Å UMARSKI LIST 7-9/1958

sumari.hr

Å UMARSKI LIST 7-9/1958

matični supstrat naslage reliktnih crljenica. Prema Gračaninu (1941)

je klimazonalno tlo ovog područja podzol, pa se na svim dubljim profilima

opažaju jasno procesi ispiranja baza iz površinskih horizonata i

njihovo zakiseljivanje. Ipak su u ovom gorovitom reljefu dublji horizonti

s tipičnim podzoliranim tlima dosta rijetki, a danas su ih zauzele uglavnom

poljoprivredne kulture. Na jače položitim i strmim padinama nalaze

se naprotiv plitka tla, na kojima pedogenetski procesi nisu završili konačnu

tvorbu tla. Na takvim staništima nalazimo dva tipa tla: umjereno

podzolirana smeđa karbonatna tla i renđzine.

. Smeđa karbonatna tla razvijaju se uglavnom na kompaktnim krednim

vapnencima i pokrivena su šumom bukve i jele, dok se na rastrošenim

vapnencima i na dolomitu nalaze renđzine. One su pokrivene borovom

šumom ili pašnjačkom zajednicom Festucetum pseudovino-valesiacae.

Zato je za nas od najvećeg značenja poznavanje postanka i razvitka rendzina,

koje je Gračanin proučavao na samom Samaru.

Rendzina se razvija povrh dolomita ili dolomitnog vapnenca i odlikuje

se po Gračaninu naročitim svojstvima. »Unatoč humidnosti

klime vegetacija rendzina pokazuje više manje kserofilan karakter zahvaljujući

vanrednoj propusnosti tla za vodu.« »Rendzina se razvija samo na

rastrošenim karbonatima (Ca i Mg-supstratima), koji obiluju česticama

skeleta ili grubljim disperzijama sitnog tla, a usto sadrže i najfinije

čestice karbonata. Na potpuno kompaktnim stijenama i na grubo disperznoj

tvrdoj, kamenitoj trošini, u kojoj nema finih čestica karbonata,

renđzine se obično ne pojavljuju.« Po Gračaninu je na rendzini

»propusnost za vodu i zrak veoma velika, a redovno veća nego kod ostalih

litogeno-karbonatnih tala. Velikoj propusnosti ima se pripisivati, da su

renđzine suha tla unatoč humidnoj klimi. . . Reakcija rendzina je ponajčešće

slabo alkalična u cijelom profilu . .. Adsorpcijski kompleks zasićen

je bazama, u prvom redu kalcijem i magnezijem. Stupanj zasićenosti

adsorpcijskog kompleksa iznosi više od 90% .. . Matični petrografski

supstrat je dominantan pedogenetski faktor.«

Gračanin (1951.) prikazuje genezu rendzina ovako: »Kserofilna

vegetacija prodire svojim korijenjem duboko u rastrošene vapnenčeve ili

dolomitne stijene i osigurava si tako životnu aktivnost i u vrijeme suše,

kada su površinski slojevi tla potpuno suhi. Dok procesi rastvaranja

organskih tvari u površinskom sloju u to doba gotovo potpuno miruju,

vegetacija proizvodi fotosintetskim putem znatne količine organske tvari,

te ih nagomilava dijelom u mineralnom detritatu u obliku podzemnih

organa, a dijelom na samoj površini tla (listinac, sušanj). Posljedica je

toga, da je proizvodnja organskih materija mnogo brža od destrukcije, pa

stoga dolazi do postojane humizacije eluvijalnog horizonta.«

Tla naših borovih šuma pripadaju dakle rendzinama i u tome je ključ

za razumijevanje njihova razvitka i njihove trajnosti.* Borove šume

nalaze se unutar mezofilne vegetacije bukve i jele

* Time ne mislimo reći, da na rendzinama mogu uspijevati samo borove šume

i iz njih nastale livade, drugim riječima, da je rendzina neko isključivo tlo borovih

šuma. To vrijedi samo u području bukovih šuma, koje ne mogu uspijevati na ekstremno

suhim tlima renđzine. U nižim područjima razvijaju se na rendzini termofilne

šume reda Quercetalia-pubescentis, koje potiskuju bor dinamikom svoga razvitka.

235

More magazines by this user
Similar magazines