Å UMARSKI LIST 3-4/2008 - HÅ D

sumari.hr

Å UMARSKI LIST 3-4/2008 - HÅ D

RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA

KAKAV MIRAZ NUDE NAŠE STRUKE EUROPSKOJ UNIJI

Malo je vremena do trenutka kada će se naše struke naći pred odlukom kako hrvatske šume,

šumarstvo i preradu drva prilagoditi velikoj europskoj obitelji. Kakav stav zauzeti i što treba oštro

naglasiti kako ne bi izgubili ono što je nama, ali istovremeno i EU bitno kao dobar predložak.

U petoj brzini u kojoj se nalaze sva povjerenstva imenovana od mjerodavnih za pregovore

pristupa EU, pa tako i povjerenstva naših struka, može se dogoditi i pogreška, ali važno je da

se ne pogriješi u osnovnim načelima koja čine hrvatske šume posebnima i zasigurno najboljima

u europskome prostoru.

Kao prvo, većina je hrvatskih šuma prirodnoga sastava. To se ponajprije odnosi na 98 % svih

državnih šuma kojima upravljaju Hrvatske šume d.o.o. i koje zapremaju od sveukupnih šuma u

Hrvatskoj 78 %. Hrvatska šumarska struka ima veliku tradiciju. Zbog izuzetnoga položaja

Hrvatske u europskome prostoru, te u vezi s povijesnim zbivanjima njezin prostor je u jednome

dijelu zaposjednut (Turci) dok u drugome dijelu ima svoju političku samostalnost jer Hrvatski

sabor djeluje od XIII. stoljeća neprekidno do danas. Povlačenjem Turaka u XVII. stoljeću

šumarski stručnjaci koji se ponajprije školuju u Austriji, Slovačkoj i Češkoj, a kasnije u nas

(Križevci), započinju sa stručnim radom u prašumama kojima je u ono vrijeme bila pokrivena

gotovo čitava Hrvatska. Uvedena je oplodna sječa s prirodnom obnovom, uzgojem šuma i

potrajnim gospodarenjem, danas prihvaćenim općim šumarskim načelom preuzetim od zaštitara

okoliša (Rio de Janeiro 1992.) kao održivi razvoj.

Šumarska struka, gospodareći šumama u Hrvatskoj preko 250 godina, izgospodarila je

prirodne šume s preko 100 šumskih zajednica uvjetovanih reljefnim i klimatskim raznolikostima,

opskrbljujući istovremeno preradu drva sa sirovinom primjerene kakvoće i održavajući u

potpunosti sve općekorisne funkcije šuma. Hrvatske šume služe u potpunosti općoj zaštiti prirode

i značajno su sudjelovale u stvaranju šest nacionalnih parkova i isto toliko parkova prirode

sa šumom kao osnovnim fenomenom.

Hrvatske šume po strukturi sastavljene su pretežito od danas vrlo tražene bjelogorice (hrastovi

lužnjak i kitnjak, obična bukva, plemenite listače) i predstavljaju neprocjenjiv ekološki i

gospodarski kapital. Degradirane šume koje nalazimo u Sredozemlju Hrvatske, posljedica su

utjecaja civilizacija smjenjivanim u tome prostoru više tisuća godina. Današnje šumarstvo teži

sredozemnim staništima vratiti samoniklu vegetaciju.

Kolege i ostali koji pregovaraju s predstavnicima EU o šumama, morali bi postići takav

rezultat koji ne dozvoljava promjenu prirodnosti hrvatskih šuma, kao i ostala svojstva koja su

uvjetovala dodjelu FSC cerifikacije Hrvatskim šumama d.o.o. Ukratko EU treba prihvatiti

osnovna načela Zakona o šumama Republike Hrvatske (prirodno pomlađivanje, općekorisne

funkcije, potrajno gospodarenje, održavanje šumske zajednice primjerene staništu, primjenu

odgovarajuće mehanizacije prilikom pridobivanja drva). Tijekom pregovora potrebno je izbjeći

zamke onih koji u hrvatskim šumama vide samo isplativu koncesiju.

Uz očuvane hrvatske šume, preradi drva nudi se eldorado sirovine visoke kakvoće uz

povoljnu položajnu rentu i očekivanu pomoć u kapitalu koji bi se trebao brzo oploditi, pa se tu

ne očekuju velika pregovaranja oko ulaska u EU.

Sa stajališta zaposlenosti, drvna sirovina hrasta lužnjaka šumskoga bazena Spačve, osigurava

primjerice 9350 radnih mjesta u preradi drva. U posljednje vrijeme sve zanimljiviji postaje

šumski i pilanski otpad kao energetsko drvo, što povećava mogućnost daljnje zaposlenosti. U

čitavoj Hrvatskoj, mogućnosti razvoja pogona prerade drva zaista su velike, a uspjeh ovisi o

inventivnosti i stručnosti onoga koji pokreće posao.

Prof. dr. sc. Branimmir Prpić

Naslovna stranica – Front page:

Divlji kesten (Aesculus hippocastanim L.) u cvatu

Horsechestnut in blossom

(Foto – Photo: M. Harapin)

Naklada 1865 primjeraka


UDK 630* (05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332

CODEN SULIAB

ŠUMARSKI LIST

Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva

Journal of the Forestry Society of Croatia – Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins – Revue de la Société forestière croate

1. Dalibor Bakran, dipl. ing.

2. Davor Beljan, dipl. ing.

3. Dr. sc. Miroslav Benko

4. Stjepan Blažičević, dipl. ing.

5. Mr. sc. Miroslav Brnica

6. Davor Butorac, dipl. ing.

7. Mr. sc. Zoran Đurđević

8. Prof. dr. sc. Ivica Grbac

9. Dubravko Hodak, dipl. ing.

Uređivački savjet:

10. Hranislav Jakovac, dipl. ing.

11. Mr. sc. Petar Jurjević,

predsjednik

12. Čedomir Križmanić, dipl. ing.

13. Mr. sc. Josip Malnar

14. Dr. sc. Josip Margaletić

15. Ivan Matasin, dipl. ing.

16. Akademik Slavko Matić

17. Vlatko Petrović, dipl. ing.

Urednički odbor po znastveno-stručnim područjima

.Šumski ekosustavi

Prof. dr. sc. Joso Vukelić, urednik područja

Šumarska fitocenologija

Urednici znanstvenih grana:

Prof. dr. sc. Jozo Franjić, šumarska botanika

i fiziologija šumskoga drveća

Izv. prof. dr. sc. Marilena Idžojtić, dendrologija

Dr. sc. Joso Gračan, genetika i oplemenjivanje

šumskoga drveća

Izv. prof. dr. sc. Nikola Pernar, šumarska pedologija

i ishrana šumskoga drveća

Izv. prof. dr. sc. Marijan Grubešić, lovstvo

.Uzgajanje šuma i hortikultura

Akademik Slavko Matić, urednik područja

Silvikultura

Urednici znanstvenih grana:

Prof. dr. sc. Zvonko Seletković, ekologija i biologija šuma,

bioklimatologija

Dr. sc. Stevo Orlić, šumske kulture

Dr. sc. Vlado Topić, melioracije krša, šume na kršu

Izv. prof. dr. sc. Igor Anić, uzgajanje prirodnih šuma,

urbane šume

Izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić, mikoriza i alelopatija

Izv. prof. dr. sc. Milan Oršanić, sjemenarstvo i rasadničarstvo,

Izv. prof. dr. sc. Željko Španjol, zaštićeni objekti prirode,

hortikultura

Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić, ekologija i njega krajolika,

općekorisne funkcije šuma

.Iskorištavanje šuma

Prof. dr. sc. Ante Krpan, urednik područja

Iskorištavanje šuma

Urednici znanstvenih grana:

18. Dragomir Pfeifer, dipl. ing.

19. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

20. Emilija Seidl, dipl. ing.

21. Krunoslav Szabo, dipl. ing.

22. Dražen Štrković, dipl. ing.

23. Branko Trifunović, dipl. ing

24. Oliver Vlainić, dipl. ing.

25. Zdravko Vukelić, dipl. ing.

Doc. dr. sc. Dragutin Pičman, šumske prometnice

Prof. dr. sc. Dubravko Horvat, mehanizacija

u šumarstvu

Prof. em. dr. sc. Marijan Brežnjak, pilanska prerada drva

Doc. dr. sc. Slavko Govorčin, nauka o drvu, tehnologija drva

4.Zaštita šuma

Dr. sc. Miroslav Harapin, urednik područja

Fitoterapeutska sredstva zaštite šuma

Urednici znanstvenih grana:

Prof. dr. sc. Milan Glavaš, šumarska fitopatologija,

integralna zaštita šuma

Izv. prof. dr. sc. Boris Hrašovec, šumarska entomologija

Izv. prof. dr. sc. Josip Margaletić, zaštita od sisavaca

(mammalia)

Mr. sc. Petar Jurjević, šumski požari

5.Izmjera i kartiranje šuma

Izv. prof. dr. sc. Renata Pernar, urednik područja

Daljinska istraživanja i GIS u šumarstvu

Urednici znanstvenih grana:

Doc. dr. sc. Mario Božić, izmjera šuma

Dr. sc. Vlado Kušan, izmjera terena s kartografijom

Doc. dr. sc. Anamarija Jazbec, biometrika u šumarstvu

6.Uređivanje šuma i šumarska politika

Izv. prof. dr. sc. Juro Čavlović, urednik područja

Uređivanje šuma

Urednici znanstvenih grana:

Prof. dr. sc. Rudolf Sabadi, marketing u šumarstvu

Dr. sc. Stjepan Posavec, šumarska ekonomika

Prof. dr. sc. Ivan Martinić, organizacija u šumarstvu

Branko Meštrić, dipl. ing. šum. informatika u šumarstvu

Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., staleške vijesti,

bibliografija, šumarsko zakonodavstvo, povijest šumarstva

Članovi Uređivačkog odbora iz inozemstva

Prof. dr. se. Vladimir Beus, Bosna i Hercegovina

Dr. se. Konrad Pintarić, prof. em., Bosna i Hercegovina

Prof dr. se. Vjekoslav Glavač, Njemačka

Prof dr. se. Milan Saniga, Slovačka

Prof dr. se. Emil Klimo, Češka

Dr. se. Martin Schneider-Jaeoby, Njemačka

Doc. dr. se. Boštjan Kosir, Slovenija

Prof dr. se. Iztok Winkler, Slovenija

Glavni i odgovorni urednik – prof. dr. sc. Branimir Prpić

Tehnički urednik – Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum.

Lektor – Dijana Sekulić-Blažina

Znanstveni članci podliježu međunarodnoj recenziji.

Recenzenti su doktori šumarskih znanosti u Hrvatskoj, Slovačkoj

i Sloveniji, a prema potrebi i u drugim

zemljama zavisno o odluci uredništva.

Časopis je referiran u (Indexed in): Forestry abstracts, Cab abstracts, Agricola, Pascal, Geobase (IM) i dr.

Na osnovi mišljenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, »Šumarski list«

smatra se znanstvenim časopisom te se na njega primjenjuje 0-ta stopa PDV (članak 57. g.)


SADRŽAJ – CONTENTS

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS

UDK 630* 442 (001)

Idž o j tić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pe rna r, Ž. K ušan, Đ. List, M. Gra h o va c-Tremski:

Intenzitet zaraze žutom i bijelom imelom na području Uprava šuma podružnica

Zagreb i Koprivnica

Intensity of Infection with Yellow Mistletoe and White-berried Mistletoe on the Area

of the Forest Administrations Zagreb and Koprivnica 107

UDK .30.Č304.,«(00„

Goglia , V., J. Žgela, I. Đukić: Učinkovitost antivibracijskih rukavica: I dio

The Effectiveness of Anti-Vibration Gloves: Part I 115

PREGLEDNI ČLANCI – REVIEWS

UDK 630* 923 + 231 + 242 + 245

Mat i ć, S., D. D elač: Uzgojni zahvati kao mjera povećanja vrijednosti privatnih šuma

u Gorskom kotaru

Silvicultural Treatments as a Method of Increasing the Value of Private Forests in Gorski Kotar 121

STRUČNI ČLANCI – PROFESSIONAL PAPERS

UDK 630* 272

Grgur ević, D.: Suzanin perivoj

Suzana’s Park 147

UDK 630* 972

Krpan, A. P. B.: Sveučilište u Zagrebu – Šumarski fakultet i Zavod za šumarske tehnike

i tehnologije u Bolonjskom procesu

University of Zagreb – Faculty of Forestry and Department of Forest Engineering

in the Bologna Process 157

UDK 630* 156 + 132

Konjevi ć , D., U. Kie r dorf, Z. J a n icki, A. Slavica , K. Severin:

Jelen fratar – jedinstvena pojava u jelena običnoga

Red Deer Hummel – a Unique Feature in a Red Deer Stag 171

ZAŠTITA PRIRODE: Arač, K.: Vjetruša (Falco tinnunculus L.) 176

Kranjčev, R.: Vodopad na Šičkom potoku, Ljubovka, Raskoš rododendrona,

Planinska oskoruša, Patuljasti badem 177

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA:

Be zak, K.: Kako zaštiti i potrajno gospodariti šumama? a?

181

AKTUALNO: Frković, A.: Endemi flore na poštanskim markama 183

KNJIGE I ČASOPISI:

Glavaš, M.: Atlas šumskih oštećenja 185

Grospić, F.: L’Italia forestale e montana 186

PRIZNANJA:

Jakovac, H.: Prva i treća nagrada “Gorančica 2007” šumarniku Alojziju Frkoviću 189

Ivančević, V.: Pjesnik mr. sc. Nikola Segedi 191

UMIROVLJENI ZNANSTVENICI:

Ivanković, M.: Dr. sc. Joso Gračan 193

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA:

Grospić, F.: Crkveni gaj kod Karlobaga 197

IZ SVIJETA GLJIVA:

Kranjčev, R.: Gljiva sluznjača 200

O PORIJEKLU NAZIVA A ŠUMSKOGA DRVEĆA

Rešetar, I.: Javor – Ácer L. 1753. Aceraceae Juss. 1789. 201

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA:

Jakovac, H., J. Dundović: 40. EFNS (Oberwiesenthal, Njemačka, 2. do 8. ožujka 2008.) 202

Delač, D.: Zapisnik 1. sjednice Upravnog i Nadzornog odbora HŠD-a 206

IN MEMORIAM:

Ivančević, V.: Mile Tomljanović (1957 – 2005) 218

Kapec, D.: Vladimir Babić (1913 – 2008) 219

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora


IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI

UDK 630* 442 (001)

ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 107-114

INTENZITET ZARAZE ŽUTOM I BIJELOM IMELOM NA PODRUČJU

UPRAVA ŠUMA PODRUŽNICA ZAGREB I KOPRIVNICA

INTENSITY OF INFECTION WITH YELLOW MISTLETOE AND WHITE-BERRIED

MISTLETOE ON THE AREA OF THE FOREST ADMINISTRATIONS

ZAGREB AND KOPRIVNICA

Marilena IDŽOJTIĆ1, Milan GLAVAŠ1, Marko ZEBEC1, Renata PERNAR1,

Željka KUŠAN2, Đurđica LIST3, Mirjana GRAHOVAC-TREMSKI3

SAŽETAK. Istraživanje je provedeno na području kojim gospodare Hrvatske

šume d.o.o. Zagreb. Intenzitet zaraze žutom imelom (Loranthus europaeus

Jacq.) istražen je za: 1. hrast kitnjak na području šest šumarija UŠP Zagreb i

dvije šumarije UŠP Koprivnica; 2. hrast lužnjak na području sedam šumarija

UŠP Zagreb i dvije šumarije UŠP Koprivnica. Za iste UŠP istražen je intenzitet

zaraze bjelogoričnom bijelom imelom (Viscum album L. ssp. album) poljskog

jasena, običnog bagrema, gorskog javora i crne johe.

Prikazana je prostorna raspodjela intenziteta zaraze kitnjaka i lužnjaka

žutom imelom za tri gospodarske jedinice UŠP Zagreb. Iz gospodarskih osnova

izrađena je baza podataka stanišnih i sastojinskih parametara. Podaci su

analizirani a kako bi se utvrdilo postoji li međuovisnost navedenih parametara

i intenziteta zaraze žutom imelom kitnjaka i lužnjaka ka.

K l j u č n e ri j e č i : žuta imela, bijela imela,

lužnjak,

kitnjak, poljski jasen,

Hrvatske šume d.o.o., intenzitet zaraze

1. UVOD – Introduction

U Hrvatskoj su do sada provedena opsežna istraživanja

žute (Loranthus europaeus Jacq.) i bijele imele

(Viscum album L.) na području kojim gospodare Hrvatske

šume d.o.o. Zagreb. Te dvije vrste imela su polunametnice

koje dolaze na različitim domaćinima (Barn

e y i dr. 1998, Heg i 1981), a rasprostranjene su u

kontinentalnom dijelu naše zemlje (I d žo jt i ć 2003,

I d ž o j ti ć i K o g e l n i k 2003, I džo j t i ć i dr. 2006a,

Zeb e c i I d ž o jt i ć 2006). Istraživanje intenziteta zaraze

žute imele do sada je u Hrvatskoj provedeno na

području Uprava šuma podružnica (UŠP) Bjelovar,

Našice, Nova Gradiška, Osijek, Požega i Vinkovci za

vrste Quercus robur L., Q. petraea (Matt.) Liebl., Q.

2

3

Izv. prof. dr. sc. Marilena Idžojtić; prof. dr. sc. Milan Glavaš;

Marko Zebec, dipl. ing.; izv. prof. dr. sc. Renata Pernar;

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; idzojticŽsumfak.hr

Željka Kušan, dipl. ing.; Hrvatske šume d.o.o. Zagreb,

Uprava šuma podružnica Zagreb

Đurđica List, dipl. ing., Mirjana Grahovac-Tremski, dipl. ing.;

Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma

podružnica Koprivnica

cerris L., Q. frainetto Ten., Q. pubescens Willd., Q. rubra

L. i Castanea sativa Mill. (I džo j t i ć i dr. 2005a,

2006b, 2006c, 2007a, 2007b, 2007c). Na području istih

UŠP provedena su i istraživanja intenziteta zaraze bjelogoričnom

bijelom imelom (V. album ssp. album) za

vrste Fraxinus angustifolia Vahl, F. pennsylvanica

Marshall, Robinia pseudoacacia L., Populus alba L., P.

nigra L., P. tremula L., P. ×canadensis Moench, Salix

alba L., Prunus avium (L.) L., Pyrus pyraster Burgsd.,

Juglans nigra L., Tilia cordata Mill., Acer campestre

L., Carpinus betulus L. i Quercus petraea. Intenzitet

zaraze obične jele (Abies alba Mill.) jelinom imelom

(V. album L. ssp. abietis /Wiesb./ Abrom.) istražen je na

području UŠP Delnice, Gospić, Senj, Ogulin, Karlovac,

Zagreb, Bjelovar, Koprivnica i Našice te Nacionalnog

parka Plitvička jezera (Id ž o j t ić i dr. 2003, 2005b

i 2008). Osim prethodno navedenoga, imele su u Hrvatskoj

istražene i s drugih gledišta (E t ti ng e r 1889,

Klepac 1955, Domitrović 2003, Babić 2004,

P e r n a r i dr. 2005, 2007).

107


M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, Ž. Kušan, Đ. List, M. Grahovac-Tremski: INTENZITET ZARAZE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 107-114

2. PODRUČJE I METODE ISTRAŽIVANJA – Research Area and Methods

3. REZULTATI – Results

Rezultati su prikazani posebno za UŠP Zagreb i

UŠP Koprivnica, a unutar tih uprava šuma podružnica

posebno za žutu i bijelu imelu.

3.1. UŠP Zagreb

3.1.1. Žuta imela na kitnjaku

Na hrastu kitnjaku žuta imela praćena je na području

šest šumarija: Dugo Selo, Novoselec, Popovača, Samobor,

Zagreb i Zlatar. Ukupno je pregledano 11 gospodarskih

jedinica, 98 odjela i 15.168 stabala, od kojih je

na 14,2 % zabilježena imela (tablica 1). Zaraza manja

Istraživanje je provedeno na području kojim gospodare

Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, UŠP Zagreb i Koprivnica,

za žutu imelu i bjelogoričnu bijelu imelu. Domaćini

na kojima su te imele praćene bili su: hrast kitnjak

(Quercus petraea), hrast lužnjak (Q. robur), poljski

jasen (Fraxinus angustifolia), gorski javor (Acer

pseudoplatanus) i crna joha (Alnus glutinosa).

Za UŠP Zagreb istraživanje je provedeno na području

deset šumarija: Dugo Selo, Kutina, Lipovljani, Novoselec,

Popovača, Remetinec, Samobor, Velika Gorica,

Zagreb i Zlatar, a za UŠP Koprivnica na području

pet šumarija: Ivanec, Kloštar Podravski, Križevci, Repaš

i Sokolovac. Izabrani su odsjeci stariji od 30 godina,

koji su zatim dijagonalno pregledani, u formulare

su upisani podaci o broju zaraženih i nezaraženih stabala,

te o broju grmova imele na zaraženim stablima.

Prebrojavanje je rađeno okularnom metodom (prostim

okom i dalekozorom), a obavili su ga djelatnici navedenih

šumarija tijekom zime 2002/03.

U tablicama 1 i 2 prikazan je broj pregledanih odjela

i broj pregledanih stabala prema šumarijama i gospodarskim

jedinicama za žutu imelu na kitnjaku, odnosno

lužnjaku za područje UŠP Zagreb. Isto to prikazano

je za područje UŠP Koprivnica u tablicama 4 i 5.

Za bijelu imelu podaci o pregledanim odjelima i stablima

prema šumarijama, gospodarskim jedinicama i domaćinima

prikazani su u tablici 3 (UŠP Zagreb), odnosno

tablici 6 (UŠP Koprivnica).

Kartiranje je napravljeno za UŠP Zagreb na osnovi

digitaliziranih granica gospodarskih jedinica i rezultata

istraživanja. U programu ArcView GIS 3.3 (2002) napravljen

je tematski sloj (karta) u kojemu je na razini

odsjeka prikazana prostorna raspodjela intenziteta zaraze

lužnjaka u jednoj, odnosno kitnjaka u dvije gospodarske

jedinice. Pregledani odsjeci u kojima imela nije

zabilježena prikazani su sivom bojom, dok su nepregledani

odsjeci prikazani bijelom bojom.

Za kitnjak i lužnjak iz gospodarskih osnova izrađena

je baza podataka stanišnih i sastojinskih parametara

u pregledanim odsjecima UŠP Zagreb. Baza sadrži podatke

o bonitetu, ekspoziciji, starosti, sklopu i srednjoj

nadmorskoj visini. Podaci su obrađeni u StatSoft, Inc.

(2001), kako bi se utvrdilo postoji li međuovisnost navedenih

parametara i intenziteta zaraze žutom imelom.

od 5 % bila je u GJ Popovačka Garjevica, Šumarije

Popovača (2,1 %) i GJ Limbuš Sava, Šumarije Zagreb

(3,3 %), dok je između 5 i 10 % zaraženih stabala bilo u

GJ Zelinske šume, Šumarije Dugo Selo (5,2 %) i u GJ

Popovačke prigorske šume, Šumarije Popovača (6,5 %).

Zaraza veća od 10 % utvrđena je u GJ Javorac, Šumarije

Samobor (13,8 %), GJ Marča, Šumarije Novoselec

(16,0 %), kao i u GJ Markuševačka gora, Šumarije

Zagreb (19,8 %), dok je zaraza veća od 20 % zabilježena

na području GJ Tepec-Palačnik-Stražnik, Šumarije

Tablica 1. UŠP Zagreb, Loranthus europaeus na Quercus petraea: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak

zaraženih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama.

Table 1 Forest Administration Zagreb, Loranthus europaeus on Quercus petraea: number of examined compartments,

number of examined trees and percent of infected trees, according to f to forest offices and management units.

Broj pregledanih odjela

Šumarija Gospodarska jedinica

Broj pregledanih stabala Zaraženih stabala

Number of Examined

Forest Office Management Unit

Number of Examined Trees Infected Trees %

Compartments

Dugo Selo Zelinske šume

3

382

5,2

Novoselec

Popovača

Samobor

Veliki Jantak

Popovačke prigorske šume

Javorac

1

11

2

75

2.731

29

22,67

6,5

13,8

Marča

Popovačka Garjevica

Tepec-Palačnik-Stražnik

5

20

3

294

2.267

37

16,0

2,1

21,6

Zagreb

Zlatar

I,

Sljeme-Medvedgradske šume

Markuševačka gora

Limbuš Sava

Zlatarske prigorske šume

9

28

6

4

88

1.041

5.317

329

155

15.168

22,5

29,2

3,3

23,9

14,2

108


M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pemar, Z. Kušan, Đ. List, M. Grahovac-Tremski: INTENZITET ZARAZE Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 107-114

Samobor (21,6 %), GJ Sljeme-Medvedgradske šume.

Šumarije Zagreb (22,5 %), GJ Veliki Jantak, Šumarije

Novoselec (22,7 %) i GJ Zlatarske prigorske šume.

Šumarije Zlatar (23,9 %). Na zaraženim stablima prosječno

su bile dvije imele, a najveći broj imela na jednom

stablu bio je 18 u odjelu 21, GJ Markuševačka

gora. Šumarije Zagreb.

Na slikama 112 prikazanje intenzitet zaraze i prostorni

raspored pregledanih odsjeka kitnjaka za GJ Markuševačka

gora i GJ Sljeme-Medvedgradske šume. Šumarije

Zagreb, u kojima je zabilježena značajna zaraza

žutom imelom.

Slika 2. UŠP Zagreb: intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih

odsjeka kitnjaka za GJ Sljeme-Medvedgradske

šume, Šumarija Zagreb.

Figure 2 Forest Administration Zagreb: intensity of infection and

the spatial arrangement of examined subcompartments of

sessile oak in the Management Unit Sljeme-Medvedgradske

šume, Forest Office Zagreb.

3.1.2. Žuta imela na lužnjaku

Slika 1. UŠP Zagreb: intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih

odsjeka kitnjaka za GJ Markuševačka gora, Šumačju

sedam šumarija: Dugo Selo, Kutina, Novoselec, Po-

Na hrastu lužnjaku žuta imela praćena je na podrurija

Zagreb.

povača, Remetinec, Velika Gorica i Zagreb. Istraživanje

Figure 1 Forest Administration Zagreb: intensity of infection and

the spatial arrangement of examined subcompartments of

je provedeno za 10 gospodarskih jedinica i 103 odjela,

sessile oak in the Management Unit Markuševačka gora, na uzorku od 7.713 stabala. Od ukupnog broja pregledanih

stabala 9,2 % bilo je zaraženo imelom (tablica Forest Office Zagreb.

2).

Tablica 2. UŠP Zagreb, Loranthus europaeus na Quercus robur. broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak

zaraženih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama.

Table 2 Forest Administration Zagreb, Loranthus europaeus on Quercus robur.' number of examined compartments,

number of examined trees and percent of infected trees, according to forest offices and management units.

Šumarija

Forest Office

Dugo Selo

Kutina

Novoselec

Popovača

Remetinec

Velika Gorica

Zagreb

Z

Gospodarska jedinica

Management Unit

Duboki Jarak

Cmovščak

Rutinske nizinske šume

Žutica

Veliki Jantak

Popovačke nizinske šume

Obreški lug

Stupnički lug

Turopoljski lug

Limbuš Sava

Broj pregledanih odjela

Number of Examined

Compartments

1

10

4

14

7

13

12

23

15

4

103

Broj pregledanih stabala

Number of Examined Trees

178

486

139

1.155

550

669

523

2.792

1.008

213

7.713

Zaraženih stabala

Infected Trees %

10,7

5,4

5,0

3,3

8,4

9,6

16,83

11,50

7,74

7,51

9,1

109


M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pemar, Z. Kušan, Đ. List, M. Grahovac-Tremski: INTENZITET ZARAZE Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 107-114

Do 10 % zaraženih, od pregledanih stabala, bilo je u

GJ Žutica (3,3 %) i GJ Veliki Jantak (8,4 %) Šumarije

Novoselec, zatim u GJ Kutinske nizinske šume. Šumarije

Kutina (5,0 %), slijede GJ Cmovšćak, Šumarije

Dugo Selo (5,4 %), GJ Limbuš Sava, Šumarije Zagreb

(7,5 %), GJ Turopoljski lug. Šumarije Velika Gorica

(7,7 %) i GJ Popovačke nizinske šume. Šumarije Popovača

(9,6 %). Između 10 i 20 % zaraženih od pregledanih

stabala bilo je u GJ Duboki Jarak, Šumarije Dugo

Selo (10,7 %), GJ Stupnički lug (11,5 %) i GJ Obreški

lug (16,8 %), Šumarije Remetinec. Prosječni broj imela

na stablu bio je 2, dok je najveći broj bio 12 (odjel 31 d,

GJ Kutinske nizinske šume. Šumarija Kutina).

Na slici 3 prikazan je intenzitet zaraze i prostorni

raspored pregledanih odsjeka lužnjaka za GJ Stupnički

lug. Šumarije Remetinec, za koju je na uzorku od 2.792

stabla zaraza bila 11,5 %.

Slika 3. USP Zagreb: intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih

odsjeka lužnjaka za GJ Stupnički lug, Šumarija Remetinec.

Figure 3 Forest Administration Zagreb: intensity of infection and

the spatial arrangement of examined subcompartments of

pedunculate oak in the Management Unit Stupnički lug,

Forest Office Remetinec.

3.1.3. Bijela imela

Na području UŠP Zagreb, zaraza bijelom imelom

praćena je za sljedeće vrste potencijalnih domaćina:

poljski jasen, gorski javor i crna joha (tablica 3).

Na području šumarije Lipovljani pregledana su

3.072 stabla poljskog jasena, od kojih je na 2,5 %

zabilježena bijela imela, a na području Šumarije Kutina,

na uzorku od 812 stabala, 7,3 % bilo je zaraženo bijelom

imelom. Zaraza stabala gorskog javora i crne johe

praćena je na području GJ Markuševačka gora, te je

za gorski javor iznosila 3,5 %, a za crnu johu 29,7 %,

ali na razmjerno malom uzorku.

Tablica 3. UŠP Zagreb, Viscum album: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak zaraženih stabala, prema

šumarijama i gospodarskim jedinicama.

Table 3 Forest Administration Zagreb, Viscum album.- number of examined compartments, number of examined trees and

percent of infected trees, according to forest offices and management units.

Domaćin

Host

Fraxinus

angustifolia

Acer

pseudoplatanus

Alnus glutinosa

Šumarija

Forest Office

Kutina

Lipovljani

Zagreb

Gospodarska jedinica

Management Unit

Kutinske nizinske

šume

Josip Kozarac

Markuševačka

gora

Broj pregledanih

odjela

Number of

Examined

Compartments

16

32

1

1

Broj pregledanih

stabala

Number of

Examined Trees

812

3.072

57

37

Zaraženih stabala

Infected

Trees %

7,3

2,5

3,5

29,8

3.1.4. Analiza stanišnih i sastojinskih parametara

3.1.4.1. Hrast kitnjak

Istraženi odsjeci nalazili su se na različitim ekspozicijama,

koje su za analizu bile podijeljene u četiri grupe:

1. N, NE, NW; 2. S, SE, SW; 3. E; 4. W. Na svim tim

ekspozicijama bilo je odsjeka zaraženih od 0 do 80 % i

nije postojala pravilnost koja bi ukazivala na međuovisnost

ekspozicije i zaraze imelom. Nadmorska visina odsjeka

bila je od 130 do 750 m. Odsjeci zaraženi više od

40 % bili su na n.v. između 350 i 700 m. Nije uočena

korelacija između nadmorske visine i zaraze imelom.

Bonitet istraženih odsjeka kitnjaka bio je od I do IV/V

Odsjeci boniteta I i I/II bili su zaraženi 0-22 %, boniteta

I/II-III 0-60 %, dok su odsjeci slabijega boniteta bili

zaraženi od 0 do 80 %. Korelacija, međutim nije signifikantna.

Starost analiziranih odsjeka bila je od 30 do

110


M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, Ž. Kušan, Đ. List, M. Grahovac-Tremski: INTENZITET ZARAZE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 107-114

140 godina. Svi odsjeci stari do 60 godina bili su zaraženi

0–40 %, a na starijim je odsjecima imela zabilježena

na 0–80 % pregledanih stabala. S povećanjem starosti

postoji trend povećanja intenziteta zaraze imelom,

ali međuovisnost nije signifikantna. Odsjeci uključeni u

istraživanje imali su potpuni, nepotpuni ili prekinuti

sklop, no nije utvrđena međuovisnost ovoga čimbenika i

zaraze imelom.

3.1.4.2. Hrast lužnjak

Većina istraženih odsjeka lužnjaka nalazi se na ravnom

terenu. Analizirani odsjeci nalaze se na nadmorskoj

visini 95–140 m. Obzirom na razmjerno male razlike

u nadmorskoj visini, nema značajne međuovisnosti

toga parametra i intenziteta zaraze lužnjaka žutom

imelom. Bonitet odsjeka bio je od I do III. Nije utvrđena

korelacija između boniteta i zaraze imelom. Starost

analiziranih odsjeka bila je između 30 i 160 godina, a

70 % odsjeka staro je između 60 i 140 godina. Zaraza

iznad 20 % zabilježena je samo za odsjeke starije od

110 godina, međutim sve do starosti od 120 godina ima

i odsjeka u kojima imela nije prisutna, odnosno s povećanjem

starosti odsjeka postoji trend povećanja njiho-

ve zaraze imelom, ali međuovisnost nije signifikantana.

Sklop je u analiziranim odsjecima bio u rasponu od

potpunog do prekinutog, međutim nije utvrđena korelacija

zaraze imelom i toga parametra.

3.2. UŠP Koprivnica

3.2.1. Žuta imela na kitnjaku

Na hrastu kitnjaku žuta imela praćena je na području

dvije šumarije (Križevci i Sokolovac), 4 gospodarske

jedinice i 9 odjela, na uzorku od 460 stabala. Od

ukupnog broja pregledanih stabala 7,8 % bilo je zaraženo

imelom.

Intenzitet zaraze imelom različit je za pojedine gospodarske

jedinice unutar navedenih šumarija (tablica 4),

a u svima je iznosio manje od 10 %. Od tri pregledane

gospodarske jedine Šumarije Križevci najveća ja zaraza

bila u GJ Kalnik-Kolačka (9,7 %), a nešto manja u GJ

Križevačke prigorske šume (7,0 %) i u GJ Jazmak-Kosturač-Buk-Drobna

(3,5 %,). U GJ Polum-Medenjak, Šumarije

Sokolovac zaraženo je bilo 6,5 % pregledanih

stabala kitnjaka. Na zaraženim stablima prosječno su

bile 3 imele, a najveći broj imela na jednom stablu bio je

11 (odjel 80, GJ Kalnik-Kolačka, Šumarije Križevci).

Tablica 4. UŠP Koprivnica, Loranthus europaeus na Quercus petraea: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala

i postotak zaraženih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama.

Table 4 Forest Administration Koprivnica, Loranthus europaeus on Quercus petraea: number of examined compartments,

number of examined trees and percent of infected trees, according to forest offices and management units.

Šumarija

Forest Office

Križevci

Sokolovac

I,

Gospodarska jedinica

Management Unit

Jazmak-Kosturač

Buk-Drobna

Križevačke prigorske šume

Kalnik-Kolačka

Polum-Medenj ak

Broj pregledanih odjela

Number of Examined

Compartments

1

3

3

2

9

Broj pregledanih stabala

Number of Examined Trees

29

200

185

46

460

Zaraženih stabala

Infected Trees %

3,5

7,0

9,7

6,5

7,8

3.2.2. Žuta imela na lužnjaku

Na hrastu lužnjaku žuta imela praćena je na području

dvije šumarije (Križevci i Repaš), 3 gospodarske

jedinice i 21 odjela, na uzorku od 1.817 stabala. Od

ukupnog broja pregledanih stabala 11, 9 % bilo je zaraženo

imelom (tablica 5).

Najmanja zaraza, 2,1 % zabilježena je u GJ Repaš-

G. Greda, Šumarije Repaš. U obje pregledne gospodarske

jedinice Šumarije Križevci zaraza lužnjaka bila je

iznad 20 % (GJ Jazmak-Kosturač-Buk-Drobna 22,1 %,

GJ Križevačke prigorske šume 22,3 %). Na zaraženim

stablima prosječno su bile 4 imele, a najveći broj imela

Tablica 5. UŠP Koprivnica, Loranthus europaeus na Quercus robur: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala

i postotak zaraženih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama.

Table 5 Forest Administration Koprivnica, Loranthus europaeus on Quercus robur: number of examined compartments,

number of examined trees and percent of infected trees, according to forest offices and management units.

Šumarija

Forest Office

Križevci

Repaš

I,

Gospodarska jedinica

Management Unit

Jazmak-Kosturač

Buk-Drobna

Križevačke prigorske šume

Repaš-G. Greda

21

Broj pregledanih odjela

Number of Examined

Compartments

9

4

8

1.817

Broj pregledanih stabala

Number of Examined Trees

678

206

933

11,9

Zaraženih stabala

Infected Trees %

22,1

22,3

2,1

111


M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, Ž. Kušan, Đ. List, M. Grahovac-Tremski: INTENZITET ZARAZE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 107-114

na jednom stablu bio je 20 (odjel 32, GJ Jazmak-Kosturač-Buk-Drobna,

Šumarija Križevci).

3.2.3. Bijela imela

Na području UŠP Koprivnica, zaraza bijelom imelom

praćena je za obični bagrem i poljski jasen (tablica

6). Zaraza bagrema bila je 3,7 % na području GJ Križevačke

prigorske šume, Šumarije Križevci, na uzorku

od 191 stabla i jednom imelom na svakom zaraženom

stablu, te 30,8 % na području GJ Polum-Medenjak, Šumarije

Sokolovac i prosječno 5 imela na zaraženim stablima,

ali na uzorku od samo 26 stabala. U GJ Svibovica,

Šumarije Kloštar Podravski 34,0 % od 97 pregledanih

stabala poljskog jasena bilo zaraženo imelom, s prosječno

15 imela na zaraženim stablima, a najveći broj

imela na jednom stablu bio je 24.

Tablica 6. UŠP Koprivnica, Viscum album: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak zaraženih stabala,

prema šumarijama i gospodarskim jedinicama.

Table 6 Forest Administration Koprivnica, Viscum album: number of examined compartments, number of examined trees

and percent of infected trees, according to forest offices and management units.

Domaćin

Host

Fraxinus

angustifolia

Robinia

pseudoacacia

Šumarija

Forest Office

Kloštar

Podravski

K„.evc,

Sokolovac

Gospodarska jedinica

Management Unit

Svibovica

Križevačke

prigorske šume

Polum-Medenj ak

4. RASPRAVA I ZAKLJUČAK

Usporedbom podataka intenziteta zaraze, vidimo da

je lužnjak nešto zaraženiji na području UŠP Koprivnica

(11,9 %) nego UŠP Zagreb (9,2 %), dok je za kitnjak

obrnuto, odnosno zaraženih je od pregledanih stabala

na području UŠP Zagreb 14,2 %, a na području UŠP

Koprivnica 7,8 %. Stanje zaraženosti žutom imelom za

dvije istražene UŠP možemo usporediti i s rezultatima

prethodnih istraživanja u drugim podružnicama (Idžojtić

i dr. 2005a, 2006b, 2006c, 2007c). Za hrast lužnjak

veća zaraza nego u UŠP Koprivnica zabilježena je samo

u UŠP Požega (13,7 %). Slična zaraza kao za Za-

greb i Koprivnicu bila je u UŠP Nova Gradiška (10,5

%) i Osijek (10,1 %), dok je manji intenzitet zaraze bio

u UŠP Vinkovci (7,6 %), Bjelovar (7,1 %) i Našice (1,7

%), u kojoj je do sada zabilježena najmanja zaraza

lužnjaka žutom imelom u Hrvatskoj. Intenzitet zaraze e

hrasta kitnjaka bio je veći nego u UŠP Zagreb samo u

UŠP Našice (17,8 % zaraženih od pregledanih stabala),

dok je slična zaraza bila u UŠP Požega (13,3 %). U ostalim,

do sada istraženim podružnicama, zaraza kitnjaka

bila je manja nego u UŠP Koprivnica (Osijek 7 %,

Nova Gradiška 4,6 % i Bjelovar 3 %, što je do sada najmanja

zaraza kitnjaka žutom imelom u Hrvatskoj).

Prema prethodno navedenim istraživanjima, prosječno

je na zaraženim stablima lužnjaka i kitnjaka bilo dva

grma žute imele. Isto toliko grmova prosječno je zabilježeno

na lužnjaku i kitnjaku na području UŠP Zagreb,

dok je u UŠP Koprivnica taj broj nešto veći (četiri grma

imele na lužnjaku i tri grma na kitnjaku).

Na poljskom jasenu bijela imela prisutna je na 3,5 %

pregledanih stabala u UŠP Zagreb (zajedno za Šumarije

112

Broj pregledanih

odjela

Number of

Examined

Compartments

2

3

1

Broj pregledanih

stabala

Number of

Examined Trees

97

191

26

Zaraženih stabala

Infected

Trees %

34,0

3,7

30,8

Discussion and Conclusion

Lipovljani i Kutina). Prosječno su na zaraženim stablima

bila 3 grma imele, a najviše je zabilježeno 47 grmova.

Veća zaraza zabilježena je u prethodnim istraživanjima

(Idžojtić i dr. 2006b, 2007c) samo za UŠP Nova

Gradiška (7,3 %, Šumarije Jasenovac, Novska i Stara

Gradiška), gdje je na jednom stablu zabilježeno 60 grmova

imele, što je i najveći zabilježeni broj za tu vrstu

do sada u Hrvatskoj. Manja zaraza bila je u šest šumarija

UŠP Vinkovci (Cerna, Gunja, Ilok, Otok, Vinkovci i

Vrbanja), gdje je iznosila 2,7 %, dok u Šumariji Slatina,

UŠP Našice nije zabilježena.

U prethodnim je istraživanjima također praćena

međuovisnost intenziteta zaraze kitnjaka i lužnjaka

žutom imelom i stanišnih i sastojinskih parametara. Utvrđena

je pozitivna korelacija između starosti i zaraze

žutom imelom, ali ista, kao niti u ovim istraživanjima,

nije bila signifikantna. Također je utvrđeno da su sastojine

lošijeg boniteta bile više zaražene nego sastojine

boljeg boniteta, a isto tako da su sastojine sa gustim i

potpunim sklopom bile manje zaražene od onih s nepotpunim

i prekinutim sklopom. Na području istraživanja

u ovome radu te su međuovisnosti bile manje

izražene. Istraženi sastojinski i stanišni parametri

zajedno s nizom drugih čimbenika vezanih uz ekologiju

i biologiju žute imele, njenih domaćina, kao i ptica

koje su vektori njenog širenja, imaju veći ili manji utjecaj

na rasprostranjenost te imele, odnosno intenzitet

zaraze na pojedinom području i domaćinu. To su

složeni ekološki odnosi za čije je tumačenje potreban

multidisciplinarni pristup, a ovo je istraživanje i to e

jedan doprinos.


M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, Ž. Kušan, Đ. List, M. Grahovac-Tremski: INTENZITET ZARAZE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 107-114

5. ZAHVALA – Acknowledgement

Na podršci i odobrenju ovoga istraživanja zahvaljujemo

Službi za ekologiju šuma Hrvatskih šuma d.o.o. zahvaljujemo na odobrenju korištenja kartografskih

pl. ing. Voditelju UŠP Zagreb, mr. sc. Stjepanu Petrešu,

Zagreb i rukovoditelju Službe mr. sc. Petru Jurjeviću, podloga i ustupanju potrebnih podataka iz gospodarskih

osnova. Zahvaljujemo djelatnicima svih šumarija

kao i prethodnim voditeljima UŠP Zagreb, Darku Vuletiću,

dipl. ing. i UŠP Koprivnica, Anti Stankoviću, di- koji su na terenu bilježili podatake.

7. LITERATURA

ArcView GIS 2002: Environmental Systems Research

Institute, Inc., version 3.3.

Babić, D. 2004: Stanje kemijskih elemenata u iglicama

obične jele (Abies alba Mill.) zaražene bijelom

imelom (Viscum album ssp. abietis L.) na području

GJ Litorić, Šumarije Vrbovsko. Sveučilište u

Zagrebu, Šumarski fakultet, diplomski rad, 31 pp.

Barney, C. W., F. G. Hawksworth, B. W. Geils

1998: Hosts of Viscum album. Eur. J. For. Path.

28: 187–208.

D om i t ro v i ć , D. 2003: Istraživanje utjecaja bijele

imele (Viscum album ssp. abietis L.) na prirast

stabala obične jele (Abies alba Mill.) u Gorskom

kotaru. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet,

diplomski rad, 26 pp.

E t t i n g e r, J. 1889: Upliv imele (liepak, Loranthus europeus)

na prirast drva. Šum. list XIII: 169–172.

H e g i, G. 1981: Illustrierte Flora von Mitteleuropa,

Band III, Teil 1. Verlag Paul Parey, Berlin, Hamburg,

504 pp.

Idžojtić, M., R. Pernar, M. Glavaš, M. Zebec,

D. Diminić 2008: The incidence of mistletoe

(Viscum album L. ssp. abietis /Wiesb./ Abrom.)

on silver fir (Abies alba Mill.) in Croatia. Biologia

(Bratislava) 63 (1): 81–85.

Idžojtić, M., M. Zebec, R. Pernar 2007a: Intenzitet

zaraze hrasta kitnjaka (Quercus petraea

/Matt./ Liebl.) žutom imelom (Loranthus europaeus

Jacq.) u Hrvatskoj. 2. hrvatski botanički

kongres, Zagreb, 20.–22. rujna 2007. Knjiga sažetaka,

25–26 pp.

Idžojtić, M., M. Zebec, J. Medak 2007b: The incidence

of yellow mistletoe (Loranthus europaeus

Jacq.) on sweet chestnut (Castanea sativa

Mill.) in northwest Croatia. International Workshop

on Chestnut Management in Mediterranean

Countries: Problems and Prospects. 23–25 October

2007, Bursa, Turkey. Abstract book, 18 p.

Idžojtić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar,

J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak 2007c:

Žuta i bijela imela na području Uprava šuma podružnica

Našice i Osijek. Šum. list 3–4: 125–135.

I d ž o j t i ć , M., M. K o ge ln i k , J. F r a n j i ć , Ž.

Škvorc 2006a: Hosts and distribution of Vis-

References

cum album L. ssp. album in Croatia and Slovenia.

Plant Biosystems 140 (1): 50–55.

Idžojtić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar,

P. Be u k , I. P rg i ć 2006b: Intenzitet zaraze žutom

i bijelom imelom na području Uprava šuma

podružnica Vinkovci i Nova Gradiška. Šum. list

9–10: 399–409.

Idžojtić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar,

B. Bradić, D. Husak 2006c: Žuta imela (Loranthus

europaeus Jacq.) i bijela imela (Viscum

album L.) na području Uprave šuma podružnice

Bjelovar. Šum. list 3–4: 101–111.

Id ž oj t i ć , M., R. P e r nar, Z. L i s jak , H. Z d e lar,

M. Ančić 2005a: Domaćini žute imele (Loranthus

europaeus Jacq.) i intenzitet zaraze na području

Uprave šuma podružnice Požega. Šum.

list 1–2: 3–17.

Idžojtić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar,

M. Dasović, N. Pavlus 2005b: Zaraza obične

jele (Abies alba Mill.) bijelom imelom (Viscum

album L. ssp. abietis /Wiesb./ Abrom.) u

Hrvatskoj. Šum. list 11–12: 559–573.

I dž oj t ić , M. 2003: Domaćini i rasprostranjenost bjelogorične

bijele imele (Viscum album L. ssp. album)

u Hrvatskoj. Šum. list 9–10: 439–447.

Idž ojt i ć , M., M. K o ge ln i k 2003: Hosts of mistletoes

in Croatia and Slovenia. In: Abstract book of

the International Symposium on Vegetation in SE

Europe, Otočec, Slovenia, May 29–31, 2003, 26 p.

Idžojtić, M., R. Pernar, Ž. Kauzlarić, M. Abramović,

D. Janković, M. Pleše 2003: Intenzitet

zaraze obične jele (Abies alba Mill.)

imelom (Viscum album L. ssp. abietis /Wiesb./

Abrom.) na području Uprave šuma podružnice

Delnice. Šum. list 11–12: 545–559.

Kl ep ac , D. 1955: Utjecaj imele na prirast jelovih šuma.

Šum. list 79: 231–243.

Pernar, R., M. Bajić, M. Ančić, A. Seletkovi

ć, M. I d ž o j t i ć 2007: Detection of mistletoe

in digital colour infrared images of infested fir

trees. Periodicum Biologorum 109 (1): 67–75.

P e r n a r, R., M. B a j i ć , D. Vu l e t i ć, M. I d ž o j t ić ,

M. Ančić, A. Seletković 2005: Aerial high

resolution imaging of the mistletoe for the asses-

113


M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, Ž. Kušan, Đ. List, M. Grahovac-Tremski: INTENZITET ZARAZE ... Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 107-114

ment of forest decline in fir stands. International STATSOFT, INC. 2004: STATISTICA (data analysis

Society for Photogrammetry and Remote Sen- software system), version 7. www.statsoft.com.

sing Symposium. In: Heipke C., K. Jacobsen & Zebec, M., M. Idžojtić 2006: Hosts and distribu-

M. Gerke (ed.): High resolution Earth Imaging tion of yellow mistletoe, Loranthus europaeus

for Geospatial Information; Vol. XXXVI, part Jacq. in Croatia. Hladnikia 19: 41–46.

I/W3, Hannover 17. – 20. 05. 2005., Germany.

SUMMARY: The intensity of infection of different hosts with yellow mistletoe

(Loranthus europaeus Jacq.) and white-berried mistletoe (Viscum album

L. ssp. album) was carried out in the area administered by Hrvatske šume

d.o.o. (Croatian Forests Co.Ltd.), in the area of 10 forest offices of the Forest

Administration Zagreb and 5 forest offices of the Forest Administration Koprivnica.

The investigated hosts were: sessile oak (Quercus petraea /Matt./

Liebl.), pedunculate oak (Q. robur L.), narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia

Vahl), common locust (Robinia pseudoacacia L.), sycamore (Acer pseudoplatanus

L.) and black alder (Alnus glutinosa /L./ Gaertn.). In the selected

subcompartments older than 30 years, through a diagonal survey the number

of infected and non-infected trees, as well as the number of mistletoe plants

on infected trees was registered. The intensity of infection was very different

in the individual compartments, management units and forest offices. The

spatial distribution of the intensity of infection of the sessile and pedunculate

oaks with yellow mistletoe in three management units was shown.

In the area of the Forest Administration Zagreb from the total number of

examined sessile oak trees 14.2 % were infected with yellow mistletoe. On the

average on each of the infected trees there were 2 mistletoe plants, and the largest

number on one tree was 18. The largest infection was noted in the Management

Unit Zlatarske prigorske šume, of the Forest Office Zlatar (23.9 %). In

the area of the Forest Administration Koprivnica 7.8 % of the examined sessile

oak trees were infected with yellow mistletoe. On the infected trees there were

3 mistletoe plants on the average, and the largest number of plants on one

tree was 11. In the Management Unit Kalnik-Kolačka, of the Forest Office

Križevci, there was the largest infestation (9.7 %).

In the area of the Forest Administration Zagreb, yellow mistletoe was observed

on 9.2 % of the examined pedunculate oak trees. On the infected trees there

were 2 mistletoe plants on the average, and the highest number of plants on one

tree was 12. The largest infestation was found in the Management Unit Obreški

lug, of the Forest Office Remetinec, where 16.8 % of the examined trees were

infected. Yellow mistletoe was present on 11.9 % of the examined pedunculate

oak trees in the area of the Forest Administration Koprivnica. On the average 4

mistletoe plants were growing on the infected trees, and the maximum number

of plants counted on one tree was 20. The most infected management unit was

Križevačke prigorske šume, of the Forest office Križevci, 22.3 %.

For the sessile oak a data base of stand and habitat parameters was made

out of the management facts (elevation, site quality, exposure, age and crown

closure). The data were analyzed in order to establish whether there is a correlation

between the mentioned parameters and the intensity of yellow mistletoe

infestation.

Out of the total number of examined narrow-leaved ash trees in the area of

Forest Administration Zagreb (Forest Offices Lipovljani and Kutina), 3.5 %,

were infected with white-berried mistletoe, with an average of 3 mistletoe

plants per infected tree; the largest number of plants per tree was 47.

K e y w o rd s : yellow mistletoe, white-berried mistletoe, pedunculate oak,

sessile oak, narrow-leaved ash, Croatian Forests Co.Ltd., intensity of infection

114


IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 115-119

UDK 630* 304 + 964 (001)

UČINKOVITOST ANTIVIBRACIJSKIH RUKAVICA: I DIO

THE EFFECTIVENESS OF ANTI-VIBRATION GLOVES: PART I

Vlado GOGLIA*, Josip ŽGELA**, Igor ĐUKIĆ*

SAŽETAK: Izlaganje vibracijama većeg intenziteta kroz duže razdoblje

često vodi trajnim oštećenjima dijelova organizma te trajnoj nesposobnosti

za rad. Taj je problem prisutan i kod mnogih poslova u šumarstvu. Mnoge se

aktivnosti provode s ciljem da se izbjegnu posljedice izlagana vibracijama.

Jedna od mjera zaštite od pretjeranog izlaganja vibracijama koje se prenose

na ruke je i korištenje antivibracijskih zaštitnih rukavica. Ocjena učinkovitosti

zaštite uporabom antivibracijskih rukavica je složena procedura i često ne

daje očekivane rezultate. Na tržišu je široka ponuda antivibracijskih rukavica

različitih prizvođača te je izbor onih koje će najbolje štititi radnika odgovoran

i složen zadatak. Ocjenu kvalitete rukavica moguće je donijeti primjenom

postupka ispitivanja istih po proceduri koja je propisana međunarodnim normama

ISO 10819-1996 i EN ISO 10819-1996 te nacionalnom normom HRN

ISO 10819-2000, ili ispitivanjem istih u stvarnim- pogonskim uvjetima. Prednosti

i nedostaci oba načina ispitivanja se obrazlažu u ovome radu.

K l j u č n e ri j e či : ergonomija, vibracije, antivibracijske rukavice, ispitivanje

UVOD – Introduction

Izlaganje rukovatelja mehaniziranim sredstvima ra- jednu od najrizičnijih djelatnosti, kako po povredama

da vibracijama visoke razine, može imati po njega tra- na radu, tako i po profesionalnim oboljenjima. Profegične

posljedice. To je problem s kojim se susreću sionalna oboljenja izazvana utjecajem vibracija u šustručnjaci

zaštite na radu u svim industrijskim grana- marstvu su posebice izražene. Stoga ne čudi čitav niz

ma. Kako je prema statističkim podacima vidljivo, tre- aktivnosti kako u Hrvatskim šumama d.o.o., tako i na

ba mu prići s pozornošću. Posljedice izloženosti preko- Šumarskom fakultetu, usmjerenih prema smanjenju

mjernoj razini vibracija uzrokom su više od 13 % sveu- posljedica izloženosti vibracijama. Da bi se ispravno

kupnih profesionalnih oboljenja u Republici Hrvatskoj izabrale mjere zaštite, ponajprije treba poznavati priro-

(K a ci an , N., 1999). Šumarstvo se nažalost kao indu-

-

du vibracija koje se prenose na ruke, kao i osjetljivost

strijska grana prema statističkim podacima svrstava u

rukovatelja.

OSJETLJIVOST SUSTAVA ŠAKA – RUKA NA VIBRACIJE

Hand-arm system vibration sensitivity

ma dijela ljudskog organizma, multiplicira posljedice.

To je samo po sebi razumljivo, posebice u slučaju su-

stava šaka-ruka preko kojega se uglavnom vibracije iz-

ravno prenose na tijelo rukovatelja. Isto tako stručnoj

je javnosti poznata činjenica da je sustav šaka-ruka

Opće je poznata činjenica da svaki dio ljudskog organizma

ima različite prirodne frekvencije. Izloženosti

vibracijama čija se frekvencijska karakteristika može

naći u rezonantnom području s vlastitim frekvencija-

* Prof. dr. sc. dr. h. c.Vlado Goglia, mr. sc. Igor Đukić, najosjetljiviji na vibracije u frekvencijskom rasponu

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

6-16 Hz (Goglia, 1997; Suchomel, J. i Slancik,

Mve r. t o sp ši . Jo u s n i s p k Ža g2 e 5 l , a p , p H . r 4 v 2 a 2 ts , k ešu -1 m 0 e0 0 d 0 .o .o a . greb

M. 2005). Uz frekvencijske karakteristike, razumljivo

Lj. F. Vukotinovića 2, HR-10000 Zagreb je da su od velikog značaja još dva parametra za ocjenu

115


V. Goglia, J. Zgela, I. Đukić: UČINKOVITOST ANTTVIBJIACIJSKIH RUKAVICA: I DIO Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 115-119

opasnosti izlaganja vibracijama. To su:

- razine vibracija ili intenzitet i

- vrijeme izlaganja.

