. Pri tome

ženka napili iglicu i u nju uloži jaje tako da ono jednim dijelom strši iznad

površine iglice. Uskoro se iz njih izlegu larve. One brste u skupinama. Ako ih

se uznemiri, sve gotovo u isti mah zauzmu karakterističan položaj u obliku

slova S. Time one nastoje zaplašiti svoje prirodne neprijatelje. U julu larve se

zakukulje u kokonima, koji su kod ove generacije smješteni u pukotinama kore

na deblu i granama ili između iglica. Ose izlaze početkom kolovoza i odmah

odlažu jaja, iz kojih se za 10—14 dana izlegu pagusjenice. One brste sve do

kraja oktobra ,a tada se spuste na zemlju te se začahure na tlu ili stelji i prezime

kao eonimfe. U proljeće se zakukulje, a ose izlaze u aprilu i maju.

D. sertifer prezimi u stadiju jajeta, što je kod osa biljarica veoma rijetko.

U aprilu ili maju izlegu se pagusjenice. One brste oko dva mjeseca. Začahuruju

se na stablu ili u tlu odnosno u četinku. Ose se pojavljuju u septembru i odmah

odlažu jaja, koja prezime. Prema tome D. sertifer ima samo jednu generaciju

godišnje.

Međutim kod obje ove vrste, kao i kod drugih osa pilarica, listarica

(Tenthredinidae) i uopće Symphyta poznato je tzv. preležavanje, koje trajanje

razvoja generacije znatno produžuje. Insekt, naime, može u kokonu preležati

jednu ili više godina i tek tada nastaviti razvoj. Poznate su ose biljarice, kod

kojih čitava populacija obavezno preleži jednu ili više godina. Kod D. pini i

sertifer preleži samo jedan i to manji dio populacije, dok se veći dio normalno

razvija bez preležavanja. Postotak preležalih kokona varira u pojedinim godinama

i lokalitetima. Nije rijetko da preleži čak jedna četvrtina ili jedna trećina

svih kokona. Ovo je veoma važna činjenica, o kojoj uvijek treba voditi

računa prigodom suzbijanja osa biljarica.

Iz neoplođenih jaja D. pini i D. sertifer izlegu se također pagusjenice (partenogeneza),

no iz njih se razvijaju isključivo mužjaci.

443


Obje ove ose spadaju u grupu povremenih štetnika, koji se masovno pojavljuju

u kraćim ili dužim vremenskim razmacima, a zatim ih opet za izvjesno

vrijeme nestane.

BILJKE HRANITELJICE

Pagusjenice obiju ovih osa napadaju u prvom redu obični i crni bor, D. pini

preferira obični bor, dok se D. sertifer jednako često može naći na jednom i

drugom. Obje vrste napadaju također borovac, planinski bor i limbu. D. pini i

D. sertifer su dakle u pogledu hrane vezane isključivo na nekoliko vrsta borova

pa spadaju u skupinu oligofagnih štetnika. D. pini je, doduše, konstatiran

također na arišu i duglaziji ,ali se na ovim vrstama ne može razviti.

ŠTETE

Stete uzrokuju pagusjenice brštenjem iglica. Veličina štete ovisi o jačini

napadaja odnosno o stepenu defolijacije.

Pagusjenice D. sertifer hrane se samo prošlogodišnjim i starijim iglicama,

dok mlade ovogodišnje izbojke pošteđuju. Mlada obrštena stabla imaju zbog

toga karakterističan izgled, budući da ostanu pošteđene samo iglice na vrho

vima grančica.

Pagusjenice D. pini I. generacije također izbjegavaju mlade iglice, ali pagusjenice

II. generacije brste i njih i čak ih preferiraju starijim iglicama.

Mlade pagusjenice obrste krajeve iglice, ali srednje rebro ne diraju. Ta

rebra se ubrzo posuše te poput požutjelih savijenih niti ostaju na stablu. Obrštena

su stabla zbog toga žutozelena. Odrasle pagusjenice požderu čitavu iglicu

sve do rukavca. Na stablu se, prema tome, uvijek može raspoznati, gdje su

brstile mlade, a gdje stare pagusjenice. (SI. 5).

SI. 5. Diprion sertifer. Lijevo: brstenje

mladih pagusjenica (srednje rebro pošteđeno).

U sredini: brstenje odraslih pagusjenica

(iglice potpuno obrštene sve do

rukavca). Iz Schwerdtfegera.

D. pini napada borove u svim dobnim razredima, a D. sertifer pretežno

kulture. Šteta se očituje u gubitku prirasta. Međutim brstenje u ekstremno

sušnim godinama može prouzrokovati i sušenje stabala, naročito u kulturama.

444


Osim toga na oslabljena stabla napadaju brojni sekundarni štetnici (Buprestidae,

Curculionidae, Cerambycidae, Ipidae i dr.), što može bitno utjecati na veličinu

štete, pogotovo jer se radi o četinjačama, a ne o listačama, koje mnogo

brže regeneriraju asimilacione organe.

D. pini ima dvije generacije godišnje. Njegove pagusjenice dva puta u istoj

godini brste iglice pa ga prema tome treba smatrati opasnijim štetnikom od

D. sertifer. Međutim ovaj posljednji javlja se pretežno u kulturama, koje su

mnogo osjetljivije na oštećenja od starijih sastojina pa se tako njihova štetnost

donekle izjednačuje.

PRIRODNI NEPRIJATELJI

U prirodi postoje mnogi organizmi, koji pomažu čovjeku u borbi protiv

ovih opasnih štetnika. U jajima parazitira osica AchrysochareUa ruforum. Ona

ima dvije generacije godišnje kao i D. pini pa uništava jaja obiju njegovih

generacija. Zabilježeni su slučajevi da je ova csica totalnim parazitiranjem

jaja na nekim lokalitetima sama likvidirala zarazu D. pini. Iz kokona je dobijeno

preko 70 vrsta osa najeznica i muha gusjeničarki. Među osama najeznicama

ističu se Microcryptus i Excenterus vrste, zatim Pimpla alternans, Microplectron

juscipennis, a među muhama Sturmia inconspicua. Crveni šumski

mravi naročito su korisni. Cesto puta su borove sastojine s kolonijama ovih

mravi ostale sačuvane, dok su susjedne sastojine bez kolonija bile obrštene.

Umjetnim naseljavanjem i razmnožavanjem crvene šumske mrave već se koristi

u praksi za suzbijanje ovih i drugih štetnika.

Prema podacima iz literature, korist od ptica u tamanjenju larvi nije dovoljno

jasna. Izgleda da mnoge ptice izbjegavaju pagusjenice, budući da one u

samoobrani izlučuju tekućinu neugodnog mirisa. Najkorisnije su sjenice i

čvorci.

Miševi i voluharice unište velik broj kokona, kada se oni nalaze u zemlji.

Prema tome od ovih malih glodavaca naročito stradaju kokoni II. generacije

D. pini, koja se čahuri isključivo u zemlji.

Kokoni u zemlji stradaju također od parazitskih gljiva. Djelovanju gljiva

naročito su izvrgnuti kokoni prigodom preležavanja.

Od svih biotskih faktora koji djeluju u pravcu likvidiranja zaraze najvažniji

su patogeni mikroorganizmi. Larve Diprion vrsta stradaju u masi od

nekih epidemijskih bolesti, koje uzrokuju virusi i bakterije. Upravo su Diprion

vrste bile objekt mnogih istraživanja o mogućnosti praktične primjene patogenih

mikroorganizama za suzbijanje gospodarski važnih štetnika.

SUZBIJANJE

Predobrana

1) Podizanje pojasa listača oko borovih kultura — Svrha je ove mjere da

se spriječi preletanje osa iz okolnih po'dručja u kulturu. Pojas mora biti viši

od kulture i dovoljno širok. Za podizanje pojasa ne valja upotrijebiti topole,

jer se time stvaraju povoljni uslovi za razvoj onih štetnih heterecičnih gljiva,

čiji se razvojni ciklus odvija na boru i topoli. Izolacioni pojas listača ujedno

će dobro poslužiti kao zaštita od drugih štetnika bora, a napose od šumskog

požara.

445


2) Naseljavanje crvenih šumskih mravi — U umjetno podignutim kulturama

redovito nema kolonija crvenih šumskih mrava. Budući da su to veoma

korisni insekti, treba ih umjetnim putom naseliti, a njihove mravinjake zaštićivati.

Kemijske

metode

Pagusjenice se može sigurno uništiti prskanjem ili zamagljivanjem kakvim

DDT preparatom. U kulturama se taj posao najbolje može obaviti aparatom

»Fontane« ili ručnim zamagljivačem »Swingfog«, a u odraslim sastojinama

aparatima većeg dometa. Tretiranje treba obaviti dok su pagusjenice još mlade.

Prigodom suzbijanja osa pilarica treba voditi računa o preležavanju. Izvjestan

dio kokona, naime, preleži jednu ili više godina. Zbog toga se može

desiti da se unatoč potpuno uspjelom suzbijanju idućeg proljeća pagusjenice

ponovno pojave. U tom slučaju tretiranje treba ponoviti.

LITERATURA

B es em er A. F. H.: Die Verbreitung und Regulierung der Diprion pini-Kalamität

in den Niederlanden in den Jahren 1938—1941. Medeeling van het Comite ter

bestudeering en bestrijding van insectenplagen in bosschen. No. 5/1942.

Eliescu G.: Beiträge zur Kenntnis der Morphologie, Anatomie und Biologie von

Lephyrus pini L. Zeitschrift für angewandte Entomologie, Bd. XIX., Hft. 1-2/1932.

Escherich K.: Die Forstinsekten Mitteleuropas. Bd. V. Berlin 1942.

FORESTRY COMMISSION: Leaflet No. 35/1955.

Gösswald K.: Physiologische Untersuchungen über die Einwirkung ökologischer

Faktoren, besonders Temperatur und Luftfeuchtigkeit, auf die Entwicklung von

Diprion (Lophyrus) pini L. zur Feststellung der Ursachen des Massenwechsels.

Zeitschrift für angewandte Entomologie, Bd. XXII., Hft. 3/1935.

Maksimović M.: Pojava obične borove zolje na Maljenu. Šumarstvo 4/1951.

Mamontov D.: Uništavanje obične borove zolje na Maljenu aviometodom. Zaštita

bilja 6—7/1951.

Milević K — Spasović D.: Suzbijanje obične borove zolje (Diprion pini L.) na

Maljenu. Šumarstvo 4/1954.

Schwerdtfeger F.: Die Waldkrankheiten. Berlin 1944.

446


"3-z pccSloJtl

Sumacätca

DVA STOLJEĆA ŠUMARSTVA NA VELEBITU

Šumsko gospodarstvo Senj je donijelo odluku da na svečan način obilježi

dvijestogodišnjicu postojanja stručne šumarske organizacije na području velebitskih

šuma. Ove se godine navršilo dvije stotine godina od osnutka Šumarije

Krasno, koja danas organizacijski pripada teritoriji Šumskog gospodarstva

Senj. Samu organizaciju proslave izvršilo je Društvo inženjera i tehničara

šumarstva i drvne industrije Senj.

Prema programu proslava je održana u mjestu Krasno. Direktor Šumskog

gospodarstva Senj inž. Juraj Pavelić je priredio prijem u prostorijama

Šumarije Krasno. Nakon toga je održana svečana sjednica Radničkog savjeta

Šumskog gospodarstva Senj kojoj su prisustvovali članovi: inž. Stipe Tomljanović,

predsjednik Radničkog savjeta i upravitelj Šumarije Krasno,

D e v č i ć Nikola, Glavaš Ante, M e d a r i ć Ivan, M i š k u 1 i n Slavko (svi

zaposleni u Šumariij Krasno), Mure ta Juraj, Rukavina Ivan, T o n-

k o v i ć Mihovil (Crikvenica), G r a n i ć Joso (Jablanac), B o 1 o n i ć Ante

(Krk), Vlastelić Ante, Vukelić Ivan (Lukac), Vulić Pave (Novi Vinodolski),

Berket Ivan (Rab), Katalinić Ante, Katalinić Joso (Joka),

P r p i ć Vlade, S a m a r ž i j a Jure, Tomljanović Marko (Senj).

Sjednici savjeta prisustvovali su, uz direktora Šumskog gospodarstva Senj inž.

Juru Pavelić a, još i neki članovi Upravnog odbora: Marković inž.

Petar (upravitelj šumarije Senj), Š i m i č i ć Josip (upravitelj šumarije Rab),

Tomljanović Marko (upravitelj šumarije Jablanac) i Z o r ič i ć Franko

(šef transporta Novi Vinodolski).

Na ovoj svečanoj sjednici Radnički savjet je zaključio, da se nastavi rad

na istraživanju povijesti šumarstva ovih krajeva i da se materijalno pomogne

stručna štampa — Šumarski list.

Nakon sjednice proslava je nastavljena u prostorijama krasnarskog Doma,

gdje se u velikoj dvorani okupilo oko 300 učesnika, većinom šumarskih i drvarskih

radnika zaposlenih u šumariji Krasno i drvarskom pogonu DIP-a Senj

(pilana u Krasnom). U prigodno ukrašenoj dvorani bila je na zidu istaknuta

parola u stihovima:

»Nema ništa ljepše no stablo na stijeni

i golet kad se šumom zazeleni.«

Učesnike je pozdravio predsjednik Društva inženjera i tehničara šumarstva

i drvne industrije Senj inž, Vilim Hibler i dao riječ inž. Vladimiru

Severinskom, direktoru DIP-a Senj, da prikaze prisutnima svoje dosadašnje

rezultate u istraživanju povijesti tamošnjeg šumarstva.

Inž. Vladimir Sever ins ki je održao slijedeći referat:

447


DVJESTOGODIŠNJICA ŠUMARIJE KRASNO

(Referat održan 11. IX 1966. u Krasnu)

In&. VLADIMIR SEVERINSKI

Kod proslave ove obljetnice morat ćemo se osvrnuti na ondašnje političke

prilike, zatim ćemo razmotriti stanje šumarstva ne samo u ovim krajevima

nego i u ostalim dijelovima naše zemlje i na koncu podrobnije analizirati ona

dokumenta, iz kojih možemo izvući zaključak da je šumarija Krasno formirana

prije 200 godina.

Kod političkih prilika imamo u vidu Vojnu Krajinu nastalu nakon propasti

nacionalnih država na Balkanu seobom pučanstva, koje je bježalo ispred

turskog zuluma. To pučanstvo se naseljavalo u rijetko napučene krajeve, te je

uz zatečeno domaće žiteljstvo pružalo ogorčen otpor daljnjoj turskoj najezdi.

Bečki dvor i austrijski vojni zapovjednici brzo su uočili neobičnu hrabrost

tih žitelja, pa su krajeve uz tursku granicu izuzeli ispod vlasti hrv. bana i sabora

te od njih formirali Vojnu Krajinu, koja se protezala od Jadranskog mora

do Rumunjske obuhvativši dio Primorja, Liku, Kordun, Baniju, Slavoniju,

Srem i Južnu Vojvodinu. Granica Vojne Krajine prema Turskom carstvu bila

je kroz stoljeća vrlo nestabilna, već prema tome kako je kojoj strani bila

sklona ratna sreća.

O počecima Vojne Krajine nisu historičari jedinstveni, dok jedni smatraju

početkom Vojne Krajine osnivanje kapetanata u Koprivnici, Križevcima i Ivanić

Gradu 1538. godine, to drugi vide početak Vojne Krajine u zauzimanju

Senja 1469. godine po Blažu Majeru jednom od vojskovođa ugarsko-hrvatskog

kralja Matije Koorvina. Međutim organizacija Vojne Krajine provedena je tek

1630. godine, kada je izdan statut Vojne Krajine u Regensburgu.

Ostaje historijska činjenica, da se na teritoriju Vojne Krajine s vremenom

razvila vojska visokih vojničkih sposobnosti, koja je za interese habsburške

dinastije bila kroz 3 i po stoljeća upotrebljavana ne samo u borbama protiv

Turaka, nego i po ostalim bojištima Evrope.

Na tom teritoriju sve je bilo sprovođeno u život putem vojničkih zapovjedi:

kako da se zemlja obrađuje, kada se sije i žanje, gdje i kada će biti sajamski

dan, gdje da se sagradi crkva i škola, pa je čak i za ženidbu trebalo odobrenje

zapovjednika kompanije. Disciplina je bila vrlo stroga i za najmanje

prekršaje primjenjivana je tjelesna kazna, a u težim slučajevima i smrtna.

Da bi vojnika bilo što više omladini je bio zabranjen polazak škola i učenje

obrta, zemljište koje graničar uživa pripadalo je caru, a graničar ga nije smio

napuštati. Tačno je međutim da graničar nikada nije bio kmet u u smislu feudalnog

odnosa u banskoj Hrvatskoj.

Izvjesna odstupanja od takvog strogog vojničkog života bila su jedino u

takozvanim vojno-krajišaim odnosno trgovačkim komunitetima. Naime neka

448


mjesta kao Bag, Senj, Gospić, Otočac, Brinje, Ogulin, Karlovac, Koprivnica,

Bjelovar itd. dobila su stanovite privilegije sa ciljem da bi se unapredio obrt

i trgovina te stvorio srednji stalež po uzoru na evropske gradove. Građani ovih

mjesta bili su oslobođeni od ratne službe, za vršenje upravnih poslova birali

su svoje magistrate bili su oslobođeni od rabote i kuluka, sami su određivali

kontribuciju i vršili njezinu raspodjelu na građane tešu imali pravo na besplatno

drvarenje i nošenje sablje.

Ostali graničari van komuniteta bili su obavezni na ratnu službu od 16—60

godina starosti, na vojne vježbe, besplatan rad i podvoz, na ukonačivanje vojske

itd. Kao naknadu za te obaveze imalo je žiteljstvo među inim pravo na

građevno i ogrevno drvo te žirenje i pašu u carskim šumama.

Nova cesta u šum. predjelu »Jelovac«

Foto: Dipl. ing. Jure Pavelić

Vojna Krajina je tokom stoljeća doživljavala razne reorganizacije, od kojih

je za nas interesantna ona iz 18. stoljeća kada su formirane regimente ili pukovnije

sa svojom teritorijalnom nadležnošću, od kojih je na našem području

ostalo 11 i to: lička, otočka, ogulinska, slunjska, I. banska (u Glini), II. banska

(u Petrinji), gradiška, križevačka, đurđevačka, brodska i petrovaradinska. Od

svake ove regimente, kao što ćemo kasnije vidjeti, formirana je jedna imovna

općina nakon ukidanja Vojne Krajine. Regimente su se dijelile na kompanije,

pa je tako na našem području bila kompanija u Jurjevu i Jablancu. Otočka

pukovnija je spadala u karlovački generalat kamo su spadale i lička, ogulinska

te slunjska. U prošlom stoljeću je Vojna Krajina regulirana zakonima, kao

onim iz 1807. i 1850. godine, a posebni utjecaj na odnose u Vojnoj Krajini je

izvršen proglasom bana Jelačića 1848. godme, pod utjecajem revolucionarnih

449


strujanja u Evropi, kada je u Provincijalu ukinuto kmetstvo. U Vojnoj Krajini

je tada graničar postao vlasnik svojega zemljišta, djecu je mogao slati u školu

i zanate, a riješen je i nekih drugih obaveza.

