Å UMARSKI LIST 2-4/1936

sumari.hr

Å UMARSKI LIST 2-4/1936

Поштарина плаИеиа y готовом.

ШУМАРСКИ

ЛИСТ

(REVUE FORESTIÈRE)

САДРЖАЈ (SOMMAIRE):

Dr. Jos. Baien: Pogledi na šumarstvo Bugarske (Vues sur

l'économie forestière de la Bulgarie) — Ing. St. SotoŠek:

Petletnica državne nižje gozdarske šole v Mariboru (Cinquième

anniversaire de Г Ecole forestière primaire de Maribor) —

Ing. T. Španović: Deliblatski pijesak (Les sables de Déliblato)

— Saopćenja (Bulletins) — Književnost 1 (Littérature) —

Iz Udruženja (Affaires de T Union) — Iz Administracije (Actes

administratifs) — Promjene u službi (Mutations) — Oglasi

БР.2-4 ФЕБРУАР-АПРИЛ 1936

УРЕДНИК ПРОФ. ДР. A. ЛЕВАКОВИЋ


ШУМАРСКИ лист

ИЗДАЈЕ ]УГОег доприпоса од 'ljjJO Дин. • •

:, Чланони ПОМДГАЧп a) категорнје (студенти) Клаћ.ају годитње 50 Дин.

"• ' б) катерорије плаћају 1 годинпве 100 Дин.

ЧлановиУТЕМЕЉАЧИ ,И ДОБРОТВОРИ добииају гџ након.'једн.ократног

доприноеа од. 2000 "рДносно 60ÖO "Дигт. , :

Иретплатга за- 'нечланове износи гдаЉрн,'е 100 Дин.

ЧЛАНАРША. И ПРЕТПЛАТА 1.Ц-АЉУ CE ф. чек i, Ш. У. 34.293 или на

адресу Јутсловенског Шу-марскпг Удружеп.а,;., Ваг.реб, В\'к«тшовићева ул. 2.

•УРЕДНИШТВО И УПРАВД паланс .PO y ВЈумнроком дому Загреб, Вуцотиновикева

улица 2, Телофон A4-73.

ЗА ОГЛАСЕ ПЛАЋА CÈ:

'ЛА ОТАЛгШ огласе .' (инсерате) као и , за дражбене^ оглаее:

, Цијела страница 300 Дин , " Ч* етранице 80 Дин

'/2 странице ' i 150 Диц . Ч»_ странице 50 Дии

Еод-тЈрократтн' оглашива&а даје : ce 15%,, код шеетерократног 30%, код

двaнaecтepoкpaïil(>l , 50% nanycta. —^ Порез наЧогласе као итабеле зарачуна

ce поеебно. '' УПРАВА

ГОСЦОДИ САРАДНИЦИМА

Да би i ce уређивање »Шумарског Лцста« иогло провести што дакнш и

брже, управљамо ову молбу госдоди 'сарадницима. :

t"|> ЧЛАНЦИ нежа обрађују тдо сааременије тсме; y првом реду, практична

питања., Теоријски радови добро су . нам довдли. Сваком оригиналном члан^у

нека ce no могућности приложи кр;атак резиме y францускрм језику. З.а, сваед

превод треба прибавити дозволу аутора, —i Добро су нам дошле ситне вијести

o свим важнијим питашима^ и догаћајима y вези са шумарством. — РУКШШШ

-нер су 'писаии mro читљпвије. llnçaïn требаТеамо ,на непарннм етраницама.

C ' десне_ ивицо, сваке страЕЈИце треба оставити, празан простор 'од три прста

гаирине. Рсченпце fpe-ба да су кратке и јасне. Избор дијалекта н писма преггуштен

je писцу. Рукопиеи ce u^fairaajy, оним дћја.пектом и 'пвсмом, којим су

напиоаии, y колико аутор Аирично."ie тражи промјеру. -^ СЛ1'1КИ,;.у првом роду

добри позитиви na глаткрм.папиру. нека ne-, буду улијепљеие-y текст, већ засебпо.

AKO ce одаљу пегатнви, треба их запаковати y 'чвркуге кутије; ЦРТКЖИ

нека буду нзведени искључиво тушем na бије.том рисаћем папиру.. Мјерило' на

картама треба означити Само ОЛОВЈВДМ. — Х01ШРАРИ за оригиналне чланке

30 Дин^за преводе 15 Дин, за нрештампрне чланкеЧО Дин no, штампаној странџци.-

-r- СЕПАРАТНИ ОТИСЦИ морају , ce , засебно ,наручити. Трогаак своси

писац. '.'—ОГЛАСЕ. личне,!! друштвепсвијести треба слати Управи, a не Уред-'

нидјтву. ;'. v , ' /.. ••; . .- ; •;, •.,.,...• УРЕДДИДЈТВО ,

UEVVE FORESTIÈUE

POUR LES AFFAIRES FORESTJÈRES, DE L'INDUSTRIE ET DU COMMERCE

DES BOIS

Rédigée par le Comité de Rédaction

Rédacteur en chef: Prof. dr. Ant, Levaković

Edition de l'Union Forestière yougoslave 2, Rue Vukotinović Zagreb, Yougoslavie, —

Parait chaque mois. Conditions de l'abonnenient pour l'étranger Din. 120 par an. —

'•''•; Résumés en langue française. ,

mmmmmmi i n i i i i и i i i i i


ШУМХРСКИЛИСТ

ГОД. 60 ФЕБРУАР-МАРТ 1936

Dr. JOSIP BALEN (ZEMUN) :

POGLEDI NA ŠUMARSTVO BUGARSKE

(VUES SUR L'ÉCONOMIE FORESTIÈRE DE LA BULGARIE)

(Nastavak — Suite)

IV.

Šu'msko-gospodarske prilike Bugarske pokazuju više vrlo interesantnih

karakteristika. One su u najužoj povezanosti sa općim kulturnim,

socijalnim i privrednim prilikama zemlje, kojima je glavna podloga s jedne

strane slobodno razvijanje kroz nešto više od 50 ,godina a s druge

georafski smještaj i stanišne prilike, naročito utjecaj klimatskih činilaca

Od važnosti je i struktura zemlje s obzirom na privredne grane uopće

a na stanovništvo napose. Nisu bez jakog utjecaja ni specijalne prilike,

koje su nastale poslije rata. Tome treba dodati još i izvjesne poznate

osobine bugarskoga naroda koje mu daju naročito mjesto kad je riječ

o poljoprivredi u najširem smislu podrazumijevajući ovdje i šumarstvo.

Činjenica je, da je prošlo jedva 50 godina od oslobođenja Bugarske.

Bilo je potrebno prije svega stvoriti uslove za naprednije šumsko gospodarstvo.

Pri tom ne ćemo zaboraviti opću pojavu, dai je šumsko gospodarstvo

redovito medu posljednjima kojemu se i u najnaprednijim narodima

obraća pažnja — istom onda, kad se nestašica šume osjeti kao

kolektivno zlo. Međutim šumsko gospodarstvo Bugarske pokazuje u

raznim svojim detaljima da se razvija daleko brže nego u mnogim zapadnim

državama.

Klimatske prilike imaju za posljedicu naročite fitoklimatske odnosno

fitosociološke rajone pa je s nji'ma usko povezano i šumsko gospodarstvo.

Najbrojniji dio naroda — seljak — traži što više koristi od šume

bez obzira u čijem je ona vlasništvu. To je i povod da se na državnu

šumu gleda kao na specijalno zajedničko dobro čitavoga

naroda od kojega treba da ima koristi prije svega seosko stanovništvo

i to naročito ono u planinskim naseljima. Veza između šumskoga

gospodarstva uopće i najširih narodnih slojeva, koju danas nalazimo

u Bugarskoj, u mnogome je sasvim drukčija nego u zapadnim

državama.

Život kroz stoljeća pod tuđinom, kad se nije obraćala pažnja čuvanju

šume zbog čega je devastacija preotimala maha, stavlja novoj Bugarskoj

naročite zadatke u pogledu pošumljivanja i uređenja bujica.

67


Potrebama i prilikama zemlje prilagođuje se zakonodavstvo, stručno

školstvo, istraživački rad i stručna literatura kao i rad u stručnim udruženjima.

U vezi toga mi ćemo u ovom poglavlju nastojati da o radu u šumarstvu

Bugarske istaknemo sve važnije momente. Kako je i

razvijanje lova u mnogome vezano sa šumom odnosno sa šumskim

gospodarstvom, dotaći ćemo i. to pitanje.

1.

Prema statističkim podackna iz 1932 god. iznosi šumska površina

u Bugarskoj 2,901.000 ha, što čini 28% ukupne površine. Šumska površina

iznosi blizu % produktivnoga zemljišta koga ima u svemu preko

4 mil. ha ili 40%. Osim toga u Bugarskoj ima preko 3 mil. ha ili 32%

drugih zemljišta koja su ogoljena, gdje su bujična područja a koja u

stvari, u velikoj mjeri, pripadaju kategoriji šumskih zemljišta

pa bi ih trebalo privesti šumskoj proizvodnji.

Geografski je šumska površina ovako razdijeljena:

48% — gotovo polovina — pripada južnoj,

32% — okruglo jedna trećina — sjevernoj a

20% — jedna petina — jugozapadnoj Bugarskoj.

Pošumljenost je u sjevernoj Bugarskoj 21%,

u južnoj 33%

a u jugozapadnoj 33%

S obzirom na nadmorske visine imamo ove podatke:

Sjeverna Bugarska

nadmorska visina

do 500 m

od 500—1000 m

od 1000 dalje

%

84.72

12.08

3.20

Od ukupne šumske površine odpada

87% na površinu pod šumom,

7% na nepošumljenu površinu a

6% na pašnjake.

Od površine pod šumom zauzima

visoka šuma 33% — 915.058 ha

niska 65% — 1,766.970 ha

srednja 2% — 44.972 ha.

S obzirom na sastav izgledaju šume Bugarske ovako:

visokih šuma lišćara

20.5% -- 562.314

visokih šuma četinara

11% -- 291.976

mješovitih šuma

2% - 63.851

niskih šuma od jedne vrste

65% -- 1,766.971

srednjih šuma

1.5% - 41.888

Od šumskoga zemljišta d

općine 57% — 1,645.618 ha;

nastiri i druge korporacije 2%

Južna Bugarska

%

67.09

19.92

12.99

r ž a v a ima

privatnici

— 67.822 ha.

Od državne šumske površine otpada:

81% — 530.576 ha na pošumljene površine,

10% — 62.269 ha na pašnjake a

9% — 59.457 ha na puste goleti.

68

Jugozapad. Bugarska

%

8.38

57.11

34.51

ha

ha

ha

ha

ha.

22% odnosno 652,302

19% — 535,258 ha a

ha;

ma-


Od državnih šuma — po obliku uzgoja — ima 65% — 384.676 ha

visokih, 34% — 198.408 ha niskih i 1% — 6.948 h asrednjih šuma.

S obzirom na vrste drveća u državnim šumama ima: 23% — 135.295

ha četinara; 40% — 235.747 ha lišćara u visokoj šumi; 1% — 6.548 ha

lišćara u srednjoj šumi; 34% — 198.408 ha niskih a 2% — 14.034 ha

mješovitih šuma (četinara i lišćara).

Od šumskoga zemljišta, koje pripada općinama, pod šumom je

89%— 1,471.168 ha; nepošumljeno je 6% —97.178 ha a 5% — 72.272 ha

je pašnjak.

S obzirom na oblik uzgoja u općinskim šumama otpada:

73% —1,138.434 ha na nisko

26% — 413.190 ha na visoko a

1%— 16.722 ha na srednje šumsko gospodarstvo.

S obzirom na vrste drveća i gospodarenje u visokim šumama općina

imamo ove podatke:

17% — 267.604 ha visoke šume lišćara;

7% — 105.884 ha visoke šume četinara;

2%— 40.302 ha mješovite šume lišćara i četinara.

Od šumskih zemljišta manastira i drugih korporacija ima:

64%—43.528 ha pod šumom,

31%—21.201 ha pašnjaka a

5% — 3.094 ha goleti.

O obliku tih šuma nalazimo da ima:

60% —27.928 ha niskih,

37% — 17.447 ha visokih a

3% — 1.248 ha srednjih šuma.

S obzirom na vrste drveća i način gospodarenja imamo:

22% — 10.144 ha visokih šuma lišćara;

15% — 6.836 ha visokih šuma četinara;

2%— 1.098 ha srednjih šuma lišćara;

1%— 670 ha mješovitih sastojina lišćara i četinara a

60%—27.928 ha niskih šuma.

Od šumskoga zemljišta u rukafna privatnika ima:

89%—476.142 ha pod šumom,

9% — 45.858 ha goleti,

2%— 13.258 ha pašnjaka.

Od površine pod šumom otpada:

77%—402.202 ha na nisku,

19%— 99.744 ha na visoku a

4% — 20.054 ha na srednju šumu.

Od ovih otpada:

9%—48.819 ha na visoku šumu lišćara;

8%—43.962 ha na visoku šumu četinara a

2% — 8.898 ha na mješovitu šumu (lišćara> i četinara).

Do današnjega stanja vlasništva došlo se je postepeno — odvajanjem

državnog zemljišta od drugih vlasnika, naročito od općine i od

privatnika.

Još u prvom Zakonu o šumama godine 1883 bilo je

naređeno, da se izvrši ograničavanje svojine od općinske i

69


privatne. Zakonom od 1889 godine to je ponovljeno. Godine 1896

izdaje se specijalan pravilnik za određivanje granice šume.

Intenzivniji rad na ograničavanju izgleda da je otpočeo istom provođenjem

čl. 2. Zakona o šumama iz godine 1897. Po tome

zakonu formira se ukazom za svaki okrug zasebna komisija kojoj pretsjedava

član okružnog suda a kojoj su članovi: šumarski inspektor, šef

financijske direkcije, član okružnog savjeta i nadležni općinski kmet.

U članu 1. toga zakona nalazimo po prvi puta kodificirano što se smatra

šumom: svaka površina obrasla drvečem koja nije manja

od 1 dekara (0,10 ha). Na osnovu toga zakona i pravilnika iz

1896 godine bile su do 1900 godine izmjerene i ograničene 3 šume čija

je površina bila oko 2.000 ha.

Primjenom Zakona o šumama iz 1904 godine krenulo je

šumsko gospodarstvo naprijed. Po članu 12 toga zakona komisiju za

ograničavanje čine ova lica: mjesni šef šumske uprave je prêtsjednik

a članovi su poljoprivredni inspektor, dva iskusna zemljoradnika koje

je izabrao okružni savjet i mjesni općinski kmet. Nije bio određen rok

za izvršenje posla pa je izmjenom zakona od 5 marta 1906 bio određen

rok do 31 oktobra 1907 koji je opet izmjenom zakona od 6 aprila

1910 produžen do 1920 godine.

Međutim nije bilo od toga posla mnogo stvarnih rezultata za

ograničavanje šuma. Sastavilo se je oko 1000 protokola, a na terenu

nije bila određena granica državne šume u većoj mjeri. Zbog toga je

5 maja 1912 godine bio pomenuti član 12 ponova izmijenjen pa je

rad na ograničavanju predan na izvršenje rajonskom

šumarskom inspektoru i šefu šumske uprave

koji su pored ostalih dužnosti primili i dužnost ograničavanja šuma. Za

izvršenje je dan rok od 3 godine. U budžetu iz 1912 godine predviđene

su 4 sekcije za izmjeru šume. Do septembra te godine bilo

je ograničeno 30 objekata u površini od 28.300 ha.

Zbog ratova, poslije 1912 godine pa sve do 1920 nije se mnogo

uradilo.

Izmjenom Zakona o šumama iz godine (1922 izuzima

se rad iz ruku stručnjaka i daje u ruke komisije koju čini šef

šumske uprave, savjetnik okružne uprave i mjesni općinski kmet. Ministar

je odobravao protokol o radu a odluke su publikovane u Državnom

vijesniku. Bio je određeni rok od 3 godine — do 1925 godine

— do koga je trebalo završiti posao.

Po članu 20 Zakona o šumama od 1 septembra 1925

poslove šumarstva preuzima Ministarstvo poljoprivrede i državnih dobara.

Na temelju proučavanja pitanja na licu mjesta po nadležnim ili

specijalnim šumarskim organima a po isaslušanju mišljenja rajonskog

šumarskog inspektora i šumarskog savjeta donosi Ministarstvo odluku

koju publikuje u Državnom vijesniku. Rok je bio ustanovljen dvije godine

— do 1 septembra 1927 godine.

Imajući pred očima rad u ograničavanju šuma — utvrđuje se činjenica,

da su istom godine 1900 počeli intenzivni radovi oko arondacije

i ograničavanja zemljišta koji će se u budusćnosti tretirati kao šumski

objekti. Raniji radovi, od oslobođenja Bugarske pa sve do 1900, bili

su srazmjerno maleni — arondiralo se je i ograničilo za to vrijeme svega

samo 2.000 ha šume. Od 1900 godine rad je krenuo intenzivno naprijed

70


pa je d o 1932 godine ograničeno 630.076 ha državne šume

iprovideno trajnim graničnim znakovima. Ostalo je

za arondiranje svega još nešto preko 20.000 ha. Od općinskih, školskih

i privatnih šuma ograničeno je i arondirano 1,150.260 ha a ostalo je

još da se svrši oko 1,000.000 ha.

Danas je već arondiranje i ograničavanje državnih

šuma u glavnom gotovo a od općinskih i

privatnih arondirano,je i ograničeno oko polovine.

Radovi oko uređivanja šuma počeli su 1893 godine. Međutim

i o sistematskim radovima na uređivanju šuma može se govoriti

istom poslije 1900 godine odnosno od 1901 kad su publikovani propisi

za uređivanje državnih i općinskih šuma.

Interesantni su podaci o uređenju šuma do kraja 1933 godine:

od 817 državnih šumskih objekata u površini od 652.302 ha uređeno

ih je 69 sa površinom od 365.309 ha;

od 6.133 općinskih objekta u površini od 1,648.618 ha uređeno je

137 sa površinom od 185.833 ha;

od 293.747 privatnih objekata sa površinom od 535.258 ha uređeno

je 75 objekata u površini od 25.287 ha.

Do kraja 1933 godine od 301.710 objekata sa 2.901.001 ha uređeno

je bilo u svemu 285 objekata u površini od 587.228 ha.

Prema tome ostalo je još da se uredi:

5996 općinskih objekata sa površinom od 1,459.785 ha

748 državnih objekata sa površinom od 286.993 ha

1009 školskih, crkvenih i manastirskih objekata sa 57.024 ha, te

293.672 privatna objekta sa 509.971 ha.

Šuma je izložena raznim štetnim utjecajima pa granica šume još

nije stabilizovana. Računa se, da je od oslobođenja Bugarske smanjen

areal šume za kojih 10%.

2.

Bugarski Zakon o šumama, koji je danas na snazi, donesen je

16 jula 1925 a publikovan u Državnom vijesniku br. 124 od 1 septembra

1925 godine.

Zakon ima 9 poglavlja koja obrađuju ovu materiju:

prvo: šumsku svojinu (čl. 1—18);

drugo: predmet šumskoga gospodarstva (čl. 19—34);

treće: upravu šuma (čl. 35—58);

četvrto: gospodarenje i iskorišćavanje šuma (čl. 59—115);

peto: puteve i zgrade (čl. 116—128);

šesto: pošumljavanje i uređivanje bujičnih područja (čl. 129—140);

sedmo: fond za kulturne mjere u poljoprivredi, u šumama i na vodama

(čl. 141—143);

osmo: kaznene odredbe (čl. 144—195);

deveto: prelazna naređenja (čl. 196—209).

O objašnjavanju izvjesnih termina govore dva posljednja člana, u

210 i 211.

U prvom poglavlju Zakon prije svega ističe da šume

i planinski pašnjaci pripadaju od česti javnopravnim

tijelima a od česti privatnicima. Prvima pri-

71


padaju državne, općinske i druge šume i planinski pašnjaci, koji imaju

karakter opći; ovamo spadaju i šume koje su vlasništvo okruga, škola,

crkvi, manastira, džamija i tome si.

Državne sume i planinski pašnjaci su oni, koji ne pripadaju ni privatnim

licima ni općini a ni drugim javno-pravnim tijelima.

Općinske su šume i općinski pašnjaci oni, koje je država dala

izvjesnom gradu ili selu na vječno koriščenje kao i one šume i pašnjaci

koje su inače sastavni dio općinskoga imetka.

Korporacijama, svjetovnim i crkvenim, pripadaju šume i planinski

pašnjaci, koji su im dani od davnina za vječno koriščenje ili su ih oni

dobili da raspolažu s njima kao sa sastavnim dijelom svoje privatne

imovine.

Privatne su one šume i planinski pašnjaci koji pripadaju privatnim

fizičkim i pravnim licima.

Po odredbama ovoga zakona država odkupljuje pravo popaše i napajanja

koje imaju treća lica na državnim planinskim pašnjacima. Tako

isto država na osnovu ovoga zakona otkupljuje i ručno izvedena pošumljavanja

na planinskim pašnjacima.

Ministarski savjet određuje komisiju koju čine jedan apelacioni

sudija i jedan šumarski inspektor, okružni upravitelj, okružni financijski

načelnik te jedan član okružnog savjeta a koja utvrđuje koje zemlje pripadaju

u ljetne a koje u zimske planinske pašnjake, koja su ručna pošumljavanja

izvedena na planinskim pašnjacima i ko ima prava na iskorišćavanje

popaše i napajališta na državnim planinskim pašnjacima.

Prava, koja imaju privatna lica na popašu i na napajališta u općinskoj

šumi i na općinskim planinskim pašnjacima, otkupljuje općina koja

je vlasnik šume odnosno planinskog pašnjaka. Komisiju za taj rad određuje

Ministar poljoprivrede.

Državne šume kao i druge šume javno-pravnih tijela ne mogu se

otuđiti; općinske šume ne mogu se dijeliti medu općinare. Država i

općine mogu sticati šume kupom i zamjenom.

U slučaju novih naselja kraj državne šume ili u samoj državnoj

šumi, ako ona nemaju svoje privatne ili općinske šume ili je nemaju

dovoljno, daće im se od državne šume do 2 ha po domaćinstvu.

U drugom poglavlju nalazimo prije svega detaljniju kodifikaciju

pojma šume pa član 19 Zakona glasi:

Šuma je u smislu ovoga Zakona svako zemljište

koje je obraslo ili je zasađeno šumskim drvećem

i šibi j em bez obzira na veličinu zemljišta i sadašnje

stanje.

Kao predmet šumskoga gospodarstva smatraju

se i dolaze pod obaveze naređenja ovoga Zakona još

i planinski pašnjaci i sve nepošumljene površine u

unutrašnjosti šume (osim obradive zemlje) 'kao i ona zemljišta,

koja su oglašena za zaštitna i strogo zaštitna

ili su određena za pošumljavanje.

Kod ovoga člana nalazimo primjedbu, da nisu predmet šumskoga

gospodarstva a prema tome i ne dolaze pod obaveze odredaba

Zakona o šumama pojedinačna šumska drveta i male skupine na obrađenom

zemljištu i na pašnjacima (do 0.1 ha-), za tim parkovi, živice

između zemljišta, šiblje i drač na pašnjaku.

72


ш^жШ

имжн E H

ж

.

МлЛВ

•àrfo**6 â

M, љ,~

"•à \ ê *

< : "% : i #y

mtMi,

•à-'

*»•

*f-, > ' ; ,'J*r

>, - 4 '••

Slika L: Zrela hrastova sastojina »Ograš« u šumskoj upravi Vasilikovskoj.

73


Koje će od dosadašnjih državnih, općinskih i drugih šuma javnopravnih

tijela biti tretirane kao predmet šumskoga gospodarstva u smislu

čl. 19 Zakona, određuje Ministarstvo poljoprivrede.

U vezi toga a prema čl. 21 treba imati pred očima nekoliko važnih

momenata:

a) za predmet šumskoga gospodarstva odrediće se prije svega šume

u planinama, planinski pašnjaci, sva apsolutna šumska zemljišta, perimetri

bujica, strmine, padine sa popuzinama, kamenite padine svuda gdje

one imaju zaštitno značenje u vezi čl. 25 i 26 Zakona;

b) predmet šumskoga gospodarstva čine i one pošumljene i nepošumljene

površine gdje je šumsko gospodarstvo moguće a koje imaju

značenje za državu odnosno za općenitost;

, c) od šuma u ravnici, na bogatom i plodnom zemljištu, podesnom

i za rentabilniju poljoprivrednu kulturu, izdvajaju se iz okvira šumskoga

gospodarstva one površine koje stvarno mogu biti iskorišćene za druge

rentabilnije kulture;

d) šume kao i ona zemljišta drugih kategorija koja su određena da

budu predmet šumskoga gospodarstva, treba da su zaokružene, da imaju

što pravilniji oblik, da su odijeljene od zemalja koje ovamo ne pripadaju

po mogućnosti prirodnim graničnim linijama;

e) u svakom slučaju treba sačuvati onaj minimum šume, koji je

neophodno potreban za održavanje vode u izvorima i u rijekama, za

zaštitu naselja i polja od štetnih atmosferskih utjecaja pa za zadovoljenje

potreba na drvetu. U tu je svrhu potrebno da čisto šumska

naselja imaju najmanje 50% od svoje ukupne površine pod šumom,

šumsko-poljska naselja najmanje 25% a čisto poljska

najmanje 5%.

Čisto šumskim naseljima smatraju se ona, koja dolaze

u planinskim rajonima ili u rajonima poluplaninskim i bregovitim, gdje

površina šu'me i apsolutno šumskog zemljišta zauzima više od 50%

čitavoga zemljišta; šumsko-poljska su naselja ona, koja dolaze

u poluplaninskim i brdovitim rajonima, gdje ima šume manje od

50% ukupne površine; čisto poljska naselja su u plodnim dolinama

i ravnicama (Čl. 21).

U nedostatku potrebne površine prema Čl. 21 — uzimaju se za

predmet šumskoga gospodarstva i druga nepošumljena državna ili općinska

zemljišta.

Od privatnih šuma, izuzevši one što smo ih maločas napomenuli pod

slovom a) i e) i o kojima donosi odluku Ministar poljoprivrede — smatraju

se predmetom šumskog gospodarstva one, koje odredi sam vlasnik

(Čl. 23).

Naročitu zaštitu, u ograničenom iskorišćavanju,

imaju šume, planinski pašnjaci i goli tereni čija je

bezuslovna zaštita potrebna zbog čuvanja državnih

i drugih općih interesa. Takvima se smatraju šume, planinski

pašnjaci, gola zemljišta kao i obrađene površine u ovim slučajevima:

a) ako su na izloženim staništima i na strminama koje su bujice

isplakale;

b) ako čuvaju izvore pritoke i obale rijeka;

c) ako zadržavaju popuzine i pjeskulje;

74


d) ako služe za zaštitu željezničkih pruga, cesta, naselja i polja od

štetnih atmosferskih utjecaja i od zabarivanja.

Sve takve šume, pašnjaci i goli predjeli proglašavaju se zaštitnima

i s njima se gospodari po naročitim odredbama Zakona (Čl. 25).

Planinske šume i zemljišta koja su izložena velikoj opasnosti od

ispiranja, odnošenja, od popuzina i tome slično pa postoji opasnost da

će zasuti bliža ili dalja naselja, obradiva zemljišta, industrijska postrojenja,

željezničke linije, puteve, mostove i slično — smatraju se strogo

zaštitnima (Čl. 28).

Ako vlasnici zaštitnih i strogo zaštitnih zemljišta ne pristanu da

ispune obaveze koje su im propisane za gospodarenje, Ministarstvo ima

prava da odnosno zemljište otkupi (Čl. 28).

U bilješci kod ovoga člana nalazimo, da se privredni planovi za zaštitne

i strogo zaštitne šume izrađuju o državnom trošku.

Nije dopušteno pretvaranje u drugu vrstu kulture šuma i planinskih

pašnjaka koji su proglašeni za zaštitne i strogo zaštitne.

Pretvaranje u drugu vrstu kulture šuma, koje su oglašene za objekte

šumskoga gospodarstva a nisu ni zaštitne ni strogo zaštitne, dopušeno je

u ovim slučajevima:

1) kada je neophodno potrebno proširenje obradive zemlje zbog

izvođenja melioracija u gospodarstvu;

2) kada je zemljište bez sumnje pogodno i može faktički da se

iskoristi za rentabilnije kulture (naročito za lozu, voćnjak i uzgoj duhana);

3) povremeno šumsko-poljsko iskorišćavanje sječina kad je to neophodno

potrebno zbog olakšavanja prirodnog podmladivanja ili podmladivanja

ručnog;

4) pri zaokruživanju i ograničavanju šuma, pri probijanju puteva

i podizanju zgrada raznih postrojenja, za iskorišćavanje rudnika, kamenoloma

i tome slično;

5) prilikom podjele na privatnike po zaključku suda;

6) pri arondiranju obradive zemlje kad su na njoj utrešeni uski

komadi šume;

7) ako se prethodno pošumi drugo zemljište jednako omone koje

će se iskrčiti;

8) ručno izvedena pošumljavanja ako nisu starija od 20 godina i ako

mjesto njih nisu bile iskrčene druge površine pod šumom;

9) šume male površine, do 10 ha, ako nisu sastavni dio druge šume

s kojom čine više od 10 ha;

10) za stvaranje novih naselja ili za proširenje onih, koja postoje

(Čl. 29).

Svaki komad šume, koji nije uzet za predmet šumskoga gospodarstva

i nije ubrojen medu zaštitna ili strogo zaštitna zemljišta, ne potpada

pod odredbe Zakona o šumama. Međutim vlasnik izvjesnog zemljišta

može sam tražiti, da se to zemljište uzme pod obaveze odredaba Zakona

o šumama (Čl. 30).

Tuda zemljišta (njive, livade, šume i dr.) koja se nalaze u unutrašnjosti

objekta, određenog za šumsko gospodarstvo, bez obzira da li je

taj objekat državni, općinski ili čiji drugi, zamjenjuju se ili otkupljuju

od respektivnih vlasnika. Otkupljivanje se provodi samo onda, ako nema

mogućnosti za zamjenu (Čl. 33).

75 2


U trećem poglavlju koje govori o upravi šumama, nalazimo

prije svega kodificiranu odredbu da upravljanje državnom, općinskom

i drugom šumom javnopravnih lica kao i nadzor nad svima ostalim

šumama bez razlike pripada Ministarstvu poljoprivrede i njegovim organima

koji vode brigu o izvršenju Zakona o šumama (Čl. 35).

Centralna Uprava sastoji od Odjeljenja za šume i lov u

Ministarstvu sa specijalnim otsjecima:

a) za iskorišćavanje šuma;

b) za izmjeru i uređenje šuma;

c) za uređenje bujica i pošumljavanje;

d) za administraciju;

e) za lov.

U odjeljenju osim načelnika ima potreban broj glavnih inspektora

— po jedan u svakom otsjeku — zatim inspektora

i drugog pomoćnog osoblja.

Načelnik odjeljenja i glavni inspektori obrazuju

stalan šumarski savjet, čiji je djelokrug propisan pravilnikom.

Zaključci šumarskog savjeta postaju izvršni kad ih Ministar odobri

(Cl. 36).

Za zakonske projekte, pravilnike i za važnija principijelna pitanja

iz šumskoga gospodarstva postoji pri Ministarstvu poljoprivrede viši

šumarsko-gospodarski savjet. Njega sastavljaju članovi

stalnog šumarskog savjeta, glavni srekretar Ministarstva, jedan pravnik,

načelnik odjeljenja za poljoprivredu, veterinarstvo i vode pri Ministarstvu,

po jedan pretstavnik Ministarstva pravde, financija, trgovine i industrije,

željeznica i građevina, udruženja šumara, udruženja ekonomista,

bugarske centralne kooperativne banke, bugarske poljoprivredne banke

i saveza šumskih proizvodnih zadruga te 5 privatnih lica iz reda tehničara,

financijera, jurista, industrijalaca i trgovaca drvenim proizvodima.

Viši šumarsko-gospodarski savjet zasjedava po potrebi,

pretsjedava mu Ministar a u njegovom osustvu glavni sekretar

Ministarstva.

U šumarskom pogledu dijeli se Bugarska na inspekcije i šumske

uprave. Ministar određuje broj inspekcija, njihove rajone i sjedišta

kao i one šumskih uprava — imajući u vidu površinu šuma i intenzivnost

šumskoga gospodarstva a po saslušanju šumarskoga savjeta.

Veće i važnije šume državne, općinske i drugih javno-pravnih korporacija

odvajaju se u samostalna šumska gospodarstva,

u takozvane revirne šumske uprave. Veličina jedne

uprave predviđa se u visokoj šumi do 5.000 ha a u

niskoj do 10.000 ha (Cl. 38).

Šume općinske kao i druge šume javnopravnih tijela, upravljaju se

po istim principima kao i šume državne; eventualna otstupanja predviđena

su u Zakonu.

Za upravu i gospodarenje u šumama, koje imaju više od 5.000 ha,

dužne su općine i druge javno-pravne korporacije da drže svoje stručne

šumare-upravitelje; u drugim slučajevima mogu vlasnici da drže ili

jednog zajedničkog stručnjaka ili da upravu šuma povjere najbližem

upravitelju državnih šuma uz primjereni doprinos koji određuje Ministarstvo

(Cl. 39).

76


U bilješci kod ovoga člana nalazimo, da su oslobođeni od toga doprinosa

oni vlasnici, čije šume daju neznatan prihod ili se iskorišćavaju

periodički.

Za iskorišćavanje, izmjeru i uređenje šuma, za uređenje bujica i

pošumljavanje kao i za šumarska istraživanja otvaraju se po potrebi

specijalni uredi i sekcije (Čl. 40).

Osim šumarskih inspektora, šefova šumskih uprava i šefova specijalnih

ureda i sekcija postoji potreban pomoćni tehnički i administrativni

personal (Čl. 41).

Čuvarsku službu vrše lugari (»gorski stražad«). Ima ih dva stepena

— stariji stražari i mladi. Zakon predviđa, da čuvari šuma mogu vršiti

službu i na konju (stariji i mladi čuvari) i pješice (mladi čuvari). Za

konja dobivaju doplatak iz državne kase (Čl. 42 i 43).

Općine i druge javno-pravne korporacije imaju svoje čuvare šuma,

koji su u svemu ravni državnim čuvarima i podčinjeni su šefovima državnih

šumskih uprava (Čl. 44).

Na privatne šume paze državni i općinski čuvari ali privatnik može

i sâm da postavi svoje čuvarsko osoblje. Ako je postavljanje tih čuvara

odobrio šef šumske uprave i ako nosi određenu uniformu, njihov rad je

istovjetan sa radom državnih čuvara šuma.

Za upravu i gospodarenje sa šumom mogu privatnici postavljati i

svoje šumarske stručnjake koji treba da odgovaraju svima uslovima koji

su potrebni za stručnjake državne i općinske. Oni se postavljaju po

odobrenju Ministarstva. Šefovi šumskih uprava privatnih vlasnika šuma

koriste se istim pravima kao i šefovi općinskih šuma (Čl. 45).

Za obrazovanje potrebnog tehničkog personala služi srednje šumarsko

učilište a za obrazovanje pomoćnog tehničkog personala služe niže

i više praktične šumarske škole i povremeni kurzevi u kojima je rad

propisan specijalnim pravilnikom i nastavnim planom (Čl. 46).

Kandidati za državnu, općinsku i drugu javno-pravnu službu u šumarskom

zvanju treba da imaju šumarsko obrazovanje koje priznaje

bugarska država i da polože poslije jednogodišnjeg staža državni ispit

po određenom programu. U naročitim slučajevima može se kandidat osloboditi

od staža i od državnoga ispita a u naročitim slučajevima može se

priznati i izvjesno školovanje kao ono srednje škole i ako ne odgovara

tome u svemu.

Diplome, dobivene na stranim školama, legalizuje specijalna komisija

kod Ministarstva prosvjete u sporazumu sa Ministarstvom poljoprivrede

po određenim uslovima (Čl. 48).

Načelnik odjeljenja za šumarstvo i lov i glavni inspektori treba da

imaju više šumarsko obrazovanje i najmanje 12 godina šumarske službe.

Inspektor, šef biroa i direktor srednje šumarske škole trebaju također

da imaju više šumarsko obrazovanje i najmanje 9 godina državne

službe.

Za ostale činovnike — pomoćnika načelnika, šefove sekcija i upravitelje

nižeg i višeg šumarskog učinilišta treba više šumarsko obrazovanje

i najmanje 6 godina šumarske službe.

Za šefa šumske uprave, taksatora i učitelja u šumarskoj školi treba

više šumarsko obrazovanje i najmanje 1 godina šumarske službe. U nedostatku

kandidata sa višim šumarskim obrazovanjem postavljaju se i

77


oni sa srednjom šumarskom školom ali sa najmanje 3 godine šumarske

službe. .

Za poimoćnika šefa šumske uprave, za općinske i privatne šefove

šumskih uprava postavljaju se lica sa srednjom šumarskom školom

(Čl. 49). U bilješci kod ovoga čl. napominju se izvjesni izuzeci.

Za čuvare šuma i čuvare kultura postavljaju se lica, koja su udovoljila

vojnoj dužnosti i završila propisani kurs na kom nižem ili praktičnom

šumarskom učilištu (Čl. 50).

Načelnik odjeljenja za šumarstvo postavlja se Ukazom, ostale činovnike

postavlja Ministar. Čuvare šuma i nadziratelje eksploatacije

postavljaju inspektori po predlogu šefa uprave (Čl. 52).

Član 53 govori o nadležnosti specijalnog disciplinskog suda za krivice

šumarskih službenika.

Uniforma čuvara šuma i nošenje oružja propisano je u čl. 54.

Čuvari šuma imaju prava na specijalne nagrade za izvanredan trud

i revnost u službi. Te se nagrade isplaćuju iz doprinosa u koji ulazi:

a) 20% od globa dosuđenih u korist državne kase i od suma dobivanih

prodajom materijala konfiskovanog na temelju Zakona o šumama;

b) 5% od prodaje svih glavnih i sporednih produkata iz državnih,

općinskih i drugih šuma javnopravnih lica.

Te se sume unose u »fond za kulturne mjere u poljoprivredi,

u šumama i na vodama« u kome se otvara specijalan

konto »nagrađivanje šumarskih službenika«. Nagrade se

dijele svim šumarskim službenicima uključivši ovamo i općinske. Iz toga

se fonda isplaćuje i pomoć onima koji su nastradali u službi kao i pomoć

porodicama u slučaju smrti (Čl. 55).

O stanu u naturi šumarskih službenika, koji su primorani da žive

u šumi te od deputatnom zemljištu — po jedan ha na osobu — pa o

pravu na pašu stoke — do 2 glave krupne i do 10 glava sitne stoke —

govori čl. 56.

Šumarski službenici imaju pravo na 20 m 3 ogrijevnog drveta godišnje.


Po taksi može dobiti osoblje potrebni drvni materijal za gradnju

i popravak vlastitih kuća i pokućstva (Čl. 57).

Prema članu 58 lica, koja imaju više šumarsko obrazovanje

a koja imaju pravo na državnu službu prema čl. 47 Zakona, imaju

pravo na punu šumarsku privatnu praksu: na praksu za eksploataciju

šuma i šumsku industriju, za izmjeru, ograničavanje i uređenje šuma i

planinskih pašnjaka, za izradu projekata za uređenje bujica i pošumljivanja,

za gradnju šumskih puteva i zgrada, za davanje ekspertiza.

Ministarstvo poljoprivrede po saslušanju komisije pri Ministarstvu

građevina u kojoj je i jedan pretstavnik odjeljenja za šume i lov te

jedan udruženja bugarskih šumara daje odobrenje za privatnu šumarsku

praksu. To odobrenje publikuje u Državnom vijesniku.

Poglavlje četvrto o gospodarenju i eksploataciji šuma — ima

ove dijelove: 1) opća naređenja; 2) gospodarenje i eksploatacija državnih

šuma; 3) gospodarenje i eksploatacija općinskih šuma; 4) gospodarenje

i eksploatacija šuma javnih i privatnih korporacija; 5) gospodarenje i

eksploatacija privatnih šuma; 6) iskorišćavanje paše i drugih nuzgrednih

proizvoda.

78


Slika 2.: Borova sastojina »Leev« u državnoj šumi Jakorudskoj

izvedene oplodne sječe.

poslije

79


Ü p r v o m dijelu — čl. 59 do 74 — nalazimo odredbe opće prirode

o gospodarenju i eksploataciji šuma. Te su odredbe obavezne za

sve vlasnike čiji su posjedi predmet šumskoga gospodarstva. Principijelno

je zabranjen s tim objektima postupak koji bi vodio ka pustošenju

odnosno koji bi doveo u opasnost daljnju proizvodnju. Šume, koje pripadaju

državi, općini i drugim javnopravnim licima kao i privatne šume

obavezne su da vode pravilno šumsko gospodarstvo (sa svakogodišnjim

jednakim iskorišćavanjem). To ne važi za šume malih površina.

Gola zemljišta, koja su objekat šumskog gospodarstva a nalaze se

u unutrašnjosti šume, treba posumiti; gdje je suviše rijedak sklop i gdje

je šuma zakržljala, treba je popuniti odnosno podmladiti; sječine treba

posumiti u roku od 5 godina poslije obavljene sječe (Čl. 60).

Uzgojni oblik šuma javno-pravnih korporacija je visoki, niski

ili srednji. Gdje to traže potrebe naselja, ukoliko šume nemaju zaštitni

ili strogo zaštitni karakter, može se iznimno dopustiti i č u 1 a n j e

odnosno kresanje.

Oblik se bira pri izrađivanju privrednog plana pazeći kod toga, da

% državnih a polovina općinskih šuma u državi budu

visoke (Čl. 61).

Obrt za državne, općinske i druge šume javnopravnih korporacija

također je Zakonom propisan; za visoke šume ne može biti

manji od 60 godina a za niske manji od 15 godina. Ako

je površina niskih šuma manja od 100 ha, obrt ne može

biti manji od 10 godina. U izvjesnim slučajevima (kod dobivanja

kore za tanin, kod proizvodnje lika, lisnika, kolja) obrt može biti manji

od 10 godina (Čl. 62).

U zaštitnim i strogo zaštitnim šumama, bez obzira

*ме su, nije dopušteno čulanje a ni gola sječa na širokim pojasevima

U tim šumama mogu biti propisane još i druge stege (zabrana paše,

kopanje za izgradnju puteva i tome slično, čl. 63).

Gospodarenje se ima voditi po gospodarskoj osnovi odnosno po

gospodarskom programu (Čl. 64).

Gospodarske osnove za državne i općinske šume

izrađuju specijalne sekcije za uređivanje šuma;

gospodarske programe rade šefovi šumskih

uprava. Sume, potrebne za izrađivanje gospodarskih osnova i programa,

predviđaju se svake godine u državnom budžetu Ministarstva

poljoprivrede odnosno u budžetu fonda za kulturne mjere u

poljoprivredi, u šumama i na vodama. Općine mogu i same

da daju izraditi gospodarske osnove. U općinama, gdje polovinu budžeta

pokrivaju prihodi šume, dužne su da daju izraditi gospodarsku osnovu

u roku od 5 godina po stupanju na snagu Zakona o šumama. U tu svrhu

može se odobriti i vanredno iskorišćavanje šume.

Privatnici, izuzevši vlasnike zaštitnih šuma, dužni su da daju izraditi

gospodarke planove odnosno programe.

Gospodarske se osnove, po provjeravanju sa strane Ministarstva

poljoprivrede, odobravaju Ukazom; programe odobrava Ministarstvo

(Čl. 65).

Gdje nema osnove odnosno programa za državne i općinske šume

kao i za šume javnih korporacija uopće, iskorišćavanje može se vršiti

samo po predlogu šefa šumske uprave a po odobrenju šumarskoga in-

80


spektora. Sječe u privatnoj šumi određuje i kontroliše nadležni šef

šumske uprave (Čl. 66).

Visoke šume sijeku se čitave godine a niske od 1 oktobra do

1 aprila. Za vrijeme podmladnog perioda može se sječa u visokoj šumi

zabraniti od 1 aprila do 1 oktobra.

Niske šume, koje su nepristupne zimi, mogu se sjeći već poslije

15 augusta.

Niske šume za iskorišćavanje kore i lika sijeku se do 31 maja a

lisničke šume od 15 augusta.

Prorede, čišćenja i slični radovi mogu se vršiti čitave godine (Čl. 69).

U izvjesnim slučajevima može se i otstupiti od norma koje sadrži

čl. 69.

Član 71 sadrži odredbe o izvozu posječenog materijala.

Godišnje sječine, puteve za izvoz, mjesta za stovarišta — treba: odrediti

u državnoj, općinskoj i drugoj šumi javno-pravnog karaktera najdalje

do 1 augusta svake godine. Gospodarska godina počinje 1 oktobra

(Čl.' 72).

O izvođenju sječe i iznošenju materijala govori čl. 73 i 74.

U drugom dijelu — čl. 75 do 91 — nalazimo odredbe o gospodarenju

i eksploataciji državnih šuma.

U državnim šumama vode gospodarstvo organi odjeljenja za šume

i lov Ministarstva poljoprivrede.

Iskorišćavanje i prodaja u državnim šumama vrši

se: 1) u vlastitoj režiji, 2) prodajom mjesnom stanovništvu i drugima

po tarifnoj cijeni, 3) licitacijom, 4) mješovitim preduzećem, 5) putem

koncesija (Čl. 75).

U bilješci kod ovoga člana nalazimo da šumama, koje služe kao

objekti za nastavu i istraživanja poljoprivredno-šumarskom fakultetu

Univerziteta, upravlja nadležni šef šumske uprave pod rukovodstvom

profesora a u saglasnosti sa odlukama fakultetskoga savjeta.

O radu u režiji govori čl. 76. Režija može biti ili sa najmljenim

radnicima ili sa t. zv. »t r u d o v a c i m a«; nekoje radove može se izvesti

i pomoću licitacije.

Kredit za rad daje ili Ministarstvo ili ona ustanova, koja traži izradu

materijala.

Materijal, izrađen u režiji, upotrebljava se prije svega za državne

porabe.

U čisto šumskim i u šumsko-poljskim selima (vidi

bilješke kod Čl. 21), gdje radničko stanovništvo nalazi glavni izvor zarade

za prehranu u fizičkom radu u šumi i gdje je to radništvo okupljeno

u redovnim radnim šumsko-proizvodnim zadrugama, daje se od određenih

sječina do 80 kub. met. svakom članu zadruge po tarifnoj cijeni.

U čisto šumskim selima, ako stanovnici i nisu u zadruzi,

svakom zasebnom domaćinstvu daje se na isti način do 40 kub. met.

Taj se način iskorišćavanja principijelno odobrava gdje nije uvedena

vlastita režija ili gdje nema uopće ili nema dostatno općinske šume.

Ako ne bi bilo dovoljno drveta da se dâ svakom domaćinstvu koliko

Zakon propisuje — razdijeli se onoliko koliko ima, proporcijonalno

(Čl. 77).

Po tarifnoj cijeni daje se iz državne šume drvni materijal još i u

drugim slučajevima: lokalnom stanovništvu za ogrijev, lisnik za ishranu

81


stoke i uopće materijal za gospodarske potrebe, ako nema dovoljno

šuma općinskih i privatnih; mjesnom i daljnjem stanovništvu daje se po

tarifi ležika, suvarci, oštećeni strukovi kod eksploatacije, ako se takav

materijal ne može drukčije unovčiti; materijal raznim zanatlijama pa

materijal onima koji su stradali od požara (Čl. 79).

Gdje nema vlastite režije i gdje ili nema mogućnosti ili neće da

vrši eksploataciju mjestno stanovništvo, vrši se eksploatacija državne

šume licitacijom (Čl. 81).

Iskorišćavanje državnih šuma na mješovit način vrši se tamo,

gdje nije uvedeno iskorišćavanje u vlastitoj režiji ili gdje još ima materijala

za ikorišćavanje pošto su zadovoljeni i mjesno stanovništvo i druga

lica koja treba zadovoljiti po Zakonu. Pri tom načinu iskorišćavanja

učestvuje s jedne strane država a s druge drugi razni preduzimači. Država

uzima učešća prije svega sa vrijednošću materijala koji dolazi pod

sječu. Organizacija mješovite eksploatacije provodi se od slučaja do

slučaja (Čl. 82).

Putem koncesija eksploatišu se šume u kojima se veći dio ne

može iskoristiti kojim' drugim načinom predvidenim u ovome Zakonu

— bilo zbog veličine šume, bilo zbog udaljenosti od tržišta, bilo zbog

nedostatka dobrih transportnih sredstava. Riješenje o koncesiji donosi

Narodna skupština na osnovu uslova odobrenih po Ministarskom savjetu

ali ne za duže od 40 godina (Čl. 83).

U bilješci kod ovoga člana nalazimo, da je konsesioner dužan

povjeriti tehničko izvođenje poslova šumarskom stručnjaku koji inače

ima prava na vršenje slobodne prakse.

Pri eksploataciji državnih šuma treba prvenstveno uzimati radnike

i vozare od okolnoga stanovništva (Čl. 84).

O prodaji drvnoga materijala — na panju ili poslije grube obrade

— o dozvoli za sječu i si. govori čl. 85, 86 i 87.

U trećoj alineji čl. 87 nalazimo odredbu o davanju dozvole

sječe organizovanim šumsko-proi z vodnim zadrugama.

Sječa i odnošenje materijala sa sječina na mjesto preradivanja

odnosno na pilanu, može se odobriti šumsko-proizvodnim zadrugama

riješenjem Ministarstva poljoprivrede i prije uplaćivanja tarifom određenog

iznosa. U tom slučaju vrijednost materijala treba platiti najdalje

za šest mjeseci od dana kada je izdano odobrenje za sječu. Izvoz izrađenog

materijala sa pilane ne dopušta se prije nego mu je uplaćena

vrijednost i nego se izda dozvola za izvoz. U protivnom će slučaju šumarska

vlast uzaptiti potrebnu količinu materijala za pokriće one sume,

koju je bila dužna da plati zadruga. Zadruge, kod kojih je ustanovljena

takova neispravnost, gube pravo da se koriste pomenutom odredbom

(Čl. 87).

Općine, koje su u čisto šumskim i u šumsko-poljskim

rajonima (Čl. 21), koje nemaju svojih općinskih šuma, imaju prava

da ubiru za svoju korist do 15% od prodajne vrijednosti drveta i drugih

šumskih proizvoda iz državnih šuma na njezinoj teritoriji a koji se prodaju

po tarifnoj cijeni, licitacijom i koncesijom.

U trećem dijelu su sadržane odredbe o gospodarenju i

eksploataciji općinskih šuma (Čl. 92—101).

Općinskim šumama upravljaju i u njima vode gospodarstvo ili

općinski šumarski stručnjaci ili državni šumarski stručnjaci (Čl. 39).

82


Prodaja materijala vrši se kao i u državnim šumama prema odredbama

Čl. 75 a po riješenju općinskoga savjeta (Čl. 92).

Iskorišćavanje općinskih šuma ima se vršiti u režiji u čisto šumskim

selima, gdje narod živi u glavnom od rada u šumi. Ono se provodi ili

putem zadruge svih seljana ili pomoću najmljenih radnika ili davajući

izradu šume licitacijom.

Prihodi tih šuma služe prije svega za pokriće općinskih potreba;

višak razdijeli općinska uprava medu domaćinstva općine — po odbitku

tarifne cijene (Čl. 92).

Iz općinskih šuma, gdje nema eksplotacije u vlastitoj režiji, mogu

žitelji dobiti materijal po tarifnoj cijeni u određenim slučajevima (Čl.

94 i 95).

Propisi članova 78, 80, 81, 83, 84, 85, 87, 88 i 99 koji se odnose na

državne šume, važe uz izvjesne nadopune i izmjene i za općinske šume.

U četvrtom dijelu nalazimo propise o gospodarenju i

eksploataciji šuma koje pripadaju javnim korporacijama — manastirima,

crkvama, školama i sličnim ustanovama. Gospodarenje u tim šumama

vode ili same te ustanove ili njihovi šumarski stručnjaci a pod nadzorom

i rukovodstvom državnog šumarskog stručnjaka. Prodaja proizvoda vrši

se na način kao i u državnim i općinskim šumama a prema riješenju

nadležnog upravnog tijela (Čl. 75 do 92, 99).

Korporacije dobivaju potreban drvni materijal iz svojih šuma bezplatno.

U petom dijelu nalazimo odredbe o gospodarenju i eksploataciji

privatnih šuma (Čl. 102—108).

Privatnim šumama gospodare i iskorišćavaju ih vlasnici sasvim slobodno

u koliko se ne narušavaju prava trećih lica i odredbe ovoga zakona.

Gdje postoji privredni plan, vrši se gospodarenje i eksploatacija po

njemu. Inače se mora paziti na potrajnost bez obzira da li je iskorišćavanje

svake godine i da li je ravnomjerno (Čl. 92).

U privatnim šumama u planinama i na zaštitnim mjestima, koje čine

prostrane komplekse kao i u manjim šumicama, koje su u susjedstvu

odnosno u blizini jedne drugima a pripadaju mnogim vlasnicima, gospodari

se i eksploatiše na zadružni način grupisanjem u gospodarstva do

1000 ha.

Parcelisanje u manje komplekse ne dopušta se.

Kad se polovina i više vlasnika saglasi sa zadružnim gospodarenjem,

otkupljuju se ostale površine u korist države koja ulazi kao član u to

zadružno gospodarstvo. Ako više od polovine vlasnika nisu saglasni,

Zakon predviđa otuđenje za sve šume (Čl. 103).

Vlasnici uzadruženih manjih šumica — do 10 ha — na staništima

koja nemaju zaštitni značaj, mogu vršiti iskorišćavanje i bez svakog

prethodnog odobrenja vlasti pridržavajući se propisa Čl. 69, 70, 71, 73

i 74 Zakona, a mogu i preduzimati potrebne mjere za osiguranje ručnog

i prirodnog podmlađivanja u roku koji propisuje Čl. 60. Zakona o šumama.

Sječe u privatnim šumama, zaštitnim i strogo zaštitnim, kao i u

onima koje su već od 10 ha, odobrava mjesni šef državne šumske uprave

(Čl. 104).

83 3


Inače odredbe članova 84, 85 i 87 Zakona o šumama vrijede i za

privatne šume ukoliko ne stoje u protivnosti sa drugim specijalnim zakonskim

odredbama.

U šestom dijelu nalazimo propise o iskorišćavanju paše i

drugih nuzgrednih proizvoda (Čl. 109—115). Analogno propisima za

iskorišćavanje glavnih proizvoda — iskorišćavanje paše i drugih nuzgrednih

proizvoda vezano je također za gospodarsku osnovu. Izuzimaju

se izvjesni slučajevi u privatnim šumama. 0 zabrani paše, o puštanju

stoke na pašu pa o trajanju sezone ljetne i zimske paše — govore članovi

110—112. Lokalno stanovništvo ima prije svega pravo, da iskorišćava

popašu u šumi. Istom onda ako to nije moguće, mogu je i drugi

koristiti (Čl. 113).

Glava peta govori o putevima i zgradama (Čl. 116—128).

Ističemo naročito čl. 123 prema kome je podizanje pilana i drugih

postrojenja za industrijsku preradu drveta i drugih šumskih proizvoda

u unutrašnjosti šume ili u njezinoj blizini, na odstojanju manjem od

1000 m od vanjske granice šume — mogućno jedino po odobrenju Ministarstva

poljoprivrede a na prijedlog odjeljenja za šume i lov bez obzira

što o tome propisuju drugi zakoni.

U unutrašnjosti šume i na otstojanju do 100 m od vanjske granice

šume, daje se odobrenje za podizanje potrebnih postrojenja samo vlasnicima

šume. Ne dopušta se podizati pilane i druga postrojenja za preradu

drveta u šumi, gdje to nije u saglasnosti sa prilikama u šumskom gospodarstvu

(Čl. 124).

Sve pilane i druga postrojenja za preradu drveta i drugih šumskih

proizvoda, koja se zateku u unutrašnjosti šume, po pravilu su vlasništvo

onoga čija je šuma. Ranije podignute pilane odkupljuje vlasnik šume

(Čl. 126).

Iskorišćavanje pilana može biti u režiji vlasnika, davanjem u najam

po tarifi lokalnom stanovništvu, općini, selima ili šumsko-proizvodnim

zadrugama te davanjem u najam eksploatatorima šume (Čl. 128).

Glava šesta sadrži odredbe o pošumljavanju i uređenju bujica.

Ministarstvo poljoprivrede brine se za povećanje površine šuma —

podizanjem novih šuma ili obnavljanjem uništenih — naročito tamo,

gdje se osjeća nedostatak šume ili gdje su velike površine šumskoga

zemljišta ostale bez šume. U vezi toga Zakon propisuje:

1) da se pošume sve paljevine u šumama državnim, općinskim i u šumama

drugih javno-pravnih tijela;

2) da se pošume državna i ostala pusta šumska zemljišta, koja su

određena za pošumljavanje (veza sa čl. 22 Zakona o šumama).

3) da se regenerišu odnosno kompletiraju zakržljale i suviše rijetke

šume i da se pošume goleti u šumi;

4) da se pošume sječine;

5) da se pomaže i unapređuje rad oko pošumljavanja, koja se vrše

inicijativom općina, raznih udruženja i privatnih lica (Čl. 129).

Odnosno odredaba navedenih pod pomenutim tačkama 2 i 3 određuje

zakon rok za izvršenje (Čl. 130):

za površinu do 10 ha — najviše 2 godine,

do 50 ha — najviše 3 godine,

! do 100 ha — najviše 5 godina,

do 500 ha — najviše 10 godina.

84


Za površine veće od 500 ha propisuje Zakon najviše 15 godina

(Cl. 130).

Za radove na državnom zemljištu predviđa potrebne sume državni

budžet odnosno fond za kulturne mjere u poljoprivredi,

šumama ina vodama. Radove izvode ili šefovi uprava

ili specijalni organi.

Radovi na općinskom zemljištu i na zemljištu drugih javno-pravnih

tijela izvode vlasnici o svom trošku ili sa pomoći iz pomenutoga fonda.

Privatnici izvode radove na svome zemljištu o svome trošku a po

odredbama i pod rukovodstvom šum. stručnjaka.

Sjeme i sadnice svima kategorijama vlasnika za radove prema; čl. 129

daje država, ako oni nemaju mogućnosti da sjeme i sadnice nabave.

Otkad je zavedena obavezna dužnost rada i medu đacima (»t r u-

d o v a p o v i n o s t«) dužni su oni da rade svake godine 2 dana na

pošumljavanju i na kulturnom šumarskom radu

uopće. Osim toga svake godine u proljeće Ministar poljoprivrede u

saglasnosti sa Ministrom prosvjete određuje praznik za pošum-

1 j a v a n j e na kojem su dužni uzeti učešća učenici i učenice svih škola

zajedno sa učiteljima a tako isto i vojska i »t r u d o v a c i« (Čl. 131).

Slika 3.: Pilana preduzeća »Tiča«.

Za uređivanje bujičnih područja osnivaju se zasebne sekcije; manje

bujične radove rukovodi šef šumske uprave (Čl. 133).

Troškovi za radove na uređivanju bujica predviđaju se u budžetu

ili se pokrivaju iz već pomenutog fonda za kulturne mjere u

poljoprivredi, šumama i na vodama. Osim toga troškove

za uređivanje bujica snose i zainteresovane općine i druga javnopravna

tijela kao i privatnici (Čl. 134).

Nanovo pošumljene površine, bez obzira čije su, oslobodavaju se

od svih dažbina za vrijeme od 20 godina počevši od vremena kad je

pošumljenje izvršeno (Čl. 136).

