Pe tak, 5. maj 2006. go di ne Broj 2 Go di na I - Forumbosnjaka.com

forumbosnjaka.com

Pe tak, 5. maj 2006. go di ne Broj 2 Go di na I - Forumbosnjaka.com

• Glasilo o duhovnom,

kulturološkom,

nacionalnom

identitetu i položaju

Bošnjaka/Muslimana

u Cr noj Go ri

• Izlazi u Podgorici

svakog prvog petka

u mjesecu

Pe tak, 5. maj 2006. go di ne Broj 2 Go di na I


Poziv

Uvaženi - menadžeri, preduzetnici, vizionari,

Pred Va ma je pr vi broj Re vi je FO RUM, ko ja teš ko mo že op -

sta ti bez Vas.

Zbog to ga smo od lu či li da Vam se obra ti mo i po nu di mo

Vam - na ovoj ili bi lo ko joj dru goj stra ni - pros tor za mar ke ting Va -

še kampanje, trgovine, radnje, agencije, udruženja...

Uz prostor i svaka Vaša nadoknada za reklamu biće tretirana

i objavljena u posebnoj rubrici, kao dobrotvorni prilog za reviju.

Želja nam je zajednički uspjeh!

Zato BUJRUM!

RTV Panorama, Pljevlja


REVIJA

FO RUM• Glasilo o duhovnom, kulturološkom,

nacionalnom identitetu i položaju

Bošnjaka/Muslimana u Crnoj Gori

• Izlazi u Podgorici

svakog prvog petka u mjesecu

SADRŽAJ

RIJEČ•ČITALACA

Naški smo ih dočekali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4

IZ NAŠEG UGLA

Povodom usvajanja zakona o manjinskim pravima

Rifat Rastoder: ČOJSTVO NA PROVJERI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5

HRONIKA

In memoriam: ISMET REBRONJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7

Promocija revije Forum: PROSTOR ZA STVARALAČKO SRETANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8

IZDAVAČ:

Forum Bošnjaka/Muslimana

Crne Gore

* * *

PREDSJEDNIK SAVJETA:

Hu sein - Ce no Tu zo vić, prof.

PREDSJEDNIK UPRAVNOG

ODBORA:

Suljo Mus ta fić

Pres-konferencija Foruma Bošnjaka/Muslimana: PUNA PODRŠKA OBNOVI NEZAVISNOSTI . .13

KRITIČKE PARALELE

U susret referendumu: Istorijsko DA

Safeta Babačić: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16

Halil Alivodić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16

Fuad Šabović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16

Muharem Muratović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16

Šerbo Rastoder . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17

Rahma Kočan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17

Husein Tuzović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18

Ahmet Međedović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18

Almir Sijarić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19

Rešad Rastoder . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19

Suljo Mustafić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19

Aldina Trubljanin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20

Šerif Čengić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20

Jasmin Sutović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20

Aldemar Ibrahimović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21

Belis Pojatić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21

Erol Muratović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21

Šefkija Nurković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22

Rifat Muković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22

Fadil Bosović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22

Nedžad Drešević . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .23

Ibrahim Adrović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .23

Sadetin Peričić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .23

ADRESA:

Podgorica, ul. AVNOJ-a br. 32

e-mail: revija_forum@yahoo.com

forum-mb@cg.yu

Tel/fax: ++381 81 643 281

* * *

KOORDINATORI:

Melita Rastoder

Adnan Prekić

* * *

LIKOVNA PRIPREMA:

Adin Rastoder

* * *

GRAFIČKA PRIPREMA:

Ervin Tuzović

* * *

ŠTAMPA:

Rotoslog, Podgorica

TIRAŽ: 2000

3 petak, 7. apri la 2006. Re vi ja FO RUM


RI JEČ ČI TA LA CA » » »

Zapis sa skupa naših iseljenika u Luksemburgu

Velibor Ivanović: SA DOMOVINOM U SRCU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24

Bošnjaci u susret referendumu

Abdulah Bato Abdić: ČISTOG OBRAZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26

INTERVJU

Rifat Fejzić, reis Islamske Zajednice u CG: ODOLJELI SVIM ISKUŠENJIMA . . . . . . . . . . . . .28

DRUŠTVO

Javni servis i manjine

Mirsad Rastoder: OTVORENI EKRAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .30

Kako vratiti život Bukovici

Jakub Durgut: ZLOČIN KOJI TRAJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .32

Vlada Srbije raspustilaa SO Novi Pazar: REFERENDUM KAMEN SPOTICANJA . . . . . . . . . .35

EKONOMIJA

Pretpostavke za brži razvoj sjevera Crne Gore

Dr Halil Kalač: SIROMASI KOD BOGATSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36

OBRAZOVANJE, KULTURA, BAŠ TI NA

Bošnjaci/Muslimani Crne Gore u udžbenicima istorije

Sait Šabotić: RAZMJENA KULTURNIH VRIJEDNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38

Stanje arhitektonske kulturne baštine Bošnjaka/Muslimana u Crnoj Gori

Rifat Alihodžić: KULU GRADIH, AL’ KAMENA NEMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40

Uzeir Bećović: GAJRETOV KONVIKT U PLJEVLJIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43

Odlomak iz romana u pripremi

Saladin Burdžović: ČOKINA MENSTRUACIJA I DRUGE TAJNE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .44

KROZ ISTORIJU

Muslimani u društvenom životu Crne Gore

Husein – Ceno Tuzović: RA ME UZ RA ME SA SVI MA - II dio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .47

Po ko lje nji ma za us po me nu: POD GO RI ČA NI U AL BA NI JI I TURSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . .48

VJERSKI POJMOVNIK

Po jam i zna če nje: KUR’AN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .50

PISMO IZ LUKSEMBURGA

Naš ki smo

ih dočekali

r e v i j a

Zdravo, Rifate,

Kao i što si sam pri mi je tio, a na dam se

da je si, pro te kao je i ovaj skup Bos nja ka

kao i svi oni do sa da.A to jest bi li smo sa -

mo sta tis ti bez tek sa ,bez ze lja i proh tje va,

bez pitanja i podpitanja, kao da nijesmo

ni bili prisutni.Činili smo samo ono sto

naj bo lje zna mo, to jest da slu ša mo, poz -

dravljamo, kličemo, zahvaljujemo, prihvatamo

poklanjamo.

Da, mi slušasmo pozdravismo sve što

rekoše. Klicasmo Milu i Milovićima.

Zahvaljivasmo im se puno na svemu,

ia ko ja ne znam na če mu. Prih va tis mo kao

i uvi jek svo što htje še i na kra ju po klo nis -

mo im to je di no što nam ni je su jos uze -

li(ka ko ko me)taj nas glas to na se DA.

Ja znam da će Boš nja ci u CG da ti svo je

DA za ne za vis nu CG, i tre ba ta ko. Ja znam

da će Bošnjaci u Luxemburgu takođe dati

svo je DA za ne za vis nu CG. I na rav no da

treba tako.

Ali!!!! Htio sam sa mo do da ti još to, da

Boš nja ci tre ba da da ju to svo je DA va lj da

zato sto su dovoljno mudri i politički zreli

da razaznaju , da samo nezavisna suverena

i medzunarodno priznata drzava CG

nudi Bosnjacima šansu i priliku za potpunu

afirmaciju u svim segmentima zivota i

ra da . Nu di im san su da se na je dan de mo -

krat ski na čin bo re i iz bo re za sva ona ele -

men tar na pra va ko ja u da naš njoj CG ne

uži va ju. Da će Boš nja ci za to da ti svo je DA

a ne zbog bi lo ko ga ili bi lo če ga dru gog ,

pa čak ni zbog MI LA.

Htio sam re ći da će Boš nja ci za si gur no

mo ći i zna ti da se bo re za svo ja pra va , i to

kao jedna homogena nacijonalna cjelina ,

svjes na svo je ulo ge i svog mjes ta u na šoj

budućoj zajedničkoj drzavi – Crnij Gori.

Kao i što si sam vi dio pos to ja la je i to -

ga da na cen zu ra, pa sve ovo ni je sam ta mo

mo gao re ći. S ob zi rom na to da na mo me

kompjuteru nema censure odlučio sam

da to uči nim ovim pu tem.

S najsrdačnijim pozdravima

Korać Enver

LUXEMBURG

4 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « IZ NA ŠEG UGLA

PO VO DOM US VA JA NJA ZAKONA O MANJINSKIM PRAVIMA

Čojstvo na provjeri

Piše: Rifat Rastoder

Vi še je raz lo ga zbog ko jih se, uz

sve moguće rezerve i konkretne

primjedbe, donošenje Zakona

o manjinskim pravima, može cijeniti

kao jedan od najznačajnijih iskoraka

u utemeljenju Crne Gore kao demokratskog

društva i države.

Ri ječ je, u pr vom re du, o ko nač -

nom izvršavanju višestruke i formalno-pravne

, odnosno ustavne, kao i

obaveze, preuzete još međustranačkim

Sporazumom o minimumu principa

za razvoj demokratske infrastrukture

u Republici, od 6. sep tem bra 1997.

godine, potom Zaključcima Skupštine

RCG o autentičnom predstavljanju

manjinskih naroda , od 11. sep tem bra

2002. godine, te ratifikacijom u Skupštini

RCG Povelje o ljudaskim i manjinskim

pra vi ma u Sr bi ji i Cr noj Go ri, i,

konačno, formalizacijom članstva Crne

Gore(posredstvom Si CG) u Savjet

Evrope, 3. apri la 2003. go di ne.

Radi se, nadalje, o rješenju jednog

od najstarijih ali i najaktuelnijih pitanja

uređenja društvenih odnosa, počev od

antičke Grčke, kada je nakon ratova

pobijeđenima priznavano pravo da

poštuju svoje bogove, do današnjih dana

ka da zaš ti ta ljud skih pra va i ure đe -

nje odnosa među ljudima različitog

porijekla, kultura i uvjerenja, uprkos

činjenici da to na osnovu realne savremene

zbilje i nije baš lako razaznati,

postaje svojevrsna ideologija čitavog

savremenog civilizovanog svijeta i jedan

je od temeljaca svakog savremenog

demokratskog društva i države.

Otuda i u aktuelnom državno-pravnom

uopbličavanju, nije pitanje – hoće

li se ili ne će zaš ti ta ovih pra va, već –

hoće li se ili neće demokratska država?

Traganje za rješenjima što skladnijeg

suživota čini se utoliko značajnim

što i dan da nas, upr kos svoj ira cio nal -

noj sebičnosti i naglašenoj težnji jednog

kruga nedovršene svijesti da svaki

mogući životni prostor prigrabi za sebe

i svoje saplemenike, po mogućnosti

i istomišljenike, svega 0,5% svjetskog

stanovništva živi u jednonacionalnim

državama. Upravo Evropa, posebno

Balkan, karakteristični su po tome.

Crna Gora je samo tipičan uzorak

ukupnog balkanskog – multietničkog

i multinacionalnog miljea.

Sve analize izbornih rezultata kao i

brojna istraživanja upućuju na veoma

heterogenu strukturu i takozvane suverenističke,

odnosno većine građana

koji se zalažu za punu reafirmaciju državnosti

i međunarodnog subjektiviteta

Crne Gore. Otuda je pravična zaštita

ljudskih i naročito manjinskih prava

za Crnu Goru, istovremeno i zaštita

njenog stvarnog državotvornog bića.

Ono što je naj važ ni je, Cr na Go ra se

tek sa ovim zakonom približava stvaranju

sistemskih uslova za izjednačavanje,

ma kar u šan sa ma, svih gra đa na,

nezavisno od njihovog etničkog porijekla,

jezika, vjere ili nacije. Jer, nesporno

je da se, s tim u ve zi, i o si tua ci ji u

Crnoj Gori, može govoriti kao o medalji

sa dva li ca.

S jed ne stra ne, Cr na Go ra jes te je di -

na od re pu bli ka biv še SFRJ ko ja, uz brojne

druge – tradicionalne i novije pozitivne

primjere suživota, ni tokom posljednje

jugoslovenske ratne drame, bar

unutar sopstvenih granica, nije imala

međunacionalnih i međuetničkih sukoba.

Jedina je od bivših jugoslovenskih

republika kojoj su i njeni brojčano

manjinski narodi privrženi čak i u višem

stepenu od pripadnika samog izvorno-državotvornog

crnogorskog naro

da, ta ko da su i ukup ni me đu et nič ki

i nacionalni odnosi među najstabilnijima,

ako ne i naj sta bil ni ji na Bal ka nu.

S dru ge, pak, stra ne, Cr na Go ra je s -

te i jedna od rijetkih multietničkih i

multinacionalnih država u kojoj je, počev

od 1992. godine, odnosno donošenja

novog – još aktuelnog Ustava,

formalno-pravni status svih drugih naroda,

osim crnogorskog, potpuno nejasan,

odnosno nedefinisan. Šta više,

na osnovu preambule, kao i odredaba

u članovima Ustava, počev od člana

67, zaključno sa članom 76, pogotovu

na osnovu sve izraženijeg i formalnopravnog,

ja bih rekao nacional-romantičarskog

izjednačavanja svakog mogućeg

pojma države i državnosti sa nacijom

i nacionalnim prefiksom, moglo

bi se zaključiti da u Crnoj Gori, osim

Crnogoraca drugih naroda i nema. Uz

Crnogorce, naime, pominju se još samo

kojekakve neidentifikovane »etničke

i nacionalne grupe«.

Prema raspoloživim istraživanjima,

situacija nije ništa bolja ni u psihološkoj

ravni. Ova istraživanja, naime, govore

o još snažnim animozitetima ispitanika,

posebno Srba i Crnogoraca

prema manjinskim narodima. Prema

jednom od istraživanja, recimo, povoljnije

je mišljenje čak i o Kinezima,

Rusima, Italijanima i, pogotovo, Srbima,

nego pomenutom ovdašnjem starosjedelačkom

stanovništvu.

Još su indikativniji rezultati sličnih

is tra ži va nja u oblas ti za pošlja va nja,

obrazovanja, odnosno, poznavanja istorije,

tradicije, kulture i slično.

U promišljanju mogućih uzroka

ovakvog stanja, čini se da naglašeniju

pažnju provocira njih nekoliko:

Kao prvo, brojni primjeri potvrđuju

da je razumijevanje problematike

ljudskih i posebno manjinskih prava u

Cr noj Go ri još, u naj bla žem, skrom no.

Šta više, ne baš malobrojni primjeri

upu ću ju da ni Cr na Go ra još ni je imu -

na od svi jes ti ko ja bi naj ra di je da ma -

njinskih naroda i nema.

Nije, posebno, zanemarljiva tradicionalistička

svijest, prema kojoj su, uz

maj 2006. Re vi ja FO RUM 5


IZ NA ŠEG UGLA » » »

r e v i j a

pojavnu širokogrudost, svi druge vjere

ili nacije manje vrijedne ili pouzdani.

Otuda, najvjerovatnije – uprkos vjekovnoj

participaciji manjinskih naroda u

očuvanju državnosti Crne Gore – i još

uporni zagovornici reafirmacije srednjovjekovne

teze samo o vjerskoj, odnosno

pravoslavnoj državotvornoj veći

ni, kao i do živ ljaj po seb nih (ma njin -

skih) ljud skih pra va kao »viš ka pra va«.

Nadati se da će se ovim zakonom,

ne samo marginalizovati rečena svijest,

već da će se reafirmisati, u modernoj

formi, ovdašnji gotovo zaboravljeni tradicionalni

princip življenja i suživota –

čojstvo, odbrana drugoga od sebe i, istovremeno,

uspostaviti kontinuitet sa

pozitivnim primjerima manifestacije

RJEŠENJA U ZAKONU

Zadovoljavajući kompromis

Što se tiče konkretnih rješenja u zakonu,

ne tre ba ta ji ti, ona su - is ti na sas vim

zadovoljavajući - kompromis u ovom času

mogućeg ili tačnije kompromis dva

politička koncepta: integralističkog, odnosno

građanskog i nacionalnog.

Tako, naprimjer, umjesto mogućeg

koncepta prevashodne zaštite uskonacionalnog

političkog interesa i u tom

kontekstu zaštite samo nacionalnih

ma nji na – što je ima nentno ti pič no na -

cionalnim državama, zakonom se garantuje

zaštita posebnih – manjinskih

prava pripadnicima svih brojčano manjin

skih na cio nal nih ko lek ti vi te ta, bez

ob zi ra da li je ri ječ o na ro di ma – sva -

kako, brojčano manjinskim od dominantnog

crnogorskog naroda jer u protivnom

nebi bilo ni razloga za dodatnom

prav nom zaš ti tom, ili je ri ječ o na -

cionalnim i etničkim manjinama. Šta

više, u načelu postoji, a do procesuiranja

samog Predloga zakona postojala

je i kon kret na odred ba, mo guć nost

ko ri šće nja i zaš ti te ovih pra va i za pri -

padnike većinskog naroda u sredinama,

odnosno opštinama u kojima su

brojčano manjinski. Nije jasno i zašto

je izos tavlje na iz sa mog Pred lo ga. Jer,

upra vo se zbog to ga u pr vom čla nu

ovog zakona i apostrofiraju svi mogući

korisnici: brojčano manjinski narodi,

nacionalne manjine i etničke zajednice.

Sa mo će se u for mal no-prav nom

smis lu za sve njih upo treb lja va ti ter -

min “manjine”.

Ana log no to me, i pi ta nje po li tič kog

sub jek ti vi te ta, od nos no re pre zen to va -

nja posebnih – nacionalnih interesa

raz ri je še no je na na čin što će u kon ku -

renciji za političke reprezente, kako u

predviđenom nacionalnom savjetu, tako

i Skup šti ni RCG, od nos no Skup šti ni

opštine, jednak tretman imati svi kandidati

- nezavisni, kao i kandidati političkih

stranaka sa nacionalnim predzna

kom.

Što se ti če sa me for me zaš ti te ovih pra -

va, između moguće i poznate kulturne,

personalne ili teritorijalne autonomije,

zakon pretpostavlja kombinovanu formu

kulturne i personalne autonomije,

svakako najprimjerenije, po mnogo čemu

specifičnim uslovima Crne Gore.

Dru go, po važ nos ti, je rje še nje o mo -

gućnosti formiranja Nacionalnog savjeta

(Vi je ća), kao in sti tu ci je gdje će se

koordinirati i profilisati specifični interesi

svakog od manjinskih naroda i nacionalnih

manjina i, posredstvom kojeg

će se isti procesuirati prema državnim

i drugim organima.

Treće važno rješenje, svakako je garantovana

mogućnost reprezentovanja

specifičnih nacionalnih interesa i u lokal

nim, kao i par la men tu RCG. Za re -

prezentovanje ovih interesa, inače, umjesto

zagovaranog dvodomnog parlamenta

ili srazmjerne učešću u stanovništvu

zastupljenosti, zakonom se predviđa

ograničeni – minimalni broj( 1 do

3) zagarantovanih mandata u Skupštini

RCG za svaku od manjinskih nacionalnih

zajednica.

Značajnom se čini i obaveza javnog

RTV servisa da najmanje jednom mjesečno

priprema i emituje na službenom

jeziku sadržaje koji se odnose na

položaj, kulturu i identitet manjina.

Konačno, članom 36 Zakon predviđeno

je formiranje posebnog Fonda za

ostvarivanje predviđenih prava, što je,

takođe, značajna sigurnost da će Zakon

i biti primijenjen.

ovog principa kroz istoriju Crne Gore.

Kao što je, nai me, poz na to još tzv

Danilovim zakonikom iz 1855. godine,

u Cr noj Go ri je, pr voj me đu on daš njim

balkanskim državama, i formalno pravno

priznata sloboda ispovijedanja svih

vjera. Kasnijim Berlinskim ugovorom,

od ju la 1878. go di ne, Cr na Go ra je sa -

mo dodatno obavezana da poštuje

prava manjinskih konfesija i zajednica.

Odbljesci ovih principa, uz sve rezerve,

odnosno greške i ogrješenja, prepoznaju

se i u politici posljednjeg knjaza i

kralja Crne Gore, Nikole Petrovića.

Moguće da je, kako primjećuju analitičari,

u knjaževoj politici bilo i elemenata

političkog pragmatizma, no činjenica

je da su se temelji tolerancije, trpeljivosti

i razumijevanja kao i medjusobnog

uva ža va nja, ko je je ute me ljio

knjaz Nikola, pokazali i kao njegova

značajna investicija u budućnost, jer su

izdržali sve probe potonjeg vremena.

Kako danas, za razliku od vremena

knjaza, odnosno kralja Nikole, obzirom

na sve ono što se zbi va lo u pe rio -

du od ta da do da nas, bi lo či ja ri ječ ili

deklarativno pozivanje na sve evropske

i medjunarodne principe nijesu

dovoljna garancija za dobru medjuetničku

i medjunacionalnu klimu, odnosno

stvarnu ravnopravnost pripadnika

brojčano manjinskih naroda i

drugih manjinskih zajednica, ključno

je pi ta nje – ima li da nas u Cr noj Go ri

do volj no vo lje i svi jes ti da se, na os no -

vu u pr vom re du po zi tiv nih is kus ta -

va iz sopstvenog i suživota drugih,

udare novi sistemski temelji multinacionalnog

suživota.

Ho ću da vje ru jem da ima i da se to,

upravo, potvrđuje donošenjem ovog

zakona sa prevashodnim ciljem – još

snažnijeg utemeljenja Crne Gore kao

države suverenih građana sa zaštićenim

dodatnim pravima na očuvanje

nacionalnog i ukupno kulturološkog

identiteta svih brojčano manjinskih nacionalnih

zajednica, odnosno utemeljenje

sistemskog i ukupnog ambijenta

u ko jem će se svi gra đa ni i svi na cio nal -

ni kolektiviteti osjećati sigurnim i svojima

na svo me, te kao tak vi bi ti i mo ti vi -

sani da, zbog sopstvenog dobra, svi nesebično

brinu o svojoj državi.

6 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « HRO NI KA

IN ME MO RIAM

Ismet Rebronja

(1942 – 2006)

Nakon kraće bolesti, prvog maja, u Novom Pazaru, umro

je istaknuti književnik Ismet Rebronja.

Ro đen je 1942. go di ne u Go du ši kod Bi je log Polja. Pen -

ziju je stekao na mjestu urednika Radija Novi Pazar. Objavio

je de set zbir ki poe zi je, dvi je knji ge pro ze i jed nu na rod -

nih izreka. Njegova poezija prevedena je na više svjetskih

jezika, a za zbirku poezije «Keronika», koja je 1991. godine

proglašena najboljom zbirkom poezije u Jugoslaviji za tu

go di nu, do bio je na gra du «Ris to Rat ko vić», ali je od bio da je

primi. Iz prostog razloga, kako je objašnjavao, što nije volio

nagrade.

Kao što ni je vi lio na gra de, Is met ni je vo lio ni da ro bu je

formama i politikama. Bio je svoj!

«Misle da te, kao prekobrojno dijete, valja izvesti na

drum i re ći – idi u bi je li svi jet i vra ti se kao pi sac, s knji ga -

ma, i da su im sve te knji ge još po me ra ku!», re kao je Re bro -

nja, pripaljujući još jednu «nišku drinu», u jednom razgovoru

sa potpisnikom ovih redova.

Posljednjih godina Ismet Rebronja je iz Novog Pazara

češće dolazio u zavičaj. Redovno učestvovao na «Ratkovićevim

večerima poezije», bio jedan od proklamatora zavičajne

biblioteke i zavičajne sobe «Ćamil Sijarić» u Godijevu.

Njegovo interesovanje je bilo posebno izraženo u izučavanju

jezika na prostoru Sandžaka. Bio je jedan od najznačajnijih

istraživača naše narodne riječi.

Svoje sve češće dolaske u zavičaj obrazlagao je time da

«čov jek što je bli že gro bu, to je bli že za vi ča ju».

«Sje ćam se, jed no ma če uzeo je ne ko, od nio ga iz na še

kuće. Bilo je cijelo šareno, izvezeno, a na glavi je imalo šare

u obli ku ve li kog slo va A. Da li smo ga jed noj že ni, jer smo

zna li da će mu kod nje bi ti do bro. Pu no go di na kas ni je,

mačka se razboljela, ostarala. Našli smo je mrtvu, pet koraka

od le gla gdje se ro di la. Ima la je sna ge da bo les na i sta ra

dođe do svog rod nog mjes ta», pri čao je Re bro nja.

Ismet Rebronja, po mnogima, jedan od najznačajnijih

južnoslovenskih istraživača usmene književnosti, nije stigao

do svog rod nog mjes ta. Smrt ga ja je za tek la, pr vog ma -

ja, u No vom Pa za ru. Po že lji, uko pan je na po ro dič nom ima -

nju u selu Podbijelju. Kemal Musić

Ismet Rebronja na otvaranju zavičajne sobe

BUDI NEŠTO

DA NE BU DEŠ NIŠ TA

Drevna indijska misao da su sve vode svijeta povezane

da bi hra ni le jed na dru gu, da su svi lju di po ve za ni i svi ljud -

ski postupci uključeni u lanac uzroka i posljedica, duboko

je utemeljena u civilizacijskom iskustvu. I poezija, svakako,

moze biti dokaz te veze, tako da se ponekad cini kako čovječanstvo,

zapravo, priča jednu jedinstvenu priču.Ismet Rebronja,

napustivši ovozemaljski svijet, (1.maja 2006) predao

je svoje književno stvaralaštvo tom «inventaru svemira».

Već prva njegova zbirka poezije, simbolično imenovana

sa KNJI GA RAB JA (1972), predsta vi la je ovog au to ra kao au -

tentičnog pjesnika osobenog glasa i rukopisa, da bi ga u

narednom periodu konstantno potvrdjivala i učvršćivala

novim pjesničkim knjigama.

Meditirajući o životu i njegovim raznolikim manifestacijama

o prošlosti i sadašnjosti, Ismet Rebronja svojim stihovima

sugeriše postojanje duboke povezanosti izmedju izvora

i ušća, odnosno života i smrti. Suočavajući se sa negativnim

dinamizmom savremenosti on se sve češće vraćao

svome Bihoru tematizujući arhetipske situacije čovjeka toga

područja sa lucidnim poetskim opservacijama na savremenu

društvenu i moralnu trulež.

Ako bi se razmatrala poetika naslova njegovih zbirki

pjesama vidi se da su oni veoma asocijativni i simbolicni,

sto predstavlja takodje jednu od vrijednosti Rebronjine

poezije.

Ismet Rebronja pripada redu eruditskih stvaralaca koji

je koristio brojne lingvističke pojmove i simbole iz antičke

književnosti, istorije, mitologije. Više godina radio je na etimološkom

pojmovniku koji je iza njega ostao u rukopisu.

Faruk Dizdarevic

maj 2006. Re vi ja FO RUM

7


HRO NI KA » » »

r e v i j a

POD GORI CA: U NA ROD NOJ BI BLIO TE CI “RADOSAV LJUMOVIĆ” PROMOVISAN PRVI BROJ REVIJE FORUM

Prostor za stvaralačko

sretanje

U podgoričkoj Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović”,

20. apri la, odr ža na je pro mo ci ja pr vog bro ja Re vi je FO RUM.

O razlozima pokretanja i suštini ovog izdavačkog poduhvata,

govorili su: Melita Rastoder, koordinator projekta, Pero

Radović, novinar i publicista, Suljo Mustafić, predsjednik UO

Foruma Bošnjaka/Muslimana i Sead Sadiković, novinar.

Naglašeno je, između ostalog, da je Revija FORUM glasilo i

prostor za za intelektualno i stvaralačko sretanje poslenika iz

različitih civilizacijskih krugova i, posebno, za afirmaciju ovdašnjeg

tradicionalnog, kulturnog i duhovnog nasljeđa, nastalog

u prožimanju islamskog civilizacijskog kruga sa hrišćanskim

i ukup nim nas lje đem svih na ro da sa pros to ra Cr ne Go re.

U nastavku donosimo izvode iz izlaganja promotera.

SEAD SADIKOVIĆ

MI I ONI

Došao sam ovdje sa kolegom iz Švajcarske Norbertom.

Nekoliko dana je tu i pokušava shvatiti trenutak Crne Gore i

San dža ka, ka ko bi na pi sao re por ta žu ko ju bi ob ja vio u nje go -

voj zem lji

Pokušavam, dakle, nekoliko dana, da mu objasnim sve

naše složenosti. Jedna me podjela nadovezivala na priču o

drugoj podjeli. Iz jedne sam digresije, «izuzetno i istorijski»

važ ne pre la zio u dru gu di gr si ju i vr tio se oko nje mu čes to

neshvatljivih problema.

Vozimo se kanjonom Morače. Tamo udes do udesa. Jedan

automobil izvlače sajlom iz rijeke. Nekoliko kilometara

da lje opet zas toj. U ude su raz bi je no vo zi lo a u vo zi lu mr tvač -

ki san duk. Mr tav čov jek u mr tvač kom san du ku. Da ni je ju če

umro, danas bi sigurno poginuo. Sudbina... Pokraj sanduka

prolaze ljudi koji se zbog praznovjerja čupaju za uši. Kako da

to ob jas nim mom pri ja te lju Nor ber tu? Sre ta ju se tu u tom zas -

toju i poznanici. Jedna žena pokazuje dijete koje spava u autu.

Njen prijatelj oduševljen ljepotom djeteta pljuje u stranu.

Sa promocije revije „Forum”: Melita Rastoder, Suljo Mustafić,

Pero Radović i Sead Sadiković

Hajd' objasni to Norbertu. Od praznovjerja, jer stvarno, kako

sve te sce ne ob jas ni ti, pa do vje re, ko ja je po ne kad obu če na

u na cio nal ne uni for me. One po vre me no pos ta ju i vojne uni -

forme. Da bi se potom Bajram i Božich svetkovali bezmalo

za jed no i u suz zi vo tu «sa mo tak vom». .. Ka ko da to ob jas nim

mom prijatelju Norbertu?..

Pri čao sam mu i da se na Ilin dan oku pe lju di i sla ve taj

praznik drugog avgusta. «Do podne Ilija, popodne Alija», priča

ju na Tur ja ku kod Ro ža ja i na Ali - pa ši nim iz vo ri ma kod Gu -

sinja. A onda, pričam Norbertu dok putujemo Moračom, 1992.

odmah po Ilindanu ili Alidjunu, opsadiraju paravojnici Pljevlja.

Pri čam Nor ber tu ko je i ko me u Cr noj Go ri te 1992. po di je -

lio ljudima oružje. «Oni» naoružani, «mi» nenaoružani, velim.

Odmah poslije Ilindana, Aliđuna, koji je proslavljen skupa,

um alo je doš lo do po kolja. «Oni» su, dok mu ob jaš nja vam, ne -

ka da vlast, «oni» su i oni ko ji su pri vi le go va ni, «oni» su i oni ko -

ji su opo zi ci ja, oni ko ji su bi li za rat, za Mi lo še vi ća... «Oni», «oni»,

«oni», pri mje ću je Nor bert i pi ta me, «pa šta os ta je ka da se dis -

tan ci raš od to li ko «oni»? Os ta jem ja, sam, ve lim mu u ša li. A svi

ti «oni», to smo ti mi, dra gi moj Nor ber te», re koh mu.

Eto, upravo to, predstaviti sebe drugima, mislim, trebalo

bi da bu de cilj ove re vi je. Da bi se upoz na li, mi ta ko raz li či ti

a toliko slični...

Melita Rastoder

POTREBA ZA RIJEČ JU

Šta je Re vi ja Fo rum? Ri ječ. Po tre ba

i odred ni ca sva kog ho mo sa pien sa

(čov je ka ko ji mis li) odn. ho mo lo -

quen sa (čov je ka ko ji go vo ri) je ri ječ.

Ri ječ je ra zu mi je va nje. Ra zu mi je va nje

je raz go vor, a raz go vor je upoz na va -

nje. Re vi ja Fo rum nas ta la je iz po tre -

be za ri ječ ju, raz go vo rom i med ju sob -

nim upoz na va njem.

Sten dal ka že da je «ži vot kra tak i da

vrijeme provedeno u zijevanju nikada

ne može biti nadoknadjeno». U uvjerenju

da je na svi ma na ma da uči ni mo,

damo, stvorimo i kažemo, i u želji da

nam ži vot ne prod je u ću ta nju, nas ta la

je Revija Forum...

- Završila bih riječima Itala Kalvina:

«Rat će trajati vijekovima, i niko neće

pobijediti ni izgubiti, ostaćemo nepomični

jedni naspram drugih, zauvijek.

Bez jed nih, oni dru gi ne bi bi li niš ta...»

A pošto vjerujem da danas umjesto

ratova želimo da učestvujemo samo u

bor bi za ra zum, u bor bi za ri ječ, u bor -

bi za čovjeka, Revijom predlažemo da

ne stojimo nepomični jedni naspram

drugih...

Opstanak Revije, medjutim, zavisi

od svakoga od nas pojedinačno.