Stvarni intenzitet vibracija treba promatrati uzimajući

usporedno u obzir frekvencijsku karakteristiku i

razinu vibracija unutar relevantnog frekvencijskog

spektra. Stoga međunarodna norma ISO 5349-1-2001

nalaže da se u izvješću o mjerenju vibracija obavezno

navedu vrijednosti vrednovanih ubrzanja po osima.

Vrednovanje ubrzanja sukladno se Annexu A iste norme

izračunava prema relaciji:

Procjene sveukupne izloženosti vibracijama koje se

prenose na ruke, sukladno se preporukama međunarodne

norme ISO 5349-1-2001 obavlja vektorskim

zbrojem komponenata ubrzanja u pojedinim osima, te

se izračunava prema relaciji:

2 2 2

(2)

Dnevna izloženost, na osnovi koje se procjenjuju

rizici izlaganja, uključuje i vrijeme izlaganja te se prema

preporuci izračunava iz relacije:

hwšx,y,z) Đt(W,,a,,f (1)

gdje je: WjČi faktor vrednovanja ubrzanja u i-toj terci;

a;„ je intenzitet ubrzanja vibracija u toj istoj terci u

mlsČ. Tijek vrijednosti faktora vrednovanja fFČ,; u frekvencijskom

rasponu zanimljivom sa stajališta izloženosti

vibracijama (6,3 do 1250 Hz) pokazuje si. 1.

AČ) = a,Č (4)

gdje je: Tukupno vrijeme dnevnog izlaganja vibracijama

intenziteta a;,Č dok je TČ frekventno vrijeme

(raspoloživo vrijeme od 8 A odnosno 28800 s). Ukoliko

se tijekom radnoga dana mijenja razina vibracija ili

se mijenja njihova frekvencijska karakteristika, valja

dnevnu izloženost izračunati iz relacije:

1 Č

Č(8)=JČIČ.v/-7:. (5)

Slika 1. Krivulja vrijednosti faktora vrednovanja Wjjj za vibracije prenesene na ruke

Figure 1 Frequency-weighting curve WjČi for hand-transmitted vibration

gdje je: a;,„ sveukupna izloženost

vibracijama (rezultantni vektor)

za i-tu operaciju, AČje broj i-te

operacije, a TJe vrijeme trajanja te

iste operacije.

Imajući na umu sve ranije rečeno,

dnevna se izloženost može izračunati

prema relaciji:

Č(8):

1 (a L+«AČi+«L)-Či+(«, L2 +«AČ2 +«L2)-Č2 +- + («, hwxN Č ČhwyN Č ČhwzN) ČN (6)

SMANJENJE DNEVNE IZLOŽENOSTI

Iz relacije (6) jasno proizlazi da se dnevna izloženost

radnika može smanjiti na tri načina:

1) organizacijom na radilištu tj. kombiniranjem radnih

aktivnosti tijekom smjene

1) smanjenjem vremena izlaganja

3) prigušenjem vibracija u onom frekvencijskom rasponu

u kojem su ruke najosjetljivije.

116

- Daily exposure reduction possibilities

Sve se te mogućnosti smanjenja izloženosti vibracijama

koriste. U ovome se radu razmatra treći način

smanjenja dnevnog izlaganja vibracijama - smanjenje

izlaganja prigušenjem. Kako je poznato, svi ozbiljniji

proizvođači ručnih mehaniziranih sredstava rada ulažu

velike napore kako bi prigušili vibracije koje nastaju

radom pogonskog motora i alata. Prigušenje se obično

ostvaruje prigušnim elastičnim amortizerim, kao i pri-


V. Goglia, J. Žgela, I. Đukić: UČINKOVITOST ANTIVIBRACIJSKIH RUKAVICA: I DIO Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 115-119

gušnim materijalima na prihvatnim ručkama. Ukoliko

je razina vibracija na prihvatnim ručkama i nakon mjerenja

prije spomenutih prigušnih elemenata iznad dopuštene

razine, radnicima koji rukuju takvim sredstvima

sugerira se uporaba antivibracijskih rukavica. Međutim,

treba istaći velik broj znanstvenika s rezervom gleda na

učinkovitost njihove primjene (Koton, 2002). O njihovoj

učinkovitosti stručna javnost je upoznata vrlo

malo ili nikako. Kakve rukavice treba koristiti, rasprave

su koje se vode dugi niz godina, a da se pravi čimbenici

u tim raspravama uopće ne koriste. Pri izboru rukavica

na raspolaganju stoji velik broj proizvođača koji

kao prigušne elemente u rukavicama ugrađuju razne

materijale. Učinkovitost pojedinih rukavica u prigušenju

vibracija upitna je, te ju treba pobliže upoznati.

No, prije nego li se pozabavimo ispitivanjem prigušnih

svojstava rukavica, treba spomenuti koji su sve zahtjevi

kojima rukavice moraju udovoljiti. Rukavice moraju

biti gipke kako bi omogućile nesmetano rukovanje u

svim uvjetima. Moraju imati dobra toplinsko-izolacijska

svojstva, moraju pružati zahtijevanu razinu zaštite

od mehaničkih povreda, te na kraju trebaju omogućiti

prigušenje vibracija.

Pozabavit ćemo se ovim posljednjim zahtjevom,

iako treba naglasiti da i neki od prethodno spomenutih

mogu izravno utjecati na izloženost vibracijama kao

osjetljivost sustava šaka-ruka. Tako primjerice krute

rukavice smanjuju prihvatnu silu, brzo umaraju rukovatelja,

pa se sa sredstva kojim se ridcuje, na ruke rukovatelja

prenose vibracije sve viših razina. Isto tako

slabija toplinsko izolacijska svojstva omogućuju pothladivanje

ruku rukovatelja te povećavaju njihovu

osjetljivost na vibracije.

ISPITIVANJE ANTIVIBRACIJSKIH RUKAVICA - Antivibration gloves testing

Ispitivanje prigušnih svojstava rukavica može se

načelno provesti na dva načina:

1) ispitivanje prigušnih svojstava u skladu s preporukama

sadržanima u normama i

2) ispitivanje u stvarnim - pogonskim uvjetima.

adi) Metodu mjerenja i ocjenjivanja vibracijskog

prijenosnog faktora antivibracijskih rukavica propisuju

norme ISO 10819-1996 i EN ISO 10819-1996. Ista

je norma na engleskom jeziku 2000. godine preuzeta

kao hrvatska norma pod oznakom HRN EN ISO

10819-2000. Normom se određuje metoda laboratorijskog

mjerenja, analize rezultata mjerenja i izvještavanja

o prigušnim svojstvima rukavica za vibracije koje

se s prihvatnih ručki prenose na ruke rukovatelja u frekvencijskom

rasponu od 31,5 do 1250 Hz. U normi se

posebno naglašava da na razinu vibracija koje se

prenose preko rukavice na ruku može utjecati velik

broj utjecajnih parametara, pa se stoga rezultati

dobiveni propisanom metodom ispitivanja ne mogu

koristiti za ocjenu rizika po zdravlje rukovatelja

uslijed izloženosti vibracijama. U uvodu se naglašava

da je norma razvijena kao odgovor na rastuće zahtjeve

za zaštitom ljudi od rizika prekomjernom izlaganju

vibracijama koje se prenose na ridce. Isto se tako

jasno naglašava činjenica da prema postojećim saznanjima

ne postoje okolnosti u kojima su rukavice pokazale

prigušna svojstva koja bi spriječila posljedice od

vibracija. Prema svim dosadašnjim saznanjima, zaštitne

rukavice ne osigiffavaju značajno prigušenje vibracija

u frekvencijskom području ispod 150 Hz. Imajući

na umu da su ruke najosjetljivije upravo u tom frekvencijskom

području, samo je po sebi jasno da rukavice

ne mogu pružiti zaštitu koju očekujemo. Štoviše,

neki tipovi rukavica čak pojačavaju vibracije u najosjetljivijem

frekvencijskom rasponu. Norma propisuje

postupak mjerenja vibracija koje se prenose na dlan

te ne daje uvid u prijenos vibracija na prste. Budući da

se ocjena zaštite koju pružaju ridcavice može dati tek

onda kada se utvrdi prijenosni faktor prema prstima,

navodi se niKnost određivanja drukčijeg mjernog postupka

kojim će se utvrditi i taj prijenosni faktor.

Tijekom mjerenja operater se smješta na postolje

elastično ovješeno, prima ručku sustava s mehaničkim

pobuđivanjem. Shematski prikaz mjernog sustava dan

je na si. 2. Tijekom mjerenja nadziru se i prihvatna i posmična

sila, te ih u izvješću o rezultatima mjerenja treba

navesti. Tijekom mjerenja treba održavati prihvatnu silu

u rasponu 30 ± 5 jVte posmičnu silu u rasponu 50 ± 8 JV.

Temperatura i vlažnost unutar prostora u kojemu se ispitivanje

obavlja također su definirani (20 ± 5 "C; relativna

vlažnost 70 %). Za ocjenu prigušnih svojstava

Slika 2. Shematski prikaz sustava za ispitivanje antivibracijskih

rukavica

Figure 2 Schematic representation of the antivibration gloves testing

system

117


V. Goglia, J. Zgela, I. Đukić: UČINKOVITOST ANTTVIBJIACIJSKIH RUKAVICA: I DIO Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 115-119

rukavica rabe se dva vibracijska spektra (M i H) kako

to pokazuje si. 3. Kod svakog vibracijskog spektra istovremeno

se mjere vibracije na referentnoj točki prihvatne

ručke, kao i na dlanu operatera sa i bez rukavice.

Na temelju rezultata mjerenja izračunavaju se vredcijskog

spektra M je dovoljno da bude < 1, iako se

radi o frekvencijskom rasponu značajnijem sa

gledišta osjetljivosti ruku na vibracije. Za prijenosni

faktor kod vibracijskog spektra H traži se da bude

< 0,6. Traži se da rukavice pokažu znatno bolja

prigušna svojstva kod viših

frekvencija, iako se radi o području

vrlo niske osjetljivosti sa

stajališta sustava šaka-ruka.

I. I za one rukavice koje udovoljavaju

kriterijima koji se postavljaju

za "antivibracijske rukavice",

napominje se da to ne znači

da će uporaba takvih rukavica

otkloniti rizik izlaganja vibracijam.

Samo po sebi se nameće pitanje

svrsishodnosti takvih ispitivanja.

Nedostatke propisane

norme iznose u svojim radovima

i drugi istraživači (Griffin,

998; Hewitt, 1998; Dong et

al. 2002; Reynolds, D. D. i

Wolf, E. 2005).

Slika 3. Spektri vibracija M i H tijekom ispitivanja antivibracijskih rukavica

Figure 3 Spectra M and H during anti-vibration gloves testing

novane vrijednosti ubrzanja vibracija, te se njihovim

omjerom određuje prijenosni faktor za oba vibracijska

spektra. Norma sugerira da se za "antivibracijske rukavice"

ne mogu smatrati one koje ne udovoljavaju kriterijima:

- prijenosni faktor za vibracijski spektar M < 1

- prijenosni faktor za vibracijski spektar H < 0,6.

Nakon što je provedeno ovo zasigurno složeno utvrđivanje

vrijednosti prijenosnih faktora u normi, jasno se

naglašava da udovoljavanje kriterijima ne podrazumijeva

da će uporaba takvih rukavica otkloniti rizik

izlaganja vibracijama. Treba istaknuti neke nelogičnosti

sadržane u normi:

1. Već se u Uvodu ističe da prema postojećim saznanjima

ne postoje rukavice koje mogu učinkovito

prigušiti vibracije. Ipak, propisuje se skup i kompliciran

postupak ispitivanja njihovih prigušnih svojstava

2. Prigušna se svojstva ispituju u frekvencijskom rasponu

koji nije toliko zanimljiv sa stajališta rizika od

izlaganja vibracijama, prijenosni faktor kod vibraad2)

Mjerenje prigušnih svojstava zaštitnih rukavica

u stvamim-pogonskim uvjetima podrazumijeva

mjerenje vibracija na prihvatnim ručkama te na ruci

rukovatelja onda kada se između ručke i ruke stavi

zaštitna rukavica. Mjerenja se obavljaju u frekvencijskom

rasponu koji je odličujući za procjenu rizika izlaganja

vibracijama tj. u području najveće osjetljivosti.

Ispitivanja se obavljaju na ručkama mehaniziranih

sredstava rada na kojima rukavice i trebaju pokazati

svoja zaštitna svojstva. Ispitivanja se obavljaju pri

režimima rada koji su najzastupljeniji tijekom rukovanja

određenim mehaniziranim sredstvom rada. Odnos

između rezultantnih vektora vrednovanih ubrzanja dobivenih

mjerenjem uz uporabu određenog tipa zaštitnih

rukavica i bez njih služi kao mjerilo njihove prigušne

učinkovitosti. Ovakva je metoda ispitivanja primijenjena

pri ispitivanju rukavica na Šumarskom fakultetu

u Zagrebu uz suradnju stručnjaka zaštite na radu

Hrvatskih šuma d.o.o.. Ispitan je veći broj različitih

tipova zaštitnih rukavica. Ispitivanjem su dobiveni vrijedni

rezultati s kojima će stručna javnost detaljnije biti

upoznata u drugom dijelu ovoga rada.

Ispitivanje prigušnih svojstava antivibracijskih rukavica

po procediffi koju propisuju međunarodne norme

ISO 10819-1996 i EN ISO 10819-1996 te nacionalna

norma HRN ISO 10819-2000, ne daju rezultate koji

118

ZAKLJUČAK - Conclusion

se s pouzdanošću mogu koristiti za ocjenu kvalitete pojedinih

tipova antivibracijskih rukavica. Takav zaključak

sugeriraju i same norme kako je to u prethodnom

tekstu i naglašeno. Nasuprot njima, mjerenje razine vi-


V. Goglia, J. Žgela, I. Đukić: UČINKOVITOST ANTIVIBRACIJSKIH RUKAVICA: I DIO Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 115-119

bracija u pogonskim uvjetima na sredstvima rada na

kojima će se određeni tip rukavica i koristiti, koji je

razvijen na Šumarskom fakultetu u Zagrebu uz suradnju

stručnjaka zaštite na radu Hrvatskih šuma d.o.o.,

zasniva se na znatno jednostavnijem postupku mjerenja

i na realnijoj procjeni antivibracijskih svojstava zaštitnih

rukavica.

LITERATURA – References

Goglia, V. 1997. Ergonomic parameters of forest

mechanisation – measuring and evaluation problems.

Mehanizacija šumarstva 22, 209–217.

S u c h o m e l , J., M. S l a n c i k , 2005. Influence of some

ergonomic criterims on modelling and optimization

technology in forestry. Proceedings of

the International Conference „Management of

human potential in enterprises“, Zilina, 354–359.

Kacian, N., 1999. Occupational diseases in Croatia,

Work and Safety 3(1), 83–89.

Koton, J., 2002. Prevention of hand-arm vibration

syndrome by using antivibration gloves. Medycyna

Pracy, 53, 423–431.

G r iff n , M. J. 1998. Evaluating the effectiveness of

gloves in reducing the hazards of hand-transmitted

vibration. Ocupational and Environmental

Medicine, 55, 340–348.

Hewitt, S. 1998. Assessing the performance of antivibration

gloves – a possible alternative to ISO

10891-1996. Annals of Occupational Hygiene,

42, 245–252.

Dong, R. G., T. W. McDowell, D. E. Welkome,

W. P. Smutz, A. W. Schopper, C. Warren,

J. Z. Wu, S. Rakheja, 2003. On-the hand measurement

methods for assessing effectiveness

of anti-vibration gloves. International Journal of

Industrial Ergonomics, 32, 283–298.

Reynolds, D.D., E. Wolf, 2005. Evaluation of antivibration

gloves test protocols associated with

the revision of ISO 10819. Industrial Health, 43,

556–565.

ISO 10819-1996. Mechanical vibration and shock –

Hand-arm vibration – Method for the measurement

and evaluation of the vibration transmissibility

of gloves at the palm of the hand. International

Standard Organization, Geneva.

ISO 5349-1-2001. Mechanical vibration – Measurement

and evaluation of human exposure to hand

transmitted vibration. Part 1: General requirements.

International Standard Organization, Geneva.

HRN EN ISO 10819-2000. Mehaničke vibracije i udari

– Vibracije ruke – Metoda mjerenja i ocjenjivanja

vibracijskog prijenosnog faktora rukavica

na dlanu ruke (ISO 10819:1996; EN ISO

10891:1996). Državni zavod za normizaciju i

mjeriteljstvo, Zagreb.

SUMMARY: Exposure to vibration of higher intensity over a longer period

of time often causes permanent health damages. Occupational deseases play

an important role in many activities in forestry, too. Among many protective

measures taken against excessive exposure to hand-transmitted vibration is

the use of anti-vibration gloves. The assessment of their efectiveness is a complex

procedure which doesn't always yeald expected results.

There is a number of anti-vibration gloves available nowdays and it is a

very responsible taks to make the right choice. The vibration transmissibility

of the anti-vibration gloves can be assessed by using measurement and evaluation

procedures prescribed by ISO 10819-1996 and EN ISO 10819-1996

as well as the National Standard HRN ISO 10819-2000, or by field-testing.

The paper deals with advantages and disadvantages of these two assessment

methods.

K e y w ord s : ergonomics, vibration, anti-vibration gloves, testing

119


120


PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS

UDK 630* 923 + 231 + 242 + 245

Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI

PRIVATNIH ŠUMA U GORSKOM KOTARU

SILVICULTURAL TREATMENTS AS A METHOD OF INCREASING

THE VALUE OF PRIVATE FORESTS IN GORSKI KOTAR

Slavko MATIĆ*, Damir DELAČ**

SAŽETAK: U radu su izneseni podaci o privatnim šumama Gorskog kotara

koje zauzimaju 22 % od ukupne površine šuma i šumskih zemljišta. Izneseni

su temeljni stanišni podaci i podaci o šumskim zajednicama u kojima se

one razvijaju, kao i strukturni pokazatelji koji daju realnu sliku njihovog današnjeg

stanja. Iako su ove šume, za razliku od ostalih privatnih šuma kod

nas, već 30 godina uređene, one još uvijek pokazuju sve slabosti koje su

uočljive i u ostalim privatnim šumama (usitnjenost, mala drvna zaliha i dr.).

Zbog toga valja istaći da je velika pogreška danas svrstavati ove šume e u raz-

nodobne, jer su one u stvarnosti 60 % visoke regularne, 13 % panjače , a 27 %

preborne šume. Opisani su uzgojni zahvati i drugi radovi koje u njima treba

provoditi, kako bi im se povećala gospodarska i općekorisna vrijednost. Izneseni

su podaci o strukturnim pokazateljima tih šuma na površini cijelog Gorskog

kotara, koji ustvari na najbolji način ocrtavaju njihovo današnje stanje,

posebno glede gospodarske i općekorisne vrijednosti. Opisani su zahvati njege

i obnove koje treba provoditi u prebornim šumama putem prebornih sječa,

kao i zahvati njege i obnove u regularnim šumama visokog i niskog uzgojnog

oblika. Preporučeni su radovi njega i popunjavanje s plemenitim vrstama

bjelogorice i crnogorice onih površina na kojima se danas događa prirodna

sukcesija pionirskih vrsta drveća. Preporučene su i opisane one vrste drveća

koje su prikladne za podizanje kultura plemenitih, brzorastućih i tržišno vrijednih

vrsta bjelogorice i crnogorice na napuštenim pašnjačkim i drugim površinama.

Posebno je istaknuta važnost organizacije radova na pridobivanju

i plasiranju na tržište drva za bioenergiju nakon izvedenih zahvata njege, podizanja

i obnove šuma.

Ključne riječi: preborne šume, regularne šume, raznodobne šume,

njega, pomlađivanje, pionirske vrste, šumske kulture, bioenergija.

UVOD – Introduction

Gorski kotar je najšumovitiji dio Hrvatske. Gorani

su oduvijek njegovali specifičan odnos prema šumi,

znajući živjeti s njom i od nje, vodeći brigu o potrajnosti

šumskoga kompleksa, shvaćajući ga uvjetom svoga

boljitka i opstanka na tom području.

* Akademik Slavko Matić, Hrvatska akademija znanosti

i umjetnosti, Trg Nikole Šubića Zrinskog 11, Zagreb

** Damir Delač, dipl. ing. šum., Hrvatsko šumarsko društvo,

Trg Mažuranića 11, Zagreb

Sve do početka izgradnje Lujzinske ceste Rijeka-

Delnice-Karlovac, šume Gorskog kotara bile su pod

slabijim utjecajem čovjeka. U to vrijeme su to bile pretežno

prašume bukve s manjom primjesom jele (Klepac

1953). Nakon dovršenja ceste 1809. počinje intenzivnije

iskorištavanje šuma i to uglavnom bukovine,

koja je u to doba bila gospodarski interesantnija

vrsta drveća. Bukva se, uglavnom, koristila za proizvodnju

drvenog ugljena i pepela, koji su se morskim

putem transportirali u druge zemlje (Matić 1983).

121


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

Sječom bukovih stabala naglo se širi jela, te u omjeru

smjese preuzima dominaciju nad bukvom, a ponegdje

je skoro i istiskuje. Prema podacima Franciskov

i ća (1938 i 1939) i Š a f ara (1968) vidljivo je da se

u razdoblju od 1875. do 1938. godine na području šuma

vlastelinstva Thurn-Taxis, koje je u to doba upravljalo

s većim dijelom šuma Gorskog kotara, više sjeklo

bukve nego jele. Isto tako iz tih podataka vidi se da je

bukva dominirala u omjeru smjese tih sastojina. Šumarski

stručnjaci toga doba, nemilice su sjekli bukvu,

forsirajući uvijek i na svakom mjestu jelu i smreku.

Sječa bukve i forsiranje četinjača u to je doba bio

trend europskog šumarstva. To je vrijeme kada u zapadnoj

Europi nestaju klimatogene šume bukve, jele i

drugih vrsta drveća koje ustupaju mjesto, u ono vrijeme,

gospodarski interesantnijoj smreki. Imajući u vidu

današnje stanje jelovih prebornih šuma kod nas, koje je

obilježeno sušenjem jele i agresivnim širenjem bukve,

opravdano je upitati se da li bukva ponovno zauzima

svoja staništa i u prirodnom procesu sukcesije, potpomognutom

današnjim manje vlažnim stanišnim uvjetima,

istiskuje jelu.

Skoro 250-godišnja tradicija gospodarenja šumama

u državnom vlasništvu, temeljena na planiranju po Gospodarskim

osnovama, koje su provođene po stručno

obrazovanim kadrovima, rezultiralo je visokim standardima

u gospodarenju šumama, posebno na području

naših prebornih šuma.

Kvaliteta osnova gospodarenja u određenom razdokladu

sa stupnjem razvoja šumarske zna­

blju bila j

nosti toga vremena. Teško je i neobjektivno izvoditi

zaključke o kvaliteti tih osnova samo usporedbom prvih

podatka o inventarizaciji naših prebornih šuma,

sadržanih u instrukcijama, šumskom redu s pripadajućom

mapama, koje je 1765. izradio i prezentirao kapetan

ingenieur J. C. Franzoni, s današnjim osnovama

gospodarenja. Međutim, od toga je značajnije izvesti

zaključak da je preko dva stoljeća duga tradicija organiziranog

gospodarenja s prebornim i ostalim šumama

imala značajan i pozitivan utjecaj na razvoj šumarske

struke i gospodarenja šumama u Hrvatskoj.

To je imalo utjecaja i na razvoj privatnih šuma, posebno

u Gorskom kotaru, u kojima se već 30 godina

izrađuju Programi gospodarenja, za razliku od većeg

dijela privatnih šuma Hrvatske, koje su još uvijek neuređene.

Želja nam je da privatne šume Gorskog kotara budu

još kvalitetnije. To će se postići jedino onda ako se šumovlasnici

upute u takve načine njege i obnove koji su

prilagođeni današnjim stanišnim (klima, tlo, nagnutost

terena) i strukturnim osobinama šuma, uvažavajući njihove

gospodarske i općekorisne vrijednosti. Samo na

taj način mogu unaprijediti šumsku proizvodnju i povećati

vrijednost svojih šuma.

OPĆI PODACI O STANIŠNIM UVJETIMA I ŠUMSKIM

ZAJEDNICAMA GORSKOG KOTARA

General data on site conditions and forest communities in Gorski Kotar

122

Gorski kotar, u užem smislu, proteže se na području

9 općina i to: Vrbovsko, Ravna Gora, Brod Moravice,

Skrad, Mrkopalj, Delnice, Lokve, Fužine i Čabar (slika

1). Njegova ukupna površina je 1 273 km2 (127300 ha)

od čega je 74 % površine obraslo šumama.

Nalazi se u području visokog krša s prosječnom

nadmorskom visinom od 700-900 m, s koje se izdižu

planine do iznad 1500 m. Naglo i strmo se izdiže iznad

Kvarnera, dok je prilaz iz unutrašnjosti blaži i postupičniji.

Najniži dijelovi nalaze se uz rijeku Kupu oko

250 m nv.

Prema Pernaru (2001) geološku građu Gorskog

kotara karakteriziraju naslage različitih starosti od karbona

do holocena. U litološkom i pedogenetskom smislu

najznačajnije stijene i matični supstrati su kredni i

jurski vapnenci i dolomiti, trijaski dolomiti i vapnene

breče. U litološki sastav glineno-pješčenjačke serije

ulaze glineni škriljci, pješčenjaci i sitnozrni konglomerati.

Na vapnenačkoj podlozi formira se smeđe tlo i smeđe

ilimerizirano o tlo na vapnencima. U vrtačama dubo-

ka, deluvijalna i ilimerizirana tla, a na krševitijim dijelovima

crnica, posmeđena crnica i plitko smeđe tlo na

vapnencu.

Na miješanoj dolomitno-vapnenačkoj podlozi javljaju

se plitka, smeđa tla i rendzine.

Distrična smeđa tla, smeđe podzolasto tlo, podzol,

su tla formirana na glinenim pješčenjacima, sitnozrnim

konglomeratima s pješčenjacima krupnoga zrna.

Prema Seletkoviću (2001) područje Gorskog kotara

najvećim djelom pripada razredu snježno-šumske

(borealne) klime i umjereno tople kišne klime s više područja,

koje je prema Köppenu razvrstana u klimu tipa

Cfsbx’’. To je umjereno topla kišna klima, nema sušnoga

razdoblja, oborine su jednoliko razdijeljene na cijelu

godinu, najsuši dio godine pada u toplo godišnje doba.

Maksimumu oborine u početku toploga dijela godine

pridružuje se maksimum u kasnoj jeseni, koji je veći od

prvoga. Klima je kontinentalna s maritimnim utjecajem,

s prosječnom godišnjom temperaturom od oko 7 ºC,

gdje srednje mjesečne negativne temperature u siječnju

–2 ºC, veljači –0,8 ºC i prosincu –0,5 ºC. Na mrazištima

temperatura zna pasti i do –35 ºC (Zalesina 1968.). Ljeti

su temperature najviše u dolini Kupe. Zime su duge,


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJEJIA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH SUMA . Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 121-146

Slika 1. Karta Gorskog kotara s pripadajućim općinama

Figure 1 Map of Gorski Kotar with municipalities

oštre i sa snježnim pokrivačem u prosjeku godišnje 106

dana. Ljeta su kratka, svježa i vrlo ugodna. Vlage ima u

izobilju (prosječna zračna vlaga 80 %) što pogoduje

bujnosti šumskog pokrivača i čestoj magli. Prosječno

padne oko 2000 mm oborina; Skrad 1670, Zalesina

1886 mm, Delnice 2177 mm, Fužine 2710 mm, Platak

3369 mm, a Lividraga gotovo 4000 mm.

Područje Gorskog kotara je najvećim dijelom obilježeno

s bukovim i bukovo-jelovim šumama koje su

prostorno raspoređene u skladu s osobinama staništa.

Na ovom mjestu donosimo temeljne podatke o najznačajnijim

šumskim zajednicama Gorskog kotara.

Brdska bukova šuma s mrtvom koprivom (Lamio

orvalae-Fagetum sylvaticae Ht. 1938)

Brdska bukova šuma u Hrvatskoj smatra se optimumom

bidcove šume kod nas (Vukelić i Baričević

2003). U dinarskom području raste najčešće na smedem

tlu na vapnencu i crnici na vapnencu. U sloju drveća

prevladava edifikator bukva. U nižim područjima

primiješani su još hrast kitnjak i obični grab, a u višim

gorski javor, mliječ, obični jasen i gorski brijest. Sloj je

grmlja često vrlo bogat.

Bukova šuma s rebračom (Blechno-Fagetum sylvaticae

Ht. 1950)

Acidofilna bukova šuma s rebračom pridolazi samo

fragmentarno u Gorskom kotaru i to u oklolici Crnoga

Luga i Broda na Kupi.

Razvoj ove zajednice uvjetovanje silikatnom podlogom

na kojoj se razvijaju smeđa kisela tla koja su na

strmim nagibima podložna eroziji.

U flomom sastavu prevladavaju biljke acidofilnih

europskih bukovih i hrastovih šuma uz učešće nekih

koje toj fitocenozi daju prijelazno obilježje prema acidofilnim

šumama četinjača (Vukelić i Baričević

2003). Na degradiranim staništima ove fitocenoze podižu

se šumske kulture četinjača.

Dinarska bukovo-jelova šuma (Abieti-Fagetum dinaricum

Treg. 1957J

Dominantna asocijacija na području Gorskog kotara

koja uspijeva na vapnencima i dolomitima a gospodari

se, odnosno njeguje i pomlađuje, prebomim načinom.

Pravilnim gospodarenjem zadržava prebomu

strukturu koja takvim sastojinama osigurava optimalno

pomlađivanje i maksimalan prirast. Ovo je najraspro-

123


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

stranjenija i najvrjednija preborna sastojina na području

Gorskog kotara.

Prema Vukeliću i Baričeviću (2001) ova asocijacija

je u prvim istraživanjima nazvana Fagetum

croaticum australe abietetosum (Horvat 1938), nakon

toga i najčešće Abieti-Fagetum dinaricum, a u novijim

radovima opisana je pod imenom Omphalodo-Fagetum.

Razlozi tomu leže u činjenici što do danas neka

pitanja nisu riješena na zadovoljavajući način, posebno

kada je riječ o sintaksonomskoj problematici panonsko

bukovo-jelove šume i asocijacije Abieti-Fagetum.

Pridolaze na nadmorskim visinama od 600 do približno

1100 m na karbonatnim supstratima, svim ekspozicijama

i na raznim nagibima .

Ova asocijacija ima veći broj subasocijacija, varijanta

i facijesa. Glavne vrste drveća u ovoj asocijaciji

(Abieti-Fagetum dinaricum) su: obična jela (Abies alba

Mill), obična bukva (Fagus sylvatica L.), gorski javor

( Acer pseudoplatanus L.) i gorski brijest (Ulmus

glabra Huds.)

Jelova šuma s rebračom (Blechno-Abietetum Ht.

1950)

Ova zajednica dolazi u visokogorskom pojasu, na

onim prostorima gdje su stijene silikatnoga sastava. Na

području Gorskog kotara nalazimo je u široj okolici jezera

Lokvarka i Bajer, u Sungerskom lugu i Zalesini i u

dolinama između Skrada i Ravne gore, na nadmorskim

visinama od 670 do 950 m.

Florni je sastav osobit zbog izrazito acidofilnih vrsta

biljaka. U sloju drveća je jela, sloj grmlja nije izražen,

a u prizemnom je rašću s najvišim stupnjem

udjela paprat Blechnum spicant, po kojoj je asocijacija

i dobila ime.

Gorska smrekova šuma s pavlovcem (Aremonio-

Piceetum abietis

a

Ht. 1950)

Razvija se na dubokim, lesiviranim tlima tipa kalkokambisol,

na terenima blagih reljefnih formi, u prostranim

uvalama i u vrtačama. Takvi tereni su najčešće

pod jakim utjecajem mraza na kojeg je smreka otporna,

kao i na niže temperature zraka i povećanu vlažnost.

U sloju drveća prevladava smreka koja daje glavno

obilježje izgledu asocijacije i svojstvena je vrsta

drveća.

Jelova šuma s milavom (Calamagrostio-Abietetum

Ht. 1950)

U ovu zajednicu pripadaju jelove šume koje se razvijaju

na kamenim blokovima i teškim edafskim prilikama.

U usporedbi s drugim šumskim zajednicama ta zajednica

zauzima redovito male površine, rijetko veće od

10 ha, a najviše ih ima podno Risnjaka, u smjeru jugoistoka

prema Crnomu lugu, kao i Park šuma Golubinjak.

U sloju drveća je svojstvena i dominantna jela, a primiješane

su pojedinačno smreka i lipa, prema kojima su

izdvojene dvije subasocijacije: piceetosum u višim i

tilietosum u nižim položajima terena (R a u š 1987).

Pretplaninska bukova šuma s urezicom (Homogino

alpinae-Fagetum sylvaticae /Ht. 1938/ Borh. 1963

Na visini od 950 do 1500 metara bukva u dinarskim

planinama u Hrvatskoj ponovno gradi snažan vegetacijski

pojas.

U sloju drveća prevladava bukva, primiješan joj je

gorski javor. Sloj grmlja čine vrste pretplaninskoga pojasa,

kao što su Salix grandifolia, Rubus saxatilis, Rosa

pendulina i dr. Ova sastojina na nižim nadmorskim visinama,

na manjim nagibima i tamo gdje postiže veće

dimenzije ima gospodarski karakter, dok u višim i strmijim

položajima ima zaštitnu ulogu.

NEKI STRUKTURNI POKAZATELJI PRIVATNIH ŠUMA

GORSKOG KOTARA

Some structural indicators of private forests

in Gorski Kotar

Šume privatnih šumoposjednika u Hrvatskoj, na

osnovi podataka Šumsko-gospodarske osnove Šumskogospodarskog

područja Republike Hrvatske, zauzimaju

površinu od 581 770 ha, što je 22 % od ukupne

površine šuma i šumskih zemljišta u Republici Hrvatskoj,

a koja iznosi 2 688 687 ha. Ukupna drvna zaliha u

privatnim šumama Hrvatske iznosi 78 301 000 m3, što

je 20 % od ukupne drvne zalihe cijelog šumsko-gospodarskog

područja. Prosječna drvna zaliha je 163 m3/ha,

a prirast 4,4 m3/ha ili 2,7 %.

U tablici 1. i slici 2. prikazani su podaci o površinama

državnih i privatnih šuma u Gorskom kotaru. Ovi

se podaci odnose na privatne šume bivše općine Delni-

124

Tablica 1. Površina šuma bivše općine Delnice

Table 1 Forest area of the former municipality of Delnice

Vlasništvo

Ownership

Državne šume

State forest

Privatne šume

Private forest

Ukupno

Total

Obraslo

Forested

75297

18228

93525

Površina šuma

Forest area

ha

Neobraslo

Non-forested

82259

23816

106075


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJEJIA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH SUMA . Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 121-146

ce te općina Čabar i Vrbovsko. Od

ukupne površine šuma i šumskog

zemljišta koja iznosi 106 075 ha u privatnom

vlasništvu je 22,5 % površine.

U tablici 2. prikazana je površina šuma

po gospodarskim jedinicama za tri

navedene općine, kao i drvna zaliha po

hektaru cmogoričnog i bjelogoričnog

drveća. Iz tabhce je vidljivo daje ukupna

prosječna drvna zaliha 148 mČ/ha, od

čega se 42 mČ/ha ili 28 % odnosi na crnogoricu,

a preostali 106 mČ/ha ili 72 %

je bjelogorica. Najveća prosječna drvna

zaliha nalazi se na području općine

Čabar i iznosi 195 mČ/ha, a najniža drvna

zaliha je u općini Vrbovsko i iznosi

81 mČ/ha.

Tablica 2. Površine i drvne zalihe privatnih šuma po gospodarskim jedinicama na području bivših općina Delnice,

Čabar i Vrbovsko

Table 2 Areas and growing stock of private forests by management units in the former municipalities of Delnice,

Čabar and Vrbovsko

Površina-Čre«

Drvna zaliha - Growingstock

Gospodarska jedinica

Managemant unit

Ukupna

Total

Obrasla

Forested

Crnogorica

Conifers

Bjelogorica

Broadleaves

Ukupno

Total

ha

mČ/ha

Petehovac

Mrkopalj

Risnjak

Mala Višnjevica

Dobra

Fužine

Kupa

Općina - Municipality Delnice

Sveta Gora

Čabar

Prezid

Općina - Municipality Čabar

Ribnjak

Lukovdol

Osojnik

Općina - Municipality Vrbovsko

Ukupno - Total

1862

2078

1335

1752

2090

1429

1852

12398

2346

1170

1759

5275

753

2508

2881

6142

23815

1367

1093

760

1376

1441

870

1434

8340

2025

959

1203

4187

590

2241

2868

5699

18226

42

34

57

69

44

29

16

41

60

102

99

81

54

18

1

13

42

151

126

109

82

133

145

147

128

141

117

68

114

41

81

64

68

106

193

160

166

151

177

174

163

169

201

219

167

195

95

98

65

81

148

U tablici 3 prikazana je ukupna drvna zaliha cmogorice

i bjelogorice koja iznosi 2 691 863 mČ, kao i prosječna

drvna zaliha po hektaru u iznosu od 148 mČ. Isto

tako na slici 3. grafički su prikazane numeričke vrijednosti

drvne zalihe po ha.

Tablica 3. Ukupna drvna zaliha i zaliha po hektaru cmogoričnih i bjelogoričnih šuma

Table 3 Total growing stock and stock per hectare of coniferous and broadleavedforests

Crnogorica

Conifers

755924

Bjelogorica

Broadleaves

m'

1935939

Drvna zaliha -

Ukupno

Total

2691863

Growing stock

Crnogorica

Conifers

42

Bjelogorica

Broadleaves

mČ/ha

106

Ukupno

Total

148

125


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH SUMA . Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 121-146

Slika 3. Grafički prikaz numeričke vrijednosti

drvne zalihe po hektaru

Figures Graphic presentation of numerical

value of growing

stock per hectare

Cmogorica - Conifers Bjelogorica - Broadleaves Ukupno - Total

U tablici 4. prikazanje ukupni 10-godišnji prirast,

kao i prirast po hektaru za cmogoricu i bjelogoricu u tri

navedene općine. Ukupni prirast iznosi 803 540 m , a

prosječni po ha 44 mČ, što godišnje iznosi 4,4 mČ/ha.

Tablica 4. Desetogodišnji prirast i prirast po ha

Table 4 Ten-year increment and increment per ha

Općina

Municipality

Delnice

Vrbovsko

Čabar

Ukupno

Prirast - Increment 10 god. - Years mČ

Cmogorica

Conifers

107440

18130

104430

230000

Bjelogorica

Broadleaves

329470

109190

134880

573540

Ukupno

Total

436910

127320

239310

803540

Cmogorica

Conifers

13

3

25

13

Prirast - Increment mČ/ha

Bjelogorica

Broadleaves

39

19

32

31

Ukupno

Total

52

22

57

44

Slika 4. Desetogodišnji prirast cmogoričnih

i bjelogoričnih šuma po

ha

Figure 4 Ten-year increment of coniferous

and broadleaved forests

per ha

Cmogorica - Conifer Bjelogorica - Broadlived

Ukupno - Total

Na slici 4. danje grafički prikaz

prirasta po vrstama drveća i po

hektaru.

U tablici 5. prikazan je ukupni

10-godišnji etat po vrstama drveća

za područje svake općine, godišnji

etat po hektaru, kao i intenziteti

sječe. Iz tablice je vidljivo da se

ukupno u razdoblju od 10 godina

posiječe 396 881 mČ, odnosno u

prosjeku 22 mČ/ha, a intenzitet zahvata

iznosi 15 %.

126


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH SUMA . Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 121-146

Tablica 5. Ukupni desetogodišnji etat i godišnji etat po ha

Table 5 Total ten-year cut and annual cut per ha

Općina

Municipality

Delnice

Vrbovsko

Čabar

Ukupno - Total

Intenzitet - Intensity %

Cmogorica

Conifers

61374

10815

50005

122194

16

Etat - Cut

Bjelogorica

Broadleaves

155648

56365

62674

274687

14

Ukupno

Total

217022

67180

112679

396881

15

Cmogorica

Conifers

1

2

12

7

16

Etat - Cut

Bjelogorica

Broadleaves

19

10

15

15

14

Ukupno

Total

26

12

27

22

15

Slika 5. Grafički prikaz etata po ha, po

vrstama i ukupno.

Figure 5 Planned cut per ha, per species

and total

Na slici 6. donosimo grafički

prikaz usporedbe prirasta i etata po

vrstama drveća i ukupno po hektaru.

Iz prethodnih podataka i ovog

grafikona vidljivo je da se od ukupnog

10-godišnjeg prirasta koji iznosi

44 mVha, sječe 22 mVha ili 50 %.

Cmogorica - Conifers

Bjelogorica - Broadleaves Ukupno - Total

Slika 6. Grafički prikaz usporedbe prirasta i etata po hektaru

Figure 6 Comparison of increment and cut per hectare

127


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJEJIA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH SUMA . Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 121-146

U tablici 6. donosimo podatke o postotnim odnosima

debljinskih razreda stabala promjera do 30 cm, od 31 do

50 cm i 51 cm na više. Postotni odnos između debljinskih

razreda ukazuje na stanje prebome strukture sastojine

u odnosu na idealnu strukturu koja je određena postotnim

odnosom 20 % : 30 % : 50 %.

Prosječan odnos za sve sastojine u privatnom vlasništvu

iznosi 44 % : 46 % : 10 %, što je daleko od idealne

prebome strukture. Ovdje je nužno istaći da do ovakvog

nepovoljnog odnosa, uz ostalo, dolazi i zbog toga

što su u ovom slučaju sve sastojine svrstane u raznodobne

i prebome. Činjenica je da od ukupne površine šuma

u privatnom vlasništvu prebome šume zauzimaju oko

30 % površine. Ostalih 70 % šuma po vrstama drveća i

po stmktumim osobinama sastojina pripadaju regularnim

šumama.

Tablica 6. Postotni odnos učešća stabala po debljinskim razredima u privatnim šumama

Table 6 Percentage of tree participation per diameter classes in private forests

Vrsta drveća

Tree species

Cmogorica - Conifers

Bjelogorica - Broadleaves

Ukupno - Total

cm

10-30 31-50 51< Ukupno - Total

%

50

37

44

42

50

46

8

13

10

100

100

100

Na slici 7. donosimo grafički prikaz postotnih odnosa

učešća po debljinskim razredima za cmogoricu,

bjelogoricu i ukupno.

Slika 7. Grafički prikaz strukture po debljinskim razredima u privatnim šumama

Figure 7 Graphic presentation of structure per diameter classes in private forests

U tablici 7. donosimo podatke o postotnim odnosima

debljinskih xsaiQ&a stabala cmogorice, bjelogorice i

ukupno za prebome šume u vlasništvu države. Taj odnos

je 17 % : 39 % : 44 %. Iako ni taj odnos nije idealan,

ipak pokazuje da su te šume, za razliku od privatnih, blizu

prebomoj stmkturi.

Tablica 7. Postotni odnos učešća stabala po debljinskim razredima u državnim šumama

Table 7 Percentage of tree participation per diameter classes in state forests

Vrsta drveća

Tree species

Cmogorica - Conifers

Bjelogorica - Broadleaves

Ukupno - Total

128

cm

10-30 31-50 51< Ukupno - Total

%

10

25

17

29

49

39

61

26

44

100

100

100


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJEJIA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH SUMA . Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 121-146

Slika 8. Grafički prikaz strukture po debljinskim razredima u državnim šumama

Figure 8 Graphic presentation of structures per diameter classes in state forests

Na slici 8. donosimo grafički prikaz postotnih odnosa

učešća po debljinskim razredima cmogorice, bjelogorice

i ukupno za prebome šume u vlasništvu

države.

NEKI STRUKTURNI POKAZATELJI PRIVATNIH SUMA

NA POVRŠINI CIJELOG GORSKOG KOTARA

Some structural indicators of private forests in the entire area of gorski kotar

Prema Šumsko-gospodarskoj osnovi (Milković

2006), šume privatnih šumoposjednika onog područja

Gorskog kotara s kojim upravlja Uprava šuma podružnica

Delnice, zauzimaju površinu od 22 380 ha. One su

u skladu s Pravilnikom o uređivanju šuma razvrstane u

raznodobne šume. Takva podjela, nažalost nije optimalno

rješenje, posebno sa znanstvenoga i stručnoga kriterija,

imajući u vidu konkretno stanje sastojina glede uzgojnog

oblika, bioloških svojstava, ekoloških zahtjeva

vrsta drveća koje tvore te šume. Navedene šume dijele

se na šume sjemenjače površine 19 350 ha i panjače površine

3 031 ha.

Prema konkretnoj situaciji na terenu, ove šume, glede

uzgojnog i strukturnog oblika, trebalo bi svrstati u

regularne ili jednodobne sjemenjače visokog uzgojnog

oblika, prebome sjemenjače visokog uzgojnog oblika

te regularne panjače niskog uzgojnog oblika. To je nužno

ako želimo u njima provoditi odgovarajuće uzgojne

zahvate, postaviti realni cilj gospodarenja, održati i

uvažavati načelo potrajnosti ili načelo održivog razvoja,

kako bi primjenom odgovarajućih zahvata povećali

njihovu kvalitetu, proizvodnost i vrijednost, te im osigurali

prirodnost i vječnost.

Uvažavajući navedena načela formirali smo tablicu

br. 8, u kojoj smo prema podacima šumsko-gospodarske

osnove dobili podatke za regularne šume visokog

uzgojnog oblika, prebome šume i šume panjače.

Na temeljem podataka navedenih u gornjoj tablici,

možemo zaključiti da ukupna površina privatnih šuma

u Gorskom kotam iznosi 22 380 ha, na kojoj se nalazi

2 958 319 mČ drvne pričuve s prosječnom drvnom zalihom

od 125 mČ/ha i prirastom od 3,9 mVha.

Ako bi detaljnije analizirali tablicu 8. zaključili bi da

regulame šume visokog uzgojnog oblika, bez sjemenjača

meke i tvrde bjelogorice, zauzimaju površinu od

10 547 ha, drvna zaliha iznosi 163 mČ/ha, ukupna drvna

zaliha je 1 512 843 mČ, a prosječni prirast je 4,4 mVha.

U ovu analizu nismo uzeli šume ostale tvrde i meke bjelogorice,

jer su to šume u nastajanju u procesu prirodne

sukcesije na golim površinama

Prebome šume zauzimaju površinu od 6 085 ha,

drvna zaliha iznosi 188 mČ/ha, ukupna drvna zaliha je

1 087 185 mČ, a prosječni prirast je 4,4 mČ/ha.

Šume panjače imaju površinu od 3 031 ha, drvna zaliha

iznosi 62 mČ/ha, ukupna drvna zaliha je 216 459 mČ,

a prosječni prirast je 2,6 mČ/ha.

Iako smo svjesni da su temeljni podaci izneseni u

Šumsko-gospodarskoj osnovi područja Republike Hrvatske,

rezultat suvremenih, ali ipak ekstenzivnih metoda

procjene stmktumih vrijednosti privatnih šuma, ipak

smo uvjereni da su oni dobri pokazatelji na temelju kojih

možemo planirati i izvoditi zahvate njege, obnove i

planiranja budućeg gospodarenja. Na temelju ovih podataka

možemo zaključiti da nam strukturni pokazatelji

129


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA ... Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

Tablica 8. Površine, drvne zalihe i prirasti privatnih šuma po uzgojnim i strukturnim oblicima na području Gorskog kotara

Table 8 Areas, growing stock and increment in private forests by silvicultural and structural forms in Gorski Kotar

Vrsta šume

Species forest

Regularne šume visokog uzgojnog oblika

Regular forest of high silvicultural form

Sjemenjače bukve

Seed forests of beech

Sjemenjače bukve i smreke

Seed forests of beech and spruce

Sjemenjače smreke

Seed forests of spruce

Sjemenjače OTB

Seed forests of other hardwood species

Sjemenjače OMB

Seed forests of other softwood species

Sjemenjače crnoga bora

Seed forests of black pine

Preborne šume visokog uzgojnog oblika

Selection forests of high silcivultural form

Preborne šume jele i bukve

Selection forests of fir and beech

Preborne šume jele i smreke

Selection forests of fir and spruce

Panjače

Coppices (low silvicultural form)

Panjače medunca

Coppices of pubescent oak

Panjače bukve

Coppices of beech

Panjače OTB

Coppices of other hardwood species

Sveukupno – Overall

Površina

Area

ha

13264

8505

750

1284

1406

1310

9

6085

4937

1148

3031

839

1618

574

22380

ukazuju na to da je današnja situacija u privatnim šumama

ovog područja jednako loša i zabrinjavajuća kao i u

ostalim privatnim šumama u Hrvatskoj. Privatne šume u

Hrvatskoj izložene su permanentnoj devastaciji koja je

počela od njihovog izdvajanja u privatno vlasništvo na

osnovi Carskog patenta od 17. V. 1877. godine, a traje

do današnjih dana (S t a rč e v i ć 1984 i 1992).

Razloge postupnog propadanja tih šuma možemo

tražiti u šumarskoj nestručnosti onih koji u njima izvode

zahvate, raslojavanju sela, usitnjenosti posjeda, socijalnom

statusu vlasnika, nesigurnosti privatnog vlasništva,

dužini proizvodnog ciklusa, slaboj kontroli i

sankcioniranju te nepoštivanju zakonskih propisa.

Privatne šume na području UŠP Delnice su sve, u

razdoblju od tri zadnja desetljeća, u cijelosti uređene,

za razliku od ostalih privatnih šuma u Hrvatskoj. To im

daje veliku prednost u odnosu na ostale, a i mogućnost

da daljnjim stručnim radom, ponajprije na njezi, obnovi,

planiranju i organizacijskim promjenama, povećaju

svoju kvalitetu, proizvodnost i vrijednost.

130

Drvna zaliha

Growing stock

m3/ha

126

137

179

165

92

8

172

188

173

203

62

49

94

44

125

m3

1652675

1165185

134250

211860

129352

10480

1548

1087185

854101

233084

218459

41111

152092

25256

2958319

Prirast

Increment

m3/ha

Međutim postoje objektivni razlozi koji otežavaju

gospodarenje u tim šumama, a to su:

Usitnjenost posjeda (prosječna površina čestice je s


predznakom dvije nule).

Neriješeni imovinsko pravni odnosi, kao i nestimu-


lativni način rješavanja vlasništva, koji je spor i

skup.

Neusklađenost katastra kultura sa stvarnim stanjem


na terenu, kao i neusklađenost katastra i gruntovnice.

Zbog gospodarenja na razini katastarske čestice


onemogućeno je bilo kakvo kompleksnije gospodarenje

šumskim resursima.

Predrasude vlasnika ka udruživanju u gospodarenju


(Zadruge) zbog negativnih iskustava u bližoj prošlosti.

Bijeg mlađeg, vitalnijeg stanovništva iz ruralnih


prostora u gradove.

3,5

4,2

5,8

4,4

3,1

0,3

3,1

5,6

5

6,2

2,6

2,5

3,6

1,8

3,9


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

Šumovlasnici, ponajprije udruga šumovlasnika, težište

rada na povećanju kvalitete šuma trebali bi usmjeriti

na ova područja, zahvate i druge aktivnosti:

1. Zahvati njege i obnove u prebornim šumama putem

prebornih sječa.

2. Zahvati njege i obnova u regularnim šumama visokog

i niskog uzgojnog oblika

3. Njega i popunjavanje s plemenitim vrstama bjelogo-

4.

5.

rice i crnogorice onih površina na kojima se danas

događa prirodna sukcesija pionirskih vrsta drveća.

Podizanje kultura plemenitih, brzorastućih i tržišno

vrijednih vrsta bjelogorice i crnogorice na napuštenim

pašnjačkim i drugim površinama.

Organizacija pridobivanja i plasiranja na tržište drva,

za bioenergiju, nakon izvedenih zahvata njege,

podizanja i obnove šuma.

ZAHVATI NJEGE I OBNOVE U PREBORNIM ŠUMAMA

PUTEM PREBORNIH SJEČA

Tending and regeneration treatments in selection forests by selection cuts

U prebornoj šumi se po jedinici površine nalaze stabla

obične jele i drugih vrsta drveća, koja su različitih

visina i debljina, raspoređena u horizontalnoj stablimičnoj

ili grupimičnoj strukturi kao i u tri sloja vertikalne

strukture (M a t i ć 1994). U njoj su stabla raspoređena

pojedinačno (stablimično) ili u manjim grupama

(grupimično). U prebornoj šumi je profil sastojine

ispunjen krošnjama, ima stepenast sklop, neprekidno

pomlađivanje, neznatne oscilacije drvne mase, teži ka

maksimalnoj proizvodnji na minimalnoj površini, istovremeno

se izvode uzgojni postupci s obzirom na vrijeme

i prostor te ona posjeduje biološku stabilnost i

strukturnu labilnost (Amon 1944, Flury 1933, Leibundgut

1945).

Preborne šume u Europi i u Hrvatskoj isključivo nose

obilježje obične jele, jer su preborna struktura i gospodarenje

vezani s ekološkim zahtjevima i biološkim

osobinama te vrste drveća. Preborno se može gospodariti

samo s onim šumama u čijoj strukturi se nalazi obična

jela, jer je to temeljna vrsta prebornih šuma i prebornog

gospodarenja. Šume u kojima uspijeva obična jela

nazivamo prebornim šumama zbog posebnosti strukture,

načina gospodarenja i bioloških svojstava te vrste

drva (Matić 1994, Matić et al. 1996).

Preborno gospodarenje najviše odgovara čistim jelovim

šumama ili šumama u kojima je jela prevladajuća

vrsta, kao na primjer u mješovitim šumama jele i bukve,

jele, bukve i smreke, jele i smreke. Stoga je razumljivo

da se načelo prebiranja najviše razvilo u uređenim

šumskim područjima koja obiluju jelovim sastojinama.

Pogrešno je govoriti o prebornom gospodarenju sa

smrekovim šumama, jer je smreka pionirska vrsta drveća

koja se ne pomlađuje na klimatogenim staništima

jele i bukve. Ona je prijelazna vrsta koja stvara uvjete

za pridolazak jele i bukve te postupno nestaje iz omjera

smjese takvih sastojina, jer se u njima na stabilnim stanišnim

uvjetima (tlo) dobro ne pomlađuje. Ta vrsta široke

ekološke valencije nastupa kao “treća” vrsta i pridolazi

samo na onim manjim površinama u prebornoj

šumi koje su iz bilo kojih razloga ostale duže razdoblje

bez zastora krošanja i zbog toga su degradirale. Isto

tako pogrešno je govoriti o prebornom gospodarenju s

čistim bukovim šumama s obzirom na biološka svojstva

bukve, čiji pomladak u najranijoj dobi ne može,

kao pomladak jele, izdržati dugotrajnu zasjenu. Pomladak

svih listopadnih vrsta drveća u našim šumama, pa

tako i bukve, može najviše do dobi od četiri godine izdržati

veliku i nepromijenjenu zasjenu. Ako se svjetlosni

uvjeti ne promjene na veće vrijednosti pomladak

propada (Matić et al. 1996, 1996a, Matić i Korpel

1995, Šafar 1948).

Kod stablimičnog rasporeda stabla različitih debljina

i visina raspoređena su nejednolično u prostoru.

Krošnje potpuno ispunjavaju sastojinski prostor, pa se

u tom slučaju formira tipični preborni sklop. Mladi se

naraštaj pojavljuje i razvija također pojedinačno, rjeđe

u grupama. U ovom slučaju distribucija stabala po debljinskim

stupnjevima poprima potpuni preborni oblik

Liocourtove krivulje. Stablimičan preborni oblik karakterističan

je za bukovo-jelove šume na krševitom

terenu, na geološkoj podlozi vapnenca. Za grupimični

preborni oblik karakteristično je grupiranje mladog naraštaja

u grupe čiji je promjer od 0,5 do 1,5 visine najviših

stabala u sastojini. Grupimični preborni oblik dolazi

u sastojinama koja su na staništima blagog nagiba

s dubokim, hranjivima bogatim i dovoljno vlažnim tlima,

najčešće na silikatnoj, a ponekad i na dubljim tlima

na vapnenoj geološkoj podlozi.

Glede razdiobe stabala u prebornoj šumi dovoljna je

okomita klasifikacija na nadstojna, srednjestojna i

podstojna stabla. U nadstojnom su položaju stabla čije

se krošnje slobodno razvijaju ili su pod neznatnim utjecajem

krošanja susjednih stabala. To su ona stabla koja

su se u oštroj međusobnoj konkurenciji definitivno izborila

za prostor u tlu i iznad tla. U srednjestojnom su

položaju stabla koja su odozgo jako zasjenjena, s malim

visinskim prirastom i zastarčena, ali ne biološki otpisana

stabla. Ova stabla konkuriraju susjednim i takmiče

se za prostor konkurencijom, a kod povoljnih strukturnih

promjena (sječa) izbore se za dominantan položaj u

sastojini. Ostala su stabla u podstojnom prostornom položaju

i ona najčešće dugo čekaju, što je omogućeno

131


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

skijofilnošću jele da u određenom vremenu i strukturnim

uvjetima pređu u gornje položaje u sastojini.

