Å UMARSKI LIST 3-4/2000

sumari.hr

Å UMARSKI LIST 3-4/2000

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA

NA POMOLU JE DOBRA SURADNJA IZMEĐU SLUŽBENIH

ZAŠTITARA PRIRODE I OKOLIŠA I ŠUMARA

U prošlom dvobroju našega časopisa na str. 61. objavljeno je očitovanje o

provedbi programa zaštite prirode, upućeno Ministarstvu zaštite okoliša i

prostornog uređenja Republike Hrvatske, na ruke gospodinu ministru Bozi

Kovačeviću. Nakon našeg pisma uslijedio je poziv na sastanak u Ministarstvo,

gdje je potpisnike očitovanja 4. travnja primio ministar sa svoja dva

doministra dr. se. Ivom Martinićem i prof. Hrvojem Glavačem. Od

šumarskih stručnjaka nazočni su bili prof. dr. sc. Slavko Matić (Hrvatsko

šumarsko društvo), prof. dr. sc. Branimir P rp i ć (Akademija šumarskih znanosti),

prof. dr. sc. Joso Vukelić (Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu),

dr. se. Miroslav Ben ko (Šumarski institut Jastrebarsko, zamjena za dr. se.

Josu Gračana), predstavnici "Hrvatskih šuma" Željko Ledinski, dipl.

ing. šum., direktor i Tomislav Starčević, dipl. ing. šum., pomoćnik direktora

i Željko Rendu 1 ić, dipl. ing. šumarstva, doministar za šumarstvo u

Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva.

Sastanak je protekao u izlaganju argumenata s jedne i druge strane, te u

duhu razumijevanja za šumarsku struku, koja je prosvjedovala na inflaciju

proglašavanja parkova prirode u šumovitim područjima i osnivanja uprava

parkova s udvostručenjem nadležnosti u šumama.

Rasprava se vodila prema okviru sastanka koji je pripremilo Ministarstvo

na temu Zaštita prirode - šumarstvo: zajednički interesi i otvorena

pitanja, stoje obuhvaćeno s pet točaka. U prvoj točci uvažene su prirodne

vrijednosti i stanje šuma, u drugoj su navedena mjesta neslaganja, konflikata i

razmimoilaženja. U trećoj točci navedeno je što se očekuje od šumarstva

glede zaštite prirode i okoliša, a u četvrtoj su navedene nove zadaće šumarstva,

koje bi značile strateški doprinos zaštiti prirode i okoliša. Na kraju su

navedena područja suradnje.

U svim točkama dani su prijedlozi prihvatljivi za šumarstvo. Nazočni sastanku

smatraju kako je to pozitivan zaokret u suradnji šumarstva i zaštite prirode

i okoliša. Isto tako smatraju da će suradnja s gospodinom ministrom

Bozom Kovačevićem i suradnicima biti i u budućnosti zasigurno uspješna.

Prof. dr. se. Branimir Prpić

Naslovna stranica - Front page:

Ja sam proljeće! - Kockavica (Fritillaria meleagris)

I'm spring - Snake's-head (Fritillaria meleagris)

(Foto: T. Starčević)

Naklada 1720 primjeraka


UDK630*(05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332

CODEN SULIAB

S U MARS Kl

LIST

Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva

Journal of the Forestry Society of Croatia - Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins - Revue de la Société forestière croate

Uređivački savjet:

1. Branko Belčić, dipl. ing.

2. Mr. sc. Vladimir Bogati

3. Damir Delač, dipl. ing.

4. Ivan Đukić, dipl. ing.

5. Prof. dr. sc. Mladen Figurić

6. Ivica Fliszar, dipl. ing.

7. Dr. sc. Joso Gračan

8. Ilija Gregorović, dipl. ing.

9. Zvonko Kranjc, dipl. ing.

10. Herbert Krauthacker, dipl. ing.

11. Dr. sc. Vice Ivančević

12. Željko Marman, dipl. ing.

13. Prof. dr. sc. Slavko Matić,

predsjednik

14. Damir Matošcvić, dipl. ing.

15. Dujo Pavelić, dipl. ing.

16. Mr. se. Ivan Pentek

17. Milan Presečan, dipl.ing.

18. Prof dr. se. Branimir Prpić

19. Luka Radošević, dipl. ing.

20. Zvonko Rožić, dipl. ing.

21. Tomislav Starčević, dipl. ing.

22. Mario Stipetić, dipl. ing.

23. Dr. sc. Vlado Topic

24. Berislav Vinaj, dipl. ing.

25. Prof. dr. sc. Joso Vukelić

Uređivački odbor po znanstveno-stručnim područjima:

/. Šumski ekosustavi

Prof dr. sc. Joso Vukelić, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Prof. dr. sc. Zvonko Selctković, ekologija i

biologija šuma

Prof dr. sc. Branimir Prpić, fiziologija i prehrana

šumskog drveća

Dr. sc. Joso Gračan, genetika i oplemenjivanje

šumskog drveća

Doc. dr. se. Nikola Pernar, šumarska pedologija

Izv. prof. dr. se. Dominik Raguž, lovstvo

2. Uzgajanje šuma i hortikultura

Prof. dr. sc. Slavko Matić, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Dr. sc. Stevo Orlić, šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo

Dr. se. Vlado Topić, krške šume

Doc. dr. se. Željko Spanjol, zaštićeni objekti prirode

3. Iskorišćivanje šuma

Prof. dr. sc. Ante B. P. Krpan, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Doc. dr. se. Dragutin Pičman, šumske prometnice

Doc. dr. se. Dubravko Horvat, mahanizacija šumarstva

Doc. dr. se. Slavko Govorčin, nauka o drvu i pilanska

prerada drva

Glavni i odgovorni urednik

prof dr. se. Branimir Prpić

Tehnički urednik - Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum.

Lektor - Dijana Sekulić-Blažina

4. Zaštita šuma

Dr. se. Miroslav Harapin, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Prof. dr. se. Milan Glavaš, šumarska fitopatologija

Doc. dr. se. Boris Hrašovec, šumarska entomologija

Mr. sc. Petar Jurjević, šumski požari

5. Izmjera šuma i šumarska biometrika

Izv. prof. dr. Nikola Lukić, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Doc. dr. se. Vladimir Kušan, geodezija

6. Uređivanje šuma

Mr. sc. Gašpar Fabijanić, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Doc. dr. se. Ivan Martinić, organizacija rada i

šumarska ekonomika

Branko Meštrić, dipl. ing. šum., informatika u

šumarstvu

7. Šumarska politika

Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., povijest šumarstva,

bibliografija, staleške vijesti

Prof. dr. se. Branimir Prpić, ekologija i njega krajolika,

općekorisne funkcije šuma

Znanstveni članci podliježu međunarodnoj recenziji.

Recenzenti su doktori šumarskih znanosti u Hrvatskoj,

Slovačkoj i Sloveniji, a prema potrebi i u drugim zemljama

zavisno o odluci uredništva.

Časopis je referiran u (Indexed in): Forestry abstracts, Cab abstracts, Agricola, Pascal, Geobase (IM) i dr.

Na osnovi mišljenja Ministarstva informiranja Republike Hrvatske

br. 523-91-2 od 06. 03. 1991. časopis »Šumarski list« smatraše

proizvodom iz točke 1 tar. broja 8 Tarife osnovog poreza na promet.


SADRŽAJ - CONTENTS

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS

UDK 630* 622 + 624 (Querempetraea Liebl.) 001

Šalek-G rginč ić, J.: Uređivanje privatnih šuma hrasta kitnjaka (Quercuspetraea Liebl.)

na području Uprave šuma Karlovac

Regulation of Private Forests of Sessile Oak (Querem petraea Liebl.) in the Area of the

Karlovac Forest District 123

UDK 630* 232.1 (Larix europea) 001.

Pi ntarić, K.: 30 godina istraživanja na arišu različitih provenijencija u Bosni

30 Years of Research Into Larch of Various Provenances in Bosnia 143

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS

UDK 621.31

M o 1 a k , B.: Nepotrebno zagađenje okoliša i osiromašenje stanovništva u proizvodnji električne energije

Unnecessary Environmental Pollution and Impoverishment of the Population in the Production

of Electrical Energy 157

UDK 630* 904

Sabadi, R.: Francuska: Šume prekomorskih departmana

France: Forests of the Overseas Departments 171

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS

UDK 630* 524 (Abies alba)

Božić, M.: Kolika je stvarna zaliha jele u našim šumama?

What is the Real Amount of Fir Stocks in Croatian Forests? 185

UDK 630* 907.1 + UDK 551.48

Böhm, D.: Regresije u akvatoriju nacionalnog parka Plitvička jezera

Regressions in the Water Zone of the National Park Plitvička Jezera 197

UDK 630* 432

Dimi tro v.T.: Budući šumski požari u odnosu na globalno zatopljenje

Future Wildfires Related to the Global Warming 203

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA:

Starčević,M.: Značaj šuma u konceptu "održivog" gospodarenja vodama 210

Kraj ina, M.: Visinske krivulje i tarifni nizovi u jednodobnim šumama 212

Šimić,I.: Biološke mjere u zaštiti šuma od pošara 214

AKTUALNO:

Pernek, M.: Prilog poznavanja vrste Anoplophora glabripennis Motschulsky - "Zvijezdano nebo" 216

Frković, A.: Lunja crvenkasta (Milvus milvus L.) - ptica jubilarne 2000.godine 218

Getz, D.: Spašavanje ribe ili pučki vašar u posebnom zoološkom rezervatu "Kopački rit" 219

Vukelić, M: Osvrt na obnovu prirodnih sastojina 227

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI:

Klepac, D.: Uređivanje šuma u Nac. parku Plitvička jezera od prvih početaka do današnjega dana 231

Frković, A.: O zaštiti balkanskog risa 234

Kajba, D.: Izvješće sa šestog sastanka EUFORGEN Populus nigra mrežnog plana 236

An'ić, [.: Međunarodni kongres OAK 2000 (Hrast 2000) 238

Harapin, M.: 12. Skupština Hrvatskog entomološkog društva 239

Harapin, M.: Unapređenje poljoprivrede i šumarstva na kršu 241

KNJIGE I ČASOPISI:

Prpić, B.: Akademik Dušan Klepac: Najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj - Spačva 242

Grospić, F.: Monti e Boschi 2; Italia Forestale e Montana 243-246

Harapin, M.: Vignjević-Halambek-Harapin-Stipić: Rječnik zaštite bilja 247

OBLJETNICE: H orvatino vić. S.: 125 god. Brodske imovne općine i org. šum. jugoist. Slavonije 248

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA

Jako vac, H.: Alpe-Adria, 8. zimsko-športski susret šumara 253

32. EFNS (Europäische Forstliche Nordische Skiwettkämpfe) 254

IN MEMORIAM: Pavlović, A.: Albert Lampe, dipl. ing. šum. (2. 4. 1928 - 4. 7. 1999) 257

Matota, I.: Milan Crljenica dipl. ing. šum. (4. 5. 1914 - 9. 3. 2000) 258

Starce vić, T.: Mr. sc. Ondrej Lovas, dipl. ing. šum. (27. 10. 1944 - 20. 3. 2000) 259

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora


IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 123-14]

UDK 630* 622 + 624 (Querem petraea Licbl.) 001

UREĐIVANJE PRIVATNIH SUMA HRASTA KITNJAKA (Quercus petraea Liebl.)

NA PODRUČJU UPRAVE ŠUMA KARLOVAC*

REGULATION OF PRIVATE FORESTS OF SESSILE OAK {Quercus petraea Liebl.)

IN THE AREA OF THE KARLOVAC FOREST DISTRICT

Jadranka ŠALEK-GRGINČIĆ**

SAŽETAK: Integralni dio šumskih ekosustava su i šume u privatnom vlasništvu.

Specifičnost privatnog šumskog posjeda je njegova mala površina.

Posjedi veličine desetak hektara po vlasniku vrlo su rijetki. Takav mali posjed

često je još usitnjen na više malih čestica.

Privatne šume na području Uprave šuma Karlovac, sa površinom od

40 713 ha čine 33% od ukupne površine šuma i šumskog zemljišta.

Istraživanjem osnovnih strukturnih elemenata radi utvrđivanja stvarnog

stanja i načina gospodarenja u privatnim šumama, obuhvaćene su prirodne

sačuvane kitnjakove sastojine visokog uzgojnog oblika na području Uprave

šuma Karlovac, Šumarije Duga Resa.

Ukupno je postavljeno pet ploha veličine 0,50-1,00 hektara, u pojasu klimazonalne

zajednice kitnjaka i običnoga graba (Querco petraeae - Carpinetum

illyricum Horv. 1938). Njima su obuhvaćene sastojine u pet dobnih razreda

(II-VI) na prvom bonitetu staništa.

Na temelju izmjere dobivene su zvonolike krivulje broja stabala, koje su karakteristične

za jednodobne sastojine. Iako s konkretnim sastojinama nije redovito

gospodareno, dobivene su visoke vrijednosti ispitanih veličina osnovnih

strukturnih elemenata u odnosu na komparirane prirasno-prihodne tablice.

Predloženo je da s kitnjakovim sastojinama visokog uzgojnog oblika treba

gospodariti isključivo po načelima koja vrijede za jednodobne satojine.

Zbog pouzdanijeg bonitiranja staništa potrebno je (za određene starosti sastojina)

usporediti ne samo visine srednjih stabala (tablične i konkretne), nego

i provjeriti da li se za tablične promjere srednjih stabala visine na visinskim

krivuljama konkretnih sastojina nalaze unutar granica ispitivanog boniteta.

K Ij učne r ij e č i : hrast kitnjak, šuma visokog uzgojnog oblika, privatne

šume, jednodobne sastojine, bonitet, drvna zaliha, temeljnica, prirast.

okolišu. Negativne promjene svojim opsegom i karak­

terom u većoj ili manjoj mjeri, izravno ili neizravno,

ugrožavaju taj okoliš i utječu na njegovu kvalitetu.

0ve promjene zahvatile su gotovo sve ekosisteme, a

naročito su izražene u šumskim ekosistemima. Uvi-

dj evši g tete nast ale narušavanjem njihove stabilnosti i

smanjenjem sposobnosti samoobnove, ljudska je zaje-

Planski ili stihijski, čovjek je nastojeći životni proster

prilagoditi svojim potrebama, prouzročio u prirodi

razne promjene. Tako se priroda tijekom vremena mijenjala,

a promjene se događaju i dalje, bilo kao posljedica

raznih uzroka na koje čovjek nema utjecaja, bilo kao

posljedica same njegove aktivnosti. Osim pozitivnih,

čovjek je izazvao i niz negativnih promjena u svom

1. UVOD Introduction

dnica morala razmisliti o njihovoj zaštiti i racionalnom

* Magistarski rad, skraćeno za Šumarski list korištenju

** Mr. sc. Jadranka Salek-Grginčić, "I Irvatskc šume",

U.S. Karlovac

123


J. Salck-Cil-gillOic: UREĐIVANJE PRIVATNIH SUMA HRASTA K1TNJAKA (Qiiciriis pcinim Liehl.) NA PODRUČJU... Šumarski iisl hr. 3 4. C'NX[ V (20(10). 123-141

Integralni dio šumskih ekosustava čine i šume u privatnom

vlasništvu. Specifičnost privatnog šumskog

posjeda je njegova mala površina. Posjedi veličine desetak

hektara po vlasniku vrlo su rijetki. Takav mali posjed

često je još usitnjen na više malih čestica. Na veličinu

ukupnog privatnog šumskog posjeda kao i na veličinu

individualnog privatnog posjeda, odlučujući utjecaj

imali su zakonski propisi doneseni nakon Drugog

svjetskog rata. Država provodi konfiskaciju, nacionalizaciju

i druge slične radnje, kojima se smanjuje privatni

a povećava državni šumski posjed. Nestaju privatni veleposjedi,

a zakonima se određuje i ograničava veličina

šumskog posjeda koju u vlasništvu mogu imati građani.

Diobama pri nasljeđivanju, mali se privatni posjed još

više usitnio. U prostoru, ove površine čine veće ili manje

šumske komplekse, a nerjctko i pojedinačno razbacane

šumarke.

U ukupnoj površini šuma i šumskog zemljišta Republike

Hrvatske, privatne šume sudjeluju s nešto iznad

18%. Na području Uprave šuma Karlovac, one s površinom

od 40 713 ha čine 33% od ukupne površine šuma

i šumskog zemljišta.

Površina ovih šuma je značajna, bez obzira na usitnjenost

posjeda, a zbog neprocjenjive uloge stoje šume

imaju zbog svojih općekorisnih i gospodarskih funkcija,

nameće se potreba njihovog detaljnijeg proučavanja.

Današnje opće stanje privatnih šuma rezultanta je

mnogobrojnih, često negativnih trendova u njihovoj

bližoj i daljoj povijesti. On je odraz političke, društvene,

socijalne i stručne klime koja je vladala u pojedinim

momentima gospodarenja ovim šumama.

Već od davnine, zakoni su priječili šumovlasnika da

potpuno slobodno raspolaže svojom imovinom. No,

unatoč odredbama zakona, šume su ipak nestajale i bivale

degradirane.

Danas su, zbog vječnog sukoba koji se u gospodarenju

šumama javlja uslijed proturječja općih i privatnih

interesa, nepoštivanja pozitivnih zakonskih propisa, nestručnih

gospodarskih postupaka, slabe kontrole gospodarenja,

nedovoljnog stručnog djelovanja, nepotpuno i

nepovoljno riješenog pitanja osiguravanja sredstava za

biološku reprodukciju šuma, još uvijek prisutni slučajevi

degradacije privatnih šuma. Degradacija se javlja u

različitim stadijima, iako se generalno ne može govoriti

o potpunoj i sveobuhvatnoj degradaciji ovih šuma.

Postavljeni imperativ potrajnog gospodarenja i očuvanja

biološke raznolikosti šumskih ekosustava nalaže

da se i u ovim šumama osiguraju preduvjeti, kako bi se

mogla primijeniti načela gospodarenja, koja će poboljšavati

njihovo stanje i osiguravati potrajnost svih njezinih

funkcija.

2. CILJ ISTRAŽIVANJA

Najstarija i najtrajnija šumarska istraživanja vezana

su uz državne šume. Znanstvena istraživanja u privatnim

šumama Republike Hrvatske novijeg su datuma i do sada

malobrojna (Pleše 1987, Čavlović 1994). Na ovaj

bitan, do sada zanemarivan segment našega šumarstva,

upozorava tek manji broj šumarskih stručnjaka povremenim

javljanjem u stručnim glasilima (Klepac 1983,

Starčević 1984, 1992, Križanec 1987, Sabadi

1994, Meštrović i dr. 1991, 1994,Matić 1994).

Prvi značajniji pokušaj uključivanja privatnih šuma

u aktivnije, progresivno gospodarenje, započeo je provođenjem

prvih uređivačkih radova. Oni su dali djelomičan

uvid u stanje šuma, način na koji su vlasnici njima

gospodarili, a propisane su i prve smjernice gospodarenja.

U prilog boljem poznavanju gospodarskog stanja u

privatnim šumama, ovim radom obuhvaćene su sastojine

hrasta kitnjaka na području Uprave šuma Karlovac.

Cilj istraživanja je, na temelju snimljenih osnovnih

strukturnih elemenata u kitnjakovim sastojinama visokog

uzgojnog oblika, utvrditi njihovo stvarno stanje i

predvidjeti način gospodarenja.

Poznavanje strukture sastojina bitna je pretpostavka

za provođenje pravilnog gospodarenja. Neki od autora

definirali su strukturu sastojina na sljedeće načine:

Aim of investigation

"Pod 'strukturom' sastojinc obično se razumijeva

njena debljinska struktura (prosuđivana na temelju debljina

izmjerenih naravski u visini prsiju)" (Levaković

1948).

'Izmjerom raznih veličina na stablima (vrsta, promjer,

visina, oblični broj itd.) u sastojini te njihovom

matematičko-statističkom obradom, dobivamo uvid u

strukturu sastojine" (Prodan 1965).

"Pod strukturom sastoj ine razumijevamo distribuciju

vrsta, broja stabala i njihovih dimenzija po jedinici

površine. Struktura sastojine je rezultat intenziteta rasta

pojedinih vrsta pod utjecajem prirodnih faktora i čovjeka"

(Pranj i ć 1977).

Elementi koji omogućavaju uvid u stanje sastojina su:

distribucije prsnih promjera i prsni promjeri srednjih

sastojinskih stabala

- temeljnica sastojine

sastojinske visinske krivulje i visine srednjih sastojinskih

stabala

debljinsko-visinski rast i prirast srednjih sastojinskih

stabala i sastojine

gustoća sastojine i prostorni raspored stabala.

Struktura sastojine može se promatrati kroz jedan ili

više mjerljivih elemenata koji su uzeti u razmatranje.

124


Salek-Grginčić: URhDlVANJE PRIVATNIH SUMA HRASTA KITNJAK.A (Quercmpetraea Lieb].) NA PODRUČJU^ Šumarski liši hr. 3 4, (XXIV (2000). 123-14]

3. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA - Research area

Područje Uprave šuma Karlovac biljno-geografski

obuhvaća znatno različite regije. Općenito je to prijelazno

područje u kojem se stječu geografski, klimatski i

fitogeografski elementi dinarskog, predalpskog i panonskog

područja. Dinarski utjecaji dopiru s jugoistoka

(Ogulin - Karlovac - Plitvička jezera), a predalpski iz

susjedne Slovenije. Panonski je utjecaj manje izražen, a

očituje se u povezanosti posavske ravnice prema istoku.

Istraživano područje obuhvaća šume između rijeka

Korane i Kupe, a u bližoj okolici Duge Rese i Karlovca.

4. METODE RADA NA TERENU - Working method

Prikupljanje podataka za utvrđivanje strukture sastojina

obavljeno je snimanjem privremenih pokusnih

ploha.

Osnovni podaci o plohama prikazani su u tablici 1.

Ploha

Katastarska

općina

Površina

ha

Izmjerom je obuhvaćeno 5 pokusnih ploha u prirodnim,

sačuvanim, jednodobnim sastojinama hrasta kitnjaka,

različite dobi, istog boniteta (I bonitet).

Nadmorska visina

m

Ekspozicija

Tablica - Tab.

Inklinacija


1 Brajak Brdo 0.56 200 J 0°-10°

2 Gršćaki 1.00 175 J-JZ 0°-5°

3 Belaj 0.50 165 Z 0°-15°

4 Belaj 1.00 155 I-JI 0°-10°

5 Ladešić draga 1.00 232 J-JI 0°-10°

Starost sastojina na svim plohama utvrđena je na dubećim

stablima. Pomoću Presslerovog svrdla izbušeno

je do srži 5 do 7 izvrtaka na stablima koja se po svom

promjeru nalaze u debljinskom stupnju srednje plošnog

stabla. Aritmetičkoj sredini broja godova dodano je 5 godina,

kao pretpostavka daje toliko godina bilo potrebno

stablima da narastu do visine vađenja izvrtaka ( 1.30 m).

Broj stabala utvrđenje izmjerom svih živih stabala

od 4 cm prsnog promjera na više. Izmjereni promjeri

grupirani su u debljinske stupnjeve širine 2 cm, s time

da su sredine debljinskih stupnjeva neparni brojevi. Visine

stabala mjerene su visinomjerom Blume-Leiss i to

u svim debljinskim stupnjevima koji su u pojedinoj sastojim

bili zastupljeni, da bi se mogle konstruirati što pouzdanije

sastojinske visinske krivulje.

Radi utvrđivanja tečajnog debljinskog prirasta, bušeni

su Presslerovim svrdlom izvrći i to u svim debljinskim

stupnjevima sastojina. Prilikom analize izmjerena

je dužina zadnjih 10 godova.

Stabla na kojima su mjerene visine i uzimani izvrći,

čine nasumični uzorak, a jedinice uzorka raspoređene

su po cijeloj površini ploha.

5. OBRADA PODATAKA Data processing

5.1. Distribucije prsnih promjera - Distribution of breast height diameter

Za svaku pokusnu plohu određene su distribucije prsnih

promjera stabala debljih od 4 cm i debljih od 10 cm.

Distribucijama prsnih promjera određeni su srednji

promjer (d), standardna devijacija promjera (s d ) i standardna

pogreška srednjeg promjera s- d te dodatni parametri,

koeficijent skošenosti (ßl) i koeficijent spljoštenosti

(ß2). Parametri ß 1 i ß2 izračunati su pomoću momenata

trećeg i četvrtog reda.

Dobivene veličine zajedno s brojem stabala po ha

(N) prikazane su u tablicama 2, 3, 4 i 5.

Tab. 2. Distribucija prsnih promjera sastojine (d > 4 cm)

Tab. 2. Diameter b. h. distribution of the stand (d > 4 cm)

Ploha t N d Sd ST ßi ß 2

1 30 2416 10.8 5.094 0.104 1.032 0.832

2 56 970 16.3 7.839 0.252 0.567 -0.322

3 77 596 24.1 9.564 0.392 -0.382 -0.409

4 95 444 27.4 11.007 0.522 -0.220 -0.789

5 109 539 28.0 13.149 0.566 -0.202 -1.054

125


.1. Salek-Grginçiç: URI-DIVANJl: PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Querem petraea Licbl.) NA PODRUČJU... Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 123-141

Tab. 3. Distribucija prsnih promjera sastojine (d > 10 cm)

Tab. 3. Diameter b. h. distribution of the stand (d > 10 cm)

Ploha t N d s d ST Pi ßa

1 30 1 158 15.1 4.153 0.122 1.215 1.223

2 56 728 19.4 6.660 0.247 0.701 -0.081

3 77 520 26.7 7.247 0.318 0.031 -0.142

4 95 404 29.4 9.435 0.469 -0.057 -0.808

5 109 457 31.6 10.851 0.508 -0.295 -0.528

Tab. 4. Distribucija prsnih promjera hrasta kitnjaka (d > 4 cm)

Tab. 4. Diameter b. h. distribution of sessile oak (d > 4cm)

Ploha t N d Sd Sr ß, ß 2

1 30 1 330 12.1 5.552 0.152 0.762 0.090

2 56 477 21.4 7.243 0.332 0.001 -0.193

3 77 468 27.9 6.453 0.298 0.223 0.096

4 95 324 32.0 8.102 0.450 -0.054 -0.592

5 109 346 36.3 7.097 0.382 0.273 0.227

Tab. 5. Distribucija prsnih promjera hrasta kitnjaka (d > 10 cm)

Tab. 5. Diameter b. h. distribution of sessile oak (d > 10 cm)

Ploha t N d s d SJ ß, ß 2

1 30 776 15.8 4.407 0.158 0.985 0.548

2 56 444 22.4 6.377 0.303 0.313 -0.160

3 77 466 28.0 6.347 0.294 0.311 -0.033

4 95 324 32.0 8.102 0.450 -0.054 -0.592

5 109 346 36.3 7.097 0.382 0.273 0.227

t - starost sastojine (godine) - Age stand (years)

N - broj stabala po hektaru - Number of trees per ha

d - srednji promjer (cm) - D.b.h. stand mean tree (cm)

s d - standardna devijacija promjera - Diameter standard deviation

sj - standardna pogreška srednjeg promjera - Standard error of mean diameter

ß 1 - koeficijent skošenosti - Skcwness coefficient

ß2 - koeficijent spljoštenosti - Kurtosis coefficient

5.2. Temeljnica sastojina - Stand basal area

Temeljnice sastojina na pokusnim plohama utvrde- ma promjera srednje plošnih stabala te obrastom prikane

su na temelju distribucija prsnih promjera. Dobiveni zani su u tablici 6.

iznosi temeljnica hrasta kitnjaka zajedno s vrijednosti-

126

d > 4 cm d> 10 cm d > 4 cm

Tablica-Tab. 6.

Ploha t Gsr cl G ST d„ G s Obr. G c Obr. G w Obr. Gj Obr.

1 30 18.6 13.4 16.4 16.4 26.2 0.71 21.2 0.88 20.4 0.91 19.2 0.97

2 56 19.1 22.6 18.9 23.3 29.2 0.65 24.7 0.77 27.8 0.69 22.9 0.83

3 77 30.2 28.7 30.2 28.7 31.0 0.97 26.3 1.15 31.7 0.95 24.8 1.22

4 95 27.7 33.0 27.7 33.0 32.1 0.86 27.6 1.00 33.9 0.82 25.5 1.09

5 109 37.1 36.9 37.1 36.9 32.9 1.13 28.1 1.32 35.1 1.06 25.7 1.44


J. Šuk-k-Cirginčić: UREĐIVANJE PRIVATNIH ŠUMA HRASTA K1TNJAKA (Querem petraea Licbl.) NA PODRUČJU... Šumarski lisl br. .1 4. CXX1V (2000). 123-141

G ST

- stvarna temeljnica (mVha) - Real basal-area (nr/ha)

d„ - promjer sastojinskog srednjeg plošnog stabla - Diameter of mean basal - area tree (cm)

G ä

G c

G w

- temeljnica po tablicama Špiranca - Basal-area by table Špiranc (rrrVha)

- temeljnica po tablicama Cestara - Basal-area by table Cestar (mVha)

- temeljnica po tablicama Wimmenauera - Basal-area by tabic Wimmenauer (nv/ha)

G, - temeljnica po tablicama Jüttnera - Basal-area by table Jüttner (mVha)

Obr - obrast - Forest density

5.3. Sastojinske visinske krivulje Stands height curves

Radi određivanja drvne zalihe sastojina i bonitiranja,

na svakoj pokusnoj plohi snimljen je uzorak visinsko-primjernih

stabala. Visine su mjerene u svim debljinskim

stupnjevima određene sastojinc, da bi se dobile

što pouzdanije visinske krivulje.

Osim za hrast kitnjak, visine su mjerene i za grab na

plohama 1, 2 i 3 te za bukvu na plohama 4 i 5.

Sastojinske visinske krivulje izjednačene su računskim

putem. Za izjednačenje ovisnosti visine o prsnom

promjeru upotrjebljena je Mihajlova funkcija kao najpovoljniji

oblik izjednačenja, jer najbolje pokazuje

stvarno stanje visina (P r a n j i ć 1970).

Tab. 7. Parametri sastojinskih visinskih krivulja

Tab. 7. Parameters stand height curves

Ploha t Vrsta

drveća

1 30 Kitnjak

Grab

2 56 Kitnjak

Grab

3 77 Kitnjak

Grab

4 95 Kitnjak

Bukva

5 109 Kitnjak

Bukva

bo b, s

\nb 0

s \ih,l cl r

21.093

18.306

26.238

25.472

26.755

42.602

38.339

35.635

40.977

30.493

5.859

5.025

5.478

6.798

3.008

18.049

13.766

14.177

13.960

10.590

0.016

0.059

0.017

0.028

0.020

0.184

0.017

0.028

0.022

0.048

0.259

0.820

0.364

0.425

0.569

3.338

0.501

0.591

0.734

0.800

0.031

0.049

0.047

0.041

0.038

0.102

0.044

0.047

0.050

0.069

0.823

0.502

0.654

0.790

0.270

0.578

0.823

0.912

0.713

0.789

b„

b,

s

\nb 0

s

• regresijska konstanta Mihajlove funkcije - Regression constant

• regresijski koeficijent Mihajlove funkcije -Regression coefficient

• standardna devijacija logaritma regresijske konstante - Standard deviation of logarithm

regression constant

• standardna devijacija regres, koeficijenta - Standard deviation of regression coefficient

S lnh.l d

r

- standardna devijacija oko linije izjednačenja - Standard deviation around regression line

• korelacijski koeficijent - Correlation coefficient

127


Salck-GrginCić: UREĐIVANJE PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA «Jucrcus pi-lraea Liebl.) NA PODRUČJU... Šumarski listbr. 3^1, CXXIV (2000). 123-141

SI - Fig. 1.

Visinske krivulje hrasta kitnjaka

Height curves of sessile oak

Prsni promjer (cm)

Ploha 1 Ploha 2 Ploha 3

Ploha 4 Ploha 5

5.4. Drvna zaliha sastojina - Growing stock of stands

Drvna zaliha sastojina na pokusnim plohama obračunata

je po debljinskim stupnjevima.

Volumeni srednjih stabala debljinskih stupnjeva

određeni su pomoću dvoulaznih tablica, koje su u obliku

jednadžbe v = f (d, h) dane računalnom stroju. Pri tomu

je korištena formula Schumacher-Halla:

V=A-d b -h c

V = f-A-d b ( b 0 e 1,30 V, gdje je

V - volumen stabla određenog promjera

d - prsni promjer stabla

A, b, c - parametri Schumacher-Hallove formule čije

su vrijednosti uzete iz dvoulaznih drvnogromadnih

tablica (Špi ranec 1975)

f - Meyerov korekcijski faktor

Rezultat ovakvog načina obračuna drvne zalihe su i

dobivene lokalne tarife za konkretne istraživane sastojine

hrasta kitnjaka.

5.5. Debljinski prirast sastojina - Diameter increment

Radi utvrđivanja debljinskog prirasta izvršena je

analiza izvrtaka. Analiza izvrtaka za hrast kitnjak obavljena

je na svim pokusnim plohama, a za grab na pokusnim

plohama 1 i 2.

Nakon analize koja se sastojala u izmjeri širine zadnjih

10 godova, provedeno je računsko izjednačenje tečajnog

debljinskog prirasta desetgodišnjeg razdoblja,

metodom najmanjih kvadrata, pomoću jednadžbe pravca

i đ = b 0 + b, xd,, 0 .

Dobivene vrijednosti prikazane su u tablici 8.

128


.1. Salek-Grginčić: UREĐIVANJE PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Qiiciciis pclmca Liehl.) NA PODRUČJU... Šumarski !isl br. 3 4. CXXIV (2000). 123-141

Tab. 8. Parametri linearnog izjednačenja tečajnog debljinskog prirasta 10-godišnje periode

Tab.8. Parametars of linear regression the current diameter increment 10-yearly period

Ploha t Vrsta n bo

5" b, S s

drveća

b 0 Ih id, à

r h s d s d

1 30 Kitnjak

Grab

46

21

1.324

1.180

0.673

1.037

0.158

0.076

0.035

0.068

1.253

0.789

0.565

0.247

0.43

0.23

0.149

0.077

18.6

15.0

5.307

2.526

2 56 Kitnjak

Grab

49

29

-0.108

1.564

0.545

0.491

0.156

0.035

0.020

0.028

1.097

0.703

0.756

0.236

0.40

0.22

0.164

0.070

26.5

17.1

7.953

4.712

3 77 Kitnjak 66 -0.472 0.473 0.104 0.016 0.783 0.641 0.26 0.100 29.6 6.158

4 95 Kitnjak 65 -0.356 0.307 0.099 0.010 0.688 0.812 0.29 0.116 33.0 9.556

5 109 Kitnjak 68 0.439 0.431 0.068 0.011 0.896 0.592 0.29 0.110 36.6 9.546

n - broj izvrtaka - Number bore chips

S /)0 - stand, dev. regres, konstante - stand, dev. of regression constant

s idd - stand, dev. oko linije izjednačenja- standard deviation around regression line

\ cl - srednji debljinski prirast (cm) - Mean diameter increment (cm)

Sy - stand, dev. deblj. prirasta - stand, deviation of diameter increment

d - srednji promjer uzorka (cm) - Mean diameter of cause (cm)

SI - Fig. 2.

Tečajni godišnji debljinski prirast (10-godišnje periode ) hrasta kitnjaka

Current annual diameter increment (10-years period) of sessile oak

Promjer (cm)

Ploha 1 Ploha 2 Ploha 3

Ploha 4 Ploha 5

5.6. Volumni prirast sastojina - Volume increment of the stand

Tečajni godišnji volumni prirast istraživanih sastojina

obračunat je po Meyerovoj diferencijalnoj metodi.

Obračun je izvršen pomoću lokalnih tarifa dobivenih

za konkretne sastojine hrasta kitnjaka i utvrđenog

tečajnog godišnjeg debljinskog prirasta desetgodišnje

periode. Dobiveni tečajni godišnji volumni prirasti ne

uzimaju u obzir prirast kore.

129


.1. Salek-Grginčić: UREĐIVANJE PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Querem petraea Licbl.) NA PODRUČJU... Šumarski list hr. 3 4.CXXIV(2000), 123-141

Iznosi tečajnog godišnjeg volumnog prirasta, zajedno s ostalim strukturnim

elementima na pokusnim plohama, prikazani su u tablici 9.

Tab. 9. Strukturni elementi sastojina (d > 4 cm)

Tab. 9. Components of stand structure (d > 4 cm)

Ploha

Vrsta

Omj ;r smjese prema

drveća t N d g h G V h broju temeljnici

drvnoj

stabala

zalihi

Kitnjak

1 330 13.4 14.9 18.6 155 8.9 55.0 68.5 75.9

Grab

785 9.7 12.2 5.8 33 2.3 32.5 21.5 16.1

1

OTB 30

265 10.3 2.2 13 1.1

11.0 8.1 6.5

OMB

36 13.7 0.5 3

1.5 1.9 1.5

UKUPNO: 2 416 12.0 27.1 204 12.3 100.0 100.0 100.0

Kitnjak

477 22.6 21.9 19.1 224 7.6 49.2 76.2 82.4

2

Grab 56

482 12.3 16.0 5.7 46 1.9

49.7 22.9 16.8

OTB

11 16.3 0.2 2

1.1 0.9 0.8

UKUPNO:

970 18.1 25.0 272 9.5 100.0 100.0 100.0

Kitnjak

468 28.7 25.4 30.2 408 7.5 78.5 95.7 97.7

3

Bukva 77

36 11.7 0.4 3 0.4

6.0 1.2 0.8

Grab

92 11.6 1.0 7

15.5 3.1 1.5

UKUPNO:

596 26.0 31.6 418 7.9 100.0 100.0 100.0

Kitnjak

324 33.0 26.6 27.7 399 8.5 73.0 90.9 93.9

Bukva

55 20.0 17.9 1.7 19

12.4 5.7 4.3

4

Grab 95

60 14.5 13.7 1.0 8 0.7

13.5 3.2 1.7

OMB

5 12.7 0.1 0

1.1 0.2 0.1

UKUPNO:

444 29.6 30.5 426 9.2 100.0 100.0 100.0

Kitnjak

346 36.9 29.4 37.1 585 11.0 64.2 92.1 94.8

Bukva

172 14.8 16.2 3.0 31 1.0

31.9 7.4 5.0

5

Grab 109

4 8.2 0.0 0

0.7 0.0 0.0

OTB

17 12.1 0.2 1

3.2 0.5 0.2

UKUPNO:

539 30.8 40.3 617 12.0 100.0 100.0 100.0

h

G

V

- promjer srednje plošnog stabla (cm) - Diameter of mean basal-area tree (cm)

- visina srednje plošnog stabla (m) - Height of mean basal area tree (m)

- temeljnica (mVha) - Basal-area (mVha)

- drvna zaliha (mVha) - Standing volume (mVha)

- tečajni godišnji volumni prirast - Current annual volume increment (mVha)

6. INTERPRETACIJA DOBIVENIH REZULTATA - Interpretation of the results obtained

Istraživanje je provedeno unutar uređajnog razreda

kitnjak iz sjemena u privatnim šumama na području

Uprave šuma Karlovac. Radi dobivanja uvida u stvarno

stanje, snimljeni su osnovni strukturni elementi u sačuvanim

sastojinama razne starosti istog boniteta. Dobi-

veni rezultati trebali bi pokazati kakve su ove sastojine

glede dosadašnjeg načina gospodarenja i potencijalne

proizvodne mogućnosti šumskog tla, a isto tako poslužiti

i kao putokaz za utvrđivanje budućeg načina gospo-

darenja.

6.1. Distribucije prsnih promjera - Distribution of breast height diameter

130

Ploha 1 Distribucija prsnih promjera ukupnog broja

stabala mješovite sastojine kitnjaka i graba na plohi 1 je

unimodalna, pozitivne asimetrije i pozitivne spljoštenosti

(tablica 2, slika 3). Isto tako su i frekvencijske krivulje

prsnih promjera kitnjaka i graba promatrane zasebno,

unimodalne s izraženim desnim krakom distribucija.

Oblik i položaj obiju distribucija u području lijevo

od aritmetičke sredine ukazuje na prevelik broj stabala i

kitnjaka i graba u ovom dijelu distribucije. Isto se ogleda

i u strmosti frekvencijske krivulje ukupnog broja

stabala. Distribucija prsnih promjera grabovih stabala

utječe na veliko povećanje vrijednosti pozitivne spljoš-


.1. Šalek-Gigindć: UREĐIVANJE PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Oucrcus pclraca Liehl.) NA PODRUČJU... Šumarski lisl hr. 3 4. IXX1V (2000), 123-141

tcnosti distribucije ukupnog broja stabala u odnosu na

pozitivnu spljoštenost distribucije prsnih promjera kitnjakovih

stabala (tablica 4). Široki opseg debljinskih

stupnjeva (posebice izražen desni krak distribucije)

ukazuje na stabla predrasta.

Za mlade sastojine u privatnom vlasništvu karakte-

Sl -Fia. 3.

Prsni promjer (cm)

Kitnjak

čirab

0 M B Ukupno

OTB

SI-Fig. 4. Distribucija prsnih promjera za plohu 2

Distribution of b.h.d. for plot 2

Prsni promjer (cm)

Kitnjak Cirab OTB Ukupno

131


J. Šalek-Grginčić: UREĐIVANJE PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Puerais petraea Licbl.) NA PODRUČJU... Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000). 123-141

ristično je da su u mladosti slabo njegovane. U njima

često izostaju radovi na njezi i čišćenju, a najčešće i prvo

proredno odabiranje. Zbog neprevedene njege dolaze

do izražaja pojedinačni predrasti, a najveći broj stabala

je medu tanjim, suvladajućim stablima.

Ploha 2 Mješovita sastojina kitnjaka i graba na plohi

2 ima unimodalnu distribuciju prsnih promjera, pozitivne

asimetrije i negativne spljoštenosti (tablica 2, slika

4). Distribucija prsnih promjera kitnjakovih stabala,

promatrana zasebno, izrazito je zvonolika, gotovo simetrična,

male negativne spljoštenosti (tablica 4). Na oblik

i položaj distribucije ukupnog broja stabala sastojine,

koja pokazuje veću skošenost i spljoštenost u odnosu na

distribuciju prsnih promjera kitnjakovih stabala, utječe

grab. Distribucija prsnih promjera graba smještena je lijevo

u odnosu na kitnjakovu distribuciju prsnih promjera.

U sastojini ima podjednak broj stabala kitnjaka i graba,

s time daje grab podstojni i manjih dimenzija, a rijetko

ulazi i u dominantnu kitnjakovu etažu.

Ploha 3 Unimodalna distribucija prsnih promjera

karakteristična je i za kitnjakova stabla na ovoj pokusnoj

plohi. Ona je pozitivne asimetrije i pozitivne spljoštenosti

(tablica 4). Promatrajući frekvencijsku krivulju

ukupnog broja stabala (za d > 4 cm), vidimo na slici 5

jasno izraženu zvonoliku distribuciju prsnih promjera

kitnjakovih stabala (d > 15 cm) i padajuću distribuciju

podstojnog graba i bukve (d < 15 cm). Stabla podstojnog

graba i bukve koja nisu značajna u ukupnoj drvnoj

zalihi ove čiste kitnjakove sastojine, u kojoj imaju pozitivnu

funkciju, a kojih u odnosu na ukupni broj stabala

ima 21,5%, bitno mijenjaju parametre distribucije prsnih

promjera promatranog ukupnog broja stabala (tablica

2), u odnosu na distribuciju kitnjaka koja je odraz

stvarnog stanja na ovoj plohi.

Ploha 4 Na slici 6 prepoznatljive su unimodalne distribucije

prsnih promjera kitnjakovih stabala i promatranog

ukupnog broja stabala sastojine. Vrijednost koeficijenta

asimetrije (tablice 4 i 5) govori o maloj negativnoj

asimetriji kitnjakove distribucije prsnih promjera.

Negativna spljoštenost ove distribucije ukazuje na

manjak stabala u njezinom središnjem dijelu.

U sastojini ima pojedinačnih stabala bukve i graba,

koja u drvnoj zalihi sastojine sudjeluju sa samo 6,1%,

dok ih u odnosu na ukupni broj stabala ima 27%. Ova, po

dimenzijama slabija stabla, u sastojini utječu na povećanje

negativne asimetrije i negativne spljoštenosti frekvencijske

krivulje ukupnog broja stabala (tablica 2), no

to ne umanjuje njihovu pozitivnu funkciju u sastojini.

Ploha 5 Za sastojinu na ovoj pokusnoj plohi karakteristična

je bimodalna distribucija prsnih promjera

ukupnog broja stabala (slika 7). U biti ovdje se radi o

dvije unimodalne distribucije, što ukazuje da se radi o

dvije sastojine bitno različite po dimenzijama i starosti.

Ploha je obrasla čistom, starom kitnjakovom sastojinom.

Njezina distribucija prsnih promjera je unimodalna,

pozitivne asimetrije i pozitivne spljoštenosti (tabli-

Sl-Fig.5.

Kitnjak Bukva Grab Ukupno

132


.1. Salek-Grginčić: URHOIVANJI: PRIVATNIH ŠUMA HRASTA K1TNJAKA (Qucivm pctrava Licbl.) NA PODRUMI:... Šumarski liši hr. 3 4. CXXIV (2000), 123-141

ce 4 i 5), što je najvjerojatnije posljedica neizvršenih rjeđa, podstojno se formirala mlada sastojina bukve,

proreda u ovoj sastojini.

Ona ima svoju unimodalnu distribuciju prsnih promje-

Na dijelu plohe, u kojem su kitnjakova stabla nešto ra koju vidimo lijevo na slici 7.

Sl p- 6 Distribucija prsnih promjera za plohu 4

Distribution of b.h.d. for plot 4

Prsni promjer (cm)

Kitnjak Bukva Grab

O M B Ukupno

SI-Fig. 7.

Distribucija prsnih promjera za plohu 5

Distribution of b.h.d. for plot 5

Prsni promjer (cm)

Kitnjak Bukva Grab

O M B Ukupno

133


Šalck-Cii-ginčic: lIRhDIVANJh PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Querem petraea Liebl.) NA PODRUČJU... Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 123-141

6.2. Bonitiranje sastojina - Measurement of site quality in stands

Bonitiranje je provedeno pomoću Špirančeve prirasno-prihodne

tablice za hrast kitnjak (Špiranec

1975), Šurićevih bonitetnih visinskih krivulja i Jiittnerove

prirasno-prihodne tablice za hrast (umjerene prorede).

Na slici 9 prikazane su i srednje visine iz Cestarove

prirasno-prihodne tablice (Cestar i dr. 1986) za

zajednicu šume kitnjaka i običnoga graba (Querco petraeae

- Carpinetum illyricum Horv. 1938) ekološkogospodarski

tip II-E-10.

Bonitirajući sastojine prema Špirancu vidimo (slika

8) da srednje sastojinske visine, za određenu starost sastojina,

na plohama 1 i 5 odgovaraju I bonitetu. Srednja

sastojinska visina na plohi 2 je na donjoj granici prvog

boniteta. Na plohama 3 i 4 srednje visine srednje plošnih

stabala sastojina niže su nego srednje visine na I bonitetu

po prirasno-prihodnoj tablici. Znakovito je da su

promjeri srednjih stabala, na svim plohama, manji nego

promjeri srednjih stabala po prirasno-prihodnoj tablici

SI-Fig. 8.

Starost t (god.)

Špiranec + broj plohe Cestar Jüttner (I bon.)

za sastojine određene starosti na I bonitetu. Međutim,

visine kitnjakovih stabala (h 3 ) na svim pokusnim plohama,

za odgovarajuću starost i promjere srednjih stabala

koji odgovaraju promjerima iz prirasno-prihodne tablice

(a,) nalaze se unutar opsega visina za I bonitet (tablica

10, slika 9). Isto tako su i visine (h 4 ) koje na sastojinskim

visinskim krivuljama ploha 1, 2, 4 i 5 odgovaraju

prsnim promjerima (d 2 ) srednjih stabala po prirasnoprihodnoj

tablici, za odgovarajuće starosti na II bonitetu,

znatno veće u odnosu na tablične srednje visine. I u

ovom slučaju one su unutar granica I bonitetnog razreda,

odnosno iznad gornje granice II boniteta, osim na

plohi 3 koja je na granici I i II boniteta.

Tablica-Tab. 10

PLOHE - PLOTS I BONITET (ŠPIRANEC) PLOHE II BONITET (ŠPIRANEC) PLOHE

Broj t dg h d, hi

h 3 d 2 h 2

h 2 _ 2

od-do

od-do

h 4

1 30 13.4 14.9 14.1 15.0 13.6-16.5 15.2 12.1 12.1 11.2-13.5 14.3

2 56 22.6 21.9 26.5 23.8 22.1-25.6 22.6 23.7 20.2 18.9-21.9 22.1

3 77 28.7 25.4 35.2 27.7 25.9-29.4 25.9 31.7 24.1 22.7-25.8 25.6

4 95 33.0 26.6 41.6 29.5 27.8-31.1 28.8 37.9 26.1 24.6-27.7 28.0

5 109 36.9 29.4 46.2 30.4 28.9-31.9 31.5 42.1 27.2 25.6-28.8 30.7

134


J. Šalek-Grginčic: URHDI VAN.IH PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Qum-us pelraea Ijcbl.) NA PODRUČJU... Šumarski list br. i 4. CXX1V (2000). 123-141

d g

- promjer srednje plošnog stabla kitnjka na plohi (cm) - Diameter of mean basal-area tree sessile oak

on plot (cm)

d| - prsni promjer srednjeg stabla po prirasno-prihodnoj ta-blici na I bonitetu (cm) - Meantree breast height

d 2

diameter from yield - tables on I Site quality

- prsni promjer srednjeg stabla po prirasno-prihodno ta-blici na II bonitetu

h, - srednja visina po prirasno-prihodnoj tablici na I bonitetu (m) - Mean height from yield - table on I Site

h 2

quality (m)

- srednja visina po prirasno-prihodnoj tablici na II bonitetu (m)

h,., - granice 1 bonitetnog razreda (m) - borders of I site qualities

h 2 _ 2 - granice II bonitetnog razreda (m) - borders of II site qualities

h 3

h 4

- visina na visinskoj krivulji plohe koja odgovara promjeru srednjeg stabla dl (m) - the hight on a

hight-altitude curve of a plot that corresponds to the diameter of an average tree d 1 (m)

- visina na visinskoj krivulji plohe koja odgovara promjeru srednjeg stabla d 2 (m)

Prema Šuriću, sve bonitirane sastojine nalaze se

na I bonitetu, što se vidi iz odnosa i položaja sastojinskih

visinskih krivulja ploha spram Šurićevih bonitetnih

visinskih krivulja (slika 10).

Za utvrđenu starost, visine srednje plošnih stabala

na svim pokusnim plohama veće su nego srednje visine

iz Jüttnerove prirasno-prihodne tablice (slika 8).

Srednje sastojinske visine, osim na plohi 4, nešto su

veće i u odnosu na srednje visine po Cestarovoj prirasno-prihodnoj

tablici (slika 8).

SI - Fig. 9.

Špiranec

Starost t (god.)

2 ... broj plohe

+ visine na visinskim krivuljama ploha koje u određenim starostima odgovaraju

tabličnim promjerima srednjih stabala na I bonitetu

* visine na visinskim krivuljama ploha koje u određenim starostima odgovaraju

tabličnim promjerima srednjih stabala na II bonitetu

135


J. Salck-Üryincic: URHĐIVANJH PRIVATNIH ŠUMA HRASTA K1TNJAKA (Oumits pelnwa I.icbl.) NA PODRUČJU... Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2000). 123-141

SI-Fig. 10.

Prsni promjer (cm)

I bon. II bon. I /II bon.

Ploha 1 Ploha 2 Ploha 3

Ploha 4 Ploha 5 + Srednje stablo

6.3. Struktura sastojina na plohama po hektaru Stand structure on plot per hectare

Na temelju izmjere sastojina na pokusnim plohama,

obračunata je struktura po vrstama drveća i debljinskim

stupnjevima. Vrijednosti hrasta kitnjaka po hektaru:

broja stabala (N), temeljnice (G), drvne zalihe (V) i tečajnog

godišnjeg volumnog prirasta (i v ), uspoređene su

s podacima iz prirasno-prihodnih tablica. Za uspoređivanje

su korištene normale za čiste sastojine; Špiranca

(hrast kitnjak, I bonitet), Cestara (Kitnjak, EGT II-E-10

i II-E-11 - Šuma kitnjaka i običnog graba), VVimmenauera

(hrast, I bonitet, slabe prorede) i Jiittnera (hrast, I

bonitet, umjerene prorede). Kod normala uzete su u obzir

drvne zalihe po ha obračunate za ukupni volumen

stabala do 3 cm debljine (V,), odnosno za volumen

krupnog drva do 7 cm debljine (V 2 ).

Podaci dobiveni izmjerom sastojina (d > 4 cm) i interpolirane

tablične vrijednosti za odgovarajuću starost,

prikazani su u tablicama 11-15.

Tablica -Tab.

t N d g h G v, v 2 K\ i v2

PLOHA 1

1330 13.4 14.9 18.6 155 135 8.9 8.1

Špiranee

1750 14.1 15.0 26.2 215 188 12.3 12.1

Cestar 30

1875 12.0 14.6 21.2 137 8.8

VVimmenauer 2150 11.0 14.1 20.4 119 10.2

Jiittner

3091 8.9 12.6 19.2 78 9.6

Tablica - Tab. 12

t N d g h G v, v 2 »vi »v2

PLOHA2

477 22.6 21.9 19.1 224 211 7.6 7.3

Špiranee

514 26.5 23.8 29.2 343 323 11.4 11.3

Cestar 56

640 22.4 21.2 24.7 261 9.4

VVimmenauer 672 23.2 23.2 27.8 320 9.7

Jiittner

903 18.0 19.6 22.9 213 8.6

136


•I. Salek-Orginčić: UREĐIVANJE PRIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Querem petraea Lichl.) NA PODRUČJU... Šumarski list hr. 3 4. CXXIV {21)00). 123-141

Tablica -Tab. 13

t N d g h G v, V 2 »vi »v2

PLOHA3

468 28.7 25.4 30.2 408 389 7.5 7.3

Špiranec

302 35.2 27.7 31.0 422 409 8.9 8.8

Cestar 77

371 30.1 25.2 26.3 337 8.1

Wimmenauer 411 31.5 27.7 31.7 441 8.6

Jiittner

515 25.4 23.2 24.8 290 8.4

Tablica-Tab. 14

t N d„ h G v, v 2 »vi »v2

PLOHA4

324 33.0 26.6 27.7 399 382 8.5 8.2

Špiranec

228 41.6 29.5 32.1 480 471 7.0 6.9

Cestar 95

280 35.5 27.6 27.6 392 7.2

Wimmenauer 305 37.8 30.3 33.9 526 7.7

Jiittner

311 32.3 25.5 25.5 339 7.4

T iblica - Tab. 15

t N d g h G v, v 2 »vi »v2

PLOHA5

346 36.9 29.4 37.1 585 563 11.0 10.8

Špiranec

193 46.2 30.4 32.9 519 510 5.8 5.7

Cestar 109

238 38.8 28.8 28.1 420 6.7

Wimmenauer 247 42.7 31.9 35.1 578 6.9

Jiittner

244 36.7 26.7 25.7 526 7.3

V,

v 2

»vi

/,.1

Ukupni volumen drva do 3 cm debljine (mVha) - a total volume of trees up tu 3 cm thick (rnVha)

Volumen krupnog drva do 7 cm debljine (mVha)

tečajni godišnji volumni prirast za V, (mVha) - Current annual volume increment for V, (mVha)

tečajni godišnji volumni prirast za V 2 (mVha)

Radi analize strukture sastojina po hektaru, upotrjebljene

su prirasno-prihodne tablice za čiste kitnjakovc

sastojine.

Prema njima, broj stabala kitnjaka na plohama 1 i 2

je manji, a na ostalim plohama veći (osim prema Jiittneru

na plohi 3).

Uspoređujući sa Špirančevim normalama, sastojine

imaju manje prsne promjere srednjih stabala (na plohi

1 podjednak) i najčešće niže visine srednjih stabala.

U odnosu na Cestarove normale, sastojine u kojima

je veći broj stabala po hektaru (plohe 3, 4 i 5) imaju 5%

do 7% manje promjere, a podjednake visine srednjih

stabala. Razlika srednjih promjera u odnosu na ove normale

je manja nego razlika prema Špirančevim normalama

(15% do 21%).

Prema Jiittneru sastojine imaju veće prsne promjere

(na plohama 4 i 5 podjednake) i visine srednjih stabala.

Srednje visine Jiittnerove normale za I bonitet prije odgovaraju

našem II bonitetu.

Istraživane sastojine u odnosu na Wimmenauera,

osim na plohi 1, imaju manje prsne promjere i visine

srednjih stabala. Prsni promjeri srednjih stabala po ovim

tablicama najčešće su između vrijednosti koje daju tablice

Cestara i Spiranca, dok su visine normala (osim za

starost 30 godina, tablica 11 ) približne ili čak i nešto veće

u odnosu na Špirančcvu normalu.

Ako stvarne temeljnice sastojina usporedimo s normalnim

temeljnicama (tablica 6) po prirasno-prihodnoj

tablici Spiranca, tada je obrast sastojina na plohama 1 i

2 smanjen, a na ostalim plohama normalan.

U odnosu na Cestarovu prirasno-prihodnu tablicu

istraživane sastojine su normalnog obrasta, osim na

plohi 5 gdje je temeljnica sastojine iznad normale.

Sastojine na pokusnim plohama 1, 2, i 4 imaju normalne

temeljnice po hektaru spram Jiittnera, dok su na

plohama 3 i 5 iznad normale.

U odnosu na Wimmenauerove normale istraživane

sastojine su normalnog obrasta, osim na plohi 2 gdje je

obrast smanjen.

Drvna zaliha hrasta kitnjaka manja je od normalne

po Špirancu i to na plohi 1 za 28%, plohi 2 za 35%, na

plohi 4 za 17%, dok je na plohi 3 normalna. Na plohi 5

drvna zaliha je veća od normalne za 13%.

137


.1. Salek-Cirginčić: UREĐIVANJU PRIVATNIH SUMA HRASTA K1TNJAKA (Querem Pftraea Liebl.) NA PODRUČJU... Šumarski list hr. 3 4, (XXIV (2000). 123-141

. U odnosu na Cestarove normale, drvna zaliha manja

je samo na plohi 2 (14%). Na plohi 4 drvna zaliha je

normalna, a na ostalim plohama iznad normale.

Prema Wimmenauerovim normalama drvna zaliha

normalna je na plohi 5, dok je na plohi 1 veća za 13%.

Na ostalim plohama drvna zaliha je manja od normalne.

Na plohama 2 i 5 drvna zaliha može se smatrati normalnom

prema Jüttneru. Na ostalim plohama drvna zaliha

je veća od normalne i to znatnije na plohi 1 (73%) i

plohi 3 (34%).

Iako za starije i stare sastojine slovi da su često preiskorištene,

to nije pravilo. Na plohi 5 (tablica 15) u šestom

dobnom razredu, zbog izostanka redovite njege

proredom, došlo je do akumulacije i prenagomilavanja

drvne zalihe.

Tečajni godišnji volumni prirast na plohama 4 i 5

veći je nego prirast u svim prirasno-prihodnim tablicama.

Na ostalim plohama on je manji od svih tabličnih

vrijednosti, osim prema Cestaru na plohama 1 i 3 gdje

su vrijednosti normalne.

Nakon provedenog uspoređivanja veličina strukturnih

elemenata hrasta kitnjaka s vrijednostima u prirasno-prihodnim

tablicama, može se utvrditi da:

Istraživane sastojine imaju prema Špirancu (osim na

plohama 1 i 2) temeljnice u normalnim granicama. Drvna

zaliha na pojedinim plohama ( 1,2 i 4) niža je od tabličnih

vrijednosti. Tečajni godišnji volumni prirast sastojinamanjijena

plohama 1, 2 i 3, a veći na plohama 4 i 5.

Manja temeljnica na plohi 1 posljedica je manjeg

broja stabala kitnjaka, a na plohi 2 manjeg promjera

srednjeg plošnog stabla. Manja drvna zaliha na plohi 1

vezana je uz manji broj stabala kitnjaka, a na plohama 2

i 4 posljedica je manjih promjera i visina srednjih plošnih

stabala.

Uspoređujući sa Cestarovim normalama, sastojine

imaju normalnu temeljnicu, osim na plohi 5 gdje je temeljnica

iznad normale zbog prevelikog broja stabala.

Drvna zaliha je veća ili normalna (ploha 4), a samo na

plohi 2 manja od tablične vrijednosti. Tečajni godišnji

volumni prirast veći je od tabličnih vrijednosti na plohama

4 i 5, te normalan na plohama 1 i 3. Na plohi 2 on

je manji od normalnog, isto kao i drvna zaliha.

Drvna zaliha na plohama 3 i 5 veća je zbog većeg

broja stabala, odnosno zbog izostanka proreda u tim sastojinama.

Drvna zaliha na plohi 2 manja je zbog manjeg

broja stabala (25%) u odnosu na Cestarovu normalu.

Treba imati u vidu da su tablice navedenih njemačkih

autora sastavljene zajednički za hrast lužnjak i kitnjak

(iako je Wimmenauer imao za svoja istraživanja

pretežno plohe hrasta lužnjaka) i da one nisu odraz naših

ekoloških uvjeta.

Na području Šumarije Duga Resa privatne šume su

uređene te je za njih donesen program gospodarenja.

Radi uspoređivanja podataka dobivenih izmjerom na

pokusnim plohama i utvrđenih po programu, pronađeni

su u programu, u uređajnom razredu kitnjak iz sjemena,

odsjeci u kojima je prilikom uređivanja procijenjena

najveća drvna zaliha po hektaru. Uzeti su u obzir odsjeci

koji se nalaze na katastarskim općinama, gdje su

postavljene pokusne plohe i čija je starost jednaka ili

približna starosti sastojina na plohama. Uspoređujući,

za određenu starost, drvne zalihe po hektaru, utvrđena

je na svim pokusnim plohama veća drvna zaliha po

hektaru i to na plohi 1 za 22%, plohi 2 za 32%, plohi 3

za 5%, plohi 4 za 63% i plohi 5 za 84%.

Glede dobivenih razlika možemo pretpostaviti daje

stvarna drvna zaliha u privatnim šumama općenito veća

od drvne zalihe prikazane u programima za gospodarenje.

7. ZAKLJUČAK - Conclusion

Istraživanjem osnovnih strukturnih elemenata, u

svrhu utvrđivanja stvarnog stanja i načina gospodarenja

u privatnim šumama, obuhvaćene su prirodne sačuvane

kitnjakove sastojine visokog uzgojnog oblika na

području Uprave šuma Karlovac, Šumarije Duga Resa.

Ukupno je postavljeno pet ploha veličine 0,50-1,00

hektara, u pojasu klimazonalne zajednice kitnjaka i

običnoga graba (Querco petraeae - Carpinetum illyricum

Horv. 1938). Njima su obuhvaćene sastojine u pet

dobnih razreda (II-VI) na prvom bonitetu staništa.

Na osnovi dobivenih rezultata i njihove interpretacije

može se donijeti nekoliko zaključaka vezanih za

uređivanje kitnjakovih sastojina u privatnim šumama.

1. Sve istraživane sastojine imaju zvonolike (unimodalne)

distribucije prsnih promjera karakteristične

za jednodobne sastojine. Uslijed prirodnih procesa i

načina gospodarenja došlo je do većeg ili manjeg

odstupanja pojedinih distribucija, s obzirom na teoretski

model Gaussove normalne distribucije.

2. Budući daje hrast heliofilna vrsta drveća gdje starost

sastojine a ne debljinski razred predodređuje

način gospodarenja, posebice način podmlađivanja,

s kitnjakovim sastojinama visokog uzgojnog oblika

treba gospodariti isključivo po načelima koja vrijede

za jednodobne sastojine.

3. Sastojine u privatnom vlasništvu u kojima se najčešće

ne provodi redovito i stručno gospodarenje, često

imaju za određeni bonitet staništa manje promjere, a

ponekad i manje visine srednjih stabala od tabličnih

vrijednosti.Zbog pouzdanijeg bonitiranja staništa

potrebno je (za određene starosti sastojina) usporediti

ne samo visine srednjih stabala (tablične i kon-

138


J. Šalek-Grginčić: UR1-.D1VAN.II-: l'KIVATNIH ŠUMA HRASTA KITNJAKA (Quercus petraea l.icbl.) NA l'OÜRUCJU... Šumarski list bi. 3 4. CXX1V (2000), 123-141

kretne), nego i provjeriti da li se za tablične promjere

srednjih stabala visine na visinskim krivuljama

konkretnih sastojina nalaze unutar granica ispitivanog

boniteta (tablica 10).

Nije pouzdano provesti bonitiranje usporedbom

konkretnih sastojinskih visinskih krivulja sa

Šurićevim bonitetnim visinskim krivuljama (si. 10).

Mogu se usporediti srednje sastojinske visine kao

stoje to vidljivo na spomenutom grafikonu.

4. Iako s konkretnim sastojinama nije redovito gospodareno,

dobivene su relativno visoke vrijednosti

ispitivanih veličina osnovnih strukturnih elemenata

u odnosu na komparirane prirasno-prihodne tablice.

Ukupne vrijednosti temeljnica, za pojedine sastojine,

po hektaru iznose (tablica 9): na plohi 1 (II dobni

razred) 27,1 m 2 , plohi 2 (III dobni razred) 25,0 m 2 ,

plohi 3 (IV dobni razred) 31,6 m 2 , plohi 4 (V dobni

razred) 30,5 m 2 i plohi 5 (VI dobni razred) 40,3 nf.

Drvne zalihe sastojina po hektaru (za drvne mase

stabala do 3 cm debljine) su: na plohi 1 (II dobni

razred) 204 m 3 , plohi 2 (III dobni razred) 272 m',

plohi 3 (IV dobni razred) 418 m 3 , plohi 4 (V dobni

razred) 426 m 3 i plohi 5 (VI dobni razred) 617 m 3 .

Tečajni godišnji volumni prirasti sastojina po hektaru

također su visoki: na plohi 1 (II dobni razred)

12,3 m 3 , plohi 2 (III dobni razred) 9,5 m 5 , plohi 3 (IV

dobni razred) 7,9 m 3 , plohi 4 (V dobni razred) 9,2 m 3

i plohi 5 (VI dobni razred) 12,0 m 3 .