Uči ni mo, sto ga, što je do nas.

8 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « HRO NI KA

SULJO MUS TA FIĆ

ZA JEDNIČKO DOBRO

»Sve što se pam ti ne sta je, sve što se

za pi še os ta je«- ka zao je alim i uče njak,

drevni hroničar sarajevske čaršije iz 16.

stoljeća Mula Mustafa Bašeskija.

Bošnjaci / Muslimani u Crnoj Gori

rijetko su pisali o sebi, oduvijek, valjda

u na di da će to ne ko dru gi bo lje za njih

uraditi. Nije se, naravno, to desilo. Pamtili

su samo , i to kazivali drugima kroz

priču, predanje, pjesmu.Bilo je to tako

stoljećima, generacijama, sve do našeg

vakta i zemana.

Samoosvješćivanje i samoprepoznavanje,

u našem vremenu, donijelo je i

gorko saznanje-da je sjećanje varljivo i

maglovito, a da samo narodi skriptivne

kulture mogu sebe prepoznati kao istorijski

i kulturološki zreo kolektiv . Zato se

počelo ni od čega i od početka. Nastao je

»Al ma nah« ko ji je za krat ko vri je me, ura -

dio više nego čitavi naraštaji prije.

Tako je, prije četiri godine, nastao i

Forum Bošnjaka/Muslimana. U Crnoj

Gori, jedinstveni susret različitosti- ljudi

ko ji pri pa da ju raz li či tim po li tič kim i

ideološkim ubjedjenjima, kadrih da vode

dijalog i dogovaraju se onome što je

bitno i suštinsko za ovaj nacionalni korpus.

Sku po vi i ok ru gli sto lo vi, sa raz li či -

tim stavovima, a uvijek sa usaglašenim i

jedinstvenim porukama, učinili su da

Fo rum B/M bu de pre poz nat i uva žen

kao mjes to gdje se, kao ri jet ko gdje u

Cr noj Go ri, uva ža va ju raz li ke, ali i nje -

gu je svi jest o to me da je ono što nas

zbližava daleko dublje, jače i trajnije od

ono ga što bi nas mo glo raz dvo ji ti.

Ali, da nas ne bi sa mo pam ti li po to -

me i iz po tre be, ko ja je, ka ko naš naj ve -

ći knji žev nik za pi sa » uvi jek ja ča od ko -

ris ti«, nas ta lo je i ovo gla si lo o ko me ve -

čeras govorimo.Ta potreba je i samoprepoznavanje

i samozbližavanje.Zato su

tu i jug i sje ver, od Ba ra, pre ko Pod go ri -

ce do Pla va i Gu si nja, Ro ža ja i Plje va lja..

U Fo ru mu za sve i za sva kog ima mjes ta,

koji misli, radi, piše za zajedničko dobro.

Ne ma nje, na ša po tre ba, ali i že lja je

da nas dru gi u Cr noj Go ri pre poz na ju i

upoznaju. Zato ćemo kroz »Forum«, govoriti

o Bošnjacima/Muslimanima, afirmi

sa ti svo je vri jed nos ti, ali i sve one vri -

jed nos ti ko je nas is to rij ski, ci vi li za cijski,

kulturološki ili jezički, vezuju sa drugima

u zajedničkoj nam domovini- Crnoj

Gori...

PERO RADOVIĆ, NOVINAR I PUBLICISTA

Novi kvalitet samosvijesti

- Funk ci ju gla si la kao što je Re vi ja FO RUM, uvi jek sam do -

živ lja vao kao mo guć nost da upu ti mo glas o se bi i da ču je -

mo šta dru gi kažu. To je put ka pro ži ma nju med ju ljud skih

potreba i interesa, od materijalnih do duhovnih, put ka daljem

izgradjivanju sklada zajedničkog života u Crnoj Gori.

Re vi ja Fo rum će, iz vjes no je, po mo ći da se bo lje ču je glas

jed nog od ma njin skih na ro da u Cr noj Go ri, glas Boš nja -

ka/Muslimana...

- U uvod ni ku Re vi je re čen je cilj i ne ki od raz lo ga ko ji su do -

ve li do pok re ta nja lis ta. Ja ću na ves ti još je dan raz log zbog

če ga se kod nas pok reću ovak vi i slič ni pro jek ti. U pi ta nju

je manjak sadržaja o manjinskim narodima u redovnim,

svakodnevnim programima elektronskih medija i u rubrikama

dnevne i periodične štampe.

U normalnim okolnostima projekti kao što je Forum trebalo

bi da budu samo dopuna adekvatnoj zastupljenosti tih

sadržaja u tekućim medijima. Medjutim, svjedoci smo da

toga nema dovoljno. U redakcijama, takodje nema ni

adekvatan broj programskog kadra iz redova manjinskih

na ro da, a učeš će tih ka dro va je je dan od us lo va da sa dr -

žaji o kojima govorim budu u medijima dovoljno zastupljeni

i što kompetentnije obradjeni...

- Današnja faza u procesu afirmacije Bošnjaka/Muslimana

na prostorima bivše Jugoslavije, a posebno u Bosni i

Hercegovini, inače, odvija se u nastajanju novog kvaliteta

samosvijesti kod ove populacije. To je, po mom mišljenju,

pozitivna posljedica, ako se uopšte tako može reći, posljedica

tragedije koju je ovaj narod doživio u Bosni. Kada se

pr vo sa srp ske, pa sa hr vat ske stra ne, i sve uz dis kret nu

podršku nekih evropskih sila - krenulo u realizaciju plana

da se ugrozi i sama supstanca ove populacije. Prolazeći

kroz taj pa kao ovaj na rod se pr vi put u pro tek lih sto ti njak

godina organizovano sam, branio se i odbranio. Tu se desilo to

po zi tiv no: spoz na ja da ima ju i sna gu i pra vo da bra ne se be i

da bra ne pra vo na rav no pra van ži vot na pros to ri ma - ko ji i nji -

ma kao drugima jednako pripadaju.

Aktivnije ispoljavanje njihovih težnji koje proizilaze i iz te nove

svijesti, za mnoge je neobično, gledaju malo poprijeko i na to

se sporo navikavaju. Što se prije ovdje shvati i prihvati ta realnost,

Cr na Go ra će pri je do ći do pu ni jeg skla da od no sa sa na -

rodom koji je u proteklom vremenu dijelio sudbinu sa njom. Dijelio

je – ponašajući se veoma tiho. Sada je sa razlogom poveća

na nje go va glas nost. Mi ve ćin ski tre ba to da pri mi mo sa ra -

zumijevanjem. Pa i u situacijama ako se to novo raspoloženje

ponekad romantičarski prenaglasi. Tako ćemo svi zajedno imati

produktivniju ulogu u izgradjivanju demokratskih odnosa u

crnogorskom društvu.

Dijelom, i u tom kontekstu shvatam pojavu glasila kakav je Forum...

- Kad govorimo o pitanjima odnosa medju nacijama, kulturama

i vjerama u mješovitim zajednicama kao što je crnogorska,

re ći ću i slje deće.

Za ukupan razvoj i prosperitet Crne Gore, materijalni i duhovni,

kao i u sva koj dru goj za jed ni ci, od go vor nost je na svi ma. Mo že

se samo stepenovati nivo odgovornosti. Nije mi, s toga prihvat

ljiv ni stav ko ji se mo že ču ti kod jed nog bro ja predstav ni ka

manjinskih naroda, koji glasi, otprilike ovako - Izgradite ravnopravan

položaj manjinskim narodima, pa ćemo biti lojalni gradja

ni Cr noj Go ri. To je kao ka da bis mo gle da li dok dru gi gra de

kuću, pa tražili da pod jednakim uslovima u njoj stanujemo.

Va lja nam je, ipak gra di ti za jed no i za jed no se bo ri ti da na tu

ku ću svi ima ju jed na ka pra va. To je mu ko tr pan pro ces, ali na

sreću, ide mu naruku pozitivno crnogorsko istorijsko iskustvo i

globalna kretanja u današnjem demokratskom svijetu...

maj 2006. Re vi ja FO RUM

9


HRO NI KA » » »

r e v i j a

POS JE TA RI FA TA RASTODERA I SABAHUDINA DELIĆA SARAJEVU

Susret sa Zulfikarpašićem

Adil - Beg Zu l fi kar pa šić i Ri fat Ras to der

Na poziv vlasnika i direktora Televizije “ 99”, Adila Kulenovića,

Zavičajnog kluba Pljevljaka i Udruženja “Sandžak”

, 5 i 6. ovog mjeseca, u dvodnevnoj posjeti Sarajevu, boravili

su potpredsjednik Skupštine Crne Gore, Rifat Rastoder i

pomoćnik Ministra u Vladi RCG za manjinska prava, Sabahu

din De lić.Ka ko u te le vi zij skom nas tu pu na TV – 99 ta ko

i razgovorima tokom posjete, u središte pažnje bili su položaj

Bošnjaka u aktuelnim procesima u Crnoj Gori.

Potpredsjednik Skupštine RCG, Rifat Rastoder je, posjetio

i Boš njač ki in sti tut u glav nom gra du BiH i tom pri li kom

se sastao i sa Adilom Zulfikarpašićem, utemeljivačem

ovog, kao i Bošnjačkog instituta u Cirihu(Švajcarska), inače

jednim od najpoznatijih disidenata bivše komunističke

vlas ti u biv šoj SFRJ i, uop šte, ugled ni kom svjet skog ran ga.

U višesatnom razgovoru sa gospodinom Zulfikarpašićem,

kao i ostalim razgovorima u Sarajevu, izražena je puna

po drš ka de mo krat skim pro ce si ma u Cr noj Go ri i iz ra -

žena spremnost za uspostavljanje još čvršće saradnje sa

od go va ra ju ćim in sti tu ci ja ma, or ga ni za ci ja ma i udru že nji -

ma.

BOSNA I HERCEGOVINA

Ukinuti ratni simboli

Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je odluku o

ukidanju, odnosno zabrani daljeg isticanja postojećih nacionalnih

simbola. Ustavni sud ocijenio je da su ovi simboli

diskriminatorski zato što ne uvažavaju obavezu vođenja

računa o ravnopravnosti svih građana i naroda na svim područjima

države. Primjena odluke znači da će Federacija

BiH i Republika Srpska morati da mijenjaju zakone o grbu,

zas ta vi i him ni u ro ku od šest mje se ci.

Odluka ustavnog suda uslijedila je nakon tužbe predsjednika

predsjedništva Bosne i Hercegovine Sulejmana Tihića,

koji je tvrdio da istaknuti nacionalni simboli krše Evropsku

konvenciju o ljudskim pravima. Predsjednik Republi

ke Srp ske Dra gan Ča vić re kao je da Sr bi ovu od lu ku sma -

traju "samo jednim u seriji napada na sve što simbolizuje

na rod i lju de u Re pu bli ci Srp skoj". Ča vić je is ta kao da će ta

odluka imati "težak politički karakter", te da smatra da će takođe

"dalje radikalizovati politički život u Republike Srpske".

SKUPŠTINA BOSNE I HERCEGOVINE

Bez saglasnosti o

ustavnim amandmanima

Bez ob zi ra na to što je ve ći na pos -

lanika na sjednici predstavničkog doma

Parlamenta Bosne i Hercegovine,

odr ža noj 27. apri la, gla sa la za us tav ne

promjene o kojima su proteklih osam

mje se ci in ten ziv no pre go va ra li sa

predstavnicima međunarodne zajedni

ce, to ni je bi lo do volj no da se us vo -

je no vi pred lo zi amand ma na na Us -

tav. Od 42 pos la ni ka za pro mje ne Us -

ta va gla sa lo je 26, a pro tiv je bi lo 16

poslanika, što ipak nije bilo dovoljno

jer se ustavni amandmani usvajaju

dvotrećinskom većinom. Lideri sedam

političkih stranaka u BiH dogovorili

su se u Sarajevu da usvoje promjene

Ustava Bosne i Hercegovine.

Predstav ni ci stra na ka do go vo ri li

su ta da da čla no vi Pred sjed ništ va

ubuduće budu birani direktno u Parlamentu.

Dogovoreno je, takođe, i da

se ojača uloga Savjeta ministara, preno

še njem zna čaj nog di je la nad lež -

nosti sa Predsjedništva na Savjet minis

ta ra, te da se Par la ment uči ni funk -

cionalnijim. Predstavnici Evropske

uni je i Sje di nje nih dr ža va u Bos ni

pro te stvo vali su na kon ne us va ja nja

ustavnih amandmana.

10 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « HRO NI KA

IS LAM SKA ZA JED NI CA U CRNOJ GORI

Posjeta Hadži Hafiz

Ismeta ef. Spahića

Na poziv i molbu odbora islamske

Zajednice Tuzi i Podgorice, u suorganizaciji

NVO «Šeher» iz Tuzi, u Podgori

ci i Tu zi ma je, 21. apri la, bo ra vio Nai -

bu-Reis Islamske Zajednice u Bosni i

Hercegovini Haži Hafiz Ismet ef. Spahić,

zamjenik Reis-ul-uleme Hadži dr.

Mustafe ef. Cerića. Spahić je tom prilikom

obišao staro šehidsko mezarje i

nizamsku džamiju u obnovi iz prvih

decenija Osmanske uprave na prostoru

Tu zi. Na kon to ga u pre pu noj Ća zimbegovoj

džamiji u Tuzima predvodio

je džu ma na maz i odr žao hut bu.

Ha ži Ha fiz Is met ef. Spa hić sa

predsjednicima odbora IZ u Tuzima i

Podgorici Vahidom Dizdarevićem i

dr Nedžadom Dreševićem obišli su

Medresu u izgradnji i izrazili nadu i

želju za što skoriji završetak radova na

njoj.

Izrazivši zadovoljstvo prijemom i

onim što je vi dio Ha dži Ha fiz Is met

ef. Spa hić re kao je da je ova kav vid sa -

radnje i kontakta neophodno unapređivati

i dalje razvijati u obostranom

interesu.

PLJEVLJA

Počela sanacija Husein -

pašine džamije

U Pljev lji ma je, 27. apri la, po če la sa -

nacija Husein pašine džamije. Planirano

je da se svi ra do vi za vr še u na red -

nih pet mje se ci.

Sanacijom je planirano jačanje temelja

i zidova džamije, prekrivanje

krova novim bakarnim, a biće sanirana

i unutrašnjost minareta koji je sa

vis inom od 42 me tra naj ve ći na Bal ka -

nu i ima 110 ka me nih ste pe ni ka.

Izvođač radova je sarajevsko preduzeće

«Sikra», a potrebnih 257 hiljada

EUR obezbijedio je pljevaljski Rudnik

uglja.

Sanacija Husein - pašine džamije izvo

di se u sa rad nji sa pod go rič kim i sa -

rajevskim Građevinskim fakultetom, a

pod nadzorom Republičkog zavoda za

zaštitu spomenika kulture sa Cetinja.

Husein pašina džamija jedan je od

najljepših spomenika islamske kulture

na Balkanu, zadužbina Husein paše

Boljanića. Pretpostavlja se da je izgradnja

dža mi je po če la 157. go di ne i da je

njen tvo rac maj stor Ha jru din, ko ji je zi -

dao i ču ve ni most u Mos ta ru.

maj 2006. Re vi ja FO RUM 11


HRONIKA » » »

r e v i j a

BERANE

Do go vor o ob no vi

Va kuf ske ku će

Odbor Islamske vjerske zajednice

u Beranama pokrenuo je inicijativu i

formirao odbor za rekonstrukciju jednog

od najstarijih ovdašnjih objekata -

Vakufske kuće i česama sa kojih je nekad

vodom za piće snabdjevan najveći

dio varoši.

ŽI RO RA ČUN ZA PO MOĆ U

OBNOVI OVOG RIJETKOG

SPOMENIKA KULTURE:

505-5873-09

KOD ATLASMONT BANKE

Vakufsku kuću sagradio je Hamdipa

ša kao po klon gra du još 1883.go di -

ne, a za po tre be če sa ma ko je su bi le u

prizmelju ovog objekta voda je dovedena

sa nekoliko kilometara udaljenog

izvorišta - Manastirsko vrelo. To je

bio i prvi gradski vodovod. Koji je prije

dvadeset godina nepažnjom prekinut,

a objekat Vakufske kuće ruiniran i

sklon rušenju.

U odboru za rekonstrukciju Vakufske

kuće očekuju pomoć od državnih

institucija, lokalnih privrednika i građa

na sa ovih po druč ja ko ji su na ra du

u inostranstvu, a predsjednik beranske

opštine Relja Jovančević obećao

da će opština platiti izradu projekta

koji je povjeren poznatom arhitekti Rifatu

Alihodžiću iz Bijelog Polja. Rekonstrukcija

i sanacija objekata Vakufske

kuće podrazumijeva očuvanje starog

izgleda i stvaranje posebnog sadržaja

za formiranje biblioteke i arhiva, kao i

dvije gostinske sobe. Projektom će biti

predviđeno i rješenje davno presahlih

popularnih beranskih česama.

U BIJELOM POLJU, USKORO

Nova gasalhana

Svojim izgledom i uređenom okolinom, objekat gasalhane

u Bi je lom Po lju, ko ji se ra di na sta rom ću ko vač kom grob -

lju, predstavljaće zanimljiv urbani segment samog gradskog

jezgra i interesantno arhitektonsko zdanje. Površina zatvorenog

pros to ra ovog ob jek ta je 250 kva dra ta, u ok vi ru ko jih će

bi ti pros tor za ga sa lje nje (muš ki i žens ki dio) sa svim pra te -

ćim sadržajima i dva rashladna boksa, abdesthana sa mokrim

čvorom, ostava, dva prostora za nazdravljanje glave rodbini,

kuhinja, hol i prostor za odmor i posluživanje.

Od prikupljenih sredstava, završeni su grubi radovi, odnosno

prva faza izgradnje.

Zimska pauza je iskorištena za prikupljanje sredstava

potrebnih za narednu fazu – pokrivanje objekta, elektro i

vodovodne instalacije, uređenje dvorišta.

«Radimo krajnje odgovorno i maksimalno transparentno.

Sve što smo obe ća li, odra đe no je, sve što je ura đe no

prati kristalno čista dokumentacija», kaže Ervin Spahić,

predsjednik Odbora za izgradnju gasalhane. Spahić ističe

da je za nas ta vak ra do va po treb no 25. 492 eu ra, a da je do

sa da svoj pri log za ga sa l ha nu da lo 747 što prav nih što fi zič -

kih li ca.

«Po me ni, to je ma lo, ima ju ći u vi du da u Bi je lom Po lju

ži vi oko 25. 000 Boš nja ka. To ne zna či da smo ne za do volj -

ni iznosom prikupljenih sredstava, ali nijesmo ni zadovoljni,

jer smo oče ki va li ve ći oda ziv», ka že Spa hić.

Po njegovim riječima odaziv građana u prigradskim i

seoskim naseljima bio je mnogo bolji nego u samom gradu.

U od bo ru se na da ju da će no vi pri lo zi iz gra da i oko li -

ne pravovremeno stići za nastavak radova.

Donatore za igradnju gasalhane, Odbor svrstava u tri

kategorije, zavisno od želje samih donatora: poznat donator,

poz nat Od bo ru a že li za jav nost da os ta ne ano ni man i

nepoznat donator. Svaka od ovih želja se striktno poštuje,

ali će postojati precizni i svima dostupni podaci, u skladu

sa željama onih koji finasiraju ove poslove», ističe Spahić.

Radovi na gasalhani u Bijelom Polju biće nastavljeni čim

za to bu du po volj ne vre men ske pri li ke i u skla du sa pri li -

vom novčanih sredstava. Stoga, Odbor apeluje na sve koji

mogu da pomognu finansijski ili radom, da što prije izvrše

uplate, odnosno da se jave Odboru i ponude svoje usluge.

Doprinos u radu, takođe, vrednovaće se kao donatorstvo i

može biti izražen u novcu.

12

maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « HRONIKA

PRES - KONFERENCIJA FORUMA BOŠNJAKA/MUSLIMANA

Pu na po drš ka

obnovi nezavisnosti

Husein

- Ce no

Tuzović

i Adem

Fetić

U Podgorici je 13. aprila, održana konferencija za novinare

Foruma Bošnjaka/Muslimana. Poslenicima javne riječi na

ovoj konferenciji obratili su se predsjednik Savjeta, prof. Husein

Ceno Tuzović i član Upravnog odbora Foruma, Adem

Fetić. U izjavi, tom prilikom, oni su, između ostalog, naglasili:

Forum Bošnjaka/Muslimana, kao organizacija koja

okuplja najveći broj bošnjačko-muslimanskih intelektulaca

u Crnoj Gori, različitih političkih ubjedjenja i koja se, prevashodno,

bavi očuvanjem nacionalnog i kulturnog identiteta

Bošnjaka/Muslimana i, nadasve, boljim razumijevanjem i

zbližavanjem sa drugima u Crnoj Gori, podržava stvaranje

jedinstvenog bloka koji se zalaže za obnovu državne nezavisnosti

Crne Gore, čime smo iskazali spremnost da damo

doprinos konstituisanju nezavisne, demokratske, gradjanske

i multinacionalne Crne Gore. Crna Gora jeste multietnička

i multikulturna po svom sastavu, ali treba mnogo učiniti

da se obezbijede forme za istinsko trajno prožimanje civilizacijskih

slojeva i života u harmoniji različitosti.

Sma tra mo da je ne za vis nost Cr ne Go re, u ovom tre nut -

ku, najvažniji preduslov za stvaranje demokratskog ambijen

ta u ko me će, i u za ko nu i u re al nom ži vo tu, bi ti obe zbi -

jedjena ravnopravnost svih naroda i gradjana.

U tom smislu očekujemo najhitnije donošenje Zakona o

ma njin skim pra vi ma, ko jim bi se na adek va tan na čin obez -

bjedila prava brojčano manjinskih naroda i institucionalno

zaštitile njihove posebnosti.

Forum Bošnjaka/Muslimana se zalaže za Crnu Goru koja

će biti uređena kao demokratsko društvo jednakih šansi,

srazmjerne zastupljenosti u institucijama sistema.

Sigurni smo da Bošnjaci /Muslimani to shvataju i da će,

kao i dosada, na predstojećem referndumu dati punu podršku

obnovi državne nezavisnosti.Sva dosadašnja ispitivanja

javnog mnjenja govore da Bošnjaci/Muslimani ubjedljivo iskazuju

svoju privrženost konceptu nezavisne, gradjanske i

demokratske Crne Gore.

Politički avanturisti iz redova bošnjačko-muslimanskog

naroda okupljeni oko nekih minornih nevladinih organizacija

i partija bez ikakvog političkog uticaja, koji se zalažu za

očuvanje zajedničke države Srbije i Crne Gore, su u velikoj

zabludi.

Oni ti me ne po ma žu ni se bi i ni na ro du, već sa mo do pri -

nose stvaranju prividnog multinacionalnog dekora u unionističkom

bloku i ako i sada, kao i ranije koncept unionista,

počiva na velikosrpskom državnom projektu.

Zbog svega toga sigurni smo da će bošnjačko-muslimanski

na rod, kao i mno go pu ta do sa da zna ti da pre poz na svoj

pravi interes i dati ubjedljivu podršku konstituisanju nezavisne,

gradjanske i multietničke Crne Gore.

KONFERENCIJA ZA JAVNOST BOŠNJAČKE STRANKE

San džak most iz me đu dvi je dr ža ve

Predsjednik Glavnog odbora Bošnjačke stranke Ešef

Husić, na konferenciji za javnost bloka za nezavisnu Crnu

Goru, podsjetio je na potpisivanje Sporazuma o saradnji

te stran ke sa DPS-om, na kon ko jeg je Boš njač ka stran ka

pristupila Bloku za nezavisnu Crnu Goru.

Sporazumom, odnosno Predlogom zakona o manjinskim

pravima, predviđena su najmanje tri izvorna poslanič

ka man da ta za boš njač ke stran ke u dr žav nom par la -

mentu i jedan ili dva odbornička mandata. Takođe, ukoliko

Cr na Go ra no vim Us ta vom bu de kon sti tui sa na kao dr -

žava naroda, Bošnjaci će biti njen konstitutivni narod, kazao

je Hu sić na kon fe ren ci ji za no vi na re 2. ma ja u Pod go -

rici

- Sandžak vidimo kao multietničku, multikonfesionalnu

i multinacionalnu prekograničnu regiju koja će biti

most spajanja, a ne razdvajanja Srbije i Crne Gore, kao što

je to Bas ki ja iz me đu Špa ni je i Fran cus ke ili Ti rol – Al to

Adiđe u Austriji i Italiji, rakao je, između ostalog, Husić.

maj 2006. Re vi ja FO RUM 13


HRONIKA » » »

r e v i j a

VLADA RCG U SUSRET REFERENDUMU

Deklaracija o

odnosima sa Srbijom

U susret predstojećem referendumu

o dr žav no prav nom sta tu su, cr no -

gorska vlada proteklog mjeseca usvoji

la je tri de kla ra ci je u ko joj je da la os -

novne smjernice svoje politike, plan i

dinamiku procesa pristupanja Evropskoj

uniji i budućim odnosima sa Srbijom

U Deklaraciji, usvojenoj 6. aprila,

koja je upućena svim građanima Crne

Gore, ističe se, između ostalog, da

nezavisna država pruža preduslove

da građani odlučuju o sebi i svojoj

bu duć nos ti i kao tak va je ga rant eko -

nom skog pros pe ri te ta zas no va nog

na poštovanju i zaštiti prava svojine i

slobode preduzetništva, kao i ostvarivanja

načela vladavine prava i bržeg

uključivanja Crne Gore u evropske i

evroatlantske integracije…

Deklaracijom o odnosima sa Srbijom

koju je usvojila crnogorska vlada

13. aprila, građanima Srbije garantuju

se sva postojeća ljudska i građanska

prava i slobode koje ostvaruju i građani

Crne Gore, osim izbornog prava.

"Cr na Go ra je sprem na da i pos li je

sti ca nja ne za vis nos ti sa Sr bi jom raz vi -

ja i unapređuje političku, ekonomsku,

bezbjednosnu, obrazovnu, naučnu,

kulturnu, sportsku i diplomatskokonzularnu,

kao i saradnju u procesu

evropskih i evroatlantskih integracija

i svim drugim oblastima od zajedničkog

interesa", ističe se u Deklaraciji.

Sa glas no me đu na rod nim oba ve -

zama u procesu uključivanja u evropske

integracije, Crna Gora je opredijeljena

za otvorene granice sa Srbijom

u cilju nesmetanog kretanja ljudi i

protoka roba, usluga, kapitala i informacija.

Ovom deklaracijom se garantuje

pravo na svojinu, građanima i

pravnim licima iz Srbije, studentima

obezbijeđen nastavak školovanja pod

postojećim uslovima, a osiguranicima

iz Srbije obezbijeđeno pravo na

zdravstvenu zaštitu u Crnoj Gori.

Deklaracija o dinamiziranju procesa

pristupanja Evropskoj uniji usvojena

je 27.aprila. Računajući na afirmativno

glasanje na referendumu za

nezavisnost, Vlada iskazuje potvrđuje

spremnost da pregovore o Sporazumu

o stabilizaciji i asocijaciji samostalno

zaključi do kraja 2006. godine.

SKUPŠTINA REPUBLIKE CRNE GORE

Usvojen zakon o manjinskim pravima

Crnogorska Skupština usvojila je 10. maja Zakon o manjinskim

pravima i slobodama, kojim se obezbjeđuje puna

integracija manjina u crnogorsko društvo, bez asimilacija i

zabranjuje svaka diskriminacija po osnovu nacionalne pripadnosti.

Zakon je podržalo 38 poslanika Demokratske partije

socijalista, Socijaldemokratske partije, kao i predsjednici Liberalne

partije Miodrag Živković i Demokratske unije Albanaca

Ferhat Dinoša.

Predstavnik SNP - a Vasilije Lalošević kazao je da bi ta

stranka u normalnim uslovima podržala donošenje takvog

zakona, ali da smatra da vlast pokušava uoči referenduma

da pomiješa izborno zakonodavstvo sa zakonom o manjinama.

Potpredsjednik Skupštine Rifat Rastoder kazao je da je

usvajanje Zakona jedan od najznačajnijih koraka u utemeljenju

Crne Gore kao demokratske države.

- Ovim zakonom su u Crnoj Gori stvoreni uslovi za izjednačavanje

makar u šansama svih građana, bez obzira na

vjeru i naciju- kazao je Rastoder.

Poslanik Demokratskog saveza Mehmet Bardhi rekao je

da je bi lo bo lje da se Za kon us va ja u ter mi nu ka da je sjed -

nica Skupština mogla biti direktno prenošena na televiziji i

ni je gla sao za za kon.

14 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE

U SUSRET REFERENDUMU O DR žAVNOPRAVNOM STATUSU CRNE GORE

Is to rij sko D A

Gra đa ni Cr ne Go re će se, 21. ovog mje se ca, po čet vr ti put

u njenoj dugoj istoriji, izjasniti o njenom daljem državnoprav

nom sta tu su. Pr vi put će, me đu tim, uči ni ti to u mi ru, na

demokratski način, uz učešće pripadnika svih naroda koji

čine njeno realno društveno i državotvorno biće, kao i maksimalnu

prismotru čitave međunarodne zajednice.

Izjašnjavanje s početka minulog vijeka ili tačnije 1918.

godine, kao što je poznato, održano je u potpuno neregularnim

– još svje žim po rat nim us lo vi ma i to od stra ne pri pad -

ni ka sa mo jed ne op ci je, mo že se re ći i sa mo jed ne vje re i na -

cije, uz revnosnu prismotru vojske ondašnje Srbije i kojekakvih

domaćih paravojnih formacija. Tada je donesena

odluka o prisajedinjenja Crne Gore Srbiji, odnosno njenom

i formalnom gašenju. Jer je, ubrzo poslije toga, ukinuto čak

i ime i Crne Gore i Crnogorca, ali i Bošnjaka, Makedonaca,

Cincara i drugih.

I ako je imalo potpuno drugačiju – plemenitiju ideju ni

za izjašnjavanje tokom Drugog svjetskog rata (1941 – 45.)

ne mo že se re ći da je ima lo mno go bo lje de mo krat ske ka rak -

te ris ti ke, jer je, ta ko đe odr ža no u rat nim ili još svje žim po -

ratnim uslovima. No, tada je, bar, reafirmisan dio državnosti

Crne Gore.

U ratnim uslovima održan je i referendum 1992. godine.

Gla sa lo se i ta da gdje se i ko me proh tje lo, po šu ma ma i

gorama, na ulicama i u kućama, pojedinačno i grupno... Ishod

je bio »impozantna« podrška ponovnom razdržavljenju

Crne Gore, odnosno njenom utapanju u modernu federaciju

– SRJ ili tačnije novu veliku Srbiju.

Dvadeset prvoga maja, svi građani Crne Gore, bez obzira

na vjeru i naciju, imaju novu istorijsku šansu da sačuvaju

ili sahrane sopstvenu državu. Kako će je iskoristiti ostaje

da se vi di.

ISTRA žIVANJE CEDEM-A

Za suverenost 56.3 odsto građana

U Pod go ri ci 58, 4 odsto

Za nezavisnu Crnu Goru na referendumu glasaće

56,3 odsto, a pro tiv će bi ti 43,7 odsto bi ra ča, proc je na

je Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) na

osnovu aprilskog istraživanja javnog mnjenja.

Na referendumu o državnom statusu Crne Gore nezavisnost bi

CEDEM predviđa da će na referendum izaći 87

podržalo 58,4 anketiranih građana Podgorice, dok bi se za zajednicu

sa Srbijom izjasnilo 41,6 odsto ispitanih. To je pokazalo

odsto upisanih birača.

najnovije istraživanje podgoričke agencije Damar u kojem se navo

di da bi na re fe ren du mu u glav nom gra du gla sa lo 85,9 odsto

Ispitanici iz Pljevalja, Berana, Bijelog Polja, Podgorice,

Nikšića, Cetinja, Herceg Novog, Bara i Ulcinja u

anketiranih. Istraživanje je pokazalo da je neopredijeljenih i apstinenata

preko 25 odsto anketiranih građana Podgorice.

aprilskom istraživanju CEDEM-a saopštili su da bolju

kampanju vode suverenisti, mišljenje je svakog trećeg An ke ta je ura đe na od 28. apri la do 3. ma ja na uz or ku od hil ja du i

ispitanika, dok 17, 4 odsto prednost daje unionističkoj pet is pi ta ni ka. Mo guć nost greš ke je plus - mi nus 1,5 odsto. Agen -

kampanji. Po 11 odsto je onih koji nijesu zadovoljno ili cija Damar nije saopštila za čije potrebe je rađeno istraživanje.

blagonaklono gledaju na obije kampanje.