Omjer smjese preborne šume ovisi o nizu čimbenika,

a ponajprije o karakteristikama staništa i o načinu prebornog

gospodarenja. Preborna šuma je mješovitog karaktera,

u čijem omjeru smjese dominira obična jela, a

uz nju je najzastupljenija obična bukva. Od ostalih vrsta

u omjeru smjese obično pridolaze gorski javor, mliječ,

obični i jasen, j gorski brijest i obična smreka. Smatra se

kako je optimalan omjer smjese kada je zastupljenost

obične jele od 60 do 80 %. Međutim preborno možemo

gospodariti na jelovim staništima ukoliko se u omjeru

smjese nalazi minimalno 10 % jele po drvnoj zalihi, a

isto tako ako se u sastojini javlja brojniji ponik, pomladak

i mladik jele. Ovo je posebno značajno za šume u

privatnom vlasništvu, iz kojih je jela nestajala zbog pogrešnog

gospodarenja (intenzivna sječa).

Prebornim uzgojnim postupcima istodobno njegujemo

i pomlađujemo, oblikujemo i održavamo prebornu

strukturu te iskorištavamo zrela stabla i ona koja se moraju

užiti iz opravdanih razloga. Važno je napomenuti da

se preborno može sjeći u svakoj uređenoj i neuređenoj

šumi, a preborno gospodariti i sjeći samo u prebornoj

šumi, gdje obična jela ima učešće u strukturi sastojine.

Karakteristična preborna struktura, uravnotežene

preborne šume nije samo prirodni fenomen. Ona nestaje

i moguće ju je trajno održati samo sistematičnim

planskim šumskim gospodarenjem tj. sustavnim prebornim

sječama. I uravnotežena preborna šuma s optimalnom

strukturom, s vertikalnim sklopom, bez prebornih

sječa, prepuštena nagomilavanju drvne mase i

samoregulacijskim procesima postepeno osiromašuje

stablima donje i srednje etaže i pretvara se u jednoslojnu

strukturu s horizontalnim sklopom.

Preborna šuma se ne može identificirati s prašumom,

jer je ona proizvod prirode i gospodarenja. Preborna

šuma je samo jedan stadij u razvojnom procesu

prašume. Umjeće je šumara da gospodarske preborne

šume trajno održava u optimalnom prebornom stadiju

u kojima najviše dolaze do izražaja gospodarske i

općekorisne funkcije šume.

Odabiranje stabala za sječu ili doznaka stabala u

prebornoj šumi je vrlo odgovoran i stručan posao, s kojim

bi se trebao ispuniti cilj gospodarenja u prebornoj

šumi, a to je:

uzgajanje mješovitih prebornih sastojina koje osi-


guravaju kvalitetan prirast i stabilnost sastojine,

obilan prirodni pomladak,

staništa,


maksimalno

postizanje najveće

korištenje

vrijednosti

produkcijske

proizvodnje.

sposobnosti


Odabiranjem stabala za sječu i sječom u prebornoj

šumi istodobno se provodi njega i pomlađivanje, formira

preborna struktura, iskorištava šuma i održava njezi-

132

na higijena. Prema tomu gospodarenje u prebornoj

šumi obuhvaća dvije skupine uzgojnih postupaka;

njegu mladog naraštaja – pomlatka i mladika i prebiranje,

u koje ide proreda te iskorištavanje zrelih stabal la

(slika 9). Svi su postupci u prebornoj šumi vremenski i i

prostorno koncentrirani te čine nerazdvojivu cjelinu

(Matić i Skenderović 1992, Matić i dr. 2001).

Ako izostane jedna od navedenih radnji, struktura se

preborne sastojine poremeti, što utječe na prirast, pomlađivanje

i stabilnost.

Izvodeći doznaku stabala u prebornoj šumi nužno je

imati u vidu ciljeve koje ta doznaka mora ispuniti, a to su:

a. Stalno pomlađivanje.

Prirodno pomlađivanje temeljni je preduvjet trajnog

održavanja preborne strukture o kojoj ovisi opstojnost,

produktivnost i stabilnost čitavog ekosustava. Dokazana

je čvrsta povezanost između preborne strukture, ekoloških

čimbenika i čimbenika pomlađivanja (Matić

1979a, 1973, Matić et al 1996). Održavanjem preborne

strukture utječe se na one ekološke čimbenike (svjetlo,

vlaga, humus, ugljični dioksid) koji su odlučujući za

kvalitetno prirodno pomlađivanje.

b. Njega sastojine.

Njegom u prebornoj sastojini osiguravamo budućnost

stablima s pozitivnim odlikama, bez obzira u kojem

se sloju sastojine ona nalazila. Dakle, i ovdje na

neki način izabiremo stabla budućnosti, pomažemo im,

uklanjamo iz njihove okolice stabla koja im smetaju, a

to mogu biti i vrsna prekobrojna stabla. Istodobno se

čisti u grupama pomlatka i mladika, a prorjeđuje u gru-

tka i

pama letvika i stupovlja, te e prebiru prekobrojna zrela

stabala kao i stabala kojima je opao prirast.

c. Stalno održavanje preborne strukture.

Normalni broj stabala u debljinskim stupnjevima

(uravnoteženo stanje) definiran je Liocourtovim zakonom.

U slučaju “nesklada” s uravnoteženim stanjem to

se regulira pravilno izvedenom doznakom, postupnim

dovođenjem strukture sastojine u stanje blisko uravnoteženom.

d. Iskorištavanje sastojine.

Funkcija iskorištavanja preborne sastojine ostvaruje

se kroz funkcije njege, stalnog prirodnog pomlađivanja

i prebiranja zrelih i prekobrojnih stabala. Osim toga

pravilo je doznačiti stabla zadnjeg, najvišeg debljinskoga

razreda ili stabla čiji je prsni promjer dosegnuo

sječivu zrelost (slika 9).

e. Sanitarno-higijenska funkcija.

Uz stabla koja doznačujemo kako bi ispunili navedene

funkcije, doznakom vadimo i sva stabla koja su

oštećena, deformirana, zaražena, rakasta, dvovrha, i sl.

U normalnoj prebornoj sastojini siječemo onu drvnu

masu koja je jednaka prirastu kumuliranom tijekom


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJEJIA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH SUMA . Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 121-146

jedne ophodnjice. Sječa se obavlja

svake ophodnjice, a ona predstavlja

razdoblje između dviju sječa na

istoj površini i obično iznosi 10 godina.

U normalnoj prebomoj šumi

koja ima normalnu drvnu zalihu siječemo

10 godišnji prirast drvne

mase. U normalnim uvjetima to je

25 % od ukupne drvne zalihe u sastojim.

Ako je drvna zaliha veća od

normalne, intenzitet sječe ne smije

biti veći od 30 %, a ako je manja,

možemo ga smanjiti do 15 %. To je

i granični intenzitet ispod kojega

ne bi trebalo ići, što znači da sa

sječom trebamo pričekati da prođe

još jedna ophodnjica, u ovom

slučaju daljnjih 10 godina. Ukoliko

bi intenzitet bio veći, bila bi ugrožena

preboma struktura, a to znači

i prirast, pomlađivanje i stabilnost

prebome sastojine. Niži intenziteti

od navedenih i sječe s takvim intenzitetima

ne bi mogli održavati

prebomu sastojinu u optimalnim

uvjetima koji nam osiguravaju

maksimalnu proizvodnju i optimalnu

regeneraciju (Matić i Skenderović

1992, Matić i Harapin

1986, Matić i dr. 2006).

U prebomim sastojinama u kojima

je drvna zaliha niža od normalne,

kao što je to slučaj u prebomim

šumama privatnih šumoposjednika,

nužno je izvoditi uzgojne zahvate

zbog formiranja prebome stmkture,

stimulacije prirodne ili umjetne obnove

i uklanjana onih jedinki koje

po svojoj kvaliteti, a i vrsti drveća,

onemogućavaju ih usporavaju pomlađivanje

poželjnih vrsta drveća.

Slika 9. Uzgojni postupci u prebomoj šumi (prema: Hawley i Smith 1954. te Burschel

i Huss 1997, promijenjeno)

Figure 9 Silvicultural treatments in a selection forest (according to: Hawley and Smith

1954, and Burschel and Huss 1997, changed)

Slika 9. prikazuje distribuciju stabala s obzirom na promjer u uravnoteženoj

prebomoj sastojim prije i nakon sječe. Sijeku se sva stabla čiji je prsni

promjer veći od odabrane dimenzije zrelosti (x). Time se ispunjavaju

funkcije pomlađivanja i iskorištavanja u prebomom gospodarenju. Medu

srednje debelim stablima (y - x) doznakom se obavlja njega proredom.

Medu tanjim stablima (prsni promjeri manji od y) obavlja se njega čišćenjem.

Istodobno se doznačuju sva oštećena, deformirana i bolesna stabla.

Postupci su prostorno i vremenski koncentrirani, a sastojina nakon sječe

zadržava prebomu stmkturu.

ZAHVATI NJEGE I OBNOVA U REGULARNIM SUMAMA VISOKOG

I NISKOG UZGOJNOG OBLIKA

Tending and regeneration treatments in regular

high forests and coppices

Regulame, jednodobne šume visokog uzgojnog

oblika ili sjemenjače u posjedu privatnih šumoposjednika

zauzimaju ukupnu površinu od 13 264 ha, s ukupnom

drvnom pričuvom od 1 625 675 mČ, s prosječnih

126 mČ/ha i prirastom od 3,5 mČ/ha.

Na navedenoj površini dominantnu ulogu imaju bukove

šume s površinom od 8 505 ha, drvnom pričuvom

od 1 165 185 mČ, prosječnom zalihom od 137 mČ/ha i

prirastom od 4,2 mČ/ha.

Sjemenjače bukve i smreke te sjemenjače smreke

zauzimaju površinu od 2 035 ha, s drvnom pričuvom

od 346 110 mČ, prosječnom zalihom od 172 mVha i prirastom

od 5,2 mČ/ha.

133


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

Sjemenjače ostale tvrde i meke bjelogorice su sastojine

u nastajanju i s niskim vrijednostima prosječne

zalihe po hektaru. Te se površine nalaze u procesu prirodne

sukcesije autohtone vegetacije na napuštenim

poljoprivrednim površinama. Na njih se sustavno i postupno

naseljavaju pionirske vrste, s tim da se u tome

dugotrajnom procesu ispod pionirskih javljaju i klimatogene

vrste, kao što je obična bukva. Zauzimaju površinu

od 2 716 ha, drvna pričuva je 139 832 m3, prosječna

zaliha 50 m3/ha i prirast od 1,7 m3/ha.

Regularne sastojine niskog uzgojnog oblika ili panjače

bukve, medunca i ostale tvrde bjelogorice zauzimaju

površinu od 3 031 ha, drvna pričuva je 218 459 m3,

prosječna zaliha je 62 m3/ha a prirast je 2,6 m3/ha.

Kad je riječ o njezi i obnovi ovih regularnih šuma,

posebno ćemo se osvrnuti na sastojine visokog uzgojnog

oblika bukve, bukve i smreke te smreke, zatim na

sastojine ostale tvrde i meke bjelogorice i na kraju govoriti

o njezi i obnovi panjača bukve, medunca i ostale

tvrde bjelogorice.

Prema navedenim podacima bukove i smrekove

sjemenjače imaju drvnu zalihu od 160 m3/ha, a ona je

niža od onih koju je Klepac (1994) opisao za bukove

preborne (raznodobne) šume koristeći se Colettovim

normama. Za preborne bukove šume je prema Colettu

norma 213 m3/ha, prema Klepcu je 200 m3/ha, a prema

Instrukcijama od 1937. godine (Šurić) 218 m3/ha. Prema

istim Instrukcijama minimalna drvna masa koja

poslije sječe mora ostati u prebornim bukovim šumama

iznosi 190 m3/ha.

Koristiti Colettove normale u prebornim bukovim

šumama je promašaj, i s biološkog i s ekološkog i gospodarskog

stajališta. U to smo se uvjerili neposrednim

pregledom Colletovih pokusnih ploha, prilikom posjete

Belgiji, na kojima je izradio navedene normale. Autor

tih normala, uz ostalo, nije uvažavao temeljne postulate

koji vrijede za preborno gospodarenje, a što znači da se

preborno može gospodariti s onom vrstom drveća koja

dugo može podnositi zasjenu, a da pritom ne zastari i izgubi

sposobnost daljnjeg kvalitetnog rasta i prirasta. Od

svih naših autohtonih vrsta drveća to svojstvo ima samo

obična jela. Colettove sastojine, koje smo pregledali,

imaju dva sloja. Gornji sloj predstavljaju prezrela debela,

granata i malobrojna bukova stabla, ispod kojih se

nalazi donji sloj kojega čine zastarjele, za budućnost neperspektivne

bukve malih visina dimenzija starijeg koljika

i stupovlja. Pomlađivanje nije nazočno. Svaki idući

zahvat izazivao bi lom stabala donje etaže. Usput budi

rečeno, šumari Belgije danas se slabo sjećaju tko je bio

Colette, a danas bukovim šumama gospodare po načelima

regularnih šuma.

134

Bukove i smrekove sastojine koje su danas službeno

svrstane u raznodobne, a s njima se do sada gospodarilo

ne preborno nego prebornim sječama, imaju negativni

trend razvoja jer idu u pravcu smanjenja drvne

zalihe, izostanka prirodnog pomlađivanja, pada kvalitete

stabala i smanjenja prirasta. Navest ćemo samo neke

konkretne pokazatelje i radnje koje su utjecali na

takvo stanje.

Preborne sječe koje su se izvodile bez određenih

ophodnjica nisu utjecale na poboljšanje pomlađivanja i

kvalitete sastojine. Sječe nisu obavljane prema i u korist

skupina stabala (stabala istih dimenzija ili istog

razvojnog stadija površine manje od 0,01 ha) ili grupa

stabala (površine 0,01–1,0 ha) koje su se tijekom vremena

formirale. Pomlađivanje nije trajno, a što je temeljni

uvjet za kvalitetno preborno gospodarenje. Nije

obavljana njega pomlatka ni čišćenje mladika koje se

obično izvode tijekom preborne sječe. Doznaka za prebornu

sječu nije ispunjavala kriterije prebornoga gospodarenja.

Kvaliteta stabala koja su ostajala nakon

sječe je loša (krošnjatost, kvrgavost, rašljavost, upaljena

kora i dr) i ukazuju na gospodarsku nesvrhovitost

uporabe prebornog, odnosno raznodobnog gospodarenja

u čistim bukovim šumama (Anić i dr. 2006).

Uvođenjem regularnog gospodarenja, treba biti organizirano

sastojinsko gospodarenje na malim površinama

(svaka strukturna jedinica – poseban šumsko uzgojni

tretman). Šumsko uzgojni postupci su prostorno

razdvojeni na malim površinama, gdje je svaka strukturna

jedinica poseban dio sastojine s posebnim šumsko

uzgojnim tretmanom. Oni su prostorno odvojeni, a

vremenski koncentrirani.

Gospodarenjem oplodnim sječama na malim površinama

s nešto dužim razdobljem pomlađivanja, postiže

se biološka raznolikost bukovih i smrekovih šuma, jer

takav način obnove omogućava, u dužem razdoblju,

urod sjemena više vrsta drveća i opstanak njihovog mladog

naraštaja. Osim toga ovim načinom pomlađivanja

do punog izražaja dolaze općekorisne funkcije šuma, s

obzirom da tlo nikad ne ostaje bez biljnog pokrova, a

fond lisne površine je u svakom trenutku optimalan.

Važno je uočiti razliku između oplodne sječe na malim

površinama i preborne sječe i gospodarenja. Oplodne

sječe primjenjuju se u regularnim sastojinama, gdje

je dob vrlo bitna (pomladak bukve samo određeno kratko

vrijeme izdrži zasjenu), a svjetlo je limitirajući čimbenik

pojave i opstanka pomlatka i mladika. Kod prebornog

gospodarenja jela je temeljna vrsta, čiji mladi

naraštaj ima mogućnost nastanka i opstanka u minimalnim

svjetlosnim uvjetima. Godine kod prebornog gospodarenja

nemaju značajnu ulogu, jer jela dobro podnosi

minimalne svjetlosne uvjete dugi niz godina, a u momentu

poboljšanih uvjeta nastavlja normalni rast, što

nije slučaj s ostalim vrstama koje s njom pridolaze u

omjeru smjese. Zbog toga u prebornom gospodarenju

u pr

važnu ulogu imaju debljinski, i, a

ne dobni razredi


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

Pomlađivanje u regularnim šumama obavlja se najčešće

u 3 sijeka (pripremni, naplodni i dovršni) a rjeđe

u 4 ili 5 sijekova, gdje se uvode naknadni sijekovi. Pripremni

sijek izvodi se s intenzitetom do 20 %, a naplodni

u godini dobrog uroda sjemena s intenzitetom

od 50 %. Preostala drvna zaliha se sječe prema potrebi

putem jednog ili dva naknadna sijeka, ili što je češći

slučaj u jednom dovršnom sijeku. Vrijeme od pripremnog

do dovršnog sijeka ili pomladno razdoblje u normalnim

strukturnim i ekološkim uvjetima ne traje duže

od 10 godina. U jednoslojnim sastojinama s vrlo slabo

zastupljenom podstojnom etažom navedeni intenzitet

sječe u pripravnom sijeku vrlo često dovodi do zakorovljenja

tla i otežanog prirodnog pomlađivanja. Intenzitet

relativnog užitnog svjetla koje dopire do tla s vrijednošću

od preko 5 % dovodi do zakorovljenja. Optimalna

vrijednost užitnog svjetla od 4 do 5 % omogućava

dobru prirodnu obnovu bukovih šuma (Đuričić

1994). Prema istom autoru pripremni sijek intenziteta

preko 15 % dovodi do zakorovljivanja tla u bukovim

jednoslojnim sastojinama.

Radovi na njezi regularnih sastojina u Hrvatskoj

imaju dugu tradiciju. Njega se izvodi tijekom cijelog

života sastojine, odnosno do početka oplodnih sječa.

Njega se sastoji od ovih faza: njega pomlatka nakon

dovršnih sječa, čišćenje u razvojnom stadiju mladika i

koljika, te njega proredom.

Njega pomlatka nakon dovršnih siječa najčešće se

izvodi jednokratno, čišćenje ili negativno odabiranje

najčešće jednom ili dva puta i to do momenta maksimalnog

visinskog prirasta sastojine. Tada se uočavaju

stabla budućnosti, a to se u bukovim šumama događa u

dobi od oko 30 godina. To je dob kad se može početi s

njegom proredama.

Prorede ili pozitivno odabiranje provode se od momenta

kulminacije visinskog prirasta, pa do početka

oplodnih sječa. Turnus ili vrijeme između dvije prorede

je najčešće 10 godina. Prorjeđuju se normalne sastojine

koje imaju normalnu drvnu zalihu. Proredom se sječe

prosječni dobni prirast a intenzitet proreda se izračuna

po formuli I=1/n x l00 (Matić 1989) gdje je I – intenzitet

u % a n – dob sastojine koju prorjeđujemo izražena

u desetljećima. Na taj način dobijemo intenzitete proreda

koji u sastojini staroj 30 godina iznosi 33,3 %, a u

100 godišnjoj sastojini 10 %.

Način ili metoda prorede određuje se na osnovi biološko-gospodarske

klasifikacije sastojine (De k a n i ć

1962) gdje se drvna masa određena za proredu mora

realizirati među dominantnim stablima (proizvodni dio

sastojine) najmanje onoliko u postocima koliko taj dio

sastojine sudjeluje u ukupnoj drvnoj zalihi. U podstojnoj

sastojini možemo po potrebi sjeći najviše onoliko,

koliko taj dio sastojine sudjeluje u postocima u ukupnoj

drvnoj zalihi.

Navedeni intenziteti i načini prorede osiguravaju

regularnim sastojinama kvalitetan razvoj strukture sastojine

i stojbine, a istovremeno je i put pridobivanja

drva za preradu i za proizvodnju bioenergije.

Sjemenjače ostalih tvrdih i mekih listopadnih vrsta

pomlađuju se i njeguju istim načinom kao i sve druge

regularne sastojine.

Niske šume ili panjače bukve, medunca i ostale tvrde

bjelogorice pomlađuju se oplodnim sječama prirodnim

ili umjetnim putem, gdje je cilj panjaču pretvoriti

u šumu visokog uzgojnog oblika. Umjetni način obnove

obavlja se poštujući prirodna načela koja se uvažavaju

kod oplodnih sječa, s tim da se sjeme sije ili sadi, a

isto tako sade se i sadnice. Panjače dobre kvalitete pretvaraju

se u sjemenjače, a panjače na lošim tlima i loših

strukturnih osobina i kvalitete obnavljaju se umjetnim

putem, sadnjom odgovarajuće pionirske vrste drveća

crnogorice ili bjelogorice. Kod toga je značajno formirati

biološki raznolike mješovite mlade sastojine.

Kod radova na obnovi vrlo je bitno sačuvati sva

kvalitetna svojstva koje ima šumsko tlo, ponajprije njegovu

plodnost, prirodnu strukturu i mikrobiološku aktivnost,

uz dovođenje nove, mlade autohtone sastojine

visokog uzgojnog oblika. To je jedino moguće prirodnim

pomlađivanjem oplodnim sječama u dva ili više

sijeka (pripravni, naplodni, naknadni i dovršni), ovisno

o stanju sastojine i tla.

Ukoliko je panjača prilikom radova na obnovi nepotpune

i nesuvisle vodoravne strukture s praznim i s

krošnjama matične sastojine nepokrivenim i manje

više zakorovljenim površinama, nužno je na ta mjesta,

u radovima na njezi popunjavanjem, unositi sadnice

neke od pionirskih vrsta drveća (javori, jaseni, divlje

trešnje, divlje kruške, brekinje, sremze, oskoruše, lipe

breze, i dr.). Te pionirske vrste se od prirode pojavljuju

u bukovim i medunčevim zajednicama, te istovremeno

povećavaju njihovu biološku raznolikost i gospodarsku

vrijednost.

Napravili bi velike pogreške kad bi panjaču obnavljali

čistom sječom uz sadnju neke od četinjača. Na tlima

koja su formirana dugotrajnim utjecajem sastojine

gdje su stvoreni stanišni uvjeti koji odgovaraju klimatogenoj

bukovoj ili medunčevoj zajednici, alohtone

četinjače ne bi izdržale konkurenciju autohtonih vrsta

drveća, koje bi se ubrzo pojavile na tom staništu. Četinjače

možemo saditi na degradiranim šumskim tlima

koja su izgubila ona svojstva, koja matičnoj klimatogenoj

sastojini pružaju optimalne uvjete za rast i razvoj.

Uzgojni radovi na njezi panjača trebaju trajati tijekom

cijele ophodnje panjače. U takvim panjačama razlikujemo

ove faze njege:

– reduciranje broja, ponajprije nekvalitetnih izbojaka

na panju ili trijebljenje,

135


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

njegu panjače čišćenjem

njem,

njegu panjače proredom

njem.

ili negativnim odabiraili

pozitivnom odabira-

Radove na njezi čišćenjem i pomlađivanjem obavljamo

u panjačama na isti način, poštujući načela koja

uvažavamo i u šumama sjemenjačama.

NJEGA I POPUNJAVANJE S PLEMENITIM VRSTAMA BJELOGORICE

I CRNOGORICE ONIH POVRŠINA NA KOJIMA SE DOGAĐA

PRIRODNA SUKCESIJA PIONIRSKIH VRSTA DRVEĆA

Tending and restocking with valuable broadleaved and coniferous species of those

areas which are subject to natural succession of pioneer tree species

U današnjim gospodarskim i socijalnim uvjetima u

Hrvatskoj, uočava se sustavno smanjenje obradivih i

povećanje napuštenih poljoprivrednih površina. Danas

se u Hrvatskoj nalazi oko 300 000 ha napuštenih poljoprivrednih

površina koje su prepuštene spontanom

razvoju i prirodnoj sukcesiji šumskih vrsta drveća i

grmlja. U tom prirodnom procesu postoje uočene zakonitosti

gdje se prve javljaju pionirske vrste drveća,

potom prijelazne, a na kraju tog ciklusa, koji može

trajati više od 100 godina, javljaju se glavne ili klimatogene

vrste.

Te vrste dolaze na pripremljene stanišne uvjete u

kojima su pionirske i prijelazne vrste drveća degradirano

šumsko tlo, nepogodno za klimatogene vrste, pretvorile

u šumsko tlo, koje je u stanju pedoklimaksa na

kojima se uspješno mogu razvijati klimatogene vrste

(hrastovi, bukva i jela).

Poznavanje šumsko-uzgojnih svojstava pionirskih

vrsta drveća, što znači poznavanje njihovih bioloških

svojstava, ekoloških zahtjeva, gospodarskih i općekorisnih

vrijednosti, postaje nužnost i temeljna pretpostavka

uspjeha njihova uzgajanja. Elementi šumskouzgojnih

svojstava su i fenološke osobine, osobine sjemena

i plodova, što uz doradu rasplodnog materijala i

utvrđivanje valjanosti šumskog sjemena, upotpunjuje

neophodna saznanja o pionirskim vrstama drveća.

Temeljne vrste drveća koje nose obilježje pionirskih

su vrste iz roda joha, vrba, topola, breza i dr. Naše

domaće, autohtone vrste drveća ostalih rodova, s izuzetkom

rodova hrastova, bukve i jele, spadaju u prijelazne

vrste drveća koje zajedno s pionirskim postupno

osvajaju napuštena poljoprivredna i ostala zemljišta.

Pionirske, prijelazne ili sporedne vrste drveća su

vrste široke ekološke valencije glede onih ekoloških

čimbenika koji su značajni za njihovo širenje i uspijevanje

na određenim stojbinama. One imaju niz šumsko-uzgojnih

osobina koje im daju prednost u odnosima

s glavnim vrstama drveća, posebice glede pomlađivanja

i rasta u prvim godinama života. To su vrste koje

su često nazočne u strukturi naših klimatogenih šumskih

zajednica koje tvore autohtone vrste kao što su

hrastovi, obična bukva i obična jela.

136

Ako se pomlađivanje u klimatogenim šumskim zajednicama

odvija u normalnim sastojinskim i stojbinskim

uvjetima, postotak učešća pionirskih vrsta u omjeru

smjese je relativno nizak. Ako ti uvjeti odstupaju od

normalnih, njihovo učešće je tim veće. To se posebice

odnosi na sastojine degradirane strukture zbog sušenja

ili nekih drugih razloga, s poremećenim odnosima u tlu i

na tlu, gdje se dogodilo zamočvarenje ili zakorovljavanje.

Takva tla obično izgube svojstva koja obilježavaju

šumsko tlo, pa su za jedno dulje vrijeme izgubljena za

uspijevanje sastojina glavnih vrsta drveća, ali zato stoje

na raspolaganju pionirskim vrstama drveća.

Pionirske vrste drveća su poželjne u omjeru smjese

svih naših klimatogenih šumskih zajednica, ali u jednom

manjem postotku, zbog njihove raznolikosti koja je

jedan od preduvjeta veće stabilnosti i produktivnosti.

S obzirom na današnje dosta složene i nepovoljne

ekološke uvjete za naše glavne vrste drveća koji se oslikavaju

u sušenju i propadanju, značenje pionirskih vrsta

drveća je sve veće. One su danas vrlo često ona “treća”

vrsta koja zamjenjuje nestalu vrstu, kao što je to slučaj u

prebornim šumama sa smrekom ili u nizinskim šumama

s crnom johom, koje često zauzimaju mjesto i ulogu nestale

obične jele ili nizinskog brijesta.

One postaju nezamjenjive u biološkoj pripremi staništa,

ako se radi o površinama unutar suvislih sastojina

na kojima se dogodilo sušenje i degradacija šumskog

tla. Stvaraju uvjete u tlu i na tlu za ponovni povratak

glavne vrste drveća, kao i ponovno formiranje suvisle

prirodne strukture tih sastojina. Isto tako proizvodnja

drvne mase i općekorisnih vrijednosti na površinama

gdje se sade, svakim danom je značajnija.

Napuštene poljoprivredne i ostale površine nalaze se

i u sustavu privatnih šumoposjednika u Gorskom kotaru,

a one su podvrgnute prirodnoj sukcesiji i postupku

postupnog osvajanja od pionirskih i prijelaznih vrsta.

Iz strukture regularnih šuma visokog uzgojnog oblika

privatnih šuma u Gorskom kotaru vidljivo je da se tu,

uz ostale, nalaze šume tvrde bjelogorice s površinom od

1 406 ha i prosječnom drvnom zalihom od 92 m3/ha, te

šume ostale meke bjelogorice s površinom od 1 310 ha i

prosječnom drvnom zalihom od 8 m3/ha. Vrijednosti


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

prosječne drvne zalihe po ha ukazuju nam da se tu radi o rice. U tu svrhu nužno je rabiti bjelogorične vrste iz roda

divlje trešnje, kruške, jabuke te javora, jasena, lipe,

površinama na kojima se događa sukcesija pionirske i

prijelazne šumske vegetacije.

mukinje, jarebike, oskoruše, brekinje, sremze, oraha i

Da bi se povećala gospodarska i općekorisna vrijednost,

biološka raznolikost te ubrzao razvoj tih šuma, smreke, ariša i bora. Izbor vrsta drveća ovisi o stani-

dr. Od crnogoričnih vrsta u obzir dolazi vrste iz roda

nužno je obavljati njege čišćenjem i njege popunjavašnim

uvjetim koji vladaju na površini koja se tretira,

njem s vrijednim vrstama drveća bjelogorice i crnogo- gdje tlo i klima imaju odlučujuću ulogu.

PODIZANJE KULTURA PLEMENITIH, BRZORASTUĆIH I TRŽIŠNO VRIJEDNIH

VRSTA BJELOGORICE I CRNOGORICE NA NAPUŠTENIM

PAŠNJAČKIM I DRUGIM POVRŠINAMA

Establishing cultures of valuable fast-growing and marketable broadleaved

and coniferous species on abandoned pastures and other areas

Da bi se privela šumskoj kulturi obešumljena šumska

i napuštena poljoprivredna zemljišta, nužno je podizati

kulture plemenite bjelogorice i crnogorice. Te

vrste drveća, koje imaju pionirska i prijelazna svojstva,

mogu dobro uspijevati u širokom spektru stanišnih

uvjeta s obzirom na svojstva tla i na klimatske uvjete.

Kako bi pravilno odredili vrstu koju ćemo saditi, moramo

poznavati njena šumsko-uzgojna svojstva, što znači

njihova biološka svojstva, ekološke zahtjeve, gospodarske

i općekorisne vrijednosti.

Te vrste drveća sposobne su da tijekom trajanja jedne

ophodnje, odnosno njihovog gospodarskog životnog

vijeka, stvore takve uvjete u, i na tlu, koji će ići u

prilog uspijevanju neke od klimatogenih vrsta drveća

(jela, bukva i hrastovi)

Ovdje ćemo navesti samo one vrste koje mogu uspijevati

u ekološkim uvjetima Gorskog kotara, a čija je

tržišna vrijednost u našim i europskim uvjetima vrlo

značajna.

Od bjelogoričnih vrsta drveća preporučamo ove rodove

i njihove vrste:

Javori (Acer sp.)

Gorski javor (Acer pseudoplatanus L.). Vrsta koja

prema Pintariću (2002) u dobi od 90 godina postiže

značajne dimenzije, s vrijednim deblom i visinama do

32 m. Iako mu je prirast nešto niži od prirasta bukve,

njegova vrijednost je nekoliko puta veća, pa ga uz ostalo

i to svrstava među plemenite bjelogorice. Jednogodišnje

sadnice se lako proizvode, dosegnu visinu oko

30–40 cm pa se mogu odmah rabiti za podizanje šumskih

kultura. Ako ga sadnimo u razmacima od 2 x 2 m u

dobi od 100 godina, postigne obujam od 384 m3/ha i

prirast od 7,0 m3/ha. Ima široku uporabu i visoku cijenu

na tržištu.

Javor mlječ (Acer platanoides L.). U mladosti raste

brže nego gorski javor i dosegne visine preko 30 m.

Obnova i način podizanja kultura slični su kao kod gorskog

javora, prirast je nešto niži, kao i životna dob, visine

i debljine. Ima široku primjenu u uporabi drveta, a

vrijednost na tržištu mu je nešto viša od bukve.

Javor gluhać (Acer obtusatum Kit.). Javlja se i u šumama

jele i bukve na visokom kršu. Vrijedna vrsta za

pošumljavanje viših krških područja. Osnivanje kultura

javora obavlja se sadnjom 4 000–5 000 biljaka po ha.

Jasen (Fraxinus sp.)

Obični jasen (Fraxinus excelsior L.). Dolazi na staništima

s vlažnim tlima u zajednicama koje su prilagođene

dugom ležanju snijega. Čest je u smjesama s bukvom,

gorskim javorom, mliječom, planinskim brijestom

i jelom. Na dobrim staništima postiže visine preko

40 m, a prsni promjer preko 100 cm. Najbolje ga je uzgajati

do dobi od 60-80. g. kad postiže visinu oko 28 m,

srednji prsni promjer 31 cm, obujam ukupne drvne mase

od 623 m3/ha i prosječni dobni prirast od 5,3 m3/ha

(P i nt a ri ć 2002).

Uporaba njegovog drveta ima široku primjenu u gospodarstvu

i solidnu tržišnu vrijednost.

Kulture se podižu sadnjom 5 000–10 000 biljaka po

hektaru (Matić 1994a).

Lipe (Tilia sp.)

Malolisna lipa (Tilia cordata Mill.) Raširena je skoro

u cijeloj Europi, posebno u sjevernom i istočnom

djelu. Doživi duboku starost i postiže velike promjere

(100 do 300 cm). Na boljim staništima postigne visinu

od 35–40 m i promjere preko 100 cm. Do 50 godina

starosti su joj prinosi veći od bukve. Drvo ima široku

primjenu.

Velelisna lipa (Tilia platyphyllos Scop). Odgovara

joj klima srednje i jugoistočne Europe. Podnosi hladnija

klimatska područja od malolisne lipe i nema bitnije

razlike u zahtjevima na klimu od nje. Na kvalitetnim

staništima postiže visinu od 35 m i promjer oko 200 cm.

Drvo ima slična tehnička svojstva kao i malolisna lipa.

Pri podizanju šumskih kultura lipa sadi se i do 5 000

biljaka po hektaru.

137


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

Johe (Alnus sp.)

Crna joha (Alnus glutinosa L.). Vrsta s vrlo širokim m

okomitim i horizontalnim arealom. Rasprostire se u

okomitom rasponu od nizinskih staništa do visinskih

dijelova Alpa. Zbog širokog areala postoji mogućnost

diferenciranja u klimatske rase različitih osobina. Posjeduje

sposobnost brzog rasta i velikog prirasta te otpornosti

na mraz.

Crna joha u nas obilno pridolazi u nizinskim šumama

Podravine, Posavine, Pokuplja i Podunavlja, u

smjesi sa drugim vrstama ili tvori čiste sastojine. Prirodne

sastojine uspijevaju na posebnim stojbinama

koje su uvjetovane edafskim i hidrološkim čimbenicima.

Uzgojno je sve interesantnija zbog ekološke konstitucije

pionirske vrste, brzorastućih i meliorativnih

osobina te mnogostruke uporabne vrijednosti drva.

Ekološka konstitucija određuje crnu johu, uz poljski jasen,

kao temeljnu vrstu za biološku pripremu u procesu

obnove degradiranih nizinskih stojbina.

U dobi od 60 godina postiže visine preko 35 m. Kulminacija

tečajnog volumnog prirasta nastupa u 20. godini

i iznosi oko 20 m3/ha. Do dobi od 50 godina na I.

bonitetu proizvede oko 700 m3/ha. Drvo joj ima veliku

primjenu posebno u proizvodnji namještaja.

Kod nas se još javljaju bijela joha (Alnus incana L) i

zelena joha (Alnus viridis/Chaih/Lam et D.C.) ali su im

proizvodne mogućnosti i vrijednost drva na tržištu male

pa nisu interesantne za podizanje šumskih kultura.

Prilikom osnivanja šumskih kultura johe sadi se

3 000–5 000 sadnica po ha.

Breze (Betula sp.)

Obična breza (Betula pendula Roth.). Postiže visine

do 30 m i debljine do 60 cm prsnog promjera. Doživi

starost do 100 godina. U Hrvatskoj obična breza najviše

dolazi na Papuku, Psunju, Bilogori, Kalniku, u banijsko-kordunskoj

regiji, Lici i Gorskom kotaru. Zbog

svojih bioloških svojstava i ekoloških zahtjeva ona je

pionirska vrsta drveća koja osvaja izvanšumske površine

i stojbine koje se prirodno pomlađuju unutar areala

klimatogenih vrsta drveća. (Rauš i Matić 1994). To

su ponajprije nekadašnje poljoprivredne površine, opožareni

tereni, stojbine unutar areala hrasta kitnjaka i

obične bukve, preborne šume jele i bukve i sl.

Kad je u smjesi s drugim vrstama drveća rast joj je

skroman. Brzi rast koji ima u mladosti usporava se, a u

dobi od 40 godina je preraste smreka, a bukva u 60. godini.

U dobi od 60-80 godina volumni prirast joj iznosi

5 m3/ha krupnoga drva.

U dobi od 80 godina postiže 26 m visine, 32 cm

srednji prsni promjer, 389 m3/ha drvnog obujma i prosječni

volumni prirast od 4 m3/ha.

138

Drvo breze ima široku uporabu kao stolarsko, tokarsko,

rezbarsko drvo, furniri, celuloza, umjetna svila,

ogrjev, energetsko drvo. Ikričavo drvo je jako traženo

na tržištu.

Prilikom osnivanja šumskih kultura obične breze

sadi se 1 000–2 000 sadnica po hektaru.

Trešnja (Prunus sp.)

Trešnja divlja (Prunus avium L.). Prirodni areal

divlje trešnje pruža se po cijeloj Europi, s izuzetkom

dalekog sjevera. Izrazita je vrsta svjetla. U mladosti do

dobi od 40 godina je brzorastuća vrsta drveća. Nakon

toga usporava rast, da bi u dobi od 50–60 godina prestala

s visinskim prirašćivanjem (P i nt ar i ć 2002).

Na kvalitetnim staništima doseže visinu od i do 30

m, prsni promjer od 40–50/60 cm i prosječni volumni

prirast od godišnje 8 m3/ha. Drvo crvene boje spada

među najljepše od svih vrsta drveća.

Ima veliku cijenu na tržištu i vrlo je tražena za proizvodnju

furnira posebno pri izradi namještaja.

Ima tendenciju jakog grananja te je nužno obavljati

njege rezanjem grana kad stablo dosegne prsni promjer

od 10–15 cm. Prije toga treba raditi na formiranju krošanja.

Prilikom osnivanja kultura dobro ju je saditi u manjim

grupama i miješati s drugim vrstama drveća. Saditi

oko 3 000 biljaka po hektaru.

Sorbus sp.

Od roda Sorbus kod nas pridolaze oskoruša (Sorbus

domestica L.), jarebika (Sorbus aucuparia L.), brekinja

(Sorbus torminalis /L./ Crantz), mukinja (Sorbus

aria /L./ Crantz), mukinjica (Sorbus chamaemespilus

/L./ Crantz) i mukinja planinska (Sorbus mougeotti

Soy. Will. et Godr.).

Od navedenih vrsta u Gorskom kotaru bi se s gospodarskog

stajališta mogle podizati šumske kulture od

ovih sorbusa:

Jarebika (Sorbus aucuparia L.). Vrsta planinskih i

brdskih šuma. Naraste do 20 m visine i prsnog promjera

25–30 cm. S obzirom na stanište tolerantna je vrsta.

U mladosti raste brzo, a nakon 20 godina oslabi. U Europi

je vrlo cijenjana za izradu pokućstva.

Brekinja (Sorbus torminalis /L./ Crantz). Kod nas

dolazi od kitnjakovih šuma do šuma jele i bukve. Ettinger

(1890) u Šumarskom listu navodi da je na šumsku i

gospodarstvenu izložbu u Beču 1866. godine iz slunjske

pukovnije poslan eksponat koluta brekinje promjera

54 cm i starosti 194 godine. Danas u Hrvatskoj takvih

primjeraka više nema. Drvo je brekinje velike gustoće,

a kod nas se nekad koristilo u stolarstvu i tokarstvu,

posebno je bilo cijenjeno zbog visokog sjaja i otpornosti

na vitoperenje. Danas na europskom tržištu

postiže vrlo visoku cijena, najviše služi za proizvodnju

vrlo kvalitetnog namještaja.


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

Mukinja (Sorbus aria /L./ Crantz). Raste sporo do

prosječne visine od 12 metara, rjetko postigne visinu

od 20 m i prsni promjer do 40 cm. Drvo je velike gustoće

i vrlo je trajno. Ima veliku uporabu u stolarstvu.

Sorbuse možemo saditi u šumskim kulturama sadnjom

3 000 sadnica po hektaru.

Prunus sp.

Sremza (Prunus padus L). Dolazi u nizinskim šumama,

ali se u Središnjim Alpama penje do visine od

1900 m, gdje postiže visine od 20 m i prsne promjere

od 50 cm. Drvo je srednje gustoće, a nalazi uporabu

kod finih stolarskih i tokarskih radova.

U šumskim kulturama se sadi 3 000 biljaka po hektaru.

Kruške (Pirus sp.)

Divlja kruška (Pirus pyraster L). Do 15 m visoko

drvo koje pridolazi gotovo u cijeloj Europi. Visinski

doseže i do 1 500 m n.v. Drvo joj je teško, čvrst i trajno.

Ima široku uporabu. Njezin furnir ima visoku cijenu, a

tražena je kao stolarsko i tokarsko drvo.

Kulture se osnivaju s 2 500 sadnica po hektaru.

Orah (Juglans sp.)

Crni orah (Juglans nigra L.) Drvo koje potječe iz

Sjeverne Amerike gdje naraste do 50 m visine. Ugrožavaju

ga kasni mrazevi, ali manje nego obični orah. Sjeme

mu sazrijeva u listopadu i studenom i klijavost mu je

50 % do 60 %. Traži duboka, plodna rastresita tla koja

su drenirana. Osniva se sadnjom jednogodišnjih biljaka

u razmacima sadnje biljka od biljke 0,75 m, a red od reda

8 m. Ako se sade plodovi razmak između biljaka je

0,5 m a redova 8 m. Plodove treba saditi u jesen bez skidanja

vanjske ljuske. U dobi od 90 godina postiže promjer

50 cm i visinu oko 30 m. Ukupna produkcija u tom

periodu iznosi oko 1 120 m3/ha i to u dovršnom sijeku

oko 450 m3/ha, a tijekom proreda 570 m3/ha s prosječnim

volumnim prirastom oko 12,5 m3/ha.

Drvo mu ima široku primjenu i visoku cijenu, kao i

drvo običnog oraha.

Pionirske, prijelazne ili sporedne vrsta drveća imaju

značajnu ulogu u strukturi svih naših prirodnih šuma, a

posebno su značajne za podizanje njihovih kultura radi

dobivanja kvalitetnog i vrijednog drva.

Njihova se uloga odnosi na pozitivan utjecaj kod

biološke pripreme stojbine zamočvarene ili zakorovljene

nakon sušenja glavne klimatogene vrste drveća. Isto

tako one su značajne kod podizanja novih šuma pošumljavanjem

na tlima koja su izgubila svojstva šumskog

tla, gdje stvaraju uvjete za povratak klimatogene vrste

drveća.

S obzirom da se pionirske vrste drveća odlikuju svojstvima

brzog rasta, njihova je uloga značajna kod proizvodnje

drveta. Drvo tih vrsta nalazi primjenu u mehaničkoj

i kemijskoj preradi kao i u proizvodnji energije.

Podizanje energetskih šuma s kratkim ophodnjama i

malim razmacima sadnje imati će sve značajnije mjesto

u šumarstvu Hrvatske.

Poznavanje šumsko-uzgojnih svojstava pionirskih

vrsta drveća, postaje nužnost i pretpostavka uspješnog

gospodarenja s tim vrstama drveća.

ORGANIZACIJA PRIDOBIVANJA I PLASIRANJA NA TRŽIŠTE DRVA

ZA BIOENERGIJU NAKON IZVEDENIH ZAHVATA NJEGE,

PODIZANJA I OBNOVE ŠUMA

Organizing the utilisation and marketing of timber for bioenergy after the

applied tending treatments, establishment and regeneration of forests

Hrvatsko šumarstvo ima velike mogućnosti proizvodnje

i korištenja drva za bioenergiju. Danas posjeduje

2 688 687 ha šuma i šumskog zemljišta, u kojima se nalazi

397 963 000 m3 drvne zalihe s godišnjim prirastom

od 10 526 000 m3, gdje se svake godine u zahvatima

njege i obnove sječe bruto godišnji etat od 6 564 000 m3.

Uz ovakve prirodne resurse i korištenje drvnog volumeg

vo

na, koji danas kao otpad ostaje u šumi, mogli i bi od današnjih

1 300 000 m3 proizvesti oko 3 000 000 m3 drva

za energiju (M a t i ć 2007). Ukoliko bi intenzivnije gospodarili

primjenom novih saznanja hrvatske šumarske

znanosti, mogli bi povećati etat na oko 7 300 000 m3, te

zahvatima njege povećati količinu drva za bioenergiju na

oko 4 200 000 m3. To je novi proizvod koji traži primjenu

novih tehnologija u uzgajanju i iskorištavanju šuma.

Ostvareni ili sječivi etat predstavlja neto volumen proizvedenih

drvnih sortimenata posječenog godišnjeg etata.

Razlika između bruto etata krupnog drva stabala iz

kojega se izrađuju drvni proizvodi i ostvarenog neto

sječivog etata količine proizvedenih sortimenata godišnje,

drvni je materijal koji danas kao otpad ostaje u

šumi, predstavlja količinu od 40 % bruto etata, a koji

može dobro poslužiti za pridobivanje energije.

Pojavom energetske krize, udio drva u energetskoj

bilanci najrazvijenijih europskih zemalja, svakim danom

sve više raste. Potreba za energijom je sve veća, tako da

se tijekom prošlog stoljeća deseterostruko povećala.

Danas kada je biomasa postala novi proizvod, tržišno

vrijedan i tražen, hrvatsko šumarstvo se mora opredijeli-

139


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

ti za intenzivnije gospodarenje, kako bi zahvatima njege

i pomlađivanja šuma povećali njihovu kvalitetu, a istovremeno

dobili tržišno vrijednu biomase za energiju.

Privatni šumoposjednici Gorskog kotara raspolažu

s oko 3 000 000 m3 drvne pričuve, godišnjim prirastom

od oko 80 000 m3, godišnjim etatom od oko 40 000 m3

od čega je 40 % ili 16 000 m3 drveta za energiju, koje

danas najvećim dijelom ostaje u šumi i propada. Samo

to je dovoljan motiv da se udruženi izbore za svoje

mjesto na tržištu i uđu u lanac proizvođača bioenergije

kako za domaće, tako i za inozemno tržište.

ZAKLJUČNE NAPOMENE - Conclusive remarks

Šume privatnih šumoposjednika u Hrvatskoj, zauzimaju

površinu od 581 770 ha, što je 22 % od ukupne po-ske čestice onemogućava kompleksnije gospodarenje

tastra i gruntovnice. Gospodarenje na razini katastarvršine

šuma i šumskih zemljišta u Republici Hrvatskoj.

Ukupna drvna zaliha u privatnim šumama Hrvatske iznosi

78 301 000 m3 što je 20 % od ukupne drvne zalihe

cijelog šumskogospodarskog područja. Prosječna drvna

zaliha je 163 m3/ha a prirast 4,4 m3/ha ili 2,7 %.

Šume privatnih šumoposjednika unutar područja s

kojom upravlja Uprava šuma podružnica Delnice zauzimaju

površinu od 22 380 ha. One su danas razvrstane

u raznodobne šume, što nije dobar put za njihovo buduće

gospodarenje. Imajući u vidu njihovo stanje glede

uzgojnog oblika, bioloških svojstava i ekoloških zahtjeva

vrsta drveća koje ih tvore, s tim šumama bi trebalo

gospodariti kao sa šumama visokog uzgojnog oblika ili

sjemenjačama koje su regularne i preborne te šumama

niskog uzgojnog oblika ili panjačama. Šume visokog

uzgojnog oblika su regularne ili jednodobne sjemenjače

koje imaju površinu od 13 264 ha i preborne sjemenjače

s površinom od 6 085 ha. Šume niskog uzgojnog oblika

su regularne panjače površine od 3 031 ha.

Svrstavanjem tih šuma pod jedan nazivnik, raznodobnosti,

uz ostalo, onemogućava se provođenje onih nužnih

uzgojnih zahvata koji bi ih usmjerili u pravcu veće stabilnosti,

produktivnosti i potrajnosti ili održivog razvoja.

Na temelju iznesenih strukturnih pokazatelja, posebno

drvne zalihe i prirasta ovih šuma, možemo zaključiti

da je današnje stanje u privatnim šumama ovog

područja jednako loše i zabrinjavajuće kao i u ostalim

privatnim šumama u Hrvatskoj.

Razloge takvog stanja možemo tražiti u šumarskoj

nestručnosti onih koji u njima izvode zahvate, raslojavanju

sela, usitnjenosti posjeda, socijalnom statusu

vlasnika, nesigurnosti privatnog vlasništva, dužini proizvodnog

ciklusa, slaboj kontroli i sankcioniranju te

nepoštivanju zakonskih propisa.

Objektivni razlozi koji otežavaju gospodarenje u

tim šumama su:

Usitnjenost posjeda (prosječna površina čestice je s

predznakom dvije nule). Neriješeni imovinsko pravni

odnosi, kao i nestimulativni način rješavanja vlasništva,

koji je spor i skup. Neusklađenost katastra kultura

sa stvarnim stanjem na terenu, kao i neusklađenost ka-

140

šumskim resursima. Predrasude vlasnika ka udruživanju

u gospodarenju (Zadruge) zbog negativnih iskustava

u bližoj prošlosti, te bijeg mlađeg, vitalnijeg stanovništva,

iz ruralnih prostora u gradove.

Šumovlasnici, ponajprije udruga šumovlasnika, težište

rada na povećanju kvalitete šuma trebali bi usmjeriti

na ova područja kroz zahvate i druge aktivnosti:

Zahvati njege i obnove u prebornim šumama putem

prebornih sječa. Zahvati njege i obnove u regularnim

šumama visokog i niskog uzgojnog oblika. Njega i popunjavanje

s plemenitim vrstama bjelogorice i crnogorice

onih površina na kojima se danas događa prirodna

sukcesija pionirskih vrsta drveća. Podizanje kultura

plemenitih, brzorastućih i tržišno vrijednih vrsta bjelogorice

i crnogorice na napuštenim pašnjačkim i drugim

površinama. Organizacija pridobivanja i plasiranja na

tržište drva, za bioenergiju, nakon izvedenih zahvata

njege, podizanja i obnove šuma.

Preborno gospodarenje najviše odgovara jelovim

šumama ili šumama u kojima je jela prevladajuća vrsta,

kao na primjer u mješovitim šumama jele i bukve,

jele, bukve i smreke, jele i smreke.

Odabiranjem stabala za sječu ili doznakom stabala u

prebornoj šumi treba se ispuniti cilj gospodarenja, a to je:

Uzgajanje mješovitih prebornih sastojina koje osiguravaju

kvalitetan prirast i stabilnost sastojine, obilan

prirodni pomladak, maksimalno korištenje produkcijske

sposobnosti staništa, postizanje najveće vrijednosti

proizvodnje.

Sječom u prebornoj šumi istodobno se provodi njega

i pomlađivanje, formira preborna struktura, iskorištava

šuma i održava njezina higijena. Tu imamo dvije

skupine uzgojnih postupaka, i to njegu mladog naraštaja

– pomlatka i mladika i prebiranje, u koje spadaju

proreda i iskorištavanje zrelih stabala. Svi su postupci

u prebornoj šumi vremenski i prostorno koncentrirani

te čine nerazdvojivu cjelinu. Ako izostane jedna od navedenih

radnji, struktura se preborne sastojine narušava,

što utječe na prirast, pomlađivanje i stabilnost.

Izvodeći doznaku stabala u prebornoj šumi nužno je

imati u vidu ciljeve koje ta doznaka mora ispuniti a to su:


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

Stalno pomlađivanje, njega sastojina, stalno održavanje

preborne strukture, iskorištavanje sastojine, održavanje

sanitarno-higijenske funkcije.

U normalnoj prebornoj šumi, koja ima normalnu

drvnu zalihu, siječemo 10 godišnji prirast. U normalnim

uvjetima to je 25 % od ukupne drvne zalihe u sastojini.

Ako je drvna zaliha veća od normalne, intenzitet

sječe ne smije biti veći od 30 %, a ako je manja, možemo

ga smanjiti do 15 %. To je i granični intenzitet ispod

kojega ne bi trebalo ići, što znači da sa sječom trebamo

pričekati da prođe još jedna ophodnjica, u ovom

slučaju daljnjih 10 godina. Ukoliko bi intenzitet bio

veći, a i manji, bila bi ugrožena preborna struktura, a to

znači i prirast, pomlađivanje i stabilnost preborne sastojine.

S pogrešno izvođenim intenzitetima ne bi mogli

održavati prebornu sastojinu u optimalnim strukturnim

uvjetima koji nam osiguravaju maksimalnu proizvodnju

i optimalnu regeneraciju. Na žalost, to je danas jedan

od značajnijih problema prebornog gospodarenja i

prebornih šuma.

Bukove i smrekove sastojine koje su danas službeno

svrstane u raznodobne, a s njima se do sada gospodarilo

nepreborno, nego prebornim sječama, imaju negativni

trend razvoja. Takvim načinom gospodarenja

smanjuju se drvne zalihe, izostaje prirodno pomlađivanje,

pada kvaliteta stabala i smanjuje se prirast.

Gospodarenje po regularnim načelima, u takvim sastojinama,

treba biti organizirano na malim površinama

(svaka strukturna jedinica – poseban šumsko uzgojni

tretman). Šumsko-uzgojni postupci su prostorno

razdvojeni na malim površinama, gdje je svaka strukturna

jedinica poseban dio sastojine s posebnim šumsko

uzgojnim tretmanom. Oni su prostorno odvojeni, a

vremenski koncentrirani.

Gospodarenjem oplodnim sječama na malim površinama

s dužim razdobljem pomlađivanja, postiže se biološka

raznolikost bukovih i smrekovih šuma, jer takav

način obnove omogućava, u dužem razdoblju, urod sjemena

glavne i ostalih vrsta drveća te opstanak njihovog

mladog naraštaja.

Pomlađivanje u regularnim šumama obavlja se najčešće

u 3 sijeka (pripremni, naplodni i dovršni) a rjeđe

u 4 ili 5 sijekova, gdje se uvode naknadni sijekovi. Pripremni

sijek izvodi se s intenzitetom do 20 %, a naplodni

u godini dobrog uroda sjemena s intenzitetom od

50 %. Preostala drvna zaliha sječe se prema potrebi putem

jednog ili dva naknadna sijeka ili što je češći slučaj

u jednom dovršnom sijeku.

Njega u regularnim šumama izvodi se tijekom cijelog

života sastojine odnosno do početka oplodnih sječa.

Njega se sastoji od ovih faza: njega pomlatka nakon

dovršnih sječa, čišćenje u razvojnom stadiju mladika i

koljika te njega proredom.

Njega pomlatka nakon dovršnih sječa najčešće se izvodi

jednokratno, čišćenje ili negativno odabiranje jednom

ili dva puta i to do momenta maksimalnog visinskog

prirasta sastojine. Tada se uočavaju stabla budućnosti,

a to se u bukovim i smrekovim šumama događa u

dobi od oko 30 godina. To je dob kad se može početi s

njegom proredama.

Niske šume ili panjače bukve, medunca i ostale tvrde

bjelogorice, pomlađuju se oplodnim sječama s ciljem

pretvaranja panjače u šumu visokog uzgojnog oblika ili

sjemenjaču.

Napravili bi velike pogreške kad bi panjaču obnavljali

čistom sječom uz sadnju neke od četinjača. Četinjače

možemo saditi na degradiranim šumskim tlima

koja su izgubila ona svojstva, koja matičnoj klimatogenoj

sastojini pružaju optimalne uvjete za rast i razvoj.

Uzgojni radovi na njezi panjača trebaju trajati tijekom

cijele ophodnje panjače.

U takvim panjačama razlikujemo ove faze njege:

reduciranje broja nekvalitetnih i prekobrojnih izbojaka

na panju ili trijebljenje, njega panjače čišćenjem ili negativnim

odabiranjem i njega panjače proredom ili pozitivnom

odabiranjem.

