Å UMARSKI LIST 7-9/1958

sumari.hr

Å UMARSKI LIST 7-9/1958

Veličanstvenu sliku pruža zajednica bora i kukurijeka u ranim proljetnim

mjesecima, kad je prizemni sloj prekriven nepreglednim mnoštvom

velikih bijelih i bijeloružičastih cvjetova kukurijeka. Jedva se provlačimo

po tom divnom sagu, pazeći, da ne zgazimo krasne cvjetove, koji

uz snježne mrlje izbijaju na površinu i nagovještaju rano proljeće. Na

strmim padinama, gdje se sačuvala crnjuša ukrašena je slika još crvenilom

njezinih boja. . , -

U fizionomskom pogledu ističe se naročito crnjuša (Erica carnea),

koja u gustom sklopu pokriva u nekim sastojinama goleme površine, dok

je u drugim sastojinama nema ili se nalaze tek manje hrpe. Crnjuša je

usto u dijagnostičkom pogledu neobično važna. Ona je raširena i u ostalim

našim borovim šumama, pa prati velikom pravilnošću borove šume u

Sloveniji, Bosni i Srbiji. Uz nju se tamo nalazi najčešće i Daphne bla"

gayana, koja u južnoj Hrvatskoj nije dosad nađena. Koji je razlog, da se

crnjuša u nekim sastojinama nalazi vrlo obilno, a u drugima je nema,

teško je utvrditi, ali se prema svemu čini, da je glavni uzrok jaka paša.

Crnjuša se nalazi obilno na strmim položajima kamo ne dolaze goveda,

a čim je obronak položit i pristupan paši, kida se njezin jednoliki sag najprije

u manje hrpe i najzad nestaje. Ipak ima i strmih, teško pristupnih

ploha u kojima nema crnjuše, pa će ovo pitanje trebati još proučiti.

Veće značenje nego dominante, imaju za našu borovu šumu svojstvene

ili karakteristične vrste, koje su za zajednicu više ili manje vezane.

Broj takvih vrsta nije velik, a glavni dio ima usto lokalni značaj, pa se

u drugim krajevima nalaze u sličnim borovim šumama.

Na temelju dosadašnjih opažanja smatram svojstvenim vrstama:

Ranunculus Thora, Genista pedunculata, Genista triangularis (G. januensis),

Epipactis atropurpurea i Pirola media. Vrlo je zanimljiv nalaz vrste

Ranunculus Thora, koja je dosad bila poznata iz viših područja Kleka,

Plješevice i Velebita. Zabnjak kolovrc — kako ga narod zove — nije

doduše u kapelskim šumama mnogo raširen, ali se ipak nalazi stalno, pa

je vjerojatno bio nazočan i u sastojinama u kojima ga u kasnu jesen nisam

našao. Isto možemo reći i za Epipactis atropurpurea, a donekle i za navedene

žutilovke. U nekim sastojinama nalazi se stalno i Dicranum sp., ali

će trebati još utvrditi koliko je vezan na borove šume. Sve te vrste

nalaze se, kako smo spomenuli, u drugim krajevi ma u sličnim

borovim šumama, ali su u našem užem području

vrlo vjerojatno vezane na ovu zajednicu. Naša

asocijacija nema prema tome neke apsolutno karakteristične vrste, koje bi

bile samo na nju vezane, ali se ipak po svome karakterističnom skupu

odlikuje kao jasno omeđena cjelina od svih ostalih šumskih zajednica u

području Male Kapele i približava se borovim šumama ostalih krajeva

Hrvatske i Bosne.

Karakteristični elementi naših borovih šuma imaju dakle lokalni

karakter, a usto su jako potisnuti pašom, pa je zasad teško stvoriti sliku

prvobitne vegetacije. Ipak će i kasnije, kad se prouče sve borove šume u

svim našim krajevima, biti teško pojedine asocijacije

okarakterizirati općenitim svojstvenim vrstama,

ali nam već lokalne svojstvene vrste daju vanredan

uvid u životne prilike zajednice.

230