Međutim usporedimo li strukturne elemente kitnjaka

sa spomenutim prirasno prihodnim tablicama, vidimo

da su nam gotovo svi strukturni elementi kitnjaka

niži od onih u prirasno prihodnim tablicama (tab. 11,

12, 13, 14 i 15). Uzmemo li u obzir i oblik distribucije

prsnih promjera pojedinih vrsta (grab), razlike

su između gospodarenih sastojina i ovih očite.

5. Prirasno-prihodne tablice Špiranca prikladne su za

utvrđivanje normaliteta kitnjakovih sastojina jer je

pravovremenim i odgovarajućim šumskouzgojnim

postupcima u njima moguće postići veličine strukturnih

elemenata koje odgovaraju tim tablicama.

6. Dobiveni podaci dobro se uklapaju i u Cestarove

normale.

7. Budući da tablice navedenih stranih autora nisu

odraz naših ekoloških uvjeta, a i sastavljene su zajednički

za hrast lužnjak i kitnjak, ne preporuča se

njihova uporaba.

8. Poznato je da na razvoj sastojine osim genetskih

čimbenika značajno utječu i vanjski čimbenici selekcije,

tako da i stručna intervencija bitno djeluje

na njihov trend razvoja. Ona je u ovim sastojinama

potrebna od rane mladosti, počevši od njege i

čišćenja pa sve do pravilnih prorednih zahvata koji

su neophodni radi dobivanja kvalitetnijeg prirasta,

formiranja stabilne strukture sastojina te njihove

pripreme za prirodnu obnovu.

8. LITERATURA - References

Cestar, D., Hren, V, Kovačević,Z., Martinović,

J. & Pelcer, Z., 1986: Ekološko-gospodarski

tipovi šuma, Opis tipova šuma područja

Šumskog gospodarstva Karlovac, Svezak 6, studija,

Zagreb.

Cestar, D., Hren, V, 1986: Ekološko-gospodarski

tipovi šuma. Sastojinski oblici, pomlađivanje i

proizvodnost sastojina područja Šumskog gospodarstva

Karlovac. Svezak 4. studija, Zagreb.

Čavlović,J., 1994: Uređivanje šuma niskoga uzgojnog

oblika (panjača) u Hrvatskom zagorju. Glas.

šum. pokuse 30: 143-192, Zagreb.

Dragišić, P, Hanzl, D., Hren, V, Bertović, S.

& Kal in ić, M., 1959: Njega čistih i mješovitih

mladika bukve i mladika hrasta kitnjaka. Institut

za šumarska i lovna istraživanja NR Hrvatske,

Obavijesti 3, Zagreb.

Dragišić, P, Hanzl, D., Hrcn,V, Bertović, S.

& Kal in i ć, M., 1959a: Prvo proredno odabiranje

stabala u nenjegovanim mješovitim sastojinama

listača bukve, hrasta i graba. Institut za šumarska

i lovna istraživanja NR Hrvatske, Obavijesti

6, Zagreb.

Dragišić, P, Hanzl, D., Hren, V., Bertović, S.

& Kalinić, M., 1959b: Zakašnjelo čišćenje u

nenjegovanim čistim i mješovitim sastojinama

bukve, hrasta kitnjaka i graba. Institut za šumarska

i lovna istraživanja NR Hrvatske, Obavijesti

4, Zagreb.

Đuričić, I., 1989: šumskouzgojne karakteristike hrasta

kitnjaka (Qiiercuspetraeae Liebl.) na Kalniku.

Glas. šum. pokuse 25: 161-234.

Fabijanić, G., 1987: Uređivanje privatnih šuma u

Šumskom gospodarstvu "Karlovac". Glasnik za

šumske pokuse, posebno izd. 3: 129-136, Zagreb.

Klepac, D., 1956: Upotreba frekvencijskih krivulja

broja stabala pri "Opisu sastojina". Šumarski

list, str. 357-369.

Klepac, D., 1963: Rast i prirast šumskih vrsta drveća

i sastojina, Znanje, Zagreb, 299 pp.

Klepac, D., 1965: Uređivanje šuma, Znanje, Zagreb,

341 pp.

Klepac, D., 1983: Prilog uređivanju privatnih listopadnih

šuma bukve i hrasta kitnjaka. Šumarski

list 107/3-4:217-224.

139


.1. Salck-Grginčić: URliBlVAN.il-: PRIVATNIH SUMA HRASTA K1TNJAKA (Quetvus petraea Licbl.) NA PODRUČJU.. Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2000), 123

Kr i žanec, R., 1987: Uređivanje privatnih šuma u SR

Hrvatskoj. Glasnik za šumske pokuse, posebno

izd. 3: 95-120, Zagreb

Levaković, A., 1948: O analitičkom izražavanju

sastojinske strukture. Glasnik za šumske pokuse

9: 293-366. Zagreb.

L o e t s c IV, F., Z ö h r e r, F. & H a 11 e r, K. E., 1973: Forest

inventory. II vol., München, 469 pp.

Lukić, N., 1992: Utjecaj strukturnih promjena jednodobnih

bukovih sastojina na visinski i dcbljinski

prirast. Glasnik za šumske pokuse 28: 1-48, Zagreb.

M art ino vie , J. & Pe leer, Z., 1985: Šumske zajednice

i tla područja Šumskog gospodarstva Karlovac,

svezak 3, studija, Zagreb.

IVI at i č, S., 1994: Zbornik radova savjetovanja: Ekološke

i gospodarske značajke revitalizacije privatnih

šuma u Hrvatskoj, HAZU, 39-61, Zagreb

Meštrović, S., 1978: Pravilnik o izradi Šumskoprivred.

osnova, Osnova gospodarenja i Programa

za unapređenje šuma u svjetlu šumarske znanosti.

Šumarski list (8-10): 352-364, Zagreb.

Meštrović, Š. & Kovač i ć,Đ., 1991: Šume Hrvatske

u svijetlu primjene prijedloga Zakona o denacionalizaciji

i vraćanju oduzetih nekretnina,

Šumarski list, 115 (6-9): 333-343, Zagreb.

Meštrović, S. et al., 1992: Uređivanje šuma. U: Šume

u Hrvatskoj : 131-152, Zagreb.

Meštrović,». «feStarčević, T., 1994: Zbornik radova

savjetovanja: Današnje stanje i razvoj privatnih

šuma, HAZU, 29-37, Zagreb.

Meštrović, Š., 1995: Dvjestodvadesetpcta godišnjica

zakonske uredbe o šumama. Šumarski list 119

(4): 144, Zagreb.

P1 e š e, B., 1987: Uređivanje privatnih šuma na području

općine Delnice. Magistarska radnja

Pranjić, A., 1970: Sastojinske visinske krivulje hrasta

lužnjaka. Šum. list, 94 (7-8): 201-220, Zagreb.

Pranj ić, A., 1977: Dendrometrija. Zagreb, 274 pp.

Pranjić, A., 1986: Šumarska biometrika. Zagreb.

Prodan, M., 1965: Holzmesslehre. Frankfurt am

Main, 644 pp.

Prpić, B., 1992: Ekološka i gospodarska vrijednost

šuma u Hrvatskoj. U: Šume u Hrvatskoj: 237-

256, Zagreb.

S ab adi, R., 1994: Zbornik radova savjetovanja: Gospodarske

implikacije unapređenja privatnih šuma.

HAZU, 77-96, Zagreb.

S t a r č e v i ć, T., 1984: Provođenje Zakona o šumama

za šume na kojima postoji pravo vlasništva. Šumarski

list 108 (9-10): 447-449, Zagreb.

Starčević, T., 1992: Neka iskustva u gospodarenju

privatnim šumama. Šumarski list 116 (6-8): 331 -

336, Zagreb.

Špiranec, M., 1955: Korištenje podataka inventarizacije

privatnih šuma u NRH. Šumarski list

Špiranec, M., 1975: Drvno gromadne tablice. Poslovno

udruženje šumskoprivrednih organizacija,

Zagreb, pp 262.

Špiranec, M., 1975: Prirasno-prihodne tablice. Poslovno

udruženje šumskoprivrednih organizacija,

Radovi 25 ( 1 -109), Zagreb.

SUMMARY: Privately owned forests are an integral part of forest ecosystems.

Private forests are eharaeterised by their small surface areas, so that estates of about

ten hectares per owner are very rare. Such small-sized estates are often made even

smaller by being cut into several small parts.

With the area of 40,713 ha, private forests in the area of Forest Office Karlovac

make up 33% of the total area of forests and forest/and.

The research into the basic structural elements for the purpose of establishing the

real state and methods of management in private forests has encompassed natural

preserved stands of sessile oak of high silviculturalform in the Forest Administration

Karlovac, Forest Office Duga Resa.

A total of five plots sized 0.50 - 1,00 hectare were established in the climatozonal

belt of the association of sessile oak and common hornbeam rQuerco petrae -

Carpinetum illyricum Horv. 193(H). The stands in five age classes (II - VI) in the site

of the first class quality were included.

On the basis of the obtained results and their interpretation, several conclusions

may be drawn related to the management of sessile oak stands in private forests.

1. All studied stands have bell-like (uni-modal) distribution of breast diameters

characteristic of even-aged stands. Due to natural processes and methods of

management, bigger or smaller aberrations of individual distributions have occurred

in relation to the theoretical model of Gauss's normal distribution.

2. Since oak is a heliophyllic tree species in which the method of management is

governed by the age of the stand and not its diameter class, sessile stands of high

140


J. Šalek-Grginčić: UR1-ĐIVANJI- PRIVATNIH ŠUMA HRASTA K1TNJAKA (Qiiciviis pelraea Licbl.) NA PODRUČJU... Šumarski list hr. 3 4, CXXIV (2000), 123-141

silvicultural form should be managed exclusively according to the principles used

for even-aged stands.

3. In privately owned stands, in which regular and expert management is most commonly

absent, mean trees often have smaller diameters, and at times smaller

heights than is prescribed in table values for a certain site class. For more reliable

site assessment it is necessary (for certain stand ages) to compare not only

the heights of mean trees (both table and concrete), but also check whether the

heights in height curves of concrete stands are within the boundaries of the quality

(Table 10).

Assessment will not be reliable if concrete stand height curves are compared with

Suric's site quality height curves (Figure 10). Mean stand heights can be compared,

however, as seen in the mentioned graph.

4. Despite the fact that the stands in question have not been regularly managed, relatively

high values of basic structural elements were obtained in relation to the

compared yield tables.

The following total values of the basal area for individual stands per hectare were

obtained (Table 9): 27.1 m 2 in Plot 1 (II age class), 25.0 nr in Plot 2 (III age

class), 31.6 iri in Plot 3 (IVage class), 30.5 nr in Plot 4 (Vage class), and 40.3 m 2

in Plot 5 (VI age class).

The growing stocks of the stands per hectare (for timber mass of trees up to 3 cm

in diameter) are as follows: 204 m 3 in Plot 1 (II age class), 272 m' in Plot 2 (III

age class), 418 m 3 in Plot 3 (IVage class), 426 m 3 in Plot 4 (Vage class) and 617

m 3 in Plot 5 (VI age class).

The current annual volume increment of stands per hectare is also high: in Plot 1

(II age class) it is 12.3 m', in Plot 2 (III age class) it is 9.5 m\ in Plot 3 (IVage

class) it is 7.9 m', in Plot 4 (Vage class) it is 9.2 m\ and in Plot 5 (VI age class) it

is 12.0 m 1 .

However, if structural elements of sessile oak are compared with yield tables, it

can be seen that almost all structural elements of sessile oak are lower than those

in yield tables (Tables 11, 12, 13, 14, and 15). When the distributions of breast diameters

of some species (hornbeam) are taken into consideration, then the differences

between managed stands and those mentioned are evident.

5. The yield tables by Spiranec are adequate for determining the normality of sessile

stands because timely and appropriate silvicultural procedures enable the

achievement of the sizes of structural elements that correspond to these tables.

6. The obtained data also correspond well to Cestar's standards.

7. Since the tables of the cited foreign authors do not reflect the local ecological

conditions and since they were drawn up for both pedunculate and sessile oak,

their use is not recommended.

8. It is well known that apart from genetic factors, external factors of selection also

have a significant influence on the stand development. Therefore, expertly handled

intervention also has vital effects on the development trend. In these stands,

intervention is needed since their early youth, starting from tending and cleaning

to regular thinning treatments, which are indispensable for obtaining a better

quality increment, the formation of a stable stand structure and for preparing

them for natural regeneration.

Despite the small sizes of estates, the overall area of these forests is abundantly

large. These forests should be studied in more detail because they have an invaluable

role due both to their nonindustrial and economic functions.

The imperative of the sustainable management and the preservation of biological

diversity of the forest ecosystem demands that these forests be ensured all the prerequisites

that will enable the application of management principles aimed at improving

their condition and ensuring the sustainability of all their functions.

Key w o rds : sessile oak, forest of high silvicultural form, private forests, evenaged

stands, site quality, growing stock, basal area, increment.


IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3 4.CXX1V (2000), 143-156

UDK 630* 232.1 (Larix europea) 001.

30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI

30 YEARS OF RESEARCH INTO LARCH OF VARIOUS PROVENANCES IN BOSNIA

Konrad PINTARIĆ*

SAŽETAK: U radu su prikazani rezultati istraživanja na arišu različitih

provenijencija u starosti od 30 godina. Istraživanja su obavljena u okviru II.

Internacionalnog ogleda s arišem različitih provenijencija. Istraživanja su

obuhvatila visine, debljine i volumen, kvalitetu stabala te opasnost odnosno

otpornost na rak ariša. Upogledu prirašćivanja, provenijencije iz istočnog dijela

prirodnog areala (Sudeti i Karpati) pokazale su bolji rast, ali i provenijencije

iz istočnog dijela Alpa (Bečka šuma) ne zaostaju za rastom najproduktivnijih

provenijencija iz područja Karpata. Među svim provenijencijama, najbolju

proizvodnost je pokazao sudetski ariš (Prov. 50). Međutim veće razlike

između provenijencija u ranijem dobu sa starošću se smanjuju, s tendencijom

daljeg smanjivanja. Rezultati istraživanja pokazali su da najbolje provenijencije

po prirašćivanju nisu i najbolje po kvaliteti. Na oglednoj plohi nije ustanovljena

prisutnost raka ariša, što se može pripisati i položaju plohe, koja u

potpunosti odgovara zahtjevima ariša.

K Ij u č n e r ij e č i : Ariš, provenijencije, prirašćivanje kvalitete, rak ariša

Istraživanja prirašćivanja ariša različitih provenijencija

u Bosni otpočela su 1959. godine, a provode se u

okviru II. Internacionalnog pokusa s arišem različitih

provenijencija. Parcijalni rezultati ovih istraživanja publicirani

su u više radova u zemlji i inozemstvu (Pintarić-Zekić,

1966; Pintarić, 1966, 1969, 1973,

1974, 1979, 1989; Koprivica, 1980; Pintarić-

Mikić-Vučetić, 1991). Prema utvrđenoj metodici,

koju je za sve sudionike u pokusu izradio Schober,

UVOD - Introduction

koji jc ujedno bio i rukovoditelj Projekta, ova se istraživanja

u potpunom obliku završavaju sa starošću od 30

godina, da bi svaki od sudionika kasnije izradio program

daljeg praćenja pokusa. U starosti od 30 godina

na plohi su izvršena potrebna mjerenja. Nažalost uslijed

ratnih djelovanja na području gdje se nalazi ploha u

razdoblju od 1992 do 1995. godine, ova ploha je potpuno

uništena, tako da su isključena dalja istraživanja.

PODACI

Iako su detaljni podaci o plohi Batalovo Brdo i o

provenijencijama dani već ranije (Pintarić-Zekić,

1966), smatramo opravdanim da se ovi podaci dopune i

Data

prikažu u ovome radu. Podaci o provenijencijama dani

su u tablici 1.

Prema širem programu istraživanja, koji nije bio obvezan

za sve istraživače (genetičari, uzgajivači, oblast

* Prof. Dr. sci. Komad Pintarić

METODA RADA .- Working method

prirašćivanja), naša istraživanja su se usmjerila na prirašćivanje,

kvalitetu stabala i otpornost na rak ariša.

Praćenje rast prirašćivanja u visinu, debljinu i volumen

po provenijencijama.

143


K. Pintarić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH l'ROVHNIJHNCIJA U BOSNI Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2000). 143-156

U tablici 2, prikazane su visine i prosječni dobni prirast

po provenijencijama u starosti od 10, 20 i 30 godina.

U starosti od 10 godina, prosječne visine za sve provenijencije

na plohi iznose 4,71 m +/- 0,16 m, s variranjem

od 4,08 m (prov. 29) do 5,60 m (prov. 50). Iznad

prosjeka su provenijencije 2,50, 9a i 51, odnosno provenijencije

s istočnog dijela Alpi i s područja Karpata.

Najlošija je prov. 29 (Dunkeld hibrid) i prov. Štrbske

Pleso (Prov. 52). U pogledu prosječnih visina, znatno

odskače prov. 2, čija je prosječna visina 116 % od prosjeka

za plohu i prov. 50 sa prosječnom visinom od

119% od prosjeka za plohu. Radi usporedbe visina po

visinskim klasama primijenjena je klasifikacija koju je

u metodu rada predložio Schober:

REZULTATI ISTRAŽIVANJA - Results

Visine i visinski prirast

od prosjeka za plohu visinska klasa

126% i više odličan

116%-125% vrlo dobar

106%-115% dobar

96%-105% prosječan

86% - 95% slab

ispod 86%

loš

Iz ove klasifikacije proizlazi da u 10. godini nijedna

provenijencija nije svrstana u klasu "odličan", u visinsku

klasu "vrlo dobar", provenijencije 2 i 50, u klasu

"dobar", provenijencije jap. ariš, 9, 59-2 i 12-2 spadaju

u "prosjek", a prov. 1,52 i 29 u visinsku klasu loš". U

svim visinskim klasama mogu se naći provenijencije s

Alpa i Karpata.

Tablica 1. Podaci o provenijencijama

Table I. Data of provenances

Provenijencija

Provenance

Lokalitet

Location

Geog. širina i

dužina

Latitude and

longitude

Nadmorska

visina

Altitude

(m)

Bliži opis

Nearer

information

2 Schönvies 47"127 I0°40' 1100 Unutrašnje Alpe

(Innenalpcn) Austrija

50 Krnov-Radin 50°067 17°34' 400-500 Sudeti, Češka

Japanski ariš Honshu 35°247 138°43' 1800 Fuji, Japan

Jap. larch

12-2 Sterzing-Flains 46°547H°26' 1100 Unutrašnje Alpe

(Innenalpcn) Italia

9a Latnmerau 48°037 15°56' 610 Sjeveroitočne Alpe

N-E Alps Austrija

51 Cierny Vah 49°007 19°53' 800 Niske Tatre, Slovačka

Low Tatra, Slovakia

1 Möderbrugg 47°207 14 o 32' 1350 Unutrašnje Alpe

(Innenalpen) Austrija

59-2 Brezovička 2 49°07720°49' 820-840 Niske Tatre, Slovačka

Low Tatra, Slovakia

52 Strbske pleso 49 o 077 20"04 , 1370 Visoke Tatre, Slovačka

High Tatra, Slovakia

29 Dunkeld hibrid 56 o 46703 o 51' 185-425 Škotska, Vel. Brit.

Scottland, U.K.

U starosti od 20 godina, prosječna visina za plohu

bila je 16,68 m +/-0,66 m, s variranjem od 14,2 m (prov.

52) do 21,0 m (prov. 50). Iznad prosjeka za cijelu plohu

su prov. 2,50, 51 i 59-2, uglavnom provenijencije s Karpata.

Ako se provenijencije razvrstavaju po navedenim

visinskim klasama, prov. 50 spada u klasu "odličan",

prov. 5 1 u klasu "vrlo dobar", prov. 29,59-2,9a i 2 u

"prosjek", prov. 1,12-2 i jap. ariš u "slab" a prov. 52 u

visinsku klasu "loš".

U starosti od 30 godina, prosječna visina za cijelu

plohu je 22,7 m +/-0,35 m, s variranjem od 21,2 m (jap.

ariš) do 24,7 m (prov. 50). Iznad prosjeka za cijelu plohu

su prov. 2,50, 59-2 i 51, tri provenijencije s područja

Karpata i jedna iz Istočnih Alpi.

Iz tablice 3 vidljivo je da tijekom života dolazi do

promjene u redoslijedu, preticanja, što je posljedica

različite dinamike prirašćivanja u tijeku života. Jedino

144


K. Piniarić: 30 CiODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU KA/UČI I IH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski list br. 3 4, CXXIV(2000), 143-156

je prov. 59-2 bila najstabilnija i tijekom cijelog razdoblja

nije mijenjala visinsku klasu. U mlađem dobu

razlike između provenijencija su veće, da bi se sa starošću

smjenjivale, a u starosti od 30 godina većina provenijencija

se koncentrirala oko prosjeka, čak i nekada

najbolje provenijencije 2 i 50, koje su u starosti od 10

godina pripadale vrlo dobroj visinskoj klasi. Iznenađuje

prov. 29, Dunkeld hibrid F 2 generacija između europskog

i japanskog ariša. U uvjetima Zapadne Europe,

posebno Danske, ovaj hibrid prirašćuje u visinu intenzivnije

nego oba roditelja, stoje vjerojatno uvjetovano

oceanskom klimom, posebice povoljnom vlažnošću,

odnosno povoljnom opskrbom vodom tijekom vegetacije.

Osim toga, u literaturi se navodi (Schober,

1953) da se ovaj hibrid od japanskog ariša razlikuje po

uskoj krošnji i prema gore usmjerenim granama (mali

kut insercije). Međutim, na našem pokusu grane ovog

hibrida su deblje i više horizontalne, a ujesen iglice

imaju zlatno-žutu boju kao i japanski ariš na istoj pokusnoj

plohi. Iz tablice 2 vidljivo je daje Dunkeld hibrid

29 po prirašćivanju u visinu na posljednjem ili

pretposljednjem mjestu, dok je japanski ariš znatno ispod

prosjeka za cijelu plohu. Prema Schober-u

(1987), u zapadnoj Europi, japanski ariš raste brže u visinu

nego europski ariš, i u starosti od 60 godina proizvodnja

drvne mase japanskog ariša u odnosu na europski

arišjezaoko 30% viša (Sc h ob er, 1987).

Slika 1. Redoslijed visina provenijencija u određenoj vrsti

Figure 1. Rang of the height

Tablica 2: Visine i visinski prirast

Table 2: Heights and height increment

STAROST (Age)

10 godina (years) 20 godina (years) 30 godina (years)

Gornja Dobni Gornja Dobni Gornja Dobni

visina visinski visina visinski visina visinski

Domin. prirast Domin. prirast Domin. prirast

height M earn height M earn height Meam

height

height

height

increment

increment

increment

Prov. m cm m cm m cm

2 5,47 54,7 16,8 84.0 23,4 78,0

50 5,60 56,0 21,0 105,0 24,7 82,3

Japanski ariš 4,50 45,0 15,2 76,0 21,2 70.7

12-2 4,64 46,4 14,8 74,0 22,3 74,3

9a 4,74 47,4 16,2 81,0 22,3 74,3

51 5,04 50,4 19,4 97,0 23,6 78,7

1 4,26 42,6 15,8 79,0 22,6 75,3

59-2 4,60 46,0 17,2 86,0 23,7 79,0

52 4,15 41,5 14,2 71,0 22,0 73,3

29 4,08 40,8 16,2 81,0 21,3 71,0

Prosjek

Mean 4,71+/-0,7 47,1+/-1,65 16,68+/-0,66 83,4+/-3,3 1

St. dev.

St. dev.

0,52 5,22 2,09 10,47 1,12 3,74

145


30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski list br. 3 4, CXXIV (200Ü), 143-156

Ponašanje japanskog ariša i Dunkeld hibrida na našoj

plohi bi se moglo protumačiti nepovoljnom vlagom

tijekom vegetacijskog razdoblja. I pored toga što 900

1 /nr padalina, od kojih na ljetno razdoblje otpada 25%,

visoke ljetne temperature dovode do intenzivnijeg isušivanja

tla, što se negativno odražava na prirašćivanje

ariša. Osim toga, treba naglasiti da se ljetne oborine

najčešće javljaju u obliku pljuskova. Sve se to mora nepovoljno

odraziti na rast japanskog ariša i hibrida Larix

eurolepis. U prvih 9 godina, prov. 2 (Schönwies) je po

prirašćivanju u visinu bila na prvome mjestu, a prov. 50

(Krnov, Sudeti) na drugome, da bi od tog vremena do

30. godine prov. 50 bila stalno na prvom mjestu.

Sa starošću, kako je rečeno, te razlike se smanjuju.

Dok je u 9. godini najlošija provenijencija imala prosječnu

visinu svega 55% od najbolje (Pin tari ć, 1969), u

30. godini, najlošija provenijencija imala je čak 86% od

visine najbolje provenijencije, što se vidi iz Slike 1.

gdje je prikazani redoslijed provenijencija po starosti.

Vidi se daje najstabilnija prov. 50, koja je u razdoblju

promatranja imala prvo mjesto, dok je kod drugih provenijencija

utvrđeno manje ili veće preticanje.

Kod nekih provenijencija (59-2 i 1 ) utvrđenje stalni

rast, a kod drugih (prov. 9a) konstantni pad. Iz tablice 2

Slika 2. Razvoj relativnih visina po starosti

Figure 2. Development of the relative mean from age

Tablica 3: Visinske klase po starosti i provenijencijama.

Table 3: Height classe in age and provenances.

Visinska klasa

Height class

Ocjena

Judgement

Starost (Age)

10 god (Years) 20 god (Years) 30 god (Years)

% od prosjeka

% of the mean

Provenijencija

Provenances

126-135 odličan - excellent - 50 -

116-125 vrlo dobar - very good 2,50 51 -

106-115 dobar - good 51 - 50

96-105 prosječan - mean jap.ariš, 12-2, 9a,

59-2

2, 9a, 59-2, 29 2, 12-2, 9a, 51, 1,

59-2,52

86-95 slab - poor 1,52,29 jap.ariš, 12-2, 1 jap.ariš, 29

76-85 loš - bad - 52 -

vidljivo je daje u starosti od 10 godina prosječni dobni

visinski prirast na plohi 41,6 cm +/- 1,65 cm, s variranjem

od 40,8 cm (prov. 29) do 56 cm (prov. 50). Iznad

prosjeka za cijelu plohu prosječni dobni visinski prirast

imaju provenijencije 2,50, 9a i 51. U starosti od 20 godina

prosječni dobni visinski prirast je 83, 4 cm +/- 3,

31 cm s variranjem od 71 cm (prov. 52) do 1,05 cm

(prov. 50). U ovoj starosti iznad prosjeka za plohu su

provenijencije 2,50,51 i 59-2. U starosti od 30 godina

prosječni dobni visinski prirast za cijelu plohu je 75,7

cm +/- 1,18 cm, s variranjem od 71 cm (prov. 29) do

82,3 cm (prov. 50). Iznad prosjeka za plohu su provenijencije

2 s istočnog dijela Alpa, te provenijencije 50,51

i 59-2 s područja Karpata, istočnoga.dijela prirodnoga

areala europskog ariša. Kod osam provenijencija, kulminiranje

prosječnog dobnog visinskog prirasta nastupilo

je između 20. i 30. godine, a samo kod dvije provenijencije

( 12-2 i 9a) još nije došlo do kulminiranja dobnog

visinskog prirasta.

Iz tablice 4 vidljivo je daje kulminiranje tečajnog

visinskog prirasta nastupilo u razdoblju 11-20 godina,

kada je prosječni tečajni visinski prirast za cijelu plohu

iznosio 119,8 cm +/- 5,5 cm, s variranjem od 101 cm

(prov. 52) do 154 cm (prov. 50). Iznad prosjeka za cijelu

plohu bile su provenijencije 50, 51, 59-2 i 29. Potrebno

je napomenuti daje kod svih provenijencija kulminira-

146


K. Pintillić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski list br. 3-4, CXXIV (2000), 143-156

nje tečajnog visinskog prirasta nastupilo u starosti od

9-10 godina. U razdoblju od 21-30 godina, prosječni

tečajni visinski prirast bio je 60,3 em +/- 4,23 cm, s variranjem

od 37 cm (prov. 50) do 78 em (prov. 52). Iznad

prosjeka za plohu su prov. 2, 12-2, 1, 59-2 i 52. Uočljiv

je vrlo nizak tečajni visinski prirast prov. 50 (Sudetski

ariš), koji je u tom razdoblju svega 62% od prosjeka za

cijelu plohu, a svega 47% od najbolje provenijencije

52, koja je u ranijim razdobljima zauzimala posljednja

mjesta. Ovo drastično opadanje prosječnog tečajnog

visinskog prirasta prov. 50 se najbolje vidi na Slici 3.

Iz Slike 1 vidljivo je da u pojedinim starostima redoslijed

provenijencija nije isti, stoje posljedica preticanja.

U tom pogledu najstabilnija je prov. 50, koja je

od 10. godine stalno na vrhu. Kod svih ostalih provenijencija

(osim prov. 51 ) pojava preticanja je vrlo izražena.

Najizrazitije preticanje je kod japanskog ariša, koji

je sa 7. mjesta u 10. godini pao na posljednje mjesto u

30. godini i kod prov. 12-2. Naročito poboljšanje redoslijeda

pokazuje prov. 1, koja je sa 8. mjesta u 10. godini

došla na drugo mjesto u 30. godini.

Na kraju, u pogledu prirašćivanja u visinu, možemo

zaključiti da su uglavnom najbolje provenijencije iz

istočnog dijela areala europskog ariša. 1 u istočnom dijelu

Alpa ima provenijencija koje se odlikuju bržim

Slika 3. Razvoj relativnog tečajnog visinskog rasta

Figure 3. Development of the relative curent heigh increment

Tablica 4: Prosječni tečajni visinski prirast.

Table 4: Mean current height increment.

Tečajni

visinski

prirast

Current

height

increment

10 god (Years) 11 -20 god (Years) 21-30 god (Years)

Rang %

Tečajni

visinski

prirast

Current

height

increment

Rang

0/

/0

Tečajni

visinski

prirast

Current

height

increment

Prov. cm cm cm

Rang %

2 55 1 117 113 7 94 66 4 110

50 56 2 114 154 1 128 37 10 62

Jap.ariš 45 7 96 107 8 89 60 7 100

12-2 46 5 98 102 9 85 75 2 125

9a 47 4 100 115 5 96 61 6 102

51 50

->

j 106 144 2 120 42 9 70

1 43 8 91 113 5 96 68 3 113

59-2 46 5 98 126 3 105 65 5 108

52 42 9 89 101 10 84 78 1 130

29 41 10 87 121 4 101 51 8 85

Prosjek 47.1+/-1,62 119,8+/-5,50 60,3+/-4,23

Mean

St. dev.

St. dev.

5,13 17,4 13,37

rastom u visinu (Pintarič, 1969; Martinson,

1992; Weisgerber, 1992; Sehober, 1985). Provenijencije

koje su se u početku odlikovale bržim prirašćivanjem

u visinu, već u razdoblju od 20-30 godina

počinju smanjivati prirašćivanje, tako da se prema

.1 a c q u e s -u ( 1992), i u starosti od oko 50 godina može

očekivati izjednačena visina provenijencija, što se

može pretpostaviti i iz tablice 3.

147


K. Pintarić: 30 CODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 143-156

Porast tečajnog visinskog

prirasta osobito je

uočljiv kod prov. 12-2,

52 i 1, kod kojih se prosječni

tečajni visinski

prirast u starosti od 10

godina, s ispod 90% za

cijelu plohu, u starosti od

30 godina, popeo na

120% do 130% za cijelu

plohu.

Slika 4. Relativni prsni promjeri

Figure 4. Relative diameter I B. H.

Prosječni prsni promjer u starostima od 10, 20 i 30

godina prikazan je u tablici 5. U 10. godini prosječni

prsni promjer za cijelu plohu je 4,68 cm +/- 0,19 cm, s

variranjem od 3,94 cm (prov. 52) do 5,70 cm (prov. 2).

Iznad prosjeka su prov. 2,50, 9a i 51. U 20. godini prsni

promjer je 12,74 om +/- 0,40 cm, s variranjem od 10,8

Debljine i debljinski prirast

cm (prov. 12-2) do 15-2 cm (prov. 50). Iznad prosjeka

za plohu su prov. 2,50, jap.ariš, 51 i 59-2. U starosti od

30 godina prosječni prsni promjer je 21,99 cm +/- 0,51

cm, sa variranjem od 19,7 cm (prov. 29) do 29,5 cm

(prov. 50). U toj starosti, iznad prosjeka su prov. 2, 50,

9a, 51 i 59-2.

Tablica 5. Debljine na prsnoj visini i prosječni debljinski prirast.

Table 5: Diameter in breast height and mean radial increment.

Prsni

promjer

BH

diameter

STAROST (Age)

10 godina (years) 20 godina (years) 30 godina (years)

Debljinski

prirast

Mean

diameter

incriment

Prsni

promjer

BH

diameter

Debljinski

prirast

Mean

diameter

incriment

Prsni

promjer

BH

diameter

Debljinski

prirast

Mean

diameter

incriment

Prov. cm mm cm mm cm mm

2 5,70 5,70 13,6 6,8 23,5 7,8

50 5,60 5,60 15,2 7,6 24,5 8,2

Japanski ariš 4,57 4,57 13,2 6,6 21,8 7,3

12-2 4,43 4,43 10,8 5,4 20,1 6,7

9a 4,80 4,80 12,7 6,4 22,7 7,6

51 5,00 5,00 13,3 6,6 22,9 7,7

1 4,13 4,13 11,8 5,9 21,6 7,2

59-2 4,50 4.50 13,4 6,7 23,0 7,8

52 3,94 3,94 11,4 5,7 20,1 6,7

29 4,13 4,13 12,0 6,0 19,7 6,6

Prosjek 4,68+/-0,19 4,68+/-0,19 12,74+/-0,40 6,37+/-0,20 21,99+/-0,51 7,36+/-0,17

Mean

St. dev.

St. dev.

0,60 0,60 1,26 0,63 1,61 0,54

148


K. Pintarić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski listbr. 3 4,CXXIV(2()()0). 143-156

Može se zaključiti da kod debljina postoje iste zakonitosti

kao i kod visina, tj. da u području Alpa i Karpata

postoje provenijencije s intenzivnijim i sporijim prirašćivanjem

u debljinu, samo što su kod prirašćivanja u

debljinu od značajnog utjecaja vremenske prilike (sušne

i kišne godine), tako da postoje značajnija variranja

nego kod prirašćivanja u visinu.

Relativni razvoj prsnog promjera prikazuje Slika 4.

Prosječni dobni debljinski prirast u starosti od 10 godina

je 4,68 mm +/- 0,19 mm, s variranjem od 3,94 mm

(prov. 52) do 5,70 mm (prov. 2). Iznad prosjeka su bile

provenijencije 2, 50, 9a i 51. U starosti od 20 godina

prosječni dobni debljinski prirast je 6,37 mm +/- 0,20

mm, s variranjem od 5,4 mm (prov. 12-2) do 7.6 mm

(prov. 50). Iznad prosjeka su provenijencije 2, 50, jap.

ariš, 9a, 51 i 1. U starosti od 30 godina prosječni dobni

debljinski prirast je 7,36 mm +/- 0,17 mm, s variranjem

od 6,6 mm (prov. 29) do 8,2 mm (prov. 50). Iznad prosjeka

za plohu su provenijencije 2, 50, 9a, 51 i 59-2.

Slika 5. Preticanje prirašćivanja u debljinu u ovisnosti od starosti

Figure 5.

Slika 6. Razvoj relativnog prsnog promjera po starosti

Figure 6. Development of the relative mean diameters B. N. from age

Tablica 6: Prosječni tečajni debljinski prirast.

Table 6: Mean current radial increment.

STAROST (Age)

10 god (Years) 11-20 god (Years) 21-30 god (Years)

Prov. mm % mm % mm o/

/0

2 5,70 122 7,90 98 9,90 107

50 5,60 120 9,60 119 9,30 101

Jap. ariš 4,57 98 8,63 107 8,60 93

12-2 4,43 95 6,37 79 9,30 101

9a 4,80 103 7,90 98 10,0 108

51 5,00 107 8,30 103 9,60 104

1 4,13 88 7,67 95 9.80 106

59-2 4,50 96 8,90 110 9,60 104

52 3,94 84 7,46 93 8,70 94

29 4,13 88 7,87 98 7,70 83

Prosjek 4.68+/-0,19 100 8,06+/-0,28 100 9,25+/-0,23 100

Mean

St. dev.

St. dev.

0,60 0,87 0,72

149


K. Pintarić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski list hr. 3 4, CXXIV (2001)). 143-156

I u slučaju prirašćivanja u debljinu utvrđena su preticanja,

koja su manje izražena nego kod visina (Slika 5).

Prosječni tečajni debljinski prirast prikazan je u

tablici 6. U razdoblju do 10. godine prosječni tečajni

debljinski prirast je 4,68 mm +/- 0,19 mm, s variranjem

od 3,94 mm (prov. 52) do 5,70 mm (prov. 2). U razdoblju

od 11-20 godina prosječni tečajni debljinski prirast

je 8,06 mm +/- 0,28 mm, s variranjem od 7,46 mm

(prov. 52) i 9,60 mm (prov. 50). U razdoblju 21-30 godina,

prosječni tečajni debljinski prirast je 9,25 mm+/-

0,23, s variranjem od 8,7 mm (prov. 52) do 10,0 mm

(prov. 2). Šlica 7 prikazuje relativni razvoj prosječnog

tečajnog debljinskog prirasta, koji po razdobljima i

provenijencijama jako varira.

Za razliku od prirašćivanja u visinu, kod prirašćivanja

u debljinu. Razlike između provenijencija su manje,

i sa starošću se smanjuju. U starosti do 30 godina kod

ni jedne provenijencije nije došlo do kulminiranja tečajnog

debljinskog prirasta.

Volumen i volumni prirast drvne mase

U tablici 8 prikazanje volumen drvne mase glavne

sastojine ukupno za starost 20 godina, i ukupan volumen

drvne mase u starosti od 30 godina. U starosti od

20 godina broj stabala glavne sastojine bio je 947 +/- 66

stabala po hektaru, volumen glavne sastojine 88 +/-

11,3 mVha, a ukupan volumen drvne mase (s prorijedama)

113,58 +/- 11,3 m 3 krupnog drva po hektaru.

Prosječni volumen vretena stabla je 0,097 +/- 0,01 m 3 .

U 30. godini prosječni broj stabala je 751 +/- 52 stabla

po hektaru. Ukupan volumen drvne mase za plohu je

237,5 m 3 +/-47m 3 po hektaru, s variranjem od 191 (prov.

52) do 318 m 3 krupnog drva po hektaru (prov. 2). U 30.

godini prosječni volumen vretena stabla je 0,350 m3 +

0,02 m', s variranjem od 0,271 (prov. 52) do 0,453 m 3

(prov. 52) krupnog drva po hektaru.

Usporedba s volumenom po hektaru između pojedinih

provenijencija nije u potpunosti realna, jer je prije

svega i posljedica različitog mortaliteta kod pojedinih

provenijencija, tako daje i broj stabala po hektaru različit.

Tako u 20. godini broj stabala varira od 723 (jap.

ariš) do 1450 (prov. 12 -2) po hektaru, a u 30 godini 604

(jap. ariš) do 1109 (prov. 12-2). Zato je realnije što su

uspoređeni volumeni vretena stabla. U starosti od 20

godina najproduktivnija je provenijencija koja ima za

oko 2,6 puta veći volumen vretena stabla od najneproduktivnije

provenijencije i za 1,75 puta veći volumen

vretena stabla od prosjeka za cijelu plohu. U 30. godini

volumen vretena drvne mase najproduktivnije provenijencije

je za 1,67 puta veći od najneproduktivnije, odnosno

za 1,29 puta veći od prosjeka za cijelu plohu.

Kao što se vidi, sa starošću se smanjuje i razlika u volumenu

između pojedinih provenijencija, stoje utvrđeno

kod debljina i kod visine.

Tablica 7: Zapremnina drvne mase.

Table 7: Volume

Prov.

Broj stabala

Number of

trees

Stab./ha

Stem./ha

STAROST(Age)

20 godina (Years) 30 godina (Years)

Ukupna

zapremnina

Total

volume

Zapremnina

po stablu

Volume per

tree

Broj stabala

Number of

trees

mVha m 3 Stab./ha

Stem./ha

Ukupna

zapremnina

Total

volume

Zapremnina

po stablu

Volume per

tree

mVha m 3

2 995 146,5 0,112 777 318 0,409

50 833 185,4 0,170 655 297 0,453

Japanski ariš 723 91,7 0,095 604 214 0,354

12-2 1450 108,2 0,057 1109 303 0,273

9a 755 80,1 0,090 639 239 0,374

51 1014 150,4 0,114 820 313 0,382

1 974 93,0 0,076 814 255 0,313

59-2 801 104,5 0,109 524 208 0,397

52 909 74,8 0,066 705 191 0,271

29 1019 101,2 0,078 860 237 0,276

Prosjek 947+/-6Ô 88,0+/-8,50 (),097+/-0,01 751+/-52 237,5+/-14,9 0,350+/-0,02

Mean

St. dev

St. dev.

207 26,8 0,032 165 47,0 0,064.

150


K. Pintarić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 143-156

U starosti od 20 godina

iznad prosjeka za cijelu

plohu su provenijencije

2, 50, 51 i 59-2,

odnosno tri provenijencije

iz područja Karpata

i jedna iz istočnog dijela

Alpa (prov. 2). U starosti

od 30 godina iznad prosjeka

za cijelu plohu su

provenijencije 2, 50, jap.

ariš, 51, 9a i 59-2. I u toj

starosti su tri provenijencije

s Karpata (prov.

50, 51 i 59-2), i dvije iz

istočnog dijela Alpa

(prov. 2 i 9a). Na Slici 9

prikazan je razvoj volumena

drvne mase u razdoblju

od 20 do 30 godina.

Vidi se nagli pad

prov. 50 i prov. 2, koje su u ranijem razdoblju po proizvodnosti

bile na prvom mjestu.

U 20.godini prosječni dobni volumni prirast za cijelu

plohu je bio 4,46 +/- 0,41 mVha godišnje, s variranjem

od 3,0 (prov. 52) do 7,lm' (prov. 50) po hektaru

godišnje.

Iznad prosjeka za cijelu plohu su provenijencije 2,

50 i 51. Ako se uzme u obzir i volumen drvne mase, koji

je u starosti od 17 godina posječen proredom, onda je

Slika 7. Razvoj relativnog tečajnog debljinskog prirasta po periodima

Figure 7. Development of the relative curent radial increment in the périodes

prosječni volumni prirast drvne mase 5,67 +/- 0,57 m 3

po hektaru godišnje, s variranjem od 3,7 (prov. 52) do

9.3 m 3 (prov. 50) po hektaru godišnje. Iznad prosjeka za

plohu su provenijencije 2, 50 i 51.

U 30. godini prosječni volumni prirast drvne mase

je 8,62 +/- 0,49 m 3 po hektaru godišnje, s variranjem od

6.4 (prov. 52) do 10,6 m 3 (prov. 2) po hektaru godišnje.

Iznad prosjeka za plohu su provenijencije 2, 50, 12-2 i

51, s područja Alpa i Karpata (tablica 8).

Tablica 8: Prirast zapremnine ariša različitih provenijencija.

Table 8: Volume increment of the larch of diferent provenances.

Provenijencija

Provenances

STAROST (Age)

10 godina (years) 20 godina (years) 30 godina (years) Tečajni prirast

Prirast

Prirast

Prirast

zapremnine u

zapremnine zapremnine zapremnine

periodu 20-30 god.

Volume increment Volume increment Volume increment

Current annual

Prosječni

period 20-30 years

Mean

m 3 po hektaru godišnje - m 3 pro ha and year

2 5,6 7,3 10,6 17,1

50 7,1 9,3 9,9 11,2

Japanski ariš 3,5 4,6 7,1 12,2

12-2 4,2 5,4 10,1 19,5

9a 3,4 4,0 8,4 15,9

51 5,8 7,5 10,4 16,3

1 3,7 4,6 8,5 16,2

59-2 4.4 5,2 6,9 10,4

52 3,0 3,7 6,4 11,6

29 3,9 5,1 7,9 13,6

Prosjek

4.46+/-0,41 5.67+/-0.57 8,62+/-0,49 9,50+/-0,95

Mean

St. dev.

St. dev.

1,30 1,79 1,55 3,02

151


K. I'intanc: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RA/I.KÏÏ III PROVIMJkNCIJA U BOSNI Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2(1(1(1), 143-156

Slika 8. Razvoj relativnog tečajnog debljinskog prirasta po

periodima

Figure 8. Development of the relative eurent diameter increment in

the périodes

Između 20. i 30. godine prosječni tečajni volumni

prirast drvne mase je 14,4 +/- 0,95 m 3 po hektaru godišnje,

sa variranjem od 10,4 (prov. 59-2) do 19,5 m 5

(prov. 12-2) po hektaru godišnje. Iz tablice 9 jasno se

vidi naglo opadanje prosječnog tečajnog volumnog prirasta

provenijencije 50 (Sudeti) i po rast prirasta prove-

Slika 9. Razvoj relativne drvne mase po stablu u starosti u 20. i

30. godini

Figure 9. Development of the volume pro stein in 20. and 30. year

nijencije iz Alpa, što ukazuje na ujednačavanje proizvodnje

Sudctskog i Alpskog ariša (tablica 8)

Kvaliteta stabala

Prosječna kvaliteta stabala prikazan je u tablici 9.

Najbolju prosječnu kvalitetu ima provenijencija 9a, koja

potječe iz Bečke šume i nadmorske visine 610 m. Na

drugom mjestu je prov. 1 koja potječe iz D. Tauerna i

nadmorske visine 1350 m, zatim Dunkcld hibrid 29, iz

Škotske i nadmorske visine 185-425 m, dok je na četvrtom

mjestu prov. 52 iz Visokih Tatri, s nadmorske visine

1370 m.

Po prosječnoj kvaliteti, najlošija je prov. 2, iz Tirola,

sa nadmorske visine 1100 m, prov. 59-2 iz Karpata, s

nadmorske visine 850 m, te prov. 51 iz Niskih Tatri,

nadmorske visine 800 m. U sredini se nalaze provenijencije

50, 12-2 i japanski ariš.

Ako se usporedi rang provenijencija po prirašćivanju

u visinu (tablica 2) s rangom po kvaliteti stabla

(tablica 9), vidljivo je daje kvaliteta stabla u negativnoj

korelaciji s intenzitetom prirašćivanja u visinu. Tako je

npr. prov. 50 po intenzitetu prirašćivanja u visinu na prvome

mjestu, a po prosječnoj kvaliteti stabla tek na šestom

mjestu, prov. 1 je po prirašćivanju u visinu na petom

mjestu, a po prosječnoj kvaliteti stabla na drugom

mjestu. Prov. 51 se po intenzitetu prirašćivanja nalazi

na trećem mjestu, a po kvaliteti stabla tek na osmom.

Pored prosječne kvalitete, pri ocjeni vrijednosti jedne

provenijencije značajan je i relativan udjel ravnih

stabala. Iz tablice 9 vidljivo je daje u pogledu udjela

ravnih stabala najvrijednija provenijencija 9a, pa 1, 29 i

52, odnosno s najmanjim udjelom ravnih stabala je

prov. 2, 59-2, 12-2 i 51. Ovaj redoslijed je potpuno isti

kao i kod ranga prosječne kvalitete stabala.

Iz ovih rezultata može se zaključiti da i u području

Alpa i u području Karpata postoje provenijencije europskog

ariša s dobrim i lošim stablima i da su po kvaliteti

u pravilu bolje one provenijencije koje prirašćuju

sporije u visinu. Razlog je taj stoje kod ovih stabala

koeficijent vitkosti niži nego kod provenijencija s intenzivnijim

prirašćivanjem u visinu pa su debla stabilnija

i otpornija na savijanje.

152


K. Pintarić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski lislbr. 3 4. CXXIV (2000), 143-156

Tablica 9: Kvaliteta stabala

Table 9: Stem quality

Potpuno

ravno

Straight

Relativni udjel stabala po kvaliteti debla

Relative participation of stems pro quality

Slabo

zakrivljeno

Lightly

bent

Umjereno

zakrivljeno

Moderately

bent

Jako

zakrivljeno

Strongly

bent

Prov. %(1) %(2) %(3) %(4)

Ocjena

Judgement

Rang po

kvaliteti

Rang

quality

Rang po

visini

Rang

height

2 1 11 41 47 3,90 10 4

50 20 30 35 15 2,60 6 1

Jap. ariš 19 33 38 10 2,49 5 8

12-2 15 28 42 15 2,72 7 9

9a 59 24 8 9 1,76 1 5

51 15 28 35 22 2,96 8 2

1 40 23 27 10 2,17 2 7

59-2 5 19 36 40 3,51 9 3

52 34 32 23 11 2,22 4 10

29 38 23 30 9 2,19 3 6

Prosjek 24,6+/-5,6 25,1+/-2,1 31,5+/-3,2 18,8+/-4,3 2,65+/-0,21 - -

Mean

St. dev.

St. dev.

17,8 6,6 10,2 13,7 0,66 - -

Rak ariša (Lachnellula wilkommii= trichoscyphella

willkommi= dasyscypha willkommi) je vrlo opasna bolest,

koja ugrožava njegov opstanak. Ovo odumiranje

europskog ariša u Europi poznato je pod imenom "umiranje

ariša' (Lärcensterben). Prema dosadašnjim rezultatima

istraživanja, sve provenijencije europskog ariša

izložene su ovoj bolesti, dok je otporan samo japanski

ariš. Širenju ove bolesti doprinose i nepovoljni ekološki

uvjeti za ariš, kao što su mrazišta, maglovita mjesta,

slaba prozraka i dr. Prema Muench-u (1933, 1935,

1936) glavni razlog ugibanja europskog ariša su upravo

nepovoljni klimatski uvjeti, ponajprije kasni mraz, jer

europski ariš rano počinje s vegetacijom, tako da često

Rak ariša

strada od kasnog mraza. Uslijed toga terminalni izbojak

ugine, tako da se stvaraju pogodni uvjeti za pojavu i

širenje ove opasne bolesti. Istraživanje pojave raka ariša

na provenijencijama koje su uključene u II. Internacionalni

pokus (i naš pokus) pokazalo je da u Danskoj i

Belgiji na plohama koje nisu izložene kasnom mrazu

nema pojave raka ariša, dok je na plohama koje su izložene

kasnom mrazu, rak ariša česta pojava. Na našoj

pokusnoj plohi Batalovo brdo, nakon višegodišnjih

kontrola uočeno je da ni jedna provenijencija nije napadnuta

ovom bolešću, što se može pripisati i samom

položaju plohe (nagib, strujanje zraka, nema zadržavanja

hladnog zraka jer je omogućeno strujanje).

Na pokusnoj plohi koja se nalazi u pojasu bukovih

šuma na dubokom tlu na vapnencu, do starosti od 30

godina, prirašćivanje u visinu bilo je vrlo intenzivno i u

30 godini, prosječne visine svih provenijencija varirale

su od 2,13 do 24,7 m. (tablici 2), stoje prema Schober-u

(1987) i kod najlošije provenijencije, iznad I boniteta.

Ovo ukazuje da se u pojasu bukovih šuma, na dubokim

tlima mogu očekivati kod ariša visoki prinosi. Ovo treba

istaći, jer se naša ploha nalazi najjužnije od svih ploha

(46) koje su postavljene u okviru zajedničkog projekta,

i zbog toga jer su ostvareni rezultati znatno iznad

svih ploha (Schöber, 1985).

RASPRAVA - Discussion

Do 30. godine prirašćivanje u visinu je najintenzivnije

kod dijela provenijencija koje potiču iz istočnog

dijela areala europskog ariša (Sudeti, prov. 50; Karpati,

prov. 51 i 59-2), ali i u istočnom dijelu Alpa ima provenijencija

(prov. 2) koje ne zaostaju po prirašćivanju u

visinu i za najboljim provenijencijama iz Karpata. Ipak,

u ranijem razdoblju, razlike u prirašćivanju u visinu pojedinih

provenijencija bile su veće, dok se kasnije

smanjuju, stoje vidljivo iz tablice 3, gdje je 8 provenijencija

od 10 zauzelo položaj prosjeka za cijelu plohu

(96% do 105%). Može se očekivati da će se te razlike i

dalje smanjivati i da će oko 50. godine te razlike pot-

153


K. I'inliirić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH 1'ROVIiNl.lliNCI.IA li BOSNI Šumarski liši br. 3 4, CXXIV (2(100). 143-156

puno nestati (Jacques, 1992). Do sličnog zaključka

došao je i S c ho b er (1985) prilikom analize rezultata

istraživanja svih ploha obuhvaćenih Projektom.

Kod svih istraživanih parametara (debljine, volumena,

visine) utvrđeno je da je u razdoblju od 30 godina

dokazano intenzivno preticanje, stoje vidljivo i iz priloženih

grafikona. Očekuje se da bi se redoslijed stabilizirao

oko 40 godine (Rohmeder-Schocnbach,

1959). Izjednačavanje prirašćivanja u visinu sa starošću

između alpskog i sudetskog ariša ustvrdio je i

Cieslar,(1914).

Glede činjenice da se kod ariša očekuje znatniji udjel

najvrijednijih sortimenata (furnirski trupci), važno

je napomenuti da najproduktivnije provenijencije nisu

po kvaliteti debla i najkvalitetnije, što je vidljivo iz

tablice 9. Tako npr. prov. 50 koja je po postignutoj visini

najviša, po kvaliteti debla se nalazi tek na 6. mjestu.

Iz iste tablice vidljivo je da su najkvalitetnije one provenijencije

koje sporije rastu u visinu, stoje dokazao i

Schober (1985) prilikom analize rezultata na svim

pokusnim plohama obuhvaćenim Projektom. Međutim,

to ne treba značiti da treba dati prednost provenijencijama

sporijeg rasta, jer i kod najbolje provenijencije po

prirašćivanju u visinu, ima dovoljan broj kvalitetnih

stabala koja tijekom produkcijskog razdoblja (ophodnje)

treba pomagati primjenom selektivne prorede.

U našim istraživanjima posebice treba izdvojiti Hibrid,

prov. 29 (Larix eurolepis) i japanski ariš. Prema

Schober-u (1987) u Europi japanski ariš u istim stanišnim

uvjetima ima proizvodnju veću za 30% nego europski

ariš. Na našoj pokusnoj plohi japanski ariš je na

jednom od posljednjih mjesta. Slično je i sa hibridom

prov. 29. U Europi, hibrid x Larix eurolepis prirašćuje

intenzivnije u visinu u odnosu na europski i japanski

ariš, dok na našoj pokusnoj plohi zauzima jedno od

posljednjih mjesta. Ovakav odnos može se objasniti opskrbom

vodom tijekom vegetacijskog razdoblja, stoje

u zapadnoj Europi povoljnije nego u Bosni. Osim toga,

ovaj hibrid je u F 2 generaciji, te se slabije prirašćivanje

može objasniti i genetskim svojstvima ponašanja hibrida

(segregacija u F 2 generaciji). 1 morfološki se ovaj

hibrid razlikuje od L. eurolepis-a. Grane su debele i horizontalne,

a ujesen su iglice zlatno-žute boje, što je

karakteristično za japanski ariš a ne za Larix eurolepis,

koji ima tanke grane s malim kutom insercije, a ujesen

iglice imaju boju kao europski ariš.

Posebno mjesto u ovim istraživanjima u cijelom

Projektu je odnos prema raku ariša. Poznato je da u

mnogim područjima ova bolest izaziva ugibanje europskog

ariša (otporan je japanski ariš), poznatom pod

imenom umiranje ariša ("Lärchensterben"). Prema

Muench-u (1933, 1935, 1936.), pored izbora provenijencije

neobično je značajan i položaj na područjima

u kojima se želi uzgajati europski ariš. Zbog toga što

europski ariš u proljeće počinje rano tjerati, potrebno je

izbjegavati mrazišta, maglovite položaje i ustajali zrak.

Najpovoljnije je kada zrak struji. Zato je potrebno izbjegavati

mrazišta i slične položaje, jer uginuli dijelovi

biljke u tim uvjetima čine pogodnost za napad raka.

Naša se ploha nalazi na padini, te je omogućeno

strujanje zraka. Istraživanja su pokazala da ni jedna

provenijencija nije napadnuta od raka. Prema Schober-u

(1985), u Europi, na plohama koje su više izložene

mrazu (mrazišta, maglovita područja, ustajali

zrak), arišev rak je znatno češći.

ZAKLJUČAK - Conclusion

Ova istraživanja su dio Projekta II. Internacionalnog

pokusa s europskim arišem, tako da dobiveni rezultati

imaju međunarodno značenje. Ova se istraživanja provode

u 11 zemalja Europe i u USA sa ukupno 46 pokusnih

ploha. Znakovito je stoje naša ploha "Batalovo brdo"

najjužnija od svih ploha, te su time i rezultati istraživanja

značajniji.

Rezultati provedenih istraživanja mogli bi se svesti

na sljedeće zaključke.

1. U pogledu prirašćivanja u visinu i starosti od 30 godina

postoje značajne razlike između pojedinih provenijencija,

ali su se sa starošću smanjivale. Iako te

razlike postoje, u 30. godini sve su provenijencije

imale prosječne visine od 21,3 m do 24,7 m, koje su

iznad I boniteta po Schober-u (1987). Opadanje razlika

u visinama sa starošću najbolje je vidljivo po

tome, što su u 30. godini od 10 provenijencije sedam

u kategoriji prosjek (96%-105%) za plohu, jedna je

u neposredno boljoj klasi "dobar" (prov. 50) i dvije

u kategoriji "slab" (japanski ariš i Dunkeld hibrid

prov. 29). Uočljivo je daje prov. 50 (Sudetski ariš),

koja je u 20. godini bila u kategoriji "odličan"( 126%

do 135" od prosjeka za cijelu plohu), zbog naglog

opadanja prirašćivanja u visinu došla u kategoriju

"prosjek".

2. Iznenađuje loše prirašćivanje u visinu japanskog

ariša, posebno Dunkeld hibrida prov. 29 (Larix eurolepis),

koji u zapadnoj Europi prirašćuju u visinu

intenzivnije od europskog ariša. Ovo se može objasniti

time što su uvjeti za podmirenje visoke transpiracije

za ove dvije provenijencije povoljniji u zapadnoj

Evropi nego u dijelu Bosne gdje se nalazi

pokusna ploha. Osim toga, Dunkeld hibrid prov. 29

je u F 2 generaciji, što bi moglo utjecati na slabiji rast

(segregacija).

154


K. Pintarić: 30 GODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVENIJENCIJA U BOSNI Šumarski lisl br. 3 4, CXX1V (2000), 143-156

3. Provenijencije iz istočnog dijela prirodnog areala

uglavnom intenzivnije prirašćuju u visinu nego alpski

ariš, ali i među provenijencijama alpskog ariša ima

provenijencija, koje ne zaostaju bitno, posebice one

provenijencije koje potiču iz istočnog dijela Alpa.

4. U pogledu prirašćivanja u debljinu, postoje razlike

između provenijencija, ali su te razlike manje nego

kod visina, i slično kao i kod visina sa starošću se

razlike između provenijencija smanjuju. Prosječni

prsni promjeri po provenijencijama u 30. godini variraju

između 19,7 cm (Dunkeld hibrid prov. 29) i

24,5 cm (Sudetski ariš, prov. 50). Najveće prosječne

prsne promjere imaju prov. 50 iz Sudeta i prov. 2 iz

istočnih Alpa. Ovi odnosi visina i prsnih promjera

mogu imati odraza na stupanj vitkosti (h/d, 3) što

utječe na punodrvnost i na stabilnost u odnosu na

štete od snijega i vjetra.

5. U 30.godini volumen drvne mase varira između 191

(prov. 52) i 3 18 m' (prov. 2) krupnog drva po hektaru,

što bi bilo u granicama I—11 boniteta za ariš.

Pošto je broj stabala zbog mortaliteta vrlo različit

(604 - 1109 stabala po hektaru), bolji pokazatelj u

pogledu proizvodnosti je prosječan volumen vretena

stabla po provenijencijama, koji iznosi 0,271 do

0,453 m 3 po stablu. Po volumenu stabla među najlošijima

je Dunkeld hibrid prov. 29, koji zauzima

pretposljednje mjesto. Redoslijed provenijencija je

uglavnom isti kao kod visina i debljina.

6. Kvaliteta stabala nažalost nije u korelaciji s provenijencijama

i njihovom najvećom proizvodnošću, jer

provenijencije s najvećim prosječnim visinama nisu

i najkvalitetnije. Najveći relativan udjel potpuno

ravnih stabala je kod provenijencija sa prosječnim

ili slabijim prirašćivanjem u visinu (prov. 92, 1 i 52).

Međutim broj potpuno ravnih stabala po hektaru je

toliki da se i kod najproduktivnijih provenijencija,

koje imaju relativno manji udjel kvalitetnih stabala,

može primjenom selektivne prorijede (visoka proreda-pozitivno

odabiranje), na kraju produkcijskog

razdoblja (ophodnje) ostvariti maksimalna proizvodnja

najkvalitetnije drvne mase.

7. Odnos ariša prema raku ariša {Lachnellula wilkommii)je

neobično značajan. Poznato je da je japanski

ariš otporan, a europski ariš osjetljiv na ovu opasnu

bolest, dok je hibrid gotovo rezistentan. Na našoj

pokusnoj plohi ni kod jedne provenijencije nije

utvrđen rak ariša, što se može pripisati i položaju

same plohe (Muench, 1936), jer nije mrazište i

omogućeno je strujanje zraka.

LITERATURA

C ieslar, A., (1914): Studie über die Alpen und Studeten

lärche. Centralblatt für das gesamte Forstewesen,

Wien,

Jacques, D., (1992): Early Tests in European Larch

Provenance Trials in Belgium. Proceedeing:

lUFRO Centennial Meeting of the IUFRO Working

Party S2-02-07., Berlin,

Koprivica, M., (1980): Zavisnost veličine taksacionih

elemenata stabla, kvaliteta i oblika debla

evropskog ariša (Larix decidua Mili.) od provenijencije

u pokusu Batalovo Brdo. Radovi Šumarskog

fakulteta i Instituta za šumarstvo u Sarajevu.

Knjiga 24, god. XXIV, sv.3. str. 5-78,

Sarajevo,

Martinson, O., (1992): 30 Years of Provenance Research

on Larch in Sweden. Results and future

Trends in Larch Breeding on the Basis of Provenance

Research. Proceedings: IUFRO Centennial

Meeting of the IUFRO Working Party

S2-02-07., Berlin,

Muench, E., (1936): Das Lärchensterben. Forstwissenschaftliches

Centralblatt., Berlin,

Pintarić, K., (1958):Studiezum Lärchenanbau in

Bosnien. Radovi Poljoprivredno-Sumarskog fakulteta,

B. šumarstvo, br. 2, str. 17-88, Sarajevo,

References

Pintarić, K., Zek i ć, N., (1966): Prirast ariša raznih

provenijencija na oglednim plohama na području

FŠOD Igman. Radovi Šumarskog fakulteta i

Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu.

Knjiga 11, sv. 2, str. 15-45, Sarajevo,

Pintarić, K., (1969): Prirast u visinu i debljinu ariša

raznih provenijencija na pokusnoj plohi "Batalovo

brdo" kod Sarajeva. Festschrift Hans Leibundgut.

Beiheft zu den Zeitschriften des Scweizerischen

Forstvereins, No 46, str. 127-141,

Zürich,

Pintarić, K., (1973): Prirašćivanje evropskog ariša

(Larix decidua Mili.) na dva lokaliteta u Bosni.

Narodni šumar broj 1 -3, str. 28-33, Sarajevo,

Pintarić, K., (1974): Stammqualität von Lärchen

verschiedener Herkunft. Allgemeine Forst und

Jagdzeitung, 144. Jahrgang, Heft 3, str. 65-68,

Frankfurt a/M.

P i n t a r i ć, K., ( 1974): Varijacija u inserciji grana ariša

(Larix sp.) različitih provenijencija. Šumarski

list, br, 5-6, str. 183-200, Zagreb,

Pintarić, K., (1979): Rezultati prirašćivanja, rasta i

kvalitete ariša različitih provenijencija. Šumarstvo

i prerada drveta, sv. 10-12, str. 281-294,

Sarajevo.

155


K. Pintarić: 30 (iODINA ISTRAŽIVANJA NA ARIŠU RAZLIČITIH PROVPNUhNCUA U BOSNI Šumarski list br. 3 4, (XXIV (2000), 143-156

Pintarić, K., (1989): Rast i prirast ariša različitih

provenijencija na pokusnoj plohi "Samin gaj",

Rakovica kod Sarajeva. Šumarstvo i prerada drveta

XLIII, sv. 7-12, str. 163-174, Sarajevo,

Rau, H. M., (1992): Recent result of the II international

provenance experiment with European Larch

(Larix decidua Mill.). Proceedings: IUFRO Centennial

Meeting of IUFRO Working Party S2-02-

07., Berlin,

Rohmeder, E. - Schön bach, H., (1959): Genetik

und Züchtung der Waldbäume, Berlin,

Schober, R., (1985): Neue Ergebnisse des II Internationalen

Lärchenprovenienz Versuche von

1958/59 nach Aufnahmen von Teilversuchen in

europäischen Ländern und den USA. Schriftenreihe

der Forstlichen Fakultät der Universität

Göttingen, Band 83, Frankfurt a/M.

Weisgerber, H., (1992): Recenzt Investigate into

geographical-genetic Variation among Provenance

of European Larch (Larix decidua Mill.).

Results and future Trends in Larc Breeding on

the Basis of Provenance Research. Proceedings:

IUFRO Centeral Meeting of IUFRO Working

Party S2-02-07., Berlin,

SUMMARY: The increment of larch of various provenances was studied in

the experimental plot "Batalovo Brdo" near Sarajevo as part of the II

International Survey on European larch of various provenances project. In

terms of height, breast diameter and volume, the most productive larch provenances

up to the age of 30 are those from the eastern areal of the European

larch (the Sudetes and the Carpathians). However, there are provenances in

the area of the Alps, particularly in its eastern part, which do not lag behind

the most productive provenances originating from the Carpathian area.

