Å UMARSKI LIST 1-2/2011

ŠUMARSKI LIST 

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO 

UDC 630* 

ISSN 

0373–1332 

CODEN 

SULIAB 

1-2 

GODINA CXXXV 

Zagreb 

2011

Uredništvo ŠUMARSKOGA LISTA 

HR-10000 Zagreb 

Trg Mažuranića 11 

Telefon/Fax: +385(1)48 28 477 

e-mail: urednistvo@sumari.hr 

Šumarski list online: www.sumari.hr/sumlist 

Journal of forestry Online: www.sumari.hr/sumlist/en 

Nas lov na stra ni ca – Front pa ge: 

U zimskom ambijentu pod okriljem šume – lovačka čeka 

In winter ambiance under the shelter of the forest – hunting high seat 

(Fo to – Pho to: Željko Stipeć) 

Na kla da 1780 pri mje ra ka

RIJEČ UREDNIŠTVA 

O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA I KONCESIJI 

Ovih dana na dnevnom redu Vlade, Crkve i javnosti tema je bila Javno poduzeće Hrvatske vode, treba li ga zakonom 

preoblikovati u trgovačko društvo ili ne? Nakon oštrog protivljenja Crkve i javnosti, prema izvješćima 

medija, Vlada povlači iz procedure pripremljeni Zakon, koji bi prema ocjeni njegovih protivnika, omogućio rasprodaju 

nacinalnih vodnih resursa. Dakle, iako Ustav u svom članku 52. jasno kaže kako: “more, morska obala i 

otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, 

drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog 

značenja, za kojega je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu”, 

političarima kažu nije za vjerovati, jer bi se primjenom ovoga Zakona mogao učiniti opasan korak prema 

rasprodaji toga nacionalnog srebra. Kada se Hrvatsko šumarsko društvo protivilo preustroju Javnog poduzeća Hrvatske 

šume u Trgovačko društvo d.o.o., s istim argumentima, nije dobilo podršku za svoj stav. Da li se ovdje radi 

o dvostrukim mjerilima ili o “naknadnoj pameti”, što je kod nas sasvim normalna stvar da naknadno ipak progledamo? 

Dakle, voda je ovim Zakonom u opasnosti, a šuma koja istu uskladišćuje, čuva i pročišćava, a tretira se također 

kao nacionalno bogatstvo, kao nije u opasnosti! Ili ipak je? U Hrvatskoj enciklopediji, trgovačko društvo je 

definirano kao “privatnopravna zajednica osoba nastala pravnim poslom radi postizana zajedničkog cilja. Trgovačkim 

društvima u užem smislu smatraju se društva cilj kojih je vođenje poduzeća radi ostvarenja dobiti ....”. 

Javno poduzeće, prema istom izvoru je “kolokvijalni izraz za društvo koje se bavi djelatnošću od nekog javnog 

interesa”. No braneći svoj stav rekli smo, to ne znači da može poslovati neracionalno, ali nije mu u prvome planu 

dobit i punjenje državnoga proračuna, nego ponajprije stručno i odgovorno obavljanje svoje funkcije. Tako, ako 

je Javno poduzeće Hrvatske šume p.o. z svojih prihoda i sredstava OKFŠ-a moglo za vlasnika obaviti sve poslove 

koji karkteriziraju potrajno gospodarenje šumama, polučujući klasično gospodarsku ulogu (pridobivanje drvne 

sirovine) i osiguravajući i općekorisne funcije šuma (ekološke i socijalne), tu nije bilo mjesta pametnom vlasniku 

traženje novog ustrojstvenog oblika. Trebalo je samo kontrolirati da li su finacijska sredstva racionalno utrošena i 

da li se s istim sredstvima moglo učiniti više, jer smatramo da u šumarstvu nema dobiti, ako činimo sve da šumi 

kroz svoj ulog bar djeomično vratimo ono što ona nama pruža. No, podržavajući stav Crkve i javnosti glede vode, 

treba dobro razmisliti pa odgovoriti na pitanje što i gdje smo mi sada? 

Dakle, imamo Trgovačko društvo “Hrvatske šume” d.o.o., a pojavljuje se novi problem, pitanje davanja 

šuma u koncesiju. U već spomenutoj Hrvatskoj enciklopediji piše: “koncesija (lat. concessio) u širem smislu 

svako ustupanje, dopuštenje, povlastica. U pravu općenito dozvola za obavljanje neke djelatnosti uvjetovana posebnim 

odobrenjem”. Mogli bismo reći da Država drugome daje nešto raditi, jer ne znamo ili sami nismo sposobni 

racionalno to učiniti. Pitamo se, zar to nije uvreda za hrvatsko šumarstvo s gotovo 250-godišnjom tradicijom i 

tvrtku s oko tisuću šumarskih stručnjaka i 10-tak tisuća zaposlenika. Glede pitanja o profitu kojega država, kao 

što smo prethodno naveli, neopravdano od šumarstva očekuje, tko će to u tuđu zemlju toliko uložiti da bi dobio 

manje od uloženog (osim ako se ne bori za dobrobit građana te zemlje, posebno onih s ruralnog područja, što bi od 

profitera bilo smiješno očekivati!). Stoji i pitanje, zašto struka i tvrtka nije oštro reagirala na te glasine? U daljnjem 

tekstu iste enciklopedije izričito se kaže: “Koncesija se ne može dati na šumska i druga zakonom utvrđena 

dobra u vlasništvu države”. No, i uz to, za izlaz iz nastale gospodarske krize nude se prijedlozi o koncesiji pa i 

prodaji šuma, no izjave resornog ministra bude nam optimizam da se to ipak neće dogoditi. Zanima nas od koga 

stižu ti prijedlozi? Uvjereni smo da se ne radi o bilo kojem uvaženom šumarskom stručnjaku, no trebalo bi pogledati 

da li su to “probni baloni” onih istih vrlih ekonomskih stručnjaka, koji su nas doveli na gospodarske grane tu 

gdje jesmo, ili pak onih pravnih stručnjaka koji su pisali zakone po kojima je Hrvatska opljačkana, što nije moralno, 

ali je po zakonu. 

Ova tema je ciljani poticaj za razmišljanje i analizu utjecaja vanjskih čimbenika na šumu i šumarsku struku, ali 

i za osvrt na stanje i rješenja unutar struke. 

Uredništvo

EDITORIAL 

ON COMPANIES AND CONCESSIONS 

Recently, the Government, the Church and the public have been concerned with the topic of whether the public 

enterprise Hrvatske Vode should be legally transformed into a company or not. Faced with stiff opposition by the 

Church and the public, according to the media reports, the Government is going to withdraw the prepared Act from 

the procedure. In the estimate of its opponents, the Act would enable the sale of national water resources. Article 

52 of the Constitution stipulates the following: “The sea, the coast and islands, waters, airspace, mining resources 

and other natural treasures, but also land property, woods, plants and animals, other parts of nature, immovable 

property and items of particular cultural, historic, economic and ecologic significance, which are of interest for 

the Republic of Croatia according to law, have its particular protection”. Politicians are not to be trusted, however: 

the implementation of the proposed Act could mark a dangerous step towards the sale of the family silver. 

When the Croatian Forestry Association opposed the conversion of the public enterprise Hrvatske Šume into a limited 

liability company using identical arguments, it did not meet with any support. Do we deal here with a double 

standard or is this the case of “subsequent wisdom”, in other words, the case of finally opening our eyes? The proposed 

Act puts water supplies at risk, but the forest which stores, preserves and cleanses this same water and which 

is also treated as a national resource is not at risk! Or maybe it is? According to the Croatian encyclopedia, a company 

is defined as a “private-legal association, allowed by legislation, for the purpose of achieving a common 

goal. Companies in a stricter sense of the word are associations which carry on business with the goal of making a 

profit .... “According to the same source, a public enterprise is a “colloquial term for a company that deals with an 

activity of public interest”. In defense of our attitude, we pointed out that a public enterprise is not allowed to make 

irrational business and that its primary aim is not to receive state funding; on the contrary, its task is first and foremost 

to carry out its functions in a professional and responsible manner. Therefore, if the public company Hrvatske 

Šume was capable of carrying out all the activities for forest owners that characterize sustainable forest management 

and of financing them from its own income and means obtained from non-market forest functions (OKFŠ), taking 

on the classical economic role (harvesting timber) and ensuring non-timber forest functions (both ecological 

and social), then it was simply not wise for a clever owner to seek a new organizational form. All the owner had to 

do was to check that the financial means were rationally used and see if more could have been achieved with these 

means, since we are aware that there is no profit in forestry if we strive to restitute to the forest at least a small 

share of what it gives to us through our activities. By supporting the attitude of the Church and the public related to 

the water issue, we must also answer the question of where the forestry profession is now. 

We have a limited liability company Hrvatske Šume, but a new problem is emerging: the issue of granting forest 

concessions. In the Croatian Encyclopedia mentioned above it says “concession (lat. concessio) in a broader 

sense is the act of yielding, conceding, as a right, a privilege. In general, concession is a special contract granting 

the right to operate an activity”. To put it more freely, we could say that the State grants the right to someone else 

to do something because we do not know or are not capable of doing it rationally ourselves. Is not this an outright 

insult to Croatian forestry with an almost 250-year-long tradition and to a company with about one thousand forestry 

experts and some ten thousand employees? As for the issue of profit, which the state, as we have pointed out 

earlier, unjustifiably expects from forestry, who on this earth would invest considerable means into a foreign country, 

only to receive back less than invested (unless the noble goal is to fight for the welfare of the citizens of the 

country, especially those from rural areas, which would be preposterous to expect from a profiteer!)? We should 

also ask why the profession and the company did not react more firmly to these rumours. Further on, the Encyclopaedia 

states explicitly: “Concession cannot be granted for forests and other legally designated goods in state 

ownership”. In spite of this, however, there are proposals on granting concessions, and even selling forests, as a 

way out of the economic crisis. According to the statements of the competent minister, we may optimistically hope 

that this will not happen. We would like to know, however, where these proposals are coming from. We are convinced 

that they are not coming from any forestry experts. It may just be the case of “testing the public” by those same 

economic experts who have driven us into the economic crisis or by those legal experts who have written the laws 

by which Croatia has been plundered. Admittedly, the law was adhered to, but what about the morals? 

This topic is intended to encourage discussions and analyses of the impacts of external factors on the forest 

and the forestry profession, but also to review the current condition and the solutions within the profession. 

Editorial Board

UDK 630* (05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332 

CO DEN SUL IAB 

ŠUMARSKI LIST 

Znan stve no-stručno i sta leško gla si lo Hr vat sko ga šum ars kog društva 

Jou r nal of the Fo res try So cie ty of Cro a tia – Ze it schrift des Kroa ti schen For stve re ins 

Re vue de la So cié té fo res ti èrecro a te 

1. Izv. prof. dr. sc. Igor Anić 

2. Stje pan Blažičević, di pl. ing. 

3. Mario Bošnjak, di pl. ing. 

4. Davor Bralić, di pl. ing. 

5. Mr. sp. Mandica Dasović 

6. Mr. sc. Josip Dundović 

7. Mr. sc. Zoran Đurđević 

8. Prof. dr. sc. Milan Glavaš 

9. Prof. dr. sc. Ivi ca Gr bac 

10. Tijana Grgurić, di pl. ing. 

11. Du brav ko Ho dak, di pl. ing. 

12. Benjamino Horvat, di pl. ing. 

13. Mr. sc. Petar Jurjević, 

pred sjed nik – president 

14. Tihomir Kolar, dipl. ing. 

Uređivački sav jet – Editorial Council: 

15. Čedomir Križmanić, di pl. ing. 

16. Marina Mamić, dipl. ing. 

17. Prof. dr. sc. Josip Margaletić 

18. Darko Mikičić, di pl. ing. 

19. Marijan Miškić, di pl. ing. 

20. Damir Miškulin, di pl. ing. 

21. Aka de mik Slav ko Ma tić 

22. Vlat ko Pe tro vić, di pl. ing. 

23. Dra go mir Pfe i fer, di pl. ing. 

24. Darko Posarić, di pl. ing. 

25. Prof. dr. sc. Bra ni mir Pr pić 

26. Izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić 

27. Oli ver Vla i nić, di pl. ing. 

28. Zdravko Vu ke lić, di pl. ing. 

29. Dr. sc. Dijana Vuletić 

Urednički odbor po znastveno-stručnim područjima 

Editorial Board by scientific-professional fields 

1.Šumski ekosustavi – Forest Ecosystems 

Prof. dr. sc. Joso Vukelić, 

urednik područja – Field Editor 

Šumarska fitocenologija – Forest Phytocoenology 

Urednici znanstvenih grana – Editors of scientific branches: 

Prof. dr. sc. Jozo Franjić, 

šumarska botanika i fiziologija šumskoga drveća 

Forest Botany and Physiology of Forest Trees 

Prof. dr. sc. Marilena Idžojtić, 

dendrologija – Dendrology 

Dr. sc. Joso Gračan, 

genetika i oplemenjivanje šumskoga drveća 

Genetics and Forest Tree Breeding 

Prof. dr. sc. Nikola Pernar, 

šumarska pedologija i ishrana šumskoga drveća 

Forest Pedology and Forest Tree Nutrition 

Prof. dr. sc. Marijan Grubešić, 

lovstvo – Hunting Management 

2.Uzgajanje šuma i hortikultura 

Silviculture and Horticulture 

Akademik Slavko Matić, 


Silvikultura – Silviculture 


Prof. dr. sc. Zvonko Seletković, 

Ekologija i biologija šuma, bioklimatologija 

Forest Ecology and Biology, Bioclimatology 

Dr. sc. Stevo Orlić, šumske kulture – Forest Cultures 

Dr. sc. Vlado Topić, melioracije krša, šume na kršu 

Karst Amelioration, Forests on Karst 

Prof. dr. sc. Igor Anić, uzgajanje prirodnih šuma, 

urbane šume – Natural Forest Silcivulture, Urban Forests 

Izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić, opća i krajobrazna ekologija 

General and Landscape Ecology 

Prof. dr. sc. Milan Oršanić, sjemenarstvo i 

rasadničarstvo – Seed Production and Nursery Production 

Izv. prof. dr. sc. Željko Španjol, zaštićeni objekti prirode, 

hortikultura – Protected Nature Sites, Horticulture 

Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić, ekologija i njega 

krajolika, općekorisne funkcije šuma – Ecology and 

Landscape Tending, Non-Wood Forest Functions 

3.Iskorištavanje šuma – Forest Harvesting 

Prof. dr. sc. Ante Krpan, 



Izv. prof. dr. sc. Dragutin Pičman, 

Šumske prometnice – Forest Roads 

Prof. dr. sc. Dubravko Horvat, mehanizacija u šumarstvu 

Mechanization in Forestry 

Prof. em. dr. sc. Marijan Brežnjak, pilanska prerada drva 

Sawmill Timber Processing

Izv. prof. dr. sc. Slavko Govorčin, nauka o drvu, 

teh no lo gi ja drva – Wood Science, Wood Technology 

4.Zaštita šuma – Forest Protection 

Dr. sc. Miroslav Harapin, 

urednik područja – field editor 

Fitoterapeutska sredstva zaštite šuma 

Phytotherapeutic Agents for Forest Protection 

Urednici znanstvenih grana 

Editors of scientific branches: 

Prof. dr. sc. Milan Glavaš, 

Šumarska fitopatologija, integralna zaštita šuma 

Forest Phytopathology, Integral Forest Protection 

Prof. dr. sc. Boris Hrašovec, 

šumarska entomologija – Forest Entomology 

Prof. dr. sc. Josip Margaletić, 

zaštita od sisavaca (mammalia) 

Protection Against Mammals (mammalia) 

Mr. sc. Petar Jurjević, šumski požari – Forest Fires 

5.Izmjera i kartiranje šuma 

Forest Mensuration and Mapping 

Prof. dr. sc. Renata Pernar, 


Daljinska istraživanja i GIS u šumarstvu 

Remote Sensing and GIS in Forestry 


Izv. prof. dr. sc. Mario Božić, izmjera šuma 

Forest Mensuration 

Doc. dr. sc. Ante Seletković, izmjera terena s kartografijom 

Terrain Mensuration with Cartography 

Izv. prof. dr. sc. Anamarija Jazbec, 

biometrika u šumarstvu – Biometrics in Forestry 

6.Uređivanje šuma i šumarska politika 

Forest Management and Forest Policy 

Prof. dr. sc. Juro Čavlović, 


Uređivanje šuma – Theory of Forest Management 


Doc. dr. sc. Stjepan Posavec, šumarska ekonomika i 

marke ting u šumarstvu 

¸ Forest Economics and Marketing in Forestry 

Prof. dr. sc. Ivan Martinić, organizacija u šumarstvu 

Organization in Forestry 

Branko Meštrić, dipl. ing. šum., informatika u šumarstvu 

Informatics in Forestry 

Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., staleške vijesti, 

bibliografija, šumarsko zakonodavstvo, 

povijest šumarstva 

Forest-Related News, Bibliography, Forest Legislation, 

History of Forestry 

Prof. dr. sc. Vla di mir Be us, Bos na i Her ce go vi na 

Bosnia and Herzegovina 

Prof. dr. sc. Vje ko slav Gla vač, Nje mačka – Germany 

Prof. dr. sc. Emil Kli mo, Češka – Czech Republic 

Čla no vi Uređivačkog od bo ra iz ino zem stva 

Members of the Editorial Board from Abroad 

Doc. dr. sc. Boštjan Košir, Slo ve ni ja – Slovenia 

Prof. dr. sc. Mi lan Sa ni ga, Slo vačka – Slovakia 

Dr. sc. Mar tin Schne i der-Ja co by, Nje mačka – Germany 

Prof. dr. sc. Iz tok Win kler, Slo ve ni ja – Slovenia 

V.d. glavnog i odgovornog urednika 

Acting Editor in Chief 

Prof. dr. sc. Boris Hrašovec 

Teh nički ured nik i korektor 

Technical Editor and Proofreader 

Hra ni slav Ja ko vac, di pl. ing. šum. 

Lek tor – Proofreader 

Di ja na Se ku lić-Blažina 

Znan stve ni član ci pod li ježu međuna rod noj re cen zi ji. 

Recen zen ti su dok to ri šum ars kih zna nos ti u Hr vat skoj, 

Slo vačkoj i Slo ve ni ji, a pre ma po tre bi i u dru gim zem lja ma 

za vis no o od lu ci ured ništva. 

Scientific articles are subject to international reviews. 

The reviewers are doctors of forestry sciences in Croatia, 

Slovakia and Slovenia, as well as in other countries, 

if deem ed necessary by the Editorial board. 

Na os no vi mišlje nja Mi nis tar stva zna nos ti, obrazovanja i športa Re pu bli ke Hr vat ske, »Šum ars ki list« 

sma tra se znan stve nim časo pi som te se na nje ga pri mje nju je 0-ta sto pa PDV (čla nak 57. g.) 

Based on the opinion of the Ministry of Science, Education and Sport of the Republic of Croatia, 

»Forestry Journal« is classified as a scientific magazine and is subject to 0-rate VAT (Article 57) 

Časopis referiraju: Science Citation Index Expanded, CAB Abstracts, Forestry Abstracts, Agricola, 

Pascal, Geobase, SCOPUS, Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske (Hrčak) i dr. 

Articles are abstracted by or indexed in: Science Citation Index Expanded, CAB Abstracts, Forestry 

Abstracts, Agricola, Pascal, Gebase, SCOPUS, Portal of scientific journal of Croatia (Hrčak) et al.

SADRŽAJ – CONTENTS 

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

UDK 630* 156 (001) 

Krapinec, K., D. Konjević, I. Brezovac, L. Manojlović, K. Severin, 

V. Njemirovskij, M. Grubešić, K. Tomljanović: Odnos morfoloških osobitosti 

veprovih kljova i pouzdanost metoda za procjenu dobi 

Some Morphological Characteristics of Wild Boar Tusks and Evaluation of Aging Methods 7 

UDK 630* 114.2 (001) 

Kobal, M., M. Urbančič, N. Potočić, B. De Vos, P. Simončič: Pedotransfer Functions 

for Bulk Density Estimation of Forest Soils 

Pedotransfer funkcije za procjenu gustoće šumskih tala 19 

UDK 630* 232.3 + 114.2 (001) 

Pekeč, S., B. Vrbek, S. Orlović, B. Kovačević: Proizvodni potencijal crne topole 

(Sekcija Aigeiros Duby) na eugleju 

Production Potencial of Black Poplar (Section Aigeiros Duby) on Eugley 29 

PREGLEDNI ČLANCI – REVIEWS 

UDK 630* 431 

Mamut, M.: Veza prirodnogeografske i sociogeografske osnove Dalmacije s ugroženošću 

otvorenog prostora požarom 

Ties Between the Geographical and Social Geographical Features of Dalmatia 

with the Endangerment of Forest Fires 37 

STRUČNI ČLANCI – PROFESSIONAL PAPERS 

UDK 630* 907 

Španjol, Ž., D. Barčić, R. Rosavec, B. Dorbić: Biološko-ekološko i prostorno vrednovanje 

zaštićenih prirodnih vrijednosti u županijama sjeverozapadne Hrvatske 

Biological-Ecological and Spatial Valorisation of Protected Natural Values 

in northwest Croatian Counties 51 

UDK 630* 450 

Sindičić, M., D. Zec, Đ. Huber: Analiza šteta od smeđih medvjeda u Hrvatskoj 

u razdoblju od 2004. do 2009. godine 

Analysis of Brown Bear Damages in Croatia in the Period from 2004 until 2009 63 

ZAŠTITA PRIRODE – NATURE PROTECTION 

Arač, K.: Velika žutonoga prutka (Tringa melanoleuca Gmelin) – nova vrsta u Republici Hrvatskoj 69 

AKTUALNO – CURRENT NEWS 

Tarnaj, I.: 20 godina od Zakona o šumama 70 

Frković, A.: Šumska crvenrepka – ptica 2011. godine 71 

KNJIGE I ČASOPISI – BOOKS AND MAGAZINES (Scientific and professional) 

Glavaš, M.: Dr. sc. Marinko Prka, Bukove šume i bukovina Bjelovarskog područja 72 

Grospić, F.: L’Italia forestale e montana 75 

Organizacijski odbor: 8. Bjelovarski salon fotografije “Šuma okom šumara” 77 

OBLJETNICE – ANNIVERSARIES 

Tomljanović, K.: 125. godišnjica rođenja ing. Ive Čeovića 78 

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA – FROM THE CROATIAN FORESTRY ASSOCIATION 

Vlainić, O.: Zajedničke aktivnosti ogranaka Gospića i Karlovca u 2010. godini 80 

Roša, J.: Koncert gitarista 86 

IN MEMORIAM 

Trinajstić, I.: Čedomil Šilić (1937–2010) 88 

Djelatnici šumarije Tomislavgrad: Biljana Zorić (1963–2011) 90 

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora

IZVORNI I ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

UDK 630* 156 (001) 

Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 7-18 

ODNOS MORFOLOŠKIH OSOBITOSTI VEPROVIH KLJOVA 

I POUZDANOST METODA ZA PROCJENU DOBI 

SOME MORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF WILD BOAR 

TUSKS AND EVALUATION OF AGING METHODS 

Krešimir KRAPINEC 1 , Dean KONJEVIĆ 2 , Ivan BREZOVAC 3 , 

Luka MANOJLOVIĆ 4 , Krešimir SEVERIN 5 , Vera NJEMIROVSKIJ 6 , 

Marijan GRUBEŠIĆ 1 , Kristijan TOMLJANOVIĆ 1 

SAŽETAK: U radu je načinjena analiza ovisnosti 14 elemenata kljova 

vepra. Uzorak se sastojao od 26 parova sjekača i brusača (ukupno 52 sjekača i 

52 brusača), iz državnog lovišta broj VII/4 “Garjevica” i VII/15 “Zapadna 

Garjevica”. Elementi ocjene kljova pokazival su statistički visoke pozitivne i 

značajne ovisnosti sa starošću grla dobivenoj po Brandtovoj i Biegerovoj metodi, 

i negativne, puno niže i uglavnom nesignifikantne ovisnosti sa starošću 

procijenjenoj po metodi tetive. Navedeni rezultati upućuju na potrebu preispitivanja 

odnosa duljine tetive i visine luka sjekača ovisno o dobi vepra (validiranje 

ove metode za pojedine populacije divljih svinja), ili bi visinu i duljinu luka 

sjekača kao kriterij procjene dobi veprova u potpunosti trebalo odbaciti. Parametri 

određivanja dobi putem Biegerove i Brandtove metode pokazival sui 

puno višu ovisnost o dobi kod zakrivljenijih kljova nego kod izduženijih. Tijekom 

povećanja dobi primijećuje se relativno kontinuiran rast ostalih elemenata 

izmjere trofeja. Pri tomu je ovisnost srednje duljine sjekača o dobi vepra 

puno viša od ovisnosti širine sjekača (R 2 =0,799; p

K. Krapinec, D. Konjević, I. Brezovac, L. Manojlović, K. Severin, V. Njemirovskij, M. Grubešić, K. Tomljanović: ODNOS ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 7-18 

U usporedbi s dijelovima tijela divljih preživača 

poput rogovlja i rogova, koji također predstavljaju vrlo 

vrijedne i skupe lovačke trofeje, kljove vepra, odnosno 

njihov međusoban odnos elemenata ocjene, razmjerno 

su slabo istražene. Pregledom literature može se uočiti 

kako su se proučavanjem kvalitete populacije divljih 

svinja na području Europe bavili Perić (1996) – Hrvatska, 

Garaj (1997) – Slovačka i Woloch (2002) – 

Ukrajina. Uz kvantificiranje trofejnih značajki kljova, 

detaljnijim izučavanjem njihove patologije bavili su se: 

Lutz (1988), Palášthy i Palášthy (1991), Kierdorf 

i Rühe (2002), Kierdorf i Kierdorf 

(2003), Kierdorf i dr. (2004a, 2004b), Konjević i 

dr. (2004a, 2004b, 2006, 2009a i 2009b). 

Određivanje dobi odstrijeljenih veprova je dio obveznog 

postupka pri ocjenjivanju trofeja (Anonimus 2008) i 

do danas je dosta istraživana. Analizom dostupnih znanstvenih 

radova u kojima je obrađena problematika određivanja 

dobi veprova nakon njihove smrti, razvidno je da 

se u tu svrhu mogu se rabiti sljedeći pokazatelji: 

– rast i izmjena mliječnih zuba u trajne (Habermehl 

1985, Briedermann 2009); 

– promjena u dlačnom pokrovu (Höflinger 1931); 

– promjena u masi očne leće (Matschke 1963, 

Möller 1982); 

– promjene na lubanji (D u b 1952); 

– očnjaci donje čeljusti kod mužjaka (Bieger 1941, 

Brandt 1961, Andrašić 1979). 

Križanje s domaćim svinjama uz posljedične promjene 

vanjštine i narušavanja često spominjanih postotnih 

udjela pojedinih dijelova tijela (70 % : 30 %) ima 

svoj odraz i na morfologiji kljova. Prema Špremu 

Kljove divljih svinja prikupljene su u otvorenim državnim 

lovištima broj VII/4 “Garjevica” i VII/15 “Zapadna 

Garjevica”, kojima gospodari tvrtka “Lovno 

gospodarstvo Moslavina”. U lovištu se težište gospodarenja 

stavlja na krupnu divljač, a od vrsta dolaze: 

jelen obični (Cervus elaphus L.), jelen lopatar (Dama 

dama L.), muflon (Ovis ammon musimon Pall.), srna 

obična (Capreolus capreolus L.) i divlja svinja (Sus 

scrofa L.). Do sada tamo nisu primijećeni križanci divlje 

i pitome svinje, a isto tako se na području obiju lovišta 

ne provodi žirenje i pašarenje domaćim svinjama. 

Oba lovišta se teritorijalno gledano nalaze na istočnom 

dijelu Moslavačke gore. Prema nadmorskoj visini 

lovišta ubrajamo u brdska s razvijenom orografijom i hidrografijom. 

Zbog nepropusne geološke podloge (paleozoitski 

graniti i gnajs zrnate građe) hidrološki uvjeti u 

ovim lovištima vrlo su povoljni. U oba lovišta dominiraju 

šume (preko 80 %), od čega glavninu čine šume 

bukve (Fagus sylvatica L.). Ostatak čine šume hrasta 

8 

UVOD – Introduction 

MATERIJAL I METODE – Material and methods 

(2009) potpopulacija divljih svinja iz Posavine pokazuje 

najveći postotak križanja s domaćim pasminama svinja 

(3,4 %). Ovaj problem nije samo zamijećen u nas. Tako 

Jaerisch (1933) napominje kako je divlja svinja genski 

onečišćena genima domaće svinje i u Njemačkoj. 

Snethlage (1934) napominje da veprovi iz Gornje 

Šlezije imaju manje kljove od Pomeranskih, ali imaju 

veću masu, što prema njemu ukazuje na križanje s domaćim 

svinjama. U suglasju s navedenim, do sada su u 

nas visoko kapitalna grla (grla koja su dala trofej ocijenjen 

u kategoriji zlatne medalje prema CIC-ovom sustavu 

ocjenjivanja) odstrjeljivana uglavnom u gorskim i 

brdskim krajevima (Lika), odnosno po(od) relativno 

izoliranim otočkim populacijama (Krk). Iz tih krajeva se 

i danas hvataju živa grla kako bi se ispuštala u lovišta 

(uglavnom u ograđeni prostor) diljem Hrvatske. Trofejno 

perspektivno grlo teško je procijeniti po njegovoj 

vanjštini, iako se predmnijeva kako je duljina sjekača u 

pozitivnoj korelaciji s kondilobaznom duljinom lubanje, 

što ipak sa znanstvenog gledišta do danas još nitko nije 

provjerio. Međutim, analiza pojedinih mjera sjekača i 

brusača mogla bi dati vrijedne podatke o obliku kljova, 

odnosno trofejnoj vrijednosti pojedine populacije. 

Iz navedenoga proizlazi i postojanje drugih oblika 

kljova (razlike u zakrivljenosti sjekača i brusača i duljini 

brusne plohe), odnosno postaje upitna pouzdanost 

metoda određivanja dobi odstrijeljenih veprova, ukoliko 

se one temelje na građi i obliku sjekača i brusača. 

Stoga je nužno izdvojiti pokazatelje na temelju kojih će 

se moći što pouzdanije procijeniti dob odstrijeljenih 

veprova, što je preduvjet za ocjenu trofejne i tjelesne 

kvalitete pojedinih populacija ove divljači. 

kitnjaka (Quercus petrea /Matt./ Liebl.), nešto manje 

hrasta lužnjaka (Quercus robur L.), dočim su kulture bagrema 

(Robinia pseudoaccacia L.), pitomog kestena 

(Castanea sativa L.), obične smreke (Picea abies L.), 

ariša (Larix sp.), američkog borovca (Pinus strobus L.) i 

duglazije (Pseudotsuga menziesii /Mirb./, Franco) razvijene 

samo na pojedinim područjima (Jumić 1999). 

Tijekom posljednjih godina pri ocjenjivanju kljova 

primijećen je sve veći udio kljova oštećenog vrha (potpuni 

ili nepotpuni prijelom), bilo da se radi o sjekačima 

ili brusačima. Stoga je za izradu ovoga rada izmjereno 

26 kljova (parova sjekača i parova brusača) na kojima 

nisu uočeni tragovi oštećenja (odlomljen vrh sjekača, 

oštećen proksimalni dio sjekača ili napuknutost sjekača 

u sagitalnom smjeru). 

Parametri i način njihove izmjere uzeti su prema 

CIC-ovim propozicijama (Ninov 2004), ali su osim 

propisanih elemenata izmjere uzeti još neki pokazatelji 

(Slika 1.). Trofejne vrijednosti iskazane su samo s kvan-


Slika 1./Fig. 1 Elementi izmjere kljova vepra/Measured parameters of male wild boar tusks. DS – duljina 

sjekača/length of lower tusk 1 , DT – duljina tetive/length of tendon 1 , VL – visina luka sjekača/hight of lower tusk bow 1 , 

DTMVL – duljina tetive do maksimalne visine luka sjekača/length of the tendon at the maximal tusk bow hight 1 , DMVL 

– duljina do maksimalne visine luka sjekača/length till maximal tusk bow hight 1 , DBP – duljina brusne plohe/length of 

grinding surface 1 , ŠS – maksimalna širina sjekača/maximal width of lower tusk 2 , ŠSVT – širina sjekača na mjestu maksimalnog 

luka sjekača/width of lower tusk at maximal tusk bow length 2 , ŠSBP – širina na početku brusne plohe/width 

of lower tusk at the beginning of grinding surface 2 , ŠS 1cm – širina sjekača 1 cm od baze sjekača/width of lower tusk 1 cm 

from the base 2 , DB – duljina brusača/length of grinder 1 , OBP – opseg brusača na početku brusne plohe/circumference of 

grinder at the beginning of grinding surface 1 , OB – maksimalni opseg brusača/maximal circumference of grinder 1 . 

1 – mjereno u centimetrima s točnošću na 0,1 cm/measured in centimetres to the nearest 0.1 centimetre; 

2 – mjereno u milimetrima s točnošću na 0,1 mm/ measured in millimetres to the nearest 0.1 millimetre. 

titativnim dodacima (zakrivljenost) i odbicima (duljina 

brusne plohe). Duljine i opsezi mjereni su plastičnom 

mjernom vrpcom za izmjeru trofeja na milimetar točno, 

dok su širine mjerene pomičnom mjerkom s točnošću od 

desetinke milimetra. 

Dob grla je određivana na temelju tri metode: 

– Metoda tetive (Andrašić 1979) – ova metoda temelji 

se na odnosu duljine tetive sjekača i visine 

luka (polumjera) sjekača. 

– Biegerova metoda duljine brusne plohe (Bieger 

1941) – metoda se bazira na izmjeri duljine brusne 

plohe sjekača. 

– Brandtova metoda (Brandt 1961) – metoda se temelji 

na odnosu širine sjekača izmjerenom 1 cm od 

proksimalnog dijela (baze) sjekača i na mjestu gdje 

počinje brusna ploha. 

Granične vrijednosti svih triju metoda, prema kojima 

je odstrijeljenim grlima procjenjivanja dob, dane 

su u Tablici 1. 

Pri računanju ovisnosti pojedinih elemenata kljova 

korišten je Pearsonov koeficijent korelacije (Šošić 

2006). Za prikaz ovisnosti trofejne vrijednosti i pojedinih 

elemenata trofeja o dobi veprova, kao i ovisnosti 

srednje duljine i promjera sjekača te srednjeg opsega 

brusača i dobi veprova, rađena je nelinearna regresijska 

univarijanta. Pri tomu su podaci izjednačeni), dok 

funkcijom potencije – f(x) = ax 2 . Podaci su obrađeni u 

programskom paketu STATISTICA 8.0. 

9


Tablica 1. Granične vrijednosti pojedinih metoda određivanja starosti odstrijeljenih grla 

Table 1 Critical value for aging wild boar on the basis of lower tusks 

Starost grla (godine) Metoda tetive Duljina brusne plohe (cm) Brandtov faktor 

Age (years) Tendon method Length of grinding surface (cm) Brandt-factor 

1


Tablica 3. Korelacijski koeficijenti pojedinih parametara kljova vepra 

Table 3 Correlation matrix of some wild boar tusks parameters 

R.b. 

Parametri 

Parameters 

zakrivljenost 0 

curvature 0 

Biegerova metoda Brandtova metoda Metoda tetive 

Biegers method Brandts method Tendon method 

zakrivljenost 0,5 

curvature 0,5 

ukupno/total 


curvature 0 


curvature 0 

duljina brusne plohe/ 

1. length of 0,97 0,98 0,98 0,91 0,96 0,95 -0,30 -0,40 -0,39 

grinding surface 

širina sjekača 1 cm od 

2. 

baze sjekača/width of 

lower tusk 1 cm 

0,59 0,80 0,79 0,55 0,83 0,79 -0,46 -0,53 -0,51 

from the base 

Širina sjekača na 

početku brusne 

3. plohe/width of lower 0,83 0,94 0,94 0,93 0,97 0,97 -0,39 -0,46 -0,45 

tusk at the beginning 

of grinding surface 

4. 

duljina tetive/ 

length of tendon 

0,67 0,92 0,91 0,68 0,93 0,90 -0,04 -0,35 -0,31 

5. 

visina luka sjekača/ 

length of lower tusk bow 

0,64 0,86 0,88 0,67 0,89 0,87 0,59 -0,65 -0,62 

duljina tetive do 

maksimalne visine 

6. 

luka sjekača/ 

length of the tendon 

0,24 0,65 0,65 0,17 0,58 0,60 0,27 -0,08 -0,07 

at the maximal 

tusk bow length 

odnos duljina tetive do 

maksimalne visine luka 

sjekača i duljine tetive/ 

7. length of the tendon -0,41 -0,38 -0,42 -0,41 -0,48 -0,48 0,42 0,34 0,37 

at the maximal 

tusk bow hight: 

length of tendon ratio 

duljina do maksimalne 

8. 

visine luka sjekača/ 

length till maximal 

0,76 0,84 0,88 0,74 0,89 0,88 -0,31 -0,58 -0,52 


odnos duljine tetive i 

9. 

duljine sjekača/ 

tendon:lower tusk 

-0,54 -0,57 -0,58 -0,66 -0,64 -0,61 0,78 0,85 0,82 

length ratio 

odnos duljine tetive i 

10. visine luka sjekača/tendon: -0,26 -0,39 -0,40 -0,44 -0,44 -0,40 -0,43 0,94 0,82 

lower tusk bow ratio 

širina sjekača na 

mjestu maksimalnog 

11. luka sjekača/width of 0,71 0,90 0,89 0,70 0,93 0,90 -0,88 -0,52 -0,50 

lower tusk at maximal 


ukupno/total 


curvature 0 


curvature 0 

ukupno/total 

11


12. 

duljina brusača/ 

length of grinder 

0,70 0,85 0,85 0,64 0,83 0,82 -0,71 -0,56 -0,39 

opseg brusača na 

početku brusne plohe/ 

13. circumference of grinder 0,81 0,80 0,84 0,70 0,85 0,87 -0,54 -0,55 -0,39 

at the beginning 

of grinding surface 

Brojevi označeni crvenom bojom označavaju signifikantnu ovisnost uz prag signifikantnosti p


CIC točke – CIC points 

starost grla-Brandt (godine) – age-Brandt (years) 

Grafikon 1. Ovisnost trofejne vrijednosti i pojedinih elemenata trofeja o dobi vepra 

Graph 1 Correlation of wild boar trophy value, and some trophy parameters according to wild boar age 

lenght of lower tusks, cirkumference of grinders (cm) 

width of lower tusks (mm) 

age-Brandt (years) 

Grafikon 2. Ovisnost srednje duljine i promjera sjekača te srednjeg opsega brusača o dobi vepra 

Graph 2 Correlations of lower tusks length, lower tusks width and average circumference of grinders according 

to wild boar age 

13


snosti u brusača će biti veće, ali je nedvojbeno kako se 

duljina brusača i opseg brusača na početku brusne plohe 

povećavaju s povećanjem dobi grla. 

Iz Tablice 2. je razvidno da najveću ovisnost s trofejnom 

vrijednošću pokazuju širina (r=0,98; p


parametar doduše pokazuje signifikantnu ovisnost sa 

starošću grla određenom metodama po Biegeru 

(r=-0,40; p


ne gativne, puno niže i uglavnom nesignifikantne 

ovisnosti sa starošću procijenjenoj po metodi tetive. 

Stoga bi trebalo preispitati ovaj odnos tetive (validiranje 

ove metode procjene dobi za pojedine populacije 

divljih svinja) ili tetivu i luk sjekača kao kriterije 

procjene dobi grla u potpunosti treba odbaciti. 

3. Parametri određivanja dobi za Biegerovu i Brandtovu 

metodu pokazivali su puno višu ovisnost o 

dobi kod zakrivljenijih kljova nego kod izduženijih. 

4. Od parametara brusača ustanovljeno je da duljina 

brusača pokazuje vrlo visoku i signifikantnu ovisnost 

s duljinom sjekača (r=0,89 – zakrivljenost 0,5; 

r=0,94 – zakrivljenost 0,0 i r=0,90 – ukupna zakrivljenost), 

duljinom tetive (r=0,86 – zakrivljenost 0,5; 

r=0,94 – zakrivljenost 0,0 i r=0,88 – ukupna zakrivljenost) 

i visinom tetive sjekača (r=0,82 – zakrivljenost 

0,5; r=0,94 – zakrivljenost 0,0 i r=0,86 – ukupna 

zakrivljenost). Dakle, kod slabije zakrivljeni sjekača 

ove ovisnosti u brusača će biti veće, ali je nedvojbeno 

kako se duljina brusača i opseg brusača na početku 

brusne plohe sa starošću povećavaju. 

5. Tijekom povećanja dobi grla primijećuje se relativno 

kontinuiran rast ostalih elemenata izmjere trofeja. Pri 

tomu je ovisnost srednje duljine sjekača o dobi puno 

viša od ovisnosti širine sjekača o dobi (R 2 =0,799; 

p


Kierdorf, U., D. Konjević, Z. Janicki, A. Slavica, 

T. Keros, J. Čurlík, 2004b: Tusk abnormalities 

in wild boar (Sus scrofa L.). European 

Journal of Wildlife Research 50: 48–52. 

Konjević, D., U. Kierdorf, F. J. M. Verstraete, 

Z. Janicki, A. Slavica, T. Keros, K. Severin, 

2004a: Malformation of the permanent 

maxillary canine following dental infraction in a 

wild boar (Sus scrofa L.). Journal of Zoo and 

Wildlife Medicine 35: 403–405. 

Konjević, D., U. Kierdorf, L. Manojlović, K. 

Severin, Z. Janicki, A. Slavica, B. 

Reindl, I. Pivac, 2006: The spectrum of tusk 

pathology in wild boar (Sus scrofa L.) from Croatia. 

Veterinarski arhiv 76 (Suppl. 1): S91–S100. 

Konjević, D., U. Kierdorf, V. Njemirovskij, 

Z. Janicki, A. Slavica, K. Severin, 

2009a: Patologija kljova vepra: pregled dosadašnjih 

spoznaja i modela reparacije. Šumarski list 

133: 319–336. 

Konjević, D., U. Kierdorf, Z. Janicki, A. Slavica, 

T. Keros, J. Čurlík, 2004b: Some pathological 

changes in the tusks of wild boars (Sus 

scrofa L.) from Croatia and Slovakia. Veterinar - 

ski arhiv 74: 383–393. 

Konjević, D., V. Njemirovskij, J. Radovčić, 

K. Severin, L. Manojlović, M. Marotti, 

A. Slavica, 2009b: The potential of virtual 

imaging in the understanding of normal and abnormal 

tusk structure in wild boar (Sus scrofa 

L.). Natura Croatica 17: 265–273. 

Matschke, G. H., 1963: An Eye Lens-Nutrition 

Study of penned Europaean Wild Hogs- Proceed. 

17 th An. Conf. SE Ass. Of Game and Fish 

Commissioners. 

Möller, D., 1982: Untersuchungen zur Altersbestimmung 

erlegten älteren Schwarzwildes. Forschung 

bereich Inst. Forstwiss. Ebw. 

Ninov, N.,2004: Lovnite trofei i tržnata ocenka. Balkani, 

p. 158. 

Palášthy, J., S. Palášthy, 1991: Klassifikation der 

Eckzahnanomalien bei Wildschweinen. Zeitschrift 

für Jagdwissenschaft 37: 195-203. 

Perić, G., 1997: Analiza elemenata izmjere trofeja 

divlje svinje u lovištu “Breznica”. Diplomski 

rad, Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, 

Zagreb. 

Snethlage, K., 1934: Das Schwarzwild. Verlag Paul 

Parey. 

Šošić, I., 2006: Primijenjena statistika, 2. izmijenjeno 

izdanje. Školska knjiga, str. 781., Zagreb. 

Šprem, N., 2009: Morfološke i genetske osobine divljih 

svinja (Sus scrofa L.) u Republici Hrvatskoj. 

Disertacija, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera 

u Osijeku, Poljoprivredni fakultet, Osijek. 

Lutz, W., 1988: Verbiegungen des Gesichtsschädels 

beim Wildschwein (Sus scrofa L.) als mögliche 

Folge einer Rhinitis atrophicans. Zeitschrift für 

Jagdwissenschaft 34: 125-131. 

Wittemann, S., 2004: Zur Altersbeurteilung beim 

Wildschwein (Sus scrofa, Linné, 1758) mit Hilfe 

von Merkmalen an den Zähnen unter besonderer 

Berücksichtigung der Canini. Inaugural-Dissertation 

zur Erlangung des Grades eines Doktors 

der Zahnmedizin des Fachbereichs Medizin der 

Justus-Liebig-Universität Gießen, Gießen. 

Woloch, A., 2002: Wachstumsdynamik der Eck - 

zähne des Schwarzwildes der südlichen Ukraine. 

Zeitschrift für Jagdwissenschaft 48:186–193. 

SUMMARY: In this paper 14 parameters of wild boar tusks were analyzed. 

The analyzed sample contained 26 pairs of lower and upper canines (52 lower 

and 52 upper canines in total), originating from state hunting grounds No. 

