Å UMARSKI LIST 11-12/1998 - HÅ D

sumari.hr

Å UMARSKI LIST 11-12/1998 - HÅ D

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA

CERTIFIKACIJA ŠUMA, ŠANSA ZA HRVATSKO

ŠUMARSTVO I PRERADBU DRVA

Svjetsko tržište drvetom danas je zasićeno i ne zna se kako dugo će to stanje potrajati. U ovo

kritično vrijeme postoji mogućnost za plasiranje našega drva na tržište i to bez ozbiljnije konkurencije.

Riječ je o certifikaciji šuma koja daje veliku prednost drvu iz naših prirodnih sastojina.

Ccrtificiraju se šumska područja, kao primjerice ona koja su u nas obuhvaćena upravama

šuma, a certifikati se izdaju proizvodima iz punog drva, iverica i panel ploča.

Certifikacija se, dakle, izdaje za šumska područja, a institucija koja je istu obavila prati tijek

i industrijsku uporabu drva iz certificiranih šuma. Na kraju izrade certificirani proizvod obilježava

se znakom kao stoje primjerice "zelena točka" (grüne Punkt) u Njemačkoj ili "prijatelj

okoliša" u nas, a nositelju certifikata donosi tržišnu prednost po načelima potrajnosti i suvremenim

ekološkim načelima uzgajanja šuma.

Uvjeti za povoljnu ocjenu certifikacije šuma su:

1. Na kraju ophodnje ne primjenjuje se čista sječa.

2. Šume se obnavljaju uzgojnim postupkom prirodnog pomlađivanja.

3. U zaštiti šuma ne koriste se biocidi i nema gnojidbe umjetnim gnojivima.

4. U gospodarenju šumama koriste se "meke" tehnologije, što se posebice

odnosi na iskorišćivanje šuma.

5. Provodi se aktivna zaštita prirode, a šuma je ekološko uporište u prostoru

te nositelj opće zaštite prirode i biološke raznolikosti.

Kako vidimo postavke koje traži certifikacija već su u velikoj mjeri sadržane u Zakonu o

šumama Republike Hrvatske i njegovim popratnim aktima.

Tijekom 1996. godine održana je u Berlinu skupština Njemačkoga šumarskog društva koja

preporučuje certifikaciju šuma, a referat o šumama u Hrvatskoj (Dundović, Starčević)

izazvao je veliko zanimanje zbog prirodnosti naših šuma i drugih odlika povezanih uz certifikaciju.

U svezi s navedenom činjenicom, već krajem 1996. godine u Hrvatskoj boravi direktor

firme ECO TIMBER za certifikaciju šuma gospodin Andreas Speich, dipl. ing. šum. iz

Švicarske, koja na njemačkom i drugim europskim tržištima posreduje i preporuča proizvođače

čije sirovine imaju certifikat. Troškove certifikata snose proizvođači drvnih proizvoda.

Prilikom posjete Hrvatskoj inž. Speich obavio je ocjenjivanje nekoliko šumskih sastojina

u Šumariji Vrbovec, uz visoke ocjene, gotovo najviše koje ECO TIMBER daje, što bi zasigurno

pripalo i nemalom broju šumskih sastojina "Hrvatskih šuma". Ocjenjivanje se temelji na

shemi vrednovanja s 92 kriterija i 440 stavki koje omogućuju davanje preciznih ocjena različite

težine. Ti kriteriji obuhvaćaju stajališta FSC (Forest Stewardship Conncil), a odnose se na

uzgajanje šuma, zaštitu prirode, zakonodavstvo, organizaciju, socijalne prilike i ekonomiku.

Certifikacija se temelji na dragovoljnosti, prihvaćena je u Njemačkoj i širi se dalje Europom.

Certificirani proizvod sve se više traži srazmjerno s razinom ekološke svijesti, kao i s

podupiranjem potrajnosti, prirodnosti, biološke raznolikosti i općekorisnih funkcija šuma.

Potražnja za certificiranim drvnim proizvodima danomice će rasti, a uvođenje certifikacije velika

je šansa hrvatskoj šumarskoj i drvarskoj struci.

Certifikacija i certifikat trebali bi što prije postati uobičajena poslovna praksa u nas, jer činjenica

je da već danas kasnimo.

Naslovna stranica - Front page:

Na proplanku - Gorska smrekova šuma, Lividraga, Gorski kotar.

In a clearing- Mountain spruce forest, Lividraga, Gorski Kotar.

(Foto: A. Frković)

B. Prpić

Naklada 1650 primjeraka


UDK 630* (05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332

CODEN SULIAB

S UM ARS Kl

LIST

Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva

Journal of the Forestry Society of Croatia-Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins - Revue de la Societe forestiere croate

Uređivački savjet:

Branko Belčić, dipl. inž.

Mr. sc. Vladimir Bogati

Damir Dclač, dipl. inž.

Ivan Đukić, dipl. inž.

Prof. dr. sc. Mladen Figurić

Ivica Fliszar, dipl. inž.

Dr. se. Joso Gračan

Ilija Gregorović, dipl. inž.

Zvonko Kranjc, dipl. inž.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

Herbert Krauthacker, dipl. inž.

Milan Krmpotić, dipl. inž.

Žcljko Marman, dipl. inž.

Prof. dr. sc. Slavko Matić,

predsjednik

Damir Matošević, dipl. inž.

Dujo Pavelić, dipl. inž.

Mr. sc. Ivan Pentek

Milan Presečan, dipl.inž.

18

19

20

21

22

23

24

25

Prof dr. sc. Branimir Prpić

Luka Radošević, dipl. inž.

Zvonko Rožić, dipl. inž.

Tomislav Starčević, dipl. inž.

Mario Stipctić, dipl. inž.

Dr. se. Vlado Topić

Berislav Vinaj, dipl. inž.

Prof. dr. sc. Joso Vukelić

Uređivački odbor po znanstveno-stručnim područjima:

1. Šumski ekosustavi

Prof dr. sc. Joso Vukelić, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Prof. dr. sc. Zvonko Seletković, ekologija i

biologija šuma

Prof. dr. sc. Branimir Prpić, fiziologija i prehrana

šumskog drveća

Dr. se. Joso Gračan, genetika i oplemenjivanje

šumskog drveća

Doc. dr. se. Nikola Pernar, šumarska pedologija

Izv. prof. dr. se. Dominik Raguž, lovstvo

2. Uzgajanje šuma i hortikultura

Prof. dr. sc. Slavko Matić, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Dr. se. Stcvo Orlić, šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo

Dr. se. Vlado Topić, kraške šume

Doc. dr. se. Željko Spanjol, zaštićeni objekti prirode

3. Iskorišćivanje šuma

Izv. prof. dr. sc. Ante B. P. Krpan, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Doc. dr. se. Dragutin Pičman, šumske prometnice

Doc. dr. se. Dubravko Horvat, mahanizacija šumarstva

Doc. dr. se. Slavko Govorčin, nauka o drvu i pilanska

prerada drva

Glavni i odgovorni urednik

prof. dr. sc. Branimir Prpić

Tehnički urednik - Hranislav Jakovac, dipl. inž. šum.

Lektor - Dijana Sckulić-Blažina

4. Zaštita šuma

Dr. se. Miroslav Harapin, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Prof. dr. sc.Milan Glavaš, šumarska fitopatologija

Dr. sc.Boris Hrašovec, šumarska entomologija

Mr. sc. Petar Jurjević, šumski požari

5. Izmjera šuma i šumarska biometrika

Izv. prof. dr. Nikola Lukić, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Doc. dr. se. Vladimir Kušan, geodezija

6. Uređivanje šuma

Mr. sc. Caspar Fabijanić, urednik područja

Urednici znanstvenih grana:

Doc. dr. se. Ivan Martinić, organizacija rada i

šumarska ekonomika

Branko Meštrić, dipl. inž. šum., informatika u

šumarstvu

7. Šumarska politika

Hranislav Jakovac, dipl. inž. šum., povijest šumarstva,

bibliografija, staleške vijesti

Prof. dr. sc. Branimir Prpić, ekologija i njega krajolika,

općekorisne funkcije šuma

Znanstveni članci podliježu međunarodnoj recenziji.

Recenzenti su doktori šumarskih znanosti u Hrvatskoj,

Slovačkoj i Sloveniji, a prema potrebi i u drugim zemljama

zavisno o odluci uredništva.

Časopis je referiran u (Indexed in): Forestry abstracts, Cab abstracts, Agricola, Pascal, Geobasc (IM) i dr.

Na osnovi mišljenja Ministarstva informiranja Republike Hrvatske

br. 523-91-2 od 06. 03. 1991. časopis »Šumarski list« smatraše

proizvodom iz točke 1 tar. broja 8 Tarife osnovog poreza na promet.


SADRŽAJ - CONTENTS

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS

UDK 630* 165 + 168 + 48 (Querem robur)

Rosa, J.: Utjecaj fosfogipsa iz industrijskog odlagališta na hrast lužnjak (Quercus robur)

The Influence of Phosphogypsum from an Industrial Dump

on the Pedunculate Oak (Quercus robur) 491

PRETHODNO PRIOPĆENJE - PRELIMINARY COMMUNICATION

UDK 630* 238: 620. 91

Domac, J.: Sadašnja i buduća proizvodnja energije iz biomase šumskog porijekla

Present and Future Energy Production from Forestry Biomass 507

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS

630* 151 + 152

Grubešić,M.,iKrapinec,K.: Naseljavanje europskog dabra (Castor fiber L.) u Posavinu

Ansiedlung des Europäischen Biber (Castorfiber L.) in Posavina 515

630* 181.1 + 182.1+22

Z e I i ć, J.: Pitanje autoktonosti i dalji uzgoj pitomog kestena (Castanea sativa Mili.)

u Požeškom gorju

Autochthonism and Further Cultivation of Sweet Chestnut

(Castanea sativa Mill.) in Požega Mountains 525

STRUČNI ČLANCI - PROFFESSIONAL PAPERS

630*907.1 : 719+ 72.02

t Đuričić, I., i Đuri čić- Kurie, T: Kleti na južnim obroncima Kalničkegore

Vineyard Cottages on Southern Slopes of Mount Kalnik 537

OBLJETNICE

Jakovac,H.: 100. godina od izgradnje "Hrvatskoga šumarskog doma"

100 g. sveučilišne šumarske nastave i 50. g. sveučilišne drvnotehnološke nastave 549

Ivančević.V: 120. obljetnica osnutka posebne senjske šumarske ustanove Kraljevskog

nadzorništva za pošumljenje krasa krajiškog područja - Inspektorata za

pošumljavanje krševa, goleti i uređenja bujica. 552

Frko vi ć , A.: Julije Bönel,šumarnik i lovac iz Lasca u Gorskom kotaru 556

AKTUALNO

Bilandžija,J.: Ostvaraj Projekta obnove i zaštite obalnih šuma u razdoblju

od 1. kolovoza do 31. prosinca 1997. godine 558

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI

Hodić, I.: Neki dojmovi s posjeta na dva radilišta Austrijskih saveznih šuma,

organiziranih u okviru programa 23. Svjetskog prvenstva sjekača 564

Janjić, J.: Treći hrvatski seminar perivojne kulture, Zadar 14-17. 10. 1998. 566

Marti nić, I.: 26. listopada 1998.- II. europski dan biomase 568

Jako vac, H.: Okrugli stol: Protupožarna preventiva 569

Mart i nić, I.: Sigurnost i zdravlje pri šumskome radu 570

KNJIGE I ČASOPISI

Skoko, M.: Izlaz vrata-vodič za landrafee po fužinarskom kraju 571

Timarac, Z.: Za divljač-Vrbe-zaklon i prehrana 573

NOVI MAGISTRI ZNANOSTI

Frković, A.: Josip Malnar 575

PORTRETI

Skoko, M.: Prilog životopisu Frana Zavera Kesterčaneka 576

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA

Stoj kov ić, M.: Ekskurzija HŠD, ogranak Zagreb na područje sjevernog Velebita 578

IN MEMORIAM

Jako vac, H.: Mirko Kolesar, dipl. inž. šum. (1938 - 1998) 580

To m i ć, I.: Tihoraj Lovrić, dipl. inž. šum. (1914 - 1998) 580

Starčević, T: Josip Sikora, dipl. inž. šum. i Hrvoje Sikora, aps. šum. 581

Matić, S.: Prof. dr. sc. Ivo Dekanić (14.10.1919.-25.10. 1998.) 583

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora


IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS

UDK: 630* 165 + 168 + 48 (Querem minu)

Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 491-506

UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA

NA HRAST LUŽNJAK (Querem robur)*

THE INFLUENCE OF PHOSPHOGYPSUM FROM AN INDUSTRIAL

DUMP ON THE PEDUNCULATE OAK (Quercus robur)

Jadranka ROSA**

SAŽETAK: U neposrednoj blizini odlagališta fosfogipsa (područje kutinskog

bazena) primijećeno je sušenje i propadanje šuma hrasta lužnjaka, stoje

moguća posljedica utjecaja fosfogipsa iz odlagališta, nusprodukta koji nastaje

kod proizvodnje umjetnih gnojiva. Kemijska analiza vode iz odlagališta

pokazala je prisutnost teških metala (A l, Cd, i dr.), te izrazitu kiselost

(pH= 1,2-2,6). Hrast lužnjak u blizini odlagališta sa 60-70% oštećenosti krošnje

pripada kategoriji jako oštećenih stabala.

Za utvrđivanje promjena na stanicama hrasta lužnjaka proveden je kratkotrajni

test citotoksićnosti tretiranjem korjenćića hrasta lužnjaka isklijalih u

laboratoriju različitim razrijeđen/ima fosfogipsa iz odlagališta (od 0,5-10%).

Citogenetske analize provedene su u meristemskim stanicama vrškova korijena

klijanaca dobivenih izžireva sakupljenih ispod stabala bez vidljivih znakova

oštećen/a. Mjerenjem mitotske aktivnosti stanica korijena te vrste i učestalosti

kromosomskih aberacija, utvrđivan je stupanj citotoksićnosti nakon

24-satnog tretmana kao i oporavka. Kao negativna kontrola upotrijebljeni su

sijanci dobiveni izžireva sakupljenih u sjemenskoj sastojim.

Kao kontrolni test geno- i citotoksićnosti fosfogipsa iz odlagališta proveden

je Allium-test. Lukovice luka Allium ascalonicum isklijavane su u vodovodnoj

vodi, a zatim tretirane jednakim razrijeđenjima fosfogipsa iz odlagališta i

u jednakom razdoblju kao i hrast lužnjak. Kao negativna kontrola poslužile su

lukovice isklijavane u vodovodnoj vodi, dok su kao pozitivna kontrola poslužile

lukovice tretirane hidrazid maleinskom kiselinom.

Radi utvrđivanja neposrednog utjecaja odlagališta fosfogipsa na citogenetičke

promjene u hrasta lužnjaka, provedena su istraživanja na meristemskim

stanicama vrškova korjena sijanaca isklijalih iz žireva sakupljenih sa stabala

hrasta lužnjaka u neposrednoj blizini odlagališta, a kao negativna kontrola

poslužili su sijanci dobiveni iz žireva sakupljenih u sjemenskoj sastojim.

Nakon stoje utvrđena povećana količina fluorida u Ušću hrasta lužnjaka

uz odlagalište, analizirana je i morfologija epikutiku/arnog voska na uzorcima

lišća u različitim razvojnim stadijima, primjenom skenirajućeg elektronskog

mikroskopa. Provedena analiza ukazala je na postojanje povezanosti količine

fluorida u Ušću hrasta lužnjaka i stupnja degradacije epikutikularnog

voska.

K Ij u č n e r ij e č i: Test citotoksićnosti, Allium-fev?, mitotske i subkromatidne

aberacije, epikutikularni vosak elektronska mikroskopija (SEM).

*Magistarski rad, skraćeno za Šumarski list

**Mr. se. Jadranka Rosa "I Irvatskc šume" p.o. Zagreb


J. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Querem robur) Šumarski list br. 11-1 2. CXXII (1998). 4" I-506

UVOD - Introduction

Propadanje šuma sve je naglašeniji problem u Republici

Hrvatskoj. Skladištenje tehnološkog otpada u blizini

šuma dodatno ugrožava šumske ekosustave. Propadanje

šume hrasta lužnjaka u blizini industrijskog

odlagališta fosfogipsa vjerojatno je posljedica neposrednog

utjecaja.

Istraživanja utjecaja zračnog zagađenja na genom

šumskog drveća uspješno su provedena u Sloveniji na

smreci {Picea abies L.), (Druškovič, 1988b, Bavcon

i sur. 1993. Slična istraživanja provedena su i u

Austriji (Müller i sur. 1991).

Propadanje šuma hrasta lužnjaka sve se više povezuje

s atmosferskim zagađenjem. Istraživanja odnosa

oštećenja krošanja hrasta lužnjaka i stupnja oštećenja

genetičkog materijala provedena su na hrastu lužnjaku

iz okolice Bjelovara (Zol do š i sur., 1994a, 1994b).

Jedan od najstarijih i najčešće upotrebljavanih biljnih

testova za proučavanje djelovanja različitih kemijskih

spojeva na genom viših biljaka je Allium-test, kojegje

1938. godine uveo Levan, upotrijebivši korjenčiće

zdravih lukovica običnog luka (Allium čepa L.).

Allium-test pokazao se pogodan za utvrđivanje inhibicije

rasta korjenčića, kromosomskih aberacija, kao i za

ispitivanje djelovanja raznih supstanci iz okoliša na

proces mitoze (Fi skesj ö, 1985).

Razvoj suvremenih istraživačkih tehnika, poglavito

elektronske mikroskopije, omogućio je neposredan livid

u finu strukturu biljnih stanica, što je doprinijelo

boljem razumijevanju grade i funkcija lista kao organa.

U sklopu istraživanja tih struktura osobito su značajna

saznanja o kutikuli i epikutikularnom vosku.

Različiti zračni zagađivači i kisele kiše mogu neposredno

ili posredno poremetiti normalno izlučivanje

epikutikularnog voska. To smanjuje obrambenu funkciju

lista (zaštitu od pojačanog ultraljubičastog i infracrvenog

zračenja, kukaca, gljiva) i narušava regulaciju

vode u biljci (Baker, 1973). Krajnja posljedica svih

tih promjena može biti rano opadanje lišća i iglica. Iz

ovih razloga su istraživanja utjecaja različitih zagađivača

iz okoliša na površinske strukture lista sve zastupljenija

u ekologiji. Svjetska istraživanja oštećenja

šumskog drveća najopsežnije su provođena analizom

iglica crnogorice. U Norveškoj je istraživan utjecaj

ozona na epikutikularni vosak iglica bora (Barnes i

sur., 1988). Suvremeni rasterski elektonski mikroskop

(Scanning Electron Microscope-SEM) omogućio je

površinsku analizu mikromorfoloških značajki lišća.

Na taj način prepoznate su strukturne promjene površine

iglica različitih crnogoričnih vrsta, koje su posljedica

zračnog zagađenja (Huttunen i Laine, 1983;

Sauter iVass, 1986).

Upotreba Scanning elektronskog mikroskopa u istraživanjima

epikutikularnog voska listova u Republici

Hrvatskoj je u početnoj fazi. Za sada su tom metodom

provedena istraživanja površine lišća, primjerice nekih

hrastova (B a č i ć, 1996; 1997a) i jele (B a č i ć, 1998).

2. MATERIJAL I METODE - Material and methods

Biljni materijal upotrijebljen za istraživanja uzet je iz

neposredne blizine odlagališta fosfogipsa i sjemenske

sastojine udaljene 2 km od odlagališta, kao kontrole.

Izbor biljnog materijala napravljen je prema izgledu i

stanju sastojine hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u cjelini,

te osutosti krošnje pojedinih stabala. Izabrana stabla

neposredno uz odlagalište imala su osutost krošnje 2. i 3.

stupnja, što znači da su srednje do jako oštećena, dok su

stabla iz kontrolne sastojine 0. stupnja, tj. nisu imala

znakove oštećenosti krošnje. Stabla hrasta lužnjaka s kojih

su sakupljani uzorci stara su 120 godina.

Test citotoksičnosti proveden je na žirevima hrasta

lužnjaka isklijavanih u vodovodnoj vodi u staklenkama

na sobnoj temperaturi. Sijanci s dobro razvijenim korijenjem

tretirani su 24 sata otopinama procesne vode iz

odlagališta u razrijeđen)ima od 0,5%, 1,0%, 2,5%, 5% i

10%. Kao negativna kontrola upotrijebljeni su sijanci

isklijavani u vodovodnoj vodi. Jedan dio korjenčića nakon

tretmana stavljen je ponovno u vodovodnu vodu

radi oporavka koji je trajao 24 sata. Nakon tretmana i

oporavka, korjenčići su fiksirani u mješavini etilnog alkohola

i ledene octene kiseline u omjeru 3:1.

Za praćenje promjena u mitozi upotrijebljeni su sljedeći

parametri: mitotski indeks (broj stanica u mitozi/ukupan

broj stanica), učestalost i tipovi kromosomskih

aberacija.

Utjecaj otpadne vode iz odlagališta na tijek mitoze i

pojavu kromosomskih aberacija istraživan je upotrebom

testa citotoksičnosti na biljkama hrasta lužnjaka

isklijalih iz žireva sakupljenih u sjemenskoj sastojini, te

Allium-testa. Za Allium-test upotrijebljene su lukovice

luka Allium čepa var. ascalonicum.

Za analizu genotoksičnosti, lukovice su naklijavane

u vodovodnoj vodi. Nakon što su korjenčići narasli do

dužine 1 cm, lukovice su tretirane otopinama procesne

vode iz odlagališta u razrijeđenjima od 0,5%, 1%, 5% i

10%. Lukovice koje su rasle u vodovodnoj vodi predstavljale

su negativnu kontrolu. Kao pozitivna kontrola

poslužile su lukovice tretirane 1 x 10 4 IVI otopinom hidrazida

maleinske kiseline (Pavlica i sur., 1995).

492


J. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Querem mhur) Šumarski list br. II 12, CXXH (1998). 491-506

Tretman je trajao 24 sata. Nakon tretmana dio korjenčića

je fiksiran, dok je drugi dio materijala prebačen u vodovodnu

vodu na 24-satni oporavak te zatim fiksiran.

Utvrđivanje neposrednog citotoksičnog utjecaja odlagališta

fosfogipsa na tijek mitoze i pojavu kromosomskih

aberacija proveden je na sijancima žireva sakupljanih

sa stabala uz samo odlagalište i isklijavanih u

laboratoriju. Kao kontrola upotrijebljeni su sijanci iskliljavani

iz žireva sakupljenih u sjemenskoj sastojini.

Za utvrđivanje količine fluorida upotrijebljeno je

lišće hrasta lužnjaka ubranog u središnjem dijelu krošnje

stabala neposredno uz odlagalište, te iz sjemenske

sastojine. Korištena je potenciometrijska metoda koja

se temelji na uporabi selektivne fluoridne elektrode s

kristalom lantana koji daje elektrokemijski impuls na

koncentraciji fluorida od 10 6 M.

Morfološke promjene epikutikularnog voska analizirane

su na uzorcima lišća stabala uz odlagalište i iz

sjemenske sastojine u vegetacijskoj sezoni 1996. godine.

Analizirana su 4 razvojna stadija lista i to lišće na

početku vegetacijske sezone, uključujući listove iz sastava

pupa, vrlo mlade i potpuno razvijene listove, kao i

lišće s kraja vegetacijskog razdoblja.

Analiza morfologije epikutikularnog voska na stomatalnom

obrubu puci lišća hrasta lužnjaka provedena

je skenirajućim elektronskom mikroskopijom (SEM).

Radi ocjenjivanja stupnja degradacije kristalnog e-

pikutikularnog voska (ThijsseiBass,l 990; B a č i ć

i sur., 1996) određivana je relativna količina amorfnog

voska u obliku krasta na stomatalnom obrubu prema

sljedećim stupnjevima:

1. stupanj - puci s obrubom koji je prekriven samo s

kristalnim (bez krasta) voskom.

2. stupanj - puci s obrubom koji je prekriven amorfnim

voskom u količini od 1-20%.

3. stupanj - puci s obrubom koji je prekriven amorfnim

voskom u količini od 21-60%

4. stupanj - puci s obrubom koji je prekriven amorfnim

voskom u količini od 61 -80%

5. stupanj - puci s obrubom koji je prekriven amorfnim

voskom u količini od 81 -100%

Za svaku analiziranu puč odredenaje pripadnost jednom

od navedenih stupnjeva. Stupnjevi od 1.- 4. su stupnjevi

fuzije i aglomeracije kristalnog u amorfni vosak.

Radi utvrđivanja statističkog odstupanja u mitotskoj

aktivnosti u odnosu na kontrolu primijenjen je x 2 - test

za analizu varijance. Kod usporedbe stupnjeva fuzije i

aglomeracije kristalnog u amorfni epikutikularni voska

(kraste) na lišću hrasta lužnjaka uz odlagalište i u kontroli,

korištenje test sa slijedovima (run-test). Radi se o

neparametarskom testu za usporedbu dvaju uzoraka

kod kojeg nije potrebno poznavati razdiobu populacije.

3. REZULTATI Results

Tretiranje korjenskih meristemskih stanica klijanaca

hrasta lužnjaka različitim koncentracijama vode iz

odlagališta fosfogipsa, rezultiralo je pojavom tri tipa

kromosomskih aberacija:

1. Aberacije na razini kromosoma

a) lutajući kromosomi

b) mikronukleus

2. Aberacije na razini diobenog vretena

a) c - mitoza

b) višepolarnost diobenog vretena

3. Subkromatidne aberacije

a) sljepljenost kromosoma

Citotoksično djelovanje istraženo je utvrđivanjem

ukupnog broja kromosomskih aberacija i mjerenjem

mitotske aktivnosti. Mitotska aktivnost ili mitotski indeks

(M.I.) iskazana je kao broj stanica u diobi u odnosu

na ukupni broj ispitivanih stanica.

Kod tretmana uzoraka različitim koncentracijama

fosfogipsa uočena je općenito slaba diobena aktivnost

meristemskih stanica (tablica 1). Najaktivnija dioba

stanica odvijala se kod tretmana 2,5 %-tnom koncentra-

čijom kod koje je M.I. bio 3,59%. Tretman većim koncentracijama

(5 i 10%) doveo je do značajnog smanjenja

mitotske aktivnosti. Analiza je pokazala daje mitotska

aktivnost kod meristemskih stanica u svim koncentracijama

bila niža od mitotske aktivnosti kontrolnog

uzoraka kod kojeg je iznosila 4,34%.

Nakon 24 sata tretmana, ukupan broj kromosomskih

aberacija bio je značajan u odnosu na kontrolni uzorak

kod kojeg nije uočena pojava kromosomskih aberacija.

Povećanjem koncentracije do 5% povećavala se mitotska

aktivnost, a i broj aberacija bio je dvostruko veći.

Nakon tretmana 5 i 10%-tnom otopinom mitotska aktivnost

se smanjila, kao i broj kromosomskih aberacija.

Uočene su aberacije na razini diobenog vretena i kromosoma

(tablica 2). Poremećaji diobenog vretena očitovali

su se u velikom broju c-mitoza (slika 1 a), posebice

kod koncentracije od 2,5% te lutajući kromosomi

(slike lc, d, e). Uočeno je također sljepljivanje kromosoma

(slika lf), te mikronukleusi, kao siguran pokazatelj

eliminacije kromosomskog materijala. Pojava mikronukleusa

uočena je samo kod koncentracije od

1,0%. (Tablica 2).

493


.1. Rosa: UT.ILCAJ FOSFOG1PSA I/. INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Qiwrnix robur) Šumarski list br. II 12, CXX11 (1998). 491-506

Tablica 1. Mitotska aktivnost i ukupan broj kromosomskih aberacija kod klijanaca hrasta

lužnjaka tretiranih 24 sata različitim koncentracijama fosfogipsa.

Koncentracija

(%)

Kiselost

(pH)

Ukupan

broj stanica

Broj stanica

u mitozi

MI.

(%)

Broj stanica s

kromosomskim

aberacijama

Kontrola

0,5

1,0

2,5

5,0

10,0

7,0

6,4

6,0

5,8

4,4

4,1

7444

6766

3709

6383

4416

2666

323

181

39

298

11

50

4,34

2,67*

1,05*

3,59

0,25*

1,87*

-

4

18

20

10

16

* Statistički signifikantna razlika u odnosu na kontrolu (provjereno x 2 testom za p< 0,05).

Tablica 2. Tipovi kromosomskih aberacija kod klijanaca hrasta lužnjaka tretiranih 24 sata različitim

koncentracijama fosfogipsa.

Koncent. Ukupan M. I.

(%) broj (%)

stanica

C-

mitoza

MITOTSKE I KROMOSOMSKE ABERACIJE

Višepolarno

diobeno vreteno

Lutajući

kromosomi

Sljepljeni

kromosomi

Mikronukleus

Ukupan

broj

aberacija

Kontrola 7444 4,34

0,5 6766 2,67

4

4

1,0 3709 1,05

12

6

18

2,5 6383 3,59

13

2

2

3

20

5,0 4416 0,25

10

10

10,0 2666 1,87

16

16

Nakon 24-satnog oporavka klijanaca hrasta lužnjaka

u vodovodnoj vodi nije došlo do značanije promjene

mitotske aktivnosti (tablica 3). Mitotska aktivnost

značajnije pada kod oporavka nakon tretmana većim

koncentracijama. Najniža mitotska aktivnost bila je

nakon oporavka uzoraka tretiranih 5%-tnom koncentracijom

fosfogipsa.

Nakon 24-satnog oporavka ukupan broj aberacija

značajno se smanjio, osobito broj c-mitoza (tablica 4).

Međutim značajno je porastao broj sljepljenih kromosoma,

dok pojava mikronukleusa nije uočena. Gotovo kod

svih koncentracija uočeno je sljepljivanje kromosoma.

Test na klijancima hrasta lužnjaka, isklijalih iz žireva

sakupljenih u sastojini neposredno uz odlagalište i

sjemenske sastojine kao kontrole, ukazao je značajan

broj mitotskih aberacija kod klijanaca uz odlagalište

(tablica 5). Najviše je bilo sljepljenih kromosoma i višepolarno

diobeno vreteno. Od analiziranih 19130 stanica

u kontroli, uočene su samo dvije mitotske aberacije,

sljepljivanje kromosoma i poliploidija.

Provedeni Allium test ukazao jena geno- i citotoksičnost

fosfogipsa. S porastom koncentracije smanjivao

se rast korjenčića, ali se povećavao broj i učestalost

kromosomskih aberacija.

Nakon 24-satnog teretmana nije uočena velika razlika

u odvijanju mitotske aktivnosti u odnosu na negativnu

(vodovodna voda) ili pozitivnu kontrolu (hidrazid

maleinske kiseline) (tablica 6). Kod svih koncentracija

mitotska aktivnost bila je oko 6.6%, osim kod tretmana

0,5%-tnom koncentracijom kod kojih je mitotska aktivnost

bila veća (9,24%). Složeni kemijski sastav otpadne

vode kao i njena kiselost, utjecali su na pojavu sljepljivanja

kromosoma te anafaznih mostova kao posljedica

sljepljivanja (slika 2d). Takoder je uočena fragmentacija

kromosoma (slika 2e). Mitotske aberacije

kao posljedica djelovanja na diobeno vreteno - višepolarna

anafaza i lutajući kromosomi (slika 2a, b) uočene

su u puno manjem broju od kromosomskih aberacija

(tablica 7).

494


• - . .

J. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Quercus rohur) Šumarski list br. II 12, CXXI1 (199X), 491-506


H -

,^Of'

flp

- i» •

i



• 4


•& M % W?

f. •.

*H".

Su

Sr^^l

*

C -*.«r* * "* 'T * f < ;.

* ^ *

I^*J

Slika l.Mitotske i kromosomske aberacije u

stanicama vrška korjena hrasta lužnjaka

nakon 24-satna tretmana različitim

koncentracijama fosfogipsa: a) c-mitoza,

b) višepolarna anafaza, c) i d) lutajući

kromosomi u metafazi, e) anafazni

most i zaostajući kromosomi i f)

sljepljeni kromosomi u metafazi.

Cr.= 10u.m.

Tablica 3. Mitotska aktivnost i kromosomske aberacije kod klijanaca hrasta lužnjaka nakon

24-satnog oporavka u vodovodnoj vodi.

Koncentracija

(%)

Ukupan

broj

stanica

Stanice u

mitozi

MI.

(%)

Broj stanica s

kromosomskim

aberacijama

Kontrola

0,5

1,0

2,5

5,0

10,0

3163

3316

3757

2395

2309

2762

149

81

86

38

22

38

4,71

2,44*

2,28*

1,59*

0,95*

1,37*

-

2

4

9

4

7

* Statistički signifikantna razlika u odnosu na kontrolu (provjereno yj testom za p< 0,05).

495


.1. Rosa: UT.IHCA.I FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Qucirus iiilmr) Šumarski list hr. II 12, CXXII (1998). 491-506

Tablica 4. Učestalost mitotske aktivnosti i tipovi kromosomskih aberacija kod klijanaca hrasta lužnjaka nakon 24-

satnog oporavka u vodovodnoj vodi.

Koncent.

(%)

Ukupan

broj

stanica

M.I.

(%)

C-mitoza

MITOTSKE I KROMOSOMSKE ABERACIJE

Višepolarno

diobeno vreteno

Lutajući

kromosomi

Sljepljeni

kromosomi

Ukupan

broj

aberacija

Kontrola

3163

4,71

0,5

3316

2,44

2

2

1,0

3757

2,28

2

2

4

2,5

2395

1,59

5

2

2

9

5,0

2309

0,95

1

1

2

4

10,0

2762

1,37

4

3

7

Tablica 5. Mitotska aktivnost, broj i vrste aberacija u kontrolnoj sastojini i neposredno uz odlagalište

Sastojina

Broj Ukupan Broj M. I.

uzoraka broj stanica

stanica u mitozi (%)

C-

mitoza

MITOTSKE I KROMOSOMSKE ABERACIJE

Višepolarno

diobeno

vreteno

Lutajući

kromosomi

Sljepljeni

kromosomi

Poliploidija

Ukupan

Broj

aberacija

Aberacije

(%)

Kontrolna

Ukupno

Uz*

odlagalište

1 6048 174 2,88

2 4524 107 2,36

3 1237 8 0,65

4 4950 137 2,77

5 2371 29 1,22

5 19130 455 2,38

1 3346 45 1,34

2 3938 21 0,53

3 1170 20 1,71

4 6044 352 5,82

5 1995 106 5,31

6 4069 15 0,37

7 2562 74 2,89

1

2

1

2

1

2

1

1

1

1

1

1

3

1

1

2

2

2

1

5

1

2

2

3

1,15

0,44

4,44

4.76

25,0

0,28

1,89

13,4

4,05

Ukupno

7 23124 633 2,74

1

6

3

6

16

2,53

Nije ustanovljena statistički signifikantna razlika u odnosu na kontrolu (provjereno x 2 testom za p< 0,05).

Nakon 24-satnog oporavka mitotska aktivnost u

meristemskim stanicama luka kod svih koncentracija

nije se značajnije smanjila, te je i dalje bila oko 6,0 %

(tablica 8). Mitotska aktivnost značajnije se povećala

samo prilikom oporavka nakon tretmana 0,5%-tnom

koncentracijom (7,79 %). Ukupan broj kromosomskih

aberacija se smanjio, a od vrsta kromosomskih aberacija

najviše je bilo sljcpljenih kromosoma i mostova u

anafazi i telofazi. Od mitotskih aberacija najviše je uočeno

višepolarnih anafaza (tablica 9). Takoder je značajno

smanjen broj c-mitoza.

Rezultati analize fluorida u lišću hrasta lužnjaka

ukazali su na značajno povećanje u lišću neposredno uz

odlagalište (8,49 ppm) za razliku od kontrole gdje je zabilježena

količina od 1,82 ppm.

SEM istraživanja pokazala su daje površina listova

hrasta lužnjaka iz sastava pupa, neposredno uz odlagalište

fosfogipsa kao i iz kontrolne sastojine, prekrivena

isključivo epikutikularnim voskom u obliku tankog homogenog

sloja (slika 3a). Kristalni vosak na tim listovima

nije nađen. Površina vrlo mladih, tek proliferiranih

listova, uključujući stomatalni obrub puci, na oba je

496


.1. Rosa: UTJECAJ KOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Qiwrciis mbur) Šumarski list hr. II 12, CXXI1 (1W8), 491-506

Tablica 6. Mitotska aktivnost i kromosomske aberacije u meristemskim stanicama luka nakon 24 sata tretmana.

Konc

(%)

Broj

analiz.

stanica

Broj

stanica u

diobi

MI.

(%)

ljeplivost

kromosoma

Broj kromosomskih aberacija

Mostovi u anafazi/

telofaz

Fragmenti

Mikronukleusi

Ukupno

NK

2574

173

6,72

0

9

0

0

9

PK

2039

136

6,66

0

9

22

77

198

0,5

2175

201

9,24*

2

10

3

1

16

1,0

3136

211

6,72

12

11

7

4

34

5,0

2975

206

6,92

5

11

6

2

24

10,0

2545

169

6,64

4

5

6

3

17

NK - negativna kontrola (vodovodna voda)

PK - pozitivna kontrola (hidrazid maleinske kiseline, 1 x 10 4 M

* Statistički signifikantna razlika u odnosu na kontrolu (provjereno % 2 testom za p< 0,05).

Tablica 7. Mitotska aktivnost i mitotske aberacije u meristemskim stanicama luka nakon 24 sata tretmana.

Konc.

(%)

Broj

analiz.

stanica

Broj

stanica u

diobi

ML

(%)

C-

mitoza

Broj mitotskih aberacija

Lutajući

kromosomi

Višepolarna

anafaza

Ukupno

NK

2574

173

6,72

0

0

0

0

PK

2039

136

6,66

0

6

0

6

0,5

2175

201

9,24*

0

1

1

2

1,0

5,0

10,0

3136

2975

2545

211

206

169

6,72

6,92

6,64

5

2

2

4

3

2

2

0

0

11

5

4

Statistički signifikantna razlika u odnosu na kontrolu (provjereno yj testom za p< 0,05).

Tablica 8. Mitotska aktivnost i kromosomske aberacije u meristemskim stanicama luka nakon 24 sata oporavka.

Konc.

(%)

Broj

analiz

stanica

Broj

stanica u

diobi

MI.

(%)

ljepljivost

kromosoma

Broj kromosomskih aberacija

Mostovi u anafazi/ Fragmenti

telofazi

Mikronukleusi

Ukupno

NK

2760

190

6,88

0

0

0

0

0

0,5

2386

186

7,79*

2

1

0

1

4

1,0

2795

186

6,65

8

1

2

1

12

5,0

2117

108

5,10*

0

0

1

1

2

10,0

2772

178

6,42

6

9

3

4

22

Statistički signifikantna razlika u odnosu na kontrolu (provjereno yj testom za p< 0,05).

497


.1. Koša: UTJKC'AJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Quercus rohur) Šumarski list br. 11 12. CXX11 (1998). 491-506

f %\

* • ' !

\ ,y

V

%

»

Slika 2. Mitotske i kromosomske aberacije u stanicama vrška luka A. čepa. var. ascalonicum nakon 24-satna tretmana različitim koncentracijama

fosfggipsa: a) lutajući kromosomi u anafazi, b) višepolarna anafaza, c) metafaza s kromosomskim fragmentima d) anafazni

mostovi. Cr.= 10um

Tablica 9. Mitotska aktivnost i mitotske aberacije u meristemskim stanicama luka nakon

24 sata oporavka.

Konc.

(%)

Broj

analiz

stanica

Broj

stanica u

diobi

M.I.

(%)

Broj

C-

mitoza

mitotskih

Lutajući

kromosomi

aberacija

Višepolarna

anafaza

Ukupno

NK

2574

173

6,88

0

0

0

0

0,5

2175

201

7,79*

0

1

1

2

1,0

3136

211

6,65

1

2

4

7

5,0

2975

206

5,10*

0

0

2

2

10,0

2545

169

6,42

0

4

5

9

* Statistički signifikantna razlika u odnosu na kontrolu (provjereno % 2 testom za p< 0,05).

498


J. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Querem rolmr) Šumarski list br. II 12. CXX1I (1998). 491-506

Slika 3. Scaning elektronska snimka pući listova hrasta lužnjaka (Quercus robur L.)

a) puč na listu iz sastava pupa iz sjemenske sastojine; na stomatalnom obrubu nema kristala epikutikularnog voska, (x 3100).

b) puč na sasvim mladom, tek proliferiranom listu uz odlagalište; stomatalni obrub prekriven je isključivo kristalima epikutikularnog

voska (0.-stupanj), (x 3100).

Slika 4. Scaning elektronska snimka puci listova hrasta lužnjaka (Quercus robur L.)

a) puč na sasvim mladom, tek proliferiranom listu, uz odlagalište; na stomatalnom obrubu je amorfna krasta u količini do 20%

(1 .-stupanj degradacije), (x 3540).

b) puč, dolje lijevo, na sasvim mladom, tek proliferiranom listu, uz odlagalište; na stomatalnom obrubu je amorfna krasta u količini

od 21 % - 50%(2.-stupanj degradacije), (x 1550).

Slika5. Scaning elektronska snimka puci na potpuno razvijenom listu hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) uz odlagalište; na slici su vidljive

hife gljiva, (x 1550).

a)izdvojena puč iz slike 5. (donji red desno); stomatalni obrub prekriven je amorfnom krastom u količini od 51%-80% (3.-stupanj

degradacije).

b)izdvojena puč iz slike 5. (gornji red sredina); stomatalni obrub prekriven je amorfnom krastom u količini od 81%-100%

(4.-stupanj degradacije).

499


J. Rusa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST' LUŽNJAK (Querem robiir) Šumarski list br. II- 12, CXXII (I99S), 491-506

Post. puči (%)

a)

55

50

45

40

35

30

25

20

15

10

5

0

0 stupanj 1 stupanj 2 stupanj 3 stupanj 4 stupanj

E3() stupanj • 1 stupanj LJ 2 stupanj • 3 stupanj H 4 stupanj

Post. puči (%)

35 r

30

25

20

15

0 stupanj 1 stupanj 2 stupanj 3 stupanj 4 stupanj

b)

0 stupanj * 0 stupanj 2 stupanj D 3 stupanj 4 stupanj

Slika 6. Histogram] postotka puči listova hrasta lužnjaka kristalnim (0. stupanj) i amorfnim voskom u obliku krasta (1 .-4. stupanj) na

b) stomatalnom obrubu puči listova uz odlagalište fosfogipsa

c) na stomatalnom obrubu puči listova iz sjemenske sastojine (kontrola)

staništa pak prekriven samo kristalnim voskom (0. stupanj;

slika 3b). Faze degradacije kristalnog u amorfni

vosak u tom razvojnom stadiju lista nisu zapažene. Kako

se list razvijao i rastao do konačnog oblika i dužine,

kristali voska na listovima s obje lokacije postupno su

se tuzionirali i aglomerirali u amorfne kraste (1. - 4. stupanj

degradacije; slika 3a i b, 4a i b). Međutim, početak

i intenzitet degradacije bili su različiti s obzirom na stanište.

Uz odlagalište fosfogipsa fuzija i aglomeracija

kristalnog voska počinjala je ranije i bila je izraženija.

Na tom su staništu osobito znatno ranije počeli 3. i 4.

stupanj degradacije. 4. stupanj degradacije zabilježen

je samo na lokaciji uz odlagalište.

Kvantitavna analiza degradacije kristalnog voska u

amorfni vosak također je ukazala na razlike između sastojina.

Na slici 5a i b prikazanje postotak puči samo s

kristalnim voskom (0. stupanj) i postotak puči s kristalnim

i amorfnim voskom (1.-4. stupanj degradacije) na

stomatalnom obrubu s listova neposredno uz odlagalište

(slika 5a) i s listova iz sjemenske sastojine (slika

5b). Neparametarskom usporedbom, primjenom tzv.

run testa, uzoraka sastojine uz odlagalište i sjemenske

sastojine, pokazalo se da medu uzorcima postoji značajna

razlika i bez primjene statističkih testova. Naime,

očigledan je značajno visok postotak puči s 4. stupnjem

degradacije kristalnog voska na listovima uz odlagalište,

dok 4. stupanj degradacije na pucima listova iz sjemenske

sastojine, kako je već spomenuto, uopće nije

zabilježen. Postotak puči s 1., 2. i 3. stupnjem degradacije

kristalnog voska, poglavito drugim, bio je znatno

niži uz odlagalište fosfogipsa (slika 6a i b).

500


J. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Quen-us rohur) Šumarski list hr. II 12, CXXII (1998), 491-506

RASPRAVA - Discussion

U ovom radu ponajprije je istraživana citotoksičnost,

odnosno učinak različitih koncentracija fosfogipsa

iz odlagališta na proces mitoze i pojavu kromosomskih

aberacija u meristemskim stanicama hrasta lužnjaka.

Istražen je i utjecaj fosfogipsa na klijance hrasta

lužnjaka dobivene iz žireva sakupljenih na staništu uz

odlagalište fosfogipsa, te iz žireva sjemenske sastojinc

kao kontrole.

Citogenetičke analize meristemskih stanica vrška

korjenčića hrasta lužnjaka nakon 24-satnog tretmana

pokazale su značajno smanjenje mitotske aktivnosti.

Samo kod tretmana 2,5%-tnom koncentracijom mitotska

aktivnost značajnije se razlikovala od kontrole. Uočene

su mitotske aberacije kao posljedica poremećaja

funkcije diobenog vretena i to c-mitotički učinak, koji

se porastom koncentracije povećavao, te višepolarno

diobeno vreteno. Takoder su uočeni mikronukleusi uz

interfazne jezgre.

Nakon 24-satnog oporavka nije došlo do značajnije

promjene mitotske aktivnosti. Mitotska aktivnost je i

dalje ostala relativno slaba, ali je primijećeno više kromosomskih

aberacija subkromatidnog tipa kao što je

sljepljivanje kromosoma. U manjem je broju uočena višepolarnost

u anafazi, dok mikronukleusi nisu uočeni.

U ovom je istraživanju mitostumulativan učinak

fosfogipsa na stanice hrasta lužnjaka bio opažen kod

koncentracije od 2,5%. Opaženi učinak ukazuje da fosfogips

u određenim koncentracijama možda može imati

i kancerogeni učinak, upravo zbog stimulativnog djelovanja

na staničnu diobu. Naime, dosadašnja istraživanja

upućuju na povezanost neoplastične transformacije

i nepravilne regulacije mitotskog ciklusa (Schlegel

iCraig, 1991).

Da bi se potvrdila osjetljivost hrasta lužnjaka, odnosno

mogućnost primjene te vrste u testovima genotoksičnosti,

u istraživanju je istovremeno korišten i Allium-test,

kao kontrolni test. Ovaj test provodi se od

1938. godine kada gaje uveo Levan, upotrijebivši

korjenčiće mladih lukovica običnog luka Allium čepa

L. Od tada pa sve do danas to je jedan od najčešće upotrebljavanih

testova za proučavanje djelovanja različitih

kemijskih spojeva na biljne kromosome (Fiskes

j ö, 1988). Allium-test se pokazao pogodan za utvrđivanje

kromosomskih i genomskih mutacija, a također i

za ispitivanje djelovanja različitih supstanci na proces

mitoze u cjelini. U novije vrijeme sve se češće koristi

kao standard za utvrđivanje prisutnosti genotoksičnih

zagađivača u prirodi (Fiskesjö, 1985; Rank i

Nielsen, 1997).

Rezultati dobiveni Allium-testom, ukazali su na toksičnost

fosfogipsa. Citogenetička analiza meristemskih

stanica luka nakon 24-satnog tretmana pokazala je mitodepresivan

učinak fosfogipsa. Izuzetak je bila koncentracija

fosfogipsa od 0,5% kod koje je došlo do značajnijeg

porasta mitotske aktivnosti. Slično djelovanje

uočili su Papeš i sur. (1989). Primjenom Allium-testa

za djelovanje herbicida cijanazina, utvrdili su da kod

kratkih tretmana (24 sata) male koncentracije cijanazina

djeluju mitodepresivno, dok u produljenim tretmanima

djeluju kao mitostimulansi. Samo kod visokih koncentracija

mitotska aktivnost bila je slaba. U našem je

istraživanju mitostumulativan učinak u stanicama luka

bio opažen kod koncentracije od 0,5% fosfogipsa, dok

je kod hrasta lužnjaka takav učinak imala 5x veća koncentracija

(2,5%). Opaženi učinak ukazuje da fosfogips

u određenim koncentracijama možda može imati i kancerogeni

učinak, upravo zbog stimulativnog djelovanja

na staničnu diobu.

Ova dva testa citotoksičnosti pokazala su postojanje

značajnih razlika u načinu i stupnju djelovanja fosfogipsa

na stanice hrasta lužnjaka i luka. Slični rezultati

ustanovljeni su usporednim istraživanjima utjecaja iona

teških metala (AF ) na stanice luka, smreke (Picea

abies L.), bukve i hrasta lužnjaka. Naime, ustanovljeno

je da nakon tretmana istim koncentracijama iona dolazi

do različitih degradacijskih oblika stanica kod istraživanih

vrsta. Kod smreke je uočen isti tip aberacija kao i

kod luka, ali tek nakon tretmana od devet dana, za razliku

od bukve i hrasta lužnjaka, kod kojih u istom razdoblju

i s istim tretmanom nisu uočene takve aberacije

(Fiskesjö, 1990).

