PROCESI OPREMANJA BRODA

Industrijska škola Split 

TEHNOLOGIJA MONTAŽE I ODRŽAVANJA (2r. i 3r.) 

Page 1 

POGLAVLJE 1 

PROCESI OPREMANJA BRODA

Page 2 

1. UVOD 

Gradnja broda svrstava se u jedan od najsloženijih proizvodnih procesa. Osnovni uzroci ove 

složenosti leže u činjenici da: 

- brod po svojoj strukturi predstavlja proizvod koji je sastavljen od vrlo velikog broja 

različitih dijelova, montažnih jedinica i finalnih proizvoda nižih razina ugradnje, 

- gotovo svaki projekt ima prototipski karakter, 

- u izgradnji broda se primjenjuju sve vrste tehnoloških procesa karakterističnih za preradu 

metala, 

- u izgradnji broda učestvuje veliki broj proizvodnih zanimanja, dobavljača i kooperanata. 

Opremni radovi započinju već kod predmontaže sekcija brodskog trupa, a završavaju kod 

primopredaje broda. U opremne radove mogu se svrstati sljedeći radovi: 

- cjevarski radovi vezani uz izradu i montažu cjevovoda, 

- mehaničarski radovi vezani uz montažu strojeva i uređaja, glavnog porivnog stroja, pomoćnih 

motora, osovinskog voda, kormila, vitala, i sl., 

- električarski radovi vezani uz montažu kabelskih staza, elektro opreme, alarma i automatike, i 

sl., 

- bravarski radovi vezani uz izradu i montažu bravarske opreme (komunikacije, okna i prozori, 

metalna vrata, elementi za vez, oprema za spašavanje, protupožarna oprema, itd.), 

- limarski radovi vezani uz izradu i montažu opreme iz lima (ventilacija, klimatizacija, metalni 

ormari, limene zaštite, morski vezovi, itd.), 

- stolarski radovi vezani uz izradu i montažu opreme iz drva (stolovi, stolice, drveni ormari i 

police, drvena vrata, pregrade i obloge, itd.), 

- ličilački radovi vezani uz bojenje opreme i strukture broda, 

- izolaterski radovi vezani uz radove na izolaciji prostorija i opreme. 

Jednu od glavnih osobina opremnih radova čini njihova međusobna zavisnost i poštivanje 

tehnološko-planskog redoslijeda opremanja, kako zbog dodatnog skidanja i vraćanja opreme na 

ugradbeno mjesto, ne bi došlo do ponavljanja radova. 

Ukupni obim opremnih radova potreban za stavljanje u funkciju svakog pojedinog brodskog 

sistema, sastoji se od radova izvršenih u radionici, u predmontaži brodskog trupa, na brodu (na navozu 

i opremnoj luci), te testiranju i ispitivanju funkcionalnosti instalirane brodske opreme. 

Pojedinačna izrada detalja opreme, sklopova i blokova opreme, bravarske i limarske opreme i 

sl. ne mora se nužno odvijati u specijaliziranim radionicama unutar brodogradilišta, već se isto može 

izvoditi u specijaliziranim kooperantskim tvrtkama izvan brodogradilišta. Tada brodogradilište postaje 

montažnog tipa, s radnim grupama specijaliziranim za montažu određenog brodskog sistema, i 

obavljanje manjih zahvata i preinaka direktno na brodu. 

Moderna tehnologija gradnje broda temelji se na velikim sekcijama opremljenim u 

predmontaži brodskog trupa, čime se znatno skraćuje trajanje gradnje broda. Veličina i stupanj 

opremljenosti sekcije limitirani su nosivošću transportnih sredstava i dizalica. 

Valja istaknuti i potrebu za suradnjom između brodogradilišta, njihovih projektnih timova i 

znanstvenih institucija, glede razmjene i razvijanja projektnih i konstrukcijskih rješenja, koje će 

doprinijeti smanjenju troškova i trajanja gradnje broda, te povećanju stupanja standardiziranosti 

elemenata brodske opreme. 

2. OSNOVNE ODREDNICE KOD OPREMANJA BRODA 

Za efikasno odvijanje procesa opremanja broda potrebno je osigurati odgovarajuće uslove kao 

što su: 

1. Široka primjena opremanja sekcija u predmontaži i opremanja u blokove opreme (module i 

sklopove). 

2. Detaljno planiranje po prostorima i disciplinirano izvršavanje svih planskih zadataka. 

1

3. Odgovarajuće pripremljena dokumentaciju i materijal. Pod odgovarajućom dokumentacijom 

podrazumijeva se radna dokumentacija koja osigurava nesmetano odvijanje procesa izrade, 

predmontaže ili montaže elemenata brodske opreme. Drugim riječima, radna dokumentacija 

mora sadržavati određeni radni zadatak. Veličina radnog zadatka treba biti ograničena 

razumnim trajanjem, čime se osigurava: 

− preklapanje sadržaja nacrta i radnog zadatka, tj. jedan nacrt odgovara jednom radnom 

zadatku, 

− ograničeno trajanje radova na pojedinom radnom zadatku, 

− mogućnost detaljnog planiranja i praćenja izvršenja zadatka, 

− jednostavnija priprema i kontrola materijala. 

Mjere za ubrzanje gradnje broda mogu biti sljedeće: 

1. Do maksimuma ostvariti predmontažu opreme. Na sekcije brodskog trupa ugraditi sve dijelove 

brodske opreme za koje postoji takva mogućnost (cjevovodi, nosači cjevovoda, ventilacija, 

ispušni cjevovod, elektro-kabelske staze, temelji strojeva i uređaja, elementi za vez, grotlašca, 

itd.). 

2. Kada se pojedini elementi brodske opreme ne mogu predmontirati, potrebno je izvršiti njihovo 

grupiranje i paletiziranje po brodskim prostorima ili podprostorima, i tako paletizirane dostaviti 

na brod. Nije dozvoljeno grupiranje elemenata brodske opreme iz više prostora ili podprostora 

u jednu paletu. 

3. Velike elemente brodske opreme (glavni porivni stroj, kotlovi, pomoćni motori, separatori, i 

sl.), potrebno je ugraditi u najpogodnijoj fazi gradnje broda, odnosno kada je prostor 

strukturalno otvoren i pristupačan za rad dizalicama. 

4. Što manji broj elemenata brodske opreme ugraditi pojedinačno na brod, jer se time povećavaju 

troškovi transporta i montaže. 

5. Prikladnim redoslijedom radova po prostorima smanjiti broj radnika koji istovremeno rade u 

jednom prostoru, čime se smanjuje međusobno ometanje radnika, opasnost od ozljeda, i sl. 

6. Stalno poduzimati mjere racionalizacije i parcijalna tehnološka poboljšanja, te tzv. malim 

ulaganjima stalno težiti ubrzanju gradnje broda, porastu produktivnosti i efikasnosti. 

7. Detaljno razraditi i široko primijeniti standardizaciju elemenata brodskog trupa, opreme, i 

radnih postupaka. 

8. Prema standardnom tehnološkom redoslijedu, te prema trajanju pojedinih faza rada, utvrditi 

standardni plan (tzv. master plan) koji se vremenski može mijenjati u zavisnosti od tipa broda i 

predviđenog trajanja gradnje. 

9. Decentralizirati ovlaštenja i odgovornosti te uvesti timski rad, radi postizavanja 

zainteresiranosti, motiviranosti i učinkovitosti. 

10. Koristiti moderne tehnologije i materijale koji ubrzavaju gradnju broda. 

S ciljem smanjenja troškova gradnje broda potrebno je: 

- sve tehničke i tehnološke probleme rješavati u fazi projektiranja, 

- razviti što više pripremu u proizvodnji, 

- na vrijeme osigurati sav potreban materijal za proizvodnju, 

- od plana stvoriti snažno sredstvo upravljanja proizvodnjom, 

- voditelje poslova na svim razinama angažirati na razradi plana i na njegovom ostvarenju. 

3. TEHNOLOŠKE FAZE OPREMANJA BRODA 

Tehnološka faza predstavlja dio tehnološkog procesa koji se, s obzirom na specifičnost 

tehnoloških operacija koje on sadrži i/ili planski aspekt radova, odvija u izdvojenoj organizacijskoj 

jedinici brodogradilišta, u planski određenom intervalu ukupnog ciklusa gradnje broda. 

Na osnovi gornje definicije karakteristična obilježja tehnološke faze jesu: 

- tehnološki sadržaj, 

- vremenski interval unutar ukupnog ciklusa gradnje, 

- jednoznačna organizacijska pripadnost (uz pretpostavku da je organizacija brodogradilišta 

usklađena s zahtjevima tehnološkog procesa). 

2 

Page 3

Niz tehnoloških faza, čija razina složenosti raste sa stupnjem gotovosti broda čini tehnološki 

proces gradnje broda. Svaku tehnološku fazu karakteriziraju specijalizirani tehnološki tokovi koji 

odgovaraju potrebama tehnoloških postupaka za izradu pojedinih proizvoda određene faze. 

Kod određivanja tehnoloških faza tehnološkog procesa gradnje broda, uzeta je u obzir činjenica 

da se proizvodni proces svakog brodogradilišta sastoji od triju osnovnih procesa, koji se odvijaju 

paralelno, s određenim vremenskim pomakom i to: 

a) procesa gradnje trupa 

b) procesa opremanja broda 

c) procesa bojenja 

Napredak brodograđevne tehnologije očituje se u stupnju uzajamnog preklapanja sva tri 

navedena procesa. Stoga je pri definiranju tehnoloških faza opremanja broda neophodno istaknuti 

posebno one faze opremanja koje su usmjerene isključivo na tzv. uranjeno opremanje (advanced 

outfitting), kao i faze koje objedinjuju koncepciju maksimalnog usmjeravanja opremnih radova s broda 

(na navozu ili u opremnoj luci) u specijalizirane radionice na kopnu (opremanje u blokove opreme). 

4. RAŠČLANA BRODA 

Brod kao veliki i složeni proizvod treba raščlaniti u manje sklopove i elemente koji su potrebni 

za: 

- sastavljanje kalkulacije 

- praćenje troškova i obračun realizacije 

- organiziranje proizvodnje i to: 

o propisivanjem tehnologije, 

o planiranjem, 

o određivanjem područja odgovornosti, 

o praćenjem izvršenja zadataka, 

o obračunima po organizacijskim jedinicama, 

o posebnoj podjeli rada i sl. 

Općenito govoreći, raščlanjivanje predstavlja svrsishodno dijeljenje predmeta promatranja na 

određene dijelove, a da time ne gubi svoje osobine ili svojstva. 

4.1 Vrste raščlane 

Brod se može raščlaniti na više načina, i to: 

- funkcionalno (po sadržaju pojedinih funkcija ili službe) 

- tehnološki (kao tehnološke jedinice u procesu proizvodnje) 

Svaka od ovih podjela najbolje odgovara nekom posebnom zahtjevu. 

4.2 Funkcionalna raščlana broda 

Funkcionalna raščlana najbolje odgovara zahtjevima sastavljanja kalkulacija potrebnih za 

pregovore s brodovlasnicima i sklapanja ugovora kao i praćenju realizacije troškova po istim 

elementima da bi se stvorila jedna solidna statistička baza podataka za daljnje kalkulacije na raznim 

tipovima brodova ili pak istraživanje rentabilnosti gradnje pojedinih tipova broda. 

Po funkcionalnoj raščlani izrađuje se projektna dokumentacija kao i klasifikacijski i sistemski 

nacrti te specifikacije materijala za narudžbu. 

Brodogradilište 3. Maj prihvatilo je SFI sistem raščlane broda od konzultantske tvrtke SRS iz 

Norveške. 

Raščlana se izražava troznamenkastim brojem XYZ, u kojem: 

- prvi broj (X) definira broj glavne grupe. Od predviđenih 10 glavnih grupa 8 ih se koristi, a 

glavne grupe 0 i 9 se ne koriste, 

- kombinacija dva broja (XY) definira broj grupe. Od predviđenih 100 grupa, njih 77 se 

koristi, 

3 

Page 4

Page 5 

- kombinacija tri broja (XYZ) definira broj podgrupe. Od predviđenih 1000 podgrupa, njih 

364 se koristi. 

X Y Z 

X Y 

X 

PODGRUPA 

GRUPA 

GLAVNA GRUPA 

Slika xx. Struktura funkcionalne raščlane 

Slika xx. Shematski prikaz funkcionalne raščlane broda 

Glavne grupe čine: 

0. --------------- 

1. Brod općenito 

2. Trup, nadgrađe i površinska zaštita materijala 

3. Oprema za teret 

4. Oprema broda 

5. Oprema za posadu i putnike 

6. Dijelovi glavnog pogonskog stroja 

7. Sistemi za dijelove glavnog pogonskog stroja 

8. Brodski sistemi 

9. -------------------- 

Primjer: Za definiranje određenog dokumenta, koji će u svojoj raščlani pratiti npr. sistem vode 

za gašenje požara i pranja paluba, potrebno je prema SFI raščlani prvo pronaći adekvatnu glavnu 

grupu, grupu i podgrupu, te iščitati pripadajući broj podgrupe (za promatrani slučaj to je podgrupa 

813). Prema tome, klasifikacijski nacrt promatranog sistema iz primjera nosi sljedeći broj i naziv: 813- 

101 SHEMA CJEVOVODA VODE ZA GAŠENJE POŽARA I PRANJE PALUBA 

4

Page 6 

GLAVNA 

GRUPA 

8 BRODSKI 

SISTEMI 

GRUPA 

81 SISTEMI UZBUNE 

ZA POŽAR ZA 

SPUŠTANJE 

ČAMACA ZA 

SPASAVANJE, 

PROTUPOŽARNI 

SISTEMI I SIST. ZA 

PRANJE 

PODGRUPA 

810 ------ 

811 Sistemi za otkrivanje požara, uzbunu za požar 

i spuštanje čamaca za spašavanje 

812 ------ 

813 Protupožarni sistemi, sistemi za pranje, pumpe 

za slučaj nužde, pumpe opće namjene 

814 -------- 

815 Protupožarni sistemi s CO 2 

816 Protupožarni sistem s pjenom 

817 Protupožarni sistemi s parom 

818 Protupožarni sistem s prahom 

819 -------- 

Tablica xx. Primjer SFI raščlane za glavnu grupu broj 8 

4. 3 Tehnološka raščlana broda 

Organizaciji brodograđevne proizvodnje u pogonima, funkcionalna raščlana ne zadovoljava 

svim osnovnim zahtjevima. Njoj najviše odgovara tehnološka raščlana, jer se brod dijeli u prostorne 

cjeline, a u cilju ubrzanja gradnje broda, stvaraju se sve veće tehnološke jedinice (sekcije, blokovi, 

moduli itd.). Pošto takve tehnološke jedinice čine prostorni dijelovi broda onda se takva raščlana 

uklapa u podjelu broda na prostore kao polazna točka ili prvu razinu tehnološke raščlane. 

Prema tome tehnološka raščlana je nužna za potrebe organiziranja brodograđevne proizvodnje 

u pogonu. 

Tehnološka raščlana mora se temeljiti na principu tehnološki zaokružene cjeline na bilo kojoj 

razini detaljiziranosti. 

4.3.1 Razine detaljiziranosti tehnološke raščlane 

Za različite svrhe organizacije, planiranja, praćenja izvršenja, praćenja troškova i definiranja 

odgovornosti, prikladni su određeni razine detaljiziranosti. Razine detaljiziranosti tehnološke raščlane 

mogu biti sljedeći: 

prostor broda definiran kao: 

- osnovni prostor 

- podprostor – ili sekcija 

- mikroprostor 

faze rada koje definirane kao: 

- tehnološki tip rada 

- osnovna tehnološka faza rada 

- detaljna tehnološka faza rada 

aktivnost definirana kao: 

- skup radova koji čine neprekinutu logičku cjelinu 

- pojedini rad kao elementarna tehnološka cjelina 

5

Page 7 

BROD 

osnovni prostori 

krmeni 

dio 

strojarnica 

prostor 

tereta 

pramčani 

dio 

nadgrađe 

nedjeljivi. 

radovi 

podprostori 

I. 

paluba 

II. 

paluba 

III. 

paluba 

IV. 

paluba 

rad.za 

cijeli prost. 

mikro prostori 

lijeva 

strana 

desna 

strana 

desna 

strana 

specij. 

prostor 

rad.za 

cijeli prost. 

aktivnosti 

akt. 1 akt. 2 

akt. 3 

akt. 4 akt. 5 

radovi 

rad. 1 

rad. 1 

rad. 2 

rad. 3 

Slika xx. Shema razina detaljiziranosti tehnološke raščlane 

Svaki elementarni rad mora biti pokriven jednim radnim listom kao nositeljem svih potrebnih 

elemenata informacije koje služe kod definiranja i postavljanja proizvodnog zadatka u jednom smjeru 

te kod prikupljanja elemenata za praćenje izvršenja zadataka i realiziranih troškova u drugom smjeru. 

6

Page 8 

BROD 

TRUP 

Tehnološki tip rada 

Osnovne tehnološke faze rada 

OPREMA 

IZRADA 

PREDMON. 

MONTAŽA 

IZRADA 

PREDMON. 

MONTAŽA 

Slika xx. Shema detaljiziranosti tehnoloških faza rada 

4.3.2 Podjela broda u osnovne brodske prostore 

Podjela i numeracija osnovnih brodskih prostora preuzeta je iz podjele trupa po SFI raščlani 

(glavna grupa 2). 

0 

Slika xx. Podjela broda u osnovne brodske prostore 

0. Nedjeljivi radovi koji obuhvaćaju više osnovnih prostora ili cijeli brod 

1. Krma 

2. Strojarnica 

3. Prostor za teret 

4. Pramac 

5. Nadgrađe 

7

Opis osnovnih prostora broda 

Page 9 

1. Krma – Osnovni prostor broj 1. Uzdužno ovaj prostor broda obuhvaća prostor između kraja 

krme i krmene kolizione pregrade, uključujući obje pregrade. Po visini obuhvaća prostor od dna krme 

do palube koja omeđuje taj prostor (gornja palube), te opremu iznad ako je to izložena paluba. Po širini 

obuhvaća prostor od boka do boka broda. 

Obuhvaćeni su svi unutarnji i vanjski opremni radovi u promatranom prostoru. 

2. Strojarnica – Osnovni prostor broj 2. Uzdužno ovaj prostor broda se nalazi između krmene 

i pramčane pregrade strojarnice, uključujući obje pregrade, osim u slučaju kad je krmena pregrada 

strojarnice ujedno i krmena koliziona pregrada (tada pripada prostoru 1.). Po visini obuhvaća prostor 

od dna strojarnice do palube koja omeđuje taj prostor (gornja palube), te opremu grotla strojarnice i 

dimnjaka. Po širini obuhvaća prostor od boka do boka broda . 

Obuhvaćeni su svi opremni radovi u strojarnici, uključivši dvodno strojarnice, grotlo i dimnjak. 

Pregrade koje čine grotlo strojarnice i dimnjaka sastavni su dio strukture nadgrađa, te brodograđevni 

radovi na strukturi grotla strojarnice i dimnjaka spadaju u nadgrađe. 

Pumpna stanica smještena uz samu strojarnicu tretira se kao podprostor osnovnog prostora 

strojarnice. Vanjska oprema na oplati u području strojarnice spada u osnovni prostor strojarnice. 

3. Prostor za teret – Osnovni prostor broj 3. Uzdužno ovaj prostor broda se nalazi između 

pramčane pregrade strojarnice i pramčane kolizione pregrade, a kod brodova koji imaju strojarnicu 

pomaknutu prema sredini broda, ovaj prostor obuhvaćaju i prostor između krmene kolizione pregrade i 

krmene pregrade strojarnice. Granične kolizione pregrade ne pripadaju ovom prostoru (mogu pripadati 

prostoru 1, 2 ili 4). Po visini obuhvaća prostor od dna teretnog prostora do palube koja omeđuje taj 

prostor (gornja paluba), te palubne kućice i opremu iznad, ako ne zadiru u drugi prostor. Po širini 

obuhvaća prostor od boka do boka broda. 

Obuhvaćeni su svi unutarnji i vanjski opremni radovi u promatranom prostoru. 

4. Pramac – Osnovni prostor broj 4. Uzdužno ovaj prostor broda se nalazi između pramčane 

kolizione pregrade ili pregrade pumpne stanice ako je na pramcu, uključujući tu pregradu, pa sve do 

kraja pramca. Po visini obuhvaća prostor od dna pramca do palube koja omeđuje taj prostor (gornja 

paluba), kaštel i opremu iznad. Po širini obuhvaća prostor od boka do boka broda. 

Obuhvaćeni su svi unutarnji i vanjski opremni radovi u promatranom području. 

5. Nadgrađe – Osnovni prostor broj 5. Ovaj prostor nalazi se iznad gornje palube grupe krma, 

strojarnica, teretni prostor, pramac i pumpna stanica tereta, isključujući gornju palubu spomenutih 

grupa i palubne kućice. 

Obuhvaćeni su svi unutarnji i vanjski opremni radovi u nadgrađu, od gornje palube do krova 

kormilarnice, kao i opremanje prostorija koje se nalaze ispod gornje palube, a namijenjene su za službe 

povezane s potrebama života posade. 

6. Prostorno nedefinirani radovi 

Ima radova koji su po definiciji zaokružene tehnološke cjeline, ali kao takvi obuhvaćaju više 

osnovnih prostora ili u osnovnom prostoru više podprostora ili u podprostoru više mikroprostora. Svi 

ovi radovi se ne mogu dijeliti, jer nema smisla da to činimo. 

Za takve radove zadržavamo se na ovoj razini detaljiziranosti koga oni logički obuhvaćaju. U 

tom slučaju postupamo tako da odgovarajućim brojkama ispunjavamo redom mjesta u šifriranju 

prostora do one razine da kojeg je to moguće, a na preostala mjesta stavimo oznaku 0 – nula. 

8

Page 10 

5. PODJELA OPREMNIH RADOVA 

grupe: 

Proces opremanje broda, s obzirom na mjesto opremanja, može se podijeliti u dvije osnovne 

1. OPREMANJE IZVAN BRODA (tzv. "uranjeno opremanje") 

1.1. opremanje sekcija brodskog trupa u predmontaži 

1.2. opremanje u blokove opreme 

2. OPREMANJE NA BRODU 

1.1. opremanje nakon montaže sekcija brodskog trupa na mjesto gradnje broda 

1.2. opremanje u opremnom bazenu (nakon predaje broda vodi) 

1.3. završno opremanje 

5.1 Opremanje izvan broda 

Uobičajeni naziv za opremanje izvan broda je tzv. "uranjeno opremanje", što nije u potpunosti 

prikladan naziv, jer svako opremanje broda teži što ranijem početku pa nema jasne odrednice koja 

vrsta opremnih radova, u odnosu na njihovo započimanje, pripada u domenu tzv. uranjenog 

opremanja. Zato će se rabiti prikladniji termin, definiranim putem opremnih radovima koji se odvijaju 

izvan mjesta gradnje broda (navoz i opremna luka), odnosno "opremanje izvan broda". Opremanje 

izvan broda može se u ovisnosti od mjesta opremanja ili tehnološke faze ugradnje opreme u sekcije, 

izvoditi na tri različita načina, i to: 

- opremanje u fazi predmontaže sekcije brodskog trupa, a da se pri tome ne usporava tempo izrade 

sekcije. To su, načelno, čelični elementi opreme, npr. cijevni prolazi, ljestve, nogostupi, provlake, 

čepovi i sl., 

- opremanje predmontirane ili ukrupljene sekcije prije korozivne zaštite i montaže na mjesto gradnje 

broda (navoz). To su obično cjevovodi, nosači cijevi, temelji, kabelske staze, te razna cijevna 

armatura, 

- izrada tzv. blokova opreme u specijaliziranim radionicama, neovisno od gradnje brodskog trupa. 

Blokovi opreme mogu se ugrađivati u sekciju brodskog trupa ili direktno na brod. 

Prednosti opremanje izvan broda ("uranjeno opremanje") su: 

- većim preklapanjem procesa gradnje trupa, opremanja broda i bojenja znatno se skraćuje ukupno 

trajanje gradnje broda, jer opremni radovi počinju u ranoj fazi gradnje sekcija brodskog trupa, čime 

se izbjegavaju kritični putovi opremanja na brodu, 

- ravnomjernije su raspoređena opterećenja radionica na cijeli period gradnje broda, odnosno 

izbjegavaju se visoka opterećenja opremnih radionica u završnoj fazi gradnje, 

- izbjegnute su koncentracije radnika u završnoj fazi opremanja, 

- olakšano je planiranje i izvođenje radova, 

- znatno je olakšan pristup radnika do radnog mjesta i radni položaj u tijeku pojedinih operacija, 

- smanjena je mogućnost ozljeda na radu, 

- poboljšana je kvaliteta završnih radova uz smanjen utrošak radnih sati, 

- smanjena je potreba za korištenjem transportnih sredstava, 

- pojedinačni transport opreme na brod reducira se na minimum, čime se smanjuje potreba korištenja 

montžanih dizalica, 

- za sve navedeno nije potrebno nikakvo dodatno investiranje u skupa osnovna sredstva. 

9

Tablica xxx. Prikaz utroška efektivnih radnih sati za montažu cijevi u pojedinim fazama gradnje 

broda za strojarnicu prema podacima iz brodogradilišta Oshima -Japan 

Page 11 

OPREMANJE U 

SEKCIJE I BLOKOVE 

OPREME 

OPREMANJE KOD 

UKRUPNJAVANJA 

SEKCIJA 

OPREMANJE NA 

BRODU 

POSTOTAK 

MONTIRANIH CIJEVI 

UTROŠAK 

EFEKTIVNIH RADNIH 

SATI 

86% 7% 7% 

46% 30% 24% 

Analizom iznesenih podataka uočava se prednost predmontaže cjevovoda u sekcije i blokove 

opreme, jer je za obim od 7% montiranih cijevi na brodu potrebno utrošiti 24% efektivnih radnih sati, 

dok je za obim od 86% montiranih cijevi u sekcije i blokove opreme potrebno utrošiti svega 46% 

radnih sati. 

Za uspješnu primjenu koncepcije "uranjenog opremanja", moraju biti zadovoljeni određeni 

uvjeti: 

- projekt mora biti prilagođen tehnološkoj koncepciji "uranjenog opremanja", 

- radionička dokumentacija mora biti potpuno usklađena, definirana i dovršena na vrijeme prema 

fazama gradnje broda, 

- osiguranje potrebnog materijala i opreme mora biti usklađeno s fazama opremanja prema 

koncepciji uranjenog opremanja i mora se odvijati strogo prema planu, 

- radionice izrade brodske opreme moraju biti prilagođene za ostvarenje koncepcije "uranjenog 

opremanja". 

5.1.1 Opis tehnoloških faza gradnje brodskog trupa 

Obrada pojedinačnih elementa brodskog trupa. Ovi elementi ne prolaze kroz fazu 

predmontaže, nego izravno iz radionice za izradu idu ravno na montažu, odnosno skladište uz mjesto 

gradnje broda. Danas se broj pojedinačnih elemenata želi svesti na što manju moguću mjeru. Faza 

izrade pojedinačnih elemenata brodskog trupa obuhvaća izradu svih elemenata koji su prikazani u 

radioničkom nacrtu trupa. 

lim rebrenice 

koljeno 

Slika xx. Pojedinačni elementi sekcija brodskog trupa 

Predmontaža sklopova se sastoji od spajanja dvaju ili više pojedinačnih elemenata brodske 

strukture (ravni i/ili savijeni limovi i/ili profili) dobiveni iz različitih tokova strojne obrade u osnovne 

sklopove kao što su podveze, proveze transverze, rebrenice, okvirna rebra, okvirne sponje, koljena i 

sl.. Izrada tih sklopova naziva se malom predmontažom. 

10

Page 12 

ukrepljeno koljeno 

T - profil 

Slika xx. Sklopovi sekcija brodskog trupa 

Predmontaža panela je polazna faza za predmontažu ravnih površinskih sekcija trupa. Panel 

je ravna dvodimenzionalna pločasta sekcija sastavljena od najmanje dva međusobno sučeljeno 

zavarena lima i preko njih zavarenih profila. Faza predmontaže panela sadrži međusobno spajanje 

limova i na njima montažu ukrepa osnovnog smjera tj. onih ukrepa (najčešće uzdužnjaci, rebra, sponje, 

ukrepe pregrada) koje nisu prekinute ukrepama pomoćnog smjera (okomitog na njih).. Paneli su 

proizvod linije za izradu panela. 

Slika xx. Panel 

Linija za izradu panela sastavljena je od pojedinih proizvodnih mjesta, odnosno stanica 

namijenjenih izradi panela. 

Predmontaža sekcija je tehnološka faza procesa gradnje sekcija brodskog trupa koja okuplja 

više međufaza predmontaže i to: 

- kompletiranje panela s ukrepama pomoćnog smjera, 

- izradu ravnih, površinskih sekcija koje iz tehnološko organizacijskih razloga zaobilaze tijek 

panel linije, 

- izradu zakrivljenih površinskih sekcija u kolijevkama, 

- početnu fazu ukrupnjavanja većeg broja površinskih sekcija u prostorne sekcije, 

- ugradnju opreme prikazane u radioničkoj dokumentaciji trupa. 

Dok prve tri međufaze vode stvaranju tzv. dvodimezionalnih sekcija tj. onih sekcija čija je treća 

dimenzija nižeg reda veličine u odnosu na ostale (što nije uvjet), proizvodi zadnje međufaze 

predstavljaju tzv. trodimenzionalne (ili prostorne) sekcije. 

Kompletirani panel (KP) sastoji se od elemenata male predmontaže i više pojedinačnih 

elemenata trupa predmontiranih na izrađeni panel. 

11

Page 13 

Slika xx. Kompletirani panel sekcije brodskog trupa 

Trodimenzionalna sekcija trupa (T sekcija) (sekcija mase manje od 45 t) - je sklop dvaju ili 

više izrađenih elemenata trupa, elemenata male predmontaže, kompletiranih panela, ravnih i 

zakrivljenih sekcija. 

Slika xx. Trodimenzionalna sekcija brodskog trupa 

Ukrupnjavanje sekcija. Pod ukrupnjenom sekcijom podrazumijeva se proizvod najviše razine 

predmontaže trupa u kojem se susreću proizvodi svih ili dijela ranije navedenih nižih tehnoloških faza. 

U principu, kao sastavni dijelovi faze ukrupnjavanja sekcija pojavljuju se proizvodi tehnološke faze 

predmontaže sekcija, dakle površinske (dvodimenzionalne) ili prostorne (trodimenzionalne) sekcije. 

Velika trodimenzionalna sekcija trupa (VT sekcija) (mase veće od 45 t) proizvod je 

ukrupnjavanja sekcija. To je skup dvaju ili više izrađenih elemenata trupa, elemenata male 

predmontaže, kompletiranih panela, ravnih i zakrivljenih sekcija ili T sekcija. 

12

Page 14 

Slika xx. Velika trodimenzionalna sekcija 

Nastojanja da se iskoriste sve prednosti predmontaže, uvjetuju podjelu trupa u što veće i 

složenije sekcije. Međutim, razni drugi čimbenici, kao što su prostorna ograničenja, opremljenost 

adekvatnim dizalicama i transportnim sredstvima, zahtijevaju jednostavne i lakše sekcije, pa čak i 

montažu pojedinačnih elemenata. 

Koliko će pojedinačni elementi (dijelovi trupa) biti zastupljeni u tehnološkom procesu gradnje 

trupa, ovisi o tipu i veličini broda, te tehničkoj opremljenosti pojedinih pogona u brodogradilištu. Cilj 

svake moderne koncepcije gradnje je da se što veći dio trupa gradi u velikim trodimenzionalnim ili 

ukrupnjenim sekcijama, a to nije uvijek moguće. 

Montaža sekcija. Tehnološkom fazom montaže u gradnji brodskog trupa smatraju se 

kompletni radovi na međusobnom spajanju proizvoda nižih tehnoloških faza u zajedničku cjelinu - 

brod, bez obzira na mjesto izvođenja radova (navoz, dok, opremna luka i sl.). 

5.1.2 Opremanje sekcija brodskog trupa u predmontaži 

Moderna brodogradilišta teže tome da se što veći postotak opreme ugradi u fazi predmontaže 

sekcija. Ta opremljenost u nekom brodogradilištu je veća, a negdje manja, ali nigdje stopostotna. To 

ne dopuštaju sustavi opreme koji povezuju između više sekcija trupa ili brodskog prostora, kao što su 

cjevovodi, kabelske staze, ventilacija i sl. Međutim, određeni dijelovi broda (pramac, dimnjak, 

nadgrađe) dovršavaju se u velikom opsegu u fazi predmontaže. Opremanje sekcija trupa ima posebno 

opravdanje u teško pristupačnim dijelovima broda (dvodno, krmeni i pramčani pik) pa je u fazi 

predmontaže te prostore uputno potpuno opremiti. 

Opseg opreme koji je moguće ugraditi u sekcije ovisi o: 

- vrsti i veličini sekcije, 

- vrsti, veličini i obliku dijelova opreme, 

- smještaju dijelova opreme na strukturi sekcije postavljenih tako da ne smetaju pri montaži 

sekcije i drugih radova koji se obavljaju u kasnijim fazama, 

- osjetljivosti dijelova opreme na oštećenja tijekom transporta ili radova u kasnijim fazama, 

- nosivosti transportnih sredstava i dizalica. 

Najširu primjenu opremanja sekcija moguće je izvesti na velikim trodimenzionalnim 

sekcijama. Popis opreme je dugačak i ovisi o mnogim faktorima, ali se najčešće ugrađuju ovi elementi 

opreme: 

13

- cjevovodi s armaturom i pripadnim nosačima i obujmicama, 

- bravarski elementi (komunikacije, uške, ograde, stepenice, nosači izolacije, temelji, bitve, 

zijevače, prozori i vrata), 

- ispušni cjevovod u grotlu, dimjaku i strojarnici, 

- limarski elementi (ventilacija i sl.), 

- nosači stropova i lakih pregrada, 

- dijelovi elektro-opreme (kabelske staze, nosači razvodnih kutija), 

- bojenje u mogućem opsegu. 

Osnovna načela rada pri ugradnji opreme u sekciju su: 

- Budući da se veći broj sekcija izrađuje u položaju obrnutom od svog konačnog položaja na 

brodu, povoljnije je njihovo opremanje u tom položaju, jer radnik radi «ispod» sebe. 

- Prilikom ukrupnjavanja velikih trodimenzionalnih sekcija, treba nastojati da se što veći dio 

opreme ugradi u nižim tehnološkim fazama predmontaže sekcija, dakle u panele, 

kompletirane panele, ili trodimenzionalne sekcije. 

Kod opremanja sekcija brodskog trupa u predmontaži mora se paziti: 

- da se elementi opreme postavljaju najmanje 300 – 400 mm od ruba sekcije, 

- na sekcijskim spojevima, za spajanja cjevovoda treba predvidjeti određene spojne cijevi za 

prilagođavanje, duljine oko 500 mm, 

- da smještaj opreme po sekcijama bude takav da što manje ometa montažu i zavarivanje 

susjednih sekcija. 

5.1.2.1 Opis tehnoloških faza opremanja sekcija 

Page 15 

Tehnološke faze opremanja sekcija dijele se u dvije osnovne grupe: 

1. Izrada dijelova opreme za sekcije. Ova tehnološka faza obuhvaća izradu onih dijelova 

opreme koji se ugrađuju, u tijeku i nakon završetka tehnoloških faza predmontaže i 

ukrupnjavanja sekcija, a prije njihove montaže na brod (odnosno prije ugradnje sekcija iz faze 

predmontaže sekcija u cjeline ukrupnjene u fazi ukrupnjavanja sekcija). 

2. Ugradnja opreme u sekcije uključuje ugradnju dijelova opreme izrađenih u tehnološkoj fazi 

izrade dijelova opreme, a izvodi se prema radioničkim montažnim nacrtima i ostalim 

dokumentima za montažu opreme u sekcije. 

14

Page 16 

5.1.2.2 Obim opremanja sekcija 

a) Opremanje sekcije krmenog pika 

Slika xx. Primjer opremanja sekcija krmenog pika 

U sekcije krmene statve i krmenog pika može se predmontirati sljedeća oprema: ljestve, 

oprema oplate, cjevovod, nosači cjevovoda, cijevni prolazi i priključci, provlake, cjevovod 

podmazivanja ležajeva struka kormila prije zatvaranja strukture suhog prostora oko ležaja, odljevak 

statvene cijevi. Ukoliko je na krmi predviđena prostorija protupožarne pumpe za slučaj nužde, može se 

predmontirati njen usis mora i temelj. 

b) Opremanje sekcije dvoboka u teretnom prostoru (tankovi balasta) 

Slika xx. Primjer opremanja sekcija dvoboka u teretnom prostoru 

U sekcije dvoboka može se predmontirati sljedeća oprema: cjevovodi, cijevni prolazi i 

priključci, nosači cjevovoda, ljestve, provlake, oznake na gornjoj palubi i oprema oplate (oznake 

tankova), elementi za vez (bitve, zjevače, uške). 

15

Page 17 

c) Opremanje sekcije dvodna u teretnom prostoru (tankovi balasta) 

Slika xx. Primjer opremanja sekcija dvodna u teretnom prostoru 

Trodimenzionalna sekcija dvodna izrađuje se tako da se na predmontaži postavljaju i zavaruju 

cijevni prolazi, uvlače cijevi balasta, kaljuže, sondi i odušnika, te pričvršćuju na nosače cjevovoda, 

postavljaju zdenci pumpi tereta (za tanker s uronjenim pumpama tereta). Prije okretanja sekcije dvodna 

u položaj kakav je na montaži na mjestu gradnje broda, postavljaju se: ljestve, čepovi, oprema oplate 

(oznake tankova, usisa mora) i provlake. 

d) Opremanje sekcije pramčanog pika 

Slika xx. Primjer opremanja sekcija pramčanog pika 

U sekciju pramčanog pika može se predmontirati sljedeća oprema: cjevovodi, cijevni prolazi i 

priključci, nosači cjevovoda, ljestve, provlake. Sekcije palube kaštela zajedno s pripadajućim dijelom 

linice može se opremiti elementima za vez (panamska oka, zjevače i bitve). 

e) Opremanje sekcije nadgrađa 

Sekcija nadgrađa izrađuje se na predmontaži kao velika trodimenzionalna sekcija, u koju je 

moguće ugraditi opremu u velikom opsegu. Opremanje se sastoji od predmontaže cjevarskih, 

limarskih, bravarskih i električarskih detalja, te radova na bojenju. 

16

Page 18 

U sekciju nadgrađa može se predmontirati sljedeća oprema: cjevovodi, cijevni prolazi i 

priključci, nosači cjevovoda, ventilacija i ventilacijski prolazi, kabelske staze i kabelski prolazi, 

vanjsko i unutarnje stepenište, ograde, rukohvati, prozori, vrata, nosači pregrada i obloga, temelji u 

radnim prostorijama, te sanitarne kabine po palubama i klima jedinica prije zatvaranja strukture. 

Prioritet ugradnje ima oprema vezana za završetak strukturnih radova i inspekcijski pregled od 

strane klasifikacijskog društva i brodovlasnika. Količina ugrađene opreme limitirana je nosivošću 

dizalica. 

Slika xx. Montaža opremljenog nadgrađa na brod 

17

Page 19 

f) Opremanje sekcija strojarnice 

Slika xx. Primjer opremanja sekcija strojarnice 

U sekcije strojarnice može se predmontirati sljedeća oprema: cjevovodi, cijevni prolazi i priključci, 

nosači cijevi, ventilacija i ventilacijski prolazi, ispušni cjevovod s nosačima, kabelske staze i 

kabelski prolazi te temelji strojeva i uređaja. 

18

Page 20 

Slika xx. Primjer opremanja sekcije strojarnice u japanskom brodogradilištu Oshima 

19

Page 21 

g) Opremanje sekcije dimnjaka 

Slika xx. Primjer opremanja sekcija dimnjaka 

U sekcije dimnjaka mogu se predmontirati temelji, komunikacije, cjevovod, ispušni cjevovod, 

ventilacija i ventilacijske rešetke. 

5.1.3 Opremanje u blokove opreme 

Pod blokom opreme smatra se svaki složeni sklop opreme jedno ili višefunkcijskog sadržaja (u 

smislu funkcionalne raščlane broda), za koji postoje valjani razlozi konstruktivne i/ili tehnološkoekonomske 

prirode da se on izgradi u radionici, i kao jedna cjelina prenese i ugradi na brod ili u 

ukrupnjenu sekciju. 

Kao takav blok opreme u sebi ne sadrži elemente strukture trupa. Sve do ugradnje na brod (ili u 

sekciju) on je potpuno o njoj neovisan. Kod tehnološkog raščlanjivanja opreme, a uz nastojanje da se 

što više opremnih radova prebaci s broda u radionicu i u fazu predmontaže sekcija trupa, treba 

izbjegavati da se s pojmom bloka oslovljavaju zanemarive količine materijala i radne snage, npr. 

teretni stup kao dovršena cjelina odgovara gore iznesenoj definiciji bloka opreme dok bi se samarica 

trebala uvrstiti, s obzirom na jednostavnost njene konstrukcije i neznatan opseg radova na izradi i 

ugradnji na brod, u fazu izrade opreme za ugradnju na brodu. 

Opremanje u blokove opreme dijeli se na: 

- opremanje u module 

a) moduli koji se naručuju kao gotov proizvod od isporučitelja opreme 

b) moduli koji se izrađuju u radionicama brodogradilišta 

- opremanje u sklopove 

5.1.3.1 Opremanje u module koji se naručuju kao gotov proizvod od isporučitelja opreme 

Ovi moduli vezani su uz određenu funkciju brodskog sistema definiranog prema funkcionalnoj 

raščlani broda. Naručuju se kao gotov proizvod od specijaliziranog vanjskog isporučitelja na osnovi 

klasifikacijske dokumentacije brodogradilišta. To mogu biti npr. separatori ulja i goriva, jedinica za 

pripremu goriva glavnog i pomoćnog motora, i sl. 

Dimenzije i oblik ovise o funkcionalnim i prostornim zahtjevima. Modul se sastoji od pumpi, 

cjevovoda, nosača cjevovoda, armature (ventili, filtri), podtemelja, koji formiraju jednu funkcionalno- 

20

prostornu cjelinu. Kod montaže na brod smještaju se na već pripremljen temelj i na pripadajućim 

spojnim mjestima priključe se na brodski cjevovod i/ili električni sustav. 

SISTEM 

CJEVOVODA 

ULJA 

JEDINICA ZA 

UPRAVLJANJE 

Page 22 

SEPARATOR 

TANK TALOGA 

Slika xx. Modul separatora mazivog ulja 

5.1.3.2 Opremanje u module koji se izrađuju u radionicama brodogradilišta 

Ovi moduli predstavljaju prostorno-tehnološku cjelinu definiranu prema tehnološkoj raščlani 

broda, a vezanu uz jednu ili više funkcija brodskih sistema. Izrađuju se na osnovi radioničke 

dokumentacije u radionicama brodogradilišta, na za to posebno pripremljenoj radnoj platformi, 

neovisno o gradnji sekcija brodskog trupa. Sastoje se od strojeva i uređaja (pumpe, i sl.), cjevovoda, 

nosača cjevovoda, armature (ventili, filtri) temelja, i sl. 

Prilikom montaže, zajedno s pripadajućim temeljem transportiraju se na brod i postavljaju na 

prethodno trasirano mjesto, a na spojnim mjestima priključe se na okolni brodski cjevovod i električni 

sistem. 

21

CJEVOVOD 

GORIVA 

TRANSFER 

PUMPE 

GORIVA 

Page 23 

PROTUPOŽARNI 

CJEVOVOD 

TEMELJ 

PUMPI 

CJEVOVOD 

ULJA 

NOSAČI 

CJEVOVODA 

Slika xx. Modul cjevovoda sistema pumpi transfer goriva 

Slika xx. Modul cjevovoda sistema slatke rashladne vode spreman za ukrcaj na brod 

22

Page 24 

Primjer opremanja broda modulima cjevovoda: 

1. neopremljena sekcija dvodna na 

mjestu gradnje broda 

PUMPE 

MORSKE 

VODE 

NOSAČI 

CJEVOVODA 

CJEVOVOD 

2. montaža modula morske rashladne 

vode 

PROTUPOŽARNE 

PUMPE 

CJEVOVOD 

NOSAČI 

CJEVOVODA 

3. montaža modula 

protupožarnih 

pumpi 

23

Page 25 

TRANSFER 

PUMPE 

GORIVA 

CJEVOVOD 

NOSAČI 

CJEVOVODA 

4. montaža modula transfer pumpi goriva 

5. montaža modula pumpi opće 

službe 

CJEVOVOD 

PUMPE 

OPĆE 

SLUŽBE 

NOSAČI 

CJEVOVODA 

24

6. završno povezivanje cjevovoda 

na mjestu gradnje broda 

Page 26 

1. PLATFORMA 

KROV 

DVODNA 

REBRA 

5.1.3.3 Opremanje u sklopove 

Sklop predstavlja prostorno-tehnološku cjelinu definiranu prema tehnološkoj raščlani broda, a 

vezanu uz jednu ili više funkcija brodskih sistema. Izrađuju se u radionici brodogradilišta, na osnovi 

posebno pripremljene radioničke dokumentacije, neovisno o gradnji brodskog trupa. Sklopovi se mogu 

podijeliti na sklopove cjevovoda, sklopove bavarske opreme i sklopove elektro-opreme. Sklopovi ne 

predviđaju opremanje sa strojevima i uređajima (pumpe, rashladnici i sl.) 

Prilikom montaže transportiraju se na brod, postavljaju na prethodno trasirano mjesto i spoje s 

pripadajućim sustavom na brodu. 

CJEVOVOD 

GORIVA 

CJEVOVOD 

BALASTA 

CJEVOV 

OD ULJA 

NOSAČI 

CJEVOVODA 

Slika xx. Primjer sklopa cjevovoda 

Slika xx. Sklop cjevovoda spreman za ukrcaj na 

brod 

25

Page 27 

Slika xx. Predmontaža sklopa baterije pare na radnoj platformi u radionici 

Slika xx. Predmontaža sklopa palubnih mostova za tankerske brodove 

5.1.3.4 Izrada i opremanje nestrukturnih tankova 

Nestrukturni tankovi su spremnici tekućina koji nisu sastavni dio brodske strukture. Izrada 

strukture i opremanje nestrukturnih tankova izvodi se u radionici opremanja, neovisno o gradnji 

brodskog trupa. 

Nestrukturni tank oprema se potrebnim detaljima prema radioničkoj dokumentaciji, a to su 

cijevni priključci za: ukrcaj, usis, pražnjenje, odušivanje, prelijevanje, sondiranje, mjerenje sadržine, 

alarme, nosači cjevovoda, itd.. Nakon postavljana i zavarivanja svih detalja, slijedi završna obrada i 

antikorozivna zaštita. 

26

Page 28 

LIJEVAK ZA 

DOZIRANJE 

KEMIKALIJA 

ODUŠNIK 

UŠKE 

PRIKLJUČAK 

ZA 

RAZINOMJER 

PRIKLJUČAK 

ZA ALARM 

RAZINE 

PROVLAKA 

PRIKLJUČAK 

ZA 

RAZINOMJER 

TEMELJ TANKA 

Slika xx. Ekspanzioni tank slatke rashladne vode niske temperature 

5.2 Opremanje na brodu 

ISPUST 

Opremanje na brodu obuhvaća: 

- opremanje na mjestu gradnje broda (navoz), 

- opremanje u opremnom bazenu (nakon porinuća) 

- završno opremanje. 

5.2.1 Faza izrada opreme za ugradnju na brodu 

Ova faza izrade opreme je izdvojena kao posebna tehnološka faza, jer se ona odvija u kasnijem 

roku faze izrade i montaže opreme za predmontažu, bez obzira na činjenicu da su one po tehnološkom 

sadržaju vrlo slične, a znatnim dijelom i identične. Ovdje se opet, kao i u fazama predmontaže opreme, 

na prvo mjesto postavlja planski aspekt koji se u znatnoj mjeri reflektira na tehnologiju gradnje broda. 

Očito je da realizacija zacrtane tehnološke koncepcije opremanja broda potpuno ovisi o pravovremenoj 

faznoj isporuci brodske opreme. 

5.2.2 Faza ugradnje opreme na brodu 

U ovoj se fazi oprema iz faze izrade ili oprema naručena od vanjskih dobavljača prema posebnoj 

radioničkoj dokumentaciji, ugrađuje na brod. 

Za opremanje na brodu bitno je spomenuti: 

1. Širokom primjenom predmontaže, opseg montažnih radova na brodu znatno se smanjuje, a 

vremenski skraćuje. Većina tih radova završava vrlo rano i to do porinuća broda ili malo 

kasnije. 

2. Nakon tako izvršenih radova, na brodu poslije porinuća preostaju radovi na dovršenju 

brodskih sistema, njihovo podešavanje, ispitivanje, uhodavanje, završno bojenje i čišćenje. 

3. Otklonjeno je istovremeno odvijanje radova različitih grupa poslova unutar pojedinih 

prostora, čime se ostvaruju uštede u vremenu opremanja i radnoj snazi. 

Opremanje na brodu obuhvaća sljedeće aktivnosti : 

- montaža pojedinačnih elemenata opreme (cijevi, bravarski detalji, ventilacija, ispušni 

cjevovod, rasvjetna tijela, i dr.), 

27 

TEMELJ TANKA

- pojedinačna montaža opreme koja nije ugrađena u prethodnim fazama opremanja, 

- međusobno povezivanje elemenata opreme predmontiranih u sekcije, module i sklopove, 

- priprema brodskih sistema i opreme za dovođenje u funkcionalnost. 

5.3 Završno opremanje 

Ova tehnološka faza je rezervirana za ugradnju na brod sitne i oštećenjima podložne opreme. U 

istu fazu spada i izrada raznih elemenata za pričvršćenje dotične opreme na mjestu ugradnje, te 

privremena zaštita iste do trenutka primopredaje broda i sl. Dakle, ovoj fazi ne prethodi posebno 

izdvojena pripadajuća faza izrade nego je ona uključena u završnu fazu. 

U ovu fazu spadaju i radovi na ispitivanju i testiranju brodske opreme i sistema, dokovanje 

broda, pokusna plovidba i priprema broda za primopredaju. 

6. PRIPREMNE FAZE GRADNJE BRODA 

U modernom se brodogradilištu može uspješno proizvoditi samo ako se prethodno obavi niz 

predradnji koje se zajedničkim imenom nazivaju pripremne faze gradnje broda ili pripremni radovi. 

Pripremni radovi započinju i do godinu dana prije početka gradnje broda (čak i prije sklapanja 

ugovora o gradnji), u prvim kontaktima s potencijalnim naručiteljem, a završavaju kada se naručitelju 

preda i posljednji primopredajni dokument, odnosno potpiše zapisnik o primopredaji broda. Ako se 

tome doda briga i nadzor nad brodom tijekom njegove eksploatacije u garantnom roku, uočava se kako 

o kvaliteti tako zamašnih poslova i njihovom pravovremenom dovršenju umnogome ovisi trajanje 

gradnje broda. 

Pripremne faze gradnje broda obuhvaćaju: 

- ugovaranje, 

- izradu tehničke dokumentacije, 

- izradu planske dokumentacije 

- izradu tehnološke dokumentacije, 

- izradu radno-obračunske dokumentacije, 

- nabavku materijala. 

Te radove obavljaju stručne službe brodogradilišta. Često se događa da pripremni radovi ne 

napreduju dalje od procesa ugovaranja i da ugovor o gradnji broda na kraju ne bude potpisan, no s tim 

se i računa pa od niza pregovora samo određeni broj završava gradnjom broda. 

Naime, brodogradilišta primaju mnogo upita tijekom godine, a samo su neki potencijalno 

ozbiljni. Stoga je važno razlikovati ozbiljan upit od onog koji to nije, kako ne bi trošili vrijeme na 

manje ozbiljnu ponudu. U pravilu, neki brodovlasnici šalju upite s namjerom provjere konkurentnosti 

cijena u odnosu na zaprimljene ponude. 

6.1 Ugovaranje 

Proces ugovaranja započinje time što brodovlasnik traži ponude o uvjetima gradnje broda od 

nekoliko brodogradilišta, a završava eventualnim potpisom ugovora. 

Brodovlasnik prvo procjeni kakav je brod potreban za popunu flote, te definira njegove glavne 

karakteristike: 

- namjena broda, 

- vrste tereta koji brod može prevoziti, 

- nosivost, 

- brzina, 

- željena snage porivnog stroja i pomoćnih strojeva, 

- područje plovidbe, 

- razmještaj i veličina skladišta, 

- sistem zatvaranja skladišta, 

- sredstava za manipulaciju tereta, 

- listu željenih dobavljača glavne brodske opreme, 

28 

Page 29

Page 30 

- broj čanova posade (i putnika) za određivanje broja kabina, 

- opremljenost, luksuznost i veličina kabina i nadgrađa, 

- specijalni zahtjevi kao što su pojačanja oplate zbog leda, ili ukrcajne rampe na krmenoj strani 

broda, 

- klasifikacijsko društvo pod čijim će se nadzorom graditi brod. 

Brodovlasnik tada ovakvu listu zahtjeva šalje na više brodogradilišta. Brodogradilišta 

razmatraju ponudu i procjenjuju da li je za njih interesantna ili ne. To ovisi o: 

- tehničkim i tehnološkim mogućnostima brodogradilišta, 

- popunjenosti knjiga narudžbi, 

- politici brodogradilišta za gradnjom određenih tipova broda, 

- stanju cijena na tržištu, 

- iskustvu o gradnji sličnih brodova, 

- osiguranju materijala i ljudskih resursa u raspoloživo vrijeme, 

- procjeni ozbiljnosti upita za ponudu. Brodovlasnici ponekad preferiraju određeno 

brodogradilište i ponude koriste za kompariranje cijena. 

Postoje brodogradilišta, posebno ona specijalizirana za gradnju serija standardnih tipova 

brodova, koja razvijaju vlastite projekte i nude ih na tržištu. Takva brodogradilišta provode intenzivno 

istraživanje tržišta i unaprijed razvijaju vlastite projekte kojim mogu zadovoljiti potrebe tržišta i naći 

potencijalnog kupca. 

Malo je brodogradilišta zainteresirano za gradnju samo jednog broda određenog tipa, pogotovo 

ako nema uvjeta za ponavljanje istog projekta za nekog drugog naručitelja. Većinom brodogradilišta 

preferiraju gradnju više istih brodova u seriji. 

Brodogradilišta, pogotovo ona s dalekog istoka, razvijaju dobre i raznovrsne tipove standardnih 

brodova. Pojedini brodovlasnici naručuju cijele serije brodova s malim izmjenama u projektu. Ipak, 

svaka izmjena standardnog projekta se dodatno naplaćuje. 

Prednosti standardnog tipa broda su: 

- kupac zna što može očekivati, 

- projekt je već dokazan, a prema potrebi lako i brzo se može poboljšati, 

- cijena gradnje broda može se točno odrediti, 

- izbjegnuto je projektiranje prototipskih brodova, 

- cijena projektiranja razdijeljena je na više brodova, 

- olakšana gradnja zbog poznavanja projekta i tehničko-tehnoloških rješenja, 

- kod narudžbi opreme za više brodova postiže se bolja cijena, što brodogradilištu daje priliku za 

ostvarenje većeg profita. 

Nedostaci standardnog tipa broda su: 

- projekt ne mora u potpunosti biti prikladan zahtjevima brodskih kompanija, 

- uplitanje brodskih kompanija u projekt ograničeno je samo u detaljima, 

- brodogradilišta se mogu susresti s poteškoćama, pa čak i stečajem, ukoliko se brodovi u seriji 

ugovore pod nepovoljnim uvjetima, ili se stanje na tržištu drastično promjeni. 

Brodovlasnik, ako je zadovoljan pristiglom ponudom, traži od brodogradilišta detaljnu razradu 

predprojekta. Brodogradilište izrađuje preliminarnu ponudu u kojoj opisuje ponuđeni brod. Ako je 

time zadovoljan, brodovlasnik traži detaljnu ponudu, te navodi svoje eventualne primjedbe i uvjete. 

Brodogradilište izrađuje detaljnu definitivnu ponudu, koja sadrži i tehnički opis, cijenu i rokove. 

Brodovlasnik, ako mu takva ponuda odgovara, traži usklađivanje ovih dokumenata: 

a) tehničkog opisa broda, 

b) općeg plana broda, 

c) općeg plana strojarnice, 

d) osnovne sheme sistema. 

29

Page 31 

6.2 Dokumentacija 

Dokumentacija je skup tehničkih, tehnoloških i organizacijskih projekata, nacrta i obrazaca koji 

služe za davanje uputa za ispravno obavljanje nekog radnog zadatka, za praćenje proizvodnje s 

obzirom na rok i proizvedenu količinu, za praćenje troškova proizvodnje i za rukovođenje radnom 

organizacijom. Općenito, dokumentacija je jedan od glavnih oblika sporazumijevanja ljudi u stvaranju 

proizvoda. 

Dokumentacija i njezin tijek nije jednak u svim brodogradilištima, jer su u raznim radnim 

organizacijama i uvjeti različiti. Neprestano se mijenja i usavršava. 

Danas se nastoji da se u sva brodogradilišta, članove udruženja "JADRANBROD" uvede 

jedinstvena dokumentacija. Na taj način brodogradilišta mogu međusobno surađivati, a da nesukladna 

dokumentacija ne izazove nesporazume ili zastoje u proizvodnji. 

