Å UMARSKI LIST 5-6/2001 - HÅ D

sumari.hr

Å UMARSKI LIST 5-6/2001 - HÅ D

RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA

OBNOVA ŠUME I EKOLOŠKA JAVNOST

Šumarska struka i šumarstvo s pravom se smatraju značajnim zaštitarom prirode.

Više od 200 godina osnovno načelo hrvatskoga šumarstva je održati i unaprijediti

šumu. Unatrag 100 godina površina šuma u Hrvatskoj nije se smanjila, a drvna zaliha

po jedinici površine znatno se povećala po količini i kakvoći. Hrvatsko šumarsko društvo

osnovano 1846. godine, zasigurno je najstarije ekološko društvo u Hrvatskoj, a

ovaj časopis je vjerojatno jedan od najstarijih, pretežito ekološkoga sadržaja koji neprekidno

izlazi 125 godina.

Hrvatsko šumarstvo je najviše od svih struka učinilo na općoj zaštiti prirode. Gledano

sa stajališta europskih kriterija zaštite prirode, više od 80 % hrvatskih državnih šuma

zadovoljava kategoriju parka prirode, a mnoge i kategoriju nacionalnoga parka. Naše

su šume prirodne, raznolike, dobro njegovane, njihova je obnovljivost zakonom osigurana.

Načelo potrajnosti prihvatili su predsjednici država i premijeri svijeta 1992. u Rio

de Janeiru kao osnovu osiguranja života budućih generacija, nazvavši to načelo održivim

razvojem.

Usprkos navedenim činjenicama, u posljednje je vrijeme česta povika na šumarstvo

da krči šumu, što znači daje uništava, a zapravo je svojim stručnim postupcima obnavlja

i čini još prirodnijom. Prilikom prirodne obnove šume cilj uzgojnih postupaka je

mlada generacija onih vrsta drveća koje pripadaju tome staništu i šumskoj zajednici.

Hrvatski Zakon o šumama i njegovi popratni akti spadaju u najnaprednije u Europi i

striktno se u nas provode. Između onih koji čuvaju šumu ali je i biološki razumno koriste,

i onih koji šumu isto tako iskreno vole i ponajprije rekreacijski koriste, primjerice

planinari, zeleni pokreti, ekološke udruge i dr., postoje očiti nesporazumi koje je potrebno

pojasniti i otkloniti.

Kada se jedna šumska sastojina koja je došla do kraja svojega životnoga puta postupkom

oplodnoga načina počne obnavljati, potrebno je već za vrijeme pripremnoga

sijeka obavijestiti okolno stanovništvo, a posebice nevladine udruge ekologa,

zelenih, planinara, zaštitara prirode, mladež u školama, putem javnih tribina na kojima

bi dipl. ing. šumarstva potanko objasnili postupak obnove šume i na terenu pokazali

uspjeh prije obavljenih radova.

Dobra su prilika za održavanje takvih tribina Dan planeta zemlje, Dan zaštite okoliša,

Dani hrvatskoga šumarstva i Dan biološke raznolikosti. Glavni prevoditelji šumarskih

tribina trebali bi biti ogranci Hrvatskoga šumarskoga društva u dogovoru sa šumarijama

i upravom šuma.

Prof. dr. sc. Branimir Prpić

Naslovna stranica - Front page:

Jelova šuma s rebračom (Sungerski lug, Gorski kotar)

Fir forest with hard fern (Sungerski Lug, Gorski Kotar)

(Foto: I.Anić)

Naklada 1750 primjeraka


UDK630*(05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332

CODEN SULIAB

ŠUMARSKI

LIST

Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva

Journal of the Forestry Society of Croatia - Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins - Revue de la Societe forestiere croate

Uređivački savjet:

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

Branko Belčić, dipl. ing.

Mr. sc. Vladimir Bogati

Damir Delač, dipl. ing.

IvanĐukić, dipl. ing.

Prof. dr. sc. Mladen Figurić

Ivica Fliszar, dipl. ing.

Dr. se. Joso Gračan

Ilija Gregorović, dipl. ing.

Zvonko Kranjc, dipl. ing.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

Herbert Krauthacker, dipl. ing.

Dr. se. Vice Ivančević

Željko Marman, dipl. ing.

Prof. dr. sc. Slavko Matić,

predsjednik

Damir Matošević, dipl. ing.

Dujo Pavelić, dipl. ing.

Mr. sc. Ivan Pen tek

Milan Presečan, dipl.ing.

18

19

20

21

22.

23

24

25

Prof. dr. sc. Branimir Prpić

Luka Radošević, dipl. ing.

Zvonko Rožić, dipl. ing.

Tomislav Starčević, dipl. ing.

Mario Stipetić, dipl. ing.

Dr. se. Vlado Topić

Berislav Vinaj, dipl. ing.

Prof. dr. sc. Joso Vukelić

Uređivački odbor po znanstveno-stručnim područjima:

/. Šumski ekosustavi

Prof. dr. sc. Joso Vukclić, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Prof. dr. sc. Zvonko Seletković, ekologija i

biologija šuma

Prof. dr. se. Branimir Prpić, fiziologija i prehrana

šumskog drveća

Dr. se. Joso Gračan, genetika i oplemenjivanje

šumskog drveća

Doc. dr. se. Nikola Pernar, šumarska pedologija

Izv. prof. dr. sc. Dominik Raguž, lovstvo

2. Uzgajanje šuma i hortikultura

Prof. dr. sc. Slavko Matić, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Dr. se. Stevo Orlić, šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo

Dr. se. Vlado Topić, krške šume

Doc. dr. se. Željko Spanjol, zaštićeni objekti prirode

3. Iskorišćivanje šuma

Prof. dr. sc. Ante B. P. Krpan, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Doc. dr. se. Dragutin Pičman, šumske prometnice

Doc. dr. se. Dubravko Horvat, mahanizacija šumarstva

Doc. dr. se. Slavko Govorčin, nauka o drvu i pilanska

prerada drva

Glavni i odgovorni urednik - prof. dr. se. Branimir Prpić

Tehnički urednik - Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum.

Lektor - Dijana Sekulić-Blažina

4. Zaštita šuma

Dr. se. Miroslav Harapin, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Prof. dr. se. Milan Glavaš, šumarska fitopatologija

Doc. dr. se. Boris Hrašovec, šumarska entomologija

Mr. se. Petar Jurjević, šumski požari

5. Izmjera šuma i šumarska biometrika

Izv. prof. dr. Nikola Lukić, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Doc. dr. se. Vladimir Kušan, geodezija

6. Uređivanje šuma

Mr. sc. Gašpar Fabijanić, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Doc. dr. se. Ivan Martinić, organizacija rada i

šumarska ekonomika

Branko Meštrić, dipl. ing. šum., informatika u

šumarstvu

7. Šumarska politika

Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., povijest šumarstva,

bibliografija, staleške vijesti

Prof. dr. se. Branimir Prpić, ekologija i njega krajolika,

općekorisne funkcije šuma

Znanstveni članci podliježu međunarodnoj recenziji.

Recenzenti su doktori šumarskih znanosti u Hrvatskoj,

Slovačkoj i Sloveniji, a prema potrebi i u drugim zemljama

zavisno o odluci uredništva.

Časopis je referiran u (Indexed in): Forestry abstracts, Cab abstracts, Agricola, Pascal, Geobase (IM) i dr.

Na osnovi mišljenja Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, »Šumarski list«

smatra se znanstvenim časopisom te je oslobođen plaćanja poreza na dodanu vrijednost


SADRŽAJ - CONTENTS

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS

UDK 630* 232.3 (001)

Šmelkova, Lj.: Peletizacija sjemena šumskih drvenastih vrsta i njen utjecaj na

klijavost i rast klijanaca

Coaling of Seeds of Forest Woody Species and its Impact on the Germination and Growth of Seedlings 243

UDK 630* 232.1 {Picea sitchensis (Bong.) Carr.) 001

B a 11 i a n , D.: Uspijevanje sitkanske smreke {Picea sitchensis (Bong.) Carr.) u IUFRO pokusu

na području Kaknja

Success in the Growth of Sitka Spruce {Picea sitchensis (Bong.) Carr.) in IUFRO

Experiment in the Region of Kakanj 249

PRETIIODNO PRIOPĆENJE - PRELIMINARY COMMUNICATION

UDK 630* 517 + 518

Zcl lć.J. Međugorac,K.: Ovisnost gustoće prostornog drva nekih autoktonih vrsta drveća o

razdoblju prirodnog sušenja

The depedence of Stockwood Density of Some Autochthonous Trees on the Period of Natural Drying 263

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS

UDK 630* 904

S abadi,R.: Pregled francuskog pilanarstva

A Survey of French Sawmilling Industries 273

UDK 630* 262+ 238

D o m ac , J.: Projekt ARBRE: Održivo energetsko poduzetništvo i šumarstvo idu zajedno

ARBRE Project: Sustainable Energy Business and Forestry can go Together 283

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS

UDK 630* 114+111

Kauč i ć, D.: Anomalije temperatura tla u Hrvatskoj u razdoblju ožujak-kolovoz 2000.

Anomalies Soil Temperatures in Croatia from March to August 2000. 291

Jakovac, H.: DANI HRVATSKOGA ŠUMARSTVA 298

AKTUALNO

Uredništvo: RH - Ministarstvo znanosti i tehnologije: Javni pozivi 311

Frković, A.: Cubasti gnjurac {Podiceps cristatus) - ptica 2001. godine 315

ZAŠTITA PRIRODE

A r a č , K.: Žuti mukač {Bombinia variegata L.) 317

P a v c 1 i ć, D.: Šume i šumsko gospodarenje u prostoru Parka prirode "Žumberak-Samoborsko gorje" 318

Getz, D.: Projektirani nestanak Kopačkoga rita 322

OBLJETNICE

Ivančević, V: Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić primio Organizacijski odbor 235.

obljetnice Šumarije Krasno i 110. obljetnice rođenja prof. dr. Josipa Balena, dipl. ing. šum. 331

Skoko, M.: Ivan Šavor, dipl. ing. šum. - stogodišnjak 333

KNJIGE I ČASOPISI

Prpić, B.: Obična jela {Abies alba, Mill.) u Hrvatskoj - Silver Fir {Abies alba, Mill.) in Croatia 335

Govorčin, S.: Brežnjak, M.: "Pilanska tehnologija drva" II - dio 340

Grospić, F: Monti e Boschi; L'Italia Forestale e Montana 341, 345

Timarac, Z.: Druga knjiga o srnećoj divljači 349

IZLOŽBE

Frković, A.: Druga samostalna izložba slika šumarnika Cvetka Štanfelja 349

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI

Pernar, N.: Sastanak ekspertne skupine za šumska tla 351

Pfeifer. D.: Međunarodni simpozij o genetskom diverzitetu u riječnim populacijama europske

crne topole i utjecaju na gospodarenje u ritskim ekosustavima (EUROPOP) 352

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA

Jako vac, H.: Zapisnik 9. sjednice Upravnog odbora HŠD-a 354

Jako vac, FL: Zapisnik 105. redovite skupštine HŠD-a 360

IN MEMORIAM

Djelatnici šumarije Jasenovac: Davorin Kačera (1961-2000) 364

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora


IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list hr. 5-6, CXXV (2001), 243-248

UDK 630* 232.3 (001)

PELETIZACIJA SJEMENA ŠUMSKIH DRVENASTIH VRSTA I

NJEN UTJECAJ NA KLIJAVOST I RAST KLIJANACA

COATING OF SEEDS OF FOREST WOODY SPECIES AND ITS IMPACT

ON THE GERMINATION AND GROWTH OF SEEDLINGS

Ljubica ŠMELKOVA*

SAŽETAK: U članku se stručno objašnjava peletizacij a kao jedna od značajnih

alternativa predsjetvene pripreme sjemena šumskog drveća. Vrednuju

se do sada postignuti rezultati o njenom utjecaju na klijavost sjemena i dalji

rast sadnica. Ukazuje se na potrebu izbora kvalitetne obložne smjese. Iznose

se rezultati pokusa u Slovačkoj od 1985. godine koje je autorica dobila. Najnoviji

rezultati pokazuju da je za peletizaciju sjemena smreke obične, bora

običnog, bora krivulja i bijele johe najbolja obložna smjesa od bukove piljevine,

dodataka fungicida i insekticida, a kao vezivo se koristi organsko ljepilo.

Sjeme obloženo ovom smjesom imalo je u prosjeku jednaku klijavost kao i neobloženo

sjeme, ali su zato sadnice bile vitalnije, imale su u prosjeku za 10 %

veću visinu i promjer. Izuzetno pozitivno pokazala se peletizacija kod sadnica

johe. U daljnje prednosti peletizacije spada ujednačenost dimenzija sitnog sjemena

i pojednostavljenje sjetve. Kao optimalna metoda sjetve pokazalo se

Ijepljenje sjemena na vodotopivepapirnate trake s razmacima 4 do 5 cm.

Ključne riječi: peletizacija sjemena, metoda sjetve, klijavost, rast i

dimenzije klijanaca (sadnica).

1. PROBLEMATIKA Problem matter

Suvremene promjene ekoloških i ekonomskih uvjeta

postavljaju nove zahtjeve i u područjima osnivanja

šuma i uzgoja sadnog materijala.

Za osiguranje dovoljne količine kvalitetnog sadnog

materijala potrebno je raspolagati s dovoljnom količinom

genetski i tehnički vrijednog sjemena pojedinih

drvenastih vrsta u okviru uzgojnog područja. U praksi

treba u maksimalnoj mjeri iskoristiti svu raspoloživu

količinu sjemena i stvoriti uvjete za primjenu progresivnih

metoda uzgoja klijanaca i sadnica. Stoga u prvi

plan dolazi povećanje iskoristivosti sjemena, mehanizacija

rada i kompletna ekonomizacija svih procesa u

rasadničarskoj proizvodnji. U pojedinim tehnologija-

Dr. se. Ljubica Šmelkova, Šumarski fakultet Tehničkog Univerziteta

u Zvolenu, Slovačka

ma radni postupci uzgoja sadnica razvili su se do te

mjere da se pozornost usmjerava na pojedinačno sjeme,

a cilj je da se iz svakog uzgoji kvalitetna sadnica.

Obzirom da se potrebe za dobivanje genetski visokokvalitetnog

sjemena neprestano povećavaju, osnovni

zadaci su iskorištenje i povećanje klijavosti sjemena,

odnosno uzgoj većeg broja sadnica iz svakog kilograma

sjemena. Do sada to kod crnogoričnih drvenastih

vrsta uobičajnom rasadničarskom proizvodnjom uspijeva

sa samo 16 % (Simančik, 1983).

Jedan od načina koji omogućuje stimulaciju klijavosti

sjemena i rast klijanaca, a ujedno ispunjava i zahtjeve

mehanizacije rasadničarske proizvodnje, je priprema

sjemena peletizacijom. U članku dajemo stručnu informaciju

o načelima peletizacije i navodimo konkretne

rezultate koji se od nje mogu očekivati prema dosadašnjim

istraživanjima i iskustvima u Republici Slovačkoj

(u istraživačkom projektu VEGA 1/7056/20).

243


Lj. Smelkova: PELETIZACIJA SJEMENA ŠUMSKIH DRVENASTIH VRSTA I NJEN UTJECAJ NA KI.IJAVOST . Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 243-248

2. NAČELA PELETIZACIJE I NJENI POTENCIJALNI UČINCI

Coating principles and their potential impacts

Pod peletizacijom se općenito podrazumijeva oblaganje

sjemena u specijalni omot koji može imati različit

sastav. Obično ga tvori osnovna smjesa (pijesak, kaolin,

treset, piljevina i si.) u koju se dodaju fungicidi,

insekticidi, gnojiva, stimulatori rasta i si. Oblaganjem

sjemena nastaju peleti (granule) koje su veće od izvornog

sjemena, imaju pravilan, većinom okruglast izgled

i glatku površinu. Time su stvoreni dobri uvjeti za pojedinačnu

sjetvu sjemena, uz upotrebu specijalnih sijačica

ili za uvođenje nove tehnologije ljepljenja obloženog

sjemena na jednake udaljenosti na vodotopive trake,

što se pokazalo jako dobrim u Slovačkoj. Zbog sastojaka

sadržanih u obložnoj smjesi osigurana je zaštita

posijanog sjemena i klijanaca od patogenih organizama,

a istovremeno je potpomognut i njihov daljnji rast.

Peletizacija je posebno povoljna za sitno sjeme, kao

npr. sjeme smreke, ariša, bora, a od bjelogorice topole,

breze i si. Do sada je uspješno i u većoj mjeri korištena u

poljodjeljstvu i vrtlarstvu. U šumarstvu se za sada cijela

ova problematika nalazi u stadiju pokusa i provjeravanja.

Traže se pogodne obložne smjese i tehnologije sjetve

peleta i provjeravaju se učinci peletizacije. Iako su

prvi pokusi s peletiziranim šumskim sjemenom bili

ostvareni još prije više od 50 godina u SAD, a u Europi

se tom problematikom bavi više autora, rezultati još uvijek

nisu uvjerljivi, dok mnoga pitanja ostaju neobjašnjena.

Prije svega nisu poznati sastavi obložnih smjesa jer

se u pravilu ne objavljuju, one se patentiraju. Općenito

se navodi da peletizirano sjeme ima dulji vijek klijavosti,

ali i slabiju klijavost od neobloženog sjemena. Kao

razlog tomu Bjorkroth (1972) navodi nedovoljan

pristup vode do sjemena kroz obložnu smjesu, Rudolf

(1950) ukazuje na velik utjecaj vanjskih čimbenika,

Belcher (1968), Muhle-Hewicker (1976) i Kozi

o w s k i (1990) naglašavaju značaj fizikalnih osobina

i ukupnog sastava obložne smjese. Prema našim saznanjima

(Smelkova 1985) sljedeći ograničavajući čimbenici

su da neke obložne smjese nedovoljno primaju

vodu, onemogućuju izmjenu plinova između sjemena i

okoline, a mogu i mehanički sprječavati rast klice.

Usprkos tomu, peletizaciju sjemena možemo smatrati

progresivnom metodom u šumarstvu. U slučaju da

se ovom metodom ne postigne značajnije poboljšanje

klijanja sjemena i rasta klijanaca, već barem jednaki

rezultati kao i s neobloženim sjemenom, kao pozitivni

rezultati ostaju spomenuti učinci peletizacije - zaštita

sjemena od štetnih utjecaja, mogućnost pojedinačne

sjetve i veća iskoristivost sjetvenog materijala.

3. KLIJANJE PELETIZIRANOG SJEMENA - Germination of coated seeds

Klijavost sjemena iskazuje se postotnim udjelom

isklijalih sjemenki i ukupne količine posijanih sjemenki

u laboratorijskim uvjetima. Prilikom sijanja sjemena

u rasadniku ili u PEK, taj se udio označava kao klijavost

sjemena u prirodnim uvjetima.

Kao što smo već napomenuli, u inozemstvu se, u većini

slučajeva, otkrilo da klijavost, odnosno klijavost u

prirodnim uvjetima peletiziranog sjemena nije dostigla

razinu kontrolnog, nepeletiziranog sjemena. Kod naša

prva tri pokusa došli smo do sličnih zaključaka. Kod prvog

pokusa (Smelkova 1985) radilo se o obložnoj

smjesi na bazi organo-mineralnog gnojiva, koje se dobiva

prilikom eksploatacije i prerade smeđeg ugljena. U

drugom je pokusu (Smelkova 1987) isprobana smjesa

na bazi kaolina, a u trećem (Smelkova 1994) tri

tipa smjesa upotrebljavanih u poljoprivredi (mljeveni

kamen, mljeveni kremen, piljevina). Obloženo sjeme

smreke, ariša, bijelog i crnog bora imalo je u prosjeku

za 20 % slabiju klijavost od neobloženog sjemena.

Značajno bolje rezultate postigli smo u pokusima s

novom obložnom smjesom, koju je u Slovačkoj prema

našim uputama izradila firma SEDOS SR. Njena je osnova

bila bukova piljevina s dodatkom fungicida i insekticida,

a kao vezivo se koristilo organsko ljepilo.

Ovu smo smjesu nanijeli na sjeme smreke obične, običnog

bora, bora krivulja i bijele johe. Sjeme je posijano

u šumskom rasadniku na ŠLP Zvolen, na umjetnom nepokrivenom

supstratu (treset s dodatkom agroperlita) u

4. odnosno 10-erostrukom ponavljanju u tri varijante:

Pi - peletizirano sjeme posijano u redove pojedinačno

(4 x 100 komada)

P 2 - peletizirano sjeme nalijepljeno na vodotopivu traku

na konstantnim udaljenostima 5 cm (10 traka duljine

1 m, 10 x 20 komada)

K - kontrola, nepeletizirano sjeme posijano pojedinačno

u redove (4 x 100 komada)

Dobiveni rezultati obrađeni su matematičko-statističkom

analizom varijance. Rezultati su dani u tablici

1. Iz njih nedvojbeno proizlazi da je kod sve četiri

vrste drveća prosječna klijavost peletiziranog sjemena

jednaka klijavosti kontrolnog nepeletiziranog sjemena.

Razlike između prosječnih vrijednosti (Xj) pojedinih

varijanti idu u korist nepeletiziranog sjemena (izuzev

topole), ali su relativno male i statistički nesignifikantne.

Slično je i pri međusobnoj usporedbi obje varijante

peletiziranog sjemena P, i P 2 . Klijavost peleta nalijepljenih

na vodotopive sjetvene trake nešto je manja od

klijavosti sjemena posijanog u redove. Velika prednost

vodotopivih ljepljivih traka je što pojednostavljuju sjetvu

i osiguravaju pravilniji raspored sjemena, a samim

tim i bolje uvjete za budući rast klijanaca.

244


Lj. Smclkova: PELHTIZACUA SJEMENA ŠUMSKIH DRVENASTIH VRSTA I NJEN UTJECAJ NA KLIJAVOST Šumarski list br. 5 6, CXXV (2001), 243-248

Tablica 1. Klijavost peletiziranog sjemena P,, P 2 u usporedbi s kontrolom K (nepeletizirano sjeme)

Table 1 Germination of coated seeds P,, P 2 compared to control K (coated seeds)

Vrsta drveta

Tree species

Obična smreka

(Picea abies)

Common spruce

Obični bor

(Pinus sylvestris)

Scots pine

Bor krivulj

(Pinus mugo)

Mugho pine

Bijelajoha

(Alnus incana)

Grey alder

Varijanta

sjemena

Seed

variant

(J)

P,

P 2

K

P,

P 2

K

P,

P 2

K

P,

P 2

K

Broj

ponavljanja

Number of

repetitions

(n,)

4

10

4

4

10

4

4

10

4

4

10

4

Prosječna

klijavost

Average

germination

(Xj)

83,7

81,0

84,2

69,5

64,7

78,7

83,2

81,9

94,7

42,5

42,7

36,6

Standardna

devijacija

Standard

deviation

(s,)

9,1

8,2

3,7

8,6

12,8

5,9

8,4

9,5

5,6

5,3

5,7

8,8

F-test

F().05(2,15) =3,68

F = 20,25/59,97 = 0,338

F = 297,96/ 118,26 = 2,52

F = 244,25 /74,96 = 3,26

F = 93,08/56,97= 1,63

4. RAST KLIJANACA IZ PELETIZIRANOG SJEMENA

Growth of seedlings from coated seeds

O razvoju i rastu klijanaca uzgojenih iz peletiziranog

sjemena postoji vrlo malo konkretnih podataka.

Zbog toga smo se prilikom svih naših pokusa bavili i

ovom problematikom. Istražili smo osnovne dimenzije

i obujam peletiziranog sjemena. Pokazalo se, da i u slučajevima

kada je obložna smjesa uzrokovala slabiju

klijavost, visina klijanaca, promjer (debljina) i volumen

imali su jednake ili čak u 1/3 slučajeva bolje rezultate

od kontrolnih klijanaca uzgojenih iz nepeletiziranog

sjemena. Lošiji su se rezultati pojavili samo u jednom

slučaju 1995. godine.

Tablica 2. Visine H (mm) i promjeri D (mm) jednogodišnjih sadnica dobivenih iz peletiziranog sjemena P u usporedbi s kontrolom

K (nepeletizirano sjeme)

Table 2 Heights H (mm) and diameters D (mm) of one-year-old seedlings obtained from coated seeds P compared to control

K (coated seeds).

Vrsta drveta

Tree species

Dimenzije

Dimensions

Sjeme

Seeds

Broj

Number

(n)

Prosjek

Average

to

Standardna

devijacija

Standard

deviation

Razlika

Difference

(x P -x K )

t-tcst

razlike

t-test

of difference

Obična smreka

(Picea abies)

Common spruce

Obični bor

(Pinus sylvestris)

Scots pine

Bor krivulj

(Pinus mugo)

Mugho pine

Bijelajoha

(Alnus incana)

Grey alder

H

D

H

D

H

D

H

D

P

K

P

K

P

K

P

K

P

K

P

K

P

K

P

K

497

367

497

367

407

315

407

315

496

379

496

379

255

146

255

146

132,2

124,5

2,660

2,570

145,3

136,8

2,980

2,640

90,20

84,00

2,690

2,590

246,2

233,6

3,900

3,710

26,1

19,4

0,44

0,40

23,2

28,8

0,43

0,50

18,9

17,1

0,51

0,54

41,7

39,9

0,70

0,64

7,70

0,09

8,50

0,12

6,20

0,10

12,60

0,19

4,96**

3,10**

4 27**

3,39**

5,08**

2,78**

2 99**

2,7**

245


L|. Šmclkova: PELE1 IXACTJA SJEMENA ŠUMSKIH DRVENASTIH VRSTA I NJEN UTJECAJ NA KLIJAVOST ... Šumarski list br. 5-6. CXXV (2001). 243-248

Tablica 2 sadrži podatke o visini i promjeru klijana- do 245 mm i prosječne promjere u žilištu od 2,5 do 4

ca uzgojenih iz peletiziranog sjemena u istom pokusu, mm. Posebno važno je da su obje veličine za sve 4 vrsčiju

klijavost smo vrednovali u prethodnom poglavlju te drveća kod peletiziranog sjemena sustavno veće.

(3.). Klijanci su na kraju prvog vegetacijskog razdoblja Sve razlike su statistički visoko signifikantne. To znači

dostigli prosječne visine (duljina nadzemne osi) od 85 daje upotrebljavana obložna smjesa sa svojim dodaci-

246

Grafikon 2: Ovisnost težine prosušenih sadnica S (g) o visini H (cm)

Graph 2: Dependence of the weight of dried seedlings S (g) on the height H (mm)

H


Lj. Šmclkova: PELETIZACIJA SJf;MENA ŠUMSKIH DRVENASTIH VRSTA I NJEN UTJECAJ NA KLIJAVOST ... Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 243-248

ma, iako nije poboljšala klijavost sjemena, stimulirala

rast klijanaca u visinu i debljinu.

Zanimanje za peletizaciju sjemena johe pokazalo je

1998. godine i Javno poduzeće "Hrvatske šume", šumarija

Koprivnica. Uspostavili smo suradnju i osigurali

peletizaciju njihovog sjemena prama našim napucima.

Peleti su bili uspješno iskorišteni za uzgoj većeg

broja sadnog materijala za domaće potrebe. Ovime se

još više intenziviralo istraživanje obloženog sjemena

johe. Došli smo do novih saznanja, koja su potvrdila

prednosti peletizacije, s relativno najboljim učinkom u

usporedbi s ostalim vrstama drveća. U šumskom rasadniku

na nadmorskoj visini od 300 m, na tresetnom

supstratu mlade su biljčice u drugom vegetacijskom

razdoblju pokazale izvanredne dimenzije: njihova prosječna

visina bila je 100 cm, promjer u žilištu 9,3 mm,

težina u svježem stanju 22 grama, a prosušena 12 grama.

Prilikom proba s različitim tehnologijama sjetve

pokazalo se daje najbolja varijanta stavljanje obloženog

sjemena na ljepljive vodotopive trake na udaljeno-

sti 4-5 cm. Gušćom sjetvom razvijeni klijanci imali su

manje dimenzije i težinu manju za oko 10-25 %. Također

su istraživane korelacije između svih dimenzija sadnica.

Utvrdilo je da su krivulje izjednačenja dobro

uklopljene (s indeksom korelacije 0,80 do 0,95). Praktično

su primjenjive slijedeće korelacije:

D = 1,282 x H 0 ' 44 "

V = 0,00045 x H" 29

S = 0,00149 xH l% "

One omogućuju određivanje promjera D (mm), težinu

u svježem stanju V (g) i suhom stanju S (g) kod 2

godišnjih sadnica topole razvijenih iz obloženog i neobloženog

sjemena na temelju njihove visine H (cm).

Mjerenje visina je puno jednostavnije i lakše od kompletne

izmjere D, V i S. To može znatno poboljšati rad

pri klasificiranju uzgojenog sadnog materijala i pri

kvantifikaciji stvorene biomase u šumskom rasadniku.

Kao primjer su dvije od navedenih korelacija prikazane

grafički (slika 1 i 2).

5. ZAKLJUČCI I PREPORUKE - Conclusions and recommendations

Iz dobivenih rezultata proizlazi da je peletizacija

sjemena šumskog drveća stvarno progresivna metoda

uzgoja sadnog materijala s višestrukim pozitivnim u-

čincima. Osnovni problem predstavlja izbor prikladne

obložne smjese. Od dosadašnjih istraživanih varijanti

obložnih smjesa za sjeme smreke, bora i johe najpovoljnije

se pokazala na bazi bukove piljevine u koje se

dodaju fungicidi i insekticidi, a kao vezivo se upotrebljava

organsko ljepilo.

Naše spoznaje potvrđuju daje sjeme navedenih vrsta

obloženo ovakvom smjesom dostiglo jednaku klijavost

kao neobloženo sjeme, ali i za 10 % veću visinu i

promjer. Obloženo sjeme omogućuje produkciju vitalnijeg

sadnog materijala. Osim toga peletizacija ima veliku

praktičnu prednost zbog pojednostavljenosti sjetve

sjemena. Jako dobrom pokazala se nova tehnologija

sjetve kod koje se obloženo sjeme lijepi na vodotopivu

traku, pri čemu je optimalna gustoća sadnje (udaljenost

sjemenki) 4 do 5 cm.

Sve navedene spoznaje imaju opći karakter, statistički

su potvrđene s 99 % vjerojatnošću. Vrijede, naravno,

isključivo za uvjete u kojima je izvršen pokus, tj.

za uzgoj sadnica na otvorenim tresetnim supstratima.

Belcher, W. (1968): Repelent - coated seed of loblolly

pine can be stratified. The Planters Notes, 19,

2, s. 10-12

Bjorkroth, G. (1972): Behandling av björtefrö inför

- precisionssad. Rapp. Och Uppsatse 39, Skogshögskolan,

Stockholm

Muhle, O. & Hewicker, A.J. (1976): Trials with

pelleted forest seeds and seeds moented on paper

strips. Allg. Forst. - Jagdzeitung, 147, 1, s. 10-16

Simančik, F. (1983): Problematika vyuzivania semena,

hlavne šlachteneho v prevädzke velkoškolok.

In Semenarstvi a šlechteni lesnich drevin,

MLVH ČR, ČSAZ, s. 87-97

Šmelkova, L. (1985): Vysledky pokusu s kličenim

semien borovice sosny obaleneho zmesou na

LITERATURA - References

bäze karbohnojiva. Acta Facultatis Forestalis

Zvolen, 27, s. 50-68

Šmelkova, L. (1987): Kličenie a rast semenačikov z

obaleneho semena. Acta Facultatis Forestalis

Zvolen, 29, s. 87-111

Šmelkova, L. (1994): Kličenie a rast semenačikov

ihlicnatych drevin z peletizovaneho semena. Acta

Facultatis Forestalis Zvolen, XXXVI, s. 93-103

247


Lj. Smclkova: PELETIZAC1.IA SJEMENA ŠUMSKIH DRVENASTIH VRSTA I NJEN UTJECAJ NA KLIJAVOST ... Šumarski list br. 5-6. CXXV (3001). 243-248

SUMMARY: The article discusses coating as one of the important alternatives

in the pre-sowing preparation of forest tree seeds. The results obtained

so far on seed germination and fürther seedling growth are assessed. The

need to select good quality coating mixtures is stressed. The results of the tests

obtained by the author in Slovakia since 1985 are given. According to the latest

results, the best coating mixture for the coating of seeds of spruce, pine,

mountain pine and white alder is made of beech sawdust and fungicide and

insecticide additives, while organic glue is used as a binder. On average, the

seeds coated with this mixture had equal germination as non-coated seeds,

but the seedlings showed better vitality and 10%- better height and diameter

on average. Coating proved to be particularly positive with alder seedlings.

Further advantages of coating include uniform dimensions of small seeds and

simpler sowing. The optimal sowing method included gluing seeds onto

water-soluble paper bands at distances of 4 to 5 cm.

Key words: seed coating, sowing method, germination, seedling

growth and dimensions

248


IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list hr. 5-6, CXXV (2001), 249-261

UDK 630* 232.1 (Picea sitchensis (Bong.) Carr.) 001

USPIJEVANJE SITKANSKE SMREKE (Picea sitchensis (Bong.) Carr.)

U IUFRO POKUSU NA PODRUČJU KAKNJA

SUCCESS IN THE GROWTH OF SITKA SPRUCE (Picea sitchensis (Bong.) Carr.)

IN IUFRO EXPERIMENT IN THE REGION OF KAKANJ

Dalibor BALLIAN*

SAŽETAK: Na lokalitetu Kičevac, nedaleko od Kaknja, osnovane su 1978

godine dvije pokusne plohe sa osam provenijencija sitkanske smreke (Ticea

sitchensis (Bong.) Carr). U starosti od 26 godina izvršenje totalni premjer

pokusnih površina.

U pogledu srednjeg promjera i srednje visine provenijencija 3001 (Washington,

Belingam) pokazala se kao najbolja u oba pokusa. Najslabija provenijencija

za promjer na prvoj pokusnoj ploh je provenijencija 3060 (British

Columbia, Squamish River), a na drugoj 3059 (Britanska Kolumbija, Fair

Harbour). Najslabija provenijencija za visine je 3060 (British Columbia

Squamish River) na prvoj pokusnoj plohi, dok je 3067 (Washington, Stillagaumish)

najlošija na drugoj pokusnoj plohi.

Najviši stupanj preživljavanja pokazala je provenijencija 3003 (Washington,

Forks) u prvom pokusu, a provenijencija 3006 (Washington Shelton ) u

drugom pokusu.

Najveći volumen srednjeg stabla ima provenijencija 3003 (Washington,

Forks), na prvoj pokusnoj plohi, do na drugoj provenijencija 3001 (Washington,

Belingam).

Za ukupni srednji volumen po ha, najboljom se pokazala provenijencija

3003 (Washington, Forks) na prvoj pokusnoj plohi, a na drugoj provenijencija

3001 (Washington, Belingam).

Ključne riječi: Picea sitchensis (Bong.) Carr, sitkanska smreka, provenijencije,

prsni promjer, visina, volumen, varijabilnost.

1. UVOD

Proizvodnost izdanačkih šuma u Bosni i Hercegovini

vrlo je niska. Na kvalitetnim tlima, visokoga boniteta,

imamo malu produkciju drvne mase, a potrebe za

drvetom svakodnevno rastu. Prema Izetbegoviću

(1986) Bosna i Hercegovina raspolaže sa 2,7 milijuna

ha šuma i šumskog zemljišta. Od toga visokim šumama

pripada 58 % površine, dok 42 % čine izdanačke

šume u različitim stupnjevima degradacije. Ukupna

zaliha drvne mase u izdanačkim šumama iznosi prosječno

oko 26 mVha. Ovi podaci upućuju da se treba

* Mr. sci. Dalibor Ballian, Šumarski fakultet Sarajevo

Zagrebačka 20, 71 000 Sarajevo

prići boljem korištenju potencijala tla, posebice boljih

boniteta. Radi boljeg korištenja tih potencijala, jedna

od mjera je i unošenje aloktonih vrsta šumskog drveća,

visoke proizvodnosti drvne mase u kratkom razdoblju

(brzorastuće vrste). U tim radovima značajno mjesto

zauzimaju četinjače Sjeverne Amerike, kao stoje zelena

duglazija, sitkanska smreka, džinovska jela, a od

europskih ariš.

Rezultati koji su postignuti na pokusnim plohama,

u okviru IUFRO pokusa, opravdavaju unošenje određenih

vrsta, posebice zelene duglazije i ariša zbog njihove

visoke produktivnosti (Ballian et all, 1999,

Pintarić 1958, 1991, 1991a, Pintarić et ali 1991,

249


D. Ballian: USPIJEVANJE SITKANSKE SMREKE (Picea sitchensis (Dong.) Can-.) U IL1FKO POKUSU... Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 249-261

Međedović et ali 1991). Ipak u redovnim pošumljavanjima

koja su se provodila u cilju rekonstrukcije degradiranih

šuma, malo su se koristile pobrojane vrste,

jer u rasadničkoj proizvodnji nisu zastupljene u odgovarajućim

količinama. Pored dobrih rezultata koje smo

dobili u istraživanjima, ipak se ne bi smjele podizati

velike monokulture s aloktonim vrstama. One bi mogle

biti zastupljene u našim šumama sa oko 5-10 % površina

(Pintarić 2000), ali na kvalitetnijim tlima gdje

imaju veliku proizvodnost.

Sa sitkanskom smrekom nismo imali većih iskustava,

iako su prva istraživanja (A 1 ij a g i ć, 1984 i P i n -

t a r i ć, 1988) upućivala na dobre rezultate.

U proljeće 1978. godine na lokalitetu Kičevac postavljenje

IUFRO pokus provenijencija, s osam provenijencija

sitkanske smreke (Tablica 1.). Pokusne plohe

postavljene su na mjestu gdje je bila izdanačka šuma

bukve. Cilj pokušaje praćenje produkcije drvne mase

u našim ekološkim uvjetima, i praktična primjena introdukcije

aloktonih vrsta visoke produktivnosti, koje

bi povećale prinos u našim izdanačkim šumama.

2. OBJEKT I METODE RADA

Sitkanska smreka:

Prema Vidakoviću (1982), prirodni areal sitkanske

smreke je uz obalu Pacifika, gdje raste u umjerenoj

i vlažnoj klimi. Prosječno je visoka 30 m (60 m), i sa

promjerom od 90-120 cm (300 cm). Izrasla u gustim

sastojinama ima deblo čisto od grana i jako žilište, dok

u rijetkim sastojinama i na osami ima jake grane. Kad

se prorijede sastojine, pojavljuju se aktivirani uspavani

pupovi koji smanjuju tehničku vrijednost drveta.

Areal sitkanske smreke je dosta dugačak i pruža se

od 41° do 61° sjeverne širine i od 121° do 153° zapadne

dužine, ili oko 3000 km. širina areala je pak dosta uska

i kreće se u Kaliforniji oko par kilometara do 200 km

u Britanskoj Kolumbiji i Aljaski. Raste u nizinama, a u

visinu ide do 1000 metara.

Najbolje uspijeva na dubokim, vlažnim dreniranim

tlima, dok na suhim ne dostiže velike dimenzije.

Slika 1. Zemljopisni raspored provenijencija.

Figure 1 Geographical distribution of provenance.

Sadnice su proizvedene u "Institutu za četinjače" u

Jastrebarskom. Starost sadnica bila je 2+2 godine. Gustoća

sadnje u pokusu iznosila je 2X2 metra, odnosno

2500 biljaka po hektaru. Sadnja je obavljena u tri repe-

Tablica 1. Osnovni podaci o provenijencijama.

Table 1 Basic data on provenance.

Provenijencija prema IUFRU

3001

3003

3006

3012

3059

3060

3067

3073

Država i lokalitet s nadmorskom visinom

Washington (SAD), Belingam,

15-30 m

Washington (SAD), Forks,

122-152 m

Washington (SAD), Shelton,

15-30m

Oregon (SAD),Necanicum,

46 m

Britanska Kolumbija (CAN) Fair Harbour

30 m

British Columbia(CAN) Squamish River,

30m

Washington (SAD), Stillagaumish,

305-366 m

British Columbia (CAN) Blenheim Mountins,

183-244 m

Zemljopisna dužina i širina, populacije

48°45'N

122" 38'W

48°04'N

124°18'W

46°41'N

123°09žW

45°49'N

123°46'W

50°03'N

127° 02'W

49°53'N

123° 15'W

48°07'N

121°45'W

48°54'N

124° 57'W

250


P. Ballian: USPIJEVANJA S1TKANSKE SMRKKE (Picea sitchensis (Bong.) Carr.) U lUFRO POKUSU... Šumarski list br. 5 6, CXXV (2001), 249-261

ticije (bloka). Parcele unutar bloka su 256 m 2 . Raspored

provenijencija je sustavni, ali se pazilo da se provenijencije

ne dodiruju u vodoravnom, okomitom i dijagonalnom

smjeru (Slika 2 i 3). Zaštitni pojas oko pokusnih

ploha podignut je od obične smreke iste starosti

kao sitkanska smreka, a proizvedena je iz komercijalnog

sjemena.

Najvažniji podaci za pokusne plohe:

Gospodarska jedinica

Lokalni naziv

Nadmorska visina

Ekspozicija

Nagib terena

Matični supstrat

Vrsta tla

Tip tla

( distrični kambisol)

(distrični kambisol)

Dubina tla

Srednja godišnja temperatura

Srednja godišnja temperatura za IV-IX mj.

Trajanje vegetacije

Godišnja količina padalina

Količina padalina za IV-IX mjesec

Relativna vlažnost zraka za IV-IX mjesec

Šumska zajednica

1. Pokusna ploha 2. Pokusna ploha

Donja Ribnica-Zgošća, odjel 41 Donja Ribnica-Zgošća, odjel 41

Kičevac

Kičevac

910-930 m

920-960 m

Istočna

Istočna

5°- 10°

10"- 15°

Pješčari

Pješčari

Ilovača

Ilovača

Kiselo smeđe zemljište

Kiselo smeđe zemljište

Duboko

10,3 °C

16,6 °C

197 dana

804 mm

416 mm

72%

Fagetum montanum illvricum

Srednje duboko-plitko

10,3 °C

16,6 °C

197 dana

804 mm

416 mm

72%

Fasetum montanum illvricum

3001

3003

3006

3012

3059

3060

3067

3073

Pokusna ploha sa sitkanskom smrekom

I

3006

3012

3059

3060

3067

3073

3001

3003

3059

3060

3067

3073

3001

3003

3006

3012

-N-

3001

3003

3006

3012

3059

3060

Pokusna ploha sa sitkanskom smrekom II.

3067

3073

3001

3003

3006

3012

3059

3060

3067

3073

3001

3003

3006

3012

3059

3060

3067

3073

251


D. Hallian: USPIJEVANJE SITKANSKE SMREKE (Picea sitchensis (Bong.) Carr.) U IUFRO POKUSU... Šumarski list br. 5-6. CXXV (2001). 249-261

Fizička i kemijska svojstava tla koja su navedena

ispitana su na šumarskom fakultetu u Sarajevu (Seni

ć, P. i Đurđe vić, J., 1986). Osnovni klimatski podaci

su korišteni iz Ekološko-vegetacijska rajonizacija

Bosne i Hercegovine (Stefanović et all 1983)

Mjerenja na pokusnim plohama izvršena su u veljači

2001 godine, kod starosti sitkanske smreke od 26

godina. Izvršenje totalni premjer prsnih promjera i visina.

Na osnovi tih mjerenja matematički su određena

još dva svojstva, zapremnina srednjeg stabla i totalna

zapremnina po hektaru.

Pored sitkanske smreke, izvršen je premjer obične

smreke koja se nalazi u zaštitnom pojasu, a koja je iste

starosti kao sitkanska smreka i nepoznatog je podrijet-

la. Obična smreka je poslužila za komparaciju, odnosno

za uspoređivanje produktivnosti obične smreke sa

sitkanskom na istraživanom staništu, odnosno da se

pokaže tko ima bolju prilagodbu na ekološke uvjete

koji vladaju na pokusnim površinama.

Sva istraživana svojstva, promjeri, visine, preživljavanje,

volumen srednjeg stabla i ukupna zapremnina

po ha, obrađene su analizom varijanse.

Korišteni simboli za rezultate analize varijanse

0

- Nije evidentirana statistički značajna razlika

* - Statistički značajna razlika za razinu od 5 %

** - Statistički značajna razlika za razinu od 1 %

3.1. Srednji promjer

Provenijencije na obje pokusne plohe pokazuju statistički

značajnu razliku.

Na prvoj pokusnoj plohi F (l vrijednost iznosi

20,91**, što ukazuje da između provenijencija postoji

statistički značajna razlika za ovo istraživano svojstvo

na razini od 1%. Najveću srednju veličinu promjera

ima provenijencija 3001, a iznosi 9,21 cm, dok je najlošija

provenijencija 3060, sa srednjom veličinom od

5,59 cm (Tablica 2, 3,4 i 5).

Kod druge pokusne plohe F„ vrijednost iznosi

12,96** tako da imamo statistički značajnu razliku na

razini od 1 %. Provenijencija 3001 je i u ovoj pokusnoj

3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA

plohi najbolja s veličinom od 7,22 cm, a najlošija provenijencija

je 3059 sa 4,97 cm (Tablica 6, 7, 8 i 9).

Testiranjem srednjih veličina F-testom dvije pokusne

plohe, za svojstvo srednjeg prsnog promjera pokazuju

da postoji statistički značajna razlika, jer je F 0 vrijednost

5,63**.

U istraživanjima A lij agi ča (1984) za prosječni

godišnji debljinski prirast korijenovog vrata za razdoblje

od 1978. do 1983. godine, navodi se daje najbolja

provenijencija 3001 sa 5,93 mm, na prvoj pokusnoj

površini. Za debljinski prirast u razdoblju od 1982. do

1983. godine, najbolji debljinski prirast ima 3067 sa

7,34 mm. Debljina srednjeg stabla za provenijenciju

Slika 2. Frekvencije promjera različitih provenijencija sitkanske

smreke (Picea sitchensis L.) na pokusnoj plohi I.

Figure 2 The frequency of changes of different provenance of

Sitka (Picea sitchensis L.) at the experimental surface I.

Slika 3. Frekvencije promjera različitih provenijencija sitkanske

smreke (Picea sitchensis L.) na pokusnoj plohi II.

Figure 3 The frequency of changes of different provenance of

Sitka Spruce (Picea sitchensis L.) at the experimental

surface II.

252


IX Ballian: USPIJEVANJE S1TKANSKE SMREKE (Picea siichensis (Bong.) Carr.) U 1UFRO POKUSU.. Šumarski list br. 5 6, CXXV (2001), 249-261

3001 u 1983 iznosila je 5,48 cm. Najlošija provenijencija

je 3060, kao i u ovom istraživanju.

Za drugu pokusnu plohu Alijagić (1984) za isto

razdoblje navodi daje najbolja provenijencija po pitanju

prosječnog debljinskog prirasta, provenijencija

3012 sa 5,25 mm. U 1983 najbolji debljinski prirast

ima provenijencija 3012, 6,48 mm. U 1983. najveći

srednji promjer korijenovog vrata ima provenijencija

3006, sa 4,73 cm, što također nije podudarno s ovim istraživanjem,

gdje je najbolja provenijencija 3001.

Ako usporedimo prosječni godišnji prirast za cijelu

pokusnu plohu, tada uočavamo da su debljinski prirasti

na obje pokusne površine daleko manji nego što su za

razdoblje od 1978. do 1983. godine. Na prvoj pokusnoj

plohi imamo prosječni prirast od 3,5 mm, a za navedeno

razdoblje 5,34 mm, što nas navodi na zaključak da

je već prošla kulminacija debljinskog prirasta. Ista situacija

je i za drugu pokusnu plohu, jer sada imamo

prosjek od 2,84 mm, a za razdoblje od 1978. do 1983.

iznosio je 4,62 mm.

Usporedimo li srednji promjer provenijencija s prve

pokusne plohe sa srednjim promjerom obične smreke

koja je zasađena u zaštitnom pojasu oko pokusne plohe,

možemo vidjeti da smreka ima prosječnu debljinu

od 11,1 cm, što odgovara I bonitetu staništa obične

smreke, a stoje više od prosjeka najbolje provenijencije

koja ima prosječni promjer od 9,21 cm. Srednjeg

promjera za cijelu pokusnu plohu koji iznosi 7,75 cm.

Kod druge pokusne plohe, srednja veličina promjera

obične smreke iznosi 9,28 cm, što odgovara II bonitetu,

a što je više od prosjeka najbolje provenijencije

sitkanske smreke, a iznosi 7,22 cm, dok prosjek poku-

Tablica 2. Osnovni biometriski pokazatelji svojstva promjera za pokusnu plohu I.

Table 2 Basic biometric indicators of the characteristics of the changes for the experimental surface I.

Svojstvo

Property

Promjer

DBH

(cm)

Prov.

3001

3003

3006

3012

3059

3060

3067

3073

Br. St.

No. Tr.

31

47

40

38

40

35

30

35

Blokl

Srednja

veličina

Mean size

7,06

7,79

7,52

8,11

7,00

5,98

7,38

7,88

Varijanca

Variance

11,82

8,95

6,82

9,34

8,06

6,97

10,33

15,75

Br. St.

No. Tr.

47

42

44

44

27

20

39

40

Blok 2

Srednja

veličina

Mean size

9,98

9,79

8,87

7,60

5,44

6,97

8,33

7,48

Varijanca

Variance

18,49

10,98

14,22

11,89

6,52

6,85

10,05

10,41

Br. St.

No. Tr.

47

47

38

42

45

39

41

30

Blok 3

Srednja

veličina

Mean size

9,81

9,69

9,55

9,41

5,07

4,53

5,46

6,26

Varijanca

Variance

15,08

12,66

9,60

11,14

4,24

3,84

5,45

5,82

Tablica 3. Osnovni biometrijski pokazatelji svojstva visina za pokusnu plohu I.

Table 3 Basic biometric indicators of the characteristic of the height for the experimental surface I.

Svojstvo

Property

Visina

Height

(m)

Prov.

3001

3003

3006

3012

3059

3060

3067

3073

Br. St.

No. Tr.

31

47

40

38

40

35

30

35

Blokl

Srednja

veličina

Mean size

5,95

6,34

5,84

6,46

5,82

5,18

5,99

7,03

Varijanca

Variance

5,76

3,98

2,51

3,65

3,48

4,35

3,97

6,21

Br. St.

No. Tr.

47

42

44

44

27

20

39

40

Blok 2

Srednja

veličina

Mean size

8,21

7,99

6,60

6,05

4,63

5,83

6,10

6,06

Varijanca

Variance

6,24

3,85

4,90

5,23

2,44

1,92

3,10

4,28

Br. St.

No. Tr.

47

47

38

42

45

39

41

30

Blok 3

Srednja

veličina

Mean size

8,45

8,62

8,16

8,96

4,35

4,19

4,91

5,1

Varijanca

Variance

8,56

6,10

4,18

7,28

2,86

2,24

2,89

2,46

Tablica 4. Minimalne i maksimalne veličine za oba svojstva na pokusnoj plohi I.

Table 4 Minimal and maximal sizes for both characteristics at the experimental surface I.

Svojstvo

Property

Promjer

DBH (cm)

Visine

Height (m)

Provenijencije

Provenance

Minimalni

Maksimalni

Minimalna

Maksimalna

3001

2,5

23

2

14,4

3003

2

17,5

1,9

13

3006

1

16,5

1,8

13

3012

1

16,5

2

13,2

3059

2

13,5

1,4

9,7

3060

1,5

14

1,4

12

3067

2

15,5

7,1

11

3073

1,5

17

1,7

12,5

253


D. Ballian: USPIJEVANJE SITKANSKE SMREKE (Picea sitchensis (Bong.) Carr.) U 1UFRO FOKUSU.. Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 249-261

sne površine sa 6,25 cm isto zaostaje za prosjekom obične

smreke (Tablica 11).

Ovo ukazuje da je za date ekološke uvjete daleko

bolja obična smreka od sitkanske smreke.

3.2.Srednja visina

Na obje pokusne plohe provenijencije pokazuju statistički

značajnu razliku.

Za prvu pokusnu površinu F0 vrijednost iznosi

29,13**, tako da imamo statistički značajnu razliku na

Tablica 5.Srednje veličine za pokusnu plohu 1.

Table 5 Mean values for experimental surface I.

Provenijencija

Provenance

3001

3003

3006

3012

3059

3060

3067

3073

Pokusna ploha

Fildplotl

F 0 vrijednost

F 0 value

Svojstvo

Property

Visina

Height

(m)

Br. St.

No. Tr.

128

137

122

124

112

94

110

105

931

Srednja

veličina

Mean size

7,75

7,64

6,84

7,16

4,94

4,91

5,63

6,11

6,48

20,91**

Varijanca

Variance

7,92

5,57

4,73

7,06

3,37

3,32

3,50

4,91

6,27

razini od 1 %. Provenijencija 3001 pokazala se najbolja

sa srednjom visinom od 7,75 m, dok je najlošija provenijencija

3060 sa srednjom visinom od 4,9lm ( Tablica

2,3,4i5).

Za drugu pokusnu plohu najboljom se pokazala

provenijencija 3001 sa 6,36 m, a najlošijom provenijencija

3067 sa 4,54 m. Kod druge pokusne površine F 0

vrijednost iznosila je 12,59**, što ukazuje da postoji

statistički značajna razlika na razini od 1% ( Tablica 6,

7, 8 i 9).

Svojstvo

Property

Promjer

DBH

(cm)

Br. St.

No. Tr.

128

137

122

124

112

94

110

105

931

Srednja

veličina

Mean size

9,21

9,07

8,64

8,37

5,85

5,59

7,00

7,27

7,75

29,13**

Varijanca

Variance

16,88

11,58

10,88

11,28

6,80

6,45

9,82

11,11

12,45

Rezultat F-testa za srednje visine pokazuje da imamo

statistički značajnu razliku jer je dobivena veličina

4,64*, što pokazuje statističku značajnost na razini od

5%.

Prema A1 i j a g i ć (1984), najbolji prosječni visinski

prirast na prvoj pokusnoj površini za razdoblje od

1978. do 1983. godine, pokazuje provenijencija 3073

sa 24,83 cm, najveću srednju visinu također ima ista

provenijencija i iznosi 148,97 cm, dok je u ovom istraživanju

najbolja provenijencija 3001 sa 7,75 m.

Za drugu pokusnu plohu isti autor je dobio da je

provenijencija 3012 najbolja s prosječnim prirastom zaisto

razdoblje od 24,86 cm, a i srednja visina je najveća

sa 149,18 cm.

U istraživanju Pintarića (1988), na pokusnim

plohama u Kruščici najbolji prosječni godišnji visinski

prirast pokazuje provenijencija 3065, a prirast iznosi

32,56 cm na pokusnoj plohi 19, a pokusnoj površini 99

najbolja provenijencija je 3003, s prirastom od 24,24

cm. U našem pokusu provenijencija 3001 pokazala se

se kao najbolja, dok u pokusu Kruščica provenijencija

3001 pokazuje osrednje rezultate. Ova razlika ukazuje

daje provenijencija 3001 bolje prilagođena ekološkim

uvjetima koji vladaju na području Kaknja.

Prosječni godišnji visinski prirast za razdoblje od

1978. do 2000. godine iznosi na prvoj pokusnoj plohi

29,45 cm, a na drugoj 24,45 cm, što je manje nego u

razdoblju od 1978. do 1983. godine, jer je tada prosječan

prirast za cijelu pokusnu plohu iznosio 21,06 cm

Slika 4. Frekvencije visina različitih provenijencija sitkanske

smreke (Picea sitchensis L.) na pokusnoj plohi I.

Figure 4 The frequency of height of various provenance of Sitka

Spruce (Picea sitchensis L.) at the experimental surface \.

254


D. Ballian: USPIJEVANJE SITKANSKE SMREKE (Picea sitchensis (Bong.) Carr.) U IUhRO POKUSU... Šumarski list br. 5 6, ('XXV (2001). 249-261

Tablica 6. Osnovni biometriski pokazatelji svojstva promjera za pokusnu plohu II.

Table 6 Basic biometric indicators of the characteristics of the changes for the experimental surface II.

Svojstvo

Property

Promjer

DBH

(cm)

Prov.

3001

3003

3006

3012

3059

3060

3067

3073

Br. St.

No. Tr.

32

38

34

40

15

9

36

32

Blok 1

Srednja

veličina

Mean size

8,29

6,46

6,55

7,73

3,03

2,38

6,27

5,18

Varijanca

Variance

4,73

5,74

7,71

9,02

1,90

1,11

6,26

9,18

Br. St.

No. Tr.

27

36

38

21

38

35

41

37

Blok 2

Srednja

veličina

Mean size

4,01

7,33

6,92

6,09

5,17

3,84

4,84

6,27

Varijanca

Variance

5,01

9,48

10,68

6,69

6,88

4,21

5,05

11,25

Br. St.

No. Tr.

46

30

41

40

22

38

24

23

Blok 3

Srednja

veličina

Mean size

8,35

6,84

7,96

7,17

5,95

6,67

5,08

4,19

Varijanca

Variance

5,85

11,69

6,47

5,89

4,52

6,96

7,64

3,24

za prvu i 20,84 cm za drugu pokusnu plohu. Iz ovoga

se vidi da visinski prirast još nije kulminirao za razliku

od debljinskog.

Srednja visina obične smreke iz zaštitnog pojasa

prve pokusne plohe iznosi 10,18 m, a to je veća vrijednost

nego kod najbolje provenijencije na prvoj pokusnoj

plohi, a iznosi 7,75 m. Na drugoj pokusnoj površini

srednja visina najbolje provenijencije je 7,22 m, a

srednja visina obične smreke 8,06 m. Također prosječna

visina za prvu pokusnu površinu iznosi 6,48 m, a

za drugu 5,38 m, što zaostaje za prosječnim visinama

obične smreke (Tablica 11). Ovi podaci pokazuju da i

za ovo svojstvo obična smreka postiže I i II bonitet

prema Wiedemann-u (1966). Prikazani podaci

ukazuju da sitkanska smreka zaostaje za autoktonom

običnom smrekom i u visinskom prirastu.

Svojstvo srednje visine ukazuje na slabu prilagodbu

sitkanske smreke na ekološke uvjete na području Kaknja,

koji više odgovaraju našim autoktonim vrstama.

3.3. Preživljavanje biljaka

Za svojstvo preživljavanja biljaka nismo dobili statistički

značajne razlike između provenijencija na obje

pokusne plohe. F 0 vrijednost za prvu pokusnu plohu je

1,36°, a za drugu 0,56°.

Slika 5. Frekvencije visina različitih provenijencija sitkanske

smreke (Picea sitchensis L.) na pokusnoj plohi II.

