HRVATSKE ŠUME 36 (20.6.1994.)

casopis.hrsume.hr

HRVATSKE ŠUME 36 (20.6.1994.)

36

GODINA III

ZAGREB

20. lipnja 1994.

HRVATSKE ŠUME« p.o. Zagreb

ISTINI POGLED

U dvorani Hrvatske akademije

znanosti i umjetnost održano

savjetovanje na temu: "Privatne

šume u Hrvatskoj u ozračju

rezolucija Helsinške konferencije

o zaštiti i očuvanju Europskih

šuma"


20. lipnja 1994.

VLADA, KOMORA I SINDIKATI

Riječju, misle članovi Glavnog

odbora, sindikat je oko kreiranja

uvjeta korištenja godišnjih odmora

ove godine potpuno zaobiw

Bura u čaši vode zbila se

oko društvenog standarda,

odnosno oko uvjeta ljetovanja

ove godine. Pljuštala

su pitanja i mišljenja'članova

Glavnog odbora o tome »kako

je moguće da se odluka o organizaciji

rada i uvjetima korištenja

objekata društvenog standarda

donese a da sindikat nije

bio konzultiran« (Delnice); da je,

bez obzira što je to posao kao i

svaki drugi kojim se direkcija

bavi, sindikat morao sudjelovati

u utvrđivanju nekih elemenata

korištenja godišnjih odmora

(Split); kako to da se sav posao

vodi kroz pravnu službu a da

sindikat u tome ne sudjeluje

(Ogulin), itd.

GODIŠNJI ODMORI PRED NAMA

SOft^fl 1PP IBftliRIlfPII (ilflillillffi

(juwlJU Uu tbuuUUUUulJu UUUUUULMLAJLI i

den. No sindikalce nije zasmetalo

samo to već i neke od odredbi

iz odluke. A najviše — cijene.

Jednodušno je mišljenje da su

one previsoke i za odmarališta i

za kamp kućice i za apartmane.

Najviše je primjedbi došlo iz

podružnice Delnice. Njihoya povjerenica

Vlatka Drakulić Štiglić

ustvrdila je da je ovo tema koja

se doista tiče sindikata, da su cijene

»drastično visoke obzirom

na plaće djelatnika«, da su neki

kriteriji neprihvatljivi, isto tako

da nije moguće da za djecu nema

popusta u kamp kućicama.

Isto tako da bi bilo poželjno da

se u odmaralištima i drugim objektima

koristi vlastita radna

snaga. Još jednom se osvrnula

na problem »dviju soba« delničkog

odmarališta u M. Lošinju

koje su dodijeljene Drvenjači i s

tim u vezi pomanjkanja kapaciteta...

Sindikalci jesu za to da se porodicama

poginulih u domovinskom

ratu kao i izbjeglicama

omogući besplatan boravak u

našim objektima, istakao je Cutvarić

iz bjelovarskog povjereništva,

ali da se to ne prelama preko

visoke cijene već da to snose

Hrvatske šume.

A cijene je ilustrirao ovako:

»Ako netko ima plaću od 2.500

bodova, kao ja, a za boravak u

odmaralištu treba mu za ženu s

dvoje djece oko 1.000 DEM, onda

su to dvije vrlo teško spojive

stvari.«

Zauzet je stav da se pred Upravni

odbor Hrvatskih šuma ide

s kompletnim prijedlogom sindikata

koji, generalno, traži sniženje

cijena za 30 posto, te da se za

ubuduće dogovori da u izradi

ovakvih dokumenata treba sudjelovati

i sindikat.

Pripremio: M. Mrkobrad

GLAVNI ODBOR HSS RASPRAVLJAO O UGOVORU POTPISANOM

IZMEĐU VLADE, SINDIKALNIH SREDIŠNJICA I GOSPODARSKE

KOMORE, O PLAĆAMA, I IZRAZIO NEZADOVOLJSTVO NEKIM

ODREDBAMA

NEZADOVOLJNI NAJNIŽOM

UTVRĐENOM PLAĆOM

Hrvatski sindikat šumarstva

nije odveć zadovoljan

nekim odredbama

nedavno potpisanog

Ugovora između Vlade, tri sindikalne

središnjice (SSSH, KNS,

HUS), Hrvatske gospodarske komore

te Hrvatske udruge poslodavaca,

rečeno je na posljednjoj

sjednici Glavnog odbora HSŠ.

