Å UMARSKI LIST 1-3/1978

sumari.hr

Å UMARSKI LIST 1-3/1978

Poštarina plaćena

u gotovom

YU ISSN

0373 — 1332

1-3

GODINA Cll

Z a g r e b

1978


ŠUMARSKI LIST

Glasilo Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske

Godište 102 siječanj — ožujak Godina 1978

Redakcijski

I

odbori

Prof. dr. M. A n d r o i ć, prof. dr. D. K 1 e p a c, dr. N. K o m 1 e n o v i ć, ing. S.

Tomaševski i ing. S. Vanjković (svi: Zagreb).

II

(terenski)

ing. D. Bartovčak — Bjelovar, ing. M. C v i t i ć — Vinkovci, ing. A. F r k o v i ć

— Delnice, ing. J. Harapin — Sisak, ing. V. Hibler — Senj, ing. I. Kiši ček

— Buzet, ing. K. Kožul — Osijek, ing. T. Lucarić — Vinkovci, ing. D. Pletikapić

— Nova Gradiška, ing. S. M i 1 k o v i ć — Rijeka, ing. I. Mrzi jak —

— Karlovac, ing. A. Pavlov ič — SI. Brod, ing. I. Pavša — Varaždin, ing. K.

Posavec — Gospić, ing. M. Simunović — Dubrovnik, ing. B. Tkalčić —

Zadar, ing. U. Trbojević — Podrav. Slatina i ing. Ž. V r d o 1 j a k — Split

111

(međurepubl ički)

Prof. dr. S. Jovanović — Beograd, dr. Ž. Kosir — Ljubljana, prof. dr. K.

P i n t a r i ć — Sarajevo, doc. dr. R. R i z o v s k i — Skopje, dr. D. Vučković —

Titograd.

Glavni i odgovorni urednik

Dr Branimir

Tehnički urednik

Ing Oskar Piškorić

Prpić

Izdavač: Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske u

Zagrebu — Uprava i uredništvo: Zagreb, Mažuranićev trg 11, telefon:

444-206 i 449-686 — Račun kod Narodne banke-Zagrebbr. 30102-678-6249.

Godišnje izlazi 12 brojeva. Godišnja pretplata za: tuzemstvo — ustanove i

radne organizacije 600.— din, pojedinci 150.— din, a umirovljenici, studenti i đaci

50.— din, inozemstvo 800.— din. — Tisak: »A. G. Matoš« Samobor.

Publisher: Union of Forestry Societes of Croatia — ßditeur: L'Union des Societes

forestieres de Croatie — Herausgeber: Verband der Forstvereine Kroatiens

Zagreb, Mažuranića trg 11 — Tel. 444-206 i 449-686.


ŠUMARSKI

LIST

YU ISSN 0373-1332

Glasilo Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske

Journal of the Union of Forestry Societes of Croatia — Organe de l'Union des Societies

forestiere de Croatie — Zeitschrift des Verbandes der Forstvereine Kroatiens

Br. — No. 1—3/1978.

SADRŽAJ — CONTENTS — TABLE DE MATIERES — INHALT

Zv. Potočić : 1978. godinau svjetlu Zakona o udruženom radu. (3)

UDK 634.0.383 (497.1)

I. Knežević i D. Pejović: Stanje saobraćajnica u društvenim šumama SFRJ — State

of the road networks in the socially-owned forests of the FSR of Yugoslavia — Etat

du reseau routier dans les forets socialisees de la RSF de Yougoslavie — Zustand der

Wegenetze in den vergesellschaftlichten WSldern der SFR Jugoslawien. (7)

UDK 634.0.165.72:634.0.174.7 Pinus densiflora, P. sylvestris

M. Vidaković, A. Krstinić, Z. Borsan i B. Jurkovic-Bevilacqua: Neke

morfološke karakteristike hibrida između japanskoga crvenog bora (Pinus densiflora

Sieb, et Zucc.) i običnoga bora (Plnus sylvestris L.) — Some morphological characteristics

of hybrids between Japanese Red Pine (Pinus densiflora Sieb, et Zucc.) and

Scots Pine (Pinus sylvestris L.) — Quelques caracteristiques morphologiques des hybrides

entre le Pin rouge japonais (Plnus densiflora Sief. et Zucc.) et le Pin sylvestre

(Pinus sylvestris L.) — Einige morphologische Merkmale zwischen den Hybriden der

japanischen Rotkiefer (Pinus densiflora Sieb, et Zuce.) und der gemeinen Kiefer

(Pinus sylvestris L.). (19)

UDK 634.0.164.5:634.0.165.5:634.0.174.7 (234.42) Pinus heldreichii

N. Popnikola: Anatomske karakteristike Cetina varijeteta munike (Pinus heldreichii

Christ) u prirodnim populacijama na Balkanskom poluostrvu — Anatomical character

istics of the needles of the lower systematic categories of Balkan Pine (Pinus heldreichii

Christ) in natural populations in the Balkan Peninsula — Les caracteristiques

anatomiques des aiguilles du Pin balkanique (Pinus heldreichii Christ) dans les populations

naturelles sur la peninsule balkanique — Die anatomischen Charakteristiken

der Nadeln niedrigerer systematischer Kategorien der balkanischen Kiefer (Pinus

heldreichii Christ) in den natürlichen Populationen auf der Balkanhalbinsel. (25)

UDK 634.0.43 (497.13)

0. Z u n k o : Razdjeljenje SR Hrvatske na oblasti prema stupnjevima učestalosti šumskih

požara — Division of the SR of Croatia into the areasaccording to degrees of frequency

of forest fires •— La division de la RS de Croatie d'apres les degres de frequence

des incendies de foret — Einteilung der SR Kroatien nach dem Häufigkeitsgrad

der Waldbrände. (41)

UDK 634.0.18 (497.13—15)"15/19"

Đ. R a u š : Šumski ekosistemi otoka Raba (od XV. do XX. stoljeća) — Forest ecosystems of

the island of Rab (from the 15th to the '20th centuries) — Les ecosystemes de rile de

Rab (de a5e ä 20e siecle) — Die Forstökosysteme der Insel Rab (vom 15. bis 20. Jahrhundert).

(53)

ZADARSKO SAVJETOVANJE

D. Böhm: Prilog proučavanju procesa prirodne obnove šuma u Jadranskoj regiji Jugoslavije.

(67)

1. S p a i ć : Suvremena zaštita šuma. (71)


AKTUALNA PROBLEMATIKA

2. O sto j i ć : Uloga inženjera i tehničara šumarstva u pripremi operative šumarstva za

opštenarodnu odbranu. (76)

K. Kožul: Prilog raspravi ili osnovne teze Zakona o sredstvima za reprodukciju šuma. (83)

NA MEĐUNARODNOM PLANU

W. Tikkala: Tehnonloški transfer — proces za poboljšanje protupožarne zaštite šuma

u Sjedinjenim američkim državama. (88)

SAVJETOVANJA I STRUČNI SKUPOVI

D. H a n z 1 : Jela na Papuku. (95)

ZAŠTITA PRIRODE I ČOVJEKOVA OKOLIŠA

V. Ržehak : Četvrta generalna skupština Evropske federacije zaštite prirode i nacionalnih

parkova. (100)

STRUČNA LITERATURA

A. Krstinić i 2. Borzan: Monografije o genetici važnijih evropskih vrsta šumskog

drveća. (103)

O. P i š k o r i ć : Genetika — Serija F, Vol. 9, No 1, Beograd, 1977. (105)

DRUŠTVENE VIJESTI

V. Radauš: Stota godišnjica Društva inženjera i arhitekata Hrvatske. (107)

R. A.: Svečana sjednica i slavlje povodom vraćanja nacionaliziranog dijela zgrade »Šumarski

dom« održanih 28. prosinca 1977. godine. (112)

D.T o n k o v i ć : Značajne obljetnice Saveza IT šumarstva i drvne industrije Vinkovci. (117)

**' Zapisnik 4. sjednice Upravnog odbora Saveza održane 10. X 1977. u Zagrebu. (121)

*** Zapisnik 5. sjednice Upravnog odbora Saveza održane 20. I 1978. u Zagrebu. (123)

OBAVIJESTI

* * * Foire international forestiere Epinal. (126)

* * * Sastanak grupe IUFRO održat će se u rujnu 1978. u Ljubljani. (126)

* * * Bibliografski leksikon Hrvatske — poziv na suradnju (127)


UPOZORENJE!

U lipanjskom broju ŠUMARSKI LIST će objaviti opširniji prikaz rada

društvenog PLENUMA i stručnog SAVJETOVANJA Saveza inženjera i tehničara

šumarstva i drvne industrije Hrvatske o:

1. utvrđivanju i osnivanju šumskogospodar'skih područja,

2. osnivanju osnovnih organizacija udruženog rada u šumarstvu (OOUR) i

3. Zakona o sredstvima za reprodukciju šuma na području SR Hrvatske.

Plenum i Savjetovanje

održat će se 20. IV u Zagrebu.

UREDNIŠTVO


1978. GODINA

U SVJETLU ZAKONA O UDRUŽENOM RADU

Potkraj prošle godine radilo se užurbano posvuda na izradbi samoupravnih

sporazuma a prema slovu Zakona o udruženom radu. Ova godina, 1978.,

bit će godina provjere mnogih odluka i postavki prihvaćenih na referendumima

a zacrtanih u samoupravnim sporazumima. Započeo je proces oblikovanja

i praktičnog ostvarivanja samoupravnog socijalizma. Taj će se proces

odvijati i u privrednim i u društvenim djelatnostima na osnovu istih načela,

pa naravno i u šumskoj privredi, šumskoj i drvarskoj, i u svim radnim zajednicama

šumarstva i drvne industrije.

I šumarstvo i drvna industrija su bremeniti mnogim problemima. Ne

treba očekivati njihovo brzo rješavanje. No isto je tako jasno da se upravo

korištenjem mogućnosti koje pruža Zakon o udruženom radu mogu početi

rješavati mnogi od tih problema sa znatno većim izgledom na uspjeh nego

prije. Njihovo efikasno rješavanje ovisi sada o radnim ljudima zaposlenim u

ovim djelatnostima, zavisi o tome u kojoj će mjeri sami znati koristiti mogućnosti

koje otvara spomenuti Zakon.

Čini se, međutim, da postoje neki problemi koje bi trebalo da radni ljudi

iz privrede rješavaju zajedno sa organima određenih društveno-političkih zajednica.

Neke od tih problema iz područja šumske proizvodnje postavili su

na dnevni red jednog sastanka Savjet za šumarstvo i industriju za preradu

drveta Privredne komore Jugoslavije, zajedno sa Saveznim komitetom za

poljoprivredu i Savezom inženjera i tehničara šumarstva i industrije za preradu

drveta Jugoslavije.

Sastanak je održan u Dubrovniku dne 24. i 25. studenog prošle godine.

Priređivači su razaslali oko 300 kom. studije »USLOVI PRIVREĐIVANJA I

RAZVOJA ŠUMARSTVA JUGOSLAVIJE U SVETLU ZAKONA O UDRU­

ŽENOM RADU« brojnim šumskoprivrednim i privredno-političkim institucijama

te stručnim Savezima širom zemlje. Studija je trebala dati materijal

i teze za rad na sastanku. Studiju je izradio ing. Jovo Marijan, poznati

šumarski stručni i društveni radnik iz Sarajeva.

U studiji je prikazan šumski fond Jugoslavije, analizirano je kretanje

proizvodnje i reprodukcije šuma, opće privredna situacija šumarstva Jugoslavije

u usporedbi s razvojem cjelokupne privrede uz obrazloženje potrebnih

mjera za poboljšanje stanja. Studija ukazuje na neke mogućnosti poboljšanja

stanja koje izviru iz Zakona o udruženom radu.

U studiji se uspoređuje stvarno kretanje u šumskoj djelatnosti sa predviđanjima

navedenim u »Prijedlogu politike dugoročnog razvoja šumarstva

i industrije za preradu drveta Jugoslavije do 1985. god.« (Dokument usvojen

od strane SIV-a, ali nije predložen Skupštini na verifikaciju). Iz usporedbe

proizlazi jasno izražena tendencija pada radova ne samo na proširenoj nego

i na jednostavnoj reprodukciji šuma. U periodu 1971/1975. izvršeno je svega

3


59% planiranih radova. Karakterističan je pokazatelj veoma niska proizvodnja

šumskih sadnica. Prema podacima Saveznog komiteta za poljoprivredu

iz 1977. g. broj šumskih sadnica u Jugoslaviji, sveden na 1 ha šumske površine,

manji je za 4,5 puta nego u susjednoj Austriji, 6 puta manji nego u

Rumunjskoj a više od 40 puta manji nego u Bugarskoj! Uz taj veoma nepovoljan

podatak ističe se u svoj svojoj oštrini podatak o 32 % degradiranih

šuma u našoj zemlji. A ne možemo se odviše pohvaliti niti s kvalitetom prebornih

šuma u kojima je tek svako treće četinarsko a svako sedmo lišćarsko

stablo donekle kvalitetno. Nasuprot tako očigledno slabom korištenju prirodnih

mogućnosti šumskog fonda ispoljava se suprotnost u sve većem uvozu

celuloze i celuloznog drveta: u 1976. g. uvezeno je tih proizvoda u vrijednosti

100 milijardi starih din. A možda ne bi trebalo mnogo više sredstava pa da

se vrištine i šikare Korduna i Like pretvore u produktivne šume koje bi

znatno smanjile potrebu uvoza!

Učesnici skupa su više očekivali, s obzirom na naslov studije o konkretnim

problemima organiziranja po ZUR-u. No, svrhu sastanka je obrazložio

ing. Tugomil Cajnko, predsjednik stručnog Saveza. Priređivači su željeli da

šira stručna javnost ocijeni prezentirani materijal koji treba da bude osnova

za izradbu konačnog materijala, dakako u mnogo kraćem obimu, za SIV i za

Skupštinu. Namjera je, da se postigne donošenje određenih smjernica za jedinstvenije

organiziranje šumarstva u cijeloj zemlji, budući da je i ZUR jedinstven.

Nakon ukidanja osnovnog Savezno zakona o šumama nastale su

u mnogim pitanjima heterogenosti između Republika koje ne bi trebale postojati

i koje prijete da se ponegdje loše odraze na stanje šumarstva. Trebalo

bi, dakle, izboriti, da se utvrde neka zajednička načela organiziranja i stava

prema gospodarenju šumama i to putem međurepubličkih sporazumijevanja.

Te zajedničke postavke, prema riječima ing. C a j nk a, bi trebale biti:

1. gospodarenje šumama putem šumskoprivrednih područja;

2. na privrednom području jedna radna organizacija;

3. za stabilno, kontinuirano financiranje reprodukcije šuma osnovati izvore

i izvan same grane i njenih vlastitih sredstava;

4. osnovati interesne samoupravne zajednice kao općedruštveni sistem u

gospodarenju šumama.

Poseban je interes pobudilo izlaganje ing. Danila Nikolića, pom. sekretara

za šumarstvo o rješavanju nekih problema šumarstva u Srbiji. Tamo nemaju

namjeru pristupiti prekrajanju šumskoprivrednih područja. Ukupno postoji

21 područje, od kojih je u 9 područja organiziranu jedna radna organizacija

bez podjele na osnovne OUR-e. U ostalih 12 postoji također po jedna radna

organizacija, ali s tri do pet osnovnih!

U Srbiji je još prije nekoliko godina riješeno, da se degradirane šume

i šumski putevi tretiraju kao infrastruktura i da financiranje pošumljivanja

goleti i izgradnju puteva preuzima društvo na sebe. Upravo se priprema zakon

o pošumljivanju 40.000 ha goleti do 1980. g. uz trošak od 38 milijardi

(st.) din. Sredstva će dati banke uz 1 % kamata, a ostatak kamata kao i vraćanje

kredita bankama preuzima na sebe budžet Republike. U programu je

pošumljivanje 1,6 mil. ha zemljišta u društvenoj svojini do 2000. god. U svrhu

financiranja tih radova formiraju se interesne zajednice, regionalne i repu-

4


lička, i to tako, da u njih ulaze svi radni ljudi i svi građani. U obnovu šuma

uključeno je, dakle, cjelokupno stanovništvo, pa to postaje zaista stvar društva

u najširem smislu riječi. Ne postoje, naime obračunljivi materijalni efekti od

koristi koje šume pružaju pojedinim privrednim granama, pa nije moguće

prezentirati fakture pojedinim privrednim granama za financiranje tih radova.

Zbog toga je bilo pogodnije osnovati interesne zajednice cjelokupnog

stanovništva negoli samo od nekoliko zainteresiranih grana.

Učesnici skupa su podržali inicijativu priređivača da se pokuša ishoditi

potreba međurepubličkog dogovora u pitanjima od zajedničkog interesa. Pošumljivanje

krša i goleti, njegovanje šuma, pa čak i samo održavanje šuma

prvenstveno je briga i zadatak cjelokupnog društva, a radne organizacije u

šumarstvu su pripravne da izvršavaju te radove iz usluge u ime i za račun

društva. Zbog toga nije nimalo iznenađujuće što se planovi sječe izvršavaju,

a planovi uzgajanja sve više postaju planovi nedostižnih želja. Te odnose između

društva i radnih kolektiva treba do kraja raščistiti i postaviti na načela

dohodovnih odnosa u duhu ZUR-a.

Bilo je govora i o jednoj pojavi koja se ispoljava već određen niz godina

medu šumarskim stručnjacima: neslaganja u nekim važnim pitanjima. Često

je dovoljno, da se na odgovarajućem mjestu nade jedan glas protiv, pa da

se odluka odgodi. Istaknuto je, da je i to razumljivo, jer se bogati i siromašni

nikad nisu mogli dobrovoljno složiti. Ta će pojava i dalje egzistirati, sve dok

se dosljedno ne provedu odredbe ZUR-a. Treba, naime, utvrditi što je rezultat

rada radničkih kolektiva zaposlenih u šumskoj proizvodnji, ili drugim riječima

utvrditi dio postignutog viška vrijednosti koji pripada radnim ljudima

kao rezultat njihova rada, a odvojiti onaj dio viška vrijednosti koji pripada

šumi. U tom pogledu, u pogledu vrijednosti rada treba da se izjednače siromašni

s bogatima, jer rade na istim zadacima, zadacima koji su od posebnog

općedruštvenog interesa.

Nadajmo se da će se već u ovoj godini raščistiti mnogi neraščišćeni odnosi

i da će mnogo toga krenuti nabolje u cjelokupnom lancu šumske i drvne

privrede. Zakon o u druženom radu daje nam šansu, a na nama je da je što

brže i potpunije iskoristimo.

ZVONIMIR POTOČIĆ

5


POZIVAMO VAS NA SURADNJU!

PIŠITE

PREDLAŽITE

SAVJETUJTE

OBJAVLJUJTE

POLEMIZIRAJTE

IZVJEŠTAVAJTE

Šumarski list još nije onakav

kakav bi trebao biti!

Rukopisi se honoriraju!

Uredništvo Šumarskog lista

Zagreb, Trg I. Mažuranića 11

Telefoni: 444-206, 449-686


STANJE SAOBRAĆAJNICA U DRUŠTVENIM ŠUMAMA SFRJ-e

I. KNEŽEVIĆ i D. PEJNOVIĆ

SAŽETAK. Savezni zavod za statistiku izvršio je popis šumskih

prometnica sa stanjem na dan 31. XII 1974. godine. Ovaj je popis

pokazao, da je gustoća prometnica kojima se neposredno služi ili

mogu služiti iskorišćavanju šuma u Jugoslaviji prosječno 8,3 kral

i'1000 ha šume (u Hrvatskoj 6,4 km/1000 ha). Taj je popis pokazao,

da je gustoća prometnica ovisna o gospodarskom tipu šume te je

najveća u visokim šumama (prosječno 11,6 km/1000 ha za Jugoslaviju).

U radu je, nadalje, prikazano stanje šumskih prometnica u

razdoblju 1945—1974. godina, struktura ovih te površina šuma prema

gustoći prometnica. Podaci se odnose na šume u društvenom

vlasništvu s izuzetkom Slovenije u kojoj su obuhvaćene sve šume.

(op)

Intenzitet iskorišćavanja šuma u našoj zemlji jedan je od najmanjih u

Evropi, a iznosi 1,85 "Vo 1 a i intenzitet šumsko uzgojnih radova 2 poslednjih

desetak godina u stalnom je relativnom zaostajanju. Ovome između ostalog

doprinosi i nedovoljna otvorenost šuma, potrebna za racionalno korišćenje

svih resursa, mehaniziranje radova i ekonomičnije poslovanje.

U situaciji kada se u Evropi u 1980. godini očekuje manjak od oko 67

miliona im 3 ili 15,5 % 3 od potrošnje, a u daljoj perspektivi i više, smatramo

da bi trebalo što više intenzivirati sječe, ali istovremeno i korelativno vezano

za njih i intenzivirati i povećati šumsko uzgojne radove svih vrsta a posebno

vještačka pošumljavanja i podizanja zasada drveća da bi se što bolje, brže i

više iskoristile potencijalne mogućnosti zemljišta, a povećao drvni fond za

podmirenje domaće potrošnje i izvoza. Za realizaciju ovoga pored stanišnih

uslova i nekih drugih činioca, jedan od preduslova je gustina i struktura

stalnih saobraćajnica koje nam omogućuju realnije sagledavanje gospodarenja

i mogućnosti proizvodnje drvne mase.

Zbog nedovoljne otvorenosti šuma vrše se često, u blizini postojeće mreže

saobraćajnica, tzv. povratne seče, što ima za posledicu kvalitetno i kvantitetno

iscrpljivanje i degradaciju šume, pa se mestimično formiraju krajnje degradirani

oblici sastojina sastavljeni od vrsta drveća niske ekonomske vrednosti.

S druge strane, veliki deo šuma u brdsko planinskim predelima, gde još uvek

1 Intenzitet iskorišćavanja je odnos između obima bruto mase iskorišćavanja

u društvenim šumama i ukupne mase drvnog fonda u društvenim šumama.

2 Intenzitet šumsko uzgojnih radova je odnos između površina tretiranih

šumsko-uzgojnim radovima u društvenim šumama i ukupne površine društvenih

šuma.

3 FAO i CEE. — Tendances et perspectives du bois en Europe de 1950 a

l'ann 2000 — Geneve 1976.

7


ima neiskorišćenih šuma sa kvalitetnom drvnom masom, zbog nerazvijene

mreže saobraćajnica (tab. 3), samo je delimično osposobljen za robnu proizvodnju

i primenu savremenih metoda gazdovanja. Isto tako, nedostatak gušće

mreže saobraćajnica ima za posledicu slabije korišćenje drvne mase i stvaranje

velikog otpatka kod seče i izrade drveta u šumi (oko 20%).

Stoga je krajem 1975. godine Savezni zavod za statistiku u saradnji sa

republičkim i pokrajinskim zavodima za statistiku sproveo novo statističko

istraživanje: Popis saobraćajnica u društvenim šumama 4 . Ovo je bio prvi popis

u SFRJ svih stalnih saobraćajnica »šumskih« i »javnih« koje se koriste

u šumarstvu za izvoz drveta iz šume i druge potrebe. Pored podataka o dužini

svih stalnih šumskih puteva i pruga šumskih železnica kao i dužini jav-

4 Popis je sproveden u društvenim šumama na celoj teritoriji SFRJ (u SR

Sloveniji su obuhvaćene i saobraćajnice u šumama u svojini građana). Popisom

su prikupljeni podaci o dužini svih stalnih šumskih puteva i pruga šumskih železnica

kao i dužini javnih puteva koji prolaze kroz šumski objekat (produktivne

i neproduktivne) ili se neposredno naslanjaju na njega (samo produktivne).

Popis je sproveden po šumskim objektima. Podatke o saobraćajnicama u društvenim

šumama, koje su predate na upravljanje organizacijama udruženog rada

dostavile su te organizacije, dok je za saobraćajnice u društvenim šumama, koje

su pod neposrednom upravom skupštine opštine, podatke dostavio organ nadležan

za šumarstvo u skupštini opštine. Ovim popisom obuhvaćene su stalne saobraćajnice

na površinama svih uređenih društvenih šuma (u SR Sloveniji i šumama

u svojini građana) kao i na površinama izolovanih šumskih objekata

koji nisu obuhvaćeni uređajnim elaboratima, a čija je površina šuma u društvenom

vlasništvu (u SR Sloveniji i u svojini građana) iznosila najmanje 100 hektara.

Ukupno šumom obrasla površina obuhvaćena ovim popisom iznosi nešto

više od šest miliona hektara, što čini preko 92 % od površine šuma dobijene

putem popisa šumskog fonda Jugoslavije 1961. godine (uključujući sve površine

društvenih a u SR Slovniji i površine šuma u svojini građana).

Metodološka objašnjenja definicija primenjenih u popisu saobraćajnica u

društvenim šumama 1975. godine.

Kao »šumske saobraćajnice« iskazane su dužine svih stalnih puteva

(savremenih, tvrdih i mekih) koje su se na dan 31. 12. 1974. godine, u knjigovodstvu

šumarske organizacije udruženog rada vodile kao sopstveno osnovno

sredstvo. Ovde su iskazane i dužine pruga šumske železnice. Ostale dužine stalnih

puteva, obuhvaćene ovim popisom, iskazane su kod dužine »javnih puteva«.

Pod »savremenim putevima« iskazani su putevi koji imaju kolovoz

od asfalta, betona ili kamene kocke. Kao »tvrdi putevi« iskazani su

stalni putevi koji imaju tvrdu osnovu — kamenu — (nezavisno od toga da li je

kamena osnova izgrađena ili je prirodna) i po kojima je prevoz šumskih sortimenata

i druge robe teretnim vozilima moguć u svako godišnje doba. Pod

»mekim putevima« iskazani su svi stalni putevi, bez tvrde (kamene) osnove,

a prevoz robe teretnim vozilima po njima moguć je samo po suvom vremenu

i u toku određenih vremenskih perioda (leto, zima i si.). U »produktivne«

saobraćajnice iskazana je dužina stalnih saobraćajnica koja prolazi kroz

šumski objekat ili se neposredno naslanja na njega koja čini transportnu osnovicu

određenog dela šume i koja može da prima posečeno drvo iz šume, tj.

utovar šumskih sortimenata je na njima moguć i dozvoljen. Ovde su iskazani

i manji nepristupačni delovi saobraćajnice-deonice čija pojedinačna dužina nepristupačnog

dela trase je manja od 500 m. Kao »neproduktivna« saobraćajnica

iskazana je dužina stalnih saobraćajnica koja prolazi kroz šumski objekat

do kojih se šumski sortimenti ne mogu dovlačiti iz šume — bilo zbog toga što

se nalaze u dubokim usecima i si. nepristupačnim uslovima (deonica čija pojedinačna

dužina trase nepristupačnog dela je veća od 500 m) ili zbog toga što

na njima nije dozvoljen utovar drveta. Kao »spoj ne« saobraćajnice iskazane

su dužine stalnih šumskih saobraćajnica koje čine vezu između šumskog objekta

i osovine javnog saobraćaja.

8


nih puteva koji prolaze kroz šumski objekat ili se neposredno naslanjaju na

njega, ovim popisom su prikupljeni podaci o šumom obrasloj površini po

osnovnim kategorijama šume — visoke i niske — za svaki objekat šuma

koji je bio predmet ovog popisa.

Ukupna dužina svih stalnih saobraćajnica u društvenim šumama (u SR

Sloveniji i šumama u svojini građana), prema podacima dobijenim putem

popisa saobraćajnica, iznosi 52 084 km.

I STALNE SAOBRACAJNICE U DRUŠTVENIM SUMAMA

Šumske saobraćajiiice u razdoblju 1945—1974. god.

Stanje mreže šumskih saobraćajnica odmah posle rata bilo je izuzetno

loše, jer je najveći deo postojećih šumskih puteva i pruga bio razoren. Ukupna

dužina šumskih saobraćajnica krajem 1945. godine iznosila je 12 997 km.

Međutim, struktura ovih saobraćajnica bila je veoma nepovoljna. Najveći

deo činili su kolski (meki) putevi bez podloge sa 9 210 km ili 70,9%, zatim

pruge šumske železnice sa 2 535 km ili 19,5 %, dok su tvrdi putevi sa i bez

podloge (kamionski putevi) bili zastupljeni sa svega 1 252 km ili 9,6 %. Raspored

i ovako siromašne mreže saobraćajnica po republikama bio je veoma

neujednačen. Najveći deo tvrdih puteva nalazio se u SR Sloveniji (60%) i

SR Hrvatskoj (27%), u SR Makedoniji, SR Srbiji i SR Crnoj Gori zajedno

oko 13 %, dok u SR Bosni i Hercegovini nije bilo tvrdih puteva. Osim toga,

znatna dužina ovih saobraćajnica nalazila se u šumama koje su ranije eksploatisane,

dok je najveći deo šuma bio nepristupačan. Iz tih razloga, značajna

investiciona ulaganja u posleratnom periodu bila su usmerena na izgradnju

šumskih saobraćajnica.

Graf. 1 - STRUKTURA ŠUMSKIH SAOBRAĆAJNICA U SFRJ

1946 1956 1974

9


Podaci o izgradnji šumskih saobraćajnica u periodu 1945—1974. godine

jasno ukazuje na orijentaciju šumarstva na izgradnju tvrdih puteva. Prema

podacima popisa saobraćajnica u društvenim šumama, struktura šumskih saobraćajnica

krajem 1974. godine, je, u odnosu na zatečeno stanje posle rata,

potpuno izmenjena.

Učešće tvrdih puteva u ukupnoj dužini šumskih saobraćajnica u 1945.

godini iznosilo je 9,6 %, mekih 70,9 % a pruga šum. železnica 19,5 %. Ovaj

odnos sa stanjem na kraju 1974. godine je znatno izmenjen u korist tvrdih

puteva, što je rezultat politike trajnog otvaranja šuma kao osnovnog preduslova

za intenzivnije gazdovanje šumama. Struktura šumskih saobraćajnica

na kraju 1974. izgleda: tvrdi putevi 68,0% (uključeni i savremeni putevi)

meki putevi 31,5 %, dok pruge šum. železnice učestvuju simbolično sa 0,5 %.

Uloga i značaj izgrađenih šumskih saobraćajnica ne svodi se samo na

iskorišćavanje šuma. Istina, kod projektovanja pravca trase buduće šumske

saobraćajnice, u većini slučajeva, račun rentabiliteta se izvodi, uglavnom,

na bazi drvne mase šume koja se tom saobraćajnicom otvara. Međutim, kada

je šumska saobraćajnica izgrađena, njen značaj postaje znatno širi, a za pojedina

područja predstavlja veoma značajnu osnovu za razvoj. Regioni sa dosta

šuma, po pravilu, su najzabačeniji i najnerazvijeniji. Kod izgradnje šumskih

puteva koji vezuju šumu sa postojećim javnim saobraćajnicama trasa puta

Tab. 1 — Izgradnja šumskih saobraćajnica u periodu 1945—1974. godine

kilometara

Šumske saobraćajnice na kraju

1945. god.* 1956. god.** 1974. god.

putevi putevi putevi

svega . šum. svega šum. svega šum.

tvrdi meki žel. tvrđi meki žel. tvrdi meki žel.

SFRJ

SR B i H

SR Crna Gora

SR Hrvatska

SR Makedonija

SR Slovenija

SR Srbija

12 997

1 450

40

4 237

303

6 000

967

1 252


15

337

95

758

47

9 210

50

13

2 799

208

5 242

898

2 535

1 400

12

1 101



22

17 677

2 641

419

5 540

898

6 523

1 656

6 011

1098

454

2 061

419

1 506

573

9 374


55

2 799

479

5 017

1024

2 292

1543

10

680



59

27 925

6 882

1584

6 117

2 271

6 032

5 039

18 986

6 095

1341

4 838

272

4 782

1 658

8 799

755

243

1 184

1 999

1 250

3 368

140

32


95



13

* Izvor: »Razvoj šumarstva i drvne industrije Jugoslavije 1945—1956. godine«, Bgd. 1959. g.

** Uključeni savremeni putevi.

jednim svojim delom ide kroz naselja. Na ovu vrstu puteva, prema podacima

dobijenim putem popisa saobraćajnica u društvenim šumama, otpada 2 366 km

ili 8,5 % od ukupne dužine šumskih saobraćajnica. Sve ove »spojne« saobraćajnice

— i ne samo ove — nakon izgradnje imaju »javni« karakter i često

su jedina veza zabačenih naselja sa tržišnim, zdravstvenim i dr. centrima,

a ima i dosta primera da je na šumskim putevima uveden i javni saobraćaj.

Podatak da u ukupnoj mreži svih saobraćajnica — puteva i žel. pruga

u Jugoslaviji stalne šumske saobraćajnice učestvuju sa 25,7% jasno ukazuje

na značaj šumskih saobraćajnica ne samo za razvoj šumarstva, nego i privrede

u celini.

10


Tab. 2. — Saobraćajnice u društvenim šumama po republikama i vrsti kolovoza

kilometara

Ukupno Savremeni Tvrdi Meki Pruge

putevi putevi putevi šumske

železnice

SFRJ

52 084 7 561 31766 12 617 140

SR Bosna i Hercegovina 11761 2 282 8 594 853 32

SR Crna Gora

2 527 180 2 055 292 —

SR Hrvatska

8 910 771 6 306 1738 85

SR Makedonija

4 083 607 937 2 539 —

SR Slovenija

15 767 2 456 10 829 2 482 —

SR Srbija

9 036 1265 3 045 4 713 13

Uža teritorija

5 299 743 2 453 2103 —

SAP Kosovo

1524 236 428 860 —

SAP Vojvodina

2 213 286 164 1750 13

Ukupna dužina svih stalnih saobraćajnica u društvenim šumama (u SR

Sloveniji i šumama u svojini građana), prema podacima dobijenim putem popisa

saobraćajnica, iznosi 52 084 km. Od ukupne dužine na šumske saobraćajnice

otpada 27 925 km (53,6%) a na javne puteve 24159 mm (46,4%). Savremeni

putevi u ukupnoj dužini svih saobraćajnica učestvuju sa 14,5 %, tvrdi

putevi sa 61,0'%, meki putevi sa 24,2% i pruge šumske železnice sa 0,3%.

Najveći deo savremenih puteva nalazi se u SR Sloveniji 32,5 %, zatim

u SR Bosni i Hercegovini 30,2%, SR Srbiji 16,7%, SR Hrvatskoj 10,2%,

SR Makedoniji 8,0 % i SR Crnoj Gori 2,4 %.

Od ukupne dužine tvrdih puteva u SR Sloveniji se nalazi 34,1 %, SR Bosni

i Hercegovini 27,0%, SR Hrvatskoj 19,9%, SR Srbiji 9,6%, SR Crnoj Gori

6,5 7o i SR Makedoniji 2,9 %•

Najveći deo mekih puteva nalazi se u SR Srbiji 37,3 %, zatim u SR Makedoniji

20,1%, SR Sloveniji 19,7%, SR Hrvatskoj 13,8%, SR Bosni i Hercegovini

6,8% i SR Crnoj Gori 2,3%.

Graf. 2 -STRUKTURA. SAOBRAĆAJNICA U DRUŠTVENIM ŠUMAMA

Stanje 31. XII 1974. godine

htlj. km 0

Sit Slovenija

SR Bosna 1 Hercegovina

SR Hrvatska

Uža teritorija Srbije

SR Makedonija

SR Crna Gora

SAP Vojvodina

SAP Kosovo

Snvremenl putevi

Tvrdi putovi

Meki putevi

Šumske železnice

II


Dužina pruga šumskih železnica simbolično se zadržala samo u SR Hrvatskoj

(95 km), SR Bosni i Hercegovini (32 km) i SR Srbiji (13 km).

Javni putevi

Ukupna dužina javnih puteva koji prolaze kroz objekte društvenih šuma

(u SR Sloveniji i šuma u svojini građana) iznosi 24 159 km, što čini 46,4%

od ukupne dužine svih stalnih saobraćajnica u društvenim šumama. Izneti

podatak ukazuje da su dosadašnja shvatanja o učešću ove kategorije saobraćajnica

u društvenim šumama bila nerealna.

Učešće javnih puteva u ukupnoj dužini svih saobraćajnica u društvenim

šumama po republikama je dosta neujednačeno. Najveće učešće ostvareno je

u SR Sloveniji 61,8%, što je za nešto više od 15 procenata iznad jugoslovenskog

prošeka. U SR Bosni i Hercegovini, SR Makedoniji i SR Srbiji ovo učešće

je na nivou ostvarenom u zemlji.U SR Crnoj Gori učešće javnih puteva u

ukupnoj dužini svih saobraćajnica u društvenim šumama iznosi 37,3 % a u

SR Hrvatskoj 31,4%, što je znatno niže od jugoslovenskog prošeka.

II GUSTINA STALNIH SAOBRAĆAJNICA U DRUŠTVENIM ŠUMAMA

Gustina stalnih saobraćajnica, šumskih i javnih (obuhvaćeni stalni savremeni,

tvrdi i meki putevi kao i dužine pruga šum. železnica) koje prolaze

kroz šumske objekte ili se neposredno naslanjaju na njih, u društvenim šumama

Jugoslavije (u SR Sloveniji uključene i šume u svojini građana), prema

podacima popisa saobraćajnica u društvenim šumama sprovedenog krajem

1975. godine, sa stanjem 31. 12. 1974. godine, iznosi 8,3 metra na 1 hektar šumom

obrasle površine 5 .

Najveća gustina saobraćajnica ostvarena je u SR Sloveniji (15,4 m/ha),

skoro dva puta više od jugoslovenskog prošeka. U SR Srbiji gustina saobraćajnica

u društvenim šumama je na nivou prošeka u zemlji (8,5 m/ha), dok

je u ostalim republikama veoma ujednačena, niža od jugoslovenskog prošeka

za 18—26% i iznosi u: SR Crnoj Gori 6,8 m/ha, SR Bosni i Hercegovini

6,5 m/ha, SR Hrvatskoj 6,4 m/ha i SR Makedoniji 6,2 m/ha.

Ako se usvoji da je za normalno gazdovanje šumama (podizanje, gajenje,

uređivanje, zaštitu i iskorišćavanje šuma) potrebno da gustina saobraćajnica

5 U našoj literaturi sreću se dva pojma: gustina saobraćajnica i stepen otvorenosti

šuma. Oba pojma imaju isto značenje i definišu ih dužina saobraćajnica

po jedinici površine šuma (km/000 ha, ili m/ha).

Pri određivanju gustine stalnih saobraćajnica za obračun se mogu koristiti

podaci o: dužini samo »šumskih« saobraćajnica koje prolaze kroz šumski objekat

ili se neposredno naslanja na njega; dužini samo »produktivnih« saobraćajnica

(šumskih i javnih) i dužini svih stalnih saobraćajnica (šumskih i javnih)

koje prolaze kroz šumski objekat ili se neposredno naslanja na njega. Podaci

izneti u ovom dokumentu pružaju mogućnost da se gustina saobraćajnica —

otvorenost društvenih šuma — odredi i na drugi način, koji se razlikuje od postupka

primenjenom u ovom dokumentu, tj. da se otvorenost šuma odredi samo

na osnovu dužina šumskih saobraćajnica (»produktivnih« i »neproduktivnih«) ili

na osnovu samo »produktivnih« — šumskih i javnih — saobraćajnica.

Gustina stalnih saobraćajnica u društvenim šumama koja se u ovom dokumentu

iznosi određena je na osnovu dužina svih stalnih saobraćajnica — šumskih

i javnih — koje prolaze kroz šumski objekat ili se neposredno naslanjaju na njega.

12


u našim uslovima iznosi 12—15 m/ha — onda sadašnja gustina saobraćajnica

u društvenim šumama Jugoslavije od 8,3 m/ha jedva da zadovoljava nešto

više od polovine potrebnog.

Na grafikonu 3, pored gustine saobraćajnica određene na osnovu svih

saobraćajnica — produktivnih i neproduktivnih — izneti su i rezultati obračuna

o gustini saobraćajnica određenoj na osnovu podataka o dužini šumskih

saobraćajnica — produktivnih i neproduktivnih, kao i gustini određenoj na

osnovu podataka o dužini samo »produktivnih« saobraćajnica (šumskih i javnih).

Graf.3 - GUSTINA SAOBRAĆAJNICA U DRUŠTVENIM ŠUMAMA

Stanje 31.XH 1974. godine

Km/hilj.ha

Km/hiIJ.ha

V SI. SFRJ Uža ter. CG BIH H M K

Istovremenim prikazivanjem podataka o gustini saobraćajnica određenoj

na istovetan način samo uzimajući u račun različite »kategorije« «saobraćajnica

ima za cilj da ukaže na potrebu, da se, prilikom iznošenja podataka o

otvorenosti šuma — gustini saobraćajnica — naznači i o kakvim se saoforaćajnicama

radi. Jer, kako se to iz prethodnog grafikona vidi gustina saobraćajnica

u društvenim šumama Jugoslavije, ako se za njeno određivanje koriste

podaci o dužini svih stalnih saobraćajnica — šumskih i javnih — skoro je

dvostruko veća (8,3 m/ha) od gustine saobraćajnica koja se dobije, ako se za

obračun koriste samo šumske saobraćajnice (4,3 m/ha). Ako se pak otvorenost

šuma određuje na osnovu dužina samo »produktivnih« saobraćajnica

— šumskih i javnih — onda se nivo otvorenosti društvenih šuma u SFRJ

nalazi negde na sredini između napred navedenih iznosa (6,6 m/ha). U sva

tri navedena slučaja površina šuma je ista, oko 6 miliona hektara.

13


Gustina saobraćajnica u zavisnosti od tipa šume

Da bi sagledali stepen otvorenosti društvenih šuma i po osnovnim tipovima

šuma — visokim i niskim — izvršeno je grupisanje šumskih objekata

prema učešću niskih šuma u ukupno obrasloj površini objekta 6 . Svi šumski

objekti razvrstani su u četiri grupe: prvu grupu sačinjava površina svih

šumskih objekata obraslim samo visokim šumama, drugu grupu objekti sa

učešćem niskih šuma od 1—30 %, treću grupu objekti sa učešćem niskih šuma

31—60% i u četvrtu grupu su svrstani svi šumski objekti kod kojih učešće

niskih šuma u ukupno obrasloj površini šuma u društvenom vlasništvu (u

SR Sloveniji i vlasništvu u svojini građana) iznosi preko 60 %. Rezultati

izvršenog obračuna o gustini i učešću pojedinih kategorija saobraćajnica u

tako formiranim grupama društvenih šuma pokazuju:

— da je najveća gustina saobraćajnica u zemlji ostvarena na objektima

obraslim visokim šumama — koji uglavnom čine i ekonomski najvredniji

deo šumskog fonda — (površina šuma 1 637 000 ha) i ona prosečno iznosi

11,6 m/ha, što je za 36,5% više od prosečne gustine saobraćajnica u svim,

popisom saobraćajnica 1975. tretiranim šumama;

— da sa povećanjem učešća niskih šuma u ukupno obrasloj površini

gustina saobraćajnica po jedinici šumom obrasle površine opada. Tako, na

objektima sa učešćem niskih šuma od 1—30% (površina šuma 1781000 ha)

gustina saobraćajnica iznosi 8,4 m/ha; na objektima za učešćem niskih šuma

od 31—60% (površina šuma 925 000 ha) 7,7 m/ha, dok na objektima sa učešćem

niskih šuma preko 60 % u ukupno obrasloj površini (površina šuma

1662 000 ha) prosečna gustina saobraćajnica iznosi 5,7 m/ha, što je skoro

za trećinu manje od prosečne otvorenosti svih društvenih šuma;

— da se povećanjem učešća niskih šuma u ukupno obrasloj površini povećava

učešće javnih puteva u ukupnoj dužini stalnih saobraćajnica, što

ukazuje da su dosadašnje predpostavke da javni putevi koji učestvuju u

otvaranju društvenih šuma pretežno prolaze kroz visoke šume bile nerealne.

Tako, na objektima sa učešćem niskih šuma od 1—30% javnih puteva učestvuju

sa 37,7%, na objektima sa učešćem niskih šuma 31—60%, učešće javnih

puteva se povećava na 51,1 % dok kod objekata obraslih pretežno niskim

šumama (učešće niskih šuma preko 60 %) 2/3 od ukupne dužine svih saobraćajnica

čine javni putevi;

— da se sa povećanjem učešća niskih šuma povećava i učešće savremenih

puteva u ukupnoj dužini svih saobraćajnica. Tako, na objektima obraslim

visokim šumama učešće savremenih puteva — šumskih i javnih — iznosi

12,5 %, dok na objektima obraslim pretežno niskim šumama, to je učešće

skoro dvostruko veće (23,0%);

— da je gustina šumskih saobraćajnica na objektima obraslim visokim

šumama za preko 3,5 puta veća od gustine ovih saobraćajnica u šumama kod

kojih niske šume učestvuju sa preko 60%, što ukazuje da su organizacije

udruženog rada iz oblasti šumarstva dosadašnju izgradnju stalnih saobraćajnica

u društvenim šumama usmeravale, uglavnom, na otvaranju visokih šuma.

6 Šumski objekat je prilikom popisa saobraćajnica u društvenim šumama

1975. predstavljao osnovnu jedinicu posmatranja za koju su prikupljeni podaci

o površini šume po osnovnim tipovima i dužini stalnih saobraćajnica — šumskih

i javnih,— svezanih« za taj objekat.

14


Površina društvenih šuma prema gustim saobraćajnica

U nameri da sa što više detalja rasvetlimo pitanje otvorenosti društvenih

šuma u našoj zemlji u sledećoj tabeli daju se podaci o strukturi površina

društvenih šuma (u SR Sloveniji i površini šuma u svojini građana) prema

gustim stalnih saobraćajnica — šumskih i javnih — koji po našem mišljenju,

znatno bliže i na poseban način, izražavaju, »stepen« otvorenosti šuma u našoj

zemlji kao celini i odvojeno po republikama i pokrajinama, i s tim u vezi

na veoma jednostavan način ukazuju na uzroke zaostajanja, odnosno na mogućnost,

u sadašnjim uslovima, povećanja obima racionalne proizvodnje ne

samo u iskorišćavanju šuma nego i privređivanju u šumarstvu uopće.

Tab. 3. — Površina društvenih šuma po republikama i gustini stalnih saobraćajnica

Stanje 31. 12. 1974. godine

hilj. hektara

|T.

w

nj

a

•^ > o

M

C p

0 V

K W

Srbija

ft S

to W

ft &

< 2

en >

U k u p n o

Bez saobraćajnica

Do 2 km na h. ha šum.

Od 2,1— 4,0 km na h. ha

Od 4,1— 6,0 km na h. ha

Od 6,1— 8,0 km na h. ha

Od 8,1—10,0 km na h. ha

Od 10,1—12,0 km na h. ha

Od 12,1—14,0 km na h. ha

Od 14,1—16,0 km na h. ha

Od 16,1—18,0 km na h. ha

Od 18,1—20,0 km na h. ha

Od 20,1—30,0 km na h. ha

Preko 30,0 ha na hilj. ha

6 005

411

515

851

958

911

670

491

314

288

109

98

277

112

1738

95

105

271

324

433

208

187

80

26



4

5

318

26

15

53

72

38

60

21

3

7

5

14

3

1

1 314

129

193

195

255

132

135

88

74

61

14

21

8

9

625

31

87

134

108

104

72

28

21

12

15

1

11

1

996*

1

5

74

64

94

88

112

97

138

39

49

186

49

1014

129

110

124

135

110

107

55

39

44

36

13

65

47

652

70

66

83

107

80

72

38

34

26

25

10

27

14

240

35

44

35

26

30

22

17

5

9

7

3

5

2

122

14


6

2


13



9

4


33

31

Polazeći od predpostavke da se gustina saobraćajnica 12—15 m/ha u našim

uslovima smatra potrebnom za normalno gazdovanje šumama, takav nivo

otvorenosti, prema podacima dobijenim putem popisa saobraćajnica u društvenim

šumama, ostvaren je na površini od oko milion i dve stotine hiljada

hektara šuma (računajući površine šumskih objekata na kojima je gustina

saobraćajnica iznad 12 m/ha), što čini svega 1/5 od ukupno, popisom

saobraćajnica tretirane površine šuma. Dalje, rezultati

obračuna gustine saobraćajnica po objektima (tab. 4) ukazuju da na

površini od oko 3 miliona hektara šume (oko 50 % od ukupno tretirane površine)

ostvarena gustina stalnih saobraćajnica omogućava (uzeti objekti sa

gustinom saobraćajnica od 4,1—12,0 m/ha) da se svi radovi potrebni na nezi

i iskorišćavanju šuma mogu obavljati sa polovinom neophodnih potreba, dok

za oko 1 400 000 ha šuma — skoro 1/4 od ukupne, popisom saobraćajnica, tretirane

površine šuma (otvorenost objekata od 0,1—4,0 km/hilj. ha) skoro da

se i ne može govoriti o bilo kakvim uslovima za mogućnost intenzivnog gazdovanja

ovim šumama. Na površini nešto većoj od 400 000 ha šuma (oko 7%

15


ukupno tretirane površine) praktično je isključena skoro svaka mogućnost

bilo kakve privredne aktivnosti — na ovim površinama nema stalnih saobraćajnica.

Tab. 4. — Površina društvenih šuma prema gustini saobraćajnica — ukupno

Stanje 31. 12. 1974. godine

Gustina saobraćajnica*

svega

hilj. ha

Površina šuma

od ukupne površine (kol. 2)

otpada na

učešće u

ukupnoj

površini

%

visoke

šume

niske

šume

hilj. ha

učešće

niskih

šuma 5:2

%

Ukupno

Bez saobraćajnica

Do 2 km na hilj. ha

Od 2,1— 4,0 km na hilj. ha

4,1— 6,0 km na hilj. ha

6,1— 8,0 km na hilj. ha

8,1—10,0 km na hilj. ha

10,1—12,0 km na hilj. ha

12,1—14,0 km na hilj. ha

14,1—16,0 km na hilj. ha

16,1—18,0 km na hilj. ha

18,1—20,0 km na hilj. ha

20,1—30,0 km na hilj. ha

Preko 30,0 km na hilj. ha

6 005

411

515

851

958

911

670

491

314

288

109

98

277

112

100,0

6,8

8,6

14,2

16,0

15,2

11,1

8,2

5,2

4,8

1,8

1,6

4,6

1,9

3 951

108

199

480

665

663

513

367

245

225

88

80

237

81

2 054

303

316

371

293

248

157

124

69

63

21

18

40

31

34,2

73,7

61,4

43,4

30,6

27,2

23,4

29,5

21,9

21,8

19,3

18,4

14,4

27,6

* Površine šumskih objekata u razrede »gustine saobraćajnica« razvrstane su

na osnovu ukupne dužine produktivnih i neproduktivnih saobraćajnica (šumskih

i javnih) vezanih za taj objekat i šumom obrasle površine u društvenom vlasništvu.

Ü SR Sloveniji obuhvaćena i površina šuma u svojini građana.

U uslovima ovako nedovoljne mreže stalnih saobraćajnica otežano je i

izvođenje radova na rekonstrukciji, obnovi i zaštiti šuma, a u izvesnim regionima

skoro i onemogućeno.