Dobivene razlike u broju i vrstama kromosomskih

aberacija kod stanica hrasta lužnjaka u odnosu na stanice

luka mogle bi biti posljedice razlike u veličini kromosoma.

Dok kod luka veličina kromosoma iznosi od

6,42-12,76 Lim (Puizina, 1997), bjelogorične drvenaste

vrste imaju male kromosome, osobito hrast lužnjak

kod kojega veličina kromosoma iznosi od 2,49 do

6,26 um (O h r i i A h u j a, 1990). Budući da se smreka s

izrazito velikim kromosomima 7,5-12,5um (Papeš i

sur., 1997) pokazala vrlo osjetljiva na prisutnost štetnih

supstanci u okolišu, moglo bi se pretpostaviti da vrste s

malim genomom imaju veću razinu tolerancije prema

različitim kemijskim spojevima. Druškovič (1988a;

1988b) je utvrdila da se s vidljivim znakovima oštećenja

na smreci povećava stupanj oštećenja genetičkog

materijala, koji se očituje u velikom broju kromosomskih

aberacija.

Provedena istraživanja pokazala su da tretmani istim

koncentracijama otopine fosfogipsa kod luka izazivaju

značajan broj kromosomskih aberacija, dok su kod

hrasta lužnjaka uglavnom opažane mitotske aberacije, i

to u puno manjem broju.

Glede rezultata testova provedenih u laboratorijskim

uvjetima na hrastu i luku, bilo je za očekivati da će

501


.1. Koša: UTJECAJ FOSFOGIPSA I/. INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK {Querem mhur) Šumarski list br. 11-12. CXXII (1998), 491-506

slični rezultati biti potvrđeni citogenetičkim istraživanjima

klijanaca hrasta iz prirodnih staništa. Istraživanja

odnosa ekoloških uvjeta i oštećenja genetičkog materijala

provedena na meristemskim stanicama vrškova korijena

klijanaca iz žireva sakupljenih u blizini odlagališta

fosfogipsa i žireva sjemenske sastojine, ukazala su

na neke različitosti. Stabla uz odlagalište imala su vidljive

znakove oštećenja krošanja za razliku od kontrolnih.

Kod mitotske aktivnosti nije bilo značajnijih razlika,

uglavnom je ista bila jednaka ili nešto veća od

kontrolnog uzorka. U uzorcima sakupljenim uz odlagalište,

uočeno je više stanica s aberacijama. Najčešće su

to bili poremećaji u funkciji diobenog vretena. Slične

rezultate objavili su Zoldoš i sur., (1994; 1997; Besendorf

er i sur. (1996) prateći tijek mitoze u meristemskim

stanicama klijanaca iz populacije hrasta lužnjaka

u okolici Bjelovara. Spomenuti autori uzimali su

uzorke ispod stabala od 0. do 4. stupnja oštećenja i pratili

pojavu kromosomskih aberacija, te su utvrdili da

postoji poremećaj funkcionalnosti diobenog vretena

kod stabala većeg stupnja oštećenja.

Dok su sve provedene citogenetičke analize na

crnogoričnim vrstama potvrdile veliku osjetljivost na

prisutnost gcnotoksičnih supstanci u okolišu, citogenetičke

analize na hrastu lužnjaku pokazale su se nedostatnima

za objašnjenja vidljivih znakova oštećenja.

Kako je hrast lužnjak dugoživuća vrsta i ima relativno

mali genom, svega 1,59 pg (Zoldoš i sur., 1997),

on pokazuje veliku razinu tolerancije prema prisutnosti

različitih genotoksičnih tvari u okolišu. Visoka razina

tolerancije hrasta lužnjaka potvrđena je i ovim istraživanjima

utjecaja fosfogipsa iz odlagališta. Pored toga,

odlagalište u svome sadašnjem kapacitetu postoji od

1987. godine, stoje očigledno kratko razdoblje za utvrđivanje

značajnijih citogenetičkih oštećenja.

Vidljiva oštećenja na hrastu lužnjaku vjerojatnije su

posljedica morfoloških i fizioloških poremećaja koji su

nastali od taloženja velikih količina fluorida iz okoliša.

Dosadašnja istraživanja na biljnom materijalu u područjima

velikih emisija fluorida ukazala su na izmijenjene

morfološke karakteristike i smanjenu sposobnost

plodonošenja(Klumpp i sur., 1994).

Utvrđena količina fluorida u lišću hrasta lužnjaka iz

staništa u blizini odlagališta fosfogipsa bila je značajno

veća nego u lišću hrasta lužnjaka na staništu 2 km udaljenom

od odlagališta.

Epikutikularni vosak na površini listova hrastova primarno

je razvijen u obliku kristalnih listića, kristaloida

(engl. "Platelets") koji se nalaze na stomatalnom obrubu

puci, ali također i na površini periklinskih stijenki običnih

epidermalnih stanica. Obično su složeni okomito na

obrub puci. Tijekom vremena kristaloidi epikutikularnog

voska se fuzioniraju i aglomeriraju u amorfni vosak

koji je poznat pod nazivom amorfne kraste.

Istraživanja epikutikularnog voska pomoću rasterskog

elektronskog mikroskopa, u ovome radu ukazuju

na značajne razlike između listova dvaju staništa. Opažene

razlike odnose se na pojavu i količinu epikutikularnog

voska. Stanje epikutikularnog voska u prva dva

razvojna stadija lista neposredno uz odlagalište, kao i u

kontroli, bila je gotovo jednaka, dok je u višim stadijima

razvoja lista došlo do značajne razlike. 4. stupanj

degradacije epikutikularnog voska (pojava krasta u količini

od 81-100%) zabilježen je samo na pucima listova

uz odlagalište. Budući da su analizirani listovi iz o-

bje sastojine iste starosti, može se zaključiti daje proces

degradacije uz odlagalište tekao brže. Na osnovi

dobivenih rezultata može se pretpostaviti daje količina

fluorida u lišću uz odlagalište izazvala prijevremenu

degradaciji kristalnog epikutikularnog voska. To je moglo

utjecati na promjene fenotipskih karakteristika stabala

uz odlagalište i kao krajnji rezultat na smanjenje

vitalnosti stabala i sposobnosti prirodne reprodukcije.

Sličnu pojavu degradacije epikutikularnog voska

zabilježili su Bač ić i sur. (1997b), na iglicama alepskog

bora (Pinus halepensis Arnold.). Utvrđena je razlika

u izgledu puci i stanju epikutikularnog voska sa staništa

u blizini tvornice cementa u Solinu i onoga izvan

doticaja emisije cementne prašine. Dok je na iglicama u

blizini tvornice opažena i "erupcija voska" (porast produkcije

epikutikularnog voska), na kontrolnom uzorku

to nije uočeno. Autori su utvrdili povezanost između

produkcije epikutikularnog voska i količine čestica kalcija

iz cementne prašine taloženih na površini iglica.

Veliki dio puci ostao je blokiran uslijed nataložene cementne

prašine, što je rezultiralo pojačanim razvojem

amorfnog voska te preranim odbacivanjem iglica.

ZAKLJUČAK - Conclusion

1. Citogenetičke analize provedene na klijancima

hrasta lužnjaka nakon 24-satnog tretmana fosfogipsom

iz odlagališta, ukazale su na smanjenu mitotsku aktivnost

u ovisnosti o razrijeđenjima i na pojavu aberacija u

odnosu na kontrolu. Samo kod koncentracije od 2,5 %

uočeno je značajnije povećanje mitotske aktivnosti. S

povećanjem koncentracija povećavao se broj aberacija i

to puno učestalije bile su mitotske od kromosomskih.

Kod svih razrijeđenja pojavile su se aberacije i to uglavnom

c-mitoza i lutajući kromosomi, nastale kao rezultat

502


.1. Rosa: UTJLCA.I FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Quereus ro/mr) Šumarski list br. 11-12, CXXII (1998), 491-506

poremećaja funkcije diobenog vretena. Učestalost i vrste

kromosomskih aberacija ovisile su o koncentracijama

fosfogipsa iz odlagališta. Nakon 24-satnog oporavka

kod svih koncentracija nije došlo do značajnije promjene

mitotske aktivnosti. Ona je i dalje ostala slaba, ali je

bilo više subkromatidnih od mitotskih aberacija. Najviše

je zabilježeno sljepljenih kromosoma.

2. Provedeni Allium-test ukazao je na geno- i citotoksičnost

fosfogipsa nakon 24-satnog tretmana kao i

nakon 24-satnog oporavka. Uočeno je zaostajanje rasta

korjenčića nakon petodnevnog tretmana provedenim

koncentracijama. U stanicama vrškova korjenčića tretiranim

svim koncentracijama, pojavile su se kromosomske

i mitotske aberacije. Od kromosomskih aberacija

najzastupljeniji su bili kromosomski prekidi, dok

su mitotske aberacije najčešće bile lutajući kromosomi

i c-mitoza. Usporedna analiza kromosomskih aberacija

u luka i hrasta lužnjaka ukazala je na učestalije kromosomske

aberacije u luka, dok su kod hrasta lužnjaka

učestalije bile mitotske promjene.

3. U stanicama vrškova korjenčića hrasta lužnjaka

neposredno uz odlagalište, kao i u kontroli nije bilo

značajnije razlike u mitotskoj aktivnosti, ali je ipak nešto

veća mitotska aktivnost utvrđena u klijancima uz odlagalište.

Međutim uočene su značajne razlike u broju

i vrsti mitotskih i kromosomskih aberacija. Najčešće su

to bili poremećaji u funkciji diobenog vretena.

4. U lišću hrasta lužnjaka neposredno uz odlagalište

utvrđena je povećana količina fluorida, što se može povezati

s pojavom degradacije kristalnog epikutikularnog

voska 4. stupnja, tj. razvojem amorfne voštane kraste

koja prekriva stomatalni obrub gotovo preko 50%

analiziranih puci listova u količini od 80-100%, a koja

u kontroli nije zabilježena.

Slika 7. Izgled kazeta u koje se odlaže fosfogips

Phoshogypsum and waste waters from factories in Kutina

Za rast i razvoj biljaka potrebni su mnogi makro i

mikro elementi, koji se u prirodi nalaze u oblicima nepristupačnim

biljkama. Stoga se pri proizvodnji mineralnih

gnojiva obradom prirodnih soli, hranjiva prevode

u oblik lakše pristupačan biljkama.

INA-Petrokemija d.o.o., Kutina, s ukupnom proizvodnjom

od 1,5 milijuna tona gnojiva godišnje, postala

je najveći proizvođač mineralnih gnojiva u ovom dijelu

Europe (Gosp. i okoliš, 1996. br. 5). Osnovne sirovine

za proizvodnju kompleksnih NPK gnojiva su fosfatne

rude, amonijak i kalijeve soli. Reakcijom fosfatne rude

i sulfatne kiseline nastaje fosfatna kiselina i fosfogips

kao tehnološki otpad. Fosfatna kiselina s amonijakom

daje amonijeve fosfate, a uz dodatak kalijevih soli nastaje

NPK kompleksno gnojivo. Fosfogips se kao 25 do

30%-tna vodena suspenzija hidraulički transportira od

postrojenja do odlagališta udaljenog 5 km od tvornice.

503


J. Rosa: UTJKCA.I FOSFOGIPSA IX INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Oiieicus rubur) Šumarski list hr. 11-12, CXXII (1998), 491-506

LITERATURA

References

B a č i ć, T. 1996: Note on use of some micro-morphological

features in distinction of three pubescent

oaks in Croatia. Acta Biologica Cracoviensia,

Series: Botanica 38, 67-72.

B a č i ć, T. 1997a: Comparative SEM investigations of

the abaxial leaf epidermis of Quercus cerris L.

var. cerris Lond. and Quercus cerris L. var. austriaca

(Willd.) Lond. from Croatia. Acta Biologica

Cracoviensia, Series: Botanica 39, 43-46.

Bačić,T., Lynch, A.H., Cutler, D. 1997b: Reactions

to cement factory dust contamination by Pinus

halepensis leaves. New Phytologist (u tisku).

Bačić, T., Popović, Ž. 1998: Preliminary report on

epicuticular wax surface condition on stomata of

Abies alba Mill, needles from National park

"Risnjak" in Croatia Acta Biologica Cracoviensia,

Series: Botanica (u tisku).

Baker, E. A. 1973: Chemistry andmorfology of plant

epicuticular waxes. Long Ashton Research Station,

University of Bristol, Bristol BS18 9AF.

Bavcon,J., Druškovič,B.,Papeš,D. 1994: Germination

of seeds and citogenetic analysis of the

spruce in differently polluted areas of Slovenia.

Phyton 33, 267-277.

Besendorfer, V., Zoldoš, V., Peškan, T., Krsnik-Rasol,

M., Littvay, T, Papeš, D.

1996: Identification of potential cytogenetical

and biochemical markers in bioindication of

common oak forests. Phyton (Horn, Austria)

36(3), 139-146.

D r u š k o v i č, B. 1988a: Citogenetska bioindikacija I-

Uporaba citogenetske analize pri odkrivanju delovanja

genotoksičnih polutantov na gozdno

drevje, Biološki Vestnik 36, 1-18.

Druškovič, B. 1988b: Citogenetska Bioindikacija II-

Prikaz načina ocenjivanja obremenjenosti genetskoga

Materiali in oceana ogroženosti smreke na

posamezni lokalitet, Biološki Vestnik 36, 31 -44.

F i s k e s j ö, G. 1985: The Allium test as a standard in environmental

monitoring. Heraditas 102, 99-112.

Fi skesj ö, G. 1988: The Allium test - an alternative in

envinomental studies: the relative toxicity of metal

ions. Mutation Research 197, 243-260.

F i s k e s j ö, G. 1990: Occurrence and degeneration of

"Al-structures" in root cap cells of Allium cepa

L. after A1-treatment. Hereditas 112, 193-202.

Fi skesj ö, G 1993: The Allium test in wastewater minitoring.

Envinomental Toxicology and Water

Quality, An International Journal 8, 291-298.

Huttunen, S., Laine, K. 1983: Effects of air-borne

pollutants on the surface wax structure of Pinus

sylvestris needles. Annales Botanici Fennici 20,

79-86.

Klumpp, A., Klumpp G. 1996: Fluoride impact on

native tree spcies of the atlantic forest near Cubato,

Brazil. Water, Air and Soil Pollution 87, 57-71.

Levan, A. 1938: The effects of colchicine on root mitosis

in Allium. Hereditas 24,471-486.

Müller, M.,Guttenberger,H., Grill, D., Druškovič,

B., Paradiž, J. 1991: A cytogenetic

method for examining the vitality of spruces.

Phyton 31, 143-155.

Müller, M., Grill D., Guttenberger H. 1994a:

The effects of interactions between ozone and

C0 2 on the chromosomes of Norway Spruce root

Meristems. Phyton 34, 321-335.

Ohri, D.,Ahuja,M.R. 1990: Giemsa C-banded karyotype

in Quercus L. (Oak). Silvae Genetica 39,

216-219.

Papeš, D. Besendorfer, V., Bosiljevac, V.

1989: The Allium-test response to cyanazine.

Acta Bot.anica Croatica 48, 39-46.

Papeš, D., Jeli nie, S., Cerbah, M., Yakov lev,

S., S. 1997: Fluorescent chromosomal banding

in Picea omorika and P. abies. U: Borzan, Z.

Schlarbaum, S.E. (ed.), Cytogenetic Studies of

Forest Trees and Skrub Species. Proc. First

IUFRO Cytogenetics Working Party S2.04-08

Symposium, Brijuni 8-11,09.1993.103-109.

Pavlica, M., Puizina, J., Papeš, D. 1995: Differences

in response to Maleic hydrazide observed

in diploid and triploid shallot root-tip cells. Periodicum

Biologorum 97(4), 337-342.

P u i z i n a, J. 1997: Citogenetička i molekularno genetička

obilježja prirodnih, hibridnih i poliploidnih

formi crvenog luka (Allium cepa L.) Doktorska

disertacija. Sveučilište u Zagrebu, 1997.

Rank, J., Ni el sen, M.FI. \991:A Ilium cepa anaphase-telophase

root tip chromosome aberration assay

on N-methyl-N-nitrosourea, maleic hydrazide,

sodium azide, andethyl methanesulfonate.

Mutation Research 390, 121 -127.

Riding, R.T., Percy, K.E. 1985: Effects of S0 2 and

other air pollutants on the morphology of epicuticular

waxes on needles of Pinus strobus and Pinus

banksiana. New Phytology 99, 555-563.

Sauter, J.J., Voss, J.U. 1986: SEM-observations on

the structural degradation of epistomatal waxes

504


J. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Querem rohur) Šumarski list br. 11-12, CXXII (1998), 491-506

in Picea abies ( L). Karst, and its possible role in lyses in determination of damage degree of comthe

"Fichtensterben". European Journal of Forest mon oak forests. Radovi 29( 1), 151 -160.

Pathology 16,408-423.

Zoldoš, V., Besendorfer, V., Littvay, T., Pa-

Schlegel,R., Craig, R.N. 1991: Mitosis: Normal pes, D. 1994b: The common oak (Quercus rocontrol

mechanisms and consequences of aber- bur L.) as potential test plant for cytotoxicyti

rant regulation in mammalian cells. U: Perspe- monitoring. Periodicum Biologorum 96 (4),

ctives on cellular regulation: From bacteria to 490-492.

cancer (J. Campsi, D.D. Cunmngam, M. Riley Zoldoš, V., Besendorfer, V ., Jelenić, S., Loreds),

wiley-liss, inc., New York, 253-249.

ko v i Ć, Z., Littvay, T., Pape š, D. 1997: Cy-

Thijsse G.,Baas,P. 1990: "Natural" and NH 3 indu- togenetic damages as an indicator of pedunculate

ced variation in epicuticular needle wax mor- oak forest decline. U: Borzan, Ž. Schlarbaum,

phology of Pseudotsuga menziessi. Trees: Struc- S.E. (ed.), Cytogenetic Studies of Forest Trees

ture and Function 4, 111-119.

and Skrub Species. Proc. First IUFRO Cytoge-

Zoldoš, V, Li ttvay,T, Besendorfer, V., Jele- netics Working Party S2.04-08 Symposium, Brinić,S.,Lorković,Z.,Papeš,D.

1994a: The juni 8-11, 09.1993.275-284.

application of citogenetic and biochemical ana-

SUMMARY: Decline and decay of pedunculate oak forests (Quercus robur

L.) becomes a more and more important problem of forestry in Croatia. Decay

of forests is obvious near industrial formations and their dumps. The effect of

phosphogypsum and waste waters of fertiliser factories in Kutina on pedunculate

oak forests which are located near these factories is examined in this elaboration.

The chemical analysis of the water from the dumps has proved the presence

of heavy metals (AI, Cd and others), as well as a remarkable low pH value of

1,2-2,6. The pedunculate oak growing in the surrounding of the dump showed

60-70% of the crown damage and therefore belongs to the category of highly

damaged trees.

As a first step in our investigation we applied a short-term cytotoxicity-test.

Root-tip meristematic cells were treated by different dilution rates (from 0,5%

to 10%>) of phosphogypsum from the dump. Roots were excised from the

sprouts germinated in laboratory from the acorns gathered in the tree seed

stand.

Mitotic activity decreased with an increase of concentration, except for the

concentration of 2,5% where the opposite effect was noticed. All concentrations

caused the same cytotoxic effect e. i. mitotic aberrations such as c-mitosis

and lagging chromosomes appeared as a result of the spindle disturbances.

The most frequent were subchromatide aberrations such as sticking of the

chromosomes.

There was no significant change of the mitotic activity after a 24-hour recovery

for any of the concentrations. Mitotic activity remained low and even

higher rate of the subchromatide aberrations were noticed.

Allium-test was applied as a control test of the cyto- and genotoxicity of the

phosphogypsum from the dumps. Bulbs of the onion Allium ascalonicum were

germinated in the tap water and treated subsequently with the same dilutions

of phosphogypsum that were used in cytotoxicity test with roots of pedunculate

oak. As a negative control we used onions germinated in tap water while

onions treated with maleichydrazide served as a positive control.

Allium-test confirmed cyto- and genotoxicity of phospogypsum from the

dumps. Important inhibition of the roots' growth after a five-days-treatment

505


.1. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Qtieirus mhur) Šumarski lisl hr. 11-12. CXX1I (1998), 491-506

with the all concentrations was noticed. Although mitotic activity was hardly

lowered, a high number of the chromosomal aberrations was noticed of which

chromosome breaks were the most frequent ones. The most frequent mitotic

aberrations were c-mitosis and vagrant chromosomes.

In order to establish the immediate influence of phosphogypsum dumps on

cytogenetic changes of pedunculate oak we analysed root-tip cells of the

seedlings germinated from acorns which were collected from trees growing

close to the dump. Seedlings germinated from acorns collected in the seedling

stand served as negative control. No significant difference of the mitotic activity

between the germs near the dump and germs from the seedling stand was

noticed. On the other hand, the germs near the dump showed twice higher rate

of aberrations. Two types of chromosome aberrations; sticking and anaphase

bridges, and three types of mitotic aberrations; multipolar spindle, c-mitosis

and vagrant chromosomes, were noticed

Apart from the cytogenetic analyses of pedunculate oak, fluoride quantity

in the leafs of the trees growing close to phosphogypsum dumps as well as

trees from the seedling stand (control) was established. As increased quantity

of fluoride in the leaves of the oaks near the dump was noticed, we analysed

morphology of the epicuticular wax in leafs of the different development

stages using an electrone-scanning microscope. The analysis revealed the

connection between fluoride quantity in the leaves of pedunculate oak and the

degree of epicuticular wax degradation. In other words, the early degradation

(so called crust) of epicuticular wax on the stomata in the leaves of oaks close

to the dump was recorded, while in the control leaves the same was not observed.

Our research revealed the effect-complexity of the phosphogypsum

dump on the vitality and the reproductive capacity of pedunculate oak.

506


PRETHODNO PRIOPĆENJE - PRELIMINARY COMMUNICATION Sumarskilistbr.il 12, CXXII (1998), 507-513

UDK 630* 238 : 620. 91

SADAŠNJA I BUDUĆA PROIZVODNJA ENERGIJE IZ BIOMASE ŠUMSKOG

PORIJEKLA

PRESENT AND FUTURE ENERGY PRODUCTION FROM FORESTRY BIOMASS

Julije DOMAC*

SAŽETAK: Iako je Hrvatska zemlja sa značajnim potencijalom biomase za

proizvodnju energije, a biomasa je u prošlosti zauzimala znakovito mjesto u

energetskoj bilanci, danas se energija iz biomase proizvodi samo u postrojenjima

male snage i uz korištenje energetski učinkovitih tehnologija.

Šumska biomasa predstavlja značajan izvor energije, čijem bi se korištenju

u budućnosti trebalo pridati zantno više pozornosti. U radu se iznose procjena

proizvodnje energije iz biomase u prošlosti, danas, ali i rezultati tri razrađena

scenarija buduće proizvodnje energije iz biomase u Hrvatskoj do 2030. godine.

Naglašava se da biomasa šumskog porijekla ima najznačajnije mjesto u strukturi

potrošnje biomase za energiju, a takav se trend očekuje i u budućnosti.

K lj u č n e r ij e č i: šumska biomasa, energija, scenariji razvoja

UVOD

Kroz povijest čovječanstva, sve do sredine 19. stoljeća,

biomasa, posebno drvo, predstavljala je najvažniji

izvor energije. Nakon godina korištenja fosilnih goriva,

danas se globalna energetska politika mijenja, a biomasa

se medu ostalim obnovljivim izvorima (vodne

snage, vjetar, sunce, plima i oseka, geotermalna energija)

smatra ključnim čimbenikom budućih strategija korištenja

obnovljivih izvora [3].

Posebnu važnost biomasa dobiva zbog problema

emisije stakleničkih plinova i globalnog zagrijavanja.

Od biomase kao C0 2 -neutralnog goriva te općenito

bioenergetskih sustava (podjednako biomasa za energiju

kao i pošumljavanje te skladištenje ugljika u drvenim

proizvodima) očekuje se značajan doprinos u stabiliziranju

emisije stakleničkih plinova i ublažavanju učinka

staklenika. Mogući doprinos bioenergetskih sustava

u obuzdavanju emisije stakleničkih plinova najbolje

pokazuje sljedeći primjer: u postojećoj "živoj" biomasi

na tlu je pohranjeno oko 600 gigatona (Gt) ugljika, oko

60 Gt se godišnje izmjenjuje između atmosfere i biosfere,

a oko 6 Gt se godišnje oslobađa iz "podzemnih

zaliha", kroz korištenje fosilnih goriva.

*Julije Domac, dipl.ing., Energetski institut "Hrvoje Požar", Ulica

grada Vukovara 37, 10000 Zagreb

Introduction

Da bi se neutralizirala postojeća emisija iz fosilnih goriva,

trebalo bi iskoristiti 10% godišnje količine ugljika iz

njegova kruženja u biogorivima za proizvodnju energije

(zbogjednostavnosti se pretpostavljajednaka učinkovitost

pri korištenju bio i fosilnih goriva) ili povećati "živu"

biomasu godišnje za 1% kroz pošumljavanje [8].

Drvo je sigurno najstariji oblik energije koji je čovječanstvo

koristilo, ponajprije za pripremanje hrane i

grijanje. U prvom stadiju razvoja rasvjeta je imala malo

značenje, a za prvu umjetnu rasvjetu poslužila je drvena

baklja. Šumovita područja pokrivaju na Zemlji površinu

od oko 40-106 km 2 , od čega je 28-106 km 2 šuma. Godišnji

prirast drva u šumama ovisi o klimatskim prilikama.

Postoje, međutim, različite procjene ukupnog godišnjeg

prirasta drva koje se znatno razlikuju. Energija

koja odgovara godišnjem prirastu drva vrlo je velika i

ima red veličine godišnje potrošnje energije u svijetu.

Postoje različite procjene o kojem se ukupnom iznosu

energije radi, ali nedvojbeno je da se radi o vrlo velikom

iznosu. Prema tomu, prirast drva djelovanjem fotosinteze

predstavlja vrlo velik izvor energije, koji može

uz održivo korištenje znatno pridonijeti zadovoljavanju

potreba za energijom [5].

507


J. Domac: SADAŠNJA I BUDUĆA PROIZVODNJA ENERGIJE IZ BIOMASE ŠUMSKOG PORIJEKLA Šumarski List br.l 1-12, CXX1I (1998). 507-513

SCENARIJI BUDUĆEG KORIŠTENJA ŠUMSKE BIOMASE ZA

ENERGIJU U HRVATSKOJ

Scenarios for future energy production from forestry

biomass in Croatia

U Hrvatskoj iskorištavanje energije drva ima dugu

tradiciju, pa je tako još 1960. godine drvo zadovoljavalo

gotovo četvrtinu ukupnih potreba za energijom (slika

1.). S druge strane, hrvatskom su šumarstvu poznate

mogućnosti pridobivanja biomase za energiju, provjereni

su postupci i uporaba, a znaju se i mogućnosti za

povećanje proizvodnje biomase-energenta. Ipak, u prvom

redu zbog tzv. netehničkih prepreka, današnjeg

pomanjkanja tržišta za bioenergiju te nedostatka svijesti

o prednostima proizvodnje energije iz biomase,

Hrvatska korištenjem biomase pokriva samo mali dio

svojih potreba za energijom, ostavljajući tako neiskorišten

znatan prirodni potencijal koji posjeduje. To je

osobito vidljivo kada se današnje stanje usporedi s

nekim europskim zemljama koje su po svojim osobitostima

slične Hrvatskoj (tablica 1.). Uočava se da se

energija iz biomase, odnosno drva u Hrvatskoj, većinom

proizvodi na tradicionalni način, pri čemu se koriste

energetski neučinkovite tehnologije.

40

IM

35

30

25 -

20 -

15 -

10

5

Udio u ukupno

1965.

1970.

1975.

1980.

1985.

1990.

1995.

__ ^

^^^"x

potrošnji energije

24,8%

14,1%

11,2%

7,6%

6,2%

5,6%

4,2%

^ ^ ^

^ \ ^ \ .

" \ ^ ^ \

\ ^ \ _

^^^^

• Drvni otpad

• Ogrjevno drvo

~^v

\.

" \ \.

\ \

\

i

0

i — i 1 i

1965. 1970. 1975. 1980. 1985. 1990. 1995.

Slika 1. Povijesni pregled korištenja šumske biomase za proizvodnju energije u Hrvatskoj [6, 9]

Picture 1. Energy production from forestry biomass in the past in Croatia [6, 9]

Dodatnu teškoću predstavljaju uznapredovala plinifikacija

i prelazak nekih drvno-prerađivačkih pogona

na nove tehnologije. Iako su obje pojave same po sebi

vrlo pozitivne, jedna od njihovih posljedica je i sve

veća količina neiskorištene drvne biomase. Drvna biomasa

koja nužno nastaje pri proizvodnji u pogonima

drvno-prerađivačke industrije ili pri redovitim radovima

u šumi, predstavlja vrijedan izvor energije, koji,

međutim, može postati i problem za okoliš i gospodarstvo

ukoliko se njeno iskorištavanje zanemari.

508


J. Domac: SADAŠNJA I BUDUĆA PROIZVODNJA ENERGIJE I/. BIOMASE ŠUMSKOG PORIJEKLA Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 507-5 I 3

Tablica 1. Usporedba raznih čimbenika energetskog iskorištavanja šumske biomase u Hrvatskoj i nekim sličnim

europskim zemljama [ 1 ]

Table 1. Different characteristics important for energy production from forestry biomass for Croatia and some

other similar European countries [ 1 ]

Austrija

Finska

Portugal

Hrvatska

Broj stanovnika u 1994. u '000

8 053

5 099

9 891

4 784

Ukupna površina u km 2

83 857

338 145

91905

56 538

Površina pod šumama

46%

65%

34%

44%

Razdoblje grijanja u mjesecima

8

8-9

3,5

5

Odnos bjelogorica/crnogorica

29/71

18/82

60/40

84/16

Proizvedena energija iz šumske

biomase u TWh

30

61

18

5

Udio u ukupnoj potrošnji energije

13%

17%

7%

4,6%

Ipak, početkom 1997. godine Vlada Republike Hrvatske

pokrenula je Nacionalni energetski program

BIOEN (Progam korištenja energije biomase i otpada)

sa svrhom uspostave sustava trajne skrbi o korištenju

energije biomase i otpada i zaštiti okoliša. Program je

dugoročnog karaktera, a temeljit će se na pozitivnim iskustvima

domaćih stručnjaka i iskustvima zemalja Europske

unije koje su s uspjehom provele takve programe.

Program obuhvaća sve tehničke, tehnološke, zakonske

i ostale mjere za poticanje i povećano korištenje

ogrjevnog drva, drvnih otpadaka, slame te plinovitih

(bioplin) i tekućih (etanol, metanol i bionafta) biogoriva.

Buduće aktivnosti na programu BIOEN usmjerene

su na identifikaciju i pokretanje demonstracijskih projekata,

prikupljanje informacija i poticanje istraživanja,

stvaranje uvjeta za povećanu proizvodnju energije iz

biomase i otpada, uključivanje industrije i gospodarskih

subjekata, povezivanje i informiranje svih zainteresiranih

čimbenika te međunarodnu suradnju.

m Kogeneracija za industriju

• Šumska biomasa

• Kotlovnice u industriji

• Ostalo

O Kogeneracija za kućanstva

• Male peći u kućanstvima

TI

25000

• Područno grijanje

20000

15000

10000

5000

SI S2 S3

2030.

Slika 2. Proizvodnja toplinske energije iz biomase i udio šumske biomase u Hrvatskoj od 2000. do 2030. godine

Picture 2. Heat production from biomass and share of forestry biomass in Croatia 2000 - 2030.

509


J. Domac: SADAŠNJA 1 BUDUĆA PROIZVODNJA ENERGIJU IZ BIOMASE ŠUMSKOG PORIJEKLA Šumarski list br. 11-12. CXX1I (199X), 507-5 I 3

Pod utjecajem suvremenih kretanja u razvijenim zemljama

Europe, ali i 18-mjesečnog rada u sklopu Nacionalnog

energetskog programa BIOEN, u budućnosti

se očekuje povećana proizvodnja energije iz biomase u

Hrvatskoj. U sklopu rada na programu BIOEN razmatrana

su tri moguća scenarija razvoja, a polazi se od današnjih

tehnologija i sadašnjih mogućnosti te sporog

uvođenja novih tehnologija (S1) preko uvođenja novih

tehnologija i aktivnih mjera države (S2) do izrazito

"ekološkog" scenarija (S3). Pri analizi moguće proiz-

vodnje energije iz biomase, promatrale su se osim potreba

za energijom i raspoložive količine biomase u budućnosti,

sektori u kojima bi se proizvodnja energije iz

biomase mogla povećati te postojeće prepreke i mehanizmi

za njihovo prevladavanje. Dobiveni rezultati

uključeni su i u nedavno objavljeni Nacrt strategije energetskog

razvoja Republike Hrvatske [4]. Može se

primijetiti da šumska biomasa predstavlja značajan izvor

u svim scenarijima.

SI S2 S3 SI S2 S3 SI S2 S3 SI S2 S3

2000. 2010. 2020. 2030.

Slika 3. Proizvodnja električne energije iz biomase i udio šumske biomase u Hrvatskoj od 2000. đo 2030. godine

Picture 3. Electricity generation from biomass and share of forestry biomass in Croatia 2000 - 2030.

Još prije razrade scenarija buduće proizvodnje energije

iz biomase, razrađeni su i scenariji razvoja potencijala

biomase za energetsko iskorištavanje [2, 4]. Napominje

se da se u scenarijima razvoja kao "šumska biomasa"

promatra podjednako biomasa koja se dobiva

izravno iz šume, kao i ostaci iz pogona drvno-preradivačke

industrije. Analiza pokazuje da svi promatrani

scenariji proizvodnje energije ostavljaju još između

50 do 100 posto veći, neiskorišteni, tehnički potencijal

(tablica 2 i 3).

Prosječna godišnje proizvedena energija proizvedenim

sortimentima prikazana je za dosadašnje razdoblje

(1986-1990. i 1991-1995.) te za buduće razdoblje (1996-

2025.) Uz svaki je šumarski konačni proizvod (oblovina,

industrijsko drvo,...) odmah iskazan prosječan sadržaj

energenta, a preostali će dio to eventualno postati tek na

kraju uporabe proizvoda u koji je ugrađeno drvo. Procjena

za buduće razdoblje sadrži dva promatrana scenarija

koji se temelje na nastavku korištenja šuma na dosadašnji

način ili na promjeni postojećeg stanja.

U sklopu rada na programu BIOEN, razrađena je i

struktura budućeg korištenja biomase za proizvodnju

energije (slika 4). Prikazana struktura odnosi se na "umjereni"

scenarij proizvodnje energije iz biomase u Hrvatskoj

(scenarij S2), koji se procjenjuje kao najvjerojatniji

(slika 4). Očekuje se pad udjela šumske biomase, no

biomasa šumskog porijekla ostaje daleko najznačajniji

pojedinačni izvor biomase za proizvodnju energije.

510


J. Domac: SADAŠNJA 1 BUDUĆA PROIZVODNJA ENERGIJU IZ BIOMASE ŠUMSKOG PORIJEKLA Šumarski list br. 1 I 12, CXXII (1998), 507-5 13

Tablica 2. Dobivena energija iz šume u PJ dosadašnji ostvaraj [7]

Table 2. Energy from forests in PJ gained so far [7]

Razdoblj e/sortiment

Prostorno drvo za energiju

Prostorno drvo za industriju

Oblo tehničko drvo

Neposredno

Ukupno

1986.-1990.

7,0

3,5

17,5

11,5

28,0

1991.-1995.

7,0

2.5

12,5

10,0

22,0

Tablica 3. Dobivena energija iz šume u PJ - procjena za buduće razdoblje bez i s promjenom

postojećeg stanja [7]

Table 3. Energy from forests in PJ - estimation for the future with and without changes in

existing praxis [7]

Razdoblje/sortiment

Prostorno drvo za energiju

Prostorno drvo za industriju

Oblo tehničko drvo

Otpad u šumi (grane i si.)

Ostali otpad (kora, nadmjere i si.)

Pošumljavanje i energetske šume

Neposredno

Ukupno

1996.-2025.

10,0

2,5

20,0

-

-

-

14,5

32,5

1996.-2025.

10,0

2,5

20,0

7,5

8,0

10,0

40,0

58,0

Slika 4. Udio pojedinih vrsta biomase za proizvodnju energije u budućnosti

Picture 4. Share of different biomass for energy production in the future

511


J. Domac: SADAŠNJA I BUDUĆA PROIZVODNJA ENERGIJE IZ BIOMASE ŠUMSKOG PORIJEKLA Šumarski listbr.l 1-12, CXXII (1998),507-513

ZAKLJUČAK - Conclusion

U svim analiziranim scenarijima predviđa se porast

proizvodnje energije iz biomase. Predviđa se da će udio

biomase u ukupnoj potrošnji energije rasti, te će u 2030.

godini iznositi između 4,6 i 7,6 posto. Uz razradu scenarija

buduće proizvodnje energije iz biomase, razrađeni

su i scenariji razvoja potencijala biomase za energetsko

iskorištavanje. Analiza pokazuje da svi promatrani

scenariji proizvodnje energije ostavljaju još između 50

do 100 posto veći, neiskorišteni, tehnički potencijal.

Proizvodnja energije iz biomase u svijetu je u stalnom,

još značajnijem porastu. Nedavno objavljeni dokument

Europske unije "White paper" predviđa značajan

porast proizvodnje energije iz biomase, čime bi

njen udio u odnosu na ostale obnovljive izvore u 2010.

godini iznosio 73%.

Šumska biomasa predstavlja najznačajniji izvor

biomase za proizvodnju energije u Hrvatskoj u svim

promatranim scenarijima. U budućnosti se očekuje njeno

povećano korištenje, no za to će se morati provesti

složeni program mjera i postupaka kojima bi se otvorilo

tržište za energiju iz biomase i donijela poticajna zakonska

regulativa. Slične mjere su u brojnim razvijenim

europskim državama (Austrija, Danska, Finska,

Švedska,...) već donesene, a u Hrvatskoj je sa sličnim

zadatkom početkom 1997. godine pokrenut Nacionalni

energetski program BIOEN. Povećana proizvodnja energije

iz šumske biomase imala bi brojne pozitivne

posljedice ne samo na energetski sektor, već i na razvoj

lokalnih zajednica, ukupno gospodarstvo i okoliš.

LITERATURA -

Dessus, B. et al (1998): Fuelwood in Europe, Les

cahiersduCLIP,No8,pp 112

D o m a c, J. et al (1998): BIOEN - Program korištenja

energije biomase i otpada. Prethodni rezultati i

buduće aktivnosti. Energetski institut "Hrvoje

Požar", Zagreb, pp 179

El Bassam, N. (1998): Energy Plant Species. James

& James Ltd. London, pp 321.

G r a n i ć, G. et al (1998): Strategija energetskog razvitka

Republike Hrvatske. Ministarstvo gospodarstva

i Energetski institut "Hrvoje Požar", Zagreb,

pp 271

P o ž a r, H. (1980): Izvori energije. SNL, pp 275.

Požar, H. et al (1977): Razvitak opskrbe energijom

SR Hrvatske 1961-1971. Institut za elektroprivredu-Zagreb.

pp 150

References

Sever, S. et al (1996): Gospodarenje šumama u

Hrvatskoj. Razvoj i organizacija hrvatskoga energetskoga

sektora 6. Energetski institut "Hrvoje

Požar", Zagreb, pp 76

Spitzer, J. (1998): The Role of Biomass in Greenhouse

Gas Mitigation. IEA Bioenergy Position Paper.

IEA Bioenergy Task 25 International

Workshop "Between COP3 and COP4: The Role

of Bioenergy in Achieving the Targets Stipulated

in the Kyoto Protocol". Nokia 1998.

Vuk,

B. (1997): Energija u Hrvatskoj. Godišnji

energetski pregled, Ministarstvo gospodarstva

Republike Hrvatske, Zagreb, pp 92.

Summary: Although significant biomass potential, biomass had never taken

an important place in the energetic policy of the Republic of Croatia in the

past. However, Croatian foresters, both scientists and engineers have done

many researching and developed different technologies for energy production

from biomass. Historically biomass has been used by the rural population in a

large scale for heating and cooking in all Croatian regions. Heating wood and

commercial and non-commercial cutting down woods amounted to 15per cent

of primary energy consumption in 1970, and in 1990 that part, due to urbanisation

and growth of living standards was 5,3 per cent. Today, bioenergy contributes

only with 4,6 per cent in total energy supply and fuelwood and wood

waste from wood industry are the most important biomass resources.

Today, biomass energy is experiencing a surge in interest in many parts of

the world due to: greater recognition of its current role and future potential

contribution as a modern fuel in the world's energy supply; its availability,

versatility, and sustainability; a better understanding of its global and local

environmental benefits; perceived potential role in climate stabilisation; the

512


J. Doinac: SADAŠNJA I BUDUĆA PROIZVODNJA ENERGIJI- IZ BIOMASE ŠUMSKOG PORIJEKLA Šumarski list br. I 1-12. CXXI1 (1998). 507-5 13

existing and potential development; technological advances and knowledge

which have recently accumulated on many aspects ofbiomass energy.

Recently launched, national energy program BIOEN (Biomass and Waste

Use Program) has the aim of providing permanent care for the use ofbiomass

and waste for energy production and environment protection. The Program

has a long - term character and will be based on the positive experiences of inland

experts and of those European Union countries that have realised similar

programs with success. This program plans to use wood waste, straw, agricultural

crops, crop residues, animal waste, municipal waste and other primary

biomass sources as well as processed biomass like liquid (biodiesel, ethanol,

methanol) and gaseous (biogas, methane) fuels for energy production, traffic

purposes or as a base in chemical industry.

The Energy Strategy of the Republic of Croatia has considered three different

scenarios. First of them (SI, "low ") was based on slow introduction of

advanced technologies and does not include any governmental support. Second

scenario (S2, "moderate ") includes stronger concerted policy for introduction

of new technologies, use ofrenewables and increasing energy efficiency.

Finally, third scenario (S3, "high ") is "very environmental" scenario and

comprises that problem with pollution and greenhouse effects will significantly

affect energy policy in Croatia already in 2010. All scenarios have the same

rate of economical growth, economy structure and number of consumers, but

not the same consumption rate. The main differences are in level of governmental

support, which influence the use ofrenewables, dynamics of advanced

technologies penetration and care for energy efficiency. Unlike other renewables,

bioenergy has significant position in all scenarios. This is due to long

tradition and experience ofbiomass use in Croatia as well as large biomass

potential. The principal parameters of the scenarios related to biomass use

are: current and additional biomass resources, potential user sectors, assessment

of the energy demand, and assumption on the type of energies per sector

abandoned in favour of bioenergy. The scenarios differ most significantly in

the structure of different technologies for biomass utilisation, in the electricity

generation from biomass and in the penetration ofbiofuels in transport.

This paper deals with present and future energy production from forestry

biomass (fuel wood, forestry residues and wood waste). Forestry biomass is

recognised as most important source of bioenergy and has significant place in

all analysed scenarios.

Key words: forestry biomass, energy production, energy scenario

513


19 UNIKOMERC d.o.o.


PREGLEDN1 ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. II 12. CXXII (1998), 515-524

UDK 630* 151 + 152

NASELJAVANJE EUROPSKOG DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU

ANSIEDLUNG DES EUROPÄISCHEN BIBER (Castor fiber L.) IN POSAVINA

Marijan GRUBEŠIĆ* i Krešimir KRAPINEC*

SAŽETAK: Dabar (Castor fiber L.) je u prošlosti bio sastavni dio faune gotovo

svih europskih zemalja. Sustavnim nestajanjem gotovo je istrijebljen pa

ga se potkraj 19. stoljeća može sresti kao autoktonu životinjsku vrstu samo na

nekoliko malih i prostorno udaljenih staništa u Europi. Provedba njegove zaštite,

posebice akcija ponovnog naseljavanja na prvobitna staništa, koje su započele

1922. godine a znatno se intenzivirale iza 50-ih godina ovoga stoljeća,

omogućile su da ovom najvećem glodavcu sjeverne polutke više ne prijeti

opasnost od izumiranja.

Zaštiti i spasu dabra priključila se i Hrvatska, provedbom u stvarnost ideje

o povratku dabra započetom početkom 90-ih godina a praktično se ostvarivala

u travnju 1996. godine dopremom prvih dabrova na ova područja.

Jedno od najvećih potencijalnih staništa dabrova u Hrvatskoj je Posavina,

pa je stoga i lokalitet na kojem je započeta realizacija projekta "Dabar u Hrvatskoj"

u sliv rijeke Save - lokalitet Žutica. Na taj je lokalitet od travnja

1996. godine pa do okončanja naseljavanja dabra na to područje u veljači

1998. dopremljeno i ispušteno 47 dabrova. Dopremljeni dabrovi uhvaćeni su

na različitim lokalitetima u Bavarskoj, a najviše ih je uhvaćeno na staništima

uz Dunav. LI 9 doprema transportirano je između jednog i pet dabrova, a iznimno

u veljači 1998. u jednom transportu dopremljene su čak 24 jedinke.

Omjer spolova ispuštenih dabrova na lokalitetu Žutica je 23 mužjaka i 24 ženke.

Težina ispuštenih dabrova kreće se u rasponu od 4 do 24 kilograma.

Ključne riječi: Dabar, Castor fiber L., reintrodukcija, stanište, Posavina,

hvatanje, transport, ispuštanje

Europski dabar (Castor fiber L.) predstavlja životinjsku

vrstu koja je u ne tako davnoj prošlosti nastanjivala

gotovo cijeli prostor europskog kopna (Djoskin &

Safonov 1972., Langer, 1998). U 18. i 19. stoljeću

bilježi se intenzivni nestanak ovog najvećeg glodavca

sjeverne Zemljine polukugle, te ostaje kao autoktona životinjska

vrsta samo na nekoliko lokaliteta u čitavoj Europi

(Piechocki, 1973., Fray e, 1978). Preostale populacije

bile su relativno malobrojne i izolirane.

* Doc. dr. se. Marijan Grubcšić, Krešimir Krapincc, dipl. inž. šum,

Šumarski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25, HR

10000 Zagreb

UVOD - Einleitung

Razdaljina između tih populacija mjerila se i na tisuće

kilometara, te nije postojala ni teoretska mogućnost

međusobnog kontakta ili značajnijeg širenja predstavnika

ove semiakvatićne životinjske vrste bez pozitivne

intervencije čovjeka (Minze, 1950, Grubešić,

1994).

Iako se upravo čovjeku, odnosno njegovim izravnim

i neizravim utjecajima, pripisuje krivnja za nestanak

dabrova, pravovremeni razvoj ekološke svijesti u

sjevernoj i zapadnoj Europi iznašao je načine za zaštitu

i spas ove životinjske vrste od gotovo sigurnog izumiranja

(Richard, 1965).

515


M. GruhcSić i K. Krapincc: NASIiLJAVANJh HUROPSKOCi DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list br. II 12. CXXII (1998), 5 I 5-524

Prve akcije oko naseljavanja dabra u staništa s kojih

je nestao proveli su Šveđani još 1922. godne (Curry-

Lindahl, 1967., L a v s u n d, 1977), kada su dopremili

dabrove familije iz susjedne Norveške u kojoj je opstala

jedna autoktona populacija na jugu Norveške. Taj

primjer slijedi Finska, koja dabra vraća 1935. godine

(Myrberget, 1967).

Pozitivni rezultati naseljavanja dabra u Švedsku i

Finsku pokazali su uspješnost i opravdanost ovakvih

zahvata u ostalim europskim zemljama, koje takav pothvat

započinju nakon 50-ih godina ovoga stoljeća poput

Švicarske 1956. (Burri, 1973., Troesch, 1969.,

Stock er, 1984., 1985) koja dabrove naseljava iz

Francuske i Norveške, Bavarska 1966. (Reichholf,

1976., Schwab & all, 1992), Austrija 1976. (Sieber,

1997). Čak su i zemlje koje su imale dabra vršile

preseljenje jedinki na staništa s kojih su nestali, poput

Francuske od 1952.godine (Stocker, 1988). Uposlje-

dnje vrijeme sve su češći napisi o povratku dabra u pojedine

pokrajine ili na pojedine vodotokove diljem Europe(Kalleder,

1982.,Czech &Derwich, 1997.,

Ducha&Majzlan, 1997., Lath i, 1997., Roller,

1997.,. Winter, 1997., Budajova, 1997., Bauer

& all. 1998), bilo da se radi o akciji naseljavanja ili se

na neka područja dabar i sam proširio kao npr. iz Austrije

u Slovačku (Pachinger, 1997). Još uvjek ima zemalja

koje nemaju dabra, ali imaju izrađen program

njegovog povratka poput Slovenije i Rumunjske

(Troidl & Ionescu 1997)

U starijim zapisima u kojima se spominju životinjske

vrste našega podneblja, spominje se i dabar kao

česti stanovnik naših prostora (Kesterčanek 1896,

Hirtz 1938,Grubešićl994, 1995).

