Å UMARSKI LIST 7-9/1958

sumari.hr

Å UMARSKI LIST 7-9/1958

yer) u šumi Horni les kod Lednica u juž.

Moravskoj. Velika je 1,1 ha, a stara 65

godina. Na 1 ha ima 456 stabala prosječne

debljine 33 cm, srednje visine 28,5 m, a

drvna masa iznosi 581 m 3 . Ovi podaci pokazuju

visoki kvalitet toga hrasta.

U poglavlju »Opća razmatranja o uzgajanju

hrasta«, koje je najopsežnije (188

str.), razrađuju se opća pitanja u uzgoju

ovog drveta. Zanimljiva su izlaganja o

oplemenjivanju hrasta, a napose obzirom

na novije podatke u literaturi o ubrzavanju

prirasta utjecajem električnog osvjetljenja

biljaka, te o generativnoj i vegetativnoj

hibridizaciji. Doneseni su dosad postignuti

rezultati u istočnim zemljama,

vlastita opažanja, kao i smjernice rada u

vezi s križanjem između raznih hrastova

u ČSR.

Posebno je razrađeno pitanje žira. Opisane

su osobine žira pojedinih hrastova,

tehnika postupka sa žirom, kao i tehnika

uzgoja biljaka u rasadnicima. Doneseni

su podaci pokusa zakorjenjivanjem

reznica uz primjenu heteroauksina. Više

prostora posvećeno je pitanju obnove i

podizanja kao i njege hrastovih sastojina.

Donesene su sheme sjetve u gnijezda prema

Lisenku i dr. Obraćena je pažnja

podizanju zaštitnih pojaseva. Vlastita

opažanja popraćena su podacima prikupljenim

na mikroklimatskim stanicama,

koje se u CSR vode na više mjesta.

Prirodna obnova hrastovih sastojina

opisana je uz prikaz raznih metoda (Vanselow,

Eberhard, Riha, Polansky, Hartig,

Konšel, Wagner). Raspravlja se i pitanje

prirodne obnove u prebornom obliku. Govori

se o načinima sječe u visokim regularnim

sastojinama, panjačama i u srednjoj

šumi. Konverzije hrastovih sastojina opširnije

su opisane s obzirom na iskustva

u Spessartu, Francuskoj, Poljskoj, SSSR-u

i CSR (radovi Konyaza i Perine u Opočnu).

U poglavlju: »Specijalni dio o uzgajanju

hrasta« (10 str.), osvrće se autor na

skupine šumskih tipova, u kojima dolazi

u obzir hrast. Tu su navedene Zlatnikove

skupine i podskupine tipova šuma i izvršen

pokušaj primjene tipologije gledom

na hrast. Odatle vidimo, da u 17 skupina

i podskupina šumskih tipova može doći u

obzir primjena hrasta u raznim smjesama.

Autor govori o hrastovim bukvicima, bukovim

dubravama, grabovim dubravama,

borovim dubravama, brezovim dubravama,

drenovim dubravama, hrastovu jaseniku

i t. đ.'

Ovakvi nazivi ne odgovaraju ni našem,

a po svoj prilici ni češkom jeziku,

iako se i inače ondje u zadnje doba često

primjenjuju. Problem, koji je načet

u ovom poglavlju iziskuje specijalnu i

opširniju razradu. Isto to vrijedi i za poglavlje

»O načelima obrane hrasta od raznih

oštećenja« (4 str.).

U djelu je navedena vrlo opsežna literatura.

Spomenuto je preko 500 radova.

Unatoč tome nema mnogih radova iz južne

Evrope, kao i nekih djela, koje su od

važnosti za ovo pitanje. Monografija je

dobar doprinos poznavanju hrastika u

Centralnoj Evropi. Ona će dobro poslužiti

pri rješavanju pitanja unapređenja hrasta

u tom području.

Dr. M. Anić

Dr. Gisela JAHN: STANDÖRTLICHE

GRUNDLAGEN FÜR DEN ANBAU DER

GRÜNEN DOUGLASIE

(Stanišni uslovi za uzgoj zelene

đuglazije)

Schriftenreihe der Forstlichen Fakultät

der Universität Göttingen, Band 11; J.

D. Sauerländer's Verlag, Frankfurt am

Main, str. Ill, crteža 8 i tablica 10.

Uzgoj zelene đuglazije (Pseudotsuga

taxifolia Britton) zaslužuje sve veću pažnju

šumarskih stručnjaka radi njenoga

brzog rasta i uspjevanja na klimatski različitim

područjima. Za nas je od interesa

introdukcija zelene đuglazije zbog podizanja

vrijednosti sastojina, osobito u krajevima

koji oskudjevaju na drvu četinjača.

U uvodu studije autor napominje, da

je proizvodnja drvne mase zelene đuglazije

veća, nego kod autotohtonih vrsta četinjača

u njihovom sjeverozapadnom sredogorju.

Nadalje, da su uzgojna svojstva,

rastvaranje iglica i rahljenje tla korjenjem

povoljnije, nego kod ostalih četinjača,

a napose smrče. Zelena se duglazija

pokazala otpornom u godinama sa ekstremno

niskim temperaturama. Međutim, na

izvjesnim staništima je podizanje kultura

u prvim godinama otežano zbog opasnosti

od mraza. Postoje zamjerke za uzgoj zelene

đuglazije, radi bolesti koje izazivaju

Rhabdocline pseudotsugae i Adelopus

Gäumanni, te pomanjkanja iskustva o

njenom tretmanu.

Autor dalje iznosi rezultate istraživanja

u domovini zelene đuglazije. Istraživanja

su pokazala, da je za optimalnu proizvodnju

zelene đuglazije najpovoljnije

jako utjecana oceanska klima sa izjednačenim

temperaturnim odnosima i visokim

godišnjim oborinama. Za vrijeme vegetacijskog

rada količina oborina može biti

326

More magazines by this user
Similar magazines