Za ne za vis nost će gla sa ti i 80,2 odsto

Bošnjaka/Muslimana, 2,3 odsto zaokružiće

op sta nak SCG, dok 17,5 odsto ne će iz la zi ti

na referendum. Anketirani Albanci u 95

odsto slučajeva najavili su da će glasati za državnu

samostalnost. Od Crnogoraca, 72,7

odsto gla sa će za ne za vis nost, 14 odsto će bi -

ti pro tiv, a 12,7 odsto ne će gla sa ti, pred vi đa

CEDEM. Istraživanje je pokazalo da među

Srbima ima 6 odsto suverenistički opredijelje

nih, 11,6 odsto ne će gla sa ti, a 82,5 odsto

će podržati zajednicu sa Srbijom. NACIONALNA PRIPADNOST I IZJAŠNJAVANJE NA REFERENDUMU

maj 2006. Re vi ja FO RUM 15


KRI TIČ KE PA RA LE LE » » »

r e v i j a

SAFETA BABAČIĆ, RAČUNOVODJA, POD GO RI C A

DA - za no vi po če tak

Ja dr žim da je sas vim i je di no pri rod no

biti za slobodu, odnosno nezavisnost svoje

domovine, za Crnu Goru - državu koja će

kao i sve dru ge re pu bli ke biv še SFRJ, svo -

jim putem, uskoro biti članica Evropske

Unije.

Uv je re na sam da će u tak voj Cr noj Go -

ri do iz ra ža ja do ći sve nje ne pri rod ne

prednosti i kvaliteti mladih ljudi koji su

spremni da stvaraju vrijednosti za Evropsku

raz mje nu.

Dos ta je bi lo ma ni pu la ci ja i za blu da,

vri je me je da se bi i ge ne ra ci ja ma ko je do -

la ze da mo šan su na no vi po če tak i ot vo ri -

mo pros tor da se raz mah nu. Da za jed no i

sa rod bi nom po ev rop skim i dru gim

zem lja ma gra di mo mo der nu, pre poz nat -

lji vo mul ti kul tur nu dr ža vu Cr nu Go ru.

HALIL ALIVODIĆ, VLASNIK " AL GALERIJE", POD GO RI C A

DA - za dr ža vu pu nih slo bo da

Glasaću za suverenost Crne

Go re zbog to ga što:

- Že lim da Cr na Go ra vra ti svo -

ju vjekovnu samostalnost i pravo

da bu de gos po dar u svo joj

kući;

Že lim da vi dim Cr nu Go ru kao

multietničku zajednicu građanskih

sloboda i nacionalne tolerancije.

Že lim da vi dim Cr nu Go ru kao

državu koja će svojim građanima

moći da obezbijedi školovanje,

posao i garanciju za miran

Halil- Ljiljo Alivodić, vlasnik „AL galerije”

ži vot, dr ža vu u ko joj će svi gra đa ni mo ći ra di ti, da ne mo ra ju ići «tr bu hom za kru hom».

Želim državu u kojoj neće važiti ona Šantićeva:

"Os tajte ov dje, sun ce tu đeg ne ba, ne će vas gri jat ko što ovo gri je..."

Želim državu za koju svakome ko bi je i pokušao kupiti, mogu odgovoriti: previše od nas

tražite! Kako se mogu prodati ili kupiti nebo i toplina svoje zemlje!

Na dam se da će se mo je že lje ost va ri ti i za to ću, s lju bav lju, za o kru ži ti „ DA“!

FUAD ŠABOVIĆ, AR HI TEK TA,

BIJELO POLJE

Na do mak

cilja

MUHAREM MURATOVIĆ, SLIKAR, DI REK TOR OŠ »MRKOJEVIĆI«

DA - za iz la zak iz sjen ke

Glasam za svoju državu Crnu Goru, jer

ne že lim da bu de u sjen ci zem lja sun ca.

Zemlja multietnička i multikonfesionalna.

Zemlja dostojanstva, ponosa i tolerancije.

Zem lja ko ja je još u dav noj pro šlos ti bi la

stih slo bo de u pjes mi Ev ro pe. Zar ni je po -

nižavajuće i vazalski, da jedna od najstarijih

dr ža va na Bal ka nu sto ji iza »i«?

Istorijska je činjenica da je Crna

Gora postojala i postoji kao država.

Međutim, usljed nedovoljne utemeljenosti

institucija i mehanizma koji čine

državu, izgubila je državnost. Međutim,

kao što čov jek pos to je pe rio di

sazrijevanja, tako i država prolazi sličan

put. Cr na Go ra je da nas na do mak

cilju.

Crna Gora je, naime, ekonomski,

politički i u svakom drugom pogledu

sprem na da sa ma nas ta vi svoj put ka

Ev rop skoj Uni ji. Si gu ran sam da će sa -

ma taj put mno go br že pre ći. I, što je

posebno bitno, smatram da ekonomska

situacija u nezavisnoj Crnoj Gori

na dugoročnom planu može biti samo

bolja.

16 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE

DR ŠERBO RAS TO DER, PROFESOR NA UNIVERZITETU CRNE GORE

DA - iz čis te lo gi ke

kulture i morala

Opredijeliti se za opciju suverene i

međunarodno priznate Crne Gore, po

meni, je stvar logike, kulture, morala i

elementarne političke pismenosti. Logika

raspada bivše SFRJ govori da proces

neće biti završen sve dok Srbija i

Crna Gora ne postanu dvije suverene,

međunarodno priznate države, jer je

logika nastanka današnje državne zajednice

dio projekta koji je neposredni

uzrok raspada bivše nam domovine.

Od nos no Cr na Go ra je u tom pro -

jek tu za miš lje na tek kao je dan stu bić

velikosrpskog projekta.

Uostalom nelogično je podržavati

državnu tvorevinu čiji je glavni arhitekta

optužen za zločin pred međunarodnim

sudom u Hagu. Nelogično je

po dr ža va ti dr žav nu tvo re vi nu ko ja

kao takva predstavlja specifikum u čitavom

svijetu. Nelogično je podržavati

državnu tvorevinu koja u svom temelju

ima konstrukcionu grešku unutar

koje se političkom alhemijom trebaju

iz jed na či ti 95% i 5% ili 17 i 1. Kul tur no

je podržati projekat koji se iznjedrio iz

građanskog, antiratnog i civilizacijski

superiornog projekta multikulturnog

društva.

Nemoralno je podržavati tvorevinu

koja je pred međunarodnim sudom

u Hagu optužena za genocid

nad Bošnačkim narodom i to navodno

u ime onog na ro da, ko ji je zduš no

podržavao nezavisnost BiH u kojem

se nalazi matica naroda. Priča o navodnom

cijepanju nacionalnog bića

unutar Sandžaka ima uporišta mnogo

manje čak i od političkog kapitala

dvojice poslanika investiranih u održanje

Koštuničinog režima, koji je uzgred

rečeno izbrisao i sam pojam Sandžaka

u službenoj komunikaciji unutar

Srbije. Graditi budućnost na istorijskom

sen ti men tu ad mi nis tra tiv ne

oblasti bivšeg osmanskog carstva je

no vo po nav lja nje is to rij ske greš ke

muhadžira koji su navodno stalno bježa

li u ”svo ju dr ža vu”, da bi na kra ju os -

tali sami.

Elementarna politička pismenost

nas upućuje da je bolje biti manjinski

konstitutivni narod u državi u kojoj

participirate u procentu od 10- 15 %

nego biti sveden na nivo statističke

greš ke od 1 % na ni vou dr žav ne za jed -

nice. Treba imati na umu da alternativa

suverenoj Crnoj Gori nije sadašnji

oblik državne zajednice, već unitarna

država koja će logikom razvoja osnažiti

nacionalističke tendencije najbrojnijeg

naroda dominatne u posljednjoj

deceniji. I na kraju investirati svoj kreativni

potencijal u izgradnju sopstvene

kuće po mjeri svakog njenog subjekta

je jedinstvena istorijska šansa koja se

ne ukazuje svakoj generaciji.

RAHMAN KOČAN, MEDICINSKI TEHNIČAR, PET NJI CA

DA - za dr ža vu

svih građana

Kao čovjek, humanista, daću glas za Crnu Goru svih gradjana koji u njoj žive.

Poštovanje, njegovanje i unapredjenje različitosti koje krase ovo društvo,

ekonomski napredak i povećanje životnog standarda.

Daću svoj glas za uki da nje viz nog re ži ma i pu to va nje bez pa so ša, sma nje nje

nezaposlenosti, pravnu državu, intenzivniji razvoj sjevera kao i juga, za život

dostojan čovjeka.

Dajem glas za uređenu bašču kojom ćemo se svi ponositi, punoj ljudskog

cvijeća različitih boja i ljupkosti.

Za tu i takvu Crnu Goru poklanjam svoje najiskrenije DA.

maj 2006. Re vi ja FO RUM 17


KRI TIČ KE PA RA LE LE » » »

r e v i j a

HUSEIN TUZOVIĆ, PRED SJED NIK SAVJETA FORUMA BOŠNJAKA-MUSLIMANA

DA - za pra vo i prav du

Istorijske činjenice najupečatljivije

opravdavaju našu želju da imamo svoju

državu:

Na ovim prostorima je još polovinom

10. vijeka postojala Dukljanska

država. Nju je u prvoj polovini 11. vijeka

naslijedila Zeta. Godine 1077. Zeta

dobija kraljevsku krunu od rimskog

pape. Time je priznata kao slobodna i

nezavisna država.

Ze tu je, kra jem 12. sto lje ća, po ko -

rio raški župan Stefan Nemanja, porušiv

ši sve, osim Ko to ra.

Raspadom Dušanovog devetogodišnjeg

carstva, Zeta obnavlja svoju nezavisnost

pod Balšićima, a potom novim

imenom Crna Gora sa Crnojevićima-

Iva nom i Đur đem.

Sve do pa da pod turs ku vlast, Ze ta

i Crna Gora su i kulturno bile dio tadašnje

Evrope. Spomenuću-Barski ljetopis

Popa Dukljanina i štampariju Crnojevića

na Cetinju, prvu u Južnih Slovena.

Nezaobilazni su Božidar Vuković

Podgoričanin, štampar i izdavač,

pa štampar Makarije.

Crna Gora je od Šćapana malog,

Petra I, Petra II Njegoša, knjaza Danila

i knjaza Nikole postepeno, ali sigurno

ulazila u red slobodnih država sa jakom

zakonodavnom regulativom.

Međunarodno priznanje na Berlinskom

kongresu 1878. i proglašenje

kraljevine 1910. godine, zaokruženje

teritorije poslije balkanskog rata itd,

jasno potvrđuju da je Crna Gora bila u

pravom smislu država, a ne ničiji privezak.

Učeš ćem u Pr vom svjet skom ra tu

na strani savezničkih država obezbijedila

je sebi istorijsku opravdanost postojanja

kao faktora na balkanskoj vjetrometini.

Odlukama tzv Podgoričke

skupštine o priključenju Srbiji prije

proglašenja države SHS , 1. decembra

1918. godine, međutim, izbrisana je sa

spis ka slo bod nih dr ža va. Sve je to uči -

njeno uz pomoć vojske Srbije i terora

nad njenim stanovništvom.

Oružani ustanak 13. jula 1941. bio

je po če tak na rod no-os lo bo di lač ke

borbe za vraćanje samobitnosti Crnoj

Gori i njeno uključivanje u novostvorenu

državu FNRJ kao ravnopravni činilac

sa Srbijom, Hrvatskom, Bosnom i

Hercegovinom, Slovenijom i Makedonijom.

Pedeset godina se razvijala na

najboljim tradicijama njenog istorijskog

ho da.

Nakon raspada SFRJ, agresivnim

velikosrpskim projektom, Crna Gora

gubi sve odlike državotvornosti, prihvatajući

krnju državnu zajednicu SRJ i

SCG.

Ovaj referendum je istorijska šansa

svih građana da povrate svoju državu.

To je pra vi put da bis mo u njoj mo gli

slobodno razvijati sve ono što imaju

ostale međunarodno priznate države.

Jednom riječju-da budemo gospodari

svoje sudbine, svoga života, napretka i

budućnosti. Da sa državama u okruženju,

nastalim na ognjištu srušene SFRJ,

kao i s ostalim svijetom, razvijamo dobre

svestrane odnose, poštujući prije

sve ga njih, a on da i oni nas.

- Uv je ren sam da će mo slje deći

broj Revije pripremiti i objaviti u suverenoj,

građanskoj, ravnopravnoj i međunarodno

priznatoj državi Crnoj Gori.

AHMET MEĐEDOVIĆ, DIPLOMIRANI PRAVNIK – BIJELO POLJE

DA - da sa mi

vladamo sobom

Zarad slobode, prepoznatljivosti i progresa, mislim da je bolje da sami vladamo

sobom, da ne zaboravimo prošlost, da poštujemo sadašnjost i da gradimo

svoju budućnost.

Nig dje u Ev ro pi ne ma dr ža ve sa ta ko ma lim bro jem sta nov ni ka, a da ima na

raspolaganju tolike prirodne resurse. Zašto ih ne iskoristiti.

18 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE

ALMIR SIJARIĆ, IN žENJER INFORMATIKE, BIJELO POLJE

DA - za bržu evropeizaciju

Zašto Da?

Iz prostog razloga, što mislim da je zajednička država izgubila smisao. Jer, kako

dvije države koje se razlikuju i teritorijalno i po broju stanovnika mogu biti

ravnopravne?

S ob zi rom da sam du že vre me na u Švaj cars koj, čes to sam u si tua ci ji da se na -

đem na granicama država Evropske Unije. Te granice se bez ikakvih problema

pre la ze. Zbog to ga i že lim da Cr na Go ra što pri je pos ta ne dio Ev ro pe, da se i iz

nje, bez vi za, mo že ići u svi jet i iz svi je -

ta dolaziti bez problema, kad neko poželi

da uživa u crnogorskim ljepotama.

Smatram da će samostalna Crna Gora

brže ispuniti i uslove potrebne za

ula zak u EU. Ta ko đe, vje ru jem, da će u

suverenoj Crnoj Gori biti više i uslova

za rješavanje manjinskih prava.

Zbog toga ću 21. maja zaokružiti „DA“!

REŠAD RAS TO DER, EKONOMISTA,

PET NJI CA

DA - za

budućnost

SULJO MUS TA FIĆ, NOVINAR, UREDNIK RADIO BARA,

PRED SJED NIK UO FORUMA BOŠNJAKA/MUSLIMANA

DA - za do bro na ro da

Biti za nezavisnost svoje države, za mene je iznad dnevne politike, partijskog

nadgornjavanja ili lične sujete. U našem slučaju, biti za nezavisnost Crne Gore

znači željeti dobro svom narodu, vjerujući da se može živjeti bolje, sigurnije,

bo ga ti je i pros pe ri tet ni je u svom do mu, ne go u tu đem. Zna či i to da sam si -

gurniji da, u nezavisnoj državi, bošnjačko-muslimanski narod, svojom konstitutivnošću,

autohotnošću

,ali i broj no šću, ne mo že ni -

ka da bi ti et no - park ni ti fol -

klorna zanimljivost, što je

neminovnost u zajedničkoj

državi.

Biti za nezavisnost Crne

Gore znači vjerovati u realnost

multietničkog i multikulturnog

koncepta, u jedna

kost pred za ko nom i rav -

no prav nost, ne sa mo u Us -

ta vu, ne go i u ži vo tu. Bi ti za

nezavisnost znači voljeti

svo ju zem lju, u uv je re nju da sam u njoj, svoj na svo me, ma ko li ko to ra zu -

mje li oni po red me ne.

Biti za nezavisnu Crnu Goru znači opredijeliti se slobodno, pošteno, na demokratskom

izjašnjavanju, uvažavajući i one koji ne misle kao ja i koji, takođe,

slobodno iskazuju svoju volju. Biti za nezavisnost za mene znači i

pos li je 21. ma ja živ je ti u Ba ru i u Cr noj Go ri, sa svim raz li ka ma, bez pob jed -

ni ka i gu bit ni ka, sa svo jim kom ši ja ma, uv je re ni da je sve ono što nam je za -

jed nič ko, dub lje i traj ni je od ono ga što bi nas mo glo raz dvo ji ti.

Svoj glas da jem za su ve re nost,

zbog to ga što sam uv je ren da su ve -

rena Crna Gora, sa tolikim raznolikostima

pruža izuzetne mogućnosti

za bo gat ži vot.

Da jem, za pra vo, glas za bol ju

budućnost, koja se mora graditi

marlji vim ra dom, na če mu sva ki vri -

jedan domaćin temelji svoj dom.

Tako moramo graditi i Crnu Goru,

kao dom u ko me će svi ma bi ti do -

voljno prostrano i toplo, sa vratima

otvorenim za sve dobronamjerne

ljude. Dajem glas za zajednicu svih

naroda, prepoznatu kao biser ovog

pros to ra ko ji će tek iz las kom iz ljuš -

tura zabluda i tuđih interesa zasjati

punim sjajem.

Poštujući pretke, sadašnjost ali i

posebno budućnost svoje djece,

treba svi da kažemo „DA“ suverenoj,

me đu na rod no priz na toj ev -

ropskoj Crnoj Gori.

maj 2006. Re vi ja FO RUM 19


KRI TIČ KE PA RA LE LE » » »

r e v i j a

ALDINA TRUBLJANIN, STUDENTKINJA EKONOMIJE - BIJELO POLJE

DA - zbog vje re u se be sa me

Crna Gora kao nezavisna država

stvoriće uslove da svi gradjani u njoj

žive bolje. Glasaću za nezavisnost zato

što sma tram da me đu na rod no

priz na ta dr ža va u pro šlos ti zas lu žu je

da to po no vo bu de. Mis lim da je to i

logičan i pravedan ishod dešavanja

nakon osamostaljivanja drugih republika

bivše Jugoslavije. Mladi u Crnoj

Go ri že le dr ža vu ko ja će im ot va ri ti

granice i perspektive. Prirodni potencijali

ovog čudesno lijepog prostora

sa malim brojem stanovnika biće izazov

za naše prijatelje širom Evrope, a

mojoj generaciji pripada da znanjem

i sposobnostima stvorimo ambijent

zanimljiv za elitne goste i privrednike.

Ra du jem se Cr noj Go ri sa sve ve -

ćim bro jem fa kul te ta, a to zna či i vi še

obrazovanih, sposobnih da gradimo

društvo multukulturne harmonije i napret

ka.Sa mos tal nost po dra zu mi je va

hra brost i vje ru u se be i svo je spo sob -

nos ti da zna njem i marlji vim ra dom

stvoriš uslove za bogatiji život.

Vje ru jem da nas ima do volj no da

se sa mos tal no predsta vi mo Ev ro pi

kao društvo zrelih i sposobnih naroda

i pojedinaca.

ŠERIF ČENGIĆ, ADVOKAT, PLJEVLJA

DA - iz emo tiv nih i

racionalnih razloga

DR JASMIN SUTOVIĆ, RO žA JE

Mnogo je razloga što me opredeljuju

za samostalnu Crnu Goru. Prvenstveno

racionalni razlozi govore

da je Cr na Go ra kao sa mos tal ni me -

đunarodni subjekt, garancija mira u

re gio nu, br žeg eko nom skog raz vo ja i

poboljšanja životnog standarda njenih

građana, bez obzira na njihove

nacionalne, vjerske i druge posebnosti.

Ni emotivni razlozi nijesu manje

važni. Jer, svoja domovina je kao i

svoja kuća. Vraćanjem međunarodnog

sub jek ti vi te ta, Cr na Go ra ne odu -

zima tuđe pravo, niti osporava drugoj

članici da bude nezavisna. Naprotiv,

slobodna Crna Gora, danom nezavisnosti,

to pravo donosi i Srbiji. Zbog

toga i čudi ponašanje opozicije. No

do sa daš nja kam pa nja ove dru ži ne,

pod sje ti la me je na na pis u Hu sein -

pa ši noj dža mi ji u Pljev lji ma (1570.

god.) koji govore da je „najveći neprijatelj

čovjeku, njegov sopstveni jezik“.

Iz ovih raz lo ga sma tram da će 21.

maja 2006. velika većina razumnih građana

odlučiti da se Crnoj Gori vrati

međunarodni subjektivitet. S r e ć n o !

DA - za

br ži ukup ni

razvoj

Ja se ču dim ka ko ne ko uop šte i

može biti protiv svoje države, svoje

domovine, svoje kuće. Jer, država

se ne vo li po to me da li je ma la ili

ve li ka, već po to me što je na ša.

Suverenost je, inače, neminovnost.

Svo je “DA” po kla njam ka ko bi

se stvo ri li us lo vi za br ži ula zak u Ev -

rop sku uni ju, a ti me i za br ži eko -

nomski, privredni i kulturni razvoj.

20 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE

ALDEMAR IBRAHIMOVIĆ, AKADEMSKI SLIKAR, RO žA JE

DA - za ši re vi di ke

Glasaću za suverenost Crne Gore,

zato što sam uvjeren da suverena može

znatno otvoriti Evropsko prostranstvo

i za um jet ni ke, kao i sve gra đa ne

uopšte. U istom pravcu, nakon suočava

nja sa so bom po ći će, na dam se, i Sr -

bija. Zato je krajnje providna izjava

jednog od opozicionih lidera"U slučaju

da Crna Gora postane nezavisna,

lju di ma iz Ro ža ja će put od Ro ža ja do

Novog Pazara postati mnogo duži, jer

će morati ići do Podgorice radi sredjivanja

vize za Srbiju".

U pokušaju da kod Rožajaca izazove

nesigurnost, on i slični zaboravljaju

da odluku o eventualnim vizama može

da donese srbijanska vlast jer crnogor

skoj to ne pa da na pa met. Ka da bi

se slič ni pi ta li ne bi me za ču di lo da od

"pretjerane brige" prema gradjanima

Ro ža ja (u ovom tre nut ku) to svo je bu -

duće diplomatsko predstavništvo otvo

re u Her ceg No vom, ka ko bi,

kad,već kre će mo na put, još bo lje

upoznali domovinu teorija i tragičnih

pohoda. Na sreću, sticanjem nezavisnosti,

otvoriće se i nova diplomatska

predstavništva evropskih zemalja, te

na taj način i olakšati našim gradjanima

viziranje putnih isprava.

Suverena i medjunarodno priznata

Cr na Go ra ima šan se da br zo pos ta ne

punopravni član Evropske Unije, tako

da će ova pri ča oko vi za pos ta ti su viš -

na a i "briga" za gradjane Rožaja nepotrebna.

A puteve do Novog Pazara,

Beograda, Sarajeva ali i Podgorice niko

ne može ukiniti. Referendum će biti

i pro ći, pu te vi će os ta ti tu gdje su,

kao i lju di, a ja vje ru jem da ih u Cr noj

Gori ima dovoljno.

BELIS POJATIĆ, AKADEMSKI SLIKAR, PLJEVLJA

DA - za

Cr nu Go ru u EU

Ja sam za za jed nič ku dr ža vu sa Sr bi jom i

os ta lim ex-Yu re pu bli ka ma, ali pod na zi -

vom Ev rop ska uni ja. Pi ta nje je sa mo vre -

me na i na či na ost va re nja tog ne mi nov nog

is ho da.Vje ru jem u ra zum i de mo krat sko

rje še nje.

Ka da sam, svo -

jevremeno, bio

na specijalizaci

ji u Pra gu od

svog studentskog

džeparca

mo gao sam da

ku pim, na pri -

mjer, sadržaj

jedne prodavnice.

Sada Česi

i Slo va ci ku -

pu ju po SCG

firme, rudnike i

elektrane, odmaraju se u našim hotelima o

kojima možemo samo da sanjamo.

Sa mos tal na Cr na Go ra, sma tram, ima ve -

će šan se za br že pri klju če nje Ev rop skoj

uni ji. Zbog to ga ću i gla sa ti za pu nu sa -

mos tal nost.

DR EROL MURATOVIĆ, PET NJI CA

DA - za du gu

lju bav

Zaokružiću „ DA“, zbog toga što

se samo u svojoj državi može odlučivati

o svojoj sudbini. Samo u nezavisnoj

državi možemo upravljati sopstvenim

resursima i, što je najvažnije,voditi

računa o svojim interesima.

Sma tram da bi ta kav na čin raz -

mišljanja bio najracionalniji i za građane Srbije, jer je čist račun garant

duge ljubavi. Ne postoji model zajednice sa Srbijom u kojoj

Crna Gora može biti ravnopravna i u kojoj može ostvariti sve svoje

interese.Svi smo svjedoci koliko neizručenje haških optuženika

Karadžića i Mladića međunarodnom tribunalu u Hagu i neriješeno

pitanje Kosova koče uključivanje Crne Gore u evro-atlanske integracije.

Novija istorija je puna takvih bezuspješnih pokušaja u

kojima su mnoge generacije potrošile ogromno vrijeme.

Epi log je svi ma na ma do bro poz nat, a gu bit ni ci smo bi li svi.

Poznato je, takođe, da se čovjek najslobodnije i najkomotnije osje

ća u svo joj ku ći. Mi dru ge ku će osim Cr ne Go re ne ma mo. Mis -

lim da će u toj ku ći u slo zi i sa is tim pra vi ma živ je ti i Ni ko la i Omer

i Jo sip.

Zato generacija kojoj pripadam ima čast i obavezu da obnovi

državnost Crne Gore i uvede je u porodicu slobodnih evropskih

država u kojoj će se, nadam se,u dogledno vrijeme naći i nezavisna

država Srbija.

maj 2006. Re vi ja FO RUM 21


KRI TIČ KE PA RA LE LE » » »

ŠEFKIJA NURKOVIĆ, PREDUZETNIK - RO žA JE

DA - za

ravnopravnost

Da za vlastitu državu i integraciju u civilizovane i evropski

moderno konstituisane sisteme.

Da za državu u kojoj ćemo samostalno kreirati svoju

sudbinu i u kojoj ćemo ravnopravno

participirati sa svim evropskim

i drugim državama.

Da za suverenu državu u kojoj

će Bošnjaci i Muslimani biti

državotvoran narod inkorporiran

u institucije državnog sistema.

Da za ekonomski modernu

državu i stabilizaciju ekonomskog

sistema, bez recidiva dosadaš

njeg kon zer va tiv nog ne -

funk cio nal nog eko nom skog

programa.

Da za budućnost naše djece i otvaranje prema svijetu

modernog obrazovanja i komuniciranja.

RIFAT MUKOVIĆ, OTORINOLARINGOLOG, RO žA JE

DA - za oču va nje

tradicionalnih

vrijednosti

r e v i j a

Cr nu Go ru sam uvi jek do živ lja vao kao ša ro lik, ali je din -

stven, du hov no-kul tur ni pros tor. Pos to ji neš to u men ta li te -

tu svih nas u Cr noj Go ri što

nas to li ko ve zu je, a če ga čes to

i ni jes mo ni svjes ni, ali su lju di -

ma sa stra ne tak ve oso bi ne

jas ne i upe čat lji ve da nam sko -

ro lju bo mor no za vi de. Slo bod -

no mo gu re ći da su kod nas

os ta le sa ču va ne ljud ske vri jed -

nos ti ko je po či va ju u is kon ski

iz gra đe nim na rod nim ko dek si -

ma po na ša nja.

Je dan od raz lo ga za „DA„ na re fe ren du mu je i po tre ba da

tradicionalne vrijednosti ljudi i ovog prostora konačno zaštitimo

suverenom državom.

FADIL BOSOVIĆ, NOVINAR, PLJEVLJA

Svoja kućica, svoja slobodica

Ne treba biti naročito mudar da bi

shvatio šta znači narodna izreka ,,Svoja

kućica – svoja slobodica“, jer i najmanja

svo ja ku ći ca je naj bo lja. U njoj se

čovjek osjeća najsigurnije i u njoj je

stvarno slobodan.

Poštujući tu narodnu mudrost, želja

mi je da Cr na Go ra vra ti svo ju dr -

žavnost i da bude naša sigurna kućica.

Kao pripadnika Bošnjačkog naroda,

to bi me istinski obradovalo, a ubijeđen

sam i veliku većinu mojih sunarodnika.

Za to radovanje sada se ukazala

realna prilika i očekujem da će

moje želje biti ispunjene. Crna Gora je,

inače, u posljednjih desetak godina

pokazala da može samostalno da egzisti

ra. Ona je us pje la, upr kos raz nim

pritiscima, da zaokruži sve vitalne držav

ne funk ci je i što je naj važ ni je sa na -

glaskom na građansku državu. Fali još

formalna odluka i međunarodno prizna

nje. To su i ži vot na pi ta nja Cr ne Go -

re, te vje ru jem da će svi pa tri o ti shva -

ti ti šta zna či 21. maj. Ka da to ga da na

ka že mo DA, Cr na Go ra će po če ti da

diše punim plućima, jer će biti rastereće

na sve ga što ju je spre ča va lo da se

posveti sama sebi. Toga dana počeće

no va era u nje nom ži vo tu i ži vo tu svih

njenih građana.

Že lim da ži vim u tak voj Cr noj Go ri

koja će biti prosperitetna i nadasve

pra va gra đan ska dr ža va, u ko joj će svi

njeni žitelji, bez obzira na vjeru i naciju,

bi ti u is toj po zi ci ji, tj. sa jed na kim

pravima i obavezama. Želim da živim

u Cr noj Go ri u ko joj ne će vi še bi ti eg -

zodusa njenih građana, bilo iz ekonomskih,

političkih ili vjerskih razloga.

Ove moje želje potkrepljujem uvjere

njem da će mla di, u ovom od sut nom

trenutku, prepoznati svoje interese i

da neće propustiti priliku da počnu da

žive u svojoj istinskoj Državi Crnoj Gori

i da vi še ni ka da ne će pris ta ti da ži ve

u bi lo kom va zal skom od no su ili pod

nečijim patronatom. Vjerujem da ćemo

od 21.ma ja, sa po no som, mo ći da

kažemo da smo državljani Crne Gore.

I na kra ju, na dam se da smo shva ti li i

onu na rod nu: „U se i u svo je klju se”.

22 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE

DR NEDžAD DREŠEVIĆ, PRED SJED NIK NVO "ŠEHER"- TU ZI

DA - za sta bil nost i mir

Zašto –DA?

Za to što že lim:

- Da imam to što dru gi

već imaju - suverenu, nezavisnu,

građansku i svoju domovinu;

Da se na sva kom pe dlju

Crne Gore osjećam svojim

na svo me. Da svo ju dr ža vu

možemo urediti tako da bude

lijepa, bogata i sretna, da bude želja svakom da je vidi.

Da slo bod no iz nje ide mo, a slo bod no u nju do la zi mo. Da

se ni kad vi še ruž no u njoj ne do go di. Da ni kom ne bu de ti -

jes no jer ima mjes ta za sve. Že lim je u inat oni ma ko ji je ne -

će. Da u mi ru sva ki gra đa nin do bi je svo ju šan su. Da to le -

rancija i suživot budu naša vrlina. Da već jednom počnemo

razmišljati o sebi. Da zatvorimo jednu kapiju, a da ih otvori

mo hil ja du. To zas lu žu je i ona i mi.

Ne znam kak va Ev ro pi od go va ra Cr ne Go ra, ali znam da

našim građanima treba stabilna, multinacionalna i multikonfesionalna

država. Glasaću za Crnu Goru, jer je ona moja

domovina, i pobijediće, jer je to prirodna potreba svakog

od nas da smo svo ji na svo me.

Zaokruživanjem "DA" dobićemo državu u kojoj će manjine

po prvi put osjetiti blagodeti ravnopravnosti kako u

građanskom tamo i u ekonomskom smislu. Bošnjaci moraju

shva ti ti da je su ve re na Cr na Go ra po tre ba, a da su svi dru -

gi projekti romantičarski zanos i ništa više.

Da u tak voj Cr noj Go ri bu de sva ko ono što jes te

Ne ka nam bu de hair li!

IBRAHIM-IBRO ADROVIĆ, PENZIONER – BERANE

DA - zbog

najmanje tri poziva

Tri poziva koji govore o zajedništvu na ovim prostorima, punim

turbulencija:

Osamdesetih godina XIX vijeka sa najvećeg crnogorskog trona,

bošnjačko-muslimanski narod pozvan je u borbu za oslobodjenje

Crne Gore.U proglasu je izmedju ostalog stajalo’’…Biće vam kao i

nama…’’.

Godine,1941. Komunistička Partija Jugoslavije je, takodje, pozvala

bošnjačko-muslimanski narod u borbu

za slobodu, jednakost i ravnopravnost.

Godine 2005. Pokret za nezavisnu Crnu

Go ru opet nas je poz vao da se

21.05.2006. godine slijemo svi zajedno,

ovaj put sa olov kom u ru ci u ob no vu ne -

zavisnosti Republike Crne Gore.

Uostalom, Crna Gora jedina država iz

Ustava od 1974.godine koja nije ostvarila

svoju nezavisnost, a koju je nekoliko puta

osvajala u svojoj hiljadugodisnjoj istori

ji. Va lj da je doš la na red da ost va ri to svo je pra vo.

