Å UMARSKI LIST 7-9/1958

sumari.hr

Å UMARSKI LIST 7-9/1958

se uz nju stalno razvija obilan pomladak borova. Drukčije je, kad borovica

preotme mah i njezina pokrovnost prijeđe izvjesnu granicu. Tada

borovica sprječava pomlađivanje sastojine.

Pod utjecajem intenzivne paše nastaju značajne promjene i u prizemnom

sloju, j.er biljke prizemnog sloja gube svoje građevno značenje.

To vrijedi naročito za crnjušu i žutilovke, pa bi njihovo značenje i njihov

udio u obnovi šume trebalo eksperimentalno proučiti.

Borova šuma kao trajni vegetacijski stadij. U

vegetacijskom i u gospodarskom pogledu važno je pitanje gdje je borova

šuma trajni vegetacijski stadij s kojim se može računati kao vjekovnim

vrelom borovine i smole, a gdje je bor tek prolazna sastojina, koja u toku

prirodnog razvitka vegetacije neminovno uzmiče pred klimatogenom

(klimazonalnom) vegetacijom. U prvom slučaju sastavlja bor

vlastitu zajednicu, koja se endodinamskim procesima

razvija i obnavlja, a u drug om je borova sastojina

tek jedan stadij, karika u razvojnom krugu

neke druge zajednice, k.oja će najzad istisnuti bor.

Iz dominiranja samog bora ne možemo o tome stvoriti nikakav zaključak.

Tek iz sastava cijele zajednice, iz skupa sviju vrsta, i onih najsitnijih u

prizemnom sloju, postaje nam jasno kakva će biti sudbina borove sastojine.

Ova činjenica najočitije dokazuje, da se danas i praktični šumar ne

može zadovoljiti samo dominirajućom vrstom šumskog drveća, nego mora

zahvatiti potpuni sastav biljne zajednice, da bi mogao sigurno zaključivati

o njezinom daljnjem razvitku. Na temelju naših istraživanja možemo

s punom sigurnošću reći, kakva će biti sudbina svake borove sastojine.

U toku dosadašnjih razlaganja utvrdili smo, da su borove šume na

Maloj Kapeli razvijene kao trajni vegetacijski stadij u području bukve i

jele, a uvjetovane su suhom podlogom, propusnošću tla, ukratko fizikalnim

svojstvima rendzine, koja je nastala na dolomitnoj trošini. Sve dok

tlo ostaje isto, održava se i vegetacijski pokrov, a čim se izmijene fizikalno-kemijska

svojstva podloge, mijenja se i borova šuma, a njezino

stanište osvajaju nove šumske zajednice prilagođene općim životnim prilikama

staništa. Zato se borova šuma održava najtipičnije na strmom

obronku i plitkoj podlozi, a mijenja se na dubljoj naslagi tla, na izravnanom

reljefu, gdje pedogenetski procesi proizvode u skladu s općenitom

klimom temeljne promjene u sastavu tla.

Zato su najznačajnija staništa borovih šuma suhi i strmi dolomitni

obronci gdje ih ne može potisnuti nikakva šuma u području. Tu se trajno

održaje bor, pa iz tih reliktnih staništa prodire na svako slobodno mjesto

i ostvaja svoja nekadašnja staništa iz kojih ga je potisnula okolna vegetacija

ili ga je istrijebio čovjek, da proširi svoje pašnjake.

Odnos borove šume prema šumi bukve i jele. Značajne

oaze borovih šuma unutar prirodnog područja bukve i jele na Maloj

Kapeli održavaju se prema tome samo zbog naročitih edafskih prilika. Ta

činjenica ukazuje nam se jasno čim prijeđemo iz dolomita na kompaktni

vapnenac na kome se razvilo slabo podzolirano smeđe karbonatno tlo. Iz

čiste borove šume prelazimo iza nekoliko metara u prekrasno razvijenu

šumu bukve i jele. Već iz daljine ističu se paprati Aspidium lobatum

239

More magazines by this user
Similar magazines