Potvrda činjenice daje dabar nekada nastanjivao i

naše prostore, dala je osnove za pokretanje projekta

"Dabar u Hrvatskoj".

Strana iskustva o povratku dabra na staništa s kojih

je nestao, te podaci o obitavanju te životinje na prostoru

Hrvatske, ukazali su na potrebu pokretanja aktivnosti s

ciljem povratka dabra kao životinjske vrste i na prikladna

povijesna staništa u Hrvatskoj.

Povratak svake životinjske vrste u njena prvobitna

obitavališta (reintrodukcija) vrlo je opsežan i zahtjevan

CILJ RADA - Arbeitsziel

posao, koji se odvija u nekoliko faza i uz sudjelovanje

većeg broja aktivista.

Cilj ovog rada je prikazati faze rada, tehničke i organizacijske

elemente za provedbu projekta povratka dabra

na odabrana staništa u Posavini, te dati podatke o

provedbi akcije tijekom trajanja druge faze projekta na

području Posavine.

METODE RADA - Arbeitsmethoden

Opisom projekta "Dabar u Hrvatskoj" koji je nastao

još 1993. godine (Grubešić & Schwab 1993.)

predviđene su tri faze rada u svrhu realizacije zacrtanog

projekta.

I

II

III

Pripremna faza;

Hvatanje, transport i ispuštanje;

Monitoring.

Svaka od tih faza zahtijeva određenu metodu rada.

Prva faza bazirana je na istraživanjima stanišnih

uvjeta dabra (Grubešić, 1993., 1994), a dijelom je

bila obavljena izradom "Opisa projekta", odnosno potpisivanjem

ugovora između Wildbiologische Gesellschaft

München i Šumarskog fakulteta Zagreb. U prvoj

fazi rada preostalo je još prikupiti svu potrebnu dokumentaciju

za hvatanje i izvoz dabrova iz Njemačke, te

uvozne dozvole i odobrenja za realizaciju projekta na

području Hrvatske. Pored toga, bilo je potrebno obaviti

sve organizacijske pripreme oko transporta i ispuštanja

dabrova u Hrvatskoj.

Glavni dio posla u sklopu realizacije projekta predstavlja

druga faza, u kojoj su obuhvaćeni hvatanje, transport

i ispuštanje dabrova.

Hvatanje - Fang

Hvatanje dabrova odvija se kontinuirano kroz duže

razdoblje i na više lokaliteta istovremeno. Za hvatanje

se uglavnom koriste sandučastc hvataljke za hvatanje

dabrova na kopnu (neposredno uz vodenu površinu koju

nastanjuju dabrovi), te sklapaće hvataljke u vodi. Postavljena

su dva tipa sandučastih hvataljki, način rada

im je istovjetan, a razlikuju se jedino po sustavu za zatvaranje

hvataljke kada dabar uđe u nju. Sklapaće hvataljke

u vodi namijenjene su za hvatanje dabrova dok

plivaju ili dok se hrane u plićaku, neposredno uz obalu.

Sklapače hvataljke nepogodne su za hvatanje dabrova

gdje je dubina vode veća od dvadesetak centimetara, jer

bi moglo doći do utapanja uhvaćenog dabra.

Nakon uspješnog hvatanja, dabrovi se privremeno

drže u transportnim sanducima ili u pripremljenom prostom

za držanje dabrova dok se ne organizira transport.

Transport dabrova obavlja se u specijalnim sanducima

i uglavnom u kombi vozilima. Za tu namjenu izrađeno

je 12 sanduka različite veličine (mali, srednji i veliki),

ovisno da li se transportirju jedinke individualno,

u paru ili cijele familije.

516


VI. Grubcsić i K. Krapincc: NASELJAVANJE EUROPSKOG DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list hr. 11- 12, CXXII (1998), 515-524

Transport - Transport

Transport se organizira tako da vožnja traje što kraće,

kako bi se izbjegle stresne situacije za dabrove i kako

bi imale što manji odraz na same jedinke. Uglavnom

se iz područja hvatanja kreće u večernjim satima ili tijekom

noći, kako bi slijedećeg dana mogli obaviti prijelaz

svih granica i izvršiti carinjenje te ispuštanje dabrova

u pripremljena staništa za njihov prihvat. Sve aktivnosti

vezane za prijevoz dabrova obavljaju se u 24

sata, stoje glede dužine puta (između 600 i 800 km) te

Slika 1. Sanduci s dopremljenim dabrovima uz nazočnost brojnih

novinara u Žutici 05. veljače 1998.

Bild 1. Kästen mit den zugeführten Bibern in Anwesenheit zahlericher

Journalisten in Žutica am 05. Februar 1998

postupke na graničnim prijelazima i carinjenje, izuzetno

brz transport.

Ispuštanje - Freilassung

Ispuštanje se obavlja tako da se dabrovi prenesu u

sanducima za transport u kojima su i dopremljeni od

vozila u kojem su transportirani do mjesta ispuštanja.

Neposredno prije ispuštanja dabrovi se izvažu, utvrdi

im se spol i starost, a na plivaću kožicu na zadnjoj lijevoj

nozi utetovira se broj koji će kasnije služiti za identifikacijujedinke.

Prije dopreme dabrova na mjestu predviđenom za

ispuštanje, izradi se umjetna nastamba koja ima ulogu

prihvata pristiglih jedinki. Umjetna nastamba sastoji se

od jedne natkrite "prostorije" koja je približna kopija

nastambe koju izgrade sami dabrovi. Umjetna nastamba

ima dva otvora, jedan kroz koji se dabrovi ispuštaju

u nastambu i koji se poslije ispuštanja zatvori, te drugi

koji vodi iz nastambe u vodu i koji je natkriven granjem.

Ispuštanje se odvija tako da se transportni sanduk

s dabrovima donese do nastambe i postavi neposredno

do otvora za ulazak dabrova u nastambu, potom se

otvore vrata na sanduku i dabrovi mogu postupno prijeći

iz sanduka u nastambu. Poslije izlaska dabrova u

nastambu iz sanduka se oko nastambe ostavi slama i

ostaci hrane koju su dabrovi jeli tijekom transporta, kako

bi ih njihov vlastiti miris privlačio da se zadržavaju

na istom prostoru duže vremena.

Slika 2. Dabar nakon ispuštanja na rukavac Lonja šeće po zaleđenoj površini

Bild 2. Bibers läuft nach Freilassung am Ärmel der Lonja über die vereiste Oberfläche

PODRUČJE RADA

Arbeitsgebiet

Pripremna faza realizirala se uglavnom u nadležnim

institucijama zaduženim za izdavanje potrebne dokumentacije.

U Hrvatskoj je glavni dio administrativnog

posla obavljen na relaciji Šumarski fakultet Zagreb -

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, uz dobivanje

mišljenja i suglasnosti brojnih institucija i organizacija.

U Bavarskoj je administrativni dio posla rješavan na relaciji

Wildbiologische Gesellschaft München) - Bayerisches

Landesamt für Umweltschutz.

Područje hvatanja obuhvaća nekoliko lokaliteta u

Bavarskoj, a pojedini od njih su međusobno udaljeni i

više od 200 km. Područje havatanja možemo podijeliti

u 5 glavnih lokacija, a svaka od njih ima jedno ili više

mikrolokacija (mjesta) hvatanja.

517


M. (irubciiić i K. Krapinec: NASELJAVANJE EUROPSKOG DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski liši br. I 1 1 2. CXX11 (1998). 5 15-524

Glavne lokacije na kojima su hvatani dabrovi su:

1. Neuburg - Schrobenhausen;

2. Neustadt an der Donau;

3. Pfafenhofen;

4. Landshut;

5. Weiden.

Transport je obavljan najkraćim putem od mjesta

hvatanja do mjesta ispuštanja, poštujući obveze koje

proizlaze iz popratne dokumentacije. Uglavnom su dabrovi

dopremani relacijom, mjesto hvatanja- München

- Salzburg - Villach - Jesenice - Ljubljana - Zagreb - Žutica

ili pravcem Deggendorf - Passau - Wels - Graz -

Maribor - Zagreb - Žutica. Trasu puta diktirala je prethodno

prikupljena dokumentacija, odnosno odobreni

granični prijelazi i tranzitna dozvola kroz Sloveniju.

Područje ispuštanja - Žutica

Dopremljeni dabrovi ispuštaju se na lokalitetu Žutica

kraj Ivanić grada, gdje se nalaze pripremljene nastambe

za prihvat dabrova u prostoru koji je odobren kao

karantenski objekt. Kako bi dabrovi nastanili što veći

prostor, odnosno što prije popunili prikladne lokacije

na širem području lokaliteta Žutica kao mjesta ispuštanja

i karantene, određena su dva objekta, rukavac rijeke

Lonje u šumskom predjelu Pleso kod odjela 51 gospodarske

jedinice "Žutica", te otok na rijeci Česmi koji je

kao takav nastao od prirodnog toka rijeke Česme i prokopanog

umjetnog kanala uz nasip.

Navedena dva mjesta na kojima se ispuštaju dabrovi

međusobno su udaljeni 9 km zračne linije, a kako dabrovi

za komuniciranje koriste vodene površine, prateći tok

rijeka Lonje i Česme, ti su objekti udaljeni 12,5 km.

Slika 3. Porušena stabla vrbe potvrđuju nazočnost dabrova u Žutici

Bild 3. Zerstörte Weidenbäume bestätigen die Anwesenheit der

Bibers in Žutica

REZULTATI RADA - Arbeitsergebnisse

Naseljavanje dabrova na lokalitet Žutica odvijalo se

u razdoblju od travnja 1996. godine, pa do veljače

1998. godine.

Tijekom toga razdoblja na navedeni lokalitet naseljeno

je ukupno 47 dabra. U početku realizacije projekta

uspjesi hvatanja bili su relativno skromni, tako daje

u travnju 1996. godine kada je započela akcija hvatanja

i transporta, dakle druga faza projekta, uhvaćeno i dopremljeno

u Hrvatsku samo dva dabra. Tijekom proljeća

i ljeta nije vršeno hvatanje zbog gravidnosti ženki te

kasnije mladih i nesamostalnih dabrića. Akcija hvatanja

nastavljena je ujesen, no rezultata nije bilo jer je hvatanje

na dva lokaliteta bilo bezuspješno. Mladi dabrovi

ispušteni u travnju bili su osamljeni sve do prosinca iste

godine kada je dopremljen još jedan samac. Tako je

ukupno u 1996. godini dopremljeno i ispušteno samo 3

dabra. Akcija hvatanja nastavljena je odmah početkom

1997. godine. Zahvaljujući povećanom broju hvataljki,

iskustvu u hvatanju i kontinuiranom hvatanju, zapaženiji

uspjeh polučen je početkom veljače 1997. godine,

kada je dopremijemo u jednom transportu 5 jedinki.

Nedugo potom u veljači je uslijedio još jedan transport,

i dopremljene su 4 jedinke. Početkom travnja dopremljen

je jedan dabar koji je bio uhvaćen a iz tehničkih

razloga nije mogao čekati da se uhvati više jedinki, te je

prevezen i ispušten u Žutici. Kada se već pomišljalo o

postupnoj obustavi hvatanja zbog sve veće gravidnosti

ženki te zbog pridolaska zeljaste hrane kada se dabrovi

teže hvataju, uslijedio je još jedan uspjeh te je uhvaćeno

5 dabrova, koji su vrlo brzo dopremljeni i krajem travnja

spušteni na otočić na rijeci česmi koji je odabran

kao drugi lokalitet ispuštanja i odobren kao karantenski

objekt.

Tijekom otpreme ove pošiljke dabrova iz Bavarske

u Hrvatsku dogovoreno je da se obustavi daljnje hvatanje

zbog već iznijetih razloga, kako ne bi naštetili dabrovima,

prouzročili neželjene gubitke, a i uvjeti transporta

bili su otežani zbog sve viših temperatura.

Neposredno prije uklanjanja hvataljki, uhvaćen je

još jedan dabar, te je i ta jedinka dopremljena početkom

svibnja u Hrvatsku. Time je završena vrlo uspješna sezona

zima - proljeće 1997. godine, tijekom koje je u 5

navrata dopremljeno ukupno 16 dabrova.

Radi potrebe spašavanja jedne familije dabrova na

rijeci Isarkod Landshuta iznimno je izvršeno hvatanje u

kolovozu kada je uhvaćena četveročlana familija. Unatoč

neprikladnim vremenskim uvjetima za transport

dabrova u sanducima zbog visokih temperaturama, i ta

je pošiljka sretno stigla na odredište gdje je ispuštena.

518


M. Grubešić i K. Krapinec: NASELJAVANJE EUROPSKOG DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list br. 11-12. CXXI1 (199X). 5 15-524

Ujesen 1997. godine nastavljena je realizacija projekta

naseljavanjem dabrova u Podravinu, te je privremeno

na lokalitetu Žutica ostala populacija od 23 ispuštena

dabra.

Glede veličine prostora koji se veže na Žuticu, te

prikladnost lokaliteta za dopremu i ispuštanje dabrova,

naseljavanje dabrova nastavljeno je na ovaj lokalitet u

veljači 1998. godine, kada je samo u jednom transportu

dopremljeno 24 jedinke, dakle više nego u svim ranijim

dopremama.

Time je sveukupno na lokalitet Žutice ispušteno od

travnja 1996. do veljače 1998. godine 47 dabrova, koji

su se većim dijelom nastanili na raspoloživom prostoru

tokova i rukavaca rijeka Lonje i Česme, a pojedine familije

i najčešće samostalne jedinke, potražile su svoj

revir u širem prostoru Posavine do udaljenosti i do 50

km od mjesta ispuštanja. Posebno treba istaći činjenicu

da tijekom dopreme i ispuštanja nije bilo gubitaka, što

ukazuje na posebnu brigu u postupcima sa životinjama.

Tablica

Tabelle

Dinamika dopreme i ispuštanja dabrova na lokalitetu Žutica

Dynamik der Zufuhr und Freilassung der Biber an der Lokation Žutica

Datum

dopreme

Datum der

Zufuhr

20. 4. 1996.

27.12. 1996.

04. 2. 1997.

21. 2. 1997.

02. 4. 1997.

24. 4. 1997.

9. 5. 1997.

25. 8. 1997.

5. 2. 1998.

9 doprema

Broj ispuštenih

jedinki

Anzahl der

freigelassenen

Tiere

2

1

5

4

1

5

1

4

24

47

Omjer spolova

M:Ž

Verhältnis der

Geschlechter M:W

1 1

0

2 3

3

0

2 3

0

2 2

13

23

1

1

1

1

11

24

Graf 1 Dinamika dopreme europskog dabra (Castorfiber L.) na lokalitet Žutica

Dynamik der Zufuhr des europäischen Bibers (Castor fiber L.) zur Lokation "Žutica'

ll

'S*

2 K

•5 i.

—>*X5

03 ?

mužjaci

Manchen

ženke

Weibchen

~

• Jit

»li


o* ON

ON

ON

ON.

ON

ON

ON

ON.

ON

ON

r-

ON

ON

ON

o

CN

in

ON

oo

in

CN

Datum dopreme

Datum der Zufuhr

519


M. Grubcšić i K. Krapincc: NASELJAVANJE EUROPSKOG DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list br. II 12, CXXI1 (1998), 515-524

Tablica 2 Prikaz strukture ispuštenih dabrova na lokalitet Žutica

Tabelle 2 Übersicht der Struktur der Biber Freigelassen an der Lokation Žutica

Datum ispuštanja

Datum der Freila-ssung

Spol

Geschlecht

Težina

Gewicht

Mjesto ispuštanja

Freilassungsort

Ime

Name

Familija

Familie

20. 4. 1996.

Ž

9

Pleso nastamba 1

Marie

I

M

4,5

Gerha

27.12. 1996.

Ž

8

Pleso nastamba 1

Satan

II

(Satansbraten)

4. 2. 1997.

Ž

23

Pleso nastamba 2

Blaža

III

M

20

Darko

M

9

Žav

5. 2. 1997.

Ž

17

Vanjski kanal Pleso

Francika

I

Ž

15,5

Pleso nastamba 4

Mira

IV

21. 2. 1997.

M

8

1. rukavac na Plesu

Poljanec

I

ispod puta

Ž

15

Ana

II

M

11

Pleso ns 2 rukavac 1

Nikola

V

M

19

Kruno

2. 4. 1997.

Z

14

Pleso ns 2 rukavac 1

Marina

VI

24. 4. 1997.

Ž

z

M

16

20

11

Česma otok

Česma otok

Česma otok

Tena

Ina

Štef

IV

V

VII

Ž

14

Česma otok

Barbara

VIII

M

15

Česma otok

Mladen

IX

9. 5. 1997.

Z

14

Ispod 1. nastambe

Ivanka

I

25. 8. 1997.

Ž

22

Pleso rukavac 1

Doris

X

Ž

14

Karolina

M

15

Wolfgang

M

4

Dominik

5. 2. 1998.

M

9

Pleso rukavac 2.

Hrtić

I

M

17

Pleso ns 1 rukavac 2

Čipo

XIX

Ž

14

Žutka

M

17

Lovčina

M

19

Hose Andres

M

17

Pleso ruk 2 kod mosta

Helmut

XXIII

Ž

19

Petra

6. 2. 1998.

Ž

z

M

8

17

18

Pleso # ZUTICA

Ivana

Luce

Ivek

XII

M

19

Kanal Odr Gospođica

Ori

XVII

Ž

15

Eko eko

M

17

Kanal Odr Gospođica

Arenko

XVIII

M

14

Lonjica kod pumpe

Bibily

Z

20

Corto

520


M. Grubešić i K. Krapimx: NASH1.JAVANJK KUR0PSK0G DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list br. 11-12, CXXI1 (1998), 5 15-524

Datum ispuštanja

Datum der Freila-ssung

Spol

Geschlecht

Težina

Gewicht

Mjesto ispuštanja

Freilassungsort

Ime

Name

Familija

Familie

M

Ž

Ž

M

Ž

M

Ž

M

Ž

19

17

24

8

23

20

20

19

7

St. Lonja Gospođica

Kanal Pleso 1-2

Kanal Pleso 2-2

Lonjica2 kod ceste

Lonjica 2 kod ceste

Kanal Odr

Gospođica ŽUTICA

Otto

Željka

Kosjenka

Jura

Siscia

Hrvoslav

Glasko

slavonske ravni

Sljemenko

Felix

XIX

XX

XXII

Graf 2 Distribucija težina ispuštenih dabrova (Castorfiber

L.) po spolovima

Distribution der Gewichte der freigelassenen Biber (Castorfiber L.) nach Geschlecht

-5 u

1 €

M .

nki,

Tiere

TD k.


M. Grubešić i K. Krapinec: NASELJAVANJE EUROPSKOG DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list br. 11 -12. CXXI1 (1998), 5 15-524

rasponu imamo 31 jedinku ili 66% ukupno ispuštene populacije.

Težina je usko povezana sa starošću jedinki, pa

proizlazi da je najviše jedinki mlade i srednje dobi, no

uglavnom se radi o spolno zrelim jedinkama, stoje vrlo

značajno za daljnji razvoj populacije u Posavini.

S ovim fondom dabrova na širem prostoru Žutice,

odnosno u Posavini, završenaje druga faza projekta, no

od unosa prvih jedinki traje faza monitoringa u sklopu

koje se dabrovi prate i istražuju. Rezultati istraživanja

pokazat će najbolje kako su se dabrovi prilagodili

novom životnom prostoru i ukazati na korake koje

ćemo nadalje poduzimati.

Ako razvoj populacije bude u okviru očekivane dinamike,

dabrovi će se prirodno širiti na ostale prikladne

prostore u slivu rijeke Save. Uz nastanjivanje novih

prostora prirodnim putem bit će ih moguće hvatati i

prenositi, odnosno naseljavati i na druga staništa diljem

Hrvatske do kojih se ne bi mogli sami proširiti.

Pozitivna iskustva drugih zemalja te prvi rezultati

praćenja u Posavini daju nadu u stvarni uspjeh projekta

te se nadalje može dabar voditi kao sastavni dio faune u

Hrvatskoj.

** Projekt "Dabar u Hrvatskoj" zajednički realiziraju:

Das Projekt "Biber in Kroatien" realisieren gemeinsam:

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Wildbiologische Gesellschaft München e. v

*** Projekt se realizira u sklopu Temeljnog ugovora

o izvršenju Programa istraživačkog rada 1996. - 2000.

sklopljenog između Šumarskog fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu i J. P. "Hrvatske šume" p. o. Zagreb

Das Projekt realisiert sich im Rahmen des Grundvertrags

über die Ausführung des Forschnungsasbeitsprogramms

1996-2000, abgeschlossen zwischen

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i J. P

"Hrvatske šume" p. o. Zagreb

**** Sponzor dopreme dabrova:

Sponsor der Biberzufuhr:

INA industrija nafte d.d. Zagreb, Naftaplin

LITERATURA - Literatur

Bauer, H., Loos, R., Rietz-Nause, C, Thome,

U., Langer, H., 1998: Entstehung und Verlauf

des Biber-Wiedereinbürgerungsprojektes. In: 10

Jahre Biber im hessischen Spessart. Ergebnisund

Forschungsbericht Band 23 der HLFWW,

Giessen. s. 33 - 52.

B u d a j o v a, J., 1997: Distribution of beaver in eastern

Slovakia. Abstracts of lectures and posters 1. european

beaver symposium, Bratislava, Slovakia,

15- 19 September 1997. s. 4.

Burri, H. E., 1973: Gelungene Wiedereinburgerung

des Bibers im Aargau. Schweizer Naturschutz

39, (4) s. 7-9.

Curry - Lindahl,K., 1967: The Beaver, Castor fiber

Linnaeus, 1758 in Sweden - Extermination and

Reappearance. Acta Theoriol. 12. s. 1 - 15.

Czech, A., Derwich, A., 1997: Return of the european

beaver (Castor fiber ) to Polish part of the

Bieszczady MTS (Eastern Carpathians). Abstracts

of lectures and posters 1. european beaver

symposium, Bratislava, Slovakia, 15-19 September

1997. s. 6.

D j o s k i n, W., S a f o n o v, W., 1972: Die Biber der Alten

und Neuen Welt. Die Neue Brehm-Bucherei

Nr. 437. Wittenber-Lutherstadt.

Duha, J., Maj zla n., 1997: The first reintroduketion

of beaver (Castor fiber vistulanus Matschie,

1907) in Horna Orava in Slovakia. Abstracts of

lectures and posters 1. european beaver symposium,

Bratislava, Slovakia, 15-19 September

1997. s. 7.

Grubešić, M., Schwab, G., 1993: Dabar u Hrvatskoj.

Opis projekta. Wildbiologische Gesellschaft

München e. V. s. 1 - 16.

Grubešić, M., Schwab, G., 1993: Biber in Kroatien.

Projektbeschreibung. Wildbiologische Gesellschaft

München e. V. s. 1 - 16.

Grubešić, M., 1993: Stanišne prilike za reintrodukciju

dabra u porječja Hrvatske. Glas. šum. pokuse,

pos. izd. 4: Zagreb 101-110.

Grubešić, M., 1994: Istraživanjesinekoloških uvjeta

obitavanja dabra (Castor fiber L.) u porječjima

Bavarske s osvrtom na potencijalna staništa

dabra u Hrvatskoj. Glas. šum. pokuse 30: Zagreb

s. 1-19.

Grubešić, M., 1994: Potencijalna staništa dabra

(Castor fiber L.) u Hrvatskoj i mogućnosti njegovog

ponovnog naseljavanja. Šum. list 1-2:

Zagreb s. 17-26.

522


M. Cirubešić i K. Krapinec: NASELJAVANJE EUROPSKOG DABRA (Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list br. II -12, ("XXII (1998). 515-524

Grubešić, M., 1996: Akcija naseljavanja dabra u

Hrvatsku. Šumarski list br. 5-6. Zagreb,

str 261 -265.

Hirtz, ML, 1938: Zaštita faune. Zaštita prirode sv. 1,

Zagreb.

Kalleder, S., 19982: Die Wiedereinburgerung des

Bibers und ihr Einfluss auf den Auwaldbiotop

am unteren Inn. Mitt. Zool. Ges. Braunau 4,

s. 1 -42.

Kesterčanek, F. Ž., 1896: Dabar. Lovstvo, Priručnik

za lovce, Zagreb, s. 103 - 104

Langer, H., 1998: Prähistorische und historische Zeugnisse

über den Biber. In: 10 Jahre Biber im hessischen

Spessart. Ergebnis- und Forschungsbericht

Band 23 der HLFWW, Giessen. s. 15 - 24.

Lath i, S., 1997: Development of populations, distribution

problems and prospects of Finnish beaver

populations {Castor fiber L. and Castor canadensis

Kuhl.) Abstracts of lectures and posters 1.

european beaver symposium, Bratislava, Slovakia,

15-19 September 1997. s. 14.

Lavsund, S., 1977: The historical and present beaver

distribution in Sweden. In: Lavsund, s., Proc.

from the Nordic Symp. on the beaver 1975. Institute

of Forest Zoology, Research Notes No 26.

s. 8- 12.

Lavsund, S., 1983: Beaver management and economics

- Europe except the USSR. Acta Zool. Fenical74.

s. 133-135.

Myrberget, S., 1967: The Norwegian Population of

Beaver, Castor fiber. Papers Norwegian State

Game Res. Inst. 2. ser., Nr. 26. s. 1 - 40.

Pachinger, K., 1997:Bedingungen und Charakter

der Verbreitung der Biber in Donau- und Marchgebiet.

Abstracts of lectures and posters 1. european

beaver symposium, Bratislava, Slovakia,

15- 19 September 1997.

Piechocki, R., 1973: Schutz und Hege des Elbebibers.

In: H. STUBBE Buch der Hege I: Harwild,

s. 384-412. Berlin.

Richard, P. B., 1965: Statut actuel du castor, Castor

fiber Linnaeus, 1758 en France. Acta Theoriol.

10. s. 97- 106.

Roller, S., 1997: Die Wiederansiedlung des Bibers

(Castorfiber L.) in Hessen und ihre Konsequenzen.

Abstracts of lectures and posters 1. european

beaver symposium, Bratislava, Slovakia, 15-19

September 1997. s. 18.

Sieber, J., 1997: Biber in Oesterreich: Allzu erfolgreiche

Heimkehrer. Abstracts of lectures and posters

1. european beaver symposium, Bratislava,

Slovakia, 15-19 September 1997. s. 27.

Stocker, G., 1984: Die schweizerische Wiedereinburgerung

des Bibers aus waldbaulicher Sicht.

Schweiz. Zeitschr. Forstwesen 135. s. 1033 -

1044.

Stock er, G., 1985: Biber (Castor fiber L.) in der

Schweiz. Probleme der Widereinburgerung aus

biologischer und ökologischer Sicht. Eidgen.

Anstalt f. d. forst. Versuchswesen. Berichte 274.

Birmendorf.

Troidl, C, Ionescu, G., 1997: Beaver project Romania

- a reintroduction with special focus an anthropic

factor. Abstracts of lectures and posters

1. european beaver symposium, Bratislava,

Slovakia, 15 - 19 September 1997. s. 29.

Winter, C, 1997: Reintroduction of the beaver in

Switzerland - a temporary or lasting success.

Abstracts of lectures and posters 1. european

beaver symposium, Bratislava, Slovakia, 15-19

September 1997. s. 33.

ZUSAMMENFASSUNG: Die Reintroduktion des Bibers (Castor fiber L.) in

Habitate in Europa, von welchen er in nicht so weiter Vergangenheit verschvunden

ist, datiert seit Beginn dieses Jahrhunderts, genauer seit 1922. Im Laufe des 18.

und 19. Jahrhunderts verschwand der Biber nach und nach fast ganz auf dem

Gebiet von Europa. Am Aufgang dieses Jahrhunderts war er eine autochtone

Tierart an nur wenigen kleinen abgetrennten und isolierten Lokationen. Durch

Aktionen der Wiederansiedlung wurde der Biber vom vollständigen Verschvinden

gerettet. Die Pioniere der Reinroduktion der Biber waren Schweden und Finland,

Mittel- und Westeuropa schlössen sich dieser Aktion nach den 50-er Jahren dieses

Jahrhunderts an. In der letzten 4 Jahrzenten wurden große Schritte an der

Rückkehr und dem Schutz der Biber unternommen, sodaß heute keine Gefahr des

Verschvindes dieser semiaquatischen Terart.

523


M. (irubešić i K. Krapinec: NASHL.IAVAN.il- HUROPSKOG DABRA {Castor fiber L.) U POSAVINU Šumarski list br. 11-12, CXXII (1998). 5 15-524

Die Reintroduktion des Bibers war in allen Ländern in denen sie durchführt

wurde sehr erfolgreich, und zwar bis zu dem Mase, das an einigen Lokationen

lebende Tiere für weitere Umsiedlung gefangen werden, was eben der Fall in

Bayern ist.

Anfang der 90-er Jähre entstand die Idee über die Rückkehr des Bibers nach

Kroatien, wobei schon 1993 das Projekt unter dem Titel "Biber in Kroatien " entstand,

welches das Ziel hatte die Rückkehr der Biber zu den Habitaten in Kroatien,

von welchen er im Laufe des 19. Jahrhunderts verschwand, zu realisieren.

Vom formelln Arbeitsbeginn am Projekt, das in drei Phasen abgewickelt wird,

bis zum beginn der wirklichen Reintroduktion des Bibers verging etwas mehr als

zwei Jahre, als im April 1996 die ersten Biber an der Lokation Žutica, die als eine

der günstigsten für dieses Unternehmen ausgewählt wurde.

Die Lokation Žutica gehört dem weiten Gebiet Posavina an, in der wir einen

sehr großen Raum für eben diese Tierarten haben, die für ihre Ansässigkeit äkvatische

Ökosysteme benötigen.

Die Ansiedlungdes Bibers an der Lokation Žutica wurde nach bescheidenen

Ergebnissen in 1996 (nur 3 zugeführte und freigelassene Biber), auch im Jahre

1997 Jahrgesetzt, als die Fang-, Transport- und Freilassungergebnisse weitaus

besser waren. Bis EndeAugust 1997 wurden nach 20 Biber zugefürt, sodas sich

nun in Žutica ingesamt 23 Biber befänden. Im Herbst 1997 wird die

Rückkehraktion des Bibers, bzw. die Realisation des Projekts, auf dem Gebiet der

Podravina, bzw. bei Legrad durchgeführ, das ebefalls eines der vorgesehenen potentiellen

Habitate für Biber ist.

Noch eine weitere Biberzufuhr nach Žutica erfolgte im Februar 1998, als in

einem transport mehr Biber zugefürt wurden, als es sie insgesamt in diesem Gebiet

gab, es wurden nämlich insgesamt 24 tiere zugeführt und freigelassen, womit auch

gleichzeizig die Biberzuführ im Gebit Žutica als Bibersprung für ganz Posavina

beendet wurde.

Zum Schlus können wir hervorheben, das Žutica und Posavina mit einer neuen

(einstigen) Tiergattung, bzw. ihren 47 Vertretern, angereichert wurde. Das

Verhältnis der Geschlechter ist fast 1:1 (23 Manchen nd 24 Weibchen). Die

Gewichtsspannwite der zugeführten undfreiglesassenen tiere bewegt sich von 4,5

kg bis zu 24 kg, wieviel das graste freigelassene Weibchen wog. Vom Gesichtspunkt

der genetischen Verschiedlenartigkeit gesehen, was ein sehr wichtiger Faktor für

die weitere natürlihe Entwicklung der Population ist, mus man betonen das die

einzelnen freigelassenen Tiere aus 17 verschiedenen Familien stammen.

Diese 47 einzelnen Tiere wurden in 9 Transporten zugeführt, wobei besonders

wichtig ist, das es im Laufe des Transports und der Freilassung keinen enziegen

Verlust gab.

Schlüsselwörter: Biber, Castor fiber L., Reintroduktion, Habitat.

Posavina, Fang, Transport, Freilassung

524


PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS

UDK: 630* 181.1 + 182.1 I 22

Šumarski list br. 11-12, CXXII (1998). 525-536

PITANJE AUTOKTONOSTI I DALJI UZGOJ PITOMOG KESTENA

(Castanea sativa Mili.) U POŽEŠKOM GORJU

AUTOCHTHONISM AND FURTHER CULTIVATION OF SWEET CHESTNUT

(Castanea sativa MILL.) IN POŽEGA MOUNTAINS

Juraj ZELIĆ*

SAŽETAK: Pretpostavlja se da pitomi kesten na području Požeštine nije autohtonog

porijeka, relikt iz doba tercijara kako se do sada vjerovalo, nego je introduciran

na ovaj prostor za vrijeme civilizacije i kulture Rimljana, a kasnije prihvaćen

kao izuzetno korisna drvenasta vrsta široke uporabne vrijednosti.

Da je ta pretpostavka moguća, može se zaključiti iz poklapanja današnjih

staništa i nalazišta pitomog kestena, pronađenih ostataka rimskih cesta, starih gradina

i utvrda, samostana, turskih gradina i plemićkih posjeda. Pouzdano se zna da

su u naše krajeve Rimljani donijeli i uspješno uzgajali vinovu lozu. Lokacije današnjih

vinograda također su, uz navedene građevinske objekte iz prošlosti. Kao prilog

predloženoj tezi data je karta podudarnosti.

Pitomi kesten umjetno je proširen na sjever do južne Poljske, srednje Njemačke

i Švicarske. Dolazi do 50. stupnja geografske širine. Ekološki je zahtjevan na

komponentu tla i klime, a biološki se lako obnavlja, no u novije vrijeme napadnut

je i nestaje zbog opake bolesti, raka kestenove kore. U svim europskim jezicima

korijen riječi kestenje isti, od latinskog Castanea, što upućuje da su ga Rimljani

širili sve do rubnih (Limes) dijelova carstva. Uz žitarice bio je važan prehrambeni

proizvod, do uvođenja u široku primjenu uzgoja krumpira i kukuruza u sedamnaestom

stoljeću.

Zbog povezanosti povijesnih, civilizacijskih i kulturnih tijekova na prostoru Požeštine,

dat je nužan povij esno-sociološki presjek, koji je između ostalog, utjecao i

na širenje areala pitomog kestena.

Cilj i svrha članka je da rasvijetli pitanje autohtonosti pitomog kestena u Požeškom

gorju, njegovu rasprostanjenost i lociranost u komparaciji s civilizacijskim i

povijesnim građevinama ovoga prostora. Komparativnom metodom istraživanja

aktualizira se uzajamna povezanost povijesnog, kulturnog i civilizacijskog miljea s

prirodnom komponentom i životnim potrebama žitelja u određenom okolišu.

Na temelju ispitivanja autoktonosti i sadašnjeg stanja, daju se smjernice i perspektive

uzgoja i očuvanja sastojina pitomog kestena na požeškome području.

Ključne riječi: pitomi kesten, Požeška kotlina i Požeško gorje, Rimljani,

arheološki nalazi rimskih cesta i građevina, stari gradovi i naselja, komparativna

metoda istraživanja, sadašnje stanje i mogućnosti uzgoja.

UVODNE NAPOMENE - Introduction

BIOLOŠKA I UZGOJNA SVOJSTVA PITOMOG KESTENA

Biological and economic characteristics of sweet chestnut

nama s hrastom kitnjakom, grabom i bukvom. Optimal-

no se širi na dubljim, svježijim i hranjivima bogatijim

tlima (dušik, fosfor, kalij), ali isključivo neutralne ili

Za pitomi kesten (Castanea sativa Mili) utvrđen je

prirodni areal rasprostranjenja i u gorju Požeške kotline,

gdje dolazi u čistim ili mješovitim šumskim sastoji-

* Mr. sc. Juraj Zclić, dini. inž. šum., "Hrvatske šume", Uprava šuma Požega, Milke Trnine 2, Požega


J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTI I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. 11-12, CXXII (1998), 525-536

blago kisele reakcije. Ne podnaša lužnata vapnenasta

tla, čija Ph - vrijednost prelazi 5,5. Traži južne i svijetle

položaje, zahtijeva tople, položaje u zavjetrini na tlima

koja su nastala od stijena koje daju kiselu ili neutralnu

reakciju, kao što su graniti, kristalasti škriljci, pješčenjaci,

andezit, porfir, filit te iznimo na karbonatima, vapnovitim

glinama i laporima, ali koji imaju ispran kalcij

u površinskom sloju, kao i tla uz zadržan kalij, ali bez

iona kalcija. Sve ove stijene nalazimo na Požeškom

gorju. 1 Uspoređujući ekološke zahtjeve staništa pitomog

kestena sa zahtjevima staništa vinove loze, uočljiva

je velika sličnost. Sastojine pitomog kestena na području

požeških šuma zauzimaju površinu oko 450

hektara, gdje je u omjeru smjese preko pedeset posto u

odnosu na bukvu, kitnjak i grab. Čistih kestenovih sastojina

ima oko 120 hektara. U manjem postotku, u grupama,

pojedinačno i mješovito s drugim vrstama dolazi

samo na za njega odgovarajućim staništima

Za uspijevanje pitomog kestena važni su klimatski i

edafski uvjeti. Od klimatskih uvjeta bitan čimbenik je

svjetlost, po čemu je pitomi kesten heliofilna vrsta. Preferira

južne ekspozicije i umjerene inklinacije terena,

no to ovisi o geografskoj širini, pa u južnim predjelima

dolazi i na sjevernim ekspozicijama. Kod unošenja ploda

kestena ili sadnica te prirodnog naplođenja važno je

dovoljno otvoriti sklop sastojine, jer ne podnaša difuzno

svjetlo.

Toplina je najvažniji klimatski i mikroklimatski

čimbenik za uspijevanje pitomog kestena. Povoljna je

prosječna godišnja temperatura od 11 do 15 "C, te minimum

od -26 °C i maksimum od 37 °C.

Traži relativno visoku vlažnost zraka te umjerenu

vlažnost zemljišta. Uslijed povoljnog režima svijetlosti,

vlage i topline odvija se pod utjecajem mikroorganizama

mineralizacija čestica tla, koje kao koloidna otopina

čini tlo plodnim, jer su čestice u tom obliku dostupne

korijenovom sustavu i fiziološkim procesima biljke.

Utvrđeno je da u gornjem sloju takvog tla (15 cm)

ima oko 25 000 kg / ha mikroorganizama, od čega 40%

čine bakterije i gljivice, 15% kišne gliste i 5% ostali mikroorganizmi

(insekti, mekušci, protozoe, nematode,

stonoge, alge...)

Semantičko značenje naziva pitomi kesten

Iz nekih narodnih nazivlja pitomi kesten može se izvuci

zaključak o semantičkom značenju te riječi. Prema

Hadroviću 2 , Grci su plod kestena nazivali Dios balanos

(žir bogova). Zanimljivo je da su Latini (Rimljani)

transkribirali grčki naziv pod imenom Castanea, a budući

se korijen ove riječi nalazi u svim europskim jezicima,

pretpostavlja se da su ga upravo oni proširili Europom,

pa tako donijeli i u Požeštinu.

U slavenskim jezicima ga nazivaju kesten, koštanj,

koštan, klijesten, ćesten, kaštan, kasztan, kaštan, gaštan...

U romanskim jezicima naziva se ehatagnier (drvo) i

cataigne (plod) - francuski, castagno (talijanski), kastano

(španjolski), častan (rumunjski).

U germanskih naroda naziva se chestnut (engleski),

Kastanie i Edelkastanie (njemački), castadietra (švedski),

okastanietrae (danski norveški), kastonje boom

(holandski).

Smatra se da je i latinski naziv transkribiran iz armenskog

jezika (Reinhardt, 1911), jer mu je pradomovina

prednja Azija, područje Kavkaza, mitska zemlja

Kolhida.

Lokalni nazivi na području Hrvatske su marun i maran

u Istri i Primorju te goran, goraš i gorskać u Baniji.

To su ujedno i lokalne rase pitomog kestena.

Naziv pitomi kesten ukazuje na to da ga se diferencijalno

ne smatra u potpunosti šumskom voćkaricom i

divljim voćem, već daje uzgajan i kao pitomo voće.

U srednjovjekovnoj staroslavenskoj književnosti

plod pitomog kestena spominje se pod imenom grünes,

slatki kruševac, što ukazuje na to da se koristio za

spravljanje kruha.

Rod Castanea obuhvaća četiri temeljne vrste u

umjerenoj zoni i to: u Europi C. sativa Mili., u Sjevernoj

Americi C. dentata Borkh, u Kini C. mollissima

Blume, u Japanu C. crenata Sieb, et Zucc. Smatra se da

je vrsta tercijarne flore, očuvana poslije ledenog doba u

pojasu mediterana i submediterana.

Mirjana Kalinić, Tla Papuka kao ekološki faktor hrastovli i bukovih sastojina, Beograd, 1981. citat, str. 71.: "U predjelima Papuka nalazimo

ponegdje i sastojine pitomog kestena: Castanea vesca Gertn. (Castanea sativa Mili..). Tako se na južnim obroncima Papuka, u prigorju između sela

Radovanci i Velika, šuma pitomog kestena razvila na plitkim i srednje dubokim smeđim distričnim tlima iznad silikatnih šljunaka. U sjeverozapadnim

dijelovima Papuka, na padinama papučke Ravne gore, kao i iznad sela Bučje, nalaze fragmenti šume pitomog kestena. Ovdje, kao i u šumskom

predjelu Bedem (Ravna gora), distrična smeđa tla na gnajsu pošumljavana su biljkama pitomog kestena sa znatnim uspjehom. Prema priopćenju

stanovnika iz sela M. Budići kod Bučja, pitomog kestena je bilo prije pedesetak godina nešto malo u području šume "Pjeskovi" iznad spomenutog

sela, pa sve do vrha kote Metla-Bedem. Ponešto kestena mogli smo zapaziti i u području šuma bivše zemljišne zajednice sela Brci. U svojim

istraživanjima o rasprostranjenosti evropskog pitomog kestena, M. Anić, (1942) navodi daje kestena u Papuku bilo obilnije u području zemljišne

zajednice Borci, nedaleko manastira Pakra, zatim u okolici Kutjeva, i u šumi Kestenje, općina Bučje. Na distričnim smeđim tlima šumskog predjela

Debeljak (StaroZvečevo), pojedina stabla pitomog kestena razvila su se u šumi bukve s jelom, na nadm. visini 650 - 700 m. Nalazišta pitomog kestena

u slavonskim gorama potrebno je još ispitati".

:

Hakija Hadro v i ć . Gajenje pitomog kestena, Nolit. Beograd, 1981.

526


J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTI 1 DALJI UZCiOJ PIT. KESTENA (Caslanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. II 12, CXXII (I')'«), 525-536

CILJ, SVRHA I METODA ISTRAŽIVANJA - Aim, purpose and research method

Cilj istraživanja je utvrđivanje autoktonosti pitomog

kestena na području sredogorja i kotline Požeštine

radi očuvanja i unapređenja gospodarenja sastojinama

pitomog kestena. Istražujući izuzetnu uporabnu vrijednost

drva, ploda, lista i cvijeta pitomog kestena, biološke

karakteristike i štetnike, želi se dokazati da su upravo

pozitivna svojstva pitomog kestena uvjetovala njegovo

širenje iz prirodnog areala u predjele koji imaju

edafske i klimatske osobitosti, povoljne za uzgoj pitomog

kestena.

Svrha istraživanja je poticanje širenja areala pitomog

kestena uz pomoć novijih saznanja o biološkim,

ekološkim i zaštitnim mogućnostima, te njegovo valoriziranje

u sklopu, drugih, općekorisnih funkcija šume.

Kao metoda istraživanja upotrebljava se komparativan

način utvrđivanja lokalnog areala pitomog kestena

i ostataka građevinskih objekata, kulturnih i civilizacijskih

tragova na prostoru Požeštine. U tu svrhu izrađena

je karta koja pokazuje da se nalazišta kestena poklapaju

s komunikacijama, građevinama i naseljima u prošlosti

i sadašnjosti. To prije potvrđuje pretpostavku da se pitomi

kesten uzgajao i širio oko građevina i naselja, nego

da su se građevine i naselja formirali u prirodnom

okolišu sastojina pitomog kestena.

Slijedeći koridore rimskih putova u širem području

slavonskoga sredogorja do Bilogore, Kalnika i dalje,

naslućuje se da bi valjalo upotrijebiti navedenu komparativnu

metodu poklapanja lokalnog nalazišta pitomog

kestena s arheološkim nalazištima građevina i naselja u

prošlosti i sadašnjosti i na tome području.

U metodu istraživanja uvrštena je motiviranost uzgajanja

pitomog kestena zbog široke uporabne vrijednosti

u domaćinstvu, gospodarstvu, prehrani, ljekarništvu,

građevinarstvu i drvnoj preradbi. Zbog povijesnoga

obilježja civilizacije i kulture Rimljana, širenja carstva

u područje Panonije početkom prvog tisućljeća i

donošenja ostalih agrikulturnih biljaka (vinova loza,

pšenica...), smatramo da su širili uzgoj pitomog kestena

kao važnog prehrambenog artikla, ponajprije zato

što u široj upotrebi tada nisu bili krumpir i kukuruz. Poslije

odlaska Rimljana uzgoj su prihvatili i drugi povjesni

narodi ovoga područja: Avari, Franci, Ugri, Huni,

Slaveni, Turci i Hrvati.

RAZLOZI PROŠIRENJA PRIRODNOG AREALA PITOMOG KESTENA U

PROŠLOSTI I DANAS - The motives of spreading natural area of

sweet chestnut in the past times and today

Pitomi kesten ima i kao šumsko drveće i kao voćka

povoljna biološka svojstva za reprodukciju, uzgajanje i

gospodarenje.

Pitomi kesten je biološki vrlo otporan. Osim razmnažanja

generativnim putem pomoću sjemena - ploda,

vrlo uspješno se obnavlja vegetativno iz panja. Naime,

pitomi kesten zadržava stotinama godina sposobnost

da iz spavajućih, nevidljivih pupova pod korom

panja potjeraju snažni izbojci. To je njegova rezervna

varijanta u borbi za opstanak. Zahtjevan na pogodne

edafske uvjete, tlo određne reakcije, pitomi kesten pomoću

lišća koje se sporo organski razgrađuje mijenja

lužnatost tla pomoću organskih kiselina u kiselije tlo,

koje mu pogoduje. Obratno, u čistim kestenicima, koji

se na taj način jako zakisele, dopušta rado ulazak

drugih vrsta, poput bukve i graba, čija razgradnja lišća

djeluje u suprotnom smjeru, prema stvaranju lužnatijega

tla.

Može dostignuti duboku starost. Najpoznatije danas

živuće stablo pitomog kestena je na Siciliji, i okolini

Etne. Starost stabla procjenjuje se na oko 4000 godina.

Impozantnih je dimenzija, a opseg mu iznosi oko 50

metara. Talijani ga zovu Castagno dei cento cavalli, što

bi u prijevodu značilo, kesten za stotinu konja. Priča se

da u svoju šupljinu nastalu trulenjem stabla može primiti

do stotinu konja. 1

Pitomi kestenje brzorastuće drvo, s najvećim debljinskim

i volumnim prirastom u odnosu na ostale domaće,

autoktone vrste.' 1 Osobito je velika njegova izbojna

snaga iz panja te se stoga uzgaja u izdanačkom

obliku. Već prve godine iz panja izrastu izbojci dva do

tri metra. Kestenovo drvo je lagano, tehnološki lako

obradivo, cjepko i trajno zbog velikog sadržaja tanina.

Glede namjene, kao šumska vrsta drveta ili voćkarica,

uzgojene su pored navedenih glavnih vrsta mnoge rase

pitomog kestena. Kestenove sastojine za proizvodnju

3 Poljoprivredna enciklopedija I, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1967.

! ' I laki ja Hadrović, Gajenje pitomog kestena, Nolit, Beograd, 1981., citat str. 14. "Kada usporedimo prihodne tablice Patroneaza kesten sa

prihodnim tablicama Wimmnaucra za hrast i tabelama Gerharta za bukvu, može se konstatirati daje kulminacija prosječnog prirasta drvne

mase hrasta, uz slabu proredu, u 120. godini, bukve uz istu proredu u 90. godini, a pitomog kestena uz iste uvjete oko 35. godine.

Kesten dostiže maksimalne dimenzije između 60 - 80 godine života, kada na boljim zemljištima inože doseći visinu preko 25 metara i

prečnik od 180 cm na 1,5 m visine."

527


J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTl I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. 11 12, CXXII (1998), 525-536

drvnih sortimenata pokazale su se biološki otpornije na

bolesti i štetnike od kultiviranih rasa.

U fitocenološkoj klasifikaciji, sastojine pitomog

kestena u Hrvatskoj pripadaju asocijaciji Querco - Castaneetum

croaticum.

U prošlosti je pitomi kesten uzgajan ponajprije za

prehranu plodom, kao medonosna i ljekovita biljka, a

sekundarno su korišteni drugi dijelovi stabla: drvo, lišće,

kora i liko.