Zbog svega toga, bošnjačko-muslimanski narod kao i vazda ranije

će se masovno odazvati ovom pozivu i zaokružiti ’’DA’’za nezavisnu

gradjansku državu Crnu Goru. Smatram da će, nakon rješavanja

državnog pitanja, doći do ubrzanja procesa integracije Crne

Go re u Ev rop sku Uni ju. Sas vim je si gur no da bi Cr na Go ra kao

mali sistem mogla već sljedećim proširenjem postati članica.

SADETIN PERIČIĆ, PRAVNIK, PREDSJEDNIK NVO

»ANTIVARI-STARI BAR«,ODBORNIK U SO BAR

DA - za br ži

ukupni prosperitet

Mislim da je opredjeljenje za nezavisnu Crnu Goru,

prije svega vezano za osjećaj unutrašnje sigurnos

ti, ko ja je sva kom čov je ku, ali i na ro du po treb -

na. Ubijeđen sam da većina Bošnjaka/Muslimana

vje ru je i na da se da će sa mos tal na Cr na Go ra lak -

še izgraditi društvo sigurnosti, ravnopravnosti i tolerancije,

koje neće biti ravnodušno na nacionalizam,

netoleranciju, mržnju...

Vje ru jem i u br ži

ekonomski prosperitet

zbog pri rod nih bo gat sta -

va koje posjedujemo i

zbog stranih ulaganja

za koja bismo bili otvore

ni. U bo ga tom društ -

vu moguće je razvijati i

naprednu svijest.

Nezavisnu Crnu Goru vidim

i kao zem lju mul ti -

kulturne svijesti kod svih njenih gradjana, jer nije

ma li udio ma njin skih na ro da u ono me što se da -

nas može predstavljati kao crnogorska kultura.

Mis lim da je ma la dr ža va kao ma la ri je ka, la ko se

može usmjeriti, a da nikog ne preplavi, lako se

može prečistiti, da svi mogu piti njenu vodu. Lako

je izgraditi mostove i spojiti njene obale.

maj 2006. Re vi ja FO RUM 23


KRI TIČ KE PA RA LE LE » » »

r e v i j a

ZAPIS SA SKUPA NAŠIH ISELJENIKA U LUXEMBURGU

Sa domovinom u srcu

Piše: Velibor Ivanović

Ugradu Ešu u Luksemburgu, 22.

aprila ove godine, održan je

centralni skup podrške nezavisnoj

Crnoj Gori naših iseljenika na

ra du u ze ma lja ma Be-Ne-Luks-a. Sku -

pu je prisustvovalo oko 1000 iseljenika.

U pozitivnoj i opuštenoj atmosferi,

uz taktove crnogorskih pjesama, razgovaralo

se o prednostima opcije nezavisne

Crne Gore.

Gosti na skupu su bili potpredsjednici

Parlamenta, Rifat Rastoder i Dragan

Kujović, kao i diplomatski prdestav

ni ci Cr ne Go re u zem lja ma EU : šef

misije Crne Gore u Berlinu g.din Abid

Crnovršanin, Konzul u Štutgart-u g.din

Slobodan Racković, konzul u Düseldorf-u

g.din Mio drag Vu či nić te mi nis -

tar-savjetnik u konzularnom predstvaništ

vu SCG u Ha gu g.din Želj ko Ra du -

lović. U ime Organizacionog odbora (

Hasim Đečević, Halil Agović, Esko Muratović,

Meljo Muratović i drugi... ) na

skupu su govorili. Halil Agović i Asim

Đečević, dok je Esko Muratović bio

medijator nastupa.

Sva izlaganja su propraćena glasnim

odobravanjem. Drugi dio skupa

je protekao u neformalnoj razmjeni informacija

izmedju gostiju i iseljenika. I

gosti i domaćini – članovi Organizacionog

odbora dijele zadovoljstvo kako

zbog sus re ta, ta ko i ne se bič ne

sprem nos ti ise lje ni ka da po mo gnu

svojoj domovini.

Esko Muratović je u Luksemburgu

Abid Crnovršanin:

od 1988. U onim bur nim vre me ni ma,

koja su se reflektovala snažno i na sve

na še lju de u inos tran stvu, us pio je da

sačuva veze sa svim prjateljima u Podgorici

sa kojima je proveo mladost.

- Iz Luk sem bur ga će 21.05. na re fe -

rendumu glasati za opciju nezavisnosti

više od 1500 naših iseljenika, gradjana

Crne Gore. Medju našim ljudima ne

postoji nikakva podijeljenost i tvrdim

da grad ja ni Cr ne Go re, pri pad ni ci

Mus li man sko-Boš njač kog na cio nal -

Naši gradjani koji žive u Holandiji, Luksemburgu, Belgiji, Švajcsarskoj, Njemačkoj

i dalje širom Evrope će doći na referendum i snažno podržati nezavisnost Crne

Go re. Mis lim da će od ziv bi ti ma so van, i u bro ju ko ji do sa da ni je za bil je žen. Ra di

se o po vrat ku dr žav nos ti Cr noj Go ri i na ši lju di su pot pu no svjes ni sta zna či ima ti

svoju Državu.

Ako jedna mala zemlja poput Luksemburga, koja od

prirodnih bogatstava nema gotovo ništa, može da bude

pri mjer pros pe ri te ta, a mi smo us pje li u njoj, zaš to i na -

šu Cr nu Go ru ne bis mo na pra vi li tak vom, kažu na ši

iseljenici iz Luxemburga

nog korpusa, nju doživljavaju iskreno

kao svoju Državu i svojim dolaskom

na referendum, ali i kasnijim aktivnostima,

će snažno podržati obnovu njene

državnosti. Ja sam već 18 godina

ov dje i pos ma tram svo ju i dje cu svo jih

sunarodnika koja su gotovo sva rodjena

ov dje. Ovo je pos led nji čas da mi

kao roditelji možemo da na neki način

utičemo na njihove sudbine. Ja svim silama

težim i radim na osmišljavanju

svog i povratka moje porodice u Crnu

Gou. Svoje veliko životno iskustvo, stečeno

životom i radom ovdje, i rekao

bih uspjehom kojeg sam postigao, želim

da iskoristim povratkom u Crnu

Goru. Želio bih i da institucije Države

Crne Gore pokažu konkretne znakove

dobre volje da prihvate nas koji želimo

da se vratimo i unesemo kapital u

zem lju. Ako jed na ma la zem lja po put

24 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE

Luxemburga, koja od prirodnih bogatstava

nema gotovo ništa, može da bude

pri mjer pros pe ri te ta, a mi smo us -

pje li u njoj, zaš to i na šu Cr nu Go ru ne

bismo napravili takvom.

I Dra gan Ku jo vić ka že da su na ši

gradjani koji žive na privremenom radu

u Luxemburgu iskazali jedinstvo u

stavu da podrže nezvisnu Crnu Goru.:

“Tokom ta dva dana koliko smo proveli

u Luksemburgu sa našim ljudima

mo glo se jas no vid je ti da su oni ja ko

motivisani za dolazak na referendum i

oče ku jem da će do ći u ve li kom bro ju.

Njihova podrška našem obrazloženju

zaš to tre ba da ima mo Dr ža vu je bi la

potpuna, i rekao bih krajnje iskrena.

Nji ma je pot pu no jas no da je pre dus -

lov za stvaranje kvalitetne komunikacije

i ve ze sa di jas po rom da se pr vo na -

pravi Država.

Sa ba hu din Ka je vić je je dan od

onih ko ji je odras tao na pod go ric kom

Koniku i koji je početkom devedesetih

otišao „trbuhom za kruhom“ u avanturu

traženja boljeg i sigurnijeg života u

inostranstvu. Rezultat još u Podgorici

stečenih radnih navika je ekonomski

stabilan život tog uspješnog porodičnog

čovjeka.

- Ovdje sam upoznao svoju sadašnju

su pru gu i ov dje mi je rod je no tro -

je dje ce. Ona ras tu i sva kim da nom sve

vi še os je ćam da će mi bi ti veo ma teš ko

da ih na pra vi na čin ubi je dim da se

vratimo u Crnu Goru. Ukoliko to ne

uči nim us ko ro bo jim se da će to pos li -

je biti veoma teško, kaže Kajević, do-

Rifat Rastoder:

Ja sam pros to za div ljen, i mo ram re ći i po no san, na ovak vom od no su na še

dijaspore prema naporima koje mi u Crnoj Gori ulažemo na obnovi nezavisnosti.

Kod njih je očigledna želja da učestvuju u donošenju istorijske odluke

o sudbini svoje domovine. Ta želja se najočitije pokazala i na skupu kojeg

smo ne dav no ima li u Lu xem bur gu. Ja se na dam da je ovo i no vi zna čaj ni ji

korak u pravljenju mosta izmedju Državnih Institucija i nase dijaspore. Naša

dijaspora predstavlja veliki potencijal kojeg do sada Crna Gora ili nije bila

svjesna, ili nije bila u prilici da valjano iskoristi.

Suverena Crna Gora će biti razlog da se taj potencijal, odnosno veliki kapital

kojeg su naši vrijednim radom stvorili, usmjeri ka našoj zemlji. Naši ljudi

u najvećem broju žele povratak u svoju zemlju, koju su napustali bilo iz ekonomskih

razloga, bilo od straha od rata ili prisilne mobilizacije. Oni će glasati

za samostalnu i nezavisnu Crnu Goru, Državu iz koje niko više i nikada

neće bježati.

dajući da prati zbivanja u Crnoj Gori i

ovaj trenutak doživljava veoma ozbiljno.

Svi mi u Lu xem bur gu, ka da to ka -

žem mis lim na grad ja ne Cr ne Go re na

priv re me nom ra du u ovoj zem lji,

odav no ne ma mo di le mu oko to ga

kak vu Cr nu Go ru že li mo. Što se ti če

gradjana Crne Gore pripadnika Bosnjač

ko-Mus li man skog na cio nal nog

korpusa oni su jedinstveni i podržaće

snažno njenu nezavisnost. Procenat

onih, ko ji su iz ne kih lič nih raz lo ga za

opciju zajedničke Države sa Srbijom,

je za ne marljiv u sa moj Cr noj Go ri a ov -

dje takvih koliko ja znam nema. Živeći

petnaest godina u Luxemburgu stekao

sam odredjena iskustva, i kada razmišljam

o povratku želim da ih iskoristim

i budućnost svoje porodice vežem za

Crnu Goru.

O ulaganju u nekretnine i otvaranju

biznisa u Crnoj Gori razmišlja i

Suad Muratović koji u Luxemburgu živi

od 1989 god. Dugo godina aktivan

sportista, danas otac dvoje djece, takod

je že li da se vra ti u svo ju Cr nu Go -

ru. I on je ne ras ki di vi dio sje ća nja Va -

šeg reportera na divne godine provedene

u predgradju tadašnjeg Titograda

i na oba la ma Rib ni ce i Ci jev ne. Ka -

ko ka že – bri ne da nje go va dje ca mož -

da ne osjećaju Crnu Goru dovoljno

svojom, i da se u Luxemburgu osjećaju

svojima medju vršnjacima raznih nacionalnosti.

- Mo ja je že lja da se vra tim u Cr nu

Go ru. Bo jim se ipak da kao po ro di -

čan čov jek tu od lu ku ne mo gu do ni -

je ti sam. Moj sin već ima 9 go di na i

bez obzira što svako ljeto i zimu provede

u Crnoj Gori, zabavljajući se kako

sam kaze “jako” , na moje pitanje

„da li bi sa ta tom oti šao da ži vi ta mo „

odgovara „meni bi stvarno bilo žao

da ti odeš do lje pa da ja os ta nem ov -

dje sam“. Zna či, kod nje ga ne pos to ji

nikakva dilema da Luksemburg doživljava

kao svoju zemlju i iskreno nije

sam si gu ran da ću ima ti sna ge da

donesem odluku o povratku, priznaje

Muratović.

maj 2006. Re vi ja FO RUM 25


KRI TIČ KE PA RA LE LE » » »

r e v i j a

BOŠNJACI U SUSRET REFERENDUMU

Čistog obraza

Bošnjaci mogu čistog obraza i mirne duše presudno doprinijeti da Crna Gora konačno

izađe iz bal kan skog gro tla i ne bu de sa mo geo graf ski dio Ev ro pe

Piše: Abdulah Bato Abdić

Do bro ure đe no društ vo, je

društvo organizovano na način

da svim svo jim čla no vi ma

bez razlike omogući uživanje jednakih

prava i sloboda, i djelotvorno oblikovano

javnim shvatanjem pravde. U svijetlu

ovih činjenica i država se doživljava

kao demokratsko i civilizacijsko pitanje.

Tako se predstojeći referendum

doživljava, ne samo kao ostvarivanje

ustavom garantovanog prava, već i

kao istorijsko-epohalni događaj, sa dalekosežnim

posljedicama po razvoj

građanskog društva. Valja podsjetiti da

je upravo izgradnja građanskog društva

ideal kojem težimo. Dvadeset prvog

ma ja pres je ći će se Gor di jev čvor

ko jim je Cr na Go ra mi mo svo je vo lje

uvezana u tvorevinu, koja će konačno

apsorbovati njen suverenitet. Time je

projektovana njena sveopšta stagnacija.

Moralno i ukupno civilizacijsko

posrnuće bilo je samo logičan slijed

događaja na koje svi zajedno nijesmo

mogli imati uticaja. Te daleke 1918. godine

nad narodima Crne Gore nadvila

se neman velikodržavnog projekta u

kojem je ''bratska'' Crna Gora figurirala

kao sredstvo za ostvarivanje daljih ekspanzionističkih

ciljeva. Da paradoks

bude veći to se dešavalo Crnoj Gori

koja je 26-ta priznata država u svijetu.

Država koja je još u najranijoj fazi

smo gla sna ge da sklad no obli ku je i is -

kaže krajnje ambivalentan karakter

svog društva. Sve svoje nacionalne,

vjerske, kulturološke i druge različitosti

doživljavala je kao bogatstvo iz kojeg

će se razviti klica građanskog društva.

Upra vo iz ovih raz lo ga i u XIX vi je ku

Cr na Go ra ni je

op sto ja va la kao

zajednica krvi i

tla, već kao za jed -

ni ca ide ja. U toj

za jed ni ci ide ja,

Bošnjački narod

je umio prepoznati

svoj interes.

Kao au to hton

narod svoju sudbi

nu ve zao je za

suverenu Crnu Goru.

Novovremena istorija

nudi odveć doka

za za ovu tvrd nju. Cr -

nogorski Bošnjaci su bili perjanica

ideje njene suverenosti.

Bio je to istovremeno i zahtjev za

ravnopravnost sa ostalim narodi

ma. Ko nač no, i zah tjev za rav -

nopravnost sa ostalim republikama

bivše Jugoslavije koje su

ostvarile pravo na suverenost.

Upravo zbog ogromnog moralnog

kredita, Bošnjaci mogu čistog obraza i

mirne duše presudno doprinijeti da

Crna Gora konačno izađe iz balkanskog

gro tla i ne bu de sa mo geo graf ski

dio Evrope.

Suverenistička ideja, danas prihvaćena

od ogromne većine Bošnjaka, ne

temelji se na pukom idealizmu već

njenu suštinu čini realno poimanje

stvarnosti i interesa. Naime, nacionalno

svjesni i slobodomisleći pojedinac

shvata da učešće u suverenističkom

bloku nije izraz političkog podaništva.

U tom slu ča ju čov jek se drži u ne zna -

nju radi lakšeg manipulisanja. Za razliku

od toga suština demokratije sadržana

je u pra vu na iz bor či ji us lov je va l -

ja -

na in -

for mi sa -

nost.

U tom smis -

lu se s vre me na na

vrijeme aktuelizira pitanje

bošnjačke bliže zavičajne

odrednice bila ona: Podgorica,

Sandžak ili Bar. Lično smatram

da se radi o prolaznim fazama emocija

koje prate društvena gibanja. Međutim,

ona nerijetko za posljedicu mogu

imati proizvođenje straha kod ili od

Bošnjaka. Ono što je bitno napomenuti

jeste isključenje svake mogućnosti

agresivnosti. Kao društvo usvojili

smo nova saznanja i potrebu za bitno

drugačijim ponašanjem i međusobnom

komunikacijom. Ovo je za posljedicu

imalo suzbijanje strasti i frustracija

kao izvora agresivnosti. Zbog toga je

izlišan svaki strah od ''vartolomejske

noći'' u suverenoj Crnoj Gori.

Re zi mi ra ju ći raz lo ge boš njač kog

''DA'' za su ve re nu i me đu na rod no

priznatu Crnu Goru prevashodno se

mora imati u vidu enormna dispropor

ci ja dva ju en ti te ta ko ja tvo re Dr -

žav nu za jed ni cu, i to na šte tu Cr ne

26 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

Gore, što dovodi do disfunkcije te zajednice.

Slijedom toga dolazi do međusobnog

nerazumijevanja i neslaganja,

što se u kraj njem ne ga tiv no odra -

žava na sve crnogorske građane bez

raz li ke. Sto ga se Dr žav na za jed ni ca

doživljava kao provizorijum sa ostacima

Miloševićevog režima, te kao takva

i ka men oko vra ta Cr noj Go ri. Za -

jedničkim izvođenjem Crne Gore na

međunarodnu pozornicu i Bošnjaci

preuzimaju svoj dio odgovornosti za

njen da l ji raz voj i sud bi nu. To u sva -

kom slučaju nije kidanje, već jačanje

veza, ovaj put na ravnopravnim osnovama

kako sa Srbijom tako i sa BiH,

Hrvatskom i ukupnim okruženjem.

Uostalom regionalna saradnja je uslov

dinamiziranja procesa približavanja

i ulaska i evro-atlantske integracije.

Taj put se u sva kom slu ča ju br že

pro la zi kao su ve re na dr ža va i jed na -

kopravni subjekt međunarodnog prava.

Konačno suverena Crna Gora je

pretpostavka djelotvornog oživotvorenja

građanskih prava i sloboda, imajući

posebno u vidu korpus tzv. manjinskih

prava. Istovremeno, potreba iskazivanja

svih osobenosti Bošnjačkog

naroda ukazuje na nužnost donošenja

zakona o vjerskim zajednicama. Ovim

projektima bi se prava i slobode pretoči

li u čvrs tu for mu. Ta ko bi se omo gu -

ći lo pra će nje nji ho vog ost va ri va nja

kroz proces primjene zakona. Uporedo

sa ovim ide i pro ces br žeg i ne pos -

rednog usvajanja međunarodnih standarda

o manjinskim pravima kroz ratifikaciju

brojnih međunarodnih dokumenata.

Re lak sa ci jom ukup nog društ ve -

nog odnosa u suverenoj Crnoj Gori

dodatno će se afirmisati sistem podjele

vlasti. Pandan ovome jeste autokratija

kao oblik vladavine. Drugim riječima

samo suverena Crna Gora je garant

rušenja svih podjela među njenim

narodima i građanima uz punu

afir ma ci ju i poš to va nje raz li či tos ti.

Ovaj ide al ni kad ni je bio bli ži ni ti lak -

še osvojiv.

Na sa mom kra ju mo ra se uka za ti i

na du bo ku ute me lje nost Boš nja ka,

kao autohtonog naroda u biću Crne

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE

Mudrost najveći

ka pi tal Boš nja ka

Suprostavljajući se ratnohuškačkoj politici koja je dovela do raspada Jugoslavije

čija najveća žrtva su bili upravo oni, Bošnjaci su i u Crnoj Gori iskazali nacionalnu

zrelost i hrabrost. Bili su savjest Crne Gore. Sve nazovi državne tvorevine tog

vremena na ovim prostorima nastale su po želji Miloševićeve Srbije, a na negaciji

onih tradicionalnih vrijednosti Crne Gore, koje su vrednovale samo unutrašnju

dimenziju ljudske ličnosti, i po tom osnovu priznavale samo ''čovjeka'' i ''nečovjeka''.

Ono što je najveći kapital Bošnjaka u Crnoj Gori jeste ispoljena mudrost u

vremenima zla i najtežeg iskušenja, kada je trebalo odbraniti život i dušu.

Gore, te naš nemjerljiv doprinos izgradnji

ukupne crnogorske kulture i

tradicije. Samo primjera radi Bošnjaci

su udarili temelje prvih urbanih jezgara

koja će se pokazati nukleusom oko

kojih će se razviti gradovi: Podgorica,

Kolašin, Berane, Rožaje. Tek kada bi se

ovaj neizbrisivi bošnjački pečat mogao

izu ze ti iz ži vog tki va Cr ne Go re,

praznina koja bi ostala da zjapi rječito

bi govorila o našem doprinosu ukupnoj

izgradnji crnogorskog društva i

kulture.

Riječju, Bošnjaci su autohtoni narod

u Crnoj Gori, bez potrebe kvantitativnog

iskazivanja. Istrajavanjem na

činjenici brojnosti stvara se osjećaj zavisnosti

od većine koja navodno daruje

pra va i slo bo de ili u naj ma nju ru ku

trpi nečije postojanje. Sve je to tako daleko

od one ''čojske'' Crne Gore. Ovo

tim prije što unižava građanina kao

pripadnika većinskog ili manjinskog

naroda svejedno.

maj 2006. Re vi ja FO RUM 27


INTERVJU » » »

r e v i j a

INTERVJU: RI FAT FEJZIĆ, REIS ISLAMSKE ZAJEDNICE U CRNIOJ GORI

Odoljeli svim

iskušenjima

Upravo kada se očekivalo da se u višepartiskom sistemu

ostvari više prava na slobodno ispovjedanje i prakticira

nje vje re, na ža lost, doš la su još te ža vre me na sa još te -

žim posljedicama po muslimane. Sačuvati dostojanstvo

i obraz Is lam ske Za jed ni ce i sa mog Is la ma, bi la je teš -

ka misija, ističe Fejzić

Reis Rifat Fejzić

Razgovarao: Adnan Prekić

Forum: Za početak razgovora o

položaju Islamske zajednice u Crnoj

Gori sigurno nema boljeg povoda od

zaista neuslovnih prostorija u kojima

se trenutno nalazi mešihat i sve institucije

Islamske zajednice. Kakve su

šanse da se to pitanje konačno riješi?

Reis Rifat Fejzić: Na samom početku

že lim da Vam se za hva lim na po zi -

vu da go vo rim za re vi ju Fo rum i u svo -

je ime po že lim pu no us pje ha u da -

ljem ra du.

Iza nas su doista teška vremena,

po čev ši od pe rio da ko mu nis tič kog

sistema, kada je na jedan način postojao

stalni pritisak na vjerske zajednice

i, po seb no, na is lam sku ko ja je u tom

pe rio du pre trp je la naj ve će udar ce.

Mnogo vakufske imovine je nacionalizovano

a stotine đžamija porušeno.

Upravo kada smo očekivali da ćemo

u višepartiskom sistemu ostvariti

pravo na slobodnije ispovjedanje i

prakticiranje svojih vjerskih ubjeđenja,

na ža lost, doš la su još te ža vre me -

na sa još težim posljedicama po uslimane.

Sačuvati dostojanstvo i obraz

Islamske Zajednice i samog Islama, bila

je teška misija. Islamska zajednica je

uspjela u tome. Zasluge za to pripadaju

svim mojim prethodnicima i zahvalnost

što su os ta vi li čis tu IZ kao ve li ko

bogatstvo.

Ka da je ri ječ o IZ u Cr noj Go ri u

proteklih deset godina puno toga se

promjenilo i dosta je urađeno. Osobito

ako se ima u vi du da smo živ je li u

stalnom strahu, spakovanih kofera, čekajući

trenutak kada ćemo napustiti

svoje domove i potražiti svoje mjesto

negdje drugo. Drugim rječima put

muhađžirluka je već bio iscrtan. Međutim

i u tim teškim vremenima IZ je

prije svega, ostavši ovdje, svom narodu

slala poruku da ne treba odlaziti.

Prateći tempo razvoja društva IZ

uspostavlja kvalitetniji i partnerski odnos

sa državnim institucijama. U tom

smjeru zajedničkog dobra nedavno

Zadovoljan sam predlogom zakona o

manjinama, koji je usvojen u Skupštini

Cr ne Go re. Sma tram da je to pra vi

potez crnogorskih vlasti i dobro bi bilo

da bude usvojen. Sve zemlje regiona

koje teže evropskim i evroatlanskim

integracijama, moraju da dostignu

određene standarde da bi mogle hoda

ti tim pu tem. Cr na Go ra će se prih -

vatanjem ovog zakona pridružiti zemljama

koje ozbiljno računaju na svoju

evropsku budućnost.

smo imali razgovor sa uvaženim čelnicima

Crne Gore i Podgorice o tome

da je IZ zaista neophodna jedna lokacija

gdje bi se izgradila centralna zgrada

mešihata kao izvršnog i najvećeg

organa IZ. Pored mešihata to bi bio

pros tor i za: Sa bor IZ kao za ko no dav -

ni or gan, pros tor Re i sa i pros tor muf -

tija.

U korektnom razgovoru nadam se

da sam us pio ub je di ti po me nu te

funkcionere da nam je to doista neophodno,

da sam naišao na razumijevanje

i dobio obećanja i čvrste garancije

da će taj pro blem us ko ro bi ti rje šen.

Konkretno radi se o dvije lokacije u

Staroj Varoši i na Starom Aerodromu.

Forum: Nedavno ste najavili da će

zahvaljujući donacijama naših iseljenika

iz Ame ri ke i Is lam ske ban ke za raz -

voj iz Đžide uskoro početi nastava u

Podgoričkoj medresi. Dokle se stiglo

sa tim pro jek tom i mo že mo li već na -

redne školske godine očekivati prve

đake u novoj medresi?

Reis Rifat Fejzić: Medresa u Podgoričkoj

opštini, jedan je od kapitalanih

objekata od velike važnosti za

muslimane na ovim prostorima ali i za

sa mu dr ža vu Cr nu Go ru. Mi smo uvi -

jek bi li na sta no viš tu da se na ša dje ca

trebaju obrazovati ovdje, jer će tako

28 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

biti najkorisniji i IZ i državi u kojoj žive.

Medresa je zamišljena kao multifunkcionalan

kompleks, površine 3

000 kvadrata. Pored bloka za nastavu

planirana je izgradnja doma, amfiteatra,

sport ske sa le i još niz dru gih cje li -

na u sklopu kompleksa. Završen je

kom ple tan uče nič ki blok i već spre -

man za izvođenje nastave. Međutim

kako je medresa škola internatskog tipa,

želimo sačekati osposobljavanje

doma za učenika, i tek završetkom tog

posla biće stvoreni uslovi za početak

nastave u Podgoričkoj medresi. Ohrabruju

sve učestalije donacije, kao što

ste i pomenuli od Islamske banke iz

Đžide, od naših iseljenika u Americi,

prije svega Plavo-Gusinjana iz Njujorka

koji su ovu medresu shvatili kao

svoju.

U stalnom smo kontaktu i saradnji

i sa drugim islamskim organizacijama,

prije svega u Turskoj od kojih takođe

oče ku je mo po moć, i ako ne ove go di -

ne onda sigurno sljedeće možemo

očekivati prvo školsko zvono u novoj

medresi.

Forum: Pri ča oko me dre se sa so -

bom nosi i temu uloge obrazovanja u

Islamu?

Reis Rifat Fejzić: Medresa može i

sigurno će pomoći obrazovanju muslimana

sa ovoga prostora. Veoma je

bit no da se shva ti da lju di ko ji za vr še

medresu ne moraju po automatizmu

biti vjerski službenici, oni nakon medrese

mogu studirati bilo koji drugi fakultet.

To ću ilustrovati podatkom da

80 % svršenih đaka medrese u Bosni i

Hercegovini upisuje druge fakultete.

Za priču o obrazovanju, nauci i islamu

trba mnogo više vremena i prostora.

Na tu temu sigurno bi mogli govori

ti da ni ma, ako ne i mje se ci ma jer Is -

lam zaista posvećuje puno pažnje i

daje veliki značaj obrazovanju. Ja ću

samo podsjetiti da prva riječ koja je

poslaniku Muhamedu došla od Allaha

pri li kom ob ja ve Kur˘ana bi la je

«IKRE» - «Uči u ime tvog Gos po da ra

koji stvara» dakle Allah poslaniku nije

prvo saopštio posti, klanjaj, udjeljuj,

pr va ri ječ ko ja je od nje ga doš la bi la je

uči. Tako da obrazovanje u Islamu ako

ne pr vo ima veo ma zna čaj no mjes to,

što potvrđuje i velik broj učenih muslimana

koji su postavili temelje nekim

naukama kao što su medicina, astronomija

i.t.d. I moja poruka muslimanima

je da se obra zu ju jer je to je dan od

najvećih farzova, odnosno obaveza

svakog muslimana.

Forum: Događaji u Avganistanu,

Iraku, Iranu i Palestini, da li medijski

ili na ne ki dru gi na čin do ve li su Is lam

u negativni kontekst i žižu interesovanja

svjetske javnosti. Sve te slike sigurno

mnoge ostavljaju u nedoumici, da

li Is lam mo že ići upo re do sa sav re me -

nim i da tako kažemo Evropskim načinom

života?

Reis Rifat Fejzić: Mjesta o kojima

ste govorili zaista su krizna i meni je

žao zbog to ga. Ali ipak se mo ra vo di ti

računa o nekim stvarima, naime, napad

na Irak zbog ka ko je re če no oruž -

ja za masovno uništenje pretvorio se

u far su jer na hil ja de vojni ka u Ira ku ni

dan da nas ni su pro naš li ono što je

pos lu ži lo kao po vod za na pad. Ne pa -

da mi na pa met da ovim bra nim Sa da -

ma Hu sei na jer sma tram da je on lič -

no bio najveći neprijatelj svog naroda

već sa mo že lim uka za ti na ne ke pro -

puste današnje svjetske politike.

Is lam i mus li ma ni tre ba da se otr -

gnu od onih lju di ko ji im da nas či ne

Sva ko zlo ima svo je ime

Is lam i mus li ma ni tre ba da se otr gnu od onih lju di ko ji im da nas či ne naj ve -

će zlo, i najveću nepravdu a to su upravo muslimani koji pogrešno tumačeći

Islam i Kur’an čine veliko zlo sebi, ostalim muslimanima i drugim narodima.

Terorizam tih ljudi je samo njihov lični i nikako se ne smije pripisati jednoj čitavoj

zajednici. Nije pravedno da se nekoliko ljudi koji čine loša djela poistovjećuju

sa svim pripadnicima Islamske religije, kaže reis, Rifat Feizić.

« « « INTERVJU

Forum: Crnogorski referendum i događaju

koji prate proces ostavljaju li

mogućnost neutralnosti islamske zajednice?

Reis Fejzić: Islamska vjerska zajednica

neće uticati na opredjeljenje građana

islamske vjeroispovijesti po pitanju

crnogorskog referenduma, ali je

poznato kako će glasati manjinski

narodi u Crnoj Gori.

Ni druge vjerske zajednice nijesu

uputile javni poziv svojim vjernicima

da po dr že jed nu ili dru gu stra nu.

Osim toga, Islamska vjerska zajednica

treba da se bavi poslovima afirmaci

je vjer skog ži vo ta, a ne po li ti kom.

Pogrešan je pristup nekih političkih

frakcija, koje pokušavaju da manjinske

narode okrive za ishod referenduma.

Mislim da su manjinski narodi

građani ove države. Ako hoćemo građan

sku dr ža vu, a o tak voj go vo re svi

kada im odgovara, onda glas manjine

ne tre ba da bu de ma nje bi tan od

glasa većine. Manjinski narodi ne

mogu biti "krivi" za budući državnopravni

status Crne Gore.

naj ve će zlo, i naj ve ću ne prav du a to su

upravo muslimani koji pogrešno tumačeći

Islam i Kur˘an čine veliko zlo

sebi, ostalim muslimanima i drugim

narodima. Terorizam tih ljudi je samo

njihov lični i nikako se ne smije pripisati

jednoj čitavoj zajednici. Nije pravedno

da se nekoliko ljudi koji čine loša

djela poistovjećuju sa svim pripadnicima

Islamske religije.

Islam je vjera koja je otvorena, vjera

ko ja u se bi sa dr ži ele men te mo der -

nog i savremenog života, unaprjeđivanja

odnosa sa drugima tako da ne

pos to ji sum nja da kao tak va mo že ići

uporedo sa modernim društvom. Za

to imamo i puno primjera u istoriji Islama.

