You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
SISTEMATSKI POLOŽAJ<br />
ZAJEDNICE<br />
Nije ovdje mjesto da ulazimo u problematiku sistematike naših reliktnih<br />
borovih šuma. To je pitanje iscrpljivo prikazano na drugom mjestu<br />
(H o r v a t <strong>1958</strong>), ali ipak smatram, da je potrebno istaknuti neke<br />
činjenice.<br />
U Hrvatskoj je dosad opisano nekoliko bazifilnih borovih šuma. Prvo<br />
je zajednica crnog bora i crnjuše na melafiru u Senjskoj Draži, koju je<br />
prikazao već Beck-Mannagetta (1901). Kasnije sam opisao —<br />
nažalost na temelju jedne snimke — borove šume u Paklenici na Velebitu<br />
(Horvat 1938), koje će trebati još detaljno proučiti. U velebitskim<br />
borovim šumama nalazi se kao stalni elemenat Cotoneaster tomentosa,<br />
Arctostaphylos uva ursi, Carex humilis, a u nekim plohama vrlo obilno i<br />
Erica carnea. Mnogo su iscrpi j ivi je obrađene borove šume pod Obručem<br />
(Horvat 1956), koje su razvijene na dolomitima u Borovoj dragi i sadrže<br />
neke najznačajnije vrste borovih šuma Slovenije. U njima se ističe naročito<br />
Erica carnea i Poly gala chamaebuxus, koje su česte i u alpskim zajednicama<br />
sveze Pineto-Ericion. Najzad su ovdje opisane borove šume Male<br />
Kapele, koje predstavljaju naročitu zajednicu.<br />
Mnogo su ljepše i obilnije vrstama reliktne borove šume u Sloveniji<br />
(T o m a ž i ć 1940), pa u Bosni, Zapadnoj Srbiji i Albaniji (Beck-Mannagetta<br />
1901, Adamović 1909, Markgraf 1932, Pavlović<br />
1951 i dr.) gdje su zapremile goleme prostore na serpentinskoj podlozi.<br />
Pa ipak unatoč velikih udaljenosti, unatoč razlici te<br />
geološke podloge (dolomiti, serpentini) i izvjesnih<br />
klimatskih razlika, odlikuju se borove šume cijelog<br />
dinarskog gorja od istočnih obronaka Alpa do<br />
sjevernih makedonskih planina vrlo značajnim sastavom.<br />
One sadrže u biti istu garnituru karakterističnih<br />
vrsta, koja upućuje na njihovu zajedničku<br />
prošlost i podrijetlo. Među tim karakterističnim vrstama nalazi<br />
se niz'starih, tercijarnih relikata, koje daju našim borovim šumama naročiti<br />
položaj u šumskoj vegetaciji Evrope.<br />
U »Šumskim zajednicama Jugoslavije« (Horvat 1950) priključio<br />
sam dotad poznate bazifilne borove šume kopnenih dijelova Hrvatske,<br />
Bosne, Srbije i Makedonije svezi Orneto-Ostryon u širem smislu.<br />
Ona pripada redu Quercetalia pubescentis, koji ujedinjuje sve termofilne<br />
šume i šikare Jugoistočne Evrope. Novija istraživanja pokazala<br />
su (H o r v a t 1954), da unutar ove termofilne šumske vegetacije treba<br />
lučiti tri zasebne cjeline:<br />
1.) skup zajednica crnog i običnog bora na dolomitnoj i serpentinskoj<br />
podlozi (Orneto-Ostryon s. str. — Orneto-Ericion),<br />
2) submediteranske šume i šikare sveze bjelograba (Carpinion orientalis)<br />
i<br />
3) istočno-kontinentalne šume sveze sladuna (Quercion confertae).<br />
Njihove detaljne odnose prikazao sam u posebnoj raspravi (H o r-<br />
v a t <strong>1958</strong>). Bazifilne borove šume naših kontinentalnih krajeva odlikuju<br />
se nekim značajnim biljkama tercijarnog porijekla i čine bez sumnje<br />
posebnu cjelinu u koju prodiru termofilni elementi reda Quercetalia<br />
244
Change language