Tezu o proširenju areala pitomog kestena kao šumsko-poljoprivredne

kulture u doba Rimljana, zastupaju

i drugi autori, koji su se stručno bavili uzgojem pitomog

kestena (S u č i ć ) 4 ili su kao povjesničari zamijetili

neke koincidencije u širenju rimske kulture i civilizacije,

te kestenovih šuma (P a v 1 i č e v i ć ). 5 Oba navedena

autora potenciraju Rimljane kao širitelje sistematizirane

agrikulture, osobito u uzgoju žitarica, vinove loze i

voćaka (pitomog kestena). Na Rimljane se nadovezuju

drugi narodi, a od sedmog stoljeća i Slaveni.

Sjeme (plod) pitomog kestena je relativno teško

(oko 120 komada u 1 kg), pa je proširenje areala prirodnim

putem otežano, te traži intervenciju čovjeka.

Primajući kršćanstvo kao temeljnu vjeru, Hrvati katolici

na području Požeške kotline, od kraja jedanaestog

stoljeća nadalje, osnivaju samostane i opatije. Mnogi

katolički crkveni redovi dolaze u Požešku kotlinu (benediktinci,

cisterciti, templari, dominikanci, franjevci).

U isto vrijeme Požeština je zapljusnuta valom širenja

hereze, bogumilstva iz Bosne.

Među temeljnim kršćanskim simbolima su kruh i vino.

Da su kršćani prihvatili vino iz rimske kulture i

agrikulture je povjesna činjenica, no kakav je materijal

u povijesti služio za spravljanc kruha, koje su krušarice

korištene u ranome kršćanstvu ne znamo, no činjenica

je da su u pravoslavnom kršćanstvu brašno pitomog kestena

nazivali "slatki kruševac". 12

U kršćanskoj simbolici za Krista koristi se znak ribe,

grozda i napokon križa.

Običaj pijenja mošta, vina i jela ploda pitomog kestena

ostao je gotovo kao narodni obred u jesensko doba

do današnjih dana.

Značajno je da su navedeni redovi, pa i bogumili u

prehrani preferirali biljnu hranu, nisu koristili meso četveronožnih

životinja.'' Uz samostane su uzgajali sve

kulture nužne za prehranu i život. Budući da se krumpir

i kukuruz u Eropi, pa i u ovim krajevima intenzivnije

gaji tek u sedamnaestom stoljeću, pridavana je dotad

velika pozornost uzgoju pitomog kestena kao prehrambenog

artikla.

Vrijednost ploda, cvijeta i lista pitomog kestena kao prehrambenog i ljekovitog proizvoda

Plod pitomog kestena ima visoku hranjivu i dijetetsku

vrijednost, sadrži vitamine i minerale, škrob, šećere,

masti, bjelančevine, organske kiseline i celulozu, od

čega škrob, šećer, bjelančevine i masti sadrže 80% od

mase ploda. Zbog visoke hranjive vrijednosti upotrebljavao

se za oporavak bolesnika rekovalescenata, uz

dodatak meda, limuna, naranče i jabuke (radi lakše probave

celuloze).

Koristi se u ishrani domaćih životinja i divljači. U

novije vrijeme njegova hranjiva vrijednost koristi se za

brzi tov teladi u kombinaciji s mlijekom, i na taj način

dobiva najkvalitetnije meso (baby beef). Rado ga upotrebljavaju

u pekarskoj proizvodnji kruha i proizvodnji

slastica (kesten pire).

Zbog relativno kasne cvatnje, početkom ljeta, a poslije

cvatnje drugog voća, rado ga koriste pčele za proizvodnju

specifičnog meda, nektara i polena.

Zbog visokog sadržaja tanina, pektina, fitosterina,

flobofena, K-vitamina u listu kestena, u farmaciji upotrebljava

se za dobivanje lijekova za liječenje dišnih i

želučanih bolesti, zaustavanje krvarenja, kao antikataral

i adstringent. 7

List kestena zbog K-vitamina dok je još mlad, upotrebljava

se kao zelena salata. Koristi se za ishranu stoke,

a i kao stelja i komponenta za popravljanje stajnjaka.

Čuvanje ploda preko zime provodilo se specifičnim

postupkom konzerviranja, blagom fermentacijom. Berba

ploda obavlja se ježicama, plod se u gomili prekrivao

slojem lišća i zemlje. Na taj se način plod nije smrzavao,

nije podvrgnut procesu trulenja, a zadržavao je

sva hranjiva svojstva do proljeća.

' Jakov Suč ić, Mithad Ušćuplić, Uzgoj i zaštita pitomog kestena, Poslovno udruženje šumarstva i drvne industrije za preradu drveta

Sarajevo, Sarajevo, 1965. Navodimo citat, str. 13. "Poznato je da su već Rimljani u prvom i drugom stoljeću naše ere donijeli na područje

Srebrenice i Neretve ovu šumsko-poljoprivrednu kulturu, i to prvenstveno za plod, jer je tada kultura kestena imala veliki značaj za prehranu

stanovništva,... kao kultura za plod je od prvih dana do danas imao veliki ekonomski značaj kako za vrijeme Rimljana, tako i za vrijeme

Slavena, Turaka, Austro-ugarske...Rimljani su na plodnim zemljištima na lijevoj obali Drine kod utoka Bjelovačke-Saske rijeke sijali

žitarice, a po okolnim obroncima gajili vinograde i kestenike".

5 Dragutin Pavličević, Na vratima požeške doline, Matica hrvatska, Požega, 1961. Autor opisujući Horu i faunu požeškog kraja kaže:

"Neki smatraju da su nekadašnje kestenike umjetno podigli Rimljani a za njima su cisterciti. Kao dokaz za to služi činjenica da se i danas u

nekim šumama naziru brazde".

' 2 isto, str. 19.

" Dubravka Sokač-Štimac i drugi, Benediktinska opatija sv. Mihovila Rudina, Požega, 1997.

7 Isto,2.

528


.1. Zclić: PITANJE AUTOKTONOSTI I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA {Castanet! sativa Mili.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 525-536

Uporabna vrijednost drva pitomog kestena u domaćinstvu, poljoprivredi,

graditeljstvu, zanatstvu, drvnoj i kemijskoj industriji

Zbog povoljnih tehničkih i tehnološih svojstava, drvo

pitomog kestena služilo je za mnoge gospodarske

potrebe u prošlosti i danas.

U poljoprivedi (vinogradarstvo, hmeljarstvo) rado se

zbog lake obrade i trajnosti upotrebljavalo kao vinogradarsko

kolje i kao stupovlje u hmeljarnicima. "Rimljani

su paralelno sa širenjem loze u Galiji i Rajnskom vinogorju

u srednjoj Europi (Švicarska, Austrija, Mađarska,

Čehoslovačka i dr.) gajili kesten i radi korišćenja

njegovog drveta za kolje." 1 * Tanji sortimenti kestenovog

koljika korišteni su za držalice poljoprivrednih alatki.

U domaćinstvu se drvo kestena upotrebljavalo iz

nužde, jer je male ogrijevne i toplinske vrijednosti (svega

4,5 džula/m 3 ) premaUgrenoviću.Od ogrijevnog

drva, panjeva i gula "palio se ugalj" koji je služio za kovačke

vatre.

Zbog lake cjepljivosti i obrade te trajnosti, rado se

koristi u zanatstvu za izradu galanterije, u tokarstvu,

kolarstvu i stolarstvu, te bačvarstvu za izradu bačvi i

posuda za čuvanje vina i piva.

Drvo kestena sadrži visok udjel tanina (oko 30 %),

celuloze oko 53%, te je slabije izloženo napadaju štetnika

i odlikuje se trajnošću. U prošlosti su ga rado koristili

za izradu bačvi, pa je pored navedenih koristi u vinorodnim

i hmeljarskim krajevima Europe, to bio dodatni

razlog za umjetno podizanje od vremena Rimljana

nadalje. Vino u takvim bačvama dobiva poseban buke.

Danas se pod nazivom "barik-bačva" koristi za izradu

bačvi hrast kitnjak. No, za istu namjenu i krajnji

rezultat, drvo pitomog kestena bilo bi ekonomičnije.

U graditeljstvu se upotrebljava za podove i parkete,

za drvene konstrukcije, mostove, skele, đerme, kuće

brvnare, šindru za krovišta, krovnu građu, te kao radničko

i tunelsko drvo.

Upotrebljava se za izradu električnih i telefonskih

stupova, željezničke pragove, u brodogradnji, za šipove

u drvnoj industriji za drvnu građu, gredice, panel-ploče,

šperploče, iverice.

Površina drva pitomog kestena je lijepe teksture,

svijetlosmeđe boje, pa se može upotrijebiti za furnirske

listove.

U kemijskoj industriji je odličan za dobivanje tanina,

jer je od svih vrsta najekonomičniji zbog visokog

sadržaja taninskog ekstrakta. Dobiva se suhom destilacijom,

a koristio se i za štavljenje koža.

Zbog lijepog drva, cvijeta i ploda, lijepog habitusa,

stablo pitomog kestena rado se koristi kao dekorativna,

parkovna hortikolturna vrsta.

NALAZIŠTA SASTOJINA I GRUPA PITOMOG KESTENA, ARHEOLOŠKI NALAZI STARIH

GRAĐEVINA I NASELJA (KARTA PODUDARNOSTI) NA PODRUČJU POŽEŠKOG GORJA

The habitats of associtation and groups trees sweet chestnut, archecological excavation towns,

forts, churches and settlements in Požega mauntains (the map of correspodenging)

Današnja staništa i nalazišta sastojina pitomog kestena

nalaze se najvećim dijelom u donjim dijelovima

požeškoga gorja: Psunja, Papuka, Krndije, Požeške gore

(Babje gore) i Dilja.

Glede geološke podloge i biološko-uzgojnih svojstava

pitomoga kestena, može se zaključiti da iskonski

edafski čimbenici ne odgovaraju biološko-uzgojnim

svojstvima pitomog kestena. Naime većina sastojina i

grupa pitomog kestena nalazi se na tlima formiranim na

karbonatnoj podlozi, a pitomi kesten preferira silikatnu

matičnu podlogu i tlo neutralne do kisele reakcije.

Matična karbonatna podloga na kojoj su nalazišta

pitomog kestena su lapori, laporoviti vapnenci, laporaste

ilovine i gline, pjesci i pješčenjaci. Ovaj tip karbonata

u Požeškom gorju nastao je u tzv. drugom geološkom

dobu, dobu mlađeg tercijara (oligomiocen), prije

10-15 milijuna godina i doba miocena (prije 2-10 milijuna

godina), kao ostaci taložina Panonskog mora i slatke

vode. Stariji vapnenci Papuka i Požeške gore su taložine

iz vremena trijasa, prije oko 200-210 milijuna godina,

u velikom oceanskom bazenu tzv. Tetisu. 9

Matične stijene nastale u mlađem tercijaru i kvartaru,

a poslije povlačenja Panonskog mora i pod utjecajem

klimatskih čimbenika, formiraju tla relativno bogata

humusom i mineralima. To su smeđa šumska tla, ali i

ona s elementima crvenice i rendzine. 1 "

Ostaci kultura iz pretpovijesti nađeni su na cijelom

prostora Požeške kotline, a po njima se može suditi da

su logiku lociranja naselja i građevina iz pretpovijesti

slijedili Rimljani.

* Hakija Hadrović, Gajenje pitomog kestena, Nolit, Beograd, 1983., citat na str. 13.

' Prema članku, Jakob P am i ć i Eugen Krkalo, Geološka zbirka franjevačkog samostana u Požegi i Kajo A gj i ć, Zlatna dolina, Požega

1996. i člankuAntunTakšić, Geologija slavonskog gorja i Požeške kotline, Monografija Požega 1227 - 1977, Požega 1977.

"Jakob M art i no vic, Tipoške značajke šuma slavonskog gorja, Šumarski institut Jastrebarsko, Zagreb, 1979. str.42.

529


J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTI 1 DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 525-536

Slika 1. Sjemenska sastojina pitomog kestena blizu sela Orljavac (gospodarska jedinica

"Istočni Psunj")

Figure 1. The forest association of sweet chestnut for seed production near village Orljavac

(menagment unit "Istočni Psunj")

U vrijeme vladavine Rimskog carstva, Slavonija se

nalazila u provinciji Panonija. Prostorom Požeške kotline

Rimljani su gospodarili od prvog do kraja petog

stoljeća, dakle petsto godina. Zbog povoljne klime,

edafskih uvjeta i prirodnog bogatstva, Požešku dolinu

su nazvali Valis aurea (Zlatna dolina).

Poslije Rimljana prostor Požeške kotline osvajaju

Avari. Krajem VI. i tijekom VII. stoljeća, naseljavaju je

Hrvati, vode borbe s Avarima, Francima i Madžarima.

Od osmog do kraja jedanaestog stojeća prostor je u

sklopu Hrvatske države, hrvatskih knezova i kraljeva.

Od početka jedanaestog do prve polovine šesnaestog

stoljeća Hrvatska je u sastavu s Ugarskom krunom.

Otada do kraja sedamnaestog stoljeća je pod Turcima, a

od sedamnaestog do početka dvadesetog stoljeća Hrvatska

je u sklopu Austro-Ugarskog

carstva. Potom slijedi razdoblje jugoslavenske

države tijekom sedamdeset

godina, a od 1990. godine, nakon

skoro 900 godina, uspostavlja

se ponovno samostalna država Hrvatska.

^Pored svjetovne političke vlasti

i uprave, na pučanstvo ovih krajeva

vršenje snažan vjerski utjecaj, osobito

kršćanstva i Rimske crkve, te

islama. Civilizacija i kultura svjetovnih

i crkvenih vlasti utjecali su

na gospodarski život pučanstva, pa

će se ta interakcija tijekom vremena

prepoznavati u ostacima materijaliziranih

spomenika, koje danas uopćeno

nazivamo spomenicma hrvatske

povijesti i kulture, hrvatske kulturne

baštine.

Slijedeći dvije temeljne linije

arheoloških nalaza rimskog i kasnijeg

razdoblja i nalazišta pitomog

kestena, možemo zaključiti da se nalaze na obodu Požeške

kotline i na pribrežju požeških planina. Naselja

su u to vrijeme razbijenog tipa, raštrkana, uglavnom uz

prometnice i gradine." Opisujući stanje naselja i gospodarskog

života pučanstva neposredno pred turskim

osvajanjima (1536. g.) i stanje za vrijeme Turaka u Požeštini,

povjesničar Nenad M o a ć a n i n potvrđuje prije

utvrđenu činjenicu o tipu naselja, gradina i samostana.

12 Građenje sela tzv. ušorenog tipa, započinje poslije

oslobođenja od Turaka, pod vlašću Austrije, početkom

18. stoljeća. Formiranjem Vojne krajine, kao obrambenog

pojasa prema Osmanlijskom carstvu, daje se nalog

seljacima-vojnicima da rade sela po planu vojničkih tabora.

Takav način gradnje sela prelazi i u Provincijal,

gdje je bila i Požeština ondašnjega doba."

" Josip Buturac, Pisani spomenici Požege i okolice 1210 - 1536., Slap, Jastrebarsko, 1995. citat str. 11. "Brzo poslije doseobe Hrvata ovdje

su procvala mala sela razbijenog tipa ne samo u dolinama i uz potoke nego i na gorskim visovima Dilja, Požeške i Babje gore". Zbog

nepostojanja pisanih dokumenata iz ranog srednjeg vijeka i doba kasne antike, autor problematizira kulturni i religijski status doseljenih

Hrvata u Požeštini. "Vjerojatno je da su za vrijeme hrvatskog kneza Ljudevita Posavskog na početku IX. stoljeća sudjelovali u ratu protiv

Franaka, pa kad na bojnom polju nisu uspjeli, priznali su franačku vrhovnu vlast i primili franačke misionare koji su među njima širili

kršćanstvo." Kasnija arheološka iskapanja koja nisu bila poznata J. Buturcu, potvrđuju daje na požeškim poštarima (opatija Rudina) postojao

kontinuiet kršćanstva još iz V. stoljeća kada su postojeća plemena pod vlašću Rimljana primila kršćanstvo. Da su Franci bili neprikosnoveni

širitelji kršćanstva potvrđuje povijesni savez franačke dinastije Merovinga (C lov is, 496. g.) i dinastija Karolinga (Karlo

Ve 1 i k i, 800. g.). Bio je to savez rimskog biskupa, pape i Franačkih vladara, Svetog rimskog carstva, čije će se poslijedice u zapadnoj i srednjoj

Europi osjećati do doba Reformacijc.

: Nenad Moaćan i n , Požega i požeština u sklopu osmanlijskog carstva (1537. - 1691.), Slap, Jastrebarsko, 1997., citat, str. 28. i 29. " čini

se također da su sela bila nevelika i raštrkana, dok je broj crkava i samostana bio razmjerno velik...Geografski bismo pretpostavljene

tragove alodijala (poljoprivredno i šumsko zemljište kojcje u posjedu osoba koje nisu živjele u selu, op. autora) mogli locirati pretežito u brdovite

zone. Slično je i u drugim kadilucima, pa se čini kao da se alodijal koncentrirao sa svih strana po nešto višem terenu u podnožju

slavonskog gorja".

" Bösedorfer Josip, Agrarni odnosi u Slavoniji, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1950.

530


J. Zclić: ITIANJK AUTOKTONOSTI I DAIJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski listbr. 11 . CXXII (199X), 525-536

Pretpostavljene rimske ceste kroz Požešku kotlinu

bili su dijelovi cesta koje su Rimljani gradili u Panoniji,

spajajući zapadne s istočnim dijelovima Hrvatske te

Posavinu s Podravinom (viae magnae, viae publicae).

Ta cesta bila je dio glavne prometnice kojaje išla prema

Osijeku, Vinkovcima i Mitrovici od Siska u Posavini,

Ptuja na zapadu Hrvatske, s ograncima prema termama

u Daruvaru i Lipiku. 14

Prema kasnijim spoznajama i našim zaključcima,

cesta je ulazila u Požešku kotlinu preko prijevoja Bili

brig, kod sela Baničevac i otuda se granala u dva smjera.

Sjeverni smjer vodio je preko sela čečavac i Rudine

do Orljavca, Klise, Stražemana, Velike, Kaptola, Vetova,

Kutjeva do Gradišta (Klisa), a otuda preko Krndije

prema Gradcu i Našicama.

Južni smjer vodio je preko Ivandola (Odolya), Zakorenja,

Dolca, Brestovca i Požege do Blacka i Pleternice.

Sjeverni krak je kod mjesta Orljavac (Vranić) imao

ogranak prema Pakracu i Daruvaru, preko Bučja te Kamengradu,

Zvečevu i Voćinu.

Zanimljivo je da Gospodrska jedinica "Južna Krndija"

nema sastojina niti grupa stabala pitomog kestena

istočnije od naselja Gradište. Isto tako Požeška gora,

južno od Blacka (Viškovački grad) pa prema selu Ratkovica,

nema sastojina pitomog kestena. Cijela gospodarska

jedinica "Sjeverni Dilj", kao istočno područje

Požeštine, također nema sastojina pitomog kestena, iako

postoje prirodni uvjeti za njegovu opstojnost.

Prema sadašnjim spoznajama nema na navedenom

području značajnijih nalaza iz rimskog vremena, niti

crkvenih i samostanskih građevina. Područje je inače

bogato nalazima iz pretpovijesti.

Slijedeći navedene trase rimskih prometnica nalaze

se značajni arheološki nalazi iz rimskog i kasnijeg razdoblja.

Pozornost smo posvetiti dobu Rimljana, srednjovjekovnoj

Hrvatskoj s naseljima, crkvama i samostanima,

dobu pod vladavinom Turaka i poslijeturskom

razdoblju.

Na istočnim obroncima Psunja (gospodarska jedinica

"Istočni Psunj") nalaze se arheološki ostaci jednog

od najznačajnijih kulturnih spomenika srednjovjekovne

Hrvatske, opatija Rudina.

Arheološka istraživanja pokazuju nekoliko slojeva

po starosti. U rimskom sloju pronađen je brončani novac

cara Claudia iz I. stoljeća, staklo, cigla, keramika,

dio sarkofaga s latinskim natpisom. U ranokršćanskoj

kapelici iz I1I./IV. stoljeća nađen je simbol Krista,

crtež ribe, tragovi anse i trolista. Sve ukazuje na ranokršćansko

svetište, za doba Rimljana. Za baziliku benediktinaca

pretpostavlja se da ukazuje na nastanak već u

X. stoljeću (položaj pokojnika, ukrasna dijadema sa

spiralnom brončanom žicom, karičice, naušnice). Na

jednom nadgrobnom spomeniku nađen je natpis latinicom,

na hrvatskom jeziku. Tekst glasi + BRAT IAN + i

smatra se prvim hrvatskim natpisom, pisanim latinicom.

Pokraj crkve nađeni su temelji samostana benediktinaca

iz dvanaestog i trinaestog stoljeća. Pored

mnoštva predmeta za kućnu uporabu najznačajnija je

kamena plastika, rudinske glave. Glave predstavljaju

dvanaest kamenih figura na kraju klesanih gredica,

konzola, arhitektonski smještenih u kružnom dijelu,

apsidi crkve sv. Mihovila. Osebujnost kiparske tehnike

i izražajna simbolika isklesanih lica jedinstvena je u

srednjovjekovnoj kiparskoj tehnici Hrvatske. I ostala

plastika vezana uz arhitekturu crkve čini opatiju jedinstvenom

u Slavoniji i kontinentalnom djelu Hrvatske.

Život u opatiji može se identificirati sve do dolaska Turaka,

početkom petnaestog stoljeća. Nalaze se tu i natpisi

pisani glagoljicom i bosančicom, a po nadgrobnim

spomenicima, nišanima, zaključuje se da su ga koristili

i Turci. 15

U okolišu opatije Rudina nalaze se najkomplesnija

nalazišta pitomog kestena u Požeštini, a i danas se mogu

pronaći tragovi vinove loze. Crkveni red benediktinaca

poštivao je pored ostalih pravila i pravilo stabilitas

loci, (stalnost boravišta), pa je unutar samostana

imao sve potrebno za život. Gajili su pitomi kesten i

pčele. Pčele su imale dvojaku namjenu: za proizvodnju

meda i pčelinjeg voska za izradu svijeća. Pored baklji

razne izrade, uljanica i lojanica, svijeće voštanice služile

su za noćne potrebe, a ponekom svećeniku, redovniku

ili čovjeku plemenita roda i naroda za čitanje i pisanje.'

6

Sjeveroistočno od opatije Rudina, na mjestu proboja

Orljave u Požešku dolinu, između Psunja i Papuka, nalaze

se naselja Orljavac i Vranić, poznata iz rimskih

vremena i srednjovjekovne Hrvatske. Orljavac je u srednjem

vijeku značajno crkveno središte i trgovište. 17

Gospodar koji je istjerao hrvatske plemiće na imanju i

dvoru Orljavac naslijedio je očuvane visokovrijedne

sastojine pitomog kestena. Vjerojatno je i spomenuti

14 Julije Kempf, Požega, Zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. grada Požege i Požeške županije, Požega, 1910.

Spominjući kutjevačkog veleposjednika Milana Turkovića i njegov doprinos arheološkim nalazima Požeštine piše, str. 65. "Pored toga je

revni istraživač pronašao između sela Šapne i Gologa brda ostatke nekadašnje rimske ceste. Sva je prilika daje ta cesta spajala blagoslovljenu

požešku kotlinu s istočnim i zapadnim dijelom međuriječne Panonije preko većeg grada u blizini ondašnje Požege. Stručnjaci ustanoviše

pravac cesti kroz sela: Šapnu, Klisu (kraj Gradišta), Fcrovac, Tominovce, Treštanovce i Golo brdo. Ostaci ove rimske ceste upućuje

nas, da bi to mogao biti spojni ogranak onih glavnih putcva rimskih, koji su se preko srednje Slavonije stjecali u nekadašnjoj Mursi (usjek)

i Siscii (Sisak)".

15 Isto kao 6

"'Juraj Zelić, Vatrogastvo u prošlosti veličkog kraja, 100 godina DVD Velika, 1994.

" Dubravka Sokač-Stimac, Arhitektura kasne antike u požeškom kraju, Zlatna dolina, Zbornik radova Požeštine, Požega, 1995.

531


J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTI I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea satira Mili.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. U I 2, CXXII (1998), 525-536

posljednji gospodar imanja Orljavca, po imenu Svetačković

1 *, imao koristi od prodaje ploda pitomog

kestena diljem turske carevine. Trgovanje plodom pitomog

kestena bio je monopol za turske plemiće, age i

spahije. 1 " Plod kestena pripremao se na razne načine u

turskoj kuhinji, koja osobito cijeni kolače i slastice.

U širem okolišu crkve svetoga Roka u Orljavcu prostire

se najvrjednija i ekološki najznačajnija šuma pitomog

kestena (slika 1). Još i danas su stanovnici toga naselja

ljubomorni čuvari Kestenika. U narodu je još uvijek

prisutan strah prošlih vremena kada se nije smio

brati plod kestena besplatno, nego se svake godine od

šumarije zakupljavao dio šume putem takozvanih licitacija.

Na sakupljanje ploda kestena postojao je monopol

te se pučanstvu nije dozvoljavalo branje i sakupljanje.

Ova uredba stoji i u poznatom Zakonu o šumskom

redu, carice IVI arij e Terezij e. Plod kestena bio je

omiljeno jelo u samostanima Požeštine.

Da su Turci bili istinski ljubitelji pitomog kestena i

njegovog ploda, govori podatak da se jedna šumska sastojina

pitomog kestena, koja je bila u posjedu ondašnjeg

turskog gospodara Veličkog grada zvala, a i danas

se zove "Begluk". Naselje koje nosi ime turskog podrijetla,

Dervišaga, ima u neposrednoj blizini šumu pitomog

kestena.

Značajno područje pitomog kestena obuhvaća kamenski

kraj, raskrižje puteva prema Pakracu i Voćinu.

Nalazi iz rimskih vremena svjedoče da su ga rado koristili.

Nađeni su ostaci tzv. gromle, villa rustica, kuće za

poljoprivredno gospodarstvo, nadgrobni rimski spomenici,

a kraj je u srednjem vijeku bogato naseljen. Spominje

se crkveno središte i trgovište Crkvenik (Striježevica)

te gospoštija i tvrđava-grad Kamengrad. Slijed

naselja i proširenje pitomog kestena ide preko starog

Zvečeva (Svojšino brdo) sve do Voćina. Arheološki neistraženo

područje je oko sela Grđevica, na Ravnoj gori,

gdje sastojine pitomog kestena pokazuju daje u prošlosti

područje bilo naseljeno, a lingvisti i leksikografi

utvrdili su da se u srednjem vijeku u tome kraju govorilo

kajkavskim narječjem.- 0

Nasadi, šumske sastojine i pojedinačna stabla pitomog

kestena još se i danas mogu naći u blizini razrušenog

franjevačkg samostana u Poljanskoj, oko Stražcman-grada,

samostana i crkve svetog Augustina u Velikoj,

lokacija poznatih po arheološkim ostacima kasne

antike. I ovo područje bogato je nalazima hrvatske kulturne

baštine. Na veličko područje nastavlja se područje

Kaptola, poznatog iz pretpovijesti po grobištima-tumulima

i kasnijim nalazima iz rimskog vremena i srednjeg

vijeka. Početkom trinaestog stoljeća u Kaptolu je

ustoličen Zborni kaptol svetog Petra, koji je pored ostalog

imao zadaću registracije i ovjere pravno-imovinskog

statusa vlasnika nekretnina, drugih prava i materijalnih

dobara. Iznad Kaptola spominje se tvrđava-grad

Pogana gradina. Zanimljivo je da se i danas oko davno

napuštene utvrde nalazi oaza pitomog kestena. Prema

Kutjevu niže se još nekoliko nalazišta pitomog kestena

i kulturnih spomenika, u Podgorju, Vetovu (Vetovačka i

Treštanovačka gradina), Lukaču, Mitrovcu sve do okoliša

cistercitskog samostana u Kutjevu.

Budući da se posjed cistercita širio do grebena Krndije

na sjeveru i Gradišta na istoku, (vjerojatno kao i

posjed iz rimskih vremena) nailazimo na širi areal pitomog

kestena. Zanimljivo je i neistraženo područje Remetske

rijeke, prema Ružica-gradu iznad Orahovice.

Pretpostavlja se da su tu, u divljini Krndije, živjeli redovnici

- pustinjaci na ostacima rimskog naselja, a hranili

se i plodom pitomog kestena. 21

Na južnom dijelu Požeške kotline, na obroncima

Babje gore, sastojine i grupe pitomog kestena počinju

od sela Baničevac, preko Ivandola (sa značajnim srednjovjekovnim

samostanom i crkvom svete Marije, koji

su baštinili viteško-crkveni red, templari) prema Dolačkom

gradu i romaničkoj crkvi sv. Kuzme i Damjana,

iznad Brestovca do Vrhovčkog grada i Požege. Prema

Plctcrnici, enklava kestenovih sastojina nalazi se oko

Dervišage, Blackog, a područje rasprostranjenja završava

oko Viškovačkog grada. Imena, toponimi, u Požegi

(Fratrovica, Tekija, Sokolovac), kazuju o povijesti

Požege, a na tim lokacijama i danas se nalaze ostaci kestenovih

sastojina. Navedeno područje, pored bliže srednjovjekovne

prošlosti pokazuje, po arheološkim nalazima,

daje bilo značajno i za doba Rimljana. Iznad arheološki

sondiranog naselja starog Brestovca, nalazi se

neistražena impozantna gradina iz doba ilirskih plemena

Japoda i Skordiska, upravo na južnoj trasi rimske

ceste od Opatovca prema Požegi.

Na južnom dijelu Požeške kotline, šume kestena

mogu se naći oko rimskih naselja - utvrda, kasnijih starohrvatskih

gradova i turskih vojnih postaja, poput Viškovačkog,

Vrhovačkog i Dolačkog grada.

Može se zaključiti da se po sadašnjim ostacima sastojina

pitomog kestena može u tome okolišu tražiti spomeničko-kulturna

baština i obratno, tamo gdje se nalazi

povijesni spomenik ili njegov ostatak, naći će se i kestenova

sastojina (prilog, karta).

18 Naše župe požeškog kraja, Požeški dekanat, IX, ožujak, 1969.

'"Ncnad Moaćanin, Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog carstva (1537. - 1691.), priča Hadži Mehmed age, citat str. 67. "K tomu je,

shvativši dajenajugoistoku, u središnjim krajevima Carstva, kesten vrlo tražena roba, uspio dobiti u posjed više kestenika kojih je u okolici

Požege bilo dosta i započeo trgovati"

20 Juraj Zelić, Kamengrad, Ljudi i šume kamensko kraja, brošura, Uprava šuma Požega, 1997.

'' Josip Buturac, Pisani spomenici Požege i okolice 1210 - 1536., Slap, Jastrebarsko, 1995., citat, str.30. Gospoštija kutjevačke cistercitske

opatije bilaje razmjeno malena. Sjevcrnajc granica išla Krndijom prema Motičini, istočnajužna kutjevaškim poljem do Lakušija, a

zapadna možda do Hrnjevca." Značajno je da na istočnoj granici gospoštijc prestaje područje sastojina pitomog kestena.

532


LEGEND

Karta podudarnosti nalazišta pitomog kestena i

kulturne baštine Požeštine

/V


©


v

Incerum. slip

Rijeka, shp

S.V.: Samostan

Crkva koja viš

S.V.: Crkva, sh

Grad koji više

Ruševine grad

Južna trasa rim

Sjeverna trasa

Nalazišta pitom

Z pruge

Ceste

Nas 5

Županije

Krndija Kutjev

Zapadni Papuk

Zapadni Papuk

Sjeverni Dilj I

Sjeverni Dilj I

Sjeverna Babja

Požeška gora.

Poljanačke šum

Poljadijske šum

Krndija Čaglin

Južni Papuk, s

Istočni Psunj,

Nas 2-5

\Y

1N

A

IZRADIO:

Odjel 7a uređivanje šuma Up

Županijski zavod za prostorno

sastojina i grupa pitomog kestena, arheoloških nalaza starih građevina, utvrda, crkva, cesta i naselja (karta podudarnosti) na područu Požeške kotline

itats of associations and groups trees sweet chestnut, archeologicai excavation old towns, forts, ehurchies. roads and setteiments in Požega Valley (the map of cor


J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOS TI I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Caslanea sativa Mili.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 525-536

SADAŠNJE STANJE I PERSPEKTIVE UZGOJA PITOMOG KESTENA U

POŽEŠKOM GORJU - The present situation and possibilites of sweet

chestnut forests in Požega mauntains

Areal pitomog kestena provlači se umjerenim euroatlanskim,

srednjoeuropskim i suptropskim pojasom

diljem Europe, Azije i Sjeverne Amerike. U Hrvatskoj

se na većim površinama prostire u Pounju, Banovini,

Žumberku i gorju Hrvatskog zagorja. Dolazi u manjem

dijelu u Istri, Kvarneru, Kalniku, Bilogori i Moslavačkom

gorju.

U Požeškom gorju sastojine pitomog kestena su relativno

dobro očuvane. Razlikuju se sastojine koje vuku

porijeklo iz dalekih vremena, od onih koje su podignute

u novije vrijeme. Za podizanje sastojina pitomog

kestena zaslužan je kutjevački veleposjednik Turković,

na području gospodarske jedinice "Južna Krndija" i šumarski

stručnjaci u sklopu biološke reprodukcije.

Uzgojne mjere u kestenicima nisu znanstveno valorizirane,

pa su sastojine uglavnom uzgajane iz panja.

Najvrjednija sjemenjača kestena je u gospodarskoj jedinici

"Istočni Psunj", iznad sela Orljavac, zvana Kestenik.

Zbog širenja i očuvanja kestena na području Požeštine

predlaže se spomenuti Kestenik izdvojiti za sjemensku

sastojinu. 22

Zbog borbe biologa i šumara s najvećom opasnošću

pitomog kestena, nužno je nešto reći o gljivičnom štetniku,

Endothiaparasitica Adres ili raku kestenove kore.

Ta gljiva hifama i micelijem penetrira živo staničje

pitomog kestena, osobito kambij. Trošeći hranu stanice,

te lučenjem patogenih tvari remeti prirodni metabolizam

stanice. Biljka se brani pojačanim razmnožavanjem stanica,

u namjeri da obraste i zatvori napadnuto mjesto.

No, drvetu pitomog kestena to ne uspijeva te se na drvu

pojavljuju otvorene, rakaste tvorevine. Prekidom uzlaznih

i silaznih hranidbenih tokova od korijena k lisnoj površini

i obratno, dolazi do sušenja cijeloga stabla. Bolest

je tako opaka daje u kratkom vremenu prouzročila epidemijsko

sušenje pitomog kestena u Sjevernoj Americi,

od Atlanskog do Tihog oceana. Bilo je to početkom 20.

stoljeća, a već tridesetih godina prenesena je trgovačkim

drvom preko talijanske luke Genova u Europu. Našu

granicu prešla je pedesetih godina, uzrokujući znatna sušenja

pitomog kestena u Istri i Hrvatskom primorju. Šezdesetih

godina zahvaćena je Banovina, Hrvatsko zagorje

i ostali dijelovi staništa pitomog kestena u Hrvatskoj.

Bolest je došla u Požešku kotlinu šezdesetih godina.

No, na sreću sušenje nije bilo katastrofalno, osobito u

starijim sastojinama (za koje se smatralo da su prirodnog

podrijetla). Primijećeno je da su kulture (nasadi)

koje je na umjetan način podizao veleposjednik Turković

u okolici Kutjeva, podložnije oboljenju od raka

kestenove kore. Iste karakteristike primijećene su u nasadima

koje su podizali šumarski stručnjaci na području

požeških gora i područje kestenika Begluk i Zastranice,

kraj Velike. Moglo bi se pretpostaviti da su one

starije šumske sastojine genetski drukčije, otpornije na

zarazu gljivom, uzročnikom raka kestenove kore.

A onda je širenje bolesti počelo jenjavati, čak kao da

se bolest zaustavila. Znanstvenici i stručnjaci počeli su

se pitati, zašto ?

Analizom uzoraka gljive s raznih lokaliteta Hrvatske

ustanovilo se da postoji nekoliko sojeva iste gljive,

uzročnika raka, te da su više ili manje agresivni na živo

tkivo kestena. 25 Razlučena su tri karakteristična soja:

zloćudni, dobroćudni i mješoviti. Znanstvenici ih zovu

virulentni, hipovirulentni i intermedijarni. Zamijećeno

je da navedeni sojevi imaju jaču ili slabiju sklonost međusobnom

vezivanju hifa i razmjenu staničnog sadržaja

kada se nadu zajedno. Tada mogu biti međusobno kompatibilni

ili inkopatibilni. Dobroćudni, neagresivni,

imaju dvostruki lanac RNK, to jest molekulu ribonukleinske

kiseline, važnog čimbenika u prenošenju genetskih,

nasljednih osobina, a i po boji su različiti. Oni

zloćudni su žute, a dobroćudni bijele boje. Zloćudni ili

virulentni imaju nevjerojatnu sposobnost razmnažanja

putem piknida i piknospora (sjeme) tijekom čitave godine.

Dobroćudni ili hipovirulentni manje fruktificiraju

i nemaju mnogobrojne piknospore.

Najvažnije je to, da dobroćudna gljiva istiskuje iz

kestenika zloćudnu, i time se zaustavlja naglo umiranje

pitomog kestena. Pretpostavlja se daje došlo do prirodne

"samoregulacije" u biologiji gljive.

Šumarski stručnjaci i znanstvenici vidjevši i proučivši

ovaj zanimljivi prirodni fenomen sada žele na

umjetan način pomoći pitomom kestenu, unoseći hipovirulentni

soj gljive na stabla takozvanom inokulacijom,

dobivajući time populaciju gljive za život drveta

kestena neopasnog uzročnika raka.

Valjalo bi postaviti pokus nasada podignutog iz sjemena

pitomog kestena, čije je porijeklo iz sastojina za

koje pretpostavljamo da potječu iz rimskog vremena i

umjetno podignutih u novije vrijeme, za koje smo procijenili

da jače podliježu bolesti raka kestenove kore.

n Juraj Zelić, Predložene šumske površine i objekti unutar šuma u sklopu zaštite prirode i čovjekova okoliša, referat, Orugli stol, Kutjevo,

lipnja 1998.

23 Marija H a 1 a m b e k, Hipovirulentni sojevi Cryphorctrisparasitica, Radovi, Šumarski institut Jastrebarsko Zagreb, 1991.

534


J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTI I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. 11 - 12. CXX1I (I99X), 525-536

Zbog nedovoljnog poznavanja biološko-ekoloških

svojstava i mnogostukih vrijednosti pitomog kestena,

propisivana je i propisuje se u gospodarskim elaboratima

konverzija kestenovih sastojina u sastojine hrasta

kitnjaka i bukve. Takav pogrešan pristup treba zaustaviti

i dati stručan pristup uzgoju kestenovih sastojina,

sjemenjača prirodnim putem, provođenjem odgovarajućih

uzgoj nh mjera.

U Požeškom gorju uzgoj i gospodarenje sastoji nama

pitomog kestena treba povezati s ekološkim i socio-

ekonomskim stremljenjima današnjice, osobito u dijelu

turističko-rekreacijskog korištenja prostora. Požeški

kraj je poznat vinogradarski kraj s kvalitetnim vinima.

U ponudi turističkih aranžmana s berbom i preradbom

grožđa, moguće je povezati berbu i skupljanje pitomog

kestena. Kestenici se, kako je već navedeno, nalaze u

blizini povijesno-kulturne baštine požeškog kraja, pa ih

je moguće valorizirati u svjetlu općekorisnih funkcija

izuzetnog značenja.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA - Conclusions

Prema rezultatima istraživanja komparativnom metodom,

mogli bismo reći da tragove Rimljana, starohrvatske

srednjovjekovne države, redovničkih i crkvenih

građevina, te osvajača Turaka, tražimo tamo gdje se i

danas nalaze ostaci kestenovih šuma, na obroncima požeških

gora i pretpostavljenih trasa rimskih cesta, stoje

vidljivo i na karti podudarnosti.

U požeškom polju povijesni i antropogeni utjecaji

uklonili su kestenike, poput onih oko Treštanovačke

gradine (Incerum).

Komparativnom metodologijom i logičkim povezivanjem

predmetnog istraživanja moguće je postaviti

pitanje riješavanja zagonetnog utjecaja biologije i botanike

u sociologiji i povijesti jednog kraja i naroda, kao i

obratno.

Kontinuitet u visokoj ocjeni vrijednosti kestenika

potvrdili su i Turci, koji su požeškim krajem gospodarili

stopedeset godina, a potom Austrija i carica Marij a

Terezij a, koja je zakonom regulirala monopol u korištenju

kestenika.

Pretpostavljenu povezanost sadašnjeg areala pitomog

kestena valjalo bi protegnuti i na okoliš Požeštine,

na gorje koje se nado vezuje na Požeško gorje, a za koje

znamo daje bilo pod civilizacijskim i kulturnim utjecajem

Rimljana. Postoje indicije da se slična logika po-

klapanja nalazi na našičkom, pakračkom i novogradiškom

području.

Pitomi kesten kao šumska vrsta drveta i voćkarica

ima široku uporabnu vrijednost, ima vrlo dobar rast i

prirast te mu u budućnosti treba pokloniti više pozornosti.

Rak kestenove kore je najveći neprijatelj pitomog

kestena. Za zaštitu postojećih sastojina treba koristiti

suvremene metode obrane inokulacijom hipovirulentnog

soja gljive Endothiaparasitica (Andres).

Postavljanjem pokusa u šumskim sastojinama i rasadnicima

treba odabrati genetski otporne populacije

pitomog kestena. Sadašnjom procjenom i ocjenom sastojina

pitomog kestena, za koje pretpostavljamo da su

još iz rimskog vremena, zaključuje se da su genetski otpornije

na zarazu gljivom Endothia parasitica.

Sadašnje sastojine pitomog kestena u Požeštini treba

valorizirati u sklopu turističke, rekreacijske i povijesno-kulturne

ponude.

Opipljive materijalne dokaze o autoktonosti pitmog

kestena na požeškom području trebalo bi tražiti na temelju

fosilnih ostataka paleoformi kestena iz tercijara.

Ta mogućnost postoji, jer se jedan napušteni rudnik

ugljena (lignita) nalazi baš u sadašnjem, užem arealu

pitomog kestena, nedaleko sela Dolca.

LITERATURA - References

An i ć, M.: Pitomi kesten u Zagrebačkoj gori, Glasnik

za šumske pokuse, No 7, sv. 2, Zagreb, 1940.

Bösedorfer Josip,: Agrarni odnosi u Slavoniji, Jugoslavenska

akademija znanosti i umjetnosti,

Zagreb, 1950.

Buturac, J.: Pisani spomenici Požege i okolice 1210.

- 1536. "Naklada slap" Biblioteca Posegana,

Jastrebarsko, 1995.

Buturac, J.: Naseljavanje grada Požege i okolice

1691. - 1900., Požeški zbornik (I - V), Matica hrvatska,

Centar za kulturu, Požega o 1961. do

1884. godine.

Đurić, T.: Srednjovjekovni gradovi Slavonskog gorja,

1981.

Hadrović, H.: Gajenje pitomog kestena, Nolit, Beograd,

1981.

Kal in i ć M: Tla Papuka kao ekološki faktor hrastovih

i bukovih sastojina, Institut za šumarstvo i

drvnu industriju Beograd, Beograd, 1981.

Halambek, M: Hipovirulentni sojevi Cryphorctris

parasitica, Radovi, šumarski institut Jastrebarsko,

Zagreb, 1991.

Kempf, J,: Požega, monografija, 1910.

535


J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTl I DALJI UZGOJ PIT KESTENA (Castanea sativa Mili) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 525-536

Moaćan i n , N.: Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog

carstva (1537. - 1691.), "Naklada Slap",

Biblioteca Posegna, Jastrebarsko, 1997.

Naše župe požeškog kraja, Požeški dekanat, prosinac

1972.

Pavličević, D.: Na vratima požeške doline, Matica

hrvatska, Požega, 1961.

Pavičić, S.: Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji,

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti

Zagreb, 1953.

Piller, M., Mittcrpachcr, Lj.: Putovanje po Požeškoj

županiji u Slavoniji 1782. godine, Povijesni

arhiv, Osijek, Matica Hrvatske, Požega,

1995.

Potrebica, F.: Županije u Hrvatskoj i Slavoniji u

XVIII. i prvoj polovini XIX. stoljeća, Zlatna dolina,

Zbornik radova Požeštine, 1995.

Požega, (1227 - 1977), monografija, Slavonska Požega,

1977.

Sokač - Stimac, D.: Arhitektura kasne antike u požeškom

kraju, Zlatna dolina, Zbornik radova Požeštine,

1995.

Sokač - Štimac, D. i suradnici: Benediktinska opatija

sv. Mihovila Rudina, Požega, 1997.

Sučić, J., Ušćuplić, M.: Poslovno udruženje šumarstva

i industrije za preradu drveta Sarajevo:

Uzgoj i zaštita pitomog kestena (Castanea sativa

Mill)", Sarajevo, 1965.

Poljoprivredna enciklopedija I, Jugoslavenski leksikografski

zavod, Zagreb, 1967.

Požeški zbornik (I - V) Matica hrvatska, Centar za kulturu

Požega, od 1961. do 1984. godine

Rauš,Đ.: Šumarskafitocenologija, Šumarski fakultet,

Zagreb, 1987.

Slavonsko gorje, planinarsko- turistička karta, NIŠRO,

Varaždin, 1981.

Silvae nostrae croatiae, Zagreb, 1994.

Šumarska enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski

zavod, Zagreb, 1983.

Tipološke značajke šuma slavonskog gorja, Šumarski

institut Jastrebarsko, Zagreb, 1979.

Zlatna dolina, godišnjak Požeštine (I - III), Požega,

1995, 1996, 1997.

SUMMARY: According to the latest hypothesis, sweet chestnut in the Požega region

is not an autochthonous species, or a relict from the Terciary period as was believed

until now. On the contrary, it was introduced, grown and harvested by the

Romans in the period between the 1st and the 5th century A.D. Due to its wide range

of usage, it was later accepted and cultivated by feudal estates, churches and monasteries

in Croatia.

The truth of this hypothesis might be confirmed by the concordance between present

habitats of sweet chestnut and the remains of Roman roads, old fortified buildings,

monasteries, Turkish fortresses and noblemen's estates. We know with certainty that

the Romans introduced wine-growing into these regions, which is confirmed by the fact

that present vineyard sites are located along architectural objects from the past.

Sweet chestnut has been artificially distributed northward as far as southern

Poland, central Germany and Switzerland up to the 50th degree of latitude. It requires

favourable site conditions (neutral or acid soil) and microclimatic properties

(mean temperature over ll°C).

Its biological char acter istis and properties enable sweet chestnut to regenerate

very well. Chestnut blight, caused by the fungus Endithia parasitica, is spread

throughout the chestnut distribution range in Croatia. The fungus species with hypovirulentproperties

cause cancers.

Chestnut was a very important nutritional product before extensive potato and

maize cultivation began in Europe in the seventeenth century.

This paper presents some basic indicators necessary for the cultivation and

preservation of sweet chestnut forests in the Požega mountains. The comparative research

method was used for this aim.

K ey w o rds: sweet chestnut, Požega valley and Požega mountains, Romans, archaeological

finds of Roman roads and buildings, old towns and settlements, comparative

research method, present situation and possibilities of cultivation.

536


STRUČNI ČLANCI PROFFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 11-12, CXXII (1998), 537-546

UDK 630* 907.1 : 719 + 72.02

KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNIČKE GORE

VINEYARD COTTAGES ON SOUTHERN SLOPES OF MOUNT KALNIK

t Ivan ĐURIČIĆ* i Tatjana ĐURIČIĆ-KURIC**

SAŽETAK: Prolazeći nenarušeno kroz sklonosti "otuđenja" i "povratka"

prirodi, uzorno šumarsko zvanje oduvijek je bilo vezano uz iskonski dah i

pulsiranje tla, stabala, materije koja nas oblikuje. Terenski rad poslom, i kao

slobodan izbor godinama, razvio je upućenost na prirodu i ljude, čija je međusobna

usklađenost,uvjet opstanka.

Klet, o kojoj govori ovaj članak, dio je naše kulture koja bi bez postojanja

ovog specifičnog oblika narodnog graditeljstva, izraslog iz srži potkalničkog

seljaka, bila znatno osiromašena.

K Ij u č n e r ij e č i: Kalnik, tradicijska arhitektura, klet

1. UVOD - Introduction

Hodajući Kalnikom, žalostila nas je zapuštenost potkalničkih

kleti koje su uprkos tome uspijevale živjeti neki

svoj potajni svijet, koliko skriven i nenapadan, toliko

očaravajući kada bi zamirisao toplinom svog ognjišta.

Kao stoje napisao moj otac: "Nešto utkano u mene,

neke neraskidive niti vežu me uz ove razigrane brežuljke

i kalničke kleti. U meni su prkosi, nemiri, ljubavi,

osjećaji satkani uz vuzmicu, poček, vuglenku, srabljivec,

naslijeđeni iz davnina.

Svi mi imamo svoje konobe, kleti, stanove... (ne

dozvolimo da postanemo neprepoznatljivi, utopljeni u

nešto).