Naravno da je ovakav surov život našeg naroda, koji je često bio pogoršavan

ratovima sa Turcima, a i provalama Turaka u mirno vrijeme, gdje je

glad i neimaština bila redovita pojava, ostavio štetne tragove i na šumi. Ne

samo da se šuma često krčila i palila, da bi se došlo do pašnjaka i poljoprivrednog

zemljišta, nego se i potreba na drvetu podmirivala na neracionalan način.

Ovo se moglo tim više vršiti što o šumi nije nitko vodio nikakovog računa.

Postojala je doduše neka vrsta seoske milicije za čuvanje šume, no od toga, kao

što se vidi iz kasnijeg izvještaja šumarskih stručnjaka, nije bilo nikakve koristi

Sume uz more i postojeće komunikacije bile su devastirane.

Na prva organizirana gospodarenja sa šumom nailazimo tek početkom

osamnaestog stoljeća u drugim zemljama pa i kod nas. Međutim prve podatke

o šumama i trgovini drvetom nailazimo mnogo ranije. Tako je već u senjskom

statutu iz 1388. godine bilo propisano:

— u članu 9, 11, 12, 13 i 17 da se trgovinom drveta smije, bez plaćanja

dažbina, baviti samo senjski plemić i to samo uo stanovitih ciuijina sorsortimenata

—• u članu 121 odobrava se uvoz i izvoz drveta senjskim plemićima bez

plaćanja dažbina

— u članu 122 određuje se taksa koju će trgovac plaćati plemstvu

— no za nas je najinteresantniji član 128 u kojem je odobrena slobodna

sječa šume ne samo plemićima, nego i ostalim građanima senjskim s

tim, da su plemići imali pravo sjeći 8 dana prije ostalih građana iz čega

možemo zaKljučiti, da je u ono vrijeme bilo dovoljno šume, jer dalmatinski

statuti iz 13. i 14 .stoljeća već donose propise o čuvanju šuma.

Nadalje spominje Š u 1 e k, da je u članu 33 poznatog »Tripartitum«-a kojega

je izdao Vladislav II. Jagelović 1514. godine bila zabranjena sječa drveta

i napasivanje u tuđoj šumi.

Prve međutim vijesti o krasanskim šumama navodi Sladović u »Povijesti

senjske i modruško-krbavske biskupije« da je Ferdinand I. 1527. godine

darovao senjskom kaptolu za »pođušje« svog šurjaka Ljudevita II. Krasansku

goru u senjskom »ujatu«. Kao što znamo Ljudevit II. je 1526. godine poginuo

na Mohačkom polju u borbi s Turcima.

Nešta ranije, to jest 1466. godine, spominju se za vladanja kralja Matije

Korvina dva mlina, pilana i stupa u Svici, što je sve darovano fratrima. Prva

pilana u ovim krajevima a vjerojatno i u čitavoj našoj zemlji podignuta je

1430. godine u Crikvenici.

U XV. i XVI. stoljeću poznata je živa trgovina drvetom u Senju, pa se spominju

i domaći trgovci kao Larić, Škalac, Barac, Mileusnić, Vlahović i Vranicani.

Pravo interesovanje za šumu nastaje međutim koncem XVII. odnosno početkom

XVIII. stoljeća. Uslijed sve veće upotrebe drveta i sve radikalnijih

sječa nastaje strah pred nestašicom drveta, pa u to vrijeme nastaju i prva djela

iz šumarstva od kojih treba naročito spomenuti »Svlvicultura Oeconomica« iz

]712. godine od H. C. C a r 1 o v i t z a, gdje on skreće pažnju na predstojeće

pomanjkanje drveta. Prva međutim šumarska knjiga na našem jeziku, kako

450


navodi sam pisac, štampana je u Zagrebu 1866. godine, a to je »Korist i gojenje

suma« Bogoslava S u 1 e k a.

o^nje

Iz XVIII. stoljeća potječu i prvi šumski redovi ,tako je 1732. godine donesen

šumski red za Istru, 1737. za varaždinski generalat, 1755. za slavonsku

Vojnu Krajinu 1764. privremeni, a 1765. definitivni šumski red za karlovački

generalat i 1767 za bakarski dominij. Već 1769. godine izdaje carica Marija

Terezija na kajkavskom jeziku neke vrste zakon o šumama, koji se ni e

Radnički savjet pred Šumarijom Krasno

mnogo razlikovao od spomenutih šumskih redova. Posebno su interesantne i

austrijske uredbe za Sloveniju iz 16. i 17. stoljeća. Naravno da tu treba spomenuti

i urbarske regulacije Marije Terezije iz 1755. godine u kojima su bili

uređeni odnosi između feudalaca i njihovih podložnika. Te regulacije sadržavale

su propise o pravu drvarenja, zabrani samovoljnog krčenja, odobravanju

sječe i naplati šumskih šteta, a svi ti propisi bili su razrađeni u kasnijim

austrougarskim zakonima.

Nas naravno najviše interesira Šumski red karlovačkog generalata jer je

s njim povezano formiranje šumarije Krasno. Događaji su se ovako odvijali

Na osnovu odluke carice Marije Terezije iz 1762. godine c zabrani izvoza hrastovme

sposobne za brodogradnju sastali su se iste godine predstavnici dvorskog

ratnog vijeća, dvorskog trgovačkog vijeća i nekih drugih oblasti, pa su

ustanovili stanje suma u pojedinim pokrajinama i dali prijedlog koje miere

treba poduzeti da bi se spriječio izvoz građe sposobne za brodogradnju a u

iskorištavanju i čuvanju šuma zaveo red. Na to je carica donijela odluku- da

451


se ima pristupiti otkupu drveta uz primjerenu cijenu i to najprije iz šuma

Vojne Krajine, jer je tamo bila cijena najmanja, a drveta se najviše izvažalo,

da se naročito čuva drvo sposobno za brodogradnju i da se formira društvo

koje će se baviti brodogradnjom i koje će biti voljno preuzeti skladišta drveta.

Posebno se stavlja u zadatak komandantu karlovačkog generalata da imade

putem svojih inženjera mapovati šume karlovačkog generalata i sastaviti opise

tih šuma sa naznakom površine i stanja šuma, vrste drveta, kada se postizava

sječivost, za koje svrhe se drvo upotrebljava, koliko ga treba za vlastitu potrebu,

a koliko je prodavano, uz koju cijenu, dali je kakav red bio propisan i

kakove su štete.

Osim toga je stavljeno u zadatak i tršćanskoj intendanci, na koju je prenesen

sav nadzor nad gospodarenjem šumama, da osigura otkup drveta, da pripremi

potrebna skladišta i novčana sredstva za tu svrhu, da postavi potrebno

šumarsko osoblje koje će se brinuti o izvršavanju šumskog reda i da tom osoblju

izda potrebne instrukcije.

Na osnovu ovih naloga sastavio je inžinjer-major Pierker izvještaj sa

opisom šuma i razdiobom u ćlstrikte za ličku pukovniju, otočku pukovniju '

dio ogulinske pukovnije. U izvještaju se nalazi da su šume otočke regimente

podjeljene u 12 distrikata i osim toga kao posebni predjeli izlučeni Podgorje

i Senjska Draga. Granica otočkih šuma protezala se od Plitvičkih jezera — zapravo

od jezera Galovac, pa preko hrpta Plješivice — dakle ondašnjom turskom

garnicom do granice sa ličkom pukovnijom.

Kod opisa šuma otočke regimente naročito je istakuta uščuvanost tih šuma

na onom dijelu, koji zbog teške konfiguracije terena nije bio pristupačan za

eksploataciju. Naprotiv u predjelima gdje je bio moguć izvoz konstatirana je

devastacija, odnosno krajnje neracionalna sječa.

Već u izvještaju navedno je pitanje postavljanja »Waldbereitera« (lugara

na konju) i njima pripadajućih lugara. Imajući u vidu nalog carskog dvora da

se osigura što više hrastovine za brodogradnju, to je u izvještaju naročito

istaknuto da u »militarskim« šumama ima dovoljno hrastovine za brodogradnju,

a naročito da se odlični jarboli vanredne debljine i veličine nalaze u Konjskoj

Dragi. Osim toga spominje se hrastovina u četvrtom distriktu to jest u

Kosinju. Isto tako hrastovine ima kod Kutareva, Krasna, u Senjskom Bilu i kod

Melnica.

No da bi se mogla vršiti sječa i izvoz zrelih stabala konstatirano je, da su

postojeći putevi i vlake u tako lošem stanju, da ih je potrebno djelimično popraviti

i djelimično sagraditi nove, kod čega se navode četiri glavna puta za

otočke šume i to prema Stinici, Sv. Jurju, Senju i Povilama. Sastavljač ovog

izveštaja major Pierker navodi dalje da bi po zamisli »Waldmeistera« Franzonija

trebalo ukupno sagraditi 8 putova, koji bi prema troškovniku nekog

zidarskog palira iz Rijeke imenom Kollcnca stajali 66.000 forinti. Razmatra se

i način gradnje tih putova, da li ih raditi u vlastitoj režiji u kom slučaju ne bi

bili solidno izvedeni, jer se radi o erarskom novcu, a troškovi bi bili veliki zbog

teškog smještaja radnika u predjelima bez živeža i vode. Razmatra se nadalje

mogućnost davanja tih radova u zakup, u kom slučaju također ne bi bili solidni,

pa se kao najpovoljnije predlaže da se izgradnju tih putova povjeri vojnicima

graničarima uz cijenu od 10 novčića za jedan kvadratni hvat. Uz to bi

im se dao i alat. Kod toga se predlaže da se graničari skupljaju u veća naselja,

radi lakše obrane od razbojnika i radi lakše kontrole graničara po zapovjednicima

kompanija.

452


Predviđeni putovi bili bi: prvi iz Crnog Padeža preko Dušikrave u Rakovicu,

drugi iz Gornjeg Kosinja ispod Kozjaka preko Mirova u Stinicu, treći iz

Dolnjeg Kosinja preko Goljaka, Krasna, Krasanske Dulibe i Volarica u Jurjevo,

četvrti iz Kutareva do Krasna i dalje u Jurjevo, peti iz Otočca preko Kompolja,

Crnog Kala i Vratnika u Senj, šesti put bi imala biti vlaka iz Kapele preko

Jezerana, Vodoteča, Ribovca i Krivog Puta u Senj, sedmi od Male Javornice

preko Krmpota i Ledenica u Povile i osmi opet od Male Javornice preko Bijelih

Stijena, Mošuna, Pletena i Ledenica u Povile.

Nadalje izvještaj razmatra potrebu podizanja skladišta za drvo u pojedinim

lukama, pa se preporučuju otvorena skladišta i daju stanovite upute za

manipulaciju sa drvetom u tim skladištima.

Vrh Zavišana — meteorološka stanica

Osim toga podnosilac izvještaja traži mogućnost podizanja daljnjih pilana,

jer je potreba na daskama velika, no konstatira da nema nigdje prikladne tekuće

vode za pogon osim u Švici ,ali navodi da tu postoji već od ranije nekoliko

pila, a u blizini ima malo šuma, dok je privoz iz daleka težak.

Posebno se izvještaj osvrće na Podgorje i tvrdi da je taj predjel još prije

80 godina bio obrašten najdebljom i najljepšom šumom, ponajviše hrastovinom

i daje upute kako bi trebalo saditi žir, barem na onim mjestima kamo je voda

odnijela zemlju, te upozoruje na štetnost koza.

Ovaj izvještaj je nastavljen »opisom« šuma kojemu se prilaže karta sa

ucrtanim distriktima i putovima.

U opisu svakog distrikta navedeni su predjeli i doline koje on obuhvaća,

naznačena su brda kojima je omeđašcn, nadalje daje površina u jutrima te po

vrstama drveta broj stabala po jutru i ukupno. U nekim distriktima navedeno

453


je stanje mladika a za sječivo drvo mogućnost njegove upotrebe. Na koncu je

za cijelu pukovniju načinjena rekapitulacija postojećeg i sječivog drveta sa

brojem stabala po pojedinim vrstama drveta. Vidimo iz toga da je ova prva

inventarizacija naših šuma izvršena brojanjem stabala, jer kubna mjera u šumarstvu

nije u ono vrijeme bila poznata, pa ni za gotove Sortimente, a metar

je kao što znamo uveden tek nakon francuske revolucije.

Redom od juga prema sjeveru bile su ove šume podijeljene u slijedeće

distrikte: 1) Ravni Padež, koji je približno zapremao današnje područje Mirova,

Lubenovca, Šatorine i dijela Štirovače. 2) Srakina Duliba je zapremala

područje Ledene Drage, Apatišana i Rainca. 3) Begovac—Konjsku Dragu i Lisine.

4) Kosinj — šumske predjele oko Gornjeg i Donjeg Kosinja. 5) Kutarevo

— predjele oko Kutareva. 6) Krasno —• Krasnarsku Dulibu, Nadžak Bilo i Jelovac.

7) Zavižan —• predjele oko Zavižana i Jezera. 8) Senjsko Bilo — Senjsko

Bilo, Senjsku Dulibu, Brušljan i Stubicu. 9) Ritovac predjele Miškovica, Vučjak

i dio brinjeske šumarije. 10) Crnac — šumske predjele od Jezerana prema Drežnici.

11) Kulivrat —• Jasenovo Bilo, Ričičko Bilo i Dulibu, i 12) Velika Duliba

je zapremala šumske predjele oko Mošuna i Crnu Dragu. Distrikti Mrkopalj,

Drežnica, Brezna i Zagorje »padali su u ogulinsku pukovniju a Senjska Draga

je posebno izdvojena, jer se u to vrijeme vodio spor između Senja i Vojne Krajine

oko toga kome pripada Senjska Draga.

U navedenih 12 distrikata otočke pukovnije te u Podgorju i Senjskoj Dragi

nabrojeno je 20 miliona i 600 hiljada stabala, od čega otpada 10 miliona na

bukvu, 8,5 miliona na jelu i smreku, a ostalo na javor, hrast, jasen i druge

vrste drveta. Od toga je predviđeno za sječu 5,376.000 stabala od čega 2,400.000

bukve i 2,610.000 jele i smreke iz čega možemo zaključiti da ondašnji šumari

nisu bili zaintetresirani na poravak omjera u koriš četinjača. Podrobnije podatke

o površini šuma, obrastu sastojina te količini stabala po vrstama drveta

i pukovnijama dano je po ing. O. Piškoriću u Šum .listu 9—10/1965. godine, pa

ćemo to izostaviti.

Nakon što su prikupljeni svi izvještaji i prijedlozi sastala se 11., 16. i 23.

februara 1765. godine u Karlovcu mješovita komisija pod predsjedanjem komandanta

karlovačkog generalata generala Beka, a prisutni su bili viši oficiri

karlovačkog generata, inženjerski oficiri koji su sudjelovali u inventarizaciji

i mapiranju šuma te »Waldmeister« Franzoni. Zadatak je te mješovite komisije

bio, kako vidimo iz zapisnika, da regulira šumski red i vlake, da namjesti

»Waldbereitere« i »Forstknechte« u šumama karlovačkog generalata, da ustanovi

taksu za drvo koje se bude dovozilo u komercijal-magazine i da sredi odnose

sa Senjem. Ovaj zadatak je komisiji postavljen od carice Marije Terezije

s tim da ubuduće upravu nad šumama karlovačkog generalata vodi generalkomanda

u Karlovcu, da namješta šumare i lugare, dok će nadzor nad šumama

voditi »Waldmeister« Franzoni radi čega se dodjeljuje karlovačkom generalatu.

Nakon vijećanja doneesni su slijedeći zaključci:

1) Glede razmještaja šumara i lugara na temelju prijedloga Franzonija da

se od 3 uzeta šumara postavi jedan u Oštarijama za sve šume ličke pukovnijo,

jedan da se postavi u Krasnu za šume otočke pukovnije i Drežnicu i jedan u

Petrovoj gori za ostale šume ogulinske pukovnije i šume slunjske pukovnije.

Prvome šumaru da se dodjele dva strana i šest domaćih lugara, otočkom šu-

454


maru četiri strana i osam domaćih lugara te trećemu jedan strani i četiri domaća

lugara. Svakom šumaru određena je godišnja plaća od 450 forinti, a

lugaru 120 forinti i stan odnosno stanarina.

2) Franzoni je sastavio nacrt instrukcija za šumare i nacrt šumskog reda

kao i cjenik drveta na panju, koje navedena komisija predlaže ratnom vijeću

na odobrenje.

U instrukciiama za šumare svih c. i kr. militarskih šuma u karlovačkom

generalatu, koje instrukcije imadu 27 članova, u prva četiri člana se šumarima

skreće pažnja da imadu savjesno i pošteno obavljati svoju dužnost, u 5. članu

im se zabraniuie bilo kakvo bavljenje trgovinom drveta, u 6. naređuje da se

sječa ima vršiti u doba godine, kako je propisano šumskim redom, da se prvenstveno

imadu iskoristiti vjetrolomi, suhari i oštećena stabla te da se na sječinama

ostavi dovoljno sjemenjaka, 7. da se opisom i procjenom predviđena sječiva

količina ne smije prekoračiti, 8., 9. i 10. vodi računa o mladiku, 11. član

brani šumarima i lugarima prisvajanje ovršina, 12. stavlia u dužnost sadnju

žira i biljaka, 13. član brani izradu šimle i dužice, a naročito špananje, 14. govori

o lovu, 15. da se kod izvlačenja ne bi sjekla mlađa stabla za podvaljke,

16. član preporuča da lugar stanuje u šumi, a šumar što bliže šume, 17. da

šumar za lugare sastavi dobre instrukcije i u koliko su n^ismeni da im svake

nedielje tako dugo čita, dok ne zapamte, 18. govori o zanljenama i nedjeliniim

izvještajima šumara, 19. o zabrani skitnje po šumama, 20. o otpustu iz službe

za nesavjesno vršenje dužnosti, 21. o doznačnici, 22. o prestanku važnosti doznačnice,

23. govori o šumskoj taksi, 24. o popravcima puteva, 25. o zabrani

primanja mita, 26. o pregledu šuma po izaslaniku general-komande i 27. član

o zabrani udaljavanja šumara iz sjedišta bez pismenog odobrenja general-komande.