Figure 5 The frequency of various of different provenance of Sitka

Spruce (Picea sitchensis L.) at the experimental surface II.

Tablica 7. Osnovni biometriski pokazatelji svojstva visina za pokusnu plohu II.

Table 7 Basic biometric indicators of the characteristics of the height for the experimental surface II.

Svojstvo

Property

Visina

Height

(m)

Prov.

3001

3003

3006

3012

3059

3060

3067

3073

Br. St.

No. Tr.

32

38

34

40

15

9

36

32

Blok 1

Srednja

veličina

Mean size

7,33

5,29

5,08

6,83

2,82

2,04

5,27

4,35

Varijanca

Variance

3,79

2,08

2,87

4,64

0,60

0,10

2,99

4,22

Br. St.

No. Tr.

27

36

38

21

38

35

41

37

Blok 2

Srednja

veličina

Mean size

3,52

5,77

5,37

5,20

5,03

3,68

4,20

5,44

Varijanca

Variance

2,86

3,06

4,61

3,14

3,43

1,85

2,51

4,71

Br. St.

No. Tr.

46

30

41

40

22

38

24

23

Blok 3

Srednja

veličina

Mean size

7,35

5,47

6,89

6,32

5,40

6,20

4,02

3,89

Varijanca

Variance

3,73

5,79

3,23

5,47

3,72

7,53

4,23

2,06

255


D. Ballian: USPUHVANJF, S1TKANSKE SMREKE (Picea sitchensis (Bong.) Carr.) U IUFRO POKUSU... Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 249-261

Tablica 8. Minimalne i maksimalne veličine za oba svojstva na pokusnoj plohi II.

Table 8 Minimal and maximal values for both characteristics on the test surface II.

Svojstvo

Property

Promjer

DBH (cm)

Visine

Height (m)

Provenijencije

Provenance

Min.

Max.

Min.

Max.

'3001

1,5

16,5

1,6

11,5

3003

11,5

16,5

1,4

9,5

3006

1,5

15

1,9

11

3012

1,5

14

1,6

12,5

3059

1,5

12

1,6

9,2

3060

1

12

1,6

11,5

3067

1

13

1,4

9,2

3073

1

14,5

1,4

11

Tablica 9. Srednje veličine za pokusnu plohu II.

Table 9 Mean value for the test surface II.

Provenijencija

Provenance

3001

3003

3006

3012

3059

3060

3067

3073

Pokusna površina

Fild plot II

F 0 vrijednost

F 0 value

Svojstvo

Property

Visina

Height

(m)

Br. St.

No. Tr.

105

104

113

101

75

82

101

92

772

Srednja

veličina

Mean size

6,36

5,51

5,84

6,28

4,69

4,67

4,54

4,67

5,38

12,59**

Varijanca

Variance

6,27

3,46

4,17

4,94

3,80

6,51

3,33

4,23

5,05

Svojstvo

Property

Promjer

DBH

(cm)

Br. St.

No. Tr.

105

104

113

101

75

82

101

92

772

Srednja

veličina

Mean size

7,22

6,87

7,18

7,17

4,97

4,99

5,41

5,37

6,25

12,96**

Varijanca

Variance

8,78

8,71

8,48

7,52

6,15

7,70

6,40

9,05

8,77

Ipak najbolje preživljavanje pokazuje provenijencija

3003 (137 stabala ) na prvoj pokusnoj plohi, a provenijencija

3006 (113 stabala ) na drugoj pokusnoj

plohi (Tablica 2, 4, 5, 6, 8, 9 i 10).

F-test za broj stabala između pokusnih ploha pokazuje

da postoji statistički značajna razlika između pokusnih

ploha na razini od 1%, jer je dobivena F 0 vrijednost

od 8,86**.

Gubitak biljaka je i za očekivati, s obzirom daje sitkanska

smreka iz područja s daleko blažom klimom,

višim temperaturama i sa drukčijim rasporedom padalina

nego na pokusnim površinama. Isti takav problem

imamo i sa zelenom duglazijom, jer se određene pro-

Tablica 10. Analiza varijance za preživljavanja biljaka za

obje pokusne plohe i između pokusnih površina.

Table 10 The analysis of the varieties for survival of trees

for both experimental surfaces and between the

experimental surfaces.

Pokusna ploha I

Fild plot I

F 0 vrijednost

F„ value

Pokusna ploha II

Fild plot III

F 0 vrijednost

F 0 value

1,36°

0,56"

F 0 vrijednost za odnos između

pokusnih ploha

F 0 value between fild plot I

8,86**

venijencije nisu mogle adaptirati na date uvjete, tako

da kod nekih provenijencija imamo samo mali broj jedinki

koje su preživjele. U našem slučaju bolje preživljavanje

imamo na pokusnoj plohi I, iz razloga što je

tlo dublje i bolje opskrbljeno vodom od onoga na pokusnoj

plohi II. Pored toga u pokusu je vidljivo da i

niske temperature imaju utjecaja na gubitak biljaka, ili

dovode do pojave dihotomije. Kod nekih provenijencija,

posebice kod 3059 i 3060 u drugoj pokusnoj površini,

i kod provenijencije 3060 u prvom pokusu, vidljivo

je sušenja biljka u posljednjim godinama, što može

biti posljedica visokih temperatura koje su vladale u

zadnje dvije godine.

3.4. Volumen srednjeg stabla

Za prvu pokusnu plohu dobili smo statistički značajnu

razliku, na razini od 1 %, F 0 vrijednost iznosi

3,11**. U drugoj pokusnoj plohi nije dobivena statistički

značajna razlika, F0 vrijednost iznosi 1,50 °.

Na prvoj pokusnoj plohi najboljom se pokazala

provenijencija 3003, sa 0,017 m 3 , a najlošija je

provenijencija 3059 i 3060, sa 0,0004 m 2 . Na drugoj

pokusnoj plohi najbolja je provenijencija 3001, a

najlošije su 3059, 3060, 3067 i 3073 (Tablica 12).

Ako usporedimo dobivene rezultate kod sitkanske

smreke s rezultatima dobivenim za običnu smreku, vidimo

da sve provenijencije zaostaju za njom, a posebice

srednje veličine za cijele pokuse.

256


D. Ballian: USI'I.IIIVAN.IH SITKANSKP. SMRhKH (Picea sitcheiixis (Bong.) Can.) L ; IL)FRO POKUSU,. Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 249-261

smreka

Pokusna ploha I

Pokusna ploha II

Slika 7. Veličina volumena srednjeg stabla u starosti od 26 godina

Figure 7 The size of the volume of a mid-range tree at the age of 26 years

Iz dobivenih rezultata za običnu smreku, možemo

vidjeti da je druga pokusna ploha nepovoljna i za nju,

jer na prvoj pokusnoj površini ima veću zapremninu

srednjeg stabla.

F-test između pokusnih površina pokazao je statistički

značajnu razliku, stoje i bilo za očekivati, glede

razlike između srednjih veličina.

3.5. Ukupni volumen po hektaru

Za svojstvo ukupnog volumena po hektaru provenijencija

3003 je najbolja na prvoj pokusnoj plohi sa

38,25 m 3 , a na drugoj pokusnoj plohi provenijencija

3001, sa 17,69 m 3 . Na prvoj pokusnoj plohi najlošija

provenijencija je 3060, a na drugoj 3059, iako su loše i

provenijencije 3060, 3067 i 3073 (Tablica 13).

Kod prve pokusne plohe dobili smo statistički značajnu

razliku na razini 1% sa F 0 vrijednošću od 3,63**.

Druga pokusna ploha nije pokazala statistički značajnu

razliku, F 0 vrijednost iznosi 1,50 °,

Testiranjem pokusnih površina dobili smo statistički

značajnu razliku, jer je dobivena F 0 vrijednost 6,31**.

Ako usporedimo dobivene rezultate s podacima iz

tablica za jednodobne šume (Wiedemann, 1966)

257


D. Ballian: USPIJEVANJU SITKANSKH SMREKE (Picea sitchensis (Bong.) Carr.) U IUKRO POKUSU... Šumarski list br. 5-6. CXXV (2001). 249-261

Tablica 11. Osnovni biometriski podaci za običnu smreku na obje pokusne plohe.

Table 11 Basic biometric indicators for Norway Spruce on both experimental surfaces.

Obična smreka

Norvay sprunce

Svojstvo

Property

Promjer

DBH (cm)

Visina

Height (m)

Srednja

veličina

Mean size

11,1

10,18

Pokusna ploha I

Fild plot I

Varijanca

Variance

5,02

2,59

Min./Max.

6/15,5

7,2/12.2

Srednja

veličina

Mean size

9,28

8,06

Pokusna ploha II

Fild plot II

Varijanca

Variance

5,94

3,74

Min./Max.

4/15

3/12,5

Tablica 12. Volumen srednjeg stabla prema provenijencijama ( m")

Table 12 The volume of the mid/range tree according to provenance (m 3 )

Provenijencija

Provenance

3001

3003

3006

3012

3059

3060

3067

3073

F (l vrijednost

1

0,007

0,010

0,008

0,011

0,007

0,004

0,008

0,012

3, 11,**

F 0 value

F 0 vrijednost između pokusa

F 0 value between fild plot

Obična smreka

Norvay sprunce

2

0,021

0,020

0,013

0,009

0,003

0,007

0,010

0,008

Pokusna ploha I

Fild plot I

blok

Srednja

veličina

3

Mean

size

0,021

0,020

0,019

0,020

0,003

0,002

0,004

0,005

0,016

0,017

0,013

0,013

0,004

0,004

0,007

0,008

Srednja

veličina

Mean

size

0,010

1

0,013

0,005

0,005

0,010

0,001

0,001

0,005

0,003

2

0,001

0,008

0,006

0,004

0,003

0,001

0,002

0,005

6,91**

Pokusna ploha II

Fild plot II

blok

Srednja

veličina

3

Mean

size

0,013

0,006

0,011

0,008

0,005

0,007

0,002

0,001

1,62°

0,009

0,006

0,007

0,007

0,003

0,003

0,003

0,003

Srednja

veličina

Mean

size

0,005

0,032 0,017

Slika 8. Ukupni volumen po ha u 26 godini

Figure 8 Total volume per hectare within 26 years period

258


D. Ballian: USPIJEVANJE SITKANSKE SMREKE (Picea silchcn.sis (Bong.) Carr.) U 1UFRO POKUSU.. Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 249-261

obične smreke, vidimo da obična smreka u 26 godini

ima ukupan volumen na I bonitetu uz jaku proredu od

141 mVha, a na II bonitetu 60 m'/ha, III bonitetu 38

mVha. U slučaju umjerene prorijede na I bonitetu ukupan

volumen je 122 mVha, na II bonitetu 56 mVha, a na

III bonitetu 9 m'/ha. Iz ovoga je vidljivo da sitkanska

smreka ne bi mogla konkurirati običnoj smreci na

ovom staništu.

Ako usporedimo sva svojstva koja su istraživana u

ovom radu s podacima iz prinosnih tablica Schober-a

(1987), možemo zaključiti daje sitkanska smreka iz

naših pokusnih ploha vrlo slabe kvalitete, jer se ne bi

mogla uklopiti ni u treću prinosnu klasu.

Za razliku od sitkanske smreke koja nije dala očekivane

prinose, najbolja provenijencija zelena duglazija

u pokusu provenijencija Batalovo brdo, u starosti od 24

godine, ima ukupan volumen po hektaru od 195 mVha,

a u 31 godini 235 mVha. Ovo nas upućuje na daleko

bolju ekološku prilagodljivost zelene duglazije određenih

provenijencija na naše ekološke uvjete.

Tablica 13. Ukupan volumen po hektaru u 26 godini ( mVh).

Table 13 Total volume per hectare in 26 years (mVh)

Provenijencija

Provenance

3001

3003

3006

3012

3059

3060

3067

3073

F 0 vrijednost

F 0 value

F 0 vrijednost između pokusa

1

11,07

23,97

16,32

21,32

14,28

7,14

12,24

21,42

2

50,35

42,85

29,18

20,20

4,13

7,14

19,89

16,32

F 0 value betwean fild plot

3

50,35

47,95

36,83

42,85

6,88

3,97

8,36

7,65

3,63**

Pokusna ploha I

Fild plot I

blok

Srednja

veličina

Mean

size

37,25

38,25

27,44

28,12

8,43

6,08

13,49

15,13

Srednja

veličina

Mean

size

21,75

1

21,22

9,69

8,67

20,40

0,76

0,45

9,18

4,89

2

1,37

14,69

11,63

4,28

5,81

1,78

4,18

9,43

6,31**

Pokusna ploha II

Fild plot II

blok

Srednja

veličina

3

Mean

size

30,50

9,18

23,01

16,32

5,61

13,57

2,44

1,17

1,50°

17,69

11,18

14,43

13,66

4,06

5,26

5,26

5,16

Srednja

veličina

Mean

size

9,59

4. ZAKLJUČCI

1 Najveći srednji prsni promjer ima provenijencija

3001 na obje pokusne plohe. Za ovo svojstvo imamo

statistički značajnu razliku između provenijencija

u obje pokusne plohe, a također i između pokusnih

ploha.

2. Za svojstvo srednje visine provenijencija 3001 najbolja

je na obje pokusne plohe. Kod obje pokusne

plohe imamo statistički značajnu razliku između

provenijencija, a također i između pokusnih ploha.

3. Najbolje preživljavanje biljaka u prvoj pokusnoj

plohi ima provenijencija 3003, a u drugoj provenijencija

3006. Za ovo svojstvo u pokusima nismo

dobili statistički značajnu razliku, ali je imamo između

pokusa, i ona je statistički značajna na razini

od 1%.

4. Provenijencija 3003 je za svojstvo volumena srednjeg

stabla u prvom pokusu najbolja, a u drugom

pokusu je je to lo provenijencija provenijencija JUUI. 3001. U u pivom prvom pokusu pokusu

imamo xtioWi značairm izmertii nrnveni-

statistički značajnu razliku između provenijencija,

dok na drugoj pokusnoj površini nismo dobili

statistički značajnu razliku. Između pokusa smo

dobili statistički značajnu razliku.

Kod ukupnog volumena po ha, najbolja provenijencija

na prvoj pokusnoj plohi je 3003, a na drugoj

provenijencija 3001. Prva pokusna ploha ima statistički

značajnu razliku između provenijencija, dok

druga nema. Između pokusnih ploha postoji statistički

značajna razlika na razini od 1 %.

Dobivene visoke varijanse u parcelama kod nekih

provenijencija, posebice provenijencije 3001, 3003 i

3006, na prvoj pokusnoj plohi ukazuju da bi se mogla

izvršiti selekcija najboljih genotipova, na osnovi

kvalitetnih fenotipova koji pokazuju visoku proizvodnost,

i eventualno izvršiti njihovo vegetativno

umnažanje i unošenje na odgovarajuća staništa.

Ekološki uvjeti koji vladaju na pokusnim površinama

više odgovaraju običnoj smreci, nego sitkanskoj,

kojoj je potrebna veća zračna i zemljišna vla-

259


I). Ballian: USPIJEVANJE S1TKANSKH SMRHKF (Picea sitchensis (Bong.) Can.) U IUFRO POKUSU... Šumarski liši br. 5 6. CXXV (2001). 249-261

žnost, jer obična smreka koja se nalazi u zaštitnom

pojasu u istoj starosti ima veći srednji promjer i srednju

visinu.

8. Na temelju provedenih istraživanja i analize srednjih

veličina, možemo zaključiti da prisutne provenijencije

sitkanske smreke, koje potječu iz dijela

južnog areala, ima slabu prilagodbu na naše ekološke

uvjete i da nisu opravdale očekivanja u starosti

od 26 godine. Daljnja istraživanja sa sitkanskom

smrekom trebala bi uključiti druge provenijencije,

posebice one sa sjevera areala i većih nadmorskih

visina.

Zahvala:

Ovo istraživanje realizirano je uz pomoć šumarstva

"Ribnica" Kakanj. Zbog toga dugujem veliku zahvalnost

direktoru Sulejmanu Haračiću, dipl. inž., tehničkom

direktoru Seadu Rožajcu, dipl ing., te Zoranu Jozinoviću,

dipl. ing., i Emsaru Caluku, dipl. ing., kao i

prof. Dr. Komadu Pintariću, koji je određenim sugestijama

pomogao pri izradi ovoga rada.

Alijagić, S. 1984: Visinski i debljinski prirast sitkanske

smrče na području Kaknja. Šumarstvo i

prerada drveta 7-9, XXXIX, Sarajevo, 319-323.

5. LITERATURA:

B a 11 i a n, D., M i k i ć, T., P i n t a r i ć, K., 1999: Analiza

uspijevanja pet provenijencija zelene duglazije

(Pseudotsuga menziesii Mirb. Fraco) u pokusu

Batalovo brdo. Šumarski list broj 9-10, st.

423-430, Zagreb.

Izetbegovic, S., 1986: Prilog riješavanju problema

rekonstrukcije degradiranih šuma, Naučni skup

- Rekonstrukcija degradiranih šuma, str. 1-7,

Sarajevo.

Mededović, S., Pintarić, K., 1991: Ritam debljinskog

prirašćivanja duglazije (Pseudotsuga

menziesii Mirb. Franco) različitih provenijencija.

Radovi Šumarskog fakulteta u Sarajevu.

Knjiga 27, god. XXVII, sv. 1-4, 19-30, Sarajevo.

Pintarić, K., 1958: Studie zum Larchenanbau in

Bosnien, (doktorska disertacija). Radovi Poljoprivredno-šumarskog

fakulteta u Sarajevu, broj

2, B. Šumarstvo br. 2, 17-88, Sarajevo.

Pintarić, K. 1988: Ritam prirašćivanja u visinu sitkanske

smrče (Picea sitchensis L.) u ovisnosti

od provenijencije, Šumarski list 7-8/1988, str.

301-316, Zagreb.

P i n t a r i ć, K., 1991: Proučavanje prirašćivanja duglazije

(Pseudotsuga menziesii Mirb. Franco) različitih

provenijencija na oglednoj plohi Goleš kod

Travnika. Radovi Šumarskog fakulteta Univerziteta

u Sarajevu, knjiga 27, god. XXVII, sv. 1-4,

3-17, Sarajevo.

Pintarić, K., Mikić, T, Vučetić, M., 1991: Rezultati

prirašćivanja ariša različitih provenijencija

u visinu i debljinu u starosti od 29 godina. Radovi

Šumarskog fakulteta u Sarajevu, knjiga 27,

god XXVII, sv. 1-4, 31-46, Sarajevo.

P i n t a r i ć, K., 1991: Proučavanje prirašćivanja IUFRO

duglazije različitih provenijencija na nekoliko o-

glednih ploha u Bosni. Šumarski list br. 1 -2, 5-24,

Zagreb.

Pintarić, K., 1991a: 30 godina istraživanja na arišu

različitih provenijencija u Bosni. Šumarski list

br. 3-4, Zagreb.

P i n t a r i ć, K., 2000: Značaj alohtonih-gostujućih vrsta

drveća u šumarstvu Bosne i Hercegovine, Seminar

- Sjemensko-rasadnička proizvodnja u

BiH -Aktualno stanje i perspektive, Brčko.

Schober, R., 1987: Ertragstafeln wichtiger Baumarten,

J. D. Sauerlander's Verlag, Frankfurt am

Main.

Senić,P.,Đurdević,J., 1986: Osobine zemljišta na

stalnim oglednim plohama sa sitkanskom smrčom

(Picea sitchensis L.) različitih provenijencija,

Sarajevo.

Stefanović, V, Beus, V, Burlica, Č., Dizdarević,

H., Vukorep, I., 1983: Ekološko-vegetacijska

rejonizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo

1983, Šumarski fakultet, Posebna izdanja

br. 17.

Vidaković, M., 1983: Četinjače, morfologija i varijabilnost,

Sveučilišna naklada liber, Zagreb 1983,

356-359.

Wiedemann, 1966: Šumarsko Tehnički Priručnik,

str. 228-237.

SUMMARY: At the locality of Kicevac, close to the town of Kakanj in

Central Bosnia, two experimental sites with eight provenance of Sitka spruce

(Ticea sitchensis L.) have been founded in 1978.

The greatest mid range belongs to the 3001 provenance on both experimental

surfaces. For this characteristic we have a statistically significant dif-

260


D. Ballian: USPIJEVANJE SITKANSKE SMREKE (Picea sitchensis (Bong.) Carr.) U IUFRO POKUSU... Šumarski list br. 5-6. CXXV (2001). 249-261

ference between the provenance in both experimental surfaces, but also

between the experimental surfaces themselves.

The 3001 provenance proved best characteristic of middle growth on both

surfaces. In both experimental surfaces we had statistically significant difference

between the provenance, but also between the experimental surfaces.

The 3003 provenance had the best survival rate among the plants at the

first experimental surface, and in the second — the 3006 provenance. With

regard to this characteristic we did not get statistically significant results in

our experiments, but we had it between the experiments and it was significant

at the 1 % level.

The 3003 provenance for the characteristic of volume of the middle/grown

tree was the best in the first experiment, and in the second experiment it was

the 3001 provenance. In the first experiment we had statistically significant

difference between provenance whereas at the other experimental surface we

did not get statistically significant difference. Within the experiments we got

statistically significant difference.

Within the total volume per hectare, the best provenance at the first experimental

surface was 3003, and on the other, the 3001 provenance. The first

experimental surface had a statistically significant difference between provenance,

whereas the other did not. Between the experimental surfaces there

existed a statistically significant difference at the 1 % level.

The obtained high varieties in different sites in some provenance, particularly

provenance 3001, 3003 and 3006 at the first experimental surface

proved that the selection of best genotypes can be done on the basis of quality

phenotypes which show high success in growth and eventually make their

vegetative multiplication and growth at the appropriate habitat.

Ecological conditions which are present at the experimental surfaces/sites

are more suitable to Norway spruce, than they are for Sitka spruce, since

Norway spruce of the same age which can be found at the protected areas,

has a greater mid range and mid height.

On the basis of the experiments we can conclude that the provenance of

Sitka spruce has a weak adaptability to our ecological conditions and that

they did not justify the expectations at the age of 26 years. Further investigations

with the Sitka spruce should include other provenance.

261


PRETHODNO PRIOPĆENJE - PRELIMINARY COMMUNICATION Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 263-272

UDK 630* 517 + 518

OVISNOST GUSTOĆE 0 PROSTORNOG DRVA NEKIH AUTOKTONIH

VRSTA DRVEĆA O RAZDOBLJU PRIRODNOG SUŠENJA

THE DEPEDENCE OF STOCKWOOD DENSITY OF SOME AUTOCHTHONOUS

TREES ON THE PERIOD OF NATURAL DRYING

Juraj ZELIĆ*, Krešimir MEĐUGORAC**

SAŽETAK: Prostorno drvo (ogrijev, celulozno drvo, drvo za kemijsku preradu,

sitno tehničko drvo) se u šumarstvo zaprima, evidentira i knjiži u materijalnim

evidencijama u volumnoj mjeri (m\ prm). U komercijalnom poslovanju

realizira se osim volumne mjere po gustoći.

U praksi dolazi do vremenskog pomaka između sječe i izrade i realizacije

prostornog drva te veće ili manje razlike u financijskom rezultatu.

Osim razlike u financijskom rezultatu, nerijetko se događa da se u šumarskoj

materijalnoj evidenciji drvnih sortimenata obavlja retrogradno zaduživanje

ili razduživanje mjesta sječe i izrade (šuma) ili skladišta drvnog materijala

po "odvagi", a da se nije prilikom preračunavanja uzeo faktor gubljenja

(sušenja) na volumnoj masi u ovisnosti o vremenu prirodnog sušenja.

U radu se utvrđuju promjene na gustoći prostornog drveta nekih antoktonih

vrsta drveća (hrast kitnjak, bukva, grab, breza bijela topola) različitih dužina,

u ovisnosti s dužinom trajanja prirodnog sušenja.

Mjerenja tijekom zime, proljeća i ljeta, 140 dana sušenja u prirodnim okolišnim

uvjetima, obrađena su matematičko-statističkom metodom. Matematičke

funkcije su eksponencijalnog (logaritamskog) oblika.

Izravnati podaci prezentirani su odgovarajućim

grafikonima.

Također je statističko-matematičkom metodom (analiza varijance, F -

test, t - test, test homogenosti) utvređena signifikantnost razlike između ponašanja

ispitivanog obilježja (opadanje gustoće) između pojedinih dužina sortimenata

pojedinih vrsta drveća.

Na temelju mjerenih podataka izračunate su matematičke funkcije, koje se

daju u obliku prethodnih informativnih rezultata šumarskoj operativi na verificiranje

i daljnje istraživanje.

Ključne riječi: prirodno sušenje prostornog drva, gustoća drva,

trend opadanja gustoće drva, dužine sortimenata, razdoblje sušenja.

U raduje upotrjebljen izraz gustoća prema novom sustavu fizikalnih veličina i mjernih jedinica (vidi, K. Ražnjević, Fizikalne veličine i

mjeme jedinice međunarodnog sustava (SI), Nakladni zavod Znanje, Zagreb, 1985.). U svakidašnjoj upotrebi, još uvijek, rabi se pojam

volumna težina, odnosno volumna masa.

U Cjeniku glavnih šumskih proizvoda, Hrvatske šume, 1997. godine za isti pojam se upotrebljava riječ "gustoća" (glava II, stavak 3.0), te

se npr. određuje daje "gustoća" bukve u svježem stanju (0,82 - 1,07 - 1,27) t / m 3 .

Mr.sc. Juraj Zelić, dipl. ing. šum.. "Hrvatske šume", UŠ Požega, Milkc Tmine 2, 34 000 Požega

Krešimir Međugorac, dipl. ing. šum., "Hrvatske šume", UŠ Požega. Milkc Tmine 2, 34 000 Požega

263


J. Zelić. K. Medugoiac: OVISNOST CiL'STOCL" PROSTORNOG DRVA NEKIH AUTOKTONIH VRSTA.,. Šumarski list br. 5 6. CXXV (2001). 263-272

UVODNE NPOMENE - Introduction

Jedno od osnovnih fizikalnih svojstava drva je poroznost,

to jest ukupan volumen drva nije popunjen

drvnom tvari nego se sastoji od drvnih stijenki i pora.

Pore, a djelomično i stijenke, popunjene su tekućinom

(vodom) u kojoj su otopljene mineralne tvari i produkti

asimilacije. Za života stabla porama (traheje, traheide,

intermicelarni prostori) obavljaju se ascendentni i descedentni

tokovi anorganskih i organskih tvari potrebnih

za rast, prirast i razvoj stabla.

Sječom stabla prestaje funkcija provođenja tekućine

u drvu, te se voda u prirodnim uvjetima izlučuje iz

drva do određene razine. Naš interes je utvrditi za prostorno

drvo nekih autoktonih bjelogoričnih vrsta drveća

(ogrijev, celulozno drvo, sitno tehničko drvo) tempo

prirodnog sušenja u određenom razdoblju, dakle gubljenje

vode od sirovog, provelog, do prosušenog stanja

drva u prirodnim uvjetima.

Sadržaj vode u drvu je različit za pojedine vrste drveća,

no vrijedi za sve opće pravilo po kojemu je težina

sirovog drva veća što je veći udio vode. Voda u drvu

može biti slobodna, a nalazi se u porama i šupljinama

stanica drva, dok se vezana voda nalazi u stijenkama

drva, intermicelarnim prostorima. Provelo drvo izgubi

svu slobodnu vodu, a prosušeno i suho drvo izgubi

slobodnu i dio vezane vode. U odnosu s okolišnim

uvjetima i relativnom vlagom zraka, prosušenost oscilira

oko higroskopske ravnoteže drva.

Sadržaj vode provelog ("stanje zasićenosti žice")

drva kreće se od 22-40 % (prosjek 28 %), sadržaj vode

u "zrakosuhom" drvu kreće se od 12-18 %, a u "sobosuhom"

drvu od 8-12 %. Standardno suho drvo je ono

koje je sušeno na umjetan način pri temperaturi od 101

do 105 °C do konstantne mase, a sadržaj vlage mu je

oko 0 %.

Granica između slobodne i vezane vode zove se

točka zasićenosti žice (vlakanaca).

Gustoća drva je u obrnutom razmjeru s poroznošću

drva, to jest stoje veća gustoća drva, to je manji volumen

pora i obratno.

Zato od gustoće drva valja lučiti specifičnu gustoću

drvne tvari, koja je za sve vrste drveća približno jednaka

(u prosjeku 1,5 g/cm 3 ).

Higroskopska ravnoteža drva ovisi o adsorpciji i

desorpciji vezane vode. Vezana voda može biti kao

konstitucijska voda, koja je u vezi s organskom prirodom

staničnih stijenki drva i ne može se odstraniti bez

promjene kemijskog sastava drva. Unutar stanične stijenke

drva može biti površinski vezana voda i kapilarno

kondenzirana voda.

Površinski vezana voda vezana je na dio hidroksilnih

skupina (OH) lančane molekule celuloze, u obliku

filma debljine najmanje jedne molekule, a može se odstraniti

fizikalnim putem.

Kapilarno kondenzirana voda smještena je u šupljinicama

između kristalita amorfnih područja stanične

stijenke. Supljinice se popunjavaju adsorpcijom

vlage kapilarnim silama do razine ravnoteže, s relativnim

pritiskom vodene pare u zraku. Kapilarno kondenzirana

voda može se također odstraniti fizikalnim putem.

Adsorpcija (upijanje vlage iz zraka) zapravo započinje

u trenutku kada je sadržaj vode u staničnim stijenkama

drva manji od onoga koji odgovara stanju higroskopske

ravnoteže. Ako je sadržaj vode u drvu veći

od onoga koji odgovara stanju higroskopske ravnoteže,

drvo isparuje (desorbira) vodu.

Procesi adsorpcije i desorpcije vode mijenjaju se

ovisno o vanjskim uvjetima (vlažnost zraka, zračni pritisak,

temperatuura, strujanje zraka) te je u skladu s tim

gustoća jedinice drva promjenjiva veličina.

Za kretanje vode u drvu ili difuziju značajno je da

je najjače u smjeru vlakanaca drva, a okomito na taj

smjer (radijalno i tangencijalno) znatno manje. Difuzija

u smjeru vlakanaca drva je 10 do 15 puta veća u odnosu

na okomit smjer vlakanaca. Kod sušenja drva

ipak je značajan čimbenik površina izložena sušenju

(primjerice, plašt drva dužine jednog metra u odnosu

na čeone strane istog promjera).

Osim vrste drveća, na gustoću znatno utječu grada

drva, dio stabla, stanište, položaj u sastojini, tip šume,

starost stabla, kemijski sastav (odnos lignina i celuloze),

rano i kasno drvo, širina goda, debljina kore i dr.

U literaturi se za gustoću drva upotrebljava i pojam

nominalne gustoće drva, a predstavlja masu apsolutno

suhog drva u jedinici sirovog volumena drva. Nominalna

gustoća drva je uvijek manja od volumne gustoće

standardno suhog drva.

Prirodnim sušenjem prostornog drva gubi se i voda

sadržana u kori do prosječno 50 % gustoće kore u sirovom

stanju. Gustoća sirove kore je zbog većeg udjela

vode veća od istog volumena sirovog drva. Volumen

kore, njegovo postotno sudjelovanje u volumenu stabla

i tzv. faktor kore različiti su za pojedine vrste drveća.

Kora štiti drvo od naglog isušivanja te djeluje kao djelomičan

izolator od vanjskih utjecaja.

Budući se prostorno drvo isporučuje volumno i težinski

s korom, to je faktor kore od važnog utjecaja na

komercijalno poslovanje.

264


.!. Zelić, K. Mcđugorac: OVISNOST GUSTOĆE" PROSTORNOG DRVA NEKIH AUTOKTONIH VRSTA,. Šumarski list hr. 5-6. CXXV (2001), 263-272

SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA - Research aim

Svrha određivnja gustoće drva u odnosu na vrijeme

prirodnog sušenja prostornog drva autoktonih vrsta

hrasta kitnjaka, bukve, graba, breze i bijele topole je

povezivanje volumne mjere, po kojoj se izrađuju prostorno

drvo i težinske mjere, gustoće po kojoj se djelomično

obavlja prodaja prostornog drva.

U operativnom šumarstvu se drvo za kemijsku preradu

(celulozno drvo) zaprima i evidentira u materijalnom

knjigovodstvu po volumenu (m 3 , prm), a uglavnom

realizira (prodaje) po masi (t, kg). Od sječe i izrade

prostornog drva, u uobičajenoj dužini od 1 m, 2 m i

iznad 2 m, do prodaje katkada prođe i po nekoliko mjeseci.

Budući je trgovačkim uzancama i ugovorima između

proizvođača prostornog drva i kupca unaprijed

utvrđena prosječna masa (gustoća) za jedinicu volumena

(npr. 1000 kg/m 3 ), bez obzira na proteklo vrijeme

od sječe do isporuke drva, za proizvođača nastaje "gubitak

zbog usuha", ako je to razdoblje duže 2 .

Cilj istraživanja je da se pokuša iznaći metoda i način

izračunavanja (matematički model) i za operativu

primjenljive tablice gustoće (kg/m 1 ) nekih autoktonih

vrsta drveća (hrast kitnjak, bukva, grab, breza, bijela

topola) u ovisnosti protoka vremena (broja dana) od sirovog,

provelog do prosušenog drva.

METODA ISTRAŽIVANJA - Research method

Opis rada

Istraživanje je obavljeno na 5 domaćih vrsta drveća:

hrast kitnjak, bukva, grab, breza i bijela topola. Sortiment

prostornog drva u oblom s korom izrađen je u dužini

20, 100 i 200 cm. Promjer odabranog sortimenta

kretao se između 15 i 20 cm.

Volumen izražen u dm 3 izračunat je stereometrijski

po formuli valjka (V = fn 1), te su mase svakog pojedinog

komada preračunate u' kg/dm 3 . Zbog operativno

prihvatljivije mjere koja se iskazuje u kg/m 3 dobiveni

podaci su množeni s 1000.

Za dobivanje veće točnosti volumena komada stereometrijskim

putem mjerenje opseg s korom komada

na tri mjesta (početku, sredini i kraju) dužine. Točnost

mjere je lem.

Vaganje svakog pojedinog komada po vrsti drva

obavljeno je elektronskom vagom točnosti do 0,10 kg.

Ritam vaganja određenje ravnomjerno, svakih 7 dana.

Prvo vaganje obavljeno je u sirovom stanju (odmah

nakon sječe i izrade) 1. veljače 2000. godine, a zadnje

vaganje nakon 140 dana, 25. srpnja 2000. godine.

Drvni sortimenti iz zimske sječe ostavljeni su pod

utjecajem vanjskih uvjeta sve dane mjerenja, a zahvaćeno

je mjerenjem razdoblje zime, proljeća i ljeta, dakle

različitih vremenskih i temperaturnih uvjeta.

Matematičko-statistička obrada izmjerenih podataka

obavljena je u tri smjera:

a) Tablice volumnih masa po vrsti drveta, dužini sortimenta

i vremenu prirodnog sušenja

b) Tablice po izravnatim matematičkim funkcijama

(teoretski trendovi prirodnog sušenja prostornog drva,

apsolutne i relativne izravnate vrijednosti)

c) Signifikantnost razlika ispitivanog obilježja (opadanje

volumne mase) u ovisnosti o dužini komada

sortimenta (analiza varijance, F - test, t - test, test

homogenosti)

Za dobijanje naprijed navedenih ciljeva određena je

i potrebna točnost mjerenja postavljenog pokusa.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA - Research results

a) Tablice gustoće po vrsti drveta, dužini sortimenta

i vremenu prirodnog sušenja

Rezultate mjerenja prikazuju tablice 1. U tablici 1.

vidljive su mase mjerenih komada sortimenta prostornog

drveta po vrstama, dani mjerenja, dimenzije komada

i opaske. Zapaža se daje volumna masa (gustoća

drva) bila pored ostalog, uvjetovana vremenskim prilikama

(kiša, vlaga zraka, temperatura...) te se događalo

da je masa komada (gustoća) zbog kiše, odnosno primanja

vode bila ponekad veća od težine utvrđene

prethodnim vaganjem istog komada.

b) Tablice po izravnatim matematičkim funkcijama

(teoretski trendovi prirodnog sušenja prostornog

drva, apsolutne i relativne izravnate vrijednosti)

Izravnavanje mjerenih podataka obavljeno je eksponencijalnom

(logaritamskom) matematičkom funkcijom

oblika Y c = A B x (logY c = log A + X log B). Iz-

Cjenik glavnih šumskih proizvoda, "Hrvatske šume", Zagreb, 1997, glava II, stavak 3.0.

265


erenje gustoće drva za hrast, bukvu, grab, brezu i bijelu topolu

nsity of stockwood for oak, beech, hornbeam, birch and white poplar

ani

enja

ay

Hrast (oak)

Dužina (em)

20 100 200

Bukva (beech)

Dužina (cm)

20 100 200

Grab (hornbeam)

Dužina (cm)

20 100 200

Gustoća - density (kg / m')

Breza (birch)

Dužina (cm)

20 100 200

Bijela topola (white pop

Dužina (cm)

20 100 2

2 000 godina

1

978.67

963.28

995.05

1083.93

1048.18

1079.67

1039.12

1025.31

1059.88

871.34

888.44

853.45

628.61

649.19

651

7

936.12

938.37

985.85

993.60

1016.23

1075.93

947.44

988.69

1055.47

770.02

880.84

844.80

582.62

630.17

629

4

936.12

938.37

990.45

933.38

1009.84

1068.46

916.87

983.46

1046.63

770.02

873.25

844.80

597.95

632.89

635

1

936.12

950.82

1016.51

903.27

990.66

1060.99

855.75

973.00

1053.26

729.49

888.44

850.56

613.28

668.20

654

8

936.12

946.67

993.52

933.38

984.27

1049.78

855.75

962.53

1022.34

688.96

865.66

830.38

597.95

635.61

649

5

895.70

930.06

975.12

897.25

965.10

1046.04

855.75

941.61

1017.93

697.07

858.06

827.50

570.35

605.73

629

2

872.30

917.61

959.79

858.11

933.14

1027.37

794.62

925.92

1000.26

678.83

765.42

815.96

521.29

578.56

622

9

882.93

930.06

967.45

873.16

913.97

1012.42

825.19

910.22

995.85

682.88

763.90

815.96

544.29

581.28

615

6

863.79

925.91

967.45

858.11

901.18

997.48

809.90

904.99

987.02

676.81

764.66

801.55

544.29

551.40

618

3

840.38

892.69

949.05

843.05

894.79

993.74

794.62

889.30

978.18

648.44

762.38

795.78

518.22

55 1.40

597

0

829.74

876.09

935.25

837.03

869.23

982.53

773.23

878.84

973.77

624.12

761.63

781.36

472.23

513.37

573

7

819.11

884.39

939.85

812.94

869.23

975.06

794.62

884.07

956.10

648.44

760.11

778.48

505.96

522.88

591

4

823.36

867.78

919.92

843.05

850.05

956.38

764.06

852.68

953.89

607.91

751.75

772.72

475.29

499.79

561

1

808.47

867.78

919.92

828.00

850.05

956.38

764.06

842.22

949.48

607.91

751.75

758.30

459.96

480.78

548

8

776.56

855.33

906.12

779.82

824.49

911.55

745.72

826.52

934.02

597.78

744.16

729.47

436.96

456.33

521

5

765.92

851.17

896.92

812.94

818.10

930.23

736.55

821.29

925.19

597.78

736.57

741.00

433.90

448.18

514

2

744.64

826.26

893.86

752.73

798.92

915.29

696.82

800.37

911.94

577.51

706.19

732.35

410.90

434.60

499

9

748.90

826.26

878.53

767.78

786.14

900.35

724.33

800.37

900.90

563.33

706.19

729.47

406.30

429.17

496

6

748.90

822.11

873.93

818.97

773.36

896.61

718.22

784.67

894.28

607.91

691.01

723.70

459.96

423.74

499

3

744.64

822.11

875.46

812.94

792.53

881.67

733.50

789.91

889.86

597.78

698.60

723.70

452.30

437.32

507

0

744.64

809.65

863.19

812.94

773.36

889.14

733.50

779.44

885.44

587.65

691.01

715.05

436.96

415.59

488

53,54,56

53. 54 58

58.62,72

45,46,46

44,44,45

39,41.43

45,45,46

49,49.49

49,52,59

54,56,57

40,41,41

42,43,55

62,62,68

67,68,69

58,

54.33

55.00

64.00

45.67

44.33

41.00

45.33

49.00

53.33

55.67

40.67

46.67

64.00

68.00

59

17.3025

1 7.5 159

20.382166

14.5446

14.117834

13.0573248

14.43631

15.60509554

16.98408

17.7293

12.952229

14.8631

20.38217

21.6561

18.

8.65127

8.75796

10.19108

7.27229

7.05892

6.52866

7.21815

7.80255

8.49204

8.86465

6.47611

7.43153

10.19108

10.828

9.3

4.70024

24.0844

65.22293

3.32126

15.64609

26.7675159

3.271989

19.11624204

45.28804

4.93495

13.169179

34.6829

6.522293

36.8153

55.

00.)

978.67

963.28

995.05

1083.93

1048.19

1079.67

1039.12

1025.31

1059.88

871.34

888.44

853.45

628.61

649.19

65


J. Zelić, K. Međugorac: OVISNOST GUSTOĆE PROSTORNOG DRVA NEKIH AUTOK.TONIH VRSTA.. Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 263-272

Tablica 2. Matematičke funkcije izravnatih gustoća drva

Table 2 Equation of density and drying period (days) by logarithm and exponentional function

Y c = zavisna varijabla (izravnata gustoća drva)

X = nezavisna varijabla (period sušenja - dana)

Vrsta drveta

hrast kitnjak(oak)

bukva(beceh)

grab (hornbeam)

breza (birch)

bijela topola (poplar)

Dužina cm

20*

100

200

20

100

200

20

100

200

20

100

200

20

100

200

Logaritamska funkcija

log Y c = 2,98564 - 0,000903 X

log Y c = 2,98664-0,000557 X

log Y c = 3,00679 - 0,000498 X

log Y c = 2,98554- 0,000752 X

log Y c = 3,014267 - 0,000965 X

log Y c = 3,039351 -0,000691 X

log Y c = 2,967725 - 0,000926 X

log Y c = 3,004062 - 0,000847 X

log Y c = 3,029019 - 0,000605 X

log Y c = 2,889112-0,001041 X

log Y c = 2,951336 - 0,000896 X

log Y c = 2,937311 -0,000621 X

log Y c = 2,792601 - 0,001295 X

log Y c = 2,835877 -0,001661 X

log Y c = 2,829672 -0,001015 X

Eksponencijalna funkcija

Y c = 967,48 *( - 1,00208 l) x

Y c = 969,71 *(- l,001283) x

Y c = 1015,76 * (- 1,001147) x

Y c = 967,25 *(- l,001733) x

Y c = 1033,38 * (- 1,002224)*

Y c = 1094,84 *(- l,001592) x

Y c = 928,38*(- t,002134)*

Y c = 1009,40 *(- l,001952) x

Y c = 1069,10 *(- 1,001394)"

Y c = 774,661 *(- l,00240) x

Y t = 893,99*(- 1,002065)"

Y c = 865,59*(- l,001431) x

Y c = 625,187*(- l,00299) x

Y c = 685,29*(- l,003832) x

Y c = 675,57*(- l,002340) x

20 * - pored logaritamske, odnosno eksponencijalne funkcije probno, je obavljeno izravnjanje jednadžbom parabole

Y c = 864,90 + 2,59295 X - 0,030891 X : , no izravnanje ne odgovara trendu pada težine

ravnanje matematičkom funkcijom parabole drugog došlo se do zaključka da bi za izravnanje bila dovoljna

stupnja nije zadovoljavajuće 3 . Izravnanje je rađeno i i linearna funkcija oblika Y C = A+B X, na što ukazuje i

polinomnom funkcijom višeg reda (petog reda), no koeficijent korelacije, R i koeficijent determinacije R : .

Izravnanje podataka obavljeno je i matematičkom funkcijom parabole drugog stupnja:

Y c = a + b X + c X ; (Yc = 8884,90 + 2,59295 X - 0,030891 X 2 , za grab dužine 100 cm), no ovaj oblik nije zadovoljio trend pada volumnih

masa prostornog drva različitih dužina, te je za izravnanje podataka primijenjena primjerenija eksponencijalna funkcija.

267


J. Zelić, K. Međimorac: OVISNOST GUSTOĆE" PROSTORNOG DRVA NEKIH AUTOKTONIH VRSTA.. Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 263-272

Grafikon 2. Ovisnost gustoće drva kitnjaka (20, 100, 200 cm) o danima sušenja.

Y (kit. 20) = 966,827*exp (-0,002*x)+eps, Y (kit. 100) = 966,094*exp (-0,001 *x)+cps, Y (kit. 200) = 1013,918*exp (-0.001 *x)+eps,

Grafikon 3. Ovisnost gustoće drva bukve, breze i bijele topole o danima sušenja.

Y (bukve) - 1033.606*exp (-0,002*x)+cps, Y (breza) = 884,361 *cxp (-0,002*x)+eps, Y (b. topola) = 671,505*exp (-0,004*x)+eps

Računanjem koeficijenta korelacije R = - 0,994 i

koeficijenta determinacije R2 = 0,988, pokazuje se

vrlo jaka veza između gustoće drva (Y) i ovisnosti o

danima sušenja (X)

Izravnate mjerene veličine za grab dužine 100 cm,

pokazuje grafikon 1. Matematičke funkcije po vrstama

drveta i dužini Sortimente prostornog drveta prikazane

su u tablici 2. i grafikonu 2., za hrast kitnjak.

Ako bi npr. primijenili izračunatu matematičku

funkciju za prostorno drvo hrasta kitnjaka dužine 100

cm (log Y c = 2,98664 - 0,000557 X) da se izračuna vrijeme

(dani) potrebno da se drvo osuši do nominalne

gustoće drva (570 kg), tada bi X - dana iznosio 415,

dakle oko 14 mjeseci, a za standardno suho drvo (660

kg) točno 300 dana (oko 10 mjeseci).

268


.1. Zelić. K. Medugorac: OVISNOST GUSTOĆE" PROSTORNOG DRVA NEKIH AUTOKTONIH VRSTA.. Šumarski list br. 5 6, CXXV (2001), 263-272

U komercijalnom poslovanju pod suhim (prosušenim)

drvom smatra se prostorno drvo sušeno u prirodnim

uvjetima iznad 6 mjeseci (183 dana) Prema takvim

uvjetima gustoća prostornog drva hrasta kitnjaka dužine

100 cm iznosila bi oko 767 kg / m\

Prostorno drvo dužine 100 cm isporučuje se kao cijepano

i kao oblo. Budući se cijepano drvo suši brže

nego oblo drvo, gustoća će drva za isto vrijeme biti

manja. Za slučaj procjene gustoće prostornog cijepanog

drva hrasta kitnjaka dužine 100 cm, mogla bi se

približno primijeniti matematička funkcija izračunata

za prostorno drvo dužine 20 cm.

Iako je površina izložena sušenju 5 komada prostornog

drva, dužine 20 cm i promjera 15 cm (1766,25

cm 2 ) manja od površine izložene sušenju dviju cijepanica

(polovica) dužine 100 cm, promjera od 15 cm

(3057,70 cm : ), brzina sušenja bila bi približno istovjetna,

jer se drvo brže suši u longitudinalnom nego u radijalnom

smjeru.

Za cijepano drvo hrasta kitnjaka dužine 100 cm

težina će po matematičkoj funkciji log Y c = 2,98564 -

0,000903 X, nakon 183 dana iznositi oko 660 kg/m 3 ,

dakle kao za standardno suho drvo.

Pomoću matematičkih funkcija iz tablice 2. može

se izraditi tablice za ispitivane vrste drveća u kojima se

za određeni broj dana prirodnog sušenja izračuna pripadajuća

gustoća drva. Tako se npr. može izračunati da

je u sirovom stanju najveća gustoća bukve, a najmanja

bijele topole. Grab u sirovom stanju približno je iste

gustoće kao bukva, breza je manje gustoće (lakša) od

graba i hrasta kitnjaka, a veće gustoće (teža) od topole.

Ako se izračunate apsolutne vrijednosti gustoće

označi sa 100, mogu se izračunati relativne vrijednosti

u tabličnom obliku, koje za pojedine vrste drveća pokazuju

trend relativnog opadanja gustoće po dužini

sortimenta i vrsti drva. Tako se može izračunati da relativno

najsporije na gustoći gubi hrast kitnjak, a najbrže

bijela topola. Na grafikonu 3. prikazane su apsolutne

vrijednosti trenda pada gustoće za bukvu, brezu i bijelu

topolu i dužinu komada 100 cm.

Uvažavajući daje gustoća drvne tvari približno jednaka

za sve vrste drveća (1,5 g/cm 3 ), razliku u gustoći

sirovog pa i gustoći standardno suhog drva možemo

tumačiti razlikom u stupnju poroznosti između pojedinih

vrsta drveća. Tako bi se za bukvu moglo zaključiti

da je relativno male poroznosti i veće gustoće, dok je

bijela topola veće poroznosti a manje gustoće drva.

Gubljenjem vode drvo postaje lakše, jer umjesto

vode u pore drva ulazi zrak, s neznatnom volumnom

masom.

c) Signifikantnost razlika ispitivanog obilježja (opadanje

gustoće drva) u ovisnosti o dužini komada

sortimenta (analiza varijance, F - test, t-test,

test homogenosti)

Varijanca u matematičko-statističkoj obradi istraživanih

vrijednosti obilježja neke pojave kvadratno je

odstupanje od srednje vrijednosti (aritmetičke sredine).

Pomoću varijance mjeri se vjerojatnost, odnosno signifikantnost

neke srednje vrijednosti obilježja, tj. da li se

izračunata srednja vrijednost obilježja razlikuje od neke

druge pojave iz istog skupa obilježja.

U našem primjeru cilj je bio da se utvrdi da li se brzina

sušenja 4 (trend pada gustoće drva) razlikuje za

prostorno drvo dužine 20, 100 i 200 cm. Također bi

bilo važno utvrditi da li se izračunata zakonitost pada

gustoće prostornog drva od 200 cm mogla primijeniti

za sve druge dužine iznad 200 cm (višemetrica).

Analiza varijance (po Fischeru, tablice po Snedecoru)

za testiranje razlike kvadratnog odstupanja srednjih

vrijednosti između grupa obilježja (dužine 20,

100, 200 cm) i unutar grupa obilježja za hrast kitnjak

pokazuje da na razini signifikantnosti 5 % postoji razlika

između i unutar grupa obilježja. No, na razini signifikantnosti

1 % ove razlike nisu vjerodostojne.

Traženjem uzroka u razlikama između pojedinih

grupa utvrđeno je da već u startu postoje apsolutne razlike

u volumnoj masi prostornog drva hrasta kitnjaka

za isti volumen. To pokazuju izračunati parametri A za

sva tri slučaja (A 2() = 967,48, A 100 = 969,71, A 200 =

1015,76). Uzroci razlika težina istog volumena objašnjeni

su prethodno (grada drva, dio stabla, stanište, položaj

u sastojini, tip šume, starost stabla, kemijski sastav,

odnos lignina i celuloze, rano i kasno drvo, širina

goda, debljina kore i dr.).

Analizom varijance pokazuje se da postoje razlike

između srednjih vrijednosti obilježja (trend pada gustoće

drva) po dužinama sortimenta prostornog drva

bukve, breze i bijele topole (tablica 3).

Na temelju analize varijance, F - testa i testa homogenosti

pokazalo se da je potrebno obaviti testiranje

razlika srednjih vrijednosti skupova obilježja pomoću t

- testa. T - test je učinjen za sve vrste drveća osim za

bukvu, kod koje je ustanovljeno analizom varijance da

ne postoje signifikantne razlike srednjih vrijednosti

4

Brzina sušenja drva je odnos između količine vlage drva i gubljenja vode u kg po m 2 površine izložene sušenju u jedinici vremena (sat).

Trend brzine sušenja je u prvom dijelu konstantan (do 80 % vlage drva), te dalje slijedi trend pada po logaritamskoj funkciji, sve do apsolutno

suhog drva. Naš pojam "brzine sušenja" je trend pada gustoće drva u odnosu na tijek vremena.

O brzini sušenja vidi: Šumarska enciklopedija, JLZ, "Miroslav Krleža", Zagreb, 1987, str. 302.

269


Zelić. K. Mcdugurac: OVISNOST GUSTOĆE] PROSTORNOG DRVA NEKIH AUTOKTONIH VRSTA.. Šumarski list br. 5 6, CXXV (2001), 263-272

skupa između i unutar grupa obilježja (dužine 20, 100,

200 cm).

Testom homogenosti potvrđeno je da su jedino

značajno signifikantne razlike između srednjih vrijednosti

obilježja pada gustoće drva kod hrasta kitnjaka

(tablica 3).

Obavljeno je testiranje za hrast kitnjak (t - test) između

dviju srednjih vrijednosti obilježja. Testirani su

parovi obilježja na razini signifikantnosti 5 % (t =

1,96) i 1 % (t = 2,58) i to Y a20o , Y a20 i Y a200) te Y al0(1 i

Y a200 , (tablica 3).

Rezultati dobiveni t - testom za hrast kitnjak pokazuju

da postoje signifikantne razlike za sve srednje vrijednosti

obilježja na razini signifikantnosti 5 % (tablica

3). Isto tako za razlike između dužina prostornog drva i

brzine sušenja postoje za razinu signifikantnosti 1 %,

osim za par , Y a20 i Y. l200 .

I ovim testiranjem nije bilo moguće dokazati da lije

ipak razlika između brzine sušenja, odnosno pada gustoće

drva između dužina prostornog drveta hrasta kitnjaka

od 100 i 200 cm toliko signifikantna, da ukazuje

na signifikantnost razlika i većih dužina od 200 cm.

Test homogenosti varijanci (Barlettov test) grupa

obilježja izravnatih srednjih vrijednosti pokazuje signifikantne

razlike na razini 5 % , tj. da vrijednosti ne

pripadaju istom skupu, no za razinu 1 % signifikantne

razlike nisu vjerodostojne. Grafikon broj 2 pokazuje

trend pada gustoće po dužini sortimenta prostornog

drva hrasta kitnjaka.

Da bi se izbjegao početni utjecaj u razlikama gustoće

drva za isti volumen prostornog drva različitih dužina,

izravnati podaci eksponencijalnom funkcijom preračunati

su u relativne veličine (gustoća drva u sirovom

stanju = 100).

Analizom varijance kvadratnih odstupanja od srednjih

vrijednosti obilježja između i unutar grupa prikazanih

u relativnom iznosu došlo se do realnijeg zaključka

o razlikama između grupa obilježja.

Analiza varijance po relativnim veličinama pokazuje

signifikantne razlike na razini 5 %, no ne vjerodostojne

i na razini 1 %. Tek je T - test pokazao da između

srednjih vrijednosti dužina prostornog drva hrasta

kitnjaka od 100 i 200 cm nema signifikantnih razlika

na razini 5% niti na razini 1% signifikantnosti. To po-

Tablica 3. Analiza varijance, F - test, t - test, test homogenosti (prema relativnim vrijednostima obilježja)

Table 3 Analysis of variance, F - test, t - test and test of homogeneity

Redni

Matematičko - statističke veličine

broj

Aritmetička sredina, varijanca, F test, t - test, test homogenosti

Razina signifikantnosti razlika obilježja između grupa (vjerojatnost 95 % i 99 %)

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

Y a

aritmetička sredina grupe

8y 2 20 varijanca grupe dužine 20 cm

:

6 V 100 varijanca grupe dužine 100 cm

5 2 Y 200 varijanca grupe dužine 200 cm

6|'

varijanca unutar grupa

2

8 2 varijanca između grupa

F (Fischer) odnos varijanci između grupa i unutar grupa (8 : 2

2 / & t

za F 0 05 = 3,55, za F 0|0] = 6,01 Test signifikantnosti razlika

F (Barllet) odnos najveće i najmanje varijance grupe

za F 00 5 = 2,12 , za F 00 | = 2,94 Test homogenosti skupa

Ya20 - Y a |oo razlika aritmetičke sredine grupe dužine 20 cm

Y.,20 - Y a2 oo razlika aritmetičke sredine grupe dužine 100 cm

Y.,100 - Y a 2o 0 razlika aritmetičke sredine grupe dužine 200 cm

sc (Y a 2o " Y a ioo) standardna greška razlika aritmetičkih sredina (20 -100)

signifikantna razlika između grupa na razini 5% (t = 1,96 )

signifikantna razlika između grupa na razini 1% (t = 2,58 )

sc (Ya2o - Y ;,2oo) standardna greška razlika aritmetičkih sredina (20 -200)

signifikantna razlika između grupa na razini 5% (t = 1,96 )

signifikantna razlika između grupa na razini 1% (t = 2,58 )

se (Y al00 - Y a20 o) standardna greška razlika aritmetičkih sredina (100 -200)

signifikantna razlika između grupa na razini 5% (t = 1,96 )

signifikantna razlika između grupa na razini I % (t = 2,58 )

( * ) signifikantna razlika između grupa na razini 5% (t = 1,96 )

( ** ) signifikantna razlika između grupa na razini 1 % (t = 2,58 )

( *** ) signifikantna razlika između grupa na razini manjoj od 1%

( - ) nema signifikantne razlike na ražin 5 %, niti na razini 1 %

hrast

kitnjak

90.38

58.40

24.27

19.73

119.99

188.32

1.57

(-)

2.96

(*)

(-4,70)

(- 5,56)

( - 0,86)

1.99

(*)

(-)

1.93

1.46

(-)

(-)

bukva

88.32

42.42

65.44

35.81

278.32

77.71

0.28

(-)

1.83

(-)

(+2,81)

(-0,87)

(-3,68)

(-)

(-)

(-)

(-)

(-)

(-)

Vrsta drveća

grab

88.46

61.00

52.28

28.18

115.05

108.85

0.95

(-)

2.16

(*)(-)

(+0,96)

(-2,16)

(- 3,32)

2.32

(-)

(-)

2.06

(-)

(-)

1.96

(-)

(-)

breza

87.68

74.42

57.62

29.56

188.53

171.16

0.91

(-)

2.51

(*)(-)

(-1,87)

(-5,78)

(-2,75)

2.19

(-)

(-)

2.23

(*)

(*)

2.49

(-)

(-)

bijela

topola

81.80

106.62

157.48

70.07

389.95

317.12

0.81

(-)

2.24

(*)(-)

(+4,24)

(-3,52)

(- 7,76)

3.55

(-)

(-)

2.90

(-)

(-)

3.29

(*)

(-)

270


J. Zelić. K. ML-đugorac: OVISNOST GUSTOĆP PROSTORNOG DRVA NEKIH AUTOHTONIH VRSTA... Šumarski list br. 5-6. CXXV (2001). 263-272

kazuje i grafikon 2, na kojem se vidi odstupanje trenda

pada vrijednosti obilježja između 100 i 200 cm dužine

sortimenta prostornog drva.