Ministarstvo daje i novčane premije za izvedena pošumljivanja a

daje i pomoć za taj rad privatnicima i općinama (Čl. 137, 138).

Glava sedma govori o fondu za kulturne mjere u

poljoprivredi, u šumama i na vodama (Čl. 141—143).

85


Da se pokriju potrebni troškovi oko radova gospodarskih, šumskouzgojnih

i tehničkih u šumi i da se uopće uzmognu izvoditi melioracije

u šumarstvu, otvara se pri fondu za kulturne mjere u poljoprivredi,

u šumama i na vodama — specijalna pozicija »š u-

m e« u koju ulazi:

1) suma koja je do sada postojala na ime te pozicije u fondu;

2) 5% od prodanog drvenog materijala i drugih proizvoda iz

državnih, općinskih i drugih šuma javno-pravnih tijela, koji se prodaju

licitacijom, koncesijom ili po tarifi;

3) po 2 leva od svakog m 3 tehničkog drveta iz privatnih šuma;

4) 75% od suma dobivenih od prodaje konfiskovanog materijala;

5) 20% od najma dobivenog za pilane i druga postrojenja za izradu

drveta u državnim, općinskim i drugim šumama javno-pravnih tijela;

6) sume, koje ulaze po čl. 135, 150 i 181 si. V. Zakona o šumama

— za pošumljavanje;

7) takse za izdavanje odobrenja za podizanje pilana i drugih industrijskih

postrojenja — po 500 leva za svako odobrenje;

8) svote koje ulaze od prodaje šumskoga sjemena, sadnica i tome

slično;

9) svote koje ulaze po čl. 181 slovo v Zakona o šumama;

10) svote koje se dobiju od prodaje malih državnih šumskih objekata,

koji su izdvojeni iz šumskoga gospodarstva;

11) darovane sume, ostavštine i tome slično (Čl. 141).

Ovim fondom upravlja Ministarstvo poljoprivrede. Prihodi fonda

ulažu se u Bugarsku narodnu banku.

O trošenju fonda govori čl. 143. Ovaj se fond troši:

1) za izgradnju novih i opravku postojećih puteva, mostova i drugih

saobraćajnih objekata u šumi;

2) za uređivanje i pošumljavanje bujičnih područja;

3) za pošumljavanje pustih zemljišta u šumi;

4) za uređivanje šuma;

5) za uvođenje režijskog poslovanja i podizanje državnih pilanai i

drugih posrojenja za izrađivanje drveta;

6) za podizanje stanova šumskih uprava i stanova čuvarskog personala;

7) za pomoć i premije privatnim licima, udruženjima i općinama,

koje su uspješno vršile pošumljivanja;

8) za podizanje i održavanje stanica za istraživanje, oglednih šumskih

gospodarstva, šumarskih zbirki i muzeja;

9) za pomoć i stipendije za studij šumarstva, za specializaciju,

ekskurzije i za održavanje naučnih šumarskih zavoda;

10) za pomaganje šumarske stručne literature.

Glava osma sadrži kaznena naređenja. Tu imamo dva

dijela: u prvom se navode razne zakonske povrede i kazne koje dolaze

kao nužna posljedica a u drugom se izlaže postupak.

Glava deveta sadrži prelazna naređenja.

*

* *

86


Iz navedenih zakonskih odredaba slijedi, da za upravu i kontrolu

šumskog gospodarstva u Bugarskoj postoji odjeljenje za šume i lov u

Ministarstvu poljoprivrede. Odjeljenje ima ove specijalne otsjeke:

za gospodarenje i zaštitu šume; za izmjeru i uređenje šuma; za pošumljavanje

i uređivanje bujica; za upravu šuma (personalni predmeti)

i za lov.

Osim šefa u odjeljenju ima četiri glavna inspektora,

dva revizionalna inspektora i tri inspekt'o r|;a'. Šef

odjeljenja i glavni inspektori čine stalan šumarski savjet čija je

zadaća, da ispita sva važnija pitanja iz šumskog gospodarstva i šumarske

administracije i da o tome donese obrazloženo mišljenje.

U šumsko-gospodarskom i tehničkom pogledu Bugarska je razdijeljena

na devet šumarskih inspekcija i na dva biroa

za eksploataciju šuma: jedan za rodopske državne šume a

drugi za državne šume u istočnoj Staroj planini. Na čelu inspekcije stoji

šef — oblasni šumarski inspektor, a na čelu biroa ili šumarski inspektor

ili t. zv. načelnik biroa za eksploataciju.

Svaka inspekcija obuhvata nekoliko administrativnih i revirnih

šumskih uprava.

Pomoću administrativnih šumskih uprava vrši se

ekonomisanje ne samo u državnim nego i u općinskim i u drugim šumama,

koje su u kolektivnoj svojini, ako nemaju svoga stručnjaka. Na

čelu uprave je šumarski stručnjak, »1 e s n i č e j«. Sva pitanja koja se

odnose na šumu i na šumsko gospodarstvo u području uprave »lesničejstva«

— za državne, općinske i druge šume u kolektivnoj svojini kao

i za privatne šume — ima da rasmotri najprije administrativni lesničej.

Pitanja koja prema Zakonu o šumama prelaze kompetenciju »lesničeja«,

upućuju se šumarskom inspektoru odnosno načelniku biroa za eksploataciju.

Pitanja koja prelaze kompetenciju inspektora odnosno šefa biroa

za eksploataciju, rješava Ministarstvo poljoprivrede odnosno odjeljenje

za šume i lov.

Po prirodi same stvari rad je administrativnih šumskih uprava zaista

redovito više administrativan a manje tehnički i gospodarski. Poradi

toga je »administrativni lesničej« najčešće pretrpan sa kancelarijskim

poslovima, što je svakako na štetu njegove tehničko gospodarske

djelatnosti. Administrativne uprave su mnogo puta znak ekstenzivnog

šumskog gospodarstva. U Bugarskoj ih i m a 57.

Pored šefa imaju uprave potreban broj šumara-asistenata, pomoćnog

tehničkog personala, starijih lugara, nadziratelja rasadnika, nadziratelja

eksploatacije i t. d.

Važnije državne šume podijeljene su u zasebna šumska gospodarstva,

u revirne uprave, kojima upravljaju takozv. »r e v i r n i lesničej

i«. Revirni šumari imaju po prirodi same stvari mnogo više

mogućnosti da razviju svoje sposobnosti u cilju unapređivanja šumskoga

gospodarstva, jer nisu opterećeni ni izdaleka toliko administracijom

kao šefovi administrativnih šumskih uprava. I revirnim upraviteljima

mogu biti pridodani asistenti, pomoćni lesničeji i drugi personal.

U Bugarskoj ima organizovanih 18 državnih revirnih šumskih

uprava.

Za uređivanja bujica i pošumjavanje goleti ima

9 sekcija čije je rukovodstvo povjereno šefovima — načelnicima sek-

87


čija. Tehničko rukovodstvo i nadzor nad radom sekcija imaju

načelnika biroa.

U vezi navedenoga terenska je služba ovako organizovana:

dva

A.

I. Bugarska rajonska šumska inspekcija — sa 2 revirne

i 7 administrativnih šumskih uprava;

II. Vrača nska rajonska šumska inspekcija — sa 1

revirnom i 4 administrativne šumske uprave;

III. Plovdiv s ka rajonska šumska inspekcija — sa 5

administrativnih šumskih uprava;

IV. Razloška rajonska šumska inspekcija — sa 1

revirnom i 4 administrativne šumske uprave;

V. Sofijska rajonska šumska inspekcija — sa 1 revirnom

i 10 administrativnih šumskih uprava;

VI. S t a r o - Z a g o r s k a rajonska šumska inspekcija

— sa 7 administrativnih šumskih uprava;

VII. Trnovska rajonska šumska inspekcija — sa 1

revirnom i 8 administrativnih šumskih uprava;

VIII. Čepelarska rajonska šumska inspekcija — sa

1 revirnom i 3 administrativne šumske uprave;

IX. Šumenska rajonska šumska inspekcija — sa 8

administrativnih šumskih uprava.

B.

I. Primorski biro za eksploataciju šuma

Dolen Čiflik kod Varne — sa 4 revirne uprave;

II. Rodopski biro za eksploataciju šuma

Lužane (Pešter) sa 8 revirnih i 1 administrativnom upravom

— sjedište

— sjedište

C.

I. Sofijski biro za pošumljavanje i uređenje bujica

sa 6 sekcija.

II. Plovdivski biro za pošumljavanje i uređenje bujica

sa 3 sekcije.

Rad oko izmjere, ograničavanja i arondacija šuma

te oko izrađivanja privrednih planova usredotočen je u

jednom specijalnom birou sa 3 sekcije — dvije su sekcije za izmjeru

i uređenje šuma, a jedna za šumske putove i telefone. Sjedište je u Sofiji.

Nadzor nad zadrugama koje rade u šumskoj proizvodnji

povjeren je jednom inspektoru sa sjedištem u Sofiji.

Sve ovo što smo kazali vrijedi za državne šume.

Općinske šume kao i druge šume u kolektivnoj svojini ako su veće

od 3000 ha treba da imaju svoje vlastite šumarske stručnjake — upravitelje;

ostali mogu ili držati zajedničkog stručnjaka ili mogu upravu

svojih šuma povjeriti najbližem šefu državne šumske uprave. Ministarstvo

poljoprivrede određuje doprinos za upravu. Od doprinosa su oslobođene

one šume koje daju neznatan prihod ili se iskorišćavaju periodički.

88


U Bugarskoj ima 41 šumska uprava za komunalne šume.

Privatnici iskorišćavaju svoje šume slobodno pazeći da se ne naruše

prava trećih lica i da se održe odredbe Zakona o šumama. Privatne su

šume gotovo mahom šume niskoga uzgoja. Kako je šumski posjed privatnika

vrlo iscjepkan u malim površinama, vlasnici se udružuju u zadruge

stvarajući veće gospodarske jedinice. Teorijski je na taj način

dobro riješeno pitanje uprave privatnih šuma. Šumama koje su u zadrugama

gospodari se po planu.

Birokratizacija Uiprave, prema mjerodavnim obavještenjima, smeta

bržem razvijanju šumskog gospodarstva.

Za intenziviranje šumskog gospodarstva potrebne su investicije,

prije svega za izgradnju puteva. Osim toga je potrebno da se

eliminiraju raznovrsni štetni utjecaji, koji dolaze sa raznih strana. Nije

bez utjecaja i činjenica da je mnogo puta i ovdje jednom čovjeku povjerena

suviše velika šumska površina, dok prema Zakonu o šumama

jedan stručnjak treba da gospodari najviše sa 5.000 ha visoke odnosno

sa 10.000 ha niske šume. Prema tome bi Bugarskoj bilo

potrebno 100 uprava za državne šume, 160 za komunalne,

64zaprivatne a6za manastirske i ostale — u svemu 330

uprava. Kako danas ima u Bugarskoj 75 uprava za državne

šume, 41 za važnije komunalne šume, u svemu 116 uprava,

a kako privatnim i drugim šumama upravljaju danas državni šumarski

stručnjaci, koji vrlo često upravljaju i sa većim dijelovima komunalnih

šuma, može se reći, da je danas u glavnom organizovana

uprava u jednoj trećini bugarskih šuma. Sa intenziviraniem

uprave šuma povećaće se, sigurno je, i efekat šumskoga gospodarstva.

Među bugarskim stručnjacima vlada mišljenje da bi trebalo odjeljenje

zai šume i lov pretvoriti u glavnu direkciju za šume i

1 o v analogno glavnoj direkciji bugarskih državnih željeznica. Uprava

šuma imala bi se onda decentralisati organizovanjem nekoliko oblasnih

direkcija šuma, koje će biti srednje instancije. Postepeno

bi trebalo uvoditi revirne šumske uprave i dati mogućnost

i slobodu u gospodarenju. Popunjavanje mjesta vršilo bi se konkursom.

Traži se, da se šumarskom personalu osigura stalnost a da premještenja

treba vršiti ili po disciplinskoj presudi ili po vlastitoj molbi ili zbog

unapređenja.

Naglašava se, da pomoćni personal treba imati potrebnu spremu i

stalnost. Uz to se ističe, da svuda, gdje na rad personala ima utjecaja

sa strane partizanske, šumsko gospodarstvo propada.

3.

Unovčenje drvnoga materijala provodilo se donedavno u stablovini

i to ili po cijenama cjenika ili licitacijom ili na osnovu naročite koncesije.

U novije vrijeme vlasnici šuma prerađuju i sami etate u razne Sortimente

pa je prema tome udešena i prodaja.

Tipičnu prodaju putem koncesije nalazimo u šumskom gospodarstvu

manastira Rila, gdje je od 1902—1933 sasječeno u svemu okq

1,205.646 m 3 ,

89


Bugarski stručni krugovi su mišljenja, da bi bugarske šume trebale

imati godišnji priraštaj od cea 11 milijona m 3 — uračunavši ovamo

i tehničko i ogrijevno drvo — mjesto današnjih 5 i % milijona m 3 .

Razlog manjoj proizvodnji, koja bi zapravo trebala

biti dvostruka prema današnjoj, treba tražiti prije

svega u prevelikom opterećenju šume popašom.

Drvna industrija nije naročito razvijena. Razlog za to nalazimo u

srazmjerno maloj proizvodnji tehničkog drveta (800.000—850.000 m 3 ).

Drvni materijal prerađuje oko 800 primitivnih pilana na vodi sa

po jednom pilom i 113 uređenih pilana sa ukupno 6.300 HP.

U pilane je investirano oko 144 milijona leva a zaposleno je oko

3.500 radnika.

U rajonima bukovih šuma postoje 124 radionice sa vodenim pogonom

u kojima izrađuju razne posude, sprave te razno oruđe iz bukovine, grabovine

i lipovine.

U industrijskim postrojenjima preradi se godišnje prosječno oko

481.000 m 3 tehničkog drveta.

Kako se iz šuma dobija do 850.000 m 3 , preostali se dio tehničkog

drveta upotrebi od česti u oblovini a od česti se u šumi fazonira ručno

U šumi se najčešće izrađuje rudarsko drvo — oko 50.000 m 3 godišnje

— i željeznički pragovi — godišnje oko 80.000 m 3 a osim toga piloti,

telegrafski i telefonski stupovi, cijepana roba za kolarske i bačvarske

potrebe a zatim i roba za razne druge potrebe. Što se izradi neposredno

u šumi, redovito služi za pokriće potreba u seoskom gospodarstvu.

Drvna industrija, upoređena sa drugom industrijom u Bugarskoj,

nema bogzna kakvo značenje. U upoređenju sa drugim industrijama —

investirani kapital pretstavlja ovdje samo 1.3%, iskorišćena energija 3%

a zaposleni radnici 6%.

Šumska je industrija najrazvijenija u okrugu Sofijskom pa u Čepinskom

i Pašmaklijskom, tamo gdje ima najviše četinarskih šuma.

Nije bez interesa da napomenemo najveća šumsko-industrijska postrojenja

u Bugarskoj:

Jedno je od najvećih svakako preduzeće Braće Balabanova

u Kočerinovu. Osnovano je 1905 god. i ima 14 jarmova sa

potrebnim cirkularima, mašinom za rendisanje i t. d. Za pogon služe

dvije parne mašine sa 400 HP. Od 1925 do 1933 zaposlilo je to postrojenje

godišnje oko 700 duša; godišnje je prerađeno oko 100.000 m 3 . Sad

je to postrojenje u likvidaciji jer mu ističe rok koncesije sa Rilskim manastirom.

Drugo veliko šumsko postrojenje jest državno u Dolen Čiflik

u, koje je u rukama »t r u d o v a k a«, a zove se: Trudovoto

gorsko stopanstvo »T i č a«. Postrojenje ima 5 jarmova (1 brzohodni).

14 cirkulara, 1 mašinu za rendisanje, 2 mašine za parkete. Pogon

daje Gazogen motor od 160 HP. te 2 lokomobila i 2 benzin-motora sa

daljnjih 90 HP. U godini 1933 preradili su 15.000 m 3 oblovine, od čega

je dobiveno 6625 m 3 robe; od toga otpada 625 m 3 (25.000 kv. m) na

parkete. Na postrojenju je zaposleno 165 trudovaka. Na postrojenju

ima i 1 kolarsko .odjeljenje i odjeljenje za namještaj. U preduzeću

»Tiča« zaposleno je u svemu oko 1000 duša koje rade u šumi na sječi

drvnog materijala, na pilani, na izradi rudarskog drveta, telefonskih i

telegrafskih stupova i željezničkih pragova.

90


Treće veliko postrojenje je zvano šumsko-industrijsko postrojenje

»Karpati« u gradu Ruse, za furnire i ukočeno drvo. Pogon ima

275 HP. Postrojenje ima nekoliko odjeljenja: za rezanje trupaca: četiri

jarma, 2 cirkulara, 1 frezmašinu, 1 mašinu za rendisanje; furnirno odjeljenje

sa potrebnim mašinama za furnire, za spajanje, elektrohidrauličnu

presu za ukočeno drvo, sušiona i t. d. U ovo je postrojenje investirano

oko 8 milijona leva. Postrojenje uposluje oko 113 kvalifikovanih radnika,

medu njima i dva inžinjera. Godišnje prerađuje oko 4—5000 m 3

oblovine lipove, johove, brestove, bukove i brezove.

Osim ovih postrojenja postoje tvornice za hemijsku preradu

drveta. Prije svega je Sevlijevska fabrika baruta,

blizu državne šume »Rosica«. Ona treba za suhu destilaciju godišnje oko

3.000 m 3 drveta. Investicije iznose oko 3 milijona leva. Pogon je vodem

75 HP. Zaposleno je oko 40 radnika. Prerađuje se isključivo bukovo

drvo.

Dvije su tvornice kartona — jedna u Barakovu, čija je

godišnja proizvodnja oko 3.000 tona, a druga u Knjaževu sa proizvodnjom

oko 1.000 tona. Ove dvije fabrike troše godišnje oko 10.000 m 3

smrčeve oblovine, koja je na tanjem kraju 10—20 cm debela.

Osim pomenutih postrojenja ima i drugih koja troše već gotov,

fazoniran materijal: fabrike za proizvodnju kolaše a za

konac, troše oko 1.500 m 3 brezovog fazoniranog materijala; fazonirani

materijal troše i fabrike namještaja, muzičkih instrumenata

i t. d.

Tvornica šibica u Kostencu prerađuje obli materijal za

kutije a topolov za pali-drvca. Proizvodi se 75—90 milijona kutija šibica.

Tvornica uposluje što muških što ženskih — u svemu 350 radnika.

Može se kazati da je hemijska industrija istom u razvijanju.

Osim spomenute fabrike baruta blizu Rosice i nekoliko drugih

malih instalacija sa oko 2 milijona leva investiranog kapitala, proizvodi

seterpentin — oko 150.000 kg i katran oko 600.000 kg u Č e-

pinskoj gori. Na primitivan način proizvodi se ugalj, oko 20—30

milijona kg ako je potražnja velika.

Od ukupno proizvedenog drvnog tehničkog materijala preradi se

godišnje oko 65% mehanički, 35% ručno.

Zadnjih godina kretala se proizvodnja ovako:

prosječno godišnje: tehničkog drveta m 3 ogrijevnog drveta m 3

1926—1929 847.000 3,490.000

1930 756.120 2,214.509

1931 657.867 2,321.642

1932 738.513 2,321.642

Imajući pred očima ukupan godišnji priraštaj, koji se cijeni na oko

5,600.000 m 3 , vidimo, da se posljednjih godina iskorišćava oko H/4—234

milijona m 3 manje od ukupnog priraštaja. Razlog je tome, što nema

puteva do šumskih kompleksa lišćara a zbog male vrijednosti drveta ne

nalazi se danas računa za investiranje u izgradnju puteva. Stručni krugovi

traže puta i načina da se, razvijanjem kemijske industrije, prije

svega suhe destilacije drveta, podigne vrijednost drveta — što će orno-

91 4


gućiti iskorišćavanje dosadašnjih ušteđenih etata. Razumljivo je, da će

to biti od neocjenjive koristi i za vlasnike šuma i za planinska naselja.

U novije vrijeme, naročito gospodarenje u državnim šumama, razvija

se u pravcu izrađivanja etata u vlastitoj režiji.

Donesen je i Zakon od 21 jula 1935 o iskorišćavanju

državnih šuma u vlastitoj režiji, koji sadrži ove glavne

odredbe:

U vezi propisa Čl. 76 Z. o. š. pristupa se postepenom iskorišćavanju

u vlastitoj režiji svih državnih šuma. Sa tim radovima upravlja gospodarski

komitet pri Ministarstvu poljoprivrede — direkciji prirodnog

bogatstva. Komitet sačinjavaju: direktor direkcije prirodnog

bogatstva kao pretsjednik a članovi su načelnik odjeljenja za šume i lov,

jedan savjetnik državnog računovodstva i 1 pretstavnik Ministarstva

financija, načelnik budžetskog kontrolnog odjeljenja pri Ministarstvu

poljoprivrede i glavni inspektor za šumsko gospodarstvo, koji je ujedno

i sekretar komiteta.

Državne šume u kojima se vodi iskorišćavanje u vlastitoj režiji, odvajaju

se u samostalna gospodarstva i grupišu u biroe za

režijsko iskorišćavanje državnih šuma.

Poslove oko režijskog iskorišćavanja vode šefovi šumskih uprava

i šefovi pomenutih biroa sa pridijeljenim potrebnim tehničkim i računskim

personalom.

Kapital i tekuća sredstva za režijsko iskorišćavanje u državnim

šumama centralizovani su u sofijskoj podružnici Bugarske poljoprivredne

i zadružne banke, gdje se otvara na ime Ministarstva poljoprivrede —

odjeljenja za šume i lov zaseban račun. S tim kapitalom i sredstvima

raspolaže Ministar poljoprivrede ili lice, koje on ovlasti.

Iskorišćavanje državnih šuma u vlastitoj režiji

smatra se zasebnim preduzećem i ima svoj budžet.

Računska godina počinje 1 oktobra a završava 30 septembra. Budžetska

važnost produžuje se do kraja decembra iduće godine.

Budžet predviđa rad i novčana sretstva za pokriće. U slučaju potrebe

može se za vrijeme računske godine izraditi i dopunski budžet. Gospodarski

komitet sprema za svaku računsku godinu projekat budžeta.

Budžet odobrava Ministar poljoprivrede.

Gospodarski komitet određuje specijalnom naredbom sve

što je potrebno za knjigovodstvo u režijskom poslovanju.

Od naročitog su interesa odredbe čl. 11 i 12.

U režiji izrađeni materijal prodaje se licitacijom, slobodnom pogodbom

i po tarifnoj cijeni.

Po tarifnoj se cijeni obavlja prodaja samo u određenim slučajevima:

državnim i općinskim uredima, školama, crkvenim i manastirskim institucijama

koje nemaju svojih šuma; državnim rudarskim preduzećima

materijal za potkope; mjesnom stanovništvu drvo za ogrijev, lisnik za

hranu stoke i za druge gospodarske potrebe, ako nemaju ili nemaju

dosta općinskih i privatnih šuma; mjesnom stanovništvu kao i stanovništvu

iz dalje okoline ležika i ostaci poslije eksploatacije, ako se taj

materijal ne može prodati drugim načinom; postradalima od požara,

poplave i drugim siromašnim licima i nadleštvima, ako svoju potrebu

ne mogu pokriti iz općinskih i privatnih šuma; za gradnju stanova radnicima

koji su zaposleni kod režijske eksploatacije.

92



• •• • ' . . • • • - . .

1

ш

ŠSŽ>\*>*JŠF*

PME

ШМШШВв Г fc l «9

Slika 4.: Veliko bujično područje Srednje Gore -- sekcija Kazanlik.

pro­

Mjesne proizvodne zadruge dobivaju od materijala

vedenog u državnoj šumi, po tarifnoj cijeni i to uz ove uslove

1) ako su zadruge sa svojim članovima imale učešća u radu

ц

oko

rezijske eksploatacije;

'

2) ako imaju vlastite pilane pa prerađuju dobiveni materijal;

93

P


3) ako im je srekretara-računovođu postavila Bugarska zemaljska i

zadružna banka.

Ministar poljoprivrede određuje, koji se procenat od materijala izrađenog

u režiji daje po tarifnoj cijeni šumsko-proizvodnim zadrugama.

Odluka o tome treba da padne najkasnije dva mjeseca prije 1 oktobra.

S obzirom na zadruge treba imati pred očima: mjesne šumsko-proizvodne

zadruge su one, koje su obrazovali zadrugari,

koji nalaze sredstava za prehranu prije svega u fizičkom radu u šumi

i koji su naseljeni u državnoj šumi u kojoj se radi ili na zemljištu koje

graniči sa tom državnom šumom.

Članovi 13 i 14 govore o izračunavanju tarifne cijene

i o uplati vrijednosti za isporučeni materijal. Tarifne

cijene za materijal, izrađen o vlastitoj režiji, izračunavaju šefovi šumskih

uprava. Te cijene provjeravaju šefovi pomenutih biroa za režijsko poslovanje

državnih šuma. Po ispitanju sa strane gospodarskog komiteta

tarifne cijene odobrava Ministar poljoprivrede ili lice, koje on ovlasti.

Tarifne cijene se odobravaju prije početka gospodarske godine. Vrijednost,

izračunatu na osnovu tarifne cijene, treba da plati mjesno stanovništvo,

kad kupuje materijal za vlastitu porabu, najdalje u roku od

6 mjeseci računajući od dana kad je izdano odobrenje da se materijal

odpremi na pilane. Ta ista odredba vrijedi i za materijal koji se daje po

tarifnoj cijeni šumsko-proizvodnim zadrugama.

Svote, koje ulaze od prodaje materijala, izrađenog u režiji, raspoređuju

se ovako:

Vrijednost materijala na panju određena prema tarifnim cijenama,

koje su na snazi, čini prihod državne kase.

Suma rashoda oko proizvodnje i preduzimačka dobit čine prihod

preduzeća za iskorišćavanje državnih šuma u vlastitoj režiji.

Ostatak — višak dijeli se ovako:

60% ulazi u specijalan konto na korist seoskog stanovništva, koje je

uzelo učešće u radu pa se raspodijeli u srazmjeru sa učinjenim nadnicama;

33% ulazi u konto za izgrađivanje, popravku i održavanje puteva

u šumi;

7% pripada općinama, da podijele među ona seoska domaćinstva

koja nemaju porodičnih članova sposobnih za rad a koja su u bijedi

(veza sa čl. 77 Z. o. š.).

Odnosna suma — 60% — dijeli se među seosko stanovništvo, koje

je uzelo učešća u radu, svaki mjesec.

Rashodi na osnovu budžeta za iskorišćavanje državnih šuma u vlastitoj

režiji vrše se na osnovu specijalne naredbe, koju izrađuje gospodarski

komitet a koju odobrava Ministarski savjet a ne na osnovu zakona

za budžet, računovodstvo i preduzeća.

Rad preduzeća za iskorišćavanje državnih šuma

provjerava kontrolna komisija, koju sačinjava pretstavnik

glavne kontrole (vrhovnog računskog dvora), Ministarstva financija i

bugarske poljoprivredne i zadružne banke a odobrava Ministar poljoprivrede.

Izvještaj gospodarskog komiteta i kontrolne komisije sa rezultatom

o provjeravanju bilansa računa dobitka i gubitka, upućuju se

glavnoj kontroli za izdanje odluke o davanju ili nedavanju razrješnice

računopolagačima a na osnovu onoga, što je konstatovala komisija. U

94


oku od jedne godine dužna je glavna kontrola da donese svoju odluku.

Računopolagači po budžetskim godinama za iskorišćavanje državnih

šuma jesu sekretari-računovode pri šumskim upravama, glavni računovođa

i kontrolori u centralnoj upravi.

Personal, zaposlen kod režijskog poslovanja, ima prava i dužnosti

državnoga personala. Zakon o penzijama vrijedi i za ovaj personal u

vezi onoga što je predvideno u budžetu za režijsko iskorišćavanje državnih

šuma.

Preduzeća — iskorišćavanje državnih šuma u vlastitoj

režiji — oslobođena su svih poreza i dažbina.

Izvoz je drveta u glavnom upućen u Tursku pa u Grčku i Egipat

a nešto i u Njemačku, Jugoslaviju, Rumuniju, Francusku, Austriju, Mađarsku

i Čehoslovačku. Godine 1930 iznosio je izvoz oko 60 milijona

leva, dok je godine 1931 pao na svega 35 milijona leva.

U Bugarsku se uvozi iz Rumunije oblo drvo četinara i piljena roba

lišćara. Godine 1930 dostigao je ovaj uvoz vrijednost od 117 milijona

leva a 1931 pao je na 24 milijona leva.

Iz Bugarske se izvozi drvo za ogrijev, drveni ugalj, tvrdo građevno

drvo, hrastovi željeznički pragovi, meko građevno drvo, borovi željeznički

pragovi, meko drvo za daske, tvrdo drvo za daske. Najviše se izvozi

drvenog uglja — oko 90% od ukupnog izvoza.

Uvozi se prije svega meko drvo .za gradu, pa tvrdo i meko drvo

za daske.

Za vrijeme od 1926—1931 stajao je uvoz i izvoz ovako:

Godina:

1931

1930

1929

1928

1927

1926

Uvezeno leva:

24,023.000

116,919.600

299,475.500

119,586.500

112,502.700

145,269.100

Izvoženo leva

35,326.200

59,700.000

91,462.800

74,310.300

53,395.400

51,144.700

Uskotračnih željeznica izrađeno je oko 75 km u državnim šumama

Geniš Ada, Kodža-Balkan i Gešovo Planina te oko 35 km u šumama Manastira

Rila, svega oko 110 km. Od 1930 godine izgradilo je Ministarstvo

poljoprivrede oko 220 km šumskih puteva u vlastitoj režiji a izvršene

su predradnje za izgradnju daljnjih oko 300 km puta. Ministarstvo je

izgradilo i 580 km telefonskih linija u šumi. Željeznička direkcija uzela

je u koncesiju dva bukova kompleksa da ih u vlastitoj režiji iskorišćava

za željezničke pragove. Ona je izgradila u posljednje vrijeme oko 20 km

dobrih šumskih cesta.

Za izgradnju šumskih puteva još nije izgrađena zasebna politika.

Po jednom ha šumske površine izdaje se danas oko 2 1 e v a za izgradnju

šumskih puteva.

*

95


Sporedni šumski proizvodi — naročito popaša — od velike sü

važnosti. S njima je vezan život najširih narodnih slojeva. Prema sabranim

podacima vrijedi stoka u Bugarskoj oko 20—30 milijardi leva, a

godišnji se dohodak cijeni na preko 7 milijardi leva. Stoke se izveze

za preko 1K> milijarde.

Razumljivo je, da uzgajanje stoke ima ogromno i gospodarsko i

socijalno značenje. Međutim treba voditi računa o mogućnosti

izdržavanja stoke. U Bugarskoj bi trebala da bude 4K—5 puta

veća površina za proizvodnju stočne piće nego što je danas, da se

pokrije sva potreba. Šumska površina, dajući od česti

pašu stoci a od česti piću'u vidu grma i brsta nadoknađuje

tu potrebu.

S obzirom na opće narodno-gospodarske interese ne treba zaboraviti,

da je šumarstvo zasebna grana privrede a zasebna grana uzgajanja

stoke i da svaku tu granu treba zasebno pomagati.

Na ovom mjestu treba da istaknemo mišljenje bugarskih stručnih

krugova, da je zbog neracionalne popaše devastirano oko 500.000 ha

šume, nastale su šikare. Utjecaju popaše pripisuje se činjenica, da je

etat u bugarskim šumama danas oko 5X> milijona m 3 , dok bi u stvari

trebao biti dvostruki, oko 11 milijona m 3 .

Vrijednost popaše i sijena u šumama javno-pravnih korporacija daje

godišnje preko 20 milijona leva.

Kako se prihod iz tih šuma cijeni godišnje na oko 197 milijona leva,

pomenuta suma za nuzgredne proizvode iznosi kojih 12% od toga.

Da bi se regulisalo pitanje paše u šumi, predlaže prof. Stojanov:

1) odvajanje šume od pašnjaka, 2) povećavanje zemljišta za proizvodnju

sijena ne na štetu šume nego na jednom dijelu današnjih pašnjaka,

3) melioriranje pašnjaka, 4) reduciranje broja stočnih grla naročito

koza, 5) melioriranje rase stoke, 6) povećavanje broja goveda na mjesto

koza.

O uređivanju pašnjaka vršene su i detaljnije studije i donošeni

prijedlozi o njihovoj melioraciji imajući pred očima prirodnu vegetaciju,

analizu zemljišta i analizu dobivenog sijena (vidi studiju Stojanova i

Ivančeva).

4.

Naročitu pažnju privlače šumsko-proi.zvodne zadruge i

ustanova takozvanih »t r u d o v a k a«. Potrebno je, da se na ovom

mjestu na njih osvrnemo. S njima je povezan danas rad u privredi uopće

a onda i rad u šumarstvu Bugarske.

Sve zadruge imaju gospodarske ciljeve: da osiguraju i olakšaju

zadovoljenje ljudskih potreba. Zadruge ispunjavaju gospodarske funkcije

uzimajući aktivnoga učešća u gospodarskome životu.

Zadruge su udruživanje lica pa pretstavljaju formu izvjesnog kolektivnog

gospodarstva. Danas gotovo nema oblajsti u gospodarskom životu,

gdje ili ne susrećemo zadruge ili gdje one ne bi bile moguće odnosno

poželjne.

Izučavajući gospodarsku suštinu šumskih zadruga možemo konstatovati

dvije glavne vrste: Jedne pretstavljaju srazmjerno staru formu —

uzadruživanje vlasnika šuma — a to je zadrugarstvo, kojemu je osnovica

šumsko vlasništvo. Te su zadruge poznate u srednjoj Evropi

96


pod imenom zadruge vlasnika šuma. Druge zadruge pristavljaju

najnovije težnje u zadrugarstvu a osnovica im je u socijalističkoj

doktrini. To je uzadruživanje onih koji nemaju

šume. Uzadruživanje prije svega seoskoga stanovništva, koje stanuje

u planinskim krajevima i koje se prehranjuje svojim vlastitim fizičkim

radom u šumi. Osnovica dakle za stvaranje ovih zadruga nalazi se u

uloženom radu oko dobivanja, preradivanja i obrađivanja drveta odnosno

drvenih sortimenata. Tipove tih zadruga nalazimo mnogo razvijene

u Sovjetskoj Rusiji — radne šumske zadruge za proizvodnju

i prodaju.

Imajući u vidu ovaj drugi tip zadruga dolazimo odmah do osvjedočenja,

da putem toga zadrugarstva nastoji stanovništvo kako bi što

više koristi izvuklo iz šume. Možda je toj težnji dublja osnovica i u

shvatanju svojine šume, koje ima svoj korijen još u vladanju turske

imperije. Poznato je, naime, da u doba turske vladavine nije bilo temeljito

razrađeno pitanje o svojini šume. Do 1869 godine nije bilo ni

specijalnoga zakona o šumama nego je za pitanja svojine bilo od važnosti

ono, što je sadržao zakon o zemljištu. Tursko je zakonodavstvo

imalo za osnovicu teokratsko načelo, po kome je sultan bio pritežalac

svih šuma u carevini. Iz toga je slijedilo da su i sva šumska bogatstva

u carevini bila vlasništvo države. Naseljima je bilo dopušteno, da se

koriste šumom — ogrijevnim i građevnim drvetom — zbog zadovoljenja

svojih potreba u kući i gospodarstvu. Istina, turske su vlasti isticale da

je država jedini gospodar šume u carevini, ali te vlasti nisu stvarno ta

prava države mnogo iskorišćavale i dokazivale. U bitnosti država je bila

samo nominalni vlasnik šuma dok je u stvari seosko stanovništvo iskorišćavalo

šumu u svoju korist.

Istom je godine 1870, donošenjem specijalnog zakona o šumama,

utvrđena u carevini po prvi puta klasifikacija šuma po vlasništvu.

Ne upuštajući se dublje u ocjenu značaja koji ima zadrugarstvo u

šumskom gospodarstvu uopće, a u Bugarskoj napose, jer je izgleda još

prerano da se o tom izrekne definitivan sud, potrebno je da istaknemo,

da je u Bugarskoj zadrugarski pokret uopće mnogo raširen.

Ne može se spriječiti utjecaj iz Rusije, gdje su zadruge u šumskoj privredi

zauzele ogromne razmjere, a nije moglo šumarstvo ostati pošteđeno

od zadrugarskog pokreta ni zbog toga, što je ono samo dio opće

privrede koju je zahvatilo i ispreplelo zadrugarstvo u Bugarskoj na svim

stranama.

Treba međutim istaći, da se zadrugarstvo, koje je u Bugarskoj i u

šumskoj privredi uzelo veliki zamah, prema mišljenju samih

Bugara, ima svesti na pravilniju mjeru. Za ilustraciju napominjemo

da se, primjerice, zadrugarstvu vlasnika šuma prigovara što ni stručni

ni čuvarski personal nema stalnosti, pa što zadrugari ne vode mnogo

računa o štetnosti paše. (To vrijedi za zadruge ove vrste osnovane u

srezovima Asenovgrad i Smolen).

Šumsko proizvodne zadruge zaslužuju naročitu pažnju.

One su postavile za cilj da uzimaju sječine u zadružnu eksploataciju,

koju izvršavaju članovi zadruge. Za slučaj potrebe uzima zadruga i naročite

unajmljene radnike za sječu, za izvoz i druge radove. Da bi postigle

svoj cilj, zadruge dižu svoja postrojenja — pilane — uređuju

transportna sretstva za iznošenje materijala — dekoviljne i zračne že-

97


ijeznice i dr. Ove su zadruge jedne od najnovijih forma zadrugarskih..

One bilježe jedva jedan period od kojih dvadesetak godina pa se s obzirom

na to kratko vrijeme i ne može da ustanovi njihov potpun utjecaj

na šumsko-gospodarske prilike.

O šumskim zadrugama uopće uzevši nema baš mnogo podataka, ali

teorijski uzevši mogle bi da zauzmu važno mjesto u zadružnom pokretu.

Danas ima u Bugarskoj, prema našim informacijama, nekih 240 šumskih

zadruga, koje čine šumski zadružni savez.

Prva šumska zadruga osnovana je godine 1913 u Jazu (Korija, Pester),

ali su u isto vrijeme uz pomoć Ministarstva poljoprivrede osnovane

i zadruge u Rodopima i to u selima Batak, Čepino, Rakitovo, Bracigovo,

Foten, Banja, Golemo Bjelovo, Kamenica pa i u samom gradu Pešter

a i drugdje. Kad su se ove zadruge osnovale, medu narodom je zavladalo

veliko veselje, jer je nestalo posrednika između njih i šume koja

je u njihovoj blizini. Za vrijeme ratova sve je stalo. Poslije ratova, 1920

godine, naglo se počelo razvijati šumsko proizvodno zadrugarstvo.

Istina, jedne su zadruge brzo iščezle, ali su se druge održale

i razvijale. Godine 1921 obrazovan je Savez zadruga sa zadaćom,

da bude moralni pretstavnik i u radu i pred vlastima. Međutim

poslije dvije godine Savez se je ugasio. Do kraja 1927 godine bile su

zadruge bez svoga idejnog i moralnog rukovodstva. Tada se je sastala

specijalna konferencija koja je donijela odluku, da se sazove kongres

čiji je rezultat bio obnavljanje zadružnog saveza.

Neće biti suvišno, ako navedemo nekoliko podataka o radu ovih

proizvodnih zadruga. Oni će nam pokazati kako je broj zadruga bio

promjenljiv kao i broj članova, suma obrtnog kapitala i nepokretne

imovine.

Godina: B roj zadruga : Broj članova

1924

1925

1926

1927

1928

28

33

49

54

25

2015

2396

3495

4931

3599

: Obrtni kapital

i fondovi:

4,340.199

6,033.268

7,833.144

17,407.223

11,564.298

imovina

nepokretna:

7,768.872

4,689.576

3,858.237

11,590.204

9,301.772

U godini 1928 imalo je 25 zadruga kod Bugarske poljoprivredne

banke otvoren kredit od 16,784.000 leva od čega su iskoristile oko 16

milijona leva.

Šumsko-proizvodne zadruge pokazuju brzo razvijanje.

Nisu bez interesa podaci o njihovoj radnoj sposobnosti: godine 1927

iskoristilo je 50 zadruga tehničkog četinarskog drveta 30.927 m 3 , proizvele

su 20.327 hrastovih željezničkih pragova i 3.500 kg ugljena. Osim

tih glavnih sortimenata izradile su zadruge manje količine bukovih dasaka,

greda, hrastove duge i hrastovih parketa. Zadruge su u svemu

preradile te godine 82.728 m 3 surove drvne mase lišćara i četinara.

Da bi se dobio pogled o intenciji države da pomaže rad zadruga,

treba imati pred očima odredbe Zakona o šumama i to naročito Čl. 75,

76, 77, pa 87.

Zadružnoj eksploataciji državnih šuma pripisuju prijatelji zadrugarstva

mnogo dobrih strana smatrajući, da je to n a j r a c i o-

98


nalniji i najpodesniji način iskorišćavanjas obzirom

na prilike u Bugarskoj. Ističe se, da taj način eksploatacije

daje najbolje rezultate: Isključena je svaka krađa drveta, jer članovi

zadruge znaju, da se smije sjeći samo ono što je odredila za sječu šumarska

vlast, a to je uvijek u vezi sa racionalnim šumskim gospodarstvom.

Zadruge za to obraćaju mnogo pažnje čuvanju šumai. Ali osim

toga one su svjesne i drugih svojih zadataka a naročito da se devastirani

predjeli imaju posumiti. Zadrurge shvaćaju kulturno prosvjetni rad uopće

a naročito u šumarstvu onako kako treba. Što se tiče rada na samom

iskorišćavanju šume, naglašava se dalje, članovi zadruge su svjesni, da

treba baciti na tržište što bolji i što vredniji tehnički materijal. Razumljivo

je, da su za to potrebne i raznovrsne moderne instalacije i uređaji.

Istina, te instalacije traže jače investicije, ali su one i najbolja garancija

za što racionalnije iskorišćavanje šume. Svrha je postignuta onda, kad

zadruge uzmu učešća u svima momentima proizvodnje, počevši od sječe

drveta pa do prerade i prodaje materijala.

Pitanje šumskih zadruga najuže je povezano sa rješavanjem pitanja

o uslovima života šumskih naselja. U najviše slučajeva čitav se rad u

šumi ranije organizovao tako, da je preduzimač uzeo šumske naseljenike

kao najmljene radnike. Šumski naseljenik bio je s tim redovito, kad u

većoj kad u manjoj mjeri, eksploatisan pa nije ni volio šume. Stanje

se mijenja kad taj šumski naseljenik postaje preduzimač,

koji će od svoje umješnosti i rada svoga -vidjeti

i puno koristi. On će tada šumu i zavoljeti, jer

će u njoj naći ono, što zemljoradnik nalazi na oranici

— puno uposlenje i plasiranje svoje snage. Na

taj će se način isključiti iz šume trgovac spekulant,

šuma će postati najaktivniji činilac za prehranu

onih, koji u njoj stanuju, koji je čuvaju od požara,

koji bdiju nad njezinim životom. Što šuma daje — treba

da daje vlasniku svome i onome, ko je izrađuje.

Zadružni sistem rješava u dobroj mjeri i jedno socijalno pitanje,

priučava svoje članove na red, disciplinu i pravilno shvatanje zajedničkog

života. Dajući uposlenje i kruha šumskim naseljima, iskorišćavanje

putem zadruga osigurače i red u iskorišćavanju šuma.

U novije vrijeme radne šumsko-proizvodne zadruge

privlače naročito pažnju. Izgleda, da one još ne vrše onaj utjecaj na

život i razvijanje planinskoga stanovništva, kakav imaju primjerice zadruge

u poljskoj privredi. Osim toga činjenica, da proizvadačke šumske

zadruge dobivaju glavni materijal iz državnih šuma a sasvim malo iz

šuma općinskih — upućuje stručne krugove na zaključivanje, da bi trebalo

šumsko-proizvodnim zadrugama prepustiti prije svega izradu

etata općinskih šuma čiji je etat tri puta veći od onoga u državnim

šumama. Ovo je od važnosti utoliko više, što su općinske šume

redovito bliže naseljima, pa bi i zbog toga trebale da budu

glavni izvor i rada i zarade seoskoga stanovništva, koje je u njihovoj

blizini.

U šumarskom zakonodavstvu Bugarske u pogledu eksploatacije šuma

javno-pravnih korporacija prije svega u pogledu eksploatacije državnih

šuma — bore se danas dva principa. Jedan je da se eksploatacija

vrši u vlastitoj režiji, a drugi da se za-

99 5


do v olj i seosko stanovništvo i ono stoje u zadrugama

i ono koje nije u zadrugama, dajući mu po tarifnoj

cijeni materijal na izrađivanje. U borbi između ova

dva principa lako se razabire, da je ovome svrha kako bi se šumsko

gospodarstvo učinilo što rentabilnijim, a drugome, da se zadovolje momentane

potrebe stanovništva. U mjerodavnim šumarskim krugovima

Bugarske vlada mišljenje, da je prvi princip — rad u režiji — svrsishodniji

i da ga treba pomagati.

U vezi navedenih posmatranja iznosi prof. Dimitroff u radu »G o r-

ski kooperatizam u tuđini i kod nas«, da Bugarsko

šumsko zadrugarstvo, iskorišćavajući blago nagomilano u prošlosti u

šumi javno-pravnih tijela, koje u stvari pripada čitavome narodu, a

k tome potpomognuto kreditima državnim, treba da bude podloženo

državnoj financijskoj i gospodarskoj kontroli, da ga država vodi, kako

bi moglo zadovoljiti podjednako i potrebe šumskih naselja a kako bi se

moglo sačuvati i šumarsko-političke osnovice na kojima počiva šumsko

gospodarstvo javno-pravnih korporacija.

* *

Razrivenost, koja se osjetila poslije rata gotovo na svima poljima

kulturnoga rada i života u Bugarskoj, pokazujući sliku koja je bila daleko

od onoga što je narod Bugarski za razmjerno kratko vrijeme od

svoga oslobođenja stvorio, upućivala je narod i sve misaone ljude, da

treba upregnuti sve kako bi se u što kraće vrijeme uspostavilo ono, što

je razoreno, a kako bi se stvorile i nove kulturne tekovine. Istina, novčanih

sredstava nije bilo mnogo, ali je bio jedan drugi izvor mogućnosti

za rad. To je bila bugarska mladež, koja bi prema ranijim zakonima

imala da služi vojsku. Poslije rata, u vezi ugovora o miru, bugarska

mladež je u masama bila slobodna i trebalo je naći puta i načina, da se

iskoristi za unapređivanje zemlje.

U cilju organizovanja ove radne snage donesen je godine 1920 »Z a-

kon za trudovatu povinost« — Zakon o dužnom radu.

Po tome zakonu dužna je mladež da daje državi svoj rad kroz

8 mjeseci (»redovna trudova povinos t«), dok su stariji

građani dužni da rade svake godine za općinu kroz najviše

21 dan (»vremena trudova povinost«).

Država iskorišćava obavezni rad svojih mladih građana u prvom

redu za izgrađivanje puteva i željeznica, za rad u državnim gospodarstvima,

za rad na pošumljavanju, na iskorišćavanju šuma kao i za rad

u izvjesnim državnim tvornicama.

Obavezni rad svojih starijih gradjana iskorišćava općina za svoje

vlastite ciljeve prije svega za izgradnju puteva do tržišta i do željezničkih

stanica, gdje se tovare seoski proizvodi, za izgradnju ulica, za izgradnju

vodovoda, kanalizacije, regulisanje rijeka, uredjivanje bujica,

isušavanje blata i močvara, za pošumljivanje, za općinske i druge radnje

kao uredjenje parkova i tome si. Rezultati toga rada iz jedne godine, koje

ovdje iznosimo, daju nam sliku o značaju ove ustanove:

izgradjeno je puteva do tržišta i drugih km 307

popravljeno puteva do tržišta i drugih „ 1215

100


napravljeno je ulica

popravljeno ulica

kaldrmisano ulica

napravljeno i popravljeno kanala

napravljeno mostova i prelaza

popravljeno mostova i prelaza

napravljeno česmi

popravljeno česmi

regulisano rijeka i vododerina

napravljeno bunara

popravljeno bunara

uredjeno blata i močvara

napravljeno zgrada

popravljeno zgrada

podignuto potpornih zidova

*

»1

)7

»»

br.

ЈУ

»

>J

^m

br

*>

j>

n

»»

m

2300

517

264

184

1021

868

184

750

74

220

527

107

75

46

14273

Osim toga je u toj godini pošumljeno 227 dekara, posadjeno je

321.665 drveta, dopremljeno je kamena 176.300 m 3 , pijeska 40.749 m 3 ,

šljunka 40820 m 3 , drvenog materijala 8755 m 3 , vapna 213.200 kg. Napravljeno

je opeka 44.500 i t. d.

Taj je posao u godini dana izvršilo 830.379 obvezanika za povremeni

rad t. j. starijih obvezanika, a vrijednost je izvršenog

rada iznosila oko 300 milijona Leva.

Već taj primjer iz jedne godine pokazuje, koliko

se korisnih poslova da uraditi ovim putem a pogotovo

kad bi se mogli uzeti u rad svi, koji su obvezani po

zakonu, mladež i starija godišta.

Svake godine pristiže oko 50.000 mladića, ali budžetske prilike kojima

raspolaže »Direkcijata na trudovata povinost«, dopuštaju

da se iskoristi u redovnoj obavezi za rad godišnje samo do

20.000 ljudi. Ostali ostaju neiskorišćeni. Do sada ima neiskorišćenih

oko dvijesto hiljada. Taj se broj povećava godišnje za kojih 12—15.000

ljudi. Direkcija nastoji, da se ljudi po mogućnosti što više uposle, nastoji,

da općine izvrše mnogo svoje poslove, davajući stan i hranu obvezanicima

te platu nadzornom osoblju; nastoji da se izvrše pošumljavanja u

većim razmjerima i slični radovi.

Razumljivo je, da je provedba zakona o obaveznom radu u početku

nailazila na poteškoće. Trebalo je provedbu zakona podešavati konačnom

cilju, daše dodje do što boljih rezultata. Puno funkcionisanje

Direkcije počelo je istom godine 1924, kad je uveden i otkup

rada u novcu, kazne za neizvršenje zakona, projektiranja,

izvodjenje i kontroli sanje posla i drugo što je za

rad potrebno.

Kako i oni, što su povremeno obavezni na rad, mogu izvršiti mnoge

i vrlo korisne poslove — Direkcija preduzima niz mjera zato: nadzorni

organi, koji su zimi više ili manje slobodni, upućuju se uz honorar u sela,

da daju raznovrsna uputstva, da kontrolišu spiskove o obvezanicima, o

izvršenom radu, da kontrolišu i postupak organa, koji rukovode. Uzimaju

se tehnički stručnjaci — obveznici, da izvrše svoju dužnost i kod

projektovanja i kod izvedbe projektovanih radova. Vodi se stroga kontrola

o otkupu dužnoga rada i njegovom izvođenju, preporuča se opći-

101


nama, da od sume koja udje na račun otkupa i kazne, daje novčanu pomoć

siromašnim gradjanima na dane kad vrše obavezni rad.

U čitavom ovom radu je motiv: gradjani imaju da daju i krv svoju

za državu, a država ima pravo da tu obavezu svojih gradjana iskorišćava

onako, kako može u danom slučaju. Danas vrijeme traži, da se gradjani

iskoriste za podizanje blagostanja u zemlji.

Iz obračuna o radovima, koje su izvršili redovni obveznici za

radu godini 1927/928 izvadićemo nekoliko podataka:

Pozvano je na rad 16.165 ljudi, koji su raspodijeljeni ovako:

na gradnju puteva

9.050 ljudi

„ ,, željeznica 3.800 ,,

,, rad u ergelama 465 ,,

„ na rad na iskopinama kod Preslava i Mađara 100 ,,

,, specijalne praktične proizvodne radove 1.000 ,,

,, na rad u specijalnim gospodarstvima 1.750 ,,

Rezultati rada redovnih obvezanika od 1 aprila 1927 do 1 marta

1928 bili su ovi:

A) Izgradnje puteva.

Izvršeno je zemljanih radova u dužini od 364 km. 612 m.; nastrto je

šljunka na putu od 147 km. 647 m., sagradjeno je 109 mostova i 139 propusta;

podignuto je potpornih zidova na duljini od 6 km. i 72 m.; prošireno

je starih puteva na dužini od 89 km. 884 m.; na dužini .od 126 km.

i 616 m. popravljen je gornji stroj; popravljeno je 7 mostova, 18 propusta;

regulisano je rijeka na dužini od 1 km i % i t. d. Taj je posao izveden

sa 976.698 časovnih nadnica. Vrijednost tih radova cijeni se na

94,352.959 leva ili vrijednost rada jednog obvezanika za 8 časova iznosila

je 96.60 leva.

B) Na izgradnji željezničkih linija i njihovih uredjaja

i na izgradnji pristaništa izvršeno je posla u vrijednosti

27,030.140 leva — vrijednost 8 časovnog rada jednog obvezanika

procijenjena je na 75.02 leva.

C) U ciglanama svršeno je rada u vrijednosti od 6,629.504 leva.

D) U raznim drugim područjima — oko nastanjivanja izbjeglica,

oko uredjivanja vodovoda, aerodroma, na iskopinama — izvršeno je

posla za 7,438.380 leva. Vrijednost 8 časovnog rada jednog obvezanika

procijenjena je na 63.62 leva.

E) U raznim praktičnim proizvodnim granama, gdje su u glavnom

zaposleni radnici-specijalisti, izvršeno je posla u vrijednosti od 19,700.000

leva. Prosječna vrednost 8 časovnog rada jednog obvezanika procijenjena

je na 80 leva.

F) U tvornicama, radionicama i gospodarstvima bilo je stanje ovako:

1) tvornica opeka kod Sofije — vrijednost izvršenog rada 3,320.679

leva, jedan obvezanik dao je dnevno posla u vrijednosti od 128 leva;

2) tvornica obuće u Gornjoj Banji (za obvezanike, za vojsku, za čuvare

šume);

3) krojačka radionica u Gornjoj Banji (za obvezanike i za civile) —

vrijednost izvršenog posla, zajedno sa radom u tvornici obuće, iznosi

3.788,522 leva, a dnevna vrijednost rada jednog obvezanika cijeni se na

76.32 leva.

102


i

I

' .1«

• •

Slika 5.: Uređenje bujice »Galjuv dol«

kod Kalofera — sekcija Plovdiv.

103


O šumskom g o s p oid a r s t v u »T i č a«, gdje iskorišćavanje

vrše takodjer »t r u d o v a c i«, napomenucemo prije svega izvjesne podatke

iz godine 1927/928 koji nam stoje na raspolaganju.

Predvidjeno je da radi 1.300 obvezanika. Zimi je broj njihov manji.

Za rad oko proizvodnje i eksploatacije upotrebljene su 153.762 osamsatne

nadnice a na industrijskom postrojenju 31.257 nadnica.

Za pomenuto vrijeme izradjen je ovaj materijal:

normalnih željezničkih pragova br.

pragova za dekoviljne pruge

telegrafskih stupova

tek. m

rudarskog drveta „

drveta za ogrijev

m

drveta za ugljen

hrastovih trupaca

brestovih trupaca

jasenovih trupaca

brestovih sitnih trupaca

jasenovih sitnih trupaca

Crno-topolovih trupaca

grabovih trupaca

bukovih trupaca

klenovih trupaca

lipovih trupaca

držaljica za lopate

brekinjovih trupaca

raznih greda

kolja za ograde

kolja za lozu

držalice za motike

53.120

24.390

65.916

46.885

103.245

11.050

422

1. .637

658

490

730

14

64

110

10

5

5430

17

203

1000

3486

1826

Osim toga su izrađeni stanovi u Dolen Čifliku i Gornjem Čifliku.

Vrijednost izvršenih radova bila je 34,132.400 leva.

Vrijednost svih radova napomenutih pod A)—F) iznosi 233,359.382

leva u koju sumu ulazi i suma za otkup rada od 45,313.565 leva.

Da se ocijeni uspjeh rada sa- stalnim obvezanicima treba imati pred

očima izvjesne podatke. Obvezanici, zaposleni pri izradi puteva, izvršili

su posao, čija je dnevna vrijednost prosječno 96.60 leva na radu oko izgradnje

željeznica 75.02 leva, u ciglanama za 56.23 leva, u drugim poslovima

63.62 leva. Izdržavanje jednoga obveznika stajalo je prosječno dnevno

45.21 leva, od čega je otpadalo 11.13 leva na platu, grijanje, osvjetljenje,

lijekove, održavanje higijene i putne troškove; 19.58 leva za hranu;

3.10 leva za hranu stoke, 10,23 leva za potrošne inventarske predmete,

za amortizaciju i t. d.

U gospodarstvima je obično angažovano više radnika specialista

pa mnogo kapitala za instalacije i za plaćanje šumske takse, što iznosi

preko 25 leva po čovjeku — tako, te izdržavanje jednoga obvezanika

iznosi dnevno 79.22 leva, ali je i prihodna nadnica pri

tom veća oko 83,33 leva.

Za takse oko prevoza i za šumsku taksu plaćeno je u svemu

13,510.173 leva ili prosječno na dan po obveza, nik u 26.95 leva.

104


Čisti je prihod rastao iz godine u godinu:

U godini 1924/1925 iskazana je zarada 9,168.244 leva; slijedeće godine

11,591.039 leva; 1926/1927 bila je 15.743,731 leva dok je 1927/1928

iskazana zarada 78,870.460 leva.

Iz godišnjih obračuna slijedi, da je »t r u d o v a t a p o v i n o s t«

organizacija, koja daje viškove u formi izvršenog rada. Prema tome je

to institucija za proizvodnju koja nije od štete po državu nego joj je

korisna. Izgradnjom novih puteva, željeznica i drugih objekata, davanjem

iz svoga gospodarstva potrebnog materijala — pragova, telegrafskih

stupova, rudarskog drveta ova institucija povećava narodno bogattsvo

svake godine. — Ona daje neocjenjive koristi državi još i s time,

što podržava disciplinu kod mladeži, što ucjepljuje u dušu svima gradjanima

svijest o pritjecanju u pomoć svojoj državi radom, kod nema budžetskih

sredstava.

O učešću »t r u d o v a k a« na podizanju šuma govorićemo u narednom

dijelu.

5.

U Bugarskoj ima obilje goleti raznoga tipa. Bujična područja medju

njima zauzimlju naročito mjesto. Obešumljavanju i stvaranju bujica pogoduje

više okolnosti: 1) konfiguracija terena — oko 35% površine pripada

strminama i vrlo izbrazdanom planinskom brdovitom terenu, 2)

geološka struktura — na velikim površinama dolazi obilje razdrobljenih

stijena, što daje vrlo podesan materijal za stvaranje bujica. 3) klimatske

i uopće stanišne prilike: kontinentalne klimatske prilike sa neravnomjernim

i naglim oborinama pa česte oluje sa gradom, 4) prejako i neracionalno

iskorišćavanje šumai, 5) raskomadanost privatnog šumskog posjeda

— oko 18% šuma pripada malim posjednicima, gdje nema racionalnog

šumskog gospodarstva odnosno gdje su šumske površine malene i

usamljene, 6) naročito gospodarenje u visokim i niskim planinskim šumskim

krajevima, u kojima je djelovanje bujica najjače — tu su niske šume

na 60% površine a onda dolazi čulanje i kresanje, što sve pomaže

kržljanju sastojina i eroziji šumskoga zemljišta a prema tome i stvaranju

bujičnih područja, 7) primitivna i prejaka popaša u šumi i na šumskim

pašnjacima, 8) prejaka naseljenost u šumi, gdje stanovništvo živi ponajviše

od šume pa gdje stoka neracionalno iskorišćava pašu u bujičnim

područjima, 9) neracionalna poljska privreda i 10) primitivno stočarstvo

uopće.