Poslanik Muhamed je živio sa

hrišćanima i jevrejima, sa njima sklapao

dogovore, trgovao i slično. Dakle

Is lam ne mo že da nam sme ta, već svo -

jim primjerima može da posluži kao

putokaz suživota. Mi smo u Evropi

koja protežira jednakost u različitostima,

pa ako se is prav no i is kre no shva -

ti i jed no i dru go ne mo že bi ti ni kak -

vih prepreka za zajednički skladan ži-

maj 2006. Re vi ja FO RUM 29


DRUŠT VO » » »

r e v i j a

JAVNI SERVIS I MANJINE

Otvoreni ek ran

Posebno u institucijama kakva je RTV

CG bit no je da pre vla da svi jest o

neminovnosti istinskog uspostavlanja

multietničke ravnoteze

Legitimitet za ovaj koncept ili zahtjev

postoji u svim konvencijama o ljudskim

pravima, domaćem zakonodavstvu pa i

programskim principima Javnog

servisa RTCG. Treba da prevlada

svi jest da ma nji ne u Cr noj Go ri

barabar sa ostalima čine Crnu Goru

Piše: Mirsad Rastoder

Proces transformacije RTCG u Javni servis, suštinski

tek tre ba da poč ne. Na pu tu od dr žav nog do jav nog

emitera po usvojenom zakonu (12.11.2002.) konstituisan

je Savjet (14.01.2003.), formirani su organi i odabrani

visoki rukovodioci. Priprema se nova sistematizacija i organizacija

sa pratećim aktima. Ali ni poslije više od tri godine

od preimenovanja, Javni servis, nema strategiju razvoja sa

jasno definisanim programskim ciljevima na duži rok. Opterećen

dugovima iz perioda partijskog monopola i zapošlja

va njem po rod bin sko - član skoj kar ti, Jav ni ser vis i da -

lje ne može da se oslobodi uticaja sa pozicija partijske moći

i preraste u ekonomski održiv programski, gradjanima

posvećenu instituciju. Nedostaje snaga javnosti (građana)

ko ji još ni je su shva ti li da RTCG tre ba da bu de, kom pe ten -

tan prezenter njihovih potreba, a ne priča vladajuće i opozicione

strukture. U takvoj poziciji između neprofilisanog

glasa javnosti i vlastelinske navike da RTCG, manje više,

ipak služi političarima nije teško zaključiti čija se onda sluša.

Naročito ako svakoga mjeseca, visi pitanje, hoće li biti

nov ca za pla te. Mje seč na pri ma nja za 900 lju di na plat nom

spisku od kojih su mnogi ušli na pogrešna vrata profesionalnog

izbora jesu opravadanje za konstataciju da u RTCG

nema viška zaposlenih, ali ima viška plaćenih. Onih koji ne

zna ju šta ra de i još go re ne ma ju ide ju šta bi ra di li.

Takav promašaj štetan za kuću pa i svakog pojedinca

koštao je i košta toliko da se bez razčišćavanja nemože otvoriti

prostor za kreativce sposobne i spremne da ostvare

programske ciljeve Javnog servisa po principima: univerzalnosti,

raznovrsnosti, nezavisnosti i prepoznatljivosti.

Princip univerzalnosti podrazumijeva da se JS obraća

gradjanima u cjelini i da se trudi da cjelokupnom stanovništvu

obezbijedi ravnomjeran pristup svom programu.

Raznovrsnost u žanrovskom pogledu okrenuta je ciljnim

grupama i temama koje se obradjuju, podrazumijeva i

oslikavanje reaznolikosti društvenih interesa, mišljenja, etničkih,

kulturoloških i drugih posebnosti.

Za slobodno ukrštanje različitih stavova, ideja ... neophodna

je nezavisnost, sloboda Javnog Servisa, koja prvenstveno

izvire iz nezavisnosti od bilo čije ekonomske moći –

tržišnih pritisaka i političkog uticaja.

Princip prepoznatljivosti je upravo neposredni programski

izraz tri pomenuta principa. Konkretno, po čemu

se danas prepozanju programi Javnih Srvisa Radija i Televizije

Crne Gore? Po tome što je iz informativnih sadržaja

protjeran govor mržnje. Umivena je doza pristrasnosti i

partijske propagande. Postoje primjeri, ili naznake, moguće

regionalne i etničke uravnoteženosti. Iz vidokruga manjina,

vrijedi pomenuti: da Albanci svakog dana izuzev nedjelje

imaju emisije na Televiziji i Radiju, kao i jutarnje vijesti.

Od aprila 2005. priprema se mjesečno specijalizovana

TV emi si ja o Ro mi ma, a na Ra di ju sva ko ga drugog pet ka.

Hrvati i Bošnjaci /Muslimani, zastupljeni su povremeno

kroz specijalizovane segmente, odnosno emisije posvećene

vrijednostima iz Kulturne baštine.

MALO, ali nagovještava mogućnost znatno drugačijeg odnosa.

A kako stvari stoje sa strukturom zaposlenih u Javnom

30 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « DRUŠT VO

Programski

principi i standardi

“RTCG izlazi u susret zahtjevima i interesima slušalaca i

gledalaca, u skladu sa odredbama Zakona o RTCG i statuta

RTCG, da oba pro gra ma Ra di ja Cr ne Go re i oba pro gra -

ma Televizije Crne gore i jedan radijski i jedan televizijski

program posredstvom satelita:

..............................................................

(f) sadrze proporcionalan spektar programa za pripadnike

nacionalnih i etničkih zajednica u Crnoj Gori.”

U daljem tekstu programskih principa I profesionalnih standarda

zapisano je I sljedeće:

“RTCG posvećuje stalnu paznju zivotu pripadnika svih nacionalnih

i etničkih zajednica u Crnoj Gori. U tom cilju:

RTCG će podsticati, afirmisati i promovisati multikulturalnost,

multikonfesionalnost i multietnički sklad u CG, kao

temeljne odrednice i najviše civilizacijske vrijednosti.

RTCG će prikazivati kulturne, etničke i vjerske zajednice

uravnotezeno i objektivno, izbjegavajući stereotipe.

RTCG će podsticati i promovisati kulturu, toleranciju, multikulturnim

programskim sadrzajima, obavezno uključujući

najgledanije (najslušanije) termine.

Crnogorci i pripadnici nacionalnih i etničkih zajednica u

inostranstvu preokupacija su programa Javnog servisa

RTCG. Nji hov zi vot i rad re flek tu ju se u pro gra mi ma RTCG

koji se bave njihovim specifičnim potrebama i odrazavaju

vezu sa njima.» -zapisano je u programskim principima i

pro fe sio nal nim stan dar di ma Jav nog ser vi sa.

servisu? Na platnom spisku Javnog servisa RTCG, u januaru

2006, u ukup nom bro ju od 900 rad ni ka bi lo je oko 3 odsto

(mogućih) Bošnjaka/Muslimana. U taj procenat uračunato je

po kav li fi ka cio noj struk tu ri: njih 5 sa VSS a 24 sa sred njom ili

zanatskom školom. Nema podataka da li je od osnivanja Televizije

Crne Gore 1964. primljen ijedan Bošnjak/Musliman

sa VSS da odradi pripravnički za novinara. One, moguce Bosnjake/

Muslimane koje povremeno čujemo i vidimo u programima

TVCG preuzeti su iz drugih redakcija.

Kroz decenije nesto povoljniju klimu, prema Bosnjacima/

Muslimanima gaio je radio Titograd-radio Crne Gore.

Vjerovatno i pod uticajem valjanog traga nekadašnjeg

urednika Alja Šarkića, u toj redakciji redovno su imali dva ili

više novinara koji su profesionalnu karijeru započeli u Radi

ju Cr ne Go re. Tre nut no na plat nom spis ku su 2 ured ni ka,

1 dopisnik i 2 pripravnika.

Pozitivnu promjenu odnosa valja principijelno izboriti

kako bi se u RTCG postepeno priblizili s razmjernoj i kavlitetnoj

zastupljenosti u redakcijama Radija i Televizije.

Vrijeme je da prevlada svijest o istinskom uspostavlanju

multietničke ravnoteze, ne samo zbog zapošljavanja Bošnjaka/Muslimana

nego i zbog direktne promocije suživota

različitosti u instituciji široko otvorenoj za javnost.

Redakcijski tim treba da bude priblizna slika sastava stanovništva

u Crnoj Gori i doprinese medjusobnom upoznavanju,na

mikro i makro planu, radi suptilnijeg kreiranja

programskih sadrzaja. Siguran put do tog cilja, bez sumnje,

vodi kroz radioničku, novinarsku edukaciju fakultetski

obrazovanih pripadnika i sastava manjinskih naroda. Podrazumijeva

se izbor iskusnih stvaralaca na odgovarajuće

profesionalne pozicije.

Novinari nijesu samo posrednici već i oni koji ostavljaju

trag u javnosti. Novinarstvo otkriva, čuva, oblikuje i prezentira

vrijednosti, potrebe, stremljenja i nadanja ljudske

zajednice na konkretnom prostoru. Bošnjaci kao i drugi u

Crnoj Gori treba obilato i kompetentno u tome da učestvuju.

Legitimitet za ovaj koncept ili zahtjev postoji u svim konvencijama

o ljudskim pravima, domaćem zakonodavstvu

pa i programskim principima Javnog servisa RTCG.

Novim pravnilnicima o sistematizaciji i organizaciji u

Javnom servisu, koji će uskoro biti usvojeni, predlozeno je,

pored ostalog i uspostavljanje programa za manjine. U tim

dokumentima zapisano je ovako. “Urednik programa za

manjine,(u TV kao i Radiju) planira, podstiče i koordinira

pripremu i realizaciju stalnih povremenih emisij, rubrika i

drugih RTV sadrzaja o zivotu manjinskih zajednica u Crnoj

Gori. Učestvuje u strateskom planiranju i zastupa sve redakcije

programa za manjine na kolegijumu Odgovornog urednika

i direktora. Obezbjedjuje ravnomjernu teritorijalnu i

procentualnu zastupljenost manjinskih zajednica u programima

RTCG»....Namjera je da se institucionalizuje piramida

procesne povezanosti programa za manjine i harmonizuje

sa ostalim, TV odnosno Radio sadrzajima od jutra do sjutra.

Redakcije i novinari po ovom konceptu imaće obavezu da

pored specijalizovanih emisija pripremaju aktuelne informacije

i rubrike o zivotu manjina za sve programe tokom

da na. Cilj je da se kva li tet na pri ča o ma nji na ma ču je i vi di ne

smao u izdvojenim emisijama nego i u redovnom slijedu

dnevnih aktuelnosti po profesionalnim standardima. Da

slušaoci i gledaoci redovno čuju i vide etničko i drugo šarenilo

civilizacijskih i savremenih različitosti u Crnoj Gori.

Za primjenu ovog koncepta, nijesu dovoljne samo zakonodavne

i druge regule, već mnogo više, treba da prevlada

svijest da manjine u CG barabar sa ostalima čine Crnu Goru.

Na to, prvenstveno treba podstjetiti odgovorne u javnom

ser vi su RTCG ka ko se ne bi kao do sa da za kla nja li iza,

navodno, široko postavljenih principa služenja Javnom interesu.

Nepristrastno javno informisanje podrazumijeva

promociju ideja, mišljenja, baštine i zivota društva u kojem

obavlja djelatnost. Javni servis mora da informiše precizno

i jasno, pojašnjava dogadjaje i pojave, da gradjane uputi u

opšte i parcijalne probleme i time doprinese razvoju demokratije.

On mora da producira emisije koje kao stvaralački

čin ostavljaju umjetnicki trag, promovisu osobenosti

kultura i identiteta. U tom smjeru razvoja drustva pa i

RTCG-e, bez znatno sadrzajnijeg i kreativno inspirativnog

učešća manjina slika Javnog servisa biće krhka grana za

razvoj multikulturalnosti i evropske Crne Gore.

maj 2006. Re vi ja FO RUM 31


DRUŠT VO » » »

r e v i j a

PLJEVLJA: KAKO VRATITI žI VOT BUKOVICI

Zločin koji traje

Problem Bukovice aktuelan

je u Cr noj Go ri, bez ma -

lo, cijelo proteklo stoljeće.

Pored svih zločina koji su

počinjeni nad njima u proteklih

devedeset godina, bukovičane

ubijaju i danas

negiranjem počinjenih zločina,

omalovažavanjem

žrtve i prebacivanjem odgovornosti

na samu žrtvu

Bu ko vi ca: Os ta ci mi na re ta u Ra šči ći ma

Piše: Jakub Durgut

Pisati o Bukovici i govoriti o mogućnosti

obnavljanjana života u

njoj ni je mo gu će a da se ne na -

pravi osvrt na događaje iz prošlosti koji

su doprinijeli da se slučaj Bukovica

uvijek i iznova ponavlja. Svaki razgovor

na ovu temu je promašaj ukoliko

se ne pomenu događaji iz perioda

1913-15 godine, kada je poubijano 2/3

muslimanskog stanovništva, na prostoru

gdje je vjekovima živjelo.

Ne smijemo zaboraviti ni Šahoviće

iz 1924 godine, kada se u vrijeme mira

desio zločin velikih razmjera. Za događaje

iz perioda 1942-45 godine, kada

je u Bu ko vi ci za sa mo tri da na 4-7

februara 1943 godine na zvjerski način

ubijeno 556 evidentiranih žrtava

od kojih su 260 bila djeca, niko nije odgovarao

iako su mnogi zločinci bili

poz na ti, a bi lo ih je ži vih do ne dav no.

U istom periodu u pljevaljskom

kra ju je ubi je no ukup no 1492 li ca či ja

su imena evidentirana.

O onima koji nisu evidentirani neće

mo ni ka da ni saz na ti i oni ni su čak

ni brojevi. Ove činjenice govore da je

muslimansko stanovništvo u proteklom

periodu imalo samo numeričku

vrijednost.

Iz prednjih podataka moguće je izves

ti zak lju čak da se kroz du ži vre -

menski period na pljevaljskom području

planski radilo da muslimansko

stanovništvo nestane ili da se njegov

broj drastično smanji.

Prve relevantne podatke o događajima

u pljevaljskom kraju iz perioda

1942-45 go di ne obra di lo je 10

ugled nih Pljev lja ka, čla no va SUB -

NOR-a Pljevlja, u izdanju publikacije

“Pri log u kr vi” iz 1969 go di ne. Ovu

publikaciju od 350 strana, dobijali su

zaslužni pojedinci i samo rijetki su

ima li pri vi le gi ju da je pos je du ju. Knji -

ga je na pras no po vu če na, jer se nje -

no, zasigurno dobronamjerno objavljivanje

vjerovatno nije svidjelo ondašnjem

režimu.

Druga knjiga u kojoj su dokumentovano

obrađeni događaji iz istog perioda

je “Genocid nad muslimanima

1941-45” autora V. Dedijera i A. Miltetića

iz 1990 go di ne.

Tre ća knji ga u ko joj su po red os ta -

lih, opisani i događaji iz bliske prošlosti

je “Kazna za zločin”, autora Radomira

Matovića, izdanje 2005 godine.

Iz ovih izdanja moguće je sagledati

razmjere zločina koji su periodično i

planski vršeni nad muslimanskim stanov

ništ vom ovo ga kra ja. I do da nas se

ni je pro bu di la sav jest onih u či je ime i

za či je ide je su ovi zlo či ni vr še ni. Da li

je junaštvo činiti zločin nad slabijim?

I u periodu 1992-95 godine ponovo,

po istom scenariju, događaju se zločini

u Bukovici, a za razliku od prethodnih,

vršenje novih zločina traje u kontinuitetu

pu ne tri go di ne, a da ni ko ni je ni po -

kušao da ih zaustavi, a kamoli spriječi.

Zločine su činili upravo oni čija je dužnost

bila da u normalnim okolnostima

budu zaštita sopstvenog stanovništva.

U pe rio du od tri go di ne na pros to -

ru Bu ko vi ce ubi je no je šest li ca, a u

dva na vra ta 15 i 16 fe brua ra 1993 go di -

ne izvršene su dvije otmice u kojima je

kidnapovano 11 lica i odvedeno u zatvor

u Čaj ni če, oda kle je na kon mje sec

dana šest lica oslobođeno i vraćeno u

Pljevlja, a njih pet je,nakon provede-

32 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « DRUŠT VO

nih 3,5 mjeseca u zatvoru, razmijenjeno

za zarobljene Srbe u Goraždu. Među

ote tim je bi lo i dvo je dje ce od 8

mjeseci i 2,5 godine.

Prilikom druge otmice, 16 februara

1993 godine, ubijen je 80-godišnjak

Latif Bungur, čiji su posmrtni ostaci

sahranjeni tek poslije osam mjeseci na

groblju u Pljevljima. Prilikom posjete

jednog engleskog diplomate Pljevljima

1994 godine, bivši predsjednik

Op šti ne Pljev lja je na upit, ne trep nuv -

ši, u li ce tom di plo ma ti re kao da je La -

tif umro prirodnom smrću.

U Bukovici je zapaljen i veliki broj

kuća, a one koje nisu zapaljene, predhodno

su opljačkane, a upotrebljivi dijelovi

demontirani i odneseni kao:

krov, stolarija, elektroinstalacija i drugo.Dijelove

sa bukovičkih kuća odnosi

li su i pri pad ni ci VJ i ko ris ti li ih za iz -

gradnju vojnih objekata na karaulama.

Na prostoru Bukovice su na udaru

Spomen ploča jednoj od bukovičkih žrtava

bi li i vjer ski ob jek ti. Nai me 19 apri la 1993

godine zapaljena je i potpuno uništena

džamija u selu Planjsko. Za poslednjih

90 godina ovo je bilo treće i konačno

uniš te nje dža mi je u ovom kra ju. U se lu

Raščići je 20. maja 1993 godine eksplozivom

porušen kameni minaret od džami-

VLADA REPUBLIKE CRNE GORE

Mogući predlog rješenja

Razmatrajući Informaciju o izbjeglicama

i interno raseljenim licima u

Cr noj Go ri, Vla da RCG je još no vem -

bra 2003. godine, zadužila Ministarstvo

za zaštitu prava pripadnika

nacionalnih i etničkih grupa da, u

saradnji sa Ministarstvom inostranih

poslova, Ministarstvom unutrašnjih

poslova, Ministarstvom rada i

socijalnog staranja, inicira i predloži

konkretan način rješavanja povratka

lica izbjeglih iz Bukovice (Opština

Pljev lja) ko ji že le da se vra te u

Crnu Goru.

Ministartvo za zaštitu prava

pripadnika nacionalnih i etničkih

grupa je uputilo zahtjeve za participaciju

u Komisiji, koja bi realizovala

Zaključak Vlade RCG, resornim minis

tar stvi ma. Pos li je do bi je nih od go -

vora formirana je Komisija, koja je,

novembra 2004. godine započela

rad na realizaciji zadatka. S obzirom

na za da tak i či nje ni cu da je Bu -

kovica poljoprivredno područje i da

se iz bje glo sta nov ništ vo uglav nom

ba vi lo po ljo priv re dom, sas tav Ko mi -

si je je pro ši ren predstav ni kom Mi nis -

tarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Ko mi si ja je ra di la u sas ta vu: Sa ba hu -

din De lić, po moć nik mi nis tra za zaš ti -

tu pra va pri pad ni ka na cio nal nih i et -

nič kih gru pa, pred sjed nik Ko mi si je;

Rem zi ja Ade mo vić-vi ši sav jet nik za

nad zor na za ko ni to šću ra da i struč ni

nad zor mi nis tar stva ra da i so ci jal nog

sta ra nja, član; Vla di mir Vu ko tić-sav jet -

nik po moć ni ka mi nis tra unu traš njih

pos lo va za SJB, član; Bra ni slav Ka rad -

žić-sav jet nik u kon zu lar nom sek to ru

mi nis tar stva inos tra nih pos lo va, član;

Li di ja Rmuš-sav jet nik mi nis tra po ljo -

priv re de, vo do priv re de i šu mar stva,

član.

Na samom početku svoga rada, članovi

Komisije su usvojili metodologiju i dinamiku

izrade zadatka. Cjelokupan posao

je podjeljen u nekoliko faza sa

oročenim vremenom izvršenja.

Komisija je obišla teren Bukovice i razgovarala

sa iseljenim bukovičanima koji

se nalaze u Pljevljima. Komisija je priku

pi la niz po da ta ka o ise lje nim bu ko vi -

čanima, njihovom broju, trenutnoj desti

na ci ji, imo vin skom sta nju, tre nut nom

sta nju imo vi ne, i td. Ta ko đe, Ko mi si ja

je sačinila upitnik o spremnosti i uslovima

povratka iseljenih, koji je distribuiran

u Pljevlja, Goražde i Sarajevo.

Poslije obrade svih dobijenih podataka,

kao i u neposrednoj komunikaciji sa

Udruženjem iseljenih iz Bukovice, Komisija

je radila na Predlogu rješenja povratka

izbjeglih lica iz Bukovice.

Predlog povratka sadrži nekoliko aktivnosti

koje se moraju sprovesti kako bi

se omogućio normalan život povratnicima.

Najvažnije aktivnosti predviđene

planom povratka su: lična i imovinska

sigurnost, obnavljanje stambenih i prate

ćih ob je ka ta, ost va ri va nje svih vi do va

socijalne zaštite i rješavanje problema

vezanih za penzijsko-invalidsko osiguranje,

unapređenje putne, vodovodne,

električne, PTT infrastrukture, saniranje

i normalizacija obrazovnih, zdravstvenih,

vjer skih i dr. ob je ka ta, kao i pos -

pješivanje za bavljenjem poljoprivredom

i drugim uslugama kroz kreditiranje

od stra ne dr ža ve.

Pred log mo gu ćih rje še nja dos tav ljen

je Vla di, ja nu a ra 2005. go di ne. Vla -

da, me đu tim pred log još ni je raz mo -

tri la.

maj 2006. Re vi ja FO RUM 33


DRUŠT VO » » »

r e v i j a

je koja je 1943 godine zapaljena. Ovaj

objekat je iz Osmanskog perioda i mogu

će je da je i je dan od pr vih ob je ka ta is -

lamske kulture, podignutih na ovom

prostoru i normalno bi bilo da je bio zaštićen

kao spomenik kulture od posebnog

značaja. Ni institucija u čijem su vlasništvu

ovi objekti, nije reagovala na odgovarajući

način.

Poz na to je ta ko đe da su u is tom pe -

riodu na prostoru Bukovice vršena

hapšenja bosanskih izbjeglica, nakon

čega su deportovani u Foču i Čajniče,

gdje su od mah ubi je ni.

Svi ovi zlo či ni su se do go di li u vre -

me nu dok su na te re nu bi li pri sut ni VJ

i policija Crne Gore.

Bukovčane ubijaju i danas, ali drugačijim

sredstvima. Ubijaju nas negiranjem

počinjenih zločina, omalovažavanjem

žrtve i prebacivanjem odgovor

nos ti na sa mu žrt vu. Sas vim je evi -

dent no da se že li do ka za ti da su bu ko -

vičke žrtve bile opravdane.

Nakon tribine posvećene događajima

u Bukovici, koja je upriličena u

Pljevljima 19. 11. 2005 godine, republički

poslanik iz vladajuće partije je

tribinu okvalifikovao kao “namjerno

iza zi va nje ne tr pe lji vos ti i mrž nje u

Pljevljima, između pravoslavaca i Musli

ma na” i da “ne ma niš ta od tvrd nji da

je vi še njih (mus li ma na, op. aut.) ubi je -

no”. (Pob je da, 22. 12. 05, str. 9)

Ta ko đe u dnev nom lis tu “Dan” od

1. apri la o. g. na stra ni 10, mi nis tar iz ja -

vi da je pripremljen program povratka

izbjeglica iz Bukovice kod Pljevalja.

Objavljeni tekst vrvi od netačnosti, kako

od brojčanih podataka, tako i od

hronoloških dešavanja.

In te re santno je da ni ko od predstavnika

vlasti za proteklih 14 godina

nije našao za potrebno da posjeti Bukovicu

i utvrdi faktičko stanje. Izjave

političara iako rijetke, uglavnom se

svo de na to da su lju di na pus ti li Bu ko -

vi cu iz stra ha ili iz eko nom skih raz lo -

ga., uglavnom bez tačnih podataka. Ali

oko čestih i uvijek “istorijskih” izbora

vladajućim strukturama je dobro poznato

gdje se koji prognanik iz Bukovice

nalazi, da li je neko u međuvremenu

um ro ili je ste kao gla sačko pra vo.

Takvi spiskovi se uredno vode. Uskoro

će razni emisari krenuti u prikupljanje

prognanika koji će biti iskorišteni za

jednokratnu upotrebu i ponovo vraćeni

u neizvjesnost.

No, us ko ro će i na na šoj web-stra ni -

ci ko ja je u fa zi iz ra de, na en gles kom

jeziku (pošto nas na maternjem niko

ne razumije) biti predstavljana sva dešavanja

na prostoru Bukovice, koja će

biti potkrijepljenja bogatom foto-dokumentacijom.

Što se tiče programa mogućeg povratka

u Bukovicu, ako se na njemu

uopšte i radi, trebao bi po logici stvari

bi ti odr živ, a poz na to je šta ta kav pro -

gram podrazumijeva. Normalno bi bilo

da se pr vo pri ve du prav di oni ko ji

su počinili zločine, a takođe i oni koji

su ih na re di li. Tek na kon to ga je mo gu -

će raditi na studiji održivog povratka.

Bu ko vi ca: Os ta ci za pa l je ne dza mi je u se lu Planj sko

34 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « DRUŠTVO

NOVI PAZAR: VLADA SRBIJE RASPUSTILA SKUPŠTINU OPŠTINE

Re fe ren dum ka men

spoticanja

Vlada Srbije raspustila SO Novi Pazar tek kada

je Ljajić odbio da nagovara crnogorske Bošnjake

da glasaju za zajedničku državu

UNovom Pazaru, doskora poznatom

prvenstveno po poslovnom

i preduzetniočkom duhu,

političke strasti postaju sve dominantnije

i poprimaju, čak, zabrinjavajuće

razmjere. Oglasile su i stvarne eksplozi

je, sre ćom za sa da još bez žr ta va.

Sve je, inače, započelo sa posljednjim

lokalnim izborima koji su rezultirali

pat pozicijom dvije dominantne

političke struje: Stranke demokratske

akcije, na čelu sa Sulejmanom Ugljaninom

i Sandžačke demokratske stranke,

čiji je lider Rasim Ljajić, aktuelni ministar

u Savjetu ministara S i CG za manjinska

prava. U izbornoj pat – poziciji,

na kon ovih iz bo ra, Lja jić je, nai me,

us pio da uz po drš ku srp skih i od bor -

nika Stranke za Sandžak, konstituiše

opštinsku vlast, dok je Ugljanin izabran

za predsjednika opštine.

Parlamentarna većina u Skupštini

je, međutim, nedavno pokrenula inicijativu

za smjenu Ugljanina, zbog, kako

se navodi, ometanja rada javnih preduzeća

i protivzakonitog djelovanja i

narušavanja funkcija lokalne samoupra

ve. Tvr di se, za pra vo, da je u No -

vom Pa za ru, za 5 go di na od ka da je

Bom baš ko ub je đi va nje

Neposredno poslije uvođenja prinudne uprave u Novom Pazaru pristalice

predsjednika opštine Sulejmana Ugljanina u koloni vozila su slavile raspuštavnje

lokalnog parlamenta u kojem je većinu imala koalicija okupljena oko

Sandžačke demokratske partije Rasima Ljajića. Dan kasnije na sjedište Sandžačke

demokratske partije bačen je molotovljev koktel, za šta je ta partija

optužila ekstremiste u redovima Ugljaninove koalicije Lista za Sandžak.

Na raskrsnici ispred zgrade opštine u Novom Pazaru, 11 aprila bačena je

eksplozivna naprava od koje niko nije povrijeđen, ali je oštećeno nekoliko vozi

la i sta ka la na ula zu u zgra du.

Informativna služba opštine zatražila je od policije i tužilaštva da hitno pronađu

počinioce.

Ugljanin na čelu opštine, nenamjeski

utrošeno 12 miliona eura.

Shodno pokrenutoj inicijativi, Izborna

opštinska komisija je zakazala refe

ren dum za 14. maj ove go di ne na ko -

jem bi se gra đa ni iz jas ni li o da ljem pov -

jerenju, odnosno nepovjerenju predsjedniku

opštine. Već utanačeni plan

poremetila je, međutim,Vlada Republike

Srbije. Potpuno neočekivano donijela

je doluku o raspuštanju Skupštine

opštine i uvođenju privremenih mjera.

Mno gi tvr de da se Pre mi jer Vla de

Srbije odlučio na ovaj potez iz obaveze

prema Ugljaninu koji mu je, prelaskom

dva pos la ni ka lis te Za San džak u

vladinu većinu, pomogao nedavno da

opstane na vlasti, i, istovremeno, da bi

se osvetio lideru parlamentarne većine

u Novom Pazaru Rasimu Ljajiću

zbog toga što odbija da nagovara Bošnjake

u Crnoj Gori da glasaju za zajednič

ku dr ža vu S i CG.

- Vlada Srbije uvela je privremene

mje re za to što, ka ko je obraz lo žio mi -

nistar privrede Predrag Bubalo, Skupština

Opštine nije na zakonit način usvojila

budžet za ovu godinu ni ispoštovala

preporuke Ustavnog suda. Ministar

tvrdi da raspuštanje SO nema političku

pozadinu, da Vlada ovim nije u

međubošnjačkom političkom sukobu

između predsjednika opštine i lidera

Stranke Demokratske Akcije Sulejmana

Ug lja ni na i mi nis tra za ljud ska i ma -

njinska prava i predsjednika Sanđžačke

Demokratske Partije Rasima Ljajića,

stala na Ugljaninovu stranu.

Predstavnici stranaka koje su pokrenule

inicijativu za opoziv, međutim,

tvrde da Vlada štiti Ugljanina i želi da

onemogući referendum, jer su joj, za

većinu u Skupštini Srbije, potrebna dva

poslanika njegove Liste za Sandžak.

- Uvođenjem privremenih mjera u

Novom Pazaru srpski premijer Vojislav

Koštunica je upravo na primjeru

Novog Pazara, potvrdio da funkcioniše

isto kao nekada Slobodan Milošević,

ističe predsjednik Sandžačke demokratske

partije Rasim Ljajić.

Iako srpski ministar Predrag Bubalo

tvr di da je Vla da od lu či la da ras pus ti

SO No vi Pa zar, ali da ti me ni je za us tav -

ljeno održavanje referenduma za opoziv

Sulejmana Ugljanina, zakazanog za

14. maj, Lja jić sma tra da je to bes mis le -

no. "Ko će pos li je ovo ga što je Vla da

učinila da organizuje izborni proces.

Novo privremeno vijeće može da promijeni

izbornu komisiju, biračke odbore,

čime će biti omogućeno da Ugljanin

ponovo krade glasove”,ističe Ljajić.

Mož da SO No vi Pa zar i ni je ra di la

sve po zakonu, ali da Vlada reaguje tek

po zakazivanju referenduma, malo je

previše slučajno povjerovati. Još jedna

stvar u ci je loj ovoj pri či, gle slu čaj nos ti

ponovo se poklopila. Politički značaj i

naklonost predsjednika srbijanske vla-

maj 2006. Re vi ja FO RUM 35


DRUŠTVO/EKONOMIJA » » »

r e v i j a

de Sul ej man Ug lja nin do bio je i svo -

jim zalaganjem za opstanak SCG i lobiranjem

među crnogorskim Bošnjacima

da glasaju za opstanak zajedničke

države. Zvanični Beograd je povjerovao

da Ug lja nin mo že da im "za vr ši po -

sao" na tom pla nu, što po ka zu je za bri -

njavajući nivo nepoznavanja situacije.

I upravo po ovom pitanju Koštunica,

nije mogao naći zajednički jezik sa

predsjednikom Sanđžačke demokratske

partije Rasimom Ljajićem koji je

Crnogorskim Bošnjacima poručio da

sa mi zna ju što im je naj bo lje či ni ti.

“Ja ni je sam ni u kom slu ča ju htio

da ra dim ono što da nas ra di Sul ej man

Ugljanin, da obećavam Koštunici da

ću uticati da značajan dio bošnjačkih

glasova u Crnoj Gori podrži zajednicu.

Ne želim da investiram u unaprijed

promašene projekte i da obmanjujem,

izjavio je 11 Ljajić “Vijestima”.

Na pi ta nje li da je ras puš ta nje SO

Novi Pazar odmazda Vojislava Koštunice

zbog neučestvovanja u referendumskoj

kampanji i nepozivanj Bošnjaka iz

Crne Gore da glasaju za opstanak SCG,

Ljajić je odgovorio: “Nijesam ja adresa

za od go vor na to pi ta nje, ali je u sva -

kom slu ča ju moj stav bio kris tal no ja -

san - Boš nja ci u Cr noj Go ri tre ba da se

izjasne sami, prije svega na osnovu

svog interesa. Mi iz Novog Pazara i

Beograda ne možemo da definišemo

njihov interes i treba da poštujemo svaku

od lu ku. To što Ug lja nin ra di je i sa

stanovišta samog Koštunice krajnje

kontraproduktivno. Sasvim sam siguran

da će vi še od 90 odsto Boš nja ka

glasati za nezavisnost Crne Gore, između

ostalog i zbog ovakvih aktivnosti

Koštunice i Ugljanina prema Bošnjacima

u Cr noj Go ri”.