Prema gornjem rezultatu moglo bi se ukazati da

eventualno postoji zakonitost po kojoj se dovoljno točnim

može primijeniti matematička funkcija izračunata

za dužinu 200 cm, Y, = 1015,76* (-1,001147) x , i za sve

Sortimente prostornog drva hrasta kitnjaka iznad 200

cm dužine (višemetrica).

Obavljeno je testiranje i za ostale vrste drveća

(grab, breza i bijela topola), jer je testom homohenosti

potvrđena razlika srednjih vrijednosti obilježja na razini

5 % signifikantnosti (tablica 3).

Analizom varijance za bukvu nije utvrđena razlika

ispitivanog obilježja (brzina sušenja) između ispitivanih

grupa, niti unutar grupa. Zbog toga nije bilo potrebno

ispitivanje razlika t - testom (tablica 3).

I test homogenosti (Barlletov test) potvrdio je daje

razlika između grupa nevjerodostojna, te bi se moglo

uzeti da se gustoća drva uvjetovana prirodnim sušenjem

može izračunati po matematičkim funkcijama

prikazanim u tablici 2. Za višemetarsko drvo bukve

mogli bi se uvjetno koristiti podaci, kao oni izračunati

za gustoću prostornog drva dužine 200 cm.

Iz tablice 3 vidljivo je da analizom varijance nisu

utvrđene signifikantne razlike između srednjih vrijednosti

brzine sušenja za grab, brezu i bijelu topolu i između

različitih dužina (20, 100 i 200 cm). Tek je testom

homogenosti utvrđeno da postoji razlika na razini

5 % signifikantnosti. T - testom potvrđena je takva razlika

kod breze između dužina 20 i 200 cm. Ostale razlike

nisu signifikantne.

DISKUSIJA O REZULTATIMA ISTRAŽIVANJA I ZAKLJUČCI

Discussion and conclusions

Diskusija o rezultatima istraživanja

Provedena mjerenja gustoće drva hrasta kitnjaka,

bukve, graba, breze i bijele topole potvrđuju znatne oscilacije

o različitim gustoćama uzorka iste vrste drveća,

ovisno o stanišnim i drugim uvjetima, no prosječne

izmjerene vrijednosti gustoće drva su orijentacijski blizu

onima koje se koriste u šumarskoj operativi.

Utvrđeno je da tijekom procesa prirodnog sušenja

vanjski uvjeti znatno usporavaju, zaustavljaju i pospješuju

tijek prirodnog sušenja.

Donekle je ukazano na potrebu za daljim ispitivanjem

pretpostavke da nema signifikantnih razlika u gubljenju

na gustoći sortimenata prostornog drva od 100,

200 i iznad 200 cm dužine uslijed prirodnog sušenja.

Iznimno je potvrđeno samo za hrast kitnjak i brezu

da postoji signifikantna razlika u brzini prirodnog sušenja

između sortimenata prostornog drva dužine od

20 i 200 cm. Takvu razliku moglo bi se, kao pretpostavku,

pripisati utjecaju debljine i boje kore navedenih

vrsta drveća na tijek prirodnog sušenja. Kora kod

hrasta djeluje kao znatan toplinski izolataor, te bi kod

kraćeg komada moglo doći do znatnog utjecaja na brže

isušivanje po longitudinalnom nego radijalno-tangencijalnom

smjeru. Kod breze na brzinu isušivanja, osim

longitudinalnog smjera, znatan utjecaj imala bi eventualno

bijela boja kore, koja usporava provođenje toplinskog

zračenja.

Gubljenjem vode drvni sortimenti postaju lakši za

manipulaciju, utovar i prijevoz te traže manji utrošak

energije za istu volumnu mjeru.

Odabirom eksponencijalne, odnosno logaritamske

matematičke funkcije za izravnavanje vrijednosti mjerenih

varijabli (gustoća drva, razdoblje sušenja) i njenim

grafičkim prikazom uočena je gotovo linearna zakonitost

pada gustoće drva u protjecanju vremena sušenja.

Veličina parametra (-B) pokazuje brži ili sporiji

trend pada volumne težine u odnosu na razdoblje

(dana) sušenja. Stoje (-B) veći, to je trend sušenja brži.

Parametar B je recipročna vrijednost rasta (u pozitivnom

smjeru), a predstavlja vrijednost tangensa kuta

što ga tangenta na krivulju zatvara s osi X (grafikon 2,

dužina 20 cm).

Za brže i jednostavnije, a za operativu dovoljno točne

podatke, moglo bi se za izjednačenje mjerenih veličina

upotrijebiti linearnu funkciju oblika Y c = a + b X.

Primjena navedenih matematičkih funkcija u tablici

2 vrlo je jednostavna. Praktički je dovoljno imati jednu

"odvagu" kamiona ili vagona natovarenog prostornim

drvom i poznato vrijeme od sječe do vaganja (broj

dana). Pomoću početnog stanja lako se projektira gustoća

drva na sirovo stanje, odnosno prosušeno stanje

drvnih sortimenata prostornog drva određene vrste. Iz

gustoće drva (volumne mase) računa se volumen (m 3 )

prostornog drva koji služi za evidentiranje zaliha na

određeni dan.

Zaključci

Gustoća prostornog drva domaćih vrsta drveća

(hrast kitnjak, bukva, grab, breza i bijela topola) znatno

se razlikuju u sirovom stanju, a trend gubljenja na

271


.1. /che. K. Medugorac: OVISNOST OUSTOCL PROSTORNOG DRVA NHKIII AUTOKTOMII VRSTA.. Šumarski list br. S-6. CXXV (2001). 263-272

gustoći prirodnim sušenjem do stupnja prosušenosti ili

suhog drva, različit je po vrsti drva i dužini sortimenta.

Od ispitivanih vrsta, a prema postavljenoj metodi,

najsporije gubljenje gustoće drva pokazuje hrast kitnjak,

a najbrže bijela topola. Razlike u gubljenju na gustoći

prostornog drva ovise i o dužini komada.

Razlike trenda gubljenja na gustoći drva prirodnim

sušenjem pokazuju se u apsolutnom iznosu za sve vrste

drveća i tri ispitivane dužine (20, 100, 200 cm), no signifikantna

razlika pokazuje se između dužina 20 i 200

cm samo za hrast kitnjak i brezu.

Trend gubljenja na gustoći drva za dužine drvnih

sortimenata iznad 200 cm (višemetrica) je uvjetno

istovjetan, kao i za drvne Sortimente od 200 cm.

Predočene matematičke funkcije potrebno je verificirati

u operativnom šumarstvu, te nastaviti metodološki

vjerodostojnija istraživanja, koja će na stručnoj i

znanstvenoj razini poslužiti postavljenom cilju.

LITERATURA

Cijeniku Glavnih šumskih proizvoda, Hrvatske šume,

1997.

P e t z, B. 1997: Osnovne statističke metode za nematematičare,

"Naklada Slap", Jastrebarsko, 1997.

Ražnje vić, K. 1985: Fizikalne veličine i mjerne jedinice

međunarodnog sustava (SI), Nakladni zavod

Znanje, Zagreb 1985.

Serdar, V. 1966: Udžbenik statistike, Školska knjiga,

Zagreb 1966.

Šumarska enciklopedija, (I - II), Zagreb, 1969 i (I - III),

JLZ, Zagreb 1987.

SUMMARY: The article presents the modes of stockwood density for some

autochthonous trees (sessile oak, beech, hornbeam, birch and white poplar)

of various lengths and their dependence on the period of natural drying.

The original weighing during winter, spring and summer, as well as 140

days of drying in natural environmental conditions have a significant influence

on the density of stockwood.

The research results are presented with mathematical functions

function) and with graphs.

(logarithm

Key words: natural drying of stockwood, density, trend of density

decrease, length of assortment, drying period.

272


PREGLEDNI ČLANCI

UDK 630* 904

REVIEWS Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 273-281

PREGLED FRANCUSKOG PILANARSTVA

A SURVEY OF FRENCH SAWMILLINQ INDUSTRIES

Rudolf SABADI*

SAŽETAK: Francuska je deset puta veća od Hrvatske i ima oko 12 puta

više stanovnika, ali su francuske šume po autoktonosti i prirodnom održanju

slične onima u Hrvatskoj, iako se posjedovne strukture bitno razlikuju (u

Francuskoj je privatan šumposjed 74 %). Preko jedne četvrtine zemlje pokriveno

je šumama, dvije trećine od njih su listače.

Drvna zaliha svih francuskih izvora je oko 1,8 mlrd.mi, a godišnje sječe

su oko 48 milijuna mS, što je silna osnova za razvoj prerade drva, koja po

koncepcijama i suvremenosti sve više sliči najnaprednijima. Jedan od prvih

znakova su nove pilane velikih kapaciteta i visokog stupnja iskorišćavanje

drveta.

Francuska sudjeluje u ukupnim sječama u EU 15 %, prva je među zemljama

EU u proizvodnji trupaca listača.

Kao visokorazvijena industrijska zemlja, s visokim životnim standardom,

Francuska je deficitarna u mnogim sortimentima drvne branše, trend koji će

se nastaviti, jer unatoč sve boljem njegovanju i korištenju šuma, manjak se ne

može namaknuti iz nacionalnih izvora.

Ključne riječi: Postotak šumovitosti - drvna zaliha - Prirast i sječa ~ Pilanarstvo

- Piljena građa četinjača i listača - Proizvodnja, izvoz i uvoz piljene

građe.

Ovaj osvrt trebao bi našim šumarnicima i stručnjacima

u industriji drveta približiti Francusku. Iako je

deset puta veća od Hrvatske i preko 11 puta mnogoljudnija,

francusko šumarstvo une-koliko je slično hrvatskom:

drvna zaliha sastavljena je pretežito od autoktonih

listača, uz mnoge druge sličnosti.

Autor ovoga pregleda godinama već proučava francusko

šumarstvo i preradu drveta, pa je tako i nastao

po obujmu i podacima rukopis s mnoštvom informacija.

Kako su izgledi da bi rad mogao biti objavljen skraćeno,

autor se odlučio parcijalno objaviti neka najzanimljivija

poglavlja. Dio koji obraduje općenitosti i

pregled šumarstva po obujmu je takav da ne može biti

UVODNE NAPOMENE - Introductory remarks

objavljen serijom članaka u ŠL, odlučeno je da se prikažu

neki segmenti francuske industrije drveta. Započeli

bi s pilanarstvom, pa ako bude interesa priredili bi

i osvrt na ostalu preradu drva te velike i lijepe zemlje.

Rad je nastao intenzivnim proučavanjem raspoloživih

publikacija, kontaktima se većim brojem francuskih

šumarnika, kao i višestrukim posjetama toj zemlji

i pregledom nekih svjetski poznatih šuma (Hagenau,

Fontainebleau, Compiegne, Berce, Troncais i drugih)

te nekih industrijskih poduzeća u Francuskoj i s francuskim

kapitalom formiranih zajedničkih poduzeća (u

Njemačkoj i drugdje), kao i drvoprerađivačkih kapaciteta

koja pripadaju stranom kapitalu.

ŠUMSKO BOGATSTVO - Forest resources

Metropolitanska Francuska (uključivši i Korziku)

ima ukupnu kopnenu površinu 549.220 km 2 i broj sta-

* Prof. (u m.) dr. sc. Rudolf Sabadi, Račkoga 12, Zagreb

novnika oko 56 440 000, od toga na suhozemnu površinu

otpada 543.250 km 2 . Uporaba zemljišta prikazana

je na sljedećoj slici (1).

273


R. Sabadi: PREGLED FRANCUSKOG PILANARSTVA Šumarski list br. 5-6. CXXV (2001), 273-281

npr. Njemačkoj i Austriji, su četinjače, medu kojima su

najzastupljeniji borovi, a tek potom smreka i jela, dok

su ariš i os-tale četinjače manje učestale. Skandinavske

pak šume pripadaju borealnoj regiji.

U Europskoj zajednici Švedska (317 ar/stan) i Finska

450 ar/stan), dominiraju po broju ari po stanovniku,

dok Nizozemska ima samo 2 ar/stanovniku. Francuska

pri tom zauzima visoko šesto mjesto sa 33 ari/-

stanovniku šuma.

Ukupne šumske površine Europske zajednice pripadaju

pojedinim zemljama kako je prikazano na slici 2.

Slika 1. Uporaba zemljišta u Francuskoj

Figure 1 Land Use in France

Francuska je šumovita 24,6 % od ukupne površine i

ima 13 405 000 ha šuma, od kojih su 3,514.000 ha javne

šume (ili 26 % od ukupne površine svih šuma), a

9,544.000 ha ili 74 % svih šuma su privatne.

Osim naprijed navedenih površina, klasificirano

kao "ostalo zemljište obraslo drvećem" nalazi se

1,044.000 ha ukupno, od čega je 160.000 ha u javnom,

a 936.000 ha u privatnom posjedu.

Drvna zaliha na površinama klasificiranima kao šume

i šumsko zemljište je 1,787,000.000 m\ a na površinama

izvan šuma 46,000.000 m 3 . Neto godišnji tečajni

prirast u šumama je 65,855.000 m 3 , a izvan šuma

1,732.000 m 3 . Ukupna godišnja sječa kreće se negdje

oko 48,000.000 m 3 godišnje. 1

Dvije trećine svih francuskih šuma su Iistače, među

kojima su najvažnije hrast i bukva. Jedna trećina svih

šuma, suprotno stanju u umjerenom pojasu Europe

Slika 2. Šumske površine u Europskoj zajednici

Figure 2 The forested areas in the European Union

Kao što je poznato, domanijalna Francuska je administrativno

podijeljena u 22 regije i 95 departmana.

Najšumovitija regija je Aquitaine (sastoji se od departmana:

Dordogne, Gironde, Landes, Lot-et-Garonne i

Pyrenees-Atlantique) kako je to vidljivo na slici 4.

Nakon loše konjunkture 1996. godine, proizvodnja

šumskih sortimenata u Francuskoj se 1997. našla na

~Z-/\ z/l ~£7\ A-/\ A~/\ AS\ AS\ 4-/\ AY\ AV\ 4S\ ć-/\

90 %

80%

70%

60 % -

50 %

40%

M

Listačc

Broadleaved

i oo % •/£-

30%-

20 %

Četinjače

Conifers

10%

0%

\A \A \A y\ \A

?n

bđ U IpLJfr

Slika 3. Odnos listača i četinjača u zemljama EU

Figure 3 Relation of broadleaved and co-niferous species in the EU

Mjerena bez kore. Sve prethodne količine izražavaju masu sa korom (tj. mjereno s korom)

274


R. Sabadi: PREGLED FRANCUSKOG PILANARSTVA Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 273-281

Celulozno drvo

Pulpwood

15%

Trupci listača

Broadleaved logs

29%

Slika 4. Stojeća drvna zaliha u gospodarskim šumama u Francuskoj prema vrstama drveta u 1 000 m 3 s korom

Figure 4 Growing stock in exploitable forests in France by tree species in 1,000 cu.m. over bark

Komercijalno ogrjevno drvo

Marketed fuewood Ost. ind. drvo

6 0/ » \ Other industrial timber

1

Trupci četinjača

Cnifcrous logs

29%

Slika 5. Raspodjela vrijednosti sječe drveta 1997.

Figure 5 Distribution of the value of timber harvested 1997

razini 1994., dostigavši vrijednost 10,6 mlrd Ffrs. Drvo

za celulozu zabilježilo je najveći porast, 9 % u volumenu

i 12 % u vrijednosti. Vrijednost posječenog drveta

1997. godine proizlazi iz 78 % trupaca, 16 % industrijskog

drveta i 6 % ogrjevnog drva koje je bilo pred-

NETO GODIŠNJI PRIRAST SVIH DRVNIH IZVORA

(bez kore, 1 000 m 3 )

ZEMLJA

Francuska

EUROPA

Bivši SSSR

Ukupno

59312

442 603

883 619

Četinjače

26 061

288 667

563 288

Listače

33 251

153 982

320 331

Izvor: The Forest Resources of the Temperate Zones, General Forest

metom prodaja. U 1997. najveća vrijednost proizvodnje

drva postignuta je u regiji Aqui-taine sa 16 % od

sveukupne vrijednosti šumskih proizvoda. Na si. 4.

prikazana je vrijednosna raspodjela pojedinih skupina

šumskih proizvoda proizvodnje 1997. godine.

U Europskoj uniji je 1996. godine posječeno 211

milijuna m 3 trupaca i industrijskog drveta namijenjenih

pilanarstvu, preradi u furnir ili šperploče ili preradi

u celulozu. S 15% u toj masi Francuska je četvrti proizvođač,

iza Švedske koja je u proizvodnji sudjelovala

s 25 %, Finske s 20 % i Njemačke sa 16 %. Francuska

je proizvela gotovo polovicu trupaca listača unutar

EU, daleko ispred Njemačke i Italije. Zahvaljujući velikoj

raznolikosti svojih šuma, Francuska je ujedno treći

proizvođač u EU celuloznog drveta i četvrti proizvođač

trupaca četinjača. Njemačka s diversificiranijim

šumama, poput Francuske, ima čvrstu poziciju na tržištu

trupaca četinjača, listača i industrijskog drveta.

Osim njih u EU ni jedna se zemlja ne može pohvaliti

sudjelovanjem do 10 %.

U ukupnim sječama 31 milijuna m 3 otpada na Francusku,

od čega su 13 milijuna m 3 trupci četinjača, a 8

milijuna m 3 trupci listača (1996). Postotni udjeli u EU

prikazani su na slikama 6, 7 i 8.

Na tako velikoj sirovinskoj osnovi logičan je dakako

i razvoj industrije prerade drveta u Francuskoj, koji

predstavlja važnu gospodarsku granu te zemlje, iako u

ukupnom bruto domaćem proizvodu šumarstvo i prerada

drveta sudjeluje sa svega nešto preko 3 %, uključivši

proizvodnju i preradu papira i kartona. Unatoč

275


R. Sabadi: PRKGLED FRANCUSKOG PIL.ANARSTVA Šumarski list br. 5-6. CXXV (2001), 273-281

Slika 6. Ukupne sječe 1996. u EU

Figure 6 Total wood harvest in 1996 in the EU

snažnim domaćim resursima, zahvaljujući visokoj razvijenosti

i raspoloživoj kupovnoj moći, Francuska je u

Slika 7. Proizvodnja trupaca četinjača 1996. u EU

Figure 7 Production of conifcreous logs 1996 in EU

nekim proizvodima iz šumarske i drvoprerađivačke

grane ovisna o uvozu, kako će to kasnije biti prikazano.

Suvremen razvoj u svim sferama ljudske djelatnosti

ide nazaustavljivo prema globalizaciji, koji je očit

posebno u proizvodnji ključnih proizvoda. U drvopreradivačkoj

oblasti to su pilane, tvornice drvnih ploča te

proizvodnja celuloze i papira. Tijekom posljednjih

tridesetak godina sve je naglašeniji trend (i u novije

doba sve ubrzaniji) okrupnjivanja u tim proiz-vodnjama.

Samo su u Europi nastupile posebne okolnosti, jer

se svakodnevno puštaju u proiz-vodnju sve veće i usavršenije

pilane, u kojima je količina pilanskih proizvoda

po zaposlenom čak stotinu puta veća od dojučerašnjih,

malih obiteljskih pilana. Na slikama 8. i s9. prikazan

je aktualan trend u francuskom pilanarstvu posljednjih

tridesetak godina.

PILANARSTVO U FRANCUSKOJ

PROIZVODNJA, IZVOZ I UVOZ DRVA, DRVNIH PROIZVODA, CELULOZE I PAPIRA FRANCUSKA

PRODUCTION, EXPORTS AND IMPORTS OF TIMBER, PRODUCTS THEREOF, PULP AND PAPER

PILJENA GRAĐA ČETINJAČA I LISTAČA - CONIFEROUS AND NONCONIFEREOUS SAWNWOOD

U 1000 m\ vrijednosti u milijunima US$ - In 1 000 m\ values in Mill. USS

Godina

1982

1983

1984

1985

1986

1987

1988

1989

1990

1991

1992

1993

1994

1995

1996

Ukupno

9 049

9 005

9 038

9 087

9318

9612

10 248

10 655

10 960

10 974

10 488

9 132

9 649

9 848

9 590

Proizvodnja

Četinjače

5619

5 588

5 689

5 792

5 834

6 061

6 451

6818

7 049

6 904

6 650

6 166

6 649

6 827

6 650

Listače

3 531

3418

3 350

3 295

3 484

3 552

3 797

3 838

3911

4 070

3 838

2 966

3 000

3 021

2 940

1.000 m'

2 057

1 892

1 521

1 511

1 738

1 897

2 103

1 831

1 742

1 757

1401

1 412

1 625

1 562

1 767

Četinjače

mil. USS

305,1

271,2

219,8

209,0

291,9

365,8

427.1

389,4

477,5

441,9

386,1

302,3

412,7

436,8

408,9

Uv oz

IZVOR: FAO Statistical Yearbook. 1982-1996, Forest Products, Rome

1.000 m'

543

473

405

458

476

584

550

577

575

530

554

429

482

543

447

Listače

mil. US$

178,3

142,7

117,7

131,4

151,8

218,2

224,3

248,2

283,6

256,4

279,2

222,9

280,0

318,0

250,8

Cetin

1.000 m'

225

209

207

222

231

255

330

427

460

399

346

370

395

386

393

iače

mil. USS

28,8

23,9

21,9

23,6

32,3

42,0

59,6

69,9

94,2

73,7

73,3

68,0

79,3

97,0

88,9

Izvoz

List

1.000 m 3

536

552

650

665

673

690

704

781

731

691

668

675

674

782

844

iče

mil. USS

103,7

104,8

118,4

121,0

156,8

194,7

208,2

226.1

284,0

273,0

254,3

223,6

268,6

287,5

268.8

276


R. Sabadi: PREGLED FRANCUSKOG PILANARSTVA Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001). 273-281

Slika 9. Broj pilana i proizvodnja u Francuskoj

Figure 9 Number of companies and production of sawnwood in France

Godine 1998. broj pilana u Francuskoj ispod je

3.000, dok je 1970. bilo 6.800 pilana. Posljedica toga

je da proizvodnja pilana koje prerađuju preko 8.000 m 3

godišnje postaje većinskima. Trećina pilana prerađuje

u šumi po drugima izrađene trupce, a dvije trećine

uglavnom kupuju stojeće drvo od šumoposjednika.

Broj zaposlenih u pilanarstvu također je u stalnom

padu. Godine 1997. bilo u pilanarstvu je u Francuskoj

stalno zaposleno 17.400 uposlenika, sprema 18.600 u

1995., a 24.200 stalnih zaposlenika 1990. godine.

Izvoz pilanarske industrije ostaje ograničenim. U

1997. je on u pilanama s preko 6 zaposlenika i više bio

negdje oko 2,7 mlrd Ffrs, odnosno oko 17 % njihove

vrijednosti proizvod-nje. Taj omjer ostao je stalnim u

posljednjih dvadeset godina.

Lokacija pilana odražava lokaciju težišta sirovina.

Polovica ukupne proizvodnje pilanarstva dolazi iz petnaest

departmana poredanih uzduž pravca od Aquitaine

prema Lyonu i Metzu (Lorraine).

Slika 10. Okrupnjavanje pilanarstva u Francuskoj

Figure 10 Concentration of sawmills in France

U kategoriji pilanarstva sa 6 i više stalno zaposlenih,

broj poduzeća jednako se bitno mijenja kao i kod

ukupne oblasti, iako je njihov broj malo stalniji. 1980.

godine bilo je 1.048 tvrtki, 907 u 1985., 991 u 1990.

godini, 943 u 1995., a 977 u 1997. godini. U tim poduzećima

broj zaposlenih je oko 20.000, uz relativno malena

kolebanja u razdoblju od 1980 do 1997. Vrijednost

proizvodnje se međutim, bez obzira na inflaciju u

tom razdoblju (kupovna vrijednost francuske valute se

tijekom rečenih 18 godina smanjila na oko 0,55 Ffr

1997. naprama kupovnoj moći Ffr 1980 od 1 Ffr, tj. Ffr

1 Ffr, 980 = 1,84 Ffr, w ) povećala od 6 072 mil Ffrs 1980 na

15 431 milijuna Ffrs 1997 .). Pilanarstvo je izvozilo 1980.

godine oko 11 % svoje proizvodnje, a 17 % 1997. godine.

I u Francuskoj, kao uostalom i u drugim industrijski

razvijenim europskim zemljama, udio novostvorene

vrijednosti u ukupnom prihodu 2 pokazuje značajan

pad: u 1980. taj postotak iznosio je 34 %, da bi 1997.

277


R. Sabadi: PREGLED FRANCUSKOG PILANARSTVA Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 273-281

iznosio još samo 27 % s daljom tendencijom pada. Ako

novostvorenu vrijednost kao brojnik usporedimo s investicijama

u francuskom pi-lanarstvu, dobijamo postotak

investiranja, koji pokazuje lagani rast, od 13 %

1980., 12 % godine 1985., 16 % godine 1990., 14 %

godine 1995. i 15 % godine 1997. Taj pokazatelj nije

zavisan samo o učincima te industrije, već odražava i

konjunkturnu situaciju, koja je promatranih godina bila

vrlo kolebljiva.

Naime, devedesetih godina dolazi do dalekoistočne

gospodarske krize, koja je izazvala brojne poremećaje,

pored svih oblasti, i u pilanarstvu. Tako su npr. prestale

Slika. 11. Proizvodnja piljene građe u Francuskoj 1947-1996

Figure 11 Production of sawnwood in France 1947-1996

s radom mnogobrojne pilane na zapadu SAD, što se

odrazilo na sveopću konjunkturu, kako piljene grade

četinjača, tako i listača, jer su gotovo preko noći prestale

prodaje u Japanu. Taje kriza ujedno pokazala koliko

je Japan zapravo važan čimbenik svjetskog gospodarstva,

te daje Europa, zbog snažnih međusobnih gospodarskih

veza, barem krizu devedesetih, izdržala bez

nekih značajnijih poremećaja, što ne znači da će se to

uvijek dešavati.

Zahvaljujući oživljavanju tražnje u građevinarstvu,

proizvodnja piljene građe četinjača počela je ponovno

rasti od 1997. Godine 1998. proizvodnja iznosi 7,2 milijuna

m 3 piljene građe četinjača (1996. godine 6,5 mil.

m 3 , 1997. godine 6,8 mil. m 3 ), dok proizvodnja piljene

grade listača pokazuje stagnaciju (1996. godine 2,56

mil. m\ 2,50 mil. m 3 1997. godine, a 2,51 mil. m 3 1998.

godine). Proizvodnja piljene građe listača se u razdoblju

od 1985. do 1990. približavala količini oko 3 milijuna

m 3 . Godine 1998. samo je u piljenoj građi bukovine

zabilježen porast, zahvaljujući izvozu u jugoistočnu

Aziju. Francuska na taj način od 1996. godine izvozi

više piljene građe bukovine od piljene građe hrastovine,

vrste koja je inače bila vodeća listača pri izvozu.

Unatoč tom, u izvoz piljene građe listača ostaje inferioran

rezultatima s početka devede-setih godina. Proizvodnja

piljene građe četinjača kretala se osamdesetih

godina u Francuskoj između 5 i 6 milijuna m\ Najveći

porast zabilježen je kod primorkog bora. Kako je rečeno,

izvoz piljene građe četinjača je u porastu.

Proizvodnja piljene građe četinjača usredotočena u

nekoliko departmana, polovica nacionalne proizvodnje

nalazi se unutar deset departmana, uglavnom u Landes

te na istoku zemlje, dok je glavna koncentracija pilanske

prerade listača na sjeveroistoku zemlje, ali je ravnomjernije

raspodijeljena diljem cijele zemlje.

Unatoč velike proizvodnje iz vlastitih šumskih izvora,

Francuska je značajan uvoznik piljene građe četinjača.

Kako je već rečeno, oživljavanje konjunkture u

građevinarstvu odrazilo se i na količine uvoza piljene

građe četinjača, 1995. godine uvezeno je 1,62 milijuna

m 3 , a 1998. godine 2,14 milijuna m 3 . U ukupnom uvozu

Francuske 85 % svekolikog uvoza dolazi iz Finske

(oko 0,8 mil. m 3 ) Švedske (0,441 mil. m 3 ), Njemačke

(0,342 mil. m 3 ) i Rusije (0,234 mil. m 3 ). Pad uvoza piljene

građe četinjača iz Sjeverne Amerike nastavlja se

tijekom cijelog razdoblja od 1995. do 1998., iako je

npr. pojedinačno uvoz kanadske piljene grade četinjača

iz Britanske Kolumbije porastao.

Novostvorena vrijednost je društveni proizvod, a udio te vrijednosti u ukupnom prihodu ili društvenom proizvodu je postotak dodane

vrijednosti, value added. To je dakle ukupna vrijednost nekog proizvoda ako se od nje odbiju materijalni troškovi.

278


R. Sabadi: PREGLED FRANCUSKOG PILANARSTVA Šumarski list br. 5 6, CXXV (2001). 273-2X1

Francuskoj, ostale nepromijenjene. Te je godine traž-

nja za građom za konstrukcije, javnim gradnjama ma­

terijalom za pakiranje bila je zadovoljavajuće živahna,

Cijene piljenoj građi. U 1999. godini nije došlo do

povećanja cijena unatoč održanoj razini tražnje, tako

da su cijene piljenoj građi četinjača posvuda, pa i u

Slika 12. Uvoz piljene građe četinjača u Francusku u m'

Figurel2 Imports of conifereous sawnwood to France in cu. m.

tako da su pilanski kapaciteti bili gotovo u potpunosti

iskorišteni. Zalihe piljene građe, inače u Francuskoj nikada

visoke, gotovo da nisu postojale. Malena stopa

inflacije navela je međutim različite korisnike na oprez

pri nabavkama svojih primarnih sirovina, bilo da se radi

o trupcima ili pak o piljenoj građi za dalju preradu.

Lanci supermarketa i masovne prodaje izvode međutim

silan pritisak na cijene na tako atomiziranu industriju

kakvo je pilanarstvo. Okrupnjavanje pilanarstva

o kojoj je ranije bilo riječi, logična je posljedica ovakvih

tržišnih kretanja, iako i ono ne napreduje tako brzo

kao stoje to slučaj posebice u skandinavskim i drugim

europskim zemljama.

Cijene piljenoj građi hrastovine nemaju izgleda koristi

od povoljne tražnje. Ustvari, pilanari su jedva uspjeli

povećanjima cijena pokriti porast troškova sirovina,

o čemu je također bilo riječi. Proizvodnja raste već

drugu godinu, uglavnom za potrebe namještaja i obnavljanja

zgrada. Glede tražnje hrastove piljene građe

mnogo su pomogle marketinške akcije oko dizajna i

suvremenije uporabe, posebice u proizvodnji prozora,

gdje se promovira mješavina hrastovine i aluminija.

Slika 13. Ukupna proizvodnja piljene građe u EU 1997. g.

Figure 13 All sawnwood production in the EU 1997

279


R. Sabadi: PREGLED FRANCUSKOG PILANARSTVA Šumarski list br. 5 6. CXXV (2001). 273-281

Tražnja za bukovom piljenom gradom je zadovoljavajuća,

posebice stoga stoje tražnja iz Kine ostala visoka,

čak i u vrijeme istočnoazijske krize u Japanu.

Cijene ostalih vrsta drveta i sortimenata uglavnom

su uz manje promjene približno stalne već skoro pet

godina. To dakako ovisi o mnogobrojnim čimbenicima,

a i o činjenici da je piljena grada ostalih listača,

barem što se Francuske tiče, minorna.

Francusko pilanarstvo u EU. U EU proizvodilo se

1997. godine 71 milijun m 3 piljene građe. Ta masa

usredotočena je 83 % na svega pet zemalja: Švedska,

Njemačka, Finska, Francuska i Austrija. U ukupnoj

proizvodnji piljene grade listača i četinjača, Francuska

je četvrta, ali je u proizvodnji piljene grade listača prva,

zauzimajući čak 39 % od ukupne proizvodnje piljene

grade listača.

U Europskoj uniji je 1997. godine proizvedeno 7,6

milijuna m 3 piljene građe listača, od toga 3 milijuna m 3

ili 39 % otpada na Francusku, drugo mjesto pripada

Njemačkoj s nešto preko 1 mil. m 3 , treće Italiji s nešto

ispod 1 mil. m 3 , itd.

Iste godine je u EU proizvedeno 63,6 mil. nT piljene

grade četinjača. Prvo mjesto po proizvodnji (24 %)

pripada Švedskoj, koja je proizvela 15,3 mil. m 3 piljene

građe, druga je Njemačka (22 %) s proizvodnjom nešto

ispod 14 mil. m\ treća je Finska (17 %) s proizvodnjom

nešto ispod 11 mil. m 3 , četvrta Austrija (13 %) s

proizvodnjom oko 8,3 mil. m 3 , dok je Francuska četvrta

(11 %) s proizvodnjom oko 7 milijuna m\ koje slijede

ostale zemlje EU.

Slika 15. Proizvodnja piljene građe četinjača u EU 1997.

Figure 15 Production of conifer-ous sawnwood in EU 1997

280


R. Sabadi: PREGLED FRANCUSKOG PILANARSTVA Šumarski list br. S 6, CXXV (2001), 273-281

SUMMARY: France is ten times more spacious than Croatia, and has

twelve times larger population, but French forests by their autochtoneity and

their closenes to natural similar to those in Croatia, nevertheless the proprietorship

differs greatly (About 74 % of French forests are in private hands).

More than one quarter of land is covered with forests, two thirds of them

being broadleaved species.

Growing stock all timber sources comprises 1,8 billion cu. m., and annual

cut reaches about 48 million cu. m., which is tremendous base for development

of timber industries, which by their conception and moderness more and

more resemble to the most modern ones. One of the first signs are new mills

with large capacities and high percentage of utilisation of timber.

France participates in the total annual cut in the EU with 15 %, but is

leading among EU countries in production of broadleaved logs.

As highly industrialised and developed country, enjoying high standard of

living, France is deficitary in many items of the timber industry products,

trend which is to continue, since regardless of great improvements in tending

and exploiting forests, the deficit can't be, obviously, compensated from

national sources.

Key words: Percentage of forest cover - Growing stock - Increment

and cut - Lumber operations — Sawnwood coniferous and hardwood -

Production, exports and imports of lumber.

281


PREGLEDNl ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 5 6. CXXV (2001), 283-290

UDK 630* 262 i 238

PROJEKT ARBRE: ODRŽIVO ENERGETSKO PODUZETNIŠTVO I

ŠUMARSTVO IDU ZAJEDNO

ARBRE PROJECT: SUSTAINABLE ENERGY BUSINESS AND

FORESTRY CAN GO TOGETHER

Julije DOMAC*

SAŽETAK: Elektrana ARBRE u Eggboroughu kraj Yorka (Velika Britanija),

demonstracijski je projekt tehnologije rasplinjavanja biomase, prvo takve

vrste u Europi. U budućnosti ovakva postrojenja mogu znatno pridonijeti

opskrbi energijom u Velikoj Britaniji, ali i drugim europskim zemljama te pridonijeti

izvršavanju obveza vezano na smanjenje emisije stakleničkih plinova.

Prema protokolu iz Kyota, Europska unija se obvezala smanjiti emisiju stakleničkih

plinova za 8 % u odnosu na 1990. godinu, u razdoblju od 2008. do

2012. godine. Cilj Vlade Velike Britanije je, neovisno o obvezi Europske unije,

smanjiti emisiju CO, za 20% u odnosu na 1990. do 2010. godine. Za ispunjenje

tako zahtjevnog cilja, značajan se doprinos očekuje od projekata kao

stoje elektrana ARBRE, kapaciteta 10 MW. Kao gorivo, elektrana će koristiti

sječku dobivenu iz šumskog ostatka te brzorastućih nasada vrba koje uzgajaju

lokalni poljoprivrednici. Osobitost ovog postrojenja je da se za dobivanje

električne energije drvo pretvara u plin najnovijom tehnologijom rasplinjavanja,

a dobiveni se plin u energiju pretvara u visoko učinkovitom ciklusu

kombiniranog procesa. Osim tehnoloških, značajna osobitost projekta je i

poduzetnička, jer se s lokalnim poljoprivrednicima sklapa dugoročni ugovor

o uzgoju brzorastućih vrba te otkupu i opskrbi elektrane gorivom. Na ovaj se

način osim smanjenja utjecaja na okoliš ostvaruju i višestruko pozitivni socijalno-ekonomski

učinci projekta. Otvaruju se nova radna mjesta, a lokalnim

se poljoprivrednicima pruža mogućnost da koristeći zemlju koju ne mogu koristiti

za proizvodnju hrane, ostvare dodatni prihod. Do sada je podignuto

ukupno 1150 ha nasada brzorastućih vrba. Ove će se godine podići 160, a u

2002. godini planira se podići još 280 ha namijenjenih isključivo za proizvodnju

goriva za ovu elektranu.

Ključne riječi: biomasa, elektrana, brzorastuće vrbe, staklenički

plinovi

Međunarodno prihvaćena potreba za obuzdavanjem

i smanjenjem emisije stakleničkih plinova omogućila

je biomasi, tom najstarijem izvoru energije koji

je čovjek koristio, novi život. Korištenje biomase za

proizvodnju energije, osim u slučaju kada se sijeku

* Mr. sc. Julije Domac, dipl. ing.. Energetski institut "Hrvoje

Požar", Savska 163. 10000 Zagreb

1. UVOD - Introduction

šume koje se ne obnavljaju, ne pridonosi povećanju

emisije stakleničkih plinova i može se smatrati C0 2

neutralnim. Biomasa je značajan izvor energije u zemljama

u razvoju, a njen udio u proizvodnji energije u

razvijenim zemljama posljednjih je godina u stalnom

porastu i ponegdje već čini osjetan udio u ukupnoj potrošnji

primarne energije.

283


.1. Doniac: PROJEKTARBRE: ODRŽIVO ENERGETSKO PODUZETNIŠTVO I ŠUMARSTVO IDU ZAJEDNO Šumarski liši br. 5 6. CXXV (2001), 283-290

Procjena energetskog potencijala biomase, ali i buduće

uloge biomase u proizvodnji energije na nacionalnoj

i globalnoj razini prilično su zahtjevne zadaće, a rezutati

mogu znatno odstupati u ovisnosti o početnim

pretpostavkama, socijalnim i političkim uvjetima te

tehničkom razvoju. Stanje je dodatno otežano različitim

definicijama potencijala od različitih autora, pa se

tako razlikuje teoretski, raspoloživi, tehnički, ekonomski

potencijal itd. Jedna od postavki Konferencije o

okolišu i razvoju UN-a, održane 1992. u Rio de Janeiru

bio je RIGES model (engl. Renewable Intensive Global

Energy Scenario), koji je pokazao da bi se do 2050. godine

iz biomase moglo proizvoditi oko 50 % ukupnih

potreba za energijom. U modelu je pokazano da bi u istom

razdoblju udio obnovljivih izvora u ukupnoj proizvodnji

električne energije mogao biti čak 60 % od čega

bi biomasa mogla imati značajan udio. Prema modelu,

povećanjem energetske učinkovitosti i ubrzanim uvođenjem

obnovljivih izvora, globalna bi se emisija CO,

u 2050. godini mogla smanjiti za čak 75 % u odnosu na

1985. godinu [1].

Model RIGES pretpostavlja podizanje oko 400 milijuna

ha plantaža za uzgoj biomase do 2025. godine.

Naglašava se održivost proizvodnje biomase kroz vraćanje

lišća i pepela u zemlju, međusadnju vrsta koje

vežu dušik te poduzimanje svih raspoloživih mjera za

sprječavanje erozije i odnošenja hranjiva iz tla. U modelu

se predviđa da se 62 % biomase dobiva iz uzgoja

na plantažama, 32 % iz ostataka poljoprivrede i šumarstva

te 6 % iz postojećih, ali bolje održavanih šuma.

Dakako, RIGES je samo pretpostavljeni model, a ne

stvarna politika, i iskazuje više što bi se moglo dogoditi

nego što će se događati.

Osim navedenog modela RIGES, postoje razne

druge procjene potencijala i buduće uloge biomase u

globalnoj energetskoj politici u budućnosti, no u svim

se scenarijima predviđa značajan porast i bitno značajnija

uloga (tablica 1). Za usporedbu može poslužiti podatak

daje u 1990. godini potrošnja energije u svijetu

iznosila 376,8 EJ, dok se u 2050. prema raznim scena-

Tablica 1. Uloga biomase u globalnoj energetskoj politici

prema raznim scenarijima u EJ [3]

Table 1 Role of biomass in global energy policy according

to different scenarios in EJ [3]

Scenario

Shell (1996)

IPCC(1996)

Greenpeace (1993)

Johansson et al. (1993)

WEC(1993)

Dessus et al.

LashofiTirpak(1991)

2025. godina

85

72

114

145

59

135

130

2050. godina

220

280

181

206

157

-

215

rijima očekuje potrošnja energije od 586 do 837 EJ [2].

Vrijedi istaknuti da čak i velike naftne kompanije poput

Shella, predviđaju značajan udio biomase, pa je nedavno

čak i u sklopu kompanije osnovan poseban

odjel, tzv. Shell Renewables, koji se bavi istraživanjem

i korištenjem obnovljivih izvora energije.

U Velikoj Britaniji trenutačno se iz obnovljivih izvora

zadovoljava svega oko 2% ukupne potrošnje

energije, ali je Vlada i tu postavila ambiciozne ciljeve.

Do 2010. godine planira se postići udio iz obnovljivih

izvora od 10% ukupne potrošnje energije, a za to su

odobrena i značajna financijska sredstva koja ukupno

iznose:

• Preko 200 milijuna funti do 2010. za razvoj novih

tehnologija na području obnovljivih izvora,

• 29 milijuna funti subvencija za 22 000 ha energetskih

biljaka (srednjoročni cilj je podizanje ukupno

125 000 ha energetskih biljaka),

• 200 milijuna funti subvencija za kapitalne investicije

projekata korištenja biomase od 2001. do 2004.

godine,

• 14 do 20 milijuna funti za istraživačke projekte i razvoj

novih tehnologija korištenja energije biomase.

Većina podataka prikazanih u članku sakupljena je,

a fotografije snimljene tijekom autorova obilaska elektrane

kao sudionika sastanka Izvršnog odbora IEA

Bioenergy, u Yorku, u lipnju 2001. godine.

Osnovna uloga elektroenergetskog sustava je neprekidna

isporuka potrebnih količina električne energije,

određene kvalitete i uz prihvatljive ekonomske

uvjete dobave. Međutim, kako se u proizvodnji električne

energije i općem razvoju mogu iskorištavati različiti

primarni izvori energije, planiranje izgradnje elektroenergetskog

sustava predstavlja vrlo specifično područje

razvoja.

284

2. ULOGA BIOMASE U ELEKTROENERGETSKOM SUSTAVU

The role of biomass in power system

Elektroenergetski sustav čini proizvodnja, prijenos

i distribucija električne energije. U načelu postoji vrlo

mnogo tehnički mogućih rješenja (različiti tipovi elektrana,

različiti parametri tih tipova elektrana, različiti

naponi, konfiguracije mreža, lokacije postrojenja itd.).

Isto tako, postoji i niz ograničenja uvjetovanih geografskim

položajem, rezervama energetskih izvora, lokacijom

potrošača itd. Zbog svega je toga potrebno


J. Domac: PROJEKT ARBRE: ODRŽIVO ENERGETSKO PODUZETNIŠTVO I ŠUMARSTVO IDU ZAJEDNO Šumarski list br. 5 6, t'XXV (2001), 283-290

odrediti strategiju razvoja elektroenergetskog sustava,

kojom se određuju temeljni pravci razvoja. Među te

pravce razvitka mogu se uvrstiti dalje iskorištavanje

vodnih snaga s određivanjem prioriteta prema vodotocima,

određivanje strukture termoelektrana, izgradnja

toplana i centraliziranih toplinskih sustava za grijanje

gradova i opskrbu industrije, povećanje energetske

učinkovitosti posebice na strani potrošnje, primjena

obnovljivih izvora energije, realne cijene energije, tarifni

sustavi za umrežene energente itd.

Biomasa je poslije velikih hidroelektrana najznačajniji

obnovljivi izvor energije. Iako je u prošlosti korištena

uglavnom za dobivanje toplinske energije, u

novije se vrijeme sve više podižu i postrojenja za biomasu

za dobivanje električne energije, a očekuje se da

će se takav trend nastaviti i u budućnosti.

U velikom broju razvijenih zemalja prisutan je, ili je

čak već u velikoj mjeri uznapredovao, trend deregulacije

tržišta električne energije i restrukturirajućih promjena

u svim dijelovima elektroenergetskog sustava.

Sličan proces započeo je i u Hrvatskoj, te se procjenjuje

da će njegove posljedice imati značajan učinak na buduću

proizvodnju električne energije iz biomase. Kako

će se proces tranzicije razvijati, pojačavat će se i potreba

za ekonomski konkurentnom, niskom cijenom električne

energije, ali i primjenom ekološki prihvatljivih

tehnologija i goriva. Iako su ova dva zahtjeva naizgled u

suprotnosti, takav je trend već vidljiv u brojnim zemljama

kao što su SAD, Finska, Nizozemska i si. [4, 5].

Daleko najznačajniji način proizvodnje električne

energije iz biomase, danas su kogeneracijska postrojenja

(istovremena proizvodnja toplinske i električne

energije). Osim malih, pojedinačnih sustava u sklopu

europskih elektroprivreda, trenutačno je instalirano

preko 1200 MVVe Š6Ć. Biomasa (najviše otpad iz drvne

industrije i poljoprivrede te komunalni otpad) se koristi

za proizvodnju električne energije u sustavima s

konvencionalnom parnom turbinom. U SAD je u takvim

sustavima instalirano više od 8000 MVVe [7]. Iako

su takva postrojenja prilično male snage, najčešće oko

20 MVVe, a zahtijevaju relativno visoke investicijske

troškove, ipak je moguće proizvesti električnu energiju

koja je cijenom konkurentna tamo gdje su na raspolaganju

dovoljne količine jeftine biomase (tablica 2).

Tablica 2. Pregled tehnologija za proizvodnju električne energije iz biomase [8]

Table 2 Power range and reported efficiences of different technologies [8]

Tehnologija

Parni motor

Parna turbina (protutlačna)

Parna turbina (kondenzacijska s oduzimanjem)

Parna turbina (kondenzacijska)

Plinski motor

Plinska turbina

Rasplinjavanje i kombinirani ciklus

Stirling motor

Gorive ćelije

Električna snaga u MWe

0,025-2,0

1 - 150

5-800

1 -800

0.025- 1.5

1 -200

5-450

0.0003 - ?

0.005 - ?

Prosječna ukupna efikasnost u %

16

25

35

40

2

35

55

40

70

Višu učinkovitost i niže investicijske troškove moguće

je postići u sustavima koji će koristiti plinske turbine.

Trenutačno se najviše razvijaju sustavi integriranog

rasplinjavanja biomase i plinske turbine (BIG/GT,

od engl. Biomass Integrated Gasifier/Gas Turbine) [8].

Rasplinjavanje je termokemijski proces pri kojem se

sirovina (ugljik) djelomično oksidira zagrijavanjem do

temperature od 1200 °C kako bi se proizveo stabilni

gorivi plin. Postoji nekoliko načina rasplinjavanja, a

dobiveni gorivi plin sastoji se uglavnom od CO, vodika

i metana, a goriva mu je vrijednost relativno niska i iznosi

između 4 i 6 MJ/Nm 5 . Od tehnologije rasplinjavanja

za proizvodnju električne energije dosta se očekuje

već u skoroj budućnosti. U razvoju su različiti sustavi u

Europi i obje Amerike. Prvo potpuno komercijalno postrojenje

za rasplinjavanje gradskog otpada pušteno je

1998. godine u pogon u Lahti, u Finskoj. Energija se iz

dobivenog plina proizvodi u sklopu kogeneracijskog

postrojenja ukupne snage 160 MVVe i 250 MVVth, od

čega se rasplinjavanjem pokriva 15% [9].

Postoji mišljenje da bi za proizvodnju električne

energije iz biomase trebalo uzgajati energetske biljke

na velikim površinama, provoditi masovnu sječu šuma

i slično, što bi sve imalo izrazito nepovoljan utjecaj na

okoliš. U stvarnosti se, međutim električna energija iz

biomase proizvodi isključivo u manjim postrojenjima

snage do 70 MWe, najčešće i puno manje, a energija se

proizvodi iz otpada i sporednih proizvoda poljoprivrede,

šumarstva i drvne industrije. Osim toga, biomasa

kao gorivo za proizvodnju električne energije može

predstavljati samo značajan dodatni, ali ne i najvažniji

element elektroenergetskog sustava. Čak i ako se energija

proizvodi iz plantažno uzgojenih biljaka, zauzeće

zemljišta je relativno malo, a utjecaj na okoliš bitno je

285


J. Domac: PROJEKT ARBRE: ODRŽIVO ENERGETSKO PODUZETNIŠTVO I ŠUMARSTVO IDU ZAJEDNO Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 283-290

manji nego pri uzgajanju uobičajenih poljoprivrednih

kultura. Na slici 1 prikazana je veza između potrebnog

zemljišta za uzgoj biomase za proizvodnju električne

energije i kapaciteta postrojenja. Dodatni su parametri

prinos suhe tvari po hektaru i korištenje zemljišta u %.

Primjer na slici pokazuje daje za postrojenje snage 20

MW i uzgajanu kulturu prinosa 10 tona suhe tvari po

hektaru potrebno 7000 ha, od čega će 10 % biti pod

određenom energetskom kulturom, odnosno da će se

zauzeti zemljišta u radijusu od 14 km oko postrojenja.

Slika 1. Zauzeće zemljišta pri uzgajanju energetskih biljaka za proizvodnju električne energije iz biomase [10]

Figure 1 Land requirements for biomass power plants [10]

3. ELEKTRANA ARBRE

3.1. Organizacija projekta

Naziv ARBRE skraćenica je od ARable Biomass

Renewable Energy, a sama elektrana je prvo komercijalno

postrojenje takvog tipa u Europi i trebala bi

proizvoditi dovoljno električne energije za opskrbu

oko 33 500 ljudi (slika 2). Projekt vodi, te posjeduje

elektranu, tvrtka First Renevvables, dio Kelda Group

(http://www.keldagroup.com/), zajedno s partnerima:

• tvrtkom TPS iz švedske, koja je razvila tehnologiju

rasplinjavanja koja će se primijeniti na postrojenju;

• Vladinim programom Non Fossil Fuel Obligation

(NFFO);

Slika 2. Elektrana ARBRE

Figure 2 ARBRE Power plant

286

- Arbre power plant

Energetskim

THERMIE.

programom

Europske

komisije

Od samog početka projekta, značajna se pozornost

pridavala okolišu i smanjenom utjecaju na okoliš koji

je projekt trebao ostvariti kako bi se opravdalo njegovo

pokretanje, lako su se tijekom provedbe projekta pojavili

problemi s izvođačem radova, projekt je završen u

relativno kratkom roku s obzirom na svoje karakteristike

i to sa sljedećom dinamikom:

1993.: Izrada studija utjecaja na okoliš i studija korištenja

zemljišta (područja za podizanje nasada

vrba);

1994., 1995.: Prikupljanje sredstava i potpisivanje

ugovora s NFFO i EC Thermie;

1995.-1997.: Tri pokusa u tvrtki TPS kako bi se utvrdila

i potvrdila svojstva tehnologije rasplinjavanja;

1997.: Izrada projektne dokumentacije i dobivanje

dozvole za gradnju;

1998.: Početak izgradnje;

2000.: Raskid ugovora s glavnim izvođačem radova,

izgubljena jedna godina;

1997.-2000.: Podignuto 1150 ha nasada brzorastućih

vrba;

2001.: Početak rada postrojenja, podizanje dodatnih

160 ha nasada.


J. Oomac: PROJEKT ARBRH; OURŽIVO ENERGETSKO PODUZETNIŠTVO I ŠUMARSTVO IDU ZAJF.DNO Šumarski list br. 5- 6, CXXV (2001), 283-290

3.2. Izvori goriva - Fuel sources

Kao gorivo za elektranu se planiraju zajedno koristiti

dva tipa goriva i to sjecka brzorastućih vrba i šumski

ostaci. Nakon početnih pokusa s topolama, odlučeno

je da se uzgajaju vrbe na lokalnim poljoprivrednim

gospodarstvima u krugu od 50 milja (oko 80 km), na

zemlji, koja se zbog ograničenja Europske unije vezanih

za proizvodnju hrane više ne koristi (tzv. set-aside

land). Sada je za ovu svrhu u uporabi između 5 i 10 %

zemljišta koje se ne koristi, dok se u budućnosti s konačnim

povećanjem kapaciteta elektrane na 35 MW to

planira i povećati do 50 %, odnosno ukupno podići

7000 - 8000 ha nasada brzorastućih vrba.

Za potrebe nasada za elektranu (sadnja, žetva) koristi

se suvremena mehanizacija razvijena u Velikoj Bri-

taniji, ali su razvijana i vlastita rješenja. Gustoća nasada

iznosi 15 000 sadnica po hektaru, a zasađeno je sedam

različitih klonova; jedan koji se tradicionalno uzgaja u

Velikoj Britaniji te šest uvezenih klonova iz Švedske

koji su prilagođeni uvjetima u Velikoj Britaniji, imaju

visok prinos i otpornost prema bolestima te su testirani i

odobreni od Šumarske komisije Velike Britanije.

U prvoj sezoni šibe vrbe narastu oko 3 do 4 metra, u

ovisnosti o uvjetima tla, a iz svake sadnice izniknu 2 do

3 izdanka koji se tada obrežu kako bi potaknuo intenzivniji

razvoj biljke. Nakon rezidbe, nasad se siječe

("žanje") svake tri godine, a visina šiba u trećoj godini

iznosi 6 do 7 metara. Očekivani prinos u prvoj žetvi iznosi

9-12 tona suhe tvari po hektaru i postepeno bi se

trebao povećati kako nasad postaje zreliji (slika 3 i 4).

Slika 3. Nasad vrba površine 2 ha u okolici elektrane ARBRE

Figure 3 Willow SRC, area 2 ha, near ARBRE plant

Ostatak potrebnog goriva sada se dobiva iveranjem

iz konvencionalnog šumarstva. Međutim, budući da su

šume iz kojih se biomasa doprema, više udaljene od

nasada vrba, podizanjem novih nasada u budućnosti će

se smanjivati udio šumske biomase, te će se tako uslijed

smanjenog transporta utjecati na reduciranje troškova

i pridonijeti zaštiti okoliša.

Slika 4. Mladice vrbe

Figure 4 Willow coppice stool

3.3. Proces rasplinjavanja i proizvodnja električne

energije - Gasification process and power generation

Drvo se na postrojenje dovozi kamionima, pri čemu

se mjeri masa i sadržaj vlage, a pri elektrani postoji

skladište dostatno za četiri dana. Prije korištenja sjecka

se suši na otprilike 10% vlage, pri čemu se koristi

otpadna toplina iz procesa.

287


J. Domac: PROJEKT ARBRK: ODRŽIVO ENERGETSKO PODUZETNIŠTVO 1 ŠUMARSTVO IDU ZAJEDNO Šumarski list br. 5 6. CXXV (2001), 283-290

Elektrana ARBRE daje 10 MW električne snage, od

čega se 8 MW izravno predaje u lokalnu mrežu. Biomasa

se prvo rasplinjavanjem pretvara u stabilni gorivi

plin, koji se sastoji od većeg broja komponenata kao

što su vodik (H 2 ), ugljični monoksid (CO), ugljični

dioksid (C0 2 ), metan (CH 4 ), etan (C2ELJ and eten

(C 2 H 4 ) te manje količine težik ugljikovodika. Plin tada

izgara u postrojenju s kombiniranim ciklusom koje sadrži

plinsku turbinu i parnu turbinu kako bi se povećala

učinkovitost. Ovakav se sustav naziva Biomass Integrated

Gasification Combined Cycle (BIG-CC).

Rasplinjavanje je termokemijski proces, pri kojem

se sirovina (ugljik) djelomično oksidira zagrijavanjem

do temperature od 1200 °C (850 °C u slučaju postrojenja

ARBRE), kako bi se proizveo stabilni gorivi plin.

Rasplinjavanje je kao proces za dobivanje plina poznato

već više od 180 godina. Plin nastaje djelomičnim izgaranjem

krute biomase u reaktoru s okomitim protjecanjem

u koji zrak ulazi odozdo, odozgo ili u sloj u kojem

se nalazi kruta biomasa. Sastav dobivenog plina

može se mijenjati ovisno o tempertari, tlaku, atmosferskim

uvjetima i vrsti procesa koji se koristi. Postoje tri

osnovna sustava rasplinjavanja: odozdo, odozgo i u

sloju (sustav instaliran u elektrani ARBRE). Pri rasplinjavanju

odozdo, nastali plin provodi se kroz najtopliju

zonu što izaziva raspadanje molekula velikih ugljikovodika.

Budući daje tako nastali plin vrlo visoke temperature,

potrebno ga je dodatno ohladiti pri izlazu iz

postrojenja. Pri rasplinjavanju odozgo nastali plinovi

vode se kroz hladniju zonu prema izvodu iz postrojenja.

Zbog toga se velike molekule ne raspadaju, te je

Gospodarski razvoj usko je povezan s raspoloživošću

i korištenjem suvremenih izvora energije. Alexander

King, predsjednik Rimskog kluba, još je 1985. godine

upozorio na novu globalnu krizu:

"Nacionalne ekonomije trebale bi se upravljati

energetskom bilancom, a ne samo novčanom dimenzijom.

Novac je relativan i prolazan, a energija je nužna i

vječna. Trebamo shvatiti da su problemi energije, okoliša,

klime i razvoja međusobno usko povezani." [11]

Prema brojnim izvorima, jedna od najvećih prepreka

većem korištenju biomase je činjenica da se na energetskom

tržištu ne vrednuju troškovi, štete i rizici koji

nastaju korištenjem fosilnih goriva i nuklearne energije,

te neizravne koristi iz korištenja biomase. Incidenti

s izlijevanjem nafte iz tankera postaju sve češći, uzrokuju

teške i dugotrajne štete za okoliš i živi svijet, ali i

goleme troškove. Samo izravni troškovi incidenta

Exxon-Valdez za čišćenje obale iznosili su 2,2 milijarde

dolara, dok se medicinski troškovi i troškovi dekonpotrebno

provesti čišćenje dobivenog plina. Ova je metoda

prikladnija za biomasu s većim sadržajem vlage.