Na radu oko pošumljavanja odnosno uređivanja bujica počelo se

raditi oko godine 1885. U tome radu treba razlikovati tri perioda:

I. period od 1885 do 1904. To su u glavnom nasadi, koji imaju

karakteristiku parkova, gdje dolazi do izražaja više amaterska inicijativa

šumara za rad oko podizanja nasada nego strogo izgrađeni državni

program oko pošumljavanja.

II. period od 1905 do 1911. Godine 1905 udaren je temelj sistematskom

radu oko uređenja bujica i pošumljavanja. U Kazanliku je

organizovan prvi rad oko uređenja bujica i pošumljavanja a kao instruktori

angažovani su šumari tudinci. Iz Francuske dolazi šumarski

stručnjak Ber, da prouči bujična područja; angažovan je šumarski inspektor

Vogeli, koji 1 maja 1905 stupa u bugarsku službu kao načelnik

105


prvoga biroa za uređenje bujica i pošumljavanje u Kazanliku; u to su

doba proučene prilike u kraju Trnskom, Kjustendilskom i Iskerskom.

Ovaj se period može nazvati periodom rada tudinaca šumara,

periodom rada na proučavanju i prganizovanju

službe oko uređenja bujica i oko pošumljavanja

u Bugarskoj.

III. period od 1912 dalje. Godine 1912 postavljen je glavni inspektor

za uređivanje bujica i pošumljavanje pri odjeljenju za šume i lov

a osnovana je i sekcija u Pobrenu; 1914 otvorena je sofijska sekcija,

1915 u Gornjoj Djumaji i u Trnu. Godine 1928 i 1929 otvoreno je daljnjih

šest sekcija tako, te ih je u to vrijeme bilo u svemu 14.

Zbog slaboga financijskoga stanja reduciran je broj sekcija u godini

1931 i 1932 pa ih je ostalo u svemu šest i dva biroa. Kasnije

je opet, prema budžetskim mogućnostima, porastao broj sekcija pa ih

danas ima devet i dva biroa za uređivanje bujica i pošumljavanje.

Za rad u podunavskom kraju predvideno je da se ustanove dvije

sekcije kad bude budžetskih mogućnosti.

Pored pomenutih sekcija rade na pošumljavanju i šumske uprave —

administrativne, revirne i općinske.

U Bugarskoj su popisani po okruzima i srezovima bujični perimetri

u velikom broju i kategorisani u zaštitne i strogo zaštitne.

Popisano je nekih 1428 bujičnih perimetara, što zaštitnih a što strogo

zaštitnih, čija površina iznosi preko 3 milijona dekara (preko 300.000 ha)

što čini 10% ukupne šumske površine ili oko 3% ukupne površine Bugarske.

Međutim prema mjerodavnim informacijama nisu popisani svi

perimentri i da bi se udovoljilo propisima Čl. 20 Zak. o šumama trebaće

još mnoge neizdvojene površine izdvojiti kao bujična područja i pribrojiti

ovamo..

Već iz spomenutih podataka izilazi, da Bugarska spada medu zemlje,

gdje ima mnogo bujičnih područja. Naročito mnogo bujičnih područja

ima u južnoj i jugozapadnoj Bugarskoj i to osobito na južnim i jugozapadnim

ekspozicijama, na glavnim i na sporednim gorskim masivima

(Stara Planina, Srednja Gora, Rodopi, Rila, Pirin, Osogovo i t. d.). Obilje

bujičnih područja dolazi doista u kraju gdje je stočarstvo vrlo primitivno,

kao i tamo, gdje je šumski posjed izdijeljen na male površine.

Evidencija perimetara je provedena tako da su oni raspodijeljeni

po riječnim slivovima — najviše ih ima u slivu Marice, Strume i Iskera.

Za proizvodnju sadnica služe rasadnici — njih oko 170 u površini

od 2.147 dekara. Najviše ima rasadnika u područjima administrativnih

šumskih uprava, njih 82, pa u područjima sekcije za pošumljavanje, njih

53, dok su ostali u području revirnih i općinskih šumskih uprava pa

u manastirskim šumama, a ima ih i u vlasništvu raznih udruženja. Bugarske

državne željeznice izdržavaju 17 rasadnika.

Prosječno uzevši na 1.395 dekara (139.5 ha) goleti otpada jedan

dekar (0.1 ha) šumskih rasadnika.

Od budžetskih suma, određenih za rad na pošumljavanju i uređivanju

bujica, otpada oko 3 /s za izdržavanje šumskih rasadnika.

Da se dobije slika o sjetvi sjemena i o proizvodnji sadnica u rasadnicima

posljednjih godina, daćemo nekoliko podataka:

106


Godina:

1927/28

1928/29

1929/30

1930/31

1931/32

1932/33

4.671

5.654

5.376

4.311

2.464

4.760

Zasijano sjemena

kg

18.139

17.298

25.486

24.933

14.937

12.324

22.810

22.952

30.862

29.244

17.401

14.084

Proizvedeno

sadnica

33,592.483 33,578.865

54,303.136 27,694.663

69,869.845 32,401.566

76,664.277 63,087.761

52,858.000 65,198.000

31,829.161 18,811.483

67,170.548

81,997.799

102,271.411

139,752.038

118,056.000

50,640.644

O ručno izvedenom pošumljavanju imamo ove podatke:

za vrijeme od 1885 do 1920 pošumljeno je 82.458 dekara

a od 1920/21 do 1932/3

391.815 dekara

svega:

474.273 dekara (47.427.03 ha)

Starija pošumljavanja, prije 1920 godine, izvođena su planski u

doba, kad su bili angažovani stručnjaci sa strane (1905—1912).

Pošumljavanja poslije 1920 pokazuju određene osobine: ona su

izvedena od česti sa novačnim sredstvima države odnosno općina a od

česti su ih izveli povremeni »t r u d o v a c i«.

Godine 1931/32 važna je u radu oko pošumljavanja u Bugarskoj

Te je naime godine snižena budžetska suma za pošumljavanje i uređivanje

bujica i umjesto 35 milijona leva, koliko se je do toga vremena trošilo,votirano

je svega samo 5 milijona leva. Državna vlast je

riješila da se u izvođenju radova oko pošumljavanja

i uređivanja bujica angažuju »trudovaci«.

»T r u d o v a c i« sarađuju na pošumljavanju još od 1923 godine.

Ta je saradnja u početku razmjerno slaba,. Istom onda, kad je odjeljenje

za šume i lov izradilo plan za rad »trudovaka« na pošumljvanju —

s jeseni 1932 godine — »t r u d o v a c i« uzimaju više učešća u radu

tako, te je već 1933 godine njihov rad zamašniji od onoga koji je izvršen

redovnim plaćenim nadnicama: vrijednost radova na pošumljavanju,

koje su izveli trudovaci, iznosi te godine

preko 10 milijona leva.

Nije bez interesa, da bacimo jedan malko dublji pogled u radove

»t r u d o v a k a« na pošumljavanju i regeneraciji šume te na uređivanju

bujica. U tu ćemo svrhu navesti primjer iz 1933 odnosno 1934 godine.

Za radove u godini 1933 bilo je predviđeno da se uzmu »trudovaci«

iz 603 općine. Predviđeno 784.371 nadnica trudovaka. Osim toga

je predviđeno i oko 40.000 učeničkih nadnica. S tim se je imalo izvesti

novijih pošumljavanja oko 52.000 dekara, preko 21.500 dekara šikara

imalo se je regenerisati a na uređenju bujica trebalo je izvesti raznih

radova: 912 m 3 i 2.117 tek. m.

Od tih je radova ovo učinjeno:

Potrošeno je 264.598 nadnica povremenih trudovaka a potrošene

su i sve predviđene učeničke nadnice. Izvedeno je novih pošumljavanja

oko 17.000 dekara a regenerisano je šikara preko 33.000 dekara; na

bujičnim radovima učinjeno je posla 364 m 3 i 2268 tek. m. Osim toga

je iskopano 163.000 rupa za sadnice, izgrađeno je 11.5 km šumskog

puta a očišćeno oko 30.000 gnijezda borovog proštenjara (cnethocampa

pithyocampa).

107 6


Za godinu 1934 predvideno je bilo da se uzmu u obzir povremeni

»t r u d o v a c i« iz 746 općina — u svemu 630.430 nadnica, a od toga

se očekivao rad: 49.227 dekara novoga pošumljavanja; oko 80.000 dekara

popunjavanja; 97.000 dekara regenerisanje šikara a u bujičnom

području preko 4.000 m 3 zida, i preko 15.000 tek. met. pletera.

Zasebnu pažnju zaslužuje regenerisanje zakržljalih šuma, drugim

riječima obnavljanje šikara. Taj rad je otpočeo godine 1911

do 1912, ali je spriječen ratovima. Poslije ratova ponova je nastavljen

rad u ovome pravcu a naročito onda, kad su u šumsko-uzgojnim radovima

uzeli učešća i povremeni »t r u d o v a c i«.

Poslije pošumljavanja i obnavljanje je šikara — što je u stvari dopuna

pošumljavanju — svakako krupan rad, koji izvode povremeni

»t r u d o v a c i«. Od godine 1920/21—1931/32 obnovljeno je šikara u

svemu preko 500.000 dekara (preko 50.000 ha).

Do 1927 ovaj rad je slabo napredovao. Istom 1927 godine krenulo

se je brže naprijed tako, te je u samoj toj godini 1 i K> puta više

izrađeno nego za minulih šest godina. Godina 1928 bila

je rekordna — te je godine obnovljeno šikare preko 113.000 dekara

(preko 11.300 ha). Imajući u vidu radove te vrste počevši od 1921 —

možemo kazati, da se godišnje obnavlja gotovo 40.000 dekara. A to

svakako zadovoljava.

Tehnički rad oko uređivanja bujica potiče još iz

godine 1905; međutim intenzivniji rad počeo je istom poslije 1920 godine.

Interesantni su podaci o radovima koji su učinjeni na pošumljavanju

i na uređivanju bujica:

od 1885—1920 izdano je za pošumljavanje i uređivanje bujica 4,230.867 L

od 1920/21—1932/33 izdano je u istu svrhu

194,943.450 L

Vrijednost rada što su ga izveli povremeni »t r u d o v a c i« i daći

iznosi 38,410.200 leva.

Vrijednost izvedenih radova od 1885—1933 iznosi 237,584.522 leva.

Povremeni »t r u d o v a c i« i đaci dali su 1,280.340 nadnica.

Jedna nadnica trudovaka računata je po 30 leva.

Pitanje uređivanja bujičnih područja i pošumljavanja

shvaćeno je u Bugarskoj veoma ispravno — kao opć« narodno

pitanje i kao zadaća čitavoga naroda o kome

postoji samo jedno jedino gledište: da se stvori mogućnost i

osiguraju sredstva za što brže izvršenje ovoga nada

sve kulturnoga posla.

Bugarski stručnjaci čine izvjesne primjedbe u pogledu rada na pošumljavanju

i uređenju bujica odnosno u pogledu rada na pošumljavanju

uopće:

1) Svi zaštitni i strogo zaštitni perimetri nisu još izdvojeni, izmjereni,

ograničeni i proučeni, kako to propisuje Čl. 20 Zak. o šumama,

pa zbog toga još nije tačno utvrđena površina bujičnih područja i površina

za pošumljavanje uopće, nisu utvrđeni tuđi tereni, koji padaju

u ta područja i koje treba otkupiti, a nisu onda ni izračunata sretstva

koja su potrebna za otuđivanje privatnih zemljišta, za radove oko uređivanja

bujica i za pošumljavanje.

2) Pitanje paše u bujičnim područjima i na šumskom zemljištu uopće

treba riješiti imajući u vidu potrebe objekta. I u Bugarskoj, kao na Bal-

108


Slika 6.: Uređenje bujice kod Ženske stijene — Šipka, sekcija Kazanlik.

(fotografisano 1907 godine)


kanskom poluotoku uopće, pokriva poljska privreda veliki dio svojih

potreba sa šumskoga zemljišta namičući odatle potrebnu krmu za stoku.

Zbog toga je i došlo do mnogih prostranih paljevina u balkanskim državama:.

Prekomjerna paša uzročnik je mnogih deterioriranja na šumskom

zemljištu a uzročnik je i mnogih vododerina i bujica, ona je na putu

pošumljavanju odnosno regeneraciji šume na mnogim staništima. U Bugarskoj

misle stručni krugovi, da je u glavnom zbog paše jedna trećina

šuma danas šikara, a da je 3 milijona dekara (300.000 ha) šumske površine

danas bujično područje. Od pravilnoga riješenja paše zavisi popravljanje

prilika u šumama koje postoje i bez riješenja toga pitanja

ne može se ni govoriti o provođenju potrebnih mjera za uređenje bujica,

za pošumljavanje i za regeneraciju šume.

U vezi toga potrebno je prije svega intenzivirati i racionalizirati

obrađivanje zemlje i stočarstvo a onda provesti odredbe Čl. 109—113

Zakona o šumama.

3) Pitanje naselja u bujičnim područjima nije samo pitanje šumarsko

s obzirom na privođenje kulturi tih zemljišta, nego je to pitanje socijalno

i uopće pitanje državno. Na bujičnim područjima nema uslova za

život pa je državna potreba, da se naselja odatle uklone na staništa, gdje

će im život biti omogućen.

Na tome se pitanju radi u posljednje vrijeme.

4) Obrađivanje zemlje treba dići na viši stepen.

5) Uzgajanje stoke je primitivno. Prema podacima bilo je godine

1926 u Bugarskoj 4,200.000 glava krupne stoke (preračunavanjem ovamo

je pribrojena i sitna stoka). Za ishranu te stoke po prof. Stojanovu potrebno

je godišnje 6„804,000.000 kg sijena. Kako se proizvodnja sijena

cijeni na livadama na 1,,580,000.000 kg potrebno je za uzdržavanje stoke

još gotovo tri puta toliko krme. Ta se potreba pokriva pašom u šumi

i na šumskim pašnjacima. Dok se ne riješi pitanje uzgajanja stoke — da

se smanji suviše veliki broj stočnih grla a naročito koza — neće biti

željenih uspjeha na pošumljavanju i uređenju bujica.

6) Ni država ni općine ne daju dovoljno sretstava za pošumljavanje

i uređenje bujica. Naročito u posljednje vrijeme spala je dotacija u državnom

budžetu. I dok je ranije bilo 35 milijona leva godišnje u budžetu

— u godini 1933/34 nalazimo svega 9 milijona leva.

7) Ne dostaje jedan opći državni program za šumsko uzgojne i

uopće za kulturne radove u šumarstvu u čitavoj državi.

8) Nema detaljnog pravilnika za službu na pošumljavanju i uređenju

bujica, kako bi se u radu provodio veći sistem.

9) Šumarski personal — ni onaj viši ni onaj niži, zaposlen kod pošumljavanja

i uređenja bujica — nema potrebne stalnosti.

10) Pošumljavanja i izrađeni objekti u zaštitnim i strogo zaštitnim

perimetrima ne čuvaju se dovoljno. U najviše slučajeva za to, jer nema

dovoljno čuvarskoga osoblja.

11) Navode se i drugi nedostaci koje bi trebalo ukloniti: nedostajanje

definitivnih uzgojnih osnova za rad kao i sistema u radu zbog

česte izmjene osoblja; izvođenje sitnih radova na mnogo mjesta umjesto

da se radovi koncentrišu; pošumljavanje i uređenje bujica u mnogo slučajeva

u pravcu odozdo prema gore umjesto obratno; osustvo potrebne

veze između uređivanja bujičnog korita, pošumljavanja i regeneracije

šume; pošumljavanje pašnjaka na planinama, gdje nije bilo nikada šume;

110


pošumljavanje staništa, koja nemaju bujični karakter, čije je pošumijavanje

skupo i nije hitno.

U vezi pomenutih nedostataka preporučaju se i mjere koje bi trebalo

provesti, da se pomogne i ubrza rad na pošumljavanju i uređenju bujica:

provedbe Zakona o šumama naročito Čl. 20 odnosno 27, donošenje pravilnika

o izvođenju radova na pošumljavanju i uređenju bujica, izrada

jedinstvenoga 'programa za radove u čitavoj državi, izrada kulturnih

osnova, pomaganje privatne inicijative, raseljenje naselja iz bujičnih

područja, stroga zabrana paše u zaštitnim i strogo zaštitnim perimetrima

pa regulisanje paše na planinskim pašnjacima, donošenje specijalnoga

zakona o uposljenju povremenih »trudovaka« — imajući u vidu, da se

ova ustanova iskoristi što intenzivnije u radu oko pošumljavanja i uređenja

bujica; povećanje godišnje površine za pošumljavanje i uređenje

bujica, kako bi se za 20 godina izveo sav potreban rad (oko 150.000 dekara

god.); povećanje dotacije države, osiguranje čuvanja izvedenih radova;

potrebna veza između raznih vrsta radova; nepošumljavanje objekata

gdje to nije stvarna potreba; ustanovljenje još dviju sekcija za radove

u krajevima oko Dunava; osiguranje stalnosti osoblja; davanje

pomoći privatnim licima za radove na pošumljavanju i uređenju bujica;

popravljanje proizvodnje stočne krme i uvođenje racionalnog uzgajanja

stoke.

6.

Bugari su donijeli prvi Zakon o lovu 17 decembra 1880.

To je bio potpuno fiskalni Zakon, da država dobije izvjestan prihod.

Njime je normirano izdavanje karata za lov i vrijeme trajanja

lova. Princip, koji kasnije dolazi do punoga izražaja, proveden

je već u ovome zakonu: divljač je u Bugarskoj svojina države

i država daje prava za lov na osnovu uplaćene

određene takse.

Udrugom Zakonu o lovu od 15 marta 1897 naglašen je

taj princip još jače. Taj zakon sadrži još jednu interesantnu odredbu:

U cilju razmnožavanja korisne divljači i istrebljenja štetne pa u

cilju širenja znanja o lovu medu narod kao i zbog saradnje sa vlastima

da se provede Zakon o lovu — odobrava se osnivanje centralnog

lovačkog društva pod naslovom »S o k o 1« sa sjedištem u

Sofiji i sa podružnicama u državi. Član društva može biti svaki bugarski

građanin koji ima prava na lovnu kartu.

U Zakonu o lovu od 25 januara 1926, koji je danas na snazi,

proveden je i jedan i drugi pomenuti princip u punoj mjeri. Mi ćemo

donijeti glavne odredbe ovoga zakona.

Zakon se dijeli na 11 poglavlja.

Prvo poglavlje sadrži odredbe od općenite važnosti. Tu nalazimo

(Čl. 3) konstataciju, da je divljač, ma gdje ona bila u državi,

vlasništvo države, izuzevši divljač u ograđenim mjestima iz kojih ne

može da izilazi kao i divljač na imanju vladaočevu.

U drugom p o g 1 a vT j u nalazimo razdiobu divljači. Tu teakon

napominje korisnu divljač koja je predmet lova i onu koju se izuzima

od lova a onda štetnu divljač. Zakon nabraja vrste, koje spadaju medu

korisnu divljač i koju je dopušteno loviti te štetnu divljač. Tu je i korisna

divljač, koja nije predmet lova a koju treba štediti zbog koristi

Ш


koju čini šumi (Erinaceus i Chiroptera pa Vulturidae, od Falconida

— Falco tinnunculus, Falco cerchneis, Falco vespertinus; Strigidae;

Cuculus; Caprimulgus; Merops i t. d.).

Zakon smatra pitomu mačku i pitomog zeca, ako idu slobodno po

poljima, jednako kao štetnu divljač.

Jeleni i košute ne smiju se loviti.

U trećem poglavlju nalazimo odredbe o vremenu lova i o

mjestu za lov. Tu nalazimo preglednu tabelu iz koje se vidi, kad je lov

otvoren. Ministar poljoprivrede, po prijedlogu lovnoga savjeta pri Ministarstvu,

može zatvoriti lov za određeno vrijeme u čitavoj državi ili

u pojedinim rajonima za izvjesnu divljač, koja je predmet lova (Čl. 9).

Zabranjeno je dirati jaja i mladunčad svih vrsta korisne divljači.

Uhvaćenu lanad i jelenčad treba predati najbližoj šumskoj upravi ili lovačkom

udruženju koje će ih dalje dati najbližem lovopazitelju,, da ih

pusti u lovište.

Za naučne i slične svrhe dopušta Ministarstvo poljoprivrede lov korisne

divljači i skupljanje jaja mladunčadi u svako doba.

Na obrađenom zemljištu nije dopušteno loviti:

na oranici od 1—IV dok se ne pobere usjev;

Via pirinčanom polju od 15 III do 15 X;

u vinogradima od vremena kad se loza poreže pa do završetka berbe;

na livadama od početka do kraja kosidbe;

u voćnjacima, kulturama duhana i u bostanu — dok se ne oberu;

u raznim rasadnicima, u lovnim remizama, u novo podignutim vinogradima,

na pokusnim poljima i u gospodarstvu, gdje se vještački proizvađa

sijeno, uopće je zabranjen lov;

u šumskim kulturama, koje su ručno podignute, nije dopušteno loviti

prvih 5 godina;

nije dopušteno loviti ni u kapališnim rajonima, u kojima je zabranio lov

lovni savjet pri Ministarstvu (Čl. 13).

Zakon navada sredstva, kojima se može lov loviti na korisnu divljač,

a napominje i sredstva, koja nije dopušteno upotrebljavati u lovu

(Čl. 14).

Za tamanjenje štetne divljači mogu se upotrebiti sva moguća sredstva

a predviđa se u slučaju potrebe i hajka (Čl. 15).

Trovanje zvjeradi mogu vršiti nadziratelji lova i članovi lovačkih

udruženja uz prethodno odobrenje sreskog načelstva. To odobrenje nije

potrebno kad trovanje vrše lovni inspektori, rajonski šumarski inspektori

i šefovi šumskih uprava. Administrativni postupak je također u Zakonu

oropisan (Čl. 16).

U poglavlju četvrtom nalazimo odredbe o davanju dozvola

za lov.

Pravo za lov stiče se specijalnom dozvolom — lovnom kartom (»bilet

za lov«) — koji izdaje sreski načelnik. Štampanje i prodaja lovnih

karata privilegija je države. Lovna karta vrijedi godinu dana, od 1 jula

do 1 juna naredne godine. Karta stoji za članove lovačkih udruženja

100 leva, a za lovce, koji nisu članovi udruženja, 2.000 leva (Čl. 18 i 19).

Čuvarima šuma i policijskim stražarima, paziteljima polja i lova,

stražarima mitnica — nije dopušteno da nose lovačku pušku i da vode

lovačkog psa van naselja.

112


Članovi lovačkih udruženja nabavljaju lovnu kartu putem udruženja

(Cl. 24).

U petom poglavlju, koje govori o nadzoru i uređenju lovnog

gospodarstva, nalazimo prije svega načelo, da opći nadzor nad

lovnim gospodarstvom u državi pripada Ministarstvu poljoprivrede i njegovim

organima, koji se staraju o izvršenju Zakona o lovu.

Lovni savjet pri odjeljenju za šume i lov predlaže mjere za

unapređivanje lovne privrede u zemlji. U taj savjet ulazi načelnik odjeljenja

za šume i lov, dva šumarska inspektora i dva pretstavnika upravnog

odbora lovačke organizacije (Cl. 28).

Da se zaštiti korisnu divljač — Ministarstvo poljoprivrede izdržava

pazitelje lova za koje su predvidena novčana sredstva u državnom budžetu.

Pazitelje lova drže i lovačka udruženja. Njih postavljaju rejonski

šumarski inspektori na predlog šefa šumske uprave odnosno, u koliko

se radi o paziteljima lovačkih udruženja — na predlog lovačkog udruženja.

Inače čuvari šuma, pazitelji lova kao i svi javni službenici te članovi

lovačke, organizacije imaju dužnost, da progone sve one koji se

ogriješe o Zakon o lovu.

Divljač na teritoriji jednoga administrativnoga okruga predmet je

lovnoga gospodarstva u tome okrugu. O uređenju njegovu brine se

rajonski šumski inspektor uz pomoć šefova šumskih uprava i lovačkih

udruženja toga okruga (CL 31).

Okružni lovački savjet predlaže mjere za uređenje lova

u okrugu. Taj savjet čine rejonski šumarski inspektor, šefovi šumskih

uprava i pretstavnici lovačkih udruženja u okrugu. Riješenja toga savjeta

obavezna su za sva lovačka udruženja u okrugu, ako lovački savjet

pri Ministarstvu u roku od mjesec dana ne traži, na osnovu motiviranih

razloga, izmjenu. Okružni lovački savjet zasjedava po pozivu rajonskog

šumarskog inspektora barem jednom godišnje (Cl. 33).

Zadaća je svakog okružnog lovačkog gospodarstva, da stvori pogodne

uslove za razmnožavanje korisne divljači i za istrebljenje štetne

a onda da korisnu divljač, koja je predmet lova, iskoristi u smislu Zakona

o lovu što racionalnije. Da se to postigne imaju lovačka udruženja

u okružnom lovnom gospodarstvu više dužnosti:

1) da drže specijalne pazitelje lova;

2) da nabave i puštaju u lovište od korisnih vrsta divljači onu, koje

je malo ili koja je nestala;

3) da se pobrinu za uništavanje štetne divljači;

4) da urede rasadišta za divljač;

5) da traže zabranu lova za izvjesno vrijeme ako je to potrebno u

smislu Cl. 9 Zakona (Cl. 33).

Da se rasplodi korisna divljač i da se uzmogne proučavati život

divljači — Ministarstvo podiže centralne stanice za rasadivanje

korisne divljači. I svako okružno lovno gospodarstvo

ureduje rasadnike za korisnu divljač (Cl. 34 i 35).

Rasadnici za korisnu divljač mogu biti povremeni

i stalni. U njima je lov zabranjen. Zvjerad se u njima ima potamaniti.

Država daje besplatno zemljišta potrebna za te rasadnike

(Cl. 36—39).

U Ministarstvu poljoprivrede uređena je specijalna statistika za lov

(Cl. 40).

113


U poglavlju šestom nalazimo odredbe o pomaganju tamanjenja

štetne divljači. Zakon predviđa nagrade: za vuka (500 leva); za

vučicu (600 leva); za vučje mladunče (200 leva); za sokola i jastreba (10

leva); za svraku, čavku, sojku i druge pernate štetočinje (po 5 leva); za

svako razvaljeno gnijezdo s jajima svrake, čavke, sojke i drugih pernatih

štetočinja (po 10 leva). Nagrade isplaćuje šef šumske uprave na

teret konta »razmnožavanje korisne divljači i uništavanje

štetne« (Čl. 41).

Zakon propisuje kako se provjerava broj i vrsta ubijene divljači.

Svaki član lovačkog udruženja dužan je utamaniti broj štetnih životinja,

koji mu opredijeli okružni lovni savjet (Čl. 42 i 43).

Poglavlje sedmo normira trgovinu s divljači: Privatnim licima,

koja nisu članovi lovačke organizacije, zabranjeno je trgovati sa

korisnom divljači koja je predmet lova. Lovačka udruženja ureduju

prodavnice za ulovljenu korisnu divljač pa se ulovljena

korisna divljač prodaje u tim prodavnicama i to samo u vrijeme, kada

je lov otvoren. Od cijene, postignute za prodanu divljač, odvaja se:

70% lovcu, koji je ulovio divljač;

20% kao prihod kontu »razmnožavanju korisne divljači

i uništavanje štetne« i

10% kao prihod u državnu kasu (Čl. 44).

Koja će se vrsta divljači prodavati — odlučuje okružni lovni savjet

za svoje područje.

Gdje se ne mogu urediti prodavnice za divljač, mogu divljač prodavati

i sami lovci — članovi lovačkih udruženja uz određene uslove.

Okružni lovački savjeti određuju svake godine vrijednost divljači u vezi

čl. 44. Rad prodavnica za divljač kontrolišu šumarski organi i organi

lovačkih organizacija (Čl. 45—50).

Divljač za razmnožavanje i jaja za rasplod oslobodavaju se svih

dažbina a prenose se kao brzovozna roba na bugarkim željeznicama po

najnižoj cijeni.

Poglavlje osmo izlaže nam detaljnije konto »razmnožavanje

korisne divljači i uništavanje štetne«. Ovaj

je konto osnovan pri fondu za kulturne mjere kod Ministarstva

poljoprivrede, da se pomogne razmnožavanju korisne

divljači s jedne strane a s druge da se potamani što više štetočinja. U

ovaj konto ulazi:

1) suma, zatečena u ranijem fondu »rasplod korisne divljač

i«;

2) po 100 leva, koje uplaćuje svaki lovac pri uzimanju lovne karte

nezavisno od sume za lovnu kartu;

3) 20% od prihoda prodavnica za divljač;

4) suma koja se dobije od prodaje konfiskovane divljači i konfiskovanog

oružja;

5) globa, koja se ubere na osnovu Zakona o lovu;

6) razne pomoći, darovi, ostavštine i tome slično (Čl. 53).

Sume, koje ulaze po Čl. 53, troše se u ove svrhe:

1) za izdržavanje centralnih te ostalih stalnih i povremenih rasplodnih

stanica pri okružnim lovnim gospodarstvima;

2) za izdržavanje pazitelja lova;

3) za nagrade onima, što tamane štetnu divljač;

114


4) za nabavku otrova i meka za trovanje zvjeradi;

5) za organizovanje i održavanje hajki;

6) za pomaganje časopisa »Love c« i druge štampe o lovnom gospodarstvu;

7) za pomoć lovačkim udruženjima;

8) za isplatu uhvatnine licima, o kojima govori čl. 30 Zakona o lovu;

9) za isplatu 50% od dosuđene globe — privatnim i službenim licima

koja otkriju povrede Zakona o lovu.

O lovačkim organizacijama govori poglavlje deveto.

Organizacija bugarskih lovaca »S o k o 1« ima zadatak:

1) da kulturno-prosvjetnim radom širi medu stanovništvom znanje

o lovu i o divljači;

2) da pomaže Ministarstvu poljoprivrede oko unapređivanja i odvijanja

racionalnog lovnog gospodarstva 1 ;

3) da saraduje s vlastima u smislu Zakona o lovu.

Lovačka organizacija ima upravni savjet sa sjedištem u

Sofiji i lovačka udruženja u zemlji. Član lovne organizacije može biti

svaki bugarski građanin, bugarski podanik, koji ima pravo na lovnu

kartu.

Lovna organizacija ima svoj statut utvrđen Ukazom. Ministarstvo

poljoprivrede po svojim organima, šumarskim inspektorima i šefovima

šumskih uprava, prati i kontroliše rad lovačke organizacije »Sokol«.

Ministarstvo kontrolira sva lovačka udruženja, da li vrše dužnosti

koje nalažu Zakon o lovu, Pravilnik za primjenu toga Zakona i Statut

lovačke organizacije. Udruženja, koja ne rade kako treba, mogu se zatvoriti

po naredbi Ministra poljoprivrede.

Poglavlje deseto sadrži kaznena naređenja.

Službena lica, napomenuta u Čl. 30 Zakona, upućuju akt o narušaju

Zakona o lovu nadležnoj šumskoj upravi. Šef šumske uprave odnosno

administrator po provjeravanju prijave određuje globu. Protiv toga je

otvoren dvonedjeljni rok za žalbu. Ako se okrivljeni ne žali, šalje šumska

uprava poziv za uplatu putem financijske vlasti. Ako je presuda postala

punovažna poslije žalbe, sudske vlasti šalju poziv za uplatu putem financijske

vlasti. Globe, koje uđu na osnovu Zakona o lovu, polažu se kod

Bugarske narodne banke i čine prihod već pomenutog računa »r a z-

množavanje korisne divljači i uništavanje štetne«.

Na isti se način postupa sa utrškom od konfiskovane divljači.

Čl. 82 predviđa globu za slučaj ako ko ulovi koju vrstu korisne

divljači u zabranjeno vrijeme:

za košutu 5.000 leva; za jelena 4.000 leva; za divokozu i srnu 2.000

leva; za tetreba, fazana i lještarku 1.000 leva; za jarebicu i zeca 500 leva;

za divlju gusku, droplju ili labuda 200 leva; za goluba, grlicu, prepelicu

ili koju drugu vrstu ptica 100 leva.

U bilješci kod čl. 82 nalazimo, da se za ubijenog jelena ili košutu

krivac kažnjava i tamnicom do 6 mjeseci. Odluku donosi sud.

Zakon predviđa da se lovac, koji u masama lovi korisnu divljač

i smatra lov profesijom iznad svoje potrebe, isključuje iz lovačkog udruženja

ako je član i da mu se oduzima pravo na lovačku kartu za vrijeme

od 5 godina.

115 7


Lica, koja zloupotrebljavaju dano im pravo, da za naučne svrhe love

divljač, kažnjavaju se globom od 1.000—2.000 leva, a dano odobrenje

oduzima im se zauvijek.

Čuvari šuma i druga lica slične kategorije, ako nose lovačku pušku

ili vode u šumu lovačke psa, kažnjavaju se globom od 200—1.000 leva.

Ko trguje sa korisnom divljači na način, koji nije predviden u Zakonu

o lovu, kazniće se globom od 2.000 leva a jednako se kažnjava i

onaj, koji kupuje divljač na način koji nije predviden u Zakonu o lovu.

Divljač se konfiskuje i unovčuje u korist pomenutog računa za

razmnažanje korisne i tamanjenje štetne.

Današnji Zakon o lovu u pogledu čuvanja i razmnožavanja korisne

divljači mnogo očekuje od lovačke organizacije, upravo od njezinoga

kulturno-prosvjetnoga rada. S obzirom na dosadašnja izlaganja možemo

izvući zaključak o karakteristikama lovnog gospodarstva Bugarske:

1) divljač je svojina države — princip, koji ne nalazimo u mnogim

drugim državama 1 ;

2) zakon smatra lovačku organizaciju kao pomoćni organ Ministarstva;

3) šumarska administracija osigurala je sebi rukovodstvo pri ustanovljenju

općih mjera za unapređivanje lova sa učešćem svoja tri člana

u lovnom savjetu pri odjeljenju za šumarstvo i lov;

4) ustanovljenjem konta »razmnožavanje korisne divljači

i tamanjenje štetne« pri fondu za kulturne mjere,

osiguravaju se sredstva za unapređivanje lovnoga gospodarstva (Tom se

kontu dodaje u posljednje vrijeme oko 2 milijona leva godišnje).;

5) investiranjem većih suma svake godine pomažu se lovne prilike

iz dana u dan (Posljednje 'dvije-tri godine investira se svake godine

preko 2 milijona leva, a prije toga investiralo se godišnje i 4 milijona

leva).

U Bugarskoj su uređene tri centralne stanice za razmnožavanje

divljači. — u državnoj šumi Kodža Balkan i Ribarica za

visoku divljač a u Topčiji za fazane. Osim toga revir Dženeva u kraju

Pešterskom služi za visoku divljač naročito za srne i divokoze; u raznim

krajevima države ima 12 stalnih rasadnika za divljač a u raznim šumskim

upravama ima više privremenih rasadnika koji služe istoj svrsi.

Lovački savjet pri odjeljenju za šume i lov izradio je i jedan trogodišnji

plan za lovno gospodarstvo Bugarske koji

ima svrhu da prije svega pomogne racionalno odgajanje i razmnožavanje

korisne divljači.

Za osnovice lovno-gospodarske politike u Bugarskoj uzimaju stručni

krugovi slijedeće:

1) donošenje domaćih korisnih vrsti divljači na staništa gdje ih danas

nema a zaštita i pomaganje na staništima gdje dolaze; uz to treba

činiti i pokuse sa izvjesnim stranim vrstama (lopatar, muflon);

2) za izrađivanje i provođenje mjere za unapređivanje lovnoga

gospodarstva potrebno bi bilo, da se ustanovi zaseban inspektorat za

lov;

3) u cilju racionalnoga lovnoga gospodarstva treba zasebno organizovati

gospodarstvo sa krupnom (visokom) divljači (jelen, lopatar,

srna, divokoza, divlja svinja i veliki tetrijeb) a zasebno za ostalu divljač;

116


4) da se osiguraju potrebna novčana sredstva treba povisiti cijenu

lovne karte na 200 leva godišnje a uplata doprinosa za razmnožavanje

korisne divljači da bude 100 leva;

5) da se primanje članova u lovačka društva podvrgne kontroli a

tako isto i izdavanje lovačkih karata a da se ograniči trgovanj« oružjem;

6) za odgoj divljači sa skupocjenim krznom da se urede zasebne

državne farme, koje će služiti prije svega za rasplod.

Lovna organizacija izdaje lovnu biblioteku. Od

izdanih publikacija napominjemo:

Kuzev, Naši lovni dlakari,

Petkov, Naše lovne ptice,

Sokačev, Lovstvo,

Sokačev, Razvijanje lovnog gospodarstva,

Sokačev, Priručnik za lovne nadziratelje,

Ruskov, Naše lovno gospodarstvo.

7.

Poslije oslobođenja Bugarske rekrutovao se je šumarski stručni

personal od apsolvenata srednjih poljoprivrednih škola — Sadovo i

Ruse — gdje se je šumarstvo samo toliko predavalo, koliko ono ima

veze sa poljoprivredom. 90-tih godina dolaze prvi apsolventi srednjih šumarskih

škola iz inostranstva, medju kojima zauzimaju najvažnije mjesto

naši Križevci a onda Pisek (Čehoslovačka) i Lavov (Poljska). Poslije

njih dolaze apsolventi visokih škola. Tu je Zagreb medju prvima a onda

München, Tharandt, Wien, Nancy i Petrograd.

Za čuvare šuma postavljali su se ljudi osnovne pismenitosti.

Godine 1895 riješilo je Ministarstvo trgovine i poljoprivrede, da se otvori

specijalna škola za čuvare šuma. Otvaranje te škole znači

prvi početak otvaranja institucija, kojima je svrha

da se obrazovanjem u zemlji odgoji i potreban personal

za potrebe zemlje. U vezi toga riješenja otvorena je škola

1896 u Čam-Koriji — (»Gorsko-stražarsko učilišče«). Bio je to jednogodišnji

kurs koji je spremao kandidate za »starši gorski stražar

i«.

Godine 1903. škola je zatvorena a 1911 nanovo otvorena, ali ne u

Ćam-Koriji nego u Lužanima (Rodopi, Pešter). Tu je produžen rad do

početka 1925 kad je škola nanovo prenesena u Čam-Koriju, gdje je i sada.

Godine 1912 i 1913 te 1915—1922 nije škola radila.

Od 1928 godine škola je dobila naslov »Praktičesko gorsko učilišče«

sa zadaćom, da odgaja čuvare šume i pomoćni tehnički personal. Kurs

traje 10 mjeseci, 8 mjeseci je teorijska i praktička nastava a 2 mjeseca

rade djaci u području koje šumske uprave. U školu se primaju mladići,

koji su, zaposleni u šumarskoj službi, koji imaju s dobrim uspjehom završenu

nižu gimnaziju, nisu stariji od 28 godina i otslužili su rok u vojsci

ili su bili »t r u d o v a c i«, potpuno su zdravi i odgovaraju uslovima

Cl. 5 Zakona za državne službenike. U školi se predaju opći predmeti i

osnovna znanja glavnih šumarskih disciplina. Praktične radove vrše djaci

u šumskom rasadniku, na šumskim pokusnim površinama, na sječinama,

u šumi, u trušnicama, na pilani i uopće svuda gdje se vrše gospodarski

šumarski radovi.

117


Godine 1925 radili su kurzevi od četiri mjeseca i spremali čuvare

šuma i to u Lužanima (Čepinski kraj) i u Klisuri (Berkovski kraj) pa dva

u Starom Orehovu (kraj Varnenski). Kroz te je kurzeve prošlo 100 državnih

i općinskih čuvara šuma.

Godine 1928 otvoren je u Sofiji 8 mesečni kurz za spremanje nadzornih

organa za rasadnike i pošumljavanje. Kurs su svršila 43 kandidata.

Na žalost, svi se kvalifikovani čuvari šuma ne mogu uvijek iskoristili

iz političkih razloga, pa mnogo njih, koji su svršili školu, nije danas zaposleno

u šumarskoj službi — kako nas obavještavaju na mjerodavnom

mjestu.

Srednje šumarsko obrazovanje započelo je godine 1913

sa jednogodišnjim šumarskim kursom kod srednje poljoprivredne škole

u Ruse, kojemu je bila svrha, da odgoji ljude za tehničku službu u šumi.

Primali su u kurs one, koji su završili tu poljoprivrednu školu, koja je

trajala 2 godine. Taj kurs je svršilo 15 kandidata, koji nisu uopće u šumarskoj

službi.

Za obrazovanje pomoćnog tehničkog personala

otvoren je 1920. godine četiri-mjesečni kurs pri lugarskoj školi u Lužanima.

Ni od tih kandidata nema danas nikoga u šumarskoj službi.

Da bi se spremili šumari za geodetske poslove i da se

upute u rad na privrednim planovima i programima, osnovalo je Ministarstvo

godine 1901 u Sofiji geodetski kurs za šumare. Kurs je trajao 2

godine, i kroza nj su prošli mnogi šefovi šumskih uprava, koji nisu imali

specijalno šumarsko obrazovanje.

Godine 1912 osnovalo je Ministarstvo petomjesečni kurs za geodete

u Varni, da spremi ljude za geodetske poslove kod novo formiranih

sekcija za izmjeru i uredjenje šuma. Bilo je primljeno 10 kandidata

sa svršenim gimnazijskim obrazovanjem. Svi su završili kurs i bili zaposleni

pri sekcijama, ali su pomalo napustili sekcije i otišli u druga zvanja

tako, da danas nema ni jednog od njih u šumarskoj službi.

Da bi se došlo do potrebnog personala za tehničke radove

u šumi, koje je trebalo izvoditi poslije ratova, otvorilo je Ministarstvo

poljoprivrede 1919 godine.pri srednjoj tehničkoj školi — odjeljenje

za kulturnu i šumsku tehniku. Primani su kandidati sa nižom

gimnazijom. Kurs je trajao pet godina. Apsolventi su smatrani da

imaju puno srednješkolsko obrazovanje. Poslije staža od jedne godine

polagali su državni ispit i imali zvanje državnog pomoćnog šumskog

upravitelja ili općinskog šumskog upravitelja ili privatnog šumskog

upravitelja. Ovo je odjeljenje bilo u školskoj 1919/20 godini a završilo

ga je 200 abiturijenata.

U istu svrhu otvoren je i privremeni specijalni šumarski

kurs pri srednjoj tehničkoj školi u Sofiji 1920 godine. Primali su

kandidate koji su svršili gimnaziju. Kurs je trajao dvije godine a završilo

ga je 19 kandidata.

Poslije svjetskoga rata pojavila se je potreba za stručnim osobljem

koje će imati puno visoko školsko obrazovanje. Zbog toga je Ministarstvo

bilo prinudjeno da daje u većoj mjeri stipendije za studij šumarstva

u tudjini. U to se je pojavila i misao za osnivanje vlastitih ustanova

gdje će se moći steći potrebno najviše stručno šumarsko obrazovanje.

Zakonom za narodno prosvjećivanje iz 1921 godine bilo je to pitanje riješeno

— predvidjeno je bilo otvaranje šumarske akademije.

118


Slika 7.: Uređenje bujice kod Ženske stijene — Šipka, sekcija Kazaniïk

(fotografisano 1934 godine)


Zakonom iz 1924 to je izmijenjeno i to tako, da se je poljoprivredni

fakultet izmijenio u poljoprivredno šumarski

sa 5 katedara za šumarske discipline. U vezi toga

mjeseca marta 1925 otvoren je šumarski otsjek na poljoprivredno-šumarskom

fakultetu u Sofiji.

*

* *

Bugari ističu dva razloga što je osnovana zasebna institucija za

gumarska naučna ispitivanja. Prije svega šumarska nauka ima mnogo pitanja

od opće važnosti koja se u mnogo slučajeva mogu riješiti samo

putem zasebnoga ispitivanja. S druge strane za ispitivanje je potreban

kontinuitet u radu. Gotovo u svakom slučaju rad se produžuje na dulje

vrijeme, redovito prelazi život jednoga lica pa mu kontinuitet može najbolje

sačuvati zasebna institucija. U svakom slučaju šumarska naučna ispitivanja

imaju cilj, da pomažu razvijanju šumarske nauke

u zemlji.

Na čelu zavoda za šumarska ispitivanja je direktor, koji radi sa

potrebnim osobljem. U zavodu se predvidja više odjeljenja. Osoblje je

od česti stalno a od česti povremeno pridijeljeno. U Ministarstvu je stalan

tehnički savjet za šumarska istraživanja, koji daje

mišljenje o godišnjem programu za rad.

Prema pravilniku zavoda treba prije svega proučiti prirodne

i gospodarske uslove u bugarskim šumama a onda ustanoviti mjere koje

treba u njima preduzimati za racionalno gospodarenje i iskorišćavanje,

Rad zavoda, prema tome, ima za cilj: 1) istraživanje prirodnih uslova

za šumsku proizvodnju, 2) detaljno istraživanje tehnike za; podmladjivanje

sastojina i pretvaranje oblika sastojina, 3) popravljanje tehnike u

odgoju sastojina, 4) usavršavanje metoda za ustanovljenje drvne mase

i 5) usavršavanje tehnike rada na pošumljavanju.

U vezi toga a naročito s obzirom na istraživanje prirodnih uslova

za šumsku proizvodnju, zavod ureduje šumske meteorološke stanice i saradjuje

u tom pravcu sa direkcijom za meteorologiju, izučava ulogu suše

u životu šume, izučava razvijanje sastojina u vezi sa njihovom strukturom

(pokusne površine u Geniš-Adi, Čam-Koriji i Borisovoj Gradini

kod Sofije).

Što se tiče tehničkog rada oko podmladjivanja sastojina postavljena

su pokusna polja u Geniš-Adi, da se iznadje najpodesniji način pomladjivanja

hrastovih sastojina; u Čam-Koriji da se nadje najpodesniji način

za prirodno podmladivanje jelovih i jelovo-smrčevih sastojina, u nasadama

Borisova-gradina da se ustanovi najpogodnije vrijeme za sječu

niskih hrastovih šuma s obzirom na njihovo pomladjivanje.

U pogledu pretvaranja čistih sastojina u mješovite postoje pokusi u

Geniš-Adi i Čam-Koriji; za pretvaranje niskih hrastovih sastojina u visoke

u Geniš-Adi; za pretvaranje prolaznih četinarskih sastojina u stalne

mješovite sastojine sa lišćarima u Borisovoj Gradini.

U svrhu istraživanja njege sastojina ustanovljena su pokusna polja

u hrastovim sastojinama u Geniš-Adi, u četinarima u Čam-Koriji te u sastojinama

američkog hrasta u Borisovoj Gradini.

120


Medu dendrometrijskim istraživanjima preduzeti su radovi za

ustanovljenje priraštaja a onda za ustanovljenje kubature i pojedinih

drveta i čitavih sastojina.

Što se tiče tehnike rada oko pošumljavanja izučavaju se uzroci sušenja

kultura i metode za konzerviranje vlage u zemljištu. (U Knjaz Borisovoj

gradini, na padinama Vitoše, kod Slivnice i Breznika).

Već do sada se došlo do izvjesnih rezultata u vezi popravljanja tehnike

rada za prirodno pomlađivanje hrasta u Geniš-Adi pa i za tehniku

rada oko ustanovljenja kubature kao i za tehniku rada oko pošumljavanja.

Da bi zavod mogao udovoljiti svojoj svrsi — racionalizaciji šumskog

gospodarstva u Bugarskoj — mišljenja su u stručnim krugovima, da bi

rad u Zavodu trebalo podijeliti na sedam odjeljenja u kojima bi

se razrađivala ova materija:

1) ekonomika (potrebe koje ima narodno gospodarstvo od šumskih

proizvoda, mogućnosti za industrijsko preradjivanje i izvoz šumskih

proizvoda, zadaća šumske proizvodnje i mogućnosti za nju, šumsko

poljoprivredna politika);

2) prirodni uslovi šumske proizvodnje (meteorologija,

pedologija, šumska sinekologija, fitopatologija).

3) proizvodnja drveta (pomladjivanje sastojina, njegovanje

sastojina);

4) iskorišćavanje šuma, transportovanje drveta u vezi sa

tehničkim uredjajima uključivši ovamo i uredjivanje bujica; dobivanje

sporednih šumskih proizvoda;

5) tehnika izmjere šume, tehnika dendromejtrijskih

mjerenja;

6) tehnologija šumskih proizvoda — mehanička i hemijska

tehnologija;

7) Pošumljavanje.

U glavnom, ovo je već i danas obuhvaćeno u radu zavoda.

Zavod izdaje svoj Zbornik. Ističemo vanredno savjesno izrađenu

studiju direktora T. Zaharieva: Prinos izučavanju utjecaja

suše na razvijanje nekih šumskih vrsta drveća.

*

* *

Stručna udruženja zaslužuju takodjer pažnju.

Udruženje bugarskih šumara (Družestvoto na

blgarskite lesovodi) osnovano je 20 aprila 1909.

Ovo je udruženje izvršilo mnogo poslova, koji su bili od velikog

utjecaja na dosadašnje šumsko gospodarstvo a biće, sigurno je, od utjecaja

i na šumsko gospodarstvo Bugarske u budućnosti. Društvo izdaje

svoj organ Gorski pregled. Godine 1927 društvo je kupilo svoj

vlastiti dom za 2 milijuna leva. Od 1922 do polovine 1934 razdalo je pomoći

dvadesetorici siromašnih članova u sumi od 59.000 leva. Postradalima

od zemljotresa dana je pomoć od 50.000 leva. Porodicama umrlih

članova dano je 159.000 leva. Osim vršenja profesionalnih zadataka, društvo

je djelovalo i u drugim pravcima — uzelo je inicijativu pri osnivanju

šumarskog otsjeka na poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Sofiji 1925

godine; na svojim godišnjim zborovima stalno vrši propagandu za unapredjivanje

šumskog gospodarstva. Izdalo je brošuru o zaštiti prirode,

121


pomaže izdavanju stručnih knjiga, uzima inicijativu za obrazovanje saveza

za zaštitu prirode a zatim inicijativu za savez sa srodnim organizacijama

— sa udruženjem agronoma i veterinara.

Jedan od najvažnijih radova ovoga udruženja bilo je nastojanje godine

1927 i 1928, da se osujeti davanje koncesije za državne šume

Dovlenske, Vaselikovske i Malko-Trnovske, što bi nesumljivo bilo od

kobnih posljedica po budućnost tih šuma.

U isto vrijeme saradivalo je udruženje na pitanju oko produženja

koncesije u šumama Ruskoga Manastira pri čemu je zauzelo negativno

stanovište — i koncesija nije bila produžena.

Udruženje je steklo zasluga i godine 1930 kad se je suprotstavilo

ostvarenju zaključka narodne skupštine — da se selu Batak da od državne

šume oko 12.000 ha. Pri tom su jedinstveno nastupili i Udruženje

šumara i Udruženje akademski obrazovanih

šumara te su apelovali na najvišeg arbitra — na Poglavara zemlje.

Udruženje nije jednom zauzelo stav protiv besplatnog dijeljenja

drveta iz državnih šuma kao i protiv sličnih nepogodnih i štetnih zahvatanja

u šumsko gospodarstvo. Bilo po svojoj inicijativi, bilo da je pitano

— udruženje je davalo mišljenje o svim zakonskim predlozima, o

projektima pravilnika, naredaba ili drugih odredaba Ministarstva. Udruženje

je sa svojih zborova uvijek podnosilo predloge i rezolucije za unapređivanje

šumskoga gospodarstva.

Godine 1930 osnovano je Udruženje akademski obrazovanih

šumara (Družestvoto na lesovodite akademici

v Blgarija). Ovo je udruženje kroz kratko vrijeme pokazalo lijep

i uspješan rad. Njegovi su zadaci da združi sve akademski obrazovane

šumare u zemlji, da medu njima razvija saradnju i solidarnost, da saraduje

svestrano na razvijanju šumarstva i šumarske nauke u zemlji, da

pomaže, kako bi šumari zauzeli što mjerodavnije mjesto u šumarskogospodarskom

životu i da štiti profesionalne interese svojih članova.

I ako je ovo udruženje sasvim mlado, ono uzima vidnog učešća u

razvijanju šumarstva. Odmah kako je osnovano — u julu 1930 — predlaže

Ministru Grigoru Vasiljevu memorandum o stanju i potrebama šumskog

gospodarstva. Aprila 1932 povodom rada parlamenta na davanju

državnih šuma i drvnog materijala besplatno ili po niskoj cijeni, izlazi

pred narodno pretstavništvo, pred upravne vlasti i pred široku javnost

sa dobro motivisanim izlaganjem, da se takav rad jednom spreči; zaseban

broj svoga organa »L e s o v o d s k a misel« posvećuje interesantnoj

temi — iznosi priloge za izučavanje osnovnih zadataka

šumsko-privredne p o/ lit i k e u Bugarskoj.

Udruženje ima 8 komiteta koji rade na postizavanju postavljenih

zadataka: komitet za obrazovanje i praktično spremanje šumarskog

osoblja i šumara u privatnoj praksi; za zakonodavstvo; za uređenje i

gospodarenje u šumama; za uređenje bujica i pošumljavanje; za uzorna

šumska gospodarstva; za pašnjake; za šumarsku terminologiju te za

štampu i propagandu.

Od januara 1932 izdaje udruženje četvrt-godišnje svoj organ —

»L e s o v o d s k a misel«.

122


Članovi su udruženja iznosili i neprestano iznose na raznim javnim

predavanjima raznovrsna pitanja iz šumskoga gospodarstva u cilju što

jače propagande, za unapređivanje šumarstva uopće.

Godišnje zborove održava udruženje prije svega u šumarskim centrima,

da bi kongresisti mogli imati prilike i mogućnosti za referate i

debate o aktuelnim pitanjima, da prave naučne ekskurzije, da se upoznaju

sa interesantnim objektima i da neposredno na terenu izučavaju aktuelna

pitanja kao pitanja šumske paše i drugo.

Udruženje je riješeno da u punom idealizmu krči puteve bugarskom

šumarstvu, da postavi bugarsko šumarstvo na onu visinu na kojoj ono

treba da bude.

Nastojanju jednoga i drugoga udruženja u Bugarskoj treba zahvaliti

što je došlo do suradnje sa našim udruženjem i do međusobnih posjeta.

Godine 1920 osnovano je »Blgarsko gorsko družestvo«

s ciljem, da združi za zajednički posao oko poboljšavanja šumarstva sve

šumarske stručnjake, šumo-posjednike, producente drveta i trgovce šumskih

proizvoda kao i uopće sva lica, koja se interesuju direktno ili indirektno

za šumu. Zbog slabog interesa ovo je društvo prestalo da radi

oktobra 1923. Izdavalo je svoj organ »I z v e s t i j a« od koga je izašlo

u svemu 37 brojeva, koji sadrže dobar materijal o prilikama u šumskom

gospodarstvu Bugarske onoga vremena.

Godine 1927 dana 14 augusta, kad je osnovano »družestvo na

nizšite gorski služiteli v gr. Gabrov o«, gdje su udruženi

administratori, pisari, stariji i mladi šumski čuvari te šumski i lovni nadziratelji

i pazitelji — započelo je udruživanje pomoćnog osoblja. Godine

1929 osnovala su sva udruženja ove vrste »sjuz na družestvata

na nizšite gorski služiteli v Blgarija« u koji je ušlo 57

društava sa preko 2.000 članova. I pojedina društva i sam savez imaju

prije svega profesionanlne zadatke a poslije-toga prosvjetne. Savez izdaje

od svoga osnivanja svoj organ »Gorska p r o s v e t a«.

*

* *

Sređene podatke o bugarskoj stručnoj literaturi dao je prof. Dimitrov

od česti u Zborniku bugarske akademije nauka

knjiga XXVI i to za vrijeme od 1879—1928 a od česti u reviji »Lesovodska

Misel«.

Pri sastavljanju pregleda držao se je autor Fluryjevog projekta za

klasifikaciju literature o šumskoj privredi (Dr. P h. Flury: Bibliographie

forestière, projet de classification de Г économie

forestière d' après le système décimal de M e 1-

vil Dewey, Berne 1925). Imajući pred očima pomenuto izdanje

Akademije nauka, prema kome je do kraja 1928 izišlo 396 publikacija,

mogu se one ovako raščlaniti:

123 8


publikacije u periodičkim izdanjima (časopisima, godišnjacima,

zbornicima i si.) 304 ili 77%,

zasebne publikacije (knjige, brošure) 92 ili 23%

naučnih publikacija bilo je 117 ili 30%

naučno-popularnih 279 ili 70%

Publikovanje se je kretalo ovako:

Godina: Broj naučnih publikacija: Broj naučno-popularnih

publikacija

1882—1900 10 16

1901—1910 11 43

1911—1920 6 17 (ratovi!)

1921—1928 90 203

Svega 117 279

Od pomenutih 396 publikacija bilo je prevoda 18 ili 5% a na tuđim

jezicima je štampano 12 ili 4%.

Interesantno je, da od pomenutih publikacija njih 298 (76%) tretiraju

pitanja koja se odnose na šumsko gospodarstvo Bugarske, a 98

(24%) tretiraju pitanja iz šumarske privrede uopće.

Oko 75% publikacija izišlo je u društvenim časopisima a 25% štampano

ie o trošku države.

U posljednje se je vrijeme broj publikacija izvanredno povećao.

I dok je prema pomenutom izdanju Akademije bilo krajem 1928 svega

396 radova, krajem 1932 nalazimo da je broj zublikacija već 548, a

danas je sigurno već prešao 700.

Razumljivo je, najveći broj rasprava donose stručni časopisi »G o r-

s k i pregled« i »L e s o v o d s k a Misel«. Za čuvare šuma donosi

dobre sastavke »Gorska pr osveta«. No članci o šumama i

šumskom gospodartvu izlaze još i na drugim mjestima u velikom broju,

u periodičkim časopisima, u dnevnim listovima i drugdje.

Treba istaći, da izdavanje stručnih radova pomaže i Ministarstvo

poljoprivrede.

Univerzitet također izdaje stručna šumarska djela. Medu 150

raznih djela, koja je izdao sofijski Univerzitet, nalazimo i ove radove,

koji su od interesa za šumarstvo:

Kovačev: Geodezija; D i m i t r o v: Uzgajanje šuma (Ručno pošumljavanje));

D im rt rov: Uređivanje bujica, Zaštita šuma; Petkov:

Opća botanika, Specijalna botanika; Joakimov: Entologija — s naročitim

obzirom na štetne insekte; Ivančev; Urçdenje šuma; B. Štefanov;

Pendrologija.

(Nastavlja se — A suivre)

124


Ing. STANKO SOTOŠEK

(MARIBOR):

PETLETNICA DRŽAVNE NIŽJE GOZDARSKE

SOLE V MARIBORU

(CINQUIÈME ANNIVERSAIRE DE L'ÉCOLE FORESTIÈRE

PRIMAIRE DE MARIBOR)

1. KRONIKA. 1 )

Lani je bilo meseca julija sklenjeno peto šolsko leto na državni nižji

gozdarski šoli v Mariboru. Ustanovitev gozdarske šole so že

mnogo let zahtevali slovenski gozdovi, zahtevali so jo gozdarji in zahteval

jo je narod. Leta 1919. je javno izpregovorila »Podravska podružnica

slovenkega gozdarskega društva« in je s tem načela vprašanje ustanovitve

gozdarske šole v Sloveniji. Od tedaj so se ponavljale zahteve vsako leto.