Za sada je teško dati sveobuhvatnu podjelu dokumentacije koja bi vrijedila za sva 

brodogradilišta, jer ona ovisi o organiziranosti samoga brodogradilišta, o uvjetima rada u njemu, o 

njegovoj opremljenosti, o tradiciji u vođenju dokumentacije, zatim o brodovlasniku s kojim se sklapa 

ugovor i sl. Tako se često događa da se dokumenti iz jedne skupine isprepliću s dokumentima iz druge 

skupine, da jedan dokument u određenoj situaciji zamjenjuje drugi dokument ili više njih, zatim da se 

pojave dokumenti s vrlo sličnim podacima, ali pod različitim nazivima, u različitim službama i s 

različitom namjenom itd. 

6.2.1 Projektna dokumentacija 

Projektna dokumentacija naziva se još i ugovorna dokumentacija, jer je usklađena s zahtjevima 

brodovlasnika, međunarodnim propisima i konvencijama, te propisima klasifikacijskih društava prema 

kojima brod treba graditi. Projektna dokumentacija obuhvaća ove dokumente: 

- tehnički opis broda, 

- opći plan broda, 

- opći plan strojarnice, 

- opći plan nastambi, 

- bilanca električne energije, 

- kapacitetni plan, 

- preliminarna knjiga trima i stabiliteta, 

- osnovne sheme sistema. 

U projektnu dokumentaciju ubrajamo i osnovnu tehnološku koncepciju gradnje broda, tj. 

tehnološki projekt kojim su definirane osnovne tehnološke postavke gradnje. 

Tehnički opis broda je dokument kojim se određuju najvažnija tehnička svojstva broda i 

opreme. U tehničkom opisu ugrađeni su svi nacionalni i internacionalni propisi i definirano 

klasifikacijsko društvo prema čijim će se propisima graditi brod. Dobro, detaljno i jednoznačno 

izrađenim i usuglašenim tehničkim opisom onemogućuju se nesporazumi između brodovlasnika i 

brodogradilišta. 

Opći plan broda je nacrt, ili više nacrta kojima se dopunjuje tehnički opis broda. Općim 

planom određuje se oblik broda, razmještaj prostora za teret, strojarnice, nadgrađa, krme i pramca. 

30

Page 32 

Slika xx. Opći plan broda 

Opći plan strojarnice je grupa nacrta koji definiraju smještaj strojeva, uređaja, opreme i, 

komunikacija u pogonskim prostorima broda. 

Slika xx. Opći plan strojarnice 

Osnovne sistemske sheme (sheme cjevovoda i elektrike) često su dio tehničkog opisa. Ovim 

shemama definirana je zahtijevana funkcionalnost sistema. One su osnova za izradu energetskih 

bilanci i proračuna, što pak služe za dimenzioniranje i naručivanje opreme. U shemama se nastoji 

definirati oprema do onog stupnja detaljiziranosti koji može bitno uticati na cijenu broda. 

31

Page 33 

Slika xx. Projektna shemasistema kaljuže i balastaizvan strojarnice 

6.2.2 Klasifikacijska dokumentacija 

Klasifikacijska dokumentacija je skup projektnih nacrta i proračuna koji služe za odobrenje od 

strane klasifikacijskog društva i brodovlasnika, kao i za potrebe naručivanja materijala i opreme, te 

izradu radioničke dokumentacije. Svrha izrade klasifikacijske dokumentacije je da se u ranoj fazi 

projektiranja broda definira glavnina opreme (strojevi, uređaji, armatura, cijevni pribor i sl.), koja 

iznosi više od 80% vrijednosti materijala koji se ugrađuje na brod i čije je vrijeme isporuke najdulje. Ti 

nacrti definiraju funkcionalne sistema broda, ali se ne mogu koristiti za izradu u radionici jer nisu 

detaljno razrađeni kao cjelina trup-oprema. 

Izrađuje se nakon potpisivanja ugovora o gradnji i usuglašavanja projektne odnosno ugovorne 

dokumentacije. Pod klasifikacijsku dokumentaciju mogu se svrstati sljedeće grupe dokumenata: 

- sheme i sistemski nacrti 

- popis armatura / materijala 

- zahtjevi za narudžbu A, B i C materijala 

A materijali - namjenski nestandardni materijali, specifični i za svaku gradnju različiti, te se naručuju 

za svaki brod posebno (glavni motor, pomoćni motori, kotlovi, nestandardna armatura, 

itd.) 

B materijali - namjenski standardni materijali, različiti u ovisnosti o tipu i vrsti broda, te se za svaki 

pojedini brod naručuju zasebno (standardni ventili, filtri, itd.) 

C materijali – standardni materijali koji ne ovise o gradnji, vrijede za sve vrste i tipove brodove (vijci, 

matice, prirubnice, itd.) 

6.2.3 Radionička dokumentacija 

Radionička dokumentacija obuhvaća razradu sistemskih i klasifikacijskih nacrta te njihovu 

prilagodbu potrebama rada u radionicama i na brodu. Ova vrsta dokumentacije izrađuje se po 

dijelovima brodskog trupa (sekcijama), odnosno po brodskim prostorima. Pritom se brod dijeli na pet 

osnovnih prostora: krmu, strojarnicu, teretni prostor, pramac i nadgrađe. S obzirom da su to velike 

prostorne cjeline, pa je radom u njima teško upravljati, osnovni prostori se dijele na manje podprostore 

i mikroprostore, za koje se onda izrađuje radionička dokumentacija. Svakom radioničkom nacrtu 

pripada i specifikacija potrebnog materijala (popis materijala). 

32

Radionička dokumentacija služi za izmjenu informacija između tehnologa i konstruktora, te uz 

drugu prateću dokumentaciju, za potrebe izrade i montaže opreme. Njom se definira oblik, 

konstrukcija i potreban materijal za izradu brodske opreme. 

Radionička dokumentacija sastoji se od: 

- nacrta za montažu, 

- nacrta za izradu detalja, 

- popisa materijala za montažu, 

- popisa materijala za izradu detalja. 

Radionička dokumentacija izrađuje se u konstrukcijskom uredu, na osnovi: 

- klasifikacijske dokumentacije, 

- propisa klasifikacijskog društva, i nacionalnih vlasti, 

- standarda brodogradnje, nacionalnih standarda, 

- skica proizvođača naručene opreme, 

- nacrta strukture brodskog trupa, 

- tehnološke koncepcije gradnje broda, 

- tehnološke podjele broda u grupe. 

6.2.4 Planska dokumentacija 

Page 34 

Planska dokumentacija prati razradu projektne dokumentacije. Odmah nakon potpisivanja 

ugovora mora se izraditi opći plan gradnje broda iz kojeg proizlaze planovi: 

- izrade dokumentacije, 

- nabavke materijala, 

- obrade limova i profila, 

- izrade sekcija, 

- montaže broda na mjestu gradnje broda (navoz), 

- opremanja, 

- primopredajnih ispitivanja i primopredaje. 

Opći plan gradnje broda mora se, dakako, uklopiti u godišnji plan brodogradilišta. Opći plan 

gradnje broda ima nekoliko čvrstih točaka, kao što su: početak rezanja limova trupa, polaganje 

kobilice, porinuće, i primopredaja, što je definirano ugovorom o gradnji broda i prilivom sredstava za 

gradnju broda. Stoga se osnovni rokovi iz općeg plana gradnje broda moraju u potpunosti održati, a svi 

ostali planovi moraju biti s tim usklađeni. 

Na osnovi općeg plana gradnje broda izrađuje se plan opterećenja kapaciteta, koji s planovima 

ostalih gradnji daje godišnji plan kapaciteta za svaku radionicu koja sudjeluje u tehnološkom procesu 

gradnje. Nakon izrade plana kapaciteta, u planskom uredu se izrađuje plan eventualne potrebe za 

kooperacijom, kako bi se osiguralo dovoljno kapaciteta za ostvarenje plana proizvodnje. U koliko 

prema planiranim potrebama brodogradilište nema dovoljno vlastitih kapaciteta, izrađuje se plan 

potreba za kooperacijom, s ciljem ostvarenja planiranih i normiranih radnih zadataka. 

S obzirom na vrijeme trajanja postoje četiri osnovne vrste planova: 

1. dugoročni ili strateški, 

2. srednjoročni ili taktički, 

3. godišnji, 

4. operativni. 

Dugoročno planiranje obuhvaća pet (i više) godina. Proistječe iz društvenih planova razvoja, 

primijenjeno na konkretnu privrednu jedinicu. 

Srednjoročno planiranje obuhvaća period do pet godina, a izvodi se usklađivanjem godišnjih 

i dugoročnih planova. To je najčešće vrijeme u kojem se može realizirati neki projekt (brod) 

Godišnji plan proizvodnje se odnosi na kalendarsku godinu i obuhvaća proizvodne aktivnosti 

unutar te godine. 

33

Operativno planiranje obuhvaća vrijeme od najmanje planske jedinice vremena pa do tri 

mjeseca. Operativni plan mora odražavati stanje iz godišnjeg plana i s njim mora biti u potpunosti 

usklađen. 

Osnova planske dokumentacije je planiranje proizvodnje. Ostali su planovi (npr. plan 

financiranja, plan kadrova) prateći planovi. Godišnje i operativno planiranje provodi se pomoću tri 

tehnike: rokovnikom, gantogramom i mrežnim planiranjem. U sklopu operativnog planiranja može se 

provesti i tzv. fino planiranje i terminiranje, koje razrađuje plansko vrijeme od tri do šest dana. U tom 

slučaju, a općenito u operativnom planiranju, sve valja razraditi unaprijed, da bi željeni događaji 

nastupili u vrijeme koje je za nas povoljno, a nepovoljni bili spriječeni. 

6.2.4.1 Izrada plana opremanja 

Pri izradi plana opremanja broda koriste se: 

- osnovni rokovnik gradnje broda (tzv. MASTER PLAN), 

- gantogram opremanja, 

- mrežno planiranje. 

Tablica xxx. Osnovni rokovnik gradnje za tanker (tzv. master plan) 

NAZIV AKTIVNOSTI 

POČETAK 

DANA OD 

PORINUĆA 

[dana] 

TRAJANJE 

DANA 

[dana] 

34 

ZAVRŠETAK 

DANA OD 

PORINUĆA 

[dana] 

Početak obrade limova -286 0 -286 

Obrada limova i profila -286 155 -131 

Predmontaža trupa -234 190 -44 

Opremanje sekcija i bojenje -211 180 -31 

Polaganje kobilice -187 0 -187 

Montaža trupa -112 94 -18 

Opremanje na navozu -101 95 -6 

Predaja prostora -82 110 28 

Bojenje strojarnice -66 140 74 

Montaža strojeva i uređaja -54 45 -9 

Bojenje vanjske oplate (za 

-43 

-7 

porinuće) 

36 

Viziranje krme -33 0 -33 

Radovi u tankovimaa tereta -17 65 48 

Bojenje tankova balasta -16 103 87 

Ukrcaj glavnog motora -7 0 -7 

Bojenje palube -5 88 83 

Ukrcaj nadgrađa -5 0 -5 

Ukrcaj dimnjaka -2 0 -2 

Porinuće 0 0 0 

Opremanje u opr. luci 0 90 90 

Bojenje tankova tereta 31 46 77 

Montaža i spajanje GRP i pulta 

45 

70 

strojarnice 

25 

Priključak s kopna 71 0 71 

Priprema za ispitivanja 71 10 81 

Start pomoćnih motora 82 0 82 

Ispitivanje sistema 82 24 106 

Dokovanje 107 9 116 

Ispiivanja na vezu 117 4 121 

Page 35

Page 36 

Probna vožnja 121 3 124 

Popravci boje i završni radovi 124 23 147 

Primopredaja 148 0 148 

Mrežno planiranje je alat za planiranje, koji omogućuje bolje praćenje ostvarenja, radnih 

zadataka i kontrole troškova, u ovisnosti od stupnja izvedbe nekog projekta 

Mrežni dijagram je grafički prikaz procesa pripreme proizvodnje te izrade i montaže 

proizvoda. 

Ciljevi tehnike mrežnog planiranja su: 

1. osiguranje razumljivog pregleda cjelokupnog objekta planiranja, 

2. jednoznačni prikaz logičnog odvijanja i međusobnih zavisnosti različitih aktivnosti, 

3. točnija procjena vremena, odnosno utvrđivanje termina za sve aktivnosti, 

4. spoznaja o kritičnom putu, tj. o vremenski najopterećenijem dijelu procesa, 

5. pravovremeno uočavanje moguće ometajućih faktora, koji mogu utjecati na planirani tijek 

odvijanja aktivnosti, a time i na pravovremeni završetak procesa, 

6. olakšavanje uspoređivanja raznih varijanti planova, s ciljem usvajanja optimalnog proizvodnog 

procesa u planiranom vremenu, 

7. korištenje elektronske obrade podataka (naročito kod većih projekata), s ciljem rasterećenja 

planera od rutinskih poslova i izračunavanja vremena različitih varijanti planova. 

6.2.5 Tehnološka dokumentacija 

Tehnološku dokumentaciju izrađuju tehnolozi na osnovi tehničke dokumentacije. Tom se 

dokumentacijom propisuju tehnološki postupci izrade i montaže nekog proizvoda, određuju potrebne 

radne operacije i vrijeme potrebno za ostvarenje određenog zadatka definiranog tehničkom 

dokumentacijom. Određivanje tehnološkog procesa kojim se minimaliziraju utrošak radnih sati i 

materijala, najbolji je način reduciranja troškova i povećanja proizvodnosti. 

Tehnološka dokumentacija sadrži: 

- analitičke listove, 

- tehnološke upute, 

- tehnološke nacrte. 

Analitički list je osnovni tehnološki dokument u koji se upisuju svi sadržaji radnoga ili 

tehnološkog postupka. Izrađuje se na osnovi nacrta i popisa materijala. Služi kao uputa za izvođenje 

radnih i tehnoloških operacija, po tehnološkom redoslijedu. Izdaje se za svaku tehnološku fazu ili dio 

faze. Izrađuje se po metodi normativa rada, a služi kao podloga za izradu normi rada i radnih listova. 

Tehnološke upute i tehnološki nacrti izrađuju se da bi radnici mogli lakše izraditi ili 

montirati predmet definiran radioničkim nacrtom. Tehnološke upute mogu biti navedene na samom 

radioničkom nacrtu, ali se najčešće izrađuju odvojena tehnološka uputstva i tehnološki nacrti vezani uz 

određeni radionički nacrt ili radni zadatak, kao što su: uputstva za montažu i instalaciju specifičnih 

elemenata opreme za koje radnicima treba osigurati posebna uputstva, a čijim bi se nepridržavanjem 

mogla prouzročiti znatna šteta, uputstva za privremenu zaštitu elemenata instalirane opreme, način 

transporta specifične opreme, definiranje oskljenja i privremene energetike, i sl. 

6.2.6 Radno-obračunska dokumentacija 

Radno-obračunska dokumentacija izrađuje se na osnovi tehničke i tehnološke dokumentacije, a 

upotrebljava se za praćenje ostvarivanja zacrtanog plana, određivanja stupnja gotovosti proizvoda, 

praćenja troškova tijekom proizvodnog procesa, za obračunavanje osobnog dohotka nakon isteka 

obračunskog razdoblja i dr. 

U osnovne radno-obračunske dokumente ubrajaju se: 

- radni listovi, 

- izručnice materijala, 

35

- povratnice materijala, 

- predatnice gotovog proizvoda. 

Radni list. Na osnovi analitičkog lista, u kojem su razrađeni svi elementi tehnološkog procesa, 

izrađuju se radni listovi. 

Na radnim listovima ukratko su opisane potrebne radne operacije i vrijeme potrebno za njihovo 

obavljanje. Radni list obrađuje samo jednu fazu iz analitičkog lista. 

Na osnovi radnog lista radniku se daje nalog za rad i na osnovi njega se radniku priznaje i 

obračunava osobni dohodak te troškovi radne snage po brodu, odnosno mjestu troškova (radionice). 

Ispostavlja se za svaku radnu ili tehnološku operaciju posebno, a sadrži podatke o radnom zadatku 

(nositelju, opisu i vremenu izrade). Radni list je ujedno i planski dokument. 

Izručnica materijala materijalni je dokument koji služi za podizanje materijala iz skladišta, 

radi izvršenja radnog zadatka. 

Izrađuje se prema popisu (specifikaciji) materijala. Za svaki materijal koji je evidentiran u 

skladištu, ispostavlja se posebna izdatnica. Na osnovi tog dokumenta prate se zalihe materijala i 

opreme koja se ugrađuje na brod, kao i njihov udio u troškovima proizvodnje. 

Njome se služimo za izračunavanje vrijednosnoga i konačnog sudjelovanja materijala u brodu, 

odnosno kao jedna od osnova obračuna rezultata poslovanja. 

Povratnica materijala je dokument pomoću kojeg se neutrošeni materijal vraća u skladište, 

čime se izbjegava stvaranje tzv. vrijednosnog otpada tj. materijal se povratnicom vraća u skladište gdje 

ima isti tretman kao i nepodignuti materijal. 

Predatnica gotovog proizvoda je dokument kojim se gotov proizvod predaje idućem 

sudioniku u proizvodnom lancu. 

6.3 Nabava materijala 

Nakon potpisivanja ugovora o gradnji broda, započinje se s izradom specifikacija materijala, 

najprije onog za kojeg treba izdvojiti veća financijska sredstva, zatim onog čiji je rok isporuke 

dugačak, te za ostale materijale u skladu s planom gradnje broda. 

Postupak nabave materijala za gradnju broda je sljedeći: 

- nakon što se projektno i tehnički riješi određeni brodski sistem, šalje se odjelu nabave zahtjev 

za narudžbu materijala za predmetni sistem (A i B materijali – vidi poglavlje 6.2.2), u kojem se 

navode sve relevantne tehničke karakteristike sistema koji se razmatra, 

- odjel nabave šalje upit za ponudu na više adresa dobavljača, 

- nakon dobivenih ponuda i analize kalkulacijskog lista (radi usporedbe ponuda), komisijski se 

odabire proizvođač koji zadovoljava potrebne tehničke karakteristike i komercijalno je 

najpovoljniji, 

- na osnovi komisijskog zapisnika o najpovoljnijem ponuđaču, dolazi do procesa sklapanja 

ugovora s istim, 

- nakon isporuke robe od strane dobavljača, sastavlja se komisijski zapisnik o zaprimljenom 

materijalu, 

- na osnovi narudžbe i komisijskog zapisnika, ispunjava se karton materijala, koji skladištaru 

služi kao dokument o zaprimljenoj količini materijala. 

S obzirom da troškovi materijala čine 60% do 70% ukupne cijene broda, kroz naručivanje 

materijala konkurentnih za brod i širokom primjenom ugradnje domaće opreme, može se znatno 

utjecati na troškove gradnje broda i konkurentnost hrvatskih brodoradilišta. 

6.4 Standardiziranje kod opremanja broda 

Page 37 

Svrha standarda je učiniti proizvode upotrebljivim za što šire područje primjene. Standardom 

su zagarantirane određene karakteristike nekog proizvoda, kao što su kvaliteta materijala, konstrukcija, 

oblik, dimenzije proizvoda i sl.. 

Primjena standardizacije doprinosi: smanjenju broja proizvoda, automatizaciji proizvodnje, 

pojednostavljenju tehnologije izrade i montaže, uštedi materijala i radne snage, smanjenju škarta, 

36

oljoj kontroli proizvoda, smanjenju količine proizvoda na skladištima, pojednostavljenju nabave i 

zamjene oštećenih dijelova. 

Standardi mogu biti: 

- međunarodni (EN, ISO), 

- nacionalni (HRN), 

- granski u sklopu udruženja odnosno grane (SB), 

- interni (unutarnji) specifični za svako pojedino brodogradilište. 

Međunarodni standardi. Najveće međunarodno tijelo za standardizaciju zove se 

«Međunarodna organizacija za standardizaciju» ili kraće ISO. Njezin zadatak je koordinacija, 

donošenje preporuka i normi za usklađivanje nacionalnih standarda s međunarodnim normama i 

propisima. Međunarodni standardi nisu obavezni, ali ih mnoge zemlje nastoje usvojiti radi lakšeg 

uključivanja na međunarodno tržište roba i usluga. Do 1971. godine putem ISO-a su se donosile samo 

preporuke, a nakon toga ISO donosi standarde. 

Nacionalni standardi su standardi koje propisuju pojedine države za svoje područje primjene. 

Usklađeni su s ISO standardima. Hrvatski standard ima oznaku HRN. 

Granski standardi vrijede za pojedine grane proizvodnje za koje se takav standard donese. 

Obuhvaćaju proizvode koji nisu predmet nacionalnih standarda, mogu postavljati veće zahtjeve za 

materijale ili proizvode nego što je to definirano nacionalnim standardom, ili mogu iz nacionalnog 

standarda izdvojiti samo one standarde koji su određenoj grani proizvodnje neophodno potrebni. 

Standard brodogradnje ili kraće SB, također je granski standard. Njime je obuhvaćeno oko 

8.500 standarda koji se odnose na: 

- dokumentaciju u brodogradnji, 

- terminologiju, 

- materijale, 

- tehnologiju, 

- elemente brodskog trupa, 

- elemente brodske opreme, 

- itd. 

Osim u brodogradnji, standardi brodogradnje odnose se i na njezinu prateću industriju te za 

izradu proizvoda koji se ugrađuju na brod. 

Interne standarde donose pojedine radne organizacije za potrebe svoje vlastite proizvodnje. 

Hrvatska brodogradilišta također razvijaju svoje interne standarde, koji se od Standarda brodogradnje 

donesenog na razini udruženja Jadranbrod razlikuju po brojčanoj oznaci SB-a. Četveroznamenkasta 

brojčana oznaka SB-a ukazuje na granski standard brodogradnje usklađen na razinu udruženja 

Jadranbrod, a peteroznamenkasta brojčana oznaka SB-a ukazuje na interni standard, primjenjiv za 

svako brodogradilište posebno. 

Na prvom mjestu internog standarda svakog pojedinog brodogradilišta nalazi se unaprijed 

definiran broj npr.: 

- Brodogradilište 3.MAJ ima na prvom mjestu broj 5 (npr. SB 5xxxx – gdje su xxxx proizvoljno 

odabrani brojevi internog standarda), 

- Brodogradilište ULJANIK ima na prvom mjestu broj 7 (npr. SB 7xxxx – gdje su xxxx 

proizvoljno odabrani brojevi internog standarda). 

STRUKTURA RADIONICA OPREMANJA 

1. RADIONICE ZA IZRADU I PREDMONTAŽU BRODSKE OPREME SA SLIJEDEĆIM 

ZANATIMA 

- brodski bravari – izrada bravarske brodske opreme, 

- brodski limari – izrada brodske opeme iz lima debljine do 3 mm, 

- brodski cjevari montaže – montaža cijevi u sklopove i blokove, 

37 

Page 38

Page 39 

- brodski cjevari izrade - izrada cjevarske opreme, 

- brodski elektrobravari – izrada elektrobravarskih detalja (kabelske staze, razvodne kutije, itd.), 

- korozivna zaštita - zrnčenje, cinčanje i bojenje opreme. 

2. RADIONICE ZA MONTAŽU BRODSKE OPREME 

A) radionice metalne opreme sa slijedećim zanatima: 

- brodski cjevari, traseri cijevi, snimači cijevi, sa priručnim skladištem vijaka, 

brtvi, i sl., 

- brodski mehaničari sa priručnim skladištem, 

- brodski bravari i traseri sa priručnim skladištem, 

- brodski limari sa priručnim skladištem. 

B) radionice nemetalne opreme sa slijedeći zanatima: 

- brodski stolari i tesari, 

- brodoličioci sa skladištem i mješaonicom boje, 

- brodski izolateri, 

- brodski zidari, keramičari i sl., 

- brodski užetari, jedrari i dr. 

C) radionice elektro opreme sa slijedećim zanatima: 

− brodski električari sa priručnim skladištem, 

- brodski elektrobravari sa priručnim skladištem, 

− brodski elektroničari sa servisom, 

− elektro ispitna stanica. 

3. RADIONICE ZA LUČKO TRANSPORTNE USLUGE SA SLIJEDEĆIM ZANATIMA 

- brodski mornari, 

- transportni radnici. 

38

ODRŽAVANJE I REMONT BRODA 

Page 40

Page 41 

SADRŽAJ 

1. UVOD........................................................................................................................ 

2. RADOVI NA VANJSKOJ OPLATI………………………………….....………. 

2.1 Priprema brodskog trupa za bojenje …………………………………….. 

2.2 Mokri postupak pripreme metalnih površina brodskog trupa…………… 

2.2.1 Uređaj s vodenom zavjesom………………………………….. 

2.2.2 Potisni uređaj s ograničenom količinom vode…………………. 

2.2.3 Uređaj s usisnim vodenim mlazom…………………………… 

2.2.4 Uređaj s vodom bez abraziva…………………………………. 

2.3 Suhi postupak pripreme metalnih površina brodskog trupa…………….. 

2.4 Mehanička priprema površine…………………………………………. 

2.5 Defektacija brodskog trupa………………………………………………. 

2.6 Izbor sustava antikorozivne zaštite brodskog trupa……………………… 

2.7 Nanošenje zaštitnih premaza……………………………………………. 

2.8 Temeljni premaz………………………………………………………… 

2.9 Antivegetativni premazi…………………………………………..…….. 

2.10 Katodna zaštita broda……………………………………………..……. 

2.10.1 Galvanska korozija……………………………………..……. 

2.10.2 Katodna zaštita žrtvovanim anodama…………………….…… 

2.10.3 Katodna zaštita narinutim naponom…………………….…….. 

3. PREGLED I IZVOĐENJE REMONTA SKLOPA KORMILA......…….................. 

3.1 Zračnosti štenca kormila…………………………………………………. 

3.2 Pad kormila…………………………………………….…………………. 

3.3 Zračnosti struka kormila…………………………………………………. 

3.4 Izrada novih ležajeva……………………………………………………. 

3.5 Montaža novih ležajeva ……………………………..…………….……. 

3.6 Remont konusa štenca i kormila …..……………………….…… 

4. PREGLED I IZVOĐENJE REMONTA BRODSKOG VIJKA I OSOVINE 

BRODSKOG VIJKA .......…………………………………………………..……. 

4.1 Demontaža brodskog vijka.................................................….....…........... 

4.2 Navlačenje brodskog vijka na osovine brodskog vijka …………………. 

4.3 Demontaža osovine brodskog vijka .......……….............................……… 

1

Page 42 

5. PREGLED I IZVOĐENJE REMONTA RADOVI OPREME ZA SIDRENJE … 

5.1 Pregled sidara i sidrenih lanaca ………..……………...….……………… 

5.2 Pregled i remont lančanika ……………………………………………… 

5.3 Označavanje službi bojenjem cjevovoda na brodu ………………………. 

6. PREGLED BRODSKIH KUTIJA USISA MORA ……………………………… 

7. PREGLED BRODSKIH OPLATNIH PRIKLJUČAKA I VENTILA ……………. 

8. PREGLED I ČIŠĆENJE BRODSKIH TANKOVA ……………………………… 

9. PREGLED I ODRŽAVANJE GLAVNOG MOTORA…………………………… 

2

Page 43 

1. UVOD 

Održavanje broda dijeli se na održavanje trupa broda i održavanje opreme broda. 

Održavanje trupa broda izvodi se dokovanjem broda. Održavanje opreme broda dijelom se 

izvodi od strane posade tijekom navigacije ili boravka u luci, a dijelom se izvodi tijekom 

dokovanja broda. Brod može ići na dokovanje iz više razloga: zbog pregleda, redovnog 

periodičnog održavanja, remonta i popravaka ili preinake. 

Razdoblje između dokovanja propisuju klasifikacijska društva, koja svojim propisima 

predviđaju periodične, ali i specijalne preglede. Prema tim propisima (SOLAS, Chapter 1, 

Reg 10-V) svaki brod mora se dokovati najmanje dva puta unutar pet godina. Maksimalni 

razmak između dva dokovanja ne smije iznositi više od tri godine, u osnovi zbog pregleda 

podvodnih dijelova broda od strane klasifikacijskog društva. Kada pri dokovanju broda nije 

potrebno izvršiti popravke trupa, izvodi se samo pregled, čišćenje i ponovno nanošenje boje 

na vanjskom dijelu trupa broda. Održavanje palube i unutrašnjih dijelova broda izvodi posada 

broda. 

Ako se brod dulje vrijeme ne dokuje, javlja se problem obraslina koje povećavaju 

otpor trenja i utječu na smanjenje brzine u eksploataciji, a time i veći utrošak goriva za 

prevaljivanje iste udaljenosti. Ispitivanja su pokazala da je ovo smanjenje brzine nakon 

perioda od dvije godine takvo, da su troškovi nastali zbog smanjenja brzine broda veći od 

troškova dokovanja, čišćenja i bojenja podvodnog dijela trupa svake godine. Ovo naročito 

dolazi do izražaja s povećanjem udjela troškova pogonskog goriva u ukupnim troškovima 

eksploatacije broda. 

Osim smanjenja brzine zbog obraštanja, elementi trupa broda troše se i zbog 

djelovanja korozije, što uvjetuje smanjenje opće i lokalne čvrstoće trupa. Smanjenje debljine 

stjenke brodske strukture od posebnog je interesa inspekcijskog pregleda klasifikacijskog 

društva. 

Remontna brodogradilišta potpuno su drukčije opremljena od brodogradilišta za 

novogradnje. Brod koji dolazi u remontno brodogradilište teži je i ima veći gaz nego što to 

ima novogradnja. Dizalice nisu projektirane za dizanje teških tereta, ali trebaju zadovoljiti 

veću visinu dizanja. Radionice su drukčije opremljene, a radnici su fleksibilniji i imaju radne 

vještine prilagodljive različitim vrstama poslova i zanata. Lokacija remontnog brodogradilišta 

bitno je drukčija od onog za novogradnje. Nalaze se u blizini velikih morskih luka, ili na 

plovidbenom putu između njih, kako bi se umanjilo skretanje broda od normalne plovidbene 

rute. 

Remontna brodogradilišta teže k što većem stupnju iskorištenosti doka. Osim 

redovitog održavanja broda, remontna brodogradilišta izvode i usluge vezane uz preinake ili 

popravke. Iskoristivost doka čini omjer broja dana u godini tijekom kojih je dok bio u uporabi 

u odnosu na ukupan broj dana u godini. Dobra iskoristivost doka smatra se 75%. Visoka 

iskoristivost doka smatra se 90% korištenja dana u godini (za dokove na dobrim lokacijama). 

2. RADOVI NA VANJSKOJ OPLATI 

Nakon izlaska broda na suho započinje pranje podvodnog dijela broda mlazevima slatke vode 

pod visokim tlakom od najmanje 100 bara. Time se s vanjske oplate odstranjuju kloridi, alge, 

trave, školjke i sl. Ako na oplati ima zauljenih površina, one se čiste raznim otapalima. Mjesta 

na kojima ima rđe čiste se pjeskarenjem ili mlazom vode pod visokim tlakom od 700 do 2000 

bara (suha ili mokra priprema površine). Originalni sloj boje na mjestima pjeskarenja se 

obnavlja, nakon čega se cijela vanjska oplata oboji prema želji brodovlasnika. Kada hrapavost 

površine podvodnog dijela brodske oplate postane prevelika zbog brojnih slojeva stare boje i 

3

Page 44 

lokalnih ogrebotina uslijed struganja oplate o hridi i razne plutajuće prepreke, cijeli podvodni 

dio oplate se čisti, odstranjuje se kompletna rđa i boja te se izvrši nanošenje nove boje. 

Proizvođač boje daje savjete, provodi kontrolu i inspekcijske preglede pripreme površine i 

samog bojenja. U ovisnosti od starosti broda, veličine, cijene i područja plovidbe izabire se 

pogodan sistem bojenja. 

Radi pregleda podvodnih dijelova broda, provodi se pregled od strane nadležnog 

klasifikacijskog društva, u pratnji predstavnika brodovlasnika i brodogradilišta. Naglasak je 

na pregledu kormila, brodskog vijka, osovine brodskog vijka, udubina, oštećenja, stanja boje, 

rđe, lomova, stanja zavara i oplatnih priključaka. Uočeni nedostaci koji utječu na klasnu 

notaciju broda moraju se otkloniti tijekom dokovanja broda, međutim manji nedostaci koji 

nisu zahtijevani za popravak od strane klasifikacijskog društva mogu biti otklonjeni prema 

izboru i dogovoru s brodovlasnikom. 

2.1 Priprema brodskog trupa za bojenje 

Priprema površine brodskog trupa od velikog je značaja za vijek trajanja boje i njezino 

zaštitno djelovanje. Ona obuhvaća operacije koje se sastoje od uklanjanja nečistoća, obraslina, 

starog premaza, masnoće, produkata korozije, soli, prašine i ako je potrebno uklanjanja 

kiselina i lužina. 

Čim brod izađe na suho započinje se s radovima pripreme površine, što ovisi o području 

brodskog trupa koje je potrebno odgovarajuće očistiti. Područja brodskog trupa i njegovih 

tankova na kojima se izvodi priprema površine su sljedeća: 

a) brodski trup ispod plovne vodene linije do kobilice broda, 

b) brodski trup iznad plovne vodene linije, 

c) dijelovi brodskog trupa na kojima su primijećena oštećenja, 

d) područja pramčanih i krmenih brodskih vijaka te kormila broda, 

e) tankovi tereta, goriva, balasta, pitke i napojne vode. 

Načini pripreme brodskog trupa i njegovih tankova mogu biti sljedeći: 

a) mokra priprema (mlazom vode pod velikim tlakom), 

b) suha priprema (pjeskarenje), 

c) mehanička priprema. 

2.2 Mokri postupak pripreme metalnih površina brodskog trupa 

Iako je postupak suhog čišćenja abrazivom kvalitetniji, produktivniji i jeftiniji, ima i 

nedostatak jer bez obzira na kemijski sastav zagađuje sredinu u kojoj se ovi radovi izvode. 

Sprječavanje širenja prašine moguće je dodavanjem vode struji abraziva i zraka. Primjer 

čišćenja brodske oplate prikazan je na slici xxx. 

4

Page 45 

Slika xxx. Mokra priprema kormila broda 

Postoje četiri načina izvođenja ovog postupka: 

a) uređajem s vodenom zavjesom, 

b) potisnim uređajem s ograničenom količinom vode, 

c) uređajem s usisnim vodenim mlazom, 

d) uređajem s vodom bez abraziva. 

2.2.1 Uređaj s vodenom zavjesom 

Sustav uređaja s vodenom zavjesom koristi kompresor zraka, pumpu vode, spremnik 

abraziva i odvojeno crijevo za vodu koje oko mlaznice stvara vodenu zavjesu koja sprječava 

širenje prašine. Funkcionalna shema takvog uređaja prikazana je na slici xxx. 

SPREMNIK 

ABRAZIVA 

PUMPA 

VODE 

KOMPRESOR 

ZRAKA 

MLAZNICA 

Slika xxx. Funkcionalna shema uređaja s vodenom zavjesom 

2.2.2 Potisni uređaj s ograničenom količinom vode 

Kod potisnog uređaja s ograničenom količinom vode pušta se ograničena količina 

vode u potisni uređaj za suho abrazivno čišćenje u smjesu abraziva i zraka ispred mlaznice. 

Funkcionalna shema takvog uređaja prikazan je na sljedećoj slici xxx. 

5

Page 46 

SPREMNIK 

ABRAZIVA 

SPREMNIK 

VODE 

KOMPRESOR 

ZRAKA 

MLAZNICA 

Slika xxx. Funkcionalna shema potisnog uređaja s ograničenom količinom vode 

2.2.3 Uređaj s usisnim vodenim mlazom 

U uređaju s usisnim vodenim mlazom, u spremniku abraziva vlada podtlak i na 

principu ejektora voda usisava abraziv i stvara smjesu za čišćenje površine vanjske oplate 

brodskog trupa. Funkcionalna shema takvog uređaja prikazana je na slici xxx. 

SPREMNIK 

ABRAZIVA 

PUMPA 

VODE 

MLAZNICA 

Slika xxx. Funkcionalna shema rada uređaja s usisnim vodenim mlazom 

2.2.4 Uređaj s vodom bez abraziva 

Pri mokrom čišćenju površine koriste se visokotlačne pumpe, spremnik vode i 

mlaznica. Postoje mlaznice koje stvaraju koncentriran mlaz i one koje stvaraju lepezasti široki 

mlaz vode. Funkcionalna shema takvog uređaja prikazana je na slici xxx. 

PUMPA 

VODE 

MLAZNICA 

Slika xxx. Funkcionalna shema uređaja s vodom bez abraziva 

Pri čišćenju mlazom vode bez abraziva ne pojavljuje se mikrorazaranje površine metala pa se 

abraziv može dodati direktno s vodom. Time se postiže odgovarajuća hrapavost površine. 

Da bi se neposredno iza čišćenja izbjeglo stvaranje korozije, u vodu se dodaju sredstva koja 

sprječavaju nastanak korozije. Ta se sredstva nazivaju inhibitori korozije. Najčešće se 

upotrebljavaju polifosfati u udjelu 0,5% i amini u udjelu 1 – 5% od ukupne količine vode. Oni 

stvaraju zaštitni sloj na površini metala brodske konstrukcije. 

6

Page 47 

2.3 Suhi postupak pripreme metalnih površina brodskog trupa 

Suhi postupak pripreme površine brodskog trupa izvodi se razaranjem metalne 

površine u struji zraka pod visokim tlakom i abraziva, pjeskarenjem ili sačmarenjem prema 

uputama standarda ISO 8501. Pored standarda ISO 8501 u brodogradnji se koristi i švedski 

standard SIS 05 59 00. Standardi pripreme površine su norme koji sadrže više kriterija, 

pravila i upute za proces suhe pripreme metalnih površina brodskog trupa. 

Stanje površine čeličnih konstrukcija podijeljeno je u četiri stupnja: 

− A stupanj. Površina čelika prekrivena okujinom i s malo korozije. 

− B stupanj. Površina čelika koja je započela korodirati i iz koje se počinje skidati 

okujina. 

− C stupanj. Površina čelika s otpalom ili ostruganom korodiranom okujinom i 

prvim vidljivim naznakama točkaste korozije (pitting). 

− D stupanj. Površina čelika koja je jako korodirana i s vidljivom točkastom 

korozijom (pitting). 

Prije početka suhe pripreme, površina brodskog trupa treba biti odmašćena od ulja i masti, a 

deblje naslage slojeva boje i korozije treba otkloniti piketiranjem, za što se koriste pneumatski 

čekići. 

Slika xxx. Pneumatski čekići za skidanja debljih naslaga korozije i boje 

Suhi postupak pripreme metalnih površina obavlja s abrazivima. Abrazivi su različite 

vrste materijala određene granulacije pogodne za pripremu površine, pri čemu čestice 

abraziva s pomoću komprimiranog zraka djeluju na površinu koja se želi očistiti. Kvaliteta 

pripreme čeličnih površina iskazana je prema sljedećim stupnjevima standarda ISO 8501: 

Sa 1: Lagano čišćenje mlazom abraziva s kojim se brzo prelazi preko površine i 

time uklanja produkte korozije, okujine i stranih tvari. Gledano bez 

povećanja, površina treba biti bez vidljivih masnoća, ulja i nečistoća. Mora 

biti odstranjena sva neprijanjajuća okujina, rđa, boja i strane čestice. 

Sa 2: Temeljito čišćenje kod kojeg su s 2/3 bilo kojeg dijela površine uklonjeni 

produkti korozije, okujine i stranih tvari. Gledano bez povećanja, površina 

treba biti bez vidljivih masnoća, ulja i nečistoća, većinom bez okujine, bez 

rđe, boje i stranih čestica. Zaostale nečistoće koje se čvrsto drže za površinu 

se ne tretiraju. Na kraju se površina ispuše čistim, suhim komprimiranim 

zrakom, a površina mora biti sivkaste boje. 

Sa 2,5: Čišćenje je skoro do bijelog sjaja metala, tako da se s najmanje 95 % svakog 

dijela površine uklone produkti korozije, okujine i stranih tvari, što zahtijeva 

vrlo pažljivo čišćenje. Gledano bez povećanja, površina treba biti bez 

vidljivih masnoća, ulja i nečistoća, bez okujine, rđe, boje i stranih čestica 

osim tragova koji mogu zaostati točkasto ili u prugama. Na kraju se površina 

7

Page 48 

ispuše čistim, suhim komprimiranim zrakom, a površina mora biti svijetlo 

sivkaste boje. 

Sa 3: Čišćenje do čistog metala. Okujina i produkti korozije moraju biti potpuno 

uklonjeni. Gledano bez povećanja, površina treba biti bez vidljivih masnoća, 

ulja i nečistoća, bez okujine, rđe, boje i stranih čestica. Površina mora imati 

jednolik metalni sjaj. Na kraju se površina ispuše čistim, suhim 

komprimiranim zrakom, a površina ima jednoliku metalnu boju. 

Abrazivi koji se koriste za čišćenje metalnih površina mogu se podijeliti na dvije 

osnovne grupe: 

1. Metalni abrazivi 

Metalni abrazivi imaju duži vijek trajanja, mogu izdržati veliki broj sudara s površinom 

prije nego im se promjer toliko smanji da ih treba odbaciti. Kako su skupi, 

upotrebljavaju se pogonskim postrojenjima gdje je moguća njihova višestruka uporaba. 

Obično se nalaze unutar zatvorenih stacionarnih uređaja. Prednost im je dobra kvaliteta 

čišćenja i mali utjecaj na zagađenje okoliša. 

2. Mineralni abrazivi 

Mineralni abrazivi su jeftiniji od metalnih, ali nakon nekoliko sudara s površinom 

materijala postaju neupotrebljivi, pa se uglavnom koriste za jednokratnu uporabu. 

Osnovne karakteristike abraziva su tvrdoća, veličina i oblik. Što je abraziv tvrđi, to je 

čišćenje metalnih površina brže i dublje. Oblik zrna abraziva može biti: 

- okrugli abraziv, koji čisti metalnu površinu udaranjem, 

- drobljenac s oštrim rubovima, koji čisti metalnu površinu udarcem urezujući se u 

metalnu površinu, 

- drobljenac s blažim rubovima, koji čisti metalnu površinu kombinacijom udarca i 

urezivanja u metalnu površinu. 

Jednoličnost oblika i veličine abraziva daje pravilniju hrapavost površine. Korozivni 

premazi bolje prijanjaju na hrapaviju površinu. Vrsta i granulacija abraziva odabire se na 

osnovi izgleda površine koju treba očistiti, zahtijevane hrapavosti i opreme koja se koristi. 

2.4 Mehanička priprema površine 

Mehanička priprema površine izvodi se ručnim ili pneumatskim alatima s abrazivnim 

brusovima, brusnim papirom, strugačima i čeličnim četkama. Mehanička priprema površine 

označava se sa "St" i dijeli se u tri stupnja; St 1, St 2 i St 3. Prije mehaničke pripreme 

površine potrebno je odstraniti veće naslage rđe te vidljive naslage ulja, masti i prljavštine. 

Nakon mehaničke pripreme, površinu treba očistiti od ostataka prašine i metalnih čestica. 

Površine stupnja St 1 nije obrađena jer se ne primjenjuje za bojenje. 

Stupanj pripreme površine St 2 obuhvaća potpuno ručno i strojno čišćenje. Gledano bez 

povećanja, površina treba biti bez vidljivih masnoća, ulja i nečistoća. Sva neprijanjajuća 

okujina, rđa, boja i strane čestice moraju biti odstranjene. 

Stupanj pripreme površine St 3 obuhvaća temeljito ručno i strojno čišćenje. Priprema površine 

je ista kao i kod stupnja St 2, ali je površina obrađena temeljitije što joj daje jasan metalni sjaj. 

8

Page 49 

Slika xxx. Razni tipovi pneumatskih brusilica 

2.5 Defektacija brodskog trupa 

Slika xxx. Igličasti pneumatski pištolj 

Nakon pripreme površine brodske trupa, pristupa se defektaciji. Defektacijom trupa 

naziva se pregled i ocjena oštećenja mjerenjem deformacija i preostalih debljina elemenata 

koji podliježu takvom pregledu. Opseg mjerenja utvrđuje inspektor klasifikacijskog društva, u 

pratnji predstavnika brodovlasnika i brodogradilišta. Defektacija se prema opsegu može 

podijeliti na: 

- kontrolnu defektaciju, koja uključuje nasumce odabrane limove i elemente strukture, 

- djelomičnu defektaciju, za ograničeni broj elemenata u određenom dijelu strukture brodskog 

trupa, 

- potpunu defektaciju, za sistemsko ispitivanje svih elemenata brodskog trupa. 

Uočeni nedostaci kod defektacije dijele se na: 

- lomove, koji onemogućuju daljnju uporabu konstrukcije. Moraju se ukloniti na način koji 

će se odrediti u ovisnosti o tehničkim mogućnostima i ekonomskoj opravdanosti, 

- oštećenja, koja onemogućuju rad u normalnim uvjetima eksploatacije. Oštećenja mogu 

biti: 

a) istrošenje - smanjenje dimenzija elemenata brodskog trupa zbog korozije, erozije i 

mehaničkog oštećenja, 

b) zaostala naprezanja - uzrokuju promjenu konstrukcije kod preopterećenja, 

c) pukotine nastale zbog koncentracije naprezanja, zamora materijala i sl. 

Mjesta defektacije određuje inspektor klasifikacijskog društva. Posebnu pozornost posvećuje 

se istrošenju strukture u području tankova goriva i balasta, koferdama, kaljužnih zdenaca, 

kutija usisa mora, itd. Ukoliko se prilikom defektacije ustanovi da istrošenja prelaze 

dopuštene granice, provodi se defektacija proširenog opsega. 

Primjeri pozicija mjerenja debljina brodskih elemenata prikazani su na slikama xxx 

9

Page 50 

Slika xxx. Primjeri pozicija mjerenja debljina brodskih elemenata 

LEGENDA: 

1. Oplata palube čvrstoće 

2. Palubna proveza 

3. Završni voj 

4. Bočna oplata broda 

5. Oplata uzvoja broda 

6. Oplata dna broda 

7. Kobilica broda 

8. Uzdužnjaci palube 

9. Palubne podveze 

10. Uzdužnjaci završnog voja 

11. Oplata kosog dna gornjeg bočnog tanka 

12. Uzdužnjaci kosog dna gornjeg bočnog 

tanka 

13. Uzdužnjaci dna 

14. Uzdužni nosači dna 

15. Uzdužnjaci uzvoja 

16. Uzdužnjaci bočne oplate 

18. Uzdužnjaci krova dvodna 

19. Oplata kosoga krova uzvojnog tanka 

20. Uzdužnjaci kosoga krova uzvojnog tanka 

21. Po uputama klasifikacijskog društva 


23. Rebrenice dvodna 

24. Poprečni nosači gornjeg bočnog tanka 

25. Poprečni nosači uzvojnog tanka 



28. Pražnice grotala 

29. Oplata palube između grotala 

30. Poklopci grotala 

31. Unutarnja oplata dvoboka 



34. Rebra skladišta 

10

Page 51 

17. Oplata krova dvodna 

Slika xxx. Primjeri pozicija mjerenja debljina brodskih elemenata 

LEGENDA: 

1. Oplata palube čvrstoće 

2. Palubna proveza 

3. Završni voj 

4. Bočna oplata broda 

5. Oplata uzvoja broda 

6. Oplata dna broda 

7. Kobilica broda 

8. Uzdužnjaci palube 

9. Palubne podveze 

10. Uzdužnjaci završnog voja 

11. Gornji voj uzdužne pregrade 

12. Uzdužnjaci dna 

13. Uzdužni nosači dna 

14. Uzdužnjaci uzvoja 

15. Donji voj uzdužne pregrade 

16. Uzdužnjaci bočne oplate 

17. Oplata uzdužne pregrade (ostatak) 

18. Uzdužnjaci uzdužne pregrade 

19. Oplata krova dvodna 

20. Uzdužnjaci krova dvodna 





25. Poprečni nosač palube u središnjem 

tanku 

26. Poprečni nosač dna u središnjem tanku 

27. Poprečni nosač palube u bočnom tanku 

tereta 

28. Okvirni nosač bočne oplate 

29. Okvirni nosač uzdužne pregrade 

30. Poprečni nosač dna u bočnom tanku 

31. Prečke okvira 

32. Pojasna traka okvirnog nosača 

33. Rebrenice dvodna 




37. Oplata palube između grotala 

38. Poklopci grotala 

11

Page 52 



Nakon obavljene defektacije trupa broda i unošenja podataka u posebne tablice i nacrte 

razvijene oplate, palube, krova dvodna itd., uspoređuju se oštećenja s dopuštenim veličinama. 

Pritom inspektori klasifikacijskog društva zajedno s predstavnicima brodovlasnika i tehničke 

kontrole brodogradilišta definiraju: 

- koje limove brodskog trupa treba zamijeniti, 

- na kojim limovima se može postaviti podvostručenje i za koji vremenski period to vrijedi, 

- koji limovi se mogu ravnati na licu mjesta, 

- koji dio brodske strukture treba demontirati, odnijeti u radionicu, izravnati i djelomično 

zamijeniti, te ponovo ugraditi na njegovo mjesto na brodskom trupu. 

Pritom treba u obzir uzeti sljedeće: 

- ako su veličine općeg istrošenja nekog lima brodskog trupa veće od dozvoljenih, taj 

lim treba pojačati ili potpuno zamijeniti, 

- dijelovi limova vanjske oplate čija je površina zahvaćena korozijom u manjoj mjeri, 

mogu se uz suglasnost inspektora klasifikacijskog društva popraviti navarivanjem 

odgovarajućim elektrodama, 

- zavareni spojevi koji ne zadovoljavaju kriterije čvrstoće i nepropusnosti moraju se 

ižljebiti do zdravog metala i ponovno zavariti, 

- ulegnuća ograničenih dimenzija, s omjerom najvećeg progiba i najmanje dimenzije 

ulegnuća od najviše 1/20 mogu se ostaviti bez ravnanja plamenikom, 

- oštećenja vanjske oplate i palube mogu se ispraviti podvostručenjem, ali samo za 

određeno vremensko razdoblje. 

U slučaju većih oštećenja trupa ili preinaka, remontno brodogradilište izrađuje 

tehničku, tehnološku i plansku dokumentaciju, kao i kalkulaciju potrebnih radnih sati. Radna 

dokumentaciju za remontne radove bitno se razlikuje od dokumentacije koja je potrebna za 

izgradnju novih brodova. Naime remont broda izvodi se u vrlo kratkom vremenskom periodu 

od četiri do pet tjedana, pa nema dovoljno vremena za izradu kompletne tehničke 

dokumentacije iz koje bi se trebale izraditi tehnološka, planska i proizvodna dokumentacija. 

Ako se radi o izmjeni dijelova brodskog trupa, prema postojećem elementu u radionici 

se izradi novi. Eventualne preinake izvode se tako da se izravno na brodu uzimaju potrebne 

izmjere i daju se na daljnju izradu u radionicu izrade brodskog trupa. 

Posebno pažljivo treba pregledati trup broda ispod demontiranih strojeva, električnih kabela, 

izolacije, drvenih ili drugih obloga. Limovi se na tim mjestima moraju prije montaže opreme 

na mjesto, detaljno pregledati i po potrebi izmijeniti i dobro antikorozivno zaštiti. 

Za izvođenje remontnih radova u doku remontno brodogradilište osigurava odgovarajuće 

alate, opremu i infrastrukturu: 

- priključke za električnu energiju, 

- alate i opremu za izvođenje zavarivačkih radova, 

- alate i opremu za izvođenje radova rezanja brodske oplate, 

- alate i opremu za izvođenje radova brušenja na brodskoj oplati, 

- cjevovode za opskrbu inertnim plinovima, 

- alate za lakšu manipulaciju s izrezanim elementima brodske strukture, 

- itd. 

2.6 Izbor sustava antikorozivne zaštite brodskog trupa 

Faktori koji utječu na izbor sustava antikorozivne zaštite broda su: 

a) brodovlasnik, 

b) međunarodne organizacije, 

c) proizvođač boje, 

12

Page 53 

d) brodogradilište. 

a) Brodovlasnik traži adekvatan sustav zaštite trupa koji će zadovoljiti sljedeće 

zahtjeve: 

- odgovarajuću trajnost sustava zaštite, 

- sustav zaštite trupa broda kojeg se lako može pregledavati i održavati, 

- sustav zaštite trupa broda na kojem se mogu lako izvoditi radovi 

remonta, 

- prihvatljivost cijene u odnosu na zahtijevanu kvalitetu 

b) Međunarodne organizacije zahtijevaju: 

- sigurnost sustava zaštite brodskog trupa, 

- sigurnost za zdravlje ljudi, 

- sigurnost zaštite okoliša od zagađenja. 

Najvažnije međunarodne organizacije su: 

- nacionalne vlasti, 

- nadležna klasifikacijska društva, 

- IMO (Međunarodna pomorska organizacija). 

c) Proizvođač boje 

Proizvođač boje odabran je od strane brodovlasnika i remontnog brodogradilišta i mora 

ispuniti: 

- zahtjeve brodovlasnika za što boljim i dugotrajnijim sustavom zaštite 

brodskog trupa, 

- definirati zahtjeve za adekvatnu pripremu površine (mokro i suho 

čišćenje brodskog trupa), 

- definirati odgovarajući način održavanja sustava zaštite brodskog trupa, 

- preporučiti odgovarajuću debljinu filma zaštitnih premaza, 

- preporučiti odgovarajuću katodnu zaštitu brodskog trupa, 

- definirati tehničke karakteristike zaštitnih premaza za svaki pojedini 

sustav zaštite brodskog trupa, 

- odrediti preporuke za kvalitetu i stručnost radnika. 

d) Brodogradilište 

Brodogradilište ima sljedeće razloge odabira pojedinog sustava zaštite brodskog trupa: 

- uporaba odgovarajućeg sustava zaštite brodskog trupa koja će polučiti 

najpovoljnije financijske rezultate uz zadovoljavajuću trajnost i 

kvalitetu boje, 

- uporabu sustava zaštite brodskog trupa koje brodogradilište obično 

koristi, 

- uvjeti rada prilikom nanošenja zaštitnih premaza, pogotovo kod niskih 

temperatura. 

Nakon što su brodogradilište i brodovlasnik definirali adekvatan sustav zaštite brodskog trupa 

i njegovih tankova, proizvođač boja mora dostaviti sljedeće dokumente: 

- tehničku specifikaciju sustava zaštite broda, 

- zdravstvene i ekološke studije o utjecaju na okoliš, 

- prethodna iskustva i referentnu listu, 

- certifikate i testove o kvaliteti, 

- opće informacije. 

2.7 Nanošenje zaštitnih premaza 

Neposredno prije nanošenja premaza, a u cilju što uspješnijeg i potpunijeg prijanjanja 

premaza na površinu brodske strukture, potrebno je izvršiti kontrolu temperature i vlažnosti 

13

Page 54 

zraka. Utjecajni faktori koji se mjere pri nanošenju zaštitnih premaza, su temperatura zraka, 

relativna vlažnost zraka, temperatura površine i prisutnost vlage na površini čelika brodskog 

trupa. 

Temperatura zraka se mjeri termometrom. Relativna vlažnost zraka se mjeri higrometrom, a 

temperatura površine metala brodske strukture se mjeri kontaktnim termometrom. Na osnovi 

temperature zraka i relativne vlažnosti može se odrediti minimalna dozvoljena temperatura 

površine metala brodske strukture na koji se nanosi zaštitni premaz. Ta vrijednost se očitava 

iz posebnog dijagrama koji se zove nomogram. Najniža temperatura površine metala brodske 

strukture do koje se može nanositi zaštitni premaz iznosi 3°C iznad temperature rosišta. Ovo 

se može testirati puhanjem daha prema površini. Ako se na površini vlaga kondenzira, mora 

nestati u nekoliko minuta. Temperatura rosišta je temperatura na kojoj započinje 

kondenzacija, jer se na toj temperaturi postiže maksimalni tlak para. Relativna vlažnost je tada 

100%. Ako se temperatura spusti, vlaga će kondenzirati na hladnijim površinama. 

Dijagram xxx. Odnos između relativne vlažnosti, temperature zraka i temperature 

površine 

Pri nanošenju zaštitnih premaza, razlikuju se sljedeći premazi: 

1. temeljni premaz, 

2. međupremaz, 

3. antivegetativni premaz za podvodni dio vanjske oplate, 

4. završni premaz. 

2.8 Temeljni premaz 

Temeljni premaz je prvi zaštitni premaz koji se nanosi na brodsku konstrukciju. Koristi se kao 

privremeni zaštitni sloj odmah nakon rezanja i sačmarenja čeličnog lima. Od temeljnog 

premaza se zahtjeva sljedeće: 

- da spriječe koroziju tijekom skladištenja čelika i gradnje broda, 

- moraju biti prikladni za proces zavarivanja čelika, 

- moraju biti prikladna podloga za završni premaz, 

- ne smiju biti štetni za zavarivača. 

Danas se koriste samo dvokomponentni epoksidni temeljni premazi. Oni daju sačmarenom 

čeliku zaštitu do devet mjeseci, ovisno lokalnim uvjetima. 

14

Page 55 

Slika xxx. Nanošenje temeljnog premaza na vanjsku oplatu broda 

2.9 Antivegetativni premazi 

Glavna namjena antivegetativnih premaza je zaštita podvodnog dijela brodskog trupa od 

obraštanja i zadržavanje glatkoće oplate. Brodovi brže plove i troše manje goriva kada im je 

oplata čista i glatka, odnosno kada nije obraštena različitim morskim organizmima. U svrhu 

zaštite od obraštanja koriste se antivegetativni premazi (engl. antifouling). Antivegetativni 

premazi također štite oplatu podvodnog dijela trupa od korozije i smanjuju troškove 

antikorozivne zaštite broda u eksploataciji. 