ZAKLJUČAK

— Ukupna dužina svih stalnih saobraćajnica u društvenim šumama Jugoslavije

(u SR Sloveniji uključene i saobraćajnice u šumama u svojini građana)

iznosi 52 084 km. Na šumske saobraćajnice otpada 27 925 km (53,6 %)

a na javne puteve 24 159 km (46,4%). U ukupnoj dužini svih saobraćajnica

savremeni putevi učestvuju sa 14,5%, tvrdi putevi sa 61,0%, meki putevi

sa 24,2 % i pruge šumske železnice sa 0,3 %. Struktura šumskih saobraćajnica

na kraju 1974. godine: savremeni putevi 0,9%, tvrdi putevi 67,1%, meki

putevi 31,5% i pruge šumske železnice 0,5%.

16


— Gustina stalnih saobraćajnica — šumskih i javnih — koje prolaze kroz

šumske objekte ili se neposredno naslanjaju na njih u društvenim šumama

Jugoslavije (u SR Sloveniji i šumama u svojini građana), prema podacima

popisa saobraćajnica u društvenim šumama sprovedenog krajem 1975. godine,

sa stanjem 31. 12. 1974., iznosi 8,3 metra na 1 hektar obrasle

površine (ili 8,3 km na 1000 hektara). Ukupno šumom obrasla

površina obuhvaćena popisom saobraćajnica u društvenim šumama iznosi

nešto više od šest miliona hektara (preko 92'% od površine šuma dobij ene

putem popisa šumskog fonda SFRJ 1961. godine).

— Najveća gustina saobraćajnica ostvarena je u SR Sloveniji (15,4 m/ha),

skoro dva puta više od jugoslovenskog prošeka. U SR Srbiji gustina saobraćajnica

u društvenim šumama je na nivou prošeka u zemlji (8,5 m/ha), dok

je u ostalim republikama dosta ujednačena, niža od jugoslovenskog prošeka

za 18—26% i iznosi: u SR Crnoj Gori 6,8 m/ha, SR Bosni i Hercegovini 6,5

m/ha, SR Hrvatskoj 6,4 m/ha i SR Makedoniji 6,2 m/ha.

— Usvojili se mišljenje naših stručnjaka, poznatih iz ove oblasti, da za

normalno gazdovanje šumama u našim uslovima, minimalna gustina saobraćajnica

treba da iznosi 12—15 m/ha, onda sadašnja gustina saobraćajnica u

društvenim šumama SFRJ, od 8,3 m/ha jedva da zadovoljava nešto više od

polovine potrebnog. Ako se pak postignuti nivo gustine saobraćajnica posmatra

po republikama onda se vidi da je jedino u SR Sloveniji postignut

neophodni minimum. U svim ostalim republikama ostvarena gustina stalnih

saobraćajnica — šumskih i javnih — u društvenim šumama kreće se od

45,9 % (u SR Makedoniji) do 62,9 % (u SR Srbiji) od minimuma koji omogućava

normalno gazdovanje šumama.

— Zavisnost gustine saobraćajnica od tipa šume je veoma izražena. Najveća

gustina saobraćajnica u zemlji ostvarena je na objektima obraslim visokim

šumama (površina šume 1 637 000 ha) i ona prosečno iznosi 11,6 m/ha,

što je za preko 36 % više od prosečne gustine ostvarene u svim tretiranim

šumama. Sa povećanjem učešća niskih šuma u ukupno obrasloj površini gustina

saobraćajnica po jedinici šumom obrasle površine opada: na objektima sa

učešćem niskih šuma od 1—30 % (površina šuma 1 784 000 ha) gustina saobraćajnica

iznosi 8,4 m/ha; na objektima sa učešćem niskih šuma od 31—60%

(površina šuma 925 000 ha) 7,7 m/ha, dok na objektima sa učešćem niskih

šuma 1 622 000 ha) prosečna gustina saobraćajnica iznosi 5,7 m/ha, što je skoro

za trećinu manje od prosečne gustine ostvarene u svim tretiranim šumama.

Sa povećanjem učešća niskih šuma u ukupno obrasloj površini povećava se

se i učešće javnih puteva u ukupnoj dužini stalnih saobraćajnica. Gustina

šumskih saobraćajnica na objektima obraslim visokim šumama je za preko

3,5 puta veća od gustine ovih saobraćajnica u šumama kod kojih niske šume

učestvuju sa preko 60%.

— Podaci o strukturi površina društvenih šuma po razredima gustine saobraćajnica

ukazuju da je: na površini od oko milion i dve stotine hiljada

hektara šuma (1/5 od ukupno tretirane površine šuma) ostvarena minimalno

potrebna gustina saobraćajnica koja omogućava normalno gazdovanje šumama;

na površini od oko 3 miliona hektara ostvarena gustina saobraćajnica

omogućava da se svi radovi u šumi mogu obavljati sa polovinom neophodnih

potreba; na površini šuma od oko 1 400 000 ha (otvorenost ovih šuma iznosi

17


0,1—4,0 m/ ha) mogućnosti organizovane proizvodnje svedene su na minimum,

dok je na površini od oko 400 000 ha šuma praktično isključena bilo kakva

privredna aktivnost.

LITERATURU

Statistički dokumenti broj 1/1977. — SZS.

SUMMARY

STATE OF THE ROAD NETWORKS IN THE SOCIALLY-OWNED FORESTS

OF THE FSR OF YUGOSLAVIA

The total length of all permanent roads — forest and public ones — in the

socially-owned forests of Yugoslavia (in the SR Slovenia also including the roads

in privately-owned forests) amounts to 52.084 km.

Density of the permanent roads (forest and public ones), as per the 31st

December 1974, amounted for the whole of Yugoslavia to an average of 8.3 m

per ha of wooded area.

The highest road network density is in the SR of Slovenia (15.4 m/ha), in the

SR of Serbia in the socially-owned forests it is on the average level of the country

(8.5 m/ha), while in the other Republics it is fairly balanced and below the Yugoslav

average.

Dependence of the road network density on the type of forest is very marked.

The highest road density is actualized in high forests amounting on an

average to 11.6 m/ha, while with the increasing share of coppice forests in the

total wooded area the road density per unit area of forests decreases. Thus, in

the regions with ashare of coppice forests over 60 % in the total wooded area,

the average road network density amounts to 5.7 m/ha in all.

Considering the structure of the areas of socially-owned forests according to

the classes of road density, it is visible that in 20 % of forests of the totally inventoried

forest area (6 million ha) is actualized the necessary road density making

a normal management of forests possible; in 50 % of areas the realized road

density satisfies the accomplishment of one half of the needs; in 27 % of areas

the possibilities for management are reduced to the most necessary interventions,

while in 7 % of forest areas all economic activity is virtually rendered impossible.

Primljeno 16. X 1977.

Ilija KNEŽEVIĆ, dipl. ini. i ecc,

viši savjetnik Saveznog zavoda

za društveno planiranje;

Dušan PEJOVIČ, dipl. inž.,

savetnik Saveznog zavoda za statistiku

18


NEKE MORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE HIBRIDA

JAPANSKOG CRVENOG BORA (PINUS DENSIFLORA SIEB. ET ZUCC.)

I OBIČNOG BORA (PINUS SYLVESTRIS L.)*

M. VIDAKOVIĆ, A KRSTINIĆ, Ž. BORZAN i B. JURKOVIC-BEVILACQUA

Katedra za šumarsku genetiku i dendrologiju, Šumarski fakultet Zagreb

SAŽETAK. U ovom radu autori iznose neke morfološke karakteristike

i anatomsku gradu iglica proizvedenog hibrida P. densiflora

x P. sylvestris uz konstataciju, da su hibridne jedinke cvale

već u trećoj godini. O bujnosti rasta ovog hibrida, s obzirom da

su za ispitivanje bile na raspolaganju svega tri biljke, za sada se

ne može ništa reći. (v)

UVOD

Međuvrsna hibri dizači ja kod borova dala je u mnogim slučajevima vrlo

ohrabrujuće rezultate. Naime, proizvedeni hibridi Fi generacije pokazivali su

za vrijeme uzgoja u rasadniku u mnogim slučajevima pojavu heterozisa. Kod

dvoigličavih borova veoma bujan rast Fi hibrida dobiven je križanjem P.

densiflora X P. thunbergiana, P. densiflora X P. nigra, P. nigra X P. resinosa

i P. thunbergiana X P. massoniana (WRIGHT 1962).

Budući da je jedan od ciljeva oplemenjivanja borova proizvodnja hibrida

veoma bujnog rasta, to smo stavili sebi u zadatak da ispitamo mogućnosti

rasta međuvrsnih hibrida dobivenih križanjem nekih naših i stranih vrsta

borova.

U tu svrhu proizveden je hibrid između japanskog crvenog bora i običnog

bora. Budući da morfološke karakteristike ovog hibrida nisu opisane, odlučili

smo da neke od njih opišemo i to iz razloga što je determinacija mladih stabala

međuvrsnih hibrida borova često teška i dvojbena.

METODE RADA

Na klonu (V116) japanskog crvenog bora izvršena je 1965. godine kontrolirana

hibridizacija s polenom jednog stabla običnog bora. Ženski cvatovi na

* Rezultati ovih istraživanja prikazani su na Simpoziju povodom proslave 25.

godišnjice Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, u okviru Sekcije za fiziologiju

i oplemenjivanje šumskog drveća.

19


japanskom crvenom boru su izolirani u 4 vrećice. Oprašivanje je vršeno pomoću

inhalatora. Od tog umjetnog oprašivanja uzgojene su 1967. godine 3

biljke. Biljke su uzgojene u rasadniku i kod starosti 7 godina promatrana

je njihova morfologija i uspoređivana s roditeljskim vrstama. Izučavane su

slijedeće karakteristike: dužina iglica, dužina i boja rukavca iglica, broj češera

po biljci, broj češera u pršljenu, kut insercije češera, dužina stapke jedno-

SI. 1. P. densiflora X P. sylvtestris

godišnjih (nezrelih) češerića, dužina stapke dvogodišnjih (zrelih) češera, boja

jednogodišnjih izbojaka i oblik plodnih ljusaka češera. Kod iglica je promatrana

i unutarnja morfologija i to na poprečnom presjeku u polovici dužine

iglice. Mjerena je širina i visina presjeka, opažan je broj smolenica, broj

sklerenhimskih slojeva kod žila i broj hipodermalnih slojeva na konveksnoj

i ravnoj strani iglice.

Tab. 1

Vrsta

P.densiflora V116

P.densiflora V116

X

P.sylvestris 43

P.sylvestris S733

P.sylvestris 43

Dužina iqlica (mri) ' •'

X

118,90

65,72

72,62

83,74

s

16,81

5,18

8,44

6,91

s—

2,38

0,73

1,19

0,98

14,13 93-150

7,88 53-77

11,62 53-89

8,25

67-95

X

Dužina rukavca (um)

s

s—

X

C.V.

%

Širina

C.V. varijabilnosti

%

Širina

varijabilnosti

5,86 0,75 0,11 12,79 4-7

4,44 0,73 0,10 16,44 3-6

6,46 1,05 0,14 16,25 3-9

Broj

češera

po

biljci

kom.

9,5 1,16 0,16 12,19 7-11 51-73

5-24

-

Broj

češera

pršljenu

kein.

2*22-2,92

1,67-2,67 96-112

-

biljaka

cm

Biljka

je

cijepita

-

Opaska

Broj podataka

(iglica) je 50


REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA

Hibridne biljke su cvale već u trećoj godini, dok su kod starosti od 7 godina

u prosjeku imale 1,67 do 2,67 češera u pršljenu. Obični bor kod te starosti

još nije cvao. Roditeljski klon japanskog crvenog bora ima broj češera

u pršljenu od 2.22 do 2.92 (tab. 1). Isto tako, ranu cvatnju kod ovog hibrida

su opisali HEIMBURGER i FOWLER (1969). Interesantno je napomenuti da

je rana i obilna cvatnja kod međuvrsnih hibrida borova zapažena u slučajevima

kada se pojavljuje veoma bujan rast ili pojava heterozisa. SCHREINER

(1949) i WRIGHT i GABRIEL (1958) naglašavaju da ovi hibridi imaju jako

izraženu pojavu heterozisa. Zapažanja su obavljena do starosti biljaka od 15

godina. ZSUFFA (1974, putem korespondencije) smatra da hibridi na pokusnim

plohama u Kanadi, iako su još mladi, pokazuju visoko signifikantnu bujnost

rasta. S obzirom da smo uspjeli proizvesti samo tri biljke to o bujnosti

rasta u ovom slučaju ne možemo ništa sa sigurnošću reći.

WRIGHT i GABRIEL (1958) i WRIGHT (1962) govore o maloj proizvodnji

sjemena iz ovog križanja, koja iznosi oko 0,3 fertilne sjemenke po češeru,

a te potvrđuju i naša istraživanja. FOWLER (1964) navodi da su od ukupno

1100 proizvedenih sjemenki samo dvije bile pune te da je od njih uzgojio hi-

21


Tab. 2

Vrsta

Pinus densiflora VI16

Pinus sylvestris 367

Pinus densiflora VI16

X

Pinus sylvestris 43

Kut insercije

češera


140

(131—158)

0

54

(48—64)

Dužina

stapke

jednogodišnjih

češera

x

mm

5.42

(3.8—6.9)

9.48

(7.4—11.6)

7.50

(6.3—9.9)

Dužina

stapke

dvogodišnjih

češera

mm


8.57

(7.0—9.4)

Opaska

U zagradama su podaci

o širini varijabilnosti

bridne biljke. Međutim, povratni križanci (WRIGHT, 1962) na oba roditelja

proizvode se s lakoćom, a odlikuju se bujnim rastom. Godine 1971. i 1972.

mi smo također s lakoćom proizveli povratne križance koji se odlikuju ranom

cvatnjom i bujnim rastom.

22

SI. 3. P. sylvestris


Hibridni karakter uzgojenih biljaka najbolje se očituje u građi češera,

kutu insercije i dužini stapke češera. Apofiza češera hibridnih biljaka (slika 1)

imaju jako izražene grbice, te u tom pogledu nalikuju na japanski crveni bor.

Šiljci na grbicama su kod hibridnih biljaka jako izraženi samo u gornjoj polovini

češera, dok su kod japanskog crvenog bora šiljci oštri i raspoređeni

po cijelom češeru (slika 2). Češer običnog bora (slika 3) nema šiljke na grbicama.

U pogledu kuta insercije i dužine stapke jednogodišnjih češera hibridi

su intermedijarni u usporedbi s roditeljskim vrstama (tab. 2).

Boja jednogodišnjih izbojaka kod hibrida je zelenkasto-siva, kao i kod

običnog bora, dok je kod japanskog crvenog bora smeđa sa žućkastim nijansama.

U boji rukavca iglica hibrid više nalikuje na japanski crveni bor, kod

kojega je ta boja tamnosiva, dok je kod običnog bora svijetlosiva.

U pogledu duljine rukavca na iglicama hibridi pokazuju intermedijarnost,

dok u duljini iglica odstupaju od roditeljskih vrsta (tab. 1).

Tab. 3.

Iglice

W

Broj hipo-

dermalnih

slojeva

Broj sklerenhimskih

slojeva

Broj

smole-

Opaska

O a nj nj

> a a c

C nj > nj

Pinus đensiflora V116

Pinus đensiflora V116

x

Pinus sylvestris 43

>44 760 7 (6-10) 2 (3)-l 1 -(-)

3,50 (3-4) 2 (3)-l (2)

Oznaka hibridne

biljek: 566/1

122i 656 1 (2) 1 (2)-l 1 566,11

"

1248 438

6

1 (2)-l

-

1

1 566/III

Pinus sylvestris

1515 735

9 (6-12)

2-1

- 10-6

1

Podatak uzet iz

1 rada: Vidaković

(1958)

U anatomskoj građi iglica intermedijarnost hibrida izražena je u međusobnom

položaju žila u periciklu. Kod običnog bora žile su jako razmaknute,

dok su kod japanskog crvenog bora blizu jedna drugoj. U drugim izučavanim

karakteristikama hibridi se ne razlikuju od roditeljskih vrsta (tab. 3).

ZAKLJUČAK

Hibridne biljke između japanskog crvenog bora i običnog bora karakterizirane

su ranom cvatnjom (već u trećoj godini).

Intermedijarnost hibrida u odnosu na roditeljske vrste očituje se u građi

apofize češera, kutu insercije i dužini stapke jednogodišnjih češera te u dužini

rukavca iglica. U ostalim izučavanim morfološkim karakteristikama (boja

23


jednogodišnjih izbojaka, boja rukavca iglica i dužina iglica) hibridi nisu intermedin

arni.

U anatomskoj građi iglica intermedijarnost je izražena kod hibrida jedino

u međusobnom položaju žila.

LITERATURA

1. Fowler, D. P. (1964): Hard pine breeding at the Southern Research Station,

Maple, Ontario, 1962 and 1963. Proceedings of the ninth meeting of the Comittee

on forest tree breeding in Canada; Part II, 33—37.

2. Heimburger, C. C. and Fowler, E. J. (1969): Precocious Flowering in

Some Pines of the Lariciones Group; Silvae Genetica, 18, 146—150.

3. Sehr einer, E. J. (1949): Creating better trees; For. Leaves, 34, 3—4.

4. Vi da ko vić, M. (1958): Investigations on the intermediate type between the

Austrian and the Scots pine; Silvae Genet. 7, 12—18.

5. Wright, J. W. and Gabriel, W. J. (1958): Species hybridization in the hard

pines, series sylvestres; Silvae Genetica 7, 109—115.

6. Wright, J. W. (1962): Genetics of Forest Tree Improvement; FAO, Rome, 399p.

SUMMARY

SOME MORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF HYBRIDS BETWEEN

JAPANESE RED PINE (PINUS DENSIFLORA SIEB. ET ZUCC.) AND

SCOTS PINE (PINUS SYLVESTRIS L.)

On a clone (VI16) of Japanese Red Pine a controlled hybridisation with pollen

from a tree of Scots Pine was performed in 1965. From this crossing combination

three plants were raised in 1967. At their age of 7 years several morphological

characteristics and the anatomical structure of the needles were observed,

with the aim to establish in which characters the hybrids differ from their

parents.

The hybrid plants blossomed already in the third year. At the age of 7 years

they bore 2—3 cones in the whorl, while the Scots Pine had not yet blossomed

at that age. The parent clone of Japanese Red Pine bore on an average a greater

number of cones in the whorl.

The hybrid character of the raised plants is best manifested by the structure

of the cones, by the insertion angle, the length of the cone stalk and the colour

of one-year-old shoots. With regard to the angle of insertion of the cones and the

length of the cone stalks the hybrids are intermediate, while with respect to the

colour of one-year shoots they resemble Scots Pine to a greater extent.

Cone apophyses of hybrid plants possess strongly marked umbos, and in this

regard they resemble Japanese Red Pine. The prickles on the appophyses in

hybrid plants are strongly marked only in the upper half of the cone, while in

Japanese Red Pine sharp prickles are distributed all over the cone. The cone of

Scots Pine bears no prickles on the apophyses.

As regards the length of the needles and the length of the basal sheath on

the needles the hybrids resemble Scots Pine more than Japanese Red Pine.

As to the anatomical structure of the needles there exist differences in the

mutual position of the vascular bundles in the pericycle. In Scots Pine the vascular

bundles are more strongly placed apart than in Japanese Red Pine, while

the hybrids display an intermediacy in this respects.

Primljeno 8. IX 1977.

(Katedra za šumarsku genetiku

i dendrologiju Šumarskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu,

Šimunska cesta br. 25)

24


ANATOMSKE KARAKTERISTIKE CETINA VARIJETETA MUNIKE

(PINUS HELDREICHII CHRIST.) U PRIRODNIM POPULACIJAMA

NA BALKANSKOM POLUOSTRVU

N. POPNIKOLA

SAŽETAK. Autor je izvršio istraživanje anatomskih obilježja

iglica triju varijeteta munike (Pinus Heldreichii Christ, var. typica

Markgraf, P. H. var. Pančići var. n. Fukarek i P. H. var. leucodermis

Antoine — Markgraf) sa stabala u prirodnim populacijama na

Balkanskom poluotoku. Ta su istraživanja pokazala da, pored jasno

izraženih vanjskih morfoloških karakteristika, između tih triju

varijeteta postoje i karakteristične razlike u gradi njihovih iglica.

(op)

1. UVOD

Proučavanju morfologije i anatomije četina različitih vrsta borova pridaje

se velika pažnja, jer morfološke i anatomske karakteristike četina imaju

dijagnostički značaj. Znatno manja pažnja posvećena je proučavanju anatomije

četina munike u vezi sa geografskim varijabilitetom vrste.

U novije doba pored spoljašne morfologije delimično se istražuje i anatomija

četina, jer je utvrđeno da su četine vrlo osetljiv organ, koji brzo reagira

na ekološke uslove sredine a u izvesnoj meri određuje tok rašćenja i

razvitka drugih organa biljaka (PRAVDIN, 1964; MAMAEV-ROŽDESTVEN-

SKIJ, 1969, i dr.).

Nasuprot ovima, ima autora (GAUSSEN, 1960) koji dimenzijama četina

i njihovoj uzajamnoj vezi sa anatomskim elementima pridaju dijagnostički

značaj, ali nezavisno od varijabilnosti.

Na osnovu sakupljenog materijala iz pojedinih prirodnih populacija munike

na Balkanskom poluostrvu, proučena je varijabilnost anatomskih karakteristika

anatomske izgradnje četina i pokušano je da se utvrdi kako anatomsko-morfološka

izgradnja četina reagira na ekološke uslove sredine.

2. OSVRT NA DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA

MARKGRAF (1927, 1931) je utvrdio da se u prirodi nalaze dva varijeteta

munike, od kojih Pinus Heldreichii Christ, var. typica, osim morfoloških razlika

koje dolaze naročito do izražaja u obliku apofiza šišarica, je mnogo bržeg

rasta nego Pinus Heldreichii Christ, var. leucodermis (Antoine). Prema ovom

autoru, brzorastući var. typica pripada munika koju je našao botaničar Heldreich

na Olimpu (u Grčkoj) a opisao švajcarac Christ. On je ovaj varijetet,

25


isto tako, pronašao i opisao u Albaniji (Gur i Topit). Drugi varijetet var. leucodermis

(Ant.) odgovara spororastućoj vrsti, koja raste na većini ostalih staništa.

FUKAREK (1951, 1955) je opisao treći varijetet munike kao Pinus Heldreichii

Christ var. Pančići Fuk. n. var. To je čisto kontinentalna svojta koja

se javlja u Srbiji (Murtenica kod sela Negbina) i u Crnoj Gori (okolina Pljevlja).

Ona po svojim morfološkim osobinama približuje se najviše crnom boru.

Pošto je određivanje svojta munike samo na osnovu spoljašne morfologije

često dosta teško, dok se u anatomiji Cetina pojavljuju znatne razlike,

činjeni su pokušaji da se istražuju svojte samo na osnovu anatomije Cetina.

Iz veoma oskudne literature kojom raspolažemo po ovom pitanju daćemo

kratak osvrt.

Prema VIDAKOVICU (1957), HEMPEL-WILHELM su još 1889. godine

dali opis anatomske građe četina za pojedine borove. Tako su oni konstatirali

da je anatomija četina Pinus leucodermis slična građi četina kod crnog bora,

samo što Pinus leucodermis ima veliki broj hipodermalnih slojeva a slojevi

sklerenhimskih ćelija nalaze se isto tako iznad floema kao i između žila, te

one čine oblik slova »T«. VTDAKOVTĆ (1957) navodi da Pinus leucodermis

ima veoma velik broj slojeva hipodermalnih i sklerenhimskih ćelija.

Istraživanja koja su izvršili GUDEVSKI-STAMENKOV-BORĐEVA (1972)

imala su cilj da pruže jasniju sliku o karakteristikama četina, a posebno tkiva

od kojih su one izgrađene. Za navedena istraživanja koristili su materijal iz

nekoliko autohtonih nalazišta munike epidermalnih ćelija, broj stoma na

1 mm 2 , te njihove dimenzije i uronjenost; slojeve hipodermalnih ćelija; smolne

kanale; sklerenhimske ćelije iznad floema, ispod ksilema i među provodnim

snopićima. Prema slojevima hipodermalnih ćelija u četinama populacije munike

sa ispitanih područja više naginju ka Pinus Heldreichii Christ, ssp. leucodermis,

zaključuju ovi autori. Nažalost, proučavane Cetine su iz jednog geografskog

rejona, pa nisu u stanju da pruže jedan potpuniji odgovor.

U jednom našem ranijem radu (1972) mi smo pokušali da utvrdimo da li

postoji razlika u broju smolnih kanala kod četina sakupljenih iz Srbije (Murtenica)

i sa Kosova (Prevalac). Bilo je utvrđeno da se broj smolnih kanala

kod četina iz Srbije kreće od 3 do 10 a kod onih sa Kosova od 1 do 10. I pokraj

postojanja razlike u broju smolnih kanala mi to nismo uzeli kao pouzdanu

karakteristiku jer smo smatrali da to treba dovesti u vezi sa ostalim

anatomskim karakteristikama četina munike pa tek onda doneti preciznije

zaključke.

Iz ovog kratko izlaganja vidi se da je svima autorima koji su proučavali

anatomsku građu četina munike, ili samo pojedine elemente, bila svrha da

ukazu kako je anatomija četina vrlo osetljiva i ima dijagnonstički značaj.

3. MATERIJAL I METOD VLASTITIH ISTRAŽIVANJA

Cetine munike od kojih su pravljeni preparati sakupljene su iz Srbije

(selo Negbine na planini Murtenici), Kosova (kod Prevalca), Hercegovine (planina

Prenj, na mestu Smrćan), Grčke (kod mesta Prionia na Olimpu) te iz

Bugarske (planine Pirin i Slavjanka).

26


Imajući u vidu varijabilnost izgradnje Cetina, sa svakog stabla uvek je

uzimano po 100 dvogodišnjih Cetina i to samo iz sredine krune. Cetine su

presecane na sredini i iz tog dela su pravljeni preparati.

Na poprečnom preseku četina istraživani su ovi elementi:

1. Debljina kutikule (merena na više mesta na ravnoj i konveksnoj strani

četina).

2. Epidermis {dužinu i širinu epidermalnih čelija u mikronima).

3. Hipodermis (broj slojeva hipodermalnih ćelija, kao i veličinu hipodermalnih

ćelija).

4. Broj ćelija endodermisa, te dimenzije ćelija endodermisa.

5. Broj stoma na celoj periferiji poprečnog preseka.

6. Borani parenhim (broj slojeva na konveksnoj strani četine i dužine

ćelija boranog parenhima).

7. Smolni kanali (broj smolnih kanala i njihovi prečnici).

8. Rastojaje između provodnih snopića.

9. Dimenzije četina (širina četina uzeta je od jednog do drugog ugla poprečnog

preseka četine a paralelna je sa ravnom stranom četine).

Debljina četina merena je upravo na širinu.

Sve veličine izračunate su varijaciono statistički posebno za svako stablo

i zbirno za svaku populaciju.

4. REZULTATI I DISKUSIJA

U ovom poglavlju je prikazana vrednost elemenata anatomske izgradnje

četina za sve lokalitete. Donesene su razlike unutar pojedinih elemenata građe

četina.

4.1. Kutikula

Debljina kutikule kod četina sa pojedinih lokaliteta iznosila je:

Olimp od 4,2 do 10,5 (12,6) mikrona (M ± f m = 6,43 ± 0,08)

Murtenica od (2,1) 4,2 do 10,5 mikrona (M ± f ra = 7,41 ± 0,12)

Prevalac od 4,2 do 10,5 mikrona (M ± f m = 7,20 ± 0,07)

Prenj od (2,1) 4,2 do 10,5 mikrona (M ± f m = 6,65 ± 0,07)

Pirin od 4,2 do 10,5 (12,6) mikrona (M ± f m = 7,52 ± 0,06)

Slavjanka od 4,2 do 8,4 (10,5) mikrona (M ± f m = 6,48 ± 0,06)

(Napomena: brojevi u zagradama znače da se te veličine rede javljaju).

Kako se vidi iz navedenih podataka, u debljini kutikule nema vidnih

razlika unutar pojedinih provenijencija. Iz tih razloga debljina kutikule nije

uzeta u obzir za sistematiku munike.

4.2. Epidermis

Merenjem dužina epidermalnih ćelija na poprečnom preseku četina munike

utvrđene su njihove dužine i širine (minimalne, maksimalne i prosečne

vrednosti) a podaci prezentirani u tabeli 1.

27


Tabela 1

Lokalitet Dužina ćelija

(mikrona)

Širina ćelija

(mikrona)

Olimp (Grčka)

Murtenica (Srbija)

Prevalac (Kosovo)

Prenj (Hercegovina)

Pirin (Bugarska)

Slavjanka (Bugarska)

21,0 do 31,5 (33,6) M = 25,76 ± 0,11 14,7 đo 23,1 (25,2) M = 19,43 ± C,00

(21,0) 23,1 do 33,6 M = 27,78 ± 0,17(12,6) 14,7 do 25,2 M = 20,41 ± 0,00

(16,8) 21,0 do 31,5 (33,6) M = 25,66 ± 0,12 (12,6) 14,7 do 27,3 (29,4) M = 20,81 ± 0,11

18,9 do 31,5 M = 23,96 ± 0,11 (14,7) 16,8 do 23,1 (25,2) M = 19,17 ± 0,08

(16,8) 18,9 do 31,5 M = 25,22 ± 0,13 (12,6) 14,7 do 23,1 (25,2) M = 19,53 ± 0,10

21,0 do 31,5 M = 25,34 ± 0,11 16,8 do 25,2 M = 20,92 ± 0,08

Razlike u dužini epidermalnih ćelija Cetina munike sa pojedinih lokaliteta

su tako velike i jasne, da se već na osnovu dimenzija ćelija, naročito dužina

ćelija, mogu razlikovati tri grupe:

1.

2.

var. typica (Olimp)

dužina ćelija od

širina ćelija od

var. Paučići (Murtenica)

dužina ćelija od

širina ćelija od

21,0 do 31,5 (33,6) mikrona

14,7 do 23,1 (25,2) mikrona

(21,0) 23,1 do 33,6 mikrona

(12,6) 14,7 do 25,2 mikrona

var. leucodermis (Prevalac, Prenj, Pirin)

dužina ćelija od

(16,8) 18,9 do 31,5 (33,6) mikrona

širina ćelija od

(12,6) 14,7 do 27,3 (29,4) mikrona

Primerci iz Slavjanke (Bugarska), kako se iz tabele 1. može videti, imaju

istovetne dužine (od 21,0 do 31,5 mikrona, prošek 25,34 mikrona) i širine epidermalnih

ćelija kao i epidermalne ćelije sa Olimpa, pa prema tome one više

naginju ka var. typica nego ka var. leucodermis.

Oblik epidermalnih ćelija takođe može poslužiti kao indikator. Naime,

epidermalne ćelije prve, a naročito druge grupe imaju izduženi, pravougaoni

oblik a epidermalne ćelije treće grupe, uglavnom imaju kvadratni oblik.

Za sve lokalitete izračunato je da li su razlike u dimenzijama ćelija signifikantne

ili ne (tabela 2.). Prema tim rezultatima, jedino razlike nisu signifikantne

za dužinu ćelija između Prevalca i Olimpa kao i između Pirina i

Slavjanke, dok su razlike između Prevalca i Slavjanke dvojbene.

Tabela 2.

Lokalitet

Olimp

Murtenica

Prevalac

Prenj

Pirin

Slavjanka

Murtenica

Prevalac

Prenj

Pirin

Slavjanka

2

2,02

0 10

1,80

0,54

0,42

0,24

2,12

3,82

2,56

2,44

2,26


1,70

0,44

0,32

Oli



1,26

1,38

1.56




rt 12

0,30




0,13

Napomena: Brojevi u rubrikama označuju izračunati »t« iznos za pojedine

lokalitete. Brojevi pisani kurzivom znače da između tih lokaliteta nema signifikantne

razlike, a brojevi pisani uspravno znače da je signifikantnost sumnjiva,

dok brojevi s polucrnim brojkama označuju da su lokaliteti međusobno signifikantno

različiti.

28


I

o

+1

CM

O

+ 1

UO

CO

ē

+1

"

O

+ 1

CO

-o

+1

3

o

o

+1


g a a a a a

CO

CO

O

CO

to

s

S

co

s

CM

O

•a

i~-

-^

CO

o

-a

CO

CD

CO

CO

O

X3

03

CO

CM

o

-a

CO

CO

=

+]

s

o

+1

?

O

+1

§

o

+1

Ol

t-

o

+1

5

o

+1

CO

in

OJ


Prema podacima GUDEVSKOG-STAMENKOVA-DURDEVE (1972) dužina

epidermalnih ćelija za Cetine iz Srbije i Makedonije kreće se od 12,5 do 22,2

mikrona a širina od 11 do 19,5 mikrona. Sravnjujući te podatke sa našim

(samo za četine iz Srbije i Kosova) opaža se znatno odstupanje.

4.3. Hipodermis

Za sistematiku munike, kod hipodermisa je važan broj slojeva kao i dimenzije

(dužina i širina) hipodermalnih ćelija.

Iz tabele 3. vidi se da je broj slojeva između pojedinih lokaliteta veoma

sličan. Ipak, na osnovu broja slojeva hipodermalnih ćelija mogu se izdvojiti

ove skupine:

1. Od 2 do 6 slojeva (var. typica)

2. Od 2 do 5 slojeva (var. Paučići)

3. Od 1 do 6 slojeva (var. leucodermis)

Prema broju slojeva hipodermalnih ćelija, primerci iz Slavjanke su bliži

var. Paučići.

Pored ne tako karakteristične razlike u broju slojeva, postoji osetna razlika

u veličini hipodermalnih ćelija. Na osnovu veličine tih ćelija munika se

može podeliti u ove važnije grupe:

1. var. typica (Olimp)

dužina ćelija od (16,8) 21,0 do 37,7 (39,9) mikrona

širina ćelija od (14,4) 16,0 do 33,6 (35,7) mikrona

2. var. Paučići (Murtenica)

dužina ćelija od (18,9) 21,0 do 37,8 mikrona

širina ćelija od (14,4) 16,8 do 31,5 (33,6) mikrona

3. var. leucodermis (Prevalac, Prenj, Pirin)

dužina ćelija od (14,7) 18,9 do 37,8 mikrona

širina ćelija od (12,6) 14,7 do 33,6 mikrona

Kao što se vidi, hipodermis je također veoma značajan i karakterističan

za sistematiku munike.

Za sve lokalitete izračunato je da li su razlike u dužini hipodermalnih

ćelija signifikantne ili ne. Iz tabele 4. nedvosmisleno može se utvrditi da su

sve razlike, osim neznatnih izuzetaka, međusobno signifikantne. Kod širine

ćelija, bez ikakvog izuzetka, sve su razlike međusobno signifikantne.

Lokalitet

Murtenica

Prevalac

Prenj

Slavjanka

Pirin

Olimp

1,55

4,52

1,81

4,04

1,43

2,39

Murtenica


2,97

026

2,49

0 12

0,84

Prevalac



2,71

0,48

?.,W

2,13

Prenj




2,23

a?,s

0,58

Pirin




2.G1


0,96

Tabela 4.

Slavjanka






1,65

30


VIDAKOVIĆ (1957) navodi da mimika ima veliki broj slojeva hipodermalnih

ćelija, ali ne navodi koliki je taj broj. Sudeći prema našim rezultatima,

broj slojeva je prilično veliki (od 1 do 6), pa se to poklapa sa podacima

citiranog autora.

Prema istraživanjima GUDEVSKOG-STAMENKOVA-ĐORĐEVE (1972)

broj slojeva hipodermalnih ćelija se kreće od 2 do 5, što se uglavno poklapa

sa našim rezultatima. Ovi autori su na osnovu broja slojeva hipodermalnih

ćelija zaključili da primerci munike iz Srbije i Makedonije pripadaju

Pinus Heldreichii ssp. leucodermis.

4.4. Endodermis

Tvorevinama koje u izvesnoj meri vrše ulogu zaštitnog tkiva treba priključiti

i endodermis, koji okružuje centralni cilindar u kome se nalaze provodni

snopići.

Broj ćelija endodermisa kod var. typica (sa Olimpa) se kreće od (25) 26

do 41 (44), u prošeku 33,74; kod var. Pančići (sa Murtenice) od (31) 33 do 42

(44), u prošeku 38,20; a kod var. leucodermis sa Prevalca od (27) 30 do 44, u

prošeku 35,54, kod primeraka sa Prenja od (26) 29 do 38 (39), u prošeku 33,63,

kod primeraka sa Pirina od 22 (24) do 38 (41), u prošeku 29,72 i kod primeraka

sa Slavjanike od (23) 25 do 39 (40) u prošeku 32,06. Prema tome može se

bez dvoumljenja reći da se broj ćelija endodermisa između pojedinih varijeteta

munike jasno razlikuje.

Za sve lokalitete izračunato je da li su razlike u broju ćelija signifikantne

ili ne, i pri tome je utvrđeno da su sve razlike signifikantno različne, osim

razlika između Olimpa i Prenja.

Dimenzije endodermalnih ćelija za četine sa pojedinih lokaliteta iznose:

1. (var. typica)

dužina (35,7) 37,8 do 73,5 mikrona (prošek 53,94)

širina (18,9) 21,0 do 42,0 mikrona (prošek 30,33)

2. Murtenica (var. Pančići)

dužina 42,0 do 73,5 mikrona (prošek 58,58)

širina (23,1) 25,2 do 48,3 (52,5) mikrona (prošek 34,74)

3. Prevalac (var. leucodermis)

dužina (39,9) 42,0 do 73,5 (77,7) mikrona (prošek 56,59)

širina 25,2 do 52,5 (56,7) mikrona (prošek 35,75)

4. Prenj (var. leucodermis)

dužina 42,0 do 65,1 (79,8) mikrona (prošek 56,60)

širina (25,2) 27,3 do 48,3 (56,7) mikrona (prošek 39,02)

5. Pirin (var. leucodermis)

dužina (33,6) 42,0 do 69,0 (75,6) mikrona (prošek 55,02)

širina 21,0 do 44,1 (50,4) mikrona (prošek 32,09)

6. Slavjanka (var. leucodermis)

dužina 31,5 do 67,2 (79,2) mikrona (prošek 51,77)

širina (18,9) 21,0 do 42,0 (48,3) mikrona (prošek 34,74)

Iz ovog pregleda se može zaključiti da su i dimenzije endodermalnih ćelija

između pojedinih grupa jasno izdiferencirane.

3!


Sve razlike u dužini endodermalnih ćelija su signifikantno različne. Izuzetak

čine samo razlike između Prevalca i Prenja, koje nisu signifikantno

različne.

Na osnovu svega iznetog zaključujemo da su broj ćelija endodermisa i

njihove dimenzije vrlo karakteristične za sistematiku munike, pa se po tome

dosta jasno mogu razlikovati među sobom pojedini oblici ove vrste.

4.5. Stome

Broj stoma je meren na ćelom obimu poprečnog preseka Cetina, pa na

osnovu toga mogu se izdvojiti ove grupe munike:

var. typica

Olimp.

(12) 13 do 21 (22) prošek 17,65 ± 0,23

var. Paučići

Murtenica (12) 16 do 21 (22) prošek 19,50 ± 0,27

var. leucodermis

Prevalac (11) 12 do 21 (23) prošek 16,50 ± 0,27

Prenj

10 do 14 (16) prošek 12,23 ± 0,14

Pirin

10 do 19 (21) prošek 14,37 ± 0,27

Slavjanka

10 do 17 (18) prošek 14,14 ± 0,19

Iz ovog pregleda vidi se unutar var. leucodermis izvesno odstupanje, mada

ne i tako karakteristično, i to kod primeraka sa Prevalca. To se delimično

potvrdilo i prilikom utvrđivanja signifikantnosti. Naime, primerci između

Prevalca i Murtenice nisu bili signifikantni, dok su primerci između Pirina

i Slavjanke bili dvojbeni.

Znači, ne može se reći da broj stoma nema vrednosti kod' utvrđivanja

sistemtske pripadnosti munike i pored toga, što ta razlika nije tako velika

kao kod ostalih anatomskih karakteristika.

Naš propust je što nismo posebno proučili veličinu i uronjenost stoma,

što bi svakako imalo velike koristi za sistematiku munike. To uostalom dokazuju

i početna istraživanja GUDEVSKOG-STAMENKOVA-DORDEVE (1972)

na četinama sakupljanim iz Srbije i Makedonije.

4.6. Borani parenhim

Da bi se uverili da li borani parenhim može poslužiti za utvrđivanje sistematske

pripadnosti munike, meren je broj slojeva na konveksnoj strani i dužina

ćelija. Ti podaci izneti su u tabeli 5, pa se na osnovu toga može utvrditi

da između broja slojeva boranog parenhima nema vidnih razlika.

Lokalitet

Broj slojeva

na konveksnoj strani

Dužina ćelija

(mikrona)

Tabela 5.

Olimp

Murtenica

Prevalac

Prenj

Pirin

Slavjanka

3 do 6 prošek 4,53 ± 0,07

4 do 6 prošek 4,80 ± 0,10

4 do 6 prošek 4,91 ± 0,07

(3) 4 do 6 prošek 4,77 ± 0,06

3 do 5 prošek 40,9 ± 0,09

4 do 6 prošek 5,00 ± 0,10

(50,4) 54,6 do 96,6 (105,0) prošek 76,52 ± 0,45

(54,6) 63,0 do 92,4 ( 96,6) prošek 74,34 ± 0,54

42,0 do 84,0 ( 92,4) prošek 67,01 ± 0,84

(42,0) 54,6 do 84,0 ( 82,2) prošek 68,67 ± 0,35

(42,0) 50,4 do 79,8 ( 92,4) prošek 66,07 ± 0,44

50,4 do 96,6 prošek 70,94 ± 0,51

32


Za razliku od njih, na osnovu dužina ćelija parenhima jasno se mogu

izdvojiti tri grupe, i to:

i. typica

Olimp

od (50,4) 54,6 do 96,6 (105,0) mikrona

Pančići

Murtenica od (54,6) 63,0 do 92,4 (96,6) mikrona

leucodermis

Prevalac

od 42,0 do 84,0 (92,4) mikrona

Prenj

Pirin

od (42,0) 54,6 do 84,0 (88,2) mikrona

od (42,0) 50,4 do 79,8 (92,4) mikrona

Slavjanka od 50,4 do 96,6 mikrona

Pored krajnjih vrednosti, veoma su uočljive i razlike u prosečnim dužinama

ćelija boranog parenhima (tabela 5).

Za dužinu ćelija utvrđeno je da li su razlike signifikantne ili nisu. Pri

tome je utvrđeno da osim između primeraka sa Prevalca i Pirina, u svim

ostalim slučajevima one su signifikantne.

Iz izloženog se može videti da je broj slojeva boranog parenhima jednoliko

građen te da nema značaja za sistematiku munike. Za razliku od broja

boranog parenhima, dužina ćelija igra važnu ulogu prilikom utvrđivanja nižih

sistematskih kategorija munike, pa smo već na osnovu toga prilično jasno

izdvojili tri grupe.

4.7. Rastojanje između provodnih snopića

GAUSSEN (1960), MAMAEV (1969) i dr. pridaju određeni značaj rastojanju

između provodnih snopića, u cilju dobijanja potpunije slike o anatomskoj

izgradnji četina. I mi smo izvršili takva merenja pa smo na osnovu toga

izdvojili tri posebne grupe, i to:

1. var. typica

Olimp 19,8 do 99,0 (118,8) mikrona (M ± f m = 53,75 ± 1,38)

2. var. Pančići

Murtenica (29,7) 39,6 do 99,0 mikrona (M ± f m = 69,21 ± 1,71)

3. var. leucodermis

Prevalac (19,8) 29,7 do 79,2 ( 89,1 mikrona (M ± f m = 54,35 ± 0,88)

Prenj 19,8 do 79,2 ( 89,1) mikrona (M ± f m = 46,53 ± 1,00)

Pirin 19,8 do 79,2 ( 99,0) mikrona (M ± f m = 48,22 ± 1,23)

Slavjanka ( 9,9) 19,8 do 69,3 ( 99,0) mikrona (M ± f m = 38,32 ± 1,08)

Iz tabele 6. se vidi da se primerci sa Olimpa i Prevalca, Prevalca i Prenj

a i Prenj a i Pirina međusobno ne razlikuju, dok se svi ostali primerci

signifikantno razlikuju.

Tabela 6.

Lokalitet

Murtenica

Prevalac

Prenj

Pirin

Slavjanka

Olimp

15,45

0 59

7,23

5,54

15,44

1,18

Murtenica


14,86

23,68

20,99

30,89

16,61

Prevalac



0,59

6,13

16,03

1,75

Prenj




1 69

8,21

6,07

Pirin





9,90

4,38

Slavjanka






13,68

33


Prema tome i naši rezultati potvrđuju pretpostavku da je rastojanje između

provodnih snopića karakteristično i značajno za sistematiku munike.

4.8. Smolni kanali

Na poprečnom preseku Cetina meren je broj smolnih kanala i njihove

dimenzije. Koliko je ova karakteristika važna za utvrđivanje nižih sistematskih

kategorija munike, može se videti iz tabele 7.

Broj smolnih kanala nije jednak kod svih svojta.

Prema broju smolnih kanala, analogno kao i kod drugih anatomskih elemenata,

postoje vidne razlike između var. typica (primerci sa Olimpa), var.

Paučići (primer sa Murtenice) i var. leucodermis (primerci sa Prevalca, Prenja,

Pirina i Slavjanke). Cak i unutar var. leucodermis mogu se izdvojiti posebne

grupe, istina manje, ali s ostalim elementima građe Cetina pridonose

rešavanju problema svojta munike.

Razlike između broja smolnih kanala je signifikantna, osim između Olimpa

i Slavjanke gde je dvojbena.

Kako je već izneto, mi smo 1972. godine kod četina sakupljenih iz Jugoslavije

(Murtenica i Prevalac) istraživali broj smolnih kanala i pri tome utvrdili

da se u prvom slučaju taj broj kreće od 3 do 10, a u drugom od 1 do 10.

Prema tome, još tada moglo se videti da broj smolnih kanala je važna karakteristika

za sistematsku pripadnost munike.

Oblik smolnih kanala, gotovo isključivo je okrugli.

Radi utvrđivanja eventualnih razlika mereni su i prečnici smolnih kanala

(Tabela 7). Odmah pada u oči da Cetine sa Olimpa imaju najkrupnije smolne

kanale. Idući ka severu (Pirin i Slavjanka) dimenzije smolnih kanala se smanjuju.

Znači, od juga ka severu smolni kanali se smanjuju.

Na osnovu dimenzija smolnih kanala, isto tako mogu se izdvojiti tri grupe:

1. Olimp 42,0 do 88,2 (128,2) mikrona (tipyca)

2. Murtenica 42,0 do 73,5 ( 94,5) mikrona (Paučići)

3. Prevalac 39,9 do 77,7 ( 84,0) mikrona (leucodermis)

Prenj 42,0 do 84,0 ( 92,4) mikrona (leucodermis)

Pirin (27,3) 31,5 do 63,0 ( 75,6) mikrona (leucodermis)

Slavjanka 31,5 do 75,6 ( 77,7) mikrona (leucodermis)

Iz tabele 8. vidi se da su sve razlike međusobno signifikantno različite.

Tabela 8.

Lokalitet

Olimp

Murtenica

Prevalac

Prenj

Pirin

Slavjanka

Murtenica

Prevalac

Prenj

Pirin

Slavjanka

42,06

39,85

35,21

49,79

46,58

42,74

2,51

6,85

7,73

4,52

0,92



4,34

10,24

7,03

3,19




14,58

11,37

7,53




3,21

7,05



_



3,84

34


.3

tu

•s

H

o

u

e

+i +i +i +i +i +i

I

h Pi h

M

A

c

(M

CO

IM

tN

Ifl

Ol

ITS

s

t-^

?

s

• •

CO

in

i-

o

P

CD

+1

+1 +1 +1 +1 +1 +1

cd

a

CTJ

C

n 3

g

3

"* co in CN t- to

s a s

o a fi s A

35


Iz ovog izlaganja može se zaključiti da je broj smolnih kanala i prečnici

smolnih kanala karakterističan za sistematiku munike. Već prema njima mogu

se uočiti sasvim jasne razlike između var. typica, var. Pančići i var. leucodermis.

Prema istraživanjima GUDEVSKOG-STAMENKOVA-ĐORDEVE (1972),

broj smolnih kanala i četinama munike iz Srbije i Makedonije kreće se od

2 do 5 a dimenzije na ispupčenoj i ravnoj strani Cetine od 24,4 do 85,4 mikrona

a u uglovima četina od 36,6 do 122,8 mikrona. Upoređujući ove podatke

sa našim, pada u oči da se kod broja smolnih kanala opaža prilično veliko

odstupanje, a kod prečnika smolnih kanala i nema razlika.

Za razliku od njih, CHIRA (1964) je merio broj smolnih kanala kod četina

Pinus Heldreichii ssp. leucodermis, i pri tome utvrdio da se taj broj kreće od

3 do 13, što se uglavno slaže i sa našim rezultatima, ali samo za primerke iz

Prevalca, Prenja, Pirina i Slavjanke (tj. za var. leucodermis).

4.9. Dimenzije četina

Širina i debljina poprečnog preseka četina veoma su važni elementi za

razlikovanje pojedinih nižih sistematskih kategorija. Donosimo tabelu (9) širine

četina, iz koje se vidi koliko se pojedine svojte međusobno razlikuju.

Podaci u tabeli su dobiveni na pojedine svojte međusobno razlikuju. Podaci

su dobiveni na osnovu varijaciono statističkih istraživanja.

Razlike tih elemenata gotovo uvek su signifikantne, što se uostalom može

videti iz tabele 10.

Tabela 10.

Lokalitet

Olimp

Murtenica

Prevalac

Prenj

Pirin

Slavjanka

Murtenica

Prevalac

Prenj

Pirin

Slavjanka

327,30

40,20

131,07

17,18

72,85

40,00

287,10

456,37

344,51

400,15

287,30


171,27

57 ( 41

113,05

020



113,86

58,22

171,07





55,64

57,21





112,85

Na osnovu merenih debljina četina munike, uglavno se mogu izdvojiti ove

grupe:

1. var. typica

Olimp

653.5 do 990,0 (1029,6) mikrona (M ± f m = 853,18 ± 6,00)

2. var. Pančići

Murtenica 930.6 do 1128,5 (1148,4) mikrona (M ± f m = 1018,32 ± 5,90)

3. var.

leucodermis

Prevalac (774,0) 910,8 do 1148,4 (1188,0) mikrona (M ± f, n = 995,88 ± 4,48)

Prenj (792,0) 811,8 do 990,0 (1069,2) mikrona (M ± f m = 920,70 ± 4,25)

Pirin (633,6) 712,8 do 1009,8 (1108,8) mikrona (M ± f m = 847,57 ± 5,69)

Slavjanka (772,2) 780,0 do 1009,8 mikrona (M ± f m = 873,57 ± 5,69)

36


Iz ovog se vidi da jedino debljina Cetina sa Prevalca nije tako karakteristična,

pa bi se čak moglo reći da ona više naginje ka var. Pančići. Inače,

većina razlika između pojedinih lokaliteta za debljinu Cetina su signifikantne.