Leta 1923. je prišlo v Maribor na sejo »Jugoslovanskega šumarskega

udruženja« odposlanstvo Pohorcev, Kobancev, Podravcev in Haložanov

Slika 1. Poslopje državne nižje gozdarske šole v Mariboru, (foto: Ivan Vodušek)

z zahtevo po ustanovitvi šole. Ljubljanska podružnica »Jugoslovanskega

šumarskega udruženja« je osnovala na občnem zboru 1924. leta »odsek

za ustanovitev gozdarske šole«. Zahteve so se ponavljale vsako leto, ministrstvo

za gozdove in rudnike je priznavalo potrebo šole, za njo so se

zavzemala razna društva, zahteve sta podpirala javnost in časopisje, priporočale

so jo krajevne oblasti in predlagal jo je »odsek za ustanovitev

*) Nekateri podatki so vzeti iz »Izvestij državne nižje gozdarske šole v Mariboru«

za šolska leta 1930/31, 1931/32 in 1932/33.

125


gozdarske šole« (njegov predsednik Ing. Janko Urbas je vsako leto sestavljal

in- pošiljal predloge in predračune). V proračunih ministrstva za

gozdove in rudnike za leti 1920/21. in 1924/25. sta bila celo predvidena

manjša kredita, ki pa nista bila zadostna. Potrebne kreditne postavke so

bile osigurane šele v državnem in v banovinskom proračunu za leto

1929/30. in minister za gozdove in rudnike Dr. Anton Korošec je izdal

banovini nalog za pripravljalna dela.

Šolo so nastanili v Mariboru v »obustnem dvorcu«, ki je last

banovine (slika: 1.) S poukom se ni moglo pričeti takoj v jeseni leta 1930.,

ker je preureditev poslopja trajala do srede januarja 1931. leta. Pripravljalna

dela (osnutke organizacijskega načrta in hišnega reda, preureditev

prostorov, nabavo pohištva, pripravo učil, zbirk in knjižnice ter pisarniška

dela in organizacijo internata) je vodil in izvrševal direktor Ing. Zmago

Ziernfeld, kateremu je pomagal Josip Vodopivec.

Otvoritev šole je bila tiha in skromna. Dne 15. januarja

leta 1931. je zastopnik banovinske uprave v Ljubljani, gozdarski nadsavetnik

Ing. Janko Urbas, odprl vrata prve slovenske gozdarske šole. Šolo je

zasedel direktor Ing. Zmago Ziernfeld z nastavnikom Josipom Vodopivcem

in z enindvajsetimi gojenci. Začelo se je tiho delo. Organizacijski

načrt je bil odobren 30. januarja istega leta z rešitvjo ministra

za gozdove in rudnike št. 35.000.

S tem organizacijskim načrtom je bil formuliran ustroj šole.

Na zavodu sta enoletna in dveletna šol a. 2 ) Njun namen je »izobraževati

teoretsko in praktično mlade kmetske moči, da zamorejo nadzorovati

svoje in tuje manjše kmetsko gozdno gospodarstvo; in izjemoma

pripravljati s teoretsko in s praktično vzgojo gozdarje in logarje za državno

službo«. Šolsko leto traja od 1. oktobra do 31. julija naslednjega

leta. V enoletno šolo morejo vstopiti tisti, ki so položili izpite najmanj

na osnovni šoli; v dveletno pa tisti, ki imajo predizobrazbo enakovredno

najmanj dvema razredoma gimnazije ali trem razredom meščanske šole.

Vsi, ki se vpišejo, smejo biti stari 16 do 24 let, morajo biti zdravi in sposobni

za naporno terensko gozdarsko službo. Redno se sprejema do 20

gojencev, ki živijo v šolskem internatu. Eksternisti se sprejemajo samo

v redkih izjemah. Razen tega so predpisani še drugi splošno veljavni

pogoji. Učna načrta sta sestavljena primerno potrebam gozdarskotehničkega

pomožnega osobja, izobrazbi gojencev in možnostim intenzivnejšega

poučevanja in učenja v internatu. Gojenci imajo v internatu

popolno oskrbo. Njihov način življenja je urejen s hišnim redom,

ki ima primerne predpise za pouk, učenje, hrano, izhode, kopanje, nadzor

i t. d. Po uspešno končani enoletni in dveletni šoli polagajo gojenci

pred izpraševalno komisijo pismeni in ustmeni teoretski in

terenski izpit. Organizacijski načrt predvideva za absolvente enoletne

šole pri vstopu v državno službo čin »zvaničnika«, a za absolvente

dveletne šole čin »uradniškega pripravnika za X. skupino«. Vse

delovanje na zavodu vodi in nadzira upravitelj šole. Nastavniki so

stalni in honorarni.

Življenje šole je bilo polno pretresljajev in borbe. Prvo šolsko

leto 1930/31. sta imela I. razred dveletne šole in enoletna šola skupen

pouk. V drugem šolskem letu je bil pouk razširjen na enoletno šolo ter

2 ) Na str. 101. in 105. »Šumarskega lista« iz 1. 1935. piše prof. Dragutin Veseli,

da ima gozdarska šola v Mariboru samo enoletno šolo in da je banovinska.

126


na I. in na II. razred dveletne šole. Potrebno je bilo več učnega osobja

ter je bil v jeseni leta 1931. dodeljen za nastavnika Ing. Stanko Sotošek.

S tem drugim šolskim letom je pa zavod skoraj končal svoje komaj začeto

življenje. Do jeseni 1932. leta ni nikdo vedel kaj bo s tretjim šolskim

letom. Šele septembra je prišel iz ministrstva za gozdove in rudnike odlok,

da se imata ukiniti državna nižja gozdarska šola v Mariboru in logarska

šola v Sarajevu. V Mariboru je bila dokončna likvidacija šole

odložena za eno leto, ker so gojenci I. razreda dveletne šole rabili še

leto dni do absolviranja. V tretjem letu je bil na šoli samo II. razred dveletne

šole, ki naj bi bili — zadnji »mariborski« gozdarji.V tej kritični dobi

je priskočila na pomoč banovina. Do tedaj je namreč bila šola vzdrževana

z doneski državne in banovinske blagajne. Od tedaj pa je prevzela banovina

na sebe vse stroške za vzdrževanje šole, za internat in za osobje. Četrto

šolsko leto se je začelo nekoliko pozneje kot navadno in v težki atmosferi.

Gojenci so napolnili enoletno šolo in I. razred dveletne šole. V petem

šolskem letu 1934/35. sta bila otvorjena II. razred dveletne šole in

enoletna šola. Izgleda da je z letom 1933/34. nastal sistem, da se sprejemajo

v enoletno šolo gojenci vsako leto, v dveletno pa vsako drugo

leto.»)

Vsako leto se je oglašalo mnogo prosilcev za vstop

v šolo. Informacije so se bile pošiljane v vse dele države; vendar je

bila velika večina gojencev iz Slovenije. 4 ) Iz drugih delov Jugoslavije bi

jih bilo sigurno sprejetih nekaj več, da ni šoli neprestano grozil »Damoklejev

meč« — ukinitev šole. To je pripeljalo do tega, da je bilo vsako

leto (razen drugega) možno odgovoriti na prošnje, dospele tekom poletja,

šele v septembru (celo v oktobru) t. j. dva tedna pred začetkom

pouka. Večina kandidatov pa je do tega časa že morala opustiti misli

na gozdarsko šolo in je odšla na druge zavode ali pa /se ni mogla pripraviti

v tako kratkem času. Posledica tega je bila, da se mnogi niso

mogli priglasiti in da ni moglo biti dobre izbire gojencev.

Gojenci so prišli iz raznih krajev; stari so bili 16 do 30 let; imeli

so zelo različno predizobrazbo; a oskrbnino so plačevali po kreditnih

zmožnostih zavoda, po svojem imovinskem stanju in po uspehih na zavodu

(tabela: 1.).

Učni načrt se je vsako leto nekoliko izpreminjal in je bil po

pridobljenih izkušnjah prilagojevan vsakoletnem razvoju šole. Gojenci

in nastavniki so bili precej obremenjeni, vendar je bilo to nujno radi

potrebe in hotenja, nuditi gojencem čim bolj trdno podlago iz njim

namenjenega gozdarstva in radi maloštevilnega učnega osobja; — a

možno je bilo s stalnim nadzorstvom in učenjem v internatu (tabela: 2).

Začetek ni bil lahek, ker ni bilo nobenih primernih knjig, iz

katerih bi se mogli gojenci učiti in po katerih bi mogli nastavniki

predavati, razlagati, tolmačiti in izpraševati. Vsak nastavnik je moral

sestavljati in podajati tvarino svojih predmetov, kakor je pač

vedel in znal. Šolska knjižnica je ibila zelo pomanjkljiva

in še sedaj zevajo v njej nekatere praznine, vendar pa nudi najpotrebnejše.

Prvo leto je bilo v knjižnici 221 knjig, na koncu dru-

3 ) Podobno, kakor je na str. 105. »Šumarskega lista« iz leta 1935. predlagal prof.

Dragutin Veseli za »dveletno logarsko šolo«, ki naj bi se ustanovila v Sarajevu.

4 ) V letošnji enoletni šoli so trije gojenci iz Savske banovine.

127


128


gega leta se je število knjig dvignilo za 214, na koncu tretjega za 82,

na koncu četrtega za 52 in v petem letu za 7. Tako ima šolska knjižnica

sedaj 575 knjig, ki so bile većinom kupljene; a precej jih je bilo odstopljenih

od srezkega gozdarskega referata v Mariboru, od direkcije

šum v Ljubljani in od gozdarskega odseka banovinske uprave v Ljubljani.

4 ) Knjižnica se izpopolnjuje tudi z nekaterimi strokovnimi časopisi:

»Šumarski list«, »Kmetovalec«, »Proteus«, »Lovec«, »Planinski vestnik«,

»Lovačko-ribarski vjesnik«, »Forst und Jagdzeitung«, »Internationaler

Holzmarkt« in »Wild und Hund«. V mnogih primerih ni mogla

knjižnica nuditi potrebne literature ter so nastavniki našli včasih pomoč

v knjižnici »Vinarske in sadjarske šole« in v »Študijski knjižnici«.

Učnih pripomočkov ima šola za prvo silo. Če si bi narisali

grafikona nabave knjig in nabave učnih pripomočkov, bi videli, da sta

oba skoraj vzporedna ter da je prirastek v zadnjih treh letih minimalen.

Izpopolnjenje zbirk bo dalo zavodu možnosti, da postane pouk

še nazornejši in za podlago in praktičnost gojencev in absolventov še

koristnejši. Pouk je bil olajševan tudi s skioptičnimi predavanji; raba

epidiaskopa bo pa mogla doseči svoj namen na zavodu in pri propagandi

gozdarstva šele tedaj, ko bo v zbirkah zadovoljivo število slik in diapozitivov

(diapozitiva ni pravzaprav še nobenega). Podobno kot v knjižnici

je tudi v zbirkah precej učil, ki so jih darovali: podružnica »Jugoslovanskega

šumarskega udruženja v Ljubljani, banovinska uprava v Ljubljani

— gozdarski odsek, direkcija šum v Ljubljani, »Slovensko lovsko

društvo in nekateri privatniki. 4 )

Slika 2. Saditev na goli poseki pri šmartnem na Pohorju, 1. 1935.

(foto: Ing. Stanko Sotošek)

Razen teh in nekaterih drugih učnih pripomočkov rabi šola še primeren

šolski gozd. Zavod ima sicer zelo posrečeno izbran kraj — mesto

Maribor. Poslopje stoji v soseščini mestnega parka, ki je pravi botaniški

vrt, ter imajo gojenci priložnost spoznavati vse vrste gozdnega drevja

in grmovja. Da je mogla šola pridobiti še dvorčevo dvoriščno poslopje,

4 ) Podarjena učila je šola sprejela s hvaležnostjo. Sigurno je še mnogo ustanov

in privatnikov, od katerih bi še mogla šola dobiti kakšno knjigo, sliko, diapozitiv, model

ali sploh kakšen učni pripomoček, s čemer bi se mlademu zavodu pripomoglo do uspešnejšcga

dela.

129


130


i se mogli vsi potrebni prostori res zadovoljivo razvrstiti. Tudi knjižnica

in zbirke — četudi še nepopolne — so storile svojo dolžnost. Toda

šoli je neobhodno in nujno potreben še učni gozd. Na vse

mogoče in nemogoče načine se je že skušalo dobiti v stalno porabo

primeren kompleks gozda. Mislilo se je na Rdeči breg pri Sv. Lovrencu

Tabela 3.

Šolsko

leto

1930/31

1931/32

1932 33

1933 34

1934/35

število izvršenih učnih ur

enoletna šola 1 1. raz. dveletne šole 2. raz. dveletne šole

3

J s.

600

900

800

1.050

eu

e

>cj


cd cd

O.

100

250

300

250

3

o

o,

700

1.150

1.100

1.300

3

900

900

eu

C

>CJ


cd cd

O.

100

250

3

o

n.

1.000

1.150

3

eu з

750

850

900

O)

C

>CJ


cd cd

b >

a.

150

250

250

M

3

o

Q.

900

1.100

1.150

3

o 2

*

600

2.550

850

1.700

1.950

obe šoli

eu

C

>CJ


cd cd

ћ >

O.

j *

3

o

D.

100 700

500 3.050

250 1.100

550 2.250

500 2.450

skupno

3.350

900

4.250 11.800

350 2.150 2.500

650j 3.150 7.650 1.90C 9.550

na Pohorju in na razna druga gozdna posestva; toda ves trud je bil zastonj.

Zato sta se vršila terenski pouk in terensko delo na raznih posestvih.

To krizo sta precej omilili »Podružnica jugoslovanskega šumarskega

udruženja« v Ljubljani in zadnji dve leti »Začasna državna uprava

razlaščenih gozdov« v Ljubljani; prva je dala na razpolago svojo gozdno

drevesnico v Racah pri Mariboru, druga pa revir Plešič na Pohorju.

Slika 3. Prirejanje tal za pogozditev močvirnega travnika pri Šmartnem na Pohorju,

1. 1935. (foto: Ing. Stanko Sotošek)

Po u k je bil podajan v šoli in na terenu. Učne ure so trajale 50 do

55 minut, in na zavodu je bilo razmeroma veliko manj prostih dni kot

na drugih šolah. Absolventi enoletne šole so imeli povprečno 1.200 ur

pouka, absolventi dveletne šole pa v dveh letih povprečno 2.200 ur (tabela:

2. in 3.).

131 9


Praktične vaje in terensko delo sta zavzela okoli 26%

učnih ur. Praktične vaje so se vršile v šolskih zbirkah in na terenu. V

zbirkah so gojenci spoznavali na primerkih in na modelih mnogo tega,

kar jim je potem olajšalo razumevanje predavanj iz raznih strokovnih

in pomožnih predmetov, ter jim je bilo po predavanjih zopet tolmač

teoretskega pouka. Na terenskih delih so posadili gojenci v petih letih

na raznovrstnih zemljiščih čez 50.000 sadik različnih vrst drevja. Žive

spomenike so postavili na goličavah in na posekah pri Sv. Martinu na

Pohorju, pri Pohorskem domu, na Plešiču, pod Sv. Urbanom in v gozdu

banovinske vinarske in sadjarske šole v Mariboru. (Slike: 2.—6.). V gozdni

drevesnici v Racah so se vadili v delih od sejanja semen in presajanja

sadik do odprave sadik po železnici. (Slika: 7.). Na Pohorju so trebili,

čistili in deloma tudi redčili, z noži, z rokuni, s sekirami tin z žagami

v rokah; pospravljali so poseke in popravljali požganine. (Slika: 8. in 9.).

Pri delih, ki jim bodo poverjena pozneje v službi logarjev in gozdarjev,

so bili po možnosti razvrščeni menjaje za »delavce«, za »vodje skupin«,

za »nadzornike« in za »logarje« ter »gozdarje«. Več sistema, več pedagoških

vrednot in pripravnejše razdeljen terenski pouk bo mogel nuditi

pač samo šolski učni gozd. Gojenci so se tudi vadili v pomožnih delih

Slika 4. Saditev na kupe na močvirnatem travniku pri Šmartnem na Pohorju, 1. 1935.

(foto: Ing. Stanko Sotošek)

iz geodezije, izmere lesa in iz gradbeništva. V bližnji okolici Maribora

(tudi Pohorje je v najbližji okolici) so si v nižinskih in v hribovitih gozdih

ogledali raznovrstne uspele in neuspele načine gojenja (slika: 10.

in 11.), varstva (slika: 12.), izkoriščanja in urejanja gozdov v območjih

kostanjevja, hrastovja, bukovja, jelkovja, smrekovja in ruševja (Castanetum,

Quercetum, Fagetum, Abietum, Picetum, Alpinetum), na malih, na

srednje velikih, na velikih, na ekstenzivnih in na industrijaliziranih gozdnih

posestvih, ki ležijo na prodnatih, glinastih, lapornatih, škriljastih

in apnenih tleh. Videli so tudi mnogo načinov spravljanja po suhem in

po vodi (slika: 13.); ogledovali so si predelavo lesa na primitivnih potočnih

žagah v gozdih in na parnih in elektriških žagah. Nista jim ostala

tuja niti divjad, niti lov v nižinah in v gorah (slika: 14.). Iz ribarstva so

132


dobili nazoren pouk tudi v ribogojni postaji »Ribarskega društva«, in

gojenci so nasadili v bistre vode Kozjaka in Pohorja stotisoče postrvi.

Poučevanje je imelo različne dobre in slabe strani. Primerno

število gojencev je omogočalo individualen pouk, vzgojo in presojo.

Velike težkoče pa je delalo različno — često pomanjkljivo — predznanje

gojencev. Kakor je že omenjeno, ni bilo mogoče izbirati res samo pri-

Slika 5., Vezanje polznine s pogozdovanjem, Kozjak, 1. 1935. (foto: Ing. Stanko Sotošek)

Slika 6. Nasad borovja, smrekovja in mecesnovja, zasajen 1. 1932. pri Sv. Martinu na

Pohorju, slikan 1. 1935. (foto: Ing. Stanko Sotošek)

mernih fantov; kajti med drugimi so se oglašali tudi taki, ki so mislili,

da je učenje na šoli enostavno in lahko, in taki, ki si niso znali zamisliti

težav gozdarskih poklicev. Posledice niso izostale: v enoletno šolo je bilo

do letos sprejetih 36 fantov in absolviralo jih je samo 28 t. j. 78%, dveletno

šolo pa je od 43 sprejetih končalo z uspehom 39 t. j. 91% (tabela:

4.). Največja prednost poučevanja pa je življenje v internatu, ker je

učenje gojencev intenzivnejše kot na privatnih stanovanjih. V internatu

so podvrženi strogi disciplini in redu, kar deluje na obnašanje in tovarištvo

gojencev v šoli in v bodočem življenju.

133


Gojenci

vpisali' se

zapustili šolo

bili odpuščeni

padli na izpitih

absolvirali

število absolventov

v% proti številu

vpisanih

CO

o

CO

O

7

7

100

enoletna šola

CO

co

O)

10

4

6

60

*) imata ponavljalni izpit

CO

CO

CN

CO

CT)


• -

1

7

7

100

1. razred

dveletne šole

število gojencev v šolskih letih

CO

CO

o>

12

2

2*

8

67

CO

o

CO

14

14

100

CM

CO

CO

12

12

100

CO

co

см

CO


-

CO

co"

CO

Ol

16

2

2

12

75

m

CO

^F

CO

Ol

-

-

CO

б

CO


Tabela 4.

2. razred

dveletne šole

(M

CO

CO

C)

13

13

CO

CO

CM

CO

13

13

— 100 100

• *

CO

CO

CO

Ol

-

m

CO

CO

o

13

13

— 100

O doseženih učnih uspehih in neuspehih dobivajo gojenci obvestila

na koncu vsakega semestra. V njih se vpišejo redi iz vseh predmetov.

Znanje posameznih predmetov reduje predmetni nastavnik; vedenje,

pridnost pri pouku, pridnost pri praktičnem delu in spretnost pri

praktičnem delu pa šolska konferenca. Obvestila ne morejo gojenci porabiti

v noben drug namen, kot da vzamejo ocene na znanje in da jih

pošljejo na vpogled svojim staršem, ter jih morajo vrniti šolski upravi

v določenem roku.

Slika 7. Priprava gredic, setev in pokrivanje posevka v gozdni drevesnici v Kačah,

1. 1933. (foto: Ing. Stanko Sotošek)

Tisti gojenci, ki so z uspehom končali eno leto na enoletni odnosno

dve leti na dveletni šoli, polagajo na koncu zadnjega šolskega leta

sklepni izpit, pred izpraševalno komisijo. Izpit je pismen (iz

gojenja gozdov, iz varstva gozdov, iz iskoriščanja gozdov in iz zakonov),

u s t m e n (iz vseh strokovnih predmetov) in terenski (po sklepu

134


izpraševalne komisije). Predsednik vsakokratne komisije je bil odposlanec

gozdarskega odseka banovinske uprave v Ljubljani. Enoletna šola

je imela v petih letih štiri sklepne izpite, dveletna pa tri. V naslednjem

je izpisek članov izpraševalnih komisij in pismenih nalog v prvem petletju:

1.) Prvi sklepni izpit enoletne šole od 21. do 26.

julija 1931.

Predsednik komisije: Ing. Anton Šivic, gozdarski inspektor

in šef gozdarskega odseka kralj, banske uprave v Ljubljani

(v prvi polovici izpita) in Ing. Janko Urbas, višji gozdarski svetnik

in srezki gozdarski referent v Mariboru (v drugi polovici izpita). Člani:

višji gozdarski svetnik Ing. Zmago Ziernfeld, upravitelj šole (za

gojenje gozdov, za izmero lesa, za geodezijo in za lovstvo in ribištvo),

uradniški pripravnik Josip Vodopivec, nastavnik (za varstvo gozdov

in za izkoriščanje gozdov) in višji gozdarski svetnik Ing. Janko

Urbas, honorarni nastavnik (za zakone).

Slika 8. Gojenci obeh šol, pripravljeni za delo pri Sv. Martinu, 1. 1933.

(foto: Ing. Stanko Sotošek)

Naloge: 1.) »Kateri načini pomlajevanja so vam znani, naštejte

in opišite jih?« (gojenje gozdov). 2.) »Opišite nam na kratko, kako nastanejo

gozdni požari in kako škodujejo gozdu; potem, koliko vrst gozdnih

požarov razlikujemo in kako jih skušamo omejiti, in slednjič, kako

ravnamo z gozdi po požaru?« (varstvo gozdov). 3.) »Opišite pri nas običajne

načine spravila v gozdu!« (izkoriščanje gozdov).

2.) Drugi sklepni izpit enoletne in prvi sklepni

izpit dveletne šole od 21. do 26. julija 1932.

Predsednik komisije: višji gozdarski svetnik Ing. Janko

Urbas, srezki gozdarski referent v Mariboru (do 22. julija) in višji

gozdarski svetnik kr. banske uprave v Ljubljani Ing. Karel Tavčar

(od 23. do 26. julija). Člani: višji gozdarski svetnik Ing. Zmago

Z i e r n f e 1 d, upravitelj šole (za lovstvo in ribištvo na enoletni šoli ter

za gojenje gozdov, za izmero lesa, za geodezijo, za gradbeništvo, za urejanje

gozdov in za lovstvo in ribištvo na dveletni šoli); uradniški pripravnik

Ing. Stanko Sotošek, nastavnik (za gojenje gozdov, za

135


varstvo gozdov, za izkoriščanje gozdov, za izmero lesa, za geodezijo

in za gradbeništvo na enoletni šoli ter za lesno trgovino in industrijo

na dveletni šoli); uradniški pripravnik Josip Vodopivec, nastavnik

(za varstvo gozdov in za izkoriščanje gozdov na dveletni šoli) in višji

gozdarski svetnik Ing. Janko U r b a s, honorarni nastavnik (za zakone

na enoletni in na dveletni šoli).

Naloge za enoletno šolo: 1.) »Veliko kraško goljavo je

potrebno posaditi s sadikami črnega bora. Izvršitev pogozdovanja in

nadaljnje gojenje ter negovanje borovja« (gojenje gozdov). 2.) »Najbolj

škodljivi lubadarji v iglastih sestojih; opis, način življenja in poškodbe

tega mrčesa ter obramba pred njim« (varstvo gozdov). 3.) »Opis, kritika

in raba svobodne prodaje gozdnih pridelkov« (izkoriščanje gozdov).

4.) »Je po zakonu o gozdih dopustno pasti in grabiti steljo v gozdu?

Pod katerimi pogoji in kako je postopati, če je gozd obremenjen s pašno

služnostjo?« (zakoni).

Slika 9. Obed gojencev obeh šol v Radolni na Plešiču, 1. 1934. (foto: Stanko Sotošek)

Naloge za dveletno šolo: 1.) »Katere vrste iglavcev [so

v naših gozdih najbolj zastopane, kakšne lastnosti imajo te vrste drevja

in na kakšen način jih vzgajamo?« (gojenje gozdov). 2.) »Kakšni ukrepi

so potrebni za preprečenje škode, ki jo povzročujejo žuželke gozdnemu

drevju, in kakšnih sredstev se boste posluževali v boju zoper te Škodljivce?

Opišite nam ta sredstva!« 3.) »Pastirji so si napravili ob robu

gozda ogenj. Veter je zanesel iskre v gozd, nastal je velik gozdni požar.

Kakšne dolžnosti po zakonu o gozdih ima gozdni organ, ko zapazi požar

in kdo je odgovoren za povzročeno škodo?« (zakoni).

3.) Drugi sklepni izpit na dveletni šoli od 27. do 29.

julija 1933.

Predsednik komisije: višji gozdarski svetnik kr. banske

uprave v Ljubljani Ing. Karel Tavčar. Člani: višji gozdarski

svetnik Ing. Zmago Ziernfeld, upravitelj šole (za izmero lesa,

za urejanje gozdov, za geodezijo, in za lovstvo in ribištvo); gozdarski

pristav Ing. Stanko Sotošek, nastavnik (za gojenje gozdov, za

varstvo gozdov, za izkoriščanje gozdov, za gradbeništvo in za lesno

136


trgovino in industrijo) in višji gozdarski svetnik Ing. Janko Urbas,

honorarni nastavnik (za zakone).

Naloge: 1.) »Golo poseko bomo posadili s smrekovimi in z mecesnovimi

sadikami. Poseka leži na nadmorski visini 700 do 800 m na

srednje globokih apnenastih tleh in je nagnjena proti severovzhodu.

Kakšno mešanje bomo izbrali? Opišite vsa dela gojenja gozdov od saditve

do sečnje in rast sestoja v celi obhodnji!« (gojenje gozdov). 2.) »Katerim

poškodbam so izvržene glavne vrste naših listnatih sestojev? Preventivni

in represivni ukrepi za varstvo teh sestojev.« (varstvo gozdov).

3.) Na položni strani imamo mešan gozd jelkovja, smrekovja in bukovja.

Pod gozdom so ravninski travniki. Dest kilometrov daleč od gozda pelje

cesta,, po kateri je še pet kilometrov do mesta. — Najstarejši sestoj se

ima posekati s postopno sečnjo in drevesa so že žigosana za pripravljalno

sečnjo, a les je potrebno pripeljati na skladišče v mestu. — Opi-

Slika 10. Preredčeno smrekovje na Klopnem vrhu, 1. 1935. (foto: Stanko Sotošek)

site potrebno orodje in izdelano blago ter spravila in naprave! — Opišite

sečnjo, izdelavo, spravljanje in vsa dela sploh! — Naloženo delo se mora

izvršiti čim koristnejše za obstoj gozda ter paziti se mora na kvaliteto

blaga in na rentabilnost dela.« (izkoriščanje gozdov). 4.) »Opišite po pravilniku

za vršenje službe čuvajskega osobja pri upravi državnih gozdov

postopek, ako zasledi čuvajski organ kršitev zaupane mu imovine! — Navedite

po pravilniku o gozdarski službi pri občih upravnih oblastvih, kedaj

in katere službene izkaze mora voditi podšumar! — Kaj so stalno, kaj

začasno zaščitni gozdovi po zakonu o gozdih in katere omejitve v izkoriščanju

predvideva zakon o gozdih? — Katere davščone plačuje zakupnik

lovišča, katere lastnik samosvojega lovišča v Dravski banovini in

kolika je davščina za zakupne, kolika za samosvoje ribarske okraje v

Pravski banovini?« (zakoni).

137


4.) Tretji sklepni izpit na enoletni šoli od 28. do 30.

julija 1934.

Predsednik komisije: višji gozdarski svetnik kr. banske

uprave v Ljubljani Ing. Karel Tavčar. Člani: višji gozdarski

svetnik Ing. Zmago Ziernfeld, upravitelj šole (za izmero lesa in

za lovstvo in ribištvo); gozdarski pristav Ing. Stanko S o t o š e k,

nastavnik (za gojenje gozdov, za varstvo gozdov, za izkoriščanje gozdov,

za geodezijo in za gradbeništvo) in višji gozdarski svetnik Ing. Janko

Urbas, honorarni nastavnik (za zakone).

Naloge: 1.) »Gojenje svetlobnih sestojev od podmlajenja do sečnje«

(gojenje gozdov). 2.) »Opišite razne vrste vab ter nastavljanje in

pregledavanje vab za gozdni mrčes! — Pomen nastavljanja vab za obrambo

gozdov pred škodljivim mrčesom in za zatiranje mrčesa.« (varstvo

gozdov. 3.) »Podjetnik kupi na javni pismeni dražbi 60.000 plm smrekovega

in jelkovega stoječega lesa, 1 plm po 60.— Din. Ves kupljen les

1^ ^„ ^ _ „ :: i: . . -> "usSte.^

Slika H. Slanišče (mrazišče) na Ciglenicah, 1. 1932. (foto: Ing. Stanko Sotošek)

poseka, izdela in spravi v desetih letih ter porabi vsako leto za izkoriščanje

40.000.— Din. Kako veliko vsoto rabi podjetnik, takoj po sklenjeni

kupčiji, za kritje cele kupnine in vseh stroškov, če računa s 5% obrestovanjem?

V kaj bo lahko izdelal kupljen les in kako bo izgledalo izdelano

blago? — Koliko plm tehničnega lesa je na 30 ha osemdesetletnega smrekovja,

ki raste na zemljišču II. bonitete (glej gozdarski koledar) v zarasti

0.8, če odpade na tehnični les 75% od skupne kubature?« (izkoriščanje

gozdov).

5.) Četrti sklepni izpit na enoletni šoli in tretji

sklepni izpit na dveletni šoli od 22. do 27. julija 1935.

Predsednik komisije: gozdarski svetnik kr. banske uprave

v Ljubljani Ing. Franc Sulgaj. Člani: višji gozdarski svetnik

Ing. Zmago Z i e r n f e 1 d, upravitelj šole (za izmero lesa, za geodezijo

in za lovstvo in ribištvo na obeh šolah in za urejanje gozdov na

dveletni šoli); gozdarski pristav Ing. Stanko Sotošek, nastavnik

(za gojenje gozdov, za varstvo gozdov, za izkoriščanje gozdov in za

gradbeništvo na enoletni šoli ter za gradbeništvo in za lesno trgovino

jn industrijo na dveletni šoli); uradniški pripravnik Josip V o do p N

138


v e c, nastavnik (za gojenje gozdov, za varstvo gozdov in za izkoriščanje

gozdov na dveletni šoli) in višji gozdarski pristav Ing. Josip Miki

a v ž i č, honorarni nastavnik (za zakone).

Naloge na enoletni šoli: 1.) »Naravno podmlajanje jelkovja

in bukovja. — Gojenje in negovanje smrekovja od podmladitve do sečnje«

(gojenje gozdov). 2.) »Opišite podiranje in izdelavo bukovja v

končni sečnji in spravljanje bukovine iz končne sečnje! Gozd se nahaja

na lahno nagnjenem pobočju, pod katerim pelje gozdna cesta« (izkoriščanje

gozdov). 3.) »Obramba gozdov pred mrčesom in pred gobami

ter zatiranje mrčesa.« (varstvo gozdov). 4.) »Kaj je pustošenje gozda in

kako se gozd pustoši? — Kdo odredi gonje, če se neke vrste divjad

preveč zaredi? Katere vrste divjad je to? — Kakšnega vedenja mora biti

v službi in izven službe gozdno čuvajsko osebje?« (zakoni).

Slika 12. Poledica in sneg lomita borovje in mecesnovje na Fočehovskem bregu, 1. 1932.

(foto: Ing. Stanko Sotošek)

Naloge na dveletni šoli: 1.) »Katera so gozdno vzgojna

svojstva doba, građena in" bukve, kako se zasnujejo in pomlajujejo bukovi

in hrastovi sestoji in kako nastane mešan gozd bukve in hrasta?

— V čem obstoji v glavnem nega gozdov? Kako se gozd naravno in

umetno redči in kako se umetno pospešuje naravno redčenje sestojev?

Opis glavnih načinov preredčenj, kako se izvajajo preredčenja v praksi,

koristi in slabe strani preredčenj ter kolikšni so dohodki od njih?« (gojenje

gozdov). 2.) »Razložite, katera naloga pripada varstvu gozdov in

koliko nevarnostim so izpostavljeni gozdovi v prosti naravi. Nevarni

so gozdovom zlasti viharji; zato opišite, kako škodujejo gozdom viharji,

katere okolnosti povzročujejo poškodbe po njih, nadalje kateri ukrepi

so potrebni ob njihovi vzgoji in njihovem urejevanju, da jih ob času

zaščitimo! — Navedite, kaj je to bolezen rastline, kako nastane in katere

pojave smatramo za bolezenske! Opišite najznačilnejše bolezni na gozdnem

drevju, kje in kako nastanejo, v čem obstoji njihova škoda in kako

se borimo zoper nje!« (varstvo gozdov). 3.) »Opišite vsa dela, ki so

potrebna ob podelavi lesa, potem načine sortiranja in skladanja lesa,

nadalje delo ob pospravi poseka in slednjič razne načine spravila lesa?

— Kako se les razkraja s toploto in na koliko načinov kuhamo oglje?

139

10


Kako si napravimo alpsko kopo? Kako izračunamo njeno prostornino

in kako kuhamo oglje v njej? Kolik je donos oglja in od česa zavisi?«

(izkoriščanje gozdov). 4.) »Kaj odreja zakon o gozdih glede gozdnih

požarov (kurjenja, gašenja, povračila škode, povzročene s požarom in

gašenjem)? — Kaj odreja zakon o lovu glede načina lova, glede tega,

kedaj in kje je dovoljen lov in glede tega, kaj se sme loviti? — Posebne

dolžnosti državnega čuvajskega osobja v službi so?« (zakoni).

Naloge za pismeni izpit sestavlja predmetni nastavnik, iz vsakega

predmeta po tri in stavi vsako nalogo posebej v zapečaten ovoj. Gojenci

pišejo tisto, ki so jo izžrebali pred izpraševalno komisijo. Na ustmenem

in na terenskem izpitu izprašujejo nastavniki vsak svoj predmet in tudi

Slika 13. Začasna suha lesena drča na Petelinjeku, 1. 1935. (foto: Ing. Stanku Sotošek)

vsak član komisije more postavljati vprašanja. Vsakega gojenca reduje

za vsak predmet cela komisija.

Po končanem sklepnem izpitu se oceni končen učni u s p e h na

podlagi redov iz posameznih predmetov. Razen tega se oceni še vedenje,

pridnost pri pouku, pridnost pri praktičnem

delu in spretnost pri praktičnem delu. Ti redi se vpišejo

v »sklepno izpričevalo«, ki ga podpišejo vsi člani izprasevalne

komisije.

Na enoletni šoli je absolviralo 28 gojencev, na dveletni pa 39 (absolvirali

so vsi, ki so bili pripuščeni na sklepni izpit). Šolski uspeh

absolventov (tabela 5.), kakor so ga priznale izprasevalne komisije,

je razmeroma dober.

140


141


vi-

Slika 14. Prežalnica na ruševce, Jezerski vrh, 1. 1935. (foto: Ing. Stanko Sotošek)

TP

r- *

Slika 15. Prvi absolventi dveletne šole in izpitna komisija, Maribor 1. 1932.

Slika 16. Dečji dan za pogozdovanje, Ošelj na Pohorju 1. 1934.


Iz podatkov v tabeli 5. moremo izračunati skupne rede vseh gojencev

gozdarske šole v prvem petletju, po formuli

in dobimo:

= n 1 X5 + n 2 X4 + n 3 X3 + " 4 X2 + /7 5 Xl

П1 + «2 + «3 + "i. + П 5

(R — red, n = število gojencev z enako oceno)

iz znanja

iz vedenja

iz pridnosti pri pouku

in pri učenju

iz pridnosti pri praktičnem

delu

iz spretnosti pri

praktičnem delu

skup

na enoletni,

3.39

4.96

4.82

4.82

4.61

n 0

na

p e 11 e t

dveletni,

3.31

4.95

4.82

4.77

4.62

n 0

na

o c e

gozda

3.34

4.96

4.82

4.79

Uspehi na šoli so torej znani; toda ni še mogoče preceniti, kakšno

podlago so v splošnem prinesli gojenci iz šole v gozdarsko

službo in kakšne so njihove življenjske vrednote. O tem bodo mogli

čez nekaj let govoriti tisti, ki bodo za to kompetentni in poklicani. Sigurno

je, da bo potrebna boljša in korenitejša izbira pri sprejemanju

na- gozdarsko šolo, nadalje so neobhodna sredstva za vzdrževanje šole

obenem s priznanjem njenih izpitov za kvalifikacijo v gozdarski stroki

in dajanje primerne prakse ter službe absolventom te šole,

O sob je državne nižje gozdarske šole v Mariboru tvorijo: upravitelj,

stalni nastavniki, honorarni nastavniki, šolski sluga, kuhinjsko

osobje in posli. Upravitelj vodi in nadzoruje vsa dela na zavodu

in tudi poučuje strokovne predmete. Stalna nastavnika poučujeta

pripravljalne in strokovne predmete. Honorarni nastavniki

poučujejo pomožne predmete in šolski zdravnik je vedno pripravljen

svetovati in pomagati oboletim gojencem (sicer bi pa tudi

statistika mogla dokazati, da število vsled bolezni opuščenih ur niti od

daleč ne doseže 1% obiskanih učnih ur). Sluga vrši poleg redne službe

še delo hišnika. Administrativnega uradnika šola nima.

Šele zadnji dve leti sta bila ekonomat in blagajna poverjena računskemu

inšpektorju na »Vinarski in sadjarski šoli«, kar je precej odbremenilo

upravitelja in učno osobje. Kuhinja skrbi za primerno hrano gojencev.

Posli se pa najemajo po potrebi.

Učno osobje je cel čas zelo obremenjeno z delom. Na vsakega nastavnika

je odpadlo veliko različnih učnih predmetov, in veliko učnih ur

(tabela: 2. in 6.), obojega več kot na drugih strokovnih zavodih, katerih

večina razpolaga s primernimi knjigami za gojence in za nastavnike ter

ima vse potrebne zbirke že urejene. Na tej šoli je bilo potrebno graditi

od temelja. Sestavljala so se prva slovenska celotna, sistematska in zaokrožena

predavanja, ki so bila podajana kot učni predmeti iz gozdarstva.

Sestavljanje in iskanje množice novih in še nerabljenih in neznanih

izrazov ter prirejanje za gojence gozdarske šole je zahtevalo mnogo

truda in časa. Razen pouka je bilo potrebno skrbeti za zbirke, v katerih

je še mnogo dela, ki ga bo mogoče urediti in nadaljevati samo s povečanjem

staleža. Delo je mnogo motila stalna nesigurnost obstoja šole.

V šolskem letu 1932/33., ko je bila šola v likvidaciji, so bili prejemki

143

4.62


državnega osobja neredni in zgodilo se je, da niso dobili plače od marca

do septembra. Od septembra 1933. imajo upravitelj in oba redna nastavnika,

ki so državni uradniki, dopust od državne službe in vršijo

službo na zavodu na račun Dravske banovine.

Izven šolsko delovanje je bilo zelo ovirano vsled preobremenjenosti

osobja in radi že večkrat omenjenega ogroženega obstoja

šole. Pri popularizaciji gozdarstva je šola sodelovala: z razstavo

gozdarske šole v Mariboru od 6. do 15. julija leta 1932., pri potujoči

kmetijski razstavi leta 1933., na kmetijski razstavi v Mariboru,

v Murski Soboti in v Konjicah leta 1934. in istega leta na lovski razstavi

v Mariboru, na kmetijski razstavi v Ptuju leta 1935., na dečjih dnevih

za pogozdovanje .(slika: 17.) in z raznimi terenskimi deli gojencev. Napisano

je bilo nekoliko strokovnih člankov v »Lovcu« in v »Kmetovalcu«

in predavalo se je na počitniškem kmetijskem učiteljskem tečaju v Mariboru

od 6. do 15. julija 1935.

Kakor je že v začetku kronike omenjeno, je v organizacijskem načrtu

predvidena tudi zaposlitev gojencev, ker je namen šole izobraževati

»kmetske moči«, ki bodo ostale na domačem gozdnem gospodarstvu

in izjemoma vzgajati gozdarje in logarje za državno službo. 5 ) Pri

sprejemanju v šolo imajo prvenstvo tisti, ki bodo ostali na svojem posestvu;

a na preostala mesta pridejo retlektanti na privatno in na državno

službo. Tako se je tudi delalo. Vendar je velika večina absolventov takih,

ki so v službi ali pa čakajo na njo. Podatki o zaposlenosti absolventov

državne nižje gozdarske šole v Mariboru (tabela: 6.) govorijo, da je

večina že zaposlena (kajti tistih, ki še niso zadostili vojaški dolžnosti,

ne moremo računati za brezposelne).

Tabela: 6.

absolvirali

Absolventi

niso zadostili vojaški dolžnosti

zadostili vojaški dolžnosti

zaposleni na svojem posestvu

zaposleni v službi

brezposelni

*) na svojem posestvu trije

enoletne

šole

28

14

14.

2

10

2

dveletne

šole

število

39

17*)

22

2

16

4

obeh šol

Nadalje vidimo iz te tabele, da bo v bližnji bodočnosti iskalo zaposlitve

v gozdarski stroki vsako lete 15 do 20 gojencev te šole.

Če so našem gozdarstvu potrebni gozdarji in logarji, se jim bo

moralo dati primerno delo v primernem delokrogu in šola bo rabila

stalno vzdrževanje, da bo mogla zadoščati svojem namenu in izvrševati,

kar se more od nje pričakovati.

(Nadaljevanje sledi — A suivre)

5 ) čl. 1. in 5. »Organizacijskega načrta državne nižje gozdarske šole v Mariboru«

odobren z rešitjo ministra za gozdove in rudnike št. 35.000/1931.

144

67

31*)

36

4

26

6


Ing. TEODOR ŠPANOVIĆ

(SARAJEVO):

DELIBLATSKI PIJESAK

(LES SABLES DE DELIBLATO)

(Nastavak — Suite)

Flora Deliblatskoga Pijeska sastoji se iz drveća, grmlja,

trava, gljiva, mahovina i lišajeva. Floru je Pijeska najprvo proučavao

B o r b a s. Najzasluzeniji je za proučavanje flore Deliblatskoga Pijeska

Wagner Jano s, koji je pronašao oko 1000 vrsta Cormophyta-bilina.

Po svomu porijeklu Wagner dijeli floru Pijeska na:

1.) Najstarije biline, koje vode svoje porijeklo iz najbliže okolice

Pijeska kao najveći dio drveća, grmlja i trava: Festuca vaginata, Colchicum

arenarium, Fritillaria Degeniana, Cirsium Boujarti, Cytisus Heuffelii,

Centaurea Tauscheri, Dianthus giganteiformis i dr.

Sl'ka 1. Kremenjak sa većim zrncima kremena, sa brekčijama i sa rijetkim raslinstvom.

2.) Biline došle sa Balkanskoga Poluostrva kao: Comandra elegans,

Pulsatilla balkana, Salvia villicaulis, Allium ammophilum i dr.

3.) Biline došle iz Rusije kao: Paeonia tenuifolia, Peucedanum arenarium,

Artemisia latifolia, Centaurea arenaria, Scorzonera stricta,

Astragalus dasyantus, Campanula sibirica, Vinca herbacea, Aegilops суlindrica,

Iris variegata i I. sibirica, Sium lancifolium, Štipa pennata, Corispermum

hvssopifolium.

145


4.) Biline porijekla od Sredozemnoga mora kao: Dictamus albus,

Ligustrum vulgare, Fraxinus ornus, Rus cotinus Celtis australis, Carthamus

tinctorius, Asplenium Ceterach, Helianthenum, Fumana i dr.

5.) Vrste dospjele ovamo iz daleka kao: Erigeron canadensis, Oenothera

biennis, Xanthiüm echinatum, X. spinosum, Amarantus albus.

6.) Vrste, koje se povremeno pojavljuju, kao: Phytolacca decandra,

Nepeta Cataria i dr.

7.) Sadene vrste: Robinia pseudoacacia, Pinus silvestris, P. nigra Populus

virginiana, P. pyramidalis, Sarothamnus scorparius, Ailanthus glandulosa,

Juniperus virginiana i dr.

8.) Domaće vrste, koje su se vremenom preobrazile i prvašnja svojstva

promijenile, kao: Agropyrum banaticum, Anchusa setigera, Avena

diantha, Koeleria pustarum, K. sabulosa, Mattia umbellata, Ouercus Streimii,

Sedum asperifolium, Sium lancifolium, S. banaticum; zatim Koeleria

hungarica, Ouercus Simonkaiana, Viola Aytayana i V. Nemenyiana.

Slika 2. Rhus cotinus i Festuca vaginata prema snimci iz čl. Bernâtsiky J.:

A deliblati homok fâs novényzete E. K. 1910.

U proljeće i za vrijeme kišnoga vremena flora je Pijeska vrlo lijepa

i obilna. Može se reći oko 80—85% bilina na Pijesku cvate i dospijeva

još u proljeće, kad su najpogodniji za to uslovi. Vegetacija već počinje

u martu mjesecu, najbogatija je u maju i junu, poslije se broj bilina za

vrijeme ljeta neprestano smanjuje do nastupa zime.

Odmah se u proljeće (u martu) javlja Crocus variegatus, Galanthus

nivalis, Heleborus viridis, zatim vrste ljubica Viola odorata, V. sepincola,

V. rupestris, V. arenaria, V. ambigua, V. Ajtavana, V. Dufforti, V.

Nemenyiana. Većina ljubičica cvate u aprilu.

U aprilu je broj trava, koje cvatu, već dosta velik. Vrlo karakteristična

je sa lijepim cvijetom tamne biborne boje Paeonia peregrina, P.

tenuifolia, Pulsatilla balcana sa cvijetovima plave lila boje, Potentilla anserina

sa cvijetovima zlatne boje. Dalje cvatu tada Vinca herbacea, Veronica

verna, V. officinalis, Arabis auriculata, A. hirsuta, Alyssum alys-

146


soides, Saxifraga tridactylites, Iris pumila, I. scapifera sa žuto-indigoplavim

cvijetovima, Amygdalus nana sa ružičastim cvijetovima. Pod lipom

se nade Fritillaria Degeniana, a medu grmljem Corydalis solida,

Scilla bifolia, Anemone ranunculoides, Ranunculus Ficaria i dr.

U maju cvate vrlo velik broj osobito trava. Vrlo raširena Koeleria

glauca, K. gracilis, K. pustarum, K. sabulosa, Festuca vaginata, F. Wagneri,

F. sulcata, Comandra elegans sa sitnim bijelim cvijetovima, rijetka

zanovijet (Cytisus Rochelli) sa žutim cvijetovima. U maju cvatu Euphorbia

paradoxa, E. palustris, E. Gerardiana. Tada cvate bagrem i oko 11

vrsta divljih ruža; najčešće su: Rosa transsylvanica, R. solstitialis, R.

Slika 3. Bagremova sastojina na dobrom zemljištu.

dumalis, R. dumetorum; rijetke su: R. spinosissima, R. austriaca, R. tomentosa,

R. Herculis. Tada cvate i vrlo rasprostranjen Astragalus dasyanthus

i A. banaticus sa tamno-lila-plavim cvijetovima. U maju cvate za

Pijesak vrlo karakteristična bilina Mattia umbelata sa cvijetovima poput

kišobrana. Pri koncu maja cvjeta Anchusa setigera i Dictamus albus.

Tada cvjeta i malo grmlje Thalyctrum aquilegifolium. Ima male blijede

lila-cvijetove. Još se može spomenuti Lytospermum purpureo coeruleum

i na vlažnijim mjestima Myositis spairsiflora.

147 11


U junu cvate najviše bilina. Početkom juna cvate Linum glabrescens

sa lila-plavim cvijetovima, Tunica saxifraga sa bijelim cvijetovima, Sedum

glaucum sa ružičastim cvijetovima, Sedum maximum sa žutim cvijetovima,

Thymus collinus, T. austriacus sa lila-cvijetovima. Jako se ističu

Allium ammophilum sa bijelo-žutim cvijetom, Linum elegans sa žutim

cvijetovima, mirisava Hypericum elegans vidi se već izdaleka, Silaus virescens

sa blijedo-žutim cvijetom, Salvia villicaulis, Veronica multifida,

Scorzonera stricta, Dianthus giganteiformis, Potentilla pilosa, P. auriflora.

Vrlo česte sa lijepim cvijetovima jesu Prunella grandiflora, Onosma

arenarium, Veronica spicata, V. hybrida, V. orchidea, Rhinantus glandulosus,

Knautia arvensis, Chrysanthemum corymbosum, Campanula sibirica,

Trifolium montanum, T. alpestre, T. aureum, T. medium, Géranium

Slika 4. Topolik na boljem zemljištu.

sanguineum, Hypericum perforatum, Seseli annuum, Salvia pratensis, S.

nemorosa, S. Aethiopis, Orobanche caryophyllacea, O. purpurea, O. gracilis,

O. lutea, Andropogon gryllus i dr. Koncem juna cvate Tilia tomentosa.

U ljetu, dakle u julu i avgustu cvatu većinom korovi, dok se dotle

većinom trave osuše. Nalazimo Verbascum Lychnites Erysimum canescens,

Syrenia angustifolia, Scabiosa ochroleuca, Peucedanum arenarium, Inula

salicifolia, I. hirta, Onobrychis arenaria, Centaurea arenaria, C. spinulosa,

Echinops ruthenicus, Gypsophila paniculata, Gnaphalium arenarium,

148


Ranunculus Lingua i rijetka bilina Sium lancifolium. Od trava cvate tada

Andropogon ischaemum.

U jeseni cvatu Artemisia latifolia, A. campestris, A. scoparia, Corispermum

hyssopifolium, C. nitidum, C. canescens, Xanthium échinatum,

Amarantus albus, Aster tinctorius, Colhicum arenarium, Astragalus

contortuplicatus, Tribulus terrestris.

Slika 5. Grupa breza prema snimci iz čl. Wagner J.:

A deliblâti homokpuszta novény vilâga E. K. 1914.

Na Deliblatskom Pijesku nailazi se na svakom koraku na drugo

bilje, pa Wagner zato i kaže, da se ne može naći veća površina od

1/2 kj. sa istom i jednoličnom florom. Biljne su asociacije i najbolji način

razaznavanja tipova i boniteta zemljišta, osobito kod izbora vrste

drveta i trava, koje bi se mogle na dotično mjesto zasaditi odnosno

zasijati.

Wagner dijeli floru na slijedeći način: 1.) Na floru golih površina

sa vrlo rijetkom vegetacijom (sličnih pustinjama). To su mjesta sa pokretnim

nevezanim pijeskom i izduvana neplodna mjesta sa krupnijim

pijeskom, brekcijama i pločicama. 2.) Na floru polupustinjskih stepa gdje

trave nikad nijesu vezane u jedan biljni gust pokrivač ili tratinu. 3.) Na

149


floru stepa sa vezanim travnim pokrovom ili tratinom, a to je flora nédiranih

čistina, pašnjaka i livada. 4.) Na obalnu vodenu floru. 5.) Na floru

bilja i korovlja sa okolišnih oranica. 6.) Na ruderalnu floru najplodnijih

mjesta, 7.) Na šumsku floru. 8.) Na floru gajeva i 9.) Na floru kržljavoga

drveća i grmlja. Uz Wagnerovu podjelu, koja je specijalno botaničkofloristička,

osvrnućemo se i na podjelu flore po biljnim asocijacijama,

kako ju je postavio Dr. Magyar Pal.

Na mjestima, gdje je pijesak pokretan, nalaze se trave, koje se same

od sebe podižu i rastu ili koje su umjetno sijane. Od glavnih vrsta mogu

se pomenuti: Festuca vaginata, Agropyrum banaticum, Polygonum arenarium,

Euphorbia paradoxa, Medicago elongata, Plantago arenaria,

Echinops ruthenicus, Kochia arenaria, Corispermum nitidum, C. hyssopifolium,

Salsola Kali, Thymus collinus, Peucedanum arenarium, Fumana

procumbens, Alyssum tortuosum, A. minimum, A. erigens, Onosma arenarium,

Silène conica, Koeleria pustarum, K. sabulosa, Veronica triphylla,

Bromus tectorum, B. squarrosus i dr.

Na izduvanim mjestima, koja su najneplodnija i gdje je pijesak čvrst

ili na konkrecijama, nalazimo mahovinu Tortela tortuosa. Od lišaijeva

česti su: Calophaca ferruginea, Diploschistes scruposus, Lecanora lentigera.

Na ovakovim mjestima dolazi ponešto i Festuca vaginata, Fumana

procumbens, zatim po koja stabljika Linum glabrescens, Poa bulbosa,

Minuartia setacea, Scabiosa ochroleuca, Euphorbia Gerardiana i pod

borovicom Siline otites. Već na samo malo boljim ovakovim mjestima

nalaze se uz spomenute trave Alyssum tortuosum, Onobrychis arenaria,

Štipa pennaita, Gypsophila paniculata, Stachis recta, Tragopogon flocossus,

Dianthus Pontederae.

Na polupustinjskim površinama ili površinama sa rijetkim obrastom

trava najčešće se nalazi: Festuca vaginata, Koeleria glauca, K. dactiloides,

K. sabulosa, K. pustarum, Štipa pennata, Euphorbia Gerardiana, E.

paradoxa, Artemisia camprestis, A. scoparia, zatim Anchusa setigera,

Tragopogon flocossus, Onobrychis arenaria, Salsola Kali, Astragalus banaticus,

A. dasyanthus, Centaurea arenaria, C. Tauschen, C. jankaena,

Verbascum Lychnittes, Gypsophila paniculata, Chrysopogon gryllus, Jurinea

mollis, Melica transsylvanica, Sillene conicai, Arenaria serpyllifolia,

Viola Kitaibeiiana, Thymus Marschallianus, Aegilops cylindrica, Tribulus

terestris, Peucedanum arenarium, Phleum phleoides, Sclerochloa dura,

Echinops ruthenicus, Linum glabrescens, Medicago elongata, Alsine glomerata,

Polygala elongata, Marrubium peregrinum, Poa anua, Potentilla

arenaria, Taraxacum corniculatum, Corispermum hyssopifolium, Bromus

sqarrosus, B. hordeaceus, B. tectorum, Carex nitida, Kochia arenaria,

Calamagrostis epigeios, Syrenia cana, Dianthus giganteiformis, Agropyrum

banaticum, Polygonum arenarium, Allyssum minimum, A. tortuosum,

A. erigens, Fumana procumbens, Plantago arenaria, Sedum glaucum, S.

asperifolium, Onosma arenarium, Avena pubescens i dr.

Stepama slične nedirane čistine ili nepašeni pašnjaci medu šumom

imaju ponajčešće ove biline: Festuca Wagneri (Dr. Magyar P ä 1 je

naziva Festuca sukata), F. pilosa, Cynodon dactylon, Filipendula hexapetala,

Paeonia tenuifolia, P. peregrina, Ranunculus acer, R. bulbosus,

Astragalus banaticus, A. asper, Anthoxanthum odoratum, Vicia cracca,

V. sordida, Campanula sibirica, C. persicifolia, Achillea pannonica, Mattia

umbelata, Dictamnus albus, Verbascum Lychnitis, V. phoenicea, Andro-

150


pogon gryllus, Euphorbia vilosa, Vallerianella locusta, V. Morisonii, Aster

tinctorius, Prunella grandiflora, Muscari racemosum, Allium anîmophillum,

A. ramosum, Viola ambigua, V. rupestris, Arabis auriculata, Colchicum

arenarium, Orchis mascula, O. tridentata, O. coriophora, O. incarnata,

Pulsatilla balcana, Linum flavum, L. austriacum, Trifolium montanum,

T. alpestre, T. medium, T. aureum, T. pratense, T. pallidum, Cerastium

glomeratum, Vinca herbaoea, Iris pumila, Hypericum perforatum,

H. elegans, Inula subhirta, I. semihitra, Scorzonera stricta, Bromus arenarius,

B. inermis, B. hordeaceus, Crocus variegatus, Carex praecox, Si-

Slika 6. Veliko stablo Prunus Mahaleba prema snimci iz čl.

Bernâtsky J.: A deliblâti homok fäs növenyzete E. K. 1910.

laus virescens, Rumex acetosa, R. acetosela, Plantago media, P. major,

Senecio Doria, S. campestris, Veronica multifida, Anacamptis pyramidalis,

Salvia austriaca, S. pratensis, Silène conica, Echinops ruthenicus, Medicago

minima, Arenaria serpyllifolia, Onosma aneraria, Polygala elongata,

Chrisanthemum corimbosum, Stachis recta, Calamogrostis epigeios,

Thalictrum aquilegifolium, Iris variegata, Tragopogon orientale, Melica

ciliata, Dactylis glomerata, Agropyron intermedius, Asparagus oficinalis,

Potentilla arenaria i dr.

151


Stepama slični pašnjaci imaju poglavito trave, koje se razmnažaju

busenjem i žiljem ili lukovicom, ili korov koga stoka uopće ne dira,

dok jednogodišnje trave, koje se sjemenom razmnožavaju, uslijed paše

ne mogu donijeti sjeme i ugibaju. Najčešće su trave: Crocus variegatus,

Sclerochloa dura, Poa anua, Vulpia mijurus, Plantago media, P. major,

Potentilla arenaria, Salvia nemorosa, Paeonia tenuifolia, Cirsium lanceolatum,

Verbascum Lychnites, V. phoenicea, Erysimum canescens, Achillea

oannonica, Centaurea arenaria, C. Tauscheri, Euphorbia pustarum, E.

Gerardiana, Syrenia angustifolia, Salvia Aethiopis, Hordeum murimum,

Bromus tectorum, Silène conica, Anthenis ruthenica, Alyssum alvssioides

i dr.

Slika 7. Sastojina crnoga bora na Dolini.

Livadske se trave nalaze na jugoistoku na nižim vlažnijim mjestima.

Od njih su važnije: Ononis spinnosa, O. hircina, Trifolium montanum,

Heliathenum numularium, Genista elata, Hyeracium pilesella, Holoschenus

vulgaris, Taraxacum officinale, Calamagrostis epigeios, Chrysopogon

grvllus, C. ischaemum, Dactylis glomerata, Agropyron repens, Achillea

millefolium, Poa pratensis, P. palustris, P. compressa, Eringium camprestre,

Salvia pratensis, Pimpinella saxifraga, Angelica silvestris, A. montana,

Chrysanthemum uliginosum, Cirsium canum, Crypsis alopecuroides,

Sium lancifolium, S. banaticum, Ranunculus repens, Roripa sylvestris,

Centaurea nigrescens, C. orodensis, Festuca distans, Stellaria aquatica,

Conchus uliginosus, Scutellaria galericulata, Epilobium hirsutum, E. lanceolatum,

Leersia oryzoides, Glycyrrhiza echinata, Bidens tripartita, Serratula

tinctoria, Euphorbia palustris, Caltha palustris, Lythrum salicaria,

Galium palustre, Teucrium scordium, Scrophularia Neesii, Poligonum

hvdropiper, P. lapathifolium, Lysimachia vulgaris, L. punctata, Valeriana

officinalis, Mentha aquatica, M. mollissima, M. caruntiae, M. verticillata,

152


M. pulegium, Iris sibirica, Succisa pratensis, Cyp


midata, Hibiscus Trionum, Veronica polita, Crépis tectorum, C. rhoeadifolium.