Obraštanje je skupni naziv za obraštanje trupa biljnim (alge i trave) i životinjskim 

organizmima (polipi, školjkaši, koralji, vlasulje). Broj organizama koji uzrokuju obraštanje 

kreće se oko 4000-5000. Obraštanje se prema veličini odraslih organizama može podijeliti u 

dvije kategorije: 

- makroobraštanje; stvaraju ga životinje i biljke, 

- mikroobraštanje; stvara se ljepljiva smjesa bakterija i drugih mikroorganizama. 

Prijanjanje mikroorganizama na brodski trup je slabije nego prijanjanje biljaka i životinja. 

Dna brodova koja nisu zaštićena od obraštanja mogu nakupiti do 150 kg/m 2 mase u manje od 

šest mjeseci boravka u moru. Na vrlo velikim tankerima za prijevoz sirove nafte s 40.000 m 2 

površine oplate, to iznosi dodatnih 6.000 t mase. 

Slika xxx: Vanjska oplata broda obrasla školjkašima 

15

Page 56 

Slika xxx: Obraštanje na površinama gdje se izgubio zaštitni sloj 

Slika xxx: Larve 

Slika xxx: Morski žir i drugi školjkaši 

Obraštanje povećava otpor broda i smanjuje brzinu, uz istu snagu porivnog stroja za 

oko 10-15%. Kako bi se održala tražena brzina, snaga motora se mora povećati za 23-38%, a 

time se potrošnja goriva povećava za 25-40%. 

Korištenjem sredstava protiv obraštanja brodovlasnik dobiva značajnu uštedu u novcu. To se 

ostvaruje iz sljedećih razloga: 

- otpor broda i potrošnja goriva kao posljedica, značajno se povećavaju ako je oplata 

obraštena, 

- ako se koriste sredstva protiv obraštanja brod će provesti manje vremena na 

dokovanju, 

- veći je interval između dva dokovanja, 

16

Page 57 

- obrasline uzrokuju oštećenje boje, što povećava koroziju i troškove održavanja . 

Većina sredstava protiv obraštanja su samopolirajuće boje. Boja se pod djelovanjem morske 

vode skida sloj po sloj. Time se iz sredstva za obraštanje oslobađaju tvari koje u kontroliranoj 

mjeri sprječavaju obraštanje. 

U brodogradnji se koriste se tri grupe sredstava protiv obraštanja: 

- sredstva protiv obraštanja na bazi kositra, 

- sredstva protiv obraštanja bez kositra, 

- sredstva protiv obraštanja na bazi bakra. 

Slika xxx: Samopolirajući antivegetativni premaz 

Sredstva protiv obraštanja na bazi kositra sadrže TBT (tributyltin). To je otrovna tvar koja 

ubija mikro i makro organizme, larve školjaka i spore algi, kada dođu u doticaj s oplatom. 

TBT nije samo otrovan za obrasline već i za morske organizme u lukama. U lukama ili 

mjestima gdje je velika frekvencija brodova, lokalna koncentracija TBT-a može postati tako 

visoko, da djeluje na ugibanje ili deformaciju morskih organizama. Stoga se TBT potpuno 

izbacuje iz uporabe, a zamjenjuju ga sredstva bez kositra (tin-free antifouling). 

TBT se često opisuje kao najotrovnija tvar koja je ikad namjerno unijeta u morski okoliš. Kao 

biocid u antivegetativnim bojama, pokazao se iznimno učinkovitim u očuvanju oplate čistom i 

glatkom, a kada je uveden u antivegetativne boje, smatran je manje štetnim od drugih 

biocidnih tvari, poput DDT-a i arsena. Kao biocid, TBT je dovoljno jak da dovodi do ugibanja 

organizama koji uzrokuju obraštanje. Glavni ekološki problem je njegova dugotrajnost, 

odnosno nerazgradivost. 

Kako se TBT široko upotrebljavao u antivegetativnim bojama, znanstvenici su počeli nalaziti 

sve veće koncentracije TBT-a u prostorima s velikom koncentracijom plovila, poput luka, 

marina itd. Na otvorenom moru i oceanima, zagađenje TBT-om nije bio toliko problem, iako 

su kasnije studije pokazale visoke koncentracije TBT-a kod riba i sisavaca. Znanstvenici su 

najprije pronašli dokaze o kontaminaciji TBT-om kod oštriga. U zaljevi Arcachon, u 

Francuskoj, sedamdesetih je godina prošlog stoljeća zagađenje TBT-om s brodova povezano s 

visokom smrtnošću larvi oštriga i ozbiljnim deformacijama oklopa odraslih školjki, koje su 

tako izgubile komercijalnu vrijednost. 

Debljina sloja sredstva za obraštanje prilagođena je trajanju boje. Nije potrebna veća trajnost 

od pet godina, jer klasifikacijska društva zahtijevaju dokovanje broda najmanje svakih pet 

godina. 

Dobar biocid u antivegetativnom sistemu ima sljedeće karakteristike: 

- široku primjenjivost, 

- nisku toksičnost za morske organizme, 

- nisku topljivost u vodi, 

17

Page 58 

- ne akumulira se u hranidbenom lancu, 

- ne ostaje trajno u okolišu (razgradiv je), 

- kompatibilan je sa sistemom bojenja, 

- dobar omjer cijene i djelovanja. 

Tablica xxx. Alternativni antivegetativni sistemi 

Proizvod / metoda Prednosti / nedostaci 

Boje na bazi 

bakra 

Boje bez kositra 

Nelijepivi 

premazi 

Čišćenje 

Prirodna 

otpornost i 

prirodni biocidi 

Elektricitet 

Već postoje; manje su toksične nego TBT. Djeluju samo na 

morsku faunu (za sprječavanje rasta trava, dodaju se herbicidi 

koji pak predstavljaju prijetnju okolišu) 

Najbolje djeluju na plovilima koja se dokuju svake tri i pol 

godine ili češće. Učinkovite su i na plovilima za posebnu 

namjenu (remorkeri, čamci za spašavanje, istraživački brodovi) 

ako se koriste barem 100 dana u godini i dokuju se barem svake 

3 godine. Kad se plovila rjeđe koriste, jače je obraštanje i 

dokovanje treba provesti svake godine. 

Ne sadrže biocide, ali imaju ekstremno glatku i sklisku 

površinu, što sprječava obraštanje i olakšava čišćenje. 

Najprikladniji su za plovila s brzinom od najmanje 30 čv.. 

Oštećenja na premazima boje se teško popravljaju. Pojavljuje se 

lagano obraštanje, ali se lako otklanja visokotlačnim pranjem na 

godišnjem dokovanju. 

Periodičko čišćenje podvodnog dijela brodskog trupa je 

najprikladnije za brodove koji plove u morskoj i slatkoj vodi, te 

u područjima gdje se malo organizama hvata za trup. Čišćenje 

uključuje ronioce sa rotirajućim četkama i visokotlačnim 

pumpama. 

Supstance koje daju prirodnu otpornost protiv obraštanja, 

bazirane su na sposobnosti morskih organizama, poput koralja i 

spužvi, da razviju prirodni biocid protiv obraštanje. Istraživanja 

uporabe prirodnih tvari su još u zametku, ali su pronađeni 

aktivni metabolanti i sintetizirani novi biocidi. 

Stvaranje razlike u električnom naboju između trupa i morske 

vode pokreće kemijski proces koji sprječava obraštanje. Ova 

tehnologija se pokazuje učinkovitijom nego uporaba boja na 

bazi kositra, ali je sistem podložan oštećenjima i skup, te stvara 

povećan rizik od korozije i veću potrošnju energije. 

2.10 Katodna zaštita broda 

Katodna zaštita broda je sastavni dio svakog broda na njegovom podvodnom dijelu. Primarna 

zadaća katodne zaštite je elektrokemijski način zaštite metala od utjecaja korozije, a provodi 

se na dva načina: 

1. postavljanjem žrtvovanih anoda (SCAP), 

2. instaliranjem narinute struje (ICCP). 

18

Page 59 

2.10.1 Galvanska korozija 

Da bi bolje razumjeli katodnu zaštitu broda, potrebno je objasniti proces galvanske korozije. 

Svaki metal u kontaktu s vodom ima tendenciju otpuštanja pozitivnih iona (kationa). To čini 

vodu sve više pozitivno nabijenom, a metal postaje sve negativniji. Što je metal manje 

plemenit, to imati veću tendenciju otpuštanja pozitivnih iona. Takav metal postaje još više 

negativan, i sve više se troši. Suprotno, što je metal plemenitiji, to ima manju tendenciju 

otpuštanja pozitivnih iona, pa će stoga biti i manje negativno nabijen u odnosu na vodu, što 

znači da se i manje troši. OVO MALO PRESLOŽITI 

Slika xxx. Prikaz procesa galvanske korozije 

Svaki metal uronjen u vodu ima svoj potencijal, što je prikazano tablicom xxxx. Što je 

potencijal metala negativniji, to je materijal manje plemenit. Tako je npr. zlato plemenitije od 

bakra, bakar plemenitiji od kositra, kositar plemenitiji od željeza, željezo plemenitije od 

cinka, a cink plemenitiji od aluminija. 

Pojednostavljeno gledano, brod možemo promatrati kao sistem sastavljen od triju različitih 

metala u električnom kontaktu: čelika (oplata broda), bronce (brodski vijak) i legure cinka 

(anoda za katodnu zaštitu). Čelik se u morskoj vodi anodno polarizira kad je u spoju s 

broncom, a katodno kad je u spoju s legurom cinka. 

Elektrokemijska reakcija na brodu javlja se na sljedećim mjestima: 

- između brodskog vijka i okolnog čelika, 

- između dijelova iz slitina bakra (npr. izmjenjivača topline) i čeličnih dijelova, 

- između alumnijskih i čeličnih dijelova broda, 

- na mjestima gdje je boja oštećena 

Turbulencije, brzina, povišena temperatura i salinitet vode ubrzavaju proces korozije 


Glavni način zaštitite od galvanske korozije je eliminiranje struje koja ju uzrokuje. To se 

može postići na nekoliko načina: 

- izoliranjem metala na izloženoj strani bojenjem. Time se štiti izloženi metal 

od kontakta s kisikom i elektrolitom (voda). Sve dok je sloj boje neoštećen, 

boja predstavlja izolator te nema kontakta između elektrolita i metala. Čim se 

sloj boje ošteti počinje proces korozije, 

- preusmjeravanjem toka struje korištenjem žrtvovanih anoda, 

- preusmjeravanjem toka struje narinutim naponom. 

Tablica xxx. Potencijali metala u morskoj vodi 

19

Page 60 

Materijal 

Korozivni 

potencijal (V) 

Magnezij i magnezijeve slitine -1,60 do -1,63 

Cink -0,98 do -1,03 

Aluminijeve slitine -0,76 do -1,00 

Meko željezo -0,60 do -0,71 

Lijevano željezo -0,60 do -0,71 

Tip 410 (13% Cr) - nerđajući čelik, aktivan u vodi 0,46 do -0,58 

Tip 304 (18-8) - nerđajući čelik, aktivan u vodi 0,46 do -0,58 

Tip 316 (18-8, 3% Mb) - nerđajući čelik, aktivan u vodi -0,43 do -0,54 

Inconel (78% Ni, 13,5% Cu, 6% Fe) - aktivan u vodi -0,35 do -0,46 

Aluminijeva bronca (92% Cu, 8% Al) -0,31 do -0,42 

Brodski mjed (60% Cu, 39% Zn) -0,30 do -0,40 

Žuti mjed (65% Cu, 35% Zn) -0,30 do -0,40 

Crveni mjed (85% Cu, 15% Zn) -0,30 do -0,40 

Kositar -0,31 do -0,33 

Bakar -0,30 do -0,57 

Aluminijski mjed (76% Cu, 22% Zn, 2% Al) -0,28 do -0,36 

Manganska bronca (58,5% Cu, 39% Zn, 1% Sn, 0,3% -0,27 do -0,34 

Mn) 

Silicijska bronca (96% Cu, 0,8% Fe, 1,50% Zn, 2% Si, -0,26 do -0,29 

0,75% Mn, 1,60 Sn) 

Tip 410 (13% Cr) - pasivan u vodi -0,26 do -0,35 

Olovo -0,19 do -0,25 

Inconel (78% Ni, 13,5% Cu, 6% Fe) - pasivan u vodi -0,14 do -0,17 

Nikal 200 -0,10 do -0,20 

Tip 304 (18-8) - Nerđajući čelik, pasivan u vodi -0,05 do -0,10 

Monel 400 (70% Ni, 30% Cu) -0,04 do -0,14 

Tip 316 (18-8, 3% Mb) - Nerđajući čelik, pasivan u 0,00 do -0,10 

vodi 

Titan -0,05 do +0,06 

Platina +0,19 do +0,25 

Grafit +0,20 do +0,30 

2.10.2 Katodna zaštita žrtvovanim anodama 

Kada su dva metala u kontaktu jedan s drugim u prisutnosti vode (makar i u malim 

količinama), manje plemenit metal će imati niži potencijal u odnosu na plemenitiji. Ova 

razlika potencijala i kontakt između metala generira električnu struju između njih. Struja teče 

od plemenitijeg metala (katoda) ka manje plemenitom (anoda). Kontinuirani tok struje prema 

manje plemenitom metalu uzrokuje oslobađanje još više pozitivnih iona, koji se otapaju u 

vodi. To dovodi do polaganog otapanja manje plemenitog metala u vodi. Ovo otapanje 

metalnih iona naziva se anodna reakcija, a metal koji se otapa naziva se anoda. 

Žrtvovane anode su komadi metala koji imaju niži potencijal u morskoj vodi od metala 

brodskog trupa koji se zaštićuje. Anode se izrađuju od neplemenitog materijala i lakše 

korodiraju od željeza. Žrtvovane anode obično se izrađuju od cinka, aluminija ili u rijetkim 

slučajevima, magnezija. Prije su se znatno više koristile magnezijeve anode, ali su ukinute, jer 

magnezij proizvodi puno vodika u samom procesu korozije što štetno utječe na prirodni 

okoliš. 

Danas se najviše koriste žrtvovane anode od cinka, koje se zavaruju na različita mjesta na 

brodskoj oplati. Ova anoda ima niži potencijal u odnosu na čeličnu oplatu, tako da "siše" 

20

Page 61 

struju izvan izloženog dijela oplate, te se na taj način ostvaruje strujni krug između cinkove 

anode i dijelova opreme broda koji su izrađeni od legura bakra ili drugih plemenitih metala 

(npr. brodski vijak). Na taj način troši se cink, a štiti čelični dio trupa broda. Kad se cinkova 

anoda istroši, strujni krug se ostvari između idućeg manje plemenitog materijala što rezultira 

njegovim otapanjem. 

Ako je sloj boje u podvodnom djelu trupa oštećen, omogućen je tok električne struje iz vode u 

metal. Što je oštećenje veće, to će trošenje cinkovih anoda biti će brže. 

Pri montaži anoda važno je postići dobar zavareni spoj između trupa broda i anode, a anode se 

ne smiju premazati bojom. Anode su obično četvrtastog oblika i plosnate, ali se oko 

podvodnih otvora i izlaza osovine brodskog vijka postavljaju anode i drugih oblika 

prilagođene dijelu trupa ili opreme koji je potrebno zaštititi. 

Slika xxx. Cinkove anode na oplati broda 

Sustav katodne zaštite žrtvovanim anodama je vrlo fleksibilan, jer se male anode mogu 

rasporediti tako da mogu osigurati zaštitu cijele brodske strukture. Jedini nedostatak primjene 

takvih anoda je što učestalo zavarivanje žrtvovanih anoda na brodski trup može rezultirati 

vanjskim i unutarnjim tragovima gorenja na vanjskoj oplati broda, te su u tom slučaju 

potrebni novi popravci oplate. 

Prednosti katodne zaštite žrtvovanim anodama su: 

- između dva pregleda broda ne zahtjeva se posebno održavanje, 

- niski troškovi, 

- raspoloživost u cijelom svijetu. 

Nedostaci su: 

- ograničeno vrijeme trajanja od 1 do 5 godina, što je teško predvidjeti, 

- oštećenja vanjske oplate struganjem u plutajuće sante leda i sl. uvelike mogu 

ubrzati trošenje anoda, što trajnost anoda čini teško predvidivom. 

21

Page 62 

2.10.3 Katodna zaštita narinutim naponom 

Ovaj sustav sastoji se od ispravljača, ICCP anoda, referentnih elektroda i kontrolne jedinice. 

Ispravljač dobavlja potrebnu struju, ICCP anode odašilju struju na potrebnu lokaciju, 

referentne elektrode prate razinu zaštite, a kontrolna jedinica automatski podešava izlaz struje 

prema potrebi. 

Kod katodne zaštite narinutim naponom, voda se pozitivno polarizira. Kao rezultat dobiva se 

tok struje prema brodskoj strukturi gdje god je ona u kontaktu s morskom vodom. Na taj način 

štiti se čelični dio oplate od korozije. Da bi se to postiglo, ispravljač je spojen na brodsku 

oplatu s negativnim polom. Pozitivan pol je spojen na dvije ili više anoda na brodskoj oplati. 

Anode su izrađene iz plemenitog metala, kao što je platina. Češće se koriste visokogradni 

metalni oksidi. Ti oksidi ne mogu ponovno oksidirati niti se otapati u vodi. Jakost narinute 

struje kreće se između 10 A i 600 A. Točna vrijednost ovisi o veličini broda, količini oštećene 

boje, brzini broda i salinitetu vode. Napon može biti i do 20-30 V, što ovisi o broju i poziciji 

anoda. Na mjestima gdje je oplata u direktnom kontaktu s morskom vodom, napon se 

smanjuje na 1,5-2,5 V. 

Vrlo važan dio tehnologije katodne zaštite je određivanje vrijednosti potencijala metala 

tijekom korištenja. Vrijednost potencijala ukazuje da li korozija oštećuje metal utječe ili je on 

zaštićen. Da bi se odredila ta vrijednost, potrebno je poslužiti se "referentnom elektrodom". 

Ta je elektroda spojena na voltmetar i ona nam pokazuje napon između metala i same 

referentne elektrode. Pritom se referentna elektroda mora spojiti na negativnu stranu 

voltmetra. Najčešće korištene referentne elektrode su sljedeći tipovi elektroda: 

- Zn (čisti cink) s potencijalom korozivne zaštite + 250mV, 

- Ag/AgCl (srebrni klorid) s potencijalom korozivne zaštite - 800mV, 

- SCE (elektroda od zasićenog kalomela s potencijalom korozivne zaštite - 790 

mV, 

- Cu/CuSO 4 (bakreni sulfat) s potencijalom korozivne zaštite - 850 mV. 

Vrijednosti potencijala koje su negativnije od navedenih pokazuju da je materijal brodskog 

trupa zaštićen od korozije, dok pozitivniji potencijali upućuju da postoji mogućnost korozije. 

Prednosti sustava katodne zaštite narinutim naponom su: 

- zahtijeva minimalno održavanje, 

- visoka pouzdanost, 

- kontrolirano djelovanje u svakom trenutku, 

- glatka površina oplate te nema otpora gibanju broda, 

- dugi radni vijek uz minimalno održavanje, 

- nije potrebno zavarivanje anoda kod suhog dokovanja, 

- automatski regulator podešava jakost struje na referentnoj anodi, ovisno o 

sastavu vode (slatka, boćata ili slana voda) ili oštećenju premaza vanjske 

oplate. 

Nedostaci sustava katodne zaštite narinutim naponom su: 

- visoka nabavna cijena (znatno veća od uporabe žrtvovanih anoda), 

- sustav se amortizira nakon cca. 6 godina, 

- krivo namještanje napona može prouzročiti značajno oštećenje boje i oplate 

podvodnog dijela trupa. 

22

Page 63 

Slika xxx. Princip katodne zaštite narinutim naponom 

Katodna zaštita može se koristiti: 

- kao primarna zaštita od korozije za čelik bez premaza, 

- kao sekundarna zaštita od korozije na mjestima gdje je korišten zaštitni 

premaz, 

- kao mjera održavanja da bi se umanjila korozija kada druge mjere nisu 

zadovoljile ili su skupe. 

Jedno od ograničenja katodne zaštite je što može djelovati samo u prisutnosti elektrolita koji 

je potreban kao prijenosnik elektrona. Za slučaj vanjske oplate broda elektrolit je morska 

voda. 

3. PREGLED I IZVOĐENJE REMONTA SKLOPA KORMILA 

Kormilom broda omogućuje se upravljanje brodom, na način da se brod održava u 

zadanom kursu ili da se osigura promjena kursa u željenom pravcu. Smješteno je na krmi 

broda. Prema obliku poprečnog presjeka kormila se dijele na plosnata i strujna. Prema 

položaju kormila s obzirom na njegovu osovinu, razlikuju se balasna, poloubalasna i 

nebalasna izvedba kormila 

Najčešće su u uporabi obična i viseća kormila. Obična su kormila vezana za brodski trup 

preko osovine kormila i jednog ili više ležaja na krmenoj statvi. Viseća kormila vise izvan 

trupa broda, a za brod su isključivo vezana preko vlastite osovine, odnosno struka kormila. 

Pregled kormila, njegove osovine i ležajeva izvodi se kako bi se ustanovila zračnost u 

ležajevima i pad kormila. Potrebno je kontrolirati sljedeće: 

1. zračnost štenca kormila, 

2. pad kormila, 

3. zračnost struka kormila. 

23

Page 64 

3.1 Zračnost štenca kormila 

Zračnost štenca kormila kontrolira se zbog provjere veličine istrošenja i ovalnosti ležajeva, i 

to unakrsno u smjerovima lijevo-desno, pramac-krma. U obzir treba uzeti preporuke i upute 

proizvođača kormila. To je osobito važno kod primjene umjetnih materijala, gdje zračnosti 

mogu ovisiti o klimatskim uvjetima. 

Tablica xxx. Izmjere mjerenja istrošenosti gnijezda ležaja štenca 

I 

II 

III 

a 

b 

a 

b 

a 

b 

3.2 Pad kormila 

LEŽAJ 

ŠTENCA 

GNIJEZDO 

LEŽAJA 

ZRAČNOST 

Pad kormila se kontrolira zbog provjere veličine istrošenja štenaca i spuštanja kormila prema 

dolje. Pad kormila i osovine brodskog vijka kontrolira se pomoću mjernih listića (sondi) ili 

pomičnim mjerilom na pozicijama prikazanima na slici xxx.. Štenac i matica moraju biti tako 

osigurani da spriječe relativno pomicanje i odvrtanje. 

LEGENDA: 

A. Zračnost gornjeg štenca kormila 

B. Zračnost donjeg štenca kormila 

C. Pad kormila 

D. Pad osovine brodskog vijka 

Slika 1. Kontrola zračnosti kormila i pada osovine brodskog vijka [9] 

3.3 Zračnost struka kormila 

Kod struka kormila kontrolira se istrošenje ležaja mjerenjem zračnosti i to u smjeru a- 

a i b-b. Smjer a-a predstavlja mjerenje u smjeru lijevo-desno, dok smjer b-b predstavlja 

mjerenje u smjeru pramac-krma, kao što je prikazano na sljedećim slikama. 

24

Page 65 

Slika xxx . Pozicije mjerenja istrošenosti ležajeva struka kormila 

Sve očitane zračnosti upisuju se u tablice, u koje se još upisuje alat kojim je izvedeno 

mjerenje zračnosti, datum kada je izvedeno mjerenje zračnosti te ime i prezime zaposlenika 

brodogradilišta koji je izvodio mjerenje zračnosti. 

Prilikom demontaže i remonta kormila, također se provodi provjera struka kormila. Struk 

kormila se transportira u radionicu, postavlja na tokarski stroj te se na označenim pozicijama 

prema slici xxx izvodi mjerenje centričnosti struka kormila. Ukoliko se uoče bilo kakva 

oštećenja ili istrošenja struka kormila, pristupa se njegovoj reparaciji i obradi na tokarskom 

stroju. 

3.4 Izrada novih ležajeva 

Slika xxx. Pozicije mjerenja istrošenosti struka kormila 

Kada je zračnost u ležajevima struka i štenca kormila veća od dozvoljene, kormilo se 

demontira te se izrađuju odgovarajući novi ležajevi. Ležaj se izrađuje s "nadmjerom" tako da 

u spoju s gnijezdom čini čvrsti dosjed. Zato se prije obrade ležaja izmjeri provrt gnijezda 

25

Page 66 

ležaja, kako bi se u radionici ležaj obradio na nadmjeru koja će kod navlačenja novoga ležaja 

u gnijezdo osigurati preklop za čvrsti dosjed. 

Mjerenja zračnosti izvode se za ležaj i gnijezda struka i štenca na pozicijama prikazanima na 

slici xxx u smjerovima a-a i b-b. Gnijezdo ležaja i sam ležaj obično se izvodi u stepenastom 

obliku kao na slici xxx. 

Slika xxx. Pozicije mjerenja istrošenosti ležaja i gnijezda ležaja 

3.5 Montaža novih ležajeva 

Pri montaži novih ležajeva najprije se obrađuje provrt gnijezda ležajeva. Obrada gnijezda 

izvodi se s posebnim tokarskim strojem, koji se naziva baren. Prije postupka bareniranja 

izvodi se viziranje gnijezda struka i štenca kormila na pozicijama označenima na slici xxx. 

26

Page 67 

Slika xxx. Pozicije mjerenja istrošenosti za viziranje nosivog ležaja kormila s ležajem u peti 

kormila 

Viziranje se izvodi žicom koja se provuče kroz provrt u središtu gornjega ležaja 

kormila i kroz oba gnijezda štenca ležaja, te se mikrometrom kontrolira centar žice u odnosu 

na provrt. Žica kojom se izvodi viziranje nategnuta je s pomoću viska s utegom. U novije se 

vrijeme, umjesto žice koristi laser, a princip rada s njime je isti kao i kod žice. Nakon 

postavljanja žice u centar gnijezda, na gnijezdu ležaja se trasiraju krugovi za mjerenje i 

kontrolu mjere na koju je gnijezdo potrebno obraditi tokarenjem s barenom. 

Nakon obrade gnijezda, ponovno se nategne žica i kontrolira centracija. Mjerenje se izvodi u 

smjerovima pramac-krma i lijevo-desno kao što je to prikazano slikom xxx. Nakon toga, 

uzimaju se mjere provrta gnijezda prema kojima se, za potrebe uprešavanja s čvrstim 

dosjedom, u radionici obrađuje vanjski promjer novog ležaja. 

3.6 Remont konusa štenca i kormila 

Kontrola zračnosti konusa štenca i kormila izvodi se kako bi se utvrdilo njegovo istrošenje ili 

eventualno oštećenje. Remont konusa izvodi se navarivanjem i obradom konusa lista kormila 

i štenca, tako da štenac prilikom svoje montaže normalno nasjeda na svoju prethodnu 

poziciju. 

Pri kontroli nalijeganja konusa štenca na konus lista kormila potrebno je konus štenca 

namazati plavilom (blaga tempera u ulju) i staviti u list kormila kako bi se pojavljivanjem 

sitnih točkica na površini konusa lista kormila utvrdilo prianjanje konusa unutar lista kormila. 

Ako se na površini konusa nalaze veće točkice, njih je potrebno odstraniti brušenjem. Ovakav 

način kontrole nalijeganja je obavezan pri predaji sistema kormila klasifikacijskom društvu. 

4. PREGLED I IZVOĐENJE REMONTA BRODSKOG VIJKA I OSOVINE 

BRODSKOG VIJKA 

Pregled i mjerenje pada osovine brodskog vijka daju informacije o stanju ležajeva i brtvenica 

statvene cijevi, istrošenosti i ovalnosti u više pozicija. Propisi klasifikacijskog društva 

predviđaju da se svakih pet godina osovina brodskog vijka demontira i izvrši pregled ležajeva 

statvene cijevi iznutra. Brodski vijak se pritom demontira specijalnim alatima brodogradilišta. 

Mjerenje istrošenosti bijelog metala ležaja i pada osovine provodi se posebnom 

mjernom napravom (mikrometrom) koja se nalazi na brodu. Pozicije i rezultati kontrole 

upisuju se u poseban obrazac koji se dostavlja predstavniku brodovlasnika. Očitane 

vrijednosti uspoređuju se s vrijednostima iz instrukcijske knjige proizvođača osovine 

brodskog vijka. Ako očitane vrijednosti nisu u dopuštenim granicama mora se izvršiti 

zamjena ležaja u statvenoj cijevi. Osovina se kontrolira s obuhvatnim mikrometrom, a 

ležajevi mikrometrom za provrte. 

Prije izvođenja pregleda i remontnih radova brodskog vijka i njegove osovine 

potrebno je u području brodskog vijka očistiti površinu brodskoga trupa. 

27

Page 68 

Slika xxx. Pozicije očitanja zračnosti kod pada osovine brodskog vijka 

4.1 Demontaža brodskog vijka 

Brodski vijak je na osovinu brodskog vijka spojen s pomoću konusa i matice, pri čemu je 

navoj matice suprotan od smjera okretanja brodskog vijka, jer bi u protivnom došlo do 

samoodvrtanja matice. 

Dva su osnovna razloga za demontažu brodskog vijka: 

- oštećenja brodskog vijka, 

- slabe radne karakteristike brodskog vijka. 

Pri pregledu oštećenja kontrolira se stanje krila brodskog vijka, kao i pojava pukotina 

ili korozije brodskog vijka. Pojava pukotina ili korozije brodskog vijka utječe na smanjenje 

njegova stupnja učinkovitosti, a time i smanjenje brzine broda u eksploataciji. 

Ukoliko brodski vijak za određeni brod ne zadovoljava radne uvjete u eksploataciji, na doku 

ga se može zamijeniti i ugraditi novi boljih karakteristika i svojstava. 

Pri demontaži brodskog vijka izvode se sljedeće radnje: 

1. skida se kapa brodskog vijka koja služi za zaštitu matice brodskog vijka i 

navoja osovine, 

2. skida se matica brodskog vijka, 

3. matica brodskog vijka se okrene na suprotnu stranu, ponovno zavrne na 

navoj osovine te se postavi ploča za izvlačenje koja se pričvrsti za glavčinu 

brodskog vijka s najmanje 4 usadna distantna vijka, 

4. između matice brodskog vijka i ploče za izvlačenje postavi se hidraulički 

alat u obliku prstena s klipom, koji služi za dobivanje aksijalne sile za 

izvlačenje brodskog vijka s konusa na kraju osovine brodskog vijka, 

5. kroz posebno predviđene rupe na glavčini brodskog vijka, tlači se ulje koje 

stvara tanki uljni film između glavčine brodskog vijka i osovine, prilikom 

čega dolazi do razdvajanja konusnih površina, a čime se smanjuje sila 

potrebna za izvlačenje brodskog vijka, 

6. pomoću transportnih sredstava brodski vijak se diže i lagano spušta na pod. 

28

Page 69 

Nakon demontaže, brodski vijak se transportira u radionicu gdje se ispituju površinske 

pukotine na krilima brodskog vijka nastale zbog zamora materijala ili oštećenja. Pri 

ispitivanju koristi se ispitivanje bez razaranja uporabom penetrantskih tekućina. Prilikom 

ispitivanja moraju biti prisutni predstavnici klasifikacijskog društva i brodovlasnika, kojima 

se nakon ispitivanja dostavlja izvješće i rezultati ispitivanja. Ovi rezultati uspoređuju se s 

dopuštenim vrijednostima iz instrukcijske knjige proizvođača brodskog vijka. Pozicije i 

rezultati ispitivanja upisuju se u posebne obrasce remontnog brodogradilišta. 

U radionici se na brodski vijaku izvode sljedeći radovi: 

1. poliranje za potrebna ispitivanja i mjerenja, 

2. provjeravanje i korekcija manjih istrošenja, 

3. izglađivanje manjih istrošenja, 

4. brušenje i poliranje, 

5. kontrola izvedenih radova od strane klasifikacijskog društva, 

6. odobrenje za montažu brodskog vijka 

4.2 Navlačenje brodskog vijka na osovinu brodskog vijka 

Navlačenje brodskog vijka na osovinu brodskog vijka izvodi se na način da se pomoću 

transportnih sredstava brodski vijak podigne i postavi na konus osovine brodskog vijka. 

Montira se matica brodskog vijka, koja se uvije na cilindrični dio osovine vijka s navojem. 

Između matice i glavčine brodskog vijka postavlja se hidraulički alat sa klipom, koji se brtvi 

okruglim prstenom. S pomoću posebne ručne uljne pumpe tlači se ulje kroz otvor 

hidrauličkog alata te se ostvaruje aksijalna sila potrebna da se brodski vijak potisne na konus 

osovine. 

Da bi se smanjila aksijalna sila navlačenja brodskog vijka na konus osovine, kroz posebna 

priključna mjesta na glavčini brodskog vijka tlači se ulje u žljebove konusnog dijela osovine 

brodskog vijka, te tako nastaje tanki uljni film koji razdvaja konusne površine glavčine 

brodskog vijka i osovine. Tlak ulja iznosi od 600 do 800 bar. Film ulja umanjuje mogućnost 

oštećenja dosjednih površina prilikom navlačenja ili skidanja brodskog vijka, a sila za 

aksijalno potiskivanje je osjetno smanjena. Dok se izvod tlačenje ulja u žljebove konusa 

osovine brodskog vijka, izvodi se i aksijalno potiskivanje brodskog vijka na konus osovine s 

pomoću hidrauličkog alata. 

Kada se postigne zahtijevani položaj vijka na konusu osovine, ulje pod tlakom se ispušta u 

spremnik. Time se postiže vrlo čvrst stezni spoj konusa glavčine brodskog vijka i osovine. 

Takav spoj dovoljno sigurno može prenositi moment s osovine na brodski vijak. Konusi za 

takve spojeve iznose 1:15, 1:20 i 1:30. 

Nakon navlačenja brodski vijak se mora osigurati pritezanjem matice, a matica se osigurava 

protiv odvrtanja s pomoću kape na osovinu vijka. 

Na brodu se mora nalaziti odobreni dijagram navlačenja brodskog vijka na konus osovine u 

ovisnosti o temperaturi, zatim uređaj za mjerenja pomaka i knjiga uputa potrebnih za 

postavljanje i skidanje brodskog vijka. Na glavčinu, maticu i osovinu brodskog vijka mora se 

utisnuti oznaka uzdužnog i obodnog položaja brodskog vijka u odnosu na osovinu. Tijekom 

postupka navlačenja brodskog vijka očitavaju se sile i tlak navlačenja koji se upisuju u tablicu 

xxx i moraju odgovarati rezultatima proizvođača. 

Tablica xxxx Podaci koji se upisuju tijekom izvođenja operacije navlačenja brodskog 

vijka 

Duljina za 

izvođenje 

navlačenje 

brodskog vijka 

(mm) 

Sila potrebna za 

navlačenje 

brodskog vijka 

(kN) 

Tlak unutar 

konusa brodskog 

vijka (Mpa) 

29

Page 70 

0 

1 

2 

3 

4 

5 

6 

7 

8 

9 

10 

11 

12 

4.3 Demontaža osovine brodskog vijka 

Za pregled oštećenja osovine brodskog vijka postoje dva načina njezine demontaže: 

1. ako je prirubnica osovine brodskog vijka manja od osovine(!!!) i spojena 

SKS (SKF ???) spojkom, moguće je izvlačenje osovine izvan broda kroz 

provrt statvene cijevi, 

2. ako je prirubnica osovine brodskog vijka veća od osovine potrebno je na 

strukturi vanjske oplate izrezati otvor za izvlačenje osovine van broda. 

Izvlačenje osovine brodskog vijka van broda izvodi se svakih pet godina. Taj je 

postupak propisan od strane klasifikacijskog društva. 

Ako su zračnosti u granicama tolerancija, osovina brodskog vijka se vraća natrag na mjesto, 

spaja se s međuosovinom, te se kontrolira mjera provrta kalibriranih vijaka na prirubničkom 

spoju osovine i međuosovine. Rezultati izmjera provrta i kalibriranih vijaka upisuju se u 

tablicu xxx. 

Tablica xxx. Izmjere provrta i kalibriranih vijaka na prirubnici 

OSOVINA BRODSKOG 

Br. 

MEĐUOSOVINA VIJAK 

VIJKA 

1. 

2. 

3. 

4. 

5. 

6. 

7. 

8. 

5. PREGLED I IZVOĐENJE REMONTA OPREME ZA SIDRENJE 

Pod opremom za sidrenje podrazumijevaju se sidra, sidreni lanci, lančanik, sidrena 

ždrijela, sidrene niše, sidrena vitla i štoperi. Pregled, kontrola i održavanje opreme za sidrenje 

mora se izvršiti najmanje jednom svakih pet godina. Pregledi se izvode u prisustvu 

predstavnika klasifikacijskog društva, brodovlasnika i brodogradilišta. 

30

Page 71 

Pri pregledu i remontu opreme za sidrenje izvode se sljedeće aktivnosti: 

1. demontaža sidra, sidrenih lanaca i njihovo rastezanje u doku kako bi se omogućilo 

izvođenje mjerenja i kontrole opreme za sidrenje, 

2. odspajanje uza sidrenih lanaca spojenih skidljivim karikama (kenter karika), 

3. mokro i suho čišćenje sidrenih lanaca, sidara i lančanika, 

4. pregled i kontrola sidara i sidrenih lanaca od strane zapovjednika broda i inspektora 

klasifikacijskoga društva, 

5. mjerenje istrošenosti pojedinih karika sidrenoga lanca, 

6. označavanje sidrenih karika koje je potrebno zamijeniti, 

7. pregled dodatnog sidrenoga lanca u brodskom inventaru, 

8. pregled i testiranje sidrenih vitala, provjera kočionog sistema i štopera sidrenih 

lanaca, 

9. nanošenje zaštitnih premaza i kontrolnih oznaka uza na sidrenim lancima. 

5.1 Pregled sidara i sidrenih lanaca 

Pregled sidara i sidrenih lanaca započinje njihovim izvlačenjem dizalicom i 

rastezanjem duž poda doka Sidreni lanci i sidro peru se s mlazom vode pod visokim tlakom, 

čime se s njih odstranjuju obrasline i nečistoće. Rastavljanje sidrenog lanca izvodi se 

odspajanjem svih skidljivih (kenter) karika sidrenog lanca. Mjerenjem debljine karika 

sidrenog lanca provjerava se njihova istrošenost zbog korozije i habanja. Dozvoljeno 

istrošenje promjera karike sidrenog lanca iznosi do 12% od izvornog promjera. Svaka uza 

sidrenog lanca gdje se utvrdi istrošenje veće od dozvoljenog mora se zamijeniti. Za kontrolu 

istrošenosti karika sidrenih lanaca. koriste se pomična mjerila. Izvodi se i mjerenje težine 

sidra. Smanjenje težine sidra ne smije biti više od 10% od izvorne težine sidra. Sidra za koje 

se utvrdi manja težina od dozvoljene moraju se zamijeniti. 

Karike sidrenih lanaca brzo se troše. Redovito se karike bliže sidru jače istroše, pa se 

kod ponovne montaže čitav lanac može zaokrenuti, tako da se na sidro spoji onaj kraj lanca 

koji je ranije bio spojen u lančaniku. 

Slika xxx. Razvlačenje sidrenog lanca i polaganje sidara na pod doka 

Pregled i mjerenje istrošenosti sidara i sidrenih lanaca zahtijevano je najmanje jednom 

u svakih pet godina. Pozicije na kojima se izvodi mjerenje istrošenosti karika sidrenih lanaca 

prikazane su na slici xxx. 

31

Page 72 

Slika xxx. Pozicije mjerenja sidrenih lanaca kako bi se utvrdila njihova istrošenost 

Ovisno o starosti broda utvrđuje se koje su aktivnosti potrebne za pregled i remont 

opreme za sidrenje prilikom boravka broda u doku. Kada se procjeni da će brod ubrzo ići na 

dokovanje, nužno je da zapovjednik broda smanjiti učestalost radnji sa sidrenom opremom 

koliko god je to moguće. 

5.2 Pregled i remont lančanika 

Tijekom spuštanja i razvlačenja sidrenih lanaca na podu doka, provodi se pregled 

lančanika. Posebna pozornost posvećuje se stanju rešetki na kojima leže sidreni lanci. Rešetke 

treba montirati tako da preuzimaju težinu sidrenih lanaca kod namatanja u lančanik. Nakon 

pregleda, lančanik se prekontrolira suho pripremi pjeskarenjem, te zaštiti zaštitnim premazom 

koji se naziva bitumastic. 

Slika xxx. Smještaj sidrenog lanca u lančaniku 

6. PREGLED BRODSKIH KUTIJA USISA MORA 

Brodske kutije usisa morske vode služe za punjenje tankova balasta broda i smještene 

su u tankovima balasta, za usis mora rashladnog i protupožarnog sistema te sistema pranja 

morskom vodom, i smještene su u strojarnici. Pumpa požara u nuždi ima svoj vlastiti usis 

mora s pripadajućom kutijom usis mora. 

32

Page 73 

Slika xxx. Zaštitne rešetke kutija usis mora na oplati brodaskica s poprečnim presjekom i 

objašnjenjima elemenata 

Pregled brodskih kutija usisa mora izvodi se skidanjem zaštitnih rešetki koje služe za 

sprječavanje usisavanja nečistoća i morskih organizama u sistem brodskih cjevovoda. Nakon 

toga pristupa se čišćenju i nanošenju zaštitnog premaza prema uputama proizvođača boja, na 

isti način kao i pri izvođenju radova korozivne zaštite kod ostalih podvodnih dijelova 


Slika xxx. Pregled brodskih kutija usis mora 

7. PREGLED BRODSKIH OPLATNIH PRIKLJUČAKA I VENTILA 

Oplatni priključci i ventili služe za izbacivanje iskorištene morske vode i pročišćene 

otpadne vode izvan broda. 

Prilikom pregleda brodskih oplatnih ventila provodi se njihova demontaža, transport u 

radionicu i rastavljanje. Zatim slijedi čišćenje dijelova ventila izloženih korozivnom utjecaju 

morske vode, brušenje i čišćenje sjedišta ventila, testiranje prijanjanja i brtvljenja, nanošenje 

zaštitnih premaza i ponovna montaža ventila s novom brtvom. Kod ponovne montaže ventila 

posebnu pozornost potrebno je posvetiti provjeri brtvljenja kako kod razdokovanja broda ne 

bi došlo do propuštanja vode. 

33

Page 74 

8. PREGLED I ČIŠĆENJE BRODSKIH TANKOVA 

Područje unutar zatvorenih brodskih tankova smatra se područjem vrlo visokog rizika 

za rad i boravak ljudi. Prije ulaska u tank radi pregleda ili remontnih radova, potrebno ga je 

potpuno isprazniti (degazirati) i ventilirati. Sljedeći su razlozi za to: 

- prisustvo para ugljikovodika, 

Nakon pražnjenja tankova goriva ili ulja uvijek se mora kontrolirati prisutnost para 

ugljikovodika. Ta se očitanja izvode pomoću instrumenata za detekciju prisustva para 

ugljikovodika. 

- nedostatak kisika, 

U tankovima broda postoji mogućnost nedostatka kisika, pogotovo ako je prostor bio 

zatvoren duži vremenski period. Prema propisima zaštite na radu, prije ulaska u 

brodske tankove, oni moraju biti dobro ventilirani s posebnim sistemom ventilacije. 

Kontrolu atmosfere unutar brodskih tankova potrebno je obaviti ulaskom u tank sa 

zaštitnim maskama i bocama kisika te izvršiti testiranje atmosfere analizatorom kisika. 

Testiranje takvih prostora mora pokazati sadržaj od 21% kisika u atmosferi. 

- dodatne opasnosti, 

Mogućnost prisustva toksičnih plinova, kao što su benzen ili ugljični sulfid, što je 

moguće na brodovima posebne namjene. Potrebno je izvršiti odgovarajuća ispitivanja 

s potrebnim mjerama zaštite ljudi za bilo koji brodski prostor u kojem se smatra da 

postoji opasnost od prisustva takvih plinova. 

Također je potrebno pregledati sva opasna mjesta izvan tankova u kojima se izvode 

remontni radovi ako postoji sumnja na prisutnost plinova koji mogu ugroziti zdravlje i 

sigurnost ljudi. 

Testiranje prisustva štetnih plina u zraku zahtijeva stručno osposobljenu radnu snagu i 

odgovarajuće instrumente. Provjeru atmosfere unutar tanka izvodi se na različitim pozicijama, 

kako bi se postigli što bolji rezultati mjerenja prisustva štetnih plinova u atmosferi. 

Tankovi broda koji se na doku pregledavaju i čiste su: tankovi balasta, tankovi tereta, 

tankovi goriva, tankovi ulja za podmazivanje, tankovi napojne vode i tankovi pitke vode. 

9. PREGLED I ODRŽAVANJE GLAVNOG MOTORA 

Najveći dio pregleda i održavanja glavnog motora izvodi se dok je brod u plovidbi. U 

luci se izvode pregledi i radovi koji se ne mogu izvršiti tijekom plovidbe. Klasifikacijsko 

društvo zahtijeva da se svakih pet godina izvrši pregled svih dijelova glavnog motora i 

sistema bitnih za sigurnost rada motora u plovidbi. Ovi pregledi mogu biti obavljeni na kraju 

petogodišnjeg ciklusa, ili mogu biti raspoređeni tijekom cijelog perioda. U određenim 

okolnostima dio pregleda može biti izvršen od časnika stroja, ako je on za to kvalificiran. 

Tada on podnosi izvješće o tome što je uočeno i učinjeno. Pojedini dijelovi motora zahtijevaju 

posebne preglede i prije od perioda od pet godina. To su: rashladnici, klipovi, ležajevi, turbo 

puhalo, i sl. Održavanje dijelova glavnog motora koji su preveliki, preteški ili se jednostavno 

ne mogu izvršiti tijekom plovidbe, izvode se u remontnom brodogradilištu. 

34

Page 75 

POGLAVLJE 2 

CJEVARSKI RADOVI U 

BRODOGRADNJI

Page 76 

1. UVOD 

Brodski cjevovodi služe za provođenje različitih medija brodskih službi kao što su: 

gorivo, mazivo, morska i slatka voda, komprimirani zrak i razni drugi mediji (freon, inertni 

plin, hidrauličko ulje, itd.), čime se omogućuje normalno funkcioniranje glavnog i pomoćnih 

motora, pumpi, ventilatora, kompresora, izmjenjivača topline i drugih strojnih uređaja na 

brodu. Pripadaju vrlo važnoj brodskoj opremi i s pravom ih se naziva "krvotokom broda". 

Primjenom parnih strojeva, a kasnije i motora s unutrašnjim izgaranjem, na brodovima se 

javila potreba za ugradnjom cjevovoda koji su bili od primarne važnosti za rad tih strojeva. 

Najprije su se ugrađivali cjevovodi napojne vode te cjevovodi pare i kondenzata, a zatim 

cjevovodi goriva, maziva, rashladne vode itd. 

Razvojem i ugradnjom brodskih strojeva i uređaja, brodovi postaju sve opremljeniji 

brodskim cjevovodima. S druge strane međunarodne konvencije zahtijevaju veću sigurnost na 

moru, što doprinosi daljnjem povećanju složenosti brodskih cjevovoda. Sukladno tome 

razvijaju se brodske službe s pripadajućim cjevovodima, kao što su cjevovodi kaljuže, 

cjevovodi balasta, protupožarni cjevovodi, cjevovodi pitke vode, cjevovodi tople i hladne 

vode, cjevovodi sanitarne vode, te izljevni cjevovodi. Nagli razvoj znanosti i tehnike, posebno 

nakon drugog svjetskog rata, odrazio se i na brodogradnju. Sve prisutnija automatizacija 

brodskog pogona i veća potreba prijevoza specijalnih tereta, utjecale su na potrebu razvoja 

cjevovoda hidraulike, cjevovoda rashladnih medija te raznih cjevovoda posebnih namjena 

(npr. cjevovoda za transport ukapljenih plinova). 

Razvoju tehnologije cjevarstva pridonijeli su i sve savršeniji strojevi za izradu cijevi. 

Posebno se misli na strojeve za savijanje cijevi, strojeve za rezanje cijevi, aparate za 

zavarivanje, strojeve za narezivanje navoja itd. 

Suvremene cjevarske radionice u razvijenim brodograđevnim industrijama opremljene 

su modernom linijom za izradu cijevi, s numeričkim upravljanim strojevima za rezanje cijevi, 

obilježavanje cijevi, zavarivanje prirubnica, savijanje cijevi i rezanje prodora za cijevne 

ogranke. 

Slika xxx. Moderna linije za izradu cijevi s vertikalnim skladištem 

1

Page 77 

Slika xxx. Cjevarska radionica brodogradilišta Oshima - Japan 

Svakako je za napomenuti da su važnu ulogu za razvoj cjevarstva imali i novi 

materijali za izradu brodskih cijevi, brtveni materijali, usavršavanje tehnologije zavarivanja, 

pronalazak tehnologije za zavarivanje različitih materijala u gotovo svim uvjetima, te široka 

primjena računala i specijaliziranih programskih aplikacija u cjevarstvu. 

2. VRSTE CIJEVI 

U brodogradnji najviše se upotrebljavaju čelične bešavne cijevi u skladu sa 

standardom SB 1367, tj. prema HRN C.B5.221 odnosno DIN 2448. 

Čelične bešavne cijevi proizvode se u valjaonicama, a tehnološki postupak sastoji se 

od tri faze: 

- izrade šupljeg tijela (čahure), 

- izrade cijevi iz čahure, 

- završne operacije. 

Najpoznatiji postupak dobivanja šupljeg tijela je tzv. Mannesmannov postupak (slika 

xxx) pomoću para dvostrukih konusnih valjaka (poz. 1) koji se rotiraju u istom smjeru. 

Između tih valjaka propušta se užareni čelični ingot (poz. 2) koji, osim rotacijskog, dobiva i 

translatorno gibanje izazvano međusobno kosim položajem valjaka. Zbog ta dva kretanja u 

sredini ingota dolazi do razdvajanja metala. U nastali otvor ulazi trn (poz. 3), tako da između 

trna i valjaka dolazi do valjanja stijenke čahure. 

2

Page 78 

Slika xxx. Vrste cijevi u brodogradnji 

Slika xxx. Valjanje šupljeg tijela Mannesmannovim postupkom 

1- dvostrano konusni valjci; 2 - ingot; 3 - trn; 4-čahura 

Ovako obrađene čahure se nakon ponovnog zagrijavanja valjaju u bešavne cijevi, pri 

čemu se stijenke stanjuju, a cijevi istodobno izdužuju. Postupak se izvodi pomoću kalibriranih 

valjaka i trna. Razmak između valjaka određuje vanjski promjer cijevi, a promjer trna 

unutarnji. 

3

Page 79 

Završne se operacije izvode na hladnim cijevima, a sastoje se od reduciranja cijevi 

valjanjem, kalibriranja, ravnanja, rezanja i pakiranja. 

Čelične šavne cijevi izrađuju se od valjanih čeličnih traka čija debljina odgovara 

debljini stijenke buduće cijevi, a širina njezinu opsegu. Traka se po dužini provlači kroz 

posebnu matricu koja joj daje oblik cijevi. Zatim slijedi uzdužno zavarivanje cijevi, 

kalibriranje, rezanje na potrebnu dužinu, normalizacija, sortiranje i pakiranje. Cijeli se 

postupak odvija automatski na automatiziranim proizvodnim trakama. 

Slika xxx. Oblikovanje cijevi od čelične trake prolaskom kroz matricu 1 - čelična 

traka; 2 - matrica 

Cijevi se spajaju uzdužnim sučeljenim zavarivanjem. Cijevi velikog promjera, do 

2020 mm, i male debljine stijenke, ovako spojene, primjenjuju se u brodogradnji za izradu 

ispušnog cjevovoda motora unutrašnjim izgaranjem. 

Čvrstoća šavnih cijevi manja je od čvrstoće bešavnih cijevi zbog spojnog mjesta, pa se 

na brodu upotrebljavaju uglavnom za izradu sporednih cjevovoda. Nisu prikladne za obradu 

savijanjem, jer postoji opasnost da pri tome popusti šav. Jeftinije su od bešavnih cijevi. 

Bakrene cijevi. Bakar je materijal male tvrdoće, vrlo dobre toplinske vodljivosti i vrlo 

otporan na utjecaj korozije. Ne podnosi visoke temperature, jer mu se tada čvrstoća naglo 

smanjuje. 

Bakrene cijevi proizvode se kao šavne ili bešavne. Šavne bakrene cijevi izrađuju se 

savijanjem bakrenog lima i lemljenjem, a bešavne izvlačenjem. Debljina stijenke iznosi 1 do 

10 mm. Izvlačenje bakrenih (i ne samo bakrenih) cijevi malog promjera i velikih dužina 

izvodi se pomoću tzv. letećeg trna (slika xxx) koji nema držača, već slobodno stoji u otvoru 

matrice pridržavan silama trenja. Takve se cijevi isporučuju u kolutima. 

Bakrene cijevi su skuplje od čeličnih, ali je njihova instalacija na brodu jednostavnija 

zbog njihove velike savitljivosti i time jednostavne prilagodbe oblika cijevi prostoru ugradnje. 

Slika xxx. Izvlačenje cijevi letećim trnom 

1-cijev, 2-matrica, 3-leteći trn 

Mjedene cijevi. Mjed ili mesing je slitina bakra i cinka, vrlo otporna prema koroziji i 

boljih mehaničkih svojstava od bakra. Kao i kod bakra, pri višim temperaturama mehanička 

4

Page 80 

svojstva mjedenih cijevi znatno opadaju. Danas je na brodu primjena mjedenih cijevi 

ograničena zbog uporabe novih materijala boljih osobina (cunifer). 

Al-Ms slitina, je slitina od 76% Cu, 21,96% Zn, 2% Al i 0,04% As, poznata pod 

trgovačkim nazivom yorcalbro. Yorcalbro cijevi su vrlo otporne prema koroziji, jer se ubrzo 

nakon puštanja u rad, puput bakra, presvuku filmom oksida koji ih štiti od daljnje korozije. 

Otporne su prema djelovanju morske vode, kao i prema djelovanju kiselina i svih naftnih 

derivata. 

Cu-Ni slitina, poznata je pod trgovačkim nazivom cunifer. Najčešće se upotrebljava 

slitina sastavljena od 87,3% Cu, 10% Ni, 1,7% Fe i 1% Mn, a naziva se i cunifer 10. Osobine 

i mehanička svojstva tih cijevi slične su yorcalbro cijevima, ali im je cijena niža pa se sve više 

upotrebljavaju u brodogradnji za službe cjevovoda gdje su izložene pojačanom djelovanju 

korozije (morska rashladna voda, grijanje tankova balasta, tekućeg tereta kod tankera, tankova 

taloga u strojarnici, cjevovod kondenzata, izmjenjivači topline). Udjeli željeza i mangana 

povećavaju otpornost cunifer cijevi prema eroziji i koroziji, a zahvaljujući visokom postotku 

bakra, cijevi koje su izložene djelovanju morske vode nisu jako obraštene. Navedene osobine, 

mala masa i dobra obradivost čine primjenu ovih cijevi na brodu potpuno opravdanom. 

Cijevi od nehrđajućeg čelika (AISI cijevi). Pod nehrđajućim čelikom podrazumijeva 

se čelik čije trošenje zbog korozije nije veće od 0,1 mm u godini dana, što omogućuje tanki 

film oksida kroma na površini čelika. Kod nehrđajućih čelika javlja se nekoliko tipova 

korozije, od kojih su neki vrlo brzi u svom djelovanju tako da za vrlo kratko vrijeme može 

doći do jakog razaranja materijala i velikih šteta. Koriste se za izradu cjevovoda sistema 

tekućeg tereta na tankerima za prijevoz kemikalija 

Dupleks cijevi. Dupleks čelici su čelici dvofazne strukture, tj. oni imaju podjednak 

udio austenita i ferita. Taj materijal otporan je na koroziju. U brodogradnji se koristi za izgadu 

cjevovoda radne hidraulike za pogon uronjenih pumpi tereta. 

Plastične cijevi. Zahvaljujući fizikalnim i kemijskim svojstvima, plastične mase 

pripadaju materijalima budućnosti. U brodogradnji plastične cijevi teško nalaze primjenu. 

Propisi klasifikacijskih društava dopuštaju njihovu primjenu, uz uvjet da se upotrebljavaju za 

niske tlakove i temperature. O njihovoj ugradnji na brod odlučuje brodovlasnik. Za sada se na 

brodu PVC-cijevi uglavnom upotrebljavaju za izradu vakuum-izljeva i cjevovoda hladne 

sanitarne vode. Vrlo važno svojstvo plastičnih cijevi jest njihova mala gustoća, pa je cjevovod 

od PVC-cijevi i do deset puta lakši od npr. čeličnog cjevovoda. Većom primjenom tih cijevi 

povećala bi se korisna nosivost broda. Mala masa cijevi znatno utječe i na ekonomičnost 

proizvodnje, jer su troškovi transporta i uskladištenja mnogo niži, a montiranje tih cijevi 

mnogo je lakše. Plastične cijevi otporne su prema morskoj i slatkoj vodi, kiselinama, 

lužinama, uljima, detergentima itd., a neotporne prema benzolu, acetonu i nekim 

ugljikovodicima. Velika otpornost prema koroziji omogućuje njihovu oporabu gotovo u svim 

agresivnim sredinama, a da ih pri tome ne treba zaštićivati nikakvim zaštitnim premazima. 