Širinu i debljinu Cetina munike proučavali su i drugi autori. Tako su GU-

DEVSKI-STAMENKOV-DORĐEVA (1972) utvrdili da širina Cetina (za primerke

iz Srbije i Makedonije) iznosi od 1,2 do 1,8 mm a debljina od 0,6 do

1,1 mm, što se uglavno poklapa i sa našim mjerenjima. Međutim, citirani

autori nisu iskoristili te karakteristike za utvrđivanje sistematske pripadnosti

munike.

5. ZAKLJUČAK

Mi smo raspolagali sa četinama od sva tri varijeteta munike (Pinus Heldreichii

Christ var. typica Markgraf, Pinus Heldreichii Christ var. Pančići

Fukarek n. var. i Pinus Heldreichii Christ var. leucodermis [Antoine] Markgraf),

pa smo na osnovu anatomije Cetina potvrdili već izdvojene (na osnovu

spoljašnih morfoloških karakteristika) sistematske kategorije .

5.1. Pinus Heldreichii Christ var. typica Markgraf.

Anatomija Cetina ove munike je: dužina epidermalnih ćelija kreće se od

21,0 do 31,5, retko i do 33,6 mikrona (prošek 25,76 ± 0,11) a širina od 14,7

do 23,1 mikrona, rede i do 25,2 mikrona (prošek 19,43 ± 0,09 mikrona).

Broj slojeva hipodermalnih ćelija kreće se od 2 do 6 (prosečno 3,6 ± 0,04

slojeva); dužina ćelija od 21,0 do 37,8 mikrona, rede od 16,8 do 39,9 mikrona

(prošek 30,60 ± 0,015 mikrona) i širina ćelija od 16,8 do 33,6 mikrona, rede

od 14,4 do 35,7 mikrona (prošek 26,15 ± 0,16 mikrona).

Broj ćelija endodermisa kreće se od 26 do 41, rede od 25 do 44 (prošek

33,74 ± 0,28); dužina ćelija od 37,8, rede od 35,7 do 73,5 mikrona (prošek

53,94 ± 0,31 mikrona) i širina ćelija od 21,0 rede od 18,9 do 42,0 mikrona (prošek

30,33 ± 0,22 mikrona).

Na poprečnom preseku Cetina, broj stoma se kreće od 13 do 21, rede od

12 do 22 (prošek 17,65 ± 0,23).

Kod broja slojeva boranog parenhima nema nekih vidnih razlika između

pojedininh grupa. Dužina ćelija kreće se od 54,6 do 96,6, rede od 50,4 do 105,0

mikrona (prošek 76,52 ± 0,45 mikrona).

Rastojanje između provodnih snopića iznosi od 19,8 do 99,0, rede do 118,8

mikrona (prošek 53,76 ± 1,38 mikrona).

Broj smolnih kanala kreće se od 2 do 9, rede do 11 (prošek 4,72 ± 0,08)

a dimenzije od 42,0 do 88,2, rede do 128,2 mikrona (prošek 97,40 ± 0,59 mikrona).

Širina Cetina kreće se od 1445,4 do 1810,8 mikrona, rede od 1267,2 do 1980,0

mikrona (prošek 1630,72 ± 8,75 mikrona). Debljina Cetina iako nisu tako karakteristične,

one ipak mogu poslužiti za utvrđivanje sistematske pripadnosti

munike.

Ovaj varijetete munike nalazi se na Olimpu (Grčka), Mokroj planini i

Korabu (Albanija).

37


5.2. Pinus Heldreichii Christ var. Paučići Fukarek n. var.

Anatomska izgradnja Cetina ove munike karakteriše se sledećim osobenostima:

dužina epidermalnih ćelija iznosi od 23,1, rede od 21,0 do 33,6 mikrona

(prošek 27,78 ± 0,17 mikrona) a širina od 14,7, rede od 12,6 do 25,2 mikrona

(prošek 20,14 ± 0,09 mikrona).

Slojevi hipodermalnih ćelija kreću se od 2 do 5 (prošek 3,63 ± 0,05); dužina

ćelija od 21,0, rede od 18,9 do 37,8 mikrona (prošek 29,05 ± 0,23 mikrona)

i širina ćelija od 16,8 do 31,5, rede od 14,4 do 33,6 mikrona (prošek 23,85 ± 0,16

mikrona).

Broj ćelija endodermisa iznosi od 33 do 42, rede od 31 do 44 (prošek

38,20 ± 0,24); dužina ćelija od 42,0 do 73,5 mikrona (prošek 58,58 ± 0,53 mikrona)

i širina ćelija od 25,2 do 48,3, rede od 23,1 do 52,5 mikrona (prošek

34,74 ± 0,34 mikrona).

Broj stoma kreće se od 16 do 21, rede od 12 do 22 (prošek 19,50 ± 0,25).

Dužine ćelija boranog parenhima iznose od 63,0 do 92,4, rede od 54,6 do

96,6 mikrona (prošek 74,34 ± 0,54 mikrona).

Rastojanje između provodnih snopića kreće se od 39,6, rede od 29,7 do

99,0 mikrona (prošek 69,21 ± 1,71 mikrona).

Broj smolnih kanala iznosi od 4 do 9 (prošek 6,25 ± 0,07) a njihovi prečnici

od 42,0 do 73,5, rede do 94,5 mikrona (prošek 55,34 ± 0,51 mikrona).

Širina Cetina kreće se od 1821,6 do 2118,5 mikrona, rede od 1762,0 do 2138,4

mikrona (prošek 1955,02 ± 5,28 mikrona).

Var. Pančići nalazi se na planini Murtenici (Srbija) i u Crnoj Gori (okolina

Plevlja).

5.3. Pinus Heldreichii Christ var. leucodermis (Ant.) Markgraf.

Anatomija Cetina ove munike je: dužina epidermalnih ćelija kreće se do

18,9 do 31,5, rede od 16,8 do 33,6 mikrona, dok širina ćelija epidermisa iznosi

od 14,7 do 27,3, rede od 12,6 do 29,4 mikrona. Prema dužini epidermalnih ćelija,

četine sa Slavjanke su identične sa dužinama epidermalnih ćelija sa

Olimpa.

Broj slojeva hipodermalnih ćelija kreće se od 2 do 5, rede od 1 do 6, dužina

ćelija od 18,9, rede od 14,7 do 37,8 mikrona i širina ćelija od 14,7, rede

od 12,6 do 33,6 mikrona.

Broj ćelija endodermisa kreće se od 24 do 44; dužina ćelija endodermisa

od 31,5 do 73,5 mikrona, rede do 79,2 mikrona, i širine ćelija od 21,0 do 52,5,

rede do 56,7 mikrona.

Na poprečnom preseku Cetina broj stoma se kreće od 10 do 21, rede od

11 do 23. Unutar ovog varijeteta primećeno je izvesno ostupanje kod primeraka

sa Prevalca.

Broj slojeva boranog parenhima kreće se od 3 do 6, rede i do 7, a dužina

ćelija od 42 do 84 mikrona, rede od 42,0 do 92,4 mikrona.

Rastojanje između provodnih snopića kreće se od 19,8 do 79,2,

9,9 do 99,0 mikrona.

38

rede od


Broj smolnih kanala varira od 3 do 11, rede od 2 do 12 a njihovi prečnici

od 31,5 do 77,7 mikrona, rede od 27,3 do 84,0 mikrona.

Širina Cetina kreće se od 1287,0 do 2019,6 mikrona, rede od 1485, do 2019,16

mikrona. Debljina četina varira od 712,8 do 1148,4 mikrona, rede od 633,6 do

1188,0 mikrona.

Var. leucodermis se rasprostire na svim ostalim nalazištima na Balkanskom

poluostrvu.

5.4. Na osnovu svega što je izneto može se zaključiti da se pored spoljašnih,

morfoloških razlika između nižih sistematskih kategorija munike sa

Balkanskog Poluostrva, postoje i karakteristične razlike u anatomskoj izgradnji

njihovih četina.

Na kraju može se reći i to, da se kod ispitivanih primeraka sa jednog

šireg područja Balkanskog Poluostrva, uglavnom ispoljila jasnon izražena

varijabilnost. Izgleda da je diferencijacija karakteristika uslovljena mnogim,

za sada još nedovoljno poznatim razlozima.

LITERATURA

1. Chira, E. (1964): Počet a umienštenie živičnich kanalikov u ihlic nekotorich

druhov rodu Pinus. »Biologicke prace« X/9. Bratislava.

2. Fukarek, P. (1949): Podaci o geografskom raširenju munike (Pinus Heldreichii

Christ). »Godišnjak biološkog instituta«. Godina II. Sveska 1—2. Sarajevo.

3. Fukarek, P. (1951): Novi varijetet munike sa područja Srbije i Sanđaka

(Crna Gora) Pinus Heldreichii var. Pančići n. var. »Godišnjak biološkog instituta«.

Godina IV. Svesta I. Sarajevo.

4. Fukarek, P. (1955): Nekoliko napomena u vezi sa našom endemnom munikom

(Pinus Heldreichii Christ). »Šumarstvo« br. 7—8. Beograd.

5. Gaussen (1960): Les gymnospermes actuelles et fossiles. »Trav. Labor, forestiere.

Tom II. Vol. I. Toulouse.

6. Gudevski, A. -Stamenkov, M. -Đorđeva, M. (1972): Anatomsko-

-morfološke karakteristike četina munike (Pinus Heldreichii Christ). »Simpozium

o munici«. Peć.

7. Jovančević, M.-Popnikola, N. (1972): Varijabilnost semena munike.

»Simpozijum o munici«. Peć.

8. Markgraf, M. (1927): An de Grenzen des Mittelmeergebiets. »Beiheft XLV

zu Feddes Repertorium«. S. 168.

9. Markgraf, M. (1931): Die Panzerkiefer-Mittelungen der Deutsch. Dendrologie.

Gesell. S 250.

10. Popnikola, N. (1972): Varijabilnost broja smolnih kanala u četinama munike

(Pinus Heldreichii Christ). »Simpozijum o munici«. Peć.

11. Vidaković, M. (1957): Oblici crnog bora u Jugoslaviji na temelju anatomije

iglica. »Glasnik za šumarske pokuse«. 13. Zagreb.

39


SUMMARY

Anatomical characteristics of the needles of the lower systematic categories

of Balkan Pine (Pinus heldreichii Christ) in natural population

in the Balkan Peninsula

As is well known, on the basis of external morphological characteristics there

have been segregated within the natural area of the Balkan Pine the following

varieties: Pinus heldreichii Crist var. typica Markgraf, Pinus heldreichii Christ

var. Pančići n. var. Fukarek, and Pinus heldreichii Crist var. leucodermis (Antoine)

Markgraf.

We had at our disposal needles of all three varieties of Balkan Pine from

areas of the entire Balkan Peninsula, and we performed the following studies

of needles: thickness of the cuticle, length and breadth of epidermal cells (Tab.

2), number of layers of the hypodermis and dimensions of hypodermal cells (Tab.

3), number and dimensions of the cells of endodermis (Tab. 4), number of stomata

on the cross-section, number of layers of wrinkled parenchyma (Tab. 5),

number of resin canals and their diameters, distance between the conducting

bundles, and dimensions of the needles (thickness and breadth) (Tab. 9—10).

On the basis of the studies performed it may be concluded that in addition

to the clearly expressed external morphological characteristics among the lower

systematic categories of Balkan Pine from the Balkan Peninsula, there exist also

characteristic differences in the anatomical structure of their needles. Thus —

on the basis of the anatomical structure of the needles — there may be recognized

differences between var. typica (occuring of Mt. Olympus in Greece and on

Mts. Mokra Planina and Korab in Albania), var Pančići (to found on Mt. Murtenica

in Serbia and in Montenegro), and var. leucodermis (occuring in all other

localities).

In all the examined specimens from a broader region of the Balkan Peninsula,

a clearly marked cline variability was in the main demonstrated. It would

seem that the difference of characteristics is conditioned by numerous reasons,

which, for the time being, are still insufficiently known.

Primljeno 20. V 1975.

Dr Niko POPNIKOLA, dipl. ini. šum.,

Bitola

Džepno, tvrdo ukoričeno, izdanje ZAKONA O ŠUMAMA rasprodano je. Tekst

Zakona s obrazloženjem može se dobiti narudžbom Šumarskog lista br. 5—7/1977.

Cijena 20 dinara.

40


RAZDJELJENJE SR HRVATSKE NA OBLASTI

PREMA UČESTALOSTI ŠUMSKIH POŽARA*

O. ŽUNKO

SAŽETAK. Na osnovu statističkih podataka o broju šumskih

požara po općinama autor predlaže formiranje oblasti, područja i

zona učestalosti šumskih požara. Predložene su slijedeće oblasti:

jadranska, brdsko-planinska i panonska oblast. Unutar oblasti izdvojena

su područja te još uže jedinice — zone. Na kraju autor

daje preporuke kako i na koji način unaprijediti protupožarnu

zaštitu šuma u šumskim gospodarstvima, šumarijama i općinama.

1. UVOD

Šumski požari niz godina nanose našoj zemlji velike i neprocjenjive štete.

Te su štete u toliko teže, što se požari pojavljuju velikim dijelom upravo u

krajevima koji nemaju mnogo šuma, u krajevima gdje je razvijen turizam.

Napoiri koji se poduzimaju usmjereni su na preventivne mjere i mjere za

što djelotvorniji način gašenja. U tom smislu djeliuju uz šumarske radne organizacije

i ostale službe. U prvom redu treba spomenuti Službu javne sigurnosti,

zatim dobrovoljna vatrogasna društva, profesionalne vatrogasne jedinice,

štabove za obranu od elementarnih nesreća, Jugoslavensku Narodnu

armiju itd.

Međutim za što uspješnije borbu protiv vatrene stihije samo takav pristup

nije dovoljan. Postoji veoma mnogo problema u oblasti protupožarne

zaštite, problema čije bi rješavanje mnogo doprinijelo da se ova služba što

bolje organizira i postiže znatno bolje rezultate. Između niza problema koji

postoje i koji čekaju rješenje, spomenimo samo neke: vrst i količina potencijalnog

goriva, kritična temperatura zapaljivosti, vlažnost materijala, brzina

sagoirjevanja, utjecaj oborina, zračne vlage i temperature na zapaljivost i

slično. Osim toga potrebno je spomenuti i rajoniziranje područja prema stupnjevima

opasnosti odnosno ugroženosti, te sisteme brzog otkrivanja i gašenja

požara.

U mnogim zemljama svijeta ovim se problemima posvećuje posebna pažnja.

U prvom redu treba naglasiti napore koji se čine u SSSR-u i SAD, gdje

je protupožarna zaštita šuma dosegla veoma visok stupanj. Slična je situacija

d u drugim zemljama kao u Kanadi, Meksiku, Francuskoj, Španiji, Za-

* Referat održan na seminaru iz zaštite šuma na Šumarskom fakultetu u Zagrebu

(od 13. do 18. veljače 1977. godine).

41


padnoj Njemačkoj, Poljskoj i drugdje. Rezultati koji se koriste posljedica su

dugotrajnog naučnog rada, dugotrajnih istraživanja velikog broja šumarskih

stručnjaka uz suradnju specijaliste drugih naučnih disciplina.

U našoj zemlji ove se služba nalazi još uvijek zapravo na samom početku.

Pri tome ne mislim na nastojanja i napore koji se ulažu za suzbijanje

požara i njihovu likvidaciju, nego upravo na istraživački rad u toj oblasti.

Jasno je da su se organizacije opće protupožarne zaštite bavile i problemom

šumskih požara, ali su istraživanja bila uglavnom usmjerena na opću zaštitu,

a s druge strane, u tim je istraživanjima sudjelovao veoma mali broj šumarskih

stručnjaka. Njihova su nastojanja bila usmjerena uglavnom na uzgojne

zahvate, na podizanje vatrobranih prosjeka, pruga d linija, na održavanje

šumskog reda i slično. Od malog broja šumarskih stručnjaka koji su istraživali

šumske požare potrebno je spomenuti: VAJDA je 1974. dao klasifikaciju

šumskih požara i predložio formiranje 5 požarnih zona; PETROVIĆ

je u 1965. istraživao količine i vrste goriva u bukovim šumama Srbije, granične

temperature plamena i brzinu prodiranja letalnih temperatura do kambija

u odnosu na visinu temperature i debljinu ko,re. KAMILOVSKI je 1974.

godine proveo slična istraživanja u šumama molike na Pelisteru, a JEDLOV-

SKI, KOMLENOVIĆ i MARTINOVlC u 1975. godini istraživali su utjecaj

vatre na pojedine biljne vrste kao i na fizikalna i kemijska svojstva tla.

CINDRIC je u 1973. godini pokrenuo pitanje osnivanja prognozerske službe,

kojom bi se svakodnevno prognozirao stupanj požarne opasnosti na temelju

meteoroloških parametara, a ŽUNKO je 1976. godine spomenuo potrebu osnivanja

nove discipline — šumarske pirologije. Osim navedenih

stručnjaka nekoliko se fitocennologa bavilo, problemom sukcesije biljnih

zajednica na izgorjelim površinama, a nekolicina drugih, problemom obračunavanja

neposrednih i posrednih šteta koje nastaju uslijed požara. To bi

prema našim saznanjima bilo gotovo sve što se do sada u toj oblasti istraživalo.

Osim problema koji su naprijed navedeni potrebno je naglasiti da se ni

problemima samog gašenja nije posvetila ona pažnja koju efikasno gašenje

zahtjeva. Problem prikladne opreme i sredstva gašenja je uvijek prisutan.

Voda se za gašenje relativno vrlo malo koristi, naročito uz primjenu retardanata,

čime se poboljšavaju njena fizikalna svojstva, a time i djelovanje.

Iz naprijed navedenih problema lako se može uočiti kako postoji znatan

broj nerješenih pitanja. Nemoguće je u ovom prikazu dati opis svih problema,

i zbog toga ću se ograničiti da ukazem na jedan od problema, koji je

moguće rješiti u relativno kraće vrijeme, a to je utvrđivanje zona opasnosti,

odnosno ugroženosti od pojave požara.

U Sovjetskom Savezu I. S. Melehov je već 1946. godine utvrdio za evropski

dio SSSR-a 4 zone, a 1958. godine je G. A. Mokejev tu podjelu proširio

na Daleki Istok i Sibir. Jednostavnosti radi spomenut ću samo podjelu u

evropskom dijelu SSSR-a. Prva zona leži najjužnije i u toj zoni požarna

opasnost traje do 220 dana godišnje. Požari se javljaju već u ožujku i on je

tu zonu nazvao zonom ožujskih požara. Druga se zona nalazi između 52 i 55

paralele, a opasnost traje od 193 dana na jugu do 163 dana na sjeveru zone

i naziva se zonom travanjskih požara. Slijedeći je pojas između 55 i 59 paralele,

gdje opasnost traje oko 133 dana i naziva se zonom svibanjskih požara.

Četvrti je pojas između 59 paralele i polarnog kruga, pojas svibanjsko-

42


-lipanjskih požara, u kome opasnost traje od 113—98 dana. Iznad toga pojasa

nalazi se područje s vrlo rijetkim požarima u kome opasnost može trajati

najviše do 80 dana. Ova se podjela temelji na klimatskim podacima i slici

šumske vegetacije. Slično ovoj podjeli, utvrđene su i zone opasnosti za Azijski

dio SSSR-a.

U SAD utvrđeno je 15 različitih zona. Grubo prikazano, zone se prostiru

počam od Aljaske (jedna zona), duž obala Tihog oceana sve do grebena Stjenjaka

(četiri zone) unutrašnjost Amerike (4 zone), granično područje prema

Meksiku (2 zone) te istočna obala prema Atlantskom oceanu (4 zone). Jedan

od glavnih mjerila za utvrđivanje ovih zona bila je količina oborina i učestalost

požara.

Osim toga što su utvrđene zone, unutar svake zone, u obje zemlje, postoje

sistemi kojima se utvrđuje neposredna opasnost nastanka požara. U Sovjetskom

Savezu sistem se bazira na određivanju stupnja požarne zrelosti

za svaki tip šuma, odnosno svaki vegetacijski tip, te stupnja požarne opasnosti,

koji se dobiva na osnovu meteoroloških podataka. Proučene su sve

sastojine i na osnovu temperatura zapaljivosti svrstane su u kategorije požarne

zrelosti sa indeksima od 50 do 5000. Sastojine s indeksom 50 su najugroženije

i u njima može nastati požar i od najslabijeg uzroka, dok se u

sastojinama s indeksom 5000 požar teško pojavljuje. Osim toga u sastojinama

s indeksom zrelosti 50 požari se javljaju već i tada kada indeks požarne

opasnosti postigne tu istu vrijednost. Požarna se opasnost izračunava na

osnovu temperature u 13 sati a deficita zračne vlage, odnosno u zadnje vrijeme

na osnovu temperature točke rosišta. Taj se indeks također kreće između

50 i 5000. Prvi nastaje već nakon nekoliko dana bez kiša, a posljednji je

posljedica visokih temperatura i dugotrajnih suša. Jednostavnosti radi u

praktičnom radu sastojine su razvrstane u tri grupe i to: sastojine s požarnom

zrelošću do 300, zatim 301 do 1000, i treća grupa s indeksom preko 1000.

Sistem prognoziranja dnevne opasnosti razrađen je u SAD vrlo detaljno.

Ranije je postojalo osam različitih sistema, koji su se primjenjivali u različitim

područjima. Grupa stručnjaka je između 1958. i 1970. razradila novi

sistem, testirala ga u područjima različitih ekoloških uslova, i od 1973. primjenjuje

se u svim državama SAD. To je poznati »NFDRS« (National Fire

Danger Rating System). Sistem je prilično kompliciran a prate se meteorološki

podaci, izračunava se stepen rizika, vlažnost materijala u šumama 1,

10 i 100 sati poslije oborina, brzina sagorjevanja itd. Svi su podaci uvršteni

u tabele iz kojih se izvodi konačni indeks opasnosti koji se kreće između 0

i 100.

U drugim zemljama postoje sistemi manje više slični sistemima SSSR-a

odnosno SAD-a. Tako na pr. u Kanadi se služe znatno pojednostavljenim

američkim sistemom, slično kao i u Meksiku, i nekim zapadno evropskim

zemljama. S druge strane u zemljama članicama SEV-a, koriste modificirane

sisteme na bazi sovjetskog.

Zajednička su nastojanja svih sistema postizavanje što većih efekata u

suzbijanju šumskih požara, a isto tako da se u doba slabe opasnosti stručni

kadrovi mogu koristiti za druge poslove i radove u šumarstvu, čime se smanjuju

troškovi čitave službe. Nadalje utvrđivanje zona opasnosti može se

bolje utvrditi potrebna oprema i broj radnika osposobljenih za gašenje, od-

43


nosno rano otkrivanje požara. Područja s relativno malim brojem požara,

požara koji se rijetko javljaju, nije ni potrebno opremiti s velikom količinom

opreme, jer bi to predstavljalo nepotrebni izdatak.

Kao što se može primjetiti nastojanja u svijetu idu za tim da se sa što

manjim troškovima požari što prije i sigurnije otkriju, lokaliziraju i konačno

likvidiraju. U tom smjeru potrebno je provesti i naša nastojanja, angažirajući

u tom radu veći broj šumarskih stručnjaka nego do sada.

2. MATERIJAL OBRADE

Prije sam spomenuo da ću se u svom izlaganju o problematici šumskih

požara osvrnuti na svega jedan problem, koji bi po mom mišljenju trebalo

što prije riješiti. To je pitanje utvrđivanja stupnja ugroženosti područja kao

i njihovog međusobnog odnosa. Kako u mnogim zemljama podjela područja

počiva uglavnom na malom broju ulaza, to sam se i ja odlučio da pokušam

dati prijedlog izdvajanja područja na temelju učestalosti broja požara te na

osnovu vegetacjiske slike područja.

Ne raspolažem s podacima za područje cijele Jugoslavije, nego samo za

Hrvatsku. U radu sam se služio prikupljenim podacima Sekretarijata za poljoprivredu,

prehrambenu industriju i šumarstvo SRH. Dio podataka nisam

koristio (vrijeme nastanka požara, izgorjela površina, uzroke nastanka i si.)

jer nemaju direktne veze s postavljenim zadatkom. Neki autori smatraju da

veličina izgorjele površine nema značaj za izdvajanje područja, jer po njihovom

mišljenju to daje prije podatak o slabijoj organizaciji protupožarne zaštite

šuma, nego o stepenu njihove ugroženosti. Nadalje moram naglasiti da

ne raspolažem podacima po općinama za dulje vremensko razdoblje, već jedino

za period od 1970. do 1976. godine, za period od svega 7 godina. Svjestan

sam da bi podaci za dulji vremenski period dali sigurnije rezultate, ali i ovaj

sedmogodišnji niz može pružiti zadovoljavajući rezultat.

Registrirani šumski požari u SRH Tabela 1

Godina

broj

ha

Godina

broj

ha

1958

1959

1960

1961

1962

1963

1964

1965

1966

1967

278

722

141

462

449

121

118

340

93

19 4

1.112

1.516

522

9.472

5.424

1.213

632

1.265

215

2.697

1968

1969

- 1970

1971

1972

1973

1974

1975

19 76

svega

386

129

448

403

301

306

281

291

371

5.913

3.408

5.025

2 .327

7.400

3.205

7.385

4.451

6.203

7.728

71.200

44


Problem šumskih požara naročito je ozbiljan u našoj Republici. Gotovo

se 50% od svih registriranih šumskih požara javlja kod nas, a njihov broj

i izgorjela površina neprestano iz godine u godinu u pravilu rastu. U tabeli 1.

dajemo prikaz registriranih šumskih požara u našoj Republici za period od

1958. do 1976. godine koji to potvrđuje.

Iz podataka tabele 1. vidljivo je da je broj požara zabrinjavajući, pogotovo

u posljednjih 7 godina. U periodu od 1970. do 1976. godine registriran

je 2.481 požar ili 42% od ukupnog broja požara zabilježenih u proteklih 19

godina. Još je teže stanje obzirom na izgorjelu površinu. U zadnjih 7 godina

izgorjelo je 38.699 ha ili 54%) od ukupno izgorjele površine. Podaci o broju

požara i izgorjeloj površini znatno se razlikuju po pojedinim općinama, koje

dostavljaju statističke podatke, a koji su služili kao podloga za ovaj rad. Radi

preglednosti dajemo u tabeli 2 sumarne podatke o broju i veličini šumskih

požara po općinama za razdoblje od 1970. do 1977. godine.

Pregled registriranih požara po općinama(1970-1976) Tabela 2

Općina

broj

ha

Indeks

Općina

broj

ha

Indeks

B.Manastir

Benkovac

Biograd

Bjelovar

Brač

Buje

Buzet

Crikvenica

Čabar

Čakovec

Čazma

Daruvar

Delnice

D.Stubica

D.Lapac

D.Miholjac

Drniš

Dubrovnik

Duga Resa

Dugo Selo

Dvor

Djakovo

Djurdjevac

Garešnica

Glina

Gospić

Gračac

Grub.Polje

Hvar

Imotski

Ivanec

Ivanić grad

Jastrebarsko

2

3

35

6

48

129

81

50


6

4

34

10

- 1

13

260

8

2

4

18

4

5

- 2

- 7

47

2

- 1

26

4

6

307

54

179

1.106

5.952

3.0 40

_

13

4

254

9

-

- 1

6

4.676

47

9

22

15 8

4

5

- 9

- 12

2.713

1

- 1

59

1

3

57

3

45

121

66

21

0

7

3

14

3

0

0

1

9

67

6

5

2

10

2

4

0

1

0

4

26

2

0

1

10

Karlovac

Klanjec

Knin

Koprivnica

Korčula

Kostajnica

Krapina

Križevci

Krk

Kutina

Labin

Lastovo

Luđbreg

Makarska

Mali Lošinj

Metković

Našice

N.Gradiška

Novi Marof

Novska

Obrovac

Ogulin

Omiš

Opatija

Orahovica

Osijek

Otočac

Ozalj

Pag

Pakrac

Pazin

Petrinja

Ploče

Pod.Slatina

Poreč

Pula

6

-

36

15

20

2

2

14

8

67

2

2

29

5

17

17

34

5

18

3

13

20

123

-

28

2

-

1

23

30

10

13

7

46

172

35

-

309

17

1.519

11

1

23

20

1.437

1.053

1

41

502

62

43

196

1

26

7

50

17

1.678

- 420

5

-

20

81

707

3

154

36

329

2.145

3

0

16

9

11

1

2

8

6

44

6

4

21

3

35

10

6

5

7

1

3

18

79

0

46

1

0

17

9

21

8

27

3

39

10 4

45


Razmatrajući prednje podatke treba naglasiti da se ukupna izgorjela površina

ne odnosi samo na šume, nego da su uključene i degradirane šikare,

garizi i kraški pašnjaci, odnosno površine kojima u pravilu upravljaju i gospodare

šumarske organizacije.

Općina

Rab

Rijeka

Rovinj

Samobor

Senj

Sesvete

Sinj

Sisak

SI.Požega

SI.Brod

Slunj

Split

Šibenik

T.Korenica

Trogir

Valpovo

Varaždin

broj

1

126

151

17

42

4

4

. 1

76

38

11

49

53

1

22

9

3

ha

1

1.038

1.941

20

1.065

1

10

4

280

177

115

1.006

726

2

804

98

3

Indeks

4

60

132

14

11

8

2

1

14

16

6

27

48

1

68

13

5

Općina

V.Gorica

Vinkovci

Virovitica

Vis

Vojnić

Vrbovec

Vrbovsko

Vrginmost

Vrgorac

Vukovar

Zabok

Zadar

Zagreb

Zaprešić

Zelina

Zlatar

Županja

svega

Tabela 2. nastavak

broj

32

23

18

6

4

1

5

4

1

18

1

106

15

-

2

2

26

2.481

ha

66

161

26

8

4

1

5

5

18

49

1

1.361

40

-

1

3

49

38.699

Indeks

17

8

13

20

5

1

4

3

1

28

3

33

10

0

3

2

9

13

Osim podataka o broju i veličini šumskih požara u tabeli su prikazani

i indeksi učestalosti požara, o čemu će kasnije biti više rečeno.

U daljem radu korišteni su i radovi stručnjaka za tipologiju šuma Šumarskog

instituta u Jastrebarskom.

3. METODIKA OBRADE

Prema postavljenom zadatku svrha mi je da utvrdim stepene učestalosti

šumskih požara na području naše Republike. Jedan od osnovnih ulaza

za razradu su podaci o registriranim požarima, s time da ih je potrebno svesti

na jednu zajedničku veličinu, što daje mogućnost da se podaci po općinama

mogu upoređivati i donositi točniji zaključci. To je potrebno radi toga što

je površina šuma i šumskih zemljišta u svakoj općini vrlo različita, pa prema

tome i učestalost nema istu težinu. Kao mjeru za učestalost uzeo sam uslovnu

površinu šuma i šumskog zemljišta s 10.000 ha i na to sveo broj požara za

svaku općinu prema jednostavnoj formuli:

U =

10000 B

(U = učestalost požara; B = broj registriranih požara u općini, Ha = površina

šuma u općini). Koristeći ovu formulu dobio sam indekse učestalosti po

46

Ha


općinama, a koji se kreću od 0 u općinama gdje nije u proteklih sedam godina

zabilježen ni jedan požar, do 149 u općini Buje. U svim slučajevima vrijednost

indeksa sam zaokruživao na više, uzimajući cijele vrijednosti. Nakon

izračunatih indeksa svrstao sam općine po ugroženonsti u nekoliko grupa,

kako bi pregled bio prisutpačniji i pregledniji. Odlučio sam se za 6 grupa,

odnosno stupnjeva ugroženosti, kako slijedi:

1. stupanj: opasnost vrlo mala, gotovo nikakva; učestalost do 2 požara;

2. stupanj: opasnost mala, učestalost 3—5 požara;

3. stupanj: umjerena opasnost, učestalost 6—10 požara;

4. stupanj: povećana opasnost, učestalost 11—20 požara;

5. stupanj: velika opasnost, učestalost od 21—40 požara;

6. stupanj: naročito velika opasnost, učestalost preko 41 požar.

Na osnovu takve podjele pojedine općine uvrštene u slijedeće stupnjeve:

1. stupanj: Beli Manastir, Čabar, Donja Stubica, Donji Lapac, Donji Miholjac,

Dvor, Đurđevac, Glina, Gospić, Gračac, Imotski, Ivanec, Ivanićgrad,

Klanjec, Kostajnica, Krapina, Kutina, Obrovac, Orahovica, Otočac,

Ozalj, Sinj, Sisak, Titova Korenica, Vrbovec, Vrgorac, Zaprešić,

Zlatar;

2. stupanj: Benkovac, Bjelovar, Čazma, Delnice, Dugo Selo, Garešnica,

Grubišno Polje, Karlovac, Ludbreg, Mali Lošinj, Novi Marof, Ogulin,

Podravska Slatina, Rab, Varaždin, Vojnić, Vrbovsko, Vrginmost, Zabok,

Zelina;

3. stupanj: Čakovec, Drniš, Duga Resa, Đakovo, Jastrebarsko, Koprivnica,

Križevci, Krk, Lastovo, Našice, Nova Gradiška, Novska, Pakrac, Petrinja,

Sesvete, Slunj, Vinkovci, Zagreb, Županja;

4. stupanj: Daruvar, Knin, Korčula, Omiš, Pag, Samobor, Senj, Slavonska

Požega, Slavonski Brod, Valpovo, Velika Gorica, Virovitica, Vis;

5. stupanj: Crikvenica, Hvar, Makarska, Metković, Pazin, Ploče, Poreč,

Split, Vukovar, Zadar;

6. stupanj: Biograd, Brač, Buje, Buzet, Dubrovnik, Labin, Opatija, Osijek,

Pula, Rijeka, Rovinj, Trogir, Šibenik.

Nakon razvrstavanja općina ucrtao sam stupnjeve učestalosti na kartu

SR Hrvatske, pri čemu su se pokazale određene pravilnosti.

4. ANALIZA REZULTATA

Indeks učestalosti pojave požara pokazuje da se požari javljaju po određenim

zakonitostima, što ovisi o više faktora. U prvom redu pojava požara

ovisi o stanju vegetacije, zatim o klimatskim prilikama, kretanju stanovništva

i turista, te djelovanju propagande za suzbijanje požara i ponašanja u prirodi.

U daljim radovima morat će se posvetiti pažnja proučavanju ranije nabrojenih

problema, ali već i dosadanji rad pokazuje neke osnovne karakteristike.

Kao prvo mora se naglasiti da se gotovo sve općine priobalnog dijela

naše Republike nalaze u područjima, koja su svrstana u više stupnjeve učestalosti,

s izuzetkom općina Krk, Mali Lošinj i Pag. Općine Dalmatinske Za-

47


gore uvrštene su u jedan od prva tri stupnja, slično kao i općine unutarnjeg

dijela Hrvatske bez istočne Slavonije. U tom dijelu posebno se ističe problem

Osijeka (6. stupanj) i Vukovara (5. stupanj), te Daruvara, SI. Požege, SI.

Broda i Virovitice (4. stupanj) što je bilo prilično neočekivano. Sigurno je

da se u tim područjima pojavljuje utjecaj stepske klime, da su to područja

koja imaju semiaridnu klimu, klimu u kojoj relativno najmanja količina oborina

padne svršetkom zime. Kako u to doba još nije započelo kretanje sokova

a, istodobno, započinju poljoprivredni radovi, nastaje sezona sportskog

ribolova, uslijed nedovoljne pažnje vrlo. lako dolazi do nastanka požara.

Nadalje treba naglasiti da se analizom karte lako uočavaju i prilično

dobro granice pojedinih područja. Te se granice u velikoj mjeri poklapaju

sa granicama oblasti koje je ŽUNKO predložio 1976. godine. Unutar pojedinih

oblasti mogu se izdvojiti područja i zone, ukoliko je to potrebno.

Prema tome predlaže se da se utvrde za našu Republiku 3 oblasti, koje

se između sebe razlikuju po ekološkim i vegetacijskim prilikama kao i prema

stupnjevima učestalosti. Po tome prijedlogu u Hrvatskoj bi imali: jadransku

oblast koja obuhvaća općine srednje i južne Dalmacije s Dalmatinskom

Zagorom, zatim Hrvatsko Primorje s otocima i Istrom; brdsko planinsku

oblast — Gorski Kotar i Lika; panonsku oblast koja obuhvaća ostali dio Republike.

Jadranska oblast se izdvaja na 2 područja: dalmatinsko s 2 zone

(priobalno i D. zagorsko), te istarsko-primorsko s također 2 zone (priobalno

i otočko), te istarsko-primorsko s također 2 zone (priobalno i otočko). U

brdsko-planinskoj oblasti nije potrebno izdvajanje na područja ni zone, a u

panonskoj oblasti izdvajaju se područja: banijsko-kordunsko, sjevernohrvatsko

i slavonsko s 2 zone (savsko-podravska i dunavska). Nakon što se pro,

vedu i ostala istraživanja vjerojatno će se predložene granice nešto manje

mijenjati, ali je sigurno da do velikih odstupanja neće doći. Prema tome imali

bi slijedeće stanje:

48

1. Jadranska oblast:

1.1. Dalmatinsko područje

1.11. Priobalna zona: Biograd, Brač, Dubrovnik, Hvar, Korčula,

Lastovo, Makarska, Metković, Omiš, Pag, Ploče, Split, Šibenik,

Trogir Vis, Zadar;

1.12. Dalmatinsko-Zagorska zona: Benkovac, Drniš, Imotski, Knin,

Obrovac, Sinj, Vrgorac;

1.2. Istarsko-primorsko. područje:

1.21. Priobalna zona: Buje, Buzet, Crikvenica, Labin, Opatija,

Pazin, Poreč, Pula, Rijeka, Rovinj, Senj;

1.22. Otočka zona: Krk, Mali Lošinj, Rab;

2. Brdsko-planinska oblast: Čabar, Delnice, Donji Lapac, Gospić, Gračac,

Ogulin, Otočac, T. Korenica, Vrbovsko;

3. Panonska oblast:

3.1. Banijsko-kordunsko područje: Duga Resa, Dvor, Glina, Jastrebarsko,

Karlovac, Kostajnica, Ozalj, Petrinja, Sisak, Slunj, Vojnić,

Vrginmost;


3.2. Sjeverozapadno hrvatsko područje: Bjelovar, Čakovec, Čazma,

Donja Stubica, Dugo Selo, Đurđevac, Garešnica, Grubišno polje,

Ivanec, Ivanić grad, Klanjec, Koprivnica, Krapina, Križevci, Kutina,

Ludbreg, Novi Marof, Samobor, Sesvete, Varaždin, Velika

Gorica, Vrbovec, Zabok, Zagreb, Zaprešić, Zelina, Zlatar;

3.3. Slavonsko područje:

3.31. Savsko-podravska zona: Beli Manastir, Daruvar, Donji Miholjac,

Đakovo, Našice, Nova Gradiška, Novska, Orahovica ;

Pakrac, Podravska Slatina, Slavonska Požega, Slavonski

Brod, Valpovo, Vinkovci, Virovitica, Županja;

3.32. Dunavska zona: Osijek, Vukovar.

Predložene oblasti gotovo se u potpunosti podudaraju sa granicama utvrđenim

za razdjeljenje SR Hrvatske na tipološke jedinice. Postoje manja odstupanja

obzirom na granice predloženih oblasti, što je logična posljedica

različitog pristupa. CESTAR je u svom radu 1974. predložio tipološku podjelu

na osnovu vegetacijskih istraživanja i izdvojenih tipova šuma i šumskih zemljišta.

Te se granice ne poklapaju s granicama općina, a kako se čitava statistička

služba temelji na izvještajima općina, moralo je doći do razlika između

navedena dva prijedloga. Ovu tvrdnju potkrepljuje primjerice slučaj

područja Karlobaga, koji je u sastavu općine Gospić, te je prema mojoj podjeli

uključen u brdsko-planinsku oblast. To područje cijepa jadransku oblast

na dva dijela, premda bi bilo logično da je i to područje uključeno u jadransku

oblast.

Međutim kako na čitavom području općine Gospić nije zabilježen veći

broj požara, vjerojatno je da nebi došlo do značajnih razlika, ako bi se područje

Karlobaga posebno izdvojilo, odnosno prikazalo. Ostale granice predložene

podjele ne pokazuju tako drastičnih odstupanja. Kako će i u buduće

izvještajna služba o pojavi šumskih požara i dalje biti u sklopu izvještajne

službe po općinama, smatram da taj slučaj ne mijenja bitno čitavu koncepciju.

Obzirom na vegetaciju područja potrebno je naglasiti da u jadranskoj

oblasti prevladavaju zimzelene šume listača i borova u nižim predjelima, a

na brdima šume bijelog i crnog graba. Osim relativno očuvanih borovih sastojina

ostale su šume u znatnoj mjeri degradirane iz velike površine gariga

i kraških pašnjaka, kao krajnog stepena degradacije. U Istri situacija je nešto

drugačija samo u odnosu na zastupljenost zimzelenog drveća i grmlja, koje

zauzima uski pojas duž obale južno od Labina prema Puli i dalje obalom do

Poreča. Na ostalom dijelu situacija je manje više slična onoj u Dalmaciji. U

brdskonplaninskoj oblasti prevladavaju raznodobne šume jele i bukve, dok

su u panonskoj oblasti u velikoj večini zastupljene jednodobne sjemenjače

pretežno bukve i hrasta. Sve biljne zajednice, odnosno tipovi šuma, tamo

gdje su dovršena tipološka istraživanja nisu u jednakoj mjeri ugrožene od

šumskih požara. Prizemno rašće i otpadni materijal nema u svim zajednicama

jednaku temperaturu zapaljivosti ni jednaku brzinu sagorjevanja pod

jednakim klimatskim uvjetima. Isto tako i količine zapaljivog materijala su

između pojedinih zajednica vrlo različiti, pa prema svemu tome mu je i

opasnost različita. Kako do sada u tom pravcu nisu provedena bilo kakova

49


istraživanja to se nameće nužnost da se utvrde i ovi parametri. Rezultati

takovih istraživanja dati će svoj obol za još bolje i točnije rajoniranje područja

ugroženosti.

Slična je situacija i u pogledu odnosa klime i pojave šumskih požara.

I ova su istraživanja u početku, te je potrebno utvrditi dužinu perioda meteorološke

parametre. Sigurno je naime, da stupanj ugroženosti nije jednak,

na pr. za područja općine Osijek i općine Dubrovnik, premda su obje općine

svrstane u 6. stupanj učestalosti. Dovršetkom kompleksnih istraživanja pojavit

će se razlike, na osnovu kojih utvrditi i mjere za smanjivanje opasnosti.

No, dok se ne dođe do ostali rezultata, i predložena podjela pruža pomoć

u protupožarnoj zaštiti šuma. Da bi se to postiglo potrebno je da se u svakoj

općini na sličan način utvrde stupnjevi učestalosti po katastarskim općinama.

Šumska gospodarstva trebaju razraditi stupnjevanje učestalosti po šumarijama,

a šumarije po gospodarskim jedinicama. Na taj način utvrditi će se

područja gdje se požari javljaju, te u doba opasnosti pojačati u njima pažnju,

čime će se požar otkriti i likvidirati prije nego što se razbukta i zahvati veliku

površinu.

5. ZAKLJUČCI

Na osnovu prikazanog mogu se ukratko rezimirati zaključci i prijedlozi

za poboljšanje čitave protupožarne zaštite šuma.

1. Šumski požari su u neprekidnom porastu kako po broju, tako i po

izgorjeloj površini, čime se nanosi neprocjenjiva šteta čitavoj zajednici, a napose

onim granama privrede koje direktno koriste šume za svoju djelatnost

(šumarstvo, prerada drveta, turizam i si.).

2. Osim mjera koje poduzimaju šumarske organizacije u cilju sprječavanja

šumskih požara, istraživačka je djelatnost u toj oblasti još na samom

početku. Mnogi parametri potrebni za uspješnu borbu nisu poznati i u tom

pravcu treba usmjeriti budućnost nastojanja.

3. Razdioba na oblasti prema stupnjevima ugroženosti može korisno poslužiti

tom cilju, a isto će tako služiti kao jedan od ulaza prilikom sastava

našeg vlastitog sistema prognoziranja.

4. Preporuča se šumarskim organizacijama i organima općina da na osnovu

stupnjevanja učestalosti izrade po šumarijama i gospodarskim jedinicama,

odnosno katastarskim općinama pregledne karte stupnjeva učestalosti,

kao pomoć i orijentaciju u borbi protiv šumskih požara.

5. Preporuča se šumarskim organizacijama da povedu trajnu brigu za

osposobljavanje vlastitih kadrova šumarskih inženjera u toj oblasti, jer se

samo sa većim brojem specijalista-šumara mogu riješiti problemi koji stoje

pred ovom službom.

6. Takva nastojanja su u skladu s mjerama koje poduzima cijelo društvo

za očuvanje prirode, za očuvanje čovjekove okoline. Šume u tome imaju značajnu

ulogu, a prema tome i zaštita šuma od požara. Smanjivanjem šteta

koje požari nanose štitimo šume od propadanja, smanjujemo zagađivanje voda

i zraka, a istodobno dajemo svoj doprinos kojim se osigurava bolja i ljepša

sredina u kojoj živimo.

50


LITERATURA

Cestar, Dražen (1974): Razdjeljenje SR Hrvatske na tipološke jedinice. »Bilten«

br. 5 Poslovnog udruženja šumsko-privrednih organizacija, Zagreb.

C i n d r i ć, Željko (1973): Sistem i organizacija meteorološke prognoze za potrebe

tijela za zaštitu šuma od požara, rukopis.

Cindrić, Željko (1974): Uloga i mjesto meteorologije u zaštiti šuma od požara.

Savjetovanje o zaštiti šuma od požara, Split.

Deeming, John et, al. (1974): National fire danger rating system, Forest Servis

USDA, RM-84.

Gay lor, P. Harry (1974): Wildfires — preventation and control. Robert J. Brady

Company, Maryland, USA.

Kamilovski, Mihajlo (1974): Brzina prodiranja letalnih temperatura u kambijalni

sloj molike, kao i moguća oštećenja stabala. Godišen Zbornik na zemjodelsko-šumarskiot

fakultet na Univerzitetot vo Skopje.

Kurbacki, Nikola P. (1966): Tehnika i taktika gašenja šumskih požara. Beograd.

P e t r o v i ć, Nenad (1956): Utjecaj temperatura niskih požara na živa stabla u

čistim bukovim sastojinama Srbije, dizertacija Beograd.

Vajda, Zlatko (1974): Nauka o zaštiti šuma. Zagreb.

Žunko, Oto (1974): Problemi zaštite šuma od požara. Savjetovanje o zaštiti

šuma od požara, Split.

Žunko, Oto (1975): Protupožarna zaštita šuma. Zagreb.

SUMMARY

Division of the SR of Croatia into the areas according to

degrees of frequency of forest fires

This article represents a lecture delivered by the author on the forest protection

seminary held at the Faculty of Forestry, Zagreb, in February, 1977. The

paper was prepared thanks to the financial aid of the Community of Forestry,

limber Industry, and Pulp and Paper Industry, Zagreb.

In the introductory part the author points to the problem in connection with

the fire-fighting protection of forests in Croatia. He stresses individual questions

which ough to be solved as soon as possible. He mentions that the forest specialists

so far have been relatively little engaged in such investigations. Thus,

Vajda (1974) made a suggestion for segregating individual menaced regions and

prepared a classification of forest fires; Petrović (1965) investigated the amounts

and temperature values of combustible material in Beech forests of Serbia; Kamilovski

(1974) performed similar investigations in Pinus peuce forests in Macedonia.

Thereafter the author presents the solutions achieved in the U. S. S. R. and

the U. S. A., as well as in some other countries.

Among a number of problems the author decided to deal in his work with

the problem of frequency of forest fires accordin to individual communes on the

basis of statistical data from 1970 to 1976. On the basis of the formula

U =

10 000 B

ha

(where U = frequency of fires, ha = size of forest areas), the author obtained

indices of frequency for each 10000 ha. After which he classified — according

to the index — all the communes into 6 degrees of frequency, as follows:

1st degree — very low frequency (up to 2 fires),

2nd degree — low frequency (2—5 fires),

51


3rd degree — moderate frequency (6—10 fires),

4th degree — increased frequency (11—20 fires),

5th degree — high frequency (21—40 fires),

6th degree — extreme frequency (more than 40 fires).

After that data are plotted on a map from which are noticed the regions,

which are easily to be distignuished from one another.

On the basis of such a division the author suggests a separation of areas,

regions and zones of frequency, which, according to the degree of frequency, also

gives a criterion for furnishing individual regions with necessary equipment and

personnel. Then the author points to certain smaller inconsistencies of the

suggested division to which it comes owing to the methods of the statistical

following-up of the forest fire occurrences. In conclusion, the author presents the

vegetation conditions of individual areas and gives recommendations and suggestions

for the execution in the field.

Oto ŽUNKO, dipl. inž. šum.,

Šumarski institut Jastrebarsko

OBAVIJEST O NOVOJ CIJENI

PRETPLATE ZA ŠUMARSKI LIST U 1978. GODINI

1. Radne organizacije, ustanove, poduzeća i dr. . . . 600.— din

2. Pojedinci 150.— din

3. Umirovljenici, studenti, đaci 50.— din

4. Inozemstvo 800.— din

Čekovni račun: 30102-678-6249

Izdavač Šumarskog lista:

SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA

ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE

HRVATSKE

ZAGREB, Trg I. Mažuranića 11

Telefon: 444-206, 449-686

52


ŠUMSKI EKOSISTEMI OTOKA RABA

(Od XV do XX stoljeća)

Đ. RAUŠ

SAŽETAK. U ovom radu — referatu održanom na Zadarskom

savjetovanju 1976. godine autor je iznio niz povijesnih podataka

o šumama otoka Raba, prikazao šumske zajednice i predložio mjere

za poboljšanje šumskog fonda ovog otoka.

UVOD

Šume i more otoka Raba tijekom proteklog vremena predstavljali su

najvažnije prirodne izvore iz kojih je narod crpio dobra za svoj opstanak.

Zbog toga nije ni čudo što već u XV stoljeću (a i prije) nalazimo pisane dokumente

o šumama otoka Raba. U KRONICI Franjevačkog samostana Kampor

na Rabu, koju je napisao O. Odorik BADURINA u vremenu od 1936.

do 1956. godine nalazimo pisane dokumente o izgledu, devastaciji i ponovnom

podizanju šuma na otoku Rabu.

Šume otoka Raba mnogo su i odavna istraživali botaničari, vrlo malo

šumari. Od botaničara većinom stranci: Luigi ANGUSTILLARA (1559.), J.

