Å UMARSKI LIST 7-9/1958

sumari.hr

Å UMARSKI LIST 7-9/1958

U prošlosti je velik dio šuma na Papuku bio vlasništvo privatnog veleposjeda,

u glavnom Gutmanna, zatim Slaveksa, a dio vlasništvo B. I. O. i Zemlj. zajednica.

Eksploatacija se provodila tako, da su u pojedine slivove i gravitaciona područja

izgrađene šumske pruge, kojima se vršio izvoz posječenog drvnog materijala. Da bi

se troškovi gradnje pruga što prije amortizirali, vršene su na velikom dijelu Papuka

sječe u jednom sijeku, kao i oplodne sječe sa skraćenom pomladnim razdobljem.

U takvim su se slučajevima provodila samo 2 sijeka, koji su slijedili jedan za drugim

u razmaku od 2—3 godine, i to više iz formalnih razloga, da se samo nazovu

oplodne sječe. Drugi je sijek bio redovno proveden nakon podsadnje žira, bez obzira

da li je površina dovoljno pomlađena. Kod tih sječa, koje su imale značaj najbržeg

iskorišćavanja, bilo je ponešto pomlatka, ali taj je kod izvoza u najvećem dijelu bio

uništen. Do toga je i moralo doći, jer su se na sječini nalazile redovno znatne količine

izrađenog materijala. Na nekim površinama vršeno je nakon sječe i vještačko

pošumljavanje smrekovim biljkama. Velik dio površina stradao je od šumskih požara

između dva svjetska rata.

Za vrijeme II. svjetskog rata bacali su neprijateljski avioni na mnoga područja

Papuka zapaljive bombe. One su često izazvale jake šumske požare. Pa i poslije rata

zapaženo je nekoliko jačih šumskih požara, koji su nastali dijelom iz nepažnje, a

dijelom da bi stanovnici okolnih sela dobili površine za ispašu stoke.

Na izvjesnim površinama Papuka provođeni su i poslije rata prejaki progalno

naplodni sijekovi, a mjestimice i ubrzani dovršni sijekovi. To je sve imalo za posljedicu

pogoršanje stanja sastojina i tla (2).

Uslijed tako loše provađanih sječa, kao i požara, dakle antropogenih utjecaja,

danas su znatne površine Papuka obrasle sastojinama prelaznog tipa, bilo manje

vrijednim vrstama: brezom, jasikom, ivom i grabom, bilo stablima bukve i hrasta

lošeg kvaliteta, uzgojenih iz panja ili predrasta, a dijelovi su obrasli i lijeskom.

Uslijed takvog stanja sastojina istodobno s rješavanjem pitanja proširenja

areala jele na Papuku, nameće se i problem uzgojnih radova u

sastojinama, u kojima bismo trebali vršiti zakašnjela čišćenja (12). U t. zv.

prelazne sastojine mora se mjestimice unositi jelovo sjeme, no mjestimice

bi trebalo pomagati i uzgoj no bolje grupe bukovih i hrastovih stabala.

U takvim zahvatima bi trebalo uklanjati nepoželjne, manje vrijedne,

vrste, koje ne ćemo moći podržavati do kraja ophodnje (brezu, ostale

mekane vrste i lijesku), kao i uzgojno loša stabla bukve i hrasta.

Prioritetni radovi na spašavanju i proširenju jele

Glavne vrste šumskog drveća na Papuku su bukva, hrast kitnjak i

jela, a zatim breza, jasika, grab, javor gorski i mliječ, te gorski jasen.

Danas su znatne površine Papuka, uslijed ranijeg načina gospodarenja i

šumskih požara, obrasle sastojinama breze i drugih manje vrijednih vrsta.

U svim takvim sastojinama, gdje god se u blizini nalazi starih jelovih stabala,

nalazimo jelov ponik, mladik i pomladak u većim ili manjim grupama

ili pojedinačno. Jela se na Papuku vrlo dobro prirodno pomlađuje,

te se proširuje i u sastojine listača. Mnoge površine pod listačama jela bi,

s obzirom na njena uzgojna svojstva, kroz duži niz godina i sama postepeno

naselila, pa čak ih i potpuno osvojila. Ali budući da mi želimo što

prije dobiti jelove Sortimente, koje ćemo moći koristiti, to moramo provoditi

hitne uzgojne zahvate. Izvjesne površine, na kojima se danas jela

nalazi u stadiju ponika, mladika, pomlatka i letvenjaka, smatramo ugroženim

od listača. Na tim površinama ćemo jeli pomagati, oslobađjući jeod

zasjene listača. Kad jelove biljke i stabalca dobiju više svjetla, snažnije

će prirašćivati, a time ćemo povećati prirast cijele sastojine.

283

More magazines by this user
Similar magazines