Rasplinjavanje u sloju, kakvo se provodi u elektrani

ARBRE, najjednostavnija je metoda. Gorivo se ubacuje

kroz otvor na stijenci reaktora, gdje se odmah izlaže

struji vrućeg zraka i sloju koji pokreće rasplinjavanje.

Neposredan dodir vrućeg materijala sloja i goriva koje

se ubacuje osigurava učinkovit prijelaz topline.

U kombiniranom ciklusu kakav je instaliran u elektrani

ARBRE, proizvodnja električne energije odvija

se u dvije faze koje zajedno daju visoku učinkovitost.

Pročišćeni gorivi plin dijeli se u dvije struje. Prva struja

se kompresira i injektira u plinsku turbinu gdje izgara

na visokoj temperaturi. Izlazni plinovi iz turbine koji

su još uvijek na visokoj temperaturi, uvode se u kotao

kako bi se njihova energija dodatno iskoristila. Druga

struja plina izgara u kotlu, a nastala toplina služi kao

dodatak ispušnoj toplini iz turbine. Para iz kotla, zajedno

s parom iz rashlađivača izlaznih plinova koristi se

za pokretanje parne turbine, a para s izlaza parne turbine

kondenzira se u hibridnom postrojenju za hlađenje i

vraća u kotao.

Svaka od opisanih turbina povezana je s vlastitim

sinkronim generatorom, a ukupna snaga od 10 MW sastavljena

je od 4,75 MW iz plinske turbine te 5,25 MW

od parne turbine. Od toga se 2 MW koristi u postrojenju,

dok se 8 MW predaje u lokalnu električnu mrežu.

Ukupna termička učinkovitost iznosi 31 %, stoje gotovo

usporedivo s velikim konvencionalnim elektranama

na ugljen.

288

4. ZAKLJUČAK - Conclusion

taminacije nakon nuklearnog incidenta na Otoku 3 milje

procjenjuju na 1 milijardu dolara [12]. Troškovi

održavanja kanala za dobavu fosilnih goriva kroz vojne

akcije trebali bi se također uzeti u obzir, kao i cijeli

niz različitih drugih čimbenika.

Iskustva razvijenih zemalja pokazuju da osim brojnih

i očitih prednosti korištenje biomase za okoliš (izbjegavanje

emisije stakleničkih plinova, smanjena

emisija štetnih tvari, manji utjecaj na tlo, vode i bioraznolikost)

i posrednih utjecaja na nacionalno gospodarstvo

(otvaranje novih radnih mjesta u ruralnim područjima,

poticanje lokalne i regionalne ekonomske aktivnosti

i si.), biomasa već odavno predstavlja unosan posao.

U europskim se zemljama već iz biomase proizvode

znatni udjeli energije (Austrija 15 %, Finska i Švedska

25 %), a biomasom (iverje, peleti, briketi,...) se trguje

čak i na velike udaljenosti kao što je između Kanade

i Švedske.


J. Domac: PROJEKT ARHRE: ODRŽIVO ENERGETSKO PODUZETNIŠTVO I ŠUMARSTVO IDU ZAJEDNO Šumarski lisl br. 5 6, CXXV (2001), 2X3-290

Razvijanje proizvodnje biomase i uzgoja kultura u

kratkim ophodnjama kao mogućnosti produkcije obnovljivog

izvora energije predstavlja novi industrijski

potencijal nudeći koristi uzgajivačima, korisnicima tog

razvoja i proizvodnje te lokalnoj upravi i zaštiti okoliša.

Kulture kratkih ophodnji mogu doprinijeti raznolikosti

uzgoja u seljačkim gospodarstvima, što u razvijenim

zemljama privlači različite potpore, poticajna

sredstva i druge načine plaćanja, uključujući tu uporabu

neiskorištenih poljoprivrednih i drugih marginalnih

Slika 5. Službeno vozilo elektrane ARBRE također odražava pokretačku

ideju projekta "The Growing Energy Business"

Figure 5 The ARBRE power plant vehicle also reflects the driving

idea of the project: "The Growing Energy Business"

zemljišta. Takoder mogu osigurati zapošljavanje u seljačkim

kućanstvima, posebice tijekom zimskih mjeseci

kada se vrši sječa bioenergetskih nasada, dok su

ostali poljoprivredni radovi na polju završeni, a ujedno

se omogućuje i zapošljavanje djelatnika u osnovanim

energetskim postrojenjima na biomasu. Taj oblik

djelatnosti predstavlja trajan i potencijalno dobar urod

također i u okolini većih urbanih sredina. Tijekom

proljeća energetski nasadi, a posebno vrba, mogu biti

od koristi pčelarima kao prva proljetna paša, ali i poslužiti

kao područja s rekreacijskim pogodnostima

(šetališta, biciklističke ili jahačke staze), kao mjesta za

kampiranje, a koriste se i kao dobra zaštita jelenskoj

divljači i fazanima [13].

Istraživanja koje je provelo Ministarstvo trgovine i

industrije Velike Britanije, vezano za projekt ARBRE

potvrdila su da je energetska bilanca nasada brzorastućih

nasada pozitivna (faktor 1,20). Uspoređuje li se

energetska bilanca, ali i bilanca ugljika te raznih štetnih

tvari i ostalih utjecaja na okoliš (vode, tlo i bioraznolikost)

za nasade brzorastućih kultura s fosilnim

energentima, jasno je daje prednost takvog dobivanja

energije višestruka.

Za zemlju u tranziciji kao što je Hrvatska, ali i koja

još uvijek traži odgovarajuću strategiju razvoja te

najbolji način reformi u gotovo svim sektorima, primjer

elektrane ARBRE sigurno može biti poučan i koristan.

[1] Price, B. (1998): Electricity frombiomass. Financial

Times Energy, London: 129 pp.

[2] Grübler, A. et al. (1998): Global energy perspectives.

IIASA, WEC, Cambridge University

Press. Cambridge: 299 pp.

[3] Spitzer, J. (1998): The role of biomass in greenhouse

gas mitigation. IEA Bioenergy Position

Paper. IEA Bioenergy Task 25 International

Workshop "Between COP3 and COP4: The

Role of Bioenergy in Achieving the Targets Stipulated

in the Kyoto Protocol". Nokia: 117-122.

[4] Department of energy (1998): Challenges of Electric

Power Industry - Restructuring for Fuel

Suppliers. Document DOE/EIA-0623 UC-950,

http://www.eia.doe.gov/bookshelf.html

6. IZVORI References

[5] J a n d r i 1 o v i ć N. (2000): Energetski zakoni u Hrvatskoj.

/9. Forum: Dan energije u Hrvatskoj:

zbornik radova./ Zagreb: Hrvatsko energetsko

društvo: 9-90.

[6] Palz, W. (1995): Future Options for Biomass in

Europe. Proceedings Workshop on Energy from

Bomass and Wastes, Dublin Castle: 2.

[7] Williams, R. H. (1995): The Prospects for

Renewable Energy. Siemens Rewiew: 1-16.

[8] El Bassam,N.-(1998): Energy Plant Species. lames

& lames Ltd. London, pp321.

[9] Peutere, H. (1998): Energy in Finland 1998. IVO

Group:56-57.

[10] Hall, D. O. (1994): Biomass energy in industrialized

countries - a view from Europe. In: Agroforestry

and Land Use Change in Industrialized

Nations, 7"' International Symposium of CIEC,

Berlin, pp. 287-329.

[11] Mi 11 er, G. T. (1992): Living in the environment,

7"' ed. Wadsworth, Belmont: 233 pp.

[12]Hubbard,H.M. (1991): The real cost of energy.

Scientific American 264: 18-23.

[13] Kajba, D. (2001): Izravno priopćenje

289


J. Domac: PROJEKT ARBRE: ODRŽIVO ENERGKTSKO PODUZETNIŠTVO I ŠUMARSTVO IDU ZAJEDNO Šumarski list br. S 6. CXXV (2001), 283-290

SUMMARY: Internationally adopted need to control and reduce greenhouse

gas emissions has brought new life into biomass, the world's oldest energy

source used by man. Biomass utilisation in energy recovery, except for the cases

of the felling of forests not scheduled for reforestation, does not contribute to an

increase in greenhouse gas emissions and could be considered C0 2 neutral.

Biomass is an important energy source for developing countries, and its share

in energy production in developed countries is recently constantly increasing,

somewhere even accounting for a considerable portion of total primary energy

consumption.

ARBRE s plant at Eggborough is a demonstration of biomass gasification

technology, the first of its type in Europe. In the future, plants of this type can

make a significant contribution to the United Kingdom s energy supply and help

in meeting commitments to the reduction of greenhouse gases. Growing concerns

over the impact of mans' activities on the globed climate are driving the

development of renewable energy sources. Under the Kyoto Climate Change

Protocol, recently signed in New York, the European Union is committed to

reducing emissions of a basket of Greenhouse Gases (most importantly carbon

dioxide) to 8 % below 1990 levels by 2008 - 2012. The UK Government's own

target, irrespective of EU commitments, is for a reduction in carbon dioxide

emissions to 20 % below 1990 levels by 2010. Energy generation using fossil

fuels is a major source of greenhouse gases and of other pollutants. Renewable

energy sources provide a cleaner alternative.

The ARBRE plant will generate 10 MW of electricity from wood chips provided

from forest and coppice sources. State of the art technology will be used

to generate electricity - the wood is converted into a gas which fuels a high efficiency

combined cycle generating process. Wood fuels are clean, renewable

and can be produced in a sustainable manner. They are carbon dioxide neutral,

because the carbon dioxide released when the fuel is used is equal to the carbon

dioxide taken up during growth. As wood is a natural material free from harmful

chemicals, its use as a fuel in this way poses no threat to the environment.

The fuel sources are:

• Short Rotation Coppice - Short rotation coppice consists primarily of densely

planted willow shrubs harvested on a three year cycle. The root stock is left

in the ground and after each harvest new shoots emerge, as in a traditional

coppice

• Forestry Sources - materials derived from forest and woodland management.

The United Kingdom currently has the lowest proportion of energy production

from renewable sources of any European Union member state. Overall the

European Union plans to double the use of renewable energy sources from 6 %

to 12 % by 2010. In the short term the United Kingdom has a target of 1500 MW

(approximately 2 % of current capacity) of renewable electricity by the year

2000, but more will need to be done to reach the European Union's renewable

energy target and the UK's own carbon dioxide target. Studies carried out by

the Department of Trade and Industry have shown that biomass can make a

substantial contribution to both the United Kingdom s and the European

Union's energy needs. ARBRE is a significant step in this direction.

Energy crops offer an exciting new commercial opportunity for farmers and

growers. Short rotation coppice production allows diversification of land usage

and offers substantial environmental benefits compared to intensive arable

farming. These include reduced use of agrochemicals and greater ecological

and landscape diversity. ARBRE is bringing the benefits that can be gained

from the sustainable use of wood fuels one step closer.

Key words: biomass, power plant, short rotation crops, greenhouse

gases

290


STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 291-297

UDKL 630* 114 + 111

ANOMALIJE TEMPERATURA TLA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU

OŽUJAK - KOLOVOZ 2000.

ANOMALIES SOIL TEMPERATURES IN CROATIA FROM

MARCH TO AUGUST 2000.

Dražen KAUČIĆ*

SAŽETAK: Cilj rada je prikazati odstupanja temperatura tla od višegodišnjeg

prosjeka, datume nastupa temperatura tla većih od 5 "C i 10 "C i trendove

srednjih mjesečnih temperatura tla od ožujka do kolovoza 2000. godine.

U usporedbi s prosječnim višegodišnjim vrijednostima temperature tla na

5 cm i 20 cm dubine su te godine tijekom proljeća i ljeta bile znatno veće. Tijekom

proljeća su u zapadnim i istočnim dijelovima Hrvatske na 5 cm dubine izmjerena

odstupanja od 1.1 "C (Đakovo) do 3.8 "C (Križevci), a na 20 cm dubine

od 1.5 "C (Slavonski Brod) do 2.5 "C (Križevci). I u budućnosti možemo

vjerojatno očekivati znatno toplije tlo, na što ukazuje pozitivan linearni trend.

U odnosu na prosječne višegodišnje datume nastupa spomenutih temperatura

tla, 2000. godine temperature tla veće od 5 "C i 10 "Cponegdje su uranile

iza 10 dana.

Ključne riječi: temperature tla, proljeće i ljeto 2000., Hrvatska

Toplina tla ima posebnu važnost za tlo. Procesi pedogeneze,

svi fizikalno-kemijski, biokemijski i biološki

procesi u tlu ne bi bili mogući bez topline. Toplina

tla utječe na energiju klijanja, nicanja, zriobu, morfologiju

biljke, broj mikroorganizama itd.

Prema Sellersu (1965), hlađenje i zagrijavanje

određenih slojeva tla posljedica je smjera strujanja topline.

Promjena smjera strujanja topline uzrokom je

stvaranja hladnih i toplih zona zatopljenja i zahlađenja.

U vrijeme izlaska Sunca zona zatopljenja nalazi se u

sloju od površine tla do otprilike 20 cm dubine. Tijekom

podneva ova se zona pomiče još dublje. U drugom

dijelu dana, kada je Sunce u zalaznoj putanji, temperature

tla na površini opadaju, dok u dubljim slojevima

polako rastu pa dolazi do termičke ravnoteže.

1. UVOD - Introduction

Tijekom 2000. godine temperature tla mjerile su se

na 24 glavne i 16 običnih meteoroloških postaja. Na

prostoru istočnih i zapadnih kontinentalnih krajeva Hrvatske

radilo je 17, u Dalmaciji 18, Lici i Gorskom

kotaru 2, a u Istri 3 postaje. Zbog različitih tipova tla u

Hrvatskoj, odnosno njihove različite toplinske provodljivosti,

spomenuti je broj postaja nedovoljan za cjeloviti

pregled zagrijavanja i hlađenja tla Hrvatske. Međutim,

kako su iz radova Penzara (1971 i 1978), Vukova

(1971), Pleško (1987) i Kaučića (1989) donekle poznate

neke od karakteristika temperatura tla u

Hrvatskoj, cilj je ovoga rada istaći neke od karakteristika

temperatura tla u razdoblju ožujak-kolovoz

2000. godine.

U radu su analizirani podaci srednjih mjesečnih

temperatura tla na 5 cm i 20 cm dubine za 45 postaja,

*Mr. se. Dražen Kaučić, Državni hidrometeorološki zavod,

Zagreb, Grič 3.

2. PODACI I METODA RADA - Data and method

te prosječna višegodišnja temperatura tla spomenutih

dubina vremenskog niza 1976-1999.

Za izačunavanje temperaturnih pragova primjenjene

su jednadžbe (Conrad, 1950):

291


D. Kaučić: ANOMALIJE TEMPERATURA TLA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU OŽUJAK KOLOVOZ 2000. Šumarski list br. 5-6. CXXV (2001), 291-297

gdje je :

d+ = D ((tx - tb ) / (ta - tb))

d- = D ((ta - tx) / (ta - tb ))

d+ = razlika u danima između srednjeg datuma mjeseca

ispod temperaturnog praga i datuma kada

počinje temperaturni prag

d- = razlika u danima između srednjeg datuma mjeseca

iznad temperaturnog praga i datuma kada

počinje temperaturni prag

D = razlika u danima između srednjih datuma mjeseca

sa srednjim mjesečnim temperaturama

tx = temperaturni prag

ta = srednja mjesečna temperatura iznad temperaturnog

praga

tb = srednja mjesčna temperatura ispod temperaturnog

praga

Za što bolje donošenje zaključaka o temperaturama

tla jednog vremenskog razdoblja, koristili smo se linearnom

funkcijom:

f(x) = a + bx

kao modelom linearnog trenda.

Detaljnije o algoritmu linearnog trenda nalazimo u

radu Serdara (1981).

3. REZULTATI - Results

3.1. Proljeće - Spring

Tijekom proljeća temperature tla počinju s porastom

dubine rasti, odnosno toplina se prenosi s površine

tla u dubinu. Priliv energije u ovom dijelu godine veći

je od gubitka.

Anomalije srednjih mjesečnih temperatura tla na 5 i

20 cm dubine tijekom proljeća prekazane su u tablici 1.

Na 5 cm dubine tla tlo je u proljeće 2000. godine u

istočnim dijelovima Hrvatske bilo toplije od višegodišnjeg

prosjeka za 1.8 "C, a u zapadnim do 2.5 °C. No,

Tablica 1. Anomalije srednjih mjesečnih temperatura tla ( U C)

Table 1 Anomalies the mean monthly soil temperature (°C)

Postaja

Bjelovar

Križevci

Varaždin

Sisak

Zagreb

Dubina

5 cm

20 cm

5 cm

20 cm

5 cm

20 cm

5 cm

20 cm

5 cm

20 cm

Mjesec

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

III IV V

6.3

5.8

0.5

5.1

6.8

6.0

0.8

6.4

5.5

0.9

6.4

5.8

0.6

6.5

5.6

0.9

7.4

6.3

1.1

6.9

6.0

0.9

7.3

6.4

0.9

7.2

6.4

0.8

14.4

10.8

3.6

9.9

14.4

10.9

3.5

13.2

10.1

3.1

13.6

10.6

3.0

13.2

10.3

2.9

14.5

11.7

2.8

13.3

10.9

2.4

15.0

11.6

3.4

13.9

11.0

2.9

20.2

16.8

3.4

15.5

19.9

16.9

3.0

19.1

15.7

3.4

19.1

16.4

2.7

18.5

15.6

2.9

20.2

17.7

2.5

19.1

16.2

2.9

20.8

17.9

2.9

19.5

16.7

2.8

VI VII VIII

24.3

20.5

3.8

23.3

19.5

3.8

23.9

21.0

2.9

22.9

19.7

3.2

23.6

20.2

3.4

22.5

19.6

2.9

23.8

21.4

2.4

22.5

20.4

2.1

26.1

21.8

4.3

24.2

20.6

3.6

22.8

22.7

0.1

22.0

21.7

0.3

22.5

23.0

-0.5

21.9

21.9

0.0

22.1

22.2

-0.1

21.9

21.6

0.3

23.3

23.4

-0.1

22.7

22.3

0.4

23.6

24.0

-0.4

22.8

23.0

-0.2

23.9

22.2

1.7

23.4

21.6

1.8

25.8

22.4

3.4

24.8

21.7

3.1

25.3

21.5

3.8

24.3

21.3

3.0

25.3

22.7

2.6

24.5

22.0

2.5

26.8

23.1

3.7

25.3

22.9

2.4

Proljeće

III - V

13.6

11.1

2.5

13.7

11.3

2.4

12.9

10.4

2.5

13.0

10.9

2.1

12.7

10.5

2.2

14.0

11.9

2.1

13.1

11.0

2.1

14.4

12.0

2.4

13.5

11.4

2.2

Ljeto

VI-VIII

23.7

21.8

1.9

22.9

20.9

2.0

24.1

22.1

1.9

23.2

21.1

2.1

23.7

21.3

2.4

22.9

20.8

2.1

24.1

22.5

1.6

23.2

21.6

1.7

25.5

23.0

2.5

24.1

22.2

1.9

292


D. Kaučić: ANOMALIJE TEMPERATURA TLA U HRVATSKOJ 0 RAZDOBLJU OŽUJAK - KOLOVOZ 2000. Šumarski list br. 5 6, CXXV (2001), 291-297

Osijek

Đakovo

SI. Brod

Vinkovci

Pazin

Poreč

Rab

Zadar

Vela Luka

5 cm

20 cm

5 cm

20 cm

5 cm

20 cm

5 cm

20 cm

5 cm

20 cm

5 cm

20 cm

5 cm

20 cm

5 cm

20 cm

5 cm

20 cm

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

2000. g.

Viš. sred.

Razlika

6.3 14.9 20.6

6.5 11.9 18.1

-0.2 3.0 2.5

6.2 13.7 19.3

6.1 11.2 16.7

0.1 2.5 2.6

6.2 14.0 19.1

6.3 11.7 17.9

-0.1 2.3 1.2

6.0 13.0 18.4

5.7 11.1 16.9

0.3 1.9 1.5

6.7 14.5 19.2

6.4 11.4 17.3

0.3 3.1 1.9

6.2 13.3 18.3

6.2 10.9 16.3

0.0 2.4 2.0

6.7 14.8 21.3

6.4 11.6 17.9

0.3 3.2 3.4

6.1 13.8 20.5

5.9 11.0 16.9

0.2 2.8 3.6

7.1 13.1 19.5

7.0 11.3 16.5

0.1 1.8 3.0

6.7 11.9 18.0

6.2 10.5 15.4

0.5 1.4 2.6

9.1 15.3 23.8

8.7 13.1 18.7

0.4 2.2 5.1

8.9 13.9 19.8

8.3 12.6 17.8

0.6 1.3 2.0

10.9 16.7 24.0

10.5 14.7 20.6

0.4 2.0 3.4

10.3 15.6 22.6

10.4 14.2 19.5

-0.1 1.4 3.1

10.9 16.7 24.0

10.2 14.0 18.9

0.7 2.7 5.1

10.8 15.9 23.0

9.9 13.5 18.0

0.9 2.4 5.0

9.7 15.7 22.0

9.8 13.0 18.1

-0.1 2.7 3.9

9.1 14.7 20.3

9.6 12.7 17.3

-0.5 2.0 3.0

25.2 23.4 25.9

21.9 23.9 23.2

3.3 -0.5 2.7

22.7 22.4 24.3

20.8 22.9 22.6

1.9 -0.5 1.7

23.0 22.8 25.7

21.6 23.6 23.2

1.4 -0.8 2.5

21.9 22.0 24.2

20.8 22.8 22.8

1.1 -0.8 1.4

23.1 23.2 25.6

21.4 23.4 22.4

1.7 -0.2 3.2

22.2 22.8 24.9

20.4 22.5 22.2

1.8 0.3 2.7

26.0 24.2 28.1

21.5 23.7 23.1

4.5 0.5 5.0

24.5 23.4 26.7

20.7 22.8 22.6

3.8 0.6 4.1

25.0 23.5 24.7

20.2 22.5 22.0

4.8 1.0 2.7

22.7 22.2 23.3

19.2 21.4 21.3

3.5 0.8 2.0

28.1 27.5 28.8

23.0 25.7 24.9

5.1 1.8 3.9

24.3 24.6 25.9

22.0 24.6 24.2

2.3 0.0 1.7

28.9 28.0 30.7

24.8 28.2 27.5

4.1 -0.2 3.2

27.2 27.0 29.1

23.6 27.0 26.8

3.6 0.0 2.3

28.9 28.0 30.7

23.1 25.8 25.7

5.8 2.2 5.0

27.7 27.0 28.5

22.3 25.1 25.4

5.4 1.9 3.1

26.9 26.8 26.3

22.2 24.7 23.8

4.7 2.1 2.5

24.6 24.9 24.9

21.4 23.8 23.5

3.2 1.1 1.4

13.9 24.8

12.2 23.0

1.8 1.8

13.1 23.1

11.3 22.1

1.7 1.0

13.1 23.8

12.0 22.8

1.1 1.0

12.5 22.7

11.2 22.1

1.2 0.6

13.5 24.0

11.7 22.4

1.8 1.6

12.6 23.3

11.1 21.7

1.5 1.6

14.3 26.1

12.0 22.8

2.3 3.3

13.5 24.9

11.3 22.0

2.2 2.8

13.2 24.4

11.6 21.6

1.6 2.8

12.2 22.7

10.7 20.6

1.5 2.1

16.1 28.1

13.5 24.5

2.6 3.6

14.2 24.9

12.9 23.6

1.3 1.3

17.2 29.2

15.3 26.8

1.9 2.4

16.2 27.8

14.7 25.8

1.5 2.0

17.2 29.2

14.4 24.9

2.8 4.3

16.6 27.7

13.8 24.3

2.8 3.5

15.8 26.7

13.6 23.6

2.2 3.1

14.7 24.8

13.2 22.9

1.5 1.9

293


D. Kaučić: ANOMALIJE TEMPERATURA TLA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU OŽUJAK - KOLOVOZ 2000. Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001), 291-297

bilo je jednako toplo i duž obale i to u Poreču, Zadru i

Veloj Luci od 2.2 °C do 2.8 "C.

I na 20 cm dubine tla, tj. u zoni korijenja biljaka s

nešto dubljim korijenovim sustavom, tlo je bilo tog

proljeća vrlo toplo. Odstupanja od prosječnih višegodišnjih

vrijednosti u istočnim kontinentalnim dijelovima

Hrvatske bila su 1.7 °C, a zapadnim do 2.5 "C. No, u

Poreču i Veloj Luci odstupanja su bila znatno manja

nego na 5 cm dubine (1.3 "C do 1.5 °C).

Lemperature tla na analiziranim su dubinama tijekom

ožujka u zapadnim dijelovima Hrvatske bile veće

od prosječnih višegodišnjih vrijednosti za 0.5" C (Bjelovar)

do 1.1" C (Sisak). Međutim, razlike u odnosu na

prosječne višegodišnje vrijednosti u istočnim dijelovima

Hrvatske vrlo su male.

Izrazito toplo tlo bilo je tijekom travnja. Naime,

srednje mjesečne temperature tla na 5 cm dubine bile

su veće od prosječnih višegodišnjih vrijednosti u zapadnim

dijelovima Hrvatske za 3.3 °C, a u istočnim za

2.9 °C.

Nagli porast temperatura tla u istočnim i zapadnim

dijelovima Hrvatske počeo je 7. travnja (si. 1.) Već od

10. travnja srednje dnevne temperature tla na 5 cm dubine

svakodnevno su bile veće od 10.0 °C, a od 14. travnja

i od 14.0 °C. Na 20 cm dubine (si. 2) temperature

tla veće od 10.0 °C svakodnevno su bile veće od 11.

travnja, a od 15.0 "C nakon 18. travnja.

I tijekom svibnja tlo je bilo toplo. U odnosu na prosječne

višegodišnje temperature tla, tlo je na 5 cm

dubine u istočnim dijelovima Hrvatske bilo toplije za

2.2 °C, a u zapadnim za 2.9 °C. Međutim, u Poreču i

Zadru tlo je bilo toplije čak za 5.1 °C.

Tijekom svibnja, izrazit porast temperatura tla počeo

je 6. a završio 19. svibnja. Srednje dnevne vrijednosti

temperatura tla na 5 cm dubine u tom su razdoblju

svakodnevno bile veće ili vrlo malo ispod 20.0 °C

Slika 2. Mjesečni hod temperature tla na 20 cm dubine tijekom travnja 2000.

Picture 2 Monthly course of soil temperature at 20 cm depth from April 2000.

294


D. Kaućić: ANOMALIJE TEMPERATURA TLA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU OŽUJAK KOLOVOZ 2000. Šumarski list br. 5 6, CXXV (2001), 291-297

(sl. 3). Maksimalne terminske vrijednosti temperatura

tla na spomenutoj su dubini narasle u zapadnim dijelovima

Hrvatske do 35.4 °C (Zagreb), a u istočnim čak i

do 36.1 °C (Vinkovci). No, u Silbi se tlo zagrijalo i do

41.5 °C.

Slika 3. Mjesečni hod temperature tla na 5 cm dubine tijekom svibnja 2000.

Picture 3 Monthly course of soil temperature at 5 cm depth from May 2000.

3.2.. Ljeto - Summer

I tijekom ljeta tlo je bilo vrlo toplo ( tab. 1). Na 5

cm dubine u zapadnim dijelovima Hrvatske temperature

tla bile su veće od prosječnih višegodišnjih vrijednosti

za 2.1 °C, a u istočnim dijelovima za 1.9 °C. Na

20 cm dubine razlika u odnosu na višegodišnji prosjek

u zapadnim dijelovima Hrvatske iznosi 2.0 °C, a u

istočnim dijelovima 1.5 °C.

Tijekom 2000. godine iznenadilo nas je vrlo toplo

tlo tijekom lipnja. Naime, srednja mjesečna temperatura

tla na 5 cm dubine bila je veća od srednje srednje

mjesečne temperature tla spomenute dubine u srpnju,

primjerice u Osijeku za 1.8 °C, a u Zagrebu za 2.5 °C.

No, tako nešto nije uobičajeno, jer je prosječna srednja

višegodišnja temperatura tla na 5 cm dubine u srpnju i

to u cijeloj Hrvatskoj veća od spomenute temperature

tla u lipnju.

Međutim, valja istaći kako se srednje mjesečne vrijednosti

temperatura tla u srpnju 2000. godine vrlo malo

razlikuju od višegodišnjih srednjih mjesečnih temperatura

tla na 5 i 20 cm dubine. No, tako nije bilo u

Dalmaciji. Primjerice, u Zadru je tlo na na 20 cm dubine

bilo toplije od višegodišnjeg prosjeka za 1.9 °C, a na

5 cm dubine za 2.2 °C.

Kaućić (1989) je na temelju višegodišnjih vrijednosti

temperatura tla vremenskog niza 1951-75. utvrdio

da su maksimalne srednje mjesečne temperature tla na

5 i 20 cm dubine u srpnju. No, 2000. godine maksimalne

su srednje mjesečne temperature tla na spomenutim

dubinama bile u kolovozu, a samo u Bjelovaru i V. Luci

čak i u lipnju. Osim navedenog, vrijedno je istaći da

je 2000. godine tlo u kolovozu na 5 cm dubine, primjerice

u Osijeku bilo toplije nego u srpnju za 2.5 °C, a u

Zagrebu za 3.2 °C.

3.3. Temperaturni pragovi Temperature of the

threshold

Razdoblje temperatura tla na 5 cm dubine, ali većih

od 5.0 °C (tab. 2. i 3.) 2000. godine počelo je mnogo

ranije od prosječnog višegodišnjeg datuma vremenskog

niza 1976-99. Primjerice, u Križevcima i Zagrebu

počelo je čak 10 dana ranije, u Vinkovcima i Đakovu

3 dana, a u Osijeku 2 dana ranije.

Tablica 2.Temperaturni pragovi (datum)

Table 2 Temperature of the threshold (date)

Dubina

Postaja

Bilogora

Bjelovar

Daruvar

Đakovo

Gospić

Jastreb.

Krapina

Križevci

Ogulin

Opeke

Osijek

Pazin

Sisak

SI. Brod

Varaždin

Temp.

prag

5°C

(datum)

5.05

5.03.

27.02.

4.03.

15.03.

23.02.

28.02.

27.02.

2.04.

1.03.

3.03.

27.02.

16.02.

1.03.

1.03.

5 cm

Temp.

prag

10 U C

(datum)

1.04.

30.03.

29.03.

1.04.

8.04.

27.03.

29.03.

29.03.

3.04.

30.03.

29.03.

1.04.

27.03.

29.03.

1.04.

295


13. Kaučić: ANOMALIJE TEMPERATURA TLA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU OŽUJAK KOLOVOZ 2000. Šumarski list br. 5-6. CXXV (2001), 291-297

Zagreb

Brestovac

Ilok

Gradište

Vinkovci

N. Gradiška

Pazin

Poreč

Rovinj

Cres

M Lošinj

Rab

Rijeka

Silba

Zadar

Biograd

Knin

Sinj

Imotski

Split

V. Luka

Makarska

Opuzen

Ploče

24.02.

8.03.

1.03.

24.02.

3.03.

3.03.

27.02.

8.02.

7.02.

30.01.

19.01.

22.01.

2.02.

21.01.

18.01.

22.01

17.02.

25.02.

24.02.

11.02.

22.01.

22.01.

29.01.

6.02.

27.03.

30.03.

27.03.

28.03.

28.03.

28.03.

1.04.

20.03.

16.03.

13.03.

12.03.

7.03.

23.03.

15.03.

4.03.

4.03.

28.03.

26.03.

29.03.

19.03.

18.03.

9.03.

17.03.

20.03.

Temperature tla veće od 10.0° C na već spomenutoj

dubini u Križevcima, Zagrebu pa i u ostalim mjestima

zapadnih dijelova Hrvatske počele su 10 dana ranije, a

u istočnim dijelovima Hrvatske, primjerice u Osijeku

spomenute temperature tla nastupile su 6, a u Vinkovcima

i Slavonskome Brodu 9 dana ranije od

prosječnog višegodišnjeg datuma.

Od 23. do 28. 2. razdoblje je prelaska temperaturnog

praga od 5.0 °C u većini mjesta zapadnih dijelova

Hrvatske, dok su temperature tla u istočnim dijelovima

Hrvatske spomenuti temperaturni prag prelazile većinom

od 1. do 3. 3. Kasniji prelazak tog temperaturnog

praga u istočnim dijelovima Hrvatske u odnosu na za-

Tablica 3. Višegodišnji datumi za razdoblje 1976 - 1999.

Table 3 The mean dates for the period 1976 - 1999.

Postaja

Osijek

Vinkovci

Djakovo

Slav. Brod

Bjelovar

Križevci

Varaždin

Zagreb

Sisak

Pazin

Dubi

na: 5 cm

Temp.

prag

5.0 °C

(datum)

5.03

6.03

7.03

6.03

10.03

9.03.

10.03.

6.03

7.03

26.02

Temp.

prag

10.0 °c

(datum)

4.04

6.04

6.04

7.04

10.04

9.04

11.04

6.04

6.04

6.04

padne dijelove tumačimo tako što su ove godine temperature

tla u zapadnim dijelovima Hrvatske tijekom

veljače pa i ožujka bile veće nego u istočnim dijelovima

Hrvatske.

Razdoblje prelaska temperaturnog praga od 10.0 "C

na 5 cm dubine u istočnim i zapadnim dijelovima Hrvatske

počelo je 27. 3. i trajalo je do 30. 3. Razlike između

datuma prelaska spomenutog temperaturnog

praga istočnih i zapadnih dijelova Hrvatske ne postoje,

a razlog je što su ove godine temperature tla tijekom

ožujka u zapadnim dijelovima Hrvatske bile više nego

u istočnim dijelovima Hrvatske.

4.4. Trend - Trend

Tijekom posljednjih 35 godina ( 1965 - 1999 ) temperature

tla na 5 cm dubine imaju tijekom proljeća

pozitivan trend (si. 4). Ako bi se ovaj trend nastavio u

sljedećih 100 godina može se očekivati toplije proljeće

za2.7°C.

Slika 4. Hod srednjih proljetnih temperatura tla na 5 cm dubine, Zagreb-Maksimir, 1965-1999.

Picture 4 The course of mean spring soil temperatures at 5 cm depth, Zagreb-Maksimir, 1965-1999

296


D. Kaučić: ANOMALIJE TEMPERATURA TLA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU OŽUJAK KOLOVOZ 2000. Šumarski list br. 5 6, CXXV (2001), 291-297

Na većini postaja, tlo je tijekom lipnja bilo toplije,

nego u srpnju. Najveće srednje mjesečne temperature

tla 2000. godine nisu bile u srpnju, nego u kolovozu.

Vrlo toplo tlo tijekom proljeća i ljeta 2000. godine

vrijedno je zapamtiti. Naime, od 1996. godine proljeće

ZAKLJUČAK - Conclusion

i ljeto sve su topliji (si. 5). Zbog izuzetno toplog tla

tijekom travnja pa i svibnja, temperature tla na 5 i 20

cm dubine 2000. godine prelazile su temperaturni prag

od 5.0 °C i 10.0 °C 10 dana ranije.

Slika 5. Varijacije srednjih godišnjih temperatura tla na 5 cm dubine tijekom proljeća i ljeta.

Picture 5 Variatons of mean annual soil temperature at 5 cm depth for the spring and summer

Rezultati linearnog trenda ukazuju na daljnji porast

temperatura tla i u godinama koje slijede, pa ne samo

tijekom proljeća, već i ljeta možemo očekivati toplije

tlo.

LITERATURA

Conrad, V., Polak, L. N. 1950: Methods in Climatology,

Cambridge, Massachusetts, str. 164-167.

Kaučić, D. 1989: Karakteristike temperatura tla u

Hrvatskoj, Rasprave 24, RHMZ SRH, str. 66-71.

Penzar,L. 1971: Neke karakteristike temperatura tla

u Jugoslaviji, Dokumentacija za tehnologiju i tehniku

u poljoprivredi, sv. 7. str. 1-23.

Penzar, I.. 1978: Temperatura tla. Prilozi poznavanju

vremena i klime SFRJ, 4. Savezni hidrometeorološki

zavod, str. 65-95.

References

Pleško, N. 1987: Klimatski odnosi temperatura tla i

zraka u Hrvatskoj i njihova povezanost s turbulentnim

fluksevima topline, Rasprave 22,

RHMZ SRH, str. 11-17.

Sellers, W. D. 1965: Physical Climatology, The University

of Chicago Press, Chicago and London,

272 pp.

Serdar, V., Šošić I. 1981: Uvod u statistiku, Školska

knjiga, Zagreb, str. 231-280.

Vukov, J. 1971: Temperatura tla u Hrvatskoj, Agronomski

glasnik 7-8, str. 411-446.

SUMMARY: This paper aims to present soil temperature deviations from the mean values

over several years, the dates of occurrence of soil temperatures exceeding 5 "C and 10

"C and the the mean monthly soil temperature trends from March to August in the period

1955-1999.

Compared to the mean values over several years, in spring and summer of the year 2000,

soil temperatures at 5 cm and 20 cm were considerably higher. In spring, in the western and

eastern parts of Croatia, temperatures measured at 5 cm showed an increase ranging from

1.1 "C (Đakovo) to 3.8 "C (Križevci) and those measured at 20 cm from 1.5 "C (Slavonski

Brod) to 2.5 "C (Križevci). The noted positive trend in soil temperatures in the spring and

summer months indicates that a considerably warmer soil can be expected in the future.

Compared to the mean dates of occurrence of these temperatures over several years, this

year soil temperatures exceeding 5 "C and 10 "C were up to 10 days earlier in some places.

Key words: the spring and summer, soil temperature, Croatia

297


298

DANI HRVATSKOGA ŠUMARSTVA


U Zagrebu su pod visokim pokroviteljstvom predsjednika

Republike Hrvatske gosp. Stjepana Mesića

od 11. do 16. lipnja obilježeni Dani hrvatskoga šumarstva.

Ova cjelotjedna manifestacija održana je pod motom

Šuma + voda + zrak = opstanak, s ciljem približiti

se široj javnosti i upoznati je s raznolikošću poslova

šumarskih djelatnika, koji osiguravaju opstanak

šume, a time i ljudski opstanak.

Ponedjeljak, 11. lipnja 2001.

Otvorenje izložbe slika Ivana Lončara Žana i

Zdenka Krulića u Etnografskom muzeju, prva je

manifestacija ovogodišnjih Dana hrvatskoga šumarstva.

Izložbu je otvorio predsjednik Hrvatskoga šumarskog

društva prof. dr. sc. Slavko Matić, uz pozdrave

nazočnima i zahvalu likovnim umjetnicima na izboru

motiva i poticaju da i sami pokušamo gledati šumu

okom umjetnika, jer nam je ona prečesto objekt rada a

manje užitka.

Predsjednik HŠD-a prof. dr. sc. Slavko Matić otvorio je izložbu

slika u Etnografskom muzeju

Izložbu je postavila dipl. oec. Biserka Marko vić,

a autore je predstavio gosp. Mirko Kovačević, koji

je vodio kroz krakti program popraćen voklano-instrumentalnom

klapom Nostalgija.

Žan Lončar je prema mišljenju likovnog kritičara

dr. se. Mladena Jurišića "umjetnik nepotrošive invencije

i htijenja, koji je nježnost i mekoću crte, kao

osnovne likovne potke, vješto pretočio u svijet boje.

Bogatstvo boja i impasto nanosa, asocira u izvjesnoj

mjeri na slavonski pristup Baroku u širem kontekstu.

Takva je naša Slavonija, bogata i ne oskudjeva u ničemu.

Upravo ovakva Slavonija, utjecala je na djelo

Lončara, nametnuvši se kao slakarev imperativ".

Zdenko Krulić, samouki slikar, slikar je elementarnoga,

kako kaže likovni kritičar dr. se. Bogdan

Me singer, predstavljajući njegov rad pod naslovom

"Misterij pejsaža". Zdenko Krulić je slikar koji potiče

gledatelja da se suoči sa složenim podtekstom svake

slike. Tek je tako može prenijeti u svoj osobni svijet.

Usvojiti je ne samo kao ugodan prizor, nego kao misao,

ili - što je možda plodotvornije - kao tek nagovještenu

zagonetku. Svojom snažnom osjetilnošću i sigurnim

izrazom i u crtežu i u ulju Zdenko Krulić je

nadrastao likovnu deskripciju prirode koju zapažamo u

prvom sloju značenja".

Utorak 12. lipnja 2001. "Djeca i radost šume"

Uz medijsko pokroviteljstvo Hrvatskog radija,

obrazovnog dječjeg programa "Slušaj kako zemlja

diše" i uz vodstvo novinara Hrvatskog radija gosp.

Mladena Kušeca i gđe Lidije Komes, te naravno

uz moto Šuma + voda + zrak = opstanak, Dani hrvatskoga

šumarstva nastavljeni su na Medvednici kod lugarnice

Sljeme, gdje su djelatnici "Hrvatskih šuma"

pod vodstvom direktora Željka Ledinskog, dipl.

ing., Upravitelja uprave šuma Zagreb Darka Vuletića,

dipl. ing. i upravitelja šumarije Zagreb, Herberta

Krauthackera, dipl. ing., bili domaćini stotinjak

osmoškolaca iz desetak osnovnih škola. Uz izložbu

dječjih radova i sudjelovanje u kvizu "Tko zna više o

šumi" te uz obilazak Poučne staze i uz pratnju orkestra

ZET-a, učenici iz cijele Hrvatske (OŠ Milan Brozović

iz Kastva, OŠ Jure Turić iz Gospića, OŠ Ante Masle iz

Orašca, OŠ Slatine s otoka Čiova, OŠ Jure Šurana iz

Višnjana, OŠ I. B. Mažuranić iz SI. Broda, OŠ Većeslava

Holjevca iz Zagreba i OŠ Ante Starčevića iz Šestina

i Zagreba) saznali su od vodstva "Hrvatskih

šuma" o njihovom radu i djelatnosti te važnosti očuvanja

i zaštite šuma. S PP Medvednica upoznali su ih ravnateljica

Nives Farkaš-Topolnik, dipl. ing. i pomoćnik

ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja dr.

se. Ivan M art ini ć .

Osmoškolci na Medvednici

Glavnu nagradu za najbolji literarni tekst na temu

"Šuma + voda + zrak = opstanak (poziv za natjecanje

upućen je svim školama u RH), 10 dana u apartmanima

"Hrvatskih šuma" na moru, osvojila je za sebe i

njezinu obitelj učenica Vlatka Sabolović, 7a razred OŠ

Brestje iz Sesveta. Ostale nagrade dobili su Jelena Perica

(OŠ Grgur Karlovčan iz Đurđevca), Tvrtko Šojat

299


(OŠ S.S. Kranjčević iz Senja), Danijel Mihelić, Maracel

Štefančić i Nikola Šneler (OŠ iz Brod Moravica).

Srijeda 13. lipnja 2001.

U velikoj (kino) dvorani u Ministarstvu poljoprivrede

i šumarstva program obilježavanja Dana hrvatskoga

šumarstva, odvijao se u tri dijela. Započeo je 105.

redovitom skupštinom Hrvatskoga šumarskog društva,

obrađujući točke dnevnog reda 1-6 za koje se tražila nazočnost

dovoljnog broja delegata ogranaka, da bi odluke

U svim fazama ljudske povijesti i urbane kulture

nedovoljne zalihe zdrave i pitke vode bile su i ostaju

ograničavajući čimbenik gospodarskoga i kulturnoga

razvoja. U 21. stoljeću pitka voda će zasigurno biti

značajan čimbenik civilizacijskoga razvoja.

Šuma kao vegetacijski oblik koji znatno utječe na

čistoću vode i njezin raspored u prostoru, može se razglede

izvješća o radu i verificiranje financijskog poslovanja

za 2000. godinu bile pravovaljane, a o čemu izvješćujemo

u Zapisniku 105. redovite skupštine HŠD-a

u rubrici "Iz Hrvatskoga šumarskog društva".

Nakon pauze sljedila je točka 7., odnosno tematska

rasprava na temu "Šuma + voda + zrak = opstanak. Poticajne

referate na odnosnu temu pripremili su: prof. dr.

se. B. Prpić, prof. dr. sc. S. Matić i prof. dr. sc. Joso

Vukelić.

Prot. dr. sc. Branimir Prpic :

Voda i zrak uvjeti su života svih živih bića na Zemlji.

Da bi bila upotrebljiva, voda mora biti čista, a

zrak imati dovoljno kisika. Jedno i drugo svojstvo vode

i zraka usko je povezano uz šume.

Utjecaj šume na vodu

Od ukupne količine vode na Zemlji 97,3 % je slana

voda. Od slatke vode 90 % je nedostupno čovjeku, ži-

ŠUMA "TVORNICA" VODE I ZRAKA

ENERGETSKO KRUŽENJE VODE

votinjama i biljkama, jer je zaleđena ili se nalazi u velikim

dubinama. Najviše vode troši poljodjelstvo (69 %),

zatim industrija (22 %), dok čovjek za svoje vlastite potrebe,

kuhanje i higijenu i dr. troši svega 8 %.

Voda je obnovljivo prirodno bogatstvo koje neprekidno

kruži u prirodi. Ona se isparava u atmosferu i ponovno

se vraća na površinu Zemlje kao oborina. To se

prosječno ponavlja oko 40 puta godišnje, (crtež 1)

viti ako ima više od 300 mm oborina godišnje. Voda

bez topline je led, a toplina bez vode je suša. Tlo bez

vode je pustinja, a previše vode u tlu spriječava rast

šumskoga drveća. Voda kao povoljni ekološki čimbenik

u uskoj je svezi s toplinom, a osobito s tlom kao izvorom

hraniva šumskoga drveća.

300


U odnosu na druge kopnene vegetacijske oblike,

šuma vrlo ekonomično postupa s vodom. Šuma je-vrlo

korisna sa stajališta hidrologije prostora. Raspored vode

u šumskome ekosustavu ovisi o vrsti drveća, sloju

grmlja i prizemnoga rašća, čimbenicima reljefa, pedosustavnoj

jedinici tla i količini oborina. Raspored vode

u šumi uvijek je manje ili više povoljniji nego u površini

bez šume.

Vodno domaćinstvo šume sastoji se iz više čimbenika

koji ovise o količini i trajanju oborine, godišnjem

dobu i sastavu šumskoga ekološkoga sustava. Za pojedinosti

vodnoga domaćinstva važne su vrste drveća i

njihova biološka svojstva kao i dimenzije.

Oborinska voda ulazi u šumu neposrednim padanjem,

prolaskom kroz krošnje i tečenjem niz deblo dijelom

se zadržava, a dijelom izlazi iz šume. Izlazak iz

šume odvija se putem transpiracije, intercepcije, evaporacije,

površinskoga i podzemnoga otjecanja i procjeđivanja

u podzemne tokove, (crtež 2)

DIJELOVI VODNOGA DOMAĆINSTVA U SUMI

Legenda

O = oborine, T = transpiracija, I = intercepcija

E = evaporacija, No = neposredne oborine

Td = tečenje niz stablo, Kk = kapanje kroz krošnju

Klasičan Burgerov (1943) pokus u Alpama oba-

sušnoga razdoblja pala na livadu odmah izaziva povrvljen

u šumi i livadi dokazao je da kiša koja je poslije

Zv = zračna vlaga, Po = površinsko otjecanje

Ppo = podpovršinsko otjecanje, Pvo = procjedna voda

R = zaliha vode u ekosustavu

šinsko otjecanje vode, dok je ono u šumi kasnilo neko-

301


liko dana. Usporavanje površinskoga otjecanja vode iz

šume sprječava visoke vodne valove i poplave. Prema

Otto-u (1994) na osnovi više istraživanja dokazalo se

da u dobro njegovanoj šumi nema pvršinskoga otjecanja

vode, a što se odnosi i na strme šumske padine.

Značajna funkcija šume je njezino protuerozijsko

djelovanje, koja je u uskoj svezi sa sprječavanjem padanja

kiše na tlo i upijanjem vode u rahlo i propusno šumsko

tlo, čime se sprječava površinsko otjecanje vode.

Uloga šume u izjednačavanju vodnih odnosa u prostoru

sastoji se u ublažavanju visokih vodnih valova i

opskrbi izvorišta i vodotoka vodom za sušnih razdoblja.

Najveća vrijednost šume sastoji se u pročišćavanju

vode. Voda koja prođe kroz šumsko tlo ulazi čista i

pitka u podzemne tokove, napajajući izvorišta i vodotoke.

Prema Mitscherlichu (1975) procjedna voda i ona

koja podpovršinski otječe, dakle voda koja pročišćena

izlazi iz šume u izvorišta i vodotoke, iznosi 30-40 % za

vrijeme vegetacije i 70-80 % za mirovanja vegetacije

od ukupnih oborina koje padnu na šumu. Ostatak vode

šuma potroši za intercepciju, evaporaciju, transpiraciju

i druge fiziološke potrebe.

Uz pretpostavku da je srednja godišnja količina

oborina u Hrvatskoj 1200 mm i daje površina šuma

koje su u hidrološkoj funkciju 2 milijuna ha, iz šume

izlazi pitke vode oko 13 milijardi m 3 . Suma je, dakle,

vrlo učinkovita "tvornica" čiste i pitke vode, koju bi

mogli dobro iskoristiti. Tu je potrebno naglasiti da šumarstvo

svojim postupcima u šumi održava hidrološku

funkciju šume očuvanjem prirodnosti, biološke raznolikosti,

stabilnosti, provođenjem potrajnosti, a prije

svega očuvanjem i povećanjem učinkovitosti svih

općekorisnih funkcija šume.

Utjecaj šume na zrak

Znatan doprinos kakvoći zraka daje šuma proizvodeći

kisik tijekom procesa fotosinteze. Godišnja količina

proizvedenoga kisika jednaka je količini proizvedene

biomase, što sveukupno iznosi u Hrvatskoj oko

7,4 milijuna t kisika. Svojim gustim krošnjama šuma

vrlo učinkovito pročišćuje onečišćeni zrak opterećen

aerosolima i tvorničkom prašinom. Poznato je da šumoviti

prostori vrlo povoljno utječu na kakvoću zraka

filtriranjem i proizvodnjom velikih količina kisika.

Ovisno o izvorištu emisije štetnih plinova, pojas šume

određene širine može u potpunosti pročistiti zrak.

Pojas šume između naselja i izvorišta emisije, radi li se

o pogonu keramike ili predionici, treba iznositi 300 m,

a kada se radi o termoelektrani - 2000 m.

Velika je i nezamjenjiva uloga šume uz smanjenje

učinka "staklenika atmosfere" koji izaziva promjenu

klime, a što se u posljednje vrijeme sve više potvrđuje

na međunarodnim znanstvenim skupovima. Vezivanjem

ugljičnoga dioksida, najznačajnijega stakleničkoga

plina u procesu fotosinteze, šuma smanjuje opasnost

od općeg zatopljenja. Proizvedena biomasa šume vezuje

oko 50 % ugljika. Prema podacima Gospodarske

osnove područja za šume u Hrvatskoj, izračunati ugrađeni

ugljik u biomasu iznosi 3,688.637 t odnosno oko

13,3 milijuna t C0 2 (Matić et al., 2000)

Dvije navedene i već do danas dovoljno istražene i

vrednovane funkcije šuma, hidrološka i fiziološka

(proizvodnja kisika i vezivanje slobodnoga ugljičnog

dioksida iz atmosfere) predstavljaju biološku dobit

šume.

Zajedno s ostalim općekorisnim funkcijama šume,

one će uskoro predstavljati glavni prihod šume

koji se još danas odnosi na drvo. To su protuerozijska,

protuimisijska i klimatska funkcija šume, zatim

estetska, zdravstvena, rekreacijska i turistička funkcija

te genetska, biološko-raznolikosna i prirodozaštitarska

funkcija šume, koje već danas predstavljaju osjetljivo

veću vrijednost od drva. Značajnu ulogu u vrijednosti

šume zauzet će sporedni šumski proizvodi, osobito

šumski plodovi, biljke kao prirodni ljekovi i gljive.

U svojim kulturnim i estetskim potrebama ljudsko

društvo se neće odreći drva toga plemenitog i za obradu

podatnog građevnog materijala, koje svojom teksturom,

bojom, toplinom i estetikom privlači čovjeka, bilo

da se radi o interijeru ili eksterijeru prostora ljudskoga

života. Prema svemu 21. stoljeće bit će doba šume i

drva, kako je to rečeno na XVI. IUFRO kongresu u

Ljubljani 1986. godine.

Literatura

Matić, S., I. Anić, B. Prpi ć, H. Jako vac, 2000:

Prilog nacionalnom izvješću o klimatskim promjenama

za UNFCC - sektor šumarstva

Prpić, B., 2001: Preborna šuma kao infrastrukturna

kategorija prostora, The selection forest as an infrastructural

spatial category, U: B. Prpić, (ur.),

Obična jela (Abies alba Mill.) u Hrvatskoj, Silver

fir (Abies alba Mill.) in Croatia, Akademija

šumarskih znanosti i "Hrvatske šume" p.o. Zagreb,

283-298, Zagreb.

Otto, H., J., 1994: Waldoekologie, Verlag Eugen Ulmer

Stuttgart, 391

302


Prof. dr. sc. Slavko M at i ć:

PRIRODNOST ŠUMA I UVJET STABILNOSTI I PROIZVODNOSTI

Prirodna šuma ili prirodni šumski ekosustav je najsloženija

životna zajednica ili biogeocenoza u kojoj su

živa bića i njihova stoj bina prostorno i vremenski povezana

kružnim i ostalim protokom energije i tvari. Ta

temeljna organizacijska jedinica prirode, svoju prirodnu

jedinstvenost dokazuje sposobnošću samoorganizacije,

samoodržanja i samoobnove. Životna zajednica

ili biocenoza je predstavljena zajednicom biljaka, životinja

i mikroorganizama a razvija se na određenoj stojbini

obilježenoj osebujnim tlom i klimom koja je okružuje

i na nju utječe. Ona je u stanju oblikovati i mijenjati

svoju stojbinu te svojim dugogodišnjim utjecajem

utječe na fizikalna i kemijska svojstva tla koja osiguravaju

njenu samoopstojnost te selektira i onemogućava

pridolazak stranih vrsta kako biljaka i životinja tako i

mikroorganizama.

Biljke su primarni proizvođači, koje su u stanju

stvarati hranu iz jednostavnih anorganskih tvari, životinje

su uglavnom makropotrošači ili fagotrofi, a mikroorganizmi

su bakterije i gljive koje su mikropotrošači

ili saprofiti jer su u stanju razgrađivati složene organske

spojeve.

Biotop ili stojbina je odlučujući čimbenik koji određuje

vrste koje se na njemu mogu razvijati i koje će

moći živjeti i funkcionirati u zajedništvu. Stojbina je

sastavljena od tla sa svojim fiziklanim i kemijskim

svojstvima, anorganskih tvari koje su uključene-u kruženju

(C, N, C0 2 H 2 0 i dr.), organiskih spojeva (bjelančevine,

ugljikohidrati, lipidi, humusne tvari i dr.),

klimatske i druge prilike (temperatura, svjetlost i drugi

fizički čimbenici).

Ove temeljne postavke ekologije šuma o prirodnim

šumskim ekosustavima i načinu njihovog funkcioniranja

iznosimo ponajprije, da bi na što jednostavniji način

sagledali složenost u nastanku, opstanku i funkcioniranju

prirodnog šumskog ekosustava ili prirodne šumske

zajednice, koja je temeljni objekt gospodarenja u

šumarstvu. Pogreške u gospodarenju, posebice u pomlađivanju

ovih složenih ekosustava ispravljaju se stoljećima

najčešće su za šumski ekosustav i okoliš katastrofalne.

Zbog toga se takvi i slični radovi mogu povjeriti

samo šumarskoj struci i kvalitetnim šumarskim stručnjacima.

Poluprirodni i umjetni šumski ekosustavi, koji

su nastali utjecajem čovjeka, razvijaju se jednim djelom

na navedni način, ali uz jedno temeljno negativno obilježje

izostanka svojstva samoodržavanja i samoobrane.

Oni nemaju biološku raznolikost, koja je neophodna

zbog održavanja prirodne ravnoteže i stabilnosti.

Da bi šumske sastojine bile biološki raznolike,

temeljna je pretpostavka u osiguranju prirodnog pomlađivanja.

Prirodnost hrvatskih šuma iznosi 95 % u odnosu na

ukupnu površinu šuma. Šumske kulture, koje sudjeluju

sa 5 %, samo su jedan prijelazni stadij na putu prema

prirodnim šumama. Pionirske vrste drveća s kojima

osnivamo šumske kuture na tlima koja su izgubila

svojstva šumskih tala, siguran su čimbenik koji će od

nešumskih tala stvoriti pogodna šumska tla za jednu od

klimatskih šumskih zajednica.

U istraživanjima u Gorskom kotru 1998. godine definirali

smo one klimatske promjene koje su uvjetovale

sušenje određenih vrsta drveća, posebno obične jele, te

blagovremeno formiranje sastojina s drukčijim odnosom

vrsta drveća u omjeru smjese, a ponegdje i s drugim

vrstama drveća..

U razdoblju od 20 godina prosječne godišnje i vegetacijske

temperature za meteorološku postaju Vrelo

Ličanke, odnosno Fužine, povećale za 1,3 "C odnosno

1.8 °C. Za istu postaju i razdoblje prosječne godišnje i

vegetacijske padaline smanjile su se za 592.6 mm, odnosno

265.2 mm.

Sve su te promjene znatno utjecale na sušenje jele,

koja je vrsta s vrlo uskom ekološkom valencijom glede

temperature i vlage.

Uzmicanje jele, zbog povećanja temperature i smanjenja

količine padalina ide u prilog običnoj bukvi koja

zauzima njeno mjesto. Pretvaranjem mješovitih prebornih

sastojina jele i bukve u čiste sastojine bukve, donekle

se smanjila gospodarska vrijednost ovih sastojina,

kao i biološka raznolikost, što u ovom slučaju neznatno

utječe na smanjenje općekorisnih funkcija ovih šuma.

Istražujući utjecaje razmaka sadnje i kvalitete staništa

na uspijevanje mladih sastojina hrasta lužnjaka,

osnovali smo pokusne plohe na kvalitetnim šumskim

tlima, prirodne, suvisle grabove panjače te na ne šumskom

tlu bivšeg pašnjaka.

U sastojinama hrasta lužnjaka osnovanim na kvalitetnim

šumskim tlima, postotak najkvalitetnijih stabala raste

sa smanjenjem razmaka sadnje. Stabala srednje kvalitete

ima najviše, a stabala najlošije kvalitete najmanje.

U sastojinama osnovanim na nešumskim pašnjačkim

tlima isto tako postotno učešće najkvalitetnijih

stabala raste s povećanim brojem biljaka po jedinici

površine.