U šumskom redu koji ima 34 člana u prva četiri se govori o zabrani sieče

svježih stabala, a odobrava samo ležika i izvale, u 5. nalaže se stručni nadzor

nad šumama po šumarima kao i čuvanje po lugarima, u 6. se predviđa izuzetna

doznaka zdravih stabala, u 7. zabranjuje palenje plotova i ograda u zimi, u 8.

preporuča se izgradnja zatvorenih peći mjesto otvoren'h ognjišta, 9. član naređuje

da se koze zbog štetnosti imadu likvidirati za 6 godina, 10. zabranjuje

izgradnju stanova u šumi, naročito prema turskoj međi, 11. preporučuje sadnju

žira, bukvice, pitomog i divljeg voća te vrba, 12. daje upute za doznaku, 13

preporuča veće korištenje bukovine, pa i palenje ugljena, kako bi se oslobodile

vrednije vrste drveta, 14. zabranjuje palenje borovine za katran, 15. zabranjuje

upotrebu hrastovine, osim uz specijalnu dozvolu, a isto tako u 16. briiesta i

jasena, u 17. članu se odobrava graničarima čišćenje vlastitog zemljišta od

bukve, jasike i lijeske, u 18. se zabranjuje podbjeljivanje, u 19. se naređuje

ostavljanje međašnih stabala, u 20. se zabranjuje sječa stabalaca za učvršćivanje

sijena, u 21. se odobrava ispaša samo u bukovim šumama, u 22. se odobrava

izrada obruča samo od bukve i lijeske, u 23. članu odobrava se sječa

samo od studenoga do veljače, a u drugo doba godine samo izuzetno i to kad

mjesec pada. Kod tog propisa moramo se osvrnuti na jedno praznovjerje, koje

nije bilo rasprostranjeno samo u našim krajevima, nego je bilo poznato i u

ostalim zemljama Evrope, pa je dospielo čak i u propise. I šumski red susjednog

bakarskog dominija iz 1767. godine u članu 12. dozvoljava van zimskih

mjeseci sječu u mjesecu augustu, ali samo onda kada mjesec pada. Postojalo

je u ono vrijeme mišljenje, da se u noći sokovi stabla kreću iz debla u lišće, pa

455


da je prema tome deblo oboreno u noći siromašnije na sokovima i zato trajnije.

Kako je za sječu u noći međutim bila potrebna mjesečina, to se dozvola sječe

povezala sa mjesečinom. Drugi su opet bili mišljenja da samo bjelogoricu treba

sjeći kod padajućeg mjeseca, a crnogoricu kod rastućeg. Dr Frančišković navodi,

da se stanovito vjerovanje u utjecaj mjeseca u rast izbojaka sačuvao u

Kastavštini do naših dana. U 24. članu zabranjuje se opet izrada šimle i špananje,

u 25. se preporuča pilanama u Brušanima i Zvečaju da se iskoristi oblovina

kojoj prijeti propadanje, 26. zabranjuje smolarenje smreke, 27. govori o

sprečavanju vatre, 28. o zaštiti mladika, 29. o prevršivanju radi dobivanja

»scalo« — gradnje. Da je ovakav propis bio umjestan i opravdan dokazuje nam.

Bogoslav Šulek u spomenutoj knjizi o koristi i gojenju šuma, gdje on 100 godina

nakon donošenja ovog šumskog reda navodi, te kao primjer naznačuje

karlovačku krajinu i njezine pukovnije ogulinsku, otočku i ličku, gdje imade

panjeva i 12 stopa visokih. Tko ne bi tome vjerovao upućuje ga na »Štirovaču«

koja zbog visokih panjeva izgleda kao kakvo groblje. Osim toga spominje veliku

nemarnost krajišnika kod rušenja stabala u visokom snijegu. U 30. članu

čuvanje šume stavlja se u zadatak i kraiiškim oficirima, 31. nalaže šumarima

da moraju obilaziti teren, 32. govori o prijavi štete, 33. o načinu postupka kod

prijave i 34. o žalbi, te se konačno zabranjuje šumarima, lugarima i čuvarima

da zlostavljaju graničare.

Kao treće »Waldmeister« Franzoni je predložio pet cjenika na panju to jest

šumske takse, koja se od izrađenih ili procijenjenih sortimenata ima uplatiti u

vojnu blagajnu.

Prvi cjenik se odnosi na hrastovu oblovinu, drugi na bukovu, treći na brijest,

jasen i javor, četvrti na smreku, jelu i bor i peti na grede ili bordunale

smreke, jele i bora koji su u ovom cjeniku bili kvađratičnog, a i pravokutnog

presjeka. Dimenzije su kod oblovine bile iskazane, dužina u hvatima te obod

stabala u sredini dužine u stopama, dok je kod greda dužina iskazana u hvatima,

a širina i debljina u palcima.

Najmanja dužina kod hrastove, bukove, brestove, jasenove i javorove oblovine

je bila predviđena sa jednim hvatom, dok je kod smreke, jele i bora, s

obzirom da se tu radilo o jarbolima, bila predviđena sa 6 hvati, kod greda je

najmanja dužina predviđena u cjeniku bila 5 hvati, jer je kraća roba bila svrstavana

u »caro« građu te se od svakog »cara« naplaćivalo 3 novčića na panju.

Ovaj cjenik đrveta na panju, koji je prvi poznati za ove krajeve, možemo

smatrati pretečom svih kasnijih cjenika šumske takse, a zajedno sa bakarskim

tarifama čini osnov kasnijim senjskim uzansama za drvo iz 1891. godine, s tom

razlikom što su bakarske tarife bile predviđene i za izvoz, pa su imale i cijene

u lirama, dok su Franzonijeve tarife bile cjenik drveta na panju, a one dogovorene

sa baronom Gusićem bile otkupne cijene za drvo preuzimano u drvne

magazine. Navedena »caro-građa« spominje se na strani 54. i u senjskim uzansama,

to su jelove grede pod nazivom dupljaci, šestaci, petaci ,četvrtaci, šestakinje,

petakinje, mernice itd. već prema dužini i profilu. Prema senjskim uzan

sama mogla se ova građa prodavati po kubnom metru, po mletačkoj kubnoj

stopi, koja je imala 0,042 m 3 ili po »caro«-mjeri, kod čega je šestak od 9,4 m

dužine i 17 X 23 cm profila imao 2,5 »cara«, dakle kod ovog sortimenta bi u

1 m s išlo 27 komada ili 6,75 »cara«, za mernicu od 5,5 m dužine i profila 9X12

cm trebalo bi za 1 m 3 17 komada, a kako je taj komad imao 0,5 »cara«, to bi u

1 m 3 išlo 8,5 »cara«.

456


3) Da bi se mogla izvršiti eksploatacija i drvni materijal izvoziti na more

upozorio je Franzoni komisiju, da treba izgraditi slijedeće putove: sadanju

vlaku u Stinicu, vlaku u Lukovo, novi put od Konjske Drage preko Krasna u

Jurjevo, predloženu cestu za Senj, iz Drežnice preko Krmpota put u Senj, te

stari put za Povile.

4) Franzoni predlaže da bi putevi bili široki 1,5 hvati sa dovoljno širokim

zavojima, te skreće komisiji pažnju kao i major Pierker, da će troškovi izgradnje

putova biti vrlo visoki što obzirom na manju potražnju za drvetom

može rentabilnost eksploatacije dovesti u pitanje.

5) Kod određivanja otkupnih cijena za drvo ustanovljeno je da je teško to

odrediti, ier su troškovi dovoza različiti s obzirom na teškoće izvoza, pa da tu

cijenu skladištar pogodi sa vozačima. U koliko se ne bi mogli složiti da vojno

zapovjedništvo i šumski ured cijenu pravilno odmjere. Za obaranje se predlaže

cijena od 24 novčića po jednoj stopi oboda i predlaže se graničarima nabaviti

pile iz Donje Austrije i podučiti ih u šumskom radu po izvježbanim radnicima

bakarskog kraja. Kod raspravljanja o taksi koja će pripadati vojnoj kasi ustanovljeno

je da je ona niža od one u bakarskom dominiju, no da je to i opravdano

jer je izvoz u krajiškim šumama teži, a u bakarskoj taksi da je uračunata

i carina.

Dvorsko ratno vijeće primivši ove prijedloge nakon savjetovanja sa trgovačkim

vijećem donijelo je 6. VII 1765. godine rjeešnje da se pitanje izgradnje

i popravka putova zasada odlaže, a isto tako i pitanje cijena, dok se instrukcije

za šumarsko osoblje i šumski red mogu dati u tisak, čime su oboje odobreni.

Samo odlaganje rješenja o izgradnji putova i magazina za drvo kao i otkupnih

cijena za drvne Sortimente u tim magazinima nije dugo trajalo, jer se

već 11. X 1765. godine sastala mješovita komisija dvorskog ratnog vijeća i

dvorskog trgovačkog vijeća na kojoj je konstatirano: da se već mnogo pregovaralo

o tome u prošlim godinama, kako da se obustavi razvlačenje drveta iz

vojničkih šuma, kako da se urede cijene i podignu drvni magazini u Bagu i

Senju. Nadalje je u zapisniku tog zasjedanja ustanovljeno da su čuvanju šuma,

uređenju budućih sječina te trgovini drvetom udareni temelji, jer su prema

izvještaju tršćanske intendanture od 20. IV 1765. godine šume najvećim dijelom

procjenjene i mapirane, postavljeni nužni šumari i lugari uz godišnji trošak od

3.750 forinti, da je za to osoblje donesena instrukcija i šumski red te da je sporazumom

između senjskog kapetana barona Gusića i »Waldmeistera« Franzonija

donesena tarifa za obaranje stabala kao i otkupna cijena za drvne magazine.

Osim tog konstatirano je da te otkupne tarife nisu definitivne, jer ih ne

prihvaća tršćanska intendantura, jer se boji da bi visokim cijenama drveta bila

uništena trgovina, te da će se te cijene morati i onako mjenjati nakon izgradnje

putova. Problem su i visoki troškovi za izgradnju putova.

Na tom sastanku je donesen zaključak: odluka od 1762. godine da se trgovanje

drvetom stavi samo u nadležnost trgovačke komore neće se moći provesti

u život, nego tu treba da surađuju trgovačka komora i vojno zapovjedništvo.

Kraj ovakovog stanja trgovačka komora nema odakle namaknuti sredstva

za šumarsko osoblje što je već doseglo godišnji izdatak od 4.000 forinti. Prema

zamisli ove komisije vojno zapovjedništvo treba da se brine o što hitnijoj izgradnji

putova, da ustanovi sječne i transportne pristojbe i da čuva šume, dok

će trgovačka komora brinuti o izgradnji drvnih magazina, a dobit iz tog posla

da dijele na pola. Za početni kapital dali bi 10.000 forinti vojno zapovjedništvo

457


;

i to u vidu drveta, 10.000 forinti dala bi trgovačka komora, a u taj posao bi

trebalo uvući i privatnike sa 5.000 forinti kapitala, s tim da se,njima povjeri

vođenje drvnih magazina. Za hrastovinu je predviđeno da bi bilo obavezno

predavanje u drvne magazine, dok bi za ostale vrste drveta također bila ustanovljena

cijena otkupa, kojom bi se mogli koristiti graničari ,da se na taj način

spriječi da ih privatni trgovci niskim cijenama oštećuju.

U smislu ovih zaključaka, a na osnovu odluka carice Marije Terezije izdalo

je dvorsko trgovačko vijeće 5. XII 1765. godine rješenje tršćanskoj intendanturi

da to provede u život dok je dvorsko ratno vijeće 14. XII 1765. godine tu odluku

dostavilo karlovačkom komandantu Beku, da onaj dio koji se na njega odnesi

provede u život i o učinjenom izvijesti.

Dakle ako imamo u vidu sam naslov članaka Bogoslava Kosovića iz Šumarskog

lista 1914. godine: »Prvi stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj

Kapeli od Dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina, prvi šumski red za

iste, prvo njihovo razdjeljenje u okružja, šumarije i čuvarije, prvi cjenik za

drvnu građu, prve misli o pošumljavanju primorskog krša itd. po originalnim

podacima c. k. ratnog arhiva u Beču i drugdje priopćeno itd.« nadalje ako

imamo u vidu zaključke zasjedanja u Karlovcu gdje se na str. 260. Šum. lista

1914. godine navodi u zaključku zasjedanja u Karlovcu, da se od uzetih šumara

jedan postavi u Krasnu, kao i izvještaj tršćanske intendanture na str. 371. da

su postavljeni nužni šumari i lugari uz godišnji trošak od 3.750 forinti, što približno

odgovara šemi i predviđenim plaćama, kao i navod na 372. str. da su

beriva šumarskog osoblja dosegla već godišnji izdatak od 4.000 forinti, onda

nema nikakove sumnje da je u to vrijeme u Krasnu formirana izvjesna šumarska

organizacija, koja se u prvo vrijeme zvala Šumski ured, kako je to na str.

263. naznačeno. Naravno da bi se tragajući po dokumentima na koje se poziva

Kosović mogle te stvari detaljno upoznati. Sa naređenjem generalu Beku iz

konca 1765. godine Kosović završava svoju raspravu.

Daljnju historiju ovih šuma možemo pratiti u fragmentima iz Vaničekove

povijesti Vojne Krajine kao i iz Bachove povijesti otočke regimente. Naravno

da ti podaci nisu ovako suvisli, kao što su kod Kosovića, gdje su razmatranja

skoncentrirana prvenstveno na šumarstvo.

Imamo podatke da je 1768. godine bilo zabranjeno izdavanje drveta primorskim

kompanijama, a to su u Jurjevu i Jablancu, da je iste godine regimenta

dobila od »Waldbereitera« nekoga Gottfrida Strange-a iz Oštarija, dok

je u Oštarije otišao Forstknecht Danijel Pricz.

Drvni depoi u Jurjevu i Jablancu bili su sagrađeni 1773. godine, sve za

potrebe otočke regimente, a za nadzor nad depoima bio je određen neki »Waldmeister«

Ghezzi, koji od 1773. godine stanuje u Jurjevu.

Cesta Jurjevo—Krasno građena je 1774. i 1775. godine, nadzor je vodio

neki Pipan, koji je primao mjesečni dodatak od 6 forinti. U isto vrijeme sagrađena

je i strazarnica u Stinici, a takva je bila podignuta i u Grabovi kod Jurjeva.

Zadatak je strazarnica bio da se spriječi šverc drveta, a od jedne i druge

stražarnice vide se još i danas zidovi.

Godine 1781. sagrađen je u Jurjevu stan za manipulanta drvetom, a 1784.

godine izdala je General-komanda novu tarifu za drvo, a oficiri su bili postavljeni

za kontrolore depoa, pa se tako u Jablancu spominje neki poručnik

Izza. Od Bacha saznajemo da je iste godine postavljen za direktora regimentskih

šuma neki Waldenfels, koji je na toj dužnosti ostao sve do 1796. godine.

458


Da su se graničari bavili izradom šume i drveta vidi se iz podataka 1795.

godine, kada je 283 graničara dobilo željezo za okivanje kola i po 9 forinti pomoći.

Godine 1801. bili su za manipulante u depoima određeni samo penzionirani

oficiri sa godišnjom nagradom od 100 forinti, dok je 1802. godine, kako to bilježi

Bach, bilo u šumama otočke regimente postavljeno 40 čuvara.

Poznato je iz Vaničeka, da su na početku 19. stoljeća u krajiškim šumama

bile i dalje znatne štete, nadalje da je 1807. godine izvršeno novo snimanje ;

nova razdioba u sječine te se tada prvi put spominje šumarska taksacija. Za

šumarske direktore izdane su tada nove instrukcije. Međutim slabo gospodarenje

sa šumama nastavljeno je i dalje pa je dvorski šumar Gilam, koji je sa

komisijom obišao krajiške šume, ustanovio rasipničko trošenje drveta, a naročito

se tužio na uzurpacije tako da je major Herdy morao izvršiti novu izmjeru

šuma.

Tako je došla i 1848. godina kada su Jelačićevom proklamacijom izvjesna

ograničenja koja su postojala u pogledu korištenja šume po graničarima bila

ukinuta pa je opet bilo neograničeno dozvoljeno drvarenje, ispaša i žirenje

prema kućnoj potrebi, skupljanje kestena, buiadi i ležike svaki dan, lugari nisu

smjeli pretraživati kuće, ukinuta je taksa itd.

Godine 1871. i slijedećih izvršeno je razvojačenje Vojne Krajine, pa je na

ime otkupa služnosti, koje su imali graničari u carskim šumama izvršena razdioba

tih šuma između državnog erara i krajišnika, odnosno kako su se kasnije

nazivali pravoužitnika, tako da je pola površine šuma pripalo krajišnicima, od

čega su formirane imovne općine, dok je druga polovica šuma pripala državnom

eraru.

Imovnim općinama pripale su redovito šume uz naselja i komunikacije no

te su bile manje vrijedne. Ipak bilo je vrlo bogatih imovnih općina, kao na pr.

brodska.

U pogledu taksacije htio bih još samo napomenuti da u našoj sekciji u Rijeci

postoji gospodarska osnova pod nazivom »Gospodarstvena osnova kr. šum.

uprave Krasno«, izrađena po Kr. šum. rediteljstvu u Sušaku 1910. i 1911. godine.

Ova osnova sastavljena je u hrvatskom i madžarskom jeziku, a poziva se

na reviziju iz 1903. i 1904. godine, te spominje i prvu gospodarsku osnovu sastavljenu

1883. godine u njemačkom jeziku. Te osnove se očito odnose na

državne šume.

Također smatram, da treba pozdraviti odluku radničkog savjeta Šumskog

gospodarsva Senj, donesenu na današnjoj svečanoj sjednici u Krasnu, kojom

je stavljeno u zadatak grupi šumara, da obradi cjelokupni historijski razvitak

krasanskog šumarstva sve do naših dana.

LITERATURA

1. Koso vi ć B.: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli

itd. Šumarski list 1914. godine .

2. Dr Ing. Franciškovic S.: Razvoj šumskog gospodarstva u zapadno-hrvatskom

visočju.