VII/4 “Garjevica” and VII/15 “Zapadna Garjevica”. Measured parameters 

showed statistically high positive and significant relations with age according 

to Brandt and Bieger methods of estimation, but lower and even negative, 

non-significant relations with age assessed by tendon method. Obtained results 

indicate necessity of re-evaluation of tendon method of age estimation 

(validation for specific wild boar population), or even to drop this method 

from further use. The parameters used to estimate age by Bieger and Brandt 

methods showed higher correlation to age in more curved tusks. By increasing 

age a relatively continuous growth of other parameters was observed. Within 

17


that, correlation of average length of lower canine with age is much higher 

than the correlation of canine width and age (R 2 =0.799; p


UDK 630* 114.2 (001) 


PEDOTRANSFER FUNCTIONS FOR BULK DENSITY 

ESTIMATION OF FOREST SOILS 

PEDOTRANSFER FUNKCIJE ZA PROCJENU 

GUSTOĆE ŠUMSKIH TALA 

Milan KOBAL 1 , Mihej URBANČIČ 1 , Nenad POTOČIĆ 2 , 

Bruno DE VOS 3 , Primož SIMONČIČ 1 

ABSTRACT: The data of 45 soil profiles from a 16 × 16 km grid across Slovenia 

was analysed to develop a local pedotransfer function (PTF) for bulk density 

(ρb) estimation. In total, 106 soil horizons were considered. Concentration 

of organic carbon (OC) was found to be well correlated (r = -0.861, p < 0.001) 

with ρb. Two separate line segments were fitted to the data, which was partitioned 

into two intervals, based on OC content (below 36.0 g/kg and above 

36.0 g/kg). Nearly 80 % of the variability in ρb is explained with segmented regression. 

The local PTF was compared with published PTFs and four validations 

indices (MPE, SDPE, RMSPE and R 2 ) confirmed the highest prediction 

quality of the local PTF. The differences of carbon stock (C pool ) estimation, based 

on usage of different PTFs could be higher than 160 t OC per hectare. Prediction 

of carbon stocks could be substantially improved by calibration of the models 

coefficients with data stratified according to each unique soil type. 

Key words: pedotransfer function PTF, organic carbon OC, segmented 

regression, forest soil, carbon stock C pool 

INTRODUCTION – Uvod 

Since forest soil sampling and analyses of chemical 

and physical properties of forest soils are time consuming 

and labor intensive, the development of alternative 

methods is indispensable. By using pedotransfer functions 

(PTFs), soil scientists are able to get information 

on crucial soil properties, which are otherwise difficult 

(expensive or time consuming) to obtain. PTFs can be 

defined as statistical models for predicting soil physical 

(bulk density, soil hydraulic properties, etc.) and chemical 

(e.g. cation exchange capacity) properties from other 

more available and routinely measured properties. 

The first PTF (for wilting coefficient) was developed 

by Briggs and McLane 1907 (Landa and 

1 

Mr. sc. Milan Kobal, Slovenian Forestry Institute, Večna pot 2, 

SI-1000 Ljubljana, milan.kobal@gozdis.si 

Mihej Urbančič, dipl. inž., Slovenian Forestry Institute, 

Večna pot 2, SI-1000 Ljubljana, mihej.urbancic@gozdis.si 

Dr. sc. Primož Simončič, Slovenian Forestry Institute, 

Večna pot 2, SI-1000 Ljubljana, primoz.simoncic@gozdis.si 

2 

Dr. sc. Nenad Potočić, Croatian Forest Research Institute, 

Cvjetno naselje 41, HR-10450 Jastrebarsko, nenadp@sumins.hr 

3 

Mr. Bruno De Vos, Research Institute for Nature and Forest, 

Gaverstraat 4, B-9500 Geraardsbergen, Belgium, 

bruno.devos@inbo.be 

Nimmo, 2003), while PTFs for estimation of soil bulk 

density (ρ b ) were introduced in the 1970s’ (e.g. Jeffrey, 

1970). At first, bulk density was correlated only with 

soil organic matter (SOM) (Adams, 1973; Federer, 

1993; Rawls and Brakensiek, 1985, Honeysett 

and Ratkowski, 1989), but later the information on 

soil texture was added to some PTFs (Leonavičiute, 

2000; Kaur et al., 2002). Simple univariate models 

were supplemented with multiple regressions and different 

equations were developed separately for the organic 

and the mineral soil layers (e.g. Harrison in Bocock, 

1981), or even for different genetic soil horizons 

(e.g. Leonavičiute, 2000). Recently, various techniques 

of tree regressions were incorporated in PTFs development 

(e.g. Martin et al., 2009). 

Soil bulk density (ρ b ) is defined as the mass of a unit 

volume of dry soil (105 °C), which includes both solids 

and pores and, thus, bulk density reflects the total soil 

porosity (FAO, 2006). Usually, it is expressed in g/cm 3 

or kg/dm 3 . Soil bulk density is necessary for the assessment 

of soil carbon and nutrient pools (Tamminen 

and Starr, 1994) and for other mass-to-volume conver- 

19

M. Kobal, M. Urbančič, N. Potočić, B. De Vos, P. Simončič: PEDOTRANSFER FUNCTIONS FOR BULK DENSITY ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 19-27 

20 

sions. It is also needed when estimating soil water retention 

characteristics and is a required input parameter in 

models of water, sediment and nutrient transport (Boucneau 

et al., 1998). Additionally, soil bulk density is an indicator 

of soil compaction, porosity and site productivity 

(Tamminen and Starr, 1994; Salifu et al., 1999). 

Several studies have investigated variation in forest 

soils properties at very detailed spatial scales (Phillips 

and Marion, 2005; Scharenbroch and Bock - 

heim 2007) and revealed that soil variability can be 

high even on short distances and in small areas. Especially 

recent studies evaluating existing PTFs (e.g. D e 

Vo s et al., 2005; Martin et al., 2009) warn against 

usage of PTFs without first testing their accuracy, and 

stress the importance of local calibrations of coefficients 

in the models. 

The aim of our study was to develop a local PTF for 

the estimation of soil bulk density of (forest) mineral 

soils in Slovenia. Based on literature, we hypothesized 

that (1) the bulk density ρ b correlated strongly with soil 

organic carbon concentration (OC) and (2) that our 

local PTF perform better than published PTFs. 

2 METHODS – Materijali i metode 

2.1 Data sources and laboratory work – Izvori podataka i laboratorijski rad 

The information on soil bulk 

densities as well as physical and 

chemical properties of soil horizons 

was taken from the soil database of 

the Slovenian Forestry Institute 

(SFI). Only the data on soil profiles 

opened in year 2006 on the 16 × 16 

km network across Slovenia were finally 

selected; in total, 45 soil profiles 

with 109 soil horizons (Figure 

1). Summary information about soil 

profiles is presented in Table 1. 

To describe locations of the soil 

profiles and evaluate morphological 

and physical properties of the 

soil horizons, FAO methodology 

was followed (FAO, 2006). In each 

soil horizon, separate soil samples 

were taken for bulk density estimation 

and for chemical and physical 

soil analysis. Samples for bulk density 

estimation (ISO 11272) of a 

fine earth fraction (< 2mm) were 

obtained in five replicates by using 

metal O-rings with volume of 

5 cm 3 . In the laboratory, soil samp - 

les were air dried (105 °C) and 

weig hed. Variability of bulk density 

estimation using metal O-rings 

based on 5 replicates is presented in 

Figure 2., where almost 80% of values 

have a CV less than 10%. Soil 

samples for chemical and physical 

soil analysis were also air dried and 

passed through a 2 mm sieve. The 

fine earth fraction (< 2mm) was retained 

(UN/ECE ICP-Forests 2006, 

http://www.icp-forests. - 

org/pdf/FINAL_soil.pdf) for further 

chemical and physical analyses. 

The following methods were used: 

Figure 1 Locations of soil profiles (n = 45) across Slovenia from which the data for 

development of a local PTF for bulk density (ρ b ) estimation was derived. 

Slika 1. Položaj profila tla (n=45) u Sloveniji na osnovi kojih su dobivene lokalne 

pedotransfer funkcije (PTF) za procjenu gustoće tla. 

Figure 2 Frequency distribution for coefficient of variation (CV) for bulk density measurements, 

obtained using 5 cm 3 metal O-rings. 

Slika 2. Distribucija frekvencija za koeficijent varijacije (CV) gustoća tala, izmjerenih korištenjem 

metalnih O-prstenova zapremine 5 cm 3


pH was determined in calcium 

chloride following ISO 10390 on 

automatic pH-meter Metrohm Titrino, 

C and N content using dry 

combustion using ISO 10694 

and/or 13878 on Leco CNS-2000, 

carbonates following ISO 10693 

with Scheibler calcium-meter (Eijkelkamp) 

and soil texture following 

ISO 11277 with sedimentary method 

and pipette according to Köhn. 

Table 1 Summary information of soil profiles included in the study, grouped 

according to World Reference Base soil reference groups (SRG) 

Tablica 1. Zbirni podaci o profilima tla uključenim u studiju, grupiranima prema 

WRB referentnim grupama tala (SRG) 

SRG Soil depth, cm Elevation, m 

Referentna grupa N Dubina tla, cm Nadmorska visina, m 

tala prema WRB mean SD min max 

Acrisol 2 135 21.2 110 557 

Cambisol 23 77 24.0 262 1318 

Fluvisol 1 120 188 188 

Histosol 2 73 23.3 1227 1497 

Leptosol 1 33 720 720 

Luvisol 9 83 30.6 316 910 

Phaeozem 6 57 20.6 532 1208 

Planosol 1 100 383 383 

In total, 109 soil samples were included in the statistical 

analyses. Three influential points (soil samples) 

according to Cook’s distance were excluded from further 

analysis. The simple and multiple regression models 

were used to predict ρ b from different explanatory 

variables. According to PTFs, developed by Hoekstra 

and Poelman (1982), van Wallenburg 

(1988) and Reinds et al. (2001), regression models 

with segmented relationships were also tested. Only 

variables that show statistical significance at the 0.05 

level were included in the models. Models were compared 

using partial F-test. 

From the literature, four different published PTFs 

were selected (J e f frey, 1970; Harrison et al., 

1981; Tamminen, 1994; Kaur et al., 2002) using 

following equations: 

Jeffrey: 

Harrison: 

Tamminen: 

Kaur: 

2.2 Statistical analyses and model comparison 

Statističke analize i usporedba modela 

and Loss-On-Ignition method, the equation according 

to Craft et al.(1991) was used: 

The local PTF was compared with published PTFs 

using four validation indices: mean predicted error 

(MPE), standard deviation of the prediction error 

(SDPE), root mean square prediction error (RMSPE) 

and coefficient of determination (R 2 ). These indices are 

defined as: 

where ρ b is soil bulk density (g/cm 3 ), OC is OC concentration 

by dry combustion method, LOI is organic 

matter content (g/kg) by Loss-On-Ignition method, 

Clay is percentage of a clay fraction (0-2 μ) and Silt is 

percentage of silt fraction (2-63 μ) . For conversion of 

the data on OC obtained by dry combustion method 

Where ρ b,i is measured bulk density of i th soil sample, 

ρ bp,i is predicted bulk density of i th soil sample, n is 

the number of soil samples, cov is the covariance and 

var is the variance. 

Carbon stock per given area, hectare in our case, 

was calculated using following equation: 

2.3 Carbon stock calculation (C pool ) 

Izračun zalihe ugljika (C pool ) 

Where OC i is organic carbon concentration of i th soil 

horizon, d i is thickness of i th soil horizon (in m), ρ b,i is 

bulk density of i th soil horizon (in g/cm 3 ), ston i is a correction 

factor for stoniness in i th horizon and n is the 

number of soil horizons for a given soil profile. 

21


Statistical analyses were carried out using the R 

2.9.3 software environment (R Development Core 

Team, 2009). Package ‘’segmented’’ was used to fit regression 

models with segmented relationships (Muggeo, 

2008). 

3 RESULTS AND DISCUSSION – Rezultati i rasprava 

3.1 Development of local PTF for predicting soil bulk density of mineral part of soil 

Razvoj lokalnih pedotransfer funkcija za predviđanje gustoće mineralnog sloja tla 

Soil bulk density and concentration of organic carbon 

were strongly correlated (r = -0.86, p < 0.001). 

Other chemical soil properties, except the concentration 

of total nitrogen (N), were less correlated with 

bulk density (Figure 3). The correlation between bulk 

density and base saturation (BS) and the correlation 

between bulk density and clay content were not statistically 

significant (p > 0.05). 

Bulk density/gustoća tla [g/m 3 ] 






Figure 3 Relationship between bulk density (ρb) and concentration of organic carbon (OC), concentration of total nitrogen (N), cation 

exchange capacity (CEC), base saturation (BS) and clay content (Clay) for 106 soil samples. 

Slika 3. Odnos gustoće tla i koncentracije organskog ugljika (OC), ukupnog dušika (N), pH, kapaciteta za izmjenu kationa (KIK), 

sume baza (BS) i sadržaja gline (glina) za 106 uzoraka. 

22 

More than 73 % of the total variability of bulk density 

was explained by OC (model SFI 1, Table 2). Adding 

other chemical properties as explanatory variables 

in the multiple regression models (models SFI 2, SFI 3, 

Table 2 Regression relationship between soil properties as predictors and bulk density as response for 106 soil horizons 

(OC – organic carbon, BS – base saturation, CEC – cation exchange capacity, CLAY - clay content. 

Tablica 2. Regresijski odnos karakteristika tla kao prediktora i gustoće tla kao odziva za 106 horizonata tla (OC – organski 

ugljik, BS – suma baza, KIK - kapacitet za izmjenu kationa, glina – sadržaj gline). 

Model 

Response variable 

CEC* CLAY* 

Intercept OC pH* BS* 

Varijabla odziva KIK glina 

SE Adj. R 2 

SFI 1 ρ b 1.3983 -0.0734 0.1403 0.7384 

SFI 2 ρ b 1.4509 -0.0720 -0.0115 0.1404 0.7379 

SFI 3 ρ b 1.3752 -0.0749 0.0004 0.1399 0.7398 

SFI 4 ρ b 1.3902 -0.0788 -0.0011 0.1402 0.7385 

SFI 5 ρ b 1.3438 -0.0734 0.0019 0.1390 0.7431 

SFI 6 

ρ b for OC < 3.6 % 1.4842 -0.1424 

ρ b for OC ≥ 3.6 % 1.1253 -0.0452 

0.1257 0.7958 

* denotes not statistically significant variable in the model 

* označava nesignifikantnost varijable u modelu


SFI 4 and SFI 5 in Table 2) did not significantly improve 

the prediction of SFI 1 (partial F-test, p > 0.05). 

Unexpectedly, soil texture, especially clay content, was 

not statistically significant variable in the models; 

contrary to many studies revealing that clay content is 

related with soil bulk density (Kaur, 2002; Leo navičiute, 

2000). 

The segmented regression method (SFI 6) improved 

prediction of ρ b (partial F-test, p < 0.001). The inde - 

pendent variable OC was partitioned into two intervals 

and a separate line segment was fitted to each interval. 

The boundary between two segments (breakpoint) was 

36.0 g/kg OC (Figure 4). Nearly 80 % of the total va riability 

in ρ b was explained by using segmented regression. 

Figure 4 Segmented regression relationship 

between soil bulk density (ρ b ) 

and organic carbon content (OC) 

in the mineral soil [g/kg] 

Slika 4. Segmentirana regresija odnosa 

gustoće tla (ρ b ) i sadržaj organskog 

ugljika (OC) u mineralnom 

sloju tla [g/kg] 

3.2 Validation of local and published PTFs for mineral part of soil 

Validacija lokalnih i objavljenih pedotransfer funkcija za mineralni sloj tla 

For the validation of local and published PTFs, bulk 

density was calculated using four published PTFs and 

predicted values were compared with local PTF (SFI 

6). The prediction quality of all five PTFs is presented 

in Figure 5. All four validation indices confirmed the 

highest prediction power of our local PTF (Figure 5) by 

Figure 5 Evaluation indices for published PTFs and local PTF (SFI 6) 

Slika 5. Indeksi evaluacije za objavljene i lokalni PTF (SFI 6) 

23


having the lowest value of bias of the regression model 

(MPE), the lowest random variation of the predictions 

after correction for the global bias (SDPE), the lowest 

overall error of the predictions (RMSPE) and the highest 

coefficient of determination (R 2 ). 

In the case of high bulk density, local SFI 6 PTF 

seems slightly less accurate (Figure 6). Probably, that 

could be explained because of not including information 

on clay content, which is normally the highest just 

for the soil horizons with high bulk densities (Urbanč 

i č et al., 2005). For other PTFs the systematic error in 

predictions is evident from the scatterplots of Figure 6. 

Figure 6 Performance of two local PTFs and published PTFs for the total dataset: estimated versus observed bulk densities with 

references to the 1:1 line. 

Slika 6. Kvaliteta predviđanja dvije lokalne i objavljenih pedotransfer funkcija za ukupni zbir podataka: procijenjene u odnosu 

na izmjerene gustoće s linijama izjednačenja. 

24 

3.3 Carbon stock calculation using different PTFs 

Izračun zalihe ugljika korištenjem različitih pedotransfer funkcija 

Carbon stock (C pool ) per hectare was calculated for 

different soil profiles, based on the usage of different 

PTFs (Table 4). Four different soil profiles were randomly 

selected from our soil database of the 16 × 16 km 

grid: Zajama, Lubnik, Besnica and Merljaki (Table 3). 

In the calculation of C pool , the stone content in soil horizons 

was considered, while the root portion was not. We 

assumed no surface rock outcrops. 

Soil profile “Zajama” was excavated in the Pokljuka 

plateau and is classified as Leptosol, soil profile “Lubnik” 

was dug near Škofja Loka and is classified as Cambisol, 

profile “Besnica” was excavated near Ljubljana 

and is classified also as Cambisol, whereas soil profile 

“Merljaki” is classified as Acrisol and was excavated 

near Nova Gorica. Morphological, physical and chemical 

properties are presented in detail in Table 3. 

The calculation of the C pool , based on the PTF of 

Kaur et al. (2002) gives highly underestimated values 

for all four soil profiles. The differences between calculated 

C pool using PTF SFI 6 and measured C pool are not 

unambiguous, i.e. for soil profile “Lubnik” and “Besnica” 

the carbon stock is underestimated, while for 

soil profile ‘’Zajama’’ carbon stock is overestimated. 

The calculations of C pool revealed that differences of 

calculated carbon stock per hectare could be quite large 

and are strongly dependent upon the PTFs algorithm. 

However, the lowest difference of the C pool based on 

measured and calculated bulk density was found for 

profile ‘’Merljaki’’. Both chemical and physical properties 

of this profile are close to average soil properties, 

included in this study, i.e. lower OC concentration 

and high bulk density (Figure 3). Consequently, the


Table 3 Morphological, physical and chemical properties of four soil profiles for evaluating C pool estimations. 

Tablica 3. Morfološka, fizikalna i kemijska svojstva četiri profila tla za ocjenu kvalitete predviđanja zalihe ugljika 

Horizon boundary Physical soil properties Chemical soil properties 

Profile Horizon Granica horizonta Fizikalna svojstva tla Kemijska svojstva tla 

Profil Horizont Upper Lower Clay Silt Sand Stoniness OC N pH CEC - 

ρ 

Gornja Donja Glina Prah Pijesak Kamenitost b 

KIK 

BS 

- Cm Cm % % % % g/cm 3 % % - cmol/kg % 

Zajama AC 0 13 9.9 48.2 42.0 15 0.520 9.47 0.78 6.99 83.89 100 

CA 13 33 20.2 57.0 22.8 40 0.737 6.52 0.56 7.24 68.28 100 

Lubnik AC 0 15 32.5 51.9 15.6 15 0.719 10.70 0.73 7.13 66.72 100 

BC 15 45 40.7 43.1 16.1 40 0.801 8.47 0.68 7.18 58.05 100 

Besnica A 0 3 20.4 27.7 51.9 5 0.842 8.38 0.5 3.47 12.62 45.7 

Bv 3 29 12.2 40.3 47.5 8 1.468 1.06 0.06 3.89 5.39 15.7 

BC 29 49 18.1 36.1 45.8 30 1.529 0.45 0.03 4.01 4.16 10.8 

CB 49 82 18.9 34.0 47.2 65 1.474 0.49 0.03 4.00 4.43 12.5 

Merljaki A 0 10 25.4 40.8 33.8 5 0.928 6.86 0.46 3.69 10.95 40.3 

E 10 47 21.5 50.6 27.9 10 1.239 0.67 0.06 3.81 7.18 6.6 

BE 47 85 26.5 43.2 30.3 13 1.339 0.63 0.05 3.84 5.95 5.6 

BC 85 122 32.9 46.5 20.6 13 1.206 0.69 0.05 3.95 5.65 12.3 

Table 4 Estimated carbon stock (C pool ) till depth of parent material for four different soil profiles based on measured and 

calculated bulk densities. 

Tablica 4. Zaliha ugljika do dubine matičnog supstrata za četiri profila tla, procijenjena na osnovi izmjerenih i izračunatih 

gustoća tla. 

Carbon stock C 

Measured 

pool in t/ha 

Zaliha ugljika C 

bulk density 

pool u t/ha 

Profile 

Profil 

Izmjerena 

gustoća tla 

Bulk density calculated using PTF 

Gustoća tla izračunata pomoću PTF 

SFI 6 Jeffrey Harrison Tamminen Kaur 

Zajama 112.1 138.0 115.0 139.3 166.3 52.7 

Lubnik 220.2 200.7 169.3 206.2 247.6 59.8 

Besnica 75.3 68.6 62.4 73.7 72.0 52.1 

Merljaki 135.9 137.7 126.0 148.9 145.6 101.4 

model is nicely predicting the ρ b of the profile ‘’Merljaki’’, 

whereas differences for other soil types are larger; 

i.e. even higher than 25 t of OC per hectare (profile 

‘’Zajama’’). Using non local PTFs drawn from literature 

may resulted in high differences between measured 

and calculated C pool up to 160 t of OC per hectare 

(profile ‘’Lubnik’’, PTF Kaur). 

Using national data from a 16 × 16 km plot network, 

we developed a pedotransfer function for bulk density 

of mineral forest soils of Slovenia. Most of the variability 

in soil bulk density can be explained by concentration 

of organic carbon. Adding other chemical (pH, N, 

CEC, BS) and physical soil properties (soil texture) in 

the regression equation did not significantly improve 

the prediction quality. The prediction quality of all five 

PTFs (Jeffrey, Harrison, Tamminen, Kaur and local SFI 

6) were tested using four validation indices (MPE, 

SDPE, RMSPE, R 2 ), the result being that local PTF SFI 

6 gives the most accurate prediction of soil bulk density. 

The PTFs were also used for prediction of carbon 

stocks in forest soils. Unexpectedly, using the local 

4. CONCLUSIONS – Zaključci 

PTF SFI 6 could still lead to possible inaccuracies of 

the C pool calculation higher than 25 t of OC per hectare. 

We assume that the main reason for that is a high pedodiversity 

of Slovenian forest soils, requiring additional 

soil ρ b sampling, especially for the main forest soil 

types. 

25


The study was financed by the Ministry of Higher 

Education, Science and Technology, through the research 

programme P4–0107 and young researcher programme, 

BioSoil Module Soil (2006-2008) within 

Adams, W. A., 1973. Effect of Organic-Matter on Bulk 

and True Densities of Some Uncultivated Podzolic 

Soils. Journal of Soil Science 24, 10–17. 

UN/ECE ICP-Forests 2006. Annex 1, Methods for Soil 

Analysis. ICP Forests, IIIa Sampling and Analysis 

of Soil – update 2006. http://www.icp-forests.org/pdf/Chapt_3a_2006(2).pdf. 

Benites, V. M., P. L. O. A. Machado, E. C. C. Fidalgo, 

M. R. Coelho, B. E. Madari, 2007. 

Pedotransfer functions for estimating soil bulk 

density from existing soil survey reports in Brazil. 

Geoderma 139, 90–97. 

Boucneau, G., M. Va n Meirvenne and G. Hofman, 

1998. Comparing pedotransfer functions 

to estimate soil bulk density in northern Belgium. 

Pedologie Themata 5:67–70. 

Craft, C. B., E. D. Seneca, S. W. Broome, 1991. 

Loss on Ignition and Kjeldahl Digestion for Estimating 

Organic-Carbon and Total Nitrogen in 

Estuarine Marsh Soils – Calibration with Dry 

Com bustion. Estuaries 14, 175–179. 

D e Vo s , B., M. Va n Meirvenne, P. Quataert, J. 

Deckers, B. Muys, 2005. Predictive quality 

of pedotransfer functions for estimating bulk 

density of forest soils. Soil Science Society of 

America Journal 69, 500–510. 

FAO. 2006. Guidelines for soil description. 4 th edition. 

FAO, Rome. 

Federer, C. A., D. E. Turcotte, C. T. Smith, 

1993. The Organic Fraction – Bulk-Density Relationship 

and the Expression of Nutrient Content 

in Forest Soils. Canadian Journal of Forest 

Research 23, 1026–1032. 

Harrison, A. F., K. L. Bocock, 1981. Estimation of 

Soil Bulk-Density from Loss-On-Ignition Values. 

Journal of Applied Ecology 18, 919–927. 

Heuscher, S. A., C. C. Brandt, P. M. Jardine, 

2005. Using soil physical and chemical properties 

to estimate bulk density. Soil Science Society 

of America Journal 69, 51–56. 

Hoekstra C, Poelman JNB (1982) Density of soils measured 

at the most common soil types in the Netherlands 

(in Dutch). Report 1582, Soil Survey 

Institute, Wageningen, The Netherlands, 47 pp. 

Honeysett, J. L., D. A. Ratkowsky, 1989. The Use 

26 

5. ACKNOWLEDGMENTS – Zahvala 

6. REFERENCES – Literatura 

Forest Focus programme, national CRP project 

V2-0511. Special thanks to Damijana Kastelec for 

methodological improvement. 

of Ignition Loss to Estimate Bulk-Density of Forest 

Soils. Journal of Soil Science 40, 299–308. 

Jeffrey, D. W., 1970. A Note on Use of Ignition Loss 

as A Means for Approximate Estimation of Soil 

Bulk Density. Journal of Ecology 58, 297–&. 

Kaur, R., S. Kumar, H. P. Gurung, 2002. A pedotransfer 

function (PTF) for estimating soil bulk 

density from basic soil data and its comparison 

with existing PTFs. Australian Journal of Soil 

Research 40, 847–857. 

Landa, E. R., J. R. Nimmo, 2003. The life and scientific 

contributions of Lyman J. Briggs. Soil 

Science Society of America Journal 67, 681–693. 

Leonavičiute, N., 2000. Predicting soil bulk and particle 

densities by soils pedotransfer functions 

from existing soil data in Lithuania. Geografijos 

metrastis 33:317–330. 

Martin, M. P., D. Lo Seen, L. Boulonne, C. Jolivet, 

K. M. Nair, G. Bourgeon, D. Arrouays, 

2009. Optimizing Pedotransfer 

Functions for Estimating Soil Bulk Density 

Using Boosted Regression Trees. Soil Science 

Society of America Journal 73, 485–493. 

Muggeo, V. M. R., 2008. Segmented: an R package 

to fit regression models with broken-line relationships. 

Rnews 8/1, 20–25. 

Phillips, J. D., D. A. Marion, 2005. Biomechanical 

effects, lithological variations, and local pedodiversity 

in some forest soils of Arkansas. Geoderma 

124, 73–89. 

R Development Core Team (2009). R: A language and 

environment for statistical computing, reference 

index version 2.9.1. R Foundation for Statistical 

Computing, Vienna, Austria. ISBN 3-900051- 

07-0, URL http://www.R-project.org. 

Rawls, W. J., and D. L. Brakensiek, 1985. Prediction 

of soil water properties for hydrologic modelling. 

p. 293–299. In E. Jones and T.J. Ward 

(ed.) Watershed Management in the Eighties. 

Proc. of a Symp. ASCE, Denver, CO. 30 Apr.– 

2 May 1985. ASCE, New York. 

Reinds, GJ, M. Posch, W. De Vries, (2001) A 

semi-empirical dynamic soil acidification model 

for use in spatially explicit integrated assessment 

models for Europe. Alterra Report 084, Alterra


Green World Research, Wageningen, The Netherlands, 

55 pp. 

Salifu, K. F., W. L. Meyer, and H. G. Murchison, 

1999. Estimating soil bulk density from organic 

matter content, pH, silt and clay. J. Tropic. 

For. 15:112–120. 

Scharenbroch, B. C., J. G. Bockheim, 2007. Pedodiversity 

in an old-growth northern hardwood 

forest in the Huron Mountains, Upper Peninsula, 

Michigan. Canadian Journal of Forest Research 

37, 1106–1117. 

Tamminen, P. and M. Starr, 1994. Bulk density of 

forested mineral soils. Silva Fennica 28:53–60. 

Urbančič, M, P. Simončič, T. Prus and L. Kutnar, 

2005. Atlas gozdnih tal Slovenije. Zveza 

gozdarskih društev Slovenije: Gozdarski vestnik: 

Silva Slovenica: Gozdarski inštitut Slovenije, 

Ljubljana. 

Van Wallenburg, C., (1988) The density of peaty 

soils (in Dutch). Internal Report, Soil Survey Institute, 

Wageningen, The Netherlands, 5 pp. 

SAŽETAK: S obzirom na vremensku zahtjevnost i veliku količinu rada potrebnog 

za uzorkovanja i analize kemijskih i fizikalnih svojstava šumskih tala, 

razvoj alternativnih metoda je vrlo važan. Korištenjem pedotransfer funkcija 

(PTF), znanstvenici koji se bave proučavanjem tala mogu dobiti informaciju o 

najvažnijim svojstvima tala koja je inače teško (skupo ili vremenski zahtjevno) 

dobiti. PTF se mogu definirati kao statistički modeli za predviđanje fizikalnih 

(gustoća, hidraulička svojstva, itd.) i kemijskih (npr. kapacitet za izmjenu kationa) 

svojstava tla iz drugih, dostupnijih ili rutinski analiziranih svojstava. 

Cilj ovog rada je bio razviti lokalnu PTF za procjenu gustoće mineralnog dijela 

šumskih tala Slovenije. Na osnovi literature, hipoteza je bila da (1) gustoća 

snažno korelira s konce4ntracijom organskog ugljika (OC) i (2) lokalna PTF 

daje bolčje vrijednosti od objavljenih pedotransfer funkcija. 

Podaci 45 profila tla s bioindikacijske 16 x 16 km mreže u Sloveniji su analizirani 

s ciljem razvijanja lokalne pedotransfer funkcije za procjenu gustoće tla. 

Ukupno je obrađeno 106 profila tla. 

Uzorci za procjenu gustoće tla uzeti su u pet ponavljanja korištenjem metalnih 

O-prstenova zapremine 5 cm 3 . U laboratoriju su uzorci tla osušeni na 105 °C 

i izvagani za daljnje kemijske i fizikalne analize. Korištene su sljedeće analitičke 

metode: pH je određen u KCl prema ISO 10390 na automatskom ph-metru Metrohm 

Titrino, sadržaj C i N je određen prema ISO 10694 i/ili 13878 na elementarnom 

analizatoru Leco CNS-2000, karbonati prema ISO 10693 Scheiblerovim 

kalcimetrom a mehanički nsastav tla prema ISO 11277 sedimentnom metodom i 

pipetom prema Köhnu. 

Jednostavna i multipla regresija korištene su za predviđanje ρb korištenjem 

različitih zavisnih varijabla, a testirani su također i regresijski modeli sa segmentnim 

odnosima. 

Koncentracija organskog ugljika (OC) dobro korelira (r = -0.861, p < 0.001) 

s gustoćom tla. Dva odvojena segmenta linije izjednačenja uklopljeni su u podatke 

koji su razdijeljeni u dva intervala prema sadržaju OC (ispod i iznad 

36,0 g/kg). Gotovo 80 % varijabiliteta gustoće tla objašnjeno je segmentnom regresijom 

(Slika 4.). 

Lokalna pedotransfer funkcija uspoređena je s objavljenim funkcijama a četiri 

indeksa validacije (MPE, SDPE, RMSPE and R2) potvrdila su najveću kvalitetu 

predviđanja lokalne pedotransfer funkcije (Slika 5.). 

Razlike u procjeni zalihe ugljika u tlu (Cpool) različitih pedotransfer funkcija 

bile su veće od 160 t/ha (Tablica 4.). Predviđanje zaliha ugljika moglo bi biti 

značajno unaprijeđeno kalibracijom koeficijenata u modelima pomoću podataka 

razvrstanih prema vrsti tla. 

Ključne riječi: pedotransfer funkcija PTF, organski ugljik OC, segment - 

na regresija, šumsko tlo, zaliha ugljika C pool 

27


UDK 630* 232.3 + 114.2 (001) 


PROIZVODNI POTENCIJAL CRNE TOPOLE 

(Sekcija Aigeiros Duby) NA EUGLEJU 

PRODUCTION POTENCIAL OF BLACK POPLAR 

(Section Aigeiros Duby) ON EUGLEY 

Saša PEKEČ 1 , Boris VRBEK 2 , Saša ORLOVIĆ 1 , Branislav KOVAČEVIĆ 1 

SAŽETAK: Rad prikazuje mogućnost proizvodnje sadnog materijala pet 

različitih klonova crne topole na euglejnom tlu. Ovo zemljište je u zoni korijenovog 

sustava težeg mehaničkog sastava, sa sadržajem ukupnog praha i gline 

od 65,16–75,72 %, a teksturna klasa je praškasta ilovača do ilovača. Izrazito 

je povećan sadržaj kapilarnih pora u odnosu na nekapilarne pore, te je vlaga 

u površinskom horizontu bila teže pristupačna biljkama. Kemijske osobine 

ukazuju da je ovo zemljište slabo humusno, slabo opskrbljeno hranjivima i 

ima lošije vodno-zračne osobine u odnosu na zemljišta koja se koriste za rasadničku 

proizvodnju crnih topola. Visinski i debljinski prirast ožiljenica razlikovao 

se kod ispitivanih klonova. Prema visinskoj strukturi, klonovi ´S 1-3´ i 

´B-17´, postigl sui veće učešće ožiljenica II klase (2,0–2,5 m) koje se kretalo 

od 46,2–53,9 % i neznatan udio I klase (›2,5 m) od oko 1 %, kao i veću srednju 

visinu na kraju razdoblja, dok su klonovi ´S 6-7´, 260/81 i 155/81 imali manje 

učešće sadnica II klase (7,4–13,4 %), te nisu imali ožiljenica u I klasi, dok je 

III klasa zastupljena sa 52,7–82,41 % ožiljenica. 

Ključne riječi: crna topola, sadni materijal, rasadnička proizvodnja, euglej 

Tijekom početaka topolarstva na područjima Srbije korišteni 

su kultivari eurameričke topole kao što su 

´Robusta´, ´Serotinaí´Marilandica´, dobivene uglavnom 

iz prirodnih malata ili izbojaka okolnih stabala. S vremenom 

je primijećena slaba otpornost ovih klonova u rasadničkoj 

proizvodnji na rak kore topole (Dothichiza 

populea), te se uvode novi euramerički klonovi iz Italije 

poput Populus × euramericana (Dode) Guinier cl. Í-214´, 

cl. Í-154´, cl ´45/51´, i ostali, a unesen je i određen broj 

klonova iz Europe i Amerike (Rončević i sur. 2002). 

Isti autori navode da je s obzirom na Talijansku školu rasadničke 

proizvodnje koja je primjenjivana na ovim prostorima, 

osnovno mjerilo kvalitete sadnog materijala 

Dr. sc. Saša Pekeč, istraživač suradnik, e-mail: pekecs@uns.ac.rs 

Dr. Sc. Boris Vrbek, znanstveni savjetnik, 

e-mail: bori sv@sumins.hr 

Dr. sc. Saša Orlović, znanstveni savjetnik, e-mail: sasao@uns.ac.rs 

Dr. sc. Branislav Kovačević, viši znanstvni savjetnik, 

e-mail: branek@uns.ac.rs 

1 

Institut za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu, 

Antona Čehova 13, 21000 Novi Sad, Srbija 

2 

Hrvatski šumarski institut, Cvjetno naselje 41, 

10450 Jastrebarsko, Hrvatska 


visina biljaka. Prema prirastu američka crna topola (Populus 

deltoides Bartr ex Marsh), u odnosu na eurameričku 

topolu (Populus × canadensis Moench), ima brz prirast, 

kao osnovnu biološku osobinu. 

Međutim kako bi se dobio kvalitetan sadni materijal 

crnih topola, potrebno je izabrati povoljno zemljište za rasadničku 

proizvodnju (Živanov iIvanišević 1986). 

S obzirom da topole čine kompleks aluvijalno-higrofilnih 

šuma prema prirodnim uvjetima, rasprostiru se u inundacionoj 

ravni velikih rijeka (Jović i sur. 1991). Prema 

Škoriću i sur. (1985) na inundcijama se nalaze tipovi 

tala kao što su fluvisol, humofluvisol i euglej. Imajući u 

vidu prirodno rasprostranjenje topola na tlu tipa fluvisol i 

humofluvisol, i rasadnička proizvodnja topola se zasniva 

na ovim tipovima tala. Euglejna tla u odnosu na fluvisol i 

humofluvisol koriste se ponajprije za rasadničku proizvodnju 

sadnog materijala vrba (Salix sp.). Uzimajući u obzir 

hidrološke uvjete eugleja i teži granulometrijski sastav, 

neophodno je obavljati ispitivanje sadnog materijala crnih 

topola, kako bi se utvrdili klonovi tolerantniji na ovakve 

uvjete staništa. 

29

S. Pekeč, B. Vrbek, S. Orlović, B. Kovačević PROIZVODNI POTENCIJAL CRNE TOPOLE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 29-36 

30 

MATERIJAL I METODE – Materials and methods 

Reznicama pet klonova crne topole, tijekom 2007. i 

2008. godine osnovan je poljski pokus na euglejnom tlu. 

Površina na kojoj je pokus osnovan nalazi se u zaštićenom 

dijelu aluvijalne ravni u Srednjem Podunavlju na pokusnoj 

plohi Instituta za nizinsko šumarstvo i životu 

sredinu. U pokusu su korišteni sljedeći klonovi: ´S 1-3´ 

(P. deltoides Bartr ex Marsh), ´B-17´ (P. deltoides Bartr 

ex Marsh), ´S 6-7´ (P. deltoides Bartr ex Marsh), ´260/81´ 

(P. deltoides Bartr ex Marsh) i ´155/81´ (P. × canadensis 

Moench). Pokus je imao 4 ponavljanja, u slučajnom rasporedu, 

a u svakom ponavljanju bilo je 35 biljaka. Razmak 

sadnje iznosio je 0.80 × 0.12 m, odnosno 0.096 m 2 po 

jednoj sadnici ili 104.000 sadnica po hektaru. S obzirom 

da se radi o tlu koje nije tipično za proizvodnju topola, 

očekivao se slabiji prijem biljaka, pa je korišten razmak 

sadnje koji daje veći broj biljaka po hektaru, kako bi se i 

nakon slabijeg prijema dobio ekonomski opravdan broj 

biljaka za sadni materijal. 

Na pokusnoj plohi otvoren je pedološki profil i opisane 

su njegove morfološke karakteristike. Uzeti su 

uzorci tla, te su u laboratoriji Instituta za nizinsko šumarstvo 

i životnu sredinu, određene fizičke i kemijske 

osobine tla po sljedećim metodama: 

– mehanički sastav tla po B-pipet metodi s pripremom u 

Natrijevom-pirofosfatu, Bošnjak i sur. (1997), 

– ukupna poroznost (P %), računskim putem iz specifične 

i zapreminske mase zemljišta, Bošnjak i 

sur. (1997), 

– retencija vlage pri tlaku 0,33 bara, priborom Porous - 

plate, Bošnjak isur. (1997), 

Prema napravljenim analizama teksturnog sastava 

kod proučavanog euglejnog tla (Tablica 1), osim humusnog 

horizonta izdvojen je prelazni horizont AaGso 

i podhorizont sekundarne oksidacije (Gso) na osnovi 

razlike u teksturnom sastavu. Do dubine od 60 cm, gdje 

je i najveća masa korjenovog sustava sadnica, veći je 

REZULTATI – Results 

Osobine tla 

Soil properties 

– retencija vlage pri tlaku 6,25 bara, priborom Presure 

mambrane, Bošnjak isur. (1997), 

– diferencijalna poroznost, računski na temelju 

ukupne poroznosti i retencije vlage pri tlaku od 

0,33b i 6,25b, Bošnjak isur. (1997), 

– sadržaj vlage u tlu do dubine od 60 cm, termogravimetrijskom 

metodom, Bošnjak isur. (1997), 

– sadržaj humusa u tlu metodom Tjurina po modifikaciji 

Simakova, 

– sadržaj CaCO 3 u tlu, volumetrijski sa Scheiblerovim 

kalcimetrom, 

– kemijska reakcija tla, pH u vodi elektrometrijski sa 

staklenom elektrodom, 

– dušik po metodi Kjedahla, 

– lako pristupačni fosfor i kalij po Al-metodi, Egner- 

Riehm – Dominigo, 

– razina podzemne vode mjeren je pomoću postavljenog 

pijezometra 

Tijekom vegetacijskog razdoblja, svakih 15 dana 

mje rene su dimenzije promjera pri korijenovom vratu i 

vi sine ožiljenica, razina podzemne vode i uzimani su 

uzorci tla za određivanje momentalne vlage. Na temelju 

postignutih visina, ožiljenice su svrstane u visinske kla se 

›3,0 m (extra klasa), 2,51–3,0 m (I klasa), 2,01–2,50 m 

(II klasa), 1,51–2,0 m (III klasa), (Ivanišević 1991). 

Obrada podataka obavljena je standardnim metodama 

statističke analize za usporedbu srednjih vrijednosti 

(ANOVA, test NZR na razini rizika 0.05). 

postotak sadržaja ukupne gline i praha. Teksturna klasa 

po dubini pedološkog profila je praškasta ilovača, ilovača 

i ilovasti pijesak. 

Tablica 1. Mehanički sastav tla 

Table 1 Mehanical composition of soil 

Krupan 

Ukupan 

Sitan 

Ukupna 

pijesak 

Prah Glina pijesak 

Dubina 

pijesak 

glina + Teksturna 

Coarse 

Dust Clay Total 

Horizont Depth (cm) 

Fine 

prah Klasa 

sand 

0.02- 0.02 mm clay 

0.2 mm 

0.002 mm 

class 

0.02 mm


Prema podacima ukupne poroznosti (Tablica 2), 

ovo tlo svrstavamo u porozno. Gornja granica poljskog 

vodnog kapaciteta je u rasponu od 48.14 % vol. u Aa,p 

horizontu pa, do 22.92 % vol. u Gso sloju. Za lentokapilarnu 

vlažnost (6.25b) vrijednosti gornje granice su 

od 23.39 % vol. u Aa,p horizontu pa do 6.82 % vol. u 

Gso pothorizontu. Vrijednost kapilarnog uspona je povoljnija 

ispod dubine od 30 cm. 

Tablica 2. Vodno-zračne osobine tla 

Table 2 Water-air properties of soil 

Fiziološki 

Retencija vode 

Dubina Ukupna poroznost 

aktivna voda Kapilarni uspon 

Horizont 

(% vol.) 

Depth Total porosity 

Physiollogically Capillary rise 

Horizon 

Water retention 

(cm) (% vol.) active water (cm) 

0.33b 6.25b (% vol.) 

Aa,p 0-30 57.59 48.14 23.39 22.59 14,9 

AaGso 30-60 57.75 41.85 19.62 31.17 27,2 

Gso 60-90 50.17 22.92 6.82 16.87 24,9 

Analizirajući sadržaj pora u zemljištu (Tablica 3), 

uviđa se da humusni horizont sadrži najviše sitnih finih 

pora (33,15 vol.%), u prijelaznom horizontu prevladavaju 

srednje pore (28,92 %), a u najdubljem sloju grube 

pore. Prema dubini pedološkog profila, učešće grubih 

pora raste s dubinom, a učešće sitnih pora opada. 

Tablica 3. Diferencijalna poroznost 

Table 3 Differential porosity 

Kapacitet 

Sadržaj pora 

Dubina za zrak Soil pores (% vol.) 

Horizont 

Depth Air Grube Srednje Sitne fine 

Horizon 

(cm) capacity Coarse Medium Fine 

(% vol.) (>10 μm) (10-0.2 μm) (


Slika 1. Dinamika momentalne vlage tla u 

Aa horizontu 

Figure 1 The dynamics of soil moisture in 

the immediate Aa horizon 

Slika 2. Dinamika momentalne vlage tla u 

AaGso horizontu 

Figure 2 The dynamics of soil moisture in 

the immediate AaGso horizon 

Slika 3. Dinamika kretanja podzemne 

vode 

Figure 3 The dynamics of groundwater 

Osnovno mjerilo kvaliteta za sadni materijal su dimenzije 

biljaka. Ana lizirajući dinamiku visinskog pri - 

rasta sadnica (slika 4), može se uvi djeti da je klon 

´260/81´ najbrže rastao u početku, 

sve do polovice mjerenog razdoblja, 

kada njegova krivulja rasta 

opada, te daje najniže završne vrijednosti 

visine, klon S 1-3 za razliku 

od prethodnog, ima slabiji rast u 

početnoj fazi, a nakon toga se krivulja 

rasta podiže, te ovaj klon 

postiže i najveću konačnu visinu. 