Vijek trajanja cjevovoda od plastičnih cijevi vrlo je dug. 

3. OSNOVNI POJMOVI U CJEVARSTVU 

S namjerom da se u cjevarstvu upotrebljavaju isti nazivi koji vrijede za sva hrvatska 

brodogradilišta, terminologija i definicije propisane su Standardom brodogradnje. 

Cijevi su šuplja i na obje strane otvorena cilindrična tijela čija je dužina mnogo veća 

od promjera. Najčešće služe za prijenos odnosno transport tekućina, pare, plinova, te sitnih 

čvrstih tvari (žita, piljevine, pijeska, sitnog ugljena i sl.) a upotrebljavaju se i za izradu 

različitih konstrukcija. Imaju širok spektar primjene: brodogradnja, strojogradnja, 

građevinarstvo, industrija vozila itd. 

5

Page 81 

Presjek cijevi je najčešće okrugli, ali može biti i kvadratni, pravokutni, šesterokutni, 

eliptični, itd. Svi navedeni presjeci, osim okruglog, rijetko se primjenjuju u brodogradnji i 

strojogradnji za protok medija. 

Obrađena cijev je potpuno ili djelomično obrađena u radionici. Pritom se misli na 

cijev obrađenu savijanjem, rezanjem te zavarivanjem. Sastavni dijelovi obrađene cijevi jesu 

jedna ili kombinacija više cijevi, koljena, prirubnica, cijevnih spojnica (košuljica), 

priključaka, redukcija, i sl. 

Slika xxx. Obrađena cijev izrađena u radionici 

Mjerna skica obrađene cijevi je nacrt (skica) kojim se tehnički prikazuje obrađena 

cijev, čime se jednoznačno određuje njezin oblik i dimenzije. Mjerna skica cijevi izrađuje se 

na posebnom obrascu koji se sastoji od četiri dijela: natpisnica (zaglavlje), prostor za mjernu 

skicu, prostor za trasersku crtu, sastavnice. 

Natpisnica (zaglavlje) je prostor s rubrikama za unošenje zajedničkih podataka 

određene grupe obrađene cijevi (služba, označavanje cijevi, broj nacrta izrade, broj lista, 

ispitni tlak, masa). 

Prostor za mjernu skicu je prostor za nacrt kojim se tehnički prikazuje i definira oblik i 

dimenzije obrađene cijevi. 

Traserska crta je crta na koju se nanose traserske kote i oznake za oblikovanje cijevi 

(rezanje, savijanje). 

Sastavnice definiraju potreban materijal za izradu obrađene po količini, vrsti i 

kvaliteti. 

Mjerna skica obrađene cijevi služi za: 

- pripremu procesa izrade cijevi (pripremu materijala, određivanje tehnološkog 

postupka izrade cijevi, itd.), 

- izradu cijevi u radionici, 

- kontrolu izrađene cijevi, 

- praćenje cijevi tijekom procesa izrade sve do skladišta gotovih cijevi. 

6

Page 82 

Slika xxx. Mjerna skica obrađene cijevi 

Traserska crta je crta na koju se nanose traserske kote i oznake zbog krojenja cijevi. 

Da bi se cijev izradila i oblikovala potrebno ju je iskrojiti iz ravne cijevi. S traserske crte 

prenose se na neobrađenu ravnu cijev mjere potrebne za krojenje cijevi i njezino oblikovanje. 

Slika xxx. Traserska crta na mjernoj skici 

obrađene cijevi 

Slika xxx. Trasiranje cijevi na osnovi traserske crte 

s mjerne skice obrađene cijevi 

Ravni dio obrađene cijevi je ravni odsječak cijevi između kraja cijevi i luka ili 

između dvaju lukova. 

7

Page 83 

Slika xxx. Skica obrađene cijevi izrađena od ravnih cijevi i cijevnih lukova 

Savijena cijev je zakrivljena cijev koja se izrađuje u cjevarskoj radionici na 

specijalnim strojevima za savijanje. 

Slika xxx. Izrada savijene cijevi na stroju za savijanje 

Cijevni luk (koljeno) je predfabricirani zakrivljeni cijevni element koji se zavaruje na 

obrađenu cijev. 

Slika xxx. Skica cijevnog luka 

s-debljina stijenke, d- vanjski promjer cijevi, 

a-polumjer savijanja 

Slika xxx. Cijevni luk privarene na obrađenu 

cijev 

8

Page 84 

Koljena su, kao i cijevi, standardizirana, a izrađuju se za različite promjere i debljine 

stijenke. Koljena se naručuju kao gotov proizvod s kutom savijanja 90°. Prema potrebama 

danih u mjernoj skici cijevi, koljena se režu na zahtijevani kut. 

Kut zakrivljenosti je kut koji međusobno zatvaraju okomice susjednih simetrala. Kut 

zakrivljenosti uvijek se mjeri s vanjske strane cijevi. 

Slika xxx. Prikaz kuta zakrivljenosti na zakrivljenoj cijevi 

α=kut zakrivljenosti 

Ogranci su dijelovi cjevovoda zavareni na osnovnu cijev (kolektor). Služe za grananje 

cjevovoda od osnovne cijevne linije. Preporučuje se zavarivanje ogranaka izravno na osnovnu 

cijev s kutom ogranka (β) od najmanje 45°. 

ogranak 

osnovna cijev 

Slika xxx. Skica ogranka 

(β=kut ogranka) 

Slika xxx. Detalj ogranka na osnovnoj cijevi 

Priključci su također dijelovi cjevovoda zavareni na osnovnu cijev. Služe za montažu 

mjernih instrumenta (termometara, manometara, raznih temperaturnih osjetnika, i sl). 

9

Page 85 

osnovna cijev 

priključak 

Slika xxx. Skica priključka 

Slika xxx. Detalj priključka na osnovnoj 

cijevi 

Redukcija je konusno oblikovana cijev, a služi za prijelaz s cijevi većeg promjera na 

cijev manjeg promjera. Izrađuju se iz bešavnih cijevi, a izuzetno zavarivanjem iz lima. Omjer 

reduciranja iznosi maksimalno. 3 : 1. Za veće omjere reduciranja koristi se više redukcija u 

nizu ili se one specijalno izrađuju i naručuju. 

Slika xxx. Skica redukcije 

Slika xxx. Detalj redukcije na 

obrađenoj cijevi 

Kut zaokreta prirubnice je kut za koji je prirubnica zaokrenuta oko uzdužne osi 

cijevi tako da se simetrale provrta ne podudaraju s okomitim simetralama cijevi. Kada to 

posebno nije naglašeno, rupe na prirubnici simetrično su raspodijeljene u odnosu na 

vertikalnu i horizontalnu os. 

Slika xxx. Skica prikaza zaokrenute 

prirubnice 

γ=kut zaokreta prirubnice 

Slika xxx. Način mjerenja kuta zaokreta 

prirubnice 

10

Page 86 

Nazivni promjer je osnova za standardizaciju cijevi. To je u pravilu svijetli promjer 

cijevi odnosno cijevnih elemenata, a označava se s DN. Za lijevane cijevi, GRP cijevi i cijevi 

iz nehrđajućeg čelika uvijek je unutarnji promjer jednak nazivnom promjeru (Du = DN). 

LEGENDA: 

DN - nazivni promjer 

Du - unutarnji promjer cijevi 

Dv - vanjski promjer cijevi 

s - debljina stijenke cijevi 

Slika xxx. Skica osnovnih dimenzija cijevi koje nisu izrađene iz čelika 

Međutim, kod čeličnih bešavnih cijevi to nije slučaj. Čelične bešavne cijevi proizvode 

se zbog različitih tlakova medija s tri odnosno kod većih promjera s dvije različite debljine 

stijenke. Vanjski promjer je konstantan, jer je standardiziran otvorom alata kojim se cijev 

izrađuje u valjaonici i samim načinom proizvodnje, a unutarnji promjer se smanjuje za dvije 

debljine stijenke, koje mogu biti različite. Zato nazivni promjer čeličnih cijevi nije uvijek 

jednak unutrašnjem promjeru, već se sama oznaka odnosi na neki prosječni svijetli otvor. 

LEGENDA: 

DN - nazivni promjer 

Du - unutarnji promjer cijevi 

Dv - vanjski promjer cijevi 

s - debljina stijenke cijevi 

Slika xxx. Skica nazivnog promjera za čelične cijevi 

Prirubnice, armatura, i cijevni pribor također su standardizirani prema nazivnom 

promjeru, čime je osigurana kompatibilnost u izradi i montaži cijevnih linija na brodu. 

Budući da su se razni promjeri do kraja 1980. godine često označavali i u inch-ima (1'' 

= 25,4 mm), te se s takvim oznakama mogu kao zaostatak pojaviti i nadalje, u tablici xxx 

prikazana je usporedna vrijednost nazivnog promjera u mm i inch-ima. 

4. DOKUMENTACIJA ZA IZRADU I MONTAŽU CJEVOVODA 

Za izradu i montažu cjevovoda potrebna je sljedeća dokumentacija: 

1. sheme cjevovoda 

2. radionička dokumentacija cjevovoda koja se sastoji iz: 

a) montažnog nacrta cjevovoda 

b) popisa materijala za montažu cjevovoda 

11

Page 87 

c) mjernih skica cijevi 

d) mjernih skica nosača 

e) popisa materijala za izradu nosača 

4.1 Sheme cjevovoda 

Sheme cjevovoda su nacrti u kojima je pomoću pojednostavljenih oznaka i simbola 

prikazana funkcionalnost nekog cjevovoda i predstavljaju osnovni dokument za prikazivanje 

funkcionalnosti nekog sistema cjevovoda. Ne izrađuju se u mjerilu već se cjevovodi prikazuju 

samo shematski. Bez obzira na zakrivljenost trase predočuju se ravnim crtama, pa stoga ne 

odražavaju stvarne dužinske veličine. Izrađuju se za svaku službu posebno (kaljuža, balast, 

sonde, odušnici, gorivo, mazivo, rashladna voda, slatka i topla voda, itd.). 

Na shemi se nalaze svi potrebni podaci o sistemu: 

- smjer strujanja medija, 

- materijal cijevi i potrebna armatura, 

- nazivni promjer i debljina stijenke cijevi, 

- način spajanja, 

- armatura i ostala oprema (prikazana simbolima), 

- mjerni instrumenti potrebni za ugradnju u cjevovod, 

- sistemi koji podliježu atestu klasifikacijskog društva, 

- zahtijevana klasa cijevi, 

- ispitni i radni tlakovi cjevovoda. 

Sheme cjevovoda služe za: 

- odobrenje od strane klasifikacijskog društva i brodovlasnika, 

- dimenzioniranje sistema, kao podloga za narudžbu brodske opreme, 

- izradu radioničke dokumentacije, 

- snimanje cjevovoda koji nije obuhvaćen radioničkom dokumentacijom direktno 

pri montaži cjevovoda, 

- kontrolu montaže cjevovoda na brodu, 

- inspekcijski pregled i prijem od strane klasifikacijskog društva i brodovlasnika, 

- kao primopredajna dokumentacija kod isporuke broda. 

12

Page 88 

Slika xxx. Detalj iz sheme cjevovoda ispusta vode i ulja iz uljnih prstenova i brtvenica 

glavnog motora 

Slika xxx. Opći simboli u shemama instalacija cjevovoda prema SB 10008 

4.2 Radionička dokumentacija cjevovoda 

13

Page 89 

Slika xxx. Izrada radioničke dokumentacije na crtaćoj ploči 

Uporaba radioničkih nacrta cjevovoda novijeg je datuma. Danas računalo daje 

potpunu podršku u gradnji broda. CAD alati s mogućnošću 3D modeliranja opremljenog 

brodskog prostora, gotovo u potpunosti zamjenjuju klasičan način projektiranja i konstruiranja 

na crtaćoj ploči. 

Time se postiže: 

− projektantu i konstruktoru bolja vizualizacija prostora, 

− veća točnost i preciznost izrade dokumentacije, 

− povećanje brzine rada i produktivnost, 

− jednostavnija i brža obrada i protočnost informacija, 

− pojednostavljenje pripreme proizvodnje, 

− smanjenje nesukladnosti i škarta. 

Slika xxx. Korištenje računala u 3D modeliranju i izradi radioničke dokumentacije 

U primjeni CAD tehnologije izrade radioničke dokumentacije cjevovoda koristi se 

“metodologija nasljeđivanja opremljenih prostora”, koja se sastoji iz nasljeđivanja 

trodienzionalnih modela opremljenog prostora prema dinamici i fazama opremanja broda. 

14

Page 90 

Na osnovi usklađenog trodimenzionalnog modela opremljenog brodskog prostora, 

izrađuje se klasična radionička dokumentacija za izradu i montažu cjevovoda, napravljena u 

skladu s pravilima za izradu radioničke dokumentacije, tehničkog crtanja i nacrtne geometrije. 

Radionička dokumentacija cjevovoda sastoji se od: 

- smještajnih (montažnih) nacrta (slika xxx), 

- mjernih skica cijevi (slika xxx), 

- mjernih skica nosača cijevi (slika xxx), 

- popisa materijala za montažu / predmontažu, 

- popisa materijala za izradu. 

4.2.1 Smještajni nacrt 

Smještajni nacrti izrađuju se u tlocrtima i dovoljnom broju presjeka i pogleda za sve 

cjevovode u teretnom prostoru, strojarnici, nadgrađu, krmi i pramcu, u principu za nazivne 

promjere cijevi iznad DN 32 mm. Smještajni nacrti izrađuju se posebno za potrebe 

predmontaže cijevi u sekcije, module sklopove i blokove, a posebno za potrebe montaže cijevi 

na navoz i za završno opremanje u opremnom bazenu. 

Za potrebe predmontaže u sekcije brodskog trupa uobičajeno je da jedna sekcija 

obuhvaća jedan smještajni nacrt s pripadajućim mjernim skicama za izradu i popisima 

materijala. Nacrt sadrži sve službe cjevovoda koje pripadaju toj sekciji. 

Za potrebe montaže cjevovoda, smještajni nacrti crtaju se po brodskim prostorima ili 

sekcijama i sadržavaju sve sisteme koji pripadaju određenom brodskom prostoru /sekciji. 

Smještajni nacrti sadrže: 

- kotirane položaje simetrala cjevovoda, 

- kotirane položaje prolaza cijevi kroz pregrade ili strukturne elemente, 

- kotirane položaje i razmještaj nosača cijevi, 

- smještaj opreme i armature cjevovoda, 

- prikaz detalja drugih službi koji nisu dio nacrta, ali pripadaju u isti prostor 

(kabelske staze, ventilacija, ispušni cjevovod). 

15

Page 91 

Slika xxx. Detalj iz smještajnog nacrta izrađenog na osnovi 3D računalskog modela 

okrenuti sliku da bude veća 

4.2.2 Mjerne skice cijevi 

Mjerne skice cijevi (slika xxx) izrađuju se prenošenjem iz montažnog nacrta, a u 

novije vrijeme iz trodimenzionalnog modela cjevovoda na računalu, na način da se oblik 

cijevi i gabaritne mjere prenesu s nacrta ili modela na mjernu skicu cijevi. Izrađuju se na 

posebnom obrascu i predstavljaju pojednostavljeni crtež prilagođen tehnologiji izrade svake 

pojedine cijevi. Svaka cijev ima svoju mjernu skicu izrade. 

4.2.2.1 Cijevi za prilagođavanje 

Cijevi za prilagođavanje služe za kompenzaciju odstupanja u izradi i montaži brodske 

strukture, cjevovoda, opreme, i sl. Izrađuju se u radionici s privarenim spojevima 

(prirubnicama, spojnicama, i sl.), uz 100 mm dodatka (viška) cijevi od teoretske mjere. 

Uvijek se postavljaju na spojevima dviju sekcija ili spoju na fiksne elemente gdje nije 

moguće postići zahtijevanu točnost (nepropusni prolaz, spoj na pumpu, rashladnik i sl.). 

4.2.2.2 CIP cijevi («cijevi izrađene praktički») 

CIP cijevi također služe za kompenzaciju odstupanja u izradi i montaži brodske 

strukture, cjevovoda, opreme, i sl. Koriste se na mjestima gdje se traži posebna preciznost, a 

nije se u stanju unaprijed predvidjeti i odrediti točne ugradbene mjere (fiksni elementi 

cjevovoda kao što su spojevi na pumpe, nepropusne prolaze i sl.). 

Za takve se cijevi ne izrađuju detaljne mjerne skice, već se u skicama definira samo 

karakteristični oblik cijevi bez kota s potrebnim materijalom za izradu cijevi. One se snimaju 

direktno na mjestu montaže cjevovoda, a u montažnom nacrtu i popisu materijala za montažu 

posebno se označe. 

16

Page 92 

4.2.2.3 Cijevi snimljene direktno na brodu 

Ne crtaju se sve cijevi u radioničkoj dokumentaciji, već se određeni cjevovodi snimaju 

direktno na brodu. Uglavnom su to cijevi nazivnog promjera manjeg od DN 32 mm. Cijevi se 

snimaju po brodskim službama koristeći sheme cjevovoda, popise armatura i radioničke 

nacrte opremljenog brodskog prostora. Snimanje cijevi na brodu izvodi posebna radna grupa 

brodocjevara koja se naziva "brodski snimači". Brodski snimači za snimljene cijevi izrađuju 

posebnu dokumentaciju koja se naziva "popis cijevi za izradu izvan mjernih skica", a sastoji 

se od skica za izradu cijevi i nacrta za montažu snimljenih cijevi na brodu. 

Tendencija je da se što više cijevi obuhvati standardnom radioničkom 

dokumentacijom, čime se smanjuje potreba snimanja cjevovoda na samom brodu. Širokom 

primjenom računala i prikladnih programskih aplikacija 3D modeliranja omogućena je izrada 

radioničke dokumentacije cjevovoda i za cijevi manjih promjera, zaključno do nazivnog 

promjera DN 20 mm. Na taj način na brodu za praktično snimanje i izradu ostaju sljedeće 

cijevi: cijevi nazivnog promjera manjeg od DN 20 mm, CIP cijevi, cijevi koje je potrebno 

prilagoditi na licu mjesta zbog pogrešaka u dokumentaciji, izradi ili montaži te izostavljene 

cijevi iz radioničke dokumentacije. 

4.2.3 Mjerne skice nosača cijevi 

Nosači cijevi služe za ovješenje i ukrućenje cijevi na brodu (slika xxx). Mjerne skice 

nosača cijevi izrađuju se prenošenjem iz montažnog nacrta ili iz trodimenzionalnog modela 

cjevovoda na računalu, na način da se oblik nosača cijevi i gabaritne mjere prenesu s 

montažnog nacrta ili 3D modela na mjernu skicu nosača cijevi. Izrađuju se na posebnom 

obrascu i predstavljaju pojednostavljeni crtež prilagođen tehnologiji izrade svakog pojedinog 

nosača. Svaki nosač ima svoju posebnu mjernu skicu za izradu. 

Slika xxx. Detalj montaže nosača cijevi 

17

Page 93 

Slika xxx. Mjerna skica nosača cijevi jasniji ispis 

U novije vrijeme koriste se tzv. perforirani nosači cijevi za koje se ne izrađuju mjerne 

skice nosača cijevi, već se oni direktno izrađuju pri montaži cjevovoda. Takvu tehnologiju 

rada omogućuju ovalne rupe na profilima. 

Profil s ovalnim rupama predstavlja poluproizvod za izradu nosača cijevi, koji se 

završno oblikuje prilikom montaže cjevovoda, čime način montaže nosača postaje brži i 

učinkovitiji uz smanjenje škarta kod izrade i montaže. 

Slika xxx. Privremeno skladište perforiranih 

nosača na brodu 

Slika xxx. Detalj montaže perforiranih 

nosača cijevi 

18

Page 94 

4.2.4 Popis materijala za montažu / predmontažu cijevi 

Popis materijala za montažu / predmontažu cijevi izrađuje se na posebnom obrascu za 

svaki smještajni nacrt posebno, upisivanjem svih pozicija ugradnje određenih tim nacrtom 

(cijevi, nosači, armatura, brtve, vijci, matice, itd.). 

Tako izrađen popis materijala služi za: 

- obradu i pripremu materijala, 

- određivanje izvršitelja montaže, 

- određivanje faza montaže po montažnim pozicijama. 

4.2.5 Popis materijala za izradu 

Popis materijala za izradu izrađuje se također na posebnom obrascu iz nacrta za izradu 

(mjernih skica), grupiranjem svih istovrsnih materijala definiranih nacrtom izrade u zbirnu 

količinu (limovi, profili, obujmice, prirubnice, cijevi, vijci, matice, itd.). Tako izrađen popis 

materijala služi za: 

- obradu i pripremu materijala, 

- određivanje izvršitelja izrade, 

5. OZNAČAVANJE CIJEVI I CJEVOVODA 

Označavanjem cijevi i cjevovoda omogućuje se jednoznačno prepoznavanje cijevi u 

procesu izrade i montaže te funkcije na brodu. 

Postoje tri načina označavanja cijevi i cjevovoda: 

o Označavanje cijevi za montažu 

o Označavanje cijevi za izradu 

o Označavanje službi cjevovoda bojenjem na brodu 

5.1 Označavanje cijevi za montažu 

U montažnim nacrtima svaka cijev obilježava se slovnom i brojčanom oznakom. 

Slovna oznaka predstavlja službu cjevovoda, a brojčana oznaka predstavlja rastući redni broj 

cijevi određenog nacrta odnosno prostora. Rastući redni broj cijevi definira konstruktor 

cjevovoda, prateći liniju cjevovoda od početne do krajnje točke. Taj broj ne predstavlja 

redoslijed montaže cijevi. 

5.2 Označavanje cijevi za izradu 

Označavanje cijevi izvodi se u radionici izrade cijevi ukucavanjem oznake s mjerne 

skice cijevi na obod prirubnice. Ukucavaju se podaci koji jednoznačno definiraju cijev za 

montažu: broj gradnje, broj nacrta odnosno prostora montaže i pozicija ugradnje. Ako cijev 

nije izrađena s prirubničkim spojevima, oznaka se ukucava na plašt cijevi ili se za cijev 

priveže pločica s oznakom. 

19

Page 95 

Slika xxx. Alat za ukucavanje oznaka na 

obrađenu cijev 

Slika xxx. Oznake ukucane na obod 

prirubnice 

5.3 Označavanje službi bojenjem cjevovoda na brodu 

Označavanje cjevovoda bojama na brodu provodi se na način da se na montiran i 

završno obojen cjevovod na brodu, prugama u bojama obilježe cijevi prema brodskim 

službama na rastojanju od 1 do 2 m, kako je to prikazano tablicom xxx. 

Ovakav način obilježavanja služi brodskoj posadi za lakše snalaženje i lociranje službi 

cjevovoda na brodu. 

20

Page 96 

Tablica xxxx. Označavanje službi cjevovoda bojama na brodu 

Slika xxx. Primjer označavanja službi cjevovoda bojenjem na brodu 

21

Page 97 

6. SPAJANJE CIJEVI 

Spajanjem cijevi omogućuje se međusobno spajanje cijevi u cjevovode, spajanje cijevi 

s armaturom (ventili, filtri), spajanje cijevi sa strojevima i uređajima (pumpe, rashladnici) i sl. 

Spajanje cijevi može se izvesti kao rastavljiv i nerastavljiv spoj. Rastavljivi spojevi 

izvode se prirubnicama, naglavcima i navojnim spojevima, a nerastavljivi spojevi 

zavarivanjem i uprešavanjem. Spajanje zavarivanjem primjenjuje se tamo gdje se treba 

osigurati potpuna nepropusnost cjevovoda ili gdje se posebno ne traži da cjevovod bude 

rastavljiv. 

6.1 Spajanje cijevi prirubnicama 

Spajanje cijevi prirubnicama je najčešći i najjednostavniji način spajanja cijevi. 

Prirubnice su diskovi izrađeni iz materijala prikladnog za određenu vrstu cijevi. Materijal 

prirubnice mora biti takav da se može dobro zavarivati ili lemiti. Prirubnice za čelične cijevi 

izrađene su iz konstrukcijskog čelika Č.0461, prirubnice za cijevi iz nehrđajućeg čelika 

izrađene su iz nehrđajućeg čelika, dok se za cijevi iz PVC ili GRP materijala koriste 

prirubnice iz PVC ili GRP materijala. Prirubnice mogu biti pričvršćene na cijev zavarivanjem, 

navojem, lemljenjem ili uvaljivanjem, a mogu biti i slobodno položene na cijev korištenjem 

zavarenih naglavaka na rub cijevi. Tipovi prirubničkih spojeva prikazani su u tablici xxx. 

Prirubnički spoj je pogodan za visoke tlakove. Njime se lako postiže nepropusnost i 

lako se demontira. Loša strana prirubničkog spoje je što povećava masu cjevovoda i što 

zahtijeva povremeno održavanje, kao što je kontrola spojnog mjesta, pritezanje vijaka, 

izmjena brtvi i sl. 

Nazivni promjer cijevi odgovara nazivnom promjeru prirubnice. Prirubnice se 

međusobno spajaju vijcima s glavom. Broj vijaka uvijek mora biti djeljiv s četiri i aksijalno 

simetričan, uz uvjet da nijedan provrt ne bude u vertikalnoj središnjici prirubnice. 

Ravne prirubnice imaju na brtvenoj površini istokarena dva do tri koncentrična 

žlijeba, a povoljni su i grubi spiralni žljebovi koji ostaju nakon tokarenja. Zbog takve brtvene 

površine na brtvi nastaju mjestimično jako stegnute zone, pa brtva počinje ranije brtviti. Da bi 

se postigla nepropusnost potrebne su manje pritezne sile. Žljebovi također zadržavaju brtvu da 

je unutarnji tlak ne bi izbacio. 

Slika xxx. Detalj čelične cijevi s 

ravnom prirubnicom 

Slika xxx. Detalj spoja čelične cijevi s ravnom 

prirubnicom 

22

Page 98 

Dv – vanjski promjer cijevi, Du – unutarnji promjer 

cijevi, s – debljina stijenke cijevi 

Prirubnice s utorima upotrebljavaju se za tlakove veće od 40 bara. Spoj ovim 

prirubnicama ostvaruje se tako da izdanak jedne prirubnice uđe u odgovarajući utor druge i 

pritisne brtvu koja se prethodno tamo postavi. Visina izdanka je veća od dubine utora kako 

pritezanjem ne bi došlo do nalijeganja prirubnice po cijeloj površini. To bi smanjilo 

elastičnost prirubnica, a možda prouzročilo i njihov lom. Takva izvedba prirubničkog spoja 

sprječava istiskivanje brtve, a izdanak ujedno služi za centriranje cijevi prilikom montaže. 

Nedostatak ovog spoja je u tome što se prilikom demontaže cjevovod mora uzdužno 

(aksijalno) pomaknuti za visinu izdanka. 

Slika xxx. Prirubnički spoj s prirubnicama s utorom odnosno izdankom prema SB 2471 

1- prirubnica s utorom, 2- prirubnica s izdankom, 3- vijak, 4- matica, 5-brtva 

Prirubnički spojevi za cijevi iz obojenih metala. Bakrene i mjedene cijevi, kao i 

cunifer i yorcalbro cijevi spajaju se letećim prirubnicama. Leteća prirubnica se ne pričvršćuje 

na cijev, već se na nju slobodno navuče. Zatim se na kraj cijevi zavari posebno oblikovani 

naglavak (slika xxx.). Naglavci su tvornički oblikovani komadi koji se na cijev zaleme 

srebrnim lemom ili zavare u struji inertnog plina (TIG postupak). Materijal naglavka ovisi o 

materijalu cijevi, pri čemu se za bakrene cijevi upotrebljavaju brončani i mjedeni naglavci, a 

za yorcalbro i cunifer cijevi naglavci od materijala od kojeg su i cijevi. Prednost uporabe 

letećih prirubnica je u tome što pri izradi cijevi nije potrebno paziti na položaj rupa za vijke 

jer se pri montaži prirubnice zaokrenu koliko je potrebno. 

3 

1 

2 

Slika xxx. Detalj spajanja cijevi s letećom 

prirubnicom i naglavkom 

1-leteća prirubnica, 2–naglavak, 3-cijev 

Slika xxx. Detalj cijevi s letećom 

prirubnicom i naglavkom 

23

Page 99 

Slika xxx. Prirubnički spoj kod bakrenih cijevi 

Kod spajanja cijevi prirubnicama treba voditi računa o sljedećim detaljima: 

- Prije spajanja potrebno je provjeriti spojne površine. Spojna površina ne smije imati 

neravnine, prljavštinu ili ogrebotine. Ako je potrebno, treba izvršiti korekciju 

nepravilnosti brušenjem, popunjavanjem zavarom i ponovnim brušenjem. 

- Potrebno je osigurati paralelnost spojnih površina, npr. rotacijom cijevi ili na neki drugi 

način. 

- Osigurati točan izbor materijala i dimenzija vijaka. Uglavnom se za čelične cijevi, cijevi iz 

cunifera, yorcalbra i PVC-a koriste pocinčani vijci, a za cijevi iz nehrđajućeg čelika 

koriste se vijci iz nehrđajućeg čelika. Duljina vijka koja izlazi iz matice nakon pritezanja 

mora biti oko dva koraka navoja vijka, odnosno max. 5 mm. Sigurnosne dvostruke matice, 

podloške i elastične podloške ne upotrebljavaju se kod spajanja prirubnicama, osim u 

iznimnim slučajevima kada se traži sigurnost protiv otpuštanja vijka, kao što je to slučaj 

kod postavljanje cinkovih anoda i spajanja cjevovoda pare, gdje se spoj osigurava 

elastičnim podloškama. 

- Osigurati ispravno korištenje brtvi. Brtvu treba izabrati prema odgovarajućim 

dimenzijama cjevovoda, te zahtjevima i karakteristikama medija. 

- Poštivati redoslijed pritezanja vijaka Najprije se pritežu vijci na suprotnim stranama, 

zatim poprijeko, a na kraju se pritegnutost provjerava po redu. Pritezanje se izvodi 2 – 3 

puta. 

- Za vijčane spojeve u horizontalnoj ravnini (prirubnice, nosači cijevi, temelji, itd.) matica 

se postavlja na donjoj strani prirubnice. 

24

Page 100 

Slika xxx. Detalj spajanja cijevi prirubnicama 

6.2 Spajanje cijevi zavarivanjem 

U brodogradnji se čelične cijevi često spajaju zavarivanjem. Zavarivanje može biti 

elektrolučno, plinsko (autogeno) te MIG, MAG ili TIG postupkom. Spajanje zavarivanjem 

ima niz prednosti pred ostalim načinima spajanja: postupak je brz i jeftin, spoj je kvalitetan i 

ne zahtijeva nikakvo održavanje, nema raznih spojnih elemenata i brtvi, što čini cjevovod 

lakšim, itd. Nedostatak ovog načina spajanja cijevi je u tome što je cjevovod krući, a za 

njegovu demontažu potrebno je cijev rezati. Ovo je posebno opasno i nepraktično ako su 

medij, odnosno njegove pare u cjevovodu zapaljive. 

Ovaj način spajanja uvijek se koristi za sve cijevi u prostorima gdje se zahtijeva veća 

sigurnost protiv propuštanja cjevovoda, a spojevi su nepristupačni, kao što su tankovi, 

skladišta tereta, koferdami, suhi prostori, tuneli, spremišta, prostori nastambi, i sl. 

Cijevi moraju biti stručno zavarene, a spoj siguran i nepropustan. Zato cijevi smiju 

zavarivati samo kvalificirani zavarivači. Prije puštanja u pogon obavezno se mora ispitati 

nepropusnost i čvrstoća zavarenih cijevi. 

Kraće cijevi spajaju se u radionici, a pri montaži cjevovoda te se cijevi zavarivanjem 

spajaju u cjevovode. Zavarivanje cjevovoda u malim brodskim prostorima zahtijeva posebnu 

spretnost zavarivača. Nerijetko zavarivači koriste zrcalo da bi vidjeli nepristupačnu stranu 

spoja da bi je mogli lakše i kvalitetnije zavariti. 

6.2.1 Spajanje čeličnih cijevi sučeljenim zavarivanjem 

Cijevi se međusobno najčešće zavaruju sučeljenim zavarivanjem. Sučeljeno zavareni 

spojevi cijevi moraju se izvesti punim provarom. Dopušta se zavarivanje s podložnim 

prstenom, koji se kasnije uklanja. Primjena podložnih prstenova za sučeljeni spoj koji se ne 

uklanjaju dopušta se samo na mjestima gdje neće utjecati na korištenje cjevovoda. Sučeljeni 

spojevi prirubnica s cijevima ne smiju se izrađivati s podložnim prstenima koji se kasnije ne 

uklanjaju. 

Zavareni sučeljeni spojevi s posebnim postupkom koji osigurava visoku kakvoću 

korijena zavara mogu se koristiti za sustave bilo koje klase cijevi i vanjskog promjera. 

25

Page 101 

Zavareni sučeljeni spojevi bez posebnog postupka koji osigurava visoku kakvoću korijena 

zavara mogu se koristiti za sustave cjevovoda klase II i III bez obzira na vanjske promjere. 

Tablica xxx. Vrste sučeljenih zavarenih spojeva 

sučeljeni šav 

za cijevi debljine stijenke do 4 mm 

žljebasti šav 

za cijevi do DN 150 

žljebasti šav s korijenskim zavarom 

za cijevi od DN 175 do DN 350 za pristupačne šavove 

za cijevi od DN 400 za nepristupačne šavove 

Zavarivanje cjevovoda kod montaže za cijevi koje se sučeljeno zavaruju izvodi se na 

mjestu montaže cjevovoda. Zato ovaj postupak nije pogodan za pocinčane cijevi jer pri 

26

Page 102 

zavarivanju na spoju dolazi do izgaranja sloja zaštitnog cinka. U načelu, pocinčavanje se 

obavlja nakon izrade cijevi u radionici, ali ako se zavarivanje izvodi nakon pocinčavanja, 

vanjski dio oštećenih dijelova popravlja se bojom cinkove otopine visoke čistoće, tzv. 

postupak hladnog pocinčavanja. Unutarnji dijelovi popravljaju se istom bojom, ali u mnogim 

slučajevima to je teško izvesti, pa spoj ostane nezaštićen. 

6.2.2 Spajanje čeličnih cijevi cijevnim spojnicama (košuljice) 

Slika xxx. Spajanje čeličnih cijevi s cijevnim spojnicama 

Spajanje cijevi cijevnim spojnicama izvodi se na način da se na osnovnu cijev zavari 

umetak cijevi prvog većeg nazivnog promjera odgovarajuće debljine stijenke, koja će 

osigurati zazor između cijevi i spojnice ne veći od 2 mm. 

Spajanje cjevovoda cijevnim spojnicama izvodi se na mjestu montaže cjevovoda. Iz 

tog razloga ovakav tip spoja nije prikladan za pocinčane cijevi, jer prilikom zavarivanja dolazi 

do izgaranja sloja zaštitnog cinka. Da bi se to izbjeglo, mogu se koristiti dvostruke košuljice 

čime je izbjegnuta opasnost od izgaranja cinka na unutarnjoj stjenci cijevi koja je u kontaktu s 

medijem. Popravci zavarenih pocinčanih spojeva izvana izvode se postupkom hladnog 

pocinčavanja. Spajanje cijevi cijevnim spojnicama primjenjivo je za sve vrste cjevovoda klase 

III. 

6.2.3 Spajanje cijevi iz obojenih metala zavarivanjem 

Nerastavljivi spojevi cijevi od obojenih metala ostvaruju se lemljenjem i 

zavarivanjem, a primjenjuju se uglavnom za cijevi manjih promjera izloženih nižim 

tlakovima. Način spajanja i izbor lema, odnosno elektrode, ovisi o materijalu cijevi i 

dopuštenim temperaturama kojima se cijev smije izlagati prilikom izrade i u eksploataciji te o 

potrebnoj čvrstoći spoja. 

Sve se cijevi iz obojenih metala u brodogradnji leme tvrdim lemom. Spajanje bakrenih 

i mjedenih cijevi te spomenutih cijevi s čeličnim cijevima izvodi se tvrdim mjedenim ili 

srebrnim lemom. Yorcalbro i cunifer cijevi spajaju se srebrnim lemom. Tehnologiju spajanja, 

pripremu cijevi i vrstu lema najčešće propisuje proizvođač cijevi. Yorcalbro i cunifer cijevi 

također se mogu spajati zavarivanjem, primjenom TIG postupka , pri čemu je dodatni 

materijal u obliku šipke sličan osnovnom materijalu. 

27

Page 103 

6.3 Spajanje cijevi s navojem 

Spajanje cijevi s navojem primjenjuje se za spajanje cijevi čiji je nazivni promjer 

manji od 30 mm, a namijenjene su službama vode. Na krajevima cijevi koje se spajaju izradi 

se vanjski navoj i uvije spojni komad. Zbog skidanja čestica materijala cijevi moraju imati 

deblje stijenke da navoj ne bi oslabio stijenku cijevi. Spojni elementi koji se najčešće 

upotrebljavaju prikazani su u tablici xxx. 

Tablica xxx. Spojnice s navojem 

koljeno 

račva 

nazuvica 

spoj s preklopnom maticom («holenderom») 

28

Page 104 

Nepropusnost spoja postiže se umetanjem brtve u obliku kudelje natopljene bojom li 

lanenim uljem, zatim pomoću teflonske vrpce između navoja ili nepropusnim nalijeganjem 

navoja. U zadnjem slučaju navoji se premažu raznim premazima da se spoj ne zapeče. 

Pri rastavljanju spoja cijev se mora aksijalno pomicati što je jedan od većih 

nedostataka tih spojeva. To se može izbjeći tako da se jedna cijev nareže dvostruko dužim 

navojem od potrebnog za nazuvicu, pa se u slučaju demontaže spoja nazuvica odvije po 

dodatnom navoju na toj cijevi i tako oslobodi spoj. 

Ako u pogonu pukne cijev spojena navojem, a ne postoji mogućnost njezina 

aksijalnog pomicanja, izreže se oštećeni dio cijevi, a na krajevima prekinutog cjevovoda 

nareže se navoj za dvije dužine nazuvice. Nazuvice se navijaju na ovako obrađene krajeve 

cijevi, a između se postavi novi komad s narezom na oba kraja. Pritezanjem nazuvica ostvari 

se spoj i cjevovod može preuzeti funkciju. 

Navojem se također spajaju cijevi malog promjera koje služe za provođenje medija 

visokih tlakova. Takav je, na primjer, cjevovod hidraulike koji se vrlo često primjenjuje na 

suvremenim brodovima. Prema različitim pogonskim potrebama postoji više konstrukcija 

ovih spojnih elemenata. Na brodovima se često primjenjuje konusni spoj. Jedna od izvedbi 

ovog spoja prikazana je na slici xxx. 

Slika xxx. Cijevni konusni spoj s navojem 

d-vanjski promjer cijevi, d 1 , d 2 -navoj, 1- tijelo, 2, zaglavak, 3-preklopna matica 

Konusni spoj se primjenjuje za cijevi nazivnog promjera DN 10 do DN 25, iznimno do 

DN 32, a sastoji se od tijela s navojem (1), zaglavka (2) i preklopne matice (holender matica) 

(3). Zaglavak se zavari na cijev, a spoj se ostvari pritezanjem matice, tj. međusobnim 

nalijeganjem konusnog dijela tijela i zaglavka. Takav spoj podnosi tlakove do 40 bara. 

29

Page 105 

Kod hidrauličkih sistema brodskih cjevovoda s vrlo visokim tlakovima (do 250 bara) 

upotrebljavaju se uglavnom tzv. ERMETO spojevi (slika xxx). 

Slika xxx. ERMETO spoj za spajanje cjevovoda pod vrlo visokim tlakovima 

6.4 Ostali načini spajanja cjevovoda 

Cijevni spojevi sa zasječnim prstenima. Cijevni spojevi sa zasječnim prstenom se 

primjenjuje za cijevi nazivnog promjera DN 10 do DN 25, iznimno do DN 32, a sastoji se od 

tijela s navojem (1), dva zasječna prstena (2) i dvije preklopne matice (holender matica) (3). 

Preklopna matica i zasječni prsten se navuku na cijev, a spoj se ostvari pritezanjem matice 

preko konusnog dijela tijela, čime se izvodi zasijecanje prstena u cijev. 

Slika xxx. Spojnica s zasječnim prstenom 

1-tijelo, 2-zasječni prsten, 3-matica 

30

Page 106 

Uprešani spojevi - pressfitting sistem. Pressfitting sistem spada u uprešane spojeve, 

gdje se posebnim alatom (slika xxx) izvodi uprešavenje pressfitting spojnice i cijevi, čime se 

isti deformiraju i ostvaruje se čvrsti spoj između uprešanih elemenata (slika xxx). 

Slika xxx. Način ostvarivanja uprešanog pressfitting spoja 

Slika xxx. Alat za uprešavanje spojeva pressfitting sistema 

Maksimalni radni tlak takvog spoja iznosi 16 bara. Prednosti korištenja pressfitting 

sistema su: 

- brza i jednostavna montaža (izvršena sigurno i pouzdano), 

- u radioničkoj dokumentaciji nije potrebna izrada mjernih skica za izradu cijevi, 

- nije potrebna izrada cijevi u radionici, 

- brza i jednostavna preinaka cjevovoda na licu mjesta. 

7. TEHNOLOGIJA IZRADE CIJEVI 

Zakrivljenja strukture i brodski skučeni prostori, kod izvedbe brodskih cjevovoda, 

zahtijevaju primjenu velikog broja zakrivljenih cijevi (slika xxx). 

31

Page 107 

Slika xxx. Detalj smještaja cjevovoda u strojarnici 

Zakrivljene cijevi izrađuju se savijanjem cijevi na stroju za savijanje ili zavarivanjem 

cijevnih lukova (koljena) na ravne cijevi. Cijevni lukovi koriste se i za slučajeve kada 

kapacitet snage postojećeg stroja nije dovoljan za savijanje cijevi ili kada je potreban manji 

polumjer savijanja da bi se olakšao smještaj cjevovoda. 

Strojevi za savijanje cijevi na hladno uključuju operaciju savijanja bez zavarenih 

prirubnica u rasponu od DN 20 do DN 100 (raspon promjera ovisi o karakteristikama strojeva 

za savijanje). Zakrivljene cijevi većih promjera izrađuju se od ravnih cijevi i cijevnih lukova. 

Čelični cijevni lukovi naručuju se prema standardima brodogradnje SB 4319 i SB 51540. 

Nedostaci korištenja cijevnih lukova kod zakrivljenih cijevi su skuplja izvedba zbog 

nabavke koljena i zavarivanja spoja te duže vrijeme izrade. 

Zakrivljenja na cijevima velikih promjera (ispušni cjevovod motora s unutrašnjim 

izgaranjem), formiraju se iz segmenata. Segmenti su posebno oblikovani dijelovi, koji se 

izrežu od cijevi, čiji je promjer isti kao i promjer osnovne cijevi. Slaganjem određenog broja 

tih segmenata dobije se zadani kut zakrivljenja. Kut od 15° formira se s 2 segmenta, kut od 

30° s 3, od 45° s 4, a kutovi 60°, 75° i 90° od 5 segmenata. Oblik segmenta ucrta se na cijev 

pomoću šablone koja se obavije oko cijevi. Označivačem se prenesu njezine konture. 

Autogenim plamenikom ili plazmom izrežu se segmenti, a rubovi se pripreme za zavarivanje. 

Nakon pažljivog slaganja i dobivanja zadanog kuta zakrivljenja, segmenti se elektrolučno 

privare. 

32

Page 108 

Slika xxx. Detalj ispušnog cjevovod izrađen iz cijevnih segmenata 

Standard brodogradnje opisuje način izrade šablona. Zbog uštede vremena radionica 

bravara može imati spremne šablone, bar za one veličine koje se najčešće pojavljuju u praksi. 

Osnovne tehnološke faze izrade cijevi su: 

1. ulazno skladištenje cijevi, 

2. trasiranje (obilježavanje) cijevi, 

3. rezanje cijevi, 

4. savijanje cijevi 

5. trasiranje i rezanje prodora za cijevne ogranke i priključke, 

6. postavljanje i pripajanje prirubnica, 

7. postavljanje i pripajanje priključaka, 

8. postavljanje i pripajanje redukcija, 

9. postavljanje i pripajanje cijevnih lukova, 

10. zavarivanje cijevi, 

11. brušenje cijevi 

12. kontrola i tlačenje cijevi, 

13. čišćenje cijevi, 

14. antikorozivna zaštita cijevi. 

Navedene tehnološke faze nisu zajedničke svim cijevima. Cijevi do DN 100 ili najviše 

do DN 150, ovisno o strojevima za savijanje kojima radionica raspolaže, oblikuju se 

savijanjem, a cijev čiji je promjer veći pomoću cijevnih lukova ili segmenata. Ravne cijevi 

preskaču fazu savijanja, već odmah nakon rezanja idu na radni stol za oblikovanje cijevi. Ako 

se neka cijev spaja navojem, na njezinim je krajevima potrebno izraditi navoj. 

7.1 Ulazno skladištenje cijevi 

Ulazno skladištenje cijevi izvodi se prema vrstama i promjerima, uglavnom u 

standardnim trgovačkim duljinama cijevi od 6 m. Cijevi se prema potrebama dnevne ili tjedne 

proizvodnje, a prema specifikacijama iz tehničko-tehnološko-planske dokumentacije, podižu s 

centralnog skladišta, prevoze transporterom (čeoni/bočni) i slažu na privremeno 

međuskladište smješteno na ulazu u cjevarsku radionicu (Slika xxx). 

7.2 Trasiranje (obilježavanje) cijevi 

Nakon temeljitog upoznavanja s radioničkom dokumentacijom (mjerna skica cijevi), 

radnik će prema specifikaciji, iz ulaznog međuskladišta podignuti odgovarajuće cijevi i 

33

Page 109 

postaviti ih na stol za obilježavanje, odnosno trasiranje. Ako je prema mjernoj skici potrebno 

izrezati neku kraću cijev, najprije treba provjeriti može li se iskoristiti odbačeni ostatak cijevi 

u radionici, i tek onda izvršiti trasiranje i rezanje cijevi trgovačke duljine 6 m. 

Obilježavanje ili raskroj cijevi obavlja se na stolu za trasiranje. Metrom i traserskom 

kredom prenesu se sve dužine s traserske crte na cijev. Mjesto na kojemu će se cijev odrezati 

označi se posebnom oznakom. 

Traserske kote nalaze se na traserskoj crti. Na njoj su obilježena mjesta rezanja cijevi s 

duljinom cijevi za rezanje, mjesta na kojima se nalaze hvatišta za strojeve za savijanje sa 

razvijenom duljinom luka savijanja. Nakon obilježavanja cijev se dalje obrađuje rezanjem. 

7.3 Rezanje cijevi 

Trgovačka duljina cijevi koja se obrađuje u cjevarskoj radionici iznosi 6 m, a često i 

više, dok srednja dužina ugrađenih cijevi na brodu iznosi oko 3 m. To znači da je rezanje 

cijevi najčešća i vrlo važna tehnološka faza koju ne mimoilazi nijedna cijev. Zato cjevarska 

radionica mora biti opskrbljena dovoljnim brojem strojeva za rezanje i općenito tom problemu 

treba posvetiti posebnu pozornost. 

Cijevi se mogu rezati mehaničkim ili toplinskim postupkom. Mehanički postupak je 

piljenje ili rezanje brusnom pločom, dok je toplinski postupak plinsko (autogeno) rezanje. 

Prednost mehaničkog rezanja pred toplinskim je u tome što se mehaničkim 

postupkom, posebno piljenjem, dobiju ravne i glatke rezne površine na kojima se može 

kvalitetnije izvesti zavarivanje. Nadalje, piljenje je ekonomičnije, potrošnja materijala je 

manja, a učinak je relativno velik. 

Slika xxx. Tračna pila 

Ne preporuča se nepotpuno rezanje, pa zatim lomljenje dijela cijevi koji bi se morao 

zapravo odrezati. Način na koji će se odrezati neka cijev ovisi o njezinom promjeru, 

materijalu i namjeni. 

Kvaliteta zavara umnogome ovisi o pripremi površina koje se zavaruju. Ti detalji 

moraju biti očišćeni od korozije, ulja, boje i drugih nečistoća, a njihovi krajevi oblikovani 

prema zahtjevima tehnologije zavarivanja. 

34

Page 110 

Priprema krajeva cijevi za zavarivanje ovisi o debljini stijenke cijevi i o pristupačnosti 

drugoj strani zavara. Način obrade krajeva cijevi određen je standardom brodogradnje. 

Priprema krajeva cijevi može se izvesti na CNC/NC stroju za plinsko rezanje cijevi, 

posebnom strojem za tokarenje krajeva cijevi ili pak brušenjem rubova cijevi, što je ujedno 

najteži i najskuplji način. 

Slika xxx. Priprema kraja cijevi za zavarivanje 

Krajevi cijevi predviđeni za spoj prirubnicama ne obrađuju se posebno, osim što se 

brusilicom ili turpijom skinu neravnine zaostale od rezanja te izravna baza. Prirubnica se 

pričvrsti na kraj cijevi, pri čemu se cijev uvuče u prirubnicu za debljinu stijenke uvećane za 

jedan milimetar kako bi se dobio prostor za zavar. 

7.4 Savijanje cijevi 

U brodogradnji za savijanje cijevi primjenjuju se dva načina savijanja: savijanje na 

hladno i savijanje na toplo. Na koji će se način cijev savinuti ovisi ponajprije o dimenzijama 

cijevi, materijalu cijevi i o mogućnostima strojeva kojima radionica raspolaže. 

7.4.1 Deformacije pri savijanju cijevi 

Smanjenje debljine stijenke. Pri savijanju, materijal cijevi izložen je djelovanju sila i 

to na vanjskoj strani luka vlačnim, a na unutrašnjoj strani tlačnim silama. Ove sile izazivaju 

naprezanja u materijalu koja štetno djeluju na cijev. Vlačna naprezanja dovode do stanjenja 

stijenke na vanjskom dijelu luka, a tlačna do zadebljanja materijala na njegovom unutrašnjem 

tijelu, a time do mogućnosti stvaranja nabora. Spomenute promjene ovise o polumjeru 

zakrivljenosti i s njim su u obratnom razmjeru: veći polumjer zakrivljenosti – manje 

deformacije i obratno. 

Smanjenje debljine stijenke oslabljuje cijev na tom mjestu, pa zato ona ne smije 

iznositi više od 15% do 18% debljine stijenke kako ne bi bila ugrožena čvrstoća cijevi. 

gdje je: 

t – originalna debljina stijenke 

t r – debljina stijenke nakon savijanja 

T – vrijednost oslabljenja stijenke 

t − tr 

T = o100 [%] (1) 

t 

35

Page 111 

Dozvoljeno smanjenje debljine stijenke iznosi T ≤ 15% do 18% 

Valovitost. Nepažljivim i nestručnim savijanjem stvaraju se veći nabori na 

unutrašnjem dijelu luka, što može uzrokovati pucanje cijevi. Napuklu cijev treba odbaciti. 

Dopuštena visina nabora iznosi 3% od vanjskog promjera cijevi. Stvaranje nabora je 

izraženije kod cijevi s tanjom stijenkom. 

gdje je: 

H – visina nabora 

D - vanjski promjer cijevi 

K v - koeficijent valovitosti 

Slika xxx. Valovitost kod savijanja cijevi 

H 

K v 

= o100 [%] (2) 

D 

Dozvoljeni koeficijent valovitosti iznosi K v ≤ 3% 

Ovalnost. Pri savijanju cijevi javlja se još jedna nepovoljna pojava: po radijalnom 

presjeku cijev se spljošti, tj. okrugli profil cijevi postane eliptičan. Najveća je deformacija u 

tjemenu luka, dok se prema periferiji ta eliptičnost postupno gubi. Dopuštena odstupanja od 

okruglog presjeka cijevi iznose 8% vanjskog promjera cijevi. 

Slika xxx. Ovalnost kod savijanja 

36

Page 112 

D 

f 

− Ds 

K 

o 

= o100 [%] 

D 

gdje je: 

D f – max vanjski promjer cijevi 

D s – min vanjski promjer cijevi 

D – vanjski promjer cijevi (okruglog profila) 

K o – koeficijent ovalnosti 

Dozvoljeni koeficijent ovalnosti iznosi K o ≤ 8 %, a izuzetno za manje polumjere 

savijanja R = 1,5 do 2 D taj koeficijent može iznositi K o ≤ 10%. 

Smanjenje debljine stijenke cijevi, nabori i eliptičnost profila pojave su koje se štetno 

odražavaju na rad sistema cjevovoda jer uzrokuju smanjenje čvrstoće cijevi, povećavaju 

hidraulički otpor te izazivaju promjenu brzine medija. 

Prvenstveni je zadatak radnika da pri savijanju cijevi deformacije svede na najmanju 

moguću mjeru kako bi se smanjio njihov štetan utjecaj. 

7.4.3 Savijanje cijevi na hladno 

Savijanje cijevi na hladno obavlja se pomoću posebnih strojeva za savijanje. 

Jednostavnije je i praktičnije od toplog savijanja jer nema nabijanja cijevi pijeskom i 

zagrijavanja. Savijanje na hladno osigurava vrlo kvalitetan luk, a postupak savijanja je brz. Po 

nekim analizama taj postupak je za 3 do 6 puta jeftiniji od savijanja na toplo, što je razlog 

široke primjene postupka savijanja cijevi na hladno u izradi cijevi. Za to služe snažni 

hidraulični strojevi – savijačice, kao i ručne hidraulične naprave. 

U osnovi postoje tri načina savijanja na hladno, i to: 

− savijanje cijevi na savijačici s unutarnjim trnom, 

− savijanje cijevi na savijačici bez unutarnjeg trna, 

− savijanje cijevi u kalupu. 

7.4.3.1 Savijanje cijevi na savijačici s unutarnjim trnom 

Osnovni dijelovi savijačice s unutarnjim trnom su: kućište s hidrauličnim pogonom, 

upravljački pult, okretni stol, stezne čeljusti, kalup, vodilica i trn na čijem se vrhu nalazi 

kalibrirana glava. Za savijanje svake pojedine dimenzije cijevi potrebna je garnitura pribora, 

koji se sastoji od okretnog diska (kalupa), steznih čeljusti, valjkastih vodilica cijevi i glave 

trna. Kalup u presjeku ima profil polucijevi, tako da zajedno sa steznom čeljusti, koja ima isto 

takav profil, potpuno obujmi cijev koju treba saviti. Glava trna je kalibrirana, a njezin promjer 

mora biti nešto manji od unutrašnjeg promjera cijevi. Funkcija je trna u tome da spriječi 

spljoštenost cijevi, da smanji ili onemogući pojavu nabora i da podmazuje cijev iznutra. 

1 3 4 5 1 

37

Page 113 

6 

3 

Slika xxx. Dijelovi savijačice sa trnom 

1 kalup, 2 glava trna, 3 trn, 4 stezne čeljusti, 5 vodilice, 6 cijev 

Strojno savijanje odvija se tako da se cijev navuče na prethodno podmazan trn, a zatim 

učvrsti između okretnog diska i steznih čeljusti. Polaganim zakretanjem okretnog stola za 

zadani kut, disk povlači cijev za sobom, pri čemu se formira luk. Nakon prestanka savijanja, 

cijev se vraća za stanoviti kut zbog elastične deformacije. Zbog toga radnik na savijačici 

zadanom kutu dodaje i kut elastičnih deformacija (tablica xxx), čiju veličinu odredi prema 

vlastitom iskustvu. Taj dodatni kut ovisi o promjeru cijevi, kutu zakrivljenja i polumjeru 

zakrivljenosti. Što su ove veličine veće, to je zbog elastičnih deformacija, potrebno dodati 

veći kut. Veličina tog kuta ovisi i o materijalu cijevi, pa je za yorcalbro i cunifer cijevi taj kut 

nešto veći nego za čelične cijevi. Kao primjer u tablici xxx navedene približne vrijednosti 

kutova koji se dodaju zadanom kutu zbog elastičnih deformacija pri savijanju čeličnih cijevi 

ND 50. 

Tablica xxx. Kut elastičnih deformacija za čeličnu cijev DN 50 

za kut zakrivljenosti α = 15 ° dodani kut 1° 


za kut zakrivljenosti α = 90 ° dodani kut 2° - 3° 


Polumjeri savijanja cijevi su standardizirani i određeni dimenzijama kalupa. Prije 

strojnog savijanja cijevi se moraju očistiti od naslaga korozije i ostalih nečistoće izvana i 

iznutra. Pri savijanju cijev iznutra treba obilno podmazivati kroz trn, ali zato s vanjske strane 

ne smije biti tragova ulja. 

U brodogradnji nema većih serija cijevi istog promjera koje treba savijati, pa je 

potrebno često mijenjati garniture pribora, što zahtijeva duže pripremne radove. Zato je 

opravdana nabavka dva do tri stroja, što ovisi o veličini radionice i asortimanu cijevi, tako da 

su dva stroja podešena na promjere cijevi koje se najčešće savijaju, a treći se podešava prema 

potrebi. 

Povoljnije su izvedbe strojeva koji mogu savijati cijevi na kojima su prethodno 

zavarene prirubnice. Na taj način znatno se skraćuje vrijeme potrebno za obradu cijevi, jer je 

zavarivanje prirubnica na ravnu cijev lakše i brže od zavarivanja na zakrivljenu cijev. 

Primjenom posebnog pribora na ovim se strojevima mogu savijati cijevne serpentine i spirale. 