Flora najplodnijih mjesta, đubrišta, plandišta, mjesta oko kuća zastupljena

je sa: Salsola Kali, Arctium Lappa, Centaurea rhenana, Sonchus

arvensis, S. asper, Amarantus retroflexus, A. albus, Euphorbia cyparissias,

Atriplex litorale, A. rosea, Chenopodium Bonus Henricus, Ch. hybridum,

Ch. Botrys, Ch. album, Rumex Patientia, Malva Fusilla, M. neglecta, Datura

Stramonium, Lappula echinata, Sinapis arvensis, Marrubium vulgare,

M. peregrinum, Ballota nigra, Anthémis Cotula, Bromus tectorum, Torilis

Anthriscus, Xanthium strumarium, X. spinosum, Polygonum aviculare,

Anthriscus trichosperma, Vulpia Myurus, Urtica dioica, U. urens i dr.

Slika 9. Unutrašnji izgled lipove sastojine.

Drugi dio flore Deliblatskoga Pijeska zaprema drveće i grmlje. Drveće

i grmlje djelomično sačinjava sasvijem redovne i lijepe sastojine

sa potpunim ili blizu potpunim obrastom (od 0.6—1), djelomično rijetke

sastojine sa obrastom 0.4—0.5 i djelomično progaline sa obrastom 0.1

do 0.3, t. j. sa vrlo malo drveća i grmlja. Između pojedinih sastojina

nalaze se po čitavom Pijesku veće čistine. Na sjeverozapadnijem dijelu,

gdje se nalaze pašnjaci, ima malih gajeva ili šumskih oaza. Svaka vrst

šume sastoji se od nadstojnoga drveća i podstojnoga grmlja. Više puta

154


samo grmlje prekriva čitavu površinu. Grmlje je više zastupano ondje,

gdje šuma nije uopće uzgajana, gdje su rjeđe sastojine, gdje se uzgaja

drveće koje voli svjetlo i koje nema gustu krošnju, gdje se manje čisti,

te gdje je manje požara bilo. Uopšte se može reći, da je formacija drveća

i grmlja što bliže naseljima pretrpila stanovitu modifikaciju, pa se

jasno vidi utjecaj čovjeka na slabijem uzrastu drveća, nego što bi to

odgovoralo dotičnom bonitetu. Iz toga razloga na boljim i zaklonjenim

mjestima unutar Pijeska nalazi se i ljepše uzraslo drveće nego s krajeva.

Osobito se vrlo dobro vidi utjecaj paše na sjevernom i sjeverozapadnom

dijelu Pijeska, gdje su pašnjaci. Samo se tome utjecaju paše kao i podjeli

šuma na tom dijelu na premale dijelove, gdje ne može lokalni utjecaj

šume na klimu, a time ni na tlo da dođe (uslijed vrlo male površine

šume i velike površine pašnjaka) do izražaja, treba pripisati mjestimično

slabiji uzrast drveća, ma da je tlo bolje, jer sadrži finiji pijesak. Zato

treba sasvijem odbaciti tvrđenje nekojih, da bi sjeverozapadni dio Pijeska

sa finijim pijeskom i više humusa bio neplodniji od drugoga.

Slika 10. juniperus virginiana u skupini.

Od drveća, koje se nalazi i uzgaja na Deliblatskom Pijesku i čini

zasebne sastojine, ima danas najviše: bagrema (Robinia pseudacacia),

onda topola (Populus nigra i P. alba), te četinara (Pinus silvestris i P.

austriaca).

U skupinama se nalaze na manjim površinama: Tilia tomentosa,

Quercus lanuginosa sa svojim podvrstama kao subconferta, lacinosa i

punnatifidia, disecta, cuneisecta, glabrescens, Q. pedunculata, Alnus glutinosa,

Fraxinus excelsior, F. americana, Ailanthus glandulosa, Prunus

Mahaleb.

Pomalo ili tek po koje drvo nalazi se: Betula verrucosa, Morus alba,

Populus tremula, P. canescens, P. monilifera, P. pyramidalis, P. cana-

155 12


densis, P. Bachofeni, Gleditschia triacanthos, Fraxinus ornus, Acer campestre,

Acer tataricum, Quercus Streimii pseudoglebosa, Q. robur breviceps,

Q. Simonkaiana, Q. Cerris, Ulmus glabra, U. effusa, Castanea sativa,

Juglans nigra, Acer sacharinum, Prunus serotina, Tilia parvifolia,

Sorbus aucuparia, S. torminalis, Pinus Jeffrei, P. Banksiana, Juniperus

virginiana i dr. Osim toga pokoji primjerak Carpinus betulus, Celtis

australis, Broussonetia papyrifera, Pinus montana, P. Strobus i Abies

excelsa.

Od pomenutoga drveća nade se starijih primjeraka od: Tilia tomentosa

110 g. stara, Quercus robur 140 g. star, Fraxinus Ornus oko 100 g.

star. Nalazi se vrlo starih stabala od Prunus Mahaleb, koja su možda

najstarija. Vrlo starih stabala nade se od Crategus monogyna.

Od grmlja, koje je ovdje zastupano, mora se spomenuti: Juniperus

communis, Rus cotinus, Salix cinerea, S. rosmarinifolia, S. purpurea,

Lonicera xylosteum, Viburnum Opulus, V. Lantana, Sambucus nigra, Ligustrum

vulgare, Prunus spinosa, P. dasyphylla, P. nana, Cydonia vulgaris,

Crategus monogyna, Rhamnus frangula, R. cathartica, R. tinctoria,

Evonymus europeus, E. verucosus, Berberis vulgaris, Cornus mas, C.

sanguinea, Rosa transsylvanica, R. dumetorum, R. solstitialis, R. hemetricha,

R. micrautha, R. pseudocuspidata, R. tomentosa, R. spinosissima,

R. austriaca, Cytisus nigricans, C. austriacus, C. Heuffelli, C. agregatus,

C. Rochelli, C. virgatus, Colutea arborescens, Amorpha fructicosa, Corylus

avellana, Clematis vitalba, Vitis vinifera.

Kao podstojno bilje pod kržljavim drvečem i grmijem nalaze se lisajevi

i travno bilje. Pod grmijem (a naročito pod borovicom) nalaze se

lišajevi: Asplenium Ceterach, A. Trichomanes, Phyllitis scolopendrium,

Cystopterilis fragilis, Asplenium Adiantum nigrum, Botrichium Lunaria,

Pteris aquilina. Od travnoga bilja spomena su vrijedne: Silene otites,

Phytolacca decandra, Astragalus Cicer, A. glycyphyllos, Comandra elegans,

Campanula persicifolia, C. ranunculoides, C. bononiensis, Stellaria

graminea, Dictamus albus, Aristolochia Clematitis, Euphorbia paradoxa,

Géranium sanguineum, G. dissectum, G. columbinum, Geum urbanum,

Viola odorata, V. sepincola, V. Nemenyiana, V. arvensis, Solidago virgaurea,

Corydalis solida, Polygonum dumetorum, Peucedanum alsaticum,

Fritillaria Degeniana, Ornithogalum Boucheanum, Vincetoxicum laxum,

Physalis Alkengi, Myositis sparsiflora, Iris variegata, Hypericum hirsutum,

H. tetrapterum, Torilis arvensis, T. Anthriscus, Rubus caesius, Anemome

sylvestris, Agropyrum canium, Thlaspi perfoliatum, Anthriscus

trichosperma, Artemisia latifolia, Veronica hederifolia, Thalictrum aquilegifolium

i dr.

Podstojno grmlje pod bagremom zastupano je sa: Crategus monogyna,

Ligustrum vulgare, Evonymus europeus, Ramnus cathartica, Berberis

vulgaris, Sambucus nigra, Lonicera xylosteum, Viburnum Lantana,

Podstojne trave jesu: vrste Bromusa naročito Bromus sterilis, Géranium

lucidum, Galium aparine, Geum urbanum, Urtica dioica, Falcaria vulgaris,

Torilis Anthrisens, Poa pratensis, Euphorbia cyparissias, Litospermum

officinale i dr.

Pod borovima Pinus silvestris i P. Laricio austriaca (u Grebencu, na

Flamundi, na Dolini i na Devojačkom Bunaru) raste vrlo mnogo već

spomenutih trava i to više tamo gdje je bor rjeđi,

156


U podstojno grmlje hrasta spada skoro sve spomenuto grmlje. Podstojne

trave po Wagneru pod hrašćem u Dumaci jesu: Lamium maculatum,

Cirsium Boujarti, Chaerophyllum bulbosum, Ranunculus Ficaria,

Campanula Cervicaria 1 , Scilla bifolia, Mochringia trinervia, Pulmonaria

officinalis, Muscaria transsylvanica, Silène nemoralis, Heleborus odoratus,

Viola hirta, V. alba, V. Dufforti, V. sylvestris, Alliaria officinalis, Arum

maeulatum, Orobus versicolor, Heracleum Sphondylium, Inula squarosa,

Luzula campestris, Lactuca moralis, Carex Micheli, Anemone ranuncu-

Ioides, Thlaspi perfoliatum, Doronicum hungaricum.

Slika 11. Obični bor sa prirodnim podmlatkom.

Na južnom se vlažnijem dijelu pod johom nalaze podstojne trave:

Leucoium aestivum, Valeriana officinalis, Sium lancifolium banaticum,

Parietaria officinalis, Lactuca muralis, Anthriscus trichosperma, Сагех

stricta, Aspidium Thelypteris, Rubus caesius, Peucedanum palustre i dr.

Pošto su topole dosta rijetke i prozračne, to najveći dio grmlja i

trava raste pod njima. Oko Markova bunara nalazi se medu topolama

mnogo pavetine (Clematis Vitalba).

Pod Tilia tömentosa raste od grmlja: Rhus cotinus, Ligustrum vulgare,

Rhamnus cathartica, Viburnum Opulus, Crategus monogyna i dr.

Od trava: Geum urbanum, Lactuca murale, Cinanchum vincetoxicum, Cefalantera

rubra, Silène vulgaris i dr.

Gospodarske prilike Deliblatskog pijeska. Današnji

Deliblatski Pijesak ima površinu od circa 25.054 ha. ili 43.538 kj. i

državna je svojina, kojom rukuje Ministarstvo Šuma i Rudnika preko Direkcije

Šuma u Apatinu i Šumskih Uprava u Deliblatu, Beloj Crkvi i Ba-

157


natskome Karlovcu. Čitava je površina podijeljena na pravilne pravokutnike

(odjele) sa površinom od 100 kj., koji su međusobno odijeljeni prosjekama

ili požarnim linijama. Unutar tih odjela ili okružja nalaze se odsjeci

ili čestice, koje označuju šumu, progalinu, čistinu ili pašnjak. U

šumsko-gospodarskom pogledu zemljište je Deliblatskoga Pijeska podi-

ISKAZ

površina Deliblatskoga Pijeska po vrstama kultura Tabela: 9.

Šumska uprava

•a

a>

u

o

JU

4

d

a.

сз o

ЕЗ

= co

o

S 5

rz tX

л o

O ü

0)

C

"0

"S

га

o.

hektara

O)

ta

.a


'U

3

1

o

C _

"S>

0.3

03

bo

O)

>

•S)

Ki

C

IM

a.s

rt .

P

D 3

rt

&

-a

v

¥

"C

a.

Deliblato

i Bela Crkva

I. 1.145-30

171-96 1.712-43


0-80

9-91

3.040-40

5.283-40

Deliblato

II. 1.465-02

397-33 1.563-26


0-92


3.426-53

5.954-40


III. 1.710-37

282- U

864-58


1-23

-

2.858-49

4.967-30

»

Banatski

Karlovac

IV. 1.659-36

V.

590-31

291-53

510-72

870 69

378-68 0-35

972-20 1.597-72 2-17

11-56

37-98

3.212-17

3.711-10

5.581-90

6.448-90

D

VI.

739-67

343-33 1.003-43 1.071-18 2-65

11-11

3.171-37

5.511 —

Bela Crkva

VII. 1.592-01

371-90

608--




2.571-91

4.469-30

»

VIII.

619-50

218-61 1.512-12

401-43 0-98 22-29

2.774-93

4.822-10

Svega I—VIII

sjekored

Prirodni

spomenici

9.521-54 2.587-69 9.106-71 3.449-01

78-- 69-62 139-88 —

9-10


92-85 24.766-90 43.038-30

— 287-50 499-60

Sveukupno

9.599-54 2.657-31 9.246-59 3.449-01

9-10

92-85 25.054-40 43.537-90

jeljeno na 8 sjekoreda. Čitav posjed Deliblatskog Pijeska leži u opštinama

Deliblato, Dubovac, Mramorak (kovinski srez), Banatski Karlovac,

Nikolinci, Sušara, Kajtasovo (belocrkvanski srez). Po površini raspoređen

je on na pojedine srezove i opštine ovako:

Srez Kovin,

opština Deliblato

„ Dubovac

„ Mramorak

6.020.59 ha

7.529.81 „

2.713.99 „

16.264.39 ha

Srez Bela Crkva,



Banat. Karlovac

Nikolinci



Sušara

Kajtasovo

1.636.33 ha

2.844.86 „

2.344.31 „

1.964.51 „

Svega

8.790.01

25.054.40 ha

158


Po najnovijim uređajnim elaboratima od 1933, 1934 i nešto od 1931

Deliblatski Pijesak po vrsti kultura (vidi tabelu 9) ima 9.599.54 ha. šume,

2.657.31 ha. progalina, 9.246.59 ha. čistina, 3.449.01 ha. pašnjaka i

drugoga poljoprivrednoga zemljišta, 9.10 ha. kuća i bašta i 92.85 ha. zemljišta,

koje ne stoji ni pod kakovom kulturom. Kod revizionalnih radnja

za šumu su uzimani oni odsjeci ili čestice, koje imaju sklop 0.4—1. Vrlo

rijetke šumske čestice sa sklopom 0.1—0.3 uzete su zasebno za progaline,

što je i pravilno, jer zbog svoga rijetkoga, slaboga i kržljavoga obrasta

ne mogu se uopće u šume uračunati. Čistinama su uzete enklave i

površine medu šumom, koje se zbog male površine, svoje nepristupačnosti

za stoku ili pomanjkanja bunara ne mogu iskorišćavati kao pašnjaci.

Pašnjacima su uzete suvisle slobodne veće površine, koje su snabdjevene

Slika 12. Joškova sastojina na Vrelima. Prema snimci iz čl. Wagner J.: A delibläti

homokpuszta novényvilâga E. K. 1914.

bunarima za stoku. Ovamo je uračunata i sva ona površina, koja se privremeno

upotrebljuje u poljoprivredne svrhe kao deputatna zemljišta,

zemljišta za proizvodnju hrane za drž. konje, zemljišta za rasadnike i si.

Za površine, koje ne stoje ni pod kakvom kulturom, uzimane su samo

površine puteva. Iz iskaza se podjedno vidi, koliko od koje površine spada

na koji sjekored i koliko na koju Šumsku Upravu.

Revizionalne radnje na Pijesku bilo je potrebno izvršiti, jer su stare

već davno vršene. Stari privredni planovi bili su napravljeni za Deliblatsku

i Belocrkvansku Upravu za vrijeme 1908—1933 g., za Banatski Karlovac

1919—1935 god. Za to čitavo vrijeme revizionalne radnje do sada

nijesu bile provadane. Površine su se za to vrijeme mnogo izmijenile.

Neke šumske površine uslijed štete od požara i mraza danas su čistine i

obratno nekoje čestice, koje su vodene kao čistine ili pašnjaci, danas su

obrasle drvećem, pa se moraju uzeti za šumske čestice. Isto tako su neke

površine sa slabom reproduktivnom snagom panjeva, sa izdalim panjevima

prestale biti šumske ili su u najboljem slučaju ostale još samo kao

159


POD

šuma Deliblatskoga Pijeska po vrstama drveća i po načinu

Sj ek o re d

Po vrsti drveća

otpada na

Šumska

uprava

Deliblato i

Bela Crkva

Deliblato

»


Banatski

Karlovac

»

Bela Crkva


Prir. spomenici

B. Kar.

'Б 1

X)

I

II

III

IV

v

VI

VIII

cjelokupna

površina

i

površina

ca

S

3

3.040-40 1.145-30

3.426-53 1.465-02

2.858-49 1.710-37

3.212-17 1.659-36

3.711-10

3.171-37

2.774-93

287-50

590-31

739-67

619-50

78--

ca

o

o.

171-96

bagrem

ccj

s

3

h e k t

397-33 1.095-92 [28-28

282-31 1.487-69 123-31

291-53 1.070-46 117-08

510-72

343-33

218-61

L69-62

910-59

35P44

499-55

469-38

!

39-48

18-60

21-25

VII 2.571-91 1.592-01 «371-90 1.304-35 36-20

78-64

c3

e

3

a

topola

108-67

256-81

183-33

!575-58

192-71

199-56

151-36

25-43

r

ca

M

o

n.

a

c3

e

3

bor

12604 106-07

369-05 110-51

156-32

174-45

486-75

303-54

25-03

1-77

8-71

7-53


o

a.

6-44


2-68



8-11

306-71 136-30 28-99

65-64 122-30 71-56

hrast

ca

E

3


1-78



ca

o

u

o,

18-50 5-37

2-86 3--



>







Svega

25.054-40 9.599-54 2.657-31 7.189-38 462-84 1.693-45 1.988-50 518-22 117-78 23-14 8-37

grmlje, šikare i progaline. Od pošumljenih površina malen je prqcenat

postao šumom jer su pošumljavanja rjeđe uspijevala. Poradi toga ne samo

da su se vrste kultura promijenile, nego se prema tome imaju da

promijene i svi propisi gospodarske osnove ili privrednoga plana.

Priloženi iskazi (tabele 9—12) napravljeni su po najnovijim uređajnim

elaboratima. Iz tabele 10 vidi se kolika površina otpada kod pojedine

vrste drveta, a iz tabele 11, koliko na koje dobne razrede. Iz tabele 12

izlazi, kolika je cjelokupna drvna masa ili drvna zaliha i godišnji prirast

za pojedine vrste drveća i za svu šumsku površinu. Ophodnja će iznositi

za bagrem i topolu 25 godina, dok za bor, hrast, lipu i ostale vrste drveća

nije uopće određena, jer one u većini slučajeva služe kao pričuvci,

prirodni spomenici i za zaštitu. Prema tome biće način uzgoja za

bagrem i topolu niska šuma, a ostale vrste drveća će se vaditi kao slučajni

užici. Po novoj osnovi godišnji etat, koji je ustanovljen metodom

razšestarenja po površini, iznosiće 355.31 ha. šume i 98.05 ha. progaline.

Nova osnova, dok se konačno napravi i bude odobrena, stupice na snagu

valjda 1936. godine.

Sada se još uvijek gospodari i radi prema starim gospodarskim

osnovama ma da je etat za 934/35 god. uzet već po novome. Bagrem, to-

160


JELA

uzgoja, te određivanje godišnjega etata po površinama. Tabela 10.

šume i progaline

ce

E

3

lipa

CS

M

O

l*

Q.

cd

S

3

>to

joha

ce

M

o

u

a.

43

N a

S|

£>«

C o

tu >

i .2,

CB

o

t-H

;s

t/3 £

3 >w

3 ce

*•> c

ce

c

•ëÔ

ce M

N o

Po načinu uzgoja otpada

na šume i progal.

CD

JU

O

ЈЛ

">

h e k t

4)

"S

a r a

eu

eu 3

n eu

£ °

•r =•

a,

Dolazi u

iskorišć.

obzir za

u I. per.

bagrem i topole

ce

S

3

ce

o

O.

Etat

bagrem i

topole

ce

Ë

3

ce

o

u

a.

ce

тз

¥

CL

1-61



1-09


-



10-36








8-- —

— —

14-32 —

10-11 0-35





132-48

112-29

42 03

13-32

1.184-78

1.750-06

1.950-65

1.937-57

1.019-26

1.352-73

1.671-02

1.646-04

165-52

397-33

279-63

291-53

40-77 6-62

54-11 15-89

66-84 11-19

65-84 11-66

10-25 —

19-78 7-43

-




8-70

10-39





50-98

59-10

1.050-05

1.023-90

544-15

699-11

505-35

324-79

21-77 25-21

27-96 12-99

165-29

1.798-62

1455-71

342-91

58-23 13-72

1-32

0-86

1-07

1-91

197-95

640-16

494-81

144-28

19-79

5-77

647-62

32-73

7-43

11-68 0-86

52-59 0-35

1-91

773-44 11.335-79

147-62 8.882 83 2.451-34

355-31 9805

pola i joha uzgajaju se kao niska šuma sa ophodnjom od 25 god., dok

uorovi, hrast i lipa kao visoke šume sa ophodnjom od 90 godina, sve sa

čistom sječom bez obzira na vrst drveta. Od visokoga tipa šuma dosad

su samo borovi dospjeli za sječu, ali nijesu bili sječeni, nego su ostavljeni

kao prirodni spomenici iz razloga, što ih je teško podići i uzgojiti i

što im kvalitet nije bog zna kakav. Površina godišnjega etata iznosila je

do sada za sav Deliblatski Pijesak 723.34 kj. (g. r. A 169.83, B 182.71, C

162.40, D 208.40 kj.), a drvna masa 14.466 m 3 ili prosječno 20 m 3 po 1

kj. Masa je ustanovljena po Koburgovim tabelama prihoda i prirasta za

bagrem. Ovaj etat vrijedi za sve vrste drveća niskoga tipa šuma. Po vrstama

drveća nije etat zasebno dijeljen. Za predužitke ne postoji nikakav

propis i ako oni iznašaju dosta veliku količinu drveta.

Prema faktično iskorišćenoj površini i prema u režiji izrađenoj količini

drveta u 1932. godini prosječna drvna masa 1 kj. sastojine zrele za

sječu iznosi svega 16.3 m 3 . Od te količine otpada na tehničko drvo 0.1

m 3 i na orijevno drvo 16.2 m 3 . Od ogrijevnoga drveta otpada na tvrdo

9.2 m 3 , na meko 7.— m 3 . Procenat tehničkoga drveta iznosi 0.06%, a

ogrijevnoga drveta 99.94%. Procenat svega tvrdoga drveta iznosi 56.4%,

procenat mekoga drveta 43.6%

161


162


Sjekored

površina

šume i

'5" progalina

ha

I.

II.

III.

IV.

V.

VI.

VII.

VIII.

DRVNA MASA I PRIRAST ŠUMA DELIBLATSKOGA PIJESKA.

Tabela: 12.

1.317-26

1.862-35

1.992-68

1.950-89

1.101-03

1.083--

1-963-91

838-11

C] elokupna drvna masa

o

bagrem topole bor hrast lipa asen svega

I

k u b n i h m e t a r a

15.414

25-332

38.770

32.550

6.805

5.842

15.801

8.014

4.633

7.265

4.586

13.035

4.771

3.336

3.538

687

8.660

8.635

1.798

269

892

13.690

5.329

377

794

186

306

71

32

218

228 1.187

209

666

240

164

18

48

67

29.559

41.915

45.465

46.150

12.815

11.485

33.077

14.097


Ê Ï

2.312

2.647

2.699

2.896

1.115

1.003

2.574

1.097

rt

X!

•a

i

"C

Svega

12.109-23

148.528 41.851

39.273

1.399

2.000

209

1.303

234-563

16.343

Godišnji se etati — redovno godišnje sječine — iskorišćuju u vlastitoj

režiji. Drvo se predužitaka unovčuje i prodaje na panju ili bolje reći uz

kupčevu izradbu na doznačnice (objave). Režija se kod šuma na .Deliblatskom

Pijesku iz šumouzgojnih obzira i iz razloga, što se samo pomoću

režije mogu stanoviti izdaci osigurati, treba da provodi. Sam će

šumoposjednik najbolje znati, kako da siječe i vadi drveće, a da mu ono

pored toga ne gubi na reproduktivnoj i izbojnoj snazi.

U 1932 godini kod sve tri Uprave izrađeno je u režiji tehničkoga drveta:

tvrdoga 9.— m 3 , mekoga 39.— m 3 ; ogrijevnoga drveta: tvrdoga

7091.— pr. m. (29.— pr. m. cjepanica, 1546 pr. m. oblica, 129.— pr. m.

panjeva i 5.387 pr. m. granja) i mekoga 4.796.— pr. m. (1417 pr. m. cjepanica,

589 pr. m. oblica, 370 pr. m. panjeva i 2420.— pr. m. granja). U

1932 godini prodano je kod sve tri šumske uprave režijskoga drveta,

tehničkoga: tvrdoga 32.— mi 3 , mekoga 39.— m 3 ; ogrijevnoga drveta:

tvrdoga 7930.— pr. m. (31 pr. m. cjepanica, 2267 pr. m. oblica, 134 pr. m.

panjeva i 5498 pr. m. granja) i mekoga 5442.— pr. m. (1717.— pr. m.

cjepanica, 780.— pr. m. oblica, 511 pr. m. panjeva i 2434.— pr. m. granja.)

Prodato je režijskoga materijala tokom 1932 god. više nego li je

izrađeno iz razloga, što je Šumskoj Upravi u Beloj Crkvi preostalo izrađenoga

režijskoga materijala iz 1931 godine. Postignuti utržak za režijsko

drvo u 1932 god. iznosio je 327.067.05 dinara.

Uz kupčevu izradbu ili uz naknadnu premjerbu izrađuje se i prodaje

drvo predužitaka. Kao drvo predužitaka vade se stari jagnjedovi panjevi,

koji smetaju pomladku, a ne prirašćuju, požarom oštećena i ocvrljena

stabla koja se moraju vaditi, suha stabla i eventualno stabla prorede i

čišćenja. U 1932 god. bilo je izrađeno po kupcu i prodano tehničkoga

drveta: tvrdoga 18 m 3 , mekoga 329 m 3 , ogrijevnoga drveta: tvrdoga

163 13


7022 pr. m. (4 pr. m. cjepanica, 855 pr. m. oblica, 583 pr. m. otpadaka i

5.580 pr. m. granja) i mekoga 1445 pr. rri. (100 pr. m. cijepanica, 327 pr.

m. oblica, 508 pr. m. otpadaka i panjeva i 510 pr. m. granja). Za to je

drvo postignut utržak od 84.755.54 din. Čitav utržak za prodano drvo u

1932 god. iznosi prema tome 411.822.59 Din.

Unovčenje se režijskoga materijala vrši najvećim dijelom na doznačnice

(objave) po cijenama odobrenim u preliminaru i nešto putem licitacija

u okolici Banatskoga Karlovca. Ranijih je godina vršena prodaja

djelomično i licitacijom kod Šumske Uprave Deliblato i Bela Crkva i dala

je vrlo povoljne rezultate. Nastupom krize kupovna je snaga konzumenata

(okolišnoga seljaštva i opština) isto pala, pa se drvo sada u glavnome

može unovčiti po utvrđenim cijenama na doznačnice. Po podacima

Šumske Uprave u Deliblatu zadnjih su godina, dok je konjunktura za

drvo bila vrlo povoljna, za režijsko drvo postignute ove najveće i najmanje

cijene: tehničko drvo tvrdo (bagrem) 330—140 Din. po m 3 ili

prosječno 235.— Din, meko (topola) 230—90 Din. po 1 m 3 ili prosječno

160.— Din., ogrijevno drvo: tvrdo (bagremove oblice) 160—75 Din. po

1 pr. m. ili prosječno 117.50 Din., od mekog drva cjepanice 120—-35 Din.

po 1 pr. m. ili prosječno 77.50 Din. i oblice 90—25 Din. po 1 pr. m. ili

prosječno 57.50 Din.

Slika 13. Borovik (Juniperus communis). Prema snimci iz čl. Wagner J.:

A. deliblâti kincstäri homokpuszta novényvilâga E. K. 1914.

Cijene izrađenom drvetu u šumi kod panja ili izvezenom na skladište

u 1934 god. iznose: tehničko drvo 1 m 3 tvrdo (u glavnom samo bagremovo)

140—160» Din, meko (topola) 80 Din., ogrijevno drvo 1 pr. m.

tvrdo, cjepanice I. kl. 85—90 Din., oblice I. kl. 70—80 Din., oblice II kl.

50—55 Din., panjevi ili klade 40 Din., granje 12.— Din., meko: cjepanice

1. kl. 40—55 Din'., cjepanice II. kl. 35—45 Din., oblice I. kl. 35—45 Din.,

oblice II. kl. 25—35 Din., panjevi ili klade 17—25 Din. i granje 8—14

Dinara.

Unovčivanje drveta od predužitaka, prodavanoga sa obvezom naknadne

premjerbe događa se po cijenama cjenovnika, što ga je odobrilo

Ministarstvo Šuma i Rudnika. Tako najnovije jedinične cijene pojedinih

sortimenata za 1934 god. iznašaju: tehničko drvo po m 3 tvrdo 75—140

164


Din., meko 30—50 Din., ogrijevno drvo tvrdo, cjepanice po pr. m. 24 do

38 Din., oblice 21—25 Din., sječenice 13—15 Din. i panjevi 8.— Din.;

meko: cjepanice 12—14 Din., oblice 9—10 Din., sječenice 6—7 Din. i panjevi

5.— Din.

Izradba drveta vrši se počam od jesenjsko-zimske sezone 1933/1934

po naredbi Direkcije Šuma u Apatinu sa vađenjem panjeva u interesu

što uspješnijega prirodnoga pomlađivanja iz žilja i kod Šumske Uprave

Deliblato i Bela Crkva, dok je Šumska Uprava u Banatskom Karlovcu počela

sa vađenjem panjeva još pred par godina. Dosad se drveće sjeklo sa

panjevima ili u najboljem slučaju sa keslovanjem ili sasijecanjem panjeva

u zemlju. Za izradbu drveta dosada su se upotrebljavali okolišni poljoprivredni

radnici, koji su bili djelomično i kupci jednoga 1 stanovitoga

dijela materijala, a uz to im se davala prilika za zaradu. Stalnih šumskih

radnika nema. Kad je izdana odredba, da se stabla vade sa krčenjem,

okolišni radnici oko Deliblata i Bele Crkve nevični tome poslu i bez pot-

• -' -; " ~1 - :• •'.

Slika 14. Pašnjak Plutz sa glogom

rebnoga alata nijesu htjeli tako izrađivati drvo. Međutim, ako im se pokaže,

da se drvo neće na drugi način izrađivati, okoliš će se na to brzo

naučiti. Izradba drveta plaćala se bez vađenja panjeva za tehničko drvo:

tvrdo-meko 8 Din. po 1 m 3 ; za ogrijevno drvo: tvrdo-meko za svaki sortimenat

7 Din. po 1 pr. m. Izradba drveta sa vađenjem panjeva plaća se

та tehničko drvo tvrdo-meko 10 Din., za ogrijevno drvo tvrdo-meko za

svaki vredniji sortimenat 8—14 Din. Izvoz se plaća 5—10 Din. po pr. m.

već prema duljini.

Drvo se izrađuje u sječini, slaže kod panja i iz sječine unovčuje djelomično

tokom zime. Do prvoga aprila neprodano se drvo izvozi iz sječine

na čistine, nuz potove ili prosjeke i tamo se unovčuje tokom ljeta.

Za izvoz drveta služe obični zemljani šumski i poljski putevi. Jedini

kameni put ide od Bele Crkve do Dubovca i prolazi kroz jedan dio Pijeska.

Preko Pijeska prolaze putevi od Deliblata za Grebenac, za Sušaru i za

Banatski Karlovac, te od Grebenca za Dubovac.

Vrijednost iskorišćenih sporednih užitaka na posjedu čitavoga Deliblatskoga

Pijeska iznosi još i danas oko dvije trećine prihoda. Za vrije-

165


m;e povoljnih konjunktura u predratno, ratno i prvih godina u poratnome

vremenu prihod je sporednih užitaka znao iznositi 2—3 puta toliko

koliko iznose prihodi od drveta. Od sporednih užitaka treba spomenuti

pašu, poljoprivredno iskorišćavanje jednoga boljega dijela čistina i pašnjaka,

prodaju trave, sijena, žilja sapunjače, ploda borovice, dipovine,

izdavanje paše za pčele i prodaju drugih neznatnih sporednih užitaka.

Kao pašnjaci se iskorišćuju veće suvisle čiste površine s krajeva

Deliblatskoga Pijeska, koje su bliže naseljima i koje su snabdjevene bunarima

za napajanje stoke. Pašnjaci se najviše nalaze na sjeverozapadnome,

zatim na jugoistočnome dijelu i zapadnome dijelu Pijeska. Osim

toga ih ima ponešto u manjim površinama na južnome dijelu Pijeska.

Za napajanje stoke služe bunari. Sjeverozapadni dio pašnjaka snabdjeven

je sa četiri motorna bunara: na Tilvi, Rošiani, Kornu i Čoki, dok

su na ostalim pašnjacima bunari na đeram ili na kolo. Voda se kod motornih

bunara javlja na dubini od 48 m, dok kod ostalih bunara na dubini

7—25 m.

Л - . ~>~ - •*-.

Slika 15. Bunar sa konjskom zapregom na Devojačkom Bunaru

Pašnjaci se iskorišćuju na taj način da se daju na jednu sezonu u

zakup licitacijom ili iz slobodne ruke prema površini ili da se paša izdaje

po komadu po cijeni cjenovnika na paševnice na kraće ili duže vrijeme,

na dva mjeseca kao najkraće vrijeme ili na čitavu sezonu. Velik dio

pašnjaka ostane sasvijem neiskorišćen. Prema načinu iskorišćavanja pašnjaka

i paše određene su u cjenovniku i cijene po površini za 1 kj. za

pašnjake u tri razreda, zatim cijene po 1 kom. grla za dva vrijednosna

razreda pašnjaka za čitavu sezonu i za jedan mjesec. U prvi vrijednosni

razred spadaju pravi pašnjaci sa bunarima, a u drugi vrijednosni razred

spadaju čistine. Za 1934 godinu odobrene cijene su ove: Ljetna sezona

(od 15 IV do 30 IX prema odredbi Banske Uprave DunavskeBanovine)

paša po 1 kj. za pašnjake I razreda 46.— Din, II razreda 35.— Din, III

razreda 18.— Din. U tima je cijenama sadržan i prinos za bunare. Ljetna

sezonska paša iznosi za I i II vrijednosni razred za goveče 60 i 32 Din,

za june 45 i 25 Din, za tele 20 i 10 Din, za ovcu 12 i 6 Din i za janje 8

i 4 Dinara. Ljetna paša za jedan mjesec iznosi za goveče po vrijednosnim

razredima 15 i 8 Din, za june 10 i 6 Din, za tele 5 i 3 Din, za ovcu 3 i 2

166


. - • • ' • • . . .

Din. Kod prvoga je vrijednosnog razreda Sadržan u cijeni i doprinos

za uzdržavanje bunara. Ako se stoka, za koju je uplaćena pašarina drugoga

vrijednosnoga razreda, napaja na motornim bunarima, onda se

mora platiti još i 50% od pašarine na ime održavanja motornih bunara.

Paša u zimskoj sezoni jednaka je cijeni paše drugoga vrijednosnoga razreda

ili za goveče 4 Din, za june 2 Din, za tele 0.80 Din, za ovcu 1 Din i

za jagnje 0.50 Din na jedan mjesec.

Paša svinja nije dozvoljena na području Deliblatskoga Pijeska, a

paša konja samo u toliko, u koliko su konji potrebni za poslove oko izvlačenja

drveta i oko kulturnih poslova.

Za pašnjake, pašu i motorne bunare u 1923 god. postignuto je svega

192.447.05 Din, od čega otpada na šumsku Upravu Banatski Karlovac

149.274.20 Din, a na Šumsku Upravu Deliblato 43.172.85 Din. Ovom prilikom

treba odmah spomenuti da se troši na'motorne bunare, bunardije

i stalne radnike oko polovice postignutoga utrška za pašu, tako godine

1931, kada je prihod od pašnjaka, paše i bunara iznosio svega 208.139.30

Din, od čega za Banatski Karlovac 190.510.— Din, troškovi su motornih

bunara i stalnih nadničara iznosili 94.061.45 Din ili upravo 50%, jer se

Slika 16. Bunar sa motorom i otvorenim rezervoarom za vodu na Komu.

motorni bunari nalaze na području Šumske Uprave u Banatskom Karlovcu.

Šumska Uprava u Beloj Crkvi ne može imati prihoda od paše i

pašnjaka, jer vazduhoplovna komanda vrši vježbe baš na onom dijelu,

gdje se nalaze njeni pašnjaci. Kako se sadanji pašnjaci samo djelomično

iskorišćuju, to su i prihodi pašnjaka jako slabi spram prihoda pašnjaka

i svih prihoda u predratnom, ratnom i poratnom vremenu. Tome ima

više uzroka. Povećanje prihoda moći će se postići jedino uređenjem pašnjaka

i povećanjem intezivnosti gospodarenja, o čemu će posebno biti

riječi.

Od boljega zemljišta uzima se u poljoprivredne svrhe jedan dio za

deputatno zemljište osoblja i za ishranu državnih konja triju Uprava.

Zemlja se za ishranu konja redovito izdaje na pola (prve godine nekad

i besplatno). U 1932 godini bilo je 65 kj. deputatne zemlje i 264.2 kj.

zemljišta izdano u napolicu. Zemljište izdano u napolicu sa jednim dijelom!

pašnjaka (koji je košen) dalo je 0.5 q pšenice, 13.7 q raži, 148.5 q

zobi, 789 q kukuruza u klipu, 447.4 q munara sijena, 213 q travnoga i

djetelinskoga sijena, 391 krst slame i 13.670 snopova kukuruzovine. Pio*

167


dine, koje nijesu bile potrebne za ishranu konja, unovčene su još za

15.815.— Dinara.

Djelomično za travu, djelomično za gotovo sijeno, gdje je trava data

bila za kositbu na dio (na pola) na pašnjačkim parcelama, koje nijesu

bile izdane za pašu, dobiveno je na drž. dio 1932 god. 232 q sijena i za

to polučeno 8.150.— Din. Same se čistine sa tako velikom površinom

tako rekuć uopće ni ne iskorišćavaju. To je suviše slab prihod za toliko

veliku površinu čistina i neiskorišćenih pašnjaka. Uređenjem i melioracijama

livada i pašnjaka ovaj bi dio prihoda morao uz pašu i drvo biti

jedan od glavnih prihoda. Unovčenje se trave i sijena vrši na objave i

putem lokalne licitacije.

Industrijske i ljekovite biljke na Deliblatskom Pijesku daju također

priličan prihod. U 1932 godini izvađeno je 317 q žila sapunjače (Gypsophila

paniculata) i zato postignut utržak od 15.846 Dinara (u 1931 god.

prihod je bio 38.893.25 Dinara). Pošto je saponin vrlo tražen i dobro se

plaća, treba mu omogućiti najunosniju produ.

Slika 17. Pašnjak Rošiana sa pojištem

Borovice, i ako je mnogo uništeno od požara i dosta sasječeno, ima

još uvijek na Deliblatskom Pijesku oko 900 ha. Ona ne samo da igra

vrlo važnu ulogu baš kod pošumljavanja najlošijih dijelova Pijeska i

služi kao zaštita posađenim sadnicama, nego daje plod koji se, traži kod

spravljanja klekovače, likera i u ljekarstvu. Godine 1932 nakupljeno je

200 q i utržak postignut od 5.098.— Dinara. I količina sakupljenoga

ploda i postignuti utržak trebaju da dadu mnogo bolje rezultate. Samu

borovicu upotrebljavaju za popravak puteva. Treba je poštediti od svake

sječe.

Drugi sporedni užici su već manji. U 1932 godini dala je prihod paša

pčela u sumi od 2.079.— Din, žilje đipovine (2 q) u sumi od 1203.30 Din,

cvijeće, rujev list, mahovina i pijesak svega ukupno 1250.— Din i lov

371.— Din. Lov je na 6070 ha izdan u zakup za 5.617.—• Din, ostalo je

pridržano za osoblje. Srne se već vide u dosta 1 lijepom broju, lisica ima

mnogo, pa je zbog njih razmjerno malo zečeva. Uzgoj fazana, koji su

već par puta puštani, daje slabe rezultate zbog suviše lisica i zbog nepodesnosti

terena za uz.goj fazana, pošto on traži u prvom redu mjesta

u blizini vode, trske i usjeva, a ne suha mjesta, kao što je Pijesak.

168


Pomlađivanje sastojina u šumama Deliblatskoga Pijeska vrši se prirodnim

putem iz panja i žilja i umjetnim putem: sadnjom već gotovih

sadnica, a vrlo rijetko sadnjom reznica. Prirodnoga pomlađivanja iz sjemena

— osim vrlo malih izuzetaka kod bora, borovice, jagnjeda i bijele

topole — skoro i nema. Zapravo pomlađivanje se sastojina do sada

vršilo samo i isključivo prirodnim putem iz panjeva i nešto iz žilja, a

zašumljavanje čistih površina i pašnjaka sadnjom sadnica.

Prirodno je pomlađivanje sa izbojcima do sada u glavnom vršeno

iz panja kod sviju vrsta drveća osim bora, jer su te vrste sječene sa

ostavljanjem panjeva ili u najboljem slučaju sječene pri zemlji. Šumska

je Uprava u Banatskom Karlovcu počela pred par godina sa pomlađivanjem

bagrema i topole iz žilja vađenjem panjeva kod izradbe drveta.

Direkcija Šuma u Apatinu. shvatajući važnost i prednosti prirodnoga

pomlađivanja iz žilja, o čemu će zasebno biti govora, odredila je 1933

Slika 18. Lugarski stan u Dubovcu sa topolikom

godine da se iskorišćavanje šuma na Deliblatskome Pijesku ima od sada

i kod drugih dviju uprava vršiti vađenjem panjeva 1 . Ovom prilikom treba

napomenuti da prirodno pomlađivanje bagrema, bijele, crne topole i

jablana bezuslovno treba provadati pomlađivanjem iz žilja, kanadske

topole, Bachofenove topole, hrasta, johe i breze iz panjeva, dok se lipa

dobro pomlađuje iz panjeva i iz žilja.

Vještačko pomlađivanje sastojina i zašumljivanje čistih površina događa

se pretežito sadnjom bagrema (u 80—90% ), sadnjom bora i u vrlo

maloj količini sadnjom drugih vrsta drveća (u 10—20%). Sadnja sadnica

u travu nije dala nikakove rezultate. Tek od 1928 god., kad je započeto

pošumljavanje površina obraslih travom sa prethodnom obradom zemljišta

kod Šumske Uprave u Deliblatu i zatim kod Šumske Uprave u Banatskome

Karlovcu, rezultati i uspjesi su bolji. U glavnom su pošumljavane

tako bolje pašnjačke čestice. Kako, kada i gdje treba provoditi sadnju

sa prethodnom obradom zemljišta, o tome će zasebno biti riječi.

Zemljište sa travnim pokrovom, koje se sada zašumljuje bagrenom

i u maloj količini borom, ili se prethodno jednu godinu obraduje za

169


poljoprivredu (skoro redovito muharom) i onda druge godine zasaduje

sadnicama i krumpirom medu redovima ili se odmah u jesen poore i

zasadi bez ikakovoga usjeva medu redovima. Gdje se ne smije vršiti

obrada, tu se zasađuju sadnice bez prethodne obrade zemljišta (redovito

sa borom).

Bagremove se sadnice redovito (a donekle i druge vrste) sade dublje

nego što su bile u rasadniku i to zbog slijeganja zemlje, djelomičnoga

eventualnoga odnošenja pijeska i postizavanja veće vlage i boljega

uspjeha. Bagremu inače ne škodi dublje sadenje. Sade se ponešto i druge

vrste drveća, ali bez naročitih rezultata. Koje vrste drveća treba na pojedine

vrste zemljišta saditi, o tome će poslije biti govora.

Udaljenosti su sadnica kod sadnje i na raznim mjestima razne (od

1 / 0 .75—2/2 m) bez obzira na vrst drveta i bonitet zemljišta i zbog toga

se i događa na lošijemu dijelu zemljišta, da mlada kultura (naročito bagrem)

nakon par godina zastane u svome rastu, pošto je žilje hranu

oko biljaka na inače lošem tlu iskoristilo, a uz to nije nikakovo čišćenje

provadano.

Slika 19. Mješovita jasenova i hrastova sastojina u dijelu najbližemu Dunavu

Vrijeme sadnje većinom je jesen, a manjim dijelom zima i proljeće.

Dok je kod listača jesenja sadnja dobra, to je sadnja kod bora najbolja

u februaru i prvoj polovici marta. Naročito kasnije sadenje bora ne daje

dobre rezultate.

Dosada se redovito sadilo tako da se kod prethodne jednogodišnje

obrade zemljišta za obrađivanje zemljišta i za kasnije okopavanje ne

plati ništa, nego samo za sadnju. Kod istovremene obrade zemljišta i

sadnje plaća se zasebno za obradu zemljišta i zasebno za samu sadnju.

Oranje se plaća od jutra. Kopanje se jama i rupa za sadnice plaća u

nadnicu ili od komada, sama sadnja u nadnicu.

U 1932 godini ručno je posađeno 283.36 kj., od čega otpada na nova

pošumljenja 158.53 kj. i na popunjavanje 124.83 kj. sa ukupnim troškovima

za sadnju i njegu (okopavanje u prvoj godini) od 139.053.04 Din.

Samo ručno posumljavanje (i njega) 1 kj. mlade kulture stajalo je 290

170


do 900 Dinara, prosječno 496.— Dinara. Troškovi sadnje i njega po jednoj

biljci iznose 15—23 pare, prosječno 18 para.

Potrebne sadnice za sadnju odgajaju se u vlastitim šumskim rasadnicima,

od kojih su danas tri stalna (u Kajtasovu, u Grebencu i na Devojačkom

Bunaru), a ostali su privremeni. U stalnim se rasadnicima uzgaja

u prvom redu bor, a onda listače, koje se sade u malim količinama, dok

se u privremenim rasadnicima skoro isključivo uzgajaju bagremove sadnice.

Nekoje su vrste borovih biljaka bile zadnjih godina iz Senja i sa

drugih mjesta, ali razumije se, nijesu dale povoljne rezultate.

U rasadnicima bagrema događa se više puta zbog lošega zemljišta

i eventualne kakove greške oko kulture da se tek samo jedan dio bagremovih

sadnica može rasadivati nakon prve godine, dok se jedan dio

mora pikirati ili preškolovati i tek kao dvo- ili možda još i trogodišnje

sadnice saditi. Troškovi preškolovanja i odgoja ovakovih sadnica stoje

u drugoj ili u drugoj i trećoj godini mnogo više nego uzgoj jednogodišnjih

dobrih i zdravih sadnica iz sjemena. Zato treba ovo po mogućnosti

izbjegavati. Jedan se dio slabijih bagremovih biljki na koncu, kad

je rasadnik završio svoju funkciju, ostavlja da zašumi ujedno i površinu

rasadnika. Razumije se, i tu se sadnice mtoraju ostaviti na propisnu daljinu.

Slika 20. Jednogodišnji pomlađeni bagrem iz panja

Posao se u rasadnicima obavlja kao obično: ugarenje i uništavanje

trave i korova, oranje u jesen, oranje u proljeće, drljanje, vlačenje, valjanje,

sijanje i sve što je s tim u vezi. Za preškolovanje slabijih sadnica

bora i drugih listača upotrebljava se Hackerov stroj za pikiranje. Preškolovanje

bagremovih sadnica da bi išlo brže, vrši se pod običan plug

u svaku drugu ili treću brazdu. Radnici su podijeljeni na sekcije i dok

plug obiđe i otpara 1 ili 2 prazne brazde, dotle radnik mora sa sadnjom

svoga dijela i sa ugazivanjem i čepanjem sadnica biti gotov. Uzgojni se

poslovi vrše neprestano za trajanja vegetacije: u glavnom okopavanje,

plijevljenje i eventualno i zalijevanje. Vađenje se sadnica za rasadivanje

vrši kod bagrema sa Törökovim plugom koji ide duboko i podsijeca

sadnice, ali ih ne izbacuje, pa su sadnice na taj način kao utrapljene i

vade se onda i onoliko kada i koliko treba. Da ne bi konje bagrem

izgrebao i poderao im kožu, sadnice se najprvo presijeku 40—50 cm

visoko sa jakim škarama (Hauptnerovim) i poslije toga se podoravaju

i podasijecaju sa Törökovim plugom.

171 14


Godine 1932 bilo je na Pijesku što stalnih, što privremenih rasadnika

55.07 kj. Zaliha sadnica sposobnih za sadnju bilo je koncem 1932

godine 363.500 kom. Ukupni troškovi za rasadnike iznosili su 93.571.10

Dinara. Troškovi za proizvodnju 1 kom. sadnice sposobne za rasadivanje

stoje 0.15—0.50 Din, prosječno oko 28 para.

U poslove njege sastojina spada čitav niz kulturnih mjera. U jesen

posađene bagremove sadnice u proljeće se prikraćuju ili sijeku na čep.

Kulture se na bivšim travnim površinama prve godine barem dvaput

okopavaju. Za okopavanje kultura bez medu-usjeva treba platiti, dok

za okopavanje sa medukulturama ne treba ništa platiti. Ako je moguće

ili potrebno i drugu, a možda i treću godinu medu kulturama raditi,

onda se i to radi.

Slika 21. Mrazište ili »bagremove metle«

Mlade se sastojine, u glavnom bagremove i djelomično topolove, u

koliko je to moguće, oko pete godine čiste. Sastojine ponikle iz panja

i žila nekad su se čistile isijecanjem suhih, kržljavih i suvišnih izbojaka

iz panja ili žila i postranim kresanjem ogranaka, dok su se sastojine

podignute iz posađenih sadnica samo potkresavale. Granje dobiveno kresanjem

i isijecanjem davalo se besplatno ljudima koji to rade. Ako dobiveni

materijal predstavlja neku vrijednost, kao na pr. vinogradsko

kolje, onda se još i plaćalo. Ova su čišćenja u predratnim godinama redovito

bila provadana, dok to u ratnim i poratnim godinama kao i danas

nije već slučaj. Potkresivanje i čišćenje od grana vrši se zato udešenom

Ajtayevo.m pilom sa dužim drškom. Bor nema potrebe za čišćenjem.

Kod drugoga se čišćenja, koje se obavlja otprilike oko desete godine,

potkresavaju grane i vade suha, slaba, potištena i suvišna stabla,

koja se prethodno označe. Drvo se već unovčuje na doznačnice, a kupac

ga sam izrađuje.

Uz ova čišćenja često se vade stari jagnjedovi i topolovi truli i čičkavi

panjevi i stabla, koja svojevremeno nijesu bila izrađena i niko ih

nije htio. Isti je slučaj i sa obgorjeliml stablima. Takova se stabla moraju

čim prije povaditi sa panjevima, da ne zauzimaju mjesto drugima i da

172


se pošume iz žilja, u koliko je to moguće, inače se površine moraju zašumiti

sadnicama.

Mjestimično se u šumama Deliblatskoga Pijeska prakticira da se u

starijim sastojinama podstojno sitno grmlje čisti i siječe, što se ne bi

trebalo svuda dozvoliti, naročito ne kod šuma prispjelih za sječu.

U starijim sastojinama oko petnajeste i oko dvadesete godine gdje

je to moguće i ukazuje se potreba, provadaju se već prorede, gdje se uz

suha, potištena i kržljava stabla vade i slabija stabla, a druga oslobađaju

i gdje se nastoji povećati tehnička sposobnost preostalih stabala. Sav se

taj materijal unovčuje na doznačnice uz kupčevu izradbu, premda bi se

mogao raditi i u vlastitoj režiji.

Nadnice u okolini Pijeska iznose za čovjeka 12—20 Din, zia ženu

10—15 Din, za djecu 7—12 Din.

твни шшжи р\г.\ :: 1ник!

Slika 22. Šumski rasadnik u Kajtasovu

Nešto moramo spomenuti i o štetama u šumama Deliblatskoga Pijeska.

Najveću štetu prave prizemni požari, gdje izgori sva suha trava,

a s njome borovica i borovi, dok se drugo drveće oprlji i kasnije osuši.

Za požar je opasno vrijeme august do novembra i suho proljeće do polovice

aprila, dakle kad je suha trava. Požare prouzrokuju prolaznici

nehotimično ili hotimično bacanjem neugašenih šibica i cigareta. Požar

se gasi predusretanjem vatre i čišćenjem požarnih linija. Kod gašenja

sudjeluje lugar, okoliš, a prema potrebi okolišna sela, opštine i vojska.

Požari su već par puta zahvatili skoro sav Pijesak i uništili mjioge i s

teškom mukom podignute crnogorične kulture kao i kulture, sa kojima

su vršeni opiti. Prijeko je potrebno preduzeti najenergičnije mjere za

sprečavanje nastanka požara. Požarom ocvrljeno i osušeno drvo unovčuje

se na objave kao drvo od predužitaka ili vanrednih užitaka.

Na višim mjestima iznad 120 m nadmorske visine, u udolicama gdje

je hlađenje zraka po noći jako, vrlo su česti mrazovi u maju i junu u

mladim bagrenovim kulturama, naročito kod mladih niskih, nježnih izbojaka

iz žilja i panja. Dok su se pokrajne kulture podigle, dotle ova-

173


kova mjesta ubija mraz iz godine u godinu i na njima nema ništa. O

mjerama za izbjegavanje štete od mraza biće govoreno poslije.

Godine 1934 pojavili su se silni miševi i napravili su vrlo veliku

štetu u mladim borovim kulturama pregrizanjem žilja. Ma da ih lisice

tamane, to ih je još uvijek suviše. Treba poduzeti mjere oko zaraživanja

miševa Löfflerovim bacilom općenito, a gasovima i trovanjem barem u

samim kulturama.

U rasadnicima i mladim borovim kulturama, naročito na lošijem

zemljištu vrlo često štetu prave grčice, koje treba skupljati i uništavati

pomoću mamaca, biljaka koje one rado jedu i na koje se skupljaju

(mrkva, krumpir).

Na mladim borovim kulturama zna nekad praviti štete odgrizanjem

vrhova zec i srna. Sasvim; mlade bagremove sadnice zna nekad zec da

oguli. U proljeće u stanovito vrijeme stoku na pašnjacima napadne

golubačka muha. Stoka se mora sklonuti i kaditi. Štete od čovjeka vrlo

su male, tako da uopće ne dolaze u obzir.

Pijesak je danas podijeljen na tri Šumske Uprave: Deliblato, Bela

Crkva i Banatski Karlovac svaka sa po jednim šefom Uprave sa fakultetskom

spremom. U Beloj Crkvi ima još jedan činovnik. U kancelariji

u Deliblatu ima jedan činovnik podšumar, a kod drugih dviju Šumskih

Uprava po jedan zvaničnik. I Šumske Uprave i šefovi Šumskih Uprava i

pisari u Deliblatu i Beloj Crkvi imaju državne stanove, dok državnih

zgrada u Banatskom Karlovcu nema. Čitav posjed podijeljen je danas na

16 čuvarskih srezova, 7 u Deliblatu, 4 u Beloj Crkvi i 5 u Banatskom

Karlovcu. Jedan je čuvar pridjeljen čuvaru sreza u Dubovcu kod Šumske

Uprave u Beloj Crkvi. Na čuvarskim su srezovima namješteni kvalifikovani

lugari. Imaju državni stan 13 čuvara u šumi, 1 stanuje u stanu bunardžije,

dok jedan stanuje u Deliblatu i 1 je bez stana. Osim toga ima

na Pijesku 3 bunardžije, od kojih je jedan kvalifikovani lugar. Ima i

stalnih radnika i 3 državna kočijaša. Svaka Uprava ima na raspolaganju

drž. pretpregu za obavljanje vanjske službe.

Mađarska je uprava uvela telefon na Deliblatskome Pijesku spojivši

svaki lugarski stan sa centralom u Deliblatu. Pred nekoliko godina

(1928) spojena je i Šumska Uprava u Beloj Crkvi sa lugarskim stanovima.

Čitava telefonska mreža iznosi 90 km i vrlo je od velike koristi za

organizaciju rada, jer šef Uprave može svaki dan svakome lugaru naložiti,

što ima činiti, i lugar može brzo putem telefona izvještavati i tražiti

upute. Za vrijeme požara je telefon od neocjenjive koristi zbog

brzoga organizovanja gašenja požara.

Deliblatski je Pijesak bio do 1927 godine aktivan, to jest prihodi su

bili veći od rashoda. Poslije 1927 godine on je pasivan, jer su rashodi

veći od prihoda. Ako pogledamo uporedni pregled između prihoda i rashoda

1910 i 1932 godine (vidi tabelu 13), to vidimo da su prihodi razmjerno

manji kod sviju stavaka kod drveta, ploda borovice i dr., a naročito

su nesrazmjerno manji kod paše u 1932 godini.

Ukupni su rashodi, izuzev vanredne, razmjerni sa rashodima prije

rata, dok su pojedine stavke veće, a pojedine manje.

Javni tereti, banovinske i opštinske dažbine čine velike sume. One

su iznosile u 1932 god. 40.699.— Din, no nijesu plaćane. U 1933 god. iznose

javni tereti 73.084.— Din.

174


175


Nedaleko od Deliblatskoga Pijeska na sjeveroistoku na lesu, zemljištu

sa više ilovače nalazi se zaseban komad državnoga posjeda zvani

Dumača, koji spada pod Šumsku Upravu u Beloj Crkvi. Površina iznosi

138.64 ha (249.2 kj.). Vrste drveća su: hrast, jasen, brijest. Za taj dio

posjeda postoji i zaseban privredni plan. Način uzgoja je niska šuma sa

ophodnjom od 40 god. Za sada tamo ne dolazi ništa za sječu.

(Nastavlja se — A suivre)

SAOPĆENJA

POPULARIZACIJA ŠUMARSTVA.

U prošlom je broju Šumarskog Lista, pod rubrikom »Saopćenja«, štampan članak

sa gornjim naslovom. Pisac se među ostalim osvrće i na način propagande šumarstva,

koji je Jugoslovensko šumarsko udruženje provodilo pred cea 4 godine. Kao tajnik

J. Š. U-a bio sam tada inicijator i organizator takovog načina propagande. Stoga držim,

da moram da se osvrnem na rečeni članak.

Kad se izrađivao način propagande Udruženja, dali su za njega svoje odlične

idejne priloge članovi Jugoslovenskog šumarskog udruženja. To su učinili dobrovoljno,

nikako primorani. Kod tog stvaranja nije bilo nikakvog birokratizma, a ni

gotovo nikakove administracije. Za vrlo kratko vrijeme stvorene su ideje i stavljene

na papir. Jugoslovensko šumarsko udruženje 1 posve je slobodna institucija sa vlastitom

svrhom i svojom privatnom inicijativom. Dakle primjedba pisca navedenog članka o

»birokratiziranoj administrativnosti« ne može da se odnosi na stvaranje propagande

J. š. U-a, a ne može da se odnosi ni na proizvode tog stvaranja, na same propagandne

plakate (slike). Od sviju plakata sa slikama zapravo je samo jedan i to »Molitva

šume« bio oštampan u više hiljada primjeraka i razaslan diljem cijele države. Druge

slike na žalost zbog pomanjkanja sredstava nisu uopće štampane, već su samo

U unikatima izložene na pokretnoj poljoprivrednoj izložbi i školi (to po svoj prilici

autoru spomenutog članka nije bilo poznato).

