Å UMARSKI LIST 7-9/1958

sumari.hr

Å UMARSKI LIST 7-9/1958

pubescentis. To je razlogom, da smo zasad te zajednice priključili ovome

redu, iako bi se moglo sve bazofilne borove šume kopnenih područja ujediniti

u posebni red Erici-Pinetalia. Unutar sveze borovih šuma mogu se

razlikovati dva uža skupa zajednica — dvije podsveze: jedna na dolomitima,

uglavnom u zapadnom dijelu (Slovenija i Hrvatska) (Orneto-Ericion

dolomiticum) i druga na serpentinima u istočnom dijelu područja (Bosna,

zap. Srbija i Albanija) (Orneto-Ericion serpentinicum). Dolomitni skup

ističe se većim obiljem vrsta, među njima i nekim značajnim vrstama za

borove šume Alpa, koje je Braun-Blanquet ujedinio u svezu

Pineto-Ericion i priključio redu Vaccinio-Piceetalia, jer se u njima javljaju

mnoge biljke smrekovih šuma.*

Zajednica smreke na dolomitu — Piceetum dolomiticum prov.

Spomenuli smo, da se na Maloj Kapeli, od Rudopolja do Plitvičkih

Jezera, nalazi na dolomitnoj podlozi vrlo značajna šuma smreke, koja se

razlikuje od opisanih šuma smreke u Hrvatskoj i Bosni (H o r v a t 1950)

i pripada vjerojatno nekoj posebnoj, vrlo siromašnoj zajednici. Na temelju

naših 5 snimaka, koje su načinjene u jesen ne možemo dakako stvoriti

konačni sud o hierarhičnoj vrijednosti zajednice (asocijacija ili subasocijacija),

pa će trebati sabrati obilniju građu za definitivno rješenje toga

pitanja. Pošto je zajednica ipak vrlo važna za razumijevanje vegetacijskih

odnosa Male Kapele, a naročito za razumijevanje sukcesija naših borovih

šuma, to ćemo je ovdje ukratko opisati.

Manje sastojine smreke nalaze se u dubljim jarugama ispod Rudopolja

i u Krivoj Draži, ali su najljepše razvijene na Visibabi pod Seliškim

vrhom. Tu se nalazi dosta jednoliko područje prekrasnih šuma smreke u

kojima se najčešće pojavljuje obilan pomladak jele.

Smrekove šume na Visibabi ne čine ipak jednu cjelinu, nego pripadaju dvjema

bitno različitim tvorevinama. Gornji dio, gdje smreka nastupa u čistim sastojinama

krasnih ravnih stabala, kratke i uske krošnje, ne pripada uopće šumama smrekova

skupa, nego zajednici bukve i jele. Kolikogod se to čini na prvi pogled čudno, ipak

te šume nemaju nijedne vrste smrekovih šuma niti re)ia Piceetalia uopće, a sadrže

u sloju grmlja, a naročito u sloju prizemnog rašća vrlo obilno sve elemente šume

bukve i jele (Fagetum croaticum abietetosum). Teško je odgovoriti na pitanje, koji

je razlog, da je smreka u čistom sastavu prodrla u tipičnu zajednicu bukve i jele.

Mi nalazimo doduše u Hrvatskoj u visini između 850—1200 m gotovo u svakoj sastojim

tipičnije šume bukve i jele pojedine smreke, ali tako velike čiste sastojine

smreke s elementima šume bukve nisam još primijetio. Vrlo vjerojatno se smreka

na Visibabi razvila pod nekim naročitim okolnostima ili nakon čiste sječe ili još

vjerojatnje nakon požara, prigodom kojeg je bila stara šuma bukve i jele potpuno

uništena, pa je smreka iz svoje tipične sastojine prodrla na prazan teren i privre-

* U novije doba obradili su J. Braun-Blanquet, H. P allmann i R.

Bach (1954) vegetaciju i tla šumskih zajednica i vriština reda Vaccinio-Piceetalia

u Švicarskom nacionalnom parku i njegovim susjednim područjima. U toj temeljnoj

studiji za šumsku vegetaciju ovog značajnog dijela Alpa obrađene su vrlo iscrpljivo

i borove šume sveze Pineto-Ericion, koje su u »Prodromusu biljnih zajednica« bile

tek ukratko prikazane. Za poredbu s našim borovim šumama najvažnije Isu asocijacije

Ericeto-Pinetum silvestris i Pineto-Caricetum humilis. Upozoravam na ovu

značajnu studiju u kojoj se nalaze zanimljive poredbe i s našom šumskom vegetacijom.

245

More magazines by this user
Similar magazines