Significant differences in the increment were detected in the younger stage of

individual provenances, but these differences decreased with age. Also, distinct

PRETICANJE was found at a younger age, which later decreased. The

productivity is in negative correlation with the quality, so that the most productive

provenances were not those of the best quality. The provenances with

average productivity had the best quality. Larch cancer was not detected in

any of the provenances in our experimental plot.

156


PREGLEDNI ČLANCI REVIEWS Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 157-170

UDK 621.31

NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOVNIŠTVA U

PROIZVODNJI ELEKTRIČNE ENERGIJE

UNNECESSARY ENVIRONMENTAL POLLUTION AND IMPOVERISHMENT OF THE

POPULATION IN THE PRODUCTION OF ELECTRICAL ENERGY

Branimir MOLAK*

SAŽETAK: U članku je riječ o problemima u energetici važnom segmentu

gospodarstva za život ljudi. U Hrvatskoj ne postoje ni valjane bilance energije,

a kamoli jasni ciljevi (koncepcija) njena razvitka i strategija dosezanju tih

ciljeva. To ima za posljedicu prekomjerno visoke cijene energenata u odnosu

na kupovnu moć stanovnika. Spominju se dosezi obnovljivih izvora, a detaljnije

je obrađena elektroenergetika. Neracionalni rad elektroenergetskog sustava

u Hrvatskoj osim previsokih cijena električne energije izaziva i nepotrebno

zagađenje okoliša. U drugim područjima energetike (plin, nafta i derivati, topi

ina rstvo) stanje je još lošije nego u elektroenergetici što ima za posljedicu

još više cijene naftnih derivata, a posebno plina u odnosu na kupovnu moć i

druge europske države nego stoje za električnu energiju, a zacijelo i nepovoljne

učinke na okoliš.

Ključne riječi: energetika, električna energija, bilance, koncepcija,

strategija, cijene, zagađenje okoliša.

1. UVOD

Da bi se moglo živjeti na nekom području potreban

je skladan odnos stanovnika i prirodnih resursa. Međudjelovanje

stanovništva i prirodnih resursa u prostoru

očituje se u gospodarskim djelatnostima. Pod prirodnim

resursima u ovom razmatranju podrazumijeva se:

tlo i sve ono u tlu i na tlu, voda i zrak (+klima). Gospodarske,

pak, djelatnosti obuhvaćaju urbanizaciju s turizmom

kao specifičnim segmentom, poljoprivredu -

proizvodnju hrane (sa stočarstvom, šumarstvom, ribarstvom,

vodoprivredom...), energetiku (s rudarstvom...),

industriju (sa zanatstvom...) i promet. Sve te djelatnosti

utječu na prirodne resurse u prostoru. Taj utjecaj očituje

se na dva načina (slika 1). Jedan je proizvodnja otpada

(kruti, tekući, plinoviti, uz toplinu i buku) koji se odlaže

u prostoru i djeluje na prirodne resurse, uključujući čovjeka.

Drugi je potrošnja prirodnih resursa (rudarenje,

korištenje plodnog tla, voda, šuma...) koja je često takva

da oni nepovratno nestaju.

* Dr. Branimir Molak, dipl. ing.

Eksploatacija fosilnih goriva, kao važan segment

energetike u Hrvatskoj pokazuje kontinuiran trend pada,

stoga je posebno važan oprez u uspostavljanju strategije

razvoja te djelatnosti. Sve gospodarske djelatnosti

ovisne su o prirodnim resursima. O prirodnom resursu

vodi ovisni su urbanizacija, poljoprivreda, energetika

i promet. Nema razvoja naselja bez prirodnih uvjeta

za život stanovnika, kao ni bez osnovnih gospodarskih

djelatnosti (poljoprivreda, energetika, industrija, promet).

Nema razvoja energetike bez potrebe za energijom

u urbanizaciji, industriji, prometu, poljoprivredi i

bez prirodnih resursa za njenu proizvodnju (fosilna goriva,

uran, voda), ili bez mogućnosti nabave energenata

izvan razmatrana područja. Nema razvoja poljoprivrede

bez prirodnih dobara (tlo, voda, klima), bez potrošnje

tih dobara pučanstva u naseljima, bez energije za

obradu, bez strojeva za obradu i preradu - industrije,

bez prijevoza - prometa poljoprivrednih proizvoda do

potrošača. Nema razvoja industrije bez prirodnih resursa

(sirovine), bez potrošnje proizvoda- pučanstvo u naseljima,

bez energije i prometa.

157


B. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMASLNJH STANOV. U PROIZVODNJI IX. ENKR. Šumarski listbr. 3 4, CXX1V (2000). 157-170

Slika 1 : Međudjelovanje stanovništva i prirodnih resursa

Gospodarstvo zemlje, regije, županije ili grada očituje

se u optimalnom korištenju prirodnih resursa i valjanim

spregama gospodarskih djelatnosti. Valjane gospodarske

aktivnosti mogu se ostvariti uz prije spomenuto,

valjanim izborom lokacija za njih, dakle valjanim

planiranjem (i dakako kontrolom provođenja i korekcijama)

skladnog razvoja svih gospodarskih aktivnosti u

prostoru. Samo na bazi proizvodnih učinaka mogu se

ostvariti uvjeti za razvoj nadgradnje: zdravstvo i socijalna

zaštita, briga o kadru - školstvo, kultura, informiranje,

znanost, a dakako i gospodarstvo ovisi o njima.

Posve je jasno da su o gospodarskim učincima ovisni i

upravljanje, financije i trgovina, obrana, sigurnost i

pravosuđe, a gospodarski učinci su ovisni o upravo nabrojenom

- posebno o upravljanju (organiziranom nasuprot

stihijskom) kao i prije spomenutim područjima

nadgradnje. Dakako daje ukupna odgovornost za funkcioniranje

društva (međudjelovanje pučanstva i prirodnih

resursa) na upravi i njenoj sposobnosti organiziranja

na razini države, regije, županije ili grada.

Pod pretpostavkom da postoji materijalna baza

stvorena gospodarskim djelatnostima, za zaštitu okoliša

kao jedan od segmenata u gospodarenju prostorom,

nužno je analizirati (kvantitativno i kvalitativno) utjecaje

svih pet gospodarskih aktivnosti. Znači, valja analizirati,

na primjer, kako urbanizacija djeluje na prostor

(optimalno korištenje tla, proizvodnja i odlaganje ili

prerada svih vrsta otpada), te kako energetika djeluje na

prostor (zrak, voda, tlo i ono iz tla i na tlu) sa stajališta

proizvodnje, potrošnje, itd. Dakle, u svim aktivnostima

nužno je analizirati potrošnju primarnih resursa, proizvodnju

otpada u cijelim ciklusima gospodarskih djelatnosti,

te njihovu ovisnost.

U ovom tekstu razmatra se utjecaj energetike, posebno

elektroenergetike na okoliš i život stanovnika Hrvatske.

Ovaj tekst treba upoznati čitatelje Šumarskog

lista s osnovnim problemima u energetici. Samo s međusobnim

informiranjem o strukama koje su važne za

život ljudi može se ostvariti pozitivan razvoj društva u

cjelini. Poboljšanje stanja u energetici može imati utjecaja

na uzgoj i korištenje šuma.

2. OSNOVNI POKAZATELJI ENERGETIKE, NEDOSTATNE BILANCE, KONCEPCIJA I

STRATEGIJA RAZVOJA ENERGETIKE U HRVATSKOJ

Domaća proizvodnja energenata (1) svakim se danom

smanjuje i godine 1998. nije zadovoljavala niti polovinu

potreba (48,5%) pa se morala uvažati (slika 2).

Potrošnja ukupne energije (1) u Hrvatskoj (slika 3) za

vrijeme rata je osjetno pala, da bi nakon rata postepeno

rasla. Isto se dogodilo s potrošnjom električne energije.

Od ukupno potrošene energije (slika 3) najveći dio

(56,3%) troši se ( 1998) u tri osnovna sektora: industriji.

prometu i općoj potrošnji (najveći udio u općoj potrošnji

imaju kućanstva). Vrlo velik dio (37,2%) ukupne

energije (1998. god) izgubi se u pretvorbama jednih

oblika energije u druge u samopotrošnji energetskih pogona

i gubicima transporta i distribucije energije, a dio

(6,5%) se troši u neenergetskim potrebama (npr. plin u

petrokemiji).

158


B. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI EL. ENER. Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 157-170

Slika 2: Proizvodnja svih primarnih energcnata u Hrvatskoj od 1988. do 1998. godine

Zabrinjavajuće je (slika 3) daje gotovo 40% ukupno

potrošene energije 1998. (čini oko 4/5 energije koja je

uvezena te godine) u Hrvatskoj izgubljeno (1) u pretvorbama

energije, samopotrošnji energetskih objekata

i prenosu i distribuciji energije, dakle u energetskim

sustavima, a ne kod potrošača energije. Nije dobro da

se, uz vrlo nizak stupanj plinofikacije, plin pretvara u

druge oblike energije (električna) i tako gubi, kadaje on

najpogodniji energent za korištenje kod krajnjeg potrošača.

Ono što bi mogli uštedjeti potrošači zanemarivo

je, dakle, prema onome što rasipaju energetski sustavi,

a uz to tu rasipanu energiju bez problema naplate od potrošača.

Stoga nije čudo što su energenti u Hrvatskoj

prekomjerno skupi.

Nikada još u povijesti INA-e nije bio tako nagli

pad proizvodnje nafte (1) s hrvatskih naftnih polja

Slika 3: Struktura ukupne potrošnje primarnih energenata u Hrvatskoj od 1988. do 1998. godine

159


B. Molak: NLPOTRLBNO ZAGAĐLN.IL OKOLIŠA I OSIROVIASKN.il-: STA NOV. U PROIZVODNJI HL. LNLR. Šumarski list br. 3 4.CXXIV (2000). 157-170

(i stagnacija i pad proizvodnje plina) kakav je posljednjih

godina (slike 4 i 5). Nikada još nisu bili

tako veliki gubici (i njihov porast) u dovođenju električne

energije do potrošača (1) u HEP-ovoj mreži

kao što je posljednjih godina (slika 9), a žele graditi

trenutno nepotrebne nove elektrane. Prekomjerni

gubici u dovođenju električne energije od elektrana

do potrošača u Hrvatskoj, uz nepotrebno zagađenje

okoliša (1), stvaraju i nepotreban trošak veći od 800

milijuna kuna godišnje i nikog za to nije briga.

Nafta - Proizvodnja nafte (1) u Hrvatskoj bila je

1998. godine 1,39 milijuna tona, a uvezeno je 3,76 milijuna

tona. Proizvodnja nafte u Hrvatskoj je u nezaustavljivom

padu (od osamdesetih godina je više nego

prepolovljena) te je njena potrošnja sve više ovisna o

uvozu. Trajanje rezervi nafte (2) osjetno je kraće nego

prosječno u svijetu, a istraživanja novih gotovo su obustavljena.

Slika 4: Proizvodnja i razlika uvoza i izvoza nafte (prerada, te kapaeiteti prerade nafte i potrošnja naftnih derivata od

1988.) u Hrvatskoj od 1964. do 1098. godine

Slika 5: Proizvodnja i potrošnja plina u Hrvatskoj od 1952. do 1998. godine

160


B. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE-: STANOV. U PROIZVODNJI HL. ENER. Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2000), 157-170

Plin - Proizvodnja plina (1) u Hrvatskoj je u padu.

Godine 1998. iznosila je 1,57 inilijarde m 3 . U Hrvatsku

se iz Ruske federacije uvozi između 700 i 1100 milijuna

m 3 na godinu. Trajanje rezervi plina (2) osjetno je

kraće od prosječnog trajanja rezervi u svijetu.

Ugljen - Proizvodnja (vidi sliku 2) i potrošnja

ugljena (1) u Hrvatskoj gotovo je zanemariva u odnosu

na druge energente i u stalnom je padu, što za jednu

zemlju koja neiria dovoljno vlastitih energenata nije

posve shvatljivo. Ugljenarstvo je područje gospodarstva

koje je u Hrvatskoj zaneinareno.

Nuklearna energija - Hrvatska ne proizvodi električnu

energiju iz nuklearnog goriva, nego je kupuje u

Sloveniji iz zajedničkim novceETi izgrađene nukleaiTie

elektrane. Zbog dovoljno kapaciteta elektrana u Hrvatskoj,

jeftine el. energije na europskom tržištu i spora sa

Slovenijom, HEP u posljednje vrijeme ne preuzima

električnu energiju iz NE Krško koja je građena i novceiTi

potrošača električne energije iz Hrvatske. Rezerve

pridobivog urana u Hrvatskoj nisu dovoljno istražene.

Bilo je pokušaja malih izdvajanja urana iz fosfata.

Hidroenergija i ogrijevno drvo (obnovljivi izvori)

u ukupnoj domaćoj proizvodnji (slika 2) primarne energije

( 1 ) u Hrvatskoj čine oko 1/3 ili više cjelokupne proizvedene

energije ( 1998. god) što nije slučaj u mnogim

zemljama, koje nemaju te prirodne osobine (2). Taj

udio proizlazi iz činjenice daje Hrvatska bogata hidropotencijalom

koji se iskorištava za proizvodnju hidroelektrične

energije. S vremenom se udio obnovljivih izvora

energije u proizvodnji energenata u Hrvatskoj povećava

i u budućnosti će se još više povećavati zbog neminovnog

siTianjivaEija proizvodnje fosilnih energenata.

Proizvodnja energenata u Hrvatskoj i svijetu iz obnovljivih

izvora i procjene mogućeg korištenja u budućnosti

prikazani su u literaturi (2). Hidroenergija je u

Hrvatskoj posebno važan izvor za proizvodnju električne

energije. Ta proizvodnja (1) iznosi u razdoblju od

1993. do 1998. od 4,3 do 7,2 milijarde kWh/god i čini

više od pola ukupno proizvedene električne energije

(slika 9) u Hrvatskoj. Kapaciteti hidroelektrana (3) u

Hrvatskoj 1998. godine bili su 2076 MVV (slika 8). U

Hrvatskoj još postoje određene rezerve hidropotencijala

za izgradnju hidroelektrana. Smatra se da dosadašnji

iskorišteni hidropotencijal u Hi-vatskoj (4) iznosi 6,6

milijardi kWh godišnje, a preostali tehnički iskoristivi

još 6,1 milijardi kWh. Za proizvodnju električne energije

nužno bi bilo, s porastom potreba za električnom

energijoiri, ponajprije izgraditi preostale tehno - gospodarstveno

prihvatljive hidroelektrane, vodeći brigu o

svim korisniciirja voda i utjecaju njihove gradnje na bližu

i dalju okolicu.

Oni koji bi trebali, ne znaju odrediti kolika je potrebna

primarna energija za proizvodnju električne ( 1 ), pa

dolazi do čudnih i smiješnih zaključaka (5). Ukratko

rečeno, u Hrvatskoj ne postoje niti valjane bilance

energije (5), iako institucija koja bi za njih trebala

bila odgovorna uporno iz godine u godinu izdaje publikaciju

"Energija u Hrvatskoj" (1), koja osim sirovih

podataka o energiji gotovo da ne daje druge

upotrebive informacije. Nepoznati su ciljevi odnosno

koncepcija razvoja energetike, pa ne može biti ni

govora o strategiji razvoja energetike, odnosno dosezanja

tih ciljeva. Uz to, predviđanja potrošnje

energije (i gubici) vezuju se uz prognozu bruto domaćeg

proizvoda koji također u Hrvatskoj nije jednoznačno

određen (5) niti danas, a niti je bio u prošlosti,

a njegovi iznosi u Hrvatskoj variraju o trenutnim

potrebama dnevne politike. Uz to kako nema

niti pregleda stanja, niti koncepcije i strategije razvoja

svih onih područja (urbanizacija, promet, industrija,

poljoprivreda) koja troše energiju, potpuno

je izvan pameti prognozirati potrošnju energenata

za daleku budućnost kao što je npr. 2020. ili 2030.

godina (6,7), pogotovo na osnovi prognoza porasta

nepoznatog BDP-a.

Po svemu sudeći jedina je svrha "energetske

strategije" (7) koju je Sabor u prijašnjem sastavu

vratio izrađivaču (Ministarstvo gospodarstva i jedan

od tzv. energetskih instituta) u Hrvatskoj stalno

i uspješno podizanje ionako prekomjernih (8) cijena

energenata u odnosu na kupovnu moč stanovnika, a

koje su isključivo posljedica neracionalnog rada

energetskih monopola.

Kod nas se mnogo priča o obnovljivhn izvorima i

stanovništvo bi ih pod utjecajem "zelenog pokreta" rado

koristilo. Stoga je u OVOITI poglavlju nekoliko osnovnih

napomena i o njima.

Sunčevo zračenje osnovni je izvor obnovljivih izvora

energije na Zemlji. I sva fosilna goriva, po organskoj

teoriji njihova nastanka, rezultat su dugotrajne pretvorbe

biomase koja je također nastala djelovanjem Sunčeva

zračenja, a ta goriva se danas mnogo brže troše nego

što procesima u Zemlji nastaju.

3. OBNOVLJIVI IZVORI

OsiiTi Sunčevog energetskog toka (slika 6) izvor

energije na Zemlji je i geotennička energija, dakako u

znatno manjcETi udjelu i gravitacija planeta u još manjem.

Pi'ocjenjuje se (9) daje godišnji tok energije sa

Sunca na Zemlju oko 5,6 E24 J/god. (E24 = 10 :4 ). Oko

30% energetskog toka Sunca na ZeiTilju reflektira se

izravno u Svemir, a preostalih oko 70% te energije sudjeluje

u različitim procesima konverzije na Zemlji i

oslobađa se kao energetski tok Zemlje. Oko 45% ukupnog

energetskog toka pretvara se u toplinu okoline, ko-

161


B. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI EL. ENER. Šumarski lislbr. 3 4. CXXIV (200(1). 157-170

Slika 6: Tokovi energije na Zemlji (Ex = 10 N )

Slika 7: Obnovljivi izvori energije i mogućnosti njihova korištenja

ja ponovno završi u Svemiru. Oko 22,5% Sunčeva toka

troši se na isparavanje i padavine na Zemlji. Vjetar, valovi

i morske struje čine oko 2,5% toga toka.

Cjelokupna bioprodukcija na zemlji čini tek 0,1 % energetskog

toka Sunca na Zemlju i dijelom sudjeluje u

proizvodnji fosilnih goriva. Tekuće vode čine samo

0.003% tog energetskog potencijala i dijelom čine

potrošnju primarnih energenata (hidroenergija). Radi

usporedbe vrijedno je istaknuti da cjelokupna godišnja

svjetska potrošnja (bilančnih - komercijalnih) primarnih

energenata (10), 396 Hl8 J 1996. god., čini tek

oko 0.007% energetskog toka Sunca na Zemlju.

Širok je spektar mogućnosti dobivanja različitih

vrsta energije obnovljivim izvorima (9).

Na slici 7 su naznačeni (9) izvori primarne energije

na Suncu, Zemlji i sustavu planeta, pretvorba ili pojave

u prirodi, pretvorba u objektima koje može izgraditi čovjek

i sekundarni ili korisnički oblik energije koja se

može koristiti kod krajnjeg potrošača, električna energija,

toplina i kemijska energija, npr. proizvodnja vodika.

162


B. Mokik: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI EL. ENER. Šumarski listbr. 3 4, CXX1V (2000), 157-170

Očito je da postoje brojne mogućnosti korištenja i

pretvorbe obnovljivih izvora u druge oblike energije

prikladne za korištenje. Treba ih koristiti, ako zadovoljavaju

određene uvjete. Također je očito je daje vrlo

velik - nepresušan energetski potencijal obnovljivih izvora

energije na Zemlji (oko 14 tisuća puta više energije

dođe na Zemlju u godini dana nego stoje ukupna potrošnja

primarnih energenata u svijetu u istom razdoblju).

Stoga ne prijeti energetska kriza na Zemlji s

iscrpljivanjem klasičnih izvora energije.

Niz je čimbenika zbog kojih se u svijetu ne koristi taj

nepresušni izvor energije (osim hidroenergije) znatno

više nego sada. Osnovni razlog je gospodarstvenost, iako

ni drugi nisu zanemarivi (2). Korištenje obnovljivih

izvora energije također može imati znatan utjecaj na okolinu,

koji se često puta prešućuje. Od ukupne proizvodnje

električne energije (umrežene) u svijetu ( 1996.) samo

je ( 10) manje od 0,4% proizvedeno u geotermalnim elektranama,

vjetroelektranama i solarnim elektranama.

Unatoč toj činjenici kod nas se besplodno raspravlja

o tome da bi se trebalo znatno više koristiti, osim hidropotencijala,

i druge obnovljive izvore za proizvodnju

električne energije (vjetar, sunce, geotermalne vode).

Pritom se zaboravlja da bi ih se s obzirom na geografski

smještaj Hrvatske mnogo više moglo koristiti

za zadovoljavanje potreba za toplinskom energijom

ili za neke druge namjene (npr. vjetar za navodnjavanje).

Za svaku primjenu bilo kojeg izvora energije, pa

tako i obnovljive potrebno je objektivno ispitati sve

čimbenike potrošnje i dobave energije. Uz to adekvatnom

politikom države morao bi se izbjeći navijački

pristup u odlučivanju o energentima koji može rezultirati

samo velikim štetama. U Hrvatskoj je već godinama,

unatoč sve veće ovisnosti o uvozu energenata, u

području energetike prisutan pristup u odlučivanju

koji se ne bazira na objektivnim osnovama nego na

moći pojedine energetske grupacije.

4. ELEKTRIČNA ENERGIJA

Potrošnja električne energije ( 1 ) u ratu znatno je pala,

da bi poslije postepeno rasla (vidi si 9). Godine

1998. ukupna (neto) potrošnja električne energije u Hrvatskoj

bila je 11,5 1 milijardi kWh. Gubici (1) su gotovo

dosegli (1998.) cjelokupnu potrošnju električne

energije u dobrim dijelom uništenoj Hrvatskoj industriji

(1) ili iznose kao 45% ukupne potrošnje električne

energije u svim kućanstvima (1) Hrvatske. Dakako, u

tom iznosu - 45%, opterećuju i prekomjerno visoku cijenu

električne energije za kućanstva, a osobe (11) koje

su takvoj energetskoj politici dale svoj prepoznatljiv

doprinos (6,7) traže da se previsoke cijene električne

energije još povećaju.

U energetici Hrvatske najviše je sporenja o izgradnji

novih, trenutno nepotrebnih elektrana. Izgleda daje njihova

izgradnja za nekoga vrlo unosna. Prije analize podataka

dobro je definirati neke pojmove, kako ih koriste

i drugi (10). Pod potrošnjom se podrazumijeva električna

energija isporučena potrošačima - neto proizvodnja

(tj. bruto proizvodnja umanjena za samopotrošnju električne

energije u elektranama), uvećana za uvoz, umanjena

za izvoz i gubitke dovođenja električne energije

do potrošača. Pod snagom elektrana podrazumijeva se

raspoloživa snaga na pragu elektrana (neto snaga).

Godine 1998. ukupna snaga HEP-ovih elektrana

(slika 8) u Hrvatskoj je prema podacima HEP-a (3) bila

3319,4 MW (termoelektrane 1243,3 MW, hidroelektrane:

akumulacijske 1695,8 MVV, protočne 380,3

MW). Na području drugih sada samostalnih država bivše

Jugoslavije sagrađeno je hrvatskim novcem (3) još

916 MW (NE Krško 316MW, TE Obrenovac 280MW,

TE Tuzla 182MW, TE Gacko 92 MW i TE Kakanj

46MVV). Dakle ukupna snaga elektrana izgrađena novcem

potrošača električne energije iz Hrvatske je 4235,4

MW. Tome treba dodati još oko 200 MVV industrijskih

elektrana (12) što čini ukupno 4435,4 MW. Maksimalno

opterećenje (3) u 1998. godini bilo je 2585 MW.

Vidljivo je (slika 8) kolika je golema razlika između izgrađenih

kapaciteta - 4435,4 MW i maksimalnog opterećenja

- 2585 MW. Dakle razlika - rezerva snage

(1850,4 MW) bila je 71,6% veća nego je maksimalna

korištena snaga (1998.). Kad bi sve protočne hidroelektrane

bile izvan pogona (presušile rijeke) još bi ostala

rezerva od 1470,1 MW iznad vršnog opterećenja (ako

su hidroakumulacije dobro vođene i termoelektrane dobro

održavane da ostvare maksimum snage kada je to

potrebno). Kad bi i dalje izostala dobava električne

energije iz Srbije, BiH i Slovenije još bi ostala rezerva

snage 554,1 MW iznad vršnog opterećenja. Kada se uzmu

u obzir i elektrane koje su nedavno završene i one u

izgradnji (ukupno oko 700 MVV) stanje u elektroopskrbnim

kapacitetima bit će još povoljnije-5135,4 MVV.

Sve hrvatske elektrane (bez onih u Sloveniji, Srbiji i

BiH) snage 3519,4 MW proizvele su (1998.) samo

10,48 milijardi kWh (neto) električne energije (1).

Srednja snaga (proizvodnja/8760 sati) kojom su pritom

radile elektrane u Hrvatskoj (slika 8) stoga bila

je tek 1196,5 MW, što je manje nego je snaga samih

termoelektrana (HEP-a) u Hrvatskoj (dakako da

elektrane ne mogu raditi punom snagom cijele godine).

To pokazuje kako je nizak stupanj iskorištenosti

(1196,5/4435,4) ukupno izgrađenih kapaciteta -

26,98%, a HEPželi u svojim megalomanskim planovima

izgraditi do 2010. godine ukupno 1500 IY1W

163


B. Vlolak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJK OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE S'I'ANOV. U PROIZVODNJI EL. ENER. Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 157-170

Slika 8: Podaci o snazi elektrana (1998.) izgrađenih novcem stanovnika Hrvatske u zemlji i na području drugih država

nastalih raspadom bivše Jugoslavije, kao i onih tek završenih i u izgradnji (Plomin2, TE-TO Zagreb, Jertovec...).

Naznačena je i srednja snaga proizvodnje i potrošnje električne energije, kao i maksimalno opterećenje

elektroenergetskog sustava Hrvatske 1998. god. Naznačena je i srednja snaga potrošnje električne energije u

Hrvatskoj u 2010. godini pod pretpostavkom da će potrošnja rasti kao u razdoblju od 1993. do 1998. godine

(vidi sliku 9).

novih elektrana. To je vrlo slično slabom korištenju

prekomjernih kapaciteta rafinerija izgrađenih u Hrvatskoj

zahvaljujući megalomanskim odlukama bivših

čelnika INA-e. Ukupna potrošnja električne energije

(1) godine 1998. bila je (neto) 11,51 milijardi kWh, ili

srednja snaga potrošnje (slika 8) bila je tek 1314,0 MW

stoje manje nego je snaga samih termoelektrana u Hrvatskoj

(HEP i industrijske).

Godine 1998. HEP je dosegao rekordne gubitke

električne energije. Oni su iznosili prema podacima

Ministarstva gospodarstva (1) 2,326 milijardi kWh,

a prema podacima HEP-a (3) 2,39 milijardi kWh.

U odnosu prema potrošenoj energiji (neto) oni (1) su

činili prekomjernih 20,2 % (vidi sliku 9) i bili su

gotovo tri puta veći od europskog prosjeka (7,2 % -

1997. god.) (13). Električna energija za "namirivanje"

gubitaka osiguravala se uvozom.

Očito je kolika je golema razlika (slika 8) u potrebnoj

srednjoj snazi potrošnje električne energije (i proizvodnje)

u odnosu na snagu izgrađenih elektrana. I maksimalno

opterećenje sustava (koje je oko dva puta veće

od srednje potrebne snage) dobrano je unutar izgrađenih

kapaciteta. Srednja snaga potrošnje sustava u 2010.

godini, ako se nastavi trend potrošnje iz razdoblja

1993-1998. bit će (uz potrošnju od 16 milijardi kWh) -

1827 MW. I ona će biti u potpunosti pokrivena sagrađenim

kapacitetima. Trend potrošnje je u razdoblju

1993-1998. ponešto ubrzan (slika 9) zbog činjenice da

je do 1995. velik dio Hrvatske bio okupiran i izvan

elektroenergetskog sustava Hrvatske, pa je oslobađanjem

i obnovom zemlje ponovnim priključivanjem potrošača,

porast potrošnje ubrzan, te je stoga i procjena

potrošnje 2010. ponešto precijenjena - optimistična. Na

to možda ukazuje i usporenje porasta potrošnje u 1998.

godini. Potrošnja električne energije po elektrificiranom

kućanstvu (3) stagnira ili je čak u padu (zbog previsokih

cijena električne energije; slično je i sa potrošnjom

plina koja je u osjetnom padu zbog još viših cijena

plina), a ni s potrošnjom u industriji nije bolje (1).

Proizvodnja električne energije u Hrvatskoj nije se

bitno mijenjala u razdoblju rata, a poslije je u porastu

djelomično i zbog nešto djelotvornijeg korištenja termoelektrana

nego stoje bilo prije. Rezerve proizvodnih

kapaciteta su znatne, pa rat nije imao utjecaja na ukupnu

proizvodnju. Ostatak potrebne energije prije rata i

djelomično poslije namirivao se iz elektrana sagrađenih

hrvatskim novcem izvan Hrvatske (NE Krško i termoelektrane

na području bivše Jugoslavije) ili kupnjom

energije na europskom tržištu. Danas iz tih hrvatskih

elektrana s područja bivše Jugoslavije HEP ne dobavlja

električnu energiju. Potrošnja električne energije

je osjetno smanjena u odnosu na razdoblje prije agresije

na Hrvatsku, najvećim dijelom zbog uništenja industrije

(u ratu i posvojbom).

164


H. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI EL. ENER. Šumarski listbr. 3 4, ('XXIV (2000). 157-170

Slika 9: Proizvodnja, potrošnja električne energije, gubici njena dovođenja od elektrana do potrošača i procentualni

odnos gubitaka i potrošnje električne energije u Hrvatskoj (prema podacima Ministarstva gospodarstva

Republike Hrvatske lit. 1) u razdoblju od 1988. do 1998. godine i trend porasta potrošnje do 2010. godine.

Napomena: Na slici je naznačen linearni trend promjena gubitaka (%) određen metodom najmanjih kvadrata

odstupanja. Na slici je prikazan i trend promjena gubitaka (%) u zemljama zapadne Europe. Na slici je naznačen

i linearni trend neto potrošnje električne energije do 2010. godine na osnovi potrošnje od 1993. do 1998.

(metoda najmanjih kvadrata odstupanja; dakako da taj način predviđanja ima svojih ograničenja, ali za sada

nema boljeg načina predviđanja). Naznačeni su brojčani iznosi potrošnje električne energije.

HEP-ovi gubici električne energije u stalnom su

porastu. Samo djelomično je tome uzrok bio rat i razrušena

elektromreža. Gubici su najveći u niskonaponskom

dijelu mreže, tj. nisu ovisni o geografskom

obliku Hrvatske. Pojavljuju se tvrdnje da su velike

krađe električne energije (1), ali HEP za to ne mari,

nego troškove prebacuje na potrošače (kućanstva). U

svijetu je kontinuirani trend smanjivanja gubitaka

(13), a kod nas zagovornici izgradnje novih elektrana

tvrde da je izgradnja elektromreže skupa (kao da su

izgradnja elektrana, pogon & održavanje i gorivo za

proizvodnju bezrazložno izgubljene energiju besplatni).

Izgleda da im je osnovni "problem" što se elektromreža

može izgrađivati opremom proizvedenom u

domaćoj industriji, a oprema za elektrane se velikim dijelom

kupuje u inozemstvu, dakako, uz proviziju.

Da su npr. u zapadnoeuropskim zemaljama gubiei

kao u Hrvatskoj ( 1998) to bi značilo ( 13) da se te zemlje

odriču više od 500 milijardi kWh ili cjelokupne proizvodnje

električne energije u hidroelektranama u tom

području. To bi im sigurno bilo previše skupo, ali HEPu

zacijelo nije. Kako inače tumačiti posvemašnju nezainteresiranost

i elektroprivrede i tijela državne uprave

koje bi trebalo nadzirati njen rad - da se to stanje

promijeni.

Da se gubici svedu na europski prosjek to bi značilo

uštedu izgubljene električne energije za faktor

2,8 (20,2/7,2), odnosno gubici bi umjesto 2,33 milijarde

trebali biti 0,83 milijarde kWh. Uštedjelo bi

se, dakle, 1,5 milijardi kWh električne energije, što

bi bez sumnje značilo i osjetno sniženje njene cijene

za kućanstva i znatno smanjenje zagađenja okoliša.

5. CIJENE ELEKTRIČNE ENERGIJE I DRUGIH ENERGENATA ZA KUĆANSTVA U

HRVATSKOJ SU PREKOMJERNO VISOKE I MOGU SE I TREBAJU SNIZITI

Kada naši trgovci plinom, električnom energijom

ili naftnim derivatima žele povisiti cijene,

obično pokazuju kako su oni po cijeni u apsolutnom

iznosu jeftiniji nego u bogatim zemljama zapadne

Europe i traže postizanje "tržišnih" cijena (obično

ne kažu što pod tržišnim cijenama smatraju, ali one

su - po njima - uvijek više nego trenutne). Pri tomu

obično zaboravljaju spomenuti cijene energenata za

zemlje u tzv. tranziciji, jer one baš ne daju valjane

argumente za poskupljenje. To se obično postiže

maskirano - tzv. promjenama tarifnog sustava (za

kućanstva).

165


B. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI IE. ENER. Šumarski list bi. 3 4, CXXIY 1201)0), 157-170

Jednu "sitnicu" naši planeri (sve viših) cijena u i Hrvatskoj nije isto za one koji upravljaju energetskim

sustavima s plaćom 30 do 50 tisuća kuna, za one

energetskim sustavima "zaboravljaju", a to su mogućnosti

plaćanja onih koji koriste tu energiju. Mjera bogatstva

- ekonomske moći pojedine zemlje je ostvareni i s plaćom od 3-4 tisuće ili za umirovljenike ili socijal­

(s VS kvalifikacijom) zaposlene npr. u tim sustavima

bruto domaći proizvod (BDP). Mjera platežne mogućnosti

njenih građana je BDP ostvaren po stanovniku. nja. Umirovljenicima su energenti skupi, a rukovono

ugrožene s jednom tisućom ili manje kuna prima­

Ako se koristi podatak o BDPppp izračunat na osnovi i diteljima javnih poduzeća (energetski sustavi) zacii

jelo su beznačajno jeftini.

platežne moći stanovnika pojedine zemlje odnosi su

pouzdaniji, te su stoga korišteni ti podaci ( 14) za međunarodnu

usporedbu. Dakako da i BDP može biti vrlo ' čne energije mogu kupiti stanovnici pojednih zemalja u

Na slici 10. prikazani su: Omjeri koliko više elektrineravnomjerno

raspoređen onima koji ga troše u pojedinoj

zemlji, ali boljih podataka za usporedbu od ' vrede (BDPppp) i cijene električne energije u američ­

odnosu na Hrvatsku za ono što godišnje prosječno pri-

BDPppp za sada nema.

kim centima /kWh za Hrvatsku i države za koje su prii

kupljeni podaci o cijenama električne energije Opterećenje stanovnika potrošnjom energije u

(3,14).

Slika 10: Omjeri koliko električne energije mogu kupiti stanovnici pojednih zemalja u odnosu na Hrvatsku (brojke -

stupci - donja skala) za ono što godišnje prosječno privrede (BDPppp) i cijene električne energije (gornja

skala - kvadratići) u američkim centima USc po kilovat satu (USc/kWh) za domaćinstva za Hrvatsku i države

za koje su prikupljeni podaci o cijenama električne energije u 1996. godini.

Prosječan stanovnik Hrvatske za ono što godišnje

proizvede - privredi (BDPppp) može kupiti (kad bi kupio

samo električnu energiju od HEP-a) 54304 kWh.

Stanovnici ostalih zemalja koje je HEP izabrao i za njih

pokazao cijene (slika 10.) mogu kupiti u prosjeku oko 2

puta više nego stanovnici Hrvatske (Portugal 1,44 -

Švicarska 2,94). U toj činjenici trgovci električnom

energijom u Hrvatskoj bi trebali tražiti razloge sve teže

naplate potrošene električne energije. Zašto se HEP ne

potrudi da cijenu struje snizi kao stoje npr. u Mađarskoj

ili Poljskoj ili nekim drugim zemljama u tzv. tranziciji?

Zašto se uspoređuje s Austrijom ili Švicarskom? Zašto

HEP ne snizi više nego europske plaće svojih rukovoditelja?

To što su za benzin i plin podaci još porazniji (8),

ništa ne opravdava HEP. Možda su loši podaci i za kruh

ili mlijeko (11), ali to nema veze sa HEP-om, njegovim

neracionalnostima i plaćama čelnika HEP-a.

Razlike relativnih cijena plina (8) prema drugim državama

više su nego razlike relativnih cijena električne

energije. To se može tumačiti time daje u Hrvatskoj plin

još i precjenjen u odnosu na električnu energiju, odnosno

daje u podizanju cijena naftno-plinski monopol bio jači

- uspješnji od strujnog. Ipak je cijenom električne energije

stanovništvo više pogođeno nego cijenama plina iz

jednostavnog razloga, a taj je što ima znatno više potrošača

električne energije nego plina. U Hrvatskoj ima

1.737.186 priključaka kućanstava (1997) na clektrosustav,

a svega 328.308 priključaka kućanstava (1997) na

166


H. Molak: M.I'O IKKBNO /A(iABHN.IK OKOLIŠA I OSIROMAŠKNJK STANOV. U PROIZVODNJI HL. LNLR. Šumarski list br. 3 4. CXX1V (2000), 157-170

sustav plina. Ta golema razlika također je posljedica

nepostojanja bilo kakve razumne strategije razvoja energetike

u Hrvatskoj (plin se koristi u energetskim transformacijama

umjesto da se koristi izravno).

Trećina stanovnika svijeta ili više od dvije milijarde

ljudi danas ne koristi električnu energiju. Neke osobe

koje već godinama odlučuju o energetici u Hrvatskoj

(6,7,11 ) trude sc da se što veći broj stanovnika Hrvatske

njima pridruži. Sve veći broj stanovnika Hrvatske (15)

ne može plaćati preskupu električnu energiju, a nakon

što im HEP isključi struju odlučuju se na život bez električne

energije.

U svijetlu navedenih činjenica zapanjuje cinizam

političara i bivšeg savjetnika Predsjednika Tuđmana

za energetiku (Granica) (7,11) i bivšeg direktora

HEP-a (Begovića) kada tvrde daje u Hrvatskoj cijena

(tarifa) električne energije socijalna kategorija i da

cijenu električne energije u kućanstvima treba povisiti.

Koliko je "socijalna" pokazuje slika 10. Možda je cijena

doista "socijalna" - čitaj: beznačajna za "heroje domovinske

pretvorbe", direktore upropaštavanih poduzeća

(radnici mjesecima ne dobivaju plaću), prekobrojne

političare i poneke druge koji u Hrvatskoj (prema

zapadnoeuropskim mjerilima) gotovo jedini nisu socijalna

kategorija, ali za sve druge je prekomjerno skupa.

Ima mnogo unutarnjih rezervi (prekomjerni gubici

dovođenja električne energije od elektrana do potrošača

u HEP-ovoj mreži izgrađenoj naplaćivanjem priključi-

vanja potrošača i skupe električne energije, promašaji u

gradnji objekata, slaba iskorištenost postojećih objekata...)

elektroenergetskog sustava za sniženje cijene električne

energije, samo što to ljudi kojima je prekomjerna

cijena struje - "socijalna" to ne razumiju i ne vide.

Apsurdno je da uz neiskorištene kapacitete HEP posebno

naplaćuje snagu malim potrošačima. HEP bi u biti

trebao potrošačima plaćati odštetu zbog toga što ti

objekti (izgrađeni novcem potrošača) nisu iskorišteni.

Prekomjerna cijena električne energije u Hrvatskoj još je

uvećana golemom cijenom za priključivanje na mrežu.

Razumljivo je da su spomenuti željeli podići cijenu

struje kućanstvima, jer je udio kućanstava od

svih kategorija potrošača u ukupnoj potrošnji najveći,

pa se može prikupiti i najviše novca, a pritom su

kućanstva najnezaštićeniji potrošač (najlakše im se

isključi struja ako ne plate). Od potrošnje električne

energije u upropaštenoj industriji HEP ne može izvući

više novca. Da industrija troši struje kao prije

rata ne bi HEP bio tako "zabrinut" za industriju i

"provodio socijalu" prema industriji.

Zanimljivo je da političari (osim časnih iznimaka) ne

reagiraju u javnosti na sve žešče bezrazložne zahtjeve

čelnika energetskih monopola za poskupljenjem energenata.

Vladajući vjerojatno ne znaju što bi učinili ili još

nisu ušli u problematiku, a oporbenima porast cijena ide

u prilog za stvaranje nezadovoljstva vladajućima.

6. NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA U PROIZVODNJI ELEKTRIČNE ENERGIJE

Kad bi se poboljšanjem mreže HEP-a i drugim zahvatima

gubici smanjili, da budu bliski europskom ili

svjetskom prosjeku uštedjelo bi se 1,5 milijardi kWh

električne energije godišnje (na bazi podataka (1) za

1998.). Dakako to bi značilo i smanjenje zagađenja

okoliša, koje se događa u proizvodnji te iščezle električne

energije (1 ).

Ukupno zagađenje okoliša uslijed korištenja svih

vrsta energenata u Hrvatskoj procjenjuje se (1) za tri

vrste zagađivača: sumporni dioksid- S0 2 , dušikovi oksidi

- NO, i ugljični dioksid - C0 2 . Ukupno je u okoliš

1998. godine ( 1 ) prilikom korištenja energije oslobođeno

90,13 tisuća tona S0 2 , 78,27 tisuća tona NO, i 18,11

milijuna tona C0 2 . Nema službenih podataka (1) o

oslobađanju čestica i drugih štetnih tvari prilikom korištenja

energije, koja zacijelo nisu zanemariva.

Godine 1998. ( 1 ) termoelektrane (i toplane) ukupno

su oslobodile (slika 11) u zrak: 47,12 tisuća tona SO,

(52,3 % ukupne emisije u Hrvatskoj), 10,72 tisuće tona

NO, (13,7% ukupne) i 4,06 milijuna tona C0 2 (22,4%

ukupne) za ukupnu proizvodnju (neto) 4,514 milijarde

kWh električne energije. To znači daje po proizvedenoj

milijardi kWh električne energije prosječno oslobođeno:

10,44 tisuće tona S0 2 , 2,37 tisuća tona NO, i 899,4

tisuće tona C0 2 .

Stoga jeza nepotrebnu proizvodnju 1,5 milijarde

kWh, koja je (1998.god.) bestraga iščezla u HEPovoj

mreži, u HEP-ovim termo-pogonima nepotrebno

oslobođeno u okoliš u prosjeku 15,66 tisuća tona

SÖ 2 , 3,56 tisuća tona NO x i 1,35 milijuna tona C0 2 .

Dakako da je ta "ušteda" zagađenja, pogotovo za SO,

znatno veća ako je u pitanju proizvodnja "izgubljene"

struje iz ugljena ili mazuta nego iz plina.

Treba se zapitati koliko ta nepotrebna emisija - potpuno

nepotrebno zagađenje - izaziva nepovoljnih učinaka

na zdravlje ljudi. Kolike su nepotrebne štete u šumama

(makar samo i u prostornim metrima drveta)

zbog ove elektroenergetske "strategije"? Nepotrebno

zagađenje okoliša proizvodnjom bestraga izgubljene

energije u termoelektranama Hrvatske čini oko

trećinu ukupnog zagađenja okoliša radom termoelektrana.

Koliki je udio nepotrebnog zagađenja u

proizvodnji električne energije u ukupnom zagađenju

okoliša uslijed potrošnje energije i koliko bi moglo biti

167


B. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI EL. ENER. Šumarski list br. 3 4, CXXIV (200»), 157-170

Slika 11 : Udjeli različitih sektora potrošnje energije u oslobađanju S0 2 , NO x i CO2 u Hrvatskoj 1998. godine

Slika 12: Udio ti ukupnom oslobađanju SO : , NO N i CO, koji bi se mogao izbjeći da se obustavi proizvodnja bestraga

iščezle električne energije ( 1998.god)

smanjeno ukupno zagađenje izazvano korištenjem

energije u Hrvatskoj da se HEP-ovi gubici smanje na

Europski prosjek prikazano je na slici 12.

Iznenađuje da se nitko od tzv. zelenih udruga zbog

toga ne buni, a HEP i Ministarstvo gospodarstva, te donedavnu

Upravu za zaštitu okoliša i prirode moguće

smanjenje zagađenja i troškova u elektrosustavu nije

zanimalo.

Izbor lokacija za sve velike objekte (ne samo

elektrane), ako se ne provede uvažavajući sve struke

koje u njemu trebaju sudjelovati, može izazvati probleme

u okolišu kada se objekt izgradi. Nije stoga

samo nepotrebna proizvodnja iščezle električne

energije u termoelektranama - ta, čiji je utjecaj na

okoliš mjerljiv, nego to može biti i proizvodnja električne

energije u akumulacijskim hidroelektranama

u kojima promjena razine vode u akumulacijama

(kao i samo postavljanje brana prirodnom toku vode)

može imati velik utjecaj na tlo, podzemne vode i

sve ono što na njenu raste u bližoj ili daljoj okolici.

168


B. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE. OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI I.E. ENEI^ Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000). 157-170

Za nepotrebnu proizvodnju (onu nepotrebno izgubljenu

u HEP-ovoj mreži) 1,5 milijarde kWh električne

energije, uz prosječnu djelotvornost njene proizvodnje

(parne turbine) koja je kod nas oko 30%, bezrazložno je

potrošeno 18 El5 Joula primarne energije. Izraženo u

količini bespotrebno spaljena plina (kad bi se za proizvodnju

električne energije spaljivao samo plin: ogrijevna

vrijednost 1 m 3 = 34 milijuna J) to je iznos od 530

milijuna m 3 (radi usporedbe: sva kućanstva u Hrvatskoj

potrošila su u 1998. god. ukupno 507 milijuna m 3 plina),

ili bespotrebno spaljenog 422 tisuća tona mazuta

(kad bi se spaljivao samo mazut: ogrijevna vrijednost

1 kg = 42,7 milijuna J), ili oko 615 tisuća tona najkvalitetnijeg

ugljena (kad bi se spaljivao samo ugljen: ogrijevna

vrijednost 1 kg = 29,3 milijuna J). Ne treba zaboraviti

daje 530 milijuna m 3 plina (po cijeni za zagrebačka

kućanstva 1,56 kuna/m 3 ) danas vrijedna 827 milijuna

kuna. Dakle, bez potrebe je (1998. godine) spaljeno

više od 800 milijuna kuna, koje su ionako platili potrošači

električne energije, pa zašto da se čelnici HEP-a,

oni koji bi trebali nadzirati njihov rad i njima pridruženi

političari zabrinjavaju.

7. ZAKLJUČAK

Čekanje, manjak pameti, nedostatak poštenja i sve

skuplji energenti jedino je što se u energetici Hrvatske

događa, ma koliko svi o tome šutjeli. U posljednje vrijeme

pomalo uspijeva unatoč medijskoj blokadi da neke

od činjenica o radu energetskih monopola dospiju u

javnost, ali to još nije dovoljno za djelotvornije akcijepromjenu

stanja u toj za život važnoj gospodarskoj grani.

Zanimljivo je da se niti političke stranke (osim časnih

iznimaka), uopće ne zanimaju za promjenu stanja u

energetici nego se bave same sobom. Sve bi htjele samo

osvojiti ili učvrstiti vlast i uživati plodove svoje vladavine,

pa ih nije briga što mnogi ljudi nemaju novca za

prekomjerno skupe energente i druge osnovne potrebe.

Sve je više stanovnika Hrvatske koji ne mogu platiti

račune za plin, struju,...To, hladan stan, mrak... mnogo

je opasnije za stanovnike Hrvatske nego učinak staklenika,

ozonske i kojekakve druge rupe kojima se zamagljuju

stvarni problemi (koji se u Hrvatskoj mogu riješiti

za razliku od globalnih, s kojima se vjerojatno iz dosade

krati vrijeme) i nije etički o tome šutjeti.

Ima mnogo unutrašnjih rezervi u radu energetskih

sustava na bazi kojih bi se prekomjerne cijene

energenata mogle i morale osjetno smanjiti, kako bi

energenti ostali dostupni svim stanovnicima Hrvatske.

Neke od njih u elektroenergetskom sustavu, u

ovom razmatranju tek su samo dotaknute. Oni u tom

sustavu kojima je cijena električne energije "socijalna

kategorija", dakako, to ne vide.

Već godinama u Hrvatskoj je, unatoč sve veće ovisnosti

o uvozu energenata, u području energetike prisutan

pristup u odlučivanju, koji se ne bazira na objektivnim

osnovama, nego na moći pojedine energetske grupacije.

Godinama se pričalo i o nizu obnovljivih izvora,

a u biti se nije napravilo mnogo u korištenju onih koji su

objektivno (uz hidroenergiju) najprihvatljiviji, čije korištenje

ima gospodarsko opravdanje i za koje nije potrebno

veliko mudrovanje ("nacionalni energetski programi",

"strategije energetskog razvoja...). Vrijedi spomenuti

da je u industrijaliziranim zemljama svijeta

1995. god. ugljen činio 36% (najviše električne ener-

gije proizvodi se spaljivanjem ugljena), a nuklearna

energija 25% ukupno potrošenog goriva za proizvodnju

električne energije.

Oko trećina nepotrebnog oslobađanja SO,, NO, i

C0 2 iz termoelektrana (na bazi podataka iz 1998.

godine) mogla bi se smanjiti smanjenjem gubitaka

električne energije na europski prosjek. Godine

1998. nepotrebno je oslobođeno u okoliš 15,66 tisuća

tona sumpornog dioksida, 3,56 tisuća tona dušikovih

oksida i 1,35 milijuna tona ugljičnog dioksida.

To nije pobuđivalo tzv. zelene udruge ni odgovarajući

segment državne uprave za zaštitu okoliša na poduzimanje

akcija, iako posljedice na čovjeka, okoliš, pa i na

šume nisu zanemarive.

Navedeno o elektroenergetskom sustavu Hrvatske (i

izgrađenom hrvatskim novcem u državama nastalim

raspadom bivše Jugoslavije) dovoljno ilustrativno govore

o onome što su problemi. Stoga je vrlo utemeljena

tvrdnja da nije potrebna izgradnja novih elektrana u Hrvatskoj

i dalje osiromašivanje stanovnika sve dok HEP:

1. svoje gubitke električne energije ne svede na

racionalnu mjeru;

2. djelotvornije ne koristi izgrađene kapacitete;

3. ne riješi pitanje elektrana izgrađenim hrvatskim

novcem izvan granica Hrvatske;

4. ne zna tko će biti potrošač prekomjerno skupe električne

energije iz elektrana koje bi se gradile.

Uz to, u uređenom gospodarstvu može se također

smanjiti omjer maksimalnog i srednjeg opterećenja

mreže i time otkloniti potrebu izgradnje prekomjernih

kapaciteta elektrana.

U naftno-plinskom monopolu stanje je još gore, izazvane

štete su mnogo veće, a svoj neracionalni rad njegovi

čelnici nastavljaju bezrazložnim poskupljenjem

naftnih derivata. Poskupljenje lažno pravdaju porastom

cijena nafte na svjetskom tržištu, no ono je zanemarivo

po litri naftnih derivata u Hrvatskoj i dobrano je namireno

poskupljenjem naftnih derivata u Hrvatskoj još u

kolovozu 1999. Zbog ograničenja prostora, analiza ra-

169


li. Molak: NEPOTREBNO ZAÜAni.N.IH OKOLIŠA I OSIROV1ASIiN.il-. S l'ANOV. U PROIZVODNJI EL. ENHR. Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000). 157-170

da naftno-plinskog monopola nije mogla biti obuhvaćena

ovim člankom, ali se neki segmenti mogu naći u

drugim objavljenim tekstovima ( 16).

Da bi se stanje u području energetike u Hrvatskoj

popravilo, nužno je da u tom području država

počne funkcionirati. Upravo su se u energetici dogodili

najskuplji gospodarstveni promašaji, da se ne

spomene neka druga teža riječ, s dugoročnim posljedicama.

Država bi hitno morala osnovati kompetentnu

instituciju koja će kontrolirati i usmjeravati

razvoj energetike. Prvo bi valjalo napraviti

objektivan pregled stanja (u Hrvatskoj ne postoje

niti valjane bilance energije). Zatim treba spoznati

ciljeve, odnosno koncepciju razvoja energetike, u

kojima bi se vodilo brigu i o interesima korisnika

energenata u svim područjima života. Tek zatim bi

trebalo osmisliti strategiju razvoja energetike, odnosno

dosezanja tih ciljeva. Uz to treba obaviti pregled

stanja, uspostaviti koncepciju i strategiju razvoja

svih onih područja (urbanizacija, promet, industrija,

poljoprivreda) koja troše energiju.

Zabrinjavajuće je da se u Hrvatskoj do sada nije

našla nijedna institucija vlasti, uključivši i političke

stranke, koja bi bila zainteresirana za sniženje cijena

energenata i aktivnosti koje bi do toga dovele, kako

bi energenti bili dostupni sve siromašenijem stanovništvu

Hrvatske. Izgleda da ih dobrobit stanovnika

zanimala samo deklarativno - npr. pred izbore. To pokazuje

da život malog čovjeka nije zaokupljao pozornost

političara u Hrvatskoj u mjeri u kojoj je to trebao.

Slično je i sa zaštitom okoliša o kojoj se samo mnogo

pričalo.

1. Energija u Hrvatskoj, godišnji energetski pregled,

Ministarstvo gospodarstva RH, Zagreb, 1994,

1995, 1996, 1997, 1998, 1999.

2. Molak, B.: Obnovljivi izvori energije, danas najpouzdanija

-• hidroenergija, Hrvatske vode, 7

(1999)28,217-235

3. Temeljni podaei 96, 97, 98, HEP, Zagreb

4. Petričec, M., Šimundić, N.: Hidroenergetski

potencijal i problemi daljnjeg razvoja korištenja

vodnih snaga, Hrvatske vode, 1 (1993) 1, 13-16

5. Molak, B.: Zastoje u Hrvatskoj djelotvornost iskorištavanja

energije ovisna o količini oborina?.

Hrvatska vodoprivreda god. 9, br. 88, siječanj

2000., 52-54

6. Projekt: Razvoj i organizacija hrvatskog energetskog

sektora (PROHES), Energetski institut "Hrvoje

Požar", Zagreb, srpanj 1995.

7. Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske

(nacrt), Ministarstvo gospodarstva Republike

Hrvatske, Zagreb, srpanj 1998.

LITERATURA:

8 Molak, B.: "Strategija energetskog razvitka =

skuplji energenti, Ekonomija god. 6, br. 1, listopad

1999, 85-100

9. Künstle, K.: Die additiven Energiequclen, Erlangen

1986, KWU

10. International Energy Annual 1996, DOE, Washington

1998

11. Granić, G. (Tudmanov savjetnik za energetiku):

Struja za kućanstva mora poskupjeti, Novi list,

20. rujna 1999. str. 2.

12. MG bilten 7-8, Ministarstvo gospodarstva RH, srpanj-kolovoz

1996.

13. M o 1 ak, B.: Elektromreža u zapadnoeuropskim zemljama

"proizvela" je četiri puta više električne

energije nego obnovljivi izvori: vjetar, geotermalna

i sunce sveukupno, EGE 4/99, 116-119

14. World Bank Atlas 1998, Washington 1998

15. Mračna stvarnost, Novi list 22. studenog 1999. str. 10.

16. Molak, B.: Energetika u Hrvata: "Strategija razvitka",

elektrika, jadranski plin i "bijele noći",

Ekonomija god. 5, br. 3, 1999, 353-379

SUMMARY: The article deals with problems in energy production, an important segment

of the economy. In Croatia there are no valid balances of energy supply and consumption,

let alone clear objectives (concept) of its development and strategies for

reaching these objectives. As a consequence, the price of energy products is excessively

high in relation to the purchasing power of the population. The possibilities of renewable

resources are mentioned, and electrical energy is dealt with in more detail.

Uneconomical operation of the electro-energetic system in Croatia, apart from the very

high price of electrical energy, also causes needless environmental pollution. In other

fields of energy production (gas, oil and its derivatives, thermal energy), the situation is

even worse than in the production of electrical energy. As a consequence, the price of oil

derivatives, particularly of gas, is even higher compared to that of electrical energy in

relation to the purchasing power of the population and to the situation in other

European countries. In addition, the environment is unfavourably affected.

170


PREGLEDNI ČLANCI

UDK 630* 904

REVIEWS

Šumarski listbr. 3 4.CXXIV (2000). 171-1X4

FRANCUSKA: ŠUME PREKOMORSKIH

ĐEPARTMANA

FRANCE: FORESTS OF THE OVERSEAS DEPARTMENTS

Rudolf SABADP

SAŽETAK: Francuska nacionalna šumarska služba (l'Office National des

Forets, ONF), koja gospodari javnim šumama, podijeljena je u 25 šumarskih

direkcija, od kojih su 21 u metropolitanskoj Francuskoj i pokrivaju svih 95 departmana

(uključivši dva na otoku Korzika), s ukupnom površinom šuma 3,81

milijuna ha. Od 1946. stvorena su četiri prekomorska departmana: Francuska

Gijana, Réunion (u arhipelagu Mascareignes kod Madagaskara, istočno od

Afrike, u Indijskom oceanu), te Martinik i Guadeloupe (koji su u arhipelagu

Malih Antila, a razdvajaju Atlantski ocean od Antilskog (ili Karibskog) mora).

Otočni departmani šumoviti su više po tom stoje nakon viševrsnih poljodjelskih

kultura tijekom dva stoljeća, ostalo gotovo apsolutno šumsko zemljište

ili pak na nepristupačnim visokim planinama krpice negdašnjih autohtonih

šuma. Francuska Gijana pokrivena je preko 90% tropskim vazda zelenim

šumama, od kojih je najveći dio netaknut. U oba slučaja gospodarenje šumama

povjereno je razvijenoj industrijskoj zemlji Europe, što je jedinstven slučaj

u svijetu.

ONF nastoji na otocima ponovno uspostaviti šume, kojima je prvobitna

uloga zaštitna, kako od erozije, tako i od regulacije režima voda. Privredno

značenje takvih umjetno podignutih šuma, još je beznačajna i vjerojatno će

takav status zadržati u budućnosti, ponajprije stoga što se radi o otočnim departmanima

guste prenaseljenosti.

Nastojanje ONF u Gijani ideje da u prvoj fazi otvori oko 'A teritorija, od

kojega bi oko 80-90% bilo gospodareno kako bi se osigurala prirodna regeneracija

poželjnih komercijalnih vrsta nakon prvih sječa, na način da se nepoželjne

vrste prstenovanjem postupno uklone, uz dakako maksimalno zadržavanje

odnosa šuma bliskih prirodnima. Na tome području bi 10-20% šumskih

površina ostalo netaknuto. U šumama predviđenim za ovakvo prevođenje obavlja

se izdvajanje pojedinih gospodarskih jedinica veličine oko 10 000 ha, podijeljenih

u parcele 200-300 ha, gdje se točno vodi statistika svih silvikulturnih

mjera. Paralelno s izdvajanjem gospodarskih jedinica, obavlja se i otvaranje

šumskim putovima. Ranije izdane koncesije njihovim istekom nisu obnavljane,

već se izdaju nove prema planu si Ivi kulturni h pothvata, koji slijede

nakon eksploatacije primarne šume.

Očekuje se da će pothvat gospodarenja tropskim kišnim šumama u Gijani,

na temelju dragocjenih iskustava biti dobrodošao, kako bi se spasile velike površine

takvih šuma u ekvatorijalnom dijelu Južne Amerike.

Francuska Gijana neće vjerojatno biti, zbog nezdrave klime, atraktivnom

destinacijom naseljavanja, ali će na bazi ogromnih količina drveta izuzetne

* Prof. dr. sc. Rudolf Sabadi, (redoviti profesor Šumarskog

fakulteta u Zagrebu um.) Račkoga 12, HR-10000 Zagreb


R.Sabadï: Francuska: ŠUMU PREKOMORSKIH DEPARTMANA

Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000). I7I-IX4

ljepote i kakvoće, uz minerale (zlato), predstavljati interesantno područje s visokim

životnim standardom pučanstva, koje unatoč svemu ovome ima vrlo visoku

stopu rasta.

Ključne riječi: Tropske kišne šume - uređivanje — Sječa šuma -

Pilanarstvo - Stolarstvo Gospodarski razvitak

PREDGOVOR

Prikaz šumarstva i prerade drva u francuskim prekomorskim

departmanima može biti od interesa za hrvatsku

šumarsku javnost, ponajprije iz razloga što se ovdje

radi o tome da jedna industrijski visoko razvijena zemlja

gospodari tropskim šumama i zbog toga što se u nas

o takvim pothvatima relativno rijetko piše.

Autor ovog prikaza odlučio je da iz svoje knjige

"Francuska: Šumarstvo i prerada drveta", uz sitne

dorade prikaže u Šumarskome listu upravo te prekomorske

departmane. Cijela knjiga, pa i ovaj dio koji je sada

prvi puta u tisku, nastala je kao rezultat proučavanja op-

Foreword

sežne literature. U brojnim osvrtima i člancima, s mnoštvom

ideja i mnogo iskustava, teško je bilo odabrati pravi

sadržaj i njegov obujam, a da bi se zadovoljio cilj rada:

pružanje cjelovitije informacije o djelovanju francuskih

kolega u tim udaljenim dijelovima svijeta. U prikazu

se krenulo sa stajališta šumarnika-ekonomiste, iako

se nije smjelo izbjeći, poradi cjelovitosti informacije, ni

prikaze šumskouzgajivačkog i uređivačkog karaktera,

koja područja nisu autorova specijalnost. Ukoliko kompilacije

iz tih područja nisu zadovoljavajuće, autor moli

čitatelje da ga zbog nedostatka ispričaju.

Francuska je administrativno podijeljena u 95 metropolitanskih

departmana (uključivši departman otoka

Korzike), a od 1946. njima su dodana četiri prekomorska

departmana: Francuska Gijana (Guyane fran aise),

Guadeloupe, Martinik i Réunion.

Nacionalna šumarska služba, Office National des

Forets (ON F) podijeljena je u 25 regionalnih direkcija,

21 u metropolitanskoj Francuskoj a četiri u prekomorskim

departmanima. Svaki takav prekomorski departman

ujedno je i regionalna direkcija, bez obzira na veličinu

državnih i paradržavnih šumoposjeda kojima gospodari

ONF. U metropolitanskoj Francuskoj ima 14,5

milijuna ha šuma i šumskog zemljišta, od čega je 3,81

milijun ha u državnom i komunalnom posjedu (gospodareno

po ONF). U Francuskoj Gijani je čak 7,45 milijuna

ha u državnom šumoposjedu, stoje nezamislivo

velik kompleks. S druge strane šume i šumsko zemljište

na otocima Malih Antila, Martiniku i Guadeloupe te

otoku Réunion u arihipelagu Mascareigncs, zauzimaju

površine koje su po veličini unutar ili manje od površina

pojedinačnih metropolitanskih departmana.

Dok su na otočju Guadeloupe, te otocima Martinik i

Réunion šume tijekom posljednjih stoljeća gotovo u

potpunosti devastirane, francuska Gijana je tek malo

načeta na dijelu obale Karibskog mora. Pokrivena je s

preko 7 milijuna ha tropskih kišnih šuma, jedinih u svijetu

kojima gospodari jedna industrijski razvijena zemlja,

s ogromnim potencijalom šumarskog znanja, iskustva

i volje, i te šume pod svaku cijenu želi održati bliskima

prirodnim, pretvarajući oprezno svaki njezin dio u

gospodarsko-zaštitne šume.

172

UVOD

Introduction

Šumarska politika koju Francuska vodi upravo je

tako i osmišljena: na spomenutim trima otočnim departmanima

šume su gotovo isključivo zaštitne i rekreativne,

intenzivna pošumljivanja u prvome su redu usmjerena

očuvanju tala od erozije te regulacije režima voda i

ostalih općekorisnih funkcija šuma, dok su gospodarske

funkcije u dobroj mjeri sporedne, a ostati će još duže

vrijeme.

Zbog klime i široke raznolikosti tala, biološka diversifikacija

šumskih ekosustava vrlo je velika. Zbog

prisutnosti čovjeka, prirodne šume nije bilo moguće

održati u tri otočna departmana - Réunion, Guadeloupe

i Martinik, osim za poljoprivredu teško dostupnim mjestima.

U tim područjima šuma igra ponajprije zaštitnu

ulogu. Ovi departmani su uvoznici drveta, unatoč maloj

uporabi koju provodi ONF 1 i to mahagonij na Malim

Antilima, te kriptomerija i tamarin na Réunion. Nasuprot

tomu Gijana je u stanju zadovoljiti svoje potrebe u

drvetu za preradu.

Nacionalna šumarska služba, National Forestry Service


R.Sabadi: Francuska: ŠUME PREKOMORSKIH DEPARTMANA Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 171-1X4

Tablica 1. Prekomorski departmani

Table 1. Overseas departments

u 1000 ha in 1000 ha

Departmani - Departments Gijana Réunion Guadeloupe Martinique

Ukupna površina šuma - Total forest area 8 060 88,4 64,3 46,5

Šume kojima gospodari ONF u 1996

Forests managed by the ONF in 1996

7 508 98,9 38,1 15,4

Državne - State 7 450,9 2,8 1,5 2,0

Obalne javne - State litoral 7,5 1,8

Departmansko-državne - Department-state 89,7 27,8 9,7

Departmanske - Departmens 8,7 5,6 1,4 1,1

Općinske - Communal 0,3

Javne ustanove - Public institutions 48,5

Izvor: ONF, Rapport Annual 1998

Tablica 2. Proizvodnja šumskih sortimenata

Tabic 2. Timber production

Departmani - Departments Guadeloupe Martinique Réunion Gijana 2

u 000 m 3 oblog drva In 1000 m 3 of roundwood

1980. 0,5 0,8 120,0 3,0 124,3

1985. 3,6 2,8 94,4 4,4 105,2

1990. 0,6 1,8 91,0 5,0 98,4

1995. 0,7 2,9 68,2 5,0 76,8

1996. 0,5 5,3 65,7 61,1 77,6

Izvor - Source: AGRESTE, Données chiffrées, No. 105, 1998

1. LA GUYANE

Površina francuske Gijane iznosi 8,34 milijuna ha

(83.400 km 2 ), s oko 160.000 stanovnika usredotočenih

uglavnom na priobalnom pojasu, i sa vrlo visokim prirastom

pučanstva od čak 5%/g, zahvaljujući silnom priljevu

imigranata (ponajprije iz la Martinique, la Guadeloupe,

te iz ostalih prenapučenih mjesta ne samo u području

Antilles, već i mnogo šire. Čak se od strane države podupire

i kolonizacija iz metropolitanske Francuske).