Predsjednik Sandžačke demokratske

par ti je Ra sim Lja jić, pod nio je u

međuvremenu ostavku na funkciju šefa

Koordinacionog tijela za jug Srbije.

Ljajić odustao od podnošenja ostav

ki na mjes ta mi nis tra za ljud ska i

manjinska prava i predsjednika Nacionalnog

savjeta za saradnju sa Haškim

tribunalom nakon razgovora sa predsjednikom

Srbije Borisom Tadićem i

predsjednikom SCG Svetozarom Marovićem.

PRETPOSTAVKE ZA BRžI RAZVOJ SJEVERA CRNE GORE

Siromasi

kod bogatstva

I pored niza primjera osmišljavanja razvoja nerazvijenih

re gio na u svi je tu, po seb no na či na na koj se taj pro -

blem rje ša va u EU, Cr na Go ra je ma lo, do sa da, uči ni la

na definisanju strategije razvoja nerazvijenih područja

Piše: Dr Ha lil Ka lač

Proces tranzicije podrazumijeva i

de fi ni sa nje no ve stra te gi je raz vo ja ne -

razvijenih regiona Crne Gore – nerazvijenih

opstina na njenom sjeveru. Da

paradoks bude veći, upravo na sjeveru

je skoncentrisana većina rzvojnih resursa

Crne Gore: potencijali za razvoj

po ljo priv re de, kon ti nen tal nog (pla -

ninskog, zimskog i letnjeg turizma,

eko turizma), šumarstva, drvne industrije,

hidropotencijal, rude, ekološke

vode, lekobilje i šumski plodovi, nacionalni

parkvi)

Politika regionalnog razvoja nerazvijenih

područja, u periodu socijalističke

ekonomije u Crnoj Gori, nije dala

rezultate. Naprotiv, razlike između

razvojenog dijela - juga i centralnog dijela

i nerazvojenog dijela - sjevera, su

se povećale. I pored niza primjera osmišljavanja

razvoja nerazvijenih regiona

u svijetu, posebno načina na koji se

taj pro blem rje ša va u EU, Cr na Go ra je,

do sada, malo učinila na definisanju

stra te gi je br žeg raz vo ja ne raz vi je nih

područja.

Razvoj ukupno Crne Gore bitno

zavisi od regionalnog i lokalnog ekonomskog

razvoja, odnosno strategije

ovog razvja. Sam lokalni i regionalni

razvoj, pak, zavisi od uspješnosti preduzetništva,

malih i srdnjih preduzeća,

porodicnog biznisa. Svi ovi subjekti se

nalaze, registruju rade i dobijaju odobrenja

za rad, u lokalnim zajednicama.

Razne biznis barijere, koje danas postoje

u otpočinjanju i razvoju biznisa,

moraju biti briga i predmet lokalane

upra ve, jer za vi se od lo kal nih vlas ti.

Jedan od od koraska uspješnog

razvoja sjevera Repubilke, pored Strategije

regionalnog razvoja bila bi i

Strategija lokalnog ekonomskog razvoja.

Radi se o stvaranju povoljnog

poslovnog ambijenta, a ne o upravljanju

i kontroli nad pojedinim preduzećima

i poduzetnicima.

NAJIZRAZITIJI PROBLE MI

Potsjećamo samo na neke od najizraženijih

problema ekonomskog razvoja

opstinama na sjeveru Crne Gore:

Pre du zet ni ci ne ma ju pris tu pa

adekvatnim (povoljnim) finansijskim

sredstvima, prisutan je nedostatak povoljnih

finansijskih sredstava;

Biznis barijere i zakonski propisi

sprječavaju preduzetnike da efikasno

registruju preduzeće i dobiju dozvolu

za rad;

Preduzećima nedostaju osnovna

umijeća menadžmenta;

Nedostatak inovacija u postojećim

preduzećima je jako izražen;

No vim pre du ze ći ma ne dos ta ju

radni prostori ili lokacije na kojima bi

mogli otpočeti posao;

Poslovnim prostorima nedostaje

odgovarajuća komunalna infrastruktura;

Poslovnim prostorima nedostaje

odgovarajuća saobraćajna infrastruk-

36 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « EKONOMIJA

tura;

Postoji nedostatak informacija o

mogućnostima zapošljavanja i o lokalnom

kvalifikovanom kadru;

Lokalno stanovništvo ne posjeduje

prikladne kvalifikacije za posao;

Inostrani investitori vrlo malo su

prisutni u opštinama na sjeveru Crne

Gore;

Socijalni problemi sprječavaju otpočinjanje

biznisa, u porastu je siromaštvo

i nezaposlenost.

MOGUĆI IN STRU MENTI RAZVO JA

Ne postoje pravi istrumenti za pospješivanje

regionalnog i lokalnog ekonomskog

razvoja, u velikom broju opština

na sjeveru Crne Gore. Moj prijedlog

instrumenata za pospješivanje regio

nal nog i lo kal nog eko nom skog

razvoja nerazvijenog regiona - sjevera

Crne Gore, je:

Instrumenti za povećanje pristupa

regoinalno i lokalno raspoloživim povoljnijim

finansijskim sredstvima

In stru men ti za po drš ku raz vo ju

mikro, malim i srednjim preduzećima,

preduzetnicima u regionu sjevera Crne

Go re

Instrumenti za izgradnju lokalne

infrastrukture koji bi služili ekonomskom

rastu na sjeveru Crne Gore

Instrumenti za razvoj ljudskog potencijala

i edukativnih aktivnosti u cilju

kadrovskog jačanja na sjeveru Crne

Gore

Čest je slu čaj da se naj ve ći dio ener -

gije ulaže u propala državna preduzeća,

um jes to da se po mo gne ma lim pri -

vatnim preduzećima. Mnogi problemi

se mogu jednostavno razriješiti na lokalnom

nivou, putem razvoja mikro,

malih I srednjih privatnih preduzeća.

Opštine se rijetko kada angažuju

na stimulisanju odobravanja kredita

preduzećima. A ima mnogo toga što

opštine i druge lokalne institucije mogu

uraditi. Stanje se moze poboljšti i

pružanjem informacija preduzećima

o tome koje kreditne linije postoje i na

ko ji na čin mo gu do bi ti fi nan sij ska

sredstva za poslovne poduhvate.

Postoje mnoge finansijske organizacije

koje daju kredite u Crnoj Gori. U

njih spadaju banke i međnarodne donatorske

organizacije koje nude razne

oblike mikro kredita. Malo je informacija

učinjeno dostupnim preduzećima

- iako prikupljanje i pružanje ovakvih

informacija predstavlja relativno jedno

st a van za da t ak.

Jedan od vidova za poboljšanjem

lokalnog ekonomskohg razvoja na sjeve

ru Cr ne Go re, mo gao bi bi ti i us ta -

novljavanje kreditnih sredstava u okvi-

Panorama Pljevalja

ru neprofitne strukture, organizovanjem

inicijativa na dobrovoljnoj osnovi,

kao što su, na pri mjer, kre dit ni sa ve -

zi ili uspostavljanjem kreditnih pogodnosti

putem kreditnog odbora, koji

bi bio po dr žan od stra ne op šti ne.

Ovim akcijama se može razriješiti problem

nedostatka fondova za pokretanje

ma lih i mik ro pre du ze ća, a one su

prilično jednostavne za primijenu.

FINANSIJSKA PODRŠKA

Važan podsticaj razvoju, svakako

moglo biti i obezbjeđenje uslova kojim

bi se poboljšalo stimulisanje otvara

nja ban ka u op šti ni. To se mo že ura -

diti tako što treba pokazati potencijalnoj

ban ci da ima te ja san plan eko nom -

skog lo kal nog raz vo ja. Plan za raz voj

lokalne ekonomije, treba da je baziranom

na pri vat nom sek to ru (što će pre -

ma tome značiti i više posla za banku).

Pomoć banci kod traženja poslovnih

prostorija, kao i kod planiranja i registracije,

može takođe stimulisati neku

banku da otvori filijalu u opštini. Jer,

banke veoma dobro reagiraju na konkretne

korake. Potencijalne preduzetni

ke tre ba po mo ći u "pris tu pu" fi nan -

sijskim sredstvima, odnosno kreditima.

Mnogi se nađu u teškoćama kada

treba da pripreme svoje poslovne planove

i pruže finansijske informacije,

neophodne za osiguravanje kredita.

Op šti na mo že po mo ći or ga ni zo va -

njem obu ke o to me ka ko da se oba ve

ove pripreme.

Da bi se ove mo guć nos ti lak še rea -

lizovale u opštinama na sjeveru Republike,

treba osnivati: biznis inkubatore,

biznis centre, grozdove korporacija,

razvojne agencije i druge institucije za

pospješivanje biznisa u nerazvijenim

opštinama sjevera Crne Gore..

Riječju, savremeno organizovana i

efikasna država, kakva pretenduje da

bude Crna Gora, regionalne tržišne i

razvojne institucije, reformisani privredni,

finansijski i bankarski sistem,

subjekti sa savremenom poslovnošću

i savremenim menadžmentom, preduslovi

su realizacije strategije uspješnog

eko nom skog i sva kog dru gog

razvoja nerazvijenog sjevera, pa i Crne

Go re ukup no.

maj 2006. Re vi ja FO RUM 37


OBRAZOVANJE, KULTURA, BAŠTINA » » »

r e v i j a

BOŠNJACI/MUSLIMANI CRNE GORE U UDž BENICIMA ISTORIJE

Razmjena kulturnih

vrijednosti

Piše: Sait Šabotić

Vrijeme u kome živimo donijelo je i donosi mnoga iskušenja

i složene promjene koje po strani ne mogu

da ostave ni postojeći obrazovno–vaspitni sistem

naše zemlje. Društvene nauke, posebno istorija, našle su se

prve na udaru i u vrtlogu prisutnih i nadolazećih promjena.

Na rav no da iz ovog kor pu sa ne mo že bi ti izu zet ni nas -

tavni proces kao bitna karika kulturnog lanca jedne države.

Ško la i u njoj pri sut na nas ta va is to ri je sko ro da se či ne i

smatraju odgovornim za mnoge probleme koji nas svakodnevno

okružuju. Istorijska nauka, a sa njom i nastava istorije,

često se dovode u sumnju naročito u pogledu dobronamjernosti

i istinitosti. Kao važan argument odbrane, nastava

istorije mora istaći i naglasiti dobro i staro, na trenutak

možda zaboravljeno pravilo, a to je da se u nastavi istorije

moraju poštovati i njegovati različita mišljenja i pogledi, te

da se u tom smis lu kod uče ni ka mo ra raz vi ja ti smi sao za te -

zu i an ti te zu.

Poznata je činjenica da istoriju pišu generacije istoričara

i da se sko ro uvi jek u ne kim pre lom nim tre nu ci ma pre -

ispituju do tada prisutni pojmovi, stavovi i vrjedonosni sudovi.

Nije zato slučajno što britanski istoričari često naglašavaju

da „djeca vide istoriju na drugačiji način od svojih

otaca ”. Upravo zato je različit pristup istoriji kao svjedoku

vremena i zbivanja. Ovdje takođe moramo imati na umu da

je cjelokupno društvo u procesu evolucije, što dovodi do

sazrijevanja i formiranja objektivnijih pogleda na određene

stvari.

Težnja savremene Crne Gore jeste svrstavanje u red razvijenih

društava koja prate aktuelna svjetska kretanja. Kako

je i naša društvena zajednica višenacionalna, to se veća pažnja

nužno mora posvetiti obogaćivanju aktuelnih udžbenika

istorije sa stanovišta multukulturalnosti, multietničnosti,

i multikonfesionalnosti. Ovo je vrlo bitno iz razloga što čitav

napredak istorije počiva na razmjeni kulturnih tvorevina

između naroda, odnosno na prenošenju kulture sa jednog

naroda ili grupe na drugi. Uvažavajući takve procese i

postupajući u skladu sa njima, onda sa punim pravom možemo

govoriti i o interkulturalnom zajedništvu. Vidno

mjesto u tako koncipiranim udžbenicima istorije trebalo bi

da pripadne i manjinskim narodima, odnosno sadržajima

iz njihove istorijsko–kulturne prošlosti. Jedan od tih naroda

su i Bošnjaci-Muslimani koji čine znatan dio nacionalnog

„Upoznati svoju istoriju znači odrasti ”

( Ciceron )

„Zaš to bal kan ske zem lje ne mo gu da uđu

u krug prosvijećenog svijeta čak ni preko

svojih najboljih i najdarovitijih predstavnika.

Odgovor nije jednostavan, ali čini

mi se da je je dan od raz lo ga od sust vo

poštovanja čovjeka, njegovog punog dostojanstva

i pune unutarnje slobode i to

bezuslovnog i dosljednog poštovanja. Tu

ško lu nis mo još pro šli ni taj nauk nau či li

”. ( Ivo An drić )

tkiva savremene crnogorske zajednice. Sa naše tačke gledišta

procesi koji su zahvatili naše društvo (demokratizacija,

tolerancija, humanizacija, otvorenost prema drugima

itd.), nameću potrebu da se u udžbenicima istorije nađe

prostora i za pripadnike naroda koji žive na ovom prostoru,

a ne pripadaju većinskom narodu. Naprijed navedeni

procesi koji važe i za Crnu Goru (multikulturalnost, multikonfesionalnost,

nacionalna i građanska tolerancija), ne

smiju ostati samo u sferi verbalnih principa, već moraju zaživjeti

u punom obimu i sjaju. Bolja objašnjenja i veći broj

nastavnih sadržaja koji se odnose na manjinske nacionalne

zajednice su nužni iz razloga što boljeg međusobnog upoznavanja

čime se postiže mnogo veće međusobno povjerenje,

koje opet omogućava bezbrižnije zajedničke puteve u

budućnost.

Svjesni smo pri tom i činjenice da „školska istorija” (suma

odabranog istorijskog znanja iz korpusa nane istoriografije

ko je se nu di uče ni ci ma sa cil jem da podstak ne mo guć nost

povećanja saznajne osnove, profiliše istorijsku svijest u smislu

trajanja, pripadanja, identiteta, da upozna učenike sa transferzalom

civilizacijskog hoda, razvije osobine patriotizma

itd.), po red ne kih ma nje važ nih, ima i dva do mi nant na „ju na -

ka”, od nos no mo de la, i to na ci ju i dr ža vu. Kod pr vog mo de -

la većinska nacija postaje dominantni ''junak'' i primjer kako

se nešto radi, dok kod drugog modela dolazi do uklanjanja

razlika i posebnosti unutar određenog društva. Imajući ovo

na umu, slobodni smo ustvrditi da je model koji protežira drža

vu kao „glav nog ju na ka”, mo del ko ji bi bio vr lo prim je ren

38 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « OBRAZOVANJE, KULTURA, BAŠTINA

i Crnoj Gori zbog njenih naglašenih i prepoznatljivih specifičnosti.

Ovo nikako ne znači da „prvog junaka” treba potpuno

odstraniti.

Sa stanovišta zastupljenosti Bošnjaka-Muslimana u istorijskoj

nauci i udžbenicima istorije, može se izvesti opšti

zaključak da oni nijesu prepoznatljivi subjekti istorije izuzev

vulgarnog poimanja i nenane identifikacije sa pojmom

„Turčin”, u političkom, pežorativnom i negativnom

konteksu. Najčešće je Bošnjacima-Muslimanima strana

odre đe na sa mim ro đe njem, a to se po ja ča va još vi še ako se

ta strana prikaže što „grješnije”.

U udžbenicima istorije koji su u upotrebi vrlo je mali

broj nastavnih sadržaja koji se odnose na prošlost muslimanskog

stanovništva koje živi na području Crne Gore, a i

šire. Realnost je da takvog znanja nema u „školskim istorijama”

iz razloga što problematika vezana za istoriju Bošnjaka-Muslimana

na ovom području nije do sada bila sastavni

dio sadržaja nane istoriografije, ali pomaci u tom smislu

napravljeni u poslednje dvije i po decenije čine tek dovoljan

ok vir za naz na ku ne kih važ nih pi ta nja ko ja su od dra -

gocjenog interesa za Bošnjake-Muslimane.

Francuski istoričar Mark Fero počinje svoju knjigu „Kako

se djeca u različitim zemljama svijeta upoznaju sa istorijom”,

sljedećim riječima: „Ne treba da se zavaravamo: predstava o

drugim narodima ili predstava o nama samima, ona koja živi

u našim dušama, zavisi od toga kako smo učili istoriju kada

smo bi li dje ca. To os ta je utis nu to u na še sje ća nje dok smo

živi”. Upoznajući prošlost u izvjesnoj mjeri i radi sagledavanja

budućnosti, moderno crnogorsko društvo mora voditi

računa o stvaranju udžbenika istorije na kojima će se vaspitavati

nove generacije u duhu istine, bez ''crno-bijelih'' slika,

za ko je je vri je me po ka za lo da su bi le sa mo na op štu šte tu. Iz

istih razloga, a da se na Bošnjake-Muslimane u buduće ne bi

gle da lo kao na ne ko ga ko je gru pa ci ja bez ikak vih obli ka po -

litičkog, kulturnog i duhovnog nasljeđa, njima se u udžbenicima

istorije i njihovim sadržajima mora naći onoliko mjesta

koliko im, kao manjinskoj zajednici, pripada po međunarodnim

standardima. Bošnjaci-Muslimani moraju učiti i znati

sopstvenu istoriju, ne dopuštajući da ona ostane samo u sferi

usmenog prenošenja sa generacije na generaciju, kao i

zbog či nje ni ce da se ne bi naš li u si tua ci ji u ko joj su „oni ko -

ji ne znaju svoju istoriju dužni da je stalno ponavljaju”. Konač

no, mož da je pra vo vri je me i tre nu tak da se ni čim izaz va -

ne i nepravedno nametnute, često „vječite” „istorijske krivice”,

skinu sa Bošnjaka-Muslimana, odlože i predaju zaboravu,

te da se jed nom zau vi jek os lo bo di mo tog opas nog i ne -

potrebnog kompleksa „istorijskog grijeha”. Naravno, sve ovo

u cilju što lakšeg zajedničkog koračanja putevima prosperiteta

građana naše zajedničke države.

Početak školske 2001/2002. godine donio je značajne

izmjene u pogledu Nastavnih programa za nastavni predmet

Istorija. Pojavili su se novi, bolje reći nešto izmijenjeni

nas tav ni pla no vi i pro gram u ko me su po pr vi put Boš nja -

ci-Muslimani Crne Gore zastupljeni sa posebnom nastavnom

jedinicom pod nazivom „Crnogorski Muslimani”, sa

cil jem da se i dru gi bo lje upoz na ju sa nji ma. Pro gra mom je

predviđeno da se ova nastavna jedinica obradi kroz tri teze

– Islamizacija, Kultura – društvo i Muslimani u crnogorskoj

dr ža vi. Ovaj po tez je sva ka ko za poh va lu i u tak vom bi du -

hu trebalo prilagoditi i sadržaje za ostale razrede kao i sadržaje

srednjoškolskih udžbenika istorje. Svemu navedenom

treba dodati i činjenicu da se prilikom popisa stanovništva

2003. godine 70 % stanovništva muslimanske konfesije

izjasnilo nacionalnim imenom Bošnjak, što bi trebalo

naći svoje adekvatno mjesto u višenacionalnoj crnogorskoj

zajednici.

Svjesni činjenice da je pisanje udžbenika težak i nadasve

odgovoran posao koji zahtijeva punu stručnu, naučnu i

moralnu odgovornost, dozvolili bismo sebi da navedemo

neke teme koje bi mogle postati dio sadržaja postojećih i

eventualno novih udžbenika istorije, a od posebnog su interesa

za Bošnjake-Muslimane:

- Islamizacija stanovništva u glavnim istorijskim tokovima,

procesima, okolnostima i posljedicama u viševjekovnom

trajanju;

Biljeg imena

Sa sta no viš ta zas tup lje nos ti Boš nja ka-Mus li ma na u is to rij -

skoj nauci i udžbenicima istorije, može se izvesti opšti zaključak

da oni nijesu prepoznatljivi subjekti istorije izuzev vulgarnog

poimanja i nenane identifikacije sa pojmom „Turčin”,

u političkom, pežorativnom i negativnom konteksu.

Najčešće je Bošnjacima-Muslimanima strana određena samim

ro đe njem, a to se po ja ča va još vi še ako se ta stra na

prikaže što „grješnije”.

- Kultura Bošnjaka-Muslimana (arhitektura, književnost,

slikarstvo);

- Iseljavanje Bošnjaka-Muslimana i demografska kretanja

(1683 – 1918. go di ne);

- Političko – pravni položaj Bošnjaka-Muslimana (''Muhamedanaca'')

u Crnoj Gori i Srbiji (1878–1914.);

- Is lam ska vjer ska za jed ni ca u Cr noj Go ri (1878 – 1918.);

- Bošnjaci-Muslimani u Kraljevini SHS – Jugoslaviji (1918

– 1941.);

- Stradanja Bošnjaka-Muslimana (1918 – 1945.).

Ovdje smo dužni naglasiti da su navedene teme uglavnom

pokrivene naučno verifikovanom literaturom, te bi i

u tom smislu inkorporacija navedenih sadržaja u postojeće

„školske istorije” imala odgovarajuće naučno i obrazovnovaspitno

opravdanje. Uz malo dobre volje, smatramo da za

tako nešto postoji dovoljno prostora unutar postojećih

naučnih i obrazovnih potreba u Crnoj Gori. U tom kontekstu

valjalo bi razmisliti i o potrebi otvaranja posebnih odjeljenja

pri Istorijskom institutu Crne Gore, Crnogorskoj akademiji

i sličnim institucijama, čiji bi zadatak bio osposobljavanje

naučnog podmlatka radi svestranijeg sagledavanja

navedenih problema.

maj 2006. Re vi ja FO RUM 39


OBRAZOVANJE, KULTURA, BAŠTINA » » »

r e v i j a

STA NJE AR HI TEK TON SKE KUL TUR NE BAS TI NE BOSNJAKA/MUSLIMANA U CRNOJ GORI

Kulu gradih,

al' kamena nema…

Preplitanje i prožimanje kultura ovdje, nažalost, još nije shvaćeno kao kvalitet.

Iz tog razloga, kulturni slojevi na prostoru Crne Gore liče na isprekidanu

filmsku traku kojoj nedostaju značajni djelovi.Za onog ko ne zna da gleda

taj film,to nije toliko značajno.Ali svaki pogled od strane civilizovanog čovjeka,

govori o neveselom stanju cjelokupne baštine na nasem prostoru

Piše: Rifat Alihodžić

Kod svih na ro da ar hi tek tu ra

predstav lja ka pi tal nu um jet -

nost i kao tak va kom pleks no

govori o kulturi svakog od njih.Arhitektura

ima osobinu iskrenog svjedoka,

i jas no pri ča o vre me nu u ko me je

nastala i nepogrešivo , novim generacijama

, prenosi pravu iformaciju o ljudima,

vaktu i zemanu.

Puna manifestacija kulture gradjenja,

kod islamskih naroda ,posljedica

je prije svega vjerske zabrane prikaza

Allaha(Božjeg lika), kao i ljudskog lika

,kako u skulpturi tako i u slikarstvu. Na

taj način gradjenje je dobijalo šansu za

punu afirmaciju svih kapaciteta umjetničkog

izraza naroda kome pripada.

Arhitektura se, inače, “žilavo” ukorjenjuje

u svijest svakog naroda, jednako

koliko muzika ,pisana ili usmena riječ,

ia ko je njih te že sru ši ti pa ta ko ima -

ju šan su za lak še tra ja nje.

Ku ća je, ipak, os nov grad je nja od

čovjekovog nastanka pa do danas.Filozof

Ludvig Vigenštajn kaže :”…Da arhitektura

stanovanja slavi porodicu i njeno

važno mjesto u životu svake ličnosti”.Zbog

toga kuća predstavlja najproduktivniji

arhitektonski opus i najvise

govori o kulturi jednog naroda, a o islamskom

veoma izrazito.Osnovni razlog

leži u dubokoj ukorijenjenosti samog

Is la ma u svim po ra ma življe nja,

pa sa mim tim i sta no va nja .

Islam,u svojoj religioznoj osnovi,

Bje lo polj ske ku le na Li mu

nije dozvoljavao formiranje organizacija

koje su kao, na primjer u hrišćanskim

zemljama, bile kapitalni nosioci

građenja.Tu instituciju su u prošlosti

zamjenjivali vakufi, što je bila karakteristika

i za naseobine islamskog življa

u Cr noj Go ri.

ODNOS PRE MA NAS LJE ĐU

Kra jem XIX i po cet kom XX vi je ka,

kada otomanaska imperija nestaje sa

prostora današnje Crne Gore, u nasljeđe

generacijama Bošnjaka/Muslimana

( a svakako i cijelom kulturnom prostoru

Crne Gore ) ostale su mnogobrojne

čarsije, mahale, džamije, mesdžidi,

hamami, medrese, tulbeta, šadrvani,

česme, kaldrmisane džade i kamene

ćuprije.

Šta je da nas os ta lo od sve ga to ga ?

Ono što sada imamo sačuvano u izvornom

obli ku jes te iz raz ne sa mo na še,

već cjelokupne društvene svijesti o značaju

kulture na ovim prostorima, bez

obzira kome ona pripadala. Zato o arhitektonskom

nasljeđu uglavnom mozemo

znati sa starih i požutjelih fotografija,

nostalgičnih crteza slika arhitekata

Spasoja Krunića, Aleksandra Deroka,

slikara Rasima Hadrovića-Polimskog,

Ljube Ivanovića, Zuvdije Hodžića, Ibrahima

Rekovića i još po nekog.

Uzroci koji su doveli do ovakvog

stanja arhitektonske kulturne baštine

na ovom pros to ru, mo gli bi se svr sta ti

u nekolike bitne kategorije. Jedna je

svakako opšta.Od nje nije imuno cjelokupno

kulturno nasledje na prostoru

Cr ne Go re. Ovaj uz rok , po red pri -

rodnih kataklizmi, zuba vremena i ratnih

razaranja, karakteriše nesumnjivo

nizak kulturni nivo i površan osjećaj

40 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

za vri jed nost sve ga sto je kul tur na baš -

tina na crnogorskom prostoru. U ovu

kategoriju spada i nedostatak senzibiliteta

za uvažavanje i svjesno podržava

nje kon ti nui te ta raz vo ja ljud skog

društva i njegove kulture uopšte . Preplitanje

i prožimanje kultura ovdje, nažalost,

još nije shvaćeno kao kvalitet. Iz

tog razloga, kulturni slojevi na prostoru

Crne Gore liče na isprekidanu filmsku

traku kojoj nedoostaju značajni

dje lo vi.Za onog ko ne zna da gle da taj

film,to nije toliko značajno.Ali svaki

pogled od strane civilizovanog čovjeka,

govori o neveselom stanju cjelokupne

baštine na nasem prostoru .

Na nivou institucionalne zaštite objekata

,napravljeni su sasvim mali,ali

ipak značajni potezi. Kapitalan primjer

je zastita Husein-pašine džamije u Pljevljima,

Redžepagića kule i Careve dzamije

u Pla vu i, mož da, jos po ne kog ob jek -

ta .Ipak, to je za fun dus ko ji sto ji na ras -

polaganju zaista simbolično .Za pohvalu

je svakako obnavljanje Husein-pašine

dzamije, koje pocinje ovih dana pod

pod patronatom Republičkog zavoda

za zaštitu spomenika i donatotorstvom

Rudnika uglja iz Pljevalja.

Ako je uslov opstanka podgoricke

Sahat- kule bila promjena vjerskog simbo

la na nje nom vr hu, to ni je sku pa ci -

jena ,ali se posmatraču tako šalje lažna

informacija o njenom pripadanju drugoj

kul tu ri.U ovom slu ca ju, ona je vu l -

garno svedena na postament vjerskog

« « « OBRAZOVANJE, KULTURA, BAŠTINA

Podgorička sahat

kula pokrštena

Ako je uslov opstanka podgoricke Sahat- kule bila promjena vjerskog simbola

na nje nom vr hu, to ni je sku pa ci je na ,ali se pos ma tra ču ta ko ša lje lažna in -

formacija o njenom pripadanju drugoj kulturi.

U ovom slucaju, ona je vulgarno svedena na postament vjerskog simbola,

što je, inace, mogao biti svaki vertikalni gradjevinski elemenat.

sim bo la, što je, ina ce, mo gao bi ti sva ki

vertikalni gradjevinski elemenat.

Druga znacajna komponenta, koja

je uticala na nestajanje arhitektonske

kulturne bastine Bošnjaka/Muslimana,

jeste svakako period stvaranja “novog

čovjeka” za koga je trebala originala

kolektivna kuća i “ispod lenjira”

složen grad sa pravim ulicama .Vjerovat

no ,da bi se ,sto br že, sti glo do fa bri -

ka sa visokim dimnjacima, koje su zamijenile

minareta i crkvene zvonike.

Polozaj fabrike “Gornji Ibar” u Rozajskom

urbanom tkivu, jos uvijek, živa je

slika ove price.Slican je polozaj fabrike

“Obod” u Pla vu

Izlomljena perspektiva krivudavih

sokaka koji su nosili tajnu novog doživljaja

i susreta posle svakih desetak

koraka, nestale su za vrlo kratko vrijeme

u gotovo svim gradovima Crne

Go re gdje ih je bi lo.Sa njim su isčez le

mnoge avlije i cesme, doksati i mušebaci

.I džamije svakakao. Šezdesetih

godina dvadesetog vijeka,bezrazložno

rušene od strane “dobropovoljaca” ,

kao na pri mjer u cen tru Bi je log Polja

ili Beranama.O tome argunmentovano

svjedoci istoričar Zvjezdan Folić.

Da je za sve po tre ban no vac,to su

još sta ri Fe ni ča ni zna li kad su ga iz mis -

li li,ali su vo lja ,do bra na mje ra i zna nje

vi še na ci je ni , jer su pre sud ni. Mo ze -

mo li za mis li ti dio Sta re va ro si u Pod -

gorici pretvoren u apartmansko turističko

naselje pored Morače i Ribnice ?

Gdje bi svjet ski put nik ra di je od sjeo ,u

jednom takvom naselju ili se provozao

liftom do svoje klimatizovane “ćelije”na

petom spratu nekog lokalnog

hotela? Da li bi i Podgorici pristajalo

nešto kao mostarski kujundžiluk u koji

se iz vascijela dunjaluka maksuz

svraća (i ostavljaju se te, već spominjane,

pare ). Podgorica krivu ćupriju dolje

na Rib ni ci ima, a i čar ši ja jos strp lji -

vo čeka,onoliko koliko moze.

Da li je ro žaj ska Bar-ma ha la sa ni -

zom ku ca (od ko jih je sva ka ,jos 1990.

godine, imala kamine i hamame ) mogla

bi ti ono sto bi grad po nu dio kao

ori gi nal no svo je, i to sa po no som ? Na

kolikoj cijeni bi bila konačišta na čardacima

iznad Lima u bjelopoljskoj čarsiji

(prikazana na slici) ?.Na cijeni u

svakom smislu , u kulturnom prevashodno,a

i u materijalnom, takodje.Taj

nestali ansambl, mogao je biti Sveti

Stefan sjevera.O Plavu i Gusinju tek, ne

treba počinjati priču jer bi trebalo

mnogo prostora I vremena.

O NA MA SA MI MA

I na kra ju , o na ma sa mi ma .To je uz -

rok za ko ga ne ma pu no oprav da nja, a

ni je niš ta ma nji od pret hod na dva. Jes -

te tač no da je pos to jao zna ča jan vre -

Selmanovića kuća u Pljevljima

maj 2006. Re vi ja FO RUM 41


OBRAZOVANJE, KULTURA, BAŠTINA » » »

r e v i j a

menski vakuum u kome je sopstvena

kultura nužno tretirana kao anahrona i

nametala nam se kao sinonim zaostalosti.

Kada su kuće u kojima smo odgaja

ni u pi ta nju , mo gli smo ipak uči ni ti

da ne bu du sa mo blje di lo sje ća nja, i za -

to ne mo že bi ti oprav da nja. One su to

zasluživale ne zbog nostalgije,vec prevashodno

zbog kvalteta I kulture stanovanja

koje su u sebi sadržavale. Naravno,nije

se moglo živjeti na isiti način

kao pri je i za dr za ti ku će sa mo kao

formulu.Da su sačuvane te kuće,bio bi

to kao ne kad ve li ki va kuf . Sa mo su ne -

ke po ro di ce ( znam če ti ri u Cr noj Go -

ri),napravili napore i otrgle od zaborava

svo je ku će i sta re čar da ke na pra vi

nacin. U mnogim drugim primjerima,

nestali su araluci , pendžeri i rezbarene

sehare.Cesto su prodavani, jer se to dobro

plaćalo, u nekom tamo svijetu.Ćilimi

i se dža de ,ibri ci i sa ha ni jos uvi jek

putuju podjednako na istok i zapad. Trgo

vac ki duh nam ni je iscez ao,sto vi di

se, na kul tur nom pla nu mo že da koš ta.