HOST (1802.), R. VISIANI (1826, 1842, 1852.), V. BORBAS 1876/77.), G. BECK

(1886.), A. GINZBERGER (1900.), E. NIKOLIĆ (1904.), L. ADAMOVlC (1906.),

B. KÜMMERLE i NYARADI (1908.), MORGAN (1909.), J. BAUMGARTNER

(1911.), D. HIRC (1913.), F, MORTON (1915.), S. HORVATlC (1937, 1939.) i

drugi.

Osim toga šume otoka Raba u novije vrijeme opisivali su i istraživali:

D. LASMAN (1906.), St. ŠURIĆ (1933), J. GRÜNWALD (1933.), A. PETRAČlC

(1938.), J. ŠAFAR (1962.), Đ. RAUŠ-S. MATIĆ, A. VRANKOVIĆ (1974.) i dr.

Na temelju spomenutih radova i vlastitih istraživanja obradit ćemo pregled

uzroka regresije i početak progresije šumskih ekosistema otoka Raba.

PRILOG POVIJESTI ŠUMA OTOKA RABA

Šume su usko povezane sa životom naroda zbog toga se proučavajući

povijest Rabljana uočava i povijest šuma na otoku. Prikaz donosimo na temelju

rada O. BADURINE 1956. godine.

»Rapska općina je 2. III 1409. godine predala svoje pašnjake i šume Veneciji

s tim da država plaća kneza i činovnike općine. Prije toga općina Rab

sama je iznajmljivala te šume i pašnjake narodu i od toga su se plaćali knez

i općinski činovnici (prihodi su bili oko 900 lira na godinu).

53


Rabljani su godine 1441. predali sve šume na uživanje općini kao pravno-

-moralnom tijelu, a sebi su zadržali pravo da u šumama mogu sječi drva za

svoje kućne i poljodjelske potrebe (osim divlje masline, crnike, divlje kruške

i medunca) koje je mogla sjeći samo općina za svoje potrebe i (prodaju.

Koze su na Rabu uvijek bile na zlu glasu radi šuma. Braća Malvicino

prodaju 1442. godine 400 komada ovaca i 100 komada koza iz čega se vidi

da je velik broj koza u ono vrijeme bio na Rabu. Protiv koza su se uvijek

bunili i bunili dok ih tek nakon 500 godina nisu sveli na današnji minimum.

Rabljani su se 15. III 1487. godine potužili Duždu, da će otok Rab brzo

ostati bez šuma, zbog paljenja vapnenica, a na štetu naroda i životinja.

Dužd je tada zabranio paljenje svih vapnenica bez iznimke. (Rab: Acta

Comunitatis, IV, 415/12).

Dužd je rapskom knezu 3. X 1516. izdao nalog da se pod prijetnjom stroge

kazne zabranjuje u rapskim šumama sjeći: dubove (rovere), crnike (elese),

divlje masline (olivari) i divlje kruške (perari) (Rab: Arch. Capituli, p. 74).

Takvi nalozi ponovili su se 1522. i 1540. godine.

Za vrijeme nerodnih godina narod otoka Raba pravio je kruh od žira

crnike. Međutim, 1628. godina bila je jako siromašna a ni žir nije rodio, pa

je narod bijedno prolazio i žalio se općinskom Vijeću. Općinsko vijeće odlučilo

je pomoći narodu i odredilo je da se u loparskoj šumi (zapisnik kaže

da je »abondantissima« = gusta) posiječe suhad, pošto je Dužd zabranio sjeći

zeleno. Ta drva neka se prodaju i tim novcem pomogne najpotrebnijem narodu.

(Kampor: »Arhiv« Pašnjaci Lopara, 12). Iz prednjeg se vidi da je na

Loparu bilo dosta šuma.

17. II 1656. kneževsko Vijeće zaključilo je, s obzirom da se općina nalazi

u teškoj novčanoj krizi, da na otoku sv. Grgura posijeku 1.500 kara drva od

crnike i drugih vrsta.

Od 18. II do 6. XII 1660. izvezeno je iz rapske općine 3.243 kara drva.

Svaku karu prodala je općina za 2 lire i 8 soldi. Najvećim dijelom drva su

odvezli dalmatinski i mletački brodovi.

16. VII 1673. u općinskom vijeću raspravljaju o plaćanju liječnika i apotekara,

a pošto općina nema novaca, odluče posjeći 1.000 kara drva na otoku

sv. Grgur, jer i tako ih tamo kradu Senjani. Drva će se prodati za 1 liru i 8

soldi po karu (Kampor: Arhiv, 1. 221).

2. II 1688. bura je načinila veliku štetu i na Sorinju polomila oko 400

kara drva, a danas je taj predjel potpuno gol kamenjar.

Godine 1701. bilo je na otoku Rabu oko 35.000 glava stoke (ovaca, koza,

magaradi, svinja i dr.).

29. VII 1720. godine Krste Ornoga tražio je dozvolu da može sjeći svoju

šumu u Mundonijama, Kamporu i Runjkama (Rab: Sud. arhiv 1/15). To je

prvi slučaj da privatnici moraju tražiti dozvolu za sječu vlastitih šuma, a

ujedno je to i dokaz da je u Mundonijama na Rabu bilo tada šume, a danas

je nema.

22. III 1735. Tomas Balbi, proveditore alle Legne e Boschi u Veneciji,

upravlja Senatu apel glede Lopara! Kaže: »Nemilosrdno još sada privatnici

sijeku šume po loparskim pašnjacima, te teren pretvaraju u njive. Neka se

poduzmu koraci da se tome stane na kraj. Neka se počinitelje pozove na odgovornost,

koji što takova učiniše kroz zadnjih 6 godina (Kampor, »Pašnjaci

Lopara«, 7, 8).

54


1774. godine postoje pismeni dokazi da je na kamenjaku (»Tignarosa«)

postojala šuma, koja se nije sjekla da čuva Rab od bure.

15. V 1816. Općina je počela sječu šume na sv. Grguru, na Golom, Sorinju,

Barbatu i po Lunu, te se ta drva moraju odvesti u Zadar za vojsku, da se

vrati vladi što je lani dala narodu mnogo hrane. (Kampor: Acta Comun. 416).

21. III 1827. Općina na temelju proračuna svojih vještaka izjavljuje da

se na otoku sv. Grgura može posjeći 400 kara šume, na otoku Goli 20 kara,

a na Frugi 80 kara. (Kampor A. Comun. 1097).

27. IX 1829. Općina nastoji uvesti općinske lugare za šume u Kalifrontu

i Lunu. (Rab: Općin. arhiv od 1829).

28. I 1841. Po naredbi dalmatinskog Namjesništva od 14. XII 1840. Općina

drži općinski sastanak o čuvanju svojih šuma. Zaključuje se da svi općinari

imaju pravo sjeći šumu za kućnu i ratarsku potrebu. U tome ne smije

biti zloupotrebe. Za sve općinske šume na Rabu i Pagu predlaže se vladi da

dade 6 šumara. Jedan od njih neka bude starješina, nadšumar. Tako bi bila

2 šumara za Lun, 2 za Kalifront, 1 za Sorinj—Frugu—Monte Marchiea (Krasić)

i 1 za sv. Grgura i Goli.

31. I 1842. Općina oglašuje narodu: Uvodi se i otvara u gradu skladište

drva u podrumu Iv. Galgina pok. Iv. Tu će se dovoziti općinska drva i prodavati

građanstvu. Svaki mjesec općina će objavljivati cijenu drva, već prema

troškovima koji nastaju. Dakako općinari i dalje imaju pravo sjeći u općinskim

šumama drva za kućnu i poljoprivredne potrebe i za prodaju na

otoku. Općinari ne smiju sjeći crniku, dubovinu (medunac), divlje kruške i

divlje masline (Kampor, A. Comun. IX. 26, 26).

5. IV 1842. Načelnik Predolin referira preturi: da je dobro što je vlada

dopustila da je općina temeljitije uzela u svoje ruke nadzor nad šumama.

Uspjeh će se vidjeti nakon godinu dana prakse. Općina se nada od šuma dobiti

čistih 500 forinti na godinu. (Kampor, A. Comun. IX 30).

12. II 1853. Općina ima za svoje šume na otoku Rabu i Pagu 3 lugara

i jednog nadlugara: Marina Spalatina (Kampor, A. Comun. XI 18).

9. IX 1857. »Ricevitoria deminiale« u Rabu javlja općini da je došao na

Rab Josip Stella, novi lugar za državnu šumu Dundo i općinsku šumu u

Kalifrontu. 11. IX općina je odgovorila da to prima na znanje, i da će mu

plaćati 120 forinti na godinu. Otpustit će iz službe lugara Matrohu. (Kampor,

A. Comun. XII, 63).

1. VIII 1858. U Rabu prestaje funkcionirati »Šumarska komisija« (»Comisione

forestale«) osnovana namjesničkim dekretom 23. XI 1815. (br. 13939)

te predaje kasu, protokol i drugo općini, koja će dalje voditi sama šumarske

poslove. Do tada je komisija radila autonomno, neovisno od općine.

29. I 1862. Općina javlja preturi da je 20. XII prošle godine općina načinila

ugovor s ratnom mornaricom za liferovanje drva iz Kalifronta za gradnju

u arsenalu mornarice. (Kampor, A. Com. XIII 70).

20. II 1862. Šumarski savjetnik Heinrich Deimel javlja Općini: Po paron

Nik. Bastijančiću iz Raba šaljem 8 vrećica sjemena od Pinus marittima, koje

je sabrano u Čari na Korčuli. Biranje — prijevoz do Zadra — Raba 19,30 forinti.

Neka se posije po Dundu i Kalifrontu ove i doiduće zime. Tri vrećice

55


neka se dadu lugarima Luna i Novalje da i oni tamo posiju. Tada je prvi put

Pinus maritima dospio na Rab.

26. III 1862. Brod »Pieligo« Sebestiona Rismonda danas ukrcava u Kalif

rontu drva koje je općina prodala iz šume Kalifront ratnoj mornarici.

11. IV 1862. Općina javlja vladi: Ove će se godine na sv. Grguru sjeći,

pa neka izvoli javiti ratnoj mornarici ako hoće tamo može naći materijal

za njene svrhe. (Kampor, A. Comun. XIII 67).

10. VII 1862. Općina zaključuje ugovor za sječu crnika (elice) na ot. Dolinu.

Ugovor zaključuje s trojicom seljaka. (Rab: Općinski arhiv od 1862. u

snopu »Legna«).

19. VIII 1862. Općina javlja namjesništvu: Šumarski preglednik (Ispeziende

forestale) Mar. Spalatin raportira: Na otoku Dolinu nalazi se »230

pianti d'elice«. Budući su već jako stare moli dozvolu da ih smije posjeći i

prodati u gradu za pravljenje rakije ove zime, jer neće biti dosta drva što ih

ima u gradskom skladištu. (Kampor, A. Comun. XIII, 67).

31. X 1862. Općinski nadzornik šuma piše općini: »Pošto ratna mornarica

uzima drva za gradnju na sv. Grguru, očekuje se da će mornarica poslati

4. ili više »aquadratori istriani« na ovaj otok za uređenje drva. Treba im podignuti

kućicu za stanovanje. Mornarica je odredila da se drvo mora posjeći

od prosinca do kraja veljače.

7. XI 1862. Općina je primila 800 forinti od kase retro u Trstu za drvo.

9. XII 1862. Financ referira rapskoj općini: U kući lugara Josipa Stelle

u Dundu ima zaplijenjenog želuda. Pošto ga seljaci kupe i prodaju. (Kampor,

A. com. XIII 67).

Odavde doznajemo da lugar ima već kuću u Dundu.

10. XII 1862. U referatu Namjesništvu o šumama kaže Općina, Ratna

mornarica traži da se ove i slijedeće godine na sv. Grguru za nju posiječe

2000 kubičnih noga drva. Pošto je mornarica već poslala 4 tesara »aquadratori«

to ih je općina od 3. XI do 6. XII upotrijebila u Kalifrontu za tesanje

komada od crnike za gradnju brodova. Nadamo se da će i ovo uzeti mornarica.

Moli da vlada preporuči mornarici da ih kupi. 6. XII tesari su pošli na

sv. Grgur gdje je započeo sjek šume.

2. V 1865. Josip Stella je sada općinski nadlugar u Kalifrontu. (Kampor,

A. Comun. XIII 3).

29. XII 1865. Iz dnevnika rada lugara Lupića slijedi da je danas pregledao

šume u Barbatu. Danas na Barbatu nema šume.

27. II 1866. Po naredbi Odbora dalmatinskog — danas općinsko vijeće

raspravlja da bi trebalo podignuti zid u mrtvo između državne šume Dundo

i općinske u Kalifrontu, a isto i prema kamporskom polju, da ne ulaze životinje

u šumu. Ovo već treći put raspravljaju a — zid se ne diže! (Ibid. 39).

24. V 1866. Općina piše: Neka se zabrani sječa drva u šumi po Barbatu.

(Ibid. 39).

12. VIII 1874. Općina šalje u Pag kotarskoj ispostavi (ekspozituri) popis

lugara:

1. Josip Stella,od 1857. sada je nadšumar.

2. Krsto Lupić od 20. XII 1869. za Kalifront.

3. Ivić Antun od 29. VII 1872. za Sorinj i sv. Grgur.

56


4. Supić Ante od 12. III 1874. za Frugu i Krasić.

5. Galziano Ivan od 25. XI 1865. za Lun, Novalju, Straško. (Kampor, A.

Commun. XV 102).

26. VI 1895. Općinsko vijeće zaključuje odmah popraviti »la muracca«

u uvali sv. Margarita (dakle u samoj luci!) za stan općinskog lugara Modrica.

(Ibid. 14).

6. I 1896. Ovih mjeseci Općina je za drva, koja je posjekao Gaudencije

Orlić, dobila 95,89 forinti. Sjeklo se na Frugi, Sorinju, sv. Grguru i Kalifrontu.

(Kampor, A. com. XVI 22).

2. XII 1896. Ali šuma se i dalje sječe . . . Općina daje prenijeti 36 dasaka

u Dragu da tamo sagrade »kircima« kućicu. Oni će i dalje sjeći Frugu.

(lb. 22) »Kirce« zovemo one iz Vinodola i okolice Bakra.

15. XI 1896. Nadšumar Belia moli Općinu da pošumi (borovicom) dio

Frkanja. Danas općinsko vijeće na to pristaje. (Ibid. 22).

20. XII 1896. Vijest od danas kaže: Ove godine sistematski se pošumljuje

Komrčar, Kokošica i tzv. Pijacal. (Ibid. 29).

13. XII 1900. Općina je posjekla Frugu. Ivan Baleri iz Klanjca u Hrvatskoj

podastire molbu Općini da će on odvoziti drva iz Fruge na more. Cijena

3 Kr svaki »pas«. Što je pas znademo.

3. III 1901. Nadšumar Belia naređuje barbatskom glavaru, neka proglasi

da narod ne smije kopati i odnositi kući panjeve česmine i dr. na otoku Dolinu.

(Ibid. 60).

Oko 1908. godine općinski nadšumar Justus Belia podiže razmjerne nasipe

po Frugi, da omeđi destruktivni rad vode na tom terenu.

1908. godine na otoku Goli vidjelo se još 9 stabala crnike, a 1926. jedva

pet!

18. XII 1928. Oblasni odbor Zagrebačke oblasti — Odsjek za turizam piše

rapskoj Općini i Odboru splitske oblasti, glede otoka sv. Grgura. »Doznali

smo da rapska općina misli posjeći šumu na sv. Grguru. Naša je nakana da

se to ne siječe, nego da se taj otok pretvori u narodni park i po mogućnosti

napuči s divljači: fazanima, zečevima. To zbog stranaca koji ljeti tako mnogo

dolaze na Rab i u Hrv. Primorje. Oni bi tamo zalazili radi odmora.«

Rab 3. ožujka 1941. Već više godina rapski sreski šumarski odio sistematski

pošumljuje gole i krševite krajeve po otoku Rabu. Kada ne bi zimi,

ali osobito u proljeće, velika bura prenosila morsku vodu po otoku, već bi

se vidjeli divni gajevi, koji bi lijepi otok Rab još više poljepšali. Zato se

mora svake godine saditi i obnavljati, da barem dio ostane. Prošle su jeseni

nasadili kao nikada do sada, mnoštvo nove kulture u okolišu Frkanj, Matovica

i nad selom Barbatom. Posađeno je 64.000 mladih stabala. Morska posolica

uništila je već jednu trećinu. Zato su, radi stalnosti, tu posijali oko

900 kilograma sjemenja crnike hrasta, divlje masline, raznih borova, koprivića,

lovora, jasena pa i rogača, koji mogu ovdje dobro uspijevati, pošto ih

preko mora u selu Lunu na Pagu gaje i daju mnogo ploda. Vidimo da vlast

ne dopušta sječu drva, dok prije seljaci ne posade mlada stabla. To je vrlo

dobro. Ako se odustane od te prakse, nestat će stoljetne rapske šume«, Odorik

Badurina: Kronika samostana u Kamporu, Rab 1936—1956. godine (si. 1).

57


SI. 1. Jedna od najstarijih sastojina hrasta crnike

u našem Mediteranu, nalazi se u »Dundu«,

Rab

Foto: Đ. Rauš

POLOŽAJ I EKOLOŠKI ODNOSI

Otok Rab je dio obronaka Dinarida, pa se (kao i čitavo to gorje) pruža

u smjeru SZ—JI. Ima tri paralelna ispona. Na najzapadnijem dijelu su predjeli

Kalifront i Dundo.

Najviša nadmorska visina je 408 m na vrhu Kamenjaka a navedenih

dvaju predjela Dunda i Kalifronta, 84 m. Njihovi obronci većinom se blago

a zatim kod obale strmo spuštaju prema moru. Obala je vrlo razvedena,

s mnogim dragama i dražicama. Reljef je na gornjim položajima uglavnom

blago valovit a prema moru ponegdje nejednolik. Petrografsku podlogu navedenih

predjela čine vapnenci Gornje Krede. S obzirom na ustremljenost

kamenih slojeva, tlo prosječno nije plitko kao na velebitskim padinama, pa

je uglavnom do srednje duboko, razmjerno dobro strukturno i plodno.

Prema studiji, koju je izradila A. SLIEPČEVIĆ, klima otoka Raba

(za razdoblje od godine 1946. do 1958.) je blaga, pod jakim utjecajem aktiv-

58


nosti meridionalne monsunske cirkulacije s kontinentalnim varijantama i povremenim

oceanskim varijantama. Relativna vlaga zraka nema ekstremne vrijednosti.

Srednje godišnje oborine iznose 1.122 mm i nisu mnogo nejednolično

raspoređena; ipak su proljeće i ljeto najsuši dio godine; najmanje je oborina

u XII mjesecu. Ljetna vrućina je podnošljivija nego npr. u Crikvenici. Formula

klime, po K ö p p e n u, je Cfsax. Srednja godišnja temperatura bila je

u razdoblju god. 1946—1958. 15,5 °C (1892—1938. godine 14,5 °C). Najtopliji

je srpanj (24,6), a najhladniji siječanj (7,5°). Razlika temperatura između I i

VII mjeseca 17,1° što znači da je klima na Rabu prelazna između maritime

i kontinentalne. Apsolutni maksimum bio je 5. VII 1952. (37 !0 ) i minimum

6. I 1947. (—10°); tj. razlika je 47° (u Crikvenici 50,5°). Na Rabu je manji broj

vrućih i toplih, hladnih i studenih dana nego u Crikvenici. Relativna vlaga

zraka je prosječno 70,4% u 7 h, 59,4% u 14 h i 67,5% u 21 h, prosječno godišnje

65,8%. Rab spada u najsunčanije krajeve Evrope. Od 1.122 mm oborine

padne u najtoplijem dijelu godine 43 %. U 13 godina bilo je 37 dana pojave

snijega. Snijeg se na tlu zadržao godine 1956. 10—22. II, s maksimalnom

visinom 30 cm. Mraz se rijetko pojavi, vrlo čest je bio u godini 1952. Najčešći

i najjači vjetar je jugo, zatim bura; značajan je i maestral koji duva

iz zapada i jugozapada u toplom polugodištu, razblažuje ljetnu popodnevnu

žegu.

ŠUMSKI EKOSISTEMI

Fitocenološka istraživanja pokazuju da su na otoku Rabu razvijene ove

šumske fitocenoze:

Ass. Orno-Quercetum ilicis H-ić 1958.

Subass.: Orno-Quercetum ilicis typicum H-ić 1958.

Facies: Pinus halepensis

Subass.: Orno-Quercetum ilicis ericetosum Rauš 1974.

Facies: Quercus pubescens

Na temelju pedoloških terenskih i laboratorijskih istraživanja (A. VRAN-

KOVIĆ, 1974.) zaključili smo da su šumske zajednice Orno-Quercetum ilicis

typicum razvijene na ovim tlima:

— crvenice na vapnencu, lesivirane, plitke, glinaste

— smeđa tla na vapnencu (kalkokambisol), lesivirana, srednje duboka,

glinasta.

Zajednica Orno-Quercetum ilicis ericetosum Rauš 1974. razvijena je na

ovim tlima:

— eutrično smeđa tla na crvenkasto smeđim kvartarnim pijescima, tipična,

dvoslojni profil.

ŠUMA HRASTA CRNIKE

(Orno-Quercetum ilicis H-ić 1957)

Šuma crnike raširena je u veoma sličnom sastavu od južne Francuske

do Grčke; u nas je zastupana posebnom asocijacijom. Ona pokriva uski rub

jugozapadne i južne Istre, prelazi na najjužniji dio Cresa, Raba i Paga i za-

59


prema sve otoke prema jugoistoku od Lošinja, a kopno dalmatinske Hrvatske

od Zadra do albanske granice.

U arealu šume crnike luče se jasno tri geografske varijante: sjeverna,

srednja i južna. U sjevernu pripada Istra s Kvarnerskim otocima, u srednju

dalmatinski otoci do uključivo Hvara i Šćedra zajedno s uskim pojasom susjednog

kopna, a u južnu Pelješac i područje južnije od njega.

Diferencijalne vrste za spomenute geografske varijante su: 1) U srednjoj

varijanti: Styrax officinalis i Poterium sp., 2) U srednjoj i južnoj: Rosmarinus

officinalis, Euphorbia dendroides, Anthylis Barba-Jovis, Anagyris phoetida,

Ephedra nebrodensis i dr. 3) Samo u južnoj varijanti Phillyrea angustifolia,

Calycetome spinosa, Phlomis fruticosa, Putoria calabrica, Convolvus cneorum,

Marsdenia erecta, Arbutus andrachne i dr. 4) U sjevernoj (Lošinj) i južnoj

varijanti nalazi se kao reliktna vrsta Quercus coccifera.

Šuma crnike razvijena je u tri subasocijacije: Orno-Querceturn ilicis typicura

H-ić — visoka šuma ili gusto sklopljena makija s elementima šume;

Orno-Quercetum ilicis myrtetosum H-ić — niska makija s mirtom (mrčom)

jest najrašireniji vid naših makija s velikim brojem facijesa i Orno-Querce-

60

Sl. 2. Soliter alepskog bora pored puta u

»Dundu« — Rab

Foto: D. Rauš


tum ilicis ericetosum arboreae Rauš — zaprema najsjevernije područje hrasta

crnike, a vezana je za duboka i isprana tla (Rab). U njenom sastavu prevladava

Erica arborea, Arbutus unedo, Cistus salviefolius, Pteridium aquilinum,

Helianthemum gutatum i dr. (SI. 2).

Regresivna sukcesija crnikovih šuma ide preko makija, gariga do kamenjara,

a prirodna progresivna sukcesija od kamenjara obraslih gušćih ili

rjeđe raznim zelenima i sitnim grmljem, preko rjeđih makija sastavljenih

od sitnijeg i krupnijeg polugrmlja i grmlja, zatim preko gušćih makija sve

do pravih makija ili — još dalje — crnikovih šuma s podstojnom makijom.

Zahvat u progresivnoj sukcesiji ovisi o stupnju degradacije.

Brže napreduje, ako se u kamenjari ili garigu forsira i pomaže crnika

uzgojena iz sjemena.

Makija

Garig

Rjeđi garig

Quercetum

ilicis

Quercus ilex s garigom

Garig s Q. ilex

Garig

Kamenjara

Promatrajući strukturu zajednice na području Dunda možemo zaključiti

da u svima pretežno dominira hrast crnika (Quercus ilex) nastao iz panja ili

iz sjemena, te ga prate manje ili više svi elementi crnikovih šuma (Phillyrea

media, Arbutus unedo, Erica arborea i dr.). Udio pratilica ovisan je o strukturnim

karakteristikama dotične sastojine (SI. 3).

SI. 3. Protupožarna prosjeka ujedno je i granica između

predjela Kalifront i Dundo na Rabu

Foto: Đ. Rauš

61


Komparirajući strukturne karakteristike istraživanih sastojina prije 40

godina i danas možemo uočiti progresiju tih sastojina od degradiranih crnikovih

šuma-makija, prema višim uzgojnim oblicima, tj. niskoj, srednjoj i visokoj

šumi.

Rezultati šezdesetgodišnje zaštite i četrdesetgodišnjih komparativnih istraživanja

vidno govore o prirodnoj progresiji tih sastojina prema najstabilnijem

i estetski najljepšem uzgojnom obliku-sastojini visokog uzgojnog oblika.

ŠUME I TURIZAM

U sadašnje vrijeme maksimalnog razvoja turizma na otoku Rabu odnos

čovjeka i šume vrlo je važan. Naime uvidjela se potreba daljnjeg ozeljenjavanja

Raba, naročito predjela uz nove ceste, kampove, istaknute grebenove

itd. Postupno kod odgovornih ljudi prevladava shvaćanje da nije dovoljno

samo postojeću šumu koristiti u turističke svrhe već se mora ulagati i u podizanje

novih šumskih površina, ako želimo i dalje njegovati turizam.

Kad se razmatra turističko značenje šuma Dundo i Kalifront, nužno se

nameće pitanje: kako rješavati šumarsko-turistički problem čitavog kompleksa

južno od linije Kamporska draga-Eufemija. Jer sa sve većim razvitkom

turizma u Hrvatskom primorju i posebno na otoku Rabu ovaj kompleks dobiva

sve veće privredno značenje.

U navedenom kompleksu nalaze se predjeli Frkanj, Kandarole, Ograde,

Dundo i Kalifront. Ukupna im je površina oko 2.000 ha. U tim predjelima

već se nalaze objekti koje ljetovališni gosti stalno posjećuju, ponegdje borave

čitav dan. Na nekima se nalaze i suvremeni turistički objekti (Frkanj,

Suha punta), na drugima primitivni koji se manjim adaptacijama mogu turistički

unaprijediti za kupališta, izlete, lov i drugo. Postoje već i mnoge dobre

staze za šetanje i staze za duže i kraće izlete: oko 10 km.

Za taj kompleks treba izraditi turistički projekt; zatim plan transformacije

sastojina i osnovu pošumljivanja, bazirane na estetskom i turističkom

oblikovanju krajolika. Za početak treba na istaknutim mjestima stvarati dvoslojne

skupine i sastojine: u gornjem sloju borovi i u donjem makija. Ekonomska

šuma može biti samo u predjelu Kalifront; Dundo pretežno prirodni

rezervat; Frkanj park-šuma, Kandarole i Ograde pretežno za kupališni turizam.

ZAKLJUČAK

Na temelju uvida u postojeću literaturu i obavljenih istraživanja u šumskim

ekosistemima otoka Raba mogu se donijeti slijedeći zaključci:

62

1. Otok Rab je od pradavnih vremena bio potpuno zelen i obrastao visokom

šumom koja se postupno od XV stoljeća sve više iskorištavala

i degradirala (dokaz: porast broja stanovništva, sječa šume za prodaju,

učestale krađe šume, povećanje broja stoke — 30—40.000 grla, krčenje

šuma radi dobivanja poljoprivrednih površina itd., sve pisana

dokumenta).


2. Mlečani su još 3. X 1516. godine zabranili sječu crnike, medunca,

divlje masline i divlje kruške na otoku Rabu i zabranu ponovili u

1522. i 1540. godini.

3. Sve danas gole površine (kamenjare) na otoku Rabu bile su tada

(1516) još pod dobro sklopljenom šumom (Kamenjak, Fruga, Sorinj,

Lopar, Barbat, Dolin i Lun).

4. Težak život otočana, sušne godine, glad (1628) sve više je tjerao seljaka

pučanina na sječu šume, pa čak i vađenje panjeva i osiguranja

hrane za stoku i tako je šuma svakim danom bivalo sve manje unatoč

svih zabrana.

5. Za vrijeme austrougarske vladavine dokrajčene su šume naših otoka

i Primorja, da bi se onda počelo potkraj XIX stoljeća podizati borove

kulture od kojih jedan dio postoji i danas.

6. Tek u novije vrijeme početkom XX stoljeća počelo se na šume našega

krša gledati drugačije. Novi izvori za održavanje ljudskog života omogućili

su čovjeku da razumno promatra i iskorištava svoj okoliš. Zabrana

stihijskog držanja koza, reguliranje ispaše ovaca, bavljenje turizmom,

mogućnost zapošljavanja gradskog i seoskog stanovništva sve

više mijenja odnos čovjeka prema šumi.

7. Šumski ekosistemi kao prirodne tvorevine sa sposobnošću samoodržanja

takoreći, koriste taj promijenjeni odnos čovjeka prema šumi i

progresivno se šire i obnavljaju. Ako čovjek samo jedan mali dio

vrati šumi od onoga što joj je uzeo, a on to mora, jer od toga ovisi

njegov opstanak, onda će se naš krš postupno ponovno ozeleniti.

8. Temeljni šumski ekosistem na otoku Rabu je šuma hrasta crnike

(Orno-Quercetum ilicis) i sve težnje šumara treba da budu usmjerene

u uspostavljanju tog stabilnog ekosistema na otoku Rabu.

9. Turističku ekspanziju i tako zarađeni dinar mora se iskoristiti za ekološko-biološko

održavanje i učvršćenje šumskih ekosistema. Nedopustivo

je da se u borovoj šumici na Loparu kampiraju automobili i

izgradi igralište mini-golfa, a da se pri tom od godinama ubirane takse

ništa ne uloži u podizanje novih šumskih površina iako je jasno da će

spomenute borove šumice pod takvim uvjetima uskoro propasti.

10. Smatramo da bi ovo Savjetovanje trebalo donijeti zaključak da se dio

sredstava dobivenih od turizma zahvaljujući moru, šumi i zraku uloži

u obnovu i održavanje šuma naše Jadranske obale.

LITERATURA

B a d u r i n a, O.: Kronika samostana u Kamporu, Rab 1936—1956.

Bojanić-Ćirić, I.: Rab. Umag, 1—64, karte 2., 1968.

D u b a c, M.: O zaštiti šume Dundo na Rabu, i o šumama česvine. »Priroda« br.

5, str. 151—153, Zagreb, 1963.

Forenbacher, A.: Istorijski pregled botaničkih istraživanja kraljevine Dalmacije

od Visianija do danas. Rad, knj. 202, str. 51—95, Zagreb, 1914.

Golubić, S.: Prilog poznavanju klime primorske regije Jugoslavije. Geogr.

Glasn., XX, Zagreb, 1958.

Grünwald, J.: Šume na kršu Savske banovine. Šum. List, str. 122, Zagreb, 1933.

Hire, D.: Proljetna flora otoka Raba — R. J. A., knj. 198, str. 65—69, Zagreb, 1913.

Hire, D.: Građa za floru otoka Cresa. Rad., knj. 200, str. 19—88, Zagreb, 1913.

63


Hire, D.: Ispravci radnjama dra Aurela Forenbachera: »Visnianijevi prethodnici

u Dalmaciji« i »Istorijski prijegled botaničkih istraživanja kraljevine Dalmacije

od Visijana do danas«. Rad, knji. 204, str. 171—181, Zagreb, 1915.

Hire, D.: Prilozi flori otoka Cresa, Rad, knj. 215, str. 82—105, Zagreb, 1916.

Horvatić, S.: Karakteristika flore i vegetacije Krša. Šum. List, 52: 399, Zagreb,

1928.

Horvatić, S.: Prilozi flori otoka Paga. Sa 1 tablom i 1 slikom u tekstu. Rad,

knj. 18, str. 193—203, Zagreb, 1933.

Horvatić, S.: Flora i vegetacija otoka Paga. Rad, knj. 19, str. 116—372 sa al.

+ 3 tabele + table, Zagreb, 1934.

Horvatić, S.: Istraživanje vegetacije otoka Raba i Krka u god. 1935. i 1936.

Ljetopis Jugosl. Akad. sv. 49, Zagreb, 1937.

Horvatić, S.: Pregled vegetacije otoka Raba s gledišta biljne sociologije. Rad,

knj. 22, str. 1—96 + tabele, Zagreb, 1939.

Horvatić, S.: Pregled vegetacije Raba sa gledišta biljne sociologije. Šum. List

str. 715—717, Zagreb, 1939.

Horvatić, S.: Tipološko raščlanjenje primorske vegetacije gariga i borovih

šuma. Acta Botanica Croatica vol. XVII, Zagreb, 1958.

Horvatić, S.: Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg primorja u svjetlu

suvremenih fitocenoloških istraživanja. Acta Botanica Croatica, vol. XXII,

Zagreb, 1963.

Horvatić, S.: Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih

jedinica Hrvatskog Primorja (Avec un resume en francais). Jugoslavenska

Akadem. znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1963.

Lasman, D.: Šumarenje na otoku Rabu. Šum. List, str. 138—163, Zagreb, 1906.

Matić, S., Rauš, Đ. i V r a n k o v i ć, A.: Rezultati istraživanja trajno zaštićenog

prirodnog šumskog rezervata »Dundo« na otoku Rabu. Simpozij u Ohridu

1975.

M a k s i ć, B.: Klima Krša. Šum. enciklop. II, Zagreb, 1963.

M a r č i ć, J.: Sredozemna makija na dalmatinskom kršu. Šum. List, 79, 118, Zagreb,

1955.

Maričić-Brusina, Lj.: Geografsko-geološki prikaz otoka Raba. »Priroda« br.

9, str. 274—275, Zagreb, 1964.

Marinković, B.: Problem propadanja česmine (Quercus ilex L.) u Dalmaciji

(II problema del deperimento dell'elce (Leccio) in Dalmazia). Šum List 10—11,

str. 403—408, Zagreb, 1952.

Ma mužić, P.: Novija geološka istraživanja otoka Raba. Geološki vjesnik, sv.

15, 121—142, Zagreb, 1962.

Muldini-Mamužić, S.: Mikrofaunističko istraživanje eocenskog fliša otoka

Raba. Geološki vjesnik sv. 15, 143—160, Zagreb, 1962.

Nikšić, B.: Jedna stogodišnjica (Pravdoja Belia). Šum. List, 77: 527, Zagreb, 1953.

P e t r a č i ć, A.: Štete od hrastovog krasnika (Coraebus bifasciatus) kod uzgajanja

hrastovih šuma. Šum. List, str. 110—111, Zagreb, 1934.

P e t r a č i ć, A.: Zimzelene šume otoka Raba. Glasnik za šumske pokuse, Zagreb,

6, 1938.

Rauš, Đ.: Stodvadesetgodišnjica rođenja zaslužnog šumara Pravdoja Belia. Šum.

List, 11—12, 479—481, Zagreb, 1973.

Slijepčević, A.: Klima Raba. Rasprave i prikaze HZM-a, 5, 1960.

Š a f a r, J.: Šume Dunda i Kalifront na otoku Rabu — smjernice uzgajanja. Institut

za šum. i lovna istraživanja NR Hrvatske, Zagreb, 1962.

Š i m i č i ć, J. i Rauš, Đ.: Otkrivanje spomen biste šumaru Pravdoju Beliji na

Rabu 16. XI 1974. Hortikultura, br. 1, Split, 1975.

Šuljić, L.: Grad i otok Rab. Ferijalna biblioteka sv. 9, 1—108, karta 1, Rijeka,

1972.

64


Š u r i ć, St.: Opis i osnova gospodarenja u državnoj šumi »Dundo« na otoku Rabu.

Šum. List, str. 259—265, Zagreb, 1933.

Krigin, B., Š i n i k, N. i Bertović, St.: Klimatski podaci SR Hrvatske. Publikacija

HMZ (Razdoblje 1948—1960) Zagreb, 1971.

SUMMARY

Forest ecosystems of the island of Rab

(from the 15th to the 20th centuries)

In times past the forests and sea of the island of Rab represented the most

important natural sources from which the people obtained the goods for their

subsistance. Therefore, it is not surprising that as early as tie 15th century (and

even earlier), we find written documents on the forests of the island of Rab.

In the Cronicle of the Franciscan monastery Kambor at Rab, written by the

Abbot Odorik Badurina from 1936 to 1956, we find written documents about the

appearance, devastation and re-establishment of forests on the island od Rab.

In addition to that the forests of the island of Rab have been described and

investigated in recent times by the following authors: D. LASMAN 1906, D. HIRC

1913, St. SURIĆ 1933, A. PETRAĆIĆ 1938, St. HORVATIĆ 1939, J. ŠAFAR 1962,

D. RAUS-S. MATIC-A. VRANKOVIĆ 1974, and others.

On the basis of the mentioned works and the author's own investigations a

survey of the causes for the regression of the ecosystems of the island of Rab

has been dealt, with.

Ovaj rad je referat sa savjetovanja

»Uloga šume i šumske vegetacije u

zaštiti čovjekove okoline u odnosu na

Jadransko područje« održano 4—6. III

1976. god. u Zadru.

Prof. dr Đuro RAUŠ, dipl. inž. šum.

Katedra za uzgajanje šuma

Šumarskog fakulteta u Zagrebu,

Simunska cesta br. 25

65


OBAVIJEST O NOVOJ CIJENI PRETPLATE

ZA ŠUMARSKI LIST U 1978. GODINI

Dosadašnja godišnja pretplata za časopis Šumarski list

utvrđena je 1976. godine. U razdoblju od tada do danas povećali

su se višestruko troškovi izdavanja i uređivanja što se

posebno odnosi na papir, tiskarske usluge i si. Iz tih razloga

Upravni odbor ovoga Saveza bio je prinuđen da utvrdi novu

pretplatnu cijenu za 1978. godinu i to:

1. Radne organizacije, ustanove i poduzeća 600.— din

2. Pojedinci 150.— din

3. Umirovljenici, studenti i đaci . . . 50.— din

4. Inozemstvo 800.— din

Našim daljnim zalaganjem nastojat ćemo da Šumarskom

listu dademo novu i još prihvatljiviju fizionomiju objavljivanjem

članaka iz operative, zatim o aktualnim stručnim i

društvenim zbivanjima, novim zakonskim propisima iz oblasti

šumarstva i drvne industrije, obavijestima o izdavačkoj djelatnosti

struke i si. suradnje.

Vjerujemo da će pretplatnici našeg najstarijeg stručno-

-društvenog glasila uvažiti ovo opravdano povišenje pretplate,

te na taj način uredništvu Šumarskog lista pružiti daljnu

podršku.

Čekovni račun:

30102-678-6249

Izdavač Šumarskog lista:

SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA

ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE

HRVATSKE

Zagreb, Trg Ivana Mažuranića 11

Telefoni: 444-206, 449-686


ZADARSKO SAVJETOVANJE

PRILOG PROUČAVANJU PROCESA PRIRODNE OBNOVE ŠUMA

U JADRANSKOJ REGIJI JUGOSLAVIJE

U toku višegodišnjih radova na karti budućeg korištenja prostora u Jadranskoj

regiji Jugoslavije (Projekt Jadran III) uočeni su na ovim prostorima

snažno ispoljeni procesi prirodne obnove šumskog pokrova, kako u uskoj

zoni eumediterana, tako i na prostranim površinama submediteranske šumske

zone. Proces nije uočen na površinama prirodnih goleti, a slabo je izražen

ili neznatan na relativno velikim površinama krajnje degradiranih staništa

južne Hercegovine, primorskog dijela Crne Gore, te dijelova Dalmatinske Zagore.

Osnovni preduvjet za obnovu vegetacijskog pokrova treba tražiti u dubokim

socijalno-ekonomskim promjenama u ovoj Regiji. Raslojavanjem sela

i napuštanjem tradicionalne poljoprivrede i stočarstva na kršu, veliki prirodni

prostori lišeni su u relativno kratkom vremenskom razdoblju tisućljetnog

antropozoogenog utjecaja, pa u novostvorenim uvjetima vegetacijski pokrov

doživljava svojevrsnu renesansu. Iako su poremećaji i regresije u prirodnim

sistemima Jadranske regije u osnovi identični s regresijama u širokom prostoru

Mediterana, valja istaći, da je prirodni potencijal u ovom prostoru ipak

sačuvaniji, zahvaljujući to nešto povoljnijim ekološkim prilikama, posebno

količini i rasporedu oborina za razliku od velikih aridnih prostora Mediterana.

Pored povoljnijih prirodnih uvjeta, važno je istaći ii činjenicu, da su

ovi prostori tek nedavno uključeni u suvremene ekonomske tokove i graditeljsku

ekspanziju, pa time i u «ove procese degradacije prirodnih sistema.

Pa ipak, nešto povoljniji uvjeti nisu mogli u prošlosti biti dovoljna protuteža

čovjekovom prisustvu, što nedvojbeno dokazuju upravo procesi obnove

vegetacijskog pokrova u novonastalim uvjetima. Cijela Jadranska regija globalno

promatrana, nosi karakteristike krša sa svim bitnim obilježjima koje

taj pojam uključuje: petrografskim — karbonatno stijenje, hidrografskim —

okomita i pretežno podzemna cirkulacija vode, reljefnim — zatvorene depresije,

te vegetacijskim — potisnutost i degradacija vegetacijskog pokrova. Ovo

posljednje obilježje predstavlja s ekološkog stanovišta temeljni problem Jadranske

regije, a njegovom analizom i definiranjem smjernica za saniranje

i unapređenje, rješavamo jednu od ključnih komponenata čovjekove okoline

u ovom prostoru.

Šumski pokrov predstavlja osnovnu kategoriju u karti budućeg korištenja

prostora i prirodnih izvora u Regiji. U fazi analize zatečenog stanja, razvojnih

tendencija te prognoze za jedan dugoročniji period, proces prirodne

obnove vegetacije javlja se kao presudan faktor kako u pogledu promjena

u globalnoj pokrovnosti šuma, tako i u promjenama u širokoj skali sukcesija

na šumom obraslim površinama.

67


U sadašnjoj etapi rada uočene su tek osnovne karakteristike ovog procesa.

Između ostaloga, utvrđeno je slijedeće:

— Obnova teče generativnim putem i to prvenstveno vrstama lakšeg sjemena,

pri čemu glavni vjetrovi igraju odlučujuću ulogu.

— U zoni zimzelene šume česmine procesi obnove šumskog pokrova naročito

su izraženi na većim otocima Dalmacije. Na garizima, ali i na velikim

površinama napuštenih poljoprivrednih kultura u zoni eumediterana, uz

autohtonu šumsku vegetaciju, širi se snažno alepski bor koji, kao ničim sputavana

vrsta svjetla, daje osnovni pečat procesu obrašćivanja u ovoj zoni.

Česmina, kao vrsta teškog sjemena, širi se slabije, a na mnogim površinama,

u prvim godinama razvoja, propada u borbi s uzgojeno jačim vrstama.

— U zoni listopadnih šuma medunca s bjelograbom i crnim grabom,

dakle, na najvećem dijelu Jadranske regije, prostrane kraške pašnjake i kamenjare

osvaja, uz draču i šmriku, bjelograbić, crni grab i crni jasen. Medunac,

kao vrsta teškog sjemena, širi se znatno manje i sporije. S brojnih

jezgri autohtonog crnog bora i crnoborovih kultura u ovoj zoni, evidentno

je snažno obrašćivanje borom, posebno u smjeru dominantnih vjetrova. U

inicijalnoj fazi obnove šuma u ovoj zoni, važnu ulogu igra i Juniperus oxicedrus

— šmrika, koja značajno utječe na stvaranje povoljnih mikroklimatskih

prilika na površinama zahvaćenim prirodnom obnovom.

— U montanoj vegetacijskoj zoni primorske bukve proces obnove bukovih

sastojina je slabo izražen. Bukva kao vrsta teškog sjemena teško i sporo

prodire na svoja ranija staništa. Međutim, s brojnih crnoborovih prirodnih

sastojina i kultura u ovoj zoni, širi se bor preko prostranih travnjaka i pašnjaka,

pa time kao pionirska vrsta stvara uvjete za kasnije naseljavanje

bukve. Tipičan primjer predstavlja napušteno Veliko Rujno i Velika Močila

na Velebitu.

— - Sa stanovišta zaštite i održavanja krajolika, obrašćivanje alepskim

borom napuštenih poljoprivrednih površina u zoni eumediterana svakako je

nepoželjna pojava. Nekada s mukom održavana i njegovana, nestaje na očigled

ova najvrednija komponenta našeg mediteranskog pejzaža (maslinici,

vinogradi i dr.).

— Proces obnove šumskog pokrova ne teče ravnomjerno u Jadranskoj

regiji. Sjeverni dio s nešto bogatijim vodenim talogom ujedno je i područje

najranije depopulacije ruralne sredine i prestrukturiranja aktivnog stanovništva,

pa su i procesi obnove vegetacije u ovom dijelu regije najizraženiji

(veći dio Istre, Hrvatsko primorje, a posebno primorske strane masiva Kapele

i Velebita). Na jako degradiranim površinama dijela dalmatinske Zagore,

južne Hercegovine i Crnogorskog primorja, proces obnove je, kako smo

naveli, slabo izražen ili neznatan, posebno radi nedostatka matičnih jezgri

s kojih bi se vegetacija mogla širiti. Pored toga, ova ekonomski najnerazvijenija

područja još uvijek su u velikoj mjeri opterećena ispašom sitne stoke.

Paralelno sa socijalno ekonomskim razvojem ovih krajeva, bilo bi nužno

provoditi određene minimalne zahvate, posebno sjetvu alepskog i crnog bora

pod busenje kadulje i drugih vrsta. Time bi se na velikim prostorima neznatnim

troškovima podigle matične jezgre neophodne u procesu prirodne

obnove vegetacije.

— Alepski i crni bor svakako dominiraju u inicijalnoj fazi prirodne obnove

šuma. Ove »najpokretljivije vrste« prve osvajaju otvorene terene, po-

68


sebno napuštene poljoprivredne površine. Njihova uloga prethodnika ogleda

se u činjenici što se teško pomlađuju pod vlastitim krošnjama. Podmladak

bora, posebno alepskog, ne može izdržati konkurenciju šumske vegetacije listača,

koja prodire pod krošnje borova i brzo osvaja svoja ranija staništa.

— Priroda gradi i stvara besplatno na velikim prostranstvima Jadranske

regije. Zadaća je suvremenog šumarstva da ove procese svestrano i temeljito

prouči i dugoročno usmjerava prema postavljenim ciljevima, čini se

opravdanim da će u novostvorenim uvjetima biti potrebno revidirati neke

postavke kako u oblasti stručne šumarske problematike, tako i u osnovnom

strateškom pristupu problematici krša. Neosporno je da težište radova ne leži

više toliko u akcijama na umjetnonm pošumljavanju koliko na uzgojnim radovima

u prostranim prirodnim sistemima šuma, kao i na zaštiti ovih površina

od požara. Šumski požari predstavljaju danas jedinu ozbiljnu prijetnju

šumskom pokrovu jadranske regije.

— Priroda favorizira uzgojno jače vrste koje opet potiskuju dominantne

i vrijedne vrste konačnih razvojnih stadija šumske vegetacije. Bilo bi stoga

neophodno u zoni eumediterana osigurati uvjete za normalni razvoj hrasta

česmine, a u prostranoj zoni submediterana hrasta medunca. Obzirom na

prostranstvo regije, te opseg i zamah procesa prirodne obnove šuma, ne

može se očekivati da će ovaj posao obavljati šumarstvo jadranskog područja

bez organizirane i dugoročne pomoći čitave šumarske privrede Republike.

— Republički zavod za zaštitu prirode organizirao je praćenje procesa

prirodne obnove šuma preko mreže trajnih opažačkih ploha u jadranskoj regiji.

U ovu akciju trebalo bi uključiti šumarske znanstvene institucije, jer

prirodna obnova šuma ima bez sumnje izuzetan i dalekosežan općedruštveni

značaj.

Dragutin BÖHM, dipl. inž. šum.,

Rep. zavod za zaštitu prirode, Zagreb

IN2ENJERI I TEHNIČARI!

STRUČNJACI ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE!

Pozivamo Vas na saradnju:

OBJAVLJUJTE REZULTATE SVOJEGA RADA!

Poželjno je obrađivati izvorne aktualne stručne teme (uspjehe i

propuste) iz brojnih područja i oblasti šumarstva i drvne industrije

u sažetom obliku, sa nekoliko karakterističnih snimaka, crteža,

grafikona, tabela i si.

Objavljujte rezultate svojih Šumskih gospodarstava, svojih šumarija!

Uredništvo Šumarskog Lista

Zagreb - Mažuranićev trg 11

69


POVIJEST

ŠUMARSTVA

HRVATSKE

1846 - 1976

KROZ STRANICE ŠUMARSKOG LISTA

OPERATIV«,

ZNANSTVENI RADNICI

I RADNE ORGANIZACIJE!

U vašem je interesu da nabavite

i pročitate ovu rijetku i korisnu

stručnu publikaciju:

Ovo kapitalno stručno djelo »POVIJEST ŠUMARSTVA HRVAT­

SKE« prisjeća vas i historiografski vodi kroz burnu i bogatu prošlost

naših šuma i šumarstva uopće, ne samo Hrvatske, nego i čitave Jugoslavije.

Publikaci/a obuhvaća 430 stranica, ukusno opremljena u tvrdom

povezu s ojačanim platnenim hrbatom. Mnogobrojne fotografije, slike,

crteži, grafikoni i tabele obogaćuju tekstualnu vrijednost ove jubilarne

edicije.

Ovakova publikacija pojavljuje se svakih 50 i više godina poput

one AKADEMIKA A. UGRENOVICA: POLA STOLJEĆA ŠUMARSTVA

— ZAGREB 1926. godine.

Predlažemo radnim organizacijama šumarstva i drvne industrije

širom Jugoslavije da naruče barem 5—10 primjeraka »POVIJEST ŠU­

MARSTVA« u reprezentativne svrhe, za poklone, nagrađivanja pojedinaca,

istaknutih marljivih stručnih i društvenih radnika, delegacija,

skupina i si.

Cijena »Povijest šumarstva Hrvatske« iznosi 250.— din i isporučuje

je:

Bankovni račun: 30102-678-6249

SAVEZ

INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA

I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE

41000 Zagreb, Mažuranićev trg 11

Telefoni: 444-206 i 449-686


SUVREMENA ZAŠTITA ŠUMA

Iako zaštita šuma ima među šumarskim naukama svoje određeno i uglavnom

čvrsto mjesto, ipak joj se često osporava pravo na postojanje kao samostalne

naučne discipline. Ukazuje se na činjenicu — koju gotovo svi dosadašnji

udžbenici i priručnici zaštite šuma doista potvrđuju — da se sadržaj

ove nauke najvećim dijelom iscrpljuje opisivanjem biologije i suzbijanja po

šumu štetnih životinja, prije svega kukaca i biljaka, prije svega gljiva. Zbog

toga bi, prema ovome shvaćanju, zaštitu šuma trebalo pripojiti entomologiji

i fitopatologiji, a »preostali dio« bi se mogao pridijeliti uzgajanju odnosno

uređivanju šuma.