U današnjim gospodarskim i socijalnim uvjetima u

Hrvatskoj uočava se sustavno smanjenje obradivih i

povećanje napuštenih poljoprivrednih površina. Te su

površine prepuštene spontanom širenju manje vrijednih

vrsta drveća i grmlja koje se prve javljaju i svrstavamo

ih u pionirske vrste. Nakon njih spontano se javljaju

prijelazne vrste, da bi se u tom 100-godišnjem ciklusu

na kraju javile glavne ili klimatogene vrste (jela,

bukva, hrastovi)

Pionirske i prijelazne vrste drveća postupno degradirano

šumsko tlo pretvaraju u šumsko tlo pogodno za klimatogene

ili glavne vrste. Temeljne vrste drveća koje

nose obilježje pionirskih su vrste iz roda joha, vrba, topola,

breza i dr. Naše domaće, autohtone vrste drveća

ostalih rodova, s izuzetkom rodova hrastova, bukve i jele,

spadaju u prelazne vrste drveća. One zajedno s pionirskim

vrstama postupno osvajaju napuštena poljoprivredna

i ostala zemljišta.

Da bi se povećala gospodarska i općekorisna vrijednost

napuštenih poljoprivrednih površina, nužno je na

njima osnivati šumske kulture sadnjom bjelogorične

vrste iz roda divlje trešnje, kruške, jabuke te javora, jasena,

lipe, mukinje, jarebike, oskoruše, brekinje, sremze,

oraha i dr. Od crnogoričnih vrsta za sadnju u obzir

dolazi vrste iz roda smreke, ariša i bora. Izbor vrsta drveća

ovisi o stanišnim uvjetim koji vladaju na površini

koja se tretira gdje tlo i klima imaju odlučujuću ulogu.

Pionirske, prijelazne ili sporedne vrsta drveća imaju

značajnu ulogu u strukturi svih naših prirodnih šuma, a

posebno su prikladne za podizanje njihovih kultura radi

dobivanja kvalitetnog i vrijednog drva. Drvo tih vrsta

nalazi primjenu u mehaničkoj i kemijskoj preradi,

kao i u proizvodnji energije. Podizanje energetskih šuma

s kratkim ophodnjama i malim razmacima sadnje

imat će sve značajnije mjesto u šumarstvu Hrvatske.

141


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

Pojavom energetske krize, udio drva u energetskoj

bilanci najrazvijenijih europskih zemalja svakim danom

sve više raste. Cijela je Europa prihvatila drvo iz

šume i svakim danom ga sve više traži kao značajan i

obnovljiv izvor bioenergije.

Iako hrvatsko šumarstvo danas na tom području radi

tek prve i stidljive korake, ne postoji nikakav razlog

da se šumoposjednici Gorskog kotara ne uključe u taj

europski trend. Raspolažu s oko 3 000 000 m3 drvne

pričuve, godišnjim prirastom od 80 000 m3, godišnjim

etatom od 40 000 m3 od čega je 40 % ili 16 000 m3 drvo

tanjih dimenzija pogodno za energiju, koje danas najvećim

dijelom ostaje u šumi i propada. Samo to je dovoljan

motiv da se udruženi izbore za svoje mjesto na

tržištu i uđu u lanac proizvođača bioenergije, kako za

domaće tako i za inozemno tržište.

LITERATURA – References

Ammon, V., 1944: Das Plenterprinzip in der schweizerischen

Forstwirthschaft. 150 str., Bern-Leipzig. benika na prirodno pomlađivanje prebornih šu­

Matić, S., 1983: Utjecaj ekoloških i strukturnih čim-

Anić, I., S. Matić, M. Oršanić, S. Mikac, M. ma jele i bukve u Gorskom kotaru. Glasnik za

Blašković, 2006: Strukturni odnosi i šumskouzgojni

postupci raznodobnim bukovim sastoji-

M a t i ć , S., 1989: Intenzitet prorede i njegov utjecaj na

šumske pokuse 21: Zagreb, str. 223–400.

nama hrvatskih Dinarida, Glasnik za šumske pokuse,

posebno izdanje, 5, Zagreb, str. 7–28.

na hrasta lužnjaka. Glasnik za šumarske pokuse

stabilnost, proizvodnost i pomlađivanje sastoji-

Burschel, P., & J. Hus, 1997: Grundriss des Waldbaus.

Parey Bucherlag, Berlin, 487 str. Matić, S., M. Oršanić, I. Anić, 1996: Neke karak­

25. Zagreb, str. 261–268.

D e k a n i ć , I., 1962: Elementi za njegu mladih sastojina teristike i problemi prebornih šuma obične jele

u poplavnom području posavskih šuma. Glasnik (Abies alba Mill.) u Hrvatskoj. Šum. list CXX

za šumske pokuse. knj. 15. Zagreb. str. 119–196. (3–4): 91–99, Zagreb.

Ettinger, J., 1890: Šumsko grmlje i drveće u Hrvatskoj

i Slavoniji. Hrvatsko-slavonsko šumarsko me Hrvatske i njihovo mjesto u kompleksu šuma

Matić, S., M. Oršanić, I. Anić, 1996a: Bukove šu­

družstvo, 193 str.

središnje i jugoistočne Europe. U: B. Mayer (ur.),

Unapređenje proizvodnje biomase šumskih ekosustava,

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Flury, Ph., 1933: Über die Wachstumsverhaeltnisse

des Plenterwaldes. Zürich.

i Šumarski institut u Jastrebarskom, str. 113–124,

Fr a n c i sko v i ć , S., 1938 i 1939: Prilog proučavanju Zagreb.

taksacionih elemenata u prebornim šumama. Šumarski

list. Zagreb.

M a t i ć , S., Š. K o r p e l , 1995: Silviculture of Beech

Stands in Central and South-Eastern Europe. 6th

Klepac, D., 1953: O šumskoj proizvodnji u fakultetskoj

šumi Zalesina. Glasnik za šumske pokuse

IUFRO beech symposium, Ukraine.

Matić, S., J. Skenderović, 1992: Uzgajanje šuma.

U: Đ. Rauš (ur.), Šume u Hrvatskoj, Šumar-

11. Zagreb. str. 181–238.

Klepac, D., 1994: Različiti modeli potrajnog gospodarenja

u malim privatnim šumama. Zbornik ragreb,

81–97, Zagreb.

ski fakultet Zagreb i “Hrvatske šume” p.o. Zadova:

Savjetovanje, Privatne šume u Hrvatskoj,

M a t i ć , S., M. H a ra pi n , 1986: Uzgajanje i zaštita

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zaghreb,

str. 63–77.

šuma. U: B. Prpić (ur.), Šumarstvo i prerada drveta

Jugoslavije, str. 177–194, Beograd.

Leibundgut, H., 1945: Waldbauliche Untersuchungen

über den Aufbau von Plenterwaeldern. Mitt.

Matić, S., 1994: Ekološke i gospodarske značajke revitalizacije

privatnih šuma u Hrvatskoj. Zbornik

d. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchw.

radova savjetovanja: Privatne šume u Hrvatskoj u

Matić, S., 1973: Prirodno pomlađivanje kao faktor ozračju Helsinške konferencije o zaštiti i očuvanju

Europskih šuma. HAZU, Zagreb, str. 39–61.

strukture sastojina u šumama jele s rebračom

(Blechno-Abietetum Horv.). Magistarski rad,

M a t i ć , S., 1994a: Prilog poznavanju broja biljaka i

146 str., Zagreb.

količine sjemena za kvalitetno pomlađivanje i

Mati ć , S., 1979a: Ekološke i strukturne karakteristike pošumljavanje. Šumarski list 3–4, Zagreb, str.

prebornih šuma jele i bukve u Gorskom kotaru. 71–79.

Drugi kongres ekologa Jugoslavije, str. 741–765,

Zagreb.

142


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

Matić, S., 2006: Natural management as an important

factor of forest protection and survival. U:

Diaci J. (ur.), Nature – Based Forestry in Central

Europe. Alternatives to Industrial Forestry and

Strict Preservation. Department of Forestry and

Renewable Forest Resources-Biotechnical Faculty,

19–26. Ljubljana .

Matić, S., 2007: Zahvati njege i obnove kao način

pridobivanja drva za energiju i povećanja kvalitete

šuma u Hrvatskoj. U: S. Matić (ur.), Poljoprivreda

i šumarstvo kao proizvođači obnovljivih

izvora energije. Zbornik radova znanstvenog

skupa. HAZU – Znanstveno vijeće za poljoprivredu

i šumarstvo. Zagreb, str. 17–40.

Milković, I. 2006: Šumskogospodarsko područje

Republike Hrvatske. Šumsko-gospodarska osnova.

Uređajni zapisnik. Hrvatske šume d.o.o.

str. 1–591. Zagreb.

Pernar, N., 2001: Tla jelovih šuma u Hrvatskoj. U B.

Prpić (ur). Obična jela u Hrvatskoj. Akademija

šumarskih znanosti. Zagreb. str.107–121.

Vukelić, J., D. Baričević (2003): Šumske zajednice

obične jele u Hrvatskoj. U S. Matić (ur).

Obična bukva u Hrvatskoj. Akademija šumarski

znanosti. Zagreb. str. 87–1008.

Pintarić, K. 2002: Šumsko-uzgojna svojstva i život

važnijih vrsta šumskog drveća. Udruženje šumarskih

inženjera i tehničara Federacije Bosne i

Hercegovine, Sarajevo, str. 1–222.

R au š , Đ, S. Ma ti ć, 1994: Istraživanje vegetacijskih

i uzgojnih problema obične breze (Betula pendula

Roth.) na području Požege i Slatine, Glas.

šum.pokuse 30, Šumarski fakultet, Zagreb, str.

337–360.

S e l e t ko v i ć , Z., (2001). Klima i hidrološke prilike u

dinarskim jelovim šumama u Hrvatskoj. U B.

Prpić (ur). Obična jela u Hrvatskoj. Akademija

šumarskih znanosti. Zagreb. str. 133–142.

Starčević, T., 1984: Provođenje Zakona o šumama

za šume na kojima postoji pravo vlasništva. Šumarski

list 9–10. Zagreb. str. 447–449.

Starčević, T., 1992: Neka iskustva u gospodarenju

privatnim šumama. Šumarski list 6–8. Zagreb.

str. 331–336.

Š a f ar, J., 1968: Prilozi rješavanju problema o održavanju

i pomlađivanju jela na području Gorskog

kotara Šumarski list 92 (11–12): str. 439–451.

SUMMARY: Privately owned forests in Croatia cover an area of 581,770

ha, which is 22 % of the total area of forests and forestland in the Republic of

Croatia. The total growing stock in private forests in Croatia amounts to 78

301 000 m 3 , or 20 % of the overall growing stock of the entire forest management

area. The average growing stock is 163 m3/ha and the increment is 4.4

m 3 /ha or 2.7 %.

Privately owned forests in the area managed by Delnice Forest Administration

extend over 22,380 ha. These forests are presently classified into uneven-aged

forests, which is not conducive to their future management. Bearing

in mind their condition regarding the silvicultural form, biological properties

and ecological requirements of the tree species participating in their formation,

the management of these forests should follow the methods applied to forests

of high silvicultural form or seed forests, which are regular and selection

forests, and to coppices. Forests of high silvicultural form are regular or

even-aged seed forests covering an area of 13,264 ha, while selection seed forests

cover an area of 6,085 ha. Regular coppice forests are found over an

area of 3,031 ha.

Placing these different forest forms into a uniform uneven-aged class prevents,

among other things, the application of those necessary silvicultural

operations which are aimed at attaining better stability, productivity and sustainability,

or sustainable development.

Based on the above structural indicators, especially the growing stock and

increment of these forests, we may conclude that the current condition of private

forests in this area is equally bad and worrying as that of other private

forests in Croatia.

143


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA ... Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

Such a situation may be attributed to a number of factors, such as, for

example, the inexpert application of silvicultural treatments, the disintegration

of rural environments, property fragmentation, the owners’ social status, the

insecurity of private ownership, the length of the production cycle, insufficient

control and sanctioning, and finally, the disobeyance of legal regulations.

Some objective reasons for which these forests are difficult to manage are:

– Fragmentation of property (the average size of a plot is preceded by two

zeros). Unsolved ownership-legal relationships, as well as an unstimulating,

slow and expensive system of solving ownership problems,

– Disproportion between the cadastre of cultures and the real condition in

the field, and the disproportion between the cadastre and the land registry,

– Management at the level of cadastre units prevents the application of more

complex management with forest resources,

– Prejudices of forest owners towards pooling resources (Cooperatives) due

to negative experiences from the recent past,

– Movement of the younger, more vital part of the population from rural into

urban areas.

Forest owners and forest owners’ associations should direct their activities

concerned with increasing forest quality toward the following fields, treatments

and activities:

– Tending and regeneration treatments in selection forests with selection

cuts.

– Tending and regeneration treatments in regular high forests and coppices.

– Tending and restocking those areas subject to natural succession of pioneer

species with valuable broadleaved and coniferous species.

– Establishing cultures of valuable, fast-growing and marketable broadleaved

and coniferous species over abandoned grasslands and other areas.

Organizing timber harvesting and marketing, as well as utilization of timber

for bioenergy after the forests have been tended, established and regenerated.

Selection management is the most suitable method for fir forests or for

those forests in which the fir is the dominant species, such as, for example, mixed

forests of fir and beech, fir, beech and spruce, and fir and spruce.

The management goals in a selection forest are accomplished by selecting

and marking the trees to be cut. These management goals are: raise mixed selection

stands which will ensure good quality increment, stand stability and

plentiful natural new growth; use the productive site capacity to the maximum;

and achieve the highest production values.

Felling operations in a selection forest achieve multiple goals of tending

and regeneration, forming the selection structure, utilizing forests and maintaining

their hygiene. There are two groups of silvicultural procedures; tending

of the young generation – young growth and young forest, and selection,

which includes thinning and harvesting mature trees. All the procedures in a

selection forest are temporally and spatially concentrated, thus creating an

indelible whole. If any of the above activities is omitted, the structure of the

selection forest will be disrupted and its increment, regeneration and stability

will be affected.

Tree marking in a selection forest should always take account of the goals

for which this activity is undertaken. These goals are permanent regeneration,

stand tending, continuous maintenance of the selection structure, stand

utilization and maintenance of the sanitary-hygienic function.

In a normal selection forest with normal growing stock, a 10-year annual

increment is cut. Under normal circumstances, this is 25 % of the total gro-

144


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA ... Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

wing stock in the stand. If the growing stock is higher than normal, cutting intensity

should not exceed 30 %. If it is lower, cutting intensity may be reduced

to 15 %. This is borderline intensity which should not be exceeded. This means

that cutting should be postponed until another cutting cycle is over, in this

case another 10 years. Higher or lower intensities could endanger the selection

structure, i.e. the increment, regeneration and stability of the selection

stand. Inappropriately applied intensities cannot maintain a selection stand

in the optimal structural conditions which will ensure maximal production

and optimal regeneration. Regrettably, this is one of the most serious current

problems in selection management and selection forests.

Beech and spruce stands which have officially been classified as unevenaged

stands and which have not been managed selectively but with selection

cuts show a negative developmental trend. This kind of management results in

decreased growing stock, absence of natural regeneration, reduced tree quality

and lower increment.

In such stands management based on regular principles should be organized

over small areas (each structural unit – special silvicultural treatment)

Silvicultural treatments are spatially divided over small areas. In other

words, each structural unit represents a special part of the stand which requires

a special silvicultural treatment. They are spatially separated but temporally

concentrated.

Management with shelterwood cuts in small areas with a longer regenera-

tion period achieves biological diversity of beech and spruce forests. This type

of regeneration enables, over a longer time period, a good yield of seeds of the

principal and other tree species and the survival of their young generation

Regeneration in regular forests is generally done in 3 cuts (preparatory,

seed and final) and less frequently in 4 or 5 cuts, where subsequent cuts are

introduced. The preparatory cut is undertaken with 20 % intensity and the

seed cut with 50 % intensity in a good seed year. The remaining wood volume

is cut as needed, either with one or two subsequent cuts or, more frequently,

with one final cut.

Regular forests are tended throughout the life cycle of the stand, that is,

until the shelterwood cuts are applied. Tending consists of the following stages:

tending of the young growth after the final cut, cleaning in the developmental

stage of the young growth and saplings, and tending with thinning.

Tending of the young growth after the final cut is usually done once only,

while cleaning or negative selection is done once or twice until the moment

the stand reaches its maximal height increment. At this stage future trees are

identified, which in beech and spruce forests takes place around the age of 30.

At this age stands may be tended with thinning.

Coppices of beech, pubescent oak and other hard broadleaves are regenerated

with shelterwood cuts. The goal is to convert a coppice into the forest of

high silvicultural form or seed forest.

Regenerating a coppice with clearcutting and planting conifer species is a

serious mistake. Conifers may be planted in degraded forest soils which have

lost the properties that provide the parent climatogenic stand with optimal

conditions for growth and development.

Coppices should be tended throughout the rotation period.

The tending stages in a coppice include reducing the number of poor quality

and superfluous shoots on the stump, tending coppices with cleaning or

negative selection, and tending coppices with thinning or positive selection.

In the current economic and social conditions in Croatia arable areas are

systematically being reduced and the size of abandoned agricultural land is

145


S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA ... Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146

increasing. These areas are subjected to the spontaneous expansion of less valuable

tree species and shrubs, classified as pioneer species. Being the first to

occur, they are spontaneously followed by transitional species. The 100-yearlong

process ends with the occurrence of principal or climatogenic species (fir,

beech, oaks).

Pioneer and transitional tree species gradually convert degraded forest

soil into forest soil suitable for climatogenic or principal species. The basic

tree species that bear the characteristics of pioneer species are those from the

genera of alders, willows, poplars, birches and others. Domestic, autochthonous

tree species from other genera, with the exception of the genera of oaks,

beech and fir, belong to transitional tree species. Together with pioneer species,

they gradually colonize abandoned agricultural and other lands.

Forest cultures should be established on abandoned agricultural areas in

order to increase their market and non-market values. These cultures are established

by planting broadleaved species from the genera of wild cherry, pear,

apple, as well as maple, ash, lime, whitebeam, rowan, service tree, wild

service tree, bird cherry, walnut, and others. Coniferous species to be planted

include species from the genera of spruces, larches and pines.

The choice of the tree species depends on the site conditions that prevail in

the treated area, where the soil and the climate have a decisive role.

The pioneer, transitional or secondary tree species have an important role

in the structure of all Croatian natural forests. They are particularly suitable

for the establishment of cultures which supply good quality and valuable timber.

Timber of all these species is applied in mechanical and chemical processing

industries, and in energy production. The establishment of energy forests

with short rotations and small planting distances will gain increasing importance

in Croatian forestry.

Due to the present energy crisis, the share of timber in the energy balance

of the most developed European countries is constantly growing. Timber from

forests has been accepted everywhere in Europe as an important and renewable

source of bioenergy.

Although the Croatian forestry is making initial, modest steps in this field,

there is no reason that f forest owners in Gorski Kotar should not be included

in this European n trend. They have at their disposal about 3,000,000 m 3 of groyield

of about 40,000 m 3 , of which 40 % or 16,000 m 3 is wood of thinner di­

wing stock, the annual increment of 80,000 m 3 , and the prescribed annual

mensions suitable for energy. At present, the major portion of this wood remains

in the forest and perishes. This alone provides sufficient motive for the

owners to pool forces, fight for their place on the market and join the chain of

bioenergy producers for both the domestic and foreign markets.

Ke y w o rds : selection forests, regular forests, uneven-aged forests, tending,

regeneration, pioneer species, forest cultures, bioenergy

146


STRUČNI ČLANCI

UDK 630* 272

PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 147-155

SUZANA’S PARK

Dražen GRGUREVIĆ*

SAŽETAK: Marko Marulić, veliki renesansni književnik “otac hrvatske

književnosti” kako ga s pravom nazivaju, napisao je poznati spjev “Suzanu”,

u kojemu je opisao perivoj ili vartal, žardin prvi puta u hrvatskoj književnosti.

U njemu spominje i razno bilje koje raste u perivoju, također prvi puta u

našoj literaturi. Taj nas napis svrstava u malobrojne europske narode koji su

rano, u renesansi, opisali perivoj.

Postavlja se pitanje odakle Maruliću nadahnuće za žardin, jer u njegovom

gradu Splitu ili njegovoj okolici ugroženoj od Turaka takav vartal nije mogao

postojati. Moguće su na njega utjecali kontakti s dubrovačkim renesansnim

književnicima, odnosno poznavanje dubrovačkih perivoja, ponajprije Trstena,

ali o tome nemamo potvrde, osim neizravni susreti s Petrom Hektorovićem

koji je prijateljevao i dopisivao sa piscima iz Dubrovnika ka.

Petar Hektorović, , hvarski književnik i Marulićev suvremenik opisao je

svoj perivoj Tvrdalj, a on je jako sličan Suzaninu žardinu.

Isto tako postoji mogućnost da je Marko Marulić za svojih putovanja u

Italiju vidio neki renesansni perivoj i donio odgovarajuću literaturu. Imamo

podatak da je u svojoj bogatoj knjižnici imao Crescenziev Ruralium Commodorum.

Kako je u mladosti učio grčki vjerojatno je bio upoznat s Alkinojevim

vrtom iz Odiseje.

Moguć je i utjecaj Boccaccievog Dekamerona, koji je u uvodu trećeg dana

opisao perivoj.

Marulićev, odnosno Suzanin perivoj ostavio nam je dosta otvorenih pitanja

glede struke, ali i velikana Marka Marulića.

MARULIĆEVA “SUZANA” PRVI SPOMEN I OPIS PERIVOJA

I NAZIVA BILJA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

IN HIS “SUZANA”, MARULIĆ MENTIONS AND DESCRIBES A PARK AND

NAMES THE PLANTS FOR THE FIRST TIME IN CROATIAN LITERATURE

Najpoznatije djelo napisao je na latinskom: De in-

stitutione bene vivendi per exempla santorum – Ustanova

o čestitom životu po primjerima svetaca. Tiskana

je 1506. godine u Veneciji.

U velikim europskim kulturnim središtima XVI. i

XVII. stoljeća tiskano je više od 40 izdanja, a najmanje

16 puta na latinskom. U XVII. stoljeću djelo je prevedeno

na talijanski, njemački, francuski, portugalski i

češki. 1

Marko Marulić jedan je od najvećih hrvatskih

književnika. Rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450.

godine, a umro 15. siječnja 1524. godine. Roditelji,

otac Nikola i majka Dobrica imali su osim Marka još

5 sinova i dvije kćeri. Marko Marulić je tipičan renesansni

intelektualac, obrazovan i svestran pa ga

bez razloga upoređuju s najvećim intelektualcima

onog vremena. Svoje “libre” piše na hrvatskom i latinskom.

* Dražen Grgurević, dipl. ing., krajobrazni arhitekt,

Rooseweltova 29, Split

Marulić M., Institucije I, Književni krug, Split 1986 (Opći podaci:

D. Šimundža).

147


D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155

Jedna je od uspješnica - najčitanijih knjiga toga

vremena, a sveti Franjo Ksaverski ponio ju je za misionarenje

u Indiju. Vratit ćemo se na njegovu književnost

pisanu hrvatskim jezikom. Značajnija je, jer je u tadašnjoj

opustošenoj Hrvatskoj bilo malo pismenih osoba.

Od njegovih hrvatskih knjiga najznačajnija je Judita

- Historija svete udovice Judit u versi hrvatski složene.

Prvi je hrabro i vizionarski jezik nazvao hrvatskim,

umjesto kako se tada i Augo poslije nazivao i slovinski i

ilirski i dalmatinskim?

I baš taj naum, poštenje i ljubav prema svom narodu,

dao nam spjev Suzana, historiju od Suzane ... s prvim

opisom perivoja u hrvatskoj književnosti, ali i spominjanje

hrvatskih narodnih naziva bilja. Lijep opis perivoja

ubraja nas u rijetke europske narode koji su u to

vrijeme opisali uresni vrt.

Navest ćemo najranije preteče Grke - Helene; Homerovu

Odiseju, Talijane; Boccacciov Dekameron, F.

Colonnu (?) Hypnerotomachia Poliphili (Sogno d'amore

di Polifilio), Francuze, Guillame de Lorris i Jean de

Meunga: Roman o ruži.

Isto tako interesantni su za struku i nazivi bilja, koji

su ostali isti u većini do danas. Očito je Marul bio poznavatelj

flore, prvi hrvatski pisac koji ih je tako iscrpno

rabio u književnosti.

Spjev Suzana kasno je pronađen. Prvi put je objavljen

u "Nevenu" 1855. godine, a 1856. tiska ga I. K.

Sakcinski u ediciji Pjesnici hrvatski XV. vieka.

Podloga Suzani (hebrejski Sošanak, ljiljan) je Biblija,

knjiga o proroku Danijelu, kratka epizoda u 64 retka,

koje je Marulić proširio na 780 dvanaesteraca.Č

Kratki sadržaj je: Kreposna i prekrasna Suzana žena

Joakina kupala se u perivoju i izazvala je pohotu dvojice

"staraca" voajera, koji su joj zaprijetili ukoliko im se

ne poda da će je optužiti za preljub. U to vrijeme to je

bila osuda na smrt kamenovanjem. Spasio ju je dječak

Danijel (Danilo) koji je opovrgao njihove optužbe. Događaj

se zbiva u žardinu, perivoju ili vartlu, kako piše

Marulić i po tome je posebno "Suzana" poznata.

Imiše širok stan mramorjem sazidan.

Iznutra ter izvan kolurju napisan.

Doli pak nanizan klondami i sveden.

Po klondah ulizan, lašćeć kako meden;

Uza nj tarzan zelen mirisne travice,

Srid nje zdenac studen prebistre vodice.

Okolo stolice kamene stojahu.

Nad njimi lozice sincu im činjahu;

Kon njih se vijahu stabla perivoja

Ka se zelenjahu, ne biše im broja.

Novak P. S., Povijest hrvatske književnosti, svezak I, str. 57,

"Marjan Tisak", Split 2004.

Tomasović M., Susana, str. 9, "Ceres", Zagreb 2000.

Slika 1. Marko Marulić, rad kipara Ivana Meštrovića

Figure 1 Marko Marulić, work of the sculptor Ivan Meštrović

A svaka njih hvoja voća puna biše,

Sušnjaše jim foja kad vitar hlopiše;

Totu bo rastiše varsti svake drevje.

Pod kimi sin biše, dubi, hrasti, jel'je;

Čeprisi ter broje, ter varbe zelene.

Zeleno i javorje, zgor loze vedene.

Jabuke rumene i tkunje žutice,

A kon njih sajene mendule slatčice;

Pak smokve krivice i zamoršćice, kih

Rado kljuju ptice kad zrilih vide njih.

Orasi nakon tih, lišnjaci, koštanje,

I kruške slaje svih i šipci ne manje,

I ke na pecanje naranče nažimat,

Al, rižuć na manje, općimo vazimat.

Višnje ke budu imat žerak i sladak sok,

Crišnje ke pojimat dobro je izid smok;

I praskve kim ni rok targane da stoje,

Jere jim sagnje bok kada dan pristoje;

Da ne tako koje kladu gnjile na sto.

Davno snete s hvoje, oskorušve su to.

Biše jih stabal sto, ke kad isušahu.

Sedam badanj i po punih namirahu.

Tuj se još targahu šešerci visoko

I ki jur čamjahu rogači nikoko.

148


D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155

Zdol poljem nizoko miris slaji stase

Ner besidom koko izreć se mogaše:

Blažak se busaše s murtilon zelenom.

Ruta uzhojaše i mažurana s njom.

Jošće stranom jednom sve rusmarin biše.

Malo niže pod kom red rusul restiše;

Uz taj red grediše još jedan red žilji.

Od kih snig ne biše, kad prem pade, bilji;

Kaloper sa smilji, s garufli viole.

Lica od berilji našvenih po stole.

Lasa dir ki vole, ni pentiff na svit bil

Toli hitre škole sve spengat ki bi umil.

Mnju, bi trudno zbrojil zel'ja tere fruti

Ali kad takov mnil vartal listo čuti.

Na ki čalun spluti mogu se koluri

Ki bihu tuj, tuti svitli, živi, puri?

"Orasi nakon tih, lišnjaci, koštanje,

I kruške slaje svih i šipci ne manje"

Da bismo preveli starohrvatski i približili ga suvremenom

jeziku, odnosno da bismo razumijeli "Suzanu",

najbolje je posliKiti se izdanjem Marko Marulić:

Judita, Suzana, Pjesme.Č

Medu maiffolozima svojevremeno se raširilo mišljenje

da je on opisao neki stari splitski perivoj "aktualizacija

okoliša prebivališta junaka" "i to opće mjesto

locus amoenus prenosi u zavičaj na okružje divnih

splitskih perivoja"Č, stoje vjerojatno kasnije inspiriralo

drugog genija velikog Tina Ujevića

Zelenu granu s tugom žutog voća

U kakvom starom spljetskom perivoju

Lake ter azuri kad su bili sobom

Tolike valiffi, stakmil da bi s ovom

Razlikom lipotom ka se snesla biše

U perivoju tom, ki tako cvatiše?

Po njemu teciše vrućak vojen posrid,

Kon koga pasiše stado pitomih črid;

0 krajih, zad i sprid, ptičice pojahu,

Svijajuć čaše gnjizd, u kih se plojahu.

1 ki dohojahu: pravo je žardin saj,

S čudom govorahu, niki zemaljski raj.

Ako je slava taj žardina takova,

Pravdene duše kaj jest, ali kakova?"*

(79-140)

Opis perivoja mogao bi biti samostalna pjesma kako

piše M. Tomasović (u navedenom djelu pod 3).

Kada čitamo o "žardinu", iK sve teškoće zbog nepoznavanja

starohrvatskog jezika, imamo osjećaj da

ulazimo u stari perivoj, ali više vartal, jer

"Totu bo rastiše varsti svake drevje

Podkimi sin biše, dubi, hrasti, jel'je"

ili razne voćke:

Slika 2. Jedan stari splitski perivoj

Figure 2 An old Split park

Tomasović M., Isto kao pod 3, str. 17, 18, 19.

Slika 3. Strossmayerov perivoj (Đardin) u Splitu - Bilinićeva fontana

prije "obnove". Možda je on inspirirao Tina Ujevića.

Figure 3 Strossmayer's park (garden) in Split - Bilinić's Fountain

before the "restoration". Tin Ujević may have found his

inspiration here.

Moramo nažalost reći, da je ovakav perivoj samo

Marulova imaginacija, san o ljepoti i sretnijem životu

koji nikada nije postojao u Splitu u to vrijeme, iako je

europska civilizacija i kultura već duboko u renesansi.

Razlozi supolitički i stručni.

Najprije ćemo razmotriti političke razloge. Hrvatska

je umanjena na "ostatke ostataka nekada slavnog hrvatskog

kraljevstva" (Reliquiae Reliquiarum). Gradovi su

bili samo oaze relativnog mira u moru turske opasnosti i

zuluma. Izvan gradskih zidina nitko nije bio siguran.

Stvaran mir između Venecije koja je gospodarila primorskim

hrvatskim gradovima, s izuzetkom Dubrovnika,

nikada nije postojao. Turci stalno upadaju na područje

grada, dolazeći čak do zidina, odvodeći u roblje

muškarce, žene i djecu, blago - stoku i paleći imanja.

U tim teškim trenucima Marul piše "Molitvu suprotivu

Turkom" i poslanicu papi Hadrijanu VI. koja je

tiskana u Rimu 1522. godine pod naslovom: Epistole

Domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI.

Pont. Max. de Calamitatibus ..J "Mi smo uznemirava-

Marulić M., Judita, Suzana, Pjesme, Zora i Matica Hrvatska, Zagreb

1970.

Pavlović C, Idilska paradigma Marulićeve Susane, referat, Marulićevi

dani 2000.

Č Zbornik Marka Marulića 1450-1950, str 56, Zagreb 1950.

149


D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155

ni svagdanjim upadima Turaka, bez prestanka nas zarobljavaju,

jedne ubijaju, druge odvode u ropstvo,

stvari nam pljačkaju, odvode stoku, pale sela i zaseoke;

polja od kojih smo živjeli, bivaju koje opustošena,

a koje ostaju pusta, jer su zarobljeni oni, koji su ih

obrađivali, i mjesto voćem tmjem rode, svoj spas branimo

samo bedemima, i zadovoljni smo, što se još opsjedaju

i ne napadaju čak i gradovi naše Dalmacije,

zbog nekog, ne znam kojega, prividnoga mirovnog

ugovora. Štede se dakle samo gradovi, a sve je ostalo

izloženo pljački i otimanjima."

Svakako u takovom okružju nema mjesta žardinu,

locusu amoenusu u kojem bi njegov vlasnik uživao u

miru, ljepoti oplemenjene prirode i nadarbini svega

onoga što priroda daje. Jasno, zbog velike površine (ali

i stoke - čridi) takav perivoj bi mogao biti samo izvan

grada, je u prenapučenom gradu, tadašnjem Splitu,

stiješnjenom u zidine Dioklecijanove palače veličine

215 X 180 m živjelo oko 5 000 stanovnika, a za kuge

taj bi se broj prepolovio. Je li takav perivoj uopće mogao

postojati sa stručnog gledišta i bez obzira na njegov

smještaj? Zasigurno ne. Bio bi to ogroman vartal:

"Kon njih se vijahu stabla perivoja / Ka se zelenjahu,

nebiše im broja".

Miješaju se čempresi, borovi, vrbe, dubi, hrasti, jele,

zatim voćke: jabuke, dunje, bajami, smokve, orasi,

lješnjaci, kesteni, kruške, šipci, naranče... ecc. razno

mirisno i ljekovito bilje, kontinent i Sredozemlje, bilje

koje jednostavno ne može zajednički uspijevati jer su

različitih stanišnih zahtjeva i botaničkih svojstava.

Pitanje je odakle Maruliću poznavanje bilja, bar po

narodnim imenima. Jer jele rastu u kontinentu na većim

nadmorskim visinama, vrbe uz vodu. Hrastovi (česmine)

rastu i u primorju, lješnjaci u kontinentu kao i kesteni,

pa i neko voće. Vjerojatno je on dolazio u kontakt sa

seljacima i majstorima (drvodjelcima?), ali nisu isključeni

ni njegovi izleti u unutrašnjost.

Očito je hrvatskim nazivima bilja koje je u glavnini

ostalo do danas obogatio botaniku i prvi je hrvatski

književnik koji spominje bilje u svom djelu, pa bi ga

mogli nazvati i ocem hrvatskih botaničkih naziva bilja.

Ostaje pitanje odakle mu inspiracija za opis perivoja.

Je li predložak pronašao u nekom dubrovačkom đardinu

toga vremena? To bi značilo daje imao kontakte s

Dubrovnikom i Dubrovčanima, što nije isključeno, ali

podataka nemamo. Svakako najsličniji i najviše odgovara

opisuje čuveno Trsteno, velikaške obitelji Gučetić,

koje je podignuto u Marulovo vrijeme.

Trsteno ima vrućac (potok), 90 "klonđi" (stupova) i

dugu ođrinu, veliku površinu i bogatstvo bilja, koje je u

izvornom stanju jako slično onom u Suzani: hrasti, borovi,

čempresi, bogatstvo voća i samoniklog ljekovitog

bilja, južnog voća koje se na području Dubrovnika uzgajalo

već u XVI. stoljeću. Možda je bilo i "čridi" (sto-

Slika 4. Platane u Trstenom (fotografija oko 1920. god.)

Figure 4 Plane trees in Trsteno (photograph datingfrom about 1920)

ke, blaga) jer se pretpostavlja da je Trsteno u početku

bilo poljsko dobro. Na koncu i kamena ploča ugrađena

u šetnici kraj dvorca 1502. godine je hvalospjev zarČmw

Trsteno, isto kao što je Suzanin perivoj na neki način

hvalospjev ljepoti prirode i čovjekovog rađa. Osjeća se

dah renesanse, miris prirode i ljepota ljudskog umijeća.

Slika 5. Trsteno (reprodukcija stare fotografije) Gučetićev ljetnikovac

Figure 5 Trsteno (reproduction of an old photograph) Gučetić's

summer residence

150


D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155

Natpis glasi:

Vicinis lavdor sed aqvis sospite ćelo

Plvs placeo et cvltv spendidoris heri

Haec tibi svnt hominvm vestiga certa viator

Ars vbi natvram perficit apta rvdem

Dičim se susjedima, no još više ponosim

vodom, zdravim podnebljem i obradom

svijetlog gospodara. Evo ti putniče

očitih tragova ljudskog rada, gdje

valjano umijeće usavršava divlju prirodu.Č

Slika 7. Hanibal Lučić (1485-1553) portret

Figure 7 Hanibal Lučić (1485-1553), portrait

Slika 6. Perivoj Trsteno (detalj) Gučetićev ljetnikovac 1998. god.

Figure 6 Trsteno Park (detail) Gučetić's summer residence in 1998

(Foto: D. Grgurević)

Drugi primjer bi mogli naći u Hvaru u perivoju vlastelina,

renesansnog pjesnika, kanconijera Hanibala Lučića

(1485-1553). Napisao je antologijsku Jur nijedna

na svit vila i Robinju. Slavi Dubrovnik, a Dubrovčane

proglašava čašću našeg jezika!Č

Gradnja ljetnikovca započela je 1532. godineČ''. Tada

je Marulić već davno bio pokojan. Ograđen četvrtasti

perivoj ima ukrižene puteve i u sredini zdenac, stupove

za odrinu i ljetnikovac u kojemu se pjesnik odmarao.

Njegova površina je ipak premalena za Suzanin perivoj.

Svakako primjereniji bio bi Tvrdalj Starograđanina

Petra Hektorovića (1487-1572), pjesnika kultnog Riba-

Ugrenović A., Trsteno, str. 46, JAZU, Zagreb 1953.

Novak P. S., Isto kao pod 2, str. 67.

Jurčić L, Pogled u razvoj hvarskih vrtova, referat (str 89). Simpozij

povijesni utori, perivoji, parkovi...., Split 1998.

Slika 8. Kruna zdenca u Lucićevom perivoju

Figure 8 The crown of the well in Lučić' park

Slika 9. Perivoj Hanibala Lučića - zimi

Figure 9 The Park of Hanibal Lučić - in winter

151


D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 147-155

nja i ribarskog prigovaranja koje je objavio 1586. godine

u Mlecima. On sa ribarima Nikolom i Paskojem putuje

3 dana hodočastiti Maruliću u Nečujam na Šolti.

Zanimljiv je po mnogo čemu opis putovanja. Hektorović

opisuje i svoj vrt:

i stupe kamene, ki su pod lozami

i voćke sajene višćimi rukami

i koji dvisu se čepresi najviše

i bazd i buse, š njimi tamariše

kapare, žafrane od njih ne otklade

smokve indiane s listjem ko obadi

zatim jelsanine po stupih povite,

žilje, rusmarine, oleandre cvite

(Tko mi ga dobavi/ i čini saditi

bog mu daj u slavi/ nebeskoj živiti.

Meni počtovani (Don e Mavar posla toj

s čeprisi, ke hrani/ gizdavi perivoj.)

Hektorović je izvrstan poznavatelj bilja i njihovih

svojstava, a neke od njih primjerice kao opuncije

(smokve indijane) vjerojatno se prvi put spominju u literaturi,

netom po otkriću Amerike. Hektorović posjećuje

Dubrovnik, prijateljuje s Nikolom Nalješkovićem i

Mavrom Vetranovićem, a ovaj mu daruje oleandere i

čemprese. Mavro se razumije u hortikulturu (vrtlarstvo),

a poznato je da je (P. Hektorović) o svojim nasadima

pisao Mavru u jednoj do sada nepronađenoj pjesničkoj

poslanici, umetnuvši u pismo “cvitak od narčiza

(sunovrata) iz svog vrta. Mavro mu je odgovorio stihovima,

radujući se uspjehu građenja Tvrdlja …”11

Je li Petar Hektorović poveznica Marka Marulića i

Dubrovčana, odnosno sa dubrovačkim renesansnim perivojima,

među njima i Trstenom? Bilo bi jako čudno da

jedan svestrani i učeni čovjek renesanse nije bio upoznat

s Dubrovnikom, njegovom književnošću i općenito

kulturom koja je bila poznata diljem Sredozemlja, pa i

ondašnje Europe. Očito su naši (renesansni) književnici,

umjetnici, znanstvenici, plemići i pučani bili povezani,

imali su kontakte, ženili se… a to nam potvrđuje i

Zadranin Petar Zoranić (1508–1569?) koji u svom roomanu

Planine Marulića, pretvorio u pastira Marula i

čiju Molitvu suprotiva Turkom parafrazira,12 12 a njegov

Perivoj od slave inspiriran je Susaninim vrtom.

Na žalost mi nemamo podataka izvora o Marulovoj

vezi s Dubrovčanima, ali njegovi kontakti s Hektorovićem

posebno opis perivoja pa i bilja u jednom i drugom

vrtu daju naslutiti srodnost i utjecaje, iako je Suzanin

žardin kontinentalniji (vrbe, jelje, hraste…) a nazivi

u Hektorovića suvremeniji (stupi kameni).

Dubrovnik su posjetili i drugi hrvatski književnici,

među inima Splićani Jeronim Kavanjin, Ivan Dražić, a u

11 Fisković C., Dalmatinska renesansna hortikultura, “Hortikultura”

broj 2/1964, str. 9.

12 Novak P. S., Isto kao pod 2, str. 74.

13 Bošković I. Postoji li “Dubrovačka književnost”, Kritika, br.

8/1969, str. 580.

152

XVIII. stoljeću Julije Bajamonti e c.c/Č pa nije isključen

ni raniji Marulićev posjet.

No, ako Mami nije bio upoznat sa kultiffom perivoja

Dubrovnika tj. dubrovačkim vrtovima, a u Splitu takav

"žardin” nije postojao iz razloga koje smo naveli,

postavlja se pitanje odakle mu nadahnuće, inspiracija

za Suzanin vrt.

Ne znamo točno je li Marulić studirao ili uopće pohađao

neku visoku školu, ali je poznato da je imao

učitelje “od kojeg je naučio i osnove grčkog, a oni su

bili najučeniji ljudi toga doba, toliko je napredovao u

latinskoj književnosti da je gotovo kao dječak na opće

divljenje održao prekrasan govor u pohvalu prevedrog

dužda Nikole Marcella.""

Ako je poznavao grčku književnost, onda je bio

upoznat sa Homerovom Odisejom i opisom vrta kralja

Alkinoja.

Izvan dvorišta bašča od četiri jutra imade

Blizu do vráta, a plôt je okô nje sa obje strâne;

Tu su visoka stabla izrásla brsnata mnoga,

Kruške, sladuni uz njih i jabuke sá krasnim plodom,

I smokve slatke cvatu i masline brsnate k tome.

Od voća svega se tog ne premiče zimi ni ljeti

Ništa nit’ ikada gine, već c’jelu godinu traje.

Zefir neprestano duše, te rastu i bujaju stabla.

Kruška za kruškom zori, za jabukom jabuka zori,

Jedan za drugim grozd i jedna za drugom smokva.

Tu je Alkìnoja kralja plodòrodni zasađen voćnjak,

Jedni se grozdovi suše u prisoju na mjestu ravnu

- Dio je voćnjaka to, - a grozdove trgaju druge,

Neke tiješte već, a sprijed su nezreli grozdi,

Koji se trijebe tek, a neki se počinju cmjet.

Na kraj voćnjaka toga u redu su gredice pune

Povrća svakojakog, što njime vazda se kite.

Dva su izvora ù tom voćnjáku, jedan po njèmu

Svemu se lije, a drugi ispòd praga dvorišta teče

Prema visokoj kući, gdje ljudi crpaju vodu.

Takovi dari božanski u dvoru Alkìnoja bjehu.'Č

(113-133)

Sličnost je očita, samo sto je ovdje bašča od četiri

jutra ra oko o 2,3 ha ili 23 000 mČ, dakle ograničene veliči-

ne. U Alkinojevom vrtu rastu isključivo korisno – jestivo

bilje, voćke i povrće:

To su visoka stabla brsnata mnoga a

Kruške, sladuni uz njih i jabu krasnim plodom

a u Suzani:

Totu bo rastiše varsti svake drevje,

Pod kimi sin biše, dubi, hrasti, jel’je

Po njemu teciše vrućak vojen po sridi

ili:

a u Odiseji:

Božičević F., Život Marka Marulića Splićanina, str. 31 i 33,

Književni krug, Split 2000.

Homer, Odiseja, str. 108–109, Matica Hrvatska, Zagreb 1960.


D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155

Dva su izvora u tom voćnjaku, jedan po njemu

Svemu se lije, a drugi ispod praga dvorišta teče

Suzanin perivoj je ipak vedriji, prirodniji, jer se u

njemu

... ptičice pojahu

Svijajući čaše gnjizd, u kih se plojahu

Marulić je posjedovao bogatu knjižnicu.

Cvito Fisković bilježi da je u njoj imao dva primjerka

- latinski izvornik i talijanski prijevod Ruralium

Commodorum Libri XII od Bolonjca Crescenzia Pietra

(1230-1320) (Petrus de Crescentiis).'*Č Ova temeljna

knjiga srednjovjekovne poljoprivrede u XIV. i XV.

stoljeću bila je prevedena na talijanski, francuski, njemački

i engleski.

U osmoj knjizi opisuje se perivoj, a opis tog perivoja

iskoristio je G. Boccaccio (1313-1375) za predgovor

u Dekameronu, uvod u III. dan: 'Č

Slika 11. Sandro Botticelli (1445-1510). Proljeće

Figure 11 Sandro Botticelli (1445-1510) - Spring

Slika 10. Scena iz Dekamerona, ilustracija krajem XV. stoljeća

(Francuska nacionalna knjižnica u Parizu)

Figure 10 A scene from Decameron, illustration from the late 15

century (the French National Library in Paris)

"Svuda unaokolo i u svima pravcima u njemu protezale

su se kao strijela ravne staze, pokrivene vinovom

lozom, koja je te godine obećavala obilnu berbu

grožđa i uz to, zajedno s drugim biljem što je u vrtu mirisalo,

širila takav miris da se družini činilo da se našla

između svih mogućih istočnjačkih mirisa. Zatim, te

staze su sa obje pobočne strane bile zatvorene grmovima

bijelih i crvenih ruža i jasmina, tako daje čovjek

kroz onaj ugodni i mirisni hlad mogao ići svuda ne samo

izjutra nego i kad sunce visoko odskoči a da mu ne

dosađuje njegova pripeka.

'* Fisković C, Isto kao pod 11, str. 3.

'Č Enciclopedia universale dell' arte - Venezia - Roma 1971 str. 174.

'Č Boccaccio G., Dekameron, uvod u III dan, str. 260, 261, 262,

"Jugoslavija" Beograd 1966.

Slika 12. Francuska minijatura iz XV. stoljeća prikazuje rad u

vrtu prema pravilima (Ruralium Commodorum)

Figure 12 French miniature from the 15 century depicts work in

the garden according to rules (Ruralium Commodorum)

153


D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155

Opisivanje koliko je i kakvih je sve biljaka imao taj

vrt i kako one u njemu bijahu sređene bilo bi isuviše

opširno. Ali, od sviju onih što uspijevaju u našem podneblju

ne bijaše ni jedne jedine koje tamo ne bi bilo u izobilju.

Na sredini pak vrta nalazila se livada s nježnom

travom, čije zagasito zelenilo prekidaše tisuća raznovrsnih

cvjetića. Ona je bila okružena veoma zelenim i sasvim

požutjelim narančama i limunima koji su svojim

plodovima, i sazrelim i nesazrelim, a i svojim cvjetnim

granam u isti mah godili i oku i čulu mirisa. Nasred te livade

bio je vodoskok od bijela mramora, remek-djelo

kiparske umjetnosti. Iz njega je, ne znam da li pomoću

prirodne ili umjetno podešene snage, kroz nekakvu figuru,

koja je stajala na jednom stupu podignutom na

njegovoj sredini, put neba šikljao toliko silan mlaz vode

da je bio u stanju pokretati jedan mlinski kamen, a zatim

je, uz ugodno pljuskanje, padao natrag u bistro korito."

Kako je Marulić došao do knjiga?

Imamo primjerice podatak da je za Svete godine

1500 hodočastio Rimu.'Č Očito je Marul imao kontakte

s "druge strane" Jadrana i literatura mu je bila dostupna.

Ne samo literatura, već upoznavanje s kulturom i

civilizacijom, kao uostalom i brojnim našim intelektualcima

toga vremena.

Suzanin perivoj nije samo literarna vizija zemaljskog

raja, locus amoenus, već i inspiracija nastala na

osnovi spoznaje u literaturi i viđenim ljetnikovcima

(kako naslućuje i M. Tomasović u navedenom djelu

pod 3, St. 20). Kojim ljetnikovcima, to je posebno pitanje

koje ne isključuje renesansne perivoje u Italiji. Jer

Marko Marulić renesansni je čovjek i živi u vrijeme

procvata renesanse - rinascimenta u Europi koja ima

snažan odjek i u Hrvatskoj.

U to vrijeme u Firenzi bogata obitelj Medici gradi

veličanstvene vile s perivojima. Mnoge od njih su kasnije

preuređene, perivoji modernizirani u engleskom

vrtnom izrazu, ali ostale su nam lunete - slike flamanca

Justusa Utensa koji ih je naslikao po nalogu Ferdinanda

I. Međicia.

Ođ tih perivoja uz vile navest ćemo Poggio a Caiano,

Villu Cafaggiola iz 15. stoljeća, zatim Villu u Carreggiu

poznatu po obnovljenoj Platonovoj akademiji,

Villu Međici u Fiesole i iznad svega Belvedere u Vatikanu

od Donata Bramantea.

Moguće je daje Marulić bio upoznat s ovim perivojima,

iako su talijanski perivoji toga vremena bogatiji,

s bazenima i kipovima, parterom od šimšira, temeljeni

na teoretičarima poput L. B. Albertia, Francesca Colonne

i posebno Sebastiana Serlia.

U Suzani je opisan vrtal, dakle očit je utjecaj P

Cresenzia, pa i L. B. Albertia, ali i Alkinojevog pa i

' Runje P., O oporukama Marka Marulića i njegovom posjetu Rimu

godine 1500 - CoUoqvia Maruliana VI, Split, Književni krug

Split, 1992-6.

Slika 13. Vila i perivoj Poggio a Caiano iz XV. stoljeća (preoblikovano

u XIX. stoljeću

Figure 13 Villa and park Poggio a Caiano from the 15 century

(remodelled in the 19 century)

Slika 14. Vila i perivoj Pratolino iz XVI. stoljeća (preoblikovano

u XIX. stoljeću - vila Demidoff))

Figure 14 Villa and park Pratolino from the 16 century (remodelled

in the 19 century)

Slika 15. VilaPretaia

Figure 15 Villa della Pretaia

Boccaccievog vrta. Takvi su i ostali naši renesansni perivoji,

jer su nastali u našim uvjetima. Ustvari, oni su

samo po vremenu nastanka renesansni.

Vjerojatno gaje nadahnulo i splitsko polje bogato

potocima, pogotovo u usporedbi što bi moglo biti da

nije turskog pustošenja.

154


D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155

Slika 16. Detalj freske Livijine vile u Rimu - Primaporta. Možda

je inspirirana Alkinojevim vrtom?

Figure 16 A detail of the fresco in Livia 's villa in Rome - Primaport.

Could it have been inspired by Alcinous's garden?

Moguće je da je Marko kao mladić pohodio unutrašnjost,

gdje je vidio hraste, jele, vrbe i razno voće

koje tada nije uzgajano u primorju.

Vjerojatan je dijalog s Petrom Hektorovićem i drugim

znalcima perivoja. U svakom slučaju. Marko Marulić

obogatio je našu književnost, ali i struku opisom

perivoja, žardina ili vartla, kako ih naziva istoznačnicama

koje su još u uporabi i nedovoljno objašnjene u

Slika 17. Perivoj Vice Stj epovića Skočibube u Suđerđu na Šipanu

iz druge polovice XVI. stoljeća

Figure 17 Park of Vice Stjepović Skočibuha in Sučuraj on the

island of Sipan from the second half of the 16 century

(Foto: B. Šisić)

lingvistici, odnosno struci. To su i nazivi bilja koji su u

većini ostali do danas, pa bi ih glede semantike bilo vrlo

interesantno objasniti.

Marulićeva "Suzana" je san o ljepoti skriven u genima

ovog naroda i želje da se ista ostvari kada sazriju

uvjeti. U njoj su ostala otvorena pitanja i glede velikana

Marulića, ali i o krajobraznoj struci.

SUMMARY: Marko Marulić, a great Renaissance poet and "the father of

Croatian literature", a title well deserved, wrote a famous poem "Suzana", in

which he described, for the first time in Croatian literature, a park or a garden

(vartal,jardin), together with a variety of plants growing in the park.

With this poem, Croatia joined a small group of European nations in

which a park was described as early as the Renaissance period.

Where did Marulić find inspiration for the garden? At that time, there was

no such vartan (garden) in his town of Split or its surroundings threatened by

the Turks.

He may have been infiuenced by contacts with Renaissance writers from

Dubrovnik and by his knowledge of Dubrovnik parks and ofTrsteno in particular.

However, there is no testimony of this, except for some indirect encounters

with Petar Hektorović, who was friendly with and kept correspondence

with writers from Dubrovnik.

Petar Hektorović, a writer from Hvar and a contemporary of Marulić,

described his park of Tvrdalj, which is very similar to Suzana's Garden.

It is also possible that Marko Marulić saw a Renaissance park in the

course of his travels to Italy and brought back relevant literature. According

to some data, his rich library contained, among other valuable works,

Crescenzi's Ruralium Commodorum. Since he learnt Greek in his youth, he

was probably also familiar with Alcinous's garden from Oddyssey.

The influence of Boccaccio's Decameron could also have played a role,

since a park is described in the introduction to the third day.

Marulić'spark, or Suzana's park,poses a number of open questions related

to the profession, but also to the great poet himself.

155


156


STRUČNI ČLANCI

UDK 630* 972

PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 157-170

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE

TEHNIKE I TEHNOLOGIJE U BOLONJSKOM PROCESU

UNIVERSITY OF ZAGREB – FACULTY OF FORESTRY AND DEPARTMENT

OF FOREST ENGINEERING IN THE BOLOGNA PROCESS

Ante P. B. KRPAN

SAŽETAK: U radu je prikazan tijek i sadašnji doseg reforme visokoobrazovnog

sustava na Šumarskom fakultetu, Zagreb kao čimbenika uključivanja

Fakulteta u Europski prostor visokog obrazovanja (EHEA) i Europski istraživački

prostor (ERA). Prihvaćen je trostupanjski obrazovni sustav te su izrađeni

obrazovni programi za preddiplomske, diplomske i poslijediplomske studije

u shemi 3 + 2 + 3 (2) odnosno 180 + 120 + 180 (120) ECTS bodova.

Uspostavljena su tri preddiplomska studija i to Šumarstvo, Urbano šumarstvo,

zaštita prirode i okoliša i Drvna tehnologija, po kojim se programima

obrazuje već treća generacija studenata. Razvijeni su programi diplomskih

studija Šumarstvo i Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša te programi

Drvnotehnološki procesi i Oblikovanje proizvoda od drva. Diplomski studij

Šumarstvo ima dva smjera i to: Uzgajanje i uređivanje šuma s lovnim gospodarenjem

i Tehnike, tehnologije i menadžment u šumarstvu.

Razvijen je poboljšani prijedlog doktorskog studija Šumarstvo s tri smjera

(Uzgajanje šuma i lovno gospodarenje, Tehnike, tehnologije i menadžment u

šumarstvu, Urbano šumarstvo, zaštita prirode, uređivanje i zaštita šuma) te

program doktorskog studija Drvna tehnologija. Specijalistički poslijediplomski

studiji razrađeni su u deset programa.

Ključne riječi: Šumarski fakultet, Zagreb, reforma visokoobrazovnoga

sustava

Reforma visokoškolskog obrazovnog sustava potaknuta

je na ministarskoj konferenciji u Bolonji 1999.

tzv. Bolonjskom deklaracijom i razrađivana na kasnijim

konferencijama ministara Europske unije, koje se

održavaju svake dvije godine. Bolonjska deklaracija je

temeljni dokument za reformu visokoobrazovnog sustava

u Europskom prostoru visokog obrazovanja

(EHEA). Potpisan je od strane ministara obrazovanj anja

29 europskih zemalja na ministarskoj konferencij iji u

Dr. sc. Ante P. B. Krpan, redoviti profesor u trajnom zvanju.

Šumarski fakultet Zagreb (do 31. rujna 2007.), Zavod za šumarske

tehnike i tehnologije, Svetošimunska 25, HR-10 000 Zagreb.

e-mail: krpanŽsumfak.hr

Šumarski institut Jastrebarsko (od 1. siječnja 2008.).

Znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, Pročelnik odjela za iskorištavanje

šuma, Cvijetno naselje 41, HR-10 450 Jastrebarsko.

Tel. ++ 385 1 6273 000, Fax ++ 385 1 6273 035

1. UVOD – Introduction

Bolonji 19. lipnja 1999. Hrvatska je prihvatila i potpisala

dokument 2001. na ministarskoj konferenciji u

Pragu. Time se je Hrvatska opredijelila za europski visokoškolski

obrazovni sustav prediplomskog i diplomskog

studija, a prihvaćanjem preporuka Berlinske ministarske

konferencije iz 2003. o doktorskom studiju

zaokružen je trostupanjski ciklus visokog obrazovanja

– preddiplomski, diplomski i doktorski. Visokoškolski

se obrazovni sustav reformira u cilju svrsishodnijeg

obrazovanja i bržeg uključivanja kompetentnih i vještih

mladih stručnjaka u privredne tokove i stvaranje

vlastite karijere. Pri tome se u prvi plan stavljaju kriteriji

izvrsnosti, kompetentnosti i mobilnosti.