Najravnomjerniju krivulju rasta, 

Primanje reznica 

Acceptance cuts 

Prirast sadnica 

Growth of seedlings 

Osnovni problem kod rasadničke proizvodnje je zakorjenjivanje 

dovoljnog broja reznica, koji osigurava i dovoljan 

broj kvalitetnog sadnog materijala. Prilikom 

uvođenja američkih crnih topola (Populus deltoides), primijećen 

je problem težeg ožiljavanja reznica (Marković 

i sur. 1981). Kod istraživanih klonova crne topole, također 

je primijećeno slabo primanje reznica, na euglejnom 

tlu, koje je na kraju vegetacijskog razdoblja iznosilo 

od 63.7–69.4 %. 

bez znatnih oscilacija ima klon ´B-17´, dok klonovi 

´155/81´ i ´S 6-7´ ima najslabiji rast tijekom praćenog 

razdoblja te najmanju konačnu visinu. 

Slika 4. Prirast visine sadnica 

Figure 4 Height growth of seedlings 

32


Prema analizi prirasta promjera, 

(slika 5), može se zaključiti kako je 

najveći prirast ostvario klon ´S 1-3´, 

dok su ostali klonovi imali podjednak 

prirast promjera. Primjetno je da 

je u početnom razdoblju najbolji prirast 

promjera postigao klon ´260/81´. 

Slika 5. Prirast promjera sadnica 

Figure 5 Diameter growth of seedlings 

Učešće očekivanih varijanti klonova 

u ukupnom variranju visine 

ožiljenice (Slika 6) mijenjale su se 

tijekom vegetacijskog razdoblja. 

Razlike među klonovima bile su vrlo 

visoke polovicom lipnja (preko 

80 % ukupnog variranja), da bi 

nakon toga pale na razinu od oko 

50 %. Sredinom rujna razlike među 

klonovima utjecale su na ukupno variranje 

blizu 70 %, što je vjerojatno u 

vezi s razlikama u fenologiji zatvaranja 

vršnog pupa. Značajne razlike 

među klonovima crne topole u razdoblju 

od kraja svibnja i tijekom lipnja 

mjeseca su dobili su Kovačev 

i ć i sur. (2008a), pri čemu su uočili 

i značajnu povezanost visine izbojka 

u ovom razdoblju s formiranjem korjenovog 

sustava neposredno nakon 

sadnje reznica, kao i sa preživljavanjem 

ožiljenica. 

Učešće očekivanih varijanti klonova 

u ukupnom variranju promjera 

ožiljenice (Slika 7) na 10 cm visine, 

ukazuju da su razlike među klonovima 

bile vrlo visoke polovicom lipnja 

(preko 80 % ukupnog variranja), 

da bi nakon toga do sredine kolovoza 

opale na razinu od blizu 10 %. Tome 

Za proizvodnju sadnog materijala moraju se osigurati 

takvi uvjeti, (gustoća, zalijevanje, stavljanje gnojiva, ok - 

opa vanje i zaštita), koji osiguravaju visinu biljaka preko 

Slika 6. Učešće očekivanih varijanti u ukupnoj varijanti za visine ožiljenica ispitivanih 

klonova crnih topola 

Figure 6 Participation of the expected variance in total variance for the height of rooted 

cuttings of black poplar clones tested 

Slika 7. Učešće očekivanih varijanti u ukupnoj varijanti za promjer izbojka ožiljenica 

u visini korjenovog vrata ispitivanih klonova crnih topola 

Figure 7 Participation of the expected variance in total variance for diameter shoots roo 

ted cuttings in the amount of root collar of black poplar clones tested 

Dimenzije sadnica 

Dimensions of seedlings 

nisu doprinijele promjene u variranju unutar klonova, jer 

je koeficijent varijacije tijekom čitavog vegetacijskog 

razdoblja bio stabilan (oko 7 %). Tijekom rujna doprinos 

klonova ukupnom variranju bio je nešto veći (oko 20 %), 

čemu su vjerojatno doprinijele razlike u fenologiji zatvaranja 

terminalnog pupa. Ovo ukazuje na značajne razlike 

u dinamici promjera ožiljenica ispitivanih klonova u početnim 

fazama rasta, da bi se te razlike tijekom ljetnog 

perioda izgubile. 

2,5 m (Rončević i sur. 2002). Prilikom ovog istraživanja, 

na kraju vegetacijskog razdoblja postignute su značajne 

razlike u srednjim visinama, dok su istraživani klo- 

33


novi postigli podjednake promjere u visini korjenovog 

vrata (Tablica 5). Test najmanje značajne razlike na razini 

rizika od 5 %, razdvojio je dvije grupe klonova po srednjim 

visinama: klonovi ´S 1-3´ i ´B-17´ sa 194–197 cm i klonovi 

´S 6-7´, ´260/81´ i ´155/81´ sa 157–168 cm visine. Srednji 

promjeri bili su ujednačeni i kretali su se u rasponu od 

12,1 do 13,5 mm. Istražujući dimenzije sadnog materijala 

na humofluvisolu (Galić i sur. 2007) navode srednje 

visine ožiljenica P. × canadensis cl. ´Panonnia´, od 1,69 m, 

i P.× deltoides cl. ´PE19/66´, ´182/81´, ´B-81´, i ´B-229´ 

Tablica 5. Srednje vrijednosti preživljavanja ožiljenica, 

ukupna visina (h) i promjer u visini korjenovog 

vrata (d) istraživanih klonova topola, rezultati 

testa analize varijance i najmanje značajne razlike 

na razini rizika od 5 % 

Table 5 Maen values of survival of rooted cuttings, overall 

height (h) and diameter at root collar level (d) 

studied poplar clones, test results of analysis of 

variance and least significant differences at the 

level of risk of 5 % 

Mjereni elementi - Measured elements 

Klon Prijem Visina Promjer 

Clone Survival (%) Height (cm) Diameter (mm) 

S 1-3 66.5 a 196.6 a 13.5 a 

B-17 63.7 a 193.9 a 12.8 ab 

260/81 65.8 a 168.0 b 12.5 ab 

S 6-7 69.4 a 165.4 b 12.1 b 

155/81 68.8 a 156.9 b 12.3 ab 

F - ratio 0.18 ns 7.658 ** 1.503 ns 

p – value 0.9451 0.0014 0.2511 

Slika 8. Visinske klase sadnica 

Figure 8 Height cllas of seedlings 

od 2,01–2,30 m. Na tlu teksturnog sastava ilovast pijesak 

do pjeskovita ilovača, klon ´S 6-7´ tijekom selekcioniranja za 

proizvodnju biomase postigao je srednju visinu od 2,08 m i 

srednji promjer od 18,24 mm (Orlović i sur. 2003) 

Tijekom istraživanja sadnog materijala crnih topola, 

ustanovljeno je nekoliko graničnih visina za klase sadnica 

(Ivanišević 1991). Na osnovi grafikona 8, može se 

utvrditi da, prema visinskoj strukturi, istraživane ožiljenice 

su u vrlo malom opsegu preko 2,5 m visine (I klasa) i 

uglavnom se nalaze u II i III visinskoj klasi. 

Klonovi ´S 1-3´ i ´B-17´, imaju manji dio ožiljenica 

koji pripada I klasi (1,1 %), te povećan udio II klase 

(46,2–53,9 %). Kod klonova ´S 6-7´, ´260/81´ i ´155/81´, 

I klasa je potpuno izostala na ovom tluu, manje je učešće 

II klase ožiljenica (7,4–13,4 %), dok je III klasa 

najviše zastupljena sa (52,7–82,41 %). Promjeri ispitivanih 

klonova bili su od 12,1 do 13,5 mm u visini korjenovog 

vrata. 

34 

RASPRAVA – Discussion 

Proizvodne osobine ovoga tla ovisne su upravo od 

dubine glejnog horizonta te od načina vlaženja. Glede 

dubine glejnog horizonta, proučavano euglejno tlo 

prema Wilde (1962), citira Antić i sur. (1984), pripada 

γ-gleju. 

Između genotipova i svojstava tala utvrđen je jasan 

utjecaj na preživljavanje i rast ožiljenica topola prema 

Kovačević i sur. (2008a, 2008b). Ostvareni postotak 

prijema ne zadovoljava norme kvalitetne proizvodnje 

sadnog materijala crnih topola. Živanov i sur. 

(1985) navode proučavajući ožiljavanje pet klonova P. 

deltoides, (´450´, ´457´, ´618´, ´55/65´, ´725´), da je 

najbolje ožiljavanje kada je osigurana vlage u tlu blizu 

poljskom vodnom kapacitetu. Stanje vlage preko poljskog 

vodnog kapaciteta, kao i ispod, negativno je utjeca lo 

na ožiljavanje. Imajući u vidu da je vlaga u istraživanom 

euglejnom tlu, na dubini do 30 cm, (graf. 3), bila između 

vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta i lentokapilarne 

vlažnosti, dovodi do zaključka da je to jedan od uzroka 

lošijeg prijema. Mahoney i Rood, (1991), navode 

značajan utjecaj razine podzemne vode na preživljavanje, 

dimenzije, broj listova i lisnu površinu prirodnog 

hibrida topole (Populus deltoides balsamifera), te smanjenje 

navedenih parametara progresivno s povećanjem 

razine podzemne vode. Monclus i sur. (2005), 

proučavajući genotipove Populus deltoides × Populus 

nigra, navode nisku otpornost visoko produktivnih 

vrsta na nedostatak vode, i kao posljedicu toga smanjenje 

biomase. 

Prema dobivenim podacima (tab 5) na ovom tlu nema 

značajnih razlika između klonova u pogledu prijema, a 

slične podatke za klonove Populus × canadensis cl. 

Í-214´ i P. deltoides Í-65/59´ (Lux), dobio je (Ivaniš 

e v i ć 1991). Srednje visine ožiljenica ovise od mnogih 

čimbenika kao što su: klon, vrsta tla, sadnje, tip sadnog 

materijala, tehnološki postupci pri osnivanju, stavljanju 

gnojiva, zalijevanje, i sl. (M arković i Rončević 

1986, Živanov isur. 1985, Ivanišević 1991, Rončević 

isur. 2002). Smanjena količina vode izaziva stres 

od suše, što je posebno štetno za sadnice topola (Stewart 

iMahoney, 1990). Manje dimenzije ožiljenica i 

slabiji prijem klonova Populus deltoides dovode se


uglavnom u vezu s malim postotkom vlage u tlu, prema 

Segelquist isur. (1993). 

Nezadovoljavajući prijem, visinski prirast i prirast 

promjera tj. slabije dimenzije ožiljenica na kraju vegetacijskog 

razdoblja mogle bi se ponajprije dovesti u 

vezu s osobinama ispitivanog tla. Ovo tlo je u zoni korjenovog 

sustava do 60 cm dubine težeg mehaničkog sastava, 

gdje sadržaj ukupnog praha i gline iznosi od 

65,16–75,72 %, a kao povoljno tlo za uzgoj topola navodi 

se zemljište sa 30–50 % praha i gline (Živanov i 

sur. 1985). Također sadržaj kapilarnih i nekapilarnih 

pora ovoga tla je u odnosu 95: 5 % do 30 cm dubine i 

91: 9 % od 30–60 cm dubine, odnosno izuzetno je povećan 

sadržaj nekapilarnih pora ovoga tla, dok se kao 

optimalan odnos kapilarnih i nekapilarnih pora spominje 

60: 40 % (Vučić 1987). Isti autor iznosi podatak 

optimalnog odnosa ukupnog pijeska, praha i koloidne 

gline od 40: 40: 20 %, dok ovo zemljište sadrži odnos 

spomenutih frakcija 25: 50: 25 % u površinskom horizontu, 

što upućuje na lošija vodno-zračna svojstva, posebno 

manji sadržaj kisika za razvoj korjenovog 

sustava. 

U radu je proučeno euglej zemljište, u zaštićenom dijelu 

aluvijalne ravni, s mogućnošću vlaženja samo podzemnom 

vodom, podtipa: hipoglej. Ovo zemljište je u 

zoni korjenovog sustava težeg mehaničkog sastava, s povećanim 

sadržajem ukupnog praha i gline, teksturne 

klase: praškasta ilovača do ilovača. Povećan je sadržaj kapilarnih 

pora u odnosu na nekapilarne pore, te je vlaga u 

zemljištu u površinskom horizontu (Aa,p) bila manje zastupljena 

i teže pristupačna, dok je u prelaznom AaGso 

horizontu bila pristupačnija. Kemijske osobine ukazuju da 

je ovo zemljište slabo humozno, te slabo osigurano hranjivima. 

Ispitano zemljište ima slabije elemente plodnosti, 

posebice vodno-zračne osobine, u odnosu na zemljišta 

koja se koriste za rasadničku proizvodnju crnih topola. 

Ovo istraživanje ostvareno je u okviru projekta koji 

je financiralo Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj 

Republike Srbije, pod brojem projekta TR20001. Zbog 

Antić, M., N. Jović, V. Avdalović, 1984: Pedologija, 

Naučna knjiga, 403 str., Beograd, Bošnjak, 

Đ., Dragović, S., Hadžić, V., Babović, V., 

Kostić, N., Burlica, Č., Đorović, M., Pejković, 

M., Mihajlović, T.D., Stojanović, 

S., Vasić, G., Stričević, R., Gajić, B., P o - 

pović, V., Šekularac, G., Nešić, Lj., Belić, 

M., Đorđević, A., Pejić, B., Maksimović, 

l., Karagić, Đ., Lalić, B., Arsenić, I. 1997: 

Metode istraživanja i određivanja fizičkih svojstava 

zemljišta, JDPZ, 278 str., Beograd. 

Galić, Z., S. Orlović, B. Klašnja, A. Pilipović, 

M. Katanić, 2007: Improvement of production 

of high-yield poplar varietes seedlings by mycorrhiza 

application, Proc. Nat. Sci, Matica Srpska, 

(112): 67–74 str., Novi Sad. 

Ivanišević, P., 1991: Efekti đubrenja u proizvodnji 

sadnica topola na aluvijalnim zemljištima Srednjeg 

Podunavlja, Magisterij, Šumarski fakultet, 

Beograd. 

ZAKLJUČAK – Conclusion 

ZAHVALA – Acknowledgement 

LITERATURA – References 

S obzirom na spomenute osobine tla, postotak preživljavanja 

biljaka je bio slab i kretao se u rasponu od 

63.7–69.4 %. Visinski prirast i prirast promjera razlikovao 

se kod ispitivanih klonova. Prema visinskoj strukturi, 

klonovi ´S 1-3´ i ´B-17´, postigli su veće učešće 

ožiljenica II klase (2,0–2,5 m) koje se kretalo od 

46,2–53,9 % i neznatan udio I klase (>2,5 m visine), od 

oko 1 %, kao i veću srednju visinu na kraju razdoblja, 

dok su klonovi ´S 6-7´, ´260/81´ i ´155/81´ imali manje 

učešće sadnica II klase (2,0–2,5 m) od 7,4–13,4 %, nisu 

imali ožiljenica u I klasi (>2,5 m), dok je III klasa najviše 

zastupljena sa 52,7–82,41 %. 

toga se zahvaljujemo g. Ministru i ostalom osoblju koji 

su imali razumijevanja za realizaciju ovog projekta 

Jović, N., Z. Tomić, D.Đ. Jović, 1991: Tipologija 

šuma, Šumarski fakultet, 256 str., Beograd. 

Kovacevic, B., V. Guzina, M. Kraljevic-Balalic, 

M. Ivanovic, E. Nikolic-Đoric, 

2008a: Evaluation of early rooting traits of eastern 

cottonwood that are important for selection tests. 

Silvae genetica 57 (1) 13–21. 

Kovacevic, B., S. Orlovic, S. Roncevic, P. Ivanisevic, 

B. Klasnja, 2008b: Significance 

of genotype, date of cutting preparation and planting, 

soil and year for survival and growth of black 

poplar rooted cuttings. Proceedings of 16 th European 

Conference and Exibition, Spain, 614–617, 

Valensia. 

Mahoney J. M. and S. B. Rood, 1991: A device for 

studying the influence of declining water table on 

poplar growth and survival, Tree Physiology 1991 

8(3):305–314. 

35


Monclus, R., E. Dreyer, M. Villar, F. M. Delmotte, 

D. Delay, J. M. Petit, B. Barbaroux, 

D. Thiec, C. Bréchet and F. Brignol 

a s 2005: Impact of drought on productivity and 

water use efficiency in 29 genotypes of Populus 

deltoides×Populus nigra, New phytologist, Vol. 

169, Issue 4, 765–777. 

Marković, J., D. Gojković, P. Đoković, S. Rončević, 

P.Ivanišević, 1981: Tehnologija gajenja 

topola i vrba; Rasadnička proizvodnja, Izveštaj 

Instituta za topolarstvo o radu u 1981. godini: 79– 

94 str., Novi Sad. 

Marković, J., S. Rončević, 1986: Rasadnička 

proizvodnja, Monografija “Topole i vrbe u Jugoslaviji”, 

Institut za topolarstvo, 133–152 str, Novi 

Sad. 

Orlović, S., B. Klašnja, A. Pilipović, N. Radosavljević, 

M. Marković, 2003: Mogućnost 

rane selekcije crnih topola (Sekcija Aigeiros 

Duby) za proizvodnju biomase na osnovu njihovih 

anatomskih i fizioloških svojstava, Topola 

171/172: 35–44 str., Novi Sad. 

Rončević, S., S. Andrašev, P.Ivanišević, 2002: 

Proizvodnja reproduktivnog sadnog materijala topola 

i vrba, Topola 169/170: 3–22 str., Novi Sad. 

Segelquist, C. A., M. L. Scott and G. T. Auble, 

1993: Establishment of Populus deltoides Under 

Simulated Alluvial Groundwater Declines, American 

Midland Naturalist, Vol. 130, No. 2: 274–285. 

Stewart, B. R. and J. M. Mahoney, 1990: Collapse 

of riparian poplar forests downstream from dams 

in western prairies: Probable causes and prospects 

for mitigation, Environmaental management, Vol. 

14, No 4: 451–464. 

Škorić, A., G. Filipovski, M.Ćirić, 1985: Klasifikacija 

zemljišta Jugoslavije, Akademija nauka i 

umjetnosti Bosne I Hercegovine, Posebna izdranja, 

73 str., Sarajevo. 

Vučić, N., 1987: Vodni, vazdušni i toplotni režim zemljišta, 

Radovi VANU, Odeljenje prirodnih nauka, 

Vojvođanska akademija nauka i umetnosti, 320 

str., Novi Sad. 

Živanov, N., P. Ivanišević, 1986: Zemljišta za 

uzgoj topola i vrba, Monografija “Topole i vrbe u 

Jugoslaviji”, Institut za topolarstvo, 103–121 str., 

Novi Sad. 

Živanov, N., P. Ivanišević, I. Herpka, J. Marković, 

1985: Uticaj đubrenja i navodnjavanja na 

razvoj topola u rasadnicima i zasadima, Zbornik 

radova, Knjiga 16, str, 119–162, Institut za Topolarstvo, 

Novi Sad. 

SUMMARY: The paper presents the results of poplar plants´ growing on the 

soil that is not typical for poplar nursery production - on eugley soil. The diameter 

and height increments were examined for five clones of black poplar: 

´S 1-3´ (P. deltoides Bartr ex Marsh), ´B-17´ (P. deltoides Bartr ex Marsh), 

´S 6-7 ´(P. deltoides Bartr ex Marsh), ´260/81´ (P. deltoides Bartr ex Marsh) and 

´155/81´ (P. × euramericana (Dode) Guinier). This soil type is characterized 

by the fact that the layer from the surface down to 60 cm depth, where the largest 

mass of roots of seedlings is formed, contains the highest percentage of the 

total content of clay and silt, and the worst water-air conditions. The texture 

classes by the soil profile downwards were: silty loam, clay loam and loamy 

sand. In this type of soil, we observed low survival of cuttings of the examined 

black poplar clones that, at the end of the growing season, ranged from 

63.7–69.4%. There was no significant difference in cutting survival among 

them. The least significant differences test at the level of risk of 5% divided 

examined clones in two groups by shoot height: clones ´S 1-3´ and ´B-17´ with a 

194–197 cm and the clones ´S6-7´, ´260/81´ and ´155/81´ with a 157–168 cm 

shoot height. The mean diameters were uniform and varied in the range from 

12.1 to 13.5 mm. Diameter and height growth of clones varied depending on 

clones, and the most of seedlings at the end of the growing season were classified 

in 2 nd (2,01 to 2,50 m) and 3 rd (1,51 to 2,00 m) height class. Unsatisfactory 

cutting survival, height and diameter plants increments and lower dimensions 

of rooted cuttings at the end of the growing season could be primarily attributed 

to the relatively bad water and air conditions of eugley soil. 

36

PREGLEDNI ČLANCI – REVIEWS 

UDK 630* 431 


VEZA PRIRODNOGEOGRAFSKE I SOCIOGEOGRAFSKE 

OSNOVE DALMACIJE S UGROŽENOŠĆU 

OTVORENOG PROSTORA POŽAROM 

TIES BETWEEN THE GEOGRAPHICAL AND SOCIAL 

GEOGRAPHICAL FEATURES OF DALMATIA WITH 

THE ENDANGERMENT OF FOREST FIRES 

Marica MAMUT 1 

SAŽETAK: U radu je istražen međuutjecaj prirodnih i društvenih karakteristika 

dalmatinskog područja s ugroženošću otvorenog prostora požarom. Istraživanje 

je provedeno na području dalmatinskih PU (PU Zadarska, PU 

Ši ben sko-Kninska, PU Splitsko-Dalmatinska, PU Dubrovačko-neretvanska) u 

dese togodišnjem razdoblju 1998–2008. U međusobnu vezu dovedeni su službeni 

statis tički podaci o požarima MUP-a RH s klimatskim, vegetacijskim i de - 

mografskim stanjem istraživanog prostora. Rezultati istraživanja pokazali su 

velik utjecaj klimatskih čimbenika, vrste vegetacije i demografskih prilika obalnog 

i otočnog prostora na učestalost požara i veličinu opožarenih površina. 

Istarživani prostor ima klimu tipa Cs i podtipa Csa sa suhim ljetima (≥ 22 °C) i 

vrlo kišovitim zimama (1400 mm) što u kombinaciji s dominantnim vjetrovima 

ovog prostora izuzetno povoljno djeluje na širenje požara i otežava suzbijanje 

požara otvorenih prostora. Biljni pokrov Dalmacije uglavnom čine primorske 

šume i mediteransko bilje bogato smolom i eteričnim uljima te su lako zapaljive 

i nazvane “pirofilnim ekosustavima”. U opožarenim šumskim površinama Republike 

Hrvatske Dalmacija participira sa čak 64,3 % (122 241 ha) no najvećim 

dijelom (50,2 %) su to površine pod panjačama, makijom, garizima, 

šikarama i šibljacima. Bitan prirodni čimbenik prostora koji doprinosi većem 

broju požara je geološka građa te litološki i pedološki sastav. Oko 80 % pros to - 

ra građeno je od vodopropusnih va p nenaca na kojemu se tijekom vremena razvio 

ljuti krš, kao dobar preduvjet za nastanak i širenje požara. Ovakvu prirodnu 

osnovu prate i za požar povoljne socijalne karakteristike prostora. Demografska 

slika dalmatinskog zaleđa i otoka ukazuje na sve stariju populaciju i demografsko 

pražnjenje, što se izravno odražava i na održavanje otvorenih površina. 

Dok u Republici Hrvatskoj u otvorenim opožarenim površinama najveći udio 

imaju poljoprivredne površine (51,4 %), u Dalmaciji su to šume i šumska zemljišta 

(53,5 %). Sve veće površine zapuštenih poljoprivrednih zemljišta u dalmatinskom 

dijelom prekriva slaba šumska vegetacija, stoga ne čudi ni podatak da 

je 31,7 % požara otvorenog prostora Republike Hrvatske bio na području dalmatinskih 

PU i da je oko 38,9 % opožarene otvorene površine u dalmatinskim 

PU. Podaci o opožarenim površinama po PU jasno su dati kroz st ru kturne dijagrame 

priložene u radu i ukazuju da je najveći broj požara u analizi ranom desetogodišnjem 

razdoblju zabilježen je u PU Splitsko-dalmatinskoj (gotovo 1000 

požara godišnje), najveći dio opožarenih šumskih površina je u PU Šibensko- 

1 

Dr. sc. Marica Mamut, Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju, 

ul. Dr. F. Tuđmana 24, Zadar, mmamut@unizd.hr 

37

M. Mamut: VEZA PRIRODNOGEOGRAFSKE I SOCIOGEOGRAFSKE OSNOVE DALMACIJE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 37-50 

kninskoj (42,4 %), poljoprivrednih zemljišta u PU Zadarskoj (51,6 %), ostale 

površine prema namjeni manje su zastupljene. Najveći dio opožarenih površina 

otvorenog prostora (90,5 %) nije pod državnom skrbi i najveći broj požara izazvan 

je nehatom (čak 75 %) te je nužno povećati brigu i nadzor nad provođenjem 

preventivnih mjera zaštite od požara, čime bi štete bile znatno smanjene. 

Ključne riječi: Dalmacija, prirodnogeografske karakteristike, sociogeografske 

karakteristike, otvoreni prostor, šumske površine, požari 

U novije vrijeme kod nas i u svijetu sve je aktualnija 

problematika požara. Statistički podaci 

MUP-a Republike Hrvatske požare selektiraju na 

kategoriju požara otvorenog prostora (šume, ostalo 

šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište, odlagalište 

otpada, ostali otvoreni prostor) i požare objekata 

(građevinski objekti, prometna sredstva). U 

ovom radu cilj je objasniti vezu prirodne osnove 

dalmatinskog prostora i znatno učestalijeg broja požara 

otvorenoga prostora i veće opožarene površine 

u odnosu na kopneni dio Hrvatske. Vrlo često se pogrešno 

izjednačava pojam požara otvorenog prostora 

sa šumskim požarom. Dosadašnja iskustva 

pokazala su da je većina požara otvorenog prostora 

inicirana paljenjem vatre na zapuštenom i zakorovljenom 

poljoprivrednom zemljištu, koja se u skladu 

s klimatskim prilikama i ružom vjetrova širi i često 

u konačnici zahvaća i šume. Budući da su šume hrvatskog 

priobalja i otoka u gotovo 60 % degradirane 

i prekrivene panjačama, šikarom, makijom i 

goletima, a samo 9,9 % su visoke šume alepskog i 

crnog bora (Butorac i sur. 2009), veći dio požara 

otvorenog prostora je u kategoriji ostalog šumskog 

38 


zemljišta. Velik interes požari izazivaju zbog materijalnih 

šteta koje iza sebe ostavljaju, ali i zbog degradacije 

tla i vegetacije što je rezultat erozije na 

opožarenim površinama. Ovaj problem prepoznat 

je odavnina, čemu svjedoče sačuvani suhozidi na 

padinama priobalja i otoka Dalmacije. 

Požari hrvatskog mediteranskog područja poprimaju 

zabrinjavajuće razmjere i gotovo su sastavni 

dio ljetnog razdoblja, na što i brojčano ukazuju 

obra đeni podaci za Dalmaciju u ovome radu. Analiza 

je provedena na osnovi službenih podataka 

MUP-a RH za prostor četiriju Policijskih uprava 

(PU Splitsko-dalmatinska, PU dubrovačko-neretvanska, 

PU šibensko-kninska i PU zadarska) te na 

osnovi zapisa Nacionalnog savjetnika za upravljanje 

i kontrolu (suzbijanje) šumskih požara. 

Kako bi se smanjila učestalost i razmjeri požara 

koji rezultiraju često katastrofalnim uništavanjem 

šuma, šumskih površina, poljoprivrednih površina, 

ugrožavanjem naselja i ljudi, nužno je temeljito 

poznavanje prirodnih i društvenih karakteristika 

prostora koje usmjeravaju i određuju način provođenja 

preventivnih mjera zaštite. 

PRIRODNOGEOGRAFSKE I DRUŠTVENE ZNAČAJKE DALMACIJE 

I NJIHOV UTJECAJ NA NASTAJANJE POŽARA – 

Geographical and Social Features Dalmatian and their 

Impact on the Formation of Fire 

Kako bi što bolje sagledali uzroke i posljedice 

požara otvorenog prostora dalmatinskog krškog 

prostora date su osnovne društvene i prirodne karakteristike 

ovog područja. Značajni društveni 

čimbenici koji pogoduju razvoju požara su demografska 

slika i turistički potencijal prostora koji su 

se kroz vrijeme mijenjali, te klima, biljni pokrov, 

reljef, geološka podloga i tlo kao prirodne datosti 

dalmatinskog zaleđa, priobalja i otoka. Svi elementi 

su međusobno jako povezani. 

Demografska slika otoka i dalmatinskog zaleđa 

u posljednjem desetljeću znatno je izmijenjena 

(Wertheimer-Baletić, 2005). Ekonomska pre o- 

rijen tacija potisnula je poljodjelstvo i stočarstvo, 

što je masovno pokrenulo stanovništvo s otoka, a u 

priobalju iz zaleđa u turistička mjesta i gradove uz 

more, te tako smanjilo broj seoskog stanovništva 

(Živić i sur. 2005). Mnoge do tada obrađivane i 

uređivane poljoprivredne površine zapuštene su i 

na njih najprije prodire livadna, a zatim i šumska 

vegetacija. Time su nekadašnje prirodne zapreke za 

širenje požara (uređeni maslinici, vinogradi, voć - 

nja ci, oranice i sl.) postali prostor novih požarnih 

žarišta izvan ranijih šumskih površina. Dodatni otežavajući 

čimbenik je i njihova neposredna blizina 

naselja i prometnica te velika količina lako gorivog 

materijala. Stanovništvo starije životne dobi koje je 

ostalo na otocima i u zaleđu vrlo često izaziva požare 

spaljivanjem korova, ne vodeći računa o nepostojanju 

dovoljno širokog koridora koji bi sprječio 

nekontrolirano širenje vatre. Takvo stanje u ljetnom 

razdoblju kada je vegetacija presušena, temperatura 

visoka bitno potencira opasnost od požara u turistički 

privlačnom dalmatinskom prostoru Republike


Hrvatske (Vidučić, 2007). Potrebno je istaknuti i 

utjecaj velike frekvencije ljudi (turista) na izraženu 

učestalost šumskih požara u mediteranskom području. 

Vrlo često turisti nisu dovoljno svjesni opasnosti 

od požara na otvorenom prostoru i zbog razlike 

podneblja iz kojih dolaze. Neuređene, nenjegovane 

i neočišćene alohtone i autohtone borove šume uz 

turističke destinacije nepažnjom povećavaju mogućnost 

izbijanja požara (Vuletić i sur. 2006). 

Klima dalmatinskog prostora je sredozemna 

klima i prema Köppenovoj klasifikaciji pripada tipu 

Cs i podtipu Csa (Šegota, 1988) sa suhim vrućim 

ljetom i vrlo kišovitom zimom, znane kao klima 

masline (Šegota i Filipčić 2003). Visoke ljetne 

tem perature ovoga prostora objašnjavaju se jakim 

dnevnim zagrijavanjem reljefno niskog prostora 

koji je dobrim dijelom ogoljen, a tlo je najčešće propusno 

i suho. Srednja srpanjska temperatura zraka 

ove klime je ≥22 °C (Šegota, 1988), dok su dnevne 

temperature vedrih ljetnih dana znatno više, što 

izuzetno pogoduje razvoju požara otvorenog prostora. 

Oborine u ljetnim mjesecima vrlo su rijetke i 

uglavnom u obliku lokalnih pljuskova. U zimskom 

razdoblju advekcija zraka s relativno toplog mora i 

često sunčano vrijeme, uzrokuje relativno visoke 

temperature i zimi (npr. srednja siječanjska temperatura 

zraka u Zadru je 5,8 °C). Srednja godi šnja 

temperatura zraka na mediteranskom krškom području 

je 11,2 °C, a srednja količina padalina je 

1400 mm (Topić, 2003) i povećava se od mora i 

otoka prema unutrašnjosti i od nižih prema višim 

nadmorskim visinama. Od ostalih klimatskih čimbenika 

važnih u razvoju i suzbijanju požara bitni su 

dominantni vjetrovi ovoga prostora. Vjetar, naime, 

djeluje mehanički, prenoseći plamen i iskre i uništava 

posebno velike komplekse šuma u tzv. visokim 

požarima ili požarima u krošnjama četinjača, 

gdje se vatrena stihija širi s jedne krošje na drugu, 

izazivajući tzv. leteći požar. Visok temperaturni gra - 

dijent u obalnom pojasu i nagomilavanje relativno 

hladnijeg zraka iza obalnih planina uzrokuje jaču 

vjetrovitost obalnog prostora. Uz to je za primorske 

krajeve karakteristična česta i nagla smjena vjetrova, 

što pogoduje širenju požarišta i otežava suzbijanje 

i gašenje vatrene stihije. To objašnjava velik 

udio dalmatinskih PU u veličini opožarenih površina 

Hrvatske. Smjer vjetrova ovisi i o pružanju i 

konfiguraciji obale i otoka stoga je jugo najčešće u 

srednjem Jadranu. Split, Hvar i Palagruža ima ju 

najveću čestinu juga na Jadra nu ( Šegota, 1988). 

Južni Jadran bilježi manje juga zbog razlike u učestalosti 

ciklona koje putuju po van Bebberovim putanjama 

Vb, Vc i Vd. 

Biljni pokrov Dalmacije osim kultiviranih vrsta 

(Grković, 2005) čine i primorske šumske zajednice 

koje su s obzirom na suše klimatske prilike i 

kseromorfnu građu biljnog pokrova daleko lakše 

za paljive od kontinentalnih šuma. Budući da mediteranske 

biljne vrste obiluju smolom (četinjače) i 

eteri čnim uljima, jasno je da su primorske šume podložnije 

požarima od listopadnih šuma kontinentalnog 

dijela Republike Hrvatske, koje su teže 

zapaljive i slabije podržavaju vatru. Mediteranski 

šumski ekosustavi četinjača i vazdazelenih listača 

zbog svojih karakteristika u kontaktu s vatrom nazivaju 

se i “pirofilnim ekosustavima”. U tu skupinu 

spadaju vrste iz rodova Pinus, Quercus, Cistus, Calicotome 

te iz porodice Ericacea (Španjol i sur. 

2008). Osim autohtonih biljaka na krškom dalmatinskom 

području česte su i umjetno uzgojene kulture 

alohtonih vrsta podignutih zbog potreba 

pošumljavanja i melioriranja degradiranih područja. 

Ponekad i izgrađene protupožarne ceste mogu 

predstavljati prijetnju, jer zbog slabog održavanja 

lako zarastu u vrste sklone lakom zapaljenju. 

Geološka građa, litološki i pedološki sastav mediteranskog 

prostora Hrvatske još su jedan od bitnih 

elemenata za nastanak i širenje požara. Krški 

prostor Dalmacije najvećim dijelom (oko 80 % područja) 

izgrađen je od tvrdih i čvrstih vodopropus - 

nih vapnenaca otpornih na eroziju (Topić, 2003). 

Nekada je taj prostor bio prekriven tankim slojem 

zemlje koji je vremenom erodiran. Nekontroliranim 

uništavanjem šumskog pokrova (požari, sječa, eks - 

ten zivno stočarenje) te su površine pretvorene u 

ljuti krš s dominantnim dubinskim kemijskim trošenjem 

(korozijom). Ovakvo stanje smanjuje zadržavanje 

vode na površini i time stvara preduvjet za 

nastanak požara te otežava njegovu sanaciju. Samo 

manji dio dalmatinskog prostora građen je od vodonepropusnih 

stijena (škriljevci, pješčenjaci, eocenski 

fliš, tercijarni lapori) i čini manje sušan dio krša 

(Bogunović i sur. 2007). Pedološki uvjeti odno - 

se se na sloj šumskog pokrivača koji predstavlja 

osnovni dio gorivog materijala. U pravilu stjenovitost 

i kamenitost površine pogoduje nastanku požara. 

Šumski požari nepovoljno utječu ne samo na 

prirodni izgled, već i na građu tla budući da se na 

zgarištima tijekom 10–13 godina smanji sadržaj 

humusa za 11–30 % i dušika za 7–25 % (Španjol 

i sur. 2008), a ovisno o tipu tla i nagibu terena na 

zgarištima mijenja se i sadržaj gline u tlu. 

Reljef ovoga područja tektonski je predisponiran 

s jasno izraženim konsekventnim elementima. 

Ovaj krški prostor bogat je endogenim i egzogenim 

krškim oblicima. Oko 75 % površina mediteranskog 

krša ima nagib veći od 5 %, što prostoru 

daje karakteristike reljefa velike energije koja bit - 

no utječe na mehaničko trošenje i odnošenje tla 

vo dom (Topić, 2003). To je u neposrednoj vezi s 

39


vegetacijom, a time i potencijalima za nastanak 

požara. Ova četiri elementa (reljef, trošenje, vegetacija, 

požar) međusobno se uvjetuju. 

Prirodni čimbenici dalmatinskog područja izuzetno 

su povoljni za razvoj požara. Kada se tome 

dodaju i određeni antropogeni utjecaji, lako je objasniti 

veći udio požara u dalmatinskim PU u odnosu 

na ostala područja Republike Hrvatske. Budući da 

se otvoreni prostori, pogotovo šumski, dugo i teško 

obnavljaju, prevencija i zaštita ovih prostora od velikog 

je značenja. 

METODOLOŠKI PRISTUP I REZULTATI ANALIZE – 

Methodological boils and analysis results 

Istraživanje je provedeno na temelju službenih 

podataka MUP-a RH Tajništva ministarstva – 

Odjela za analitiku te na osnovu zapisa Nacionalnog 

savjetnika za upravljanje i kontrolu (suzbijanje) 

šumskih požara. Statistički su obrađeni i analizirani 

podaci za četiri PU na području Dalmacije (PU 

Splitsko-dalmatinska, PU dubrovačko-neretvanska, 

PU šibensko-kninska i PU zadarska). Dobiveni rezultati 

međusobno su uspoređivani i stavljani u 

odnos s državnim prostorom kako bi se dobio što 

kompleksniji uvid u vezu prirodne i društvene 

osnove i opasnosti od požara u hrvatskom priobalju 

i otocima. Zbog povećanja zornosti dati su i grafički 

prikazi pojedinih rezultata. 

Broj požara i veličina opožarene površine otvorenog prostora – 

Number of fires and the size of burned area of open space 

U desetogodišnjem razdoblju od 1998. do 2008. u 

Republici Hrvatskoj bilo je ukupno 91 705 požara 

(otvoreni prostori i objekti), od čega čak 31,7 % na 

području dalmatinskih PU (29 100 požara). Po bro ju 

požara dalmatinskog submediteranskog prostora posebno 

se ističe PU splitsko-dalmatinska, dok su PU 

šibensko-kninska i PU zadarska u većini godina gotovo 

izjednačene. PU dubrovačko-neretvanska u 

proteklih deset godina (1998–2008.) nije zabilježila 

više od 400 požara (Sl. 1). Podaci o opožarenoj povr - 

šini otvorenog prostora pokazuju nepodudarnost 

bro ja požara i veličine opožarene površine. Najveću 

Slika 1. Ukupan broj požara po županijama na području Dalmacije 

Figure 1 The total number of fires by county in Dalmatia 

opožarenu površinu otvorenog prostora u posljed - 

njih deset godina imala je PU šibensko-kninska 

(68 235 ha), zatim PU splitsko-dalmatinska 

(58 215 ha), PU zadarska (55 996 ha) i PU dubrovačko-neretvanska 

(46 220 ha) što se može objasniti i 

donekle tišim vremenom, manjim promjenama smijera 

vjetra na južnom Jadranu u odnosu na srednji. 

Veličina opožarenih površina na dalmatinskom području 

po godinama vrlo je ražličita i kretala se od 

4311 ha (2005.) kada je u PU dubrovačko-neretvanskoj 

bilo svaga 103 ha opožarene površine otvorenog 

prostora do 73 676 ha (2000.) kada je na 

području PU šibensko-kninske opožareno čak 24 

959 ha otvorenog prostora. (Sl. 2). 

40


Slika 2. Opožarena površina otvorenog prostora po PU (u ha) 

Figure 2 Burned area of open space per PU (in hectares) 

U požarima otvorenog prostora u istom razdoblju 

opožareno je 588 267 ha otvorene površine, od 

toga 228 666 ha (38,9 %) otvorene površine na dalma 

tinskom području. Kategorije otvorenog pros - 

tora dijelimo na površine šumskog zemljišta, šume, 

ostalo šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište, 

površine odlagališta otpada i ostali otvoreni prostor. 

Hrvatska je zemlja relativno bogata šumama. Čak 

24 900 km 2 površine Republike Hrvatske prekriveno 

je šumama i šumskim zemljištem, što čini 44 % njenog 

teritorija. Najvećim dijelom (59 %) su visoke 

šume – sjemenjače, 24 % čine niske šume – panjače, 

16 % je udio makije, gariga i šikare, a na plantažne 

površine otpada zanemarivih 1 % (Šiljković, 

1997). Požarom su najugroženije šume mediteranskog 

prostora, čime se umanjuje biološka i krajobrazna 

raznolikost. Naime, šume su staništa brojnih 

predstavnika biljnog i životinjskog svijeta i jedan 

od glavnih izvora kisika. Njihovu stabilnost narušava 

vatrena stihija koja u vrlo kratkom vremenu 

može uništiti cijela šumska područja. Statistički podaci 

ukazuju na nesrazmjer broja požara i opožarenih 

površina. Da li će neko područje stradati više ili 

manje, da li će stradati veća ili manja površina ovisi i 

o prirodnim čimbenicima i o čovjeku, odnosno subjektima 

vezanim za zaštitu od požara. Bitni elementi 

su vrsta i starost šume, ali i vrsta i jačina požara. Iako 

može biti posljedica prirodne pojave (udar groma), 

šumski požari najčešće su posljedica ljudske djelatnosti 

(nesretni slučajevi, nepažnja, gru bi nemar, 

namjerno paljenje, neutvrđeni uzroci). Požare uglav - 

nom doživljavamo kao nepogode koje imaju nega- 

Opožareno šumsko zemljište u ha – Burned forest land to ha 

Slika 3. Veličina površina opožarenog šumskog zemljišta u ha po godinama 

Figure 3 Size of area of burned forest land to ha per year 

41


tivne posljedice na ljudsku zajednicu i eološka pitanja, 

no vatra može biti i pozitivan ekološki čimbenik 

koji ima važan utjecaj na mogućnost obnove vegetacije. 

Ugroženost pojedinih područja, pa tako i šuma, 

različita je. Na prostoru Republike Hrvatske šumskim 

požarima opožareno je 189 985 ha povr šine 

šumskog zemljišta i šuma, od čega je najveći dio na 

prostoru dalmatinskih PU, čak 64,3 % ili 122 241 

ha površine šumskog zemljišta i šuma. 

Ovaj podatak ne iznenađuje, ali upućuje na traže 

nje učinkovitijih preventivnih mjera i poboljšanje 

vatrogasne organizacije na tom prostoru. 

Osobito velike šumske površine opožarene su 

1998. (21 531 ha), 2000. (32 661 ha), 2003. 

(15 694 ha) i 2007. (20 341 ha). Sl. 3. Najveći udio 

opožarenih šumskih površina u Dalmaciji bilježi 

PU šibensko-kninska. Sl. 4. i 5. 

Slika 4. Udio PU u ukupnoj opožarenoj šumskoj površini na dalma 

tinskom području 1998.–2008. 

Figure 4 The share of PU in total izgorjeloj forest area on the Dalmatian 

area 1998.–2008. 

Slika 5. Opožarena površina šuma i šumskog zemljišta Dalmacije po PU (u hektarima) po godinama 

Figure 5 Burned forest area and forest land in Dalmatia by the PU (in hectares) per year. 

Požare otvorenih prostora, uključujući i šumske 

požare moguće je analizirati prema načinu postanka 

na prirodne i umjetne, ili prema tipu gorivog 

materijala na podzemni požar (požar tla), 

prizemni ili niski požar, požar u krošnjama ili visoki 

požar i požar osamljenog drveća i grmlja 

(Španjol i sur. 2008). Najčešći je prizemni požar 

koji se javlja u svim tipovima šuma, no požar u 

krošnjama uništava najveće šumske komplekse, 

pogotovo ako je potpomognut vjetrom, pa se tzv. 

leteći plamen širi s krošnje na krošnju. 

42 

Opožarena površina prema vrsti vegetacije i namjeni – 

Burned area by vegetation type and purpose 

Iako je podatak o veličini opožarenih površina 

značajan, optimističniju sliku daju podaci o strukturi 

opožarene površine s obzirom na vegetaciju 

koja je prekrivala prostor prije požara. Naime, u 

razdoblju od 1998–2007. god., od ukupne opožarene 

šumske površine (170 848 ha) na visoke šume 

s dominacijom borovih šuma otpada 19 839 ha, što 

je svega 11,6 %. Najveći dio šumskih površina 

85 690 ha ili 50,2 % prije požara bio je obrastao 

panjačama, makijom, garizima, šikarama i šibljacima.


Prema namjeni otvoreni prostor, uz šume i šumske 

površine, prekrivaju poljoprivredna zemljišta, 

odlagališta otpada i ostali otvoreni prostori. Udjeli 

pojedinih kategorija u ukupno opožarenim otvorenim 

površinama na prostoru Republike Hrvatske i 

površine s 11,1 % ili 25 334 ha, odlagališta otpada 

s 1,8 % (4106 ha), a sve ostalo čini 33,6 % površina 

izgorjelog otvorenog prostora (Sl. 7). 

Ako analiziramo kako su te površine raspoređe - 

ne po dalmatinskim PU, uočavaju se bitne razlike. 

Naj veći dio opožarenih šumskih prostora u razdob 

lju od 1998–2008. je u PU šibensko-kninskoj 

(42,4 %), dok je u ostalim dalmatinskim PU ta povr 

šina gotovo podjednako raspoređena – PU zadarska 

21,4 %, PU splitsko-dalmatinska 19% i PU 

dubrovačko-neretvanska 17,2 % (Sl. 8). 