To su naše ljubavi, zbog tih ljubavi nastao je i ovaj

članak.".

SADRŽAJ ISTRAŽIVANJA - The Contest of Research

Spoznaja o značenju kleti za potkalnički kraj raste

usporedo s njihovom ugroženošću, ali nažalost nedovoljno

brzo da bi se njihovom obnovom suprostavilo

uznapredovalom propadanju. Radova o našoj tradicijskoj

baštini nema dovoljno, pa iako nemamo pretenzije

da ovo bude znanstvena rasprava, želimo podsjetiti na

vrijednosti koje se skrivaju iza brežuljaka i vinograda

prigorja, ispisati poneko naše lutanje i maštanje; rezultat

razgovora, druženja, ispijanja "kupica na vrati" i

drugog, te potaknuti interes za njihovom zaštitom.

Profesor doktor Ivo M a roe vi ć, u svojoj knjizi "Sadašnjost

baštine" piše: "Ne možemo se oteti dojmu da i u

svjetskim relacijama valorizacija prirodnog i kulturnog

f *Mr. se. Ivan Đuričić, dipl. inž. šum.

**Tatjana Đuričić-Kuric, dipl. inž. šum.

nasljeđa na prvo mjesto stavlja reprezentativnu kulturu,

iako bogatstvo ruralnih prostornih sadržaja i prožimanje

vrijednosti seoske arhitekture i krajolika čine jednu od

veoma visokih i specifičnih prostornih kvaliteta.".

Najtemeljitiji noviji prikaz kleti križevačke regije

našli smo u radovima Ksenije Marković (Radovi

IPU 15, 1991., Umjetnička topografija Hrvatske - Križevci,

1993.). Ona piše: "Problemi zaštite vinogradarskih

klijeti i goričnih pejzaža tek su na svojim počecima

rješavanja. U prvom je redu potrebno štititi postojeće

vizure, sklad arhitekture i prirode, koji nam takvi krajolici,

zajedno s minimalno potrebnom izgrađenošću, nude"

... i dalje ...

"Nemojmo zaboraviti daje perspektiva sela u suživotu

s vrijednostima prošlog vremena"

537


I I. Đuričić i T. Đuričić-Kuric: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNIČKE GORE Šumarski list br. II 12, CXXI1 (1998). 537-546

Slika 1. U očekivanju ... (Obreške kleti snimljene 1997. godine)

Slika 3. Stare Obreške kleti (snimljene 1984. godine).

Slika 2. Uspješna obnova stare kuće (hiže); niska, zidana, pokrita

slamom, omazana blatom i obijeljena iznutra i izvana.

Snimljena u Sv. Petru Orehovcu 1996. godine.

"Suživot staroga i novoga započinje tek kada i ostaci

stare baštine dobiju istu perspektivu kao i ono novo.

Na nama je stvarati uvjete za takav život."(slika 1)

Vraćajući se iz tuđine unosili smo u naš podravski,

potkalnički, zagorski, međimurski kraj, strane vrijednosti,

kao da smo bježali od vlastitog identiteta, kao da

smo ga se stidjeli, ne shvaćajući da ćemo samo kroz

vlastitu posebnost, kroz vlastite vrijednosti biti cijenjeni

od drugih. No kako god nam se naša klet činila

jednostavnom, malom, skromnom, moramo ju sačuvati

i možemo se ponositi njome, jer ona je dio naše tradicije,

naših korjena. Tu malešnu ljepotu ponudimo sebi i

drugima, imamo što pokazati (slika 2 i 3).

SEOSKA TRADICIJSKA BASTINA- Traditional rural heritage

Tradicijsko narodno graditeljstvo - arhitektura nastala

u selima za potrebe stanovanja i gospodarske djelatnosti

- vezano je uz tradicijski oblik narodnoga života,

a to su seljačke obiteljske zadruge.

Seljačke obiteljske zadruge i u kalničkom kraju stari

su predajni oblik zajedničkog života, u kojem je srasla

priroda sa čovjekom, kućom, čovjek sa čovjekom. Obiteljska

seljačka zadruga djelovala je kohezijski.

U svakom naselju (zadruzi) postojale su osobe koje

su vladale određenim znanjem, neophodnim za egzistenciju.

Znanja su stečena kroz dugo razdoblje, usmenom

predajom, gradnja je prilagođena svakodnevnom

životu. Zbog toga nema potrebe da se ona naglo mijenja,

pa nalazimo drevne graditeljske vještine, a promjene

koje nastaju postepene su.

Potkraj 18. stoljeća počinju se graditi stambeni objekti

sa stilskim obilježjima građanske arhitekture. Različita

kulturna strujanja odražavaju se i u seoskoj arhitekturi,

posebice u bogatstvu tehnika, a onda i stilova

gradnje.

Raspadom starog obiteljskog načina života, raspada

se i obiteljska zadruga.

Zadruge se raspadaju na obitelji koje su je činile, a

prema veličini zadružnoga zemljišta, nakon diobe obiteljskih

zadruga, stvarale su se uske i duge parcele okomito

na puteve.

Obitelj koja je čuvala i prenosila narodna predanja

mijenja se, u početku sporo, pa sve brže i brže. Istodobno

s načinom života mijenja se i način gradnje, te se novi,

strani elementi gradnje koriste sve više. (slika 4)

Unošenjem stranih elemenata gradnje uništava se

stara tradicijska arhitektura stvarana stoljećima, uništavaju

se djela anonimnih stvaratelja koji su u svoju gradnju

unosili iskustvo, znanja i umješnost predaka.

Ljepota nepatvoreno narodnog graditeljstva nestaje

u početku sporo, pa sve brže i brže.

Ovo naše stoljeće donijelo je neviđeni napredak u

znanostima a istovremeno nikada nismo tako sustavno

uništavali prirodu i sami sebe kao sada.

538


• • . . ""• •• •

. •, .

i^Hi^i

,'•

"H&N.

i ^K - #•"• '*''PIäJ^M

»Ar

3"!T3- •


t I. Đuričić i T. Đuričić-Kuric: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNICKE GORE Šumarski list br. 11-12, CXXII (I 998). 537-546

Izgled i položaj kleti pokazuje poznavanje prirode i

svu pozornost koja joj se posvećuje. Čovjek ju je prilagodio

sebi i okolišu, uklopio se u prostor i vrijeme. Mjesto

gradnje je uvijek tako odabrano da klet štiti od sjevernih

vjetrova, ona je izložena prvim i zadnjim zrakama

sunca (prva zraka sunca pada na prag-pocek), uvijek

zaklonjena koristi sve dobrobiti prirode, ne ističe se,

stapa se s krajolikom, pokazuje da njezin graditelj poznaje

prirodu i koristi ju na nenametljiv način. Silueta

kleti ne izdvaja se iz pejzaža, ona je pejzaž, (slika 6)

Poznato je više tradicijski vezanih elemenata gradnje

i načina korištenja prirodnih materijala. Naš čovjek gradi

pomoću drva i kamena, pomaže mu blato, on ih primjenjuje

sukladno njihovim svojstvima, iskorištava fizikalne

i konstruktivne mogućnosti i stvara harmoniju

života (slika 9). Koristi drvo, kamen, zemlju, slamu i

drugo, ovisno o tome koji je materijal pristupačniji. Bliže

planini gradi od kamena i drveta, a niže prevladavaju

elementi drveta i blata (ilovača pomiješana s pljevom ').

Primjenjuju se razne tehnike gradnje, najčešće se

gradi od platica vezanih na utor (vušak) (slika 7) i od

planki koje se slažu i spajaju na različite načine, uglavnom

na vugliće.

Gradnja kleti pokazuje kreativnu sposobnost bezbrojnih

anonimnih stvaratelja, iskustvo predaka gomilano

stoljećima dolazi do izražaja kod graditelja koji

stvara funkcionalnu građevinu, obogaćenu ljepotom

narodnog graditeljstva.

Prividna nepažnja gradnje daje ljepotu slobodnog

graditelja, što posebno dolazi do izražaja u gradnji

uglova -vugliča kleti, koji su konstruirani tako da krajevi

planke, koje su umetnute jedna u drugu, slobodno

strše u prostoru, (slika 8) Ovakav način spajanja naziva

se još i Hrvatski vez, "rustičan i snažan u strukturi" kako

piše Maroević . Drvo, golo drvo izloženo šibanju

vjetrova, sunca i kiše, mraza i snijega; odolijeva i prkosi,

da bi u sunčanim podnevima i večerima pokazalo

svu svoju ljepotu vlaknaste strukture, svoju prolaznost

u trajanju. Gradeći, taj naš seljak ugradio je sebe u tu

klet, dajući joj nešto svoje, prepoznatljivo. Svaki detalj

možemo doživjeti kao umjetničko djelo, skulpturu u

kojoj je izražena snaga drveta (ili podatnost ilovače) iskazana

energijom narodnog tesara, (slika 10)

Slika 8. Vuglek, Hrvatski vez.

1 Ilovača se dobro izmjesi sa vodom (kojoj se može dodati sol), i

pljevom ili sitno narezanom slamom. Umjesto pljeve ili slame

može se koristiti i svinjska dlaka. Takvoj smjesi može se dodati i

svježa kravska balega za poboljšanje vezivih svojstava.

Slika 9. Stariea.

540


t I. Đuričić i T. Đuričić-Kuric: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNICKK GORE Šumarski listbr. 11 12, CXXUQ998), 537-546

Slika 10. Sklad- galica će poslužili i za bojanje kleli.

Sve do 50-ih godina u selima se uzgajala raž, koja se

ručno žnjela u snopiće ako je služila za pokrov krovišta

(slika 11). Nakon žetve snopići su se posušili, a zatim se

oslobodilo zrnje šikanjem (udaranjem). Čegljanjem tj.

provlačenjem rukoveti kroz drveno pomagalo u obliku

češlja, snop se do kraja uredio, pa je time bio spreman za

pokrivanje.

A. M u raj piše "No krov nije pokrivao svaki seljak

sam, već bi taj posao povjerio krovcu. Bili su to spretniji

seljaci, koji su vještinu pokrivanja krovova usavršili kao

svoju specijalnost, a sav alat sastojao im se od željezne

kuke za provlačenje, žljebaste daske za sabijanje i izravnavanje

krovne plohe, te elastičnih šiba za pričvršćivanje.

Snop po snop ritka (snopovi slame) vezali su o letve

uzetom, usukanim od slame, radeći od donjeg ruba strehe

prema sljemenu. Načinom, što su ga usvojili kasnije,

ovako rasprostrtu slamu učvršćivali bi još štapovima,

koje su prekrivali narednim redom slame, tako da nisu

bili vidljivi. Možemo ih razabrati tek na krovovima koji

su već oštećeni. Lijepo izgledaju bridovi strehajersuna

mnogim krovovima oblikovani stepeničasto, a također i

sljeme, izvedeno slamom pletenom poput pletenica, sa

valjkastim završecima na rubnim točkama -tzv. puranima.

Trajnost takvih krovova iznosila je 50-60 godina".

Slika 11. Raž pripremljena za obnovu krova.

Slika 12. Klet snimljena u zaseoku Crkvenjak iznad Glogovnice,

jedna je od brojnih kleti koje daju ugođaj vinorodnim brežuljcima

na putu od Gornje Glogovnice prema Sv.

Heleni. Građena je na kanate i zadržala je svoj tipični

lagani slamnati pokrov.

Uz kalničke vinograde, ovisno o običaju kraja i

uvjetima, naći ćemo šljivu bistricu, vinogradarsku

breskvu, a uz kleti staru krušku, jabuku, orah, trešnju,

ali i samoniklo raslinje koje u svako godišnje doba daje

poseban ugođaj.

Slika 13. Klet iznad Vojakovačkog Osijeka- podrum od kamena, iznad

podruma pleter omazan ilovačom.

541


t 1. Đuričić i T. Đuričić-Kuric: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNIČKE GORE Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 537-546

Najpoznatija i relativno sačuvana grupacija starih

vinogradarskih kleti pod Kalnikom su Obreške kleti,

takozvana Ilica, između sela Vukovca, Hižanovca i Obreža.

Položaj pruža mogućnosti korištenja infrastrukture

i prednosti novih, modernih i uređenih kuća ovih

sela, s ladanjskim, rustikalnim, distanciranim ugođajem

starine (slika 3). Na hrptu brijega s kojeg se spuštaju

vinogradi, poredane su uglavnom drvene vinogradarske

kleti, građene horizontalnim slaganjem tesanih

daaaka-planki koje se spajaju na različite načine.

Iza starih se kleti nalazi drvored klenova. Cijelo je naselje

skladno sraslo s prirodnim okolišem; vinogradima,

voćnjacima, poljima i masivom Kalnika. Zbog toga

su ove vinogradarske kleti 1980. godine zaštićene

kao značajan spomenik narodnog stvaralaštva. U vrijeme

boravka ECOVAST 2 -ove grupe stručnjaka, u Križevcima

je nastao prijedlog za obnovu obreških kleti.

Kleti su nastale u različito vrijeme, uglavnom početkom

19. stoljeća, i kao takve pružaju uvid u način života

potkalničkih seljaka, područje duhovnog, socijalnog

i materijalnog stanja. Najstarije kleti izgrađene su od

ručno tesanih 1 planki, novije od piljenih, a najnovije od

različitog materijala, ne poštivajući tradicionalan način

gradnje te tako uništavajući ovaj spomenik pučkih postignuća

svjedočeći o ukusu i kulturi graditelja (slika 4).

rizontalno slaganih platica- spajanih na preklop, utor

(vušake); prizemnih i onih sa podzidanim podrumskim

dijelom; do onih s vanjskim stepeništem i verandom.

Drveni dijelovi često su bogato ukrašeni. Lokalitet je

poseban po bogatstvu i specifičnosti građe te "zasigurno

spomeničkog značaja", kako pišeK. Marković.

Kleti iznad sela Sveta Helena vrlo su slikovite, interesantne

i raznolike u svojoj jednostavnosti. Većinom

su građene na kanate, gdje drveni kostur drži unutarnju

konstrukciju od pletera nabacanog ilovačom i pljevom

(slika 12).

Kamene kleti češće su bliže grebenu Kalnika, dvostrešne

pokrivene crijepom.

Kod svakog od ovih načina gradnje postoje varijante

u načinu izvedbe, (slika 13 i 14).

Kleti su se do danas sačuvale sraštene s prirodnim

ambijentom, pa je njihova zaštita povezana sa zaštitom

čovjekova okoliša, njihovo očuvanje vezano je uz naš

opstanak u vlastitom prostoru i vremenu. Posljednji je

trenutak da se ova graditeljska baština spasi od propadanja.

Propašću vinogradarskih kleti propada i dio nas,

dio naše tradicije i naših korjena, propadamo i mi, postajemo

nešto drugo, (slika 15)

Slika 15. Alpski stil gradnje u vinogradima Kalničkog prigorja.

Slika 14. Klet iznad Vojakovačkog Osijeka- kameni podrum, iznad

njega drvena klet.

Selo Apatovec, ima uglavnom kleti gdje je prizemlje

građeno od kamena i služi kao podrum, a kat je slagan

od platica vezanih "med vušake ".

U pojedinim kletima mogu se naći ugrađeni elementi

starih građevina.

Zaistovečke kleti smještene su u razigranom brežuljkastom

krajoliku u nekoliko zaseoka; Bregi, Dubravec

i drugi. Vidjet ćemo ih u najrazličitijim oblicima; od

vrlo jednostavnih, arhaičnih, malenih; građenih od ho-

Duboku povezanost gorica, kleti, čovjeka, planina,

prirode, ne može nam nitko snažnije približiti od graditelja

i pjesnika koji cijelim svojim bićem osjeća tu

povezanost. Klet poput čarobne riječi obuzima ga, pa

Galović piše:

"Bila je doga, niska i stara

Morti vre više stotino let,

ne se na dalko našlo jipara -

Prava negdašnja gorična klet" (slika 16)

Osjećaj što nam ga pjesnik tako vješto prenosi, osjećaj

je što ga ima svaki kletar 4 .

- ECOVAST- Europsko vijeće za sela i male gradove

1 Ručno tesana građa je neravne, prirodnije strukture, time je i bolji

izolator nego piljena grada.

4 Kletar- onaj koji ide v klet, posjednik kleti ali i prijatelj. Društvo

kletara se nalazi u kleti, često kod onoga kletara "koji prvi naloži

vatru".

542


t I. Đuričić i T. Đuričić-Kuric: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNICKH GORE Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 537-546

Slika 16. Klet iznad sela Potok.

nu građevinu. Kleti su ... "Jednostavne kao što već jesu

jednostavne sve genijalne stvari" parafrazirali bismo

Krležu.

Potkalničke kleti uglavnom su prizemnice (rjeđe

katnice) s podrumom (ili bez njega) iznad kojega se

nalazi prostorija. Tavanski prostori služe za spremanje

sijena, listinca (slika 17). Prostor odgovara čovjeku,

njegovom ritmu; ritmu njegovog rada; njegovih ruku i

teškog težačkog koraka. Pod je od utabane zemlje, a

stijene su ožbukane glinom pomiješanom s pljevom.

Strop se sastoji od središnje, noseće grede -tram pokriven

daskama na kojima je sa gornje strane sloj gline

pomiješane s pljevom zbog izolacije, a s donje strane

daske su impregnirane dimom koji se tu godinama

taložio od vatre koja se loži u sredini kleti. Kleti imaju

jednu ili više prostorija, ovisno o potrebama. U kletima

koje imaju jednu prostoriju, smješteni su svi sadržaji za

prešanje, proizvodnju i čuvanje vina. Glavni sadržaj su

lagvi 6 i preša, te pomoćni materijal potreban za rad u

vinogradu s grožđem i vinom, (slika 18)

Slika 17. "Famić gaja" klet sela Potok.

To je uzdah što prolazi prsima svakom vinogradaru kada

ugleda "staru goričnu klet", jer klet je život koji poznaju

samo ljudi koji osjećaju prirodu, gorice.

Taj osjećaj potrebe za druženjem s prirodom, vinom,

prijateljem, osjetio je svaki onaj tko je barem jedanput

sjeo na tronožac, i kroz "mali obloček" 5 osjetio

gorice, upio miris kleti, neusporediv ni sa čime, toliko

karakterističan da ga ne možemo uspoređivati niti ga

zaboraviti. To je miris što vlada nama, poput ljepote kojoj

se moramo vratiti.

Polefko smo išli

Tonč i ja v gorice

V kleti je sparno bilo,

Zato ne poček smo seli.

Z srabljivcov se je pilo,

Bili smo veseli.

(Bozo Hlastec)

U kletima nema ništa što bi bilo suvišno, sve je strogo

svrhovito. Jednostavan čovjek stvorio je jednostav-

5 Većina kleti nema prozora, tek ponekad otvor zabrtvljen slamom

ili sijenom. Obloček je takav mali otvor, "prozor".

Slika 18. Starinska preša.

U kleti se nalaze i predmeti neophodni za svakodnevni

boravak.

Ormarić u kojem se nalazi sitniji pribor potreban za

rad i život (loj 7 , svijeća, šibice, bočica -flašica masti,

soli i paprike, lampa ili lampaš i dr.). Tu je i nekoliko

drvenih tronožaca i klupica domaće izrade*. Naći ćemo

i pokoji zemljani vrč, te manje vrčece- srabljivce, iz

kojih se pilo vino. U nekom se kutu nalazi opletena

6 Lagvi su drvene posude za čuvanje vina. Sastoje se od dužiea

(vodoravne zakrivljene daščice) i dena (okomite daščice) te metalnih

obruča. Najbolji su lagvi od kvalitetne hrastovine (za najbolja

francuska vina i konjake). Znaše čuti... "Borno si još jednu dugu

spili... (pa idemo doma)", što i nije mali posao.

U šumarskom listu iz godine 1886. str. 75, naći ćemo podatak da su

"za pravljenje slavina za burad" sjekli tisu, danas zaštićenu i rijetku

vrstu drveta. Danas se pipe za lagav rade od drveta šljive (ili duda),

ali šljive koja sporo raste, na kamenitim terenima pa ima guste godove.

7 Vratašca na lagvu po vanjskom rubu brtve se lojem, ali loj ne smije

imati dodira s vinom.

* Budući daje zemljani pod u kletima redovito neravan, stolčić na tri

noge je na neravnoj podlozi najstabilniji.

543


t I. Đuričić i T. Đuričić-Kunc: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNICKE GORE Šumarski list br. 11-12, CXX1I (1998), 537-546

boca-demižon s rakijom. U sredini kleti nalazimo metalni

lonac bez dna, u kojem se ložila vatra. Umjesto

lonca možemo naći željezni stalak na tri noge -trinfus,

koji služi kao nosač za manju posudu -rajnglu, u kojoj

se priprema ili prigrijava hrana.

U nekim kletima nalaze se i male peći ručne izrade.

Rijetko se nade još svojevrstan primitivno načinjeni

otvoreni kamin u uglu- vuglu kleti, nad kojim je postavljen

grubo tesani kamen tzv. vuglenka, na koju se meće

srabljivec da se vino ugrije.

U klet se odlazi gotovo svakodnevno, u vrijeme sezonskih

radova u vinogradu, u vrijeme nadgledavanja

rasta, bubrenja, šaranja, branja, prešanja, pretoka, to je

ujedno i mjesto društvenog života. Dolazi se da se čuju

novosti, zauzmu stavovi o pitanjima od interesa za selo,

prepričavaju se dnevni događaji, pretresaju se uz ognjište

sve stare i nove vijesti, raspravljaju seoski problemi,

"tjera pravica", donose odluke i zaključci. Na tim sastancima

u kletima sudjeluju samo muškarci, ženama je

mjesto "pri hiži". One imaju pristup u vinograd samo u

vrijeme sezonskih poslova; kopanja, vezanja, razvoženja

gnoja, iznošenja loze (rožda). Rezanje loze je muški

posao. U klet se donosi nešto hrane; sira, slanine, kruha.

U zimsko vrijeme u sredini kleti u metalnom loncu

bez dna naloži se vatra od vrbovog pruća, ostataka kolaca

za vinograd ili suhe loze 9 . Uz vatru je kamen (vuglenka)

na kojem se grije vino. Željezni stalak s tri noge

-trinfus služi kao podloga za posudu u kojoj kletari znaju

pripremiti vrlo ukusnu domaću hranu.

Svaki kletar iz svoje kleti uzme flašu vina i uputi se

u prvu klet kojoj su vrata otvorena (većina ih nema prozora)

i u kojoj se loži vatra, tako se sakupe susjedi svaki

sa svojim vinom i vijećaju uz vatru, nade se pokoja

prga suhoga sira, malo slanine ili kobasice, ponekad cijelo

društvo nastavi do druge otvorene kleti i tako "od

počeka do počeka"'", (slika 19)

Međaš Benkina

Spi]arom vina

Došelje okrajpolnapo nas:

» Vu moje kleti

»Je kaj videti,

»Morate z menom, imate čas!«

Soze pijari

Kraj' jognja stari,

čurke vu crne ranjaj diše:

»Je, štel sem reci,

»Bermeta zleči,

»Borno ga pili se do zorje!«

Klet je mjesto koje je dubokim osjećajem, trsjem,

povezano sa svakim vinogradarom. U njoj otkrivamo

ishodišta poruke, potvrđujemo sebe, a one traju postojanošću

hrastovih planki, čuvaju još uvijek u hrastu

ispisanu poruku života, (slika 20)

•i;;"

l -

-jBM| "iflfW^

" ' ' ^ . " -

Slika 20. Priroda je ovom čovjeku pitanje života i smrti, no još više

harmonija, ritam života, rađanje i umiranje, sklad čovjeka

i prirode. U materijalu drva i lika, sklad je čovjeka i plemenitosti,

nastao kao potreba da prevlada surovost zbilje.

Žilavo i čvrsto liko za vezanje vinograda izrađuje se od

unutrašnjeg dijela kore vrbe, brijesta, lipe.

Međaš Benkina

Spijarom vina

Nigdar več došel ne bode k nam;

Ni njegve kleti

Neje videti, -

Zrušili sojo, prazno je tami

Slika 19. Uz cestu "Križcvci-Kalnik"

' Dim od vrbe ne grize za oči. Za potpalu se koristi luč (=cmoljiga),

u ovim krajevima to je najčešće komad borovine koji se u šumi zasiječe

od panja.

Dok v brege zajde

I tam nas najde,

Nekam daleko, tožno gledi:

»Je, drugač nejde,

» To se ti prejde,

»Borno otišli skoro i mil «

(Fran Galović)

1 Dakle "od praga do praga", odnosno od kleti do kleti.

544


t 1. Đuričić i T. Buričić-Kuric: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALN1ČKE

E Šumarski listbr. 11-12, CXXII (1998), 537-546

RASPRAVA

Svjesni smo daje ovo čeznutljiv pogled u prošlost

koja nepovratno odlazi, odlazi kao izvor i nadahnuće

jednog bivšeg načina života. Što onda činiti?

Znamo da nova gradnja ima svojih prednosti i

mana, znamo da je svakom njegova "klet" draga, no

onaj tko istinski osjeća gorice i klet, može li graditi

ovakove "kleti"(slika 21)?

Klet nije samo građevina koju je moguće rekonstruirati,

ona čini ambijenat, ugođaj, način života i način

mišljenja. U njoj nema imitacije i kiča. Njena profinje-

- Discussion

Slika 22. Klet ispred glavnog grebena Kalnika

"El ljubav i srce nam ne nišče odnese!

s te grude zemlje, zagorske, svete ... ? "

(Stanko Dominić)

Slika 21. Sigurno da ovakvom gradnjom ne smijemo biti prepoznatljivi,

bolje ne.

na jednostavnost neda se banalizirati. Svaka od njih je

jedinstvena, a zajedno čine skladnu cjelinu uklopljenu

u prostor i vrijeme. Ako želimo sudjelovati u stvaranju

normi ponašanja i podizanju kvalitete života na temelju

svoje tisućljetne kulture i tradicije, onda ne smijemo

dopustiti da nam ta kultura propada. Poštujmo ostva-

reni sklad iz prijašnjih razdoblja i potrebe čovjeka koje

ostaju i uz novi način života. Sačuvajmo dio prošlosti,

dio starih pejzaža, na toj osnovi stvarajmo dalje.

Novu gradnju prilagodimo krajoliku, kod gradnje

poslušajmo poruke koje nam šalje tradicijsko graditeljstvo.

Moramo sačuvati istinsku klet, kako bismo

potomstvu prenijeli glas predaka, prenijeli vezu čovjeka

i prirode i sačuvali čovjeka i prirodu, korjene po kojima

smo prepoznatljivi, koji nas spajaju sa zemljom na

kojoj smo rođeni, vezani nevidljivim a neraskidivim

vezama.

Neka ostanu gorice, neka ostane domaća kajkavska

reč, i naša klet zaklonjena i zaštićena našom kalničkom

gorom i našom ljubavlju (slika 22).

ZAKLJUČAK

Ova lutanja i traženja samo su potvrdila da ta naša,

draga, starinska klet polako ali sigurno nestaje.

Ona je evidentirana kao kulturno bogatstvo ovoga

naroda no bila bi potrebna ekipa znanstvenika i entuzijasta

daju potpuno objasne, da bismo shvatili svu veličinu

i značenje te autoktone hrvatske arhitekture koja

se stoljećima kreirala, a koja pokazuje snagu narodnog

graditelja. Ona je pouka o bogatstvu u jednostavnosti.

Propadanjem tih kleti ugrožen je kulturni identitet našeg

nacionalnog bića. Uložena sredstva, usporedo s

razvojem mehanizama njihova oplemenjivanja, višestruko

bi se isplatila. Pri tomu je najvažnije u proces

uključiti motivirane i obrazovane ljude. Pojedinačne

inicijative, fragmentarno, bez sredstava, nisu dovoljne.

Te kleti nisu mrtva povijest, nego živo tkivo.

"Kultura tog arhitektonsko-likovnog govora sigurno

je prisutna u stvaralačkim predispozicijama mlađeg

- Conclusion

naraštaja, ako po ničemu a ono po zakonima gena, i radi

kompletiranja stvaralačkih društvenih ličnosti trebalo

bi je njegovati i ugraditi u suvremena arhitektonskolikovna

htijenja. Na to kao daje naša opća i stručna nacionalna

pedagogija posljednjih desetljeća zaboravila,

čime je ugrožen kulturni integritet našega nacionalnog

bića, stvoren vakuum u razvoju naše kulture, a to bi pogodovalo

ukorovljenju svih primitivizama kao da počinjemo

od ničega i kao da u tim prostorima ne bitišemo

već tisuću godina. Ovo nije žalopojka za prošlošću nego

sagledavanje nataloženih vrijednosti, koje smo dužni

označiti kao spomenike ljudskosti, hrvatske narodne

stvaralačke snage i ljepote. Te kuće nisu mrtva povijest

nego živo tkivo, svjedoci harmoničnog odnosa čovjeka

s prirodom i čovjeka sa čovjekom, a to je ono za što se

borimo i danas." (Čač i ć, Salopek)

545


t I. Đuričić i T. Buiidć-Kunc: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNIČKE CORK Šumarski list br. II 12, CXX1I (I99X), 537-546

LITERATURA - References

Čačić, B. i Salopek, D. 1991: Hrvatska korablja, Marković, K. 1993: Naselja i lokaliteti, Križevci -

Ogranak Matice hrvatske Petrinja, Zagreb.

grad i okolica. Umjetnička topografija Hrvatske.

Galović F. 1994: Z mojih bregov- izbor poezije i pro- str. 283-388.

ze, Koprivnica.

H 1 a s t e c, B. 1970: Stari poti, Posebno izdanje časopi-

Marocvić, I. 1986: Sadašnjost baštine, Društvo povjesničara

umjetnosti SR Hrvatske, Zagreb.

"* ' ' M uraj, A. 1982: Vinogradarske kleti u Obrežu podno

Marković, K. 1991: Radovi Instituta za povijest Kalnika - spomenik narodne kulture, Križevački

umjetnosti 15, Međunarodni znanstveni skup zbornik II str 149-159

"Arhitektonsko nasljeđe u izvangradskom prostoru"

Križevci 21-23. svibnja 1990., str. 49-53. Zlatić, H. i Korctić,F. 1970: Arhitektura potkal-

, . , T. lrt/v, „,..., ... r, , v ničkih sela, Križevački zbornik I, str. 182-194

Marković, K. 1993: lradicij ska arhitektura, Križevci

- grad i okolica. Umjetnička topografija Hrvatske,

str. 277-280.

SUMMARY: The region of Križevci is well known for agriculture, cattle breeding

and vine growing. Vineyards cover every hill and hillock. Vineyards and vineyard cottages,

built for the purpose ofgrapejuice and wine production and for other vine-growing

activities, are located outside settlements. Their structure is simple or more elaborate,

depending on natural circumstances, building tradition, and economic conditions.

The wealth of various natural materials, such as stone, clay, and wood with which

the region abounds is reflected in the structure of its cottages. They are built in a variety

of ways: hewn planks are arranged horizontally, or a wooden frame structure supports

the interior made of wicker lined with clay and chaff or cotages are built of stone. Each

of these building styles has several variants. The old method of covering cottages with

rye thatch, although rare, is still used today.

The choice of a location is determined by the relief, hydrological conditions, shelter,

and a desire to utilize natural advantages (e.g. the first and the last sun rays on the

threshold). A cottage does not stand out: on the contrary, it merges into the landscape

and creates harmony between man and nature. Here, man does not disrupt the ecological

balance but concords with it. However, the style of building is also connected with

the way of life, the degree of organization, and economic activities. In recent times easier,

but aesthetically inadequate methods of building and renovation, have jeopardized

old-style cottages.

The interior of the cottages is a lesson on the richness lying in simplicity and real

needs. Nothing is superfluous, everything has its strict purpose. The floors, the ceilings,

the number and organization of rooms, the tools used for working with grapes and wine,

and the arrangement and manufacture of objects for everyday use, are the product of

centuries of hard work and contributions by different generations.

Apart from their physical aspect, cottages also offer spiritual satisfaction contained

in working with grapes and wine, socializing with friends "from dawn to sunset", discussing

village problems and in other aspects of life depicted in folk poetry, toasts, customs,

pictures and written word. Our intention was to familiarize the public with the

cottages nestling on the slopes of Kalnik by describing their appearance, location, and

importance for the life in the region. We would like to arouse interest and promote

discussions on the protection of the remaining ambiental units.

Today, when the quality of life and the relationship with nature has deteriorated, it is

inspiring to find a way to concord our real needs with the possibilities offered by the environment.

This is not a tale, but the reality we would like to preserve in the hope that the

noble aspects of these regions are passed into the future.

Key words: Kalnik, traditional architecture, vineyard cottage

546


Sretan Božić i

Nova 1999. godina

Merry Christmas

and

Happy New Year

Frohe Weihnachten

und ein

(ückäches

neues ICahr


OBLJETNICE

100. GODINA OD IZGRADNJE

"HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DOMA"

100 g. Sveučilišne šumarske nastave i 50. g. Sveučilišne drvnotehnološke nastave

Uoči Glavne skupštine i otvorenja Šumarskog doma

i muzeja i Kraljevske šumarske akademije, 1898. godine,

"predložio je družtveni član i odbornik ujedno

tadanji urednik društvenog časopisa g. Josip Kožara

c, da u čast ove riedke slave izadje budući broj Šumarskog

lista u svečanom ruhu...."

No, kako je taj pothvat zahtijevao više vremena,

zbog bojazni "da redovito izdavanje društvenog časopisa

ne zapne", odustalo se od izdanja svečanog broja

Šumarskog lista i odlučeno, da se mimo redovitih brojeva

istoga, tiska posebna Spomenica - knjiga I, "kojoj

je svrha, da očuva sadanjim i kasnijim družtvenim

članovima spomen na riedku slavu domaćeg šumarstva"

i knjiga II prigodom 25. godišnjice društva.

U Spomenici čitamo, kako se "prva namisao da si

hrv.-slav. šumarsko društvo osnuje svoj vlasititi dom,

koji bi mu bio gajilištem i duševnim ognjištem" rodila

još prije 10 godina na 13. redovitoj glavnoj društvenoj

skupštini "održanoj dne 4. rujna 1889. u kr. i slobodnom

gradu Osieku, član društva šumarnik Makso

P r o k i ć stavio priedlog, da si hrv. slavonsko šumarsko

družtvo u glavnom zemaljskom gradu Zagrebu sagradi

svoj vlastiti dom".

Akcija nije uspjela, jer nije sakupljeno dovoljno financijskih

sredstava za gradnju, a i gradska je općina u

Zagrebu zaključkom gradskog zastupstva od 26. ožujka

1890. odbila molbu za dodjelu besplatnog gradilišta.

Nova prilika pružila se 1896. godine kada je u Budimpešti

održana "milenijska izložba, gdje su kraljevine

Hrvatska i Slavonija u posebnom paviljonu izložile

bi predmete, zasjećajući u struku šumarsku i lovačku,

kao i u drvarski obrt".

Iz zaključaka kraljevske zemaljske vlade sa sjednice

održane 17. ožujka 1895., gdje je sačinjen program o

sudjelovanju kraljevina Hrvatske i Slavonije na budimpeštanskoj

milenijskoj izložbi u šumarskoj skupini, bilježimo:

1. Autonomna šumarska uprava, krajiške imovne općine

i ostali šumoposjednici, izložit će svoje izloške

u posebnom hrv.-slav. šumarskom paviljonu, koji će

se podići o trošku imovnih općina, zemlje i krajiške

investicionalne zaklade.

2. Paviljon mora biti tako sagrađen da će kasnije skupa

s izloženim predmetima "moći služiti kao novoutemeljeni

šumarski muzej u Zagrebu". U tu svrhu će

se paviljon sa svim izlošcima predati hrvatskoslavonskom

šumarskom društvu "koje će imati osnuće

šumarskog muzeja na sebe preuzeti".

3. Izložbeni predmeti moraju biti tako birani i sastavljeni,

da mogu predočiti stanje šuma i šumskog

gospodarenja u zemlji, ali i da mogu odmah služiti

kao zbirke za šumarski muzej.

4. Lov će se predstaviti u posebnom dijelu paviljona.

Kako bi se ti zaključci mogli provesti "darovala je

Nj. preuzvišenost g. ban" Hrvatsko-slavonskom šumarskom

društvu paviljon, šumarske predmete i zbirke

i "bud na hrvatsko-slavonskom bud na ugarskom izložbenom

prostoru izloženu skupocienu hrastovinu i

inu drvnu robu, kao i sbirke i ine predmete".

Nakon završetka izložbe, kada je trebalo paviljon

preseliti u Zagreb, vidjelo se kako to predstavlja veliki

trošak, pa je na molbu Društva "Nj. preuzvišenost g.

ban" dozvolio prodati paviljon i taj novac upotrijebiti

za izgradnju Šumarskog doma u kojemu se Društvo obvezuje

urediti i šumarski muzej. Gradsko poglavarstvo

na svojoj sjednici 1. veljače 1897. god. besplatno je ustupilo

gradilište, a Hrvatsko-slavonsko gospodarsko

društvo je u svojim prostorijama osiguralo pohranu izložaka

do dovršenja izgradnje šumarskoga doma.

Gradska općina Zagreb, darovatelj gradilišta uvjetovala

je gradnju najmanje dvokatne kuće šumarski dom

u kojemu će se smjestiti i Šumarski muzej.

U isto vrijeme "zatekla je družtvenu upravu i radostna

viest o ustrojenju šumarske akademije u Zagrebu

prislonom na mudroslovni fakultet kr. sveučilišta

Franje Josipa I. Pošto kr. zemljska vlada nije mogla

osigurati smještaj šumarske akademije po sebi se

nametnula misao, da bi najshodnije bilo, da se šumarska

akademija smjesti u šumarski dom, gdje bi joj pri ruci

bile i razne zbirke družtvenog šumarskog muzeja".

Nakon razgovora društvene uprave i zastupnika kr.

zemaljske vlade, sklopljen je najamni ugovor između

Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva i Hrv.-slavon-

549


skog zemaljskog erara o najmu prostora za Šumarsku

akademiju u Šumarskom domu na 20 godina uz nepovisivu

najamninu od 2000 for., s time da zakupac ne

može Društvu otkazati prije isteka 20 godina, a

Društvo može raskinuti ugovor nakon 10 godina, uz

otkazni rok od jedne godine.

Tako se nakon rješenja glavnih pitanja, moglo pristupiti

gradnji Šumarskog doma.

Iz redova upravnog odbora Društva izabran je pododbor

za gradnju, u kojemu su bila oba društvena potpredsjednika,

Ferdo Zikmundovsky i Josip Flava

s, odbornici Hugo Grund, Robert Fischbach i

Dragutin Trötzer i kasnije pridodani građevinski vještak

"carski i kraljevski građevni savjetnik i arhitekt"

KunVV a i d m a n .

Inicijalna srestva za gradnju Šumarskog doma dobivena

su prodajom spomenutog izložbenog paviljona i

drva, te poklona u ukupnom iznosu (gotovine) od

35.267,95 for. Prema proračunu, za gradnju je bilo potrebno

110.000 for., pa je od Brodske imovne općine u

Vinkovcima zatražena i dobivena pozajmica od 70.000

for., uz 4% kamata polugodišnje i 2% amortizacije na

27 godina (što znači otplatu u 54 polugodišnja anticipativna

obroka).

Raspisan je natječaj za građevne nacrte uz nagradu

od 2500 kruna. Prispjelo je 14 građevinskih nacrta i

"Zamoljena porota" je prvu nagradu od 1.500 kruna

dodijelila Aleksandru pl. Eigneru iz Budimpešte i

Gjuri Carneluttiu iz Zagreba, drugu nagradu od

600 kruna graditelju W. J e 11 i n e k u iz Beča i treću nagradu

od 400 kruna kr. profesoru obrtne škole Hecktoru

pl. E c k h e 1 u iz Zagreba.

Šumarski dom je dakle sagrađen kao dvokatna zgrada

prema glavnom i detaljnim nacrtima te troškovnicima

graditelja Aleksandra pl. Eignera i Gjure Carneluttia

u Rainerovoj ulici u Zagrebu. Dom ima tri krila -

glavno pročelje u Rainerovoj ulici (danas Vukotinovićeva

ulica), zapadno krilo gleda na Trg Khuen - Hedervary

(prema današnjoj Perkovčevoj ulici) i istočno krilo

na zapadni gradski perivoj (danas Trg Mažuranića).

550

Na temelju odluka U. O. od 20. travnja 1897. g. raspisana

je javna jeftimba za gradnju šumarskog

doma, koja je održana 15. kolovoza 1897. godine. Jeftimbom

je bilo raspisano:

a) zemljo - i zidarske radnje i izrada namještaja,

proračunato na45.448 for.

b) klesarske radnje, proračunato na 6.628 for.

c) nabava spona i traverza, proračunato na

8.300 for.

Od 8 prispjelih ponuda, građevni odbor je preporučio

Upravnom odboru za radove pod a) i c) prihvatiti

ponudu tvrtke Prisler i Deutsch u Zagrebu,

koja je ponudila izvesti radove pod a) uz popust od 9%,

a radove pod c) uz popust od 3,7%, a za radove pod b)

prihvatiti ponudu I. Franza u Zagrebu uz popust od

3,5% od isklične cijene. Upravni odbor je prihvatio

preporuku građevnog odbora.

Po završetku gradnje (koja je trajala od prihvaćanja

jeftimbe do otvaranja Šumarskog doma samo 14 mjeseci)

i otvaranja Šumarskog doma na Godišnjoj skupštini

Društva 8. listopada 1899. godine objavljenje konačni

obračun troškova:

zgrada Šumarskog doma

inventar i uređenje muzeja

Svega

100.736,60 for.

11.284,13 for

112.020,73 for.

U Spomenici su prikazani tlocrti I i II kata šumarskog

doma iz kojih je razvidan raspored prostorija, a

slijedi i opis glavnih izložaka. Za današnje će čitateljstvo,

pretpostavljamo, biti interesantno ako kratko prikažemo

taj dio Spomenice.

U "razizemlju" na glavnom ulazu desno su prostorije

Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva (to je dio

prostora koji i danas koristi Hrvatsko šumarsko društvo,

ali je pristup iz glavnog stubišta zagrađen i ulazi se

s istočnog stubišta, s Trga Mažuranića) ijedna prostorija

iznajmljena Općem hrvatskom društvu za uzgoj lova

i ribarstva, a lijevo su prostorije Kr. šumarske akademije

(danas taj prostor koristi Fakultet kemijskog inženjerstva

i tehnologije, kojeg pokušavamo iseliti). U I

katu pročelja, cijeli prostor koristi Kr. šumarska akademija

(7 soba), a na II katu pročelja je krasno uređeni

društveni šumarski muzej (4 sobe). U zapadnom i istočnom

krilu su privatni stanovi, a u suterenu jedan privatni

dvosobni stan i stanovi za pazikuću i podvornika

Šumarske akademije.

Prostor muzeja je "ukusnom željeznom stubišnom

ogradom providjenom vratima" odijeljen od I kata.

Znatan dio izložaka u šumarskom muzeju "koji ne

mogu toliko stradati od promjene temperature" smješten

je u hodniku pred dvoranama. Tu su koluti raznog

drveća, na kojima je provedena mehanička anakliza

(pet čunjeva hrasta - kitnjaka, sedam hrasta - lužnjaka,

bukve, običnog bora i dr.), razna drvna roba koja nije


mogla biti izložena u tehnološkoj dvorani (duge, dužice,

daske i razni prorezi), na zidovima hodnika su diagrami

izrađeni za milenijsku izložbu drvne gromade,

stanje dobnih razreda, šumske štete i dr "). Zbog velikog

broja izložaka, oni krase i zidove stubišta od I kata

do "muzealnog hodnika". "Ovdje je smještena i krasno

preparirana glava jelena ubijenog u Debeloj gori g.

1894., dočim se na hodniku nalaze glave : jelena lanjca,

srndaća i divokoze".

Raznoliko drvarsko oruđe na dvije velike ploče

smješteno na 1 katu ne pripada muzeju nego šumarskoj

akademiji. U srednjoj dvorani smješteni su lovački izlošci

"raznovrsna zvjerad, divljač i lovne sprave". Tu

su divojarac s Velebita, lisica u lovu na patke, "vuk iz

krasa i opet jedan iz slavonskih hrastovih lugova",

vidre uz vodu, medvjedi, labudovi, divlja mačka u boju

s orlom - ribarom, "orijaške glave vepra, od kojih je

jedan ubijen u Širokoj bari, a drugi u Crnoj planini g.

1895.,"ostala divljač i mnoštvo raznovrsnih "lovnih

željeza i drugih sprava koje se u lovu rabe".

U tehnološkoj dvorani su razni domaći proizvodi

("piljenice, daske, daščice, duge i dužice, kabli i kablići,

barila, vedrice, bremenice, maslinice, korita, vesla,

drvo u različkitim prerezima, surovo i politirano i t.d.;

zbirka kongo-štapova odCramera, proizvodi zagrebačke

parketnice i furniri inozemnog drva, velika kolekcija

štapova i kamiša od višnjevine tvrtke Lony i

Fucks, zbirka držaka za kefe odSchwarza u Križevcih;

usred sobe je ormar sa svimi proizvodi Ceryhove

tvornice za proizvodnju taninskog extrakta i zbirka

raznovrstnog drvenog ugljena").

Svečano otvaranje Šumarskog doma i Šumarskog

muzeja upriličeno je 20. listopada 1898. god. Tog je

U desnoj dvorani su "predmeti koji se odnose na

uzgoj i uređenje šuma".

Zbirka žira i ostalog šumskog sjemenja, zbirka pupovlja,

raznovrsnog šumskog tla, model šumskog vrta

"kod sv. Mihovilja nad Senjem" i nacrti domaćih šumskih

vrtova te modeli raznih ograda za branjevine. Na

zidovima je "u okvirima bilje iz Zagrebačke gore, podno

toga smještenje veliki šumski herbar u okvirima od

D. H i rc a ", diagrami istraživanja o prirastu drva pregledni

nacrti križevačke i đurđevačke imovne općine.

U posebnom su ormaru entomološke zbirke, a na stolovima

razni spisi i nacrti, troškovnici za kuće i odvodnje,

gospodarske osnove, zbirke normativnih naredbi i

si., albumi sa slikama "koje predočuju pošumljavanje

krša i razne radnje u šumi", razni tlorisi, a posebno se

ističu dvije velike reljefne karte: Sumovid Hrvatske i

Slavonije visok 3,4 m i širok 6,2 m (i danas u prostorijama

HŠD-a) i reljef krša hrvatskoga primorja.

dana održana i redovita 12. glavna skupština Hrvatskoslavonskoga

šumarskog društva. Dan prije skupštine

19. listopada pod vodstvom predsjednika Marka grofa

Bembellesa članovi društva su bili na izletu u

Božjakovini te razgledali šumarsko-botanički vrt Kr.

šumarske akademije. Njima se pridružio i veći broj

profesora kr. sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu

"na čelu im rector magnificus Vel. g. Dr. Josip Šilo

vi ć". Sve izletnike je predvodio Presv. gosp. kr.

banski savjetnik dr. Ivo M a 11 i n . Tako je uz dr.

Mallina, kulturno-tehničkog savjetnika Pisačića,

povjerenika za gospodarstvo F ranges a i ravnatelja

M a h n e r a "potanko razgledano dobro".

Šumarsko-botanički vrt osnovan je u starom perivoju

na 22 jutra. Osnovu vrta sastavio je i rukovodio svim

radnjama "nadvrtlar sveučilišnog botaničkog vrta u

Zagrebu gosp. Viteslav Durchanek". Jedan dio vrta

uređenje za "šumsku floru a drugi za cjelokupnu hrvatsku

floru, dok će treći dio vrta služiti pokusom profesora

i djaka". Dr. Mallin je u svom govoru nakon razgledanja

vrta i "mrzlog doručka" zahvalio svima naglasivši,

kako je kraljevska zemaljska vlada odnosno njezini

organi učinili - "sa sviešću, da je svoje najbolje sile

posvetila u to ime, da stvori za ekonomski napredak

zemlje nešto koristna".