Okvir razvitka visokoobrazovnih i istraživačkih

procesa na europskim prostorima, dat je u većem broju

političkih i strukovnih odluka i dokumenata Europske

157


A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 157-170

unije. Europsko vijeće zasjeda u Lisabonu u ožujku

2000. godine, gdje predsjednici vlada zemalja članica

Europske unije donose strateške ciljeve kojima će se

povećati zaposlenost, osnažiti ekonomske reforme i

društvenu koheziju u sljedećem desetljeću, a koji se temelje

na znanju (“postati najkonkurentnija i najdinamičnija

ekonomija na svijetu temeljena na znanju, sposobna

za samoodrživi ekonomski rast s brojnijim i boljim

radnim mjestima i većom društvenom povezanošću”).

Strategija je razrađivana u brojnim preporukama, priopćenjima

i akcijskim planovima, na temelju kojih su

na najvišoj političkoj razini donesene Ključne smjernice

u više dokumenata: Prema europskom istraživačkom

prostoru, Europska povelja za istraživače, Kodeks o

novačenju znanstvenika, Akcijski plan za mobilnost,

Akcijski plan za znanost i društvo i Akcijski plan 3 %).

Bolonjska reforma visokoobrazovnog sustava u Hrvatskoj

na državnoj je razini određena Zakonom o znanstvenoj

djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003. te

usmjerena podzakonskim aktima i odnosnim dokumentima

Sveučilišta. U reformu doktorskih studija uključuje

se Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski

razvoj R. Hrvatske, koja donosi deset temeljnih

načela za organizaciju doktorskih studija. Nacionalno

vijeće za visoko obrazovanje Republike Hrvatske 14.

srpnja 2006. donosi Načela za uspostavu poslijediplomskih

doktorskih studija koja sadrže Opća načela, Načela

studiranja i Organizacijska i financijska načela.

Šumarski fakultet u Zagrebu najstarija je visokoobrazovna

strukovna institucija jugoistočne Europe,

koja korijene vuče iz Visokog gospodarsko-šumarskog

učilišta osnovanog 1860. u Križevcima i Šumarske akademije

zasnovane 1898. u Zagrebu. Od 1920. do 1960.

djeluje u sklopu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu, a potom kao samostalni fakultet

u okviru Sveučilišta u Zagrebu. Do danas je na Fakultetu

diplomiralo 4580 studenata šumarstva i 1647 studenata

drvne tehnologije. Akademske titule magistra znanosti

i magistra specijalista stekla su 343 studenta, od

kojih 246 u znanstvenom polju šumarstvo, a 97 u znanstvenom

polju drvna tehnologija. Obranjeno je ukupno

190 doktorata i to 139 u znanstvenom polju šumarstvo i

51 u znanstvenom polju drvna tehnologija. Uvidom u

povijesnu dokumentaciju Fakulteta razvidno je da su

sve promjene nastavnih planova usmjerene ka usklađenju

obrazovnog profila i potrebitih znanja u kontekstu

rastućih zahtjeva struke i rastućih stručnih i znanstvenih

spoznaja. Neposredno prije Bolonje (2000), na Fakultetu

je provedena reforma uvođenjem modulnog sustava

obrazovanja, nastala kao odgovor na zahtjeve za diferenciranim

znanjima unutar struke. U najnoviju reformu

obrazovnoga sustava bili su uključeni svi nastavnici Šumarskoga

fakulteta putem rasprava i prijedloga na razini

Zavoda. Povjerenstva su se pri izradbi prijedloga studija

oslanjala na prethodno spomenute platforme te vlastita i

druga iskustva, poglavito iskustva šumarskih fakulteta

iz Njemačke, Austrije, Češke, Slovačke, Mađarske, Slovenije

i drugih zemalja članica EU, u cilju dosizanja

kompatibilnosti, kao nužne pretpostavke slobodnog kretanja

subjekata u obrazovnom sustavu Europe.

Posebnu vrijednost daje činjenica da su u reformu

studija putem većeg broja radionica, osim stručnjaka sa

Šumarskog fakulteta, uključeni stručnjaci Ministarstva

poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva R. Hrvatske,

članovi Akademije šumarskih znanosti i znanstvenici

Šumarskog instituta Jastrebarsko. Šumarska

operativa uključila se putem Hrvatskog šumarskog

društva te menadžmenta i stručnih službi Trgovačkog

društva Hrvatske šume d. o. o. Zagreb. Visokoškolski

obrazovni sustav na Šumarskom fakultetu Sveučilišta

u Zagrebu reformiran je na način da s su usustavljena tri

obrazovna ovna stupnja prema shemi 3 + 2 + 3 (2) odnosno

120 + 180 (120) ECTS bodova.

2. STRUKTURA REFORMIRANOG STUDIJA NA ŠUMARSKOM FAKULTETU

The reformed study structure at the Faculty of Forestry

Na Šumarskom su se fakultetu do Bolonjske reforme Bolonjskom reformom su utemeljena tri stupnja visokoškolskog

obrazovanja: preddiplomski, diplomski i

u četverogodišnjem studiju obrazovala dva profila stručnjaka

u zvanju diplomiranog inženjera: diplomirani inženjer

šumarstva i diplomirani inženjer drvne tehnologije. na slici 1.

poslijediplomski. Shema je strukture studija prikazana

U poslijediplomskom sustavu obrazovali su se magistri

znanosti, magistri specijalisti te doktori znanosti.

2.1. Preddiplomski studiji – Undergraduate study

Iz slike 1 vidljivo je da su na Šumarskom fakultetu

izrađena i od strane Sveučilišta u Zagrebu prihvaćena tri

programa preddiplomskih studija: Šumarstvo, Urbano

šumarstvo, zaštita prirode i okoliša i Drvna tehnologija.

158

Obrazovni programi p preddiplomskih studija traju tri

godine (6 semestara). Po semestru studenti moraju prikupiti

30 ECTS bodova ili 180 ECTS bodova tijekom

cijelog studija. Predmeti su obvezni i izborni, jednosemestarski

s pridodanim vrijednostima ECTS bodova.

Završetkom preddiplomskog studija stječe se stručni

naziv prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea),

stječu se kompetencije za individualni i timski


A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU - ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE ... Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 157-170

Slika 1. Struktura visokoobrazovnog sustava na Šumarskom fakultetu, Zagreb

Fig. 1 Structure of the higher educational system at the Faculty of Forestry, Zagreb

159


A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 157-170

rad u privatnom poduzetništvu i stručnim zadaćama u tuje se u slobodi odabira izbornih predmeta na tri razišumarstvu,

urbanom šumarstvu, zaštiti prirode i okoliša,

drvnoj preradbi i obradbi te kompetencije za upis na fakultetu u Zagrebu, iz studija biotehnologije u Hrvatne:

iz ostalih preddiplomskih programa na Šumarskom

diplomske studije. Upis programa i tijek izvođenja programa

definiran je Statutom Fakulteta i drugim aktima. ma u zemlji i inozemstvu.

skoj te studija na ostalim fakultetima i visokim učilišti-

Pokretljivost studenata u preddiplomskom studiju oči-

Na Fakultetu su razvijeni programi diplomskih studija

za obrazovni profil Šumarstvo, Urbano šumarstvo,

zaštita prirode i okoliša te programi za studije Drvnotehnološki

procesi i Oblikovanje proizvoda od drva.

Diplomski studij Šumarstvo ima dva smjera i to: Uzgajanje

i uređivanje šuma s lovnim gospodarenjem i Tehnike,

tehnologije i manadžment u šumarstvu. Programi

traju dvije godine ili 4 semestra uz sakupljanje 120

ECTS bodova ukupno. Završetkom studija stječe se

akademski naziv magistra inženjera (Mag. ing.) struke

prema završenom programu (primjer: magistar inženjer

šumarstva). Broj izbornih predmeta po semestru je

znatno veći u odnosu na preddiplomski studij i pruža

šire mogućnosti gradnje vlastitoga obrazovnog profila.

Također je povećana mogućnost horizontalne i vertikalne

pokretljivosti studenata prema domaćim i stranim

obrazovnim institucijama.

2.2. Diplomski studiji – Graduate study

2.3. Poslijediplomski studiji – Postgraduate study

2.3.1. Doktorski studiji – Doctoral study

Studiji kod pristupnika razvijaju kompetencije i

sposobnosti za upravljanje i donošenje samostalnih i

timskih stručnih (poslovnih) odluka, sposobnost uključivanja

u razvojne tokove struke te nastavak obrazovanja

na doktorskim studijima. Završivši diplomski studij

pristupnik je osposobljen za poslove veće složenosti

u šumarstvu, od šumarije i revira kao najnižih

šumarskih strukturnih jedinica do najviših na vertikalnoj

skali, poslovi županijskih i republičkih institucija

pod čijim je ingerencijama šumarstvo, inspekcijske

službe, poslove i zadaće šumarskog poduzetništva, poslove

i zadaće u razvojnim, znanstvenim i obrazovnim

institucijama, poslove prometa šumskim proizvodima

na domaćem i ino tržištu i prometa opreme, zadaće

strukovne publicistike i medija vezanih za struku; poslove

veće složenosti u urbanom šumarstvu i zaštiti

šuma i prirode te preradbi i obradbi drva.

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ima dugu tradiciju

u poslijediplomskom obrazovanju, najprije kroz

izradbu i obranu doktorata, a u kasnijem razdoblju uspostavom

magistarskih znanstvenih i specijalističkih studijskih

programa. Prvi je doktorat na Fakultetu (Poljoprivredno-šumarski

fakultet) obranjen 4. lipnja 1923. godine.

Do tada su doktorati branjeni na inozemnim fakultetima

ili na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,

u okviru kojega je od 1898. do 1918. djelovala Šumarska

akademija. Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

do sada je ukupno obranjeno 190 doktorata.

Na osamostaljenom Šumarskom fakultetu (od 1960.)

usustavljen je poslijediplomski studij za šumarstvo i

drvnu tehnologiju (za magistra znanosti i magistra specijalista

te doktorski studiji) za više znanstvenih područja.

Prvi je magisterij obranjen 31. 8. 1964., od kada su

šumarskoj struci i znanosti na oba fakultetska smjera

predana ukupno 343 magistara znanosti i magistara specijalizanata,

od kojih na Šumarskom odsjeku njih 246.

Poslijediplomski studijski programi smatraju se sastavnicom

cijeloživotnog obrazovanja, posebno u smislu

prijenosa novih znanstvenih spoznaja u tijeku visokokvalitetnoga

istraživačkog i profesionalnog usavršavanja

i njihovog pretakanja u praksu.

Prema dosadašnjim iskustvima za poslijediplomske

studije iskazuju interes sljedeći partneri: javni privredni

sektor pri čemu se primarno misli na državno poduzeće

za gospodarenje šuma u državnom vlasništvu (79 % svih

šuma u Hrvatskoj) koje s više od 9500 zaposlenika obavlja

djelatnost u više od 170 regionalno raspoređenih organizacijskih

jedinica; državna administracija (upravne i

inspekcijske službe MPŠVG – Ministarstvo poljoprivrede,

šumarstva i vodnog gospodarstva i ureda državne

uprave u županijama); privatni sektor predstavljen širokim

rasponom šumarskih poduzetnika koji obavljaju uslužne

djelatnosti u šumarstvu (izvođenje radova, trgovina,

promocija..); interesna udruženja privatnih šumovlasnika;

znanstvenoistraživački sektor i svi ostali kojima

će ovakvo obrazovanje omogućiti povećanje konkurentnosti

i unapređenje poslovanja njihovih tvrtki.

Iako je o doktorskom studiju bilo govora i na rani- veza između Europskog prostora visokog obrazovanja

jim ministarskim konferencijama (Bolonja 1999., Prag (EHEA) i Europskog istraživačkog prostora (ERA) te

2001.), ministri iz 33 europske zemlje 2003. godine u nužnost uspostave trećeg ciklusa visokog obrazovanja

Berlinu utvrđuju prioritete za ubrzano stvaranje jačih (doktorskog studija) u okviru Bolonjskog procesa. Pri

160


A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 157-170

tome su kao najvažniji prioriteti istaknuti: interdisciplinarnost,

sustavan pristup osiguranju i unapređenju

kakvoće visokog obrazovanja, pokretljivost studenata i

istraživača te povezivanje u mreže izvrsnosti.

“Doktorski programi su studiji trećeg ciklusa koji

pretpostavljaju izvorno istraživanje za stjecanje akademskog

stupnja doktora znanosti (dr. sc.). Doktorski

su programi ključni za razvitak EHEA i ERA te predstavljaju

vezu između ta dva procesa. Glavnu odgovornost

za izobrazbu istraživača na različitim stupnjevima

njihove karijere imaju sveučilišta. Ona moraju odgovoriti

na izazove obrazovanja mladih istraživača, ne

samo za potrebe akademskog tržišta, već i za potrebe

ostalih sektora i tržišta radne snage poput industrije,

poduzetništva, trgovine, javnih ustanova i organizacija,

istraživačkih organizacija itd.”

Rektori europskih sveučilišta donose 2003. u Grazu

deklaraciju o Europi znanja i središnjoj ulozi sveučilišta

u istraživanjima i na istraživanjima temeljenom visokom

obrazovanju uz naglašavanje da kompetitivnost,

konkurentnost i izvrsnost treba balansirati sa socijalnom

kohezijom, odnosno uključivanjem što većeg

broja ljudi u visoko obrazovanje. Dogovorena su temeljna

načela na kojima će europska sveučilišta izgrađivati

istraživačku i inovacijsku strategiju u duhu Europe

znanja.

Europska komisija u lipnju 2003. donosi, a Europsko

vijeće i Europski parlament prihvaćaju Priopćenje

o potrebi razvijanja istraživačke profesije i istraživačkih

karijera. Briga za oblikovanje istraživačke karijere

sastavni je dio doktorskog programa. Priopćenje donosi

osnovne smjernice koje treba ostvariti doktorski program:

povećati zapošljivost istraživača kroz razvijanje

općih kompetencija i vještina koje su potrebne za zapošljavanje;

preuređivanje strukture i organizacije doktorskih

programa i uključivanje u Bolonjski proces;

bolje organizirano osposobljavanje kroz doktorski program;

sustavni razvoj supervizije i mentorstva; potpuno

integriranje studenata doktorskih studija u istraživanje

ali i otvaranje putova za dodatno profiliranje njihove

karijere, ne samo unutar istraživanja; osigurati

financiranje i odgovarajuća socijalna prava za studente

doktorskih studija te organizirani pristup mobilnosti.

Europska udruga sveučilišta (EUA) pokreće 2004.

projekt o doktorskim programima u kojemu sudjeluje

49 europskih sveučilišta iz 22 zemlje, članice EU. Na

konferenciji EUA u Maastrichtu iste godine zacrtani su

okviri institucijske politike u području doktorskog

obrazovanja. Konferencija u Salzburgu 2005. razrađuje

preporuke Doktorskog projekta EUA i zaključke iz

Maastrichta donoseći deset temeljnih načela za organizaciju

doktorskih studija: doktorski studij se treba temeljiti

na stjecanju znanja kroz izvorno istraživanje;

doktorski studij i razvitak istraživačke karijere treba

biti sastavni dio institucijske strategije i politike; bogatu

raznolikost doktorskih programa u Europi treba

očuvati; doktorandi su istraživači u ranoj fazi profesionalne

istraživačke karijere, odnosno profesionalci s

odgovarajućim pravima; supervizija i procjenjivanje

kandidata treba biti transparentno i temeljiti se na

ugovornim odnosima u kojima se jasno definiraju prava

i odgovornosti; doktorski programi trebaju nastojati

ostvariti kritičnu masu ekspertize kroz stvaranje doktorskih

škola ili mreže izvrsnosti; osposobljavanje treba

trajati u pravilu 3–4 godine u punom radnom vremenu;

inovativnu strukturu programa i razvitak općih

kompetencija treba ostvarivati kroz interdisciplinarnost;

povećati mobilnost, ukloniti brojne prepreke i

osigurati odgovarajuće financijske instrumente za njezino

provođenje; osigurati odgovarajuće financiranje i

sustav za osiguranje kvalitete doktorskih programa.

Konferencija održana lipnja 2006. u Beču raspravlja

Povelju i Kodeks razvijajući instrumente za podržavanje

doktorskih kandidata: jasno definirani ciljevi i

projekt doktorskog istraživanja; plan osposobljavanja

i plan supervizije za svakog doktoranda; obvezni dio

programa kroz predmete i module; kolokviji i radionice

vezane za istraživanja; osposobljavanje za opće vještine;

institucionalizirano praćenje i vođenje kroz karijeru;

sudjelovanje u organiziranju znanstvenih događanja

i preuzimanje odgovornosti za dio posla (poster

sekcije); sudjelovanje u tijelima koja donose odluke.

U okviru reforme poslijediplomskih studija na Šumarskom

su fakultetu izrađeni programi poslijediplomskih

doktorskih studija te poslijediplomskih specijalističkih

studija: doktorski studij Šumarstvo (dva smjera)

i doktorski studij Drvna tehnologija te osam programa

specijalističkih studija šumarstva i dva programa specijalističkih

studija drvne tehnologije (slika 1). Za navedene

je programe dobivena privremena dopusnica i po

njima se trenutno provodi treći stupanj visokoškolskog

obrazovanja.

Uvažavajući primjedbe recenzenata i izvjestitelja

za program doktorskog studija Šumarstvo te Načela za

uspostavu poslijediplomskih doktorskih studija Nacionalnog

vijeća za visoko obrazovanje Republike Hrvatske

od 14. srpnja 2006. te ostalih domaćih i europskih

smjernica, odlučili smo se za suštinsku reviziju prve

verzije programa doktorskog studija, kako bi se što je

moguće više približili europskim zahtjevima i principima

obrazovanja doktoranata. Revizijom je predložen

jedan doktorski studij Šumarstvo s tri smjera i to:

– Uzgajanje šuma i lovno gospodarenje,

– Tehnike, tehnologije i menadžment u šumarstvu

– Urbano šumarstvo, zaštita prirode, uređivanje i zaštita

šuma.

Doktorski studiji traju tri godine. Studenti ostvaruju

ECTS bodove iz tri bodovne skupine. Prve se dvije bo-

161


A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 157-170

dovne skupine odnose na nastavu, iz kojih doktorant

prikuplja 60 ECTS bodova ili 20 bodova po semestru,

a treća na vannastavne aktivnosti iz kojih je dotorant

dužan prikupiti 120 ECTS bodova. Prvu bodovnu skupinu

čine predmeti obvezni za sve polaznike doktorskog

studija, a drugu bodovnu skupinu čine izborni

predmeti prema smjeru studija.

U prvom semestru ovog studija slušaju se predmeti

obvezni za sve smjerove studija te odabrani izborni

predmeti smjera. U drugom i trećem semestru svi su

predmeti izborni. Student je obvezan sakupiti 20 ECTS

bodova/semestar, odnosno ukupno 60 ECTS bodova iz

nastavne aktivnosti. Nastava se izvodi u obliku predavanja

(do najviše 25 % satnice) te vježbi i seminara.

Težište se pridaje samostalnom radu pristupnika kroz

seminarske radove. U četvrtom, petom i šestom semestru

student je obvezan u izvannastavnoj aktivnosti iz

Treće bodovne skupine sakupiti 40 ECTS bodova/semestar

ili ukupno 120 ECTS bodova. Pristupnik se odmah

po upisu uključuje u znanstvenoistraživački rad

na projektima s dužnošću objave rezultata istraživanja

u vodećim strukovnim i znanstvenim časopisima. Tijekom

četvrtog, petog i šestog semestra pristupnik boravi

u inozemstvu, objavljuje radove, izrađuje i brani disertaciju.

Mentor (supervizor) se izabire nakon prvog semestra.

On kontinuirano vodi i usmjerava pristupnika

za vrijeme cijelog tijeka studija prema unaprijed postavljenom

programu. Pristupniku može biti određen i

drugi mentor za izradbu same disertacije.

Pristupnik je obvezan upisati najmanje 51 % izbornih

predmeta iz programa odnosnog smjera doktorskog studija,

a 49 % može izabrati iz drugih smjerova ili doktorskih

studija domicilnog i drugih fakulteta i sveučilišta s

bilateralnim ugovorom (uz konzultaciju s mentorom).

Navedeni prijedlog programa doktorskog studija nalazi

se u procesu evaluacije na Sveučilištu u Zagrebu.

Visoku kakvoću smjerova doktorskog studija osigurat

će kompetentni mentori i nastavnici, uključivanje pristupnika

u znanstvenoistraživački rad na domaćim i

međunarodnim projektima, odgovarajući prostori i

oprema, maksimalno profiliranje prema vlastitim zahtjevima

odabirom izbornih predmeta, kao i mogućnost

pokretljivosti unutar poslijediplomskih studija domaćih

2.3.2. Specijalistički studiji – Specialist study

i stranih obrazovnih institucija. Reformom doktorskog

studija doktorand postaje organska sastavnica obrazovnog

i istraživačkog procesa u cilju ubrzanja stjecanja i

kvalitete vlastitih kompetencija. Inozemne institucije s

kojima Šumarski fakultet u Zagrebu (ili Sveučilište u

Zagreb) imaju potpisane ugovore, pa prema tome i mogućnost

suradnje su: BOKU, Beč, Austrija; Šlesko sveučilište

Katovice, Poljska; Mendelov univerzitet za poljoprivredu

i šumarstvo, Brno; Biotehniška fakulteta

Univerze v Ljubljani, Slovenija te Šumarski fakultet

Univerziteta u Sarajevu, BIH.

Stjecanjem akademskog stupnja doktora znanosti

doktoranti stječu kompetencije za samostalni i originalni

znanstvenoistraživački rad, sposobnosti objektivne

i kritičke evaluacije drugih znanstvenih projekata te

daljnjeg znanstvenog i akademskog napredovanja i

razvijanja vlastite karijere. Svrhovitost doktorskog studija

na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

ogleda se u potrebama šumarstva R. Hrvatske za doktorima

znanosti, poglavito za održanje i razvoj znanstvenoistraživačkih

i obrazovnih sastavnica u obrazovnoj

i znanstvenoistraživačkoj vertikali (Šumarski fakultet

Zagreb, Šumarski institut Jastrebarsko, veleučilišta

i srednje šumarske škole) te djelovanje u proizvodnim

i razvojnim službama šumarskih poduzeća i

srodnih djelatnosti. Istraživači Šumarskog fakulteta u

Zagrebu i Šumarskog instituta su u zadnjih 35 godina

čvrsto integrirani u tehnološki razvoj šumarstva Hrvatske

(sedam srednjoročnih programa istraživanja), osiguravši

na taj način visokostručnu i znanstvenu osnovu

gospodarenja šumama, kao i integriranje u svjetske

trendove razvoja.

Organizacija studija u punom radnom vremenu

(full-time) predviđa dnevni 8-satni rad studenta na Šumarskom

fakultetu u okviru kojega pohađaju nastavu,

sudjeluju u znanstveno-istraživačkom radu na znanstvenim

projektima te u izvođenju nastave na preddiplomskim

i diplomskim studijima. Organizacija studija s dijelom

radnog vremena (part-time) predviđa pohađanje

nastave u okviru doktorskoga studija, sudjelovanje kao

suradnik-istraživač na znanstvenim projektima Šumarskoga

fakulteta ili srodnih fakulteta i znanstvenih institucija

u zemlji i inozemstvu.

Specijalistički studiji su namjenjeni daljnjoj izobrazbi

operativnih stručnjaka. Svrhovitost poslijediplomskog

specijalističkog studija ogleda se u potrebama šumarstva

R. Hrvatske za takvim obrazovnim profilom,

poglavito za djelovanje u proizvodnim i razvojnim službama

šumarskih poduzeća i srodnih djelatnosti te u sve

razvijenijem privatnom sektoru. Studij se temelji na

znanstvenim spoznajama, a kod pristupnika razvija temeljne

vještine i sposobnosti riješavanja složenih proizvodnih

i razvojnih zadaća samostalno i u timskom radu.

Kako se vidi na slici 1, za evaluaciju je ponuđeno

ukupno deset programa specijalističkih studija, od kojih

osam iz područja šumarstva i dva iz drvne tehnologije.

Specijalistički studiji traju dvije godine odnosno četiri

semestara. Tijekom studija pristupnik mora sakupiti

120 ECTS bodova ukupno ili 30 ECTS bodova po semestru

uz tjedno opterećenje od najviše 12 sati (180 sati/semestar).

U prvom semestru slušaju se obvezni

162


A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 157-170

predmeti općeg značenja za studij. U drugom i polovici

trećeg semestra svi su predmeti izborni. Pristupnik je

obvezan upisati 51 % izbornih predmeta iz programa

odnosnog studija, a 49 % izabire iz drugih studija domicilnog

i drugih fakulteta i sveučilišta (uz konzultaciju

s mentorom). Mentor se izabire nakon prvog semestra.

U polovici trećeg i u četvrtom semestru pristupnik

piše i objavljuje radove, izrađuje i brani specijalistički

rad. Pristupnik je tijekom studija uključen u znanstveno-istraživački

rad (projekte).

Studij se uspostavlja na način koji osigurava horizontalnu

i vertikalnu pokretljivost studenata. Horizontalna

se pokretljivost odnosi na studije unutar biotehnologije,

ostale studije na sveučilištima u R. Hrvatskoj te

inozemstvu. Vertikalna se pokretljivost odnosi na prelazak

na doktorske studije. Okončanjem studija pristupnik

stječe kompetencije za samostalno i timsko riješavanje

složenih i vrlo složenih proizvodnih i razvojnih strukovnih

zadaća temeljeno na znanstvenim osnovama.

3. POLOŽAJ ZAVODA ZA ŠUMARSKE TEHNIKE I TEHNOLOGIJE

U BOLONJSKOM PROCESU

The position of the Department of Forest Engineering

in the Bologna Process

Današnji Zavod za šumarske tehnike i tehnologije,

jedan je od šest zavoda Šumarskog fakulteta Sveučilišta

u Zagrebu, slijednik je Zavoda za iskorištavanje

šuma, koji je oblikovan 1995. spajanjem triju srodnih

katedri. Članovi su Zavoda bili aktivni čimbenici Bolonjske

reforme. Svojim su predanim radom doprinjeli

uspješnoj izradbi prijedloga programa prediplomskih,

diplomskih i poslijediplomskih studija na Fakultetu.

Nastavnici Zavoda nositelji su kolegija u svim obrazovnim

programima reformiranog studija. Što je posebno

važno i što ističemo, šumarskom je inžinjerstvu

na Šumarskom fakultetu u Zagrebu poklonjena velika

pozornost kroz kreiranje posebnih obrazovnih programa,

čiji su nositelji članovi Zavoda. Tako je saživio poseban

obrazovni program diplomskog studija Šumarstvo,

koji nosi naslov Šumarstvo – smjer: tehnike, tehnologije

i menadžment u šumarstvu i koji je prikazan u

tablici

1.

Tablica 1. Program diplomskoga studija Šumarstvo, smjer: Tehnike, tehnologije i menadžment u šumarstvu.

Table 1 Graduate study of Forestry, programme: Technique, Technology and Management in Forestry.

Obvezni predmeti

Compulsory courses

Pridobivanje drva II

Logging II

Mehanizacija pridobivanja drva

Mechanisation of Timber Logging

Menadžment i poduzetništvo

u šumarstvu

Management and

Entrepreneurship in Forestry

Šumarska politika

i zakonodavstvo

Forestry Policy and Legislation

Izborni predmet 1

Optional course 1

Izborni predmet 2

Optional course 2

Izborni predmet 3

Optional course 3

Ukupno - Total

Otvaranje šuma

Planning of Forest Road Network

Šumski proizvodi

Forest Products

Integrirana zaštita šuma

Integrated Forest Protection

Predavanja Vježbe Teren

Lectures Laboratory Field work ECTS

sati - classes dana - days

I. semestar – 1st semester

3

3

2

2

1

1

1

13

2

2

2

2

2

2

-

-

-

-

6 8

II. semestar – 2nd semester

2

1

1

3

3

2

-

-

-

-

2

2

2

7

7

6

4

2

2

2

30

6

4

4

Obvezni izborni predmeti

Obligatory optional courses

Uređivanje bujica

Torrent Control

Sociologija organizacije u šumarstvu

Sociology of Organization in Forestry

Osnove tehnologije drva

Physical and Mechanical

Properties of Wood

Humanizacija rada u šumarstvu

Humanisation of Work in Forestry

Trgovina šumskim proizvodima

Forest Product Trade

Ergonomija šumskih strojeva

Ergonomics of Forest Machines

Osnove mehaničke preradbe drva

Mechanical Technologies of Wood

163


A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 157-170

Silvikultura

Silviculture

Diplomski rad

Graduate paper

Izborni predmet 1

Optional course 1

Izborni predmet 2

Optional course 2

Izborni predmet 3

Optional course 3

Ukupno - Total

Projektiranje šumskih prometnica

Design of Forest Roads

Ekonomika šumarske tvrtke

Forestry Firm Economics

Marketing u šumarstvu

Marketing in Forestry

Digitalna kartografija u šumarstvu

Digital Cartography in Forestry

Okolišno prihvatljive tehnologije

Enviromentaly sound Technologies

Organizacija proizvodnje

u šumarstvu

Organization of Production

in Forestry

Uređivanje šuma

Forest Regulation and Planning

Diplomski rad

Graduate paper

Ukupno - Total

2

-

1

1

1

11

2

2

2

2

2

2

2

-

6

2 3

- -

- -

- -

- -

6 9

III. semestar – 3rd semester

2 4

1 1

1 -

1 -

IV. semestar – 4th semester

2 3

2 3

1 2

- -

5 8

5

5

2

2

2

30

6

5

3

3

4

5

3

18

30

Šumski požari

Forest Fires

Šumska protupožarna infrastruktura

Forest Fire-Prevention Infrastructure

Tehnologije gradnje šumskih

prometnica

Technology of Forest

Road Construction

Vrednovanje šumskih resursa

Evaluation of Forest Resources

Šumska biomasa za energiju

Forest Biomass for Energy

Planiranje tehnoloških operacija

Planning of Technological Operations

Tablica 2. Doktorski studij Šumarstvo, smjer: Tehnike, tehnologije i menadžment u šumarstvu Prva bodovna skupina –

Metodološki (obvezni) kolegiji (13 ECTS)

Table 2 Doctoral study in Forestry, programme: Techniques, Technologies and Management in Forestry the first point

group – Methodological (compulsory) courses (13 ECTS)

Predmeti – Courses

Metode i tehnike znanstvenoistraživačkog rada

Methods and Techniques of Scientific-Research Work

Planiranje pokusa i statističko modeliranje

Design of Experiments and Statistical Modelling

Daljinska istraživanja i GIS u šumarstvu

Remote Sensing and GIS in Forestry

Ukupno

Total

20

20

24

Opterećenje, sati – Load, hours

Predavanja Vježbe Seminar

Lectures Laboratory Seminars

5

5

10

10

10

10

5

5

4

ECTS

4

4

5

U okviru doktorskog studija Šumarstvo u Zavodu je

razvijen program smjera doktorskog studija pod nazivom

Tehnike, tehnologije i menadžment u šumarstvu.

Program se sastoji od nastavnih (tablice 2 i 3) i izvannastavnih

aktivnosti (tablica 4). Težište se daje izvannastavnim

aktivnostima iz kojih doktorant treba sakupiti

120 od ukupno 180 ECTS bodova.

Na Zavodu su razvijena tri prijedloga programa

specijalističkih studija od kojih su dva prošla evaluaciju,

a treći je u postupku valorizacije. Odobreni su studijski

programi Šumarske tehnike i tehnologije te Šumske

prometnice. Treći je studijski program Menadžment

i poduzetništvo u šumarstvu.

164


A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 157-170

Tablica 3. Doktorski studij Šumarstvo, smjer: Tehnike, tehnologije i menadžment u šumarstvu Druga bodovna skupina

Izborni predmeti (47 ECTS)

Table 3 Doctoral study in Forestry, programme: Techniques, Technologies and Management in Forestry

point group – Optional courses (47 ECTS)

the second

Predmeti – Courses

Studij rada i vremena

Work and Time Study

Racionalizacija radova pridobivanja drva

Rationalisation of Wood Harvesting Operations

Upravljanje šumskim operacijama

Forest Operations Management

Kalkulacije troškova pridobivanja drva

Cost Calculations of Harvesting Operations

Vrhunske tehnologije pridobivanja drva

High-tech in Forest Harvesting

Marketing i trgovina šumskih proizvoda

Marketing and Forest Products Trade

Trgovačko pravo

Commercial Law

Pridobivanje drva i šumski okoliš

Forest Harvesting and Enviroment

Optimizacija šumske prometne infrastrukture

Optimisation of Forest Road Infrastructure

Primarno i sekundarno otvaranje šuma

Primary and Secondary Forest Opening

Računalno projektiranje šumskih cesta

Computer Forest Road Design

Tehnike i tehnologije izgradnje šumskih prometnica

Techniques and Technologies of Forest Road Building

Prominentne značajke drva

Prominent Properties of Wood

Menadžment u šumarstvu

Management in Forestry

Korporacijsko upravljanje

Corporation Management

Poslovna etika

Business Ethics

Tehnike mjerenja na šumskim strojevima

Measurement Techniques on Forest Machines

Tehnička i okolišna pogodnost strojeva

Technical and Enviromental Suitability of Forest Machines

Ergonomija u šumarstvu

Ergonomy in Forestry

Ukupno

Total

24

24

24

24

24

12

12

12

24

24

24

24

12

24

12

12

24

24

Opterećenje, sati – Load, hours

Predavanja Vježbe Seminar

Lectures Laboratory Seminars

6

6

6

6

6

2

4

4

8

6

8

8

4

8

4

4

6

6

8

6

4

6

6

4

-

2

6

8

8

6

6

6

-

-

8

6

10

12

14

12

12

6

8

6

10

10

8

10

2

10

8

8

10

12

ECTS

5

5

5

5

5

3

3

3

5

5

5

5

3

5

3

3

5

5

U tablicama 5 i 6 daje se prikaz obrazovnih programa

dvaju spomenutih specijalističkih studija razvijenih

u okviru Zavoda. Evaluacija programa specijalističkog

studija Menadžment i poduzetništvo u šumarstvu je u

tijeku, pa ga, budući da evaluacija još nije dovršena,

ovdje ne iznosimo.

165


A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 157-170

Tablica 4. Doktorski studij Šumarstvo, smjer: Tehnike, tehnologije i menadžment u šumarstvu – Treća bodovna skupina –

izvannastavne aktivnosti (120 ECTS)

Table 4 Doctoral study in Forestry, programme: Techniques, Technologies and Management in Forestry – the third point

group – Extracurricular activities (120 ECTS)

Znanstvena aktivnost i znanstveni radovi

Scientific Ativity and Scientific Articles

Vođenje znanstvenog projekta (za mlade znanstvenike)

Conducting a scientific project (for young scientists)

Sudjelovanje na domaćem znanstvenom projektu

Participation in a domicile scientific project

Sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom projektu

Participation in an international scientific project

Objavljen znanstveni rad u časopisu a1 skupine

Scientific work published in a journal cited in 1st group databases (CC, SCI, ...)

Objavljen znanstveni rad u časopisu a2 skupine

Scientific work published in a journal cited in 2nd group databases (CAB, Agricola, ...)

Prezentacija na međunarodnom znanstvenom skupu (a3 skupina)

Presentation at an international scientific meeting

Poster na međunarodnom znanstvenom skupu

Poster at an international scientific meeting

Izlaganje na domaćem znanstvenom skupu

Presentation at a domicile scientific meeting

Poster na domaćem znanstvenom skupu

Poster at a domicile scientific meeting

Ostali članci (prema ocjeni voditelja studija)

Other articles (evaluated by the study’s organizer)

Obrana teme doktorske disertacije

Defending doctoral thesis

Patenti, knjige i dijelovi knjiga (prema ocjeni voditelja studija)

Patents, books and parts of books (evaluated by the study’s organizer)

Nagrade, priznanja i sl. (prema ocjeni voditelja studija)

Awards, certificates and similar (evaluated by the study’s organizer)

Znanstveno usavršavanje u inozemstvu (do 1 mj.)

Scientific training abroad (up to 1 month)

Znanstveno usavršavanje u inozemstvu (od 1 do 3 mj.)

Scientific training abroad (from 1 to 3 months)

Znanstveno usavršavanje u inozemstvu (više od 3 mj.)

Scientific training abroad (more than 3 months)

* A – prvi autor – first author, K – suautor – co-author

Broj ECTS bodova

No. of ECTS points

15

5

5

30 (A*), 15 (K*)

20 (A), 10 (K)

15 (A), 5 (K)

10 (A), 4 (K)

8 (A), 3 (K)

6 (A), 2 (K)

0-10

10

0-15

0-10

10

20

30

Tablica 5. Program specijalističkoga studija Šumarske tehnike i tehnologije

Table 5 Specialist study programme in Forestry Techniques and Technologies

Opterećenje, sati – Load, hours

Predavanja Vježbe

Lectures Laboratory

Predmeti – Courses

Ukupno

Total

I. semestar – Obvezni predmeti – 1st semester – Compulsory courses

Metode i tehnike znanstvenoistraživačkog rada

s planiranjem pokusa

Methods and Tech. of Scientific-Research Work

with Experiment Planning

Statističke metode i modeli u šumarstvu

Statistical Methods and Models in Forestry

Daljinska istraživanja s GIS-om

Remote Sensing and GIS in Forestry

Studij rada i vremena

Work and Time Study

Tehnike mjerenja na šumskim strojevima

Measurement Techniques on Forest Machines

Ukupno – Total

30

30

40

40

40

180

20

20

16

16

20

-

10

10

12

14

20

-

Seminar

Seminars

-

-

12

10

-

-

ECTS

6

6

6

6

6

30

166


A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE ... Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 157-170

II. semestar – Izborni predmeti – 2nd semester –Optional courses

Šumski drvni proizvodi

Forest Wood Products

Šumski nedrvni proizvodi

Forest Non-Wood Products

Sječa i izradba drva

Felling and Processing of Trees

Privlačenje drva po tlu

Ground-based Timber Extraction

Marketing šumskih proizvoda

Marketing of Forest Products

Žičare i zračni transport drva

Cable Yarding and Aerial Logging

Daljinski transport drva

Further Timber Transport

Tehnička pogodnost šumskih strojeva

Technical Suitability of Forest Machines

Nepravilnosti drva

Abnormalities and Defects of Wood

Ukupno – Total

18

18

18

36

18

36

36

36

18

180

7

7

10

16

8

16

20

18

10

6

6

8

10

5

10

10

18

8

-

!/2 III. semestar - Izborni predmeti - ½ 3rd semester - Optional courses

Vrhunske tehnologije pridobivanja drva

High-tech in Forest Harvesting

Logistika šumskih operacija

Logistics in Forest Operations

Kalkulacije troškova šumskih operacija

Cost Calculations of Harvesting Operations

Anizotropnost fizikalnih i mehaničkih značajki drva

Anisotropy of Physical and Mechanical Properties of Wood

Voda u drvetu i drvu

Water in Trees and Wood

Okolišna pogodnost šumskih strojeva

Environmental suitability of Forest Machines

Poduzetništvo i inovacije

Entrepreneurship and Innovation in Forestry

Ergonomija u šumarstvu

Ergonomic in Forestry

Ukupno – Total

18

18

18

18

18

18

18

18

90

10

10

8

8

8

10

12

6

-

6

6

10

10

10

8

-

12

-

'A III. semestar i IV. semes tar - ½ 3rda nd 4th semeste r

Pisanje članaka, izrada specijalističkog rada

Writing articles and preparation of thesis

Ukupno – Total

Sveukupno – Overall

u 2. i 3. semestru studenti biraju najmanje 51% od navedenih predmeta, a ostatak iz drugih programa.

* In 2nd and 3rd semester students choose a minimum of 51 % of the listed subjects, and the rest from other programmes.

270

270

-

-

-

-

-

-

5

5

-

10

5

10

6

-

-

-

2

2

-

-

-

-

6

-

-

-

-

3

3

3

6

3

6

6

6

3

30

3

3

3

3

3

3

3

3

15

45

45

120

Tablica 6. Program specijalističkoga studija Šumske prometnice

Table 6 Specialist study programme in Forest Roads

Opterećenje, sati – Load, hours

Predavanja Vježbe

Lectures Laboratory

Predmeti – Courses

Ukupno

Total

I. semestar – Obvezni predmeti – 1st semester – Compulsory courses

Metode i tehnike znanstvenoistraživačkog rada

s planiranjem pokusa

Methods and Tech. of Scientific-Research Work

with Experiment Planning

Statističke metode i modeli u šumarstvu

Statistical Methods and Models in Forestry

30

30

20

20

10

10

Seminar

Seminars

-

-

ECTS

6

6

167


A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE ... Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 157-170

Daljinska istraživanja s GIS-om

Remote Sensing and GIS in Forestry

Studij rada i vremena

Work and Time Study

Tehnike mjerenja na šumskim strojevima

Measurement Techniques on Forest Machines

40

40

40

16

16

20

12

14

20

Ukupno – Total

180 -

-

II. semestar – Izborni predmeti – 2nd semester – Optional courses

Primarno otvaranje šuma

Primary Forest Opening

36 18 18

Sekundarno otvaranje šuma

Secondary Forest Opening

36 18 18

Metodologije izmjere šumskih cesta

Methodologies of Forest Road Measurement

18 8 10

Računalno projektiranje šumskih cesta

Computer Design of Forest Roads

36 14 22

Tehnologije izgradnje šumskih prometnica

Technology of Forest Road Building

36 26 10

Vrhunske tehnologije pridobivanja drva

High-tech in Forest Harvesting

18 10 6

Osnove poslovanja u šumarstvu

Bases of Forestry Business

18 12 6

Ukupno – Total

180

Vi III. semestar - Izborni predmeti - ½ 3rd semester - Optional courses

Zakonske osnove planiranja, projektiranja

i izgradnje šumskih cesta

Legal Foundations of Planning, Design

and Building Forest Roads

Izrada studije otvaranja šuma

Making a Forest Opening Study

Žičare i zračni transport

Cable Yarding and Aerial Logging

Strojevi za izgradnju šumskih prometnica

Machines for Building Forest Roads

Menadžment poduzeća u šumarstvu

Management in Forestry

Ukupno – Total

Pisanje članaka, izrada specijalističkog rada

Writing papers and preparation of thesis

Ukupno – Total

Sveukupno – Overall

90

Vi III. semestar i IV. semestar - ½ 3rd and 4th semester

36

36

18

36

18

30

14

9

18

10

6

22

9

18

8

-

12

10

-

-

-

-

-

-

-

2

-

6

6

6

30

6

6

3

6

6

3

3

- 30

* u 2. i 3. semestru studenti biraju najmanje 51% od navedenih enih p predmeta, a ostatak iz drugih programa.

In 2nd and 3rd semester students choose a minimum of % 51 of % t of the listed subjects, and the rest from other programms.

270

270

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

6

6

3

6

3

15

45

45

120

4. ZAKLJUČAK - Conclusion

168

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu uspješno je

uključen u provedbu reforme visokoškolskog obrazovanja

prema Bolonjskim zasadima. Izrađeni su obrazovni

programi za preddiplomske, diplomske i poslijediplomske

(doktorske i specijalističke) studije. Većina

od njih prošla je proces evaluacije te se nalaze u fazi izvođenja.

Međutim, moramo biti svjesni činjenice da je

svaki sustav obrazovanja u neprekidnoj tranziciji. Iako

smo se pri izradbi programa držali načela odgovornosti

i savjesti, više je nego pouzdano da će se programi svih

stupnjeva obrazovanja na Šumarskom fakultetu u vremenu

sadašnjem i budućem morati stalno brusiti, i poboljšavati

te ih na taj način svrsishodnim promjenama

približavati zadanim ciljevima reforme, tj. da visokoobrazovne

institucije brzo, uspješno i kvalitetno obrazuju

mlade stručnjake, kompetentne nositelje razvoja

struke i ekonomije na domaćin i europskim prostorima.

Zavod za šumarske tehnike i tehnologije Šumarskog

fakulteta u Zagrebu izborio se za časnu i odgovornu

dužnost da na drugom i trećem stupnju obrazovanja

razvije i nosi posebne obrazovne programe vezane za

šumarsko inžinjerstvo.


A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 157-170

Napomena autora

Anon, 2007: Doktorski studij Šumarstvo – smjer: uzgajanje

šuma i lovno gospodarenje; smjer: Tehnike,

tehnologije i menadžment u šumarstvu;

smjer: Urbano šumarstvo, zaštita prirode, uređivanje

i zaštita šuma. Rukopis. Šumarski fakultet

Zagreb, 1–369.

Anon, 2006: Preddiplomski i diplomski studij Šumarstvo.

Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet

(ur. R. Pernar), 1–155.

Anon, 2006: Preddiplomski i diplomski studij Urbano

šumarstvo, zaštita prirode i okoliša. Sveučilište

u Zagrebu, Šumarski fakultet (ur. M. Idžojtić),

1–93.

Anon, 2006: Preddiplomski studij Drvna tehnologija.

Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet (ur.

Beljo Lučić), 1–79.

Anon, 2006: Diplomski studij Drvnotehnološki procesi.

Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet

(ur. Beljo Lučić), 1–57.

Anon, 2006: Diplomski studij Oblikovanje proizvoda

od drva. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet

(ur. Beljo Lučić), 1–54.

Anon, 2006: Doktorski studij Drvna tehnologija. Rukopis.

Šumarski fakultet Zagreb, 1–104.

A no n , 2006: Specijalistički studij Šumarske tehnike i

tehnologije. Rukopis. Šumarski fakultet Zagreb.

1–73.

5. LITERATURA – References

Ovaj je rad prezentiran na međunarodnom simpoziju

“Položaj i perspektiva šumarskog inženjerstva”, Zalesina

– Ravna Gora 14. travnja 2007. te je objavljen u

časopisu Journal of Forest Engineering. Autor je mišljenja

da je s člankom, koji obrazlaže Bolonjsku reformu

na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,

preko Šumarskog lista nužno upoznati širi stručni publikum,

jer je poznata činjenica da struka nije dovoljno

upoznata s okvirom i razlozima za pokretanje Bolonjske

reforme i samim dosezima iste na našem Fakultetu.

Ove školske godine preddiplomske studije prema programima

na našem Fakultetu završava prva generacja

studenta po Bolonji. To potvrđuje činjenicu da, unatoč

objektivnim i brojnim teškoćama u provedbi reforme,

ona ipak teče. Pri tome najveća odgovornost leži na

nastavnicima koji provode programe i njihovoj prilagodbi

jasno postavljenim odrednicama Bolonjske reforme.

Anon, 2006: Specijalistički studijManagement and

Entrepreneurship in Forestry. Rukopis, Šumarski

fakultet Zagreb, 1–52.

Anon, 2006: Specijalistički studij Šumske prometnice.

Rukopis, Šumarski fakultet Zagreb, 1–50.

An o n , 2006: Specijalistički studij Organizacija proizvodnje.

Rukopis, Šumarski fakultet Zagreb,

1–52.

An o n , 2006: Specijalistički studij Tehnologija drvnih

materijala. Rukopis, Šumarski fakultet Zagreb

(ur. Jambreković), 1–48.

Anon, 2006: Doktorski studiji. . Nacionalna z zaklada za

znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj

Republike Hrvatske (ur. P. Lučin), Trg J. J. Strossmayera

4, Zagreb, 1–168.

Anon, 2004: Biomedicina i zdravstvo. Medicinska

naklada, Zagreb, listopad 2004 (ur. Z. Lacković),

1–383.

Anon, 1998: Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj

1898–1998. Knjiga treća – Pola stoljeća

drvnotehnološke nastave. Sveučilište u Zagrebu,

Šumarski fakultet 1998 (ur. B. Ljuljka), 1–364.

Anon, 1998: Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj

1898–1998. Knjiga druga – Sto godina sveučilišne

nastave u Hrvatskoj. Sveučilište u Zagrebu,

Šumarski fakultet 1998 (ur. S. Matić),

1–709.

SUMMARY: The paper presents the past course and achievements of the

reform of the higher educational system at the Faculty of Forestry of the University

of Zagreb. The reform is part of the effort undertaken in order to include

the Faculty in the European Area of Higher Education (EHEA) and the European

Research Area (ERA). A three-cycle educational system has been

adopted and the curricula for undergraduate, graduate and postgraduate studies

have been devised on a 3 + 2 + 3 (2) or 180 + 120 + 180 (120) ECTS

points basis. Three undergraduate studies have been established: Forestry,

Urban Forestry and Wood Technology, whose programmes are already followed

by two generations of students. The following graduate study program-

169


A. P. B. Krpan: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – ŠUMARSKI FAKULTET I ZAVOD ZA ŠUMARSKE ... Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 157-170

mes have been developed: Forestry and Urban Forestry, Nature and Environment

Protection and Wood Technology Processes and Design of Wood Products.

Graduate studies in the Forestry department contain two programmes:

Silviculture and Forest Management with Wildlife Management and Techniques,

Technologies and Management in Forestry.

An improved proposal for doctoral study has been developed in the Forestry

Department consisting of three programmes (Silviculture and Wildlife Management,

Techniques, Technologies and Management in Forestry, and Urban

Forestry, Nature Protection, Forest Management and Protection), as well

as a doctoral study programme Wood Technology. Specialist postgraduate

studies have been devised in ten programmes.

Key words: Faculty of Forestry Zagreb, reform of higher educational

system

170


STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS

UDK 630* 156 + 132

Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 171-175

JELEN FRATAR – JEDINSTVENA POJAVA U JELENA OBIČNOGA

RED DEER HUMMEL – A UNIQUE FEATURE IN A RED DEER STAG

Dean KONJEVIĆ*, Uwe KIERDORF**, Zdravko JANICKI*,

Alen SLAVICA*, Krešimir SEVERIN*

SAŽETAK: Jeleni bez rogova, bilo da je riječ o potpunom nedostatku rogova

ili zakržljalim rogovima u obliku kvrga, mogu se povremeno uočiti u

raznim oblicima uzgoja jelenske divljači. U anglosaksonskoj literaturi ovakve

se jelene naziva hummel. U ovome je radu predstavljen slučaj prividno bezrogog

jelena (jelen fratar – sukladno tradicionalnom nazivlju u nas), odstrijeljenog

tijekom razdoblja rike 1981. godine na području Sokolovca, Hrvatska.

Jelen je procijenjen na 5 godina starosti, te je neposredno po odstrjelu vagnuo

200 kg. Jelen je posjedovao mala rožišta s neznatnom količinom tkiva

roga (kvrge). Nadalje je uočen nesrazmjer u visini između lijevoga (17 mm) i

desnoga (35 mm) rožišta. Sukladno literaturi ova se pojava dovodi u svezu s

kvantitativno ili kvalitativno nedostatnom ishranom tijekom prve godine života,

kada se rožište razvija, rezultirajući njihovom nedostatnom razvijenošću.

Kako rast rogovlja započinje tek kada rožišta dosegnu odgovarajuću visinu,

nedostatna razvijenost rožišta ima za posljedicu potpunu bezrožnost ili pak

nalaz zakržljalih rogova u obliku kvrga. No, i određeni drugi čimbenici mogu

imati ulogu u genezi ovoga stanja. Činjenica je da rožišta u svome razvoju

ovise o androgenim hormonima pa nedostatna količina ovih hormona ili pak

nedostatna zastupljenost receptora za androgene smještenih na rogotvornoj

pokosnici (engl. antlerogenic periosteum), može rezultirati nedostatnim razvojem

rožišta i posljedičnom bezrožnosti.

K l j u č n e ri j e č i : jelen fratar, rožište, rogovlje, nepotpuni razvoj

UVOD – Introduction

Pod rogovljem podrazumijevamo koštane nastavke

čeonih kostiju u mužjaka većine vrsta Jelena (kao i

ženki irvasa i karibua, a samo iznimno i u ženki ostalih

vrsta), a koji godišnje prolaze redovitu potpunu regeneraciju

(Goss 1968, 1983). Shodno tomu, rogovlje

predstavlja jedini primjer potpune regeneracije, histološki

složenoga dijela tijela u sisavaca (L i 2003;

Kierdorf i Kierdorf 2007). Sam proces u kojemu

dolazi do rasta i odbacivanja rogovlja naziva se ciklu-

Dean Konjević, dr. vet. med., prof. dr. sc. Zdravko Janicki,

doc. dr. sc. Alen Slavica & Krešimir Severin, dr. vet. med.:

Zavod za biologiju, patologiju i uzgoj divljači, Sveučilište u

Zagrebu Veterinarski fakultet, Heinzelova 55, 10 000 Zagreb,

tel.: 2390 - 156, e-mail: dean.konjevicŽvef.hr

prof. dr. sc. Uwe Kierdorf: Zavod za biologiju,

Sveučilište u Hildesheimu, Marienburger Platz 22, 31 141

Hildesheim, Njemačka

som rasta rogovlja, a sastoji se od četiri različite faze:

rasta, konačne mineralizacije, skidanja čupe i odbacivanja

rogovlja. Ciklus rasta rogovlja je periodična pojava

koju u slučaju jelena iz umjerenih i arktičkih klimatskih

područja regulira količina dnevnog svjetla (fotoperiod).

Pri tome je poznata činjenica kako rogovlje

jelena običnoga i jelena lopatara započinje svoj rast u

proljeće, a rogovlje srnjaka u jesen (Bu ben ik 1990).

Vrsna specifičnost jelenskog rogovlja u suglasju sa činjenicom

kako na svijetu obitavaju 53 različite vrste

jelena, osigurava čitav spektar raznih oblika i veličina

rogovlja (P r ic e i dr. 2005). Rogovlje je povezano s

koštanim nastavcima čeonih kostiju ili rožištima, koja

predstavljaju ne samo fizičku i fiziološku vezu rogovlja

i tijela, već osiguravaju i osnovu iz koje rogovlje raste.

Sama uloga pokosnice u rastu rožišta i rogovlja poznata

171


D. Konjević, U. Kierdorf, Z. Janicki, A. Slavica, K, Severin: JELEN FRATAR - JEDINSTVENA ... Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 171-175

je još od pionirskih istraživanja Hermana Hartwiga

(Hartwig 1967; Hartwig i Schrude 1974). Presađivanje

spomenute pokosnice, kasnije od strane G o s s a

(1983) nazvane rogotvomom pokosnicom (engl. antlerogenic

periosteum) na druge dijelove tijela urodilo je

rastom ektopičnih rožišta i rogovlja, čak i u slučaju presađivanja

na udaljene dijelove tijela poput prednjih

nogu (Hartwig i Schrude 1974; Goss i Powell

1985; Kierdorf i Kierdorf 2000). No tek su novija

istraživanja potvrdila prethodne pretpostavke (Gruber

1937) kako je upravo pokosnica vrha rožišta ta koja osigurava

glavninu stanica odgovornih za produkciju novog

rogovlja (Kierdorf i Kierdorf 1992; Kierdorf

i dr. 1994; Li i dr. 2001; Kierdorf i dr. 2003;

Li idr.2005).

Pojava odraslih mužjaka jelena običnoga bez rogovlja,

u anglosaksonskoj literaturi nazvanih hummel, povremeno

je opisivana u prirodnom uzgoju jelenske divljači,

ali i na jelenskim farmama (Lincoln i Short

1969; Mitchell iParish 1970;Lincoln idr. 1973;

Lincoln i Fletcher 1976; Lincoln 1984; Li i

S utti e 1996). U našoj lovačkoj hteraturi, pojavu ovakvih

jelena navodi Kesterčanek (1896), kada jelene,

koji umjesto rogovlja imaju tek kvrge pokrivene kožom,

naziva jelenima Iratrima. Iako ih opisuje, jedan od doajena

hrvatskoga lovstva ne pruža nikakvo pobliže objašnjenje

ove pojave.

U ovome radu predstavljen je primjer jelena fratra

iz prirodnoga uzgoja u kontinentalnom dijelu Republike

Hrvatske.

Naizgled bez rogovlja, 200 kg težak (žive vage) jelen

obični odstrijeljen je početkom studenoga 1981.

godine na području Sokolovca, Hrvatska. Starost jelena

je sukladno stupnju istrošenosti zubala i općem dojmu

(Wagenknecht 1979) procijenjena na 5 godina.

Jelenje ispoljavao klasično ponašanje mužjaka za vrijeme

rike, usprkos prividnom nedostatku rogovlja kao

sekundarnih spolnih oznaka. Tijekom postupka po odstrjelu

i odrobljavanja životinje uočen je nedostatak

jednoga muda, nažalost nije zabilježeno i kojega. U

ovome dijelu moramo naglasiti kako odrobljavanje životinje

nije provodila osoba veterinarske naobrazbe, te

shodno tome nismo u mogućnosti isključiti mogući

PRIKAZ SLUČAJA - Case report

jednostrani kriptorhizam (zaostajanje muške spolne

žlijezde u trbušnoj šupljini). Detaljnim pregledom lubanje

utvrđena je prisutnost manje količine koštanog

tkiva roga na oba rožišta (razlog zbog kojega smo jelena

prethodno nazivali prividno bezrogim). To postojeće

tkivo roga bilo je oskudno razvijeno, uglavnom

isključivo u razini vijenca te detaljno ulašteno (Slika

1.). Nadalje, uočen je popriličan nerazmjer u visini lijevoga

i desnoga rožišta. Pri tomu je visina lijevoga rožišta,

mjereno savitljivom čeličnom vrpcom od točke

gdje se rožište odvaja od nadočnog luka do vijenca, iznosila

17 mm (Slika 2.). Visina desnoga rožišta, mjerena

na isti način, iznosila je 35 mm (Slika 2.).