Uzrok takvome stanju treba tražiti u razvojnom putu ove discipline. Zaštitu

šuma, više nego druge šumarske nauke, izgrađivali su nešumari: zoolozi,

botaničari, kemičari, tehničari i dr. Ona se stoga nije harmonično razvijala.

Stoji tvrdnja da je klasična zaštita šuma više okrenuta štetnim organizmima

i njihovom suzbijanju nego šumi.

Suvremeno poimanje zaštite šuma polazi s jednog drugog stajališta, kojemu

su pečat dali šumari. Prema tome shvaćanju polazna točka u zaštiti

šuma ne smije biti niti uzročnik štete niti način suzbijanja. Zaštita šuma kao

šumarska znanstvena oblast mora poći od šume ili od njene biološke i gospodarske

jedinice —sastojine. Na taj način dolazi se nužno do jednog novog

— entomološkom i mikološkom shvaćanju nadređenog — stajališta, koje sva

zbivanja u šumi, bila ona normalna ili vodila k štetama, promatra kao cjelinu.

Iz te cjeline izdvajaju svoje zasebne problematike uzgajanje i zaštita

šuma. Zaštita šuma postaje tako nauka o ugroženoj, u svojoj harmoniji poremećenoj,

bolesnoj šumi. Time se ona još jasnije ističe kao sestrinska struka

uzgajanja šuma, koje obrađuje biološke temelje i tehniku postupanja u normalnoj,

u svojoj harmoniji neoštećenoj, zdravoj šumi (SCHWERDTFEGER,

1944).

Sadržaj zaštite šuma time se bitno proširuje. Njen dosadašnji »klasični«

sadržaj, koji se iscrpljuje u prikazu uzročnika šteta i zaštitnih mjera, postaje

samo jedan i to specijalni dio ove nauke. Njega treba upotpuniti jednim općim

dijelom, koji joj sada nedostaje. Taj novi, opći dio mora sadržavati poglavlja

o složenosti i funkcioniranju šumskih životnih zajednica i ekoloških

sistema, koje one tvore, o načinima i posljedicama poremetnje tih sistema,

o dispoziciji i rezistenciji šume, o toku bolesti i njenom gospodarskom očitovanju,

o rekonvalescenciji šume i dr. Time se ona zaokružuje u jednu novu,

širu nauku, nauku o patologiji šuma, u kojoj njen raniji, »klasični« sadržaj

postaje samo specijalnim dijelom, kojega bi se moglo nazvati »tehnikom zaštite

šuma«, slično kao što nauka o uzgajanju šuma ima svoj specijalni dio

»tehniku uzgajanja šuma«.

Ta tehnika zaštite šuma ima svoje metode, kojima nekada više — nekada

manje postiže cilj. I te metode, kao i čitava ova nauka, imaju svoj

razvojni put, svoje mjesto i značaj u određenoj fazi razvoja nauke. Poimanje

71


o vrijednosti pojedinih metoda mijenjalo se usporedno s produbljivanjem naših

znanja o šumi kao kompliciranom biomehanizmu, u kojemu nema slučajnih

pratilaca, nego svaki član i biocena i abiocena ima određeni značaj za

harmonično funkcioniranje cijeloga mehanizma. Tako je došlo do toga da su

danas rehabilitirane neke stare metode, kojima se cilj doduše sporije dostiže,

ali koje malo ili nikako ne remete prirodne odnose među članovima životne

zajednice i koje su bile potisnute novim, vrlo efikasnim terapeutskim metodama,

koje su međutim drastično narušavale sastav i funkcioniranje ekosistema.

Otkriće DT-ja prije 30-tak godina predstavljalo je pravu revoluciju u

zaštiti bilja. Kada se zatim u kratkom vremenu pronašlo i druge insekticide

na bazi organoklornih i organofosfornih spojeva, a nakon toga i razne organske

fungicide i herbicide, počelo se smatrati da će kemijske metode riješiti

glavne probleme zaštite šuma.

Revolucionarna novost tih suvremenih sintetskih organskih insekticida

sastojala se u tome, što su oni kao otrovi bili selektivni tj. bili su škodljivi

— barem se neko vrijeme tako mislilo — samo za insekte, ali ne i za toplokrvne

životinje i ljude. Međutim budući da su imali kontaktno djelovanje,

kao insekticidi bili su praktički univerzalni. Pokazalo se, međutim, da stvari

baš ne stoje tako. Štetne posljedice primjene tih insekticida primijećene su

i na višim životinjama, ribama, pticama i dr. Počelo se čak govoriti i o njihovom

štetnom djelovanju i na ljude. S druge strane njihovo svojstvo da su

kao kontaktni insekticidi imali univerzalno djelovanje pokazalo se lošim. Od

njih su u šumi stradavali svi insekti, bili oni štetni ili korisni. Dolazilo je do

drastičnih zahvata u strukturu ekosistema. Neki od tih insekticida iz navedenih

i drugih razloga bili su zabranjeni, a primjena kemijskih metoda u

zaštiti šuma općenito je bila podvrgnuta kritici.

Upravo zahvaljujući univerzalnonsti tih insekticida došla je još jače do

izražaja i ranije isticana potreba za takvim materijama, koje bi imale selektivno

insekticidno djelovanje. Umjesto politoksičnih trebalo bi pronaći monoili

najviše oligotoksične spojeve, kojima bi se uništilo štetnika, a sve druge

organizme poštedilo. Kemija to, čini se barem za sada nije u stanju riješiti.

Za sada nema ni jedne jedine monotoksične insekticidne materije.

Ali kemičarima je uspjelo nešto drugo. Proučili su sastav i uspjeli sintetizirati

seksualne mirise ženki nekih štetnih leptira — feromone — koji su

species specifični. Pomoću njih moguće je primamiti mužjake na određena

zaklonjena mjesta i tamo ih uništiti. Na taj se način uništava samo štetnika

dok svi drugi organizmi ostaju pošteđeni. U prometu se već nalaze tvornički

preparati — feromoni nekolicine štetnih leptira, prije svega gubara, a u eksperimentalnoj

su fazi feromoni potkornjaka. S feromonom gubara »disparlure«

vrše se pokusi i u Jugoslaviji.

Daljnje perspektive selektivnog suzbijanja štetnih insekata otvaraju tzv.

genetičke metode. Radi se o sterilizaciji mužjaka u laboratoriju i to radioaktivnim

zračenjem ili kemikalijama. Nakon toga ispušta ih se u prirodu,

gdje kopuliraju sa ženkama, koje tada odlažu sterilna jaja. Na ovaj se način

pokušalo i kod nas i to upravo na jadraskom području (Hvar) suzbijati gubara,

o čemu će kasnije još biti riječi. Suzbijanje štetnika tim putem za sada

je skopčano s velikim poteškoćama, koje će možda kasnije biti uklonjene.

72


Velike izglede u selektivnom suzbijanju štetnika imaju tzv. biološke metode.

Radi se o korištenju živih organizama (patogeni mikroorganizmi, paraziti,

predatori) u borbi protiv gospodarski štetnih insekata. Za sada su

najznačajniji rezultati postignuti primjenom bakterijskih preparata. Oni se

već nalaze u prodaji slično kao i kemijski preparati. Njihova se primjena

zasniva na činjenici da i insekti, jednako kao i više životinje i ljudi, podliježu

epidemijskim bolestima, koje uzrokuju mikroorganizmi: virusi, bakterije,

mikrosporidije ili gljive. Bakterijski preparati sadrže spore Bacillus thuringiensis-a.

S njima se već duže vremena širom svijeta vrše pokusna suzbijanja.

U Hrvatskoj na obalnom području također su obavljeni uspješni eksperimenti

suzbijanja borovog četnjaka Cnetocampa pityocampa — o tome

kasnije malo više — a u Slavoniji protiv gubara. Proizvodnja preparata na

bazi virusa i mikrosporidija nailazi na poteškoće jer njihov uzgoj za sada

nije moguć na umjetnoj podlozi nego samo u živim organizmima.

Primjena parazita i predatora u Evropi se nalazi još u orijentacionoj

eksperimentalnoj fazi. Glavnu poteškoću predstavlja masovni uzgoj ogromnog

broja individua. U Americi postoje tako rekuć tvornice korisnih insekata,

koji se koriste prije svega u poljoprivredi. U Evropi se od parazitskih kukaca

najviše eksperimentira s polifagnim jajnim parazitima — vrstama roda Trichogramma.

S parazitom gubarevih jaja Ooencyrtus kuwanae eksperimentirano

je i kod nas i to na otoku Hvaru. O tome kasnije također nešto opširnije.

Vrše se pokusi i s drugim vrstama Chalcidoidea (Erdoesicma alboannulata,

Dahlbominus fuliginosus), zatim Proctotrupoidea (Platygaster manto),

Ichneumonidae, Tachinidae (Carcelia gnava) i dr. (SCHWERDTFEGER, 1970).

Činjenica je da su povoljni rezultati s parazitskim kukcima za sada postignuti

samo na malim površinama, dok je praktična primjena na većim površinama

ograničena tehničkim i gospodarskim okolnostima.

Što se tiče predatora, najpoznatiji je primjer crvenog šumskog mrava

Formica ruja. Istini za volju treba reći da se u ovom slučaju i ne radi o primjeni

biološke metode u svrhu gušenja konkretne masovne pojave nekog

štetnika nego o dugoročnoj šumskohigijenskoj mjeri. To međutim ništa ne

umanjuje značaj ovoga korisnog insekta. Vršeni su također pokusi s bubom

marom, Aphidecta obliterata, protiv uši na smreci i dr.

Iako se biološke metode borbe najvećim dijelom nalaze još u eksperimentalnoj

fazi, očito je da ni one, čak i kada budu usavršene za pratičnu primjenu,

neće same za sebe moći riješiti probleme zaštite šuma, jednako kao što

to ne mogu ni kemijske metode.

Izlaz se vidi u tzv. integriranim metodama zaštite šuma. O čemu se radi?

Praktički o ničemu novome nego o racionalnoj kombinaciji svih metoda zaštite

šuma, respektirajući pri tome sadašnja saznanja o strukturi i funkcioniranju

šumskih ekosistema. Integrirane metode temelje se, prema SMITHU

(1963) na ova tri principa: 1) Štetnika se ne smije promatrati izolirano nego

zajedno s njegovim prirodnim neprijateljima i ostalim stanovnicima istoga

životnog prostora, s kojima je on kompleksno povezan; 2) umjesto nastojanja

da se štetnika potpuno uništi treba obrambene mjere usmjeriti na to da ga se

drži na onome nivou, u kojemu ne može načiniti štete; 3) izbjegavanje poremetnja

u ekosistemu.

Prema FRANZU (1966), koji je ove principe dalje razvio, od integriranih

se metoda zaštite šuma traži naročito slijedeće: dobra prognoza da bi se ot-

73


klonite nepotrebne akcije; povećanje i pojačanje prirodnih faktora mortaliteta

šumskouzgojnim mjerama kao i biološkim metodama suzbijanja; primjena

mehaničkih umjesto kemijskih metoda suzbijanja; upotreba selektivnih,

monotoksičnih pesticida, ukoliko takvi postoje; izbor insekticida s kratkotrajnim

djelovanjem, ukoliko za postizavanje cilja nije neophodno potrebno dugotrajno

djelovanje; oprezno doziranje; vremensko podešavanje primjene tako

da se insekticid upotrijebi onda kada će njime biti pogođeno što manje prirodnih

neprijatelja; ograničenje primjene insekticida na površine, koje se

zaista neophodno moraju tretirati.

Iako misli vodilje integriranih metoda zaštite šuma nisu nove, one nisu

do kraja razrađene. Taj posao tek treba uraditi. Trebalo bi to učiniti što prije

kako bi i ova oblast šumarstva u praktičnom izvršenju svojim zadataka kročila

suvremenim putevima.

Sada bih htio sa nekoliko primjera ilustrirati neke od spomenutih novih

selektivnih metoda zaštite šuma, a koje su iskušane na jadranskom području.

Naprijed su samo spomenute neke pokusne primjene tih metoda pa ih ovdje

malo pobliže opisujem i to krononloškim redoslijedom.

Kako je spomenuto, na otoku Hvaru i to u Jelsi obavljeni su pokusi suzbijanja

gubara njegovim jajnim parazitima. Pokuse je proveo T a d i ć. On

je u rujnu 1959. god. u park-šumu u Jelsi ispustio oko 10.000 primjeraka osice

Ooencyrtus kuwanae, koja parazitira gubareva jaja. Ovaj parazit bio je kod

nas do tada poznat samo u Makedoninji, kamo se je proširio iz Bugarske

ili još vjerojatnije iz Grčke. Tadić ga je prenio i na Hvar i od tog vremena

on je novi korisni član entomofaune ovog otoka. Sada ga se ovdje redovito

masovno nalazi. Gubar je poslije rata pa do ove introdukcije u dva navrata

bio totalno obrstio park u Jelsi. Nakon introdukcije takvih štetnika više nije

bilo iako je gubar ovdje i dalje stalno prisutan.

Androić je 1960. god. proveo pokuse biološkog suzbijanja borovog

četnjaka Cnetocampa pityocampa pomoću bakterija. Pokusi su provedeni u

Istri u borovoj kulturi Sv. Marina kraj Labina. Tretiranje je obavljeno bakterijskim

preparatom (Bacillus thuringiensis) u nekoliko varijanata s obzirom

na doziranje. Usprkos vrlo nepovoljnim vremenskim prilikama preparat je

djelovao dobro gotovo u svim varijantama. Tretirane su plohe bile pošteđene

od brštenja, a kontrolne potpuno obrštene. Na tretiranim je plohama preživio

samo mali broj gusjenica tako da je kasnije na njima broj zapredaka po stablu

iznosio svega 0,06—0,90 dok se na netretiranirn kontrolnim površinama kretao

od 6—20. Pokazalo se da je bakterijskim preparatom moguće bolje i efikasnije

suzbiti borova četnjaka nego drugim do sada primjenjivanim metodama

uključujući i kemijsko tretiranje.

Ja sam ispitao jednu selektivnu kemijsku metodu suzbijanja potkornjaka

na alepskom boru (SPAIĆ, 1964). Pokusi su obavljeni 1963. god. na Lošinju.

Metodu sam već prije (1955. god.) ispitao na Velebitu protiv potkornjaka

smreke i tu je ona dala odlične rezultate. Postupak se ukratko sastoji

u ovome: Lovnom stablu prije obaranja skine se unaokolo u prsnoj visini ili

niže prsten kore određene širine (5—15 cm). Deblo se na tome mjestu premaze

insekticidom u formi paste. Uzlaznom strujom sokova otrovne soli budu

raznešene po cijelome stablu do krajnjih vrhova grana, tj. ono se zatruje.

Nakon nekoliko dana stablo se obori. Potkornjaci se u njega ubušuju jednako

kao i u netretirano stablo i odlože jaja. Međutim potomstvo (a često već i

74


oditelji) ugine jer se hrani zatrovanom drvnom materijom. Iako je, dakle,

stablo kontaminirano, otrov se nalazi pod korom i ni najmanje ne ugrožava

ostale članove biocenoze nego samo one, koji se ubušuju pod koru, a to su

štetnici.

Prigodom pokusa na alepskom boru na Lošinju upotrijebio sam XYLA-

MON pastu, načinjenu na bazi cink-silicium-fluorida, koja je na smreci dala

odlične rezultate. Međutim pokusi na alepskom boru nisu dali zadovoljavajuće

rezultate. Uzrok tome ostao je nejasan i vrlo vjerojatno leži u drugačijem

cirkuliranju silikofluorida u kambijalnoj zoni alepskog bora. Ove bi

pokuse bilo korisno nastaviti.

Maksimović je 1969 god. također u Jelsi na Hvaru kao i Tadić s

parazitima proveo pokuse suzbijanja gubara genetičkim metodama tj. sterilizacijom

mužjaka. Odrasle gusjenice i kukuljice mužjaka gubara iz Jelse bile

su ozračene s eo Co u Institutu za nuklearnu energiju »Boris Kidrič« u Beogradu,

a zatim odmah avionom vraćene natrag. Do pojave leptira bile su

zaštićene u kavezima, a zatim su leptiri pušteni u prirodu. Odnos ozračenih

sterilnih i neozračenih mužjaka u prirodi iznosio je 1:2. Ženke su kopulirale

i ozračenim i s neozračenim mužjacima i zatim odložile jaja. Od 100 promatranih

jajnih legala u 22 je bilo 72,3—100% sterilnih jaja, a u ostalima

28,8—54%. Rezultati bi sigurno bili još bolji da je odnos ozračenih i normalnih

mužjaka bio povoljniji u korist ozračenih.

Ima još sličnih primjera primjene novih metoda zaštite šuma na jadranskom

području. No već i navedeni primjeri dokazuju da suvremena kretanja

u zaštiti šuma nisu mimoišla ovo područje.

CITIRANA LITERATURA

Androić M. (1961): Pokusno suzbijanje borova četnjaka (Thaumatopoea pityocampa

Schiff.) bakterijama (Bacillus thuringiensis). Šumarski list, br. 3—4,

Zagreb.

Franz J. (1966): Integrierte Bekämpfung von Forstschädlingen. Nachrichtenblatt

des Deutschen Pflanzenschutzdienstes Nr. 18, Stuttgart.

Maksimović M. (1971): Application of the sterile-male technique to the gypsy

moth, Lymantria dispar L. A field trial. In: Application of induced sterility

for control of lepidopterous populations. International Atomic Energy Agency,

Vienna.

Schwerdtfeger F. (1970): Die Waldkrankheiten. Ill Aufl. Hamburg und Berlin.

Smith R. F. (1963): Die Prinzipien der intergrierten Schädlingsbekämpfung.

Nachrichtenblatt des Deutschen Pflannzenschutzdienstes Nr. 15, Stuttgart.

Spaić I. (1964): Pokusi suzbijanja potkornjaka na alepskom boru metodom

prstenovanja. Šumarski list br. 5—6, Zagreb.

Tadić M. (1961): Prilog poznavanju dijapauze jajnog parazita gubara Anastatus

disparis R. na Hvaru. Zaštita bilja 63—64, Beograd.

Prof. dr. Ivan SPAIĆ

Katedra za zaštitu šuma

Šumarski fakultet Zagreb

75


AKTUALNA PROBLEMATIKA

ULOGA INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA

U PRIPREMI OPERATIVE ŠUMARSTVA ZA OPŠTENARODNU

ODBRANU*

Šume se još i danas najčešće shvataju kao objekat za proizvodnju drveta

za potrebe stanovništva i industrije. To je, međutim, samo tek jedna funkcija

šume. U novije vreme opšte korisne funkcije šuma imaju sve veći značaj,

kao jedna od bitnih komponenata uslova življenja. Ovaj dvojni karakter daje

šumama poseban značaj i uvrštava ih u dobra od opšteg interesa »koja uživaju

posebnu zaštitu i koriste se pod uslovima i na način koji je propisan

zakonom« (Ustav SFRJ, član 85—86).

U uslovima eventualnog rata šume dobijaju još veći značaj, jer predstavljaju

važan faktor za organizaciju odbrane zemlje.

Koliki je značaj šuma, najpotpunije i najbolje se vidi tamo gde šuma

nema.

Upravo naša iskustva iz poslednjeg rata potvrđuju značaj šuma:

— za organizaciju strategije i taktike odbrane,

— za skloništa za narod i njegovu imovinu,

— za razne delatnosti za potrebe armije i naroda, sklonjene od oka neprijatelja,

— stratešku zaštitu za vreme kretanja vojske i njene opreme i materijala

po šumskim putevima i drugo.

Globalno gledano, šume su rasprostranjene po celoj teritoriji SFR Jugoslavije,

u ravnicama i planinskim predelima. Međutim, njihova konkretna

rasprostranjenost ne zadovoljava, jer ima velikih površina i šumskog zemljišta,

po svim socijalističkim republikama i pokrajinama, koje su bez šumskog

pokrivača.

U Jugoslaviji ima ukupno oko 8,7 miliona hektara šumom obraslih površina.

Po šumovitosti naša zemlja zauzima u Evropi sedmo mesto. Pored odraslih,

ima još oko 1,6 miliona hektara neobraslog šumskog zemljišta. Obrasla

površina čini šumovitost od 34% u odnosu na ćelu teritoriju SFRJ, i po ovom

pokazatelju zauzimamo peto mesto u Evropi. Na jednog stanovnika dolazi

0,36 ha šumom obrasle površine, što nas u Evropi svrstava takođe na peto

mesto.

Iskazano stanje treba, međutim, sagledati i sa drugih aspekata. Tako na

primer, od ukupno obraslih šuma samo je 63% očuvanih šuma, a 37% su

degradirane šume, šikare i makije. Peto mesto u Evropi po pošumljenosti je

* Referai održan na Savjetovanju o ulozi inženjera i tehničara u općenarodnoj

obrani, održanom u Zagrebu od 7. do 9. XII 1977. god.

76


svakako dobro, ali struktura te pošumljenosti ne zadovoljava, obzirom da

drvna masa takvog šumskog fonda daje samo 2,1% prirasta i tako nas svrstava

čak na dvadesetšesto mesto u Evropi.

KADROVI U ŠUMARSTVU

Koliko će se saznanje o značaju šuma u miru i u posebnim uslovima

usmeriti na opšte koristi društva, između ostalog i pre svega, zavisi od osposobljenosti

inženjera i tehničara šumarstva, da svojim znanjem i praktičnooperativnim

sposobnostima usmere sve osobine šume na opšte koristi društva.

Taj ljudski faktor, a u njemu je posebna odgovornost inženjersko-tehničkog

kadra kao najstručnijeg, je nosilac i istovremeno izvršilac svih zadataka u

oblasti šumarstva, kako u miru tako, i više, u posebnim uslovima rata.

Sve šume u Jugoslaviji predate su kolektivima osnovnih organizacija rada

šumarstva na gazdovanje, s tim da su one dužne da ih održavaju i unapređuju

putem povećanja kvaliteta i prirasta, te proširenjem šumskog fonda

putem pošumljavanja i podizanja plantaža. Tako su kolektivi organizacija

udruženog rada šumarstva, a u okviru njih inženjersko-tehnički kadrovi posebno,

preuzeli obavezu da održavaju, unapređuju i opslužuju 1/3 teritorije

Jugoslavije, gde su uživaoci društvo u celini.

Inženjersko-tehnički kadar strukovno se organizuje, kao uostalom i druge

struke, tako da se u organizacijama udruženog rada formiraju Sekcije inženjera

i tehničara šumarstva i industrije za preradu drveta. Udruživanjem

sekcija na nivou skupština opština formira se Društvo inženjera i tehničara

šumarstva i industrije za preradu drveta. Na nivou socijalističkih republika

i pokrajina, formirani su savezi inženjera i tehničara šumarstva i industrije

za preradu drveta, a sve je to, na nivou federacije, objedinjeno u Savez inženjera

i tehničara šumarstva i industrije za preradu drveta.

U 1974. godini bilo je ukupno 62.719 zaposlenih u privredi šumarstva Jugoslavije,

od čega je 1.611 bilo inženjera i 2.929 tehničara. Ovaj inženjersko-

-tehnički kadar raspoređen je na specifične poslove šumarstva sa 86 %, a

ostatak od 14% radi na drugim poslovima. Ovo brojno stanje odnosi se samo

na privredu u oblasti šumarstva i to isključivo u društvenom sektoru. Ukupno,

visoko školovanog osoblja inženjera i tehničara zaključno sa 1974. godinom

bilo je: inženjera šumarstva •— 4.629, a tehničara šumarstva — 8.882.

Iz ovoga proizlazi da je u privredi zaposleno samo oko 1/3 školovanog stručnog

kadra u oblasti šumarstva.

U svemu nedovoljan je broj stručnog, inženjersko-tehničkog kadra u privredi

šumarstva, a naročito na terenu, gde je najpotrebniji. Odnos inženjera

i tehničara, zaposlenih u privredi šumarstva, je 1:1,8.

Starosna struktura zaposlenih u šumarstvu je veoma nepovoljna, što se

vidi iz sledećih podataka: do 35 godina starosti ima samo 14.000 radnika ili

25 %, a 35 % radnika starije je od 45 godina. To je za teške i naporne poslove

u oblasti šumarstva veoma nepovoljna struktura. Ona je nepovoljna i sa stanovišta

angažovanja mlađih radnika za obuku za rad sa mehanizovanim sredstvima,

što takođe čini teškoće. U posebnim uslovima rada ova činjenica bi

naročito uticala na efikasno izvršavanje zadataka, i zbog toga je potrebno na

vreme preduzeti odgovarajuće korake za promenu ove strukture.

77


PLANIRANJE

Proizvodnja u šumarstvu karakteriše se dugim rokovima. Često uloženi

rad jedne generacije uživa naredna generacija. To čini i specifičnost planiranja

u šumarstvu. Međutim, bez obzira na specifičnosti, planiranje se vrši u

osnovnim organizacijama udruženog rada, a objedinjavanje i usklađivanje

razvoja na nivou radnih organizacija. Poteškoće su u tome što planovi OOUR-a

treba da se usaglase sa planovima i potrebama opšte narodne odbrane, jer

se često teritorija na kojoj privređuje osnovna organizacija udruženog rada

prostire na teritorije više opština, a svaka od njih traži da se na njenom

području stokiraju oprema i materijali za zaštitu, vrše pošumljavanja i si.

Iz tih razloga predstoji potreba za utvrđivanjem metoda usklađivanja planova

sa potrebama i planovima opšte-narodne odbrane. Kada je organizacija

udruženog rada na teritoriji više opština metodika bi naročito trebalo da

se resi objedinjavanje planova na nivou radnih organizacija, kao zbir ili

stvarne mogućnosti svih OOUR-a u radnoj organizaciji.

Organizacije udruženog rada na osnovu propisa republičkih i pokrajinskih

zakona o šumama izrađuju ŠUMSKO-PRIVREDNE OSNOVE, kao bazni

planski dokumenat za održavanje šumskog fonda, njegovo unapređenje i proširenje.

Sumsko-privredna osnova sadrži sve glavne pokazatelje razvoja organizacije

udruženog rada u oblasti šumarstva. Osnova se radi za period od

10—20 godina, pa prema tome, ona predstavlja plan za dugoročnije sagledavanje

gazdovanja šumama. Programirani radovi i mere sadržane u Osnovi

zasnivaju se, po pravilu, na maksimalnom i racionalnom korišćenju privrednog

potencijala šuma, u skladu sa usvojenim smernicama razvoja šumarstva

od strane društveno-političkih zajednica i uz puno uvažavanje opšte-korisnih

funkcija šuma.

Šumsko-privrednu osnovu izrađuje i usvaja OUR-a a saglasnost za njenu

primenu daje skupština opštine za svoje šume ili više njih, ako se teritorija

OUR-a proteže na više opština. Obzirom na značaj šumsko-privredne osnove

— njen dugoročni karakter i značaj šuma, koji prevazilaze granice OUR-a

ili skupštine opštine, neophodno je da se samoupravno dogovori i izradi opšte

uputstvo za izradu šumsko-privredne osnove, kojim bi se mogao obuhvatiti

i deo od interesa za potrebe opštenarodne odbrane. Neke socijalističke republike

i pokrajine već su pristupile izradi ovih uputstava, a davanje saglasnosti

na šumsko-privredne osnove prepustile su širim društveno-političkim

zajednicama.

Kod planiranja proizvodnje posebno mesto treba da ima stalna potreba,

na svim mestima i u svako doba »mogućnost snabdevanja hranom na licu

mesta«. Upravo je tu posebna odgovornost na inženjersko-tehničkom kadru

da kompleksno i dugoročno sagleda sve ono što šuma može pružiti čoveku ako

se njome pravilno gazduje. Kod podizanja novih šuma, zatim kod svih vrsta

nege šuma i melioracije, neophodno je predviđanje i unošenja tzv. šumskih

voćkarica, odnosno njihovo favorizovanje na mestima gde se po prirodi nalaze,

kao i šumski plodovi koji se sada najčešće neorganizovano sakupljaju. Na taj

način izmiče oku stručnjaka gde su sve locirani plodovi i u kojem obimu.

Ako bi se organizacija zadržala u rukama inženjersko-tehničkog kadra, verovatno

da bismo u kratkom vremenu imali katalog po vrsti i količini šumskih

plodova u OOUR-a i praćenjem rada na sabiranju plodova verovatno bi se

78


ušlo u suštinu ove proizvodnje, koja bi mogla da postane i rentabilnija u

mirnodopskim uslovima, tako što bi se počele primenjivati i mere već poznate

u nauci o odabiranju i selekcionisanju sa ciljem da se dobije rodnost i plodnost

koja je optimalna.

Druga komponenta snabdevanja hranom na licu mesta jeste divljač. Danas

postoje organizacije za lov, a lovna nauka razvila se do mere koja primenom

tih saznanja obezbeđuje uzgajanje divljači u obimu, koji bi danas

sigurno zadovoljio, a naročito što za razvoj lova imamo izvanredne prirodne

uslove.

Međutim, postojeća organizacija lovišta ne zadovoljava. Lovišta su previše

usitnjena i prepuštena lovačkim društvima, koja su po pravilu sa vrlo

oskudnim kadrom i bez ikakvih materijalnih sredstava. Neprihvatljivo je

potpuno organizaciono odvajanje lovišta od šume i šumarstva, već i zbog

toga što je stručna definicija šume da je ona »geo-biocenonza«. Radi potpunog

korišćenja prirodnog bogatstva šume, inženjersko-tehnički kadar šumarstva

prilikom planiranja mora sagledati i razvoj divljači na određenoj površini

po broju, vrsti, starosnoj strukturi i odnosu polova. Posebnim ugovorom

sa lovačkim društvima moguće je regulisati eksploataciju lovišta, ali tako da

se određen broj divljači na dotičnoj šumskoj površini trajno održava, što je

neobično važno za posebne uslove rada, a značajno za potpuno i kompleksno

korišćenje određenog zemljišta pod šumom.

PROIZVODNJA

Proizvodnja u šumarstvu odvija se putem pošumljavanja i seče drveta

i njegovog iskorišćavanja, zatim putem zaštite šuma. Šume su, međutim, najvećim

delom izvan naseljenih područja i van komunikacija, što organizaciju

rada čini vrlo složenom. Rad pod tako nepovoljnim i teškim uslovima, na

otvorenom prostoru u bespuću, daje relativno niske efekte sa nižim stepenom

produktivnosti, što ima za posledicu nezadovoljavajuću ekonomičnost.

Zato je, pored ostalog, neophodno uvođenje mehanizacije u radove šumarstva.

Taj proces je već u punom jeku i računa se da je dostigao:

— faza seče i izrade 95 %

— faza privlačenja (panj—put) 50%

— faza utovara 30 %

— faza transporta 95 %

Sada su u šumarstvu — društveni sektor — najbrojnije motorne festere,

kojih ima oko 13.000 komada. Motorne festere se uvoze sa zapada uz dosta

visoku cenu (Švedska, SR Nemačka, Kanada), zatim traktori — uglavnom

točkaši — naše proizvodnje, ali namenjeni poljoprivredi. Traktora ima ukupno

oko 1.800 komada, među kojima je 250 specijalno konstruisanih zglobnih

traktora za rad na teškim poslovima u šumarstvu. Ovi traktori se uvoze sa

zapada uz veoma visoku cenu i nepovoljne uslove. Da su cene prihvatljivije

šumarstvo bi znatno povećalo angažovanje ovih specijalnih traktora za rad

u šumi. Uvozi se i laka mehanizacija za potrebe zaštite šuma i uzgoja.

Proces uvođenja mehanizacije je normalan i potreban. Međutim, u posebnim

uslovima privređivanja mehanizovana sredstva rada donose i velike

brige i probleme.

79


Proizvodnja u šumarstvu, pored uvođenja mehanizovanih sredstava, limitirana

je i stanjem šumskih puteva To je i razlog što su se sve OUR-a

šumarstva osposobile i organizovale da grade šumske puteve. Šumski putevi

dakle imaju značaj za količinu (obim seča) i troškove proizvodnje. Međutim,

u posebnim uslovima rata, šumski putevi dobijaju na značaju, jer, u slučaju

potrebe, mogu preuzeti funkciju saobraćaja od javnih puteva. U 1974. godini,

na svakih 3,6 km javnih puteva dolazio je 1,0 km šumskog puta. Problem je,

međutim, u tome što ih je u apsolutnom iznosu još uvek malo i što se nezadovoljavajuće

sporim tempom grade. Osim toga, i gradnja je po tehničkim

elementima različita, što je posledica odsustva preciznijih smernica za gradnju

šumskih puteva, pa bi se trebalo samoupravno dogovoriti o minimalnim

uslovima za tehničke elemente koje bi morali usvojiti pri gradnji šumskih

puteva. Prilikom dogovaranja o tehničkim elementima morala bi se imati

u vidu namena ovih puteva u posebnim uslovima rada.

Sto je mreža puteva gušća, to je OUR-a sigurnija u izvršenje svojih planova

i racionalniju proizvodnju. Osim toga, ne može se ni zamisliti upotreba

mehanizacije bez minimalne mreže puteva (oko 10 km na 1000 ha).

Već je rečeno da je, najvećim delom, angažovana mehanizacija stranog

porekla, uglavnom sa zapada. U slučaju posebnih uslova privređivanja (rata),

stokovi rezervnih delova brzo bi se utrošili i mehanizacija prestala da funkcioniše.

Ako bi se moralo ostati pri istoj proizvodnji razumljivo da bi trebalo

povećati angažovanje radne snage. Međutim, jasne su mogućnosti u tim uslovima

oko angažovanja radne, snage, posebno mlađe, obzirom na veoma teške

fizičke poslove i uslove pod kojima se radovi obavljaju. Posledica bi bila ne

isporučivanje određenih, planom predviđenih, šumskih sortimenata, što bi

izazvalo niz poremećaja u organizaciji odbrane zemlje. Ako bi naša domaća

industrija počela da proizvodi mehanizovana sredstva za šumarstvo onda bi

ovi problemi izostali. Upotreba mehanizacije po količini sada je već u takvom

obimu, koji je ekonomski interesantan za sve industrije pa i za našu.

Iz toga proizlaze obaveze inženjersko-tehničkog kadra da na vreme,

upravo u miru, tako organizuje svoju proizvodnju i nabavku opreme i materijala,

da u posebnim uslovima ne dođe do zastoja niti do smanjenja proizvodnje,

te da ovu proizvodnju može prilagoditi određenim uslovima rada.

ZAŠTITA ŠUMA

Društveni značaj šuma obavezuje sve OUR-a koje gazduju šumama da

organizuju zaštitu šuma. Zaštita šuma u posebnim uslovima u pravilu mora

da počiva na organizacionim šemama zaštite šuma u miru. Ona međutim,

mora biti uprošćena i prilagođena novim uslovima, mobilna i opremljena

sredstvima i oruđima neophodnim za efikasno vršenje funkcije.

Služba zaštite šuma mora biti kadrovski osposobljena, jer su neophodna

znanja za predviđanje uzročnika šteta, zatim utvrđivanje njihovog porekla u

cilju određivanja mera borbe za suzbijanje štetnika.

Posebno je pitanje ,dekomtaminacije, hemijske ili nuklearne. Za ovu svrhu

neophodna je obuka kadrova a verovatno i neka predhodna ispitivanja.

80


U zaštiti šuma od bitnog značaja je simptologija, jer se, prema promenama

opšteg izgleda biljaka i promenjenom stanju ponašanja životinja u šumi,

može konstatovati o kakvom se napadu radi i na vreme preduzeti mere u

cilju sprečavanja pojave šteta velikih razmera.

U planovima zaštite šuma posebno mesto mora da ima razrada plana i

zaštite šuma od požara. Problem požara u šumi i preventive je u miru veoma

složen. Planom se moraju predvideti sredstva rada za suzbijanje požara. Obzirom

na vrlo brz razvoj tehnike uopšte i sredstava za gašenje požara posebno,

neophodno je odabrati sredstva za suzbijanje i gašenje požara. Za požare

velikih razmera i u predelima naročito osetljivim na požare danas je već

jasno da su najefikasnije sredstvo za gašenje požara za to specijalno konstruisani

avioni. Ovi avioni, pored toga što direktno gase vatru putem »vodenih

bombi« mogu i da na lice mesta prebacuju ljudstvo i da se koriste i za

druge svrhe u posebnim uslovima rata. Obzirom da je efekat aviona veoma

visok, parametar rada širok i daleko premašuje površinu i najvećih radnih

organizacija, a i nabavna cena je vrlo visoka, neophodno je udruživanje i

zajednička nabavka i korišćenje aviona. Rad na takvom međurepubličkom

dogovoru je u toku.

U direktnoj borbi protiv štetnika putem tehničkih sredstava i u zaštiti

šuma je princip da se merama preventive spreči pojava šteta velikih razmera.

Zato je razrada preventivnih mera upravo u rukama inženjersko-

-tehničkog kadra, koji još u miru i na vreme treba svojim stručnim znanjem

da stvara šumske zajednice otporne na štetočine i da još pri podizanju šuma

i planiraju i podižu mešovite sastojine, kao oblik otporniji od čistih monokultura.

U pripremama mera borbe i planiranju sredstava za zaštitu šuma mora

se, posebno po svakom sredstvu — naročito hemijskom, predvideti njegova

upotreba i mesto upotrebe, obzirom na njegovu efikasnost. Posebno se planira

i predviđa upotreba sredstava, koja mogu da nanesu štetu, pa su u miru

pod zabranom (upotreba u krajnjoj nuždi).

Značajni su -zadaci iz ove oblasti na inženjersko-tehničkom kadru, naročito

stoga što se vrlo brzo pronalaze nova sredstva, manje štetna i efikasnija,

pa je neophodno stalno praćenje i promena, odnosno dopuna spiskova sredstava

za suzbijanje štetnika.

Obzirom na značaj, potrebno je u ovoj oblasti organizovati posebno savetovanje,

iz kojih bi se, eventualno, utvrdila i potreba za održavanje specijalističkih

seminara i kurseva.

ZAKLJUČCI

Iz svega izloženog moguće je izvući sledeće zaključke:

— Uloga inženjersko-tehničkog kadra šumarstva u pripremi ukupne operative

šumarstva za opšte-narodnu odbranu je izvanredno velika. Ona se

prvenstveno ogleda u:

— Obuci kadrova da prilikom preduzimanja svih akcija u miru one budu

sračunate i tako koncipirane, da pored toga što efikasno doprinose izvršavanju

proizvodnih zadataka u mirnodopskim uslovima, mogu se efikasno

koristiti i u posebnim uslovima rada. Ovo je naročito potrebno imati u vidu

prilikom dugoročnog planiranja, odnosno donošenja šumsko-privrednih osnova.

81


— Prilikom donošenja propisa o šumsko-privrednim osnovama i ostalih

tehničkih uputstava, kao i propisa iz oblasti zaštite šuma, neophodno je voditi

računa da oni budu tako koncipirani da odgovaraju posebnim uslovima

rada.

— Prilikom donošenja dugoročnih planova do sada nije posvećivana

dovoljna pažnja iskorišćavanju sporednih šumskih proizvoda (plodova, divljači,

gljiva i dr.) niti su u planiranju stvarani uslovi za njihov optimalni razvoj,

pa bi ovaj propust u narednom periodu trebalo postepeno ispravljati.

— Inženjersko-tehnički kadar u šumarstvu nije dovoljno osposobljen najnovijim

dostignućima u primeni znanja iz opšte narodne odbrane na poslovima

šumarstva, pa bi preko organizacija inženjera i tehničara 1 uz saradnju

ostalih nadležnih organa trebalo sačiniti program obuke inženjersko-tehničkog

kadra u šumarstvu.

— Svaka od pokrenutih tema u ovom izlaganju zahteva potpunije sagledaavnje,

pa bi bilo potrebno organizovati posebno savetovanje o ulozi šumskih

potencijala i kadrova koji rade u šumarstvu u opšte-narodnoj odbrani,

gde bi se detaljnije razmotrija sva ova pitanja i doneli precizniji zaključci

i preporuke za dalji rad.

Na kraju treba istaći:

Ubrzani razvoj nauke i tehnike ne samo da je umanjio višestruku ulogu

šume u eventualnim uslovima rata, nego se srazmerno povećanju stepena tehničkog

razvoja ova uloga sve više povećava i postaje sve veća i značajnija.

Žarko OSTOJ1Ć, dipl. inž. šum.

predsjednik

IO Saveza ITŠID Jugoslavije

82


PRILOG RASPRAVI ILI

OSNOVNE TEZE ZAKONA O SREDSTVIMA ZA REPRODUKCIJU

ŠUMA

Upravo se dogovaraju Osnove za zakon o sredstvima za reprodukciju

šuma, pa bi pbzirom na njegovu veliku .važnost, bilo potrebno raspraviti svu

problematiku koju bi njime trebali razriješiti u ekonomici šumarstva. Da

rješenja, koje će Zakon donijeti, budu na trasi boljih rješenja ekonomskih

odnosa za šumarstvo u sklopu privrede ali i da postavi kriterije za lakše i

bolje rješenje ekonomskih odnosa osnovnih organizacija jednog šumsko gospodarskog

područja i ne samo to.

Suglasno sa članom 65. Zakona ,o šumama sredstva za reprodukciju šuma

formiraju se primjenom određenom postotka na vrijednost posječenih i prodanih

šumskih sortimenata u iskorišćivanju šuma. Ovom odlukom načinjen

je prvi korak da se sredstva za reprodukciju sigurno vežu za tekući dohodak

radne organizacije, koja gospodari šumama jednog šumsko gospodarskog

područja. Obzirom da Zakon o šumama vrlo malo daje prostora ovom problemu

sredstava za reprodukciju šuma samo dva člana u Zakonu, biti će potrebno

u Zakonu o sredstvima mnogo više i preciznije reći kako bi otklonili

mnoge dileme koje smetaju čistijim ekonomskim odnosima između osnovnih

organizacija, koje gospodare dijelovima šumsko gospodarskog područja, tj.

odnosima unutar šumsko privredne organizacije, kao i čistijim ekonomskim

odnosima šumarstva i društva. (Jeli rente ima ili rente nema, a ako je ima,

gdje je ima!?).

Zakonom o sredstvima za reprodukciju treba precizirati obveze za sve

nosioce ovih sredstava koliko i kako ukalkulirati sredstva. Isto tako precizirati

prava i mogućnosti i nosioce kod trošenja sredstava.

Očito je, da zakonom treba propisati:

— donju granicu sredstava (minimalnu stopu) za svaku radnu organizaciju

(kao cjelinu) koja gospodari šumama šumsko gospodarskog područja;

— kriterije na koji način tu zajedničku obavezu prenijeti na osnovne organizacije

udruženog rada šumarstva, ako ih ima više od jedne na jednom

šumsko-gospodarskom području;

— kojim putem se sredstva udružuju i kako se i na osnovu čega troše

i u koje svrhe.

Možda bi dobro bilo da se odredi i jednaka struktura kalkulacije uzgojnih

radova kako bi bilo moguće vršiti uporedbe među radnim organizacijama.

Stopu za pojedino šumsko gospodarsko područje utvrđuje Zakon (alternativa

Skupština grupacije šumarstva Zajednice) na temelju donesenih petogodišnjih

planova radnih organizacija i utvrđenih potreba za izvorima sredstava

radi ulaganja u biološke investicije i ceste na određenom šumsko-gospodarskom

području.

83


Polazište za ovo petogodište su planirane potrebe u već donesenom srednjoročnom

planu 1976—80. g. po pojedinom ŠG području, odnosno stopa prosječne

godišnje ukupne amortizacije šuma koju smo ostvarivali u zadnje tri

godine.

Za razliku od dosadašnje amortizacije šuma zakonom bi trebalo utvrditi,

da izdvojena sredstva za reprodukciju iznad minimalne zakonske stope a

uložena u biološke investicije i ceste nebi se trebale smatrati dohotkom sa

stajališta poreza pa i nebi ni podlijegala doprinosu iz dohotka. Takva bi

odredba radne organizacije stimulirala da u šume ulaže više od zakonom

utvrđene stope, što bi bilo i od velike društvene koristi.

OSNOVICA za raspoređivanje ukupne obaveze radne organizacije na

nosioce osnovne organizacije udruženog rada koje gospodare dijelovima područja

trebala bi biti RAZLIKA IZMEĐU MASE VRIJEDNOSTI SORTIME-

NATA POSJEĆENIH I PRODANIH U OOUR-u I MASE DIREKTNIH TROŠ­

KOVA UTROŠENIH ZA TE SORTIMENTE.

Srazmjerno ovoj razlici ukupna godišnja obveza radne organizacije (koja

ima više OOUR-a) prenosi se na osnovne organizacije i kroz godišnji plan

poslovanja OOUR-a zadužuje da se obveza ukalkulira u troškove iskorišćivanja

šuma i osigurava na zajedničkom računu sredstava tokom godine

srazmjerno ostvarivanju plana odnosno planom utvrđenoj dinamici priliva

sredstava.

Identično ovom raspoređivanju obaveze s naslova sredstava za reprodukciju

šuma istu osnovicu treba uzimati i kod kalkuliranja pojedinačnih

obaveza na pojedine Sortimente. Jer konačno krajnji nosilac troška sredstava

za reprodukciju šuma jeste Sortiment koji se prodaje na tržištu i on »daje«

sredstva za reprodukciju srazmjerno svojoj vrijednosti odnosno svojoj »akumulativnosti«.

(Razlici između prodajne cijene i cijene koštanja do nivoa

direktnog troška)*.

Ovako utvrđene obaveze za sredstva reprodukcije šuma u radnoj i osnovnoj

organizaciji planiraju se u troškovima iskorišćivanja šuma u godišnjem

planu radne i osnovnih organizacija. Udružuju se, te služe kao zajednički

izvor sredstava za pokriće planiranih potreba na uzgoju (biološke investicije)

i izgradnji prometnica kod svih OOUR jednog područja.

Dinamika priliva ovih sredstava kao i dinamika trošenja i po masi i po

mjestu utvrđuje se godišnjim planom osnovne i radne organizacije, a koji se

temelji na srednjoročnom planu ulaganja u uzgoj i šumske prometnice skladno

zahtjevu šumsko-gospodarske osnove područja bez obaveze vraćanja**.

* Uzeli smo cijenu koštanja do nivoa direktnog troška radi toga što je identično

i egzaktnije utvrđivanje ovog nivoa troškova kod svih radnih organizacija,

a istovremeno isključujemo dijelom neracionalnonst u sferi općeg troška.

** U jednodobnim šumama čija je ophodnja od 80—140 godina na istoj površini

do sječe glavnog prihoda koji je nosilac akumulacije slijedom toga i izvor

sredstava za reprodukciju šuma dolazi samo »jednom«, dok trošak održavanja

postoji za vrijeme 80—140 godina. Te je prirodno da sortimcnti glavnog prihoda

uglavnom podnose »teret« reprodukcije šuma šumsko gospodarskog područja

odnosno ona OOUR, koja te godine siječe glavni prihod, financira za troškove

reprodukcije područja — ako to ne bi bilo tako, šumsko gospodarsko područje

sa stajališta potrajnosti i prirodne financijske uravnoteženosti izgubilo bi svoj

glavni smisao.

84


Zakon o sredstvima trebao bi obavezati radne i osnovne organizacije, da

kod utvrđivanja cijene koštanja uzgojnih radova kalkuliraju punu »prodajnu«

cijenu. Uz direktni trošak da se ikalkulira i otpadajući dio općih troškova

i minimalni procenat akumulacije. Obaveza bi se sastojala da normativnim

aktom radne organizacije (alternativa: grupacije šumarstva) bude to

utvrđeno odnosno utvrđene osnovice i kriteriji za kalkuliranje cijene koštanja

uzgojnih radova, a da ne bude to proizvoljno od slučaja do slučaja čega

u praksi ima.

U nastavku prikazujem u nekoliko tabela*** 15 organizacija šumarstva,

uglavnom kontinentalnog dijela i to: Tabela I ostvarivanje stope amortizacije

po organizacijama za 3 zadnje godine, odnosno »Slavonsku šumu« za

zadnjih 7 godina, Tabela II ulaganja u biološka i ceste po organizacijama

i izvori pokrića iz amortizacije šuma u zadnje 3 god., Tabela III ukupna

ulaganja u šume (biološke i ceste) izražene po jednom kubiku prodane drvne

mase.

R.br.

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

' 10.

11.

12.

13.

14.

15.

Organizacija

1

Našice

Osijek

P. Slatina

SI. Brod

Vinkovci

»Slavonska

Bilje

Slavonska

šuma«

Požega

Nova Gradiška

Bjelovar

Koprivnica

Varaždin

Zagreb

Sisak

Karlovac

Ogulin +

Delnice

Senj

Gospić

Buzet

Ukupno

Vrbovsko

Stope izdvajanja amortizacije

1974.

2

26,14

18,46

16,06

7,7

31,07

23,92

5,75

11,21

15,04

21,84

14,33

4,70

11,41

22,81

21,94

12,68

7,39

7,83

7,45

8,56

15,55

1975.

3

14,80

22,94

14,19

20,20

21,94

19,59

4,35

8,65

9,16

19,35

19,67

6,76

11,23

18,86

31,98

12,42

7,94

7,10

7,35

5,67

15,24

Godina

1976. 1974—76.

4 5

21,19

22,6

10,2

9,7

24,27

20,12

8,04

7,00

13,66

15,88

16,39

7,07

11,12

13,33

18,32

10,24

8,80

8,13

8,14

9,58

13,56

20,17

21,66

13,13

12,74

25,22

20,96

5,95

8,81

12,51

18,77

16,85

6,27

11,24

17,93

23,82

11,68

8,08

7,71

7,65

7,82

14,71

Tabela I

1970—76.

6

17,08

19,66

9,72

11,82

22,12

18,00

U ovoj tabeli I vidljivo je kakova je situacija što se tiče prosječnog procenta

izdvajanja amortizacije šuma po radnim organizacijama šumarstva

SRH-e.

*** Za sve tabele korišteni su podaci koje je dala Zajednica šumarstva, prerade

drva i prometom drvnim proizvodima i papirom Zagreb kao materijal za

rad Radne grupe za pripremu prijedloga Zakona o sredstvima za reprodukciju

šuma.

85


Dosta velika razlika u prosječnim stopama po pojedinim organizacijama

kako se vidi od najniže 5,95 do 25,22% odnos 1:4,25 za razdoblje od 3 godine

1974—76. U ovim rasponima sadržani su svi poslovni utjecaji ekonomskih

činioca od prirodnih resursa do utjecaja oganizacijsko kadrovskih.

Ova tabela prosječnih stopa može biti polazna osnova za njihovo unošenje

u zakon o sredstvima za reprodukciju šuma, nakon njenih korekcija.

Ulaganja u uzgoj i

1974-

ceste

Tabs

u 000 din

Red

broj

Šumsko

gospodarstvo

Amortiz.