2 

38

Page 114 

Suvremene cjevarske radionice opremljene su modernim CNC strojevima za savijanje (slika 

xxx). 

Slika xxx. CNC stroj za savijanje cijevi 

CNC stroj za savijanje cijevi opremljen je računalom. Potrebni podaci za savijanje 

cijevi mogu se dobiti alfanumerički putem iz centralnog računala (transformiranjem 

informacija iz mjerne skice cijevi u numerički kod stroja za savijanje), ili u ručni režimu rada 

- unošenjem potrebnih informacija za savijanje cijevi na operativnom računalu stroja za 

savijanje. 

Da bi stroj ispravno savio cijev, u program računala moraju biti instalirani određeni 

parametri cijevi (konstante), kao što su kut elastičnih deformacija, produljenje cijevi kod 

savijanja, dodaci za savijanje na krajevima i u sredini, najveća duljina prostorno zakrivljene 

cijevi kod koje prilikom rotacije cijevi oko svoje osi prilikom prostornog savijanja neće doći 

do udaranja cijevi u pod. Program automatski uzima u obzir navedene konstante i interpolira 

ih u odnosu na zahtijevane podatke savijanja. Ako oblik ili karakteristike cijevi ne 

zadovoljavaju kriterije stroja, program će javiti grešku i stroj neće izvršiti savijanje. Cijevi na 

CNC strojevima za savijanje izrađuju se s potpunom preciznošću, te se ne zahtijeva dodatna 

kontrola dimenzija. CNC savijačica može savijati čelične cijevi i cijevi iz obojenih metala ako 

se za njih pripreme adekvatni alati za savijanje (kalup i trn). 

7.4.3.2 Savijanje cijevi na savijačici bez unutarnjeg trna 

Savijanje cijevi na savijačici bez unutarnjeg trna ima veliku primjenu na savijanju 

čeličnih cijevi i cijevi iz obojenih metala manjih promjera do DN 32. Ovaj način savijanja 

vrlo je praktičan i brz, jer ne traži dodatnu izmjenu alata (kalupa i trna), a sama konstrukcija i 

snaga savijačice omogućava kvalitetno izvođenje savijanja cijevi manjih promjera. 

39

Page 115 

Savijanje cijevi savijačicom bez unutarnjeg trna 

7.4.3.3 Savijanje cijevi u kalupu 

3 2 

4 

1 

Slika xxx. Savijačica za savijanje cijevi u kalupu 

1- hidraulički cilindar s klipom, 2-kalup, 3-cijev, 4-profilirani valjci 

Savijanje cijevi u kalupu bez uporabe unutarnjeg trna može se izvršiti i priručnim 

savijačicama, kao što je to prikazano na slici xxx. Konstrukcija ovakve savijačice je 

jednostavna i sastoji se od ručne ili elektromotorne hidraulične pumpe s klipom na koji se 

postavi kalup te od okvira po kojemu se u ovisnosti o polumjeru zakrivljenosti, pomiču 

profilirani valjci. 

Kalup i valjci su izmjenjivi i odabiru se prema veličini promjera cijevi. Ovi strojevi za 

savijanje cijevi su jeftini i praktični (iako im je vijek trajanja kratak), a savijanje se izvodi bez 

ikakve ranije pripreme. Prikladni su za rad izvan radionice, posebno pri izradi cijevi direktno 

na brodu. 

40

Page 116 

7.5 Trasiranje i rezanje prodora za cijevne ogranke i priključke 

Slika xxx. Skica prodora osnovne cijevi i ogranka 

Spoj ogranka i osnovne cijevi predstavlja prodor dvaju valjaka. Oni mogu imati isti ili 

različit promjer i biti pod različitim kutovima u odnosu prema osnovnoj cijevi. 

Otvori za ogranak na osnovnoj cijevi trasiraju se prema pozicijama na mjernoj skici 

cijevi. Oblik i dimenzije otvora ucrtavaju se pomoću šablona, ocrtavanjem krivulje prodora 

dvaju valjaka. Poželjno je da cjevarska radionica ima već gotove šablone za nekoliko 

različitih promjera i kutova nagiba, čime se umnogome štedi vrijeme. Šablona se obavije oko 

cijevi, pa se pomoću krede ili točkala njezine konture prenesu na cijev i po tim se oznakama 

plinskim plamenikom izreže otvor. U mnogim slučajevima (pogotovo za cijevi manjeg 

promjera) radnik sam praktički, na osnovi iskustva izreže i prilagodi otvor na glavnoj cijevi i 

pripadajući ogranak. 

Suvremene cjevarske radionice opremljene su CNC ili NC strojevima za rezanje 

prodora. Ti strojevi potrebne ulazne podatke dobivaju putem centralnog ili lokalnog računala. 

Programirani su i osposobljeni za izrezivanje otvora različitih promjera cijevi i ogranaka pod 

različitim kutovima, kao i pripremu rubova za zavarivanje. Time se znatno povećava 

produktivnost i preciznost izrade cijevi s cijevnim ograncima. 

Slika xxx. NC stroj za rezanje otvora i prodora 

41

Page 117 

Slika xxx. Unošenje podataka za rezanje 

prodora 

Slika xxx. Rezanje prodora na NC stroju 

7.6 Postavljanje i pripajanje prirubnica 

Prirubnica se mora pažljivo postaviti na cijev tako da zavar ne strši iznad čeone strane 

prirubnice. Šljaka i drugi ostaci zavarivanja prirubnice na cijev trebaju se odstraniti brušenjem 

tako da se kod spajanja cjevovoda ne oštećuje brtveni spoj. 

Prirubnica se u odnosu na os cijevi mora postaviti pod pravim kutom, s tolerancijom 

odstupanja pravbg kuta od ±0,5°. U izuzetnim slučajevima, ako to zahtjevi montaže 

cjevovoda traže, prirubnica se može zavariti s odstupanjem do max. 2° od pravog kuta u 

odnosu na os cijevi. 

7.7 Privarivanje i zavarivanje cijevi 

Cijevi i cijevni elementi najčešće se spajaju zavarivanjem. Tehnika zavarivanja toliko 

se usavršila da se uspješno mogu zavarivati gotovo svi metali i njihove slitine. Pritom je samo 

potrebno odabrati odgovarajući postupak, elektrodu, te vrstu i jakost struje. 

Nakon dobro izvedene pripreme i oblikovanja cijevi na radnom stolu za oblikovanje, 

može se prići privarivanju, odnosno zavarivanju cijevi. Privarivanje cijevi na radnom stolu 

izvode cjevari, a konačno zavarivanje cijevi isključivo kvalificirani i atestirani zavarivači na 

posebno za to pripremljenim radnim mjestima. 

Sučeljavanje u pripremi spoja mora biti vrlo točno (±0,5mm). Radi toga se cijevi 

tanjih stijenki kalibriraju, a deblje stijenke se obrađuju strojno. Pri većim odstupanjima u 

sučeljavanju, ne mogu se kvalitetno protaliti oba ruba. 

Tijekom zavarivanja, zavarivač mora neprestano pratiti i kontrolirati stanje taline i 

stanje površine formiranog zavara. Poslovođa i kontrolor zavarivanja također provode stalnu 

kontrolu propisane tehnologije zavarivanja. 

Cijevi koje su u horizontalnom položaju zavaruju se odozdo prema gore. Redoslijed 

kod zavarivanja cijevi manjeg promjera nije bitan. Kod cijevi većeg promjera, naročito iz 

nehrđajućeg čelika, zavaruje se najprije jedna četvrtina opsega, a potom se prelazi na suprotnu 

četvrtinu, odnosno zavarivanje se izvodi na preskok. 

7.7.1 Elektrolučno privarivanje i zavarivanje 

Elektrolučno privarivanje sastoji se od nanošenja kratkih zavara ili privara na mjestu 

spoja. Time se tek učvršćuju dijelovi koji se zavaruju. 

42

Page 118 

Iako cjevar u cjevarskoj radionici samo privaruje cijevi i cijevne spojeve, on mora 

dobro rukovati uređajem za zavarivanje i mora bar donekle poznavati tehnologiju zavarivanja. 

Izbor elektrode ovisi o mehaničkim i kemijskim svojstvima materijala cijevi, kao i o 

zahtijevanim osobinama zavarenog spoja. Dimenzije elektroda odabiru se prema debljini 

osnovnog materijala, prema tipu spoja i položaju zavarivanja. Za privarivanje i zavarivanje 

cijevi u normalnim okolnostima najčešće se upotrebljava elektroda promjera 3,25 mm, a za 

zavarivanje korijena cijevi elektroda promjera 2 ili 2,5 mm. 

Cijevi se privaruju na radnoj platformi. Sve cijevi, a naročito one savijene i s 

ograncima, učvrste se i podupru pomoću raznih naprava i stalaka koji se mogu podešavati 

prema obliku cijevi. Električni luk za privarivanje ne smije se uspostavljati na površini 

osnovnog materijala izvan mjesta zavarivanja, već u žlijebu gdje će doći zavar. Luk se 

uspostavlja na kraju budućeg pripoja, a zatim se elektroda povuče na početak pripoja i nastavi 

se s privarivanjem. Tijekom zavarivanja elektrodu treba držati pod pravilnim nagibom, koji 

iznosi 90° u odnosu prema cijevi i oko 8° u smjeru zavarivanja. 

Prirubnice se elektrolučno privare na cijev obično s četiri pripoja koji se nanesu s 

vanjske strane i to na dijelu između provrta. Na cijevima za prilagođavanje prirubnice se 

privare s jedan do dva pripoja na oko 150 mm od ruba cijevi. Ona će se konačno pričvrstiti 

nakon točnog određivanja dužine cijevi prilikom montaže cjevovoda. 

Nakon privarivanja cijevi i svih potrebnih detalja, potrebno je obaviti kontrolu 

geometrije obrađene cijevi prema mjernoj skici i izvršiti eventualnu doradu. 

Pripoje treba očistiti od troske i pregledati ih. Troska se odstranjuje čekićem ili 

čeličnom četkom, a greške na pripoju ispravljaju se brušenjem, odnosno naknadnim 

prevarivanjem. 

Pri zavarivanju prirubnica važan je redoslijed zavarivanja. Najprije se zavaruju 

prirubnica i cijev s unutrašnje, a zatim s vanjske strane. Suprotan postupak izazvao bi mnogo 

veće deformacije, a prirubnica bi poprimila kalotasti oblik. Posljedica toga bilo bi smanjenje 

nalijegajuće brtvene površine. 

7.7.2 Zavarivanje plinskim plamenom 

Osim elektrolučnog zavarivanja za zavarivanje tankih limova i cijevi primjenjuje se i 

zavarivanje plinskim plamenom (autogeno zavarivanje). Praktičnost ove metode naročito 

dolazi do izražaja pri remontnim radovima ili pri spajanju cijevi na mjestu ugradnje. 

Zavarivanjem plinskim plamenom mogu se spajati niskougljični i niskolegirani čelici, 

bakar, mjed, aluminijske slitine, olovo i ostali obojeni metali. Zavarivanje svakog od 

nabrojenih materijala ima svoje specifičnosti, koje pripadaju tehnologiji zavarivanja i 

zavarivači ih moraju temeljito upoznati. 

Zavarivanje plinskim plamenom je jednostavan i praktičan način zavarivanja i u 

brodogradnji još uvijek nailazi na široku primjenu. Međutim, u svijetu se sve više zamjenjuje 

TIG i MIG postupkom. 

7.8 Brušenje cijevi 

Sve zavarene cijevi i cijevne elemente potrebno je nakon zavarivanja izbrusiti, a cijevi 

od nehrđajućeg čelika i pasivizirati. Troska se odstranjuje čekićem ili četkom, a greške na 

pripojima ispravljaju se brušenjem, odnosno naknadnim prevarivanjem. Najprikladniji alat za 

brušenje cijevi je pneumatska brusilica s valjkastim ili stožastim brusovima. 

43

Page 119 

Slika xxx. Brušenje zavarenog prirubničkog 

spoja 

Slika xxx. Zavareni prirubnički spoj prije 

brušenja 

Slika xxx. Brušenje zavarenog cijevnog luka 

44

Page 120 

7.9 Kontrola cijevi 

Faznu kontrolu provodi sam radnik poslije svake operacije izrade cijevi (nakon 

savijanja, zavarivanje prirubnica, priključaka i ogranaka te oblikovanja cijevi). Kontrolom je 

obuhvaćena provjera gabaritnih mjera i oblika cijevi zahtijevanih radioničkom 

dokumentacijom, te kvaliteta i točnost faza izrade i oblikovanja cijevi (rezanje, zavarivanje, 

brušenje). 

Slika xxx. Fazna kontrola izrade cijevi na stolu za oblikovanje 

Završnu kontrolu provode kontrolori. Provjerava se kvaliteta izrade (kvaliteta 

zavarivanja, brušenja i završne obrade) i dimenzionalna kontrola. Prvo se izvrši vizualan 

pregled cijevi kojim se mogu ustanoviti vidljivi nedostaci na cijevi, kao što su deformacije i 

oštećenja cijevi, nedostaci zavarenih spojeva, i sl. 

Prilikom zavarivanja može doći do deformacija (kaže se da zavar povuče), a time i do 

odstupanja od zadanih dimenzija, pa sljedeća kontrola obuhvaća provjeru geometrije obrađene 

cijevi. Cijev se postavi na vodoravnu površinu, te se pomoću viska, kutnika i metra 

uspoređuju kote s onima na mjernoj skici. Posebna se pozornost poklanja priključnim kotama, 

kutovima zavarenih ogranaka, kutovima zakrivljenja cijevi, kutu pričvršćenja prirubnice u 

odnosu prema cijevi i dr. Nakon svega, pregleda se i unutrašnjost cijevi, pa ako nisu potrebne 

nikakve dorade cijev se smatra obrađenom. 

Ispitivanje nepropusnosti. Kontrola zavarenog spoja mora pokazati koliko su bile 

efikasne mjere osiguranja kvalitete, te efikasnost provođenja propisane tehnologije. Najprije 

se provodi vizualna kontrola, a u skladu sa zahtjevima klasifikacijskih društava daljnja 

ispitivanja kvalitete mogu se provoditi metodama bez razaranja kao što su radiografsko 

ispitivanje, ispitivanje ultrazvukom, ispitivanje magnetnim česticama i ispitivanje 

penetrantskim tekućinama. 

Ispitivanje nepropusnosti cijevi izvodi se hidrauličnim tlačenjem cjevovoda vodom na 

za to posebno pripremljenoj platformi u sklopu radionice izrade cijevi. Izrađene cijevi 

međusobno se spoje, bez obzira na redoslijed montaže cjevovoda i podvrgnu hidrauličnom 

tlaku čime se ispituje nepropusnost i čvrstoća zavarenih spojeva cijevi. Na tim mjestima, dok 

se cijevi nalaze pod tlakom, ne smije doći do propuštanja vode. 

45

Page 121 

Slika xxx. ispitivanje tlačenja cjevovoda u radionici 

1-platforma za ispitivanje, 2-tlačna pumpa, 3-fleksibilna spojna cijev, A, B, C - razne cijevi 

Cijevi cjevovoda klase I i II, kao i cjevovodi pare, napojne vode, stlačenog zraka i 

goriva s proračunskim tlakom većim od 0,35 MPa, moraju se nakon izrade i konačne obrade 

prije bojenja, u prisutnosti predstavnika klasifikacijskog društva podvrgnuti hidrauličkom 

ispitnom tlaku koji je za 50% veći od proračunskog tlaka za određeni cjevovod. Proračunski 

tlak predstavlja najviši radni tlak koji se može pojaviti u sistemu cjevovoda, a koji ne može 

biti manji od najvišeg tlaka za koji je podešen bilo koji sigurnosni ventil, ili ventil za 

rasterećenje. 

Cijevi klase III, koje nije potrebno tlačiti u radionici u prisustvu klasifikacijskog 

društva, tlače se na brodu nakon montaže cjevovoda. Zbog unutarnje kontrole, u radionici se 

mogu tlačiti i takve cijevi, čime se eliminira mogućnost propuštanja zavarenih spojeva cijevi 

kod njihove montaže i puštanja u pogon. 

7.10 Čišćenje cijevi 

Za veliki dio brodskih cjevovoda potrebno je ugrađivati čiste cijevi, kako ne bi došlo 

do onečišćenja ili kemijske reakcije s medijem ili oštećenja uređaja, opreme i strojeva. To se 

naročito odnosi na cjevovode mazivog ulja, goriva, hidraulike, sanitarne, napojne i pitke vode, 

i sl. 

Čišćenje se posebno odnosi na cijevi izrađene savijanjem. Pri savijanju na toplo, cijevi 

se pune i nabijaju pijeskom i zagrijane savijaju pa zbog toga u njima zaostanu zapečene 

čestice pijeska i metala, koje se svakako moraju ukloniti. Cijevi savijene na hladno na 

savijačici, s unutrašnje se strane podmazuju strojnim uljem koje također ne smije dospjeti u 

neke cjevovode, kao što je cjevovod pitke i napojne vode, cjevovod kisika itd. 

Čišćenje cijevi može biti mehaničko i kemijsko. 

7.10.1 Mehaničko čišćenje cijevi 

Mehaničko čišćenje cijevi iznutra je složen posao, naročito ako su cijevi dugačke i 

savijene. Primjenjuje se za cijevi čiji je promjer veći od 50 mm. Rezultati nisu uvijek 

zadovoljavajući, pogotovo kada je riječ o uklanjaju ulja i napredovaloj koroziji. 

Čišćenje se sastoji od mehaničkog djelovanja pribora za čišćenje na unutrašnju 

stijenku cijevi. Pribor za čišćenje čine dugačke motke na čijem kraju su učvršćene čelične 

četke ili kotačići koji se mogu udaljavati od središta i pogonskog uređaja na elektromotorni ili 

pneumatski pogon. Zbog djelovanja centrifugalne sile pribor za čišćenje struže stijenku i tako 

46

Page 122 

je čisti. Aksijalnim pomicanjem motke očisti se cijela cijev, tj. njezin pristupačni dio. Za 

čišćenje savijenih cijevi pribor se montira na savitljivo čelično uže. 

Bolji rezultati se postižu sačmarenjem cijevi iznutra. Uređaj za sačmarenje sastoji se 

od komore, spremnika sačme, priključka na spremnik komprimiranog zraka i cijevnog voda 

koji se uvuče duboko u spremnik. Na kraju tog cijevnog voda montiraju se posebne mlaznice. 

Čestice sačme u struji komprimiranog zraka izlijeću velikom brzinom iz mlaznice i erozivnim 

djelovanjem čiste stijenku cijev. 

Često je potrebno odstraniti korozivne naslage, masnoću, boje i drugo s vanjske 

stijenke cijevi, kako bi temeljna, a kasnije i završna boja, bolje prionule na podlogu. Vanjsko 

čišćenje cijevi obavlja se pneumatskom brusilicom na koju se montira čelična četka. Za 

čišćenje većeg broja cijevi izvana najčešće se cijevi sačmare u posebnim komorama za 

sačmarenje. 

Slika xxx. Komora za sačmarenje cijevi 

U mehaničko čišćenje može se ubrojiti i čišćenje cijevi ispiranjem na brodu. Ovim 

postupkom čiste se unutrašnje stijenke montiranog cjevovoda od sitnih nečistoća koje se 

mogu naći u cjevovodu tijekom njegove izrade i montaže. Na taj se način sprječava oštećenje 

osjetljivih strojeva i uređaja koje bi ove nečistoće mogle uzrokovati. Čišćenje ispiranjem daje 

vrlo dobre rezultate, a kvaliteta čišćenja ovisi o temperaturi i brzini medija. Nakon ispiranja, 

otvori cijevi zaštite se plastičnim folijama ili plastičnim poklopcima. Nakon montaže 

cjevovoda na brod cijevni sistemi ispiru se odgovarajućim sredstvima, prema tablici xxx. 

47

Page 123 

7.10.2 Kemijsko čišćenje cijevi 

Kemijsko čišćenje cijevi također daje dobre rezultate. Kemijsko čišćenje cijevi u 

radionici izvodi se na cijevima za sljedeće sisteme: cjevovod hidraulike, cjevovod ulja za 

podmazivanje glavnog i pomoćnih motora, cjevovod ulja za prekretanje krila propelera, 

cjevovod plina i kisika i cjevovod ulja za podmazivanje statvene cijevi. Za takvo čišćenje 

koriste se prostrani bazeni u kojima se odjednom može čistiti veliki broj cijevi, bez obzira na 

njihov oblik i veličinu. 

Cijevi se najprije izlože djelovanju lužnate otopine radi uklanjanja masnoća. Zatim se 

operu toplom vodom i podvrgnu djelovanju kiseline (klorovodična kiselina), pa se ponovo 

operu hladnom vodom i osuše komprimiranim zrakom. Koje će se lužine, odnosno kiseline 

upotrijebiti, u kojim koncentracijama, pri kojim temperaturama i za koje vrijeme će djelovati 

na cijev, ovisi o materijalu cijevi. 

Spomenuta sredstva su vrlo štetna za zdravlje, pa se postupak mora provoditi prema 

uputama i vrlo oprezno. Obavezna je uporaba zaštitnih sredstava. 

7.11 Antikorozivna zaštita 

Jedan od nedostataka primjene čeličnih cijevi na brodu jest njihovo brzo korodiranje, 

pogotovo ako su u dodiru s morskom vodom. Da bi se to spriječilo, čelične cijevi se moraju 

adekvatno zaštititi protiv korozije. To se izvodi pocinčavanjem i bojenjem cijevi. 

7.11.1 Pocinčavanje cijevi 

Najbolja antikorozivna zaštita čeličnih cijevi izvana i iznutra postiže se njihovim 

pocinčavanjem. To se posebno odnosi na cjevovode kaljuže, balasta, cjevovode gašenja 

požara morskom vodom, brodskih izljeva, te sisteme pitke, tople i hladne vode (ako nisu 

izvedeni iz PVC ili nekih drugih nehrđajućih materijala). 

Otpornost pocinčane cijevi prema koroziji ovisi o debljini sloja cinka. Međutim, na 

površini cijevi može biti i prekid cinkova sloja do 12 mm 2 površine, a da cink i dalje štiti 

čeličnu cijev (kao galvanski članak). Površina pocinčane cijevi je siva i nije sjajna. Na 

pocinčanim cijevima nije poželjno obavljati nikakve naknadne radove (npr. rezanje, 

zavarivanje i sl.) koji bi mogli oštetiti sloj cinka, osim turpijanja debljih i neravnomjernih 

naslaga cinka na dosjednim površinama prirubnica. 

Pocinčavanje se izvodi u cinkarnama koje mogu, ali i ne moraju biti sklopu cjevarske 

radionice. Postupak pocinčavanja obavezno obuhvaća i prethodno čišćenje cijevi koje mora 

biti besprijekorno izvedeno, jer o tome umnogome ovisi kvaliteta zaštitnog sloja cinka. 

Kod brodskih cjevovoda najčešće se upotrebljava vruće pocinčavanje. Vruće 

pocinčavanje sastoji se od uranjanja čeličnih cijevi u rastaljeni cink. Postupak pocinčavanja 

cijevi sastoji se od sljedećih operacija: 

- kada to zahtijeva stanje površine, cijevi je potrebno odmastiti sredstvima za odmašćivanje 

ili visokotlačnom pumpom toplom vodom ili detergentom, 

- skinuti staru boju (oznake, brojeve, greškom obojene cijevi i sl.) mehaničkim putem 

rotacionom čeličnom četkom, brusnom pločom ili sačmarenjem, 

- osačmariti sve zavare izvana i iznutra, te ostalu vanjsku i unutarnju površinu cijevi, 

- otprašiti površinu cijevi, 

- uroniti cijev 1 do 2 sata, uz konstantno miješanje otopine, u klorovodičnu kiselinu 

(koncentracije od 5% do 15%), kojoj je dodano 0,5% do 1% sredstva za istovremeno 

otklanjanje rđe i odmašćivanje (KEBOSOL 2000), 

48

Page 124 

- nakon toga cijev uroniti 1 do 16 sati, uz konstantno miješanje otopine, u klorovodičnu 

kiselinu (koncentracije od 5% do 15%), kojoj je dodano 1000 g/m 3 inhibitora (ADACID 

337). Vrijeme uranjanja ovisi o jačini kiseline i zaostalim produktima korozije – rđe na 

površini cijevi. U slučaju da je koncentracija kiseline veća od 15%, vrijeme uronjenosti 

cijevi u kiselinu potrebno je skratiti, što se može utvrditi na licu mjesta vađenjem cijevi iz 

kiseline. 

- zatim se cijev uranja 1 do 2 minute u otopinu elektrolita (amonij klorid NH 4 Cl + cink 

klorid ZnCl 2 ), 

- cijevi se osuše pomoću pare, toplog zraka i sl., 

- ovako pripremljene cijevi uranjaju se u kadu s rastaljenim cinkom 1 do 4 minute, dok cink 

ne prestane ključati.. Za to vrijeme cijev se prevuče zaštitnim slojem cinka debljine 100 – 

120 µm, što predstavlja vrlo dobru antikorozivnu zaštitu. Vrijeme potrebno za 

pocinčavanje ovisi o debljini stijenke. Duljim držanjem cijevi u kadi, sloj cinka se može 

povećati na 250 – 300 µm. Temperatura kade sa cinkom kreće se od 450°C do 465°C, dok 

je radna temperatura otopine cinka 455°C, 

- nakon završetka pocinčavanja cijev se izvadi iz kade, 

- nakon hlađenja, cijevi se očiste, tj. otklanja se suvišan cink grubom turpijom, brusnom 

pločom i sl. 

Slika xxx. Kada s klorovodičnom kiselinom za 

kemijsko tretiranje cijevi prije pocinčavanja 

Slika xxx. Kada za pocinčavanje cijevi 

Pri pocinčavanju potreban je veliki oprez, jer pri uranjanju cijevi u kadu s cinkom 

dolazi do prskanja. Prilikom pocinčavanja radnici se nalaze u zaštitnoj kućici iz koje 

upravljaju dizalicom kojom se cijevi spuštaju i dižu iz kade s rastaljenim cinkom. Cijev se 

vadi u okomitom položaju kako bi se preostali cink ocijedio. 

7.11.2 Bojenje cijevi i cjevovoda 

Bojenje se izvodi kistom, valjkom ili visokotlačnim štrcaljkama. Cijevi se mogu, u 

ovisnosti od sistema i zahtjeva medija u cjevovodu, bojiti izvana i iznutra. Iznutra se mogu 

bojiti cijevi DN 80 i više. Bojenje cjevovoda izvode radnici specijalizirani za tu vrstu poslova 

i radnih zadataka. 

Poželjno je da se što više cijevi završno oboji u radionici. No određeni sistemi 

cjevovoda koji ne traže bojenje cjevovoda iznutra (sistemi mazivog ulja, goriva, pare, napojne 

vode, slatke rashladne vode, i dr.), a smješteni su u strojarnici i suhim prostorima broda, ne 

boje se završno izvana u radionici, već se isto izvodi na brodu nakon njihove montaže. Takve 

cijevi se na mjesto montaže isporučuju sa temeljnim premazom. Slično vrijedi i za pocinčane 

49

Page 125 

cijevi. Pocinčane cijevi smještene u suhim prostorima i strojarnici na mjesto montaže 

isporučuju se pocinčane, a završno bojenje cjevovoda izvana izvodi se na brodu. Za otvorene i 

nepristupačne prostore te tankove balasta, pocinčane cijevi se u radionici završno oboje 

izvana odgovarajućim sistemom boje prostora na brodu. 

50

Page 126 

POGLAVLJE 3 

MEHANIČARSKI RADOVI

Page 127 

1. UVOD 

Glavni radovi brodskih mehaničara u opremanju broda čine sljedeće grupe radova: 

1. montaža osovinskog voda, 

2. montaža sklopa kormila, 

3. montaža glavnog motora, 

4. montaža dizelskih električnih generatora, 

5. montaža brodskih strojeva i uređaja, 

6. montaža armature cjevovoda i mjernih instrumenata, kao što su: razinomjeri na tankovima, 

termometri, termostati, manometri, i sl. 

2. MONTAŽA OSOVINSKOG VODA 

Osovinski vod sastoji se od odljevka statvene cijevi, ležajeva statvene cijevi, brodskog vijka, 

osovine brodskog vijka, međuosovine, nosivog ležaja (ležaja međuosovine), te prednje i stražnje 

brtvenice. On prenosi zakretni moment pogonskog stroja na brodski vijak. Sila i moment pogonskog 

stroja djeluje okomito na smjer gibanja broda. Stoga je potreban brodski vijak s koso položenim 

krilima u odnosu na os broda, koji će okomitu silu i moment pretvoriti u silu i moment koji djeluju u 

smjeru gibanja broda. Pritom prijenos momenta treba izvesti s što manje gubitka energije. 

Osovina brodskog vijka na jednoj je strani spojena na međuosovinu s prirubnicom, a na 

drugoj je strani na konus navučen brodski vijak. Na strani brodskog vijka nalazi se navoj za maticu 

koja služi za pričvršćenje brodskog vijka na osovinu brodskog vijka. Matica brodskog vijka je posebno 

osigurana protiv odvrtanja. Na sredini osovine brodskog vijka nalazi se statvena cijev s ležajevima i 

brtvenicama. 

Osovina brodskog vijka tijekom rada izložena je tlačnim i vlačnim silama, kao i momentom 

savijanja. Zbog djelovanja vertikalnih sila i vlastite mase brodskog vijka, osovina brodskog vijka se 

savija. Savijanje osovine se računa kroz proračun elastične linije osovinskog voda i služi za centriranje 

i spajanje osovine brodskog vijka s međuosovinom i pogonskim strojem. 

Međuosovina služi kao međuelement za spajanje osovine brodskog vijka s glavnim motorom. 

Međuosovina se izrađuje iz istog materijala kao i osovina brodskog vijka, ali je njezin promjer nešto 

manji od osovine brodskog vijka jer ne nosi brodski vijak na jednoj strani pa nije konzolno opterećena. 

Brodski vijak proizvodi porivnu silu koja pokreće brod. Brodski vijak je kod sporokretnih 

motora preko osovine i međuosovine direktno spojen s glavnim motorom, dok je kod srednjekretnih i 

brzokretnih na glavni motor spojen preko posebnog zupčanog prijenosa koji se naziva reduktor. 

Stupanj djelovanja brodskog vijka ovisan je o brzini vrtnje. Brodski vijak se sastoji se od glavčine i 

krila brodskog vijka koja su zakrenuta u odnosu na os broda, te ona proizvode porivnu silu koja 

pokreće brod. Brodski vijak može imati krila koja su fiksna, odnosno koja se ne mogu se okretati oko 

svoje osi ili prekretna krila koja se mogu okretati oko svoje osi. Takvi se brodski vijci koriste kod 

brodova koji imaju česte izmjene manevra. 

Nosivi ležaj preuzima sile koje nastaju zbog savijanja osovine i međuosovine. Taj ležaj mora 

biti precizno postavljen, jer u protivnom može doći do savijanja osovine ili međuosovine, što se očituje 

kroz povećane vibracije tijekom vrtnje osovine ili međuosovine. Nadalje, može doći do povećanja 

zračnosti u ležajevima statvene cijevi i time omogućiti prodor morske vode u strojarnicu broda. Nosivi 

ležaj u sebi sadrži temperaturnu sondu s pomoću koje se mjeri temperatura ulja za podmazivanje. Na 

njega se također postavlja uređaj za mjerenje vibracija. 

Statvena cijev sastoji se od odljevka statvene cijevi unutar kojeg se nalaze ležajevi u kojima 

propelerna osovina rotira. U statvenu cijev ugrađuju se dva ležaja, prednji i stražnji, od kojih je stražnji 

veći. Prednji dio odljevka statvene cijevi zavaren je za pregradu krmenog pika, dok je stražnji dio 

zavaren za krmenu statvu. 

2

Page 128 

LEGEDA: 

1. KRMA 

2. KORMILO 

3. GLAVČINA BRODSKOG VIJKA 

4. BRODSKI VIJAK 

5. KRMENA STATVA 

Slika xxx. Krmena statva s detaljima osovinskog voda 

6. STRAŽNJA BRTVENICA 

7. ODLJEVAK STATVENE CIJEVI S 

PREDNJIM I STRAŽNJIM LEŽAJEM 

8. PREDNJA BRTVENICA 

9. LEŽAJ MEĐUOSOVINE 

10. MEĐUOSOVINA 

3

Page 129 

Slika xxx. Detalji statvene cijevi i osovinskog voda 

LEGENDA: 

1. GLAVČINA BRODSKOG VIJKA 

2. PROPELERNA OSOVINA 

3. MATICA BRODSKOG VIJKA 

4. KAPA BRODSKOG VIJKA 



7. STRAŽNJI LEŽAJ STATV. CIJEVI 

8. KRMENA ZAŠTITA 

9. PREDNJI LEŽAJ STATV. CIJEVI 

10.NOŽIĆ ZA REZANJE ZAKVAČENOG KONOPA 

17.ODLJEVAK STATVENE CIJEVI 

Sistem brtvljenja (brtvenice). Odmah do ležajeva statvene cijevi nalazi se brtveni sistem, koji 

se sastoji od prednje i stražnje brtvenice. Brtvenice sprječavaju ulazak morske vode u prostor broda i 

istjecanje ulja za podmazivanje statvene cijevi izvan broda. 

Brtveni sistem mora biti sposoban odolijevati sljedećim uvjetima: tlaku vode do 3 bar, 

aksijalnim i radijalnim pomacima propelerne osovine od nekoliko milimetara, vibracijama broda, 

osigurati minimalno 6000 sati rotacije osovine na godinu, tijekom 5 godina. 

Stražnja brtvenica smještena je na stražnjem dijelu propelerne osovine, čiji je rotacioni dio s 

vijcima pričvršćen na glavčinu brodskog vijka, a fiksni dio vijcima na krmenu statvu. Prednja 

brtvenica smještena je na prednjem dijelu propelerne osovine, čiji je rotacioni dio s vijcima pričvršćen 

na osovinu brodskog vijka preko posebnog prstena na osovini, a fiksni dio vijcima je pričvršćen na 

pregradu krmenog pika. Prednja brtvenica sprječava curenje ulja za podmazivane u unutrašnjost broda. 

Prostor između brtvenica u statvenoj cijevi sadrži ulje za podmazivanje statvene cijevi. Između obiju 

brtvenica, pričvršćenih na strukturu broda, u kućištu u kojemu su smješteni brtveni prsteni nema 

rotirajućih dijelova. 

4

Page 130 

Slika xxx. Prednji brtveni sistem 

LEGENDA: 

2. PROPELERNA OSOVINA 


9. PREDNJI LEŽAJ STATV. CIJEVI 

12. ULJNA BRTVA 

15. PRIVRŠĆENJE NA PREGRADU KRMENOG 

PIKA 

16. PRIČVRŠĆENJE NA PROPELERNU OSOVINU 

Brtveni sistem na stražnjoj strani sastoji se od stražnje brtvenice i najčešće tri brtvena prstena. 

Brtveni prsteni izrađeni su iz sintetičke gume. Prostor između brtvenih prstena u potpunosti je 

ispunjen uljem za podmazivanje stražnje brtvenice. Uljna brtva sprječava curenje ulja izvan broda, a 

vodena brtva sprječava prodor vode u strojarnicu. 

Slika xxx. Stražnji brtveni sistem 

LEGENDA: 

1. BRODSKI VIJAK 


8. KRMENA ZAŠTITA 

10. NOŽIĆ ZA KONOP 

11. VODENA BRTVA 

12. ULJNA BRTVA 

13. PRIČVRŠĆENJE ZA KRMENU STATVU 

14. PRIČVRŠĆENJE ZA BRODSKI VIJAK 

Ulje za podmazivanje statvene cijevi nalazi se pod umjereno višim tlakom u odnosu na tlak 

okolne morske vode, što se postiže postavljanjem nadoljevnog tanka ulja za podmazivanje statvene 

5

Page 131 

cijevi na nešto veću visinu u odnosu na teretnu vodenu liniju (cca 3-4 m). Tako, ako se stražnja 

brtvenica istroši ili ošteti, viši gravitacijski tlak ulja za podmazivanje statvene cijevi spriječiti će ulazak 

vode u prostor propelerne osovine i strojarnice, ali će zbog toga ulje u istjecati u morsko okruženje. To 

je uglavnom limitirano na male količine, do oko 1 litre/dan. Ako dolazi do većeg gubitka ulja za 

podmazivanje statvene cijevi, to je znak istrošenosti brtvenog sistema. Tada je nužno izvesti dokovanje 

broda, pregled ležajeva statvene cijevi i brtvenog sistema, te zamijeniti istrošene dijelove. 

Nadoljevni tank ulja za podmazivanje statvene cijevi (POZ 23) dio je glavnog sistema za 

podmazivanje ležajeva statvene cijevi, dok tankovi za podmazivanje prednje i stražnje brtvenice (POZ 

21 i 22) sadrže ulje za podmazivanje vodenih i uljnih brtvenih prstena. Ulje u glavnom sistemu za 

podmazivanje je samocirkulirajuće, toplije ulje diže se prema nadoljevnom tanku, iz kojeg se ono 

vraća u donji dio statvene cijevi. Ispusni tank ulja za podmazivanje statvene cijevi (POZ 24) ima 

dvojnu funkciju te služi kao drenažni i skladišni tank. 

Slika xxx. Shema cjevovoda ulja za podmazivanje statvene cijevi 

LEGENDA: 

2. Propelerna osovina 

5. Stražnja brtvenica 

6. Prednja brtvenica 

17. Odljevak statvene cijevi 

18. Međuosovna 

19. Ležaj međuosovine 

20. Pumpa mazivog ulja statvene cijevi 

21. Tank za podmazivanje stražnje brtvenice statvene cijevi 

22. Tank za podmazivanje prednje brtvenice statvene cijevi 

23. Nadoljevni tank mazivog ulja statvene cijevi 

24. Ispusni tank ulja za podmazivanje statvene cijevi 

Ležajevi u statvenoj cijevi omogućuju vrtnju osovine brodskog vijka. Statvena cijevi ima dva 

ležaja, prednji i stražnji. 

6

Page 132 

2.1 Aktivnosti pri montaži osovinskog voda 

Slika xxx. Ležajevi u statvenoj cijevi 

Dopremanje odljevka statvene cijevi i njezina obrada. Odljevak statvene cijevi izrađuje se 

centrifugalnim lijevom u specijaliziranim ljevaonicama izvan brodogradilišta. Odljevak u 

brodogradilište dolazi neobrađen, te se završno obrađuje u radioni brodogradilišta. 

Priprema brodskog vijka i osovine brodskog vijka za montažu na brod. Priprema brodskog 

vijka i osovine brodskog vijka za montažu na brod obuhvaća nekoliko postupaka. Prvi postupak je 

čišćenje i odmašćivanje brodskog vijka i osovine. Konus provrta za osovinu u glavčini brodskog vijka 

nije završno obrađen za nalijeganje na osovinu brodskog vijka. Njega treba završno obraditi da bi se 

osiguralo čvrsto nalijeganje konusa glavčine brodskog vijka na osovinu. Završni postupak obrade 

konusa naziva se "blue print" brodskog vijka i osovine brodskog vijka. Osovina brodskog vijka se 

namaže plavom pastom, te se spaja na brodski vijak. Preporuka proizvođača brodskog vijka je da "blue 

print" valja obaviti s brodskim vijkom u horizontalnom položaju i osovinom brodskog vijka u 

vertikalnom položaju. Za ispravno izvođenje postupka "blue print"-a, brodski vijak mora biti točno 

postavljen na horizontalnoj ravnini. Brodski vijak se ne navlači na osovinu brodskog vijka, nego se 

osovina brodskog vijka polako spušta u otvor na glavčini brodskog vijka. Djelovanjem sile teže dolazi 

do njihova nalijeganja. Nakon navlačenja, preporuča se lagano udaranje čekićem po krilu brodskog 

vijka kako bi se izazvale vibracije, koje svojim zvukom indiciraju eventualne šupljine nastale u spoju 

osovine s glavčinom brodskog vijka. Nakon toga se osovina brodskog vijka izvuče iz konusa glavčine 

brodskog vijka, kako bi se utvrdilo nalijeganje jedne površine na drugu. Na konusu provrta glavčine 

brodskog vijka ostaje plavi otisak na mjestima koja naliježu na osovinu brodskog vijka, dok neobojana 

mjesta ne naliježu na osovinu brodskog vijka. Prihvatljivi uvjeti za nalijeganje površine su da plavi 

otisak na početku i na kraju konusa brodskog vijka bude više od 50 mm po opsegu i da osovina 

brodskog vijka naliježe na barem 70% ukupne površine konusa brodskog vijka. Nakon odobrenja za 

montažu brodskog vijka od strane predstavnika klasifikacijskog društva i brodovlasnika, površine treba 

očistiti, te ih zaštititi od prljavštine i oštećenja. 

Slika xxx. Neobrađen konus u glavčini brodskog 

vijka 

7

Page 133 

Slika xxx. Glavčina brodskog vijka nakon 

postupka "blue print"- a 

Slika xxxx. Osovina brodskog vijka ulazi u glavčinu 

brodskog vijka da bi se izvršio "blue print" 

Centriranje i ugradnja odljevka statvene cijevi u sekciju krmene statve. Odljevak statvene 

cijevi se centrira i ugrađuje u sekciju krmenog pika u fazi predmontaže. Pritom se vodi računa o 

preciznoj ugradnji odljevka statvene cijevi u sekciju krmene statve, kako bi se osigurala okomitost 

simetrale provrta statvene cijevi s pramčanom pregradom krmenog pika i paralelnost s osnovicom 

broda. Ako se ovo ne osigura, kasnije kod centriranja ležajeva statvene cijevi, osovinskog voda i 

glavnog motora, može doći do ozbiljnih problema u osiguranju proračunskih mjera u postupku 

centriranja. 

Odljevak statvene cijevi u sekciji 

krmenog pika 

H – Udaljenost centra statvene cijevi od osnovice broda 

Odljevak statvene cijevi 

Slika xxx. Ugradnja odljevka statvene cijevi u sekciju krmene statve 

Pozicioniranje sekcije roga statve. Pozicioniranje i umjeravanje sekcije roga statve prilikom 

montaže na navozu izvodi se radi dobivanja uvjeta okomitosti horizontalnog pravca osovinskog voda i 

vertikalnog pravca osovine kormila. Postupak pozicioniranja izvodi se na sljedeći način: 

− vizira se osovinski voda prema nacrtu viziranja osovinskog voda, te se na krajevima statvene cijevi 

udare oznake 0-linije osovinskog voda (tzv. "bulini"), 

8

Page 134 

− prema oznakama na slici xxx povuče se žica i na žici označi točka A, koja predstavlja sjecište 

simetrale osovinskog voda i osovine kormila, 

− spusti se visak na ploču na navozu, izmjeri se visina od točke A do točke B, izračuna se vrijednost 

pomaka centra osovine kormila zbog nagiba navoza (duljina x), te se na ploči označi nulto rebro, 

− na sekciji roga statve, u centru provrta uležištenja struka kormila, postavi se nosač s laserom i 

meta, 

− tijekom montaže, centriranja, reguliranja i zavarivanja sekcije roga statve, laserom se kontrolira 

položaj centra osovine kormila, tako da laserska zraka uvijek prolazi kroz točku A (na žici) i udara 

u točku 0 (na čeličnoj ploči na navozu). 

Slika xxx. Pozicioniranje sekcije roga statve 

Slika xxx. Postavljanje mete i oznaka (bulina) na čelu statvene cijevi 

Viziranje osovinskog voda. Viziranje osovinskog voda služi za određivanje horizontalnog 

pravca osovinskog voda i centara ležajeva statvene cijevi. Optička naprava za viziranje naziva se 

durbin. Uz durbin, za viziranje se koristi sljedeća oprema: stalak za fiksiranje instrumenta, 

mikrometarski vijak, meta i meta s komparatorom. 

9

Page 135 

Slika xxx. Optički instrument – "durbin " 

Slika xxx. Stalak za fiksiranje instrumenta 

Slika xxxx. Meta 

Slika xxx. Mikrometarski vijak 

Slika xxx. Meta s komparatorom 

Za postupak viziranja trebaju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: zavarene sve krmene sekcije, sekcije 

strojarnice, sekcije palube, te krmeni sklop oslobođen od potklada. Postupak viziranja sastoji se od: 

određivanja horizontalnog pravca osovinskog voda (viziranja osovinskog voda), određivanja 

vertikalnog pravca osovine kormila (viziranja osovine kormila) i određivanja centra statvene cijevi 

Centriranje ležajeva statvene cijevi. Da bi se ležajevi statvene cijevi mogli utemeljiti, 

prethodno se mora izvesti viziranje osovinskog voda i na osnovi toga centrirati ležajeve statvene cijevi. 

Slika xxx. Postupak viziranja osovinskog voda 

10

Page 136 

Slika xxx. Postupak centriranja ležajeva statvene cijevi 

Opis postupka centriranja ležajeva statvene cijevi: 

Slika xxx. Određivanje položaja krajnje točke na temeljnoj ploči glavnog motora 

U točki 1 ( slika xxx) postavi se i ukruti optički mjerni instrument za viziranje (durbin). Kod 

određivanja točke 1 po visini, potrebno je uzeti u obzir teoretsku visinu podloški glavnog motora od 40 

mm (za lijevanje smolom kod utemeljenja glavnog motora). 

Slika xxx. Postavljanje mete u centar stražnjeg ležaja 

Pomoću nosača s vijcima postavi se nosač mete u centar stražnjeg ležaja. Centar se postiže 

mjerenjem udaljenosti na sve četiri strane ležaja pomoću mikrometra. Centar je postignut kada se na 

sve četiri strane po obodu ležaja dobije ista udaljenost. 

11

Page 137 

Slika xxx. Postavljanje mete u centar stražnjeg ležaja statvene cijevi 

U prednji dio stražnjeg ležaja (točka 3) postavi se meta u centar ležaja. Centar se određuje 

rotacijom komparatora po obodu ležaja i adekvatnim pritezanjem vijaka na nosaču mete. Centar je 

postignut kada se rotacijom komparatora po obodu dobije konstantna mjera na komparatoru. 

Slika xxx. Postavljanje mete u centar prednjeg ležaja statvene cijevi 

U prednji ležaj statvene cijevi (točka 4) postavi se meta u centar. Centar se određuje rotacijom 

komparatora po obodu ležaja i adekvatnim pritezanjem vijaka na nosaču mete. Centar je postignut 

kada se rotacijom komparatora po obodu dobije konstantna mjera na komparatoru. 

Slika xxx. Centriranje ležajeva statvene cijevi 

Nakon umjeravanja i pozicioniranja meta i optičkog instrumenta, izvodi se podešavanje i 

centriranje ležajeva u skladu s linijom osovinskog voda, koju predstavlja linija koja prolazi kroz točke 

1, 4, 3, 2 i siječe se s vertikalnom žicom koja predstavlja simetralu osovine kormila. To se prati 

gledanjem kroz optički instrument. Centar linije osovinskog voda kroz ležajeve postignut je kada se, 

gledano kroz optički instrument (durbin), u liniji poklope sve točke mjerenja na kojima se nalaze 

12

Page 138 

instrumenti (točka 1, 4, 3, 2 i žica vertikale osovine kormila). Ležaj se podešava vijcima za niveliranje 

sve dok se ne postigne zahtijevani centar. 

Slika xxx. Premještanje optičkog instrumenta 

Nakon usklađivanja linije osovinskog voda i osovine kormila na prethodno opisan način, 

optički instrument premješta se na stražnji dio stražnjeg ležaja, a meta se postavlja na teleskope u 

strojarnicu, na mjesto gdje se prije nalazio optički instrument. Zatim slijedi postupak umjeravanja i 

centriranja ležaja na isti način ali u suprotnom smjeru, sve dok se gledano kroz optički instrument, u 

liniji ne dobiju točke 2, 3, 4 i 1. 

Slika xxx. Podizanje mete u strojarnici prema proračunu elastične linije osovinskog voda 

Metu na teleskopima u strojarnici (točka 1) podigne se za teoretsku visinu dobivenu iz 

proračuna elastične linije osovinskog voda za uvjet kada se sistem osovinski vod – glavni motor nalazi 

na odabranoj poziciji, motor topao, prirubnice spojene, a brodski vijak potpuno uronjen (točka 5). 

Slika xxx. Centriranje ležajeva na novu poziciju prema proračunu elastične linije osovinskog voda 

13

Page 139 

Vijcima za niveliranje izvrši se centriranje prednjeg ležaja u točku 7, a stražnjeg ležaja u točku 

6 te se ponovno izvrši viziranje, tako da se gledano kroz optički instrument, dobije linija kroz točke 2, 

6, 7 i 5. 

Utemeljenje ležajeva statvene cijevi smolom. Nakon centriranja ležajeva statvene cijevi, 

slijedi njihovo utemeljenje lijevanjem epoxi smole u prostor između odljevka statvene cijevi i ležajeva. 

Za utemeljenje ležaja statvene cijevi smolom potrebno je postaviti i zavariti priključke za pneumatsku 

pumpu i priključke za odzračivanje, te završiti zavarivanje nosača za cijevi i cijevnih priključaka. 

Nakon toga slijedi čišćenje statvene cijevi. Statvena cijev se čisti pjeskarenjem prednjeg i stražnjeg 

odljevka statvene cijevi. Nakon pjeskarenja izvodi se kontrola čistoće i mikrostrukture statvene cijevi u 

prisustvu predstavnika klasifikacijskog društva i brodovlasnika. Slijedi pozicioniranje krmenog i 

pramčanog ležaja na poziciju za montažu. Pri pozicioniranju ležajeva statvene cijevi, ležaj se treba 

nalaziti približno u centru statvene cijevi. Međutim dozvoljeni su određeni pomaci. Minimalna 

zračnost za utemeljenje statvene cijevi smolom između statvene cijevi i ležaja iznosi 5-7 mm. 

Nakon postavljanja stražnjeg ležaja u poziciju za montažu, slijedi priprema istog za lijevanje 

epoxi smole uz kontrolu linije osovinskog voda. Lijevanje se odvija na način da se montira kalup za 

lijevanje smole oko stražnjeg ležaja statvene cijevi. S krmene strane zavari se stražnji vanjski prsten, a 

s pramčane strane ležaja postavi se stražnji unutarnji prsten i gumena brtva. Sva mjesta eventualnog 

propuštanja smole brtve se nepropusnim kitom. 

Slijedi analogni postupak dovođenja pramčanog ležaja u proračunski pravac. Nakon 

postavljanja ležajeva u proračunski pravac, izvodi se kontrola centriranja ležaja. 

Nakon opisanih priprema slijedi lijevanje smole. Smola se zagrije na cca 50°C i miješa se s 

utvrđivačem. Lijevanje smolom je završeno kada smola počne izlaziti na oba odušnika. Nakon 

lijevanja po potrebi se grije statvenu cijev iznutra. Nakon stvrdnjavanja smole, demontira se kalup oko 

prednjeg i stražnjeg ležaja. Time završava utemeljenje ležaja statvene cijevi smolom. 

CIJA 

Slika xxx. Prikaz lijevanja ležajeva statvene cijevi smolom 

LEGENDA: 

POZI- 

NAZIV 

POZI- 

NAZIV 

CIJA 

1 Epoxy smola 15 Priključak za pumpu 

2 Stražnji ležaj 16 Priključak za plastičnu cijev 

3 Prednji ležaj 17 Ventil1'' 

4 Stražnji vanjski prsten 19 Gumena brtva 

5 Prednji vanjski presten 22 Pločica 

6 Stražnji unutarnji prsten – dvodjelni 23 Priključak za pumpu 

7 Prednji unutarnji prsten – dvodjelni 24 Vijak m20x90 

8 VIJAK M 20x1 25 Matica m20 

9 VIJAK M 20x100 27 Priključak za odzračivanje 

14

Page 140 

10 VIJAK M 20x1 

12 Oslonac 

13 Plastična cijev 

14 Priključak za plastičnu cijev 

Bareniranje statvene cijevi i utiskivanje ležajeva s hidrauličkom prešom. Danas je u 

brodogradilištima epoxi smola za utemeljenje ležajeva statvene cijevi, u potpunosti zamijenila klasičan 

način bareniranja statvene cijevi i utiskivanja ležaja hidrauličkom prešom, prvenstveno zbog sljedećih 

prednosti: skraćivanja vremena potrebnog za utemeljenje ležajeva, ekonomičnosti, efikasnosti. Iz tog 

razloga u nastavku će se samo ukratko opisati postupak bareniranja statvene cijevi. 

Opis aktivnosti bareniranja stražnjeg ležišta statvene cijevi: 

- kompletno montirati i zavariti krmu broda, 

- montirati skelu do odljevka statvene cijevi, kako bi se nesmetano mogli izvoditi radovi 

viziranja, strojne obrade i kontrole, 

- izvesti horizontalno i vertikalno viziranje, tako da se horizontalna linija osovinskog voda i 

vertikalna linija osovine kormila sijeku u jednoj točci na ordinati 0, pod kutom od 90°. Na čelu 

odljevka statvene cijevi obilježiti referentne točke za mjerene centra statvene cijevi (tzv. 

"bulini"), 

- transportirati i postaviti platformu za bareniranje. Ukrutiti platformu na krmenu statvu, 

- kompletirati i transportirati osovinu barena, ležajeve, te potreban alat, 

- montirati i približno centrirati ležajeve i osovinu barena prema umjerenim točkama na odljevku 

statvene cijevi, 

- uzeti mjere, izraditi i montirati temelje ležajeva barena, 

- montirati baren i približno ga centrirati, 

- centrirati osovinu barena i ležajeve prema obilježenim mjernim točkama (bulini) na odljevku 

statvene cijevi, 

- centrirati baren u odnosu na osovinu barena. Ukliniti osovinu barena s vretenom barena, 

- probno pustiti baren u rad. Kontrolirati centriranost osovine i provjeriti ležajeve, 

- krmeni ležaj grubo obraditi, 

- postaviti osovinu barena u skladu s nacrtom viziranja osovinskog voda (vidi poglavlje 3 

viziranje osovinskog voda), 

- barenirati krmeni ležaj na završne mjere, 

- demontirati baren, izvaditi osovinu barena iz statvene cijevi. 

15

Page 141 

Slika xxx. Bareniranje stražnjeg ležišta statvene cijevi 

Slika xxx. Bareniranje prednjeg ležišta statvene cijevi 

Opis aktivnosti bareniranja prednjeg ležišta statvene cijevi: 

- izvesti kontrolno viziranje, te prema potrebi ponovno udariti buline na pramčani ležaj, 

- montirati osovinu barena i njegove ležajeve, 

- centrirati osovinu barena i njegove ležajeve prema novim mjernim točkama na pramčanom 

ležaju, 

- transportirati baren i alat (koji pripada barenu za montažu i obradu) u strojarnicu, 

- približno centrirati i zavariti temelj barena na krov dvodna, 

- montirati i centrirati baren u odnosu na osovinu barena. Ukliniti osovinu barena s vretenom 

barena, 

16

Page 142 

- probno pustiti baren u rad, kontrolirati centriranost osovine i provjeriti ležajeve, 

- pramčani ležaj grubo barenirati, a onda fino obraditi na završnu mjeru, 

- grubo barenirati čeonu površinu (pod kutom od 90° u odnosu na simetralu osovinskog voda), 

- fino barenirati dosjede pramčane brtvenice, 

- demontirati baren, osovinu i ostalu opremu, te je uskladištiti. 

Završni radovi nakon bareniranja: 

- obavezno skinuti oštre rubove turpijom, 

- uzeti mjere ležišta statvene cijevi, kako bi se ležajevi statvene cijevi obradili na mjere čvrstog 

dosjeda. Čvrsti dosjed ostvaren je s preklopom od 0, 2mm (što znači da je vanjski promjer ležaja 

za 0, 2 mm veći od provrta ležišta statvene cijevi), 

- hidrauličkom prešom pod silom od cca 1000 kN izvesti utiskivanje krmenog i pramčanog ležaja 

u ležište statvene cijevi. Na taj način osiguran je čvrsti dosjed i centriranje ležajeva statvene 

cijevi. 

Montaža osovine brodskog vijka. Montaža osovine brodskog vijka sastoji se od ukrcaja 

osovine brodskog vijka na predviđenu poziciju, kontroliranog podešavanja zračnosti u ležajevima 

statvene cijevi i montaže propelerne osovine s brtvenicama. Kontrolirano podešavanje zračnosti u 

ležajevima statvene cijevi izvodi se uvlačenjem osovine u ležajeve statvene cijevi u više navrata, i 

snimanjem otisaka zračnosti, te podešavanja zračnosti tuširanjem ležaja. Zračnost osovine mjeri se u 

prisustvu predstavnika registra i brodovlasnika. 

Prije montaže propelerne osovine izvrši se njezino čišćenje, nakon čega slijedi montaža 

propelerne osovine s brtvenicama na odgovarajuću poziciju ugradnje. 

Slika xxx. Smještaj osovinskog voda 

LEGENDA: 

1 Glavni motor 6 Ležaj osovinskog voda 

2 Statvena cijev 7 Kalibrirani vijak 

3 Brodski vijak 8 Kalibrirani vijak 

4 Osovina brodskog vijka 9 Matica 

5 Međuosovina 10 Rascjepka 

Montaža brodskog vijka. Brodski vijak se dopremi na mjesto montaže. Prije montaže 

brodskog vijka, konus osovine brodskog vijka i glavčine brodskog vijka se očistiti, te se provjeri i 

kontrolira konusni spoj zbog osiguranja nalijeganja dodirnih površina. Temperatura okoline mora biti 

ustaljena kako bi se izbjegle razlike u dilatacijama osovine brodskog vijka i samog brodskog vijka. 