Slika 2. Prikaz lijevog i desnog rožišta sa shematskim prikazom

početne i završne točke mjerenja. Obratite pozornost na

nesrazmjer u visini između lijevoga i desnoga rožišta.

Figure 2 Left and right pedicle, with schematic model of measurement

points. Note discrepancy in height between right

and left pedicle.

Slika 1. Lijevo rožište s malom s neznatno formiranim tkivom

roga, u visini vijenca i detaljno ulašteno.

Figure 1 A left cranial outgrowth exhibiting poorly developed

pedicle with rather scarce antler tissue developed at the

area of coronet and thoroughly polished.

172


D. Konjević, U. Kierdorf, Z. Janicki, A. Slavica, K, Severin: JELEN FRATAR – JEDINSTVENA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 171-175

RASPRAVA – Discussion

Prema dostupnim podacima, jeleni fratri opisivani su

pretežito u staništima lošijeg boniteta, te je shodno tomu

ova pojava opisivana kao posljedica loših hranidbenih

prilika (Li i S u tt i e 1996). Nasljedna komponenta je

pritom odbačena, uslijed činjenice kako muški potomci

ovakvih jelena redovito imaju rogovlje. Nije u potpunosti

razjašnjena mogućnost vezanja ovog svojstva na recesivne

gene, čime je mogućnost njihova ispoljavanja

znatno umanjena. Većina jelena fratara opisivanih u literaturi

ili uopće nije imala rožišta, ili su ona bila nedostatno

razvijena, dosežući maksimalnih 20 mm visine.

Sukladno takvom nalazu, Lincoln (1984) zaključuje

kako nemogućnost izgradnje rogovlja u jelena fratara

počiva zapravo u nemogućnosti izgradnje rožišta. U

sklopu histoloških istraživanja takozvanog rogotvornog

područja (vrh rožišta) jelena fratara, L i i S u t t i e

(1996) uočavaju tanji stanični i vezivno-tkivni sloj rogotvorne

pokosnice, naravno u usporedbi s normalnim

jelenom. Razvoj samoga rožišta moguće je podijeliti u

tri faze nazvane prema modelu okoštavanja: intramembranoznu,

prijelaznu i modificiranu endohondralnu

fazu (K i e r d o r f i dr. 1994; L i i Su t ti e 1994). Prijelaz

iz intramembranozne u prijelaznu fazu te potom iz

prijelazne u endohondralnu fazu zbiva se onoga trenutka

kada rožište dosegne odgovarajuću visinu. U slučaju

jelena fratara prikazanih od strane L i i Su t ti e

(1996), rožište se pri visini od 15 mm još uvijek nalazilo

u intramembranoznoj fazi okoštavanja, iako bi s

obzirom na visinu rožišta ova faza u normalnog jelena

već bila zamijenjena prijelaznom. U suglasju s navedenim

istraživanjem Li i S u t t i e (1996) zaključuju

kako je zapravo pravi razlog bezrožnosti u jelena fratara

njihova nemogućnost pokretanja stvarnog rasta rožišta

i zaokruživanja svih faza razvoja, prihvaćajući pritom

nedostatnu ishranu kao uzrok ovog stanja. U

našem slučaju, činjenica da je jelen u trenutku odstrjela

težio 200 kg, zapravo nam i ne govori previše za ili

protiv teze kako je nedostatna ishrana uzrok ovakvih

stanja. Naime, rožišta se u jelena običnih razvijaju tek

do nekih 5 mjeseci starosti, kada dovršavaju svoj rast

(Fennessy i Suttie, 1985), vrijeme za koje mi ne

možemo utvrditi njegov hranidbeni status. Doduše,

specifičnosti lovstva i prirodnoga uzgoja divljači u Republici

Hrvatskoj i srednjoeuropskim zemljama, temeljeni

na procjeni kvalitete staništa za svaku pojedinu

vrstu (određivanje boniteta), površine prikladne za uzgoj

(lovnoproduktivna površina) i određivanju maksimalnog

mogućeg broja određene vrste divljači (lovnogospodarskog

kapaciteta), a sve to uz sustavnu provedbu

zimske prihrane. Navedeno, uz poznavanje prosječne

kvalitete staništa u Republici Hrvatskoj, zapravo

osigurava prikladne prehrambene uvjete tijekom cijele

godine. No, uz ishranu postoje i određeni drugi čimbenici

koji također mogu biti uključeni u genezu ove nepravilnosti.

Tako je primjerice za razliku od inzulinu

sličnoga hormona rasta 1 (IGF-1), uloga androgenih

hormona u razvoju rožišta i kasnijem rastu samoga rogovlja

još uvijek nedostatno razjašnjena. No, ipak je

sve očitije kako su androgeni odlučujući za rast rožišta.

U slučaju ovdje prikazanog jelena fratra, nedostatak

jednog muda ne bi trebao rezultirati značajnijim padom

količine cirkulirajućih androgena. Naime, s obzirom

da je ovdje riječ o parnim organima, vrijedi poznata

činjenica da u nedostatku jednoga, drugi dio organskoga

para preuzima i njegovu funkciju (nadoknađuje

nedostatak). Također, ukoliko je predmetni jelen bio

kriptorhid, postoji i mogućnost da mudo zaostalo u trbušnoj

šupljini ipak zadrži određeni dio funkcija (produkcije)

(za primjer kriptorhidnih jelena s otoka Kodiak

vidi: Bubenik i dr. 2001; Veeramachaneni

i dr. 2006). S obzirom na prikazane činjenice, kao jedan

od mogućih uzroka navedenog stanja također se

nameće i nedostatna zastupljenost receptora za androgene

hormone na rogotvornoj pokosnici.

Ki e r do r f i K ie r d o rf (2001) opisali su slučaj

jednostrane bezrožnosti u jelena običnoga, procijenjenog

na 5 do 6 godina starosti. Navedeni je jelen imao

razvijeno rožište i lijevu granu roga (sa pet parožaka),

dok je na desnoj strani lubanje imao samo zakržljalo

rožište dužine 31 mm. Slično kao i u predmetnom slučaju,

zaključeno je kako je najvjerojatniji uzrok jednostrane

bezrožnosti nedostatna zastupljenost receptora

za androgene hormone.

Sljedeću zanimljivost ovoga slučaja predstavlja

nesrazmjer u visini između lijevoga i desnoga rožišta.

Naime, iako je poznato kako je asimetričnost lijeve i

desne strane tijela zapravo normalna pojava, te da nikada

nećemo naći dva potpuno istovjetna roga lijeve i

desne strane, uočena dvostruka razlika u visini rožišta

ne može se pripisat normalnoj asimetriji. Jedna od mogućnosti

je i u takozvanom kontra-lateralnom učinku.

Naime, izvještaji o takozvanom kontra-lateralnom učinku,

gdje ozljeda primjerice lijeve noge uzrokuje nepravilnosti

u rastu desne grane roga i pripadajućih struktura,

relativno su česti u lovačkoj literaturi. Ipak, do

danas ova pojava nije znanstveno potvrđena pouzdanim

promatranjem dostatno velikog broja ozlijeđenih jelena.

Uz navedeno, pokojni doajen svjetskog istraživanja

jelenske divljači Anthony B. Bubenik postavio je pretpostavku

o postojanju parnih centara za rast roga (AGC

– kratica od engl. antler growth centre), po jedan centar

za svaku stranu roga, odgovornih za takozvanu trofičku

memoriju (Bubenik 1966). Ova je pretpostavka nekoliko

puta testirana istraživanjima uloge živčanog sustava

u ciklusu rasta roga (B u be ni k i dr. 1982, 1990).

Danas najveću zapreku prihvaćanju ove pretpostavke

predstavlja činjenica kako postojanje AGC-a nije nikada

znanstveno potvrđeno. Do trenutka dok navedene poja-

173


D. Konjević, U. Kierdorf, Z. Janicki, A. Slavica, K, Severin: JELEN FRATAR – JEDINSTVENA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 171-175

ve ne budu znanstveno prihvaćene ili odbijene, možemo Konačno, važnost jelena fratara u prirodnom uzgoju

jelenske divljači leži u tome da je na temelju dostup­

samo zaključiti kako podrijetlo hormona (lijevo ili

desno mudo, ili pak injekcijska aplikacija) nije od važnosti

jednom kada se hormon nađe u krvi, te isto tako ne fejni potencijal za potomstvo, a posebice s obzirom na

nih metoda praktički nemoguće procijeniti njegov tro­

može niti biti uzrokom kontra-lateralnog učinka. Shodno

tomu, također je moguće zaključiti kako bi neznatna stojanja recesivnog gena odgovornog za bezrožnost.

činjenicu kako nije potpuno isključena mogućnost po­

razlika u općenito nedostatnoj zastupljenosti receptora Što se pak tiče samih jelena fratara, oni s obzirom na

za androgene hormone na rogotvornoj pokosnici mogla svoju bezrožnost nemaju nikakvu trofejnu, a samim

rezultirati uočenim nerazmjerom u visini između lijevoga

i desnoga

time i vrlo malu ekonomsku vrijednost.

rožišta.

ZAHVALA – Acknowledgement

Rad je potpomognut sredstvima projekta Ministar- živanja jelenske divljači”, šifra: 053-0532400-2399.

stva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske,

Autori se nadalje zahvaljuju gosp. Milanu Žariću na

pod nazivom: “Primijenjena biomedicinska istra- ustupanju jelenske

lubanje.

LITERATURA

Paul Parrey Ver-

Bubenik, A. B., 1966: Das Geweih.

lag, Hamburg.

Bubenik, G. A., A. B. Bubenik, E. D. Stevens,

A. G. Binnington, 1982: The effects of neurogenic

stimulation on the development and

growth of bony tissues. Journal of Experimental

Zoology 219, pp. 205–216.

Bubenik, G. A., 1990: Neuroendocrine regulation of

the antler cycle. U: Horns, pronghorns and antlers

(Bubenik, G. A., A. B. Bubenik, ur.), Springer-Verlag,

New York, pp. 474–487.

Bubenik, G. A., J. P. Jacobson, K. D. Schams,

L. Bartoš, 2001: Cryptorchidism, hypogonadism

and antler malformations in black-tailed

deer (Odocoileus hemionus sitkensis) of Kodiak

Island. Zeitschrift für Jagdwissenschaft, 47, pp.

241–252.

F e nn e s s y, P. F., J. M. Suttie, 1985: Antler growth:

Nutritional and endocrine factors. U: Biology of

Deer Production (Fennessy, P. F., K. R. Drew,

ur.), Bulletin, 22, Royal Society of New Zealand,

Wellington, pp. 239–250.

Goss, R. J., 1968: Inhibition of growth and shedding

of antlers by sex hormones, Nature, 220, pp.

83–85.

G o ss , R. J., 1983: Deer antlers: Regeneration, function,

and evolution. Academic Press, New York.

Goss, R. J., R. S. Powel, 1985: Induction of deer

antlers by transplanted periosteum I. Graft size

and shape. Journal of Experimental Zoology,

235, pp. 359–373.

Gruber, G. B., 1937: Morphobiologische Untersuchungen

am Cervidengeweih. Werden, Wechsel

und Wesen des Rehgehörns, Nachrichten von

der Gesselschaft der Wissenschaften zu Göttin-

174

– References

gen, Matematisch-Physikalische Klasse NF,

Fachgruppe VI, 3, pp. 9–63.

Hartwig, H., 1967: Experimentelle Untersuchungen

zur Entwicklungsphysiologie der Stangenbildung

beim Reh (Capreolus c. capreolus L.

1758). Roux’ Archiv für Entwicklungsmechanik,

158, pp. 358–384.

Hartwig, H., J. Schrudde, 1974: Experimentelle

Untersuchungen zur Bildung der primären Stirnauswüchse

beim Reh (Capreolus capreolus

L.). Zeitschrift für Jagdwissenschaft, 20, pp.

1–13.

Kesterčanek, F. Ž., 1896: Lovstvo, Nakladom Kr.

Hrv. – Slav. – Dalm. Zemaljske Vlade, Zagreb,

str. 7.

K i e r d o rf , H., U. Kierdorf, 1992: State of determination

of the antlerogenic tissues with special reference

to double-head formation, U: The biology

of deer (Brown, R. D., ur.), Springer-Verlag,

New York, pp. 525–531.

Kierdorf, H., U. Kierdorf, T. Szuwart, U.

Gath, G. Clemen, 1994: Light microscopic

observations on the ossification process in the

early developing pedicle of fallow deer (Dama

dama), Annals of Anatomy, 176, pp. 243–249.

Kierdorf, U., H. Kierdorf, 2000: Delayed ectopic

antler growth and formation of a double-had

antler in the metacarpal region of a fallow buck

(Dama dama L.) following transplantation of

antlerogenic periosteum. Annals of Anatomy,

182, pp. 365–370.

K i e r d o rf , U., H. Kierdorf, 2001: Unilateral antler

growth in a red deer stag (Cervus elaphus). Zeitschrift

für Jagdwissenschaft, 47, pp. 275–279.


D. Konjević, U. Kierdorf, Z. Janicki, A. Slavica, K, Severin: JELEN FRATAR – JEDINSTVENA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 171-175

K i e r d o rf, U., E. S t o ffe ls , D. S t o ff el s , H.

Kierdorf, T. Szuwart, G. Clemen, 2003:

Histological studies of bone formation during

pedicle restoration and early antler regeneration

in roe deer and fellow deer, Anatomical Record,

273A, pp. 741–751.

K i e r d o rf, U., H. K ie r d orf , 2007: Deer antler

regeneration: new insights and concepts, U: 2nd

International Symposium Game and Ecology

Book of Abstracts (Janicki, Z., ur.), pp. 49.

L i , C., J. M. S u t t i e , 1994: Light microscopic studies

of pedicle and early first antler development in

red deer (Cervus elaphus), Anatomical Record,

239, pp. 198–215.

Li, C., J. M. Suttie, 1996: Histological examination

of the antlerogenic region of red deer (Cervus

elaphus) hummels, New Zealand Veterinary

Journal, 44, pp. 126–130.

Li, C., A. J. H a r r i s , J. M. S u t t i e, 2001: Tissue

interactions and antlerogenesis: New findings

revealed by a xenograph approach, Journal of

Experimental Zoology, 290, pp. 18–30.

Li, C., 2003: Development of deer antler model for

biomedical research, Rec. Adv. Res. Updates, 4,

pp. 256–274.

Li, C., J. M. S ut t ie , D. E. C l ark , 2005: Histological

examination of antler regeneration in red

deer (Cervus elaphus), Anatomical Record,

282A, pp. 163–174.

Lincoln, G. A., R. V. Short, 1969: The history of a

hummel, Deer, 1, pp. 372–373.

L i n c o l n, G. A., F. E. G ui n e s s, T. J. F l e t c h e r,

1973: The history of a hummel. Part 3. Sons

with antlers, Deer, 3, str. 26–31.

Li n c o l n, G. A., T. J. F l e t c h e r, 1976: Induction of

antler growth in congenitally polled Scotish red

deer stag, Journal of Experimental Zoology,

195, pp. 247–252.

Li n c o l n, G. A., 1984: Antlers and their regeneration

– A study using hummels, hinds and haviers.

Proceedings of Royal Society of Edinburgh,

82B, pp. 243–259.

Mitchell, B., T. Parish, 1970: Are hummels bigger

than stags with normal antlers?, Deer 2, pp.

521–522.

P r ic e , J. S., S. A l l e n , C. F a u c h e u x , T. A l t h -

naian, J. G. Mount, 2005: Deer antlers: a

zoological curiosity or the key to understanding

organ regeneration in mammals?, Journal of

Anatomy, 207, pp. 603–618.

Veeramachaneni, D. N. R., R. P. Amann, J. P.

Jacobson, 2006: Testis and Antler Dysgenesis

in Sitka Black-Tailed Deer on Kodiak Island,

Alaska: Sequela of Environmental Endocrine

Disruption?, Environmental Health Perspectives,

114, supplement 1, pp. 51–59.

Wagenknecht, E., 1979: Altersbestimmung des

Erlegten Wildes, 5 Aufl., J. Neumann-Neudamm,

Melsungen.

SUMMARY: Occasionally, antlerless red deer stags, showing complete

absence of antlers or possessing only antler knobs, can be observed. In the

English literature, antlerless red deer stags are referred to as hummels. In this

paper we present the case of a red deer hummel shot during the ruting season

of 1981, in the area of Sokolovac, Croatia. The stag was aged at 5 years and

weighed approximately 200 kg (undressed). The stag possessed only small

pedicles and almost completely lacked antlers. Only small knobs of antler

bone were present bilaterally. Furthermore, a discrepancy in height between

left (length 17 mm) and right (length 35 mm) cranial outgrowth was observed.

In the literature, the occurrence of antlerless red deer stags is mainly attributed

to under- or malnutrition during the first year of life when pedicle development

takes place, and a resulting underdevelopment of the pedicles.

Because growth of antlers (at a normal rate) only starts after the pedicles have

reached a critical size, insufficient growth of pedicles will result in a completely

antlerless condition or, as in the present case, in the formation of only a very

small amount of antler bone. However, also other factors could result in insufficient

pedicle growth. As pedicle growth depends on androgenic stimulation,

low levels of circulating androgens or a low density of androgen receptors in

the antlerogenic periosteum could lead to poor pedicle growth and in consequence

to a complete or

al

almost

ost co

complete

plete lack

lack

of

of

antler

antler

gro

growth

th.

Key words: red deer hummel, pedicle, antler, incomplete development

175


ZAŠTITA PRIRODE

VJETRUŠA šFalco tinnunculus L.)

Najrašireniji i najčešći predstavnik sokolovki. Naraste

u dužinu oko 35 cm, s rasponom krila do 80 cm, do

300 g težine. Mužjak na leđima ima smeđa perja

prošarana crnim pjegama, prsa i trbuh su svijetlo smeđa,

rjeđe prošarana crnim pjegama od leda. Glava i rep imaju

karakterističnu plavo sivu boju, koja na repu završava

sa širokom crnom prugom. Ženka i mlade ptice su tamno

smeđe prošarane s crnim pjegama, a na repu imaju

cmkasto smeđe pruge. Kod oba spola primarna letna

pera na krilima su crne boje, a noge su žute s crnim pandama.

Gnijezdi na području gotovo cijele Europe, osim

krajnjeg sjevera Skandinavije i Rusije te Islanda.

Naseljava otvorena područja s manjim nizovima stabala,

rubove šuma, parkove i naselja. Ne radi vlastita

gnijezda, nego zaposjeda napuštena gnijezda vrana,

svraka, smještenih visoko na drveću u nizu (najčešće crnogorice)

ili gnijezda golubova smještena u tomjevima,

zvonicima ili napuštenim visokim zgradama. Gnijezdi

od travnja do lipnja. Nese 3-6 (9) bijelih jaja s tamnim

pjegama, veličine oko 40 mm. Na jajima sjedi ženka

oko četiri tjedna. Mlade ptiće u gnijezdu hrane oba roditelja

oko četiri tjedna. Kod donošenja hrane u gnijezdo

mlade ptice se glasno javljaju. Hrane se sitnim sisavcima,

manjim gmazovima, vodozemcima i kukcima koje

Slika 1. Ženka vjetruše tijekom proljeća

Slika 3. Svadbeni let

Slika 2. Ženka vjetruše s karakterističnom bojom perja na tijelu i repu

traži nakon zaustavljanja i treperenja

(raširenih krila i spuštenog repa)

u zraku na visini oko 10 metara.

Kada opazi plijen, munjevito se

obrušava i neposredno iznad tla ponovno

širi krila, hvata plijen na tlu

uz pomoć pandi. Vrlo rijetko pokušava

napasti manje ptice u letu.

U Hrvatskoj je gnjezdarica na

čitavom području, često unutar naselja.

Dio populacije seh se tijekom

ožujka i travnja, te od kolovoza do

listopada (kada dolaze i ptice sa sjevera

Europe), a dio prezimljuje na

području Hrvatske.

Vjetruša je strogo zaštićena svojta

u Republici Hrvatskoj.

Tekst i fotografije:

mr. Krunoslav Arač, dipl. ing. šum.

176


Od naselja Zajci, na cesti Pazin-Vozilići, put nas

vodi do nakraj malog naselja Floričići. Odavde se puteljkom

spuštamo do obala i mosta na malom Sičkom

potoku. Taj nam put otkriva mnoge karakteristične

osobine tla i vegetacije ovog dijela Istre i priČa sliku

jednog mnogima nepoznatog i prelijepog kutka Istre, u

kojemu kraški potok s okolnim šumarkom tvori jedinstven

prirodni prostor.

Kad stignemo do starog kamenog mosta, šum vode

upućuje nas na lijep vodopad tik do mosta. Voda pada s

kamenog korita u polukružni prošireni prostor s desetak

metara visine. U dnu proširenja je malo jezero s

VODOPAD NA SICKOM POTOKU

SI. 1. Most na Sičkom potoku

mliječno bijelom vodom, okruženo zelenilom. Do jezerca

se spuštamo preko šumarka, ne osobito sigurnom

stazicom. S površine vode očituje se sva ljepota i grandioznost

ovog prizora, u kojemu se osim vodopada

najviše zamijećuju razno obojeni vodoravno položeni

slojevi vapnenaca obasjani suncem.

SI. 2. Vodopad Šičkog potoka u Istri

Uz Sički potok u malim lokvama i oko njih puno je

različitih životinja, na okolnom grmlju dugačak svlak

Eskulapove zmije, a uz vodu manja populacija preslice

i grmolikih primjeraka crnoga graba.

U velikom planinskom masivu Biokova nalazimo

veći broj rijetkih i endemičnih biljnih vrsta. Neke od

njih rastu u višim područjima planine u okviru više biljnih

zajednica. Biljka Ijubovka (Malcolmia sp.) nije rijetka

na vapnenačkim planinskim kamenjarama koje se

protežu do najviših planinskih vrhova Sv. Jure i Sv. Ilije

te, dijelom, na točilima na južnoj strani planine. Tako,

primjerice, biljku nalazimo u znatnoj množini neposredno

na vrhu Sv. Ilija, oko planinarskog doma na

Lokvi te na točilima iznad naselja Baškovići. Zanimljivo

je istaći nazočnost Ijubovki srodne biljke stjenjače i

na zidinama kule Glavaš na Dinari.

Ljubovka je zeljasta biljka trajnica koja naraste do

dvadesetak cm visoko. Pripada porodici križnica ili

kupusnjača (Brasicaceae). Plodovi su razmjerno duge

LJUBOVKA

komuške s većim brojem sjemenaka, a cvjetovi su ružičaste

boje.

177


RASKOŠ RODODENDRONA

U planinskim dijelovima Hrvatske, na vapnenačkoj

podlozi raste planinska grmolika biljka sleč, alpska

ruža ili dlakavi pjenišnik šRhododendron hirsutum L.).

Raste najčešće iznad gornje granice šumske vegetacije,

često u pojasu klekovine bora, primjerice na Risnjaku

i Velebitu. Ističe se razmjerno velikim crveno ružičastim

cvjetovima skupljenim u štitaste cvatove na vrhovima

grančica. Prorijeđena je i zaštićena biljka hrvatske

flore.

Međutim, grmoliki rododendroni porijeklom iz

Azije i drugih dijelova svijeta danas se uspješno koriste

kao atraktivne hortikultume biljke. Nalazimo ih i u

Hrvatskoj, od sjevernih do južnih dijelova, ali gotovo

nigdje tako bujno razvijenih i takvom izboru boja kao,

primjerice, u zapadnim dijelovima Europe, gdje osobine

podneblja omogućuju ovim biljkama nesmetan rast

tijekom cijele godine. Pravu raskoš oblika i boja, ali i

izvanrednog umijeća oblikovanja, iskazuju, u mnogim

dijelovima Španjolske, Francuske i Portugala.

Jednu od najatraktivnijih hortikultumih postava rododendrona

u Portugalu vidimo u gradu Bragi, uz jedno

veliko svetište na velikim površinama parkova. Vjerujem

kako je ovdje vještina oblikovanja i aranžiranja

SI. 2. Na površinama parkova u Bragi u Portugalu

SI. 1. Puna raskoš boja

SI. 3. Dio parkova u Santiago de Compostela u Španjolskoj

178


grmova rododendrona postigla najviši mogući stupanj.

Uz široko i dugo stubište nižu se različiti oblici jedan

za drugim. Nižu se i različite boje rododendrona od kojih

je najčešća i najznamenitija crvena u mnogim nijansama.

Rezidbom oblikovani grmovi kao da na sebi nemaju

niti jednog lista, cijela površina prekrivena im je

bezbrojnim cvjetovima. Ponekad su to osamljeni valjci

ili stošci, crveni ili bijeli grmovi u svom prirodnom izgledu,

bez rezidbe grana, ili su to prave zavjese ih kraći

ili dulji zidovi rododendrona minuciozno pravilno oblikovanih

strana, koji plijene pozornost svojom ljepotom.

Malo podalje, uzgojeni nisko u mnogobrojnim i maštovito

oblikovanim primjercima u parteru, različitih boja,

pružaju gotovo nestvarnu shku na gustoj i pravilno šišanoj

zelenoj tratini. To su, dakle, parkovi u kojima na najljepši

mogući način dolazi do izražaja sva ljepota i raskoš

boja ovih biljaka, koje u cijelom području predstavljaju

prevladavajuće hortikultume elemente.

Slično oblikovani rododendroni mogu se vidjeti i u

drugim gradovima Portugala i Španjolske, poput Sevi-

Ije, Toleda, Santijago de Compostela, Bilbaoa i dr

Kad god dođem na vrh Sv. Gere u Žumberku i primaknem

se dijelom obnovljenom zidištu istoimene stare

crkvice, moju pozornost uvijek privuče staro stablo

planinske oskoruše (Sorbus aucuparia L.). Naime, stablo

raste uz ostatke tog crkvenog zida, a dio njegovog

korijenskog sustava gusto je prepleo kameni zid, stvorivši

gusti splet prepletenih debelih dijelova koji se i iznad

zidišta granaju do metar uvis. Ova neobična i u nas

PLANINSKA OSKORUŠA

gotovo jedinstvena prirodna skulptura inače raširene i

dobro poznate biljke naših gorskih šuma i šikara, priČa

i prvorazredan estetski doživljaj.

Moj susret s iznimno lijepim primjerkom planinske

oskoruše dogodi mi se svaki put kada prolazim cestom

od Fužinskog Benkovca prema FiČinama. Na kraju naselja

Fužinskog Benkovca, oko kilometar u smjeru Fužina,

s lijeve strane ceste, uz rub šume, ne mogu ne za-

Sl. 1. Planinska oskoruša pored zida crkvice Sv. Gere

SI. 2. Pojedinosti grananja korijena

179


mijetiti stablo čija je krošnja tijekom jeseni gotovo crvena

od mnoštva plodova. Iako su grane u proljeće pune

mnoštva bijelih cvjetova, to ne pruža ni izdaleka tako

privlačnu sliku kao ovo crvenilo plodova ujesen.

SI. 3. Stablo planinske oskoruše kod Fužinskog Benkovca

Patuljasti badem (Prunus tenella Batsch) je na tlu

Hrvatske rijetka grmolika biljka krupnih crveno ružičastih

cvjetova, koji nalikuju cvjetovima breskve ili

badema. Grmovi mogu narasti do 120 cm visine. Pretpostavlja

se kako je to samonikla biljna vrsta koja je

kasnije korištena u hortikulturi.

Patuljasti badem nazočan je u manjim populacija u

istočnom dijelu Hrvatske, u Baranji. Najviše primjeraka

nalazi se u okolici naselja Zmijovca u blizini katoličkog

groblja. U naselju Zmijovcu uz glavnu cestu, ispred

nekih kuća patuljasti badem raste kao ukrasna biljka.

Uz još nekoliko osebujnih i rijetkih biljaka hrvatske

flore, nekolicinu primjeraka nalazimo i na travnjaku na

groblju u naselju Bilju.

PATULJASTI BADEM

SI. 2. Grančica s cvjetovima

SI. 1. Naselje patuljastog badema u okolici Zmajevca u Baranji

Tekst i fotografije:

Dr. se. Radovan Kranjčev, prof.

180


IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA

KAKO ZAŠTITI I POTRAJNO GOSPODARITI SUMAMA?

O tom problemu zasjeda i Forum za šume Ujedinjenih

naroda. Održivo upravljanje šumama nameće se

kao jedan od ključnih čimbenika ne samo u kontekstu

zaštite okoliša, već i u kontekstu ekonomskog i socijalnog

razvoja ljudskog društva. Suma u ravnoteži, veza

tradicije i tehnologije bio je moto XXII. lUFRO šumarskog

kongresa, koji je održan u kolovozu 2005. godine

u Australiji.

Kongres je rezolucijama ukazao na područja istraživanja

za koja se pretpostavlja kako bi mogla značajno

pomoći boljem razumijevanju problema šumarstva,

uključujući ispunjenje uravnoteženog pristupa očuvanju

i potrajnom gospodarenju šumama. Prilagođavanje šuma

na klimatske promjene, primjenu genetičkih izvora i biotehnologije

za buduće potrajno gospodarenje šumama.

Utjecaj stanovništva na šumarsku znanost i šumarstvo,

povećanje vrijednosti produkcija šuma kroz tehnološke

inovacije, uloga edukacije, komunikacije i kapacitet

znanstvene grade koji jamči potrajno gospodarenje.

Kako zaštiti i potrajno gospodariti šumama? Na to

složeno pitanje možemo odgovoriti samo spoznajom o

sveobuhvatnoj zakonitosti rasta i razvoja šuma. Samo

spoznajom kako funkcionira šumski ekosustav. Treba

uočiti pojave u šumi, prepoznati temeljna načela gibanja,

a potom pronaći formulu koja oponaša rast šuma.

Izvođenjem projekta istraživanja ekološko-gospodarskih

tipova šuma Republike Hrvatske, postavljeno

je preko 3000 ploha u svim šumskim zajednicama, na

kojima su se obavile dendrometrijske izmjere sastojinske

strukture. Izmjereno je na stotine tisuća visina i isto

toliko izbušeno stabala radi utvrđivanja prirasta. Posječeno

je preko tisuću stabala glavnih vrsta drveća radi

totalne analize, kako bi se istražila zakonitost rasta i

razvoja šuma. Metodom Poincareovih presjeka preslikana

je dinamika rasta i prirasta stabla. Na presjecima

su uočena periodična gibanja, godovi koji imaju zatvorenu

petlju. Rast koji se iz godinu na godinu ponavlja,

periodično je gibanje. Takvo gibanje može se preslikati

točkama u faznom prostoru. Drugim riječima periodičnost

nam daje mogućnost nadzora nad stabilnošću

šume i praćenja potrajnog gospodarenja.

Suma je kompleksni i kaotični nelinearni dinamički

sustav. Definicija šume skovana je iz najnovijih znanstvenih

spoznaja i teorija. Teorije nelinearnih dinamičkih

sustava i teorije determinističkog kaosa. Teorija relativnosti,

kvantna teorija i teorija determinističkog

kaosa obilježila je proteklo 20. stoljeće. Deterministički

kaos je znanost budućnosti, koji će omogućiti onaj mentalni

pomak koji je potreban da ljudi shvate u kojoj mjeri

je priroda deterministički sustav, podobna za iskorišćivanje,

a u kojoj mjeri je ćudljiva i nepredvidljiva.

Prema opće prihvaćenoj definiciji: Teorija determinističkog

kaosa je kvalitativno proučavanje nestabilnog

neperiodičnog ponašanja u determinističkim nelinearnim

dinamičkim sustavima.

Jedan fizičar je istakao: Relativizam je uklonio njutnovsku

iluziju o apsolutnom prostoru i vremenu, kvantna

fizika san o upravljivom postupku mjerenja, a kaos

laplasijansku iluziju o determinističkoj predskazivosti.

Tijekom potrage za formulom koja oponaša rastenje

šuma, pristup je bio istovremeno redukcionistički i

holistički. Izbor modela Logaritamske spirale i Zakona

prigušenih sinusoidnih oscilacija bio je pun pogodak i

odlučujući za daljnja proučavanja. Primjena nelinearnih

jednadžbi, jednadžbi prigušenih i prisilnih gibanja

(titraja) bio je redukcionistički pristup. Povezivanje

suptilnih veza univerzalnih konstanata prirode, valnih

amplituda, koeficijenata ili brojeva s rastom šume bio

je holistički pristup.

Znanstveni pogled holizmu došao je iz kvantne fizike,

kada je fizičar Werner He is enb erg 1927. godine

došao do poznatih relacija neodređenosti. Nakon otkrića

čestično-valnog dualizma Louisa Da Brogliea,

uslijedilo je i Heisenbergovo paradoksalno otkriće o

nemogućnosti istovremenog mjerenja položaja i brzine

subatomskih čestica. Utvrđujući kako se opažanja i

sama pojava ne mogu međusobno razdvojiti, na dramatičan

je način došao do zaključka kako odvojeni dijelovi

u prirodi ne postoje.

Sveobuhvatna je paradigma kako put modeliranja

prirode vodi kroz diferencijalne jednadžbe. Ključ spoznaje

rasta organske tvari nalazi se u logaritamskoj spirali

i Zakonu prigušenih sinusoidnih oscilacija. Brzinu

rasta šuma poput tajanstvene sedmice regulira konstanta

fine strukture a. Fundamentalna je i bezdimenzionalna

konstanta u kvantnoj fizici, a u rastu šuma igra ulogu

atomske nerelativističke brzine. Kvadrat je elementarnog

naboja u prirodnim jedinicama. Konstanta fine

strukture a približno je 1/137 dio brzine svjetlosti. Plavozeleni

klorofil a sastoji se od 137 atoma: Cjj Hj2 N4

OJ Mg. Molekula klorofila u središtu ima atom magnezija

koji listu daje zelenu boju. Na jesen kada lišće izgubi

vodu ono postane žuto.

181


u potrazi za tajanstvenom sedmicom uočene su

suptilne veze koje postoje između broja atoma u klorofilu

i rasta drveća. Umnožak perioda maksimalnih amplituda

prirasta i recipročnog broja atoma u klorofilu

daje koeficijente pulsacije debljinske i visinske stridcture.

Svaka vrsta drveća ima svoj period prirasta, frekvenciju

koja određuje brzinu rasta.

Na visinski rast djeluje sila gravitacije kojom visinsko

rastenje postaje prisilno. Brzina prisilnog visinskog

rasta određena je kvadratom recipročnog broja

atoma u klorofilu.

Amplituda širenja krošnje, omjer je broja dana u

godini i broja atoma u klorofilu. Omjer širenja grana

određenje univerzalnom konstantom 2.664. Amplituda

diKine debla je eigenvrijednost 4.669, njezina skalirana

eigenvrijednost 4.090 amplituda je dužine krošnje,

a njihov zbroj 8.759 amplituda je visinskog rasta.

Omjeri veličina debla prema ograncima, ogranaka prema

granama, grana prema grančicama, grančice prema

izdancima, dolaze sve bliže i bliže broju 4.669, što se

više približavaju vrhu stabla. Ovo udvostručenje poznato

je pod imenom bifurkacija. Udvostručenje perioda,

opće je prirodno načelo. Fizičar Mitchel F e i g e n -

baum preslikavajući logističku jednadžbu, otkrio je

prirodni dinamički model, matematički dokaz kaosa u

prirodi. Na temelju čisto kvalitativnog modela Feigenbaum

je dobio kvantitativno, numeričko predviđanje.

Dinamički sustav, je onaj sustav kojem se stanje tijekom

vremena mijenja, sidcladno s nekim pravilom ili

postupkom koji zovemo dinamika. Brzina promjene,

rasta i razvoja šuma može se izmjeriti i modelirati nelinearnim

jednadžbama. To su kompleksne jednadžbe

rasta i razvoja šume. Kompleksne jednadžbe prigušenih

gibanja debljinske strukture i jednadžbe prisilnih

gibanja visinske strukture. Koeficijent otpora rastu k

jedini je nelinearni parametar u jednadžbama, a koji

oscilira između vrijednosti Oil. Brzinu rasta pojedinog

stabla ili sastojine modeliramo iteracijama koeficijenta

otpora rastu. Jednostavno iteracijama, usklađujemo

brzinu modela s brzinom rasta drveća. Na jednostavan

način detektira se disipativna struktura šume,

šuma u ravnoteži, blizu ravnoteže i struktiffa šume daleko

od ravnoteže.

Holistički pristup, ijedan od prvih razrađenih opisa

samoorganizirajućih sustava bila je teorija disipativnih

stridctura belgijskog kemičara i fizičara Ilya Prigoginea.

Teorija disipativnih struktura govori o kretanju

od reda prema neredu i sve većoj entropiji. Prema

drugom zakonu termodinamike, dok entropija raste

energija se gubi nepovratno. Rasipanje energije koja je

nepovratna na molekularnoj razini prati suprotan proces

uređenog kaosa na subatomskoj razini. Pojam disipativna

uveo je kako bi objasnio koherentno ponašanje

u sustavima daleko od stanja ravnoteže. Prema Prigogineu,

disipativne strukture su otoci reda u moru nereda,

održavajući i povećavajući svoj red na način da povećavaju

nered svog okruženja.

Svjetska monetama ekonomija je disipativna, disipativna

je ekonomija Europske Unije, disipativna je

ekonomija Republike Hrvatske, a ekonomija Hrvatskog

šumarstva ovisi o disipativnoj strukturi šuma.

Brzina rasta u jednadžbama označena je grčkim

slovom "F, baš kao i Schrodingerova valna jednadžba.

Schrodingerova jednadžba je linearna i preslikava trodimenzionalno

subatomske titrajne sustave kao uzbiu"-

kano more.

Kompleksne jednadžbe rasta i razvoja šuma su nelinearne,

preslikavaju rast i razvoj šuma u pet i više dimenzija.

Rješenja su kompleksni brojevi koji preslikani

u koordinatni sustav tvore dendrograme, u kojima

okomiti smjerovi prikazuju amplitude ili multidimenzionalne

vektore, a vodoravni smjerovi prikazuju prostor

i vrijeme. Kompleksni brojevi topološka su dimenzija,

a skupovi kompleksnih brojeva fraktalna dimenzija

šume. Stabla u šumi su fraktali čija se učestalost

može preslikati u koordinatni sustav.

Integracijom kompleksnih brojeva dobiva se prirast,

a daljnjom integracijom rast debljinske i visinske

stridcture.

Kompleksne jednadžbe rasta i razvoja šuma, suvremeni

su alati za višedimenzionalno modeliranje sastojinske

debljinske i visinske stridcture. Kvalitativni modeli

za kvantitativno, numeričko predviđanje rasta i

prirasta šuma, kvalitativni model za numeričko bonitiranje

staništa, kvalitativni modeli za numeričku procjenu

brzine rasta, dijagnozu vitalnosti i detekciju disipativne

strukture sastojine.

Za prirodoslovce, teorije ne znače ništa, ako nisu

osnovane na prirodnim zakonitostima i poduprte odgo-

182


varajućim brojčanim podacima. Kompleksnim preslikavanjem

kompleksnim jednadžbama, numerički su

preslikani svi podaci dendrometrijske izmjere sastojinske

debljinske i visinske strukture.

Integralni pristup kako postići višenamjensku svrhu:

Intenzivno gospodarenje, ekstenzivno gospodarenje ili

konzervacija bila je tema prvog dana XXII lUFRO

šumarskog kongresa. Unutar pod-teme: Modeliranje

multi-dimenzijske dinamike šuma u svrhu višenamjenskog

gospodarenja, prezentiran je poster: KAKO RAS­

TE ŠUMA?

Poster je shema rasta i razvoja sastojina hrasta lužnjaka

(Quercus robur L.), redukcionistički i holistički

opis razvoja jednog kompleksnog šumskog ekosustava.

Kako zaštiti i potrajno gospodariti šumama ? Odgovor

na ovo životno pitanje, sažet je u jednoj rečenici.

Samo spoznajom o sveobuhvatnoj zakonitosti rasta

i razvoja šuma, dijagnozom stanja šume, intenzivnom

njegom, poštujući temeljne zakone prirode.

Dr se. Karlo Bezak

viši znanstveni siffadnik

AKTUALNO

ENDEMI FLORE NA POŠTANSKIM MARKAMA

Hrvatske poštanske marke prema ocjeni filatelističkih

stručnjaka uživaju visok ugled u zemlji i svijetu,

0 čemu svjedoče brojna do sada primljena međunarodna

priznanja i nagrade. Poštanske marke "su jedno od

važnih obilježja državnosti, odraz cjelokupne kultiffe,

čuvarice povijesne, prirodne i kulturne baštine jednog

naroda" (Skoblar 2005.). Našim smo markama tijekom

protekla nepuna dva desetljeća samostalnosti svijetu

predstavili posebno naše prirodne ljepote i posebnosti.

Medu potonje spada i najnovije, već deveto po

redu izdanje prigodnih maraka na temu HRVATSKA

FLORA, ovoga puta posvećeno flomim endemima:

velecvjetnom kukurijeku, zvjezdastom oštrolistu i ljepljivoj

kozjoj krvi. Riječ je o nizu od tri vrednote koje su

Hrvatske pošte stavile u promet 20. ožujka 2008. u arcima

od po 20 maraka i trima kometima od po 10 ma-

Hrvatska flora - endemi; velecvjetni kukurijek.

raka. Izdane su i tri maksimum karte te prigodna omotnica

prvog dana (FDC). Tehnikom višebojnog offseta

marke su tiskane u čakovečkoj Tiskari Zrinski u idcupnoj

nakladi od 200.000 nizova (10.000 kometa). Marke

su djelo poznatog zagrebačkog dizajnera Danijela

Popovića,čijaje marka Gajetafalkuša na Svjetskoj

filatelističkoj izložbi PhiloxFrance '99 osvojila treće

mjesto u izbom najljepših maraka Europe. Nominalna

vrijednost marke posvećene velecvjetnom kukurijeku

je 1,80 kn, zvjezdastom oštrolistu 2,80 kn i ljepljivoj

kozjoj krvi 3,50 kn.

Prema tekstu s poštanskog prospekta, koji potpisuje

Toni Nikolić, sve tri vrste su kao endemi zaštićene

zakonom, od čega velecvjetni kukurijek zbog ugroženosti

koja mu prijeti prekomjernim sabiranjem, a ostale

dvije vrste zbog razmjerne rijetkosti i raširenosti na relativno

malom prostoru (biljka

ljepljiva kozja krv dolazi samo na

Velebitu, Biokovu i Orjenu).

Velecvjetni kukurijek (Hellehorus

niger L. ssp. macranthus

(Freyn Schiffner) poznata je biljka

iz porodice Ranunculaceae (žab-

Ijaci), koja se, vez visibabu, javlja

medu prvim cvjetovima u našim

gorskim šumama uz krpe starog

snijega. U nekim ga našim krajevima

stoga još zovu božićnjak i/ili

snježnica. Sam rod Helleborus zastupljen

je u hrvatskoj flori s 10 vrsta

i više podvrsta, od kojih je velecvjetni

kukiffijek jedna od najljepših

vrsta ovoga roda. Riječ je o uspravnoj

biljci visine 10 do 15 cm.

183


gole stabljike, nerazgranjene ili razgranjene s po dva

ogranka s prizemnim tamnozelenim kožnatim listovima

koji prezimljuju. Iako je kukurijeke međusobno

teško razlikovati, velecvjetni se odlikuje s jednim do tri

krupna cvijeta, čiji su jajasti listovi ocvijeća izrazito bijeli.

S vanjske strane su blijedomžičasti, a nakon cvatnje

crvenkasti i/ili ljubičasti. U sredini cvijeta smješteno

je 5-10 plodnih listova međusobno srasli svojim bazama.

Iz njih se razvijaju plodovi, a čine ih crne, mrežasto

naborane sjemenke. Biljka cvjeta vrlo rano, na

prisojnim padinama već tijekom siječnja, većinom u veljači

i ožujku. Prisjećam se da su mi kao dječarcu sa sela

branih da u kuću, uz visibabe, donesem i rascvjetale kukurijeke,

pravdajući zabranu "da će kokoši prestati nositi

jaja". Ovo ne bez razloga. U podzemnim dijelovima

i u prizemnim listovima velecvjetnog kukurijeka nalaze

se dva vrlo otrovna glikozida, heleborin i heleborein,

koji, ako ih se svježe uživa, mogu izazvati nesvjesticu.

Hrvatska flora - endemi; zvjezdasti oštrolist.

povraćanje, proljev, grčeve, ukočenost, pa i smrt kod

čovjeka i životinje (Kušan 1956). Koristi se u narodnoj

medicini. U obliku raznih pripravaka služi kao purgativ,

drastik, lijek za srce, opojno sredstvo i lijek za

živce. Velecvjetni kukurijek preferira neutralna do slabo

bazična tla. Redovna je pratilja ilirskih bukovih šuma,

brdskih bukovih šuma i bukovo-jelovih šuma.

Zvjezdasti oštrolist (Onosma stellulata Waldst. et

Kit.) spada u porodicu Boraginaceae (oštrohsti). Ime

oštrolist dobio je po oštrim krutim dlačicama kojima je

obrasla i stabljika i lišće, što pri dodiru ostavlja dojam

lagane bodljikavosti. To je trajnica koja često raste u

obliku malih 10 do 25 cm niskih grmića. Drvenasta stabljika

nosi nekoliko cvjetnih izdanaka. Listovi su izmjenično

smješteni, jednostavni i cjeloviti. Na kratkim

cvjetnim stapkama u pazušcu pricvjetnih listova razvijaju

se zvonoliki viseći cvjetovi žute boje, vrlo vjerno prikazani

na marki. Biljka cvjeta tijekom ljetnih mjeseci,

najčešće u lipnju i srpnju. Kao i

velecvjetni kukurijek i zvjezdasti

oštrolist se oprašuje kukcima, da bi

se nakon uspješne oplodnje razvila

dva glatka i sjajna oraščića. Naseljava

suncu izložene kamenite obronke

viših gorskih i pretplaninskih područja,

uključujuću točila i strme padine

pokrivene nestabilnim kamenjem.

Kod predstavljanja ove biljke

u poštanskom prospektu izričito se

napominje daje riječ o endemskoj i

razmjerno rijetkoj vrsti, koja je pod

strogom zakonskom zaštitom.

Ljepljiva kozja krv ili Visianijeva

kozokrvina (Lonicera glutinosa

Vis.) pripadnik je porodice Caprifoliaceae

(kozokrvine). Sam rod

Lonicera, čije ime potječe od njemačkog

ljekarnika i botaničara A.

Lonitzera,u hrvatskoj je flori zastupljen

sa 17 vrsta. Ljepljivu kozju

krv, ljepljivo pasje grožđe ili Visianijevu

kozokrvinu prvi je puta opisao

naš botaničar R. Vi si an i, po

kojemu je i dobila imeĐ Za razliku

od nekih penjačica iz porodice ko-

Hrvatska flora - endemi; Visianijeva kozokrvina

Robert Vi s i an i (Šibenik 1800. - Padova

1878.) botaničar i liječnik, prof, botanike

i direktor Botaničkog vrta Sveučilišta

u Padovi. Radeći kao liječnik u svom

rodnom kraju sve slobodno vrijeme iskoristio

je za terensko proučavanje naše

flore. Plod toga je njegovo kapitalno djelo

Flora Dalmatica, najopsežnija monografija

o našoj flori. Medu ukupno 78,

po njemu otkrivenih biljaka, spada i Lonicera

glutinosa.

184


zokrvina ljepljiva kozja krv je uspravni listopadni grm

visine 1,5 do 2,0 m, jajastih do ehptičnih listova s obje

strane gusto žljezdasto dlakavih i pomalo ljepljivih, po

čemu je ova vrsta i dobila ime (lat. glutinosus: ljepljiv).

Cvjetovi su dvospolni, izrazito jednosimetrični s dvostrukim

vjenčićem. Vjenčić je žučkast s crvenkastom do

ružičastocrvenom nijansom. Plod je mesnata boba, a kako

se razvija iz svakog od dva blisko smještena cvijeta, i

bobe se pojavljuju srasle u parovima, jarko crvene boje

(u srodnika ovoj biljci, crvenom pasjem grožđu (Lonicera

xylosteum), bobe sadrže gorki khkozid ksilostin, koje

ih čini otrovnima, posebno za neke vrste divljači, dok u

ljudi mogu izazvati proljev i povraćanje).

Ljepljiva kozokrvina cvjeta u lipnju i srpnju. Najčešće

je susrećemo u subalpskom i alpskom području

gdje naseljava kamena staništa na čistinama u pojasu

bukovih i munikinih šuma.

Spomenimo na kraju daje poštanska marka "Crveno

jezero", djelo zagrebačkih dizajnera Orsata Franko

vi ča i Ivane Vučić, koju smo predstavili u jednom

od prošlih brojeva "Šumarskog lista" Č, proglašena

najljepšom poštanskom markom u Hrvatskoj za

2007. godinu. Upravo je ova marka između 35 izdanja

hrvatskih poštanskih maraka u toj godini osvojila 36

posto glasova ljudi iz Hrvatske i inozemstva, koji su

glasovali putem glasačkih listića. Drugo mjesto, s 12

posto glasova, zauzela je prigodna poštanska marka iz

serije "Svjetionici - Porer".

Alojzije Frković

Frković, A. (2007). Crveno jezero - zaštićeni spomenik prirode

na poštanskoj marki. Šumarski list 9-10, str. 486-487.

KNJIGE I ČASOPISI

Pod gornjim naslovom početkom 2008. godine tiskanje

prijevod njemačke knjige Farbatlas Waldschaden

(Diagnose von Baumkrankheiten). To je treće izdanje

autoraGiinter Hortmann, Franz Nienhaus i Hainz

Butin. Prema odobrenju njemačkog editora (Eugen

U1 m e r KG, Stuttgart) knjigu su preveli Ivan Z r i n š -

caki Zlatko Li sj ak, a tiskao ITD Gaudeamus d.o.o.

Požega.

Prevedeni rukopis za hrvatsko izdanje recenzirali su

prof. dr. se. Milan Glavaš (Šumarski fakultet Zagreb),

dr. se. Milan Per nek (Šumarski institut Jatrebarsko) i

mr. se. Petar Jurj ević (Hrvatske šume d.o.o. Zagreb).

Knjiga je tiskana na 266 stranica. Uz kratke tekstove

sadrži 658 vrlo jasnih slika koje joj daju izuzetnu

vrijednost.

Atlas šumskih oštećenja je djelo namijenjeno šumarima

u praksi za brzo determiniranje uzročnika štete.

U knjizi su prikazane štete koje na glavnim šumskim

vrstama nastaju kao posljedica ekstremnih vremenskih

nepogoda, nedostataka ili viška hranjiva u tlu,

imisija, kiselih kiša, pesticida, štetnih kukaca i uzročnika

bolesti, pretežito gljiva. U nekim slučajevima

ukazuje se i na greške drva. Također su date upute za

korištenje knjige, a na nekoliko stranica objašnjeni su

važni stručni pojmovi.

ATLAS ŠUMSKIH OŠTEĆENJA

Dijagnoze bolesti drveća

U prvom dijelu knjige obrađene su četinjače (smreka,

bor, jela, ariš i duglazija), a u drugom dijelu hstače (bukva,

hrast, javor, jasen, brijest, trešnja, lipa, grab, breza,

oskoruša, jarebika, brekinja, joha i topola). Knjiga završava

s nekoliko stranica reklamnih poruka sponzora.

185


Prikaz po vrstama drveća

Smreka. Navedeno je nekoliko abiotskih uzročnika,

19 vrsta kukaca i 20 vrsta gljiva. Materija obuhvaća

34 stranice sa 108 slika.

Bor. Na isti način štete na boru prikazane su na 40

stranica sa 138 slika. Kod bora susrećemo 23 gljive i

34 kukca. Također su prikazane štete od drugih uzroka

i greške drva.

Jela. Kod jele na 10 stranica i kroz 30 slika susrećemo

se sa 13 gljiva, 8 kukaca, imelom i štetama od drugih

uzročnika.

Ariš. Ariš je obrađen na 9 stranica, a oštećenja su

prikazana u 27 slika. Uz ostale uzročnike obuhvaćeno

je 9 gljiva i 4 kukca.

Duglazija. Oštećenja na duglaziji obrađuju se na 15

stranica i pomoću 36 slika. Ovdje nailazimo na 10 gljiva

i 6 kukaca.

Bukva. Bukvi je posvećeno 35 stranica na kojima

nalazimo 94 slike. Uz 17 gljiva i 11 kukaca, brojna abiotska

oštećenja, prikazane su štete od voluharica i značenje

patološke srži bukve.

Hrast. Hrast je obrađen na 33 stranice kroz 88 slika.

Među gljivama susrećemo 24, a među kukcima 16

Mišljenje

Poznato je da u europskoj stručnoj literaturi postoje

napisana djela ovakvoga tipa (Njemačka, Austrija, Mađarska,

Slovačka, Češka i dr.). U nas je godinama potreba

za sličnim priručnikom na što su ukazivali brojni

kolege. Međutim, do sada istoga nismo imali na hrvatskom

jeziku.

Kolega Zlatko Lisjak, dipl. ing. šumarstva ishodio

je dozvolu za prijevod i tiskanje njemačkoga originala,

što je uz pomoć suradnika i učinio.

Koristim priliku da dam na znanje da je kolega

Lisjak sklon pisanju djela od samog početka radnoga

vijeka i da rezultate toga susrećemo u struci. On je i u

ovom atlasu najavio daljnje aktivnosti.

vrsta. Nadalje se upoznajemo s kompleksnim uzročnicima

šteta, uzročnicima venuća i virusima.

Javor. Na 9 stranica i pomoću 20 slika uz opće uzročnike

nailazimo na 14 gljiva i 3 kukca.

Jasen. Na samo 7 stranica i 14 slika upoznajemo se

s abiotskim čimbenicima, 2 kukca, 6 gljiva i bakterijskom

bolesti jasena.

Brijestu, divljoj trešnji, lipi, grabu, brezi, jarebiki,

oskoruši i brekinji dat je prostor na 21 stranici sa

53 slike. Tu susrećemo 27 vrsta gljiva i 8 vrsta kukaca.

Joha. U novije vrijeme pojavljuju se velike štete na

johi, pa je od strane autora više obrađena nego u ranijim

izdanjima. Problematiku johe iščitavamo na 7 stranica

i kroz 21 sliku, 10 gljiva i 3 kukca.

Topola. Štete na topoli obrađene su na 10 stranica i

29 slika. Uz fitoplazme, viruse, abiotske čimbenike i

bakterije navedeno je 8 vrsta gljiva i 4 vrste kukaca.

U cijeloj knjizi navedene su 122 gljive i 93 vrste

kukaca.

Na kraju je naveden popis od 246 izvora literature

kojim su se autori koristitli za pisanje ovoga djela, te

registar svih pojmova sadržanih u njemu.

Na kraju valja reći da je Atlas šumskih oštećenja

njemačkih autora dobro došao našoj struci, kao prvo

djelo takvoga tipa na hrvatskom jeziku. Svima koji su

radili na izdavanju Atlasa, posebno Zlatku Lisjaku,

upućujem čestike i pohvale. Uvjeren sam da će svim

korisnicima ovaj Atlas biti od velikoga značenja, pa ga

tako i preporučam.

Ujedno koristim priliku da vas obavijestim da je iz

tiska izašao sličan priručnik – djelo naših i bečkih

stručnjaka – o kojem ću dati prikaz nakon skorašnje

promocije.

Prof. dr. sc. Milan Glavaš

L’ITALIAFORESTALE E MONTANA

(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje

Akademije šumarskih znanosti Firenze)

Iz broja 5/6, rujan-prosinac 2007. g. izdvajamo:

186

Antonio Nosenzo, Roberta Berrettti, Fabio

Meloni: Analiza biomase i drvnih sortimenata iz

bukovih panjača Piemonta

Više od polovice talijanskih šuma su panjače. Većina

njih su jednostavne panjače, ili panjače u konverziji

s izostankom potrebnih uzgojnih zahvata. Nedostatak

planskih zahvata proizlazi iz vrste vlasništva (preko

50 % privatni posjedi), usitnjenosti parcela (prosjek

manji od 1 ha), te potcijenjene vrijednosti materijala iz

uzgojnih sječa.

U regiji Piemonte bukva je iza kestena najzastupljenija

vrsta. Zauzima površinu od 136.000 ha, od čega na

panjače otpada 90 % tj. preko 100.000 ha. Rasprostranjenost

bukve je homogena na planinskoj zoni Pie-


montskih Alpa. U 90-im godinama započeti su regionalni

programi na poboljšanju stanja šuma s naglaskom

na konverziju panjača, tako da su na površini od

2.500 ha obavljani razni zahvati. U ovom članku autori

su obradili metodologiju klasifikacije potencijalnih

sortimenata na bazi procjene stojećih stabala.