Leži vrlo blizu ekvatora (2-6° N). U unutrašnjosti se

podiže oko 800 m visoko pobrđe, koje je dijelom Gvajanskog

gorja. Teritorij je ispresijecan brojnim vodotocima,

od kojih su najveći rijeke Oyapoque i Maroni.

Pučanstvo je uglavnom usredotočeno na glavni grad

Cayenne. Od poljoprivrednih kultura značajne su tropske,

šećerna trska, manioka, riža i kukuruz. Ima ležišta

zlatne rude (oko 70 kg/t) te boksita.

Francuzi prvi put dolaze u Gijanu 1555. godine, ali

ju kao koloniju uzimaju u 17. stoljeću, kada 1604. La

Ravardière osniva grad Cayenne. Francuski kolonisti

uvoze prvo crne robove za rad na plantažama do ukidanja

ropstva 1848. godine. U vrijeme Direktorija 1794.

tu se deportiraju politički protivnici. U vrijeme napoleonskih

ratova 1809-1817. Gijana je pod okupacijom

Engleza i Portugalaca. 1852. to postaje kažnjeničkom

kolonijom, što prestaje 1938. godine. Naime, prvobitna

zamisao da se deportirani kažnjenici po odsluženju

kazne pretvore u koloniste, pokazala se neostvarivom,

djelomično zbog nezdrave klime, nedostatka poticaja, a

dakako i karakterom samih kažnjenika, od kojih velik

broj bijaše u dobroj mjeri asocijalan.

Gijana je Francuska prema francuskom ustavu iz

1946. te novelacijama iz 1958. i 1962. francuskim prekomorskim

departementom (poput La Réunion, La

Martinique i La Guadeloupe). Zemljom upravlja prefekt

s velikim ovlaštenjima, kojeg postavlja francuska

vlada. Zemlja je podijeljena u dva arondismana, kojima

na čelu stoje podprefekti. U dvadesetak seoskih i gradskih

općina biraju se općinska vijeća, koja izabiru predsjednika

. U francuskom parlamentu Gijana ima po jednog

zastupnika u Nacionalnoj skupštini i Senatu.

Francuska Gijana ima 7,6 milijuna ha šuma, od

kojih su:

173


R.Sabaili: Francuska: SUMli PREKOMORSKU I DKPARTMANA Šumarski list br. 3-4, CXXIV (2000), 171-1X4

• 70.000 ha mangrove

• 30.000 ha sekundarne šume (kao posljedica prijašnjih

krčenja)

• 100.000 ha šuma koje su predmetom uporabe posljednjih

50 godina

• 7,400.000 ha kišnih netaknutih šuma.

Karakteristika šuma francuske Gijane je velika biološka

diversifikacija tih šuma, koja ima od 7-10.000 vegetalnih

vrsta, od kojih su oko 1.200 drvenaste vrste.

Na samo jednom ha tih šuma, može se naći i do 250 različitih

vrsta drveća, a to je tri puta više nego ih ima cijela

Europa.

Društvena pozornost glede tih

šuma različita je i katkada kontradiktorna.

One bi mogle poslužiti kao

sigurna pričuva za poljodjelstvo,

njezina odlična biološka različitost

trebala bi ostati sačuvanom, proizvodnja

drveta za preradu posebne

kakvoće trebala bi osigurati opskrbu

sirovinama domaće industrije, neke

zajednice zahvaljuju šumi izvor svoje

egzistencije iz prava korištenja,

kopanje zlatne rude razvija se u središtu

departmana, što može, ako je

loše provođeno, donijeti velike štete

okolišu, itd. : Ambicija ONF je da

dade odgovor na ova mnogobrojna

pitanja multifunkcionalnom potrajnom

gospodarenju koje treba služiti

za primjer.

Pozornost svekolike svjetske javnosti

tropskim šumama usmjerena je

na francusku Gijanu, posebice prije i

poslije X. Šumarskog Svjetskog

Kongresa i na Sastanku na vrhu održanom,

u Rio de Janciru.

Uz izuzetak uskog obalnog pojasa,

gdje je koncentrirano i pučanstvo,

gusta kišna uvijek zelena šuma

pokriva cjelokupan teritorij. Ona leži

na starom masivu, pomalo uzdignutom,

s gustom mrežom vodotokova

koji formiraju brojne brežuljke s najčešće

strmim padinama.

Osim bogatstva vegetacijskih vrsta već spomenutih,

francuska Gijana bogata je i faunom. Ima oko 1.200

identificiranih vrsta kralježnjaka, oko 400.000 različitih

vrsta insekata, stoje oko 10-20% svih insekata na

zemlji, te 685 opisanih vrsta ptica.

Prvo korištenje šuma započelo je 1852. godine. Tijekom

prvog stoljeća (1852-1946) uporaba šuma za

svekolike primjene (visokovrijedno drvo za umjetno

stolarstvo, ružino drvo za proizvodnju mirisa, gume iz

balate) dostigla je prema procjenama količinu od oko

300.000 stabala s procijenjene površine od oko 1 milijun

ha. Posljedica takvog korištenja na bogatstvo i život

šume bijaše slaba, uz izuzetak izvjesnog osiromašenja

Slika 1. Fi' 1. Francuska Gijana - Karta gospodarenja šumama Map of Forests Management

Arborescences, N c 38, Mai-Juin 1992, str. 13

; Daje takva opasnost nažalost tužna realnost, može poslužiti recentan

primjer izljeva cijanida iz rumunjskog rudnika zlata u Tisu i Dunav,

stoje nesaglediva katastrofa ne samo po biljni i životinjski svijet,

već i zbog toga što su mnogobrojni stanovnici iz susjednih zemalja

(npr. Ugarska) ostali bez posla, jer su se bavili ribarstvom.

Posljedice na poljodjelstvo, zdravlje i ostalo još nisu ni približno

sagledane.

uzduž manjih plovnih vodotokova, koji su korišteni za

transport visokovrijednih vrsta drveća kao što su amarante,

satensko drvo i courbaril.

Od 1950. do 1992. u šumama je posječeno 2,15 milijuna

m 5 s površine od oko 200.000 ha, što znači sječu

od prosječno oko 0,25 mVha, a to je znatno niže od procijenjenog

biološkog prirasta od 0,7 rrvVha.

174


R.Sabadi: Francuska: SUMI: PREKOMORSKIH DHPARTMANA Šumarski list br. 3 4. ('XXIV (2000), 171-1X4

Međutim, ta se sječa odnosila na ograničen broj vrsta,

stoje u zoni sječa dovelo do osiromašenja šuma mekih

vrsta (Angélique, Gonfolo, Yamamadou, Manil,

Wacapou, Simarouba, Satiné rubané, Čarapa, Courbaril)

traženih za piljenje i ljuštenje, a to dakako narušava

prirodnu strukturu šume.

Uslijed toga, od 1954. šumarske službe koje su slijedile

(Bureau pour l'Aménagement des forets de la Guyane,

Office National des Forets), prišle su eksperimentiranju

kako bi proučile regeneraciju eksploatiranih

vrsta, i da bi osigurale prirodnu regeneraciju ili umjetno

pomlađivanje, u nastojanju očuvanja i poboljšanja sastojinskih

struktura.

Godine 1991. eksploatacija se odvijala na oko

10.000 ha godišnje, pri tom se sjeklo 90.000 m 3 , stoje 3

do 15 mVha, već prema stanju šume, a to odgovara sječi

1 do 4 stabla po ha. Ova sječa obuhvaća oko tridesetak

vrsta, od kojih njih pet zauzimaju oko 80 % ukupnog

volumena.

Te su godine postojala 12 poduzeća za eksploataciju

šuma, koja su imala dozvolu nad 132.000 ha, uz trajanje

5 do 15 godina. Sva su postala nevažeća 1996. g.

Nositelji dozvole poslije toga roka mogli su postati samo

poduzeća koja prerađuju drvo. Istovremeno postoji

pravo općinskog korištenja šuma, koje se ponajprije

odnosi na pučanstvo kojemu je to glavni izvor prihoda.

Ta se prava protežu na površinu 502.317 ha, a koja su

prilično rigorozno ograničena da bi se osigurala prirodna

regeneracija i potrajnost.

Na nacionalnim i departmanskim putovima nositeljima

dozvola omogućeno je korištenje šumskih putova

koji se protežu do maksimalne dubine 40 km (400 km

ukupno) koje financira država, te lokalnim pistama koje

izvode sami nositelji dozvola.

Spomenute aktivnosti podliježu obvezi plaćanja

naknada:

• Naknada prema površini (3 FFr/ha/g u 1991.);

• Naknada za posječeno drvo (prema kategoriji posječenog

drva ) od 5-30 Ffr/nV u 1991. godini

Prerada drveta u Gijani isključivo je okrenuta na

proizvodnju drva za daljnju preradu (stolarstvo, građevna

stolarija, namještaj). Industrijska prerada i uporaba

drva kao energenta, nije do sada pokazala znakove

većeg interesa na lokalnoj razini.

Unatoč ograničenoj sječi, povećala se u 1990. g., kada

je proizvedeno 91.000 m 3 trupaca i iz toga 42.000 m 3

piljene građe, od koje je 18.000 m 3 izvezeno. Stoga se

može zaključiti:

• Utrostručenje proizvodnje piljene građe u razmaku

od 12 godina, 1978-1990. dovodi do tvorbe stvarne

pilanarske industrije;

• U istom razdoblju dolazi do pada izvoza trupaca,

njihov udio u ukupnom izvezenom volumenu iznosio

je 90% u 1978., dok je 1990. izvezeno samo 1%

trupaca.

Ovoga trenutka ciljevi da se domaća pilanarska industrija

opskrbljuje trupcima su prioritetni:

• Postoji quasi samodostatnost departmana glede potreba

za industrijskim drvetom;

• Podstiče se izvoz piljene građe i drva za daljnju preradu

prema destinacijama Francuskih Antilles i metropoli.

Da bi se postigli ti ciljevi, potrebno je podsticati:

• Stvaranje sektora finalne prerade drveta koji bi bio

dobro struktuiran;

• Razvoj proizvodnje drvenih kuća;

• Studij konstrukcije i optimalne valorizacije drva

uvođenjem u Gijanu novih materijala kao što su reciklirano

drvo, lijepljeno i lamelirano drvo;

• Povišenje kakvoće izrađevina.

Slika 2. Fig. 2. Kretanje proizvodnje trupaca u Guyane-Development of logs in Guyane

175


R.Sabadi: Francuska: SUMI: PRKKOMORSKIH DKPARTMANA Šumarski list br. 3 4. CXX1V (2000). 171-184

Slika 3. Fig. 3. Proizvodnja piljene građe u Guyane - Development of sawnwood production in Guyane

SI. 4. Fig. 4. U pilanama franc. Gijanc 1996. ispiljeno je gotovo

66.000 m 3 trupaca Guiana's sawmills have manufactured

in 1996 almost 66,000 m 3 of logs

(Foto: ONF, Douhéret)

Šume francuske Gijane mogu postati dobrim podsticajem

stvaranju i brzom razvoju višestrukih aktivnosti

istraživanja i oblikovanja te zaštiti i potrajnom

gospodarenju ekosustava tropskih kišnih šuma. Njihovo

stvaranje, uz pomoć lokalnih snaga, uz mobilizaciju

političke volje i financijskih sredstava iz Europe, zadovoljili

bi urgentne potrebe čuvanja okoliša tropskih zemalja.'

Istraživački instituti i škola šumarstva tropskih

kišnih šuma u Kourou, važan je zalog uspjeha i brzih rezultata

u gospodarenju gospodarskih i zaštitnih šuma,

preradi drveta, uporabi drveta u gradnji i ekoturizma.

Šumarska istraživanja u Gijani. Između ostalog,

Nacionalna šumarska služba (ONF) radi od 1966. na

! Douhéret. Jean. 1997.. Guyane Fran aise, Le Pari d'une Gestion

Durable. Arborescens. N° 68, Mai/Juin 1997

eksperimentima započetim 1954. koji je započeo ured

za gospodarenje šumama Gijane glede tehnike i vrsta

za pošumljivanje (20 domaćih vrsta i 20 ispitanih egzotičnih

vrsta). Od 1978. radi se na studijama rekacije šume

poslije eksploatacije različitih intenziteta. Konačno

u 1989/90 ONF osniva dvije eksperimentalne jedinice

po 15.000 ha, kao model za istraživanje prakse individualne

selekcije stabala prije sječe.

Međunarodni centar za istraživanja u poljoprivredi

i razvoju, CIRAD (Centre International de

Recherche sur l'Agriculture et le Développement) ima

Središte za tropsku šumarski tehniku (Centre technique

forestier tropical) smješten u Kourou, sa sljedećim

programima:

• Program uzgajanja šuma (izučavanje šumarskih

biljnih zajednica, proizvodnost, regeneracija, modelizacija;

izučavanje uzgajanja vrsta drveća za preradu),

• Program tehnologije (izučavanje fizičkih i mehaničkih

svojstava drva za preradu; izučavanje ograničenja

glede uporabe; zaštita drveta; promicanje

uporabe drveta u gradnji i izradi namještaja),

• Program zaštite tala (učinci iskorištavanja; učinci

krčenja i uporaba za poljodjelske kulture).

Nacionalni institut za istraživanja u poljodjelstvu

(Institut National de la Recherche Agronomique)

djelatan je u sljedećim znanstveno-praktičnim područjima:

• Ekofiziologija stabla;

• Program izučavanja obogaćenja obešumljenih zona;

• Intenzifikacija poljodjelstva;

• Zaštita i poboljšanje plodnosti tala.

Služba za znanstvena istraživanja i tehniku u razvoju

(Office de la Recherche Scientifique et Technique

pour le Développement) izučava sljedeća područja:

176


R.Sabadi: Francuska: ŠUM F. PREKOMORSKIH DEPARTMANA Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2001)), 171-184

Nacionalni centar za znanstvena istraživanja

• Proučavanje funkcioniranja šumskih ekosustava

4 a long term objective of sustained yield management

Guyane française - Francuska Gijana - ima ukupno površinu

83.400 km 2 , a Republika Hrvatska 56.542 km 2 (Foto: ONF, J. Douhéret)

• Popis i pročavanje flore s aspekta etnologije i fitokemizma

(Centre National de Recherches Scientifiques) bavi se

sljedećim pitanjima:

• Poznavanje entomo-faune u vezi sa šumskim vrstama

• Adaptivni mehanizmi biljaka

• • Sučeljavanje biljaka-kičmenjaka

Proučavanje dinamike tala, erozija padina.

• Ekoetologija kičmenjaka

Nacionalna škola seoskog graditeljstva, voda i • Proces rasta stabla

šuma (Ecole Nationale du Génie Rural des Eaux et des

Forets), koja se bavi sljedećim proučavanjima:

Pasteurov institut, koji se bavi sljedećim pitanjima:

• Botanika i ekologija

• Tradicionalna farkakopeja

• Primijenjena teledetekcija

Sveučilišta (Paris i Montpellier) bave se sljedećim

• Antiparazitarna farmakopeja

Nacionalni muzej povijesti prirode (Muséum

predmetima:

National d'Histoire Naturelle) koji se bavi sljedećim

• Botanika i ekologija

pitanjima:

• Arhitektura stabla

• Životinjska biologija

• Proučavanje lijana i epifita

• Dinamika pučanstva

Francuska Gijana: Izazov potrajnog gospodarenja sumama

French Guiana: Challenge for sustained yield management of forests

Do danas, bez obzira na to što se o potraj nom

gospodarenju tropskim šumama posvećuje velika pozornost

• nepoznato je na koji način se izaziva prirodno pomlađenje

date vrste;

u brojnim deklaracijama i člancima, ono nije • pošto je utvrđena sadašnja prirodna regeneracija,

uopće postalo predmetom eksperimentiranja i nije poznato kako voditi sastojine da ih se sačuva;

istraživanja. Odluka da se u Francuskoj Gijani gospodari

na potrajnoj osnovi, u svrhu proizvodnje drveta,

• nepoznato je kako saditi na progalama ostavljenim

sječom, ni u krugovima ni prugama načinjenim posebno

u tu svrhu;

šume obalnog pojasa ovog prekomorskog departmana

vjerojatno je jedinstven u svijetu u tropima.

• obnova monokultura ili miješanih vrsta osjetljivom

Znanstvena dostignuća i tehnike omogućuju uklanjanje

neodgovarajućeg načina gospodarenja. ON F

je da u postane vrijeme sječe primarne šume najčešće

nerentabilna, a izvodljiva tehnika nije potvrđena.

gospodari šumama Francuske Gijane, koje obuhvaća

oko 90% tog ogromnog departmana (velikog gotovo Ne treba se ovdje dakako buniti, nabrojani rezultati

kao trostruka površina Belgije, ili skoro 50% veće od i problemi nisu ni u kojem slučaju gijanska specifičnost.

Otkada istraživači istražuju, svi su došli do

Hrvatske - točnije: 1,48 puta). 4 Obešumljenje poljoprivrednim

kulturama, glavni neprijatelj većine tropskih

šuma, nije ovdje glavnom brigom (50.000 ha na

8,340.000 ha ukupne površine, koja prilično sporo napreduje).

Nasuprot tomu, uporaba šuma ide godišnje na

10-15.000 ha. Sječa kakva se odvija, nasuprot metropolitanskoj

praksi, nije uzgojnom mjerom, već jednostavna

sječa s ciljem da se opskrbe lokalne pilane trupcima.

Odraz prakse na potrajnost gospodarenja trebao bi

dati prioritet unaprijed, kako bi se za vrijeme i poslije

sječa održala komercijalna vrijednost sastojina i njihova

biodiversifikacija.

Prirodno pomlađenje malo je poznato i loše primjenjivano,

umjetno pomlađivanje nije praktično i

nije rentabilno. Glavni razlozi za to su:

SI. 5. Fig. 5. Očuvanje maksimuma biodiversifikacijc je dugoročni

cilj potrajnog gospodarenja Maintainig biodivesity is

177


R.Sabadi: Francuska: SUMI-: PREKOMORSKIH DhPARTMANA Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 171-1X4

istih zaključaka u većini tropskih šuma u svijetu, posebice

u šumama Južne Amerike. Ovaj posljednji zaključak

sasvim je sigurno naglašeniji u Francuskoj Gijani

od onih u susjednim zemljama (na Gijanskom platou i

u Amazoniji). Ustvari, troškovi regeneracije ondje su

znatno veći, prije svega troškovi uklanjanja primarne

šume i borbe protiv nepoželjnih izbojaka koji su

značajni, što investicije u osnutak takvih sastojina čini

potpuno prohibitivnim.

Prorjede 5 su provedive i imaju utjecaj na rast

preostale sastojin e.

Praktičnost prorjeda provodi se progresivno. Najbolji

način da se to ostvari nije u tome da se posijeku

stabla koja će se uklanjati, čime se izlaže riziku da se

stvore brojne štete i oštećenja (stablo padajući stvara

brojna oštećenja), već da ih se ubija u stojećem stanju

jedno- ili dvostrukim prstenovanjem pri dnu stabla, a

potom se pusti da to drvo tako propadne.

SI. 6. Fig. 6. Pogled iz zraka na planinu

Grand-Matoury u Gijani Aerial

view from the mountain

Grand-Matoury in Guiana

Rapport Annuel 1995, ONF,

str. 42

(Foto: ONF)

Pozitivan učinak prorjeda potvrdili su nizozemski

šumarnici u Surinamu'' od 1978, te Mare Gazel u Gijani

1983. godine. Točnija kvantifikacija učinaka različitih

vrsta proreda na rast sastojine bila je moguća ustanovljenjem

današnjeg pokusnog objekta CIRAD-šume

(prema uputama Paracou-a). Konačno u dva šumarska

pilot objekta ONF-a , Risquetout i Organabo, ispitane

su metode na cjelovitim parcelama, za različite načine

proreda od 1990. godine. Prorede su već provedene na

preko 2.500 ha različitim metodama. Načinjene su probne

plohe za mjerenje rasta sastojina, jedna 1995, druga

1996, a slijedile su daljnje 1997. i 1998. godine.

Potrebno je ustvari mjeriti učinke različitih ispitivanih

metoda, kao i onih koje još nisu ispitivane. Jedini

podaci koji danas postoje su oni iz Surinama (koji su

međutim malo primjenjivi na prilike u Francuskoj Gijani),

i onih iz Paracou, koji odgovaraju jakim i vrlo jakim

sječama (33 do 60 mVha), iza čega slijedi proreda

kojom se uklanja 50 do 80 m' po ha vrsta koje su nepoželjne

prstenovanjem. Na taj je način utvrđen prosječan

prirast poslije toga posječenih najpoželjnijih komercijalnih

vrsta (angélique i gonfolo) od 5 mm u prsnoj visini,

za kategorije >40 cm promjera. Ako bi se takav rezultat

mogao potvrditi, te ako se dopusti sječa tih vrsta

do 50 cm promjera, uz uklanjanje nepoželjnih stabala u

budućnosti, dobio bi se komercijalni volumen u debljinskim

razredima od 40 cm do 60 cm u oko 40 godina. 7

četiri su moguća načina gos­

Pojednostavnjeno,

podarenja:

• tvorba i gospodarenje umjetnim šumama;

• gospodarenje prirodnom regeneracijom uz pomoć

pruga;

• komercijalna uporaba šuma bez popratnih šumskouzgojnih

mjera;

• komercijalna uporaba šuma s popratnim šumskouzgojnim

mjerama.

Prve od dvije mjere treba odbaciti zbog neizvedivosti,

a treću stoga što nije potrajna (potiče progresivno

osiromašenje komercijalnih vrsta šume ). Ne preostaje

dakle nego četvrta metoda, komercijalna uporaba

prirodne šume s popratnim šumsko-uzgojnim zahvatima.

To je način odabran za šume Francuske Gijane od

početka 1980. godine. Da bi se, međutim, krenulo u

primjenu, potrebno je više godina da se uklone mnogobrojne

prepreke.

5 Odnosi s.e na tip proreda kojima je cilj stvaranje boljih svjetlosnih prilika u sastojku (engl. Opening the canopy, thinning).

6 Od 1975. god. nezavisna republika, poznata po bivšem imenu Nizozemska Gijana (gl. grad Paramaribo), također pokrivena velikim dijelom

tropskim kišnim šumama, spada među najveće proizvođače bauxita. Miješano stanovništvo afro-azijatsko-krcolsko, oko 370.000. Od

Franc. Gijane dijeli ju rijeka Maroni.

' Douhćret, Jean, 1997, Guyane fran aise, Le pari d'une gestion durable, Arborescences, No 68/mai/juinl997.

178


R.Sabadi: Francuska: SUME PREKOMORSKIH DEPARTMANA Šumarski list br. 3-4. ('XXIV (2000), 171-184

Prvi program, prva ostvarenja - First programme, first realisations

Gospodari se sa gotovo 400.000 ha šuma. Prva prepreka

odabranom načinu gospodarenja povezana je s

načinom prodaje drveta. Do 1992. pretežiti način uporabe

bio je temeljen na dozvoli iskorištavanja, vrsta

koncesije koja seje odnosila na više tisuća ili desetaka

tisuća ha šuma.

Unatoč odredbama koncesijskih aranžmana, koje

predviđaju "racionalnu" eksploataciju, sa sve boljom

otvorenošću šuma i vodeći računa o regularnom i ispravnom

postupku s posječenim drvetom, eksploatacije

su se u praksi obavljale općenito slijedeći otvaranja šuma

koja je poduzimala ONF, pokatkad i duž sekundarnih

putova koje je načinio koncesionar. Rijetko se dešavalo

daje pokoja dozvola (permis, permit, Erlaubnis,

Lizenz) u potpunosti iskorištena. Nedostatak je u regularnosti

i u odredbama obveza koncesionara, naime

ne zna se točno što i kako valja učiniti, odnosno što nije

dozvoljeno a stoje. To je pridonijelo daje i nadzor nad

ispunjenjem koncesijskog ugovora nepotpun. U takvim

uvjetima nije bilo moguće određivati koje i kakve šumsko-uzgojne

mjere valja primjenjivati i kako.

Postojeće odredbe u ugovorima o koncesijama predviđaju

na sreću sustav sporazumne prodaje po jedinici

proizvoda, usklađenoj s politikom gospodarenja šumskih

masiva. Godine 1992. dolazi do prekretnice uvođenjem

novog načina prodaje kojega su predložili i prihvatili

korisnici šuma-pilanara. Istovremeno su redigirane

prve gospodarske osnove, vrlo pojednostavljene,

koje kao šumu definiraju* utvrđene površine, podijeljene

u odjele i u kojima se planski provodi otvaranje prometnicama.

Valja razlikovati dva tipa ovakvih podijeljenih

šumsko-gospodarskih površina:

• vrsta koja je proizvodna, koja se sastoji od grupe

primarnih šuma i grupe nepotpuno eksploatiranih

šuma otprije;

• vrsta zaštićenih šuma, hotimično ostavljenih neotvorenim

šumskim prometnicama i bez eksploatacije,

namijenjenih stvaranju netaknutih prirodnih šuma,

koje pokrivaju 10-20% ukupnih šumskih površina

obuhvaćenih ovakvim planom gospodarenja i

razasutim na najveći mogući broj različitih biotopa,

koji pak predstavljaju konkretnu šumsku zonu.

Projekt je predvidio do kraja 1998. godine stvaranje

54 ovakve šumsko-gospodarske cjeline, površine

575.000 ha, koja bi trebala osigurati opskrbu pilana

trupcima, ritmom stvarne potrošnje, i to za vrijeme od

oko tridesetak godina. Valja imati na umu da današnje

" Ustvari to su identificirani dijelovi velikih šumskih kompleksa,

koji dobijaju svoje ime i granice, obuhvaćajući svaka po 10.000 ha,

podijeljenih na parcele od oko 200 do 300 ha u kojima se provodi

koherentno otvaranje šumskim prometnicama a koje realizira ONF.

sječe obuhvaćaju oko 65.000 mVgodišnje, uz prosječnu

sječu trupaca 5-6 m 3 po hektaru. 1997. godine godišnja

sječa obavljena je na 393.000 ha, obuhvaćajući 35 naprijed

definiranih šumsko-gospodarskih jedinica.

SI. 7. Fig. 7. Odvijanje eksploatacije šuma u IV. (Sijani The development

of actual exploitation of forests in French Guiana

Arborescens, N° 38/1992, str. 19

U godini 1997. ostala je samo jedna koncesija manja

od 10.000 ha, koja je istekla krajem 1998. Većina

posječenog drveta sada dolazi iz ovako gospodarenih

šuma i prodaje se po jedinici proizvoda, za ukupne parcele

za 5% od ukupne drvne zalihe. Drvo za sječu se ne

doznačuje, propisuje se samo minimalan promjer koji

se smije sječi. Iskorišteno, tj. posječeno i u šumske Sortimente

izrađeno drvo se obrojčuje, potom se kubicira.

Od 1996. za svaku "šumu" se vodi evidencija za svaku

godinu.

Usredotočenje na silvikulturu na dugi rok. Politika

gospodarenja promijenjena je stvaranjem dvije šumske

pilot šume 1989. godine, Risquetout i Organabo u kojima

su oprobane različite silvikulturne metode poslije

sječa. Te su šume prema mogućnostima uredno eksploatirane

(izdanom šumskom dozvolom) za manje od deset

godina. Svake godine je jedna parcela posječena u

svakoj od tih šuma. Cilj je utvrditi djelotvornost uporabljenih

metoda (u smislu prirasta poželjnih vrsta sastojine

koja je preostala) i njihovi troškovi.

Do danas su testirane dvije metode:

• Sječa tipa "čista selekcija", koja se sastoji u utvrđivanju

stabala budućnosti promjera preko 12,5 cm u

njihovu oslobađanju od lij ana, te u prstenovanju

(umrtvljivanju) drveća vrsta koje se smatraju nepoželjnima

ili konkurentnima. Ovakav način prorjede

dovodi do većeg broja umrtvljenih stabala po ha (5

do 10 stabala po ha), sa po 1,4 nv horizontalne površine

vjerojatno preslabim da bi se ostvario željeni

učinak na rast preostale sastojine.

179


R.Sabadi: Francuska: SLIMK PRKK.OMORSK.il I DliPARTMANA Šumarski list br. 3 4, (XXIV (2000), 171-184

• Sječa "miješanog" tipa (kao suprotnost tipu "čiste

selekcije" kao i "sistematičnom " tipu) sastoji se u

utvrđivanju stabala budućnosti promjera većeg od

12,5 cm, zatim u sistematičnom umrtvljivanju uokrug

10 m stabla promjera manjeg od naprijed spomenutog.

Ovaj tip čišćenja dovodi do umrtvljenja

npr. na parceli broj 5 u šumi Risqutout 32 stabla (za

36 stabala određenih za budućnost) za 4 m 2 horizontalne

površine, odnosno oko 18% ukupne površine.

Godine 1997. ispitana je treća metoda izvedena iz

miješanoga tipa, ali mnogo jača, gdje je predviđena sječa

veličine oko 25%. Ustanovljena je probna ploha praćenja

rasta na dijelu površine sječe miješanog tipa u šumi

Risquetout. Sljedila je ista takva na posječenom dijelu

šume Organabo, a treća u 1997-78. Iz mjerenja je

vidljivo da učinak prorjeda na preostalu sastojinu nije

ustanovljiv, osim nakon više godina. Kako god bilo, do

1976. već je izvršena sječa na 2.446 ha u dvije pilot-šume

(Risquetout i Organabo). Godine 1997. ostvarena je

prva prorjeda u uređenoj šumi.

Uvjeti potrajnog gospodarenja.

Trajnost gospodarenja se ne određuje, ona se zaključuje

na dugi rok. Važno je osigurati na samom početku

da su svi uvjeti zadovoljeni, kako bi se izbjegla neugodna

iznenađenja do kojih može doći. Potrebno je stoga

za Gijanu (fran.) dobro procijeniti tehničku izvodljivost,

ali isto tako politiku i financiranje tih operacija.

Izazov zu racionalnu tehniku. S tehničkog stajališta

valja rekapitulirati hipoteze koje su poslužile kao osnova

projekta, utvrditi one koje još nisu verificirane te

ocijeniti da li su one dovoljni poticaju budućnosti. Treba

između ostalog, shvatiti da tehnički poticaj u potpunosti

počiva na pet pretpostavki:

• Dobivanje za eksploataciju komercijalnih vrsta na

dug rok.

Nije li to slučaj, doći će do progresivnog osiromašenja,

koje može dovesti do ekstrema da potpuno nestanu

željene vrste unutar 100 do 200 godina. Ustvari ako

ovoga trenutka nema sigurnosti da će se ovakva regeneracija

i ostvariti, mora se ostaviti dovoljan broj zrelih

sjemenjaka poželjnih vrsta koji moraju ostati na sječini

poslije sječe i umrtvljenja nepoželjnih vrsta (na neki

način intenzivnije čišćenje), pa je vjerojatnost da bi došlo

do prirodne regeneracije u tom slučaju veća. Uostalom,

silvikultura ima kao učinak povećanje relativne

proporcije stabala komercijalnih vrsta na parceli, koje

bi trebale u budućnosti dati prednost pred drugima u

trenutku regeneracije.

• Ubrzan rast buduće sastojinc poslije sječe treba biti

dostatan i održan kroz duže vrijeme, kako bi se u

značajnoj mjeri skratila ophodnja.

Nijedan dokaz danas ne osigurava verifikaciju ove

hipoteze, ali su prvi rezultati s kojima se raspolaže

ohrabrujući. Pokaže li se čak u budućnosti daje ovdje

bilo previše optimizma, potrajnost, ustvari, ne bi bila

dovedena u pitanje. Rizik se sastoji jedino u tome što bi

se usvojila ophodnja od 60 godina (umjesto 40 godina

potvrdi li se hipoteza), uslijed čega bi bilo potrebno

eksploatirati veću površinu primarne šume zbog iste

proizvodnje.

• Ubrzanje prirasta komercijalnih vrsta i njihova konačna

eksploatacija u dobi ranije zrelosti ne smanjuje

osjetno kakvoću drveta.

Može se pomisliti daje bilo moguće dobiti odgovor

i prije od 40 godina o vjerojatnosti ove hipoteze: dobro

usmjerena istraživanja trebaju ustvari omogućiti da se u

šumi pronađu stabla komercijalnih vrsta, koja bi imala

isto tako brzi rast, i ne starija, na kojima bi bilo moguće

ispitati i verificirati tehnološke značajke drveća u pitanju.

Rezultati bi trebali biti približni onima koje bi se

dobilo poslije primjene silvikulturnih mjera opisanih

naprijed.

• Biodiversifikacija treba biti održana.

Ništa nam ovog trenutka ne dopušta da donesemo

hipotezu argumente za ili protiv za ovu hipotezu. Definicija

biodiversifikacije ostaje i dalje fluidnom, čak

kontroverznom, nije čak niti moguće da se uspostavi

nekakav popis kriterija za verifikaciju pri kontroli

eventualne izvedbe. Nije li možda prerano ustrajati na

verifikaciji ovakve potvrde?

Glede gospodarenja šumama u njihovoj ukupnosti,

aktualna administrativna situacija nije u potpunosti povoljna,

budući da gijanske šume nisu u potpunosti zaštićene,

kao stoje to slučaj s metropolitanskim šumama

na koje se primjenjuje Zakon o šumama. Svi dosadašnji

pokušaji i poboljšanja još nisu u potpunosti došli do

točke, kada bi se moglo reći da za provedbu gospodarenja

gijanskim državnim šumama treba biti postignut

administrativno-politički konzensus, kako bi se usvojene

metode gospodarenja i uređivanja čim dosljednije

mogle provesti u svakodnevnoj praksi.

2. LA REUNION 9

Otok Réunion smješten je na 21" južne širine i 55° nom od Madagaskara te s otocima Maurice i Rodrigue

15' istočne dužine (u Saint-Paule), oko 700 km udalje- tvori arhipelag Mascareignes u Indijskom oceanu.

' La Réunion - Richesse de la France, Revue de Tourisme, de l'Économie et des Arts; Édité par C.A.E.L. Jacques Dclmas & Cie, 1956,

Paris et Bordeaux

180


R.Sabadi: branciiska: SUMI I'RIKOMORSKII I DHRARTMANA Šumarski liši br. 3 4, (XXIV (2000). I 71 -1 K4

Prvi posjetitelji koji su ostavili trag u 17. stoljeću, nazivahu

ga otokom Edena, što je značilo zemaljskim rajem,

zbog bujne vegetacije i ugodne klime, ljepote krajobraza,

obilja flore i faune i bogatstvom boja cvijeća.

Prvobitno ime otoku Bourbon dali su Francuzi, kada

su prema zamisli Colberta, ministra kralja Louisa XIV.

osnovali Compagnie des Indes i kada je ta kompanija

1664. odlučila naseliti taj otok, do tada uglavnom nenaseljen.

Otok je međutim bio dobro poznat u Srednjem

vijeku. Za vrijeme prvih velikih putovanja posjećivali

su ga Arapi, potom Portugalci, Nizozemci, Englezi i

konačno Francuzi. Osim u razdoblju od 1810. do 1815.,

kada je otok u vremenu napoleonskih ratova bio pod

upravom Engleske, otok pripada Francuskoj. Danas je

Réunion departmentaliziran dio francuskog teritorija,

svrstan kao Département d'outre-mer." 1 Današnje ime

Réunion dobio je 1793. u vrijeme Francuske revolucije,

adepartmanje od 1946."

Površina otoka iznosi 2 511 km 2 i

ima oko 380 000 stanovnika. Gusta

prenaseljenost razlogom je stalnog

iseljavanja, najviše na otok Madagascar,

koji kao bivši francuski kolonijalni

posjed ima institucionalne i

infrastrukturne pretpostavke koje

olakšavaju takva useljavanja.

Načinom na koji je otok naseljavan

od polovice 17. stoljeća, učinio

je populaciju toliko šarolikom i izmiješanom,

da na ovom otoku, za razliku

od svih drugih kolonijalnih posjeda,

nema tenzija autoktone populacije

i doseljenika.

U potpunosti vulkanskog porijekla,

djelo je stoljetnog djelovanja aktivnog

vulkana, čije su česte erupcije

i provale poznate još prvim moreplovcima

Arapima, koji su krstarili

Indijskim oceanom.

Prema mišljenju geologa 12 , u prvoj fazi razvoja otoka

pojavila se iznad mora jedna vrsta zaokružene i stožaste

protuberance, nastale kao istjecanje žitke mase

koja se postupno hladila i čvrsnula, stvorivši osnovu

starog masiva. To je bilo jezgrom eruptivnih kristalinskih

stijena, uzduž kojih su se infiltrirale bazaltne mase.

Poslije te prevulkanske faze razvoja otoka, slijedi era

vulkana s kraterima. Pretpostavlja se da su se prvobitni

krateri pojavili u blizini današnjeg Piton de Neiges. Tri

kratera bljuvali su užarenu lavu pokrivši tako u potpunosti

stari bazaltni masiv, stvorivši stožac gotovo 4000

m visine, protiv kojeg su se udružile uobičajene elementarne

sile erozije, diluvijalne kiše, vjetar, vrućina,

smanjujući tako njegov prvobitni obujam i visinu. Najviši

vrh je Piton de Neiges (3069 m), potom u istoj skupini

na istoku je vrh Grand Bernard (2896 m) i u istoj

skupini Le Gros Morne (2009 m). Na zapadnom dijelu

otoka je vulkan Piton de la Fournaise (2631 m). Kasnije,

uslijed još neobjašnjenog fenomena velike snage,

uslijed goleme eksplozije stvorene su tri velike raspukline

na razini triju vukanskih tijekova, stvorivši tri velike

duboke doline koje se zovu Cirque de Cilaos na jugu

istočne skupine vulkana, Cirque de Mafate na sjeveru

te Cirque de Salazie na sjeveroistoku. To je, čini se,

bila zadnja manifestacija vulkana u starom masivu.

SI. 8. Fig. 8. Karta Réunina The map of Réunion

Treće geološko razdoblje značajno je po eroziji obilnih

diluvijalnih kiša i stvorenih bujica. One su oblikovale

spomenute doline, a rijeke bogate vodom za zimskih

kiša nose ogromne količine erodiranog materijala

u ocean, stvarajući tako na kilometre široke plaže. To su

sljedeće rijeke: Saint-Etienne, Riviere des Galets, Riviere

de St. Denis, Riviere du Mât, Riviere de l'Est i Riviere

d'Abord, uz dakako brojne manje vodotoke. Na taj

'" Kao što su La Guyane. La Martinique i La Guadaloupc, oba posljednja otoka u Karibima (Antilles) - koji odvajaju Atlantski ocean od

Karibskog mora (la mer des Antilles. Carribcan Sea), sastoji se od Velikih Kariba (Grandes Antilles, s otocima Cuba, Haiti, Jamaica i Porto

Rico) i na istoku i jugu od Malih Kariba (Petites Antilles, koji se dijele na "otoke privjetrine" ("îles du Vent") kamo spadaju francuski posjedi

Martinique i Guadeloupe (Barbados i Dominique u istoj grupi su nezavisni, a Trinidad je, zajedno s Tobago, član britanskog

Commonwealth-a), te Cura ao, nizozemski posjed pri obali Venezuele, a spada u "otoke zavjetrine" (îles sous le Vent).

" L'histoire de la Réunion et ses sources, Y. Pérotin

12 Barassin, .1.. La constitution géologique de la Réunion

181


R.Sabadi: Francuska: ŠUME PREKOMORSKIH DEPARTMANA

je način svekolikim djelovanjem vulkana, erozije, vjetra

i drugih sila stvoren eliptičan oblik otoka, kojemu

duža os teče smjerom zapad-sjeverozapad: istok-jugoistok,

a kraća smjerom sjever-sjeveroistok:jug-jugozapad.

Poljoprivreda i na tropskim proizvodima temeljena

industrija, osnovom je gospodarstva. U prvom redu to

je šećerna trska i proizvodnja šećera te ruma, nakon što

je smanjenjem tražnje i bolestima prestao intenzivan

uzgoj kave. Ni pokušaji uzgoja mirodija nisu ostavili

dubljeg korijena, iako je ondje od kultura moguće naći

svega onoga stoje nekoć bilo osnovom gospodarskog

života. Uzgojem različitih kultura dolazilo je do pravih

valova imigracije, tako da na otoku danas ima svih mogućih

rasa i mješanaca. Otok ima dva različita klimata,

jedan "regija vjetra" (Région du vent) koja pokriva sjeveroistočnu

obalu i "regija zavjetrine" (Région sous-levent)

koja obuhvaća jugoistočnu obalu.

Sume" pokrivaju trećinu površine Reuniona i predstavljaju

glavnu atrakciju otoka. Ona tvori pejzaž koji

svakim korakom plijeni neuobičajenim bogatstvom.

Široki kanjoni, usječene kružne doline, široke kao na

Cilaos-u i Mafatte, ili brzaci kišnih rijeka, protezanje

pustinje visokih središnjih i vulkanskih visoravni, nezaboravni

su spektakli.

Sume otoka Reuniona prošle su sličan put kao i pučanstvo.

Doseljenici su krčili šume i donosili iz svih

krajeva svijeta druge vrste, bez ikakvoga reda i poštovanja

nekakvih tisućljetnih bioloških ravnoteža. Neke

od vrsta, unešenih sasvim slučajno, razvile su se začuđujuće

dobro, najčešće na račun autoktonih vrsta. Za

ove potonje jedva se i zna, koliko je promjena šumska

vegetacija doživjela u 3 Vi stoljeća, otkad je počelo naseljavanje.

Danas se šuma nalazi većinom u zonama visokih brda

koja su teško dostupna. Ondje su sačuvane dvije

glavne grupe, jedna na zapadu, u okrugu od oko 12 km

udaljenom od Piton des Neiges, druga na istoku,

tvoreći prsten oko Piton de la Fournaise. Prva je veća,

ali je isprekidana reljefom i ljudskom intervencijom u

kružnim visoravnima, dok je druga, osim pustinjske

zone otoka, ostala neprekinuta. Te se dvije mase

susreću na sedlu doline des Cafres.

Izvan tih masiva, drvenasta vegetacija općenito pokriva

padine jaruga i kanjona sve do obalnog pojasa,

najviše na strani privjetrine, dok je strana zavjetrine

šumom rjeđa poradi pretjeranih sječa i krčenja.

Šumarski list br. i 4. CXX1V (2000). I7I-IX4

Konačno, bez obzira stoje njezina rasprostranjenost

vrlo ograničena, postoji i šuma ravnice.

Šume otoka Reuniona botanički su vrlo različite.

Moguće je razlikovati četiri tipa sastojina:

• Primarna šuma obojanih vrsta drveća pokriva u regiji

Saint-Philippe neprekint masiv, koji se potom

dijeli u druge rasijane krpice: padine visoravni, kosine

jaruga. Od morske razine ona se može penjati

do visine 1.200 m, no ne postiže lijep razvoj po kakvoći

iznad 800 m. Ova kompleksna formacija karakterizirana

je suživotom velikog broja vrsta i

njihovom neregularnom raspodjelom. Neke su bez

gospodarskog značenja, druge pak imaju veliku vrijednost.

14 Sredina je vlažna i teško propušta svjetlo.

Rast je polagan, stabla nisu vitka.

• Visinski tamarin" (Tamarin des hauts) ima drvo ružičaste

boje mesa i posebno je lijepo, na visinama

1.200 do 2.000 m u dijelovima zaštićenih od pasatnih

vjetrova.

• Formacije polušume igraju ustvari zaštitnu ulogu,

sastoje se od obilja vrsta, većinom drvenastih, ali

uglavnom ne drveća u klasičnom smislu. U kišnim

predjelima na strani vjetra, gdje precipitacije godišnje

prelaze 4 m, između 1.200 i 2.000 m, rastu drvenaste

paprati i palme. Glede degradiranih formacija,

njihov raspored je vrlo nepravilan i posljedica

je pogrešaka počinjenih posvuda krčenjem prvobitnih

šuma. Mnoge biljke koje ulaze u takve kompozicije

stranog su porijekla, unesene velikim dijelom

i proširene otokom, kao stoje slučaj s goyavier

SI. 9. Fig. 9. Donja etaža šume u Bébour, La Réunion Understory

of forest at Bébour. La Réunion

Rapport Annuel 1996. ONF, str. 44

(Foto:ONF)

11 Les forets de la Réunion, Paul Benda

4 Natte, benjoin (balzamovo drvo), bois noir des hauts, corce blanc, ce >r blanc, tan rouge, tacamaca de bas, itd.

ls Tamarindus indica, fam. Lcguminosac, subfam. Caesaipinoidae, vel iko drvo listača, sjemenke se dodaju kao začin umacima.

182


R.Sabadi: Francuska: ŠUME PREKOMORSKIH DEPARTMANA Šumarski liši br. 3 4, CXXIV(20()0), 171-1X4

(Myrtaceae -jestiv plod goyava), corbeille d'or (ili

C. d'argent) (rod Alyssum), vigne marron i longosa.

• Konačno ovamo dolaze umjetna novopošumljenja.

Velikim dijelom, najnovijeg porijekla, ona su karakterizirana

velikim brojem posađenih vrsta i disperzijom

parcela. Osim javnih posjeda l'Etang-Salé i

visoravni Cafres, površine pojedinih vlasnika rijetko

prelaze desetak ha. Prije 1950. opće prihvaćena

praksa bila je pošumljivanje monokulturama filaosa

(u tropskom klimatu) ili akacije (visinski klimat).

Današnje tendencije su više nijansirane, rabi

se velik broj vrsta i mješavine su česte. Sade se eukalipti,

kriptomerije, oleandri i bois noir des bas.

U ukupnosti šume Réuniona, u vlasništvu države su

3, a samo 1 je u privatnim rukama. Važne površine su i

ostaju izvan uporabe, bilo radi strmina, neplodnosti ili

pak radi visina. Zbog teškog reljefa, tla koje se sastoji

od nekonzistentnih bazaltnih podloga, otok je još k tome

izložen ekstremima klime te klasičnog nekontroliranog

obešumljenja, koje je ovdje dostigao svoj paroksizam.

Bujice koje ovdje poprimaju čudesan oblik: klizanje

terena, prekinuće putova, razaranje mostova, zasute

luke, bujicom odnesena sela ili zatrpana nanosima,

banalna su posljedica periodičkih ciklona.

Površine kojima gospodari Nacionalna šumarska

služba (l'Office National des Forets), prema stanju 31.

12. 1998. na otoku Réunion sastavljene su od površina

kako je to prikazano u tablici 3.

Gospodarske šume obuhvaćaju međutim samo oko

8.200 ha, s ciljem da se postigne površina u kraćem

Tablica 3. Površine kojima gospodari ONF na Rćunionu, 31. 12. 98.

Table 3. Areas managed by the ONF in Réunion as per 31.12. 98

Šumoposjed - Type of ownership

Površina ha - Area ha

Državne - State owned 2 806

Okružno-državne - Department-State owned 89 742

Regionalne - Regional 790

Okružne - Departments 5 573

Općinske - Communal 323

Javne ustanove (zaštita obalnog pojasa)

482

Public establishments Sea shore area protection

Ukupno - Total 99 716

roku od oko 10.000 ha. Takva šuma raščlanjuje se u četiri

grupe:

• visinski tamarind,

• kriptomerija,

• obojano drvo,

• egzotične vrste velike vrijednosti.

Obavljaju se studije o uređivanju i dovođenju šuma

na razinu gospodarskih, na površini 30.000 ha. Također

je završen plan pošumljivanja 2.330 ha u planinskom

masivu kriptomerijom. Istovremeno se provodi intenzivna

aktivnost studije pejzažnog i florističkog stanja

otoka.

Godišnje sječe bile su 1997. oko 6.000 m\ i to oko

80% kriptomerija, a 20% tamarin, koji su prerađeni dijelom

na licu mjesta ručnim prijenosnim postrojenjem

(tzv. "gruminettes"), a dijelom na dvije pilane (u dobroj

mjeri zastarjele), jedne u La Providence, druge u Cilaosu,

a koje pripadaju proizvodnoj jedinici ONF "Sciages

Bourbon". 1996. godine proizvedeno je 1.652 m ! piljene

grade ( 1.557 m 3 kriptomerije i 95 m 3 tamarina). Go-

SI. 10. Fig. 10. 30-god. plantaža tamarina, šuma "Haut-sous-lcvent",

Réunion * Plantation of tamarins, "llaiitsous-le-vent",

Réunion

Rapport Annuel 1992, ONF, str. 35 Foto: Ph. Schneider

183


R.Sabadi: Francuska: ŠUMI' PREKOMORSKIM DKPARTMANA Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2000). 171-1X4

dinu prije, 1995. izrađeno je 2.079 m 3 piljene građe, namijenjene

domaćem obrtu.

Uzevši u obzir potencijalno povećanje šumskih izvora,

Administrativni savjet ONF (Conseil d'administration

de FONF) odlučio se za izgradnju nove pilane

kapaciteta 20.000 m'/god, u koju svrhu je osnovana odgovarajuća

filijala.

Godine 1997. u šumarstvu bilo je zaposleno (uključivši

spomenute dvije pilane i "gruminettes" na licu

mjesta) ukupno 730 ljudi, od čega 530 kao zaposlenici

ONF, a 200 kao zaposlenici za račun Departmentalne

agencije za investicije (l'Agence Départementale

d'Insertion).

Ciljevi šumarstva na Rćunionu mogu se ukratko

nabrojati:

• Zaštita prirodnog prostora usmjerena je na borbu

protiv biljnih bolesti, revalorizacija i pošumljivanjc,

ali isto tako usmjerenje djelovanja na zaštitu tala i

strmina od erozije, nadzor nad sječama i krčenjem,

te borba protiv šumskih požara (primjena animalnog

izvlačenja). Borba protiv krivolova vodi se u

suradnji s Brigadom prirode (Brigade de la nature).

Otvaranje šumskih površina posjetiteljima s radovima

otvaranja, što se pokazalo potrebnim prilikom

erupcije vulkana Piton de la Fournaise od ožujka do

rujna i 998.

Poboljšanje putne mreže dovršenjem puta Maido

koji će pridonijeti razvoju visokih regija olakšavajući

iskorištavanje šuma i turistički promet.

(Drugi dio članka s literaturom i sažetkom na engleskom

jeziku u sljedećem broju Šumarskog lista).

184


STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 185-195

UDK 630* 524 {Abies alba)

KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JELE U NAŠIM ŠUMAMA?

WHAT IS THE REAL AMOUNT OF FIR STOCKS IN CROATIAN FORESTS?

Mario BOŽIĆ*

SAŽETAK: Prilikom dosadašnjeg uređivanja šuma korištene su pri obračunu

drvnih zaliha razne volumne tablice. Za obračun drvne zalihe jele od

1945. do 1994. godine korištene su najprije Surićeve, zatim Surić-Pranjić, te

na kraju Spirančeve tarife, a Pravilnikom za uređivanje šuma iz 1994. godine

propisano je korištenje lokalnih tarifa.

Autor je u ovome radu uspoređivao do sada korištene tarife te zalihe obračunate

po njima, s lokalnim tarifama i zalihama obračunatim po lokalnim tarifama.

Za istraživanje je odabrao dvije preborne sastojine iz gospodarske

jedinice "Milanov vrh" i dvije sastojine prijelaznih, odnosno nejednoličnih

struktura iz gospodarske jedinice "Crni lug".

Uklapanje Spirančevih tarifa u lokalne tarife je do debljinskog stupnja

52,5 cm dobro, da bi iste nakon toga postale izraženo strmije od lokalnih. Povećanjem

prsnog promjera taje razlika sve izraženija u apsolutnom i postotnom

iznosu. Ukupno odstupanje zalihe obračunate po Spirančevim tarifama u

odnosu na zalihu obračunatu po lokalnim tarifama, ovisi ponajprije o distribuciji

broja stabala. Sto se više stabala nalazi u debljinskim stupnjevima iznad

52,5 cm, i što ih je više u višim debljinskim stupnjevima to će i odstupanje biti

veće. Iz ovoga slijedi daje upitna vrijednost iskazanih zaliha obračunavatih

prema Spirančevim tarifama, posebno u sastojinama i gospodarskim jedinicama

s velikim brojem debelih stabala (sastojinama prijelaznih struktura).

Lokalne tarife istraživanih sastojina se uz pomak od pola bonitetnog razreda

dobro uklapaju u Surić-Pranjić tarifne nizove. Ukupno odstupanje zalihe

obračunate po Surić-Pranjić tarifama u odnosu na zalihu obračunatu prema

lokalnim tarifama, ovisi o uklopljenosti stvarne visinske krivulje u visinsku

krivulju Surić-Pranjić bonitetnog razreda, te razlikama u dvoulaznim tablicama

na temelju kojih je lokalna tarifa načinjena.

K Ij u č n e r ij e č i : jela, volumne tablice, drvna zaliha

Najhitnije informacije o svakoj sastojini sadržane su

u ispunjenim obrascima 0-2 (regularne šume) i 0-3

(preborne šume).

Izmjerom sastojina te obradom prikupljenih podataka

dobivamo informacije na temelju kojih procjenjujemo

stanje neke sastojine te određujemo naše djelovanje

u njoj.

* Mr. sc. Mario Božić, dipl. ing. šum., Šumarski fakultet, Zagreb

UVOD - Introduction

Raspodjela broja stabala po debljinskim stupnjevima,

temeljni je podatak na osnovi kojega obavljamo

obračun ostalih strukturnih pokazatelja, kao što su temeljnica

i drvna zaliha.

Raspodjela broja stabala dobivena je neposrednom

izmjerom, a temeljnica množenjem vrijednosti kružne

plohe jednog stabla određenog debljinskog stupnja s

brojem stabala tog debljinskog stupnja, te obje veličine

predstavljaju (promatrano u trenutku izmjere) stalnu

vrijednost.

185


M. Božić: KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JLLE U NAŠIM ŠUMAMA? Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 1X5-195

Drvnu zalihu pojedinog debljinskog stupnja dobijemo

tako da pomnožimo vrijednost volumena jednog

stabla (iz volumnih tablica) s pripadajućim mu brojem

stabala.

Obračunata zaliha ovisi o tome koje volumne tablice

smo upotrijebili, te nema obilježje stalne vrijednosti, kako

je to rečeno za raspodjelu broja stabala i temeljnicu.

Prema broju ulaza, tablice mogu biti jednoulazne,

dvoulazne, troulazne itd. U našoj praksi najčešće su se

koristile jednoulazne te dvoulazne tablice. U početku

su korištene tablice stranih autora, međutim u međuvremenu

su za većinu gospodarskih vrsta izrađene i tablice

domaćih autora.

Tablice su se u prvo vrijeme konstruirale grafičkim

metodama, da bi se razvojem računala prešlo na računske

metode. Problem kod računske metode predstavlja

odabir matematičkog modela koji treba koristiti pri izjednačavanju

tablica (Kružić 1993a).

Šurićeve tarife iz 1938, njemačke dvoulazne tablice

od Schuberga iz 1891. (Špiranec 1976) te u novije

vrijeme Spirančeve dvoulazne tablice i tarife iz 1976.

su volumne tablice, za jelu, koje su se kod nas najviše

upotrebljavale.

Kod nas su se, osim navedenih Surića i Špiranca,

izradom volumnih tablica za jelu bavili i neki drugi

autori. Zajelove sastojine šumarije Ravna gora izrađuje

Tvrdony (1897) volumne tablice za tri razreda visine.

Emrović (1972) izrađuje tarife za jelu na silikatnoj

podlozi. Pranjić (1965) vrši interpolaciju Surićevih

tarifa sa pet na devet bonitetnih razreda, a 1966. nadopunjuje

Spieckerove tarife iz 1951. godine. Alganove

tarife iz 1901., koje je 1949. korigirao Schaeffer

te ih nazvao "strmim tarifama", a koje su prikladne za

preborne šume i skiofilne vrste drveća Meštrović

1966. prilagođava za automatsko obračunavanje.

Usporedbom volumnih tablica te drvne zalihe dobivene

upotrebom različitih tablica bavilo se kod nas nekoliko

autora. Tako Emrović (1953) na pokusnim

plohama na Kupjačkom Vrhu i Tuškom lazu (jelove šume)

uspoređuje zalihe dobivene upotrebom volumnih

tablica raznih autora, a Špiranec (1976) uspoređuje

Schubergove, Šurićeve i Institutske (Spirančeve) tablice

za jelu. Pranj ić &Lukić (1997) daju usporedbu

volumena sastojina (hrast) obračunatog prema različitim

tarifama, a Kružić (1993b) obračunava drvnu zalihu

(hrast) primjenom različitih tarifa na osnovi srednjeg

plošnog stabla, aritmetički srednjeg stabla i središnjeg

plošnog stabla.

Jedan od osnovnih i najznačajnijih parametara koji

koristimo prilikom uređivanja šuma je svakako drvna

zaliha pojedine sastojine. Prilikom dosadašnjeg uređivanja

šuma korištene su pri računanju drvne zalihe razne

volumne tablice.

Periodičnom izmjerom sastojina dobivamo informacije

o njenom stanju u vrijeme izmjere, a usporedbom

rezultata izmjere kroz vrijeme donosimo zaključak

koliko je naše djelovanje u pojedinoj sastojku bilo

CILJ ISTRAŽIVANJA - Aim of research

dobro ili loše. Upotreba različitih volumnih tablica otežava

tu usporedbu.

Da bi se pokazala razlika između pojedinih volumnih

tablica jele i zaliha obračunatim po njima, bit će u

ovome radu obračunata zaliha jele po tablicama koje su

se u odabranim sastojinama koristile od 1951. do danas,

te lokalnim tarifama propisanim Pravilnikom za uređivanje

šuma iz 1994. godine, a na temelju izmjere iz

1997. godine.

Za istraživanje sam odabrano dvije preborne sastojine

iz gospodarske jedinice "Milanov vrh" i dvije sastojine

prijelaznih, odnosno nejednoličnih struktura iz

gospodarske jedinice "Crni lug". Iz gospodarske jedinice

"Milanov vrh" odabrao sam odsjeke 2b i 13a, a iz

gospodarske jedinice "Crni lug" odsjeke 39c i 61b.

Izmjeru sam izvršio tijekom 1997. godine. U svakoj

sastojini postavio sam 16 ploha kvadratičnog oblika, veličine

0,0578 ha. Plohe sam postavio kao sustavni uzorak,

te ih iskolčavao pomoću poludijagonala od 17 m.

Ukupna površina primjernih ploha svake sastojine

iznosi 0,9248 ha.

MATERIJAL I METODE - Material and methods

Svim stablima na plohama, koja su prešla taksacijsku

granicu, izmjerio sam prsni promjer, a nekima od

njih radi konstrukcije visinskih krivulja i visinu. U svakoj

sastojini izmjereno je oko 90-ak visina. Na osnovi

podataka dobivenih izmjerom prsnih promjera, obavio

sam obračun strukture po broju stabala (svedeno na ha)

po plohama i odsjecima. Računskim izjednačenjem izmjerenih

visina po Mihajlovoj funkciji:

h = b () *e d +1,30

186


VI. Božić: KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JELE U NAŠIM ŠUMAMA'.' Šumarski list hr. 3 4, CXXIV (2000), 1X5-195

konsti-uirao sam visinske krivulje za jelu za svaki odsjek

posebno. Lokalne tarife konstruirao sam na temelju

visinskih krivulja te Špirančevih dvoulaznih tablica

drvnih zaliha za jelu (deblovinu).

Drvnu zalihu jele obračunao sam prema lokalnoj tarifi,

Spirančevom tarifnom nizu iz prošle osnove gos-

podarenja, Špirančevih tarifa na temelju izmjere iz

1997. godine, te Surić-Pranjić tarifnim nizovima.

Odstupanja vrijednosti tarifa i drvnih zaliha izračunao

sam tako da sam razliku volumena po tarifi ili razliku

zalihe podijelio s vrijednošću lokalne tarife ili zalihe

obračunate prema lokalnim tarifama.

Kako sam u ovome radu odlučio testirati volumne

tablice jele, tako sam, iako su klupirana stabla svih vrsta

drveća, mjerio visine te obračunavao drvnu zalihu isključivo

jele.

Na temelju izmjerenih visina, za svaku sam sastojinu

konstruirao visinsku krivulju. Uklapanjem sasto-

REZULTATI ISTRAŽIVANJA - Research results

jinskih visinskih krivulja jele u granice Šurić-Pranjić

bonitetnih razreda (slika 1.) očitao sam (na temelju dominantnog

dijela sastojinc) bonitetni razred kojem jela

u dotičnoj sastojini pripada.

U sastojinama 39c i 61b jela pripada II, a 2b i 13a

II/III. bonitetnom razredu, (slika 1.)

Prsni promjer - Diameter b.h., cm

Slika 1. Sastojinske visinske krivulje obične jele (Abies alba Mill.)

Figure 1. Stand height curves of European fir (Abies alba Mill.)

Tablica 1. Parametri sastojinskih visinskih krivulja obične jele

Table 1. Parameters of the stand heigt curves of European fir

Gosp.jedinica

Management unit Milanov vrh Crni lug

Odsjek - Subcompartment 2b 13a 39c 61b

b 0

43,587 44,248 45,058 47,356

b. 23,551 24,242 23,399 25,135

Za visinske krivulje prebomih sastojina Pranjić

& Lukić (1997) kažu da su one stalnog položaja i

oblika, što bi onda trebalo vrijediti i za lokalnu tarifu.

Prema osnovama iz 1990. godine za odabrane sastojinc

korišteni su sljedeći Špirančevi tarifni nizovi:

odsjek 2b - 158. niz, odsjek 13a - 157. niz, odsjek 39c -

160. niz, odsjek 61b- 159. niz, dok su na temelju podataka

izmjerenih 1997. godine, a na osnovi srednje visine

stabala debljinskih stupnjeva 42,5-52,5 (kako je to

propisano Pravilnikom za uređivanje šuma iz 1985. godine)

odabrani: za odsjeke 2b i 13a - 158. tarifni niz, a

za odsjeke 39c i 61 b - 159. tarifni niz (vidi tablicu 2.)

187


M. Božić: KOLIKA SE STVARNA ZALIHA JELL U NAŠIM SUMAMA? Šumarski list br. 3-4. CXXIV (2000), 1X5-195

Tablica 2. Odabir Špirančcvog tarifnog niza na temelju izmjere iz 1997. godine

Table 2. The selection of Spiranec's tariff series on the basis of measurement in 1997

Tarifni niz

Tariff

series

Granice visina

(deblj. stupnja 47,5 cm)

Height limits

(diameter degree 47.5 cm)

157. 26,5 - 27,6 m

Srednja visina sastojine, te pripadnost nizu

Mean stand heights and the appurtenance to a series

Odsjek - Odsjek -

Subcomp. 13a Subcomp. 39c

Odsjek -

Subcomp. 2b

158. 27,6-28,7 m 27,85 m 27,74 m

Odsjek -

Subcomp. 61b

159. 28,7-29,9 m 28,96 m 29,09 m

160. 29,9-3 1,0 m

Na slikama 2-4 prikazani su međusobni položaji do sada korištenih tarifa.

Prsni promjer - Diameter b.h., cm

Slika 2. Položaj lokalnih tarifa u odnosu na Surić-Pranjić tarife (jela)

Figure 2. Local tariffs in relation to Surić-Pranjić tariffs (fir)

Prsni promjer -Diameter h.lt.. cm

Slika 3. Položaj lokalnih tarifa u odnosu na Špirančeve tarife (jela)

Figure 3. Local tariffs in relation to Spiranec's tariffs (fir)

188


M. Božić: KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JELE U NAŠIM ŠUMAMA'.' Šumarski list hr. 3-4, CXXIV (2000). 1X5-195

Prsni promjer -Diameter h.h., cm

Slika 4. Položaj Surić-Pranjić tarifa u odnosu na Spirančeve tarife (jela)

Figure 4. Surić-Pranjić tariffs in relation to Spiranee's tariffs (fir)

Tarife, drvne zalihe te njihovo postotno odstupanje (po debljinskim stupnjevima) prikazani su u tablicama

od lokalne tarife i zalihe obračunate prema istoj 3-6.