Na temelju rečenog članka mogao bi tko da dođe do zaključka, da J. Š. U.

ne treba započetu akciju u istom smjeru dalje da provodi. Ali tome nije tako. Dapače,

sve projektovane plakate (slike) trebalo bi razmnožiti u stotine hiljada primjeraka.

Nijedna škola, nijedan seoski dom nii dom nijednog narodnog

poslanika ne bi smio da bude bez njih.

Zar jedini plakat sa slikom, koji je od J. š. U. razmnožen, t. j. »Molitva šume«,

zar on ima nešto, što bi narod osjećao, kako autor kaže, »samo kao jedan službeni

gest, kao akciju po dužnosti«? Ili zar u toj Molitvi ima nešto, što, kako autor kaže,

»nesumnjivo podsjeća na onih bibljiskih 10 Božjih Zapovjesti i tada moramo priznati

da je to sve nažalost iluzorno, jer ako priznamo, da se u današnjem životu niko ne

obazire na 10 Božjih Zapovjesti, onda vidimo, da taj metod nije ni najmanje pogodan

za uspješnu propagandu«.

Na ove riječi autora ponavljam riječi Molitve šume: »Čovječe, ja sam toplota

tvog ognjišta u hladnim zimskim noćima, prijateljski hlad po ljetnom suncu. — Ja

sam sljeme tvoje kuće, daska na tvojoj trpezi, postelja na kojoj spavaš i drvo od koga

gradiš lađe. — Ja sam držahea tvoje motike, vrata tvog obora, drvo tvoje kolijevke

i mrtvačkog sanduka. — Ja sam hljebac dobrote i cvijeće Ije'pote. —т Slušaj molitvu

moju: NE UNIŠTAVAJ ME!«

Ima li išta u tim riječima od onoga, što pisac kaže? Ili zar toga ima u onoj

slici, na kojoj je narisana s jedne strane žigica i cigareta, a s druge kako šuma gori,

176


pa iznad toga piše : »U žigice je glava mala, аГ je u nje mnogo zala. Čuvaj šumu

od požara. Iz jednog stabla može da se izradi milion ži'gica, dok jedna žigica može

da uništi milion stabala.« Ili možda u slici, na kojoj su simbolički prikazani razni naši

dnevn'ci (novine), kako igraju kolo, a ispod toga piše: »hvala šumi, što se' štampamo

u našoj hartiji ima 90 od sto drveta«. Zar u svemu tome, u tim riječima i slikama

ima i trunak »birokratizirane administrativnosti«?

Pa i ako neki natpisi podsjećaju na 10 Božjih Zapovjesti, ne može to da bude

nikako njihova mana, već samo prednost. Jer kako god ima ljudi, koji se ne drže

ili se slabo drže tih 10 Zapovjesti Božjih, ipak su te Zapovjesti najjednostavnije i razmjerno

najsavršenije životne norme. Najbolje to dokazuje njihovo stalno postojanje

kroz nekoliko hiljada godina. Svi zakoni sviju država, direktno ili indirektno, sa više ili

manje riječi permutiraju u glavnom ono, što je u tih 10 Zapovjesti posve kratko i jezgrovito

rečeno: Poštuj oca i mater, Ne kradi, Ne reci kriva svjedočanstva, Ne ubij itd.

Jugoslovensko šumarsko udruženje stavilo je u svojim čednim mogućnostima

pred javnost svoje plakate. Bacilo je sjeme ljubavi za šumu i obranu šume. Uspjeh?

Da li je te slike uočila naša inteligencija, da li ih je zapazJp narod? Da li su te slike

ganule bar jedno srce? Ako jesu, uspjeh nije baš potpuno »iluzoran«. Primili smo u

Udruženju po gdjekoje pismo, po gdjekoju kartu iz raznih krajeva države, u kojima

kakav penzionisani profesor, kakav skretničar, gimnazijalac, učitelj, općinski načelnik,

obrtnik ili gostioničar moli primjerak »Molitve šume«. Gdjekoje takovo pismo odavalo

je i sasvim nevješt rukopis. Zar je dakle potpuno iluzoran bio uspjeh te propagande?

Seljak nam nije mogao da piše, jer nije dovoljno pismen, ali sudeći po onoj potražnji,

koja je spontano uslijedila za »Molitvom«, dolazim do zaključka, da sjeme propagande

nije palo na potpuno sterilno tlo i da je moguće u tome smjeru još mnogo učiniti.

Pričali su mi kolege, da ima škola (osnovnih), u kojima djeca naučiše spontano, sama,

napamet »Molitvu šume«. Zar ta činjenica znači baš potpunu »iluzornost« uspjeha?

Vjerujem, da dosadanja propaganda ima razmjerno malog realnog uspjeha u

narodu. Narod nastavlja dalje na isti način, kako je naučio od svojih pređa. A zar

je moguće i zamisliti, da bi on tako brzo napustio čitav svoj način dosadašnjeg života

i postupka, koji je tako često vezan sa devastacijom šuma? Da se njegovo shvaćanje

o šumi izmijeni, a U vezi s time da se izmijeni i njegovo postupanje sa šumom, za to

treba još mnogo i mnogo intenzivnog rada čitave struke u raznim smjerovima: djelovanja,

a napose i u smjeru propagande. Svaki i najmanji rad u tome, ako je spontan

i iskren, mora da dovede bar malko k napretku.

Odnos našeg Udruženja prema narodu u stvari propagande potsjeća me na

odnos učitelja prema djeci na prvi dan škole. Zar će učitelj napustiti učenje dječice

zato, jer ga prvi dan gotovo ništa ne razumješe?

Još nešto želim ovom prilikom da spomenem. Za naš način propagande spontano

se je zainteresovaio i inozemstvo, premda ta propaganda nipošto nije bila

namijenjena inozemstvu. Najprije 1 je Udruženju stiglo pismo poznatog

francuskog šumarskog stručnjaka, pokojnog profesora Visoke šumarske škole u Nancy-u

Viktora Hulina, u kome moli Udruženje, da mu pošalje svoje propagandne

plakate,, koje je vidio u Šumarskom Listu. Poslali smo »Molitvu šume« i odgovorili

da »nažalost ostale plakate ne možemo da šaljemo, jer su izrađeni samo u unikatima

i izloženi na izložbi itd.« Poslali smo fotografije sviju plakata. Prof. Hulin napisao je

o našem načinu propagande zaseban prikaz sa 6 reprodukcija u Revue des Eaux et

Forêts 1933 str. 962. Prikaz je izašao kao postuman članak autora (poslije njegove

smrti). Francuski se stručnjak vrlo povoljno izražavao o načinu propagande Jugoslovenskog

šumarskog udruženja. Među ostalim kaže: »affiches populaires et très

expressives sous une forme simple« i »campagnes menées pour Г éducation forestière

des masses et dont le besoin se faisait réellement sentir. Le moyen choisi est

177


le meilleur: il consiste 1 à agir sur l'opinion par des symboles expressifs, des images

que Г on serait tenté de qualifier des naives, mais qui, par ce fait même, atteignent

beaucoup mieux leur but que des dissertations savantes.«

Prošlo je zatim više mjeseci, kad li Udruženju stigne pismo s drugog kraja

Evrope, iz Rumunjske. Profesor Tehničke visoke škole u Bukureštu i inspektor šumarstva

Dr. D r a m b a moli za propagandne plakate. Opet smo mogli poslati samo »Molitvu

šume 1 « i fotografije. Opet smo pisali: »nažalost ne možemo poslati ostale plakate,

jer su unikati...« Potvrđujući primitak fotografija g. Dr. Dramba nam među ostalim

piše: »Je porte un sincère hommage à Г admirable organisation de Votre Union forestière

Yougoslave, qui a su recueillir et grouper ce matériel fort précieux pour la propagande

forestière dans les masses du peuple«. Dr. Dramba održao je u Bukureštu

i zasebno javno predavanje o našem načinu propagande prigodom kongresa Udruženja

rumunjskih šumarskih inženjera. U projekcijama je prikazao naše propagandne slike.

Evo što nam je o tome među ostalim pisao: »Je dois reconnaître, toute modestie à part,

que cette conférence a été très prisée par ce public d'intellectuels roumains, mais qu'il

vous en revient une large part, grâce ajux vues que j'ai projetées, au moyen de l'épidjascope,

et que vous avez mises à ma disposition. Le congrès enthousiasmé de votre 1

organisation forestière et des méthodes si ingénieuses et si adéquates à la psychologie

populaire, que vous employez, a décidé, à l'unanimité, d'adopter des procédés similaires

pour notre propagande forestière.« O predavanju Dr. Drambe i o našoj propagandi

pisale su vrlo laskavo rumunjske novine. Posjedujem, ljubaznošću g. Dr. Drambe,

veliki rumunjski list »Univerzul« od 2 juna 1934, u kome se medju ostalim kaže:

»Jugoslavenski je seljak, jednako kao i naš (rumunjski) vrlo skeptičan, on sa nepažnjom,

gotovo bi se reklo sa nepovjerenjem, sluša apele intelektualaca, koji mu kazuju,

da šume ne smije uništavati, već njegovati. Evo zašto mu se daje serija simboličkih

slika, koje su risane u markantnim jednostavnim linijama i živim bojama, uz kratke

natpise, koji iskazuju jednostavne jasne ideje i pokazuju mu nevolje uzročene uništavanjem

šuma, uzroke šumskih požareva . . .«

Gospodin Dr. Dramba posvetio je i posebnu publikaciju u glavnom samo našem

načinu propagande (Bukurešt 1935: Propaganda Forestière prin imagini, 47 stranica)

sa 21 slikom naše propagande.

Iza toga je opet prošlo više mjeseci, kad li po analognom predmetu stiže Udruženju

zamolba iz Holandije. Društvo »Nederlandsche Heidemaatschappij, Vereeiniging

ten algemeens nutte, onder hooge Bescherming van H. M. de Koningin en H. K. H. de

Prinses« (Društvo za pretvorbu vriština u kulturno tlo) moli za naše uspjele propagandne

plakate. I opet smo pisali: »nažalost nemamo nego Molitvu šume itd«. Evo što

nam je' medju ostalim to društvo pisalo, kad je primilo »Molitvu«: »In bestem Dank

emfingen wir ihre Propaganda-Plakate »Molitva šume«. Sie wurden hier allgemein bewundert

wegen ihrer Deutlichkeit. Zumal für den einfachen Waldbesitzer (oft Waldverwüster)

sind sie ausgezeichnet als Belehrung und Warnung. Daselbe gilt auch für

die anderen Propaganda-Bilder, wovon wir der französichen Uebersetzung gerne entgegensehen.

Die sind wirklich einzig in ihrer Art. Ihre Propaganda muss doch zuletzt

führen zu einer Würdigung des Waldes durch die Bevölkerung!

Mit grossem Interesse sehen wir dem Album entgegen und danken Ihnen

im voraus für die Zusendung«. U drugom pismu, kad je J. Š. U. poslalo album fotografija

svojih plakata veli se: »Die Propaganda-Bilder sind hier von unseren Beamten

mit grossem Interesse bewundert worden. Allgemein fand man sie von grossem pädagogischem

Wert« . . . »Unsere Gesellschaft und auch die Staatsforstverwaltung thun

alles, was sie können, um den Wald zu schützen gegen Feuer und Vernachlässigung

und zwar durch Plakate, Warnungstafeln, Lesungen (zumal für Militair in den Kasernen

und für die Bevölkerung des platten Landes), um uns ihre Hilfe bei Waldbrand zu

178


sichern. Unsere Plakatensammlung muss nun dazu dienen, auf Ausstellungen der Bevölkerung

zu zeigen, was in dieser Beziehung in Holland und im Auslande gemacht

wird«. To holandsko društvo poslalo nam je za uzvrat svoj propagandni materijal.

Mirne duše mogu da kažem, da su se za rijetko koju akciju našeg šumarstva

inostrani stručnjaci tako spontano zainteresovali, kao baš za naš način propagande šumarstva

pomoću popularnih slika.

U obranu rada Jugoslavenskog šumarskog udruženja, u obranu svog ličnog rada,

napisao sam gornje retke. Ne osvrćem se na ostale izvode pisca članka »Popularizacija

šumarstva«. Ne osvrćem se na pr. na pitanje, da li i u koliko bi bilo umjesno ili

neumjesno prilikom nasičkog procesa dokazivati javnosti, da koze prave u šumama više

štete, nego što su štete, za koje se u tome procesu optuživalo. Ne osvrćem se ni na pitanje

proizvodnje domaćeg masivnog pokućtva ni na pitanje šumskih zadruga, koja

pitanja autor tangira u svome članku. Sve su to zasebni problemi. Osvrnuo sam se

samo u toliko na rečeni članak, u koliko je bila tangirana propaganda J. Š. U-a.

Završujem sa željom, da Udruženje obnovi svoj propagandni rad u započetom

smjeru, da ga dapače obnavlja češće i žešće, dok ne urodi plodovima. Ali naravno,

nikako ne može da se tvrdi, da je projektovani način propagande savršen ili potpun.

Treba ga usavršavati i izgradjivati i provoditi snagama i radom sviju članova. Ali

svakako i ovdje važi narodna: »Ko zna bolje, rodilo mu polje«.

Nikola

Neidhardt.

DELOKRUG I RAD ŠEFA ŠUMSKE UPRAVE.*)

Polazimo sa stanovišta da je tema ovoga predavanja aktuelna i korisna za šumsko

gazdinstvo, koje je povereno na rukovanje i upravljanje šefovima šumskih uprava

kao šumarskim stručnjacima sa potrebnim stručnim kvalifikacijama i položenim praktičnim

ispitom.

Kakve stručne kvalifikacije mora imati šumarski stručnjak, da zauzme položaj

šefa šumske uprave, regullsano je zakonom o šumama i Uredbom o ustrojstvu Ministarstva

Šuma. O tome je već bilo govora u našem članku »Delokrug i rad šumske uprave«

(Š. L. br. 4-1930 g.) Ne mislim se vraćati više na ovo pitanje.

Pitanja, koja ćemo pretresti i kritički popratiti u ovom predavanju, interesovaće,

mi se nadamo, i starije šumarske stručnjake, koji se nalaze na službi kod viših šumarskih

institucija: Direkcija Šuma, Banskih Uprava, pa i kod samog Odelenja za

Šumarstvo. Ako ništa drugo, tema našeg predavanja potsetiće ih na mladje godine,

kada su sa puno poleta, snage i požrtvovnosti poleteli u naručje šumarstva, da svojim

teoretskim i stručnim znanjem koriste svome rodu i državi. Za njih će biti ovo predavanje

neka vrsta mementa na sve ono što su uradili na šumarskom polju i kako su

radili, dok su služili na čelu šumske uprave. Naše je mišljenje oduvek bilo, a toga ćemo

mišljenja i u buduće biti, da svaki šumarski stručnjak u šumarskoj hijerarhiji mora

provesti izvefetan broj godina na šumskoj upravi. Ko želi da naredjuje i da zapoveda,

morao je i sam biti u položaju, kada se njemu zapovedalo i naredjivalo., U ovoj je rečenici

jasno izraženo naše mišljenje; razumeće ga, bez sumnje slušaoci, te je izlišan

komentar.

Trebalo bi da bude pravilo, da svi šumarski stručnjaci idu redom u službovanju

od nižih šumarskih institucija, da bi jednoga dana puni iskustva dospeli do najviše instancije,

a to je Odelenje za šumarstvo.

*) Predavanje održano na skupštini Beogradske podružnice Jug. šum. udruženja

14 aprila 1935 g. u Beogradu.

179 15


Tema ovog predavanja, nadamo se, biće korisna i za naše drugove, koji u današnjim

prilikama služe kod šumskih uprava, a naročito će korisno i poučno poslužiti

mladjim drugovima, koji se tek spremaju bilo praktično ili teoretski da steknu potrebnu

sposobnost, kako bi jednog dana zauzeli položaj šefa uprave. Nije to ni tako prosta,

još manje laka stvar biti na čelu šumske uprave. Odmah ćemo naglasiti, da je položaj

šefa uprave ne samo zavidan, pun časti i dostojanstva, već da je on i težak i delikatan,

a pri tome skopčan sa velikim moralnim i materijalnim odgovornostima.

Imajući u vidu sve ovo, što smo napred rekli, naša je želja da raspravimo delikatno

pitanje o delokrugu i radu šefa šumske uprave. Nastojaćemo da ga rasvetlimo

što bolje možemo, koristeći se našim dugogodišnjim i neprekidnim iskustvom službovanja

na čelu šumske uprave, koje zalazi u desetu godinu.

Tema današnjeg predavanja raspravljana je u našim člancima: »Delokrug i rad

šumske uprave« (Š. L. br. 4/1930) i »Državno šumsko gazdinstvo i Zakon o državnom

računovodstvu« (Š. L. br. 3/1934), te bi se moglo pomisliti da je tamo sve rečeno i da

se ne bi imalo više šta reći o tome pitanju. Medjutim naše je mišljenje, da je pitanje

rada šefa šumske uprave u navedenim člancima dodirnuto samo u toliko, u koliko je

govoreno o delokrugu i radu šumske uprave, a da nije tačno preciziran i preglednije

opisan rad samog šefa uprave. Ovim predavanjem želimo nadopuniti i zaokružiti sve

ono, što smo govorili u našim člancima, kako bi se dobila jedna celina.

Današnje naše predavanje podelićemo u glavnom u dva dela.

A. Službeni rad šefa uprave.

a) Kancelarijski rad. šta sve spada u kancelarijski delokrug i rad šefa šum.

uprave, propisano je u Upustvima o primeni Zakona o Šumama za šumske uprave Br.

30541/1930. Ova su upustva kasnijim raspisom dopunjavana. Sem toga kancelarijski

rad šefa uprave propisan je i u Upustvu za uredjivanje državnih šuma Br. 33.820/1931.

Pored navedenih upustava postoje mnogobrojni raspisi i naredbe, koje govore o kancelarijskom

radu šefa uprave.

Mi ne mislimo nabrajati kancelarijski rad i dužnosti, koje su propisane navedenim

upustvima, raspisima i naredbama.

To bi nas daleko odvelo, a smatramo da je svaki šef uprave pročitao citirana

upustva i da po istima postupa, jer ona sadrže glavni kancelarijski rad. U koliko je

koji od šefova uprava što izgubio iz vida, upućujemo ga na upustva, koja se nalaze u

Zborniku Šumarskih Zakona i Propisa str. 130 i 289 (ing. Borošić i ing. Sarnavka). Na

kancelarijski rad po drugim raspisima i propisima šefovi šum. uprava se stalno i na

vre'me upozoravaju od strane nadležne Direkcije, Banske Uprave, pa i samog Odelelenja

za Šumarstvo. Oni pak naši drugovi, koji se tek spremaju da zauzmu položaj šefa

uprave, prilikom preuzimanja te dužnosti biće upozoreni na navedena upustva. Na ostale

raspise upozoriće ih pretpostavljena viša vlast, a i sami mogu naći potrebno u

takozvanim normalnim naredbama, koje vodi svaka šumska uprava.

Mi ćemo u kratkim potezima potsetiti na to, kakav treba da bude kancelarijski

rad, jer smatramo da će to biti važnije nego li samo nabrajanje toga rada. Kao princip

svakom šefu uprave treba da bude pred očima ona narodna mudra i pametna izreka:

»Što možeš uraditi danas, ne ostavljaj za sutra« ili: »Propušteno vreme' neda se

nikad nadoknaditi«.

Reći će nam mnogi »pa to nije ništa novo, to mi znamo«. Nije dovoljno znati,

već se treba držati te izreke i striktno je primenjivati. Koliko je naših drugova u svojstvu

šefa šumske uprave imalo okapanja, natezanja i nekorisnog piskaranja u davanju

izjašnjenja Direkciji, što ovaj ili onaj kancelarijski posao nije na vreme svršen, što

izvestan važan izveštaj nije na vreme poslan. Mnogi izveštaji i kancelarijski radovi

izgledaju, na oko, sporedni i nevažni, a kad tamo, Direkcija pravi pitanje od toga.

180


Svršavanje kancelarijskih radova naročito računsko-blagajničkih mora biti osobita

briga šefa uprave. Njih netreba potcenjivati i zanemarivati. Red i urednost u kancelariji

je prvi osnov za sprovodjenje intenzivnog šumskog gospodarstva. Kakav je red u

kancelariji i sa kojom ažurnošću otpravlja šef uprave (kao starešina nadleštva) kancelarijski

rad, vidi se i po tome što se na ocenu toga rada obraća naročita pažnja u starešinskom

izveštaju.

Osvešteno je pravilo, ako starešina želi da mladji rade savesno i revnosno, mora

prednjačiti primerom. Ovo naročito ako kod same šumske uprave ima više podredjenih

službenika. Ako li je pak na upravi šef uprave jedini stručnjak sa jednim pisarom

za prepisivanje akata, onda pogotovu mora biti vredan i savestan. U tom slučaju

mora sve sam rešavati. Mnogi šefovi uprava daju na rešavanje i važnije predmete pisaru

uprave. Ovaj postupak niti je uputan, a niti koristan.

Pisar uprave niti ima razumevanja niti spreme, a niti je dovoljno pismen, da bi

mogao rešavati stručna i administrativna akta, bar prema današnjim prilikama. Koliko

li se je šefova šumskih uprava gorko pokajalo, što su pojedine predmete ustupili na

rešavanje pisaru uprave! Radi ovakvog postupka ne samo da su bili ukoreni od strane

nadležne Direkcije, već su sebi zadali još veći posao time što su isti predmet morali

dva puta raditi i otpremati. A da i ne govorimo o tome da su često puta morali odgovarati,

ako se 1 je radilo o kakvom materijalnom računu, pa je pisar uprave stvar zamrsio,

te je ispala i sumnjiva.

Nijedan službeni akt, bilo da se otprema nadležnoj Direkciji, Banskoj Upravi,

.Odelenju za Šumarstvo, bilo ma kojem nadleštvu ili podredjenom čuvarskom osoblju,

ne treba da ode iz šumske uprave, a da ne bude posle prepisa još jedamput pažljivo

pročitan i greške kod prepisivanja ispravljene. Reći će nam se, to je suvišan i besciljan

posao. No on je koristan i probitačan.

Sve materijalne knjige treba voditi uredno, čitljivo, na vreme unašati podatke

i na vreme ih zaključivati. Naročitu pažnju treba obratiti vodjenju blagajničkih knjiga

i na sve novčane priloge, koji se odnose na te knjige. Na žalost vođenje računsko-blagajničk'.h

knjiga spada u najglavniji kancelarijski rad šefa uprave. Za pogrešno i nesavesno

vodjenje tih knjiga odgovornost je velika i dalekosežna. Sve izveštaje, a naročito

one sa odredjenim rokom treba na vreme sastaviti i poslati Direkciji. Kod vodjenja

službene prepiske i sa višim i sa nižim vlastima šef uprave nesme unositi ničeg

ličnog i neslužbenog. Službeni akti moraju imati isključivo službeni karakter. Ton u

aktima mora biti odmeren, pristojan i korektan, stil jasan i pregledan.

Službena akta, kojima se obradjuju administrativni i stručni predmeti, treba rešavati

polagano i pažljivo. Za primanje stranaka valja odrediti posebne dane. Prema

sezoni i prilikama može se odrediti i više dana u sedmici. Ovo treba obznaniti raspisima

okolnim opštinama, sem toga i objavom na ulaznim vratima. Prema strankama treba

biti predusretljiv i odmeren, bez obzira kojem društvenom staležu pripadale. O ovome

će biti opširnije govora pod A/h. Kancelarijsko vreme treba takodje obznaniti na

ulaznim vratima kancelarije.

Što se pak tiče dolaska i izlaska šefa uprave u kancelariju, o tome ne bi trebalo

govoriti posebno, jer postoje naredbe i propisi osnovani na zakonu. Tačnost dolaženja

i izlaženja iz kancelarije zavisi i od toga, da li je šefu uprave dodeljeno pomoćno i manipulativno

osoblje. Po sebi se razume, da šef uprave' mora prednjačiti primerom, ako

zahteva istu tačnost i od podređenog osoblja.

Ako bi se čeSto dešavalo da šef uprave neuredno ili netačno dolazi odnosno

izlazi iz kancelarije, podređeno osoblje će sledovati primer svoga starešine.

Drukčije stvar stoji, ako je na šumskoj upravi šef uprave kao jedino stručno i

administrativno lice, a dodeljen mu je za prepisivanje akata jedan pisar. Ovakav slučaj

imamo kod mnogih šumskih uprava, o čemu smo govorili u navedenim člancima. Po-

181


stoji li slučaj da je kod šumske uprave jedini stručnjak šef uprave, onda sav kancelarijski

rad tereti njega. On nema u koga da se uzda niti da očekuje, da će ko drugi

mesto njega svršiti neki posao. Da bi sav stručan i administrativan posao, bar u granicama

fizičke i tehničke 1 mogućnosti, na vreme svršavao, u mnogo slučajeva šef uprave

moraće raditi u kancelariji po 2—3 časa dnevno više, nego što je propisano zakonima

i uredbama. Prema ovome od takvih šefova uprava ne može se ni tražiti da dolaze

na minutu ili da izlaze na minutu iz kancelarije.

Smatramo da smo po ovom predmetu rekli u glavnom sve, što bi se imalo reći.

b) Terenski rad šefa uprave. Šta spada u delokrug terenskog rada šefa uprave,

to je također pobrojano u Upustvima za šumske uprave', kao i upustvima za uređivanje

državnih šuma. Stoga ne nalazimo za potrebno da ih ponavljamo. Ograničićemo se da

rasvetlimo, kako se vrši taj terenski rad.

Svaka uprava je podeljena na čuvarske rajone, koje čuvaju čuvari \šuma. No

treba imati na umu, da je za svaku neispravnost u šumskim srezovima šef uprave suodgovoran.

Ova suodgovornost je velika, naročito u pogledu velike šumske štete ili

šumskog požara. Da bi se izbegle neugodnosti i zakonske posledice', šef uprave treba

da je često na terenu. Drugim recima, potrebno je često obilaženje i pregledavanje

čuvarskih rajona. Doduše, prema današnjem stanju stvari, terenski rad šefa uprave

je sveden na minimum, a to je od neizmerne štete po samo šumsko gazdinstvo. Glavni

razlog treba tražiti u putnim troškovima, koji su svedeni ispod dozvoljenog minimuma,

a zatim preopterećenost šefa uprave kancelarijskim radom, koji apsorbira 70—80%-

raspoloživog radnog vremena.

Protiv ovakvog stanja treba se boriti svim legalnim sredstvima. No dok se ovo

žalosno stanje 1 kod šumskog gazdinstva ne popravi, šef uprave nesme se ograničiti

na minimalan broj službenih putovanja od pet dana mesečno*), šef uprave treba da je

u stalnom dodiru sa čuvarskim osobljem na terenu, a i sa okolnim građanstvom, koje

dolazi u šumu po raznim poslovima.

Samo tako i na takav način šef uprave će biti u stanju da odgovori svojoj dužnosti

u pogledu zaštite i odbrane poverenog mu gazdinstva od čoveka, elementarnih

nepogoda, insekata i požara. Osobitu pažnju treba šef da posveti neprestanim usmenim

i pismenim opomenama čuvarskog osoblja, a preko ovoga čobanima, drugom

građanstvu, šumskim radnicima i ugljarima, da se u šumi ne bi desio požar.

Koliko su truda i napora morali uložiti i kakvu su odgovornost morali snositi

oni šefovi šumskih uprava, koji su imali tu zlu sreću, da im se u šumama pojavio

požar? Nije potreban odgovor s naše strane na ova pitanja, jer bi nam to mogli odgovoriti

oni sami.

Pratiti zdravstveno stanje sastojina, voditi prore'de, seče glavnih prihoda, veštačko

pošumljavanje, gajiti sastojine, osigurati prirodno pošumljavanje, voditi brigu

o šumskim rasadnicima i eksploataciji šume, o uređenju šume, sprečavati uzurpacije,

povredu šumskih međa, sprovoditi čišćenje od suvara, bolesnih i nepoželjnih stabpla

i još mnogi drugi stručni radovi spadaju u terenski rad šefa uprave. Svi ovde nabrojani

radovi ne mogu se vršiti iz kancelarije, još manje na osnovu izveštaja čuvarskog

osoblja. Na veliku štetu i žalost šumskog gazdinstva izvođenje mnogih od pobrojanih

radova još se i danas prepušta čuvarskom osoblju. Sa tom rđavom praksom u interesu

šumskog gazdinstva trebalo bi jednom prestati. Kad bi čuvarsko osoblje moglo

i imalo potrebno znanje da izvodi mnoge važne radove, onda nisu potrebni šefovi

šumskih uprava sa fakultetskom spremom.

*) Raspisom Odelenja za Šumarstvo br. 9.808/34 putni paušali šefova Š. uprava

su reducirani na 65% dosadanjih iznosa, pa je minimum putovanja sveden mesečno na

ЗУ 2 dana!

182


Prikupljanje budžetskih i vanbudžetskih prihoda može se samo tako efikasno

sprovesti, ako je šef uprave često na terenu. Prilike u sastojinama menjaju se svake

godine, naročito ako vlada napad od insekata, pepelnice i drugih bolesti, a kao posledica

toga nastaje sušenje.

Na osnovu čestog pregledanja sastojina šef uprave će biti u mogućnosti da

stvori jasan sud o tome, šta se i gde' se može kakav drvni materijal izvaditi i na koji

se način može najpovoljnije prodati. O svima napred pobrojanim terenskim radovima

morao bi sastavljati stručne elaborate i sa obrazloženim predlozima dostavljati ih

nadležnoj višoj šumarskoj vlasti na uvid i odobrenje, u koliko realiziranje tih elabarata

ne spada u delokrug samog šefa. No kod nekih Direkcija i najbeznačajnija

realizacija drvnog materijala, i ako postoji ovlaštenje u Upustvu za šumske uprave,

ne može se izvršiti bez prethodnog odobrenja Direkcije.

Ovim se samo još više posao komplicira i otežava. Takve Direkcije kao i da ne

fermaju citirana Upustva i šumsku upravu smatraju kao prostu ispostavu, dok posao

kao što je vođenje statistike (što su dužne da vode isključivo Direkcije), pa i mnoge

druge poslove iz svoga delokruga svaljuju na šumske uprave.

Odelenje za šumarstvo bi trebalo da povede računa, da li se i kako se upustva

za šumske uprave izvršuju. Kao važnu činjenicu, a koja spada u terenski rad šefa

uprave, smatramo obeležavanje i doznaku drvnog materijala.

Sem tankog i sitnog materijala (prorednog ili sličnog) svaki deblji materijal

bilo za gorivo, a naročito za građu treba da doznači lično šef uprave ili šumarski

pripravnik (potšumar). Prepustiti takve doznake stabala čuvarskom osoblju stvar je

ne samo štetna i opasna po šumsko gazdinstvo već povlači za sobom i veliku materijalnu

odgovornost.

Kod doznačivanja stabala, bilo šumskim trgovcima, bilo nadleštvima i društvima,

bilo pojedinim građanima, treba se rukovoditi principom stručnog gajenja i eksploatisanja

šume. Nikakvi drugi obziri ne mogu se uvažavati kod doznake. Mislimo, da

smo ovim skrenuli pažnju na veoma važnu činjenicu i da će nas stručni drugovi razumeti

i pravilno shvatiti.

c) Odnos šefa šumske uprave u saobraćaju sa višim šumarskim instancijama.

U podrazdelu pod a) već smo naglasili, da u službenim aktima, koji se upućuju nadležnoj

Direkciji, ton i način izražavanja mora biti odmeren, učtiv i strogo služben;

to isto vredi i za službenu prepisku, koja se vodi sa Banskom Upravom, pa i sa Odelenjem

za Šumarstvo, u koliko šef uprave dođe u priliku da šalje službena akta i

samom Ministarstvu šuma.

Takav postupak ne samo da ima svoga opravdanja u raznim upustvima, uredbama

i raspisima, već to nalaže i obična pristojnost. To je tako zvani bon ton, koji;

mora poznavati svaki kulturan i dobro vaspitan čovek. To je u neku ruku imperativ

kod službene prepiske. Odstupanje od ovoga pravila ne samo što nije preporučljivo,

već povlači za sobom neprijatnosti i' neugodnosti, a u učestalom slučaju i zakonsku

odgovornost.

Ako bi se 1 kadgod i dogodilo da u službenim aktima, koji dolaze upravi od

strane pretpostavljene Direkcije (što je najčešći slučaj), od Banske Uprave ili od Odelenja

za Šumarstvo, bude štogod u vidu prekora, predbacivanja ili strože opomene

ili da se traži kakvo izjašnjenje, u takvom slučaju ne treba se prenagliti sa odgovorom.

Dobro je i svrsishodno da šef šum. uprave pročita akt sa takvom sadržinom

više puta, da ga dobro prostudira, da mu se ne bi učinilo pod prvim utiscima, da su

ti izrazi u velikoj meri uvredljivi ili teški. Ne srne se izgubiti hladnokrvnost. Preporučljivo

je da se takav službeni akt ostavi da prenoći t. jj. da prespava, pa da se

sutra dan ponovo pročita i hladno oceni i prosudi i tek onda da se pristupi rešavanju

183


i odgovoru. Pa i kad se takav akt reši, pre otpreme, dobro je da se ponovo pročita,

kako bi se preostri i neodmereni izrazi ublažili ili nastale greške ispravile.

Često puta iz kakve sitnice izrodi se neželjena krupna stvar. Doduše i Direkcija

je pozvana istim propisima da u službenom saobraćaju i sa nižim instancijama upotrebljava

odmeren i učtiv ton. Si duo faciunt idem, non est idem. Pa ako se i pokaže

službena potreba da Direkcija zauzme oštriji način pisanja prema upravi, takav akt

treba poslati upravi pod poverljivim brojem, a ne običnom poštom, jer u protivnom

krnji ugled šefa uprave, time što za sadržinu toga akta zna niže osoblje kod same

Direkcije, a taj akt čita i pisar uprave. Protiv učestalih slučajeva u službenim aktima

sa oštrom sadržinom ili pak sa uvredljivim tonom, koji dolaze od strane Direkcije,

šef uprave se može odbraniti zakonskim sredstvima, koja mu stoje na raspoloženje.

Šef uprave je uvek u podređenom položaju prema nadležnoj Direkciji, pa nije

celishodno, da se bez potrebe upušta u borbu s njome. Treba imati na umu, da je

razlika, pa ma to bilo i službeno, kada se nešto rekne u četiri oka, a razlika kada se

to napiše i potpiše. Često puta u nekoj Direkciji nađe se referenata, koji pod potpisom

Direktora provode neku vrstu samovolje u službenim aktima i nanose uvrede šefu

uprave i ako nema krivice do šefa uprave. Ovakav postupak je za svaku osudu.

Takvi referenti greše. Nisu oni kod direkcije za to postavljeni, već da rade

ozbiljan posao. Oni zloupotrebljavaju poverenje direktora, koji usled preopterećenosti

nema vremena da svaki službeni akt pre otpreme šumskoj upravi pročita. I u takvom

slučaju nije oportuno za šefa uprave da se upušta u jalovu borb-u sa direktorom.

Skoro uvek će šef uprave ostati kratkih rukava.

Po sebi se razume da odgovornost za rad u direkciji snosi direktor i vrlo je

redak slučaj da će direktor desavujisati svoga referenta. No ima i takvih neželjenih

slučajeva, kada je šef uprave, bilo s kojih razloga, prosto primoran da se upušta u

borbu s direkcijom. Mi mu to ne preporučujemo, ali ako bi ipak došlo do ovakvog

slučaja, mišljenja smo da prethodno promisli o svima posledicama, koje će ga snaći,

a te posledice mogu biti sudbonosne i po njega samog, a i po njegovu porodicu.

Ovo, što smo rekli za saobraćaj u službenoj prepisci, vredi i u ličnom saobraćaju

sa direktorom ili direkcijskim izaslanicima. Treba imati na umu poznate mudre izreke

»dobra reč otvara gvozde'na vrata« i »ispeci pa reci«.

d) Odnos Sefa šum. uprave prema podređenim stručnim drugovima (šumar,

pripravnici, podšumari). Kod nekih šumskih uprava šefu su dodeljeni stalno ili privremeno

šumarski pripravnici i podšumari. šef uprave je stariji u rangu i odgovoran

za sav rad kod uprave. Šumarski pripravnici i podšumari su u podređenom položaju

prema šefu uprave.

Službeni odnos između šefa uprave i dodeljenih stručnih drugova je regulisan

zakonskim propisima. Napred, u tačkama a) i b), smo istakli glavni delokrug i rad

šefa uprave. To vredi i u ovom slučaju, kada su mu dodeljeni šumarski pripravnici

i potšumari. Odnos šefa uprave prema podređenim stručnim drugovima treba da bude

služben, odmeren i faktičan, ali ne i preteran. Taj odnos treba da fjude više manje

kolegijalan. I službeni i privatni odnos između šefa uprave i podređenih stručnih drugova

treba da je kolegijalan. Šef uprave je dužan da dodeljenoga pomoćnika uvede

u sve službene poslove, kako u kancelarijske tako i terenske. Ako su terenski radovi

skopčani sa putnim troškovima, treba biti pravičan i uviđavan, pa i tome pomoćniku

dati prilike da putuje. Za raznovrstan stručan posao, u koji se imaju uvesti šumarski

pripravnici, postoji i naročiti raspis Odelenja za Šumarstvo. Jednom reči, šef uprave

po dužnosti i kao starešina treba da nastoji da šumarski pripravnik što bolje upozna

rad na šumskoj upravi, kako bi stekao što veću i bolju praksu za ispit, a kasnije i za

•ireuzimanje dužnosti šefa uprave. Prema početnicima se ipak mora voditi izvestan

obzir u dozvoljenim zakonskim granicama. Sem toga to su ve'ćinom mladi ljudi, pa

184


ih previše ne treba preopteretiti poslom. Mogu im se vremenom poveriti i samostalni

radovi, ali je dobro da taj rad bude kontrolisan od šefa uprave i da šef uprave upozori

pripravnika na greške. Šef uprave će naći načina i puta da udesi svoje službeno ponašanje

prema podređenom šum. pripravniku ili potšumaru i nikako ne sme dozvoliti

da se prede granica pristojnosti ili pak da se neizvršuju službene dužnosti Od strane

podređenih stručnih drugova. Ovoliko smo smatrali da treba govoriti o ovom pitanju.

e) Odnos šefa šum. uprave prema područnom čuvarskom osoblju. Ovaj je

odnos također regulisan zakonom, uredbama i službenim položajem. Niti je potrebno

n : ti želimo da opasujemo u tančine službeni odnos između šefa uprave kao neposrednog

starešine i čuvarskog osoblja. Pa ipak nije redak slučaj da dolazi do sukoba i nepoželjnih

incidenata u službenom radu između šefova šumskih uprava i čuvarskog osoblja.

Ako se svi ti sukobi ili incidenti u službenom odnosu rese kod uprave, onda ne povlače

za sobom velike posledice, ali ako se mora pozvati intervencija više šumarske

vlasti (Direkcije, Banske Uprave, ili i samog Odelenja za Šumarstvo), nije redak slučaj

da dođe do odgovornosti i šef uprave. Dužnost čuvarskog osoblja je regulisana posebnim

pravilnikom broj 23.180/30, a ovaj pravilnik je izdan na osnovu zakona o

šumama. Pa i sam Zakon o činovnicima govori o službenoj dužnosti čuvarskog osoblja

u svojstvu zvaničnika ili služitelja. Ne mislimo se upuštati u detalje niti iznositi raniju

praksu u postupku sa cuvarskim osobljem. Danas je položaj i dužnost toga osoblja

regulisana zakonskim propisima. Kao što ti zakonski propisi govore, čuvarsko je osoblje

pomoćno osoblje dodeljeno šefu uprave. U dužnost mu treba stavljati samo

službeni rad. Mi smo već istakli u svojim člancima, da čuvarsko osoblje u današnjim

prilikama nema dovoljne stručne kvalifikacije za čuvarsku službu. Zakon o činovnicima

propisuje da su za zvanje zvaničnika potrebna dva razreda gimnazije ili odgovarajuća

stručna škola. Pogrešno je protivno mišljenje. Dužnost je šefa uprave da od čuvarskog

osoblja stvori razborito, vredno, požrtvovno i poverljivo osoblje. To će se postići samo

korektnim, pravednim i lepim postupanjem sa cuvarskim osoblje'm, a nikako arogantnim

ili pak nekim strogim vojničkim držanjem. Budući da to osoblje ne raspolaže sa duvoljnim

teoretskim i praktičnim znanjem za svoj poziv, šef uprave mora ga stalno

opominjati pismeno, usmeno, u kancelariji, kod svakog sastanka i na terenu, kako će

vršiti što bolje svoju dužnost. Uvek će imati nešto novo i korisno po unapređivanje

šumskog gazdinstva da mu kaže, da mu obrati pažnju. Šef uprave mora imati strpljenja

i volje, pa će i sam uvideti, da će postići dobar uspe'h, da će sebi stvoriti od čuvarskog

osoblja dobre i savesne pomoćnike. Potrebno je da šef uprave češće obilazi

i nadzire rad čuvarskog osoblja na terenu, a naročito da ga primerom pouči, kako će

postupati sa šumskim kradljivcima. Držanje predavanja ili kurseva čuvarskom osoblju

korisno bi poslužilo.

U odmeravanju kazne prema čuvarskom osoblju treba da je pravedan i uviđavan.

Za svaku malenkost ne treba primeniti kaznu. Savesno i dobro čuvarsko osoblje

će ceniti takav postupak šefa uprave, biće mu desna ruka. Ako bi čuvarsko osoblje,

iz neznanja ili naivno učinilo kakvu nekorektnost prema ličnosti šefa uprave, nije zgodno

odmah uzeti pero, preslušati ga i kazniti. Pre bi ga trebalo usmeno ukoriti i opomenuti

da to više ne čini. Nije zgodno u isto vreme biti i tužilac i sudija. Po sebi se

razume, šef uprave nesme biti mekušac niti mlitav prema čuvarskom osoblju. Naše je

mišljenje, da samo zbog prekršaja službene dužnosti treba primeniti kaznu, jednom reči,

šef uprave treba da bude i starešina i čovek prema čuvarskom osoblju. Čuvarsko

osoblje nije dovoljno pismeno, ne razume zakonske propise, nezna ni ono, na što ima

pravo po zakonu i kad stiče zakonsko pravo na periodsku povišicu, na unapređenje

u grupu. Šef uprave je dužan da vodi računa, kako bi čuvarsko osoblje dobilb na

vreme sve ono što mu po zakonu pripada. Šef uprave ne treba samo da zapoveda

185


ćuvarskom osoblju, već i da se stara o njemu i da ga svojim autoritetom zaštiti, gde

god je ovo potrebno.

Ponovo napominjemo, da nije zgodno niti probitačno prepuštati važnije stručne

radove (vođenje prorede, čišćenje sastojina, oplodnu seču, veštačko pošumljavanje,

obeležavanje stabala, procenu i izradu u režiji), na terenu isključivo čuvarskom osoblju.

Pojedini od ovih radova mogu se samo delimično poveriti čuvarskom osoblju i to onom

koje je savesno, bistro i koje služi duži niz godina. Izradu u režiji može voditi samo

onakvo čuvarsko osoblje, koje je specijalno upotrebljeno kod izrade u režiji.

f) Odnos šefa šum. uprave u saobraćaju sa šumskim trgovcima j šumskim tvrtkama.

Službeni saobraćaj (bilo pismen ili usmen) šefa šum. uprave sa šumskim trgovcima

i šum. tvrtkama je, bar u današnjim pilikama, vrlo čest, naročito kod onih šum.

uprava, koje imaju veće šumske komplekse i vrednije sastojine za eksploataciju. Ovakav

način eksploatacije državnih šuma sprovodiće se sve dotle, dok se ne zavede obavezna

eksploatacija državnih šuma u režiji. Niti je logično niti je korisno po šumsko gazdinstvo,

da šumarski stručnjaci podižu, gaje i uređuju sastojine, a da te iste sastojine

eksploatišu šumski trgovci i šumske tvrtke, čiji su pogledi i interesi sasvim drugi i u

očevidnoj suprotnosti sa principima intenzivnog i racionalnog gospodarenja sa šumom.

I pored mnogobrojnih stega u ugovorima ipak trgovci i tvrtke nastoje svim sredstvima

da eksploataciju vode na svoj način. Tu su svađe, nesporazumi, intervencije i t. d.

Sve i kad bi se nekako postiglo da ih se natera na str.ktno ispunjavanje ugovora o

kupovini, nije moguće da ispune sve obaveze, iz prostog razloga što to ne ide u njihovu

korist i što nemaju razumevanja i shvatanja o šumarstvu. Niti se ima dovoljno

upravnog stručnog osoblja niti čuvarskog da se vodi stalan i efikasan Nadzor nad

trgovcima, tvrtkama i njihovim radnicima. Nisu ovde u pitanju samo dugoročni ugovori,

već i ostali šumski trgovci kao i malopilanari. Da bi se pak uvela eksploatacija

u režiji, potrebna su četiri uslova i to: 1. Nov zakon o državnom računovodstvu, specijalan

za državno šum. gazdinstvo; 2. potreban stručan i manipulativan kadar za vođenje

režije; 3. osnivanje trgovačkih odseka za prodaju režijskog materijala; 4. stvaranje

potrebnog kapitala za rad u režiji. Ova se četiri uslova moraju ispuniti, ako se

želi zavesti princip eksploatacije jdržav. šuma u režiji. Dalje se ne mislimo ovoga

puta upuštati u raspravljanje eksploatacije drž. šuma.

Kao što vidimo, dok se ne zavede iskorištavanje šume u režiji, šef uprave će

biti upućen svojim službenim položajem da bude u saobraćaju sa šum. trgovcima i

šum. tvrtkama. Taj odnos od strane šefa uprave treba da je korektan i odmeren do

krajnjih granica, bilo u pismenom, bilo u usmenom saobraćaju. Najbolje' je ako se

šef uprave pridržava striktno sklopljenog ugovora, razume se, sa otstupanjima u nepredviđenim

slučajevima. Kod primene obaveze po ugovoru šef uprave nesme nikako

sprovoditi svoju samovolju niti biti cepidlaka, ali zato nesme biti slabi mekušac. Šef

uprave treba da bude uvek na izvesnom odstojanju od šumskog trgovca ili tvrtke.

Nikakvo drugarstvo niti ma i najnaivnije prijateljstvo ne srne da sklapa sa šumskim

trgovcima ili sa poje'dinim tvrtkinim funkcionerima. Koliko je šefova uprava naselo

i kakvih su kasnije neugodnosti imali baš zbog ove malenkosti! Šumski trgovci i

funkcioneri tvrtke obično su prijazni i ljubazni prema šefu uprave^ Ta prijaznost i

ljubaznost graniči često puta do sniskohodljivosti. Ako šef uprave nije iskusan i čvrstog

karaktera i nehotično upada u klopku šum. trgovca i tvrtke, iz koje se teškom

mukom izvuče, a ponekad i zaglavi. Nikakav poklon ne treba primati od šumskih

trgovaca i šumskih tvrtki; jednom reči, ni voziti se istim kolima. Mi smo protiv uvedene

prakse da službena putovanja po poslu šum. trgovca ili tvrtke isplaćuje dotični

trgovac ili tvrtka, pa ma taj putni račun bio stručno ispitan i vidiran od mesne kontrole.

Bolji je način, ako se od šumskog trgovca ili šumske tvrtke prilikom prodaje

šumskog objekta unapred naplati izvéstan procenat u ime prinosa za službena puto-

186


vanja šumarskih stručnjaka, pa se taj novac zaprimi kao depozit kod Direkcije. Koliki

procenat će trgovac uplatiti, ustanoviće se stručno. Ovim postupkom će se izbeći neugodnost,

kao da šumski trgovac ili tvrtka indirektno plaća putni trošak šefu uprave.

Ako bi ga trgovac poslužio prevoznim sredstvima, a šef uprave da sebi zaračuna i

kilometrinu, zbog čega trgovac ili tvrtka ne pravi pitanje, izlazak šefa uprave na teren

ne bi bio slobodan, jer bi morao voditi obzira i o trgovcu ili tvrtki da ih ne 1 preoptereti

putnim troškovima. U drugom slučaju izlazak šefa uprave biće stvaran i od potrebe,

jer će podležati strožijoj kontroli nadležne Direkcije, to pre što će na račun položenog

depozita putovati i drugi šum. stručnjaci iz Direkcije. Na način, koji mi zastupamo,

šef uprave će putni trošak za terenski rad po poslu šum. trgovca ili šumske tvrtke

dobiti iz blagajne Direkcije, a nikako kao da mu putni trošak indirektno isplaćuje

trgovac ili tvrtka.

g) Odnos šefa šum. uprave u saobraćaju sa drugim šumarskim nadleštvima. Nije

re'dak slučaj da šef šum. uprave dolazi službenim putem u saobraćaj sa državnim

nadleštvima, sa humanim i kulturnim društvima, najčešće sa školama, crkvama i tome

slično.

Bilo da ta nadleštva traže kakav izveštaj, bilo da se obraćaju upravi molbama

za građevno ili gorivo drvo, šef uprave u svojstvu starešine uprave treba uvek da

bude na dostojnoj visini i da u službenom pismenom ili usmenom saobraćaju upotrebi

ton i način dopisivanja služben, odmeren i faktičan, kao i prema višim šumarskim instancijama.

Naročito je dužan da bude predusretljiv u rešavanju molbi od strane tih nadleštava.

Uostalom postoje i posebni raspisi, na osnovu Zakona o šumama i upustva za

šumske 1 uprave, da sva ta nadleštva prvenstveno svoje potrebe u gradi i gorivu imaju

podmiriti iz državne šume. Dešava se kod pojedinih šumskih uprava, da su potrošači

ogrevnog drveta baš sva napred pobrojana nadleštva, pa je u interesu i) šumskog

gazdinstva da im prodaje drvni materijal, kako bi prihodi bili prikupljeni. Nadleštva

su sigurni kupci i dobri platiše. Sem iznimnih slučajeva (vojna nadleštva) svako nadleštvo

ima osiguran i odobren kredit za potrebno ogrevno ili građevno drvo, te nema

bojazni da neće platiti vrednost doznačenog drvnog materijala.

Najčešći slučaj službenog saobraćaja jeste sa sreskim načelstvom i sreskim sudom,

kojim se nadleštvima šalju prijave šumskog kvara.

Šef uprave mora posvetiti osobitu pažnju da prijave na vreme pošalje tim nadleštvima

i da vodi računa, jesu li šumski kradljivci presuđeni po zakonu ili su oslobođeni

i na osnovu kojeg zakonskog propisa su oslobođeni.

h) Odnos šefa šum. uprave u saobraćaju sa građanstvom. Kakav treba da je

odnos šefa uprave sa okolnim i daljnjim građanstvom u službenom saobraćaju, regulisano

je zakonskim propisima raznim raspisima od strane viših šumarskih instancija,

pa i od strane Predsedništva Vlade. Međutim nikakvim raspisima ne može se svaki

slučaj obuhvatiti. Iskustvo drukčije govori. Taj odnos u mnogome zavisi od individualnih

i intelektualnih svojstava svakog pojedinog šefa uprave, pa i od istih svojstava

samog građanstva.

Najčešći i najbrojniji slučajevi službenog saobraćaja sa šumskom upravom jeste

saobraćaj okolnih seljaka, vlasnika stoke, čobana, seoskih zanatlija, pa cigana, ugljara

i koritara. Baš zbog ovakvih mušterija ili interesenata, koji nemaju visoke razvijene

umne i intelektualne osobine, koji često puta dolaze sa neumesnim i preteranim molbama

i zahte'vima (često puta njihove su molbe i želje protivne Zakonu o šumama pa

i smešne) smatramo za potrebno da ukažemo na delikatan i težak položaj šefa uprave.

Kako će se šef šum. uprave znati snaći u svakoj prilici, zavisiće pre svega od njega

samog, kao što smo napred naglasili. Princip, koji ga mora rukovoditi u svim teškim

momentima, jeste da ne nagli, da bude odmeren, strpljiv i da mu je dužnost da u

187 16


granicama dozvoljenog što v.'še izide u susret željama navedenim društvenim slojevima.

Nikakvu samovolju nesme sprovoditi, jer bi zbog učestalih slučajeva i mnogobrojnih

tužbi protivu njegovih nezakonskih postupaka doveo sebe u veliku odgovornost. Prema

svakom građaninu, pa ma to bio i ciganin , ugljar, mora biti pažljiv i predusretljiv

i nastojati, koliko je moguće, da zadovolji njegovu molbu.

U ovom službenom saobraćaju kao naročitu činjenicu ističemo doznaku stabala

za ogrev i građu za seljačku i domaću potrebu, zatim pašu. Doklegod ima raspoloživog

materijala, koji je predviđen u drvosečnoj osnovi, treba nastojati da se potrebe okolnih

seljaka i seoskih zanatlija podmire u što većem obimu. Ovo je korisno ne samo zbog

prikupljanja novčanih prihoda, već i zbog toga što, ako se' dâ prilika okolnim seljacima

i zanatlijama da mogu svoje potrebe legalnim putem podmiriti, neće navaljivati na

šumu da te potrebe podmire ilegalnim putem (sem ređih slučajeva). Kod vršene same

doznake i procene stabala u šumi ne srne se činiti razlika među moliocima, tako n. pr.

da se rezervišu bolja stabla za pojedine interesente. Princip treba da je kod toga

posla, da se ide sistematskim redom iz odeljka u odeljak ili po sekcijama. Izuzetaka

nože biti, ako neki seoski zanatlija ili seljak treba specijalnu građu. Ko se protivno

rukovodi kod tih procena i doznaka, izlaže sebe raznim žalbama i tužbama, sem toga

ti žalioci i tužioci obično bacaju prljavu senku na rad šefa uprave pod vildom da je

primio poklon ili što drugo. Nije 1 redak slučaj da te žalbe i tužbe budu kolektivne i da

se šalju ne samo Direkcijama i Banskim Upravama, već i samom Odelenju za Šumarstvo.

B. Neslužbeni rad šefa šumske uprave.

a) Rad šefa šum. uprave na šumar, polju. I ranije smo zastupali gledište, a toga

smo mišljenja i danas: da nije dovoljna teoretska sprema na šumarskom fakultetu i

dvogodišnja praksa, pa da jedan šumarski stručnjak može bez teškoća doći na položaj

šefa šum. uprave. Ako je ovakva praksa postojala do nedavna, jer je to potreba službe

iziskivala (zbog malog broja kvalifikovanih šumarskih stručnjaka), ta je potreba već

podmirena. Okolnost da danas imamo poveći broj svršenih šumarskih inžinjera, koji

ne mogu biti postavljeni bilo u državnoj službi, bilo kod imovnih opština, kod političke

oblasti ili u privatnoj službi, potvrđuje naše mišljenje.

Ne mislimo ponavljati svoja ranija izlaganja, da nije korisno po napredak tako

važne privredne grane, kao što je šumsko gazdinstvo jedne šumske uprave, da tim

gazdinstvom rukovodi mlad stručnjak bez dovoljno prakse i iskustva. Praksa bez

teorije ne ide, a niti teorija bez prakse. Obadve moraju ići paralelno. Ako jedan šumarski

stručnjak ima solidnu teoretsku spremu i podužu stručnu praksu, njegova će

sposobnost doći do izražaja kod upravljanja i rukovođenja šumskog gazdinstva, pod

pretpostavkom da je vredan, marljiv, savestan i pronicljiv. I pored napred nabrojanih

uslova, kad jedan šumarski stručnjak zauzme položaj šefa uprave, postavlja se pitanje,

da li je on sve postigao time što je ispunio te uslove?

Da li je dovoljan samo kapital, koji poseduje sa Šumarskog Fakulteta, ili je potrebno

da taj osnovni kapital stalno pove'ćava, kako bi uživao kamate? Ne preti li

opasnost da jednoga dana načme i samu glavnicu? Bar nama šumarima mora biti stalno

pred očima osnovni princip, koji se mora sprovoditi kod intenzivnog i racionalnog

gazdinstva. Trajnost, t. j. glavnica, mora ostati netaknuta, a sadanja generacija srne

uživati samo kamatnjak (prirast).

Pa tako nekako moralo bi biti i sa stečenim teoretskim znanjem i slabom praksom.

Pronose se glasovi, da će se pored praktičnog ispita, posle dvogodišnje prakse, ustanoviti

još neki ispiti, ako se želi postići viši položaj u službi. Što je danas hipoteza,

može sutra biti stvarnost. Do danas su unapređenja išla redovno, bez obzira, kojim

se putem do njih došlo. Da li će tako i dalje ići? Svi znaci govore da neće.

188


Da neko bude unapređen, svakako da će se tražiti da ispuni sve zakonske uslove

u službi. Izuzetaka će biti, ali vremenom i ti će izuzeci otpasti. No i bez ovoga mislimo,

da jedan šumarski stručnjak fakultetske spreme ne bi smeo zaključati svoj mozak

i likvidirati sasvim sa stručnim usavršavanjem.

Baš na položaju šefa uprave dobija široko polje rada. Poznata je činjenica, da

studenti na uveniversitetima stiču potrebno teoretsko znanje, kako bi mogli ispite položiti.

I pored toga što im profesori Universiteta nabrajaju mnoge udžbenike i pisce,

oni nemaju vre'mena da ih pročitaju, a još manje da ih studiraju. A i kud bi dospeli,

kad bi se za svaki predmet upuštali u veliku literaturu?

Šumarski stručnjak na šumskoj upravi dobija priliku da praktično primeni svoje

stručno znanje. Tu je on ostavljen, najčešće, samom sebi. U radu na šumskoj upravi

vidi se i njegova teoretska a i praktična sprema.

U koliko je taj rad raznolik i razvijen, a naročito terenski i obrada raznih stručnih

elaborata, u tcliko će nailaziti na teškoće, na spoticanja, pa će i sam uvideti, Уа

mu nedostaje mnoga teoretska sprema. Prema ovome irršlenja smo, da šef šumske

uprave treba da nastavi sa praćenjem šumarske literature, kako iz udžbenika, tako i iz

knjiga, koje će izdavati bilo istaknuti šumarski stručnjaci, bilo profesori šumarskih

Fakulteta, a naročito bi morao pratiti stručne članke u šumarskom listu, gde se raspravljaju

aktuelna pitanja bilo teoretska ili praktična. Sef šumske uprave ne srne dozvoliti

da ga vreme prelazi! Potrebno je da uzima aktivno učešće na skupštinama udruženja

i podružnica, da učestvuje u debatama, da stvara stručne članke i predloge.

Naoružan još većom teoretskom i praktičnom spre'mom, ne samo da će korisnije ро^

služiti poverenom mu gazdinstvu, već i sebi samome. Ovim ne mislimo, da se šef

uprave ne bi smeo baviti i kakvim drugim naučnim radovima ili opštom književnosti,

ali pre svega bi se morao baviti stručnom šumarskom književnosti.

b) Popularisante šumarstva u narodu. Da je potreba popularisanja šumarstva

neophodna u našoj državi, to svi uviđamo. Sem šumara, a tu ubrajamo i profesore

šumarskih Fakulteta, sa izuzetkom vlasnika većih šumskih kompleksa, šumskih trgovaca

i industrijalaca, lovaca i turista, ostali društveni slojevi pokazuju slabo interesovanje

za šumarstvo, često puta njihovo je pojimanje o šumi i šumarstvu sasvim logičko.