Na cijelom teritoriju regije odabrano je 20 populacija

bukve u konverziji. Obavljeni su potrebni dendrometrijski

radovi: sastav vrsta, promjeri stabala iznad

7,5 cm, te visina uzoraka stabala radi sastavljanja visinske

krivulje. Dvije populacije posebno su obrađene

zbog ustanovljenja količine i kvalitete mogućih sortimenata.

Na osnovi bitnih kvalitetnih obilježja (kvrge,

zakrivljenost, pukotine, i druga oštećenja, minimalni

promjer i dr.), izdvojena su “upotrebljiva” stabla (odnosi

se na daljnju preradu) i svrstana u 5 kategorija:

1. trupci za furnir – bez kvrga, ožiljaka i drugih grešaka,

2. trupci za ljuštenje prve kvalitete – dozvoljena jedna

zdrava srasla kvrga do 2,5 cm promjera i manje do 10

ožiljaka (znakovi na kori),

3. trupci za pilansku preradu prve klase – dozvoljene 3

zdrave srasle kvrge veće od 5 cm, te 10 do 30 ožiljaka,

4. trupci za ljuštenje druge kvalitete – dozvoljena je jedna

veća zdrava kvrga i više od 10 ožiljaka,

5. trupci za pilansku preradu druge klase – dozvoljeno je

više od jedne trule greške.

Na prvoj reprezentativnoj površini ustanovljeno je

132 m3/ha, od čega 100 m3/ha otpada na bukvu (358 stabala/ha).

Po procjeni 34 % stabala zadovoljavaju kvalitetu

za daljnju preradu. Od toga se može dobiti 6,8 m3

sortimenata/ha. Ostali dio drvne mase ima isključivo

energetsku uporabu. Najviše je zastupljena kvaliteta trupaca

za pilansku preradu druge kvalitete (51 %), zatim

trupci za ljuštenje prve klase (23 %), pilanski trupci prve

klase (22 %), te trupci za ljuštenje druge klase (4 %).

Na drugoj reprezentativnoj plohi ustanovljeno je

380 m3/ha, od čega na bukvu otpada 360 m3/ha (510 stabala

po ha). Po procjeni 34 % stabala zadovoljava kvalitetu

za daljnju preradu. Od toga se može dobiti 46 m3

sortimenata/ha. Ostali dio mase je za energetsku uporabu.

Po kvaliteti najveće je učešće trupaca za ljuštenje

prve klase (57 %), zatim trupci za pilansku preradu prve

klase (25 %), ostalo (18 %) su trupci za furnir.

Ovo je prvo istraživanje o kvaliteti sortimenata bukve

koji se mogu dobiti u bukovim panjačama u fazi

konverzije. Specifičnost ovog istraživanja u regiji Piemont

je ta, što je primijenjena originalna metodologija

kvalifikacije sortimenata izravno u šumi na stojećim

stablima. To je omogućila serija kvalitetnih i kvantitativnih

parametara. Namjerno su izabrane dvije različite

populacije, s niskom i dosta visokom drvnom masom

po hektaru.

U obje populacije e uočljivo je

da su izostale uzgoj-

no-tehničke faze, što se očituje u broju kvrga duž debla

i nedovoljno razvijenoj krošnji kod elitnih stabala. Buduće

intervencije treba usmjeriti na oslobađanje kvalitetnijih

stabala kako bi se mogle razviti obilnije krošnje

koje se ne spuštaju niz deblo. Dobiveni podaci upućuju

na to da se u ovim populacijama bukve potencijalno

mogu proizvoditi i vredniji sortimenti koji će tako

uvećati vrijednost biomase i omogućiti njeno korištenje

kroz uzgojne radove.

Orazio Ciancio, Francesco Iovino, Giuliano

Menguzzato, Antonino Nicolaci: Uzgojni zahvati

u bukovim panjačama koje su prošle uobičajeni

turnus – procjena drvne mase

Proizvodnja biomase za energetske svrhe tradicionalno

je zastupljena u ogrijevnom drvetu, koje se u Italiji

pretežito dobiva korištenjem panjača. U posljednje

vrijeme proizvodnja je evidentno povećana, potvrđujući

širenje tržišta. Do 50-ih godina drvo je bilo glavni

izvor energije, ali je od 1951. do 1971. g. nastupilo razdoblje

egzodusa stanovništva iz ruralnih područja i

pojava novih energenata (plin i loživo ulje) što je utjecalo

na smanjenje potrošnje ogrijevnog drveta. Od kraja

70-ih godina ponovo se javlja povećan interes za

drvetom za ogrijev, čemu doprinosi i modernizacija sustava

za zagrijavanje.

Podaci državne statistike (ISTAT 1977. g.) pokazuju

da od 5,1 m3 drveta za energiju 78 % potječe iz panjača,

13 % iz visokih šuma, te ostatak izvan šumskih sastojina.

Povećano korištenje panjača proizlazi iz korištenja

cijelih prirasta, što praktički podmiruje troškove kulturnih

radova tijekom produktivnog ciklusa, kao i intervencije

na poboljšanju stanja krajem turnusa.

Uz panjače koje su stalno bile u tom režimu, postoje

široke zone panjača koje godinama nisu korištene, te

koje su prešle uobičajeni turnus sječe. Te šume, dijelom

javno dobro, dijelom privatne iz raznih razloga

(najviše financijskih) nisu kultivirane, te je ostao jedini

izbor – konverzija u visoke šume.

Šumsko područje južne Italije, a posebno Kalabrije

obiluje panjačama bukve. 17 % površine Kalabrije

(25.000 ha) su panjače, pretežito u državnom vlasništvu.

Tu su odabrana tri područja: Kalabrijski Apenini,

Catena Costiera, Sila i Aspromonte, gdje je odabrano

11 pokusnih površina veličine od 225 do 900 m2.

Na tim je površinama utvrđeno:

– broj panjeva,

– broj izdanaka (stabala),

– broj stabala sjemenjaka,

– prsni promjer živih stabala i

– visina na oko 30 % stabala.

U toj fazi obilježena su stabla (iz panjeva) koja treba

eliminirati u prvoj intervenciji, evidentirajući količinu

i kvalitetu prorijeđenog materijala. Promjer, visina,

oblik krošnje i gustoća glavni su kriteriji za odabir

stabala (uz one suhe).

187


u analizi podataka izdvojeni su sljedeći slučajevi:

1. panjače u kojima nije vršena proreda i to:

a) panjače s više od 1.500 panjeva po ha

b) panjače sa 1.000 do 1.500 panjeva po ha

2. panjače u kojima su prethodno vršene prorede:

a) panjače s više od 1.000 panjeva po ha

b) panjače s manje od 1.000 panjeva po ha

Panjače u slučaju l.a) imaju 9.700 do 10.400 stabala

po ha, skromnih dimenzija, od kojih je gotovo

polovica suhih. Preko 50 % živih stabalaca imaju promjer

manji od 6 cm. Zbog gustoće, ukupna masa je oko

360 mVha (starost je oko 50 godina). Godišnji prirast

iznosi 7 mČ/ha. Za sječu je predviđeno 100 mVha, od

čega na živa stabla otpada 52 %.

U slučaju Lb) broj stabala je od 4.300 do 9.700 po

ha, od kojih su 64 % živa stabla, većinom promjera do

12 cm. Drvna masa je također velika i iznosi 345 mČ/ha,

s prirastom od 7 mČ/ha. Za sječu je predviđeno 25 do

55 % stabala ili 110 mVha. U ovom slučaju stabla većih

dimenzija imaju zadovoljavajući izgled i dobru formu

krošnje.

Panjače u kojima su vršene prorede (2.a), 25 godina

nakon prorede imaju 2.440 stabala po ha. Aktualna situacija

glede gustoće i drvne mase omogućava novu

proredu intenziteta 11 % od broja stabala, što iznosi

oko 130 mVha ili 33 % od mase. U tim uvjetima gustoće

još uvijek je slab prizemni sloj, osim nešto malo jelovog

podmlatka.

U slučaju 2.b) sa oko 880 panjeva po ha i 2.400 stabala

(sva živa), s glavninom promjera od 9 do 18 cm,

predviđa se eliminacija od 40 % stabala, ili 67 mČ/ha.

Zbog naslaga nerazgradenog listinca podrast je slab.

Gospodarenje panjačama uključuje uz tehničko uzgojna

gledišta i druga: socijalna, financijska, tržišna i

ambijentalna. Autori predlažu da se u šumama državnog

vlasništva, gdje panjače nisu dugo godina korištene,

nastavi s konverzijom, birajući pritom metode koje

će osigurati obnovu sjemenom i prirodnim putem zamijeniti

prelazno stanje.

Provjereno je, daje učinkovito prorjedom obuhvatiti

13 do 33 % drvne mase, ili 29 do 43 % stabala malih,

ili srednjih dimenzija, što iznosi 50 do 100 mVha.

Ovakve prorjede, napravljene u optimalnim vremenskim

razmacima, osigurat će postepenu konverziju, te

istodobno i solidnu opskrbu energetskim drvetom.

Bukova panjača prije prorede

Bukova panjača poslije prorede

Francesco Neri, Franco Piegai: Proizvodnost i

troškovi prerade drvne biomase u čips

Iveranjem drvne biomase u Italiji se bave brojne

šumske organizacije koje proizvode značajne količine

iverastog materijala- čipsa. To je sekundarni proizvod

u šumskoj proizvodnji, dobiven od nekvalitetnog drvnog

materijala, te predstavlja vrijedan izvor za komercijalizaciju

grana, ovršaka i stabala od kojih se ne mogu

napraviti vredniji sortimenti.

Već više godina problematika obnovljive energije

postala je primarna na internacionalnoj, nacionalnoj i

lokalnoj razini, zbog progresivnog smanjivanja zaliha

fosilnih izvora energije i obveza prema protokolu iz

Kyota za smanjenje stakleničkih plinova. Iz tih razloga

znanstvena istraživanja usmjerena su na valorizaciju

primarnih materijala za zadovoljenje toplinske i električne

energije.

Mnogi privatni poduzetnici projektirali su i aktivirali

toplinske i električne centrale raznih kapaciteta na biomasu

u obliku čipsa. Srednje kapacitirana postrojenja rijetko

prelaze snagu od 15 MW. Većina njih je na sjeveru

Italije i svojom toplinskom energijom opskrbljuju stotine

korisnika.

Prošlo je dosta vremena od kada je za opskrbu centrale

trebalo 150.000 tona čipsa godišnje koji se mogao

dobaviti za 20 €/toni (2000. g.). Sada je ta potražnja

na zadovoljstvo šumskih organizacija koje se time

bave daleko veća, a cijena čipsa za termičke centrale

kreće se od 35 do 45 €/toni za svježu robu.

U


Glavni tipovi radilišta na kojima se obavlja iveranje:

- skupljanje biomase nakon izvlake "cijelo stablo",

gdje se skupljaju velike količine grana i ovršaka,

- fitosanitame sječe (posebice borova),

- uređenje opožarenih površina,

- intenzivne prorede panjača,

- uredenj e rij ečnih korita i

- korištenj e namj enskih plantaža.

U svakom od ovih oblika radilišta konačna faza je

iveranje, koje se obavlja različitim sredstvima i metodama.

Autori su radi ustanovljenja produktivnosti i

troškova analizirali tri radilišta u provinciji Piša:

- selektivna sječa, vrsta bor i topola,

- uređenje opožarene površine - razne vrste drveta i

- izvanredno uređenje riječnog korita - razne vrste

drveta.

U svim slučajevima kronometrijski su mjerene sve

faze rada tijekom cijelog radnog dana.

U sva tri slučaja, nakon različitih načina obaranja i

izvlake materijala radili su samohodni strojevi chipforwarderi

(s kranom). Sve faze rada prikazane su tablično

i grafički.

Uz dobru organizaciju na sva tri radilišta bilo je

puno prekida rada koji se kreću od 30 do 40 % radnog

vremena. Uzroci prekida rada su sljedeći:

- uporaba postrojenja za druge faze rada,

- veliko premj eštanj e stroj a i nepovolj an rad krana,

- loša opskrba stroja,

- prekid rada zbog zakašnjenja odvoza čipsa i

- brojni prekidi zbog mehaničarskih zahvata.

Analizirajući troškove rada, amortizaciju, utrošak goriva

i ostale troškove rada stroja, troškovi po satu iznose:

1. radilište 146,21 €/h

2. radilište 136,27 €/h

3. radilište 134,42 €/h

Za izračun troškova izrade čipsa (iveranje i odvoz

gotovog čipsa) u obračun su ušli sljedeći parametri:

- broj izvršitelja,

- trošak radne snage po satu,

- trošak rada stroja po satu,

- proizvedena količina i

- trajanje rada

Na temelju ovih elemenata izračunati su troškovi

izrade čipsa (iveranje i odvoz) za radilišta 1, 2 i 3 kako

slijedi: 15,5 €/t, 29,1 €/t i 32,5 Eura/t za sviježi čips

(ili po prostornom metru 4,66 €, 8,73 € i 9,76 €).

Kako je prosječna cijena čipsa na konačnoj destinaciji

40 €/t za svježu robu, moguće je ustvrditi da samo

prvo radilište (zbog veće produktivnosti i većeg broja

radnih sati) može proizvoditi bez gubitaka, jer treba

računati i na prethodne troškove vezane na rušenje stabala

i dopremu do radilišta.

Očito je da skupi strojevi za iveranje zahtijevaju dobru

organizaciju rada, bez zastoja i čestog premještanja,

te pravovremeni odvoz gotovog čipsa s dovoljnim

brojem traktora sa sandučastom prikolicom.

Istraživanjima kod drugih šumskih organizacija

ustanovljeno je da postoje razni organizacijski modeli

za tzv. "industrijsko" iveranje, te je potrebno analizirati

učinke tih snažnih strojeva kao i ostale prateće, nužne

radnje.

F. Grospić

PRIZNANJA

PRVA I TREĆA NAGRADA "GORANCICA 2007"

ŠUMARNIKU ALOJZIJU FRKOVIĆU

lakoje tijekom svog radom ispunjenog života objavio

brojne napise, ćlanke i ćak devet knjiga i brošura,

prošla će godina za poznatog hrvatskog lovnog i šumarskog

strućnjaka Alojzija Frkovića ostati upamćena

kao jedna od najplodnijih. Tiskane su mu ćak dvije

knjige - Naše trofejna blago u izdanju Lovaćkog saveza

Primorsko-goranske županije i spomen-knjiga Naših

75 godina u izdanju izdavaćke kuće ADAMIC d.o.o.

Rijeka i Društva slavljenika, obje u konkurenciji za

književnu nagradu Goranskog Novog lista "Goranćica

2007". Riječi su to Marinka Krmpotića, prof, uz

profesore Vladimira M a n c e a i Jasminku L i s a c, člana

prosudbenog povjerenstva za izbor ovogodišnjih

laureata na svečanosti dodjele nagrada i priznanja Goranskog

Novog lista, održanoj u Delnicama 20. ožujka

2008. lakoje, četvrta po redu glavna književna nagrada

"Goranćica 2007" zaslužno pripala Slavku Main aru

iz Tršća, umirovljenom stručnom djelatniku Šumarije

Tršće Uprave šuma Podružnice Delnice za knjigu Povijest

Cabarskog kraja, u kategoriji stručne literature u

oštroj konkurenciji Alojzije Frković je osvojio čak dvije

nagrade, prvu nagradu za spomen-knjigu Naših 75

godina, posvećenu 75. obljetnici Lovačko-ribarskog

udruženja Fužine i 40. godišnjici rada i djelovanja Lo-

U


Alojzije Frković s osvojenim nagradama "Gorančica 2007"

(Foto: Robert Andrijanić)

vačkog društva "Smjak" Fužine-Lokve, i treću nagradu

za knjigu Naše trofej no blago, predstavljenu na stranicama

našeg glasila Đ

Odgovor na upit stoje to bilo tako iznimno i vrijedno

daje spomen-knjiga posvećena jednom goranskom

lovačkom društvu ocijenjena tako visokom ocjenom,

osvojivši prvu nagradu u kategoriji stručne knjige, odgovor

smo našli u Pogovoru recenzenata ovog djela

šumamika mr.sc. Božidara Plešea i šumarskog savjetnika

Josipa Tr 0h ar a. Nedvojbena vrijednost spomen-knjige

Naših 75 godina sadržana je u njenoj sveobuhvatnosti,

slobodno možemo kazati, monografskoj

obradi. Bez znanstvenih pretenzija, pisana stručno svima

razumljivim načinom izražavanja, uz napomenu da

se sve iznijete prosudbe temelje na poznavanju prilika

i arhivskoj gradi, knjiga če biti rado prihvačena i od

lovaca i od povjesničara. Pomno pročitavši svako poglavlje,

svaki potpis bogatog slikovnog materijala,

mogučeje ustvrditi da se autor potvrdio i kao povjesničar

lovstva i kao istraživač, koji je znao i umio rekonstruirati

svaki događaj iz povijesti Društva, stavivši ga

u kontekst lovačkih zbivanja ne samo Gorskog kotara

nego i Hrvatske kao cjeline. Ne imajuči u takvoj stručnoj

literaturi pravog uzora (osim spomen-knjige Hrvatskog

lovačkog saveza Osamdeset godina pod Hubertusom

iz 2005. g., koje je koautor) u svom pristupu

opisima života i rada jedne lovačke udruge Frkovič

nas oslobađa suhoparnosti iznošenja sadržaja dokumenata

i brojki. Dostupna dokumentacija, posebice

njegove osobne pribilješke koje marljivo i sustavno

Jakovac, H. (2007). Naše trofejno blago. Šumarski list 11-12,

str. 589-591.

skuplja več punih 40 godina bili su mu samo osnova

da uspješno i razgovjetno dočara jedno davno minulo

vrijeme, počevši od prvih početaka organiziranog lovstva

u našem kraju, kroz Scilu i Haribdu Prvog i Drugog

svjetskog i jednog Domovinskog rata, sve do naših

dana. Zadatak je uspješno obavljen i mi mu i ovom prilikom

odajemo puno priznanje, riječi su recenzenata.

Iako ovoj ocjeni knjige nemamo što dodati, a ni,

zbog same tematike koju obraduje, podrobnije prikazati

samu knjigu opsega 320 stranica (učinili su to naša hrvatska

lovačka glasila, zagrebački Lovački vjesnik i

splitska Dobra kob), osjećam potrebu da skrenem pozornost

samo na one dijelove knjige u kojima kolega

Frković, ustvrdivši da je kod goranskog puka ostala

trajno prisutna svijest o nedjeljivosti šume i divljači, a

otuda da su se za sve nesporazume i eventualna suprotstavljanja

uvijek pronalazili kompromisi zadovoljivši

tako obje strane - i šumare i lovce, cijelo jedno poglavlje

knjige posvećuje zaslužnim šumarskim stručnjacima

koji su, zatekavši se na svojim radnim mjestima i uključivši

se u redove loyaca, jedini i mogli se nositi s previranjima

u lovstvu, imajući jasnu viziju kako se organizacijski

i stručno postaviti kad je u pitanju kultura lova,

racionalni lov i uzgoj divljači. U nastojanju da smrt ne

izbriše naša sjećanja na dojučerašnje istaknute šumarske

stručnjake i marne trudbenike naše gore lista Frković

se tako prisjeća Viktora i Karla Bohma iz Fužina,

Uz 75. obljetnicu osnivanja Lovačko-ribarskog udruženja

Fužine Alojzije Frković je 2007. g. proslavio 50. godišnjicu

članstva u redovima matičnog društva i 40. godišnjicu profesionalnog

rada u lovstvu

190


Ferdinanda Hiebela iz Lokava, Josipa Sporna, "kotarskog

šumara godine" Vinka Lončarića, Drage

Kaj fesa, Rudolfa B erg am a i Slovenca Mirka Sušteršičaiz

Delnica, Viktora i Julija B o n e 1 a, Božidara

Pleška iz Čabra i plejade drugih šumarskih stručnjaka

sa službom u Gorskom kotaru na smjeni dvaju minulih

stoljeća. S nešto opširnijim životopisima i rezultatima

njihova rada u poglavlju Šumarski i drugi stručnjaci

zaslužni za razvitak lovstva našeg kraja u knjizi je

predstavljen Mihajlo Mijo Radošević (Lokve 1850 -

Zagreb 1908.), koji nakon okončanja šumarskih nauka u

Tharandu 1873. g. svoj radni vijek otpočinje u Kr. šumarskom

uredu u Fužinama, a okončava kao iskusan šumarski

i lovni stručnjak na Cabarskom vlastelinstvu. Iako

je najveći broj godina proveo u Gospoštiji Kutjevačkoj,

taj vrli muž prateći zbivanja u šumarstvu i lovstvu svog

rodnog kraja živo agitira da se sve zemljišne zajednice

Gorskog kotara udruže u jednu imovnu zadrugu teprekupom

golemog šumskog posjeda Thurn-Taxisa zapriječi

da ono opet ne dođe u tuđinske ruke, a preko staleškog

Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva znajući

kakve štete vuk pričinja lovnoj divljači Vladi upućuje

prijedlog da dozvoli tamanjenje vukova strihninom. Odgovarajući

prostor posvećenje "hku i djelu" ing. Fabijana

Fabe Jurkovića (Begovo Razdolje 1894. - Beograd

1974.) i kr. šumarskom savjetniku Viktoru Bohm

a, jedinim šumamicima medu sedamnaestoricom osnivača

Lovačko-ribarskog udruženja Fužine 1932. g.

Posebno mjesto u plejadi šumarskih stručnjaka zaslužnih

za unaprjeđenje lovstva ovog gorskog kraja u Frkovićevoj

knjizi dobio je Lavoslav Slavko Lovrić

(Gospić 1904. - Zagreb 1958.), koji je kao upravitelj

Šumarije Fužine neposredno pred Drugi svjetski rat uspio

sačuvati i podiči divljač u gotovo zapuštenim revirima

da hiprvi u Gorskom kotaru uveo "odstrjel na uplatnice

", preteču današnjeg lovnog turizma. Kao marni suradnik

Lovačko-ribarskog vjesnika za službovanja u

Fužinama Lovričje objavio desetak odličnih članaka o

lovstvu našega kraja, ... a na Privrednoj konferenciji u

Delnicama 1937. g. u svojstvu delegata SLD-a Savske

banovine ukazao na svu problematiku lovstva i ribarstva

Gorskog kotara.

Iako bi u poglavlju Šumarski i drugi stručnjaci zaslužni

za razvitak lovstva našeg kraja, pišu recenzenti

na kraju svog Pogovora knjizi, imao istaknuto mjesto i

sam Alojzije Frković, poštujući njegovo opredjeljenje

da u nj eg budu uvršteni samo oni kojih više nema među

nama živima, čitatelje upućuju na Hrvatski biografski

leksikon odnosno Hrvatsku enciklopediju Hrvatskog

leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža", koje sadrže

opširnije biografske i bibliografske podatke autora.

Uzevši u obzir sve što je do sada naš kolega Alojzije

Frković napisao i napravio na popularizaciji lovstva

i šumarstva, od srca mu čestitamo na ovom najnovijem

priznanju, sa željom da i nadalje kao "naš najpismeniji

lovac" s istim marom nastavi pisati i surađivati.

Hranislav Jakovac

Otkrivamo samozatajni pjesnički afinitet naših

PJESNIK mr. se.

Kolega Nikola "Nikica" S e g e d i nesumnjivo je pripadao

krugu naših istaknutih šumara koji su ostavili

snažan pečat u stručnom i znanstvenom segmentu našeg

šumarstva. Njegov primami interes bio je pretežito usmjeren

na istraživanje nadaleko poznatih hrastovih

šuma njegove Slavonije. O njegovom životu i radu povodom

prerane smrti iscrpno i toplo pisao je "Šumarski

list", 4/95 i "Hrvatske šume" 44/95. Zbog toga ne želimo

ponavljati već objavljeno, nego otkriti novi detalj o

Nikičinom samozatajnom umjetničkom senzibilitetu -

pisanju pjesama. Istina, o njegovom literarnom stvaralaštvu

svojedobno su pisali mr. Mladen Stojković i

prof Grozdana Stojković - Pračinec 1993. god.

prigodom nastupa u Šumarskom domu u Zagrebu

(Šumarski list 11-12/93). Na literarnoj večeri u sklopu

tradicionalne manifestacije "Šumarski četvrtak" predstavio

se tada Nikica s tri priče i sedam pjesama. Neke

pjesme je sam komponirao i otpjevao uz gitaru ili na popratnu

glazbu Dvoraka i Rahmanjinova. U cilju potpunijeg

uvida u njegovu prozu objavljena je u prilogu

šumara

NIKOLA SEGEDI

članka pripovijetka "Šaputanje stare vrbe", koja obiluje

lirskim tonovima i stilskim figurama. U njoj je cit.: "Iskazana

beskrajna ljubav ne samo prema šumi, već prema

svakom stablu ponaosob, koje nosi svako svoju

priču i šapuće je kroz šuštanje blagog povjetarca".

Kratkotrajni odmor jedne grupe studenata Nikičine generacije na terenskoj

praksi. Lipovljani, 1960. god. (Nikica treći s lijeva)

191


U članku nažalost nije objavljena nijedna pjesma, pa

nam je taj dio njegovog stvaralaštva ostao nepoznat. Na

sreću, zahvaljujući susretljivosti gospođe Cvete Tomanić,

supruge prof. S. Tomanića, kolege naše generacije,

došao sam u posjed jedne pjesme našeg Nikice pod

naslovom “Sjećanja”. Pjesma je nastala u Vinkovicima

1982. god. i kako stoji u zaglavlju: “Napisana je kao

sjećanje na sječu stare šume u soljanskom Paovu, a posvećena

je svim starim šumarima koji su nas učili kako

da šumu volimo i kako da u njoj radimo”. I njegova generacija

gotovo u cijelosti je prihvaćala osnovna načela

starih generacija o odnosu prema šumi, pa ih je i dalje

prenosila na mlađe generacije. Međutim, na našu žalost,

mnogi postulati moralnih načela u našem društvu danas

su ozbiljno narušeni, što je neminovno dovelo do poremećaja

sustava vrijednosti i u šumarstvu. Želimo vjerovati

da su to devijacije kratkog daha, koje će se ponovno

brzo vratiti pravim ljudskim vrijednostima. Objavom

ove pjesme na stranicama “Šumarskog lista” djelomično

upoznajemo šumarsku, ali i širu javnost, s jednim

manje poznatim dijelom njegovog bogatog izričaja u

poeziji. Osim toga, početkom veljače napunilo se 13 godina

od nenadanog odlaska, pa je to bio dodatni povod

za evociranje uspomena i kompletnije valoriziranje njegove

osebujne ličnosti. Da bi se, makar djelomično dobio

uvid u njegov pjesnički izričaj objavljujemo pjesmu

“Sjećanja” u prilogu ovog teksta.

Nikica je započeo studij na Šumarskom fakultetu

1957/58. god. U mnogobrojnoj generaciji isticao se savjesnim

i predanim radom, koji nije podnosio nikakve

improvizacije. Studiozno pristupa nastavi i vježbama,

redovito polaže ispite, pa relativno brzo završava fakultet.

Iskazuje više sklonosti prema tehničkim predmetima,

koji će kasnije naći potvrdu u višegodišnjem radu u

uređivanju šuma i izboru postdiplomskog studija. I magistarski

rad “Instrumenti za mjerenje visina na nagnutom

terenu”, uključivao je kombinaciju uređivanja šuma a

i dendrometrije. Od njegove mnogobrojne generacije s

početka studija apsolviralo je četrdeset četvero kolega,

koji su gotovo svi stekli diplome šumarskih inženjera.

Najveći broj završenih stručnjaka uključio se u šumarsku

operativu, a manji broj u znanstvene institucije i organe

uprave. Istaknuti pojedinci zauzimali su mnoge rukovodeće

položaje. Određeni broj stručnjaka proširuje i

stječe nova znanja, pa sedmorica završavaju postdiplomske

studije, a četvorica postaju doktori šumarskih

znanosti. Magistri šumarskih znanosti postali su: Joso

Gračan, Vicko Ivančević, Drago Jambrović,

Juraj Medvedović, Đuro Mirić, Nikola Segedi i

Slavko S i la j, a doktori šumarskih znanosti: Joso Gračan,

Vicko Ivančević, Juraj Medvedović i prof. Simeun

Tomanić. I među članovima Akademije šumarskih znanosti

nalaze se: prof. Simeun Tomanić, Joso Gračan i

Vicko Ivančević.

Naš Nikica bio je pasionirani fotograf, koji je svojim

klasičnim fotoaparatom brižljivo bilježio mnoga zbivanja

naše generacije za vrijeme studija. Zahvaljujući ponajviše

njegovom profesionalnom oku, sačuvan je velik

broj crno-bijelih fotografija. Tako sam prilikom svečanog

obilježavanja 45. obljetnice apsolviranja na našem

Fakultetu 2006. god. prikupio i prikazao pozamašni fundus

njegovih slika. Taj ponovni “susret” s njegovim slikama

duboko je dojmio sve naše kolege, jer nas je, makar,

nakratko vratio u vedre studentske dane.

Obnovili smo uspomenu na našeg samozatajnog istaknutog

kolegu Nikicu i otkrili jedan manje poznati detalj

njegove nesumnjive umjetničke nadarenosti u pjesničkom

izričaju. Taj segment aktivnosti poslužit će za

cjelovitije zaokruživanje njegovog života i rada. Zbog

toga, ovim putem, upućujemo poziv svim njegovim kolegama,

osobito njegove generacije, područnoj Upravi

podružnici šuma Vinkovci i Šumarskom društvu za prikupljanje

i objavljivanje njegovog cjelokupnog literarnog

opusa – proze i poezije. Na taj način doprinijet

ćemo daljnjoj promociji naše struke i istaknutih pojedinaca,

koji su kao naš Nikica to neosporno i zaslužili.

Zimsko po podne drijema ravnicom.

Tišina. Tek srna šušne poneka.

Šumar se stari uputio do šume,

znajuć, da ga ona uvijek vjerno čeka.

SJEĆANJA

Sve svoje tajne dijelio je s njome,

za prvu mu ljubav ona je znala.

Davala mu snagu, ulijevala nadu

kolko god ponekad ona bila mala.

Sjećanja svoja prebire starac

dok noga nogu polako stiže;

zamišljen tako i ne primijeti

kako je šumi došao bliže.

Davno su prošli mladi mu dani,

sve češće je starac obuzet tugom,

sve rjeđe može otići u šumu,

da popriča s njome, ko sa starim drugom.

Volio je njenu tišinu hrama,

što prolomi je u jesen tek jelenski rik,

ili za teške ljetne sparine

jastrebov ubojni krik.

Odjednom ko kip ukopan stane.

Što je sad ovo? Šume više nema!

Oboreni hrastovi posvuda leže,

ne ostade od njih ni bijedna sjena!

Ta sav je život proveo s njome,

od ranog djetinjstva do zrelih h d dana.

U teškim vremenima a sx sve mu je je bila:

i drug, i brat, i kuća, i hrana

192

A mnogo je puta u zimsko vrijeme,

kad u čovjeku se javi iskonski zov,

sa dobrim društvom u šumu kretao

u veseli i bučni lov.

“Uzmaknuše pred jačom silom divi”,

kako to reče pjesnik znani.

Čovjekova ruka poruši šumu,

da dom si sagradi, ogrije se, hrani.


Tek gorostas neki u samrtnom hropcu,

zadnji put gledajućptica let,

prozbori tiho: "Sve je gotovo!

Poslije nas ima da propadne svijet"!

Al ipak primijeti neka sitna bića,

med koja njegova krošnja je pala,

i upita tiho, s nejasnom slutnjom:

"Tko ste vi, čeljadi mala"?

Lagani vjetrić tadpimu ravnicom;

zaću se kikot, ko djećjizbor;

sićušni hrastovi, složno i glasno

dadoše njemu odgovor:

"Ne boj se starce, nikada neće

izumrijet vaš stari, slavni rod;

jer svi mi ovdje vaša smo djeca.

Vaših smo grana plod".

Tad orijaš, smiren, ispusti dušu.

Po svuda opet zavlada muk.

Kroz zrak nećujno proletje sova,

zaću se po neki ćuk.

A šumar stari stajaše nijemo,

općinjen prizorom tim,

i reće mladom ućeniku svojem,

što stvori se od nekud pred njim:

"Vidiš sve na ovom svijetu

u istom se krugu stalno vrti:

Rođenje, rast, borba za život,

na kraju - trenutak smrti.

Proći će opet stotinu ljeta,

i šuma će stara ovdje da stoji;

a nju ćeposjeć, u to daleko vrijeme

možda - tek praunuci tvoji!

Ti ćuvaj i njeguj šumu ovu,

nek znaci ti ona, što znaćilaje meni!

Al i šumara se starih, što prolažahu njome

u mislima, ponekad, spomeni"!

Tad starac, pogružen, koraka teška,

krene polako domu svom,

dok se kroz suton iz daljine ćuo

seoske crkve zvon.

Vinkovci, srpnja 1982. god.

Vice Ivančević

UMIROVLJENI ZNANSTVENICI

Dr. se. Joso Gr a č an, znanstveni

savjetnik, dugogodišnji direktor i

ravnatelj Šumarskog instituta, Jastrebarsko,

poznati, priznati i istaknuti

znanstvenik svjetskog glasa iz šumarske

genetike i oplemenjivanja

šumskog drveća, jedne od osnovnih

disciplina šumarske znanosti i prakse,

30. 12. 2007. godine otišao je u

više nego zasluženu mirovinu.

Dragi naš Joso, Vi ste, i to se mora

ovom prilikom spomenuti, nezaobilazna,

znanstvena i stručna vertikala

šumarske genetike i oplemenjivanja

šumskog drveća. Uz sve svoje

obveze i dužnosti višegodišnjeg direktora i ravnatelja

Šumarskog instituta, uspješno ste pronalazili vremena i

za znanstveno-istraživačku djelatnost. Svojim ste rezultatima

istraživanja doprinijeli razvoju šumarske

znanosti i šumarstva ne samo u Hrvatskoj, već i u nekim

susjednim i europskim zemljama.

Vaš radni vijek koji ste započeli kao šumarski tehničar,

nastavili kao diplomirani inženjer šumarstva, di-

Dr. se. JOSO GRACAN,

znanstveni savjetnik u trajnom zvanju

Životopis dr. se. Jose Gračana

rektor, a potom i ravnatelj Šumarskog

instituta, Jastrebarsko, koji Vam

je bio drugi dom, a njegovi djelatnici

druga obitelj, bio je vrlo plodan i

uspješan.

Kao vrsni znanstvenik i istraživač,

nastojali ste svoje stečeno znanje

i iskustvo prenijeti na mlade suradnike,

ne mareći radi li se o šumarskim

inženjerima, znanstvenim

novacima ili tehničarima, penjačima

i ostalim radnicima u svom matičnom

odjelu. Odjelu za oplemenjivanje

i šumsko sjemenarstvo i u Institutu

općenito. Takvim svojim nesebičnim

radom odgojili ste velik broj radnika, penjača,

cjepljara, mladih stručnih suradnika, diplomiranih

inženjera, magistara i doktora znanosti.

Poštovan i cijenjen, radnik, suradnik, asistent, znanstvenik

i istraživač, direktor i ravnatelj u Institutu i na

terenu.

Vrlo brižan suprug i nadasve nježan otac i djed svoje

djece Tomislava i Željke, unuke Ele i unuka Luke.

Joso Gračan rođenje 10. studenog 1937. u Slunju. ski tehničar radio je neko vrijeme u Šumariji Slavon-

Osnovnu školu i malu maturu završio je u Slunju, a ska Požega, Pletemica i Velika, a od 9. prosinca 1955.

Srednju šumarsku školu 1955. u Karlovcu. Kao šumar- do 1. listopada 1957. u Šumariji Lipik u Lipiku.

193


Dr. se. Joso Gračan sa djelatnicima Instituta na osnivanju međunarodnog

pokusa obične bukva "Medvednica" proljeće 2007. godine

(Foto: M. Ivanković)

Diplomirao je 1962. godine na Šumarskom fakultetu

u Zagrebu, od 1962. do 15. ožujka 1966. radi u Šumariji

Bučje, Šumskom gospodarstvu Daruvar i Šumariji

Pakrac. U tom razdoblju radio je na svim poslovima

iz iKgajanja, uređivanja, zaštite i iskorišćivanja šuma

te odslužio vojsku (1963/1964).

Od 16. ožujka 1966. radi u Jugoslavenskom institutu

za četinjače, Jastrebarsko, kao asistent i suradnik za

oplemenjivanje šumskog drveća.

Krajem 1970. dobio je stipendiju bivšeg Republičkog

fonda za naučni rad, Zagreb, u trajanju od 1. siječnja

do 31. prosinca 1971. za usavršavanje iz populacione

i kvantitativne genetike na Svečulištu Sjeverne

Karoline u Rabeighu (North Carolina State University,

SAD). Troškove putovanja podmirio je Fulgrightov

program (putna stipendija). Za vrijeme boravka u

SAD-u u svojstvu "specijalnog studenta" završio je

dva semestra (proljetni i jesenski) iz programa studija

za stjecanje doktora znanosti. Uspješno je položio ispite

iz genetike i oplemenjivanja (4) i statistika (2).

Nakon povratka iz SAD-a (1. veljače 1972) imenovan

je za vršitelja dužnosti direktora Jugoslavenskog

instituta za četinjače Jastrebarsko. Tu dužnost obavlja

do 31. prosinca 1973. godine.

Magistrirao je 14. ožujka 1973. iz oplemenjivanja

šumskog drveća na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Za

direktora Šumarskog instituta Jastrebarsko, biran je

1974., 1978., 1982., 1986. i 1990., v. d. ravnatelja 1993.

i ravnatelja 1995.11999.

Doktorirao je 1984. godine na Šumarskom fakultetu

u Zagrebu obranivši disertaciju pod naslovom "Varijabilnost

provenijencija obične smreke (Picea abies

/L./ Karst) u dijelu prirodnog rasprostranjenja".

Aktivan je član više znanstvenih i stručnih društava:

redoviti član i potpredsjednik Akademije šumarskih

znanosti od 30. svibnja 1998. g., član Hrvatskog

šumarskog društva. Hrvatskog ekološkog društva.

Društva za fiziologiju biljaka Hrvatske, Hrvatskog genetičkog

društva i dr.). Bio je dugogodišnji član Poslovnog

udriKcnja šumskoprivrednih organizacija Hrvatske,

Općeg udruženja šumarstva i drvne industrije i

Poslovne zajednice, (1972-1987). Obavljao je dužnost

prvog predsjednika Samoupravne interesne zajednice

šumarstva Hrvatske (1987-1990), član Komisije za

znanstveno-istraživački rad "Hrvatskih šuma".

Član je Međunarodnog savjeta unije šumarskih

znanstveno-istraživačkih organizacija (lUFRO), dopredsjednik

Hrvatskog ekološkog društva, član Upravnog

odbora Hrvatskog šumaskog društva, glavni urednik

i član Uređivačkog kolegija časopisa RADOVI,

Šumarskog instituta.

Bio je član organizacijskih odbora: XVIII lUFRO

Kongresa koji je održan u Ljubljani 1986., lUFRO simpozija

iz citogenetike (Brijuni 1993) i Kongresa o makarskom

području (Makarska 1993). Član je Upravnog

odbora "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb, 1998-2002.

Predsjednik je organizacijskog odbora savjetovanja

koje je organizirao i uspješno održao Šumarski institut,

Jastrebarsko 1984., 1986., 1993. i 2000. godine. Boravio

je na studijskim putovanjima u mnogim zemljama,

te aktivno sudjelovao u radu velikog broja stručnih i

znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu (Svjetski

šumarski lUFRO - kongresi u Kyotu 1981., Ljubljani

1986., Montrealu 1990., Tampereu 1995., simpozij o

oplemenjivanju šumskog drveća i uspijevanju provenijencija

različitih vrsta u okviru lUFRO - radnih grupa:

Kanada 1978., Njemačka 1973., 1982., 1987., 1988.,

1993., Austrija 1986., Francuska 1980., 1991., Rusija

1989., Švedska 1974., 1979., Rumunjska 1979.). U

okviru tehničke suradnje kao jedan od prvih šumara

Hrvatske boravio je u Kini od 18. svibnja do 8. lipnja

1979. godine.

Međunarodna delegacija na pokusu provenijencija obične bukve

"Rutinska garjevica"

(Foto: M. Ivanković)

194


Od velikog broja savjetovanja i simpozija treba istaći

sudjelovanje u radu Sekcije za oplemenjivanje šumskog

drveća Zajednice instituta i fakulteta bivše Jugoslavije,

kao i Hrvatskog genetičkog društva. Kroz tri

prošla srednjoročna razdoblja bio je suradnik na projektu

"Unapređenje sjemenarstva, rasadničke proizvodnje i

uzgoja šumskih kultura". Projekt je financiralo Opće

udruženje i Poslovna zajednica šumarstva i drvne industrije

Hrvatske. Bio je suradnik na projektu "Unapređenje

gospodarenja šumama", koji je financirala Samoupravna

interesna zajednica znanosti Hrvatske. U ovom

srednjeročnom razdoblju (1991-1995) surađuje na projektima:

"Šumske kulture, zaštita i obnova oštećenih

sastojina" koji financijski podupire Ministarstvo znanosti

i tehnologije i "Unapređenje proizvodnje biomase

šumskih ekosustava Hrvatske", koji financira Javno poduzeće

"Hrvatske šume", Zagreb. Znanstveni savjetnik

je od 1986. godine i upisan je u registar koji se vodi u

Ministarstvu znanosti i tehnologije, Zagreb.

Aktivan je član lUFRO - radne grupe za oplemenjivanje

šumskog drveća, radne grupe za istraživanje uspijevanja

provenijencija pojedinih vrsta šumskog drveća.

Bio je voditelj 18. ekskurzije XVIII lUFRO -

Kongresa 1986. godine (Slovenija i Hrvatska).

Njegovu znanstvenu aktivnost, uz ostale problematike

iz oplemenjivanja šumskog drveća, karakterizira

istraživanje uspijevanja različitih provenijencija domaćih

vrsta šumskog drveća (obična smreka, obični

bor, hrast lužnjak i obična bukva).

Poseban prilog dao je u izučavanju različitih provenijencija

hrasta lužnjaka (jedna od najvažnijih i najvrednijih

vrsta šumskog drveća u Hrvatskoj) osnivanjem

prvih pokusa u Hrvatskoj 1986. godine.

Na temelju rezultata istraživanja uspijevanja provenijencija

različitih vrsta šumskog drveća, pokazao je

da se kod obnove šuma izborom odgovarajuće prove-

Prvi pokus provenijencija hrasta lužnjaka u Hrvatskoj osnovan

1986. godine

(Foto: M. Ivanković 2006)

Dr se. Joso Gračan zajedno s kolegama Hrvatskih šuma UŠP Delnice

i Šumarije Fužine na pokusu provenijencija obične jele "Brloško",

osnovanom 2000. godine na području Šumarije Fužine

(Foto: M. Ivanković)

nijencije može povećati proizvodnja drvne mase i stabilnost

šumskih ekosustava.

Značajan je i njegov doprinos poznavanju genetičke

specifičnosti mineralne ishrane šumskog drveća

(hrast lužnjak, obična smreka) i stimulaciji plodonošenja

(američki borovac).

Urazdoblju od 1972. do 1993. godine vrlo uspješno

je vodio bivši Jugoslavenski institut za četinjače

(1972-1973) i Šumarski institut u Jastrebarskom

(1974—1993). Svojim radom na dužnosti direktora dao

je značajan doprinos razvoju šumarske znanosti i

znanstveno-istraživačkog rada hrvatskog šumarstva.

Poseban doprinos dao je unapređenju suradnje između

šumarske operative i znanstveno-istraživačkih ustanova

(Institut i Fakultet), kao i primjeni rezultata istraživanja

u praksi. Zaslužan je za suvremeno opremanje

laboratorija u Šumarskom institutu u Jastrebarskom

nabavom opreme (svjetlosni mikroskop, atomski

adsorpsijski spektrofotometar, aparat za analizu SO2,

informatička oprema, trušnica za sjeme, klima komora,

CNS - aparat, kromatograf, đigitatlni mjerač godova,

aparat za DNA analize šumskog drveća i dr), adaptaciju,

održavanje i izgradnju novih laboratorija i objekata,

kao i usavršavanje i osposobljavanje stručnih i

znanstvenih djelatnika. Njegovim radom proširena je i

unapređena stručna i znanstvena suradnja s domaćim i

inozemnim organizacijama.

Značajno je unapređena i proširena izdavačka djelatnost,

povećanim tiskanjem rezultata istraživanja u

časopisu RADOVI, koji je od edicije (1974) prerastao

u znanstveno stručni časopis poznat i priznat u zemlji i

inozemstvu. Glavni je urednik RADOVA od 2001. godine.

Njegova je i zasluga što je broj djelatnika od 64

(1974) povećan na 85 tijekom 1993. godine, od čega je

broj znanstvenih radnika od 6 (1974) porastao na 29

(1993) do stupanja na snagu novog Zakona 0 znanstve-

195


no-istraživačkoj djelatnosti. Nakon teške prometne nesreće

u kojoj je stradalo 5 znanstvenika Šumarskog instituta

i redovni profesor Šumarskog fakulteta 10. veljače

1998., Šumarski se institut našao u najtežoj situaciji

od osnivanja. Broj znanstvenika - doktora znanosti

smanjio se na 5, a broj istraživača (magistara, polaznika

postdiplomskog studija i suradnika) na 20. Uz veliku

pomoć i razumijevanje Ministarstva znanosti, "Hrvatskih

šuma", Zagreb, Ministarstva poljoprivrede i

šumarstva i Šumarskog fakulteta te zalaganje ravnatelja

i suradnika stanje se poboljšalo. Krajem 2002. godine

u Šumarskom institutu zaposleno je 9 doktora znanosti,

11 magistara, 11 polaznika poslijediplomskog

studija i stručnih siffadnika. Ukupan broj zaposlenih je

80, od kojih 38 financira Ministarstvo znanosti i tehnologije,

a 42 iz vlastitih prihoda. Broj je znanstvenih novaka

12, od čega su 4 obranila magistarske radove, a 2

doktorske disertacije.

Dr. se. Joso Gračan zajedno s radnieima na osnivanju ranog testa

provenij eneij a hrasta kitnj aka

Značajan je njegov doprinos unapređenju međunarodne

suradnje sa znanstvenim institucijama (instituti i

fakulteti) kao i nevladinim udrugama.

Od 1994. je predstavnik Šumarskog instituta u Europskom

šumarskom institutu (EFI) sa sjedištem u Joensuu.

Finska; nacionalni koordinator za Hrvatsku za

očuvanje europskih šumskih genetskih resursa (EU-

FORGEN) u okviru Međunarodne udruge za biljne genetske

resurse (IPGRI) sa sjedištem u Rimu; nacionalni

koordinator u okviru međunarodnog projekta "Procjena

i motrenje štetnog djelovanja onečišćenja zraka,

tla i vode na šume", koji financira EU; koordinator

projekta 1 Zaštita i unapređenje proizvodnje biomase u

ulozi podržavanja višestrukih uloga i funkcija šuma,

koji financiraju Hrvatske šume, d.o.o. Zagreb; glavni

istraživač projekta 0024001 Oplemenjivanje i šumsko

sjemenarstvo, koji financira Ministarstvo znanosti i

tehnologije; glavni istraživač STIRP-projekta "Dinamički

geoinformacijski prikaz šumskih ekosustava Hrvatske",

koji je financiralo Ministarstvo znanosti obrazovanja

i športa (2004-2007).

Urednik za šumarstvo i suradnik Hrvatske opće enciklopedije

Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža;

član uredništva i autor članaka u monografijama:

"Šume u Hrvatskoj" "Hrast lužnjak u Hrvatskoj", "Obična

jela u Hrvatskoj", "Obična bukva u Hrvatskoj" i

"Poplavne šume u Hrvatskoj"; glavni urednik monografije

"Šumarski institut, Jastrebarsko 1945-2005" i autor

članaka u monografiji; glavni urednik knjige "Gospodarenje

šumskim tlima u Hrvatskoj" autora dr. se. Jakoba

Martinovića. Objavio je preko 125 znanstvenih i

stručnih radova od čega 84 znanstvena rada.

Tijekom radnog vijeka dr se. Joso Gračan dobio je

više nagrada i odlikovanja od kojih spominjemo: Orden

rada sa srebrnim zracima (1974); Nagrada grada

Jastrebarsko (1981); Orden zasluga za narod sa srebrnim

zracima (1988); Godišnja državna nagrada za znanost

(1998); Plaketa hrvatskog ekološkog društva u

povodu 35 obljetnice osnutka (15. 11. 2004); Priznanje

Hrvatskog šumarskog društva povodom 160 obljetnice

osnutka i 130 obljetnice neprekidnog izlaženja Šumarskog

lista (20. 6. 2006).

Mogli bi još puno pronaći podataka o našem dr. Gračanu,

ali već i iz ovog kratkog životopisa razvidno je

kako se radi o vrlo plodnom i uspješnom, znanstveniku,

priznatom, poznatom i uvaženom znanstvenom savjetniku

Šumarskog instituta, Jastrebarsko, čiji je cjelokupni

znanstveni, stručni, dozvolite da kažem i "tehnomanagerski"

te društveni rad, ostavio dubok trag u svima

nama, najbližim suradnicima, djelatnicima Instituta,

djelatnicima Šumarskog fakulteta. Hrvatskih šuma, a i

kod kolega u inozemstvu.

Na kraju, koristimo ovu priliku da se u ime zaposlenika

Šumarskog instituta, Jastrebarsko i svoje osobno,

još jednom zahvalimo Vama dragi Joso, za sve što ste

učinili na dobrobit hrvatske šumarske znanosti i struke.

Također se zahvaljujemo na višegodišnjoj suradnji,

kolegijalnosti i svakako velikom prijateljstvu.

Dr. se. Mladen Ivanković,

znanstveni suradnik

196


IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA

Prvi puta Crkveni gaj vidio sam 1964. godine, kada

je nakon smrti inženjera Borka N i k š i ć a šumarija Karlobag

pripojena šumariji Gospić, koje sam ja tada bio

upravitelj. Nije mi to sličilo nečemu što "kontinentalci"

smatraju gajem, ali bila je jedna od rijetkih zelenih površina

u ljutom podgoričkom kršu.

CRKVENI GAJ KOD KARLOBAGA

gusjenice ovoga prelca prezime, te se u proljeće nakon

obilnog hranjenja u dugačkim jednorednim kolonama

Slika 1. Pogled na dio Crkvenog gaja

Unatoč svakogodišnjem pošumljavanju, na toj površini

svega kilometar-dva udaljenoj od Karlobaga

(prema Rijeci), Crkveni gaj se teško oporavljao od posljedica

zanemarenosti, koja je kulminirala za vrijeme

II svjetskog rata. Sječa, pašarenje i česte suše uz snažnu

buru, na plitkom nestabilnom tlu imaju u kratkom

razdoblju velik negativan učinak.

Ipak, danas možemo reći da Crkveni gaj ima prepoznatljiv

izgled i posebnu vrijednost koju mjerimo po

drugim kriterijima vrijednosti šume. Prostire se u dužini

od oko 1 km uz Jadransku magistralu i na 200 m u

dubinu, te je prešao granice grada od suhozida.

Za vrijeme Uskršnjih blagdana, berući šparoge, prošetao

sam gajem. Crni i alepski bor, pokoji cedar, osnovne

su dominantne etaže, a mediteranske listače u

obliku manjih stabala i grmlja popunjavaju praznine.

Prizemno bilje, pretežito kupina i šparožina, prisutne su

na cijeloj površini tla, koje je relativno duboko između

kamenog skeleta. Mnoga stabla dosežu prsni promjer do

30 cm, dok su visine stabala male, rijetko preko 10 m.

Na stablima crnoga bora, pa i na pokojem vrhu cedra,

nalaze se brojni zapreci borovog četnjaka - Cnethocampa

šThaumetopoea) pityocampa Schiff., u kojima

Slika 2. Oštećenja od borovog četnjaka na crnom boru

spuštaju niz deblo i zakukulje u zemlju. Jedna ženka

snese 150-300 jajašca na iglicu bora.

Uz negativno estetsko djelovanje, smanjenje prirasta,

te ponekad i sušenje stabala zbog gubitka polovine

iglica (naročito u sušnim godinama), važno je znati da

su dlačice gusjenica otrovne. U kontaktu s kožom i

sluznicom uzrokuju ozbiljne infekcije. Ovaj štetnik

suzbija se insekticidima (ujesen), biološkim preparatima

na bazi bakterija i virusa, unošenjem mravljih kolonija

u borove kulture, te skidanjem i uništavanjem

zapredaka spaljivanjem prije napuštanja gusjenica.

U razgovoru s upraviteljem šumarije Hrvojem Mažuranom,

dipl. ing. i Antom Došenom protupožarnim

čuvarom, saznao sam daje ove godine skinuto

skoro 80 % zapredaka (što se prethodnih godina nije

činilo) na području Crkvenog gaja, ali to nije dovoljno.

197


Slika 3. Zapreci borovog četnjaka na cedru

jer akcija treba obuhvatiti i stabla oko vikendica, obvezom

koja bi i vlasnike kuća obvezala da čine isto.

Popravljeno stanje u Crkvenom gaju nakon nekoliko

desetljeća povećane brige, ukazuje na vjerojatnost

pretpostavke da je na ovom području nekada postojala

znatno veća šumovitost. Na to upućuje i naziv uvale

"Drvarica", gdje se po predaji nekad trgovalo i na brodice

utovarivalo drvo za razne namjene, a lučica u naselju

Cesarica (6 km od Karlobaga u pravcu Rijeke) na

starim crtežima ima rampu za utovar drveta.

U članku Zlatka S afarića - Zvona 3, lipanj 1972.

pod naslovom CESARICA NEKAD ŠUMOVITA između

ostalog piše: "Župa je osnovana 1807. godine, a

crkvica svete Jelene posvećena je još 1745. Prvim župnikom

imenovanje 1810. Antun Fabijanić. U to vrijeme

Cesarica je okružena velikom šumom, koja je

glavnim izvorom sredstava za život. Suma, prirodno

bogatstvo Cesarice, uvjetovala je i razvoj luke iz koje su

brodovi izvozili drvnu gradu i ogrjev u velikim količinama.

Župnik se uzdržavao doprinosom vjernika koji se

također sastojao u drvima. Višak drva župnik bi prodavao

i tako nabavljao sve što je bilo potrebno za crkvu i

za njegovu kuću. U drugoj polovici prošlog stoljeća

šumu su svu posjekli i tada nastaju sve složenije prilike

za župsku zajednicu i za svećenike koji su joj bili na

čelu."

Na magistralnoj cesti kod vikend naselja Ribarica,

nalazi se stara lugarnica impozantnih dimenzija s gospodarskom

zgradom, što svjedoči o nekadašnjoj većoj

šumarskoj aktivnosti (tu građevinu danas zapuštenu i

bez krova 1964. godine radnički savjet ŠG Gospić ustupio

je za neznatan iznos revimiku Iliji P r a ž i ću iz Kosinja,

s obrazloženjem da za potrebe šumarstva ne služi,

a lugar stanuje u svojoj kući. Pražić nije imao izravnih

sljeđnika, pa je zgrada prepuštena propadanju, izložena

pogledu brojnih turista).

Slika 4. Cesarica početkom 19. stoljeća


u Karlobagu su podvojena mišljenja o stanju šuma

na ovom području u proteklim stoljećima, ali ih većina

zna za priču da je u gradnji karlobaške crkve sv. Josipa

i kapucinskog samostana upotrebljena grada s ovog

prostora i to upravo iz Crkvenog gaja. Zbog informacija

uputio sam se u samostan, župni ured, gdje me je

vrlo ljubazno primio župnik fra Stjepan Bergovec i

odgovorio na moja brojna pitanja.

Slika 5. Tesane grede iz Crkvenog gaja

Crkva je građena u samom početku XVIII. stoljeća.

Na pročelju crkve na latinskom jeziku piše: "Svetom

Josipu u čast ovo zdanje podigoše kraljevi Leopold I

Austrijski i njegovi sinovi Josip I i Karlo VI."

Kamen temeljac je na dan sv. Ante 1910. godine postavio

arhidakon Like, prečasni Marko Mesić (1681.

g. sudjelovao u oslobađanju Like od Turaka, 1713.

umro u Karlobagu), poslanik senjsko-modruškog biskupa

grofa Adama Ratkaya i gospodin Karlo Dopp

poslanik baruna Karla B e y n e r a, predsjednika Austrijske

komore. Nova crkva građena je na ruševinama stare

crkve i samostana. Radovima je rukovodio fra Mar in,

a gradnja je dovršena 1713. godine, te posvećena 1714

godine. Posvetu je obavio senjsko-modruški biskup grof

Adam Ratkay. Godinu dana prije posvete samostan su

naselili kapucini, koji su pomogli konačnom uređenju

crkve, samostana i okoliša.