Kada su džamije i mesdžidi u pitanju,mahalski

džemati su uzeli stvar u

svoje ruke .Lokalni “umjetnici” dali su

se bi pros tor da se is ka žu po svom na -

hodjenju i shvatanju problema rekonstrukcije.Kada

sam sa poštovanom rediteljkom

Nadom Rahović radio TV

emisije o džamijama u Crnoj Gori,nalazili

smo savršene arabeskne rezbarije

pokrivene lamperijom.Tako je mašinski

obradjena lamperija na “falc”

postala dominantan enterijerski izraz

dvadesetog vijeka .Nazalost u Mešihatu

Islamske zajednice u Crnoj Gori ne

postoji stručno tijelo koje bi kanalisalo

te ku će odr ža va nje i re kon struk ci je

Turizam: Jednonacionalne oznake?

Oznake, pored magistralnih puteva, za objekte kulturne bastine koji se nalaze po

Crnoj Gori postavilo je Ministarstvo turizma.Ti znaci, za objekte bošnjačko/muslimanske

kulture mogu se nabrojati na prstima jedne ruke. Da je ta bastina na tako

nis kim gra na ma u kul tur nom smis lu i da je ne vri je di po ka za ti ono me ko bi

želio da je vidi ipak se ne možemo složiti. Ne zamjerimo ljudima iz Ministarstva

kulture koji nijesu čuli za ove objekte, jer će i neki Bošnjaci/Muslimani, iz ovog

tek sta, pr vi put saz na ti o nji ma.

Džamija u Petnjici

Apartmani pored Ribnice?

Mo že mo li za mis li ti dio Sta re va ro ši u

Podgorici pretvoren u apartmansko turističko

naselje pored Morače i Ribnice?

Gdje bi svjet ski put nik ra di je od -

sjeo, u jed nom tak vom na se lju ili se

provozao liftom do svoje klimatizovane

“ćelije”na petom spratu nekog lokalnog

postojecih objekata. Izgradnje novih

džamija ,bez obzira na nepostojanje

kanona kad je izgradnja ovih objekata

u pitanju, najbolje govori o postojećoj

(ne) kulturi naseg građenja.

Izmjestanje Ganića kule u Rožajama,

sa maticne lokacije na novu, predstavlja

razlog za sopstvenu krivicu koja

ne ma oprav da nja, jer za to ni je bi lo

realnih razloga. Ovako ,sakrivena na

igralištu osnovne škole ,podsjeća na

presađeno drvo koje nije uspjelo da se

primi.

OHRABRUJU ĆI PRI MJERI

Ipak, ima ohrabrujucih koraka koji

vracaju nadu da mi ponovo otkrivamo

ho te la? Da li bi i Pod go ri ci pris ta ja lo

neš to kao mos tar ski ku jun dži luk u ko ji

se iz vascijela dunjaluka maksuz svraća

(i os tav lja ju se te, već spo mi nja ne,

pare ). Podgorica krivu ćupriju dolje na

Rib ni ci ima, a i čar ši ja jos strp lji vo če -

ka,onoliko koliko moze.

sebe i svoju kulturu na pravi nacin. Indikativno

je da prvi pozitivni impulsi stizu

od na ših lju di ko ji su u da le kom svi je tu.

Rekonstrukcija minareta Škanjevića džami

je u Ba ru (uz na po me nu da od nje

postoje samo zidine),izvedena je autentič

no po svim pra vi li ma stru ke ,a njen in -

vestitor je Zeko Sabovic , iseljenik iz Bara,

koji živi i radi u Čikagu.Isti mecena

donirao je značajna sredstava i za obnovu

lo kal ne dža mi je i crk ve ,kao i pu ta u

rodnom selu Mikulići iznad Bara.

Ohrabruje i primjer sa rekonstrukcijom

trospratne dzamije u Petnjici kod

Berana .Ona je sačuvana, zahvaljujući

Muj ku Ša bo ti ću i nje go vim si no vi -

ma,koji žive i rade u Švajcarskoj. Rekonstrui

sa na je na pra vi na čin i vra ce na u

prvobitno stanje. Tako je ostao i nastavio

da ži vi ovaj pra vi dra gulj kul tu re ,

jedina trospratna dzamija na Balkanu .

Ali, na magistralnom putu za Berane

nećete sresti putokaz ili oznaku prema

njoj, kao ni pre ma os ta ci ma Haj dar -

pašine džamije u Radulićima kod Bijelog

Polja. Is ti je slu čaj i sa Ška nje vi ća

džamijom i kompleksom Omerbašića

dža mi je i tur be ta u Sta rom Ba ru, gdje o

njima na magistralnom putu prema

Baru, nema nikavih oznaka.

Oznake,pored magistralnih puteva,

za objekte kulturne bastine koji se

nalaze po Crnoj Gori postavilo je Ministarstvo

turizma.Ti znaci, za objekte

bošnjačko/muslimanske kulture mogu

se nabrojati na prstima jedne ruke.

Da je ta bas ti na na ta ko nis kim gra na -

ma u kul tur nom smis lu i da je ne vri je -

di po ka za ti ono me ko bi že lio da je vi -

di ipak se ne mo že mo slo ži ti. Ne za -

mjerimo ljudima iz Ministarstva kulture

koji nijesu čuli za ove objekte, jer će

i neki Bošnjaci/Muslimani ,iz ovog teksta,pr

vi put saz na ti o nji ma.

42 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « OBRAZOVANJE, KULTURA, BAŠTINA

POČETCI INTRENATSKOG SMJEŠTAJA UČENIKA U SANDžAKU

Gajretov konvikt

u Pljevljima

Piše: Uzeir Bećović

Glav ni od bor Kul tur no-pros -

vjet nog društ va Gaj ret u Sa ra -

je vu, pok re nuo je ini ci ja ti vu

1921 go di ne da se ot vo re kon vik ti,

od nos no in ter na ti u onim mjes ti ma

gdje pos to je gim na zi je i naj bo lji

pros tor ni, smješ tajni, ka drov ski,kul -

tur ni i obra zov ni us lo vi, in sti tu ci je i

or ga ni za ci je ko je ima ju obra zov ne i

kul tur ne sa dr ža je. Uva ža va ju ći ove

us lo ve, doš lo je do ot va ra nja in ter na -

ta u Ba nja Lu ci, Bi ha ću, Mos ta ru, Sa -

ra je vu – muš ki i žens ki in ter nat, Tre -

bi nju, Tuz li i Pljev lji ma.

Pljevaljski pododbor Gajreta prihva

tio je ide ju Glav nog od bo ra iz

Sarajeva i do bio od Sres kog Va kuf sko-

Mearifskog povjerenstva u Pljevljima

zgradu Medrese «Sadri-esbek Osman

Kroz pljevaljski konvikt prošlo je preko

400 pi to ma ca. Za jed no, sa os ta -

lim internatima koje je glavni odbor

Gaj re ta os no vao za sred njoš kol ce i

onim pri ve li koj me dre si u Skop lju i

Garjetovom domu Osman Đikić za

studente u Beogradu, ovi internati

dali su neprocjenjiv doprinos obrazovanju

mladih, posebno školovanju prve

generacije muslimanskih intelektualaca.

paše» za potrebe otvaranja konvikta.

Saglasnost za ustupanje nekoliko prostorija

Medrese za konvikt potvrdilo je

Ministarstvo vjera Kraljevine SHS, bez

nadoknade za prve tri godine rada.

Zgrada namjenjena za budući konvikt

na la zi la se u cen tru gra da, i bi la je

kvadratnog oblika, sa glavnim ulazom u

dvorište, tri učionice, dvije veće spavaonice,

trpezariju sa kuhinjom i magacinom,

ambulantu, sobu za molitve, kancelarije,

stan za upravnika i potrebna

odjeljenja za boravak i učenje pitomaca.

Svečano otvaranje prvog i jedinog

Gajretovog konvikta u Sandžaku objavljeno

je 12. novembra 1928. godine,

u okviru proslave Dvadesetogodišnjice

Gajretovog rada.

U tom periodu u Pljevljima, intezivno

sa više sadržaja funkcionisao je i

Gajretov «društveni dom», čiji su članovi,

zajedno sa pitomcima konvikta i

gimnazijalcima priredili svečani program-aka

de mi ju, pri li kom ot va ra nja

Konvikta. Narodna svečanost u gradu i

ulicama grada, propraćena je i muzikom

vojnog or kes tra.

Pr vi uprav nik Kon vik ta bio je

Ibra him Bio gra di ja, sve do 1939. go -

dine kada ga je zamijenio Abdulselam

Ad bu la ho vić, obra zo van, elok -

ventan i u to vrijeme istaknuti intelektualac.

Inspekcijske poslove u radu

ovog đačkog internata obavljali su Sait

ef. Su ru liz i Meh med-beg Ha džis -

majilović

Više godina je vjerski vaspitač Konvik

ta bio je Be ćir ef. Mu lo vić , da bi na

njegovo mjesto kasnije došao Mehmed

ef. Co ko vić. Svi su bi li izu zet no

obrazovani i njihovo postavljenje vršio

je Glavni odbor Gajreta u Sarajevu i

Ule ma me džlis iz Skop lja.

U kla si je bi lo od 30 do 36 uče ni kapitomaca,

iz okoline Pljevalja, ali i iz

Bosne, Crne Gore, Srbije, Hrvatske,

Makedonije...različitih nacionalnosti ,

naj vi še iz mus li man skih po ro di ca.

Uprava Konvikta tražila je od Glavnog

odbora Gajreta da se poveća broj pitomaca,

ali tom zahtjevu nije udovoljeno

zbog materijalnih sredstava, iako su za

vrijeme boravka u Konviktu pitomci

Zgrada namjenjena za budući konvikt

na la zi la se u cen tru gra da, i bi la je

kvadratnog oblika, sa glavnim ulazom

u dvorište, tri učionice, dvije veće spavaonice,

trpezariju sa kuhinjom i magacinom,

ambulantu, sobu za molitve,

kancelarije, stan za upravnika i potrebna

odjeljenja za boravak i učenje

pi to ma ca.

plaćali neku simboličnu sumu za boravak.

Pitomci ovog prvog đačkog interna

ta u San dža ku bi li su uklju če ni u raz -

ne sekcije: muzičku, horsku, diletantsku(dramsku),

literarnu družinu itd.

Oni su, skupa sa sekcijama Gajretovog

društvenog doma i sekcijama Gimnazije

priređivali programe različitog sadržaja.

Ipak najbrojnija i najaktivnija je

bila literarna družina Gajretov podmladak,

koja je imala svoju biblioteku

i čitaonicu, u kojoj se nalazila bogata

zbirka vrijednih knjiga.

Kroz pljevaljski konvikt prošlo je

preko 400 pitomaca. Zajedno, sa ostalim

internatima koje je glavni odbor

Gajreta osnovao za srednjoškolce i

onim pri ve li koj me dre si u Skop lju i

Garjetovom domu Osman Đikić za

studente u Beogradu, ovi internati dali

su neprocjenjiv doprinos obrazovanju

mladih, posebno školovanju prve

generacije muslimanskih intelektualaca.

Plje va lj ski kon vikt pres tao je sa ra -

dom početkom Drugog svjetskog rata,

kad je većina njegovih pitomaca

stu pi la u re do ve NOP-a. Ne ki od njih u

dru gom svjet skom ra tu da li su svo je

živote među kojima i narodni heroj

Ibrahim Čelik, učenik pljevaljske gimnazije.

Nakon 1945 godine zgrada konvikta

korištena je u različite svrhe, da bi

zatim bila oduzeta iz vlasništva Vakufa

Husein-paše Boljanića, porušena 1974

godine, i na njenom mjestu izgrađena

zgrada današnjeg hotela «Pljevlja».

petak, 7. apri la 2006. Re vi ja FO RUM

43


OBRAZOVANJE, KULTURA, BAŠTINA » » »

r e v i j a

SALADIN BURD žOVIĆ

Čokina menstruacija

i dru ge taj ne

(odlomak iz romana u pripremi “Putopisi slijepog putnika”)

Ljeto u Bijelom Polju može biti,

kao nig dje dru go na svi je tu, de -

korisano bezperspektivnošću. I

najblaže rečeno: razočaravajuće. Put

do Osnovne škole “Dušan Korać” činio

mi se dug kao Omer-pa ši na go di -

na; ni kad mu kra ja. Dječ ja pjes mi ca

ka že: “od ku će do ško le, od ško le do

kuće uvijek se ponešto šapuće, šapuće”

ali, pra vo da ka žem, kod nas se i

nije uopšte šaputalo. Više se dralo iz

moz ga i ha la ka lo a to se, je li, već i ne

može opisati u bilo kakvoj pjesmi za

dje cu. Uli com Voja Lješ nja ka (ko li je

bio taj Vojo? Ne sje ćam se da su ika da

po mi nja li bje lo polj ski ko mu nis ti...)

marširala je kolona osnovaca, budućih

demokrata i fašista, radikala i ljevičara,

alkoholičara i trezvenjaka, ravnopravnih

i ravnopravnijih građana nepostojeće

države. Moj učitelj je posebno

sjećanje. Naročito kada ga uporedim

sa ostalim prosvjetnim radnicima

iz literature. Većina pisaca opisuje učitelje

(a bogami i učiteljice) kao blage

ljude, nježnog glasa i očinske ljubavi.

S obzirom da znam da je devedeset

posto književnosti obična izmišljotina,

a ovi zapisi se baziraju na istinitim

događajima, ja moram posvjedočiti

da nas je uči telj tu kao kao vo lo ve.

Imao je teš ku ru ku i zaj eba nu na rav,

niko se od nas gradskih mangupčića

nije proslavio u njegovom prisustvu.

Naravno, i dalje radi istine, treba reći

da su za ta đač ka stra da nja po naj vi še

krivi i roditelji. Naime, u Bijelom Polju

je dugo godina bila hit, narodna umotvorina,

roditeljska nalogbodavna reče

ni ca: “Udri ga slo bod no, ja mu niš ta

ne mo gu” ili “Udri ga, poz la ti le ti se,

k’o da si mu ti otac”, eto, i ve ći na uči -

telja je postupala po željama dobronamjernih

očeva i majki. Pucalo je

skoro sa svake strane. Iskompleksirani

prosvjetni radnici, dotučeni niskim

primanjima i neriješenim (većinom)

stambenim pitanjima, tukli su odreda

koga su mogli da uhvate. A uhvatili su

mnoge. Rukama, nogama, prutovima

za sto ku i sa mo što ni je su pu ca li na

bje lo polj ske uče ni ke. Ne znam da li će

se ovo pravilno shvatiti ali naš učitelj

je bio naj ja či u ško li. To su svi zna li a

mi, njegovi učenici, bili smo jako ponosni.

Po selima u okolini Bijelog

Polja bila je još složenija situacija. Tamo

su tek bila sistematska prebijanja i

mučenja. Po selima, to je dugo važilo

kao zakon, šumari i učitelji bili su jedini

predstavnici države. Pretpostavljam

da šumari nijesu nikoga tukli (samo

pretpostavljam) čak ni šumokradice

ali u vezi seoskih učitelja kruže svakoja

ke pri če. Ako je po la is ti na to je da se

čovjek, najblaže rečeno, uhvati za glavu.

U os nov noj ško li „Du šan Ko rać“

poz nat je bio i Ma šan Po po vić, nas tav -

nik francuskog jezika, koji je tukao

Bi lješ ka o pis cu

„ko mu na le ti“. Ni je taj, ha-ha-ha, pe da -

gog gle dao ni po ba bu ni po stri če vi -

ma, ni ko je direktorski ili radnički sin,

odličan đak ili repetent, musliman ili

pravoslavan, komšija ili sugrađanin s

kraja grada, što je najgore Mašanu nije

bi lo važ no ni je si li kriv ili ni je si, pu -

ca lo je i pra vi ma i zdra vi ma, ka ko ka -

da, ka ko mu pad ne mrak na oči. A pa -

dao je baš čes to! Na rav no, u to lji ga vo

vrijeme, sa kontroverznim direktorima

u školama, bez ikakve logistike od

strane roditelja pravda nije mogla pobijediti

taman kad bi se Bijelo Polje

prevrnulo naglavačke. Udebilili su cijele

generacije, ubili u pojam, a sve

pod plaštom lijepog vaspitanja i totalno

iskrivljenog pogleda na problematiku

školovanja djece. „Ovo mi radimo

za va še bo lje“ – ne bi me iz ne na di lo

da im je baš ova kri la ti ca zaum no bi la

ideja vodilja u batinjanju.

Ja baš i ni je sam bio ne ki do bro vo -

ljan đak. Vu kao sam se do ško le, ni da

idem na gi ljo ti nu i jed va če kao ljet nji

ras pust ne bih li se ika ko uba cio na

Saladin Burdžović rođen je 22.04.1968. godine u Bijelom Polju. Gimnaziju je

završio u rodnom gradu a književnost studirao u Beogradu i Nikšiću. Pojedini

naslovi iz njegovih knjiga zastupljeni su u preko četrdeset antologija, zajedničkih

zbirki i zbornika poezije i proze. Prevođen je na mađarski, poljski, bugarski,

makedonski, slovenački, turski i njemački jezik.

Dobitnik je više nagrada za poeziju, prozu i drame. Značajnije nagrade:

„Zlatni pjesnički prsten-Subotica“ (1992.); „Isak Samokovlija“ (1996.); „Šumadijske

metafore-Mladenovac” (1996.); „Nagrada Prosvjetnog rada Crne

Gore“ (1997.); „Ćamil Sijarić“ (2002.); „Blažo Šćepanović“ (2005.)

Dobtinik je stipendije za literaturu „Kunstlerdorf-Schoppingen“

(Stiftung Künstlerdorf-Schöppingen, Nord-Rhein Westfalen) (2006.).

Član je Crnogorskog Društva Nezavisnih Književnika (CDNK) i Udruženja književnika

Ars-Antibari iz Bara. Trenutno živi u Offenbachu, Hessen, Njemačka.

44 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « OBRAZOVANJE, KULTURA, BAŠTINA

spi sak Cen tra za so ci jal ni rad i oti šao

na desetodnevni, a besplatni, boravak

u Sutomoru. Nije korektno da samo

Crvena buržoazija otperja ka jugu, red

je da i siromašni umoče svoje proleterske

guzice u Jadransko more sinje,

u ko jem je ta da još uvi jek ima lo mjes -

ta za sve.

Bjelopoljski Cigani su bili maskote

čaršije. Giga, Čoka, Hujdur i nezaobilazni

Ćelo pripadaju prošlim vremeni

ma. Sreć nim vre me ni ma. Bi li su,

možda i ostali, najveseliji dio turobnog

gra da. Gra da u ko jem se lju di ra -

đaju pakosni i neraspoloženi, a takvi i

os ta nu ve ći dio ži vo ta, kao da stal no

pišaju po koprivama. Cigani nam znači

va de pros jek. Mož da je, po njih na -

rav no, naj go re što su živ je li bez ikak -

vih higijenskih imperativa što je umnogome

i doprinijelo ružnoj slici koja

vlada o ovim, ne zaboravite, ljudima.

U Bijelom Polju dok nijesu postale

popularne nacionalne podjele jedina

pod je la je bi la na „čis te i gli ba ve“.

Kao dijete slušao sam razne sugrađan

ke dok ogo va ra ju čak i svo ju naj -

bli žu rod bi nu. „Ehh, mo ja ti ka ko je

ona gli ba va, a ku ća joj smr di na ki lo -

metar, čudi me kako se ne zaraze, a

vi di joj krpe i peš ki re, vi di joj su đe,

usi sa va od pr vog do pr vog, dje ci joj

nok ti mo gla bi da oru sa nji ma, ni ti ih

kupa redovno, vidi im kosu, a vidi i

njoj ko su, znam je de set go di na a ni -

kad je ni sam vid je la da pe re te pi he,

eh da le ko bi lo, a ka ko je ni je sra mo ta,

bar se praš ka i sa pu na ima, ne bih

kod nje po pi la ka fu, va la ni ja, sve joj

šo lje otu če ne, a ova mo mi neš to glu -

mi, glibulja glibava... „

Među bijelim svijetom jedna bezočna

laž vlada kao najčistija istina a

to je da su Ci ga ni lo po vi. Ka da bi pos -

tojala neka sila da provjeri sva dosadašnja

krivična djela u domenu otuđiva

nja vje ru jem da bi se mno gi za pre -

pas ti li. Ru ku na sr ce (ne na nov ča nik)

i Ci ga ni su kra li ali uvi jek ne kak ve glu -

posti: džakove krompira, obuću, gaće

sa žice, raspadnuta bicikla, stare gume,

ki šo bra ne. Ka da ste ču li da je ne -

ki Ga ra gan obio ban ku ili oja dio ne ku

društvenu firmu? Nikada! Pogledajte

crnogorske direktore. Koliko je među

njima Cigana? Nijedan!!

Vje ru jem da Će la ma lo ko pam ti. U

to simptomatično socrealističko vrijeme

ci gan ski re zer va ti Ra ko nje i

Strojtanica bili su još neprenaseljeni i

tek kasnije su se rodili Vinetu, Gringo,

Silvester i ostali Selimovići sa egzotičnim

indijanskim, kaubojskim i meksič

kim ime ni ma. Znam ih sve sa tom -

bo le i ka da se sje tim nji ho vih li ca po -

mis lim da su oni je di ni, da je prav de,

zasluživali taj novac koji su svi očekivali.

Dobijali su samo cikvine, nikada

ne ke ve će do bit ke, i tu ih je sud bi na

nepravedno zakinula.

Sjećam se da moja pokojna baba

nikada Ćela sa vrata nije vratila praznih

ru ku, uvi jek mu je da la da je de a

katkada, u zavisnosti od raspoloženja,

i pa ra ili gar de ro be. Će lo je imao ne ki

zarazni osmijeh, nikada nije bio neraspoložen

i vjerovatno je, od kada postoji

Bijelo Polje, bio najnasmijaniji građa

nin. Će la je ubi lo au to. Ne sre ća. I to

u ono vri je me ka da ni je ima lo mno go

au ta. Sud bi na, a kad ti je sud bi na da

pogineš od auta udariće te taman da

ima samo jedno registrovano u državi.

Predškolsku i školsku djecu, većinom

bezobraznu i razmaženu, jedino

je bi lo strah od Huj du ra. Ni je imao

moć govora nego je stalno nešto nerazumljivo

brundao i uvijek bio namršten

do kraj nos ti. I re dov no je no sio

po par hlje bo va pod miš kom. Onih fi -

nih „bjelasičkih“ hljebova od kojih je

mirisala cijela akovska kotlina.

Nije bilo lako ovim nesrećnim ljudima

u to samoupravno i, za lopove,

sreć no vri je me. Bio je na sna zi jed no -

partijski sistem, komunisti su dobijali

izbore i tako i tako, nijesu im trebali

Gabelji-birači, niti im je bilo Šerbovice

da im di je li braš na i mas la ne de lju da -

na pred glasanje. Jedan čovjek-jedan

glas, kaže međunarodno pravo. Jedan

Ci ga nin-je dan glas. Je dan ci gan ski

glas-džak brašna. Prepušteni sami sebi,

ko šta is pro si, ma da ne vje ru jem da

su čak i ta da ka da se ima lo Bje lo polj ci

bili, Bog zna koliko, darežljivi.

Bi lo nas je pe to ro u gru pi. Da na -

pomenem: u mješovitoj grupi, bjelopoljski

roditelji još uvijek nijesu javno

smjeli dirigovati djeci sa kim da se

dru že i idu u ško lu. Sko ro da smo sti -

gli do ras krs ni ce kod Do ma zdrav lja

ka da je iz Lim ske uli ce “iz bi la” Čo ka!

Na njoj crna dronjava suknja i crna prlja

va ma ji ca. Bo sa. Ne u red ne is kr za ne

ko se sli va le su joj se niz fle ka vo li ce.

Dahtanje iz bezubih usta moglo se

opi sa ti kao sve dru go sa mo ne ljud -

sko. Bi lo je i neš to ne pri rod no u nje -

nom ho du ia ko je na le đi ma no si la

“izbjeglički” zavežljaj. Činilo mi se da

će se svakog trenutka skljokati na

sred ulice, međutim smogla je malo

snage i odgegala se do trotoara gdje

je sjela. Djeca ko djeca, bez ikakve komande

počeli smo da joj dobacujemo,

vi še se i ne sje ćam ko je ri je či ali

sigurno ništa za pohvalu. A bili smo

svi petoro odlikaši. Moj drug Ilija gađao

je Čoku sunđerom za brisanje

školskih tabli. Nije je pogodio. Žuti

sunđer je proletio kroz ustajali majski

vaz duh i pao ne ne kih po la me tra od

“cilja”. Sa bolnom grimasom Čoka se

opružila po toplom asfaltu i uzela

sun đer u svo je pr lja ve ru ke. Ili ja je tra -

žio da mu ga vra ti, bio je od je ljen ski

re dar i sju tra je mo rao ima ti sun đer ili

će od uči te lja do bi ti po tik vi. Na na še

iznenađenje Čoka je raširila noge i

sunđer zavukla pod prljavu suknju

trljajući jedno veoma delikatno mjesto.

Odstu pi li smo par ko ra ka ka da je

iz vuk la pun sun đer kr vi i sve nas na

mrtvo ime isprepadala. Šta joj je? Je li

Čo ka ra nje na i ko ju je ra nio? Ot ku da

ovolika krv? Hoće li preživjeti? Svi

smo se na smrt uoz bi lji li jer ni ko ni je

znao odgovor ni na jedno postavljeno

pitanje. Vidjevši efekat krvavog

sunđera Čoka je isti iscijedila tik pored

sebe. Poteče ciganska krv ulicom

Voja Lješ nja ka. Ko za inat ni ko da nai -

đe pored bjelopoljskog Doma zdravlja,

ma da po red ovog Do ma zdrav lja

možeš komotno 453 puta da umreš a

da baš ni ko ne nai đe. Opet je za vu kla

sun đer na stid no mjes to i još jed nom

ga natopila nečistom krvlju. Bog zna

koliko je ta rana duboka kada ovoliko

krva ri. Iz gle da da će baš um ri je ti nao -

čigled ukopanih Titovih pionira koji

nemaju pojma o prvoj pomoći a iz-

maj 2006. Re vi ja FO RUM 45


OBRAZOVANJE, KULTURA, BAŠTINA » » »

r e v i j a

gleda nemaju ni trun volje da pomognu

Titovoj Ciganki. Ovo treba shvatiti

bez ikak ve iro ni je, ako su, je li, i pio -

niri Titovi valjda su njegovi i Cigani.

Mo gli bi se još ša li ti na tu te mu, pa da

ka že mo: “NA RO DI KO JI IMA JU

OVAKVE CIGANE NE MORAJU BRI-

NU TI ZA SVO JU BU DUĆ NOST”.

To ga mi da na ni je bi lo ni do kak ve

šale.

Pre pao sam se kao ni ka da u ži vo -

tu. Povukao sam se, totalno kukavički

znam, iza dru go va i dru ga ri ca, ako šta

bu de eto nji ma sla va, ne ka bez me ne

izdijele pionirsko ordenje i juniorske

plakete. Niko nije ni riječ progovarao!

Čekali smo šta će se sljedeće desiti.

Ču di me da ni ko ni je zov nuo u po -

moć, ili je i zov nuo ali ja to od sil no ga

stra ha ni je sam čuo. Tri pu ta je va di la i

cijedila sunđer, već se stvorila solidna

ba ri ca kr vi na uli ci i on da se de si lo

ono što ni ko od nas ni je oče ki vao:

nasmijala se. E, taj njen satanski osmijeh

pamtim cijelog života. Skoro redovno

kada bih prolazio pored mjesta

događaja vidio bih taj njen iskeženi

osmijeh kako treperi cijelom Pruškom,

vjerovatno najljepšim dijelom

Bi je log Polja. Leb dio je u vaz du hu lik

svete Čoke kao jasno upozorenje da

ne zaboravim traume iz djetinjstva koje

su izgledale krajnje komično u poređenju

sa traumama iz mladosti u kojoj

se ko mu ni zam ras pao kao gnoj na

rana i nevidljiva, ali prava, krv potekla

svim ulicama nesrećne SFR Jugoslavije.

Čoka je pokušala da ustane. Naslonila

se na laktove i pogledala nas, vjero

vat no pre kor no. Ne znam je li oče -

kivala nekakvu pomoć ali su đaci bili

pos ljed nji na ovoj pla ne ti ko ji su mo -

gli bi lo šta ura di ti. Po če la je da bau lja

ka nama kao kakva čovjekolika neman,

toliko je to strašno izgledalo.

Kao po ko man di da li smo se u bi -

jeg što baš i ne zvu či re vo lu cio nar no,

ne bi ni pio ni ri, ia ko su ma li, smje li

od mah da bje že ka da vi de krv, tre ba

se čeličiti, “spajati teoriju i praksu” što

bi svojevremeno rekao Baja profesor

OTO-a, os ta ti mi ran i pri bran u naj te -

žim trenucima. Uprkos svemu navedenom

bježali smo punim trkom. Ilija

je čak i okrvavljeni sunđer ostavio

Čo ki kao sje ća nje na da naš nji dan. Pi -

tao sam se šta bi u ovom od sud nom

času za našu revoluciju uradili Boško

Buha, Savo Jovanović Sirogojno ili kurir

Jovica (ne onaj matori glavonja što

su ga, u predvečerje najnovijih balkanskih

ratova, hapsili po Sloveniji,

već dru gi pra vi Jo vi ca), da li bi i oni

pod vi li rep i zbri sa li pred Čo kom ili

bi hra bro sta li pa šta bu de da bu de?

Ne mogu zamisliti šta bi uradila pomenuta

famozna trojka ali osjećao

sam da, do du še u tr ku, ga zim sve mo -

guće postojeće tekovine. Jebo te, zamis

li da nas je u tom tre nut ku vi dio

drug Tito? Nazvao bi nas, garantovano,

pič ka ma pio nirs kim a on sam bi

pomogao drugarici Čoki da ne iskrva

ri do kra ja. U tom slu ča ju bi po nju,

najvjerovatnije, došao i helikopter sa

VMA a ulo žak bi joj struč no pos ta vio

i sam na čel nik. Pri ča bi ima la he ap -

yend, ali stvar nost je bi la skroz dru ga -

čija. Nigdje na vidiku niti druga Starog

niti helikoptera sa spasonosnim

ulošcima.

U mladosti, nakon prvih ljubavnih

iskustava, saznao sam šta je menstruacija

zapravo. Neke moje bivše djevojke

toliko su dramile kada bi dobile ciklus

i izmišljale nekakve bolove da

sam mislio da bi pojedine trebale dobiti

najmanje penziju za te muke i fiskove

koje jedva preživješe. I potpuno

sam razumio moju nekadašnju sugrađan

ku Čo ku. Šta je jad ni ca mo gla dru -

go? Oni što ne ma ju hlje ba da je du ne

bri ga ju mno go bri ge oko cik-cak va te

ili higijenskih uložaka. Šta je dalje bilo

sa Čo kom poj ma ne mam! Mož da se

jadnica odselila ka nekim pitomijim

krajevima, možda se i vratila u Indiju,

postojbinu svojih predaka. A možda

je i ne sreć ni ca ska pa la od gla di i zi me,

što je i najvjerovatnije, inače se kod

bje lo polj skih Ci ga na i ne zna kad se

ko rađa iliti umire, gdje se zakopavaju,

kada se ubijaju, kolju...

Tipični anarhisti. Garantujem da,

du bo ko u se bi, i ne priz na ju bi lo ko ju

postojeću vlast, kao ni buržoaske sudo

ve. Kao što ih ni je ni Ti to priz na vao.

Tito, “Ljubičica bela” kako bi otpjevali

Sr bi, “Di ka na ša”, Ti le ko ji im ni je “iz -

boksovao” ravnopravnost i koji je bio

najveći Ciganin (da ne kažem: Rom)

od svih.

Ne sje ćam se ni šta se de si lo sa Ili -

jom u ve zi sun đe ra ali sko ro da mo gu

tvr di ti da je do bio po tin ta ri. Naš uči telj

je bio kao Veliki inkvizitor, nema praštanja

niti zaboravljanja. I kasnije, kada

sam se za mom čio i pres tao pros vjet ne

radnike da uzimam za ozbiljno nijesam

se radovao susretima sa učiteljem.

Sve mi se či ni lo da će me i na uli ci ga -

đati kredom. Naravno da nije bilo tako,

pokušavao je da se blago nasmiješi ali

ti njegovi pokušaji ličili su na smijeh

zmije. Neotrovne, ali ipak zmije...