Mnogi pisci iz oblasti šumarske znanosti tvrde da nema kulturnog naroda, ako i šumarstvo

ne cveta. Kako to pitanje stoji kod nas, poznato nam je. Varoško građanstvo

baci koji pogled na šumu i na njene estetske i prirodne lepote tek u prolazu, t. j.

kada šumom prođe, u banjskim letovalištima sa parkovima ili prilikom izleta u šumu.

Bez preterivanja — i oni, koji odlučuju o budžetskim prihodima i rashodima za šumsko

gazdinstvo, prosto se utrkuju da skrešu potrebne kredite, koji su u današnjim prilikama

svedeni na minimum, te' je zapretila ozbiljna opasnost toj privrednoj grani, izgleda

da imaju slab ili nikakav pojam o šumarstvu. Kao da im je glavni posao da pronalaze

šumske afere. Ovo je bolesna pojava, koju mi šumari moramo lečiti.

Popularisanje šumarstva na selu je još od većeg značaja. Seljaci su u neposrednoj

blizini šume. Čitava sela ili naselja žive od šume. A šta da kažemo o šumskim

štetama, koje godišnje štete šumsko gazdinstvo na milijunske svote? Pošto su sedišta

većine šumskih uprava na selu, pa i bez toga šef šum. uprave najviše saobraća sa

selom, popularisanje šumarstva kod najšireg društvenog sloja naše'g naroda mora mu

biti imperativ. Kao što smo napred naglasili, najbolje će zaštititi šumsko gazdinstvo,

ako podmiri seljačke i seoskih zanatlija potrebe u građi i gorivu do krajnjih granica.

Na taj način većina seljaka neće podmirivati svoje potrebe ilegalnim putem. Pored

ovog zadatka radiće i na popularisanju šumarstva držanjem popularnih predavanja

seljačkom staležu. U predavanjima će opisati narodu značaj i važnost šume u ekonomskom

i socijalnom pogledu. Ova predavanja treba držati ne samo odraslim, već i mlađim

naraštajima, a naročito školskoj deci. Zakon o osnovnim školama, koji je povisio

189


osnovnu nastavu na osam godina, ide u prilog da se takva predavanja drže 1 školskoj

deci, jer će učenici iz starijih razreda moći shvatiti i razumeti važnost tih predavanja.

Vidimo, da današnja Rusija i Italija svim sredstvima nastoje da državna ideja, koju

te države propovedaju, uhvati koren kod omladine. Mišljenja smo dakle, da se popularisanje

šumarstva prenese na omladinu. Korisno će poslužiti izleti sa omladinom u

obližnje šume, gde će joj se i primerom opisati značaj šume. Uostalom postoji i raspis

Odelenja za Šumarstvo da se školska deca pouče u sadnji bilajaka. Kao što smo izložili,

šefa šum. uprave očekuje široko polje rada na popularisanju šumarstva. Treba

imati samo volje i smisla, a ne treba se bojati neuspeha. Strpljiv i dugotrajan rad utrođuje

plodom.

c) Nacijonalan i kulturan rad šefa šum. uprave. 1 na ovom polju rada šefa šum.

uprave očekuje zamašan zadatak. U varoši i gradovima ima kulturnih radnika i mi

vidimo da se mnogi takmiče u raznim kulturnim, nacionalnim i humanim društvima.

Ne mislimo se upuštati u definisanje tih radova niti ih želimo nabrajati ili pak dokazivati

njihovu potrebu. 1 ako se u zadnje vreme pokazuje veća aktivnost da se ove

korisne ideje prošire i na selo, naše selo, u pogledu širenja i razvijanja takvih' ideja,

još se nalazi u letargiji.

Selo treba probuditi. Drugi narodi su u ovom pravcu daleko ispred nas. Od

intelektualaca na selu vidimo učitelja i popa, a ima sela i bez njih. U zadnje vreme

primećujemo da i lekari (opštinski) dolaze na selo. Međutim šumari su već odavna

po selima.

Šef šumske uprave akademski naobražen moći će više da uradi i od učitelja i

od sveštenika. Mnogobrojna su stremljenja u kulturnom i nacionalnom pogledu. Mi

ćemo istaći najglavnija: rad u Crvenom Krstu, Narodnoj odbrani, Jadranskoj Straži,

širenju Sokolstva i Streljačkih družina, smučanje. Na svim ovim poljima šef uprave

je pozvan da aktivno učestvuje. Rad na kulturnom, nacionalnom i humanom polju treba

da je i dužnost šefa šum. uprave. Najveći broj šumara rekrutovan je sa sela, pa smo

dužni da vratimo nešto od svoga znanja seljaku, iz čije smo sredine ponikli.

d) Bavljenje šefa šumske uprave politikom. Temeljni zakon naše države, t. j.

Ustav, a na osnovu Ustava i izborni zakoni dali su šumarima samo aktivno pravo

glasa. U pogledu pasivnog prava glasa Šumari su stavljeni u isti red sa aktivnim vojnicima,

sa policijom i žandarmima. O ovoj nepravdi bilo je govora u šumarskoj javnosti,

ali zakonodavci niti nas čuju niti pak žele da nas čuju. Izgleda da im ne ide u

račun da i šumari dobiju pasivno pravo glasa. Bojazan od zloupotrebe šumara u zvaničnoj

dužnosti, u dvadesetom veku je ne samo bez osnove, već i smešna. Ovakav

postupak prema šumarima više je od štete nego od koristi za šumsko gazdinstvo. Nadajmo

se, da će' se ova nepravda nekad popraviti. Pa kad tako stvar stoji, da li se

isplati šefu šum. uprave da se bavi dnevnom politikom i da angažuje svoj upliv i

autoritet za ovoga ili onoga poslaničkog kandidata? Suvišno angažovanje i bavljenje

politikom može mu samo škoditi. Videli smo, da su se do 6. I. 1929. g. politički režimi

često menjali. Ne mislimo da šef šum, uprave kao intelektualac i građanin ne bi trebao

da prati političke događaje i da se koristi svojim glasačkim pravom. Glasovanje na

izborima je donekle i obavezno za šefa šum. uprave 1 . Po našem mišlenju šef uprave

treba da koristi samo svoje pravo glasa. Suvišnim isticanjem za ovu ili, onu stranku

zamera se okolnom narodu, navlači mržnju poslanika, jednom reči, seče granu na kojoj

sedi. Ako bi savesno i marljivo radio na svima poljima šumarstva ili koja stoje u

tesnoj vezi sa šumarstvom, a koja smo napred istakli, šef šum. uprave neće imati ni

vremena da se bavi politikom. Mnogi šefovi šum. uprava greše što traže intervenciju

poslanika ili istaknute političke 1 ličnosti, da budu unapređeni, da dobiju bolje mesto,

da osujete svoj premeštaj. Za nas ne postoje bolje ili lošije šumske uprave t. j. »unosne

ili neunosne«.

190


Da li će neka šumska uprava biti unosna, to će u mnogome zavisiti od samog

šefa šum. uprave, do kojih će granica razviti rad na toj upravi. Donekle bi razumeli

loše klimatske i zdravstvene prilike kao razlog da se traži bolja šumska uprava. No da

li mu je potrebna intervencija političara da nešto postigne u službenom pogledu? Bar

od 1929 god. te su potrebe prestale. Ako je jedan šef uprave vredan i savestan, ako

se je istakao u svomu radu, njegov će rad biti cenjen, dopreće i do samog odelenja za

Šumarstvo pa će se o takvom šefu uprave voditi računa, te će izići u susret njegovim

opravdanim željama.

Obraćanjem za intervenciju poslanicima, da se nešto postigne u službenom odnosu,

znači davanje povoda poslanicima za protivuslugu, sem toga takav poslanik se

često puta meša u službeni delokrug šefa uprave, a to je nezgodna stvar i po šumsko

gospodarstvo i po samog šefa uprave. Kakve li pak neugodnosti stvaraju šefu uprave

partijski korteši i tzv. »narodni tribuni«? Koliko puta, neumesno i nerazložno, traže

premeštaj šefa uprave!

e) Privatno zanimanje šefa šumske uprave. Da bi ovo pitanje rasvetlili, citiraćemo

§ 74 činov. Zakona. »Službenik ne može pored svoje redovne službene dužnosti

imati drugu sporednu, osim ako mu to nadležna službena vlast dopusti. On ne može

zauzimati nikakav položaj koji bi bio protivan dostojanstvu i časti njegova zvanja,

ili bi ga ometao u vršenju njegovih stalnih službenih dužnosti.« 1 § 75 nabraja još

neke radnje ili dužnosti, koje državni službenici ne bi smeli upražnjavati.

Na osnovu citiranog zakonskog paragarafa i član 7 Upustva za šumske uprave

Br. 30.541/30 pored ostalog propisuje da šef šum. uprave može voditi vlastitu ekonomiju

samo po odobrenju nadležne Direkcije i to samo u toliko, u koliko time interesi

službe ne' će biti oštećeni. Vršenje kakvog obrta ili sudelovanje u njemu najstrože je

zabranjeno. Bez odobrenja Direkcije Šuma zabranjeno je šefu šum. uprave kupovati

zemljišta u području svoje uprave ili uzimati u zakup livade, pašnjake, lovne i ribolovne

objekte. Svaka posredna ili neposredna trgovina sa šumskim ili poljoprivrednim proizvodima

sa strane šefa uprave, njegove žene Hi drugih ukućana također je strogo

zabranjena. Ovi zakonski propisi imaju svoga opravdanja. Mnogi šefovi šum. uprava

greše, u koliko se 1 ne pridržavaju istih. Videli; smo, a i slušali, da se pojedini šefovi

šum. uprava bave ekonomijom, tovljenjem svinja za prodaju, arendiranjem zemljišta.

Stalno smanjivanje prinadležnosti i drugih zakonskih prihoda gone šefove šumskih

uprava da potraže zaradu i na drugoj strani: ovo u toliko pre ako su opterećeni

brojnom porodicom. Pa i prilike na selima upućuju ga da se bavi tim poslovima u

slobodnim časovima. Prinadležnosti državnih službenika uopšte posle rata bile su

ispod nivoa vrednosti životnih namirnica. Pa ipak nama šumarima mnogii državni

službenici zavide. Pored redovnih prinadležnosti imamo ogrevna drva, dva hektara

zemljišta, vrt, a tu su paušali na teret budžeta, paušali na teret režije, putni troškovi

na teret privatnih stranaka, na teret pošumljavanja. Retko je koja šumska uprava,

gde 1 se ne zaradi koja stotina dinara mesečno pored plate. Ako je šef šum. uprave

štedljiv, skroman i vodi umereno kućno domaćinstvo, izlaziće na kraj i sa skromnim

prihodima. Pa ne samo to, već će moći da odvoji i na stranu svakog meseca koji dinar.

Vođenje zabranjenih radnji, preko mere, izaziva zavist meštana, što više i

sumnju da šef šum. uprave stiče i bogati se nelegalnim putem.

Obično koji se od šefova šum. uprava bavi kakvim poslom, veli da to radi u

slobodnim časovima. Da li šef šum. uprave ima slobodne časove? Bez hipokrizije i

preterivanja mišlenja smo, da ih i nema. Šumske uprave u današnjim prilikama, sa

velikim površinama, sa razgranatom administracijom, sa raznovrsnim radovima, ne

ostavljaju šefovima šumskih uprava mnogo slobodnog vremena, osobito ako je on

jedini stručna sila. Pa i na šumskim upravama sa manjom površinom, ako je rad intenzivan,

ima mnogo da se radi, i ne dospeva se sa radom.

191


Naše je mišlenje, a to nam i iskustvo govori, da šef šumske uprave može voditi

ekonomiju samo da pokrije svoje domaće potrebe, jer je na selu i upućen na proizvode

iz vrta ili deputatnog zemljišta. Svako drugo zanimanje bilo bi na uštrb službe, za

koju ga poslodavac plaća prema svojim sredstvima.

Ing. Todor Đurđić

NOVI ZAKON O SLATKOVODNOM RIBARSTVU.

Ministarstvo poljoprivrede uputilo je svim zaintereSovanim nadleštvima i drugim

faktorima prijedlog toga zakona.

Od ujedinjenja radi se na donošenju ribarskog zakona za cijelu Jugoslaviju.

Bilo je već nekoliko prijedloga i nacrta za taj zakon. Sazivane su ankete stručnjaka

skoro svake treće godine. Neki nacrti bili su hipermoderni, a neki hipe'rbirokratski i

centralistički. Predviđali su u Ministarstvu i po drugim nadleštvima ogromni, teški i

preskupi aparat. Išlo se je bez potrebe za tim, da se jednim ribarskim zakonom reguliše

pomorsko i slatkovodno ribarstvo. Pomorsko ribarstvo teško je i komplicirano

pitanje i spada u nadležnost dvaju ministarstava. Zato nije' bilo potrebno da se toliko

dugo čeka sa regulisanjem slatkovodnog ribarstva. Ono je bilo već u nekim dijelovima

Jugoslavije prije rata prilično dobro, a u Sloveniji već od godine 1895 odlično regtilisano.

Od Ujedinjenja do danas stari se zakoni nisu poštivali i rušili' su se u izglecianju

novog zakona o ribarstvu za cijelu državu. To je razlog, da je u ribarstvu!

zavladala prava anarhija i otimačina. Ribarsko narodno dobro tako je uništeno, da će

ga trebati kroz decenije dobro čuvati, da bismo postigli predratno stanje.

Najnoviji nacrt donesen je kao okvirni zakon i ostavlja donošenje Pravilnika

banskim upravama u dužnost.

Najviše je uzeto iz zakona kranjskog od godine 1885 i hrvatskog iz godine 1906.

Za vršenje prava ribolova predviđa se u principu revirski zakupni sistem, slično kao

u lovu.

Nacrtom se određuje za cijelu državu osnivanje »ribolovnog katastra ili katastra

prava ribolova«.

Država može pravo ribolova ukinuti ili otkupiti.

Ukidanje prava ribolova neće biti moguće, jer je krivo tumačenje, da se ribolov

može kao feudalno ili regalno pravo ukinuti. Ukinuta su samo ona feudalna prava,

koja su u ustavu taksativno pobrojana, a tu se ne spominje pravo ribolova.

Novost je u ovom nacrtu podjela ribljih voda sem otvorenih i zatvorenih (ribnjaka)

još u neke »poluribnjake«.

Vode su otvorene ili zatvorene.

Sa ovom definicijom »poluribnjaka« otvaraju se vrata mnogim zloupotrebama

u administraciji, jer za zatvorene vode, ribnjake i poluribnjake ne važe propisi o zaštiti

riba.

Država će' se odreći prava ribolova u korist banovina, ali će zato banovina

davati tangentu od prihoda u zakup izdanih voda u drž. ribarski fond.

Zakon predviđa i ustanove za unapređivanje ribarstva uopšte, ribarske zadruge,

vještačka ribogojilišta i biološke stanice.

Važno je, da taj nacrt određuje i kvalifikaciju stručnih činovnika.

Stručni činovnici moraju imati poljoprivredno-šumarsku fakultetsku spremu.

Pošto se na tim fakultetima kandidati premalo upoznavaju jsa disciplinama

potrebnim za ribarsku službu, dati će im se prilika, da staziraju na institutima, koji se

bave' znanstveno sa ribarstvom.

192


Ü pravilu biti će sreski agronom i ribarski referent.

Naša je država — budi mimogred spomenuto — morala dozvoliti stranim ribarskim

stručnjacima uposlenje u našoj državi, jer nemamo naših kvalifikovanih stručnjaka.

U cjelosti nacrt je za okvirni zakon previše detaljan i dobra polovica spada u

Pravilnike.

Bojati se je, da će taj zakon kraj poznatog neshvaćanja važnosti ribarstva za

narodnu privredu izaći iz skupštine, kako to ribari ne bi željeli. D.

LIJEP PRIMJER.

Četiri zagrebačka inžinjera, prijatelji ribarstva, uputili su kr. banskoj upravi

Savske banovine nečuvenu molbu. Mole, da im banska uprava dozvoli, da na Plitvičkim

|ezerima smiju o svom trošku preduzeti sve' što je potrebno za unapređenje ribarstva.

Oni daju cijeli stručni nadzor i upravu. Izvode sve gradnje, naprave, mrijestilišta i ribnjake

i snose sve putne troškove.

Sve ove investicije pripravni su u svako doba i bez ikakove odštete ili bilo

kakovog zahtjeva na naknadu troškova prepustiti na poziv kr. banskoj upravi, da

dokažu, da je cilj njihovog nastojanja samo podizanje ribarstva i turistike.

Ovo je zaista jedinstven altruistički prijedlog u doba sveopće privredne krize.

Da vidimo, što će biti od toga. D.

LJUBLJANSKI VELESAJAM

imat će u ovoj godini dve glavne priredbe. U proleće bit će od 30. maja do 11.

juna XVI. međunarodni velesajam, kojemu će biti priključene specijalne izložbe: pokućtvo,

automobili, tekstil, modni artikli sa modnom revijom, te gostoničarska i hoteljerska

izložba. U jesen održat će se velesajam pod nazivom »Ljubljana u jeseni«

od 29. augusta do 9. septembra. Ovoj će priredbi davati značaj pre svega velika svedržavna

izložba drva »Upotrebljujmo naše drvo«, te lovačka izložba. Savezno s ovim

izložbama bit će priređen i zverinjak odnosno životinjski vrt sa svim vrstama divljači,

koja živi u našim šumama.

Na jesenjem velesajmu bit će zastupana i poljoprivreda, te u vezi s time priređena

izložba goveda i banovinska izložba malih životinja od odgojitelja iz Dravske

banovine.

Naravski da će biti na jesenjem velesajmu zastupani također indjustrija, zanat

i trgovina, naročito sa sezonskim artiklima.

KNJIŽEVNOST

Dr. M. MARINOVIĆ: ŠUMSKO-PRIVREDNA GEOGRAFIJA, BEOGRAD, 1934.

Recenzija samo onda ima pravu vrijednost, samo onda postizava pravi cilj,

ako dolazi odmah, neposredno po izlasku djela, na koje se odnosi. Tako je u lijepoj

književnosti, tako je u publicistici, a ista načela vrijede i za naučnu literaturu, s tom

samo razlikom i rezervom što ocijeniti vrijednost jednog većeg znanstvenog djela

možemo samo proučivši ga potpuno, detaljno i do kraja, a za to je nesumnjivo potrebno

mnogo vremena. Ako je samo djelo opsežno, ako je koncepcija originalnija i

šira, ako je sam predmet ili način obrade nov — onda su zakašnjenja neminovna i

opravdana. Dakle mogli bismo ustvrditi jednu logičnu činjenicu, da ocjene većih t. j.

značajnijih naučnih djela dolaze relativno kasno. Ali kraj te logične činjenice treba

konstatovati i jednu drugu, prilično paradoksnu: vrlo često naučna djela od velikog,

193


pa Čak i epohalnog značaja ostaju neregistrirana u onoj rubrici stručnih časopisa, kojoj

je jedini zadatak baš ta pravovremena i sistematska registracija književnih noviteta

svoje struke. Međutim ta paradoksna, na prvi pogled, činjenica lako se može tumačiti

naprijed rečenim: opsegom, originalnošću i zamahom samog djela. Za knjigu g. Dra

Mafinovića »šumsko-privredna geografija«, koja je izašla početkom pretprošle godine,

već imamo jednu prognozu iz pera drugog našeg stručnjaka (Ministra na raspoloženju

g. Dra Ulmanskoga) : »prava ocjena te knjige moći će se dati tek poslije godine dana

i više«. Sada, kad je već prošla ta godina dana i nastaje ono neodređeno i rastezljivo

»više«, koje bi se moglo protegnuti i u nedogled, odlučio sam da u nekoliko zbijenih

redaka prikazem okosnicu tog novog i originalnog djela. Činim ovo bez ikakvih pretenzija

da to bude definitivna ili] kako se izrazio g. dr. Ulmanski, »prava« ocjena, a

još manje' da to bude zadnja riječ povodom iznešenih u knjizi opažanja, zaključaka i

konstatacija, jer će se na njih neminovno vratiti svaki, koji će htjeti raditi na području

tih dviju disciplina: šumarske statistike i šumarske geografije.

Na ovaj me je posao potakla još jedna činjenica: svojevremeno sam pokazao,

kakvim neželjenim posljedicama mogu uroditi ležerne i tendenciozne ekskurzije »kroz

šume cijelog svijeta«; sada me neki moji prijatelji nagovaraju da progovorim koju

riječ i ovim povodom. Ne klonim se toga. Dapače prema prvotnoj zamisli t. j. u konceptu

ove recenzije obradio sam mnogo šire i detaljnije analizu pojedinih poglavlja,

kao što su na pr.: »dinamika šuma« i »šume sovjetske unije«. Poslije sam odustao od

te zamisli u vezi sa novom namjerom: da posvetim i jednom i drugom pitanju po

jedan poseban prikaz.

»Djelatnost čovjeka, kojom on po smišljenom planu podmiruje svoje životne

i kulturne potrebe, naziva se ekonomijom ili privredom«. Za autora je ova definicija

privrede ishodište njegova rada. Tu njezinu suštinu on ne pušta iz vida ni onda, kad

prelazi na šumsko-privrednu ge'ografiju kao posebnu granu, a to je poglavlje »pojam,

važnost i zadatak šumsko-privredne geografije«. Autor se zadržao na metodima istraživanja

i podjeli materije te nove i mlade discipline istaknuvši prednost kazualnodinamičkog

metoda pred statističko-mehaničkim (deskriptivnim, kako ga zove autor).

Dalje je poglavlje »definicija šume«. Ali ne kratka definicija šume kao ekonomskog

objekta, kao što bismo možda očekivali. Ne, vrlo opsežan i kritički pregled svih definicija

šuma. Na prvi pogled čini se da je to detaljiziranje suvišno, ali ako se sjetišmo

da statistika ipak ostaje podlogom mnogih naših znanosti, čak i obrađenih pomoću

kazualno-dinamičkog metoda, sa interesom pratimo svaki redak ovog poglavlja.

Potreba tačne i uniformne definicije šume pored opće i specijalne važnosti,

koju već davno brane 1 mnogi naši i strani autoriteti, spada sad u probleme internacionalnog

značaja. Mješovita komisija (četiri člana međunarodnog instituta za poljoprivredu

i četiri člana međunarodnog instituta za statistiku) u prvom je redu uzela

u pretres i rješavanje definiciju pojma površina šume.

Poglavlje »Šuma kao geografska pojava« obrađeno je kratkim, ali vrlo jasnim

i zaokruženim potezima.

Na »Prirodnim uslovima šumsko-privredne djelatnosti« pisac se zadržao dulje

obradivu posebno: 1) klimu, 2) edafske faktore i 3) reljef, dok je biotskim faktorima

(ili »antropogeografskoj osnovici šumske privrede«) posvetio posebno poglavlje knjige.

Dalje slijedi jedan od najinteresantnijih i najljepše obrađenih odsjeka »Dinamika šuma

i sadašnje njihovo raširenje«. Ovamo spadaju poglavlja: »Rasprostranjenje šume u

korizontalnom i vertikalnom pravcu«, »Kratak pregled raširenja važnijih vrsta (istorijski

razvitak i sadašnji areali). U trećem otsjeku: »Stanište šumske industrije« autor

ističe važnost triju poznatih faktora (prirodnih preduslova, fizičke i intelektualne radne

snage i obrtnog i investicionog kapitala) i njihov refleks na jednu važnu fazu šumske

privrede: prerađivanje 1 šumskih proizvoda.

194


U četvrtom odsjeku »Prirodni i ekonomski predusl'ovi trgovine« obrađen je sam

pojam trgovine, tržišta, saobraćaja i t. d. Rekao bih za taj odsjek da je prekratak,

naročito s obzirom na sadašnje doba, kad nije samo saobraćaj u krizi nego su u krizi

i načela, koja su ustaljena i smatrana nepobitnim. G. Dr, Marinović na pr. veli: »Putevi

su do nedavno daleko zaostajali u poređenju sa željeznicom u pogledu rentabiliteta

i duljine transporta...; kao granica rentabiliteta uzimalo se 25 km...« Autor

to tumači pojavom novog svjetskog saobraćajnog faktora, velikih teretnih automobila,

ali promijenili su se pogledi na stvar i osnovke za kalkulacije ne samo u Njemačkoj,

Austriji i t. d., gdje je razvijen automobilski promet, već i kod nas, a za ilustraciju

navešću ovaj primjer: Već ima dvije godine otkako jedna veća pilana, koja se nalazi

u jednom većem industrijskom centru na željezničkoj pruzi širokog kolosjeka, izvozi

svoju robu konjima (seljačkim kolima) do najbližeg riječkog pristaništa udaljenog

50 kilometara! Dok nisam pročitao knjigu g. Marinovića, mislio sam, da je to specifički

naša pojava (prouzrokovana nevjerojatno jeftinom radnom i kirijaškom snagom) ;

sad vidim da to nije samo kod nas. Interesantni su također navodi pisca, da se »opažaju

nastojanja da se vodni transport zamijeni suvozëmnim«. 1 ovo se kosi sa svim

onim, što smo dosad učili i naučili; dosad smo se susretali samo sa nastojanjima da

se što više iskoristi vodni transport kao najpogodniji i najjeftiniji, a citirana kratka

rečenica nagovještava cijelu revoluciju u problemu transporta. Samo da li će ta revolucija

uspjeti? Ne govoreći o klasičnim primjerima Švedske, naišao sam baš zadnjih

godina na neke činjenice, koje svjedoče da se nije svagdje odustalo od osveštanih

tradicija prednosti vodnog saobraćaja. Nedavno je izašlo nekoliko ozbiljnih radova

o tome na ruskom jeziku. U Americi je isto tako baš zadnjih godina naročito favoriziran

vodni transport; tamo postoji čitav pokret da se močvare ne' osušuju više, nego

na neki način drukčije regulišu i sačuvaju kao bogodano sredstvo transporta drveta.

Prvi odsjek drugog dijela (t. j. »Specialne šumsko-privredne geografije«) ima

naslov: »Statističke osnovice šumsko-privredne geografije«. Autor ističe, da narodi

traže jasnu i pouzdanu sliku o količini šume, a nijedan je narod zapravo nema. Briga

i nastojanje oko toga« .. . postadoše međunarodnom potrebom« kaže pisac i mi vidimo,

kako se zaista međunarodne komisije* sastavljene od najviđenijih šumara i statističara

cijelog svijeta bore za to da se ta jasna i pouzdana slika jedamput iskristalizira

(rad međunarodne komisije za šumarsku statistiku: zadnja sjednica 11—14 VI.

1935). A kako se ne bi borili, kad (citiram opet pisca »Š - pr. geografije«) »razmimoilaženja

među pojedinim autorima u pogledu cjelokupne površine šuma inzosi oko tri

milijarde ha!« Nije čudo da autor, koji se i sâm dugo bavi statističkim istraživanjima

i zna, što ona znače i vrijede, zove statistiku »osnovicom za rješavanje mnogobrojnih,

često vrlo složenih pitanja šumsko-privredne politike«. Ako je osnovica pogrešna ili

posve defektna, defektne su i smjernice same privrede.

Ta svjetska statistika ima .. . »samo onda ... korist.. . ako se sakupljeni podaci

mogu jedni s drugima upoređivati«. »Fiksiranjem pojmova biće' otklonjeni mnogi

nesporazumi, koji su se dosada javljali i svešće se na minimum razlike . . .«

Slijedeći (drugi) odsjek specialnog dijela ima naslov »Mnogostruka upotreba

proizvoda šume«. U tom poglavlju obuhvaćeno je sve što se može i treba reći o upotrebi

šumskih produkata od primitivne okupacije pa sve do produkcije u modernoj

šumskoj privredi, koja je osnovana na smišljenoj ekonomskoj proizvodnji i distribuciji

šumskih produkata. Da li je autor optimista ili pesimista, što se tiče nje'govih pogleda

na sadašnjost i budućnost uloge i upotrebe šumskih produkata u svjetskoj trgovini

i industriji? Na to pitanje teško je odgovoriti. Svi smo mi šumari donekle ekskluziviste,

svi mi, kad govorimo o tom problemu, ili se zanosimo najsjajnijim perspektivama

šumske i drvarske industrije, koja ima svojim objektom »ničim nenadoknadiv produkat«

ili naprotiv plašimo i sebe i druge armiranim betonom, papirom od slame i namještajem

195 17


od kovina. Meni se čini, da g. Dr. Marinović najmanje od nas sviju boluje 1 od te bolesti.

On je obradio i ova tri poglavlja*) sa istom klasičnom objektivnošću kao i sva ostala.

Čitaocu je prepušteno da iz niza vješto ali jednostavno i netendenciozno sređenih podataka

sam stvori zaključak. Ima među tim podacima dosta novih, a ima i takovih

koji su osvijetljeni s nove strane. Vrlo su interesantni grafikoni u tekstu tog dijela

(»potrošnja papira«, »razvitak proizvodnje prirodne i veštačke svile«, »razvitak proizvodnje

kaučuka«).

U posebnom i najvećem odsjeku knjige »Šume i šumska privreda pojedinih

kontinenata« najviše mjesta zauzima Evropa. Tom zapravo neznatnom ćošku azijskog

kontinenta (na asirskom riječ Evropa znači »zapadna Azija«) posvećeno je 440 strana.

Sta ćemo: in ea vivimus, movemur et sumus, tu smo stvorili svoju posebnu kulturu,

višu od svih ostalih i svih dosadašnjih (tako si barem utvaramo), tu su naročito povoljni

prirodni uslovi za razvitak biljnog i životinjskog svijeta (autor ih sve nabraja

i ističe, da se u Evropi razvija život i na onim geografskim širinama, na kojima u

istočnom dijelu Sjeverne Amerike vlada domena vječnog leda); tu je naročito pogodno

stanište šumske industrije, tu se ona zaista razvila do zavidnog obima. Ojsim toga

jedino tu imamo bar približno tačnu statistiku. Ako je autor »ostalim kontinentima«

posvetio samo 50 strana svoje knjige, onda je sigurno imao i taj razlog što

nije htio operisati sa posve nepouzdanim podacima i brojkama. Prognoza međunarodnog

instituta za šumarsku statistiku, naime da se »problem usavršavanja i unifikacije šumarske

statistike približava svome riješenju, koje će biti brzo i zadovoljavajuće«,**)

mogla bi se primjeniti samo na Evropu.

Dakle možemo reći, da je 1 Marinovićevo djelo u glavnom: šumsko-privredna

geografija Evrope; ali je zato svakoj pojedinoj zemlji toga kontinenta posvećena

maksimalna pažnja. Istina, ta pažnja nije posve jednaka; naprotiv, opaža se posve

razumljivo nastojanje pisca, da o onim zemljama, s kojima imamo tješnji i življi kontakt,

kaže nešto više. Možda i to daje posebno obilježje knjizi, čini je više »našom«.

Švedska na pr. zaslužuje svakako da joj se podijeli više mjesta u knjizi »Š - pr geografija«

nego recimo Italija. O šumama i šumsko^privre'dnim odnošajima ^vedske

mogla bi se napisati cijela knjiga, ali pisac »Šumsko-privredne geografije« navodi samo

ono što je najhitnije, što je od općenite važnosti. Švedska je suviše udaljena od nas,

da bi se moglo ulaziti u sve detalje. Naprotiv u poglavljima »Italija«, »Mađarska« pa

čak i »Grčka« istaknuti su i mnogi detalji. Raspodjela materije pri opisivanju raznih

zemalja varira prema karakteristici i položaju dotične zemlje u općem sklopu šumske

privrede Evrope i cijelog svijeta. Svako od tih poglavlja je jedna mala, savršeno kratka

(bez suvišnosti i digresije), ali u opsegu autorova zadatka potpuno iscrpna monografija

sa slijedećim po prilici konturama: 1) položaj dotične zemlje, 2) privredni

i ekonomski uslovi njezine privredne djelatnosti, 3) njezine šume (vegetacione zone,

sadašnje stanje i statistika šuma, 4) proizvodnja i iskorišćavanje drveta, 5) industrijska

djelatnost, 6: spoljna trgovina i učešće proizvoda šumarstva u njoj: trgovinski bilans,

kretanje uvoza i izvoza po sortimentima, učešće važnijih država po uvozu (reSp. izvozu)

tehničkog drveta i t. d.

U svim tim monografijama***) jasno se opaža piščevo nastojanje da

prikaže odnos šumske privrede i industrije prema ostalim privrednim i industrijskim

•) 1. Upotreba sirovog i mehanički prerađenog drveta; 2. Upotreba hemijskim

putem prerađenog drveta i 3. Ostala upotreba drveta i delova drveta.

**) Vidi »šumarski list« br. 9—10, 1935.

***) Bilo bi neispravno zvati ih poglavljima. U koliko su pojedini dijelovi, odsjeci

i poglavlja prvog (općeg) dijela strogo i tijesno međusobno povezani u jednu logičku

i stilističku cjelinu, u toliko poglavlja drugog (specijalnog) dijela predstavljaju svako

za se jednu cjelinu, koja je povezana logičkim nitima samo sa prvim dijelom knjige.

196


granama dotične zemlje, zatim sit r u k t u r u izvoza ili uvoza drveta i diferencijaciju

njihovu po vrsti drveta, po vrsti sortimenata, po zemljama namjene i t. d.

Sve je to u većini slučajeva propraćeno lijepim i instruktivnim grafikonima. Često se

monografija završava opisom šumsko-privrednih i stručnih organizacija ili općim pogledom

na stanje šumarstva u dotičnoj zemlji držeći u vidu refleks na šumsku produkciju

i šumsku privredu.

Stil, kojim je knjiga pisana, besprijekoran je. Ton rasprava savršeno je objektivan.

Neka o tom čitalac sam sudi po ovom na pr. odlomku poglavlja Njemačka:

»Šumsko gazdinstvo i šumarska nauka imaju vrlo staru istoriju. Živeći mirno već i u

doba, kad su se narodi na jugu Evrope još borili mačem u rudji za svoju slobodu,

Njemačkoj je pošlo za rukom da razvije svoje gazdinstvo do velikog stepena intenzivnosti,

tako da je ono služilo uzorom za ostale narode 1 . Na njemačkim visokim školama

dobili su izobrazbu mnogobrojni strani šumari, koji su u svojim zemljama oduševljeno

propagovali načela šumarske nauke, koja su našla primjenu u njemačkom

šumskom gazdinstvu ... I u novije vrijeme dolaze odande poticaji za naučno obrađivanje

pitanja, koja su postala aktuelna tek u posleratno vreme ... No ma koliko smo

bili dužni da odamo poštovanje šumarstvu sa starom i čistom istorijom, ne možemo

propustiti da ne spomenemo i nekoje slabe strane. Ovo tim manje što je autoritativnost

izvesnih metoda bez ikakva otpora prenošena i u druge zemlje obično bez dubljeg

ispitivanja, da li je novo stanište podesno za tu promjenu. To se odnosi kako na izvesne

uređajne metode tako i na uzgojne ...«

1 autor nam tumači sa nekoliko rečenica (manje nego na pola strane teksta),

u čemu se sastoje slabe 1 strane stručnog konzervatizma izvesnih njemačkih krugova

dotaknuvši se sasvim letimično i sadašnjeg političkog (a s tim u vezi i šumarskopolitičkog)

položaja zemlje.

Kratkoća i jasnoća to su dvije glavne odlike stila, kojim je knjiga pisana. Te

odlike opažene su i od predstavnika strane štampe, u prvom redu iz bratske Bugarske.

Uopće treba na ovom mjestu konstatovati činjenicu, da je strana štampa dala

ocjenu Marinovićeva djela mnogo ranije nego što to činimo mi. Možda je to također

nelogičnost i paradoks, a možda je naprotiv posve prirodna, od vajkada poznata i već

prije 2000 godina zabilježena pojava: »nemo propheta in patria«.

Osim bugarske recenzije iz pera g. Zaharijeva (u časopisu »Gorski pregled«),

koja obuhvaća 4V 2 strane i prožeta je osjećajem nepatvorenog divljenja, došle su mi u

ruku još tri recenzije. Čehoslovački stručni list »Lesnickâ prâce« donosi prikaz od

Opletala, »Čehoslovenski les« od Friča, a »Revista padurilor« od Dr. Ing. Dimitrescu.

Recenzije su kraće od Zaharijevljeve (1 do 1Vžs strane), ali odišu istim duhom i odaju

potpuno priznanje piscu toga novog kapitalnog djela.

Vidi se iz recenzije g. Dr. Dimitrescu, da u Rumunjskoj shvaćaju također značenje

i vrijednost djela u vezil sa značenjem i važnošću samog problema za našu

civilizaciju. Taj problem je postao (to također ističe recenzent) »jedan od problema

prvog reda«. Ocjenjivač »Šumsko-privredne geografije« žali što nepoznavanje' srpskohrvatskog

jezika onemogućuje mu detaljnije proučavanje djela. Mi svi počevši od

korifeja naše struke pa do skromnih i neprimjetnih radenika na polju jugoslovenskog

šumarstva moramo se ponositi time, što je knjiga pisana i štampana na srpsko-hrvatskom

jeziku, zajedničkom za većinu stanovništva i za obje naše almae matres.

Kao dugogodišnji profesor visoke škole u istočnom dijelu države g. Dr. Marinović

poprimio je mnoge izraze, koji su karakteristični za ono dijalektičko područje.

Zamjeriti mu na tome mogu i smiju samo oni koji pored urođenog smisla i jezičkog

osjećaja (bez tog dvoga badava znanje!) imaju i solidan naučni temelj i prebrođen

(dosljedno, smišljeno i sistematski) staž. Ja se malo razumijem u to: u ostalom i ne

197


spada to u ocjenu knjige. Za se'be lično zabilježio sam nekoliko rečenica, termina i

izraza, koje možda ne bi trebao pisac ove odlične knjige upotrijebiti.

Mogu završiti riječima, s kojim je završio svoju recenziju g. Frič: (Československy

les) : »po mome mišljenju nije u posljednje vrijeme izašla nijedna knjiga, koja

bi više zasluživala mjesta u svim šumarskim knjižnicama«.

A. P a n o v

LESOVDSKA JUGOSLAVIJA, SOFIJA 1935.

Bugarski stručni časopis »Lesovdska Misi« br. 4 za oktobar-decembar

1935 izašao je kao Spomenica posvećena šumarstvu Jugoslavije. »Lesovdska Misi« je

organ Društva bugarskih akademski obrazovanih šumara (Družestvo na lesovdite

akademici v Blgarija). Spomen-broj obuhvaća 150 stranica. Na čelu je tabla sa slikama

slijedećih jugoslavenskih šumarskih stručnjaka: Škorić, Petračić, Levaković, Petrovič,

Baien, Miletić, Neidhardt, Maruci, Kraljević i Markić. Zatim dolazi članak profesora

Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Sofiji Sng. V. Stojanova pod naslovom

»Blgalrskite lesov d i v Jugoslavija«, u kome je opisana ekskurzija bugarskih

šumara kroz Jugoslaviju od 22 jula do 2 augusta 1935. Članak je izašao i kao

separat prije same Spomenice, pa je već i prikazan u Šumarskom Listu br. 12 — 1935

str. 611 do 613.

Iza članka prof. Stojanova slijedi članak »Gorite i gorskoto stopa n-

stvo na Jugoslavija v cifri«. (Šume i šumsko gospodarstvo Jugoslavije u

brojkama) iz pera Ilije M i h a j 1 o v a. Tu su prikazani glavni statistički podaci

o šumama Jugoslavije. Članak sadrži i 6 tabelarnih pregleda (površine šuma po banovinama;

raspodjela tih površina na visoke, srednje i niske šume; crnogorične, hrastove,

bukove, mješovite crnogorične i bjelogorične; statistika pilana i pregled izvoza drvnih

proizvoda). Pisac navodi, da je podatke u glavnom crpio iz knjige »Šumsko-privredna

geografija« od prof. Dr. Marinovića. Napose je na kraju članka interesantna komparacija

između Bugarske i Jugoslavije. U nizu točaka pisac u glavnom konstatuje slijedeće:

1.) Bugarska je manje šumovita od Jugoslavije'. Procenti šumovitosti tih dviju

zemalja odnose se kao 24,4 : 27,1 (sa šikarama 31,2%).

2.) Odnos između visokih, srednjih i niskih šuma povoljniji je u Jugoslaviji t. j.

54 : 8 : 38, nego u Bugarskoj 33 :2 : 65.

3.) Jugoslavija ima više mješovitih sastojina od Bugarske. Odnos: listače prema

mješanim listačama i četinjačama, zatim prema četinjačama iznosi u Bugarskoj

87 : 2 : 11, a u Jugoslaviji 73 : 16 : 11.

4.) Odnos površina državnih, općinskih i privatnih šuma je u Bugarskoj

22 : 59 : 19, dok je u Jugoslaviji 47 : 19 : 34.

5.) Prosječni godišnji prirast po jedinici površine u bugarskim je šumama u

glavnom jednak onome u jugoslavenskim šumama.

6.) Od sječivih drvnih masa u Bugarskoj manje otpada na građevno drvo nego

u Jugoslaviji. Odnos građevnog prema ogrijevnom drvetu iznosi u Bugarskoj 19:81,

dok u Jugoslaviji cea 39:61.

7.) Dok se površine šuma Bugarske i Jugoslavije odnose kao 1 : 3,3, dotle se

pogonske snage 1 drvnih industrija obiju zemalja odnose samo kao 1 : 10, a količine

drvnih masa, koje te industrije prerađuju, kao 1 : 14 t. j. Bugarska ima znatno slabiju

drvnu industriju. To je i posve razumljivo, ako se uzme u obzir mnogo veći procenat

niskih šuma u Bugarskoj nego u Jugoslaviji.

198


8.) Dok je Jugoslavija razmjerno jaka izvozna zemlja s obzirom na šumske

proizvode, dotle Bugarska gotovo uopće ne izvozi te proizvode.

Iza članka g. Mihajlova slijedi studija prof. ing. V. Stojanova: »Vrhu

stopanisvaneto na s 1 aiv o n s k î t e dubovi gori« (O gospodarenju u

slavonskim hrastovim šumama). Studija obuhvata 17 strana i 4 slike. Pisac uz opće

podatke iznosi, kako mikroreljef vrši znatnu ulogu u slavonskim nizinskim šumama,

jer upliviše na vrsti drveća i način gospodarenja. Čitav sistem gospodarenja u tim

šumama svodi se na pitanje, da li i u koliko voda sa neke površine otiče jfli na njoj

stagnira t. j. da li se radi o gredama ili o tanjurima. Površine da se mogu razdijeliti

u tri bonitetna razreda. U prvom optimalno uspijevaju kako hrast, tako i jasen i brijest.

U drugom bonitetu je kora stabala pokrivena mahovinom i lišajevima. U mladosti se

na tom bonitetu susreću sve tri glavne vrste drveća, ali sa starošću nestaje hrast i

brijest, pa ostaje samo jasen. Treći bonitet čine bare. Prikazan je dakle sistemi raspodjele

slavonskih nizinskih šuma zapravo u dvije kategorije staništa: hrastovo i jasenovo.

Hrastovo da uglavnom karakterizira Genista, jasenovo Euphorbia palustris i

fragifera. Fisac navodi, da o tome, da li voda otiče ili ne, ovisi i otpornost hrasta

protiv gubara i pepelnice. Zatim govori o načinu pomlađivanja u slavonskim hrasticima

(predzabrane) i o čišćenjima u kulturama, te o proredama. Prorede da počinju u

30. godini i obnavljaju se svakih 10 godina. Prve dvije prorede da su niske, idok su

daljnje prorede visoke. Kako pisac kaže: »s prvima se reguliše smjesa i dobiva potrebna

tehnička duljina debala, koja ne treba da bude veća od 16 m, a Sa visokim

proredama se reguliše razvijanje krošnje i prirasta u debljinu sa 2,5 mm širine goda«.

Članak završava prikazom važnosti industrije, koja prerađuje slavonsku hrastovinu.

Autor spominje, da je glavne podatke o gospodarenju sa slavonskim nizinskim šumama

(prema gospodarskim osnovama, a i usmeno) dobio od višeg savjetnika ing. Crnatka.

Kao daljnji članak dolazi studija: »Karst o'Vata zale sitelna problema

v Jugoslavija« (Problem pošumljivanja krša u Jugoslaviji) od profesora

uzgajanja šuma Poljoprivredno-šumarskog fakulteta (u Sofiji ing. T. D i m i t r o v a.

Članak obasiže 30 stranica i 15 slika. Nazivi pojedinih poglavlja su slijedeći: — Uvodne

bilješke — Istorijski pregled — Prirodni i istorijski uslovi — Gospodarski i šumskogospodarski

uslovi — Tehnika pošumljavanja. Autor u uvodu citira francuskog geografa

Reclou-a o jedinstvenim fenomenima jadranskog krša. U istorijskom dijelu opisuje

razvoj u Hrvatskoj, pa u Dalmaciji te u Bosni i Hercegovini (Dr. Lorenz, Veseli, upliv

Mlečana, Grimani, prva austrijska, zatim francuska, te druga austrijska vladavina).

Među prirodnim uslovima prikazane su u glavnim crtama opće karakteristike klime

(toplota, oborine, vlaga, vjetrovi i t. d.); geološke prilike, hidrografija, biljna vegetacija

sa glavnim karakteristikama u pojedinim biljnim zonama (1. zona zimzelenih

vrsta, 2. mješovitih zimzelenih i listopadnih, 3. potplaninska zona, 4. planinska, 5. predalpinska

i 6. alpinska zona). U daljnjim razmatranjima pisac navodi karakterističnu

osobitost kraškog problema t. j. njegovu složenost, koja se očituje u tri razna smjera:

biološkom, poljoprivrednom i šumarskom. U zasebnoj tablici prikazane su aproksimativne

površine golog krša. Autor zatim razmatra problem ishrane kraškog stanovnika,

pitanje koza i pitanje odnosa životnih potreba naroda i zašumljavanja. Posljednje

poglavlje članka posvećeno je tehnici pošumljavanja (cilj pošumljavanja; površine,

koje se najprije uzimaju u rad; vrsti drveća, s kojima se pošumljuje; resurekcione

sječe ondje, gdje ima ostataka šumske vegetacije; umjetno pošumljavanje, gdje tih

ostataka nema; sjetva i sadnja).

Kao daljnji članak slije'di : »U re d b a t a na gorite v Jugoslavija«

(Uređivanje šuma u Jugoslaviji) od prof. T. Ivančeva i 11. Mihajlova. Prikazana

su upustva za uređivanje drž. šuma od 29 XII 1931 kao i glavni propisi naputka

od 1903. Članak obasiže 10 stranica.

199


Dalje na cea 12 stranica slijedi treći članak prof. V. Stojanova: »Najvažnite

zakonopoloženija v jugoslavskija zakon za gori t le« (Najvažniji

propisi jugosl. zakona o šumama).

Iza toga dolazi članak N. Peneva: »Gorski družestva v Jugoslavija«

(Šumarska udruženja u Jugoslaviji). Autor prikazuje najprije istorijat nekadanjih

društava, a onda napose konstrukciju, osnivanje i rad Jugoslovenskog šumarskog

udruženja. Dosta detaljno iznosi osnivanje nekadanjeg Hrvatsko-slavonskog šumarskog

društva, rad Šporera, Kosa i Tomića, prve početke tog društva u krilu Gospodarskog

društva (1846), podupiranje te nacionalne institucije od strane Strossmaye'ra i Gaja,

veliko značenje Strossmavera za zbliženje sa Bugarima. Za osnivanje prvog šumarskog

društva (1876) pisac kaže: »rodilo se i uzraslo u jednom besprimjernom idealizmu,

koji se rijetko susreće«. Spominje velik nacionalni značaj te institucije i plodove njenog

dugogodišnjeg požrtvovnog rada (1876—1921). Zatim prikazuje nekadanje Društvo

slovenskih šumara sa sjedištem u Ljubljani (1875—1921). Navodi svrhu tog društva,

koja je išla za tim, da u slovenskim krajevima izučava probleme' šumarstva i prikupi

oko sebe šumarske stručnjake svog teritorija. Dalje opisuje nekadanje Srpsko šumarsko

društvo (1905—1921). Navodi, kako su šumari kraljevine Srbije i prije i poslije

osnivanja tog društva sarađivali u Šumarskom Listu, a napose bili okupljeni u Srpskom

poljoprivrednom društvu i pisali u »Težaku«. Spominje veze između šumara predratne

Srbije i Hrvatske i Slavonije, a napose kako je pokojni Kesterčanek te veze podržavao

sa svojim drugovima u predratnoj Srbiji. Zatim pisac opisuje još i nekadanju organizaciju

šumara u Bosni i Hercegovini, da onda prijeđe na osnivanje i djelovanje Jugoslovenskog

šum. udruženja (1921—1935), na Šumarski List, na glavne smjernice

rada J. Š. U-a i organizaciju tog udruženja. Autor spominje i zaključke glavne skupštine

u Splitu, da se zaslužnom Kesterčaneku i Kozarcu podignu spomen-poprsja, spominje

i veze našeg Udruženja sa inostranim udruženjima. Pisac sa velikom simpatijom

piše o našoj stručnoj organizaciji i njenom radu. Na koncu svog članka prikazuje

i društva studenata šumarstva u Zagrebu i Beogradu, pa Udruženje šum. zvaničnika

te konačno nabraja udruženja industrijalaca i trgovaca sa šum. proizvodima kraljevine

Jugoslavije.

Zatim slijedi drugi članak N. Peneva: »Gorskoto učebno delo v

Jugoslavija« (šumarska nastava u Jugoslaviji). Prikazana su najprije nastojanja

Šporera i njegov prvi prijedlog iz 1843 »da se osnuje narodan šumarski nastavni zavod,

organizovan na bazi slavenskog duha, s cilje'm, da daje šumarsko obrazovanje

hrvatskom narodu i Slavenima«. Zatim osnivanje Gospodarsko-šumarskog učilišta u

Križevcima 1860. Učilište je bilo i od nemalog značaja za Bugarsku privredu. Spomenuta

su i imena onih bugarskih šumara, koji su svoje stručno obrazovanje stekli u

Križevcima (prema jednom članku Dr. Bučara u Jutarnjem Listu od 27 VII 1935).

Navodim ovdje ta imena, da i u Šumarskom Listu budu zabilježena. U zagradama su

označene godine apsolviranja. 1. Spas Anastasov iz Samokova (1872); 2. Stefan

Dončev iz Klisure (1874); 3. Georgi Darakčijev iz Razloga (1877); 4. Dim. Dospeevski

iz Tatar Pazardžika (1883); 5. Stefan Mihajlov iz čirpana (1884); 6. Svetoslav Tošev

iz St. Zagore (1887); 7. Nikola Kardžijev iz Ruse (1887); 8. Nikola Penev iz Ruse

(1887); 9. Dim. Darakčijev iz Razloga (1887); 10. Konstantin Kamburov iz Ruse

(1888); 11. Vasil Vnčev iz Etropole (1889); 12. Mato Brkalov iz Kalofera (1892);

13. Konstantin Kotev iz Kustendila (1893); 14. Vasil Pančev iz Loveča (1893); 15.

Dagomir Popenkov iz Lompalanke (1895); 16. Mihajlo Protič iz Kustendila (1895);

17. Mitro Fetfordžijev iz Kalofera (1896); 18. Dimitar Sekulov iz Samokova (1897);

19. Leonid Jankov iz Silistré (1898); 20. Ivan Karamihajlov iz Samokova (1898); 21.

Anton Mitov iz Sofije (1899); 22. Penjo Ivanov iz Ljubljane (1899); 231 Nedeljko

Kazandižev iz Razgrada (1899); 24. Simeon Strezov iz Rešena (1899). Pisac zatim

200


prikazuje srednju šumarsku školu u Sarajevu (1889—1904). Najveći dio članka je

zatim posvećen visoko-školskoj nastavi (Šumarska akademija, Poljoprivredno-šumarski

fakulteti u Zagrebu i Zemunu). Donesene su i naučne osnove fakulteta, opisani instituti,

fakultetsko dobro Maksimir, univerzitetsko imanje Majdanpek. Spomenuti su i

glavni radovi pojedinih fakultetskih instituta kao i imena njihovih predstojnika. Također

su navedena imena onih bugarskih šumara koji su apsolvirali svoje šumarske

nauke na akademiji odnosno fakultetu u Zagrebu. To ,su: 1. Georgi Petrov (1904)

dugogodišnji šef bugarskog šumarstva, osnivač Društva bugarskih šumara, urednik

stručnog časopisa Gorski Pregled; 2. Atanas Todorov (1904); 3. Hristo Popov, plovdivski

šum. oblasni inspektor (1905); 4. Bančo Mladenov (1906); 5. Krum Džeikov

(1907); 6. Mihajlo Bukurešlijev (1908), šumarski inspektor; 7. Ganjo Ivanov (1910);

8. Atanas Kostov (1910); 9. Dimitrije Lazarov (1910), šumenski oblasni šum. inspektor;

10. štilijan Georgijev (1912); 11. Vasil Stojanov (1912), prof. Poljopriv.-šum.

fakulteta u Sofiji; 12. Atanas Petrov (1913); 13. Jordan Vankov (1914); 14. Štilijan

Kondev (1922), načelnik odjeljenja za šumarstvo, lov i ribarstvo Ministarstva narodne

privrede; 15. Nikola Adžarov (1922), načelnik za zašumljavanje i uređivanje bujica u

Plovdivu.

Zatim slijedi članak prof. ing. M. Riuskova: »Pouki ot lovnoto

v Jugoslavija« (Pouke iz lovarstva Jugoslavije).

delo

Iza toga dolazi prikaz ekskurzije jugoslavenskih šumara kroz Bugarsku od 22

augusta do 1 septembra 1935.

Spomenica svršava bibliografijom t. j. prikazima slijedećih jug. šumarskih edicija:

»Dvadeset godina šumarstva našega Juga« (prikaz od prof. T. D i m i t r o v a) ;

»Le Karst Yougoslave« (prof. T. Dimitrov); »Baien: Naš goli krš« (T. D i hi i-

t r o v) ; »Šenšin: Uređivanje šuma« (prof. T. I v an če v); »Maletić: Premer šumskih

sastojina metodom slobodnih stabala« (T. 1 v a n č e v) ; »Marinović: Šumsko-privredna

geografija« (II. M i h'a j 1 o v) ; »Marinović: Privredni značaj lova u Jugoslaviji« (ing.

M. R u s k o v) ; »Borošić: šematizam i status osoblja Ministarstva šuma i rudnika«

(N. P e n e v) ; »Gospodarsko-šumjarski fakultet sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u

Zagrebu — Spomenica 1919—1929« (N. P ene v); »Pola stoljeća šumarstva« (11.

Mi


IZ UDRUŽENJA

POSMRTNA POMOĆ JUGOSLAV. ŠUMARSKOG UDRUŽENJA

A P E L

gg. članovima Jugoslovenskog šumarskog udruženja.

Teško obitelji, kojoj smrt otme hranioca!

Tko već nije čuo plač udovice i neopskrbljene djece. A ne samo, da

smrt čuvstveno duboko potresa porodicu, već se ona u prvi momenat

nade u teškoj potrebi i oskudici.

Kako bi se u tom najtežem i najpotrebnijem času pružila pomoć

obitelju umrlog člana, J. Š. U. je zaključilo na svojoj prošlogodišnjoj

glavnoj skupštini u Splitu jednoglasno, da se osnuje »Posmrtna

Pomoć« (P. P.).

Kr. banska uprava u Zagrebu riješen jem od 23 novembra 1935 broj

Pov-II-5380—1935 odobrila je Pravilnik ove karitativne i drugarske ustanove.

Kod stupanja u »Posmrtnu Pomoć« svaki član uplaćuje 20 dinara

upisnine, a osim toga 50 dinara kao prvi prinos unaprijed za prvi slučaj

smrti. Umre li koji član P. P., isplaćuje se odmah onom licu, koje

je on za života označio, posmrtna pomoć (50 dinara umnoženo sa brojem

članova P. P.)» a članovi P. P. uplaćuju svaki po 50 dinara za naredni

smrtni slučaj.

Zapravo je P. P. — samopomoč, a samopomoč je najbolja pomoć.

Zato ne odgađaj, jer neznaš, što te može sutra da snađe, već

podaj odmah bijelu paru za crne dane!

Zasebno smo poštom razaslali gg. članovima pristupnice (prijave) u

P. P., čekove, te Pravilnik P. P.

Svaki član J. Š. U., koji nije navršio 60 godina, može da pristupi

u P. P.

Zagreb, 1 februara 1936.

JUGOSLOVENSKO ŠUMARSKO UDRUŽENJE,

ZAGREB,

Vukotinovićeva ulica 2.

ISPRAVAK.

U Pravilniku za Posmrtnu Pomoć, koji smo razaslali gg. članovima nalazi se

u §-u 23 štamparska pogrješka, koja znatno mijenja smisao. Tamo stoji: »§ 23. Upisnina

je prema zaključku glavne skupštine Jugoslovenskog šumarskog udruženja održane

15 IX 1935 godišnje 20.— Din...«

202


Riječ »godišnje« je pogrješna. Umjesto nje treba da stoji »godine«.

T. j. upisnina se plaća jedamput za uvijek, a ne godišnje. Ali o visini upisnine

je zaključeno na skupštini 15 IX 1935 godine.

Molimo gg. članove, da pogrješku isprave.

Uprava.

GG.

ČLANOVIMA!

Prema zaključku prošlogodišnje glavne skupštine postaviće J. Š. U. na zgradi

Šumarski Dom poprsja pokojnog Kesterčaneka i (Kozarca. Za izradu su

potrebne fotografije tih dvaju pokojnika. Mole se članovi, koji su u posjedu takovih

fotografija, da ih na posudbu pošalju Udruženju, Zagreb, Vukotinovićeva 2. Svaka,

ma i malena slika, na kojoj se pokojnici nalaze, dobro je došla (eventualno slike u

grupama sa ekskurzija).

Tajništvo J. Š. U.

ZAPISNIK

II redovne sjednice Upravnog odbora J. š. U., koja je održana 19 decembra 1935 u,

Beogradu.

Prisutni: pretsjednik Dr. J. Baien, potpretsjednik Dr. Dragoljub Petrovič,

tajnik Nikola Neidhart, blagajnik M. Dr nič; odbornici: Mik la u,

Sitnila j, Pahernik, Begić, Stjepanović, Beltram, Mihaliček.

Ispričao se prof. Dr. Petračić, ing. Prpić.

I. Pretsjednik Dr. Baien komemorira život umrlog začasnog člana, direktora

šuma u penziji Jovana Jekića, koji je preko 50 godina bio revnim i agilnim članom

Udruženja. Komemorira zatim život umrlog direktora šuma u m. Šimića Stjepana,

šum. savjetnika u m. Haniku Ivana i višeg šum. savjetnika Gakovica

Dušana.

Prisutni slušaju stojeći riječi pretsjednika u spomen umrlih drugova i kliču

»Slava im«.

II. Ovjerovljuju se zapisnici ranijih odborskih sjednica i to> sjednice održane

14 septembra 1935 u Splitu i sjednice održane u Jelsi 18 septembra 1935.

III. Tajnik čita dopis bratskog Bugarskog šumarskog društva u kome to Društvo

izražava tople pozdrave Jugoslovenskom šumarskom udruženju, zahvaljuje na

ekskurziji kroz Jugoslaviju i raduje se velikom djelu zbliženja, koje je ove godine izvršeno

između jugoslovenskog i bugarskog šumarstva.

Sa toplim simpatijama uzima se gornji dopis na znanje.

IV. Blagajnik čita blagajnički izvještaj. U vezi s time, ovlašćuje se pretsjedništvo

da sklopi najamni ugovor za 1936/37 za prostorije Doma, iznajmljene Šum.

fakultetu u Zagrebu.

Zaključuje se popravak krova na zgradi Društva platiti iz depozita za popravke.