Po riječima župnika fra Stjepana Bergovca, sav

kameni materijal i drvo je s područja Karlobaga, i to

drvo upravo iz Crkvenog gaja, koji je otprije bio crkveni

posjed (sve do nacionalizacije). Ugrađeno drvo u krovnu

i unutarnju konstrukciju nije mijenjano od početka

gradnje. Tesane grede u velikoj blagovaonici i hodnicima

velikog su presjeka, što svjedoči o dimenzijama stabala

od kojih su napravljene. Pod blagovaonice,

učvršćen drvenim klinovima ugrađen je naknadno

(1847. g.) i može imati drugi izvor, jer prva cesta koja

spaja Karlobag s unutrašnjošću izgrađena je 1786. g.,

dakle tričetvrt stoljeća poslije gradnje crkve i samosta-

Slika 6. Župnik fra Stjepan Bergovec ispred legila (stalka za

časoslov)

na. Crkva svetog Josipa u Karlobagu detaljno je obnovljena

1997. godine, ima veliku sakralnu, povijesnu i turističku

vrijednost.

Kapucini upravljaju župama: Karlobag, Cesarica,

Prizna, Lukovo Sugarje i Baške Oštarije. Na cijelom

tom području danas, nažalost, postoji samo jedna osnovna

škola u Karlobagu sa svega 47 učenika.

Uz upozorenja na potrebu intenzivnije i kontinuirane

borbe protiv borovog četnjaka u primorskim kulturama

bora, u ovom članku htio sam ukazati na dinamičnost

promjena koje treba promatrati u vremenskim

odmacima.

Pogled na Velebit s mora u posljednjih nekoliko desetljeća

ulijeva mnogo optimizma. Nekadašnja siva

boja golog krša sve se više mijenja. Zelene površine

evidentno se proširuju, dajući krajoliku zeleni ton.

Za obnovu vegetacije na morskoj strani Velebita

trebat će možda više vremena nego što ga je prošlo u

njenom nestajanju, ali je vrlo važno shvatiti daje ta obnova

moguća, a za to nam je dobar primjer Crkveni gaj

kao i druge zelene oaze na našoj obali.

Tu obnovu može ubrzati pozitivno djelovanje, u

čemu vodeću ulogu treba imati hrvatsko šumarstvo.

Frane Grospić

199


IZ SVIJETA GLJIVA

Na šumskim staništima Hrvatske do sada je otkriveno

oko 120 svojti potpuno neobičnih gljiva malih dimenzija,

za koje neki istraživači smatraju kako se i ne

ubrajaju u poznate skupine gljiva, ali isto tako da imaju

i neke osobine životinja.

Svrstane su u skupinu gljiva sluznjača ili Myxomyceta.

Naziv sluznjače potječe od većeg ili manjeg vegetativnog

tijela koji je sluzave grade i kojega nazivamo

plazmodij. On može biti različitih boja, oblika i veličina,

ameboidno se kreće po podlozi i hrani se saprofitski.

Iz njega se u povoljnim uvjetima razviju rasplodna

tjelešca gljive ili sporokarpi, u kojima mejotičkom diobom

nastaje mnogo spora.

GLJIVA SLUZNJACA

Jedna od najzanimljivijih gljiva sluznjača je i Physarum

psittacinum Ditmar, koju sam do sada pronašao

na dva nalazišta u Hrvatskoj (Vrbovsko, Đelekovec).

Njezin plazmodij razvija se na površini trulog bjelogoričnog

ili cmogoričnog drveta, bez obzira nalaze li se ti

dijelovi drveta na svjetlu ili u potpunom mraku. Plazmodij

može narasti do 20 cm i zauzeti površinu do dva

dmČ. U nekoliko etapa iz plazmodija se pupanjem razvijaju

sporokarpi. Gubljenjem vode plazmodij nestaje

te nakon razvijenih žutih prijelaznih sporokarpa nastaju

sporokarpi smeđe crvenih glavica i narančastih držaka,

često u velikim nakupinama. Sporokarp je u cijelosti

visok, tek nešto više od 1 mm.

Slika 1. Nezreli plazmodij sluznjače

Slika 2. Zreli plazmodij sluznjače Physarumpsittacinum

Slika 3. Proces oblikovanja sporokarpa

Sporokarpi nastaju na površini drveta, na površini trulog

lišća ili na površinama grana i grančica na tlu. Čitav

proces razvoja sporokarpa kod ove svojte ne traje više od

24 sata, slično kao i kod mnogih drugih vrsta sluznjača.

Sluznjače se najviše razvijaju na raznolikim šumskim

staništima i to najviše tamo gdje u šumi ima mnogo

trulih ostataka drveta, osobito onih u finalnoj fazi

razgradnje. Jedno od takvih staništa je šumski rezervat

Crni jarci kod Kalinovca u Podravini, kao i miješana li-

Slika 4. Razvijeni sporokarpi

stopadna šuma Zovje kod Đelekovca, gdje je i pronađena

ova svojta.

U Europi i drugdje u svijetu gljive sluznjače se intenzivno

istražuju, posebno u Japanu, te se tako dolazi

do mnogih novih spoznaja kojima se sve više i više

ulazi u mnoge tajne ovoga dijela živog svijeta.

Tekst i fotografije:

Dr. se. Radovan Kranjčev, prof

200


O PORIJEKLU NAZIVA ŠUMSKOGA DRVEĆA

Riječ JAVOR u današnjem hrvatskom botaničkom

nazivlju normativni je naziv za vrste roda ACER. (Ilustrirani

bilinar. Horvatić, 1954).

Javor je praslavenska i sveslavenska riječ. Nalazimo

je u svim slavenskim jezicima: bugarski - javor;

češki -javor; litvanski - jaworas; poljski - jawor; ruski

-javor; slovenski-javor...

Naziv javor potvrđen je u staroj hrvatskoj pisanoj

gradi već u XVI. stoljeću. Spominje se u raznim rukopisima,

svim hrvatskim leksikografskim djelima, u

kasnije objelodanjenim srednjoškolskim botanikama te

u književnim djelima i narodnim pjesmama.

"Javor, gen. javora ... sveslav. ipraslav.,... 'naziv za

različite vrste drveća kao: acer, ornus, platanus, jasen i

jablan.' Odatle pridjevi na -an: javoran, poimeničen s

-ik u toponimu Javornik; na -ov: javorov, poimeničen

na -ina: javorovina 'javorovo drvo'. Deminutiv na -ak:

javorak ... Augmentativ na -ina: javorina. Kolektiv na

-je: javorje." (Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga

jezika. JAZU. Skok, 1971.1:763).

Naziv javor, javomice prvi se put u pisanim izvorima

spominje u Roccabonellinu višejezičnom kodeksu

Liber de simplicibus Benedicti Rinij (Knjiga o ljekovitom

bilju). Bogoslav Sulek drži da je taj kodeks nastao

1415. godine i da"... Sve ovo dokazuje dovoljno, daje to

najstariji, a podjedno i najdragocjeniji rukopis za hrvatski

imenik bilja." (Jugoslavenski imenik bilja. Sulek,

1879.: IV). Nazivi javor, javomice se u tom djelu koriste

kao naziv za plemeniti lovor (Laurus nobilis L.).

"79. (73) Laurus nobilis - javomice (jauomice), javor

(jauor) ... Naziv javornice nije poslije nikad više

potvrđen u hrvatskom biljnom nazivlju, ali da je riječ

vezana uz hrvatski naziv javor i da prema tomu pripada

hrvatskom leksiku, to je očito". (Hrvatsko biljno nazivlje:

analiza hrvatskog biljnog nazivlja u djelu Liber de

simplicibus Benedicti Rinij. Sugar ef a/., 2002.: 28).

JAVOR - ACER L. 1753. Acemceae Juss. 1789.

U sličnom značenju za različite vrste, riječ javor

zabilježena je u kasnijim hrvatskim leksikografskim

djelima: Vrančić, 1595. - laurus; Mikalja, 1651. -javor,

Avib, platanus; Belostenec, 1740. -javor, drevo,

acer, aceris, acernus, platanus ...; Delia Bella, 1758. -

di platano, platanus; StuUi, 1806. -javorina - lignum

plataninum; Jambrešić, 1842. -javorika, laurus.

Roberto de Visiani, Bogoslav Sulek i Josip

Pančić odbacuju druga značenja riječi javor, te je

koriste za dvije vrste roda: javor vaMječ - Acerplatanoides

L. (Visiani, 1826., Sulek, 1859., Pančić, 1871.) i

%orsĆdĆaĐor - Acer pseudoplatanuslČ. (Visiani, 1826.,

Šulek, 1859., Pančić, 1871.).

Sulek, 1859. naziv javor rabi još i za javor klen

šAcer campestre L.) te tatarski javor šAcer tataricum L.

subsp. tataricum), a Visiani, 1826. i Pančić, 1871. za

Visianijev javor šAcer heldreichii subsp. heldreichii

var. macropterum (Vis.) Pax), tako da se njihove zabi-

Iježbe i uporaba riječi javor može smatrati pretečom

današnjega normativnoga naziva roda ACER.

"Javor, javora, m. Acer, ime nekom drvetu; valja da

se isprva ovako zvao cijeli rod, ali u naše doba vrijedi

osobito za dvije vrste: Acer pseudoplatanus L. i Acer

platanoides L.." (Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika.

JAZU. 1892. - 1897. IV: 497).

"Javorište, n. mjesto gdje rastu javori". - U Mikaljinu

rječniku: javorište, mjesto od javora, 'platanetum'...

U pravom smislu, javori. "Zeleno javorje" (M aru 1 i ć);

"Sjencu ti javorje stvaralo do vike" (Ranjina). (ibid.:

498-499).

Sve dvojbe u značenju riječi javor otklanja Petar

Skok: "Značenje 'lovor' nema nikakve veze s ovim

drvetom, nego je javor - laurus isto što i lavor, lovor,

samo što j e - / - ispalo j er se identificiralo s romanskim

članom." (Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskogajezika.

JAZU. Skok, 1971.1: 763).

Riječ javor u Imeniku drveća i grmlja: latinski, hrvatski,

engleski, njemački, sa sinonimima, Borzan,

2001., korištena je kao naziv za rod Acer L. 1753. te

kao korijen za naziv porodice Aceraceae Juss. 1789. -

javorovke i za naziv reda Sapindales - javorolike.

U hrvatskoj pisanoj građi riječ javor javlja se u

mnogim starim književnim djelima dubrovačke književnosti:

"Prije će suhjavorugoriprocavtit" (Držić);

"Kitnijavor, vitajela" (Gunđulić); "Nakoj nijavora

ni đubka zelena" (Menčetić); "Ni suhajavora ni brijesta

zelena" (Vetranović); "Jele davne i javori od

zabitne one pustinje" (Zuzeri). (Rječnik hrvatskoga ili

srpskoga jezika. JAZU. 1892. - 1897. IV: 497 - 498).

Riječ javor svoje je mjesto našla i u narodnim pjesmama:

"Oj javore, moj rođeni brate! puštaj grane do

zelene trave"; "U livadi pod javorom voda izvire"; "Ja

ga pođoh potražiti, ter ga nađoh pod javorkom"; "Sedlom

bije 0 javorje, a kopitom o mramorje"; "Oj javore

zelenbore! divan ti si rod rodio! na dv'je grane dv'je jabuke."

(ibid.: 498 - 499).

201


u narodnim pjesmama riječ javor koristi se i kao

muško ime: "Javor išetao, djevojke gledao, pak je govorio"

te u narodnim poslovicama: "A ništa ti dužan bio

nisam, ni zelenu boru ni javoru", (ibid.: 498 - 499).

Navest ćemo neka ženska i muška osobna imena u

kojima se kao korijen koristi riječ javor: Javorika, Javorina,

Javorinka, Javorka, Javorkica, Javorčica; Javor,

Javorko ... (Rječnik osobnih imena. Simundić, 1988.:

156).

Također riječ javor poslužila je kao korijen za

mnoštvo prezimena u svim krajevima Lijepe naše: Javorček,

Javorčić, Javorić, Javomik, Javorović, Javorski,

Javoršak, Javorščak, Javoršek ... (Leksik prezimena

Socijalističke Republike Hrvatske. 1976.: 259).

Duboku ukorijenjenost riječi javor u hrvatsku jezičnu

baštinu, uz ta značenja, dokazuju i fitotoponimi s

korijenom javor: Javor, Javorak, Javorek, Javorje, Javomica,

Javomik, Javorovac, Javorovica ... mjesta u

Hrvatskoj. (Veliki atlas Hrvatske. 2002.: 401).

Riječ ACER, eris, n. - javor, grčko - latinskog je

podrijetla. Kod Rimljana to bijaše naziv za javor. Čini

se da latinski naziv toga roda potječe od latinskog pridjevka

acer, cris, ere - oštar, šiljat, zašiljen ... zbog urezanih,

razdijeljenih ili dlanasto rascijepljenih plojki

njegovih listova, čiji režnjevi ili liske najčešće završavaju

šiljastim, šiljavim ili usiljenim vrhom.

Ivan Rešetar, Đurđevac

Borzan, Ž., 2001.: Imenik drveća i grmlja: latinski,

hrvatski, engleski, njemački, sa sinonimima.

Hrvatske šume, Zagreb. 485 str.

Horvatić, S., 1954.: Ilustrirani bilinar. Školska

knjiga, Zagreb. 767 str.

*******, 1976.: Leksik prezimena Socijalističke Republike

Hrvatske. Institut za jezik, Zagreb; Nakladni

zavod Matice hrvatske, Zagreb. 772 str

Marević, J., 2000.: Latinsko-hrvatski enciklopedijski

rječnik = Lexicon Latino-Croaticum encyclopaedicum.

I - II. Marka, Velika Gorica; Matica

Hrvatska, Zagreb. 3648 str.

*******, 1880. - 1976.: Rječnik hrvatskoga ili srpskoga

jezika. I-XXIII. Jugoslavenska akademija

znanosti i umjetnosti, Zagreb. Dio IV. 1892. -

1897. 960 str.

Skok, R, 1971. - 1974.: Etimologijski rječnik hrvatskoga

ili srpskoga jezika. I - IV. Jugoslavenska

akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb.

Knjiga prva. 778 str.

LITERATURA

7. Simundić, M., 1988.: Rječnik osobnih imena. Nakladni

zavod Matice hrvatske, Zagreb. 571 str

8. Sugar, L, 1990.: Botanički leksikon: latinsko-hrvatski

i hrvatsko-latinski. Jugoslavenska akademija

znanosti i umjetnosti; Globus, nakladni zavod,

Zagreb. 550 str.

9. Sugar, L,L, Gosti, K.,Hazler-Pilepić, 2002.:

Hrvatsko biljno nazivlje: analiza hrvatskog biljnog

nazivlja u djelu Liberde simplicibus Benedicti

Rinij. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb.

155 str.

10. Sulek,B., 1859.: Biljarstvo. Uputa u poznavanje

bilja. II. dio. U Zagrebu, brzotiskom Karla Albrechta.

368 str.

11 Sulek, B., 1879.: Jugoslavenski imenik bilja. JA­

ZU, Zagreb. 564 str

12 *******, 2002.: Veliki atlas Hrvatske. Mozaik

knjiga, Zagreb. 479 str.

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA

40. EFNS

(Oberwiesenthal, Njemačka, 2. do 8. ožujka 2008.)

Ovogodišnje jubilarno 40. Europsko šumarsko nordijsko-skijaško

natjecanje (biatlon) održano je od 2. do

8. ožujka 2008. god. u Oberwiesenthalu (Saska, Njemačka)

u partnerstvu sa Saskim državnim šumama.

Ovo je u 10 proteklih godina bilo 11. sudjelovanje hrvatske

ekipe na sportsko-stručnom susretu eiffopskih

šumara. Krenuli smo autobusom Šumarskog fakulteta

202

u ponedjeljak 3. ožujka (dan kasnije nego što smo prethodno

planirali, jer je autobus bio zauzet) iz Zagreba

za Njemačku preko Gorskog kotara, gdje se priključio

najveći dio ekipe. U ekipi su ove godine bili: Ana Cmković,

Tijana Grgurić, Andreja Ribić-Marincel, Ivana

Mihelčić, Silvana Skender, Alen Abramović, Andrija

Cmković, Damir Delač (organizator i voda puta), Josip


Dio hrvatske ekipe

Dundo vić, Josip Grgurić, Franjo Jako vac, Hranislav

Jako vac, Tomislav Kranjčević, Klaudio Lisac, Slavko

Matić, Ivan Rački, Mladen Sporer, Denis Stimac, Damir

Tmski, Neven Vukonić i Siniša Vukonić.

Oberwiesenthal poznat kao lječilište, nalazi se u južnom

dijelu Saske (na 914 m nm., grad na najvećoj nm. u

Njemačkoj) uz granicu s Češkom Republikom, jedan je

od poznatijih zimsko-sportskih centara u Njemačkoj, no

i ljeti je to vrlo interesantno područje za šetnje, nordijsko

rolanje, vožnje biciklom i dr.). Osim zdrave klime,

raspolaže sa 75 km skijaških staza za alpsko skijanje i

oko 60 km staza za nordijsko skijanje (skijaško trčanje)

na 10 skijališta. Tu je najstarija skijaška žičara u Njemačkoj

(1924. god.) a skijaški klub Oberwiesenthal koji

potiče razvoj skijaškog sporta osnovan je 1. 12. 1906.

god. Već više od 100 god. stara uskotračna željeznica

tzv. Bimmelbahn (zvoneća željeznica) vozi između

Oberwisenthala i Cranzahla 17,3 km dugom prugom romantičnim

dolinama Shema i Pohla.

Ukratko donosimo nekoliko podataka o šumama i

šumarstvu Saske. Površina šuma je 510 763 ha (27,7 %)

što je ispod prosjeka Njemačke koji iznosi 30,1 %. Drvna

zaliha je 126 mil. mČ, a prirast 9 mČ/ha od kojega se

godišnje siječe oko 5 mČ/ha. Po vrstama drveća 41 % su

smrekove šume, 27 % borove, 8 % meke bjelogorične,

7 % hrastove, 5 % mješovite borove i bjelogorične, 3 %

bukove, 6 % ostale bjelogorične i 3 % ostale cmogorične

šume. Prema vlasništvu 38 % su državne, 6 % savezne,

8 % komunalne 2 % crkvene , 40 % privatne i 6

% šume ostalih vlasnika. Oko 47 % saskih šuma ima

PEFC certifikat. U siječnju 2007. god. od vjetroloma

Kyrill porušeno je oko 1,8 mil. mČ drva, od čega čak 629

000 mČ u nedržavnim šumama, što je ocijenjeno kao najveća

šteta od vjetroloma u posljednjih 50 godina.

Državno poduzeće Saske državne

šume osnovano je 1.1. 2006.

god., sa sjedištem u Graupa kod

Dresdena, glavnog grada Saske.

Osim Direkcije ima 15 šumskih

uprava uključivši i ured Nacinalnog

parka Saska Švicarska te 47

šumarija. Od 223 šumska revira

gospodari na 125 revira (prosječne

površine 1 500 ha) saskih državnih

šuma, a u 98 revira (prosječne površine

oko 3 000 ha) savjetuje privatne,

crkvene i komunalne šumovlasnike

(nedržvnih šumovlasnika

je oko 75 000, a od toga je preko

50 % njih s površinom ispod 1 ha).

Tako je primjerice tijekom 2007.

god savjetovano oko 25 000 privatnih

šumovlasnika. Saske državne

šume posjeku oko 1 mil. mČ godišnje,

koristeći dijelom vlastitu radnu

snagu, a dijelom privatne poduzetnike. Kupci su pilane

- obiteljske tvrtke, velike tvornice celuloze i građanstvo.

Kako dominiraju smrekove i borove kulture, šumarska

struka započela je s uzgojnim mjerama radi

promjene strukture šume u prirodi bliske, ekološki stabilne

i gospodarski rentabilne šume. Tijekom 2007.

god. je sjetvom i sadnjom pošumljeno 1 102 ha različitim

vrstama drveća, kao što su hrast kitnjak, hrast lužnjak,

grab, obična bukva, lipa i duglazija, čime se teži

monokulture pretvoriti u stabilne mješovite šumske sastojine.

Sasko šumarstvo je u istoj godini interveniralo

s 11,1 mil. € u uzgajanje šuma i sanaciju šumskih šteta,

a na 5 017 ha šuma u srednjegorskom području izvršeno

je kalcificiranje. Šumarstvo i drvna industrija

osiguravaju oko 22 000 radnih mjesta, ponajprije u ruralnom

području, od toga 10 % u saskim državnim šumama.

Oko 90 % prihoda ostvaruje se iz prodaje drva

(70 mil. €, a godišnji promet drvne industrije, papira i trgovine

drvom je oko 2 milijarde €. Prema istrživanju

Saveznog instituta za šumarstvo i drvnu industriju utvrđeno

je 1996. god. da OKFŠ iznose 30 €/ha godišnje. U

nekoliko šumskih kuća organizirana je škola u prirodi za

grupe djece raznih uzrasta od vrtića do škola, a 828 km

uređenih šetnica i biciklističkih staza omogućava aktivan

odmor za građanstvo.

Prethodno navedene podatke i šire prikaze, sudionici

su mogli dobiti iz priloženih materijala pri dolasku te

kroz organizirana predavanja i stručno-turističke ekskurzije,

što je sastavni dio programa ovih druženja europskih

šumara. Tako smo primjerice u večernjim satima

5. ožujka nazočili vrlo interesantnom predavanju i

raspravi na temu šuma i šport, gdje je gost bio bivši svijetski

prvak, poznati skakač na skijama Jens Weissflog.

Prema programu predviđeni dani za ekskurzije bili su

203


ponedjeljak 3. i četvrtak 6. ožujka, no kako je naša ekipa

u ponedjeljak iz organizacijskih razloga tek krenula na

put, za ekskurzije je ostao četvrtak. Od ekskurzija ponuđeno

ih je 8. Prva na temu šumskih šteta - obilazak skijaškim

stazama i šetnicama kroz različite šumske sastojine

čije su krošnje oštećene emisijama zagađivača.

Druga, s temom gospodarenja gradskim šumama Annaberga

i važnost komunalne šume kroz njenu općekorisnu

funkciju (autobusom oko 20 km do centra Annaberga).

Treća, na temu uzgajanja šuma - gospodarenje starim

sastojinama oštećenih krošanja od emisija; ostataci

autohtonih brdskih mješovitih šuma; pretvorba smrekovih

monokultura u mješovite sastojine; najveća cjelovita

bukova sastojina u Ezgebirge; posjet rudniku urana i kositra

- bivši Wismut. Četvrta, na teme odnosi s javnošću,

šumska pedagogija, školovanje radnika (autobusom

oko 40 km i pješice oko 4 km) - saniranje šteta od

orkanskog vjetra Kyrill u reviru Condraswiese; predstavljanje

šumske kuće u istom reviru, njeni zadaci, pogon,

troškovi, smještaj i mogućnosti zaposlenja; odnosi

s javnošću; izobrazba radnika u Upravi šuma. Peta, na

temu šuma i voda (autobusom oko 40 km); značenje

šume za pitku vodu i zaštitna uloga šume od erozije i visokih

voda; dolinska brana i spremnik pitke vode za

grad Annaberg. Šesta, posjet Češkoj Repubhci - Khnovec,

uzgojne mjere u češkom dijelu gorja Erzgebirge na

sanaciji klasičnih oštećenja u krošnjama stabala od emisija.

Sedma, također u Češku, predstavljanje Češke

uprave šuma; gospodarenje češkim državnim i komunalnim

šumama na primjerima u više šumskih predjela;

posjet Karlovym Varyma. Većina članova naše ekipe

odabrala je uprava ekskurziju u Karlove Vary. Za manji

dio ekipe najinteresantnija je bila osma ekskurzija u veliku

pilanu Klausner Friesau i Tvornicu celuloze Stendal

u Blankonsteinu, o čemu ćemo nešto više reći. Velika

pilana Klausner Holz Thiiringl u Friesau, izgrađena

1992. god., sa 500 zaposlenika, jedna je od pet pilana

Klausner grupe u Njemačkoj i nalazi se u središtu najbogatijeg

područja cmogoričnim šumama Europe. Sirovinska

baza su pilanski trupci promjera 12-60 cm bez

kore i dužine 2 m na više (75 % smreke i 25 % bora) u

radiusu 100 km zračne linije s područja Njemačke i Češke.

Cijene smrekovih trupaca za klasu lb su 58, klasu 2a

65, klasu 2a + 75, a za klasu 4 (bez kvrga za stolariju)

100 €/mČ, dok su za bor za iste klase nešto niže osim za

klasu 4 (50, 57,5, 65, i 100 €/mČ). Kapacitet pilane je

preko 2,2 mil. mČ godišnje, a radi se u tri smjene i

dnevno se otkora i prepili oko 7 000 mČ (500 kamiona)

trupaca. Tjedna zaliha otkoranih trupaca je 60 000 mČ.

Oko 30-40 % prodaje se kao sirova grada, no Klusner

proizvodi i ohoblanu gradu (kapacitet blanjalice je preko

0,8 mil. mČ godišnje) standardnih sortimenata. Kako

potražnja za ohoblanim drvom raste, uz dvije planira se

izgradnja i treće profilne linije. Oko 85 % proizvoda ide

u izvoz, ponajprije na tržišta SAD-a, Velike Britanije,

dalekog istoka (Indija i Kina), u novije vrijeme i Južnu

Afriku. Ostatak nastao u proizvodnji (sjecka, piljevina)

prodaje se industriji celuloze, peleta i šperploča, a kora

se koristi za proizvodnju eletrične (18 MW) i toplinske

energije (50 MW) u vlastitoj termo-elektrani.

Tvornica celuloze Stendal modemom tehnologijom

(u koju je njemačko-kanadski kapital investirao oko 400

mil. €), prihvatljivom za okoliš, preradi 1,7 mil. mČ

smrekovog i borovog drva, od čega je 2/3 iz prethodno

spomenutog otpada i drvnih ostataka, a 1/3 je industrijsko

drvo iz šuma. Cijena toga drva fco. cesta iz certificiranih

šuma u Njemačkoj je 40Č8 €/mČ. Sa 480 zaposlenih

tvornica proizvede 310 000 tona celuloze (ukupna

prozvodnja Mercer Group kojoj pripada ova tvornice

je 1,3 mil. mČ godišnje, sto je 20 % njemačkih potreba).

Dnevno se na europsko tržište otprema oko 1,5 mil. tona

celuloze. Energija za proizvodni proces dobiva se iz

biomase (osim za vapnaru i transport), 42-48 MW struje,

od čega se koristi 28 MW za vlastite potrebe, a ostatak

se prodaje u otvorenu električnu mrežu. Upravo razvijajući

nove tvrtke uz pilanu, iz ostataka drva u ovom

drvnom klasteru otvoreno je preko 1 200 novih radnih

mjesta.

Natjecateljski dio programa odvijao se 4. ožujka, kada

je održan službeni trening uz upoznavanje sa stazom

i probno gađanje te u popodnevnim satima sastanak

voda ekipa, 5. ožujka pojedinačno natjecanje (biatlon)

klasičnim i poslijepodne slobodnim načinom skijaškog

trčanja te 7. ožujka štafetna natjecanja i proglašenje rezultata

natjecanja. Cjelokupni program završio je sjednicom

Komiteta EFNS-a i zajedničkom večerom gotovo

1 500 sudionika ovoga jubilarnog susreta (iz Austrije,

Belgije, Bjelorusije, Bosne i Hercegovine, Češke, Estonije,

Finske, Francuske, Hrvatske, Italije, Letonije, Mađarske,

Nizozemske, Norveške, Njemačke, Poljske,

Slovačke, Slovenije, Švedske i Švicarske).

S rezultatima naše ekipe i ove godine možemo biti

zadovoljni, posebice ako se prisjetimo kakvi su kod

nas bili snježni uvjeti i mogućnosti za pripreme. Navodimo

rezultate po starosnim kategorijama stavljajući u

zagrade broj natjecatelja koji su startali u odnosnoj kategoriji

i stigli na cilj, jer je bilo odustajanja, pa i diskvalifikacija,

kao što je to u svakom natjecanju. U ženskom

dijelu ekipe pojedinačno klasičnim stilom u starosnoj

kategoriji 21-30 god. Ivana Mihelčić osvojila je

5., a Andreja Ribić-Marincel 19. mjesto (24), u starosnoj

kategoriji 31-40 god. Ana Cmković 9., a Silvana

Skender 17. mjesto (35) i u starosnoj kategoriji 41-50

god. Tijana Grgurić 29. mjesto (41). U muškom dijelu

ekipe pojedinačno klasičnim stilom, u starosnoj kategoriji

21-30 god. Ivan Rački bio je 25. (38), u starosnoj

kategoriji 31-40 god. Alen Abramović 10., a Tomislav

Kranjčević 51. (84), u starosnoj kategoriji 41-50 god.

Franjo Jakovac 13., Denis Stimac 65., Andrija Cmković

66., a Neven Vukonić 92. (162) i u starosnoj kategoriji

61-70 god. Hranislav Jakovac 69. (82). Pojedi-

204


Kroz tunel ispod mosta natjecatelji su sukladno startnoj listi

dolazili na start

Na proglašenju rezultata - na pobjedničkom postolju prva sdesna

Ivana Mihelčić (5. mjesto)

Muška štafeta Hrvatske 1; slijeva: Alen Abramović, Mladen

Sporer, Siniša Vukonić, Franjo Jakovac

Ženska štafeta Hrvatske 1; slijeva: Silvana Skender, Ana Cmković,

Ivana Mihelčić

načno slobodnim stilom, u starosnoj kategoriji 31-40

god. Siniša Vukonić bio je 17., a Klaudio Lisac 35.

(52) i u starosnoj kategoriji 41-50 god. Mladen Sporer

zauzeo je 25. mjesto (85). U petak 7. ožujka startalo je

42 ženske (3x5 km) i 130 muških (4 x 10 km) štafeta.

Naša ženska štafeta Hrvatska 1 u sastavu: Ana Cmković,

Silvana Skender i Ivana Mihelčić osvojila je 19.

mjesto, a prijavljena štafeta Hrvatska/Slovenija u kojoj

su trebale trčati Andreja Ribić-Marincel i Tijana Grgu-

rić nije startala zbog odustajanja slovenske takmičarke.

Muška štafeta Hrvatska 1 u sastavu: Alen Abramović,

Franjo Jakovac, Siniša Vukonić i Mladen Sporer

zauzela je 12. mjesto. Hrvatska 2 u sastavu: Denis Stimac,

Tomislav Kranjčević, Andrija Cmković i Klaudio

Lisac 68. mjesto i Hrvatska 3 u sastavu: Damir Tmski,

Hranislav Jakovac, Ivan Rački i Neven Vukonić 106.

mjesto. Nakon završetka štafetnih natjecanja i proglašenja

rezultata u pojedinačnom i štafetnom natjecanju,

istoga dana u 15 sati održana je sjednica Komiteta

EFNS, kojoj su nazočili Hranislav Jakovac, kao članpredstavnik

Hrvatske u tom Komitetu i Josip Dundović.

Dnevni red sadržavao je 12 točaka, od prihvaćanja

protokola sa prošlogodišnjeg EFNS-a u Bmssonu (Italija),

izvješća predsjednika EFNS dr. se Rudi Kynasta

0 radu između dvije sjednice, blagajničkog izvješća,

izvjeća Nadzomog odbora, prijedloga izmjene i dopune

Statuta, prijedloga novog znaka, poboljšanja Web

stranica EFNS-a i njegovih članica, zatim izvješća

predstavnika Slovačke kao sljedećeg domaćina 41.

205


EFNS 2009. god. (Donovaly 8. do 15. veljače 2009.) i

izvješće člana Predsjedništva EFNS-a zaduženog da

prati njihov stupanj pripremljenosti, potom izvješće

predstavnika Austrije, domaćina 42. EFNS (Ramsau

2010. god.) i predstavnika Švedske, domaćina 43.

EFNS (Östersund 2011. god.) i naposljetku utvrđivanje

ozbiljnih kandidata za domaćina 44. EFNS 2012. god.

Kako je H. Jakovac nakon konzultacije u HŠD-u i resornom

Ministarstvu, na prošloj sjednici 2007. god. u Italiji

predložio Hrvatsku kao potencijalnog domaćina, to je

nakon potpore HŠD-a i iz novog Ministarstva regionalnog

razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, predložio

i predstavio Hrvatsku kao domaćina 44. EFNS

2012. god., što će trebati potvrditi na sljedećem sastanku

Komiteta u Slovačkoj. Uz Hrvatsku, koja je prva na

listi, kandidati su Njemačka (država Baden-Württenberg)

i Norveška, no ako mi potvrdimo svoju kandidaturu

(siguran domaćin mora se znati 3 godine unaprijed),

po reagiranju predstavnika članica i podrške koju smo

dobili nakon predstavljanja Hrvatske, mi sigurno dobivamo

to domaćinstvo, jer Njemačka je već najavila da

se odriče kandidature u korist Hrvatske, a glede Norveške

očito članice EFNS-a nisu spremne dvije godine

za redom putovati daleko na sjever Europe. Mislimo da

je ovo prilika dovesti veliki broj šumarskih stručnjaka u

Hrvatsku i kroz stručno-sportsko druženje predstaviti

hrvatske šume i šumarstvo te dio kulturnih i turističkih

znamenitosti i potencijala Hrvatske. Naravno to je i

trošak, ali i prihod, jer svaka ekipa plaća svoje troškove

od putovanja, smještaja, ekskurzija, lokalnog prijevoza,

osiguranja do startnina i zajedničke večere, ne računajući

ono što će gotovo 2 000 sudionika potrošiti mimo

obveznih troškova. O promidžbi Hrvatske i eventualnoj

budućoj turističkoj destinaciji dijela sudionika, njihovih

obitelji i prijatelja, posebice onih koji će biti prvi puta u

Hrvatskoj, možemo vjerujem optimistički nagađati. Sigurni

smo, da uz potporu resornog Ministarstva, Hrvatskih

šuma d.o.o., HŠD-a, kao pokretača ove aktivnosti,

te već dogovorenu potporu hrvatske vojske i lokalne zajednice,

možemo biti dobri i uspješni domaćini 44.

EFNS 2012. god.

Nakon zajedničke večere i druženja uz glazbu te

primopredaje zastave EFNS-a između ovogodišnjeg i

budućeg domaćina, idućeg jutra sudionici jubilarnog

40. EFNS otputovali su svojim kućama s doviđenja u

Slovačkoj.

H. Jakovac i J. Dundović

ZAPISNIK

1. sjednice Upravnog i Nadzornog odbora HŠD-a,

održane 3. travnja 2008. god. u prostorijama UŠP Gospić

206

Nazočni: Dalibor Bakran, dipl. ing., Davor Beljan,

dipl. ing., mr. sc. Miroslav Brnica, Davor Butorac, dipl.

ing., Dragica Žaja, dipl. ing. (umjesto mr. sc. Zorana

Đurđevića), Dubravko Hodak, dipl. ing., Hranislav

Jakovac, dipl. ing., mr. sc. Petar Jurjević, Veljko Hajdin,

dipl. ing. (umjesto mr. sc. J. Malnara), Ivan Matasin,

dipl. ing., Arijana Taler, dipl. ing. (umjesto Vlatka

Petrovića, dipl. ing.), Dragomir Pfeifer, dipl. ing.,

Krunoslav Szabo, dipl. ing., Branko Trifunović, dipl.

ing., Oliver Vlainić, dipl. ing., Zdravko Vukelić, dipl.

ing., Damir Delač, dipl. ing., Biserka Marković, dipl.

oec., mr. sc. Josip Dundović, dr. sc. Vlado Topić, Ilija

Gregurević, dipl. ing., mr. sc. Josip Maradin.

Sastanku je nazočio državni tajnik Ministarstva regionalnog

razvitka, šumarstva i vodnog gospodarstva

Herman Sušnik, dipl. ing. i voditelj UŠP Gospić Damir

Čanić, dipl. ing.

Ispričani: dr. sc. Miroslav Benko, Čedomir Križmanić,

dipl. ing., dr. sc. Josip Margaletić, Dražen Štrković,

dipl. ing.

Predsjednik HŠD-a mr. sc. Petar Jurjević pozdravio

je državnog tajnika Sušnika, dipl. ing., domaćina voditelja

UŠP Gospić Damira Čanića, dipl. ing. i sve nazočne,

zahvalio se na odazivu i utvrdio kvorum.

Predložio je sljedeći,

D n e vni red:

1. Ovjerovljenje Zapisnika 3. sjednice Upravnog odbora

HŠD-a.

2 Obavijesti.

3. Aktualna problematika.

4. Prihvaćanje izvješća o radu i poslovanju HŠD-a u

2007. god.

a) Izvješće o radu i izvršenju financijskoga plana

za 2007. god.

b) Izvješće Povjerenstva za popis imovine i potraživanja

na dan 31. 12. 2007. god.

c) Izvješće o radu u 2007. i plan z

Sekcije za biomasu.

d) Šumarski list i ostale publikacije.

e) Izvješće Nadzornog odbora.

f) Rasprava po izvješćima i zaključci.

2008. godinu

5. Izvršenje programa rada i pripreme za 112. redovitu

skupštinu HŠD-a.

6. Pitanja i prijedlozi.

Predloženi dnevni red jednoglasno je usvojen.


Ad 1. Na Zapisnik 3. sjednice Upravnog odbora

HŠD-a koji je objavljen u Šumarskom listu 11–12/2007.

nije nitko dao primjedbu.

Ad 2.

Pod ovom točkom dnevnoga reda, predsjednik


HŠD-a mr. sc. P. Jurjević zamolio je državnog tajnika

Hermana Sušnika, dipl. ing., da predstavi novoformirano

Ministarstvo regionalnoga razvitka,

šumarstva i vodnoga gospodarstva.

Državni tajnik naglasio je da se ustanovljenjem Ministarstva

regionalnog razvitka, šumarstva i vodnoga

gospodarstva, šumarstvo prvi puta odvojilo od

poljoprivrede. To je dobro za šumarstvo općenito,

jer se zbog učestalih problema u poljoprivredi, često

šumarstvo stavljalo u drugi plan. Strateški cilj je

priključiti istom ministarstvu Upravu za zaštitu prirode,

koja se sada nalazi u ministarstvu Kulture.

Kabinet ministra nalazi se u Babunićevoj 121, dok

se ostale službe nalaze na još dvije lokacije, što

predstavlja značajan problem u radu. Plan je da se u

bližoj budućnosti većina ministarstava smjesti na

jednoj lokaciji. Ministarstvo čini 10 Uprava, od koje

su četiri preuzete iz bivšega Ministarstva mora i

turizma. Ukupno je zaposleno oko 500 djelatnika, i

kao što je to uvijek kod početnog ustroja, krenulo se

od izrade pečata pa nadalje. Upravo je u tijeku izrada

sistematizacije. Procjena je da samo u Upravi za

šumarstvo treba popuniti dvadesetak radnih mjesta,

za koja će uskoro biti raspisan natječaj. Naglasio je

problem kako se iskusni ljudi iz sustava Hrvatskih

šuma d. o. o., ili drugih šumarskih institucija, teško

odlučuju za rad u Ministarstvu. Što se tiče Hrvatske

komore inžinjera šumarstva i drvne tehnologije, u

tijeku je izrada pravilnika za licenciranje. Do sada

je izdano preko 200 licenci ovlaštenih inženjera, i

nada se kako će to pospješiti otvaranje privatnih

tvrtki za pružanje usluga na području šumarstva i

potaknuti nova zapošljavanja. Osvrnuo se na problem

hiperprodukcije kadrova, posebno u srednješkolskom

sustavu obrazovanja. Najavio je i podržao

okrugli stol u organizaciji HŠD-a o strukturnim

promjenama i prilagodbama Hrvatskih šuma d. o. o.

potrebama suvremenoga šumarstva. Poziva šumarsku

struku na suradnju pri svim procesima vezanim

za šumarstvo.

Mr. sc Jurjević zahvalio mu se na izlaganju, iskazao

spremnost HŠD-a na aktivno uključivanje u sve

aktivnosti vezane za šumarsku struku, te pozvao na

uvažavanje stavova HŠD-a koje svojim članstvom

objedinjuje cjelokupnu hrvatsku šumarsku struku.

Kako bi čestitali ministru Regionalnog razvoja, šumarstva

i vodnog gospodarstva na imenovanju i

upoznali ga s dosadašnjim radom, kao i planiranim

aktivnostima HŠD-a, zatražen je prijem kod resornog

ministra Petra Čobankovića, dipl. ing.

Pomoćnik ministra prof. dr. sc. Ivica Grbac izložio





je aktivnosti resornog ministarstva na međudržavnoj

suradnji i politici na polju šumarstva i drvne

tehnologije. Hrvatska je tu prisutna na svim poljima

od međunarodnih simpozija do ministarskih konferencija.

Kao izuzetan uspjeh hrvatskih šumara istaknuo

je sudjelovanje na Forumu o šumama Ujedinjenih

naroda 2007. godine u New Yorku, i proglašenje

2011. godine Međunarodnom godinom šuma,

na prijedlog hrvatskih delegata. Isto tako istaknuo

je sudjelovanje na InnovaWood-u, kao najvažniji

europski znanstveni događaj u domeni transfera

znanja u području šumarstva, drvne industrije i

njima relevantnih industrija.

Kao značajnu aktivnost šumarske i drvnotehnološke

struke u 2007. godini istaknuo je organiziranje sajma

namještaja AMBIENTA, čiji pokrovitelj je i HŠD.

Hrvatska ekipa je 8. i 9. veljače nastupila na tradicio-

nalnom Alpe-Adria natjecanju skijaša biatlonaca

Slovenije, Austrije, Italije i Hrvatske, koje se ove godine

održalo na Pokljuki u Sloveniji. Više o tom natjecanju

napisano je u ŠL 1–2/2008.

Kao i svake godine HŠD je organiziralo ekipu hrvat-

skih šumara za nastup na skijaškom prvenstvu šumara

Europe – EFNS, koje se ove godine od 2. do 9.

ožujka, održalo u Oberwiesenthalu u Njemačkoj. Na

ovogodišnjem 40. EFNS natjecanju potvrđena je

službena kandidatura Hrvatske za kao domaćina

2012. godine. Ovo je izuzetna počast za hrvatske šumare,

ali i obiman zadatak, koji zahtijeva niz pripremnih

aktivnosti. Dovršenje izgradnje biatlonskog

centra Zagmajna u Mrkoplju, organiziranje stručnih

ekskurzija i ugostiteljskog smještaja preko 1500 sudionika.

Ovo je izvrsna prilika za promidžbu, kako

hrvatskoga šumarstva, tako i cjelokupne turističke

ponude, jer nikada do sada u Hrvatskoj nije organiziran

šumarski skup ovakvoga obima. Ovaj obiman

zadatak moguće je ispuniti samo uz suradnju Županije,

lokalne samouprave, Hrvatskih šuma d.o.o. i

naravno resornog Ministarstva, preko kojega ćemo

zatražiti pokroviteljstvo Vlade. Kako sve troškove

smještaja i prehrane, startnina i stručnih ekskurzija

snose sami sudionici, moguće je ostvariti i povoljan

financijski učinak. U tijeku je formiranje Organizacijskog

i Počasnog odbora za ovo natjecanje. Posebno

izvješće o ovogodišnjem EFNS natjecanju možete

pročitati o ovom broju ŠL.

HŠD je poslalo prijavu na Natječaj Ministarstva po-

ljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja za dodjelu

financijske potpore organizatorima gospodarskih

manifestacija, sajmova i znanstvenih skupova iz područja

djelokruga odnosnog Ministarstva u 2008.

godini. Poslani su obrasci za subvencije znanstvenog

207

skupa 3. Hrvatski dani biomase regija (60.000,00 kn)


i obilježavanja 100. godišnjice šumskog rasadnika

Crikvenica (40.000,00 kn).

U tijeku su radovi na uređenju Šumarskoga doma.

Dovršena je obnova pročelja dvorišnoga dijela zgrade

i kanalizacije u parteru. Slijedi popločenje dvorišta

s postavljanjem rasvjete i hortikulturno uređenje.

Svi radovi bit će dovršeni tijekom svibnja.

U skladu s protupožarnim propisima izvršeno je ispitivanje

napona elektroinstalacija zgrade Šumarskoga

doma, na dijelu kojega koriste H. šume d.o.o.

i HŠD, putem ovlaštene tvrtke Tehnokont Zagreb.

Na dijelu zgrade koji koristi Institut za međunarodne

odnose, isti je obavio ispitivanje preko drugog

ovlaštenog izvođača. Pronađeni su nedostaci na

elektroinstalacijama u dijelovima I i II etaže zgrade,

koji će se u dogovoru s Hrvatskim šumama u najskorije

vrijeme otkloniti.

Radovi na digitalizaciji Šumarskoga lista su u tijeku

i do sada je obrađeno 777 od ukupno 1020 svezaka.

U skladu s odlukom i zaključcima 3. sjednice Upravnog

i Nadzornog odbora HŠD održane u lovačkoj

kući Kunjevci UŠP Vinkovci, zamijenjen je stari

automobil novim. Nabavljena je i nova kancelarijska

oprema za potrebe digitalizacije Šumarskoga lista

(skener, digitalni fotoaparat). U Velikoj dvorani

montirana su postolja za zastave i oznake na ulazu,

dok su u podrumskom prostoru na prozore postavljeni

vitraji s lovačkim motivima.

U tijeku su pripreme simpozija kojim će se obilježiti

100 godišnjica osnutka rasadnika u Crikvenici.

Simpozij će će se održati krajem listopada na području

UŠP Senj.

Bjelovarski ogranak HŠD-a raspisao je natječaj za

već tradicionalni salon fotografija “Šuma okom

šumara”.

O najnovijim događanjima u Hrvatskoj komori inženjera

šumarstva i drvne tehnologije izvijestio je

dopredsjednik HŠD-a Oliver Vlainić, dipl. ing.

Od kada je započeo postupak licenciranja, sukladno

Pravilniku čija je primjena određena s 1. listopada

2007. godine, Povjerenstvo za licenciranje održalo je

7 sjednica, na kojima je razmatrano ukupno 226 zahtjeva.

Utvrđeno je da je uvjetima za izdavanje licencije

za izvođenje šumarskih radova udovoljilo 211

podnositelja zahtjeva. Neki zahtjevi su razmatrani

više puta, nakon dopuna i zahtjeva za proširenjem

licence. Posljednja (sedma) sjednica održana je nakon

izmjena i dopuna Pravilnika o vrsti šumarskih radova,

koji je stupio na snagu 10. ožujka 2008. godine,

a čije se izmjene odnose na povećanje limita na temelju

zaposlenoga tehničara (s 5.000 m3 na 8.000 m3)

i posebno zanimljive u “građevinskom” dijelu (izgradnja

i održavanje šumske infrastrukture);

Dana 4. ožujka 2008. istekao je rok za korištenje

prava upisa u Komoru i stjecanja naziva “ovlašteni

inženjer” na temelju članka 43. Zakona o HKIŠDT.

Trenutno je u Komoru upisano ukupno 520 inženjera

šumarstva i 44 inženjera drvne tehnologije. Još je

oko 200 zahtjeva za upis koji “čekaju” sjednice Odbora

s obzirom da su primljeni pred kraj navedenoga

roka;

Dana 31. ožujka 2008. godine održan je pred ispitnim

povjerenstvom koje je imenovalo Vijeće Komore,

prvi ispitni rok, i to za stručni smjer ovlašteni

inženjer šumarstva za lovstvo. Ispitu su pristupila 3

pristupnika, koji udovoljavaju uvjetima propisanim

Zakonom o HKIŠDT te Pravilniku o sadržaju i načinu

polaganja stručnih ispita za ovlaštene inženjere

šumarstva i drvne tehnologije (NN 74/07),

Trenutno polaganje stručnih ispita čeka još 19 pristupnika,

od čega je 17 za stručni smjer ovlašteni

inženjer šumarstva. Termin održavanja ispita se dogovora;

27. veljače 2008. godine održane su sjednice Nadzornoga

odbora Komore i Skupštine Komore. Usvojen

je završni račun Komore za 2007. godinu, proračun

Komore za 2008. godinu te temeljni program rada.

Naglasak je na početku provođenja stručnoga usavršavanja,

pokretanju web stranice Komore te sudjelovanju

u donošenju zakonskih i podzakonskih akata

iz područja šumarstva, lovstva i drvne tehnologije.

Vijeće Komore imenovalo je članove Povjerenstva

za stručno usavršavanje (5 članova) koji su održali

prvu sjednicu, izrađen je (pred usvajanjem) Poslovnik

o radu ovoga povjerenstva te Nacrt Pravilnika o

stručnom usavršavanju. Zadatak ovoga povjerenstva

je ustrojavanje i praćenje stručnoga usavršavanja

ovlaštenih inženjera, organizacija i izrada programa

usavršavanja u kalendarskoj godini te verifikacija

ponuđenih programa nakon izrađenih i na terene poslanih

300-tinjak pečata ovlaštenih inženjera. Slijedi

revizija i pregled ostalih, s obzirom da je uvjet plaćena

članarina za 2007. godinu, a privodi se kraju posao

oko izrade iskaznica ovlaštenih inženjera.

Ad 3.

Voditeljica financija HŠD-a Biserka Marković, dipl.

oec., izvijestila je skup o zakonskim promjenama u

financijskom poslovanju građanskih udruga.

Nova Uredba o računovodstvu neprofitnih organizacija

primjenjuje se od 1. 1. 2008. Za samo poslovanje

pravila su ista – i dalje vrijede sve zakonske

odredbe kojima je i do sada regulirano poslovanje

neprofitnih organizacija. Razlika je u računovodstvenom

dijelu. Ukida se primjena dosadašnjeg modificiranog

novčanog načela koje je dozvoljavalo

priznavanje prihoda i rashoda s pomakom od 20 dana

od završetka obračunskog razdoblja, što znači da

208



će prihodi i rashodi teretiti razdoblje na koje se

stvarno odnose. Ukida se i primjena fondovskog računovodstva,

prema čijim smo odredbama bili u

obvezi pratiti svaku djelatnost kroz posebni fond –

posebno se to odnosilo na stanje imovine koje smo

pratili kroz fond kapitalnih projekata.

Novost je i to što će od sada poslovanje udruga pratiti

Ministarstvo financija. Naime uz obavezu predaje

izvještaja o poslovanju Državnom uredu za reviziju,

izvještaje smo putem za to ovlaštenih institucija,

dužni dostavljati i Ministarstvu financija.

Velika promjena učinjena je u računskom (kontnom)

planu. Razrada kontnog plana je takva da će

biti prepoznatljiviji izvori prihoda iz kojih se financira

Društvo – razlučene su članarine od naknada, a

i donacije su razvrstane prema vrsti donatora.

Kako će članarine kao prihod biti evidentirane na

jednom kontu, pa time i podložne analizi, potrebno je

uskladiti visinu iznosa članarine u Društvu. Naime,

prema odredbama Zakona o PDV članskim doprinosom

(članarinom) kao neoporezivom naknadom

smatraju se samo oni doprinosi članova koji se utvrđuju

po određenom kriteriju jednako za sve članove.

Kriterij za utvrđivanje članarine ne mora biti nužno

isti za sve članove udruge, ali kriteriji moraju biti

definirani i prepoznatljivi.

Odlučeno je da svaki ogranak predloži visinu članarine

na temelju koje bi se utvrdio jedinstveni iznos

članarine za cijelo HŠD.

Predloženo je da se obavi korekcija cjenika iznaj-

mljivanja dvorana za sastanke od prosinca 1996. i

travnja 2003. godine, i to Velike i Male dvorane u

prizemnom dijelu i sale u podrumskom dijelu zgrade

HŠD-a.

Hrvatske šume d. o. o. Ostali korisnici

Velika dvorana 400,00 kuna 500,00 kuna

Mala dvorana 200,00 kuna 300,00 kuna

Podrumska sala 600,00 kuna 1000,00 kuna

Ukoliko Veliku salu koristi više od 30 ljudi, cijena

za Hrvatske šume d.o.o. iznosi 1500,00 kuna, a za

ostale korisnike 2000,00 kuna.

Cijene su iskazane bez PDV-a.

Prijedlog je jednoglasno usvojen.

Pristigla je zamolba od Hrvatskih šuma d. o. o., koje


su instalirale novu telefonsku centralu u zgradi Šumarskoga

doma, za sudjelovanje u dijelu troškova.

Dio troška koji bi se odnosio na HŠD vezan je za

nabavu i montažu razvodnog ormarića (oko 6o-tak

tisuća kuna s PDV-om ). Kako telefonsku centralu

koristi i HŠD, dogovoreno je da pristanemo na ovaj

trošak, uz potpisivanje sporazuma kojim bi se reguliralo

da nakon mogućeg iseljenja Hrvatskih šuma

d.o.o. iz zgrade Šumarskoga doma, centrala ostane

u vlasništvu HŠD-a.

Iz Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, od


izv. prof. dr. sc. Ivice Tikvića, prof. dr. sc. Nikole

Pernara i izv. prof. dr. sc. Željka Španjola, stiglo je

sljedeće pismo namjere s inicijativom za osnivanje

Ekološke sekcije u sklopu Hrvatskoga šumarskoga

društva:

Potaknuti promjenama u obrazovnim i stručnim krugovima

u šumarskom sektoru u Hrvatskoj, te po uzoru

na druge struke, smatramo opravdanim organizirati

Ekološku sekciju (EKOS) u sklopu Hrvatskog

šumarskog društva (HŠD). U članku 12. Statuta

HŠD iz 2006. godine navedene su djelatnosti pomoću

kojih se ostvaruju ciljevi društva, te se uz ostalo

predviđa formiranje sekcija po specijalnostima struke

radi lakšeg, bržeg i stručnijeg pristupa pojedinim

problemima struke, što je i cilj naše inicijative.

Uvođenje tzv. “Bolonjskog procesa” u obrazovanje

šumarskih stručnjaka, te osnivanje Hrvatske šumarske

komore, značajne su promjene koje postavljaju

pred znanstveno-nastavno i stručno osoblje u šumarstvu

nove izazove koji se temelje na poboljšavanju

kvalitete obrazovanja budućih i današnjih šumarskih

stručnjaka. Jedan od preduvjeta razvoja obrazovnog

i stručnog profila u šumarstvu je organizirana i kvalitetna

suradnja znanstvenika i stručnjaka po pitanjima

koja su od interesa struke. U Ekološkoj sekciji HŠD

želimo okupiti šumarske znanstvenike i stručnjake

koji se bave raznolikom ekološkom problematikom s

ciljem unaprjeđenja suradnje, razmjene iskustava,

poboljšanja znanja, i sustavnog rješavanja određenih

problema.Navodimo neke od tema koje će biti na

listi prioriteta koje će se obrađivati u radu Ekološke

sekcije: općekorisne funkcije šuma, racionalno iskorištavanje

šumske biomase, hidrološka problematika

nizinskih šuma, pitanja zaštite okoliša u šumarstvu

(onečišćenje, otpad, pesticidi, klimatske promjene),

odumiranje stabala, klimatski ekscesi, ekološka motrenja

u šumarstvu, pitanja zaštite prirode, ekološki

problemi u urbanom šumarstvu i dr. Sukladno aktivnostima

koje su predviđene u radu HŠD, u Ekološkoj

sekciji će se navedene teme obrađivati kroz seminare,

radionice, stručne i znanstvene skupove i druge

primjerene oblike suradnje.

Kao inicijatori osnivanja Ekološke sekcije HŠD želimo

Vas izvijestiti o našim planovima i očekujemo

Vašu potporu u daljim aktivnostima.

Nakon rasprave Upravni odbor se složio s ovom

inicijativom, koja je u skladu sa Statutom HŠD-a , i

na Redovitoj godišnjoj skupštini predložit će osnivanje

Ekološke sekcije kao i Sekcije za zaštitu šuma,

za koju je ranije iskazana osnivačka inicijativa.

Osim predloženih Sekcija u okviru HŠD-a za sada

djeluju Sekcija za biomasu i Pro-Silva Croatia, koje

su ujedno i članice europskih matičnih udruga.

209


Ad 4.

a) HŠD-a je 2007. godinu započelo aktivnostima promidžbe

korištenja biomase. Na zamolbu poslovnog kluba

Popovača, udruženja privrednika s dijela Sisačko-Moslavačke

županije, organizirali smo stručnu ekskurziju u

Gradišće u Austriji. Kako je lanjska ekskurzija u Gradišće

s istom tematikom bila vrlo uspješna, a u njoj su sudjelovali

većinom članovi staroga saziva UO HŠD-a, prihvatili

smo zamolbu Poslovnog kluba uključivši i nove

članove našeg UO. Kao i uvijek naši domaćini potrudili

su se pokazati nam svoja dostignuća na polju obnovljivih

energetskih resursa, nudeći svesrdnu pomoć i iskustva

kako bi izbjegli mnoge probleme koje su oni imali pri

usvajanju ove problematike. Između ostaloga posjetili

smo Centar za obnovljive resurse u Güssingu i toplanu na

biomasu u Pinkovcu.

Kao i svake godine sudjelovali smo na natjecanjima

europskih šumara u skijaškom trčanju. Od 27. siječnja

do 3. veljače održan je u Južnom Tirolu, Aosta, Brusson

39. EFNS, na kojemu su hrvatski šumari nastupili

jubilarni 10. puta. Na manifestaciji je sudjelovao preko

1500 šumara iz 22. europske države. Više o ovom događanju

mogli ste pročitati u ŠL 3–4/2007.