Pozitivno jest da Vlada više neće

plaće regulirati uredbama već

će se ovo osjetljivo pitanje utvrđivati

granskim ugovorima

koji trebaju biti sklopljeni do 31.

listopada, no koliko će tko biti

zadovoljan Ugovorom utvrđenim

pravilima igre, pokazat će

se kasnije.

Šumarski sindikat, kao član

Saveza SSH, jednog od potpisnika

Ugovora, ponajviše zamjerki

upućuje na najnižu utvrđenu osnovnu

plaću (čl. 5) u iznosu od

667 K. Predsjednica HSŠ Gordana

Colnar ističe da je koordinacija

sindikata tražila povećanje

najniže osnovne plaće na 1,2 milijuna,

da je bilo riječi o dogovorenih

900.000, da bi na kraju ispalo

spomenutih 667.000, »što je

u središnjici ocjenjeno kao uspjeh«.

Takvo mišljenje nikako ne

dijeli Željko Cutvarić iz bjelovarske

podružnice koji se ne može

načuditi kako to središnjica (Savez

SSH) pristaje na tako nisku

najnižu plaću a »istovremeno u

samoj središnjici dijeli visoke

plaće«!

Članovi Glavnog odbora HSŠ

smatraju također da u Ugovoru

predviđeno povećanje prosječne

mase plaća za 2 posto za razdoblje

lipanj-listopad u odnosu na

masu plaća u svibnju neće previše

stimulativno djelovati u šu­

PLAĆE?

marstvu. Takva politika plaća,

misli Vlatka Drakulić Štiglić iz

podružnice UŠ Delnice, uzrokom

je što najbolji radnici odlaze

iz poduzeća, formiraju poduzetničke

grupe i za tjedan dana

zarade ono što su prije za mjesec

dana. Ljudi su svedeni na golu

egzistenciju, kaže ona, i dok se

mala grupica bogati velika većina

radnika i dalje siromasi. Sindikat

se treba boriti za bolje plaće

a ne za nekakve cipelarine i

dodatke.

Pozitivnim je ocijenjeno to što

po Ugovoru (čl. 2) i javna poduzeća

mogu sklapati granske kolektivne

ugovore a to znači i mogućnost

da se izbore za neka poboljšanja

stanja.

A šumarski sindikat kao da je

unaprijed predvidio takvu mogućnost

pa je već izrađen i upućen

na raspravu u sve podružnice

prijedlog Granskog kolektivnog

ugovora za šumarstvo. Riječ

je o svojevrsnom »malom Ustavu«

od 187 članaka koji obuhvaća

sve segmente života i djelovanje,

od radnih odnosa, plaća, naknada

do disciplinskih postupaka,

obrazovanja, uvjeta za rad

sindikata i zaključivanja ugovora.

Kao prilog predložen je i popis

zanimanja i radnih mjesta po

stupnjevima složenosti (platni

razredi).

Primjedbe iz podružnica kako

su ih iznijeli sindikalni povjerenici

mogle bi se svesti na nekoliko

osnovnih. Najveći dio primjedbi

odnosi se na — norme.

One bi trebale biti takve da se ne

mogu prebacivati više od 25 posto

(Našičani predlažu čak 50 posto).

Zagrebačka podružnica

misli da bi u ugovor trebalo ugraditi

i uvjete kreditiranja stambene

izgradnje. Omjer najniže i

najviše plaće u poduzeću ne bi

trebalo biti veći od 1:5. I najniža

osnovna plaća predmetom je više

primjedbi. Iz bjelovarske podružnice

stiže prijedlog da ona ne

bi smjela biti niža od milijun dinara.

Sada slijedi razmatranje, grupiranje

i usvajanje primjedbi kojih

će biti još, a o pročišćenom

tekstu izjasnit će se, kad za to

dođe vrijeme, Skupština HSŠ.

NI. NI.

Temeljem članka 10. Ugovora o plaćama Hrvatski sindikat šu-

1 marstva obratio se zajedničkoj Komisiji za tumačenje i provedbu

Ugovora sa zahtijevom da se DP »Hrvatske šume« p.o. Zagreb

odobri izuzeće od ograničenja mase plaća. Razlog ovakovom zahtijeva

sasvim je jasan — niske plaće u djelatnosti šumarstva. Kako

svi pokazatelji neminovno ukazuju na pad udjela plaća po svim

kriterijima i stalno zaostajanje u uporedbi sa isplatama u drugim

javnim poduzećima i gospodarstvu, smatramo da je stvoren uvjet

da nam se omogući izuzeće od ograničenja mase plaća.