Blagajnik čita spisak starih dužnika. Zaključuje se pozvati članove, koji 1 više

godina duguju članarinu, da što skorije likvidiraju dug. U protivnom zamoliti njihove

pretpostavljene, da i oni nastoje djelovati da se dug uplati. Ukoliko ni to neće pomoći,

dug će se' ubrati sudbenim putem.

Zaključuje se uputiti g. Ministru šuma molbu za materijalnu pomoć. Udruženje

je kroz minulu godinu imalo dosta izdataka u općem interesu struke.

203 18


Blagajnički se izvještaj prima u cijelosti.

V. Podjeljuju se 6 pripomoći iz Kereškenijeve zaklade i to udovama: Pere,

Gürtler, Brossig, Vraničar, Kern, Prstec, svakoj po 200 dinara. Od toga 700.— dinara

iz kamata zaklade, a 500.— iz budžeta J. Š. U. Sedma molba se odbija, jer ne ispunjava

uslove.

VI. Tajnik izvještava o ponudama, koje su na poziv Udruženja stigle iz Zagreba

i Beograda (iz Ljubljane nije stigla ni jedna) za štampanje Šum. Lista u 1936.

Najjeftinija je ponuda štamparije Gutenberg u Zagrebu. Predlaže, da se toj štampariji

povjeri štampanje, ali s time: 1) da papir, format i boja omota budu kao dosada,

2) da se štamparija točno pridržava rokova izlaženja Lista, koje 1 će određivati urednik

Šum. Lista i 3) da ne bude nikakovih drugih nadoplata, osim onih, koje su u ponudi

označene.

VII. Podjeljuju se i za školsku godinu 1935/36 stipendije za studij šumarstva

ranijim stipendistima Udruženja, ali s time, da moraju do jeseni 1936 sa dobrim

uspjehom položiti sve propisane ispite i o tome na vrijeme obavijestiti Udruženje.

VIII. Tajnik izvještava o pismu koje je kao odgovor stiglo od pretsjednika

Slavenske šumarske zajednice g. ing. Fürsta. U njemu se iznose razlozi, zbog kojih

nije došlo do ostvarenja Zajednice u zamišljenom opsegu.

Zaključuje se pisati g. pretsjedniku Zajednice i zamoliti, da pretsjedništvo pozove

u Zajednicu i braću Bugare, a eventualno i Ruse.

IX. Tajnik čita pretstavku konferencije pretstavnika privatnog šumskog posjeda

u predmetu 2% prinosa u fond za pošumljavanje. Pretstavka poriče zakonitost tog

ubiranja u privatnim šumama.

Zaključuje se po predmetu stati na stanovište Zakona o šumama. Izabire se

uži odbor od gg.: ing. Miklau, ing. Pahernik, ing. Smilaj s time, da taj uži odbor

izradi rezoluciju, koja bi se dostavila podružnicama na mišljenje. Rezolucija će se

iznijeti na narednu sjednicu, koja će se održati u februaru u Zagrebu.

X. Tajnik izvještava da je g. Meštrović odbio da izradi poprsja pokojnom

Kesterčaneku i Kozarcu. Predlaže, da se mladome kiparu Bohutinskom povjeri izrada

skica i modela za svotu od 1000.— dinara. Te skice 1 će se iznijeti pred narednu sjednicu,

koja će se održati u Zagrebu. U slučaju da onda Odbor usvoji skice, povjerila

bi se kiparu Bohutinskome definitivna izrada poprsja. Ukupni trošak obaju poprsja

nesmije prelaziti 10.000.— dinara.

XI. Na predloge članova iz Skoplja i Sarajeva zaključuje se uputiti Ministarstvu

šiuma i rudnika slijedeću pretstavku:

PRETSTAVKA.

»Državni Savjet u svojoj općoj sjednici od 23 V 1933 god. broj 16102/33 riješio

je, da se čl. 1. Uredbe o prinadležnostima u naturi šumarskog stručnog osoblja kod

Uprave državnih šuma odnosi samo na stručno osoblje kod Ministarstva šuma

i rudnika, direkcija šuma i šumskih uprava t. j. na ono osoblje, koje ima spremu navedenu

u §-u 132 odnosno §-u 135 Zakona o šumama od 21 XII 1929.

Po §-u 132 Zakona o šumama »za samostalno upravljanje šumom traži se potpuna

fakultetska ili njoj ravna visokoškolska sprema i praktički ispit za

samostalno upravljanje šum. gospodarstva«.

U §-u 135 je navedeno, što se traži od lica za čuvanje šuma.

Po odluci drž. Savjeta u vezi §-a 132 Zakona o šumama nemaju na pr. šum.

inženjeri — činovnički pripravnici bez položenog praktičkog ispita za samostalno

upravljanje šum. gospodarstvom pravo na prijem deputata po uredbi Min. šuma i runika

br. 19912 — 1932.

204


Nema po toj Uredbi pravo ni stručno šum. osoblje kod opštih upravnih vlasti.

Nema pravo na deputate ni osoblje sa srednjoškolskom stručnom spremom, ni

računarsko osoblje šum. resora, dok osoblje sa lugarskim ispitom ima to pravo.

Smatramo, da je ovakovo stanovište nepravedno.

1) Deputat u drvu je pogodnost istog tipa kao i režijska karta na drž. željeznicama

za službenike Ministarstva saobraćaja, zatim cigarete za službenike monopola

i t. d., pa nema razloga da se od te pogodnosti izuzmu činovnički pripravnici, izuzme

računarsko osoblje u resoru Ministarstva šuma, i srednjoškolski naobraženo šum.

osoblje i t. d.

2) Kad bi se već i rasuđivalo po šumarskoj stručnosti, onda je činovnički šum.

pripravnik svakako više stručno lice, nego li je to čuvar šuma, a opet se čuvaru priznaje

stručnost kao uslov za dobijanje deputata dok se to čin. šum. pripravniku bez

položenog praktičnog ispita ne priznaje.

3) Stručnost osoblja ne bi trebalo tumačiti na osnovi §-a 132 zakona o šumama.

Jer stručno je i ono osoblje, koje službuje u Ministarstvu i direkcijama u raznim referadama,

premda ne upravlja neposredno sa šumom. Za rasuđivanje i primjenu pojma

stručnosti je zvano Ministarstvo šuma kao stručni forum a nikako državni Savjet.

4) činjenica je, da ima pripravnika na položajima šefova šum. uprava.

5) Kod tumačenja izraza »stručno šum. osoblje« koji je upotrebljen u uredbi

o paušalima, Ministarstvo šuma u svom objašnjenju br. 26908/33 nije izuzelo ispod

toga pojma šum. činovničke pripravnike bez položenog praktičnog ispita.

Kad dakle na pr. činovnički pripravnik bez položenog praktičkog ispita, kao i

druga lica, koja ne ispunjuju uslove iz §-a 132 z. o šumama (činovnici sa srednjom

školom) mogu vršiti i sada vrše funkciju iz §-a 132 z. o š. t. j. samostalno upravljaju

šumom a povrh toga primanje deputata nije vezano za samostalno upravljanje šumom

nego za pojam »stručno šum. osoblje« jer licima sa uslovima iz §-a 132, a na podređenim

položajima (nesamostalnim) pripada deputat i po načelnom rešenju Državnog

Savjeta), onda primanje deputata nije funkicioni dodatak i nema osnova,

da se za primanje deputata odlučuje po tome, da li je neko lice ispunilo uslov iz

§-a 132, koji određuje što se traži za samostalno upravljanje šumom; i nema razloga

za podvojenost u tome. Ovo u toliko više što proti toga govore i socijalni razlozi kao

i razlozi jednakosti.

Na temelju izloženog molimo Naslov:

A) da se hitno zauzme kod Državnog Savjeta, da potonji izmjeni svoje riješenje

tako, da se i činovničkim pripravnicima prizna pravo na deputat;

B) da se dade takovo zakonsko tumačenje tač. 3 §-a 53 Zakona o šumama kao

i čl. 1. Uredbe o prinadležnostima u naturi šumarskog stručnog osoblja kod uprave

drž. šuma (SI. Novine od 12. X. 1932) tako, da poslije tog tumačenja pravo na besplatno

ogrjevno drvo bude priznato svemu osoblju resora Ministarstva šuma.

Besplatno ogrjevno drvo uživalo je ovo osoblje i ranije po propisima Uredbe D. R.

br. 87.000/26.

C) da se od osoblja, koje je već dobivalo deputate po uretibi 19913, a po rješenju

Drž. Savjeta na to ne bi imalo pravo, ne traži unatrag vraćanje (naplata) već

primljenog deputata.«

XII. Tajnik čita izvještaj Sarajevske podružnice o sjednici njenog odbora od

dne 7 IX 1935. Uzima se na znanje.

XIII. Zaključuje se uputiti Ministarstvu šuma slijedeću pretstavku:

»Kako bi se izbjegli u buduće neprijatni slučajevi nepriznavanja službe provedene

kod imovnih općina za državnu službu, moli se Naslov, da u buduće sva postavljenja,

premještaje i t. d. kod imovnih općina dostavlja i Glavnoj kontroli na

205


saglasnost. U koliko bi Glavna kontrola to odbila, moli se Ministarstvo, da podnese

žalbu Državnom Savjetu.«

XIV. Primaju se novi redoviti članovi: Ing. Strineka Milan, šum. pristav

Vinkovci Dir. šuma; Ing. Klemenčić Ivan, šum. inžinjer, Oštrelj; Ing. Miloš Novičić,

čin. pripravnik, Vinkovci Dir. šuma; Ing. Matić Vasilije, šum. pristav Sarajevo, Dir.

šuma; Ing. Heim A. Jovan, hon. službenik, Derventa; Ing. Marković Vladimir, šum.

pripravnik, Derventa; Ing. Moćan Franjo, šum. inžinjer, Čavle; Ing. Radović Sreta,

šum. referent, Kolašin.

Za člalnove pomagače primaju se: Dereta Bogdan, stud. forest, Zagreb;

Bunevčević Zlatko, apsolvent šumarstva, Zagreb; Mamontov Boris, stud. šumarstva,

Zemun.

Istupaju iz J. Š. U.: Malčić Vatroslav, šum. upravitelj, Ljekovica; Marković

Nedeljko, okružni šumar, Leskovac; Lach Gustav, šum. nadsavjetnik, Bjelovar; Ing.

Weisenze'll E., šum. savjetnik, Drežnik; Ulehla Arnošt, šum. upravitelj, Lekenik; Rossi

Alfred, viši šum. povjerenik, Kotor; Kurz Josip, rač. kontrolor dir. šuma, Sarajevo;

Jankač Josip, knjigovođa Dir. šuma, Sarajevo; Javornik Stanko, les. trgovac, Žalna;

Javornik Josip, lesni trgovac, Žalna; Vuković Lazar, šumar, Čardak; Mlakar Aloizije,

podšumar, Sarajevo; Jukić Jakob, podšumar, Sarajevo; Blajer Hinko, gozdar, Suče ob

Savinji; Ing. Radojčić Svetozar, šum. nadsavjetnik, Srem. Mitrovica.

Umrli: Šimić Stjepan, direktor brod. im. općine u. p. Zagreb; Jekić M. Jovan,

direktor šuma u. p., Beograd; Hanika Ivan, šum. savjetnik u. m., Zagreb; Gaković

Dušan, viši šum. savjetnik, Turbe.

. XV. U smislu zaključka Glavne skupštine treba da se izradi indeks za 60 godina

Šumarskog Lista.

Izabire se uži odbor s time, da izradi direktive o tome, kako da se indeks izradi.

U uži odbor će se zamoliti gg. Dr. Petračić, Dr. LeVaković, Dr. Ugrenović i Dr.

Neidhardt. Zbog pomanjkanja sredstava se na žalost ne može za indeks votirati

posebna svota, već jedino da ga se štampa i izradi iz normalnih izdataka za Šumarski

List. Po mogućnosti će se nastojati, da banske uprave i direkcije šuma stave za rad

oko izrade na raspolaganje svoje mlade šum. stručnjake.

XVI. Pretsjednik izvještava, da su odaslane nadležnima sve pretstavke, koje je

zaključila Glavna skupština kao i prošle dvije odborske sjednice. Uzima se na znanje 1 .

XVII. Zaključuje se uputiti Ministarstvu šuma pretstavku o potrebi godišnjih

štampanih izvještaja toga Ministarstva. Udruženje zamišlja sastav tih izvještaja analogno

izvještajima Kr. banske uprave u Ljubljani, sa svim potrebnim statističkim podacima

(površine šuma, broj prijavnica u dotičnoj godini, broj šteta po zakonu! o

šumama, broj kazni, količine posječenog drveta, izdane dozvole krčenja, izrađeni privredni

planovi i t. d., i t. d.). Analogne godišnje štampane izvještaje izdaju i ostala

Ministarstva za svoje resore (Ministarstvo građevina, saobraćaja, poljoprivrede, i t. d.)

Od goleme je važnosti, da već jednom iz godine u godinu bude statistički evidentiran

sav rad državnog šumarstva.

XVIII. Zaključuje se zamoliti Ministarstvo šuma, da za Šumarski List šalje sve

normativne naredbe, pravilnike i uredbe.

XIX. Tajnik čita pismo Društva bugarskih šumara. To društvo radosno pristaje

na predloženu zamjenu svog časopisa Gorski Pregled za Šumarski List. Stavlja u tu

svrhu 15 brojeva svog časopisa na raspolaganje za 10 brojeva Šumarskog Lista. Moli

za adresu onih lica, kojima da se šalje Gorski Pregled.

Zaključuje se, da se Gorski Pregled prvenstveno dostavlja podružnicama. Osim

toga i članovima, koje podružnice označe.

206


XX. Tajnik čita izvještaj gosp. prof. Dr. Petračića o proslavi 75-godišnjice

Gospodarske škole u Križevcima, na kojoj je zastupao Udruženje.

Uzima se sa zahvalnošću do znanja.

XXI. Tajnik čita podnesak Banjalučke podružnice, koja namjerava izdati jednu

ediciju o šumarstvu Vrbaske banovine, pa moli materijalnu pomoć.

Sa pohvalom se prima akcija Podružnice. Podružnica neka pošalje raspored

zamišljene publikacije i neka uzme u razmatranje mogućnost štampanja u Šumarskom

Listu (sa potrebnim brojem separatnih otisaka). Na narednoj sjednici će onda Upravni

odbor donijeti svoju odluku. Zbog pomanjkanja fimansijskin sredstava nije odbor u

mogućnosti, da odmah izađe podružnici u susret.

XXII. Tajnik izvještava, da je Beogradska podružnica dostavila u fond za propagandu

šumarstva Viteškog Kralja Aleksandra 1. Ujedinitelja svotu od 875 dinara,

koju je sakupila između 'svojih članova u spomen nesretnim slučajem preminulog začasnog

člana J. Š. U. direktora Jovana Jekića.

Sa zahvalnošću se' uzima na znanje.

XXIII. Pretsjednik izvještava o raspisu Ministarstva prosvjete broj 60842 od

22 XI 1935, koji je to Ministarstvo izdalo na poticaj Jugoslovenskog šumarskog udruženja

(o širenju ljubavi za šumu u osnovnim školama).

Uzima se s odobravanjem na znanje.

XXIV. Tajnik čita riješenje Kr. banske uprave u Zagrebu, upravno odjeljenje

br. 5380 od 22 XI 1935 u kome navada, da nema zapreka da »Pravilnik za posmrtnu

pomoć« bude primjenjivan.

Uzima se na znanje.

XXV. Tajnik čita odgovor kr. banske uprave u Zagrebu broj 16192/7/1935.

na pretstavku, koja joj je upućena u predmetu propagande šumarstva.

Uzima se na znanje.

XXVI. Zaključuje se uputiti gosp. Ministru šuma predstavku o teškoćama, u

koje su došli državni šum. činovnici smanjenjem prinadležnosti po Uredbi od 19 septembra

i 25 oktobra 1935. Uredba je nesocijalna. Plaće državnih činovnika daleko su

ispod minimuma mogućnosti života.

XXVII. Zaključuje se uputiti gospodinu Ministru šuma predstavku o štetnosti

opetovanih amnestija kazna za šumske prekršaje.

XXVIII. Odobrava se poklon od jednog primjerka Spomenice Jugoslovenskog

šumarskog udruženja Gospodarskoj školi u Križevcima, prigodom njene 75-godišnjice.

XXIX. Tajnik izvještava da je Glavna skupština prepustila Upravnom odboru,

da se zauzme u predmetu pomoći teško postradalom kolegi Ing. Saćeru.

Ing. Smilaj izvještava, da je zastupstvo Brodske imovne općine odredilo g. ing.

Saćeru doživotnu pripomoć.

Pretsjednik predlaže, da Udruženje uputi Ministarstvu šuma molbu, da se ing.

Saćeru dade pomoć i od strane Ministarstva osim toga da se eventualno nađe mogućnost,

da gosp. ing. Saćer predaje na kojoj lugarskoj školi na pr. administrativne predmete,

kako bi njegov tragičan mlad život dobio sadržaja.

UPLATA ČLANARINE U MJESECU DECEMBRU GODINE 1935.

Redovitih članova: Anić Milan, Zagreb Din 100.— za god. 1936; Beltram Vladislav,

Supetar Din 61.— za II polg. 1936; Cvitovec Vjekoslav, Zavalje Din 100.— za

god. 1935; Gjurković Matija, Oriovac Din 50.— za II polg. 1935; Hanzl Dragutin, SI.

Požega Din 200.— za god. 1934 i 1935 kao pomagač i za god. 1936; Jurčič Marjan,

Majur Din 100.— za god. 1935; KovačeVić Borivoj, Mrkopalj Din 100.— za god. 1935;

Klumper Pavao, Slat. Drenovac Din 100.— za god. 1935; Lach Gustav, Bjelovar Din

207


100.— za god. 1935; Marković Miodrag, Kraljevo Din 25.— za 4 /4 1935; Marčić Josip,

Split Din 100.— za god. 1936; Marković Ivan, Garešnica Din 50.— za I polg. 1935;

Novićić Miloš, iVinkovci Din 20.— upis; Nikitin Aleksander, Niš Din 100.— za g. 1935;

Nedok ćedomil, Aleksinac Din 100.— za II polg. 1935 i I polg. 1936; Rukavina Rude,

Nova Gradiška Din 200.— za god. 1934 i 193 ; Radović Sreta, Kolašin Din 120.—

za god. 1936 i upis; Rossi Alfred, Kotor Din 150.— za II polg. 1934; Sundečić

Ivan, Niš Din 100.— za god. 1935; Simčić Ivan, Aleksinac Din 200.— za god.

1935 i 1936; Ugrenović Aleksander, Zagreb Din 72.— za god. 1936; Uroić Josip, Bjelovar

Din 100.— za god. 1935; Tonković Juraj, Delnice Din 100.— za god. 1935;

Tihanov Gligorije, Cetinje Din 100.— za god. 1935; Tropper Antun, Nijemci Din 100.—

za god. 1935; Trötzer Dragutin, Zagreb Din 200.— za god. 1934 i 1935; Veličković

Drago, Pirot Din 100.— za god. 1934; Zaluški Josip, Hvar Din 100.— za god. 1935

(i Din 100.— za god. 1933 i 1934 kao pomagač).

Redovitih članova sa područja podružnice Ljubljana:

Bleyer Hinko, Ljubljana Din 150.— za II polg. 1934 i za god. 1935; Havliček

Josip, Krvava Peć Din 50.— za I polg. 1936; Javornik Josip, Žalna Din 100.— za god.

1935; Javornik Stanko, Žalna Din 100.— za god. 1935; Samide Josip, Straža Din 100,—

za god. 1935; Scheppl Herbert, Sevnica Din 100.— za god. 1935.

Redovitih članova sa područja podružnice Beograd:

Dr. Josip Balen, Zemun Din 100.— za god. 1936; Divjak Manojlo, Beograd Din

100.— za god. 1935; Levi Marko, Beograd Din 100.— za god. 1935; Marinović Milan,

Beograd Din 39.— za ^4 1936; Nedimović Svetozar, Beograd Din 100.— za god.

1935; Ostojić Petar, Beograd Din 200.— za god. 1934 i 1935; Petrak Juraj, Beograd

Din 100.— za god. 1935; Smiljanić Konstantin, Beograd Din 100.— za god. 1935.

Redovitih članova sa područja podružnice Skoplje:

Balkovski Aleksander, Skoplje Din 100.— za god. 1935; Isajev I., Skoplje Din

120.— za god. 1936 i upis; Šunjevarić Milenko, Bitolj Din 100.— za god. 1935; Ljubjecki

Vasilije, Kumanovo Din 100.— za god. 1935.

Redovitih članova sa područja podružnice Sarajevo:

Anđić Vlado, Han Pijesak Din 120.— za god. 1936 i upis; Dragaš Stevo,

Sarajevo Din 100.— za god. 1934; Hartman Robert, Zenijca Din , 50.— za

II polg. 1935; Hangi Antun, Zavidović Din 100.— za god. 1935; Jelinek Bogomir,

Rudnik Kače'r Din 50.— za II polg. 1935; Jankač Franc, Sarajevo Din 150.— za

II polg. 1934 i 1935; Kurz Josip, Sarajevo Din 50.— za II polg. 1934; Lastrić Dragutin,

Han Pijesak Din 100.— za god. 1935; Makić Trifun, Sarajevo Din 50.— za II polg.

1935; Nikolić Nenad, Čačak Din 100.— za god. 1935; Oklopdžija Ćedomil, Sarajevo

Din 50.— za god. 1934; Radojčić Svetozar, Sre'm. Kamenica Din 100.— za god. 1935;

Sudjić Petar, Han Pijesak Din 100.— za god. 1935; Sučić Jakob, Brčko Din 100 —

za god. 1935; Šter Milan, Bajina Bašta Din 100.— za god. 1935; Vojnović Nikola,

Olovo Din 100.— za god. 1935.

Redovitih članova sa područja podružnice Banjaluka:

Božić Sergije, Banjaluka Din 50.— za II polg. 1935; Bujić Žika, Banjaluka

Din 100.— za god. 1935; Heim Jovan, Derventa Din 45.— za upis i 4 / 4 god. 1935;

Jović Petar, Banjaluka Din 20.— a conto za god. 1934; Kvaternik Ante, Ključ Din

100.— za god. 1935; Marković Vladimir, Derventa Din 20.—. upisnina; Nikiforov Aleksander,

Banjaluka Din 150.— za II polg. 1934 i 1935; Polferov Vasilije, Prijedor Din

100,— za god. 1935; Slanina Franjo, Derventa Din 100,— za god. 1935.

208


Uplata članarine članova pomagača:

Cokl Martin, Ljubljana Din 50.— za god. 1935; Funkl Aloizije, Celje Din 100.—

za god. 1933 i 1934; Hrska Ivan, Vinkovci Din 100.— za god. 1934 i 1935; Kasumović

Bran : slav, Aleksinac Din 50.— za god. 1935; Korica Vladimir, Zagreb Din 100.— za

god. 1934 i 1935; Majnarić Milivoj, Lokve Din 50.— za god. 1935; Margetić Đuro,

Oštrelj Din 50.— za god. 1935; Petrovič Franjo, Brčko Din 75.— za II polg. 1934 i

1935; Petrovič Dimitrije, Beograd Din 50.— za god. 1935; Rokič Milenko, Nova Gradiška

Din 25.— za II polg. 1935; Radulovič Svetislav, Skoplje Din 100.— za god.

1934 i 1935; Šušković Viktor, Maribor Din 30.— za god. 1931 i 1932; Vraničar Martin,

Metljika Din 90.— za II polg. 1934 i upis i za god. 1935; Bastijancić Ivica, Zagreb

Din 200.— za god. 1932 do 1935; Horvat Ivan, Zagreb Din 100,— za god. 1934 i

1935; Hladiš Ivan, Zagreb Din 25.— za II polg. 1935; Kostić Metodije, Zagreb Din

25.— za II polg. 1935; Obradović Miloš, Petrinja Din 60.— za god. 1933 i 1934; Štetić

Vladimir, Vinkovci Din 50.— za god. 1935.

Uplata na pretplati za šumarski List:

Mihalski & Trzaska evert Warsava Din 200.— za god. 1934 i 1935; Gradska

blagajna, Varaždin Din 100.— za god. 1935; Gradska blagajna Slavonska Požega

Din 100,— za god. 1935.

UPLATA ČLANARINE U MJESECU JANUARU GODINE 1936.

Redovitih članova:

Belecki Nikola, Preko Din 100.— za god. 1936; Benić Emil, Vinkovci Din 100.—

za god. 1936; Bergan Rudolf, Delnice Din 100.— za god. 1935; Brajdić Ferdo, Nova

Gradiška Din 100.— za god. 1935; Bratuž Ernest, Šibenik Din 100.— za god. 3935;

Drenovac Svetozar, Drežnikgrad Din 100.— za god. 1935; Fischer Makso, Karlovac

Din 100.— za god. 1936; Francišković Stjepan, Delnice Din 100.— za god. 1936;

Gjiperborejski Boris, Imotski Din 100.— za II polg. 1935 i I polg. 1936; Helman Matija,

Bjelovar Din 100.— za god. 1935; Helebrant Adolf, Zagreb Din 100.— za god. 1,936;

llić Nikola, Vojni Križ Din 100.— za god. 1935; Ištaković Blaž, Vinkovci Din 50.—

za I polg. 1935; Janković Ilija, Đakovo Din 100.— za god. 1935; Jagrović Svetozar,

Zagreb Din 200.— za god. 1935 i 1936; Jošovec Adolf, Zagreb Din 100.— za god.

1936; Jurančić Ivan, Belišće Din 100.— za god. 1936; Keiner Hugo, Varaždinske Toplice

Din 100,— za god. 1935; Kovačić Mladen, Split Din 100.— za god. 1935; Kundrat

Emil, Zagreb Din 100.— za god. 1936; Manojlović Branko, Jasenak Din 100.— za god.

1936; Müller Đuro st., Virovitica Din 100.— za god. 1936; Matolnik Ivan, Zagreb

Din 100.— za god. 1935; Mazanko Konstantin, Trstenik Din 100.— za god. 1934;

Ne'deljkovx Petar, Paraćin Din 100.— za god. 1935; Pauković Ante, Fužine Din 100.—

za god. 1935; Pleško Bartol, Krapina Din 100.— za god. 1936; Prpić Petar, Sušak

Din 100.— za god. 1936; Pičman Dragutin, Karlovac Din 100.— za god. 1937; Podhorski

Ivo, Glina Din 100.— za god. 1935; Selak Josip, Zagreb Din 100.— za II polg.

1935 i I polg. 1936; Stevanović Milivoje, Vinkovci Din 100.— za god. 1935; Strepački

Vjenceslav, Novska Din 100.— za god. 1935; Šušteršić Janko, Delnice Din 100.— za

god. 1936; Šustić Josip, Zagreb Din 100.— za god. 1936; Šnajder Luka, Vinkovci Din

100.— za god. 1935; Tomičić Božidar, Kutjevo Din 100.— za god. 1935; Ton Josip,

Orahovica Din 100.— za god. 1936; Turk Zdravko, Čabar Din 100.— za II polg. 1935

i I polg. 1936; Tomljenović Antun, St. Mikanovci Din 100.— za god. 1935; Valentić

Petar, Lipovljani Din 100.— za god. 1935; Weiller Adolf, Kutina Din 100. za god.

1936; Žagar Bogdan, Crikvenica Din 100,— za god. 1935; Vukotić Dušan, Cetinje Din

50.— za I polg. 1936.

209


Redovitih članova sa područja podružnice Ljubljana:

Détela Oton, Turn Preddvor Din 100.— za god. 1935; Juvan Ivan, Ljubljana

Din 100.— za god. 1935; Jovanović Vojislav, Bled Din 50.-- za 1 polg. 1936; Pahernik

Franjo, Vuhred Din 100.— za god. 1936; Rakuvšček Kari, Maribor Din 100,— za god.

1935; Rozman Viljem, Maribor Din 100.— za god. 1936; Rus Alojzije, Bled Din 100.—

za god. 1936; Štrancar Aloizije, Ljubljana Din 200.— za god. 1934 i 1935; Tavčar

Kari, Ljubljana Din 50.— za I polg. 1935.

Redovitih članova sa područja podružnice Beograd:

Dimnik Ciril, Beograd Din 100.— za god. 1935; Graiser Janko, Deliblato Din

100.— za god. 1935; Jerbić Marjan, Bezdan Din 100.— za god. 1936; Petrovič Dragoljub,

Beograd Din 100.— za god. 1936; Simunovič Živan, Beograd Din 100.— za god.

1933.

Redovitih članova sa područja podružnice Skopi je:

Bojič Dimitrije, Skoplje Din 100.— za god. 1935; ćirić Danilo, Kos. Mitrovica

Din 100.— za god. 1934; Jovanović Tihomir, Skoplje Din 100.— za god. 1935; Klimov

Vasilije, Štip Din 100,— za god. 1934; Mijušković Petar, Priština Din 100.— za 11 polg.

1934 i 1 polg. 1935; Macanović Milan, Prizren Din 100.— za god. 1935; Oehm Hans,

Skoplje Din 200.— za god. 1935 i 1936; Sendič Josip, Devđelija Din 100.—^ za g. 1936.

Redovitih članova sa područja podružnice Sarajevo:

Atias Jakob, Travnik Din 100.— za god. 1936; Doder Risto, Sjetlina Din 100.—

za 3 /4 god. 1934 i y 4 god. 1935; Đorđević Risto, Šabac Din 100.— za god. 1936;

Hangi Antun, Zavidović Din 100.— za god. 1936; Ivič Martin, Jajce Din 50.— za 1

polg. 1935; Izrajel Josip, Olovo Din 100.— za god. 1936; Jovanović Milan, Šipovo Din

120.— za god. 1936 i upis; Kopčić Ibrahim, Travnik Din 100.— za god. 1935; Milević

Kuzman, Olovo Din 100.— za god. 1935; Osmanagić Halil, Travnik Din 50.— za 1

polg. 1936; Waszner Josip, Sarajevo Din 100.— za god. 1936.

Redovitih članova sa područja podružnice Banjaluka:

Cerić Husejin, Teslić Din 100.— za god. 1936; Grbac Ivan, Banjaluka Din 100.—

za god. 1934; Heim Jovan, Derventa Din 25.— za 2 J4 1935; Jukić Mehmed, Oštrelj

Din 100.— za god. 1935; Klemenčić Ivan, Banjaluka Din 120.— za god. 1936 i upis;

Krpan Rudolf, Drvar Din 100.— za god. 1935; Miljuš Nikola, Banjaluka Din 100.—

za god. 1936.

Uplata članarine članova pomagača:

Andrašić Drago, Srednje Din 50.—i za god. 1933 i 1934; Fijanović Radoslav,

Srbobran Din 60.— za god. 1936; Gjurić Ivan, Novi Sad Din 25.— za I polg. 1936;

Gode'k Ivo, Ljubljana Din 50.— za god. 1935; Jovanović Nikola, Paraćin Din 100.—

za god. 1934 i 1935; Lazarini Franc, Kostanjevica Din 100.— za god. 1935 i 1936;

Mane Edo, Teslić Din 50.— za god. 1935; Momirović Borivoje, Bitolj Din 50.— za

god. 1935; Milić Dragorad, Zemun Din 50.— za god. 1935; Müller Đuro ml., Virovitica

Din 50.— za god. 1936; Novički Ivan, Beograd Din 50.— za god. 1934; Plavšić

Steva, Dobanovci Din 50.— za god. 1935; Potić Mirko, Zemun Din 50.— za god.

1936; Potočić Zvonimir, Farkaševac Din 50.— za god. 1935; Stiglmajer Gustav, Erdevik

Din 50.— za god. 1935; Antoljak Rudolf, Zagreb Din 25.— za II polg. 1935;

Gjajiić Matija, Zagreb Din 50.— za god. 1936; Kovačević Steva, Zagreb Din 20.—

upisnina; Krasojević Cvjetko, Zagreb Din 25.— za I polg. 1933; Maček Stefan, Zagreb

Din 40.— za I polg. 1936; Matijašević Marijan, Jasenak Din 40.—i za god. 1933

i 10.— za god. 1934; Šimatić Nikola, Zagreb Din 20.— upisnina; Vučetić Vladimir,

Zagreb Din 70.— za god. 1936 i upis; Korica Vladimir, Zagreb Din 100.— za god.

1934 i 1935.

210


Uplata na pretplati u mjesecu januaru 1936 godine:

Akcionarsku šum. dohodar. ured Thurn-Taxisa, Lekenik Din 100.— za god.

1936; Destilacija drva Teslić, Din 50.— za I polg. 1936; Sresko načelstvo, Dugoselo

Din 100.— za god. 1936; Direkcija šuma, Bjelovar Din 100.— za god. 1936; Kranjska

industrijska družba Jesenice, Fužine Din 100.— za god. 1936; Direkcija šuma, Ljubljana

Din 49.25 za I polg. 1936; Ministarstvo vojske i mornarice, Beograd Din 25.— zaMi

god. 1936; Direkcija državnog dobra Belje, Kneževo Din 99.— za god. 1936; Dohodarstveni

ured kneza Odelskalhi, Ilok Din 100.— za god. 1936; Direkcija šuma, Sarajevo

Din 100.— za god. 1936; Zavod za agrikulturnu herniju, Zagreb Din 99.50 za

god. 1935; Direkcija šuma otočke imovne općine, Otočac Din 50.— za I polg. 1936;

Direkcija brodske imovne općine Vinkovci i podređenih joj jedanaest šumskih uprava

Din 1.200.— za god. 1936; Müller Jaroslav, Libérée Din 150.— za II polg. 1934 i za

god. 1935.

UPOZORENJE!

Mnoga gospoda članovi nisu još uplatili članarinu za prošlu godinu 1935. Po

pravilniku mora se članarina uplatiti u prvoj četvrti svake godine. Molimo stoga sve

naše članove da udovolje svojoj članskoj dužnosti i tako olakšaju društvenoj upravi

redovno poslovanje i plaćanje društvenih obaveza

U p r a v a.

DOSTAVA ŠUMARSKOG LISTA.

Neki Šumarski Listovi broj 1. 1936 vratili su nam se uz oznake, koje

niže navađamo u zagradama. Molimo gospodu članove da nam jave svoje prave

adrese: Dr. Đorđević Petar, Beograd, Garašaninova 1 (nepoznat); Nikoljačić N. Petar,

Novi Sad, Nikole Tesle 17 (otputovao); Ing. Marković T rifun, Banjaluka, Banska uprava

(nepoznat).

Šumarski List br. 1 bio je osim toga proviđen slabim pasicama (omotima), pa

nam se je nekoliko primjeraka vratilo bez adresa, jer su se pasice poderale. Molimo

članove, koji List uslijed toga nisu primili, da nam to jave 1 , kako bi im mogli taj broj

ponovno odaslati. UPRAVA J. Š. U., Zagreb, Vukotinovićeva 2.

IZ ADMINISTRACIJE

KOMISIJA ZA POLAGANJE DRŽAVNOG STRUČNOG ISPITA PO

STRUCI ŠUMARSTVA.

Rešenjem Ministarstva šuma i rudnika od 21 januara 1936 god. broj 1879/36

a na osnovu čl. 14 Zakona o činovnicima i čl. 8 Pravilnika o polaganju državnog

stručnog ispita činovničkih pripravnika šumarske struke sa fakultetskom spremom, određeni

su za članove ispitne komisije za 1936 godinu i to: za pretsednika ispitne komisije

Mi leti Ć Dr. Žarko, načelnik odelenja za šumarstvo; za zamenika pretsednika

Vučetić Sava, inspektor odelenja za šumarstvo; za članove ispitivače:

1) Si m u novi ć inž. Živen, inspektor; 2) Perušić inž. Andrija, inspektor;

3) črnagoj inž. Boleslav, savetnik; 4) Šurić inž. Stjepan, v. sekretar;

za zamenike 1 članova ispitivača: 1) Maruzi inž. Ivan, inspektor; 2) M a n o j 1 o-

vić inž. Milan, savetnik; 3) Rosić inž. Srete n, savetnik; 4) Ost oj i ć inž.

Petar, savetnik; za delovođu komisije: Baranac inž. Sloboda(n, v. sekretar

odelenja za šumarstvo.

211 19


LEGITIMACIJE ZA DRŽANJE I NOŠENJE ORUŽJA ŠUMARSKIH

SLUŽBENIKA

Kr. banska uprava u Zagrebu ima ponovno na zalihi tiskanice »Legitimacije za

držanje i nošenje oružja« šumarskog osoblja, koje po svojoj službenoj dužnosti a na

osnovu zakona o držanju i nošenju oružja i § 16 Pravilnika za izvršenje istog zakona

ima pravo držati i nositi oružje. Šumarska nadleštva, te sreska načelstva i gradska

poglavarstva mogu te tiskanice nabaviti uz cijenu od Din 0.25 (25 para) po komadu

od Ekonomata glavne pisarnice kr. banske uprave u Zagrebu. Novac treba unapred

poslati.

Po ovlaštenju bana: Šef otsjeka za šumarstvo, Kr. šumarski inspektor: K a u d e r s.

NOŠENJE

ORUŽJA.

Na poziv i odredbu predao je nedavno nedržavni šumar svoj repetir-pištolj

kal. 7,65 mm Frommer u roku od 48 sati sreskom načelstvu. Potvrda predaje datirana

je sa 27 VIII 1935. Slične pozive primila su i druga lica. Kod sreskog se načelstva

kazalo: Prema tome, kako će biti određeno, povratiće Vam se pištolj — ili ne. Ako

ste rezervni oficir, iskažite se, da smijete da držite to oružje.

Oružni list gore spomenutog lica, koji glasi na navedeni pištolj, datiran je sa

16 XI 1928 dakle posle stupanja na snagu Zakona o nošenju oružja jz god. 1928.

Navedeni je šumar zaprisegnut za čuvanje šume i lova te vrši danas poludržavnu

službu.

Ne radi se ovde o pištolju kao takovon^ već o principu: da li navedeno lice srne

ili nesme da nosi spomenuti pištolj za svoju osobnu sigurnost kod vršenja terenske

službe. Zakon o držanju i nošenju oružja, izgleda, nije u tom pogledu došla šasanj

U obzir dolazi naročito čl. 16 zakona i § 15 i 16 uredbe. Ako se ti propisi hoće da

uporede s ostalim propisima, tumačenjima itd. zakona i uredbe, ne može se doći na

čistac, da li je predaja navedenog pištolja opravdana ili nije.

U principu izgleda da nije — osim ako je sresko načelstvo primilo u tom pogledu

kakovo posebno naređenje. Ili da možda pištolj potpada pod naročito

vojničko oružje, koje nesme da nosi ni javna straža sa navedenim legitimacijama?

Čudno izgleda, da javna straža (u konkretnom slučaju šumar) ne bi smela da

nosi navedeni pištolj, a može kao čuvar šume da nosi karabin — koji nesme da bude

lovački po odredbi, ako nema ništa posla sa lovom. Kako to zvuči nelogično, tako je

i karakteristično, jer od 27 VIII 1935, t. j. od dana predaje pištolja, nema ni traga

ni glasa o kakovom rešenju u tom predmetu.

Ne radi se o pištolju kao takovom, kako je to već napomenuto radi se o licu,

koje je taj pištolj nosilo u službi za svoju osobnu sigurnost. Radi se (o pouzdanju,

poverenju prema tome licu. Ako se takovom licu ne može da poveri jedan pištolj, ne

može da mu se poveri ni služba javne straže.

Takovo jedno lice stoji verovatno pod sumnjom, da je neispravan, nelojalan

podanik države. No ako je ono (sve i kao javna straža) sumnjivo, nepouzdano, bilo bi

bolje', da mu se oduzme legitimacija o zaprisegnuću, pa možda i oružni Ust.

U današnje doba opće krize nema nitko, a naročito jedan službenik toliko novčanih

sredstava, da bi si mogao da kupuje svaki čas oružje baš prema najnovijem

zakonu i propisima.

Tendencija prednjih navoda i misli samo je dobronamerna napomena, da treba

svuda i dobro promisliti, što će da se uradi, kako se ne bi i kod najboljih i najiskrenijih

ljudi stvarala malodušnost i zdvojnost radi naše administracije.

j. š.

212


LIČNE VIJESTI

ING. JOSIP LENARČIČ, veleposestnik in veleindustrijalec na Vrhniki pri Ljubljani,

bivši predsednik Jugoslov. šumarskega udruženja in ljubljanske podružnice

J. Š. U. je slavil 22. t. m. svoj 80. rojstni dan nenavadno čvrst in čil.

Šumarski list, štev. 3 iz leta 1926 je priobčil ob priliki njegove sedemdesetletnice

kratek spis o njegovem življenju in delovanju. — Kot prej do 70 let, ostal je slavljenec

tudi v osmem desetletju svojega življenja inicijativen in neumorno delaven na polju

našega gospodarstva, tako da ob zaključku te dolge življenske dobe lehko z vsem

ponosom gleda na vsestranske uspehe svojega delovanja.

Mnogoštevilni njegovi prijatelji in čestilci mu iskreno žele: naj mu bo usoda še

nadalje naklonjena do skrajnih mej življenja. R.

Unapređeni su:

PROMJENE

U SLUŽBI:

Z e ković G o j k o, za višeg sekretara Ministarstva 5 grupe kod odelenja za šumarstvo

Ministarstva šuma i rudnika u Beogradu.

Postavljeni su:

Sučič Mat o, za potšumara 3 klase 10 grupe kod Direkcije šuma u Banjaluci;

uorđević M. Bogdan, za potšumara 3 klase 10 grupe kod šumske uprave 1 u

Valjevu;

L o g'e r inž. L a v o s 1 a v, za šum. pristava 8 grupe kod Direkcije šuma brodske

imovne općine u Vinkovcima.

Premješteni su:

Bićanik; Nikola, knjigovođa 8 grupe od računovodstva Direkcije šuma u Sarajevu

k Direkciji šuma u Vinkovcima;

Savić inž. Jovan, šum. savjetnik 5 grupe 1 i šef šum. uprave Doroslovo k šumskoj

upravi u Beogradu;

Milosevic Ante, tehnički inspektor 5 grupe od šum. uprave Šipovo k Direkciji

šuma u Banjaluci;

Lazarević Dragomir, račun, inspektor 6 grupe od Direkcije šuma Sušak k Direkciji

šuma u Zagrebu;

Sej bal inž. Antun, viši šum. pristav grupe od šum. uprave Potoci k Direkciji

šuma u Banjaluci;

Ćop inž. Vjekoslav, šum. viši pristav 7 grupe od šum. uprave Livno k šum.

upravi u Kruševcu;

P š o r n i n 'ž. Josip, viši šum. pristav 7 grupe od šum. odsjeka kr. banske uprave

Banjaluka k šum. upravi u Potocima;

uojković inž. Živojin, šum. viši pristav 7 grupe i šef šum. uprave Bajina

Bašta k banskoj upravi u Nišu;

Begović inž. Branisl\av, šum. viši pristav 7 grupe od šum. uprave Nemila

k šum. upravi u Livnu;

Polferov inž. Vasilije, šum. viši pristav 7 grupe od šum. uprave Prijedor

k šum. upravi u Bos. Petrovcu;

Jele'nić inž. Ivo, šum. viši pristav 7 grupe šef šum. uprave Plaški k šum. upravi

ogulinske imovne općine u Ogulinu;

213


A n t o h i ,n inž. Pavle, šum. viši pristav 7 grupe od Direkcije šuma potrovaradinske

imovne općine Srem. Mitrovica k šum. upravi u Klenku;

S k u 1 j e v i ć Marko, pomoćni knjigovođa

k Direkciji šuma u Sarajevu;

9 grupe od Direkcije šuma Vinkovci

Urumović inž. Stanislav, šum. pristav 8 grupe od šum. uprave Zavidović

k šum. upravi u Višegradu;

Kosonogov inž. Pavle, šum. pristav 8 grupe od šum. uprave Višegrad k šum.

upravi u Zavidoviću;

Pauković inž. Antun, šum. pristav 8 grupe od sreskog načelstva Fužine k šum.

upravi u Otočcu;

Žepecki Milivoj, pomoć, tehnič. manipulant 10 grupe od šum. uprave Kragujevac

k šum. upravi u Gor. Milanovcu;

Beltiram inž. Vladislav, šum. pristav 8 grupe od sreskog načelstva Supetar

k šum. upravi u Moroviću;

Matić Katinka, arhivar 8 grupe od Direkcije šuma Banjaluka k šum. odsjeku

Kr. banske uprave u Sarajevu;

SkuljeVić Marko, pom. knjigovođa 9 grupe od Direkcije šuma Vinkovci k Dir.

šuma u Sarajevu;

2 i v o j i n o v i ć inž. Milivoj, šum. pristav 8 grupe od šum. uprave Ražanj k šum.

upravi u Ljubinju;

1 vic inž. Martin, šum. pristav 8 grupe od šum. uprave Jajce k šum. upravi u

Bajinoj Bašti;

Stjepanović inž. Ljubomir, šum. pristav 8 grupe od šum. uprave Bos. Dubica

k šum. upravi u Šipovu;

V e 1 i č k fc> v i ć Dragoslav, šum. pristav 8 grupe i šef šum. uprave Pirot k Direkciji

šuma u Aleksincu;

Popović inž. VladisJav, šum. pristav 8 grupe od šum. uprave Konjic k šum.

upravi u Jajcu;

Denisov inž. Gabriel, šum. pristav 8 grupe od šum. uprave Ogulin k šum.

upravi u Plaškom.

OGLASI

STEČAJ.

Na osnovu §-a 131 Zakona o šumama raspisuje se stečaj radi popunjenja pri

Patrijarsiskom upravnom odboru,za sada u Srem. Karlovcima, novokreiranoga mesta

šumarskog referenta za šume manastira i crkava cele Srpske pravoslavne Patrijarsi]e.

Dužnosti šumarskog referenta su da vrši sve poslove koji u njegovu struku spadaju,

o čemu će se propisati posebno uputstvo.

Na ovo mesto mogu kompetovati lica sa fakultetskom šumarskom spremom ne

starija od 50 godina, pravoslavne vere, koji su proveli najmanje 10 godina u državnoj

ili privatnoj šumarskoj službi. Aktivnom državnom službeniku koji bude na ovo mesto

214


izabran, s prelaskom u crkvenoavtonomnu službu priznaće se sve godine državne

službe i najmanje 1 ista položajna grupa koju je dotle imao u državnoj službi, s pravom

na napredovanja i penziju po Zakonu o državnim činovnicima, dok se ne donese zasebna

Uredba za crkvenoavtonomne službenike. Penzionisani državni službenik koji

bi eventualno bio na ovo mesto postavljen dobiće onu grupu u kojoj je penzionisan,

no u penziju će mu se uračunati samo ono vreme koje bude efektivno proveo u crkvenoavtonomnoj

službi. Molioci koji se nalaze u privatnoj službi kao i oni koji reflektiraju

na to mesto samo kao honorarni odnosno kontraktualni činovnici valja u molbi

da naznače svoje uslove. Za honorarne i kontraktualne činovnike ne važi propis da ne

mogu biti stariji od 50 godina.

Razvrstani šumarski referent služiće prvu godinu dana u privremenom svojstvu,

a nakon prve godine doneče se odluka u pogledu stalnosti u službi.

Propisno taksirane molbe (25 Din crkvene taksene marke i 2 Din na svaki

prilog) snabdevene svima potrebnim dokumentima, imaju se podneti najduže do

1 III 1936 godine Patrijaršijskom upravnom odboru u Sremskim Karlovcima.

Napominje se, da svaki reflektant u molbi navede sve uslove pod kojima je

voljan ovo mesto primiti, bud.ući da se kasnije u tom pogledu podnesene molbe neće

u obzir uzeti.

Iz sednice Patrijaršijskog upravnog odbora držane u Srem. Karlovcima 11 decembra

1935 godine br. 5360/554 — 1935.

Predsedništvo,

Prof. dr.

Ugrenović, Iskorišćavanje šuma

4 knjige, 1139 strana, 464 slike, sve na najfinijem papiru prostom od drveta.

Cijena

za praktikante, pripravnike i studente:

I Opći dio (materijalna, formalna i finansijska strana unovčivanja),

225 str. 12 slika Din 70.—

II Tehnologija drveta (građa, kemizam, tehnička svojstva, greške

drveta, kvalitet sastojine), 318 str., 189 slika Din 100.—

III Tehnika trgovine drvetom I (oruđe, rad, oblo, tesano, cijepano

drvo, uzanse), 276 str., 132 slike Din 100 —

IV Tehnika trgovine drvetom II (ogrijevno, taninsko drvo, ugalj,

iznošenje, pilane, sanduci, sušenje, furniri i šperovano drvo,

zagrebačke, ljubljanske, tršćanske uzanse, trgovačka terminologija

u pet jezika), 320 str., 131 slika Din 100.—

Za naručitelje koji nisu ni praktikanti, ni pripravnici ni studenti, a plaćaju

ujednoč, cijene su za 20% veće od gornjih.

Svaka se knjiga, izuzevši I, može naručiti zasebno. Pošto je I knjiga nemalo

sva rasprodana, moći će od preostalih primjeraka da dobiju po jedan samo

oni naručitelji koji naruče sve četiri knjige najednoč. Pri pogodnosti plaćanja

na 10 mjesečnih obroka gore naznačene cijene povisuju se za 20%. Poštarina

se ne uračunava naručitelju.

Narudžbe prima: D. TOMIČIĆ, sekretar Tehničkog fak., Zagreb, Wilsonov

trg broj 12 Čekovni račun br. 38.910

215


GOZDNA DREVESNICA Ljubljanske podružnice J. š. U. v Mariboru.

CENIK ZA 1936. Višina Za

cm 100 kom. 1 kom.

Starost

Din

Smreka, Picea excelsa

5—6 let. près, izbrane 35/50 110.— —.

4—5 letne près.

20/35 80.— —

3—4 semenke

20/40 60.— .—.

2

10/15 50— —

2

15/20 60— —.

2

10/15 60.— —

2

10/15 120— __

2

20/40 100— —.

2

20/40 400— —

Beli bor, Pinus silvestris . . . .

Črni bor, Pinus austriaca . . .

Gladki bor, Pinus strobus . . .

Mecesen (ariš), Larix europaea .

Mecesen, japonski, Larix Ieptolepis

Duglazija, zelena, Pseudotsuga Douglasii

viridis

Akacija (bagrem), Robinia pseudo-

Hrast, rdeči, Quercus rubra . . .

Jesen, domači, Fraxinus excelsior .

Jesen, amer., (Fraxinus alba (americana)

Kostanj, Castanea vesca .

Črni oreh, Juglans nigra .

Črna jelša, Alnus glutinosa

Kanadska topola, Populus . . . .

canadensis deltoidea

Vrba, Salix amygdalina (za pletenje

košar

Jagnjed (jablan), Populus pyramidalis

Gaber, Carpinus betulus . . . .

Javor, gorski Acer pseudoplatanus

Brest, Ulmus montana . . . .

Kristov trn, Gleditschia triacanthos

Maclura aurantiaca

ZA VRTOVE IN PARKE:

Cipresa, Chamaecyparis Lawsoniana

Sitka, Pïcea sitkaënsis . . . .

Picea alba

3

2

1

1

1

2

1

1 letne sadike

potaknjenci (reznice)

4 letne sadike

2

potaknjenci (reznice

5 letne semenke

2

1

6 letne presajenke

4 letne presajenke

večletna presajenka

Srebrna smreka, Picea pungens .

Siva jelka, Abies concolor . . .

Oreh, domači, Juglans regia . . 4 letne presajenke

Hrast močvirni, Quercus palustris 2 letne semenke

Lipa, velikolistna, Tilia grandifolia večletna presejanka

Topola, balzamova, Populus balsamea 1 letne sadike

potaknjenci (reznice)

Nagnoj, Cytisus laburnum . . . . večletna presajenka

lavor, Acer dassycarpum . . . . 2 letne semenke

Breza, Betula alba

večletna semenka

Obavještenja daje i naruđbe prima sreski šumarski

216

15/20

50/100

15/50

10

25/40

10/20

80/150

40/80

15/40

20/40

20/30

50/120

20/50

40/60

25

25

150/200

80/150

25

80/120

15/30

10/15

400—

110.—

90.—

300.—

120—

100—

150.—

120.—

100.—

300.—

400—

120.—

100.—

250.—

60—

60.—



70—

200—

120—

100 —

30/50 150.

20/40

20

120—

120—

80/100

25/40 —

100 —

50/100 —

30/50 —

100 —

50/100 —

30/50 —

50/80 —

20/30 —

40/60 —

20/30 —

200 —

60/80 —

25 100.—

80/100 —

50/80 —

150/200 —

referent u Mariboru.



—.









0.25


4 —

3.—








5—10

2—3

15—

10—

5—

15—

10—

5—

20—

10—

3—

0.50

10—

9

3,—

2—

2—


Industrija oružja

BorovniK i Vrbanić

Zagreb, Jurišićeva 9 ikođ Glavne pošte

Telefon 59-99

Preporuča svoj cij. gg. lovcima svoje prvorazredne puške, pištolje i sav lovački pribor.

PREUZIMAMO sve u puskarski zanat zasijecajuće popravke oružja te izvršujemo

iste najsavjesnije. i— Izrađujemo lovačke puške po specijalnim

narudžbama. •— Prodajemo najsolidniju lovačku municiju. — Dajemo savjete

i informacije u pogledu lovačkog oružja.

"Preuzimamo prepariranje raznif> životinja

Šumska industrija

FILIPA PEUTSCHA SINOVI

Vrhovieva ulica 1 ZAGREB Telefon broj 30-47

Parna pilana u Turopolju

Export najfinije hrastovine. Na skladištu ima velike količine potpuno suhe

hrastove gradje svih dimenzija.

Utemeljeno godine J860. Utemeljeno godne J860.

KRNDIJA

GOSPODARSKA I ŠUMARSKA

INDUSTRIJA D. D. U ZAGREBU

217

Uprava gospodarstva i šumarstva

NAŠICE, SLAVONIJA

Proizvodi i eksportira svekolike

gospodarske i šumske proizvode

1

i


Din390 fl - Din ISO'

Dil 390'

18411 šporisko odljob:

sako i pump hlače engleskog

kroja. Ovo odijelo,

osobito praktično za

šetnju, utakmice, šport i

turistiku, izrađeno je od

vunaste tkanine, grube

niti, te se preporuca za

štrapac. Imade ga u raznim

; športskim dezenima.

Jeftinoću naših odijela

zahvaljujemo napretku

domaće industrije,

koju u prvom redu zaposlujemo.

Naročito pogodovna

cijena

Din 390.—

18410 — Dvoreduo

odijelo veoma pristala

izgleda. Izrađeno

od finije vunaste

tkanine, u

fazoni krojeno uz

tijelo. Naročito poîdesna

je ova fazona

za vitke osobe,

I jer im daje punoću.

Odijelo rađe-

|'no je sä vrlo dobrim

priborom, a

imade ga u raznim

bojama. U kratko:

| veoma lijepo odi-

I jelo jeftine vrste

Din 390.—

18412 Jednoredno sako

odijelo u večernjem kroju,

to jest odijelo za

štrapac; tamniji dezeni

su birani za večer, za

kina, kazališta, posjete,

male zabave itd. Dvije

kvalitete od vunaste tkanine

ili od poluvunenog

kamgarna, u raznim

svjetlim ili tamnijim bojama.

Pazite na elegantni

kroj kaputa. Kompletno

odijelo stoji Din 450.—

Velegradska odijela

od velegrađsKe Kuće

» •

Kästner i Ohler

Zagreb

odio muške mode II. kat. Bezobvezno

razgledavanje novih modela za jesen. Sve

udobnosti. Mušterije izvan Zagreba neka

naruče odijela po svojim ličnim mjerama.

Odijela razasiljemo uz garanciju. Ako ne

odgovaraju, vraćamo novac.


• ' ' . *

* • ' - *

Ja

i:

: 2.

3.

,4.

5.

6.

,7.

8.

9.

10.

ГГ

12.

13.

14.

15.

16.

17.

19.

2a

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

' 28.

29.

30.

Domaća stručna djela iz područja Šumarstva

Ime autore

Инг.

Др. Петровић

Драгољуб

к .

Dr. Lèvakovïc

Aiitun/ , ^,

Dr. Nehadić

Djuro

Dr. Ugrenović

Aleksandar

Ing

Ružić Ante

Hutnagl-Veseli-

Mjletić

ЈекнК M. ]ов.

Dr. A. Petračić

Ing.

V. Mihaldžić

Dr. J. Baien

m

Dr. Balen —

Dr. Sagadin

Dr. Đ. Nenadié

Dr.

»

m

Ugrenović

; »


* \

Veseli D. Drag.

>

r • * ..•-—

»

.

Naslov knjigè

„Шуме и niy.M. привреда y

Македонији"

»Dendometrija«

»Računanje Vrijednosti

šuma« .

»Pola stoljeća šumarstva«

»Zakon o Sumama«

(projekat iz g. 1924)

»Praktično uređivanje

šuma«

Прилози за историју

Шумарства y Србији

Uzgajanje šuma, I. dio

IL dio

Tablice za obračunavanje

njemačke bacvarske robe

»0 proredama«

»Naš goli Krš«

»Zakon o šumama« -,

Uređivanje šuma«

»Osnovi šumarstva«

»šumarski kalendar«

»Zakoni i propisi o šumama

i pilanama«

Iskorišćavanje šuma I.

IskoriSćavanje Suma II.

Tehnologija diveta

IskoriSćavanje iuma III.

Tehnika trgovine drvetom I

IskoriSćavanje Suma IV.

Tehnika trgovine drvetom II.

i

N

«

S

%

t

«

s

3

«en

Uzgajanje iuma ,

Загатита шума

Упораба шума

Дендрометрија

Геодезија

Loystvo i ribarstvo

Šumarska botanika

Kadenje ćumura и uspr. ïeïnicama

Sisi. i nazivlje S. drveća i grmlja

Поијесн. цртица o шуиама Босне и

Херцеговине

SuSenje naših £et. iuma

'

Knjiga se nabavlja kod

Југ. шум. удруж.

Загреб Вукотиновићева

ул. 2

писца, Београд, Војводе

Добрњца 52.

pisca, Zagreb, Vukotlnovičeva

2

pisca. Gaieinica (kraj

Bjelovara)

pisca, Zemun. Кагаđorđeva

9.

»

Tiskara Narodnih Novina.

Zagreb

pisca, Zagreb. Vukotinovicev«

ul. broj 2.

»

*

Tipografija d. d. Zagreb

g. Dane Tomičić, Zagreb.

Tehnički fakultet ;

"

: ' ж ' n

pisce, Sarajevo. Bolnička 15

' , » • • ' • • ' l

• - , ';

»

*

. >

»

pisca, Sarajevo, Bolničke 15

»

'


* • '

ii'

32i

33,

34.

35.

36.

37.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

Џ,

47.

48.

Ш

50.

51.

52,

53!

54.

55.

56.

57,

58.

59.

60,.

61.

Ime autora

Др.Ђ. Јовановић

Dr. M. Marinović

.. »- . j »-

»t •»

Др.М.Јосифовић

Инг.

Љуб. Марковић

Fritz Fink

Ing. I. čeović

Л>. Малетић

ti »»

» ' ' »

j Др. «нж. Ж. Милетип,

ï

Ing.S, Mađarević

Инг. C. Баранац

| **• »•

M '-

il

»t »»

'': " : " *

Ing. J. Borošić -

Ing. R. Sarnavka

Ing. J. Borošić

Ing. j. Miklavžić

Ing. V. Novak

Dr. M. Zoričić

Проф. ;v/

T. Димитров

H. Пенев,

Л. Тамамћијев

Fritz Fink

••


tt

Ing. V. Setinski

Naslov knjige

Механичка прерада дрвета

, Privredni značaj lova u \

Jugoslaviji

Значај шума y привредном н

културном животу Hautet- -,

народа. . i

More magazines by this user
Similar magazines