Bibliografija

HRONIKA NEPOZNATOG (MRZ, Pljevlja,

1990.)

KON CERT ZA 1001 BAJ ONET (Gra đe -

vinac, Subotica, 1992.)

NA TRA GU BA LA DE (MRZ, Pljev lja,

1993.)

PLASTIČNA OPERACIJA SNA (Mladost,

Beograd, 1994.)

ALKOHOLIČAR I ĆELAVA DJEVOJKA

(MRZ, Pljev lja, 1996.)

MISIJA (MRZ, Pljevlja, 1996.)

LIRIKA IZ TETRAPAKA (Književna reč,

Beograd, 1998.)

SO NET O SKO KU SA ZGRA DE (Dig ni -

tas, Cetinje, 1999.)

IMMIGRANT´S SONG (Ars-Longa,

Beograd, 2000.)

KON STA BLE R WA CHE (De re ta, Beo -

grad, 2001.)

SNIJEG PADA NA OFFENBACH (Dignitas,

Cetinje, 2001.)

TRAGOM MUHADŽIRA (Balco, Frankfurt,

2001.)

ARHIVSKI SNIMCI (Dom Kulture „Pivo

Karamatijević“, Priboj, 2002.)

FRANKFURTSKE I DRUGE PRIČE

(MRZ, Pljev lja, 2002.)

DJEVOJKA SA KOKOŠIJIM GRUDIMA

(Beogradska knjiga, Beograd, 2003.)

BER LIN NO ĆAS MO RA PAS TI (De re ta,

Beograd, 2004.)

MELANHOLIČNA BIOGRAFIJA (MRZ,

Pljevlja, 2005.)

BRUS LI JE UM RO U BI JE LOM PO LJU

(Bo san ska ri ječ, Wu per tall, 2005.)

46 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « KROZ IS TO RI JU

MUSLIMANI U DRUŠTVENOM žIVOTU CRNE GORE (II)

Ra me uz ra me sa svi ma

Piše: Husein – Ceno Tuzović

Poslije Berlinskog kongresa uz

Podgoricu oslobođen je i Nikšić,

a ve li ke si le su Cr noj Go ri

us tu pi le Bar i Ul cinj. Od ta da se mus li -

mani u tim gradovima, uključujući i

Cetinje, ondašnju prijestonicu države,

uključuju u društvenu aktivnost. To se

osobito osjeća u Nikšiću, a manje na

Cetinju, Baru i Ulcinju.

Iako je Cetinje od druge polovine

15. vijeka bilo središte Crne Gore, u

njemu se poslije Berlinskog kongresa,

naročito krajem 19. i početkom 20. vijeka,

nastanjuju muslimanske trgovačke i

zanatske porodice. Njihovi mladi članovi

počinju se uključivati u društveni

život grada. Neki u kulturno -umjetnička

društva i Kraljevsko pozorište, a neki

se bave sportskom aktivnošću. Spominju

se Hajrudin Jahić, Smail Bibezić,

Safet Haznadarević, Rizo Jahić, Hajrudin

Jahić, te neki članovi porodica Maljević,

Đurbuzović, Kazamanović.

Zanimljivo je bilo i učešće pojedinaca

na tri Zetske olimpijade na Cetinju

od 1925. do 1927. go di ne. Ta ko je

na prvoj olimpijadi Junuz Dulbeg u bici

klis tič koj trci na 5 km os vo jio pr vo

mjesto (Nema podataka za koga je

nastupao). Sljedeće godine održana je

Druga olimpijada. U listovima "Zetski

glasnik" i "Slobodna misao" navodi se

da je u trci slobodno pješačenje pobijedio

Džemo Gargović iz Berana. Na

Trećim igrama 1927. u pješačenju na

sta zi 21 km pr vi na cilj sti gao je Šem so

Pepić iz Berana. (Prema savremenoj

terminologiji to je bio pola maraton)

U Nikšiću je kulturno-umjetničko

pjevačko društvo "Zahumlje" bilo nosilac

sveukupne aktivnosti. U njemu se

svojom darovitošću za pjesmu, muziku

i glu mu is ti ču i dje ca iz mus li man -

skih porodica, koje su ostale poslije

oslobođenja od turske vlasti, i novodoseljenih

iz Podgorice i Skadra. U gradu

pod Trebjesom bile su i brojne porodice

iz Trebinja, Bileća, Gacka, Nevesinja

i Mostara. Njihovo djelovanje bilo je

zapaženo i u sportskim društvima ne

samo kao aktivnih članova nego i

funkcionera u njima. U monografimama

o raz vo ju Nik ši ća po mi nju se

Omer i Husein Bračković, Muhamed

Torle iz Trebinja, braća Asovići-Omer,

Slado i Muharem, Šukrija Vranić, Zaim

Hodžović, Musaja Krnić, Muhamed

Hadžiomerović, Husein Salaković, Safet

Cafa Đinović, Ćazim Maljević, braća

Tuzovići-Šaćir, Halid i Džavid. Njihov

udio je osobito došao do izražaja u

sportskim klubovima RSK "Hajduk",

Osk "Hercegovac", đački i studentski

Iako je Cetinje od druge polovine

15. vijeka bilo središte Crne

Gore, u njemu se poslije Berlinskog

kongresa, naročito krajem

19. i po čet kom 20. vi je ka, nas -

ta nju ju mus li man ske tr go vač ke

i za nat ske po ro di ce. Nji ho vi mla -

di čla no vi po či nju se ukl ju či va ti

u društveni život grada.

klub "Obilić". U prvim godinama u

"Obiliću" nije bilo ni jednog muslimana.

Tek neš to doc ni je čla no vi tog

društva postaju radnici i zanatlije. U

nje mu je igrao Mu ha rem Aso vić, ko -

vač, ko ji se naj vi še dru žio sa na pred -

nim đacima i studentima. On će u toku

narodno - oslobodilačkog rata biti

u prvim redovima borbe protiv okupatora

i domaćih izdajnika. Dobiće i

Orden narodnog heroja. U tom revolucionarnom

radu ističu se i članovi

dru gih po ro di ca-Tu zo vi ći, Ha ro vi ći,

braća Burazerovići-Džihad i Hamid,

koji su se nešto ranije doselili iz Podgorice,

te Pepići, Đurđevići, Jaganci,

Hadžialagići i drugi.

U Danilovgradu je postojalo sportsko

društ vo "Zmaj", ko je se spo ji lo sa

"Mla dim na pret kom". Ta da je za pred -

sjednika izabran Dušan Ivanović, a za

sekretara Halid Selhanović. To je bio

prvi musliman u jednom od danilovgradskih

klubova.

U monografiji Bara i Ulcinja od Miloša

Perovića saznajemo da je postojalo

nekoliko kulturno-umjetničkih društava.

On navodi pjevačko društvo " Bratimstvo",prvu

gradsku muziku," Barsko

muzičko udruženje" sa područnim odjeljenjima

u selima Rivarima, D. Murićima,

Pinčicima, Dedićima i Krnjicama.

Ali ne po mi nje se ni jed no ime. Naj ra -

nija kulturna institucija bila je Barska

narodna čitaonica. Imala je redovne,

vanredne, pomažuće i počasne članove.

Doktori Šerbo Rastoder i Živko Andrijašević

navode da je o radu čitaonice

brinula Skupština, a Odbor bio glavni

operativni organ. Predsjednik je bio

tomo Orahovac, a potpredsjednik hodža

Šabić(Nema imena).

Grupa istoričara-dr Sima Ćirković,

dr Bogomil Hrabak, dr Đuro Vujović,

dr Ljubo Živković, Nikola Damjanović

napisali su Istoriju Bara. Oni kažu da je

kulturni život obnovljen radom društa

va"Bra tim stvo","Bar skog tam bu raš -

kog zbora", pa Duvačkog orkestra radni

ka" i "Bar skog društ va".

Sportski život je bio organizovan u

So ko lu i društ vi ma "Cr no je vić" i

"Orao".Ulav nom se igrao fud bal. Poz -

na to je da je u Ba ru 28. ju la 1935. go di -

ne Aeroklub organizovao veliki aeromiting

koji je posmatralo oko 2000

gledalaca.

U monografiji " Virpazar, Bar i Ulcinj",

čiji je glavni urednik Nikola Gažević,

nema podataka o kulturnom,

umjetničkom i sportskom životu na

tom prostoru. Nailazimo samo na dva

imena muslimanske pripadnosti Ćazima

i Dževdeta Resulbegovića. Kakva

je bila njihova društvena angažovanost

ma lo se zna. Naj vi še se go vo ri o

njihovoj revolucionarnoj ulozi.(U idućem

broju objavićemo aktivnosti u sjevernim

gradovima)

maj 2006. Re vi ja FO RUM 47


KROZ IS TO RI JU » » »

r e v i j a

PODGORIČANI U ALBANIJI I TURSKOJ

Jusuf efendi Podgorica

Preveo i priredio : Šaćir Smajlović

Prilikom dolaska na vlast sultan Abdul-

Ha mi da 1877. go di ne po pr vi put

bio je us vo jen glav ni Us tav. Do to ga je

došlo nakon nastojanja Demokrtaske

partije na čelu sa poznatim diplomatom

Mid hat pa šom. Bio je to re zul tat

odluke da se sprovedu parlamentaarni

izbori u svim oblastima Carevine.

Tako će i Skadar sa svojim prefrekturama-

kazama biti predstavljen sa četiri

poslanika. Za Skadar sa okolinom, kao

i Podgoricu, izabrana su: Selim aga

Đurezi, Filip Risto Vukčević, Ejil Preka

i Jusuf efendi Podgorica( poslanik za

Podgoricu) Ovi poslanici krenuli su

za Istanbul, krajem nevembra 1877.

godine.

Polovinom XIX vijeka Tursku su

tresle veoma česte pobune neetničkih

Turaka u provincijama. Pobune su se

zaoštravale, posebno 1876. godine, kada

je njima bila zahvaćena i Rumelija i

go to vo cio Bal kan.To je da lo podstre -

ka nezadovljstvu narodnih masa i , posebno,

intelektualaca glavnog grada

turske carevine. Kao rezultat takvog

sta nja de sio se pad Sul tan Ab dul Azi za

i do la zak na vlast sul ta na Mu ra ta V ,

obrazovanog i kulturnog princa. Njegov

brat Ab dul Ha mid, že dan vlas ti,

jed va je če kao da ga sa pri jes to la, što je

i uspio, služeći se intrigama i lukavstvom-

uspio je ubijediti visoke krugove

da njegovog brata Murata V proglase

nesposobnim i natjeraju ga da abdicira.

Sul tan Ha mid je pre u zeo vlast 31.

av gus ta 1876. Da bi do šao na pri jes to,

u početku je morao da bude prihvaćen

od Partije Veterana koju je predvodio

Mid hat pa ša. Za to je obe ćao da će

proglasiti ustav. Ustav je proglašen

kra jem 1876., a Mid hat pa ša je in au gu -

risan u predsjednika Vlade. Proglašenje

Ustava probudilo je nove nade

svih naroda širem carevine, da će dobiti

više slobode. Međutim premijer je

naišao na sultanovo protivljenje primjeni

ustava. U strahu da ne ograničini

njegovu autokratsku vlast , sultan je,

već na kon dva mje se ca, obo rio vla du,

a Midhat pašu protjerao iz Turske. Narednih

trideset godina Ustav je postojao

sa mo for mal no, a dr ža va je sve vi še

tonula. Sultan je smtasrajući da će zavarati

kulturni svijet i uspijeti da savlada

ne mi re ko ji su sve vi še uzi ma li ma -

ha, odo brio par la men tar ne iz bo re.

Oni su odr ža ni i ta ko je 7. mar ta 1877.

odor ne no stva ra nje pr vog turs kog

parlamenta.

Podgorički poslanik Jusuf efendija,

koji je posjedovao izuzertne oratorske

sposobnosti, istakao se medju skadarskim

poslanicima, ali i kod ostalih

parlamentaraca, posebno svojim nastupima

u kojima je zastupao interese

svoje domovine.Njegova izlaganja u

turskom parlamentu imala su veliki

od jek i u svjet skoj štam pi. Turs ka je, u

vrijeme vladavine Abdul Aziza i Abdul

Ha mi da, bi la u su ko bu i sa Cr no gor -

cima koji su nastojali izboriti nezavisnost.

Srbi koji su, takodje, prolijevali

mnogo krvi, bili su prisiljeni da sklope

mir sa Turcima i prihvate njihove uslove.

. Medjutim, Crnogorci, ohrabreni

sa nekoliko pobjeda , nijesu prihvatali

razgovore o miru, dok ne osiguraju teritorijalnu

kompenzaciju prema granici

sa Skadrom. Visoka Porta je htjela

da u parlamentu analizira zahtjeve Crne

Gore. Iako je zasjedanje Medžlisa(parlamenta)

bilo iza zatvorenih vrata,

prisustvovali su mu neki strani novinari

koji su prenijeli tok rasprave. Na

osnovu izvještaja iz franscuskih novina

, vi di se da su mi nis tri vanj skih i

unutrašnjih polsova Turske Safet Paša i

Dževdet paša, održali govor u kome

su iznijeli da treba Crnoj Gori ustupiti

područja zapadno od Morače. Prema

ovom iz vješ ta ju , to je naiš lo na žes to -

ko pritivljenje nekolicine muslimanskih

poslanika, koji su, vatrenim govorima,

kategorički odbacili crnogorske

aspiracije. Posebno je izlaganje Jusuf

efendije ohrabrilo sav Medžlis da odbije

teritorijalne zahtjeve Crne Gore.

Navodimo deklaraciju Jusuf efendije,

preuzetu od truskih bibliografa, koja u

prijevodu sa turskog jezika glasi:

«Kao što se primjećuje iz medija i

sa svih strana, Crnogorci hitno traže

mirovni sporazum zahtijevajući novu

de mar ka cio nu li ni ju ri je kom Mo ra -

čom, za tim oblast ko ja obuh va ta Ku če

sa još niz sela gdje živi 15 hiljada stanov

ni ka, kao i dru ga po druč ja: Spuž i

Žabljak sa selima Selca, Krnjica, Gornje

i Do nje Šes ta ne, Zoj če, Gor nje i

Do nje Tu đe mi le, Šu šanj i Br ce, te

oblast Spiča sa lu kom i ut vr đe nji ma.

Sva navedena područja Crna Gora traži

da joj se ustupe, smatrajući Moraču

novom demarkacionom linijom.

Poš to sam de le gi ran iz Ska dra, a ro -

dom sam Podgoričanin, ta mjesta su

mojoj malenkosti poznata, jer sam svako

obi šao. Ovom pri li kom že lim da iz -

nesem neka razjašnjenja, kako bi i moje

izlaganje bilo jasnije. Molimo vas da

budete ljubazni i prostudirate kartu

Crne Gore, veliku oblast Kuča, koja se

sastoji iz 20 sela. Ako uvažimo rijeku

Moraču kao privlilegovanu liniju , tada

bi Cr noj Go ri pri pa la sva ova mjes ta

skupa sa tvrdjavama: Medun, Spuž, Žabljak,

Le sen dro, Spič, Su tor man, u ko ja

su ulo že na ogrom na sredstva u li ra ma

za njihovu izgradnju, koja skupa iznose

kao i zidine Aleksandrije.Takodje,

tu su i tvr đa ve Der viš pa še, Is mail pa -

še, Pazarište, Brum, Ploča, Serdar, Hivzije,

Avnije, Uzejrije, Šefketije, Čengel,

Sauk Su, Ču ni kan, To pla...

Is to ta ko, i gra do vi Spuž, Ža bljak sa

selima Grebak, Doljani , Lješani(Lješan

ska na hi jas) Mo mi ši ći, Vo da nik,

Gornje i Donje Lješkopolje, Kokoti i

dru ga se la. Ako bi ova mjes ta doš la u

ruke Crnogoraca, tada bi topovi bili

postavljeni na Malo brdo, odakle bi

48 maj 2006. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « KROZ IS TO RI JU

bio bombardovan i grad Podgorica i

njena ravnica. U Podgovrici više neće

biti moguć opstanak. Kada Crna Gora

uzme Podgoricu i oblast Kuča, Grudu

i Ho te, Ke l ment, Ko plik, Reč i Loh ju,

koja se nazivaju šest gora u Malesiji, i

šira oblast biće ugrožena od Crnogoraca.

Miridita je spremna za pobunu,

tako da će plamen opšte pobune, za

veoma kratko vrijeme, prenijeti opasnost

dalje u Prizrenskom sandžaku, pa

sve do mor ske oba le. Ta da će Cr noo -

gorci dobiti pomoć sa svake strane.

Tvrđave i zidine Lesendre, Grmiša,

Manastira, Maksud i Tugla, prema Skadarskkom

jezeru trebaju se odbraniti

od crnogorskih pograničnih napada.

Ka da bi se one us tu pi le Cr noj Go ri, ta -

da bi i ku le Ba njo, Dur miš, Vi riš i Vra -

njina bile ugrožene.

Dozvlolite mi da iznesem katastrofalne

posljedice koje bi nastale ustupanjem

teritorija:

Crnogorci su, u nemogućnosti da

ne ka mjes ta sta ve pod svo ju vlast si -

lom, uputili u Istanbul dva izaslanika,

koji su svojim intrigama uspjeli da ubijede

čelnike Glavne administracije i

ta ko su uze li u ru ke pu no na ših mjes -

ta. Ali sada, uz pomoć njegovog veličanstva

Padišaha-Sultana, ta su im vrata

zat vo re na, i si gur ni smo da će se svi

podanici osmanskog carstva žrtvovati

da bi oču va li gra ni ce zem lje ko ja se

pru ža od Bas re u Ira ku, ta ko da ni za -

padna granica neće doći u pitanje radi

moljakanja.

Ako bi Crnogrci uspjeli preuzeti

pomenute tvrđave i utvrde, Skadar će

sa svojom okolinom, prirodno je, biti

predmet njhove aneksije. Ako bi Crnogorci

zauzeli spomenute položaje, plovili

bi po jezeru čamcima, bez zapreka

i kao epi log, pru ži li bi svo je ru ke pre -

ma Ska dru. Da kle ako uz mu Sel ca, Kr -

nji ce i lu ku Spič, u se la Mu ri ći i Kraj nu,

neće se moći putovati iz pravca Bara.

Ovo bi Ru si ji bio po vod da iz dje stvu je

jednu luku u Sredozemnom moru, a

kada bi i ušće Bojane bilo odredjeno

Crnogorcima oni bi udovoljli njihovim

zahtjevima.

Crnogorske aspiracije prema pomenutim

područjima mi ne trebamo

uvažiti. Ako bismo odbili crnogorsku

deklaraciju, zar mislite da je Crna Gora

u stanju ratovati? Pretpostavljamo da

ona ne će za po če ti rat. Me đu tim i da ga

započne, uz Božiju pomoć, doživjeće

osjetne gubitke. Za ova moja tumačenja

imao bih pra vo tra ži ti od ne kih

službenika objašnjenja, ali to ostalvjam

za ne ku dru gu pri li ku.

Ako se ije dan pe dalj zem lje us tu pi

Cr noj Go ri, to zna či da se pri pre ma i

predaja Skadra, zato vas upozoravamo

na ovaj ve li ki pro blem. Ako se Cr no -

gorci žale na svoje siromaštvo neka uzmu

za primjer svoje sunarodnike, kada

je pri je par go di na uz po moć nje go -

ve ekselencije Padišaha pedeset crnogorskih

domaćinstava bilo smješteno

u srez Ka va ja. Oni da nas ta mo nor mal -

no žive. Crnogorci treba da ostave svoja

uznemiravanja i da prestannu sa neredima,

te da se okrenu Carevini i poka

žu joj lo jal nost, jer će ih ta ko vlast

smjes ti ti u bo ga te kra je ve. Zar će se Cr -

nogorci obogatiti ako zauzmu Kuče,

Sel ca, Kr nji cu, Ža bljak, Me dun i Spuž?

Sve su to suš na po druč ja. Da kle, iz

ovo ga se vi di da Cr no gor ci ne že le

okupirati navedena mjesta za svoje

ekonomske potrebe, nego možda sanja

ju da oku pi ra ju i Ska dar sa okli nom

i sastave granice sa Srbima i Bugarima.

Mo ra mo bi ti ub jed je ni da, ako se

Crnoj Gori ustupi teritorija Kuča, Selce

i Krnjica, veoma će se brzo obistiniti

moje riječi od strane vojnih autoriteta

i stratega. Ovom prilikom izjavljujem

da se u Po do go ri ci, Spu žu ili u Ža blja -

ku, ne na la zi ni je dan čov jek ko ji bi os -

tavio svoju kuću, makar i jednosobnu,

pa da do bi je i pa la tu od 50 so ba u Ana -

doliji, napuštajući svoju rodnu grudu.

On do bro zna da je ta nje go va skrom -

na kuća okupana krvlju njegovog oca

ili bra ta. Šta vi še, ne sa mo dom, ne go

ni groblja svojh predaka neće ostaviti

pod neprijateljem. Radi toga sam siguran

da sta nov nci ovih po druč ja ne će

trpjeti okupaciju domovine od strane

Crnogoraca. Oni će izdržati žrtvujući i

svoju čeljad za odbranu.Znajte dobro

da je ovo vro ma važ na stvar ko ju vam

iznosim svima da je proučite i prostudirate.

Narod očekuje rješenja koja ćemo

donijeti. Ponavljam i tražim, da se

brižljivo prouče i prostudiraju karte i

sami ćete zaključiti da su ove kote vrata

Rumelije(Balkana). Uz nadu da neće

mo upas ti u zam ku ko ju jre pos ta vio

neprijatelj, želim da ovo pitanje riješite

uspješno.«

Jusuf efendija je bio izvanredan

alim, hodža, govornik, hrabar čovjek,

ličnost sa jakim patriotskim osjećanjima.

Solidarisao se sa svim muslimanima

dajući svoj vatreni doprinos, predskazujući,

pred turskim parlamentom,

opsanost od gubljenja teritorija. On je

predvidio pobunu u Miriditi i njeno širenje.

Deklaracija koju je , u parlamentu,

iznio Jusuf efendi Podgorica bila je

predvidjanje kritične situacije jer odmah,

već sljedeće godine, formirana je

Priz ren ska li ga. Ne sa mo što su zau ze -

ta mjesta do Morače, nego je izgubljena

i Podgorica i druga područja. Njegova

deklaracija ušla je u historiju Osmanske

carevine kao monumnetalni

dokument za parlamente toga vremena.

Kada je Podgorica pala u crnogorskje

ruke, Jusuf efendija nije prihva

tio da os ta ne vi še u svom rod nom

mjestu nego se poreselio u Skardar sa

velikim brojem emigranata. Bio je član

Prizrenske lige. Kada je umro, nije

poznato.

(Rad »Shko dra dhe Mo tet- Ska dar i

gdine« od Hamdi Bušatija, prvi tom str.

534-539, Ska dar 1998)

maj 2006. Re vi ja FO RUM 49


VJER SKI POJ MOV NIK » » »

r e v i j a

POJAM I ZNAČENJE

Kur'an

Prema islamskom vjerovanju, Kur'an je posljednja Božija

knjiga objavljena posljednjem Božijem poslaniku Muhammedu

a.s.

U dos lov nom smis lu Kur'an na ziv zna či »Knji ga za uče -

nje, re ci to va nje i či ta nje«. Osim ovo ga, Kur'an ima i dru ge

na zi ve kao što su: Kitab-Knjiga, Furkan-rastavljač istine od

neistine, Zikr-Opomena, Tenzil-Objava, Hikmet-Mudrost,

Huda-Pravi put, Burhan-Dokaz, Rahmet-Milost, Nur-Svjetlo,

Bejan –Tu ma če nje, Hakk-Istina i dr.

Kur'an je objavljen Muhammedu a.s., preko meleka(anđela)

Džibrila(Gabrijela)Objava , Kur'an započela je 610.

go di ne i ukup no je tra ja la dva de set i tri go di ne i to tri na est

godina u Meki i desset godina u Medini.

Kur'an ima 30 džuzova(di je lo va), a pod je ljen je i na 114

sura-poglavlja. Sure se dijele na ajete(rečenice) kojih je

ukup no 6666. Sva ka su ra-po glav lje ima svoj na ziv ko ji je

uzet po nekoj riječi upotrijebljenoj u toj suri.

SABIRANJE I PRE PI SIVANJE

Poz na to je da je Mu ham med a.s. tra žio da se, na kon ob -

jave ajeta-citata, ona odmah pišu ili uče napamet. S obzirom

da on sam ni je bio pis men, ovu duž nost oba vlja li su po seb -

ni pisari. Kur'anski tekstovi zapisivani su na komadima kože,

palminom lišću, kostima kamila i sl. Mnogi muslimani su

odmah učili napamet kur-anske tekstove. Inače, onaj koji

nau če cio Kur'an na pa met do bi ja na ziv hafiz. Po red Mu -

hammeda a.s. i četvorice prvih halifa, bilo je mnogo hafiza.

Međutim, za vrijeme Ebu-Bekra, prvog halife(vladara pravovjer

nih), u bi ci kod Je ma me, po gi nu lo je 70 ha fi za. To je da -

lo po vo da h. Ome ru da pred lo ži ha li fi Ebu Be kru, da se cio

Kur'an sa be re u jed nu knji gu-Mushaf. Ebu Bekr je to prih va -

tio i naložio je pisaru Objave Zejd ibn Sabitu da to i ura di.Ta -

ko je nastao prvi primjerak Mushafa, koji je čuvao tadašnji

halifa Ebu Bekr. Nakon njegove smrti Mushaf je preuzeo

dru gi ha li fa Omer, a ka da je on um ro pri mje rak je os tao kod

njegove kćeri h.Hafse, inače udovice Božijeg pslanika.

Još za vrijeme halife Omera, islam se naglo proširio i na

druge zemlje van Arabije, pa su tako počele nastajati razlike

u iz go vo ru po je di nih kur'an skih ri je či. Da bi se to, još u

začetku spriječilo, treći halifa h. Osman, 645.godine, naredio

je Zejd ibn Sa bi tu i još čet vo ri ci ugled nih ha fi za, da pod

njegovim nadzorom prepišu četiri primjerka Mushafa, koje

je on pos lao u ta daš nje is lam ske cen tre:Me ku, Bas ru, Ku fu

i Damask. Na temelju tih primjeraka kasnije su prepisani i

drugi primjerci Mushafa. Svi muslimani vjeruju da je Kur'an

posljednja od Allahovih knjiga objavljenih čovječanstvu, da

je potpuno tačna (bez grešaka) i da je nepromjenjiva.

Kur'an nije samo vjerozakonik. On je savršeni zbornik

moralnih propisa, osnov prava, izvor istorije prošlih naroda

i Božijih poslanka.

Kur'an za -

hva ta i op štu po -

vijest, astronomiju,

arheologiju, medicinu, biologiju, fiziku, matematiku i

mnoge druge nauke. Zbog svoje širine i zahvata Kur'an, već

stoljećima, zanima naučnike raznik profila.

Kur'an ni je , u svim aje ti ma, pot pu no za sva kog ja san, pa

je potrebno njegovo stručno tumačenje , koje se naziva tefsir.

Specijalizovani islamski učenjaci koji se bave tumačenjem

Kur'an, odnosno tefsirom nazivaju se mufessiri. Pojašnje

nja za zna če nje po je di nih aje ta u Kur-anu, osim i u nje -

mu samome nalaze se i u Hadisu-riječima Božijeg poslanika

Muhammeda a.s. Hadis se smatra najpozvanijim i najautentičnijim

tumačenjem značenja Kur'ana.

PRIJEVODI KUR'ANA

Veće interesovanje za Kur'an nastalo je u Evropi u 12.

stoljeću, nakon prvog krstaškog rata. Tada je španski svještenik

Robert Katenenzis, ko ji je poz na vao arap ski je zik, pr -

vi pre veo Kur'an na la tin ski je zik.Ovaj pri je vod bio je na -

mjenjen misionarima za propagandu protvi islama i muslimana

i, zbog toga, na mnogim mjestima je namjerno iskrivljen.

Međutim, iako sa dosta grešaka, ovaj prijevod

Kur'ana ko riš ten je pu nih pet sto lje ća. Tek od sre di ne 18.

stoljeća, kada se realnije počelo gledati na islam i muslimane,

pojavljuju se tačniji prijevodi značenja Kur'ana na engleskom,

njemačkom i francuskom jeziku.Tokom 20. stoljeća,

Kur'an je pre ve den na sve svjet ske je zi ke.

Na južnoslovenskim prosotrima prvi prijevod Kur'ana

pojavio se 1895. godine. Njegov prevodilac sa francuskog

je zi ka bio je lje kar Mićo Ljubibratić. U Sarajevu se, 1936. godine

pojavio Kur'an Časni u prijevodu Džemaluddina Čauševića

i Muhammeda Pandže, koji je doživio više izdanja. U

međuvremenu pojavilo se nekoliko prijevoda pojedinih dije

lo va Kur'ana. U Mos ta ru je, 1937. go di ne iza šao i pri je vod

Kur'ana Ali Rize Karabega. Najviše izadanja, ipak, doživio je

pri je vod Kur'ana, ko ji je ura dio prof. Be sim Kor kut, a ko ji

je pr vi put iza šao u Sa ra je vu 1977.

Najnoviji prijevodi Kur'ana na bosanski jezik su Mustafe

Mliva ob jav ljen 1994. (I iz da nje), 1995. (II iz da nje) i 2004.

(III izdanje), te prijevodi dr Enesa Karića objavljen 1995 i dr

Esada Durakovića objavljen 2004. godine

Islamski učenjaci slažu se da je originalni jezik Kur'ana

nadnaravan po svom stilu, strukturi i izražajnim mogućnostima.

Zbog toga je Kur'an nemoguće doslovno prevesti na

bilo koji drugi jezik. Zbog toga se svi prijevodi smatraju, više

ili manje uspješnim, ljudskim pokušajima prezentovanja

značenja Kur'ana.

50 maj 2006. Re vi ja FO RUM


Povodom predstojećeg referenduma o državno - pravnom statusu Crne Gore,

koji će se održati u nedjelju - 21. maja, Forum Bošnjaka/Muslimana Crne Gore

i Matica bošnjačka zakazali su zajedničku sjednicu za ponedjeljak 15. maja. U

središtu pažnje biće predlog slijedeće poruke:

Savjet Foruma Bošnjaka/Muslimana, koji okuplja najširi krug bošnjačko-muslimanskih intelektualaca

u Crnoj Gori i dijaspori i to svih političkih ubjeđenja sa osnovnim ciljem da doprinese očuvanju

kulturnog i nacionalnog identiteta Bošnjaka/Muslimana Crne Gore i njihovoj što plodotvornijoj

koegzistenciji i suživotu sa ostalim narodima koji čine društveno i državotvorno biće Crne Gore, na

sjednici održanoj 14.05. 2006, razmatrajući pitanja vezana za referednum o državnopravnom statusu

Crne Gore, saglasio se oko teksta poruke koju upućuje svojim sunarodnicima I crnogorskoj javnosti:

PORUKA

Uvažavajući istorijsko i demokratsko pravo gradjana I naroda Crne Gore da se izjasne o budućem

državnopravnom statusu, polazeći od toga da je Crna Gora multinacionalna I multikonfesionalna

država, Bošnjaci/Muslimani uzeli su učešća u procesu odlučivanja o sudbini države I dogovorima

oko principa njenog uredjenja.

Svoju političku zrelost pokazali smo time što smo svoj odnos prema Crnoj Gori uskladili sa svojim

nacionalnim interesom, a to je: demokratska, multinacionalna, multikonfesionalna i multikulturna

Crna Gora.

Imajući u vidu važnost odluke koju na refrendumu treba da donesu gradjani Crne Gore, kao i

moguće nedoumice oko opredjeljivanja pripadnika bošnjačko-muslimanskog naroda

Uvažavajući pravo na drugačije mišljenje, smatramo da je temeljni nacionalni interes

Bošnjaka/Muslimana Crne Gore da , na predstojećem refrendumu, glasaju za nezavisnost Crne Gore

Nezavisna, demokratska , mulietnička i miltikulturna Crna Gora, koncipirana kao država ravnopravnih

građana i naroda, sa obezbijedjenim mehanizimima za zaštitu prava manjina, predstavlja

najbolji okvir i za njen društveni i ekonomski razvoj, kao i za prospertitet bošnjačko-muslimanskog

naroda.

U tom cilju, apelujemo na na sve pripadnike bošnjačko-muslimanskog naroda da, na referendumu

21. maja, glasaju za to da Republika Crna Gora bude nezavisna država sa punim međunarodnopravnim

subjektivitetom

Time ćemo potvrditi našu istorijsku zrelost i kao pojedinaca i kao naroda da nadjemo zajednički

put koji vodi ka opštem dobru i za nas i za državu u kojoj živimo.

More magazines by this user
Similar magazines