SINDIKALNI USPJE

Višednevni pregovori predstavnika sindikalnih

središnjica, Vlade Republike Hrvatske,

Hrvatske Gospodarske komore i Hrvatske

udruge poslodavaca, okončani su

potpisivanjem Ugovora o plaćama

Potpisani ugovor o plaćama odnosi se na javna poduzeća

i poduzeća iz područja gospodarstva i javnih poduzeća,

moći od lipnja povećati masu plaća za dva posto u odnosu

na masu plaća isplaćenu u svibnju 1994. godine. Mada

plaća za mjesec svibanj ne može rasti, ali poduzeća u kojima

je bruto najniža plaća bila 635,91 K (i niže), imaju pravo povisiti

najnižu osnovnu plaću u okviru postojeće mase na 667,00

K. Što to zapravo znači za javna poduzeća. Prema prikupljenim

podacima o najnižoj plaći u javnim poduzećima, »Hrvatske

šume« JP za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima

u Republici Hrvatskoj, isplaćivalo se do sada ipak više, od

onog što je potpisano, i ako daleko manje od onog što isplaćuju

ostala javna poduzeća u Republici.

Znači, potpisani ugovor u tom dijelu za našu djelatnost ne

donosi nikakav napredak, a time ni naše sindikalno zadovoljstvo.

Ipak na sastanku udruženih sindikata u SSSH, dok je trajala

rasprava o prijedlogu ugovora, gospodarstveni sindikat i

to »oni veliki« tijekom rasprave izraziše svoje veliko zadovoljstvo

za ovakav uspjeh (ako ugovor bude potpisan).

Mi »mali sindikati« (kako nas u zadnje vrijeme, nažalost i

putem sredstava javnog informiranja), prozvaše ovi »veliki

sindikati« nismo zadovoljni utvrđenom visinom najniže osnovne

plaće u iznosu od 667.000 HRD. Sindikalni uspjeh vidimo jedino

u konačno postignutom dogovoru socijalnih partnera da

se do 31. listopada 1994. godine zaključe kolektivni ugovori

grana ili djelatnosti kojima će se uređivati plaće i ostala prava

radnika. No potpisivanju kolektivnih ugovora grana i djelatnosti,

a sukladno odredbama potpisanog Ugovora prethoditi

će najkasnije do 1. srpnja 1994. godine potpisivanje osnovnoga

nacionalnog ugovora za gospodarstvo i javna poduzeća.

Potpisani ugovor o plaćama ne odnosi se na privatna poduzeća.

Ona, kao i dosad, mogu (ako imaju) slobodno isplaćivati

plaće prema kolektivnim ugovorima, aktima poduzeća i dr.

Posebno interesantno i recimo »novo« u potpisanom Ugovoru

o plaćama jest članak 7, u kojem stoji da su od ograničenja

mase za plaće izuzeta poduzeća u kojima je upisano više

od 51 posto dionica ili udjela u odnosu na ukupnu vrijednost

kapitala. U svim dosadašnjim Vladinim uredbama o plaćama,

izuzeta su bila samo poduzeća u kojima je bilo više od 50% otplaćenih

dionica. Pismenu potvrdu o upisanim dionicama izdaje

Hrvatski fond za privatizaciju?

Vlada Republike Hrvatske preuzela je obvezu preispitivanja

i povećanja od l. srpnja 1994. godine, odnosno do 30. lipnja

J994. godine neoporezivog iznosa plaće! To je neki skok, odnosno

porast plaće za nekoliko postotaka.

Ugovorom je određen i sastav komisije koja može izuzetno,

pojedinim pravnim osobama, u opravdanim slučajevima i

ukoliko se time bitnije ne bi narušila dogovorena veličina mase

plaća, odobriti izuzeće od ograničenja mase plaća.

Naknade troškova materijalnih prava {topli obrok, dnevnice,

terenski dodatak i slično) mogu se od i, lipnja isplaćivati

prema odredbama Općeg kolektivnog ugovora, uvećanim najviše

za 30 posto.

Javne djelatnosti potpisale su sa Vladom Republike Hrvatske

Sporazum o socijalnom miru, a sklopljeni socijalni mir

trajat će, ako ne duže, do zasjedanja Sabora Republike Hrvatske

sigurno. Kako će biti dalje vidjet ćemo. Ipak poželimo da

taj mir traje i duže te da se zahtjevi profesora i drugih djelatnika

uposlenih u javnim djelatnostima riješe na obostrano zadovoljstvo.