3. Vani ček F.: Specialgeschichte der Militärgrenze, Wien 1875.

4. Sulek B.: Korist i gojenje šumah, Zagreb 1866.

5. Bach F.: Otočaner — Regimentsgeschichte, Karlovac 1855.

*

459


Nakon održana referata pozvao je predsjednik Radničkog savjeta Šum. gospodarstva

Senj, inž. Stipe Tomljanović, učesnike proslave na zajednički

ručak na slobodnom prostoru pred društvenim Domom. Poslije ručka 'razvilo

se pravo narodno slavlje mještana iz Krasna koji su već stoljećima sudbinski

vezini uz šumsku privredu i šume sjevernog Velebita.

Povodom proslave priređena je stručna ekskurzija u šume sjevernog Velebita.

Društvo ITŠID Senj priredilo je za svakog učesnika šapirografiranu informaciju

o pojedinim, objektima ekskurzije.

Ekskurzija je krenula iz Senja Jozefinskom cestom (građena 1772—1779 a

rekonstruirana 1838—1843) do Vratnika a odatle novom šumskom cestom kroz

gosp. jedinicu Senjsko bilo u gosp. jedinicu. Jelovac. Ovdje su učesnici prošli

novom cestom — odvojkom — od 4 km kojom je otvoren jedan šumski kompleks

s kvalitetnom bukvom i podstojnim bujnim jelovim mladikom. Odatle je

ekskurzija krenula u Krasno, a poslije podne je nastavljen put kroz gosp. jedinicu

Zavižan do velebitskog vrha Zavižan, odnosno do meteorološke stanice na

Zavižanu. Nakon kraćeg zadržavanja nastavljen je put kroz Lomsku dulibu u

tektonsku uvalu Štirovaču, poznatu po svojim smrčevim sastojinama. Danas se

u Štirovači gospodari sa posebnom pažnjom, a jedan je dio (odjeli 38—30 sa

108 ha) proglašen prirodnim rezervatom. Odatle se ekskurzija preko prevoja

Alan spustila na jadransku magistralu i vratila natrag u Senj.

Zvonimir

Potočić

460


POGLED U ŠUMARSTVO HRVATSKE PRED 100 GODINA

(B. Šulek: Korist i gajenje šumah, Zagreb 1866.)

1

Ilirski pokret obuhvatio je i kretanja

privrede i to preko »Hrvatsko-slavonsko

gospodarskog društva« osnovanog 1842. g.

Ubrzo po svom osnivanju Gospodarsko

društvo počelo je izdavati »List mesečni

Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva«

(koji izlazi sve do danas kao »Gospodarski

list«). Iako je prvenstveni cilj Gospodarskog

društva bio unapređivanje poljoprivrede,

nije bilo zapostavljeno ni šumarstvo

a zauzimanjem šumara Dragutina

Kosa, Franje Spor era i Ante T o-

m i ć a. Ova trojica aktivni su i kao pisci

pa se već u prvom godištu »Lista mesečnog

. . .« nalaze njihovi članci o aktualnim

temama koje gledajući iz današnjice zaključujemo

o problemima tadašnjeg šumarstva.

Iako šumarski trolist Kos-Šporer-Tomić

oko 1865. g. imaju iza sebe znatno djelovanje

u šumarstvu i niz objavljenih manjih

i većih šumarskc-stručnih radova, pa

iako u Križevcima djeluje Gospcdarcko-

-šumarsko učilište, a u novinama se javljaju

i neki šumari, ipak »Kralj evsko-namjesničko

vieće za kraljevine Dalmaciju,

Hrvatsku i Slavoniju«, povjerava botaničaru

Bogoslavu Šuleku pisanje knjige

objavljene 1866. godine pod naslovom

»Korist i gojenje šumah, osobito

u tro jednoj kraljevini«.

Nije isključeno, da je tome razlog, što se

od navedenih nitko ne nalazi u Zagrebu

(Šporer je u Mehadiji, Tomić u Banatu) a

šumari G.-š. učilišta (Cordašić, Klava) bili

su zauzeti svoijm redovnim dužnostima.

Šulekova knjiga imala je zadatak da u-

pozori na teške posljedice »zlog gospodarenja

u šumah« tom »ponajvećem blagu

naše domovine« kako u Predgovoru kaže

Šulek. Sa šumama su slabo gospodarili

(kako se navodi u jednoj naredbi iz 1863.

g. Hrvatsko-slavonskog dvorskog ureda u

Beču), ne samo maloposjednici nego i mnogi

veleposjednici, jer ne poduzimaju ništa

za obnovu posječenih šuma koje su važne,

kaže se u Naredbi, »za narodno gospodarstvo,

zdravlje i klimu«. Što više, veleposjednici

se suprotstavljaju akciji Dvorskog

ureda što je napisano i u jednoj brošuri

koju je po nalogu grofa Eltza u Vukovaru

napisao njegov šumar A. Divald.

Divald izričito navodi, da je povod pisanja

njegove brošure navedena Naredba

Dvorskog ureda nastojeći pobiti njezine

teze. Tako se u brošuri posebno naglašava

da su za klimu važne šume samo na apsolutnim

šumskim staništima, a u Hrvatskoj

i Slavoniji nalaze se još stotine hiljada

hektara šume na relativnim šumskim tlima;

da zbog visoke šumovitosti (43 l3 /o) nema

bojazni od pomanjkanja drveta; da se

obešumljenje (pretvaranje šuma u druge

kulture) može više smatrati kultivacijom

nego pustošenjem, itd. Brošura se posebno

zalaže za liberalizaciju u šumskom gospodarstvu,

jer »sloboda« u gospodarenju ni u

jednoj zemlji Monarhije nije imala loše ili

nezadovoljavajuće posljedice za šumu (lit.

1. str. 23.), a garancija dobrom gospodarenju

su izebraženi kadrovi jer . . . neizobraženi

radnik ne može usprkos zakona ispravno

koristiti ni najbolje tlo ni najkrasniju

šumu« i predlaže osnivanje šumarskih

škola.

Šulek uopće ne spominje A. Divalda, ali

se s mnogo sigurnosti može zaključiti, da

je njegova brošura bila jedan od važnijih

povoda za knjigu »Korist i gajenje šuma«.

To se može zaključiti iz Predgovora u kojem

Šulek kaže: »Visoka naša domaća vlada,

videć kako se kod nas zlo gospodari u

šumah, koje su ponajveće blago naše domovine,

i razabiruć, da je tomu ponajviše

uzrok nepoznavanje znamenitosti i vriednosti

njihove: pozva me, da napišem popularnu

knjigu, u kojoj bi se razložila velika

korist šumah i hude posljedice njihova

zatora, da ih narod naš više počne cieniti,

pa i saditi.. . Stoga sam dodao ovomu

svomu razlaganju i kratak naputak,

kako treba šumariti, to jest šumu pametno

upotrebljavati i saditi...« A knjigu Šulek

ne piše »za izučene šumare, nego za vlastnike

šumah, koji su se ovom strukom go-

461


spodarstva slabo bavili, a na zloduhe posljedice

zatora šumah nisu ni pomislili —

nebi li ih sve ovo potaklo, da bolje spoznadu

cienu njihovu i da pomnjivije nastoje

oko toga svoga blaga, kojemu će vriednost

svejednako rasti« (str. 3.).

2

Materiju knjige Šulek je podijelio u tri

dijela: I Korist šumah (str. 7.-66.), II Naša

gora (str. 69.—108.) i III Gojenje šumah

(str. 111.—202.) uz Predgovor (str. 3.—4.) i

Opazke (str. 203.—219.).

2.1 Prvi dio obrađuje ne samo koristi o;l

šume nego i posljedice »zatorah šuma«

Posredne koristi šuma (o utjecaju na klimatske

elemente, na režim vode, na čistoobrtnu

pcrabu znamenito« ne naraste. »Opominju

se stari ljudi«, kaže Šulek, »da je

hvat drvah 3—4 forinta šajna stajao, a sada

se prodaje i po 12 forintih«* (dok je u

Beču zimi cijena bila i do 23 forinti za

hvat).

2.2 U drugom dijelu knjige pod naslovom

»Naša gora« nalazi se statistički pregled

šuma, prikaz o stanju šuma, prikaz

zakona o šumama i rasprava o pravu države

na intervenciju u šumskom gospodarstvu.

Površina šuma prikazana je u tri tabele

i to posebno za provincijalni dio "Hrvatske

(i Slavonije), za područje Vojne krajine i

za Dalmaciju. Površina šuma je iznosila:

Područje

visoke šume niske šume

Površina u jutrima

ikare luke kestenici goleti svega

Provincijala

Vojne Krajine

Dalmacije

Ukupno

732.511

1,248.133



141.677

194,92



25.119 1.2:3 311 .103 953.926

1.265.623

475.592

— 2,695.143

ću zraka, na sprečavanje lavina i na poljoprivredu)

znatno opširnije su obrađene

nego neposredne koristi. Pa i u ovom dijelu

uklopljen je i ekonomski mcmenat: cijena

proizvodnje i prodajna cijena te teškoće u

opskrbi drvctom zemalja s malo šuma

(npr. Engleske). Opširnija obrada posrednih

koristi očigledno je protunapad na izlaganja

Divalda o toj važnosti šume samo

na apsolutnim šumskim staništima.

Ekonomski moment u šumskoj proizvodnji

naglašen je u slijedećim izvodima B.

Šuleka: »Ponajprije šuma je više nego išta

drugo naravna plodina. U šumu se ulaže

puno manje i glavnice i trudbe, nego u

druge plodbe.. . Šuma se sama rasplođuje,

sama se sije, sama se gnoji. Čovjek samo

dolazi, da bere iz nje, šta mu treba,

pak i ova berba pada obično u ono doba

godine, kada gospodar najmanje posla

ima. ... Za šumarenje u šumi prostrtoj na

1 četvornoj (kvadratnoj) milji* treba 1

nadšumar, jedno 2 šumara, 3—4 lugara i 9

pilara, svega skupa 14 ljudi. A koliko ih

treba za obrađivanje onoliko polja! Pa koliko

tu treba marve!« ...

Šulek, nadalje, naglašava, očito na tvrdnje

Divalda o našem šumskom bogatstvu i

niskim cijenama drveta, da je drvo jeftino,

dok ga je dosta ,te dok do se »narod ne

podmoži, a potreba drvah i za kućnu i za

* Oko 5500 ha.

* Oko 350 novih dinara u današnjoj vrijednosti.

Ovom statistikom obuhvaćena je površina

šuma cijelog Srema, ali ne Međimurja

(koje je bilo u sklopu Ugarske) ni Istre

(koja je bila u austrijskoj poli dvojne monarhije).

O stanju šuma u ono dcba eto Sulekovog

prikaza: »Naša domovina b'ila je do

nedavno na glasu s svojih krasnih i neizmjernih

šumah, među kojimi bijaše puno

gvozdovah ili prašumah, kamo sjekira nije

odvieka doprla. Osim riečke županije

nemožemo se niti danas potužiti, da je

gdje ponestalo drvah . . .« No ipak, nakon

citiranja Kosa da »neiscrpljivo množtvo

hrvatskih šumah sve ide na manjak . . .«

da je »već i gora strašno prorieđena .... i

da se kod nas slabo tko stara za budući

naraštaj«, Šulek naglašava da »kratkoumnik

i nevježa nevidi... rasap naših šumah

.. .« jer »misli, gledajući izdaleka zelene

gore, da ih jošte toliko imamo, te nam

ne treba štediti«. I dalje: »Ako to ovako

uztraje koji desetak godinah; ako se neustavi

ovo bezobzirno haranje šumah, neće

se tek naši potomci gorko tužiti na našu

lakomost i nemarnost, nego ćemo do skora

i mi sami osjetiti gorkih posijedicah toga

lakoumja i nerazbora«. Analiza ovakvih

predviđanja ne samo Šuleka nego i drugih

prelazi okvir ovog prikaza pa konstatiramo,

da se Šulek slaže s Kosom, da je

»skrajnje vrieme, da se i kod nas zavede

umno šumarenje, ako ne ćemo da sasvim

zatremo našu goru« i traži »da nastojimo

oko šumah većom pomnjom i savršenijim

462


postupkom, i toga radi da sadimo više šuman,

koje će se smatrati kao napredak čovječnosti,

jer pripravljaju dohodak budućemu

naraštaju«. To treba provesti i intervencijom

vlasti, jer »tko će dakle zamjeriti

državi, ako onakvoj raspikući za

dobe ruke sveže, i postavi mu skrbnika —

zakon, — da tim odvrati od njega nevolju,

a od sebe nepriliku? — Doista imaju

sve države zakc.nah, koji vladi upravo nalažu,

da zaprieče onakvo ludo potepanje

imovine«. »Pravo države na nadziranje šuma«

Šulck obrazlaže na preko 20 stranica

uz izvadak nekih propisa Zakona o šumama

iz 1858. god.

Za prikaz stanja šuma na degradiranom

dijelu Krškog područja koristi uglavnom

opis šuma na Hvaru po Ulageru i jednom

prikazu u zadarskom »Novom listu« 1865.

g. Poenta je tih prikaza da »prave šume

pako neima više osim gdjekejeg mladoga i

malenog borika« (Unger za otok Hvar) odnosno

»da je u Dalmaciji s gorom (šumom)

zlo i naopako« (Novi list).

2.3 Treći dio knjige — »Gojenje šumah«

— nakon epćeg dijela obrađuje prirodno i

vještačko pomlađivanje te pošumljavanje

Krša. Svrha je ovog dijela, piše Šulek »samo

ukratko naputiti vlastnike manjih šumah,

šta im valja raditi, da im nepropadnu

i kako ih treba gojiti«, jer »tko želi temeljito

proučiti šumarstvo, mora tu znanost

dvie godine danah učiti na našem gospođarsko-šumarskom

učilištu u Križevcu«,

a »tko ima velike šume, mora i onako

držati po zakonu vješte šumare«. Glavna

pak načela šumarstvu su »1) pametna poraba

obstojeće šume, i 2) podmladak posječene

šume«.

U dijelu o vrstama šuma Šulek u prvom

redu diferencira prirodnu šumu i gospodarsku,

koja se »po pravilih šumarstva goji

ili gaji«; za gospodarsku šumu daje naziv

gaj ili dubrava. Po vrsti drveća razlikuje

šume četinjača i šume listača, a po

načinu sječe »šumarenje« šestarenjem tj.

»kad se šuma ošestari. ., podieli na razmjerne

dielove« i »prieborno šumarenje . . .

kad se u šumi ono sieče, što baš treba, sad

veliko stablo, sad hrastić; a pomladjivanje

ostavlja se naravi.«

Nešto opširnije obrađena je visoka šuma,

niska i srednja. Visoka šuma pogodna

je za veći šumski posjed, »sitna šuma valja

samo ondje, gdje je velika skupoća i

potreba drvah, a malo šumah«, a srednja

šuma »imade puno dobrih svojstava«. Dobra

su svojstva srednje šume: »da pored

drvah za ogrjev daje puno drvah za raznovrstni,

kadšto skupocjeni lies, za krivadke

(Krumhölzer) itd.; da u njoj puno

trave raste, a visoko drveće žirom obilato

radja; da se iz nje puno stelje dobavljati

može, nit se tim baš jako obustavlja rast

drveća; da tlo osobito popravlja... Stoga

je srednja šuma za mnoge okolice znamenita

i baca najveći dohodak. Nego uprav

ovakvo šumarenje je najmučnije; jer potrebuje

od šumara puno opreznosti, izkustva

i vještine ,osobito kod proračunanja

budućeg stanja šume.«

U dijelu pomlađivanja sastojina obrađeno

je pomlađivanje prirodnim načinom

(čistom, oplodnom i prebornom sječom) te

vještačko (sjemenom i sadnicama)

— Za sabiranje sjemena od kakvoće sjemenskih

stabala naglašeno je samo da moraju

biti »potpuno zdrava, te nit odviše

mlada ni odviše stara« iako je prije naveden

jedan članak »vrsnog šumara g. Rašlića«

objavljenog u »Pozoru« u kojem se

kaže, da bi se kod sječe sastojina trebala

»ostaviti za pomlađivanje šuma .. . najbolja

stabia«, ali: ako sjeme »ne možeš sam

nakupiti, kupuj od pouzdana sjemenara.


koristiti prirodno pomlađivanje ali uz »čuvanje

sječine i podmiatka od svakog korova«.

Na slabijem staništu prednost ima

vještačko pomlađivanje, koje, uz sadnju

500 do 800 stabala po jutru, stoji 3 forinta

i 20 novčića (uz nadnicu radnika 80 novčića),

jer na takvim staništima podmladno

razdoblje kod prirodnog pcdmlađivanja

traje i do 20 godina. S druge strane kod

vještačkog pomlađivanja stanoviti prihodi

mogu se imati odmah: »Puka je predsuda,

a opet je mnogim gospodarima pamet pomutilo

krivo mnenje, da posadjena šuma

daje korist stoprv unukom našim. Već prve

godine možeš upotriebiti travu, koja

ondje naraste, ako ti se hoće požeti ju, dakako

oprezno, da nepožanješ i šumski nasad.

Za koje ljeto već davat će ti mlada

guštara granje za grašak« itd.

3

Preko četvrtine knjige sadrži materijal

o Krasu. Uostalom Šulek »puste golieti...

s južne strane naše domovine« i »primorske

krševe« posebno navodi u Predgovoru,

a u uvodu dijela koji nosi naziv »Naš

Kras« doslovno piše: »Kako da se taj naš

pusti Kras opet zaodjene zelenom goricom

(upitomi), to je glavni cilj ove knjižice...«

To je i razumljivo, jer je sredina XIX vijeka

doba zamaha pošumljavanja goleti u

Francuskoj, prvih uspješnih pošumljavanja

na našem Kršikom području (na Istarskom

kršu odnosno u okolici Trsta) i prvih

temeljitijih istraživanja Krških makrorajona

— gornjeg, provincijalnog, dijela

Hrvatskog Primorja (dr J. R. Loronza —

lit. 4.), nekih drugih štampanih radova (lit.

5.) i, konačno, godišnja skupština »Austrijskog

državnog šumarskog društva« namijenjena

razmatranju pošumljavanju Krša

(održana u Trstu i okolici u jesen 1865.).

Dakako da Šulek koristi »skupštinu sumaran

na Krasu« i to kao završni dio o pošumljavanju

Krša: »Završujuć svoje razlaganje

o zaprekah i sredstvih pošumljivanja

pustih golietih našega Primorja: pođuprieti

ćemo svoj nauk mnenjem vještakah,

koji su stvar na licu mjesta temeljito

i svestrano' razmatrali« te »ponajprije pronašli,

da Kras nije u istinu onako strahotan,

kao što se govori; jer svagdje ima barem

za nevolju onih tvarih, kojih treba,

da se može iznova šuma saditi, a gdješto je

već i mnogo za taj posao pripremljeno«.