Postoje signifikantne razlike u kvaliteti stabala kod

svih razmaka sadnje i broja biljaka hrasta lužnjaka između

sastojina podignutih na kvalitetnom šumskom

tlu i sastojina podignutih na nešumskom panjačkom

tlu, u korist sastojina na šumskom tlu.

Srednje visine stabala kod svih šest razmaka sadnje

na šumskim tlima u prosjeku su 25 cm veće od visina

koje su izmjerene u sastojinama na nešumskom tlu.

303


sima koji se odvijaju u svakoj stabilnoj prirodnoj sasto-

jini. To je jedini način da nam šume ostanu i dalje stabi-

Ine i produktivne te da im na temeljima potrajnog gospodarenja,

koje je svojstveno našemu šumarstvu, osi-

guramo vječnost.

Svi navedeni rezultati istraživanja nedvojbeno nam

ukazuju na utjecaj prirodnih sastojina na povećanje njihove

stabilnosti, biološke raaznolikosti i produktivnosti.

Cilj svakog naprednog šumarstva, pa tako i hrvatskog,

trebao bi biti u prirodnom pomlađivanju prirodnih

sastojina te njihovoj njezi koja se temelji na proce-

Prof. dr. se. Joso Vukel ić :

ŠTO JE TO ŠUMA I NJEN ODRŽIVI RAZVOJ

Danas se u svijetu barata pojmom "održivi razvoj"

- to je pojam kojim se promiče novo načelo u želji da

se ujedine gospodarske socijalne i ekološke potrebe u

harmoničnu cjelinu. Tu ima i pristalica i oponenata -

da li je to utopija ili jedini izlaz? Osnovne kritike kod

nas i u svijetu su, da nije definirano nulto stanje i da se

ne uzima u obzir veliki porast stanovništva, što uzrokuje

porast energije i nemogućnost kontroliranja takvoga

razvoja. Kod nas su najčešće pristalice toga bili sociolozi,

dok fundamentalce što će reći i nas, nitko nije ni

pitao. No u šumarstvu - ako je išta pogodno za definiciju

i primjenu termina održivi razvoj, onda je to prirodni

resurs koji je obnovljiv, a takvog resursa osim

šume nema. Mi govorimo o potrajnosti, to je načelo

koje potječe iz njemačkog šumarstva 1713. god., a u

Hrvatskoj isto načelo uvodi Marija Terezija 1769. god.

zakonskim uredbama o šumama Austrougarske.

U predmetu Uređivanja šuma kao studenti čuli smo

definiciju tada shvaćanu na malo drukčiji način: "s obzirom

na dobivanje prihoda, šumska gospodarstva možemo

organizirati tako da iz šume dobivamo svake godine

trajno podjednake prihode. Tako gospodarenje zovemo,

trajnim, potrajnijim gospodarenjem". Za to sijede

i potvrde na svjetskoj razni Rio i Helsinki. Potrajno

gospodarenje šumama definira se kao "gospodarenje i

iskorištavanje šuma i šumskih zemljišta na način i u

takvoj mjeri da se održava njihova biološka raznolikost,

vitalnost, produktivnost, sposobnost obnavljanja,

da sada i u budućnosti ispune ekološke, socijalne i gospodarske

funkcije na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj

razini i da ne štete drugim ekosustavima". Najkraća, a

potpuna definicija je "Šumskim bogatstvima i zemljištima

treba potrajno gospodariti da bi socijalno, gospodarski,

ekološki, kulturno i duhovno, koristili sadašnjim

i budućim generacijama". Bit toga je korištenje

kamata (prirasta) ali ne i glavnice (drvne zalihe) koja

mora ostati netaknuta. Najbolja pak definicija je ona

Petra Preradovića od prije 150 godina kada je i osnovano

Hrvatsko šumarsko društvo "nije blago ovo naše

domovine, glavnica je ono što mi uživati možemo a

potrošiti ne smijemo". Šumarskim radom kroz 150 godina

bili smo na tragu onoga što traži 21. stoljeće.

Uglavnom danas se u svijetu ukazuje na to da su se

mnogi suviše bazirali na klasičnu kratkoročnu korist

304

od šuma, zanemarujući šumske ekosustave i korist

koju od njih ljudi imaju, a koji rijetko imaju tržišnu vrijednost.

Stoga neki sugeriraju da bi prirodne šume morale

ostati državne šume a plantaže i si. u privatnom

vlasništvu. Država i politika nije baš veliki zagovornik

održivoga razvoja, više su to nevladine udruge kao

HŠD-a i npr. Pro-Silva, što je i nama poticaj da pri

HŠD-u osnujemo našu Pro-Silvu.

Kakva je situacija u Hrvatskoj?

Iz tablica zaliha iz 1986., 1996. i procjene za 2005. g.

za šume s kojima gospodare "Hrvatske šume", vidimo

vodi se gospodarenje po načelima održvoga razvoja.

Imali smo dvije nacionalne inventure, 1986. god. drvna

zaliha je 250 mil. m\ 1996. god. 278 mil. m 3 - za sve

vrste drveća raste, osim za jelu koja je pala na 28 mil. m 3

u tih 10 godina. U 2005. god. očekuje se drvna zaliha od

310 mil. m 3 . Znači i prije nego stoje svijet definirao održivi

razvoj bili smo na tragu apsolutno održivog razvoja,

potrajnog gospodarenja šumama, a da u tehnološkom

procesu, propisima i ponašanjima ne da nezaostajemo,

nego prednjačimo pa smo tu i ispred Europe.

No, problem je u sociologijskom i marketinškom

načelu, gdje kompletna struka apsolutno griješi. Tako

da se događa i ovih dana čitamo izjave političara daje

npr. Velebit očuvan zahvaljujući dosadašnjoj depresiji

u zadnjih 10-tak godina. Priznanje dobivaju Zelena akcija

i si., a hrvatska šumarska struka nije ni spomenuta.

Još je bilo takvih slučajeva, pa nam to daje pravo iznijeti

10-tak razloga zastoje to tako, bez namjere ikoga

vrijeđati, a s ciljem promijeniti nešto u odnosima naše

struke i javnosti.

Nema javnih rasprava i ne pišu se dovoljno knjige,

nismo održali raspravu hrvatske šume i održivi razvoj.

Ovo što danas govorimo u skladu je s tim, ali kao posebnu

temu to nismo raspravljali. To je učinila npr. Turistička

zajednica još 1994. god. U Rijeci je 1995. na Ekonomskom

fakultetu tiskana knjiga Ekonomika i održivi

razvoj, Državna uprava za zaštitu okoliša prevodila je

niz dokumenata koji govore o održivom razvoju itd. Danas

ćemo promovirati jednu izvanrednu knjigu (o jeli),

ali za nas šumare, za struku, što će nam značiti puno ali

možda bi nam više koristila knjiga, npr. "Šumarstvo za

nešumare". Krajnji je čas da na tome poradimo.


Mi nemamo lobija u politici. Prvih 5-6 godina u našoj

državi šumarska se struka borila na Saboru i ostalim

institucijama kako bi dokazala da nismo kriminalci,

a za ovu vlast ni ne postoji. Vlada je dala Program

razvoja u kojemu se šuma spominje jednom rečenicom

- kako treba onemogućiti nekontrolirano krčenje šuma,

što je nedopustivo mišljenje o šumarstvu. Ovih

dana mediji prenose kako nas Europa i svijet pritišću

da prodajemo šume, no o tome nemamo službenu informaciju,

da li se radi samo o privatnim šumama ili i o

državnim. A sada imamo u rukama tekst "Izmjena Zakona

o šumama" iz kojega između ostaloga izdvajamo

daje nadležnost trgovačkog društva (danas JP "Hrvatske

šume") isključivo u gospodarenju, a Ministarstva u

upravljanju šumama i šumskim zemljištem te da se

ovaj Prijedlog upućuje u Hrvatski sabor po kratkom

postupku. Nitko se s nama nije konzultirao, ovdje radi

politički lobi kojega mi nemamo, a ako se netko i pojavi

on se priključi političarima a ne struci.

Nemamo pristupa medijima - veća je pažnja na

HTV posvećena nojevima nego šumarstvu i drvnoj industriji.

Nešto bolje je s radijom, no općenito pristupa

medijima nemamo.

Nema zajedničkog nastupa s drvnom industrijom, a

to nas jedino može jače promovirati. Ako je 10.000 ljudi

u šumarstvu, 25.000 u drvnoj industriji, a tu su još i sporedne

djalatnosti, onda možemo izračunati koliko to sve

3. Ukupno dosadašnje gospodarenje šumskim ekosustavima

Hrvatske, vjerodostojnim podacima svjedoči

izrazito korektno poštivanje temeljnih znanovoj

zemlji znači, a da ne govorimo o onih 43 % površine

šuma i šumskog zemljišta kojim gospodarimo. Jedini

cilj treba biti zajednički nastup na tržištu. Možemo biti

samo partneri ali ne na različitim stranama.

Zatvorenost pak samo u svoje okvire potiče misao o

nedostatnoj obrazovanosti, stoje točno, jer nam nedostaje

znanje iz poduzetništva i marketinga. Nadamo se

da će novi program nastave na Šumarskome fakultetu

to ispraviti. Moramo ojačiti sociološko marketinški

pristup struci s novom jasnom strategijom, a sve mora

ostati unutar struke koja može bolje a zaslužuje više.

U raspravi zamjenik direktora "Hrvatskih šuma"

Ivan H o d i ć, dipl. ing., naveo je nekoliko spornih članaka

iz spomenutog "Prijedloga zakona o izmjenama i

dopunama Zakona o šumama, s konačnim prijedlogom

zakona" koji se ovih dana upućuje u saborsku proceduru

po hitnom postupku. Predlaže, da s ove Skupštine

uputimo zaključke zastupnicima u Hrvatskome saboru

i zatražimo mijenjanje samo neophodnih članaka a da

se Zakon o šumama, nakon sveobuhvatne stručne rasprave

uputi u redovitu proceduru.

Ovaj prijedlog je jednoglasno prihvaćen, pa će Povjerenstvo

za zaključke pripremiti zaključke a na temelju

njih će se pripremiti i uputiti zahtjev glede odnosnog

"Prijedloga" svim saborskim zastupnicima i članovima

Vlade.

ZAKLJUČCI 105. REDOVITE SKUPŠTINE HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA,

održane 13. lipnja 2001.

1. Gospodarenje šumskim ekosustavima zahtijeva i

nalaže integralan, znanstveno-stručni pristup i

nedjeljivost u funkciji upravljanja i gospodarenja.

Takav pristup jasno nameću stalno rastuće

spoznaje o veličini i značaju takozvanih općih

dobara koje šuma proizvodi (kisik, pitka voda,

klima, krajolik), ali i njihovog održivog i kompetentno

kontroliranog korištenja.

2. Prirodnost šuma Hrvatske u količini od čak 95 %,

i njihova bioraznolikost, temeljni su uvjeti stabilnosti

i potrajnosti toga najkompliciranijeg i izrazito

osjetljivog ekosustava, koji samo u takvom

stanju može imati maksimalnu proizvodnost drvne

tvari i općih dobara, te konačno kao najdragocjeniju

mogućnost svoje prirodne samoobnovljivosti.

Spoznaje o veličini i značaju svih ovih trajnih

funkcija šume, uvjetuju i upozoravaju na

opasnosti koje sa sobom nosi jednostrani, profitu

podređen pristup gospodarenju šumskim ekosustavima.

stveno-stručnih postulata u pogledu potrajnog

(održivog) razvoja. Štoviše, jasno je vidljiv stalni

trend rasta šumskih površina, drvnih zaliha i prirasta.

Zbog trajne ugroženosti, sušenja šuma i degradacije

šumskih staništa, osnovna je preokupacija

znanosti i struke brza i učinkovita sanacija staništa

i obnova šuma. Takvi uzgojni zahvati mijenjaju

postojeće prioritete i ciljeve, te istovremeno

nalažu značajno veća ulaganja u uzgojne radove.

4. Zbog mnogoznačnih vrijednosti i osobite važnosti

šumskih ekosustava, kao dobru od posebnog

interesa za Republiku Hrvatsku (čl. 52 Ustava),

Hrvatsko šumarsko društvo izražava upozorenje

Hrvatskom saboru, moli i zahtijeva da se Prijedlogom

zakona o izmjenama i dopunama zakona

o šumama, s konačnim prijedlogom zakona, koji

je upućen zastupnicima, isključe sve one odredbe

koje nisu nužne u hitnom postupku za preoblikovanje

ustroja iz javnog poduzeća u trgovačko

društvo. Čvrstog smo stajališta kako šumski ekosustav

zaslužuje temeljitiju, stručnu i osjetljivu

raspravu prije donošenja novih odredbi Zakona o

šumama.

305


HRVATSKOM SABORU

Zastupnicima - svima

VLADI RH

svim članovima

U okviru rasprave na 105. redovitoj skupštini Hrvatskoga

šumarskog društva, održanoj 13. lipnja

2001., pod točkom 4. Zaključaka, Skupština je izrazila

upozorenje Hrvatskom saboru, kojim moli i zahtijeva

da se u Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama

Zakona o šumama, s konačnim prijedlogom

zakona, isključe sve one odredbe koje nisu nužne u

hitnom postupku za preoblikovanje Javnog poduzeća

"Hrvatske šume" u trgovačko društvo. Hrvatsko šumarsko

društvo stajališta je kako složeni šumski ekosustavi

zaslužuju temeljitiju znanstveno-stručnu raspravu

prije donošenja novih odredbi Zakona o šumama.

Osim toga, u tijeku je prema odluci Vlade, izbor

strane konzultantske kuće za restruktuiranje "Hrvatskih

šuma", pa je to još jedan razlog da hitnost u

ovom slučaju nije nužna.

U želji da pojasnimo svoja stajališta, upozoravamo

na sljedeće:

1. Gospodarenje šumskim ekosustavima zahtijeva i

nalaže integralan, znanstveno-stručni pristup i nedjeljivost

u funkciji upravljanja i gospodarenja.

Takav pristup jasno nameću stalno rastuće

spoznaje o veličini i značaju takozvanih općih dobara

koje šuma proizvodi (kisik, pitka voda, klima

krajolik), ali i njihovog održivog i kompetentno

kontroliranog korištenja.

2. Predlažemo da se nadopunjeni treći stavak u članku

1. Zakona o šumama, kojim se omogućuje stranim

fizičkim i pravnim osobama stjecanje vlasništva

na šumama i šumskim zemljištima ako se to

regulira međunarodnim ugovorom, briše iz Prijedloga

zakona do konačnih, temeljito pripremljenih

izmjena i dopuna Zakona.

3. Člankom 12. predviđena je izmjena članka 48. Zakona

o šumama, kojom se prostornim planovima

od općine, grada do županije i grada Zagreba

može predvidjeti, u šumi i na šumskom zemljištu,

izgradnja objekata infrastrukture, sporta, rekreacije,

lova i obrane Republike Hrvatske, ako ti prostorni

planovi imaju suglasnost Ministarstva poljoprivrede

i šumarstva. Pri velikom broju i brzini

donošenja prostornih planova općina i županija,

valjalo bi isključiti opasnost zadiranja i nepovratnog

uništavanja šumskih ekosustava.

4. Izmjena predložena u Članku 13., gdje se izmjenom

članka 61. Zakona o šumama omogućava Povjerenstvu

Vlade Republike Hrvatske da upravlja

imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, donošenje

odluka o osnivanju služnosti na zahtjev

investitora. Takvom odlukom može se osnivati

pravo služnosti u šumi i šumskom zemljištu u svrhu:

izgradnje vodovoda, kanalizacije, plinovoda,

električnih vodova, eksploatacije i korištenja mineralnih

sirovina i si., a to znači i onda kad se trajno

mijenja namjena zemljišta. Čvrstog smo stajališta

daje takva mogućnost u suprotnosti sa svim

kretanjima glede svjetskog javnog mišljenja, gdje

se odnos čovjek-šuma izrazito brzo mijenja u korist

vrijednostima i značaju općekorisnih funkcija

šume. Nije potrebno upozoravati i na odredbe

članka 52. Ustava Republike Hrvatske, koje šumama

daju osobito gospodarsko i ekološko značenje

i jamče im osobitu zaštitu.

5. Člankom 10. mijenja se odredba članka 33. stavak

2. Zakona, kojom se rok za predlaganje godišnjih

planova gospodarenja pomiče na 1. rujan tekuće

godine. Jedini razlog pomaku roka za tri mjeseca

unaprijed je administrativne prirode kako bi stručne

komisije Ministarstva poljoprivrede i šumarstva

imale vremena stručno provjeravati godišnje

planove. Mnogi životni razlozi govore u prilog

puno više "slobode" u formiranju planova gospodarenja.

Od stanja obnove sastojina, nepredvidive

dinamike sušenja, promjena u zahtjevima tržišta,

pa sve do stvarnih vremenskih uvjeta, nalaže trenutnu

i brzu reakciju. Obzirom na broj godišnjih planova,

budu li predlagani do 1. rujna tekuće godine,

bit ćemo stalno u komisijskim izmjenama godišnjih

planova. Upravo je to jedan dio od onih promjena

koje moramo ostvariti u izmjenama u korist učinkovitosti

da bi mogli tržišno funkcionirati.

I na kraju, protestiramo na način kojim se bez dovoljno

javnosti u radu, utjecaja struke i znanosti ide u izmjene

po hitnom postupku tako značajnog zakona kao

što je Zakon o šumama. Podsjećamo da smo pismom

ministru, gospodinu Pankretiću, od 5. travnja 2001.

protestirali i na sastav Povjerenstva za izradu Prijedloga

nacrta Zakona o šumama, jer u njemu nema službenog

predstavnika Hrvatskoga šumarskog društva.

Molimo, upozoravamo i predlažemo da se iz

Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona

o šumama isključe sve one predložene izmjene i

dopune koje nisu nužne u hitnom postupku za preoblikovanje

javnog poduzeća u trgovačko društvo.

Očekujemo vaše razumijevanje i postupak u skladu

s našim zahtjevima.

S poštovanjem!

Zagreb, 18. lipnja 2001.

Predsjednik HŠD-a

Prof. dr. sc. Slavko Matić


PROMOCIJA ZNANSTVENE MONOGRAFIJE

OBIČNA JELA (Abies alba Mill.) U HRVATSKOJ"

Kao predsjednik Akademije šumarskih znanosti i

predsjednik Uređivačkog vijeća prof. dr. sc. Slavko

Matić predstavio je znanstvenu monografiju "Obična

jela (Abies alba Mill.) u Hrvatskoj". Izdavač je Akademija

šumarskih znanosti, a suizdavač "Hrvatske šume",

p.o. Zagreb.

Akademija šumarskih znanosti, osnovana je 1996.

godine na temelju odluke 99. skupštine HSD-a, održane

22. prosinca 1995. u Križevcima. Nastala je iz potrebe

objedinjavanja šumarskih znanstvenika iz raznih

šumarskih znanstvenih i drugih institucija, u rješavanju

sve složenijih problema, pred kojima se u današnjim

složenim ekološkim i gospodarskim uvjetima nalaze

šume i šumarstvo Hrvatske. Pored ostalog, cilj AŠZ je

promicanje i poticanje znanstvenog rada u šumarstvu,

upoznavanje javnosti sa znanstvenim postignućima šumarstva,

organiziranje znanstvenih i stručnih skupova

te promicanje i primjena znanstvenih i stručnih postignuća

u praksi. Da bi se to moglo ostvariti, potrebno je

iznaći mogućnost informiranja znanstvene i stručne

javnosti o dobivenim rezultatima istraživanja, posebno

objavljivanjem radova svojih članova u Zbornicima ili

na neki drugi način, gdje tiskanje monografija o različitim

vrstama drveća, šuma i šumskih područja ima

vrlo zapaženo mjesto.

Od približno 2 mil. ha šuma i šumskog zemljišta, na

onom dijelu gdje se rasprostiru šume, čak 95 % površine

su prirodne šume po sastavu autoktonih vrsta drveća

i grmlja, i po strukturi i načinu pomlađivanja. Od osnivanja

Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne

države do današnjih dana, šumarska struka i znanost

poduzimaju značajnu stručnu i znanstvenu aktivnost

usmjerenu na otkrivanje ljepote, prirodnosti, stabilnosti

i biološke raznolikosti hrvatskih šuma, njihovih

glavnih vrsta drveća, domaćoj i svjetskoj stručnoj javnosti.

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i "Hrvatske

šume" 1992. god. izdaju monografiju "Sume u

Hrvatskoj" s ciljem prikazati prirodne šume RH koje

spadaju u najprirodnije šumske ekosustave Europe.

Ministarstvo polj. i šumarstva, "Hrvatske šume" i Šumarski

fakultet 1994. god. izdaju fotomonografiju

"Silvae nostrae Croatiae" na hrvatskome i engleskom

jeziku. Knjiga je namijenjena svim šumarskim stručnjacima

i prijateljima šumarske struke. HAZU Centar

za znanstveni rad Vinkovci i "Hrvatske šume" 1996.

god. izdaju monografiju "Hrast lužnjak u Hrvatskoj"

na hrvatskome i engleskom jeziku (nešto skrećeni prikaz)

uz obiman prikaz literature o hrastu lužnjaku.

Akademija šumarskih znanosti 1997. god. počela je

pripremati program za tiskanje monografije o jeli na hrvatskome

i engleskom jeziku uz obilan prikaz literature,

a uz sudjelovanje gotovo svih redovitih i izvanrednih

članova AŠZ. Izdavač ove monografije koju predstavljamo

je Akademija šumarskih znanosti, a suizdavač

su "Hrvatske šume", p.o. Zagreb. U cijelom razdoblju

od 1992. god. do danas uočavamo veliku izdavačku

aktivnost šumarske struke i znanosti, i to uz

učešće uglavnom istih stručnjaka i znanstvenika članova

AŠZ i HŠD-a. Također su u svim ovim aktivnostima

sudjelovale "Hrvatske šume", p.o. Zagreb, koje su i

inače temeljna institucija i pokretač stručnog i znanstvenog

rada u hrvatskome šumarstvu. Već preko 40

godine financiraju dio znanstvenog rada i znanstvenih

aktivnosti vezanih za probleme u radu sa šumom i šumarstvom.

Šumarski fakultet, Šumarski institut, Akademija

šumarskih znanosti i Hrvatsko šumarsko društvo,

u bliskoj suradnji sa šumarskom praksom koju predstavljaju

"Hrvatske šume" i Ministarstvo polj. i šumarstva,

utjelovljenje su jedinstva šumarske struke u Hrvatskoj.

Ugled koji šumarska struka ima u europskom

šumarstvu, kako na stručnom tako i znanstvenom polju,

priznata kvaliteta hrvatskih šuma, obilježena prirodnom

strukturom i biološkom raznolikošću, potrajnošću

stabilnošću i produktivnošću, najvećim dijelom su

rezultat povezanosti i dugogodišnje suradnje šumarske

prakse i znanosti. Obična jela uz hrast i bukvu predstavlja

temeljnu klimatogenu vrstu drveća. Oko 10 %

učešća u drvnoj zalihi, i oko 150.000 ha jelovih prebornih

šuma koje čini s bukvom, smrekom i ostalim

vrstama drveća, dostatan je razlog da joj pridajemo veliko

značenje. Preborne jelove šume daju temeljno

šumarsko obilježje područjima Gorski kotar i Lika.

Povijest šumarstva Hrvatske često je povezana s gospodarskim

zahvatima u njima. Na tom su području osnovane

prve šumarije u Hrvatskoj. Prve izmjere šuma,

karte i gospodarske osnove napravljene u tom vremenu

ukazuju na dosta drukčiju strukturu sastojina u odnosu

na današnje stanje, posebno na učešće obične jele

(prosječno 330 stabala po ha, od toga bukve 50 %, jele

28 %, smreke 14 % i ostalih vrsta 8 %). Danas vidimo

da se učešće jele i smreke povećalo i na 80 %. Taj podatak

može biti dobra misao vodilja kod istraživanja

današnje pojave sušenja jele nastale promjenom klime i

onečišćenjem zraka te širenja bukve na njena staništa.

Upravo na području jelovih šuma postoje gotovo 250-

godišnji kontinuitet gospodarenja prebornim bukovojelovim

šumama. To je početak rada šumarske struke u

Hrvatskoj, kada i u svijetu, na što smo posebno ponosni.

Uvjereni smo da će ova znanstvena monografija o

običnoj jeli dati više informacija i konkretnih podataka

o gospodarenju jelom i njenim šumama, u prošlosti, današnjem

stanju i putu kojim ove šume trebaju ići u budućnosti.

Šumarska struka u Hrvatskoj sa svojom dugom

poviješću, obilježena velikanima koji su je osnovali

i održali na visokoj razini sa danas jedinstvenom i u

307


svijetu afirmiranom strukom, ima jasnu viziju svog budućeg

razvoja. Naše ćemo šume održavati kvalitetnim i

vječnim samo ako se i dalje budemo držali temeljnih

postulata šumarske struke, da smo iste posudili od djedova

i da ih moramo vratiti unucima. Kod toga poštenje

i temeljne ljudske moralne vrijednosti, koje su do danas

uvijek bile svojstvene hrvatskim šumarima, moraju

dominiraati u svim fazama rada sa šumom i njenim

proizvodima. Na kraju zahvala svim hrvatskim znanstvenicima,

stručnjacima i šumarskoj struci u cijelosti,

što su omogućili da ova monografija ugleda svijetlo

dana. Ona će biti i dobar poticaj za rad na budućim

monografijama koje su već u fazi pripreme, konkretno

monografija o bukvi.

Glavni urednik prof. dr. sc. Branimir Prp i ć, prikazao

je detaljno znanstvenu monogradiju "Obična jela

(Abies alba Mill.) u Hrvatskoj", no ovdje ne navodimo

njegov prikaz izrečen na predstavljanju monografije,

nego upućujemo zainteresirane da pročitaju detaljni

prikaz znanstvene monografije o jeli u rubrici "Knjige

i časopisi" u istom broju Šumarskog lista.

Glavni urednik zahvalio se u ime urednika i uređivačkog

vijeća suizdavaču "Hrvatskim šumama", autorima

tekstova, lektorici, prevoditeljicama, našim i inozemnim

recenzentima.

Na kraju predstavljanja podijeljeno je 20-ak knjiga

a ostali su pozvani podići ih u prostorijama HŠD-a

sljedećih dana. One će biti raspodjeljene putem AŠZ ili

"Hrvatskih šuma" kojima će prema ugovoru biti dostavljeno

1000 komada monografije.

Četvrtak 14. lipnja 2001.

U prijepodnevnim satima je na terenima šumarije

Ogulin, u gosp. jedinici Međuvođe - Zalije organizirana

prezentacija vrhunske mehanizacije tvrtke Timberjack.

Harvester koji je predstavljen može godišnje posjeći

i izraditi oko 20-25.000 m 3 (stroj zamjenjuje 6-9

radnika). Nakon prezentacije razgovaralo se o mogućnosti

primjene stroja u sastojinama bjelogorice u uvjetima

gdje problem predstavljaju zakrivljena stabla.

Svečanom akademijom u večernjim satima u maloj

dvorani palače glazbe "Vatroslav Lisinski", odana je

počast šumi. Radni naslov ove priredbe "Mišlju,

rječju, stihom i glazbom o šumi" u potpunosti je odgovarao

događanjima te večeri. Uz vodstvo i recitacije

gđe Helge Vlahović i glumca gosp. Siniše Ružica, program

se odvijao po scenariju pjesnikinje gđe Božice

Jelušić. Sve nazočne pozdravio je direktor "Hrvatskih

šuma" Željko Ledinski, a posebno Dubravka Radoševića,

izaslanika predsjednika RH gosp. Stjepana

Mesića, pokrovitelja ovogodišnjih Dana hrvatskoga

šumarstva, ministra poljoprivrede i šumarstva mr. se.

Božidara Pankretića te gradonačelnika Zagreba

gosp. Milana Bandića. Ne govoreći u ovoj prilici

posebno o poslovanju "Hrvatskih šuma", ukazao je

samo na značaj šume kao općenacionalnog blaga, danas

ugroženog potrebama civilizacije sa svih strana te

izrazio potrebu i molbu da svi zajedno poradimo na

njenoj zaštiti i očuvanju. Čestitajući Dane hrvatskoga

šumarstva, ministar Božidar Pankretić izrazio je zadovoljstvo

radom šumara, vjerujući kako svi zajedno

imamo dovoljno znanja i snage očuvati naše šume.

Pjesnikinja gđa Lidija Bajuk otpjevala nam je nekoliko

pjesama (Grana javora, Prema nebu stablo

grane pruža i Ivek sinek seje ženil). Prekrasnim sopranom

oduševila nas je gđa Lidija Horvat-Dunjko, pjevajući

"Šuma spava" B. Bjelinskog i "San" A. Srezića

uz klavirsku pratnju gosp. Darka Domitrovića. Čuli

smo pjesme "Meditacija drvosječe", "Sikira suđenica"

i "Oprezno koračaj šumom" šumara-književnika Milana

Krmpotića te pjesme pjesnikinje Božice Jelušić iz

zbirke "Pogled stablu". Podravski glazbenik Andrija

Maroić majstor na cimbalima odsvirao je "Podravski

ambijent" prateći Sinišu Ružica koji je recitirao

"Hraste, klanjam te se" Tomislava Starčevića. "Potrebno

je samo sa šumom i prirodom biti, udisati je i osjećati.

Vama dragi moji poručujem; ako svoju djecu hoćete

naučiti kako će preživjeti, kako će živjeti život dostojan

čovjeka, ako ih hoćete naučiti slobodi, ljubavi i

suživotu, vodite ih u prirodu, vodite ih u šumu, jedino

tamo postoji škola za sva ta znanja" kaže autor. "Između

mnoštva šumskih vrsta drveća, samo je hrast taj ko-

Andrija Maronić na cimbalima, u pozadini članovi HKUD-a "Petar

Zrinski" iz Vrbovca

308


jem pripada mjesto na postolju veličanstvenog spomenika

tajni i snazi života, života, kojem baš njegovo stablo

osigurava vezu između zemlje i neba". Tamburaški

orkestar HKUD-a "Petar Zrinski" iz Vrbovca uz dirigentsku

palicu gosp. Zlatka Farszkya, skladbom Bože

Potočnika "Sunčane ravni" još je više oplemenio ovu

večer, posebice završavajući je zvucima "Slavonske

rapsodije" Julija Njikoša.

Subota 16. lipnja 2001.

Petak je bio dan predaha i u popodnevnim satima

dolaska šumarskih djelatnika-natjecatelja i sudaca, da

bi se pripremili za predstojeće im natjecanje. U subotu

već u 9 sati na Jarunu pod velikim šatorom, gdje su se

na štandovima predstavili, Direkcija HS, 16 Uprava

šuma, Šumarski fakultet, Šumarski institut, i Hrvatski

sindikat šumarstva, postrojene natjecateljske ekipe i

sve nazočne pozdravili su direktor "Hrvatskih šuma"

Željko Ledinski, doministar Željko Rendulić, upravitelj

Uprave šuma Zagreb Darko Vuletić, predsjednik

HŠD-a Slavko Matić, gradonačelnik Zagreba Milan

Bandić i predsjednica HSŠ Gordana Colnar, a natjecanje

je otvorio gosp. Dubravko Radošević, izaslanik

predsjednika RH, pokrovitelja Dana hrvatskoga šumarstva,

uz pucanj topa Požeške gradske straže.

Kroz program su vodili novinari urednici Hrvatskoga

radija g-da Lidija Komes i Mladen Kušec. Orkestar

limene glazbe ZET-a, rogisti iz Gerova i KUD "Šumari"

iz Vinkovaca bili su muzička kulisa natjecanja.

Od 48 natecatelja najbolji su bili: Ilija Lukić, Vinkovci

(860 bodova), drugi Ilija Šarić, Vinkovci, (820) i

Direktor "Hrvatskih šuma" Željko Ledinski, dipl. ing. (u sredini) s

pobjedničkom ekipom iz Vinkovaca i vodom ekipe Stjepanom

Đurikom, dipl. ing.

Pozdravna riječ direktora "Hrvatskih šuma"

Gradonačelnik Zagreba, gops. Milan Bandić, zaželio je svim

nazočnima dobrodošlicu, a natjecateljima uspjeh u natjecanju

309


•••*•-" ^-'

• AN JA

' Tetanie «w/- *^

S r - - 2 Kombtn 'nno ^m^^

$ Obaranje stabla -

6 Prepiljiilanje na podkii

: 7 /Cr««»;* «ft 1 «»«

DODfTNE DISCIPLINE

i •if-TV.i

treći Marijan Ruškan, N. Gradiška (792), dok su momčadski

najbolji bili Vinkovčani (2420) zatim Zagreb

(2272), Bjelovar (2213), Delnice (2106), Požega

(2025), N. Gradiška (2018) it.d. U neslužbenom programu

u gašenju požara, pobjedio je M. Ruškan; presjecanju

oblica sjekirom, Josip Ćosić; piljenju ručnom

pilom Z. Jarnjević i D. Milanović; dok je u natjecanju

Pilenje ručnom pilom za posjetitelje, najbolji bio mješoviti

par Darinka Komerički i Mijo Jurčin.

Požar je gašen i helikopterom Zrakoplovne baze

Lučko. U umjetničkom, slobodnom oblikovanju drva

motornom pilom, najboljim radom proglašenje medvjed

Damira Pavelića iz Zagreba. Glagoljicom pisan

moto ovogodišnjih Dana hrvatskoga šumarstva autora

Gorana Omiško iz Popovače zavrijedio je drugu, a autora

Franje Frnetića iz Vinkovaca treću nagradu.

Istovremeno na strelištu u Lukavcu kraj Velike

Gorice, Ivan Tarnaj, dipl. ing. otvorio je natjecanje u

streljaštvu. Natjecalo se 69 strijelaca. Pojedinačno,

najbolji su bili Franjo Basar s 37 golubova (UŠ

Bjelovar), Ivan Kovačić (UŠ Zagreb), Stjepan Lončar

(Direkcija), Lecio Matešić (UŠ Split), Dražen Metz

(UŠ Vinkovci) i Franjo Korpar (UŠ Koprivnica) koji

će predstavljati "Hrvatske šume" na natjecanjima

HLS-a. Ekipno, najbolja je bila ekipa UŠ Vinkovci,

ispred UŠ Koprivnica i UŠ Split.

Sve je uspješno završeno večernjim vatrometom, a

gradu Zagrebu su na Jarunu kao poklon ostavljene

drvene sjenice za posjetitelje.

Hranislav Jakovac

(fotografije M. Mrkobrad)

310


AKTUALNO

Na zamolbu Ministarstva znanosti i tehnologije RH (dopis u privitku), objavljujemo njihova dva javna poziva,

koji se odnose i na našu struku.

Uredništvo

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE

KLASA: 381-01/00-1/18

URBROJ: 533-04-01-1 Ol

Zagreb, 8. lipnja 2001.

UREDNIŠTVU ČASOPISA

Poštovani,

Vlada Republike Hrvatske prihvatila je 5. travnja 2001. godine Program hrvatskog inovacijskog tehnologijskog

razvitka (HITRA), te je donijela Smjernice za provedbu Programa hrvatskog inovacijskog tehnologijskog razvitka

uključivanjem domaćeg znanstvenoistraživačkog potencijala (u daljnjem tekstu: "Smjernice"), kao i Uredbu o

postupku provedbe programa Razvoj na znanju utemeljenih poduzeća, te uvjetima i načinu financiranja programa

(NN 33/2001).

Temeljem Programa HITRA objavili smo dva javna poziva. Jedan poziv je za podnošenje prijedloga tehnologijskih

istraživačko-razvojnih projekata, a drugi za prijavljivanje poduzetničkih projekta u sklopu programa

"Razvoj na znanju utemljenih poduzeća".

U cilju što bolje informiranosti akademske zajednice i šire javnosti, ljubazno Vas molimo da ova dva javna poziva

objavite a svojem časopisu.

Navedeni dokumenti dostupni su na Internet stranici MZT-a i to:

www.mzt.hr/tehno projekti/

www.mzthr/tehnopoduzeca/

Zahvaljujemo na pomoći i suradnji

S poštovanjem,

POMOĆNIK MINISTRA

Dr. se. Miroslav Čavlek

Privitak: l L ^ "'

-javni pozivi

Strossmayerov trg 4, 10000 Zagreb • Tel: (01) 459 44 44 • Faks: (01) 459 44 69 • E-mail: ured@znanost.hr

311


i

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Ministarstvo znanosti i tehnologije

Temeljem Smjernica za provedbu Programa hrvatskog inovacijskog tehnologijskog razvitka (HITRA) uključivanjem domaćih

znanstvenoistraživačkih potencijala, usvojenih na sjednici Vlade Republike Hrvatske od 5. travnja 2001. godine, Ministarstvo znanosti i

tehnologije upućuje

JAVNI POZIV

ZA PODNOŠENJE PRIJEDLOGA TEHNOLOGIJSKIH

ISTRAŽIVAČKO-RAZVOJNIH PROJEKATA

VRSTE PROJEKATA

1. Tehnologijskim istraživačko-razvojnim projektima potiču se sljedeće vrste projekata:

a. tehnologijski projekti usmjereni na istraživanje, razvoj i usvajanje naprednih tehnologija (procesa/postupaka, proizvoda, usluga),

a obuhvaćaju predkomercijalni razvoj proizvoda i tehnologija do faze originalnih rješenja (prototipa/pilot faze);

b. tehnologijski projekti iz domene strategijskih istraživanja, i to:

istraživanje i razvoj generičkih tehnologija;

istraživanja u transfernim znanostima.

UVJETI PRIJAVE

1. Tehnologijske istraživačko-razvojne projekte mogu predložiti sve tizičke i pravne osobe u Hrvatskoj.

2. Projekti se a pravilu izvode u znanstvenoistraživačkim pravnim osobama.

3. Nositelji projekata mogu biti fizičke osobe u statusu istraživača i znanstvenika upisane u Popis znanstvenika i istraživača Ministarstva

(NN 93/95), odnosno znanstvenoistraživačke pravne osobe upisane u Upisnik znanstvenoistraživačkih pravnih osoba Ministarstva

(NN 44/95).

4. Ako predlagatelj projekrta nije a statusu nositelja a smislu prethodne točke, glavni istraživač na projektu mora imati taj status.

5. Glavnui istraživač odgovoran je za realizaciju projekta.

NAČIN PRIJAVE

1. Projekti se prijavljuju na propisanim formularima za prijavu tehnologijskih istraživačko-razvojnih projekata koji se mogu dobiti

isključivo na web adresi Ministarstva znanosti i tehnologije: www.mzt.hr/tehno_projekti/

2. Pored podnošenja prijave u papirnatom obliku, potrebno je obvezno poslati prijavu i u digitalnom obliku, na disketi ili na e-mail

adresu: tehno_projekti@mzt.hr. U protivnom se prijedlog neće uzimati u razmatranje.

3. Ispunjene i potpisane formulare treba poslati poštom ili predati osobno u tri primjerka na adresu:

Ministarstvo znanosti i tehnologije

Uprava za tehnologiju

Strossmaverov trg 4, 10000 Zagreb

JAVNI POZIV I OCJENE PROJEKATA

1. lavni poziv otvoren je do opoziva.

2. Prijedlozi projekata koji stignu u Munistarstvo znanosti i tehnologije do 15. srpnja 2001. godine bit će ocijenjeni i odluka o financiranju

projekta ili neprihvaćanju prijedloga bit će donesena do 30. rujna 2001. godine. Prijedlozi koji stignu do 30. rujna 2001. godine bit će

ocijenjeni i odluka donesena do 31. prosinca 2001. godine. Za projekte koji stignu poslije ovog roka Ministarstvo znanosti i tehnologije

ne preuzima obvezu ocjene u 2001. godini.

3. Ocjena tehnologijskih istraživačko-razvojnih projekata vrši se proceduralno i tehnički na isti način kao i ocjena znanstvenoistraživačkih

projekata.

ZAVRŠNE NAPOMENE

1. Rezultati javnog poziva bit će objavljetu na web stranici Ministarstva znanosti i tehnologije.

2. U slučaju prihvaćanja projekta, čelnik ustanove glavnog istraživača, glavni istraživač, predlagatelj projekta te čelnik suradničke

ustanove obvezni su potpisati Ugovor za provedbu projekta s Ministarstvom znanosti i tehnologije u roku od 15 dana od dana objave

rezultata javnog poziva.

DODATNE OBAVIJESTI I INFORMACIJE

1. Detaljnije informacije nalaze sc na web stranici Ministarstva znanosti i tehnologije: www.mzt.hr/tehlmo_projekti/

2. Dodatne obavijesti mogu se dobiti u Upravi za tehnologiju Ministarstva znanosti i tehnologije, Strossmaverov trg 4. tel. 01/459 44 45;

faks: 01/459 44 49: e-mail: tehno_projekti@mzt.hr

Klasa: 3 81-01/01-1/16

Ur. broj: 533-04-01-2

Ministarstvo znanosti i tehnologije

312


U skladu sa Smjernicama za proveribu Programa hrvatskog inovacijskog tehnologijskog razvitka (HITRA) uključivanjem

domaćih znanstvenoistraživačkih potencijala i programom Razvoj na znanju utemeljenih poduzeća, a na temelju članka 14.

Uredbe o postupku provedbe programa Razvoja na znanju utemeljenih poduzeća te uvjetima i načinu financiranja Programa

(N.N. 33/2001) (dalje u tekstu "Uredba "),

1

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Ministarstvo znanosti i tehnologije

upućuje

JAVNI POZIV

ZA PRIJAVLJIVANJE PODUZETNIČKIH PROJEKATA U PROGRAMU

RAZVOJNA ZNANJU UTEMELJENIH PODUZEĆA

Ovaj Program namijenjen je svim poduzetnicima, istraživačima i znanstvenicima te malim ili srednjim na znanju

utemeljenim poduzećima koji nude proizvod ili uslugu čija se tržišna vrijednost temelji na vlastitom istraživanju i razvoju,

tehnološki je napredan i razvija se za prepoznato tržište.

Program pruža povoljno financiranje projekata, stručnu potporu u svim fazama razvoja projekta uključujući suradnju sa

znanstvenoistraživačkim i razvojnim institucijama, razvoj postojećih i novih tržišta, razvoj tehnologija i poslovnih partnerstava.

1. NATJECATELJI

hrvatski državljanin koji želi osnovati novo trgovačko društvo u Hrvatskoj u svrhu razvoja i komercijalizacije

proizvoda/usluge, poslovnih i proizvodnih procesa/postupaka temeljenih na naprednim tehnologijama:

malo i srednje trgovačko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, u pretežitom privatnom vlasništvu, te upravljački

neovisno od drugih trgovačkih društava.

2. NAČELA FINANCIRANJA

Prednost za financiranje imaju projekti koji udovoljavaju slijedećim načelima:

- koji stvaraju proizvode i usluge više dodane vrijednosti,

- koji su utemeljeni na tehničko-tehnologijskom istraživanju i razvoju,

- koji su konkurentni na međunarodnom tržištu,

- akademskog poduzetnišva

- kod kojih je potvrđena poduzetnička sposobnost i upravljačko znanje natjecatelja,

kod kojih je ostvarena diverzifikacija izvora financiranja,

- koji doprinose ravnomjernijem regionalnom razvitku,

koji jamče potrebnu razinu zaštite okoliša i održivog razvoja.

3. NAČINI FINANCIRANJA

Temeljni instrumenti financiranja u Programu:

• zajmovi uz povrat glavnice i kamata u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke (konvencionalni zajmovi);

• zajmovi iz točke 4. Članka 11. Uredbe (uvjetni zajmovi)

• nepovratna sredstva za istraživačko-razvojne djelatnosti i stručne usluge.

Natjecatelj se može natjecati za financiranje istodobnom primjenom više navedenih financijskih instrumenata. Nepovratna

sredstva za istraživačko-razvojne i stručne usluge dodjeljuju se u kombinaciji s najmanje još jednim navedenim instrumentom.

4. NEPOVRATNA SREDSTVA

Nepovratna sredstva za istraživačko-razvojne djelatnosti i stručne usluge ne mogu biti veća od 30 % vrijednosti ukupno

dodijeljenih sredstava po pojedinom projektu. Nepovratna sredstva uključuju izvođenje istraživačko-razvojnih djelatnosti na

registriranim znanstvenoistraživačkim ustanovama,

stručne konzultacije, te vođenje i praćenje poduzetničkih projekata posredstvom tehnologijskih centara i ostalih kompetentnih

institucija.

313


5. UVJETI FINANCIRANJA

Uvjeti davanja zajmova utvrđuju se Ugovorom s Poslovno-inovacijskim centrom Hrvatske - BICRO.

Rok otplate konvencionalnih zajmova je do 7 godina s počekom otplate glavnice do 2 godine, a kamata se obračunava i

pripisuje glavnici. Interkalarna kamata u visini eskontne stope obračunava se i pripisuje glavnici.

Uvjetni zajmovi ugovaraju se po uvjetima koji proizlaze iz analize projekta, posebice novčanog toka poslovnog

plana/investicijske studije.

Minimalno obvezujuće osiguranje povrata zajma je projekt, te materijalna i nematerijalna imovina izgrađena/kupljena

ulaganjem ua projekt.

Natjecatelj snosi troškove izrade jednog poslovnog plana/investicijske studije, a u slučaju zaključenja ugovora o financiranju

projekta snosi i režijske troškove bankovnih usluga, te usluga procjene vrijednosti imovine za garancije.

6. NAČIN SUDJELOVANJA U PROGRAMU

Postupak natjecanja za sudjelovanje u Programu te za dodjelu financijskih sredstava ostvaruje se u dvije faze: pretprijavom

i prijavom projekta. Projekti koji temeljem pretprijave, u konkurenciji s ostalim projektima, zadobiju vodeća mjesta

na listi prvenstva, upućuju se u postupak izrade poslovnog plana, odnosno investicijske studije. Izrada poslovnog plana,

odnosno investicijske studije ujedno je i cvaluacija podobnosti projekta za financiranje.

7. IZRADA PRETPRIJAVE I PRIJAVE

Pretprijavu natjecatelj izrađuje sam pri čemu može koristiti besplatne usluge tehnologijskih centara u sustavu potpore

Ministarstva znanosti i tehnologije.

Izrada prijave podrazumijeva analizu projekta kroz izradu dva nezavisna poslovna plana ili investicijske studije u kojima

aktivno sudjeluje natjecatelj. Financiranje se ostvaruje na temelju dostatne podudarnosti nalaza nezavisnih analiza (prijava).

8. PRAĆENJE PROJEKATA

U slučaju financiranja projekta, natjecatelj ima pravo na besplatnu konzultantsku pomoć u sklopu nepovratnih sredstava.

Razvoj projekta podliježe stručnom praćenju.

9. NATJEČAJNA DOKUMENTACIJA I DOSTAVA PRETPRIJAVE

Natječajna dokumentacija za pretprijavu projekta dostupna je na Internet stranci Ministarstva znanosti i tehnologije

(http://www.mzt.hr/tehno_poduzeca/), to na slijedećim adresama:

• Centar za transfer tehnologije, d.o.o. 10000 Zagreb, I. Lučića 5, Tel. (01) 6168 497, Faks. (01)6118 710,

e-mail: ctt@fsb.hr, Internet adresa: www.fsb.hr/~ctt/

• Tehnološki centar Split, 21000 Split, Put Kopilice 5, Tel. (21) 314 677, 393 300 Faks. (021) 314 688,

e-mail: tcs@tcs.hr, Internet adresa: www.fsb.hr

• Tehnološko-inovacijski centar Rijeka, d.o.o, 51000 Rijeka, J.P. Kamova 19. Tel. (051) 218 430, Faks. (051) 218 270,

e-mail: ticri@ri.tel.hr, Internet adresa: wvw.ticri.hr

Telnološko-razvojni centar Osijek, (u osnivanju), Trg Svetog Trojstva 3, 31000 Osijek. Tel. (031) 224 234,

Faks. (031) 207 017, e-mail: tco@unios.hr.

Potpunu dokumentaciju pretprijave natjecatelj upućuje poštom s povratnicom ili predaje osobno u tri primjerka, original i

dvije kopije, jednom od navedenih tehnologijskih centara s napomenom "Za javni cčatječaj - NE OTVARATI". Podaci se

obvezno dostavljaju i u digitalnom obliku ua disketi.

10. TAJNOST PODATAKA

Natjecateljima se garantira tajnost podataka.

11. TRAJANJE POZIVA

Javni poziv je otvoren tijekom 2001. godine ili do opoziva.

12. DODATNE OBAVIJESTI

Za sve dodatne obavijesti izvolite se obratiti navedenim tehnologijskim centrima.

Ministarstvo znanosti i tehnologije

KLASA: 381-01/01-1/15

UR. BROJ: 533-04-01-3

314


CUBASTI GNJURAC (Podiceps cristatus) - PTICA 2001. GODINE

Nakon crvenkaste lunje (Milvus milvus) jubilarne

ptice 2000. godine, za pticu prve godine novog tisućljeća

2001. proglašen je ćubasti gnjurac {Podiceps

cristatus), znana ptica močvarica, čiji je život vezan za

močvarna i vodena staništa Europe i Hrvatske. Za razliku

od sve prorjeđenije crvene lunje, za koju smo ustvrdili

da joj ugroženost proizlazi kao posljedica devastacije

životnog prostora (otvorenih oraničnih i livadnih

površina) i neodgovornog odnosa čovjeka prema

prirodi i okolišu, za aktualnu pticu godine to se ne bi

moglo reći. Ćubasti gnjurac ne samo daje česta i relativno

brojna ptica, nego je i poznata širem krugu ljudi.

Motritelji ptica mogu je vidjeti gotovo na svakom našem

ribnjaku, jezeru i/ili umjetnoj akumulaciji nizinskog

dijela zemlje, čije su obale prekrivene trskom, šašom

ili nekom drugom vodenom vegetacijom.

Koji je onda pravi razlog da ova prelijepa ptica močvarica

dobija status "ptice godine"? "Ne izabire se

uvijek ugrožena vrsta ptice, niti iznimno rijetka vrsta

koju ljudi nikada nisu vidjeli. Problem se može zahvatiti

i šire, tako da izabrana vrsta simbolički predstavlja

ujedinjene probleme u okolišu ..." napisala je ornitologinja

dr. se. Jasmina Mužinić u ovogodišnjem svibanjskom

broju časopisa "Hrvatska vodoprivreda".

Dok se na ugroženost livadnih biotopa upozorilo izborom

bijele rode (Ciconia ciconia), neprimjerenim gospodarenjem

oraničkih površina izborom već spomenute

crvenkaste lunje (Milvus milvus), izborom ovogodišnjeg

ćubastog gnjurca "skreće se pozornost na

Slika 1. Ćubasti gnjurac - ptica godine 2001.

vodu i probleme slobodnih voda u prirodi". A daje

voda naša strateška odrednica, nek posluže riječi iz

uvodnika urednice Branke Mataković -Paver iz

spomenutog broja "Hrvatskih šuma": Teško je kada

nema tekuće vode. Nikome ne pada na pamet da vodom

iz bunara ili udaljene česme puni do vrha kadu za

kupanje, da za pranje zubi potroši i po dvije litre vode

(koliko zna iscuriti iz slavine), da se od vrućine brani

zalijevanjem terasa... Predočite kako je tek onima koji

pješače kilometre i kilometre da bi donijeli tu dragocjenu

tekućinu tek za najnužnije potrebe. A kako žive

oni koji je nemaju odakle donijeti, nego vodu kupuju

kao i svaku drugu robu? Ako imaju čime.

Slika 2. lako slab letač ćubasti gnjurac u letu drži glavu i vrat ispod

razine tijela.

Prema znanstvenoj sistematici gnjurci spadaju u

red plijenorki (Pygodes), podred gnjurci (Podicipedidae)

i rod gnjurci (Podiceps). Od poznatih pet europskih

gnjuraca u nas, pored ćubastog gnjurca, gnijezde

još crnogrli gnjurac (Podiceps nigricollis) i mali gnjurac

(Tachyhabtus ruficollis), dok nam ušati gnjurac

(Podiceps auritus) i ridogrli gnjurac (Podiceps grisegena)

dolaze samo na zimovanje.

Svi su gnjurci ptice vodenih staništa, jednako spretni

na vodi i pod vodom. Na kopnu su vrlo nespretni. U

svih pet vrsta osnovna boja perja tijela je ista, odozgo

tamno siva, a odozdo bijela. Gnijezda viju na stajaćim

vodama, močvarama i/ili jezerima, a tvore ih skupljene

vlati trske i drugih vodenih biljaka.

Ćubasti gnjurac najveći je i najpoznatiji od svih naših

gnjuraca. Veličine je divlje patke, od koje je manje

zdepast i dugovrat. Krila su mu uska i malena (u rasponu

mjeri 85 cm) pa nije čudo da slovi kao slab letač. U

vrijeme gniježđenja odlikuje se crnosmeđim produženim

perjem na glavi, koje formira a obliku ćube (kukme)

i riđim ovratnikom kojega u vrijeme snubljenja pri

maštovitim ljubavnim igrama oblikuje u lepezu, prekrivajući

perjem uši i gornji dio vrata. Nakon gniježđenja

gubi svadbeno ruho. Za razliku od divljih pataka spolovi

se ne razlikuju ni veličinom, ni bojom perja. Od odraslih

jedinki mlade lučimo po prugastom vratu i glavi.

315


U ćubastog gnjurca kljun je crven, jak i šiljat, na rubovima

sitno nazubljen. Prsti im nisu srasli plivajućim kožicama

kao u pataka, već je svaki prst za sebe obrubljen

plivaćom kožom koju na vrhovima prekrivaju plosnati

nokti. Dok pliva tijelo mu se samo plitko uranja u vodu,

nećujno zaranjajući. Pod vodom je vrlo brz, odbacujući

se snažnim zamasima nogu. Iako se hrani svim manjim

vodenim životinjama, od rakova, mekušaca i punoglavaca

do insekata i njihovih razvojnih oblika, riba mu je

najčešće na trpezi. Nije stoga čudo daje u prošlosti, uz

kormorana, bio široko proganjan i ubijan na ribnjacima.

Danas uživa potpunu zaštitu.

Daleko prije samog reprodukcijskog razdoblja, još

tijekom zime, dolazi do formiranja parova. Kada jednom

odabere područje gniježdenja, počinju posebni

obredi njihovih osebujnih „svadbenih svečanosti".

Neke od njih prikazuje slika 3 (a i b).

Slika 3. Neki od ceremonijala snubljcnja u vrijeme "svadbenih svečanosti"; a.

uspravni stav na površini vode pred izradu gnijezda, b. podvodno približavanje

partneru a "pingvin" stavu, (svi crteži iz Buch der Vogelwelt,

Stuttgart 1973.)

U razdoblju od svibnja do srpnja u plivajuće gnijezdo

ženka jednom godišnje snese 3-6 jaja, na kojima

naizmjence s mužjakom sjede 25-29 dana. Mladi su

potrkušci; čim se izvale iz jajeta i osuše spremni su zaplivati

pa čak i roniti. Umorivši se, redovno se uspnu

ženki na leda, koja su po vanjskoj strani providena nešto

produljenim perjem poput ograde, unutar koje se

ugodno smjeste i odmaraju.

Već smo istakli daje ćubasti gnjurac u nas čest i široko

rasprostranjen. Računa se da u Hrvatskoj gnijezdi

2500 do 3000 parova. Obitava na svim odgovarajućim

staništima Europe, uz izuzetak Islanda te najsjevernijih

dijelova Skandinavije i Rusije. U kasnu jesen usporedo

sa zamrzavanjem otvorenih voda seli na jug, zimujući

na priobalju mora i ušćima većih rijeka.

Od prve izabrane ptice godine, sivog sokola (Falco

peregrinus) godine 1971. pa do danas, prošlo je punih

30 godina otkako Njemački savez za zaštitu prirode iz

Bonna (NABU) provodi izbor europske ptice godine.

Ćubasti gnjurac tako je trideset prva vrsta po redu, čijim

se izborom, ponovimo to još jednom, nije toliko

željelo zaštititi ovu prelijepu pticu naših preostalih močvara,

koliko skrenuti pozornost na vodu i svu delikatnost

sve većeg iskorišćavanja slobodnih voda na kojima

obitava ovaj gnjurac. Kako prijedlog za pticu godine

NABU-a može proslijediti bilo koja europska zaštitarska

udruga, možda je red na nama šumarima da okupljeni

oko Hrvatskoga šumarskog društva istaknemo

neku od ugroženih šumskih vrsta za pticu godine 2002.

Ovo tim prije, jer je Generalna skupština UN-a upravo

tu godinu proglasila Međunarodnom godinom planina.

Alojzije Frković

Literatura

Heinzel, H., Fitter, R. i Parslow J. 1999: Ptice

Hrvatske i Europe. Hrvatsko ornitološko društvo,

Zagreb.

Knop, F. 1961/62: Gnjurci. Lovački vjesnik 7-8, str.

169-170.

Mužinić, J. 2001: Ćubasti gnjurac - ptica godine.

Hrvatska vodoprivreda 104, str. 52-53.

316


ZAŠTITA PRIRODE

ŽUTI MUKAČ (Bombinia variegata L.)

Odozgo je sive boje s rijetkim pjegama. Donja strana

tijela je sivo-žuto prošarana. Koža je puna bradavica

i žlijezda. Kratka stopala imaju 4 prsta, a na stražnjim

nogama dobro su razvijene plivaće kožice. Očna zjenica

je srcolika ili trokutasta s vrhom okrenutim prema

dolje. Od svih ostalih žaba mukači se razlikuju po potpuno

priraslom pločastom jeziku. Naraste do veličine

4-5 centimetara.

Načinom života vezana je uz brdovita područja do

1800 metara nadmorske visine. Nalazimo je po malim

lokvama i barama. U vodi najčešće miruje tako da viri

iz vode samo s polovicom glave. U slučaju da osjeti

opasnost zaroni u dubinu i sakrije se u mulj. Glasa se

uglavnom u sumrak i poslije kiše svojim jednoličnim

glasom nekoliko puta u minuti.

Pari se tijekom proljeća i ljeta, a ženke se mrijeste

više puta. Punoglavci se razvijaju u muljevitim lokvama

bez vodenog bilja. Hrane se kukcima, puževima i

raznim ličinkama.

U republici Hrvatskoj žuti mukač je zaštićena vrsta.

Svjctlosiva boja s rijetkim crnim pjegama i izraženim bradavicama

Sivo-žuto prošarano tijelo odozdo

Brojni punoglavci u plitkoj lokvi brdskog područja

Tekst i fotografije:

Krunoslav Arač, dipl. ing. šumarstva

317


SUME I ŠUMSKO GOSPODARENJE U PROSTORU PARKA PRIRODE

"ŽUMBERAK-SAMOBORSKO GORJE"

SAŽETAK

Dana 3. travnja 2001. godine u Ozlju je održan

Okrugli stol na naslovnu temu. Ova tema aktualizirana

je iz razloga što često dolazi do nesuglasja kada je u pitanju

gospodarenje državnim šumama.