Postavlja se pitanje.- »Da li je potpisani Ugovor o plaćama«

ujedno i ugovor o socijalnom miru? Ponadajmo se da jest i da

će Vlada svoje obećanje i potpis stavljen na Ugovor o plaćama

opravdati, ako ni radi čega onda barem zbog socijalnog mira.

Mir nam je svima potreban. A ako je kome potreban socijalni

mir, i prijeko potreban, onda je to Vlada!

(G. G.)

GLASILO »HRVATSKIH ŠUMA«

Javnog poduzeća za gospodarenje

šumama i šumskim zemljištem u

Republici Hrvatskoj, p.o. Zagreb

Izdavač:

»HRVATSKESUME«p.o. Zagreb

Lj. F. Vukotinoviča 2.

JP »Hn'atske šume« organiziram su u Direkciju

Zagreb i 15 Uprava šuma i to: Vinkovci, Osijek,

Našice, Požega, Bjelovar, Koprivnica, Zagreb,

Sisak, Karlovac, Ogulin, Delnice, Senj, Gospić,

Buzet i Split.

Direktor poduzeća;

Josip Dundmić, dipl. ing. šumarstva

Savjet lista: Prof. dr. Branimir Prpić (predsjednik),

dr, Joso Gratan, Marijan Kolić, dipl. ing. Milan

Krmpotič, dipl. ing. tomislav Starčević,

Filip Sabić, prof. dr. Josip Vukelič

Glavni i odgovorni urednik:

Antun-Zlatko Lončarič, dipl. ing.

Uređivački odbor: Petar Jurjević, dipl. ing.

(predsjednik), Antun-Zlatko Lončarič dipl. ing.

Vesna Hrkalovič, dipl pol. han HilL dipl. iur.

Gordana Colnar

Grafički urednik: Miljenko Bogđanić

Redakcija lista: Marijan Domović. dipl polit.

Vesna Hrkalovič, dipl. polit., Antun-Zlatko

Lončarič, dipl ing., Miroslav Mrkobrad, dipl.

polit Vesna Pleše, dipl. polit i Zvonko Peičević

Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinoviča 2, Zagreb.

Tet 041/448-001, 448-034

List »Hrvatske šume« izlazi jednom mjesečno, a

djelatnici JP »Hrvatske šume«, umirovljenici,

poslovni partneri i djelatnici Šumarskog fakulteta

Zagreb dobivaju ga besplatno ni kućne adrese.

Tisak: Hrvatska tiskara Zagreb, Slavonska avenija

4

Naklada: 12.000 primjeraka

Mišljenjem Ministarstva prosvjete, kulture i športa

broj 532413-1/ 7-93-01 glasilo je oslobođeno

plaćanja osnovnog i posebnog poreza na promet.


20. lipnja 1994.

Među brojnim uzvanicima, Savjetovanju su prisustvovali ministar Inž. Ivan Tarnaj, akademici Mirko Vidaković i Dušan Klepac i drugi uzvanici

U HRVATSKOJ AKADEMIDI ZNANOSTI I UMJETNOSTI ODRŽANO SAVJETOVANJE »PRIVATNE

ŠUME U HRVATSKOJ«

PRIVATNE ŠUME - USKLADITI POTREBE, OBVEZE I MOGUĆNOSTI

Trenutno stanje privatnih šuma

u Hrvatskoj može se ocijeniti

devastiranim, jedan je

od zaključnih stavova sa savjetovanja

naslovljenog »Privatne

šume u Hrvatskoj u ozračju rezolucija

Helsinške konferencije o zaštiti

i očuvanju europskih šuma« što ga

je prošli tjedan organizirao Znanstveni

savjet za poljoprivredu i šumarstvo,

sekcija za šumarstvo,

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

u Zagrebu.

Ocjena ni nova niti nepoznata i

uz druge če zaključke zacijelo još više

puta biti ponovljena dok svi relevantni

faktori ne shvate da je stanje

alarmantno. Vjerojatno stoga nije

slučajno i moglo bi biti znakovito

što se o kompleksnoj problematici

privatnih šuma progovorilo i u HA­

ZU. Možda riječi vrhunskih hrvatskih

šumarskih znanstvenika, kako

je to poželio i ministar poljoprivrede

i šumarstva inž. Ivan Tarnaj, izrečene

u ovom domu znanosti odu

dalje od dosadašnjih ne malobrojnih

konstatacija ili pak (nedorečenih)

zakonskih odredbi koje su nudile

različite lijekove privatnim šumama,

a one su u međuvremenu,

uz pojedinačne iznimke, propadale.

