Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
matični supstrat naslage reliktnih crljenica. Prema Gračaninu (1941)<br />
je klimazonalno tlo ovog područja podzol, pa se na svim dubljim profilima<br />
opažaju jasno procesi ispiranja baza iz površinskih horizonata i<br />
njihovo zakiseljivanje. Ipak su u ovom gorovitom reljefu dublji horizonti<br />
s tipičnim podzoliranim tlima dosta rijetki, a danas su ih zauzele uglavnom<br />
poljoprivredne kulture. Na jače položitim i strmim padinama nalaze<br />
se naprotiv plitka tla, na kojima pedogenetski procesi nisu završili konačnu<br />
tvorbu tla. Na takvim staništima nalazimo dva tipa tla: umjereno<br />
podzolirana smeđa karbonatna tla i renđzine.<br />
. Smeđa karbonatna tla razvijaju se uglavnom na kompaktnim krednim<br />
vapnencima i pokrivena su šumom bukve i jele, dok se na rastrošenim<br />
vapnencima i na dolomitu nalaze renđzine. One su pokrivene borovom<br />
šumom ili pašnjačkom zajednicom Festucetum pseudovino-valesiacae.<br />
Zato je za nas od najvećeg značenja poznavanje postanka i razvitka rendzina,<br />
koje je Gračanin proučavao na samom Samaru.<br />
Rendzina se razvija povrh dolomita ili dolomitnog vapnenca i odlikuje<br />
se po Gračaninu naročitim svojstvima. »Unatoč humidnosti<br />
klime vegetacija rendzina pokazuje više manje kserofilan karakter zahvaljujući<br />
vanrednoj propusnosti tla za vodu.« »Rendzina se razvija samo na<br />
rastrošenim karbonatima (Ca i Mg-supstratima), koji obiluju česticama<br />
skeleta ili grubljim disperzijama sitnog tla, a usto sadrže i najfinije<br />
čestice karbonata. Na potpuno kompaktnim stijenama i na grubo disperznoj<br />
tvrdoj, kamenitoj trošini, u kojoj nema finih čestica karbonata,<br />
renđzine se obično ne pojavljuju.« Po Gračaninu je na rendzini<br />
»propusnost za vodu i zrak veoma velika, a redovno veća nego kod ostalih<br />
litogeno-karbonatnih tala. Velikoj propusnosti ima se pripisivati, da su<br />
renđzine suha tla unatoč humidnoj klimi. . . Reakcija rendzina je ponajčešće<br />
slabo alkalična u cijelom profilu . .. Adsorpcijski kompleks zasićen<br />
je bazama, u prvom redu kalcijem i magnezijem. Stupanj zasićenosti<br />
adsorpcijskog kompleksa iznosi više od 90% .. . Matični petrografski<br />
supstrat je dominantan pedogenetski faktor.«<br />
Gračanin (1951.) prikazuje genezu rendzina ovako: »Kserofilna<br />
vegetacija prodire svojim korijenjem duboko u rastrošene vapnenčeve ili<br />
dolomitne stijene i osigurava si tako životnu aktivnost i u vrijeme suše,<br />
kada su površinski slojevi tla potpuno suhi. Dok procesi rastvaranja<br />
organskih tvari u površinskom sloju u to doba gotovo potpuno miruju,<br />
vegetacija proizvodi fotosintetskim putem znatne količine organske tvari,<br />
te ih nagomilava dijelom u mineralnom detritatu u obliku podzemnih<br />
organa, a dijelom na samoj površini tla (listinac, sušanj). Posljedica je<br />
toga, da je proizvodnja organskih materija mnogo brža od destrukcije, pa<br />
stoga dolazi do postojane humizacije eluvijalnog horizonta.«<br />
Tla naših borovih šuma pripadaju dakle rendzinama i u tome je ključ<br />
za razumijevanje njihova razvitka i njihove trajnosti.* Borove šume<br />
nalaze se unutar mezofilne vegetacije bukve i jele<br />
* Time ne mislimo reći, da na rendzinama mogu uspijevati samo borove šume<br />
i iz njih nastale livade, drugim riječima, da je rendzina neko isključivo tlo borovih<br />
šuma. To vrijedi samo u području bukovih šuma, koje ne mogu uspijevati na ekstremno<br />
suhim tlima renđzine. U nižim područjima razvijaju se na rendzini termofilne<br />
šume reda Quercetalia-pubescentis, koje potiskuju bor dinamikom svoga razvitka.<br />
235
Change language