551


Povodom otvaranja Kr. šumarske akademije istoga i M a 11 i n, odsječni savjetnik Teodor M a 11 i n i već pril

je stigla gospoda prorektor dr. Josip Dočkal, rektor dr.

dana predvečer, članovi Društva u dvorani glazbenog

zavoda bili su nazočni "svečanoj instalaciji rektora i Josip Šilović s profesorskim zborom, ravnatelj I.

magnifica za god. 1898/9", gdje je odstupajući rektor r hrvatske štedione g. Milivoj Crnadak, članovi porote

magnificus dr. I. Dočkal pozdravio prve slušatelje i koja je prosuđivala osnove za gradnju doma, gospoda

šumarstva na zagrebačkom sveučilištu, smatrajući ovo ) građevinski savjetnik Herman Bolle i grad. tehnički

važnim događajem za Sveučilište, temeljenom na i savjetnik Milan Lenuc i. Pozdravne govore izrekli su

Zakonu od 13. ožujka 1897. o promicanju gospodarstva \ društveni predsjednik Marko grof. Bombelles i Oton pl.

u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji i naredbama vlade : Krajcsovics -Iločki, koji čestita Hrvatsko-slavonskom

od 7. listopada 1898. br. 66.101 i 66.102 kojimaje uređenjem

šumarske obuke i izdanjem naukovnog i ispit­

radom uspjelo podići ovaj dom. Sa željom:"vivat, flo-

šumarskom društvu što je zajedničkim i složenim

nog reda za slušatelje šumarstva ustrojen na Sveučilištu j reat i crescat" on proglašava Šumarski dom otvorenim.

tečaj za slušatelje šumarstva koji je po zakonu pripojen 1

Povodom otvaranja Šumarskog doma, kr. šumarske

Mudroslovnom fakultetu. Tom se prigodom posebno }

akademije i Šumarskog muzeja, Hrvatsko-slavonskom

osvrnuo na Šumarsko gospodarsko učilište u Križevcima

koje je bilo "predtečom šumarske akademije" pa 1

šumarskom društvu pristigle su mnogobrojne brzojavne

čestitke. Od Svietloga bana Dragutina grofa

budućim slušateljima stavlja na srce "da čuvaju harnu 1

Khuen-Hedervarya, odpreuz. gosp. kr. ug. ministra

spomen na križevačko učilište, koje je uzgojilo mnoge ;

za poljodjelstvo E. D a r a n y -a, od rektora carske kr. vivrstne

šumare, i koji su sav svoj mar i trud uložili, da 1

soke škole za zemljotežtvo u Beču (Hochschule für

goje i čuvaju šume - to neprocjenjivo narodnje blago". Bodencultur) od ravnateljstva kr. šumarske akademije

Nakon svečane instalacije novog rektora nastavljeno je :

u Šćavnici, od profesorskog zbora c. kr. visoke škole za

slavlje u "narodnom zemaljskom kazalištu" (izgrađenom

samo tri godine ranije, 1895. godine), u kojemu se

zemljatežtvo u Beču i dr.

I danas je "Hrvatski šumarski dom" u vlasništvu

u čast glavne skupštine Hrvatsko-slavonskog šumarskog

društva, otvaranja Šumarskog doma i Kr. šumar­

Hrvatskoga šumarskoga društva (poslije II svjetskog

rata polovica zgrade je nacionalizirana, ali je odlukom

ske akademije "uz sjajnu razsvjetu davala opera Porin,

Sabora 1978. godine vraćena u vlasništvo Društva). Pored

Hrvatskoga šumarskog društva kao vlasnika, koris­

remek djela našega Lisinskoga".

U prijepodnevnim satima 20. listopada 1898. godine

svečano je otvoren novosagrađeni Šumarski dom. Zagreb, a zatim Institut za međunarodne odnose i Fanik

prostora su najvećim dijelom "Hrvatske šume", p.o.

Svečano ukrašenim prostorom "kretala se množina 1

kultet kemijskog inženjerstva i tehnologije. Do nedavšumara

iz svih krajeva domovine, koji su pohrlili u bieli 1

no, vrlo je malo ulagano u održavanje zgrade, pa se sada

nastoji nadoknaditi propušteno, ovisno o financij­

Zagreb, da drže svoju skupštinu i da proslave ovu najnoviju

fazu u naprednom razvitku šumarske struke". skim mogućnostima. Želja nam je da makar održimo

Odbor Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva na i

čelu s predsjednikom Markom grofom Bomb eile

som i potpredsjednikom Ferdom Zikmundovsky

m dočekaoje na stubištu i pozdravio presv. gospodina

odjelnog predstojnika Otona pl. Kraj cso v iesa i

- Iločkoga, koji je u ime svietloga bana otvorio dom. S

1

njim su u pratnji bili gospoda banski savjetnik dr. Ivo

ono što su naši prethodnici svojim žarom i marom sagradili,

a čime smo mi šumari postali značajan dio povijesti

grada Zagreba, Hrvatskoga sveučilišta i Hrvatske

nam domovine.

H. Jakovac

(Fotografije: Mosinger i Breyer, Zagreb Ilica H., iz arhiva HŠD-a.)

Na tragu jednog značajnog jubileja

120. OBLJETNICA OSNUTKA POSEBNE SENJSKE ŠUMARSKE USTANOVE

KRALJEVSKOG NADZORNIŠTVA ZA POŠUMLJENJE KRASA KRAJIŠKOG

PODRUČJA - INSPEKTORATA ZA POŠUMLJAVANJE KRŠEVA,

GOLETI I UREĐENJA BUJICA.

Naša zemlja može se ponositi bogatom šumarskom

tradicijom, zavidne stručne razine, rezultati koji se mogu

ravnopravno mjeriti s najrazvijenijim europskim

zemljama. Nažalost, povijest našega šumarstva do da-

nas nije dovoljno istražena ni valorizirana. Poznato je

daje povijest najbolja učiteljica života, koja nam, između

ostalog, služi za bolje predviđanje budućnosti u zakonitostima

razvoja svih aspekata našega života.

552


U domeni šumarstva primorskoga krša, odigrao se

je prije 120 godina jedan značajni događaj. Naime, kao

odgovor na krajnje nezadovoljavajuće stanje u primorskom

krajiškom kršu, tadašnja Vojna krajina 7. svibnja

1878. g. osnovala je Kraljevsko nadzorništvo za pošumljenje

krasa krajiškog područja u Senju, (dalje: Nadzorništvo)

kao posebnu šumarsku ustanovu. Važno je

naglasiti daje to bila druga posebna šumarska ustanova

na kršu Jadranskog mora, osnovana neposredno nakon

slične šumarske ustanove u Trstu. Osnutak Nadzorništva

bio je važan događaj u životu ovih pasivnih krajeva

Vojne krajine na uskom i dugačkom koridoru priobalja

širine 3-8 km od Povila kraj Novog Vinodolskog (granice

Provincijala) na sjeveru, do Sv. Magdalene (granice

Dalmacije) na jugu. U sklopu mjera poboljšanja

života Krajišnika, tadašnje vlasti odlučile su uložiti

značajna sredstva i u razvoj šumarstva na kršu. Poznati

šumarski stručnjak Josip We s s e 1 y, čiji je utjecaj kod

osnivanja Nadzorništva u Senju bio vrlo velik, smatrao

je da će radovi pošumljavanja krša omogućiti znatne

zarade Krajišnicima. Takvi radovi znatno bi utjecali na

poboljšanje ekonomskih i socijalnih prilika područnog

stanovništva i općenito stvaranja boljih uvjeta cjelokupnog

života na primorskom kršu.

Iako je naredbom c. kr. glavnog zapovjedništva Vojne

krajine u Zagrebu 7. svibnja. 1878. g. Nadzorništvo

u Senju osnovano kao provizorno, njegov rad je potrajao

punih 64. godine do zaključno 31. srpnja 1942. godine.

Istovremeno sa spomenutom naredbom Povjerenstvo

Krajiške investicionalne zaklade također je izdalo

naredbu u vlastitom djelokrugu o osnivanju senj-

EduardMalbohan (Goldstein, Šlcska 1844.-Karlovac 1931. g.).

Prvi upravitelj Kr. nadzorništva od 1878-1893. g. Autor je prvih osnova

za pošumljavanje krša. Usavršio je tehniku pošumljavanja

krša, a uz to je bio izvanredni opažač i intuitivni ekolog.

skog Nadzorništva. Službeno se upotrebljavao jedino

njegov naziv na njemačkom jeziku i glasio je "Karstaufforstung

Inspektorat für das Grenz Landesgebiet".

Glavne zasluge za osnivanje Nadzorništva pripadaju

Antunu Mollinaryu, c. kr. generalu topništva, tadašnjem

zapovjedniku Vojne krajine i Milanu Durstu,

šumaru, tadašnjem upravitelju Krajiške šumske uprave.

Osim službenog, senjska Institucija pojavljuje se u

Šumarskom listu, 1879. g. i pod nazivom "Nadzorništvo

za ošumljenje morskog krasa u hrvatskoj krajini".

Međutim, kasnije se ovaj naziv više ne susreće, već jedino

egzistira prvi naziv iz 1878. godine. Nakon osnutka

1878. g. Nadzorništvo je podvrgnuto neposredno zagrebačkoj

Vojnoj komandi kao krajiškoj upravnoj vlasti,

odnosno njezinom šumarskom odjelu do 1885. g., a

zatim Kraljevskom šumarskom ravnateljstvu u Zagrebu.

Na prijedlog Milana Durst a za prvog privremenog

upravitelja postavljen je Eduard Malbohan, a

Nikola J a s i k a, geometar, za njegovog zamjenika.

Od osnutka Kr. šumarskog ravnateljstva 1885. g.,

pa sve do njegovog ukinuća 1918. g., potpadalo je Nadzorništvo

pod njegovu ingerenciju, zajedno s državnim

šumama Kraljevine Hrvatske i Slavonije, a time i pod

Kraljevsko ugarsko ministarstvo poljodjelstva, trgovine

i obrta u Budimpešti. Sredstva za rad Nadzorništva

osigurala je Krajiška investicionalna zaklada, i to najviše

zahvaljujući Milanu Durstu, koji je sredio odnose

u toj Zakladi i odlučno utjecao na stalni priljev sredstava

za pošumljavanje krša. Neposredno nakon završetka

I. svjetskog rata 1918. g. pa sve do 1923. g.

Nadzorništvo potpada pod upravu Zemaljske vlade, a

zatim izravno pod Ministarstvo šuma i rudnika (1924-

1930. g.) i od 1930. g. pod bansku upravu Savske banovine.

Šumarski odsjek povjereništva u Zagrebu u sklopu

Ministarstva šuma i rudnika u Beogradu 1921. g.

povjerio je svojom odredbom upravitelju Nadzorništva

upravu državnih šuma i nadzor nad šumsko-političkom

upravom otoka Krka, kao i vođenje šumsko-tehničkih

agendi kotara Crikvenica i Punat na Krku. Nadzorništvo

mijenja naziv u "Inspektorat za pošumljavanje krševa,

goleti i uređenje bujica" 1. rujna 1925. g. pod čiju

stručnu upravu potpadaju sve površine bivšeg Nadzorništva

proširene na srezove Kastav, Sušak, Bakar,

Crikvenica, Novi, Krk i Rab.

Međutim, od 1929/30. g. Inspektorat je prestao voditi

stručnu upravu kod pošumljavanja krša i goleti izvan

svog nekadašnjeg područja (bivšeg primorskog krša

Vojne krajine), koji su potom prešli u nadležnost područnih

sreskih načelstava.

lako je Inspektorat od 1930. g. potpao pod bansku

upravu Savske banovine, odnosno šumarski odsjek Poljoprivrednog

odjeljenja vrhovni nadzor, kao i vođenje

politike pošumljavanja, uređivanja bujica i lovstva ostali

su i nadalje u domeni Ministarstva šuma i rudnika u

Beogradu. Takva situacija ostala je i nakon osnutka Ba-

553


Osoblje Inspektorata za pošumljavanje krševa, goleti i uređenje bujiea u Senju godine

1925. U sredini u prvom redu sjedi dr. Josip Balen, upravitelj; bio je vrhunski šumarski

stručnjak i znanstvenik i svakako naš najistaknutiji šumarski stručnjak za krš.

novine Hrvatske 1939., a u svibnju 1941. g. Nadzorništvo

je potpalo pod novoformirano Ministarstvo šumarstva

i rudarstva NDH sa sjedištem u Zagrebu. Rukovodeći

se vjerovatno stvarnim karakterom poslova senjskog

Inspektorata, vlast Banovine Hrvatske mijenja

mu ime 7. ožujka 1940. g. u "Nadzorništvo za pošumljavanje

krševa i golijeti". To će ime zadržati do

prestanka svoga djelovanja 31. srpnja 1942. godine i

osnutka Ravnateljstva šuma u Senju, a čijem je sklopu

pripalo i cjelokupno područje nekadašnjeg senjskog

Nadzorništva. Senjsko ravnateljstvo obuhvaćalo je kotare:

Kraljevica, Crikvenica, Novi, Senj, Karlobag,

Obrovac i Pag, sa šumarijama: "Crikvenica" u Crikvenici,

"Nehaj" u Senju, "Primorje" u Karlobagu i

"Obrovac" u Obrovcu.

Tijekom kontinuiranog 64-godišnjeg rada (1878-

1942. g.) posebna senjska šumarska ustanova gospodarila

je s 95 predjela kultura - branjevina na 10.097 ha

koji su se prostirali diljem 51.777 ha primorskog dijela

krša. Početna koncepcija djelovanja Nadzorništva, u

prvome redu, oslanjala se na obnovi postojeće oskudne

vegetacije u branjevinama i izgradnji suhozidova, ali se

kasnije napušta u korist zamašnih pošumljavanja i prirodnog

pomlađivanja. Međutim, pošumljavanje je zahtijevalo

vlastitu proizvodnju sadnica, koja je započela

već 1879. g. u Sv. Mihovilu (Senjska draga), našem prvom

šumskom rasadniku u zemlji, a nakon toga i u

nekoliko manjih rasadnika. U proizvodnji sadnica koristila

se suvremena tehnologija toga vremena, rezultati

koji su kasnije upotrijebljeni prilikom osnivanja novih

rasadnika.

554

Ukupna površina četiriju rasadnika

iznosila je 2.54 ha, odnosno

1.49 ha proizvodne površine, u kojima

je ukupno posijano 14.344 kg.

sjemena ili godišnje 231 kg. Proizvedeno

je ukupno 82,724.368 komada

sadnica ili prosječno godišnje

1,334.264 komada sadnica (četinjača

93.3% i listača 6.7%). Od

sveukupno raspodijeljenih sadnica

60% se odnosi na cijelu zemlju,

a 40% na područje Nadzorništva -

Inspektorata. U rasadničarstvu puno

pozornosti se poklanjalo provenijenciji

i aklimatizaciji sadnica, pa

je tako već 1895. g. trušen crni bor

s područja Senjske drage u vlastitoj

trušnici, prvoj na Balkanu.

U kulturama - branjevinama

ukupno je pošumljeno sadnjom

3.179 has 14,924.771 komada sadnica

(četinjača 83.1% i listača

16.9%). Prema pojedinim vrstama

crni bor sudjeluje sa 81%, crni jasen s 5%, dok se preostalih

14% ukupnog broja sadnica odnosi na 76 vrsta

sadnica. Od ukupne pošumljene površine odnosi se na

pošumljavanje ("novosadnju") 1.738 ha sa 10.466.389

komada sadnica (četinjača 85.3% i listača 14.7%), te

popunjavanje 1.441 ha sa 4,458.382 komada sadnica

(četinjača 78% i listača 22%). Osim sadnje, izvedena je

i sjetva kao dodatak sadnji s ukupno 3.612 kg sjemena

(četinjača 1.6% i listača 98.4%). Od sveukupne količine

sjemena prilikom pošumljavanja sadnjom upotrijebljeno

je samo 172 kg, a kod popunjavanja sadnjom

čak 3.44o kilograma. Godišnje je pošumljeno prosječno

27 ha sa 163.000 komada sadnica i 2.7 kg sjemena,

te popunjeno 23 ha sa 70.000 komada sadnica i 53.7 kg

sjemena. Prema tomu prosječno je godišnje pošumljeno

i popunjeno 50 ha s 233.000 komada sadnica i

56.4 kg sjemena. Kod tih radova upotrijebljeno je 78

različitih vrsta sadnica (četinjača 17 i listača 61).

Prosječni broj sadnica po ha iznosio je kod pošumljavanja

6.021 komada i godišnje se kretao u širokom rasponu

od 11.833 do 1.267 komada, a kod popunjavanja

3.094 komada i godišnjim rasponom od 11.900 do

1.093 komada. Ukupno je sađeno prosječno 9.115 komada

sadnica po ha u godišnjim rasponima od 23.270

do 4.043 komada.

Od ostalih uzgojnih radova u kulturama - branjevinama

izvršeni su: resurekcija (851 ha), prirodno pomlađivanje

(7.435 ha), čišćenje (53 ha) i proreda (144

ha) što nikako nije bilo dovoljno za njihovo postupno

pretvaranje u autoktone sastojine listača. Zbog toga je

nastao ozbiljan zastoj u gospodarenju kultura - branje-


vina koji se danas tek djelomično može popraviti. Međutim,

važno je istaknuti značajne rezultate Nadzorništva

- Inspektorata koji je uz velike nedaće i nedovoljna

sredstva uspio osnovati veliki broj kultura -

branjevina. Osim toga, posebne službe na uređivanju

bujica, gdje je djelovao jedan broj specijaliziranih

šumarskih stručnjaka, ostvarile su značajne tehničke

radove na saniranju bujičnih tokova. Tom prilikom

izgrađeno je ukupno 166 poprečnih kamenih pregrada

u betonu, od kojih se svojom masivnošću ističe sedam

pregrada, 92 uzdužne kamene građevine, te 260.4 km

suhozida oko kultura - branjevina.

Sredstva za nesmetani rad Nadzorništva - Inspektorata

osiguravale su vlasti putem posebnih zaklada, fondova

ili državnog proračuna. Uza sve teškoće u nesmetanom

financiranju, utrošena su znatna sredstva za izvedbu

26 raznih vrsta radova i plaće osoblja, i to:

372.088 forinti, 1.229.129 kruna, 16.835.845 din i

404.996 kuna. Od sveukupnih sredstava utrošeno je za:

1. biološke radove 31.0%; 2. tehničke radove 20.8% i

3. plaće 48.2%. U sklopu bioloških radova najveći dio

odnosi se na pošumljavanje (19.6%), a kod tehničkih

radova na uređenje bujica (8.6%). Za cijelo vrijeme

djelovanja izmijenilo se šest upravitelja (šefova), i to:

Eduard M a lbohan (1878-1893. g.), Albert Rosmanith

(1894-1898. g.), Oto Nyitray (1899-1918. g.),

JosipBalen (1919-1925.g.), Alfons Kauders (1926-

1934. g.) i Vinko Plesa (1935-1942. g.), pet pomoćnika:

Nikola Jasika 1878. g., Bela Mačer 1897. g.,

SvetozarŠolc (1908-1911. g.), Đorđe Jelača (1925-

1927. g.) i Ladislav Kohut (1925-1942. g.), te 79 lugara.

Šumarski stručnjaci Nadzorništva - Inspektorata,

uz pomoć lugarskog osoblja, dali su osobiti doprinos

razvoju šumarstva na kršu u domeni sjemenarstva, rasadničarstva,

pronalaženja najpogodnijih vrsta za pošumljavanje

u odnosu na biološko - ekološka svojstva,

tehnike pošumljavanja, zaštite šuma i potpune primjene

ekologije, uspjelog saniranja divljih bujičnih tokova

izvedenim pomoću biološko - tehničkih mjera,

studioznim izborom lokacija kultura - branjevina, uređivanjem

šuma te pejzažnm oblikovanjem privlačnih

prirodnih predjela. Rezultati njihovog rada počeli su tijekom

vremena pozitivno utjecati na poboljšanje prilika

pustog primorskog krša i života područnog stanovništva.

U svrhu bolje valorizacije i zaštite izvedenih

radova bilo bi vrijedno proglasiti neke najuspješnije

kulture - branjevine, uređene bujične tokove primjenom

biološko-tehničkih mjera (senjski "Torrente"

"Borova draga" kraj Sv. Jurja), sadašnji rasadnik Sv.

Mihovil i upravnu zgradu u Senju kao spomenike naše

tehničke kulture.

Na temelju dosadašnjih detaljnih istraživanja kompleksnog

djelovanja senjskog Nadzorništva - Inspektorata

možemo se s pravom ponositi njegovim zavidnim

rezultatima. Uostalom, osnutak Nadzorništva u Senju

prije 120 godina označioje prekretnicu na putu razvoja

našeg krškog šumarstva, koje se njemu zahvaljujući,

danas razvilo do zavidne društvene, stručne i znanstvene

razine. Zbog toga je ova jubilarna 120. obljetnica od

osnutka posebne senjske krške šumarske ustanove, zajedno

s osvrtom na njezino 64. godišnje

uspješno neprekidno djelovanje

(1878 - 1942. g.) prava prilika

za još jedno objektivno valoriziranje

njezine uloge i važnosti u

okviru šumarstva i celokupnog života

naše uže i šire domovine.

Dr. se. V. Ivančević

U povodu 100. obljetnice osnutka Kr. Nadzorništva održanje u Senju 1978. godine Plenum

Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske. Uvodno izlaganje podnio

je prof. dr. Branimir Prpić, tadašnji predsjednik našeg Saveza.

555


"Volim rodni mi kraj, našu divnu hrvatsku Sviću.

Kako ju nebi volio, kad je više nego lijepa. Pošao sam i

prošlog ljeta tamo, da se naužijem. Cilj mije bio Lazac,

moje rodno mjesto. Mjesto? Da, mjesto. Gorska sjenokoša,

bez ijedne kuće. Niti koljebe nema. Moje rodno

mjesto danas je

hrpa tesanog kamena,

koprivom

zarasla. Bilo mi

je teško kad sam

to vidio... "

Izvod je to iz

zapisa "Na Lazcu

pod Snežnikom",

tiskanom

u zagrebačkom

Lovačko-ribarskom

vjesniku iz

1934. godine, šumarnika

i lovca

Julija Bonela,

čiju 130. godišnjicu

rođenja bilježimo

ove godine.

Zbog depopulacije

goranskog

stanovništva

koja je bila

prisutna već

krajem prošlog

stoljeća, mjesta

poput Lasca, obližnje Križulnc (danas Lividraga),

Šegine i mnogih drugih, već odavno nema na popisu

goranskih sela. Prilikom izleta na hrvatski Snježnik 20.

kolovoza 1882. Dragutin Hire je u svom putopisnom

djelu "Gorski kotar" (Zagreb 1898) zabilježio da su na

Lascu bile samo "dvie kuće, jedna krčma, druga lugarnica",

da bi naš svečar Julije Bönel pola stoljeća kasnije

našao tu samo "hrpu tesanog kamena, koprivom

zaraslog".

O šumarniku Juliju Bönelu malo se danas zna. U

poglavlju Šumarski stručnjaci Gorani, knjige akademika

Dušana Klepca "Iz šumarske povijesti Gorskog

kotara u sadašnjost" (Zagreb 1997), njegovo je ime

otisnuto na 204 stranici uz podatak daje apsolvirao na

Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima 1890.

U "Hrvatskom šumarskom životinjskom leksikonu"

JULIJE BÖNEL, SUMARNIK I LOVAC

IZ LASCA U GORSKOM KOTARU

(uz 130. godišnjicu rođenja)

(knjiga 1, Zagreb 1996) spominje se samo Viktor

Bohnel, zacijelo Bönel, također iz Lasca. O Juliju

Bönelu nema podataka. Ni u Šumarskom listu nije bolje

prošao. Njegovu smrt nije zabilježilo naše staleško

glasilo, već spomenuti Lovačko-ribarski vjesnik iz kojega,

kao i iz za-

~- _ piša samog Julija

Bönela, možemo

reći koju riječ

više prigodom

130. godišnjice

njegova rođenja.

Prema A. Živkoviću

1 Julije

Bönel rodio se u

Lascu kod Cerova

u Gorskom

kotaru 1868. godine.

Otac mu je

bio vlastelinski

šumar pri Gospoštiji

Čabar,

koja je upravo

tih godina

(1866) smrću

Ivana Po lika r-

p a, sina šumoposjednika

Marije

Paravića,

prešla u ruke

Mađara Nikole

pl.Ghyczya. Kako u rodnom seocetu Lazac nije bilo

nastave, pučku školu polazio je u Prezidu i Tršću, a

gimnaziju, u Rijeci. Lov je zavolio još kao srednjoškolac.

Ne čudi da je pri izboru budućeg zvanja odabrao

studij šumarstva. Diplomirao je na Gospodarskošumarskom

učilištu u Križevcima 1890., ne navršivši ni

22 godine života. Za vrijene studija u Križevcima bio je

arhivar i odbornik Hrvatskog slušateljskog pjevačkog

društva "Slavuj" (Husi nec R.,Delić P. 1995) 2 .

Slika 1. Lazac u Gorskom kotaru krajem prošloga stoljeća. Prema crtežu šumarnika Vaelava

Ander leta u knjizi Dragutina Hi rca "Gorski kotar" (Zagreb, 1898).

U nižoj gimnaziji, piše u svojim "Uspomenama",

"pucao (je) samo na vrjeverice, kreštalice, sovure, jastrebove,

nu kašnje, kad sam bio u višoj gimnaziji, pucao

sam već i na Ij eštarke jarebice. Lugar Taljan naučio me

vabiti ih... a kad sam onda neumorno vabećih, ubio i po

više komada, nitko tad sretniji od mene".

Pred sam studij u rujnu 1886. ustrijelio je svog prvog

srnjaka i to u lovu s brakircima. O tom načinu lova,

1 Prof. dr. A. Ži vko vić : U spomen pokojnom Juliju Böne 1 u (1868-1935). Lovačko-ribarski vjesnik, 1935., XLIV, 3, s. 127-128.

l2 Husincc R., Delić.R: Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima, MH Križevci 1995., str. 100.

556


kojeg je posebno volio zapisao je: "Menije ipak najljepše

kad mi vjerni pas progoneć srnjaka ili lisicu...

glasom svojim odaje želju, da udovolji lovačkoj strasti

svoga, gospodara... Loveć brakircem čitavo vrieme

nasladjuješ se prisluškivajući i tanke i dublje glasove

divljač tjerajućih pasa, koji svi kao da nastoje, da si

glasove slože u njeki sklad, u njeku divnu harmoniju ".

Lovio je šljuke i "divlje pievce" (tetrijeb gluhan),

kojih je tih godina, u "lovištima obitelji Ghyczy bilo

čuti i do 120" (B. P1 e š k o, 1902)'

Okončavši studij kratko je vrijeme službovao sa

svojim ocem kod čabarskog vlastelinstva. Godine

1891. seli u Slavoniju, postavši šumarom kod biskupskog

vlastelinstva u Đakovu, "sasijelom uDrenju". Uz

šumarske poslove godinama je kao vlastelinski lovnik

vodio "vlastelinsku družbu s gostima po prostranim

poljima Josipovca i Strosmajerovca"... Nakon šest go-

Slika 2 Gorska livada Lazac, danas; u pozadini hrvatski Snjcžnik s

Lazačkom glavicom. U prvom planu desno gorska smrekova

šuma s pavlovcem (Aremonio-Piceetum Ht. 1938) u

odjelu "Nad crkvom" Nacionalnog parka Risnjak

Foto: A. Frković

dina (1896.) prelazi u službu grofa Gustava Norma

nn a uBizovec, radeći najdulje kao vlastelinski šumaru

Poganovcima. Vrativši se nakon 14 godina provedenih

kod grofa Normanna opet k đakovačkom vlastelinstvu,

tu je 1932. dočekao mirovinu. Uz povremene

odlaske kćerci u Novi Sad, rado je navraćao i u

svoj Gorski kotar, u svoj iseljeni i napušteni Lazac.

Umro je nakon kratke i teške bolesti u Đakovu 3. siječnja

1935. u 67. godini života.

"Ni Mačkovac, ni Djedov Dol s Ajlegom, ni Crna

Bara, Bentez ni Fatine ne će više Tvoga začuti glasa,

kojim izdaješ odredbe lovcima i pogoničima... Magjareva

Bara i nekad Grube. Okrugla jama i čitav istočni

Dilj Tvoji su bili omiljeni reviri! Ne ćemo zaboraviti ni

Gaja, ni Budrovačkog Luga, ni Rakovca, jer ih ni Ti nisi

nikada zaboravljao...

Živio si u tim šumama, s njima disao i s njima sepomladjivao

iz godine u godinu... - sve je radovalo Tvoju

lovačku dušu! Ljubio si ljepotu Božje prirode, osjećao

čar života u njoj, razumijevao cvijet i zvi/erku"...

(Živko vic,A.).

Šumarnik Julije Bönel bio je plodan lovački pisac i

istraživač. Kada se krajem prošlog i početkom ovog

stoljeća u tadašnjim lovačkim i šumarskim glasilima

stalo uvelike raspravljati "ima li u Hrvatskoj još riseva

ili nema", tom je pitanju Julije Bönel (u suradnji s prezimenjakom

i šumarnikom Viktorom!) dao značajan

doprinos. Provevši svojevrsnu anketu medu Goranima,

šumskim radnicima, lovcima, puharima, ugljenarima i

"gubarima po zanatu" iz Poganovaca u Slavoniji 17.

kolovoza 1901. piše:

"Uslijed svega gore navedenog (podataka o više u

prošlosti ubijenih, osmotrenih ili po glasanju utvrđenih

riseva u čabarskomi kraju, op. A.F.) - težko je dvojiti

da risa u Gorskom Kotaru više nema, pače moramo

reći... da risa u nas jošte ima. Da će ga s vremenom

posve nestati, o tom ne ima dvojbe, pa bi zbilja

vriedno bilo, da se naši lovci za vremena pobrinu...

da se dočepaju njegove kože ... pa da budemo jednom

i glede njega na čistacu" 4

Uz više priloga u Lovačko-ribarskom Vjesniku autor

je brošure "Trovanje lisica otrovnim pilulama",

koju u vlastitoj nakladi izdaje u Đakovu 1919. Knjižica

sadrži naputak na koji se način priređuju otrovne pilule

i "maz na kruh", kako treba izvesti povlaku, izlagati

otrov te načine "potražbe". Ovu korisnu brošuru

"našeg poznatog lovca, vlastelinskog šumara i mjernika

iz Đakova" predstavio je u Lovačko-ribarskom vjesniku

sam urednik Ervin Röss 1 er, preporučujući je

svakom vlasniku i zakupniku lovišta "da se lovište

očisti od grabežljive zvjeradi, koje se i za vrijeme rata i

preveć namnožilo ".

Ploško B.: Lovište upravnog kotara Čabar, Lovačko-ribarski vjesnik 1902, XI, 12, s. 141-142.

4 Daje J. Bönel imao pravo "da risa u nas joštve ima" potvrđuje podatak daje posljednji izvorni ris u Hrvatskoj ulovljen u stupicu u predjelu

Bukov vrh, općina Čabar, 1903. g. (M. Kori tni k, 1974).

557


Ovaj skromni prilog o životu i radu našeg već gotovo

zaboravljenog goranskog šumarnika i lovca Julija

Bönela prilikom 130. godišnjice njegova rođenja, započeli

smo, pa valja i okončati njegovim uspomenama.

"Lazac je među planinama prostrti zeleni sag. Lazac

je sjenokoša moja nezaboravna. Sakupila je sve vrsti

alpinskog cvijeća i prosula ga pod noge Snežnika,

svog sijedog i ćelavog djeda... Tik na rubu šume stajala

je mala kapelica, sa koje je oko podneva zacinkalo malo

zvonce i zvalo šumske radnike i vozače na "marendu

", palentu i sir. I ta se kapelica srušila. Kamen leži na

kamenu... Lazac moj je danas mrtav".

Slika 3 "Hrpa tesanog kamena, koprivom zarasla..." i danas čuva

uspomenu na nekadašnje naselje Lazac u Gorskom kotaru,

u kojem se 1868. rodio šumarnik i lovac Julije B ö n e 1

Foto: A. Frković

Bibliografija članaka Julija Bönela u

Lovačko-ribarskom vjesniku

Jedna o risu iz tzv. Gorskoga kotara (s. V. Bönelom). -

1901,X, 10, 117.

Uspomene (iz Gorskog kotara). - 1902, XI, 2, 13-15.

Iskapanje jazavaca. - 1902, XI, 5, 57.

Pabirci iz prošle lovne sezone. - 1907, XVI, 3, 29-30;

5,57.

Rieč dvije o rujanskom lovu na jelene. - 1907, XVI,

11,121-122.

Stanje lovne divljači Slavonije i zima. - 1908, XVII,

5,57-58.

Opažanja, o parenju srna . - 1908, XVII, 9, 106.

Po zaključku lova. - 1909, XVIII, 4, 45-46.

Lovne remize. -1911, XX, 12, 124-126.

Veparuselu.- 1911,XX, 12, 141.

Prolet šljuka. - 1927, XXXVI, 5/6, 192.

A. Frković

AKTUALNO

OSTVARAJ PROJEKTA OBNOVE I ZAŠTITE

OBALNIH ŠUMA U RAZDOBLJU

od 1. kolovoza do 31. prosinca 1997. godine

UVOD

U šumarskoj se javnosti često raspravlja o zajmu

Međunarodne banke za obnovu i razvitak (Svjetska

banka). U svrhu obavještavanja objavljuju se bitne činjenice

za petomjesečno razdoblje. To je ujedno ispravak

navoda i odgovora na pitanja koja su postavljena u

objavi šumarskoga lista broj 7-8/1998, na stranici 367,

desni stupac.

Opće informacije

Vlada Republike Hrvatske 1994. godine zatražila je

od Svjetske banke financijsku pomoć za obnovu šumskoga

ozemlja u priobalju uništenoga ratom ili požarima.

Trošak obnove prednostnih područja procijenjen je

na 67,3 milijuna USD (42 milijuna USD je zajam Svjetske

banke, 11 milijuna USD je udio proračuna Republi-

558


ke Hrvatske i 14,3 milijuna USD čine sredstva "Hrvatskih

šuma", p.o. Zagreb).

Priprema Projekta obnove i zaštite obalnih šuma trajala

je od rujna 1994. godine do travnja 1995. godine.

Svjetska je banka Projekt odobrila u prosincul 996. godine,

a Ugovor o zajmu i Projektni ugovor potpisani su

31. siječnja 1997. godine.

Sabor Republike Hrvatske Ugovor o zajmu i Projektni

ugovor ozakonio je 16. svibnja 1997. godine, a sam

Projekt postao je pravosnažan 31. srpnja 1997. godine.

Korisnici sredstava zajma su Ministarstvo unutarnjih

poslova (34,5 milijuna USD) i "Hrvatske šume",

p.o. Zagreb (7,5 milijuna USD).

Upravni odbor projekta

Upravni odbor projekta ustanovljen je u ožujku

1997. godine. Po položajima ga čine: ministar poljoprivrede

i šumarstva, predsjednik, pomoćnik ministra za

šumarstvo, generalni direktor "Hrvatskih šuma", p.o.

Zagreb i načelnik Odjela zaštite od požara i eksplozive

iz Ministarstva unutarnjih poslova.

Jedinica za upravljanje projektom

(Projektni tim)

UPRAVLJANJE PROJEKTOM

Projektni tim ustanovljenje u travnju 1997. godine.

U suglasnosti sa Svjetskom bankom za koordinatora

projekta Vlada RH imenovala je 15. travnja 1997. godine

Jelu B i 1 a n d ž i j u iz Šumarskoga instituta, Jastrebarsko.

Uz koordinatora projekta Projektni tim čine

tajnik projekta i stručnjak za nabavu roba

standardima Svjetske banke.

usluga po

Misije Svjetske banke u 1997. godini

Prva misija Svjetske banke koju su činili gospoda

Francois Wencelius i Emilia Battaglini posjetila je Hrvatsku

(od 10. do 15. ožujka 1997) radi dogovora o početku

projektnih aktivnosti.

Prvi nadzor Projekta Svjetska banka je obavila od 5.

do 11. listopada 1997. godine (F. Wencelius).

Program rada za 1997. godinu

U dogovoru sa Svjetskom bankom, program rada

usklađen je s početkom pravosnažnosti projekta te su

dogovorene aktivnosti za razdoblje od 1. kolovoza do

31. prosinca 1997. godine.

OBNOVA SUMA

A) Obnova opožarenog ozemlja

U ovoj sastavnici projekta mehanička i ručna obradba

tla planirana je na 459 ha zemljišta oštećnog požarima,

te uzgojni radovi (čišćenje pomlatka alepskoga bora)

na 335 ha (tablica 1).

Na prijedlog "Hrvatskih šuma", p. o. Zagreb,

Svjetska banka je uz već prije dogovorene radove na

obnovi privatnih posjeda odobrila da se iz sredstava

zajma sufinanciraju i radovi na obnovi maslinika u području

Konavla.

Tablca 1. Šumski radovi u Upravama šuma Split i Senj

Vrsta rada

Pošumljivanje

Uprava šuma

Split

Šumarija

Šibenik

Zadar

Split

Radni program

odobren u

ožujku

170

300

230

Radni program

potvrđen u

listopadu

ha

88

116

230

Razlika

82

184

0

Ukupno

Senj

Senj

700

160

434

25

266

135

Ukupno pošuml

Uzgojni radovi

ivanje

Split

Šibenik

Zadar

860

285

50

459

285

50

401

0

0

Ukupno uzgojni radovi

335

335

0

559


Iz plana rada isključeno je 325 ha u Dubrovniku i

150 ha u Zadru zbog miniranosti terena, što u pripremi

programa nije navedeno.

B) Osnutak rasadnika u Piketu kod Zadra

Radni program uključivao je (i) prijenos prava vlasništva

ili darivanje zemljišta od strane Države "Hrvatskim

šumama", p.o. Zagreb, i (ii) pripremu smjernica

za izradbu studije izvedivosti.

C) Obnova arboretuma u Trstenu

Radni program uključivao je (i) obnovu protupožarnih

prosjeka, (ii) produženje ograde oko arboretuma i

(iii) rekonstrukciju akvedukta i staklenika.

ZAŠTITA SUMA OD POŽARA

A) Aktivnosti u nadležnosti

"Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb

Zaštitne mjere

Za prve nadzorne misije Banke potvrđen je radni

program u ovoj sastavnici projekta za Upravu šuma

Split kako slijedi:

(i) čišćenje 113 ha rubnih dijelova sastojina alepskoga

bora uz magistralne prometnice

(ii) prorjedivanje borovih sastojina na 150 ha i

(iii) izgradnju 119 km protupožarnih prometnica.

Također je dogovoreno da će se u Upravi šuma Senj

obaviti sljedeći radovi:

(i) prorjedivanje borovih sastojina na 20 ha i

(ii) prorjedivanje panjača (trijebljenje) na 6 ha.

Raspodjela ovih radova po šumarijama prikazana je

u tablici 2.

Na zahtjev "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb, dogovoreno

je da će izgradnja protupožarnih prometnica u

Upravi šuma Senj započeti u 1998. godini, nakon što

"Hrvatske šume", p.o. Zagreb dostave studiju o šumskim

požarima.

Tablica 2. Zaštitne mjere od požara u Upravama šuma Split i Senj

Vrsta rada

Prorjedivanje

borovih sastojina

Uprava šuma

Split

Šumarija

Zadar

Split

Metković

Šibenik

Dubrovnik

Radni program

odobren u

ožujku

70

40

20

20

20

Ukupno 170

Senj

Ukupno prorjedivanje

Prorjedivanje

panjača

Čišćenje rubnih

djelova

Senj

Split

Ukupno čišćenje rubnih dijelova

Protupožarne

prometnice

Split

Senj

Senj

Zadar

Biograd

Makarska

Metković

Split

Zadar

Biograd

20

190

0

20

0

20

20

40

100

Radni program

potvrđen u

listopadu

ha

70

40

20

20

0

150

20

170

6

19

20

14

20

40

113

km

40

15

Razlika

0

0

0

0

-20

-20

0

-20

+6

-1

+20

-6

0

0

+13

40

15

560


Šibenik

Split

Makarska

Dubrovnik

Sinj

Ukupno protupožarne prometnice 115*

10

20

6

12

16

119

10

20

6

12

16

+4

* Radni program nije sadržavao raspodjelu prometnica po šumarijama nego samo ukupnu duljinu na razini

Uprave šuma.

B) Radovi u nadležnosti Ministarstva

unutarnjih poslova

Mjere predgašenja

Program je uključivao zaključivanje ugovora između

Ministartsva unutarnjih poslova i Državnoga hidrometeorološkoga

zavoda za sustav vremenske prognoze.

Mjere gašenja

Potvrđeni program rada uključivao je:

(i) izradbu tehničke potkrijepe za utvrđivanje opravdanosti

kupnje dva zrakoplova za tzv. početni napad

pri gašenju požara

(ii) smjernice za razvoj telekomunikacijskoga sustava i

(iii) prijedlog natječajne dokumentacije za zrakoplov

tipa amfibija i protupožarna vozila.

PRATEĆE DJELATNOSTI

A) Aktivnosti u nadležnosti

"Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb

Dogovoreno je da će se:

(i) pripremiti ugovori između "Hrvatkih šuma", p.o.

Zagreb, i Šumarskoga instituta, Jastrebarsko

(ii) pripremiti izvješće o već započetome procesu privatizacije

neključnih aktivnosti (non-core activities)

i knjigovodstveno-računovodstvenome sustavu,

kako bi se utvrdilo trebaju li "Hrvatske šume",

p.o. Zagreb podršku Projekta.

B) Aktivnosti u nadležnosti Ministarstva

unutarnjih poslova

Radni program uključivao je pripremu smjernica za

savjetnike za sustav GlS-a za centre za zaštitu od požara.

C) Praćenje projekta (monitoring)

Potvrđeno je da će se pripremiti ugovori između (i)

Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i šumarskoga

instituta Jastrebarsko, za praćenje uspjeha šumskih radova,

(ii) između Ministarstva poljoprivrede i šumarstva

i Hrvatskoga ekološkoga društva za praćenje ekoloških

utjecaja projekta i (iii) Ministarstva poljoprivrede

i šumarstva i Instituta za turizam za praćenje ekonomskoga

učinka projekta. Također je dogovoreno da

će se Institutu za turizam na njegovo traženje pružiti

stručna pomoć pri izradbi metodologije praćenja.

Preduvjet za potpise navedenih ugovora i njihovu

pravosnažnost je odobrenje godišnjih planova rada i

metodologija od strane Svjetske banke.

OSTVARAJ PLANA RADA

Obnova šuma

A) Obnova opožarenih površina

Planirani su radovi izvedeni u potpunosti, a kakvoću

radova potvrdila je Nadzorna misija Svjetske banke u

lipnju 1998. godine.

Pošumljivanje je obavljeno u skladu s tehničkim

smjernicama koje je odobrio Šumarski institut, Jastrebarsko

i kriterijima propisanima u Izvješću misije

Svjetske banke (Staff Appraisal Report, od 15. studenoga

1996). Pošumljivanje je trajalo od listopada do

prosinca 1997. godine.

Uzgojni radovi (čišćenje pomlatka alepskoga bora)

obavljeni su primjenom 3 načina čišćenja (čišćenje u

linijama, čišćenje u obliku šah-polja i ostavljanje pojedinačnih

stabalaca). Primijenjena su tri različita načina

čišćenja kako bi se utvrdio optimalni način čišćenja

pomlatka glede preživljavanja biljaka i troška čišćenja.

Šumarski institut, Jastrebarsko, odobrio je tehničke

smjernice za ovu vrstu rada.

Radove su izvodili radnici "Hrvatskih šuma", p.o.

Zagreb, ili privatne tvrtke.

561


Naknada za podrivanje zemljišta ne može biti isplaćena

jer "Hrvatske šume", p.o. Zagreb nisu poštivale

natječajna pravila. Naime, javno nadmetanje objavljeno

je bez prethodne suglasnosti Svjetske banke na natječajnu

dokumentaciju. Svjetska banka prihvatila je

naknadni pregled natječajne dokumentacije. Ako je izbor

najpovoljnijega ponuđača bio u skladu s normama

Svjetske banke, bit će odobrena naknadna isplata.

Što se tiče radova obnove privatnih posjeda, Šumarija

Dubrovnik utvrdila je oko 600 šumo-vlasnika i

vlasnika maslinika zainteresiranih za sufinanciranje.

Jedinične cijene za prvu godinu rada koju je priznala

Svjetska banka su za: pošumljivanje s ručnim kopanjem

1 114 US$, pošumljivanje s podrivanjem 1 191

US$ i čišćenja borovoga pomlatka 698 US$. Udjel zajma

je 20 %.

Tablica 3. Obnova opožarenih površina u Upravama šuma Split i Senj

Vrsta rada

Pošumljivanje s

Uprava šuma

Split

Šumarija

Zadar

Izvršeno u

1997.

106.6

Ukupni 5-

godišnji plan

ha

%

podrivanjem

Šibenik

28.2

Split

30

Ukupno

164.8

Pošumljivanje

Split

Šibenik

67.8

s ručnom

Split

200

pripremom tla

Ukupno

267.8

Senj

Senj

20

Pag

5

Ukupno

25

Pošumljivanje ukupno

457.6

4 500

10,2

Uzgojni radovi Split Zadar

29

Šibenik

285

Ukupno 314

640

49,1

B) Osnutak rasadnika u Piketu kod Zadra

Prijenos prava vlasništva na 9,35 ha poljoprivrednoga

zemljišta na "Hrvatske šume", p.o. Zagreb, potvrđen

je odlukom Vlade Republike Hrvatske od 18. rujna

1997. godine. Zemljište se nalazi u predjelu Piket u

općini Zemunik. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva

i "Hrvatske šume", p.o. Zagreb u listopadu 1997. godine

potpisali su Ugovor o prijenosu prava vlasništva.

C) Obnova Arboretuma u Trstenu

Potpisan je Ugovor između "Hrvatskih šuma", p.o.

Zagreb i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Zaštita od požara

A) Djelatnosti u nadležnosti

"Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb

Zaštitne mjere

Čišćenje rubnih dijelova sastojina alepskoga bora

uz magistralne prometnice obavljeno je uspješno, u

smislu izbora lokaliteta, planiranih površina i kakvoće

izvedenih radova. Prorjcđivanje borovih sastojina u

Upravi šuma Split obavljeno je na 90 ha, što iznosi

53 % plana.

Tablica 4. Zaštitne mjere od požara u Upravama šuma Split i Senj

Vrsta rada

Uprava šuma

Šumarija

Izvršeno

Ukupni 5-godišnji plan

%

ha

Prorjcđivanje

Split

Split

40

borovih sastojina

Metković

20

Šibenik

20

Ukupno

80

562


Senj

Senj

20

Ukupno prorjeđivanje

100

1200

8,3

Prorjeđivanje panjača

Senj

Senj

5,8

160

3,6

Rubno čišćenje

Split

Zadar

17

uz prometnice

Biograd

18

Split

40

Makarska

14

Metković

19

Ukupno

108

560

19,3

Radove su izveli radnici "Hrvatskih šuma", p.o.

Zagreb, ili privatne tvrtke.

Jedinične cijene za prvu godinu rada koje je priznala

Svjetska banka su za: prorijeđivanje borovih sastojina

1 201 US$, rubno čišćenje uz prometnice 600 US$ te

prorijeđivanje panjača 1 062 US$. Udjel zajma je 20 %.

Program protupožarnih prometnica nije započeo u

1997. godini, jer "Hrvatske šume", p.o. Zagreb, nisu

poštivale natječajna pravila. Naime, javno nadmetanje

objavljeno je u listopadu 1997. godine, ali bez prethodnoga

odobrenja Svjetske banke, te ga Svjetska banka

nije odobrila. Javno nadmetanje je poništeno.

B) Aktivnosti u nadležnosti Ministarstva

unutarnjih poslova

Mjere predgašenja

Potpisan je ugovor za sustav vremenske prognoze

između Ministarstva unutarnjih poslova i Državnoga

hidrometeorološkoga zavoda.

Mjere gašenja

Svjetska banka prihvatila je tehničke potkrijepe za

opravdanost kupnje dva nova zrakoplova za tzv. početni

napad pri gašenju požara vegetacije.

Smjernice savjetnicima za izradbu telekomunikacijskoga

sustava pripremljene su i dostavljene u Svjetsku

banku na odobrenje.

Prijedlozi natječajne dokumentacije za zrakoplov

tipa amfibija i protupožarna vozila pripremljeni su i

dostavljeni u Svjetsku banku na ocjenu.

PRATEĆE DJELATNOSTI

A) Aktivnosti u nadležnosti

"Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb

Ugovor između "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb i

Šumarskoga instituta, Jastrebarsko nije potpisan, jer

Šumarski institut, Jastrebarsko nije dostavio detaljan

plan rada koji prije potpisa ugovora treba odobriti

Svjetska banka.

"Hrvatske šume", p.o. Zagreb nisu pripremile detaljno

izvješće o procesu privatizacije i uspostavi novoga

knjigovodstvenoga sustava.

B) Aktivnosti u nadležnosti Ministarstva

unutarnjih poslova

Smjernice za izradbu studija izvodivosti za sustav

GlS-a za operativne centre za zaštitu od požara nisu

pripremljene.

C) Praćenje projekta (monitoring)

Ugovor između (i) Ministarstva poljoprivrede i šumarstva

i Šumarskoga instituta, Jastrebarsko za praćenje

kakvoće šumskih radova nije potpisan, jer Šumarski

institut, Jastrebarsko nije dostavio metodologiju

rada, (ii) Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i

Hrvatskoga ekološkoga društva za praćenje ekoloških

utjecaja projekta nije potpisan, jer je Svjetska banka

zatražila detaljniju razradbu predložene metodologije

rada. Institut za turizam još nije u potpunosti razvio

metodologiju rada.

Državna šumarska inspekcija odobrila je u ožujku

1998. godine sve izvedene šumske radove.

Financijski plan za 1998. godinu

Upravni odbor projekta 20. siječnja 1998. godine

odobrio je financijski plan projekta za 1998. godinu

u iznosu 40 471 499 US$ (35 827 378 USD udjel zajma,

1 568 760 US$ udjel Proračuna i 3 075 361 US$ udjel

"Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb).