Šume i šumska zemljišta – Forest and forest land 

Poljoprivredno zemljište – Agricultural land 

Odlagalište otpada – landfill 

Ostalo – Others 

Slika 6. Struktura opožarenih površina otvorenog prostora na području 

R Hrvatske 1998–2008. 

Figure 6 Structure of the burnt area of open space in Croatia 

1998–2008. 

Slika 8. Udio dalmatinskih PU u opožarenim šumskim površinama 

Dalmacije 1998–2008. 

Figure 8 Share Dalmatian PU in burned forest areas of Dalmatia 

1998–2008. 

Analiza udjela PU u opožarenim poljoprivrednim 

površinama Dalmacije pokazala je promije- 

Šume i šumska zemljišta – Forest and forest land 

Poljoprivredno zemljište – Agricultural land 

Odlagalište otpada – landfill 

Ostalo – Others 

Slika 7. Struktura opožarenih površina otvorenog prostora na području 

dalmatinskih PU 1998–2008. 

Figure 7 Structure of the burnt area of open space in the Dalmatian 

PU 1998–2008. 

prostoru Dalmacije bitno su različiti. Naime, na 

pro storu RH najveći udio u opožarenim površinama 

otvorenoga prostora otpada na poljoprivredna zemljišta, 

čak 302 172 ha ili 51,4 % (Sl. 6) dok primat u 

Dalmaciji pripada šumama i šumskom zemljištu. 

U strukturi opožarenih otvorenih prostora dalmatinskih 

PU, šume i šumska zemljišta zastup - 

ljena su sa 53,5 % ili 122 241 ha, poljoprivredne 

Slika 9. Udio dalmatinskih PU u opožarenim površinama poljoprivrednog 

zemljišta Dalmacije 1998.–2008. 

Figure 9 Share Dalmatian PU in the agricultural land of Dalmatia 

1998.–2008. 

43


njen poredak, što je glede prirodne osnove prostora, 

ali i veličinu poljoprivrednih površina pojedine 

PU očekivano. Najveći udio pripada PU 

zadarskoj s 13 067 ha ili 51,6 % izgorenih poljoprivrednih 

površina dalmatinskog područja. I ovaj 

puta PU dubrovačko-neretvanska je s najmanjim 

udjelom od samo 4,2 % (1 052 ha) (Sl. 9). 

Zanimljivi su i podaci o opožarenim površinama 

odlagališta otpada, gdje nailazimo na godine 

kada takvih površina nije ni bilo. U RH je u analiziranom 

desetogodišnjem razdoblju bilo 5 588 ha 

opožarene površine odlagališta otpada, od čega na 

prostor dalmatinskih PU otpada čak 4 106 ha ili 

73,5 %. Još više zabrinjava podatak da je najveći 

dio tih površina (76 % opožarenih površina odlagališta 

Dalmacije) samo u PU splitsko-dalmatinskoj 

(3 122 ha). Najveći dio tih površina opožaren 

je 2000. g., 2563 ha odnosno 82,1 % od ukupno 

opožarenih odlagališta PU splitsko-dalmatinske 

kroz desetogodišnje razdoblje. Ako taj podatak 

stavimo u odnos od ukupno opožarenim površinama 

odlagališta otpada na prostoru cijele države 

u razdoblju 1998.-2008. godine, tada samo 2000. 

godina u PU splitsko-dalmatinskoj sudjeluje s 45,9 

%, dok se u PU varaždinskoj u cijelom desetogodišnjem 

razdoblju bilježi samo 1 ha opožarene površine 

te kategorije (2003.) ili 0,02 %. 

Broj požara i veličina opožarene površine otvorenog prostora prema vlasništvu – 

Number of fires and the size of burned area of open space owned by 

Od 91 705 požara koliko je zabilježeno u RH od 1998. 

do 2008. godine, najveći dio (55 804 požara) zabilježen je 

na prostoru neutvrđenog vlasništva. Ako se tome broju 

dodaju i požari na privatnom zemljištu (27 227 požara), 

očito je da se najveći broj požara (83 031 požar ili 90,5 %) 

događa na površinama koje nisu pod državnom skrbi. Posljedica 

je to nedovoljne brige i neprovođenja potrebnih 

preventivnih mjera zaštite, od čišćenja do izgradnje protupožarnih 

prosjeka i provođenja uzgojnih mjera u šumama. 

Kao mogući razlog ovakvog odnosa broja požara 

na državnom i nedržavnom zemljištu, često se navodi i 

prenamjena negrađevinskog u građevinsko zemljište (Simonetti, 

2006). Osobito ako su to površine u blizini 

naselja. Naime, zakonom je propisano da se pet godina 

nakon što je neka površina opožarena, može promijeniti 

njena namjena. Podaci o veličini opožarene površine otvorenog 

prostora prema vlasništvu u skladu su s podacima 

o broju požara. Najveći dio državnog zemljišta 

opožaren je na području dalmatinskih PU, čak 70,2 % ili 

5 4890 ha od ukupno opožarenih državnih površina u Republici 

Hrvatskoj (7 8171 ha). Udio dalmatinskih PU u 

opožarenim privatnim otvorenim površinama je nešto 

manji, ali još uvijek visok 62,9 % ili 49 892 ha. Bitno je 

naglasiti da je i na području cijele države i na području 

dalmatinskih PU najveći dio opožarenog otvorenog 

prostora neutvrđenog vlasništva: u Republici Hrvatskoj 

73,2 % ili 430 829 ha, a na dalmatinskom području 

53,7 % ili 122 717 ha (Sl. 10). 

Ovdje se nameće pitanje veze katastra i zaštite od 

požara (Blagović i Prosen 2007). Naime, Zakon o zaštiti 

od požara (NN 1993), na temelju kojega je donesen 

i Pravilnik o zaštiti šuma od požara (NN 2003), 

propisuje tehničke, preventivno-uzgojne i druge mjere 

zaštite koje vlasnici moraju provoditi s obzirom na procjenjenu 

ugroženost. Prvi problem javlja se ako se ne 

može utvrditi vlasnik. Drugi problem je neažuriranost 

katastra, odnosno neusklađenost kultura u katastru s 

kulturama na terenu. Velik je broj katastarskih čestica 

na kojima je npr. odavno izrasla šuma , a ona se vodi 

pod nekom drugom kulturom i ne ulazi u program zaštite 

od požara. Ovakve šume nerijetko su sječene i zamjenjivane 

divlje izgrađenim naseljima, osobito u 

R HRVATSKA 

Državno 

State 13 % 

Privatno 

Privately 14 % 

DALMACIJA 

Državno 

State 24 % 

Neutvrđeno 

Undetermined 73 % 

Neutvrđeno 

Undetermined 54 % 

Privatno 

Privately 22 % 

Slika 10. Struktura vlasništva opožarenih površina otvorenog prostora u Republici Hrvatskoj i Dalmaciji 

Figure 10 The ownership structure of burnt area of open space in R Croatia and Dalmatia 

44


blizini turističkih destinacija. Postoje i suprotni primjeri, 

gdje je u katastru čestica vođena pod šumom, a 

šume odavno nema. Uz ove, čest je i problem kada za 

istu česticu postoji jedan podatak u katastru, a drugi u 

zemljišnim knjigama. Ulaskom Hrvatske u Europsku 

uniju značajna novina odnosit će se na vrednovanje i 

zaštitu ugroženih staništa. Zakonom o zaštiti prirode 

(NN 2005) člankom 58. definirana su ekološki značajna 

područja, među kojima su i očuvane šumske cjeline. 

Teško će biti uvjeriti mjerodavne u Europi da su 

neke šumske cjeline vrlo vrijedne ako nisu zavedene 

kao šume u katastru. Problem ne čine samo neregistrirane 

šume, već i sva ostala prirodna dobra bitna za zaštitu 

okoliša. Potrebno je odrediti i pravu lokaciju i 

površinu kako bi gospodarenje, a time i zaštita od požara, 

moglo biti učinkovito. 

Pri analizi načina izazivanja požara uz požare otvorenih 

prostora vrlo često se u razmatranje uzimaju i požari 

na objektima (građevinski objekti i prometna sred stva). S 

geoekološkog gledišta ta kategorija je manje interesantna, 

ali sa sociogeografskog i ekonomsog gledišta predstavljaju 

značajne pokazatelje. Budući da je najveći broj požara 

izazvao čovjek (namjerno, nehat ili dječja igra) ova 

analiza ima najvećim dijelom sociogeografski karakter, te 

su u obzir uzeti i podaci o požarima na objektima. Za najveći 

broj požara utvrđeno je da su izazvani nehatom, čak 

75 % (68 745 požara) što je uistinu zabrinjavajuća brojka. 

Prema mjestu izazivanja 30 470 požara bilo je na objektima 

a 38 275 (55,7 %) na otvorenom prostoru. Ne iznenađuje 

podatak da je nehatom najviše požara bilo na 

poljoprivrednim površinama (15 752 požara ili 23 %). Namjerno 

izazvani požari problem su koji traži uključivanje 

velikog spektra različitih struka u preventivnu zaštitu od 

požara (od zdravstvenih struka do zakonodavstva). Iako je 

sudjelovanje ove kategorije u izazivanju požara relativno 

malo (5,6 %), nameće se razmišljaje da ovaj pokazatelj 

nije potpuno točan. Naime, zasigurno se u kategoriji neutvrđenih 

načina izazivanja (24,1 %) krije jedan dio namjerno 

izazvanih požara. Na smanjenje broja požara 

izazvanih prirodnom pojavom (1,5 %) uglavnom je nemoguće 

djelovati, osim uređenjem prostora, poboljšanjem 

Najveće, neprocjenjive i nepovratne štete su svakako 

ljudski životi. U desetogodišnjem razdoblju od 1998– 

2008. u požarima ili od posljedica požara u Republici Hrvatskoj 

smrtno je stradalo 428 ljudi, od čega 78 ljudi 

(18,2 %) na području četiri dalmatinske PU. Broj poginulih 

različit je po godinama i po PU. Najcrnja godina bila 

je 2007. kada je život izgubio 51 čovjek, od čega samo na 

prostoru PU šibensko-kninske 14 ljudi (27,5 %). U cijelom 

desetogodišnjem razdoblju najmanje poginulih zabilježeno 

je u PU zadarskoj (5 ljudi). Zastrašujući je 

podatak da po godinama broj poginulih varira od 30–50 

ljudi, a ozlijeđenih 100–200. Po broju ozlijeđenih osoba 

u Republici Hrvatskoj na prvom mjestu je PU zagrebačka, 

što je obzirom na broj stanovnika i očekivano, a 

odmah za njom je PU splitsko-dalmatinska s 230 ozlijeđenih 

ili 16,2 % od ozlijeđenih u Republici Hrvatskoj 

(1417 ozlijeđena). 

Broj požara prema načinu izazivanja – 

Number of fire by way of inducing 

ŠTETE OD POŽARA – Fire Damage 

osmatranja prostora i pravodobnom dojavom te učinkovitim 

gašenjem kada se požar ipak dogodi (Sl. 11). U razdoblju 

1998–2008. g. najveći broj požara izazvanih dječjom 

igrom dogodio se na građevinskim objektima (68,5 %). 

Namjerno - Intentionally 

Nehat - Casually 

Dječja igra - Child`s play 

Prirodna pojava - Natural phenomena 

Neutvrđeno- Undetermined 

Slika 11. Struktura požara u Republici Hrvatskoj prema načinu 

izazivanja 1998–2008. 

Figure 11 Structure fire in R Croatia according to the mode causing 

1998–2008. 

U usporedbi s ljudskim nesrećama, materijalne štete 

su manje teške ali nisu zanemarive, jer se i one izravno 

odražavaju na život čovjeka. Ukupna materijalna šteta od 

požara u Republici Hrvatskoj za razdoblje 1998–2008. iznosi 

7 770 619 275 kn (Tabl. 1.). Od toga je šteta u dalmatinskim 

PU 5 544 566 880 ili 71,3 % s najvećim udjelom 

u PU splitsko-dalmatinskoj (3 247 156 082 kn). Sl. 12. 

Usporedbom dviju posljednjih godina analiziranog 

razdoblja (2007. i 2008.) veličina opožarene površine i visina 

materijalne štete izazvane požarima u dalmatinskim 

PU znatno se smanjila, iako je broj požara u tom razdoblju 

porastao (osim u PU dubrovačko-neretvanskoj) 

(Tabl. 2.). Rezultat je to bolje opremljenosti pa time i 

bržih intervencija vatrogasne službe. Naime, požari se otkrivaju 

u začecima, a pravodobnim i učinkovitim gašenjem 

smanjuju se velike materijalne štete. Izuzetno veliko 

značenje u gašenju požara ima i pomoć iz zraka. 

45


Osim ovih mjerljivih podataka vrlo značajne su i ekološke 

promjene izazvane požarima koje se neizravno osjećaju 

u svim sferama ljudskog društva. Osobito se to 

odnosi na požare koji zahvaćaju visoke šume i ostale šumske 

površine. Svako veće uništavanje vegetacije, osobito 

na padinama uzrokuje odnošenje rastresitog materijala i 

degradaciju tla (Topić, 1995; 2003; Butorac i sur. 

2009) što se negativno odražava na poljodjelstvo i na veće 

okršavanje prostora i degradaciju staništa (Margaletić 

J. i Margaletić M. 2003). Nestanak šuma u požarima 

izravno utječe i na promjenu mikroklime i sve veću izraženost 

sušnosti u datom području. Sve to povećava potencijalnu 

opasnost od novih požara, i time se zatvara 

začarani krug prirodnogeografka svojstva – sociogeografska 

svojstva – požarni potencijal. 

Slika 12. Udio dalmatinskih PU u ukupnoj materijalnoj šteti od požara 

u Republici Hrvatskoj od 1998–2008. 

Figure 12Share Dalmatian PU in total damage from the fires in R 

Croatia 1998–2008. 

Tablica 1.Požari i posljedice požara 1998–2008. u Republici Hrvatskoj po godinama 

Table 1 Fires and effects of fire 1998–2008. in R Croatia by the year 

Opožareno 

Broj požara površina (ha) Materijalna šteta (kn) Stradale osobe 

Number of fires Burned Damage (kn) Casualties 

God. 

areas (ha) 

Years Otvoreni Otvoreni 

Ukupno Objekti prostori Ukupno Ukupno Objekti prostori Poginule Ozlijeđene 

Total Building Open Total Total Building Open Killed Injured 

space 

space 

1998. 9065 3657 5408 94502 629846634 - - 40 105 

1999. 7438 3606 3832 15805 199408591 97237202 102171389 34 124 

2000. 11613 3816 7797 129883 2247620465 96457550 2151162916 40 201 

2001. 7565 3541 4024 27251 518662320 107411368 411250952 44 125 

2002. 8052 3360 4692 74945 342885195 151635218 191249978 35 196 

2003. 10791 3867 6924 77359 1879979290 151419527 1728559763 44 122 

2004. 6196 3341 2855 8988 155707380 88271438 67435943 36 121 

2005. 6915 3547 3368 21423 147120406 80748733 66371673 34 99 

2006. 7117 3543 3574 18785 170381839 85065104 85316735 31 102 

2007. 8945 3490 5455 67992 1020938631 151983715 868954916 51 112 

2008. 8008 3305 4703 51334 45387288 128212148 325660738 39 110 

Prema podacima MUP-a RH 

Tablica 2. Požari i posljedice požara prema policijskim upravama u Dalmaciji u razdoblju 2007–2008. 

Table 2 Fires and effects of fire by police departments in Dalmatia during 2007–2008. 

Opožareno 

Policijska Broj požara površina (ha) Materijalna šteta u kn Stradale osobe 2008. 

Uprava Number of fires Burned Damage (kn) Casualties 

Police 

areas (ha) 

department 

Poginuli Ozlijeđeni 

2007. 2008. +- % 2007. 2008. 2007. 2008. +- % 

Killed Injured 

Spl-dalm 895 925 + 3,4 8847 3546 396232364 212408224 -46,4 3 10 

Dubr-neret 327 246 -24,8 7952 449 305544255 11796282 -96,1 1 

Šib-knin 801 897 +12,0 3649 4908 74424239 59594419 -19,9 4 5 

Zadarska 804 901 +12,1 7405 4772 54733183 23206036 -57,6 2 

Ukupno Σ 2872 2969 + 2,7 27853 13675 830934041 307004961 -220 7 18 

Prema podacima MUP-a RH 

46 

splitsko-dalmatinska 

dubrovačko-neretvanska 

šibensko-kninska 

zadarska 

ostalo – Others


ANALIZA PREVENCIJE I SUZBIJANJA POŽARA OTVORENIH POVRŠINA – 

Analysis Prevention and Control of Fire of Open Area 

Prema Ustavu Republike Hrvatske, za zaštitu od požara 

odgovorna je lokalna samouprava. Jedan od problema 

u provođenju preventivne zaštite od požara je 

zasigurno nekoordiniranost u provođenju i nejedinstvenost 

metodologije izrade propisa i planova zaštite od požara. 

Naime, Hrvatske šume d.o.o. imaju kategorizaciju 

ugroženosti šuma od požara, sukladno kojoj poduzimaju 

odgovarajuće mjere (Pravilnik o zaštiti šuma od požara), 

inspektori zaštite od požara djeluju u okviru MUP-a, a 

glavni vatrogasni zapovjednik i zapovjednici vatrogasnih 

zajednica provode samo stručni nadzor vatrogasnih 

postrojbi, dok preventivne ovlasti imaju vatrogasne inspekcije 

s izrazitim manjkom kadra. 

Nakon problema u preventivnoj zaštiti, analizom 

podataka, nameće se pitanje dojava o požaru i načinu 

prikupljanja podataka. U Republici Hrvatskoj dojave o 

požarima primaju se na dva broja: 93 i 112. Za posade 

112 nije propisana sustavna obuka, a jedinstveni digitalni 

komunikacijski sustav za vatrogasce (TETRA) 

nije u potpunosti zaživio. Ovim problemima nameće se 

i sveprisutan problem osmatranja i nadzora. U vrlo teškim 

uvjetima rada, s trenutno raspoloživom opremom, 

osmatračnice organiziraju Hrvatske šume d.o.o., dok je 

vatrogasni video nadzorni sustav razvijen samo na prostoru 

Istarske županije, Makarske i na Marjanu. Tu je 

ponovljen isti problem dvojnosti, ili čak trojnosti. Os - 

matračnice organiziraju Hrvatske šume d.o.o., Državna 

uprava za zaštitu i spašavanje nadležna je za nabavu 

mobilnih uređaja u svrhu dojave, a korištene repetitore 

održava MUP!? 

Po izbijanju požara nailazimo na probleme i u 

ustroju vatrogasnih službi i u opremljenosti. Posebno 

velike razlike u opremljenosti izražene su između jedinica 

lokalne samouprave sa i bez javne vatrogasne postrojbe. 

Malo je poznat podatak da 40 % stanovništva i 

70 % teritorija štite DVD. Ustrojene interventne vatrogasne 

postrojbe nisu u redovnom vatrogasnom sustavu, 

već se uključuju samo za gašenje šumskih požara. 

Znatne štete u vatrogasnoj organizaciji ostavio je i Domovinski 

rat, no decentralizacija vatrogastva i državni 

program nabavke 210 vatrogasnih vozila (2002–2009) 

dovelo je do vidnih pomaka u opremanju postrojbi. Još 

uvijek je relativno rijetka mreža vatrogasnih postrojbi 

na najugroženijem (priobalnom) području. Nužno je 

napomenuti i činjenicu da se vatrogasna organizacija u 

priobalju značajno oslanja na pomoć zračnih snaga 

koje djeluju u sastavu Ministarstva obrane, pri čemu je 

očita još jedna dvojnost u funkcioniranju zaštite i posebno 

gašenja požara. 

Kad se analizira stanje u vatrogasnim postrojbama 

nužno je obratiti pozornost na ljudske resurse, njihovu 

obuku i iskustvo. Naime, vatrogasnu djelatnost provode 

različite vatrogasne postrojbe: teritorijalne (dobrovoljne, 

profesionalne), interventne postrojbe, te Hrvatska 

vojska, iako zakoni to ne spominju. Profesionalne vatrogasce 

velikim dijelom školuje vatrogasna škola, ali temelj 

obrazovanja su prekvalifikacije. Sustavno i trajno usavršavanje 

za gašenje šumskih požara nije regulirano, te su u 

zadnjih 10-ak godina sve češći ugroženi vatrogasci. Stradanja 

na Kornatima i Hvaru idu, nažalost, tome u prilog. 

Velik dio vatrogasnog sastava reguliran je kroz dragovoljno 

članstvo. 

Geografski zanimljiv podatak je da Državni hidrometeorološki 

zavod daje dnevna predviđanja požarne opasnosti, 

što bi trebalo pomoći u prevenciji. Međutim, i tu se 

javljaju propusti i problemi: takva dnevna predviđanja ne 

objavljuju se ili se nedovoljno objavljuju u medijima, 

tako da ni sustav predviđanja ne rezultira automatskim 

pokretanjem sustavnih mjera zaštite. Dodatan problem 

javlja se i time što istraživanja hrvatskih klimatskih područja 

nisu aktualizirana duži niz godina. Državni vatrogasni 

sustav posebno je koncentriran na ljetnu požarnu 

sezonu, iako je analiza podataka o požarima pokazala je 

da je najveća ugroženost od požara podjednaka u razdobljima 

veljača/ožujak i srpanj/kolovoz. Sljedeće uvriježeno 

mišljenje je kako je priobalje puno ugroženije požarom, a 

podaci pokazuju da su opožarena površina i štete u nekim 

godinama bile veće u unutrašnjosti (1998. god. PU karlovačka 

zabilježila je 33 788 ha opožarene površine otvorenog 

prostora, a cijela Dalmacija iste godine 36 545 ha). 

Očito je da sustav nije u skladu s podacima i vremenom. 

Neusklađenost se odražava i u razmjeni podataka između 

subjekata vezanih za preventivu i gašenje požara. Hrvatske 

šume d.o.o. godišnje probijaju stotine km požarnih 

putova, kojih međutim još uvijek nema dovoljno, ali velik 

dio njih nije ucrtan na zemljovide, dijelom stare i 40 godina, 

kojima se koriste vatrogasne postrojbe. Stanje u privatnim 

šumama, čiji je udio oko 20 % u ukupnim 

šumama, potpuno je nezadovoljavajući i one predstavljaju 

najveće požarne opasnosti. Sustavna zaštita tih šuma 

tek je u začecima kroz novi Zakon o šumama. 

Zakonom o zaštiti okoliša (ZZO), donesenog u listopadu 

2007. godine, propisane su obveze zaštite od 

požara. Na temelju tim zakonom propisanih obveza, ali 

i realnim potrebama, Hrvatske šume d.o.o. svake godine 

detaljno planiraju preventivne radnje utemeljene 

na Procjeni opasnosti šuma i šumskog zemljišta od 

šumskih požara. Državne šume, kojima gospodare Hrvatske 

šume d.o.o., razvrstane su u četiri kategorije, 

ovisno o stupnju opasnosti od požara, a na osnovi Pravilnika 

o zaštiti šuma od požara (NN 26/03). Najveći 

dio šuma i šumskog zemljišta (991 116 ha) nalazi se u 

četvrtom stupnju koji je najmanje ugrožen. U trećem 

stupnju je 659 145 ha, u drugom 257 145 ha, a u prvom 

stupnju je 22 584 ha najugroženijih šuma i šumskih površina. 

Ovakva klasifikacija nužna je ne samo da se 

47


utvr di potencijalna opasnost, već i da bi se odredile ko - 

n kretne mjere prevencije kako bi se ugroženost svela 

na najmanju moguću mjeru. 

U provođenju preventivnih mjera neophodno je odr žava 

nje protupožarnih prosjeka s elementima šumskih ces - 

ta. Sve do 1992. godine protupožarni prosjeci bili su 

go tovo u pravilu protupožarno nekorisni, ponekad čak i 

štetni. Osobito je to slučaj u priobalju i na otocima, gdje 

zbog konfiguracije terena prosjeci nisu mogli biti uređeni 

za lakši pristup vozilima. Velik problem predstavljala je 

trava i nisko raslinje, što je pridonosilo mogućem nastanku 

požara na samoj “protupožarnoj” prosjeci. Iz navedenih 

razloga, od 1992. godine započeta je intenzivnija izgradnja 

protupožarnih prosjeka s elementima šumskih cesta 

kojima je moguć pristup vatrogasnih vozila, raznih drugih 

tehničkih sredstava i ljudi do mjesta mogućeg požara 

(Pentek i sur. 2007). Od 1992. do 2008.god. Hrvatske 

šume d.o.o. izgradile su 4 373 km ovakvih pro sjeka, prosječno 

273 km/god. Najintenzivnija gradnja bi la je 1992. 

god. (520 km) i 1994. god. (496 km). Radi us poredbe, b - 

i tan je podatak da je do 1992. god. bilo izgrađe no samo 58 

km protupožarnih prosjeka s elementima šumskih cesta. 

Usko uz ovu mjeru veže se i provođenje uzgojnih 

mjera što ovisi o tipu šume (Prpić, 2009). Pod pojmom 

uzgojnih mjera s ciljem preventivne zaštite od požara provode 

se prorjeđivanja šuma, osobito uz prometnice, kresanje 

i uklanjanje suhog granja; intenzivno se održavaju 

protupožarne prosjeke s elementima šumskih cesta. Ovakvi 

intenzivni radovi provode se na samo oko 500-600 ha 

šuma i šumskih površina. Dosadašnje provođenje ovih 

preventivnih mjera u šumama na dalmatinskom području 

nema bitnijeg utjecaja na razinu zaštite, osobito stvaranjem 

monokultura bora na većim kompleksima. Na takvim 

prostorima vršni požar pri vjetru od 10 m/s skoro je 

nerješiv problem (Šoštarić, 1989). 

Cilj preventivne mjere motrenja i dojave je otkriti 

požar što je moguće prije i u najkraćem roku dojaviti sve 

bitne podatke (mjesto požara, intenzitet, veličina, smijer 

širenja,...) organiziranim snagama za gašenje. Motrenje 

se može obavljati ophodnjom pješice ili vozilom, te motrenjem 

s motriteljskog mjesta. Motrionice, motriteljska 

mjesta i vozila za ophodnju opremljeni su dalekozorom, 

preglednim zemljovidom područja motrenja, sustavom 

za dojavu i osnovnim alatom za gašenje početnih požara. 

Na području cijele Republike Hrvatske ima 85 motrionica 

i 45 motriteljska mjesta, te 130 ekipa za ophodnju. 

Najveći broj dojava o požarima dojave djelatnici Hrvatskih 

šuma d.o.o. (64 %) dok se 36 % dojava odnosi na 

građane (Jurjević i sur. 2009). Najmodernije organizirana 

motriteljsko-dojavna služba organizirana je na 

području Ist re, gdje se motrenje obavlja video nadzorom, 

koji se us koro planira i na ostalim područjima priobalja 

i otoka. 

Vrlo važnu ulogu u suzbijanju požara imaju interventne 

postrojbe koje djeluju na razini uprava šuma podružnica 

na području krša. U Hrvatskim šumama d.o.o. 

tre nutno je organizirana 21 interventna skupina radnika, 

ko ji su osposobljeni i opremljeni vozilom ili brodom, odgo 

varajućim alatom i opremom za prokopavanje, protupožarnih 

prosjeka, kako bi se zaustavilo daljnje širenje 

požara. 

Uspješna zaštita od požara podrazumijeva i dobru organizaciju 

informativno-promidžbenih aktivnosti. Prema 

svom programu aktivnosti vezanih uz zaštitu šuma i šumskih 

površina od požara, Hrvatske šume d.o.o. svake godine 

uz sve prometnice i na prilazima šumama postave 

oko 3000 znakova upozorenja i zabrane loženja vatre, 

osobito u šumama I i II stupnja opasnosti od požara. Uz 

glavne prometnice domaće stanovništvo i turisti putem 

jumbo plakata upozoravaju se o ulozi šuma u životu čovjeka, 

te opasnim radnjama koje mogu prouzročiti požar. 

Osobito intenzivna promidžba provodi se u srpnju i kolovozu, 

te se putem medija apelira na odgovorno ponašanje 

građana na otvorenim površinama kako ne bi izazvali 

šumski ili bilo kakav drugi požar (Jurković, 1995). 

Ukoliko do požara ipak dođe, posebice je važna 

dobra organizacija raspoloživim snagama, opremom i 

sredstvima za gašenje požara. Trenutna organizacija 

vatrogasnih postrojbi u Republici Hrvatskoj pokazuje 

relativno neujednačenost i neprilagođenost. U kontinentalnom 

dijelu RH je gusta mreža vatrogasnih postrojbi 

(1566 DVD i 31 JVP) dok priobalje i otoci raspolažu s 

daleko manjim brojem (235 DVD i 31 JVP). U požarnoj 

sezoni nedovoljni broj vatrogasaca u priobalju nadoknađuje 

se sezonskim vatrogascima (part-time) i 

dislokacijom dobrovoljnih i profesionalnih vatrogasaca 

s kontinenta. 

Velika požarna opasnost posebno prijeti od prelaska 

šumskih požara iz BiH. Zbog takvih razloga sklapaju se 

bilateralni sporazumi za ispomoć kod prirodnih i civilizacijskih 

katastrofa. Republika Hrvatska ima sklopljene 

sporazume sa susjednim zemljama (Bosna i Hercegovina, 

Mađarska, Slovenija), te Austrijom, Poljskom i Slovačkom. 

Na temelju tih sporazuma, godišnje se organiziraju 

združene vježbe ali bilateralni sporazumi nisu riješili lokalnu 

ispomoć. 

Ugroženost i očuvanje otvorenih površina od požara 

ovisi o nizu prirodnogeografskih i sociogeografskih 

čimbenika koji moraju činiti polazište u pla niranju 

i provođenju bioloških, tehničkih i obrazovnih mjera 

48 

ZAKLJUČAK – Conclusion 

prevencije, organizacije otkrivanja i gašenja požara. 

Otvorene površine moraju se promatrati u cjelini s posebnim 

naglaskom na poljoprovredne i šumske površine. 

Provođenje preventivne zaštite i revitalizacija


napuštenih poljoprivrednih i šumskih površina, uvelike 

bi pridonijela smanjenju nastanka i širenja požara otvorenih 

površina. Naime, velik dio privatnih poljoprivrednih 

površina napušteno je i zaraslo u korov, dok se 

šume i šumska zemljišta nedovoljno ili uopće ne uređuju. 

Takvo stanje šteti i ugrožava otvorene površine u 

cjelini. Aktivnosti koje bi se trebale provoditi u svrhu 

smanjivanja površine neobrađenog i zapuštenog zemljišta 

i sprječavanja “navike” spaljivanja za vrijeme visokih 

opasnosti mo gu se podijeliti na kratkoročne i 

dugoročne mjere. Krat koročne mjere, o kojima se za 

sada još uvijek samo raspravlja, odnose se na uvođenje 

jedinstvenog poreza za neobrađeno zemljište, povećanju 

kazne za spaljivanje za vrijeme požarne sezone, na 

usavršavanja u načinima preventivnog spaljivanja, te 

izradu nacionalnog projekta preventivnog spaljivanja. 

Du goročne mjere su biološke prirode i predviđaju sadnju 

autohtonog i teško gorućeg raslinja nakon požara te 

sustavno poboljšanje načina korištenja korova. U 

dugoročne mjere nužno je uvrstiti i poboljšanje komunikacije 

različitih sudionika prevencije i suzbijanja požara 

na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. 

Donošenje zakona kojima bi se regilirale ove mjere i 

provođenje mjera u praksi, zasigurno bi umanjile broj 

požara i štete koje požari iza sebe ostavljaju. 

Bogunović, M., Ž. Vidaček, S. Husnjak, 

A. Bensa, 2007: Vrednovanje tala Splitskodalmatinske 

županije za potrebe natapanja, 

Agronomski glasnik (2), 103–117, Zagreb. 

Blagović, B., A. Prosen, 2007: Važnost modernog 

katastra u zaštiti okoliša, Geodetski list, (4), 

259–272, Zagreb. 

Butorac, l., V. Topić, G. Jelić, 2009: Površinsko 

otjecanje oborina i gubici tla u opožarenim kulturama 

alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) na 

koluviju, Šum. list, (3–4): 165-174, Zagreb. 

Grković, I., 2005: Maslinarstvo i turizam, Pomologia 

Croatica (1–2), 121–124, Zagreb. 

Jurjević, P., D. Vuletić, J. Gračan, G. Seletković 

2009: Šumski Požari u Republici Hrvatskoj, 

Šum. list, (1–2), 63-72, Yagreb 

Jurković, S., 1995: Mogućnost kontrole i ograničenja 

“potrošnje” pejzaža uzrokovane turističkim 

korištenjem, Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu 

i urbanizam (2), 245–260, Zagreb. 

Margaletić, J., M. M a r galetić, 2003: Požari u 

šumi i na šumskom zemljištu kao čimbenici degradacije 

staništa, Šum. list, (9–10), 475–482, 

Zagreb. 

Nodilo, J., 2003: “Požari otvorenog prostora otoka i 

priobalja – slučajnost ili logičan slijed događaja?”, 

Šum. list, (3–4), 171–176, Zagreb. 

Pentek, T., H. Nevečerel, D. Pičman, 

T. Poršinsky, 2007: Forest road network in 

the Republic of Croatia – status and perspectives, 

Croatian Journal of Forest Engineering, (1), 

93–106, Zagreb. 

Prpić, B., 2009: Kako u prilikama recesije osigurati 

budućnost naših mladih prirodno gospodarenih 

šuma, Šum. list (5–6), uvodnik, Zagreb. 

Simonetti, P., 2006: Pravo vlasništva i pravo građenja 

stranih osoba na nekretninama u Republici 

Hrvatskoj, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta 

u Rijeci (1), 1–55, Rijeka. 


Šegota, T., 1988: Klimatologija za geografe, Školska 

knjiga,486, Zagreb. 

Šegota, T., A. Filipčić, 2003: Köppenova podjela 

klime i hrvatsko nazivlje, Geoadria, (1), 17–37, 

Zadar. 

Šiljković, Ž., 1997: Požari kao oblik destrukcije 

geografske sredine, Geoadria, (2), 77–96, Zadar. 

Šoštarić, V.,1989: Požari šuma, Šum. list, (3–5), 

168–172, Zagreb. 

Španjol, Ž., K. Biljakovič, R. Rosavec, 

D. Dominiko, D. Barčić, D. Starešinić, 

2008: Šumski požari i fizikalni modeli, Šum. 

list, (5–6), 259–267, Zagreb. 

Topić, V., 1995: Utjecaj šumske vegetacije na suzbijanje 

erozije u bujičnim slivovima mediteranskog 

područja Hrvatske, Šum. list, (9–10), 

299–303, Zagreb. 

Topić, V., 2003: Šumska vegetacija na kršu kao značajan 

čimbenik zaštite tla od erozije, Šum. list, 

(suplement), 51–64, Zagreb. 

Vidučić, V., 2007: Održivi razvoj otočnog turizma Republike 

Hrvatske, Naše more, znanstveni časopis 

za more i pomorstvo, (1–2), 42–48, Dubrovnik. 

Vuletić, D., V. Vondra, L. Szirovicza, 

E. Paladinić, 2006: Rezultati ispitivanja sklonosti 

turista za boravak u šumi i odnos prema 

ekološkim i socijalnim uslugama šuma, Radovi 

Šumarskog instituta Jastrebarsko, (1/2), 83–90, 

Jastrebarsko. 

Wertheimer - Baletić, A., 2005: Demografija Hrvatske 

– aktualni demografski procesi, Diacovensia 

(1), 95–116, Đakovo. 

Živić, D., N. Pokos, I. Turk, 2005: Basic Demographic 

Processes in Croatia, Hrvatski geografski 

glasnik (1), 27–44, Zagreb. 

Pravilnik o zaštiti šuma od požara, N. N., 26/03. 

Zakon o zaštiti okoliša, N. N., br. 110/08. 

Zakon o zaštiti od požara, N. N., br. 58/93, 33/05, 

107/07. 

49


SUMMARY: Forest fires across the croatian mediterranean area are assuming 

alarming proportions and are almost an integral part of the summer season, 

which are confirmed by numerically processed data for Dalmatia in this 

paper. The analysis of ties between the geographical and social geographical 

features of dalmatia with the endangerment of forest fires was conducted on 

the basis of official data obtained from MUP RH for the regions of four police 

departments (PU Split-Dalmatia, Dubrovnik-Neretva PU, PU Sibenik-Knin 

and Zadar PU). 

The natural and social characteristics of the Dalmatian region have a 

great influence on the emergence and spread of fires. Demographic discharge 

and the aging population of the coastal region is closely associated with economic 

re-orientation of the population (transition from agriculture and livestock 

to tourism) and are thus creating new areas of fire hot spots. Travel 

orientation of this area includes a large frequency of people (tourists) in the 

summer when the climate is very favorable for the occurrence of fire. The Dalmatian 

region belongs to the climate type and subtype Cs Csa with very high 

summer temperatures (≥ 22 °C) and a very rare and weak precipitation as a 

Mediterranean forest ecosystem of coniferous and broad-leaved evergreen 

makes it flamable. Dalmatian karst area (cca 80%) is mostly composed of 

hard and solid limestone which makes the area very flow through and further 

enhances the lack of surface water, mechanical wear surfaces, removal of soil 

and shortage of vegetation. This situation contributes to the favorable conditions 

for the occurrence of fires in the open. 

In the period of 1998–2008, out of all the forest fires in Croatia 31.7% 

(29 100 fires) was recorded in the dalmatian region. The greatest number of forest 

fires was recorded in the PU Split-Dalmatia (in the year 2000, more than 

1,400 fires) while the highest burned area in this period was recorded in the PU 

Sibenik-Knin (68,235 ha). Within the Dalmatian region the larger part of the 

Croatian forest was burnt (even 122 241 ha or 64.3% of forest area burned RH). 

In the period from 1998 to 2007, the total forest area burned in the high forest 

dominated by pine forest attributes to only 11.6% (19 839 ha). Most of the forest 

area (85 690 ha or 50.2%) before the fire was covered with coppice forests, 

brush thickets and scrubs. In the structure of the burned open spaces of the dalmatian 

region , forests and forest lands are represented with 122 241 ha 

(53.5%), agricultural area with 25 334 ha (11.1%), the landfill with 4 106 ha 

(1.8%) and everything else seems 33.6% of burned area of open space. 

From the sociographic and economic aspects data on the ownership of 

burned area and the causes of these fires are very valuable. The analysis of 

property ownership of the burned area showed that the majority of fires occurred 

on the surfaces of undetermined ownership (73.2% in Croatia, the Dalmatian 

area 53.7%). The largest number of fires (75%) were caused by 

negligence, of which 23% of agricultural areas. The greatest damage from 

fires are lost human lives but also damage to soil and vegetation and damage 

which directly affect human life. Dalmatian region participated with 71.3% of 

the total damages from fires in Croatia. 

The fire prevention and rehabilitation of the open areas of Croatia has a 

great importance to local government, Croatian Forestes Ltd., police, fire legislation 

and institutions where it is necessary to implement short and long 

term measure. 

Key words: Dalmatia, geographical features, social geographical features. 

openland, forest area, fires 

50


UDK 630* 907 


BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE ZAŠTIĆENIH 

PRIRODNIH VRIJEDNOSTI U ŽUPANIJAMA 

SJEVEROZAPADNE HRVATSKE 

BIOLOGICAL-ECOLOGICAL AND SPATIAL VALORISATION OF PROTECTED 

NATURAL VALUES IN NORTHWEST CROATIAN COUNTIES 

Željko ŠPANJOL*, Damir BARČIĆ*, Roman ROSAVEC*, Boris DORBIĆ** 

SAŽETAK: Republiku Hrvatsku jedinstvenom čine prirodne ljepote i njihova 

raznolikost te prirodni i ljudski potencijal. Svaka pojedina županija odlikuje se 

specifičnim i divljenja vrijednim krajobrazima i prirodnim vrijednostima, a 

takve su i županije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Iznimna je vrijednost zaštićenih 

dijelova prirode ponajprije u proučavanju građe, sastava, opstanka i razvoja 

prirodnih ekosustava. Provedeno istraživanje dalo je temeljne podatke koji 

se mogu vrednovati u nekim gospodarskim djelatnostima i razvojnim modelima. 

Nadalje, bitno je upozoriti i na potrebu aktivne zaštite, korištenja i unaprjeđivanja 

stanja u okolišu. Veliko značenje prirodne vrijednosti imaju i u turističkoj, 

rekreativnoj i zdravstvenoj valorizaciji, jer se ona kao gospodarska i duhovna 

vrijednost oslanja i ostvaruje u prvom redu na primarnim vrijednostima prirodne 

sredine. S obzirom na ograničene mogućnosti korištenja zaštićenih dijelova 

prirode, te na njihovu opću, odnosno specifičnu zaštitu proizlazi da se zaštićeni 

dijelovi prirode mogu koristiti samo na strogo kontroliran i umjeren način. 

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj zaštićen je velik broj prirodnih vrijednosti. Zaštita 

obuhvaća gotovo sve kategorije zaštite. Navedeni dijelovi prirode kao i svi 

ostali koji su Zakonom zaštićeni u sjeverozapadnoj Hrvatskoj prikazani su tablično 

te su navedene njihove osnovne značajke i kratak opis. 

U Zagrebačkoj županiji je zaštićeno približno 11,52 % od njezine ukupne 

površine, dok je u gradu Zagrebu ukupna zaštićena površina 21,4 %. Varaždinska 

županija ima 1,7 % zaštićenih površina. Bjelovarsko-bilogorska županija 

ima najmanju zaštićenu površinu, a ona iznosi manje od 1 %. Koprivničko-križevačka 

županija ima zaštićeno 2,36 %, Međimurska 19,87 %, Krapinsko-zagorska 

5,1 %, a Sisačko-moslavačka 15,34 % od ukupne površine županije. 

Ključne riječi: zaštita prirode, zaštićene prirodne vrijednosti, valorizacija 

Položaj sjeverozapadne Hrvatske otvara ovom području 

vrlo velike mogućnosti u korištenju svih prirod- 

* Izv.prof.dr.sc. Željko Španjol, Zavod za ekologiju i uzgajanje 

šuma, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 

25, 10 000 Zagreb, E-pošta: spanjol@sumfak.hr 

Doc. dr. sc. Damir Barčić, Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma, 

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25, 

10 000 Zagreb, E-pošta: damir.barcic@zg.htnet.hr 

Dr. sc. Roman Rosavec, dipl. ing. šum., Zavod za ekologiju i 

uzgajanje šuma, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 

Svetošimunska 25, 10 000 Zagreb, E-pošta: rosavec@sumfak.hr 

** Boris Dorbić, dipl. ing. agronomije 

1. UVOD – Introduction 

nih dobara. Na ovom prostoru križaju se dva važna prometna 

koridora: transverzalni primarnog značenja koji 

je najkraća i prometno najpogodnija veza srednjeg Podunavlja 

i sjevernog Jadrana, i longitudinalni, sekundarnog 

značenja koji slijedi tok rijeke Drave i povezuje 

Republiku Hrvatsku sa zapadnim i istočnim susjedima. 

Kad se tome pridodaju i zaštićene prirodne vrijednosti 

koje su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode, razumljivo 

je da se radi o vrlo vrijednom prostoru, kako za stanovništvo 

ovoga područja, tako i za Republiku Hrvatsku 

51

Ž. Španjol, D. Barčić, R. Rosavec, B Dorbić: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 51-62 

u cijelosti. Zaštićene prirodne vrijednosti sjeverozapadne 

Hrvatske navedene su prema trenutnoj geografskoadministrativnoj 

podjeli Republike Hrvatske, odnosno 

prema županijama. Na istraživanom području zakonskom 

regulativom obuhvaćen je niz površinski manjih i 

većih područja. U smislu valorizacije može se raspravljati 

o dovoljnoj zaštiti, zatim neprimjerenom odnosu 

prema prirodnim vrijednostima i prenaglašenom isticanju 

zaštite i širenju tih područja. Naravno da se zaš tićena 

područja, posebice u odnosu prema postojećoj kategorizaciji 

mogu razlikovati s obzirom na nacionalno, regionalno 

i lokalno značenje. Smisao same zaštite bez obzira 

na važnosti trebao bi se temeljiti na kvalitetnom upravljanju 

u okviru javnih ustanova, što bi jamčilo očuvanje 

određenih prirodnih vrijednosti. Istovremeno i takav 

način upravljanja može otvoriti niz socijalnih i gospodarskih 

problema. Primjer mogu biti parkovi prirode i 

način upravljanja u njima, gdje često dolazi do problema 

u tumačenju ograničenog gospodarenja, što dijelom 

proizlazi iz nedefinirane nadležnosti Zakona o zaštiti 

prirode i Zakona o šumama. S druge strane u nekim nacionalnim 

parkovima opravdano se postavlja pitanje da 

li su važnije ekološke vrijednosti ili turistička djelatnost 

? Iako se danas govori o biološkoj raznolikosti, prirodnim 

vrijednostima, naravno i kulturnoj baštini, potrebno 

je naglasiti snažan antropogeni utjecaj osobito izražen u 

Europi. Stoga su i pred zaštitom prirode u Hrvatskoj 

brojni izazovi. Priroda, tj. okoliš je postao definitivno 

“politizirani okoliš” (Brand i Görg, 2002). Današnja 

zakonska zaštita prepuna konvencija, mjera, direktiva i 

planova upućuje na ugroženost prirodnih uvjeta, promjene 

u stanišnim uvjetima i negativan utjecaj na biološku 

raznolikost. Stoga Cifrić (2007) navodi da su 

mjere zaštite prirode i okoliša “čišćenje savjesti”, jer se 

ne zbivaju bitni pomaci koji bi se trebali ostvariti u njihovim 

ciljevima. Problem biološke raznolikosti nije u 

njenom korištenju za ljudske potrebe, nego je u cilju i 

načinu na koji se to radi, kao i u činjenici da se to prirodno 

(jednako tako i kulturno) bogatstvo koristi za kratkoročnu 

dobit, uglavnom u cilju stjecanja profita 

(Rifkin, 2005 u Cifrić, 2007). Nadalje, odnos prema 

zaštiti vrsta i njihovih staništa može se promatrati na 

dvije razine. Na ekološkoj razini (praktična) i na kulturnoj 

(teoretskoj) razini (Cifrić, 2007). Pregled zaštićenih 

prirodnih vrijednosti u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 

upućuje na raznolikost zaštite u biološkom smislu, iako 

ostavlja mnoga otvorena pitanja kroz nedifinirano 

upravljanje, što za posljedicu ima nejasnu valorizaciju 

zaštićenog prostora. 