U popisu vrsta za obnovu šuma na krškom

području nalaze se sve autohtone

vrste (odnosno njegovog sjeverozapadnog

dijela), ali opširnije su prikazani samo crni

bor i pajasen.

Crni bor (Pinus nigricans, P. Pinaster,

P. austriaca — dok se na Hvaru nalazi

gluhi bor, P. Laricio) je vrijedan posebne

pažnje, jer, prema Löwenfeldu, »crnom

boru sudjeno je zastrti i obrasti puste i

gole vrhove Krasa«* te jer je »grad Trst

na svom posjedu bjelodano i uz najbolji

uspjeh dokazao, da crni bor na Krasu u

svakoj leži i zemlji, u vapnencu i pješčancu,

ne samo raste nego baš veselo uspieva

i da je najzgodnije drvo ne samo za velike

šume n?go i za stvaranje šumskog tla«.

Ali crni bor, tekst je Šuleka, je vrijedan i

radi svog drveta i smole: »Drvo od crnog

bora teže je nego u prostog, gusto ... a bolje

i življe gori od proste borovine«. U soku

crnog bora ima više terpentina nego u

ikojem drugom drvu«.

O pajasenu*, kaže da su prve sadnje pokazale

njegovu otpornost na sušu i dobro

uspijevanje, a u velike je u ono doba korišten

u Francuskoj, u Italiji pa i u Madžarskoj.

Dobra su svojstva pajasena, navodi

se, i to, što ga steka, pa ni koza, ne

brsti, a posve suho drvo može se koristiti

i u koiarstvu, stolarstvu te tokarstvu jer

»s vremenom bude tvrdo kao i orahovina«

(od stabala starijih od 10 godina). Lišće

pajasena može koristiti za ishranu pajasenovog

svilca (kojeg nit može zamijeniti nit

dudovog svilca). Korištenje pajasena za

pošumljavanje Krša posebno, za Neretvansku

krajinu, preporuča dr Molin. Međutim

ta vrst nije opravdala nade koje su

u nju polagane. Danas se doduše pajasen

nalazi na cijelom degradiranom (primorskom)

dijelu Krškog područja, ali zapravo

samo kao botanička a ne i gospodarska

vrsta, ali vrsta jake vitalnosti. Nalazi ga

se i na terenima ljutog krša (npr. na Vlaškoj

kod Trogira) ali u obliku niskih, grmolikih

stabalaca (grmova). Zašto ga nema

i na boljim staništima, gdje bi postigao i

znatnije dimenzije, trebalo bi istražiti, jer

na takvim staništima (npr. u krugu bivše

Šumarske škole za Krš u Splitu) jednogodišnji

izdanci postižu visinu i preko 2 m.

Pretpostavljam, da je to posljedica svojedobne

»politike« podizanja samo zaštitnih

a ne i proizvodnih šuma odnosno samo pošumljavanja

staništu.

na težem Kršu, na slabijem

Na pitanje »tko da pošumi Kras« Šulek

veli: »Odgovor je kratak: njihovi vlastnici,

* Ovo je npr. u većem opsegu bilo o-

stvareno hrptom lanca od Učke do Kremenjaka

(u Istri) na potezu dužine oko 15

km, ali je u toku rata požarom cjelina razbita

i, do danas, 1966. g., još nije uspostavljena.

* Naziv pajasen, veli Šulek, preuzeli smo

od Ceha.

464


a ti su: državna blagajna (erar), njekoja

vlastela (po imenu grofovi Batthyäny i

Nugent), a ponajviše obćine«, pa i prisilno

(primjenom propisa CL 3. Zakona o šumama

iz 1958. g.). »Državna blagajna i vlastela

(trebaju) prednjačiti obćinama i buduć

da su ove ponajviše siromašne, te ne

bi lasno smogle potrebit trošak, to bi ih

imala država u tom poslu podupirati, ne

samo savjetom i pomoću svještih šumarah,

nego i podjelom šumskog sjemenja i rasada«,

a »revne šumare« na tom poslu treba

»jošt i napose nagradjivati«.

4

Šulekova knjiga zanimiva je i za terminologiju.

Za ilustraciju navodim neke termine:

— G o z d je termin za prašumu. U dijelu

o »vrstama šuma« kaže se: »Svako

veće mjesto obraslo drvećem (al ne pitomim

zove se šuma (Wald, selva); ako je

malena, onda je šumica. Buduć da su

planine i brdine, jednom rječju gore ponajviše

onakvim drvećem obrasle, zato se

onakva šuma zove jednom rječju i gora

ili gorica (provincialni Hrvati zovu vinograd

»goricom«). — Šuma na ravnici zove

se i lug. Ako se šuma po pravilih šumarstva

goji ili gaji, zove se g a j ili dubrava

(Forst; foresta, od latinske rieči

srednjeg vieka forestare, inforestare, to će

reći zabraniti, zagajiti)«.

— Mrčava je gustiš.

— Sumarenje je termin za gospodarenje

šumom.

— Šumište je »mjesto namienjeno ili

za šumu prikladno«.

-— Sibača za fašinu, itd.

5

U Predgovoru knjige Sulek naglašava:

»Stvari, o kojih u ovoj knjizi govorim, nemogu

se proučiti samim umovanjem, nego

samo svestranim iztraživanjem i izkustvom:

stoga trebaše i meni potvrditi svjedočanstvom

čuvenih učenjakah, štogod

ustvrdih«. Za podatke i dokazni materijal u

tekstu Šulek u Opazkama citira 67 izvora

a to su što knjige, što članci i rasprave u

stručnim časopisima, što izvještaji u novinama

i to ne samo u hrvatskom i njemačkom

jeziku nego i u talijanskom i madžarskom,

a izdanih u vremenu od 1822.

do 1866. g. tj. do vremena kada je knjiga

već bila u štampi. Od materijala u hrvatskom

jeziku članci u Gospodarskom listu,

u Pozoru i u Umnom gospodaru (koji je

izlaizo u Gorici!). U hrvatske izvore treba

ubrojiti i K. Koss: Das Forstwesen in Kroatien,

F. Sporer: Das Forstwesen in der

k. k. Militärgrenze, F. Sporer: Leichtfassliohe

Anleitung zur Holzpflanzung, a dakako

i Zakon o šumama iz 1858. g. i izvadak iz

Zakona o šumama iz 1769. (od Marije Terezi

je).

Bez sumnje Šulek se koristio i drugom

literaturom, ali jer nije neposredno iskorišćavao

podatke nije ju ni naveo. Već je

naprijed spomenuta brošura Divalda, a

sad navodimo knjigu Dr H. Rentzsch-a:

Der Wald im Haushalt der Natur und der

Volkswirtschaft, izdane 1862. g. II izdanje

u Leipzigu, a koja je pisana s analognom

svrhom, sa svrhom upozorenja na poljedice

pustošenja u privatnim šumama u

Saskoj i o mjerama, kako da se spriječi

kvantitativno i kvalitativno smanjivanje

šumskog fonda. ltd.

6

Ovim prikazom nije iscrpljena cjelokupna

materija Šulekove knjige, prvog opširnijeg

rada o šumarstvu u hrvatskom jeziku,

koja je vrijedan historijski dokument,

a koja B. Šuleka deklarira kao savjesnog

i umješnog pisca i na području koje je doduše

usko vezano s prirodnim naukama,

ali isto tako povezano s ekonomikom. Zasluga

Šuleka za uspješno rješenje postavljenog

zadatka od Namjesničkog vijeća

nije manja ni onda, ako je tokom izrade i

u većoj mjeri konzultirao šumarske stručnjake

(kao npr. »vrlog učitelja šumarstva

u Križevcu« F. Čordašića).

LITERATURA

1. Was sollte Geschehen um die Forstwirtschaft

in Croatien und Slavonien

im staatswirtschaftlichen Interesse des

Landes zur Blüthe zu bringen, Esseg,

1864. Verfasst im Auftrage des Grafen

zu Eltz vom Graeflich Elzschen Forstmeister

Adolf Divald.

2. Karl Koss: Das Forstwesen in Kroatien,

Agram 1847.

3. Dr U n g e r : Der Waldstand Dalmatiens

von einst und jetzt. iSitzungsberichte

der k. Akademie der Wissenschaften

in Wien, 1864.

4. Dr J. R. Lorenz: Bericht über die

Bedingungen der Aufforstung und Kultivirung

des kroat. Karstgebirges, Wien

1860.

5. Dr F. H 1 u b e k : Die Bewaldung des

Karstes, 1857. — Löwenthal: Der

Karst und seine Wiederbewaldung. —

F. Löwinger: Der Karst und seine

Wiederbewaldung, Wien 1865.

6. Dr M o 1 i n : Die Bewaldung Dalmatiens,

bečke novine »Neue freie Presse«

1866.

7. Iz 1822. g. je knjiga Pfleil-a: Grundsätze

der Forstwirtschaft.

Oskar Piškorić

465


Qakmicenje Zumäkifr cadnlka

III. REPUBLIČKO TAKMIČENJE ŠUMSKIH RADNIKA SJEKAČA SRH

Treće republičko takmičenje šumskih

radnika sjekača održano je dne 11. i 12.

lipnja 1966. na području Šumsko-poljoprivrednog

industrijskog kombinata »Spačva«

na Šumariji Vukovar u Vučedolu.

Prije republičkog takmičenja održana su

gotovo u svim šumskim gospodarstvima

izlučna takmičenja, te su najbolje ekipe

šumskih radnika sudjelovale na republičkom

takmičenju.

Organizacioni odbor Trećeg republičkog

takmičenja bio je u slijedećem sastavu:

Ing. Mladen Novaković predsjednik, ing.

Slavko Horvatinović, ing. Drago Bedjula,

Vlado Račan, ing. Zorislav Basic, ing. Stipe

Srnić, Đuro Kešnjer, ing. Bernard

Hruška, ing Milivoj Würth, Stjepan Briski,

ing. Nikola Fidler, ing. Bozo Tomičić, ing.

Radivoj Grković, Gojko Maksimović,

Branko Puškadija.

Podsijecanje stabla motornom pilom

Zadatak odbora bio je da izvrši sve pripreme

i da organizira takmičenje.

Na takmičenju sudjelovale su slijedeće

ekipe stalnih šumskih radnika sjekača:

Šum. gospodarstvo Gospić sa 2 šumska

radnika, Koprivnica sa 3, Varaždin sa 3,

Senj isa 3, Ogulin sa 5, N. Gradiška sa 4,

Bilje sa 3, Kutina sa 4, SI. Brod sa 3, Našice

sa 4, »Mojica Birta« Bjelovar sa 5,

Delnice sa 7 i Vinkovci sa 6 šumskih radnika.

Sveukupno je nastupilo 65 šumskih

radnika.

Samo borilište bilo je vrlo dobro pripremljeno,

lijepo ukrašeno i opskrbljeno

svim potrebnim tehničkim pomagalima.

Takmičenje se vršilo u slijedećim disciplinama:

1. Precizno pogađanje sjekirom.

Na toj disciplini koja se je sastojala u

pogađanju u crni krug moglo se postići

maksimalno 50 bodova.

Pogađanje se vrši u 10 udaraca svaki

puta u novu sliku kruga.

Pogodak u crno vrijedi 5 bodova, pogodak

u prvi krug 4 boda, u drugi 3 boda,

u treći 2 boda, u četvrti 1 bod, a pogodak

u peti krug i sve pogrešno 0 bodova.

2. Siječenje sjekirom.

Uspravno stojeći trupac promjera 30 cm

potrebno je skratiti za 5 cm odsijecajući

ga ukoso pod kutem od 45°. Ravnina siječenja

je na trupcu obilježena. Ocjenjuje

se brzina i kvalitet.

Može se postići maksimalno: za vrijeme

100 bodova a za kvalitetu rada 30 bodova.

3. Jednostavno prerezivanie motornom

piloni.

Od koso postavljenog trupca promjera

40 cm treba odrezati dva koluta debljine

cea 3 em. Jedan kotur odrezuje se odozdo,

a drugi odozgo. Ocjenjuje se brzina i

kvalitet. Može s postići maksimalno: za

vrijeme 30 bodova, a za kvalitetu rada 70

bodova.

4. Kombinirani prerez motornom pilom.

Od horizontalnog trupca promjera 40 cm

treba odrezati kotur i to do polovine odozdo

a od polovine odozgo. Sredina je obi-

466


lježena trakom širine 3 cm. Oba reza treba

da se poklapaju. Ocjenjuje se brzina i

kvaliteta. Može se postići maksimalno za

vrijeme 30 bodova, za kvalitetu 100 bodova.

5. Podsijecanje stabala motornom pilom.

Na uspravno utvrđenom trupcu promjera

40 cm treba podsjeći kao u normalnom

radu. Dubina podsjeka treba da bude 1/4

promjera, a kut rasjeka 35°. Obje ravni

podsjeka kosa i horizontalna treba da se

presijecaju. Ocjenjuje se tačnost određivanja

smjera koji je obilježen na udaljenost

od 2 m. Može se postići maksimalno: za

vrijeme 30 bodova, a za kvalitetu rada 120

bodova.

6. Definitivno prerezivanje.

Od uspravno utvrđenog trupca promjera

40 cm treba odrezati s donjeg kraja jedan

kotur tako da prerez bude horizontalan.

Može se postići maksimalno: za vrijeme

50 bodova a u kvaliteti rada 60 bodova.

9. Okretanje mača na motornoj pili i

promjena lanca.

Na motornoj pili potrebno je skinuti

mač i lanac te okrenuti mač i lanac pravilno,

te ponovno staviti na motornu pilu.

Može se postići maksimalno: za vrijeme

70 bodova, a za kvalitetu rada 30 bodova.

Kod svake discipline određena su bila

dva suca za ustanovljivanje bodova, vremena

i kvalitete rada i jedan zapisničar, a

za nadzor rada sudaca i za rješavanje

spornih pitanja imenovan je centralni sudački

žiri u koji su ušli slijedeći drugovi:

Novaković, Horvatinović, Hruška, Briski i

Würth.

Na takmičenju postignuti su slijedeći

rezultati:

Ekipni plasman:

I. ekipa Šumsko-poljoprivredno-industrijski

kombinat »Spačva« Vinkovci sa

prosjekom od 710,5 bodova.

II. ekipa Šumsko gospodarstvo Delnice

sa prosjekom od 697,4 bodova.

Makljanje bukovog celuloznog drveta

7. Makljanje bukovih oblica.

Oblica promjera 16 i 18 cm postavljena

je na jednostavni radni stol koju treba

omakljati na bijelo. Može se postići maksimalno:

za vrijeme 70 bodova a za kvalitetu

rada 20 bodova.

8. Sortiranje i slaganje oblog drveta.

Bukove oblice dužine 1 m u količini od

1 prm. treba složiti između dva kolca zabijena

u zemlju, tako , da se posebno slože

oblice tanje od 14 cm, a posebno deblje

od 14 cm. Može se postići maksimalno: za

vrijeme 60 bodova, a za kvalitetu rada 30

bodova.

III. ekipa Šum. gosp. Osijek sa prosjekom

od 684,3 boda.

IV. ekipa Šum. gosp. Mojica Birta Bjelovar

sa prosjekom od 671,5 bodova.

V. ekipa Šum. gosp. Pod. Slatina sa prosjekom

od 666-7 bodova.

VI. ekipa Šum. gosp. SI. Požega sa prosjekom

od 607,6 bodova.

VII. ekipa Šum. gosp. Našice sa prosjekom

od 599,2 boda.

VIII. ekipa Šum. gosp. Slav. Brod sa

prosjekom od 593,0 bodova.

467


IX. ekipa Šum. gosp. Kutina sa prosjekom

od 592,2 boda.

X. ekipa Sum. gosp. Bilje sa prosjekom

od 565,0 bodova.

XI. ekipa Šum. gosp. N. Gradiška sa

prosjekom od 540,2 boda.

XII. ekipa Šum. gosp. Ogulin sa prosjekom

od 488,0 bodova.

XIII. ekipa Sum. gosp. Senj sa prosjekom

od 477,0 bodova.

XIV. ekipa Šum. gosp. Varaždin sa prosjekom

od 462,6 bodova.

XV.ekipa Sum. gosp. Koprivnica sa prosjekom

od 387,6 bodova.

XVI. ekipa Šum. gosp. Gospić sa prosjekom

od 354,0 bodova.

Pojedinačni plasman:

G

in

a

PH

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

ipni

ojenih

ova

Ž5. l-< M o

P Xi a X!

818

795

746

738

733

733

730

723

718

715

700

697

679

689

686

685

670

664

658

654

653

647

644

641

638

631

626

625

623

619

618

614

610

593

592

591

590

586

583

581

577

568

566

555

to o

W XI

53

2

48

60

59

20

35

55

61

22

40

12

13

29

33

23

7

11

45

54

27

4

9

1

65

10

46

21

47

3

43

39

15

51

56

62

32

8

31

63

44

64

49

58

Prezime i ime

Voli: Anton

Majstorović Ivan

Cmrk Josip

Klarić Srećo

Turk Drago

Duh Stjepan

Kelbas Slavko

Briševac Željko.