Taj prostor pokrivaju Uprave šuma Karlovac i Zagreb

putem svojih područnih šumarija.

Valja naglasiti da preko 50 % površine Parka prirode

pokrivaju šume, a državne se prostiru na 15 973 ha.

Budući su to regularne šume, gdje su dovršni sjekovi

neminovnost, ovaj gospodarski zahvat izaziva najviše

rasprava kod predstavnika lokalne samouprave, planinara,

a ponegdje i lokalnog stanovništva.

Da bi se problematika gospodarenja šumama približila

zainteresiranim, a koji se neposredno ne susreću s

istom, Upravno vijeće Parka prirode odlučilo je organizirati

Okrugli stol, gdje bi se raspravila ta problematika.

Okruglom stolu bili su nazočni predstavnici općina

i gradova, koji su u cijelosti ili djelomično u prostoru

Parka, predstavnici J.U. Park prirode, te predstavnici

javnih glasila.

Pored iznošenja teksta koji prezentiramo, nazočnima

je data na uvid jedna Osnova gospodarenja s gospodarskim

kartama, kako bi se pobliže upoznali s tim nezaobilaznim

dokumentima kada je u pitanju gospodarenje

državnim šumama.

Park prirode "Žumberak-Samoborsko gorje" ustanovljen

i proglašen 28. svibnja 1999. godine, jedan je

od već sada brojnih Parkova prirode u Hrvatskoj, a po

veličini drugi iza Velebita.

Smješten u zapadnom dijelu Hrvatske, omeđen sa

sjevera i zapada granicom sa Slovenijom, s jugozapada

rijekom Kupom, s juga prigorjem gradova i općina

(Ozalj, Krašić, Jastrebarsko i Klinča sela), te s istoka

obroncima Samoborskog gorja, koji pripadaju gradu

Samoboru. Svi spomenuti gradovi i općine dijelom su

u prostoru Parka, dok je samo općina Žumberak cijelom

svojom površinom unutar prostora Parka.

U geomorfološkom pogledu to je s Gorjancima u

Sloveniji jedinstven gorski masiv, u osnovi formiran

nakon značajnih tektonskih poremećaja na rubu panonskog

prostora. Smjer pružanja je od zapada prema

istoku. Na zapadu se naslanja na Kočevski rog koji pripada

Dinaridima.

Matični supstrati su uglavnom dolomiti i vapnenci,

ali ponegdje se javljaju flišnc stijene i tuf, posebice na

rubnim dijelovima. Sve to upućuje na genezu te litosfere

nastale tektonskim poremećajima, nakon čega se

1. UVOD

iz tog rubnog prostora povuklo Panonsko more. Ovaj

prostor karakterizira vrlo izražena reljefna slika, koja

je pored osnovne geomorfološke grade uvjetovana lakom

razgradnjom vapnenca i dolomita.

Bitan čimbenik u formiranju toga karakterističnog

reljefa svakako je i voda. Prostor Parka prirode bogat

je brojnim malim izvorima (trajnim i povremenim), te

malim vodotocima koji su na strmim padinama oblikovali

brojne duboke jaruge, a ponegdje i kanjone. Prirodni

čimbenici kao što su geološka podloga, reljefi klimatski

uvjeti stvorili su podlogu za stvaranje tala, koja

su ovdje vrlo različita, ali pogodna za biljni odnosno

šumski pokrov. Prema biljno-geografskoj podjeli ovaj

prostor pripada dvjema velikim biljno-geografskim

područjima, i to preddinarskom i predpanonskom.

Kultivirani prostori koje čine mnogobrojna mala naselja

okružena oranicama, livadama, pašnjacima, a ponegdje

i vinogradima, nastali su uglavnom na šumskim

krčevinama. Ti kultivari, zajedno s bujnim šumama,

brojnim izvorima i vodotocima, na tom reljefno vrlo

izraženom prostoru, uz kulturno povijesne vrijednosti,

uvjetovali su da se taj prostor proglasi Parkom prirode.

2. OPĆENITO O SUMAMA I GOSPODARSKOJ PODJELI

Šume i šumsko zemljište najvrjednije je prirodno

dobro koje čini uporišnu točku u ekosustavu prostora

Parka prirode. One pokrivaju preko 50 % površine.

Tako veliko učešće uvjetovano je vrlo izraženom konfiguracijom,

gdje krčenje šuma zbog velikih nagiba ili

kamenitog terena nije bilo od koristi za poljoprivredu.

Može se zapravo zaključiti da je krčenje u vrijeme

Vojne krajine, ali i nakon razvojačenja, zbog prenapučenosti

i ekstenzivnog bavljenja poljoprivredom zahvatilo

318

ponegdje i vrlo strme terene. Bavljenje ekstenzivnim

stočarstvom bilo je vrlo rašireno gdje su i šume

korištene za ispašu, a posebno one uz naselja. Kada se

tome doda neplanska sječa tih šuma te odnošenje listinca,

šume uz naselja značajno su bile devastirane. Dakle,

šume su značajno nekad, a i danas, utjecane čovjekom.

Raspored šuma dosta je ravnomjeran, s izuzetkom

jugozapadnog dijela (vivodinski kraj) gdje je šumovitost

nešto manja. Taj mozaični raspored obogaćuje pej-


zažnu sliku, i zajedno s poljoprivrednim površinama u

okruženju malih naselja na zaravnima i blažim padinama,

izvorima i malim vodotocima predstavlja posebnu

vrijednost tog brdskog prostora.

Kada se sagledavaju vlasnički odnosno posjednički

odnosi, koji su značajno utjecali na stanje šuma u prošlosti,

onda ih možemo podijeliti u tri skupine i to:

1. šume koje su bile državne i u vrijeme Vojne krajine,

a to su i danas

2. šume zemljišnih zajednica i imovnih općina, a koje

su društvene, odnosno državne od 1947. godine

3. šume u privatnom vlasništvu.

Sume pod 1, bile su čuvane i kroz zakonske odredbe

štićene, tako da su one s gospodarskog stanovišta

najvrednije.

Sume pod 2, od strane pravoužitnika bile su intenzivno

korištene i devastirane putem sječa, pašarenja,

žirenja, odnošenja listinca i na drugi način, tako da su

prelaskom pod državnu upravu bile uglavnom šikare ili

panjače.

Sume pod 3, u privatnom vlasništvu, samo su ponegdje

dobro gospodarene i po kvaliteti danas zaostaju za

državnim šumama.

Kroz ovo izlaganje želi se iskazati stanje državnih

šuma, gdje postoji cjelovit fond relevantnih podataka,

dok za privatne šume nema za sada potrebnih podataka.

Nije moguće iskazati ni površine tih šuma, jer granica

P.P. cijepa određene katastarske općine i treba prije

precizirati granicu i tek tada izvršiti determinaciju

pripadajućih šuma P.P.

2.a. Državne šume

Ovim šumama upravlja J. P. "Hrvatske šume" p. o.

Zagreb, putem Uprave šuma Karlovac (Šumarije

Ozalj, Krašić, Jastrebarsko) i Uprave šuma Zagreb

(Šumarija Samobor).

Gospodarska podjela vidljiva je na predočenoj karti

1:100 000, a ona je sljedeća:

Al) UPRAVA ŠUMA KARLOVAC

1. ŠUMARIJA OZALJ

- gospodarska jedinica "Sušica" (cijela)

- G.j. "Stražnji vrh" (mali dio)

2. ŠUMARIJA KRAŠIĆ

- G.j. "Žumberak-Kupčina" (cijela)

- G.j. "Blaževa gora" (cijela)

- G.j. "Slapnica" (veći dio)

3. ŠUMARIJA JASLREBARSKO

- G.j. "Plešivica" (veći dio)

A2) UPRAVA ŠUMA ZAGREB

1. G.j. "Novoselska gora-Žumberak" (najveći dio)

2. G.j. "Kal-Javorac" (manji dio)

Kada promatramo tu gospodarsku podjelu, onda se

može zaključiti da su to određene gospodarske cjeline,

uvjetovane stanjem terena te tipovima tala i tu prisutnim

šumskim zajednicama.

G.j. "Sušica" pokriva prostor na krajnjem zapadu i

uglavnom se prostire u slivnom području potoka Sušice.

U istoj se nalazi i najviši vrh žumberačkog gorja

"Sv. Gera" sa svojih 1 178 m nadmorske visine. Taj

prostor oko Sv. Gere nije bio dostupan cestom sa Hrvatske

strane početkom domovinskog rata, i šumarstvo

je to omogućilo 1992. godine izgradnjom ceste u sklopu

cestovnog povezivanja zapadnog dijela Žumberka

sa cestovnom mrežom Hrvatske. Do tada je taj prostor

bilo cestovno povezan sa Slovenijom (Metlika). Tada

je zajedno sa J. P Hrvatske ceste i HV od 1991. do

1994. god. izgrađeno oko 20 km raznih cesta. U tom

prostoru pored prostora Sv. Gere postoji problem vraćanja

oko 178 ha državnih šuma, koje su upravo zbog

nepostojanja cestovne mreže predane 1967. god. na

upravljanje GG Novo Mesto, a do tada su bile sastavni

dio G.j. "Sušica".

G.j. "Žumberak-Kupčina" zauzima prostor sliva

najvećeg potoka Kupčine.

Treća u tom nizu je G.j. "Blaževa gora" koja pokriva

vršni granični dio prema Republici Sloveniji, a nalazi se

također u slivu Kupčine. Prije 10-40 godina tu su bile

prezrele bukove šume koje su uglavnom posječene, a

danas su tu mlade bukove šume s nešto unesene crnogorice,

unesene zbog problema obnove tih bukovih

šuma. Ima nešto prezrelih šuma koje su zaštićene, a

smatramo da bi neke od njih trebalo obuhvatiti zaštitom.

U središnjem dijelu (Pogana jama) šumska cesta Sošice-

-Pogana jama spaja se sa slovenskom šumskom cestom

koja silazi u Kostanjevici na Krki, ali taj granični prijelaz,

kao i onaj oko 4 km zapadnije, nije u funkciji.

G.j. "Slapnica" pokriva sliv potoka Slapnica.

G.j. "Plešivica" dio je Samoborskog gorja i uglavnom

pripada slivu sada već u donjem toku rječice Kupčine,

a jedan manji dio Rudarskoj gradni, dakle Savi.

G.j. "Žumberak-Novoselska gora" za razliku od ranije

spomenutih koje se steru uglavnom od sjevera prema

jugu, spušta se prema istoku gdje teku Bregana,

Slapnica, Lipovača i Rudarska gradna u Savu.

G.j. "Kal-Javorovac" nalazi u Parku prirode sa svojim

najzapadnijim dijelom, a ispod G.j. "Žumberak-

Novoselska gora".

2.b. Privatne šume

Za ove šume, kao stoje istaknuto nemamo pouzdanih

podataka o površinama, a još manje o ostalim relevantnim

podacima.

Dosta su neravnomjerno raspoređene i uglavnom se

naslanjaju na državne šume. Stanje tih šuma po kvaliteti,

uzgojnom obliku i drvnoj zalihi znatno zaostaju za

državnim.

319


3. BILJNE ZAJEDNICE

U prostoru Parka najzastupljenija je zajednica bukve

s raznim prelaznim oblicima, a ako pobliže razmotrimo

florističku gradu i ekološke značajke, onda možemo

zaključiati sljedeće: biljno-geografski položaj

pripada panonskom sektoru Ilirske provincije srednjoeuropske

vegetacijske regije.

U prostoru Parka imamo dvije biljno-geografske

zone. Niži položaji pripadaju klimazonalnoj zajednici

kitnjaka i običnog graba, a viši klimatskoj zoni bukovih

šuma. Radi velike razvedenosti reljefa i različitosti

biološkog sastava, granica između vegetacijskih zona

je ponekad vrlo difuzna. Kada sagledavamo zastupljenost

pojedine biljne (šumske) zajednice, onda ističemo

samo one najzastupljenije i to:

1. brdska šuma bukve (Fagetum illyricum montanum

Horvat)

2. šume kitnjaka i običnog graba (Querco petraeae

carpinetum illyricum Horvat)

3. šuma kitnjaka i pitomog kestena (Querco - Castaneetum

sativae Horvat)

4. šuma medunca i crnog graba (Querco - Ostryetum

carpinifoliae)

Na cijelom prostoru P. P. mogu se susresti umjetno

podignute sastojine crnogorice, koje danas zauzimaju

oko 8 % površine šumskih tala u državnom vlasništvu.

Razlozi unosa crnogorice leže u činjenici da su, kao što

je napomenuto, oko naselja šume bile devastirane i rekonstrukcjia

je obavljena Crnogorkom kao najpovoljnijom

pionirskom vrstom, koja bi trebala stvoriti uvjete

da se nakon proizvodnog ciklusa ponovo pojave domaće,

autoktone vrste drveća.

Ove razne prirodne biljne zajednice uvjetovane su

pored geografskih i klimatskih prilika i tlima, odnosno

matičnim supstratima na kojima su se formirala ta tla.

Za naglasiti je da kao matični supstrati dominiraju dolomiti

i vapnenci.

Prema Zakonu o šumama šume dijelimo na gospodarske,

zaštitne i one posebne namjene.

Od ukupno 15 973,12 ha šuma i šumskog zemljišta

na gospodarske šume otpada 13 190,52 ha ili 83 %, a

na zaštitne (razni oblici zaštite) i za posebne namjene

2782,60 ha ili 17%.

Gospodarske šume produciraju drvnu masu koja se

temeljem osnova gospodarenja, a koje odobrava Ministarstvo

poljoprivrede i šumarstva, iskorištava.

Osnovno je proizvnodnja drvnih sortimenata (drvo

za mehaničku i kemijsku preradu, te ogrjev), a tu su još

Tablica 1.

4. BITNI PODACI ZA DRŽAVNE SUME

koristi od lova i sporednih šumskih proizvoda (šumsko

sjeme, gljive, razno bilje, kamen i dr.)

Pored ovih neposrednih koristi neuporedivo su veće

one neizravne, općekorisne, koje se ogledaju kroz zaštitu

tla od erozije, proizvodnju kisika, pročišćavanje

zraka, ragulaciju vodnog režima, ublažavanje vjetrova

i topline zraka, zaštitu prometnica i naselja, rekreativne

i druge aktivnosti, te niz drugih manjih ali vrijednih

koristi.

Najvažnije gospodarske aktivnosti sastoje se od uzgojnih

radova (omogućavanje prirodne obnove, sadnje

Gospodarska

jedinica

Površina u

PP

ha

Drvna zaliha

m 3

Etat u I

polurazdoblju

(10. god.)

m 3

Površina

dovršnih sjekova u

[pol. (10. god.)

ha

Zaštitne šume i

šume posebne

namjene

ha

UPRAVA ŠUMA KARLOVAC

Sušica

Stražnji vrh

Slapnica

Plešivica

Kupčina Zumberak

Blaževa gora

1989,13

801,36

1898,30

1342,38

2997,82

1864,59

420379

143338

272908

203264

396350

364740

37345

4109

36510

6746

55609

51022

91,64

15,30

103,03

44,50

215,07

205,61

115,31

236,80

930,35

803,14

UKUPNO

10893,58

1800979

191341

675,15

2085,60

UPRAVA ŠUMA ZAGREB

Zumberak -

Novoselska gora

Kal - Javorac

UKUPNO

4574,98

504,56

5079,54

796702

89146

885848

182892

50762

233654

-

-

-

530

167

697

SVEUKUPNO

15973,12

2686827

424995

675,15

2782,60

320


iljaka, njege i čišćenja, zdravstvene zaštite, čuvanje,

zaštite od požara itd.), aktivnostima kojima se utječe

na kvalitetu stabala na određenoj šumskoj površini, a

koje se onda koriste kao drvni proizvodi.

Da bi se znalo s čim je određena organizacija zadužena,

ona u osnovi gospodarenja ima sistematiziran

fond potrebnih podataka, a mi ćemo se ovdje pozabaviti

samo određenim bitnim podacima iskazanim u tablici 1.

Za Upravu šuma Zagreb ne iskazujemo površine

dovršnih sjekova, budući gospodarska jedinica "Žumberak-Novoselska

gora" ide u izvanrednu reviziju i

značajno će se mijenjati elementi gospodarenja, gdje

će se smanjiti sječe, a time i dovršni sjekovi, dakle oni

kada se posjeku sva stabla na određenoj površini. U dijelu

G.j. "Kal-Javorac" nema u važećem polurazdoblju

propisane do vršne sječe.

Iz iskaza podataka u tablici, dade se izvesti određene

zaključke, a oni se sastoje u sljedećem:

drvna zaliha je značajna i ona iznosi 2 686 827 m',

a dominira bukva, zatim grab, hrast kitnjak i druge

vrste, s pojedinačno malim učešćem,

- etat ili količina godišnje sječe iznosi 42 499 m 3 ili

1,58 % od drvne zalihe,

kao bitno ističemo sječu zadnjeg dobnog razreda

(ekonomski zrela šuma), kada se uklanjaju sva stabla,

te se dobiva loša vizuelna slika; ove površine

iznose godišnje 67,51 ha, s iznimkom G.j.. Žumberak-Novoselska

gora iz navedenih razloga; te površine

su mozaično raspoređene u prostoru ali se ipak

dogodi da se takove sječe izvrše na većem cjelovitom

prostoru, pa treba postaviti takve planove, kako

se tako nešto ne bi događalo; ove sječe su neminovnost

da bi se osigurala obnova gospodarskih šuma,

- što se tiče zaštićenih objekata, koji su uglavnom

zaštićeni na inicijativu šumara, oni zauzimaju oko

17 % površine državnih šuma; da lije ta zaštićenost

zadovoljavajuća ostaje za raspravu, ali osobno smatramo

da se treba povećati.

Drvna zaliha iz dana u dan povećava se i za prosječno

deset godina to povećanje iznosi oko 97 000 m\ a

to predstavlja oko 18 % prirasta. To znači da se sječe

manje od prirasta, jer je to dugoročni cilj potrajnosti

gospodarenja, uglavnom za sve šume Hrvatske. Ovaj

porast zaliha uvjetovanje stanjem šuma, a cilj je povećavati

zalihu, sve dok se ne iskoriste potencijalne mogućnosti

tla i šumskih sastojina.

- predstavnici grada Samobora i općine Žumberak

smatraju da šumarstvo ne gospodari na za njih zadovoljavajući

način, odnosno da se previše siječe,

te su izrazili sumnju u pouzdanost podataka koje

prezentira šumarstvo; istakli su da ne postoji zadovoljavajuća

komunikacija između lokalne samo-

5. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Ako znamo da postoje određena korelacija između

drvne i lisne mase, onda valja zaključiti da se šume u

Parku prirode u ekološkom i gospodarskom smislu popravljaju.

Svi relevantni podaci crpljeni su iz osnova gospodarenja,

a kako ta osnova izgleda i što sve sadrži stavljamo

na uvid, a voljni smo dati dodatna obrazloženja.

Ovdje je važno istaknuti ekonomsku zrelost, koja nastupa

onda kada sastojina može dati najveći prihod na

tržištu drvnih sortimenata. Šumama se gospodari tako

da se uglavnom obavlja prirodna obnova, a tamo gdje

to ne uspije umjetno se dopunjava, jer prema načelima

u šumarstvu teži se ostavljanju generacijama vrjednijih

šuma, nego stoje prethodna ganeracija to zatekla.

Iz iznesenog dade se zaključiti sljedeće:

- državnim šumama gospodari se na temelju osnova

gospodarenja,

- sječe se odvijaju po određenom zacrtanom redu i

nadziru ih šumarske inspekcije,

- propisi osnova gospodarenja vrijede 10 godina, ako

se zbog više sile (bolesti, ledolomi, vjetrolomi i si.)

ne steknu uvjeti za raniju reviziju; u osnovi se stvara

i projekcija za idućih 10 godina, što znači da se

osnovom obuhvaća plansko razdoblje od 20 godina,

uz projekciju za 40 godina,

- zalihe drvne mase iz godine u godinu se povećavaju,

a razlozi leže u činjenici što se siječe manje od

prirasta.

Valja ovdje naglasiti da su ovi podaci bazirani na inventarizaciji

šuma putem egzaktnih metoda i vođenja

evidencija o svim relevantnim podacima.

Da bi se uspješno gospodarilo šumama i do 10 %

površine svake godine se tretira kroz razne gospodarske

oblike, tako da se za 10 godina gotovo cijela površina

na određeni način tretira, a permanentno se čuva i

nadzire po pitanju svih promjena koje se događaju u

tom ekosustavu.

Na kraju smatramo da šumsko gospodarenje treba

sagledati u sklopu cjelovitog gospodarenja šumama u

Hrvatskoj, te integralno sa svim ostalim gospodarstvima

u prostoru parka.

Imajući u vidu da svako zadiranje u prirodu ipak na

određeni način remeti ekološku ravnotežu, potrebno je

kod svih subjekata koji zadiru u prostor povećati odgovornost

prema prirodnim i inim vrijednostima, kako bi se

budućim pokoljenjima osigurali uvjeti za održiv razvoj.

uprave i šumarstva, te da bi trebali znati što šumarstvo

planira godišnje i dugoročno raditi na njihovom

prostoru, a posebice kada su u pitanju sječe i to

ponajprije one dovršne,

predstavnici Uprava šuma obrazlagali su način dugoročnog

i godišnjeg planiranja, naglašavajući da

321


sječe i druge radove obavljaju na temelju propisa

Osnova gospodarenja, te da realizaciju planova

nadzire inspekcija, i da ne izlaze iz tih planovima

zadanih okvira,

predstavnici Parka prirode istakli su potrebu ugradnje

u Osnove gospodarenja određenih njihovih

uvjeta zaštite prirode, kako bi se zaštitile prilikom

sječe određene vrijednosti, koje do sada nisu bile u

dovoljnoj mjeri zaštićene, odnosno prepoznate,

svi su se sudionici složili da komunikacija i suradnja

šumarstva i zainteresiranih za gospodarenje

šumama u prostoru Parka prirode nije zadovoljavajuća

i da se bezuvjetno mora dignuti na višu razinu,

kako bi se zadovoljili naoko različiti, ali ipak zajednički

interesi,

čišćenje cijeloga prostora Parka, a posebice šuma

od divljih odlagališta smeća, jedan je od primarnih

zadataka, pa je potrebna sinkronizirana aktivnost da

se taj akutan problem započne rješavati,

edukacija stanovništva mora biti sve prisutnija, a u

sklopu iste i upoznavanje s načinom i ciljevima gospodarenja

šumama.

Dujo Pavelić

1. Grupa autora, 1996.: Žumberak: "Baština i izazovi

budućnosti" (Zbornik u čast 700-te obljetnice

prvog spomena imena Žumberak)

2. Martinović, J., 1997.: "Tloznanstvo u zaštiti

okoliša"

LITERATURA:

3. Odjeli za uređivanje šuma, Uprava šuma Karlovac i

Zagreb: Osnove gospodarenja za gospodarske

jedinice koje ulaze u sastav Parka prirode

4. Čampa, L., 1991.: "Po Žumberku i Gorjancima"

PROJEKTIRANI NESTANAK KOPACKOGA RITA

Politika agrara i Vodoprivrede u sukobu sa zaštitarima prirode

U časopisu "Hrvatska vodoprivreda" (studeni

2000., br. 28) pročitali smo vrlo zanimljiv članak uvaženoga

profesora Ognjena B o n a c c i a (2000.) "Plavljene

površine kao bitan dio ekosustava" u kojem objašnjava

pojavu poplave. Našu pozornost zaokupila su dva, za

nas, bitna zaključka: a) kritika upućena vodograditeljstvu

(vodograditeljima, H. vodoprivredi), koja se može

shvatiti kao pošteno priznanje slabe (eko) izobraženosti,

nerazvijenosti upravljačkih struktura, najčešće sukoba

interesa pojedinaca, a mi bi dodali uskih, često i osobnih

interesa vodećih ljudi u H. vodoprivredi, kojima u prošlosti,

a i danas, nije nimalo stalo do ekologije, zaštite

prirode i općenito do očuvanja preostalih izvornih dijelova

prirode s kojima još raspolaže Hrvatska. On je to

nazvao "tvrdima inženjerijskim pristupom, koji se po

njegovom uvjerenju postepeno napušta i prelazi (citiramo):

"... na prirodne sustave, tj. na renaturalizaciju plavljenih

površina i b) da o pojavi poplave različito razmišljaju

hidrolozi, geomorfolozi, ekonomisti i ekolozi, pa

su pristupi ovoj pojavi često dijametralno suprotni i najčešće

ih nije moguće usuglasiti.

No prije nego što objasnimo o čemu je riječ, nužno

je reci nešto o poplavi u Baranji.

POJAVA POPLAVE U BARANJI I KOPAČKOM RITU

Prema Bonacciu pojavu poplave u Baranji i glasovitom

Dunavsko-dravskom trokutu možemo definirati

poplavom kratkotrajnoga povratnoga razdoblja ili kao

prostor aktivnoga plavljenja područja.

Cijeli Kopački rit 1 može se shvatiti kao velika retencija

za prihvat izlivenih dunavskih voda, koja ima prirodni

terenski prag, što omogućava da se tek mali dio

voda zadrži u ritu. Pri porastu Dunava voda ulazi u Kopački

rit, prelijeva i plavi terene, podiže svoju razinu

sve do kulminacije dotoka. Glavni dovodnik vode je

kanal Hulovo, a odvodnik kanal Renovo (Pustafok). Za

vrijeme poplava ovisno o vodostaju, uključuju se i drugi

kanali kao što su: Nagyhatfok, Pačfok (ili Bačfok),

Dombofok, Žemža, Kovačfok, Galješnica i drugi koji

1 Pod širim pojmom Kopački rit: a) podrazumijeva se poplavno područje ritova koje se nalazi sjevero-istočno od grada Osijeka, u Baranji,

u zamišljenom trokutu što ga čine rijeke Drava i Dunav. Rijeka Dunav je istočna, a rijeka Drava južna granica Kopačkoga rita. Zapadnom i

sjeverozapadnom granicom mogla bi se označiti zamišljena linija koja vodi cestom Osijek - Bilje - Kopačevo i kod Sakadaša se nadovezuje

na nasip "Zmajevac - Kopačevo" koji završava podno (lesne uzvisine) Zmajevačkc planine, gotovo na 1424 riječnom kilometru Dunava;

b) prema katastru Ribolovnog centra Apatina, Kopački rit je ribolovni revir istočno od sela Kopačeva veličine 4.360 ha (Crvenčanin - Pinčir,1965);

c) prema Zakonu o zaštiti prirode iz 1967. godine, Kopački rit je dio Posebnog zoološkog rezervata veličine 7.000 ha.

322


su u prošlosti imali veliki ribolovno-gospodarstveni

značaj 2 (Getz, Maj s toro vi ć, 1991).

Načelno, plavljenje Kopačkoga rita događa se zbog

topljenja snijega i obilnih oborina u području Alpa i

Tatra. Kada vodostaj Dunava dosegne + 150 cm (prema

vodomjeru a Apatinu; "0" kota je na 78,84 m.n.m.),

voda počinje ulaziti u Kopački rit. Viši vodostaj iznad

+500 cm, dovodi do pravljenja cijeloga Kopačkoga

rita. Poplava će zahvatiti sve površine u prostoru od

nasipa "Drava-Dunav " i "Zmajevac-Kopačevo" pa do

Dunava na istoku i rijeke Drave na jugu. Nepoplavljena

će ostati obalna terasa Drave, Dunava, Vemeljskoga

dunavaca i neke više grede u samom ritu (Remeta,

83,50 m.n.m.) (vidi zemljovid).

Velike, tz. katastrofalne poplave' nastaju ako vodostaj

poraste iznad +600 cm, s tendencijom prema

+800 cm. U takvim situacijama Kopački rit poprima

oblik velikog jezera iz kojega mjestimično proviruju

krošnje vrbovih stabala. Najviši vodostaj zabilježen je

24725. lipnja 1965. godine i iznosio je +825 cm.

Poplave traju različito vrijeme. Prema prikupljenim

podacima (Godišnjak vodostaja Hidrometerološke službe,

1936/1946., 1951/1960.,) rijeka Dunav poplavljuje

niske terene Kopačkoga rita u prosjeku 3,2 puta godišnje.

Poplave traju prosječno 101,5 dana a godini

(Vasić, 1965).

Pojava poplave nije isključivo vezana za određeno

godišnje doba. Poznato je nekoliko pojavnih obilježja

poplave. Tako je zapaženo da će nakon blage (europske)

zime bez oborina doći do poplave u veljači, ožujku

i travnju. Zovu ih još i kratkotrajnima, jer ne traju

duže od 30 dana. Ako je u Alpama zima bila oštra i

duga s dosta oborina, poplava će se javiti u svibnju i lipnju.

I ove poplave ne traju duže od 30 dana. Ukoliko

je zima a Europi bila oštra i dugotrajna, a proljeće i ljeto

kišovito, nastaju velike poplave koje traju od ožujka

do kolovoza. Poplave se javljaju i u prosincu (tz. zimska

voda). Nastaju zbog obilnih padalina a planinskom

dijelu Dunava. O njihovoj učestalosti postoje oprečna

mišljenja; na pojavu poplave zimi izgleda utječu hidroenergetski

objekti i uređenje vodotoka i zemljišta u

gornjem toku Dunava.

Poplava se može javiti i zimi (prosinac/siječanj)

kada temperature zraka padnu ispod -20 "C. Zbog toga

se znalo dogoditi da sante leda nizvodno od ušća Drave

(Daljska krivina) pregrade Dunav i stvore ledenu barijeru,

tz. "ledeni čep". Voda bi se u tom slučaju razlila

po ritu i zadržala sve dok ledolomci ne bi probili led.

Zimske poplave s ledom ostavile bi tragove na drveću

u obliku prstenova oštećčene kore, koji se još danas zapažaju

na nekim mjestima.

Za vrijeme visokih vodostaja Dunav teče cijelom

širinom Kopačkoga rita i djelomično koritom rijeke

Drave (do 12 r. km.). Utjecaj rijeke Drave na ekosustav

Kopačkoga rita manjeg je značaja, pogotovo ako je

Dunav nizak. Visoki vodostaj Dunava zaustavlja normalni

protok Drave, pa se u njenom koritu javlja uspor

vode koji se zapaža sve do 50 r. km. do Belišća.

Visoke vode povećavaju brzinu protjecanja, a niske

izazivaju eroziju korita. Povećana erozija korita rijeke

povećana je skraćivanjem i poravnavanjem toka rijeke

tz. prekopima. Od ulaska Dunava iz Mađarske u Hrvatsku

do utoka rijeke Drave, Dunav je u poslijednjih 170

godina skraćen za 19 km. Zapaženo je da srednje vode

zaliježu sve dublje u dunavsko i dravsko korito, tako

da nasipi na nekim dijelovima podravlja gube svoju

namjenu. Tako je npr. srednji vodostaj Dunava za

razdoblje 1923-1948. iznosio je +354 cm, da bi pao za

45 cm prema razdoblju 1951-1985. godine, dakle na

+300 cm.

Raznovrsnim hidrotehničkim zahvatima, mjerama

zaštite od bujica uređenjem šumskoga zemljišta u gornjoj

Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, uključujući

SILINA TOKA DUNAVA U PROŠLOSTI

i izgradnju brojnih elektrana, ograničeno je razlijevanje

rijeke na područje forlanda (inženjerskog i administrativnog

plavljenog područja). Obala rijeke stabilizirana

:

Kanale u Kopačkom ritu dijelimo na (prirodne i prokopane), na: a) ekološko-hidrološki značajne (primarne), jer su manjeviše cijelu godinu

pod vodom te time utječu na opstojnost: bakterija, gljiva, algi, vodenoga bilja, beskralješnjaka i kralješnjaka, posebiceo ptica vodarica,

b) manje značajne (sekundarne) koji su u funkciji naplavljivanja samo tijekom porasta vodostaja Dunava iznad + 300 cm. Primami kanali

su: Stara biljska Drava, Novi kanal Sakadaš, Čonakut, Hulovo, Renovo (Pusta fok), - sekundarni: Remeta, Šlajs, Pumpa, Mangola, Stari

prinasipni, Nadjhatfok, Arvafok, Šebcšfok, Pačfok (ili Bačfok), Dombofok, Kovačfok, Žcmža, Galješnica, Ciganski bogaz i dr.

Primami kanali su stalno pod vodom, različite su dubine (ovisno od visine vodostaja u poplavi), širine 20 - 40 metara, s obalnom terasom

nalik na "gredu" sa zanimljivim biljnim obraštajem. Sporedni kanali dolaze do izražaja kada vodostaj Dunava poraste iznad + 300 cm.

Većim dijelom godine su bez vode i liče na dublje jaruge. U prošlosti su imali veliki gospodarstveni (ribarski) značaj. Kanali Kopačkoga

rita mogu se definirati i u odnosu na smjer kretanja vode i pripadnost značajnijim vodenim površinama. Tako su npr. "dunavski" kanali:

Pačfok, Dombofok, Žemža, Galješnica, Kovačfok, Hulovo, "dravski": Renovo, Ciganski bogaz i više neimenovanih kanala, "jezerski"

(Kopačko jezero): Čonakut, Šlajs, Pumpa, Nadjhatfok, Hulovo, Poroslo, Gorba, Krstine, Šantafok, "prinasipni" (uz nasip "Drava - Dunav"):

Novi kanal Sakadaš, Birofok, (prema Andarić bari), Remeta, Stara biljska Drava.

"' Pod pojmom katastrofalnih (katastrofičnih) poplava podrazumijevamo poplave koje prouzrokuju proboje nasipa i velike štete a zaobalju.

U katastrofalnoj poplavi stradavaju: naselja, obiteljske kuće, industrijska postrojenja, ceste, putcvi, poljodjelske kulture, šumski rasadnici,

plantaže ea - topola. Uzrokuju ugibanje stoke, divljači i drugih životinja. Često stradavaju i ljudi. Katastrofalne poplave u Baranji zabilježene

su u godinama: 1834., 1836., 1837., 1853., 1876., 1926., 1965., 1972. (Marjanović - Madjar, 1986).

323


je brojnim kamenim "perima" (deflektorima), kamenom

i drugim materijalom stoje ekološki neprihvatljivo. Budući

da živimo u prostoru neposredne urbane sredine

(grad Osijek je samo 10 km od Kopačkoga rita), velikih

potreba za riječnim transportom, sve većim zahtjevima

za navodnjavanjima, prostorima za rekreaciju (turizam)

i gradnju obiteljskih kuća koje se nekontrolirano približavaju

Kopačkom ritu itd., težnja za što prirodnijim

okolišem koji bi ispunjavao visoke međunarodne kriterije

osnovom kojih bi se Kopački rit mogao proglasiti

nacionalnim parkom - nije više moguća.

Prema tomu, onih velikih prirodnih prodora Dunava

kroz Kopački rit prema rijeci Dravi kojima bi se

promijenio izgled krajolika, usudili bi se tvrditi, neće

biti. Ovo mišljenje ne dijele ovdašnji vodograditelji

koji ostavljaju mogućnost iznenađenja glede općih

promjena klime u Europi i svijetu. Nažalost izostanak

"katastrofalnih" poplava dovodi do ekološkog starenja

Kopačkoga rita, postepenog nestajanja njegovih glasovitih

bara i "jezera", dunavaca, fokova i kanala, nepreglednih

tršćaka, a na koje nas danas upućuju nazivi sa

starih zemljovida i usmena predaja ovdašnjih stanovnika.

Izostanak dugotrajnih poplava znatno utječe na raznolikost

i brojnost biljnih i životinjskih vrsta, usmjeravajući

je izvjesnoj uniformnosti, dominantnosti nekih

vrsta, stvarajući usputno prostor za prenamnoženje i

prilagođavanje aloktonim vrstama.

Za većinu sadašnjih vrsta koje žive na ovome području

poplava znači veću mogućnost razvoja, veći

prostor za pronalaženje hrane, veću sigurnost (od ljudi)

za gnježđenje. Stoga nije čudno što će poneki zaljubljenik

u prirodu ovoga kraja, ali i ozbiljni znastvenik,

napisati daje poplava "krv" koja život znaci, blagodat

za mnoge životinjske i biljne vrste.

Nasuprot tomu, za vodograditelje je poplava izazov,

građevinski problem za koji su oni pozvani da ga riješe

u što kraćem vremenu i sa što manje novčanih sredstava,

na opće zadovoljstvo i korist društva. U tim društveno

opravdanim okvirima koji se povlače od početka civilizacije,

pa do po prilici 60-tih godina, sada već prošloga

stoljeća, nije bilo mjesta ekološkim protuslovljima

i zahtjevima. Ekolozi (točnije zaštitari prirode)

doživljavani su kao zanesenjaci, nerazumni ljudi, a u

nekim slučajevima priskrbili bi i epitet sabotera, destruktivaca

koji priječe prosperitet društvenoga i gospodarskoga

razvoja. U svim poznatijim javnim protivljenjima

zaštitara prirode protiv nerazumnih planova, projekata

vodoprivrednika, a u kojima bi se naslutila šteta

za okoliš, vodoprivrednici bi odgovarali poznatom krilaticom

višeg društvenoga interesa (VDI-a). Manjeviše

svaka rekonstrukcija nasipa ili gradnja novih nasipa,

melioracijskih kanala proglašavana je VDI-som,

kojemu se nije moglo suprostaviti nikakovim razložnim

prijedlogom ili isticanjem ekološke vrijednosti, npr.

šume, gnijezdilišta rijetkih močvarica, habitatom divljači

ili potpisanom (od strane Hrvatske) međunarodnom

konvencijom. Nažalost situacija se nije bitno promijenila

ni u slobodnoj Hrvatskoj, jer su vodograditelji (ne

svi), njihovo viđenje ekologije i namjere ostale iste kao

i u prošlom društveno-političkom sustavu.

NESPORAZUM S VODOPRIVREDOM

ske cijeline,

- promjene ekoloških posebnosti staništa koje dovode

do izmjene tehnologije podizanja šuma, sadnji

manje vrijednih vrsta drveća i si.,

gubitak nekog močvarnog područja, bare, jezera,

vlažnoga i staništa na kojemu su se okupljale i gnijezdile

danas već rijetke vrste ptica vodarica,

- gubitak mrijestilišta i prirodnih rastilišta riječne

ribe koja služi i kao hrana pticama močvaricama,

- poremaćaji hidrorežima u plavljenom i branjenom

području, sa svim posljedicama na mrijest i rast

slatkovodne ribe, razvoj beskralježnjaka i drugih

životinja vezanih uz vodu i vlažna područja,

- poremećaji u ekosustavu, stoje kasnije pogodovalo

razvoju stranih (aloktonih) vrsta životinja i biljaka

često škodljivih za izvorne vrste,

- što se nasipima, novo izgrađenim putevima, izgrađenim

kanalima i sličnim zahvatima omogućio nesmetani

ulaz ljudi u djevičanske, posebno čuvane dijelove

prirode (slika 1),

Bezrazložnim hidro melioracijama u Baranji i Bačkoj

(u Podunavlju) suprostavili su se: šumari, zaštitari

prirode, ornitolozi, poneki ihtiolog, lovni stručnjaci i

lovci s međunarodnim renomeom, ponekad i iz najviših

redova zakonodavne i izvršne vlasti bivše Jugoslavije.

Najčešći razlozi protivljenja bili su:

- mogući poremećaji u tokovima podzemnih voda,

što dovodi do sušenja gospodarski vrijednih šuma,

zadiranje (nasipima, kanalima) u jedinstvene šum-

Slika 1. Nasip "Drava-Dunav" omogućio je nesmetani ulaz (ne)civilizacije

u središnje dijelove izvorne prirode Kopačkoga rita.

325


zbog nepoštivanja ugovorenih obveza o privremenom

korištenju zaštićenog područja, ne dovođenu

istoga u prvobitno stanje, izbjegavanju saniranja

nastalih šteta, o čemu će još biti riječi u nastavku

ovoga teksta.

U "Jelenovom" biltenu br. 38 iz 1969. godine nalazimo

tekst šumara Ivana Isakovića (1969) (citiramo):

"Baranjski nasip (nasip "Drava-Dunav", 18 km.) od

Osijeka do Kopačeva je prosto iznuđen od nekih političara

i vodoprivrednika. Kada je već započet, traži se

da šumarstvo financira njegovu izgradnju, iako za to

nemaju interesa. Evo nekoliko podataka o tome:

uz tešku borbu trasa je pomaknuta na zapad, kako

se ne bi uništavala prirodna i ekonomska vrijednost

plavnoga područja u odnosu na ukupnu proizvodnju

biomase biljnoga i životinjskoga svijeta,

obećano je 4000 ha poljoprivrednoga zemljišta koje

će se moći koristiti?

Na ovakav način podignuti nasip s ustavom kod

Kopačeva, a bez crpne stanice ne riješava vodni režim

u tz. "zaštićenom" (od poplave) području. To su najniži

UTJECAJ LOKALNE POLITIKE

dijelovi kopačevskih močvara koje će postati recipient

voda. Naše Gazdinstvo 4 dobit će oko 2000 ha "zaštićene"

površine, koja po pedološkim analizama odgovara,

u najboljem slučaju, samo za vrbove šume, a to smo

imali i prije izgradnje nasipa. S druge strane prema

ocjenama najpoznatijih pedologa koje je angažirao

PIK "Belje", ovo se područje neće moći koristiti bez

daljnih ogromnih ulaganja uz stalno ispumpavanje

vode, što oni neće htjeti činiti".

Sukob šumara i zaštitara prirode s vodoprivredom,

a koje je kulminiralo 70-tih godina, samo je slijed protivljenja

izgradnji nasipa preko Kopačkoga rita koji su

predložili davne 1909. godine mađarski vodograditelji,

dok je još Kopački rit bio u sklopu Vlastelinstva

"Belje", u vlasništvu obitelji Habsburg Sasz-Teschen.

PROJEKTIRANI NESTANAK KOPAČKOGA RITA

Uz spomenuti projekt iz 1909. godine veže se projekt

"HIDROPROJEKTA" Zemaljskoga projektnoga

zavoda za melioracije i regulacije iz Zagreba, koji je

naručilo Državno dobro "Belje". Prema ovome projektu

iz 1949. godine, trasa nasipa pružala se gotovo uz

samu obalnu terasu Dunava (vidi zemljovid) i daje kojim

slučajem došlo do realizacije istoga, Kopačkoga

rita više ne bi bilo (Hidroprojekt..., 1954).

Sljedećim projektom iz 1966. godine" trebala je biti

presječena Remeta, najviša greda u Kopačkome ritu

(83,50 m.n.m.) gdje se, kako je poznato, u vrijeme poplave

sklanja jelenska divljač, divlje svinje, jazavci,

lisice i druge životinje. Nerijetko se ovdje za vrijeme

poplave može zapaziti na staroj vrbi lisicu i fazana

kako strpljivo čekaju opadanje vodostaja i tlo pod nogama.

Ponekad velika nevolja može zbližiti iskonske

neprijatelje.

Današnja trasa, zapravo nasip "Drava-Dunav" presjekao

je (ekološki) vrijedan habitat ptica vodarica i

mrijesnu površinu šarana i druge riječne ribe. Odvojeni

od utjecaja poplave ostale su bare: Mađarska, Istrizina,

Ajzengraben, Jančirit, Borbaj i Općinski pašnjak

(Getz, 1991), koje će s vremenom presušiti i obrasti

biljnim zajednicama ritskih livada i kasnije šumom.

Šumari su predlagali varijantu uz sadašnju cestu -

nasip Osijek-Bilje, uz dodatnu zaštitu sela Bilja i Kopačeva,

čime bi se očuvala cjelovitost Kopačkoga rita

u granicama Posebnog zoološkog rezervata.

Nažalost, u gradnji nasipa "Drava-Dunav" određenu

ulogu odigrala je lokalna politika i političari, koji se

nisu slagali s "Jelenovcima", beogradskim poduzećem

koje im se nametnulo s brojnim ograničenjima u pogledu

lova, ribolova i politike oblikovanja Baranje prema

svojim mjerilima i uplivom. Stoga ovu varijantu mnogi

smatraju stanovitim revanšizmom prikrivenog protivljenja

i stanovitim animozitetom prema svemu onome

stoje predlagao LŠG "Jelen". Postoje i druga mišljenja

kojima se preferira isključivo struka, vodograditeljstvo.

Namjera (službenih) zaštitara prirode, šumara, lovaca,

ornitologa za zaštititom ovog područja, potpuno

se okrenula u korist vodoprivrede nakon katastrofalne

poplave a 1965. godini. Krilatica VDI-a došla je do punog

izražaja. VDl-u su se priklonili i zaštitari bivšega

Republičkog zavoda za zaštitu prirode, koji izgleda

nisu zaboravili raspuštanje Zavoda zbog suprostavljanja

izgradnji hidroelektrane na rijeci Krki.

Uskoro je krenula izgradnja nasipa od Sakadaša

prema Osijeku. U Kopački rit ulaze bageri i drugi stro-

4 Lovno-šumsko gazdinstvo "Jelen" - Beograd, sljednik je Uprave saveznih lovišta - Beograd, osnovano Rješenjem Vlade SFRJ od 28. 7.

1952. pod br. IV.-2590 i Uprave uzgajališta divljači "Jelen" - Beograd nakon izdvajanja lovno-šumskih površina iz sustava Državnoga

dobra "Belje". Zvanično LSG "Jelen" postaje 1959. godine Rješenjem SIV-a R.p. br. 295 od 24. 11. 1959. godine.

s Velika poplava u 1965. godini s tragičnim posljedicama za pučanstvo Baranje inicirala je izradu studije: "Visoki vodni nivoi Drave i

Dunava; "Projekt" - Zagreb, Studija V.V.N.). Studiju je naručio Fond za vodoprivredu SR Hrvatske (Majstorović, 1998).

326


jevi PIM-a "Ivan Milutinovic" iz Beograda. Iskopavaju

se zemljane kasete za prijem refuliranoga pijeska.

Nasip je dovršen 1971. godine .

Osim izgradnje ovoga nasipa, šumare je iritirao Zakon

o vodama na temelju kojega su vodograditelji polagali

pravo na tz. "kopitnicu" (10 m) prostor uz obalu i

nasip (10+55+20 m) u kojemu su se ponekad nalazili

dijelovi gospodarski vrijednih šuma. Nadalje, nasipi su

prolazili sredinom lovno-šumskih revira koji su davani

Prilikom pokušaja sanacije hulovskoga praga, zaboravilo

se na finu slojevitost taložine nastalu dugogodišnjom

dinamikom plavljenja i otplavljivanja, na materijal

povezan humusom, žiljem različitih vodenih biljaka

i životinja koje su živjele u takvom okolišu, a

koje su mu davale izuzetnu čvrstoću i otpornost na

protok vode. Godinu dana kasnije na intervenciju zaštitara

prirode prag se pokušao popraviti pleterima vrbovog

šiblja (fašinama) i kamenom, što također nije

izvedeno na primjeren način, zbog čega se iza pregrau

zakup lokalnim stočarima, što nije bilo u skladu s

lovnim gospodarenjem (divlji papkari u dodiru s pitomim

životinjama?). Postojala je mogućnost zaraze i širenja

zaraznih bolesti na ljude i stoku, odnosno na divlje

životinje (metiljavost, trihineloza, šap itd.). Da ironija

bude veća, štete učinjene prirodi proglašavane su

obostranom koristi, te je od šumara zatraženo da sudjeluju

u troškovima.

EKOLOŠKE STETE

Izgradnja nasipa "Drava-Dunav" i kasnije rekonstrukcije

nasipa "Zmajevac-Kopačevo" i "Dravskoga

nasipa"znatno su obezvrijedile ekosustave Kopačkoga

rita i Dravskih ritova u Baranji, o čemu postoje brojna

izvješća i napisi. Najzanimljivije je u svemu tome, što

je jedna šteta (ili štetni utjecaj) u uzročno-posljedičnoj

povezanosti prouzročila cijeli niz ekoloških i ostalih

neprilika u ovome dijelu Baranje. Krenimo redom.

Zbog probijanja hulovskog praga PIM-ovim refulerskim

bagerom u 1967. godini presušilo je Kopačko

jezero. Mnoge su ptice vodarice te godine izgubile

mjesto okupljanja, hranjenja, mira i "azila". Nije nam

bilo poznato gdje su se sklonile, iako se radilo o velikim

jatima divljih gusaka (oko 30 tisuća), divljih pataka

(do 25 tisuća), brojnih žličarki (do 1000), čaplji, žalara,

prutki i drugih skupina ptica koje se tradicionalno

okupljaju već stoljećima na ovome mjestu. Pokušaj da

se hulovski prag vrati u prvobitno stanje običnim nasipavanjem

pijeska iz Dunava, završilo je nepovoljno za

Kopačko jezero, jer je voda u vrijeme refuliranja (nasipavanja)

tekla prema Kopačkome ritu. Noseći pijesak

istaložila gaje na jezerskom "Poluotoku", stoje kasnije

potaklo rast vrbovog mladika (Getz, 1998). Gusti

mladik vrbe koji je gotovo ušao u jezero, prekrio je nekadašnje

biljne zajednice (Carex elatae W. Koch,

1926, Oenantho-Rorippetum Lohm. 1950) zeljastih biljaka

kojima su se hranile divlje guske, divlje svinje,

jeleni i druge životinje. Osim toga, "Poluotok" je kao

kopneni dio Kopačkoga jezera imao ulogu suhozemnog

odmorišta i okupljališta ptica. Ovdje su se na velikoj

i prostranoj čistini osjećale potpuno sigurnima, jer

bi već na veću udaljnost lako uočile nekog grabežljivca

ili (krivo) lovca.

de stvorilo slapište i kasnije duboka jaruga (liman), u

koji se prag dijelom urušio (slika 2). Liman je godinama

postajao sve veći, da bi pred rat ugrozio i staru ribarsku

kuću predloženu za upis u knjigu spomenika

kulture. Još do danas hulovski prag nije doveden u prvobitno

stanje, unatoč prijetnjama Sudom bivšega Republičkoga

zavoda za zaštitu prirode.

uzročila je odron obale i nastanak duboke jaruge (limana)

u blizini stare ribarske kuće, (desno na slici) predložene za'

upis u knjigu zaštićenih spomenika kulture.

Nadalje nasipom "Drava-Dunav" onemogućeno je

naplavljivanje zapadnog dijela Kopačkoga rita (šum.

revira Dravica, 1812 ha), a time mriješćenje i odrastanje

ribe. Ekološki značaj Dravice pokazuju i istraživanja

divlje patke (Anas platyrhynchos Lin., 1758). Između

ostalog, ovdje je nađen velik broj gnijezda sa zaleženim

ženkama i ženke s mladima. Važnost ovoga

mjesta došla bi do posebnog izražaja za vrijeme poplave

središnjih dijelova rita (Kopačkoga i Bijeloga jezera,

Sarvaš bare; tereni ispod 81.00 m.n.m.) kada bi se

divlje patke zbog preplavljivanja gnijezda preselile u

vrbake Dravice i osnovale drugo leglo (Getz, 1972).

Do izgradnje nasipa veliku ulogu u okupljanju ptica

vodarica imao je Općinski pašnjak pored sela Kopačeva.

Na tom mjestu rado su se zadržavale bijele rode.

Prije sakupljanja za odlazak u južne krajeve (sredinom

mj. kolovoza) vježbale bi jedriti. Prizor jedrenja okupio

bi mnogo promatrača ptica jer je bio zanimljiv i

327


impresivan. Pašnjak je 80-tih godina preoran i zasijan

kukuruzom, a ptice su zauvijek nestale s ovoga mjesta.

Kroz ustavu "Kopačevo" (slika 3) bilo je moguće

upustiti stanovitu količinu vode u Dravicu, da se tome

nisu suprostavili vodoprivrednici iz Osijeka. Razlozi

zatvaranja ustave protumačeni su opasnošću od natapanja

nasipa i zaštitom retencije. Malo je čudno da ti

razlozi nisu vrijedili za dionicu nasipa "Zmajevac-Kopačevo"

(23-26 km) svega nekoliko kilometara sjevernije

gdje se nasip "kvasi" i od Ribnjaka "Belja" i od

Kopačkoga rita. Vjerojatno je na tom mjestu voda gušća,

a zrak manje zasićen kisikom?

Ovime nazočnost vodograditelja u Kopačkome ritu

nije završila. Godine 1980. u Kopački rit ponovno ulazi

teška mehanizacija beogradskoga preduzeća "Ivan Milutinovic"

zbog preustroja nasipa "Zmajevac-Kopačevo".

Iz ranijih (loših) iskustva s vodoprivredom ugovoreno

je pitanje nastalih šteta nakon završetka radova.

Nažalost i ovaj puta nije posao napravljen kako treba,

bile su zasipane prinasipne bare koje su služile pticama

kao zaklonište u vrijeme niskih vodostaja u ritu. S druge

strane pozajmište pijeska preobrazilo se u jezero

(prozvano Rupom) koje je privuklo brojne ribokradice.

Svakodnevni dolazak motoriziranih ribokradica, buka

njihovih motora, odbačeno smeće, novo formirane

rampe niz nasip za automobile, znatno su ekološki obezvrijedile

lokalitet (slika 4). Unatoč prijetnjama Sudom,

prinasipne bare nisu dovedene u prvobitno stanje,

a Rupa još i danas privlači ribokradice koji neposredno

i posredno ugrožavaju divlje životinje.

Slika 3. Ustava "Kopačevo" na nasipu "Drava-Dunav" kod mjesta

Sakadaš, poprište brojnih ekoloških incidenata i zlorabe

ekologije u političke svrhe. Mjesto najvećeg onečišćenja u

dijelu Posebnog zoološkog rezervata "Kopački rit".

Ovakva neuvjerljiva tumačenja čelnih ljudi (osječke)

vodoprivrede nisu ulijevala povjerenje. Kasnije se

ispostavilo daje od zatvaranja ustave "Kopačevo" najveću

korist imalo desetak poljodjelaca, koji su (u arendi)

presušene bare iskoristili za uzgoj kukuruza. Njihove

namjere da se ritske oranice uz nasip iskoriste za vikend

naselje omeo je rat 1991. godine. Danas je Dravica

"čuvana" razasutim minskim poljima, pa ju rado

posjećuju ptice vodarice. Zabilježeno je gnježdenje crvenokljunih

labudova, a prema nekim saznanjima i sivih

divljih gusaka.

Paralelno s izgradnjom nasipa nastao je kanal Sakadaš

(Osječki, Novi kanal) čija je uloga u opstojnosti

ribe, zaštiti prirode i lokalnoj politici koja ima kontroverzno

značenje i ulogu. Zbog pojave "zijeva ribe",

brojnih ribokradica, kanal Sakadaš je često u središtu

pozornosti ljubitelja prirode, športskih ribolovaca, ribara

i "osječkih zelenih" koji se protive (krivo)lovu

ribe. Nerijetko novinske polemike završavaju optužbama

Ministarstva zaštite okoliša i Javne ustanove Parka

prirode, pa i tužbama na Sudu. Dok nije postojao kanal

Sakadaš "zijev ribe" isključivo je "zanimao": kormorane,

čaplje, galebove i druge ihtiofagne ptice.

Slika 4. Bespravno formirana silazna rampa niz nasip "Drava-Dunav"

koja isključivo služi ribokradicama i drugim prijestupnicima

za dolazak na kanal Sakadaš. Do izgradnje nasipa

u blizini su bile tri kolonije čaplji ijedno veliko okupljalište

sova utina (Asio otus) koje su ubrzo nakon izgradnje

nasipa bile napuštene. Do izgradnje nasipa na ovo

mjesto se moglo doći iz Osijeka uz veće napore za 1-1,5

sati hoda, danas autom ili motorkotačem za 8-10 minuta.

Sam ulazak i nazočnost teške mehanizacije je zaseban

problem. Velik broj strojeva, bagera, plovećih nastambi

i ljudi (radnika), različite kulture i ekološke svijesti,

buka, dim strojeva, onečišćenje vode u blizini

plovećih nastambi nimalo nisu u suglasju s načelima i

zahtjevima zaštite prirode. Poslije završetka radova

ostao bi nered, polomljeno drveće, izgaženo prizemno

bilje, razni komunalni i industrijski otpad: kante ulja,

slomljeni dijelovi oruđa, strojeva, lokve izlivene nafte

i mazuta, cijevi bagera različitih profila koje su godinama

naruživale krajolik. Da li je to drukčije u Nizozemskoj,

Njemačkoj, Engleskoj ili Švicarskoj nije nam

poznato?

U porječju rijeke Drave (na baranjskoj strani) tijekom

obnove i preustroja "Dravskoga nasipa" trajno su

328


upropaštene nekad glasovite bare i stari riječni meandri:

Damrina, Košgraben, Somovska i Žuta jama. Poznata

športsko-ribička voda Gakovac presječena je nasipom

1978. godine, nakon čega je izostalo naplavljivanje

Dravom. Nekoliko godina kasnije zbog vegetacijskog

obraštaja preobrazila se u plitku muljevitu baru

neprikladnu za riječnu ribu i mnoge vrste ptica vodarica

(slika 5).

U području šum. revira Babin Grob preustrojenim

nasipom presječeni su tokovi podzemnih voda, zbog

čega se osušila oko 30 ha mješovite sastojine (Salicetum

albae Soo., Populetum nigrae Knapp., i Populetum

albae Knapp.). Do sušenja je došlo i u poljodjelskim

kulturama "Belja".

Slika 5. Primjenom suvremene tehnologije tz. "holandskog" načina

gradnje nasipa, presušila je 1978. godine poznata športsko-ribolovna

voda (bara) Gakovac. Osim bare, a zbog

presjecanja tokova podzemnih voda osušila se i vrijedna

šumska sastojina u šumskom reviru Babin grob (30 ha), a

nastale su štete na kulturama PlK.-"Belje".

POLITIKA AGRARA I VODOPRIVREDE PREMA ZAŠTITI PRIRODE

Čitajući ovaj napis netko bi mogao pomisliti da su

današnji zaštitari prirode ogorčeni vodoprivredom, vodograditeljstvom,

vodograditeljima kao izvršiteljima

brojnih projekata koji utječu na okoliš, prirodu, biljni i

životinjski svijet. Dakako da se neke pogreške iz prošlosti

ne mogu zaboraviti i služe kao primjer kake se ne

bi smjelo raditi, no pri tomu moramo se podsjetiti da

50-te godine 19. stoljeća nisu isto što i početak 21. stoljeća.