Tablica 3. Odsjek 2b - Usporedba korištenih tarifa te zaliha obračunatih po njima

Table 3. Subcompartment 2b - Comparison of used tariffs and stocks calculated with them

Prsni

promjer

Diametar

b.h.

cm

Broj

stabala

Number

of trees

N

Tarifa, m 3

Management table (tariff), m 3

lokalna

local

Špiranec

15S

Šurić-

Pranjić

II/III

Šurić-

Pranjić

11

Drvna zaliha jele, rrvVha

prema naznačenim tarifama)

Fir growing stock, m7ha

(according to marked tariffs)

lokalna

local

Špiranec

158

Surić-

Pranjić

II/III

Šurić-

Pranjić

Postotno odstupanje

tarifa i drvnih zaliha

Perccntly deviation of

tariffs and growing stocks

Špiranec 158/

lokalna

(local)

Šurić-Pranjić

ll/III/lokalna

(local)

Šurić-Pranjić

ll/lokalna

(local)

12,5 37,8 0,051 0,08 0,06 0,06 1,93 3,03 2,27 2,27 56,86 1 7,65 17,65

17,5 46,5 0,156 0,18 0,15 0,16 7,25 8,37 6,97 7,44 15,38 -3,85 2,56

22,5 32,4 0,333 0,35 0,31 0,33 10,80 11,35 10,06 10,71 5,11 -6,91 -0,90

27,5 22,7 0,583 0,58 0,54 0,58 13,24 13,17 12,26 13,17 -0,51 -7,38 -0,51

32,5 42,2 0,907 0,89 0,85 0,90 38,25 37,53 35,85 37,95 -1,87 -6,28 -0,77

37,5 36,8 1,307 1,28 1,24 1,31 48,05 47,06 45,59 48,16 -2,07 -5,13 0,23

42,5 21,6 1,767 1,76 1,70 1,80 38,21 38,06 36,76 38,93 -0,40 -3,79 1,87

47,5 23,8 2,300 2,33 2,21 2,36 54,71 55,43 52,57 56,14 1,30 -3,91 2,61

52,5 14,1 2,896 3,01 2,81 2,99 40,71 42,31 39,50 42,03 3,94 -2,97 3,25

57,5 7,6 3,554 3,80 3,45 3,68 26,90 28,76 26,11 27,85 6,92 -2,93 3,55

62,5 4,3 4,279 4,69 4,17 4,42 18,51 20,29 18,04 19,12 9,61 -2,55 3,30

67,5 2,2 5,048 5,68 4,90 5,19 10,92 12,28 10,60 11,22 12,52 -2,93 2,81

72,5 2,2 5,883 6,81 5,65 5,98 12,72 14,73 12,22 12,93 15,76 -3,96 1,65

77,5 1,1 6,768 8,04 6,51 6,88 7,32 8,69 7,04 7,44 18,79 -3,81 1,65

82,5 7,696 9,39 7,37 7,80 22,01 -4,24 1,35

87,5 8,741 10,92 8,29 8,77 24,93 -5,16 0,33

92,5 9,873 12,60 9,27 9,87 27,62 -6,11 -0,03

97,5 11,048 14,43 10,30 10,97 30,61 -6,77 -0,71

Ukupno 295,3 329,53 341,07 315,84 335,37 3.50 -4,15 1,77

189


M. Božić: KOLIKA JI- STVARNA ZALIHA JELE U NAŠIM ŠUMAMA'.' Šumarski list hr. 3- 4. CX.XI V (2001)). I 85- 195


M. Božić: KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JELE U NAŠIM ŠUMAMA? Šumarski list br. 3 4.CXMV(2( 185-195


M. Božić: KOLIKA .Hi STVARNA /ALIHA JELE U NAŠIM ŠUMAMA'.' Šumarski list br. 3 4. CXXIV(2000), 185-195

Tablica 6. Odsjek 61b- Usporedba korištenih tarifa te zaliha obračunatih po njima

Table 6. Subcompartment 61b - Comparison of used tariffs and stocks calculated with them

Prsni

promjer

Diamctar

b. h.

cm

Broj

stabala

Number

of trees

N

Tarifa, m'

Management table (tariff), m 5

lokalna

local

Špiranec

159

Šurić-

Pranjić

II

Šurić-

Pranjić

I/II

Drvna zaliha jele, mVha

(prema naznačenim tarifama)

Fir growing stock, mVha

(according to marked tariffs)

lokalna

local

Špiranec

159

Šurić-

Pranjić

II

Šurić-

Pranjić

I/II

Postotno odstupanje

tarifa i drvnih zaliha

Percently deviation of

tariffs and growing stocks

Špiranec 159/

lokalna

(local)

Šurić-Pranjić

II/lokalna

(local)

Šurić-Pranjić

l/II/lokalna

(local)

12,5 9,7 0,049 0,08 0,06 0.07 0,48 0,78 0,58 0,68 63,27 22,45 42,86

17,5 11,9 0,156 0,19 0,16 0,17 1,86 2,26 1,90 2,02 21,79 2,56 8,97

22,5 5,4 0,337 0,36 0,33 0,35 1,82 1,95 1,78 1,89 6,82 -2,08 3,86

27,5 1,1 0,599 0,6 0,58 0,62 0,65 0,65 0,63 0,67 0,17 -3,17 3,51

32,5 4,3 0,942 0,92 0,90 0,96 4,07 3,98 3,89 4,15 -2,34 -4,46 1,91

37,5 3,2 1,358 1,33 1,31 1,40 4,41 4,31 4,25 4,54 -2,06 -3,53 3,09

42,5 8,7 1,854 1,83 1,80 1,91 16,04 15,83 15,57 16,52 -1,29 -2,91 3,02

47,5 11,9 2,425 2,43 2,36 2,51 28,84 28,90 28,07 29,86 0,21 -2,68 3,51

52,5 5,4 3,061 3,15 2,99 3,18 16,55 17,03 16,17 17,19 2,91 -2,32 3,89

57,5 8,7 3,778 3,96 3,68 3,92 32,68 34,26 3 1,83 33,91 4,82 -2,59 3,76

62,5 14,1 4,555 4,9 4,42 4,72 64,03 68,88 62,13 66,35 7,57 -2,96 3,62

67,5 4,3 5,383 5,93 5,19 5,54 23,28 25,65 22,45 23,96 10,16 -3,59 2,92

72,5 8,7 6,293 7,12 5,98 6,44 54,44 61,59 51,73 55,71 13,14 -4,97 2,34

77,5 4,3 7,242 8,39 6,88 7,40 31,32 36,29 29,76 32,01 15,85 -5,00 2,18

82,5 2,2 8,271 9,81 7,80 8,44 17,89 21,22 16,87 18,25 18,61 -5,69 2,04

87,5 U 9,413 11,42 8,77 9,50 10,18 12,35 9,48 10,27 21,32 -6,83 0,92

92,5 10,652 13,17 9,87 10.61 23,64 -7,34 -0,39

97,5 1,1 11,946 15.07 10,97 11,79 12,92 16,30 11.86 12,75 26,15 -8,17 -1,31

Ukupno 106,0 321,45 352,22 308,96 330.74 9,57 -3,88 2,89

RASPRAVA - Discussion

Kako su se u proteklom gospodarenju jelovim šumama

pri obračunu zaliha koristile različite tarife, smatrao

sam potrebitim prikazati njihov međusobni položaj

(slike 2-4.), usporediti ih (tablice 3-6.) te s obzirom na

današnju strukturu sastojina po broju stabala, izračunam

i usporedim drvne zalihe dobivene upotrebom istih

(tablice 3-6.).

Lokalne tarife se uz jedan pomak dosta dobro poklapaju

sa Šurić-Pranjić tarifama (slika 2.). Tako lokalna

tarifa za odsjek 61 b, koji prema uklopljenoj visinskoj

krivulji (slika 1.) pripada II. bonitetnom razredu, najmanje

odstupa od Šurić-Pranjić tarife za I/II. bonitetetni

razred. Na temelju visinske krivulje odsjek 39c je

svrstan u II. bonitetni razred (u dominantnom dijelu sastojinc

visinska krivulja ide donjom granicom II. boniteta),

a na temelju nje izračunata tarifa se najvećim dijelom

nalazi između Šurić-Pranjić tarifa za I/II. odnosno

II. bonitetni razred, iako je ukupno gledano bliža II.

bonitetnom razredu. Odsjeci 2b i 13a pripadaju II/III.

bonitetnom razredu (jela), a njihove tarife (koje se cijelim

rasponom prsnog promjera gotovo preklapaju) su

najbliže Šurić-Pranjić tarifi za II. bonitetni razred.

Uzrok ovog pomaka najbolje se vidi na slici 5., gdje

je uspoređena Šurić-Pranjić tarifa za II/III. bonitetni

razred s tarifom izračunatom pomoću Spirančevih dvoulaznih

tablica uz istu visinsku krivulju.

Tarifa izrađena prema Špirančevim dvoulaznim tablicama

je, uz istu visinsku krivulju, iznad debljinskog

stupnja 62,5 cm strmija od Šurić-Pranjić tarife, radi

čega do naznačenog pomaka i dolazi.

Špirančeve tarife se do, okvirno, debljinskog stupnja

52,5 cm, u svom apsolutnom iznosu ne razlikuju

puno u odnosu na lokalne i Šurićeve tarife, međutim

nakon toga razlika je sve izrazitija, kao što se to uostalom

i vidi iz slika 3. i 4.

Razlog ove "strmosti" Spirančevih tarifa treba tražiti

u visinskoj krivulji na temelju koje je načinjen osnovni

tarifni niz. Na slici 6. usporedio sam visinske krivulje

odsjeka 2b s visinskom krivuljom pripadajućeg im boniteta

te visinskom krivuljom pripadajućeg, Špirančevog

158. tarifnog niza. Visinsku krivulju Špirančevog

158. niza izračunao sam iz dvoulaznih tablica, tako da

sam za iskazani volumen svakog debljinskog stupnja, u

dvoulaznim tablicama očitao visinu.

192


M. Božić: KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JEI.K U NAŠIM SUMAMA? Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 185-195

>

Prsni promjer - Diameter b.h ., cm

Slika 5. Usporedba Šurić-Pranjić tarife za I I/I 11 bonitet s tarifom načinjenom prema

Spirančevim dvoulaznim tablicama uz istu visinsku krivulju

Figure 5. Comparison of the Šurić-Pranjić tariff for the II/III site class with the tariff

made on the basis of Spiranec's two-parametre tables for the same height curve

Prsni promjer - Diameter b.h., cm

Slika 6. Visinske krivulje obične jele

Figure 6. Height curves of European fir

Iz same slike vidljivo je odstupanje te strmost vi- Prema Pravilniku za uređivanje šuma iz 1985.

sinske krivulje Špirančevog 158. niza u odnosu na članku 14., bonitet sastojine (tarifni niz) određivao se u

Šurić-Pranjić, te sastojinsku visinsku krivulju nazna- raznodobnim sastojinama na temelju izmjerenih visina

čenog odsjeka, koje je izrazitije s povećanjem prsnoga 10-20 stabala u pojedinim debljinskim stupnjevima i to

promjera.

za jelu, smreku i ostalu crnogoricuna stablima od 40 do

193


M. Božić: KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JELE U NAŠIM SUMAMA'.' Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2000). 1X5-195

55 cm promjera (debljinski stupnjevi 42,5; 47,5 i 52,5

cm). Iz slike 6. vidimo da se visinske krivulje sastojine

te Špirančevog 158. tarifnog niza u naznačenom intervalu

dijelom preklapaju.

Drvna je zaliha u tablicama 3-6 obračunata prema

lokalnim tarifama, Špirančevim tarifama iz prošle

osnove gospodarenja, Špirančevim tarifama na temelju

izmjere iz 1997. godine, Šurić-Pranjić tarifama koje se

najbolje uklapaju u lokalne tarife te Surić-Pranjić tarifama

za bonitetni razred kojemu sastojine pripadaju.

Vidljiva su apsolutna i postotna odstupanja tarifa u

odnosu na lokalne tarife te zaliha obračunatim njima,

kako ukupno tako i po debljinskim stupnjevima.

Drvne zalihe obračunate prema Surić-Pranjić tarifama

za stvarni bonitetni razred su kako ukupno, tako i cijelim

rasponom promjera niže od zaliha obračunatih po

lokalnim tarifama (uz postotna odstupanja najvećim dijelom

raspona ispod 5%).

Zalihe obračunate primjenom pola bonitetnog razreda

viših tarifa (osim kod sastojine 39c kod koje visinska

krivulja dominantnog dijela sastojine ide donjom

granicom II. boniteta) bliže su zalihama obračunatim

prema lokalnim tarifama od zaliha obračunatih Šurić-

Pranjić tarifama za stvarne bonitetne razrede, a nešto su

više od zaliha obračunatih po lokalnim tarifama. Odstupanja

prema lokalnim tarifama su gotovo cijelim rasponom

ispod 3%, osim u odjelu, odsjeku 39c (5%).

Odstupanja zaliha obračunatih po Špirančevim tarifama,

u odnosu na zalihe obračunate po lokalnim tarifama

postaju izrazitija od okvirno debljinskog stupnja

52,5 cm, te porastom promjera stabla postaju sve izrazitija

kako u relativnom tako i u postotnom iznosu, te za

debljinski stupanj 97,5 cm iznose i preko 30%.

U odsjeku 2b (tablica 3.) najmanje, u ukupnom iznosu,

od drvne zalihe obračunate prema lokalnoj tarifi

odstupa zaliha obračunata prema Šurić-Pranjić tarifi za

II. bonitetni razred (1,77%), nešto veće odstupanje je

dobiveno prema Špirančevom 158. tarifnom nizu

(3,50%), a najveće prema Šurić-Pranjić tarifi za II/III.

(stvarni) bonitetni razred (-4,15%).

U odsjeku 13a (tablica 4.) najmanje, u ukupnom

iznosu, od zalihe obračunate prema lokalnoj tarifi

odstupa zaliha obračunata prema Špirančevom 157. (iz

prošle Osnove gospodarenja) tarifnom nizu (-1,20%),

nešto veće odstupanje je dobiveno prema Šurić-Pranjić

tarifi za II. bonitetni razred (2,16%), još veće prema

Šurić-Pranjić tarifi za II/III. (stvarni) bonitetni razred

(-3,77%), a najveće (3,81%) prema Špirančevom 158.

tarifnom nizu (određenom na temelju izmjere iz 1997.

godine).

Drvna zaliha izračunata prema Šurić-Pranjić tarifi

za II. bonitetni razred koji je ujedno i stvarni bonitet

sastojine, odstupa u ukupnom iznosu u odnosu na

drvnu zalihu obračunatu prema lokalnoj tarifi u odsjeku

39c (tablica 5.) za -2,21%, a prema Šurić-Pranjić tarifi

za I/II. bonitetni razred za 4,75%. Drvna zaliha obračunata

prema Špirančevom 159. tarifnom nizu (izmjera

1997. godine) veća je za 12,71%, a prema Špirančevom

160. tarifnom nizu (iz prošle Osnove gospodarenja) za

17,55% u odnosu na zalihu obračunatu prema lokalnoj

tarifi.

U odsjeku 61b (tablica 6.) najmanje, u ukupnom iznosu,

od zalihe obračunate prema lokalnoj tarifi odstupa

zaliha obračunata prema Šurić-Pranjić tarifi za I/II.

bonitetni razred (2,89%), nešto veće odstupanje dobiveno

je prema Šurić-Pranjić tarifi za II. (stvarni) bonitetni

razred (-3,88%), a najveće prema Špirančevom

159. tarifnom nizu (9,57%).

Velik broj debelih stabala u odsjecima 39c i 61b,

razlog je ovako velikog odstupanja zalihe obračunate

prema Špirančevim tarifama, u odnosu na zalihu obračunatu

prema lokalnim tarifama. Tu do izražaja dolazi

onaj "strmi" dio Špirančevih tarifa koji najviše odstupa

u odnosu na lokalnu tarifu.

ZAKLJUCCI

Na temelju rezultata istraživanja i rasprave donosim

sljedeće zaključke:

1. Prilikom uređivanja jelovih šuma pri obračunu drvne

zalihe od 1945. godine do danas upotrebljavane

su: Šurićeve, Šurić-Pranjić tarife, Špirančeve tarife,

te lokalne tarife konstruirane na temelju izmjerene

visinske krivulje te dvoulaznih tablica.

2. Lokalne tarife istraživanih sastojina se, uz pomak od

pola bonitetnog razreda, dobro uklapaju u Šurić-

Pranjić tarifne nizove.

3. Uklapanje Špirančevih tarifa u lokalne tarife je do

debljinskog stupnja 52,5 cm dobro, da bi Špirančeve

Conclusions

tarife nakon toga postale izraženo strmije od lokalnih.

Povećanjem prsnog promjera ta je razlika

sve izraženija kako u apsolutnom tako i u postotnom

iznosu.

4. Ukupno odstupanje zalihe obračunate po Šurić-Pranjić

tarifama u odnosu na zalihu obračunatu prema

lokalnim tarifama ovisi o uklopljenosti stvarne visinske

krivulje u visinsku krivulju Šurić-Pranjić bonitetnog

razreda, te razlikama u dvoulaznim tablicama

na temelju kojih je lokalna tarifa načinjena.

5. Ukupno odstupanje zalihe obračunate po Špirančevim

tarifama u odnosu na zalihu obračunatu po lokal-

194


M. Božić: KOLIKA JE STVARNA ZALIHA JELE U NAŠIM SUMAMA? Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000), 185-195

nim tarifama ovisi u prvome redu o distribuciji broja

stabala. Sto se više stabala nalazi u debljinskim stupnjevima

iznad 52,5 cm, i što ih je više u višim debljinskim

stupnjevima to će i odstupanje biti veće.

6. Iz 5. zaključka slijedi daje upitna vrijednost iskazanih

zaliha obračunatih prema Špirančevim tarifama,

posebno u sastojinama i gospodarskim jedinicama s

velikim brojem debelih stabala.

Prilikom usporedbe podataka iz Osnova gospodarenja

u kojima su zalihe obračunavate prema navedenim

tablicama, treba o gore navedenom voditi računa

te bi uputnije bilo uspoređivati njihove temeljnice.

LITERATURA - References

Emrović, B., 1953: O izjednačenju pomoću funkcija

koje se logaritmiranjem dadu svesti na linearni

oblik, s naročitim obzirom na upotrebu kod izrade

drvnogromadnih tablica. Glas. šum. pokuse

11: 73-110, Zagreb.

Emrović, B., 1972: Konstrukcijajednoulaznih tablica

- tarifa (Tarife za jelu na silikatnoj podlozi).

Glas. šum. pokuse 16: 123-157, Zagreb.

Kružić, T., 1993a: Izbor regresijskog modela za izjednačenje

drvnogromadnih tablica. Glas. šum.

pokuse 29: 149-198, Zagreb.

Kružić, T, 1993b: Primjena jednoulaznih tablica u

inventarizaciji šuma. Glas. šum. pokuse, posebno

izd. broj 4: 139-146, Zagreb.

Meštro vi ć, Š., 1967: Algan-Schaefferove i Coklove

tarife prilagođene za automatsko obračunavanje,

Šum. list 91 (1-2): 38-47, Zagreb.

Pranjić, A., 1966a: Interpolirane Šurićeve jednoulazne

tablice za jelu-smreku i bukvu. Šum. list 90

(3-4): 185-212, Zagreb.

Pranj ić, A., 1966b: Dopunjene Spieckerove tarife za

jednodobne sastojine. Šum. teh. priručnik: 152-

156, Zagreb.

Pranj ić , A. & Lukić, N., 1997: Izmjera šuma. 405

str., Zagreb.

ŠpiranecM., 1976: Tablice drvnih masa jele i smreke.

Radovi 29, 119 str., Zagreb.

Tvrdony, M., 1897: Kubične skrižaljke za stojeću

prodaju jelovih stabala. Šum. list 21(3): 93-103,

Zagreb.

SUMMARY: Various volume tables have been used in forest management

so far to determine the growing stoek. In calculating the growing stock of fir in

the period 1945 - 1994, the tariffs by the following authors have been used:

Surić, then Surić-Pranjić, and finally Spiranec. The use of local tariffs was

prescribed by the Forest Management Act of 1994.

In this paper, the author compares the tariffs and the stocks calculated with

these tariffs so far with local tariffs and the stocks calculated with them. Two

management units with two stands each were selected for the purpose of research.

The stands in the management unit "Milanov Vrh " have uneven structures

and those in "Crni Lug" have a transitional uneven structures.

Spiranec's tariffs follow local tariffs up to the diameter degree of 52.5 cm,

but after that the former become distinctly steeper than the latter. As breast

diameter increases, the difference becomes more pronounced both in the absolute

and percentage amount. The overall stock deviation calculated with Spiranec's

tariffs in relation to that calculated with local tariffs depends primarily

on the distribution of tree numbers. The more trees in the diameter degree

above 52.5 cm, and the more trees in higher diameter degrees, the greater the

deviation. Consequently, the value of stocks calculated with Spiranec's tariffs

is questionable, particularly in stands and management units with a large

number of thick trees (transitional uneven structures).

The local tariffs of the studied stands fit well into the Surić-Pranjić tariff

series, allowing for the half site class shift. The overall stock deviation calculated

with Surić-Pranjić tariffs in relation to the stocks calculated with local

tariffs depends on the integration of the real height curve into the height curve

of the Surić-Pranjić site class, as well as on the differences in the two-parametre

tables serving as bases for local tariffs.

Key

w o rds : fir, volume tables, growing stock

195


STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS

UDK 630* 907.1 I DDK 55I.4X

Šumarski list br. 3-4, CXXIV (2000), 197-201

REGRESIJE U AKVATORIJU NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA

REGRESSIONS IN THE WATER ZONE OF THE NATIONAL PARK PLITVIČKA JEZERA

Dragutin BÖHM*

STANJE

U okviru ovog napisa osvrnut ću se na problem eutrofikacije

i zamočvarenja Plitvičkih jezera, na osnovni

i najurgentniji problem koji traži hitnu i neodgodivu akciju.

Ovaj je napis pokušaj da se u detaljnijoj razradi, i

uz neke novije spoznaje istakne ova temeljna regresivna

pojava u akvatoriju Plitvičkih jezera, o kojoj je inače

bilo govora u mojem članku objavljenom u Šumarskom

listu br. 3-4/1997. god. pod naslovom "Aktualni problemi

zaštite i očuvanja Plitvičkih jezera".

Kao posljedica dugotrajne erozije zemljišta u izravnoj

i neizravnoj oborinskoj zoni Plitvičkih jezera evidentno

je posljednjih godina ubrzano zatrpavanje akvatorija

naplavljenim ispranim materijalom, osobito na

Prošćanskom jezeru i jezeru Kozjak. Ovaj milenijski i

prirodno uvjetovani regresivni proces, u uravnoteženim

prirodnim uvjetima vrlo je spor i gotovo neprimjetan,

ubrzan u posljednjih tristo godina. Naime, u 17. st.

naseljavajnem stočarskog stanovništva u ovim pustim

krajevima, započinju ogromna krčenja šumskog pokrova

radi osvajanja pašnjačkih i livadnih, i u manjoj mjeri

oraničnih površina. Računa se daje u obje oborinske izvorišne

zone u relativno kratko vrijeme iskrčena gotovo

jedna trećina šuma, većim dijelom u neizravnoj oborinskoj

zoni.

U izravnoj oborinskoj zoni ispiranje, odnosno erozija

površja teče uglavnom oborinskim vodama i vjetrom,

a u neizravnoj zoni trošenjem površja i vertikalnim

ispiranjem putem vode u podzemne tokove i izvorišne

akumulacije Bijele i Crne rijeke i brojnih malih izvora.

Erozija je zahvatila velike krčevine Babinog potoka,

Brezovca i dijela Homoljca, te krčevine uz Bijelu

rijeku, Kremenitu Dragu, Končarev Kraj i Uvalicu. O

intenzitetu tog milenijskog procesa ispiranja svjedoče

na Uvalici i Končarevom Kraju brojne soliterne dolomitske

stijene i zubi, visine i preko 10 metara.

* Dragutin Böhm. dipl. ing.

Zagreb, Trnsko 45 a, tel: 6520-502

Prema ovim ostacima stijena, koje su bile otpornije

na trošenje, moglo bi se zaključiti da su to ostaci barem

još jedne ranije interglacijacije, o čemu bi pravi sud trebali

dati geolozi.

Prema svemu sudeći, glavni transport erodiranog

materijala tekao je Bijelom rijekom i postepeno zatrpavao

jednu raniju i danas nevidljivu jezersku akumulaciju,

koja se protezala od Plitvičkog Ljeskovca i završavala

sedrenom barijerom na početku današnjeg Prošćanskog

jezera. S vremenom je naneseni materijal potpuno

zatrpao ovu dolinu, a sedrena barijera je do pred

nekih stotinu godina čuvala Prošćansko jezero od zatrpavanja.

U to vrijeme seljaci su imali svoje vrtove uz

ovu akumulaciju pa su u vrijeme visokih proljetnih vodostaja

morali štititi ove površine od velikih voda, gradeći

zemljane nasipe koje su učvršćivali koljem, odnosno

prošćem. Pored toga, vjerojatno su povremeno i razbijali

nizvodnu barijeru kako bi smanjili vodostaj. Pred

stotinjak godina počela je šira uporaba sedre kao građevnog

materijala, pa su seljaci prodavali ovaj traženi

građevni materijal diljem Like i susjedne Bosne. Tako

su postepeno snižavali krunu sedrene barijere. Računa

se daje barijera na taj način snižena za 1,5-2 metra.

Prije zatrpavanja ovog ljeskovačkog jezera, Bijela

rijeka je tekla po zapadnoj, a Crna rijeka po istočnoj

strani doline ispod ceste. Kod gradnje pilane u Ljeskovcu

spojena su u jedan tok oba potoka, zbog osiguranja

dovoljne količine vode, pa je tako ojačana Crna rijeka

ili Matica probila dijelom novo korito kroz naplavinu

do utoka u Prošćansko jezero.

U godinama poslije Drugog svjetskog rata izgledalo

je daje akumulacija bivšeg jezera potpuno zatrpana i

preko ostataka nekadašnje sedrene barijere. Tada je započelo

isprva polagano, a kasnije sve brže klizanje nanosa

u Prošćansko jezero. Inače, ova naplavina ili tresava,

ispočetka vrlo mekana, postepeno se u gornjem sloju

isušila, pa je pretvorena u seoski pašnjak.

197


D. Böhm: REGRESIJE U AKVATORUU NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list br. 3 4. C'XXIV(2000), 197-201

Danas je to bogato nalazište jedine naše biljke male

mesožderke rosike ili Drossere rotundifoliae.

U vrijeme mog dolaska na Plitvička jezera 1959. godine

već je postojao desetak metara široki pojas močvarne

vegetacije, a nanos je sezao podalje u Prošćansko

jezero, tada još nevidljiv, ali primjetan na manjim

dubinama na potezu od Napojišta do Samolovskog rta.

Već je onda smanjena cirkulacija vode između Prošćanskog

jezera i Liman drage. Zamočvareni dio bio je mekan,

pa ni stoka nije mogla pasti na tom nanosu.

U mojem članku iz 1997. godine naveo sam vidljive

promjene na Proščanskom jezeru: smanjenu prozirnost

vode, povremenu cvatnju fitoplanktona, kao i početak

javljanja močvarne vegetacije u nekim uvalama na manjim

lokacijama. Završetak Prošćanskog jezera uz Labudovačku

barijeru bio je u to doba potpuno slobodan

od močvarne vegetacije, završetak Prošća pokrivao je

dolomitni pješčani nanos. Na tom prostranom pješčanom

pojasu pastrve su gradile svoja trla ili plitke jamice

u koje su ispuštale ikru u vrijeme mrijesta.

Početkom šezdesetih godina dno Prošćanskog jezera

već je pokrivao deblji sloj finog plodnog mulja, na

kojemu je na plićim položajima i na srednjim dubinama

obilno rastao velelisni i malolisni krocanj (Myriophyllum).

U to su vrijeme ribiči, koji su lovili na Proščanskom

jezeru, izvlačili često duge stabljike kroenja na

svojim udicama.

Maticom naneseni mulj kao i velike količine bukovog

lišča raznosile su struje jezera po čitavoj površini i

taložile ga u sediment. Mulj je postepeno dopro i do same

Labudovačke barijere i kroz razdoblje od dvadeset i

pet godina prekrio raniji pjeskoviti nanos te izbio na površinu

jezera u pojasu širokom od 30 do 50 metara od

jednog do drugog kraja jezera uz Labudovac. Taj je pojas

mulja brzo obrastao tipičnom močvarnom vegetacijom

koju čine brojne vrste, medu ostalim Potamogeton

ili mrijesnjak, trska, razni šaševi, alge i dr.

Kada sam prvi puta nakon Domovinskog rata obilazio

Jezera, primijetio sam na Labudovcu veliku drvenu

konstrukciju na stupovima, koja je služila za prilaz slobodnoj

vodenoj površini, na kojoj su bili privezani, vjerojatno,

turistički čamci. Zamočvareni dio završnog dijela

Prošćanskog jezera danas je izjednačen po visini s

Labudovačkom barijerom, a redovni godišnji biljni otpad

nesmetano putuje, za sada još samo kanalima, u

Ciginovac i Okrugljak i dalje nizvodno prema Kozjaku.

Prilikom ekskurzije Šumarskog društva iz Zagreba

1997. godine, moglo se lako uočiti da modrozelene alge

na brojnim malim pjeskovitim burgetićima vrlo brzo

obrašćuju dno jezeraca. Proces eutrofikacije naglo se

širi na skupinu Srednjih jezera, i pitanje je koliko će

vremena proći do posvemašnje eutrofikacije.

Na jezeru Kozjak zamočvarenje također rapidno napreduje.

Ovo jezero prima dio vode iz potoka Rječice,

koji brojnim izvorima i malim pritokama teče kroz

pretežno bukove šume. Od davnina ovaj potok, pored

velikih količina erodiranog kamenog materijala i zemlje

unosi u jezero i velike količine bukovog listinca. Nanos

se taloži u prostranoj Glibovitoj dragi, pri čemu

krupniji materijal ostaje pretežito istaložen u Dragi, a

sitniji materijal putuje jezerskim strujama po čitavoj

površini, taloži se u brojnim plićim dragama i u sedimentu

jezera. Znatan dio nanosa, odnosno mulja, završava

na krajnjem, suženom dijelu jezera Kozjak, uz jezersku

barijeru.

Nakon Drugog svjetskog rata taj naneseni mulj je

izbio na površinu uz drvene mostove u širini od desetak

metara. Ranih šezdesetih godina zamočvareni pojas

već je iznosio preko trideset metara, a obrasle su ga

brojne močvarne vrste, kao stoje trska, šaševi te osobito

sita (Jiincus). Naravno daje već tada preko završne

barijere voda odnosila redovni godišnji organski otpad

uz veće količine muljevitog nanosa u jezero Milanovac

i dalje u ostala Donja jezera i u Koranu.

Početkom sedamdesetih godina sagrađen je prvi kanalizacijski

cjevovod od hotela preko Velike poljane i

Rapajinke do Kozjačkih mostova. Na tome mjestu ovaj

se cjevovod trebao spojiti sa predviđenim odvodom fekalnih

voda s platoa sela Plitvice, gdje je po prvoj koncepciji

Prostornog plana trebala započeti izgradnja. Od

izgradnje se odustalo, ali se trasa cjevovoda više nije

mijenjala, iako su uvjeti terena omogućavali gravitacijski

cjevovod od hotela do predviđenog ispusta u vrtaču

na Rastovači. Tada se prišlo izgradnji tlačne stanice i

tlačnog cjevovoda, kojim se pomoću crpki fekalni otpad

tlačio na rub kanjona Dojnih jezera i dalje gravitacijom

do ispusta. Ubrzo su započeli problemi, jer bi kod

svakog nestanka električne energije u mreži, crpke prestajale

s radom, a fekalni otpad bi preplavio strojarnicu

i preko preljeva slobodno istjecao u jezero Milanovac.

Slijedili bi popravci elektromotora, zamjena dijelova, a

to je znalo potrajati i nekoliko dana i, da ne duljim, punih

dvadeset godina trajalo je ovakvo stanje.

Koliko je bilo takvih prekida u radu sustava kroz

ovo dugo razdoblje ne znam, ali fekalije su često tekle u

Milanovac tijekom dvadeset godina.

Biljni otpadni materijal zajedno s fekalnim otpadom

putovao je nizvodno i dobrim dijelom završavao na barijerama

Donjih jezera. Ovaj organski otpad zatvarao je

brojne otvore u barijerama i tako doprinosio visokim

vodostajima Donjih jezera u proljeće.

U ljeto 1997. godine obišao sam Donja jezera i na

nekoliko lokaliteta uzeo u šaku busen sa vrha sedrene

barijere. Pri tomu mi je pod prstima zapucketala tanka

staklasta prevlaka najnovijeg sedrenja. Busen je bio

mekan i sastojao se od organske truleži i vrlo neugodno

vonjao. Tako stvorena sedra mogla je izdržati vrlo kratko

vrijeme, jer biju na kraju mehanička snaga vode si-

198


D. Böhm: REGRESIJE U AKVATORUU NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list hr. 3 4. CXXIV (2000), 197-201

gumo razbila i odnijela nizvodno. Sedra naime, ako nije

nastala na tvrdoj kamenoj ili travertinskoj podlozi,

nema nikakve čvrstoće i mora propasti.

Već sam na početku istakao, da taj organski otpad

potječe sa jezera Kozjak, a dijelom i od biljnog materijala

s Donjih jezera.

Utvrdio sam da su barijere silno obrasle vrbom, tako

da se najljepše kaskade i slapovi nisu ni vidjeli, pa sam

apelirao na službene osobe neka podrežu i uklone suvišnu

vrbu, a to se redovito radilo i u ranijim razdobljima.

Moram naglasiti, da je osedravanje Donjih jezera

pod znakom pitanja sve dok se ne osiguraju svi uvjeti za

normalan tok tog biodinamičkog procesa. Zatrpavanje,

zamočvarenje ili drugim riječima starenje jezerskog

sustava započinje na izvorišnom dijelu, gdje su ujedno i

najstarije sedrene naslage. Pri završetku Donjih jezera i

na rijeci Korani nalaze se najmlađe sedrene tvorevine.

Prema tomu, to je područje nizvodnog širenja travertinskog

akvatorija, pa je ponajprije potrebno na tome dijelu

osigurati prirodne, normalne uvjete osedravanja.

PREPORUKE

Regresiju u akvatoriju Plitvičkih jezera koja počinje

erozijom površja i unosom organskog i mineralnog materijala

u vodotokove i jezera, treba pod svaku cijenu

zaustaviti. Suočeni s ovom pojavom, prisjećamo se riječi

prof. Ljubice Brnek-Kostić, koja je davnih šezdesetih

godina izjavila: "Zadaća je suvremene službe

zaštite prirode, da svestrano djeluje protiv pojava

narušavanja prirodnog sklada pa čak i ako su te pojave

prirodno uvjetovane, posebno ako je tijek i intenzitet

nepoželjnih pojava i regresija u prirodi ubrzan

i intenziviran ljudskim djelatnostima". To je

upravo slučaj s pojavom zatrpavanja akvatorija nanosom

sa strane, a u vezi s time i pojavom eutrofikacije

Plitvičkih jezera.

Ne postoje nikakve teoretske ni praktične metode

uklanjanja ove regresije, osim čišćenja jezera i vodotokova

od gomila nanesenog materijala i plodnoga

mulja. Jednako tako iluzorno je prepustiti ovu pojavu

prirodnom tijeku, jer će priroda u ovom slučaju

samo povećavati i ubrzavati ovu pojavu. Preostaje

dakle, metoda mehaničkog čišćenja nanosa, danas

svakako uz primjenu suvremenih uređaja. Poznato je,

da se muljeviti nanos vrlo uspješno čisti i uklanja pomoću

plovećih bagera-refulera, koji imaju svoj vlastiti

pogon, uređaj za usisavanje, uređaj za separaciju izvađenog

mulja od vode, te napokon uređaj za otpremu

mulja do deponija ili utovarnih rampi na kopnu.

Najnoviji uređaji nemaju teglenicu, već se mulj transportira

dvostrukim plastičnim cijevima od kojih vanjska

ima ulogu zračnog jastuka, odnosno nosača unutarnje

transportne cijevi. Prijenos mulja cijevima obavlja

se dakle, površinom vode, do udaljenosti od 1500

metara, a čitav uređaj radi automatski, nečujno i

gotovo neprimjetno, pa se može upotrebljavati i za

vrijeme turističke sezone. Danas već postoje i domaće

konstrukcije uz osiguran servis. Doprema bagera do

jezera obavlja se kamionski, a uređaj se u prijevozu rastavlja

na dva dijela.

Prije svega potrebno je sačiniti operativni plan radova

po prioritetima i lokacijama. Da bi se izradio pouz-

dani plan, prethodno na terenu treba izvršiti mjerenja i

procjene količina nanosa po lokacijama. Danas je to

moguće pouzdano utvrditi pomoću ronilačkih klubova,

koji će to učiniti uz određeni honorar u okviru svojih terenskih

vježbi. Istovremeno, potrebno je utvrditi po

objektima i sastav materijala po krupnoći i porijeklu,

kako bi se mogli predvidjeti odgovarajući usisni uređaji.

Upozoren sam na probleme u svezi s odvozom izvađenog

materijala. To se u pravilu rješava odlaganjem

nanosa u privremene montažne deponije-kontejnere, ili

u slučaju odvoza manjih količina izravnim utovarom u

kamione. Izvađeni mulj dragocjeno je gnojivo, pa se uz

određene dodatke može upotrijebiti u poljoprivrednoj

proizvodnji, ponajprije u proizvodnji krumpira na ličkim

oranicama i velikim poljima. U tom slučaju čitav

posao može po cijeni biti povoljniji.

Pri izradi operativnog plana znanstvenici i stručnjaci

uključeni u ovaj posao moraju odrediti do kojih dubina

će se mulj vaditi. Pretpostavljam da će se prvo ukloniti

vidljivi dio nanosa na zamočvarenim lokalitetima, ali nije

isključeno da će se pokazati potreba zahvata u dubljim

slojevima jezera, jer je nedvojbeno da su dna jezera većinom

pokrivena debljim slojem finog muljevitog plodnog

nanosa, na kojemu raste nekoliko biljnih vrsta, od

kojih u gustim i visokim sklopovima raste krocanj, visok

nekoliko metara, vodeni stolisnik i drugo bilje.

Uklanjanje ovog mulja s većih dubina doći će u

obzir, jer je taj mulj pokretan i stalno putuje nizvodno

prema barijerama.

Zamuljeno dno s gustom i visokom "šumom" Myriophylluma

moglo se vidjeti prošle godine u jednom insertu

dokumentarnog filma, koji je snimljen podvodnom

kamerom na jezerima. Ne znam ime autora, no

pretpostavljam daje snimano na jezeru Kozjak.

Zamočvarenje Plitvica svakako je zabrinjavajuća

pojava koja će zahtijevati hitnu intervenciju nadležnih,

u koju bi bilo dobro uključiti i odgovarajuće međunarodne

institucije zbog financijske podrške. No, valja

naglasiti da i nije sve tako crno, jer se istovremeno na

199


D. Böhm: RI (iRLSIJE U AKVAT0RI.IU NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JLZLRA Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000). 197-201

Slika 1. Matica i Prošćanskojezero

Slika 3. Kaludcrovac kod Šupljare

Slika 2. Kanjon Korane

širokom prostoru izvorišne zone Plitvičkih jezera uočava

naglašena i brza prirodna obnova šuma.

Brojne enklave gotovo su zarasle u posljednjih deset

godina, velike krčevine postupno osvaja šuma po

rubovima, a smreka u dolini Bijele rijeke obrašćuje

iskrčene prostore, kuće i okućnice, napuštene nakon

ratnih operacija. Može se tvrditi da je čitava izvorišna

zona zahvaćena spontanom obnovom šumskog

pokrova. Zbog toga bit će potrebno, ukoliko to već

nije učinjeno, donijeti i zakonsku odluku o zabrani

ponovnog naseljavanja napuštenih sela, te osigurati

sredstva za isplatu naknada za nekretnine.

S pojavom zamočvarenja koje prijeti katastrofom,

odavno su upoznati znanstveni krugovi i stručna javnost,

a jednako tako i odgovorni državni organi, djelatnici

i institucije. U posljednje vrijeme uključena je u

ovu problematiku Hrvatska Akademija Znanosti i

Umjetnosti.

Ovo zabrinjavajuće stanje ne trpi odlaganja, pa se

stoga nadamo, da će država putem novoosnovanog Ministarstva

za zaštitu okoliša i prostornog uređenja, pokrenuti

akciju za spašavanje Plitvičkih jezera.

200


D. Böhm; RlIiRLSIJH U AKVATORI.IU NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list hr. 3 4.CXXIV (2000), 197-201

SUMMARY: The author gives a detailed explanation of the beginning and

course of ageing of the Plitvice Lakes, a gem of protected nature in the category

of national parks. This area has been listed into the world natural heritage,

run by the UNESCO in Paris.

The Plitvice Lakes are karst lakes on the substrate of dolomite and lime in

the category of travertine terraced lakes with numerous waterfalls and cascades.

They belong to a younger geological period and were formed after the

latest glacial period. However, there are clear indications and proofs that the

oldest travertine formations belong to the period before the penultimate

glacial period.

The ageing of the lakes is the result of long-lasting natural erosion of the

surface and pétrographie substrate. This process has been accelerated by the

activities of the man and particularly by large-scale cutting of natural virgin

forests on karst, whose protective role enabled the formation and evolution of

the lakes, and with whom they created a unique ecological macro-system.

The regressive process is rapidly spreading from the beginning to the end

of the water zone and represents an invaluable loss in both Europan and world

standards.

Since the end the Second World War, the Plitivice Lakes have been intensively

and ruthlessly exploited by the tourist industry. The overburdened nature,

the misguided building of roads through the very heart of the National

Park, the hotels located in inappropriate places and enormous numbers of

tourists have resulted in a worrying situation. The poor state of the area is further

aggravated by waste water, which threatens the Lower Lakes and the

River Korana.

The author proposes urgent measures to repair the condition, the use of excavator-refueller

and deposit removal. The starting point is the realisation

that the situation cannot be repaired fully, but the ageing process can be mitigated,

that is, postponed for a longer period. With regard to considerable

quantities of deposits, the removal operation will certainly take a long time.

The treatment does not allow any postponement. The authorised government

bodies should embark on the action immediately, and assistance from international

expert institutions is welcome.

201


STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS Šumarski listbr. 3 4, CXXIV(2000), 203-209

UDK 630* 432

BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPLJENJE

FUTURE WILDFIRES RELATED TO THE GLOBAL WARMING

Tomislav DIMITROV*

SAŽETAK: Kanada nastavlja s istraživanjima o budućim šumskim požarima

u cirkumpolarnim šumama, u odnosu prema globalnom zatopljenju. Za

razliku od istraživanja B.J. St o c k s a i drugih (/ 996), u kojima se analiziraju

klimatske promjene i odraz na šumske požare, požarne emisije i učinak na atmosferu

primjenom mjesečnih podataka iz četiriju modela opće cirkulacije, u

najnovijim istraživanjima Flanningana i drugih (1998) upotrijebljeni su dnevni

podaci i samo jedan model opće cirkulacije (Canadian General Circulation

Model - GCM). Dnevni podaci upotrijebljeni su prije nego mjesečni, jer se vrijeme

i posljedično ponašanje vatre može dramatično mijenjati tijekom vremenskih

razdoblja mnogo kraćih od mjeseca.

Rezultati simulaeije i povijest požara upozoravaju da utjecaji globalnog

zatopljavanja na sjeverne šume putem šumskih požara mogu biti katastrofalni

i da, suprotno očekivanjima općeg povećanja šumskih požara, može biti i velikih

predjela sjeverne hemisfere sa smanjenom čestinom požara. U ovom će

članku biti preneseni najhitniji dijelovi iz studije Flanningana i drugih: "Budući

šumski požari u cirkumpolarnim šumama u odnosu prema globalnom zatopljenju",

uz prikaz stanja nad područjima Hrvatske i Slovenije iz (prema simulacijama)

priloženih karata, koje će predstavljati uvjete potkraj novog stoljeća

(oko 2100-te).

Ključne riječi : borca l na šuma, klimatski model, povijest požara,

globalna promjena.

Jedni smatraju da će globalno zatopljenje uzrokovati

to da će cirkumpolarne šume biti ireverzibilno

oštećivane šumskim požarima koji se neće moći kontrolirati.

Istina je da su šumski požari i klima intimno

povezani (S wet nam 1993) i daje tijekom prošlosti

požarni režim reagirao na promjene u klimi. Prema simulacijama

s različitim modelima opće cirkulacije

(GCMs), Zemljina će klima biti nekoliko stupnjeva toplija

potkraj ovog stoljeća zbog povećanja atmosferskih

koncentracija aktivnih plinova na zračenje poput

vodene pare, ugljikova dioksida, metana, dušikova dioksida

i klorfluorougljika. Promjena u požarnom režimu

u reakciji na klimatsko zatopljenje mogla bi više utjecati

na dinamiku šuma nego izravni učinci klimatskog

*Dimitrov Tomislav, dipl ing. silvometeorolog

Vladimira Ruždjaka 9c, 10000 Zagreb, Hrvatska

UVOD - Introduction

zatopljenja na šume poput cirkumpolarnih šuma,u kojima

je požar veći poremećaj (Payette 1992). Na temelju

rezultata modela opće cirkulacije (GCM), povećanja

u čestini šumskih poremećaja, uključujući požar,

potvrđuju pretpostavku. Ona mogu uzrokovati promjene

u sastavu šume i ubrzati brzinu reagiranja šumske

vegetacije (Ove rpeck i drugi 1990).

Da bismo razumijeli utjecaj globalnog zatopljenja

na prostorno širenje i intenzitet šumskih požara, potrebno

je verificirati kako su oni reagirali na zatopljenje

u prošlosti. Srednja je temperatura sjeverne hemisfere

tijekom ljeta - požarne sezone - i tijekom godine porasla

od kraja malog ledenog doba (Little Ice Age), otprilike

1850 (Boden i drugi 1990). Međutim u Švedskoj,

temperature su se vratile na vrijednosti iz 1860, pošto

su rasle od 1860 do 1940 ( A 1 e x a n d e r s s o n i

203


f. Dimitrov: BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPLJENJE Šumarski liši br. 3 4, CXXIV (2000), 203-209

Eriksson 1989). Upozorenje o zatopljenju mnogo je

jasnije u Kanadi u kojoj su temperature porasle od

1890, regionalno iznosom od 1.7 °C po stoljeću (statistički

važno u razini od 95% za većinu Kanade -

Gullett i Skinner 1992). Tijekom ovog razdoblja,

kako je dokumentirano, čestina požara je u mnogim

slučajevima opadala. Neka od tih opadanja mogla bi

biti posljedica suzbijanja vatre, iako neki od tih predjela

istraživanja nisu bili pod utjecajem ljudskih aktivnosti.

Empirički rezultati ne slažu se s modelima koji sugeriraju

općenite poraste čestine požara s klimatskim zatopljenjem

(Overpeck i drugi 1990; Anon: 1996).

Neslaganje je posljedica toga što je jedan požar rezultat

kompleksnog niza međudjelovanja, koji uključuju čimbenike

paljenja, uvjete goriva, topografiju i vrijeme,

uključujući temperaturu, relativnu vlažnost, brzinu vjetra

i količinu i čestinu oborina.

Hipoteza autora F 1 a n n i n g a n a i drugih je da je

novije zatopljenje analog budućeg zatopljenja i da budući

šumski požari mogu reagirati poput onih u novijoj

Srednje vrijednosti FWI dobivene iz 1 x C0 2 scenarija

uspoređene su prema srednjim vrijednostima

izračunatim iz opažanja na 29 postaja širom Kanade i

11 švedskih postaja (Harrington i drugi 1983). Srednje

vrijednosti dobivene iz I x C0 2 simulacije prilično su

dobro korelirale s opaženim srednjim vrijednostima

(f=0.66 za Kanadu i 0.70 za Švedsku) i smatra se da su

FWI vrijednosti iz simulacije prilična aproksimacija

novije prošlosti. Slika I. pokazuje odnos 2 x CO, naprepožarnoj

povijesti. Da bismo to provjerili potrebno je

modelirati sadašnje i buduće požarne režime, upotrebljavajući

podatke (izlaze) modela opće cirkulacije

(GCM) i uspoređivati ih s novijim trendovima u čestini

požara prema studijama požarne povijesti tijekom ovog

razdoblja zatopljavanja od sredine 1800. Studija o sjevernim

šumama posebno je važna u onoj klimatskoj

promjeni koja bi vjerojatno najviše utjecala na borealne

šume (Anon: 1996) i sjeverne bi šume bile jedno od

prvih područja na kojemu se mogu otkriti klimatska

promjena i njeni utjecaji.

Prijelazni uvjeti između sadašnjih i budućih simulacija

nisu u ovoj studiji. Mnoga upozorenja prate uporabu

modela opće cirkulacije (GCMs). Razlučivanje je

grubo, parametrizacija kopnenih površina zahtijeva poboljšanja

i aerosoli trebaju biti uključeni u modele.

Ipak, modeli opće cirkulacije (GCMs) daju najbolja

sredstva koja su na raspolaganju da bi se procijenio

utjecaj promjena buduće klime na požarni režim u većemu

mjerilu.

U modeliranju požarnih režima upotrijebljen je već

ustaljen sustav požarne opasnosti. Kanadski sustav požarne

opasnosti upotrebljava temperaturu, relativnu

vlažnost, brzinu vjetra i oborinu kako bi se izračunao

indeks požarnog vremena (Fire Weather Index - FWI),

koji predstavlja intenzitet vatre što se širi. U ovoj je

studiji upotrijebljen također kanadski model opće

cirkulacije (Canadian General Circulation Model -

GCM), kako bi se modelirali sadašnji i budući požarni

režimi, koji će procijeniti učinak klimatske promjene

na požarne režime. Kanadski je model opće cirkulacije

povezani model atmosfera-ocean s mrežnom transformacijom

na razmaku od 3.75° na 3.75" i puni dnevni i

godišnji ciklus. Temperatura, specifična vlaga, oborina

i brzina vjetra dobiveni su svakih 12 sati (0000 i 1200

GMT) za 9 godina (1980-1989) i za simulacije 1 xC0 2

i 2 x C0 2 . Simulacija I x C0 2 rabi (koristi) 330 ppm

C0 2 i aproksimira razdoblje 1960 - 1980, dok 2 x C0 2

MATERIJAL I METODE - Material and Methods

simulacija koristi 660 ppm i mogla bi predstavljati

uvjete koji će biti na kraju stoljeća (2100-te). Uporabljena

je maksimalna dnevna temperatura, relativna

vlažnost dobivena iz specifične vlage, 24-satnu oborinu

i 12-satnu (12-00 GMT) srednju brzinu vjetra, da bi

izračunali komponente kanadskog indeksa požarnog

vremena (FWI) sustava, tijekom požarne sezone (Van

Wagner 1987). Požarna je sezona definirana od 1.

travnja do 30. rujna u Sjevernoj Americi i od 1. svibnja

do 3 1. kolovoza u sjevernoj Europi. Intenzitet vatre koja

se širi (indeks požarnog vremena - FWI) izračunat je

za obje simulacije i uspoređen uzimajući odnos 2 x C0 2

naprema 1 x C0 2 . Uz srednje vrijednosti za 9 godina, u

ovoj su analizi upotrijebljeni i ekstremni maksimumi

FWI. Ekstremi su upotrijebljeni zato što su samo nekoliko

dana s ekstremnim požarnim vremenskim uvjetima

odgovorni za većinu spaljenog područja šumskim

požarima (Flanningan iHarrington 1988).

REZULTATI - Results

Simulacije po modelu opće cirkulacije (GCM) - GCM

Simulations

ma 1 x C0 2 vrijednosti za srednji FWI i maksimalni

FWI za 9 godina simulacije za Sjevernu Ameriku i

Europu. Postoji velik udio regionalne varijacije između

područja gdje FW I opada u scenariju 2 x C0 2 (vrijednosti

ispod 1.00), do područja gdje je FWI jako porastao

u toplijoj klimi. Velik dio istočne Kanade i zapadne

Kanade ima omjere ispod 1.00, upozoravajući daje

FWI opadao usprkos toplijim temperaturama povezanim

sa 2 x C0 2 klimom. Osjetna povećanja u FWI očita

204


T. Dimitrov: BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPLJENJE Šumarski list br. 3-4.CXX1V (2000), 203-209

su za dijelove središnje Sjeverne Amerike. Odnos ekstremnih

maksimalnih vrijednosti za FWI za 9-godišnje

razdoblje pokazuje sličan obrazac, s višim omjerima iznad

središnjih kontinentalnih područja i nižim vrijed-

Za sjevernu Europu slika 1 pokazuje povećane srednje

vrijednosti FW1 nad južnom polovicom Švedske i

ekstremnog jugoistoka Finske za toplije uvjete, dok ostatak

sjeverne Europe pokazuje opale srednje vrijednostima

nad dijelovima istočne Kanade. S druge strane,

povećanja su u maksimalnom FVVI nad dijelovima zapadne

Kanade.

Slika I. Srednji i maksimalni omjeri FWI (2 x C0 2 / 1 x C0 7 ) za Sjevernu Ameriku (a i b) i Europu (e i d).

Fig. 1. Mean and Maximum FWI Ratios (2 x COT / 1 x COi) for North America (a,b) and Europe (e,d).

nosti FVVI. Rezultati za maksimalne vrijednosti FVVI

pokazuju sličan obrazac kada se usporede sa srednjim

FWI, s iznimkom južne Norveške u kojoj se FWI

povećao.

205


Dimitrov: BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPLJENJE Šumarski list br. 3^t, CXXIV (2000). 203-209

Slika 2. pokazuje povećanje ljetnih temperatura

2-6 °C za Sjevernu Ameriku i Europu. Povećanje samo

u temperaturi uzrokovalo bi viši FWI i odatle do

oštrijeg požarnog režima. Međutim, to vrijedi samo

ako sve ostale varijable ostanu nepromijenjene.

FWI je osjetljiv na relativnu vlažnost, brzinu vjetra i

oborinu. Količine oborine, koje su više za neke od regija

za 2 x C0 2 simulaeiju, kada se usporede s 1 x C0 2 ,

mogu eliminirati bilo kakvo povećanje u FWI zbog

povećane temperature. Osim toga,ima područja u kojima

se relativna vlažnost povećava u toplijoj klimi, što

će također pridonijeti opadanju FVVI.

Slika 2. Promjena srednje temperature (2 x C0 2 - I x C0 2 ) za (a) Sjevernu Ameriku i (b) Europu. Omjer oborine

(2 x C0 2 / I x C0 2 ) za (c) Sjevernu Ameriku i (d) Europu.

Fig. 2. Mean Temperature Change (2 x C() 2 - I x C0 2 ) for (a) North America and (b) Europe. Precipitation Ratio

(2 x C0 2 / 1 xC0 2 ) for (c) North America and (d) Europe.

206


f. Dimitrov: BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPLJENJE Šumarski list br. 3 4, CXXIV (2000). 203-209

DISKUSIJA - Discussion

Stocks i drugi (1998)* nedavno su upotrijebili

mjesečne podatke iz četiriju modela opće cirkulacije

(uključujući i kanadski GCM), da bi ispitali klimatsku

promjenu i potencijal šumskih požara u ruskim i kanadskim

sjevernim šumama. Njihovi rezultati pokazuju isti

opći trend u ocjenjivanju mjesečne žestine širom Kanade

i slični su rezultatima iz studije Flanningana i

drugih. Flanningan i drugi vjeruju da su njihovi rezultati

točniji jer su konzistentniji s novijom požarnom poviješću

i jer su upotrebljavani dnevni podaci, čak iako

su upotrebljavali samo jedan model opće cirkulacije.

Ako se režim poremećaja mijenja kako rezultati

Flanningana i drugih sugeriraju, onda bi to moglo

znatno utjecati na bilancu globalnog ugljika. U predjelima

u kojima požari rastu, raspodjela po klasama šumske

starosti uključivat će mlađe sastojine, a povijesna

uloga sjeverne šume, kako opada ugljik, bit će smanjena

(Kurz iApps 1993). Međutim, ondje gdje požarna

čestina opada, krajolik će biti sastavljen od starijih

sastojina, koje će omogućavati da borealne šume nastave

i dalje trajati, kako ugljik opada.

Klimatsko zatopljavanje u Sjevernoj Americi omogućilo

bi mnogim vrstama da se prostiru prema sjeveru

(Solomon 1986; Liu 1990). Mijenjanje požarne

čestine moglo bi ubrzati ili usporiti to gibanje i odrediti

koje će vrste biti favorizirane u novom režimu poremećaja(Suffling

1995).

Teško je.uopćavati utjecaj požarnog režima koji se

mijenja na sastav vegetacije i brzinu promjene vegetacije.

To ovisi o sadašnjem sastavu vegetacije i nastavku

migratornih vrsta koje stoje na raspolaganju i njihovim

međudjelovanjima. Studije iz Europe i Sjeverne Amerike

sugeriraju da povećana požarna čestina ubrzava

promjenu vegetacije (Green 1982; Zandhausser i

Wein 1993). Povećana požarna čestina nad južnim

borealnim šumama u središnjoj Kanadi (kako je simulirano)

bi vjerojatno ubrzale promjenu vegetacije za sadašnje

miješane šume jasikc, topole, breze, smreke i

bora do mozaika jasika/travnjak koji sada graniči s

ovom šumom. Istraživanje na međudjelovanja između

klime poremećaja i vegetacije zahtijeva se, kako bi se

procijenilo budući sastav i strukturu buduće šume. Ta

međudjelovanja mogla bi donijeti vrlo promijenjen

šumski ekosustav, koji bi mogao predstavljati nove sastojine

što nemaju prošlih analoga(M art in 1993).

Dva stajališta regionalne varijacije u FWI upadaju u

oči. Prvo, postoji dramatičan porast u FW1 s klimatskim

promjenama nad središnjom Sjevernom Amerikom.

Drugo, postoje važna područja Sjeverne Amerike

i sjeverne Europe, u kojima je FW1 opao. Vrijedno je

pažnje područje reduciranog FWI nad zapadnim i sjeverozapadnim

dijelovima Kanade, u kojemu su, povijesno,

veliki dijelovi krajolika bili spaljeni.

Drugo je stajalište, da će, prema simulacijama Flanningana

i drugih, opasnost opadati u sjevernim dijelovima

sjeverne Europe, u kojima su tradicionalno šumski

požari bili veliki i česti, dok će požarna opasnost

rasti nad južnom Švedskom u kojoj šumski požari obično

nisu žestoki. Posljedice klimatske promjene na požarni

poremećaj moraju se gledati u prostorno ovisnom

kontekstu.

Drugi čimbenici poput posrednika paljenja, duljine

požarne sezone i politike upravljanja (gospodarenja)

vatrom, mogu imati, uz klimatske promjene, velik utjecaj

na požarni režim. Vjerojatnosti paljenja mogu se

povećati u toplijim dijelovima zbog povećanja izbijanja

gromova iz oblaka na tlo sa zatopljenjem (Price i

Rind 1994). Požarna sezona počet će ranije u proljeće

i produžit će se dulje ujesen (Wotton i Flanningan

1993), a politike upravljanja (gospodarenja) vatrom i

učinkovitost nastavit će se mijenjati. To su sve suosnivački

učinci koji mogu smanjiti ili povećati utjecaj

klime koja se mijenja na požarni režim.

Ovo istraživanje ističe veliku regionalnu varijaciju

u reakciji požarnog režima na klimatsku promjenu, jer

se predjeli reducirane žestine požara mogu naći čak

ondje gdje je nastalo zatopljenje. Ove su simulacije u

općem slaganju sa studijama novije povijesti požara,

koje dokumentiraju opadanje požarne čestine, usprkos

povećanju temperatura, jer promjene u oborinskom režimu

nisu bile sinkrone s temperaturnim promjenama.

Očito je daje režim oborine prevladavajući čimbenik

koji reducira čestinu požara.

Napokon, u područjima znatnog povećanja požarnog

poremećaja rezultati ne moraju biti katastrofalni, u

najmanju ruku i s ekološkoga gledišta, čak na lokacijama

na kojima se vegetacija može mijenjati iz šume u

travnjak. Nakon svega, takve su se promjene događale

prirodno u prošlosti (Ritchie 1983).

Interpretacije simulacija po modelu GCM-a za Hrvatsku i Sloveniju

Interpretation GCM simulations over area of Croatia and Slovenia

Prema preliminarnom godišnjem izvješću Svjetske

meteorološke organizacije (World Meteorological Or-

* Šumarski list br. 9-10/1998: Gorenje globalne biomase - utjecaji

na atmosferu, klimu i biosferu.

ganization - WMO) o globalnoj klimi, godine 1999.

završava najtoplija dekada i minulo stoljeće najtoplije

u posljednjem tisućljeću (vidi priloženi grafikon i reference).

1999-te globalna srednja kombinirana temperatura

zraka nad kopnenom površinom i morske

207


BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPLJENJE Šumarski list br. 3 4. CXXIV (2000). 203-209

TISUĆLJETNE TEMPERATURE

Godina

Izvori podataka:

PD. Joncs, K..R. Briffa and T.J. Osborn, University of East Anglia, UK ; ME. Mann, University of Virginia, USA;

R.S. Bradley, University of Massachusetts, USA ; M.K. Hughes, University of Arizona, USA.

površine, procjenjuje se daje reda 0.3 do 0.4 "C iznad

normale niza 1961-1990, koja će biti peta najtoplija u

140-godišnjem zapisu. Četiri najtoplije godine bile su

1998. (0.58 °C iznad normale), 1997. (+ 0.44), 1995.

(+ 0.38) i 1990. (+ 0.35). Globalne srednje godišnje

temperature na kraju 20. stoljeća gotovo su 0.7 "C iznad

onih na kraju 19. stoljeća.

Na temelju rezultata simulacije globalnog zatopljavanja

prikazanih na kartama autora Flanningana i drugih,

interpolacijom iz slike 1. (c, d) može se zaključiti

da će područja Hrvatske i Slovenije u toplijoj klimi

(2 x C0 2 ) biti pod povećanim srednjim, vrijednostima

FWI od 1.2 i pod povećanim maksimalnim vrijednostima

FW I od 1.4.

Iz slike 2. (b, d) može se iščitati da će promjena (povećanje)

srednje temperature potkraj novog stoljeća

(oko 2100-te) nad Hrvatskom i Slovenijom biti oko

4.5 "C, a omjer oborine 0.8, što znači da će nad ovim

područjima u toplijoj klimi (2 x C0 2 ) pasti 20% manje

oborina nego u klimi 1 xC0 2 .

Koliki je manjak oborina od samo 3% u jednom razdoblju,

može se vidjeti iz izvješća WMO-a. Razdoblje

srpanj 1998. do srpanj 1999. u istočnim dijelovima

SAD bilo je najsuše razdoblje otkako su počela bilježenja

u 1895-oj. Na kraju 1999., razine vode u Velikim jezerima

bile su ispod 80-godišnjeg prosjeka, a za jezera

Michigan i Huron pad u razini vode bio je najveći

otkako su počela bilježenja 1860-te. Zbog suše i vrućine

izbili su brojni šumski požari. Nedostatak oborine

oštetio je žetvu i prisilio uspostavljanje značajnih ograničenja

u uporabi vode.

Klimatska promjena kako je predskazana ovim simulacijama

ozbiljno će utjecati na požarni režim, a time

i na gospodarenje šumskim požarima u obje zemlje.

Povećanja u požarnoj opasnosti (povećanja FVVI vrijednosti)

gotovo sigurno će se odraziti kao povećana

požarna aktivnost. Razinu požarne aktivnosti, koja će

se vjerojatno produljiti oko 30 dana (kako je već diskutirano

u ovom članku) kao i njene rezultate, diktirat će

ekonomije požarnog upravljanja Hrvatske i Slovenije.

LITERATURA - References

Flanningan, M. D., Bergeron, Y., Engelmark, O.,

Wotton, B. M.: 1998, Future wildfire in circumboreal

forests in relation to global warning,

Journal of vegetation Science 9:469-476, Printed

in Sweden.

208


T. Dimim» : BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPUHNJK Šumarski list hr. 3 4. (XXIV (2000). 203-209

Stocks, B. J.: 1996, The Extent and Impact of Forest A 1-G h an em, T.- World Meteorological Organizati-

Fires in Northern Circumpolar Countries, edited on: 16 December 1999, Global temperatures and

by Joel S. Levine, Yols. 1 & 2, the MIT Press, other global highlights (WMO-No. 644), 1211

Cambridge, Mass. & London, England.

Geneva 2, Switzerland

Stocks et al.: 1998, Climate Change and Forest Fire

Potential in Russian and Canadian Boreal

Forests, Climate Change 38:1-13.

SUMMARY: Canada is continuing research on future wildfires in circumpolar

forests related to the global warmirig. In contrast to the research ofB. J.

Stocks and others (1996) in which climatic change and their impact on wildfires,

fire emission and effects on the atmosphere was analyzed by use of

monthly data from four models of the general circulation, in the most recent

research ofFlanningan and others (1998) daily data and just one model of the

general circulation (Canadian General Circulation Model - GCM) were used.

Daily data, rather than monthly data, were used because the weather and,

consequently, fire behavior can change dramatically over time periods much

shorter than a month. The simulation and fire history results suggest that the

impact of global warming on northern forests through forest fires may not be

disastrous and that, contrary to the expectation of an overall increase in forest

fires, there may be large regions of the Northern Hemisphere with a reduced

fire frequency.

In this paper the most essential parts from the study ofFlanningan and

others, titled "Future wildfire in circumboreal forests in relation to global

warming" will be presented together with an insight into the situation over

area of Croatia and Slovenia based on the enclosed maps simulating conditions

by the end of the new century (about A.D. 2100).

Key

wo rds : Boreal forest, Climate model, Fire history, Global change.

209


IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA

ZNAČAJ ŠUMA U KONCEPTU "ODRŽIVOG" GOSPODARENJA VODAMA

Zakonom o vodama (NN 107/1995.), određen je

pravni status voda i vodnog dobra u Hrvatskoj, način i

uvjeti upravljanja vodama (korištenje, zaštita, uređenje

vodotokova i

drugih voda, zaštita

od štetnog

djelovanja voda),

pa i način

organiziranja za

obavljanje poslova

i zadataka

kojima se ostvaruje

upravljanje

vodama. Tim su

zakonom osnovane

"Hrvatske

vode" - pravna

osoba koja upravlja

vodama u

Hrvatskoj. Posebnim

Zakonom

o financiranju

vodnog gospodarstva

(NN

Slika 1. Kupa ide svojim putem

107/1995.), utvrđeni

su i osigurani

izvori

sredstava za financiranje

tih

poslova.

Slika 2. Krka stvara buk

Opće je poznata

činjenica

da se danas u

svijetu govori o

krizi vodne opskrbe,

o regionalnim

nestašicama

vodnih

zaliha, o općoj

globalnoj onečišćenosti

vode

i opadanju kakvoće

pitke vode.

Činjenica je

da je i Program

prostornog uređenja

Republike

Slika 3. Zagađenje-naše djelo

Hrvatske (NN 50/1999.) kojeg je donio Hrvatski državni

sabor, obvezao sve strategije, osnove, programe i

druge planske dokumente, čija je obveza donošenja

propisana zakonima i drugim propisima na usklađenje s

Programom prostornog uređenja. Program je pod točkom

3.3.1. Vodoopskrba u podtočki (3-25), najavio

koncept "održivog" gospodarenja vodama i upravljanja

sustavom vodoopskrbe, s izrazitom pozornošću na

zaštitu izvorišnih zona, kako bi se očuvala kvaliteta

vode. Takvo očuvanje iziskuje značajnije zahvate u

pogledu njene zaštite posebno u zonama izvorišta koja

su najčešće u šumama.

Poseban problem u konceptu "održivog" gospodarenja

vodama u njihovom energetskom korištenju je

pronalaženje

onog modela korištenja

koji osigurava

opstanak

šumskih ekosustava

u blizini

energetskih objekata,

ili pak zahtijeva

podizanje

novih šuma u pogledu

osiguravanja

dugoročnog

korištenja voda

bez negativnih

stresova za okoliš.