šuma

Ukupna

ulaganja

Ulaganja

Razlika

(2—3) učešće

amort.

Biološka

ulaganja

Ceste

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

Našice

Osijek

Podravska Slatina

Slavonski Brod

Vinkovci

»SI. šuma«

LŠPG »BILJE«

Slavonska Požega

Nova Gradiška

Bjelovar

Koprivnica

Varaždin

Zagreb

Sisak

Karlovac

Ogulin + Vrbovsko

Delnice

Senj

Gospić

Buzet

Ukupno

45.844

36.417

22.541

13.932

136.362

255.096

10.660

19.233

68.564

121.102

39.777

5.450

36.360

37.519

63.026

50.450

42.225

21.208

33.309

1.759

805.738

45.062

30.790

25.870

19.944

134.457

257.123

9.133

19.501

61.453

104.147

53.436

8.477

35.404

54.420

63.717

36.062

59.273

25.796

19.903

570

808.415

— 218

5.627

— 3.329

6.012

1.905

— 2.027

1.527

— 268

7.111

16.955

—13.659

— 3.027

956

—16.901

— 691

14.388

—17.048

— 4.588

13.406

1.189

— 2.677

99,5

118,3

87,1

69,9

101.4

99,2

116,7

98,6

111,6

116,3

74,4

64,3

102,7

68,9

98,9

139,9

71,2

82,2

167,4

308,6

99,7

26.435

23.767

12.001

10.532

96.945

169.680

9.133

4.054

31,189

44.430

30.805

5.145

26.043

28.796

38.942

3.199

28.066

8.175

1.941

570

430.168

19.627

7.023

13.869

9.412

37.512

87.443


15.447

30.264

59.717

22.631

3.332

9.361

25.624

24.775

32.863

31.207

17.621

17.962

378.247

U tabeli II vidljiva su ulaganja u biološke investicije i ceste po organizacijama

šumarstva i u cjelini sadašnjih 15 organizacija šumarstva u 3 zadnje

godine (1974—76).

Vidi se to, da je ovih 15 organizacija kontinentalnog šumarstva u biološke

investicije i ceste uložilo 808 miliona novih dinara, pokrivajući to sa

805 mil. amortizacije šuma (zakonske i iznad zakonske). Osim ovoga uloženo

je i cea 3 mil. iz ostalih sredstava. Vidimo uz ostalo iz ovog pregleda, da je

ovo šumarstvo, obzirom na loše zakonsko rješenje dosadašnje amortizacije

šuma, bilo oporezivano za ulaganja koja smo ulagali u šume. U ovom pregledu

nije iskazano kolika je bila amortizacija šuma iznad zakonske, ona je znatna,

a bila je sastavni dio dohotka i na nju smo plaćali doprinose. U novom Zakonu

morali bi imati takova rješenja koja nisu destimulativna za ulaganja u šume.

86


Ukupna ulaganja u uzgoj i ceste

1974—1976. g.

i odnos prema sječnoj masi

Tabela III

Red. Šumsko gospodarstvo Ukupna Realizirana Po m ;

broj ulaganja masa m 3 din

1 2 3 4 5

Našice

Osijek

Podravska Slatina

Slavonski Brod

Vinkovci

45,062.000

30,790.000

25,870.000

19,944.000

134,457.000

385.546

293.386

247.892

152,051

649.033

116,88

104,95

104,36

131,17

207,17

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

»Slavonska šuma«

LŠPG »Bilje«

Slavonska Požega

Nova Gradiška

Bjelovar

Koprivnica

Varaždin

Zagreb

Sisak

Karlovac

Ogulin + Vrbovsko

Delnice

Senj

Gospić

Buzet

256,123.000

9,330.000

19,501.000

61,453.000

104,147.000

53,436.000

8,477.000

35,404.000

54,420.000

63,717.000

36,062.000

59,273.000

25,796.000

19,903.000

570.000

1,727.908

328.085

364.463

924.415

1,041.049

419.848

186.384

386.308

408.577

609.629

793.555

1,066.083

489.834

795.899

73.615

148,23

27,84

53,51

66,48

100,04

127,27

45,48

91,65

133,19

104,52

45,44

55,60

51,71

25,01

7,74

Ukupno

šumarstvo

807,415.000

9,624.652

83,89

Bez »Slavonske šume«

551,292.000

7,896.744

69,81

U tabeli III vertikalna kolona 5. prikazuje veličinu prosječnih ulaganja

.u šume (biološka ulaganja i ceste) prosječno po m 3 prodane drvne mase

u cjelini i po pojedinim OUR-ima šumarstva. Tu nailazimo na vrlo velike

raspone od 7,74 nova dinara po kubiku do 207,17 u dinarima po kubiku, taj

raspon je kao 1:26, što mora biti predmet naše posebne pažnje na nivou grane.

Mi bi morali jednom sveobuhvatnijoni uporednom analizom odgovoriti, što

je to što utječe na ovakovu skalu. Odgovori su potrebni i radi našeg odnosa,

selektivnog odnosa i pristupa u aktivnosti pri organiziranju udruženog rada

u šumarstvu i pripreme zakonske regulative, pa i ovog zakona o sredstvima

reprodukcije šuma. Nismo daleko od istine ako kažemo, da će uz Zakon o

šumama i ovaj Zakon o sredstvima za reprodukciju šuma utjecati vrlo efikasno

na lakše rješenje svih drugih organizacijskih problema, posebno pro^

blema ekonomskih odnosa itd.

U Osijeku, listopada 1977. g.

Karlo KOŽUL, dipl. inž. šum.

87


NA MEĐUNARODNOM PLANU

TEHNOLOŠKI TRANSFER — PROCES ZA POBOLJŠANJE

PROTUPOŽARNE ZAŠTITE ŠUMA

U SJEDINJENIM AMERIČKIM DRŽAVAMA*

WILLARD TIKKALA

direktor kooperativne protupožarne zaštite državnih i privatnih šuma Šumarskog

odjela Ministarstva poljoprivrede SAD, Washington

Zadovoljstvo je i čast posjetiti Francusku i prenijeti iskustva o tehnološkom

transferu Sjedinjenih Američkih Država, kao i Kanade te Meksika, zajedničkih

partnera u Sjevernoameričkoj šumarskoj komisiji. Uvjeren sam da će rasprave

održane u toku ovog savjetovanja biti od velikog značaja za sve učesnike, a isto

tako smatram da ćemo u budućnosti ojačati međusobnu suradnju stručnjaka u toj

oblasti.

U SAD se stalno vrše pritisci na rukovodioce šumarske službe da uz što manje

troškova i angažiranje ljudi proizvedu sve više, ali da istodobno uporno rade na

poboljšanju okoline u kojoj živimo; Slična je situacija i u Kanadi i u Meksiku. U

želji da što bolje odgovore tom zadatku odgovorni su rukovodioci spremni da se

obrate za pomoć novoj tehnologiji. Kako se pojedine grupe istraživača bave problemima

na razvijanju novih koncepcija, oruđa, i tehnologije to se i velik dio pri

tisaka prebacio na njih.

No da bi istraživačke organizacije i razvojne službe mogle stvarati nove informacije

i otkrića, potrebno je da mi u prvom redu utvrdimo naše specifične potrebe,

a nakon toga dolazi slijedeći korak, tj. omogućavanje brzog prenosa i primjene tih

novih znanja. Taj se proces naziva tehnološkim transferom. U svijetu

postoji mnogo sinonima za termin »tehnološki transfer«. Tako ga jedni tumače kao

korištenje znanja, drugi primjena istraživanja, treći usmjerenim istraživanjima itd.

Organizacija FAO u suradnji s organizacijama UNESCO i IUFRO uz izdašnu

pomoć francuske vlade i njene šumarske službe, organizirala je u Francuskoj

»Tehničko savjetovanje o protupožarnoj zaštiti šuma na mediteranskom

području«. Savjetovanje se održavalo od 9. do 18. svibnja

1977, a prisustvovali su predstavnici gotovo svih mediteranskih zemalja, a kao

gosti predstavnici SAD i Kanade. U toku savjetovanja podnesen je velik broj

referata, među kojima i referat pod naslovom »Tehnološki transfer —

proces za poboljšanje protupožarne zaštite šuma na Mediteranu«,

koga je podnio W. TIKKALA rukovodilac Centra za zaštitu šuma od

požara u Šumarskoj službi Ministarstva za poljoprivredu SAD. U referatu ima

interesantnih prikaza i prijedloga, pa može poslužiti i unapređenju ove oblasti

u našoj zemlji. Referat nije u potpunosti preveden, jer su ispušteni neki manje

važni detalji.

Autor Tikkala suglasio se prevođenjem i dao je svoj pristanak za objavljivanje

u nekom stručnom glasilu naše zemlje. (Opaska prevodioca)

88


Prema našim stavovima tehnološki transfer je proces koji dovodi

nova znanja i tehnologiju do posljednjeg korisnika i

uključuje pružanje pomoći nadopunjući ili prilagođavajući

njegovim potrebama tu novu informaciju ili otkrić

e.

I najbolja naučna informacija ili nova tehnologija ima malu vrijednost ako je

praktičar ne koristi, ako je ne uključuje u svoje planove, donošenje odluka ili sam

proces provedbe. Osim toga naš je nacionalni problem, a isto tako i problem

mnogih drugih zemalja, što postoji mnogo vrlo dobrih informacija i tehnoloških

procesa, koji još nisu spremni za neposredno korištenje ili se pak nalaze u zatvorenim

»ladicama« poznati malom broju ljudi. Za takovo stanje postoji mnogo razloga.

Tako nisu, na primjer, neki istraživači uopće stvorili mogućnost da njihovi rezultati

iziđu u javnost. Tek kada su shvatili da se uspjesi tehnologije mjere prema tome

koliko su korisnici sposobni i voljni da primjene njihovih istraživanja i razvoja,

razjašnjena je i njihova uloga. Zbog navedenih razloga su i alternative za prenošenje

»riječi« od pokretača ideje do korisnika također različite. Način prenošenja

novih saznanja i tehnologije koji se nalazi u praski SAD, ukratko ću obraditi u ovom

referatu. Korištenje nekih ideja pruže mogućnost širenja djelatnosti na područje

tehnološkog transfera a time i otklanjanje udvostručavanja istraživačkih napora

čime se sprječava »ponovno otkrivanje kotača«. U tom cilju na kraju referata prikazat

ću i mogućnosti razmjena na međunarodnom planu.

U SAD se prije razvijao stalni nemir radi toga što proces tehnološkog transfera

nije odgovarao potrebama. Zbog toga smo učinili poticaj tom nastojanju bilo

je uključivanje, u proces transfera, vrhunskih šumarskih stručnjaka, na osnovu

stava Šumarskog odjela Ministarstva poljoprivrede prema kojem: »Šumarska služba

ima nacionalnu odgovornost za sva šumarska istraživanja, što uključuje i postupke

potrebne da se istraživačka otkrića primjene na sve šume i šumska zemljišta

bez obzira na vlasništvo«. (John McGuire, šef Šumarskog odjela Ministarstva poljoprivrede

SAD).

Takav stav stvorio je mogućnost mnogih akcija poduzetih radi

tehnološkog transfera kao:

poboljšanja

— Centar za istraživanje korištenja naučnih znanja pri sveučilištu u Michiganu

dobio je zadatak da utvrdi koje su zapreke u tehnološkom transferu te da preporuči

puteve njihovog otklanjanja;

— Centar za primjenu istraživačkih rezultata osnovan je u Atlanti 1973.

godine;

— istraživačkim su projektima dodjeljeni predstavnici Šumarskog odjela radi

povezivanja istraživanja;

— u svim šumarsko-pokusnim stanicama otvoreno je radno mjesto pomoćnika

rukovodioca za planiranje i primjenu rezultata;

— izabrani su protupožarni specijalisti, a njihova se djelatnost prostire na

području bilo cijelih SAD, bilo pak pojedina veća područja;

— stvoreni su posebni projekti istraživanja, razvoja i primjene;

— izrađen je priručnik pod nazivom »Vodič za primjenu naučnih istraživanja«;

89


— pokrenuto je izdavanje lagano pisanih biltena s informacijama o rezultati

ma istraživanja i nove tehnologije;

— izrađen je elektronski sistem za obradu informacija za istraživače;

— osnovana je posebna grupa za koordinaciju protupožarne zaštite sa deset

radnih tijela.

U daljem izlaganju opisat će se djelatnost navedenih organizacija, a posebno će

se podvući ona nastojanja koja se odnose na zaštitu šuma od požara i koja se mogu

primjenjivati i u drugim zemljama.

CENTAR ZA PRIMJENU ISTRAŽIVANJA uključen je u Šumarski odjel Ministarstva

poljoprivrede SAD i treba da omogući što brži prijenos istraživačkih rezultata

u praksu. Ovaj je centar do sada dao već 37 korisnih preporuka, od kojih se

posebno ističe prikaz toka prijenosa tehnologije, koji je niže prikazan.

Proces tehnološkog transfera teče po ovoj shemi:

Istraživanje i razvoj -4 ^ transfer tehnologije

— prikupljanje podataka

— studije

•— testiranje

— seminari i prikazi

— primjena na terenu

— širenje ideja

— demonstracije

— izobrazba

— publikacije

Povratna informacija •* -

T

> Korištenje

— utvrđivanje problema — tehnička pomoć

•— otkrivanje smetnji

— centri

Iz ove se šeme vidi, da se istraživanje i primjena međusobno nadopunjuju i da

transfer tehnologije pomaže istraživanju u istoj mjeri kao što i istraživanje pomaže

uvođenju novih znanja i tehnologije.

Nadalje ovaj je centar dao i druge značajne prijedloge, od kojih ću spomenuti

i njihov prilog u vezi primjene istraživanja na svim razinama. Šumarski odjel SAD

vodi politiku koja osigurava što brže uvođenje novih znanja i tehnologije u čemu

i centar ima značajnu ulogu. Široka se primjena rezultata istraživanja postiže punim

uključivanjem vrhunskih stručnjaka protupožarne zaštite kao i uključivanjem

raznih službi u vezi s tim zadatkom (koordinacija programa, financiranje istraživanja,

kadrovi).

Posebni se napori čine radi utvrđivanja radnih mjesta u istraživačkim projektima

koji se približavaju fazi primjene. U praksi postoje stručnjaci poznati

pod nazivom »veza«, koji traže naučna dostignuća na svoju vlastitu inicijativu.

To su novatori koji imaju brojne kontakte s naučno-istraživačkim radnicima,

a njihovi suradnici imaju u njih puno povjerenje. Između takvih stručnjaka

biraju se i predstavnici za vezu po pojedinim projektima između radnih timova

i predstavnika šumarskih organa.

Poseban vid za ubrzanje tehnološkog transfera pretstavljaju nacionalni

specijalisti protupožarne zaštite šuma, čiji se djelokrug proteže

na područje cijelih SAD. Do sada su postavljena dva takva specijalista, dok druga

dvojica pokrivaju područja užih regija. Svi postavljeni specijalisti imaju svoja uža

područja djelatnosti. Tako jedan od federalnih specijalista pretežno se ba

vi problemima zapaljivog materijala u šumama, zatim sistemima kontrole, svojstvima

požara, uzrocima požara, korištenju helikoptera u noći te nadopunom progra-

90


ma prognoziranja. Kako sam već spomenuo, svi su oni eksperti za pojedina područja

i zaduženi su za prenošenje nove tehnologije šumarskim organizacijama, sveučilištima

i kolegama na terenu. Posebna manja grupa specijalista radi u državi Idaho

i njen je glavni zadatak da ostvaruje što neposredniju suradnju s ostalim organizaci

jama protupožarne zaštite šuma u primjeni sistema prognoziranja stupnja opasnosti

(National Fire Danger Rating System — NFDRS).

Od kako postoji saznanje o neophodnosti primjene novih rezultata istraživanja,

Šumarski odjel SAD je poduzimao napore da se primjenjivanje ubrza. U tu su svrhu

izrađeni i posebni programi. Prvi od njih bio je tzv. FIRESCOP, sastavljen u 1972.

godini. Kongres SAD prihvatio je taj program i dao je upute Šumarskom odjelu da

što uže surađuje sa i pomaže šumarskim organima južne Kalifornije kako bi se ostvarila

što bolja koordinacija prilikom većih šumskih požara. Postoje razlozi za

ubrzan napredak. To je u prvom redu postojeća tehnologija, koju već i danas

koristimo, a zatim ljudi sposobni da tu tehnologiju primjene. To je sprega svih

zainteresiranih, koji su međusobno podijelili odgovornost za preuzeti posao već

od samog njegovog početka.

Tehnološki transfer je moguć samo ako postoje i dobro razvijeni sistemi

informacija. Zbog toga je pokrenuto izdavanje raznih stručnih izdanja,

u kojima se laganim stilom prikazuju rezultati i novi tehnološki procesi. Tako

je u jesen 1973. godine izišao prvi broj časopisa »Forestry Research — What's New

in the West«, koji je već od prvog broja postao »bestseler«. Njega zajednički izdaju

više šumsko pokusnih stanica na zapadu SAD i njihovi stručnjaci u njemu surađuju.

Ovaj list dolazi do 9000 korisnika, a u njemu se obrađuju informacije o većim

programima istraživanja, novim otkrićima i preliminiranim rezultatima istraživanja

u toku. Sličnu ulogu imaju i publikacije »Forest-gram South«, odnosno Forest-gram

West«. Prvi obrađuje probleme južnih država, a drugi zapadnih, a izdaje

ih Šumarski odjel SAD. Prilozi za njih stižu iz svih južnih i zapadnih država. Svaki

broj sadrži između 5 i 15 članaka s najviše 200 riječi. Posebna se pažnja posvećuje

tehničkom izgledu, kako bi te publikacije privlačile pogled a time i čitaoce. Kako

se u njima ukratko obrađuju gotovo svi problemi vezani uz šumarstvo, to postoji

velik broj zainteresiranih.

Drugi oblik prenosa tehnologije sadržan je u programu FIREBASE. To je

sistem elektronske obrade podataka o literaturi i prvenstveno

služi stručnjacima protupožarne zaštite. Ovaj sistem je dio cjelokupnog sistema

tehničkih informacija i daje različite štampane osnovne funkcionalne podatke javnosti,

terenskim protupožarnim rukovodiocima i naučnim radnicima. Do sada je

u sistemu FIREBASE obuhvaćeno 3000 raznih dokumenata počam od naučnih referata

i udžbenika protupožarne zaštite pa sve do protupožarne preventive i specifikacije

opreme. Dodatnih 2800 novih dokumenata nalazi se u fazi obradbe, a mi

se nadamo da će sistem svake godine obogaćivati s oko 1000 novih dokumenata.

Poseban poticaj daljem razvoju i veliku pomoć ovaj je sistem dobio nakon što

je Šumarski odjel kanadskog Ministarstva poljoprivrede donio odluku da sistemu

FIREBASE stavi na raspolaganje cjelokupnu tehničku biblioteku. Rukovodeći

centar ovog sistema smješten je u mjestu Boise (Idaho), gdje je ujedno i glavno

mjesto za održavanje kontakata. Osim ovog programa na pojedinim se užim

područjima osnivaju i posebni sistemi. Tako je u Kaliforniji osnovan sistem PAC-

FORNET (Pacific Coast Forest Research Information Network — Priobalna pacifička

mreža šumarskih istraživačkih informacija), a u toku je osnivanje centra u

Georgiji i Washingtonu.

91


Sistem PACFORNET služi potrebama Kalifornije, Oregona, Washingtona, A-

ljaske i Havaja. To nije u pravom smislu riječi informativni centar ili nau'.na

knjižnica, nego organizacija povezana s brojnim tehničkim bibliotekama i drugim

izvorima informacija SAD i na taj način omogućuje davanje informacija svojim

korisnicima.

Koordinacija svih napora u protupožarnoj službi omogućena je formiranjem

grupe sastavljene od predstavnika različitih organizacija.

Grupu je oformilo Ministarstvo poljoprivrede SAD u zajednici s Ministarstvom

za unutrašnje poslove. Osnovni joj je zadatak da unaprijedi suradnju i poveća

efektivnost u borbi protiv požara na otvorenim prostranstvima. Na sastancima

grupe kritički se analiziraju svi veći problemi zaštite, zatim samostalne studije,

izobrazba kadrova, kvalifikacije, oprema, korištenje aviona i druge teme nakon

čega se donašaju zajednički zaključci. Kako se oko 640 miliona ha nalazi izvan

naseljenih mjesta, to se i njihovo upravljanje nalazi u sklopu raznih nacionalnih,

državnih ili privatnih organizacija. Zbog toga su u grupu imenovani i predstavnici

različitih organa i organizacija: Ured za indijanske poslove, Ministarstvo poljoprivrede,

uprava nacionalnih parkova, opće protupožarne zaštite, odsjeka protupožarne

zaštite šuma Šumarskog odjela, naučno-istraživačkih organizacija, meteorološko-klimatološke

službe te američkog udruženja državnih šumara.

Za što djelotvornije djelovanje grupe osnovano je više radnih tijela, koja

mogu biti stalna ili povremena. To su timovi koji se bave problemima izobrazbe

kadrova, službom veza, izdvajanjem certifikata i svjedodžbi, protupožarne preventive,

primjene kemijskih sredstava, rukovođenje u zračnim operacijama, protupožarne

opreme, primjene sistema prognoziranja stupnja opasnosti i tome slično,

Kao prvo tijelo bio je osnovan tim za izobrazbu kadrova, koji je

bio i naročito aktivan. Osnovni mu je zadatak da razvija i koordinira planove izobrazbe

za kadrove u pojedinim nacionalnim ili državnim šumarskim organizacijama.

Do sada je ukupno održano 35 tečajeva. Svaki od održanih tečajeva stajao je

oko 30.000 US dolara, obzirom da se koriste najnovija tehnička riješenja i znanja.

Obzirom na visoke troškove tečajeva jasno je da je grupa ovlaštena provoditi takvu

koordinaciju kojom se onemogućava udvostručavanje napora i troškova sa strane

nekih protupožarnih organizacija i službi. I druga radna tijela unutar navedene

grupe aktivno su radile u svojem djelokrugu zaduženja, zbog čega smatramo da je

ova grupa najefikasniji segment u čitavom procesu tehnološkog transfera.

Ukratko, lično smatram da je Šumarski odjel SAD zajedno sa svojim surad

nicima u grupi učinio znatan napredak. Ipak mi još uvijek nismo zadovoljni sa stanjem

u kome se nalazimo. Poznato nam je da se ne razvija samo protupožarna

služba SAD u velikim skokovima, nego da se, što više, nova tehnologija

razvija znatno brže, brže nego što je mi možemo primjenjivati.

Zbog toga je potrebno učiniti mnogo više u poboljšanju tehnološkog

transfera u toj oblasti za što sve protupožarne organizacije dijele odgovornost. Od

njih se ujedno i očekuje da primjenjuju nova korisna otkrića i tehnologiju.

Naročit oblik tehnološkog transfera razvio se u sklopu SJEVERO-AMERIČ

KE ŠUMARSKE KOMISIJE, u kojoj su članice Kanada, Meksiko i SAD. Unutar

komisije radi Studijska grupa za protupožarnu zaštitu sa osnovnim zadatkom

da izmjene ideje i informacije između navedenih zemalja, te da o svom radu o-

bavještava članove komisije. Njeno se djelovanje odvija kroz tri stalna komiteta

i to za preventivu, za istraživački rad i za kon-

92


trolu. Svaki od komiteta obavještava grupu o aktivnostima zemalja članica te

daje preporuke grupi te komisiji radi donošenja odluka. Sastanci studijske grupe

održavaju se svake godine u jednoj od zemalja članica, koja kao domaćin unaprijed

utvrđuje i mjesto sastanka. Ova je studijska grupa ujedno i pokrovitelj raznih

protupožarnih djelatnosti. Tako je bila pokrovitelj i studijskom putovanju u proljeće

1975. godine kroz SAD i Meksiko, na kome su sudjelovali i predstavnici nekih

mediteranskih zemalja. Nadalje grupa je i stalni pokrovitelj smotre popularnih filmova

i plakata, koja se održava svake godine prilikom sastanka Sjevernoameričke

šumarske komisije. Ustanovili smo, da je djelovanje ove grupe vrlo korisno u tehnološkom

transferu. To potvrđuju neki primjeri: U svim zemljama članicama

koristi se isti simbol protupožarne zaštite, zatim preuzeto je pokroviteljstvo

seminara »Vatra i okolina« (Denver 1973.), provedeno je osposobljanje

kadrova izmjenom stručnjaka, započelo se izdavanjem časopisa »Forest Fire

News« i td. Navedeni časopis izlazi dva puta godišnje i dostavlja se zemljama

članicama.

Kao što se iz prednjeg izlaganja može uočiti, zadaci i djelovanje Protupožarne

studijske grupe Sjevernoameričke šumarske komisije slični su zadacima i djelovanju

Grupe za koordinaciju protupožarne zaštite u SAD. Na osnovu dosadnijih rezultata

mi smo uvjereni da su obje grupe ojačale naše mogućnosti tehnološkog

transfera, premda, kako je to već naglašeno, naš zadatak je još daleko od toga

da bude potpun i izvršen.

Na kraju ovog referata želim dati neke ideje isugestije u vezi s

razvojem tehnološkog transfera između zemalja Mediterana

i S A D. Do sada je taj proces bio postepen, više ili manje uspješan, i to

uglavnom na ličnoj osnovi. Ovo savjetovanje, koje se upravo održava, u

tom je pogledu izvanredan izuzetak. Druge prilike slične ovoj bile su:

savjetovanje u Grčkoj 1971., centralnoj Americi i Africi 1975., te studijsko

putovanje delegata mediteranskih zemalja po SAD i Meksiku 1975. Vi imate mnoga

znanja o protupožarnoj zaštiti šuma, koja bi i mi mogli koristiti. U prvom redu vaše

iskustvo od preko 2000 godina znači mnogo više nego naše od svega 200 do 300

godina. Nadalje, napominjem da su novatori ovdje na jugu Francuske bili sposobni

objediniti znanja na protupožarn om pilot — objektu »Des Maure

s « bolje, nego što smo to mi učinili u Sjevernoj Americi. Mi se istom sada nalazimo

u fazi osnivanja takovih objekata na zapadu SAD, ali znatno manjih od navedenog.

No ja sam uvjeren da i mi imamo neke koncepcije protupožarne zaštite, tehnologije

ili sredstava koje možemo podijeliti s vama i koje bi mogle smanjiti gubitke

koje šumski požari nanose na mediteranskom području. Postavlja se međutim

pitanje kako možemo proširiti prikladan program tehnološkog

transfera između ove regije i Sjeverne Amerike. Evo nekoliko sugestija,

koje bi se mogle prihvatiti, u koliko to želite.

1. Zainteresirane zemlje Mediterana mogle bi osnovati zajedničku »Mediteransku

studijsku grupu za protupožarnu zaštitu šuma« u kojoj bi radili predstavnici

tih zemalja;

2. U cilju što bolje izobrazbe kadrova uspostaviti izmjenu planova i programa

izobrazbe između zemalja Mediterana i SAD;

3. U istom cilju izraditi program izmjena između navedenih zemalja naučnih

radnika i praktičara;

93


4. Radi što bolje suradnje i izmjene informacija započeti sa izdavanjem časopisa

»Novosti o protupožarnoj zaštiti šuma« za potrebe zemalja članica na francuskom

i španjolskom jeziku, s kratkim sadržajem na engleskom;

5. Zasjedanja, odnosno savjetovanja treba stalno organizirati, jer su od velikih

koristi;

6. Konačno je potrebno razmotriti i mogućnost razvijanja i učestvovanja u

sistemu stavaranja više nacionalnog sistematskog pristupa za arhiviranje i popu

njavanje literature, podataka i drugih informacija u vezi sa protupožarnom zaštitom

šuma, nešto slična programu FIREBASE, kojeg mi koristimo u SAD.

Ovim se prijedlozima može prigovoriti jer postoje jezični problemi na tom

području. Međutim ovaj prigovor može otpasti, jer smo se uvjerili da se ova

zapreka može otkloniti. Za vrijeme već prije spomenutog studijskog putovanja

grupe stručnjaka po SAD i Meksiku bilo je ukupno 33 predstavnika iz 23 različite

zemlje i problema nije bilo. Drugi potencijalni prigovor može naglasiti našu

međusobnu udaljenost jer prostrani Atlantski ocean razdvaja naše kontinente. I

ovaj prigovor se lako može pobiti. Udaljenost između Washingtona i Marseilla

gotovo je jednaka udaljenosti između Washingtona i Havaja, naše 50. države, pa

se ipak suradnja odvija bez poteškoća.

I tako, usprkos prividnih poteškoća i ograničenja, čvrsto vjerujem da je suradnja

moguća. Zemlje Mediterana i Sjeverne Amerike mogu imati obostrano

znatnih koristi od međusobne suradnje, izmjenom saznanja i tehnologije u protupožarnoj

zaštiti šuma. Nadam se da će ovo savjetovanje biti odskočna daska

kojom ćemo postići znatna unapređenja u toj našoj djelatnosti u bliskoj budućnosti.

Preveo: Oto Žunko, dipl. inž. šum.

SMOK.EY — simbol protupožarne zaštite u Kanadi, Meksiku i SAD.

Ideja za taj simbol rodila se, kada je na jednom šumskom garištu

pronađen izgoren jedan medvjedić.

94


SAVJETOVANJA I STRUČNI SKUPOVI

JELA NA PAPUKU

(Abies alba Mill. — vitka jela — porodica Pinaceae — borovi — razred — Pinatae

— četinjače)

Ljudsko društvo kroz sve faze svog razvoja bilo je vezano za šumu, a drvo je

kao materija bilo korišteno još prije kamenog doba. Neki arheolozi pretpostavljaju

da je prije kamenog postojalo drveno doba (1). Korištenje drveta za podmirenje

čovjekovih potreba — a kroz to i smanjivanje površina pod šumom — pa negdje i

uništavanje šuma iz drugih razloga nastavljalo se kroz vijekove, a traje i danas (9).

Potrošnja drveta za industrijsku preradu znatno se povećalo posljednjih decenija.

Potrebe za »industrijskim drvom« bit će sve veće — pa se najavljuje da će

npr. 1985. godine biti »godina gladi za drvom«. Prema tome može se smatrati da

će proizvodnja drva biti i u narednim decenijima jedan od glavnih ciljeva šumarske

politike. Danas međutim ostale koristi od šume — osim proizvodnje drveta — dobivaju

iz dana u dan sve veće značenje. To su koristi od šuma, koje se sastoje u sprječavanju

erozije, u zaštiti poljoprivrede kao i tla uopće, u ublažavanju posljedica poplava,

u pročišćavanju zagađenog zraka, u osiguranju pitke vode, u površinama za

odmor i rekreaciju, u narodnoj obrani itd. Procesom fotosinteze šuma apsorbira

ugljični dioksid a oslobađa kisik. Šuma zaustavlja prašinu, koja se taloži na lišću

da bi kasnije bila isprana na tlo. Šume sve više postaju objekti zaštićene prirode i

koriste se za zaštitu čovjekove sredine. Turizam i promet razvijaju se brže od ostalih

ekonomskih djelatnosti — pa će i želja za odmorom i rekreacijom u šumi rasti

sve više. Već danas je u mnogim šumama vrijednost održavanja zelene mase za

odmor i rekreaciju veća od vrijednosti proizvodnje drvene mase (12). Ipak se danas

još uvijek naglašavaju privredne koristi od šume.

U Jugoslaviji je opće poznat nerazmjer drveta listača i četinjača na štetu ovih

posljednjih. Omjer četinjača i listača u SFRJ iznosi 29:71 po drvnoj masi i 20:80

po površini, a u NRH je taj odnos još nepovoljniji te iznosi 19:81 po drvenoj masi

i 12:88 po površini. Među četinjačama je najviše zastupana jela (91'°/o). Na području

Osječke regije odnos je još nepovoljniji te iznosi 1,5:98,5. Na području Požeške kotline,

a to je uglavnom i područje komune Slav. Požega, taj omjer iznosi 7:93 prema

površini i 4:96 prema drvnoj masi. Zbog toga se počelo već u daljoj, a pogotovu

u bližoj prošlosti razmatrati taj problem te nastojati da se poveća proizvodnja drveta

četinjača. O tome pišu ŠURIĆ (1948), STAMENKOVIĆ (1951), ŠAFAR (1952), POTO­

ČIĆ (1952) i dr. U rješavanju manjka drva četinjača postoji mogućnost proširenja

jele i na Papuku. U potvrdu potrebe da se taj problem manjka drveta četinjača

rješava govori i podatak da se iz godine u godinu uvoz celuloznog drveta povećava

i da je u SFRJ u 1974. godini dostigao iznos od 2 milijuna prostornih metara — a od

toga odpada na celulozno drvo četinjača 1,110.000 prm. (13).

Smatra se da je jela (uz običnu borovicu kao grmoliku vrstu) jedina autohtona četinjača

na Papuku, koja izraste kao visoko drvo. Sve ostale četinjače su vještački u-

nesene, iako neki smatraju to i za jelu. O jeli na Papuku pišu krajem prošlog

95


stoljeća ETTINGER I HIRC. Kasnije o rasprostranjenju jele uopće, a posebno u

Hrvatskoj, pišu: PETRAČIĆ (1925), STRINEKA (1929), ANIĆ (1946), SAFAR (1952,

1953, 1954), FUKAREK (1959) i drugi.

Na Papuku je jela najviše raširena na području Šumarije Kamensko (g. j. Zapad

ni Papuk) i Šumarije Voćin (g. j. Djedovica — Trešnjevica i Jovanovica) — a manje

kod Šumarija Sirač, Miokovićevo, Čeralije, Slatinski Drenovac. Prema ILIJANIĆU

područje Papuka na kojem dolazi jela je područje bukovih šuma (uključujući mješane

šume bukve i jele) vegetacijske sveze Fagion illyricum (11).

U godini 1953. Šafar osniva na Papuku na području Šumarije Kamenska prve pokusne

plohe za praćenje razvoja i prirasta jele. Proučavanja provodi i Dekanić. U 1954

godini pišu Šafar i Hajdin o potrebi proširenja jele na brdskom području između

Save i Drave u Hrvatskoj. Na tom području nalazi se jela na nereduciranoj površini

od 15.389 ha, a od toga na Papuku 8104 ha, Zagrebačkoj gori 5.434 ha teMaceljskoj

gori, Ravnoj gori i Ivančici 1851 ha. Najdonja granica prirodnog rasprostranjenja jele

je 200 m, a njenih sastojina 250 m nadmorske visine. Šafar i Hajdin predlažu

da se svaka sastojina individualno tretira i to prelaznim načinom oplodne sječe

s drugim pomladnim razdobljem i grupimično preborne sječe (16).

U 1955. godini pišu Šćetinec i Jakšić, demonstratori iz uređivanja šuma sa

Šumarskog fakulteta u Zagrebu, o prirastu jele i smreke. Prigodom ekskurzije

studenta šumarstva pod vodstvom profesora Plavšića, Klepca i Bastjančića is

kolčena je pokusna ploha. Na toj plohi u odsjeku 18 d g. j. Zapadni Papuk — šumarija

Kamenska ustanovljen je godišnji prirast jele i smrče 13 m 3 po 1 ha (17).

1957. godine održan je na Zvečevu seminar o problemu proširenja jele na Papuku.

Seminar je organizirao Institut za šumarska i lovna istraživanja Hrvatske sa

šumarskim inspektoratima iz Slav. Požege i Virovitice. Seminaru prisustvuje i sekretar

za šumarstvo NRH (Jovica Sijan), te predstavnici tadašnjih kotareva Slav.

Požega, Virovitica, Daruvar i Našice — uz šumarske stručnjake tog područja —

ukupno oko 100 učesnika. Seminar je trajao 3 dana. Referate podnose Balaić, Dragišić

i Hanzl, a iza toga se obilazi 5 iskolčenih stalnih ploha i 10 »ad hoc« iskolčenib

pokusnih ploha na području g. j. Zapadni Papuk i Djedovica — Trešnjevica —

Šumarija Kamenska i Vočin. Na temelju prethodnih ispitivanja a prema podacima

tadašnjih gospodarskih osnova na ukupnoj površini Papuka od 74. 642 ha s 9,388,000

m 3 drvne mase jela pokriva 2. 192 ha s 308.000 mß drvne mase. Ostale četinjače nalaze

se svega na 285 ha. To se odnosi na tadašnja 4 kotara: Daruvar, Našice, Slav.

Požega i Virovitica. x)

Prioritetni radovi na spašavanju i proširenju jele odnosili bi se na uzgojne

radnje:

1. tipična njega mladika u sastojinama neposredno nakon dovršnih sijekova,

2. prethodna njega mladika u sastojinama prije dovršnih sijekova,

3. tipično zakašnjelo čišćenje,

4. oslobađanje jelovog mladika i podmlatka u sastojinama prolaznog tipa starosti

40 — 50 godina.

5. oslobađanje pojedinačnih jelovih stabala i manjih grupa te

* Razlika u podacima o površinama posljedica je različitih metodika praćenja

pojedinih autora, a u međuvremenu i znatnije proširene ostale četinjače.

96


6. Podsijavanje jelovog sjemena.

Za svaki vid takvog uzgojnog rada bile su osnovane 2— 3 pokusne plohe na

kojima je vršeno razmatranje i stvoren zaključak o svrsishodnosti takvog rada. Zaključci

na seminaru bili su da se izradi 5—togodišnji plan jele na Papuku, a financij

ska sredstva za njegovo izvršenje trebao je osigurati Sekretarijat za šumarstvo

NRH. Za sva četiri kotara izrađen je jedinstveni plan koji je predvidio 5.936 ha

nereducirane površine ili 2.930 ha reducirane površine za podsijavanje jelovog sjemena.

S realizacijom plana se započelo, ali uskoro i prekinulo, jer su po Republici

predviđena sredstva izostala. Pa ipak, iako planirana financijska sredstva nisu bila

osigurana — manje — više svaka od Šumarija na području Papuka nastojala je u

okviru vlastitih financijskih mogućnosti uklopiti se u plan i provoditi mjere za

proširenje jele.

1958. godine osniva Dragišić sa suradnicima pokusne plohe za praćenje razvoja

jele na području Šumarija Kamenska, Slav. Požega, Slatinski Drenovac i Voćin.

Mjerenjima na osnovanim plohama došlo se do izvjesnih saznanja i podataka:

1. jelov podmladak — starosti 7 do 10 godina — nakon dobivanja svjetla već nakon

jednu do dvije godine pokazuje snažan visinski prirast (50 — 80 cm godišnje),

2. osjetljivost na svjetlo je znatno manja od one što bi se od ove skiofilne vrste

moglo — prema ranijim podacima — očekivati,

3. jela na Papuku rađa sjemenom vrlo rano (30 — 40 godina) — vrlo često (svake

2 — 3 godine),

4. kod vještačkog podsijavanja jelovog sjemena treba već od samog početka vršiti

intenzivnu njegu — da taj ponik i mladik ne bude uništen od raznih manje vrijednih

listača,

5. sadnja jelovih biljaka starosti 3 — 4 godine bilo iz prirodnog ponika, bilo uzgojenih

u rasadniku uspjeva i do 96 a /o.

Ta sva saznanja trebalo bi na određenim plohama i dalje promatrati i pratiti

duži niz godine.

U godini 1961. pišu HANZL I HREN u obavijestima Instituta za šumarska

i lovna istraživanja NRH o daljnjem proširenju jele (6).

U godini I960., 1964., 1969. pišu ANDROIĆ, KLEPAC i MLINŠEK o problemu

sušenja jele u Gorskom kotaru, Lici i Sloveniji i o njenom uzmicanju pred bukvom

i drugim listačima. Takva ispitivanja se prate i u Austriji, Čehoslovačkoj, Njemač

koj još od 1940. godine, a i prije (2). Sastojine jele na Papuku su međutim vrlo vi

talne i njezino sjeme raznosi vjetar na veće udaljenosti tako da jelov ponik i podmladak

nalazimo u sastojinama drugih vrsta kao hrasta kitnjaka, bukve a naročito

breze, graba i jasike (5).

Kao problem kod proširavanja jele, kao i ostalih četinjača na Papuku pojavile

su se velike štete od krupne divljači. Tu problematiku razmatralo je DIT šumarstva

i drvne industrije Slav. Požega, te zaključke i prijedloge uputilo Sekretarijatu

za šumarstvo NRH i Savezu šumarskih društava Hrvatske (8).

Godine 1975. piše POŠTENJAK o jelovim kulturama u Gorskom kotaru osnovanim

prije oko 80 godina (5).

Šumsko gospodarstvo Slav. Požega u nastojanju da se uključi u opće jugoslavenske

planove povećanja sječa donosi u 1963. god. smjernice za povećanje proizvodnje

— prirasta kroz 20 godina. Uz ostale mjere, kao povećanje intenziteta proreda

i unošenje četinjača u sastojina listača, donosi i plan proširenja jele. (7).

97


U godini 1977. završena je kod Šumskog gospodarstva Slav. Požega gospodarska

osnova za jedinicu Zapadni Papuk. Kod sastava te osnove sudjeluju i saradnici

Instituta u Jastrebarskom Cestar, Hren, Kovačević, Pelcer. To je jedina gospodarska

jedinica Gospodarstva Slav. Požega u kojoj se naiazi jela. Karakteristična

zajednica tog područja je Panonska šuma bukve i jele (Abieti — Fagetum pannonicum

prov. Pelcer). Ophodnja za jelu i bukvu je predviđena sa 100 godina

Prema tabeli uređajnih razreda površina pod jelom i ostalim četinjačama zapremaju

jela i ostale četinjače površine od 1290,50 ha s 268.116 m3 drvne mase. Kod toga

učešće jele iznosi oko 80%, a ostalih četinjača — pretežno smreke iznosi 20o/ 0 .

10-godišnji etat glavnog i prethodnog prihoda za jelu i ostale četinjače izračunat

je s 58.764 m 3 , odnosno prosječno godišnje 5.876 m3 (18).

Ovaj kratak prikaz završavamo s konstatacijom da je potrebno nastaviti dosadašnje

radove na istraživanju mogućnosti proširenja jele na Papuku — kao

vrsta četinjača u ekonomskom pogledu od interesa za cijelu Jugoslaviju, Hrvatsku,

a posebno za Šumska gospodarstva na području Papuka (Bjelovar, Našice,

Podravska Slatina i Slav. Požega). U tu svrhu treba osiguravati financijska sredstva

a istovremeno prema dosadašnjim iskustvima i dalje pomagati njeno prirod

no proširenje — kao i spašavati na mjestima, gdje je ugrožena od gospodarski

manje vrijednih vrsta (7,10)**.

** Kod sastava ovog izvještaja konzultirao sam šumarske stručnjake Gospodarstva

Slav. Požega: Delibašić Ljubu, Gašpar Ivana, Lovrić Tihoraja, Puača Nedeljka,

Radivojević Adama, Zdelar Zvonka. Svi oni sudjelovali su u radovima na

proširenju jele na području Papuka. Posebno se zahvaljujem na pomoći prigodom

prikupljanja podataka Milosevic Luki i Zelić Jurju.

Ovaj referat saopćen je učesnicima znanstvenog simpozija »Prirodoslovna

baština Slavonske Požege«, koji je održan na području Šumarije

Kamenska u organizaciji Odbora za proslavu 750-godišnjice Slavonske Požege i

Hrvatskog prirodoslovnog društva u Zagrebu — Sekcije za povijest znanosti.

LITERATURA

1. AndroićM. isaradnici: Šumarstvo i drvna industrija Hrvatske u prošlosti,

sadašnjosti i budućnosti. — Šumarski list 7 — Zagreb 1976.

2. Androić M.-Klepac D.: Problem sušenja jele u Gorskom Kotaru, Lici i

Sloveniji. Šumarski list 1—2, Zagreb 1969.

3. Dragišić i saradnici: Njega čistih i mješovitih mladika bukve i hrasta

kitnjaka. Obavijesti Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH br. 3

i 4, Zagreb 1959.

4. Hanzl D.: Seminar o proširenju jele na Papuku. — Šumarski list 7—8, Zagreb

1957.

5. Hanzl D.: Proširenje jele na Papuku. Šumarski list 7—9, Zagreb 1958.

6. H a n z 1 G. i H r e n V.: Razdioba područja sjeverne Hrvatske u sjemenarske

cjeline. — Obavijesti Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH 5—6,

Zagreb 1961.

7. Hanzl D.: Orjentacija u gospodarenju Šumskog gospodarstva Slav. Požega.

— Šumarski list 1—2, Zagreb 1964.

8. Hanzl D.: Problem šteta od visoke divljači na šumskim površinama. — Šumarski

list 5—6, Zagreb 1964.

9. Hanzl D.: Šume i šumarstvo na području komune Slav. Požega. — Požeški

zbornik III. Slav. Požega 1970.

98


10. Hanzl D.: Gospodarenje šumama Šumskog gospodarstva Slav. Požega kroz

15-godišnji period. — Vjesnik Š. G. Slav. Požega 1974.

11. I lij an ić Lj.: Biljni pokrov Požeške kotline. — Požega 1927—1977. Slav. Požega

1977.

12. Kl ep a c D.: Prijedlog 5-godišnjeg plana (1976—1980) znanstvenih istraživanja

na kršu. — Šumarski list 3—4, Zagreb 1977.

13. Kožul K.: Kakovi su uvjeti šumarstva kao sirovinske osnove danas. Šumarski

list 4—6, Zagreb 1975.

14. Martinović J., Pelcer Z., Rukavina M.: Regionalni ekološko-gospodarski

tipovi na području Šumskog gospodarstva Slav. Požega. Jastrebarsko

1974. (rukopis).

15. Poštenjak K.: Rast i prirast jelovih kultura u gosp. jedinici Čedanj. —

Šumarski list 4—6, Zagreb 1975.

16. Šafar J. i Haj din Ž.: Problem proširivanja jele na brdskom području

između Save i Drave NRH, Šumarski list 9—10, Zagreb 1954.

17. Šćetinec-Jakšič: Neke bilješke s ekskurzije po šumama Papuka. —

Šumarski list 3—4, Zagreb 1955.

18. * * * Šumsko gospodarska osnova za g. j. Zapadni Papuk. Zavod za uređivanje

šuma Š. G. Slav. Požega. Slav. Požega 1977.

19. * * * Šumarska enciklopedija, Zagreb 1959.

Dragutin Hanzl,

dipl. inž. šum

Slav. Požega

TKO JE, KADA I O ČEMU PISAO U ŠUMARSKOM LISTU IZMEĐU

1876. i 1975. GODINE MOŽETE SAZNATI IZ KAZALA AUTORA SURAD­

NIKA S. L. U POVIJESTI ŠUMARSTVA HRVATSKE, KOJU JE IZDAO

SITŠID HRVATSKE 1976. GODINE.

99


ZAŠTITA PRIRODE I ČOVJEKOVA OKOLIŠA

ČETVRTA GENERALNA SKUPŠTINA EVROPSKE FEDERACIJE

ZAŠTITE PRIRODE I NACIONALNIH PARKOVA

Prema zaključcima iz 1976. godine s Plitvičkih jezera, održana je Četvrta

Generalna skupština Evropske Federacije prirode i nacionalnih parkova u Bow

ness-on-Windermere u Engleskoj od 22. do 26. rujna 1977. god. Na skupštini su

učestvovali predstavnici UICN (Međunarodna Unija za zaštitu prirode i njenih izvora),

zatim Belgije, SR Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Italije, Lichtensteina,

Luxemburga, Holandije, Norveške, Austrije, Portugala, Rumunjske, Španjolske,

Mađarske, Jugoslavije, Omladinskog Saveza Evrope, i, kao gost, jedan

predstavnik iz Amerike. Predstavnici pojedinih zemalja u svojim referatima iznijeli

su probleme zaštite prirode nacionalnih parkova, parkova prirode iz kojih se

vidi kakva i kolika je pažnja poklanjana ovim problemima od pojedinih evropskih

zemalja. U daljem ćemo se ukratko osvrnuti na ove probleme u nekoliko ev

ropskih zemalja.

Tako se u izvještaju Engleske i Velsa, koji su bili domaćini ove godine — Mr

Thompson, Mr Donaldson — navodi kao dodatak postojećim zakonima iz 1949. i

1968. godine, odredba o nacionalnim parkovima, o njihovom daljem uređenju i zaštiti,

što je odobrio i Parlament. Na osnovu toga mogle su se konsolidirati prilike

u 10 nacionalnih parkova Engleske u okviru postojećih zakona. Izrađen je plan za

nacionalne parkove koje će kontrolirati Ministarstvo za zaštitu čovjekove okoline

putem Zemaljske komisije za konzervaciju prirode u Engleskoj.

Predlažu se mjere u obliku financijske pomoći za uzgoj i podizanje manjih šuma,

za zaštitu pejsaža i raznih rezervata. U ovoj zemlji je na osnovu zakona o

zaštiti prirode veći broj rezervata iz domena privatnog posjeda te kao takav izdvojen

i zaštićen u sklopu nacionalnih parkova i rezervata prirode.

Ova evropska federacija je osnovana prije 4 godine u Njemačkoj, sada joj

je sjedište u Baselu — Švicarska, predsjednik je dr Alfred Toepfer iz Hamburga,

veliki prijatelj prirode i poznati mecena u Njemačkoj, a generalni sekretar je šumarski

nadsavjetnik Dr Herbert Offner isto tako oduševljeni entuzijasta s broj

nim aktivnostima kako u Njemačkoj tako i na međunarodnom planu u oblasti

zaštite prirode. Općenito se može reći, da se posvećuje velika pažnja ovoj problematici

u Njemačkoj, te je na 24. prosinca 1976. godine stupio na snagu novi Savezni

zakon o zaštiti prirode. On ovlašćuje zajednicu da može regulirati zaštitu biljnog

i životinjskog svijeta, te će se odgovarajuće mjere zaštite provoditi od 1977. godine.

Ovaj Zakon sadrži i »Crveni spisak« ugroženih biljaka i životinja prema najnovijim

naučnim istraživanjima i načelima. Zakon također regulira i problem zaštite

pejsaža kao i pitanje raznih zahvata u zaštićene objekte prirode kao i probleme

odmaranja i rekreacije u prirodi. Zakon također sadrži kategoriju »park prirode«.

Savezna Republika prema međunarodnom sporazumu preuzela je obaveze i za zaš

titu divljih životinja koje mijenjaju prebivališta, a na osnovu konferencije međunarodnih

eksperata, održane od 6. do 9. srpnja 1976. u Bonnu. Donesen je nacrt

propisa o zaštiti ptica evropske zajednice, zatim odredba o izvozu i uvozu ugro-

100


ženih vrsta divljih životinja i biljaka. Donesene su preporuke o potrebnim mjerama

za zaštitu biotopa kako za održanje tako i za razvijanje, te poduzimanje mjera

za odmor u prirodi. Posebna je pažnja poklonjena zaštiti močvara, specijalno 17

u svijetu poznatih, koje su od velikog značaja za zaštitu ptica močvarica.