Istaknuti znanstvenici u šest su

zasebnih i međusobno povezanih

tema govorili o različitim aspektima

problema privatnih šuma. Naš

list će u nekoliko brojeva donijeti

izvatke iz tih izlaganja.

PRIMJENA MEĐUNARODNIH

DEKLARACIJA U HRVATSKOJ

Dr Joso Vukelić i prof. dr Miroslav

Harapin: »Međunarodne deklaracije

o očuvanju i zaštiti šuma i

njihova primjena u gospodarenju

privatnim šumama u Republici

Hrvatskoj«.

Podsjećajući da su u posljednje

tri godine održana tri značajna međunarodna

skupa na kojima se raspravljalo

o zaštiti i racionalnom korišćenju

prirodnih resursa, posebno

šuma (1990. u Strasbourgu,

1992. u Rio de Janeiru, 1993. u Helsinkiju),

dr Vukelić je istakao da je

i Republika Hrvatska kao potpisnica

svih deklaracija prihvatila time i

»svjetske kriterije i dogovorene obveze

u gospodarenju šumama i

šumskim zemljištem na 43 posto

svoje površine.« A oko 19 posto šuma

je u privatnom vlasništvu i u

Što poduzeti u cilju efikasnijeg

gospodarenja privatnim

šumama?

stanju koje ne zadovoljava i mora

se mijenjati.

Dr Vukelić naveo je i osnovna načela

temeljem kojih bi se osnovne

postavke međunarodnih dokumenata

praktično provodile i u hrvatskom

šumarstvu. Radi se o »državnoj

potpori privatnim šumposjednicima,«

potom posebnoj pozornosti

inž. IVAN TARNAJ:

ISTINI POGLEDATI U OCI

irs-onačno je došlo

J\ vrijeme da šumarska

struka kao

moralno najodgovornija

za stanje hrvatskog

šumarstva se

pozabavi ovom temom

koja je nepravedno

dugi niz godina

bila zanemarena,

pa i ako hoću biti iskren

i od nas šumarskih

stručnjaka. Govoriti

danas o privatnim

šumama u Hrvatskoj,

znači govoriti o

jednom statusnom

stanju privatnih šumoposjednika,

koje

ima svoje značenje u

Hrvatskoj, te ujedno

predstavlja jednu sintagmu,

kako se provodila

nebriga i države i

struke, te devastirala

šuma u konačnici.

To je istina kojoj valja

i treba pogledati u

oči, ali i to je praksa

koju treba prekinuti.

Odgovornost zato

snosi prije svega

država, šumovlasnici

a moralnu odgovornost

za stanje šumskoprivatnog

posjeda

snosi šumarska struka,

a to smo mi!?

Zato me zaista raduje

da otvaramo ta

pitanja na kompetetan

način. Raduje me

da se neće stati samo

na konstatacijama i

zaključcima, koji se

neće realizirati u životu.

Obrnuto, iz tih

spoznaja trebaju proizači

konkretni programi

u dinamici i

vremenu, koji če biti

realizirani a za posljedicu

imati unapređenja.'

Savjetovanje je u ime III Razreda HAZU

otvorio akademik Mirko Vidaković

»sastavu i obnovi šuma«, potrebi

organiziranja »savjetodavne službe

i promidžbe potraj nog gospodarenja«

te jedinstvenoj »zaštiti šuma«.

Kako stimulirati privatnog šumoposjednika

da racionalno gospodari

svojom šumom?

«... Naša zakonska rješenja nisu

zasada obuhvatila rješavanja ove

problematike, osim obveze izrade

programa za gospodarenje privatnim

šumama Temeljem ZOŠ-a iz

1990. godine i jedinstvenog prostornog

razgraničenja i gospodarske

podjele temeljem pravilnika o uređivanju

šuma koji je pred usvajanjem,

rekao je dr Vukelić. »Obveze

međunarodne zajednice odnose se

ponajprije na pojačanje napora ali i

donošenje zakonskih propisa koji

će emisije zračnih onečišćivača zadržati

ispod očekivane tolerantnosti

šumskih ekosustava uzimajući u


20. lipnja 1994.

obzir dugoročne kumulativne i sinergističke

efekte njihova negativnog

djelovanja. S druge strane

snažno je na sve tri konferencije

naglašena obveza međunarodne zajednice

da osigura nova i dodatna

financijska sredstva za zemlje u

razvoju da bi im se omogućilo trajno

upravljanje, zaštita i razvoj šumskih

resursa, uključujući pošumljavanje,

borbu protiv krčenja šuma i

degradacije tla...«

Govoreći o sastavu i obnovi šuma

dr Vukelić je naglasio da sve deklaracije

ističu posebno očuvanje biološke

raznolikosti šumskih ekosustava

te oponašanje prirode.