Vodograditelji nesumnjivo zaslužuju veliko priznanje

u razvoju slavonsko-baranjskog poljodjelstva, u

zaštiti imovine ljudi, naselja i sela, cesta i puteva u istrebljivanju

malarije, kolere i drugih pogubnih bolesti

koje su ugrožavale žitelje ovih krajeva. O tome svjedoče

brojne publikacije, novinski napisi, izvješća i molbenice

koje danas nalazimo u Muzeju i Arhivu grada

Osijeka, pa to ne bi trebalo posebno spominjati.

No, činjenica je da se s politikom agrara i vodoprivrede

kojima se pripisuje isušivanje znamenitih bara i

ritova (Kolodjvar, Palača), nisu slagali šumari, lovci,

ornitolozi, ljubitelji prirode, slikari, o čemu također postoje

pisani dokumenti. Tako je još 1908. godine glasoviti

sveučilišni profesor, ribarski stručnjak i ornitolog,

Ervin Rössler napisao: "Sasvim je razumljivo da će se

ovom gradnjom nasipa (misli na "Albrechtov" 6 nasip;

dio nasipa "Zmajevac-Kopačevo") potpuno ili djelomično

oduzeti površine važne za ptičji svijet i da će

stoga utjecati na množinu i broj vrsta, ali osnova tih temeljnih

promjena proizlazi iz drugih razloga koje

ćemo tek kasnije spominjati" (op. autora: misli vjerojatno

na ekonomske razloge poznate pod pojmom "gladi"

za zemljom).

Razlozi za zabrinutost imali su osnove. U to vrijeme

Kopački rit našao se u opasnosti da zauvijek nestane.

Gradnja obrambenih nasipa od Veresmartha (Zmajevca)

do Kopačeva (Getz, 1998) bila je u tijeku. Bagerima

("robotima") i drugim strojevima koji su u ono

vrijeme bili čudo tehnike, presjecani su dunavski i

dravski meanderi kako bi se skratio riječni tok i usmjerio

u pravac. Obala bi se nakon toga učvrstila kamenom

i drugim materijalom. Mogućnost razlijevanja rijeke

bila je sve manja, a silina toka kroz forland sve

slabiji. U branjenom području prokopavani su melioracijski

kanali kojima se postepeno isušivalo tlo. Jedna

za drugom nestajale su poznate bare, "jezera", cijeli ritovi,

da bi ubrzo bili preorani i zasijani poljodjelskim

kulturama.

Rössler je najveći problem vidio u neshvaćanju

ekološke i estetske vrijednosti područja, u nadvladavanju

materijalnih interesa nad kulturološkim, u težnji

ondašnjih ljudi (vlasnika Vlastelinstva "Belja") za zemljišnom

rentom, do koje je bilo moguće doći oduzimanjem

novih površina prirode. 7

6 Na dunavskom dijelu inudacije podignut je 1827. godine nasip od Zmajevačke planine do Monjoroša. Vlastelinstvo "Belja" pojačalo je

nasip u dužini od 6,8 km. Tridesetih godina 18. stoljeća Vlastelinstvo je izgradilo nasip u širem koritu Dunava do sela Grabovca čime se

dobilo 16 tisuća k. jutara obradivih površina. Nakon velikih poplava i probijanja nasipa a godinama: 1834., 1836., 1837., 1853., - izgrađen

je 1854. godine "Albrechtov" nasip od Monjoroša do Ašovnja (Asovanyona) i Bokrohata (Bokroshatona). Nasip je 1863. godine produžen

do Vajsfoka. U godini 1868. gradnja nasipa nastavila se do Tikveša i kasnije 1872. do Kopačeva. Ukupna dužina nasipa je 32,3 km.

7 Ervin Rössler (1908): ... ihr Schlachtrufe nach Land and höchstmöglicher Bodenrente werden immer dringlich. Das nennt man modern ....

Die Poesie des Riedes mit seiner immerns reichen Tierwelt geht ihrem Ende unaufhaltsam entgegen. Die realen, socialen und politischen

Verhältnisse ihr unabweislichen sich immer höher spannenden Anspüche lassen sentimentale Rücksichten nich gelten ....

329


Gospodarstvena politika veleposjednika bila je jasna:

poljodjelstvo na prvome mjestu, a sve ostalo stoje

imalo prizvuk kulture, ljubavi prema prirodi, potisnuto

je na stranu za neko drugo vrijeme. U takvom povijesnom

kontekstu značaja i važnosti, vodoprivreda i vodograditeljstvo

od izvršitelja zadataka uskoro postaje

važnim političkim čimbenikom s velikim ovlastima samostalnog

odlučivanja, državnoga inicijatora različitih

radova i intervencija za područja ugrožena od poplava.

Ugradivši svoje aktivnosti u državni proračun i zakonodavstvo,

ističući pritom svoj viši društveni interes,

lako se nosila sa zaštitarima prirode, što se manje-više

nije promijenilo do danas. Da li će taj status zadržati u

mileniju u koji smo ušli, postaje upitno?

Vodograditeljstvo u budućnosti, odvojeno od državnoga

proračuna i utjecaja politike agrara i energetike,

bez monopolske moći imat će sve veću ulogu a zaštiti

prirode i okoliša. Vodograditeljima predstoji značajna

uloga u gospodarenju vodom, u navodnjavanjima, u

vraćanju rijekama njihovih meandara, u umjetnom zadržavanju

vode u poriječju rijeka: Vuke, Drave, Dunava

i Save, a posebno na području Kopačkoga rita. Kopački

rit će u budućnosti postati umjetno kontrolirani

ekosustav providjen brojnim kanalima, nasipima i ustavama,

nešto poput velikoga ribnjaka.

U mnogim zemljama Europe već se godinama poduzimaju

mjere i pronalaze načini vraćanja izgubljenih

dijelova prirode u prijašnje stanje. Gotovo presušene

bare, zapušteni riječni rukavci, jezera, bajeri, tresetišta,

nastoje se obnoviti i staviti u funkciju života koji je gotovo

izumro. Švicarci već pola stoljeća obnavljaju svoje

zapuštene šljunčare, jezerca u tresetištima, bare, lokve

i cijela područja koja su zbog industrijalizacije izgubila

svoja prirodna obilježja. U svemu tomu znatnu

ulogu imaju vodograditelji koji ekologiji pridaju veliku

pozornost, o čemu govore i stručni nazivi: "doprirodna

vodogradnja", "živa gradnja" itd. (VVilbermuth, 1978)."

U nekim je kantonima suradnja zaštitara prirode i vodograditelja

zakonska obveza; ni jedan projekt ne prolazi

mjerodavne komisije bez obostrane suglasnosti.

Obnova starih riječnih meandara, kanala, plavnih livada,

sve je prisutnija u: Madjarskoj, Češkoj, Rumunjskoj,

Austriji. Prema PHAR-ovom programu (Poland

and Hungary: Action for the Restructuring of the Economy

) predviđena je obnova Maloga otoka Brajila na

rijeci Moravi (Češka) i krajolika uz rijeku Prut u Moldaviji

(Rumunjska). U Češkoj na rijeci Dyji očišćenje

kanal (3,2 km) koji je zbog zapuštenosti ugrozio vrlo

vrijednu šumsku sastojinu (250 ha) dovodeći je u stanje

zamočvarivanja. Dragom akcijom, također na ušću spomenute

rijeke obnovljena je vegetacija vlažne livade,

što su pozdravili lokalni stočari. Republika Češka nastoji

obnoviti mrežu rukavaca rijeke Morave nizvodno

VODOGRADITELJSTVO U BUDUĆNOSTI

od brane "Nove Mlyny" u šumi Herdy (548 ha). Godine

1998. Izgrađena je mreža kanala zbog mrijesta ribe. Eu

- eksperti predložili su da se rijeka Dyja skrene u bivše

meandre. Slični programi provode se u Austriji, Njemačkoj

itd. (Zinke Enviroment Consulting ...,1999).

Vrijedno spomena je rad grupe autora (Maj s toro -

vić, Getz, Brna, 1997) za uspostavljanje kontroliranoga

režima vodostaja u Kopačkome ritu, čime bi se

postiglo sigurnije mriješćenje ribe, njezin rast te stvorili

povoljniji uvjeti za gnježđenje mnogih vrsta ptica

močvarica.

U prilog obnove i navodnjavanja Dravice je i rad V.

Pančića (1991). Upuštanje vode u Dravicu uvjetuje

se analizom korespondentnih vodenih razina Dunava u

Kopačkom ritu i zaobalju uz uvažavanje interesa: šumara,

uzgajivača divljači (lovaca), športskih ribolovaca,

i ostalih.

Zaključimo, Kopački rit u kontekstu šireg plavnog

područja Baranje nesumnjivo je oblikovan rukom vodograditelja

prema željama, interesima i potrebama

vlasnika i korisnika. Taj upliv, koji je s ekološko-zaštitarskog

stajališta bio manje-više nepovoljan za ekosustav,

njegov biljni i životinjski svijet trebao bi u budućnosti

dobiti pozitivna obilježja. Vodograditeljima proričemo

sve veću nazočnost u gospodarenju vodama,

gradnji sustava za navodnjavanje, u obnovi starih rukavaca

i meandara rijeka Vuke, Drave i Dunava, obnovi i

uređenju ribnjaka, zapuštenih bajera, kanala kao i restauraciji

glasovite bare Kopačkoga jezera, te uspostavi

sustava nadzora, režima naplavljivanja i odvodnje

cijeloga Kopačkoga rita. Ukoliko se to ne uradi, Kopački

rit će izgubiti ulogu najvećeg okupljališta i gnijezdilišta

ptica močvarica u ovom dijelu Europe. Koliko

to može utjecati na znatiželju pasioniranih promatrača

ptica (bird watch) i ljubitelja prirode, na ponudu i isticanju

Kopačkoga rita kao osebujne turističke destinacije

koja se često spominje u javnim medijima, pokazat

će vrijeme.

Mr. sc. Darko Getz, dipl. ing. biologije

8 Podrazumijeva se upotreba nezalivenih kamenih blokova, korištenje šuplje opeke u kosinama kanala, podizanje obalnih šumaraka. Za

pragove se koristi grubi prirodni kamen. Formiraju se dionice kanala s različitim brzinama otjccanja vode, što pomaže mrijestu i zadržavanju

ribe i drugih vodenih životinja. Prema Bonacciu pojam "ekološki inženjering" sve se češće koristi posebno među znastvcnicima

SAD-a. Definiciju ekološkog inženjeringa dali su 1989. američki znastvenici Mitsch i Jorgensen u knjizi Ecological engineering: An introdukcion

to ecotechnology. Po njima je ekološki inženjering planiranje ljudskog društva u suglasju s prirodnim okolišem na obostranu korist.

Eko - inženjering ... je u biti strategija, suradnja s prirodom ili još više njena praktična primjena; .... osigurati koristi i svesti na najmanju

mjeru štete svim čimbenicima u prirodnim procesima i okolini.

330


LITERATURA

B o n a c c i, O. (2000): Plavljene površine kao bitan dio

ekosistema, Hrvatska vodoprivreda 98, god. IX.,

23-26, Zagreb.

Bonacci, O. (2000): Korištenje ekološkim inženjeringom

pri upravljanju vodenim resursima, Hrvatska

vodoprivreda 96, god. IX., 46-49, Zagreb.

Crvenčanin, M., Pinčir, S. (1965): Problematika

ribarstva apatinskog plavnoga područja, Stručna

tema LŠG "Jelena", Apatin.

Getz, D. (1972): Prilog poznavanju gnježđenja divlje

patke, Anas platyrhynchos L., 1758., na području

Kopačkoga rita, Larus, vol. 24, pp. 79-110,

Zagreb.

Getz, D., Majstorović, V. (1991): Ugroženost Kopačkoga

rita, Priroda 4-5, 6, 7, 8, Zagreb.

Getz, D. (1998): Zaštita prirode Beljskoga lovišta,

Parka prirode i Posebnog zoološkog rezervata

"Kopački rit" u kontekstu povijesnih zbivanja

na tlu Baranje od druge polovice 18. stoljeća do

Domovinskoga rata 1991.-1995. godine, Šumarski

list 5/6, God. CXXIII, 245-260, Zagreb.

Getz, D. (1998): Početak kraja Kopačkoga jezera u

Baranji, Hrvatske šume 7-8, God. CXXII, 369-

373, Zagreb.

Hidroprojekt, Zemaljski projektni zavod za melioracije

i regulacije, Zagreb (1954): Bilje-Kopačevo,

ekonomska dokumentacija melioracije Kopačkoga

rita, elaborat, Zagreb.

Isako vić, I. (1969): Vodoprivreda i šumarstvo plavnih

područja, Jelen 38, God. XI, 16-19, Beograd.

Javno vodoprivredno poduzeće "Hrvatska vodoprivreda",

Organizacionajedinica Osijek (1991): Stručno

mišljenje, Upuštanje voda u Topoljski dunavac

i područje Kopačevo-Stara Drava, 1-2, Osijek.

Majstorović, V. (1998): Obrambeni nasip "Zmajevac-Kopačevo"

u Baranji, Građevinar 9, God.

40, 421-428, Zagreb.

M aj s t o r o v i ć, V. et al. (1997): Kopački rit, upravljani

hidroekosustav, Ekološko društvo "Zeleni

Osijek", (prigodna publikacija), Osijek.

Marjanović,D., Madjar,S. (1986): Odvodnja područja

Baranje i poljoprivrednih površina "Belja",

Zbornik radova, Tri stoljeća "Belja", Osijek.

Rössler, E. (1908): Das Riedmuseum von Bellye,

Der Aquila, Separatabdruck aus dem XV Bande,

1-17, Budapest.

Vasić, T (1965): Topolina pipa, Lepurus palustris

Scop., kao štetočina mekih liščara, doktorska dizertacija,

Jelen 2,0.C. Bilje, Beograd.

Wildermuth,H. (1978): Priroda kao zadaća, Državna

uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine,

Zagreb.

Zinke Environment Colsunting for General and Eaestern

Europe (1999): Wetland Management Goes

Beyond Borders, Danube Watch, 4/99, 10-11,

OBLJETNICE

Prijam i zahvala na pokroviteljstvu predsjedniku RH Stjepanu Mesiću

PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE STJEPAN MESIĆ

PRIMIO ORGANIZACIJSKI ODBOR 235. OBLJETNICE ŠUMARIJE KRASNO

I 110. OBLJETNICE ROĐENJA prof. dr. JOSIPA BALENA, dipl. ing. šum.

Sredinom veljače, predsjednik Republike Hrvatske

Stjepan M e s i ć, kao pokrovitelj spomenutih vrlo značajnih

šumarskih obljetnica, zajedno s prof. dr. Igorom

Dekanićem, savjetnikom za unutarnju politiku, primio

je članove organizacijskog odbora a sastavu: Zeljko

Ledinski, dipl. ing. šum. direktor J. P. "Hrvatske

šume", prof. dr. Slavko Matić, predsjednik Hrvatskoga

šumarskog društva, Milan Devčić, dipl. ing.

šum., pomoćnik direktora J. P. "Hrvatske šume", Jurica

Tomljanović, dipl. ing. šum. Upravitelj Uprave

šuma Senj i dr. se. Vice Ivančević, predsjednik Hrvatskoga

šumarskog društva, Ogranka Senj. Kao stoje

već objavljeno, predsjednik Stjepan Mesić rado se prihvatio

pokroviteljstva nad ovim vrlo značajnim šumarskim

obljetnicama, koje su održane krajem studenoga

prošle godine a Senju i Krasnu. Osnivanjem šumarije

Krasno, prije 235 godina, kao najstarije šumarije u našoj

zemlji, započelo je sustavno gospodarenje naših vi-

331


sokovrijednih šuma prema do tada najvišim dometima

šumarske znanosti, koje je odigralo važnu ulogu u razvoju

naše šumarske struke. Osim toga, bila je to prilika

da se na obljetnici rođenja prof. dr. Josipa Balena

prisjetimo njegovog krupnog doprinosa našem ukupnom

šumarstvu, to osobito šumarstvu na kršu, koje je

posljednih pola stoljeća u nas bilo marginalizirano ili

potpuno prešućivano.

svetom, rad akademskog slikara Ivana Balaževića iz

Novog Vinodolskog. Slika prikazuje kulu Nehaj s

oskudnom vegetacijom, koju su minulog stoljeća teškom

mukom podizale mnogobrojne generacije područnih

šumara, u sklopu poznatog Kraljevskog nadzorništva

za pošumljenje primorskog krasa - Inspektorata

za pošumljavanje goleti i uređenje bujica, posebne

senjske šumarske ustanove za pošumljavanje našeg

krša. Ovom prilikom vrijedno je istaknuti da je i ova

posebna šumarska ustanova osnovana 1878. godine

kao najstarija u našoj zemlji. Zbog toga grad Senj s

njegovom najbližom okolicom (Krasno) možemo s

razlogom smatrati kolijevkom sveukupnog našeg suvremenog

šumarstva. Dodamo li tome i neobično visoke

praktične i znanstvene domete mladog šumara Josipa

Balena, osobito za njegova djelovanja na području

Senja i Krasna, tadašnje se šumarstvo može uvrstiti u

najuspješnija razdoblja njegova djelovanja.

Slika 1. Željko Lcdinski, dipl. ing. šum., direktor J. P. "Hrvatske

šume" predvodio je šumarsku delegaciju na prijemu kod

predsjednika Republike Stjepana Mesića.

Zbog mnogobrojnih državničkih obveza, predsjednik

Republike Hrvatske Stjepan Mesić nije nažalost bio

nazočan u Senju i Krasnu za vrijeme održavanja skupa,

nego je dogovoren prijem Organizacijskog odbora na

Pantovčaku. U ime Organizacijskog odbora Željko Ledinski,

dipl. ing. šum. zahvalio je predsjedniku Republike

Stjepanu Mesiću na pokroviteljstvu, te ga ujedno

izvijestio o vrlo uspjelim održanim obljetnicama krajem

studenoga na području Uprave šuma Senj.

U znak zahvalnosti senjski šumari poklonili su

predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću sliku s po-

Slika 2. Prijam članova organizacijskog odbora kod predsjednika

Republike Stjepana Mesića protekao je u vrlo ugodnom i

sadržajnom ozračju.

Slika 3. Na kraju jedna zajednička fotografija za uspomenu.

Slijeva na desno: Jurica Tomljanović, dipl. ing. šum., prof,

dr. Igor Dekanić, predsjednikov savjetnik za unutarnju

politiku, Milan Devčić, dipl. ing. šum., predsjednik Republike

Stjepan Mesić, Željko Ledinski, dipl. ing. šum., prof,

dr. Slavko Matić i dr. se. Vice Ivančcvić.

Tijekom susreta na Pantovčaku, predstavnici Organizacijskog

odbora detaljnije su upoznali predsjednika

Republike Stjepana Mesića o održanim obljetnicama i

očekivanim rezultatima, koji će se povoljno odraziti na

šumarsku struku naše zemlje. Predsjednik se živo interesirao

za stanje a našem šumarstvu, uključujući i drvnu

industriju, kao komplementarnu granu. Dobivena je

i privola predsjednika Republike Stjepana Mesića o

prihvaćanju pokroviteljstva ovogodišnjih Dana šumarstva,

koji će a drugoj polovici lipnja održati na Jarunu

u Zagrebu. Unatoč mnogobrojnim državničkim obvezama,

obećao je posjetiti područje Velebita pod Upravom

šuma Senj tijekom ljetnih mjeseci. Bit će to prava

prilika da se detaljnije upozna s cjelokupnim šumarstvom

s posebnim naglaskom na raznolike šume Uprave

šuma Senj.

V Ivančević

332


Jedna rijetka obljetnica

IVAN ŠAVOR, dipl. ing. šum. - STOGODIŠNJAK

Prema podacima iz Hrvatskoga šumarskoga

životopisnoga leksikona

(Tutiz leksika, Zagreb, 1996-2000.)

malo je šumarskih stručnjaka koji su

doživili 90 ili više godina. Od šumara,

koji više nisu živi, a radili su pretežito

u Hrvatskoj to su: Ante Dobrić

(1894-1984), Milan Duduković

(1883-1974), Ladislav Hang (1909-

2001). Dragutin Herjavec (1906-

1996), Borislav Kovač i ć (1898-

1988), Dragutin Maj er (1908-

2000), Đuro Nenadić (1876-1966),

Ivo Podhorski (1899-1991), Ante

Premužić (1889-1979), Ante Tomić

(1803-1894), Đuro Tonković

(1905-1995) i Ivan Tropper (1847-

1937). Duboku starost doživili su i

profesori ostalih struka na Šumarskom fakultetu u Zagrebu

Stanko F1 ö g 1 (1885-1975) i Željko Kovačevi

ć (1893-1984), te predsjednik Hrvatskoga šumarskog

društva Milan Turković (1857-1947).

Od kolega šumara koji su navršili 90 godina razgovarali

smo s Milanom Drndelićem, dipl. ing. šum.

(rod. 1911., živi u Zagrebu), dok Branimir M a r i n k o -

vić, dipl. ing. šum. (rod. 1911.), prema informaciji

Heliodora Prelesnika, dipl. ing. šum., živi u domu

umirovljenika u Splitu.

Iz podataka vidimo da nitko od spomenutih nije doživio

100 godina, pa sa zadovoljstvom priopćavamo da

je u svibnju o. g. proslavljena jedna rijetka obljetnica.

Ivan Šavor, dipl. ing. šum. proslavio je stotu godišnjicu

života kao stanar Doma za starije i nemoćne

osobe Centar u Zagrebu i tako zakoračio u novo stoljeće

života. Svečanost je održana u domu na stoti rođendan

slavljenika, odnosno 22. svibnja 2001.

Svečanom ručku bili su nazočni rodbina i prijatelji

kolege Ivana Šavora te stanari i osoblje doma. Prigodni

program vodila je dipl. soc. radnica gđa Elza Parlov.

Uz pjesmu zbora doma ("Dobro mi došel prijatel")

pred ganutog stogodišnjaka iznesene su torte, a ravnatelj

doma mr. Ivan Š imuno vić, nakon što je nazočne

upoznao sa životom i radom slavljenika, poželio mu je

sretan 100. rođendan i još toliko godina. Susjeda kolege

Šavora gđa Hella Hofman, umirovljena glazbenica,

nakon odsvirane kompozicije na harfi, rekla je da više

nema zajedničkog kuhanja čaja, ali je ostalo prijateljstvo

i susjedstvo s čovjekom kojega već desetljeće

vole i cijene svi domski stanari. Tu se "u prolazu",

kako reče, našao i pjevač Ivo Pattiera, koji je "a capella"

otpjevao prigodnu pjesmu. Čestitkama su se pridružili

i mališani Dječjeg vrtića

"Budućnost", razveselivši slavljenika

svojim razigranim repertoarom.

U ime Hrvatskoga šumarskog

društva monografiju "Šume u Hrvatskoj"

kolegi Šavoru uručio je

Mladen Skoko, dipl. ing. šum.,

koji je naglasio njegove zasluge za

šumarstvo i drvnu industriju u Hrvatskoj

i čestitao mu stoti rođendan.

Prije i za vrijeme svečanosti sa

slavljenikom, njegovim sinom Velimirom,

dipl. ing. drv. tehnologije,

i snahom Nevenkom, umirov.

ekonomisticom, razgovarali su novinari

zagrebačkih dnevnika"Večernji

list" i "Jutarnji list", te riječkog dnevnika

"Novi list". Prilozi su objavljeni 23. 5. 2001. Svečanost

je zabilježena i na Hrvatskoj radioteleviziji, koja

je svoj prilog emitirala također 23. 5. na drugom

televizijskom programu u "Svakodnevici" i

"Zagrebačkoj panorami". Istoga dana prilog je emitiran

i na OTV-u.

U "Večernjem listu", između ostalog, možemo pročitati:

"Prvih sto godina, kaže taj vitalni i bistri starac,

prošlo je u hipu, a tajna dugovječnosti je, otkriva, u zadovoljstvu

životom u kojemu nikada nije imao većih

problema". "Jutarnji list" piše da Ivan Šavor, kao pasionirani

ljubitelj prirode, još vikendom odlazi u vikendicu

kraj Jastrebarskog, gdje uzgaja cvijeće, posebno

ruže, ali uređuje i voćnjak i uzgaja ukrasno i šumsko

drveće, dok je "Novom listu" izjavio: "Jako sam

Ravnatelj Doma mr. Ivan Šimunović (desno) čestita slavljeniku

Ivanu Šavoru 100. rođendan! Uz slavljenika su snaha Nevenka i

sin Velimir

333


sretan što sam nakon toliko država i ratova dočekao da

svoj stoti rođendan proslavim s obitelji i prijateljima".

Iz priloga objavljenih na televiziji saznajemo i to daje

kao umirovljenik živio u blizini svoje obitelji u Zagrebu,

ali ih nije htio opterećivati te je otišao u dom umirovljenika

gdje je zadovoljan. Žali što više zbog slabijeg

sluha ne može komunicirati, pa se povukao u sobu

gdje nalazi svoj mir. Uživa u čitanju te čita "sve što mu

padne pod ruku": najrazličitije časopise, stručnu šumarsku

literaturu i beletristiku.

Šumarska škola Karlovac, u kojoj je predavao od

samog početka djelovanja škole (1947-1950) poslala

mu je monogrfiju tiskanu 1997. god. prigodom 50.

obljetnice neprekidnog rada škole.

U braku sa suprugom Boženom, dipl. pravnicom,

koja je umrla 1978., imao je, osim sina Velimira i kćer

Đurđu, koja je umrla prije dvije godine.

Ivan Šavor rođenje u Koprivnici 22. svibnja 1901.,

gdje je 1912. završio osnovnu školu, a 1922. realnu gimnaziju.

Šumarstvo je diplomirao 1931. na Poljoprivredno-šumarskom

fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme

studija bio je predsjednik Kluba akademičara. Prije i

nakon diplomiranja do 1932. radio je kao dnevničarpri

Gradskom načelstvu u Koprivnici, surađujući oko sastavljanja

gospodarskih osnova gradskih šuma. Tada je

načinio i regulacijski plan potoka Koprivnica (30 km.).

Od 1932. do 1941. radio je kao pripravnik, a zatim kao

upravitelj Šumarije Đurđevačke imovne općine u Đurđevcu.

Do 1940. napredovao je u službi u zvanje viši

šumarski pristav. Radio je, uz redovne poslove, na pošumljavanju

Đurđevačkih pijesaka. Sačinio je herbar

od 234 biljke toga područja, a svoju zbirku od 600 vrsta

kukaca s Podravskih pijesaka predao je Hrvatskom

zoološkom muzeju u Zagrebu.

Od 1941. do 1944. radio je pri Ravnateljstvu šuma

Đurđevac kao referent i zamjenik direktora, a 1944-

1945. kao upravitelj šumarija Sv. Ivan Žabno, Nova

Raca i Bjelovar, te do 1947. kao šef Odsjeka za iskorišćivanje

šuma pri Okružnom NO Bjelovar. Iste je godine

kraće vrijeme radio pri Ministarstvu poljoprivrede

i šumarstva u Zagrebu. Od 1947. do 1950. bio je predavač

stručnih predmeta i zamjenik direktora u Šumarskoj

školi u Karlovcu. Tada je rukovodio izgradnjom

internata škole.

Zatim odlazi u Zagreb gdje do 1952. radi kao profesor

Drvno-industrijske škole te pri Ministarstvu i Generalnoj

direkciji drvne industrije kao referent za stručne

škole na poslovima osnivanja, organizacije i nadzora

drvno-industrijskih škola. Nakon toga, do umirovljenja

1966. obnašao je profesorske i druge dužnosti na

Drvno-industrijskoj školi u Zagrebu. Tada je napisao

"Priručnik za površinsku obradu drva, I-IV (Zagreb

1963-1964., 680 str.) te "Profil tehničara drvne industrije

finalnog smjera" (Zagreb, 1966).

Uz redovite poslove u Đurđevcu i Bjelovaru bavio

se i društvenim radom, posebno na uljepšavanju i na

unapređenju Đurđevca. Za vrijeme rada u Zagrebu aktivno

je djelovao u radu gradskih, republičkih i biv. jugoslavenskih

povjerenstava, odbora i udruženja za kadrove

i školstvo na području drvne industrije, a sudjelovao

je na stručnim skupovima i kongresima. Izradio

je nomenklaturu za 18 zanimanja u finalnoj drvnoj industriji.

Ivan Šavor, dipl. ing. šum., bio je ispitivač na državnim

ispitima za profesore stručnih škola šumarstva i

drvne industrije Hrvatske i predsjednik ispitnog povjerenstva

za VKV radnike Kotara Zagreb.

Bio je višegodišnji član Hrvatskoga šumarskog društva.

Uspješno je vodio rad povjerenstva za kadrove i

školstvo Saveza ITŠDI Hrvatske.

Osim navedenih radova u zborniku "Sto godina šumarstva

Bilogorsko-podravske regije" (Bjelovar,

1974) nalazimo njegov prilog "Đurđevački pijesci" u

kome je pregledno i dokumentirano prikazao prirodne

osobine, kultiviranje i pošumljavanje pijesaka (s vrijednim

fotografijama).

Primio je brojna priznanja, pohvale i nagrade. Između

ostalog 1974. primio je Zlatnu plaketu Šumskog

gospodarstva Bjelovar, a 1988. priznanje povodom 60.

obljetnice Planinarskog društva "Bilo" Koprivnica,

kao osnivač društva.

Čestitamo kolegi i zaslužnom šumaru Ivanu

Šavoru sretan 100. rođendan uz želju da doživi što

više rođendanskih slavlja u drugom stoljeću svojega

života.

Mladen Skoko, dipl. ing. šum.

334


KNJIGE I ČASOPISI

OBIČNA JELA (Abies alba, Mill.) U HRVATSKOJ

SILVER FIR (Abies alba, Mill.) IN CROATIA

Izdavač znanstvene monografije Obična jela (Abies

alba Mill.) u Hrvatskoj je Akademija šumarskih znanosti

Zagreb, a suizdavač "Hrvatske šume" p.o. Zagreb.

Monografija je slijednik Monografije o hrastu

lužnjaku, a djelo je hrvatskih šumarskih i drvnotehnoloških

znanstvenika. Namjera je bila da se na osnovi

objavljenih radova o najznačajnijoj hrvatskoj crnogorici

napiše sve ono stoje do danas u nas poznato i istraženo.

Dakako da su pritom korištena i strana šumarska

iskustva stručnjaka i znanstvenika onih zemalja u kojima

je obična jela prirodno rasprostranjena i u kojima

je istraživana (Njemačka, Francuska, Italija, Slovačka,

republike bivše SFRJ).

jas u Dinaridima. One su sirovinski, a osobito ekološki

i prirodozaštitarski značajne. Zbog tradicije stručnoga

gospodarenja s jelom u Hrvatskoj koja dopire u 18.

stoljeće, njezinoga sve većega recentnoga ekološkoga

značenja i općega mišljenja kako je ona uz hrast lužnjak

najvrjednija hrvatska vrsta drveća, Akademija

šumarskih znanosti odlučila je tiskati znanstvenu

monografiju o jeli.

Na 3. sjednici Predsjedništva Akademije šumarskih

znanosti održanoj 17. ožujka 1988. godine prihvaćen

je program sadržaja monografije o jeli, izabrani su urednici

poglavlja koji su ujedno i članovi Uređivačkoga

vijeća s predsjednikom prof. dr. sc. Slavkom Matice

m, za glavnoga urednika izabran je prof. dr. sc. Branimir

Prpić, za tehničkog urednika Hranislav Jakovac,

dipl. ing. U uže Uredništvo monografije izabrani

su Josip Dundović, dipl. ing., prof. dr. sc. Slavko

Matić, prof. dr. sc. Joso Vukelić, dr. sc. Joso Grač

an te glavni urednik i tehnički urednik. Uredništvo je

uz potporu bivšega direktora "Hrvatskih šuma" Ivana

Tarnaj a, dipl. ing. i sadašnjega direktora Željka Ledinskog,

dipl. ing. uspješno završilo pripreme za

tiskanje monografije. Izdavač znanstvene monografije

o jeli je Akademija šumarskih znanosti, a suizdavač

"Hrvatske šume" Direkcija, Zagreb. Lektoriranje rukopisa

hrvatskoga teksta obavila je dr. se. Branka

Tafra, prijevod na engleski Renata Barac, prof, i

Ljerka Vaj agić, prof, a lektoriranje engleskoga teksta

Mark D a v i e s, prof.

Grafičku pripremu obavila je firma Župančić HR

d.o.o. Zagreb, a tiskanje Tiskara Meić, Sv. Klara Zagreb.

Naklada je 2500 primjeraka.

U izradi monografije sudjelovalo je 57 autora i koautora,

a tiskana je na hrvatskom i engleskom jeziku.

Monografija sadrži uvodni dio s proslovom, uvodom i

napisom o povijesti gospodarenja u jelovim šumama te

osam poglavlja čiji su urednici poznati šumarski znanstvenici.

Urednike i poglavlja navodimo u daljnjemu

tekstu, a imena ostalih autora i koautora nalazimo u

kazalu i tekstu pojedinih poglavlja.

1. Prof. dr. sc. Joso Vukelić - šumske zajednice i ekološke

prilike,

2. prof, dr, se. Branimir Prpić - Ekološka konstitucija

obične jele i uloga jelovih šuma u prostoru,

3. Akademik Mirko Vidaković - Oplemenjivanje obične

jele,

335


4. prof. dr. sc. Slavko Matić - Uzgajanje u jelovim šumama,

5. Akademik Dušan Klepac - Uređivanje jelovih šuma,

6. prof. dr. sc. Milan Glavaš - Štetni biotski čimbenici

jele, integralna zaštita i lovstvo,

7. prof. dr. sc. Boris Ljuljka - Iskorištavanje, mehanizacija,

svojstva i uporaba jelovine,

8. prof. dr. sc. Mladen Figurić - Ekonomika gospodarenja

jelovim šumama,

9. poglavlje bibliografiju i kazalo imena izradio je tehnički

urednik monografije Hranislav Jakovac,

dipl. ing.

U prvome poglavlju obrađene su taksonomske

značajke i rasprostiranje obične jele u Europi i Hrvatskoj,

zatim geološka podloga i tla jelovih šuma, klima i

mikroklima jelovih sastojina u panonskomne i dinarskome

dijelu jelova areala, šumske zajednice obične

jele i jelove šume obuvaćene zaštitom prirode. Zbog

svoje ekološke konstitucije obična jela s bukvom i ostalim

vrstama drveća tvori preborne šume u kojima je

ona glavna vrstu i preduvjet preborne strukture.

Jelove šume zauzimaju u Hrvatskoj oko 220 000 ha,

a nalazimo je u 5 šumskih zajednica koje predstavljaju

šumske ekološke sustave s jelom. Najveću površinu

zauzima šuma bukve i jele u višem pojasu krša Hrvatskih

Dinarida. pretežito na kalkokambisolu. Znatno je

manja površina panonske bukovo-jelove šume, dok

šume jele s crnim grabom nalazimo u manjim površinama

na Biokovu i na obroncima Velike Kapele iznad

Novog Vinodolskog. Veliko gospodarsko, a istovremeno

i ekološko značenje ima šuma jele s rebračom na silikatnim

geološkim podlogama u Gorskome kotaru.

U ovome poglavlju opisani su geološka podloga i

tla jelovih šuma i jelove šume koje se nalaze u objektima

zaštićenim sa stajališta zaštite prirode.

U drugome poglavlju obrađena je ekofiziologija

obične jele s posebnim osvrtom na izravne ekološke

čimbenike, a osobito na njezine zahtjeve prema svjetlosti.

Velika podnošljivost zasjene čini jelu konkurentnijom

od ostalih vrsta drveća, u zajedničkim staništima

(bukva, gorski javor, gorski brijest i dr.). Opisan je

korijenski sustav jele u dinarskome i panonskome staništu,

pojava fiziološkoga srašćivanja njezinoga korjenja,

mikoriza i mikrobiološka aktivnost tala jelovih

šuma. Opisano je, nadalje, propadanje obične jele

uzrokovano promjenom "kemijske klime" u području

zapadnih Dinarida.

Ovo poglavlje sadrži opis infrastrukturne uloge prebornih

šuma u krajobrazu.

Genetika i oplemenjivanje obične jele opisani su

u trećemu poglavlju, koje razrađuje dosadašnje spoznaje

o oplemenjivanju obične jele od generativnoga

razmnožavanja do sjemenskih sastojina i pokusa provenijencije

u Hrvatskoj. Na oplemenjivanju jele u Hrvatskoj

nije se u većoj mjeri istraživalo, budući da se

ona u prebornim šumama vrlo dobro prirodno pomlađuje.

Obična jela danas je najoštećenija vrsta drveta u

Hrvatskoj, ali i u ostalome dijelu njezinoga europskoga

areala, stoje šumare genetičare usmjerilo na obimnija

istraživanja.

U pogledu očuvanja genofonda obične jele preporučuje

se konzervacija lokalnih genetskih resursa metodom

"in situ". Izneseni su prvi rezultati provenijeničnoga

istraživanja obične jele u rasadničkome testu,

koji su započeti 1994. godine.

U četvrtome poglavlju nalazimo radove iz područja

uzgajanja šuma. Opisano je sjemenarstvo i rasadnička

proizvodnja jelovih biljaka, uzgojni postupci u prebornim

šumama, obnova i posebni uzgojni postupci u

jelovim šumama oštećenim propadanjem i bukovo-jelove

prašume hrvatskih Dinarida.

Ukazano je na sve veće potrebe za sjemenom i sadnicama

obične jele zbog popunjavanja u nepomlađenim

površinama prebora, zbog neuspješnoga prirodnog

pomlađivanja, što je posljedica većega sušenja jele u

drugoj polovici 20. stoljeća.

Naglašeno je da "hrvatsko šumarstvo nikada nije

napustilo preborni način gospodarenja kao mjeru njege,

pomlađivanja, iskorištavanja i trajnog održanja stabilnih,

biološki raznolikih, produktivnih i potrajnih

prebornih šuma".

U ovome poglavlju opisane su prašume bukve i jele

hrvatskih Dinarida, Čorkova uvala u području Nacionalnoga

parka Plitvička jezera, Devčića tavani i Nadžak

bilo u Parku prirode Velebit, Javorov kal u Nacionalnome

parku Risnjak i Plješivička uvala u Ličkoj

Plješivici. Za prve dvije prašume dana je dinamika

strukture sastojine.

Peto poglavlje sadrži radove iz uređivanja šuma

koji se odnose na rast i prirast i dendrokronologiju obične

jele, te uređivanje prebornih jelovih šuma. Ustanovljeni

su visinski, debljinski i volumni rast i prirast

jelovih stabala za jednodobne i preborne šume i gospodarsku

jedinicu Belevine u fakultetskoj šumi Zalesina,

što je poslužilo kao osnovica za rad u ostalim prebornim

šumama.

Načini uređivanja prebornih šuma opisani su za tri

različita razdoblja: od 1765. godine do početka 20. stoljeća,

zatim za prvu polovici 20. stoljeća i sadašnje metode

uređivanja šuma sa stanjem površina, drvnim zalihama

i prirastima, posebno za državne, a posebno za

privatne šume.

U radu o dendrokronologiji obične jele analizirani

su debljinski prirasti stabala iz jelove šume s rebračom

(jedan lokalitet) i šume bukve i jele.

Šesto poglavlje odnosi se na zaštitu šuma od štetnih

biotskih čimbenika jele, na integralnu zaštitu šuma,

na korisne kukce u jelovim šumama te na lovnu kom-

336


ponentu u prebornim bukovo-jelovim šumama. Opisane

su entomološka i fitopatološka komponenta zaštite

šuma, štete od životinja i integralna zaštita jelovih šuma.

Naglašeno je kako se jela u Hrvatskoj nalazi

uglavnom u optimumu svoga prirodnoga areala, i da

unatoč tomu ima velik broj svojih prirodnih napadača,

kukaca koji se hrane pojedinim dijelovima stabla.

Osim štetnih kukaca u jelovim šumama postoje i korisni,

od kojih su opisani trčci (Coleoptera i Carabidae).

U prilogu o lovstvu autori opisuju glavne gospodarske

vrste divljači, pridolazeće vrste i ostale životinjske

vrste. Naglašavaju kako u jelovim šumama prevladavaju

vrste koje daju prednost prostranim šumskim

kompleksima i da osobito značenje imaju veliki predatori

medvjed, vuk i ris.

Sedmo poglavlje obraduje iskorištavanje, mehanizaciju,

tehnološka svojstva i uporabu jelovine. Ovo veliko

poglavlje obrađeno je u 5 podpoglavlja. Opisano je iskorištavanje

bukovo-jelovih prebornih šuma, organizacija

rada, otvaranje i uporaba mehanizacije, primarna mehanička

obrada jelovine, anatomska i tehnološka svojstva

jelova drva te prerada, obrada i uporaba jelovine.

U iskorištavanju jelovine opisana je kakvoća drvnih

sortimenata, sječa i izrada jelovih stabala, privlačenje,

transport, otvaranje šuma i normiranje jelovih drvnih

proizvoda. U radu druge grupe autora opisana je primjena

različitih strojeva prilikom iskorištavanja prebornih

jelovih šuma, svojstvo strojeva i pogodnost njihova

korištenja u šumi. Sa stajališta organizacije rada

opisan je učinak rada motornim pilama u sječi i izradi

za dane bez snijega i sa snijegom, koji je čest u području

prebornih šuma.

U podpoglavlju o primarnoj mehaničkoj obradi jelovine

autor daje povijesni prikaz razvoja obrade jelovine

u Hrvatskoj, suvremeni način piljenja jelovih trupaca,

njihovu iskoristivost tijekom obrade i kompjutorsku

tehnologiju u pilanskoj obradi jelovine. Iz povijesnoga

razvoja pilanastva razvidno je da u Gorskome

kotaru 1860. godine ima 50 pilana potočara i 80 venecijanskih

jarmača, koje godišnje prepile 250 000 m'

trupaca jelovine, što upućuje na izuzetnu važnost te

vrste drveta za ondašnji gospodarski razvoj kraja.

Drvo jele opisano je sa stajališta anatomije i tehnologije,

stoje potkrepljeno rezultatima novijih istraživanja.

U preradi, obradi i uporabi jelovine opisani su ukratko,

ali vrlo jezgrovito, kemijska prerada, mehanička obrada

i ljepljenje jelova drva, njegova mehanička obrada i

tradicionalna uporaba jelovine u Gorskome kotaru.

U osmome poglavlju govori se o ekonomici gospodarenja

jelovim šumama. Obrađeno je tržište jelovine u

svijetu i u Hrvatskoj, sveukupna vrijednost jelovih

šuma u Hrvatskoj uključivo i općekorisne funkcije šuma

te ekonomski pokazatelji u lancu gospodarenja od

jelove šume do uporabe jelovine.

Tržišne prilike opisane su za oblo drvo i trupce, piljenu

gradu i mogućnosti uporabe jelovine za celulozu

i papir. Posebno su opisana gospodarska kretanja i njihovi

utjecaji na tržište jelovine.

U radu o sveukupnoj vrijednosti jelovih šuma u Hrvatskoj

iskazane su vrijednosti drva, sporednih šumskih

proizvoda i procjena vrijednosti općekorisnih funkcija

šuma. Vrijednost općekorisnih funkcija šuma ustanovljena

je procjenom pojedinih funkcija i primjenom vrednovanja

po metodologiji koja je prihvaćena podzakonskim

aktom Zakona o šumama Republike Hrvatske.

Utvrđena vrijednost općekorisnih funkcija prebornih

bukovo-jelovih šuma višestruko prelazi zajedničku vrijednost

drva i sporednih šumskih proizvoda.

Ekonomski pokazatelji u lancu uporabe jelovine razrađeni

su od trupca preko piljenice, sirovih elemenata,

suhih elemenata, ljepljenih elemenata do finalnih proizvoda.

Naglašeno je da se prerada jelovih trupaca u piljenu

gradu i piljene elemente uglavnom usmjerava za

potrebe građevinarstva i da uopće ne postoje statistički

podaci o finalizaciji jelovine. Utvrđeno je da najveću

prosječnu stopu kontribucijske marže postiže piljeni

element i daje vrlo niska u finalizaciji jelovine - građevinskoj

stolariji.

U devetome poglavlju, bibliografiji, navedeno je 876

referenci citirane i korištene literature te kazalo imena.

U daljnjem tekstu navidimo autore i radove po poglavljima

monografije.

SADRŽAJ-CONTENTS

Slavko Matić

PROSLOV - FOREWORD

Branimir Prpić

UVOD - INTRODUCTION

Dušan Klepac

RAZVOJ GOSPODARENJA U JELOVIM ŠUMAMA - THE DEVELOPMENT OF FIR FOREST MANAGEMENT

ŠUMSKE ZAJEDNICE I EKOLOŠKE PRILIKE - FOREST ASSOCIATIONS AND ECOLOGICAL CONDITIONS

Ivo Trinajstić

RASPROSTRANJENOST, MORFOLOGIJA I TAKSONOMUA JELE U HRVATSKOJ -

DISTRIBUTION, MORPHOLOGY AND TAXONOMI OF THE FIR IN CROATIA

337


Nikola Pernor

TLA JELOVIH ŠUMA U HRVATSKOJ - SOILS OF THE FIR FORESTS OF CROATIA

Zvonko Seletković

KLIMA I HIDROLOŠKE PRILIKE U DINARSKIM JELOVIM ŠUMAMA U HRVATSKOJ -

CLIMATE AND HYDROLOGICAL CONDITIONS IN FIR FORESTS IN THE DINARIC REGION OF CROATIA

Juraj Medvedović

KLIMA I HIDROLOŠKE PRILIKE U JELOVIM ŠUMAMA PANONSKE HRVATSKE -

CLIMATE AND HYDROLOGICAL CONDITIONS IN THE FIR FORESTS OF PANNONIAN CROATIA

Joso Vukelić, Dario

Baričević

ŠUMSKE ZAJEDNICE OBIČNE JELE U HRVATSKOJ - FOREST ASSOCIATIONS OF SILVER FIR IN CROATIA

Zeljko Spanjol, Joso Vukelić

ZAŠTIĆENI OBJEKTI OBIČNE JELE U HRVATSKOJ - PROTECTED SITES OF SILVER FIR IN CROATIA

EKOLOŠKA KONSTITUCIJA OBIČNE JELE I FUNKCIJA JELOVIH ŠUMA U PROSTORU

ECOLOGICAL CONSTITUTION OF THE SILVER FIR AND THE FUNCTION OF FIR FORESTS IN SPACE

Branimir Prpić, Zvonko Seletković

EKOLOŠKA KONSTITUCIJA OBIČNE JELE - ECOLOGICAL CONSTITUTION OF SILVER FIR

Ivica Tikvić

MIKROBIOLOŠKA AKTIVNOST TLA I MIKORIZA U JELOVIM ŠUMAMA -

MICROBIOLOGICAL ACTIVITY OF THE SOIL AND MYCORRHIZAE IN FIR FORESTS

Branimir Prpić

PREBORNA ŠUMA KAO INFRASTRUKTURNA KATEGORIJA PROSTORA -

THE SELECTION FOREST AS AN INFRASTRUCTURAL SPATIAL CATEGORY

Branimir Prpić, Zvonko Seletković, Petar Jurjević

SUŠENJE JELE I PROMJENE "KEMIJSKE KLIME" -

DIEBACK OF FIR AND CHANGES IN THE "CHEMICAL CLIMATE"

OPLEMENJIVANJE OBIČNE JELE - BREEDING OF THE SILVER FIR

Mirko Vidaković

GENERATIVNO RAZMNOŽAVANJE OBIČNE JELE - GENERATIVE PROPAGATION

Davorin Kajba

UNUTARPOPULACIJSKA I MEĐUPOPULACIJSKA VARIJABILNOST OBIČNE JELE -

THE VARIABILITY OF SILVER FIR: WITHIN A POPULATION AND BETWEEN DIFFERENT POPULATIONS

Mirko Vidaković

MEĐU VRSNA HIBRIDIZACIJA - HYBRIDISATION BETWEEN DIFFERENT SPECIES

Joso Graćan

DOSTIGNUĆA NA OPLEMENJIVANJU OBIČNE JELE U HRVATSKOJ -

ACHIEVEMENTS IN THE BREEDING OF SILVER FIR IN CROATIA

Mirko Vidaković, Joso Graćan

OČUVANJE GENOFONDA OBIČNE JELE - THE PROTECTION OF TI IE GENETIC POOL OF THE SILVER FIR

UZGAJANJE JELOVIH ŠUMA - SILVICULTURE IN FIR FORESTS

Slavko Matić, Milan Oršanić, Stevo Orlić, Igor Anić

SJEMENARSTVO, RASADNIČKA PROIZVODNJA I ŠUMSKE KULTURE OBIČNE JELE (Abies alba

Mill.) - SEED PRODUCTION, NURSERY PRODUCTION AND FOREST CULTURES OF THE SILVER FIR {Abies alba Mill.)

Slavko Matić, Igor Anić, Milan Oršanić

UZGOJNf POSTUPCI U PREBORNIM ŠUMAMA - SILVICULTURAL PROCEDURES IN SELECTION FORESTS

Slavko Matić, Igor Anić, Branimir Prpić, Milan Oršanić

UZGOJNI POSTUPCI U JELOVIM ŠUMAMA OŠTEĆENIMA PROPADANJEM -

SILVICULTURAL PROCEDURES IN FIR FORESTS AFFECTED BY DIEBACK

Branimir Prpić, Slavko Matić, Joso Vukelić, Zvonko Seletković

BUKOVO-JELOVE PRAŠUME HRVATSKIH DINARIDA -

VIRGIN FORESTS OF BEECH AND FIR IN THE CROATIAN DINARIC MOUNTAIN RANGE

UREĐIVANJE JELOVIH ŠUMA U HRVATSKOJ - MANAGING FORESTS OF SILVER FIR

Dušan Klepae

RAST I PRIRAST OBIČNE JELE - GROWTH AND INCREMENT OF THE SILVER FIR

Sime Meštrović

UREĐIVANJE ŠUMA OBIČNE JELE - MANAGING FORESTS OF SILVER FIR

338


Nikola Lukić, Željko Galić, Mario Božić

DENDROKRONOLOGIJA OBIČNE JELE - DENDROCHRONOLOGY OF SILVER FIR

ŠTETNI BIOTSKI ČIMBENICI JELE, INTEGRALNA ZAŠTITA I LOVSTVO -

HARMFUL BIOTIC FACTORS OF THE FIR, INTEGRAL PROTECTION AND HUNTING

Milan Glavaš

UVOD - INTRODUCTION

Miroslav Harapin, Boris Hrašovec

ENTOMOLOŠKI KOMPLEKS OBIČNE JELE - ENTOMOLOGICAL COMPLEX OF THE SILVER FIR

Paula Durbešić, Snježana Vujčić-Karlo

TRČCI (Coleoptera, Carabidae) U JELOVIM ŠUMAMA U HRVATSKOJ -

GROUND BEETLES (Coleoptera, Carabidae) IN THE FIR FORESTS OF CROATIA

Milan Glavaš, Danko Diminić

MIKOLOŠKI KOMPLEKS OBIČNE JELE - MYCOLOGICAL COMPLEX OF SILVER FIR

Milan Glavaš, Josip Margaletić

ŠTETE OD ŽIVOTINJA - DAMAGE FROM ANIMALS

Miroslav Harapin

INTEGRALNA ZAŠTITA JELE - INTEGRATED PROTECTION OF FIR STANDS

Marijan Grubešić, Krešimir Krapinec

JELOVE ŠUME KAO LOVIŠTE I STANIŠTE ŽIVOTINJSKIH VRSTA -

FIR FOREST AS HUNTING GROUNDS AND HABITATS OF ANIMAL SPECIES

ISKORIŠTAVANJE, MEHANIZACIJA, TEHNOLOŠKA SVOJSTVA I UPORABA JELOVINE -

EXPLOITATION, MECHANISATION, TECHNOLOGICAL PROPERTIES AND THE USE OF FIR TIMBER

Ante P. B. Krpan, Dragutin Pieman

NEKA OBILJEŽJA ISKORIŠTAVANJA HRVATSKIH JELOVIH ŠUMA -

SOME FEATURES OF FIR FOREST EXPLOITATION

Stanislav Sever, Dubravko Horvat, Vlado Goglia, Ivan Knežević, Ivan Martinić,

Stjepan Puljak, Stjepan Risović, Vencl Vondra

ŠUMARSKO INŽENJERSTVO U JELOVIM SASTOJINAMA - RAD, OTVARANJE ŠUMA I

UPORABA MEHANIZACIJE -

FORESTRY ENGINEERING IN FIR STANDS - WORK, FOREST OPENING AND USE OF MECHANISATION

Marijan Brežnjak

PRIMARNA MEHANIČKA OBRADA JELOVINE - PRIMARY MECHANICAL PROCESSING OF FIRWOOD

Slavko Govorćin, Vladimir Sertić, Radovan Despot, Jelena Trajković, Tomislav Sinković

JELOVINA-FIR

Vladimir Sertić

KEMIJSKA PRERADA JELOVINE - CHEMICAL PROCESSING OF FIRWOOD

Boris Ljulj ka, Andrija Bogner, Ivica Grbac, Vlatka Jirouš-Rajković

OBRADA I UPORABA JELOVINE - THE USE AND PROCESSING OF FIR

EKONOMIKA GOSPODARENJA JELOVIM ŠUMAMA - THE ECONOMICS OF FIR FOREST MANAGEMENT

Rudolf Sabadi

TRŽIŠTE JELOVINE U SVIJETU I U HRVATSKOJ -

THE FIRWOOD MARKET IN THE WORLD AND IN CROATIA

Rudolf Sabadi, Branimir Prpić, Hranislav Jakovac

UKUPNA VRIJEDNOST JELOVIH ŠUMA U HRVATSKOJ - TOTAL VALUE OF CROATIAN FIR FORESTS

Mladen Figurić, Tomislav Grladinović

EKONOMSKI POKAZATELJI U LANCU UPORABE JELOVINE -

ECONOMIC INDICES IN THE CHAIN OF FIRWOOD USE

Hranislav Jakovac

BIBLIOGRAFIJA- BIBLIOGRAPHY

KAZALO IMENA - LIST OF NAMES

AUTORI I KOAUTORI MONOGRAFIJE S ADRESAMA-

AUTHORS AND CO-AUTHORS OF THE MONOGRAPH WITH ADDRESSES

Branimir Prpić


PILANSKA TEHNOLOGIJA DRVA" II - DIO

Prof. dr. sc. Marijan B r e ž n j a k, profesor emeritus,

profesor Šumarskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu

PILANSKA TEHNOLOGIJA DRVA, II - dio

Udžbenik je izdao Šumarski fakultet Zagreb, Svetošimunska

25, na temelju odobrenja Senata Sveučilišta

u Zagrebu od 25. listopada 1997.

UDK 674*093 (075.8)

ISBN: 953-6307-43-X

http://www.ergraf.hr/tiskara-md

Format 240 x 165 mm

215 stranica

19 grafikona

11 tablica

76 fotografija

23 skice

152 navoda korištene i citirane literature

Bibliografija iza svakog poglavlja.

Abecedno kazalo sadržaja.

U siječnju 2001. Izašao je iz tiska u izdanju Šumarskog

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu drugi dio knjige

PILANSKA TEHNOLOGIJA DRVA. Uvaženi autor,

prof. dr. sc. Marijan Brežnjak, profesor emeritus, ovim

radom planski zaokružuje djelo započeto s izdavanjem

prvog dijela još 1997. godine. Nakon prvog dijela udžbenika

u kojemu je obrađeno područje pilanskih proizvoda,

njihovih svojstava i načini proizvodnje, autor u

drugom dijelu udžbenika daje težište proučavanju karakteristika

pilanskog postrojenja u cjelini, te pojedinih

njegovih dijelova s prikazima i analizama značajnijih

tehnoloških i proizvodnih postupaka u pilanskoj

preradi drva.

Drugi dio knjige PILANSKA TEHNOLOGIJA

DRVA podijeljen je kao i prvi dio u 14 poglavlja, obogaćen

nazivima i pojmovima na engleskom jeziku, terminologijom

najčešće korištenom u anglo-američkoj

stručnoj literaturi, kao i pregledom korištene domaće i

strane literature na kraju većih cijelina, odnosno poglavlja.

Autor nastavlja prethodnu knjigu s poglavljem Pilansko

postrojenje u kojemu prikazuje osnovne karakteristike

pilanskog postrojenja, dijelove, objekte i

uređaje koji služe u industrijskoj preradi pilanske sirovine

u gotovi pilanski proizvod.

Nastavlja prikazom Vrsta pilana i pokazateljima

koji određuju razne vrste pilana glede vrste drva, kapaciteta,

te do posebno obrađene podjele na karakteristike

njihovih proizvoda.

Poglavlje Stovarište trupaca govori o prostoru za

smještaj, odnosno uskladištenje i pripremu pilanske sirovine

za daljnju preradu, ali i mjestu na kojemu se

obavljaju mnogi radovi kao važna faza cjelokupnog

proizvodnog procesa u pilani. Autor je ovom poglavlju

posvetio posebnu pozornost, obogativši ga s puno fotografija.

Proračuni kapaciteta svih uređaja u vezi sa stovarištem

posebno su korisni pri projektiranju pilanskih pogona,

ali i u pilanskoj praksi, što autor potkrijepljuje

na temelju vlastitih istraživanja prikazom Kapacitet i

izbor transportnih sredstava i uređaja na stovarištu

trupaca.

Pilanska hala daje sažet prikaz opisa zgrade u kojoj

se odvija osnovni proces pilanske obrade trupaca, te

navodi i sve ostale prateće prostore koji su neophodni

u pilanskoj hali glede namjene i organizacije proizvodnje

u jednoj pilani.

U poglavlju Izbor i uvjeti rada primarnih pilanskih

strojeva ukazuje na važnost kriterija ispravnog izbora

primarnih pilanskih strojeva, koji su u pravilu i

najskuplji strojevi, i jer će o tome ovisiti uspješnost

cjelokupne pilanske proizvodnje. Autor posebno naglašava

i grafički prikazuje utjecaje mnogih elemenata režima

piljenja o kojima će ovisiti iskorištenje sirovine.

Specifične karakteristike primarnih pilanskih

strojeva i njihova primjena prikazane su kroz pregled

osnovnih vrsta primarnih strojeva koji se danas

koriste u pilanskoj praksi, sa sažetim tehničkim osobi-

340


nama, ne ulazeći u detalje tehničkih i teoretskih pitanja,

koje prepušta drugim disciplinama.

Kapacitet važnijih pilanskih strojeva je poglavlje

u kome je dan način proračuna kapaciteta ponajprije

glavnih pilanskih strojeva, ali i onih strojeva koji se

najčešće koriste u našim pilanama, s naznakom analize

tehnoloških i organizacijskih elemenata, obogaćenih

priloženim tabličnim prikazima.

