Å UMARSKI LIST 11-12/1992 - HÅ D

Tim šumskim posjedom upravljao je gradski sudac i magistrat. Lugari
koji su čuvali varošku šumu polagali su zakletvu:
»Ja N. N. prisižem na živoga Boga, devicu Mariju i Vse svete da ja
hoćem loze ovoga plemenitoga varoša verno i pažljivo čuvati i da neću prez.
gospona sudca i plemenitoga magistratuša ništa s njih nikome dati za se
obrnuti. Tako mi Bog pomagao i Vsi Sveti.«
Šuma se koristila prema tadašnjim običajima i potrebama, zbog loših
puteva, bliže selu i blizu kakvih takvih puteva. To se i danas vidi na kvaliteti
tla i sastojina. Jedine uzgojne mjere bile su stavljanje u zabranu pojedinih
predjela za pašu, žirenje ili sječu stabala. Postepeno tijekom vremena
i razvitkom grada, počeli su se više primjenjivati načini gospodarenja
prema zasadama šumarske znanosti i prema propisima prvih zakona
o šumama.
Gradsko poglavarstvo donosi godine 1871. na temelju šumskoga zakona
od 3. XII. 1852. godine, odnosno carskog patenta od 24. VI. 1857. godine,
»Naputak za gradskog šumara slobodnog i kraljevskog grada Zagreba«. Tu
su navedeni zadaci o upravi, gospodarenju i uživanju gradskih šuma. Godne
1877. donesena je prva gospodarska osnova za šume grada Zagreba.
Tim mjerama završava staro, a počinje novo doba za gradske šume na Medvednici
u smislu suvremenog i organiziranog gospodarenja.
Površina posjeda nakon segregacije za selo Gračane 1871. godine iznosila
je 420 hektara, a daljnjom kupnjom od vlastelina koji su prodavali
šume zbog bojazni od agrarne reforme, iznosila je 1640 ha.
Razvojem grada, šume na Medvednici dobivaju tijekom 19. stoljeća
sve više značaj i važnost za odmor i rekreaciju te svojim prirodnim ljepotama
privlače mnoštvo posjetilaca. Time je još više produbljena povezanost
između šuma na Medvednici i građana grada Zagreba.
Slavni hrvatski književnik August Š e n o a, koji je kao gradski senator
vršio obilazak gradskih šuma, napisao je u svojoj knjizi »Zlatarevo zlato«
prekrasnu pjesmu u prozi gori Medvednici, Medvedgradu i gradu Zagrebu.
»Divna si, bajna si zelen-goro rodnoga mi kraja, Ti prvi vidiku moga
djetinjstva. I dignem li oči prema tebi, kada večernje sunce poigrava vrhom
i dolom, kad svoje zlato prosiplje tvojim zelenilom, tu bude se u mojoj
duši slika iz davne davnine, vrli junaci, uzorite gospe, ljuti silnici, bijedni
kmetovi, a stari Medvedgrad, plamteći živim rumenilom, kao da je opet
oživio! Al nije! Ruši se stara gradina, ruši; no dalje, dolje pod gorom, uspinje
se snažan kao mladjahan junak — naš Zagreb grad!«
LITERATURA
1. A dam ček J.: Medvedgradsko vlastelinstvo, Kaj 1984, str. 29.
2. Dobronić Lj.: Topografija zemljišnih posjeda zagrebačkog kaptola prema
izvorima u XIIL i XIV. stoljeću, Zagreb, 1952.
3. Klaić N.: Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb 1987.
4. Klaić N.: Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982.
5. Povjesni spomenici grada Zagreba, svezak I, XII, XV, XVI.
6. Šešelj Z.: Zlatna bula, Zagreb 1989.
540