Hrvatska je

potpisnica brojnih

međunarodnih

konvencija

Slika 4. Šodcr graba-naše djelo

210


koje se odnose na zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti.

Rijeke i nizinske šume pripadaju ključnim

biotopima, koje treba zaštititi od opasnih postupaka kao

što su: reguliranje vodotokova, izgradnja hidroelektrana,

vađenje šljunka ili jednom riječju, promjene vodnih

odnosa u riječnim dolinama. To istovremeno ne

znači da se valja predati isključivo emotivnoj ekološkoj

ideologiji, već treba znanstveno pristupiti problematici

sa svim potrebnim usporedbama i kvantifikacijama

prema cilju optimalnog rješenja i održivog gospodarenja

vodnim potencijalima.

Činjenica je da su vodni odnosi u nizinskim šumskim

ekosustavima odlučujući za njihov razvoj, kao i to

da su utjecajem čovjeka poremećeni. Stoga je nužno

odlučiti se za takav pristup gospodarenju i upravljanju

vodama, koji će trajno osiguravati odvodnju zabarenih

površina, sprječavanje snižavanja razina podzemnih

voda, smanjenje onečišćenja voda, te osigurati prirodnost

nizinskih šumskih ekosustava i njihovu stabilnost.

Uređenje bujica i zaštita tla od erozije, pošumljavanje

novih površina na kršu u primorskoj Hrvatskoj, izgradnja

protupožarne infrastrukture, nužno postaju zajednički

razvojni planovi u zaštiti okoliša, i nameću interdisciplinarni

pristup planiranju, upravljanju i dopustivom

korištenju kompletnog okoliša. Tako prihvaćena

briga o okolišu, posebno o vodi, razvija se u ekohidrologiju,

hidrobiologiju, hidrokemiju i sustav o tlu, atmosferi

i biljkama. Zaštitu voda treba primjenjivati globalno

i prije svakog zahvata studiozno i odgovorno procijeniti

njegov utjecaj na vodu i ukupni okoliš.

Nedvojben je stalan rast broja, količina i vrsta svih

zagađenja okoliša i posebno voda. Takvom trendu možemo

se suprostavljati samo maksimalnim znanjem i

ulaganjem u zaštitu. Zagađene poplavne vode kontaminiraju

šumska tla, remete i značajno smanjuju njihovu

sposobnost za rast šume i biljne proizvodnje uopće.

Analizom stanja zagađenosti voda u Hrvatskoj lako

ćemo ustanoviti da se pročišćava samo 12 % komunalnih

i industrijskih otpadnih voda, te daje samo 51 %

korisnika voda priključeno na sustav javne odvodnje.

Budemo li slijedili iskustva razvijenog svijeta, usmjeravat

ćemo sustav naplate vodnog doprinosa na teret

velikih zagađivača, stimulirajući ih tako na brzu izgradnju

uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i poboljšanja

tehnologija u proizvodnim procesima.

Voda je isto kao i šuma obnovljivo bogatstvo, a

šumski je ekosustav značajan prirodni pročistač i

"proizvođač" čiste, uskoro nedostatne pitke vode. Šuma

uskladišćuje i pročišćava prosječno godišnje oko

2000 nV vode po 1 ha (G a 11 e r, 1975), to znači da samo

u našem dijelu sliva rijeke Save šuma uskladišti i pročisti

1,32 mlrd m 3 vode godišnje. Sposobnost šume da apsorbira

pojedine vrste teških metala (cink, kadmij, bakar),

ili pak opasna pokretljivost teških metala u zakise-

ljenim tlima ili

tlima gdje je značajno

smanjena

prisutnost organske

tvari, upućuje

na nužnost

trajnog postojanja

šume oko izvorišta

kao prirodnog

zaštitnog

pročistača voda.

Aktualna problematika

sušenja

šuma i propadanja

šumskih

staništa nalaže

hrvatskom šumarstvu

izmjenu

u hijerarhiji gospodarskih

ciljeva

Slika 5. "Voda zvira iz kamena"

s jasnim opredjeljenjem

na sanaciju

i obnovu tih, gospodarski najvrijednijih šuma,

što bitno umanjuje izvore financijskih sredstava za

radove na pošumljavanju novih površina, posebno na

izrazito velikom dijelu krškog područja Hrvatske. Isto

tako bit će nužno za svaki vodnogospodarski odjel na

razini Hrvatske, Šumskogospodarskom osnovom područja

vrlo precizno i isto toliko odgovorno programirati

vodozaštitna područja, nužne površine zaštitnih

šuma u njima, kako bi gospodareći s općekorisnim

funkcijama šuma odgovorno i stručno osigurali utjecaj

na vodni režim i hidroenergetski sustav iz članka 41.

Pravilnika o uređivanju šuma.

Nije li u takvim novim okolnostima nužno mijenjati,

novelirati koncepcije u "održivom" gospodarenju

vodama, te se upitati koliko je racionalno i održivo da

korisnici šuma i šumskog zemljišta ("Hrvatske šume")

izdvajaju novac za slivnu vodnu naknadu (oko 25 mil.

kn/god.), umjesto da taj novac usmjere u podizanje i

očuvanje zaštitnih šuma koje će budućim generacijama

"proizvoditi" pitku vodu.

Mirna Starčević , dipl. ing. biol.

"Hrvatske šume" p.o. Zagreb


VISINSKE KRIVULJE I TARIFNI NIZOVI U JEDNODOBNIM

ŠUMAMA

Na slici br. 1 shematski su prikazane visine dviju jednodobnih

sastojina istog boniteta, a različite starosti.

Iz grafičkog prikaza uočava se sljedeće: Na dijelu visinskih

krivulja gdje se one preklapaju, jedna i druga

sastojina imaju stabla istih promjera a različitih visina.

Starija sastojina za iste promjere ima veće visine nego

mlada sastojina. U jednodobnim šumama ova se pojava

naziva skok ili pomak visinske krivulje. Objašnjenje za

ovu pojavu leži u odnosu prsnog promjera i visine stabla.

Odnos prsnog promjera i visine stabla nije čvrst, na

način da porast prsnog promjera u istoj mjeri ne prati i

porast visine stabala. Poznato je da stablo intenzivno

reagira prsnim promjerom na izmijenjene uvjete sredine

u kojoj raste. Kod povećanog životnog prostora i povećanog

priliva svjetlosti stablo reagira povećanjem

krošnje i prsnog promjera. Visina stabala ne reagira

kao prsni promjer. Visina stabla je stabilnija i nije

podložna naglim promjenama uslijed izmijenjenih

uvjeta rasta. Visina stabla je čvrsto vezana za starost

sastojine.

povoljnim uvjetima s malo svjetla i u skučenom životnom

prostoru, pa su zbog toga imala i mali debljinski

prirast. Promjene prsnih promjera nisu adekvatno pratile

visine stabala. Visina kao stabilan taksaeijski elemenat

bila je u skladu sa starošću sastojine, pa je logično

da su starija stabla bila viša od mladih stabala.

Zbog različitog reagiranja prsnog promjera i visina na

izmijenjene uvjete rasta, došlo je do skoka ili pomaka

visinske krivulje kod jednodobnih sastojina.

Obračun drvne mase stabala vrši se pomoću dvoulaznih

tablica, gdje je jedan ulaz prsni promjer, a drugi

ulaz visina stabla. Da bi se posao racionalizirao, obračun

drvne mase stabla obavlja se pomoću jednoulaznih

tablica ili tarifa. Kod obračuna drvne mase stabala dovoljan

je samo prsni promjer, a visinu stabla zamjenjuju

standardne visinske krivulje.

Na slici br. 2 prikazane su standardne visinske krivulje

za hrast lužnjak od Špiranca. Kod konstrukcije

ovih visinskih krivulja načinjena je pogreška, što se

Slika 1.

Stabla istog prsnog promjera u mladoj sastojini nalaze

se desno od srednjeg sastojinskog stabla, dakle ona

su se razvijala u povoljnim uvjetima sa dosta svjetla i

životnog prostora, pa su zbog toga reagirala povećanim

debljinskim prirastom. U starijoj sastojini stabla istog

promjera, kao i u mlađoj sastojini, nalaze se lijevo od

srednjeg sastojinskog stabla, prema tome rasla su u ne-

Slika 2. Standardne visinske krivulje za hrast lužnjak (Špiranee)

212


prilikom izmjera visina za konstrukciju visinskih krivulja

nije vodilo računa o bonitetu i starosti sastojine.

Izmjerene visine svrstane su u jednu cjelinu, pa se tako

dobije široki snop rasipanja visina. Ovo najbolje potvrđuju

tanki debljinski stupnjevi npr. 12,5 cm. Prema slici

2 najmanja visina u tom debljinskom stupnju iznosi

7,8 metara, a najveća 19,4 metara, što čini razliku od

11,6 metara. Ovako velika razlika u visini stabala kod

12,5 cm, dakle kod mladih stabala, može se objasniti

manjim dijelom utjecajem boniteta, a većim dijelom

razlika u visini stabala dolazi od različite starosti tih

stabala. Prema onome što smo ranije rekli, najniže visine

dolaze od stabala koja su najmlađa, a rasla su u povoljnim

uvjetima sa dosta svijetla i životnog prostora

(deblja od srednjeg sastojinskog stabla), a najveće visine

dolaze od najstarijih stabala, koja su rasla u nepovoljnim

uvjetima s malo svjetla i životnog prostora

(tanja od srednjeg sastojinskog stabla).

Ulaz za određivanje standardne visinske krivulje ili

tarifnog niza je visina srednjih sastojinskih stabala,

zbog toga stoje odnos između prsnog promjera i visine

najstabilniji kod srednjih sastojinskih stabala, jer se

ona razvijaju u istim ili približno istim uvjetima.

Na slici br. 3 prikazanje odnos visinske krivulje sastojine

i standardnih visinskih krivulja. Na prvi pogled

uočava se da sastojinska visinska krivulja ima blaži nagib

od standardnih visinskih krivulja, pa zbog toga presjeca

standardne visinske krivulje. Ova pojava objašnjava

se time, što sastojinska visinska krivulja potječe

od stabala iste ili približno iste starosti, pa zbog toga

nema velike razlike u visini između tankih i debelih

stabala. Kod standardnih visinskih krivulja nije se vodilo

računa o starosti sastojina, pa su razlike između visina

tankih i debelih stabala velike te otuda i strmiji tok

standardnih visinskih krivulja. Zbog ove činjenice dolazilo

je do pogreške u obračunu drvne mase sastojine,

na način da se za tanja stabla od srednjeg sastojinskog

stabla iskazivala manja drvna masa od stvarne, a za stabla

deblja od srednjeg sastojinskog stabla iskazivala se

veća drvna masa od stvarne. Iako su ove dvije pogreške

sa suprotnim predznakom pa se međusobno poništavaju,

ipak je ukupna drvna masa bila veća od

stvarne zbog toga, što se više od dvije trećine ukupne

mase sastojine nalazi u debljinskim stupnjevima debljim

od srednjeg sastojinskog stabla.

Zbog svega stoje naprijed rečeno, pristupilo se novoj

izmjeri visina za konstrukciju standardnih visinskih

krivulja, pri čemu se strogo vodi računa o bonitetu i starosti

sastojina. Prije terenskih radova sastojine se razvrstavaju

u starosne grupe prema bonitetu. Starosne

grupe do kulminacije visinskog prirasta ne bi trebale

biti šire od deset godina, a poslije kulminacije visinskog

prirasta ne šire od dvadeset godina. Kod brzo

Slika 3. Odnos visinske krivulje sastojine i standardnih visinskih

krivulja za hrast lužnjak (Spiranec)

rastućih vrsta s kraćim ophodnjama starosne grupe ne

bi trebale biti veće od pet, odnosno deset godina. Na

ovaj način formirane standardne visinske krivulje bile

bi trajne. Prilikom revizije ili obnove gospodarske osnove

ne bi trebalo više mjeriti visine, jer za određivanje

standardnih visinskih krivulja ili tarifa dovoljan je

bonitet i starost sastojine.

Jednodobne šume u stalnoj su mijeni i neprekidnoj

borbi za svjetlom i životnim prostorom, i u toj borbi tko

posustane, osuđen je na umiranje.

Mr. sc. Martin Krajina

213


BIOLOŠKE MJERE U ZAŠTITI ŠUMA OD POŽARA

U analizi velikih šumskih požara koji se uglavnom

događaju u području eumediteranske klime značajne u

vegetacijskom smislu po klimatogenoj zajednici hrasta

crnike, treba znati da se takvi događaji gotovo nikako

ne mogu kontrolirati kako u samom nastanku, tako i tijekom

samog odvijanja velikog šumskog požara. Tako

dolazimo do zaključka da nemogućnost kontrole ukazuje

na odsutnost kulture. Stoga se problemi ovakvih

dimenzija trebaju rješavati iz polazišta njegovih samih

UVOD

Vegetacijske prilike rizične regije (eumediteran)

kulturoloških korijena, u čemu nam kao primjer može

poslužiti problematika zbrinjavanja otpada, gdje je prva

zadaća spriječiti nastajanje otpada. U dosadašnjem

odnosu prema ovom problemu previše se vremena i

sredstava poklanjalo organizacijskom i tehničkom dijelu

zaštite šuma od požara, zanemarujući vegetacijske

prilike koje su odlučujući čimbenik u razvoju požara

(Utjecaj fitocenoloških prilika na povećanje opožarenc

površine ŠL 7-8/97, S i m i ć ).

Vegetacijske prilike eumediteranske regije koja je u

najvećoj mjeri zahvaćena velikim šumskim požarima

obilježavaju dva značajna parametra; bonitet tla kao

neposredni biotski čimbenik i pravno-imovinski odnosi

kao posredni abiotski čimbenik. Historijski tijek života

čovjeka i njegovo kroćenje prirode i razvoja poljoprivredne

kulture rezultiralo je preklapanjem oblika

vlasništa i boniteta tla. Tako su u pravilu bolji predjeli,

odnosno predjeli s dubljim tlima vezani za privatno

vlasništvo, a siromašnije površine vezane su za državno

vlasništvo. Doba industrijalizacije, odnosno vrto-

glavi razvoj strojeva, nametnuo nam je povećanje obujma

proizvodnje, što se odrazilo na prostor, odnosno na

vegetaciju. Vegetacija ne samo navedene rizične (eumediteran)

regije već i cijelog hrvatskog mediterana,

zbog neprilagodljivog oblika poljoprivredne proizvodnje

poprima oblike prethistorijskog doba. Ti procesi u

ekološkom smislu imaju svoje pozitivne i negativne

strane. Površine slabijeg tla obrasle degradiranom vegetacijom

kao posljedicu nestanka ekstenzivnog stočarstva

doživljavaju svoju obnovu, pa u doglednoj budućnosti

možemo na takvim površinama planirati progresivnu

izmjenu uzgojnih oblika. Može se reći da na

tim površinama svjetska globalizacija industrije i trgovine

utječe pozitivno na zaštitu šumskih površina, dok

s druge strane, napuštena bogata antropogena tla sve

više obuhvaća šuma bijelog bora na podlozi makije kao

dominantan oblik vegetacije u cumediteranu. To sa šumarskih

polazišta nema svoj negativni predznak, jer su

to prvi koraci u podizanju klimatogene zajednice, ali

ako se vežemo uz pretpostavku da se društvo ne može

odreći tih bogatih površina u korist šumarstva, utvrđujemo

da ista ta globalizacija djeluje negativno na poljodjelske

aktivnosti u regiji. Međutim za taj negativan

učinak ne treba kriviti vanjske čimbenike, već krivca

treba tražiti u nama i našoj neprilagodljivosti u praćenju

svjetskih standarda.

Slikal. Primjer kontrolirane šumarske proizvodnje stvaranjem

uvjeta za razvoj crnikovih šuma (Sakanj rat)

Slika 2. Zapušteni poljoprivredni predjeli i spomenici čovjekova

truda

214


UREĐENJE

Za uređenje sveukupnih površina brine se šumarska

odnosno poljoprivredna znanost, tj. za šumske površine

brinu šumari, a za poljoprivredne površine agronomi.

Po logiei stvari granica između ovih grupacija je

određena bonitetom tla, ali je ona određena, kao što

smo već naveli i vlasničkim odnosima. Stoga i pristup

Države prema ovim površinama treba biti različit. Iako

na prvi pogled u Dalmaciji uočavamo velike nepošumljenc

šumske površine, upravo zbog požara njihovo

pošumljavanje u cumediteranu nije šumarski prioritet.

Naime, postoje dosta velike površine zrelih borovih

kultura kod kojih je prijeko potrebno izvršiti izmjenu

uzgojnih, odnosno sastojinskih oblika, što znači da se

zrele borove kulture postupno zamjenjuju klimatogenom

zajednicom hrasta crnike koja je stabilnija i kvalitetnija

biljna zajednica. Na taj se način spriječava propadanje

dosadašnjeg uloženog truda u realizaciji progresivnih

procesa koji su pri kraju i šteta koje su

ogromne kada korak do cilja cijeli trud izgori. Dakle

prioriteti u uređenju šumskih površina su;

1. izmjena sastojinskih oblika u zrelim borovim kulturama,

2. pošumljavanje neobraslih šumskih površina

3. izmjena uzgojnih oblika degradirane klimatogene

zajednice.

Iz ovih točaka vidljivo je da su one ostvarive s onom

infrastrukturom koju sada posjedujemo u okviru Hrvatskih

šuma.

Problematika poljoprivrednih površina je nešto složenija,

ali je organizacijski rješiva. Temeljni uzrok zapuštanja

poljoprivrednih površina je nemogućnost ostvarivanja

zakonitosti ekonomike obujma, odnosno nemogućnost

smanjenja fiksnih troškova u poljoprivred-

PROSTORA

noj proizvodnji. Glavna prepreka tome su Katastar i

Zemljišna knjiga koje djeluju kao dvije potpuno odvojene

stvari, a njihovo povezivanje je gotovo nemoguće

u kratkom roku. Uostalom za takav posao su potrebna i

iznimna novčana sredstva za geodetsku izmjeru Hrvatske.

Zbog toga u ukupnosti nije moguće provoditi

stimulativnu poreznu politiku u smislu okrupnjavanja

poljoprivrednih posjeda s ciljem učinkovite

proizvodnje.

Jedini izlaz je vidljiv u osnivanju Javnog poljoprivrednog

poduzeća. Ovo poduzeće trebalo bi imati

višestruku korisnu ulogu u društvu sličnu fundaciji po

svojim rezultatima, ali svakako popraćeno u ekzaktnim

odnosima s minimalnom pozitivnom nulom poslovanja.

Takav pristup ovom poduzeću opravdale bi zadaće

koje bi ono ispunjavalo. Inicijativu za osnutak ovakvog

poduzeća mogu dati Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva,

Ministarstvo razvitka i obnove, Ministarstvo

zaštite okoliša i prostornog uređenja ili pak Hrvatske

šume, koje bi kroz svoje programe zaštite šuma mogle

u stvarnosti provesti inicijalne programe.

Slika 3. Ljetna svakodnevica

Slika 4. Nakon požara se otkriju kamene podzide

215


JAVNO POLJOPRIVREDNO PODUZEĆE

Osnovni poticaj i pravna podloga za osnivanje

ovakvog poduzeća je zaštita državne imovine. Opće je

poznato i već dokazano da napuštene poljoprivredne

površine predstavljaju najveću opasnost za državne

šumske površine u smislu zaštite šuma od požara. Zbog

toga je potrebno u pravnom smislu otvoriti prostor djelovanja

Javnom poljoprivrednom poduzeću na površini

širine 100 metara od površina u vlasništvu Države.

Tako uređen prostor poljoprivrednom kulturom bila bi

zaštita šumskim površinama u zaštiti od požara. U suprotnom,

svaka šumarska proizvodnja gubi svoj smisao,

jer su iz godine u godinu rezultati šumarske proizvodnje

u područjima zahvaćenim velikim šumskim površinama

višestruko opožareni. Osnivanjem takvog poduzeća

s ciljem uređenja poljoprivrednih površina u

pojasu 100 dužnih metara udaljeno od šumskih površina,

stvorio bi se subjekt, koji bi prije svega djelovao zaštitno,

zatim proizvodno, a mogao bi svoje usluge pružiti

na tržištu u uređenju ostalih poljoprivrednih površina

na ekonomski opravdanoj osnovi. U konačnici bi rad

takvog poduzeća ostvarivao višestruku korist vidljivu

kroz;

1 ) zaštita državnih površina od požara

2) povećanje poljoprivredne proizvodnje

3) povećanje zaposlenosti

4) smanjenje cijena poljoprivrednih proizvoda (maslinova

ulja)

5) zaštita baštine (očuvanje terasastih površina)

6) općekorisne funkcije u turizmu

7) povećanje vitalnosti ljudske populacije.

ZAKLJUČAK

Čovjek je najvažniji ekološki čimbenik. Vraćanjem

čovjeka u prostor ostvaruju se pretpostavke za učinkovito

djelovanje svih ostalih organizacijskih i tehničkih

mjera u zaštiti šuma od požara. Doprinos tomu mogu

dati javna poduzeća za šume i poljoprivredu.

Fotografije i tekst: Ivan Simić dipl. ing. šum.

AKTUALNO

PRILOG POZNAVANJA VRSTE Anoplophora glabripennis Motschulsky -

"ZVIJEZDANO NEBO"

Strizibuba Anoplophora glabripennis Motschulsky

(Coleoptera, Cerambicidae) uvrštena je 1999. godine

u A1 listu Eppo-a (Europian plant protection organization),

tj. listu karantenskih štetočina bilja koja nisu

utvrđena na teritoriju Europe. Iste godine Ministarstvo

poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske, predložilo

je stavljanje ovog kukca u Hrvatsku listu Al.

Europa je alarmirana s događanjima u SAD-u zadnjih

pet godina.

Domovina ove strizibube je daleki istok. U Kini je

važan i poznat štetnik na listopadnom drvu. Prenesen u

Ameriku vrlo se brzo proširio, uzrokovavši velike štete

uz zapanjujuću agresivnost (napada i potpuno zdrava

stabla).

U SAD-u je prvi put registrirana 1996. godine u

Brooklynu i Amityville (New York). Vrlo brzo primijećeni

su rojevi na području Chicaga (1998). Tamo se

ovaj štetnik proširio ambalažnim drvom (npr. palete,

drveni boksovi i si.) iz Kine. Kako su klimatski uvjeti u

SAD-u bili pogodni, a prirodnih neprijatelja nije bilo,

vrsta je vrlo brzo napredovala. Dosad se moralo posjeći

2.500 stabala. Štete se računaju u milijunima dolara.

Pokrenute su mjere karantene i eradikacije. Zasad se

štetnik registrira uz urbana područja i u parkovima, ali

proširivanje nije isključeno.

U Chicagu je uzbuna tako jaka, da su ljudi preko Interneta

zamoljeni da odmah na poseban broj telefona u

posebno organiziran centar javljaju uoče li simptome

napada ovog štetnika. Na taj način brzo se pronalaze

područja i smjer rasprostranjivanja, a zaražena stabla

se markiraju i sijeku tijekom zime.

U Kanadi je uzbuna pokrenuta 1999. godine i vjeruje

se da se kukac proširio u južne dijelove ove države.

Događanja u Sjevernoj Americi te uspoređivanje

uvjeta u srednjoj i južnoj Europi s Kineskim područjem

rasprostranjivanja, navodi nas na zaključak daje nesmetan

i vrlo brz razvoj ovih kukaca moguć u Europi, te

je potencijalno vrlo opasna vrsta. Iako su karantenske

mjere pokrenute, Hrvatska je klimatski u takvom području

i imajući u vidu naše luke, odnosno mjesto prodora,

interesantno je kratko upoznavanje ove vrste.

216


Rasprostranjenost i domaćini:

Prirodno rasprostranjenje ove vrste je u Aziji: Kina,

Japan, Korea, Tajvan.

Polifag je i najčešće dolazi na topolama, javorima,

vrbama, zatim na brijestovima, brezama, kruškama, bagremima,

dudovima i divljem kestenima. U New Yorku

su napadnuti još likvidambar i jasen.

Morfologija i biologija:

Kukac je ugljeno crne boje s nepravilnim bijelim

mrljama na pokrilju.

Zbog takve specifične obojenosti, u Kini ova strizibuba

nosi naziv "zvijezdano nebo".

Veličina tijela je 25 do 35 mm. Ticala su kod mužjaka

obično dvostruko, a kod ženke neznatno duža od tijela

i sastoje se od 11 segmenata.

U svojoj domovini, ovisno o regiji, ova strizibuba

ima jedno - ili dvogodišnji potpun ciklus razvoja. U

SAD-u je zasad registrirana samo jednogodišnja generacija.

Mladi imago napušta drvo u svibnju i može letjeti

stotinjak metara u potrazi za domaćinom. Kukci su aktivni

od sredine ljeta do sredine jeseni. U to vrijeme se

prehranjuju korom grana. Isti izvor hrane koriste u vrijeme

rojenja i odlaganja jaja. Ženka izgrize ovalnu rupicu

u kori, gdje odlaže 5-7 mm veliko jaje. Živi prosječno

40 dana i odlaže oko 25-40 jaja. Prema nekim autorima

sposobna je izleći i do 70 jaja.

Larve su oker - bijele boje, dugačke najviše 50 mm u

zadnjem stadiju, a na protoraksu imaju hitiniziranu smeđu

mrlju. Izlaze iz jaja nakon dva tjedna i prvo se prehranjuju

floemom. Nakon toga izgrizu hodnike u drvo.

To obično rade kroz cijelu zimu. Kukac može prezimiti

u stadiju jajeta, larve ili kukuljice. Kada strizibuba napušta

drvo, ostaje 10-15 mm širok, okrugao hodnik.

Napadnute grane mogu odumrijeti. Stabla fiziološki

oslabe i postaju atraktivna sekundarnim parazitima (gljive

ili kukci). Jak napad obično završava smrću stabla.

Slika 1: Para-tipovi iz Kine, provincija Liaoning, Shenyang;

mužjak lijevo, ženka desno.

Simptomi napada:

Simptomi napada su ovalne udubine u kori promjera pine piljevine na pridanku stabla ili pazuhima grana,

10-15 mm. Često iz takvih udubina teče sok. U kasni- nastale izlaženjem imaga.

jim fazama napada vide se okrugle izlazne rupe pro- Samj 0drasli kukci mogu se naći na svim dijelovima

mjera 10-15 mm. Tada se mogu primijetiti grube naku- stabla.

U Americi se koriste fitosanitarne mjere.

Zaštitne

U Europi se raspravlja o karantenskim mjerama kakve

se provode u SAD-u. One obuhvaćaju svaku zabranu

uvoza ambalažnog drva iz Kine, jasno izuzetak čini

deklarirano nezaražena ambalaža s propisnom svjedodžbom.

Kemijska borba je teška, skupa i često slabog uspjeha,

jer su kuci najosjetljivijih stadija u drvu teško dohvatljivi.

mjere:

Ovo je vrsta o kojoj se u Europi zadnjih godina jako

puno raspravlja. Jasno je da postoji opravdana bojazan

prenašanja ovog kukca na stari kontinent. To bi značilo

u prvom redu velike štete u parkovima ili šumama, velike

zaštitne zahvate i konačno veliku financijsku štetu.

Ostaje nam nada da će sve mjere predostrožnosti dobro

teći ili da ćemo kod prvog pojavljivanja ovog štetnika

biti spremni i pravovremeno reagirati. Ne smije se

zaboraviti da i Hrvatska potencijalno može biti prva

zemlja gdje se Anoplophora može pojaviti.

217


Izvori:

FS-Bulletin 2/99

http://www.cftacia.agr.ca/english/ppc/science/pps/sit98e.html

http://willow.ncfes.umn.edu/beetleattack/attack.htm

http://wilow.ncef.umn.edu/albpestalert

http://www.agr.state.il.us/beetle.html

Zahvala:

Zahvaljujem se ing. Carolus H o 1 z s c h u h (FBVA -

Beč) za primjerke Anoplophora glabripcnnis, koje je

osobno sakupio u provinciji Liaoning, Shenyang -NR

Kina, 1992. godine na topoli.

Milan Pernek, dipl. ing. šum.

(Šumarski institut Jastrebarsko)

LUNJA CRVENKASTA (Milvus

milvus

L.) - PTICA JUBILARNE 2000.GODINE

Od kada Njemački savez za zaštitu prirode (NABU)

iz Bonna, počevši od 1971. godine odabire "pticu godine",

u mnogih od tih ranijih ptica godine opasnost od

istrebljenja je minula, a gustoća naseljenosti stala bilježiti

postupni porast. To se doduše još nije dogodilo s

prošlogodišnjom pticom godine - strnadicom žutovoljkom

{Emberiza citrinellđf ali je na primjer sa sivim ćukom

(Athene noctua L.) ili bijelom rodom (Ciconia ciconia

L.), kojoj je brojnost porasla samo u selu Čigoč

(koje je EURONATUR proglasio "europskim selom

roda") u posljednjih 10 godina za gotovo 20 %.

Pticom jubilarne 2000. godine proglašena je danja

grabljivica lunja crvenkasta (Milvus milvus L.) iz porodice

jastrebova (Aceipitridae). Po nekima to je najsavršcniji

letač od svih grabljivica, koja pretežito, kao osamljena

ptica, stani rubove nizinskih listopadnih šuma do

600 metara nad morem. Iz sebičnih motiva, kako bi lakše

došla do lovine, druži se sa škanjcem mišarom, a čest

je gost kolonija čaplji i vrana. Znana je naime kao slab

lovac koji nerijetko loveći "šestarenjem" ponad otvore-

nih terena, najčešće na metar-dva iznad tla, ostaje kratkih

rukava. Uz poljske miševe, voluharice, hrčke, žabe i

dr., rado uzima i strvinu koju obično nalazi na kolnicima

frekventnih autocesta ili na otvorenim smetištima.

U stručnoj lovačkoj literaturi lunja crvenkasta predstavljena

je kao vitka i graciozna ptica s izrazito rašljastim

repom, kojega osim srodnika joj crne lunje (Milvus

migrans) nema ni jedna druga grabljivica našega podneblja.

Uska jako zavinuta (uglasta) krila omogućuju

joj lepršav let i poduže "lebdenje" na struji zraka. Plijen

pretežito hvata na tlu, a kada ga se dočepa ubija ga kljunom

a ne kandžama. Zanemarivi su gubici poljskih koka

kojima se hrani.

Dugačka je od 62 do 67 cm, od čega na rep otpada

28-32 cm. Raspon krila iznosi 150-185 cm. Crvenkaste

je boje perja i mužjak i ženka. Ženka je nešto veća od

mužjaka, što je osobitost sviju sokolovki. Kljun joj je

taman, oči svjetle, noge i prsti crveni a nokti crni. Glasa

se visokim pijukanjem "hiah hihihihi hiah", nalik mijaukanju

mačke, posebice u vrijeme parenja.

Ptica je selica, preletnica i redovita gnjezdarica,

samo u malom broju. Gnijezdo pravi od granja, najčešće

u rašljama krupnog drveća (hrast, jasen) na visini od 8

do 20 m iznad tla. Neposredno pred polaganje jaja oblaže

ga travom, lišćem, ali i krpama, papirom, vunom i

Slika I. Crvenkasta lunja - "ptica godine" 2000; otvorena nizinska

područja s rastrganim šumarcima i drvećem najbolja su joj

staništa ( Prema Buch der Vogel welt).

1 Frković, A.: Strnadica žutovoljka - ptica godine 1999. Šumarski

list 1999.. 1-2, s. 73-74.

Slika 2. Dug rašljast rep i uska jako zavinuta (uglasta) krila glavne

su značajke lunje crvenkaste.

218


plastikom. Koristi i stara gnijezda od vrana, koja samo

dotjeruje i prilagodava svojim potrebama. Jedno te isto

gnijezdo, ako se nalazi u mirnim predjelima šume bez

sječe i ostalih šumskih radova, zadržat će kroz duži niz

godina.

Od sredine travnja do sredine svibnja ženka snese

1-3 (5) jaja u razmacima od po tri dana. Sjedenje traje

31-32 dana (po jajetu) ili ukupno oko 38 dana za prosječno

leglo od 3 jajeta. Na jajima sjedi samo ženka, dok

ptice hrane oba roditelja. Mladi su čučavci, koji gnijezdo

definitivno napuštaju tek nakon pedesetak dana.

Do pred kojih 20 godina, lunja crvenkasta bila je široko

rasprostranjena na golemom prostoru od sjeverozapadne

Afrike do juga Švedske i Kaspijskog mora, na

Kapverdskim i Kanarskim otocima (J. Božič, 1983)."

Procjenjuje se da u Francuskoj još živi samo oko 250 parova,

u Luksemburgu 15 parova, u južnoj Švedskoj 90

parova. U Njemačkoj, koja je pokrenula zaštitu, brojnost

joj se cijeni na oko 22.500 parova. Prema nešto strarijim

podacima, ova danja grabljivica više ne gnijezdi u Austriji,

Nizozemskoj, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji. Tujuje

moguće vidjeti samo izvan razdoblja parenja, u vrijeme

proljetne i/ili jesenske seobe. U nas sejoš jedino gnijezdi

u Slavoniji i bosanskom Posavlju, ali u malom broju.

Dok su je neke zemlje uvrstile u "crvenu knjigu" ugroženih

vrsta, u Hrvatskoj je crvenkasta lunja uvrštena u prvu

prioritetnu skupinu akcijskog plana zaštite.'

Seobeni putevi nisu joj odveć dugi. Primjerci iz sjevernih

zemalja Europe zimuju uz Sredozemlje, najviše

u sjeverozapadnoj Africi, dok je za mnoge naše gnjezdarice

moguće reći da nas ni zimi ne napuštaju.

Ugroženost crvenkaste lunje proizlazi kao posljedica

devastacije životnog prostora i neodgovornog odnosa

čovjeka po prirodu i okoliš. Preferira mirna područja

u kojima su šume i okolna poljoprivredna zemljišta pošteđeni

pretjeranog iskorišćavanja, a lovni reviri lovnog

turizma.

Alojzije Frković

' Božič, I.: Ptici Slovenije, Ljubljana 1983.

" x x x : Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske

sa strategijom i akcijskim planovima zaštite, Zagreb 1999.

SPAŠAVANJE RIBE ILI PUČKI VAŠAR U POSEBNOM ZOOLOŠKOM REZERVATU

"KOPAČKI RIT" POD POKROVITELJSTVOM JAVNE USTANOVE

Zakon o zaštiti prirode i Javna ustanova nisu odgovorili zadacima i

načelima zaštite prirode

Poziv ravnatelja Javne ustanove Park prirode "Kopački

rit" na masovnu ribičiju, pobudio je velik interes

javnih medija (Radija, Televizije, novinstva), ali i oštru

polarizaciju oko definiranja zaštite prirode u ovom Posebnom

zoološkom rezervatu Hrvatske.

Razlog za poziv u ribolov (ironično nazvan "spašavanjem

ribe") bilo je nakupljanje ribe u bari ("jezeru")

Sakadaš i istoimenom kanalu u Kopačkom ritu. Naime,

zbog izuzetno povoljnih ekoloških (hidroloških) prilika,

ali također i zbog posljedica rata, bolje reći prisilne zabrane

ribolova u podunavskom aquatoriju, broj ribljih

jata znatno se uvećao, pa je zaprijetilo uginuće na mjestima

većeg nakupljanja zbog pomanjkanja kisika. O

tome je gotovo svakodnevno izvješćivao lokalni tisak.

Donjodravsko-dunavsko područje (Dunav I) najznačajnije

prirodno mrijestilište i rastilište slatkovodne ribe

Za neupućene u ovu problematiku, podsjetili bi daje

ribolovno područje srednjega Dunava, službeno prozvano

Donjodravsko-dunavsko područje ili Dunav I, od

davnine poznato po bogatstvu ribe (ribljih vrsta, 43 + 8)

i vrlo povoljnih uvjeta mriješćenja i razvoja ribe. Za

ilustraciju poslužit će nam evidencija godišnjih ulova

ribe Ribolovne centrale iz Apatina, koja se sa manjim

prekidima vodi od 1914. godine (tablica 1 ). Na primjer,

1924. godine ulovilo se više od 1.500 tona ribe. Posebno

bogate godine ribolova (ulov iznad 1.000 tona) bile

su još: 1925, 1926, 1931, 1948, 1955, 1956, 1966,

1967. godina. Riba se razvozila podunavljem od Pešte

do Beča pa i dalje.

Zanimljiv je i podatak o ulovu ribe u prošlom stoljeću.

Prema Payru (1824) na području Kopačkog jezera

moglo se, sa 6 vlastelinskih mreža, u jednom danu uloviti

500-600 centi ribe (1 bečki cent = 56,0060 kg) ili oko

33,6 tona ribe, što se danas čini nevjerojatnim, pa pretpostavljamo

da se radilo o polumjesečnom ulovu. Međutim,

uzevši u obzir veličinu nekadašnjeg poplavnog

područja, visoku kvalitetu vode i druge povoljne ekološke

čimbenike, ulov od 33 tona mogao bi biti točan.

219


Tablica I. Ulov ribe ribolovnog centra u Apatinuod 1914.-1935. i 1945.-1971. u kilogramima

Od ribolova je živjelo 400-500 obitelji 1 iz Bačke, Nažalost ta dobra ribarska vremena daleko su iza

Baranje i Osijeka. Selo Kopačevo kao i sam gradić nas. Do Domovinskog rata (1991-1997) ribolovom se

Apatin slovili su se kao ribarska naselja.

profesionalno bavilo tridesetak ribara, od toga veći broj

220


stalno zaposlenih u Ribarskoj centrali u Apatinu. Ostali

"slobodnjaci" bili su ugovorom vezani s Općinom Beli

Manastir koja im je propisivala uvjete ribarenja utemeljene

Zakonom o- slatkovodnom ribarstvu (NN 18/86).

No dok je broj profesionalnih ribara bivao sve manji,

broj ribiča se udeseterostručio. Nezvanično, na

cijelom baranjsko-bačkom ribolovnom području prije

rata ribu je lovilo više od 10 tisuća ribiča 2 . Prema jednoj

procjeni' ribiči bi ulovili godišnje oko 150 tona ribe.

Iako je tijekom rata došlo do značajnijih promjena u

korištenju ribolovnih voda Dunava, do pojave bezvlašća

i bezakonja, do zloporabe sredstava ribolova (korištenja

eksploziva), sve to nije bitno umanjilo brojnost i

veličinu ribljih jata.

Poznato je daje za uspješan mrijest ribe i uvećanje

riblje populacije potrebna dugotrajna poplava. Između

vremena trajanja poplave (u proljetno-ljetnim mjesecima)

i uvećanja riblje mase postoji vrlo uvjerljiva koleracijska

veza. Godine dugotrajnih, neprekidanih visokih

vodostaja u ritu (preko 100 dana) obično su bogate

ulovima ribe. Dok traje poplava veći dio riblje populacije

zadržava se na poplavnim površinama Kopačkog

rita. U trenutku evakuacije vode, u kasno ljeto, riblja jata

kao da se opredjeljuju, jedna za daljni boravak u najdubljim

barama i kanalima Kopačkog rita, a druga za

odlazak u maticu rijeka Dunava i Drave, koja im pruža

sigurniju zaštitu, ali manje hrane i niže temperature

vode.

Koliko ribljih jata iz sveukupne riblje populacije

napušta Kopački rit, a koliko ostaje u Kopačkom ritu

nije poznato. Da li se ta opredjeljenja događaju

slučajno ili postoji zakonitost? Vjerojatno je u pitanju

fiziologija i ponašanje specifično za pojedine vrste

ribe. Štuka je na primjer više ritska riba, koja voli pliće

tople bare obrasle vodenim biljem, som i smuđ naprotiv

radije se zadržavaju u mutnim dubokim limanama

rijeka. Babuška - srebrni karaš, inače pridošlica iz

Slika 1. Profesionalni (privredni ) ribari nekadašnje OOUR- za

ribarstvo "Kopačevo " - Bilje, na "mjeri" (manipulaciji)

ribe na Sakadašu ulovljene u Kopačkom ritu. Nestankom

kopačevskih ribara gasi se jedno umijeće ribarenja, zanat

koji se prenosio s oca na sina, a porijeklo vuče iz dalekog

Rheinlanda (Njemačka) s rijeke Rajne

Sakadaš, 24. svibnja 1979/

Kine, bježeći pred brojnim kormoranima s Kopačkog

jezera, također se rado sklanja u baru Sakadaš itd.

O ranijim pojavama nakupljanja ribe na Sakadašu

govore i podaci ulova nekadašnjeg OOUR-a za ribarstvo

"Kopačevo". Od 150-200 tona ribe ulovljene u

Kopačkom ritu (7.000 ha), gotovo 2/3 ulovilo se na Sakadašu

(slika 1) i istoimenom kanalu (37,5 ha) 4 Ribari

bi svakodnevno od početka kolovoza pa do početka

studenoga ispraćali kamione s punim bazenima riba.

Ulovljena riba, pretežito babuška, odvozila se u Novi

Sad i druga mjesta po Vojvodini i Srijemu.

Očigledno da se do danas veličina ribljih jata nije

bitno promjenila. Prema mnogim očevidcima ribe je u

kolovozu i rujnu bilo posvuda. Na dijelu kanala Rénova

(ušće Drave u Dunav) mogla se hvatati rukama. U

takvim okolnostima "zijev" ribe je bio neizbježan.

"Zijev ribe" - prirodna pojava

Prema radovima Istraživačkog razvojnog centra' iz manjkanja kisika riba je prisiljena uzimati kisik iz zra-

Zagreba, do pojave "zijeva" i uginuća ribe na Sakadašu ka pri čemu nam se čini kao da zijeva, pa otuda potječe

dolazi zbog kasnoljetne homotermije u cijelom stupcu ime pojavi,

vode i velikog broja potrošača kisika, ribe. Zbog po-

Prilikom osnivanja Ribolovne centrale u Apatinu (191 l.g.) bilo je evidentirano 400 ribara. Do ukidanja ribolova u Kopačkom ritu 13.9.

1984. godine ribaranjem se bavilo 30 ribara. 15 u stalnom radnom odnosu, 15 kao povremeni sezonski ribari. Manje-više svi iz sela

Kopačeva.

' Podatak potječe od Meduopćinskog fonda za unapređenje ribarstva koje je 1971. godine združio sva ribolovna društva, saveze i zajednice

s područja Osijeka, Baranje i bačkoga podunavlja; rasformiran je 1. listopada 1973. godine.

3 Prema Pinčir, S., Crvenčanin, A. (1965) u ukupnom ulovu ribe, ribari su 1965. sudjelovali sa 57,91 %, športski ribolovci sa 11,80%, ptice

močvarice sa 25,57%, ribari ribolovnih stanica sa 0,79%. i ribokradice oko 3,93%.

4 Novi kanal ili kanal Sakadaš, u novije vrijeme prozvan i Osječki, nastao je prilikom izgradnje dionice (1967-1970) glavnoga obrambenoga

nasipa "Drava-Dunav" ( 18,5 km), dugačak je 6,5 km.

5 R.O. Fakultet poljoprivednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, OOUR Istraživačko-razvojni centar za ribarstvo, Zagreb. Naslov Studije:

Hidrološke značajke Specijalnoga zoološkog rezervata '"Kopački rit" s posebnim osvrtom na ihtiofaunu. Autori: dr. se. Stjepan Mišctič, mr.

sc. Dagmar Šurmanović i mr. se. Josip Popović, 1989.g.

221


"Zijev ribe" je manje - više redovita pojava u Kopačkom

ritu. U godinama obilnih dugotrajnih poplava,

ribe će biti znatno više, stoga će i više uginuti. Time se

neće ništa bitno promijeniti u ekosustavu, osim što će

organska materija (ili energija ekosustava) promijeniti

oblik. Potpuno je relevantno da li će ribu pojesti ptice,

sisavci, bakterije ili gljive. Doduše uginula će riba za

neko vrijeme onečistiti zrak, ali do bitnih promjena u

ekosustavu neće doći. Štaviše i poznata ekološka katastrofa

iz 1984. godine, kada se u Sakadaš izlio amonijev

eflucnt Svinjogojske farme iz Darde, prouzročivši pri

tomu strahoviti pomor ribe (slika 2) nije bitno ugrozio

životinjski (i biljni) svijet Kopačkoga rita i šire okolice."

Prema tome "zijev" ribe nije se mogao spriječiti. Iskustvo

nas uči daje do "zijeva"ribe dolazilo i ranijih

godina unatoč svakodnevnim izlovima ribe. Ribari su

pojedinih godina rukama lovili omamljene smudeve

koji su na cijeni (kod ugostitelja) u ovom kraju. Pojava

omamljenih smuđeva (težine od 0,5 do 3 i više kg) izazvala

je čuđenje biologa (ihtiologa). Tvrdilo se, da

smuđ (Stizostedion lucioperca Linn., 1758) ne može živjeti

u jezeru Sakadaš i Novom kanalu, glede pogoršanih

ekoloških prilika zbog dotoka onečišćenih voda

iz Stare biljske Drave.

Slika 2. (Tcksl uzet iz časopisa Priroda br. 9-10 iz 1984. godine): "U Sakadaš, najlijepše

jezero Zoorezervata sručila se 5. ožujka 1984. godine lavina onečišćene vode i za

kratko vrijeme pretvorila jezero i okolne vodotoke u fekalnu taložnieu iz koje se

okolinom širio smrad,... amonijak u vodi porastao je na 39 mg./litru,... drugi dan 6.

3. 1984. već je uginulo mnogo ribe, ... na I m : površine vode moglo se izbrojati

250-300 primjeraka ribe, ... zbog visoke konccntraeije amonijaka riba je izbezumljeno

iskakala na obalu, stoje nepoznato u ovom kraju... Prema jednoj procjeni uginulo

je 20-30 tona ribe".

Godinu dana kasnije, nakon obilne poplave i uspješnog mrijesta ribe gotovo se

zaboravilo na ovu ekološku katastrofu.

Za vrijeme "zijeva ribe" nisu potrebne nikakve intervencije,

o čemu, uostalom jasno govori čl. 7. Zakona

o zaštiti prirode. Tko je zapravo i s kojim razlogom unio

u Pravilnik odredbu spašavanja i ribolova ribe nije poznato,

no u svakom slučaju je pogriješio.

Naše ponašanje, potreba spašavanja ribe, dokazuje

da nismo shvatili smisao kategorije posebnog zoološkog

rezervata, da se ne možemo pomiriti s činjenicom i

osjećajem ne miješanja u prirodu i njene raznorodne

manifestacije. Često se zgražamo nad masovnim uginućem

losova u dalekim vodama Kanade, a još više nas

pogađa bešćutje snimatelja National Geographie Society-a

koji hladnokrvno promatraju i snimaju agoniju

ribe, krokodila, pavijana i drugih životinja u borbi za

goli život, za opstanak u gotovo presušenim barama -

riječnim koritima nekih afričkih rijeka. Zgražamo se

nad "ubojstvima" lavova, leoparda, hijena, divljih pasa,

domorodaca koji hladnokrvno ubijaju posljednje gorile

u Nacionalnom parku Kahuzi - Biega (Zairo). No, da li

smo u pravu i koliko je upitno mjeriti i osuđivati prirodne

pojave i domoroce bez poznavanja lokalnih prilika.

Pravilnikom o unutarnjem redu Park prirode "Kopački

rit" (NN 84/98., čl. 28. st.2.) nije pobliže pojašnjena

odredba koja govori o spašavanju ribe i ribolovu.

(Citiramo: "Iznimno na području Posebnog zoološkog

rezervata Kopački rit dozvoljava se ribolov i spašavanje

ribe u slučaju masovnoga ugibanja uz uvjet koji

utvrđuje Državna uprava.").

Nije objašnjeno kojim će se načinom i sredstvima

loviti riba, jer se ona može loviti: mrežama (vrškama,

alovom, setkom, kecom, buvarom, maražom, sačmaricom),

starinskim reketzom, udičarskim strukom, udicom,

električnim agregatom, itd., a zašto ne i eksplozivom?

Konačno i ovaj je rat pokazao da se na eksploziv,

kao sredstvo (krivo) ribolova nije zaboravilo ni u Kopačkom

ritu.

U konkretnom slučaju Javna ustanova je poistovjetila

spašavanje ribe s udičarenjem. Namjerno ili slučajno

zanemario se veznik "i", jer je jedno ribolov zbog rekreacaije,

a drugo je stvarno spašavanje koje se ne

može obaviti niti udicom, niti udicom-haklom, niti

strujnim agregatom, a ni eksplozivom, već samo odgovarajućom

vučnom mrežom, eventualno vrškama.

" U Prostornom planu Kopački rit 1980; nalazimo podatak (vjerojatno potječe od prof. Gucunski) da se broj oligosaprobnih indikatora od

5% iz 1970.godine, smanjio na0% u I977.g. kao i broj fitoplanktonskih vrsta od 231 (u 1970.) pao je na 96 (u 1977.). Moguće da postoje i

drugi podaei koji daju potpuniju sliku uzroka i posljedice trovanja jezera Sakadaš.

222


Osim toga, prema napisima iz novina, izgleda da se

nije na vrijeme (čl. 32. i 33. Zakona o zaštiti prirode

NN30/94) zatražila prethodna dozvola za odlov ribe?

Nadalje, nije se poštivala odredba Statuta Javne ustanove

Park prirode Kopački rit, čl. 10., st. 3, u kojem se govori

o isključivom selektivnom ribolovu aloktonih

vrsta (citiramo: "... organiziranje selektivnog ribolova

strane riblje vrste radi zaštite autoktone vrste riba.").

Dakle, izlov aloktone babuške radi zaštite autoktone

štuke i konačno, zanemarila se preporuka Studije Fakulteta

poljoprivrednih znanosti, kojom je također preporučen

izlov babuške, a zaštita autoktonih vrsta ribe.

Malo tko u ovom kraju ne zna za dugogodišnje nesuglasice

oko korištenja ribolovnih voda Dunava i

Drave i ranije Kopačkog rita. Isto tako poznati su nesporazumi

i teškoće oko usuglašavanja interesa lovaca,

šumara i spomenutih ribara i ribiča sa zaštitom prirode.

Cesto su ti nesporazumi u suprotnosti s odredbama

mnogih međunarodnih konvencija o zaštiti prirode koje

je potpisala Hrvatska. Za primjer ćemo navesti slučaj

privrednoga ribolova u Kopačkom ritu.

Do proglašenja Kopački

rit je imao status lovnog, šumskog

i ribolovnog područja

većeg gospodarstvenog značenja.

U momentu predlaganja

zakona nije bilo moguće

dokinuti uobičajene aktivnosti

šumara, lovaca, ribara koji

su praktično živjeli od dobra

Kopačkoga rita. U vrijeme

proglašenja vrijedio je Zakon

o zaštiti prirode iz 1965. godine

(NN 34/65), koji je za

takve slučajeve predvidio kategoriju

upravljanoga prirodnoga

rezervata.

Osječko-baranjski ribiči utjecali na promjenu zakona

U upravljanom prirodnom

rezervatu bio je dozvoljen

(neometano) privredni ribolov,

uzgojni odstrijel visoke

divljači (jelena, srna, divljih

svinja). U rubnim, šumom pokrivenim

dijelovima Zoorezervata,

nastavilo se upravljati

prema gospodarskim osnovama,

uz uvjet da se u

"užem" dijelu nakon dozrijevanja

i sječe euroameričkih

topola podigne šuma autoktonih

vrsta topola i vrba. Zatim

se nastavilo s čišćenjem i održavanjem

važnijih kanala

(Čonakut, Hulovo, Nadhat,

Pustafok), a bila su dozvoljena

znanstvena istraživanja i

turizam.

Ovim načinom gospodarenja jedino nisu bili zadovoljni

osječki ribiči, jer im je bio uskraćen ribolov u Baranjskom

podravlju (Dravski rit) i u Kopačkom ritu.

Političkim utjecajem te javnim istupima, zatim brojnim

napisima u tisku i prilozima u časopisima "Sportski ribolov",

"Ribolovni godišnjak" te u prigodnim publikacijama

permanentno su napadani privredni ribari optuženi

za uzurpatorsko ponašanje i neprimjeren lov ribe.

Svojim utjecajem čak su u Saboru uspjeli aktualizirati

problem, koji je na kraju trebao razriješiti bivši Republički

zavod za zaštitu prirode. Pokušaji LSG "Jelen"

da kompromisom riješi sukob ribiča i privrednih ribara

223


samo je djelomično zadovoljio ribiče i to pretežito one

iz Baranje. Ribičima su prepušteni svi mrtvi rukavci,

bare i ritovi Baranjskoga Podravlja. 7 Međutim, osječki

ribiči htjeli su Kopački rit, posebno Sakadaš i Novi

kanal, koji se, kako smo rekli, nalazio u Rezervatu gdje

su lovili ribari iz Kopačeva. Zajedno se nije moglo, jer

je sukob ribiča i ribara bio isuviše velik.

Vjerojatno su ti nesporazimi između privrednih ribara

i ribiča, u koje se umiješala određena politika Općina

Beli Manastir i Osijeka s jedne strane i LŠG

"Jelen"-a s druge, bili jednim od mogućih razloga promjena

Zakona o zaštiti prirode iz 1965. godine, nakon

kojega se režim upravljanja znatno postrožio.

Tako je novim Zakonom iz 1976. godine privedni ribolov,

zatim upravljanje šumama, divljači itd., strogo

definiran Mjerama za zaštitu i uređenje Specijalnoga

zoološkoga revervata "Kopački rit" (NN 52/79).

Novom odredbom (NN 9/85) došlo je do izmjene Mjera

uči. 1., točki III, nakon koje je ukinut privredni ribolov.

Od 1985. godine naziv privredni ribolov mijenja se u

odlovni. Republički zavod izdaje, na zahtjev upravljača

zaštićenim objektom, tzv. prethodne dozvole

(vidi prilog I ), ustvari jednokratne dozvole za lov srebrnog

karasa (babuške) i druge aloktone vrste riba.

Međutim, ni Mjere i druge zakonske odredbe i napuci

nisu mogli zadovoljiti podijeljene strane oko gospodarenja

i zaštite Kopačkog rita, kako onda, tako i danas.

Protuslovlja među znanstvenicima i mjerodavnim stručnjacima za Kopački rit

Protuslovlje u zaštiti prirode vrlo je izražajno kod

naših najpoznatijih stručnjaka i poznavatelja ekosustava

Kopačkog rita. Tako npr. stručnjaci bivšeg Republičkog

zavoda za zaštitu prirode i današnje Državne

uprave, te poneki zaštitari "Euronatura" i "Osječkih

zelenih"* imaju gotovo istovjetno stajalište, odnosno

zastupaju preporuku I.U.C.N.-a" o što manjem uplivu

na tokove prirodne evolucije ekosustava. Priroda se, po

ovoj preporuci, ostavlja procesima samoregulacije,

uspostavljanja nekih novih stacionarnih stanja bez utjecaja

čovjeka. Ne postoje iznimke ni kada je u pitanju

prenamnožena riba, veliki vranci ili neka druga

skupina životinja. Nimalo ih ne brine što će jednoga

dana nestati Kopačkog jezera, jer, kako reče g. M.,

Schneidcr-Jacoby (predstavnik "Euronatura")

nešto će ostati, možda ritska ravnica, vrbovi šumarci,

neke druge više biljne zajednice itd. i to je dobro ...

Je li to zaista dobro, ili će neki budući promatrači

ptica u novom mileniju na Kopačkom jezeru, koje će

zadržati samo toponimsku oznaku, umjesto brojnih jata

divljih gusaka, pataka, čaplji i kormorana moći promatrati

djetliće, sjenice, kosove, strnadice, brgljcze itd., a

njih ima u obilju po perivojima grada Osijeka i Zagreba,

u Austriji i Njemačkoj pa zašto onda ići u Kopački rit?

Suprotno mišljenje ima većina ovdašnjih šumara,

biologa- zaštitara prirode, veći dio članstva Ekološkog

društva "Zeleni Osijek".

Ekološko društvo "Zeleni Osijek" je prije dvije godine

(1997) izdalo publikaciju o obnovi (revitalizaciji)

kanalske mreže, bara, jezera, dunavaca Kopačkog jezera.

Predlaže povrat kategorije upravljanoga zoo rezervata

osnovom koje je moguće utjecati na tokove prirodne

evolucije ekosustava i usmjeravati je u pravcu želje

za poboljšanjem uvjeta opstanka postojećih biljnih i

životinjskih vrsta, u suglasju s potrebama ljubitelja ptica

močvarica i stanovnika koji su u svakodnevnom dodiru

s prirodom.

Slika 3. Kopačko jezero postepeno osvaja vrbova šuma. Gdjejejoš

1991. godine bila otvorena površina "poluotoka" obrasla

prizemnom barskom vegetacijom, danas je mlada vrbova

šuma. Pojedina stabla su viša od 5 metara. Dopusti li se

prirodi nesmetan tijek, Kopačko jezero će nestati, a s njime

i ona brojna jata ptica močvarica zbog kojih je (između ostalih

vrijednosti i obilježja) Kopački rit proglašen zaštićenim

objektom prirode.

Kopačko jezero, 27.listopada 1998.

7 Poimence bare - stari meandri rijeke Drave: Damrina, Košgrabcn, Halaševo, I lalasica, Lanka, Mrtvaja, Gakovac. Farkaš - Topolje, Šiblje,

Orešanci, Boroš. Bodonja. Neinerica, itd.

s Prema preporuci I.U.C.N. to bi odgovaralo I kategoriji Strict Nature Reserve (Wilderness Area: Protected area managed mainly for science

or wilderness protection).

" "Osječki zeleni" nisu isto što i "Zeleni Osijek". Radi se o dvije združene nevladine udruge: Društvo za zaštitu prirode Slavonije i Baranje i

Slavonsko-baranjsko društvo za zaštitu životinja. F.kološko društvo "Zeleni Osijek" je po broju članova najveća slavonsko-baranjska

nevladina udruga, koja ima više od 150 članova. U Društvu djeluju visokoobrazovani lovni stručnjaci, diplomirani inženjeri biologije,

inženjeri vodoprivrede i poljodjelstva, šumarski inženjeri (10 inženjera. 2 magistra znanosti, 5 doktora znanosti).

224


Mišljenje je stručnjaka (hidrologa, lovnih stručnjaka,

ornitologa, ihtiologa) da će se u budućnosti morati uspostaviti

umjetni režim naplavljivanja (i otplavljivanja)

zbog sve nepovoljnijih trendova vodnog režima Dunava

i Drave, zatim prirodne evolucije ekosustava i velikoga

utjecaja čovjeka. Tako npr. problem zamuljivanja, oplićavanja

i zarašćivanja Kopačkoga jezera višim biljnim

sukcesijama (šumom vrbe) neće se moći riješiti sam od

sebe bez ozbiljne intervencije čovjeka (vidi Šumarski

list br. 7-8/1998., slika 3).

Ekološko društvo "Zeleni Osijek" nije protiv spašavanja

ribe na način kako to rade profesionalni ribari, ali

je protiv svake ribičije i masovne prisutnosti ljudi u

Posebnom zoo rezervatu.

Vrlo čudan stav pun protuslovlja (stav kontradikcije?)

zastupa ravnatelj Javne ustanove. Pobornik je ne

diranja u prirodu (Don't touch the Nature), ali istovremeno

utječe na populaciju riba ribičijom, pokreće akciju

čišćenja kanala, što opet nije u skladu ne diranja prirode,

zalaže se za razvoj ekološkoga turizma i pri tome

napada prethodnike zbog izgradnje provizorne pregrade

na kanalu Hulovo, kojom se željela postići plovnost

turističkh brodica u vrijeme niskog vodostaja, protivnik

je čišćenja Kopačkog jezera, a istovremeno dovodi

turiste kojima pokazuje ptice močvarice svjestan činjenice

da će nestati ako se u međuvremenu ne pronađu

sredstva za odmuljivanje. Zaštićuje kormorane, a istovremeno

potpisuje (odličnu) studiju koja logikom stvari

navodi na njihovu štetnost, prenamnoženje: dovodi

ribiče u Kopački rit (slika 4 i 5), a prije toga u povećem

elaboratu objašnjava njihov nepovoljni utjecaj 10 na živi

svijet Kopačkoga rita i pojedine skupine riba, zalaže se

za zaštitu rijetkih vrsta ptica posebno čaplji, kojima tijekom

prstenovanja strada dobar dio mladunaca, itd.

S druge strane inicijativu za zaštitu Ribnjaka "Podunavlje"

- Belje d.d. pokrenuli su "Osječki zeleni"

tražeći da ih se uvrsti u granice Zoo-rezervata, zatim na

niz protuslovlja sa stajališta zaštite prirode unesenih u

spomenuti Pravilnik reagiraju opet "zeleni". Na fešti

"Ribarski dani" koji su održani u sklopu Međunarodne

konferencije "Biseri prirode" u području sliva Drave i

Dunava (održane 15. listopada 1997. god.), obavio se

bez dozvole ribolov u Kopačkom ritu, te su time

prekršene mnoge odredbe Krivičnog zakona, Zakona o

Slika 4. Ribičija ili "spašavanje" ribo (od života) od prije 27 godina

(9. srpnja 1972.) u organizaciji Mcđuopćinskoga fonda za

unapređivanje ribarstva (M.F.U.R-a). Intervencijom ondašnjih

šumara - zaštitara ribičija je prekinuta, a MFUR se

ubrzo ( 1. siječnja 1973.) rasformirao.

Slika 5. Ponovno masovna navala na jezero Sakadaš pod motom

"spašavanja" ribe, ovaj puta u organizaciji Javne ustanove

"Kopački rit", institucije koja vodi brigu o zaštiti prirode i

njenih stanovnika: riba, vodozemaca, gmazova, ptica, sisavaca???

I opet nesporazumi; povijest se ponavlja samo

zato što su oni najodgovorniji zaboravili lekcije zaštite prirode

iz prošlosti.

Sakadaš, 21. srpnja 1999.

zaštiti prirode i Zakona o slatkovodnom ribarstvu, itd.,

o čemu je izvijestio glasoviti osječki novinar Drago

Hedl.

'" Iako je Sabor SR Hrvatske 1967. godine proglasio poplavno područje Kopački rit Upravljanim prirodnim rezervatom, zaštita toga objekta

sprovodi se na dosta nezadovoljavajući način. Sjedne strane zakonski propisi ili nisu usklađeni s potrebama zaštite tog objekta ili su prekruti

i nemoguće ih je djelotvorno primijeniti. Tako je npr. športski ribolov nepoželjan način rekreacije u Specijalnom zoološkom rezervatu i/

više razloga. Prvo, zato što masovni dolazak više hiljada ljudi smeta pticama i sisavcima. Tamo gdje se nalazi čovjek koji može biti i najmirniji

i najdiscipliniraniji građanin, na tom mjestu ne može normalno živjeti niti jelen, niti može ptica sjediti na gnijezdu. Ako tome dodamo

i to da nije svaki građanin discipliniran ili da za vrijeme svog boravka ostavlja smeće, situacija je još jasnija. Na kraju samo udičarenje

je jedan način lova na ribe, gdje se riba prvo najedan drastičan način oštrom udicom probode da bi zatim bila izvučena na suho da se guši i

na kraju uginc. Sve ovo ukazuje na to da se zabrani ribolov u rezervatu, jer ima u okolini rezervata više desetina hiljada hektara ribolovne

vode za udičarenje. Unatoč tomu, zakonskim propisima i svim nastojanjima problem sportskog ribolova na tom području je još uvijek prisutan.

To je samo jedan primjer od mnogih koji daju naslutiti daje u buduće neophodno raditi sjedne strane na izradi dobrih zakonskih propisa,

a s druge strane na učinkovitoj primjeni istih. (Izvod iz: Prijedlog za mjere zaštite i unapređenja posebno zaštićenog objekta prirode

Specijalnog zoološkog rezervata "Kopački rit", 1977. god.) Lovno-šumsko i poljoprivredno gazdinstvo "Jelen".

225


Iz do sada rečenog može se zaključiti da za pojavu

"zijeva" nije krivac Javna ustanova, ali za sve ostalo što

se događalo na Sakadašu, za nered, razbacano smeće,

novo utabane staze i puteve, nove "divlje" rampe niz nasip

prema ritu, neodgovorno ponašanje i mnoge zloporabe

sudionika ribičije (slika 6 i 7), pretvaranje Kopačkog

rita u pučki vašar, netko je trebao odgovarati.

Slika 6 Uspješan ribolovac iz 1972. god. na Sakadašu i njegov ...

Stoga predlažemo:

da se u čl. 28. izbriše stavak 2., odredbu o spašavanju

i ribolovu bez obzira na "zijev" ribe, prenamnoženost

ribe i drugih životinja i si. pojave, - jer će svako

drugo rješenje izazvati polemiku, sukobe mišljenja,

negodovanje "zelenih" i ljubitelja prirode i ptica.

Kopački rit, njegovo "jezero" Sakadaš, Novi kanal

treba ostaviti pticama i drugim životinjama, ono treba

ostati poligon ekološke edukacije pučanstva, mjesto

gdje će kormorani, čaplje, galebovi, gnjurci i ostali

ihtiofagi naći siguran izvor hrane, pa neće morati

odlaziti na ribnjake u Slavoniji i činiti štetu ribnjačarstvima

i državi koja će ju morati podmiriti,

brisanje stavka 2. čl. 21. spomenutog Pravilnika kojim

se otvara mogućnost masovnog trovanja beskralješnjaka

i onda i drugih životinja. Umjesto toga treba

unijeti odredbu da se u Posebnom zoološkom rezervatu

"Kopački rit" (i u drugim zoorezervatima)

ne mogu i ne smiju upotrebljavati u bilo koje svrhe

zaštitna kemijska i biološka sredstva;

prihvaćanje ostavke dosadašnjeg ravnatelja Javne

ustanove (koju najavljuje već mjesecima) kao i ostavke

svih članova Upravnog vijeća zbog neaktivnosti

i indolentnosti prema problemima koji

ugrožavaju samobitnost ovog područja;

sastanak pod naslovom Kako i na koji način

upravljati i unapređivati prirodne vrijednosti

posebnog zoološkog rezervata kopački rit u

2000-tom mileniju. Sastanku bi trebali biti nazoč-

Slika 7. ... kolega iz 1999. god. koji se nije želio slikati valjda zbog

grižnje (ribičke ) savjesti. U oba slučaja radilo se o ulovu

štuke ispod propisane dužine od 30 cm. koju propisuje Naredba

o najmanjoj veličini ribe (NN20/74). Očigledno da

to nije zabrinulo čuvare MFUR-a, a ni Javne ustanove Parka

prirode. Konačno riječ je o "spašavanju" ribe (od života)

a ne ribolovu ???