Proizvodni i tehnološki procesi u pilani prikazuju

proizvodne i tehnološke karte u pilanskoj proizvodnji

najčešće korištene u našim pilanama i primjerene našim

pilanski najznačajnijim vrstama drva. Priloženi

shematski prikazi tehnoloških tokova i tehnoloških karata

daju detaljan i zoran uvid u mnogim primjerima linija

obrade trupaca.

U poglavlju Transport i manipulacija u pilani autor

ukazuje na važnost transporta u pilanskoj proizvodnji,

kao dijelu koji mora održavati sklad i učinkovitost

rada, uz potrebnu brzinu, jednostavnost i sigurnost s

velikim stupnjem mehaniziranosti odnosno automatizacije

uz što manji utrošak energije.

Sortiranje piljenica daje prikaz osebujne faze pilanske

proizvodnje gdje se piljenice nakon proizvodnje

slože prema postavljenim kriterijima, ovisno o tome da

lije to odmah nakon proizvodnje piljenica ili nakon što

su piljenice podvrgnute procesu sušenja.

U prikazu Skladište piljenica autor opisuje dio pilanskog

postrojenja sa složajevima raznih pilanskih

proizvoda namijenjenih prirodnom sušenju, ali navodi

da se u širem smislu u ovaj prostor ubrajaju i komore za

umjetno sušenje piljenica, parionice, skladišta osušenih

piljenica, te prostor i uređaji za utovar i otpremu robe.

Spremište gotovih piljenica i njihova otprema je

poglavlje koje daje viđenje posebnog, natkritog prostora

koje služi za presortiravanje, slaganje i spremanje

piljenica s mogućnošću lakog pristupa sredstvima za

dopremu i otpremu.

Složenom i odgovornom poslu O projektiranju pilanskih

postrojenja autor daje pristup inženjeru drvne

tehnologije, koji će mu pomoći u izradi elaborata za izgradnju,

a koji je moguć uz pretpostavku poznavanja

konačnih rješenja tehnologije te svih pitanja izvodljivosti

organiziranja i izgradnje pilane.

Udžbenik završava abecednim Kazalom s pojmovima

korištenim u četrnaest poglavlja ovog udžbenika.

Kao što je pojava prvog dijela ovog udžbenika bila

od prvorazredng značaja za teoriju piljenja, te primjerno

prihvaćena od studenata Šumarskih fakulteta i stručnjaka

u praksi, tako će se pojavom ovog drugog dijela

s karakteristikama pilanskih postrojenja zaokružiti kod

nas prvi i jedinstveni rad uvaženog stručnjaka s područja

pilanske tehnologije drva. Posebnu vrijednost ovog

sveukupnog djela najviše će moći iskoristiti studenti

šumarskih fakulteta, ali i studenti odgovarajućih poslijediplomskih

studija. Stručnjaci iz prakse pilanske prerade

drva, ali i šumarski stručnjaci iz područja iskorištavanja

šuma naći će u ovom djelu mnoge odgovore

na svakodnevna stručna pitanja važna za pilansku preradu

drva, objašnjena logički i pregledno, od uvaženog

autoriteta čije je znanstveno i stručno djelo tijekom

njegovog radnog vijeka jamstvo ispravnosti i uspješnosti

odabranog riješenja i primjene.

Slavko Govorčin

MONTI E BOSCHI

(talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu na šume i planinski okoliš)

Iz broja 1, siječanj-veljača 2001. izdvajamo osvrt

na sljedeće priloge:

Giuseppe Scarascia Mugnozza: Problemi i perspektive

šumskih istraživanja u Italiji

Početak nove godine uobičajeno je vrijeme da se

učini bilanca prošloga razdoblja i prijedlozi za budućnost.

U proteklom stoljeću, a posebice potkraj stoljeća,

interes i javno mišljenje za problematiku šumarstva i

okoliš koji nas okružuje je značajno porastao. Stalna

prisutnost problematike vezane za velike ekološke

promjene uzrokovane čimbenicima prirodnoga porijekla,

i onima koje je prouzrokovala aktivnost čovječanstva,

motivirali su tehničko-znanstvenu zajednicu šumarstva

da pronađe adekvatne odgovore i prijedloge.

Autor navodi primjer Švicarske, gdje je još u prošlom

stoljeću nakon mnogih devastiranja uzrokovanih

poplavama i erozijom terena (posebice u sjevernim

kantonima) osnovan "Institut za šumarska istraživanja

na federalnoj razini. Institut, danas smješten u Birmensdorfu,

imao je zadaću ispitati interakciju između

šumarstva i ekološke i socijalne funkcije šuma, između

šumarske hidrologije i zaštite terena te klime i produkcije

drveta. Nakon sto godina Institut iz Birmensdorfa

postao je "Federalni institut istraživanja šuma, snijega i

okoliša", poprimivši međunarodno značenje. Institut je

dao veliki doprinos proučavanju učinka vode na zaštitu

terena, proučavanju dendroekologije, atmosferskog zagađivanja,

alpske vegetacije i odnosa šume i društva.

341


S vremenom nova problematika vezana za okoliš i

socijalno ekonomske odnose poprima sve veću važnost

prijeteći ravnoteži u šumskom ekosustavu i ambijentu

općenito. Nepovoljni čimbenici pod imenom globalne

promjene ambijenta ukazuju na to, daje aktivnost ljudskog

roda dosegla kapacitet koji oblikuje i utječe, čak i

nesvjesno i neizravno, na ekosustave i funkcioniranje

biosfere našega planeta. To se očituje u poremećaju atmosferske

ravnoteže, degradiranju kvalitete vode i tla,

nepovoljnim utjecajem na okoliš i narušavanju genetskih

osobina. No, posljednjih 30-ak godina zahvaljujući

velikom impulsu primjenom šumarskih istraživanja,

sve je jasnija uloga šumskih ekosustava na utjecaj i regulaciju

funkcija biosfere, hidrosfere i atmosfere.

U odnosu na ovu problematiku, u Italiji šumska istraživanja

idu u dva kontradiktorna smjera. S jedne

strane u posljednjim je godinama povećan interes za

šumarsku i ekološku problematiku, što se očituje u sve

većemu broju adekvatnih institucija i izvora financiranja,

a s druge strane naočigled se ukidaju postojeće institucije

(Eksperimentalni centar za poljoprivredu i šumarstvo,

Institut za topole te Zavod za celulozu i papir).

Dakle postoji sjedne strane veliki interes, u najmanju

ruku deklarativan, za šumske ekosustave i njihovo

upravljanje, a s druge strane nedovoljna briga za

istraživanja o drveću i šumskim zajednicama. Može

biti utješno, kaže autor, stoje od 1970 g. broj diplomiranih

stručnjaka na fakultetu (Scienze Forestall e Ambientali)

značajno povećan.

Ohrabrujuće je i to što Talijansko udruženje šumarstva

i šumarske ekologije prihvaća sugestije uredništva

"Monti e boschi", da se od ovoga broja u rubrici "Istraživanja"

donose orginalni članci koji obraduju rezultate

istraživanja raznih područja šumarske znanosti, s konkretnim

tehničkim i znanstvenim argumentima, koji su

u izravnoj vezi s realnošću šumarske operative.

Gianpiero A n d r e a 11 a: Sastojina hibrida Sorbus

scandica Auctnon Fries u centralnim Apeninima

U rod Sorbus porodicu Rosaceae pripada preko sto

vrsta koje su tipične za umjerene zone sjeverne hemisfere.

U Italiji se nalaze: obična oskoruša (S. domestica

L.), jarebika (S. aucuparia L.), obična brekinja (S. torminalis

(L.) Crantz) i obična mukinja (S. aria L.).

Ove vrste rasprostranjene su na cijelom poluotoku i

otocima, izuzev jarebike koje nema na Sardiniji. Osim

ovih vrsta sporadično se u pojedinim predjelima pojavljuju:

mukinjica (S. ehamaespilus (L.) Crantz), grčka

mukinja (S. graeca Spach) i S. mougeotii Soy. - Will et

Godr.

Vrste roda Sorbus s lakoćom tvore hibride koji posjeduju

karakteristike dviju osnovnih vrsta. U Italiji se

nalaze: S. hy'brida Koch (S. aucuparia x S. aria), S.

hostii (S. ehamaespilus x S. aria).

Sorbus scandica hibrid između obične brekinje i

obične mukinje uglavnom se nalazi u predalpskoj zoni

od Verone do Piemonta, ali je u novije vrijeme pronađeno

jedno stanište u Apeninima.

Autor u ovom članku obrađuje botaničke i stanišne

karakteristike ovoga hibrida.

S botaničkog stajališta hibrid ima karakteristike

obaju osnovnih vrsta. U odnosu na visine stabala nije

moguće mnogo znati, jer se radi o mladim stablima iz

sjemena ili panja, a starija stabla su posječena. Izgled

kore pokazuje veliku promjenjivost od stabla do stabla,

kao i raznolikosti dijelova istoga stabla. Na starijim dijelovima

stabla kora je tamno sivo-pepeljasta s bijelkastim

mrljama i svijetlim, eliptičnim i horizontalnim

lenticelama. Mlađi dijelovi debla i grane su sivo-smeđe-crvenkaste

boje.

Promatranjem lišća pada u oči naglašeni polimorfizam,

i to ne samo usporedbom različitih stabala, već i

unutar jednog stabla. Listovi su jednostavni, naizmjenični

s dlakavom peteljkom dužine 2-2,5 cm (rijeđe

1,5-4 cm). Oblici listova su vrlo varijabilni i različito

nazubljeni, ali najčešće imaju karakteristike obje vrste.

Gornja sirana lista: lijevo Sorbus aria, sredina S. scandica, desno

S. torminalis

Donja strana lista: lijevo: Sorbus aria, sredina S. scandica, desno

S. torminalis

342


Značajna je i velika razlika u boji donje i gornje strane

lista. Donja strana je mnogo svjetlija s naglašenom nervaturom

i jednoliko prekrivena svijetlijim dlačicama

(vidi sliku)

Cvijetovi su dvospolni, sastavljeni u uspravne cvatove

i nisu tako mnogobrojni kao kod S. aria, s vjenčićem

sastavljenim od bijelih ovalnih latica.

Plod je ovalna jabučica veličine 0,5-1,5 cm promjera,

smedkaste boje u dobi zrelosti.

Sastojina hibrida nalazi se na južnim padinama središnjih

Apenina u okolici Cittaducale (Rieti). Nadmorska

visina je oko 700 m, a ekspozicija uglavnom jugozapadna.

Podloga je vapnena, erodirana sa siromašnom

crvenicom. Klima je obilježena velikom količinom

oborina (preko 2000 mm godišnje), čestim vjetrovima,

od kojih jugo ima veće značenje.

Površina na kojoj rastu stabla hibrida iznosi oko jedan

hektar. Unutar te površine nalaze se stabla različite

veličine. Stabla iz sjemena promjera su 10-12 cm i visine

5-6 m, u starosti od oko 15-20 g., dok je prisutnost

stabala iz panja također očita.

Hibrid se nalazi zajedno s ostalim vrstama listača, a

to su: crni grab, hrast medunac, cer, crni jasen, javor

gluhač, brekinja, mukinja i česmina, a od četinjača obična

borovica i šmrika. Osim ove vegetacije prisutni su

i grmovi koji odgovaraju fitocenozi Ostryo-Quercetum

pubescentis.

U ovom članku autor je htio ukazati na učešće hibrida

Sorbus scandica izvan predalpske zone, gdje je tipično

rasprostranjen. S obzirom da to do sada nije bilo

evidentirano, ovo je vrijedan prilog za njegovo bolje

upoznavanje.

Šumska patologija

Giorgio Maresi, Paolo Ambrosi, Paolo Capretti:

Meria laricis Vuill. u trentinskim sastojinama

ariša

Meria laricis Vuill je gljivični parazit odavno poznat

kao defoliator ariša (Larix decidua L.) kako u Europi,

tako i u Sjevernoj Americi. Mnogi su autori proučavali

problematiku vezanu za fitopatološka oboljenja

uzrokovana ovim patogenom kao D i bona 1998. g. i

Gravano 1999. g.

U Italiji se bolest prvi puta javila 1937. g. Najnovija

oboljenja zapažena su u Švicarskoj i u Italiji u pokrajni

Trentino tijekom 2000. g.

Zbog pojave oboljenja poduzeta su istraživanja "šumarske

operativne zajednice" u suradnji sa šumskom

biljnom patologijom sa sveučilišta u Firenci.

U ovom članku opisan je parazit i rezultati prvih istraživanja.

Polovicom srpnja 2000. g. u Trentinu (Val di Non i

Val di Fiemme) u sastojinama ariša opažena je pojava

intenzivnog žućenja iglica na velikom broju stabala.

Uzeti su uzorci grana s više stabala na obadva lokaliteta

za laboratorijsko ispitivanje. Uspoređeni su i svi relevantni

meteorološki podaci s prosjecima za razdoblje

1989. do 1999. g.

U laboratoriju je mikroskopskom analizom proučavan

patogen u svim stadijima njegovog razvoja na raznim

supstratima. Detaljno su istražene sve morfološke

karakteristike Merie laricis Vuill, posebice minimalne

i maksimalne širine i dužine konidija na uzorcima s

obadva lokaliteta.

Posebna pozornost posvećena je promatranju u šumi.

Na obje lokacije ustanovljena je ista simptomatologija

na napadnutim stablima. Krajem srpnja krošnje

stabala su bile žute, ali su iglice još bile čvrste. U kasnijem

razdoblju vrh iglica bio je suh, stoje ubrzo prelazilo

polovinu dužine iglica. Boja iglica postepeno je

postajala smeđe-bjelkasta. Napad je bio podjednako

rasprostranjen na čupercima iglica kao i na pojedinačnim

iglicama duž izbojka, podjednako na mladim i

odraslim stablima. Površina na kojoj je evidentiran napad

iznosi ukupno oko 40 ha, a radi se o mješovitoj šumi

ariša, bijelog bora, smreke, jele i bukve.

Sastojine su locirane na nadmorskoj visini od 800

do 1300 m. Poslije prvog napada i djelomične defolijacije

napad nije nastavljen. Izgleda daje parazitu pogodovala

okolnost što je u srpnju u dužem razdobljdu

pala temperatura uz pojavu obilne kiše. Ukupan intenzitet

napada može se ocijeniti sa 60-90 % očite promjene

boje i do 20 % defolijacije, i to najčešće na granama

donjeg i unutrašnjeg dijela krošnje.

Sveukupna istraživanja nesumnjivo dokazuju daje

napad prouzrokovala patogena gljiva Meria laricis

Vuill, koja do sada nije primijećena u Trentinu ili je

pak postojala, ali bez evidentnih šteta. Ipak se i ovaj

puta čini da je njeno djelovanje kao patogena dosta

ograničeno, s izuzetkom što može štetno djelovati na

mlade biljke u rasadnicima, kao i otežati prirodnu obnovu

ariševih stabala.

Raffaele Spine Ili, Davide Pettenella: Usporedba

tehnologije za proizvodnju iverja

U posljednje vrijeme interes za uporabu biomase za

proizvodnju energije je sve veći. Aktivnost na istraživanju

tehnologija i interes za ulaganje u energetska postrojenja

temelje se na pretpostavci uporabe velike količine

drvenaste biomase za bar djelomičnu zamjenu

tradicionalnih fosilnih goriva. Šumarstvo također slijedi

taj interes i to iz više razloga: drvo je kvalitetno gorivo,

zalihe su obnovljive, praktički je dostupno u širokim

razmjerima, jer to omogućava korištenje drveta

koje se dobiva obavljanjem uzgojnih zahvata.

S druge strane otvorenje problem u činjenici, što cijena

drvenog goriva ne može biti visoka, mora biti usporediva

s cijenom fosilnog goriva. U Italiji su te cijene

343


limitirane za toplane u iznosu od 120 000 L/t, a za elektrane

još niže, svega 70 000 L/t i to franko potrošač.

Dakle, osnovni problem svodi se na mogućnost

proizvodnje iverja po najnižoj mogućoj cijeni, što znatno

umanjuje mogućnost masovne proizvodnje. U slučaju

previsoke cijene ovi potrošači nalaze ekonomičnijim

trošenje pilanskih otpadaka, makar uz veće transportne

troškove.

Problematika kako organizirati skupljanje otpada,

koji iverač izabrati, koju produktivnost očekivati i kako

transportirati, sadržaj je mnogih istraživanja (Pottie e

Gumier 1986, Lazzari 2000, Petenella 2000).

Glede obima posla i potrebnih ulaganja postoje razne

opcije u kojima se prezentiraju različite povoljnosti.

Autori su u ovom članku prikazali rezultate jedne

serije pokusa izvedene na bazi programa "Chip-Cost"

koji je korišten za rješenje osnovnih pitanja koja utječu

na troškove proizvodnje i to: izbor iverača u odnosu na

potrebni kapacitet, srednja težina sortimenata za iveranje,

te organizacija dopreme drveta i alimentacija iverača.

Radi usporedbe troškova istraživanja su vršena na

dvama radilištima različitih kapaciteta:

1. Radilište s malom investicijom u strojeve i opremu,

sastavljenu od iverača s maksimalnim otvorom od

35 cm pogonjenog poljoprivrednim traktorom od

95 KW, koje opskrbljuje hidraulični kran s drugog

traktora snage 60 KW.

2. Radilište opskrbljeno samohodnim iveračom na gusjenicama

s ugrađenim hidrauličnim kranom i motorom

snage 345 KW.

Ako se pretpostavi da se u oba postrojenja radi s

prosječnim veličinama drveta za iveranje (ovršci i mala

stabla) od oko 60 kg i korištenje radnog vremena od

oko 65 %, učinci su po bruto satu za iverač na traktoru

oko 3,6 t, a za samohodni iverač 12,5 t.

Da bi se troškovi iveranja sveli na maksimalni iznos

od 35 000 L/t, potrebno je s iveračem na traktoru preraditi

najmanje 6500 t godišnje, a sa samohodnim iveračem

najmanje 7500 t godišnje.

Maksimalni godišnji kapacitet iverača na traktoru

je 7 600 t godišnje, uz trošak od 32 000 L/t, a samohodni

iverač ima trostruki kapacitet uz troškove koji variraju

u odnosu na korištenje kapaciteta.

Može se zaključiti daje iverač na traktoru primjenjiv

za količine do 7 500 t godišnje. Kod te količine

troškovi proizvodnje sa traktorom i samohodnim iveračem

su izjednačeni. Za sve veće količine samohodni

iverač je povoljniji, jer se kod većih količina troškovi

iveranja spuštaju ispod 30 000 L/t.

Posebna povoljnost kod samohodnog iverača je to

što zbog većeg kapaciteta odgovara izravno tovarenje

iverja u prikolice kamiona čime se uštedi oko 6 000 L/t

materijala. Također su istražene i inačice troškova za

izvlačenje drveta iz šume do iverača. Upotrjebljen je

lagani skidder za vuču i alternativno tovarenje u traktorsku

prikolicu.

Rezultati učinka i troškovi analizirani su za razne

prosječne udaljenosti i težine drvnog materijala. U prosjeku

je za opskrbu iverača na traktoru dovoljan jedan

"skidder" za vuču, dok za samohodni iverač su potrebna

najmanje dva. Troškovi izvlačenja su varirali od

10-30 000 L/t materijala.

Obzirom na specifične pojedinosti od velike je važnosti

dobra organizacija posla i sinkronizacija akcija,

što znatno utječe na troškove proizvodnje iverja od

drvne biomase i mogućnost njene primjene za proizvodnju

energije, kao zamjena za upotrebu fosilnih goriva.

Felice V i t a, Rocco C a r e 11 a, Saverio DEmerico:

Bioklimatska i fitosociološka analiza šumskih

makija s dominantnom oštrikom (Quercus coccifera

L.) u okolici Barija

Ispitivanja su rađena s ciljem da pomoću fitosociološke

metode doprinesu poznavanju vegetacije šumskih

makija u kojima dominira hrast oštrika (oštrikar,

prnar, komorovac) Q. coccifera L., koja je do sada slabo

istraživana.

Oštrika je rasprostranjena u svim mediteranskim

zemljama: Portugal, Španjolska, Baleari, Francuska,

Korzika, Sardinija, Sicilija, poluotok Italije, Hrvatska,

Crna Gora, Albanija, Grčka, Kreta, Turska, Izrael, Libija,

Tunis, Alžir, Maroko i Bugarska.

Glede morfoloških karakteristika moguće je razlikovati

dvije podvrste, koje neki autori (Webb 1838, De

Candolle 1864, Eig 1933, Camus 1936, Nahal 1962,

Zahary 1971, Gentile i Gastaldo 1975) bilježe kao

Quercus coccifera L. u zapadnim regijama i kao Quercus

calliprinos Webb u istočnim regijama. Q. calliprinos

se razlikuje po trajnoj maljavosti ženskih cvjetova

i novih izbojaka. Q. coccifera L uglavnom ima grmolik

oblik, dok Q. calliprinos Webb ima habitus stabla do

18 m. Neki autori navode i neke druge morfološke raznolikosti,

koje su genetski učvršćene, a uzrokovane su

različitim ekološkim i geografskim uvjetima u širokom

arealu kojega vrsta zauzima (na pr. Puglia i Sicilia).

Areal ove vrste u Italiji osim otoka je u Puglii i mala

zona u Basilicati. Kako je u okolici Barija upitno postojanje

dvije podvrste, autori su u ovom članku obradili

isključivo Q. coccifera-u L.

Područja koja zauzima oštrika su marginalne zone,

gdje poljoprivreda nije imala uvjete zbog strmog i kamenitog

terena. Na tim područjima javlja se spontana

vegetacija. Za određivanje tipa i izgleda fitocenoza istraživanja

su vršena po metodi fitocenološke škole

Cirih-Monpelier (Braun-Blanquet 1932), a primijenjena

nomenklatura i floristička analiza rađena je pomoću

Flora d'Italia (Pignatti 1982 g.).

344


Q. coccifera L.: detalj

Podaci skupljeni tijekom jedne godine obrađeni su

primjenom tehnike multivarijabilne statističke metode,

a dobiveni rezultati uneseni u fitosociološke tablice.

Posebna pozornost posvećena je proučavanju terena

s geopedološkog i klimatskog gledišta. Podloga je

slojevite vapnene strukture, na kojoj se zbog intenzivnih

erozivnih procesa tlo obnavlja i stvara se crvenica

{terra rossa). Cesta je pojava da se javlja i jedan cementni

sloj koji često ometa razvoj korjenovog sustava.

Proučavanje tla i njegovu sistematizaciju obrađivali

su razni autori, medu kojima se ističu radovi Pantanellial999g.

Bioklima područja ispitana je pomoću raznih bioklimatskih

diagrama za razdoblje 1967. do 1996. g.

(Montero de Burgos i Gonzales Rebollar).

Vegetacijska analiza provedena je vrlo detaljno. U

okolici Barija ispitano je deset različitih zona gdje je

Q. coccifera L.: sastojina Q. eoceifera-e

rasprostranjena oštrika, a svi podaci su sistematizirani i

obrađeni.

U Italiji su makije u kojima se nalazi oštrika svrstane

u sljedeće asocijacije: Chamaeropo-Quercetum cocciferae

Brullo i Marceno 1984, Arbuto-Quercetum

cocciferae Brullo 1986, Cocciferetum Lorenzoni 1987

i Junipero-Quercetum cocciferae Bartolo, Brullo i

Marceno 1983 g.

Na bazi rezultata geopedološkog, klimatskog i vegetacijskog

istraživanja, vrlo je jasno da sastoji ne s dominantnom

oštrikom u okolici Barija ne pripadaju ni

jednoj do sada poznatoj asocijaciji, već su potrebna

daljna istraživanja radi određivanja preciznih karakteristika

za ustanovljenje fitocenološke pripadnosti.

L'ITALIA FORESTALE E MONTANA

(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima -

izdanje talijanske Akademije šumarskih nauka-

Firenze)

Broj 6, studeni-prosinac 2000 g. obrađuje problematiku

vezanu za šumu Vallombrosa i kongres na temu:

Sačuvati znanja prošlosti - šumski muzej Vallombrosa.

Šuma Vallombrosa nedaleko Firence (u prijevodu

sjenovita dolina), s površinom od oko 1300 ha u Italiji

je jako poznata, i to ne samo u šumarskim i znanstvenim

krugovima, već i širokoj javnosti. Prvi podaci o

postojanju šume potječu iz XIV stoljeća kada su redovnici

Vallombrosiani u sklopu postojeće šumske površine

podigli jelovu monokulturu po načelu umjetne

sadnje i gole sječe.

U nastavku ćemo izložiti kratke preglede objavljenih

članaka:

Orazio Ciancio: Šumski muzej Vallombrosa -

susret između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Autor je dao uvodno izlaganje u kojemu navodi

opravdanost odluke direkcije i uređivačkog odbora da

posvete jedan broj časopisa razlogu zbog kojega je osnovan

šumskig muzej i održan Kongres, koji je pobudio

veliku pozornost šumarske i znanstvene javnosti.

Kongres je organiziran pod pokroviteljstvom Državne

zajednice šumarstva, Akademije šumarskih znanosti,

Poljoprivrednog fakulteta sveučilišta u Firenci,

uz potporu mnogih autoriteta političkog, kulturnog i

znanstvenog života.

Odgovor na pitanje zašto je šumarski muzej u Vallombrosi

jednostavan: potrebno je udovoljiti sve jasnijem

zahtjevu za popularizaciju šumarske misli i oživljavanju,

makar na maloj površini oko opatije vallombroških

redovnika, šumske tehnike i metoda uzgoja i

uređivanja koje čine dio šumarske povijesti i kulture,

koje su obilježile naše vrijeme. Opasno je zaboraviti

prošlost, jer bez nje nema ni budućnosti. Osnivanjem

muzeja odaje se počast intuiciji i djelu redovnika za

ono što su zamislili i stvorili. To je mudra odluka za

345


obranu "kulture šuma" i svjedočenje povijesne, kulturne,

estetske i ambijentalne vrijednosti šume, koja je

"kolijevka" šumarskih učenja u Italiji.

Za šumare je tehnika umjetnog uzgoja jele s golom

sječom jedna utopija, ali je to vrijedan spomenik koji

zaslužuje da bude muzej na otvorenom, sastavljen od

prastarih stabala jele koji okružuju Benediktinsku opatiju,

svjedočeći o jednoj kulturi koja oplemenjuje šumarsku

djelatnost i pomaže u poznavanju tajne prirode,

te doprinosi napretku nauke, povezujući prošlost, sadašnjost

i budućnost.

Pozdravni govori:

Lorenzo R u s s o - glavni opat Benediktinskog samostana

Vallombrosa pozdravio je sudionike "Kongresa"

u svoje ime i u ime Zajednice redovnika te zaželio

uspješan rad svima koji imaju odgovornost i koji vode

brigu za ovu šumu u Valllombrosi. Uprava samostana

će sa svoje strane davati punu podršku Zajednici šumarstva

za realizaciju šumarskog muzeja.

"Dobro došli i uspješan rad s blagoslovom i zagovorom

Sv. Ivana Gualberta osnivača Vallombrose i zaštitnika

šumara i šuma Italije", bile su riječi blagoslova

koje je uputio glavni opat sudionicima "Kongresa".

Fausto M a r t i n e 11 i - zamjenik direktora Državne

zajednice šumarstva, nakon upućenog pozdrava Zajednici

redovnika samostana, znanstvenim radnicima i

šumarima sa žaljenjem je najavio intenciju državne administracije

na relaciji odnosa država-regije da prirodni

rezervati prelaze iz državne u regionalnu nadležnost.

Ova odluka odnosi se i na Prirodni rezervat Vallombrosa.

Donošenje ove odluke može imati negativan utjecaj

na sprovodenje strategije o upravljanju zaštićenim zonama

i stvaranju mreža tih zona u koje spadaju i nacionalni

parkovi. Unatoč tomu, Državna zajednica šumarstva

će s velikom odgovornošću predati regijama prirodne

rezervate i nastaviti suradnju, ali na žalost treba

naglasiti da mnoge regije nisu prihvatile okvirni zakon

o zaštićenim zonama.

U daljnjem govoru naglasio je vrijednost šume

Vallombrosa za šumarsku znanost te pozdravlja ideju

Akademije šumarskih nauka za osnivanje šumskog

muzeja, jer arboretum i opatija sa svojim prirodnim

krajolikom to već i jesu. To ne umanjuje vrijednost ove

inteligentne, korisne i interesantne inicijative.

Augusto Marinelli -predsjednik Poljoprivrednog

fakulteta Sveučilišta u Firenci, u svom pozdravu

naglasio je 150-godišnju vezu Sveučilišta i šume Vallombrosa.

Od 1886. g. studenti promatraju, uče i ureduju

ovu šumu. Činjenica je da se stvari mijenjaju vrlo

brzo, te da se tradicionalno gospodarenje zamjenjuje i

usklađuje s višekorisnom ulogom koja danas šumi daje

sve veće značanje.

U sklopu novog plana gospodarenja ovom šumom,

izdvaja se ideja profesora Ciancia i profesorice Nocentini

o osnivanju šumskog muzeja koji će sačuvati za

budućnost, bar na maloj površini, uspomenu na djelo

redovnika, poznatu jelovu šumu osnovanu prije mnogo

godina, a koja će i dalje ostati "laboratorij pod otvorenim

nebom" koji je vodio i formirao šumare posljednjih

150 godina.

Fiorenzo Mane in i - predsjednik talijanske Akademije

šumarskih nauka, u ime članova Akademije dao

je veliku podršku aktivnostima oko osnivanja šumarskog

muzeja, upozoravajući da se ne rade statički spomenici,

jer je dinamika promjena mnogo brža nego se

to moglo predvidjeti. O tome svjedoči fotodokumentacija,

zračni snimci stari 60 g. iz vremena rata, gdje su

vidljive velike promjene koje čine Italiju posve drukčijom.

Promjene vegetacijske strukture, vodotoka te povećanje

šumskih površina na račun poljoprivrede, daju

Italiji posebnu ljepotu od pejzaža Alpa preko Apenina,

sve do otoka i Mediterana.

Massimmo Sottani - predsjednik općine Reggelo,

na čijem se području nalazi šuma Vallombrosa,

osvrnuo se na slavnu prošlost ovog područja koje je

oduvijek imalo veliko turističko značenje, skijaški i rekreacijski

centar. Tomu je posebice doprinosio poseban

izgled krajolika, a jelova šuma davala mu je posebnu

vrijednost.

Poželio je za Vallombrosu sretnu budućnost, koja bi

se sastojala u postizanju triju odrednica:

stvoriti uvjete za prirodnu obnovu šume,

osigurati postojanost i izgled jelove šume u okolici

samostana, koja je povijesno vezana za ovo mjesto,

- sačuvati kao poseban interes staru tehniku uzgoja

šume.

Ove šume nisu dovoljne za osiguranje bogatstvom

ovoga područja, ali uz nove ideje i nove prijedloge bit

će uvijek dovoljan razlog da se potraži ovo prekrasno

mjesto.

Alberto Bronzi -Aktualno stanje jelove sastojine

u Vallombrosi, autor, član uprave prirodnog rezervata

Vallombrosa, naglasio je razloge koji izdvajaju vrijednosti

ove šume u odnosu na mnoge.

Šuma Vallombrosa sistematizirana je u Prirodni

biogenetski rezervat 1977. g. u površini od 1273 ha.

Od te površine 52 % ili 664 ha otpada na glasovitu sastojinu

jele, koju već od XIV stoljeća uzgajaju redovnici

benediktinskog samostana. U drugoj polovici XVII.

stoljeća počeli su sa sadnjom čiste jelove šume između

samostana i kapele sv. Ivana Gualberta, na 1200 m

nadmorske visine na površini od 200 ha. Ta se površina

tijekom vremena povećavala, da bi 1969. g. postigla

konačnu površinu.

Izgled ove sastojine nije potpuno homogen, pa se

mogu razlikovati četiri zone:

- najstarija jezgra od oko 183 ha. To su visoka, veličanstvena

stabla, koja daju Vallombrosi sakralni karakter,

346


- drugi kompleks od oko 262 ha predstavljaju jele posađene

prije 100 g. na brežuljcima koji se spuštaju

prema udolini,

- treća grupa jela je oko 82 ha na nadmorskoj visini

od 850-900 m, sastavljena od djelomično posađenih

i prirodno niklih stabala jele ispod starih kestena

(uzgajanih kao voćke),

površina od 109 ha sastavljena od jelovih stabala

starih oko 100 g., koje su miješane s ostalim četinjačama:

smreka, bijeli i korzički bor te listačama kestenom

i bukvom.

Kako se ova šuma nalazi gotovo na rubu areala jele,

podložna je nepovoljnim utjecajima različitog porijekla.

Ceste su štete od vjetra, snijega, te dugotrajne suše

i pojave truljenja korijena i debla. Marginalni položaj

jele u odnosu na svoj areal očituje se i u slaboj mogućnosti

prirodne obnove, tako da su opati za pomlađivanje

redovito koristili sadni materijal, u početku samonikli,

a kasnije iz rasadnika (nabavljen iz drugih područja).

Tako je to ponavljano do sadašnjeg četvrtog ciklusa

ove povijesne šume.

Autor predlaže da se čuvena jelova šuma sačuva u

njenom sadašnjem obliku radi povjesnih, kulturnih i

ambijentalnih motiva, a da se u ostalim područjima

osigura prirodna obnova.

Francesco M o r i o n d o, Riziero T i b i e r i: Fitopatološko

stanje jelove šume u Vallombrosi

Po mnogobrojnim zapisima, iz kojih se može izdvojiti

sjećanje opata Fornaini-a iz 1804. g., zdravstveno

stanje jelove šume često je bilo zabrinjavajuće. Nerjetko

se moralo pribjegavati sječi sušaca (stojeća mrtva

stabla), čije su sušenje uzrokovali razni biotski i

abiotski čimbenici.

Izvanredne sječe zbog oboljenja, prelazile su često

polovicu redovitih sječa. Zbog ove problematike obavljena

su istraživanja fitopatologa, koji su ustanovili da

su napadi biljnih parazita često u kombinaciji sa napadom

fitofagnih insekata.

Od mnogih patogenih uzročnika najčešće su gljive

vezane za drvenaste strukture stabla do dva metra visine.

Radi se o Armillariji ostoyae (Romagn), koja uobičajeno

živi kao saprofit. Daljnjim istraživanjem ustanovljeno

je daje primarni štetnik u unutrašnjem dijelu

debla Heterobasidion annosum, koji uzrokuje tz. "mokro

srce", a zatim trulež.

Ova kombinacija Heterobasidion+Armillaria uzrok

su mnogih sušaca u jelovoj šumi.

Osim ovih uzročnika bolesti, česti su i napadi insekata

i to: Drayfusiapiceae (Radzeburg), Mindarus abietinus

(Koch), Epinotia nigricana (Henrich-Schaeffer),

Pissodes piceae (Illiger), te Scolitidae Pityoktcines

vorontsovi (Jacobson), Cryphalus piceae (Ratzeburg)

i Xyloterus lineatus (Olivier).

Najveći dio insekata javljaju se kao sekundarni štetnici

na već biološki oslabljenim ili starijim stablima.

Antonio Gabbrielli: Povijesne šume jele iz

Vallombrose

Iako šuma Vallombrosa svoju popularnost dobrim

dijelom zahvaljuje slavi monumentalne opatije, ipak je

svojim slikovitim krajolikom glavna meta mnogobrojnih

turista.

Pretpostavlja se da je jezgra ove šume bila prirodna

jelova šuma, jer postoji zapis da su opati 12. rujna

1389. g. ugovorom prodali stotinjak stabala, a drugi

dokument iz 1574. g. govori o prodaji oko 300 stabala.

Iako nema pisanih dokaza, pretpostavlja se da su redovnici

iz te prirodne šume uzimali jelove sadnice za

podizanje mladih sastojina, jer rasadnike nisu nikada

imali.

Po jednom planu 1584. g., koji liči na ilustrirani katastar,

vidljivi su objekti osim opatije npr. pilana, mlin

te ostali sakralni objekti između kojih su posađene grupe

jelovih stabala. Polovinom XVII. stoljeća takvih je

grupa bilo preko dvadeset. U to doba počinje i življa trgovina

drvetom. Drvo poznato kao jela iz Toskane prodavalo

se u Piši i Livornu, a pored 500 stabala godišnje

prodavalo se i sitno oblo drvo. Paralelno s trgovinom

površine šuma su se povećavale, tako da su male grupe

polako spojene u veće komplekse. Po inventuri koju su

redovnici napravili krajem XVIII. stoljeća (a bilo ih je

više), evidentirano je 220 000 stabala u 34 parcele, a

površina je iznosila oko 200 ha. Ta stabla nisu bila velikih

dimenzija, jer je ophodnja bila u početku 70 i 80

godina. Godišnje se sadilo oko 24 000 sadnica.

Ovi pisani podaci svjedoče s koliko su brige opati

uzgajali svoju šumu, što također govori o potrebi da se

sačuva ova vrijednost, jer ako zaboravimo tradiciju gubimo

mogućnost vladanja sadašnjicom.

Mauro Agnoletti: Između poljoprivrede i šumarstva

- uloga šume i uzgoj jele u Vallombrosi između

XII. i XVII. stoljeća

Autor u ovom članku iznosi zanimljive podatke o

prvim danima Vallombrose, koja se smatra prethodnicom

šumarstva koje je kasnije (posebice u Njemačkoj

u XVIII. stoljeću) doživjelo razvoj u modernu šumarsku

znanost.

Uzgoj jele u formacijama jednodobne strukture nazivalo

se "samostansko šumarstvo", u kojem se očitovalo

opredjeljenje Benediktinaca (Camaldolesi i Vallombrosiani)

za iskorištavanje šuma u komercijalne

svrhe, za razliku od Franjevaca koji su šumske resurse

koristili uglavnom za pokrivanje vlastitih potreba.

Za vrijeme osnivanja 1037. g. samostan je činio

prostor ograđen kružnom drvenom ogradom, u kojoj se

nalazila drvena crkva sa 12 većih i 20 manjih drvenih

nastambi. Samostan je bio okružen šumom hrasta,

347


kestena i cera, dok su jela i bukva bile manje zastupljene.

Najviše se trgovalo s hrastom i kestenom, dok

je bukva smatrana svetim drvetom i uglavnom je bila

zaštićena. Naime, po legendi sv. Ivan Gualberto našao

je utočište pod bukvom, koja je spustila svoje grane

kako bi mu pružila zaštitu.

Postoje zapisi da se hrast prodavao za brodogradnju,

kesten se upotrebljavao za vinogradsko kolje, a

od bukve se palio drveni ugljen (stoje bilo zabranjeno,

posebno doseljenicima). Na veliku potražnju drveta

djelovao je i razvoj Firence, gdje se gradilo mnogo

objekata, posebice crkvenih (katedrala II Duomo). Ta

gradnja zahtijevala je puno jelovog drveta, koje su Benediktinci

već uzgajali u svojim jednodobnim kulturama

u neposrednoj blizini.

Prikaz iz XVI. ili XVII. stoljeća gdje se vidi oratorij, fontana i u

središtu bukva sv. Ivana Gualberta. U drugom planu vide se redovi

jelove kulture, te brežuljci pokriveni bukvom.

Prihodi od šumarstva zauzimali su u ekonomiji samostana

Vallombrosa peto mjesto. Iz bilance 1627. g.

prihod šuma iznosio je 8861 škudu (talira). Veće prihode

su dali vino, žito, stoka i pašnjaci te maslinovo ulje.

Ovakvi prihodi od šuma dali su poticaj opatima za

stvaranje novih površina, pa su tako nastale jednodobne

jelove šume uzgojene sadnjom sadnica u redove,

zatim po potrebi prorjeđivane i uzgajane u turnusu koji

je oscilirao od 80 do 100 g.

Orazio Ciancio, Susana Nocentini: Zašto

muzej u Vallombrosi

U ovom članku autori iznose argumente koji neosporno

dokazuju potrebu i opravdanost da se u šumi

Vallombrosa osnuje šumarski muzej na otvorenom.

Razlozi tomu su mnogobrojni, a posebice se navodi:

šuma Vallombrosa ima svoju povijesnu vrijednost,

jer o njoj postoje pismeni dokazi od XIII. stoljeća,

šuma Vallombrosa je poznata ne samo šumarima

Italije; u njoj se stoljećima primijenjuju metode koje

su utemeljili redovnici samostana,

Vallombrosa je koljevka talijanskog šumarstva; u

njoj je najveći dio šumara napravio "prve korake",

studenti oduvjek tu obavljaju praktično-aplikativne

vježbe,

šumski muzej osigurati će da na životu ostane metoda

uzgoja koju su inicirali redovnici i na taj način

će se sačuvati "znanja" prošlosti za budućnost.

Ideja o šumskom muzeju rođena je i razvijena na

bazi Plana višenamjenske funkcije šume Vallombrosa,

koji je povjeren na izradu Poljoprivrednom fakultetu

sveučilišta u Firenci, a koji su izradili stručnjaci raznih

profila uz primjenu znanstvenih dostignuća.

Misao vodilja je sačuvati jedan dio šume u prastarom

obliku, a na drugome primjenjivati metode

modernog šumarstva s osiguranjem prirodne reprodukcije.

Orazio Ciancio, Susana Nocentini: Plan uređivanja

jelove sastojine u Vallombrosi

Da bi se sačuvala tehnika uzgoja u jelovim sastojinama,

donesen je plan uređivanja sukladan prethodnim

planovima utemeljenim po metodi Generosa Patronea,

pripadnika fiorentinske škole.

Prvi plan uređivanja šume načinio je inspektor Giacomeli

1876. g. na površini od 217 ha. Reviziju toga

plana napravio je Perona 1886. g. i 1896. g. na 292 ha,

s istim tretmanom i turnusom (ophodnjom) od 90 g.

Godine 1923. Di Telia je povećao ophodnju na 100 g.

Od 1936-84. g. plan uređivanja elaborira Patrone Generoso,

s ophodnjom od 100 g., golom sječom i naknadnim

umjetnim pošumljavanjem.

Po tablicama koje je napravio Perona 1911. g., najveći

prirast jela u Vallombrosi je u razdoblju od 80-115

g., ali je Patrone Generoso ipak zadržao ophodnju od

100 g., koji približno odgovara ekonomskom turnusu,

a također pogoduje estetskom izgledu krajolika.

Po novom planu uređenja površina šumskog muzeja

po prijedlogu autora, bit će podijeljena na dva sadržaja:

mali turistički sadržaj sastavljen od 11 parcela starosti

od 50 do 170 god., s površinom od oko 14 ha i

posebnim tretmanom. U tu površinu uključena je

parcela broj 579 u kojoj se nalazi poznata "sveta

bukva", koja je svoj hlad poklonila sv. Ivanu Gualbertu,

- površina s jelovom šumom koja se sastoji od 59

parcela na 87 ha i populacijom jele u starosti od 31

do 140 g., gdje je zadržan tradicionalni uzgoj golom

sječom.

U daljnjem nastavku članka, autori su obradili sve

potrebne uredajne elemente s prijedlozima mjera koje

su prilagođene funkciji i namjeni šumskog muzeja,

čija je ideja zaokupila interes šumarske struke i javnosti

Italije.

Frane Grospić dipl. ing.

348


Lovački savez Slovenije

DRUGA KNJIGA O SRNEĆOJ DIVLJAČI

Srneća divljač je najbrojnija i najrasprostranjenija

divljač visokog lova u Europi, pa tako i u Sloveniji.

Danas je u Europi ima 100 puta više nego prije 100 godina,

a godišnji odstrel je oko 2 milijuna primjeraka.

Ujedno je najznačajnija papkasta divljač, jer za krupnije

papkare više nema prostora, te ih uspješno nadomještava

upravo srneća divljač. Ta divljač ima veliku spo-

Šumarnik i Goranin Cvetko Štanfelj, dipl. ing.

šum. postaje sve respektabilniji likovni stvaratelj primorsko-goranskog

područja. Nakon uspjele prve samostalne

izložbe slika održane a Crnom Lugu (Gorski

kotar) u povodu 45. obljetnice osnivanja i rada Nacionalnog

parka Risnjak, kojem je ranih šezdesetih rukovodio

i bio prvi direktor, kasnije ravnatelj, Društvo Gosobnost

prilagodbe na različite (promjenjive) stanišne

uvjete i značajna je divljač "kulturnih" ili kultiviranih

predjela.

U posljednjim desetljećima srnaća divljač je zbog

svoje prostrane i brojčane raširenosti najviše proučavana

vrsta divljači. Zato nije nimalo čudno daje u poznatoj

Zlatorogovoj knjižnici Lovačkog saveza

Slovenije, izašla već druga knjiga o srnećoj divljači.

Prva je "Srnjad" autora Antona S i m o n i č a iz 1976.

godine. Druga, ujedno posljednja u toj knjižnici, 27 po

redu je krajem prošle godine: "Srnjad biologija

gojitev ekologija" (Srneća divljač, biologija, uzgoj,

ekologija) autora Blaža Krže, koji je ujedno najplodniji

u Zlatorogovoj knjižnici.

Knjiga sadržajno povezuje lovstvo prošlosti, sadašnjosti

i budućnosti. Sadrži i najnovije podatke i saznanja

o srnećoj divljači. Takva knjiga omogućuje protok

stručnih informacija u europskom prostoru. Pisana je

za lovce popularno, iako se stručnija izlaganja nisu

mogla izbjeći. Slovenskim (i drugim) lovcima bit će

dragocjena pomoć u suvremenom gospodarenju srnećom

divljači.

Osim uvoda, knjiga sadrži poglavlja: Biologija srneće

divljači (Anatomija; Osjetila), Razmnožavanje i

populacijski razvoj, Gospodarenje sa srnećom divljači

(Ciljevi uzgoja, Gospodarske mjere). Knjiga je bogato

ilustrirana: slike - Uli I f f, skice - Boris L e s k o v i c,

fotografije - Blaž Krže, Stane L a v r i č, Martin

Rovšček.

Zanimljivo je da je s tom knjigom Veljko Varićak,

dugogodišnji urednik Zlatorogove knjižnice to

mjesto prepustio mladima.

Zoran Timarac

IZLOŽBE

DRUGA SAMOSTALNA IZLOŽBA SLIKA SUMARNIKA

CVETKA ŠTANFELJA

rana Rijeka ove mu je godine organiziralo Drugu samostalnu

izložbu slika. Na svečanosti otvaranja izložbe

postavljene u prostorijama Društva u Rijeci 16.

svibnja 2001., ukupno je bilo izloženo 24 ulja na platnu,

mahom djela novijeg datuma. Ostavši vjeran krajobrazima,

svojoj osnovnoj slikarskoj temi, bilo je moguće

zapaziti da umjetnik postupno napušta prizore svoje

349


djevičanske Guslice, Jelenca i Lasca, gdje je otpočeo

svoj šumarski poziv, Lesku, izvor Kupe i Svetu Goru

gdje ga je nastavio, dajući prednost motivima s priobalja

("Jutro na lukobranu", "Senjska luka I i II",

"Gornje Krmpote") i otoka ("Plaža Zrče", "Lukobran

u Baski", "Jutro na sidrištu").

Slika 1. Šumarnik Cvctko Štanfclj ispred svojih uspjelih radova na

temu gorskih šumskih krajolika.

"To je razumljivo, pojasnit će sam Štanfelj. Daleko

od očiju, daleko od srca, što će reći (po)dalje od kista

i palete. Napustivši prije 20 godina Gorski kotar i

trajno se nastanivši u Rijeci moji puti rijetko prelaze

Gornje Jelenje. Koliko god su mi dragi i srcu prilasli

motivi iz mog rodnog Gorskog kotara, toliko ništa

manje po ljepoti i osebujnosti ne zaostaju primorska

jutra, sutoni i bonace priobalja i otoka".

Od već spomenute izložbe u Crnom Lugu, slike

Cvetka Štanfelja sve više plijene pozornost likovne kritike

i naklonost publike. "Svjetlost i sjena u likovnom

izrazu Cvetka Štanfelja razlazu boje predmeta u elemente

toplog i hladnog. Jednakim marom i preciznošću

slika treperenje zraka nad morem i uz šumske obronke,

hvatajući nijanse smirenih gorskih voda uz prikaze

sjena osunčanog zelenila krošni... Njegov likovni izraz

potvrđen je ljubavlju za slikanjem pejsaža otvarajući

nam oči za tihe jepote domaćih krajeva... Kroz svoju

ličnost, obogaćujući je humanističkim nazorom i optimističkim

pristupom prirodi, slikar je u mnogo čemu

nadrastao sebe samog nametnuvši se snagom svog osebujnog

izraza, riječi su likovnog kritičara Veljka

Troh e, prof, na svečanosti otvorenja izložbe.

Slika 2. Sa svečanosti otvorenja druge samostalne izložbe slika

Cvetka Štanfelja u prostorijama Društva Gorana u Rijeci.

Prema nedavno preminulom povjesničaru umjetnosti

Matku P e i ć u, neki od naših znanih slikara u svom

likovnom stvaralaštvu zavoljeli su poneko stablo, poneku

vrstu drveća, kojoj su se učestalo vraćali i redovito

prikazivali na svojim platnima. Beciću je tako

omilio hrast, F i 1 a k o v c u bukva, Kraljeviću grab,

Motiki breza, Babicu jablan ... Našem Štanfelju

to je jela, posebno ona velebna u društvu svojih

suplemenjakinja na silikatu u risnjačkoj Leski! "Nikad

istu, nalazili smo je uspavanu zimi, bujnu u proljetnom

rastu, osunčanu u vrelu ljetu i spokojnu, rumenu u

jesenskom umivanju ", da se poslužim zapisom o slikama

šume Tomislava Starčevića, dipl. ing. šumarstva.

Tako našu jelu i goranske šume doživljava Cvetko

Štanfelj. Prenesene snagom umjetnikova izraza kao

ulja na platnu "plod su želje zaljubljenih u šume da

svoj doživljaj ljepote, ugođaj trenutka, svoju radost ili

sjetu podijele s drugima ".

Tekst i fotografije

Alojzije Frković

350


ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI

SASTANAK EKSPERTNE SKUPINE ZA ŠUMSKA TLA

Varšava, 22-23. veljače 2001.

U organizaciji Koordinacijskog centra za šumsko

tlo (FSCC), održan je u Varšavi 22-23. veljače 2001.

god. sastanak ekspertne skupine za tlo Međunarodnog

programa za procjenu i praćenje utjecaja zračnog onečišćenja

na šume (ICP Forests). Organizator i voditelj

sastanka bio je prof. dr. E. Van Ranst, voditelj ekspertne

skupine za tlo (EPS) u okviru navedenog programa,

a domaćin skupa Institut za istraživanje u šumarstvu

(IBL) u Varšavi, odnosno dr. sc. Josef Wojc

i k iz Odjela za šumsko stanište. Sam institut nalazi

se 15 km jugozapadno od centra Varšave, kod mjesta

Sekocin Las.

Skupu su bili nazočni predstavnici većine zemalja

uključenih u ICP Forests: Austrija, Bjelorusija, Belgija,

Češka, Danska, Estonija, Finska, Grčka, Hrvatska,

Irska, Italija, Litva, Nizozemska, Norveška, Njemačka,

Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska,

Švedska, Ukrajina, Velika Britanija, te predstavnici

Europske Komisije.

Skup su otvorili organizator, E. Van Ranst i domaćin

J. Wojcik, a Thomas Haussmann, voditelj programa

ICP-Forests, u uvodnom izlaganju pojasnio je

značaj tema predviđenih protokolom sastanka za sveukupni

program.

Na ovom sastanku obrađene su teme vezane za I i II

razinu monitoringa tla, za uzorkovanje otopine tla te za

mogućnost korespondencije s drugim istraživačkim

programima.

hama, ujednačenost obrađenosti ploha te na izvornost

podataka (neklasirani podaci). Ova i ostale dvije

prezentacije (B. Wink 1 er i W. Seid! i ng) iskorištene

su i za raspravu o rangiranju parametara na parametarskoj

listi usvojenoj na prošlom sastanku ekspertne

skupine za tlo. Dat je naglasak na nužnost obveznih

analiza tla za veće dubine (osobito C za 60-80 cm).

Isto tako rangirani su parametri za razinu I i za razinu

II monitoringa tla i analiziran njihov značaj, kako unutar

programa ICP-Forests, tako i za uporabivost u drugim

programima (npr. Carbo-Europe i dr.).

Što se tiče gustoće mreže ploha za razinu I (za zemlje

koje ne primjenjuju mrežu 16x16 km) zaključeno

je da minimalna obvezna gustoća bude 32x32 km, a po

mogućnosti 16x16 km. Ova redukcija gustoće imat će

konzekvence na reprezentativnost ploha i na kompletnost

analiza tla. Radi što bolje pokrivenosti svih tala

FSCC će naknadno preporučiti obvezno zadržavanje i

nekih ploha iz mreže 16x16 km.

Rasprava o laboratorijskim analizama ukazala je na

obvezu primjene standardnih analitičkih metoda. U vezi

praktičnih problema vezanih za laboratorijske analize,

formirana je ad hoc ekspertna grupa (N. König,

J. Derome,E. Ulrich N. Clarke, M. Remges i

E. Van Ranst) koja je od 14. do 16. bila nazočna sastanku

o laboratorijskim analizama u ISPRA.

Zaključeno je da se iz Instituta za koordinaciju intenzivnog

minitoringa u šumarstvu Heerenveen

(FIMCI) i iz Koordinacijskog centra za šumska tla -

Gent (FSCC) uputi cirkularni dopis nacionalnim fokalnim

centrima (NFC), sa zamolbom za dostavu i drugih

podataka o tlu ploha koje su već uključene u program.

Ovdje se u prvome redu misli na sorpcijske značajke

tla, čije je poznavanje neophodno za modeliranje kemijskih

značajki otopine tla, ovisno o značajkama

atmosferskih depozicija.

Prilikom terenskih istraživanja preporuča se ubuduće

koristiti WRB klasifikaciju tala i opis prema FAO

- vodiču za opis profila i staništa.

Posebna rasprava vođena je oko metoda uzorkovanja

otopine tla, a vezano za priređeni priručnik (J. Derome)

te za razmjere i sadržaj njegove revizije. Revidirani

priučnik bit će dostupan krajem svibnja ove godine.

Po završetku skupa domaćin nam je pokazao i proveo

nas kroz izuzetno opremljen i organiziran laboratorij

Odjela za šumsko stanište. Laboratorij je suvre-

351


meno opremljen izravnim ulaganjem šumarstva Poljske

(nacionalna šumarska kompanija Poljske).

Dana 24. veljače domaćin je organizirao jednodnevnu

ekskurziju u šumski distrikt Kozienice gdje su na tri

lokaliteta prezentirana svojstva tla na otvorenim profilima.

Istoga dana sudionike skupa ugostilo je šumsko gospodarstvo

Poljske (Lasy Panstwowe) u moderno ure-

denom školsko-rekreacijskom centru ove kompanije u

mjestu Jedlnia Letnisko, oko 80 km južno od Varšave.

Generalni direktor kompanije predstavio je kompaniju

s gledišta organizacije i ustroja, a njegovi suradnici djelatnost

poduzeća pojedinih stručnih službi.

Doc. dr. se. Nikola Pernar

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

MEĐUNARODNI SIMPOZIJ O GENETSKOM DIVERZITETU U RIJEČNIM

POPULACIJAMA EUROPSKE CRNE TOPOLE I UTJECAJU NA

GOSPODARENJE U RITSKIM EKOSUSTAVIMA (EUROPOP),

koji je održan od 16. do 20. svibnja 2001. god. u Szekszärdi, Mađarska

Očuvanje genofonda europske crne topole i poplavnih

ritskih šuma, kao i močvarnih ekosustava, te njihova

obnova na površinama s kojih su potisnuti ili nestali,

jedni su od važnijih prioriteta u šumarstvu zemalja Europske

unije. Zemlje članice svjesne su važnosti izbora

dobre strategije u rješavanju ovih problema, pa su prije

tri godine pokrenule projekt pod nazivom EUROPOP.

Zadatak ovoga projekta bio je utvrditi genetsku razno-

Slika 1. Klonski arhiv crnih topola (rasadnik Tolna)

likost u sadašnjim populacijama crne topole, te kako

rezultate istraživanja ugraditi u strategiju očuvanja i

upravljanja poplavnim ritskim ekosustavima. Projektu

su pristupile Velika Britanija, Nizozemska, Belgija,

Francuska, Španjolska, Italija, Austrija i Njemačka, a

Mađarska je u svojstvu pridruženog člana bila i vrlo uspješan

domaćin ove međunarodne konferencije.

U završnom izvješću europskog projekta

EUROPOP sudjelovalo je ukupno pedesetak sudionika

iz 11 europskih zemalja i SAD-a. Iz Hrvatske su bili

nazočni doc. dr. se. Davorin Kajba sa Šumarskog fakulteta

iz Zagreba i Dragomir Pfeifer, dipl. ing. šum.

iz "Hrvatskih šuma", Uprava šuma Osijek.

Radovi na projektu izvršeni su u šumarskim institutima

u osam zapadnoeuropskih zemalja i na području

šest europskih rijeka (Dunav, Rajna, Drome, Ebro, Ticino

i Usk). Genetski diverzitet europske crne topole istraživanje

na različitim razinama, od morfoloških istraživanja,

istraživanja biokemijskih markera izozima, te s

molekularnim markerima (kloroplasnom DNA, pomoću

tehnike AFLP i mikrosatelitnom DNA) koji su međusobno

komparirani. Ova saznanja koristit će se za usporedbu

i procjenu ključnih elemenata i parametara u

dinamici razvoja prirodnih sastojina crne topole i pri

reintrodukciji ove vrste, te očuvanju genetskog diverziteta

metodom in situ. Da bi se utvrdilo sadašnje stanje

očuvanja metodom ex situ, istim su metodama vršena

istraživanja klonskih kolekcija pojedinih zemalja.

Na Simpoziju je doc. dr. D. Kajba održao pozivni

referat pod naslovom "EUFORGEN Populus nigra

Network and theory of in situ and ex situ conservation

strategies". U izlaganju je elaboriran dosadašnji rad na

očuvanju genofonda europske crne topole putem klonskih

arhiva, te uspješno razvijanje strategija restoracijskih

objekata određivanjem ekoloških, demografskih i

genetskih indikatora razvijenih u sklopu programa

EUFORGEN. Također je u radnom dijelu Simpozija

održao i referat u koautorstvu s B. Romanićem,

352


dipl. ing. šum., pod naslovom "Leaf morphological variability

of the european black poplar (Populus nigra

L.) in natural populations in the Drava river basin in

Croatia". Rad se odnosi na istraživanja morfoloških

svojstava europske crne topole u slivu rijeke Drave u

Hrvatskoj.

Slika 2. Matičnjak klonova topola (rasadnik Tolna)

Prezentacije i sinteza izloženih radov