Udjel zajma jamčen je pozicijom 109898 Zajam

za obnovu šuma (IBRD) 183 300 000 kn i 109902 Zajam

za obnovu šuma udio RH u provedbi zajma

8 951 438 kn (NN 141 od 30. prosinca 1997).

Koordinator projekta: Mr. sc. Jela Bilandžija,

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva

563


ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI

NEKI DOJMOVI S POSJETA NA DVA RADILIŠTA AUSTRIJSKIH

SAVEZNIH ŠUMA, ORGANIZIRANIH U OKVIRU PROGRAMA

23. SVJETSKOG PRVENSTVA SJEKAČA

Kao stoje poznato, ove godine od 19 do 23. svibnja

održano je 23. Svjetsko prvenstvo sjekača, kojeg je domaćin

bila Austrija. Natjecanje je održavano naviše lokacija

u Gornjoj Austriji, a središnje manifestacije u samom

Gmundenu.

U sklopu natjecanja organizirane su i popratne priredbe,

a jedna od važnijih je bila i posjeta dvama radilištima

Austrijskih saveznih šuma te sajam u Riedu.

Kako je cjelovito izvješće o samom natjecanju

objavljeno u časopisu "Hrvatske šume", ovdje ću iznijeti

samo neka svoja zapažanja s posjeta navedenim radilištima,

koja smatram aktualnim i za promišljanja vezana

za problematiku gospodarenja u "Hrvatskim šumama"

p.o. Zagreb.

Valja napomenuti da su oba viđena radilišta smještena

u visokoplaninskim (alpskim) uvjetima. Prvo u zoni

gospodarskih šuma, a drugo u području zaštitnih šuma.

Svrha posjeta bilo je upoznavanje s načinom planiranja

i izgradnje šumskih prometnica u alpskom području,

iznošenjem drvnih sortimenata žičarom i za nas

posebnom atrakcijom- iznošenjem drvnih sortimenata

u ekstremnim uvjetima (područje zaštitnih šuma) helikopterima.

Na prvom radilištu, mogli smo se uvjeriti u izuzetno

visok stupanj otvorenosti sastojina s prometnicama visokih

standarda gradnje, koje se dugoročno planiraju i

grade sukladno planiranim sječinama koje se vode osmišljenim

redom.

Na samom radilištu prikazanje rad žičare na iznošenju

posječene drvne mase. Isti tip žičare mogli smo vidjeti

u radu i kod našeg poduzetnika Papića. Ovdje želim

naglasiti da se izrađuje i iznosi sva drvna masa

deblja od 5 cm, kako listača tako i četinjača. Sortimenti

su prikrajani u šumi. Celulozno drvo (ogrjevno)

izrađivano je u višemetarskim sekcijama. Na više mjesta

imali smo priliku vidjeti ogrjevno i celulozno drvo

izrađeno u metarskom obliku i obvezatno pokriveno

plastičnom folijom. Nigdje nije bilo moguće vidjeti

ostavljen dio drvne mase u šumi, iako su troškovi

izrade i iznošenja visoki.

Na drugom radilištu prikazan je rad na iznošenju

drvne mase posebno konstruiranim helikopterima za

nošenje tereta. Rad je prikazan u području zaštitnih šuma

kojima gospodare Austrijske savezne šume. Stovarište

s kojeg polijeće helikopter i na koje donosi teret,

nalazi se u neposrednoj blizini magistralne prometnice

na visini oko 1000 m nadmorske visine. Sama sječina

je u nedostupnom dijelu, do same granice šume, odakle

nije drukčije moguće dopremiti posječene Sortimente.

Visinska razlika između stovarišta i sječine je oko 600 -

900 a horizontalna udaljenost do 2 km. Sječu obavlja

grupa posebno obučenih sjekača (alpinisti), koji u sječini

imaju kamp i tamo se nalaze čitav tjedan, vrše obaranje

i pripremu tovara za helikoptere. Nosivost helikoptera

je do 2,2 tone, prema čemu se formiraju tovari

koji se kopčaju posebnom omčom.

Sam helikopter dolazi na iznošenje kada je pripremljena

dovoljna količina tereta za cjelodnevni rad i kada

su ispunjeni uvjeti za letenje. Kada nam je spomenut

mogući dnevni učinak od 500 m\ činilo nam se to nevjerojatnim,

odnosno pogrešnim. Kada je helikopter

poletio uvjerili smo se daje to moguće, jer je u spomenutim

uvjetima prosječna tura trajala između 3 i 5 minuta,

a prosječno je donosio po 2 m 3 . Tovari su se sastojali

od čitavih okresanih ariševih stabala. Navođenje

564


helikoptera na teret obavlja se GPS sustavom kod sjekača

i u helikopteru.

Na naš upit o isplativosti ovoga posla, odgovor je

glasio: "Naravno da je gledano pojednostavljeno ovo

neisplativo, ali ovo su zaštitne šume, to se obaviti mora,

a ovo je najracionalniji način". Ovi se radovi izvode

zbog zaštite od lavina i odrona, a cilj je širenje granice

šume i omogućavanje obnove. Šuma je najbolji

prirodni čuvar od elementarnih nepogoda.

Ove radove za Austrijske savezne šume u konkretnom

slučaju, izvodi njemačka privatna firma specijalizirana

za poslove helikopterskog nošenja tereta. Trenutno

za istog naručitelja na iznošenju drvnih sortimenata

helikopterima rade i dvije austrijske firme.

Na sajmu šumarstva, stanovanja i potrošnje, organiziranom

u Riedu, u čijim je prostorima održana i zadnja

najatraktivnija disciplina kresanja grana, želim naglasiti

da je najviše izlagača i institucija angažirano na

propagiranju potrošnje ogrjevnog drva. U čitavoj Austriji

vidljiva je masovna kampanja propagiranja korištenja

ogrjevnog drva kao najekološkijeg energenta.

Dok je izgaranje drva samo vraćanje C0 2 u vječni ciklus

kruženja materije u atmosferi uzetog asimilacijom,

dotle korištenje fosilnih energenata (nafta, plin i osobito

ugljen) ima za posljedicu povećanje količine C0 2 u

atmosferi te emisiju ostalih štetnih tvari. Na svakom

koraku vidljivi su napori šumovlasnika i proizvođača

opreme za preradu drva, opreme za grijanje drvima i drvnim

prerađevinama, da pobude potrošnju ogrjevnog

drva. Želim napomenuti da Universität für Bodenkultur,

Wien (BOKU) i Austrijsko ekološko društvo (Okosoziales

Forum Österreich) izdaje časopis Okoenergie, koji

je u siječnju tiskan u rekordnih 110 000 primjeraka.

Svrha izdavanja časopisa je, kako je navedeno u naslovu,

promicanje korištenja obnovljivih izvora energije.

Isto je tako Gospodarska komora za poljoprivredu i

šumarstvo Koruške izdala vrlo korisnu knjižicu pod naslovom

Enenrgie aus Holz, u kojoj se na vrlo kvalitetan

način obrazlažu sve prednosti korištenje energije drva i

dokazuje njena ekonomičnost. Smatram da bi bilo vrlo

korisno da se prevede i na hrvatski jezik, jer donosi niz

vrlo praktičnih tablica za proračune u korišćenju ogrjevnog

drva u svim pridolazećim oblicima (od oblovine,

višemetrice, metrice, iverja do briketa), kao i korisnih

podataka.

Da ova kampanja nije pomodarstvo i kratkoga vijeka,

govori i podatak da su šumovlasnici još 1992. god.,

na simpoziju održanom u okviru sajma šumarstva i

drvne industrije u Klagenfurtu, zadužili svog ministra u

Europskoj zajednici u Strasbourgu, da se bori za potrošnju

ogrjevnog drva, a da se zabrani potrošnja ugljena

za grijanje u domaćinstvima. Tada su također izneseni

zahtjevi i za zabranu reciklaže starog papira te

pozvani svi sudionici simpozija na bojkot proizvoda od

recikliranog papira.

Ove sam primjere iznio samo radi potkrijepe stava

da nije izlaz iz problema plasmana prostornog drva

(celuloznog i ogrjevnog) u napuštanju njihove proizvodnje,

već borbe za tržište i u krajnjem slučaju njegovo

stvaranje.

Ivan Hodić, dipl. inž. šum

565


TREĆI HRVATSKI SEMINAR PERIVOJNE KULTURE, ZADAR 14 - 17. 10. 1998.

Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike

Hrvatske i Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša,

Horting Siscia - Grad Sisak organizirao je Treći hrvatski

seminar perivojne kulture.

Nakon prvog seminara koji se je održao u Opatiji

1996. godine, drugog seminara u Osijeku 1997. godine,

ovaj treći znanstveno-stručni skup održao se u Zadru

od 14. do 17. 10. 1998., u organizaciji Horting Sisciapoduzeća

za projektiranje, izgradnju, održavanje zelenih

površina i sportskih terena.

Popis predavača s temama je sljedeći:

1. Jadranka J a n j i ć, dipl. inž. šum.

Načelnik odjela Gradskog zavoda za zaštitu spomenika

kulture i prirode, Zagreb:

Zaštita drvoreda u Donjem gradu Zagreba tijekom

rekonstrukcije prometnica i infrastrukture.

2. KatarinaOgresta, dipl. inž. arh.

Projektant- J. P. Vrtlar, Dubrovnik:

Prilog uređenju parka Gradac u Dubrovniku u povodu

njegove stote obljetnice.

3. Ivan Jeli ć, dipl. inž. agr.

Rukovoditelj sektora Hortikultura - Nasadi d. o. o.

Zadar:

Pristup projektiranju novog perivoja Roberta Visianija

u Šibeniku na temeljima povijesnog predloška.

4. Srećko Čustić, dipl. inž. agr.

Vlasnik Fontane, tvrtke za projektiranje, uređivanje,

uzdržavanje i njegu biljnih površina i proizvodnju

biljnog materijala, Zagreb:

Realizacija obnove perivoja Roberta Vi s i a n ij a u

Šibeniku.

5. DraženGrgure vić, dipl. inž. agr.

Voditelj Odjela za zaštitu prirode, projektiranje i obnovu

povijesnih vrtova - Parkovi i nasadi d.o.o. Split:

Obnova parka Emanuela Vi do vica

6. Siniša Manoj lović, dipl. inž. šum.

Voditelj odjela za izgradnju zelenih površina i njegu

drveća - Horting Siscia-e - tvrtke za projektiranje,

izgradnju i održavanje zelenih površina i sportskih

terena:

Hortikulturno uređenje industrijskog parka Tvornice

Duhana Rovinj

7. Hrvoje Skorup, dipl. inž. agr. - VOP

Rukovoditelj Odjela za održavanje i izgradnju zelenih

površina Parkovi d. d., Rijeka

Sustavi kvalitete ISO 9000 i organizacijski proces

održavanja zelenila

8. Volker Stauch, dipl. inž. njege krajobraza

Docent na Fakultetu njege krajobraza u Nuertingcnu

Od prve crte do izgrađenog objekta - uporaba

''CAD " u krajobraznoj arhitekturi.

9. Erich Werft, dipl. inž. njege krajobraza,

vlasnik Horting Siscia-e - tvrtke za projektiranje,

izgradnju i održavanje zelenih površina i sportskih

terena, Sisak:

Prijedlog jedinstvenog opisa radova u vrtnoj tehnici.

10. Amalija D e n i c h, dipl. inž. agr.

Viši inspektor Državne uprave za zaštitu prirode i

okoliša, Zagreb

Nacionalni park Kornati i Park prirode Telašćica

Svrha i značenje ovog znanstveno-stručnog skupa

je prezentacija radova stručnjaka koji se bave zaštitom

i održavanjem prirodne i parkovne baštine, kao ijedan

od načina da ukazu na probleme prilikom realizacije.

Danas, krajem dvadesetog stoljeća, više nema sumnje

u vrijednosti povijesnih parkovnih prostora kao vrijednih

ostvarenja proteklih stoljeća. U nas je baština

vrtne arhitekture zanemarena, nedovoljno proučena pa

čak i nepoznata, te se ne treba čuditi današnjem neshvaćanju

prilikom obnove ovih prostora. U posljednjem

desetljeću dvadesetog stoljeća dolazi do reanimacije

vrta u njegovom povijesnom značenju i to upravo pod

utjecajem pojačanog zanimanja za povijesnu parkovnu

baštinu.

Tako je i na ovom seminaru, u jednom dijelu, prezentirana

projektna dokumentacija bazirana na istraživanju

povijesne geneze do realizacije - obnova Parka

Emanuela Vidovi ća u Splitu, Perivoja Roberta Visi

an ij a u Šibeniku i prijedlog uređenja parka Gradac

u Dubrovniku, povodom njegove stote obljetnice.

Kojim putem krenuti i kako obnoviti povijesni perivoj

nije uvijek jednostavno, iako su odrednice Venecijanske

povelje 1964. god., Amsterdamske deklaracije

1975. god., te povelje ICOMOS- IFLA 1981. god., o

obnovi povijesnih vrtova vrlo određene.

Perivoj R. Visianija nakon obnove

566


Park Emanucla Vidovića - Izvedbeni projekt

Jedna novina ovog seminara bila je upravo u segmentu

predavanja izvođača koji su realizirali te projekte.

Načini i etape izvođenja, kao i mnogi problemi tijekom

izvođenja, pokazali su se vrlo interesantnim za

sudionike seminara. Uočila se potreba za prezentacijom

tog iskustvenog dijela u izvođenju radova, s kojim

se mnogi stručnjaci suočavaju.

Vezano uz realizacije izvođenja, prezentirana je problematika

zaštite i održavanja drvoreda prilikom rekonstrukcija

prometnica i infrastrukture na primjeru

Donjeg grada, u Zagrebu. Značenje i vrijednost drvoreda

u zelenom sustavu grada zahtijeva očuvanje, s čime

se gotovo svakodnevno susreću stručnjaci koji svojim

djelovanjem mogu utjecati na zaštitu.

U okviru seminara prezentirana je elektronska obrada

podataka u krajobraznoj arhitekturi CAD-om. Na

osnovu konkretnih primjera iz prakse, prezentiran je

put od skice do izrađenog objekta. Neosporna potreba i

upotreba CAD-a u izravnoj obradi projektne dokumentacije

donosi velike prednosti, što će biti i naše opredjeljenje

u budućemu radu.

Drugog dana seminara organiziranje stručni obilazak

NP Kornati i Parka prirode Teiašćica, pod stručnim

vodstvom Amalije D e n i c h, dipl. inž. i Ivana J e 1 i ć a,

dipl. inž.

Održavanje seminara perivojne kulture zahtijeva

veliku organizaciju te Horting Siscia sigurno zaslužuje

pohvalu. Osim prezentacije i upoznavanja radova od

projekta do realizacije, vrlo je važna razmjena iskustava

i upoznavanje samih sudionika.

Sva predavanja obuhvaćena su u Zborniku seminarskih

predavanja od 160 strana, koji je tiskan u organizaciji

Horting Siscia-e.

Jadranka Janjić, dipl. inž. šum.

567


26. LISTOPADA 1998. - II. EUROPSKI DAN BIOMASE

26. listopada, koji je u godini određen kao dan biomase,

u mnogim se europskim državama predstavljaju

projekti i programi energetskog iskorištavanja biomase.

Povodom II. europskog dana biomase, 22.

listopada je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u

Zagrebu predstavljen BIOEN - program korištenja

energije biomase i otpada, u čijem su osmišljavanju

sudjelovali i znanstvenici Šumarskog fakulteta. Pred

dvjestotinjak studenata i nastavnika Šumarskoga fakulteta,

nacionalni energetski projekt BIOEN predstavio je

njegov voditelj Julije Domac, dipl. inž. iz Energetskog

instituta "Hrvoje Požar" u Zagrebu. Predstavljanje je

obuhvatilo dva video filma: prvi o hrvatskom konceptu

nacionalnog programa korištenja biomase i drugi o

svjetskim dosezima i iskustvima u korištenju šumske

biomase: Video projekcije komentirali su i vodili raspravu

inž. J.Domac i dr. se. S. R i s o v i ć .

Europski dan biomase održava se pod pokroviteljstvom

Europske unije, sa svrhom promicanja biomase

kao ekonomski i ekološki prihvatljivog obnovljivog

izvora energije, čije korištenje ima mnoge pozitivne

učinke kako na energetski sektor tako i na poljoprivredu,

šumarstvo, razvoj lokalnih zajednica i si.

Biomasa je nakon vodnih snaga najznačajniji obnovljivi

izvor energije u bližoj budućnosti. Biomasa, kao i

njezini produkti, tekuća biogoriva i bioplin, nije samo

potencijalno obnovljiva, nego i dovoljno slična fosilnim

gorivima pa je moguća izravna zamjena. Od biomase

se kao C0 2 -neutralnog goriva te općenito bioenergetskih

sustava, očekuje značajan doprinos u stabiliziranju

emisije stakleničkih plinova i ublažavanju

efekta staklenika.

Glavna prednost biomase u odnosu na fosilna goriva

je neusporedivo manja emisija štetnih plinova i otpadnih

tvari. Dodatne su prednosti zbrinjavanje i iskorištavanje

otpada i ostataka iz poljoprivrede, šumarstva,

drvne industrije, smanjenje uvoza energenata, ulaganje

u poljoprivredu i nerazvijena područja, povećanje

sigurnosti opskrbe energijom, otvaranje novih radnih

mjesta.

U svijetu je proizvodnja energije iz biomase u stalnom,

značajnom porastu. Nedavno objavljeni dokument

Europske unije White paper predviđa značajan

porast proizvodnje energije iz biomase, čime bi njen

udio u zemljama Europske unije, u odnosu na ostale

obnovljive izvore u 2010. godini, iznosio čak 73 %.

1996. godini njen je udio u ukupnoj potrošnji energije

iznosio samo 4,6 %, dok na primjer taj udio u Finskoj

iznosi 25 %, Austriji 13 %, a u Danskoj 7 %.

Međutim, početkom prošle godine, Vlada Republike

Hrvatske donijela je odluku o pokretanju nacionalnog

programa korištenja energije biomase BIOEN.

Program vode stručnjaci Energetskog instituta "Hrvoje

Požar" iz Zagreba, uz pomoć i u suradnji s mnogim

stručnjacima iz poljoprivrede, šumarstva i drugih struka.

S obzirom daje Hrvatska zemlja sa značajnim šumskim

i poljoprivrednim potencijalom, očekuje se da bi

biomasa mogla u skoroj budućnosti igrati značajnu ulogu

u proizvodnji energije.

Glavni je cilj programa stvoriti preduvjete i otkloniti

prepreke za poticanje i povećano korištenje ogrjevnog

drva, drvnih otpadaka, slame te plinovitih i tekućih

(etanol, metanol i bionafta) biogoriva u proizvodnji

energije. Program je dugoročnog karaktera, a temeljit

će se na pozitivnim iskustvima domaćih stručnjaka i iskustvima

zemalja Europske unije koje s uspjehom

provode takve programe. Program obuhvaća sve tehničke,

tehnološke, zakonske i ostale potrebne mjere.

Iako je program BIOEN pokrenut tek u ožujku

1998, prvi značajan rezultat bilo je pristupanje IEA

Bioenergy (ogranak International Energy Agency za

poticanje znanstvene suradnje i istraživanja na području

energetskog iskorištavanja biomase i otpada). Riječ

je o značajnom uspjehu, budući daje IEA tradicionalno

vrlo zatvorena institucija, i sve do nedavno nisu postojale

ni formalne mogućnosti za pristupanje država nečlanicaOECD-a.

Buduće su aktivnosti na programu BIOEN usmjerene

na uobličavanje i pokretanje demonstracijskih projekata,

prikupljanje informacija i poticanje istraživanja

te stvaranje uvjeta za povećanu proizvodnju energije iz

biomase i otpada. Pri tomu je posebno važno informiranje

i uključivanje raznovrsnih gospodarskih subjekata

te povezivanje svih zainteresiranih za međunarodnu

suradnju.

I.Martinić

Ideja i programske osnove BIOEN-a

U Hrvatskoj se do sada biomasa iskorištavala samo

u kućanstvima i postrojenjima zanemarive snage, a u

568


Okrugli stol: PROTUPOŽARNA PREVENTIVA

Svjedoci smo niza rasprava o ovogodišnjim požarima,

od Hrvatskoga državnog sabora do emisija na HRT

i napisa u tisku, ali bez većeg naglaska na protupožarnu

preventivu i što je posebno uočeno, bez šumarskih

stručnjaka koji gospodare s najvećom površinom požarom

ugroženog područja. Krećući se svakodnevno tim

područjem, dovoljno educirani za rješavanje tog problema,

mišljenja smo, kako u zajednici s ostalim stručnjacima

možemo više učiniti u sprječavanju požara.

Hrvatsko šumarsko društvo je stoga zajedno sa Zborom

novinara za okoliš HND, organiziralo okrugli stol

na spomenutu temu, uputivši pozive za raspravu predstavnicima:

HŠD-a, "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb,

Šumarskog fakulteta, Šumarskog instituta, Saborskog

odbora za poljodjelstvo selo i seljaštvo, Saborskog odbora

za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, Ministarstvu

unutarnjih poslova, Ministarstvu poljoprivrede i

šumarstva, Hrvatske Vatrogasne zajednice, Zapovjedništva

DVD, urednicima i novinarima HRT i tiska.

Okrugli stol održanje 4. studenoga 1998. godine u

prostorijama HŠD-a.

Odazvali su se gotovo svi pozvani stručnjaci, ukupno

28 stručnjaka predstavnika spomenutih institucija i

20 urednika i novinara HRT i tiska.

Uvod u raspravu dali su predsjednik HŠD-a prof. dr.

sc. Slavko Matić, direktor "Hrvatskih šuma", p.o.

Zagreb Ivan Tarnaj, dipl. inž. šum. i predsjednica

Zbora novinara za okoliš Hrvatskoga novinarskog

društva i urednica na HRT Lidija First, prof. Mr. sc.

Petar Jurjević rukovoditelj odjela za ekologiju u

"Hrvatskim šumama" prikazao je šumske požare u

1998. godini. Pismene materijale dostavili su i raspravljali

Tomislav Starčević, dipl. inž. šum., prof,

dr. sc. Šime Meštrović, dr. sc. Vice Ivančević i

dr. sc. Joso Gračan.

Nakon rasprave u koju su se uključili i ostali nazočni,

Povjerenstvo za zaključke (Lidija Firšt, Tomislav

Starčević, Željko Sutlar, MUP RH - Odjel za vatrogastvo,

Branimir Prpić, Zoran Oštrić, tajnik

Zbora novinara za okoliš i Hranislav Jakovac) pripremilo

je, a nazočni prihvatili zaključke okruglog stola.

ZAKLJUČCI

1. Osmišljena, svrhovita i dugoročno učinkovita protupožarna

preventiva pretpostavlja izradu i donošenje

Prostornog plana Primorske Hrvatske, od

rijeke Dragonje do poluotoka Prevlaka. Takav Prostorni

plan, nudi dugoročnu podlogu za razvoj turizma,

poljoprivrede, stočarstva, šumarstva i svih drugih

gospodarskih djelatnosti, ali i vrlo jasnu obvezu

korisnika prostora prema nužnom opsegu radova

preventivne protupožarne infrastrukture.

2. Jedinstvenom vrhovnom stožeru vatrogasne službe

na razini države, kao savjetodavno multidisciplinirano

koordinativno tijelo u djelatnosti protupožarne

preventive, predlaže se ustrojavanje Znanstvenog

savjeta za protupožarnu zaštitu, u kojem bi bili

zastupljeni znanstvenici i stručnjaci svih disciplina

nužnih za sveobuhvatnu i učinkovitu aktivnost zaštite

od požara (vatrogasni stručnjaci, ekolozi, šumari,

energetičari, hidrolozi, biolozi, agronomi, stručnjaci

prostornog planiranja, meteorolozi, psiholozi,

novinari pisanih i elektronskih medija, pedagozi i

drugi), koji bi utvrđivali i predlagali programe ukupnih

aktivnosti na organizaciji protupožarne zaštite.

3. Potrebno je da stručnjaci "Hrvatskih šuma" u suradnji

sa odgovarajućim službama Županija odmah na

cijelom području Hrvatske priđu izradi Procjene

opasnosti od šumskih požara. Takva procjena bit će

temelj za izradu Jedinstvenog programa protupožarne

zaštite, iz kojeg će se prema prioritetima i u

skladu sa osiguranim financijskim sredstvima programirati

godišnja dinamika izgradnje protupožarne

infrastrukture (protupožarne prosjeke sa elementima

šumskih cesta, terenskim rasporedom i brojem primarnih

i sekundarnih promatračnica, broj i vremenski

raspored ophodarske protupožarne dojavne službe,

sredstava veze, interventne opreme, broj veličina

i raspored punktova za smještaj specijaliziranih udarnih

grupa za brze intervencije, smještaj i raspored

zračnih snaga za gašenje požara i drugo).

4. Na području priobalja, "Hrvatskim šumama" mora

se sa razine države osigurati financijska podrška

za organiziranje kvalitetne i čvrste šumarske

službe, koja će provedbom gospodarskih mjera u

svim šumama mediterana kontinuirano čuvati sklop

sastojina i relativnu vlažnost prizemnog rašća, stalno

davajući prednost autoktonim vrstama bjelogorice

u odnosu na čiste borove sastojine, čišćenje

(uklanjanje) suhe trave i zapaljivog drvnog materijala

uz prometnice i naselja, kao i trajno provođenje

propisanog šumskog reda, vodeći računa o višenamjenskoj

funkciji tih šuma. Takvom trajnom aktivnošću,

bit će osigurana protupožarna preventiva ali i

brzo represivno djelovanje specijalno obučenih jedinica,

ako do pojave vatre i dođe.

5. Nužno je izmjenama odredbi zakonske regulative

koja se bavi protupožarnom preventivom osigurati

ozbiljno povišenje visine kaznenih mjera kao i u-

činkovitost pravosudnih organa za prekršitelje

propisanih mjera zaštite od požara.

6. Ukupnu aktivnost na zaštiti od požara mora pratiti

akcija (pokret) trajne edukacije stanovništva, te

osnivanja dobrovoljnih vatrogasnih društava u

najvećem broju mjesta duž priobalja, koja će svo-

569


jom trajnom aktivnošću osiguravati opću psihozu

maksimalne pažnje u provedbi protupožarne preventive.

Ovaj pokret svojom aktivnošću moraju

pratiti televizija, radio, tisak, leci, posteri, plakati,

stoljnjaci, ubrusi, suncobrani i dr.

7. Vlasnike zapuštenih poljoprivrednih površina i

vlasnike privatnih šuma u kojima se ne provode

gospodarske mjere i nužan opseg mjera zaštite od

požara, potrebno je stimulativnim mjerama privoliti

na privođenje površina svojoj namjeni, ali i

vrlo jasno predvidjeti oštre sankcije zbog ne provođenja

zakonskih obveza prema namjeni određene

površine.

8. Metodologiju obračuna šteta od šumskih požara

na području mediterana, nužno je znanstveno

utvrditi dodajući zanemarivoj vrijednosti izgorene

drvne mase ogromnu vrijednost općekorisnih

funkcija tog područja (klima, voda, kisik,

fauna, biodiverzitet, krajolik i dr.). Iskazivanjem

vrijednosti štetnih posljedica od šumskih požara bez

svih općih dobara koje šuma proizvodi i pruža,

ozbiljno iskrivljujemo sliku o veličini, dugoročnosti

i značenju posljedica šumskog požara na mediteranu,

pa se ovogodišnja iskazana šteta od 990 milijuna

kuna mnogostruko uvećava i mjeri se milijardama

kuna.

9. Treba jasno reći državi, kako je nemoguće osigurati

potrebnu dinamiku i provedbu svih ovih mjera

pa onda i smanjenje broja požara i opožarenih

površina i tragičnih posljedica, bez dodatnog osiguranja

trajnih stabilnih izvora financijskih sredstava,

no isto tako moramo istaknuti da je i vrlo

skupa a učinkovita i dobro organizirana preventiva,

uvijek mnogostruko jeftinija od posljedica koje

iza sebe ostavlja vatrena stihija.

10. Apelirati na javne medije da u svojim emisijama,

odnosno napisima, osiguraju primjerenu stručnost

i multidiscipliniranost u obradi svake teme.

H. Jakovac

SIGURNOST I ZDRAVLJE PRI ŠUMSKOME RADU

(Ljubljana, 26. studenog 1998)

Pod ovim je naslovom 26. studenog 1998. godine

održano međunarodno savjetovanje na Gozdarskem

institutu Slovenije u Ljubljani. Organizator savjetovanja

koji je okupio približno 70 sudionika iz Slovenije,

Hrvatske i Austrije, bila je Zveza gozdarskih društev

Slovenije.

Prema iskazu organizatora, glavni ciljevi savjetovanja

bili su: 1. sagledati različite oblike zaštite zdravlja

pri šumskome radu (zdravstvene, zakonodavne, socijalne,

obrazovne...), 2. suočiti raznovrsne interese svih

sudionika šumskoga rada: države, poslodavaca, šumarskih

radnika, šumovlasnika, osiguravajućih društava...,

3. razmijeniti spoznaje o stanju zaštite na radu u

šumarstvu s inozemstvom te 4. potaknuti istraživanja u

svezi sa zaštitom zdravlja šumarskih radnika.

Savjetovanje je bilo podijeljeno u četiri tematska

područja: Sigurnost pri šumskome radu u Sloveniji i

kod susjeda, Ustroj sigurnosti i zaštite zdravlja,

Mogućnosti i prijedlozi za poboljšanja, Zakonodavstvo

i izobrazba. U okviru prve tematske skupine

organizator je pozvao Heinricha Stadlmana, dipl.

inž., direktora Zavoda za socijalno osiguranje poljoprivrednika

iz Beča, i doc. dr. Ivana Marti n ića, voditelja

kolegija Zaštita na radu u šumarskoj proizvodnji na

Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, za prikaz

stanja sigurnosti i zdravlja pri šumskome radu u Austriji

i Hrvatskoj. Pripremljen je referat Sigurnost i zdravlje

pri šumskome radu u Hrvatskoj autora Ivana

Gozdarski vestnik

570


Martinića (SF) i Perice Frkovića, ("Hrvatske

šume"p. o. Zagreb).

Izlagači na savjetovanju bili su stručnjaci iz šumarskih

znanstvenih ustanova (Biotehniška fakulteta

Ljubljana, Gozdarski institut Slovenije, Šumarski fakultet

u Zagrebu), šumarskih poduzeća (Zavod za gozdove

Slovenije, "Hrvatske šume" p. o. Zagreb), šumarskih

srednjoškolskih ustanova, institucija medicine rada

i ustanova za rehabilitaciju invalida rada, predstavnici

osiguravajućih društava, Ministarstva unutarnjih

poslova, Ministarstva rada, Zavoda za mirovinsko

osiguranje, udruge poljoprivrednika te predstavnici

šumarskih sindikata.

Od ukupno 21-og izloženog referata, njih 9 je objavljeno

u tematskom broju Gozdarskog vestnika, vol.

56, br. 9. izašlom početkom studenog 1998.

Svi referati bit će tiskani u Zborniku savjetovanja,

čije se izdavanje očekuje u prvom tromjesječju 1999.

godine.

U konceptu potrajnoga gospodarenja šumom, briga

za zdravlje i sigurnost pri šumskome radu jedan su od

pokazatelja održivoga razvoja. Uz premalu pozornost

države i mnoge propuste šumarstva kao jedne od najrizičnijih

djelatnosti, posljedice radnih nesreća i profesionalnih

bolesti svakim su danom sve značajnije.

Kako su se mnogi sudionici složili da u uvjetima

razvoja tržišnoga gospodarstva šumarstvo, zasada, nije

prepoznalo sigurnost i zdravlje šumarskih radnika kao

dugoročno značajan interes, još se uvjerljivijom čini

misao jednog od govornika savjetovanja: Čovjek je

naše najveće bogatstvo, zato često ne vrijedi ništa.

I. Martinić

KNJIGE I ČASOPISI

Izdavač: Matica hrvatska, Delnice- PodružnicaFužine,

1998., urednica Ivana Kauzlarić, ilustracije Zlata

Bujan-Kovačević, za izdavača Nives Marijanović, tisak

Tiskara SANT, Samobor, naklada 2000 primjeraka.

Vodič je opsega 80 stranica, formata 21x14 cm,

obogaćen sa 100 naoko jednostavnih ali lijepih i korisnih

ilustracija. Prikazan je fužinarski kraj, koji je

smješten u jugozapadnom dijelu našeg lijepog i još uvijek

šumama bogatog Gorskog kotara, a koji obuhvaća

naselja Fužine, Lič, Vrata, Belo Selo, Benkovac i

Slavicu, gdje su šume temelj opstanka i napretka.

Naizgled mala knjiga kao putopisno štivo pruža bogatstvo

informacija o kraju "koji možda još niste upoznali",

te vas rođeni Vratarci i Fužinarci "vode na najljepša

mjesta svog romantičnog zavičaja".

Već sami naslovi iz sadržaja govore o širini informacija:

1. Fužinarski kraj

2. Naše crkve i kapelice

3. Naš život

IZLAZ VRATA - VODIČ ZA LANDRAFCE PO FUZINARSKOM KRAJU

Z. Bujan-Kovačević, A. Frković, dr. M. Karlović

4. Znameniti fužinarci

5. Naši običaji

6. Šetnja i skitnja

7. Flora za album

8. Dalekozor za ptičji svijet

9. Lov puškom, udicom i fotoaparatom

571


10. I planine zovu

11. Rekreacija i zabava

12. Okrijepite se i pridite još koji put

Naposljetku nalazimo: Zaključak, Bilješku o autorima,

Popis donatora, Sadržaj i Preglcdnu kartu.

Na početku putopisa saznajemo da "Gorani toga

kraja žive žive usred zelenog odmarajućeg krajolika

šuma i potočnih dolina okruženim planinskim vrhovima

Burnog Bitoraja, Viševice, Kobiljaka i Tuhobića".

Za mjesto Fužine kažu "Ime je naše Fužina" (fucinakovačnica)

i tvrde daje postojalo već u XVI. stoljeću, a

bilo je središte prevozništva, trgovine i obrta. Prikazan

je razvoj Fužina i ostalih naselja, do grba općine 1996.,

koji simbolizira tri narječja hrvatskog govora toga kraja.

Interesantna je povijest i način izgradnje kuća,

crkvi, kula i dvoraca. Nekada potrebni majstori obrtnici,

prevoznici, trgovci i stočari nestali su. Nema više

ugljara pepeljara, dužičara, kolara. To su danas šumari

u Šumariji Hrvatskih šuma Fužine, zatim pilanari,

građevinari, pčelari, farmeri, službenici, radnici drvodjelske

struke (tvornica pokućstva u Vratima) i drugi.

Od znamenitih Fužinaraca spomenuti su, medu

mnogima, dr. Franjo R a č k i, teolog, povjesničar, profesor

fizike itd., a šumarima je drago naći ime velikana

hrvatskog šumarstva Vatroslava Račkog, (Fužine,

1842. -Đakovo, 1917), zemaljskog šumarskog nadzornika

školovanog u Križevcima, jednog od pokretača

obnove Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva

(1876), urednika Šumarskog lista i Šumarsko-lovačkog

kalendara, autora stručnih rasprava i knjiga "O

sečcnju i gojenju šumah" (Sisak, 1870) i " Lučba u

šumarstvu" (Zagreb, 1872).

Fužinarski kraj bogat je rijetkim i zaštićenim biljem,

"koje nemojte zatirati branjem", kao npr. snježni

runolist na Bitoraju. Raznovrsna staništa kraja su raj za

ptice. Nažalost "svadbeni pijev" tetrijeba gluhana zauvijek

je umuknuo u bitorajskim šumama. Ovdje se zadržao

lijepi broj sisavaca i ptica koje se vode kao lovna

divljač. Najzastupljenija je srna, zatim jelen na Preradovićevu

vrhu i Viljaku, koji s mrkom medvjedom znade

ugroziti i sigurnost prometa, a i sami postaju žrtvom.

Nalazimo i divlje svinje, ali i vuka koji je posebno zaštićena

životinjska vrsta, kao i divlja mačka, vjeverica,

zerdav i novouseljeni ris.

Autori "Vodiča za landrafee po fužinarskom kraju" na predstavljanju

brošure u Samoboru 21. listopada 1998. Slijeva Alojzije

Frković, Zlata Bujan-Kovačević i dr. se. Maks Kar 1 ović

(Foto: Boris Debogović)

Da biste saznali nešto više o prošlosti i sadašnjosti

fužinarskog kraja, nabavite vodič kod Matice hrvatske

Delnice - Podružnica Fužine.

Tiskanje vodiča potpomogli su mnogi Fužinarci i

ostali, spomenimo Hrvatsko šumarsko društvo Zagreb

i J.P "Hrvatske šume", Zagreb.

Knjiga je predstavljena u okviru Matice hrvatske

najprije u Zagrebu, zatim 29. srpnja u Fužinama i 21.

listopada 1998. u Samoboru. Na promociji u Fužinama

u ime autora o knjizi je govorila i zahvalila svima koji

su, uz autore, zaslužni da je knjiga tiskana, autorica

ilustracija gđa Zlata Bujan-Kovačević te je

između ostalog naglasila: Ova je knjižica samo maleni

doprinos sačinjen s puno pažnje i poštovanja i za najsitniji

detalj u želji da oni koji žive tu, kod nas doma,

uvide kakvo specifično nasljedstvo u tradiciji imaju na

raspolaganju, da ga sačuvaju za svoju dobrobit i svoju

djecu.

Mladen Skoko, dipl. inž. šum

I fužinarske "planine zovu" - Bitoraj, šume prašumskog

tipa, Bitorajske bijele stijene, jama Ledenica, Viševica

kao najviši vrh toga kraja, Viljak, Lipovača samo

su neki od prelijepih predjela za izlet i planinarenje.

Mogućnosti rekreacije i zabave također su velike. Prvi

turistički posjet vlakom zabilježen je davne 1874. i koji

je najavio turizam kao mogućnost toga kraja.

572


VRBE

ZA DIVLJAČ

ZAKLON I PREHRANA

O vrbama, njihovom značenju s gledišta zaklona i

prehrane za divljač, o osnivanju zasada i drugom, pisao

je Prof. inž. Julius Valtyni sa Šumarskog fakulteta u

Zvolenu u Slovačkoj, u slovačko lovačko-ribolovnom

časopisu "Polovnictvo a rybärstvo" 12/97. Prenosimo

to neznatno skraćeno našim čitateljima, a bit će, nadamo

se, ponajprije zanimljivo uzgajivačima divljači.

Vrbe rastu od nizina do visokih planina, u močvarama

i na relativno suhim šljunkovitim padinama. Većina

vrsta dobro podnosi veliku količinu vlage u tlu, kolebanje

vlažnosti u tlu i razine podzemne vode. Neke vrste

dosta su otporne na sušu.

Pri ocjenjivanju potrebe za vlažnosti tla, vrbe često

pogrešno procjenjujemo, jer zajednička osobina većine

vrsta nisu velike potrebe vode, već mala zasvisnost od

količine dostupne vode. Njihova velika raširenost na

obalama vodotoka, uvjetovana je njihovom sposobnošću

da dobro podnose prevelike količine vode i kolebanje

njene razine, što druge drvenaste vrste ne mogu.

Odlikuju se brzim rastom i velikom plodnošću. Bogato

rode svake godine, sjeme im odnosi vjetar, obično

na poplavljeno tlo s kojega se povukla voda i na kojemu

nema biljnog pokrova. Značajna je i sposobnost vegetativnog

razmnožavanja vrba koja se često koristi za

osnivanje novih nasada.

Reznice od vrbovih prutova, odrezane u vrijeme vegetativnog

mirovanja i posađene u proljeće, u pravilu,

se dobro zakorijene i iz njih izrastu nove biljke. Reznice

vrste svrstane u sekciju Caprea (ponajprije reznice

vrste iva - Salix caprea) se ne zakorjenjuju i nasade ive

nemoguće je osnivati vegetativnim razmnožavanjem.

Lovni značaj vrba

Značaj vrba za lovstvo očituje se u stvaranju zaklona

i proširenju prehrambene baze za divljač, koje proistječu

iz mnogih njihovih osobina, ponajprije brzog rasta,

široke ekološke amplitude (drugim riječima: sposobnosti

rasta u vrlo različitim stanišnim uvjetima) i vegetativnog

razmnožavanja.

Vegetativno razmnožavanje i brzi rast novih biljaka

omogućavaju relativno brzo osiguranje primjerenog

zaklona za mnoge vrste divljači na vlažnim staništima,

ponajprije za fazane i divlje patke. Osim pružanja zaklona,

neke vrste značajne su kao brstno-ogrizne vrste

za divljač, jer imaju slatko lišće i koru velike prehrambene

vrijednosti.

Iako divljač rado jede vrbe, smišljeno osnivanje vrbovih

površina za brst i ogriz više je iznimka nego pravilo

(u Slovačkoj). Nekoliko takvih površina osnovano

je u okviru melioracije prirodne sredine narušene gradnjom

hidroelektrane (Cicrny Väh).

U inozemstvu, primjerice u Austriji, korištenje vrba

za poboljšanje prehrambenih uvjeta u lovnim revirima,

posebno u planinskim i visokoplaninskim predjelima

siromašnim u prehrani, bilo je predmetom opširnog istraživanja,

a istovremeno se površine za brst i ogriz često

osnivaju u lovnoj praksi.

Za pogodne brstno-ogrizne vrste sa slatkim listovima

i korom koje divljač traži, autor navodi sljedeće vrste

autoktonih vrsta vrba i njihove križance:

Bijela vrba (Salix alba), drvo koje je moguće uzgajati

u tzv. glavatom obliku. Oblikovanje "glave" nisko

nad tlom pruža izvrsni zaklon i mjesto za gniježdenjc

divljih pataka.

Bademasta vrba (Salix amygdalinä) ima pretežno

grmast i granat izgled, a raste u visinu 2 do 4 m. Pogodna

je za stvaranje gustiša u nižim položajima i u oblastima

vlažnih šuma.

Košarasta vrba (Salix viminalis) raste kao snažni

grm s ravnim šibljastim granama koje su savitljive i koriste

se za izradu košara i drugog. Cesto se uzgaja u vrbicima

za dobijanje šiblja za pletenje, koji se djelomično

koriste za zaklon za fazane. Ako se vrbici koriste kao

brstno-ogrizne površine, pruće po pravilu nije za pletenje.

Taje vrba pogodna za teška tla nižih i srednjih položaja.

Gornja granica raširenosti je približno 700 m

nadmorske visine.

Siva vrba (Salix elaeagnos) ima rast niskog grma.

Raste pretežno u oblasti vapnenastih stijena srednjih i

viših položaja do 1200 m nadmorske visine, gdje daje

prednost šljunčanim prudovima u blizini gorskih potoka.

Tamo može pridonijeti poboljšanu prehrambenih

uvjeta u lovnim revirima.

Rana vrba (Salix daphnoides) raste kao veliki grm

ili nisko stablo s glatkim sivim deblom i relativno rijetkom

krošnjom. Za nju je tipično rano cvjetanje, u pravilu

cvjeta prva među vrbama, prije nego iva. Voli vapnenasta

i pjeskovito-ilovasta tla po obalama rijeka i

gorskih potoka.

Laponska vrba (Salix lapponum) raste kao niski grm

na suhim položajima do 1600 i čak 1900 m nadmorske

visine, u blizini visokoplaninskih potoka gdje ju je moguće

smatrati brstno-ogriznom drvenastom vrstom.

Brst i ogriz vrba značajan je divljači i s motrišta same

egzistencije nasada grmastih vrba. Takvi vrbici trebaju

redovitu rezidbu u intervalima od 3 do 5 godina. Divljač

ogriza vrbe nepravilno i može zamijeniti rezidbu šiblja i

uvjetovati povećanje intenziteta njihovog rasta.

573


U slučaju vrlo intenzivnog ogriza i prijeteće opasnosti

od uništavanja nasada vrba može se kombinirati

sadnja vrsta vrba koje divljač traži s vrstama koje imaju

gorku koru i lišće i divljač ih ne brsti i ne ogriza. Takve

su vrste, prema autoru primjerice:

Krhka ili krta vrba (Salix fragilis), stablo koje raste

na sličnim staništima kao bijela vrba.

Prašljika ili lovor-vrba (Salix pentandra) koja pretežno

raste kao snažni grm čak do 1300 m nadmorske

visine.

Rakita (Salix purpurea) je relativno raširena grmasta

vrba, često se nalazi na obalama vodotoka i šljunčanim

naplavinama od nizina do planinskih predjela gdje

tvori guste miješane šumice s johom. Može se vrlo dobro

vegetativno razmnožavati. Njeno lišće i mladi izbojci

su izrazito gorki i divljač ih ne brsti i ne ogriza.

Barska vrba (Salix cinerea) raste kao niski grmić ili

grm na sličnim staništima kao rakita.

Crna vrba (Salix myrsinifoliä) ima grmasti rast, zauzima

više položaje, čak do 2000 m nadmorske visine.

Puzava vrba (Salix repens) je niski grm s poleglim

deblom i uspravnnim grančicma. Zauzima vlažna mjesta

na nižim i srednjim položajima, većinom na siromašnim,

vlažnim do zabarenim tlima i divljač je ne

brsti i ne ogriza.

Osnivanje nasada

Prije sadnje vrbika moramo ustanoviti veličinu i karakter

novih nasada, prema koncepciji uzgoja divljači i

konkretnih uvjeta, posebno prehrambenih i mogućnosti

zaklona za sitnu divljač. U biti, može se raditi o

brsto-ogriznoj površini, površini za zaklon sitne divljači

ili o kombiniranom korištenju novoosnovanih vrbovih

nasada.

Važnaje njihova lokalizacija, pri čemu je pogodnije

osnivanje nekoliko manjih površina (2 do 4 ara) nego

jedne jednako velike površine. Optimalno rješenje je

sustav različito velikih međusobno spojenih površina

za brst i ogriz, te zaklon. Na nekima od njih mogu se

posaditi i druge vrste za zaklon i prehranu, čime se povećava

raznovrsnost cijelog sustava.

Kada imamo jasan cilj, opseg i lokalizaciju nasada,

izaberemo prema konkretnim stanišnim uvjetima vrstu

vrbe i količinu sadnog materijala. Pri osnivanju vrbovih

nasada koristimo 20 do 30 cm duge reznice

promjera 2 do 3 cm. Sade se u ranije načinjene rupice

čvrstom sadilicom. (Zabadanjem reznice izravno u tlo

povrijedila bi im se kora i pupovi). Razmak sadnje je

0,3 x 0,3 ili 0,6 x 0,6 m.

Vrbe s kojih ćemo uzimati reznice izaberemo još u

proljeće ili ljeto, kada je lakše nego u vrijeme vegetacijskog

mirovanja odrediti vrstu. Ako nismo sasvim

sigurni, raspitajmo se kod stručnjaka šumarske ili botaničke

struke (tekst je ponajprije namijenjen lovcima).

Možemo im odnijeti i izbojke. S podignutog nasada

možemo ubrzo uzimati nove reznice određenih vrsta

vrba za osnivanje novih vrbika. Druga mogućnost je

nabavka sadnog materijala u rasadnicima, osobito kultivara

bijele vrbe.

Izabrane površine poorati treba prije sadnje i podrljati

(potanjurati), te pognojiti. Takva priprema površina

preporuča se posebno za osnivanje vrbika na zatravljenim

površinama gdje bi bujno rastuća trava zagušila

mlade bijke. Ako osnivamo vrbike na svježim

šljunčanim naplavinama, priprema tla prije sadnje nije

potrebna.

Reznice posadimo rano u proljeće, zatim pratimo

kako su se primile i njihov početni rast, eventualno rast

zeljastih biljaka uz njih. U slučaju potrebe nasad njegujemo.

Uspješno osnovane nasade vrbe određene za dobijanje

zaklona za sitnu divljač u trećoj godini nakon

sadnje orežemo, čime postižemo povećani intenzitet

rasta i gušći nasad. Daljnje mjere uzgoja i zaštite poduzimamo

prema konkretnom stanju nasada i njihovom

lovnom korištenju.

Na kraju, iako su vrbe s lovnog gledišta, vrlo zanimljive

drvenaste vrste, njihovom smišljenom korišćenju

za lovačke ciljeve se do sada posvećivala mala pozornost.

Nezahtjevnost glede stanišnih uvjeta, jednostavna

sadnja, uzgoj i zaštita vrbovih nasada, mogućnost dobijanja

zaklona za sitnu divljač i poboljšanje prehrambenih

uvjeta lovnih revira za papkastu divljač, stvaraju

pretpostavke za njihovo daljnje svrsishodno širenje.

(Napomena: Botanički nazivi korišteni iz knjige:

Inž. Josip Herman: Šumarska dendrologija, Stanbiro,

Zagreb, 1971.).

Preveo i pripremio: Zoran Timarac, dipl. inž. šum.

574


NOVI MAGISTRI ZNANOSTI

JOSIP MALNAR

"Istraživanje stojbinskih uvjeta

za naseljavanje malog tetrijeba (Lyrurus

tetrix L.) na području Gorskog

kotara" - naziv je magistarskog

rada koji je na Šumarskom

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, dan

iza blagdana sv. Huberta, u srijedu,

4. studenog 1998. uspješno obranio

Josip Mal nar, dipl. inž. šum. iz

Tršća, upravitelj Šumarije Gerovo,.

delničke Uprave šuma JP "Hrvatske

šume" p.o. Zagreb, postigavši akademski

stupanj magistra znanosti.