Kako je među ostalim zaključeno da će se buduća evropska konferencija o zaš

titi prirode i nacionalnih parkova održati u 1978. g. u rujnu u Mađarskoj, to bi se

ukratko osvrnuo na prilike zaštite u toj zemlji. Nacionalni biro za zaštitu i održavanje,

čuvanje prirode, ostvario je dugoročni program zaštite površina najatraktivnijih

regiona zemlje, specijalnih prirodnih osobina i rijetkosti. Površina od

86.000 ha stavljena je pod zaštitu od zadnje Generalne skupštine. U ovom periodu

nacionalni biro je osnovao nacionalni park Bükk s 38.775 ha površine, osam regionalnih

narodnih parkova (43.000 ha) i trinaest zaštićenih površina (4.300 ha). Nacionalni

park Bükk uključuje najljepše predjele Bükk planina sa mnoštvo prirodnih

interesantnosti kao što su stijene, kanjoni, ponori, prostrane šume, alpski pašnjaci,

znatnim brojem kraških fenomena sa 40 pećina (špilja), od kojih su 2

otvorene za posjete, s vrstama rijetkih biljaka, kao i bogatom faunom. Mnoge

od ovih pećina su poznate u međunarodnom svijetu po svojim paleontološkim i

praistorijskim odlikama. Svake godine posjeti ovo područje velik broj ekskurzija u

svrhe rekreacije odmora i sporta.

Objavljeni su mnogi radovi u cilju odgoja i propagande i zaštite prirode, a

izrađeni su filmovi o prirodnim odlikama nacionalnog parka Kiskunsag i pećine

Aggtelek.

Po odluci mađarske republike od 1. listopada 1977. g. djeluje nacionalni biro

za zaštitu čovjekove okoline i prirode.

Iz izvještaja o našoj zemlji vidi se da je godina 1977. proglašena za godinu

zaštite čovjekove okoline, te da su ubrzane mjere za osnivanje nacionalnih parkova

i prirode u svim regionima kod nas. Ujedno je donesen program Jugoslavije za

zaštitu i održanje prirodne zaštite u kome se predviđa popis svih objekata prirode

prije nego se proglase za nacionalne i parkove prirode te prirodne rezervate. Danas

postoji 15 nacionalnih parkova, 48 parkova prirode. Predviđa se osnivanje još 6

nacionalnih parkova, 40 drugih parkova prirode, 120 prirodnih rezervata. U Jugoslaviji

će biti proglašeno i zaštićeno 707.000 ha tj. 2,87» od čitave površine za nacionalne

parkove, parkove prirode i prirodne rezervate. Na kraju programa bi bilo

12%> od cjelokupne površine pod zaštitom.

Prem programu do kraja 1977. g. bilo bi ostvareno otprilike 1/5 od planom

predviđenih zadataka.

O mnogim pitanjima iz područja rada federacije vođene su diskusije, te su

doneseni zaključci od kojih ćemo navesti samo neke. Kao prvo zaključeno je da će

glavna tema iduće pete skupštine 1978. g. u Mađarskoj biti: Zaštita flore i faune

prirodna staništa u prirodi i nacionalnim parkovima«. Zatim šesta skupština federacije

predviđa se da bi se održala 1979. g. u Francuskoj. Kao novi članovi Federacije

primljeni su organizacije, odjeljenja za šumarstvo, društva za zaštitu,

službe parkova: Cipra, Belgije i Portugala, razmatraju se učlanjivanje organizacija

Bugarske, Čehoslovačke, Danske, Finske, Grčke, Irske, Islanda, Poljske, Švedske.

Španjolske i Turske.

Nastavljena je kampanja za zaštitu močvara u 1977. g. a isto će biti i u 1978. g.

pod parolom »Za život ptica i zaštitu čovjekove okoline i čovjeka. Kampanja za

život u divljini i prirodnim prebivalištima«.

101


Usvojena je rezolucija o ugroženim prirodnim biotopima, te će se izraditi lista

— popis rijetke i ugroženeflore i faune u Evropi, kao i prići biološkom planiranju

— uređenju (obala jezera i tekućih voda.

Predlaže se izdavanje brošure o 10 godina »Evropske diplome« na 9 jezika

koja je, kao što je poznato, u 1976. g. dodijeljena i našem nacionalnom parku Plitvička

jezera. U 1977. g. će se ponovo dodijeliti ova diploma vodopadima Krimla,

prirodnom rezervatu 7 brežuljaka, Lineburg-pustari — nacionalni park, švicarskom

nacionalnom parku (Engadin) i švedskim nacionalnim parkovima Sarek, Padjelanta i

Muddus.

Učesnici ove skupštine imali su prilike da u ekskurzijama upoznaju engleski

nacionalni park »Lake district« s brojnim jezerima u sklopu krasnih pejzaža, šuma

i pašnjaka, te niz izuzetnih prirodnih interesantnosti koji imaju ogroman značaj

za razvoj turizma u ovoj zemlji.

Viktor Ržehak,

dipl. inž. šum

Sarajevo, Draškovićeva 17,'VI

PRAKTIČKI MANUALI — U PRODAJI!

Prilikom izrade Šumskoprivrednih osnova, osnova gospodarenja

i programa za unapređivanje šuma (Narodne Novine SRH br. 13/76

od 8. IV. 1976. g.) služite se i koristite praktične manuale:

1. MANUAL ZA OPIS SASTOJINA I EVIDENCIJU IZVRŠENIH

TERENSKIH RADOVA OGT-1

45.— din

2. MANUAL ZA PRIMJERNE POVRŠINE

I TOTALNU KLUPAŽU

45.— din

Manuali sadrže 112 stranica vel. 21 X 15 cm i povezani su u tvrde

korice s platnenim hrbatom.

Narudžbe prima:

SAVEZ INŽINJERA I TEHNIČARA

Bankovni račun:

ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE

30102-768-6249 HRVATSKE

Zagreb, Mažuranićev trg 11

Telefoni: 444-206 i 449-686

102


STRUČNA LITERATURA

MONOGRAFIJE O GENETICI VAŽNIJIH

EVROPSKIH VRSTA ŠUMSKOG DRVEĆA

STRUČNA LITERATURA

U Šum. Listu 7 —9, 1974. godine prikazana

je prva iz serije monografija o genetici

važnijih autohtonih vrsta šumskog

drveća »Genetik der Salix alba« (Genetika

bijele vrbe) koju je napisao Eberhard

Weber. Radna grupa IUFRO »Species

Monographs« preuzela je zadatak da prikupi

i objavi rukopise. Kao odgovornog urednika

zadužila je Prof. dr Mirka V i d a k o-

vica, izvanrednog člana JAZU. Radovi

na štampanju monografija dobro napreduju

i do sada je u »ANALIMA ZA ŠUMAR

STVO«, koje izdaje JAZU u obliku separatnih

otisaka štampano ukupno 10 brojeva

koju obuhvaćaju 12 vrsta listača i četinjača.

U ovom pregledu željeli bi dati prikaz

drugih do sada publiciranih monografija.

Lui Zsuffa (1974): The genetics of Populus

nigra L. (Genetika crne topole, Populus

nigra L.) Annales Forestales, Vol. 6/2

Zagreb, 25 — 53.

Monografija sadrži slijedeća poglavlja:

(1) Areal rasprostranjenja i uzgojne karakteristike;

(2) Taksonomija; (3) Filogenija;

(4) Spolno razmnožavanje (5) Nespolno razmnožavanje;

(6) Genetika i oplemjenjivanje;

(7) Citologija; (8) Međuvrsna hibridizacija;

(9) Tehnika križanja; (10) Programi

oplemenjivanja. U monografiji su prikazani

sinonimi za pojedine varijetete kao i

spisak kultivara, koji su nastali kao produkt

oplemenjivanja ove vrste. Autor koristi

95 izvora literature. Sažetak je na hrvat

sko-srpskom i njemačkom jeziku.

Mirko Vidaković (1974): Genetics of

European black pine (Pinus nigra Arn.) Genetika

evropskog crnog bora (Pinus nigra

Arn.) Annales Forestales, Vol. 6/3, Zagreb,

57 — 86.

Monografija sadrži slijedeća poglavlja:

(1) Prirodno rasprostranjenje (s priloženom

kartom rasprostranjenja ove vrste);

(2) Taksonomija (s prikazom brojnih literaturnih

podataka o problemima taksonomije

crnog bora uz izraženo mišljenje da je

to jedna vrsta koja se dijeli na veći broj

varijeteta i podvrsta);

(3) Geografska varijabilnost; (4) Spolno

razmnožavanje (Cvatnja, kontrolirana hibridizacija);

(5) Vegetativno razmnožavanje;

(6) Genetika i oplemenjivanje (Mutacije,

djelovanje gama zračenja, plus stabla

i klonske sjemenske plantaže, testovi half

sib familija, međuvrsna hibridizacija s popisom

proizvedenih međuvrsnih hibrida,

inkompatibilnost u hibridizaciji); (7) Program

oplemenjivanja. U monografiji je popis

116 literaturnih naslova. Sažetak je na

lirvatsko-srpskom i na njemačkom jeziku.

Helge Johnsson (1974): Genetic characteristics

of Betula verrucosa Ehrh. and

B. pubescens Ehrh. (Genetske oznake vrsta

Betula verrucosa Ehrh. i B. pubescens

Ehrh.), Annales Forestales. Vol. 6/4. Zagreb,

91 — 133.

Monografija sadrži slijedeća poglavlja:

(1) Uvod (Taksonomija, Geografska rasprostranjenost,

Ekologija, Rast i kvantitativna

produkcija, Forma rasta i kvalitativna

produkcija, Pošumljavanje s brezom);

(2) Spolno razmnožavanje (Prirodni uvjeti,

Periodicitet cvatnje i vrijeme cvatnje,

Kvalitet sjemena i produkcija sjemena,

Gustoća sadnje, Hibridizacija); (3) Vegetativno

razmnožavanje (Položenice, Reznice,

Cijepljenje, Okuliranje); (4) Genetika (Međuvrsna

kompatibilnost, Poligena varijabilnost,

Major geni, Morfološke oznake, Äutopoliploidija,

Inducirane mutacije); (5) O-

plemjenjivanje (Selekcija, Međuvrsna hibridizacija,

Provenijencije, Poliploidija, O

plemenjivanje samooplodnjom).

Literatura obuhvaća 95 izvora. U monografiji

se nalazi 28 vrlo lijepih fotografija izvan

teksta. Sažetak je štampan na hrvatsko

-srpskom i njemačkom jeziku.

Kurt Holzer (175): Genetics of Pinus

cembra L. (Genetika limbe-Pinus cembra

L.). Annales Forestales, Vol. 6/5, Zagreb

139 — 158.

Monografija sadrži 3 fotografije, 4 tabelarna

prikaza, 1 grafikon i slijedeća poglavlja:

(1) Uvod; (2) Rasprostranjenje i

rast; (3) Tipovi i rase (Pinus cembra L. f.

prostrata, Hortikulturne forme, klinalno

variranje provenijencija, Fenotipski oblici);

(4) Spolno razmnožavanje (Cvjetovi i

formiranje sjemena, Pomlađivanje); (5) Vegetativno

razmnožavanje; (6) Genetika i

103


oplemenjivanje (Varijabilnost i provencijencije,

Inkompatibilnost i hibridizacija,

Sjemenske plantaže, Ciljevi oplemenjivanja).

U monografiji je citirano 97 autora

čiji radovi su navedeni u popisu literature.

Na kraju je sažetak na hrvatsko-srpskom i

na njemačkom jeziku.

Michele Sekawin (1975): La genetique

du Populus alba L. (Genetika bijele

topole). Annates Forestales, Vol. 6/6, Zagreb,

159 — 189.

Monografija obuhvaća slijedeća poglavlja:

(1) Uvod; (2) Opis vrsta (3) Geografska

rasprostranjenost i ekologija; (4) Tehnološke

karakteristike; (5) Bolest i insekti;

(6) Spolno i vegetativno razmnožavanje; (7)

Citologija; (8) Hibridizacija; (9) Program

oplemenjivanja; (10) Zaključci. Priložen je

sažetak na hrvatsko-srpskom i engleskom

jeziku. Literatura obuhvaća 74 izvora,

Constantinos P. Pane t so s (1975):

Monograph of Abies cephalonica Laudon).

Annales Forestales, Vol. 7/1, Zagreb, 1 — 26.

Uz priloženih 9 fotografija u monografiji

su i 2 karte s prikazom rasprostranjenja

grčke jele i hibrida, 5 tabela, popis od

36 citirana rada i sažetak na hrvatsko-srpskom

i francuskom jeziku. Poglavlja su

slijedeća: (1) Uvod; (2) Generativno i vegetativno

razmnožavanje; (3) Genetika i o-

plemenjivanje (Međuvrsna hibridizacija,

Kontrolirano križanje, Spontano križanje,

Geografska varijabilnost, Morfologija,

Tekst provencijencija, Testiranje potomstva);

(4) Programi oplemenjivanja.

Milutin Jovanović and Aleksandar

Tucović (1975): Genetics of common

and sessile oak (Ouercus robur L.

and Q. Petrae Liebl.). Genetika hrastova lužnjaka

i kitnjaka (Quercus robur L. i Q.

petraea Liebl.). Annales Forestales, Vol. 7/2,

Zagreb, 23 — 53.

Monografija sadrži slijedeća poglavlja:

(1) Uvod; (2) Osnovne karakteristike za

lužnjak i kitnjak; (3) Spolno razmnožavanje

(Reproduktivni ciklus, Stranooplodnja

i samooplodnja, Kontrolirana hibridizacija,

Klijanje sjemena); (4) Vegetativno razmnožavanje

(Zakorjenjivanje reznica, Cijepljenje)

(5) Genetika i oplemenjivanje (Genetska

analiza hrastova, Provencijencije i testovi

potomstava, Prirodna i kontrolirana

hibridizacija kod hrastova, Masovna i individualna

selekcija; (6) Budući program o-

plcmcnjivanja. Rad sadrži 103 izvora literature.

Sažetak je štampan na srpskohrvatskom

i francuskom jeziku.

Tadeus Przybylski, Macie Giert

y c h and StefanBialobok (1976): Genetics

of Scots pine (Pinus sylvestris L.).

Genetika običnog bora (Pinus sylvestris L.).

Annales Forestales, Vol. 7/3, Zagreb, 59 —

— 105.

Monografija sadrži 1 kartografski prikaz

rasprostranjenja vrste, 1 tabelu i slijedeća

poglavlja: (1) Uvod; (2) Geografsko

rasprostranjenje; (3) Sistematika i varijabilnost;

(4) Varijabilnost među rasama (Kli

nalna varijabilnost, Rase borova i prostorna

ograničenost pojedinih rasa prema

Wright-u i Patlay-u). (5) Testovi potomstva

(Rast, Kvalitativna svojstva, Otpornost na

bolesti, Otpornost na SO2, Karakteristike

iglica, Cvatnja, Proizvodnja smole); (6) Hibridizacija

(Spontani hibridi, Kontrolirana

hibridizacija, Samooplodnja); (7) Vegetativno

razmnožavanje (Zakorjenjivanje, Cijepljenje);

(8) Sjemenske sastojine (Uvod,

Tehničke poteškoće u sakupljanju sjemena,

Karakteristike proizvodnje sjemena običnog

bora, Mogućnosti kontrole i poboljšanja

generativnog razmnožavanja); Sjemenske

plantaže, Autori navode 339 rada u

popisu literature. Sažetak je na hrvatskosrpskom

i njemačkom jeziku.

Richard H. Richens (1976): Variation,

cytogenetics and breeding of the european

field elm (Ulmus minor Miller sensu

latissimo = U. carpinifolia Suckow).

Varijabilnost, citogenetika i oplemenjivanje

evropskog nizinskog brijesta (Ulmus

minor Miller sensu latissimo = U. carpinifolia

Suckow). Annales Forestales, Vol.

7/4, Zagreb, 107 — 145.

Monografija sadrži slijedeća poglavlja:

Uvod; (1) Paleobotanika; (2) Rasprostranjenje;

(3) Taksonomija; (4) Varijabilnost (niže

taksonomske jedinice-varijeteti, kultivari,

Morfološka i fiziološka svojstva, Otpornost

na bolesti); (5) Hibridizacija; (6) Biologija

reprodukcije; (7) Genetika; (8) Citologija;

(9) Oplemenjivanje. Monografija

sadrži 227 izvora literature. Sažetak je

na hrvatsko-srpskom i njemačkom jeziku.

Autori objavljenih monografija su poznati

evropski i domaći stručnjaci sa područja

genetike i oplemenjivanja šumskog

drveća. Iz naziva pojedinih poglavlja u monografijama

je vidljivo da im je osnovna

i zajednička problematika slijedeća: spolno

i vegetativno razmnožavanje, citogenetika,

unutarvrsna i međuvrsna hibridizacija, tehnika

križanja, ekološka i genetska varijabilnost,

majorgeni, poliploidija i inducirane

mutacije. U monografijama su do sada

iznijeta skupljena saznanja iz genetike pojedinih

vrsta šumskog drveća. Dani su također

i modeli za oplemenjivanje tih vrsta

s ciljem da se poboljša proizvodnja u šumarstvu.

U tom smislu monografije čine

104


neophodnu platformu za buduća eksperimentalna

istraživanja sa obrađenim vrstama

šumskog drveća.

Smatramo, da objavljene monografije

nisu samo od interesa za stručnjake koji

se bave genetikom i oplemenjivanjem šumskog

drveća već i za šumarske stručnjake

koji se bave bilo kojim vidom biljne proizvodnje,

a biti će također korisne i za nastavu

iz šumarske genetike, oplemenjivanja

šumskog drveća i ukrasnog grmlja, uzgoja,

ekologije i dendrologije.

A. Krstinić i Ž. Borzan

GENETIKA — Serija F, Vol. 9, No 1, Beograd,

1977.

» G e ne t i k a « je časopis Društva genetičara

Jugoslavije a izdaje ga Unija bioloških

naučnih društava Jugoslavije (Beograd

— Zemun, Nemanjina 6, pp 127). »Genetika«

je jedna od serija publikacija pod

zajedničkim naslovom »ACTA BIOLOGICA

IUGOSLAVICA« (ostale serije su: Zemljište

i biljka, Mikrobiologija, Iugoslavica physiologica

et pharmacologica acta, Ekologija,

Ichtyologia i Biosistematika).

U naslovu navedenom svesku »Genetike«

nalaze se i tri rada s područja šumarstva;

to su:

VIDAKOVIĆ, M.: Savlađivanje inkopatibilnosti

pri križanju nekih borova;

KRSTINIĆ, A.: Letalni efekat gena za krivudavi

oblik debla u hibrida S . m a t s u-

dana tortuosa x S . alba;

TUCOVIĆ, A. i STILINOVIĆ, S.: Iskustva

sa inbridingom u šumskog i ukrasnog drveća

sa posebnim osvrtom na rezultate

dobijene u Jugoslaviji.

Od borova našeg područja jedino alepski

i brucijski uspješno se križaju a uspješnost

se očituje »u većem postotku fertilnog

sjemena i biljaka«, a za ostale vrste

inkopatibilnost križanja je ili potpuna ili

vrlo velika. Prof. M. Vidaković već

preko 20 godina provodi istraživanja koja

»imaju cilj da ustanove u čemu se sastoji

inkopatibilnost i kako se ona može svladati

kod križanja crnog bora (P. nigra)

i običnog bora (P. sylvestris)«.

Autor je, zajedno s Z. Borzanom, na

međunarodnom simpoziju o genetici običnog

bora organiziranog po IUFRO-u 1973.

godine izvjestio da je od preko 3000 umjetnog

međusobnog oprašivanja između ove

dvije vrste borova dobiveno samo 6 biljaka

križanaca tj. P. nigra x P. sylvestris. S

druge strane u podmlatku »u prirodnim

mješovitim sastojinama crnog i običnog

bora na Maloj Kapeli« nisu mogli biti utvrđeni.

To potvrđuje »jaku inkopatibilnost

između ove dvije vrste«, pa je autor istraživanja

usmjerio na traženje načina za svladavanje

te inkopatibilnosti. U ovom radu

Vidaković je, nakon prikaza kombinacijske

sposobonosti roditelja prikazao rezultate

svoga rada sa stimulacijom pomoću zračenja

polena, s mentor polenom te mješavinom

polena i šećera.

Iz rada A. Krstinića citiramo Zaključak,

koji glasi:

» (1) Svojstvo krivudavog oblika debla

je dominantno nad svojstvom pravnog

oblika debla. Dobivene proporcije biljaka

krivudavog i pravnog debla kod križanja

S. matsudana tortuosa i hibrida

krivudavog debla sa biljkama pravnog

debla odgovaraju cijepanju za test križanja

monohibrida. Omjeri fenotipova 2:1 u

F 2 generaciji ukazuju na manjak biljaka

sa homozigotnom kombinacijom dominan

tnih gena za krivudavi oblik debla.

(2) kod hibrida S. matsudana tortuosa

x S. alba prisutnog jednog

dominantnog gena uvjetuje krivudavi rast

debla, njegova otsutnost pravno deblo, a

homozitna kombinacija dominantnih gena

uzrokuje letalni efekat«.

Iz rada A. Tucovića i S. Stilln

o v i ć a također iznosimo dio »zaključaka«,

i to:

— »ukrštanje u srodstvu nije poželjno u

kontrolisanoj proizvodnji semena u semenskim

objektima (semenskim sastojinama i

semenskim plantažama) zbog osetnog smanjenja

semena, klijavaca i sadnog materijala«

pa »istraživanja optimalne veličine

semenskih objekata, broja izdvojenih semenskih

stabala, optimalnog broja genotipova

i klonova, intenziteta oplođenja u-

nutar jednog genotipa odnosno klona, itd.,

imaju svoje puno opravdanje«

O. Piškorić

105


OGLAŠAVAJTE SVOJE PROIZVODE

JER ŠUMARSKI LIST ČITA

163 OOUR šumarstva

148 OOUR drvne industrije

11 OOUR prometa

2.150 inženjera i tehničara

CJENIK JEDNOKRATNOG OGLAŠIVANJA

1/1 stranica unutar teksta . . . 3.000.— din

1/2 stranica unutar teksta . . . 1.800.— din

1/4 stranica unutar teksta . . . 1.000.— din

Zadnja — omotna — stranica . . 2.500.— din

Kod višekratnog oglašivanja poseban popust!

Bankovni račun

Saveza:

30102-678-6249

Izdavač Šumarskog lista:

SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA

ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE

HRVATSKE

Zagreb, Trg Ivana Mažuranića 11

Telefoni: 444-206, 449-686


DRUŠTVENE VIJESTI

STOTA GODIŠNJICA OSNIVANJA DRUŠTVA

INŽENJERA I ARHITEKATA HRVATSKE

Inžinjeri raznih struka (građevinski, strojarski i dr.) i arhitekti

osnovpli su u Zagrebu 1878. godine »Klub inžinirtih i tirhitektah«.

Ovo je ujedno i početak iadanjeg Saveza inžinjera i tehničaru

Hrv'p,tske u kojem je učlanjen i SIT šumarstva i drvne industrije

Hrvatske te poljoprivrednih stručnjaka. Razvoj i značaj

Kluba inžinjera u minulom stoljeću Većeslav RADAUŠ, dipl.

inž. arh. i predsjednik Savezu inženjera i tehničara Hrvatske duo

je slijedećem prikazu:

1. U ovoj godini proslavit ćemo 100. godišnjicu konstituiranja »Kluba

inžinirah i arhitektah u Zagrebu« koji će pod raznim imenima, i u raznim

vremenskim razdobljima svojim stručnim i samoprijegornim radom pokrenuti

silnice tehničkog napretka u ovoj našoj maloj, a nama tako dragoj domovini.

Clan 1. Pravila kluba glasio je:

»Svrha kluba jest: spojiti pojedine tehničke sile za unapređivanje strukovnog

rada i društvenoga života.«

Zaista kratko i potpuno jasno! Gotovo ni sada se ne bi imalo što dodati.

I držali su se Ti naši stari tih svojih pravila!

Klub, pa kasnije Društvo, Sekcija, Savez — prvo su imali na umu da udružene

struke pokreću pitanja, ne oko sređivanja svojih staleških interesa, nego

čisto stručnodruštvenih.

Kao primjer navedimo da je klub već 1879. godine dao mišljenje o tada

novoj »Zemaljskoj osnovi o građevnom redu«, da je 1880. izradio prvi »Pravilnik

za raspis javnih natječaja« i ostvario vezu s odgovarajućim češkim

i austrijskim društvima. Godine 1881. sastavljen je »Rječnik njemačko-hrvatskog

tehničkog nazivlja« — što je prvi temeljni rad govornog osamostaljenja

na području tehničkih znanja, a od 1884. do 1910. godine radilo se na opsežnom

djelu »Hrvatski građevni oblici«.

Godine 1882 počinju izlaziti »Viesti« koje zatim postaju i glasilo Slovenskog

društva inženjera (u godini njihovog osnivanja) 1911. god. Osnivanjem

zajedničkog »Udruženja jugoslavenskih inženjera i tehničara« počinje izlaziti

»Tehnički list« u Zagrebu.

Ova izdavačka djelatnost, rad na tehničkom rječniku te veoma aktivna

borba za otvaranje Tehničke visoke škole u Zagrebu, koja je krunisana uspjehom,

na žalost, tek 1919, glavna su preokupacija te naše stručno-društvene

organizacije. Stvaranje tehničko visokoškolske ustanove tadašnjim mađaronskim

banovima nikako nije išla u račun.

107


Već 1891. (sada već Društvo) stupa u neposredne bratske kolegijalne

odnose sa stručnjacima iz Beograda. Ti su odnosi ostali takvi sve do privremenog

obustavljanja rada Društva 1914. god. zbog početka rata.

Zaista je zanimljivo da ta naša prva opća (interdisciplinarna) inženjerska

organizacija iscrpljuje svoju aktivnost dosljedno samo na stručno tehničkim

ili društveno-stručnim problemima. Ovu svoju aktivnost prenosi i na

širi međunarodni plan: prisustvuje kongresima arhitekata, međunarodnim

izložbama i si.

2. Svoju stručno društvenu i tehničku aktivnost nakon I. rata nastavila

je Sekcija Jugoslavenskih inženjera i arhitekata Zagreb i Split i dalje u

istom trendu, s tim da je sada naglašena opća jugoslavenska problematika.

Tradicija je postojala, jer su se još od 1912. god. izmjenjivali na godišnjoj

skupštini delegati Hrvatskog i Slovenskog društva, a postojala je živa aktivnost

i suradnja između Društava u Beogradu i Sarajevu sa Društvom u Zagrebu.

Sa pononsom možemo konstatirati da društvo nije nikada bilo gluho na

političke prilike i događaje, što je dokazalo i 1918. kada se odmah stavilo

na raspolaganje »Narodnom vijeću« u Zagrebu i pomaže mu u konkretnim

akcijama (osiguranje ugljena za željeznice, dobava građevnog materijala i si.).

Kroz cijelo vrijeme postojanja naša je inženjersko-tehnička organizacija

najaktivnije sudjelovala u svim bitnim pitanjima tehničkog razvoja: od predlaganja

izgradnje plinare, električnog tramvaja do sudjelovanja u raspravama

o uređenju gradova (posebno Zagreba) još u prošlom stoljeću.

3. Za rješavanje staleških problema Sekcija Zagreb osniva 1924. god.

Inženjersku komoru i tu je prvi put jače prisutna staleška komponenta. Od

toga vremena počinje se sve više primjećivati aktivnost oko tih problema

(titula inženjera, a god. 1930. osnovan je i »Komitet za zaštitu staleških pitanja«).

Važno je napomenuti da je zahvaljujući izvanrednoj aktivnosti svojih

članova (Jušića i Pilara) došlo do vrloi razvijene međunarodne razmjene iskustva

bilo to našim prisustvovanjem na međunarodnim skupovima (kongres

Masarykove Akademije Rada) bilo organiziranjem međunarodnih skupova u

Zagrebu, kao što je zasjedanje »Federation des ingenieurs Slaves« (FIS-a) uz

glavnu godišnju skupštinu jugoslavenskih inženjera i arhitekata 1927. godine.

Sekcija se preko udruženja odazvala i pozivu »American of Engineers« iz Chicaga

o potrebi uske suradnje svih inženjera svijeta.

Isto täko od velikog je značenja što je Sekcija Zagreb osnovala 1927.

»Jugoslavenski narodni komitet za Naučnu organizaciju rada«. Sekcija je

predstavljala Udruženje jugoslavenskih inženjera na III međunarodnom kongresu

za znanstvenu organizaciju rada u Rimu.

4. Posebno je interesantno spomenuti utjecaj svjetske krize iz 1929. na

borbe unutar ondašnje Sekcije Zagreb, a posebno u klubu arhitekata u sekciji.

Kulminaciju je dosegao sukob »mladih« i »starih« objavom nacrta Zakona

o ovlaštenim inženjerima (koji su od 1924. učlanjeni u inženjerskoj Komori).

U sukobu su bili najaktivniji kod »mladih« inženjeri ljevičari koji

imaju sve vidniju ulogu ne samo u Sekcijama, nego i u cijelom Udruženju. U

stvari tu počinju klasni sukobi unutar Sekcije.

Sekcija poprima 1936. sve više značajke napredne organizacije i javno

se zalaže:

108


— za slobodne gradske izbore,

— podupire i daje suglasnost na prijedlog sekcije Skoplja o traženju

Slobode zbora i dogovora, slobodnih izbora i amnestiju političkih zatvorenika.

U Splitu 1938. god. na skupštini Udruženja uz staleška pitanja raspravljana

su i brojna politička pitanja među ostalim i

— protest zbog otpuštanja iz državne službe onih koji su glasali za opoziciju.

Predložena je i reorganizacija Udruženja koja je i provedena na skupštini

u Novom Sadu 1934. god. kad je osnovan »Savez inženjerskih društava

kraljevine Jugoslavije«, a sekcije su pretvorene u Društvo. Toim prilikom zalaganjem

Društva iz Zagreba, Sarajeva i Skopja donosi se rezolucija o nacionalnoj

nezavisnosti, nepovredivosti granica i osuda vjerske i rasne netrpeljivosti

i dr.

Društvo Zagreb javno protestira 1939. prilikom okupacije Čehoslovačke,

protiv postupaka s političkim zatvorenicima i protiv uvođenja »Radne službe«.

Ponovno se pojavljuje glasilo pod imenom »Inženjer« 1941. (u dvobroju dan

pnije okupacije) u kojem se daje podrška naprednim stremljenjima.

5. Godine 1940. održana je posljednja skupština društva pred rat na

kojoj su prevladali stavovi grupe ljevičara, na čijem su čelu bili arh. Zvonko

Kavurić i Ing. Hrvoje Koporič, o reorganizaciji saveznog glasila.

Za vrijeme okupacije nastavljen je rad pod imenom »Hrvatsko inženjersko

društvo«.

Kakav je bio njihov rad najbolje se vidi iz izvještaja Međusekcijskog

inicijativnog odbora inženjera i tehničara pri zemaljskom Tajništvu za Hrvatsku

na Godišnjoj skupštini Društva 10. 1. 1946. godine u kojem između ostalog

navode:

— »Hrvatsko društvo inženjera ubrojilo je među svoje članove znatan

broj aktivnih boraca NOB-a, od kojih su mnogi položili svoje živote u borbi

za oslobođenje, a upravni odbor Društva izigrao je sve pokušaje ustaških

organa da Društvo pristupi Savjetu staleških postrojbi.«

Nakon ovakvog izvještaja jednoglasno je dana razrješnica upravi koja je

djelovala za vrijeme okupacije.

To je valjda jedini primjer u našoj zemlji da je dano priznanje jednoj

društvenoj organizaciji za njen rad u vrijeme okupacije.

Teško je u stvari nabrojiti na kojim su se sve poslovima našli naši kolege

tokom oslobodilačkog rata: od diverzantskih akcija đo< gradnje privremenih

nastambi, bolnica, mostova i organiziranog (po inženjerima i tehničarima)

prebacivanja aktivista na oslobođeni teritorij, obavještavanja o kretanju

neprijateljskih transporta i na kraju doi organiziranja zaštite vitalnih

objekata u toku povlačenja neprijatelja. Svagdje je neprijatelj nalazio na

organizirani otpor u kojem su vidno mjesto zauzimali naši kolege.

Naši su arhitekti aktivni sudionici na Kongresu kulturnih radnika 1944.

u Topuskom, oni se u istoj godini spremaju na obnovu zemlje radeći regulacione

planove i projekte na lokacijama porušenih i popaljenih naselja.

Mnogo, mnogo toga se radilo što se ni nabrojiti ne može.

6. Osnivanjem 1946. Društva inženjera i tehničara Hrvatske, koje je 1953.

reorganizirano u Savez inženjera i tehničara Hrvatske, nastaje novi period

u razvoju stručne i stručno-društvene aktivnosti.

109


U vrijeme obnove pa i nešto kasnije značajka rada bila je mobilizatorska.

Opće narodno oduševljenje konačnim oslobođenjem od neprijatelja i njegovih

kvislinških pomagača, zahvatilo je i naše redove. Podvizi kao što je uspostavljanje

pruge Zagreb—Beograd za redovni saobraćaj, obnavljanje gotovo

svih mostova u toku prve godine oslobođenja, obnavljanje gradova, sela i

tvornica, izgradnja hidroelektrane »Nikola Tesla« — djela su heroja rada u

kojima časno mjesto zauzimaju i naši inženjersko-tehnički kadrovi.

7. Značajka daljeg razvitka naših organizacija nakon uspostavljanja osnovnih

tehničkih uvjeta za razvoj jeste želja za stručnim usavršavanjem i

emancipacijom, pa se 1950. na dalje osnivaju razna strukovna društva: arhitekti,

građevinari, kemičari, strojari, električari itd. Svi oni ostaju članovi

općeg Društva, a kasnije Saveza inženjera i tehničara.

Nakon golemih uspjeha po kvantiteti, u periodu obnove, teži se kvaliteti.

U to vrijeme naši su članovi okrenuti problemima stručnog usavršavanja,

a kontakt sa širom društvenom zajednicom i svijetom uglavnom se uspostavlja

na tom nivou ili na saveznom nivou.

Međutim, tokom šezdesetih godina sve više se osjeća potreba za međusobnom

inženjersko-tehničkom suradnjom na gotovo svim inženjerskim zahvatima.

Novi Statut SITJ i prijedlog statuta SITH vodio je o tom računa i pogoduje

ovakvom razvoju.

Problemi društvenog razvoja traže široko interdisciplinarno sagledavanje,

tim više što ekonometrijski pristup toliko pojednostavljuje problem da ga u

svoj svojoj složenosti ne sagledava niti onaj koji ga postavlja kao planski

zadatak, a niti ga može stručno prihvatiti i razrješiti onaj koji ga prihvaća.

Mislimo da je došlo vrijeme za tješnju međusobnu ne samo tehnički interdisciplinarnu,

nego još širu suradnju među strukama.

8. Odlučna orijentacija naše zemlje na samoupravni socijalizam imala je

adekvatnog odraza i u našem Savezu, tako da je SITH organizirao Općejugoslavensko

savjetovanje »Samoupravljanje i naučna organizacija rada« u

1970. god. koje je završilo nizom značajnih zaključaka i praktičnih prijedloga

za bržu realizaciju naših ciljeva.

Posebno je na nivou našeg Saveza inženjera i tehničara Hrvatske sagledana

potreba za vlastitim tehnološkim razvojem zemlje u cjelini i kreiranjem

vlastitog tehnološkog sustava. Ostvarenjem toga cilja omogućili bi naše

ravnopravno sudjelovanje u međunarodnoj podjeli rada i osigurali brz i nesmetan

razvoj naše zajednice.

U tu svrhu osnovano je pri Savezu odgovarajuće tijelo koje se bori da

u nizu akcija i kontakata taj problem rasvjetli i toliko razradi, da ga možemo

ponuditi kao naš prijedlog borbi za bolji život, ne samo naš, nego i

drugih zemalja u razvoju.

Nadamo se da na tom putu nećemo šuštati i da ćemo se i ovoga puta

dostojno odužiti svom narodu.

To će biti ujedno i najbolji način proslavljan ja ovakvog značajnog jubileja

naše najmasovnije stručno-društvene organizacije.

110

Većeslav

RADAUŠ


SAVEZ

INŽENJERA I TEHNIČARA

ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE

HRVATSKE

Zagreb, Trg,I .Mažuraniča 11

Telefoni: 444-206 i 449-686

Broj: 158/77. Zagreb, 19.12.1977.

Na temelju ćl.33 Statuta i povodom donošenja Zakona o vraćanju nacionaliziranog

dijela zgrade "Šumarski dom", kao i uspješnog završetka poslovne 1977.godine

sazivam:

SVEČANU

SJEDNICU

Upravnog i Nadzornog odbora Saveza, proširenu članovima Sabora i saborskih vijeća

SR Hrvatske, kao I istaknutim znanstvenim, stručnim i društvenim radnicima i rukovodiocima

Šumarstva t drvne industrije Hrvatske.

Sjednica će se održati u SRIJEDU 28.XII 1977.GODINE U 19 SATI u društvenim

prostorijama Šumarskog doma, Mažuranićev trg 11, s prigodnim dnevnim redom i programom.

Zahvaljujući punom razumijevanju odgovornih ljudi Sabora i saborskih vijeća Hrvatske,

koji su - uvažavajući razloge i dokumentaciju navedenu u molbi Saveza - Zakonom

vratili "Šumarski dom", i to upravo u trenutku kad je objavljen i novi Zokon o Šumama SRH,

te su time stvorene još povoljnije perspektive za šumarstvo i zaštitu čovjekove oko!ine,kao

i za optimalnu realizaciju zacrtanog plana rada Saveza no propagandi šumarstva, drvne industrije

i zaštiti čovjekove okoline.

Savez i njegovo članstvo od 2.150 inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije

Hrvatske duguju veliku zahvalnost Saboru i saborskim vijećima, kao i svima onima koji

su pridonijeli donošenju spomenutog Zakona.

Pozivamo Vas i čvrsto vjerujemo da ćete nam i Vi ukazati čast i doći" na zakazanu

Svečanu sjednicu i podijeliti s nama radost zelene struke!

Radujemo se susretu, pozdravljamo Vas i neizostavno očekujemo!

Saziv Svečane sjednice i pozivnica

111


SRETNA78

SVEČANA SJEDNICA I SLAVLJE

POVODOM VRAĆANJA NACIONALIZIRANOG DIJELA ZGRADE

»ŠUMARSKI DOM« ODRŽANIH 28. PROSINCA 1977. GODINE

Prema ustaljenoj, dugogodišnjoj, tradiciji i ove je godine u društvenim prostorijama

Saveza IT šumarstva i drvne industrije Hrvatske održana 28. prosinca

1977. g. Svečana sjednica, kojoj su prisustvovali članovi Sabora i saborskih vijeća

SR Hrvatske, kao i istaknuti znanstveni, stručni i društveni radnici i rukovodioci

šumarstva i drvne industrije Hrvatske.

Povod za sazivanje ove sjednice nije bila samo proslava uspješnog završetka

poslovne 1977. g. nego i donošenje Zakona o vraćanju nacionaliziranog dijela zgrade

»Šumarski dom« Savezu i davanje prava korištenja i raspolaganja ovom šumarskom-društvenom

zgradom. Savez je smatrao potrebnim da ovaj radosni i

svečani trenutak što snažnije obilježi i ujedno iskaže i zahvalnost struke Saboru

i ostalim saborskim tijelima SR Hrvatske što su uvažili razloge i dokumentaciju,

kojom je Savez potkrijepio svoju molbu za vraćanjem zapadnog krila zgrade —

nacionaliziranog još 1961. g., kao i to što je Izvršno vijeće Sabora SR Hrvatske

ocijenilo da su razlozi za donošenje spomenutog Zakona opravdani.

Svečano ukrašene društvene prostorije Šumarskog doma, okićene zelenilom,

borovima, vijencima i zelenim društvenim zastavama dočekale su i primile preko

75 uzvanika ove svečane sjednice. Zid velike društvene dvorane gdje se je odvijala

proslava, bio je prekriven velikim crtežom slikara Josipa Ćosića koja je

nosila naslov: »Bitka« za Šumarski dom! Ovaj veliki crtež u tušu, dužine 7,50 m

i širine 2,0 m, prikazao je radost i veselje povodom dobivanja cjelokupne zgrade

»Šumarski dom« za ostvarivanje ciljeva Saveza. Glavni motiv slike predstavlja

crtež kad predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske Jakov Blažević predaje »Šumarski

dom« brojnom članstvu Saveza IT šumarstva i drvne industrije SR Hrvatske.

Uz ove na crtežu su prikazani i brojni akteri i sudionici ovih napora oko

vraćanja Šumarskog doma.

Pozivu Saveza su se odazvali, da nabrojimo samo neke, i došli: Neda Andrlć,

predsjednica Vijeća općina Sabora, ing. Rade Pavlović, republički sekretar za poljoprivredu,

prehrambenu industriju i šumarstvo, ing. Tomislav Krnjak, republički

podsekretar za šumarstvo, predsjednici saborskih komisija Josip Krpan

i Cvjetko Bosanac, zatim akademik prof. dr. D. Klepac, dr. S. Bađun, dekan Šumarskog

fakulteta sveučilišta u Zagrebu, arh. ing. Vj. Radauš, predsjednik Saveza

IT Hrvatske, ing. T. Cajnko, predsjednik Saveza IT šumarstva i prerade drveta

Jugoslavije, Dr Ivan 2ivko, tajnik SlZ-a za znanstveni rad SRH, ing. S. Galović,

predsjednik Zajednice šumarstva, industrije drva i prometa drvnim proizvodima,

ing. S. Tomaševski, glavni direktor Exportdrva, ing. I. Puškar, predsjednik Zajednice

općina i direktor ŠG — Karlovac, brojni članovi šumarske i drvno industrijske

operative i dr.

112


Pozdravna riječ predsjednika dr. B. Prpića

Svečana sjednica započela je uvodnom riječi predsjednika Saveza prof. dr. B.

Prpića, koji je pozdravio uzvanike i rekao:

Ovaj Savez ima bogatu tradiciju. On je najstarije tehničko društvo u

Jugoslaviji s najstarijim stručnim časopisom. Naš Savez djeluje u okviru

programa SSRN, republičkog Saveza inženjera i tehničara, a veoma usko je

povezan sa Savezom inženjera i tehničara šumarstva i industrije drva Jugoslavije.

Zahvaljujući stručrtom radu članova ovog Saveza naša Republika posjeduje

bogat šumski fond koji ima veliko privredno značenje i gotovo neprocjenjivu

vrijednost socijalne funkcije šume. šume s kojima gospodarimo

poprimaju, zahvaljujući dostignućima šumarske nauke i struke, sve stabilniji

oblik, a njihova površina se povećava.

Posebno moramo naglasiti ulogu šume u poslijeratnom razdoblju obnove

zemlje i kasnije ekonomske blokade. Šuma je obnovila zemlju, te izgrad'la

temelje naše suvremene industrije, a što je još važnije, niti tada nisu ozbiljnije

ugroženi naši šumski ekosistemi. Priznanje za stručni i društveni rad

dobili su šumari i drvnoindustrijalci od samog PREDSJEDNIKA REPUBLIKE

MARŠALA TITA na svome III kongresu u Bledu. Tim, priznajem, mi se posebno

ponosimo.

Godina koja je iza nas bila je veoma sadržajna. Slavili smo Titove i naše

jubileje, donesen je Zakon o šumama naše Republike, vraćen nam je dio

Šumarskog doma i stvoreni su preduvjeti za ostvarivanje ciljeva i programa

ovog Saveza.

Pružena nam je mogućnost da otvorimo IZLOŽBENI PROSTOR O ULOZI

SUME U ZAŠTITI ČOVJEKOVA OKOLIŠA, da osnujemo PROPAGANDNI

CENTAR ZA ŠUMARSTVO I DRVNU INDUSTRIJU, da pristupimo osnivanju

KSILOTEKE, da započnemo s osnivanjem ŠUMARSKOG MUZEJA, da poradimo

na osnivanju DRUŠTVA PRIJATELJA ŠUME, te da se intenzivno uklju-

113


cimo u akciju zaštite čovjekove radne i životne sredine koja je započela ove

godine, a zbog svoje važnosti poprimat će iz godirte u godinu sve veće dimenzije.

Socijalna funkcija šume koja predstavlja vrijednost o kojoj dan'as diskutira

gotovo svaki naš građanin — povjerena je šumarskim stručnjacima.

Mi smo svjesni njene vrijednosti jer regulirajući prirodu tamo gdje je narušena,

sami smo je povećali. Mi smo, međutim, svjesni toga da određenim

stručnim postupkom oblikujemo takve šumske sastojim koje pružaju optimalne

uvjete za razvoj elektroprivrede i vodoprivrede,

uvjete za povećanje poljoprivredne proizvodnje koja je

posljedica klime što je stvara šuma. Oblikujući krajolik šumari stvaraju

povoljne uvjete za razvoj turizma, a podržavajući stabilne

šume u okolini industrijskih i urbanih sredina stvaraju se pluća

gradova.

Sve navedeno govori o tome da šumarstvo ne može biti prepušteno samo

sebi. Ono ne može samo rješavati suoje probleme i zadržati se u uskom

okviru svojih interesa. Socijalna uloga šume koja postaje sve interesantnija,

dovela je problematiku šumarstva neposredno pred društvo. Tu posebno mislim

na proširenu biološku reprodukciju šuma koja se sastoji u osvajanju šumom

neobraslih produktivnih površina u pošumljivanju krša te u rekonstrukciji

i konverziji šuma i dr. Šumarstvo ima stručnih, ALI NE I MATE­

RIJALNIH MOGUĆNOSTI da rješava problem proširene biološke reprodukcije

šuma koja je od šireg društvenog interesa.

Zakon o šumama koji je stupio na snagu ove godine jedan je od najprogresivnijih

koji je SR Hrvatskoj ugledao svjetlo dana. Koristim ponovno

priliku da za napore u vezi donošenja Zakona o šumama, čestitam našem

sekretaru ing. Radi Pavloviću i podsekretaru ing. Tomislavu Krnjaku, kao

i svima onima koji su sudjelovali kod njegove izrade.

U ovoj godini imali smo, nažalost priliku da ponovno dokazujemo kako

je KOZA ŠTETNA ZA ŠUMSKU VEGETACIJU, te da branimo Zakon o zabrani

držanja koza koji je priznat kao jedan od najprogresivnijih u svijetu.

Zbog uskih interesna pojedinaca koji sijeku granu ria kojoj sjede, ponovno se

diskutiralo o ispravnosti postavki navedenog Zakona. Smatramo, međutim,

da su progresivne snage uz našu stručnu pomoć pobjedile i da Zakon ne će

doći u pitanje.

Naša drvn,a industrija nalazi se u fazi evolucije u težnji da što više oplemeni

sirovinu. Trend potražnje drvnih proizvoda u stalnom je porastu i prema

predviđanjima neće opadati. Ta činjenica govori o porastu društvenog

interesa za drvnu industriju što je veoma usko povezario sa šumarstvom kao

sirovinskom bazom, koje je ujedno i čuvar socijalne funkcije šume. Ovaj

Savez predstavlja dobru platformu za suradnju i dogovore obiju struka u

pronalaženju optimalnih rješenja.

Drugarice i drugovi dozvolite mi da vas još jedanput srdačno pozdravim,

zahvalim se svima na odazivu i zaželim da se u našem Šumarskom domu u-

godno osjećate!

Nakon pozdravnog govora dr. B. Prpića uslijedila studentska pjesma »Gaudeamus

igitur . . .«, pa zatim »Oda šumi« svečani recital pjesnika Miroslava S.

114


Mađera, snimljena na gramofonsku ploču. Ovaj recital, koji smo već jednom U

cijelosti objavili u Š. L. broj 7—9/76. g., od 14 svečanih strofa ponovno je izgovorio

Zlatko Crnković, prvak drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Stihove recitala pratila je glazba Jakova Gotovca iz njegovog Simfonijskog kola,

i odlomci iz opere »Ero«, pa pjesme »Po šumama i gorama«, »Konjuh planinom«.

Ovu glazbenu pratnju odabrali su ing. S. Vanjković i dr. M. Bergovec.

Ing. T. Cajnko, predsjednik spomenutog Saveza proglasio je za počasne članove

Saveza IT šumarstva i industrije za preradu drveta Jugoslavije slijedeće

naše članove: Dr Branimira Prpića (Za'-'-eb), ing. Josipa Šafara (Zagreb), ing. Nikolu

Šepića (Opatija), ing. Srećka Vajijkovića (Zagreb) i ing. Vladimira Špoljarić

(SI. Brod). Zaslužnim članovima proglašeni su: ing. Bogdan Dereta (Zagreb,

ing. Slavko Horvatinović (Vinkovci), ing. Vinko Lacković (Bjelovar) i ing. Tomislav

Lucarić (Vinkovci).

Neda Andrić i dr. B. Prpić

115


Na kraju svečanog dijela sjednice otpjevao je pjevački zbor »Gorani« iz Zagreba

niz koncertnih djela pod ravnanjem dr. Mije Bergovca.

Iza svečane večeri uslijedio je spontani dio programa u kojem su nastupali

studenti Šumarskog Fakulteta u sastavu: Lidija i Mate Špehar, Lela i Joso Vukelić,

Ruža Popović i Marin Tomaić i otpjevali niz veselih pjesama: Na ispit pođoh

ja . . ., Šumari šumu kroje . . ., itd. »Obraz« starije šumarske generacije

spasio je i ove godine ing. S. Vanjković i otpjevao nekoliko pjesama sa Slavonskog

festivala 76.

Neka vam je svima sretna i plodnija Nova 1978.!

R. A.

ZAJEDNICA ŠUMARSTVA, PRERADE DRVA I PROMETA

DRVNIM PROIZVODIMA I PAPIROM

Zagreb, Mažuranićev trg 6

OKUPLJA

— 163 OOUR šumarstva sa 16.219 zaposlenih

— 148 OOUR drvne industrije sa 35.354 zaposlena

— 11 OOUR celuloze sa 3.719 zaposlenih

— 5 OOUR prometa sa 2.013 zaposlenih

sa ciljem trajnog povećanja dohotka, proširenja materijalne osnove

udruženog rada i povećanja ličnog standarda zaposlenih

116


ZNAČAJNE OBLJETNICE

SAVEZA IT ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE VINKOVCI

Svojom svečanom sjednicom, održanom 14. siječnja ove godine, Savez it šumarstva

i drvne industrije Vinkovci, obilježio je 25 godina postojanja glazbene

sekcije i 5 godina folklorne sekcije. Bilo je to u prisustvu svih čianova sekcija,

većeg broja ostalih članova Saveza te nekoliko predstavnika ovdašnjih društvenopolitičkih

organizacija, a u okviru novih i ukusno opremljenih društvenih prostorija

Šumarije Cerna.

Počet ćemo odmah prikazom tog dijela, koji je osvjetljen iscrpnim referatom

i evociranim uspomenama, a onda istom na ostali dio sjednice.