Đudarić Mile

Krizmanić Ivan

Mataja Mile

Volf Josip

Štekl Miško

Vinković Nikola

Zeman Slavko

Štimac Matija

Lučić Marko

Štimac Ivan

Cmrk Tomo

Marković Rade

Ivanković Ivan

Krajinović Augustin

Flori j an Mirko

Banović Mile

Medved Marko

Bukovac Nikola

Augustinović Mato

Prpić Vlado

Kovačević Franjo

Marković Lovro

Prohaska Josip

Burić Tomo

Cavić Ivan

Troha Ivan

Buković Bozo

Alijić Adem

Rončević Andrija

Dojić Momčilo

Čop Slavko

Kadić Mato

Srdić Dragoljub

Đurčević Josip

Graberski Josip

Denžić Zdenko

Šumsko gospodarstvo

Delnice

Vinkovci

P. Slatina

Vinkovci

Delnice

Bjelovar

Osijek

Vinkovci

Kutina

Našice

Vinkovci

Delnice

Osijek

Bjelovar

Bjelovar

Delnice

Vinkovci

Delnice

P. Slatina

S. Požega

SI. Brod

Vinkovci

Delnice

Delnice

P. Slatina

Bjelovar

Osijek

P. Slatina

Kutina

SI. Požega

Bjelovar

SI. Požega

Bilje

Ogulin

Našice

Bilje

Gospić

N. Gradiška

SI. Požega

SI. Brod

Našice

SI. Požega

Kutina

Varaždin

Discipline s motornom

pilom

Bodovi

433

442

402

366

392

395

410

395

371

345

312

311

328

372

348

313

354

280

343

321

337

316

369

342

315

330

274

298

312

293

395

348

260

316

255

230

345

276

350

304

219

307

268

266

Plasman

2

1

4

10

6

5

3

5

8

14

24

26

19

7

13

13

11

35

15

20

17

21

9

16

22

18

37

30

25

32

5

13

43

21

44

50

14

36

12

28

53

27

40

41


c

a

ci

B

ft in

B

rS

S

M ° >

P 42 C

>

c

T3

C,

'a

m .a

Prezime i ime

Šumsko gospodarstvo

Discipline s motornom

pilom

Bodovi Plasman

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

550

545

536

527

522

522

508

505

503

494

472

462

439

427

427

406

402

401

345

334

28

42

57

19

36

41

16

37

14

25

50

34

5

30

38

26

18

24

6

52

Porkolabić Ivan

Vrljić Ilija

Brletić Tomo

Popović Radivoj

Pavelić Ivan

Vrljanović Vaskrisije

Šporčić Stipo

Prodanović Stanko

Mimić Ivan

Patkanj Stevo

Petrović Mirko

Horvat Stjepan

Krizmanić Slavko

Tot Mijo

Crljenica Milovan

Mravljinić Andrija

Dukarić Đuro

Vukelić Nikola

Musulin Mile

Sočec Franjo

N. Gradiška

SI. Brod

Ogulin

Oguiln

Senj

N. Gradiška

Senj

Našice

N. Gradiška

Bilje

Gospić

Kutina

Ogulin

Varaždin

Koprivnica

Varaždin

Koprivnica

Senj

Ogulin

Koprivnica

262

280

248

301

272

294

236

271

289

204

281

221

221

225

328

232

238

252

205

177

42

33

46

29

38

31

48

39

33

55

34

52

52

51

19

49

49

45

54

56

Najboljim šumski mradnicima i ekipama

podjeljene su nagrade kako slijede:

I. ekipa dobila je nagradu brončanu statuu

šumskog radnika sjekača djelo kipara

Sikirice i plaketu. (Statuu je dao izraditi

Republički odbor, a plaketa je poklon Instituta

za drvo).

Nagrada za pojedinačni plasman:

I. nagrada motorna pila »Stini«, poklon

»Unikomerca« inostrana zastupstva Zagreb

Ilica 16.

II. nagrada telvizor poklon »Poljoopskrbe«

uvoz izvoz Zagreb Varšavska ul. 6.

III. nagrada radioaparat.

IV. nagrada gramofon.

V. nagrada tranzistor.

VI. nagrada tranzistor.

VII. nagrada ručni sat.

VIII. nagrada ručni sat.

IX. nagrada električni aparat za brijanje.

X. nagrada električni aparat za brijanje.

Ostale nagrade nabavio je Odbor Republičkog

takmičenja.

Ing. Milivoj Würth

IV. SAVEZNO TAKMIČENJE ŠUMSKIH

Povodom 25-godišnjice ustanka naroda

Jugoslavije i 20 godina rada Narodne tehnike

održano je IV. Savezno takmičenje

šumskih radnika sjekača Jugoslavije dne

25. i 26. lipnja 1966. u Socijalističkoj Republici

Srbiji na području Šumskog gazdinstva

Titovo Uzice—Zlatibor—Partizanske

vode.

Domaćin Saveznog takmičenja bilo je

Šumsko gospodarstvo Titovo Uzice.

Na takmičenju sudjelovale su slijedeće

ekipe:

RADNIKA SJEKACA JUGOSLAVIJE

Ekipa šumskih radnika SR Slovenije sa

6 natjecatelja;

Ekipa šumskih radnika SR Hrvatske sa

11 natjecatelja;

Ekipa šumskih radnika SR B i H. sa 10

natjecatelja;

Ekipa šumskih radnika SR Srbije sa 12

natjecatelja;

Ekipa šumskih radnika SR Makedonije

sa 9 natjecatelja;

Ekipa šumskih radnika SR Crne Gore sa

4 natjecatelja. Ukupno 52 natjecatelja.

469


Prvog dana takmičenja obavili su takmičari

natjecanja u slijedećim disciplinama:

I !

1) Montaža mača i lanca,

2) Pods jek i definitivan prerez,

3)Kombinirani prerez,

4) Makljanje ili koranje.

Slijedećeg dana obavljena su takmičenja

u ostalim disciplinama i to:

1) Precizno pogađanje sjekirom,

2) Sječenje sjekirom,

3) Jednostavni presjek,

4) Slaganje i izdvajanje celuloznog drveta.

Ekipni plasman:

Piasman

Ekipa

Članovi ekipe

Startni

broj

Osvojeni

bodovi

Ukupno

1. SR Slovenija

Krč Franc

Kranjc Janez

Zalokar Alojz

Kranjc Rudi

Bartolj Ivan

Leskovec Vinko

18

20

3

19

26

9

821

799

796

788

771

730

4.705

2. SR Hrvatska

Duh Stjepan

Volf Anton

Klarić Srećo

Briševac Zeljko

Krizmanić Ivo

Đudarić Mile

36

47

22

13

7

8

819

801

738

738

735

716

4.546

3. SR Bosna i

Hercegovina

Đurić Gojko

Skulj Sabit

Sarač Avdo

Sikima Danilo

Rosić Nedo

Palalić Tomislav

39

21

29

30

48

2

791

752

730

728

727

718

4.446

4. SR Srbija

5. SR Makedonija

Janjatović Dura

Stanković Milomir

Tošić Radomir

Golubović Vladimir

Zivanović Miloš

Luković Cvijo

Mačevski Blagoj e

Velkov Đorđe

Kokolonski Blagoj e

Stojkovski Tomislav

Mitev Jordan

Madžorski Todor

33

45

31

1

38

24

(>

41

23

44

34

28

750

728

692

685

683

648

615

582

547

532

513

513

4.186

3.302

6. SR Crna Gora

Lekić Rađonja

Kalač Avdija

Mihajlović Božidar

Ađžić Vukoman

Malinić Petronije

Blagojević Anđelko

43

4

52

14

49

51

567

559

425

420

671

646

3.288

Ing. Milivoj Würth

470


cfrtuMwene

lü^e&tL

ZAKLJUČCI SAVJETOVANJA

SA 84. REDOVNE SKUPŠTINE SAVEZA INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA

I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE KOJA JE ODRŽANA 27. i 28. VI 1966. g.

U GOSPIĆU

Na temelju referata i koreferata stručnog

savjetovanja, diskusije na savjetovanju

i prilikom obilazaka pojedinih odabranih

objekata komisija za zaključke

došla je do slijedećih općih konstatacija:

Naglo rastuće potrebe drveta kod nas

i u svijetu, traže danas sve veće angažiranje

stručnjaka šumarstva, drv. industrije

i ekonomista, kako bi svojim radom

i umješnošću riješili postavljene probleme

i osigurali našoj privredi potrebne sirovine,

poluprerađevine i finalne produkte.

Faktori, koji uslovljavaju te probleme

jesu:

— nepovoljna struktura drvnog fonda sa

velikim učešćem degradiranih i ekonomski

neprilagođenih šuma. (U Lici,

cea 43% šumskog fonda po površini);

— nisko učešće četinara u drvnoj masi

(U Lici samo 26%);

— visoko učešće bukve, u lišćarskom dijelu

fonda, a na štetu vrednijih i skupocjenijih

lišćara (javor, jasen, u Lici

99'/,,);

— nedovoljna otvorenost šumskog fonda

i slabija opremljenost savremenim sredstvima

rada, i ako je od Oslobođenja do

danas, u Lici sagrađeno cea 580 km šumskih

cesta.

— nedovoljno iskorištenje prirodnog potencijala

šumskih staništa, pri čemu se,

u Lici, može računati sa iskorištenjem

od svega cea 40%;

—• još djelomično prisutna šumsko-uzgojna

tehnologija, koja se bazira na zastarjelim

dogmama o potrebi konzerviranja

šumskog fonda, ne osigurava posvuda

dovoljno dinamičan razvoj i jačanje

šumskog fonda, naročito u vrednijoj

drvnoj masi;

— dosadašnji stepen šumsko-kulturnih radova,

koji su bili nedovoljni po količini,

radi nedostatka financijskih sredstava,

a zastarjeli po metodama rada

i tehnologliji;

— najvažnije šumsko uzgojne mjere kao

što su, čišćenje (negativna selekcija) i

proređivanje (pozitivna selekcija) do

pred nekoliko godina, u Lici, uopće se

nisu provađale, a tamo gdje su se provađale

nisu bile niti dovoljno stručne

niti dovoljno intenzivno provađane, i

ako ima ponegdje vrlo uspješnih rezultata

koji zaslužuju naročitu pažnju.

Osim tih faktora, i određena shvatanja,

predstavljaju smetnju u razvoju šumskog

gospodarenja u Lici, a to su:

— ostaci shvatanja, da se šuma spontano

razvij« i da na eksploataciji leži glavno

težište šumarske aktivnosti;

— ostaci shvatanja, da je osnovna funkcija

šumara konzerviranje i gomilanje

drvnih masa u sastojinama;

— ostaci shvatanja, da se pošumljavanje

mora vršiti na otvorenim terenima izvan

areala šuma (na kamenjarima, pašnjacima

itd.).

U namjeri, da se ukloni nesklad u potrošnji

i proizvodnji drveta, da se zadovolje

rastuće potrebe drva, kao sirovini, da

se izmijeni koncepcija dosadašnje šumsko

privrećnde politike i promjene shvatanja

o šumi i njenom značaju, komisija za zaključke,

na temelju cjelokupne dokumentacije,

diskusije provedene na skupštini i

na objektima, daje slijedeće prijedloge i

preporuke:

U cilju povećanja proizvodnog potencijala

i unapređenja gospodarenja u našim

šumama neka se:

— priđe intenzivnijem provođenju selektivnih

proreda, toj osnovi savremenog uzgoja,

u prirodnim šumama, jer se samo

na taj način može osigurati trajna proizvodnja

visoko vrijednog tehničkog drveta,

uz istovremeno skraćivanje vremena

proizvodnje (ophodnje);

— priđe reviziji i analizi svih šumsko

uzgojnih i šumsko gospodarskih elaborata

sa ciljem da se poboljša i usavrši

način gospodarenja, a gdje god je to

moguće, napusti ekstenzivni način prebornog

gospodarenja u svim onim slučajevima,

gdje struktura drvnog fonda

471


i vrst đrveta (kao npr. bukve) ne odgovaraju

takvom načinu gospodarenja;

— u cilju .povećanja šumskog fonda četinara,

ubrzaju radovi na očetinjavanju,

odnosno introdukciji, vrednijih vrsta

četinara u slabo proizvodnim šumama

lišćara i pristupi rekonstrukcijškim zahvatima

u degradiranom dijelu šumskog

fonda, pri čemu naročito paziti

na utvrđivanje prioriteta tih radova.

(Prioritet davati najboljim 'staništima

u mezofilnom dijelu šumskog fonda).

U cilju poboljšanja radova na podizanju

plantaža i kultura četinara ubrzanog rasta

na površinama vanšumskog fonda, komisija

daje slijedeće preporuke:

— neka se iskoristi isključivo visokokvalitetan

selekcionirani sadni materijal,

što zahtijeva daljnju modernizaciju radova

i opreme šumskog rasadnika u

Gospiću;

—• neka se organizira savremena zaštita

svih šumskih objekata, a naročito plantaža

i intenzivnih kultura brzo rastućih

vrsta četinara, primjene najnovija

dostignuća agrotehnike fertilizacije, u

svrhu većih i stalnih prinosa pri čemu

do maksimuma iskoristiti mehanizaciju.

(U cilju poboljšanja tehnike planiranja

u šumarstvu komisija preporuča da se,

osim osnovnih uzgojnih napomena u uređajnim

elaboratima, priđe .sastavljanju

posebnih šumsko uzgojnih planova i projekata

kratkoročnijeg karaktera.

Za sve radove, i zahvate, u šumarstvu,

neka se na vrijeme izradi sva potrebna

dokumentacija, kao što su idejni projekti,

glavni projekti, investicioni programi i

ostala potrebna tehničko ekonomska dokumentacija,

kako bi svi radovi uz svoj

biološki značaj bili i ekonomski analizirani,

a njihova potreba i rentabilnost čvrsto

dokazana. Preporuča se Šumskom gospodarstvu

Gospić i drvarsko-industrijskim

poduzećima Like, da se u svom radu koriste

najnovija dostignuća nauke, što znači,

da je potrebno održavanje najužih veza

i kontaktiranje sa postojećim šumarskim

i drvarsko-industrijskim institutima i ustanovama

u zemlji i inozemstvu. Osim toga,

preporuča se, u najvećoj mjeri korištenje

uslugama Zavoda za tehničko naučnu

suradnju, koje su mnogostruke i od

velike koristi (specijalizacije u inozemstvu,

održavanje seminara, izmjena iskustava,

osiguranje dokumentacije itd.).

Drvnoprerađivačkoj indusiriji Like li

kemijsko prerađivačkoj industriji drveta,

komisija preporučuje:

— postojeće pilanske kapacitete koncentrirati

i rekonstruirati suvremenijom

opremom;

— u proizvodnji sanduka zamijeniti, u

kraćem vremenu, jelovinu kao sirovinu

bukovinom (Ijuštenim ili rezanim furnirima)

gdje namjena proizvodnje to

dozvoljava;

— sa bankom i garantima postojećih kredita

u drvarskoj industriji Like riješiti

pitanje otplate sanacionog kredita, likvidacije

gubitka po završnom računu

i mogućnosti prolongacije anuiteta.

— za analizu daljnjih ulaganja u prerađivačke

kapacitete (napr. »Drvolit« T.

Korenica) trebalo bi angažirati ekonomski

institut, da sigurnost ulaganja bude

osigurana;

— preporučava se da šumarstvo i drv. industrija

Like, potrebne sirovine za preradu

međusobno ugovaraju dugoročno,

kako bi obje strane mogle sigurnije

planirati svoja ulaganja u proizvodnju;

— standard kvalitete oblovine neka bude

stalan, a postavljeni kriteriji nepromjenljivi.

Cijene utvrđivati sporazumno

sa šumarstvom na osnovu kalkulacija

deduktivnim putem. Time zakon ponude

i potražnje stimulira kvalitetnu

proizvodnju i onemogućava nepravo

stečene dobiti sa jedne strane, a gubitke

sa druge strane;

—• u organizacionom pogledu — šumarstvo

i drvna industrija Like, neka najprije

uklone najkrupnije smetnje za uspješnu

samostalnu egzistenciju, a tek onda

neka pristupe studiju eventualne integracije,

zavisno od stepena razvoja,

mogućnosti i potreba;

— velike smetnje u daljnjem razvoju drv.

industrije Like, a djelomično i u šumarstvu

je nedostatak kadrova. Neka

drv. industrijska poduzeća svoje djelovanje

usmjere na okupljanju dobrih

i probranih stručnjaka, a njima osigura

uslove za uspješan rad;

— kemijska prerada drveta (Tvornica celuloze

Plaški) u saradnji sa šumarstvom

neka utječe na još racionalnije iskorištenje

drvne sirovine. Pri tom treba

pomagati plantažnu proiavodnju četinara

ubrzanog rasta, ekonomskim mjerama

(učešćem u finan.);

— deficitirane četinjare, u kemijskoj preradi,

u što većoj mjeri nadomještavati

bukovinom, čime bi se bolje riješio

problem iskorištavanja bukovih šuma

Članovi komisije: Maričić Nikola, Bunjevčević

Zlatko, Posavec Karlo.

472


EKSKURZIJA

ŠUMARSKIH STRUČNJAKA

IZ NR BUGARSKE

U SLAVONSKOJ POŽEGI

U organizaciji Šumarskog društva Slav.

Požega posjetila je u vremenu od 11.—15.

septembra og. područje komune Slav. Požega

grupa od 20 šum. stručnjaka iz NR

Bugarske. Posjeta je izvršena s ciljem da

bi se bugarski stručnjaci upoznali s organizacijom

i radovima šumske proizvodnje

kod jednog poduzeća kao Šumsko gospodarstvo

Slav. Požega, a posebno s radovima

na proširenju četinjača kao i

poslovanjem drvno prerađivačke industrije

na tom području.

Prvog dana boravka upoznao je direktor

Gospodarstva ing. Igrčić goste s cjelokupnom

organizacijom šumskog gospodarstva,

radničkim samoupravljanjem te perspektivnim

planom proizvodnje. Zamjenik u-

pravitelja Pogona transporta ing. Radivojević

upoznao je goste s radom toga pogona,

a upravitelj Pogona remonta i nabavki

Živković sa zadacima toga pogona.

Kao jedan od glavnih ciljeva te posjete

bio je da se bugarski stručnjaci upoznaju

s našim radovima na unošenju četinjača

u šume listača. Takvi radovi se provode

i u NR Bugarskoj na velikim površinama

i s vrlo dobrim uspjehom — pa je kod

toga razmjena mišljenja i iskustava bugarskih

i naših stručnjaka bila vrlo korisna.

Gosti su pregledali radove na unošenju!

četinjača na području Šumarije

Čaglin. rasadnik Hajderovac Šumarije Kutjevo,

te prirodno pomlađivanje sastojina

kod Šumarije Pleternica s pokusnim plohama

za hrastove mladike Instituta za

šumarska istraživanja SR Hrvatske. Na

istim objektima bili su tumači tehnološkog

procesa rada upravitelji šumarija inž.

Kovač, Milić, Zdelar i Hanzl. Gosti iz

Bugarske pregledali su i pogone drvne

industrije »Lipa« u Slav. Požegi i Pleternici,

gdje su ih sa organizacijom rada

kao i tehnološkim procesom proizvodnje

upoznali tehnički rukovodioci inž. Maričević

teh. direktor i Rotov.

Goste je primo i predsjednik Općinske

skupštine Slav. Požega drug Mato Novačić.

Gosti su obišli i Požeški muzej, tvornicu

»Zvečevo«, te kupalište Veliku. Bugarski

stručnjaci bili su jedan dan gosti Šumskog

gospodarstva Slav. Požega, jedan dan

DIP-a »Lipa« Pogon Slav. Požega, a jedan

den Pogon Pleternica.

Na povratku su bugarski stručnjaci preko

Sarajeva i Mostara prošli Jadranskom

magistralom te su se preko Rijeke i Zagreba

zadovoljni onim što su vidjeli vratili

svojim kućama. Na tom putu pratio

ih je Nikola Kožuharov.