"Zeleni" se ne slažu s načinom upravljanja Kopačkim

ritom, iako je posredni krivac Zakon o zaštiti prirode

iz 1994. godine i Pravilnik o unutarnjem redu "Park

prirode Kopački rit" (NN 84/98.). Posebno iritiraju dvije

odredbe: prva, koja govori o ribolovu i spašavanju

ribe i druga, kojom se dozvoljava mogućnost masovnog

trovanja beskralješnjaka (čl. 21.), a time i drugih

životinja u Zoorezervatu.

Slika 8. Baranjsko-podravski krajolik i njegovi šumski rcviri: Biljski

rit. Bezdan, Staro selo, Budvaj, Medrović, Žido - pustara

itd., - prepoznatljivi po starini dravskim meandrima -

(barama) kao što su: I lalaševo. Mrtvaja, Gakovac, Farkaš -

Topolje, Oicšanci. Inače to su rado posjećivana mjesta

osječkih, valpovačkih, beliščanskih ribiča i ljubitelja prirode.

Mnogi ne znaju ili su zaboravili, da su te predivne

šume i šumarke, bare i "mrtvaje" zaštitili šumari često pod

pritiskom službenih medija, vodoprivrede i agrara.

Na slici djelić bare Mrtvaje u šum. reviru Staro selo,

16. listopada 1998.

226


ni: svi poznati stručnjaci i poznavatelji Kopačkog rita,

"Zeleni", ribiči i privredni ribari, predstavnici

Županije, Državne uprave za prirodu, "Hrvatske šume"

i Hrvatsko šumarsko društvo, Vodoprivreda,

predstavnici Hrvatskog ekološkog društva i Pedagoškog

fakulteta, Općina Bilje, itd.;

da se dio sredstava Svjetske banke koju je dobila

Javna ustanova iskoristi na čišćenje i odmuljivanje

Kopačkog jezera koje je u katastrofalno lošem stanju.

Čišćenjem i povezivanjem kanala mogla bi se

odvesti riba sa Sakadaša u Dravu (vidi studiju: Kopački

rit upravljani ekosustav, 1997.)";

poništenje čl. 17. Zakona o zaštiti prirode i.šumarima

i šumarstvu vratiti pravo upravljanja zaštićenim

objektima prirode. Konačno, njihova je zasluga što

su mnogi poznati zaštićeni objekti prirode ostali sačuvani

do danas, pa se stoga nadamo da će novi zastupnički

dom Državnoga sabora pokazati više razumijevanja

za šumarski management iza kojega stoji

znanost, struka, iskustvo, tradicija dulja od 250 godina,

te stručnjaci koji su do nedavno upravljali zaštićenim

objektima prirode i rukovodili Državnom

upravom za zaštitu prirode.

Darko Getz

" Nažalost, prema novinskom izvješću (Glas Slavonije od 24. rujna 1999. g.) veći dio sredstava 2,36 milijuna USA dolara bit će utrošen

(citiramo: "... u izradi studije o Parku prirode Kopački rit, koja bi bila kompromis između zaštite prirode u Parku prirode i osiguravanje

boljih uvjeta života ljudi koji žive u neposrednoj blizini rita"?)

Asocijacija: Dinarske bukovo jelove šume

(Omphalodo-Fagetum), (M a r i n č e k 1992)

Sinonim: Fagetum croaticum abietetosum Ht

Abieti - Fagetum, Iliricum Ht

OSVRT NA OBNOVU PRIRODNIH SASTOJINA

U ovoj asocijaciji prebornih, Dinarskih bukovo jelovih

šuma Republike Hrvatske, i to u nižim predjelima

Velebita i Male Kapele uz rijeke Gacku i Liku, imamo

jedan fenomen čistih jelovih šuma, čija se donja granica

spušta ispod 450 m nadmorske visine. To su šume "jele s

mahovinom" (Pleurozio Schreiberi abietum - Pelcer).

Prije su te šume nosile naziv šume jele s broćikom (Galium

rotundifolium). One se prostiru uz rijeku Gacku u nekoliko

gospodarskih jedinica, na površini od 4.243 ha,

uglavnom s jugoistočne strane grada Otočca, te u pojasu

rijeke Like u okolici Kosinja i Lipova polja općine Perušić,

na površini oko 1000 ha.

Ove šume izlučene su u Ekološko gospodarski tip

"šume jele s mahovinom" (I-C-50), a opisane u Radovima

Šumarskog instituta iz Jastrebarskog, te su zbog

svoje vitalnosti i produktivnosti vrijedne spomena, pa

ih stoga predstavljamo.

Slika 1. Šuma jele s mahovinom iznad rijeke Gaeke. Gosp. jed.

"Rastovka - Kuterovska kosa"

ŠUME JELE S MAHOVINOM (Pleurozio Schreiberi abietum Pelcer)

Ekološko gospodarski tip: I-C-50

Ove šume "jele s mahovinom" prostiru se iznad

Gackog i Kosinjskog polja, spuštajući se sve do korita

krških ponornica, rjeke Gacke i Like, i čine fenomen

gotovo čistih sastojina. Nalaze se uglavnom na sjeveroistočnim

ekspozicijama, raznih inklinacija, na nadmorskoj

visini od 450 do 1000 m.

Karakterističnost ovih čistih sastojina jele je u tome

što su im tla zastrta bujnim sagovima raznovrsnih mahovina,

gdje se jela odlično pomlađuje. Veliko učešće mahovina

koje prekrivaju tlo, indikator su velikih količina

zračne vlage. To su predjeli iznad rijeka Gacke i Like,

poznati po obilju magle, koja se tijekom vegetacije dugo

zadržava upravo u ovim šumama, po čemu se razlikuju

od ostalog dijela Like, stoga bi im trebalo dati specifično

obilježje i definirati mikroklimatskim mjerilima.

Ove šume pripadaju sklopu azonalnih zajednica u

pojasu brdske bukve i šuma bukve - jele. U jugoistočnim

dijelovima ove šume sa svojom donjom granicom

227


Slika 2. Šuma jele s mahovinom Gosp. jcd. "Crno jezero - M.

Rudine"

spuštaju se u pojas šuma kitnjaka i graba (Epimedio

Carpinetum betuli B. 1963.).

Uz obilje mahovina (Pleurozio schreiben, Rhitidiadelphus

trigeter, Dicranum seoparium, Polytrichum attnuatum),

stalno je prisutna broćika (Galium scabrum)

i aeidofilni indikatori (Sorbus aucuparia, Lusula pilosa

iflavescens, Veronika officinalis).

Od bazofllnih, neutrofilnih i slabo acidofilnih indikatora

prisutne su: Omphalodes venia, Asperula odorata,

Salvia glutinosa, Nephrodium filix mas, Cardamine

bulbifera, Campanula trachelium, (Lamium orvala,

Carex digitata i dr.).

Teren je kamenit i to uglavnom preko 25% površine.

Zajednica Pleurozio Schreiberi - Abietum dolazi na

smeđim tlima, smeđe ilimeriziranim, na crnici i to

uglavnom na vapnencima, u kompleksima ili pojedinačno.

Reakcija tla je kisela do slabo kisela. Dominantni

oblik humusa je mulmoder 1-2 cm debljine.

Najpovoljniji sastojinski oblik je raznodobna mješovita

sjemenjača, preborne distribucije, tipičnog stadija,

normalnog stanja i grupimično prostornog rasporeda.

Optimalni omjer smjese dat je u uređajnom razredu.

Od crnogorice za uzgoj dolaze u obzir jela i smreka, a

od bjelogorice bukva. Uzgojni radovi obuhvaćaju njegu

mladog naraštaja i selektivne prorede.

Kod optimalnog sastojinskog oblika može se očekivati

prirast od 12,10 mVha od čega jele 10,9 m'/ha, a

bukve 1,2 m'/ha. Promjer sječive zrelosti za jelu,

smreku i bukvu utvrđen je sa 50 cm. Otvorenost ovih

šuma je vrlo mala, svega 7 km/1000 ha, a trebala bi biti

17,6 km na 1000 ha, što ukazuje na nemogućnost intenzivnog

gospodarenja.

Cilj gospodarenja je proizvodnja deblje i tanje tehničke

oblovine jele i celuloznog drveta jele i bukve. Cilj

budućeg prebornog gospodarenja u ovom EGT-u I-C-

50 data je po uređajnim razredima (Novi sustav) i to:

Slika 3. Sag mahovine u šumi jele s mahovinom

1. Uređajni razred raznodobne sjemenjače Jele - III

Uz opći cilj gospodarenja, koji se odnosi na ispunjenje

općekorisnih funkcija, osnovni cilj gospodarenja u

ovom uređajnom razredu je proizvodnja što kvalitetnije

tehničke oblovine te celuloznog drveta jele i bukve. Postignuće

postavljenih ciljeva gospodarenja ovisit će o

određivanju potencijalnih proizvodnih mogućnosti sastojina

i načina gospodarenja te metode uređivanja šuma.

Slika 4. Ponik jele u šumi jele s mahovinom

Glede pripadnosti ovog uređajnog razreda EGT-u

I-C-50 najpovoljniji sastojinski oblik su mješovite sastojine

preborne strukture s grupimičnim načinom gospodarenja.

Stablimičan način gospodarenja primjenjivat

će se u djelovima sastojina s nagnutim i krševitim

terenima s malo tla, gdje je nužna stalna zaštita tla od

nepovoljnih abiotičkih čimbenika, koji se u ovoj šumskoj

regiji javljaju često i u ekstremnim oblicima.

228


Najpovoljniji omjer smjese je 80% jele i 20% bukve

i ostale bjelogorice.

Normalna drvna zaliha, te optimalna preborna

struktura mješovitih sastojina ovog uređajnog razreda,

utvrđena je po metodi uređivanja prebornih šuma, poznatoj

kao "Novi sustav". Za jelu je određena kao najpovoljnija

dimenzija tehničke zrelosti 65 cm, a za bukvu

50 cm. Na temelju definiranih dimenzija zrelosti, te

utvrđene kvalitete staništa za je jelu i bukvu, koja odgovara

III, odnosno 1II/IV bonitetu po S uri ću, spomenutom

metodom utvrđena je mješovita normala Jela

III, te Bukva III/IV. Ta normala predstavlja potencijalne

proizvodne mogućnosti sastojina ovog uređajnog

razreda, te hipotetski model prema kojemu ćemo nastojati

izgospodariti ove sastojine.

Tijekom vremena postojeću strukturu sastojina treba

približiti zacrtanoj normali, primjenom odgovarajućih

postupaka i načina gospodarenja. Ti se postupci

ogledaju u sljedećem:

Slika 5. Grupa jelova pomlatka u šumi jele s mahovinom, G.j.

"Crnojezero-M. Rudine"

Grafikon 1. Distribucija broja stabala u odjeiu 4. G.j. Crno jezero-MarkoviĆ Rudine

Grafikon 2. Distribucija drvnih zaliha u odjelu 4. G.j. Crno jezero-Marković Rudine


Postizanjem pravilne preborne strukture grupimičnog

prostornog rasporeda stabala, njegom mladog na­

i- ova dva uređajna razreda ogledaju se u kvaliteti stani-

i- zlike u odnosu na prethodni uređajni razred. Razlike u

raštaja, selektivnom proredom, sječom zrelih prihoda s šta, pa prema tomu i u potencijalnim mogućnostima

propisanom dimenzijom zrelosti u funkciji što kvalitetnijeg

prirodnog pomlađivanja, kvalitetnim i stručnim n

:- proizvodnje.

Istom metodom uređivanja definirana je mješovita

odabiranjem stabala za sječu jednakomjerno na cijeloj 11 preborna normala Jela IV, Bukva IV/V, dimenzijom tee

površini sastojine, s maksimalnim intenzitetom sječe hničke zrelosti za jelu 60 cm, a za bukvu 50 cm.

od 25%.

Opći i osnovni ciljevi gospodarenja bit će ostvareni

2. Uređajni razred raznodobne sjemenjače Jela - IV privođenjem postojećeg stanja sastojina prema defini-

Sto se tiče cilja i načina gospodarenja te metode uređivanja

za ovaj uređajni razred, ne postoje značajne ra- kako je propisano po uređajnim

!- ranoj normali i to gospodarskim postupcima na način

razredima.

ZAKLJUČAK

Promjer sječive zrelosti u EGT-u "jele s mahovinom"

određenje po "Novom sistemu" uređivanja šuma i to:

1. Uređajni razred raznodobne sjemenjače jele II/III

s 80 cm,

2. Uređajni razred raznodobne sjemenjače jele III

s 65 cm,

3. Uređajni razred sjemenjače jele IV s 60 cm.

Primjenom formule "Novi sustav" Dz = 2,64 x H,

mišljenja sam da ista daje prevelike dimenzije zrelosti

po uređajnim razredima. U g.j. "Rastovka - Kutcrevske

Kose" u uređajnom razredu II/III boniteta (Šurić) imamo

dominantne visine stabala 3 1,5 m, te bi u tom slučaju

sječiva zrelost iznosila 80 cm, stoje po mom osobnom

mišljenju previše. To je i sjemenska baza jele i pitam

se da li će ta stara jela uopće rađati sjemenom.

Ranijim propisom u EGT-u (I-C-50) sječiva zrelost

bila je propisana s 50 cm za sve bonitete jednako, što

također ne smatram ispravnim. Istina je da su dominantne

visine stabala različite po uređajnim razredima

(20 do 32 m), ali je ipak faktor 2,64 previsok.

Prisutan sam u ovom EGT-u skoro cijeli radni vijek

i uvjerio sam se da su jele od 50 cm sječive zrelosti fiziološki

stare, tj. dobivaju rodino gnijezdo, bivaju

napadnute od crnogorične imele (Visciim laxum), te

dolazi do stagnacije visinskog, debljinskog i volumnog

prirasta pa i do samog sušenja jele. Na takvim stablima

dolazi do pojave crvene truleži u korjenu, a što se i

može vidjeti na prvom trupcu oborene jele. To su razlozi

da je jela već kod 50 cm sječivo zrela, naravno na

lošijim bonitetima. Na boljim bonitetima III ili II/III

uređajnog razreda jele, kakvih je u ovim šumama malo,

mogla bi se podići dimenzija sječive zrelosti do 60 cm.

Cestar, Hren, P c 1 c e r, K o v a č e v i ć, M a r t i n o -

vic: Regionalni ekološko gospodarski tipovi šuma

na području Š.G. "Lika" Gospić. Radovi Šumarski

institut Jastrebarsko.

V u k e I i ć, J., R a u š Đ., 1999: Šumarska fitocenologija

i šumske zajednice Hrvatske. Šumarski fakultet,

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

LITERATURA:

K 1 e p a c, D., 1965: Uređivanje šuma, Šumarski fakultet,

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

Tekst i fotografije:

Marko Vukelić, dipl. ing. šum.,

savjetnik upravitelja

U. Š. Gospić

230


ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI

UREĐIVANJE SUMA U NACIONALNOM PARKU PLITVIČKA JEZERA

OD PRVIH POČETAKA DO DANAŠNJEGA DANA*

Poštovani gospodine predsjedniče!

Poštovane gospode, poštovana gospodo!

Kolegice i kolege!

Da bismo znali kako pravilno postupati sa šumama

u N. P. Plitvička jezera, mislim, da bi bilo korisno saznati

kako su to radili ljudi prije nas, koji su nam Plitvička

jezera ostavili u dobru stanju. Zato Vas molim da

mi dopustite da oživim neke događaje, koji su ostali

takoreći zaboravljeni, a koji nam mogu pomoći u

rješavanju problema kako danas tretirati šumski ekosustav

u N.P. Plitvička jezera.

Na području današnjega Nacionalnoga parka Plitvička

jezera, organizirano šumarstvo počinje u Vojnoj

krajini (granici) 1746. godine. Tijekom 1764. i 1765.

godine, dakle prije 235 godina, nastaje Prvi stručni

opis i nacrt šuma na Velebitu, Velikoj kapeli od dalmatinske

međe do Mrkoplja i Ogulina. Taj je nacrt s

kartom u mjerilu 1:3.880 hvati izradio major pl.

P i rker, a Waldmeister (šumarnik) Franzon i je sastavio

naputak za šumarsko osoblje i šumsko gospodarenje.

Tada - 1765. godine — osnovane su prve šumarije

i to u Oštarijama, Krasnom i Petrovagori. Uprava šuma

bila je vojnička pod komandom generala u Karlovcu.

Tako je bilo do razvojačenja Vojne krajine, tj. do godine

1871. (B. Koso vi ć, Šumarski list 1914. i 1915.).

Poslije razvojačenja Vojne krajine šume su razdijeljene:

jedan dio pripao je graničarima na račun otkupa

prava na drvarenje i pašarenje, što su ga graničari imali

u šumama Vojne krajine; drugi dio ostao je državi. Sume,

koje su pripale graničarima, tada pravoužitnicima,

bile su organizirane putem imovnih općina i z.z. sa svrhom

da pravoužitnike trajno opskrbe ogrjevom, građevnim

drvom i pašom. Zato se u tim šumama gospodarilo

po načelu stroge potrajnosti prihoda prema

Zakonu o šumama iz 1852. godine. U državnim šumama

gospodarilo se po načelu trajnosti prihoda. To su

razlozi da su šume u Hrvatskoj, pa tako i u Lici, ostale

sačuvane. A to znači da je današnje često spominjano

načelo održivoga razvoja bilo prisutno u hrvatskome

šumarstvu prije više od 100 godina.

Ličke šume bile su bogate drvnom zalihom. S obzirom

na to daje i Zakon o šumama iz 1929. godine propisao

gospodarenje šumama po načelu trajnosti, nastala

je potreba da se u državnim šumama umjesto starih

* Referat održan 24. studenoga 1999. u palači IIAZU na Simpoziju

o zaštiti Plitvičkih jezera.

mađarskih metoda uvedu suvremene, izvorne metode

uređivanja šuma. U tom pogledu šume na području

Nacionalnoga parka Plitvička jezera imaju povijesno

značenje za razvoj prebornoga gospodarenja.

Spomenut ću daje baš na Plitvičkim jezerima održana

Skupština šumarskoga društva 22. kolovoza 1932.

Ondašnji taksator Direkcije šuma na Sušaku, ing. Stjepan

Š u r i ć, na toj je skupštini održao prigodno predavanje

pod naslovom Preborne sječe u neuređenim

prebornim šumama i šumama tipa prašume. To je

predavanje godinu dana kasnije tiskano u Šumarskomc

listu (1933) pod istim naslovom na str. 339-347, a objavljeno

je također na njemačkom jeziku u publikaciji

II. Međunarodnoga šumarskoga kongresa u Budimpešti

1936.

Zašto danas spominjem, nakon toliko godina predavanje

ing. Surića? Iz više razloga! Prvi je taj, što je

Surić svoje predavanje temeljio na tri primjera iz šuma

Plitvičkih jezera: 1) Visibaba, okružje 24, 2) Roščići,

okružje 18 i 3) Bijela Kosa, okružje 3 iz Šumske uprave

Ljeskovac.

Na tim primjerima s područja Male kapele Surić je

objasnio svoju metodu uređivanja šuma. U čemu se ona

sastoji?

Šurićeva metoda sastoji se u tome da se u šumi, po

određenom postupku, doznačuju za sječu stabla u svim

debljinskim razredima i da se posebno u manualu vodi

evidencija o stablima koja su doznačena za sječu, ali i

ona koja će dalje rasti. Drvna masa stabala, koja ostaju

u šumi, poslije sječe ne smije pasti ispod minimuma.

Radi boljega uvida crtaju se krivulje drvnih masa prije i

poslije sječe, a njihova razlika definira etat, kako ukupni

tako i po debljinskim razredima. Struktura drvne mase

prije i poslije sječe je binomska.

Šurićeva metoda, koja je niknula u šumama Plitvičkih

jezera, postala je 1937. godine službena metoda za

uređivanje prebornih šuma cijele bivše Jugoslavije.

Vrijedila je gotovo 50 godina i po njoj je izrađeno mnogo

gospodarskih osnova, kao što su primjerice šumskogospodarske

osnove za Plitvičke šume.

Glavna svrha Šurićeve metode bila je u reguliranju

(ograničavanju) sječe, jer su u to vrijeme u ličkim šumama

bile nagomilane goleme drvne zalihe.

Ali tijekom vremena drvni fond došao je postupno

do svoje donje granice pa se razvila nova metoda, ili takozvani

Novi sistem uređivanja prebornih šuma

(Klepac, 1961.), koji je imao cilj da se u šumi izgospodari

optimalno stanje koje omogućuje najpovoljniji

231


Baker, B. St.: ( 1960) Green Glory, London 1948, Proceedings

Fifth World Forestry Congress, Seattle.

Božicević, S.: (1998) Plitvička jezera, Zagreb,

str. 101.

Bralić, I.: Nacionalni parkovi Hrvatske, Školska

knjiga, Zagreb.

Cestar, D., Hren , V., Ko vače vi ć , Z., M art ino-

drvni prirast, trajnu prirodnu regeneraciju, i koje zadovoljava

ne samo ekonomske nego i ekološke i socijalne :

momente. Imajući pred očima novu situaciju i nova i

shvaćanja o ekološkoj ulozi šuma, bilo je sasvim prirodno

da se šumskogospodarske osnove izrađuju u duhu i

Novoga sistema, koji je tada u Hrvatskoj bio službeno )

priznat. U tom smislu počinje uređivanje šuma u Nacionalnom

parku Plitvička jezera 1975., koje je dovršeno )

1982. godine. Sastavljene su 4 šumskogospodarske osnove,

za šume u površini od 15.301 ha u društvenom i

96,18 ha u privatnom vlasništvu.

Prema tim osnovama šume u Nacionalnom parku

1

Plitvička jezera najvećim su dijelom bukove šume ;

že sam obnoviti ako se njime pravilno postupa. Zato kažemo

daje šuma obnovljiv šumski resurs. Ali u svom

razvoju prirodna šuma prolazi kroz različite faze koje

mogu biti blizu, ali i daleko od uravnoteženoga stanja,

Šumarske intervencije idu za tim da se uravnoteženo

stanje postigne uz pomoć šumarske znanosti. A kad se

ono postigne, treba osigurati potrajnost i biološku otpornost

šumskoga ekosustava, da fiziološki ne oslabi i ne

oboli. Dakako, da će biti tu i tamo slučajeva gdje će trc-

bati tek uspostaviti uravnotežen šumski ekosustav, pri

čemu valja uzeti u obzir samo autoktone vrste drveća.

Svakako preporučujem da intervencije u šumi budu

vrlo oprezne, ali česte i pravovremene.

(Fagetum illyricum Horv.) na nadmorskoj visini od Sve u svemu, šumarske intervencije trebalo bi us-

700-900 m. Iznad njih rastu mješovite šume bukve i 1

mjeriti u smjeru postignuća ovih ciljeva:

jele (Abieti-Fagetutn illyricum Horv.), a na nadmorskoj

- zaštiti tlo od erozije;

visini ispod 700 m (550-700 m) nalaze se šume kitnjaka

i običnoga graba (Querco-Carpinetum illyricum , održavati bilancu vodnoga režima i sačuvati temeljni

Horv.). Bukva je najraširenija vrsta drveća (73 %), zatim

dolazi jela (22 %), smreka (5 %) i tek su ponešto zastupljene

ostale vrste drveća (crni grab, crni bor itd.).

fenomen stvaranja žive sedre;

omogućiti trajnu prirodnu obnovu šuma;

omogućiti znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu

i rekreacijsku namjenu šuma i cjelokupnoga nacionalnoga

parka;

Uređivanje šuma obavio je Institut za šumarska istraživanja

u Jastrebarskom pod vodstvom dr. D. Cestara,

uz suradnju većega broja šumarskih stručnjaka iz

Instituta i iz Nacionalnoga parka Plitvička jezera. Koordinator

i predsjednik komisije koja je ispitivala spomenuto

uređivanje šuma, bio je D. Klepac. Podaci o

tome objavljeni su u publikaciji Šumarskoga instituta,

Jastrebarsko (Radovi, Zagreb, 1984., str. 1 -249).

Danas, eto, nakon 5 godina, opet ću s vašim dopuštenjem

pokušati nešto reći o tome u čemu se sastoji

ekološko uređivanje šuma u N.P. Plitvička jezera.

Šuma je živi organizam u kojemu se njezine individue

stalno rađaju, žive i umiru, pa se taj organizam mo-

sačuvati prirodni izgled krajolika;

osigurati život rijetkim vrstama biljnoga i životinjs-

, koga svijeta.

Da bi se postignuli spomenuti ciljevi, treba sastaviti

poseban Naputak o šumsko-uzgojnome tretmanu na

Zbog Domovinskog rata, šumarske i ostale aktivnosti

na Plitvicama djelomično prestaju, iako se skrbi i osnovu za prošireni dio šume N.P. Plitvička jezera u po-

Plitvicama i prema njemu izraditi šumsko-gospodarsku

brine o njihovu opstanku i uređenju za cijelo vrijeme : vršini od oko 8.000 ha.

Domovinskoga rata. U tom smislu je u Hrvatskoj akademiji

1994. godine održan Znanstveni skup u povodu i nom parku Plitvička jezera je rezultat dugotrajnoga raz­

Smisao ekološkoga uređivanja šuma u Nacional-

45. godišnjice proglašenja Plitvica nacionalnim parkom

i 15. godišnjice prisutnosti Plitvičkih jezera na listi mena mogu dobro razabrati ove evolucijske etape:

voja šumarstva na tom području, gdje se tijekom vre­

Svjetske prirodne baštine. O tome je 1994. godine izdana

publikacija s referatima. Između mnogih referata

neuredne preborne sječe do 1937. godine;

objelodanjen je i moj rukopis Ekološko uređivanje šuma

u Nacionalnom parku Plitvička jezera na strani 1961. godine, kada se u šumi poslije sječe morala

regulirane preborne sječe u vremenu od 1937. do

69-80, Zagreb, 1994.

ostavljati minimalna drvna masa na panju;

232

LITERATURA

preborno gospodarenje poslije 1961. godine, kad

se nastojala u šumi postignuti optimalna drvna zaliha

na panju;

i konačno ekološko uređivanje šuma, koje danas

preporučamo.

vić, J., Pel cer, Z.: (1974) Ekološko gospodarski

tipovi šuma u Nacionalnom parku Plitvička

jezera, Plitvička jezera - Čovjek i priroda, str.

61-66, Plitvička jezera.

Cestar, D.: (1983) Prirodni šumski rezervat "Čorkova

uvala - Cudinka", Šumarski institut, Jastrebarsko.


Đukić, D.: (1952) Nacionalni park "Plitvičkajezera"

(Problematika i uređivanje), Šumarski list 12,

str. 435-451, Zagreb.

Fran i ć, D.: (1910) Plitvička jezera, Zagreb, str. 439.

George, P. : ( 1976) Environnement, Paris.

H re n, V: ( 1972) Ramino korito - Prašuma bukve, Šumarski

list 9-10, Zagreb, str. 315-324.

Ilijanić, V.: (1971) Bibliografija Plitvičkih jezera,

Acta biologica VII/1, str. 69-84, Zagreb.

Kl epac , D.: (1961) Novi sistem uređivanja prebornih

šuma, Poljoprivredno-šumarska komora, Zagreb,

str. 1-46.

Kl epac, D.: (1964) Smjernice o estetskom i rekreativnom

uređenju Medvednice, Šumarski list 1-2,

Zagreb, str. 1-10.

Kl epac , D.: (1973) Principi di govrno estetico ericreativo

del boseo, Monti c Boschi, Roma.

Kl epac , D.: (1979) Preborno gospodarenje šumama u

našoj zemlji i u svijetu, Šumarski list 11-12, Zagreb,

1979., str. 529-552.

Kl epac, D.: (1982) Evolucija uređivanja šuma na Visokom

kršu, Šumarski list 11-12, Zagreb, str.

471-477.

Kl epac, D.: (1984) Principi uređivanja šuma u Nacionalnom

parku Plitvička jezera, Šumarski list,

Zagreb, str. 319-336.

Kl epac, D.: (1984) Entwicklung der Forsteinrichtung

auf Hochkarst, Radovi, Zagreb.

Kevo, R., A lfier, D.: (1963) Organizacioni problemi

nacionalnih parkova u NR Hrvatskoj, Zaštita

prirode, Beograd.

Kosovič, B.: (1914. i 1915.) Prvi šumarski stručni

opis i nacrt šume na Velebitu, Velikoj Kapeli od

dalmatinske mede do Mrkoplja i Ogulina, Šumarski

list, Zagreb.

Kramarič, Ž., Iuculano, T.: (1989) O strukturi i

normalitetu šume bukve i jele (Abieti Fagetum

illyricum Horvat 1938) na primjeru prašume Čorkova

uvala, Šumarski list, br. 11-12, str. 581-582.

Krga, D. (1984) Daten ber die Walder des Nationalparks,

Radovi, Zagreb.

Krga, D. (1984) Urwald Čorkova uvala, Radovi, Zagreb.

Le i bundgut, H.: (1959) Der Zweck und Methodik

der Struktur- und Zuwachsanalyse von Urwaldern,

Schweizerische Zeitschrift fr Forstwesen,

3, str. 111-124.

M a r t i n o v i é, J.: ( 1974) Podložnost eroziji tala na području

Plitvičkih jezera, Plitvička jezera - Čovjek

i priroda, Plitvička jezera, str. 33-36.

Meštrović,S.: (1984) Nature Conservation in Yugoslavia,

Radovi, Zagreb.

Movćan, J.: ( 1981 ) Development and Economics in

Plitvice National Park, Royal Swedisch Academy

of Science, AMBIO.

Pevalek, I.: (1938) Biodinamika Plitvičkih jezera i

njena zaštita, Zaštita prirode, br. 1, Zagreb,

str. 40-61.

Plavšić-Goj ko vić, N., Plavšić, M., Golubovi

ć, U.: (1974) Čorkova uvala - prašuma u Nacionalnom

parku Plitvička jezera, Plitvičkajezera

- Čovjek i priroda, Zagreb, str. 67-70.

Plavšić-Goj kovič, N., Plavšić, M., Golubović,

U.: (1972) Prilog poznavanju biljno-sociološkog

sustava i elemenata grade prašumskog rezervata

Čorkova uvala (Nacionalni park Plitvička

jezera), Šumarski list 9-10, Zagreb, str. 348-363.

Plavšić-Goj kovič, N.: (1974) O rijetkim biljkama

Nacionalnog parka Plitvička jezera, Plitvice.

P o 1 šak, A.: ( 1974) Geološki aspekti zaštite Plitvičkih

jezera, Plitvička jezera - Čovjek i priroda, Plitvička

jezera, str. 25-32.

Prpić, B.: (1972) Neke značajke prašume Čorkova

uvala, Šumarski list 9-10, Zagreb, str. 325-333.

Prpić, B.: (1979) Struktura i funkcioniranje prašume

bukve i jele {Abiefi-Fagetum illyricum Horv.

1938) u Dinaridima SR Hrvatske, Drugi kongres

ekologa Jugoslavije, Zagreb.

Roglić, J.: (1974) Morfološke posebnosti Nacionalnog

parka Plitvička jezera, Plitvička jezera - Čovjek

i priroda, Plitvička jezera, str. 5-24.

S c h a e f f e r, L. : ( 1957) Amnagement esthtique et reratif

des forets, Revue forestière française, Nancy.

Sliepčević, A., Ilijanić, V.: (1988) Prilog bibliografiji

Nacionalnog parka Plitvička jezera, Zagreb.

Susmel, L.: (1979) Structural Model of Primary Fir

and Spruce Forest, Padova.

S afar, J:: (1946) Osnovi parkiranja, Šumarski priručnik

I, Zagreb, v

Šafar, J.: (1958) Opći podaci o nacionalnim parkovima

NR Hrvatske, Plitvička jezera - Nacionalni

park, Zagreb, str. 11 -20.

Trinajstić, I.: (1972) O rezultatima komparativnih

istraživanja florističkih sustava prašumskih i

gospodarskih sastojina zajednice Fagetum croaticum

abietetocum Ht. u Hrvatskoj, Šumarski list

9-10, Zagreb, str. 334-347.

Ugrenović,A.: (1959) Estetika šume, Šumarska enciklopedija,

Zagreb.

Vi đakovi ć,P: (1989) Nacionalni parkovi i turizam,

Zagreb, str. 624.

Vidaković, P: (1999) Nacionalni parkovi u svijetu,

Zagreb, str. 538. Radovi, referati s 1UFRO Symposium

(papers from IUFRO-Symposium)

(1984) Plitvice 1983., Zagreb, Šumarski institut

Jastrebarsko.

*** Zakon o zaštiti prirode, Narodne novine, br. 30

od 15.4. 1994.

Akademik Dušan Klepac

233


O ZAŠTITI BALKANSKOG RISA

Prigodom održavanja redovnoga godišnjeg sastanka

članova Europske inicijative za velike zvijeri (Large

carnivore initiative for Europe) na Plitvičkim jezerima,

8. ožujka 2000. godine održanje poseban skup posvećen

mogućem stanju, statusu i zaštiti izvornog balkanskog

soja euroazijskog risa (Balkan Lynx Conservation

Meeting). Skup je organizirao i vodio dr. Urs Breitenmoser

s Instituta za veterinarsku virusologiju

Sveučilišta u Bernu (Švicarske), a od pozvanih predstavnika

svih balkanskih zemalja nazočni su mu predstavnici

Bosne i Hercegovine, Bugarske, Grčke i

Makedonije.

Prema podacima iz dostupne literature (Atanasov,

Bojović, Mirić, Kratochvil) areal ove

najveće europske divlje mačke bio je u prošlosti vrlo

velik. Đ. Mirić ( 1987)' navodi daje usporedo s istrebljenjem

risa u zapadnoj i dijelovima srednje Europe (u

18. i 19.st.) balkanski ris postupno nestajao i u mnogim

dijelovima balkanskog poluotoka. Smatra se da su posljednji

primjerci izlovljcni u Sloveniji 1908, u Hrvatskoj

1903, u Bosni i Hercegovini 1911, u Crnoj Gori

1913, u Srbiji 1902. i u Bugarskoj 1935. godine, zadržavši

se samo u teško pristupačnim planinskim područjima

Kosova (Šar planina), zapadne Makedonije (Jakubica,

Bistra, Korab i dr.), Albanije i sjeverozapadne

Grčke. Isti autor navodi da mu je brojnost prije II. svjetskog

rata bila svedena "na I -2 desetine primeraka, ali je

do 1974. opet narastao na 280 do 300 grla i počeo

ponovo naseljavati susedna područja Srbije i Crne

Gore". M.Muratović (1976) : navodi daje 1963. na

Kosovu, na Kodža-Balkanu ustanovljen poseban rezervat

za zaštitu risa ukupne površine oko 2.000 ha.

Slika 2. Na skupu u Plitvicama bilo je tvrdnji daje izvorni soj risa s

Balkana tjelesno manji od suplemenjaka mu s Karpata,

čija je i pjegavost manje izraženija. Na crtežu: euroazijski

šumski ris (Lynx lynx, gore) i pirinejski ris (Lynxpardina,

dolje), prema F. Sândoru.

Slika I. Računa se da će očekivani skori pridolazak karpatskog soja

risa sa sjevera i zapada još više ugroziti izvornu populaciju

balkanskog risa. Prelaskom zimi preko zamrznutog

Dunava u Đerdapu (na slici) ris s Karpata postuptno osvaja

istočnu Srbiju i širi se prema Bugarskoj.

Foto: A. Frković

1

Mirić. Đ. (1987): Ris (Lynx lynx). U: Velika ilustrovana

Enciklopedija lovstva (urednik Simić, Ž.), Građevinska knjiga,

Beograd, s. 126-129.

Muratović, M. (1976): Trajno zaštićene površine na Kosovu.

Ekologija. Beograd vol. 11. br. 1

234


Pod radnim naslovom Stanje risa u zemljama Balkana

(Situation of the Lynx in the Balkan countries) uslijedila

su izvješća predstavnika imenovanih zemalja.

Donosimo ih u skraćenom obliku, redoslijedom kako

su iznašana.

Grčka (Maria Panayopoulou i sur.): Još sredinom

19.st. ris je bio prisutan u Grčkoj u svim odgovarajućim

mu staništima, osim na poluotoku Pcloponezu.

Jedan od posljednjih ubijen je na jugu zemlje kod Atene

18. ožujka 1862. Službeno je lov na risa zabranjen od

1937. god. Zadnji podatak o prisutnosti risa datira iz

1965. god., kada je osmotren na Rodopima, na granici s

Bugarskom. Svi kasniji podaci o viđenim risovima

( 1991, 1993, 1999) nesigurni su. Posljednja šteta na domaćoj

stoci registrirana je sedamdesetih godina u Trakiji,

ali s nesigurnošću da li ju je počinio vuk, podivljali

pas ili ris. Ni netom provedena anketa o stanju krupne

zvjeradi u zemlji nije dala pozitivan odgovor na upit

ima lijošriseva u Grčkoj? Anketirani ispitanici treće životne

dobi sjećaju se daje ta životinja nekada obitavala

u njihovim gorama, dok mladi naraštaj o risu nema pojma.

Nažalost među ispitanicima nije bilo pastira.

Koliko će ratni sukobi i nemiri u susjednoj Albaniji i

Jugoslaviji (Kosovo) utjecati na mogući pridolazak risa

u Grčku, izvjestitelji nisu mogli odgovoriti. Mišljenja

su daje bez mogućeg prirodnog (disperzijom) ili umjetnog

(reintrodukcijom) unošenja ova životinjska vrsta

trajno izgubljena za Grčku.

Čime bi se risovi kao i ostali krupni predatori mogli

hraniti u Grčkoj? Uz pojedine očuvane jedinke u Rodopima

ova zemlja nema jelena, praktički još iz turskih

vremena. Srneća divljač pridolazi posvuda, ali u malom

broju zbog krivolova. Divljač se lovi samo zbog divljačine

(mesa). Trofejni lov je nepoznanica u ovoj zemlji.

U višim gorjima u manjim kolonijama pridolazi divokoza

te mali tetrijeb i lještarka u Rodopima. Fazan se uzgaja

na sjeveroistoku zemlje, najviše na ušću rijeke Nestos,

koje je područje proglašeno nacionalnim parkom.

Makedonija (Dragan Angelovski): Brojnost riseva

u toj bivšoj jugoslavenskoj republici procjenjuje

se na 20 do 30 grla i to uz granicu s Albanijom (Sar planina,

Korab, Jablanica). Ris je zajednička divljač s tom

državom, što vrijedi i za prenamnoženog vuka i medvjeda.

Balkanski soj risa znatno je manji od karpatskog

soja i ne napada ovce! Do sada nisu utvrđene štete na

muflonima i divokozama. Pretežito se hrani zečevima,

sitnim glodavcima i pticama. Pjegaviji je od risa s Karpata

(Prema Đ. Miri ću makedonski lovci iz okolice

Mavrova izrazito pjegave risove, kojih je ovdje bilo

najviše, nazivaju "ris kamenjar", a one bljeđih pjega

"šumski ris", op. A. F.). 1 pored službene zabrane lova

vjeruje se da se pokoji ris ipak ustrijeli, ali o tome nema

službenih podataka.

Status i stanje preostalih krupnih predatora u Makedoniji.

Medvjed je formalno zaštićen, iako primjerci

koji dokazano opetovano pričinjavaju štetu na stoci

(ovcama) mogu biti odstrijeljeni. S procijenjenom brojnošću

od 800 do 1200 grla vuk je nezaštićen, za čiju se

glavu, bez obzira na spol i starost, isplaćuje nagrada od

80 DEM. U razdoblju od godine 1993. do 1998. (6 godina)

ustrijeljeno je ili na druge načine stečeno 2.435

vukova ili prosječno godišnje 406 vukova! Posljednji

čagalj ubijen je 1989.godine.

Bugarska (Diana Zlatan ova i dr.): Smatra se da

u ovoj balkanskoj državi više nema riseva. Posljednji

primjerci nestali su u razdoblju od 1862. do 1935. godine.

Zadnji je ubijen 20. ožujka 1935. na jugozapadu

zemlje na Pirin planini kod Melnika. Na području planine

Zap. Balkan posljednji primjerci ubijeni su 1900 i

1902. god., na Rila planini dva primjerka 1908. te posljednja

dva na Straža planini 1930. god. Ris je u Bugarskoj

uvršten u "crvenu knjigu" zaštićenih vrsta.

Kazna za ilegalni odstrjel iznosi 1000 DEM.

Srne su potencijalno glavna hrana. U razdoblju od

1988. do 1999. brojnost ove divljači pala je od 140 na

85 tisuća grla. Nakon pada komunističkog sistema lovačke

organizacije su u rasulu, a krivolov cvate. Brojnost

jelena cijeni se na 19.000 grla, lopatara 4.000 i divokoza

2.300. Rila planina, Stara planina i Pirin čuvaju

još preostala tetrijcbska staništa, čiji se broj procjenjuje

na 2.390 kljunova.

Postoji uvjerenje da nije daleko dan kad će im risovi

preko Srbije (Miroč, Deli Jovan) doći s Karpata.

Albanija. Prema izvješćima predstavnika Grčke i

Makedonije (na skupu nije bilo predstavnika iz Albanije)

ris je u ovoj zemlji velika nepoznanica. Šume se nemilice

sijeku, a svaki odrastao pučanin posjeduje oružje.

Smatra se daje u Albaniji i pored svih nedaća ris

prisutan, poglavito na sjeveru i jugu zemlje. Na sjeveru

to je Šar planina-Koritnik-Korab, na tromeđi Albanije,

Kosova i Makedonije, a na jugu na granici s Grčkom.

Ukupna brojnost zajedno sa susjednim zemljama procjenjuje

se na 15 (20) grla.

Bosna i Hercegovina (Vlado Soldo): Posljednji

izvorni ris izlučen je 1911. godine. Nakon gotovo stoljeće

dugog razdoblja (79 godina) prvi tragovi risa slijeđeni

su na Plješevici i Grmeču, sjeverozapadno i sjeveroistočno

od Bihaća 1980. godine. Radi se o tzv. karpatskom

soju euroazijskog risa, koji je nakon uspješne

reintrodukcije u Sloveniji (Kočevska 1973) preko

Gorskog kotara, Velike i Male Kapele stigao u Bosnu.

Tendencija proširenja areala rasprostranjenosti bila je

usmjerena u dva smjera: jugoistočnim u smjeru pružanja

Dinarida (Klekovača, Vijenac, Staretina, Vitorog,

Cincar, Malovan, Ljubuša, Raduša, Vran, Cvrsnica,

Čabulja) i sjevernim smjerom (Vlašić, Vranića, Kame-

235


nica). Širenjem prema jugoistoku ris je do danas dopro

do rijeke Neretve, a prema sjeveru do rijeke Krivaje i

Zavidovića. Prisuće risa u jugoistočnim planinama

BiH nije utvrđeno.

Slika 3. Tragove riseva bilo je moguće slijediti na novo palom snijegu

u NP Plitvička jezara; u pozadini masiv Pljcševiec s

vrhom Golom Plješevicom (1649 m), na čijim su sjeverozapadnim

obroncima u dolini rijeke Une odstrijeljeni prvi

riscvi u Bosni i Hercegovini.

Foto: A.Frković

Prema pisanom izvješću izvjestitelja, zakonski status

risa u Bosni i Hercegovini vrlo je šarolik. U Zakonu

o lovu BiH iz 1978. risa nema na popisu divljači, stoje i

razumljivo jer ga do tada nije ni bilo. U Republici

Srpskoj u Zakonu o lovu iz 1994. ris je zaštićen, dok je

Zakon o lovstvu Federacije BiH tek u pripremi.

Ovakvo stanje pogoduje (krivo) lovu, pa je "ris u vrlo

nezavidnom položaju i lovi se gdje ga se god pronađe".

Prema do sada prikupljenim podacima u razdoblju

od prve pojave risa (1980.) do zaključno 2000. godine,

u Bosni i Hercegovini ustrijeljeno je ili na druge načine

stečeno 25 riseva, i to na području općine Bihać (Plješevica)

5, Rama (Vran, Raduša) 4, Šipovo (Priluma,

Crni vrh) 3, Glamoč (Staretina, Priluma, Cincar) 3, Kupres

(Cučkovine, Jaram-Krljaj) 3, Bosansko Grahovo

(Šator) 2 risa itd.

Uz izuzetak pokušaja napada na tor ovaca na Vlašić

planini kod Travnika, do sada nije registrirana nijedna

šteta od risa na domaćoj stoci.

Zaključak. Kako uopće nije upitno da li je izvorni

balkanski soj euroazijskog risa ugrožen ili nije, daljnja

nastojanja trebaju ići za tim da se iznađu načini i sredstva

kako spasiti ovu životinjsku vrstu. Prema U.

Breiten m o seru program obnove balkanskog risa

(The recovery of the Balkan Lynx Population. BLx)

odvijao bi se u tri faze. U 1. fazi (2000. g.) prišlo bi se

prikupljanju svih relevantnih podataka koji mogu pomoći

boljem sagledavanju stanja, što je dijelom urađeno

na ovom plitvičkom skupu. Drugom fazom

(2001-2002) predviđen je izlazak na teren radi provjere

točnosti do sada prikupljenih podataka i utvrđivanju

novih saznanja, kako bi se konačno 3. fazom (počevši

od 2003. god.), uz uvjet da sve to ima nade za uspjeh,

prišlo samoj akciji spašavanja i obnove balkanskog risa

(stabiliziranju postojeće populacije s mogućnošću prirodnog

proširenja na područja koja je nekoć stanio).

Alojzije Frković

IZVJEŠĆE SA ŠESTOG SASTANKA EUFORGEN Populus nigra MREŽNOG PLANA

AVIGNON, FRANCUSKA, od 6 do 9. veljače 2000. godine

Na šestom sastanku EUFORGEN Populus nigra

mrežnog plana sudjelovali su sudionici i predstavnici iz

17 zemalja. Sastanak je otvorio predsjednik Sven de

Vri e s, izvjestivši o dosadašnjem radu na očuvanju europske

crne topole i njezinih prirodnih sastojina u Europi.

U sklopu nacionalnih izvješća referirano je o radovima

na "in situ" i "ex situ" konzervaciji crne i bijele topole,

te ritskih šuma, a koji su provedeni tijekom razdoblja

od zadnjeg zasijedanja u Kijevu, održanog u svibnju

1999. godine. Predstavnici dviju novih članica

(Malta i Švicarska), održali su uvodna izlaganja o stanju

očuvanja europske crne i bijele topole u njihovim

zemljama.

U ime domaćina gosp. M. Bariteau (INRA) pozdravio

je sudionike i upoznao ih sa istraživačkim radovima

u odjelu Unité de Recherches Forestières Mcditearranees

u Avignonu, a koji su vezani za očuvanje genofonda

pojedinih vrsta šumskog drveća. Koordinator

236


Jozef Turok (IPGRI, Italija), izvijestio je sudionike o

primjeni druge faze rada EUFORGEN mrežnih planova.

Slika 2. Očuvanje crne topole u rezervatu prirode uz rijeku Drome

(Francuska)

Tijekom posjete rezervatu prirode uz rijeku Drome,

(Reserve Naturelle des Ramieres de la Drome), održan

je i zajednički tehnički seminar sa sudionicima europskog

projekta o očuvanju crne topole i ritskih šuma pod

nazivom EUROPOP (www.ibn.dlo.nl/europop). Izlaganja

su se odnosila na veze između hidroloških uvjeta,

rasta i genetske varijabilnosti crnih topola, implementacije

pri obnovi poplavnih šuma, kao i na utjecaje dinamike

rijeka i teksture tla na seksualnu/vegetativnu

reprodukciju crne topole. Istraživanja su provedena u

Velikoj Britaniji, a izlagači su bili N. Barsoum i

F. Hughes sa Sveučilišta u Cambridgu. Gosp. J. M.

F at on, voditelj rezervata prirode i F. Lefevre (IN-

RA) upoznali su nas s radovima obnove ritskih šuma na

staništima uz rijeku Drome, kao i sa genetskim istraživanjima

u sklopu projekta na "in situ" konzervaciji sastojina

crne topole u Francuskoj.

U vremenu od zadnjeg sastanka učinjen je veliki

napredak u nadopuni datoteke s klonovima crne topole

koji se nalaze u arhivima pojedinih zemalja sudionika

P. nigra mrežnog plana, a od sada su dostupni i na Web

stranicama. U klonskim arhivima ukupno se nalazi

registrirano 2789 klonova iz 29 zemalja. Također je na

Internetu moguće pretraživanje prikupljene bibliografije

znanstvenih i stručnih radova koji su vezani za

područje istraživanja europskih topola i ritskih šuma

(www.cgiar.org/ipgri/euforgen).

Do kraja godine predviđena je izrada tehničkog buletina

o "in situ" konzervaciji crne topole u ritskim ekosustavima,

uz korištenje dosadašnjih spoznaja i rezultata

iz radova istraživača ovog mrežnog plana, a

namijenjenog uzgajivačima i uredivačima šuma.

Izrađen je photo-CD s ukupno 134 selekcionirane

fotografije, koje obuhvaćaju sve aspekte opisa vrste,

njezinog današnjeg statusa te očuvanja genofonda europske

crne topole i ritskih šuma. Originalna kopija dostupna

je svim zainteresiranima, a fotografije se mogu

slobodno koristiti u izdavaštvu, kao i kod promicanja

svijesti u javnosti o važnosti genetskih potencijala

šumskog drveća i očuvanja rijetkih ekosustava.

Usvojena je također i standardizirana opisna lista,

koja će služiti za inventarizaciju sastojina crne topole, a

izradila ju je N.Alba (Španjolska). L. Victto (Italija)

izvijestio je o stanju bazne kolekcije europske crne

topole reproducirane u Institutu Casale Monferrato, a

koja uključuje po dva klona iz svake zemlje predstavnice.

Biološki materijal iz ove kolekcije koristi se za

različita genetska istraživanja (DNK analize, isoenzimi)

u drugim europskim institucijama. Sudionici su također

upozorili na važnost prisutnog biodiverziteta u

prirodnim sastojinama crne topole, te bi se i ovaj dio

uključio pri izradi tehničkog buletina.

Budući je ovaj mrežni plan proširen i na bijelu topolu

(Populus alba), suradnja na aktivnostima očuvanja

ove vrste razvijena je do sada u Španjolskoj i Italiji, te

je predviđeno osnivanje baze podataka za sve zemlje

sudionice. Ukazano je na važnost korištenja učinkovitih

tehnika reprodukcije bijele topole, kao i izrade identifikacijske

liste s karakterističnim svojstvima za vrste

P. tremula, P. alba i P. x canescens. Također će se osnovati

bazna kolekcija za bijelu topolu, koja bi poslužila

za istraživanja genetskog diverziteta ove vrste na području

Europe.

Za sljedeći sastanak EUFORGEN P. nigra

mrežnog plana odlučeno je da će se održati u Hrvatskoj

u drugoj polovici 2001. godine.

Doc. dr. se. Davorin Kajba

Slika 1. Dio sudionika na pokusnoj plohi europske crne topole uz

rijeku Drome

237


MEĐUNARODNI KONGRES OAK 2000 (HRAST 2000)

U Zagrebu će se od 20. do 25. svibnja 2000. godine

održati međunarodni kongres OAK 2000 - IMPROVE­

MENT OF WOOD QUALITY AND GENETIC

DIVERSITY OF OAKS (HRAST 2000 - POBOLJ­

ŠANJE KAKVOĆE I GENETSKE RAZNOLIKOSTI

HRASTOVA).

Kongres organiziraju IUFRO radne skupine za silvikulturu

i genetiku hrastova te Šumarski fakultet Sveučilišta

u Zagrebu. Suorganizatori su Ministarstvo znanosti

i tehnologije, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva,

Javno poduzeće "Hrvatske šume" p.o. Zagreb,

Šumarski institut, Jastrebarsko, Akademija šumarskih

znanosti i Hrvatsko šumarsko društvo.

Poslove organizacije kongresa zajednički obavljaju

timovi IUFRO-a koje vodi prof. dr. Heinrich

Spiecker te naš Organizacijski odbor. Predsjednik

Organizacijskoga odbora je prof. dr. Slavko Matić.

Tajnik kongresa je mr. se. Igor Anić. Članovi organizacijskoga

odbora sa Šumarskoga fakulteta su prof. dr.

Joso Vukelić, prof. dr. Nikola Lukić, prof. dr. Zvonko

Seletković, doc. dr.

Davorin Kajba, doc.

dr. Nikola Pernar, doc.

dr. Žcljko Španjol, mr.

se. Milan Oršanić, mr.

sc. Dario Baričević,

mr. se. Ivica Tikvić,

Darko Bakšić, dipl.

ing., Damir Barčić,

dipl. ing., Šaša Bogdan,

dipl. ing., Dragica

Bilandžija, dipl.

oec, iz Šumarskoga

instituta, Jastrebarsko,

članovi su dr. se. Joso

Gračan i Nenad Potočić,

dipl. ing., iz

"Hrvatskih šuma" p.o.

Zagreb su Tomislav

Starčević, dipl. ing.,

mr. se. Josip Dundović

i Đuro Kauzlarić, dipl.

ing., te Hranislav Jakovac,

dipl. ing. kao

predstavnik Hrvatskog

šumarskog društva.

Znanstveni odbor

kongresa čine prof. dr.

Heinrich Spiecker

(Njemačka), prof. dr.

Robert Rogers (SAD),

dr. Zoltan Somogyi

(Mađarska), prof. dr.

Slavko Matić (Hrvatska),

prof. dr. Yang

Sihe (Kina), prof. dr.

Kim Steiner (SAD),

dr. Peter Savili (Francuska),

prof. dr. Antoine

Kremer (Francuska),

prof. dr. John

Carlson (SAD) i

dr. Joso Gračan (Hrvatska).

238


Ciljevi kongresa su: 1) predstavljanje najnovijih

znanstvenih dostignuća u istraživanju ekosustava hrastova

s posebnim osvrtom na potrajno gospodarenje, poboljšanje

kvalitete hrastovine i genetske raznolikosti,

2) povezivanje znanstvenika uključenih u istraživanja

ekosustava hrastova (uzgajivača, genetičara, ekologa,

uredivača i drugih). U skladu s ciljevima kongres ima

četiri tematske cjeline: poboljšanje kvalitete hrastovine,

genetska raznolikost, gospodarenje hrasticima s

ekološkog i gospodarskog gledišta te potrajno gospodarenje

ekosustavima hrastova.

Do sada se za kongres prijavio 131 sudionik iz čak

24 države: Njemačke, Francuske, Slovenije, SAD, Rusije,

Austrije, Portugala, Jugoslavije, Mađarske, Poljske,

Rumunjske, Ukrajine, Švedske, Španjolske, Nizozemske,

Kine, Slovačke, Češke, Italije, Japana, Bosne i

Hercegovine, Nigerije, Kanade i Hrvatske.

Rad kongresa organiziran je kroz trodnevna zasjedanja

s izlaganjem referata i postera, dvije cjelodnevne

ekskurzije ijednu poludnevnu ekskurziju. Evo i programa

kongresa: subota, 20. svibnja: dolazak i smještaj sudionika;

nedjelja, 21. svibnja: cjelodnevna ekskurzija u

Lonjsko polje i lipovljanske nizinske šume na temu

"Ekosustavi hrasta lužnjaka u Hrvatskoj"; ponedjeljak,

22. svibnja: službeno otvorenje kongresa, zajedničko

zasjedanje uz izlaganja referata i postera; utorak, 23.

svibnja: izlaganja referata u tri sekcije (silvikultura I i

II, genetika), poslije podne ekskurzija u Šumarski institut,

Jastrebarsko; srijeda, 24. svibnja: zajedničko zasjedanje

uz izlaganja referata, službeno zatvaranje kongresa;

četvrtak, 25. svibnja: cjelodnevna ekskurzija na

područje šumarije Vrbovec na temu "Gospodarenje

hrasticima u Hrvatskoj"; petak, 26. svibnja: odlazak sudionika.

Smještaj sudionika, kongresni ured i rad kongresa

organizirani su u Hotelu International Zagreb, Miramarska

24.

Na kraju s ponosom ističemo kako je glede ovakvog

broja sudionika kongres OAK 2000 poprimio karakter

svjetskog skupa o hrastovima. Hrvatsko šumarstvo do

sada nije imalo priliku organizirati ovako značajan i

brojan skup. Tijekom pet dana imat ćemo priliku predstaviti

našu zemlju, šumarsku struku i hrastike koje ćemo

na najbolji mogući način još jednom uzdići među

najljepše i najkvalitetnije na svijetu.

mr. se. Igor Anić

12. SKUPŠTINA HRVATSKOG ENTOMOLOŠKOG DRUŠTVA

U dvorani Hrvatskog šumarskog društva 8. prosinca

1999. g. održanaje 12. Skupština HED-a.

Radni dio skupštine imao je sljedeći dnevni red :

1. Izvješće o radu Upravnog odbora;

2. Financijsko izvješće;

3. Izvješće Nadzornog odbora;

4. Rasprava po izvješćima;

5. Visina članarine;

6. Buduće aktivnosti;

7. Primjedbe na Nacionalnu strategiju zaštite prirodne

baštine Republike Hrvatske i istraženost entomofaune.

Stručni dio skupštine sadržavao je dva predavanja:

1. B. Britvcc: 90 godina organiziranih entomoloških

djelatnosti u Hrvatskoj

2. M. Maceljski: Genetski preinačene biljke kao novi

način borbe protiv štetnih kukaca.

Predsjednik skupštine akademik Milan Maceljski

predložio je nakon otvaranja da se oda počast preminulim

članovima HED-a: akademiku Zdravku

Lorkoviću, prof. Milanu Androiću, prof. Jeleni

Gregurić i ing. Borisu Vojtiću. Zatim je izražena zahvalnost

domaćinu, Hrvatskom šumarskom društvu, na

ukazanom gostoprimstvu.

Radni dio skupštine

Na radnom djelu Skupštine, izvješće o radu društva

podnijela je prof. J. Igre Barčić. Naglasila je da su članovi

HED-a tijekom prošle 2 godine podnijeli oko 50

izlaganja i postera na domaćim i međunarodnim entomološkim,

zaštitarskim i šumarskim skupovima. Naša

2 člana (akademik Maceljski i prof. Durbešić) dobili su

1999.god. Državne nagrade za popularizaciju znanosti;

HED je otvorio WEB stranice na Internetu preko servera

Agronomskog fakulteta. Na mjesto preminulog glavnog

urednika časopisa Entomologia Croatica, akademika

Lorkovića, imenovanje akademik Maceljski. Predloženo

je da zaslužni entomolozi dobiju svoje ulice u

Zagrebu, da se izda poštanska marka s likom akademika

Lorkovića, te organizira posjeta Entomološkom odsjeku

Gradskog muzeja u Varaždinu.

Financiranje časopisa je otežano i neizvjesno (B.

Hrašovec). Trebalo bi pronaći sponzore za financiranje

društva (M. Harapin). Predloženo je da se u suradnji

Agronomskog i Šumarskog fakulteta organizira izložba

studentskih zbirki kukaca, diplomskih i umjetničkih radova

iz područja entomologije (J. Igre Barčić). Nacionalna

strategija zaštite prirodne baštine R. Hrvatske i istraženost

entomofaune vrlo je aktualna tema, kao i genetska

problematika. Za to su potrebna znatna financij-

239


ska sredstva. Još nema jasnog stava da li prednost trebaju

imati sistematska istraživanja ili načini zaštita pojedinih

vrsta kukaca. U okviru HAZU postoji Odbor za

biodiverzitet kojeg vodi akademik Meštrov. Svima koji

se bave biodiverzitetom treba ponuditi suradnju i objasniti

važnost kukaca i poznavanje entomofaune. Na sljedećem

Upravnom odboru HED-a predložit će se prioritetne

teme faunističkih istraživanja u Hrvatskoj.

Stručni dio skupštine

1. Britvec: "90 godina organiziranih entomoloških istraživanja

u Hrvatskoj."

Hrvatsko entomološko društvo (HED) povijesni je i

pravni sljednik i predstavlja nastavak rada Entomološke

sekcije Hrvatskog prirodoslovnog društva (kasnije

Hrvatske biološke centrale) utemeljene 3.veljače

1909. godine u Zagrebu. Od 29. srpnja 1974. godine

djeluje pod nazivom Hrvatsko entomološko društvo.

Entomološka istraživanja u Hrvatskoj započela su još

u doba LINNE-a u drugoj polovici 18.stoljeća, a intenzivnija

istraživanja provode se u drugoj polovici 19. stoljeća.

Prvi entomološki rad objavio je u nas na hrvatskom

jeziku Zagrepčanin Ljudevit Vukotinović (1813 -

1893) pod naslovom "škodljive gusjenice" u Gospodarskom

listu 1856. god. Godine 1886. u Zagrebu se osniva

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti kao najviša

znanstvena i umjetnička ustanova za sve južne Slavene.

Među prvih 14 članova akademije bili su entomolozi:

Schlosser Klekovski (1808-1882) i Živko Vukasović

( 1829 - 1874), a kasnije i Ljudevit Vukotinović.

Entomološka sekcija (6. po redu od 11.) osnovana je

3. veljače 1909. g. odobrenjem Visoke Kraljevske zemaljske

vlade. Njezin pročelnik je bio Antun Korlević

(1851 - 1915). Korlević je od 1899. do 1923. god. predavao

entomologiju na Šumarskoj akademiji u Zagrebu.

Bio je prvi visokoškolski profesor entomologije i osnivač

primijenjene entomologije i zaštite bilja u nas. Drugi

veliki entomolog u nas je bio August Langhofer (1861-

1940). Na Medicinskom fakultetu predavao je opću biologiju,

a na Poljoprivredno - šumarskom fakultetu poljoprivrednu

i šumarsku entomologiju i to od osnivanja fakulteta

1919. do 1930. god. Nasljedio gaje Vladimir

Skorić, a zatim naš poznati profesor Žcljko Kovačević.

1969. u Zagrebu je obnovljeno Jugoslavensko entomološko

društvo, koje izdaje časopis Acta entomologica

Jugoslavica do 1990. god. God. 1974. osniva se Hrvatsko

entomološko društvo, koje je organiziralo 4

znanstvena entomološka skupa: Zagreb 1969., Korčula

1976., Zadar 1983. i Pula 1990. god.

Entomofauna je jedna od značajnijih komponenti

poljoprivrednih i šumskih ekosustava i u isto vrijeme

nezaobilazna u biološkoj raznolikosti našega okoliša.

Stoga je djelovanje HED-a u novim i specifičnim uvjetima

značajno za poljoprivredu i šumarstvo, kao i za

očuvanje okoliša.

2. M. Maceljski: Genetički preinačene biljke kao

novi način borbe protiv štetnih kukaea.

Čovjek je oduvijek želio uzgojiti biljke otporne na

negativan utjecaj biotskih i abiotskih čimbenika. Nekada

se to postizalo selekcijom, a danas govorimo o genetički

preinačenim biljkama (GPB). Suvremena znanost,

posebice veliki napredak biotehnologije, pruža za to

neslućene mogućnosti. Može se na primjer mijenjati

kvaliteta, trajnost, otpornost na štetočinje i dr.

Unutar velikih mogućnosti GPB izdvaja se više kulturnih

biljaka preinačenih tako da proizvode toksin za

obranu od štetnih kukaea. Najčešće se radi o toksinu

bakterije Bacillus thuringiensis (B.t.). Ova bakterija se

nalazi u prirodi, izaziva bolest i ugibanje kukaca. Prvi je

puta otkrivena kod dudovog svilca 1900., a izolirao ju je

Berliner 1911. god. iz gusjenice brašnenog moljca. Bakterija

luči endo i eksotoksine kao otrove za kukce, a koriste

se sojevi koji luče samo endotoksine. Ti endotoksini

su skoro neotrovni za ljude i toplokrvne životinje, pa

njihovi pripravci nisu na listi otrova. B.t. pripravci (sredstva,

preparati) najviše su primjenjivani biološki insekticidi

u svijetu (čine oko 90% bioinsekticida). U Hrvatskoj

ima nekoliko pripravaka na bazi B.t. (Thuricide, Bactospeine,

Baturad, Biobid, Forey i Novodor).

Genetičari su uspjeli u neke kulturne biljke ucijepiti

svojstvo B. t., da proizvode endotoksine, pa GPB biljke

u svojim organima izlučuju toksin koji ubija kukca koji

napada biljku. Prva genetički preinačena biljka kukuruza

registrirana je u SAD -u 1995.god. Takvi se kukuruzi

zovu B. t. hibridi. U SAD-u se biljke koje proizvode

B. t. toksine smatraju insekticidnim biljkama. Slično

je rađeno na kukuruzu za kukuruznu zlaticu i na

krumpiru za krumpirovu zlaticu.

Navedeno treba promatrati s 3 gledišta: 1. Učinkovitost,

a time i ekonomska strana; 2. Opasnost pojave rezistentnosti

štetnika; 3. Mogući utjecaj GPB na entomofaunu.

U SAD-u se mnogo radi na B. t. biljkama zahvaljujući

liberalnom stavu u toj zemlji. Europa je "konzervativnija"

i neke zemlje ne dopuštaju te postupke. Stanje

se u svijetu gotovo svakodnevno mijenja. Sva otkrića i

postupci imaju svoje dobre i loše strane. Došlo se do

spoznaje da se unošenjem gena u biljku mogu promijeniti

i neka druga svojstva, što bi bila negativna strana

GPB. "Zeleni" demonstriraju i protive se navedenim

postupcima i žele probuditi savjest potrošačkog društva.

Prema našem mišljenju ne bi trebalo zabraniti pokuse,

već uporabu GPB za hranu. Nelogično je da je

Hrvatska zabranila istraživanja takve vrste, a dozvoljava

uvoz GPB hrane.

Dr. Miroslav Harapin

240


UNAPREĐENJE POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA NA KRŠU

Znanstveno vijeće za poljoprivredu i šumarstvo Hrvatske

akademije znanosti i umjetnosti organiziralo je

Znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem od

29. do 30. ožujka 2000. godine u Splitu u HAZU Palači

Milesi.

Nakon otvaranja skupa i pozdravnih govora organizatora

i gostiju sljedila su plenarna izlaganja, a zatim se

u posebnim dvoranama iznosila poljoprivredna i šumarska

problematika.