Magistarski rad, koji obuhvaća

ukupno 87 stranica teksta, s 23 tablična

prikaza i preglednim zemljovidom

istraživane potencijalne

stojbine malog tetrijeba, Mal nar

je izradio pod vodstvom dr. se.

Dominika Rag uža, izvanrednog profesora u miru. U

povjerenstvu na završnom ispitu i obrani magistarske

radnje, uz profesora R a g u ž a, bili su prof. dr. sc. Joso

Vukelić, dekan Šumarskog fakulteta kao predsjednik

i prof. dr. sc. Paula Durbešić s Prirodoslovnomatematičkog

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Magistarski rad je podijeljen u šest osnovnih poglavlja,

u kojima je M a 1 n a r preko spoznaja o obitavanju

malog tetrijeba u prošlosti Hrvatske i sinekološkim

uvjetima za njegovo obitavanje te sretno odabranim i

izučenim primjerenim lokalitetom na području Gorskog

kotara, dokazao da je reintrodukcija ovog predstavnika

šumskih koka moguća i provediva.

Kao potencijalnu stojbinu za unašanje malog tetrijeba

ili ruževca pristupnik je odabrao visinske česti Velikog

i Malog Risnjaka, hrvatskog Snježnika, Guslicu i

Jelenje (1100-1450 mnm) na ukupnoj površini od 3400

ha. U odnosu na antropogene utjecaje (u raduje obrađeno

10 mogućih aktivnosti, koje bi mogle utjecati na stabilnost

vrste) sretna je okolnost daje veći dio istraženog

područja (najnovijim proširenjem) obuhvaćen Nacionalnim

parkom Risnjak, što bitno povećava stupanj

sigurnosti, odnosno postotak vjerojatnosti da će reintrodukcija

ruževca uspjeti.

U poglavlju Rezultati istraživanja i rasprava,

Ma Ina r je utvrdio da razlike između planinske vegetacije

Alpa, gdje obitava soj tetrijeba ruževca koji bi poslužio

za reintrodukciju, i vegetacije Dinarida nisu značajne,

što drugim riječima znači da bi prehrambeni potencijal

istraživanog područja bio zadovoljavajući. Slično

je stanje i s entomofaunom, posebice

one iz skupine Collembola,

kao animalnom komponentom ishrane.

Iako na istraženom području

vlada umjereno hladna klima s prosječnim

padalinama od 3500 mm

(Lividraga 3770), visokom relativnom

zračnom vlagom, čestim proljetnim

i kasno jesenskim mrazevima,

te visokim i dugotrajnim snježnim

pokrivačem, podatak da najmanje

oborina padne u kolovozu

(166 mm) Mal nar smatra povoljnom

okolnošću, budući da upravo

tada koka vodi još nedorasle piliće.

Uz tri najveća europska predatora

- vuka, reintroduciranog risa i

smeđeg medvjeda, koji obitavaju u

Gorskom kotaru, M a 1 n a r navodi 10 vrsta dlakavih i 7

vrsta pernatih predatora koji bi mogli ugroziti početnu

mini populaciju malog tetrijeba. Da bi utvrdio prisutnost

kuna (bjelice i zlatice) i lisice, koje predstavljaju

najveću opasnost svim šumskim kokama (nedvojbeno

dokazano u nas na primjeru tetrijeba gluhana), pristupnik

je postavio 10 lovki na raznim nadmorskim visinama

tijekom ljeta i zime, prateći tako njihovo prisuće od

1100 do 1450 m nadmorske visine. Na nadmorskoj

visini od 1450 m nije ulovljen niti jedan predator!

Zaključak magistarske radnje prema kojem postoje

uvjeti za naseljavanje tetrijeba ruževca na istraženom

području Gorskog kotara, Mal nar temelji na ovim

spoznajama:

- meteorološki podaci istraživanog i komparativnog

staništa na kojima ruževac obitava bitno se ne razlikuju,

- što se biljne hrane tiče Hrvatska (Gorski kotar) ima

stanovite prednosti spram onima u Italiji (Trentino) i/ili

Sloveniji (Alpe). Slično je i sa utvrđenim bogatstvom

faune člankonožaca, što bi sve zajedno s antropogenim

čimbenicima moglo činiti stanište prikladnog boniteta

za naseljavanje, opstanak i uzgoj malog tetrijeba.

Ocijenivši magistarski rad pristupnika Josipa Mal -

nara dipl. inž. šum. originalnim djelom, koje predstavlja

vrijedan doprinos šumarskoj znanosti i praksi,

članovi povjerenstva u svom pismenom izvješću istakli

su da rezultati istraživanja daju spoznaju da šumarstvo,

uz raniju reintrodukciju risa i europskog dabra, reintroducira

još jednu životinjsku vrstu u šume Hrvatske.

575


Zanimljivi su bili odgovori ispitanika na upite članova

povjerenstva u svezi s kompatibilnošću malog i

velikog tetrijeba kada im se prostori preklapaju, odnosno

koji su pravi razlozi za sve to učestaliji muk na nekad

brojnim pjevalištima tetrijeba gluhana u Gorskom

kotaru.

Josip M a 1 n a r rođen je 21. siječnja 1956. od oca Josipa

i majke Marije r. Hudolin u Selu kod Tršća. Oženjen

je i otac dviju kćeri. Srednju šumarsku školu završio je u

Delnicama, a studij šumarstva na Šumarskom fakultetu

Sveučilišta u Zagrebu, diplomiravši 1. ožujka 1983. Pripravnički

staž odradio je u Šumariji Gerovo, u kojoj nakon

niza dužnosti u šumarstvu čabarskog kraja od 1. sije-

čnja 1992. obnaša dužnost upravitelja. Uz članstvo u Hrvatskom

šumarskom društvu i skupštini Hrvatskog lovačkog

saveza, ovlašteni je dužnosnik za obavljanje poslova

stručne službe za provedbu lovnogospodarske osnove

za lovište "Snježnik" koncesionara tvrtke "Finvest

Corporation" d.d. Čabar. Izradio je sam ili u koautorstvu

više lovnogospodarskih osnova i programa uzgoja divljači,

a u knjizi akademika Dušana K1 e p c a "Iz šumarske

povijesti Gorskoga kotara u sadašnjost" (Zagreb

1997.) poglavlje Životinjski svijet Gorskog kotara. Povremeno

se javlja u lovačkim glasilima.

Alojzije Frković

PORTRETI

U Šumarskom listu br. 7-8., 1997., str. 391-404 objavljen

je pregledni članak "Fran Žaver Kesterčanek,

velikan hrvatskog šumarstva" autora M. Skoka.

U zaključku članka spomenuto je između ostalog, da se

nije mogao dobiti odgovor na pitanje

da li se F. Ž. Kesterčanek aktivno bavio

lovom.

U međuvremenu dobili smo pismo

gde Marije Stjepanović, kćerke

F. Ž. Kcsterčaneka', kojim se zahvalila

na korektnom i iscrpnom prikazu

rada njezina oca. Kako pismo

sadrži podatke koji upotpunjuju saznanja

o F. Ž. Kesterčaneku, donosimo

ga u nešto skraćenoj verziji.

Povodom našeg telefonskog razgovora

u studenom 1997., kada sam

Vam priopćila da sam od nećakinje

Jasne Lasić - kćeri mojega pok.

brata Frana, primila separat Vašeg

prikaza "o radu i djelovanju mojega

oca u hrvatskome šumarstvu ", odlučila

sam Vam uputiti pismo, te upotpuniti

Vaša saznanja o mojem ocu.

Radosna sam i želim Vam ponovo

zahvaliti u moje osobno i u ime

moje obitelji na trudu, korektnom i

iscrpnom izlaganju, zaista velikog i

plodnog rada mojega oca u hrvatskoj šumarskoj praksi

i znanosti.

. Marija Stj epano vi ć, mr. Ph., (rođena 1902.) najmlađa je i jedina

živa od sedmero djece F. Z. Kcsterčaneka. Živi u

Dubrovniku. Ostala djeca u Kesterčanekovoj obitelji bili su: Mila,

učiteljica (1884-1967), Sidonija, bankovna činovnica (1886-1977),

Vladimir, profesor (1887-1961), Frano, odvjetnik (1890-1978),

Štefanija, profesor i ekonomist (1892-1986) i Olga, farmaceut

(1895-1984), supruga kipara Ivana Mcštrovića.

576

PRILOG ŽIVOTOPISU FRANA ZAVERA KESTERCANEKA

Prošlo je već dosta vremena, od kada sam razmišljala,

kako bi bilo dobro, da se netko od mladih šumarskih

stručnjaka zainteresira i ponovo vrednuje djelo mojega

oca, za mojeg života, sada u našoj slobodnoj Hrvatskoj.

&£--#&— G. ~n* rirtrti truje -rrt~a -*& s>-»^c4

e/i.


avno, imam saznanja i dobro se sjećam ponašanja mojega

oca, njegovih afiniteta, moralnih, političkih i socijalnih

nazora.

Točno je daje moj otac promicao razvoj lovstva u

Hrvaš tko/, uredujući i "Lovačko-ribarski viestnik",

sjećam se daje pričao, kako je sudjelovao u velikim lovovima

oko Varaždina, Križevaca i Kalnika, na imanju

grofa Bombellesa i dr.

Moj otac bio je zaista aktivan lovac u mlađim godinama,

imao je cijeli lovački pribor, lovačku pušku i dr.

U prilogu Vam dostavljam dio pisma priloženog oporuci,

u kojem ističe da sinu Vladimiru

ostavlja lovačku pušku i cijela lovački

"nared". Ovo pismo bilo je

naslovljeno na mojeg brata pok.

Frana, kao izvršitelja oporuke.

Moj otac bio je izuzetno karakteran

čovjek, jake osobnosti, što nije

bilo lako u vremenu mađarskih

presizanja prema Hrvatskoj, nijekanja

hrvatskog nacionalnog bića,

ukratko mađarizacije. Jasno je, da

je zbog svojeg nepokolebivog, ispravnog

nacionalnog opredjeljenja

(promicao je hrvatski jezik u napisima

i hrvatsku kulturu unutar šumarske

struke), čvrstih moralnih

uvjerenja, kao ogorčeni protivnik /ž

mađarona, imao vrlo velikih poteškoća,

tako nije napredovao u službi

i dobio viši plaćevni razred. Dobro

se sjećam daje otac posebno prezirao

mađarone (osobe koje su i svoja

prezimena mijenjale i podilazile

režimu zloglasnog bana Khuena

Hedervarva). Dakle, otac nije

mogao dobiti odgovarajući rang na

fakultetu, bivao je ignoriran, ali se

nije dao slomiti, iako je samo s jednom

plaćom hranio deset osoba u

obitelji (uključujući ženu, sedmom

djece, kućnu pomoćnicu i sebe).

U obitelji sam često slušala očeve

kritike spram mađarskog ponižavanja

Hrvatske, zatim žestoke

prigovore na prilagođavanje pojedinih

njegovih suvremenika odnarođavanju.

Slušala sam i o njegovom

dobrom slaganju s profesorima

Petračićem i Levakovićem.

Otac je odlazio na oporavak i liječenje

u razna kupališna mjesta (toplice)

pa je pričao o njihovim ljepotama.

Kako vjerojatno već znate, vodio

je mnoge ekskurzije svojih đaka

na posebno vrijedne šumske lokalitete, pa vam u prilogu

šaljem i jednu presliku naloga za ekskurziju, s

originalnim pečatom Rektorata kr. sveučilišta Franje

Josipa I u Zagrebu iz 1902.

Kako već izložih, moj otac je bio vrlo moralan čovjek,

skroman i radišan, a o tome govori i u izvornom

naznačenom pismu izvršitelju oporuke mojem pok. bratu

Franu, stoje također prilog ovog mog pisma, u preslici.

Bio je vrlo duhovit, u društvima veliki kozer.

Želio je da mu djeca budu obrazovana, pa je nastojao

da i muška i ženska djeca završe tadašnju srednju

?^^5A»


školu (do 1910. postojao je licej za žensku mladež, a

gimnazija za mušku mladež), što je bila rijetkost u ono

doba. Smatrao je da prosvjećena osoba, školovana i

pismena neće biti "odvisna " od drugih i da na taj način

može izgraditi istinski karakter i biti "svoj", kao što

kaže lijepo naš Senoa u jednoj svojoj pjesmi.

Na kraju ovoga priloga i nekoliko riječi koje je o F.

Ž. Kesterčaneku kao čovjeku napisao prof. dr. A. Ugrenović,

kome je Kestcrčanek bio profesor na Šumarskoj

akademiji.

- Kada mi danas (tj. 1926, op. M. S.) posmatramo

Kesterčanekov lik iz perspektive od pola stoljeća onda

nam se on ukazuje kao potpun čovjek, zato što su u njemu

bili ujedinjeni i sliveni svi kvaliteti valjanog čovjeka,

vrsnog nastavnika, plodnog literarnog radnika, iskrenog

druga i poštenog čovjeka.

- Kao čovjek, Kesterčanek je bio potpuno svoj. To

znači, on je bio posve izgrađenog individualiteta, posve

određene ideologije i kamenih načela. Volja mu je bila

jača od čelika. Zato je on tako odlučno i uporno branio

svoja načela i protiv onih koji su bili jači vlašću. Moral

mu je bio tvrdi od kamena. Zato se on u svojoj nesebičnoj

ljubavi borio za ideale šumarstva ne pitajući dali će

stradavati osobno.

- Sve te svoje odlične sposobnosti, nagomilane u fizički

slabom tijelu dao je on zapravo nama - šumarstvu

i šumarima. Dao je jednako šumarskoj nauci, literaturi,

udruženjima (šumarskom i lovačkom), staležu i

domovini.

- Sto god piše, piše snagom velike uvjerljivosti. Pretrpan

radom nije mogao previše ulaziti u detalje. Ali što

je pisao sve je bilo dobro provareno i prekaljeno kritikom

njegova oštra uma. Ništa od njega nije gola recepcija

tuđih ideja.

- Kesterčanek koji je upravo lomio sebe radeći za

interese šumarstva, koji se - kao i svaka jaka individua -

borio s mnogo prepreka i neprijatelja, nije se dospio

baviti naučno-istraživačkim radom u današnjem smislu

riječi. Morao je u isto vrijeme biti nastavnik i funkcioner

dvaju udruženja, urednik dvaju listova, borac za

ugled staleža i literarni radnik. Upravo je čudo odakle

je crpio toliku energiju....(Pola stoljeća šumarstva,

Zagreb 1926, str. 130-134).

Mladen Skoko, dipl. inž. šum.

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA

EKSKURZIJA HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA, OGRANAK

ZAGREB NA PODRUČJE SJEVERNOG VELEBITA

Članovi HŠD, Ogranak Zagreb, krenuli su 18. rujna

ove godine autobusom u 8 h iz Zagreba na područje

Sjevernog Velebita, i u Krasno stigli u 12 h , gdje su u

šumariji boravili 3 dana. Svaki dan su prema programu

obilazili pojedine predjele i sastojine uz stručno vodstvo.

Ovdje vrijedi napomenuti daje Šumarija Krasno prema

Ivančeviću (1997) utemeljena

1765. godine i danas zauzima površinu

od 35.000 ha.

Odmah nakon odmora sudionici

ekskurzije posjetili su u Krasnarskoj

dulibi, odjel 16, lijepu sjemensku

sastojinu jele. Ova sastojina ima

drvnu zalihu 440 mVha, a od toga

jeli pripada 301 m 3 /ha.

Nakon toga slijedi put do predjela

"Oltari", gdje se pruža prekrasan

vidik na otok Krk, mjesto Basku

te mali otok Zec. Poslije "Oltara" svi

sudionici ekskurzije dolaze u svetište

Majke Božje od Krasna, gdje

župnik vlč. Nikola Komušanac

daje podatke o samom svetištu, njegovom

nastanku, kao i zaslugama

578

šumara za današnju opstojnost ovoga poznatog svetišta.

Priređeno je i primanje u objektu koji je još u izgradnji

za buduće hodočasnike.

U mjestu Krasno posjetili smo Osnovnu školu, koja

nosi ime akademika prof.dr Milana A n i ć a. Tu se nalazi

i njegova bista.

Slika I. Sudionici ekskurzije ispred osnovne škole akademika prof. dr. sc. Milana An ića

u Krasnom.

(Koto: Mladen Stojković)


Drugi dan boravka započeo je posjetom Velebitskom

botaničkom vrtu koji se nalazi na 1480 m, a u njega

se ulazi s ceste odmah nakon odvojka za planinarski

dom Zavižan. Osnivanje vrta pripada prof. Kušanu, a

prošle je godine navršio 30. obljetnicu osnutka (1967-

1997). Za osnivanje toga bilo je važno otkriće mnogobrojnog

bilja koje raste na Velebitu, pa se tako i danas u

vrt mogu unositi samo biljke koje rastu na tome području.

Sudionici te ekskurzije bili su zahvaćeni vrlo

jakim i hladnim vjetrom (srednja godišnja temperatura

iznosi 3,5 °C).

Nakon posjete botaničkom vrtu sudionici ekskurzije,

pod vodstvom prof, dr Željka Poljaka, prolaze

jednim dijelom Premužićevom stazom, koja je dugačka

50 km i danas nosi ime osnivača. Tu se mogla

uočiti i pretplaninska bukva sa smrekom.

Nakon "Premužićeve staze" sudionici dolaze u Zavižan,

gdje je priređen odmor i ručak, a potom upoznavanje

s radom meteorološke postaje.

Poslijepodnevni program sastojao se od posjete Štirovači.

U odjelu 11 nalazi se smreka, bukva i jela, od

togaje smreke 10%, a drvna masa iznosi 542 mV ha. Na

pokusnoj plohi drvna masa iznosi 720 mV ha, prirast

7,5 m\ Ovdje je kvalitetna jela većih dimenzija.

Najednom drugom lokalitetu čujemo zaboravljenu

riječ "femlšlag". Tu nalazimo i primjer ovoga zahvata u

sastojini. Ipak, glede ove rijetkosti dozvoljavamo nekoliko

riječi više o tome. Taj oblik gospodarenja - uzgojnih

zahvata - pogodan je, a čini neku sredinu

između prebornog i jednodobnog načina. Jedno od

glavnih načela je: sastojina nije proizvod nego sredsvo

za dobivanje što većih prihoda. Pomlađivanje u prebornoj

šumi nema početka ni kraja; u skupinastom gospodarenju

obnova započinje slobodnim stvaranjem središta

pomladnih skupina (prirodno, umjetno ili kombinirana

obnova). Za ovaj uzgojni zahvat potrebna je

sloboda duha, stručna smionost, stvaralačka sposobnost

i intelektualna stručnost u prvome redu, oslobađanje

od formalizma i shematizma. Ovdje se može očekivati

da će tako i biti.

Treći dan ekskurzije (20. rujna 1998.) odlazimo u

predio "Rakita" kraj Oltara. Slijedi upoznavanje s ranijim

pošumljavanjem crnog bora koje je izvršeno uz

riperanje tla na 40-60 cm (mehanička obrada tla) te

sadnju crnog bora 2 + 0 u kontejnerima veličine 18 cm.

U blizini se nalazi mlada kultura crnoga bora podignuta

sjetvom sjemena. Uočen je velik broj individua.

Slijedi put u Senjsku Dragu. Od "Oltara" cestom -

serpentinama put vodi do Sv. J urj a, potom u Dragu.

U prošlosti ovdje nije bilo šume, pa su bujice s kamenjem

odlazile u grad Senj. Prva pošumljavanja započela

su 1847. godine s više vrsta, no uspješno je pošumljen

samo crni bor. Danas Senjska Draga ima zaštitni

karakter, površine 1500 ha, uže područje, i 3135 ha šire

područje. Pregledane su još neke sastojine na širem području,

pa se tako došlo i do autoktonoga (R o n č e v i ć)

crnog bora.

Na kraju našeg posjeta Sjevernom Velebitu, voditelj

stručnog dijela ekskurzije dr. Vice Ivančević upoznao

je sudionike sa spomenikom i grobom Kajeta

K. n e ž i ć a (1786-1848) na cesti (Jo z c f i n a) u blizini

lugarske kuće. Knežić je bio vojnik , projektant cesta i

drugih objekata.

Nakon toga sudionici kreću prema Zagrebu.

I ovom prilikom HŠD, Ogranak Zagreb, još se jednom

zahvaljuje direktoru Hrvatskih šuma inž. Ivanu

Tarnaju, Upravi šuma Senj, Šumarskom društvu,

Ogranak Senj, Šumariji Krasno i svim kolegama iz

Uprave Senj, koji su sudjelovali, vodili te omogućili

uspjeh ove izuzetno vrijedne i lijepe ekskurzije.

Mladen Stojković

Slika I. Sjemenska sastojina jele Krasnarskaduliba, odjel 16.

(Foto: Mladen Stojković)

579


IN MEMORIAM

MIRKO KOLESAR, dipl. inž. šum. (1938 - 1998)

Ova za Surname" očito kobna godina,

tek je ušla u posljednju trećinu

a već nam odnosi 14. po redu radno

aktivnog kolegu i prijatelja. Oni koji

su se malo duže zadržali na godišnjem

odmoru, još polovicom

srpnja su ga viđali ili radili s njim, a

sada 10. rujna, nepuna dva mjeseca

kasnije ispratili smo ga na vječni

počinak. Doslovce iz "vrućeg" posla,

koji ne priznaje privatni život i

ne poštuje radno vrijeme, a zbog

kojeg za sebe nikada nije imao dovoljno

vremena, otišao je na prinudni

vječni odmor na žalost našu,

njegove djece Silve i Hrvoja te ostale

rodbine.

U širokom krugu prijatelja i

poslovnih partnera među šumarima,

lovcima, drvoprerađivačima i

svima koji su ga poznavali diljem

Hrvatske ali i u drugim zemljama,

posebice u Italiji, Austriji i Sloveniji,

tužno je odjeknula vijest o njegovom

zaista preranom odlasku.

Mirko Kolesar, diplomirani

inženjer šumarstva rođenje 25. kolovoza

1938. godine u Jakšiću kraj

Požege. Nakon osnovne škole, maturira

na realnoj gimanziji u Požegi,

te upisuje studij i diplomira na

Šumarskom odsjeku Šumarskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu. Po

završetku studija zapošljava se u

"Jugoinspektu" u Zagrebu, u poslovnici

za drvne proizvode, na poslovima

preuzimanja drvnih proizvoda,

uglavnom za izvoz. Tu "peče

zanat" sa željom da mu to jednoga

dana bude podloga za ulazak u sam

vrh onog dijela struke kojem se želio

posvetiti. Taj se cilj počeo ostvarivati

dolaskom u Exportdrvo u

Šumski sektor gotovo davne 1969.

godine. U njemu je on radio i ostao

do svoje smrti svih 29 godina. Najprije

je to bilo u tehničkoj službi, a

potom u komercijalnoj, na svim poslovima

do šefa odjela u zadnjih deset

godina.

U mlađim smo ga danima

najčešće sretali u ličkim šumama i

utovarnim lukama za drvo Jablancu,

Senju i dr., a kasnije diljem Hrvatske.

Koliko je samo puta pored

kvalitetnije robe talijanima "utrapio"

i malo prozuhlu bukvu snijegom

zaustavljenu pirmjerice na

"Jelovim tavanima", malo "štokirani"

javor negdje u Gorskom kotaru,

višta u staroj Jugoslaviji, a kasnije

će i inž. Tihoraj, kao šumarski stručnjak,

promijeniti više radnih mjesta

i sredina.

Poslije diplome na Poljoprivredno-šumarskom

fakultetu Univerziteta

u Beogradu, inž. Lovrić svoj

radni vijek počinje u Skoplju, a zamalo

mušičavi hrast iz Slavonije ili

pak malo kružljivu topolu. A koliko

je tek puta posredovao da Exportdrvo

uplati "malo avansa" da plaća

u šumariji može na vrijeme biti isplaćena.

Pričekati kupca u kasno

nedjeljno poslijepodne, a zatim s

njime rano sljedećeg dana "samo

skoknuti" do Blaža u Osijek, do Bože

u Požegu, zatim kod brata u Jakšić

i kao usput pogledati još robu u

Migalovcima, sutra u firmu, a poslije

podne nešto napraviti u vinogradu

u Zelini, subotom u lov (ili na

radnu lovačku obvezu) i tako neprekidno,

jednako dinamično do

posljednjeg dana. Uvijek spreman

pomoći, učiti, ali i prenijeti svoje

znanje na druge, posebno mlade

ljude šumare i lovce, čovjek, koji se

nije znao ozbljno ljutiti, čovjek "širok"

kao njegova Slavonija, zlatnog

i velikog srca barem kao njegova

zlatna Požeška dolina, čovjek kojega

su "svi štovali i poštovali" kao i

njegovog did' Đurkana.

Njegova djeca, o kojoj je zbog

prerane smrti životne družice morao

sam brinuti, iako danas već odrasli,

ostali su iznenada bez očeve

svekolike potpore, firma i struka

bez zrelog i uspješnog stručnjaka a

svi mi bez dobrog i dragog nam prijatelja.

Laka mu hrvatska gruda

i vječna mu slava

H. Jakovac

U 84. godini života u Novoj

Gradiški je 18. rujna preminuo

Tihoraj Lovrić, dipl. inž. šumarstva.

Kolega Lovrić rođen je 18.

studenog 1914. u Punatu na otoku

Krku. Zbog prirode očeva posla,

koji je po zanimanju bio željezničar,

obitelj je često mijenjala bora-

580

TIHORAJ LOVRIĆ, dipl. inž. šum. (1914 -

1998)

tim službuje u Bitoli, Nišu i Cetinju.

U navedenim mjestima bavi se uređivanjem

bujica, a u Banskoj upravi

u Cetinju vodio je radove na uređenju

bujičnog područja "Sutorina"

kod Herceg-Novog. Na ovom mjestu

prestaje raditi zbog odlaska na

vojnu dužnost uoči Drugoga svjet-


skog rata. Na službi u Nezavisnoj

državi Hrvatskoj dodijeljeno mu je

mjesto u Ravnateljstvu šuma Gospić,

gdje radi u Građevinskom odjelu.

Treba istaknuti daje sudjelovao

na trasiranju cesta Marija Snižna-

Krivi put i Sveti Juraj-Krasno.

Nakon službovanja u pojedinim

mjestima Hrvatske (Sušak, Crikvenica,

Pazin i Zagreb), dospijeva i u

Novu Gradišku, gdje obavlja različite

poslove. Godine 1966. zapošljava

se u ondašnjem Šumskom

gospodarstvu Slavonska Požega,

radeći do 1970. na mjestu upravitelja

šumarije Kamenska, a zatim tri

godine kao referent u Odjelu za

uređivanje šuma. Od 1973. godine

obavlja dužnost upravitelja šumarije

Čaglin, a do umirovljenja 1978.

bio je šef požeške taksacije.

Iako je za vrijeme službovanja

kolega Lovrić radio na različitim

šumarskim poslovima, posjedovao

je znakovit smisao za ekonomiku i

organizaciju rada u šumarstvu, a

gotovo je nepoznat podatak daje izvanredno

studirao na Ekonomskom

fakultetu u Zagrebu. Iako u Šum-

skom gospodarstvu Požega nije

izravno radio na poslovima šumskog

graditeljstva, koristio je ranija

iskustva i nesebično ih prenosio na

mlađe kolege pri gradnji šumskih

cesta i vlaka. Bio je čovjek svestranog

obrazovanja, stalno je pratio

inozemnu stručnu literaturu iz područja

šumarstva, a dobro se služio

njemačkim i engleskim jezikom.

Posljednji ispraćaj kolege Tihoraja

Lovrića bio je 24. rujna u krematoriju

na Mirogoju, a sveta misa

zadušnica služena je u crkvi sv. Jeronima

u Maksimiru. Ovom prilikom

upućujemo sućut supruzi Milici,

kćeri Mirti te ostaloj tugujućoj

rodbini.

Neka mu je vječna slava i hvala!

I. Tomić

JOSIP SIKORA, dipl. inž. šum. i HRVOJE SIKORA, aps. šum.

Užasnuti tragedijom, nijemi, primili

smo i odaslali vijest o tragediji,

ne vjerujući daje sve to što se dogodilo

13. listopada ove, za šumarsku

znanost i struku najpogubnije godine,

istina. Zar je moguće da u životu

postoji takva okrutnost i surovost, u

kojoj netko, neuračunjljivom i suludom

vožnjom istrgne dva života iz

jedne skladne, čestite i divne obitelji,

zavije ju u bol, u crno, u prazninu.

U prometnom udesu, živote su

toga nesretnog dana izgubili Josip i

Hrvoje Si kora, otac i sin, čiji su

životi bili neraskidivo vezani za šumu

i šumarstvo Hrvatske. Diplomirani

inženjer Josip Sikora bio je zaposlenik

Direkcije "Hrvatskih šuma"

p.o. Zagreb, vrhunski šumarski

stručnjak, poznat i priznat u Hrvatskoj,

ali i u međunarodnoj stručnoj

javnosti, a i njegov sin Hrvoje koji

je vrlo skoro trebao diplomirati na

Šumarskom fakultetu u Zagrebu te

nastaviti očevim stopama.

Što u ovome trenutku reći, kako

naći riječi utjehe, na što misliti? Naviru

sjećanja iz života, nižu se uspomene,

slike s mnogih stručnih skupova

i rasprava te trenutaka sa zajedničkih

druženja. Prekopao sam

svoju osobnu arhivu i nađoh uvjerenje

o položenom stručnom ispitu,

kojeg smo Josip i ja zajedno, pred

više od 30 godina polagali od 11. do

13. studenog 1967. godine, pred komisijom

tadašnjeg Republičkog sekretarijata

za privredu u Zagrebu.

Radna mjesta odvela su nas tada

svakog na svoju stranu. Josip je tada

svoja stručna iskustva stjecao

davajući se svim svojim bićem na

podizanje plantaža i kultura euroameričkih

topola i vrba u Šumskom

gospodarstvu Osijek, gdje su šumske

površine u njegovo vrijeme povećane

za više od 6.000 ha.

Prirodno je da su takva postignuća

i uspjesi bili zapaženi i popraćeni

priznanjima domaće i

581


međunarodne stručne javnosti. Na

mjestu upravitelja Šumarije Osijek,

dobro znam da ga po stručnosti i

plemenitosti pamte kolege, pamte

ga Osječke podravske i nizinske

šume, znam da njegov duh i danas

lebdi Erdutsko-podunavskim šumama.

Isto tako znam da nema ni

jednog studenta šumarstva u Hrvatskoj

koji kroz proteklih 30 godina

ne pamti njegov zanos i vrhunske

stručne misli izrečene o problematici

uzgajanja i zaštiti euroameričkih

topola, tamo negdje u Španjolskoj

adi ili rasadniku "Karašica".

Svoj stručni uspon nastavio je u

ROŠ "Slavonska šuma" Vinkovci,

na radnom mjestu višeg stručnog

suradnika za uzgoj i zaštitu šuma;

bilo je to vrijeme izražene dinamike

razvoja i priznatog statusa šumarske

struke. Isuviše smo mala zemlja,

da se ne bi međusobno svi dobro

poznavali i prepoznavali; tko je što i

koliko u svom radnom vijeku činio i

učinio u našoj struci. Tome moramo

zahvaliti i struci koja je još uvijek

čvrsto povezana, zahvaljujući tradiciji

naših časnih prethodnika.

dagoga prepoznavao vrline i znanja;

vjerovao u njih, često mi o tome

pričao, bile su toliko snažne preokupacije

koje su ga čitav život vezale,

plijenile i zarobljavale najveći

dio njegove energije i ljubavi, a

rezultati su se potvrdili u šumi, pred

ljudima, kolegama i prijateljima.

Osnivanjem JP "Hrvatske šume"

slijedi još jedno priznanje njegovoj

stručnosti; ponuđeno mu je mjesto

stručnog suradnika za uzgajanje

šuma u Direkciji, od tada smo radili

zajedno. Tih"naših" sedam zajed-

Josipova, sklonost prirodi, osjećaj

za šumu, njeno uzgajanje, odgovornost

i brižnost za odgoj i

obrazovanje mladih ljudi u struci, u

kojima je vještinom iskusnog peničkih

godina rada u Direkciji

"Hrvatskih šuma" pamtit će i poštovati

svi njegovi i moji kolege po

izrazito visokoj stručnoj razini, ali

isto toliko i po čvrstoći stručnih stavova,

bezgraničnom poštenju i savjesnosti

za koje je on zaslužan. Toliko

je prepoznatljivo svojim životom

svjedočio znanu misao Antuna

Branka Š i mi ć a;

"Važno je upoznati ljudsko i

kršćansko dostojanstvo i ne hodati

malen pod zvjezdama."

To je toliko uvjerljivo svjedočio,

da će njegovo ime, ogromni stručni

doprinos šumarstvu Hrvatske i njegov

lik ostati trajno u sjećanju kao i

dužno štovanje prema njemu i njegovu

djelu.

I njegov je Hrvoje kroz nekoliko

mjeseci trebao kao mladi šumarski

inženjer nastaviti njegovim stopama,

a poznavajući Josipa, sigurni

smo da je hrvatsko šumarstvo i u

Hrvoju izgubilo časnog sljedbenika.

Pamtimo Josipa kao angažiranog

znalca koji je s isto toliko domoljublja

i stručnog žara raspravljao

o dravskim šumama Varaždina,

ranjenim hrasticima Posavine, kao i

o prelijepoj Štirovači na vilovitom

Velebitu.

Poštovao je javnu riječ, riječ

struke i morala, znajući da ona mora

biti pobuna i poziv u borbu, sve

dok ima zla i nepravde u svijetu. To

svakako nije ni jednostavno ni lako,

ali je iznad svega časno. Shvatili

smo, živeći s njim, da ljepotu života

treba cijeniti samo po slobodi, neovisno

o tome koliko takav život može

biti i težak.

Takvog smo ga znali, poštivali i

vfaljeli. dijeleći u zajedništvu zadnjih

sedam godina sve brige, trud i

ljepotu življenja.

U ime kolega i prijatelja iz

"Hrvatskih šuma" oprostit ću se s

njim i njegovim Hrvojem stihovima

slavonca, Vladimira Kovačića;

"Ostaviti stazice šljivika

raspletene kose od vrbika

i otići daleko zanesen

na grebene širokih vidika

do gejzira stihova i slika

i ubrati ondje svoju jesen "

Neka njihove duše Svevišnji ponese

u vječnost, a sjećanja na njih

neka trajno žive u treperenju lišća

slavonskih šuma!

Hvala Vam i vječna slava!

Tomislav Starčević

582


Prof. dr. sc. IVO DEKANIC (14. 10. 1919 - 25. 10. 1998.)

Dana 25. listopada 1998. godine

zauvijek nas je napustio naš istaknuti

sveučilišni profesor, počasni

član Akademije šumarskih znanosti

u Zagrebu, šumarski stručnjak,

znanstvenik, istraživač hrvatskih

šuma, pedagog, zaljubljenik u

šume, a posebice u slavonski hrast,

veliki Hrvat, Šokac, čovjek i šumar,

bivši dekan Šumarskog fakulteta i

dugogodišnji predstojnik Zavoda

za uzgajanje šuma, dragi naš nezaboravni

kolega i prijatelj Ivo

D e k a n i ć, redoviti profesor na

Šumarskom fakultetu Sveučilišta u

Zagrebu.

Njegov životni put, dug 79 godina,

je put svojstven svim uspješnim

Hrvatima koji u sebi nose sve ono

dobro što krasi hrvatskog čovjeka, a

stoje generacijski nasljedio od predaka,

ponosnih i marljivih rokovčana,

poljodjelnika, kojem je hrvatska

nacija, katolički odgoj, rad, red

i poštenje dalo čvrsto uporište i

jamstvo za opstanak i razvoj u svim

životnim situacijama kroz koje je

prolazio.

Napustio nas je čovjek koji je na

našu veliku žalost tiho i nenametljivo

iz aleje velikana živućih šumara,

znanstvenika i pedagoga, prešao u

povijest šumarske znanosti i obrazovanja,

bogatu i dugu povijest, koju

već preko 200 godina pišu najbolji

medu najboljim sinovima naše

Hrvatske i njezinih šuma.

Među njima, temeljnu ulogu

imali su i njegovi vinkovčani od kojih

spominjemo uvaženog šumara

ing. Antu Tomića koji već 1843.

godine piše prvu stručnu raspravu

na hrvatskome jeziku, zatim je tu

poznati i priznati šumarski znanstvenik

i književnik Josip Kozara

c, njegov rokovčanin prof. dr.

Antun Levaković, poznati i priznati

profesor Šumarskog fakulteta

i mnogi drugi.

Prof. D e k a n i ć je treći u nizu

predstojnika Zavoda za uzgajanje

šuma, njezin prvi osnivač prof,

dr. Andrija P e t r a č i ć, drugi njegov

učitelj i predhodnik akademik

Milan A n i ć od kojeg 1968. godine

preuzima Zavod i uspješno ga vodi

do odlaska u mirovinu 1985. godine.

Prof Dekanić pridružio se mnogim

šumarskim velikanima koji su

kao i on u šumarstvo Hrvatske ugradili

svoj dugogodišnji i plodni rad,

ljubav i život, te ga vinuli na vodeće

mjesto medu šumarstvima Europe i

svijeta.

Rodio se u listopadu 1919. g.

upravo one godine i mjeseca kada je

osnovan i s radom započeo Gospodarsko-šumarski

fakultet Sveučilišta

u Zagrebu, kojega je i on završio

1943. godine.

Napustio nas je u godini kada se

upravo spremamo kako bismo s ponosom

obilježili 100-godišnjicu

Sveučilišne šumarske nastave u Hrvatskoj,

jubilej našeg i njegovog

Šumarskog fakulteta, kao četvrtoga

fakulteta po starosti na našem Sveučilištu,

jubilej i proslavu struke u

kojoj je i on imao i ima značajno

mjesto.

Sve stoje radio i stvarao odisalo

je ljubavlju za šumu i hrvatsku domovinu.

U svemu je bio među najboljima,

šumar, lovac, znanstvenik,

domoljub. Bio je dobar kada je kao

mladi hrvatski zrakoplovac 1943.

godine letio hrvtaskim nebom, i isto

tako kad je s ostalim kolegama šumarima

svladavao kilometre i proživljavao

strahote križnoga puta.

Ivo Dekanić rodio se 14. listopada

1919. godine u Rokovcima, gdje

je završio osnovnu školu. Realnu

gimnaziju završio je u Vinkovcima,

a na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu

Sveučilišta u Zagrebu diplomirao

je 1943. na Šumarskom odsjeku.

Službu je započeo 1. studenog

1945. g. u Vinkovcima i Brodu,

zatim postaje upravitelj šumarija u

Oriovcu, Daruvaru i Pakracu, potom

radi u Novoj Gradski, Ministarstvu

šumarstva NRH, Glavne

uprave za šumarstvo NRH, Šumskom

gospodarstvu "Šamarica" u

Zagrebu te kao tehnički direktor

Šumskog gospodarstva "Spačva" u

Vinkovcima.

Od 25. ožujka 1953. g. na dužnosti

je asistenta u Zavodu za uzgajanje

šuma Poljoprivredno-šumarskog,

odnosno Šumarskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu. Na Ecole

Nationale des Eaux et Forets (Nancy)

i na Eidgenossische Hochschule,

Institut fur Waldbau (Zurich)

speeijaliziraoje 1954. uzgajanje šuma.

Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu

doktorirao je 1959. g. s disertacijom

pod nazivom Utjecaj podzemne

vode na pridolazak i uspijevanje

šumskog drveća u posavskim

šumama kod Lipovljana, a 1960. je

habilitirao s raspravom Elementi za

njegu mladih sastojina u poplavnom

području posavskih šuma. Godine

1961. izabran je za docenta iz

Uzgajanja šuma, 1963. g. za izvanrednog

profesora iz Tehnike uzgajanja

šuma, a 1968. g. za redovitog

profesora iz predmeta Uzgajanje

šuma.

Prof. dr. Ivo Dekanić. je pored

predavanja na dodiplomskoj i posli-

583


jediplomskoj nastavi velik dio vremena

potrošio na organizaciji terenske

nastave sa studentima diljem

Hrvatske. Idejni je začetnik i realizator

nastavne koncepcije izvođenja

nastave na terenu i šumskim objektima,

uz neposredno uključivanje

šumarskih stručnjaka iz prakse

pri izvođenju nastave.

Rukovodio je i aktivno sudjelovao

u edukacijskim i znanstvenonastavnim

ekskurzijama šumarskih

fakulteta iz Cehoslovačke, Danske,

Mađarske i Norveške, a u Međunarodnom

savezu organizacija za istraživanja

u šumarstvu (I U FRO)

bio je vođa u sekciji Intensivierung

des Eichenwaldbaue (1980).

Posebno se bavio istraživanjima

ovih važnih problema:

unapređivanje kvantitativne i

kvalitativne proizvodnje uzgojnim

zahvatima i fertilizacijom

prirodnih sastojina,

- proučavanje djelovanja gravitacijske

podzemne vode na uspijevanje

(rast i prirast) šumskog drveća,

posebice eurameričkih topola

i

- prirodna regeneracija i rekultivacija

nizinskih šuma te konverzija

plantaža i šumskih kultura u

sastojine autoktonih vrsta šumskog

drveća.

Napisao je i objavio u zemlji i

inozemstvu više od 80 znanstvenih

i stručnih radova.

Prof. dr. Ivo Dekanić je, osim

nastavnih i istraživačkih aktivnosti,

obavljao do svog umirovljenja u jesen

1985. g., i mnoge dužnosti u različitim

fakultetskim i strukovnim

tjelima i organizacijama. Bio je u

dva navrata prodekan te 1978-1980.

g. dekan Šumarskog fakulteta, dugogodišnji

predstojnik Katedre za

uzgajanje šuma, počasni član Akademije

šumarskih znanosti, član

Hrvatskog šumarskog društva i dr.

Za svoj rad prof, dr Ivo Dekanić

primio je mnoga priznanja kao što

su:

- Orden rada sa zlatnim vijencem

za naročite zasluge na polju nauke

i na uzdizanju stručnih kadrova

(Beograd, 1965),

- Priznanje za uspješan rad i doprinos

na unapređenju šumarstva

jugoistočne Slavonije (Vinkovci,

1974. i Slavonski Brod, 1974),

- Povelja i priznanje za izvanredno

zalaganje i postignute rezultate

na podizanju i unapređenju topolarstva

u Jugoslaviji (Beograd,

1975),

- Zlatna medalja i povelja Saveza

inženjera i tehničara šumarstva i

drvne industrije Hrvatske, u povodu

130. obljetnice osnivanja

Hrvatsko-slavonskog šumarskog

društva (Zagreb, 1976),

- Počasna diploma Šumarskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu u

znak priznanja i zahvalnosti za

doprinos razvoju Šumarskog fakulteta

u Zagrebu (Zagreb, 1985),

- Zahvalnica za uspješnu suradnju

ROŠ "Slavonska šuma" Vinkovci

(Vinkovci, 1989).

Odajemo mu iskrenu zahvalnost

u ime Šumarskog fakulteta Sveučilišta

u Zagrebu, Akademije šumarskih

znanosti, Hrvatskog šumarskog

društva, Šumarskog instituta Jastrebarsko,

mnogobrojnih generacija

šumarskih stručnjaka koje je odgojio,

te svih kolega i prijatelja za sve

ono što je dao Hrvatskoj i hrvatskome

šumarstvu. Istovremeno posebno

izričem i svoju osobnu zahvalnost

svom učitelju i velikom čovjeku

prof. dr. Ivi Dekanicu.

Neka mu je vječna slava i hvala i

neka mu je lahka hrvatska zemlja

koju je uvijek toliko volio.

Prof. dr. sc. Slavko Matić

584


UPUTE AUTORIMA

Šumarski list objavljuje znanstvene članke iz područja

šumarstva, primarne prerade drva, zaštite prirode,

lovstva, ekologije, prikaze stručnih predavanja,

savjetovanja, kongresa, proslava i si., prikaze iz

domaće i strane stručne literature, te važnije spoznaje

iz drugih područja koje su važne za razvoj i unapređenje

šumarstva. Objavljuje nadalje i ono što se

odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i

crtice iz prošlosti šumarstva, prerade i uporabe drva,

te radove Hrvatskoga šumarskog društva.

Članci kao i svi drugi oblici radova koji se dostavljaju

zbog objavljivanja, moraju biti napisani jasno i

sažeto na hrvatskom jeziku. Znanstveni i stručni

članci u prilogu trebaju imati sadržaj (sažetak)

na engleskom ili njemačkom jeziku (iz posebnih

razloga na nekom drugom jeziku), podatke i zaključke

razmatranja. Sažetak na stranom jeziku treba

biti napisan najmanje na 2 stranice s proredom

na papiru formata A4.

Molimo autore da se pridržavaju sljedećeg:

- Prije uvoda treba napisati kratki sažetak o temi

članka, svrsi i važnijim rezultatima, najviše do 1/2

stranice napisane s proredom na papiru formata A4.

- U uvodu, radi boljeg razumijevanja, treba napisati

ono što se opisuje (istražuje), a u zaključku ono što

omogućuju dobiveni rezultati uz opće prihvaćene

spoznaje iz određenog područja šumarske struke i

prakse.

- Opseg teksta može iznositi najviše 10 tiskanih

stranica Šumarskog lista, zajedno s prilozima (tablice,

crteži, slike...), što znači do 16 stranica s proredom

na papiru A4. Samo u iznimnim slučajevima

Uređivački odbor časopisa može prihvatiti radove

nešto većeg opsega, ako sadržaj i kvaliteta tu opsežnost

opravdavaju.

- Naslov članka (djela) treba biti kratak i jasno izražavati

sadržaj rada. Ako je članak već tiskan ili se radi

o prijevodu, treba u bilješci na dnu stranice (fusnote)

navesti kada je, gdje i na kojem jeziku tiskan.

- Naslove, podnaslove u članku, sažetak (s uvodom,

metodološkim napomenama, raspravom,

rezultatima istraživanja i zaključcima), opise slika

i tablica, treba napisati i na engleskom ili njemačkom

jeziku.

- Fusnote glavnog naslova označavaju se zvjezdicom,

dok se fusnote u tekstu označavaju redosljedom

arapskim brojevima, a navode se na dnu stranice

gdje se spominju. Fusnote u tablicama označuju

se malim slovima i navode se odmah iza tablica.

- Za upotrebljene oznake treba navesti nazive fizikalnih

veličina, dok manje poznate fizikalne veličine

treba posebno objasniti u jednadžbama i si.

- Tablice i grafikone treba sastaviti i opisati da budu

razumljivi bez čitanja teksta i obilježiti ih brojevima

kako slijede.

- Sve slike (crteže i fotografije) treba priložiti odvojeno

od teksta i olovkom napisati broj slike, ime autora

i skraćeni naslov članka. Slike trebaju u pravilu

biti u omjeru 2:1.

- Crteže i grafikone treba uredno nacrtati. Tekst i

brojke (kote) napisati uspravnim slovima, a oznake

fizikalnih veličina kosim. Fotokopije trebaju biti jasne

i kontrastne.

- Poželjno je navesti u čemu se sastoji originalnost

članka i zbog kategorizacije po međunarodnim kriterijima.

- Obvezno treba abecednim redom navesti literaturu

na koju se autor u tekstu poziva. Kao primjer navodimo:

1. Klepac, D. 1965: Uređivanje šuma, Šumarski

fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

2. Prpić,B. iKomlenović,N. iSeletković,

Z. 1988: Propadanje šuma u Hrvatskoj, Šumarski

list 5-6, str. 195-215.

- Pored punog imena i prezimena autora treba

navesti zvanje i akademske titule (npr. prof., dr.,

mr., dipl. inž....).

-Tekst članka treba (osim izuzetno), pripremiti s

pomoću nekog od tzv. wordprocesora na osobnom

računalu sukladnom s IBM, te tako uređeni

rukopis predati na disketi 3.5".

- Potpuno završene i kompletne članke (disketu,

tekst u dva primjerka) slati na adresu Uredništva.

Autori su odgovorni za točnost prijevoda na strani

jezik.

- Primljeni rad Uredništvo dostavlja recenzentu odgovarajućeg

područja na mišljenje u zemlji, a za

znanstvene članke i recenzentima u inozemstvu.

-Autori koji žele separate - posebne pretiske svojih

članaka mogu naručiti istodobno sa slanjem rukopisa.

Separati se posebno naplaćuju, a trošak se ne

može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se

može naručiti 20 separata.

- Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz

rukopis treba dostaviti svoj broj žiro-računa,

JMBG, adresu i općinu stanovanja.

Uredništvo ŠUMARSKOG LISTA

Zagreb, Trg Mažuranića 11

Telefon: 48 28 477, 48 28 359

Telefax: 48 28 477

E-mail: hrvatsko-sumarsko-drustvo@zg.tel.hr

WEB stranica: www.hrsume.hr/sumlist

More magazines by this user
Similar magazines