5 

6 

7 

8 

3 

2 

4 

1 

LEGENDA: 

1. SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA 

2. ZAGREBAČKA ŽUPANIJA 

3. GRAD ZAGREB 

4. BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA 

5. KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA 

6. VARAŽDINSKA ŽUPANIJA 

7. MEĐIMURSKA ŽUPANIJA 

8. KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA 

Slika 1. Smještaj županija i grada Zagreba u sjeverozapanom dijelu Hrvatske 

Figure 1 Position of counties and city of Zagreb in the northwest part of Croatia 

52


2. REZULTATI ISTRAŽIVANJA – Research results 

Zaštićene prirodne vrijednosti po županijama – Protected natural values by counties 

2.1 Zaštićene prirodne vrijednosti Varaždinske županije – Protected natural values in Varazdin county 

Na području Varaždinske županije susrećemo četiri 

kategorije zaštićenih prirodnih vrijednosti: “spomenik 

prirode”, “značajni krajobraz”, “park šuma” i “spomenik 

parkovne arhitekture”. 

Od ukupno zaštićenih 29 područja na kategoriju 

“spomenik prirode” otpada 7,58 ha ili 0,36 %, na kategoriju 

“značajni krajobraz” otpada 1 363 ha ili 65 %, na 

kategoriju “park-šuma” otpada 537 ha ili 26 % te ostatak 

od 178,01 ha ili 8,5 % otpada na kategoriju “spomenika 

parkovne arhitekture”. Promatrajući površinu zaštićenih 

prirodnih vrijednosti Varaždinske županije u odnosu na 

površinu cijele županije, može se zaključiti da je površina 

zaštićenih prirodnih vrijednosti u županiji relativno 

mala (1,7 % ili 2 085,59 ha) usporedivši je s površinom 

županije (126 100 ha). 

Tablica 1. Zaštićene prirodne vrijednosti Varaždinske županije 

Table 1 Protected natural values in Varaždin county 

Kategorija Površina (ha) Godina Površine predložene za zaštitu 

zaštite prema Prostornom planu županije 

1. Park-šuma 

1.1. Park-šuma Trakoščan 450 1955 Dravska park šuma, 

1.2. Dravska park-šuma 87 2001 park šuma u Varaždinskim Toplicama, 

2. Značajni krajobraz 

2.1. Područje Kalnika 1 363 1985 

3. Spomenik prirode 

3.1. Pećina Vindija - 1964 šuma oko jezera Bis u Ivancu i 

3.2. Belina lipa - 1964 oko kapelice Sv. Duha u Prigorcu. 

3.3. Mačkova spilja ili Velika pećina - 1966 

3.4. Gaveznica 5,78 1998 

3.5. Skupina stabala bijelih topola 1,8 2001 

4. Spomenik parkovne arhitekture 

4.1. Arboretum Opeka 52 1947 

4.2. Varaždinsko groblje 6,17 1966 

4.3. Maruševec – park oko dvorca 6,78 1962 

4.4. Križovljangrad – park uz Dvorac 30,99 1952 

4.5. Park u Bajnskim dvorima 10,42 1968 

4.6. Park u Velikom Bukovcu 10,88 1963 

4.7. Park u Vidovcu 1,45 1972 

4.8. Park u Jalkovcu 2,68 1972 

4.9. Parku Šaulovcu 5,64 1970 

4.10. Park u Martijancu 6,16 1969 

4.11. Parku Klenovniku 16,07 1963 

4.12. Park u Novom Marofu 13,7 1962 

4.13. Park u Varaždinskim Toplicama 15,07 1963 

4.14. Skupina stabala kod Varaždinskih toplica - 1963 

4.15. Dvije lipe u Bednji - 1969 

4.16. Dva divlja kestena i jablan u Martijancu - 1969 

4.17. Belina lipa u Visokom - 1966 

4.18. Platana u Jalžabetu - 1963 

4.19. Platana u Varaždinu - 1975 

4.20. Tisa u Varaždinu - 1975 

4.21. Lipa u Ivancu - 1962 

Ukupna površina 

2085,59 ha 

53


2.2 Zaštićene prirodne vrijednosti Zagrebačke županije – Protected natural values in Zagreb county 

Zagrebačka županija je najveća u sjeverozapadnoj Kategorija “parka prirode” s površinom od 

Hrvatskoj, a s obzirom na površinu ima mali broj zaštićenih 

prirodnih vrijednosti koje su svrstane u sljedeće 

kategorije: park prirode, park-šuma, značajni krajobraz, 

posebni rezervat, spomenik prirode i spomenik 

parkovne arhitekture. 

30 623,22 ha zauzima 88,16 % površine zaštićenih 

dijelova prirode Zagrebačke županije. U kategoriji 

“park – šuma” zaštićena su 2 područja koja zauzimaju 

površinu od 379,15 ha ili 1,09 % od ukupne površine 

po dručja pod zaštitom, dok su u kategoriji “značajni 

Tablica 2. Zaštićene prirodne vrijednosti Zagrebačke županije 

Table 2 Protected natural values in Zagreb county 

54 

Kategorija Površina (ha) Godina zaštite 

1. Park prirode 

1.1. Medvednica,dio (20%) 4 593,22 1981 

1.2. Žumberak i Samoborsko gorje dio (78 %) 26 030,00 1999 

2. Park šuma 

2.1. Anin dol-Tepec 29 1963 

2.2. Tepec – Palačnik - Stražnik 350,15 1970 


3.1. Slapnica 319,80 1964 

3.2. Okić grad-okolica 6,60 1970 

3.3. Zelinska glava 951,56 1991 

4. Posebni rezervat 

4.1. Smerovišće 3 1963 

4.2. Dubravice 6 1966 

4.3. Jastrebarski lugovi 61,18 1967 

4.4. Sava kod Zaprešića 243 1970 

4.5. Strmec-Sava 287 1970 

4.6. Crna Mlaka 650 1980 

4.7. Varoški lug 811,39 1982 

4.8. Markovčak-Bistra, dio (61%) 151,46 1963 

4.9. Stupnički lug 18 1964 

4.10. Japetić 28,80 1975 

4.11. Novakuša 2,28 1982 

4.12. Česma 48,53 1982 

4.13. Grabik-odjel 32 b 18 1983 

4.14. Varoški lug 91 1988 


5.1. Grgosova spilja - 1974 

5.2. Velika Gorica - “turski” hrast lužnjak - 1964 

5.3. Šupljak-tisa - 1964 

5.4. Vrbovec-velelisna lipa - 1965 

5.5. Bijeli bor - 1966 

5.6. Rakitovec-hrast lužnjak - 2001 


6.1. Lug-park oko dvorca 6,80 1948 

6.2. Jastrebarsko-park oko dvorca 9,47 1961 

6.3. Samobor-park u Langovoj 39 0,60 1962 

6.4. Božjakovina-park oko dvorca 6,86 1965 

6.5. Samobor-park u Bistracu 2 1969 

6.6. Gornja Bistra-lječilišni park 7,72 1971 

6.7. Samobor-park Mojmir 1,01 1976 

6.8. Samobor-tisa - 1963 

Ukupna površina 34 734,43


krajobraz” 3 područja s površinom od 1 277,96 ha ili 

3,68 %. U kategoriji “posebni rezervat” zaštićeno je 14 

područja s površinom od 2 419,64 ili 6,97 %. U kategoriji 

“spomenik prirode” zaštićeno je 6 područja, čija je 

površina neznatna i nije izražena u hektarima. Kategorija 

“spomenik parkovne arhitekture” ima 8 područja 

ukupne površine 34,46 ha ili 0,1 % od ukupne površine 

zaštićenih prirodnih vrijednosti. 

U Zagrebačkoj županiji ukupno je zaštićeno 

34 734,43 ha, ukoliko se izuzme površina posebnog rezervata 

Markovčak – Bistra (dio 61 %) od 151,46 ha 

koji se nalazi unutar parka prirode Medvednica (dio, 

20 %), onda je ukupna površina 34 582,97 ha, što u odnosu 

na površinu županije od oko 300 000 ha iznosi 

približno 11,52 %. 

2.3 Zaštićene prirodne vrijednosti Grada Zagreba – Protected natural values in the City of Zagreb 

Iako razmjerno malo, područje grada Zagreba ima 

priličan broj zaštićenih prirodnih vrijednosti. To se ponajprije 

odnosi na područja u kategoriji “spomenik parkovne 

arhitekture”, gdje su zaštićena 22 područja, 

ukupne površine od 349,7 ha, odnosno 2,4 % od 

ukupne zaštićene površine. Potom slijedi kategorija 

“posebni rezervat”, koja ima 8 područja ukupne površine 

844,25 ha, odnosno zauzima 5,8 % ukupne zaštićene 

površine. U kategoriji “park prirode” nalazi se 

samo Medvednica (dio, 53 %) koja je zaštićena 1981. 

godine u površini od 12 180,78 ha, što predstavlja 83 % 

ukupne zaštićene površine. Kategorija “park – šuma” 

ima također samo jedno područje, a to je Dotrščina po- 

Tablica 3. Zaštićene prirodne vrijednosti Grada Zagreba 

Table 3 Protected natural values in the City of Zagreb 

vršine 400 ha, odnosno 2,8 % koja je zaštićena 1964. 

godine. U kategoriji “značajni krajobraz” nalaze se 2 

područja ukupne površine 768 ha, što iznosi 5,3 % 

ukupne zaštićene površine, a u kategoriji “spomenik 

prirode” zaštićena su 4 područja, čija površina nije izražena 

u hektarima, budući se radi o maloj površini. 

Od ukupne površine grada Zagreba koja iznosi 

64 135,5 ha, zaštićeno je 14 542,73 ha. Odnosno ako se 

izuzme površina posebnih rezervata šumske vegetacije od 

844,25 ha, koji se nalaze unutar parka prirode Medvednica, 

onda je ukupna zaštićena površina 13 698,48 ha, odnosno 

21,4 %. 



Medvednica, dio (53 %) 12 180,78 1981 


2.1. Bliznec – Šumarev grob 175,73 1963 

2.2. Gračec – Lukovica – Rebar 23,41 1963 

2.3. Mikulić potok – Vrabečka gora 90,93 1963 

2.4. Pušinjak – Gorščica 186,79 1963 

2.5. Rauchova lugarnica – Desna Trnava 101,01 1963 

2.6. Tusti vrh – Kremenjak 20 1963 

2.7. Babji zub – Ponikve 148,60 1963 

2.8. Markovčak – Bistra, dio (39 %) 98,78 1963 

3. Park šuma 

3.1. Dotrščina 400 1964 


4.1. Lipa – Rog 218 1975 

4.2. Goranec 550 1977 


5.1. Veternica – spilja - 1979 

5.2. Zagreb – paulovnija u Kuševićevoj 5 - 1964 

5.3. Cerje – klen - 1964 

5.4. Zagreb – divlji kesten - 1968 


6.1. Zagreb – Botanički vrt Farmaceutsko–biokemijskog fakulteta 2,49 1969 

6.2. Zagreb – Botanički vrt Prirodoslovno-matematičkog fakulteta 4,70 1971 

6.3. Zagreb – park u Jurjevskoj 27 0,75 1948 

6.4. Zagreb – Mallinov park 3,11 1960 

6.5. Zagreb – park u Mlinovima 72 0,50 1963 

55


Bjelovarsko-bilogorska županija smještena je u sjeverozapadnoj 

Hrvatskoj te ima najmanje zaštićenih prirodnih 

vrijednosti u usporedbi sa susjednim županijama. 

Iako površinom velika županija (265 200 ha) ima tek 

56 

6.6. Zagreb – park Maksimir 316 1964 

6.7. Zagreb – park Ribnjak 5 1970 

6.8. Zagreb – park u Jurjevskoj 30 0,15 1970 

6.9. Zagreb – park Zrinjevac 3 1970 

6.10. Zagreb – park na trgu kralja Tomislava 3,45 1970 

6.11. Zagreb – Strossmayerov park 2 1970 

6.12. Zagreb – park uz dvorac Junković 2,50 1971 

6.13. Zagreb – vrt zgrade u Prilazu Đure Deželića 14 0,01 1998 

6.14. Zagreb – park Opatovina 0,85 2000 

6.15. Zagreb – park Petra Svačića 0,69 2000 

6.16. Zagreb – perivoj srpanjskih žrtava 2,10 2000 

6.17. Zagreb – park Kralja Petra Krešimira 2,40 2000 

6.18. Gračani – oskoruša - 1966 

6.19. Zagreb – pustenasta paulovnija - 1967 

6.20. Gračani – oskoruša - 1966 

6.21. Zagreb – mamutovac u ul. M. Pijade 115 - 1970 

6.22. Zagreb – obalni mamutovac na Paunovcu - 1998 


14 542,73 ha 

2.4 Zaštićene prirodne vrijednosti Bjelovarsko-bilogorske županije 

Protected natural values in Bjelovar and Bilogora county 

jedno zaštićeno stablo, a to je stablo ginka u Daruvaru, 

koje je zaštićeno u kategoriji “spomenik parkov ne arhitekture” 

1967. godine. 

2.5 Zaštićene prirodne vrijednosti Koprivničko-križevačke županije 

Protected natural values in Koprivnica and Križevci county 

Koprivničko-križevačka županija ima ukupno 14 zaštićenih 

dijelova prirode u pet kategorija: “posebni rezervat”, 

“park-šuma”, “značajni krajobraz”, “spomenik 

Tablica 4. Zaštićene prirodne vrijednosti Koprivničko - križevačke županije 

Table 4 Protected natural values in Koprivnica and Križevci county 

prirode” i “spomenik parkovne arhitekture”. Ukupna 

zaštićena površina iznosi 4 078,85 ha, ali ako se izuzme 

površina posebnog rezervata Mali Kalnik koji se nalazi 



1.1. Đurđevački pijesci 19.5 1963 

1.2. Mali Kalnik 5,35 1985 

1.3. Veliki Pažut 1 000 1983 

1.4. Crni jarci 72,25 1965 

1.5. Dugačko brdo 10,91 1973 

2. Park šuma 

2.1. Župetnica 80 1983 


3.1. Kalnik, dio (68 %) 2 837 1985 

3.2. Čambina 50 1999 


4.1. Pitomi kesten u području Močila - 2001 

4.2. Repaš - sedam stabala hrasta lužnjaka 0,1 1998 

4.3. Stara lipa u Novigradu Podravskom - 2002 

4.4. Zovje kod Đelekovca 1 2000 


5.1. Park kod OŠ Vladimir Nazor u Križevcima 1,33 1971 

5.2. Park kod Više Poljoprivredne škole u Križevcima 1,41 1971 


4 078,85 ha


u sklopu značajnog krajobraza Kalnik, tada ukupna površina 

zaštićenih prirodnih vrijednosti na području Koprivničko-križevačke 

županije iznosi 4 073,50 ha. U 

kategoriji «značajni krajobraz» zaštićena su 2 područja 

s površinom od 2 887 ha ili 70,8 %, u kategoriji “posebni 

rezervat” zaštićeno je 5 područja s površinom od 

1 108,01 ha ili 27,2 % u odnosu na cjelokupno zaštiće - 

nu površinu. U kategoriji “park-šuma” zaštićeno je 1 

područje površine 80 ha koji zauzima 2 %, a u kategoriji 

«spomenik prirode» zaštićena su 4 područja čija je 

ukupna površina 1,1 ha odnosno 0,03 % i kategorija 

“spomenik parkovne arhitekture” ima 2 područja ukup - 

ne površine 2,74 ha ili 0,07 % od ukupne površine zaštićenih 

dijelova prirode. Od ukupne površine županije 

koja iznosi 174 600 ha, zaštićeno je 2,36 %. 

2.6 Zaštićene prirodne vrijednosti Međimurske županije 

Protected natural values in Međimurje county 

Tablica 5. Zaštićene prirodne vrijednosti Međimurske županije 

Table 5 Protected natural values in Međimurje county 

Međimurska županija ima tri kategorije zaštićenih 

prirodnih vrijednosti: “spomenik prirode”, “značajni 

krajobraz” i “spomenik parkovne arhitekture”. Značajni 

krajobraz Mura jedini je u Međimurskoj županiji, 

a čini 99 % ukupno zaštićene površine na području ove 

županije. U kategoriji “spomenik prirode” zaštićeno je 

5 područja od kojih značajnu površinu imaju samo Bedekovićeve 

grabe – vlažne livade površine 13 ha. U kategoriji 

“spomenik parkovne arhitekture” zaštićeno je 

8 područja, a samo perivoj Zrinski u Čakovcu ima površinu 

koja se može izraziti u hektarima (13,5 ha). Od 

ukupne površine županije koja iznosi 72 956 ha, zaštićeno 

je 19,87 % površine. 



1.1. Donji Vidovec – hrast lužnjak - 1995 

1.2. Novo Selo Rok – kesteni i livada - 1969 

1.3. Vratišinec – skupina stabala oko Crkve Sv. Križa - 1969 

1.4. Vratišinec – skupina smreke na groblju - 1969 

1.5. Bedekovićeve grabe – vlažne livade 14 469,40 2002 


2.1. Mura 13,5 2002 


3.1. Čakovec – perivoj Zrinski - 1975 

3.2. Nedelišće – platana - 1963 

3.3. Strelec – stara lipa - 1969 

3.4. Donja Dubrava – ginko - 1995 

3.5. Vučetinec – tulipanovac - 1995 

3.6. Pribislavec – magnolija - 2001 

3.7. Čakovec – dvije glicinije - 1995 

3.8. Sveti Urban – dvije platane - 1995 


14 495,9 ha 

2.7 Zaštićene prirodne vrijednosti Krapinsko-zagorske županije 

Protected natural values in Krapina and Zagorje county 

Zaštićene prirodne vrijednosti svrstane su u četiri 

kategorije: “park prirode”, “značajni krajobraz”, “spomenik 

prirode” i “spomenik parkovne arhitekture”. U 

kategoriji “park prirode” zaštićena je samo Medvednica, 

odnosno 27 % njene ukupne površine koji pripada 

ovoj županiji. Kategorija “značajni krajobraz” ima 

2 područja jednake površine (50 ha), s time da je Zelenjak 

zaštićen 1949. godine, a Sutinske toplice 1980. 

godine. Zajedno u ukupnoj površini zaštićenih prirodnih 

vrijednosti zauzimaju 1,6 %. U kategoriji “spomenik 

prirode” zaštićena su četiri područja koji imaju 

malu površinu koja nije izražena u hektarima. Kategorija 

“spomenik parkovne arhitekture” ima 9 područja 

ukupne površine 59,58 ha, što je 0,96 % ukupne površine 

zaštićenih prirodnih vrijednosti na području ove 

županije. U Krapinsko – zagorskoj županiji zaštićeno 

je ukupno 6 211,58 ha, što čini 5,1 % površine županije 

(122 422 ha). 

57


Tablica 6. Zaštićene prirodne vrijednosti Krapinsko-zagorske županije 

Table 6 Protected natural values in Krapina and Zagorje county 

58 



1.1. Medvednica – dio 27% 6 052 1981 


2.1. Zelenjak 50 1949 

2.2. Sutinske toplice 50 1980 


3.1. Hušnjakovo - 1948 

3.2. Gupčeva lipa - 1957 

3.3. Horvatove stube – tisa - 1964 

3.4. Stubičke toplice – hrast-Galženjak - 1965 


4.1. Marija Bistrica – park oko dvorca 1,92 1950 

4.2. Stubički Golubovec – park oko dvorca 21,53- 1952 

4.3. Mirkovec – park oko dvorca 5,78 1965 

4.4. Gornja Bedekovčina 4,92 1965 

4.5. Bežanec – park oko dvorca 6,50 1965 

4.6. Donje Oroslavlje-park oko dvorca 2,96 1965 

4.7. Selnica – park oko dvorca 9,90 1969 

4.8. Klokovec – park oko dvorca 4,32 1970 

4.9. Miljana – park oko dvorca 1,75 1971 

Ukupna površina 6 211,58 

2.8 Zaštićene prirodne vrijednosti Sisačko – moslavačke županije 

Protected natural values in Sisak and Moslavina county 

Zaštićene prirodne vrijednosti u Sisačko-moslavačkoj 

županiji svrstane su u šest kategorija: “park prirode”, 

“regionalni park”, “posebni rezervat”, “spomenik 

prirode”, “park-šuma” i “spomenik parkovne arhitek- 

Tablica 7. Zaštićene prirodne vrijednosti Sisačko-moslavačke županije 

Table 7 Protected natural values in Sisak and Moslavina county 



1.1. Krapje đol 25 1963 

1.2. Rakita - 1969 

1.3. Đon močvar 20 1964 


2.1. Lonjsko i Mokro polje – dio – 94 % 47 578 1990 

3. Regionalni park* 

3.1. Moslavačka gora* 15 295,49 2007 


4.1 Sisak – hrast lužnjak – Julius - 1998 

5. Park šuma 

5.1 Kotar – Stari gaj 5 218 1975 

5.2. Petrova gora – Biljeg 102 1969 

5.3. Potok – Novska 233,01 1993 

5.4. Brdo Djed 27,77 2000 


6.1. Park – Strossmayerovo šetalište u Petrinji 1,50 1969 

6.2. Sisak – hrast lužnjak - 1998 


68 500,77 ha 

* Regionalni park Moslavačka gora nalazi se pod preventivnom zaštitom od 2007. godine i obuhvaća površinu od 15 296 ha.


ture”. U kategoriji “posebni rezervat” je 45 ha ili 0,07 % 

ukupno zaštićene površine, na kategoriju “park prirode” 

otpada 47 578 ha ili 69,46 %, na park-šume otpada 

5 580,78 ha ili 8,15 %, a ostatak od 1,5 ha ili 0,002 % otpada 

na “spomenike parkovne arhitekture”. Površina zaštićenih 

prirodnih vrijednosti Sisačko-moslavačke 

županije u odnosu na površinu cijele županije iznosi 

15,34 %. Površina županije je 446 300 ha, a zaštićenih 

prirodnih vrijednosti 68 455,77 ha (posebni rezervati nalaze 

se unutar parka prirode Lonjsko i Mokro polje). 

Napomena: Početkom veljače 2008. godine Ministar 

stvo kulture proglasilo je preventivnu zaštitu koridora 

Mura-Drava na području Republike Hrvatske i to u 

kategoriji “regionalni park”, površine 144 695,52 ha. 

Regionalni park Mura-Drava prostire se na području 

5 županija: Međimurske, Varaždinske, Koprivničko-križevačke, 

Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske županije. 

S obzirom da se nalazi pod preventivnom 

zaštitom, regionalni park Mura-Drava nije uzet u obračun 

zaštićenih površina navedenih županija u ovom 

članku (Međimurska, Varaždinska i Koprivničko-križevačka 

županija). 

Povijest razvoja ljudskog društva vezana je uz stalnu 

borbu čovjeka kao misaonog bića za život i blagostanje. 

U toj borbi čovjek uvijek mijenja prirodu i okoliš kako 

bi ih prilagodio svojim potrebama (Španjol, 1996). U 

današnje vrijeme ti utjecaji uglavnom su usmjereni na 

zaštićene prirodne vrijednosti i ostala prirodna bogatstva. 

Bez obzira na to Španjol i dr. (2003) smatraju da 

Hrvatska nimalo ne zaostaje u zaštiti svojih nacionalnih 

ljepota u odnosu na druge zemlje. 

Zbog negativnog utjecaja čovjeka, mijenja se raznolikost 

složenih bioloških sustava te često pritom dolazi do 

narušavanja prirodne ravnoteže. Nestankom različitih 

vrs ta i njihovih staništa smanjuje se ekološka stabilnost 

prirodnih sustava. Kako za osnovna prirodna bogatstva 

nema nadomjestaka, svaka izgubljena vrsta ili ekosustav 

predstavlja nepovratni i trajni gubitak za biološku raznolikost 

određenog područja (Čehulić, 2002). 

Sjeverozapadna Hrvatska najbliža je europskim 

zemljama i predstavlja svojevrsnu vezu ostalih dijelova 

Hrvatske s Europom radi svoga zemljopisnog položaja. 

U svakom slučaju ona bi trebala više koristiti i valorizirati 

zaštićene prirodne vrijednosti i na tome temeljiti 

svoj razvoj. Jedan od razvojnih potencijala vezan uz 

mnogobrojna zaštićena područja, kao i područja koja će 

biti zaštićena je svakako turizam i turistička valorizacija 

zaštićenih prirodnih vrijednosti. Činjenica je da danas 

turizam sve više preferira kontakt čovjeka s prirodom, 

njezinim potpunim doživljavanjem. Osim toga, turizam 

je izvanredna mogućnost da se zaštićene prirodne vrijednosti 

ekonomski valoriziraju, posebno usklađivanjem 

ciljeva zaštite sa stupnjem i oblikom turističkog 

razvoja. Međutim, turizam nosi sa sobom opasnost od 

razaranja svoje vlastite baze, a to je prirodni okoliš. 

Može se čak dogoditi da zaštićena prirodna vrijednost 

postane bespredmetna uslijed prevelikog i učestalog posjećivanja 

od strane turista (Španjol, 1993). Jednako 

tako suvremeni turizam mijenja regije ne samo u ekološkom 

smislu, nego i demografskom, socijalnom i gospodarskom. 

Radi zaštite prirodnih vrijednosti i uporabe 

3. RASPRAVA – Discussion 

zemljišta potrebno je dobro i stručno uskladiti turistički 

razvoj s planiranjem u prostoru. 

Često se ističe da moderni turizam pretvara prirodni 

okoliš u “turistički raj”, time što ga poboljšava u smislu 

novog estetskog ideala. No, još su češća gledišta i stavovi 

koji smatraju da turizam vulgarno transformira i 

nepopravljivo oštećuje okoliš, iako često i sam turizam 

služi kao politički argument zaštite prostora. Uočavajući 

određena destruktivna svojstva turizma, problematiziran 

je osnovni turistički paradoks koji u osnovi znači da turizam, 

kao jedna od reakcija na ekološku krizu, služeći 

se metodama industrijskog rasta i sam generira ekološke 

probleme i konačno potrebu bijega koja se nastoji razriješiti 

različitim projektima “alternativnog turizma” 

(Dragičević, 1987). Zbog toga je i turizam specifična 

gospodarska djelatnost u kojoj su zastupljene mnoge 

uloge karakteristične za gospodarske grane. Negativni 

utjecaj turizma očituje se u fizičkoj ili prostorno-ekološkoj, 

socijalno-ekonomskoj, društveno-moralnoj i demografskoj 

degradaciji prostora i turističke destinacije 

(Španjol, 1987). 

Vrlo osjetljivo pitanje je kako sačuvati prirodne vrijednosti 

nekog prostora, a ujedno ga turistički valorizirati. 

Velika opasnost prijeti ako se predimenzioniraju 

turistički potencijali nekog prostora. Prihvatni kapacitet 

mora biti usklađen s ekološkim kapacitetom. To bi 

trebale biti odrednice održivog turizma. Neovisno da li 

se radi o zaštićenom ili nezaštićenom području na temelju 

zakona o zaštiti prirode. U smjernicama razvoja 

potrebno je izbjegavati da zaštićeno područje postane 

klasično turističko odredište, vođeno isključivo ekonomskim 

razvojem. 

Kada se govori o zaštićenim prirodnim cjelinama, 

treba spomenuti da one pružaju izuzetnu priliku za 

predstavljanje mnogobrojnih djelatnosti. Neke od njih 

su: znanstveno–istraživačke posjete, osnivanje stručnih 

službi za prezentaciju i čuvanje zaštićenih prirodnih 

vrijednosti (stručni vodiči, ogledni panoi, čuvari i sl.), 

održavanje kulturnih manifestacija u zaštićenim podru- 

59


čjima s naznakom prirodnosti i izvornosti ovih krajeva, 

održavanje stručno-znanstvenih skupova u prostoru zaštićenih 

dijelova prirode i sl. (Španjol, 1993). U smislu 

vrednovanja bitno je postojanje jasnog i definiranog 

upravljanja unutar zaštićenih područja. Naravno ovdje 

je nužno razlikovati stupanj i oblik zaštite koji je zakonski 

određen. Stoga Marinović-Uzelac (2001) navodi 

kako prostorne planove nije potrebno izrađivati za 

sve vrste zaštićenih prostora, a za neke je to i nemoguće. 

Temeljni uvjeti koje zaštićeni prostor mora zadovoljavati 

da bi prostorni plan imao smisla su sljedeći: izvjesna 

prostranost teritorija, diferenciranost zaštite i 

uporabe zemljišta, te izloženost utjecaju vanjskih čimbenika 

(Marinović-Uzelac, 2001). Uzevši u obzir 

bilo koje zaštićeno područje, njegovu prirodnost i očuvanost, 

može se razlikovati ukupni ekološko–turistički 

potencijal zaštićenih prirodnih vrijednosti. Za postizanje 

toga cilja potrebno je neka područja obnoviti ili revitalizirati; 

posebice ona vezana uz povijesna zbivanja. Metodologija 

obnove povijesnih prirodnih vrijednosti temelji 

se na teoriji zaštite, u kojoj postoje neke specifičnosti jer 

se tu radi o živim organizmima, ponajprije biljnim koji 

se neprestano mijenjaju i teško ih je valorizirati. Osim 

spomeničkog dijela; cjelinu najčešće u nekim kategorijama, 

kao što je npr. spomenik parkovne arhitekture čini 

i graditeljsko naslijeđe velike povijesne i umjetničke 

vrijednosti. U obnovi povijesnih parkova rijetko se 

može primijeniti samo jedna metoda, već će najčešće 

biti potrebna kombinacija nekoliko metoda obnove, kao 

što su konzervacija, revitalizacija, restauracija, rekonstrukcija, 

rekompozicija i replika (Šćitaroci, 1992). 

Da bi se ostvarile osnovne uloge zaštićenih područja, 

potrebno je njihov prostor planski organizirati. Samo se 

planiranje provodi sa svrhom usklađenog razmještaja 

različitih funkcija zaštite i unaprjeđenja prirodnih vrijednosti, 

s potrebama izgradnje infrastrukture za dopuštene 

i prihvatljive oblike korištenja zaštićenog područja, ponajprije 

rekreaciju i turizam (Martinić, 2010). 

Budući da su zaštićene prirodne vrijednosti službeno 

kategorizirane prema Zakonu o zaštiti prirode 

(NN 70/05) olakšano je njihovo vrednovanje. Istovremeno 

različite oblike vrednovanja potrebno je provoditi 

mjerama upravljanja, posebice kroz javne 

ustanove. Nažalost rijetki su primjeri sustavnog ulaganja 

i provođenja određenih projekata. U pogledu zaštite, 

osnovni oblik trebao bi biti opća zaštita prirodne 

sredine i očuvanje većih prostora prirodnog i antropogenog 

krajolika od devastacije i prevelikih promjena 

radi gospodarskog utjecaja i izgradnje (Marinović- 

Uzelac, 2001). Stoga i dolazi često do neshvatljivih 

zahtjeva za brzom zaštitom određenih prostora (šumski 

kompleksi), a zanemaruje se razvoj unutar već zaštićenih 

područja. Često takvi zahtjevi dolaze kroz institucionalni 

okvir. Uloga parkova prirode jedan je od 

takvih primjera gdje bi oni trebali biti veći pojasevi za 

zaštitu specifičnih dijelova prirode osobito posebnih 

rezervata. Danas su neki parkovi prirode (npr. Medvednica) 

posebno ugroženi urbanizacijom, a u manjoj 

mjeri neprimjerenim gospodarenjem prirodnim bogatstvima. 

Stoga valorizacija u istraživanim županijama i 

općenito u svim zaštićenim područjima treba usmjeriti 

razvoj, naglašavajući ekološke vrijednosti, ali ovisno o 

stupnju zaštite povezivati i druge djelatnosti zbog socijalnog 

i gospodarskog učinka. 

– Cjelokupni prostor sjeverozapadne Hrvatske potrebno 

je vrednovati i selektivno koristiti sukladno njegovim 

osnovnim značajkama, koje ukazuju na najbolju moguću 

namjenu, bila ona razvojna ili zaštitna. 

– Povećanjem kvalitete prostora sjeverozapadne Hrvatske 

i ravnomjernim korištenjem bogatstava može se 

postići viši stupanj razvijenosti te ostvariti napredak i 

viša kvaliteta života stanovništva ovoga prostora. 

– Zaštićene prirodne vrijednosti pružaju izuzetnu i 

neponovljivu mogućnost aktivne zaštite, korištenja 

i unaprjeđenja prirodnog okoliša u području sjeverozapadne 

Hrvatske. 

– Uzevši u obzir zapušteno stanje i stupanj očuvanosti 

pojedinih zaštićenih dijelova prirode na području 

sjeverozapadne Hrvatske, svakako je potrebno više 

pozornosti obratiti upravo na održavanje i revitalizaciju 

njihovih vrijednosti s ciljem podizanja razine 

svijesti lokalnog stanovništva o njihovoj vrijednosti 

i istinskom značenju za svoj kraj. 

60 

4. ZAKLJUČAK – Conclusion 

– Mogućnosti i predispozicije sjeverozapadne Hrvatske 

osiguravaju uvjete za kvalitetniju provedbu 

mjera upravljanja zaštićenim prirodnim vrijednostima 

i povezanost s turističkom djelatnošću, stoga 

se danas ne može govoriti o dovoljnoj prostornoj i 

biološko-ekološkoj valorizaciji. 

– Upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima i 

korištenje u turizmu mora se provesti kroz zoniranje 

prostora zaštićenih prirodnih vrijednosti za prihvat 

posjetitelja, a u isto vrijeme sačuvati kvalitetu tog 

prostora, koji je jedan od razloga dolaska turista. 

– Postojeća zaštićena područja potrebno je očuvati u izvornom 

stanju naravno uz povećana ulaganja, budući 

da neka od njih imaju i povijesnu vrijednost, samim 

time sastavni su dio prirodne i kulturne baštine.


5. ZAHVALA – Acknowledgement 

Rad je izrađen u okviru izrade diplomskog rada pod 

naslovom “Analiza zaštićenih prirodnih vrijednosti sjeverozapadne 

Hrvatske”. 

6. LITERATURA – References 

Brand, U., C. G ö r g , 2002: Nachhaltige Globalisierung 

? Sustainable Development als Kitt des neoliberalen 

Scherbenhaufens. In: Görg, 

Ch./Brand, U. /Hrsg./. Mythen globalen Umweltmanagements.: 

Westfälisches Dampfboot. 

12–47., Münster. 

Cifrić, I., 2007: Pravo na život ili izumiranje. Biološka 

raznolikost kao vrijednost, Soc. ekol. 16, (4): 

297–319., Zagreb. 

Čehulić, I., 2002: Zaštićeni dijelovi prirode na području 

varaždinske županije, Diplomski rad, Sveučilište 

u Zagrebu, Šumarski fakultet, Zagreb. 

Dragičević, M., 1987: Problemi saturacije jugoslavenskog 

turističkog prostora, Turizam i prostor – 

ekološki aspekti konfliktnih situacija, Zbornik 

radova 1–16., Zagreb. 

Koščević, J., 2002: Zaštićeni dijelovi prirode na području 

Koprivničko-križevačke županije, Diplom 

ski rad, Sveučilište u Zagrebu, Šumarski 

fakultet, Zagreb. 

Marinović-Uzelac, A., 2001: Prostorno planiranje. 

Dom i svijet. 548 str., Zagreb. 

Martinić, I. 2010: Upravljanje zaštićenim područji - 

ma prirode, planiranje, razvoj i održivost, Sveučilište 

u Zagrebu, Šumarski fakultet, 367 str., 

Zagreb. 

Rauš, Đ., 1991: Zaštita prirode i čovjekova okoliša, 

Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, 254 

str., Zagreb. 

Šćitaroci, M., O. 1992: Hrvatska parkovna baština – 

zaštita i obnova, Školska knjiga, 215 str., Zagreb. 

Španjol, Ž. 1993: Uloga posebno zaštićenih objekata 

prirode u turizmu, Glasnik za šumske pokuse, 

posebno izdanje 4: 213–244., Zagreb. 

Španjol, Ž. 1996: Zaštita prirode i okoliša u Republici 

Hrvatskoj, Šum. list 120 (3–4): 107–119., 

Zagreb. 

Španjol, Ž. 1997: Turizam i zaštita prirode i čo vjekova 

okoliša, Soc. ekol. vol 6, 1–2: 93–108., Zagreb. 

Španjol, Ž., D. Barčić, R. Rosavec, 2003: Zaštićeni 

dijelovi prirode na Velebitu, Šum. list, posebno 

izdanje, 93–106., Zagreb. 

Zakon o zaštiti prirode (Narodne Novine 70/05). 

www izvori 

Državni zavod za zaštitu prirode. 

URL:http://www.dzzp.hr/zpodrucja_zpodrucjarh.html 

(1. 3. 2010.). 

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i 

drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima Zagrebačke 

županije. 

URL: http://www.priroda-zagrebacka.hr/ (5. 3. 2010.). 

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima 

na području Međimurske županije. 

URL: http://www.medjimurska-priroda.info/ (22. 3. 

2010.). 

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim 

vrijednostima na području Krapinsko-zagorske 

županije. 

URL: http://www.zagorje-priroda.hr/ (15. 3. 2010.). 

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim 

vrijednostima Sisačko-moslavačke županije. 

URL: http://www.zastita-prirode-smz.hr/index.html 

(22. 3. 2010.). 

SUMMARY: The Republic of Croatia is unique in terms of its natural 

beauty and diversity, as well as natural and human potential. Every county in 

Croatia, including the counties in the north of the country, boasts of distinctly 

specific landscapes and natural values. 

Specially protected sites of exceptional value provide an inexhaustible subject 

of research into the structure, composition, survival and development of 

natural ecosystems. They supply basic information on syndynamic patterns; 

in turn, this information is used in the management procedures and develop- 

61


mental models that guarantee their survival and ensure active protection, utilization 

and improvement of the natural environment. These sites play an important 

role in the tourist, recreational and health valorisation based on 

primary values of the natural surrounding. In view of the limited possibilities 

of utilizing the protected parts of nature and of their general and specific protection, 

these sites may only be used in a strictly controlled and moderate 

manner. 

There is a large number of protected natural values in the northwest part of 

Croatia. Almost all categories of protection are present. Protected natural values 

are shown in the tables with their basic features and a brief description, 

by counties. 

Aproximately 11.52% of the total area in Zagreb county is protected, while 

in the City of Zagreb 21.4% of the total area is under protection. Bjelovar and 

Bilogora county has the least protected area, less than 1% of the total area. 

Protected natural values in Koprivnica and Križevci county cover 2.36%, in 

Međimurje county 19.87%, in Krapina and Zagorje county 5.1%, and in Sisak 

and Moslavina county 15.34% of the total county area. 

Key words: nature protection, protected natural values, valorisation 

62


UDK 630* 450 


ANALIZA ŠTETA OD SMEĐIH MEDVJEDA U HRVATSKOJ 

U RAZDOBLJU OD 2004. DO 2009. GODINE 

ANALYSIS OF BROWN BEAR DAMAGES IN CROATIA 

IN THE PERIOD FROM 2004 UNTIL 2009 

Magda SINDIČIĆ 1 , Davor ZEC 2 , Đuro HUBER 3 

SAŽETAK: Jedan od najvažnijih elemenata modernog gospodarenja smeđim 

medvjedima je sukob između medvjeda i ljudi, a ekonomski gubitci su 

čimbenik koji najviše doprinosi negativnim stavovima javnosti prema smeđem 

medvjedu. U Hrvatskoj je populacija od oko 1 000 medvjeda gotovo dosegla 

biološki i socijalni kapacitet. Medvjed je u Hrvatskoj divljač, zaštićena lovostajem 

i odstrijelnim kvotama koje se propisuju godišnjim Akcijskim planovima. 

Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj i Zakon o 

lovstvu reguliraju naknadu štete koju počini medvjed. Na područjima gdje je 

medvjed stalno prisutan i njime se gospodari, štetu nadoknađuje ovlaštenik 

prava lova, dok na područjima gdje nisu ustanovljena lovišta štetu nadoknađuje 

osoba koja upravlja zemljištem. Cilj rada je prikazati i analizirati podatke 

o štetama koje je smeđi medvjed počinio u Hrvatskoj u prvih 6 godina 

(2004–2009) provođenja Plana gospodarenja smeđim medvjedom tj. prvih 

šest godina organiziranog prikupljanja takvih podataka. U tom razdoblju prijavljeno 

je ukupno 227 slučajeva šteta (prosječno 37,8 slučaja godišnje), od 

čega većina (54,2 %) na poljoprivrednim kulturama. Prijavljeno je 23,8 % napada 

na domaće životinje, te 8,8 % slučajeva štete na pčelinjacima. Nije zabilježen 

niti jedan napad na čovjeka. Materijalna šteta koju smeđi medvjed 

počini u Hrvatskoj niska je glede veličine populacije od 1 000 grla. 

Ključne riječi: smeđi medvjed, Ursus arctos, štete, gospodarenje 

Gospodarenje smeđim medvjedom predstavlja izazov 

zbog bioloških karakteristika vrste (spora reprodukcija, 

primarno vegetarijanska ishrana vrste koja ima 

probavni sustav mesoždera, zimsko brloženje), percepcije 

ljudi i značajnog međunarodnog interesa za zaštitu i 

lov medvjeda (Huber i dr., 2008.a). Jedan od najvažnijih 

elementa modernog gospodarenja je sukob između 

medvjeda i ljudi, odnosno štete koje nastaju na posjedima, 

ranjavanje ljudi i uklanjanje problematičnih medvjeda 

(Herrero, 1985.; Gunther, 1994.; Gniadek 

1 

Magda Sindičić dr. med. vet., Zavod za biologiju, patologiju i 

uzgoj divljači, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 

Heinzelova 55, 10 000 Zagreb, magda.sindicic@vef.hr 

2 

Davor Zec dipl. ing. šum., Uprava za lovstvo, Ministarstvo 

regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, 

Ulica grada Vukovara 269a, 10 000 Zagreb, davor.zec@mrrsvg.hr 

3 

Prof. dr. sc. Đuro Huber, Zavod za biologiju, Veterinarski fakultet 

Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, 10 000 Zagreb, 

huber@vef.hr 


i Kendall, 1998.; Herrero i Higgins, 2003). Kako 

razvojem tehnologije i urbanizacijom čovjek sve više 

ulazi u prirodna staništa, sukob između medvjeda i 

čovjeka zahtijevat će sve veću pozornost nadležnih insti 

tucija (Baruch-Mordo i dr., 2008). Upravljanje i 

zaštita velikim zvijerima uvelike ovisi o percepciji javnosti, 

a ekonomski gubitci su jedan od čimbenika koji 

najviše doprinose negativnim stavovima (Linnell i 

dr., 1996; Williams i dr., 2002). 

U Hrvatskoj populacija od oko 1 000 smeđih medvjeda 

nastanjuje područje veličine 12 372 km 2 (gotovo 

22 % kopnene površine) (Huber i dr., 2008.b). 

Stanište smeđeg medvjeda u Hrvatskoj većim se dijelom 

nalazi na području visokog krša i pripada Dinarskom 

masivu, te obuhvaća područja od razine mora do 

1 750 m nadmorske visine. Šumski pokrov ponajprije 

čine bukva (Fagus sylvatica), obična jela (Abies alba), 

63

M. Sindičić, D. Zec, Đ. Huber: ANALIZA ŠTETA OD SMEĐIH MEDVJEDA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 63-68 

obična smreka (Picea abies), te ostale vrste ovisno o 

nadmorskoj visini i izloženosti suncu. Brojnost populacije 

je u porastu od 1950-ih, te je danas gotovo dosegla 

biološki i socijalni kapacitet (Huber i dr., 2008.b). 

Smeđi medvjed je u Hrvatskoj divljač zaštićena lovostajem, 

a odstrjel se propisuje godišnjim Akcijskim 

planovima. Od 2005. godine medvjedom se gospodari 

na temelju Plana gospodarenja smeđim medvjedom u 

Republici Hrvatskoj, s ciljem osiguranja uvjeta trajnog 

opstanka smeđeg medvjeda, na način da u Hrvatskoj i 

dalje bude lovna vrsta (Huber i dr., 2008.b). 