Nakon čišćenja i usklađenosti temperatura, brodski vijak se oprezno podigne, te se postavi na poziciju 

za montažu. Brodski se vijak navlači na konus osovine brodskog vijka koliko je moguće duže bez 

17

Page 143 

hidrauličkog prstena za navlačenje. Hidraulički prsten za navlačenje služi da se brodski vijak navuče 

na osovinu s čvrstim dosjedom. Ulje u hidrauličkom prstenu „gura“ brodski vijak po konusu osovine 

brodskog vijka, te na taj način dolazi na završnu poziciju montaže. Na osovinu brodskog vijka 

postavlja se komparator koji mjeri aksijalni pomak brodskog vijka. Samo udaljenost aksijalnog 

pomaka daje uvid u točnu poziciju brodskog vijka. 

detalj navlačenja brodskog vijka 

LEGENDA: 

1 Matica 7 Pumpa za podmazivanje glavine 

2 Preša 8 Visokotlačna cijev preše 

3 Brodski vijak 9 Visokotlačna cijev 

4 Osovina brodskog vijka 10 Manometar 

5 Komparator 11 Distantni prsten 

6 Pumpa ulja za prešu 

Da bi brodski vijak bio ispravno montiran, iz hidrauličkog prstena sav zrak mora biti ispušten, a 

cijeli prostor unutar prstena ispunjen uljem. Ulje se puni do tlaka koji odgovara početnoj sili 

navlačenja brodskog vijka kojeg propisuje proizvođač. Ako se brodski vijak pomiče po konusu 

osovine brodskog vijka, znači da negdje u sistemu postoji propuštanje ulja ili hidraulični prsten nije 

bio propisno stisnut i pripremljen za navlačenje brodskog vijka. Kad se postigne početni tlak 

navlačenja, pristupa se samom činu navlačenja. Ulje se ubrizgava u glavčinu, te se kontinuirano 

povećava tlak u sistemu. Mjerenja tlaka navlačenja obavljaju se svakih 1 mm aksijalnog pomaka 

brodskog vijka, te se utvrđuje razlika u tlakovima ubrizgavanima u pojedinačnim pomacima koja ne 

smije iznositi više od 10%. Kada klip u pumpi za ubrizgavanje ulja dostigne maksimalni pomak, 

otpusti se ulje iz sistema, a hidraulički prsten pomakne na novu poziciju, stegne, i pripremi za daljnje 

navlačenje do završne pozicije. Kada se dostigne zahtijevani aksijalni pomak brodskog vijka, otpusti 

se tlak u glavčini, demontira hidraulični prsten, cijevi, te ispusti ulje iz sistema. 

Nakon postupka navlačenja brodskog vijka, on se pritegne za osovinu maticom koja se dodatno 

osigura protiv odvrtanja. Slijedi montaža brtvenica statvene cijevi, te kape brodskog vijka koja se 

ispunjava mašću. 

18

Page 144 

Slika xxx. Dijagram navlačenja brodskog vijka 

Dijagram navlačenja brodskog vijka pokazuje kolikom se najmanjom, odnosno najvećom silom 

mora navlačiti brodski vijak na osovinu brodskog vijka. Prevelika sila navlačenja može uzrokovati 

oštećenje brodskog vijka ili osovine brodskog vijka, dok se s premalom silom brodski vijak ne uspije 

montirati ispravno, tj. brodski vijak ne dođe do krajnje pozicije montaže. 

19

Page 145 

Slika xxx. Matica brodskog vijka 

Fiksiranje propelerne osovine za porinuće broda. Osovina brodskog vijka se u fazi porinuća 

broda ne spaja s međuosovinom, koja je spojena na glavni motor, već ostaje odspojena. Međutim, prije 

porinuća broda ona se učvrsti, kako ne bi došlo do okretanja brodskog vijka. Način fiksiranja osovine 

brodskog vijka relativno je jednostavan. Na krov dvodna postavi se ploča, ukrućena koljenima u čvrste 

točke brodske strukture krova dvodna. Ploča se s vijcima spoji na prirubnicu propelerne osovine. 

PROPELERNA OSOVINA 

LEGENDA: 

1 PLOČA 5 KOLJENO 

2 PLOČA 6 KOLJENO 

3 KOLJENO 7 TRAKA 

4 KOLJENO 8 TRAKA 

detalj fiksiranja propelerne osovine 

Montaža i centriranje nosivog kliznog radijalnog ležaja međuosovine. Montaža nosivog 

kliznog radijalnog ležaja međuosovine izvodi se na temelj ležaja koji je zavaren za krov dvodna u 

strojarnici broda. 

20

Page 146 

Slika 83. Temelj nosivog kliznog radijalnog ležaja 

Montaža i centriranje ležaja međuosovine provodi se u nekoliko faza. Prva faza je trasiranje 

temelja ležaja, njegovo postavljanje i niveliranje. Slijedi transport ležaja do mjesta montaže. Na 

temelje ležaja postavljaju se okrugle podložne pločice za nivelirane (tzv. uklinjenja), koje se 

centriraju i zavaruju za temelj. Na podložne pločice postavi se ležaj, koji se dodatno centrira u odnosu 

na međuosovinu. Na kraju montaže, vijcima se ležaj pritegne za temelj i izvrši kontrola zračnosti. 

Ukrcaj i montaža međuosovine. Ukrcaj i montaža međuosovine sastoji se od dopremanja 

međuosovine do mjesta montaže i njenog pravilnog postavljanja na zahtijevanu poziciju. 

Međuosovina se jednim krajem spaja na osovinu brodskog vijka, a drugim na zamašnjak glavnog 

motora. Međuosovina se na navozu spoji s osovinom brodskog vijka, dok se sa zamašnjakom glavnog 

motora ne spaja u cijelosti, već se s četiri vijka profilima spaja na brodska rebra da bi se pri porinuću 

broda brodski vijak i glavni motor osigurali protiv okretanja. Završna faza spajanja međuosovine i 

glavnog motora izvodi se u opremnoj luci kada su glavni motor i ležaj međuosovine utemeljeni. 

3. MONTAŽA KORMILA I KORMILARSKOG STROJA 

Montažu kormila i kormilarskog stroja čine sljedeće aktivnosti: 

- viziranje vertikalnog pravca osovine kormila, 

- bareniranje odljevaka struka i roga statve, 

- ugradnja ležajeva struka i štenca kormila, 

- montaža lista kormila, 

- osiguranje lista za porinuće, 

- montaža kormilarskog stroja, 

- utemeljenje kormilarskog stroja, 

- izrada cjevovoda za podmazivanje ležajeva, 

- montaža strojeva i uređaja u prostoru kormilarskog stroja, 

- završni radovi montaže sklopa kormila, 

- priprema za pogon, ukrcaj ulja i podmazivanje ležaja, 

- kontrola stegnutosti struka i lista kormila, montiranje graničnika. 

Viziranje vertikalnog pravca osovine kormila temelji se na određivanju vertikalnog pravca 

koji je definiran s dvije točke. Prva točka nalazi se u gornjem dijelu, a određena je sjecištem nultog 

rebra i simetrale broda. Druga točka se nalazi u donjem dijelu, a određena je sjecištem horizontalnog 

pravca simetrale osovinskog voda i okomice koja je spuštena iz gornje točke na taj pravac pod pravim 

kutom. Nakon postupka viziranja potrebno je udariti oznake za mjerenje centra provrta ("buline") na 

čeonu stijenu odljevaka kormila. 

Bareniranje odljevaka struka i roga statve započinje pripremom potrebnog materijala; 

barena, osovine barena, ležajeva barena i raznih profila za izradu temelja barena i ležajeva osovine 

barena. Slijedi montaža i zavarivanje temelja ležajeva barena, na koje se postave njegovi ležajevi. 

Montira se osovina barena, izvrši se grubo početno centriranje, te se ukrca i uklini baren. Zatim se 

izvrši fino centriranje osovine barena, te grubo tokarenje odljevka roga statve i odljevka struka 

kormila. Precentrira se osovina barena i izvrši završno tokarenje provrta na zadanu mjeru, te napravi 

21

Page 147 

kanal za mast. Na kraju se završno istokare baze na zadanu mjeru i izvrši kontrola mjere baze. Nakon 

tokarenja alat se demontira, baren se rasklini, izvadi se osovina, izvade se ležajevi barena i odrežu 

temelji ležajeva barena i osovine. Slijedi kontrola linije provrta u prisustvu predstavnika 

klasifikacijskog društva i brodovlasnika. Nakon postupka bareniranja skidaju se oštri rubovi turpijom i 

uzimaju mjere ležišta struka i štenca kormila, kako bi se pripadajući ležajevi obradili na zahtijevane 

mjere čvrstog dosjeda. 

Slika xxx. Bareniranje odljevka strukai štenca kormila 

Slika xxx. Bareniranje odljevka struka 

kormila 

Slika xxx. Bareniranje odljevka roga statve 

Slika xxx. Uležištenje osovine barena 

22

Page 148 

Ugradnja ležajeva struka i štenca kormila izvodi se na dva načina, navlačenjem blazinica 

hidrauličkom prešom ili navlačenje blazinica ohlađivanjem u tekućem dušiku. 

BRTVENICA 

BRTVENICA 

Slika xxx. Detalj ležaja struka kormila 

Slika xxx. Detalj ležaja štenca kormila 

Navlačenje blazinica ležaja struka i štenca kormila hidrauličkom prešom izvodi se utiskivanjem 

u obrađeni provrt odljevka struka i roga statve kormila. 

Navlačenje blazinica ohlađivanjem u tekućem dušiku izvodi se uranjanjem blazinica u posudu s 

tekućim dušikom od temperature okoline t 1 = 20°C, do temperature vrelišta dušika t 2 = -190°C. Nakon 

obrade odljevka struka kormila i roga statve, na brodu se uzimaju mjere obrađenih provrta odljevaka. 

Prema tim dimenzijama, uvećanim za veličinu stezanja materijala blazinica (zbog temperaturnih 

dilatacija pri smanjenju temperature pothlađivanjem u tekućem dušiku), obrade se blazinice ležaja. 

Tekući dušik se pretoči u posudu za uranjanje blazinica, te se uroni blazinica štenca kormila u tekući 

dušik i zatvoriti poklopac. Posuda s blazinicom se digne na krmu broda pokraj otvora za ukrcaj 

kormilarskog stroja. Tekući dušik u posudi počinje «ključati» okolo blazinice. Kada «ključanje» 

prestane blazinica se lagano podignuti izvan posude, te se mjerenjem vanjskog promjera provjeriti da li 

se je zamrzavanjem postiglo zahtijevano suženje promjera. Ako suženje promjera nije postignuto, 

blazinica se ponovno uroni cca. 10 minuta. Vrijeme od vađenja ohlađene blazinice do montaže treba 

23

Page 149 

biti između tri i pet minuta, jer se nakon tog vremena blazinica počinje širiti. Dizalicom se blazinica 

štenca digne iz posude, spustiti kroz gornju palubu, kroz gornji ležaj struka, sve do pete kormila i 

montira u svoje sjedište. Spuštanje mora biti brzo i pažljivo. Treba paziti da blazinica ne dodiruje 

okolne strukture broda prije montaže u odljevak. Istim postupkom slijedi montaža blazinice struka 

kormila. Nakon što su blazinice montirane, njihovim zagrijavanjem na temperaturu okoline dolazi do 

njihovog širenja, čime će se ostvariti čvrsti spoj između blazinice i odljevka ležaja. Obje blazinice 

nakon montaže zaštićuju se od mehaničkih oštećenja. 

Predmontaža lista, struka i štenca kormila obuhvaća trasiranje, bušenje i narezivanje navoja 

za gornju i donju brtvenicu struka kormila., predmontažu brtvenica struka kormila s brtvama, 

postavljanje struka kormila na predviđenu poziciju, smještaj lista kormila na poziciju montaže, 

centriranje i predmontaža lista kormila na struk kormila, te predmontaža štenca kormila postavljanjem 

štenca s brtvama i matice štenca na poziciju montaže. 

Gornji odljevak 

kormila 

Donji odljevak 

kormila 

Slika xxx. List kormila 

24

Page 150 

Slika xxx. Detalj montaže štenca kormila 

Završni radovi montaže sklopa kormila slijede nakon predmontaže struka kormila, štenca i 

lista kormila, koja obuhvaća: 

- spajanje lista i struka kormila kalibriranim vijcima i osiguranje vijaka protiv odvrtanja, 

- spajanje štenca kormila i lista kormila pritezanjem matice štenca potrebnom silom, te 

osiguranje matice protiv odvrtanja, 

- montaža brtvenice struka kormila, uz osiguranje vijaka protiv odvrtanja. 

- zavarivanje graničnika protiv podizanja i montaža dodatnog osiguranja s drvenim klinovima 

Slika xxx. Smještaj i detalji sklopa kormila 

Montaža kormilarskog stroja. Prije montaže kormilarskog stroja, predmontira se njegov 

temelj na način da se trasira pozicija temelja na brodu, probuše rupe na temelju za smještaj kalibriranih 

vijaka kormilarskog stroja, a na temelj postave upore za centriranje temelja. Zatim se precentrira list i 

struk kormila, nakon čega se centrira, a prema potrebi podreže temelj kormilarskog stroja (uzima se u 

obzir visina za lijevanje epoxi smole) i izvrši zavarivanje temelja kormilarskog stroja i unutarnjeg 

obruča. 

25

Page 151 

Slika xxx. Temelj kormilarskog stroja 

Slijedi montaža kormilarskog stroja koja obuhvaća sljedeće aktivnosti: 

- dekonzervacija i čišćenje kormilarskog stroja i struka kormila, 

- postavljanje i centriranje kormilarskog stroja na temelj, 

- priprema i pregled opreme za navlačenje stroja (pumpe, komparatori), 

- navlačenje kormilarskog stroja na struk kormila hidraulikom prešom u prisustvu predstavnika 

klasifikacijskog društva i brodovlasnika, 

- stezanje i fiksiranje matice struka kormila. 

Slika xxx. Kormilarski stroj 

26

Page 152 

Slika xxx. Smještaj kormilarskog stroja u prostoriji kormilarskog stroja 

LEGENDA 

1 Kormilarski stroj 5 Uška 

2 Temelj kormilarskog stroja 6 Spoj struka kormila na masu 

3 Polica 7 Ograda 

4 Uška 

Utemeljenje kormilarskog stroja. Kormilarski stroj utemeljuje se lijevanjem smolom. 

Postupak započinje pripremom potrebnog materijala za lijevanje epoxi smole i čišćenjem površine. 

Zatim se izrade polja za lijevanje epoxi smole. S unutarnje strane postavi se spužva i čelična traka, a s 

vanjske strane čelična i samoljepiva traka. Postave se kalibrirani vijci na poziciju i izvrši lijevanje 

epoxi smole. Nakon lijevanja skidaju se pozicije koje su služile za formiranje kade za lijevanje ispod 

temelja i pritegnu se kalibrirani vijci s momentom pritezanja 2600 Nm. 

Slika xxx. Utemeljenje kormilarskog stroja lijevanjem smolom 

Montaža strojeva i uređaja u prostoru kormilarskog stroja obuhvaća montažu skladišnog 

tanka ulja kormilarskog stroja, koji se izvodi predmontažom nosača na skladišni tank ulja, 

postavljanjem tanka na temelj, centriranjem i uklinjenjem tanka, opremanjem tanka skladišnog ulja 

razinomjerom, ispusnim ventilom, ručnom pumpom, te montaže električnih hidrauličnih pumpi 

27

Page 153 

kormilarskog stroja, što se izvodi postavljanjem pumpi ne temelj, centriranjem pumpi i postavljanjem 

podloški za uklinjenje, te uklinjenjem samih elektro-hidrauličnih pumpi. 

Slika xxx. Skladišni tank ulja 

Slika xxx. Smještaj strojeva i uređaja u prostoriji kormilarskog stroja 

LEGENDA 

1 SKLADIŠNI TANK ULJA 4 PIPAC 

2 VENTIL 5 RAZINOMJER 

3 RUČNA PUMPA 6 TEMELJ TANKA 

Priprema za pogon obuhvaća ukrcaj ulja u sistem, podmazivanje ležajeva, kontrolu 

pritegnutosti struka i lista kormila i montažu graničnika otklona kuta kormila. 

4. MONTAŽA GLAVNOG MOTORA 

Montaža glavnog motora obuhvaća ukrcaj glavnog motora na brod, centriranje i utemeljenje 

glavnog motora. Ukrcaj glavnog motora započinje s probnog stola tvornice motora gdje se motor 

kompletira i ispituje prije samog ukrcaja na brod. Masa glavnog motora može iznositi između 200 i 

600 t. 

28

Page 154 

Slikaxxx. Glavni motor na ispitnoj stanici u tvornici motora "MID d.d." 

Glavni motor može se na brod ukrcati u jednom ili više komada, što ovisi o masi motora. Način 

transporta i montaže ovisi o tehničko tehnološkim mogućnostima tvornice motora i brodogradilišta, te 

o tipu motora. 

4.1 Ukrcaj glavnog motora u jednom komadu 

Transport motora u jednom komadu predstavlja opasnu i rizičnu operaciju. Treba analizirati sve 

faze transporta i predvidjeti moguće čimbenike koji utječu na sigurnost svake faze i to s obzirom na: 

- platformu kao nosivu podlogu za montažu i transport motora, 

- položaj i sigurnost motora i platforme na transporteru, sigurnost nosivih dijelova 

transportera (gume, hidraulika upravljanja i podizanja), 

- stanje prometnice transporta, 

- sigurnost nosivih dijelova dizalice. 

Transport glavnog motora sastoji se od sljedećih faza: 

- priprema platforme za transport motora, 

- montaža motora na platformi, 

- ukrcaj platforme i glavnog pogonskog stroja na transporter i transport do mjesta za ukrcaj. 

Slika xxx. Platforma za transport motora 

29 

Slika xxx. Ukrućenje nogu transportera 

Priprema platforme za transport motora. Ova operacija sastoji se od više aktivnosti kojima 

je cilj osigurati potrebne uvjete za montažu motora te pričvršćenje motora za platformu. Temeljni 

nosači motora na kojima će se kasnije izgraditi i pričvrstiti motor (tzv. “A” nosači koji se inače 

koristite kod gradnje motora na ispitnom stolu u hali tvornice motora) stegnu se vijcima za platformu.

Page 155 

Na podu hale na mjestu postavljanja platforme polažu se limovi s graničnicima za noge platforme. 

Platforma se postavlja na limove tako da noge padnu između graničnika (slika xxx), te se platforma 

nivelira podlaganjem limova ispod nogu. Ispod platforme montiraju se čelične upore (slika xxx) 

kojima se povećava krutost platforme potrebne za pravilnu montažu motora (osiguranje paralelnosti 

temeljne ploče i uzimanje progiba koljenaste osovine tijekom montaže motora). 

Montaža motora na platformi. Montaža motora na platformi izvodi se nakon ispitivanja i 

revizije motora. Zbog ograničene nosivosti mosne dizalice motor se rastavlja u sklopove, pojedinačne 

mase manje od nosivosti dizalice. Najprije se na platformu postavlja sklop temeljne ploče s 

koljenastom osovinom. Pomoću vijaka za niveliranje izvodi se nivelacija temeljne ploče, nakon toga 

slijedi montaža ostalih sklopova motora: stalci, cilindri s komorom zraka te pojedinačnih elemenata. 

Nakon završene montaže i stezanja kotvenih vijaka, motor se s vijcima za niveliranje spušta na 

temeljne nosače (do tog trenutka motor je stajao na vijcima za niveliranje, smještenih s obje strane 

temeljne ploče). Sada se vijcima temeljna ploča steže za temeljne nosače (“A” nosači). Sam motor se 

pomoću čelične užadi i lančanih zračnih dizalica s obje strane veže za transporter. Na taj način cijeli je 

sistem transportera, platforma - temeljni nosači - motor, pričvršćen i osiguran tijekom transporta u bilo 

kojem smislu. 

Slika xxx. Montaža motora na platformi 

Slika xxx. Motor spreman za prihvat na transporter 

Ukrcaj motora na transporter i transport do mjesta za ukrcaj. Ukrcaj započinje 

uklanjanjem čeličnih upora ispod platforme te ulaskom transportera između nogu platforme. Položaj 

transportera ispod platforme točno je određen u poprečnom i uzdužnom smislu u cilju simetrične 

raspodjele opterećenja motora i platforme na transporter (što je vrlo bitno kod transporta motora s 

platformom na graničnoj nosivosti transportera). Hidrauličnim podizanjem platforme, transporter 

preuzima na sebe platformu s motorom. Transporter s teretom napušta halu ispitne stanice tvornice 

motora (slika xxx) unaprijed definiranim putem, dolazi na dohvat dizalice za ukrcaj na brod. 

30

Page 156 

Slika xxx. Transporter motora transporterom 

Ukrcaj glavnog motora na brod. Ukrcaj glavnog motora dizalicom na brod završna je faza 

transporta motora. Ovisno o smještaju broda postoje dvije mogućnosti ukrcaja: ukrcaj glavnog motora 

na brod na navozu i ukrcaj glavnog motora na brod u opremnoj luci. Transporterom se motor dovozi 

na dohvat mosne dizalice između nogu dizalice, za ukrcaj motora na brod na navozu ili konzolno izvan 

noge za ukrcaj u opremnoj luci. Motor se oslobađa od platforme. Zavješenje motora izvodi se preko 

naprava za dizanje, spojenih na kotvene vijke oko cilindara. Način zavješenja propisuje proizvođač 

motora ovisno o tipu motora. 

Ukrcaj glavnog motora na brod na navozu je uobičajeni način ukrcaja glavnog motora u 

brodogradilištu, jer se motor tehnološki ukrcava u strojarnicu prije porinuća. Naprave za dizanje 

(matice s uškama 8 kom) postavljaju se na krajnje cilindre. Hvatište te način dizanja i spuštanja 

glavnog motora u strojarnicu prikazan je slikom xxx. U slučaju isporuke motora za vanjske naručitelje 

ili remonta, ukrcaj glavnog motora izvodi se na brod na vezu u opremnoj luci. 

Prednosti transporta motora u jednom komadu: 

- motor se montira u kontroliranim uvjetima na platformi unutar hale tvornice motora, čime je 

smanjena opasnost od pojave nečistoća u motoru koje su uzrok mogućih kvarova i oštećenja 

kod puštanja motora u pogon, 

- vrijeme trajanja ukrcaja i montaže motora na navozu bitno je smanjeno, 

- montaža motora na brodu u više komada znatno produljuje vrijeme korištenja dizalica na 

navozu, čime se one ne mogu koristiti za montažu VT sekcija ili druge opreme za čiju je 

montažu potrebna ista dizalica, 

- tijekom montaže motora u više dijelova privremeno je obustavljena većina opremnih radova po 

platformama i oko grotla strojarnice. 

- pri montaži motora u više komada , svaki sklop potrebno je oskeliti zbog komunikacije i 

sigurnosti radnika tijekom montaže motora. 

31

Page 157 

Slika xxx. Skica ukrcaja glavnog motora u jednom komadu 

4.2 Ukrcaj glavnog motora u više komada 

Ukrcaj glavnog motora u više komada (2 ili 3 sklopa), izvodi se tako da se glavni motor nakon 

probnog rada na platformi unutar hale tvornice motora demontira na sklopove. SKLOP 1 čine temeljna 

ploča s koljenastom osovinom i zamašnjakom. SKLOP 2 čine cilindri, stalci, komora zraka s 

rashladnikom, pumpe goriva s pogonom, turbopuhalo, gornje galerije i cjevovod, glave cilindra s 

ispušnim ventilima, kotveni vijci. Podsklopovi koji se montiraju pojedinačno čine poklopci cilindara s 

ispušnim ventilima 

Naprave za dizanje sklopa 1 postave se između prva dva cilindra i zadnja dva cilindra, a 

naprava za dizanje sklopa 2 postavlja se na prvi i zadnji cilindar. Kotveni vijci u sklopu 2 učvrste se 

specijalnim napravama. Za transport sklopova glavnog motora koristi se isti transporter kao i za 

montažu glavnog motora u jednom komadu. Hvatište te način dizanja i spuštanja glavnog motora u 

strojarnicu prikazan je na slikama xxx i xxx. 

32

Page 158 

Slika xxx. Ukrcaj SKLOPA 1 

Slika xxx.Ukrcaj SKLOPA 2 

4.3 Centriranje glavnog motora 

Za centriranje i niveliranje glavnog motora najprije se centrira i uklini osovinski vod, a onda se 

pomoću vijaka i naprava za niveliranje centrira glavni motor. Centriranje osovinskog voda i glavnog 

motora izvodi se na osnovi proračuna elastične linije osovinskog voda. Pri proračunu se uzimaju u 

33

Page 159 

obzir čimbenici koji djeluju na osovinski vod tijekom navigacije, kada je brodski vijak potpuno 

uronjen, a motor pod nominalnim opterećenjem, a to su: 

- faktor uzgona, koji ovisi o gustoći vode i uronjenosti brodskog vijka. (Što je brodski vijak više 

uronjen, manje opterećuje osovinski vod), 

- toplinska dilatacija motora, koja iznosi 0,30 mm između hladnog stanja (20°C) i toplog stanja 

(55°C), 

- ekscentrična porivna sila brodskog vijka, koja se prenosi na ležajeve statvene cijevi. 

Za potrebe centriranja provode se sljedeći proračuni: 

Proračun br. 1. Sistem (osovinski vod, glavni motor) se nalazi na odabranoj poziciji, motor 

topao, prirubnice propelerne osovine, međuosovine i glavnog motora su međusobno spojene, a brodski 

vijak je potpuno uronjen. Kod ovog stanja provjeravaju se progibi koljenaste osovine i statičko 

opterećenje ležajeva u odnosu na proračunate vrijednosti. 

Proračun br. 2. Sistem (osovinski vod, glavni motor) se nalazi na odabranoj poziciji, motor 

hladan, prirubnice propelerne osovine, međuosovine i glavnog motora su međusobno spojene, brodski 

vijak je dijelom uronjen. 

Proračun br. 3. Slobodno oslonjena propelerna osovina. Privremeni nosač propelerne osovine 

(POZ 1') mora se nalaziti na odabranoj poziciji. 

Proračun br. 4. Slobodno oslonjena međuosovina. Privremeni nosač međuosovine (POZ 2') 

mora se nalaziti na odabranoj poziciji. 

Proračun br. 5. Slobodno oslonjena glavnog motora. 

Proračun br. 6. Prirubnica motora slobodna, prirubnice propelerne osovine i međuosovine 

međusobno su spojene, brodski vijak je dijelom uronjen. Glavni motor postavljen je na završnu 

poziciju prema proračunu. 

Uvjeti koji moraju biti ispunjeni prije početka centriranja: 

- centriranje izvoditi u uvjetima što manjeg utjecaja sunca na deformacije strukture (noću, 

ili u rano jutro), 

- glavna oprema mora biti ugrađena u strojarnici, 

- međuosovina je oslonjena na privremene ležajeve, 

- glavni motor je postavljen na pripadnu poziciju, 

- u vodoravnom smjeru (gledano tlocrtno) propelerna osovina, međuosovina i glavni motor 

moraju biti složeni ravno u liniji. Vodoravni SAG i GAP (spuštanje i otvaranje 

prirubnica) ne smije prelaziti ±0.05 mm. 

Osnovne definicije pojmova kod određivanja elastične linije osovinskog voda: 

Referentna točka je stražnji dio glavčine brodskog vijka. Pozicije ležajeva, privremenih 

nosača, prirubnica itd. numerirani su od referentne točke. 

Referentna (nulta) linija je ravni dio horizontalne linije kroz centar ležaja statvene cijevi. 

Simetrala osovinskog voda ne nalazi se na poziciji referentne linije, već prema proračunu elastične 

linije ima određeni pomak. Pomak ležajeva je pozitivan, kada je iznad referentne linije, a negativan 

kada je ispod referentne linije. 

Privremeni nosač primjenjuje se za preuzimanje proračunskog pomaka ležaja prema SAG i 

GAP metodi . 

Otvaranje i spuštanje 

- vrijednost otvaranja (GAP) je pozitivna ako su prirubnice odvojene s donje strane. 

Pozitivan vrijednost za GAP pokazuje da je udaljenost prirubnica na donjoj strani veća od 

one na gornjoj strani, 

- vrijednost spuštanja (SAG) je pozitivna ako je lijeva prirubnica viša. Mjeri se na gornjem 

rubu prirubnica. 

34

Page 160 

Slika xxx. Mjerenja SAG-a i GAP-a 

LEGENDA: 

1 Ležaj statvene cijevi 

2 Ležaj međuosovine 

3, 4, 5 Ležajevi koljenaste osovine 

1', 2' Privremeni ležajevi 

Slika xxx. Centriranje osovinskog voda i glavnog motora 

Tablica xxx. Primjer proračunskih vrijednosti ordinata ležajeva kod postupka centriranja osovinskog 

voda i glavnog motora iz slike xxx 

Centriranje osovinskog voda. Centriranje osovinskog voda započinje od propelerne osovine a 

završava kod glavnog motora. Najprije se prema proračunu br. 3 postavi propelerna osovina na ležaj 

broj 1 i privremeni ležaj 1', na mjere iz tablice ordinata ležajeva (tablica xxx). Prema proračunu br. 4 

postavi se međuosovinu na ležaj broj 2 i privremeni ležaj 2' na mjere iz tablice ordinata ležajeva. 

35

Page 161 

Prema proračunu br. 5 centrira se glavni motor tako da koljenasta osovina glavnog motora zauzme 

položaj na ležajevima 3, 4 i 5, prema mjerama iz tablice ordinata ležajeva. 

Slika xxx. Elastična linija slobodno oslonjene propelerne osovine, međuosovine i koljenaste osovine 

glavnog motora 

Slika xxx. Privremeni ležaj (POZ 1' i 2' iz proračuna) za centriranje osovinskog voda 

Nakon postavljanja propelerne osovine, međuosovine i glavnog motora na proračunske mjere, 

slijedi podešavanje SAG-a i GAP-a između propelerne osovine i međuosovine, te međuosovine i 

koljenaste osovine prema proračunskim vrijednostima (Slika xxx). 

Centriranje glavnog motora. Nakon što se umjeri SAG i GAP, između prirubnica propelerne 

osovine, međuosovine i glavnog motora, izvrši se stezanje vijaka prirubničkog spoja propelerne 

osovine i međuosovine. Prirubnički spoj između međuosovine i koljenaste osovine glavnog motora 

ostavi se slobodnim. Prema proračunu broj 6 (prirubnica motora slobodna, brodski vijak dijelom 

uronjen) namjesti se SAG i GAP između prirubnice glavnog motora i prirubnice međuosovine. 

Slika xxx. Elastična linija slobodno oslonjenog osovinskog voda i koljenaste osovine glavnog motora 

SAG i GAP za centriranje glavnog motora namještaju se: 

- pomicanjem glavnog motora lijevo, desno, naprijed, nazad pomoću pomoćnih bočnih upora s 

vijcima za centriranje, privremeno zavarenim na krov dvodna kod krajeva temeljne ploče 

glavnog motora (Slika xxx), 

- niveliranjem glavnog motora po visini vijcima za niveliranje, smještenim na temeljnoj ploči 

glavnog motora (Slika xxx). 

36

Page 162 

Slika xxx. Privremene upore i vijci za 

horizontalno centriranje glavnog motora 

Slika xxx. Vijci na glavnom motoru za 

vertikalno niveliranje 

Spajanje osovinskog voda s glavnim motorom. Nakon namještanja SAG-a i GAP-a izvede se 

stezanje vijaka prirubničkog spoja međuosovine i glavnog motora. Na taj način izvršeno je centriranje 

glavnog motora i osovinskog voda u skladu s elastičnom linijom iz proračuna 2, u uvjetima kada je 

glavni motor hladan, prirubnice spojene, a brodski vijak djelom uronjen u vodu. 

Slika xxx. Elastična linija spojenih prirubnica osovinskog voda i koljenaste osovine glavnog motora 

Na kraju se izmjeri reakcije u ležajevima, koje moraju biti manje, od izračunatih reakcija u 

ležajevima prikazanih u tablici xxx. Ako reakcije prelaze navedene vrijednosti, centriranje glavnog 

motora treba ponoviti. 

Pri centriranju glavnog motora treba uzeti u obzir stlačivost podloški, koja iznosi 1/1000 

debljine podloške (npr. za pretpostavljenu debljinu podloške od 40 mm glavni motor je potrebno 

dignuti ua 0,04 mm u odnosu na vrijednosti SAG. 

Tablica xxx. Primjer vrijednosti reakcija u ležajevima kod centriranja osovinskog voda i glavnog 

motora iz slike xxx 

Opisanim postupkom centriranja, osovinski vod i glavni motor zadovoljit će radne uvjete iz 

proračuna 1, kada je motor topao, prirubnice spojene i brodski vijak uronjen. Reakcije u ležajevima 

moraju zadovoljiti vrijednosti iz tablica izračunatih prema uvjetima iz proračuna 1. Te vrijednosti 

provjeravaju se kod pokusne plovidbe broda. 

37

Page 163 

4.4 Utemeljenje glavnog motora smolom 

ISPUŠNI KOLEKTOR 

TURBO PUHALO 

GALERIJE 

GLAVNOG 

MOTORA 

GALERIJE GLA- 

VNOG MOTORA 

ZAŠTITA 

OSOVINSKOG 

VODA 

TEMELJNA PLOČA 

GLAVNOG MOTORA 

PROSTOR ZA UTEMELJENJE GLAVNOG 

MOTORA 

Slika xxx. Glavni motor s prikazom područja za utemeljenje glavnog motora 

Za utemeljenje glavnog motora primjenjuju se epoxi smole. To su dvokomponentne smole, koje 

stvrdnu pri sobnoj temperaturi i daju potrebna mehanička svojstva podloškama za utemeljenje glavnog 

motora. Prednosti korištenja podloški lijevanih smolom u odnosu na ranije korištene metalne podloške 

za utemeljenje glavnog motora su sljedeće: 

- nalijeganje podloški je po cijeloj površini bez obzira na obradu površine (neravnine), 

- trajnost podloški jednaka je vijeku trajanja glavnog motora, 

- nije potrebna mehanička obrada strukturnog temelja glavnog motora, 

- otporne su na djelovanje goriva, maziva, morske vode i većine kemikalija, 

- mali prijenos vibracija i buke na trup, 

- mali modul elastičnosti, 

- visoki koeficijent toplinskog istezanja, 

- veliki koeficijent trenja, 

- moguća izrada temeljnih vijaka glavnog motora prema nacrtu (definirana je dužina vijka). 

38

Page 164 

Slika xxx. Skica utemeljenja glavnog motora smolom 

Slika xxx. Temeljni vijak s čahurom (Poz. 2 iz slike 

xxx) 

Slika xxx. Temelni vijak (Poz. 3 iz slike xxx) 

39

Page 165 

Slika xxx. Vijak za niveliranje (Poz. 12 iz slike xxx) 

detalj montaže mjernog vijka 

Slika xxx. Zaštita rupe temeljnih vijaka prilikom utemeljenja glavnog motora smolom (detalji iz slike 

xxx) 

LEGENDA: 

POZI- 

NAZIV 

POZI- 

CIJA 

CIJA 

1 Podloška od epoxi smole 11 Klin bočne upore 

2 Temeljni vijak 37,5 / m48 12 Vijak za niveliranje 

3 Temeljni vijak 37,5 / m48 13 Gumena cijev 

4 Matica m48 14 Pregradna spužva 

5 Matica s konusom m48 15 Pregradna traka 

6 Čahura s konusom 16 Uglovnica 

7 Čahura s konusom 17 Drveni čep 

8 Čahura 18 Mjerni vijak 

9 Brtva 19 Držač 

10 Bočna upora 20 Matica niska 

NAZIV 

Pripreme za lijevanje smole. Strukturni temelj glavnog motora na koji naliježu podloške treba 

očistiti do metalnog sjaja brušenjem ili četkanjem. Očišćenu površinu zaštititi privremenim sredstvom 

za konzerviranje. Nakon što je glavni motor centriran, buše se rupe vijaka za temeljenje glavnog 

motora na strukturnom temelju (za POZ 2 i 3), zavare bočne upore (POZ 10, vidi presjek A-A), privare 

držači za mjerne vijke (POZ 19, DETALJ A), postave mjerni vijci i matice (POZ 18, i 20). Prije 

lijevanja, površine strukturnog temelja i temeljne ploče glavnog motora očiste se od konzervansa, 

masnoće, ulja i eventualne strugotine. Svi radovi zavarivanja moraju biti završeni prije lijevanja smole. 

40

Page 166 

Pripreme kalupa za lijevanje smole. Kalup za lijevanje smole ispod temeljne ploče glavnog 

motora formira se tako da se s unutrašnje strane privari uglovnica (POZ 16,) te se od lima formira 

kalup za lijevanje podloški. Oko formiranog kalupa umetne se spužvasta pregradna traka (POZ 14) . S 

vanjske strane postavi se granična traku (POZ 15), koja se za podlogu pričvrsti samo s nepropusnim 

kitom. Nakon lijevanja pregradna traka se skida. Potrebno je obratiti pozornost na pravilno 

postavljanje trake, da prilikom lijevanja ne dođe do curenja smole. Traka mora biti 3-5 mm viša od 

debljine podloške. Zatim se na poziciju postave odrivne čahure (POZ 8) s temeljnim vijcima (POZ 2 – 

presjek A-A iz slike xxx). Na poziciju temeljnih vijaka (POZ 3 - presjek B-B iz slike xxx) postavi se 

gumena cijev (POZ 13) i zatvori s drvenim čepom (POZ 17 vidi presjek D-D iz slike xxx), kako bi se 

kod lijevanja smole spriječilo curenje smole kroz provrt temeljnog vijka. Gumenu cijev prije ugradnje 

potrebno je premazati netopivom mašću. Sprejem se prešpricaju sve unutarnje površine formiranog 

kalupa zbog lakšeg odvajanja kalupa od epoxi smole nakon lijevanja. Slijedi provjera i bilježenje 

progiba koljenaste osovine, te SAG-a i GAP-a prirubničkog spoja između međuosovine i glavnog 

motora. Priprema za lijevanje podloški od smole i samo lijevanje izvodi se uz prisustvo ovlaštene 

osobe proizvođača smole, predstavnika klasifikacijskog društva i brodovlasnika. 

Slika xxx. Formiranje kalupa za lijevanje smole 

Miješanje smole. Svi gore navedeni radovi moraju biti završeni do početka lijevanja. Ljevači 

moraju staviti kožne rukavice i naočale. Smola je neškodljiva, ali je utvrđivač agresivan. Temperatura 

temelja glavnog motora i temeljne ploče, ne smije biti ispod 13° C. U slučaju nižih temperatura temelja 

potrebno je dan prije postaviti električne grijalice. Termoizolirajućim platnom izolira se prostor sa 

strane temeljne ploče glavnog motora. Kantice sa smolom, prije miješanja s učvršćivačem, zagriju se 

na temperaturu 35°C. Otvaračem za limenke skine se poklopac kantice smole i dodaje se sav utvrđivač 

iz doze priložene uz svaku kanticu, te se izvede miješanje električnom miješalicom konstantnim 

brojem okretaja 2-5 minuta, dok se ne dobije homogena smjesa. Miješalicom se prolazi po stjenci i dnu 

kantice da se smola s utvrđivačem dobro promiješa. Nakon miješanja čeka se 20 min da izađu 

eventualno zaostali mjehurići zraka. Pripremljena smjesa otvrdne za cca 30 min, nakon čega je 

neupotrebljiva za lijevanje. 

Lijevanja smole. Izmiješana smjesa lijeva se u prethodno formirani kalup oko glavnog motora 

u tankom mlazu s visine od cca 300 mm (ako je potrebno upotrebljava se praktično napravljen lijevak). 

Smola se lijeva u najnižu točku kalupa (krmenu). Lijeva se uvijek s krmene strane motora prema 

pramcu i to istodobno s obje strane motora. 

41

Stvrdnjavanje smole. Vrijeme stvrdnjavanja smole iznosi oko 48 sati. Tijekom stvrdnjavanja 

nisu dozvoljeni nikakvi radovi na motoru. Ako je temperatura okoline ispod 20°C potrebno je dodatno 

grijati okolni prostor oko glavnog motora. Nakon procesa stvrdnjavanja uklone se pregradni limovi 

(POZ 15), lim za formiranje kalupa, drveni čepovi (POZ 17) i gumena cijev (POZ 13) 

Tablica xxx. Vrijeme otvrdnjavanja smole u ovisnosti o temperaturi: 

TEMPERATURA 

[° C] 

VRIJEME OTVRDNJAVANJA 

[h] 

13 Nema stvrdnjavanja 

14 – 17 48 

18 – 20 36 

Preko 20 24 

Probni uzorak. Pri utemeljenju glavnog motora smolom potrebno je izliti probni uzorak za 

mjerenje i kontrolu tvrdoće podloški. Na strukturnom temelju glavnog motora na prikladnom mjestu 

formira se kalup od čelične trake veličine 100x100x60 mm. Mjesto za lijevanje probnog uzorka se 

očistiti kao i kod lijevanja podloški glavnog motora. Izvana se trake zabrtve nepropusnim kitom, a 

kalup prešprica sprejem protiv prianjanja. Smola se u kalup lijeva do visine 40 mm. Uvjeti i vrijeme 

stvrdnjavanja su isti kao i kod lijevanja podloški glavnog motora. Nakon stvrdnjavanja mjeri se 

tvrdoća po boku uzorka. 

Stezanja temeljnih vijaka glavnog motora. Vijci za niveliranje (POZ 12) i gumena cijev na 

čije mjesto se postavljaju temeljni vijci (POZ 3) se skinu. Temeljni vijci (POZ 2) s čahurom (POZ 8), 

već su prije postavljeni. Prije pritezanja vijaka, temperatura podloški mora biti jednaka temperaturi 

okoline. Temeljni vijci (POZ 2 i 3) se pritežu silom prednapona 330 kN ili hidrauličkom prešom 

tlakom od 1000 bar. Redoslijed stezanja je od krme prema pramcu. Preporuča se stezanje s dvije 

hidrauličke naprave istovremeno, svaka s jedne strane motora. Prvi stupanj pritezanja je tlakom od 600 

bar, a drugi 1000 bar. Raspored rupa, podloški, vijaka i upora na lijevoj i desnoj strani je isti. Nakon 

pritezanja vijaka, montiraju se klinovi bočnih upora (POZ 11), izvede se kontrola i bilježi progib 

koljenaste osovine. Uvjeti mjerenja moraju biti približno jednaki uvjetima očitanja prije lijevanja. Na 

kraju se na glavni motor postavlja natpisna pločica s natpisom naziva smole i sile prednapona 

temeljnih vijaka, te ispuni zapisnik (record card) kojeg se šalje proizvođaču smole. 

Nakon probne vožnje podesi se razmak između mjernog vijka i temeljne ploče glavnog motora 

(vidi detalj A iz slike xxx) na 1 mm, te se nakon toga vijak i matica zavaruju. Navedeni razmak služi 

za kontrolu pada motora u eksploataciji u odnosu na umjerene veličine. 

5. MONTAŽA DIZELSKIH-ELEKTRIČNIH GENERATORA 

Page 167 

Generator i dizelski motor nivelirani su na zajedničkoj temeljnoj ploči u tvornici motora. 

Niveliranje je izvedeno s elastičnim elementima na ravnoj površini. Kada je dizelski motor potpuno 

opremljen, generator se smješta na zajedničku temeljnu ploču i tako nivelira da je rotor ispravno 

pozicioniran u statoru te da su progibi koljenaste osovine motora unutar propisanih tolerancija. 

Tijekom montiranja na brodu, agregat mora biti niveliran na svojim temeljima tako da se progibi 

koljenaste osovine motora (postignute na ispitnom stolu u tvornici motora) koriste kao referentne 

vrijednosti. 

Prije postupka montaže dizelskih-električnih generatora, njihovi temelji trebaju biti zavareni sa 

svim strukturnim pojačanjima ispod platforme temelja. Niveliranje dizelskih-električnih generatora 

izvodi se podmetanjem strojno obrađenih podložnih pločica. 

42

Page 168 

Slika xxx. Temelij pomoćnih motora 

DIZELSKI MOTOR 

GENERATOR 

AMORTIZER 

TEMELJ DISEL- 

ELEKTRIČNOG 

GENERATORA 

PODLOŽNE 

PLOČICE 

AMORTIZER 

PODLOŽNE 

PLOČICE 

Slika xxx. Smještaj dizelskih-električnih generatora s detaljem njihova utemeljenja 

Redoslijed aktivnosti pri ukrcaju i utemeljenju dizelskih-električnog generatora: 

1. trasirati temelje pomoćnih motora (prema nacrtu) 

2. postaviti temelje i izvršiti njihovo podešavanje (viziranje i niveliranje) 

3. zavariti temelje PM 

43

Page 169 

4. iz skladišta transporterom dovesti PM pod brod i dizalicama ukrcati kroz otvor strojarnice. PM 

motori se obavezno moraju ukrcati prije ugradnje grotla strojarnice, dok je prostor strojarnice još 

otvoren 

5. umetnuti skidljivu pločicu debljine 40 mm (POZ 2) ispod amortizera. Skidljiva pločica omogućava 

naknadnu zamjenu amortizera prilikom eksploatacije broda. 

6. na skidljivu pločicu postaviti tri vijka M14 za niveliranja PM 

7. namjestiti podizne vijke za niveliranje PM na zahtjevanu visinu uzimajući u obzir da debljina 

najtanje pločice (POZ 1) nije manja od 10 mm 

8. spustiti pomoćni motor na temelj i provjeriti da svi vijci za niveliranje budu u kontaktu sa temeljem 

9. otpustiti vijak za fino podešavanje i namjestiti da se unutarnje vreteno slobodno miče. Ako to nije 

slučaj, sa vijcima za niveliranje potrebno je pritezanjem ili otpuštanjem osloboditi i dovesti 

unutarnje vreteno u mogućnost slobodnog gibanja 

10. kada smo osigurali da se unutarnje vreteno slobodno giba, držimo pomoćni motor 48 sati pod 

statičkim opterećenjem 

11. uzeti visine tj debljine svake pojedine pločice za podešavanje (POZ 1), s tim da treba voditi računa 

da debljina najtanje pločice iznosi najmanje 10 mm (ostale pločice mogu odstupati zbog neravnina 

temelja samo na više). 

12. zabilježiti poziciju ugradnje svake pločice za podešavanje (POZ 1) 

13. izvršiti strojnu obradu (blanjanje) - svaku pločice za podešavanje (POZ 1) obraditi na svoju 

zabilježenu mjeru 

14. ugraditi svaku pločicu za podešavanje (POZ 1) na zabilježeno mjesto od kuda su uzete mjere. 

Pločica se ugrađuje na način da se sa vijcima za niveliranje pomoćni motor podigne za 1 mm, 

ubaci pločica i zatim se motor ponovno spusti 

15. izvršiti kontrolu i provjeru zračnosti. Površina naljeganja mora biti veća od 70% 

16. podesiti vijak za fino podešavanje na amortizeru (koji omogućava fino podešavanje na ± 4 mm). 

Kod podešavanja paziti da vreteno ne dira donji ili gornji rub sjedišta. 

17. skinuti vijke za niveliranje 

18. izbušiti rupe za vijke M 20 x 150 (POZ 5) na temelju i pločici za podešavanje (POZ 1) 

19. zavariti pločice POZ 1 za temlj pomoćnih motora 

20. izvršiti završnu kontrolu i provjeru zračnosti 

21. ako je potrebno sa vijkom za fino podešavanje na amortizeru (koji omogućava fino podešavanje na 

± 4 mm) izvršiti završno niveliranja. 

22. zategnuti vijak za fino podešavanje (protiv odvrtanja) 

23. nakon probne vožnje izvršiti provjeru zračnosti. U slučaju potrebe izvršiti ponovnu finu regulaciju 

zračnosti vijcima za podešavanje 

44

Page 170 

LEGENDA: 

POZ NAZIV 

1 PLOČICA ZA PODEŠAVANJE 248 x 210 

2 SKIDLJIVA PLOČICA 321 x 210 x 40 

3 ELASTIČNA PODLOŠKA B 20 

4 MATICA M 20 

5 VIJAK M 20 x 150 

Slika xxx. Nacrt utemeljenja pomoćnih motora 

45

Page 171 

Slika xxx. Nivelirane amortizera dizelskih-električnih generatora 

Slika xxx. Detalj uklinjenja dizelskih-električnih generatora 

46

Page 172 

6. MONTAŽA STROJEVA I UREĐAJA 

ELEKTROMOTOR 

PUMPE 

PUMPA 

PODLOŠKE 

(UKLINJENJA) 

TEMELJ PUMPE 

Redoslijed aktivnosti pri ukrcaju i utemeljenju strojeva i uređaja: 

- trasirati temelje strojeva i uređaja, 

- postaviti temelje i izvesti njihovo podešavanje (niveliranje), 

- zavariti temelje strojeva i uređaja, 

- iz skladišta transporterom dovesti stroj ili uređaj pokraj broda i dizalicama ukrcati kroz otvor 

strojarnice. Manji uređaji mogu se krcati kroz vidnik strojarnice dok se veći obavezno moraju 

ukrcati prije ugradnje grotla strojarnice, dok je prostor strojarnice otvoren. Poželjno je da se čim 

više strojeva i uređaja ugradi prije ukrcaja nadgrađa i grotla strojarnice, 

- trasirati i zavariti podložne pločice za uklinjenje strojeva i uređaja na temelj. Za manje strojeve i 

uređaje koriste se okrugle podložne pločice, dok se za veće koriste kvadratne, 

- izvesti niveliranje i viziranje podložnih pločica, 

- postaviti stroj ili uređaj na mjesto, 

- izvesti kontrolu zračnosti. Masa i sile uslijed rada strojeva i uređaja moraju se ravnomjerno 

prenositi na temelj. U slučaju zračnosti (noga stroja ili uređaja ne naliježe na podložnu pločicu) 

potrebno je dodati podloške od tankog lima, 

- vijcima pritegnuti noge stroja ili uređaja za temelj. Pritezanje izvesti dijagonalno. 

47

Page 173 

Slika xxx. Detalj postavljanja okruglih pločica za uklinjenje strojeva i uređaja 

Slika xxx. Detalj postavljanja kvadratnih pločica za uklinjenje strojeva i uređaja 

48

Page 174 

Armature i posude pod tlakom 

Kompresori na zrak 

Sustav zraka 

Sustav prikazan na slici 6.37. opslužuje dva glavna kompresora zraka i jedan pomoćni 

ili radni kompresor (service air compresor). Glavni kompresori zraka rade na načelu 

dvostupanjske kompresije s međuhlađenjem, što znači da se sastoje od dva stupnja između 

kojih je rashladnik (na slici 6.37. je zbog jednostavnosti sheme označeno da se rashladnik 

nalazi nakon kompresora). 

Kompresori usisavaju zrak iz strojarnice i tlače ga u zračne spremnike. Zračni 

spremnici su dimenzionirani tako da omoguće ne manje od dvanaest uzastopnih upućivanja 

prekretnog motora, a ako je motor neprekretan (npr. s prekretnim propelerom), onda se radi o 

šest uzastopnih upućivanja. Međutim, budući da je to donja granica, u praksi se izvode 

izvedbe s daleko većim brojem mogućih upućivanja što opet ovisi od uputa proizvođača 

motora i pravila pojedinih klasifikacijskih zavoda. Zračni spremnici se uglavnom pune do 

tlaka od 30 bara, a rad kompresora zraka je automatiziran, što znači da se padom tlaka u 

zračnom spremniku kompresori automatski uključuju, odnosno da se isključuju kada tlak 

dosegne željenu vrijednost. Zrak iz gornjeg spremnika (slika 6.37.) koristi se za upućivanje 

glavnog motora i pomoćnih motora, tj. dizel-generatora. Spremnik za start i dva glavna 

kompresora predviđeni su da se koriste samo za vrijeme upućivanja motora. Zrak za pomoćne 

službe (kontrolni zrak za automatiku, upravljački zrak, zrak za palubu, itd.) dobiva se preko 

radnog (service) zračnog spremnika. Taj je zrak pod tlakom od obično 6-8 bara, a moguće su i 

kombinacije da se taj zrak dobije preko glavnih kompresora i spremnika za upućivanje. 

Kontrolni zrak za instrumente obvezno se vodi kroz sušilicu zraka gdje mu se oduzima vlaga.

Page 175

Page 176 




- zavariti temelje strojeva i uredaja, 

- iz skladišta transporterom dovesti stroj ili uredaj pokraj broda i dizalicama ukrcati kroz otvor 

strojarnice. Manji uredaji mogu se krcati kroz vidnik strojarnice dok se veći obavezno moraju 

ukrcati prije ugradnje grotla strojarnice, dok je prostor strojarnice otvoren. Poželjno je da se što 

više strojeva i uređaja ugradi prije ukrcaja nadgrada i grotla strojarnice, 






prenositi na temelj. U slučaju zračnosti (noga stroja ili uredaja ne naliježe na podložnu pločicu) 


-vijcima pritegnuti noge stroja ili uređaja za temelj. Pritezanje izvesti dijagonalno. 

Kompresor zraka je važan dio među strojevima u brodskoj strojarnici koji podržava nekoliko drugih sustava, uključujući i 

glavni motor. Međutim, kompresor je jedan stroj koji zahtijeva stalno praćenje i održavanje kako bi se osiguralo da 

sve teče glatko. Brojni se sigurnosni uređaji nalaze na kompresoru i potrebni su za nesmetano funkcioniranje kompresora. 

Za razumijevanje zajedničkih problema kompresora, važno je znati sve različite dijelove sustava. Oni također 

moraju zadovoljiti sve bitne provjere koje su potrebne kako bi kompresor normalno radio.

Najvažniji problemi koji se javljaju kod zračnih kompresora 

Page 177

Page 178 

1. Kapacitet kompresora je nizak 

To je jedan od najčešćih problema koji se može vidjeti na svim vrstama brodova. Često, kapacitet kompresora može ići nisko ili smanjiti 

se ako radi dugo vremena i na kraju nije u stanju nositi se s potražnjom zraka. 

Glavni razlozi za taj problem: 

• Propuštanje u odvodnim i usisnim ventilima; 

• Greška ili prodiranja u rasteretni dio sustava; 

• Curenje iz sigurnosnog ventila: 

• Povećanje sudarajućih razmaka: 

• Pogrešno postavljanje kompresora auto isključenja-i cut-out (preblizu).

Page 179 

2. Ulje prenešeno na zrak: 

Ako u komprimiranom zraku ima nafte, bilo bi to uglavnom zbog sljedećih razloga: 

• Separator ulja ne radi ispravno stoga ulje se provodi u zrak usisa; 

• Podmazivanje cilindra podešava na visokom komprimiranju, što je dovelo do prenošenja ulja na zrak; 

• Automatski ispust je u kvaru. 

3. Pretjerana buka i vibracije: 

Ako kompresor generira previše buke i vibracija, to može biti zbog sljedećih razloga: 

-Opuštena remenice, zamašnjak, remen, remenice, hladnjak, stezaljke ili pribor; 

-Nedostatak ulja u kućištu; 

-Klip udara pločicu ventila; 

-Kompresorski temeljni vijci su popustili; 

-Kompresorki temeljni zaglavci istrošeni.

Page 180 

4. Usljed pregrijavanja ispušta se zrak 

Ako je temperatura u komprimiranom zraku visoka, onda može do pregrijavanja doći zbog sljedećih razloga: 

• prljav intercooler cijevi; 

• kapacitet hlađenja vodene pumpe smanjen ili nedovoljan; 

• ulazna temperatura na usisu zraka kompresora je visoka; 

• ventilacije za svježi zrak u blizini kompresora; 

• oštećenje u brtvi glave; 

• zaprljan usisni filter zraka; 

• ventili za 1. ili 2. stupanj propuštaju. 

5. Propuštanje ulja u kućištu motora

Page 181 

Provjere prije početka rada kompresora 

Sljedeći koraci koje treba slijediti prije početka startanja kompresora za zrak na brodu: 

1) Provjerite nivo mazivog ulja u kućištu radilice pomoću šipke ili kontrolnog stakla; 

2) Svi ventili ispusta kompresora moraju biti u stanju normalno otvorenom; 

3) Svi ventili koji moraju biti u otvorenom stanju kod rada se provjeravaju; 

4) Svi alarmi i prohodnost ulja niskog tlaka, voda visoke temperatura, moguća preopterećenja- moraju se ispitati na ispravnost; 

5) Svi ventili sustava rashladne vode moraju biti u pravilu u otvorenom položaju; 

6) Svi tlakomjeri moraju biti u otvorenom položaju; 

7) Filter zraka mora biti čist; 

8) Kad kompresor nije dugo vremena radio treba ga uključiti ručno uz provjeru slobodnog kretanja njegovih rotirajućih dijelova.

Page 182 

Provjere tijekom rada kompresora: 

1) Provjerite da li svi manometri pokazuju ispravno očitanja tlaka maziva ulja, pritisak vode, itd; 

2) Provjerite da li se čuje neki neuobičajeni nepravilni zvuk poput kuckanja itd; 

3) Provjerite sve maziva ulja ili istjecanja vode; 

4) Ako je cilindar podmazivanja osiguran, provjerite opskrbu preko kontrolnog stakla; 

5) Provjerite je li izlazni tlak za sve jedinice normalan; 

6) Provjerite temperaturu zraka nakon završne faze da li je je u granicama normale; 

7) Provjerite protok rashladne vode na kontrolnom staklu; 

8) Ako su sastavni dio i pumpe za hlađenje vode treba provjeriti slobodnu rotaciju okretnih dijelova; 

9) Provjerite sigurnosni ventil svih jedinica za propuštanje. 