Članovi Šumarskog društva Slav. Požega

posjetili su u prvoj polovini mjeseca

oktobra og. NR Bugarsku s ciljem upoznavanja

tamošnjih iskustava u vezi s povećanjem

proizvodnje proširenjem četinjača

kao i upoznavanja s radom i organizacijom

drvno prerađivačke industrije.

Ovakva razmjena doprinosi stručnom u-

savršavanju naših stručnjaka a doprinosi

i boljem upoznavanju dostignuća i uspjeha

dviju susjednih zemalja.

D. Hanzl

473


c 3)omaća dtcučna titecatuca

Dr Juraj Krpan: SUŠENJE I PARENJE

DRVA.

Drugo prerađeno i prošireno izdanje;

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu;

štamparija 3 »Vjesnik«, Zagreb 1965, 363

stranice teksta, 241 fotografija, dijagrama

i nomograma; 89 tabela.

Današnji snažni razvoj drv. industrije

kod nas i u svijetu zahtijeva sve bolju

spremu stručnjaka za svaku fazu proizvodnog

procesa. Kod drva kao polazne sirovine

ima proces sušenja i tehnička obrada

veoma veliku važnost, a često i presudan

značaj

Novo prerađeno i prošireno izdanje djela

prof, dr ing. Krpana predočuje u tom smislu

vidan doprinos našoj drvarskoj industriji.

Knjiga je namijenjena stručnjacima

u praksi i studentima drvarsko-industrijskih

odjela fakulteta. Ona je dakle i priručnik

i udžbenik.

U 13 poglavlja izlaže se sva materija

procesa hidrotermičke obrade drva, počevši

od fizikalnih i tehnoloških osobina sve

do suvremenih konstrukcija i načina rada

sušionica i parionica drvene građe.

Prikazane su i obrazložene osnovne pojave

zagrijavanja, izmjene i ravnoteže masa

u sistemu zrak-vlaga drva.

Autor daje detaljan prikaz režima sušenja

i način provođenja kontrole procesa.

Prikazani su uređaji za parenje i

kuhanje trupaca i polovnjaka u proizvodnji

furnira, kao i parenje četvrtača u svrhu

savijanja.

Prikazani su suvremeni uređaji za sušenje

lakiranih ploha drva.

Opisana je primjena nisko i visokofrekventne

struje za pregrijavanje i sušenje

drva. Obrađena je primjena pregrijane

pare za sušenje, kemijski način sušenja,

kao i sušenje u tekućinama i u

vakuumu.

Autor daje proračun utroška pare za

sušenje i parenje građe.

U posljednjem poglavlju autor daje metodu

matematsko-statističke kontrole kvaliteta

sužen ja drva. Ova metoda ima veoma

velik značaj u tehnici Sušenja, jer

omogućuje sigurnu i objektivnu kontrolu

procesa sušenja i osušenosti.

Na kraju svakog poglavlja nalazi se popis

iskorištene stručne i naučne literature.

Na kraju knjige slijedi kazalo, popis

autora iskorištene literature, pregled vrsti

drva i sadržaj.

Knjiga je pisana naučno, jasnim stilom

i prilagođena je potrebama suvremene

prakse. Ona će biti od velike koristi stručnjacima

u praksi i projektantima kao i

svima onima koji se bave proučavanjem

i istraživanjem na području hidrotermičke

obrade drva.

Inž. Đuro Hamm

PROBLEMI PROŠIRIVANJA AREALA

ČETINJAČA U KOSOVU I METOHIJI

Unošenje četinjača na goleti i u degradirane

sastojine listača jedan je od centralnih

problema šumske privrede Jugoslavije.

Taj je problem vrlo važan u

području AP Kosova i Metohije jer ta

pokrajina ima samo lOP/o drvne mase četinjača

i približno oko 70% niskih, degradiranih

sastojina i šikara (Panić, Černjavski).

Problem je u toj pokrajini to

veći što su iskustva o očetinjavanju iz

doba prije II svjetskog rata razmjerno

vrlo malena: nema dovoljno pouzdanih

podataka za izbor vrsta drveća u odnosu

na određena prioritetna staništa. Poslije

rata krenulo se brzim tempom naprijed,

kako se uvjerio i pisac ovih redaka svojedobno

na terenu Kosmeta.

Najbolji način za rješavanje navedenog

primarnog problema jest taj da se sistematski

utvrđuju postojeća nalazišta četinjača

i barem orijentacijski odredi njihov

sadašnji prirasni potencijal i privredno

značenje. U vezi s tim problemom značajne

su tri studije objavljene u ediciji

Zavoda za šumarstvo Peć god. 1965. »Istraživanja

u šumarstvu Kosova i Metohije«,

knjiga II.

I. Soljknik: Iskustva u razmnažanju četinara,

domaćih i stranih vrsta, mogućnosti

i potreba njihovog unošenja u lišćarske

šume Kosova i Metohije, str. 19—65.

Da bi spomenuti zavod stekao potrebnu

orijentaciju za izbor četinjača, pisac je,

posve pravilno, najprije pronalazio postojeće

nasade unesenih četinjača: crni i bije-

474


li bor, munika, smreka i kavk. jela, ispitao

njihovu proizvodnost i usporedio s proizvodnošću

listača. Ujedno su kritički ispitani

rezultati podsjetve i podsadnje četinjača

u sastojine listača. Proučavane su

razvojne mogućnosti četinjača i u parkovima

Taj pionirski rad, naizgled skroman,

stvarno je veoma obilan i čini jedan od

najosnovnijih pokazatelja za pouzdaniju

orijentaciju gdje se i kako pojedine vrste

četinjača mogu uspješno introducirati te

igdje se i kako ne smije raditi, U toj

studiji dan je i prikaz o iskustvima naučno

istraživačke službe APKM: rasađnička

proizvodnja četinjača, melioracija degradiranih

sastojina listača očetinjavanjem

i stvaranje plantaža i intenzivnih kultura

četinjača. Na temelju analize sakupljenih

podataka donesen je vrlo važan zaključak

da je na području autonomne pokrajine

Kosova i Metohije proizvodnost četinjača

2—4 puta veća nego u hrastovim i bukovim

šumama. Ujedno su stvoreni zaključci

o racionalnosti i o neuspješnosti

izvršenih postupaka operative i pokusa u

vezi s načinom introdukcije. Tim radom

pisac je dao pravac i perspektivu razvitka

određene grane šumske privrede

APKM. Kad bi se šumarstvo moglo, prema

svojim financijskim mogućnostima, voditi

tim postavkama kao i onima o linijskim

nasadima topola (S. Černjavski),

šumska privreda te pokrajine krenula bi

ubrzano naprijed.

Soljanik, I.: Šumsko drveće i žbunje stranog

porijekla na području Kosova i Metohije,

str. 88—113. Razvijajući rješavanje

problema oeetinjavanja, pisac je metodički

utvrđivao nalazišta inozemnih vrsta

drveća na području Kosmeta. Za svaku

od njih dao osnovne ekološke, upotrebne

i uzgojne karakteristike, koliko je to dopuštao

okvir knjige i određene temeljne

problematike, i to za ove vrste drveća:

.kavkaska jela (o kojoj je isti pisac u Šum.

listu g. 1961. br. 1—2 dao opsežniju studiju),

duglazija, borovac, pačempres, sre-

•brnasta smreka, himalajski i atlantski cedar,

evropski i japanski ariš, primorski

bor, azijska i američka tuja te razne lis—

tace (bagrem, dudovi, američki orah, crveni

hrast, javori, platane, topole i dr.

razne vrste grmlja). Tim radom stvoren

je temelj za daljnji rad na proučavanju

već unesenih četinjača i za orijentaciju

za staništa na koja bi trebalo odn. ne

bi trebalo unositi određene inozemne vrste

četinjača i listača.

Veljković, V: O nekim problemima zaštite

šumskih kultura četinara od divljači

u APKM, str. 217—224. Na području te

pokrajine velik je problem zaštita stvorenih

kultura četinjača od ätjeta što ih

čini divljač. Zimi i u rano proljeće, srne,

zečevi, jeleni i divlje svinje toliko ugrožavaju

te nasade da se oštro postavlja

pitanje zaštite kultura; ne samo onih koje

je osnovala operativa, nego i onih koje

je podigao Zavod za šumarstvo u svrhu

pokusa. Pisac je dao podatke o štetama

na pokusno introđuciranim četinjačama u

hrastovim panjačama, bukovim sjemenjačama

i plantažama. Uništavanjem štetočina

(vuk, lisica), smanjenjem lovo'kradica

i dr. povećava se broj tzv. plemenitih vrsta

divljači i tako povećava moguđnost

oštećivanja kultura četinjača. Da bi se te

štete smanjile, pisac preporuča usku suradnju

naučno-istraživačke službe, operative

i lovačkih organizacija.

Zavod za šumarstvo u Peći tim i drugim

radovima široko je i zasad dovoljno

duboko zahvatio problem introdukcije četinjača

u degradirane i nedegradirane sastojine,

na goleti i u stvaranju intenzivnih

kultura, na taj način stvorio si je temelje

za daljnji uspješan rad u toj privredno

zaostaloj pokrajini, izgradio si je potreban

ugled za sistematsku suradnju nauke

i operative. Čestitamo!

J. Šafar

Istraživanja u šumarstvu Kosova i Metohije,

knjiga ±T, strana 225. Priština, l'Jf'5.

Rezimei na šiptarskom i francuskom jeziku.

Spasić, Lj. i Soljanik, I.: Naučno istraživački

rad u šumarstvu Kosova i Metohije

i saradnja s operativnom službom.

— Soljanik, I.: Iskustva u razmnožavanju

četinara, domaćih i stranih vrsta, mogućnosti

i potrebe njihovog unošenja u lišćarske

šume Kosova i Metohije. — Panić,

Dj. T.: O strukturi izđanačke šume »Lipovica«.

— Soljanik, I.: Šumsko drveće i

žbunje stranog porekla na području Kosova

i Metohije. — Glišić, M. V.: Šuma

sitne granice i beloga graba u Metohiji.

— Marić, B., Jovanović, M. i Černjavski,

S.: Prvi radovi na selekciji šumskog drveća

u AP Kosova i Metohije. — Bojić,

S.: Uloga i značaj centralnog šumskog rasadnika

»Orno Brdo« u proizvodnji sadri

og materijala za potrebe Kosova i Metohije.

— Černjavski, S.: Mogućnosti podizanja

linijskih rasada topola u Metohiii.

— Pejoski, B.: Proučavanje širine godišnjih

prstenova i zone kasnog đrveta kod

munike. — Naumov, V. S.: O mogućnostima

uzgoja divljači visokog lova u lovištima

Kosova i Metohije. — Veljković, V.:

O nekim problemima zaštite šumskih kultura

četinara od divljači u APKM.

J. S.

475


65 GODINA ISTRAŽIVAČKOG RADA

MAĐARSKOG ŠUMARSTVA

Prigodom 65-godišnjice šumarskih istraživanja

u Mađarskoj objavio je gumarski

znanstveni institut (ERTI = Erdeszeti Tudcmänyos

Intezet, Budapest II, Frankel

Leo U. 44.) posebnu publikaciju o razvoju i

sadašnjoj organizaciji instituta, na 4 jezika

(osim mađarskog na ruskom, njemačkom

i engleskom).

Prema navodima publikacije, istraživački

rad počinje krajem 1898. i početkom

1899. osnivanjem istraživačke centrale u

Selmecbanya (Schemnitz) kojoj su dodale

četiri pokusne stanice. Razvoj istraživačkog

rada vezan je uz ime Jenö Vađas (profesor

uzgoja šuma na šumarskoj akademiji

u Selmecbanyi). Njegovim su se nastojanjem

mađarske pokusne stanice uključile

u djelatnost. IUFRO učešćem u internacionalnom

biljnogeografskom istraživanju.

Za objavljivanje istraživačkih rezultata osnovan

je 1899. službeni organ Erdeszeti

Kiserletek (Šumarski pokusi).

Nakon prvog svjetskog rata preseljena

je centrala u Sopron i nastavlja rad (od

1933. pod nazivom Kraljevski mađarski

zavod za šumarska istraživanja) pod rukovodstvom,

(od 1923—1940.) sveučilišnog

profesora dr. Gyu'e Rötha, poznatog šumarskog

naučnog radnika.

Godine 1949. se ^sniva Šumarski znanstveni

institut (ERTI) u 'Budimpešti a nastaje

iz šopronjskog šumarskog zavoda.

Institut stoji pod rukovodstvom Ministarstva

šumarstva i crpi glavne zadatke iz

ciljeva koji su postavljeni za razvoj šumarstva.

U proteklih 15 godina institut

je razvio svoju materijalnu bazu i učvrstio

se u organizacijskom pogledu. Od 1949.

do 1965. porastao je broj osoblja instituta

od 25 (od toga 20 istraživačkih radnika)

na 286 osoba (60- istraživača).

Opći zadatak instituta (»Razvoj šumarstva

i drvarstva«) definiran je pobliže sa

devet zadataka: 1. Unapređenje šumarskog

sjemenarstva i pcšumljavanja; 2. Ispitivanje

i popravljanje kvalitete i kvantitete

kao i povećanje vrijednosti prinosa šuma;

3. Podizanje drveća brza rasta koje najbolje

odgovara za kemijsku i mehaničku

preradu; 4.Rc.zvoj metoda sječe; 5. Mehanizacija

šumskih radova; 6. Istraživanja

zaštite šuma; 7. Razvoj lovne privrede;

8. Istraživanja na području nauke o radu;

9. Razvoj nauke o šumskoj privredi.

Institut se sastoji iz centrale u Budimpešti,

6 regionalnih pokusnih stanica i pogona

za mehanizaciju. Na čelu instituta

je direktor dr. Bela Keresztesi, a njegov

je zamjenik dr.Läszlö Szepesi.

Institut ima slijedeće odjele: I Uzgoj

šuma i nauka o prinosu (na čelu odjela

je dr. Rezsö Solymos), II Nauka o staništu

i podizanje topola (dr. Imre Babcs), III

Pošumljavanje i šumarska genetika (dr.

Läszlo Szönyi), IV Iskorišćavanje šuma

(dipl. šum. inž. Antal Derfoldi), V Zaštita

šuma i lovna privreda (dr. Hubert Pagony),

VI Šumarska ekonomika (dr. Vilmos Farkas),

VII Mehanizacja (dr. Laazlo Szepesi).

U publikaciji je navedena i glavna tematika

na kojoj su radili pojedini odjeli,

a navedeni su poimenično i svi istraživački

radnici (60 osoba).

Zv. Po.

STRANA STRUČNA LITERATURA

IRVINF F. R.:Woody Plants of Ghana,

with special Reference to their Uses,

London, Oxford University Pi'ess, 868 str.

Knjiga je revizija autorovog djela »Plants

of the Gold Coast« objavljenog 1930. g. U

njem su obrađene drvenaste vrste, tj. drveće,

grmlje i drvenaste penjačice, koje

su autohotne ili se češće uzgajaju na području

Gane. Opisano je 108 porodica sa

673 roda. Od toga otpada na golosjemenjače

samo porodica Cycadaceae, a na kritosjemenjače

107 porodica, i to na dvosupnice

1C1 i jednosupnice 6 porodica. U

tesktu je dodano 8 tabela koje prikazuju

drveće u koloru, a na kraju 49 fotografija.

Iz herbarija u Kew, Oxfordu i Britanskom

muzeju zabilježeni su lokaliteti svih

ganskih vrsta drveća. Vrste čitavog područja

Gane uključene su u obradu. Budući

da su botanička istraživanja zadnjih 20

godina veoma napredovala, došle su u obzir

mnoge vrste drveća i grmlja koje prije

nisu bile spomenute. Botanički su opisi

u ovom djelu potpuniji, uključuju kraće

detalje o nalazištima i rasprostranjenju. .

Na početku knjige nalazi se opsežan popis

drveća i grmlja prema mogućnosti njihove

upotrebe. Posebno su popisane biljke

koje služe za hranu, biljke koje se koriste

za začin, mirodije i arome, zatim biljke

za priredbu pića. U posebnom popisu nalazi

se krmno bilje, pa bilje za pčelinju

pašu i za uzgoj 'svilca, te büke za dobivanje

masti, ulja i voska. Popisane su i

'biljke podesne za 'medicinsku i veterinarsku

upotrebu, kao i otrovne i protuotrovne

biljke. Postoji također popis biljki

sa sadržajem saponina, kao i taninske biljke,

biljke za proizvodnju ljepila, gume i

smole, biljke za dobivanje boja, te »kozmetičke

i parfumerijske« biljke i biljke

za produkciju vlakna. Posebno su popisa-

476


ne dekorativne biljke, kao i biljke za živice

i ograde.

Od interesa je i popis drveća čije drvo

dolazi u obzir kao građevno drvo, kao i

za raznu domaću upotrebu, specijalno za

alat, za pribor kod lovljenja, kao i pribor

u kućanstvu, za vodovodne cijevi, za

drvenu obuću, za čamce i ribarski pribor,

za muzičke instrumente, te biljke podesne

kod raznih igara. Zaslužuje pažnju popis

vrsta podesnih za drveni ugljen, kao i vrsta

podesnih za gorivo te vrsta prikladnih

za osvjetljivanje i baklje. Od interesa je

popis biljaka podesnih za gnojiva, kao i

popis korovih biljaka, te biljaka od posebnog

botaničkog interesa, te tz. »svete«

biljke.

Domaći termini znatno su prošireni. Novost

u ovome djelu je bibliografija, He

rječnik sa preko 210 botaničkih ili &S farmakoloških

termina, nadalje rječnik sa

256 medicinskih i veterinarskih termina.

Na kraju djela nalazi se rječnik engleskih

i latinskih (5 str.) i rječnik ganskih i latinskih

(4-2 str.) naziva drveća i grmlja.

Knjiga svršava popisima rodova i porodica,

te fotografijama.

Analize nekih biljaka podesnih za prehranu

odnose se na kalorijsku vrijednost,

vodu, proteine, mast, ugljikohidrate, Ca,

Fe, vitamin A, riboflamin, nikotinsku kiselinu

i dr. Ispitivano je 70 vrsta.

Analiza kemijskog sastava i probavljivosti

krmnog drveća i grmlja odnosi se na

40 vrsta, i to s obzirom na vlagu, sadržaj

proteina, procenat suhe tvari pepela, N,

Ca, Mg, Na, K, Fe i P. Ispitana je hranjiva

vrijednost nekoliko vrsta drveća i

grmlja.

Napominjemo da je kod porodice Cycadaceae

spomenuta samo vrsta Encephalartos

barteri, koja imade kratko deblo, perasto

lišće i služi za dekorativne svrhe.