Plan gospodarenja (Huber i dr., 2008.b). i Zakon o 

lovstvu (Anon., 2005, Anon., 2009) reguliraju naknadu 

štete koju u Hrvatskoj počini smeđi medvjed. Na 

područjima gdje je medvjed stalno prisutan i njime se 

lovno gospodari, štetu nadoknađuje ovlaštenik prava 

lova, dok na područjima gdje nisu ustanovljena lovišta 

štetu nadoknađuje osoba koja upravlja zemljištem. 

Unutar stalnog staništa medvjeda u Hrvatskoj lovišta 

pokrivaju 94,2 % površine, a nacionalni parkovi 5,8 % 

(Huber i dr., 2008.b). 

Jedini objavljeni podatci o štetama koje je smeđi medvjed 

počinio u Hrvatskoj su prikaz šteta na području tadašnje 

Jugoslavije za 1987. godinu (Huber i Morić, 

1989) te pregled šteta nastalih 1989. godine (Huber i 

Frković, 1993). Prije provođenja Plana gospodarenja 

smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj nije postojao 

organizirani sustav prikupljanja podataka o štetama koje 

počini smeđi medvjed, kao niti jedno državno tijelo koje 

je bilo zaduženo za analizu takvih podataka. Plan gospodarenja 

propisuje da je svako lovište u staništu medvjeda 

obvezno Upravi za lovstvo, Ministarstva 

regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva 

prijaviti sve štete koje u lovištu počini medvjed. Putem 

obrasca Zapisnik o šteti od divljači, najkasnije do 31. siječnja 

moraju se dostaviti podatci o štetama koje je medvjed 

počinio tijekom prethodne kalendarske godine. 

Prikupljanje podataka o štetama koje je u Hrvatskoj počinio 

medvjed je započelo 2004. godine u sklopu projekta 

“Unaprjeđivanje suživota velikih zvijeri i 

poljoprivrede u Južnoj Europi”, koje je financirala Europska 

komisija putem programa LIFE. Plan gospodarenja 

smeđim medvjedom izrađen je i prihvaćen te godine 

(sam dokument tiskan je 2005. godine, pa se godina izdanja 

navodi kao početak provedbe Plana), a cilj ovog 

rada je prikazati i analizirati podatke o štetama koje je 

smeđi medvjed počinio u Hrvatskoj u prvih šest godina 

(2004–2009) provođenja Plana gospodarenja smeđim 

medvjedom tj. prvih šest godina organiziranog prikupljanja 

takvih podataka u Hrvatskoj. 

64 

MATERIJALI I METODE – Materials and methods 

Podatci o štetama koje je smeđi medvjed počinio u 

Hrvatskoj prikupljani su u razdoblju siječanj 2004. godine 

– prosinac 2009. godine. Podatci su prikupljani 

putem obrazaca “Zapisnik o šteti od divljači”, koje su 

ovlaštenici prava lova unutar staništa medvjeda bili 

dužni dostaviti Upravi za lovstvo MRRŠVG (Anon., 

2006). Prilikom uviđaja na mjestu štete ispunjava se 

“Zapisnik o šteti od divljači” i procjenjuje visina nastale 

štete, a vlasnik svojim potpisom na obrascu potvrđuje 

slaganje s iznosom nadoknade za počinjenu štetu. Predviđeno 

je da iznos naknade ovisi o korištenju zaštitnih 

U razdoblju siječanj 2004. godi ne – prosinac 2009. 

godine u Upra vu za lovstvo MRRŠVG pristiglo je 

ukupno 227 prijava šteta koje je u Hrvatskoj uzrokovao 

smeđi medvjed. Prosječno je godišnje bilo 37,8 slučajeva 

štete, s time da su 2004. godine prijavljena 23 slučaja, 

2005. godine 88, 2006. godine 16, 2007. godine 46, 

2008. godine ukup no 47 slučaja i 2009. godine je prijavljeno 

tek 7 slučaja šteta od medvjeda (Slika 1). 

U većini slučajeva (N=123, 54,2%) šteta je počinjena 

na poljoprivrednim kulturama, i to 44 (19,4 %) 

slučaja štete na žitaricama, 39 (17,2 %) prijavljena slučaja 

na voćnjacima (uglavnom voćnjaci šljive i jabuke), 

38 slučaja (16,7 %) na povrtnjacima (u većini slučajeva 

šteta je bila na nasadima mrkve) te 2 slučaja (0,9 %) 

REZULTATI – Results 

sredstava (električnih ograda, pasa čuvara) i pridržavanju 

ostalih mjera za sprječavanje pojavljivanja problematičnih 

medvjeda i mjera za sprječavanje nastanka 

šteta, no ne postoji pravilnik kojim je propisan iznos naknade, 

već ona ovisi o procjeni lovovolaštenika i oštećene 

osobe. Obrazac sadrži podatke o podnositelju 

zahtjeva za naknadu štete, opis štete, procjenu iznosa 

štete i poduzetim mjerama za smanjenje štete od strane 

oštećenika, a potpisuju ga tri člana povjerenstva, provoditelj 

lovnogospodarske osnove i ovlaštenik prava lova. 

oštećenja vinograda. Prijavljeno je ukupno 20 (8,8 %) 

slučajeva štete na pčelinjacima. Od ukupno 227 slučajeva 

prijavljeno je 54 (23,8 %) slučaja napada na domaće 

životinje. U pet godina prijavljena su tek 5 slučaja 

napada na koze, 2 na krave te po jedan napad na magarca, 

svinju i konja. Od domaćih životinja šteta je najčešće 

počinjena na peradi (N=20) i ovcama (N=16), te 

je zabilježeno ukupno 8 napada na kuniće. 

Prijavljeno je ukupno 10 (4,4 %) slučaja šteta na lovnogospodarskim 

objektima (najčešće oštećenja na automatskim 

hranilicama za divlje svinje), te 7 (3,1 %) 

slučajeva štete na automobilima koje su nastale uslijed 

sudara s medvjedom.


Ukupno 5,7 % (N=13) čine oštećenja 

nastala na štalama, ogradama, 

kućnim vratima te jedan slučaj štete 

na sušenom mesu u pušnici. 

Većina šteta nastala je na području 

Primorsko-goranske (49,8 %) i 

Ličko-senjske županije (43,6 %), 

dok je 9 (4,0 %) slučajeva šteta zabilježeno 

na području Karlovačke i 

6 (2,6%) na području Zadarske županije. 

Najveća gustoća šteta po 

km 2 zabilježena je na području općine 

Brod Moravice, a zatim u općinama 

Delni ce, Čabar i Duga Resa. 

Većina prijavljenih šteta nastala je 

na području lovnog gospodarenja 

medvjedom (98,7 %) te su tek 3 slučaja 

štete na pčelinjacima zabilježena 

na području NP Paklenica. 

Slika 1. Broj prijavljenih slučaja šteta smeđeg medvjeda u Hrvatskoj u razdoblju 

2004–2009. godina. 

Figure 1 Number of reported brown bear damage cases in Croatia in the period 

2004–2009 

Slika 2. Učestalost pojedinih šteta uzrokovanih smeđim 

medvjedom. 

Figure 2 Frequency of damage caused by brown bears. 

poljoprivredna kultura – agriculture 

domaće životinje – domestic animals 

pčelinjaci – bee hives 

ostalo – other 

lovnogospodarski objekti – hunting facillities 

prometne nesreće – traffic accidents 

U Tablici 1. prikazani su iznosi isplaćenih odšteta (u 

hrvatskim kunama), koje su lovišta koja gospodare 

smeđim medvjedom prijavila za razdoblje 2005. – 

2009. godine. Za 2004. godinu nisu prikupljeni podatci 

o isplaćenim iznosima. 

U razdoblju 2004. – 2009. godina nije službeno zabilježen 

niti jedan napad medvjeda na čovjeka. 

Tablica 1. Iznos isplaćenih odšteta 

Table 1 Amount of damage compensation 

Broj lovišta koja su 

prijavila štetu Broj štetnih događaja Broj oštećenih domaćinstava 

Godina 

Number of hunting Number of Number of 

Year 

units that have damage cases damaged households 

Ukupni iznos 

isplaćene odštete 

Total amount 

reported the damage 

of compensation 

2004. 6 23 23 - 

2005. 15 88 78 + 3 prometne nesreće 57.623,00 HRK 

2006. 7 16 15 + 1 prometna nesreća 44.074,00 HRK 

2007. 9 46 43 62.215,00 HRK 

2008. 9 47 30 49.995,00 HRK 

2009. 3 7 6 3.000,00 HRK 

Ukupno – Total 

216.907,00 HRK 

Prikupljanje i analiza podataka o počinjenim štetama 

daje nam uvid u kompleksnost problema i pomaže 

nam prilikom razvijanja strategija za prevenciju šteta 

RASPRAVA – Discussion 

(Kaczensky, 1999). Potrebno je naglasiti da se ovim 

sustavom prikupljanja podataka najvjerojatnije ne registrira 

svaki slučaj štete koje su u Hrvatskoj uzrokovali 

65


smeđi medvjedi, no predstavljeni podatci pouzdano 

upućuju na obim šteta koje počini medvjed. Iznimka su 

prijavljeni slučajevi štete nastale uslijed prometnih nesreća 

u koje su bili uključeni smeđi med vjedi. U 6-godišnjem 

raz doblju prijavljeno je tek 7 slučajeva, dok je 

u tom razdob lju zapravo bilo ukupno 96 prometnih nesreća 

(željezničkih i cestovnih) u koje su bili uključeni 

medvjedi (Huber i dr., 2008.b). Ovlaštenici prava lova 

prijavili su samo slučajeve štete u kojima su oni snosili 

financijsku odgovornost. Tako su npr. 2006. godine ovlaštenici 

isplatili gotovo 37.000,00 HRK za štetu koja je 

nastala prilikom dvije prometne nesreće, što je 84 % od 

sveukupnog iznosa (44.000,00 HRK) koji je te godine 

isplaćen za štete koje je prouzročio medvjed. 

Ukupan broj štetnih događaja koje medvjed prouzroči 

u Hrvatskoj vjerojatno je veći od prijavljenog, na 

što posebno upućuju podatci za 2009. godinu kada je 

prijavljeno samo 7 slučajeva šteta. Situacije kada se 

šteta ne prijavi najčešće su povezane sa štetama na lovnogospodarskim 

i lovnotehničkim objektima, tj ovlaštenici 

prava lova ne prijavljuju štetu koja je nastala 

njima samima. Šteta se također ne prijavljuje u slučajevima 

kada napadnuta stoka nestane, jer se tada ne isplaćuje 

odšteta. Budući da ne postoji odštetni cjenik 

propisan od strane nadležne državne ustanove, o iznosu 

odštete pregovara se između ovlaštenika prava lova (ili 

države) i oštećenika. Vjerojatno pojedini oštećenici ni 

ne prijave nastalu štetu zbog nezadovoljstva isplaćenim 

naknadama te zbog dugotrajnosti postupka u slučaju 

sudskog spora. Smatramo da dio šteta ostane 

neprijavljen i zbog pozitivnog stava javnosti prema 

medvjedu, pa oštećenici ne traže naknadu za manju 

materijalnu štetu, a niti ovlaštenici prava lova ne registriraju 

sve prijavljene slučajeve. 

Ovaj rad ne obuhvaća podatke o štetama nastalim 

na šumskim sastojinama. Takve štete nastale zbog guljenja 

kore uglavnom obične jele (Abies alba), a rjeđe 

obične smreke (Picea abies) zabilježene su na području 

državnog lovišta broj VIII/2 “Bjelolasica” (Sertić, 

2008, Jovanović, 2010). 

Ovlaštenici prava lova koji gospodare medvjedom 

prijavili su da su u 5-godišnjem razdoblju isplatili 

ukupno 216.907,00 HRK odštete, tj. prosječno 

43.318,40 HRK godišnje (prosječno oko 6.000,00 EUR 

godišnje). Ukupni iznos materijalne štete koju je počinio 

medvjed nešto je veći, jer ovlaštenici ne isplate odštetu 

u svakom slučaju, već se ona često kompenzira na 

drugi način (npr. popravkom oštećenog objekta, nadoknadom 

uništene poljoprivredne kulture). Ovaj iznos također 

vjerojatno ne uključuje sveukupnu materijalnu 

štetu počinjenu na lovnogospodarskim i lovnotehničkim 

objektima, jer nju lovovlaštenici ne prijavljuju u 

potpunosti, budući da je to šteta nastala njima samima i 

ne isplaćuju odštetu. Unatoč tomu, ovi podatci pouzdano 

upućuju da je materijalna šteta koju smeđi medvjed 

počini u Hrvatskoj niska s obzirom na veličinu 

populacije od 1 000 grla. U Sloveniji je 2006. godine za 

588 riješenih slučaja štete od medvjeda (a ukupno je 

bilo prijavljeno 642 slučaja) isplaćena odšteta od 

145.094,44 EUR (Ulamec, 2007), dok je 2007. godi ne 

za 294 riješena slučaja štete koju je počinio medvjed 

isplaćena odšteta od 81.866,39 EUR, od čega je gotovo 

40 % štete bilo na stoci sitnog zuba (Ulamec, 2008). 

Osim usporedbe sa Slovenijom, tvrdnju da u Hrvatskoj 

medvjed ne čini značajnu materijalnu štetu dobro ilustrira 

i podatak da na području staništa medvjeda ima 

preko 70 000 pčelinjih košnica (Dečak i dr., 2005), 

dok je u 5-godišnjem razdoblju prijavljeno tek 20 napada 

na košnice. U pokrajini Asturiji na sjevero-zapadu 

Španjolske, zabilježeno je da 50-70 medvjeda prosječno 

godišnje oštete 603 košnice, te 147 stabala voćaka, 14 

goveda, 7 koza, 5 konja i 22 ovce (Naves i dr., 2010). 

Veličina medvjeđe populacije i obim šteta ne moraju 

biti u korelaciji, već treba uzeti u obzir vrste i broj 

domaćih životinja koje se uzgajaju na području staništa 

medvjeda, način držanja domaćih životinja i metode 

prevencije napada od predatora koje se koriste, tip staništa 

(šumsko ili otvoreno područje) te treba uzeti u 

obzir i prirodnu hranu raspoloživu medvjedima (Kaczensky, 

1999). Važno je uzeti u obzir i gustoću stanovništva 

na području rasprostranjena medvjeda. Razlika 

u brojnosti napada između pojedinih godina može se 

objasniti količinom raspoložive hrane u prirodi, tj slabiji 

urod plodova koje su najvažnije u prehrani medvjeda 

može rezultirati većom potrebom za hranom iz 

ljudskih izvora (Garshelis, 1989). Također, problematična 

jedinka može uzrokovati niz napada te tako i 

udvostručiti prosječan broj štetnih događaja godišnje 

(Kaczensky, 1999). Analizom podataka o štetama 

koje je medvjed počinio u Hrvatskoj utvrdili smo da 

često jedna problematična jedinka uzrokuje više slučajeva 

štete. To potvrđuju slučajevi šteta nastali na ograničenom 

području tijekom određenog razdoblja, a 

prijave takvih događaja često prati i izvještaj o pojavljivanju 

problematične jedinke. I u Sloveniji je zabilježeno 

da velik postotak šteta uzrokuje maleni broj 

jedinki (Jerina i dr., 2010). 

Važno je naglasiti da u Hrvatskoj u razdoblju 

2004. –2009. godina nije zabilježen niti jedan napad 

medvjeda na čovjeka, dok je npr. u Turskoj u razdoblju 

2000–2009. g. zabilježeno ukupno 46 slučajeva napada 

medvjeda na ljude, koji su rezultirali ranjavanjem ili 

smrću napadnute osobe (C a n i dr., 2010). 

Iako, kako je predstavljeno u ovome radu, šteta koju 

medvjed počini u Hrvatskoj nije značajna, prevencija 

šteta i rješavanje situacija s problematičnim medvjedima 

(tj. životinjama koje se približavaju naseljima i 

čine štetu) ključan je dio gospodarenja smeđim medvjedom 

u Hrvatskoj. Reduciranje konflikta između velikih 

zvijeri i čovjeka smatra se preduvjetom za uspješnu za- 

66


štitu tih vrsta (Linnell i dr., 1996; Sagør i dr., 1997). 

Podizanje razine javne svijesti o suživotu s medvjedom, 

ponašanju u staništu medvjeda te metodama prevencije 

štete doprinosi se uspješnom gospodarenju populacijom. 

Pri tomu je potrebno redovno održavati komunikaciju 

s javnosti, a posebice s lovcima i medijima. 

Tijekom prethodnih godina mediji su često izvještavali 

o prevelikoj, problematičnoj populaciji medvjeda u Hrvatskoj, 

što stvara negativnu sliku u javnosti i utječe na 

porast negativnih stavova, dok analiza predstavljenih 

podataka upućuje da iako brojna populacija medvjeda u 

Hrvatskoj, ne uzrokuje velik broj šteta. 

Podatci za ovo istraživanje prikupljeni su u sklopu 

provođenja projekata Unaprjeđivanje suživota velikih 

zvijeri i poljoprivrede u Južnoj Europi” (LIFE COEX) 

kojega financira Europska komisija putem programa 

LIFE, te projekta “HUNTing for Sustainability” kojega 

Anonimus, 2005: Zakon o lovstvu. Narodne novine 

140/05. 

Anonimus, 2006: Pravilnik o stručnoj službi za provedbu 

lovnogospodarske osnove. Narodne novine 

63/06. 

Anonimus, 2009: Zakon o izmjenama i dopunama zakona 

o lovstvu. Narodne novine 75/09. 

Baruch-Mordo, S., S. W. Breck, K. R. Wilson, 

D. M. Theobald, 2008: Spatiotemporal Distribution 

of Black Bear–Human Conflicts in Colorado, 

USA, Journal of wildlife management 

72(8):1853–1862. 

Can, O. E., E. Caglayan, J. Beecham, T. Hatipoglu, 

H. Emir, F. Arikan, 2010: Humanbear 

conflict in Turkey: a model project for 

resolving the conflict, Program, Abstract and Information 

19 th International Conference on Bear 

Research and Management, 12, Tbilisi, Georgia. 

Dečak, Đ., A. Frković, M. Grubešić, Đ. Huber, 

B. Iviček, B. Kulić, D. Sertić, Ž. Štahan, 

2005: Plan gospodarenja smeđim medvjedom u 

Republici Hrvatskoj, Ministarstvo poljoprivrede 

šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava za 

lovstvo, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu 

prirode, 92 str, Zagreb. 

Garshelis, D. L., 1989: Nuisance bear activity and 

management in Minnesota, Proceedings of a 

symposium on management strategies, 169–180, 

Yellowknife, Canada. 

Gniadek, S. J., K. C. Kendall, 1998: A summary of 

bear management in Glacier National Park, 

1960–1994, Ursus 10: 155–159. 

Gunther, K. A., 1994: Bear management in Yellowstone 

National Park, 1960–1993, International 

Conference on Bear Research and Management 

9: 549–560. 

Herrero, S., 1985: Bear attacks: their causes and 

ZAHVALA – Acknowledgments 


financira Europska komisija putem programa Seventh 

Framework Programme. 

Zahvaljujemo svim ovlaštenicima prava lova koji gospodare 

medvjedom i koji su dostavili podatke o štetama. 

avoidance, Lyons and Burford, New York, New 

York, USA. 

Herrero, S., A. Higgins, 2003: Human injuries 

inflicted by bears in Alberta:1960–1998, Ursus 

14: 44–54. 

Huber, Đ., S. Morić, 1989: Brown bear damage in 

Yugoslavia. Zbornik radova 3. Simpozijuma 

“Suvremeni pravci uzgoja divljači”, 197–202, 

Zagreb, Hrvatska. 

Huber, Đ., A. Frković, 1993: Brown bear management 

in Croatia, Proceedings of the XXI International 

Union of game Biologists, 287–291, 

Ha lifax, Canada. 

Huber, Đ., J. Kusak, A. Majić Skrbinšek, D. 

Majnarić, M. Sindičić, 2008a: A multidimensional 

approach to managing the European 

Brown bear in Croatia, Ursus 19(1): 22–32. 

Huber, Đ., Z. Jakšić, A. Frković, Ž. Štahan, J. 

Kusak, D. Majnarić, M. Grubešić, B. 

Kulić, M. Sindičić, A. Majić Skrbinšek, 

V. Lay, M. Ljuština, D. Zec. R. Laginja, I. 

Francetić, 2008b: Plan gospodarenja smeđim 

medvjedom u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo 

regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, 

Uprava za lovstvo, 89 str, Zagreb. 

Jerina, K., U. Videmšek, M. Jonozovič, M. 

Krofel, 2010: Using GPS telemetry to study 

human-bear conflicts in Slovenia, Program, Abstract 

and Information 19th International Conference 

on Bear Research and Management, 26, 

Tbilisi, Georgia. 

Jovanović, D., 2010: Rezultati istraživanja šteta od 

smeđeg medvjeda u državnom lovištu VIII/2 – 

“Bjelolasica”, Diplomski rad, Šumarski fakultet 

Sveučilište u Zagrebu, 43 str, Zagreb. 

Kaczensky, P., 1999: Large carnivore depredation 

on livestock in Europe, Ursus 11:59–72. 

67


Linnell, J. D. C., M. E. Smith,J. Odden, P. Kaczensky, 

J. E. Swenson, 1996: Strategies for 

the reduction of carnivore-livestock conflicts: a 

review, Norvegian Institute for Nature Reserach 

Oppdragsmelding 443: 1–118. 

Linnell, J. D. C., M. E. Smith, J. Odden, J. 

Swenson, 1996: Strategies for the reduction 

of carnivore-livestock conflicts – a review, Norwegian 

Institute of Nature Research Oppdragsmelding 

443: 1–118. 

Naves, J., A. Fernández-Gil, A. Ordiz, M. Delibes, 

2010: Trends in the damages attributed to 

brown bears in the Cantabria Mountains (NW 

Spain) in 1991–2008, Program, Abstract and Information 

19 th International Conference on Bear 

Research and Management, 113, Tbilisi, Georgia. 

Sagør, J. T., J. E. Swenson, E. Røskaft, 1997: 

Compatibility of brown bear (Ursus arctos) and 

free ranging sheep in Norway, Biological Conservation 

81: 91–95. 

Sertić, J., 2008: Štete od smeđeg medvjeda (Ursus 

arctos L.) u šumskim sastojinama na području 

državnog lovišta broj VIII/2 “Bjelolasica”, Diplomski 

rad, Šumarski fakultet Sveučilište u Zagrebu, 

40 str, Zagreb. 

Ulamec, P., 2007: Analiza odškodninskih zahtevkov 

za škodo, ki so jo povzrocile živali zavarovanih 

prosto živecih živalskih vrst v letu 2007, Agencija 

Republike Slovenije za okolje, 22 str, Ljubljana. 

Ulamec, P., 2008: Analiza odškodninskih zahtevkov 

za škodo, ki so jo povzrocile živali zavarovanih 

prosto živecih živalskih vrst v letu 2007, Agencija 

Republike Slovenije za okolje, 21 str, Ljubljana. 

Williams, C. K., G. Ericsson, T. A. Heberlein, 

2002: A quantitative summary of attitudes towards 

wolves and their reintroduction (1972–2000), Life 

Society Bulletin 30: 575–584. 

SUMMARY: One of the most important elements of a modern brown bear 

management is human – bear conflict. Economic losses are one of the key factors 

influencing negative public attitudes towards brown bears. In Croatia a 

population of 1000 bears has almost reached its biological and social capacity. 

Brown bear in Croatia is a game species, protected by a closed hunting 

season and hunting quotas defined by yearly Action plans. National Brown 

bear Management Plan and Hunting Act regulate compensation of damage 

caused by brown bears. In areas where bears are permanently present and 

hunted damage compensation is paid by hunting unit leaseholders, whereas in 

national parks, areas where bears are not hunted and in areas with only accidental 

presence of bears compensation is paid from the state budget. The goal 

of this paper was to present and analyze data about brown bear damages in 

Croatia during the first 6 years (2004–2009) of the Management Plan implementation, 

in other words the first 6 years of organized data collection. Totally 

227 damage cases have been reported in this period (on average 37.8 cases 

per year). Most of the damage has been done on agricultural goods (54.2%), 

attacks on domestic animals (23.8%) and apiaries (8.8%). During this period 

attacks on humans have not been registered. Considering the population size 

of 1000 animals, brown bears cause low material damage in Croatia. 

Key words: brown bear, Ursus arctos, damage, management 

68

ZAŠTITA PRIRODE – NATURE PROTECTION 

VELIKA ŽUTONOGA PRUTKA (Tringa melanoleuca Gmelin) – 

NOVA VRSTA U REPUBLICI HRVATSKOJ 

Komisija za rijetke vrste ptica pri Hrvatskom ornitološkom 

društvu u sastavu D. Radović, K. Leskovar, 

V. Bartovsky, I. Budinski, J. Kralj na 

svojem 12. sastanku 3. 11. 2010. godine verificirala je 

nalaz autora ovog članka kao novu, 394 vrstu ptice u 

Hrvatskoj fauni. Opažanje i fotografiranje bilo je 13. 7. 

2010. godine na lokalitetu jugozapadno od naselja 

Gola (koprivnička Podravina) u blizini (oko 200 metara) 

nekadašnjeg dravskog meandra, a sada mrtvice 

Ješkovo. Stanište nalaza je mikrodepresija na poljoprivrednoj 

površini na kojoj je došlo do propadanja 

usjeva (kukuruz i soja) zbog velikih količina kiše i 

zadržavanja oborinskih voda (oko 2 mjeseca) na 

površini oko 100 x 10-30 metara. Ptica je tražila hranu 

hodajući u plitkoj vodi i u nekoliko navrata gnjurila 

prednjim dijelom tijela i jedanput kratko izašla iz vode. 

Isto područje je obilaženo 14., 15., 21., 27. srpnja, ali 

novog opažanja nije bilo. 

Velika žutonoga prutka pripada sjevernoameričkoj 

fauni ptica, te se tijekom zimovanja opaža na gotovo cijelom 

području Srednje i Južne Amerike uz obale Tihog 

Slika 1. U potrazi za hranom hodajući u plitkoj vodi 

i Atlantskog oceana. Na području zapadne Europe pojavljuje 

se kao rijetka skitalica. Naraste u dužinu oko 

30–40 cm, te ima do 250 g težine. Boja perja tijela je 

odozgo sivo smeđa, a odozdo bijela. Vrat i prsa su prošarana 

tamno smeđe. Rep i trtica su bijeli. Kljun je dug, 

tanak, tamno siv, blago savinut nagore. Noge su duge i 

žute su boje. Glasanje je glasno, trostruko 

ćurlikavo, a javlja se kada 

poplašena ptica polijeće. 

Gnijezdi na području Kanade i 

Aljaske na staništima močvara, 

močvarnih šumskih čistina i cretova. 

Gnijezda gradi na tlu, koje je dobro 

skriveno i nalazi se u blizini vode. 

Nese 3–4 jaja veličine oko 50 mm. 

Vrijeme inkubacije traje 23 dana, a 

mladunci napuštaju gnijezdo nakon 

jednog dana, ali se zadržavaju u njegovoj 

blizini još nekoliko dana. 

Hrane se u plitkoj vodi sitnim vodenim 

beskralježnjacima, insektima, 

malim ribama i račićima. 

Slika 2. Stanište nalaza u neposrednoj blizini Ješkova kod Gole 

Tekst i fotografije: 

Mr. Krunoslav Arač, 

dipl. ing. šum. 

69

AKTUALNO – CURRENT NEWS 

Prvoga siječnja 2011. god. navršilo se 20 godina od 

stupanja na snagu Zakona o šumama. Za šume i ne previše, 

ali za nas više nego dosta da se osvrnemo na učinak 

Zakona i nas koji smo s njime živjeli. U svakom slučaju 

trenutak je da se promotri prijeđeni put i na ocjenama 

stanja pokušamao (re)definirati ciljeve za nadolazeće 

vrijeme. Usput, valja primijetiti da smo s 2011. god. ušli 

u izborno razdoblje za nacionalni Parlament, što će nesporno 

imati za učinak i rasprave o vizijama razvoja hrvatskoga 

društva, pa onda logično i šumarstva kao 

njegovoga dijela. U tim nadolazećim raspravama, bilo bi 

dobro da se čuje (i nametne) glas struke, barem na ustanovljavanju 

temeljnih smjernica za gospodarenje šumama 

u našoj zemlji. Naime, poznata je činjenica, da su 

se u proteklom vremenu zauzimali razni stavovi (često 

politikantski), a oni niti od jedne političke stranke nisu 

korespondirali s prevladavajućim mišljenjem struke. 

Kada god da se razgovaralo o šumarstvu, evidentan je 

Machijavelizam protagonista izbornih programa. Nakon 

osvajanja vlasti šumarstvo se gura na marginu, čim više, 

upotrebljava se za ostvarenje interesa nekih drugih gospodarskih 

sektora (i ne samo gospodarskih!). Stanje u 

biti ostaje petrificirano na modelu od prije 20 godina, 

iako se najavljuju reforme i restrukturiranje državnoga 

poduzeća za šume (Hrvatske šume d.o.o.). Naručuju se 

(i skupo plaćaju) razno-razne studije koje završavaju u 

ladicama naručitelja, jer ne odgovaraju ni vremenu niti 

prostoru na koji bi se trebale primijeniti. Mi danas u Hrvatskoj 

nemamo jasan stav što sa šumama u smislu 

opredjeljenja društva, a isto tako nemamo verificiran 

stav šumarske struke. Razni forumi, uvijek i iznova te 

stavove utvrđuju, a ovisno o političkoj prevazi predlažu 

se i zagovaraju nerijetko divergentna rješenja. Smatram 

da bi bilo nužno na razini državne zajednice, raspraviti i 

donijeti konačni stav vlasnika (Države) naspram dugoročne 

vizije razvoja šumarstva. 

Drugo (ne manje važno), relevantna stručna (šumarska) 

javnost (Šumarski fakultet, Hrvatski šumarski institut, 

Akademija šumarskih znansti, Hrvatsko šumarsko 

društvo (ponajprije!), Hrvatska komora inženjera šumarstva 

i drvne tehnologije, Hrvatske šume d.o.o., Sindikati 

šumarstva i Udruge civilnog društva u čijem su programu 

zanimanje za šume i okoliš, trebala bi usklađeno 

utvrditi svoj stav i argumentirano ga braniti pred svakim 

subjektom, koji pretendira odlučivati o šumarstvu. 

Pri donošenju Zakona prije 20 godina imperativ trenutka 

(koji ovdje neću obrazlagati), nalagao je tadašnja 

rješenja. Mi, autori toga Zakona, ni u primisli nismo 

20 GODINA OD ZAKONA O ŠUMAMA 

imali da tada predložena rješenja trebaju cementirati 

neko dostignuto stanje kao okončano. Već tada se pretpostavljalo, 

da će u procesu prilagodbe s društvom u 

razvoju tržišnog gospodarstva biti nužno redefinirati ciljeve 

i načine gospodarenja šumama koje smo u tom 

prvom Zakonu utvrdili. 

Istini za volju, u međuvremenu su se događale neke 

kozmetičke promjene Zakona o šumama, kao što su 

promjene nekih podzakonskih akata, ili donošenje 

novih, no temeljne odrednice Zakona iz 1990. god. 

ostale su iste. Ne želim ovdje reći da je danas potrebno 

mijenjati sve što je tada Zakonom ustanovljeno, ali 

smatram da, ostavljajući ona rješenja koja su položila 

ispit vremena, Zakon treba osuvremeniti na temelju 

vlastitih iskustava, kao i iskustava nama sličnih zemalja. 

S obzirom na visok postotak državnog vlasništva 

nad šumama i šumskim zemljištem, tu je zadaću danas 

lakše obaviti, nego što je to slučaj sa zemljama gdje 

prevladava privatno vlasništvo. Iz ove činjenice valja 

shvatiti, da je condicio sine qua non uspješnog gospodarenja 

šumama u nas, optimiziranje strukture i organizacije 

državnog poduzeća za šume. Današnji oblik i 

model postao je anakran vremenu i nužno ga je mijenjati, 

i to ne samo po formi, već po potrebi da se stvori 

učinkovit organizam koji će zadovoljiti aspiracije vlasnika, 

osigurati blagostanje svojim zaposlenicima i biti 

pouzdan partner svojim klijentima. Ne manje važna 

stvar u tome je ta, da se kroz optimalizaciju strukture i 

organizacije multiplicira kapacitet korištenja, kako 

šuma, tako i ljudskog potencijala koji postoji u firmi, 

kao i onih kadrova koji će se svijetu rada priključiti. 

Poduzeće za šume treba zauvijek prestati biti leglo 

političkih stranaka, nego treba obavljati misiju koja mu 

je Zakonom povjerena. Zaboravljajući ovu premisu, 

došlo je do epiloga koji se očituje u klijentelizmu, nepo - 

tiz mu, pa sve do pojave kriminaliteta, čemu smo u proteklome 

vremenu bili svjedoci. 

Kada već o tome govorim, sigurno je da će u skoro 

vrijeme doći do ozbiljne inventure stanja, i možda je 

upravo to trenutak kada treba iskoračiti u novo razdoblje 

na iskustvima Zakona o šumama od prije 20 godina. 

Došlo je vrijeme da prestanemo “nositi drva u šumu!” 

In silvam lignum ferre! 

Ivan Tarnaj, dipl. ing. šum. 

70

ŠUMSKA CRVENREPKA – PTICA 2011. GODINE 

U godini koju su Ujedinjeni narodi proglasili Međunarodnom 

godinom šuma nema sretnijeg izbora za 

pticu 2011. do šumske crvenrepke (Phoenicurus phoenicurus) 

ili crvenrepke kovačić. Očito, rukovodeći se 

činjenicom da ovoj lijepoj ptičici, umnogome nalik 

poznatijem crvendaću, listopadne i mješovite šume 

predstavljaju pravi dom u kojemu nalazi sve uvjete za 

život, od obilja hrane do mogućnosti skrivanja i gniježđenja, 

Njemačko društvo za zaštitu prirode (Naturschutzbund 

Deutschland, NABU) koje obavlja izbor 

ptice godine, smatralo je proglašenje šumske crvenrepke 

najboljim rješenjem. Ako uzmemo u obzir sve životinje 

i biljke koje žive u šumom bogatim krajevima, 

reći će prirodoslovac Gerard Durrell, najvažniji i dominirajući 

organizam šuma je naravno šumsko drveće, 

koje uspoređuje s “prekrasnim vodoskokom što je izraslo 

iz zemlje, a njegovi oblici i veličine utječu na živa 

bića koja će se nastaniti ispod njih na njihovim granama”. 

Najvećem broju životinja, a posebice pticama, 

drveće nije samo dom, nego i smočnica. To vrijedi i za 

našu crvenrepku, pripadnicu velike obitelji drozdova 

(Turdidae), koja se hrani kukcima, ali i jagodičastim 

voćem poput crvene ribizle, drenjule, bazge, bršljana, 

malina, divljih trešanja. Kukce, bogate bjelančevinama, 

hvata redovito čeprkajući po tlu, zbog čega su joj 

noge dosta visoke i razvijene, ali i u krošnjama drveća, 

pretražujući površinu grančica i listova u potrazi za 

hranjivim i mekim jajašcima i gusjenicama, mahom 

štetnih kukaca. Poput srodnika joj muharice i crvenrepka 

će se, ugledavši kukca u letu, poput golmana baciti 

na njega, te širom otvorena kljuna slasno ga 

progutati ili odnijeti ptićima u gnijezdo. 

TREPERAV CRVENORIĐI REP – GLAVNA ODLIKA 

Šumska crvenrepka – u prirodi je odaje crvenoriđi treperavi rep i 

milozvučni pjev u jutarnjim satima 

Kako joj i ime kazuje, šumsku crvenrepku, kao i sve 

njene srodnike, karakterizira crvenoriđi rep kojim uvijek 

treperi. Bojom perja mužjak se razlikuje od ženke. Mužjak 

je odozgo siv, crnog lica i grla te bijelog čela. Donji 

dijelovi trbuha i dio pod repom su bijeli, a trtica, poput 

repa, crvenoriđa. Ženka, kao i mužjak, u zimskom ruhu 

su jednolično smeđi i neugledniji, što je inače u ptičjem 

svijetu opća značajka. Noge su joj crne, kljun tamnosiv, 

a oči razmjerno velike i tamne. Podvrsta Phoenicurus 

phoenicurus samamisicus iz jugozapadne Azije i poluotoka 

Krima ima uočljive bijele mrlje na krilima. Boja 

perja mladih istovjetna je onoj u ženke. 

U gustim krošnjama bukovo-jelove šume teško je otkriti 

sitnu ptičicu poput naše crvenrepke. No, ako njenu 

prisutnost ne uspijemo registrirati vidom, zasigurno 

ćemo je otkriti sluhom. Naime, svi drozdovi, pa tako i 

šumska crvenrepka, od svih ptica pjevica najbolji su pjevači. 

Nakon što kos i veći drozdovi otpjevaju svoje jutarnje 

pjesme, u drugoj rundi javit će se čučka crvendać, 

grmuša, a s njima i crvenrepka. Pjev joj je zvonak, na 

mahove cvrkutav, a javlja se poput “huii-tek-tek” ili uzbuđeno 

“tek-tek-tek-tek”. Pjev počne s višim zategnutim 

tonom, nakon čega slijede dva do tri kratka tona s cvrkutom 

na kraju. Sklona je oponašati pjev drugih ptica. 

Nakon razdoblja udvaranja i parenja sve naše gnjezdarice, 

pa tako i šumsku crvenrepku, čeka ne mali posao 

– skrb oko podizanja obitelji. Ptica 2011. godine spada u 

skupinu poludupljašica, što će reći da se gnijezdi u dupljima 

stabala, pukotinama zidova i stijena, pa i višim suhozidima. 

Ulazni otvor u duplju ili pukotinu im je duži 

nego širi, o čemu treba voditi računa pri izradi i vješanju 

umjetnih duplji (kućica za ptice). Sklona je zaposjednuti 

napuštene duplje djetlića, a zadovolji se i dupljom koja 

nastane lomom grane na deblu. Gnijezdo ima na 2–5 m 

iznad tla, a pravi ga sama ženka, oblažući dno duplje vlatima 

trave i perja. U pologu je obično 5–7 plavozelenih 

jaja. Inkubacija traje 12–16 dana. Na jajima sjedi samo 

ženka. Prije napuštanja gnijezda, kroz 12–16 dana, mlade 

hrane oba roditelja. Obično ima dva legla godišnje. 

U CRVENOJ KNJIZI UVRŠTENA U NISKORIZIČNE VRSTE 

Izmjenom godišnjih doba mijenja se količina i vrsta 

hra ne za stanovnike šuma, aleja, parkova. Šumska crven 

re p ka sve teže dolazi do kukaca i mekih plodova. 

Taj će pro blem, poput ostalih gnjezdarica-selica, riješiti 

odla skom u toplije i hranom bogate krajeve. Zimu provodi 

u tropskoj Africi i južnoj Arabiji, kamo seli već u 

rujnu, najkasnije u listopadu, da bi se vratila već krajem 

ožujka i u travnju. 

71

Šumska crvenrepka uvrštena je u Crvenu knjigu 

ugro že nih ptica Hrvatske pod oznakom NT, što će reći 

da je riječ o niskorizičnoj vrsti po kriterijima IUCN-a. 

Iz toga pro iz la zi da trenutno ne spada u ugrožene vrste, 

ali je to me vrlo bli zu i, nastavi li se trend uništavanja 

njezi na životnog prosto ra, izvora prehrane i gubitaka 

pri seli d bi odnosno u kraje vima gdje zimuje (dugotrajne 

suše u Afri ci), mogla bi us koro postati ugroženom 

vrstom. U nekim zemljama Euro pe, posebno u 

Njemačkoj, brojno joj se sta nje jako smanjilo. 

Alojzije Frković 

Božič, I. (1983). Ptiči Slovenije. Lovska zveza Slovenije, 

Ljubljana. 

Durrell, G. – L. Durrell (1990). Svijet prirode. 

Grafički zavod Hrvatske, Zagreb. 


Heinzel, H. et all. (1999). Ptice Hrvatske i Europe. 

Hrvatsko ornitološko društvo, Zagreb 

Rucner, D. – R. Kroneisl (1953). Moja knjiga o 

pticama. Školska knjiga, Zagreb. 

KNJIGE I ČASOPISI – BOOKS AND MAGAZINES 

(Scientific and professional) 

BUKOVE ŠUME I BUKOVINA BJELOVARSKOG PODRUČJA 

Pod gornjim naslovom krajem 2010. godine iz tiska 

je izišla knjiga, čiji je autor dr. sc. Marinko Prka, 

znanstveni suradnik. Tisak: Viatoni d.o.o. Bjelovar, nakladnik: 

Hrvatsko šumarsko društvo, Ogranak Bjelovar, 

recenzenti: prof. dr. sc. Ante P. B. Krpan, prof. dr. 

sc. Boštjan Košir, izv. prof. dr. sc. Igor Anić, izv. 

prof. dr. sc. Tomislav Poršinsky i dr. sc. Tomislav 

Dubravac, naklada 500 primjeraka, CIP broj 

750255, godina tiskanja nije označena. Knjiga je namije 

njena kolegama šumarima koji dolaze s vjerom da će 

pronaći bolja rješenja. Tiskana je u Međunarodnoj godi 

ni biološke raznolikosti. Obujma je 252 stranice, sadrži 

186 slika (fotografije, crteži i različiti tipovi 

grafikona) i 26 tablica. 

Gradivo se sastoji od Proslova, Uvoda, tri glavna 

poglavlja, Pogovora, sažetka na engleskom jeziku, popisa 

literature, Kazala pojmova, Popisa skraćenica i 

akronima te Bilješke o piscu. U daljnjem tekstu daje se 

vrlo kratak osvrt po navedenim poglavljima, osim za tri 

glavna poglavlja o kojima se govori detaljnije. 

72

Uvod 

Napisan je na 12 stranica. Autor upućuje na materiju 

u knjizi, povezanost čovjeka i šume, načela i postupak 

gospodarenja, utjecaj abiotskih i biotskih čim benika na 

šumu, nove spoznaje, otvaranje novih operativnih postupaka 

itd. Čitatelj u Uvodu nailazi na sagledavanje 

cjelovitog pristupa šumarstvu, u što su uključene mnoge 

discipline i čovjek. 

RAZVOJ ŠUMARSTVA NA PODRUČJU BJELOVARSKO-BILOGORSKE 

ŽUPANIJE OD NJEZINA OSNUTKA DO DANAS 

Ovo je poglavlje podijeljeno u pet potpoglavlja, a 

napisano je na 25 stranica. U uvodnom dijelu autor iznosi 

povijesne podatke vezane za šumarstvo u Hrvatskoj 

i šire, a posebice na bjelovarskom području, što 

razrađuje u potpoglavljima. Ističe da je organizirano 

šumarstvo na tom području započelo 1874. godine, a u 

stvarnosti i mnogo ranije. 

Šume, šumska zemljišta i gospodarenje šumama. 

Ovdje se obrađuju ustrojbeni oblici nadležnosti nad šumama 

i šumskim zemljištima kao što su imovne općine, 

državne šume, privatne šume i veliki posjedi i 

zemljišne zajednice (povijest, ljudi, društveno- politička 

zbivanja, utjecaj na šume). U posebnoj točki osvrće 

se na problem uzgajanja i obnove bukovih šuma. 

Razvoj šumarske znanosti, obrazovanja i operative. 

Navodi se ustroj Hrvatskog šumarskog društva od 

osnivanja do danas, djelovanje bjelovarskog Ogranka, 

Šumarski list i drugi časopisi, te obrazovna struktura i 

operativa. 

Iskorištavanje šuma i trgovina šumskim proizvodima. 

U ovom podpoglavlju autor daje pregled korištenja 

šuma i trgovine drvom od početaka do II. Svjetskog 

rata, pa do 60-ih godina prošloga stoljeća i do danas. 

Ujedno govori i o razvoju mehanizacije, socijalnim odnosima, 

obrazovnoj strukturi, današnjoj trgovini drvom i 

njegovoj iskoristivosti, s prijedlozima racionalizacije. 

Šume, šumarstvo i ratovi. Potpoglavlje započinje 

rečenicom “Od pradavnih vremena šume su plaćale 

najveću glupost ljudskoga roda – ratove”. O tome je 

riječ u ovome potpoglavlju od turskih razaranja do Domovinskog 

rata, čije se posljedice u velikim razmjerima 

trpe i danas. 

Današnji ustroj šumarstva i perspektiva razvoja. 

Iznose se podaci o ustroju Uprave šuma Podružnice 

Bjelovar, Sindikatu, Komori i ukazuje da šumarska 

djelatnost može postati još veći pokretač ukupnog razvoja 

regije i šire. 

ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA STRUKTURU DRVNIH 

SORTIMENATA GOSPODARSKIH BUKOVIH ŠUMA 

Ovo je središnje, najglavnije i najopširnije poglavlje. 

Napisano je na 134 stranice. Materija je raspodijeljena u 

11 potpoglavlja. Autor čitatelja uvodi u prethodno opisanu 

materiju s velikim naglaskom na sortimentnu strukturu 

sastojine. Izloženo gradivo u ovom poglavlju je 

velikim dijelom bazirano na rezultatima vlastitog višegodišnjeg 

istraživanja. Daje se pregled po potpoglavljima. 

Odabir bukovih stabala za sječu – doznaka. Na 

početku ovoga potpoglavlja čitatelj se susreće s važnim 

uzgajivačkim terminima koje autor u detalje objaš - 

njava (npr. njega, pozitivna, negativna i spontana selekcija, 

čišćenje, prethodni prihod – prorede, glavni 

prihod – sječe i dr.). Ti su termini vezani i za druge 

šumarske discipline. Jedan dio teksta odnosi se na po - 

mla đivanje bukovih sastojina – oplodne sječe gdje se 

iz među ostalog jasno razlučuje pomladno i naplodno 

raz doblje. Slijede posebni opisi pripravnog, naplodnog, 

naknadnog i dovrš nog sijeka. 