U nekim kompresoru, odredba je da se treba provjeriti sigurnosni ventil s ručnom polugom.

Page 183 

Kompresorski rashladni uređaj 

Na slici dole prikazana je pojednostavljena shema kompresorskog rashladnog 

uređaja. Rashladno sredstvo prolazi kroz određene faze kružnog procesa: 

1. kompresija, 

2. hlađenje i ukapljavanje, 

3. ekspanzija, 

4.isparavanje. 

Toplina potrebna za isparavanje oduzima se iz hlađenog prostora, te prilikom 

kondenzacije predaje morskoj vodi. Ta se toplina odvodi iz hlađenog prostora i 

prenosi na morsku vodu.

Page 184 

Kompresorski rashladni uređaj ima četiri elementa: kompresor, kondenzator, ekspanzijski 

ventil ili regulator i isparivač. Plinoviti medij usisava se iz isparivača kompresorom i tlači uz 

približno adijabatsku promjenu stanja. Plin se zatim vodi u kondenzator gdje se zbog hlađenja 

pretvara u kapljevito stanje pod približno konstantnim tlakom. Oslobođena toplina u 

kondenzatoru prelazi na rashladnu morsku vodu. Nakon ukapljivanja, rashladni medij prolazi 

kroz ekspanzijski ventil gdje dolazi do prigušivanja s visokog na niski tlak uz konstantan 

sadržaj topline. Tekući medij niskog tlaka ulazi u isparivač i tu preuzima na sebe toplinu 

okoline iz rashladne komore te isparava. Tlak i temperatura medija koji isparava određeni su 

položajem otvora ekspanzijskog ventila, a ravnoteža se održava omjerom količine plina, koja 

se isisava iz isparivača kompresorom, i količine tekućine koja prolazi kroz 

ekspanzijski ventil. Rashladni se proces može pratiti u T-S dijagramu. Na slici 5.2. prikazan 

je T-S dijagram za prije navedeni rashladni uređaj koji je prikazan na slici 5.1. 

Stanja u dijagramu, koja odgovaraju oznakama u shemi, dobivamo ako u dijagramu ucrtamo 

usporednice s apscisom (izoterme). Donja predstavlja temperaturu isparavanja To rashladnog 

sredstva i isparivača, a gornja usporednica predstavlja temperaturu kondenzacije Tk. Točku 1 

(suhozasićene pare rashladnog sredstva prije ulaska u kompresor) daje sjecište izoterme To s 

desnom stranom granične krivulje. Točku 2 (pregrijane pare na izlazu iz kompresora) 

dobivamo u sjecištu vertikale kroz točku 1 (adijabatska kompresija) s izobarom Pk (tlak 

kondenzacije). Točku 3 (ukapljeno rashladno sredstvo) daje sjecište izoterme Tk s lijevom 

stranom granične krivulje rashladnog sredstva. Točka 4 (rashladno sredstvo nakon prigušenja 

u ventilu) leži u sjecištu krivulje h=konst., te kroz točku 3 s izotermom To. Proces se odvija u 

smjeru označenom strjelicom. 

Pri tome nastupaju sljedeće promjene stanja: 

1 – 2 Adijabatska kompresija. Kompresor usisava pare rashladnog sredstva iz 

isparivača i komprimira ih na tlak Pk. 

2 – 3 Kondenzacija pregrijanih para pri konstantnom tlaku Pk. Pare se najprije 

ohlade (2-2’), a zatim ukapljuju (2’-3). 

3 – 4 Prigušivanje tekućeg rashladnog sredstva na traženi tlak u isparivaču. Pri 

tome dio tekućine ispari i zato je točka 4 unutar granične krivulje. 

4 – 1 Isparavanje kod stalnog tlaka Po i stalne temperature To. Za isparavanje 

rashladno sredstvo oduzima toplinu od okoline (isparivač se grije od okoline – 

rashladne komore).

Page 185 

5.1.2. Rashladna sredstva 

Prije su se kao rashladna sredstva koristili amonijak, sumporni dioksid, ugljični dioksid, a za 

manje uređaje metilni klorid. U današnje vrijeme sve se više primjenjuju ona rashladna 

sredstva koja ne oštećuje ozonski omotač. 

Rashladna sredstva trebaju udovoljiti ovim zahtjevima: 

- da nisu zapaljiva, 

- da nisu otrovna, 

- da se mogu kondenzirati na nižem tlaku, 

- da ne djeluju korozivno na metale, 

- da se dobro miješaju s uljem radi lakšeg podmazivanja cilindra, ali 

da pri tom imaju različitu gustoću radi lakšeg odvajanja ulja u 

separatoru, 

- da je toplina isparavanja velika jer su tada potrebne manje količine 

rashladne vode. 

Freon 12 (CF2 Cl2) je bezbojan plin slabog i ugodnog mirisa. Nije zapaljiv, a radni tlakovi su 

mu povoljni. Toplina isparavanja mu je malena, pa se upotrebljava za male i srednje rashladne 

uređaje. Istjecanje freona se teško može primijetiti, a miris se osjeti tek nakon koncentracije u 

zraku od 20%. Mjesto propuštanja freona određuje se pomoću specijalne plinske svjetiljke, 

elektronskog detektora, kao i po ulju koje izbija na mjestu istjecanja. Znači trovanja se 

pojavljuju kad ga ima u zraku u koncentraciji volumski većoj od 30%. 

Freon 22 (CHF2Cl). Koeficijent prijenosa topline je za 25-30% veći nego kod freona 12 što 

omogućuje da se smanje dimenzije kondenzatora i isparivača. Lako prolazi kroz slabo 

brtvljena mjesta. Neutralan je u odnosu na metale kad u njemu nema vlage. Nije eksplozivan 

niti zapaljiv, ali je nešto otrovniji od freona 12. Koristi se u rashladnim uređajima s niskim 

temperaturama i u uređajima za klimatizaciju zraka. Freoni 12 i 22 postupno se napuštaju 

zbog štetnog utjecaja na ozonski omotač. Umjesto njih uvode se novi rashladni fluidi (R 123 

A i drugi novi freoni).

Page 186

Page 187 

Na slici 5.3. prikazan je rashladni uređaj za namirnice s ciklusom izravne ekspanzije. 

Pretkomora (s temperaturom od +8ºC) služi za smanjivanje gubitaka topline prigodom 

svakodnevnog ulaženja u hladnjaču. U pojedinim ćelijama može se nalaziti jedan ili više 

isparivača smještenih po stijenkama prostora, a prijelaz topline obično se pospješuje 

ventilatorima koji se nalaze ispred isparivača. Svaki isparivač ima svoju armaturu na 

razvodnoj ploči izvan ćelije. Tu se nalaze termoekspanzijski ventili povezani s osjetnikom na 

izlaznoj cijevi iz isparivača kapilarnom cijevi. Osjetnikom se podešava otvaranje 

termoekspanzijskog ventila. Kapilarna cijev s osjetnikom je obično napunjena istim 

rashladnim sredstvom koje se nalazi u rashladnom sustavu. Promjenom temperature u 

isparivaču nastaje promjena tlaka u osjetniku koja se prenosi kapilarnom cijevi na membranu 

u ventilu. Pri povišenom tlaku (povišenoj temperaturi komore) djeluje sila koja ventil otvara i 

propušta tekuće rashladno sredstvo. Obrnuto, pri smanjenju tlaka (nižoj temperaturi komore) 

tekućina u kapilari se skuplja (dok se pri povišenoj temperaturi širila) i ventil se pritvara. 

Magnetskim ventilom upravlja termostat smješten u ćeliji. Kod sniženja temperature na 

željenu, termostat zatvara magnetski ventil i sprječava freonu ulazak u isparivač. Kad se 

temperatura u ćeliji povisi, termostat otvori magnetski ventil i u isparivač ponovo ulazi 

rashladno sredstvo. Osim spomenutog termostata, u ćelijama koje imaju radne temperature 

ispod 0ºC, obično se nalazi još jedan termostat povezan na alarmnu centralu. Naime, u 

slučaju zakazivanja uređaja, kada temperatura naraste iznad maksimalne dopuštene, termostat 

aktivira alarm za namirnice. U rashladnom uređaju s jednom ćelijom (kao npr. hladnjak u 

domaćinstvu) termostat bi mogao, umjesto da zatvori magnetski ventil, izravno isključiti 

pogonski stroj kompresora. U izvedbi s više ćelija to nije moguće. Kompresor se smije 

zaustaviti tek onda kad je u svim (a ne u jednoj) ćelijama željena niska temperatura. To se 

postiže ugradnjom tzv. usisnog presostata niskog tlaka na usisni cjevovod. Preostat 

niskog tlaka spojen je s pogonskim elektromotorom kompresora. Kad se magnetski ventili 

svih komora, tj. ćelija zatvore, (a zatvorio ih je termostat svojim djelovanjem jer je postignuta 

željena temperatura) tlak se u usisnom cjevovodu počinje smanjivati. Kod unaprijed određene 

vrijednosti tlaka reagira usisni presostat i zaustavlja elektromotor kompresora. Kad se 

temperatura u ćelijama povisi, otvore se magnetski ventili i rashladno sredstvo počinje ulaziti 

u isparivače. Tlak u usisnom cjevovodu zbog isparavanja raste i kod određene vrijednosti 

usisni presostat ponovo reagira i uključuje elektromotor kompresora. Kad se prigodom 

punjenja ili nadzora otvaraju ćelije, u njih ulazi zrak s temperaturom okoline koja je znatno 

viša. Pri ohlađivanju u ćeliji temperatura zraka se snizuje, a pri tome raste njegova relativna 

vlaga. Pri određenojtemperaturi postiže se zasićenost, a pri daljnjem ohlađivanju dio vlage 

počinje se izlučivati u obliku kapljica vode i to na najhladnijem mjestu, tj. na isparivaču. 

Ukoliko je temperatura ispod 0ºC, cijevi se oblože ledom i smanjuju prijelaz topline. Taj seled 

odstranjuje tako da se povremeno kroz cijevi isparivača puštaju vruće pare rashladnog 

sredstva u za tu svrhu predviđenom cjevovodu koji vodi s tlačne strane (prije ulaza u 

kondenzator) u isparivač.

Page 188

Brodski pogonski strojevi 

Page 189

Page 190 

PODJELE MOTORA S UNUTARNJIM 

IZGARANJEM

PODJELA MOTORA PREMA MJESTU PRIMJENE 

Page 191 

STACIONARNI MOTORI 

BRODSKI MOTORI 

LOKOMOTIVSKI MOTORI 

VOZILSKI MOTORI 

MOTORI ZA ZRAKOPLOVE 

Industrijski motori za pogon strojeva i 

generatora, pumpi, kompresora itd. Montirani 

su na temelju ili fiksnom postolju. 

Agregatski motori se spajaju u jedinstvenu 

cjelinu s pogonjenim strojem. 

Glavni pogonski motor za pogon broda ili 

pomoćni brodski motor za pogon generatora ili 

drugih strojeva na brodu. 

Pogon lokomotiva ili drugih željezničkih 

vozila 

Pogon osobnih, teretnih, putničkih ili drugih 

vozila. 

Pogon zrakoplova, letjelica ili helikoptera.

Page 192 

PODJELA MOTORA PREMA BRZINI VRTNJE 

Sporohodni motori n < 300 min -1 

Srednjehodni motori 1000 > n > 300 min -1 

Brzohodni motori n > 1000 min -1 

Brzine vrtnje: 

Brodski dvotaktni motori 60 – 180 (120) min -1 

Brodski četverotaktni motori 400 – 600 (500) min -1 

Brodski pomoćni 4T motori, lokomotive 750 – 1500 (1000) min -1 

4T DM za pogon teretnih vozila 2000 – 3000 (2400) min -1 

4T DM za pogon osobnih vozila 3600 – 5000 (4500) min -1 

4T Ottovi motori za osobna vozila 4000 – 7000 (6000) min -1 

4T Ottovi motori za vozila F1 do 15000 min -1 

2T Ottovi motori za modele vozila do 27000 min -1

PODJELA MOTORA PREMA TAKTNOSTI PROCESA 

Page 193 

Četverotaktni motor 

Dvotaktni motor 

DMT 

GMT 

1. takt: 

Kompresija 

2. takt: 

Ekspanzija 

Izgaranje 

1 puni okretaj 

koljenastoga vratila 

1 takt 

Izgaranje 

1. takt: 

Kompresija 

2. takt: 

Ekspanzija 

DMT 

Izmjena radnog medija 

GMT 

3. takt: Ispuh 

4. takt: Usis 

1 puni okretaj 

koljenastoga vratila 

Izmjena radnog 

medija 

Izgaranje 

1. takt: 

Kompresija 

2. takt: 

Ekspanzija 

DMT

Page 194 

Taktovi motora 

GMT 

GMT 

DMT 

4 takta 

DMT 

1 takt predstavlja 

hod klipa od 

jedne do druge 

mrtve točke, tj. 

polovicu okretaja 

koljena

Page 195 

. takt: Kompresija 2. takt: Ekspanzija 3. takt: Ispuh 

4. takt: Usis 

Taktovi 4T motora

Page 196 

Upaljivanje 

gorive smjese 

Kompresija 

Izgaranje i 

ekspanzija 

Ispiranje 

Preljevni kanal 

Ispušni kanal 

Usisni kanal 

Usis u prostor 

ispod klipa 

Kompresija svježeg medija 

u prostoru ispod klipa da se 

omogući ispiranje 

Taktovi maloga 2T motora

PODJELA MOTORA PREMA VRSTI GORIVA 

Page 197 

Motori na pogon 

plinovitim gorivom 

• Prirodni plin 

• Naftni plin (propan-butan) 

• Bioplin 


tekućim gorivom 

• Alkoholi 

• Benzini 

• Petrolej 

• Dizelsko gorivo 

• Teško gorivo 

• Biljna ulja 


krutim gorivom 

• Ugljena prašina 

• Naftalin 

Smjese tekućih i krutih goriva 

• Smjesa dizelskog goriva i ugljene prašine 

• Smjesa vode i ugljene prašine 

• Smjesa dizelskog goriva i smljevenih 

ostataka plastičnih masa

S vanjskom pripremom 

gorive smjese 

PODJELA MOTORA PREMA NAČINU PRIPREME I 

UPALJIVANJU GORIVE SMJESE 

Ottovi motori 

S direktnim ubrizgavanjem 

Dizelski motori 

Page 198 

Zrak 

Gorivo 

Zrak 

Gorivo 

Zrak 

Gorivo 

Miješanje zraka i goriva u 

rasplinjaču, ili usisnom kanalu 

Usis u cilindar 



Kompresija 

Upaljivanje gorive smjese 

električnom iskrom i izgaranje 

Miješanje zraka i goriva u cilindru 

tijekom kompresije 

Kompresija 

Upaljivanje gorive smjese 

električnom iskrom i izgaranje 

Kompresija 

Ubrizgavanje goriva u vreli 

komprimirani zrak u cilindru, 

raspršivanje mlaza u kapljice, 

isparavanje kapljica, miješanje para 

goriva i zraka u gorivu smjesu, 

samoupaljivanje i izgaranje 

Ekspanzija 

Ekspanzija 

Ekspanzija 

Ispuh 

Ispuh 

Ispuh

Page 199 

PODJELA MOTORA PREMA BROJU CILINDARA 

Motor s jednim cilindrom 

Motor s više cilindara 

Motor s više cilindara omogućuje mirniji rad motora i bolje uravnoteženje sila i 

momenata motora. Proizvođači motora mogu promjenom broja cilindara, uz 

zadržavanje jednakih pokretnih dijelova motora, zadovoljiti potrebe tržišta za 

različitom snagom motora.

Page 200 

PODJELA MOTORA PREMA POLOŽAJU OSI CILINDARA 

Stojeći motor 

Viseći motor 

Ležeći motor 

Nagnuti motor 

Danas najčešća 

izvedba motora 

Danas rijetka izvedba 

motora. Koristila se u 2. 

svjetskom ratu kod 

motora za zrakoplove, 

kako bi se pilotu 

omogućio pregled iz 

kabine 

Danas se često koristi kod 

motornih vlakova i 

gradskih autobusa, gdje 

se ugrađuje u noseću 

konstrukciju ispod poda 

vozila 

Danas se često koristi kod 

osobnih vozila, kako bi se 

smanjila visina prednjeg 

dijela vozila i omogućio 

vozaču bolji pregled ceste 

neposredno ispred vozila

PODJELA MOTORA PREMA RASPOREDU CILINDARA 

Page 201 

Linijska izvedba 

Najčešća izvedba motora. 

Koljenasto vratilo ima broj 

koljena jednak broju cilindara. 

Osi svih cilindara položene su 

paralelno u jednoj ravnini. 

Broj cilindara: 

1, 2, 3, 4, 5, 6, (7), 8, 9, 

10, (11), 12 

V izvedba 

Vrlo česta izvedba motora. Motor ima parni 

broj cilindara, od čega je po polovica 

cilindara u jednom redu. Koljenasto vratilo 

ima broj koljena jednak polovici broja 

cilindara. Nasuprotni cilindri vezani su na 

zajedničko koljeno. V izvedbom se skraćuje 

dužina motora 


4, 6, 8, 10, 12, 16, 18, 20, 

NAPOMENA: 

podebljano - česti broj cilindara 

u zagradi - broj cilindara koji se rijetko izvodi 

Bokser izvedba 

Rijeđa izvedba motora za osobna 

vozila. Sve osi cilindara su u 

horizontalnoj ravnini. Broj cilindara 

je parni. Po polovica cilindara 

smještena je u redove s jedne i 

druge strane koljenastog vratila. 

Broj koljena jednak je ukupnom 

broju cilindara, te svaki cilindar 

ima svoje koljeno. 


4, 6

Page 202 

PODJELA MOTORA PREMA RASPOREDU CILINDARA 

Linijska izvedba s 4 cilindra V izvedba s 8 cilindra Bokser izvedba s 4 cilindra

PODJELA MOTORA PREMA IZVEDBI MOTORNOG MEHANIZMA 

Klipni mehanizam 

Page 203 

Klip 

Ojnica 

Koljenasto 

vratilo 

Klipni mehanizam 

Normalna izvedba 

klipnog mehanizma 

Ekscentrična izvedba 

klipnog mehanizma 

Kod normalne izvedbe klipnog mehanizma putanja zgloba na klipu poklapa se s osi cilindra i siječe os 

koljenastoga vratila. 

Kod ekscentrične izvedbe koljenastoga mehanizma putanja zgloba ne siječe os koljenastoga vratila. To se 

ponekada izvodi kod vozilskih motora da se smanji buka u radu motora, osobito kada je hladan ili ako je 

došlo do većeg habanja klipa.

Stapni mehanizam 

Page 204 

Stap 

Stapajica 

Križna glava 

Ojnica 

Koljenasto 

vratilo

PODJELA MOTORA PREMA BROJU KLIPOVA U CILINDRU 

Motori s jednim klipom u cilindru (najčešća izvedba) 

Motori s više klipova u cilindru: 

Page 205 

Izvedbe s dva klipa u istom cilindru 

Izvedba s tri klipa u istom cilindru

Page 206 

Izvedbe s rasporima 

Izvedba s rasporima i ventilima 

Poprečno ispiranje 

Ispiranje u petlji 

Uzdužno ispiranje

PODJELA MOTORA PREMA VRSTI RASHLADNOG MEDIJA 

Page 207 

Hlađenje vodom 

Hlađenje zrakom 

zmjenjivač 

opline 

oda-zrak ili 

oda-voda 

Termostat 

Orebrene 

površine 

Pumpa rashladne vode 

ashladni mediji: slatka voda, morska voda, destilirana voda 

zvedbe hlađenja: Neposredno i posredno 

Zbog nižeg koeficijenta prijelaza topline na strani 

zraka potrebno je orebrivanjem povećati površine za 

prijenos topline i koristiti ventilator za pojačanje toka 

rashladnog zraka

PODJELA MOTORA PREMA RADNOSTI 

Page 208 

Jednoradni motor 

Tlak plinova vrši rad samo na jednoj strani 

klipa (danas je to najčešća izvedba motora) 

Dvoradni motor 

Ova je izvedba moguća samo kod stapnih 

strojeva i često se je koristila kod parnih 

strojeva. Tlak plinova vrši rad na obje strane 

stapa (danas je ta izvedba napuštena zbog 

problema brtvljenja uz stapajicu)

Zahvaljujemo na pozornosti 

Page 209

Page 210 

Metodologija gradnje 

plovnih objekata 

BRODOGRAĐEVNI 

PRIPREMNI PROCESI 

1

Elementi 

Planiranje 

Page 211 

Materijal 

Financiranje/Ugovaranje 

/Prodaja 

Predmontaža 

Projekt 

Proizvodnja 

Sklapanje 

sekcija 

Ponuda 

Navoz 

Završno 

opremanje 

2

Page 212 

BRODOGRAĐEVNI PRIPREMNI PROCESI 

• Pod pojmom "brodograđevna priprema" podrazumijevaju 

se gotovo sve aktivnosti koje su nužne da bi se brod 

tehnički, komercijalno i tehnološki definirao, ugovorio i 

nakon što se proizvede i ispita, predao naručitelju. U 

procesu izrade ponude kao pripremne djelatnosti 

podrazumijevaju se uglavnom slijedeće djelatnosti: 

- projektiranje i sve potrebne aktivnosti podrške, 

- definiranje strategije gradnje, finalizacije i primopredaje broda, 

- kalkuliranje troškova gradnje broda, definiranje ugovorne cijene 

(prodajne cijene), 

- pregovaranje i ugovaranje broda, i dr. 

3

Page 213 

BRODOGRAĐEVNA PRIPREMA 

Procesi koji se odnose na pripremni BG proces: 

Procesi pripremnog dijela 

brodograđevnog procesa 

Proces 

prodaje 

Proces 

projektiranja 

Proces 

konstruiranja 

Proces projektiranja 

tehnologije 

Proces nabave i skladištenja 

materijala

Page 214 


Proces prodaje 

Rezultat jest ugovor o gradnji plovnog objekta sa svom tehničkom ugovornom 

dokumentacijom, koja u potpunosti određuje osnovni projekt plovnog objekta. 

izrađuju još i financijski elementi ugovora (prodajna cijena, dinamika plaćanja i 

dr.) te detaljna kalkulacija cijene koštanja plovnog objekta. 

Proces projektiranja plovnog objekta 

Rezultat je projekt plovnog objekta usklađen s ugovornom tehničkom 

dokumentacijom, projekt konstrukcije trupa, projekt strojne opreme, projekt ostale 

opreme, projekt elektroopreme, te popis ključnih materijala, opreme i uređaja s 

svim potrebnim tehničkim podacima usklađenim s njihovim proizvođačima. 

Proces konstruiranja plovnog objekta 

Rezultat su sve tehničke informacije (radionička izvedbena dokumentacija) 

potrebna za proizvodne procese izrade i montaže plovnog objekta s detaljnom 

specifikacijom svih ugradbenih materijala, uređaja i opreme.

Page 215 


Proces projektiranja tehnologije gradnje plovnog objekta 

Rezultat su sve tehničke i tehnološke informacije (dokumentacija) za sve 

proizvodne procese i proces podrške proizvodnim procesima s ciljem dostizanja 

propisane kvalitete, planiranih troškova i planiranih rokova gradnje plovnog 

objekta. 

Proces nabave i skladištenja materijala 

Rezultat su dobavljeni, uskladišteni i spremni materijal za izdavanje drugim 

procesima svih potrebnih materijala.

Page 216 

Proces prodaje -općenito 

• Prodajom se naziva funkcionalni sistem u poslovno – proizvodnom sistemu 

brodogradilišta u sklopu kojeg se odvijaju procesi ugovaranja, pripreme 

plasmana, procesi plasmana, te ostvarenja garantnih obveza u skladu sa 

ugovorom o plasmanu proizvoda odnosno usluga. 

• Ugovor o gradnji broda sklapa se s kupcem za gradnju jednog ili više 

brodova. To je pismeni sporazum između naručitelja i brodogradilišta u 

kojem su definirani obveze i prava obiju ugovornih strana. Ugovor uključuje 

i ugovornu projektnu dokumentaciju. 

• Ugovorna projektna dokumentacija je usuglašena dokumentacija kojom se 

definiraju tehničke značajke plovnog objekta, novogradnje. Inicijativa za 

ugovaranje u principu polazi od kupca dokumentom koji se naziva upit, a u 

kojem kupac postavlja glavne zahtjeve glede broda i to: dimenzija, nosivosti, 

tipa, brzina... 

• Zadatak je prodaje da proda brod pod uvjetima i na način reguliran 

ugovorom o njegovoj gradnji, uvjeta plaćanja, bankarskih garancija, roka 

isporuke i ostaloga. 

7

Page 217 

PROCES PRODAJE 

IZRADA PONUDE 

• Sistem izrade ponude sastoji se od 

◦ podsistema ugovornog projektiranja, 

◦ temeljnog projektiranja, 

◦ procjene troškova i 

◦ pregovaranja sa brodovlasnikom, uz izradu specifikacija. 

• Izrada ponude je utoliko značajnija što o njenom ishodu 

neposredno ovisi da li će uopće doći do ugovaranja gradnje 

broda i pod kojim uvjetima. Dakle, ona ima direktnog upliva na 

sve ostale etape pripreme i gradnje broda, kao i na konačni 

financijski rezultat. 

8

Page 218 

Proces Prodaje – izrada ponude 

ANALIZA UPITA 

• Svrha analiziranja upita je izrada i formiranje ponude za gradnju plovnog objekta, 

novogradnje broda. Sve aspekte obrade upita i izrade ponude treba pažljivo razraditi. 

Prvi kontakt s kupcem, cijena broda i rok isporuke ne smiju odbiti kupca, iako trebaju 

biti u okviru realnih mogućnosti brodogradilišta. 

Ukoliko se pokaže zainteresiranost brodogradilišta za izradu ponude slijedi izrada 

njenih elemenata u koju su uključeni slijedeći uredi : 

• Sa tehničkog stajališta - Projektni ured (Projektna dokumentacija); 

• Sa tehnološkog stajališta -Tehnološki ured (ponajviše povezano s tehnološkim 

mogućnostima brodogradilišta odnosno strategijom brodogradilišta i strategijom 

gradnje broda); 

• Sa financijskog stajališta - Ured kalkulacije (prvenstveo povezano s strategijom 

brodogradilišta, tržištem i financijskim uvjetima u brodogradilištu i poslovnom 

okruženju); 

• Sa tržišnog stajališta - Ured analize tržišta 

9

Koncept izrade ponude 

Page 219 

10

OPERACIJA 

1 ZAPRIMANJE, 

EVIDENTIRANJE I 

ANALIZA UPITA 

OPIS OPERACIJE 

Page 220 

Upit iz ureda Prodaje zaprima se u Projektnom uredu. Nakon procjene slobodnih kapaciteta 

i važnosti upita, te tehničko tehnoloških ograničenja i standarda, projektanti po svim 

specijalnostima analiziraju upit i procjenjuju pogodnosti predmetnog proizvoda. Ukoliko je 

rezultat procjene pogodnosti negativan slijedi dodatni dogovor s uredom Prodaje ili 

direktno arhiviranje bez analize. U slučaju pozitivnog rezultata procjene pogodnosti, slijedi 

dogovor s uredom Prodaje i odluka o nivou daljnje analize. 

2 ODREĐIVANJE 

NIVOA ANALIZE 

3 FORMIRANJE 

PROJEKTNOG 

TIMA 

U dogovoru s uredom Prodaje, procjenjuje se o kakvom je proizvodu riječ i prema njegovoj 

prirodi određuje nivo analize. 

Nakon dogovorenog i verificiranog nivoa analize formira se projektni tim. 

4 PROJEKTIRANJE Projektiranje je složeni proces određivanja karakteristika proizvoda prema projektnoj 

spirali ili višekriterijskom odlučivanju, a u skladu sa zahtjevima navedenim u točci 2. Broj 

projektnih ciklusa ovisi o dogovorenom nivou analize upita i o složenosti proizvoda. Za 

pojedine nivoe analize postoje tipski popisi poslova i tipski popisi nacrta. 

5 VERIFIKACIJA 

PROJEKTA 

Prije arhiviranja, projektna dokumentacija se verificira. Podaci za kalkulaciju se dostavljaju 

za izradu kalkulacije. 

6 ARHIVIRANJE Dokumentacija se arhivira nakon obavljene verifikacije. 

7 DOSTAVLJANJE 

DOKUMENTACIJE 

U PRODAJU 

Dovršena dokumentacija, dogovorenog obima, dostavlja se uredu Prodaje. 

8 IZRADA PONUDE Temeljem dostavljenih podataka i dokumentacije iz Projektnog ureda u uredu Prodaje se 

formira ponuda kupcu, koja osim tehničkih podataka o proizvodu sadrži cijenu, uvjete 

plaćanja i rokove gradnje i isporuke proizvoda. Nakon reakcije kupca slijedi odluka11 

o 

nastavku kontakta. Odluka se donosi u uredu Prodaje uz konzultaciju po potrebi s 

Projektnim uredom, menadžmentom i/ili drugim službama.

Page 221 

Proces prodaje – Dokumentacija za 

ponudu & ugovaranje 

• Za izradu ponude koriste se idejni i preliminarni 

projekt, a za konačno ugovaranje i kompletirana 

ugovorna dokumentacija što zajedno čini projektnu 

dokumentaciju 

• Proces projektiranja broda traje od idejnog projekta 

do ugovaranja broda i predaje projektne 

dokumentacije nakon potpisivanja ugovora s 

daljnjim korisnicima, te se nastavlja u skladu sa 

postugovornim aktivnostima. 

12

Page 222 

Proces prodaje – Dokumentacija za 

ponudu & ugovaranje 

IDEJNI PROJEKT PRELIMINARNI PROJEKT UGOVORNI PROJEKT 

Osnovne tehničke Skraćeni tehnički opis Ugovorna tehnička 

karakteristike i i opći plan u mjerilu 1:500 dokumentacija 

-podaci za kalkulaciju, 

-osnovni podaci o 

brodu, 

-tehnički podaci, 

-ili kratki opis, 

-skica broda. 

-podaci za kalkulaciju, 

-osnovni podaci o brodu, 

-kratki tehnički opis, 

-ili kratki opis, 

-opći plan. 

-detaljni tehnički opis i opći 

plan u mjerilu 1:200, 

-nacrt glavnog rebra, 

-kapacitetni plan, 

-preliminarna knjiga trima i 

stabiliteta, 

-stabilitet broda u oštećenom 

stanju, 

-preliminarni prognozni 

dijagram, 

-bilance el. energije i pare, 

-lista proizvođača. 

13

Page 223 

Ugovaranje broda 

• Ugovaranje broda je postupak koji također značajno ovisi o aktualnim tržišnim 

okolnostima kako za brodogradilište, tako i za brodovlasnika koji brod naručuje. 

• Brodovlasnik će, obzirom na očekivane značajke novogradnje sadržane u 

konkurentnim projektima, sposobnosti pojedinih brodogradilišta da izvrše 

posao, kvalitetu izvedbe, zadovoljenje raznih normi, vrijeme isporuke i sl., 

stvoriti predodžbu o pogodnoj poslovnoj mogućnosti za ugovaranje posla s 

brodogradilištem. 

Da bi potpisao ugovor, on će imati dvije cijene za procjenu : 

• “Cijena rezervacije brodovlasnika” je najviša cijena koju je brodovlasnik 

spreman platiti. 

• “Cijena rezervacije brodogradilišta” je najniža cijena za koju je 

brodogradilište spremno graditi brod. 

14

Page 224 

Ugovaranje broda 

• Ako cijena brodogradilišta odgovara brodovalsniku, u prvoj fazi pregovora, 

potpisuje se “pismo namjere”, u kojem se navode uvjeti i daljnje osnove 

razvoja projekta. Pismo namjere je dokument kojim naručitelj i brodogradilište 

izražavaju namjeru o zaključenju ugovora o gradnji plovnog objekta, a sadrži 

osnovne elemente budućeg ugovora. 

• Kada su tehnički i komercijalni parametri projekta do kraja istraženi, uključene 

strane obično pregovaraju i finaliziraju detalje ugovora i specifikacija, u okviru 

konačnih pregovora. 

15

Pripremni procesi izrade 

proizvodne dokumentacije 

Page 225 

• Nakon kompletiranog idejnog, preliminarnog i ugovornog projekta i 

potpisivanja ugovora, pristupa se izrade proizvodne dokumentacije odnosno 

funkcionalne dokumentacije, tranzicijske dokumentacije i detealjnog 

projekta, kao je shematski i prikazano na slici 

OSNOVNI PROJEKT BRODA 

DETALJNI PROJEKT 

FUNKCIONALNI PROJEKT 

TRANZICIJSKI PROJEKT 

KONCEPTNI 

PROJEKT 

PRELIMINARNI PROJEKT 

UGOVORNI 

PROJEKT 

RADIONIČKA 

DOKUMENT 

ACIJA 

RADNE 

UPUTE 

Poptisivanje ugovora



Page 226 

FUNKCIONALNA DOKUMENTACIJA 

Po potpisivanju ugovora slijedi funkcionalni projekt koji se temelji na 

podjeli broda na sisteme prema funkcionalnoj raščlani (SFI raščlani). 

Brod se dijeli na deset glavnih grupa (od kojih se koristi osam): 

0 – (nije popunjeno) 

1 – brod općenito 

2 – trup 

3 – oprema za teret 

4 – brodska oprema 

5 – oprema za posadu i putnike 

6 – dijelovi glavnog pogonskog stroja 

7 – sistemi za dijelove glavnog pogonskog stroja 

8 – brodski sistemi 

9 – (nije popunjeno)



Page 227 

FUNKCIONALNA DOKUMENTACIJA 

U fazi funkcionalnog projekta izrađuje se klasifikacijska i sistemska 

dokumentacija na osnovu kojih se dobivaju odobrenja za nastavak 

radova od nadležnog registra, odnosno brodovlasnika. 

Svrha izrade klasifikacijske i sistemske dokumentacije je 

odobrenje registra i brodovlasnika za nastavak radova i definiranje 

glavnine materijala koji se ugrađuje u brod.



Page 228 

KLASIFIKACIJSKA DOKUMENTACIJA 

Ulazni dokumenti za izradu klasifikacijske i sistemske dokumentacije su: 

- ugovor o gradnji broda 

- ugovorna projektna dokumentacija: 

tehnički opis broda, 

opći plan broda, 

opći plan strojarnice, 

plan linija, 

plan rebara itd. (prema tipskom popisu nacrta ugovorne projektne 

dokumentacije) 

- pravila i propisi prema ugovoru: 

propisi klasifikacijskog društva, 

međunarodni propisi vezano za sigurnost broda, zaštitu života na moru, 

zaštitu okoliša i dr., 

propisi države pod čijom zastavom će brod ploviti vezano za sigurnost 

broda, zaštitu života na moru, zaštitu okoliša i dr.,



Page 229 


- norme/standardi: 

standardi brodogradnje, 

standardi izvedbe strukturnih elemenata i opreme, 

katalozi proizvođača opreme itd. 

- ostala dokumentacija: 

podjela broda u grupe, 

tehnološka koncepcija gradnje broda, 

tehnološka koncepcija opremanja broda, 

plan izrade dokumentacije, 

plan gradnje broda itd.



Page 230 


Podjela klasifikacijske i sistemske dokumentacije u brodogradilištu '3. MAJ': 

•klasifikacijska i sistemska dokumentacija za strukturu brodskog trupa, 

•klasifikacijska i sistemska dokumentacija za zaštitu trupa od korozije, 

•klasifikacijska i sistemska dokumentacija za opremanje broda, 

•klasifikacijska i sistemska dokumentacija za opremanje nadgrađa, 

•klasifikacijska i sistemska dokumentacija za strojne sustave, 

•klasifikacijska i sistemska dokumentacija za elektroopremu.



Page 231 


Priprema klasifikacijske dokumentacije za strukturu brodskog trupa 

obuhvaća: 

- dimenzioniranje elemenata strukture i proračun čvrstoće, 

- izradu klasifikacijskih nacrta, 

- odobravanje nacrta u klasifikacijskim društvima, 

- odobravanje nacrta od kupca, 

- izradu tehničkih specifikacija.



Page 232 

“TRANZICIJSKA” DOKUMENTACIJA 

Kako bi se projekt prilagodio procesu proizvodnje potrebno je regrupirati 

informacije iz klasifikacijske i sistemske dokumentacije izrađene prema 

funkcionalnoj podjeli na način najpovoljniji za proizvodnju. 

U okviru tranzicijskog projekta brod se dijeli na tehnološki zaokružene 

cjeline pogodne za planiranje, izvođenje i kontroliranje proizvodnje. 

Tehnološka raščlana predstavlja podjelu broda i aktivnosti vezanih za 

njegovu gradnju u skladu s postojećim tehnološkim procesima i 

organizacijom proizvodnje u brodogradilištu



Page 233 

“TRANZICIJSKA” DOKUMENTACIJA 

Prema tehnološkoj raščlani brod se dijeli na osnovne prostore, 

podprostore i mikroprostore a aktivnosti (radovi) na gradnji broda 

dijele se po prostorima i po fazama proizvodnje 

BROD 

TRUP 

OPREMA 

OSNOVNI PROSTOR 

PODPROSTOR (GRUPA) 

MIKROPROSTOR (SEKCIJA) 

OSNOVNI PROSTOR 

PODPROSTOR (ZONA OPREMANJA) 

MIKROPROSTOR OPREMANJA 

IZRADA PREDMONTAŽA MONTAŽA IZRADA PREDMONTAŽA MONTAŽA



Page 234 

“TRANZICIJSKA” DOKUMENTACIJA – Primjer Bg. “3MAJ” 

Odjel trupa 

-3D tribonski model brodskog trupa izrađuje se za vrijeme izrade i nakon 

odobrenja klasifikacijske dokumentacije. 

-Modelira se grupa po grupa, prema podjeli broda u tehnološke grupe. 3D 

model brodskog trupa dijeli se na niže raščlanske jedinice (velike 

trodimenzionalne sekcije, sekcije, kompletirane panele, panele, sklopove, 

pojedinačne elemente). 

Odjel tehnologije 

-Na osnovu tako raščlanjenog modela trupa sistemski se generira 

dokumentacija sastava sekcija za sve tehnološke grupe koja sadrži 

podatke o masi sekcija i sastavnim elementima za sve raščlanske nivoe – 

nacrti i liste sortiranja.



Page 235 

“TRANZICIJSKA” DOKUMENTACIJA – Primjer Bg. “3MAJ” 

Odjel opreme 

- nasljeđuje 3D tribonski model brodskog trupa koji se importira u 

MicroStation (3D). Na osnovu odobrene klasifikacijske i sistemske 

dokumentacije opreme i 3D modela trupa kao podloge, izrađuju se 3D 

modeli opreme – svaki sistem jedan model (prema funkcionalnoj r 

aščlani). Daljnja raščlana modela izvodi po prostorima opremanja. 

Softver 

Za izradu dokumentacije u tranzicijskom projektu koriste se: 

- TRIBON – za izradu 3D modela brodskog trupa te za raščlanu trupa 

(Assembly), 

- MicroStation (3D) – za izradu modela opreme te za raščlanu (Detailed 3D 

Modelling), 

- SmartPipe – za izradu cjevovoda.



Page 236 

DETALJNA DOKUMENTACIJA (“radionička”) 

Detaljnim projektom u potpunosti se definiraju svi elementi broda i radni 

zadaci za pojedine prostore i pojedine faze proizvodnje. U ovoj 

projektnoj fazi izrađuje se dokumentacija koja je potrebna za 

neposredno izvršavanje radnih zadataka u procesu gradnje broda - 

radionička dokumentacija i radne upute (tehnološka uputstva). 

Uobičajeno, dokumentacija potrebna za proizvodnju podijeljena je na 

sljedeći način: 

- radionička dokumentacija trupa i opreme, 

- radionička tehnološka dokumentacija.



Page 237 


Radioničkom dokumentacijom trupa i opreme u potpunosti se definira 

što treba napraviti/izraditi. Sačinjavaju je: 

- radionički nacrti trupa, 

- nesting limova i profila, 

- popis materijala trupa, 

- radionički nacrti opreme, 

- popis materijala opreme.



Page 238 


Radioničkom tehnološkom dokumentacijom definira se način izrade, 

odnosno izvršenja radnih zadataka. Sačinjavaju je: 

- tehnološki nacrti trupa, 

- nacrt panela, 

- sastav sekcija, 

- tehnološka uputstva opreme, 

- analitički listovi, 

- tehnološki nacrti za porinuće, 

- tehnološki nacrti za skelu, 

- nacrt privremenih otvora, 

- nacrt privremene energetike, itd.


PROCESI - zaključno 

Page 239


PROCESI - zaključno 

Page 240 

-Brodograđevni proizvodni proces odlikuje proizvodnja jedinstvenog proizvoda u malim 

serijama, uz ogroman broj proizvodnih faza/koraka, iznimno velik broj elemenata, 

podsklopova i sklopova. 

- Brodogradnja je radno vrlo intenzivna industrija i smatra se da tek nekih 20% troškova 

otpada na čelični materijal broda, a čak 60% na troškove ljudskog rada. 

• radno intenzivna djelatnost, 

• složen tok materijala i postupci upravljanja njime, 

• potreban je vrlo velik radni prostor, površine su vrlo važan resurs, 

• proizvod je gotovo uvijek jedinstven i vrlo složen, 

• vrlo velik broj međuproizvoda, ali zbog njihove iznimne raznolikosti gotovo je 

nemoguće primijeniti principe velikoserijske masovne proizvodnje, itd.

Page 241 

Pitanja za ponavljanje 

1. Koji su osnovni procesi pripremnog dijela BG procesa. 

2. Od kojih se osnovnih faza sastoji sistem prihvaćanja ponude? 

3. Koji se uredi sudjeluju u izradi ponude ? 

4. Koje dokumente sadrži projektna dokumentacija te koji se od njih koriste za izradu 

ponude. 

5. Navedi neke od osnovnih elemenata koje sadrže idejni projekt, preliminarni projekt i 

ugovorni projekt. 

6. Koje osnovne dokumente sadrži proizvodna dokumentacija ? 

7. Što je „pismo namjere“? 

8. Navedi neke od osnovnih značajki brodograđevnih procesa. 

32

Page 242 

Održavanje u brodarstvu – klasa 

broda i održavanje na brodu

Page 243 

Budući da brod, kao prijevozno sredstvo zalazi u teritorije mnogih 

zemalja, on mora podlijegati propisima koji su na snazi u tim 

državama. Da bi brod obavljao međunarodnu funkciju ti propisi 

se ne smiju previše razlikovati. 

Ako se propisima ne udovolji, mogu postati generator indirektnih 

troškova održavanja. Svaka se administrativna mjera koja 

uzrokuje zastoj brodskog sustava mora pripisati propustima u 

organizaciji održavanja. 

Većinu propisa donosi Međunarodna pomorska organizacija 

(IMO), specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda (UN-a). 

Članice IMO-a, tj. sve zemlje uključene u pomorski promet, 

imaju obvezu primjenjivati ratificirane norme na brodovima 

što viju njihove zastave.

Page 244 

Konvencije u okviru IMO- a: 

1. Konvencija o teretnim linijama ili Konvencija o nadvođu – LLC (Load Line 

Convention); 

2. Konvencija o sigurnosti života na moru - SOLAS konvencija (The International 

Convention for the Safety of Life at Sea); 

3. Konvencija o sprječavanju onečišćenja mora s brodova - MARPOL konvencija 

(The International Convention for the Prevention of Pollution From Ships); 

4. Konvencija o standardima obuke i stražama – STWC konvencija (The 

International Convention on Standards of Training, Certification and 

Watchkeeping for Seafarers). 

Najvažniji međunarodni dogovori doneseni izvan IMO- a, koji se odnose na brod 

su: 

1. Radio propisi (Radio Regulations) koji su utvrđeni u okviru Međunarodne unije 

za telekomunikaciju (ITU - International Telecommunication Union); 

2. Pomorski propisi i preporuke Međunarodne organizacije za rad - ILO 

(International Labour Organization).

Page 245 

Klasifikacija brodova 

Osim ovih postoje i propisi klasifikacijskih zavoda, međunarodnih i 

nacionalnih, na koje se i konvencije oslanjaju. 

Klasifikacijska društva, na osnovi odobrenja vlasti provjeravaju 

projekte, gradnju, djelovanje u službi i održavanje prema 

međunarodnim i nacionalnim standardima o sigurnosti na moru. 

Klasifikacijom se postavljaju standardi za trup, strojni dio, opremu i 

službu, a provodi se i provjera da li su brodovi građeni i 

održavani prema standardima.

Page 246 

Djelatnosti klasifikacijskih društava su tehničke naravi, 

usmjerene na unapređenje sigurnosti ljudskih života i imovine na 

moru kao i zaštita okoliša mora i unutarnjih vodnih putova, 

uključujući: 

• utvrđivanje sposobnosti brodova za plovidbu te baždarenje 

brodova, 

• utvrđivanje postupka za sigurno korištenje broda i za zaštitu od 

zagađivanja okoliša, 

• istraživanje nezgoda brodova, 

• klasifikacija brodova i plutajućih objekata, 

• aktivnosti u svezi s tehničkom dokumentacijom, izgradnjom, 

preinakama, popravcima i korištenjem brodova i plutajućih 

objekata i kontejnera.

Page 247 

Prethodne aktivnosti uključuju: 

• izdavanje tehničkih pravila, koja propisuju najviše moguće 

međunarodno priznate tehničke standarde, 

• tehnički nadzor u skladu s tehničkim pravilima, 

• izdavanje dokumenata, knjiga i izvještaja na temelju 

obavljenog tehničkog nadzora.

Page 248 

Obavljanjem tehničkog nadzora Registar utvrđuje udovoljava li 

brod odgovarajućim zahtjevima Pravila za određenu namjenu i 

za određeno područje plovidbe. 

Brodogradilišta, proizvođači, brodari itd, obvezni su ekspertima 

Registra omogućiti pristup i osigurati potrebne uvjete za 

obavljanje tehničkog nadzora. 

Na temelju obavljenog tehničkog nadzora Registar sukladno svojim 

ovlastima izdaje ili ovjerava isprave i knjige.

Page 249 

Nadzor nad gradnjom 

obuhvaća: 

1. odobrenje tehničke dokumentacije, 

2. nadzor gradnje broda kod graditelja. 

Prije početka gradnje broda treba podnijeti Registru na uvid ili 

odobrenje tehničku dokumentaciju u tri primjerka. Tehnička 

dokumentacija mora biti izrađena i upotpunjena potrebnim 

podacima, tako da je moguće provjeriti udovoljava li brod 

zahtjevima Pravila. Odobrenje tehničke dokumentacije potvrđuje se 

pečatom Registra i potpisom eksperta.

Page 250 

Tijekom gradnje broda brodogradilište mora izraditi program 

provjere funkcionalnosti (program ispitivanja). Cilj provjere 

funkcionalnosti je dokazivanje usklađenosti pregledavanih 

sustava, opreme i uređaja s pravilima. 

Dužnost brodogradilišta jest pravovremeno izvještavati Registar o 

završetku pojedinih faza gradnje broda, kako bi ekspert mogao 

izvršiti pregled u svrhu utvrđivanja usklađenosti izvedenih 

radova s Pravilima.

Page 251 

Tehnička dokumentacija broda 

Opća dokumentacija koja se podnosi na uvid (ne podliježe 

odobrenju): 

1. tehnički opis, 

2. opći plan, 

3. plan kapaciteta, 

4. linije broda s tablicama očitanja, 

5. plan dokovanja.

Page 252 

Dokumentacija koja se odnosi na trup: 

1. Glavno rebro s karakterističnim presjecima i općim podacima 

2. Uzdužni presjek 

3. Vanjska oplata 

4. Palube 


6. Dvodno 

7. Nepropusne pregrade 

8. Upore i nosači 

9. Pojačanja za led i ostala pojačanja 

10. Struktura pikova sa statvama 

11. Skrokovi i nogavice 

12. Temelji strojeva i odrivnih ležajeva 

13. Nadgrađa i kućice 

14. Otvori na palubama 

15. Dokumentacija o opremljenosti trupa za podvodni pregled (vezanu uz oznaku IWS) 

16. Temelji opreme, jarbola, stupova i dizalica 

17. Ljuljna kobilica 

18. Zavarivanje i plan snimanja 

19. Zaštita od korozije 

20. Priručnik za krcanje 

21. Program ispitivanja 

22. Proračun unutarnjih sila broda na mirnoj vodi (momenti savijanja, poprečne sile, itd) 

23. Proračun geometrijskih karakteristika poprečnih presjeka broda (mom. tromosti itd.) 

24. Za slučaj direktnog proračuna: model strukture, svojstva, rubni uvjeti, opterećenja 

25. Plan fiksnih i privremenih sredstava koja omogućuju pristup pregledavanim mjestima

Page 253 

Osim ove dokumentacije, podnosi se i dokumentacija koja se odnosi na: 

1. Stabilitet 

2. Nadvođe 

3. Strojni uređaj 

4. Cjevovode 

5. Rashladne uređaje 

6. Električnu opremu 

7. Automatizaciju 

8. Radioopremu 

9. Sredstva za signalizaciju 

10. Pomagala za navigaciju 

11. Protupožarnu zaštitu 

12. Sredstva za spašavanje 

13. Uređaji za rukovanje teretom 

14. Zaštitu pri radu, smještaj posade i prijevoz putnika 

15. Prijevoz opasnih tereta 

16. Prijevoz kemikalija 

17. Prijevoz ukapljanih plinova 

18. Program ispitivanja na pokusnoj plovidbi

Page 254 

Nadzor nad gradnjom trupa i ugradnjom strojeva, uređaja i 

opreme u brod utvrđuje: 

1. Je li konstrukcija izvedena u skladu s pravilima i odobrenom 

tehničkom dokumentacijom i jesu li upotrijebljeni propisani 

materijali. 

2. Jesu li materijali, strojevi, uređaji i oprema koji se ugrađuju u 

brod izrađeni pod nadzorom u skladu s pravilima i imaju li 

odgovarajuće potvrde o nadzoru nad izradbom. 

3. Provode li se radovi u skladu sa zahtjevima pravila i dobrom 

brodograđevnom praksom. 

4. Jesu li obavljena zadovoljavajuća ispitivanja funkcionalnosti u 

opsegu i skladu s propisanim i odobrenim programom ispitivanja 

i zahtjevima pravila.

Page 255 

Zahtjevi ispitivanja tijekom gradnje 

Zahtjevi ispitivanja nepropusnosti trupa - nakon što su 

postavljene sve pražnice grotala i ugrađena sva vodonepropusna 

vrata, te postavljeni svi prolazi kroz strukturu, a prije nego što se 

nanese zaštitni premaz, cementna ili neka druga obloga preko 

zavarenih spojeva, svi tankovi i vodonepropusne pregrade ili 

vodonepropusne palube moraju se ispitati na nepropusnost. 

Tlačenje prostora i dijelova strukture kod kojih je jedna od granica 

vanjska oplata moraju se ispitati prije porinuća (hidrauličko 

tlačenje, tlačenje zrakom, ispitivanje polijevanjem vodenim 

mlazom, ispitivanje strukture tankova).

Page 256 

Tipno odobrenje proizvoda 

Proizvod koji se tipno ispituje mora biti izrađen u skladu s 

odobrenom dokumentacijom, od odobrenog materijala i uz 

primjenu odobrene tehnologije i po odgovarajućim normama, 

koje će se primjenjivati u proizvodnji. Ogledni primjerak treba 

biti izabran iz tekuće proizvodnje. 

Odobrenje proizvođača i ispitnih institucija 

Svrha odobrenja je utvrđivanje je li proizvođač sposoban izraditi i 

isporučiti proizvode koji udovoljavaju zahtjevima Pravila glede 

kakvoće, identifikacije i dokumentacije. 

Ispitne institucije koje pružaju usluge ispitivanja uređaja i opreme, 

koje podliježu nadzoru, moraju biti odobrene za takve 

djelatnosti.

Page 257 

Utvrđivanje sposobnosti za obavljanje pokusne plovidbe 

Provodi se odobrenje tehničke dokumentacije i pregled broda. 

Tijekom pokusne plovidbe brod ne smije prevoziti teret ni 

putnika, nego isključivo posadu i osobe zaposlene na brodu 

u svrhu izvođenja radova i ispitivanja. 

Na brod se primjenjuju pravila koja se odnose na teretni brod. Na 

osnovi izvršenog nadzora brodu se izdaje svjedodžba o 

sposobnosti broda za obavljanje pokusne plovidbe. Pregled 

obuhvaća provjeru da li je brod građen pod nadzorom i u skladu 

s propisima i odobrenom tehničkom dokumentacijom i provjeru 

funkcionalnosti brodskih sustava.

Page 258 

Pregled postojećih brodova 

Pregled se obavlja na zahtjev brodara. Brodar je odgovoran za 

organizaciju pregleda. Pregledi se pomno pripremaju unaprijed, 

za što je potrebno osigurati uvjete i dokumentaciju. Registar 

nakon obavljenog pregleda izdaje odgovarajuće isprave. 

Postoji više vrsti pregleda: 

• redovni pregled – početni (initial), godišnji (annual), 

međupregled (intermediate), pregled obnove klase (renewal), 

pregled dna (bottom survey) 

• izvanredni pregled - nakon nezgode, popravaka, dugotrajne 

raspreme i sl.

Page 259 

Oznake klase 

Brodu koji udovoljava zahtjevima pravila dodjeljuje se oznaka klase 

registra, koja je identifikacija sigurnosti i svojstava broda. 

Oznaka klase sastoji se od: 

 

 

osnovne oznake klase, iza koje se dopisuju 

dodatne oznake. 

Oznake klase registra se dodjeljuju brodu za 

1) trup, 

2) strojni uređaj, 

3) rashladni uređaj.

Page 260 

Trupu broda se u svrhu klasifikacije dodjeljuju: 

Osnovna oznaka: 

oznaka nadzora nad gradnjom malteški križ , 

 

oznaka kakvoće trupa. 

Dodatne oznake klase: 

 

 

 

 

oznaka područja plovidbe, 

oznaka kategorije pojačanja za led, 

oznaka namjene, 

oznaka konstrukcijskih osobina broda.

Page 261 

Primjeri: 

1A1 Passanger Ship E0 NAUT-B 

1A1 Tanker for Chemicals and Oil products E0 

1A1 General Cargo/Container Carrier E0 ICE-1A 

1A11 Tanker for Oil PP3 E0 

1A1 Bulk Carrier HC/E E0 

1A1 E0 HELDK ICE-C 

1A1 Container Carrier E0 ICE-C 

1A1 SUB III 

1A1 Oil Storage Vessel CRANE E0 F-AMC HELDK POSMOOR (ATA) 

 

 

simbol označavanja da je brod građen pod nadzorom 

1A1 glavna oznaka klase da brod udovoljava pravilima registra bez 

obzira na tip broda. Minimalna klasa je ovisna o tipu broda, 

opremi na njemu i području plovidbe i sastoji se od 1A1.

Page 262 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

E0 oznaka za službu brodova koji udovoljavaju pravilima za strojarnicu bez 

nadzora na moru i privezu 

NUAT-B oznaka za službu brodova s povećanom sigurnošću plovidbe što 

uključuje posebne dodatke na komandnom mostu i nautičkim instrumentima 

ICE-1A oznaka za službu brodova s pojačanjima za led 

ICE-C oznaka službe brodova za lagane ledene uvjete 

PP3 oznaka službe za tankere posebno uređene za zaštitu od zagađenja mora 

HELDK oznaka službe za brodove sa helikopterskim palubama 

SUB III Oznaka za podmornice 

CRANE oznaka službe brodova s trajno postavljenim dizalicama 

F-AMC oznaka službe broda sa pojačanom zaštitom od požara 

POSMOOR (ATA) oznaka službe brodova sa automatiziranim sustavom za 

sidrenje i pozicioniranje s daljinski upravljanim pokretačima

Page 263 

Klasifikacijske isprave i Registar pomorskih brodova 

Zahtjev za izdavanje svjedodžbi o klasi podnosi brodar pismenim 

putem. 

Nakon što se brodu dodijeli klasa, njegove osnovne značajke s 

oznakom klase objavljuju se u registru pomorskih brodova. U 

registru se pomorskih brodova osim osnovnih i dodatnih oznaka 

klase vezanih za trup, stroj i rashladni uređaj, brod detaljno 

opisuje i dodatnim podacima vezanim uz njegove glavne 

izmjere, nosivost, materijal gradnje, snagu porivnih i pomoćnih 

strojeva i slično. Registar pomorskih brodova se u pravilu izdaje 

jedanput godišnje. U RH klasifikacijsko društvo je Croatian 

Register of Shipping.

Page 264 

Brodska terotehnologija se oslanja na pouzdanost uz zahvate, dok 

se pravila i propisi klase oslanjaju na sigurnost. 

Dio propisa klase koji se odnosi na kontrolu tijekom iskorištavanja 

broda, zadire u područje teretehnologije. On normira zahvat 

održavanja, ali njegova svrha nije terotehnološka, već sigurnosna 

tako stvarajući probleme u organizaciji održavanja (ponekad 

duplirajući zahvate) radi postizanja zadovoljavajućeg stupnja 

sigurnosti broda. 

Klasifikacijski zavodi polako shvaćaju posljedice interferencije 

svojih propisa o sigurnosti, pa dijelom već u pravilima, a dijelom 

u praksi, nastoje prilagoditi svoje zahtjeve. Tako oni već 

prihvaćaju plan održavanja kao osnovu za ocjenu sigurnosti 

broda.