Od mnogobrojnih vrsta koje se nalaze

u Gani autohtono ili se ondje kultiviraju

tek ih je nekoliko koje se i kod nas kultiviraju.

Ondje se kultivira od naših vrsta

jedino Punica granatum i Nerium oleander.

Kultivk'aju se još i Bougainvillea

spectabilis, Gossypium arboreum, Bauhinia

sp., Parkinsonia aculeata, Citrus aur^nU»

um, Citrus medica, Melia azedarach, Casuarina

equisetifolia, Lagerstroemia speciosa,

Cinnamonum camphora,Eucalyptus a-

mygdalina, E. robusta i dr.

Inače ondje pridolazi posve drugo vazda

zeleno listopadno drveće i grmlje, od kojih

neke vrste dosegnu i velike visine, kao

što su npr.: Khaya ivorensis 60 m, Celtis

adolphi-frederici 30 m, Celtis integrifolia

25 m, Celtis zcokeri 25 m, Celtis mildbraedii

35 m, Khaya senegalensis 30 m,

Cylicodiscus gabunensis 60 m, Erythrophleum

guinense 30 m i td. Zaslužuje pažnju

veliki broj vrsta unutar pojedinih rodova.

Tako se kod roda Vitex spominje

10 vrsta (V. barbata, chrysocarpa, forsteri,

grandifolia, micrantha, ferruginea, doniana

s 18 m, simplicifnlia, oxycuspis, rivularis).

Prof. dr. M. Anić

STRANI STRUČNI ČASOPISI

LESNOE HOZJAJSTVO — Moskva

5 — 1986. Telicyn G. P.: Nova protupožarna

sredstva. — Ruđncv D. F.,

Smeljanec V. P.: Otpornost krimskog

bora proti štetnih insekata — J e nj k o-

va-Lylov: Kalemljenje hrasta s elitnih

stabala s obzirom na njihove forme. —

Pavlenko F. A.: Razmnažanje ive. —

Anciferov G. I.: Odabiranje dževeravih

formi topole i ive za pokućstvo. —

Baglaj A. N.: Najbolji način za podizanje

borika. — Filjberg P. A.: Ariš

i crna topola za ozelenjavanje gradova.

— Savin E. N.: Diskusija o tipovima

pošumljavanja. — Novoseljcev V. D.:

Tok rastenja hrastovih niskih šuma u o-

visnosti o gustoći. — Rumjancev G. T.:

Metoda momentnih zapažanja u šumskoj

proizvodnji. — Ka n e v.s:k i-Kq r o le v-

P et uh ova: Osnovni proizvodstveni fondovi

i uloženi kapitali u šumaprivredi. —

K (\ v a 1 e n k o-C e r e p a n a v: Više pažnje

pokloniti šumarskim dvogodišnjim školama.

— Kulikovski J.: Naučna dostignuća

proširiti u praksi.

6 — 1966. Kaulin V. N., Sur mač

G. P.: Protuerozijsko značenje šumskih

pojaseva. — Barysman F. S.: Pitomi

kesten u šumskim kulturama. — I g a u-

nis G. A., Dre j ma ni s A. A.: Uzgoj

sadnica bora i omorike ob. u staklenicima

s polietilenskim pokrivačem. — Savčenk

o A. M.: Neki podaci o snazi rastenja

sjemena sib. jele. — Jelizarov A. F.:

Inventarizacija šumskog fonda u neotvorenim

šumama. — Nevrozov N. V.:

O reguliranju pošumljenosti. — Rozanov

V.: Vankorijenska prehrana biljaka u rasadniku.

— Medvedev J. N.: Utjecaj

podrezivanja korijenja kod biljaka bora

na njihov rast. — Severov M. P.:

Mladi šumari.

7 — 1966. Žukov A. B.: Kako da se

vodi gospodarenje u šumama sibirske limbe.

— Stupo i kov A. A.: Upoređivanje

to'ksičnosti nekih široko upotrebljavanih

herbicida .otrova i mineralnih gnojiva. —

K, arabanj R. T.: Utjecaj gama-zračenja

sjemena na rast i razvitak biljaka.

477


— Dianov IP. I.: Ultravoletoo svjetlo

u istraživanjima šumske patologije. L i o-

genjki G. L.: O produženju revizijske

periode kod uređivanja šuma. — Ester

H. Načini kako ćemo predusresti štetama

koje nanosi šumama divljač.

REVISTA PADURILOR — Bukurešt

4 — 1966. J. We s toby: Uloga šumoprivređe

u ekonomskom razvitku. —

Rubco v-P apandopol sa P i r v u-

Karniacki: Gusto posijano sjeme i

dobro navodnjen rasadnik u ravnici. —

Arghiriade i Abagiu: Neki aspekti

hidrološke uloge šume. — Dissescu R.:

Suvremeni problemi rumunjskog uređivanja

šuma. — Mihalache G. i Ene

M.: Iskorišćavanje entomopatogenih preparata

u borbi sa štetnikom Lymantria

dispar u bukovim sastojinama.

5 — 1966. Čitav je broj posvećen VI

Međunarodnom Kongresu u Madridu održanom

6. 6. 1966.

SYLVAN — Varšava

5 — 1966. Partyka-Reguls'ki: Problemi

šumoprivređe na podlozi njezinog

sadašnjeg i budućeg položaja u narodnom

gospodarstvu. — Wisniewski J.: Pokušaj

određivanja kapitalnog ulaganja u

umjetnu kolonizaciju crvenih mrava (na

osnovici vlastitog istraživanja).

6 — 1966. Stanislav Gun i a: O

metodama procjene intenzivnosti urašćivanja

stabala u sastojini s obzirom na visinu

i promjer. — Graniczny S.: Prethodni

rezultati straživanja o razvoju obnove

šume pri raznim načinima sječe.

7 — 1966. Kraj ski W.: Perspektive

razvitka proizvodnje i potrošnje drva u

Evropi. — Pie nj kos K.: Novi načini

stabilizacije šumskih putova. — Z a j o n-

c z k o w s k i K.: Fraxinus americana •—

vrijedna vrsta.

LESNICKY ČASOPIS — Prag

6 — 1986. Kalan dra A.: Istraživanja

u zaštiti šuma. — Isti: Rak topole izazvan

gljivom roda Hypoxylon. — U r o-

šević B.: Rak topole izazvan bakterijama

Erwina canceregena n. sp. — Heško J.:

Uzajamni odnosi između Cacoecia murinana,

potkornjacima i gljivnim bolestima.

7 — 1966. J in dra J.: O problematici

razvoja tehnike sječe drva. — Pav B.:

Metodika izrade tablica drvnih masa.

8 — 1966. Vyskot M.: Suvremena

problematika i perspektiva uzgoja šuma

kao nauke. — Jurca J.: Utjecaj dugoročne

primjene razne uzgojne tehnike.

GORSKO STOPANSTVO — Sofija

4 — 1966. V e s e 1 i n o v G.: Biološka

metoda borbe i šumski mravi sa kupolastim

mravinjacima. — Tomov K.: Efekat

podrezivanja korijenja sadnica četinjača.

5 — 1966. Sevdin R.: Kompleksne

brigade pri sječi. — Keremidžiev M.:

Utjecaj insekticida na gradacijske promjene

šumskih biocenoza. — Todorov T.:

Rezultati uvođenja motorne sječe grmlja.

6 — 1966. Đakov, Včovski, Grelkov:

Neke osobitosti kod formiranja i

uzgajanja bukovih sastojina. — P a n-

darski B.: Uzgajanje mladih sastojina

četinara. —• Nedev, Zdravkov, Kolev:

Naše iskustvo s kalemljenjem pitomog

kestena.

7 — 1966. Georgiev A.: Vertikalna

zonalnost planinskih šumskih tala. — Z a-

šev B.: Permanganat i borba proti polijeganja

borovih biljčica u šumskim rasadnicima.

— Genkov G.: Sječa panjača

u cilju njihove pretvorbe u sjemenjače.

8 — 1966. Đakov M.: Povišenje produktivnosti

šuma putem stvaranja dvoetažnih

sastojina. — Todorov T.: Prednosti

sječe i izvoza cijelih stabala i dugih

trupaca.

Đ. K.

478


cJiekcoLag.

Ing. ĐURO

ZMIJANAC

Iznenada je 11. lipnja 1966. godine u Zagrebu

umro Đuro Zmijanac, diplomirani

inžinjer šumarstva.

Njeggova prerana i iznenadna smrt teško

se dojmila široko kruga njegovih prijatelja,

radnog kolektiva Šumskog gospodarstva

Zagreb, čiji je bio član, a posebno

njegove porodice.

Rođen je 31. svibnja 1908. g. u Velikim

Zdencima. Diplomirao je 1951. g.

Aktivan i agilan u radu, nesebičan i human,

inicijator i pregalac u mnogim stručnim

i društvenim pothvatima, drug Đuro

je bio neobično obljubljen i cijenjen. Uvijek

je bio spreman da pomogne rječju i

djelom, naročito kada se radilo o čovjeku,

o njegovim pravima i stavovima.

Stekao je opće priznanje za svoju borbu

za objektivnost, pravilne međuljudske odnose

i ljudski moral.

Kao student radi i školuje se istovremeno

obavljajući dužnost prefekta u internatu

»Gimnasium« sve do pred II svjetski

rat.

Od početka rata do odlaska u NOB (dne

17. VIII 1943. g.) surađivao je sa NOP-om.

U NOV-u i NOB-i bio je na raznim dužnostima

i to: Oficir pri štabu bataljona

brigade »Matija Gubec,« referent za šumarstvo

NO kotara Čazma, diverzant kod

Moslovačkog odreda, komandant podoficirske

škole 33. Divizije i načelnik za artiljerijsko

naoružanje 33. divizije X. zagrebačkog

korpusa.

Poslije Oslobođenja bio je na položaju

pročelnika za šumarstvo Okružnog NO Va-

raždin, načelnika odjela za stručno školstvo

Ministarstva šumarstva, nastavnika

srednje šumarske škole u Plaškom, referenta

kod šumskog gospodarstva »Šamanca«

u Zagrebu, direktora Uprave za parkšume

grada Zagreba, upravitelja šumarije

Sljeme i referenta za brzorastuće vrste drveća

šumskog gospodarstva u Zagrebu, na

kojem radnom mjestu ga je smrt zatekla.

Kao priznanja za javni rad i svoj prilog

borbi odlikovan je Ordenom za zasluge

dva puta, Ordenom za hrabrost i medaljom

za hrabrost.

Bio je član i funkcioner mnogih društvenih

i stručnih organizacija u kojima se

isticao svojim odlučnim i ujedno humanim

stavom. Imao je smjelosti da kaže uvijek

istinu na svakom mjestu i prilici da se založi

za dosljedno sprovođenje svojih stručnih

i ideoloških stavova.

Bio je 22 godine član KP i SK Jugoslavije.

Drug Đuro je objelodanio čitav niz članaka

u našoj stručnoj šumarskoj štampi.

Njegovo mjesto kao čovjeka, stručnjaka

i komuniste teško je popuniti. Veoma je

volio struku i ljude i bio im je odan a i

oni su u punoj mjeri tu odanost našem

dragom drugu Đuri i uzvraćali. Prisustvo

mnogih, i tople riječi oproštaja na njegovom

posljednjem putu su to pokazali.

U svijesti svojih prijatelja, a tih je veoma

mnogo, ostat će lik druga Đure u trajnoj

uspomeni i sjećanju.

Hvala mu i slava!

Ing. D. Andrašić

479


SAVEZ NJEMAČKIH ISTRAŽIVAČKIH INSTITUTA

Sekretarijat Kongresa ITJFRO 1967

Informacija

Za vrijeme XIV IUFRO Kongresa ,koji će se održati 4—9. rujna 1967. g. u prostorijama

sveučilišta u Münchenu, priprema se izložba knjiga i časopisa. Priređivači

žele time da pruže učesnicima što potpuniji pregled moderne šumarske literature.

Rukovođenje je izložbom knjiga povjereno sveučilišnoj knjižari H. Frank.

Mole se sva izdavačka poduzeća, instituti i privatnici (ako u vlastitoj nakladi

izdaju šum. literaturu) da prije Kongresa pošalju jedan primjerak svoje publikacije

sveuč. knjižari Frank. Osim troška za slanje i vraćanje (obrazac za međunar. tourretour

pošiljke) nema učesnik nikakvih drugih izdataka.

Izdavačima šumarske stručne literature omogućeno je da pomenutoj knjižari pošalju

više probnih brojeva svog časopisa, koje će ona razdijeliti interesentima na

Kongresu.

Adresa: Universitätehuchhandlung HEINRICH FRANK, 8 München 13. Schellingstrasse

9.

D. K.

DISTRIBUTION, ECOLOGY AND ECONOMIC SIGNIFICANCE OF

Petteria ramentacea (Sieber) Presl. IN HERZEGOVINA

Conclusion*

Previous investigations of Petteria ramentacea were almost exclusively limited

1o its significance as an endemic Balkan woody species, while the economic value of

this plant was scarcely mentioned.

1. On the basis of quantitative and qualitative chemical analyses it was shown

that the foliage of Petteria ramentacea with respect to its nutrient content represents

an exceptionally valuable forage for sheep raising in the area of the sub-Mediterranean

Karst.

2. Inspections of the actual state in the field was a contribution to the knowledge

of the natural area of distribution of Petteria ramentacea in Herzegovina.

3. Just because of the mentioned significance of this species and its use as fuelwood

there is danger that the area occupied by it may be reduced, although through

rational management and artificial regeneration this plant could represent an excellent

soil-improving species for the most degraded areas of the denuded and open

sub-Mediterranean Karst, because we have to deal here with a progressive form of

vegetation of these areas.

4. Taking into consideration that sheep only feed on its foliage, mainly in the

autumn-winter period, i. e. when the foliage has already accomplished its physiological

function, sheep farming does not endanger it, so that through the artificial

propagation of this species we cculd obtain a valuable forage plant, which would be

adapted to the specific conditions of the sub-Mediterranean zone of this country.

* This conclusion relates to the article by Nadaždin M. and Curie R. published

in »Sum. List«, 5. 6, 1966, under the title, »Distribution, ecology and economic significance

of Petteria ramentacea (Sieber) Presl. in Herzegovina«.

480


SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I INDUSTRIJE ZA PRERADU

DRVETA SR SRBIJE

Uredništvo časopisa »ŠUMARSTVO«

Beograd, Kneza Miloša 7/III, tel. 337-962 — tek. rn. 604-8-290

Šumsko-privredne organizacije!

Inžinjeri i tehničari šumarstva!

Pre dve godine objavljen je u izdanju Visoke škole za vode i šume u Nancy-u

»ČETINARSKI PRIRUČNIK« od E. F. Debazac-a, nastavnika pomenute škole i direktora

Stanice za šumsku ekologiju u Nancy-u.

Na 170 stranica teksta i oko 300 savršeno uspelih fotografija svrstanih u 79 tabli,

priručnik precizira ne samo tačnu determinaciju već i morfološke i fiziološke karakteristike,

zatim reprodukciju, odnos prema ekološkim faktorima i uzgojne zahteve

svih četinara rasprostranjenih od zapadnih obala Amerike pa do ekstremnog Istoka.

Zbog svoje kompletnosti, jasnoće, pregledne klasifikacije i izvanrednih ilustracija,

priručnik je pobudio veoma živo interesovanje šumara širom sveta i uvrstio se

među najtraženije publikacije ove vrste.

On se u veoma kratkom vremenu posebno afirmisao kao neophodni konsultant

pri radovima na unošenju i proširivanju četinara bilo u cilju povećanja proizvodnosti

i ekonomske vrednosti visokih šuma, odnosno melioracije i rekonstrukcije slaboproizvodnih

izdanačkih i degradiranih šuma, bilo pri podizanju četinarskih plantaža

kultura izvan šume, ili pak pri osnivanju i održavanju parkovskih i drugih hortikulturnih

i dekorativnih zasada.

Imajući sve ovo u vidu, i želeći da popuni osetnu prazninu u domaćoj literaturi

u materiji koju obrađuje pomenuti priručnik, Savez inženjera i tehničara šumarstva

i industrije za preradu drva SR Srbije je pristupio štampanju srpskohrvatskog izdanja

ovog dela, u prevodu sa francuskog originala koji je izvršio LJ. MARKOVIĆ, dipl.

inž. šumarstva.

Cena Priručnika za četinare u pretplati, s tim da se pretplata uplati do 15. XII

1966. godine iznosiće:

— za radne organizacije novih dinara 32.—

— za inženjere i tehničare novih dinara 22.—

— za studente i učenike srednjih šumarskih škola novih dinara 12.—

Prodajna cena po izlasku iz štampe biće za 20—30°/o viša, što će zavisiti uglavnom

od broja pretplatnika.

Narudžbine slati na adresu: Uredništvo časopisa »ŠUMARSTVO« — Beograd,

Kn. Miloša 7/III.

Pojedinci treba da izvrše narudžbu i uplatu pretplate na žiro račun časopisa

»ŠUMARSTVO« br. 604-8-290. Pri uplati potrebno je navesti tačnu adresu naručioca

Štampanje ovog Priručnika biće završeno tokom februara 1967 godine.

Smatramo da šumarski inženjeri i tehničari neće propustiti ovu izvanrednu priliku

da svoje stručne biblioteke popune jednim od najboljih i najaktuelnijih priručnika,

vodiča i kcnsultanta koji će im koristiti u svakoj prilici kada rade sa četinarima.

Apeluiemo posebno i na radne organizacije (šumarske, drvnoindustrijske, celuloze

i papira, fakulteta, instituta, poslovna udruženja i dr.) da nabave odgovarajući

broj primjeraka za sve svoje pogone. Da bi se omogućilo da studenti i učenici srednjih

šumarskih škola nabave priručn'k o četinarima po znatno nižoj ceni od stvarne

cene koštanja, umoljavamo radne organizacije da naruče štampanje prikladnih oglasa

uz uplatu 300—500 novih dinara, zavisno, da li se radi o pola ili celoj strani teksta

oglasa.

S drugarskim pozdravom!

Predsedništvo SITŠIDS

Uredništvo časopisa »ŠUMARSTVO«

ŠUMARSKI LIST — glasilo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske

Izdavao: Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije u Zagrebu — Uprava i

uredništvo: Zagreb, Mažuranića trg 11 — Račun kod Narodne banke Zagreb 3071-3-339 —

Godišnja pretplata na Šumarski list: Tuzemstvo Ustanove i poduzeća 100,00 N. din. Pojedinci

20,00 N. din., studenti i učenici 5,C0 N. din. Inozemstvo 10$ USA. — Tisak: Izdavačko

tiskarsko poduzeće »A. G. Matoš« Samobor.