Radno predsjedništvo

slijeva: S. Matić, M. Maccljski, S. Kačić i P. Maleš

Plenarna izlaganja

Maleš P., Topic V.: Krš i njegove prirodne značajke

Hodžić M.: Bioklimatske karakteristike na Jadranu

Racz Z.: Pedološke značajke kraških područja Hrvatske

Gereš D., Ožanić N., Rubinić J.: Integralno gospodarenje

vodama krša

Božičević S.: Specifičnosti hidrogeloških pojava u

kršu Dinarida

Turnšek M: Zaštita krajolika krša u strategijskom

planiranju

Miko S., Peh Z., Halamić J.: Određivanje prirodnog

geokemijskog šuma za tla razvijena na karbonatnoj

podlozi u području hrvatskog krša

Grgić I., Par V.: Značaj mediteranske regije u poljoprivrednim

resursima i proizvodnji Hrvatske.

Od ukupne površine R. Hrvatske (56.500 km 2 ) na

mediteranski pojas otpada 15.400 km 2 ili oko 27%.

Najveći dio ovog područja su panjače, šikara, makija i

golet, a visoke šume zauzimaju oko 57.000 ha (3,7%).

Od Piranskog zaljeva do Prevlake u dužini od 1800

km nalazi se jedinstveni kraški pojas na svijetu. U njemu

je šest nacionalnih parkova: Brijuni, Velebit, Paklenica,

Krka, Kornati i Mljet s površinom od 117.000 ha.

Na tom području padne od 700 do 1200 mm oborina

godišnje. Jedna od mnogih značajki kršaje podzemno a

ne površinsko otjecanje vode. Najviše vode na kršu

nalazi se u podzemnim tokovima, a to je velika prednost

jer se vode tako mogu lakše očuvati od vanjskog

onečišćenja, čak se i površinske zagađene vode (pesticidi

i dr.) prirodno čiste na svom putu u podzemlje.

Krško područje Hrvatske je vrlo osjetljiv ekološki

prostor s visokim stupnjem rizika od erozije i degradacije

tla i devastacije vegetacije. Poljoprivredni i šumarski

znanstvenici i stručnjaci nastoje ukazati na postojeće

stanje na kršu i naglašavaju da se ne smije nerazumnim

postupcima degradirati njegove svekolike vrijednosti

a posebice vodene, ekonomske i ekološke resurse.

Područje mediteranskog i submediternskog krša

krije tajne koje treba otkriti i stvara teškoće koje treba

savladati (Maleš, Topić).

Poljoprivreda

U okviru poljoprivrede bila su izložena dva postera

i prezentirano 28 referata. Iznesena je kompleksna problematika

poljoprivrednih tala, proizvodnje povrća,

voćarstva s posebnim naglaskom na vinogradarstvo,

vinarstvo i maslinarstvo. Naglašen je aktualan problem

uzgoja badema. Obrađeni su abiotski i biotski čimbenici

koji utječu na poljoprivrednu proizvodnju kao i preventivne

i represivne mjere za biološko - ekološki povoljnu

proizvodnju hrane. Zapaženo je bilo izlaganje o

utjecaju napuštanja stočarstva na opseg poljoprivrednih

površina, kojih na žalost ima sve manje. Sve više se

napušta i obrada. Posebno zanimanje pobudilo je izlaganje

o valorizaciji krša uzgojem koza, čime je dotaknut

problem poznat pod nazivom: agroforestry. Ne

manje interesantna je bila problematika povratka selu i

poljoprivredi s motrišta spašavanja sela te razvoja agrara

na obiteljskim gospodarstvima na kršu.

Šumarstvo

Na šumarskoj sekciji bila su 3 postera o kozarstvu i

poljoprivrednoj proizvodnji i šumarstvu u Imotskoj

krajini; o obnovi šuma sa crnikom i meduncem; o

ishrani, osutosti krošanja i o njihovom utjecaju na dcbljinski

prirast hrasta medunca. Ukupno je podnesen

31 referat.

U šumarskim referatima obrađena je sljedeća problematika:

Tla krša; bujice i erozija; utjecaj ispaše i brsta

na devastaciju šumske vegetacije i degradaciju tla;

obnova, podizanje i njega šuma na kršu; rezultati pošumljavanja;

uspijevanje rasa i međurasnih hibrida

crnog bora; proizvodnost alepskog bora; struktura biomase

alepskog bora; obnova panjača hrasta crnike;

šumska mehanizacija i tehnologija eksploatacije na

kršu; problematika požara; sanacija opožarenih površina;

uloga protupožarnih cesta; zaštita prirode i okoliša;

utjecaj najznačajnijih biotskih čimbenika (bolesti i

kukci) na stabilnost šumskih ekosustava.

241


Kao stoje naprijed navedeno, plenarnih izlaganja bilo

je 8, u poljoprivredi 28 izlaganja, u šumarstvu 31

izlaganje, a postera je bilo 5, što znači da su sudjelovala

ukupno 72 autora. Odaziv stručnjaka iz poljoprivrede i

šumarstva bio je velik. Vođene su veoma dinamične

znanstvene i stručne diskusije o iznesenoj problematici.

Zaključci

Za poljoprivredu u prvom redu bilo bi unapređenje

poljoprivredne proizvodnje, osobito povrćarstva, voćarstva,

vinogradarstva te maslinarstva, s posebnim na-

glaskom na seoska gospodarstva, zatim optimalno iskorištavanje

poljoprivrednog zemljišta u proizvodnji

zdrave hrane.

U šumarstvu očuvanje šuma i šumskih zemljišta u

svim njihovim prirodnim (uzgojnim) oblicima. Šumarstvo

na kršu mora prepoznati realne mogućnosti svakog

staništa i sastojine te odrediti način i intenzitet uzgojnih

postupaka. Treba težiti povećanju kvalitete staništa,

sastojina i njihovih proizvoda. Da bi se to postiglo

treba odrediti sljedeće: broj biljaka za pošumljavanje;

udjel listopadnih vrsta; ulogu postojeće vegetacije

osobito autoktone bjelogorice; uzgojne zahvate u

šikarama i makijama; uzgojne zahvate u panjačama;

uzgojne zahvate s ciljem smanjenja šteta od požara i

biotskih čimbenika (S. Matić).

Što se tiče stoke sitnog zuba, na osnovi dosadašnjih

znanstvenih spoznaja može se zaključiti da su vrijednosti

gubitaka u drvnoj zalihi, lisnoj i travnoj masi veće

od vrijednosti ovaca i koza i u racionalnoj ispaši i brstu

u šumama (V. Topić).

I konačan zaključak je očuvanje svih vrednota krša

uz očuvanje okoliša i biološke raznolikosti toga područja,

jedinstvenog na svijetu po prirodnom bogatstvu i

ljepoti.

Dr. M. Harapin

KNJIGE I ČASOPISI

Akademik Dušan Klepac:

NAJVEĆA CJELOVITA ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA U HRVATSKOJ - SPAČVA

U izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

(HAZU) Centra za znanstveni rad Vinkovci tiskana je

knjiga pod naslovom: Najveća cjelovita šuma hrasta

lužnjaka u Hrvatskoj - Spačva. Autor knjige je

akademik Dušan Klepac, voditelj Centra HAZU za

znanstveni rad Vinkovci i poznati profesor uređivanja

šuma na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Urednici su akademik Dušan Klepac i dr. se. Katica

Corkalo, a recenzenti akademici Mirko Vidaković

i Milan M ešt rov. Nakladnika predstavlja akademik

Andrija Kaštelan, pripremu je obavila DE-

NONAd.o.o. Zagreb, a tiskanje KRATIŠ d.o.o. Zagreb.

Knjiga ima 117 stranica B5 formata ilustriranih sa

28 uspjelih fotografija pretežito u boji. Sastoji se od devet

poglavlja s predgovorom akademika Klepca kao

voditelja Centra, te životopisom autora, kazalom osoba

i mjesta te kazalom slikovnih priloga. Poglavlja su:

1. Uvod, 2. Položaj, površina, klima pedološki i fitocenološki

odnosi u Spačvi, 3. Iz povijesti šumarstva

Slavonije, 4. Nekadašnje spačvanske šume hrasta lužnjaka,

5. Današnje šume hrasta lužnjaka u Spačvi, 6.

Hidrološka uloga spačvanskih šuma, 7. Spačva kao izvorište

stručne i znanstvene djelatnosti u šumarstvu,

8. Literatura i 9. engleski sažetak.

U predgovoru autor je naglasio kako je cilj knjige:

"istaknuti i prikazati gospodarsku, ekološku i socijalnu

vrijednost šume Spačve ne samo za područje

Vinkovačko-srijemske Županije nego i za cijelu Republiku

Hrvatsku."

U uvodu autor piše o obilježavanju 30. godišnjice

Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima, koji je

osnovan 1969., a s radom je započeo početkom 1970.

godine. Smatra kako je godišnjicu osim s izvještajem

trebalo obilježiti i prigodnim izdanjima pa se odlučio za

temu o šumi Spačvi slavonskom i hrvatskomn biseru,

gdje će osim bogatstva šume opisati i šumarske stručnjake

koji su tu šumu uredili i uzgojili.

U drugom poglavlju autor sažeto opisuje položaj,

površinu, klimu, tlo i šumsku vegetaciju. U opisu površine

naglašava kako Spačva predstavlja jednu petinu

svih lužnjakovih sastojina u Hrvatskoj, a u odnosu na

Europu to je najveća cjelovita lužnjakova šuma.

242


U trećem poglavlju opisana je povijest područja

spačvanskih šuma. Navodi se kako je razvoj gradova i

naselja uz rijeku Bosut potrebno djelomično pripisati i

bogatstvu šuma hrasta lužnjaka, a što se poglavito odnosi

na doba Rimskog Carstva kada su šume hrasta lužnjaka

služile stanovnicima kao sklonište, zatim za pašu

i lov te kao izvorište šumskih plodova i drva. Tako su

primjerice inicijali rimske božice lova Dijane nađeni na

ulomku rimskog žrtvenika u Vinkovcima. U srednjem

vijeku malo je pisanih podataka o Spačvi, a više je podataka

poslije osnivanja Vojne krajine 1746. godine.

Autor navodi podatak o 741.907 ha krajinskih šuma koje

besplatno koriste krajišnici za potrebe svojih kućanstava.

Poslije razvojačenja Vojne krajine 1871. godine

Brodska imovna općina sa sjedištem u Vinkovcima dobiva

42.608 ha najvrijednijih hrastovih šuma. Ta imovna

općina dobro je gospodarila svojim šumama unaprijedivši

poljoprivredu, vodoprivredu i promet te pomogla

i izgradnju šumarskog doma u Zagrebu. Od šumarskih

stručnjaka koji se posebice ističu navodi Antuna

Tomića, književnika i šumara Josipa Kozarca, Miju

Čordašića i Antuna Levakovića.

U poglavlju o nekadašnjim spačvanskim šumama

piše da su bile prašumskog tipa, nepristupačne i neuređene

i sastavljene od hrasta lužnjaka, poljskog jasena i

nizinskog brijesta starosti i 400 godina. Prašumska stabla

imala su promjere preko 100 cm s čistim punodrvnim

deblima dužine preko 20 m, s 20 do 30 stabala po

jutru.

U 5. poglavlju o današnjim šumama hrasta lužnjaka

u Spačvi autor piše o gospodarenju šumama hrasta lužnjaka,

njihovoj obnovi, prostornom uređenju, drvnoj

zalihi, prirastu i etatu te o šumsko-uzgojnom tretmanu.

U podpoglavlju o gospodarenju šumama autor posvećuje

posebnu pozornost ophodnji hrasta lužnjaka, kojom

je određen cilj gospodarenja. Smatra kako bi u

Spačvi trebalo odrediti i dulje ophodnje od 140 godina i

to u sastojinama hrasta lužnjaka vrlo velike kakvoće,

dobroga zdravstvenoga stanja i posebne biološke i genetičke

vrijednosti. Za takve sastojine predlaže ophodnje

od 1 50 do 180 godina.

U podpoglavlju o obnovi lužnjakovih šuma ukazuje

na teškoće prilikom obnove zbog toga što je u zadnjih

tridesetak godina izostala redovita fruktifikacija, a u

podpoglavlju o prostornom uređenju Spačve autor navodi

"kako ono danas potpuno zadovoljva iako je izvedeno

krajem 19. i početkom 20. stoljeća".

U podpoglavlju o drvnoj zalihi, prirastu i ctatu autor

uspoređuje zbiljsko stanje drvnih zaliha u Spačvi sa

svojim prirasno-prihodnim tablicama za hrast lužnjak

na I. bonitetu u posavskim šumama te ustanovljuje kako

se podaci dobro podudaraju. Upozorava na poremetnju

prilikom ostvarivanja predviđenog etata zbog propadanja

hrasta lužnjaka, te preporučuje da se najprije

doznače za sječu suha i bolesna stabla. Ustanovio je

kako sveukupni prosječni godišnji prirast ne dosiže

svoj optimalni iznos zbog djelomičnoga sušenja spačvanskih

šuma.

Kod šumsko-uzgojnog tretmana autor govori o intenzitetu

prorijede navodeći pritom Dekanićeva, Matićeva

i svoja iskustva.

U ovom poglavlju autor je posvetio dio teksta drvnoj

industriji "Spačva" iz Vinkovaca, koja je danas sa

svojom pilanom, furnirnicom i finalnim proizvodima

postala jak izvoznik proizvoda iz drva hrasta lužnjaka.

Šesto poglavlje obraduje osobitosti hidrološke uloga

spačvanskih šuma, gdje se ukazuje na golemo značenje

šume u smislu ujednačenja vodnih prilika toga prostora

te značenja površinskih i podzemnih voda za uspijevanje

spačvanskih šuma.

U sedmom poglavlju o Spačvi kao izvorištu stručne

i znasnstvene djelatnosti u šumarstvu, autor je uglavnom

obradio istraživačku djelatnost povezanu uz Centar

HAZU za znanstveni rad u Vinkovcima, te predlaže

kako bi "sadašnja šumarska istraživanja trebalo proširiti

i nadopuniti fundamentalnim istraživanjima iz područja

biologije i fiziologije glavnih šumskih vrsta drveća

s posebnim osvrtom na hrast lužnjak u Spačvi.

U popisu literature navode se 63 rada koji su poslužili

prilikom pisanja knjige, dok se iz biografije autora

ponovno uvjeravamo o zavidno uspješnom životnom

putu akademika Dušana Klepca, koji nam je između

ostaloga, podario i ovu knjigu o Spačvi.

Prof. dr. sc. Branimir Prpić

MONTI E BOSCHI 2

(talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu na šume i planinski okoliš)

Iz broja 1, siječanj-veljača 2000 dajemo osvrt na

sljedeće priloge:

Aceto P., Pividori M., Siniscalco C: Razvojna

dinamika novoformiranih šumskih zajednica

u planinskom području.

U ovom prilogu autori obrađuju problematiku vezanu

uz proces razvoja šumske vegetacije na neobrađenim

površinama.

Na području europske zajednice u umjerenim i mediteranskim

zonama neobrađene površine zauzimaju

243


više od 10 milijuna ha i u stalnom su porastu. Na napuštenim

terenima susreću se različiti stadiji razvoja šumske

vegetacije. Posljednih su godina mnoga proučavanja

posvećena ovoj problematici (Gol ley, Colaone,

Piussi, Pignatti, Ubrizsy, Mondino,

Pai ero i Pey ronel ).

Predmet istraživanja u ovom prilogu je razvoj šumske

vegetacije na napuštenim pašnjacima u području

Castelnuovo Nigra-Canavese (provincija Torino). Proučavana

zona zauzima površinu od 75 ha, nadmorsku

visinu od 1000-1360 m, istočnu ekspoziciju i nagib od

16-37 stupnjeva. Srednja godišnja temperatura iznosi

7,7" C, a prosječne godišnje oborine 1449 mm u 93 kišna

dana. Tu je nekad živjelo 60-ak obitelji koje su se

uglavnom bavile uzgojem stoke, a danas tu žive samo

dvije obitelji. Istraživanjem su ustanovljeni na predmetnoj

površini sljedeći razvojni stadiji:

pašnjaci koji se još koriste: 14,2 ha ili 18,9 %;

napušteni pašnjaci s grmolikom jarebikom (Sorbus

aucuparid) i brezom (Betulapendula):

39,1 ha ili 52,1 %;

mladi brezici: 3,9 ha ili 5,2 %;

zreli brezici: 10,9 ha ili 14,5%;

požarom degradirani brezici: 3,5 ha ili 4,7 %;

mješana šuma bukve i kestena: 0,9 ha ili 1,2 %;

šuma bukve: 1,4 ha ili 1,9%;

umjetno uzgojena kultura ariša: 1,1 ha ili 1,5 %.

Na pašnjačkim površinama dominiraju Nardus stricto

i Potentilla ereeta. Na opožarenim površinama veliki

je udjel Pteridium aquilinum-a (70-80 %).

Važnu funkciju u obnovi vegetacije imaju stara stabla,

koja su postojala i u vrijeme uporabe pašnjaka. Ona

sada imaju ulogu sjemenjaka. Može se zaključiti da su

glavni čimbenici koji utječu na dinamiku razvoja vegetacije

sljedeći:

razdoblje koje je prošlo od prestanka korištenja površina;

blizina i broj stabala sjemenjaka;

- intenzitet i učestalost požara.

Stadiji kroz koji prolazi razvojni tijek vegetacije su:

grmolike formacije breze i jarebike, mladi brezici, zreli

brezici te sastojine bukve s manjim udjelom drugih vrsta

(javor, kesten i dr.).

Cavalli S., Ioale S., Macchia M., Sbragia

M.: Prilog o razmnožavanju česmine raznošenjem

žira pomoću životinja (zoohorija) u obalnoj zoni sjeverozapadne

Toscane.

U pješčanoj obalnoj zoni Toscane vegetacija najprije

učvršćuje pješčane nasipe. To su razne pionirske vrste:

Juniperus oxycedrus, Phillyrea angustifolia i Arbutus

unedo. Umjetnim putem uneseni su Pinuspinaster i

Pinus pinea. Pored ovih vrsta zapažen je velik udjel

česmine (Ouereus ilex), koja nije unošena umjetnim

putem. Prva stabla koja mogu imati plodove nalaze se

na udaljenosti većoj od 400 m. Sjeme (žir) česmine je

teško od 1-2,5 g, što isključuje mogućnost prenošenja

vjetrom na tu udaljenost. Promatranjem područja ustanovljeno

je intenzivno prenošenje sjemena koja prenosi

sojka (Garrulus glandarius).

Prenošenje sjemena životinjskim putem (zoohorija)

proučavano je niz godina. Od bezkralježnjaka, sitne životinje,

posebice mravi, raznose sjeme od preko 3000

vrsta kritosjemenjača. U prenošenju krupnog sjemena

važnu ulogu imaju mali sisavci (miševi i ostali glodavci).

Od ptica značajno mjesto zauzimaju Corvidae, i

to posebno sojka kreštalica (Garrulus glandarius) i kreja

lješnikarka (Nucifraga earvocaractes). U promatranom

šumskom kompleksu "Pineta di Levante" površine od

475 ha i dužine od oko 4,5 km paralelno sa linijom mora,

ustanovljena je velika gustoća mladih biljaka česmine.

Prebrojavanjem je utvrđeno 900-14700 biljaka po ha, što

omogućava kompletnu pošumljenost česminom u slučaju

da ne dođe do prizemnog požara.

Pomoću dalekozora promatrane su sojke kako pomoću

nogu stavljaju žir u kljun i prenose ga s istoka na

zapad, odlagajući ga na tlo za buduću prehranu. Nije bilo

moguće ustanoviti kako ga uskladištuju. Letovi sojka

bili su kontinuirani, ali se nije mogao ustanoviti pojedinačni

broj letova. Na mjestu odlaganja pronađeni su žirevi

u razmacima od 0,2-15 m. Na sjemenkama su se

prepoznavali otisci u obliku slova "V". Dio ovako rasutih

žireva sojke ne pojedu, što omogućava klijanje i razvoj

mladih biljaka.

Autori smatraju ovo pošumljavanje vrlo značajnim i

ekonomski vrijednim, jer bi troškovi pošumljavanja s

oko 2500 sadnica po ha iznosili najmanje 8 mil. lira po

ha (oko 8 mil. DEM).

Maresi G., Ambrosi P., Capretti P.: Napad

Mycosphuerellu laricina (Hartig) Neg. na sastojine

ariša u Trentinu.

U ovom prilogu autori su istraživali pojavu promjene

boje i preranog otpadanja iglica ariša tijekom ljeta

1999. g. u Trentinu. U tom području do tada nije nikada

evidentirana takva pojava. Ovaj napad pojačan je u

mjesecu rujnu, nakon čega je poduzeto istraživanje na

raznim lokacijama, a uzorci su ispitivani u laboratoriju.

Evidentirani su sljedeći podaci:

lokacija (općina, šumski predjel),

vrijeme pojavljivanja simptoma i površina u ha,

intenzitet štete (postotak stabala i postotak obuhvaćene

krošnje),

- položaj šteta na stablima,

podaci o sastojini (uzgojni oblik, učešće ostalih vrsta

i visina napadnutih stabala)

podaci o staništu (oblik, ekspozicija i nadmorska

visina).

244


Upotrebljavajući razne laboratorijske metode pomoću

mikroskopskog istraživanja oblika konidija, došlo

se do opisa istovjetnog onom kakvog ima Mycosphaerella

laricina, kojega su opisali autori: Hartig,Patt

o n i S p e a r.

Napad je raširen na površini od gotovo 500 ha,

uglavnom mješane šume na nadmorskoj visini od oko

1000 m. U literaturi su već prethodno zabilježeni napadi

ove gljive, ali nikada ovakvoga intenziteta. Autori su

zaključili da su intenzitetu napada pogodovale klimatske

prilike tijekom ljeta, koje je bilo izuzetno toplo i

vlažno zbog čestih kiša, tako da M. laricina može biti

indikator nenormalnih meteoroloških prilika.

La M ant i a T., Cu 1 lotta S.,: Postupak za klijavost

rujevine (Rhus coriuria Lindl.), vrste prikladne

za obnovu mediteranskih degradiranih područja.

Ova se biljka u literaturi često pojavljuje pod nazivom

"sicilijanska rujevina", koja je vrlo zastupljena na

otoku u obliku grma ili manjeg stabla. Pokriva zapadne

dijelove do 1000 m nadmorske visine. Podnosi veliku

sušu, veliku vrućinu, ali i niske temperature do -5° C.

Krajem prošlog stoljeća površine pod rujevinom iznosile

su 28000 ha, što je omogućavalo proizvodnju od

oko 50000 tona lišća, koje se upotrebljavalo za proizvodnju

polifenola, posebice tanina koji se upotrebljavao

u kožarskoj industriji. Kako se danas tanin dobiva

uglavnom sintetskim putem, taje biljka u tom pogledu

izgubila važnost, ali u ozelenjavanju "teških" terena

zauzima značajno mjesto. Stvaranje novih sadnica obavljalo

se pomoću matičnih stabala, od kojih su se odvajali

zakorjenjeni izbojci dužine oko 40 cm i debljine

oko 1 cm. Kako je ovaj način dosta skup, prešlo se na

postupak dobivanja sadnica iz sjemena. Tu se pojavio

problem slabe klijavosti, koja iznosi svega oko 15 %.

Laboratorijskim istraživanjem postignuto je da se nakon

tretiranja kemijskim preparatima (uglavnom sumpornom

kiselinom ), u produljenom roku od 15 h klijavost

povećala na oko 60 %, što praktički u potpunosti

zadovoljava. Klijanje nakon tretiranja započne već poslije

nekoliko dana i produžuje se za idućih 40 dana.

Primijećeno je da se u slobodnoj prirodi klijavost

sjemena povećava na opožarenim površinama, jer tvrda

opna sjemenke treba biti izložena utjecaju temperature

vatre u prirodi ili sumporne kiseline u laboratoriju.

Povećana klijavost sjemena omagućila je proizvodnju

sadnica po znatno smanjenjim troškovima.

Spine 1 li Raffaele, S p in e 11 i Riccardo: Mehaničko

uređenje kestenovih panjača.

U članku je obrađena uspješnost tehničkih zahvata u

kestenovoj panjači pomoću strojeva "harvester" i "forwarder".

Promatrani stroj je Timberjack 1270B finske proizvodnje.

Težina stroja iznosi 15,9 tona, s motorom Perkins

1306-8TI turbo, snage 152 kw. Stroj je opskrbljen s

priključnom glavom Timberjack 762C, koja može rezati

deblo promjera do 62 cm ili grane do 43 cm. Glava je

težine 1880 kg s jednim fiksnim i četiri pokretna noža.

Ovaj stroj može obarati stabla i čistiti deblo od grana.

Brzina rada puno ovisi o vještini radnika, kreće se od

13-17 kubika na sat. Produktivnost je mnogo veća kada

se za obaranje stabala upotrebljava motorna pila, koja

stabla reže znatno bliže zemlji. Stroj uspješno obrađuje

granata i zakrivljena stabla na terenima do 38 % nagiba,

što olakšavaju čelične polugusjenice. Učinak se povećava

ako se rade sortimenti u višekratnoj dužini, što pospješuje

odvoz materijala pomoću forvardera. Mnogi poduzetnici

već su nabavili ovakve kombinacije "harvester+forvvarder"

i uspješno obavljaju usluge za naručitelje

i u vrlo teškim uvjetima, kao stoje i promatrana kestenova

panjača.

Mulas M., Perinu B., Dias Frarni A. H.:

Obnova biomase i uzgojni zahvati (Myrtus communis

L.).

Mirta (M communis L.) je meditranska biljka iz porodice

Myrtaccae porijeklom iz sjeverne Afrike. Tvori

gotovo čiste sastojine (mirteti), ili ima velik udjel u mješanim

formacijama smještenima u ravnici ili do 600-800

m n. v. uzduž obale. Mirta ima veliku mogućnost prilagodbe

na razne pedoklimatske uvjete, pokazujući osjetljivost

na jake vjetrove. Naraste do visine od 3 m u obliku

grma ili vrlo granatog stabalca. Cvjetovi su dvospolni,

oblika ruže, bijeli s prelazom na roza i ljubičasto.

Plodovi su mesnate bobe pretežno jajastog ili okruglastog

oblika, s tamno ljubičastim ovčjem. Boba sadrži

2-20 sjemenki.

Korištenje biljaka je različito, ali uglavnom povezano

sa sadržajem eteričnog ulja, kojega u Ušću ima od

0,1-1,7 %. Radi intenzivnih boja stabljike, osobito u

doba cvjetanja, cijela se biljka smatra ukrasnom. Značajna

je i hranjivost lišća za divlje i domaće životinje. U

Sardiniji je raširena upotreba plodova mirte za proizvodnju

marmelade, slatkiša i likera, te kao začin pri konzerviranju

mesa i salama. Ovako široka uporaba povećala

je potrebu za sve većom biomasom. U zonama

gdje je velika prekrivenost mirtom, proizvodnja biomase

iznosi 13,8 tona lisnatih grančica po hektaru.

Obavljena su istraživanja na pokusnoj plohi sveučilišta

Sassari (Rumaneddo-sjeverozapad Sardinije) na

površini od 4 ha. Pokusi su se obavljali tako da je jedan

dio ostavljen netaknut, dio je posječen golom sječom,

dio na 80 cm visine, a najednom dijelu površine jedna

trećina grana ostala je netaknuta, jedan dio je rezan na

80 cm, a jedan dio na podnožju stabljike.

Učinci raznih načina rezanja očituju se u raznolikosti

proizvodnje u različitim vremenskim intervalima, i

utječu na vrijeme sazrijevanja plodova i ukupnu količinu

biomase. Međutim, sigurno je da su potrebne još

245


naknadne provjere u trajanju od najmanje 10 g., kako bi

se ustanovili konačni rezultati istraživanja i optimalni

načini rezanja u svrhu povećanja proizvodnje biomase.

Barcaeeia G., Paiero P., Luechin M.: Rasprava

o genetsko-molekularnim odnosima unutar

vrsta roda Salix L. - sekcije Fragiles Fr.:

Rod Salix L. ima četiri podroda: Humboldtcana (grmolike

vrste Afrike, Azije i središnje Amerike), Amerina

(stabla umjerenih i umjereno toplih zona Europe,

Azije i Sjeverne Amerike), Chamaetia (grmolike vrste

hladnih područja), Caprisalix (grmovi ili stabalca umjerenih

ili umjereno hladnih područja).

Podrod Amerina dijeli se na sekcije, od kojih sekcija

Fragiles ima tri vrste: S.fragilis, Salix alba i Salix babylonica.

Prve dvije predstavljaju endemske vrste Europe,

čiji se areali djelomično preklapaju, a S. balylonica

je egzotičnog porijekla. Ova sekcija ima naziv Fragiles

(krhka), zbog vrlo lomljivih grana. Salix alba (bijela

vrba) i Salix fragilis (krhka vrba) tvore poliploidni

hibrid (2n=4x=76), koji je teško proučavati na bazi

morfoloških obilježja. Bijela vrba je više termofilna

vrsta južnih područja, a krhka je mezotllna rasprostranjena

na sjevernijem području. Njihovi hibridi zauzimaju

široke prostore Europe i Azije. Istraživanja su

obavljena na bazi 41 uzorka uzetih iz prirodnih sastojina

u Italiji i Španjolskoj. Cilj istraživanja je da se sistematiziraju

odnosi nakon prirodne hibridizacije korištenjem

molekularnog bilježenja za identifikaciju vrsta

unutar sekcije Fragiles.

Uz formalno ustanovljenje genetskog polimorfizma,

ova istraživanja daju bazu za korektnu selekciju

umjetnih hibrida u svrhu poboljšane proizvodnje (kvalitet

+ kvantitet) drvne mase, namijenjene za industrijsku

preradu.

ITALIA FORESTALE E MONTANA

(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje talijanske akademije

šumskih nauka - Firenze)

Iz broja 5, rujan-listopad dajemo osvrt na sljedeće

članke:

Tiberi Rizi ero: Prijedlozi za zahvate u sklopu

višenamjenskog projekta za šumu "Vallombrosa".

U ovom prilogu autor upućuje na potrebu odgovarajućih

istraživanja zooloških komponenata u programu

uzgojnih zahvata, kako bi se izbjegle mogućnosti negativnog

utjecaja faune. Šuma Vallambrosa u svojoj namjeni

ima dvostruku funkciju: ekonomsku i turističkorekreativnu.

Istraživanja su počela 1989. g. Šuma ima

ukupnu površinu od 2200 ha u planinskom masivu Pratomagno

općina Reggello (FI). Ispitivane su sastojine

jele u površini od 650 ha smještene na nadmorskoj visini

od 800-1200 m i sastojine bukve od 180 ha na visini

od 1150-1350 m. U prve dvije godine ponovljeni su

pregledi na licu mjesta u travnju i svibnju, a zatim svakih

mjesec dana da bi se izdvojile zone u kojima su napadi

insekata i papkara najintenzivniji. Biotski i abiotski

uzroci propadanja mnogih cenoza jele su sljedeći:

dugotrajne suše;

napadi primarnih i sekundarnih štetnika;

zaraza patogenim gljivama (trulež korjenja);

pomanjkanje ili primjena neadekvatnih uzgojnih zahvata;

morfološke i fiziološke promjene uzrokovane nepovoljnim

utjecajima raznog porijekla.

U promatranim zonama uočena su: znatna oštećenja

koja su uzrokovali posjetitelji turisti, napadi insekata

raznog intenziteta, te znatne štete koje su prouzrokovale

divlje svinje (osobito na korjenju jele). Potrebno je

raznim mjerama utjecati na smanjenje oštećenja koja

uzrokuju turisti-posjetitelji nesmotrenim ponašanjem.

Štete od insekata preventivnim mjerama treba svesti na

minimum, a bolesna stabla eliminirati.

Brojno stanje prevelike populacije divljih svinja treba

svesti na racionalan broj.

Federico Maetzke: Sastojine duglazije u

Apeninima Toskane - prirast i proizvodnja

Članak obrađuje prirast i proizvodnju drvne mase

duglazije (Pseudotsuga menziesii Franco-Mirb. var.

menziesii), koja se vrlo lako adaptira na Apeninima i daje

dobar prirast i kvalitetnu drvnu masu. Promatrana

sastojina ima prosjek starosti stabala 27,8 godina, srednji

promjer 18 cm, srednju visinu 17 m te drvnu masu

preko 300 kubika po hektaru. Debljinski prirast iznosi

0,83 cm godišnje, visinski 50 cm, a prirast drvne mase

iznosi 10,7 kubika po hektaru godišnje. U promatranom

razdoblju od 1990. do 1993. godine tekući godišnji prirast

porastao je na 16,6 kubika. Uspoređujući ove podatke

s rezultatima istraživanja prirasta duglazije u

SAD (McArdle iMeyr, 1949 g.), prirast duglazije u

unešenim područjima veći je nego u zemlji porijekla.

Glede izostanaka redovitih prorjeda, teško je valorizirati

osnovne karakteristike vrste. Prirodni gubitak

broja sadnica je 2,6 % godišnje ili 37,5 % od početnog

broja biljaka, stoje relativno puno, ali ne više od eventualne

dvoperiodične prorjede.

Imajući u vidu da su troškovi zahvata na prorjedi

značajni, upitno je da li bi bilo korisno na njima inzistirati.

Daljnja proučavanja dat će odgovor na to pitanje,

kao i na optimalno trajanje proizvodnog ciklusa.

Frane Grospić, dipl. ing.

246


Vi g nj e v i ć -Hala m bek -Hara pin -Stipić:

RJEČNIK ZAŠTITE BILJA

U Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva 23. prosinca

1999. godine uz veliki broj uzvanika predstavljeno

je 1. izdanje Rječnika zaštite bilja. Rječnik su napisali

navedeni autori uz stručnu pomoć mnogobrojnih

vanjskih suradnika (21 stručnjak). Recenzenti su bili:

dr. se. Branko Palaveršić i mr. se. Goran Hr 1 ec .

U Republici Hrvatskoj do sada nije postojao stručni

rječnik iz područja zaštite bilja, primjene i prometa

sredstava za zaštitu bilja, biljne karantene, izvještajno -

prognozne službe te proizvodnje i prometa bilja.

Rječnik je tiskan u 1000 primjeraka, ima 150 stranica

B5 formata. Sadrži 1800 naziva i definicija, sinonima

i kratica. U prilogu su date liste karantenskih štetočinja

(A, i A 2 ) i popis važečih propisa u zaštiti bilja sa

stanjem 30. studenoga 1999. godine.

Većina informacija o izvorima naziva i definicija su

iz naše stručne literature i prakse, a u nešto manjem dijelu

iz strane stručne literature i nemaju posebnih oznaka.

Nazivi i definicije označeni kraticama čine 11 grupa.

Popis kratica i njihovo značenje na početku su rječnika

a obuhvaćaju nazivlja Zakona o zaštiti bilja, Zakona

o sjemenu i sadnom materijalu i priznavanju i zaštiti

sorti poljoprivrednog bilja i Zakona o šumskom sjemenu

i šumskim sadnicama. Grupu s oznakom OPP čine

nazivi iz drugih zakona i propisa a u svezi su s zaštitom

bilja kao: Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti okoliša,

Zakon o otpadu, Zakon o otrovima i dr. Oznaku PP

nose nazivi i definicije iz ostalih postojećih propisa.

Od međunarodnih dokumenta preuzeti su nazivi i definicije

kao slijedi: 1: Međunardna konvencija o zaštiti

bilja (Rim 1997. Godina); 2. Sporazum o primjeni sanitarnih

i fitosanitarnih mjera - Urugvajski krug (Marakeš,

1994. god.); 3. Baselska konvencija o nadzoru prometa

opasnog otpada i njegovom odlaganju; 4. Rječnik

fitosanitarnog nazivlja FAO (Organizacija za prehranu i

poljoprivredu pri UN-a) u izdanju EPPO (Europska i

mediteranska organizacija za zaštitu bilja, 1995. god.).

Neki nazivi se ponavljaju kao različito definirani

ovisno o izvoru iz kojeg su preuzeti. U tom slučaju na

kraju definicije je kratica koja označuje njeno podrijetlo.

Popis naziva svake grupe dat je u Indeksu na kraju

rječnika.

Rječnik je namjenjen stručnjacima, upravnim službenicima,

inspektorima i svima koji se bave prometom

sredstava za zaštitu bilja. Definicije pojedinih pojmova

se vremenom mijenjaju. Rječnik će se revidirati, dopuniti

i osuvremeniti u novom izdanju.

Rječnik se može kupiti putem pismenih narudžbi na

adresu izdavača LASER plus d.o.o., Brijunska 10,

10000 Zagreb ili na telefon (01) 61 95 925. Cijena

rječnika je 110 kuna.

Dr. M. Harapin

247


OBLJETNICE

125 GODINA BRODSKE IMOVNE OPĆINE I ORGANIZIRANOG

ŠUMARSTVA JUGOISTOČNE SLAVONIJE

Prošle 1999. godine kroz dva predavanja održana

članovima HŠD-a ogranaka Zagreb i Vinkovci skromno

smo obilježili 125 godina od osnutka Brodske imovne

općine te organiziranog šumarstva jugoistožne Slavonije.

Starije kolege podsjećamo a mlađe upoznajemo,

da je u Vinkovcima od 30. rujna do 2. listopada

1974. godine svečano obilježena 100. obljetnica. Uz

svečani dio: otvaranje, povijesno-stručni prikaz šumarstava

jugoistočne Slavonije i kulturno-umjetnički program,

održanje i dvodnevni znanstveno-stručni simpozij

s 30 referata. U povoljnom stručnom i gospodarskom

okruženju, inicijatori i nositelji 100. godišnjice

bili su Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šumska

gospodarstva "Hrast" Vinkovci i Slavonski Brod te

HAZU - centar Vinkovci. Kao podloga za predavanja,

predavaču i autoru ovoga prikaza poslužio je upravo

njegov referat od prije 25 godina, Zbornik radova sa

Simpozija i noviji šumsko-gospodarski podaci.

125 godina je dugo razdoblje podložno promjenama,

kako u svakidašnjem životu, tako i u šumi i šumarstvu,

u svijetu i kod nas. Promjene se u šumi na prvi pogled

ne događaju tako brzo kao promjene u društvu, jer

prije 125 godina posađeni žir ili biljka hrasta još uvijek

nije zrelo stablo i tek će za 20-tak godina donijeti puni

prihod, kvalitetnu "slavonsku hrastovinu". No unutarnji

život šume, ulaskom žovjeka u njenu dubinu, cestama,

melioracijama, korištenjem u poljoprivredi umjetnih

gnojiva i insekticida, zagađivanjem zraka, vode i

tla, život naše šume, našeg hrasta i jasena, podliježe sve

bržim promjenama. Stoga su ovakve obljetnice prigoda

da se prisjetimo i zapišemo povijesne događaje naroda,

društva i šume, jer na temelju prošlosti možemo planirati

i budućnost.

Povijest naših šuma i šumarstva ne započinje prije

125 godina, šume su postojale i ranije, o čemu postoje

dokumenti.

Austrougarska monarhija je za obranu od turaka osnovala

Vojnu krajinu, koja je predstavljala vojno

obrambeno područje prema Turskoj, a cilj je bio to pogranično

područje ponovo naseliti, jer gaje dotadašnje

pučanstvo napustilo zbog stalnih turskih napada. Naseljavanjem

je stvarana vojna snaga koja je osiguravala

granicu prema Austrougarskoj i Europi. Teritorijalna

podjela Krajine obavljena je prema vojnim formacijama

- pukovnijama. U tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji bilo

je 11 pukovnija, od kojih je Brodska bila stacionirana

u Vinkovcima.

Šume na području Sida, Županje, Vinkovaca, Đakova,

SI. Broda i Nove Gradiške bile su pod Vojnom krajinom,

dok su one na području Vukovara, Osijeka, Donjeg

Miholjca i dalje prema sjeverozapadu, bile u vlasništvu

gradova, grofova, crkava i manastira.

Vojni obveznici-graničari cijeli su svoj radno-aktivni

život provodili u službi na granici, gdje su im kao nagradu

za strah, znoj i krv davali i oduzimali zemlju koju

su obrađivali, a mogli su se koristiti i šumom. Šumama

se upravljalo izravno iz Beča preko zapovjednika pukovnije.

Slabljenjem turskog carstva i namjerom Austrougarske

da pripoji Bosnu, prestala je potreba podržavanja

graničnog vojnog režima, pa 1871. godine dolazi do

njegovog ukidanja. Tijekom nekoliko godina likvidacije-razvojačenja

Vojne krajine, rješavano je pitanje odnosa

države i krajišnika glede povlastica u šumama.

To je pitanje riješeno zakonom "O ustanovah za odkup

prava na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda,

što krajiški stanovnici imaju u državnih šumah, nalazeći

se u Vojnoj Krajini", donesenim 1871. godine, znanim

kao Zakon o segregaciji krajiških šuma. Po njemu

je polovica krajiških šuma prešla u vlasništvo općina i

iz nih su krajišnici trebali namirivati svoje potrebe.

Tako izlučene šume postaju Imovne općine. Zakonom

"O imovnim općinama u hrvatsko-slavonskoj Vojnoj

krajini" iz 1873. godine definiranje njhov status, organizacija

i okvirne smjernice gospodarenja. Imovne općine

su specifičan oblik združene organizacije, one su

(po Marko vicu) najveće seljačke zadruge u Europi

koje okupljaju 150.000 seljačkih domova sa 1,2 mil.

članova. U hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini, na području

11 pukovnija, osnovano je 10 Imovnih općina:

Otočka sa sjedištem u Otočcu, Ogulinska u Ogulinu,

Slunjska u Karlovcu, I Banska u Glini, II Banska u Petrinji,

Križevačka u Bjelovaru, Đurđevačka u Bjelovaru,

Gradiška u Novoj Gradiški, Brodska u Vinkovcima i

Petrovaradinska u Srijemskoj Mitrovici.

Konstituirajuća sjednica zastupstva Brodske imovne

općine (BIO) održana je 8. Studenoga 1873.god., a

javno djelovanje započinje 3. siječnja 1874. godine.

Zakon iz 1881. god. sa tri naputka A, B i C, donosi pobliže

odredbe o uređenju zajedničkog uživanja šuma i

šumskog zemljišta, procjeni i uređivanju šuma, o službovanju

u imovnim općinama. Niže jedinice bile su šumarije

i to: Trnjani, Vinkovci i Babina Greda (kasnije

Cerna). Od Trnjana su kasnije nastale tri šumarije:

Trnjani, Brod i Mikanovci, a od Vinkovaca: Vinkovci,

Otok i Rajevo selo. Kupovinom šuma nastaju nove šu-

248


marije Pleternica, Sirač, Slatina i Kamensko. Tako je

kupovinama, Brodska imovna općina udvostručila svoj

šumski posje d na oko 80.000 ha. Provodi se intezivno

gospodarenje, posebice u mladim satojinama a uvodi se

iskorištavanje šuma u vlastitoj režiji. Temeljena na autonomiji

i kolektivnoj unutrašnjoj upravi, BIO daje svoj

doprinos općem razvoju ovog zaostalog područja nakon

vojno-birokratske tuđinske uprave. On se ogleda u:

potpomaganju privrede, izgradnji komunalnih objekata,

postrojenja za uzgajanje dudovog svilca, osnivanju

voćnih rasadnika (koji su kroz 25 godina besplatno opskrbljivali

kućanstva voćnim sadnicama), gradnji škola i

kulurnih objekata te stipendiranju mladih ljudi željnih

znanja. Putem povoljnih kredita sudjeluje u izgradnji

više kapitalnih objekata u Hrvatskoj i Slavoniji, kao što

su izgradnja: željezničkih pruga Osijek-Našice-N. Kapela

s odvojkom Pleternica-Požega; savskog nasipa

Gunja-Sr. Mitrovica; rekonstrukcija nasipa Gunja-Kobaš;

izgradnja električnih centralaVinkovci i SI. Brod,

moderne klaonice u Vinkovcima i asvaltiranje ulica.

BIO je sa 70.000 forinti, uz 4% kamate i 2% amortizacije

i 54 polugodišnje rate (27 godina) kreditirala izgradnju

zgrade Hrvatskoga šumarskog društva u Zagrebu

(Dokument o kreditiranju i kreditne knjižice gdje

je uredno evidentirana otplata duga pohranjeni su u

arhivi HŠD-a). Brodska imovna općina prestaje postojati

1945. godine.

Preostala polovica šuma neobuhvaćena BIO ostala

je državi i ona ih 1872/73. organizira kao kao ugarske

državne šumarske ustanove sa tri direkcije šuma: za

Slavoniju sa sjedištem u Vinkovcima, Liku i okolinu u

Sušaku i za ostali dio Hrvatske u Zagrebu. Pod direkcijom

Vinkovci ostaju najvrednije slavonske šume od Lipovljana

do Morovića. Dijelom sredstava njihovog iskorištavanja

grade se željezničke pruge Sisak-Zemun,

Županja-Vinkovci-Osijek-Vrpolje i Vinkovci-Gunja;

cesta Vinkovci-Županja, Županja-Bošnjaci-Podgajci-

Gunja, Bošnjaci-Vrbanja-Drenovci i želj. stanica Spačva

- rijeka Spačva, pruge Rijeka -Zagreb te pošumljavanje

krša.

1945. godine ove šume se spajaju u jednu cjelinu i

postaju državne. Slijede česte organizacijske promjene.

Od tada proteklo vrijeme, glede šumarstva, možemo

podijeliti u pet razdoblja: 1945. do I960.; 1961. do

1969.; 1970. do 1984.; 1985. do 1990. i 1990. godine do

danas.

Pri Okružnim narodnim odborima 1945. god., osnovani

su Odjeli za šumarstvo s upravnom i nadzornom

funkcijom. Za poslove iskorištavanja šuma osnovana

su zemaljska šumska poduzeća(ZEMŠUPOH). Šumarije

su formirane 1946., a 1947. Glavna direkcija pri

Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva s 8 gospodarstava

(jedno je u Vinkovcima). Gospodarstvo se bavilo

uzgajanjem šuma, iskorištavanjem i pilanskom preradom.

Čuvanje šuma povjereno je šumskoj narodnoj miliciji.

Krajem 1947. godine osnovana su posebna poduzeća

za iskorištavanjem šuma i manipulacijom (pogonima

na terenu - PODIŠ). Početkom 1949. formirano je

16 šumskih gospodarstava sa šumskim rajonima umjesto

šumarija. Iskorištavanje šuma na ovome području

preuzima Drvna industrija SI. Brod. God. 1950. nestaju

mala šumska gospodarstva i nastaje 9 većih ponovo sa

šumarijama. Ona 1951. prestaju raditi kao privredna

poduzeća i postaju ustanove sa samostalnim finaciranjem,

a čuvanje šuma preuzima osoblje šumarija.

Ustavnim zakonom iz 1953. osnovan je državni sekretarijat

za poslove narodne privrede s upravom za šumarstvo

i lovstvom, koja obavlja izravan nadzor nad

gospodarenjem šumama.

Godine 1954. osnivani su Šumarski inspektorati, a

postojeća gospodarstva se ukidaju.

Za neposredno upravljanje šumama Narodni odbori

kotareva osnivaju šumarije, kao ustanove sa samostalnim

financiranjem. Zadatak šumarije sastoji se u brizi

oko uzgoja i zaštite šuma, a u manjoj mjeri oko istraživanja.

Krajem 1955. godine umjesto inspektorata, kotarski

narodni odbori osnivaju šumarske inspekcije, čija je

dužnost i briga, sprovođenje zakonitosti u šumama.

Odjeli za uređivanje šuma ulaze u sastav Uprave za

šumarstvo i lovstvo NR Hrvatske.

1956. godine osnovano je poduzeće Drvna industrija

"Slavonski hrast" - Vinkovci, koje preuzima iskorištavanje

šuma od Dl Slavonski Brod.

Krajem 1959. godine na temelju Zakona o šumama,

a na političko-teritorijalnim načelima osnivaju se šumsko

privredna područja u Hrvatskoj. Za ta područja ponovno

se formiraju šumska gospodarstva.

Kod nas je formirano šumsko privredno područje

"Spačva" i dodijeljeno na upravljanje Šumskom gospodarstvu

"Spačva" Vinkovci - koje se osniva 1960. godine

i preuzima iskorištavanje šuma.

1960. godine izdvaja se i osniva Šumsko gospodarstvo

Slavonski Brod.

1961. godine Šumsko gospodarstvo "Spačva" integrira

se sa Drvnom industrijom "Slavonski hrast" u novo

poduzeće: Šumsko-poljoprivredno-industrijski kombinat

"Spačva" Vinkovci (ŠPIK "Spačva". Šumarstvo u

tom razdoblju posluje kao djelatnost ili kao Pogon.

To razdoblje obilježava konverzija (krčenje) manje

vrijednih klasičnih šuma te njihovo prevođenje u plantaže

topola (oko 5000 ha plantaža ili kultura brzo-rastućih

šuma uglavnom topola). Ovaj veliki zadatak pratila

je i poljoprivreda, jer su topole tražile obradu zemljišta,

pa je u tom smjeru bila orijentirana i mehanizacija.

U šumskoj proizvodnji udomaćuje se motorna pila

i traktor.

U zajedničkom poduzeću ŠPIK "Spačva" veliki

skok u svom razvoju napravila je i drvna industrija.

249


3 1. srpnja 1969. godine ŠPIK "Spačva" Vinkovci dijeli

se u više poduzeća, a glavna su dva nova samostalna

poduzeća: Drvno industrijski kombinat "Spačva" Vinkovci

i Šumsko gospodarstvo "Hrast" Vinkovci.

U vremenu od 1. 8. 1969. godine do 31. 12. 1969.

Šumsko gospodarstvo "Hrast" Vinkovci posluje kao samostalno

poduzeće.

Od 1. siječnja 1970. godine Šumsko gospodarstvo

"Hrast" Vinkovci, kao samostalna organizacija udruženog

rada - pravna osoba udružila se u Šumsko privredno

poduzeće "Slavonska šuma" Vinkovci u koji su još

ušla ŠG Osijek, Našice, SI. Brod i Podravska Slatina.

U Vinkovcima je 27. svibnja 1972. godine između

osnovnih organizacija udruženog rada potpisan Samoupravni

sporazum o ponovnom udruživanju u ŠPP

"Slavonska šuma" Vinkovci.

Pri kraju 1973. godine provađajući Ustavne amandmane,

o prijedlogu Novog Ustava, te Zakona o konstituiranju,

radna zajednica na svojim zborovima donijela

je odluku da se Šumsko gospodarstvo "Hrast" Vinkovci

organizira kao radna organizacija sa sljedećim osnovnim

organizacijama udruženog rada: Šumarija Vinkovci,

Vukovar, Županja, Mikanovci, Gunja, Strošinci, Lipovac

Otok, Spačva i Šumarija Cerna, te Transport i

mehanizacija. Usvojen je i Samoupravni sporazum o

udruživanju u složenu organizaciju udruženog rada

ŠPP "Slavonska šuma" Vinkovci.

Mnogo se polagalo na zaostalu njegu mladih šuma.

Devastirani dijelovi šuma konvertirani su u nove kvalitetne

šume.

Nepravilni raspored dobnih razreda u našim šumama,

gdje prevladavaju srednjodobne šume, utječe na

način našeg gospodarenja. U jednom razdoblju našeg

rada (1960-1970) mnogo smo polagali na proširenje

biološke reprodukcije tj. na podizanje brzorastućih šuma

topole i vrbe kako bi iz njihova prirasta dobili glavni

prihod i sirovinu potrebnu našoj drvnoj industriji u vrijeme

kada naše prirodne šume još nisu zrele i ne daju

glavni prihod.

Posebna pozornost posvećena je modernizaciji proizvodnje

uvođenjem suvremene mehanizacije. Možemo

reći da smo u tom pogledu u proteklom razdoblju

imali uspjehe i daje naše šumarstvo odigralo pionirsku

ulogu u zemlji u uvođenju mehanizacije. Danas raspolažemo

sa suvremenom mehanizacijom u našim šumama,

a naši radni ljudi s njom postižu još bolje rezultate.

Ručnu pilu zamijenila je motorna pila, konja-traktor,

kamion i velike ekipaže. Najteži rad utovar isto tako je

mehaniziran i na tim radovima rade dizalice. Radni dnevni

učinak - produktivnost - povećana je nekoliko puta.

Uz suvremenu mehanizaciju vezana je izgradnja

šumskih komunikacija. Iako je izrađeno preko 100 km

cesta otvorenost šuma ne zadovoljava, jer na 1000 ha

šume danas imamo svega oko 3 km cesta, što je ispod

prosjeka Hrvatske, gdje je ta otvorenost oko 6 km

( 1000 ha, dok je ona u Europi oko 10 km šumskih cesta

na 1000 ha šume).

Potrebno je istaći da su od uloženih sredstava oko

90% vlastita sredstva i da šumarstvo teško dolazi do bilo

kakvih kredita za biološke investicije i ceste.

Iako struktura zaposlenih zadovoljava i izvršava zadatke

u proizvodnji, potrebno je još mnogo raditi na

njenom poboljšanju, posebice kod PKV i NK.V radnika.

I životni standard radnika je poboljšan. Radnik je

opremljen svim potrebnim sredstvima higijensko-tehničke

zaštite i dobiva topli obrok.

Stambena pitanja radnika uglavnom se rješavaju putem

kredita za individualnu stambenu izgradnju. Napominjemo

da se u ovu svrhu izdvaja 8% sredstava od

brutto OD.

Zdravstveno stanje i starosna struktura radnika vrlo

je nepovoljna. Prosječna starost svih zaposlenih je blizu

45 godina, a teški rad u šumi ostavio je neizbrisive tragove,

te je tako velik broj radnika s umanjenom radnom

sposobnošću.

Rješavano je i pitanje beneficiranog radnog staža za

šumskog radnika sjekača.

Bogatstvo ovog kraja su poljoprivreda i šumarstvo,

te prateće industrije - prehrambena i drvna - i ovi se prirodni

uvjeti moraju iskoristiti.

Šire poslovno povezivanje šumarstva, drvne industrije,

trgovine i drugih sudionika u ovim granama proizvodnje

i prometa neophodno je i treba ga ne samo inicirati

i podržavati, nego i provesti.

Uloga šume bila je velika u prošlosti, a bit će još

veća u budućnosti, u suvremenom društvu gdje prevladava

tehnika i automatizacija, u doba kada suvremeni

čovjek truje i uništava svoju okolinu, a šuma je jedan od

rijetkih bioloških čimbenika koja tu okolinu ponovno

oporavlja i omogućuje mu opstanak.

Drvo kao dio proizvoda ukupnog potencijala šume

bit će samo manji dio koristi od šuma, a ostale opće koristi

šuma mnogo su veće i važnije.

I danas možemo usvojiti mišljenje stručnjaka koji

brinu za budućnost čovjeka a koje glasi: "Čovjek će u

budućnosti moći biti bez drveta (može se naći nadomjestak),

ali bez sume i njene opće koristi čovjek nema

budućnosti i opstanka".

Postojeća organizacija šumarstva iz 1974. godine,

zadržana je do 1985. godine, kada novi Zakon o šumama

ozakonjuje tzv. funkcionalnu organiziranost šumarstva,

"famoznu" OUR-izaciju (organizacije udruženog

rada) i OOUR-izaciju (osnovne organizacije udruženoga

rada). Na vinkovačkom području, kao pravna osoba

osnovan je OUR RO "Slavomska šuma" Vinkovci i

niže jedinice koje nisu bile pravne osobe:

jedna OOUR-a za uzgajanje šuma

četiri OOUR-a za iskorištavanje šuma, sa sjedištima

250


u Vinkovcima, Otoku, Županji i Vrbanji

jedna OOUR-a za mehanizaciju i transport, sa sjedištem

u Vinkovcima

jedna OOUR-a za trgovinu i

Radna zajednica zajedničkih službi za cijelu ovu

grupaciju.

Novim Zakonom u šumama donesenim 1990. godine

s primjenom od 1. siječnja 1991. godine, osnovano

je jedinstveno Javno poduzeće "Hrvatske šume" s 15

Uprava šuma, od kojih je jedna Uprava šuma Vinkovci.

Interesantno je usporediti neke podatke iz 1972. godine

i 1998. s kojima raspolažemo.

1972. god. 1998. god.

Šumarije 10 12

(+ Ilok i Strizivojna)

Kadrovi - VS 35 97

VSS 6 14

SSS 80 255

Organizacija NSS 65 -

VKV 14 6

KV 258 277

PKV 352 110

NKV 145 56

Ukupno: 955 815

Površina šuma i šum. zemlj. 65.909 ha 70.325 ha

Ukupna drvna zaliha 14,274.000 m ! 18,627.073 m !

Tekući god. prirast 447.900 m 3 492.372 m 3

Propisani etat glavni prihod 221.762 m'- 174.982 nr

Predhodni prihod 94.882 m 3 200.403 m 3

Ukupni godišnji etat 316.584 m' 375.385 m 3

Realizirani etat (neto m)

F-L 19.528 m 1 34.936 m 3

Pilanski trupe i 72.566 m 3 122.886 nr

TO 58.416 m 5 966 nr

Prostorno drvo 49.426 m 3 92.762 nr

Ukupno: 207.380 m' 251.580 m 3

Uzgojni radovi - pošum. PBR 95 ha 163 ha

proš. BR 83 ha 64 ha

popunjavanje 107 ha 89 ha

njega" PBR 918 ha 2093 ha

proš. BR 1213ha 339 ha

1972. god. 1998. god.

33.703 ha 25.000 ha

(Kunjevci, Spačva (Spačva sjever,

Lovstvo sjever, Spačva jug, Spačvajug,

Merolino sjever,

Merolinojug)

Kunjevci), Merolino

- drugi korisnici

jelen obični 200 grla (600) 100 grla

jelen lopatar 130 grla (500) 50 grla

srna 90 grla (200) 100 grla

divlja svinja 100 grla (400) 500 grla

1972. god. 1998. god.

osobna 15 39

kombi 4 14

autobus 1 21

kamion za

Vozila, kom. prijevoz radnika 10 -

traktori 9 22

ekipaže 4 28

zglobni traktori 2+2 8

kamion s prikolicom 3 11

Motorne pile 154 378

Ceste na 1.000 ha šume 2,47 km oko 8 km

251


Ostavljamo Vam, da ove brojke komentirate sa svog

gledišta, da u vezi s njima donesete određene zaključke,

a nadamo se da će zaposlenici u šumarstvu, kada tome

dođe vrijeme, dostojno obilježiti 150-tu obljetnicu, kako

to ovakav jubilej i zaslužuje.

U vrijeme proslave našeg jubileja, ne možemo se ne

sjetiti brojnih stručnjaka šumara i ostalih pionira našega

šumarstva koji su nas svojim radom i rezultatima zadužili

i ostavili neizbrisane tragove doprinosa razvoju

šumarstva ovoga kraja ali i preko tih granica. Mnogi su

se isticali radom i izvan struke, na kulturnom, ekonomskom

i drugim poljima svoje djelatnosti. To su:

1. Ante Tomić (1803-1894 g.), pisac prvih stručnih

šumarskih rasprava na našem jeziku, osnivač i

predsjednik Hrvatsko-slavonskog šumarskog

društva;

2. Josip Kozarac (1858-1906 g.), šumar i pisac, dugogodišnji

urednik "Šumarskog lista";

3. Franjo Čordašić (1830-1906 g.), šumar. Nastavnik

uzgoja na šumarskom učilištu u Križevcima.

Izdao je prvi udžbenik o uzgoju šuma na našem

jeziku - "Nauka o sađenju i gajenju šuma";

4. Đorde Koča (1850-1924 g.), taksator, biolog, entomolog

i zaštitar;

5. Antun Levaković (1885-1955 g.), poznati šumarski

stručnjak - profesor dendrometrije na Šumarskom

fakultetu u Zagrebu. Urednik "Šumarskog

lista" i Cdasnika za šumske pokuse;

6. OskarAgić (1869-1951 g.), šumar, taksator

7. Ivan Srni laj (1894-1957 g.), šumar i dugogodišnji

taksator Brodske imovne općine;

8. Milan C rn a d ak (1884-1970 g.), šumar, taksator;

9. Mato Medvedović (1872-1944 g.), šumar, pisac,

arheolog;

10. Dionizije Š vage lj (-1985 g.), profesor, upravitelj

Centra za zn. rad HAZU - Vinkovci;

11. Ivan Spaić (1919-1987 g.), profesor zaštite šuma

na Šumarskom fakultetu u Zagrebu;

12. Tomislav Lucarić (1915-1990 g.), šumar, taksator;

13. Nikola Segedi (1915-1995 g.), šumar, suradnik

Centra za zn. rad HAZU - Vinkovci;

14. Ivo Dekan i ć (1919-1998 g.), profesor uzgajanja

šuma na Šumarskom fakultetu u Zagrebu.

Ž. Janeš: Plakcta u časl 100. godišnjice šumarstva jugoistočne

Slavonije

Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi, s onim

divnim stabarjem, spravnim, čistim i visokim, kao daje

saliveno, taj je ne može nikada zaboraviti. Tu se dižu

velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom ravnim

brazdama koje teku duž cijelog, dvadeset metara

visokog debla sa snažnom širokom krošnjom, kojano

gaje okrunila kao stasitog junaka. Ponosito se oni redaju

jedan do drugog kao negda kršni vojnici krajiški,

a iz cijele im prikaze čitaš da su orijaši snagom, da prkose

buri i munji, da su najjači i najplemenitiji u svom

carstvu i plemenu...

Gdje je tlo malo vlažnije, tu se podigao viti, svijetli

jasen s bijelom, sitno izvezenom korom, ponešto vijugavog

stabla, komu je na vršiki sjela prozirna krošnja

poput vela na licu krasotice...

Kad god sam prošao tom šumom, svaki put sam

nešto novo vidio, nešto novo naučio; nije ona crna, gluha,

mrtva kakono se izdaleka na obzorju crta i prikazuje,

nego u njoj diše život i svijet izvoran, naravan, gdje

kao nigdje priroda uprav naočigled stvara i ništi, nagađa

i popravlja...

Slavonac ljubi tu svoju hrastovu šumu nadasve.

(Iz "Slavonske šume" od Josipa Kozarca)

Slavko Horvatinović, dipl. ing.

252


IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA

ALPE-ADRIA

8. zimsko-športski susret šumara

(Kranjska gora, Slovenija, 11. i 12. veljače 2000.)

Domaćini ovog 8. skijaškog susreta šumara bili su

slovenski šumari, konkretnije Šumarsko drušvo i

Gozdno gospodarstvo Bled. Organizator ovog međunarodnog

skijaškog natjecanja šumara bio je Savez šumarskih

društava Slovenije.

Prihvativši poziv za sudjelovanje na ovom natjecanju

od dosadašnjih sudionika "susreta tri države"

(Italija, Austrija, Slovenija), posebice domaćina, naših

zagovornika kolega šumara iz Slovenije, hrvatski su

šumari svojim učešćem promijenili ovaj službeni naziv

u "susret šumara susjednih država Alpe-Adria". Oni su,

kako je rekao u svojem pozdravnom govoru prigodom

otvaranja ovog natjecanja državni sekretar za šumarstvo

gosp. Maksimiljan Mohorič, "doživjeli svoje

vatreno krštenje na Alpe-Adria, uključujući se polako u

različite međunarodne šumarske športske priredbe".

Hrvatsku su pretstavljali: ski jaši trkači Andrija

Crnković, Franjo Jakovac, Tomislav Kranjčević,

Mladen Šporer i Denis Štimae, veleslalomaši

Aleksandar Mrvoš i Srećko Petranović, tehnički

voda ekipe Robert Abramović i vodstvo ekipe, predsjednik

HŠD ogranka Delnice Damir Delač, član UO

ogranka Delnice Boris Pleše i glavni tajnik HŠD-a

Hranislav Jakovac.

Natjecanje je održanao na dobro uređenim stazama,

uz dosta snijega i po lijepom vremenu u Podkorenu,

Kranjska gora, uz kako kažu domaćini, iznenađujuće

velik broj sudionika (141, svrstanih u više ekipa).

U petak, prvog dana, održano je natjecanje štafeta i

to ne standarnog sastava (skijaši trkači), nego mješovitog,

dva skijaša trkača i jedan alpinac-veleslalomaš.

Ovo štafetno natjecanje počinje istovremenim startom

Štafete na startu - br. 51 F. Jakovac, br. 52 D. Štimae

Slijeva, čuče: T. Kranjčević, R. Abramović, F. Jakovac; stoje: H.

Jakovac, D. Štimae, A. Mrvoš. A. Crnković, M. Šporer i D. Delač

prvih trkača svih ekipa, koji klasičnim načinom trče na

blago valovitoj stazi dužine 5 km. Po dolasku na cilj,

prvi trkač "predaje štafetu" (dodirom ruke) drugom

trkaču, koji trčeći (po izboru, klasičnim ili slobodnim

načinom) uzbrdicom 1 km, paralelno s veleslalom stazom

do starta veleslalomaša predaje štafetu trećem članu

štafete-veleslalomašu. Pobjednik ove atraktivne štafetne

utrke je ona ekipa čiji veleslalomaš prvi prođe ciljem.

Još jedna posebnost ove štafete je da nema dijeljenja

natjecatelja, ni po spolu ni po starosti. Kako je

hrvatsku natjecateljsku ekipu sačinjavalo 5 skijaša trkača

i dva veleslalomaša, kod sastavljanja ekipa štafete

253


jedan skijaš trkač morao je statirati (izvlačenjem slamke

roje bio Tomislav Kranjčević).

Od 27 štafeta, hrvatska štafeta u sastavu: Franjo Jakovac,

Mladen Sporer i Aleksanadar Mrvoš, osvojila je

odlično 5. mjesto ( 1. i 2. mjesto Italija, 3. i 4. Austrija),

a štafeta u sastavu: Denis Štimac, Andrija Crnković i

Srećko Pctranović 21. mjesto.

Drugog dana nastupili su skijaši trkači/ce u šumarskom

biatlonu (skijaško trčanje 10 km s gađanjem u

metu s 5 metaka na polovici staze), a alpinci u veleslalomu.

Naši su biatlonci, svi u starosnoj grupi od 31 do

45 godina, osvojili 4. (Mladen Šporer), 11. (Franjo Jakovac),

17. (Tomislav Kranjčević), 19. (Denis Štimac) i

23. mjesto (Andrija Crnković), a veleslalomaš Aleksandar