Tehnološka razina pridobivanja drva. Autor se 

osvrće na početak sustavnog iskorištavanja šuma, navodi 

proizvodnju potaše u pretprošlom stoljeću i drvenog 

ugljena. Nadalje iznosi podatke o periodu uvođenja 

pilana i proizvodnje piljene građa. Također opisuje razvoj 

i primjenu mehanizacije, odnosno tehnike pri izradi 

sortimenata i transportu, čemu je u velikoj mjeri pridonijela 

suradnja šumara i bjelovarske metalne industrije. 

Spominje se značenje skupnoga rada i dodatnog obrazovanja, 

u čemu značajnu ulogu imaju Komora i HŠD 

Ogranak Bjelovar. 

Greške bukova drva. Greškama bukova drva autor 

je dao najveći prostor u knjizi, preko 40 stranica. U početku 

ukazuje da greške drva mogu biti posljedica nepovoljnih 

uvjeta rasta stabla, pogrešnih uzgojnih 

zahvata, pogrešaka pri iskorištavanju šuma i obradi 

drva, zbog napada stranih organizama (gljive, kukci), a 

neke su vezane za prirodni rast i razvoj stabla. Dalje 

daje pregled klasifikacije grešaka i naglašava važnost 

poznavanja grešaka bukovog drva u cjelini. Nakon 

toga grupira greške bukova drva uz prethodno objašnjenje 

strukturalnih svojstava bukovine. Uz potrebne 

opise autor upućuje na načine mjerenja grešaka prema 

novim i starim normama i uspoređuje europske norme 

s našima. On razlikuje strukturalne greške (kvrge, usukanost 

žice, ekscentrično srce, uraslu koru i dvostruko 

srce), greške debla (zakrivljenost, eliptičnost, pad promjera, 

žljebovitost debla, te razne vrste pukotina), promjene 

nastale djelovanjem gljiva (tu je pogreška pojma 

gljiva i pseudogljiva i oznaka sp. kod roda Phytopht- 

73

hora – uz rod se ne piše sp.), promjene nastale djelovanjem 

kukaca i ostala oštećenja. Sve je navedeno opisano 

jasno i detaljno. 

Neprava srž bukve. Neprava srž ili crveno srce 

bukve neosporno je najveći problem u svim bukovim 

šumama. Zato ga autor opisuje posebno, opširno i detaljno. 

Sveobuhvatne spoznaje o crvenom srcu iznosi 

oslanjajući se na podatke u literaturi. Posebno navodi 

svoje rezultate istraživanja o zastupljenosti stabala s 

nepravom srži u sječinama, udjelu srži u tehničkoj 

oblovini i njenom utjecaju na kakvoću i vrijednost 

drva, te njenom utjecaju na trajanje ophodnje bukovih 

sastojina. Ovo je toliko značajno potpoglavlje, da preporučam 

svima koji gospodare bukovim šumama da ga 

ne samo pročitaju, već dobro prouče. 

Utjecaj gospodarenja na sortimentnu strukturu 

sijeka. Pod ovim naslovom autor iznosi podatke vlastitih 

istraživanja i ukazuje kako su ranija gospodarenja 

utjecala na sortimentnu strukturu svih vrsta sjekova. 

Stabla je prema statusu oštećenosti i položaju u sastojini 

razvrstao u devet grupa. Na kraju zaključuje da sortimentna 

struktura bukove sastojine ovisi o tehničkoj 

kvaliteti stabala u sastojini, te da primarni interes treba 

biti koncentriran na sortimentnu strukturu sastojine. 

Izvori gubitaka uslijed propisanog načina izmjere 

i izračuna obujma bukove tehničke oblovine. Na početku 

ovoga dijela autor upućuje na razlikovanje termina 

“gubitak” i “otpad” obujma stabala. Gubitak pri 

izmjeri oblovine nastaje zbog načina izračuna obujma, 

izmjere promjera i duljine te odbijanja dvostruke debljine 

kore. Debljini kore posvećena je posebna pozornost. 

Prema vlastitim istraživanjima iznosi podatke o 

značajnim gubicima zbog odbijanja dvostruke debljine 

kore pri izmjeri oblovine. 

Čistoća i visina debla bukovih stabala. Ovdje 

autor ističe da na čistoću debla odlučujući utjecaj ima 

pojavnost grešaka. Čistoća debla je distribuirana u velikom 

rasponu i bez pravilnosti s obzirom na debljinski 

stupanj i vrstu sijeka. Što se tiče visine debla postoji zakonitost 

kod svih sjekova. Nadalje ukazuje da se samo 

iz debla mogu dobiti kvalitetni sortimenti, a iz krošnje 

manje vrijedni sortimenti tehničke oblovine. 

Vrijednosne značajke bukovih stabala. Autor čita - 

telje upućuje da je jedina značajka koja se može pridružiti 

svim stablima njihova vrijednost. Uz obrazloženje 

sugerira da bi sortimentne tablice izrađene s obzirom na 

vrstu sijeka bile preciznije i primjenjive u praksi. Ujedno 

bi se značajno smanjili troškovi za terenske izmjere. 

Prikrajanje bukove tehničke oblovine. Složenost 

prikrajanja upućuje na redovitu obuku, razmjenu iskustava, 

navode se smjernice prikrajanja, zakoni i norme. 

Trgovački običaji i uzance. Ovdje se čitatelja upućuje 

što su trgovački običaji, ugovori, uzance i trgovački 

dogovori. Upozorava da se uz sve nabrojeno, pravila 

struke ne smije isključiti iz postupaka ugovaranja. 

Utrošci vremena pri terenskim izmjerama namijenjenim 

utvrđivanju sortimentne strukture bukovih 

sječina. Autor opisuje istraživanje utroška vremena, donosi 

komentare i zaključke. 

SORTIMENTNA STRUKTURA BUKOVIH ŠUMSKUH PROIZVODA 

Ovo poglavlje napisano je na 38 stranica, a podijeljeno 

je u dva potpoglavlja. U prvom se govori o problemima 

određivanja sortimentne strukture jednodobnih 

bukovih sastojina, a u drugom (opširno) o sortimentnim 

tablicama. U početku autor navodi potrebu da se predvidi 

kakvoća i količina drvnih sortimenata prije sječe. 

Dalje iznosi podatke iz literature, podatke vlastitih 

istraživanja, upozorava na potrebitu pripremu prema 

zahtjevima EU itd. Preporuča zasebne tablice za prorede 

i pripremni sijek, a zasebne za naplodni i dovršni 

sijek. Čitatelju će sigurno biti korisno proučiti ovu problematiku. 

Na kraju knjige nalaze si se Pogovor (5 stranica), 

sažetak na engleskom jeziku (12 stranica), popis literatu 

re (166 autora), Kazalo pojmova, Popis skraćenica i 

akronima i zadnje Bilješka o autoru. 

Mišljenje i preporuka 

U ovoj knjizi opisane su mnoge činjenice iz povijesti 

i kulture ljudi i šumarstva bjelovarskoga kraja, Hrvatske 

i šire. Autor se najvećim dijelom oslanja na 

radna iskustva i višegodišnja vlastita istraživanja, ali 

74 

uključuje i spoznaje ranijih znanstvenika i praktičara i 

to kroz komentare i citate. Glavne odlike knjige su 

sveobuhvatnost, činjenice, tumačenja i prijedlozi. Napisana 

je jasno, a sadržaj svakoga dijela teksta, čitatelja–stručnjaka 

pobuđuje na vlastitu akciju. Rijetko je 

naći knjigu s takvim poticajem. Tekst u knjizi nudi mogućnost 

obnavljanja i proširenja znanja u cilju ispravne 

primjene istoga za boljitak našega šumarstva. Zato sam 

uvjerenja i mišljenja da će ova knjiga biti od koristi kolegama 

u praksi, znanstvenicima (sigurno će u budućnosti 

biti dosta citirana), studentima i drugima koji se 

bave prirodnim znanostima. 

Iako, gradivo napisano u ovom djelu nije u najužoj 

vezi s mojom specijalnošću, bilo mi je od velike koristi, 

jer sam čitajući ga naučio više o zaštiti šuma. Vama, 

kolege šumari, ovu knjigu preporučam, uvjeren da će 

vam itekako biti od koristi. 

Kolegi Marinku Prki izražavam sve pohvale za trud, 

rad, znanje, ispravno shvaćanje gospodarenja bukovim 

šumama i nesebične upute koje daje kolegama. 

Milan Glavaš

L’ITALIA FORESTALE E MONTANA 

(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje 

Akademije šumarskih znanosti-Firenze) 

Iz broja 5, rujan-listopad 2010. godine izdvajamo: 

Izvodi iz referata s Kongresa: Stare šume Italije – 

identifikacija, obilježje, gospodarenje 

Prvi dio: 

Kongres je održan od 25. do 26. lipnja 2010. godine 

u Prati di Tivo, Pietra Camella (Teramo). 

Gherardo Chirici, Susanna Nocentini: Stare 

šume u Italiji – nova istraživanja i perspektive 

U uvodnom članku Kongresa, autori navode da u 

Italiji ne postoje šume prašumskog tipa. Razlog tomu je 

intenzivno korištenje šumskih resursa od vremena antičkog 

Rima, te stoljetne primjene jednostavnih i intenzivnih 

modela gospodarenja. Ipak, u nekim uvjetima 

okoliša, zbog dugog razdoblja napuštenosti i slobodnog 

razvoja, šume pokazuju obilježja ostarjelosti. 

Od 1954. godine na inicijativu profesora Pavarija, 

započeti su projekti i monitoring starih šuma, a to je 

tema ovoga kongresa. 

Fabio Lombardi i dr.: Obilježje mrtvog drveta 

u šumskim ostarjelim populacijama u mediteranskom 

okružju 

Indikatori starosti šume variraju u odnosu na biografske 

regije Europe. U ovom članku obrađeni su korisni 

rezultati za identifikaciju obilježja starih mediteranskih 

šuma. Izdvojene su neke šumske populacije, koje su se 

razvijale zadnjih desetljeća bez antropološkog utjecaja, 

te procijenjena količina i stanje “mrtvog drveta” koje je 

indikator prirodnosti. Na 11 lokacija istražena je količina 

nekromase i stupanj dekompozicije. 

Rezultati su pokazali da količina mrtvog drveta varira 

po lokacijama od 2 do 143 m 3 /ha ili 60m 3 /ha kao 

srednja vrijednost. Mrtvo drvo je glavna komponenta 

nekromase, uzrokovana velikim mortalitetom posljednjih 

desetljeća. Manje prisutnu komponentu predstavljaju 

panjevi. Prisutni su svi stupnjevi dekompozicije. 

Količine mrtvog drveta u južnoj Europi, u usporedbi 

s količinama u srednjoj i sjevernoj Europi znatno 

su manje zbog bržeg procesa dekompozicije. 

Sonia Ravera i dr.: Raznovrsnost lišajeva u starim 

šumama Molisea 

Uloga lišajeva kao indikatora okolišnog kontinuiteta 

u središnjoj i srednjoj Europi od velikog je značenja 

te upućuje na prisutnost vrednijih šumskih vrsta 

koje obilježavaju stanište. Dinamike koje utječu na prisut 

nost i različitost lišajeva u mediteranskom području 

malo su poznate i istražuju se tek u novije vrijeme. U 

svrhu što boljeg poznavanja šumskih promjena koje 

utječu na kolonizaciju lišajeva u tom okružju, pokrenuta 

je studija u dvije ostarjele šume u Alto Molise koje 

su uključene u mrežu programa PRIN 2007, “Nove metode 

za identifikaciju, obilježje i gospodarenje starim 

šumama Mediterana”. 

Zone proučavanja su šume Abeti Soprani i Riserva 

Mab di Collemeluccio, dvije različite formacije, prva 

Abies alba i Fagus sylvatica, druga Abies alba i Quercus 

cerris u dominantnoj etaži. U svakoj zoni određena 

je ploha od jednog hektara i snimljen diverzibilitet lišajeva 

na stablima odabranim metodom uzoraka. 

U ovom članku prikazani su rezultati prvih istraživanja, 

kao polazna točka za planiranje monitoringa za 

dugo razdoblje. Indeksi varijabilnosti su posebno visoki 

i potvrđuju u mediteranskom okružju važnu ulogu 

starih šuma u očuvanju biološke raznolikosti lišajeva. 

Silvia d i Paolo i dr.: Multispektralni prikaz za 

obilježavanje starih bukovih šuma 

U mediteranskom području krajolik je oblikovan pod 

utjecajem tisućljetne ljudske aktivnosti. Ipak, pos toje 

pojedine šumske zone, relativno izolirane, bez izravnog 

antropološkog utjecaja za dovoljno dugo razdoblje pa da 

razvoj poprimi karakteristike stare šume. 

Cilj ove aktivnosti je procjena mogućnosti multispektralnog 

satelitskog prikaza (Quick Bird) u identifikaciji 

starih šuma. Studijski radovi obavljeni su u 

jed noj bukovoj šumi u središnjoj Italiji. Analiza prikaza 

QB pokazala je vrijednu mogućnost za definiranje 

heterogenosti šumskih struktura statističkom analizom 

multispektralnih prikaza. Varijabilnost “zelene trake” 

izražena parametrom Ratio band 2 pokazala se posebno 

korisnom za identifikaciju stanja stare šume. 

Orazio Ciancio i dr.: Struktura jedne stare 

šume kalabrijskog bora - gospodarenje i očuvanje 

šum skog krajolika 

Šume kalabrijskog bora čine poseban element krajolika 

velikih prostora Italije: Etna, Aspromonte i posebice 

Sila. Očuvanje karakteristika krajolika ovih 

područja postala je važna ne samo zbog kulturalnog i 

povijesnog značenja, već i s okolišnog i socioekonomskog 

stajališta. Danas te borove sastojine imaju još veću 

vrijednost, jer su veliki dijelovi uključeni u područje 

Nacionalnog parka Sila. 

Autori su analizirali sastav jedne stare šume kalabrijskog 

bora i usporedili ga sa strukturom raznodobne 

šume kalabrijskog bora, koja je nastala grupimičnom 

prebornom sječom. Dobiveni rezultati daju korisne podatke 

za primjenu u gospodarenju kalabrijskim borom. 

Iz studije proizlazi da je struktura starih šuma najbliža 

raznodobnoj šumi, koja je gospodarena prebornom 

sječom na male grupe, što je ujedno najpovoljnije 

za očuvanje raznolikosti i izgled krajolika. 

75

Susanna Nocentini: Stare talijanske šume – 

planiranje i gospodarenje 

Analizirana je mogućnost korištenja rezultata istraživanja 

na starim šumama za održivo gospodarenje i 

šumsko planiranje u područjima gdje su šumske površine 

dugo izložene antropološkom djelovanju. 

U Italiji je malo starih šuma, ali postoje šumske površine 

koje su od polovine prošloga stoljeća prepuštene prirodnom 

razvoju te povećale stupanj starosti. Činjenica, 

da je limitirana površina starih šuma i da su one relativno 

kratko bez ljudske aktivnosti, teško je predložiti “stare 

šume” kao model za gospodarenje. Ipak, indikacije koje 

proizlaze iz interdisciplinarnih istraživanja mogu biti 

smjernica za sheme monitorninga za šume gdje je antropološka 

aktivnost dugo i intenzivno djelovala. 

Gianluca Piovesan i dr.: Strukturalna analiza, 

procesi rasta i uskladištenje ugljika u talijanskim 

starim šumama 

U okviru projekta PRIN “Klimatske promjene i 

šuma – dendroekološki i ekofiziološki procesi, produktivnost 

i bilanca ugljika u talijanskim starim šumama”, 

analizirano je devet bukovih šuma u istočnim Alpama i 

središnjim Apeninima. Cilj je odrediti: stupanj starosti 

na osnovi strukture i dendroekologije, stupanj “stock” 

ugljika u dijelovima ekosustava i ekofiziološke karakteristike 

na bazi stabilnih izotopa. U nekim najstarijim i 

manje korištenim bukovim šumama istraživani su: 

struktura živih stabala, nekromasa, karakteristike tla i 

uskladištenje ugljika. Lišće, listinac i korijenje proučeni 

su dendroekološkom analizom. 

U proučavanim populacijama vrijednosti temeljnice, 

volumen i broj velikih stabala uspoređeni su sa 

starim europskim i sjevernoameričkim šumama. Količina 

prisutne nekromase je u pravilu niža, osim u dva 

staništa. Stupnjevi starosti ustanovljeni su za alpske i 

apeninske bukove šume na osnovi njihove strukture. 

Stare šume su značajne rezerve ugljika (190 do 270 

tona po ha), od čega oko 70 % pripada nadzemnoj 

biomasi, a 30 % podzemnoj. Ovome treba dodati 7 do 

21 t/ ha nekromase i 5 do 9 t/ha listinca. 

Ova istraživanja doprinose boljem poznavanju ekologije 

i dinamike razvoja starih šuma. 

Renzo Motta i dr.: Sastav, struktura, količina i 

kvaliteta mrtvog drva u šumi Verna (Arezzo) 

Šuma Verna (203 ha) nalazi se unutar Nacionalnog 

parka Foreste Casentinesi, na ušću rijeka Arno i Tevere. 

Vlasništvo je franjevaca (minori Francescani), a od 

1985. godine s njom gospodari zajednica Montana del 

Casentino. Na površini od 35 ha na nadmorskoj visini 

od 1100 do 1280 m ustanovljena je mreža uzoraka od 

površine 100 x 120 m, gdje su vršena mjerenja i ustanovljena 

količina i kvaliteta živih i mrtvih stabala. 

Prosječno je ustanovljeno 473 stabla po hektaru 

(133–1283), promjera većeg od 7,5 cm. Masa živih stabala 

je 657 m 3 /ha (299–1453), a prosječni volumen 

nekromase iznose 67 m 3 /ha (3,7–356). Područje proučavanja 

predstavlja povijesnu, kulturalnu i naturalističku 

vrijednost. 

Kontinuirano dobro gospodarenje koje tradicionalno 

primjenjuju redovnici franjevci u svojim šumama, 

daje ovoj sastojini bukve i jele obilježje najboljih starih 

šuma na Apeninima. 

Mark Bertogliati: Povijesne i dendrološke 

ana lize starih zaštitnih šuma u švicarskim Alpama 

U ovoj studiji autor se je trudio rekonstruirati šumsku 

prošlost stare šume crnogorice na južnim obroncima 

švicarskih Alpa (kanton Ticino), služeći se 

povijesnim i dendroekološkim podacima šume. 

Stare zaštitne šume predstavljaju posebno interesantne 

objekte za istraživanje, a osobito raznodobne i 

neregularne. Rezultati istraživanja pokazuju da je u posljednja 

tri stoljeća vrlo velik antropološki utjecaj 

(sječa i drugi oblici korištenja), dok su prirodni utjecaji 

relativno mali. 

Intenzitet antropološkog utjecaja rekonstruiran je povijesnim 

istraživanjem. Poznavanje dinamike razvoja i 

režima korištenja tih šuma može dati korisne podatke za 

održivo gospodarenje šumama u idućem razdoblju te i 

očuvanje povijesnih i naturalističkih vrijednosti. 

Francesco Maria Sabatini i dr.: Raznolikost krajolika 

i važnost očuvanja starih šuma 

Uspoređena je prizemna vegetacija stare bukove 

šume s gospodarenom šumom sličnih biogeografskih, 

klimatskih i abiotskih karakteristika u svrhu ustanovljenja 

različitosti osnovnih elemenata. 

Za nađene vrste prizemne vegetacije radi ustanovljenja 

različitosti, uzete su u obzir četiri različite matrice: 

prisutnost – odsutnost vrsta, količina pokrivenosti terena, 

funkcionalna obilježja i indeks po Ellembergu. Za 

prisutnost signifikativne različitosti između dvije šume 

primijenjena je multivariabilna permutacija ANOVA. 

Unatoč tome što prosječan broj vrsta po promatranim 

uzorcima nije velik, stare šume se odlikuju većom 

različitosti od gospodarenih šuma. Sve usporedbe pomoću 

ANOVA pokazale su značajne razlike, osim u indeksu 

po Ellembergu. 

Rezultati upućuju na to, da u staroj šumi vertikalna i 

horizontalna heterogenost stabala pogoduje povećanju 

različitosti i količini prizemnog rašća i ukupnoj ekološkoj 

raznolikosti. 

Cristina Vettori i dr.: Stara šuma Fonte Novella 

Istraživanja su vršena u svrhu usporedbe genetske 

različitosti između jedne bukove šume slične staroj 

šumi i susjedne istovrsne šume, koja je pod stalnim antropološkim 

djelovanjem u obliku šumskouzgojnih intervencija 

(uzastopne jednostavne sječe). 

Procjena negativnog utjecaja na genetsku različitost 

šumske populacije, kao posljedica tretmana, je neophodno 

potrebna radi konkretne primjene ekološki održivog 

gospodarenja. 

Frane Grospić 

76

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO 

OGRANAK BJELOVAR 

web: hsd-bjelovar.hrsume.hr 

organizira 

povodom 20. lipnja - DANA HRVATSKOG ŠUMAR- 

STVA 

žiriranu izložbu 

8. BJELOVARSKI SALON FOTOGRAFIJE 

“ŠUMA OKOM ŠUMARA” 

S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM 

1. Izložba će se održati u Bjelovaru od 10. lipnja do 10. srpnja 2011. g. 

2. Fotografije se primaju do 22. travnja 2011. g. na sljedeću adresu: 

HŠD Ogranak Bjelovar, Matošev trg 1, 43000 Bjelovar 

1. Fotografije za izložbu odabire Ocjenjivački sud od pet članova. 

2. Ocjenjivački sud proglašava GRAND PRIX SALONA, 3 najbolje pojedinačne fotografije i 3 najbolje 

serije fotografija, te odabire fotografiju za plakat Salona. 

3. Ocjenjivački sud će dodijeliti do 3 pohvale za pojedinačnu fotografiju i do 3 pohvale za seriju fotografija.. 

4. Dobitnik Grand prix-a postaje predsjednik Ocjenjivačkog suda slijedećeg Salona i ostvaruje 

pravo na samostalnu izložbu u prostoru i vremenu održavanja slijedećeg salona. 

5. Sve odluke Ocjenjivačkog suda su konačne i neopozive. 

6. Svaki će autor dobiti katalog izložbe na adresu iz prijavnice. 

Pravila Natječaja: 

a) motiv fotografije mora biti u okviru zadane teme “Šuma okom šumara”; 

b) pravo sudjelovanja na izložbi, osim članova Hrvatskoga šumarskoga društva, te svih zaposlenika i 

umirovljenika “Hrvatskih šuma”, imaju i sve zainteresirane osobe iz šumarske struke u zemlji i 

inozemstvu; 

c) od organizatora zatražite i ispunite prijavnicu na kojoj je potrebno obavezno popuniti sve podatke 

koji se u njoj traže, a za koje svaki autor osobno odgovara. U protivnom, nepotpuno ispunjene 

prijavnice neće se uzimati u obzir; 

d) svaki se autor može prijaviti na Natječaj s najviše 10 pojedinačnih fotografija, a maksimalno 2 

fotografije mogu biti zamijenjene serijama od po 3-6 fotografija (serija se broji kao jedna fotografija); 

e) fotografije moraju biti neopremljene; duže stranice fotografije ne smiju biti manje od 24 cm niti 

veće od 30 cm. Zbog anonimnosti pri žiriranju, na poleñini fotografije treba napisati samo naziv 

fotografije, te uz fotografije priložiti i digitalni zapis na prenosivom mediju; 

f) organizator ima pravo postavljanja izložbe i u drugim mjestima, sve do kraja veljače 2011.god.; 

g) organizator se obvezuje primljene materijale vratiti autorima do kraja ožujka 2012.god.; 

h) svaki autor osobno odgovara za prikazani motiv i bez naknade dozvoljava reprodukcije i 

objavljivanja u izdanjima HŠD-a kao i u ostalim medijima i publikacijama u svrhu promidžbe 

Salona, osim ako autor izričito ne zabrani objavljivanje. 

Prijavnicu i detaljnije informacije o Natječaju i izložbi možete vidjeti na web stranicama HŠD ogranka 

Bjelovar http://hsd-bjelovar.hrsume.hr ili se izravno obratiti kolegi ŽELJKU GUBIJANU na e-mail: 

zeljko.gubijan@hrsume.hr odnosno na njegov broj: ++385(0)98 453 324 (VPN 4385). 

Organizacijski odbor 

77

OBLJETNICE – ANNIVERSARIES 

125. GODIŠNJICA ROĐENJA ing. IVE ČEOVIĆA 

4. veljače 1886. godine u slavonskom selu Gornji Andrijevci, 

u obitelji Petra i Tere rođen je budući šumar, 

lovac, pisac, kroničar, urednik, predavač, tajnik i blagajnik, 

ing. Ivo Čeović. Osnovnu školu pohađa u Rajevu 

selu, dok gimnaziju završava u Vinkovcima. Nakon srednjoškolskog 

obrazovanja upisuje studij šumarstva na Šumarskoj 

akademiji u Zagrebu. Tijekom studija boravi u 

Austriji, gdje završava VI. semestar na Visokoj školi za 

kulturu tla u Beču. Diplomira 1908. god. Odmah po završetku 

studija zapošljava se u šumarskoj operativi najprije u 

gospodarstvenom uredu Đurđevačke imovne općine (10. 

11. 1908), a nakon toga i kao upravitelj šumarije u Novoj 

Rači kod Bjelovara i šumarije Gola kod Koprivnice. Pokazujući 

u svom radu veliku marljivost, lucidnost i ekspeditivnost, 

već 1920.g. biva premješten u Zagreb na poslove 

kotarskog šumarskog referenta. Tu službu obnaša do 

1940. godine, nakon čega prelazi u Bansku upravu, a poslije 

i u Ministarstvo šumarstva i rudarstva. U mirovinu 

odlazi 1950. god. Nakon umirovljenja postaje suradnik i 

predavač na Poljoprivredno šumarskom fakultetu, držeći 

predavanja iz Lovne privrede. U to vrijeme Lovna privreda 

slušala se na IV. godini. Tijekom svog desetogodišnjeg 

rada na Fakultetu, predavanja i ispit kod Ive Čeovića 

slušalo je i polagalo ukupno 536 studenta (graf. 1). 

Graf. 1. Broj studenata po godinama koji su slušali predavanje iz Lovne privrede kod ing Čeovića 

Uz svoju profesionalnu karijeru u šumarstvu ing. Čeović 

napisao je veći broj djela lovne tematike, među kojima 

treba istaći knjigu iz 1953. god. “Lovstvo”, koja i danas 

predstavlja jedno od kapitalnijih djela lovne tematike napisane 

na hrvatskom jeziku. Osim spomenute knjige, 

autor je priručnika “Lovstvo” iz 1940. god., “Lov u pitanjima 

i odgovorima I, II i III”, Monografije “Fazan” i 

“Uzgoj fazana”, te još nekoliko djela, a ukupni sadržaj iznosi 

od preko 3200 stranica. Uz knjige i priručnike, Čeović 

je objavio veći broj stručnih radova u Lovačkom vjesniku 

te dva rada u Šumarskom listu. Sveukupno je 

objavio više od 90 knjiga, priručnika, znanstvenih i stručnih 

radova. (slika 2). Uz pisano stvaralaštvo, Čeović se aktivno 

bavio društvenim radom te se ističe kao osnivač Saveza 

lovačkih društava Hrvatske i Slavonije, čiji je tajnik u 

razdoblju od 1925. god. – 1939. god. Aktivno sudjelovanje 

u radu strukovnih udruga ostvaruje i kao urednik Lovačkog 

vjesnika (1940. god. – 1944. god), urednik Šumarskog 

lista 1924.god., tajnik i blagajnik Hrvatskog šumarskog 

društva 1923. god. – 1927. god. 

Povodom obilježavanja obljetnice rođenja ing. Ive 

Čeovića, u petak 4. veljače 2011. godine, Društvo Ekonomista 

Slavonski brod organiziralo je prigodan skup, odnosno 

okrugli stol. Okupljanje je održano u dvorani Županije 

Brodsko-Posavske, tijekom kojega je održano više 

govora i prezentacija. Okupljene je najprije pozdravio 

predsjednik Društva Ekonomista Slavonski brod, dipl. 

oec. Stjepan Lovrić. Ispred Županije Brodsko – posavske 

okupljenima se obratio i župan dr. vet. med. Danijel 

Marušić, pozdravljajući inicijativu i okupljene. Nakon 

pozdravnih i riječi dobrodošlice uslijedili su govori i prezentacije 

sudionika skupa. Dr. sc. Stjepan Čeović i dr. 

Josip Čeović govorili su o rodoslovlju prezimena i obitelji 

Čeović te u nekoliko crta iznijeli sjećanje na pokojnoga 

strica “Ivšu”. Nakon vrlo zanimljivog izlaganja 

Čeovića, uslijedio je govor predsjednika Hrvatskog lova- 

78

Graf. 2. Broj objavljenih radova ing. Čeovića po godinama 

čkog saveza Đure Dečaka,koji se osvrnuo na djelovanje 

Čeovića kao osnivača Saveza lovačkih društava Hrvatske 

i Slavonije te pisca stručne lovačke literature. 

Slika 1. Okrugli stol Slavonski brod 

Slika 2. Spomen ploča ing. Ivo Čeović 

Ispred županijskog lovačkog saveza, o aktualnim problemima 

lovstva i lovnog turizma, govorio je dipl. iur. Mate 

Grgić. U ime Šumarskog fakulteta Zagreb, okupljene je 

pozdravio prof. dr. sc. Marijan Grubešić te u kratkim 

crtama iznio djelovanje ing. Čeovića kao predavača 

Lovne privrede. Znanstveni opus ing. Čeovića obradio je 

u svom izlaganju dipl. ing Kristijan Tomljanović. 

Nakon toga uslijedila je otvorena rasprava u kojoj se ras - 

pravljalo uglavnom o aktualnoj problematici lovstva i 

lovnog turizma. Po završetku Okruglog stola okupljeni 

su se preselili u Društvenu dvoranu Slatnik, gdje je uz prigodan 

kulturno umjetnički glazbeni program otkrivena 

spomen ploča ing. Ivi Čeoviću. 

Život i djelo pokojnog ing. Čeovića zadužili su sve 

nas šumare i lovce da i u budućnosti vodimo brigu o naslijeđenim 

šumama, divljači i cijelom ekosustavu. Ono 

što smo primili od svojih predaka zadaća nam je sačuvati 

i oplemeniti za one koji na naše mjesto 

tek trebaju doći. Potrajnost gospodarenja 

šumom i divljači ideje su 

kojima se u svom stvaralaštvu vodio 

i ing. Čeović, pa se za kraj možemo 

prisjetiti citata iz jednog njegovog 

rada u Lovačko ribarskom vjesniku 

objavljenom 1941. god:”Lovac 

mora u prvom redu biti uzgajivač, timaritelj 

i branitelj, a tek u drugom 

čovjek, koji iz svog lovišta uzima kamate 

od uložene glavnice. Ta glavnica 

jeste divljač. Ta se glavnica ne 

smije smanjivati, već samo do izvjesnih 

granica povećavati”. 

Kristijan Tomljanović, dipl. ing. 

79

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA 

FROM THE CROATIAN FORESTRY ASSOCIATION 

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO OGRANAK KARLOVAC 

Karlovac, Put D. Trstenjaka 1 

www.sumari.hr/karlovac; karlovac@sumari.hr 

Tijekom 2010. godine gospićki i karlovački ogranak 

Hrvatskog šumarskog društva organizirali su tri zajedničke 

aktivnosti. Na inicijativu predsjednika ogranaka dogovoreni 

su uzajamni posjeti, čije je ostvarenje započelo 

u proljeće. 

Tako su članovi gospićkoga ogranka 24. i 25. travnja 

posjetili područje Jastrebarskoga i Petrove gore. U Jastrebarskom 

ih je dočekao upravitelj istoimene šumarije 

Milan Orešković, dipl. ing. šum., predsjednik karlovačkog 

ogranka Oliver Vlainić, dipl. ing. šum. s članovima 

ogranka mr.sc. Ivanom G r ginčićem, dipl. 

ing. šum. i Draženom Kovačićem, dipl. ing. šum. 

Upravitelj šumarije ukratko je predstavio šumariju Jastrebarsko 

koja gospodari šumama i šumskim zemljištem 

na 6.136 ha, raspolaže drvnom zalihom od 1.154.218 m 3 

s godišnjim tečajnim prirastom od 33.033 m 3 i prosječnim 

godišnjim etatom od 20.736 m 3 . Gospodari s 3 gospodarske 

jedinice: “Jastrebarski lugovi”, “Jastrebarske 

prigorske šume” i “Plešivica” koje se prostiru od nizine 

Pokupskog bazena do vrhova Plešivice. Trenutno ima zaposlena 

36 radnika. 

Ispred dvorca Ribograd u Crnoj Mlaki 

80 

ZAJEDNIČKE AKTIVNOSTI OGRANAKA 

GOSPIĆA I KARLOVCA U 2010. GODINI 

JASTREBARSKO I PETROVA GORA 

Obilazak područja šumarije počeo je u g.j. “Jastrebarski 

lugovi” posjetom Posebnom ornitološkom rezervatu 

Crna Mlaka, koji sa svojih 620 ha pripada 

ramsarskom području. Na dijelu neprekidno poplavljenog 

tla, površine 625 ha u slivovima potoka: Okićnice, 

Brebernice i Volavčice, 1905. godine iskrčena je šuma i 

izgrađeni su ribnjaci. Nakon uređenja i izgradnje ribnjaka, 

u središnjem dijelu Crne Mlake (kopno), površine 

približno 15 ha, uređen je vrlo lijepi park, s 

ukrasnim vrstama drveća i grmlja. Usred parka, prvi 

vlasnik Kornelius Zwilling podigao je lijep i prostran 

dvorac nazvan Ribograd, u stilu bečke secesije, rad arhitekata 

i graditelja Honisberga i Deutscha. Danas su 

park i dvorac u fazi obnove. Goste je pozdravio sadašnji 

vlasnik ribnjaka Ivan Prepolec te ih ugostio u svom 

ugostiteljskom objektu. 

Posjet je nastavljen obilaskom pokusne plohe hrasta 

lužnjaka u g.j. “Jastrebarski lugovi”, odsjek 19b, gdje je 

krajem 2008. godine na 3,60 ha posađeno 7.200 sadnica 

u propilenske štitnike (Tulyeve cijevi). Nedaleko plohe 

nalazi se stara lugarnica Gajno, koju je 1935. godine sagradila 

Zemljišna zajednica kompossesorat 

Jastrebarsko, a koja je 

nakon ukidanja zemljišnih zajednica 

1947. godine zajedno sa šumama 

pripala šumariji Jastrebarsko. Sljedeća 

postaja bio je Šumski dvor 

Ivančići, restoran u vlasništvu UŠP 

Karlovac, a trenutno u najmu obitelji 

Kolarić koja se bavi vinogradarstvom, 

vinarstvom i seoskim turizmom. 

Dvor, nekadašnji ljetnikovac 

grofa Erdödya, izgrađen 1656. godi - 

ne, nalazi se u selu Ivančići na padinama 

vinorodne Plešivice odakle se 

za lijepog vremena s terase restorana 

pruža pogled na najveći dio područja 

UŠP Karlovac: Žumberačko 

gorje i Plešivicu, Pokupski bazen, 

Petrovu goru i brda Korduna. Tu je 

goste pozdravio najmoprimac Fra-

njo Kolarić, upoznao ih s ulaganjima u objekt i planovima 

za budućnost te ih pozvao na degustaciju vlastitih 

vina. Nakon kušanja vina druženje je nastavljeno uz šumarijski 

objekt Vila Velebita u g.j. “Jastrebarske prigorske 

šume”, gdje je bio pravi šumarski gablec, pečena 

slanina i kobasica, koje si je svatko sam ispekao na 

štapu. Završetak dana bio je u Kleti Jana, gdje se predsjednica 

gospićkog ogranka mr. sp. Mandica Dasović, 

dipl. ing. šum. zahvalila na gostoprimstvu domaćinima 

iz šumarije Jastrebarsko i ogranka Karlovac, a večer je 

protekla u ugodnom druženju uz tamburaše. 

Drugi dan uz stručno vodstvo Olivera Vlainića posjet 

je nastavljen na Petrovoj gori obilaskom njegovih 

kulturno-povijesnih znamenitosti: spomen mjesta Kraljev 

grob, arheološkog nalazišta pavlinskog samostana 

Sv. Petra i Spomenika na Petrovcu te sadržaja u sklopu 

Turističkoga centra Petrova gora, poput Poučne staze 

za osobe s posebnim potrebama “Kraljev put”. Ovdje 

se gostima pridružio revirnik šumarije Vojnić i član 

karlovačkog ogranka Predrag Magdić, dipl. ing. 

Poučna staza za osobe s posebnim potrebama na Petrovoj gori 

šum. Izlet je završio ručkom u lovačkom domu Muljava 

te fotografiranjem pokraj drvene skulpture kralja 

Petra Svačića i vožnjom fijakerom. Uzvratni susret dogovoren 

je za 2. i 3. listopada. 

Jesenski termin izabran je kako bi članovi karlovačkoga 

ogranka posjetili poznatu manifestaciju “Jesen u 

Lici”. Posjet je započeo u dopodnevnim satima 2. listopada 

ispred upravne zgrade UŠP Gospić, gdje su Karlovčane 

dočekali predsjednica gospićkog ogranka Mandica 

Dasović, član Upravnog odbora Igor Hak, dipl. ing. šum. 

i upravitelj šumarije Perušić mr. sp. Dragan Milković, 

dipl. ing. šum. Prije odlaska na teren, u gradu se popila zajednička 

kava s kolegama iz splitskog ogranka, koji su također 

došli posjetiti “Jesen u Lici”. Terenski obilazak započeo 

je u g.j. “Žitnik”, gdje je upravitelj šumarije Perušić 

prezentirao rad na iskorištavanju kultura crnogorice harvesterom 

i forvarderom. Nakon uvodnog pozdrava predsjednice 

ogranka goste su pozdravili zamjenik voditelja 

UŠP Gospić Marko Rukavina, dipl. ing. šum. i upravitelj 

šumarije Perušić Dragan Milković. 

U povratku prema Gospiću nezaobilazan je bio posjet 

rodnoj kući oca domovine dr. Ante Starčevića u Žitniku. 

Uz kuću je napravljeno nekoliko zajedničkih 

Tri ogranka kod spomenika dr. Ante Starčevića 

JESEN U LICI 

fotografija za uspomenu. Popodnevni program se nastavio 

na manifestaciji “Jesen u Lici”, 12. po redu, gdje je 

UŠP Gospić uredila ukusan i poučan štand s prikazom 

svojih djelatnosti. Na više od 3.000 četvornih metara izložbenog 

prostora smjestilo se 246 izlagača, od čega 150 

iz Ličko-senjske županije, a ostali iz 13 hrvatskih županija 

te iz četiri države šire regije. Moglo se kušati mnogo 

delicija i uživati u jedinstvenoj izložbi tradicijskih proizvoda 

i zanata. Domaćini su se pobrinuli za ukusan ručak 

pod šatorom u kojemu su odjekivale ličke, ali i druge 

pjesme, pogotovo tamburaške. Nakon toga uslijedio je 

odlazak do središnjeg gospićkog trga i druženje članova 

svih triju ogranaka u pubu Highlander’s. Na putu do 

tamo vodič je bio rođeni Ličanin Milan Orešković, a 

sada zaposlen u UŠP Karlovac, koji je živopisnim rječnikom 

dočarao uži dio grada te zgode iz vremena svoga 

školovanja i Domovinskoga rata. Kao pravi domaćin 

preuzeo je i ulogu konobara u pubu. 

Kako je vrijeme poodmaklo, kolege iz Splita su se 

pozdravili i uputili svojim kućama uz obećanje da će 

doći i nagodinu, a mi smo krenuli put Perušića, gdje 

nas je čekao smještaj i večera u restoranu Kristina. Tu 

se skupilo još domaćih članova te smo nastavili druženje 

uz večeru i šumarski tamburaški bend “Krajcar” iz 

Gračaca. U dobrom društvu i odličnoj glazbi nismo ni 

primijetili sate koji su nam proletjeli. 

Drugi dan započeo je obilaskom Pećinskoga parka 

“Grabovača” pokraj Perušića. Šetnja po krškom terenu, 

najprije uzbrdo, pa spuštanjem kroz špilju, dobro je 

došla nakon obilnih obroka prethodnoga dana. Na Grabovači 

se nalazi neprocjenjivo bogatstvo podzemnih 

krških oblika, čak jedna četvrtina od ukupnog broja zaštićenih 

speleoloških objekata u Hrvatskoj. To je sklop 

81

aznovrsnih i po bogatstvu kalcitnih tvorevina vrijednih 

speleoloških pojava na prostorno ograničenom lokalitetu 

od svega 1,5 km 2 . Sastoji se od šest špilja i jedne 

jame, od kojih su čak tri špilje na popisu zaštićenih nacionalnih 

geomorfoloških spomenika prirode: Samograd, 

Medina špilja, Amidžina špilja, Velika Kozarica, 

Mala Kozarica, Tabakuša i Slipica-Jama/Japaga. Posjetili 

smo špilju Samograd, koja se nalazi svega 2,5 kilometra 

od središta Perušića, duga je 240 metra i svakako 

je geomorfološki fenomen vrijedan pozornosti. O nazivu 

špilje govori sam toponim Samograd (sam-stvoren, 

sam sagrađen-samograd). Najveća je i najprivlačnija 

špilja na Grabovači, a nalazi se na istočnim 

padinama brda Grabovača. Ulaz joj se nalazi na 675 m 

nadmorske visine. Odmah nakon dolaska pred ulaz u 

pećinski kompleks, ugledali smo gotovo okruglu udubinu 

u stijenama brda Grabovača, promjera od 40 do 50 

metara. Litice su mjestimice visoke više od 45 metara i 

predstavljaju ulazak u nešto što je priroda marljivo gradila 

milijunima godina. Leži u elipsastoj vrtači, u obliku 

je užeg kanala, a zatim se širi u veliku dvoranu koja se 

opet sužava. Pristup je lagan i jednostavan, silazak u pećinu 

je po betonskim stepenicama, a napredovanje kroz 

pećinu je lako po kamenim stepenicama i stazama. Do 

njezina kraja vodi 470 stepenica. Samograd se sastoji 

od sveukupno četiri dvorane: 

Frasova dvorana u čast školskog nadzornika Karlovačke 

krajine Frasa, koji je Samograd opisivao 

1850. g.; 

Perušića dvorana, u čast plemićkoj obitelji Perušić, 

prvim gospodarima Perušića; 

Karlovića dvorana, u čast bana Ivana Karlovića koji 

je Liku i Krbavu branio od Turaka; 

Kukuljevića dvorana, u čast Ivana Kukuljevića Sakcinskog, 

povjesničara koji je dao antropološki istraživati 

Samograd. 

Postojala je i peta dvorana koju je ispunjavalo jezero 

bistre vode, ali danas je nema. 

Nakon boravka pod zemljom uslijedio je povratak 

do ulaza u park i vožnja prema memorijalnom centru 

“Nikola Tesla” u Smiljanu. Memorijalni centar nalazi 

se pod upravom Muzeja Like Gospić, a otvoren je 10. 

srpnja 2006. godine povodom obilježavanja 150 godina 

rođenja Nikole Tesle. U radovima oko centra sudjelovala 

je i UŠP Gospić. Memorijalni centar sastoji 

se od raznih sadržaja: od prije postojeće rodne kuće s 

pripadajućim gospodarskim objektom, Crkve sv. apostola 

Petra i Pavla, groblja, kamenih spomenika i klupe 

arhitekta Zdenka Kolacija do novoizgrađenih sadržaja: 

trijema, parkirališta, pješačke staze, spomenika kipara 

Mile Blaževića, auditorija, prototipova u mjerilu 

1:1 – Tesline ispitne stanice iz Colorado Springs-a, Tesline 

turbine, Teslina broda na daljinsko upravljanje, 

zatim mosta/platforme, multimedijalnog centra, HI- 

TEC dječjeg igrališta i ambijentalne rasvjete. 

Pećinski park Grabovača 

Prije obilaska samog centra valjalo je napraviti još 

koju fotografiju za uspomenu uz Teslin spomenik napravljen 

od duraluminija. Obilazak je započeo u Teslinoj 

rodnoj kući. Slojevitost povijesnih događanja koja 

prate Teslin put od Smiljana do Amerike utkana je u 

vremensku lentu, a Tesline slike i misli, zabilježene u 

autobiografskoj knjizi “Moji pronalasci” vode kroz 

postav. Potkrovlje rodne kuće otkriva svijet razmišljanja 

i fascinantnu inventivnost pri istraživačkom radu. 

Tu su njegovi najznačajniji izumi koji su pokrenuli i 

promijenili svijet, a koji su i danas osnova najnovijim 

tehnologijama. 

U vanjskom prostoru predstavljeni su Teslini izumi. 

Na potoku Vaganac između dva mosta/platforme plovi 

prototip Teslina broda iz 1898. godine, koji je na bežično 

daljinsko upravljanje radio valovima. U manjem 

mjerilu izgrađena je Teslina ispitna stanica kakva je bila 

u Colorado Springsu od 1899. do 1900. godine, a pokazuje 

Teslino proučavanje munja, eksperimente be žičnog 

prijenosa energije i eksperimente s visoko frekventnom 

strujom. Obilazak je završio gledanjem do kumentarnog 

filma o Tesli u multimedijalnom centru. 