Dom kulture Spačva, građen 1953. godine dobrovoljnim radom

GLAZBENA SEKCIJA

Glazbena se sekcija osniva već 1952. godine i to u okviru Sindikalne podružnice

u Spačvi, koja tada pripada Šumskom radilištu u Vinkovcima, a ono opet

Drvnoj industriji SI. Brod. Bilo je to u ponešto neobičnim okolnostima, čija bi

se obilježja, kako je rečeno na samoj sjednici, ispoljavala u slijedećem:

Šumsku privredu u poratnom razdoblju prate česte reorganizacije.

Djelatnost iskorišćavanja šuma, primjerice, u 5 godina 4 puta mijenja

svoje mjesto — od Zemaljskog šumskog poduzeća Hrvatske, Šumskog

gospodarstva, Poduzeće za iskorišćavanje šuma, pa do Drvne industrije,

gotovo svake godine po jedamput.

Tko je mogao u tom vrtlogu nešto dugoročnije razmišljati ili, recimo,

ukazati da sve te brzoplete promjene najviše pogađaju neposrednog

proizvođača.

Na spačvanskom šumskom stovarištu, koje prihvaća i otprema gotovo

sve mase jednog prostranog bazena, većinu radne snage čine radnici

iz susjedne Bosne, koji napuštaju mjesto tek po koji dan u mjesecu,

za pohoda svojoj obitelji.

Osigurani smještaj i ishrana smatrani su dovoljnom brigom za čovjeka.

Bez obzira da li je smještaj prohladan, zadimljen ili ljeti vonja

dimom i zuji komarcima. Još se manje nekog tiče što tog čovjeka tare

nostalgija te želja za duhovnim ili društvenim životom. Sitnice, ali koje

117


ovdje tinjaju, stvaraju, uz veći radni zamor, apatiju i negodovanje. Niču

čak i poneki zahtjevi za izgradnju džamije. Tu usred radničke kolonije,

na samoj Spačvi.

Ulje na vatru sipa i centar iz SI. Broda, kad njegov sindikalni odbor

raspoređuje sredstva za kulturno prosvjetne aktivnosti i kad se bliže

podružnice nadjeljuje s po dvjesta tisuća, a Spačva s petnaest.

Osjetivši takvo mučno i pomalo zategnuto stanje s jedne strane, a usamljenost

s druge — Sindikat uz podršku Radilišta iz Vinkovaca, uzima stvari u svoje

ruke. I tada, već spomenute 1952. godine, osniva unutar podružnice glazbenu sekciju,

a ujedno pada i odluka za gradnju Doma kulture, svakako dobrovoljnim radom,

koji se provodi učešćem na utovarno-istovarnim radovima i zaradom u

korist tog poduhvata.

Sa nastupa folklorne sekcije ŠG »Hitast« — Vinkovci

Slijedeća, 1953. godina teče u znaku intenzivnih radova na izgradnji pozamašnog

Doma, u nabavi glazbenih instrumenata s već početnim nastupima sekcije i

to času još jedne reorganizacije, kad cjelokupna postrojenja i naselje Spačvu preuzima

Šumsko gospodarstvo Vinkovci. Prema onome što kasnije slijedi, ovo je

zasigurno prelomna godina u životu Spačve. Novi joj centar pokazuje svekoliku

pažnju, u početku na završnim radovima Doma, a odmah zatim na obnovi cjelokupnog

naselja, sprovedenog ove i slijedeće godine. Na opremi Doma uzima još

učešća i Drvna industrija SI. Brod, čiji obol znači i kraj za minule nesporazume.

Osvrt na prilike u Spačvi, kad je tražen izlaz iz pomenutih protivurječnosti,

ne bi bio potpun, a da se ne istakne umješnost i političku zrelost pojedinih drugova,

među kojima su: Nikola Kralj, Luka Matić, Martin Sučić, Antun Mandek i

braća Logator, na čelu sa preminulim Andrijom Valentićem.

Prvi nastup glazbena sekcija ostvaruje o prvomajskoj proslavi 1953. godine

u Spačvi, kojoj prisustvuju i kolektivi Šumskog radilišta i Šumskog gospodarstva

iz Vinkovaca.

Od 1953. do 1959. godine sekcija je oslonac svim društvenim zbivanjima u

Spačvi. U novim prostorima društvenog doma ne samo da okuplja živalj Spačve,

već i mještane susjednog Otoka, pa Lipovca i Vrbanje, kojima ovo zabačeno područje

najednom postade, neke vrste središte kulturno-zabavnog života.

Zabilježena su u nekoliko navrata i gostovanja kazališta iz Vinkovaca i

Osijeka.

118


Slijedeće razdoblje, sve do 1966. godine predstavlja, u izvjesnoj mjeri, stagnaciju

obzirom da tadanja organizacija, ujedinjenog šumarstva i drvne industrije

Vinkovaca, mijenja ustaljeno sjedište sekcije. Te se godine sekcija uključuje u

Savez IT i dobiva sjedište pri Šumariji Otok, gdje se nalazi pretežan broj njenih

članova. Od tog doba ona doživljava svoju renesansu, posebno izraženu nakon 1972.

godine, kad počima djelovati u društvu pridošle folklorne sekcije.

Aktivnosti sekcije, gledane kroz njene nastupe od 1973. do 1977. godine, mogu

se uočiti iz slijedećeg: Ona u tom razdoblju nastupa samostalno po 25 puta, zajedno

s grupom pjevača 45, a s folklornom i recitatorskom sekcijom 55 puta, što

ukupno čini 125 nastupa ili prosječno godišnje 25. Izrazimo li to utrošenim vremenom,

to iznosi 700 sati uz još 800 sati utrošenim na probe, a sve u slobodnom

vremenu.

Podaci navode i korisnike nastupa, pa se vidi da se 52 puta odnose na šumsko

gospodarstvo i područne šumarije, 20 na ostala gospodarstva i drvne industrije,

među kojima su, uz ostale: Našice, Osijek, Bjelovar, SI. Požega, N. Gradiška,

Senj, Postojna, Sisak i Sr. Mitrovica. Daljnja 24 puta odnose se na prigodne manifestacije,

kao što su: »Dani slavonske šume«, »Vinkovačke jeseni«, »Šokačka sijela«,

proslava 130. obljetnice Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, na otvaranje značajnih

objekata i na priredbe povodom posjeta inozemnih gostiju. Uz pobrojane,

bilo je još 26 ostalih raznih nastupa, te 4 nastupa u ČSSR i Italiji.

Najveća aktivnost pada u 1974. godini, prigodom proslave 100 godišnjice postojanja

ovdašnjeg organiziranog šumarstva.

U svom 25. godišnjem radu kroz sekciju prolazi 27 glazbenika, čiji stručni profil

izgleda ovako: 6 KV šumskih radnika, 6 lugara, 4 šumarska tehničara, 4 šumarska

inženjera, 1 profesor Šumarskog fakulteta, 1 nastavnik, 1 oficir JNA, 1 učenik

i 3 privatna poljoprivrednika.

Od svog osnutka pa do sada sekcijom umješno rukovodi poduzetni Martin

S u č i ć, šumarski tehničar.

Značajan doprinos stručnom osposobljavanju sekcije i obogaćivanju repertoara

s izvornim slavonskim melosom — unosi dr. Ivo S p a i ć, profesor Šumarskog

fakulteta iz Zagreba, sin ovog kraja.

FOLKLORNA SEKCIJA

Kako je već rečeno, ova se sekcija osniva 1972. godine, također sa sjedištem

u Otoku, gdje se ubrzo uspostavlja suradnja sa Školskim centrom, a time i brže

kompletiranje sekcije.

Opremljenost je sekcije na početku skromna. Nastupa većinom u posuđenim

narodnim nošnjama. Nakon zapaženih uspjeha •— onih iz 1974. godine s proslave

100 godišnjice i s posjeta Italiji — sredstva više nisu u pitanju. Uvježbani repertoar

sam po sebi pribavlja i nošnje, te se nabavom i 1975. i 1976. godine raspolaže: slavonskim,

bunjevačkim, baranjskim i banatskim nošnjama.

U svom dosadašnjem radu sekcija je svladala široki repertar narodnih plesova,

koji, prikazani s tzv. koreografijom, čine po 2 slavonska kompleta, te po 1:

posavski, bunjevački, baranjski i banatski.

Sekcijom u ovom razdoblju prolazi veći broj plesača, no na aktivnijoj suradnji

ostaje njih 53, u kom broju sudjeluje: 15 đaka, 8 nastavnika, 14 ostalih službenika,

12 KV radnika i 4 privatna poljoprivrednika.

Za veliki napor i zavidne rezultate priznanje ide, razumljivo, svim sudionicima,

a posebno rukovodiocima sekcije — u početku Ivici Vučičeviću, direktoru

škole u Otoku, a kasnije njegovom nasljedniku Stjepanu Brajko vicu, dipl.

inž. i upravitelju Šumarije Otok te koreografu: Ivici Oreškoviću, dipl. inž.

Drvne industrije Vinkovci.

I na kraju ovog sažetog prikaza treba reći da taj zamašni i sadržajni rad sekcija

prati široka podrška Saveza IT, Šumskog gospodarstva, Šumarija i cjelokupnog

kolektiva organizacija kome one pripadaju. To se ogledava već i kroz pružena

materijalna sredstva, koja se za posljednjih pet godina kreću oko 42 milijuna st.

dinara.

119


Folklorna i glazbena sekcija Š. G. »Hrast« — Vinkovci na jubilarnoj proslavi

130. obljetnice osnutka Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva u hotelu »Interkontinentalu«

u Zagrebu 1976. g.

ZAVRŠNI DIO SJEDNICE

Iz završnog dijela svečane sjednice navodimo:

Uručivanje priznanja zaslužnim članonvima Saveza, organizacijama i pojedincima

izvan njega, te donošenje jedne važne odluke za budući razvoj sekcije,

kad se one zbog svog opsega i značaja izdvajaju iz sastava Saveza IT i postaju

samostalna organizacija s nazivom: Radničko kulturno-umjetničko društvo

»ŠUMARI« Vinkovci.

Iz usvojenog statuta tog Društva proizlazi:

— da članstvo mogu sačinjavati radnici i članovi njihovih obitelji zaposleni

u šumarstvu i drvnoj industriji Vinkovaca, a k tome i ostali građani s područja

Šumskog gospodarstva;

— među postavljenim ciljevima Društva, prvenstveno se navodi njegovanje

folklorne baštine i ljubavi prema rodnom kraju — sve u smislu socijalističke stvarnosti

i socijalističkog humanizma.

Društvo ima: glazbenu, folklornu i recitatorsku sekciju te grupu pjevača.

Organi su mu: skupština, upravni, nadzorni i umjetnički odbor.

I još da napomenemo, da se izvori financiranja sastoje iz dotacija Šumskog

gospodarstva i Drvne industrije i SlZ-a za kulturu općine Vinkovci te prihoda sa

nastupa i članarine.

Za predsjednika izabran je Stjepan Tuškan, dipl. inž. iz Zajedničkih službi

Šumskog gospodarstva.

Dragan TONKOVIĆ

120


ZAPISNIK

4. sjednice Upravnog odbora Saveza, koja

je održana 10. X 1977. g. u 18 sati u prostorijama

Šumarskog doma, Mažuranićev

trg 11.

Prisutni: Ing. N. Antonović, ing. D.

Böhm, ing. I. Delajković, dr. N. Komlenonvić,

ing. I. Milinović, ing. A. Mudrovčić,

ing. O. Piškorić, dr. B. Prpić, ing. R.

Štraser, ing. S. Vanjković, ing. V. Živković

i ing. R. Antoljak.

Ispričani: Ing. S. Galović i ing. T.

Krnjak.

Dnevni red

1. Otvaranje sjednice

2. Izvještaj tajnika, blagajnika i urednika

Š. L.

3. Sprovedba Zakona o vraćanju Šumarskog

doma — razmatranja i zaključci

4. Tekuća stručna i društvena problematika:

realizacija Zakona o šumama

SRH, problematika kozarstva, godina

zaštite čovjekove okoline, rad terenskih

DIT-ova, saziv jesenjeg Plenuma

i si.

5. Razno

Ad 1:

— Sjednicu je otvorio dr. B. Prpić

predsjednik Saveza, pozdravio prisutne i

predložio dnevni red sjednice, koji je

prihvaćen.

— Dr. B. Prpić kronološki iznosi važnija

društvena i stručna zbivanja u vremenu

između 3. i 4. sjednice tj. od 24.

V—10. X 1977. godine.

— U ovom međuvremenu objavljen je

Zakon o šumama SR Hrvatske (23. V.

1977. g.), pa je na redu realizacija i sprovođenje

zakonskih odredaba u život.

— Povodom objavljivanja Zakona o šumama

Savez je priredio sastanak članstva

(14. VI 1977.) i uručio jubilarnu povelju

i zlatnu medalju Saveza ing. R.

Pavloviću, republičkom sekretaru za

poljoprivredu, prehrambenu industriju i

šumarstvo, kao i republičkom glavnom

inspektoru za šumarstvo ing. T. Krnjaku

(jubilarnu povelju) i predao im stručna

izdanja Saveza (Povijest šumarstva

Hrvatske od 1846—1976. g., Spomenicu

III i dr.).

— Zahvaljujući se na izrečenim priznanjima

ing. R. Pavlović naglasio je,

da se je objavljenim Zakonom postiglo

— putem saborskih delegata u vijećima

— najviše što se u ovom času moglo postići.

Naglasio je potrebu i zainteresiranost

Republičkog sekretarijata da šumarstvo

Hrvatske krene u reprodukciju šuma

uzgojnim radovima, modernijom

strojnom opremom eksploatacije, otvaranjem

šuma, usmjeravanjem sredstava i

si. Sada je red na stručnjacima šumarstva

da se odredbe ovog Zakona realiziraju:

utvrđivanje šumsko-privrednih područja,

formiranje SlZ-a za krš i si. Predstoji

formiranje jače grupe stručnjaka

u Republičkom sekretarijatu na čelu sa

svojim podsekretarom za šumarstvo i dr.

— Dr. B. Prpić, nastavljajući radom

4. sjednice, iznosi da je održano »Jugoslavensko

zasjedanje o općenarodnoj o-

brani i zaštiti čovjekove okoline« (u Kuparima

27. i 28. V o. g.), gdje je general

Nikola L j u b i č i ć, u svojem uvodnom

referatu, iznio slijedeće: »Još uvijek je

prisutna intenzivnija eksploatacija

šuma od njihovog uzgajanja«,

pa zatim: »Pošumljavanjem određenih

područja neposredno se pridonosi

unapređivanje čovjekove okoline, ali

i poboljšavanju uvjeta za maskiranje i

smanjenje mogućih zračnih-desantnih

prostora«, »Nedovoljno se provodi

pošuml javan je i unapređenje

fondova šuma«, kao i »Pripadnici

oružanih snaga će se i dalje angažirati

u akcijama pošumljavanja,

uređenja izvorišta vode,

izgradnje puteva, poduzimanju

mjera za spriječavanje elementarnih nepogoda«

i si.

— Jugoslavenska akademija znanosti i

umjetnosti (JAZU) izabrala je 11. VI o. g.

nove akademike među kojima iz

šumarske struke: Dr. Dušan K1 e-

p a c, redovni prof. ŠF — Zagreb, za izvanrednog

člana; za dopisnog člana: dr.

Mladen J o s i f o v i ć prof, fitopatologije

ŠF — Beograd i stranog državljanina: dr.

Antona Kurira, prof, entomologije i

zaštite šuma na Visokoj školi za kulturu

tla u Beču (apsolvent Polioprivredno-šumarskog

fakulteta u Zagrebu).

— U Opatiji je održano savjetovanje o

renti kao dohodovnoj kategoriji

u socijalizmu (16/17. VI o. g.).

Podneseni su referati i analize raznih

oblika rente, pa i u šumarstvu (prof. dr.

Z. Potočić i dr. U. Golubović iz

Zagreba).

— Prvi studij o zaštiti čovjekove

okoline započeo je radom u

Splitu (VI mj. o. g.), u organizaciji kemijsko-tehnološkog

fakulteta. Studij traje

2 godine i osposobljavat će nove inženjere

ekologije.

121


— U Savjetu za zaštitu prirode Sabora

SRH imenovani su: ing. F. Knebl,

član Savjeta Republike, dr. D. C r n k o-

vić, direktor Prirodoslovnog muzeja —

Rijeka, dr. D. G u c i n s k i, prof. Pedagoške

akademije — Osijek i Ivo Srzić,

direktor vodovoda — Makarska.

— 20. VI 1977. g. objavljen je Zakon

o vraćanju dijela zgrade »Šumarski dom«

Savezu radi ostvarivanja njegovih cilje-

•va. Ovim Zakonom dan je Savezu i struci

novi podstrek i priznanje našem društvenom

dugogodišnjem radu. Prema riječima

predsjednika prof. dr. B. P r p i-

ć a, sve je to postignuto ne samo zahvaljujući

velikom razumijevanju Sabora

SRH i delegata triju saborskih vijeća,

nego i Republičkog sekretarijata za poljoprivredu,

prehrambenu industriju i šumarstvo

odnosno republičkom sekretaru

ing. R. Pavloviću i glavnom inspektoru

za šumarstvo ing. T. K r n j a k u.

Predsjednik je posebno istakao i podvukao

pravovremeno snažno zalaganje i

upornost tehničkog tajnika ing. R. A n-

toljaka i njegove akcije za vraćanje

Šumarskog doma, koje su započele još

1974. godine.

— 30. X i 1. XI 1977. g. održana je

proslava 30-godišnjice Šumarske

škole — Karlovac, kojoj je prisustvovalo

brojno članstvo, kao i delegacija

Saveza: dr. B. Prpić, ing. O.

Piškorić i ing. R. Antoljak. Upravi škole

predao je prof. dr. B. Prpić Povelju sa

zlatnom medaljom.

— U vremenu od 24. V—10. X 1977. g.

smrt je pokosila petoricu šumara: ing.

Nikolu Šepića — Opatija (9. VI), ing.

Rafu Motta — Zagreb (6. VIII), ing.

Đuru Matinca — Vinkovci (12. VI),

ing. Davora Žeravicu — Split (4. X) i

ing. Iliju Jankavića — Zagreb (7. X).

Hvala i slava im!

Ad 2:

— Tajnik Saveza dr. N. Komlenović

podnio je izvještaj o tekućim zbivanjima

unutar Saveza, radu stručne službe

Saveza i pročitao dopise Franje Šnajdera

— Zagreb, prof. dr. I. Dekanica — Zagreb,

Šumarskog gospodarstva — Hortikultura

— Zagreb, dr. Ž. Kosira — Ljubljana,

SIZ za znanstveni rad SRH i dr.

D. Vučkovića — Titograd, koji potvrđuju

primitak — po Savezu dodijelejnih im

jubilarnih POVELJA i zahvaljuju se na

odanim priznanjima.

— U radu područnih terenskih

Društava inženjera i tehničara šumarstva

i drvne industrije (Šumarskih društava)

osjeća se živost. Skupštine su održala

terenska društva u SI. Brodu

(27. V 1977. g.), zatim u Koprivnici

(VI 1977) i u Zagrebu 25. V 1977. g.

Ing. J. Hrka — Poreč je najavio oživljavanje

društvenog rada i osnutak društva

za područje Istre u Puli.

— SIT šumarstva i prerade drveta Jugoslavije

dostavio je Savezu Poslovnik

o radu predsjedništva i program aktivnosti.

Za delegata u Kadrovsku komisiju

SITŠID — Jugoslavije određen je ing.

B. Dereta (Zagreb), a za Propagandu

šumarstva ing. V. Faber (Zagreb). U

slučaju spriječenosti zamjenjivat će u

radu Predsjedništva SITŠID — Jugoslavije

predsjednika dr. B. Prpića tajnik

dr. N. Komlenović.

— U radu II konferencije SIT — Hrvatske

o tehnološkom razvoju SRH, koja

se održava u Poreču od 21—23. XI 1977.

g., Savez će predstavljati ing. Nada A n-

tonović — Bjelovar.

— Savez se zahvaljuje na poklon-

-knjigama: 1. Dr. Z. Potočić: Ekonomika

šumske privrede — Osijek 1977

(poklon autora), Dr. Đ. Rauš: Stari parkovi

u Slavoniji i Baranji — Split 1977.

(poklon autora) i 100 godina šumarstva

bilogorsko-podravske regije — Bjelovar

1974. g. (poklon izdavača: Združeno šumsko

poduzeće — Bjelovar).

— Mole se terenska DIT šumarstva i

drvne industrije da redovno dostavljaju

zapisnike sa svojih godišnjih skupština i

plenuma Savezu!

Ad 3:

— Povodom objavljivanja Zakona o

vraćanju nacionaliziranog dijela zgrade

»Šumarski dom« Savezu, tehnički tajnik

ing. R. Antoljak detaljno je upoznao

sjednicu s brojem korisnika poslovnog

prostora u domu, stanarskoj dokumentaciji,

plaćanju i neplaćanju zakupnine,

nepridržavanju kućnog reda, potrebi pregrupacije

stanara, dotraj alosti vodovodnih

instalacija, kanalizacije, elektroinstalacija,

građevinske stolarije, krovišta,

žljebova, fasade, dugovanjima za stanarinu,

nepoštivanju odluka o visini zakupnine

i izvršenim adaptacijama, rušenju

kaljevih peći i si.

— Komisija u sastavu: dr. N. Komlenović,

ing. S. Vanjković, ing. R. Štraser,

ing. V. Živković i ing. R. Antoljak

obići će sve korisnike »nacionaliziranog«

dijela zgrade i zapisnički utvrditi posjedovanje

dokumentacije o useljenju sadanjih

korisnika, dugovanju na stanarini,

adaptacijama, broju zaposlenog osoblja

122


i si. i podnijeti izvještaj o poduzimanju

daljnjih zakonskih mjera o njihovom iseljenju.

Ad 4:

— U ovoj točci dnevnog reda izredali

su se brojni diskutanti, napose

povodom pokušaja da se koze ponovno

puste u šume (Prpić, Mudrovčić, Vanjković,

Böhm), nadalje o sprovedbi Zakona

o šumama, retenzijama na području

Šumskog gospodarstva Karlovac, problematici

pošumljivanja, formiranju SlZ-a

za Krš, o potrebi snažnije i jače propagande

šumarstva, sitnim pilanskim kapacitetima

(Delajković), izgradnji daljnjih

pilana (Milinović), problematici privatnih

šuma (Vanjković) i si. O svemu

ovom bit će govora na najavljenom proljetnom

Plenumu Saveza.

— Slično je stanje i u radu terenskih

DIT-šumarstva i drvne industrije, koja

su — uz rijetke iznimke — zastala s razvijanjem

društvenog rada i okupljanju

članstva. O oživljavanju rada terenskih

društava, kao čvornih stručnih u-

p o r i š t a biti će govora na Plenumu

(Društveni statuti, pristupnice, popis svih

IT šumarstva i drvne industrije, članskim

legitimacijama, podjeli priznanja, povelja,

društvenih značaka, suradnji i pretplatnicima

Šumarskog lista i časopisa

»Drvna industrija« i si.).

Ad 5:

Povodom odlaska u obiteljsku mirovinu

Zlate Mott, dugogodišnjeg administratora-blagajnika

Stručne službe Saveza,

usvaja se njezin zahtjev za raskid

radnog odnosa. Ujedno se donosi zaključak

da se Zlati Mott isplati zakonskim

propisima određena otpremnina (trostruki

iznos određenog prosjeka).

Zapisničar: ing. R. Antoljak v. r.

Predsjednik: dr. B. Prpić v. r.

Tajnik: dr. N. Komlenović v. r.

ZAPISNIK

5. sjednice Upravnog odbora Saveza, proširene

članovima Nadzornog odbora i

drugima, koja je održana 20. siječnja

1978. g. u 18 sati u društvenim prostorijama

Šumarskog doma u Zagrebu, Mažuranićev

trg 11.

Prisutni: ing. N. Antonović, ing. D.

Böhm, dr. Đ. Kovačić, ing. T. Krnjak,

ing. O. Piškorić, dr. B. Prpić, ing. R.

Štraser, ing. S. Vanjković i ing. R. Antoljak.

Ispričam: ing. F. KnebI, ing. S. Galović,

ing. A. Mudrovčić i ing. I. Delajković.

Dnevni red

1. Otvorenje sjednice

2. Izvještaj tajnika, blagajnika i urednika

Šumarskog lista

3. Sprovedba Zakona o vraćanju Šumarskog

doma

4. Stručna i društvena problematika

5. Ugovor radnika Stručne službe i Saveza

usklađen s ZUR-om: međusobna

prava, obveze i odgovornosti, pravo

na osobnu i zajedničku potrošnju i dr.

6. Razno.

Ad 1:

— Sjednicu je otvorio predsjednik Saveza

prof. dr. B. Prpi ć, pozdravio prisutne

i iznio važnija zbivanja u struci

i društvu.

— 28. XII 1977. g. održana je Svečana

sjednica Saveza povodom donošenja

Zakona o vraćanju nacionaliziranog

dijela zgrade »Šumarski dom« Savezu

(NN br. 25 od 20. VI 1977.). Sjednici

je prisustvovalo preko 70 uzvanika, među

kojima: prof. N. Andrić, predsjednica

Vijeća općina Sabora; ing. R. Pavlović,

republički sekretar za poljoprivredu,

prehrambenu industriju i šumarstvo;

ing. T. Krnjak, republički podsekretar

za šumarstvo; članovi IV Sabora:

Josip Krpan i Cvetko Bosanac, zatim:

ing. T. Cajnko, predsjednik SIT šumarstva

i industrije za preradu drveta

Jugoslavije; ing. Vj. Radauš, predsjednik

SIT Hrvatske; dekan Šum. fak. dr. S.

Bađun, prof. dr. I. Živko, tajnik SIZ-a

za znanstveni rad, ing. S. Galović, predsjednik

Zajednice šumarstva i prerade

drva Hrvatske, brojni šumari s terena i

Zagreba, pjevački zbor »Gorani«, studenti

ŠF — Zagreb i dr.

— Ing. T. Cajnko podijelio je na svečanoj

sjednici Povelje Saveza ITŠID

Jugoslavije pa su za počasne članove

proglašeni: ing. N. Šepić — Opatija

(posmrtno), prof. ing. J. Šafar — Zagreb,

ing. VI. Špoljarić, ing. S. Vanjković

i prof. dr. B. Prpić — Zagreb, a za

zaslužne članove: ing. B. Dereta — Zagreb,

ing. S. Horvatinović — Zagreb, ing.

V. Lacković — Bjelovar i ing. T. Lucarić

— Vinkovci.

— U proteklom vremenu od X—I mj.

1977/78. godine umrli su: šum.

tehn. Franjo A j d i ć (65 g.) — Daruvar,

ing. Franjo A s a j (84 g.) — Zagreb i ing.

E. Š m i d t (64 g.) — Novska.

123


Ad 2:

— Jugoslavenska akademija znanosti i

umjetnosti najavljuje održavanje znanstvenog

skupa u povodu 10 0. s,.

smrtibotaničaraROBERTAVI-

SIANIJA — Šibenčanina za 3—8. listopada

o. g. u Šibeniku. Najavljeni su brojni

referati, od kojih će neke podnijeti

šumari: ing. P. Matković — Split, Dr. P.

Fukarek — Sarajevo, Mr. S. Matić, prof,

dr. Đ. Rauš i dr. I. Trinajstić (svi: Zagreb).

— 27. X 1977. g. zasjedala ie Kadrovska

komisija Saveza ITŠID — Jugoslavije

na kojoj je sudjelovao i predstavnik

našega Saveza ing. B. D e r e t a,

koji je nakon sjednice razaslao članovima

komisije materijale za javnu raspravu

o prijedlozima obrazovnih profila, nastavne

planove i programe završnog

stupnja obrazovanja III i IV stupnja

kvalifikacijske ljestvice u šumarstvu, kao

i srednjoškolskog usmjerenog obrazovanja

kadrova za potrebe drvne industrije

Hrvatske (IV stupanj kv. ljestvice).

— Ing. Nada Antonović (Bjelovar),

kao član UO Saveza, sudjelovala je 21—

23. XI 1977. g. u radu II konferencije

o tehnološkom razvoju

SRH u Poreču. Ing. N. Antonović opisala

je rad ovoga eminentnog skupa

stručnjaka i znanstvenika i smatra da je

— u buduće — itekako potrebno, da na

ovoj zapaženoj konferenciji bude zastupano

šumarstvo i drvna industrija. Referati

s ovoga skupa otisnuti su u dva

Zbornika koji obuhvaćaju 69 referata.

Zbornike je uredio i izdao Savez IT —

Hrvatske, Zagreb — Berislavićeva 6.

—• Savjetovanju Uslovi privređivanja

i razvoja šumarstva Jugoslavije

u svijetu ZUR-a, koje

je održano 24. i 25. XI 1977. g. u Dubrovniku,

sudjelovao je sa strane Saveza

dr. Z. Po t o č i ć, dok je sa strane Republičkog

sekretarijata za poljoprivredu,

prehrambenu industriju i šumarstvo sudjelovao

ing. T. Krnjak, podsekretar

za šumarstvo. Više o ovome iznijet će

prof. dr. Z. Potočić u Šum. listu br. 1—2/

/78. u članku: »1978. g. u svjetlu ZUR-a«.

— Ing. T. Krnjak se osvrnuo na izlaganje

i kritiku ing. N. Antonović, te iznosi

daljnju nedovoljnu zastupljenost

struke i štetnosti ne samo u Poreču,

nego i u radu SSRNH gdje su nedavno u

radu Savjeta za zaštitu čovjekove

okoline Republičke konferencije

raspravljane šumarske teme, ali bez

dovoljnog broja šumara. Mi ne iskorišćujemo

u dovoljnoj mjeri pruženi plasman

i mogućnosti, jer bi SSRNH itekako prihvatio

naše inicijative pa i sprovedbu

iznesenih prijedloga.

— Svečanoj akademiji Lovačkog

saveza Hrvatske, povodom proslave 85.

godišnjice izlaženja »Lovačkog vjesnika«

i prigodnoj izložbi, sudjelovali su prof,

dr. B. Prpić i ing. O Piškorić.

— Upravni odbor je samo načelno raspravljao

o otvaranju I stupnja drvno-

-industrijskog smjera Šumarskog fakulteta

u Varaždinu. Diskusija će se nastaviti

na idućoj sjednici.

— Savjetovanju o ulozi inženjera

i tehničara Jugoslavije u općenarodnoj

obrani održano je 7—9.

XII 1977. g. u Zagrebu — Kumrovcu, i u

radu ovog skupa su sudjelovali predsjednik

našeg Saveza dr. B. P r p i ć i ing. T.

Krnjak, dok je referat sa strane Saveza

IT šumarstva i industrije za preradu

drveta Jugoslavije podnio ing. Ž.

Ostojić, predsjednik IO Saveza ITŠID

— Jugoslavije.

— Stručna služba Saveza radi na obradi

Završnog računa za 1977. g., sastavljanju

prijedloga Plana rada i

programu Saveza za 197 8. g., kao

i ostale redovne poslove, na teren je razaslato

2.000 primjeraka Zakona o šumama

(posebni povez i izdanje), zatim

300.000 listova FORTRAN-obrazaca za

kompjutorsku obradu podataka potrebnih

pri izradi šumsko-gospodarskih osnova,

vrše se pripreme za izdavanje obnovljenih

obrazaca potrebnih šumarstvu uz

suradnju i dogovor s Republičkim inspektoratom

za šumarstvo SRH i Zajednicom

šumarstva i prerade drva i si.

— Početkom veljače o. g. izlazi iz tiska

Šum. list br. 10—12/77. g. dok je u tisak

predan rukopis za 1—2/78. g. Š. L.

—• Uslijed znatnog porasta troškova

oko izdavanja i uređivanja Šumarskog

lista donesena je odluka o novim cijenama

pretplate na Š. L. u 1978.

godini: a) pojedinci 150 din, studenti šumarskih

fakulteta, đaci srednjih stručnih

škola i umirovljenici 50 din, ustanove i

radne organizacije šumarstva i drvne industrije

600 din i inozemstvo 800 din.

— Konstatirano je da realizacija

Zakona o vraćanju Šumarskog doma nije

samo goruće pitanje Saveza nego i

Zajednice šumarstva i prerade drva, Šumarskog

fakulteta, Republičkog zavoda

za zaštitu prirode, znanstvenih radnih organizacija

šumarstva i drvne industrije

na području SRH, koje uz pomoć Republičkog

podsekretarijata za šumarstvo,

Saborskih komisija za zaštitu prirode i

124


SSRNH trebaju poduzeti zakonske mjere

i požuriti iseljenje dosadašnjih stanara

u »nacionaliziranom« dijelu zgrade i

izvršiti namjensku razdiobu poslovnog

prostora Šumarskog doma. Za realizaciju

zacrtanog plana rada Saveza u vremenu

od 1978—79, napose osnivanje

centra za propagandu i popularizaciju

šumarstva potrebno je

što prije osloboditi cea 1.200 m 2 prostora

za ostvarivanje ciljeva Saveza (cl. 2 Zakona).

— Komisija Saveza za realizaciju spomenutog

zakona obišla je sadanje korisnike

i stanare u »nacionaliziranom« dijelu

zgrade i konstatirala: 1. Korisnici

poslovnog prostora — u ovom denacionaliziranom

dijelu zgrade — nemaju rješenja

i ugovora o useljenju, 2. korisnici

ovoga, zapadnog, dijela zgrade nisu nikome

plaćali dužnu stanarinu, niti su je

igdje polagali, a koja iznosi za ovo razdoblje

preko 700,000.000 starih dinara.

3. Nemaju fonda za održavanje ovog dijela

zgrade iako je čitava zgrada pod zaštitom

Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

4. Nisu se pridržavali, niti su poštivali

odredbe Zakona o poslovnim zgradama

(SI. list br. 57/65).

— Tajništvo Saveza i Komisija za realizaciju

donesenog Zakona obnovit će i

dopuniti Pravilnik o upravljanju, namjeni

i razdiobi poslovnog prostora Šumarskog

doma i poduzeti odgovarajuće korake

za sređivanje nastalog stanja.

— U cilju ostvarivanja zacrtanih ciljeva

Planom rada Saveza za 1978/79. g., kao

i na temelju postojećih zakonskih odredaba,

donosi se zaključak da se od 1.

siječnja 1978. g. povisi zakupnina za

uredski prostor na 50 din/m 2 i podrumski

na 25 din'm 2 uz primjenu čl. 17 postojećeg

Statuta Saveza, donesenog na 87.

Skupštini Saveza (16. XII 1976.) koji glasi:

kolektivni članovi, kojima Savez osigurava

smještaj i poslovni prostor u Šumarskom

domu za rad i njihovu redovnu

djelatnost, plaćaju posebni doprinos

koji pojedinačno utvrđuje Upravni odbor

Saveza.

Ad 4:

— Ing. T. K r n j a k iznosi — u ovom

času — veliki broj poslova i zadataka

struke kao: sprovedbu ZUR-a u šumarstvu

i drvnoj industriji, kriterija za rad

u šumarstvu, Zakona o šumama (šumska

gospodarska područja u kontinentalnom

dijelu, na području Krša, o reprodukciji

šuma na kraškom području, formiranje

SIZ na krasu i si.). U 1978. g. u rezoluciju

Sabora su ušli najznačajniji problemi

šumarstva i drvne industrije, kao i

rješavanju ekonomskog položaja naše

struke i to je sve potrebno postići putem

usuglašavanja, sukladnosti i sporazuma.

— Načelno je prodiskutirana postojeća

i društvena problematika uz

brojno sudjelovanje diskutanata: Prpić,

Krnjak, Böhm, Kovačić, Vanjković i dr.

— Savez se prihvaća organizacije proljetnog

Plenuma članstva i iznošenja

najhitnije problematike u vezi

s primjenom ZÜR-a. Referate će prirediti

Zajednica šumarstva, prerade drva

i prometa drvnim proizvodima, koji će

se pravovremeno razaslati na teren dok

bi se na Plenumu vodila široka diskusija

o iznesenim postavkama. Predviđa se slični

sastanak i na području Krša.

Ad 5:

— Pred članove Upravnog i Nadzornog

odbora iznesen je Ugovor o utvrđivanju

međusobnih prava, obaveza i odgovornosti

radnih ljudi Stručne službe i

Saveza kao osnove i mjerila u vezi slobodne

razmjene rada, a sve u skladu s

čl. 30 Ustava SRH, čl. 401. i 408. ZUR-a

i na temelju čl. 36. i 37. Statuta Saveza.

Na temelju programa rada Saveza za

1978. g. za radove, koje će obaviti Stručna

služba Saveza u tekućoj godini, UO

Saveza je utvrdio osobne dohotke i sredstva

zajedničke potrošnje radnika Stručne

službe svojom odlukom (čl. 12 Ugovora)

u skladu s odredbama ZUR-a i kriterijima

koja je utvrdio Savez sindikata

SRH — Gradsko vijeće — Zagreb, siječnja

1978. g.

— Za izvršenje poslova i zadataka Saveza

iz čl. 5 Ugovora Savez je stavio

Stručnoj službi na raspolaganje potrebna

sredstva za rad, kao i iznos naknade

od 314.433,75 din prema čl. 5. i 6. spomenutog

Ugovora.

Ad 6:

— Ing. Vladimir S u p e k — Zagreb poklonio

je knjižnici Saveza brojne stručne

knjige. UO Saveza zahvaljuje se darovatelju

i privesti će ih dogovorenoj namjeni.

— Zamoljena je Gradska plinara da

osigura Savezu priključak na metansku

mrežu naše zgrade »Šumarski dom« u

vezi uvođenja jedinstvenog centralnog

grijanja Šumarskog doma za čije grijanje

Plinara bi trebala osigurati cea do

50 m-Vsat plina u 1978/79. g.

Predsjednik: dr. B. Prpić v. r.

Tajnik u z.: ing. D. Böhm, v. r.

Zapisničar: ing. R. Antoljak v. r.

125


OBAVIJESTI

FOIRE INTERNATIONAL FORESTIERE, EPINAL

U Epinalu (Francuska) svake godine u proljeće održava se Međunarodni sajam

šumarstva. U 1978. god. održat će se od 29. travnja do uključivo 7. svibnja. Ovaj Sajam

ujedno omogućuje konstruktorima, tvorničarima i drugima da prikažu šumarstvu

i industriji za preradu drva potpuni uvid u stanje mehanizacije i dr. u času održavanja

Sajma.

Na Sajmu biti će prikazana:

mehanizacija s područja uzgoja i iskorišćavanja šuma, oprema pilana i drugih

industrijskih i prerađivačkih uređaja za obradu i preradu drva i dr. te u p o t r e-

b a drva i njegovih derivata, a održat će se i izlasci u šume u organizaciji Nacionalnog

ureda za šume kao i obilasci pilana i drugih tvornica za preradu drva u okolici

Epinala.

Adresa ovog Sajma glasi: Foire international forestiere Boate poslale No 5 —

— 88001 Epinal (op)

SASTANAK GRUPE 2.09 IUFRO ODRŽAT CE SE U RUJNU 1978. U LJUBLJANI

Institut za gozdno in lesno gospodarstvo pri Biotehnički fakulteti u Ljubljani or

ganizira pod pokroviteljstvom Zajednice fakulteta i instituta šumarstva i prerade

drveta Jugoslavije sastanak IUFRO Grupe 2.09, koji će se održati od 18. do 23. rujna

1978. u Ljubljani. Grupa 2.09 obrađuje utjecaj zagađenog zraka na šume

.*)

x) Adresa: Ljubljana, Večna pot 30, P. p. 523-x, telefon 61 031.

Knjiga »EKONOMIKA ŠUMSKE PRIVREDE« Prof. Dra Zv. POTOČIĆA

može se narjučiti od EkoiVpmskg fakulteta u Osijeku, Trg Lj. Gaja 7. —

Cijena 100 dinara.

126


BIBLIOGRAFSKI LEKSIKON HRVATSKE — POZIV NA SURADNJU

»Jugoslavenski leksikografski zavod započeo je 1975. godine s pripremama

oko izrade nove edicije pod radnim naslovom BIBLIOGRAFSKI LEKSIKON

HRVATSKE. Ta će edicija sadržavati životopise ili životopisne podatke s bibliografskim

podacima svih ljudi od najstarijih vremena do današnjih dana, koji

su se bilo čime istakli u izgrađivanju hrvatskog duhovnog i materijalnog života.

. . . Leksikon ... bi obuhvaćao ... i one koji su se u pojedinim vremenima

istaknuli i svojim negativnim radom, izgubivši prava mjerila u sistemu vrednovanja,

te pokušali razgrađivati nacionalnu kulturu i narodnu egzistenciju.«

U Leksikonu bi, dakle, trebale biti obuhvaćene »sve ličnosti čiji je doprinos

bio zapaženiji na području materijalne i duhovne kulture, a spadaju u jednu od

ovih kategorija:

— Hrvati bez obzira gdje su živjeli i stvarali;

— pripadnici drugih naroda i narodnosti koji su rođeni na tlu Hrvatske ili

duže vremena živjeli i stvarali u Hrvatskoj;

— stranci koji su duže vremena živjeli i stvarali u Hrvatskoj.«

U Leksikonu bi bili, uz ostale, prikazani i:

»— političari: istaknutiji zastupnici od pol. XIX stoljeća te istaknutiji poslijeratni

društveno-politički radnici;

— istaknutiji ratnici iz prošlosti te istaknuti borci i ilegalni radnici iz NOB;

— zaslužniji . . . privrednici (dakle i šumari) ... te iseljenici;

— ... dobrotvori, mecene, donatori, športaši kao i drugi najrazličitiji javni

radnici prema zaslugama, te popularne osobe.«

To su načela JLZ-a za izradu Bibliografskog leksikona Hrvatske. Prva faza

rada je izrada abecedera tj. popisa ličnosti, koja bi došla u obzir za daljnu obradu

odnosno izbor značajnih ličnonsti obzirom na koncepciju Leksikona.

Kako bi oblast šumarstva i lovstva bila što potpunija molimo za suradnju

sve čitatelje Šumarskog lista. Ta suradnja se u prvom redu sastoji u tome, da se

navedu ličnonsti, uz kraće obrazloženje, koje bi trebale ući u Leksikon. Koje bi

ličnosti mogle doći u obzir vidljivo je iz naprijed navedenih načela JLZ-a. Za

osobe, koje su opisane u I izdanju Šumarske enciklopedije, trebalo bi samo dopuniti

činjenicama, koje nisu već navedene.

Podatke slati na Savez inžinjera i tehničara šumarstva i drvne industrije

Hrvatske, Zagreb, Trg Mažuranića 11.

127


DRVARCI! PRIRUČNIK ZA PRAKSU!

DRVNO INDUSTRIJSKI

PRIRUČNIK

U R E D I L I

Dr IVO HORVAT

Dr JURAJ KRPAN

PROFESOR

PROFESOR

ŠUMARSKOG FAKULTETA ŠUMARSKOG FAKULTETA

S A S T A V I L I

Prof. dr R. BENIĆ; Prof. M. BILJAN, dip. ing.;M.BREZINSĆAK.

dipl. ing; Prof. dr B. EMROVIĆi Prof. dr IVO HORVAT;

Z. JAMBROSlC. dipl. ins.; Prof. dr J. KRPAN; M. KUGLER.

viši predavač; Prof. V. PINTER, dipl. ing.; Prof. dr M. VIDAKOVIC

TEHNIČKA KNJIGA

ZAGREB 1967

Još 1967. g. izišao je — u izdanju Tehničke knjige — DRVNO

INDUSTRIJSKI PRIRUČNIK džepnog formata 11 X 17 cm, a u redakciji

i obradi prof. dr. Ive Horvata i dr. Jure Krpana (Šumarski

fakultet — Zagreb). Priručnik je tiskan na biblijskom papiru na 1216

stranica i donosi: Matematički dio, sisteme mjernih jedinica i standardnih

brojeva, poglavlje mehanike, nauke o čvrstoći, toplini, elektrotehnički

dio, energetska postrojenja, strojevi za obradu drva, transport,

tehnologiju drva, eksploataciju šuma, pilansku preradu, furnire

i ploče, sušenje, parenje i dr. Povez u plastičnim koricama.

Cijena 1 primjerku 100 dinara.

Narudžbe prima i izvršuje:

SAVEZ

INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA

I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE

41000 Zagreb, Trg I. Mažuranića 11

Bankovni račun: 30102-678-6249

128


UPUTSTVA SURADNICIMA ŠUMARSKOG LISTA

Šumarski list objavljuje izvorne stručne i znanstvene članke iz područja

šumarstva i drvne industrije, prikaz stručnih predavanja i društvenih zbivanja

(savjetovanja, proslave, kongresi i dr.) te prikaze domaćih i stranih stručnih časopisa

i literature. Objavljujemo, nadalje, sve ono što se odnosi na stručna zbivanja

kod nas i u svijetu, crtice iz prošlosti šumarstva i drvne industrije, te napise o

radu terenskih šumarskih društava.

Kod objavljivanja članaka uredništvo daje prednost radovima koje pišu stručnjaci

iz privrede.

Objavljujemo i skraćene doktorske i magistarske radnje pisane u sažetom

obliku. Te radnje mogu zajedno s prilozima iznositi najviše 8 stranica Šumarskog

lista. Doktorske i magistarske radnje napisane u sažetijem obliku imaju

prednost.

Posebno pozivamo stručnjake iz prakse da pišu i iznose svoja iskustva, i to

kako uspjehe tako i neuspjehe stručnih zahvata, jer to predstavlja neprocjenjivu

vrijednost za našu struku.

Obujam rukopisa ne bi trebao prelaziti 10 stranica Šumarskog lista. Ako se

radi o rukopisu bez priloga to iznosi cea 15 stranica pisanih strojem i s proredom.

U slučaju da rad ima priloge (fotografije, crteži, grafikoni, tušem ili pisaćim

strojem pisane tabele) tada je potrebno za svaku stranicu priloga umanjiti

rukopis za 1,5 stranicu.

Radove pišite jasno i sažeto! Izbjegavajte opširne uvode, izlaganja i napomene.

Pišite pisaćim strojem s time, da na lijevoj strani rukopisa ostavite prazan

prostor širine 3,5 cm. Uz svaki članak treba priložiti sažetak (resumee) od 1/2—1

stranice pisan proredom. U tu svrhu može poslužiti i zaključak članka, te ga u

tom slučaju treba posebno napisati. Sažetak svakog članka uredništvo lista prevodi

na jedan od svjetskih jezika.

Svaki znanstveni članak treba imati na početku kratak sadržaj od najviše

650 tiskarskih znakova (10 redaka u Šumarskom listu) i u njemu autor iznosi

problematiku i rezultate istraživanja, te njihovu primjenu u struci.

Popis upotrebljene literature stavljajte abecednim redom na kraj članka.

Priložene fotografije, crteži, grafikoni i si. moraju biti jasni, uredni i pripremljeni

za kliširanje, odnosno reprodukciju i na posebnom: crtaćem, paus- ili foto-papiru.

Fotografije neka budu većeg formata (najmanje 10X15 cm) kontrastne i na

papiru visokog sjaja. Već u rukopisu označite mjesta gdje dolaze pojedine slike,

tabele, crteži i si. Po mogućnosti ucrtajte legendu u samom crtežu. Tabele s

mnogo brojaka izradite tušem na pausu, foto ili crtaćem ili pisaćim strojem na

boljem papiru.

Rukopise treba dostavljati u 2 (dva) primjerka. Objavljeni radovi se plaćaju!

Autori članaka koji žele posebne otiske — separate svojih članaka trebaju ih

naručiti posebno i istodobno s dostavom rukopisa. Separati se POSEBNO

NAPLAĆUJU po stvarnoj tiskarskoj cijeni i odvojeno od autorskog honorara.

Molimo autore članaka, da nam pravovremeno dostave broj i naziv svojega

žiro-računa, kno i broj bankovnog računa općine u kojoj stalno borave, radi

uplate ubranog poreza na autorski honorar!

UREDNIŠTVO »ŠUMARSKOG LIST

Zagreb, Mažuranićev trg 11

Telefon: 444-206

Časopis je oslobođen od plaćanja osnovnog poreza na promet proizvoda na temelju

mišljenja Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SR

Hrvatske br. 1416/1-1974. od 22. 03. 1974. g.


VANJSKA I UNUTRAŠNJA

UVOZ DRVA I DRVNIH

TRGOVINA PROIZVODIMA

PROIZVODA, TE OPREME I

ŠUMARSTVA I INDUSTRIJE

PRERADE DRVA

POMOĆNIH MATERIJALA ZA

ŠUMARSTVO I INDUSTRIJU

PRERADE DRVA

KXPIIHTIIIIVII

PODUZEĆE ZA VANJSKU I UNUTRAŠNJU TRGOVINU DRVA I

DRVNIH PROIZVODA

te lučko-skladišni transport i špediciju bez supsidijarne i solidarne

odgovornosti OOUR-a

41001 ZAGREB, MARULICEV TRG 18

p.p. 1009; Tel. 444-011; Telegram: Exportdrvo Zagreb; Telex: 21-307, 21-591

OSNOVNE ORGANIZACIJE UDRUŽENOG RADA

OOUR — VANJSKA TRGOVINA — 41001 Zagreb, Marulićev trg 18, pp 1008,

tel. 444-011, telegram: Exportdrvo-Zagreb, telex: 21-307, 21-591

OOUR — TUZEMNA TRGOVINA — 41001 Zagreb, ulica B. Adžije 11 pp 142,

tel.: 415-622, telegram: Exportdrvo Zagreb, telex: 21-307

OOUR — »SOLIDARNOST« — 51000 Rijeka, Sarajevska 11, pp 142, tel.: 22-129,

22-917, telegram: Solidarnost-Rijeka

OOUR — LUČKO SKLADIŠNI TRANSPORT I ŠPEDICIJA — 51000 Rijeka, Delta 11,

pp 378, tel.: 22-667, 31-611, telegram: Exportdrvo-Rijeka, telex: 24-139

^L

:\

EXP»ft¥»RV0

^

ZT"

U INOZEMSTVU

VLASTITA FIRMA

EUROPEAN WOOD PRODUCTS, Inc. 35-03 th Street Lona Island City —

New York 11106 — SAD

OMNICO G.m.b.H., 83 Landshut/B, Watzmannstr. 65 (SRNJ)

OMNICO ITALIANA, Milano, Via Unione 2 (Italija)

EXHOL N. V., Amsterdam, Z Oranje Nassaullan 65 (Holandija)

HOLZIMEX G.m.b.H., 6 Frankfurt/Main, Westcndstr. 80—90 (SRNJ)

MJEŠOVITA PODUZEĆA

WALIMEX S. A. Meubles en Gros — 1096 Cully — Rue Davel 37 (Švicarska)

EKSKLUZIVNA ZASTUPNIŠTVA

COFYMEX 30, Rue Notre Dame des Victoires — Paris 2 e (Francuska)

POSLOVNE JEDINICE

Representative of EXPORTDRVO, 89 a the Broadway Wimbledon,

London, S. W. 19-IQE (Engleska)

EXPORTDRVO — predstavništvo za Skandinaviju, 10325 Stockholm 16, POB 16298

(Švedska)

EXPORTDRVO — Moskva — Mosfiljmovskaja 42 (SSSR)

More magazines by this user
Similar magazines