Page 265 

Inspekcije, održavanje i popravci na brodu 

Unatoč vremenu kao bitnom faktoru u ekonomskoj ekspolataciji 

broda, stalni nadzor, inspekcije i održavanje su apsolutni 

prioritet za potpunu i cjelovitu osposobljenost broda u 

pomorskoj plovidbi. 

Zapovjednik bih trebao steći generali uvid u stanje broda prije 

preuzimanja zapovjedništva i nastaviti sa redovitim inspekcijama 

i planiranim održavanjem tijekom službe na brodu. Postupci i 

praćenje održavanja broda moraju biti sadržani u SMS (Safety 

Management System) broda tako da se svi mogući propusti 

izbjegnu i omogući pravilno održavanje u skladu sa važećim 

konvencijama i ISM (International Safety Management) 

Kodeksom.

Page 266 

Osposobljenost broda (Seaworthness) 

Nakon što je Zapovjednik preuzeo zapovjedništvo i prije svakog 

pomorskog podhvata Zapovjednik se mora uvjeriti da je brod u 

dobrom stanju i da je mora dostojan u svakom pogledu. 

Ako Zapovjednik zna ili pronađe nedostatke koji mogu utjecati na 

sigurnost ili osposobljenost broda on mora odmah izvijestiti 

Tvrtku. Međutim, klasifikacisko društvo ili lučke vlasti mogu 

zatražiti da se nedostaci isprave prije isplovljenja što vuče za 

posljedicu ekonomski gubitak i zadržavanje isplovljenja broda. 

Važno je zapamtiti da se sve inspekcije i održavanje mora 

arhivirati u elektronskom ili pisanom obliku. Svi popravci na 

brodu moraju biti u skladu sa važećim tehničkim standardima ili 

u skladu sa upustvima proizvođača opreme.

Page 267 

Oprema za spašavanje 

Iz vrlo opsežne liste sa stavkama za pregled opreme za spašavanje 

trebalo bih izdvojiti provjere: 

 

 

 

 

 

 

stanja čamaca za spašavanje, njihove opreme i soha sa čelik čelima, 

instrukcija za spuštanje čamca za spašavanje - moraju biti istaknute na 

vidljivom mjestu, 

servisnih intervala splavi za spašavanje, 

svih pojaseva i prsluka za spašavanje sa svjetlosnim signalima, 

roka valjanosti signalne pirotehnike, 

termo-zaštitnih odjela.

Page 268 

Protuožarna oprema i instrukcije 

Protupožarni plan broda treba biti ažuriran, istaknut na vidljivom 

mjestu, čitak i jasan, a preslik plana čuvan u nepromočivom 

spremniku s vanjske strane nadgrađa. 

Između ostalog provjera protupožarne opreme uključuje provjeru: 

 

 

 

požarnog alarma, 

stanja u spremi protupožarne opreme, požarnih stanica s crijevima i 

mlaznicama, aparata za gašenje požara, odjela sa aparatima za disanje i boca 

sa zrakom, 

stanja protupožarnih klapni, vrata i vodonepropusnih vrata. 

Važan dio protupožarnog sistema su detektori za otkrivanje požara, bilo 

detektori dima, topline ili plamena. Sistem treba testirati u za to propisanim 

intervalima i sve manjkavosti ili greške u sistemu odmah otkloniti. Ako je 

neki dio protupožarne opreme na popravku mora se odmah nadomjestiti.

Page 269 

Oprema u slučaju onečišćenja uljima 

Zapovjednik mora voditi računa da oprema za sprečavanje 

onečišćenja mora biti na broju i lako dostupna. Obično su tu 

uključena sredstva za čišćenje, uljne brane, zračne pumpe sa 

crijevima za prepumpavanje, otapala ulja, priručne spremnike, 

čizme i rukavice.

Page 270 

Navigacijska oprema 

Zapovjednik mora provjeriti da: 

 

 

 

 

 

je sva elektronička pomagala za navigaciju su u dobrom stanju i pravilno 

održavana, 

kursograf, pisač dubinomjera, pisač navtexa i pisač EGC imaju dovoljno 

zalihe papira, 

elektronski navigacijski sistemi GPS, DGPS i ECDIS pokazuju točnu 

poziciju broda, 

su sve publikacije za navigaciju, kao i pomorske karte ažurirane i 

korigirane, 

sekstant i magnetski kompas imaju važeću tablicu greške kao i tablicu 

devijacija.

Page 271 

Navigacijska pomagala (ARPA, radari, dubinomjeri, ECDIS, GPS) 

imaju ugrađene alarme koji se aktiviraju kada su određeni 

parametri prekoračeni (recimo kada brod dođe na dubinu manju 

od 20 metara ispod kobilice tada dubinomjer aktivira alarm, ako 

je tako namješten). 

Svi su partametri namještani uzimajući u obzir karakteristike broda i 

sigurnosne standarde. 

Samo Zapovjednik može odobriti promjenu paramentara i takvu 

promjenu unijeti u pisanom obliku u brodski dnevnik.

Page 272 

Brodski kompjuteri, integrirani navigacijski sistemi i 

automatizacija brodskog pogona 

Današnji brodovi su opremljeni IBS (integrated bridge system) 

tehnologijom na zapovjedničkom mostu i total concept 

automatizacijom brodske strojarnice. 

Svi brodovi građeni poslije 01-07-2002 moraju biti opremljeni 

VDR (voyage data recorder), isto što je u zračnom prijevozu 

«crna kutija» i AIS (automatic indentification sytem) 

sistemom automatske indentifikacije. Danas gotovo svi 

brodovi imaju ugrađenu ovu opremu bez obzira na starost.

Page 273 

Konfiguracija na zapovjedničkom mostu: 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

TFT / LCD ARPA radari 

VMS Voyage Management System 

ECDIS Electronic Chart Display and Information System 

GPS, DGPS 

Dopplerov brzinomjer 

Žiroskopski kompas 

Auto pilot i track pilot 

Dubinomjer sa memorijom 

Anemometar 

AIS sistem automatske indentifikacije 

VDR «crna kutija»

Page 274 

Voyage management system uključuje: 

 

 

 

 

 

ekran pokazivač elektronskih karata sa mogućnošću stapanja radarske slike 

središnji komandni ekran na kojemu su integrirani i prikazani svi parametri 

važni za navigaciju, stanje pogonskog sustava broda i općenito alarmni 

sistem 

sistem planiranja putovanja koji uključuje ažuriranje elektronskih karata, 

planiranje rute broda na elektronskim kartama, izbor najbolje rute s 

obzirom na vremenske prilike, praćenje stanja vremena i pognoza 

vremena, 

automatsku navigaciju po planiranoj ruti u elektronskoj karti takozvani 

track pilot 

sistem praćenja opterećenja brodskog trupa, stanja ljuljanja, posrtanja 

broda s prikazom poprečnih i uzdužnih sila na brod i teret. 

Putnički brodovi su opremljeni sa duplim i nezavisnim IBS sa svim 

kritičnim komponentama dupliranim.

Page 275 

Automatizirani total concept system u brodskoj strojarnici 

Kod modernih brodova brodske strojarnice su opremljene s: 

 

 

 

 

 

 

Sustavima za sveukupni monitoring i kontrolu (UMS/UCS) s alarmima i 

upravljačkim panelima, ne samo u strojarnici nego i u nadgrađu kao i na 

zapovjedničkom mostu 

DMS (diesel manuvering system) potpuno automatiziranim sustavom 

upravljanja pogonskim strojem sa zapovjedničkog mosta i strojarnice 

DPS (diesel protection system) samostalnim sustavom smanjenja broja okretaja, 

smanjenja snage i u krajnjem slučaju gašenja pogonskog stroja da zaštiti 

brodski pogon od mogućeg oštećenja 

EGS (electronic governor system) sustavom optimalizacije potrošnje i brzine 

pogonskog stroja 

Automatskom kontrolom visokih okretaja motora u nevremenu 

PCS (propulsion control system) sveukupnim sustavom kontrole i monitoringa 

brodskog pogona

Page 276 

Poglavlje 7 ISM (International Safety Management) kodeksa zahtjeva od 

Tvrtke da indentificira ključne operacije na brodu koje 

predstavljaju opasnost za ljude, brod i prirodni okoliš. Postupci za 

takve ključne operacije moraju biti dokumentirani (razrađeni do 

detalja i napisani) i uspostavljeni u praksi. Takvi postupci definiraju 

postupke i zadaće kvalificirani pojedinaca. 

Napredak u kompjuterizaciji navigacijskog mosta, strojarnice i 

općenito broda danas je svakodnevan i zahtjeva stalno usavršavanje 

Časnika i posade. Časnici koji upravljaju, testiraju i održavaju 

upravljačke sisteme moraju proći obuku na istima.

Page 277 

Trening i osnovna obuka (familiarisation) za svu posadu koja se 

prvi put ukrcava na dati brod mora obuhvatiti osnovne 

sigurnosne standarde i njihova zaduženja. Zapovjednik mora 

voditi računa da Časnici koji upravljaju, testiraju, održavaju i 

popravljaju takve upravljačke sisteme potpuno razumiju tehnička 

ograničenja i lažni osjećaj sigurnosti koji oni pružaju. 

Takvi treninzi bih trebali sadržavati: 

 

 

 

prepoznavanje opasnosti, 

analizu opasnosti, 

minimaliziranje opasnosti.

Page 278 

Za bitne strojeve ili uređaje s električkim napajanjem predviđa se 

uz glavni izvor napajanja i napajanje iz izvora za nužnost i 

sustav upravljanja tim strojem ili uređajem, pored glavnog, 

mora se napajati i iz izvora za nužnost. Prebacivanje na 

napajanje za nužnost mora biti automatsko i popraćeno 

odgovarajućim signalom. 

Napajanje sustava upravljanja bitnih strojeva i uređaja mora se 

izvesti s dva napojna voda. Jedan vod mora ići s glavne 

sklopne ploče, a drugi s najbliže razvodne ploče za bitna 

trošila. Prebacivanje s glavnog napojnog voda na rezervni mora 

biti automatsko i popraćeno odgovarajućim signalom. 

Za napajanje alarmnog sustava i sustava zaštite mora se 

predvidjeti nezavisni rezervni izvor napajanja (akumulatorska 

baterija). Rezervni izvor napajanja alarmnog sustava mora 

napajati sustav u trajanju od najmanje 30 min.

Page 279 

Navigacijski sustavi i oprema 

Integrirani sustavi mosta moraju biti tako napravljeni da u slučaju 

kvara jednog od pod-sustava časniku na dužnosti bude odmah 

skrenuta pažnja zvučnom ili vizualnom signalizacijom, te da 

ne prouzrokuje kvar ni jednog drugog pod-sustava. U slučaju 

kvara jednog dijela integriranog navigacijskog sustava, mora se 

omogućiti odvojeni rad svakog pojedinog dijela opreme ili dijela 

sustava.

Page 280 

1. glavni i kormilarski magnetni kompasi zajedno s postoljem i uređajima za kompenzaciju 

devijacije, uređajima za smjeranje smijeranje, očitavanje i rasvjetu kao i uređaje za prijenos očitanja; 

2. zvrčne kompase; 

3. kompase za čamce za spašavanje s uređajem za rasvjetu; 

4. elektroničke pokazivače pomorskih navigacijskih karata s informacijskim sustavima (ECDIS); 

5. sustave prijema zvuka; 

6. radare; 

7. elektronička sredstva za ucrtavanje (EPA); 

8. automatska sredstva za praćenje (ATA); 

9. uređaje za automatsko radarsko ucrtavanje (ARPA); 

10. uređaje za pokazivanje položaja broda; 

11. uređaje za pokazivanje brzine i prijeđenog puta; 

12. zvučne dubinomjere; 

13. automatske identifikacijske sustave (AIS); 

14. sustav identifikacije i praćenja velikog dosega (LRIT); 

15. sustave upravljanja brodom na kursu ili na putanji; 

16. pokazivače otklona kormila; 

17. pokazivače broja okretaja brodskog vijka; 

18. pokazivače kutne brzine broda; 

19. zapisivače podataka o putovanju i pojednostavljene zapisivače podataka o putovanju;

Page 281 

Alarmni sustav strojarnice 

Alarmni sustav u strojarnici, ovisno o stupnju automatizacije, 

signalizira kad: 

 

 

 

 

nadzirani parametri prijeđu dopuštene granice, 

proradi sigurnosni sustav, 

dođe do gubitka napajanja pojedinih sustava, 

dođe do promjene drugih veličina i stanja. 

Alarmi u strojarnici moraju se jasno razlikovati od ostalih 

zvučnih alarma (tj. požara, generalnog alarma i sl.). 

Signalizacija alarma mora biti vidna i zvučna. Vidna signalizacija na 

središnjem mjestu upravljanja mora pokazati na kojem je sustavu, na kojem 

mjestu i zbog čega je došlo do alarma. Vidna signalizacija prekida se samo ako 

prestane djelovati greška koja je izazvala alarm.

Page 282 

Ne smije doći do automatskog poništenja alarma nakon prestanka 

greške, bez ručnog potvrđivanja primitka. 

Prihvaćanjem alarma na zapovjedničkom mostu, ili na nekom 

drugom mjestu gdje se alarm prenosi, ne smije doći do 

poništenja zvučnog i vidnog alarma na središnjem 

upravljačkom mjestu i u strojarnici. 

Isključivanje alarmnog sustava ili blokiranje pojedinih njegovih 

dijelova, mora se jasno signalizirati. Svaki kvar alarmnog 

sustava treba izazvati alarmiranje neispravnosti - samonadzor.

Page 283 

Alarm razine kaljuže 

Alarmni sustav mora osjetiti poraste razine kada tekućina u kaljužnim 

prostorima strojarnice ili u kaljužnim zdencima poraste iznad 

dopuštene razine, da ne bi došlo do prelijevanja kaljuže. Ovaj je 

sustav važan radi upozorenja ispuštanja zauljenih kaljužnih voda u 

more. 

Broj i smještaj kaljužnih zdenaca i osjetnika mora biti takav da se 

razina tekućine može osjetiti pri svakom normalnom uzdužnom ili 

poprečnom nagibu broda. Ako se pumpa kaljuže upućuje 

automatski, potrebno je osigurati dojavu priliva tekućine većeg od 

kapaciteta pumpe, ili ako pumpa radi češće nego se to može 

očekivati u normalnim uvjetima. 

Alarm razine kaljuže mora se prenositi na središnje mjesto 

upravljanja, u nastambame strojarskih časnika i na zapovjednički 

most.

Page 284 

Otvori na brodu 

Posebnu pozornost kod redovitih inspekcija na brodu treba 

posvetiti: 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

vodonepropusnim vratima, 

odušnicima brodskih tankova, 

klapnama za zatvaranje ventilaciskih uređaja, 

poklopcima brodskih skladišta i sistemu osiguranja, 

poklopcima ulaza u brodska skladišta, 

vratima na trupu broda, 

brodskim rampama, 

ulaznim vratima u nadgrađe, 

stanju gumenih brtvi.

Page 285 

Odvodne cijevi i slivnici na poklopcima brodskih skladišta 

moraju uvijek biti držani čisti i ne smiju biti začepljeni. 

Brod koji ima poklopce brodskih skladišta treba u redovitim 

intervalima napraviti test vodonepropusnosti brodskih 

skladišta. Poklopci brodskih skladišta su najosjetljiviji dio 

brodske konstrukcije kada je u pitanju vodonepropusnost. 

Škopci za osiguranje poklopaca brodskih skladišta moraju uvijek 

biti u dobrom stanju i bez korozije. Istrošene dijelove treba 

zamijeniti. 

Odušnici brodskih tankova na palubi broda često bivaju izjedeni 

korozijom. Oni su posebno osjetljivi kada se val popne i počne 

valjati po palubi, što može otkinuti odušnik i izazvati punjenje 

tanka morskom vodom. Ako je u pitanju tank goriva tada je 

opasnost dvostruka, zbog mogućnosti gubitka brodskog pogona.

Page 286 

Inspekcije brodskih skladišta i tankova, pregrada i oplata, 

konstrukcije i opreme trebaju uključivati: 

 

 

brodska skladišta, tankove i zatvorene prostore 

cijevi za sondiranje, odušnike, kaljuže i ventile. 

Važno je da je sistem detekcije i pokazivanja/mjerenja nivoa vode 

u brodskim skladištima i tankovima u besprijekornom stanju. 

Cjevovod za teret na tankerima treba testirati pod pritiskom ako 

je bilo kakvog popravka na cjevovodu. 

Pozornost treba posvetiti mjestima gdje je popravak izvršen, kao i 

na sekcije koje je lako promašiti prilikom pregleda.

Page 287 

Teretni uređaj i oprema za osiguranje tereta 

Pregled treba obuhvaćati teretni uređaj i svu skidljivu opremu. 

Također oprema za osiguranje tereta je predmet redovitih 

inspekcija. 

Preporučuje se da se temeljito pregleda oprema koja je bila 

korištena za učvršćivanje tereta i izložena velikim naprezanjima u 

nevremenu, prije nego što se ponovo upotrijebi.

Page 288 

Pregledi, održavanje i popravci u brodskoj strojarnici 

Zapovjednik je odgovoran za provođenje plana održavanja u 

brodskoj strojarnici koji je propisan u SMS (Safety Management 

System) Tvrtke. 

Visok stupanj automatiziranosti danas omogućuje kontrolu 

porivnog sustava i ostalih pomoćnih sustava s mosta, iz 

strojarnice i praktično iz svake kabine. 

Treba u redovitim intervalima provjeravati pouzdanost opreme i 

alarmnih sistema koji su ugrađeni jer iznenadno otkazivanje 

može rezultirati katastrofalnim posljedicama.

Page 289 

Pitanja za ponavljanje 

1. Što reguliraju LLC, SOLAS, MARPOL, STCW konvencije? 

2. Što je ISM Code? 

3. Kad klasifikacijsko društvo radi izvanredne preglede? 

4. Što se može vidjeti iz oznake klase? Što znači oznaka 1A1? 

5. Što je SMS? 

6. Što znače kratice AIS, VDR I IBS?

Page 290 

Zavod za tehnologiju – Katedra za alatne strojeve 

POSTUPCI ZAVRŠNE OBRADE 

BRUŠENJE 

SUPERFINIŠ 

HONANJE 

LEPANJE 

Doc. dr.sc. Damir Ciglar 

1/37

Page 291 


DIN 8580 

2/37

Page 292 


Postupci obrade 

odvajanjem čestica 

(DIN8580) 

• Brušenje 

• Superfiniš 

• Honanje 

• Lepanje 

Strojni postupci OOČ 

reznim alatom s 

geometrijski 

neodređenom oštricom 

Postupci završne obrade (superfine) 

3/37

Page 293 


BRUŠENJE 

• Najzastupljeniji i najgospodarstveniji postupak 

završne obrade odvajanjem čestica 

• Primjena postupka za završnu obradu tvrdih površina 

ravnog, cilindričnog ili profilnog oblika 

• Dodatak materijala za završnu obradu brušenjem je 

od 0,1 do 0,2 mm 

• Ostvarivi razred hrapavosti površina N3 – N6, nosivost 

površine do 40% 

4/37

Page 294 


ALAT - brusna ploča D b 

x B b 

x d 

- rezanje vrši istovremeno mnogo oštrica 

- glavno gibanje rotacija alata v c 

= v b 

= D b · π · n b 

, m/s 

- posmično gibanje – obradak-pravocrtno, kružno, komb. 

ALAT 

OBRADAK 

5/37

Page 295 


PODJELA POSTUPAKA BRUŠENJE 

Ovisno od oblika površine koja se obrađuje: 

 

 

 

 

brušenje okruglih vanjskih površina 

brušenje okruglih unutarnjih površina 

brušenje ravnih površina 

brušenje složenih površina 

Ovisno o položaju rezne površine brusa prema obratku: 

 

 

 

obodno brušenje - brušenje obodom brusa 

stranično ili čeono brušenje - brušenje stranicom brusa 

profilno brušenje - brušenje površinom brusa složenog oblika 

6/37

Page 296 


vanjsko unutarnje obodno ravno 

obodno okruglo 

čeono ravno 

profilno 

7/37

Page 297 


REZNA POVRŠINA BRUSA 

Brusna 

zrna 

Pore 

Vezivo 

8/37

Page 298 


BRUSNA ZRNA 

• Neujednačena, nedefinirane rezne geometrije, nejednoliko 

raspoređena na reznoj površini brusa 

• oblik brusnih zrna - negativni prednji kut do –45 0 

a p 

brusno zrno 

ravnina smicanja 

9/37

Page 299 


SILE BRUŠENJA 

F c 

F p 

- glavna sila brušenja 

- pasivna, natražna ili odrivna sila brušenja 

F c 

/F p 

≈ 2 F c 

/F p 

≈ 0,3 - 0,6 

10/37

Page 300 


ELASTIČNA I PLASTIČNA 

DEFORMACIJA BRUŠENE POVRŠINE 

Obrada s negativnim prednjim kutem oštrice simulirana 

dinamičkom simulacijom na razini molekularne strukture 

11/37

Page 301 


OBRADA REZNE POVRŠINE BRUSA 

Poravnavanje 

ili profiliranje 

Oštrenje i 

čišćenje 

Načini obrade rezne površine brusa : 

• Jednorezni dijamant 

• Višerezni dijamant 

• Višerezni okretni dijamant 

• Blok s dijamantnom prevlakom 

• Dijamantna rolica 

• Tlačna rolica 

Samooštrenje 

r.p.b. 

12/37

Page 302 


NAČINI OBRADE REZNE POVRŠINE BRUSA 

Jednorezni 

dijamant 

Višerezni 

dijamant 

Višerezni okretni 

dijamant 

Blok s dijamantnom 

prevlakom 

Dijamantna rolica 

Tlačna rolica 

13/37

Page 303 


Jednorezni 

dijamant 

R 

max−b 

= 

f 

2 

d 

8 ⋅ r 

d 

14/37

Page 304 


OZNAČAVANJE BRUSEVA 

2A 60 K 6 V 35T4 

VRSTA 

BRUSNOG 

ZRNA 

STUPANJ 

TVRDOĆE 

VEZIVO 

ZRNATOST 

STRUKTURA 

BRUSA 

Interna oznaka 

proizvođaća 

15/37

Page 305 


VRSTA BRUSNOG ZRNA 

A 

KORUND 

( Al 2 

O 3 

) 

C 

SILICIJEV KARBID 

( SiC ) 

B 

KUBIČNI 

BORNITRID 

( CBN ) 

D 

POLIKRISTALIČNI 

DIJAMANT 

( PCD ) 

16/37

Page 306 


KORUND I SILICIJEV KARBID 

A, 3A - normalni korund – obrada niskolegiranog čelika 

7A - poluplemeniti korund – obrada legiranih čelika 

2A - bijeli plemeniti korund – obrada visokolegiranih čelika 

4A - roza plemeniti korund – obrada visokolegiranih čelika 

6A - rubin plemeniti korund – obrada visokolegiranih čelika 

C – zeleni silicijev karbid – obrada krhkih materijala, karbidnih 

čelika, obojenih metala, sivog lijeva, keramike, stakla 

9C – crni silicijev karbid – obrada obojenih metala, sivog 

i temper lijeva, keramike, stakla 

17/37

Page 307 


ZRNATOST 

Pokazuje broj očica na jednom colu duljine sita kroz 

koje su brusna zrna u procesu separacije prošla i 

zadržala se na prvom sljedećem gušćem situ. 

18/37

Page 308 


veličina zrna, mm 

2,40 

0,59 

0,15 

0,08 

0,03 

0,01 

600 320 150 90 30 8 

zrnatost 

19/37

Page 309 


STUPANJ TVRDOĆE 

Pokazuje otpor veziva brusa prema izbijanju brusnih 

zrna iz rezne površine brusa u procesu brušenja. 

STUPANJ TVRDOĆE 

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z 

osobito 

mekani 

vrlo 

mekani 

mekani srednji tvrdi vrlo 

tvrdi 

osobito 

tvrdi 

Suviše mekan brus: 

intenzivno trošenje brusa-Samooštrenje 

brus brzo gubi geometrijski oblik 

povećana je hrapavost obratka 

Suviše tvrdi brus: 

spaljivanje brušene površine 

pojava vibracija 

zapunjavanje rezne površine brusa 

mali učin brušenja 

20/37

Page 310 


STRUKTURA BRUSA 

Pokazuje odnos udjela vezivne mase i mase brusnih 

zrna prema udjelu pora u cjelokupnom volumenu brusa. 

21/37

Page 311 


VEZIVO 

Pokazuje koji materijal povezuje brusna zrna u jednu cjelinu (brus). 

VEZIVO 

V 

B 

R 

E 

BF 

RF 

- Keramičko 

- Smolno 

- Gumeno 

- Šelakovo 

- Smolno ojačano s vlaknima 

- Gumeno ojačano s vlaknima 

22/37

Page 312 


PROIZVODNOST PROCESA BRUŠENJA 

REDUCIRANI UČINAK 

BRUŠENJA 

Q br 

= a p 

v f 

, mm 3 / s mm 

Q br 

= a p 

v f 

= h e 

v b 

23/37


ISPRAVNO BRUŠENJE 

Q br 

< Q br-g 

Page 313 

TOPLINSKO OŠTEĆENJE POVRŠINE OBRATKA 

POGREŠKE BRUŠENJA : 

• promjena mikrostrukture 

• promjena tvrdoće 

• spaljivanje ili oksidacija 

• pojava zaostalih naprezanja 

• nastajanje napuklina 

24/37

Page 314 


SUPERFINIŠ 

postupak završne obrade za vanjske rotacione 

cilindrične površine. 

superfiniš daje najvišu kvalitetu obrađenoj površini ( N1 - N3 ) i 

povećava nošenje površine, jer tim se postupkom skidaju samo 

vrhovi neravnina na prethodno brušenoj površini. 

25/37

Page 315 


izgled površine 

obratka nakon 

brušenja 

izgled površine 

obratka nakon 

superfiniša 

Alat 

Obradak 

26/37

Page 316 


Alat 

P2 - v fa 

P1 - v o 

G 

obradak 

27/37

Page 317 


alat - brusni element 

zrnatosti 300 do 500 

dimenzija ≈ 30x50x80 mm 

glavno gibanje izvodi alat : 

osciliranje 200 do 3000 dupli hod / min 

amplituda osciliranja 1 do 6 mm 

pritisak brusnog elementa 0.02 do 0.3 MPa 

( 0.2 do 3 bara) 

posmično gibanje : 

P1 - rotacija obratka brzinom v o = 10 do 50 m / min 

P2 - translacija brusnog elementa posmakom f a = (0.5 – 0.7)B 

v fa = f a n o 

dodatak za obradu 0.005 do 

0.02 mm 

SHIP smjesa mineralnog ulja i 

petroleja ( ispiranje ) 

28/37

Page 318 


HONANJE 

postupak završne obrade za 

unutarnje cilindrične površine. 

Alat 

glava za honanje 

s brusnim 

segmentima 

Razred hrapavosti obrađene 

površine ( N2 - N5 ), povećava 

nošenje površine. 

obradak 

29/37

Page 319 


alat - glave za honanje s hidrauličkim ili mehaničkim 

razmicanjem brusnih segmenata. 

glavno i posmično gibanje izvodi alat : 

Rotacija v r = 20 do 50 m/min 

Translacija v t = 15 do 30 m/min 

Specifični pritisak brusnih segmenata: 

0.3 do 0.4 MPa (3 do 4 bara ) kod finog honanja 

0.4 do 0.7 MPa (4 do 7 bara ) kod grubog honanja 


0.05 mm 

SHIP rjetko ulje, petrolej, 

smjesa mineralnog ulja i 

petroleja ( ispiranje ) 

30/37

Page 320 


Alat 

glava za honanje 

Brusni 

segmenti 

za dobro vođenje brusnih 

segmenata l/d > 2 

Brusni 

segmenti 

obradak 

tg α/2 = v t / v r 

( α = 60 do 90 stupnjeva ) 

31/37

Page 321 


LEPANJE 

završni superfini postupak obrade odvajanjem 

čestica koji se izvodi smjesom za lepanje. 

alat - pasta za lepanje ( pasta + abrazivna zrnca ) 

(zrnatosti 300 do 800) 


0.02 mm 

Razred hrapavosti obrađene 

površine ( N1 - N5 ) 

32/37

Page 322 


LEPANJE 

Prisilno lepanje 

Lepanje mlazom 

Lepanje umakanjem 

Poliranje (lepanje glađenjem) 

33/37

Page 323 


Prisilno lepanje 

obradak 

Smjesa za 

lepanje 

obradak 

34/37

Page 324 


Lepanje mlazom 

Stlačeni 

zrak 

Smjesa za 

lepanje 

obradak 

35/37

Page 325 


Lepanje umakanjem 

Smjesa za 

lepanje 

36/37

Page 326 


Poliranje (lepanje glađenjem) 

Smjesa za 

lepanje 

37/37

STROJNA OBRADA 

Page 327

Gibanja alata kod strojne obrade tokarenjem, 

bušenjem, glodanjem,blanjanja i brušenja 

Page 328

Tokarenje 

Page 329

Page 330

Page 331

Page 332

Page 333 

Blanjanje 

• • Podjela postupka 

• – Dugohodno 

• • Obradak, glavno gibanje 

• • Alat, pomocno gibanje 

• – Kratkohodno 

• • Alat, glavno gibanje 

• • Obradak, pomocno gibanje 

• • Glavno gibanje je pravocrtno 

• • Proces rezanja periodican 

• • Radni i jalovi hod

Page 334

Opis rada i podjela postupaka 

Page 335

Bušenje – osnovne brzine 

Page 336

Sile kod operacije bušenja 

Page 337

Page 338 

Brušenje 

• Postupak završne obrade s malim 

• presjecima strugotine. 

• • Podjela: 

• – Vanjsko kružno brušenje 

• – Unutrašnje kružno brušenje 

• – Ravno ili plansko brušenje 

• – Profilno brušenje

Brušenje - uzdužno 

Page 339

Page 340

Page 341

Unutarnje kružno brušenje 

Page 342

Page 343

Ravno ili plansko brušenje 

Page 344

Page 345 

Armature i posude pod tlakom 

Kompresori na zrak 

Sustav zraka 

Sustav prikazan na slici 6.37. opslužuje dva glavna kompresora zraka i jedan pomoćni 

ili radni kompresor (service air compresor). Glavni kompresori zraka rade na načelu 

dvostupanjske kompresije s međuhlađenjem, što znači da se sastoje od dva stupnja između 

kojih je rashladnik (na slici 6.37. je zbog jednostavnosti sheme označeno da se rashladnik 

nalazi nakon kompresora). 

Kompresori usisavaju zrak iz strojarnice i tlače ga u zračne spremnike. Zračni 

spremnici su dimenzionirani tako da omoguće ne manje od dvanaest uzastopnih upućivanja 

prekretnog motora, a ako je motor neprekretan (npr. s prekretnim propelerom), onda se radi o 

šest uzastopnih upućivanja. Međutim, budući da je to donja granica, u praksi se izvode 

izvedbe s daleko većim brojem mogućih upućivanja što opet ovisi od uputa proizvođača 

motora i pravila pojedinih klasifikacijskih zavoda. Zračni spremnici se uglavnom pune do 

tlaka od 30 bara, a rad kompresora zraka je automatiziran, što znači da se padom tlaka u 

zračnom spremniku kompresori automatski uključuju, odnosno da se isključuju kada tlak 

dosegne željenu vrijednost. Zrak iz gornjeg spremnika (slika 6.37.) koristi se za upućivanje 

glavnog motora i pomoćnih motora, tj. dizel-generatora. Spremnik za start i dva glavna 

kompresora predviđeni su da se koriste samo za vrijeme upućivanja motora. Zrak za pomoćne 

službe (kontrolni zrak za automatiku, upravljački zrak, zrak za palubu, itd.) dobiva se preko 

radnog (service) zračnog spremnika. Taj je zrak pod tlakom od obično 6-8 bara, a moguće su i 

kombinacije da se taj zrak dobije preko glavnih kompresora i spremnika za upućivanje. 

Kontrolni zrak za instrumente obvezno se vodi kroz sušilicu zraka gdje mu se oduzima vlaga.

Page 346

Page 347 




- zavariti temelje strojeva i uredaja, 

- iz skladišta transporterom dovesti stroj ili uredaj pokraj broda i dizalicama ukrcati kroz otvor 

strojarnice. Manji uredaji mogu se krcati kroz vidnik strojarnice dok se veći obavezno moraju 

ukrcati prije ugradnje grotla strojarnice, dok je prostor strojarnice otvoren. Poželjno je da se što 

više strojeva i uređaja ugradi prije ukrcaja nadgrada i grotla strojarnice, 






prenositi na temelj. U slučaju zračnosti (noga stroja ili uredaja ne naliježe na podložnu pločicu) 


-vijcima pritegnuti noge stroja ili uređaja za temelj. Pritezanje izvesti dijagonalno. 

Kompresor zraka je važan dio među strojevima u brodskoj strojarnici koji podržava nekoliko drugih sustava, uključujući i 

glavni motor. Međutim, kompresor je jedan stroj koji zahtijeva stalno praćenje i održavanje kako bi se osiguralo da 

sve teče glatko. Brojni se sigurnosni uređaji nalaze na kompresoru i potrebni su za nesmetano funkcioniranje kompresora. 

Za razumijevanje zajedničkih problema kompresora, važno je znati sve različite dijelove sustava. Oni također 

moraju zadovoljiti sve bitne provjere koje su potrebne kako bi kompresor normalno radio.

Najvažniji problemi koji se javljaju kod zračnih kompresora 

Page 348

Page 349 

1. Kapacitet kompresora je nizak 

To je jedan od najčešćih problema koji se može vidjeti na svim vrstama brodova. Često, kapacitet kompresora može ići nisko ili smanjiti 

se ako radi dugo vremena i na kraju nije u stanju nositi se s potražnjom zraka. 

Glavni razlozi za taj problem: 

• Propuštanje u odvodnim i usisnim ventilima; 

• Greška ili prodiranja u rasteretni dio sustava; 

• Curenje iz sigurnosnog ventila: 

• Povećanje sudarajućih razmaka: 

• Pogrešno postavljanje kompresora auto isključenja-i cut-out (preblizu).

Page 350 

2. Ulje prenešeno na zrak: 

Ako u komprimiranom zraku ima nafte, bilo bi to uglavnom zbog sljedećih razloga: 

• Separator ulja ne radi ispravno stoga ulje se provodi u zrak usisa; 

• Podmazivanje cilindra podešava na visokom komprimiranju, što je dovelo do prenošenja ulja na zrak; 

• Automatski ispust je u kvaru. 

3. Pretjerana buka i vibracije: 

Ako kompresor generira previše buke i vibracija, to može biti zbog sljedećih razloga: 

-Opuštena remenice, zamašnjak, remen, remenice, hladnjak, stezaljke ili pribor; 

-Nedostatak ulja u kućištu; 

-Klip udara pločicu ventila; 

-Kompresorski temeljni vijci su popustili; 

-Kompresorki temeljni zaglavci istrošeni.

Page 351 

4. Usljed pregrijavanja ispušta se zrak 

Ako je temperatura u komprimiranom zraku visoka, onda može do pregrijavanja doći zbog sljedećih razloga: 

• prljav intercooler cijevi; 

• kapacitet hlađenja vodene pumpe smanjen ili nedovoljan; 

• ulazna temperatura na usisu zraka kompresora je visoka; 

• ventilacije za svježi zrak u blizini kompresora; 

• oštećenje u brtvi glave; 

• zaprljan usisni filter zraka; 

• ventili za 1. ili 2. stupanj propuštaju. 

5. Propuštanje ulja u kućištu motora

Page 352 

Provjere prije početka rada kompresora 

Sljedeći koraci koje treba slijediti prije početka startanja kompresora za zrak na brodu: 

1) Provjerite nivo mazivog ulja u kućištu radilice pomoću šipke ili kontrolnog stakla; 

2) Svi ventili ispusta kompresora moraju biti u stanju normalno otvorenom; 

3) Svi ventili koji moraju biti u otvorenom stanju kod rada se provjeravaju; 

4) Svi alarmi i prohodnost ulja niskog tlaka, voda visoke temperatura, moguća preopterećenja- moraju se ispitati na ispravnost; 

5) Svi ventili sustava rashladne vode moraju biti u pravilu u otvorenom položaju; 

6) Svi tlakomjeri moraju biti u otvorenom položaju; 

7) Filter zraka mora biti čist; 

8) Kad kompresor nije dugo vremena radio treba ga uključiti ručno uz provjeru slobodnog kretanja njegovih rotirajućih dijelova.

Page 353 

Provjere tijekom rada kompresora: 

1) Provjerite da li svi manometri pokazuju ispravno očitanja tlaka maziva ulja, pritisak vode, itd; 

2) Provjerite da li se čuje neki neuobičajeni nepravilni zvuk poput kuckanja itd; 

3) Provjerite sve maziva ulja ili istjecanja vode; 

4) Ako je cilindar podmazivanja osiguran, provjerite opskrbu preko kontrolnog stakla; 

5) Provjerite je li izlazni tlak za sve jedinice normalan; 

6) Provjerite temperaturu zraka nakon završne faze da li je je u granicama normale; 

7) Provjerite protok rashladne vode na kontrolnom staklu; 

8) Ako su sastavni dio i pumpe za hlađenje vode treba provjeriti slobodnu rotaciju okretnih dijelova; 

9) Provjerite sigurnosni ventil svih jedinica za propuštanje. 

U nekim kompresoru, odredba je da se treba provjeriti sigurnosni ventil s ručnom polugom.

Page 354 

Kompresorski rashladni uređaj 

Na slici dole prikazana je pojednostavljena shema kompresorskog rashladnog 

uređaja. Rashladno sredstvo prolazi kroz određene faze kružnog procesa: 

1. kompresija, 

2. hlađenje i ukapljavanje, 

3. ekspanzija, 

4.isparavanje. 

Toplina potrebna za isparavanje oduzima se iz hlađenog prostora, te prilikom 

kondenzacije predaje morskoj vodi. Ta se toplina odvodi iz hlađenog prostora i 

prenosi na morsku vodu.

Page 355 

Kompresorski rashladni uređaj ima četiri elementa: kompresor, kondenzator, ekspanzijski 

ventil ili regulator i isparivač. Plinoviti medij usisava se iz isparivača kompresorom i tlači uz 

približno adijabatsku promjenu stanja. Plin se zatim vodi u kondenzator gdje se zbog hlađenja 

pretvara u kapljevito stanje pod približno konstantnim tlakom. Oslobođena toplina u 

kondenzatoru prelazi na rashladnu morsku vodu. Nakon ukapljivanja, rashladni medij prolazi 

kroz ekspanzijski ventil gdje dolazi do prigušivanja s visokog na niski tlak uz konstantan 

sadržaj topline. Tekući medij niskog tlaka ulazi u isparivač i tu preuzima na sebe toplinu 

okoline iz rashladne komore te isparava. Tlak i temperatura medija koji isparava određeni su 

položajem otvora ekspanzijskog ventila, a ravnoteža se održava omjerom količine plina, koja 

se isisava iz isparivača kompresorom, i količine tekućine koja prolazi kroz 

ekspanzijski ventil. Rashladni se proces može pratiti u T-S dijagramu. Na slici 5.2. prikazan 

je T-S dijagram za prije navedeni rashladni uređaj koji je prikazan na slici 5.1. 

Stanja u dijagramu, koja odgovaraju oznakama u shemi, dobivamo ako u dijagramu ucrtamo 

usporednice s apscisom (izoterme). Donja predstavlja temperaturu isparavanja To rashladnog 

sredstva i isparivača, a gornja usporednica predstavlja temperaturu kondenzacije Tk. Točku 1 

(suhozasićene pare rashladnog sredstva prije ulaska u kompresor) daje sjecište izoterme To s 

desnom stranom granične krivulje. Točku 2 (pregrijane pare na izlazu iz kompresora) 

dobivamo u sjecištu vertikale kroz točku 1 (adijabatska kompresija) s izobarom Pk (tlak 

kondenzacije). Točku 3 (ukapljeno rashladno sredstvo) daje sjecište izoterme Tk s lijevom 

stranom granične krivulje rashladnog sredstva. Točka 4 (rashladno sredstvo nakon prigušenja 

u ventilu) leži u sjecištu krivulje h=konst., te kroz točku 3 s izotermom To. Proces se odvija u 

smjeru označenom strjelicom. 

Pri tome nastupaju sljedeće promjene stanja: 

1 – 2 Adijabatska kompresija. Kompresor usisava pare rashladnog sredstva iz 

isparivača i komprimira ih na tlak Pk. 

2 – 3 Kondenzacija pregrijanih para pri konstantnom tlaku Pk. Pare se najprije 

ohlade (2-2’), a zatim ukapljuju (2’-3). 

3 – 4 Prigušivanje tekućeg rashladnog sredstva na traženi tlak u isparivaču. Pri 

tome dio tekućine ispari i zato je točka 4 unutar granične krivulje. 

4 – 1 Isparavanje kod stalnog tlaka Po i stalne temperature To. Za isparavanje 

rashladno sredstvo oduzima toplinu od okoline (isparivač se grije od okoline – 

rashladne komore).

Page 356 

5.1.2. Rashladna sredstva 

Prije su se kao rashladna sredstva koristili amonijak, sumporni dioksid, ugljični dioksid, a za 

manje uređaje metilni klorid. U današnje vrijeme sve se više primjenjuju ona rashladna 

sredstva koja ne oštećuje ozonski omotač. 

Rashladna sredstva trebaju udovoljiti ovim zahtjevima: 

- da nisu zapaljiva, 

- da nisu otrovna, 

- da se mogu kondenzirati na nižem tlaku, 

- da ne djeluju korozivno na metale, 

- da se dobro miješaju s uljem radi lakšeg podmazivanja cilindra, ali 

da pri tom imaju različitu gustoću radi lakšeg odvajanja ulja u 

separatoru, 

- da je toplina isparavanja velika jer su tada potrebne manje količine 

rashladne vode. 

Freon 12 (CF2 Cl2) je bezbojan plin slabog i ugodnog mirisa. Nije zapaljiv, a radni tlakovi su 

mu povoljni. Toplina isparavanja mu je malena, pa se upotrebljava za male i srednje rashladne 

uređaje. Istjecanje freona se teško može primijetiti, a miris se osjeti tek nakon koncentracije u 

zraku od 20%. Mjesto propuštanja freona određuje se pomoću specijalne plinske svjetiljke, 

elektronskog detektora, kao i po ulju koje izbija na mjestu istjecanja. Znači trovanja se 

pojavljuju kad ga ima u zraku u koncentraciji volumski većoj od 30%. 

Freon 22 (CHF2Cl). Koeficijent prijenosa topline je za 25-30% veći nego kod freona 12 što 

omogućuje da se smanje dimenzije kondenzatora i isparivača. Lako prolazi kroz slabo 

brtvljena mjesta. Neutralan je u odnosu na metale kad u njemu nema vlage. Nije eksplozivan 

niti zapaljiv, ali je nešto otrovniji od freona 12. Koristi se u rashladnim uređajima s niskim 

temperaturama i u uređajima za klimatizaciju zraka. Freoni 12 i 22 postupno se napuštaju 

zbog štetnog utjecaja na ozonski omotač. Umjesto njih uvode se novi rashladni fluidi (R 123 

A i drugi novi freoni).

Page 357

Page 358 

Na slici 5.3. prikazan je rashladni uređaj za namirnice s ciklusom izravne ekspanzije. 

Pretkomora (s temperaturom od +8ºC) služi za smanjivanje gubitaka topline prigodom 

svakodnevnog ulaženja u hladnjaču. U pojedinim ćelijama može se nalaziti jedan ili više 

isparivača smještenih po stijenkama prostora, a prijelaz topline obično se pospješuje 

ventilatorima koji se nalaze ispred isparivača. Svaki isparivač ima svoju armaturu na 

razvodnoj ploči izvan ćelije. Tu se nalaze termoekspanzijski ventili povezani s osjetnikom na 

izlaznoj cijevi iz isparivača kapilarnom cijevi. Osjetnikom se podešava otvaranje 

termoekspanzijskog ventila. Kapilarna cijev s osjetnikom je obično napunjena istim 

rashladnim sredstvom koje se nalazi u rashladnom sustavu. Promjenom temperature u 

isparivaču nastaje promjena tlaka u osjetniku koja se prenosi kapilarnom cijevi na membranu 

u ventilu. Pri povišenom tlaku (povišenoj temperaturi komore) djeluje sila koja ventil otvara i 

propušta tekuće rashladno sredstvo. Obrnuto, pri smanjenju tlaka (nižoj temperaturi komore) 

tekućina u kapilari se skuplja (dok se pri povišenoj temperaturi širila) i ventil se pritvara. 

Magnetskim ventilom upravlja termostat smješten u ćeliji. Kod sniženja temperature na 

željenu, termostat zatvara magnetski ventil i sprječava freonu ulazak u isparivač. Kad se 

temperatura u ćeliji povisi, termostat otvori magnetski ventil i u isparivač ponovo ulazi 

rashladno sredstvo. Osim spomenutog termostata, u ćelijama koje imaju radne temperature 

ispod 0ºC, obično se nalazi još jedan termostat povezan na alarmnu centralu. Naime, u 

slučaju zakazivanja uređaja, kada temperatura naraste iznad maksimalne dopuštene, termostat 

aktivira alarm za namirnice. U rashladnom uređaju s jednom ćelijom (kao npr. hladnjak u 

domaćinstvu) termostat bi mogao, umjesto da zatvori magnetski ventil, izravno isključiti 

pogonski stroj kompresora. U izvedbi s više ćelija to nije moguće. Kompresor se smije 

zaustaviti tek onda kad je u svim (a ne u jednoj) ćelijama željena niska temperatura. To se 

postiže ugradnjom tzv. usisnog presostata niskog tlaka na usisni cjevovod. Preostat 

niskog tlaka spojen je s pogonskim elektromotorom kompresora. Kad se magnetski ventili 

svih komora, tj. ćelija zatvore, (a zatvorio ih je termostat svojim djelovanjem jer je postignuta 

željena temperatura) tlak se u usisnom cjevovodu počinje smanjivati. Kod unaprijed određene 

vrijednosti tlaka reagira usisni presostat i zaustavlja elektromotor kompresora. Kad se 

temperatura u ćelijama povisi, otvore se magnetski ventili i rashladno sredstvo počinje ulaziti 

u isparivače. Tlak u usisnom cjevovodu zbog isparavanja raste i kod određene vrijednosti 

usisni presostat ponovo reagira i uključuje elektromotor kompresora. Kad se prigodom 

punjenja ili nadzora otvaraju ćelije, u njih ulazi zrak s temperaturom okoline koja je znatno 

viša. Pri ohlađivanju u ćeliji temperatura zraka se snizuje, a pri tome raste njegova relativna 

vlaga. Pri određenojtemperaturi postiže se zasićenost, a pri daljnjem ohlađivanju dio vlage 

počinje se izlučivati u obliku kapljica vode i to na najhladnijem mjestu, tj. na isparivaču. 

Ukoliko je temperatura ispod 0ºC, cijevi se oblože ledom i smanjuju prijelaz topline. Taj seled 

odstranjuje tako da se povremeno kroz cijevi isparivača puštaju vruće pare rashladnog 

sredstva u za tu svrhu predviđenom cjevovodu koji vodi s tlačne strane (prije ulaza u 

kondenzator) u isparivač.

Page 359

Page 360

Page 361

Page 362

Page 363

Page 364

Page 365

Page 366

Zoran Kalinić: Tehnologija obrade i montaže 

Page 367 

1. Mjerenje 

Mjerenje je brojčana usporedba veličine koja se mjeri s poznatom veličinom iste vrste. 

Rezultat mjerenja je mjerna vrijednost. Osnovna mjerna jedinica u strojarstvu je 

milimetar pa se sve mjere izražavaju u milimetrima. Npr. 1237 mm (jedan metar, dva 

decimetra, tri centimetra i sedam milimetara) 

Najčešća mjerila u strojarstvu su pomična mjerila, mikrometri, komparatori i kutomjeri, a 

za brzu kontrolu se primjenjuju kalibri, etaloni i šablone. 

1.1. Pomično mjerilo 

Univerzalno pomično mjerilo (slika 1.1.), služi za mjerenje vanjskih mjera, unutarnjih 

mjera i dubine. Sastoji se od pomičnog i nepomičnog dijela, mjernih krakova za mjerenje 

vanjskih mjera, mjernih krakova za mjerenje unutarnjih mjera i izdanka za mjerenje 

dubina. Na nepomičnom dijelu je milimetarska podjela, a na pomičnom dijelu je nonij 

podjela. U nekim slučajevima na nepomičnom dijelu osim milimetarske podjele nalazi se 

i colna podjela, a na pomičnom dijelu colni nonij. Prema najmanjoj mjeri koja se može 

izmjeriti razlikuju se: 

- mjerila preciznosti jedne desetinke (0.1 mm – 1/10), 

- mjerila preciznosti pet stotinki (0.05 mm – 1/20), 

- mjerila preciznosti dvije stotinke (0.02 mm – 1/50), 

- posebna mjerila preciznosti jedne stotinke (0.01 mm – 1/100) 

Slika 1.1. Univerzalno pomično mjerilo 

1.1.1. Pomično mjerilo preciznosti 0.1 mm (1/10) 

Mjerilo preciznosti 0.1 mm ima nonij u kojemu je 9 mm podijeljeno na 10 jednakih 

dijelova (slika 1.2.). Svaki dio veličine je 9/10 mm (0.9 mm), pa do punog milimetra 

ostaje 1/10 mm (0.1 mm). 

10

Page 368 

Mjerenje 

Slika 1.2. Načelo nonija 

Slika 1.3. Čitanje mjere s pomičnog mjerila preciznosti 0.1mm 

Čitanje mjere s pomičnog mjerila preciznosti 0.1mm: 

Prvo treba pročitati koliko je punih milimetara do nule na nonij podjeli, a zatim pronaći 

crticu na nonij podjeli koja se poklapa s nekom crticom na milimetarskoj podjeli. Npr.: 

ako je do nule na noniju 2 mm, a četvrta crtica nonija se poklapa s nekom crticom na 

milimetarskoj podjeli, onda je to mjera 2.4 mm odnosno 2 milimetra i 4 desetinke. 

Najmanja mjera koju se može izmjeriti mjerilom preciznosti 0.1 mm je upravo jedna 

desetinka milimetra. 


U strojarstvu je jedna desetinka često puta krupna veličina, pa se mjerilo točnosti 1/10 

primjenjuje samo za gruba i približna mjerenja. 

Preciznije pomično mjerilo je mjerilo s nonijem u 

kojem je 39 mm podijeljeno na 20 jednakih dijelova 

(slika 1.4.). 

Slika 1.4. Nonij u kojem je 39 mm podijeljeno na 20 

jednakih dijelova 

39/20=1.95 mm - do puna dva milimetra nedostaje 

0.05 mm odnosno 1/20 mm. 

Jednako je 19/20=0.95 mm - do punog milimetra 

nedostaje 0.05, odnosno 1/20 mm. 

Slika 1.5. Čitanje mjere s pomičnog mjerila preciznosti 

0.05mm 



crticu na noniju koja se poklapa s nekom crticom na milimetarskoj podjeli. Npr.: ako je 

do nule na noniju 5 mm, a treća crtica nonija se poklapa s nekom crticom na 

milimetarskoj podjeli, onda je to mjera od 5.15 mm odnosno 5 milimetra i 15 stotinki 

milimetra. Najmanja mjera koju se može izmjeriti mjerilom preciznosti 0.05 mm je pet 

stotinki milimetra. Mjere idu redom 0.05, 0.1, 0.15, 0.20, 0.25 itd.. 

11


Page 369 


Pomično mjerilo preciznosti 1/50 mm (0.02 

mm) je najpreciznije pomično mjerilo sa 

skalom bez pomoćnog uređaja. Ono ima 

nonij u kojemu je 49 mm podijeljeno na 50 

jednakih dijelova (49/50=0.98), pa do punog 

milimetra nedostaje 0.02 mm. Nonij tog 

mjerila i način čitanja mjere vidi se na slici 

1.6. 

Slika 1.6. Čitanja mjere s pomičnog mjerila 

točnosti 0.02 mm 



crticu na noniju koja se poklapa s nekom crticom na milimetarskoj podjeli. Npr.: ako je 

do nule na noniju 12 mm, a prva crtica nonija se poklapa s nekom crticom na 

milimetarskoj podjeli, onda je to mjera od 12.02 mm odnosno 12 milimetra i 2 stotinke 

milimetra. Najmanja mjera koju se može izmjeriti mjerilom preciznosti 0.02 mm je dvije 

stotinke milimetra. Mjere idu redom 0.02, 0.04, 0.06, 0.08, 0.1, 0.12, 0.14, 0.16 itd.. 

1.1.4. Posebna pomična mjerila 

U posebna pomična mjerila spadaju: 

- pomična mjerila s mikrometarskim vijkom, 

- pomična mjerila s komparatorom, 

- pomična mjerila s LCD zaslonom (digitalna). 

Sva su ta mjerila točnosti 1/100 milimetra. 

Slika 1.7. Posebna mjerila; 

mjerilo s komparatorom i 

digitalno mjerilo 

12

Page 370 

Mjerenje 

1.1.5. Tehnika mjerenja pomičnim mjerilom 

Pri mjerenju pomičnim mjerilom kraci trebaju zahvatiti što veću površinu (slika 1.8.), a 

zatim pomični dio ukočiti vijkom i mjerilo skinuti s predmeta. Mjerilo zatim treba okrenuti 

prema sebi tako da je pogled okomit na mjernu letvu i pročitati mjeru. 

Slika 1.8. Zahvaćanje predmeta 

pomičnim mjerilom a) pravilno b) 

nepravilno 

Pri mjerenju manjih predmeta, 

kad se mjerilo drži u jednoj, a 

predmet u drugoj ruci, pa 

pomični dio ne treba ukočiti, 

jer svako povlačenje mjernih 

krakova po predmetu 

oštećuje pomično mjerilo. 

Pri mjerenju dubine (slika 1.9.) rub mjerne letve mora potpuno prileći uz vanjsku stjenku 

predmeta. 

Slika 1.9. Mjerenje dubine 

univerzalnim pomičnim mjerilom 

Sva mjerila zahtijevaju 

čistoću, pažljivo rukovanje 

i čuvanje. 

13


Page 371 

1.2. Mikrometri 

Mikrometri služe za vanjska 

mjerenja, unutarnja mjerenja i 

mjerenje dubina. Točnosti su 

1/100, 1/200 i 1/500 i 1/1000 

mm. Izrađuju se za različita 

mjerna područja i to: 0 do 25 

mm, 25 do 50 mm, 50 do 75 

mm, 75 do 100 mm itd.. 

Slika 1.10. Mikrometri za vanjska 

i mikrometar za unutarnja 

mjerenja 

1.2.1. Mikrometar za vanjska mjerenja točnosti 0.01 mm (1/100) 

Mikrometar za vanjska mjerenja točnosti 0.01 mm se sastoji se od potkove (a), cilindra s 

milimetarskom podjelom i podjelom na polovice milimetra (b), mjernog bubnja s 

podjelom na 50 jednakih dijelova (c), čegrtaljke (d), nepomičnog mjernog čepa (e), 

pomičnog mjernog čepa (f) i kočnice (g). 

Slika 1.11. Mikrometar za vanjska 

mjerenja točnosti 0.01 mm; 

a) potkova, 

b) cilindar s milimetarskom 

podjelom i podjelom na polovice 

milimetra, 

c) mjerni bubanj s podjelom na 50 

jednakih dijelova, 

d) čegrtaljka, 

e) nepomični mjerni čep, 

f) pomični mjerni čep, 

g) kočnica 

Mikrometarski vijak ima navoj uspona 0.5mm pa se za pun okret mjernog bubnja 

pomični čep uzdužno pomakne za 0.5mm. Zakretanjem mjernog bubnja za jednu 

podjelu, pomični čep se uzdužno pomakne za 0.01 mm (0.5:50=0.01). 

Postupak čitanja mjere s mikrometra točnosti 1/100 vidi se na slici 1.12. 

14

Page 372 

Mjerenje 

Slika 1.12. Čitanje mjere s mikrometra točnosti 1/100 

mm 

Milimetri i polovice milimetra čitaju se s 

mjernog cilindra, a stotinke s mjernog bubnja. 

Skala A na slici 1.12. predstavlja milimetre, 

skala B polovice, a skala C stotinke milimetra. 

Čitanje mjera s mikrometra točnosti 1/1000 vidi 

se na slici 1.13. 

Slika 1.13. Čitanje mjera s 

mikrometra točnosti 1/1000 

Tehnika mjerenja mikrometrom 

Potkova mikrometra obložena je plastikom radi izolacije od prijenosa topline s ruke na 

nju, kako ne bi došlo do širenja potkove zbog toplinskog istezanja materijala. 

Lijevom rukom drži se mikrometar za obloženi dio potkove, a desnom se rukom okreće 

mjerni bubanj. Mjerni bubanj valja okretati samo čegrtaljkom kako bi se smanjila greška 

pritezanja. Nakon pritezanja vreteno se ukoči pomoću kočnice, mikrometar skine s 

predmeta i pročita mjera. 

Ako čegrtaljkom potpuno zatvoren mikrometar ne pokazuje nulu, onda pomoću kukastog 

ključa koji se nalazi u kompletu treba zakrenuti mjerni cilindar do nule na mjernom 

bubnju. 

15

PROCESI OPREMANJA BRODA

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?