Puni novih spoznaja i zadivljeni genijem jednog Ličanina, 

krenuli smo do restorana Kristina na ručak. Dvodnevni 

posjet je došao svome kraju i valjalo je zahvaliti 

domaćinima, ogranku Gospić i šumariji Perušić. Predsjednik 

karlovačkog ogranka Oliver Vlainić u spomen na 

sav trud i gostoprimstvo darovao im je suvenir ogranka, 

drveni sat u obliku karlovačke zvijezde. Domaćini su 

imali još darova za goste, tako da su lički domaći proizvodi 

spremljeni u vozila za put. Rastali smo se s pozdravom 

“Doviđenja za pet dana”, jer je slijedila zajednička 

stručno-turistička ekskurzija u Bosnu i Hercegovinu. 

82

Ova dva ogranka imaju dužu povijest zajedničkog 

odlaženja na ekskurzije, jer su 2006. godine skupa bili 

u Bosni i Hercegovini i na Interforstu u Münchenu, a 

2007. godine u Makedoniji. Kako je karlovački ogranak 

2009. godine obišao južni dio Bosne i Hercegovine 

s vrlo lijepim dojmovima, dio članstva, koji tada nije 

mogao ići, želio je ponavljanje ekskurzije. Isti doživljaj 

su htjeli i kolege iz gospićkog ogranka, pa se je zajednički 

krenulo u realizaciju. Trebalo je ponovno kontaktirati 

tajnika Hrvatskog šumarskog društva Mostar 

Franju Kljaju, dipl. ing. šum. da pripomogne u organizaciji 

ekskurzije, a Franjo se je tome rado odazvao. 

Na pomoći se našao i član gospićkog ogranka dr. sc. 

Augustin Meštrović, dipl. ing. šum. rodom iz Rame, 

koji je dogovorio dio ekskurzije na tom području. 

Interes i volju za putovanje iskazalo je ukupno 70 članova 

iz oba ogranka, 21 karlovačkog i 49 gospićkog. Na 

put se krenulo iz Karlovca u ranim jutarnjim satima 8. listopada. 

Nakon dva sata vožnje do Gospića u autobus na 

kat karlovačkoga prijevoznika “Autotransport”, ukrcali su 

se preostali putnici. Već na početku osjetila se dobra atmosfera 

i radost zajedničkog putovanja. Uz par stajanja 

stiglo se do Međugorja nešto prije 13 sati. 

Međugorje 

Tu su nas čekali kolege iz HŠD-a Mostar Franjo 

Kljajo i mr. sc. Ivica Jurić, dipl. ing. šum s poznatim vodičem 

od prošle godine gospođom Daliborkom Previšić. 

Uslijedilo je upoznavanje s fenomenom Gospe međugorske. 

Nakon uvodnih riječi obišli smo crkvu i krenuli 

prema Brdu ukazanja do Gospina kipa. Na povratku 

prema autobusu bilo je vremena za kupovinu suvenira i 

odmor u kafićima. Skupivši se, nastavili smo putovanje 

do Karaotoka, gdje je sjedište Parka prirode Hutovo 

blato. Zbog malog broja ležaja samo dio sudionika 

mogao je noćiti u tamošnjem motelu, a ostali su imali 

smještaj u hotelu Mogorjelo u Čapljini. Nakon rezervacije 

soba na redu je bila vožnja čamcima po kanalima Hutova 

blata (kanal Sunce i rijeka Krupa). Vrlo detaljan opis 

toga ramsarskog područja dao nam je prof. Stjepan 

Matić. Park prirode Hutovo blato na površini od 7.411 ha 

osnovan je 1995. godine. To je jedinstvena submedite- 

BOSNA I HERCEGOVINA 

Prezentacija prof. Matića o Hutovu blatu 

ranska močvara u Europi smještena u tipičnom kraškom 

ambijentu na jugu Hercegovine. Smatra se jednim od najvećih 

zimovališta ptica na području Europe te se nalazi 

na jednom od četiri migratorna puta ptica iz Sjeverne i 

Srednje Europe prema Aziji i Africi. Sastoji se od više jezera, 

od kojih su najveća Deransko, Jelim, Drijen, Orah, 

Škrka i Svitava (umjetna akumulacija nastala izgradnjom 

hidroelektrane Čapljina), a sva su povezana velikim brojem 

kanala. Dna pojedinih jezera nalaze ispod razine 

mora pa predstavljaju prave kriptodepresije. Rijeka 

Krupa je glavni vodotok Hutova blata i odvodi vode Gornjeg 

blata i Svitavskog jezera u rijeku Neretvu. Krupa 

nema pravog izvora, nego je otoka Deranskog jezera. 

Ovo je jedinstvena rijeka u Europi jer ima osobinu da 

teče u oba smjera. Ona teče normalno od “izvora” prema 

ušću, i od ušća prema “izvoru”. Do ove pojave dolazi 

kada uslijed visoke razine i visokog protoka vode rijeka 

Neretva potisne Krupu. Bogato je biljnim i životinjskim 

vrstama te je posljednjim istraživanjima utvrđeno više od 

600 biljnih vrsta, 163 vrste ptica i 22 vrste riba. 

Obogaćeni novim spoznajama oprostili smo se od 

prof. Matića, kolega Franje i Ivice te se uputili na zajedničku 

večeru u motelu i zabavu uz provjerenu prošlogodišnju 

glazbu nakon toga. Ovisno o umoru i željama svatko 

si je odredio vrijeme kada će krenuti na spavanje. Oni najraspoloženiji 

dočekali su završetak glazbe nakon ponoći i 

još imali snage za druženje uz pokoje piće. 

Jutro je započelo doručkom i nastavkom puta prema 

Rami. Za vođenje toga dana bio je zadužen kolega Meštrović, 

rođeni Ramljanin, koji se toga vrlo rado prihvatio. 

Put je trajao skoro do 12 sati kad smo ugledali Ramsko jezero 

te izašli iz autobusa da bi posjetili franjevački samostan 

Rama-Šćit, duhovno i kulturno središte ramskoga 

kraja smješteno na poluotoku Šćitu. U gospinom svetištu 

crkvi Majke od milosti, čija se čudotvorna slika od 1687. 

godine nalazi u Sinju, dobili smo informacije o povijesti 

Rame i samostanskog kompleksa. Rama je kraj u sjevernoj 

Hercegovini i nalazi se na prijelazu iz Hercegovine u 

Bosnu. Ime je dobila po istoimenoj rijeci koji ima tri izvora 

(Rama, Krupić i Buk), a sva tri se nalaze u Gornjoj 

83

Franjevački samostan Rama 

Rami. Rama se prema svojoj konfiguraciji dijeli na: Gornju, 

Srednju i Donju te Doljane. To je gorski kraj opasanom 

masivima Čvrsnice, Vrana, Ljubuše i Raduše. 

Najveći dio ramskog područja pripada općini Prozor- 

Rama, a manji dio općini Jablanica koje se nalaze u Hercegovačko-neretvanskoj 

županiji unutar Federacije 

Bosne i Hercegovine. Potapanjem dijela obradivih površina 

1968. godine nastalo je Ramsko jezero, kao akumulacija 

za proizvodnju električne energije. Na području 

Rame pronađen je ručni šiljak koji se smatra najstarijom 

ljudskom tvorevinom u BiH. Znači naseljenost ovoga 

kraja seže u daleku prošlost. 

Početak boravka franjevaca u Rami nije točno definiran, 

ali sigurno je da su tamo od početka 16. stoljeća. Samostan 

i crkva na Šćitu paljeni su više puta, najranije 

1557. godine te posljednji put 1942. godine. Obnova 

crkve počela je 1956. godine te je napravljena u bazilikalnom 

stilu s tri lađe. Posebnost crkve su Gospina vrata koja 

Etnografski muzej u Rami 

se ne otvaraju, a kroz koja su po predaji bježeći pred Turcima 

1687. godine izašli ramski franjevci noseći Gospinu 

sliku u Cetinsku krajinu, sadašnju Sinjsku gospu. S unutarnje 

strane vrata je prikaz tog događaja, 

dok je na vanjskoj strani odliven 

Gospin lik. 

Osim same crkve pogledali smo 

Kuću mira, jedinstveni projekt u čitavoj 

Bosni i Hercegovinu i provinciji 

Bosni Srebrenoj, mjestu zamišljenom 

za duhovnu obnovu svih ljudi, posebice 

stradalnika rata. U Kući mira, 

koja je otvorena 2001. godine, smještena 

je i umjetnička galerija s portretima 

franjevaca, ali i druga umjetnička 

djela poznatih i manje poznatih 

umjetnika. U prekrasnom perivoju 

samostana nalazi se Ramski križ visine 

4 m i težine 2 tone, skulpture 

Ramske majke, Dive Grabovčeve i 

Posljednje večere. Obnovljeni stari 

Na Starom mostu u Mostaru 

samostan, sagrađen 1857. godine 

jedinstvena je građevina i jedina 

takve vrste iz vremena turske vladavine 

u BiH, sada je Etnografski 

muzej koji nudi prikaz života, običaja 

i prirode ramskoga kraja. Na 

dvije etaže postavljeni su izlošci 

starih za nata, gospodarstva, prijevoznih 

sred stava i stambene kulture. 

Treća etaža prezentira tekstilnu 

radinost – proces proizvodnje 

i sve vrste proizvoda u uporabi, a u 

njoj se nalazi i fra tarska samostanska 

ćelija – soba fra Jero nima Vladića. 

Četvrta etaža pre d stavlja floru 

sa stotinjak najčešćih biljaka s nazivima i osnovnim karakteristikama 

i faunu - porodice životinja u originalnoj 

veličini. Boravak u Rami završio je na terasi restorana Gaj 

s prekrasnim pogledom na Ramsko jezero, gdje smo uživali 

u odlično pripremljenim domaćim specijalitetima. 

Valjalo je krenuti natrag prema Mostaru, gdje su nas 

opet čekali naši domaćini Franjo i Ivica. Kako smo kasnili 

84

u dolasku, nije bilo vremena za odmor te se odmah krenulo 

u obilazak Mostara. Od hotela Ero ulicama zapadnog 

dijela grada stigli smo u istočni dio, tražili najbolje 

lokacije za fotografiranje čuvenog, doduše obnovljenog 

mostarskog mosta stradalog u posljednjem ratu, kupovali 

suvenire kad nas je već uhvatio mrak. U noćnom ambijentu 

obišli smo crkvu Sv. Petra i Pavla, zgradu Javnog 

poduzeća “Šume Herceg-Bosne”, Španjolski trg s Gimnazijom, 

te nakon toga polako krenuli natrag u hotel. Smještaj 

u lijepim i toplim sobama dobro je došao nakon 

cijelog dana na putu i već prohladnog vremena. Još bolje 

je pasala topla večera na kojoj su nam se pridružili naši 

domaćini. Kako smo sljedećega jutra kretali dalje, riječima 

zahvale i darovima zahvalili smo se kolegama Franji 

i Ivici na pomoći u organizaciji ove ekskurzije te vremenu 

provedenom s nama. Oni su nam darivali lijepe monografije 

Mostara za uspomenu na naš dolazak. Ove večeri nije 

bilo zajedničke zabave, pa je svatko kratio vrijeme do 

spavanja na svoj način. Neki su još prošetali zapadnim dijelom 

grada koji nismo stigli obići, dok su drugi mogli bi- 

Razmjena darova s kolegom Franjom Kljajom 

Šumari šumarije Livno i Direkcije ŠGD Hercegbosanske šume d.o.o. 

rati između soba i hotelskog šanka te sa strane promatrati 

hercegovačku svadbu koja se te večeri održavala u hotelu. 

Posljednjeg trećeg dana ekskurzije, 10. listopada, 

put nas je vodio do Livna. Usput smo vidjeli jednu od 

najvećih umjetnih akumulacija u Europi, Buško blato. 

Prije Livna čekali su nas kolege iz Šumsko gospodarskog 

društva “Hercegbosanske šume” d.o.o. Poveli su 

nas do g.j. “Tribanj-Tušnica”, na području šumarije 

Livno, gdje su u odsjecima 66b, c i 78d, nakon pripreme 

terena riperanjem, posađene sadnice običnoga i 

crnoga bora. Petar Gelo, dipl .ing. šum., potpredsjednik 

HŠD-a Mostar i rukovoditelj Službe za lov i ekologiju 

u ŠGD-u, pozdravio nas je u ime domaćina i opisao 

svoju tvrtku. Trgovačko društvo ŠGD “Hercegbosanske 

šume” sa sjedištem u Kupresu osnovano je 1998. godine. 

Bavi se gospodarenjem šumama i šumskim zemljištem, 

uzgojem hortikulturnog i sadnog materijala, 

lovstvom, ribolovom i rekreativnim turizmom na području 

Hercegbosanske županije. U oblasti šumarstva ima 

vodeću ulogu u okruženju. Sastoji se od osam organiza- 

Terenski obilazak šumarije Livno 

85

cijskih jedinica: Direkcije u Kupresu, šest šumarija po 

gradovima županije (Bosansko Grahovo, Glamoč, Dr - 

var, Kupres, Livno i Tomislavgrad) i rasadnika u Pržina - 

ma. Na vrhu društva je Skupština od sedam članova, a 

is pod nje su Odbor za reviziju i Nadzorni odbor od pet 

čla nova. Direkciju čine Uprava društva s direktorom i 

dva izvršna direktora te 13 službi: 

1. Služba za internu kontrolu 

2. Služba za proizvodnju 

3. Služba za uzgoj i zaštitu šuma 

4. Služba za uređivanje šuma 

5. Služba za lov i ekologiju 

6. Služba za razvoj 

7. Služba za mehanizaciju 

8. Služba za plan i analizu 

9. Služba za prodaju 

10. Služba za nabavu 

11. Služba za financije 

12. Služba za računovodstvo 

13. Služba za opće, pravne i kadrovske. 

Ispred šumarije Livno pozdravio nas je upravitelj 

Damir Petro, dipl. ing. šum. te ukratko opisao svoju 

šumariju. Ukupna površina kojom gospodari iznosi 

58.059 ha. Visoke šume pokrivaju 7.603 ha, panjače 

22.803 ha, dok su preostalih 27.653 ha goleti. Drvna 

zaliha crnogoričnih vrsta je 1.155.295 m 3 , a bjelogoričnih 

2.553.330 m 3 što je ukupno 3.708.625 m 3 . Godišnji 

prirast iznosi 109.110 m 3 . Sječivi etat je 21.050 m 3 pri 

čemu se sječe 9.120 m 3 crnogorice (43 %) i 11.930 m 3 

bjelogorice (57 %). Borove kulture, kakve smo vidjeli, 

zauzimaju ukupno 1.181 ha. Prije odlaska s terena tr eba - 

lo je ovaj posjet ovjekovječiti zajedničkom fotografijom 

što je i učinjeno. Nakon stručnih tema i smrzavanja na 

buri svi su pohrlili u toplinu trgovačkog centra radi toplih 

napitaka i kupovine domaćih specijaliteta, posebice 

livanjskog sira. Naravno da je nakon toga slijedio ručak 

i zahvala još jednom domaćinima, uz dogovor da se sljedeće 

godine vidimo u Hrvatskoj. 

Do kuće je preostalo još dosta puta i nekoliko stajanja 

radi odmora. Prije svoga izlaska u Zadru svima se 

zahvalio dr. sc. Meštrović , a prije rastanka u Gospiću 

za vršno slovo su izrekli predsjednik karlovačkog og ra n - 

ka Oliver Vlainić i predsjednica gospićkog ogranka mr. 

sp. Mandica Dasović. Suradnja oko organizacije i sa - 

mog putovanja bila je odlična, što znači da se i ubudu će 

nešto slično može ponoviti. Autobus je stigao do up rav - 

ne zgrade UŠP Gospić oko 20 sati, gospićke torbe su 

iskrcane, pali su pozdravi i karlovački dio ekipe je nastavio 

svoje putovanje koje je završilo poslije 22 sata. 

Oliver Vlainić, dipl. ing. šum. 

Koncertom mladih gitarista održanom 26. 1. 2011. 

godine, uspješno se nastavlja program “Glazbene večeri 

u Šumarskom domu”. Vrlo zahtjevnim programom 

predstavili su se mladi gitaristi u klasi red. prof. Darka 

Petrinjaka, jedanog od vodećih hrvatskih gitarista i 

KONCERT GITARISTA 

pedagoga, koji je odgojio mnoge generacije gitarista 

nagrađivanih na domaćim i inozemnim natjecanjima. 

Prvi su se predstavili mladi gitaristi Vladimir Šimunov 

i Hrvoje Hleb skladbama François de Fossa, Allegro 

za dvije gitare iz Grand dua br. 1 temeljenog na 

Hrvoje Hleb Emina Trivanović Slaven Špoljarić 

86

gudačkom kvartetu op. 2 br. 1, Hob 

III:7 Josepha Haydna. Zatim se vrlo 

emotivno predstavio najmlađi 

među njima, gitarist Juraj Majstorović 

sa tri etide i to: Etida u Esduru 

op. 29 br. 10,Etida u C-duru 

op. 29 br. 5, Etida u A-duru op. 6 br. 

6 Fernanda Sora i Allegro con brio 

iz Sonate Omaggio a Boccherini 

Mario Castelnuovo-Tedesco. Gitarist 

Josip Roša predstavio se djelom 

Sonatina meridional Manuel Ponce 

i to: Campo (Allegro non tropla) 

Copla (Andante) i Fiesta (Vivace). 

Dalje su se nizale varijacije na anatolijsku 

narodnu temu Carla Domeniconia, 

u vrlo živopisnoj izvedbi 

Emine Trivanović, potom ponovno 

Hrvoje Hleb, Sonatina lirica, John Saša Babić 

W. Duarte (Felice e con grazia, 

Lento e poco mesto i Giocoso e molto ritmico). I za 

kraj koncerta predstavio se Zagrebački akademski 

kvartet gitara, kojega sačinjavaju Saša Babić, Juraj 

Majstorović, Emina Trivanović i Slaven Špoljarić sa 

Pet stavaka iz ciklusa Estampas, Federico Moreno Torroba 

Bailando in Fandango, Charro Remanso, Fiesta en 

el Pueblo, Amanecer, Amanecer, Juegos Infantiles i za 

kraj nezaboravna Tarantella Giorgio Tortora. 

Sjajnom izvedbom mladi gitaristi pokazali su svu raskoš 

svog talenta, što je publika prepoznala i pozdravila 

Juraj Majstorović 

velikima pljeskom. Kao znak zahvalnosti Predsjednik 

Sekcije za kulturu, sport i rekreaciju gospodin Oliver 

Vlainić, poklonio je knjigu Poplavne šume u Hrvatskoj 

gospodinu Darku Petrinjaku. Nakon koncerta u 

ugodnom druženju s glazbenicima pozdravljena je inicijativa 

o održavanju ovakvih koncerata koji doprinose 

popularizaciji klasične glazbe, ali i upoznavanju gostiju 

s djelatnostima koje se odvijaju unutar šumarske struke. 

Jadranka Roša 

ERATA CORRIGE 

U Sadržaju Šumarskoga lista broj 11–12/2010. godine pravopisno je i znanstveno netočno naveden 

naslov znanstvenog rada M. Zebeca i sur., i to na hrvatskom i engleskom jeziku. Naime, na 

hrvatskom jeziku umjesto Zebec, M., M. Idžojtić, I. Poljak, I. Mihaldinec: Varijabilnost 

nizinskog brijesta (ulmus minor Mill. sensu latissimo) na području Hrvatske podravine 

prema morfološkim svojstvima listova treba stajati Zebec, M., M. Idžojtić, I. Poljak, I. 

Mihaldinec: Varijabilnost nizinskog brijesta (Ulmus minor Mill. sensu latissimo) na području 

hrvatske Podravine prema morfološkim svojstvima listova. Dok na engleskom jeziku 

umjesto The Variability of Field Elm (Ulmus Minor Mill. Sensu Latissimo) in Croatian Drava 

River Valley According to the Leaf Morphology treba stajati The Variability of Field Elm (Ulmus 

minor Mill. sensu latissimo) in Croatian Drava River Valley According to the Leaf Morphology. 

Ispričavamo se autorima radi greške nastale kod prijenosa naslova članka u Sadržaj. 

Uredništvo 

87

IN MEMORIAM 

Dr sc. ČEDOMIL ŠILIĆ – SVESTRANI ISTRAŽIVAČ 

BILJNOGA SVIJETA BALKANSKOGA POLUOTOKA 

(1937 – 2010) 

Žalosna vijest da je nakon duge i 

teške bolesti, 21. listopada 2010. godine 

preminuo u Sarajevu poznati 

bosansko-hercegovački botaničar i 

dendrolog dr. sc. Čedomil Šilić, is - 

punila je nas – njegove prijatelje i suradnike 

– velikom trugom. Tijekom 

dugoga razdoblja od preko 50 godina 

(preko pola stoljeća!) poznanstva i 

suradnje, što na terenskim istraživanjima 

i znanstvenim skupovima, tako 

i povremenom dopisivanju, razmjenjivali 

smo mišljenja i spoznaje o 

problematici koja je bila predmet našega 

znanstvenog interesa. 

U povodu 70. obljetnice života, 

2007. godine Matica hrvatska u 

Saraje vu objavila je u posebnom izdanju 

svo ga časopisa “Hrvatska mi - 

sao”, op sežnu monografiju posvećenu 

dr. Če domilu Šiliću, u kojoj su 

njegovi pri jatelji i suradnici, u nizu 

priloga, iz nijeli mnogo zanimljivih 

podataka. U sklopu te monografije, 

Šilićeve surad nice prof. dr. sc. Dubravka 

Šoljan i dr. sc. Sabaheta 

Abadžić na pisale su opsežan članak, 

u kojem su vrlo iscrpno prikazale 

Šilićev ži vot i rad. Koristeći navedeni 

prikaz bit će nam ugodna 

dužnost suradnike i čitatelje “Šumarskoga 

lista” u kratkim crtama upoznati 

sa životom i dje lom botaničara i 

dendrologa Čedomila Šilića. 

Dr. sc. Čedomil Šilić rođen je u 

Sa rajevu 4. veljače 1937. godine. Os - 

nov nu školu, nižu gimnaziju i malu 

maturu završio je i položio u Saraje - 

vu, a školske godine 1951/52. upisuje 

se u Srednju šumarsku školu u Ba nja 

Luci. Škola se nakon tri godine se li 

na Ilidžu kod Sarajeva, pa je Šilić čet - 

vrti razred i diplomski ispit završio 

1956. godine, s odličnim uspjehom. 

88 

Već tijekom školovanja u Banja 

Luci uočen je kod Šilića izuzetan 

smi sao za crtanje s jedne astrae, te 

izuzetno zanimanje za botaniku. To 

je između ostaloga bio povod da se u 

šk. God. 1956/57. upiše na Šumarski 

odsjek Poljoprivredno-šumarskoga 

fa kulteta u Sarajevu. Tu ga je vrlo br - 

zo zapazio nastavnik Opće botanike 

prof. dr Vojin Gligić, koji ga je izabrao 

za demonstratora. Nedugo za - 

tim postaje demonstrator na pre d - 

metu Dendrologija, koju je tada 

predavao naš poznati dendrolog i 

dendrogeograf profesor, kasnije akademik 

Pavle Fukarek. I na Fakultetu 

je uočen Šilićev izuzetan talenat za 

crtanje, pa je odmah uključen u izradu 

botaničkih, dendroloških, fitocenoloških 

i pedoloških učila, kao i 

na ilustriranju pojedinih stručnih 

knjiga, skripata i udžbenika. 

Još kao student zaposlio se je 

Šilić, u svojstvu stručnoga nadzornika 

u “Planinskoj botaničkoj bašti” 

na Trebeviću iznad Sarajeva, koja je 

1963. godine pripojena Šumarskom 

fakultetu u Sarajevu. Isto tako još kao 

student zapošljava se kao honorarni 

upravitelj Botaničkoga vrta Zemaljskog 

muzeja u Sarajevu, a na toj dužnosti 

ostaje i nakon diplomiranja na 

Šumarskom fakultetu 1963. godine. 

Najprije radi kao kustos, zatim vši 

kustos, pa znanstveni suradnik i viši 

znanstveni suradnik, a 1985. izabran 

je u zvanje znanstvenoga savjetnika. 

Ovom prigodom, zanimljivo je 

naglasiti da se Šilić s upisom na Šumarstvo 

učlanjuje u Likovnu sekciju 

Akademsko-umjetničkog društva 

“Slo bodan Princip – Seljo” u 

Sarajevu. Tu stječe osnovna znanja 

o slikarstvu i umjetničkoj fotografiji, 

pa nakon nekoga vremena izlaže 

na skupnim i samostalnim likovnim 

izložbama. Stečeno znanje 

uspješno je iskoristio kod izrade 

mnogobrojnih crteža pojedinih biljnih 

organa, te fotografije u boji u 

svim svojim radovima s botaničkom 

problematikom. Kao vrstan 

crtač, ilustrator i umjetnički fotograf 

izradio je više tisuća crteža 

bilj nih organa i čitavih biljaka, 

mnoštvo fotografija u boji svih onih 

biljnih vrsta koje je pojedinačno 

proučavao i na različite načine 

obrađivao. Autor je niza poštanskih 

maraka bivše Jugoslavije iz serije 

“Flora i fauna”. 

Šilić se već tijekom studija vrlo 

mar ljivo počeo baviti znanstveno-is - 

tra živačkim radom, a dolaskom na 

duž nost u “Prirodnjačko odjeljenje 

Ze maljskoga muzeja Bosne i Hercego 

vine” uključen je u floristička, tak - 

sonomska, fitogeografska i vegetacijska 

istraživanja, ponajprije Bosne i 

Hercegovine. Kao rezultat tih istraživanja 

postigao je, između ostaloga, 

1974. godine stupanj doktora biolo-

ških ztnanosti na Biološkom odsjeku 

Biotehničkog fakulteta u Ljubljani, a 

mentor mu je bio poznati slovenski 

botaničar, akademik Ernest Mayer. 

Disertacija je nedugo zatim objavljena 

u obliku opsežne monografije s 

opisom većega broja novih taksona 

različitog statusa (Šilić 1979). 

Treba naglasiti da je Šilić u razdoblju 

od 1960. do 2007. tiskom objavio 

velik broj znanstvenih, stru č- 

nih i popularnih radova, više od 200 

bibliografskih jedinica ponajprije s 

botaničkom i dendrološkom problematikom, 

većega broja elaborata, re - 

cenzija, stručnoga mišljenja i sl., te 

pri ručnika i posebice monografija o 

bilj nom pokrovu Bo s ne i Hercego - 

vine, pa bi pojedinačno nabrajanje 

zauzelo mnogo pro stora. Ipak tre ba 

spomenuti (kro nološkim re dom), u 

sklopu edici je “Priroda Jugo slavije” 

knjige “Atlas drveća i grmlja” 

(1973), “Šum ske zeljaste bilj ke” 

(1977), “En demične biljke” (1984, 

1990), “Uk rasno drveće i grmlje” 

(1990). 

Po osamostaljenju Bosne i Hercego 

vine Šilić 2002. godine pokreće 

se riju knjiga pod zajedničkim na slovom 

“Priroda Bosne i Hercego vine” i 

ob javljuje “Endemične i rijetke bilj - 

ke Parka prirode Blidinje” (2002), 

“Astlas dendroflore (dr veće i grmlje) 

Bosne i Hercegovi ne” (2005), i “Botanička 

bašte pla ninske flore Crne 

Gore” (2006). 

Tijekom dugoga života i uspješnoga 

znanstvenog i stručnog rada 

Šilić je u više navrata pohvaljien i nagrađivan 

nizom priznanja i nagrada. 

Pisac ovih redaka upoznao je Č. 

Šilića u proljeće 1958. godine za vijeme 

služenja vojnoga roka u “Školi 

rezervnih oficira” u Sarajevu. Susreli 

smo se slučajno polovicom lipnja 

na Trebeviću južno od Sarajeva, 

gdje smo obojica proučavali tamošnju 

proljetnu floru. Od tada smo zajedno 

svakoga vikenda između 

lip nja i kolovoza 1958. obilazili planine 

u bližoj i daljoj okolici Sarajeva. 

Godine 1959. bili smo na otoku 

Pagu i zaleđu Karlobaga, te na Durmitoru 

u Crnoj Gori. U jesen 1962. 

godine zajedno smo posjetili Velebit, 

Istru, otok Cres, te okolicu Banja 

Luke, gdje smo proučavali sastojine 

bjelograba (Carpinus orientalis) na 

lokalitetu Šehetluci. 

Kako sam 1971. godine bio pozvan 

u “rezervu” upravo u Sarajevo, 

ponovno smo se Šilić i ja susreli i 

jedan vikend obišli širu okolicu 

Mostara, podnožje Veleža i okolicu 

Konjica, također radi botaničkih 

istraživanja, određenih floristički 

za nimljivih lokaliteta. Od tada svatko 

je od nas bio zaokupljen vlastitim 

istraživanjima, ali smo i dalje 

pismeno i usmeno surađivali. Ipak 

smo se još jednom susreli, i to opet 

u Sarajevu 1988. godine na kongresu 

o mineralima, stijenama, izumrlom 

i živom svijetu Bosne i 

Hercegovine. Napokon, u povodu 

70. obljetnice života Č. Šilića, 

2007. godine pružila mi se prigoda, 

da svojim prilozima pridonesem 

obi lježavanju toga događaja. 

Ivo Trinajstić 

Šoljan, Z., S. Abadžić, 2007: Životni i radni put 

Čedomila Šilića u povodu 70. obljetnice života. 

Hrvatska misao. Matica hrvatska, Sarajevo NS 

30: 108–144. Sarajevo. 


Trinajstić, I., 2007: Kako sam upoznao Čedomila 

Šilića? – autobiografsko-biografska i putopisna 

sjećanja. Hrvatska misao. Matica hrvatska, Sarajevo 

NS 30: 100–107. 

89

BILJANA ZORIĆ (1963 – 2011) 

Nakon duge i teške bolesti, u Crvenicama 

je 21. siječnja 2011. god 

uvečer, u 48 godini preminula i zauvijek 

nas napustila dipl. ing. Biljana 

Zorić rođena Ćurić, pomoćnica 

upravitelja za Uređivanje šuma. 

Biljana je rođena 3. 1. 1963. god. 

u Podhumu (Livno, BiH). Osnovnu 

školu završava u Zagrebu , Matematičku 

gimnaziju i Šumarski fakultet 

također u Zagrebu, gdje diplomira 

1988. god. Dio pripravničkog staža 

(1. 7. 19991. do 31. 1. 1992) odradila 

je u Sjemenskom poduzeću 

“Oranica” – poljoprivredna apoteka 

Tomislavgrad Osijek, a ostatak u 

DPŠ “ Gaj” Tomislavgad, kada je raspoređena 

na mjesto revirnice za 

revir “Šuica”. Od svibnja 1994. god. 

radi u JP “Šume Herceg-Bosne”, 

gdje u ljeto 1996. god. postaje upraviteljica 

Šumarije Tomislavgrad. Tu 

ostaje do ljeta 1998. god. kada preuzima 

mjesto Rukovoditeljice službe 

za uređivanje šuma u JP “Hercegbosanske 

šume” u Kupresu, gdje radi 

do 2004. godine kada odlazi na porodiljni 

dopust. Poslije toga obolijeva 

od teške bolesti, ali se upornošću 

i borbom oporavlja i vraća s 

2007. god. na posao u Šumariju Tomislavgrad 

na mjesto revirnika 

(revir Kolagaj, a potom G.j. Vran 

planina). Tijekom 2009. god. dolazi 

na mjesto pomoćnice upravitelja Šumarije 

Tomislavgrad za uzgoj, zaštitu 

i uređivanje šuma, gdje ostaje 

raditi do kraja života. Ljetos se 

opaka bolest ponovo vraća i nažalost 

uzima toliko maha da nije bilo pomoći. 

Uz navedene poslove Biljana 

je bila i član Upravnog odbora u Šumama 

Hercegbosne Mostar 2001. 

do 2003. godine, radila je u Komisiji 

za pripremu amandmana o izmjeni 

Zakona o šumama Federacije BiH 

(2001/2002), sudjelovala na stručnim 

skupovima i seminarima u zemlji 

i inozemstvu, te na usavršavanju 

za uvođenje GIS-a. 

Sve povjerene poslove obavljala 

je do kraja savjesno, neumorno, 

precizno, marljivo i na vrijeme. 

Bila je puna životnog elana i neshvatljivo 

nam je da je izgubila bit - 

ku s bolešću. Iskazujemo iskrenu 

sućut suprugu Boži, sinovima Mar - 

ku, Domagoju, Jakovu i Mirku. 

Neka joj je slava i hvala, laka joj 

bila Hrvatska zemlja! 

Djelatnici šumarije 

Tomislavgrad 

90

d.o.o. o za grafičku i nakladničku djelatnost 

Božidara Adžije 17, 

10000 Zagreb 

Poslovna jedinica 

Zadar-Vir, 

V Slatina 23, 

23234 Vir 

Obavljamo poslove likovno-grafičkog oblikovanja sa pripremom za tisak raznih vrsta publikacija kao što su: 

◆ Grafička priprema i prijelom knjiga – ilustrirana i zahtjevna izdanja, npr. monografije, enciklopedije, priručnici, slikovnice 

◆ Katalozi – prodajni i promidžbeni 

◆ Brošure, plakati i letci 

◆ Časopisi – npr. Šumarski list HŠD-a 

◆ Posjetnice, cjenici, oglasi, memorandumi, pisma, naljepnice 

Osim likovno-grafičkog oblikovanja u mogućnosti smo Vam ponuditi više vrsta usluga naših grafičkih studija kao što su: 

◆ Digitalni tisak velikog formata – print iz arka i role, maksimalne širine 1,12 m i duljine do 90 m ovisno o vrsti papira – canvas 

(umjetničko platno, 100 % pamuk), banner (polyester), flag textille (zastava) te sve ostale vrste papira debljine do 1,5 mm 

◆ Digitalni tisak – do A3 + formata 4/4 boje, do 300 g/m 2 na copy, reljefnom ili kunstdruck papiru, 

sve navedeno po EFI standardu i certifikatu 

◆ Probni otisak kontroliran najkvalitetnijim programom 

◆ Laminiranje/plastificiranje do A3 formata – 250 microna 

◆ Offset tisak kod vrhunske tiskare sa kojom surad - ujemo 

◆ Laserski ispis u boji i c/b do 256 g/m 2 

◆ Skeniranje na profesionalnom plošnom i rotacijskom skeneru 

◆ Pregled i unos korekcija unutar postojećih PDF datoteka ukoliko nemate originale radne datoteke 

◆ Izrada prezentacija, logo-a i web bannera 

◆ Fotografiranje profesionalnom fotografskom opremom kao i dodatna obrada i montaža na Vaš zahtjev 

Informacije i ponude zatražite na e-mail: info@zupancic-hr.hr 

ili putem telefona na sljedeće brojeve: 098 65 03 80; 098 41 76 30; 023 36 30 03; 01 36 46 941 

www.zupancic-hr.hr

UPU TE AU TO RI MA – INSTRUCTIONS FOR AUTHORS 

Šumarski list objavljuje znanstvene i struč ne članke iz 

po dručja {umarstva, odnosno svih znan stvenih grana pri - 

pa da jućih šumarstvu, zatim zaštite prirode i lovstva. Svaki 

znan stveni i stručni članak trebao bi težiti provedbi auto ro - 

ve zamisli u stručnu praksu, budući da je šu mar ska znanost 

pri mjenjiva. U rubrikama ča so pisa donose se napisi o zaš - 

ti ti pri rode povezane uz šume, o obljetnicama, znanstve - 

nim i stručnim skupovima, knjigama i časopisima, o zbi va - 

njima u Hrvatskom šumarskom društvu, ti je ku i zaključ ci - 

ma sjednica Upravnoga odbora te go diš nje i izvanredne 

skup štine, obavijesti o ogran cima Društva i dr. 

Svi napisi koji se dostavljaju Uredništvu, zbog objav lji - 

vanja moraju biti napisani na hr vat skom jeziku, a znan - 

stve ni i stručni radovi na hrvatskom ili engleskom jeziku, 

s na slo vom i pod naslovima prevedenim na egleski, od nos - 

no hr vatski jezik. 

Dokument treba pripremiti u formatu A4, sa svim marginama 

2,5 cm i razmakom redova 1,5. Font treba biti Ti - 

mes New Roman veličine 12 (bilješke – fusnote 10), sam 

tekst normalno, naslovi bold i velikim slovima, podnaslovi 

bold i malim slovima, autori bold i malim slovima bez titu - 

la, a u fusnoti s titulama, adresom i elekro ničkom adresom 

(E-mail). Stranice treba obrojčati. 

Opseg teksta članaka može imati najviše 15 stranica za - 

jed no s prilozima, odnosno tablicama, grafikonima, sli ka ma 

(crteži i fotografije) i kartama. Više od 15 stranica može se 

pri hvatiti uz odobrenje urednika i recenzenata. Cr teže, fo to - 

gra fije i karte treba priložiti u visokoj rezoluciji. 

Priloge opisati dvojezično (naslove priloga, glave tab - 

li ca, mjerne jedinice, nazive osi grafikona, slika, ka ra ta, 

fo tografija, legende i dr.) u fontu Times New Ro man 10 

(po potrebi 8). Drugi jezik je u kurzivu. U tekstu ozna čiti 

mje sta gdje se prilozio moraju postaviti. 

Rukopisi znanstvenih i stručnih radova, koji se prema 

pret hodnim uputama dostavljaju ured ništvu Šumarskoga 

lista, moraju sadrža va ti sažetak na engleskom jeziku (na 

hr vatskome za članke pisane na engleskom jeziku), iz ko - 

je ga se može dobro indeksirati i abstraktirati rad. Taj sa že - 

tak mora sadržavati sve za članak zna čaj no: dio uvoda, 

opis objek ta istraživanja, me to du rada, rezultate is tra ži va - 

nja, bit no iz ras prave i zaključke. Sadržaj sažetka (Sum - 

mary) mora upućivati na dvojezične priloge – tablice, gra - 

fi kone, slike (crteže i fotografije) iz teksta članka. 

Pravila za citiranje literarture: 

Članak iz časopisa: Prezime, I., I. Prezime, 2005: 

Naslov članka, Kratko ime časopisa, Vol. (Broj): 

str.– str., Grad 

Članak iz zbornika skupa: Prezime, I., I. Prezime, I. 

Prezime, 2005: Naslov članka, U: I. Prezime (ur.), 

Naziv skupa, Izdavač, str.–str., Grad 

Članak iz knjige: Prezime, I., 2005: Naslov članka ili 

poglavlja, Naslov knjige, Izdavač, str.–str., Grad 

Knjiga: Prezime, I., 2005: Naslov knjige, Izdavač, 

xxxx str., Grad 

Disertacije i magistarski radovi: Prezime, I., 2003: 

Naslov, Disertacija (Magisterij), Šumarski fakultet 

Zagreb. (I. = prvo slovo imena; str. = stranica) 

Forestry Journal publishes scientific and specialist ar - 

ticles from the fields of forestry, forestry-related scientific 

branches, nature protection and wildlife management. Every 

scientific and specialist article should strive to convert the 

author’s ideas into forestry practice. Different sections of the 

journal publish articles dealing with a broad scope of topics, 

such as forest nature protection, anniversaries, scientific and 

professional gatherings, books and magazines, activities of 

the Croatian Forestry Association, meetings and conclusions 

of the Managing Board, annual and extraordinary me etings, 

announcements on the branches of the Association, etc. 

All articles submitted to the Editorial Board for publication 

must be written in Croatian, and scientific and specialist 

articles must be written in Croatian and English. Titles and 

subheadings must be translated into English or Croatian. 

Documents must be prepared in standard A4 format, all 

margins should be 2.5 cm, and spacing should be 1,5. The 

font should be 12-point Times New Roman (notes – footnotes 

10). The text itself should be in normal type, the titles 

in bold and capital letters, the subheadings in bold and 

small letters, and the authors in bold and small letters without 

titles. Footnotes should contain the name of the author 

together with titles, address and electronic address (e-mail). 

The pages must be numbered. 

A manuscript with all its components, including tab l es, 

graphs, figures (drawings and photographs) and maps, 

should not exceed 15 pages. Manuscripts exceeding 15 pa - 

ges must be approved for publication by editors and reviewers. 

The attached drawings, photographs and maps should 

be in high resolution. 

All paper components should be in two languages (titles of 

components, table headings, units of measure, graph axes, fi - 

gures, maps, photographs, legends and others) and the font 

should be 10-point Times New Roman (8-point size if necessary). 

The second language must be in italics. Places in the text 

where the components should be entered must be marked. 

Manuscripts of scientific and specialist papers, written 

according to the above instructions and submitted to the 

Editorial Board of Forestry Journal, must contain an 

abstract in English (or in Croatian if the article is written in 

English). The abstract should allow easy indexation and 

abstraction and must contain all the key parts of the article: 

a part of the introduction, description of research topic, 

method of work, research results, and the essentials from the 

discussion and conclusions. The summary must give an indication 

of bilingual components – tables, graphs and figures 

(drawings and photographs) from the article. 

Rules for reference lists: 

Journal article: Last name, F., F. Last name, 2005: 

Title of the article, Journal abbreviated title, Volume 

number: p.–p., City of publication 

Conference proceedings: Last name, F., F. Last name, 

2005: Title of the article, In: M. Davies (ed), Title of 

the conference, Publisher, p.–p., City of publication 

Book article: Last name, F., 2005: Title of the article 

or chapter, Title of the book, Publisher, p.–p. City 

of publication 

Book: Last name, F., 2005: Title of the book, Publisher, 

xxxx p., City of publication 

Dissertations and master’s theses: Last name, F., 2003: 

Title, Dissertation (Master’s thesis), Faculty of 

Forestry, Zagreb) (F. = Initial of the first name; p. = page)

Sl. 1. Ženka smeđe borove ose pilarice, Neodiprion 

sertifer (Geoffroy, 1785) pri polaganju jaja tijekom 

listopada-studenog. 

Fig. 1 Egg laying female of European Pine Sawfly, 

Neodiprion sertifer (Geoffroy, 1785) in October- 

November. 

Sl. 2. Mužjak smeđe borove ose pilarice sa bogato razvijenim 

dvostruko češljastim ticalima. 

Fig. 2 European Pine Sawfly male with richly developed 

feathery antennae. 

Sl. 3. Mužjak smeđe borove ose pilarice nešto je manji 

od ženke i u duljinu mjeri do 9,5 mm. 

Fig. 3 Male is slightly smaller than female and measures 

9,5 mm at longest. 

Sl. 4. Rani stadiji pagusjenica smeše borove ose pilarice 

tijekom izgrizanja borovih iglica. 

Fig. 4 Early stages of European Pine Sawfly larvae feeding 

on pine needles. 

(Tekst i fotografije: B. Hrašovec) 

Smeđa borova osa pilarica Neodiprion sertifer (Geoffroy, 1785), jedan je od naših uobičajenih defolijatora borova 

(najčešće crnog bora) koja se tek sporadično pojavljuje u značajnijim gustoćama populacije. Rojenje tijekom 

kasne jeseni najčešće prođe nezapaženo, jer su imaga vrlo mala (7–10 mm) i tek znalačko oko entomologa može ih 

zamijetiti kako se roje u krošnjama borova. Prvi znaci defolijacije također se najčešće zapažaju kada su pagusjenice 

već završile svoj razvoj i napustile stablo, a to se zbiva krajem proljeća. Napola izgrizene iglice bora tada posmeđe 

pa se lako zapažaju. Štete su rijetko značajne, a povoljna je okolnost da ličinke izgrizaju prošlogodišnje 

iglice, tako da borovi krajem proljeća i ljeti formiraju novu generaciju ovogodišnjih iglica. Za ovu je vrstu značajan 

spolni dimorfizam (ticala, vidi slike) koji je povezan sa sposobnošću mužjaka da ženku pronađe putem seksualnog 

atraktanta, čiji je kemijski sastav danas poznat pa se ponekad koristi u dijagnostičko-prognozne svrhe. 

European Pine Sawfly Neodiprion sertifer (Geoffroy, 1785), is one of our common pine defoliators (Austrian pine 

mostly). Only sporadically it appears in higher population densities. Swarming in late fall usually undergoes undetected 

since adults, are very small (7–10 mm) and only experienced eye of an entomologist can spot them while swarming 

in pine crowns. First signs of the attack are also overlooked and damages become visible only after the larvae are finished 

with their development late in spring. Half eaten needles turn brown and are therefore quite visible. All in all, 

damages are rarely significant and, on the good side, only last year needles are damaged so pines usually fully recover 

by growing a new generation of needles. Sexual dimorphism is striking in this species (antennae, see photos) and it is 

related to the male’s ability to locate female through the odor of the sexual attractant. Female’s pheromone chemical 

composition is known today and synthetic lures are sometimes used for prognostic purposes. 

IZDAVAČ: HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO uz financijsku pomoć 

Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Hrvatskih šuma d.o.o. 

Publisher: Croatian Forestry Society – Editeur: Société forestière croate – 

Herausgeber: Kroatischer Forstverin 

Grafička priprema: ŽUPANČIĆ HR d.o.o. – Zagreb 

Tisak: EDOK – Zagreb

Å UMARSKI LIST 1-2/2011 - HÅ D

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Å UMARSKI LIST 1-2/2011 - HÅ D

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Delete template?

Save as template ?