»... Preporučuje se podržavanje

autohtonih vrsta i prirodna obnova

sastojina, a u pošumljavanju izbor

vrsta drveća mora biti prilagođen

lokalnim uvjetima i sposoban da tolerira

klimatske i ostale stresove

kao što su insekti, bolesti, potencijalne

klimatske promjene u vegetacijskom

razdoblju i drugo...« Za

gospodarenje privatnim šumama u

nas to znači da za njihovu sanaciju

na dijelovima koji su više degradirani

treba saditi »uobičajene vrste

pri osnivanju kultura, prije svega

četinjače... Drugo, treba istaknuti

da u većem dijelu naših privatnih

šuma staništa nisu jače degradirana

i da zadovoljavaju minimalne

kriterije koji se postavljaju pri definiranju

ekosustava s bogatom biološkom

raznolikošću. Tu ponajprije

mislimo na većinu panjača, no ne

popravi li se sastojinska struktura i

ne omogući li se potraj nost gospodarenja,

sigurno je da će ih daljnja

degradacija dovesti u stanje kad neće

biti šuma, a rekonstrukcija će biti

skupa i dugotrajna...«

Posebnu važnost dr Vukelić pridaje

savjetodavnoj službi i promidžbi

potrajnog gospodarenja i kaže

da je ovaj vrlo važan segment u

Hrvatskoj potpuno zanemaren«.

Nije uspostavljena nikakva savjetodavna

služba, edukacija šumoposjednika

ne postoji i sva briga prepuštena

je samo malom broju šumarskih

stručnjaka pojedinaca koji

se povremeno javljaju u stručnim

glasilima«.

Isto tako tek je u začetku i promidžba

preko javnih medija i tu šu-

Dr. Gračan, mr. Mihanović i dr. Durbešić među mnogobrojnim sudionicima savjetovanja

mare očekuje velik posao. Moraju

se također iskoristiti i službe za lovstvo

i šumarstvo osnovane pri županijskim

uredima za gospodarstvo,

županjski inspektori, sve skupa blizu

70-ak stručnjaka koji bi mogli

imati važnu savjetodavnu ulogu u

gospodarenju privatnim šumama.

Valjalo bi tiskati i periodično stručno

glasilo, kakva postoje u drugim

djelatnostima, organizirati tečajeve

i seminare, ustrojiti odgovarajuće

službe pri Hrvatskim šumama, konačno,

osnovati i asocijaciju privatnih

šumposjednika koja bi mogla

zastupati njihove interese, sudjelovati

u donošenju adekvatne šumarske

politike. Naposljetku, zapitao

se dr Vukelić, zašto i u Upravnom

odboru Hrvatskih šuma ne bi sjedio

jedan takav privatni šumoposjednik?

Kad je o zaštiti šuma riječ, on napominje

da međunarodne deklaracije

posebno upozoravaju na šumske

požare, pašarenje, brst, zaštitu

od štetnika. Inzistira se na integralnoj

zaštiti šuma, posebice u Helsinškoj

deklaraciji, kakva se u Hrvatskoj,

valja istaći, bez obzira na vlasništvo

već primjenjuje.

Šumski požari čine najveći problem

brojnih europskih zemalja, s

ekološkog, socijalnog i gospodarskog

stajališta. Svjesni smo, naglasio

je dr Vukelić, da je teško kontrolirati

takve katastrofe i da treba

razvijati preventivnu djelatnost.

»Hrvatska se nalazi u prvoj skupini

od 10 zemalja po prosječnoj površini

izgorjelih šuma. Na priobalnom i

otočnom dijelu Hrvatske ima oko

Doministar dr. Joso Vukelić podnio je

uvodni referat na temu: Međunarodne

deklaracije o zaštiti i očuvanju šuma

TEME NA SAVJETOVANJU

Na savjetovanju »Privatne šume u Hrvatskoj

u ozračju rezolucija Helsinške

konferencije o zaštiti i očuvanju europskih

šuma« što ga je organizirao Znanstveni

savjet za poljoprivredu i šumarstvo, sekcija

za šumarstvo HAZU u Zagrebu, prezentirano

je šest tema.

1 Vukelić, M. Harapin: Međunarodne

deklaracije o zaštiti i očuvanju šuma u zakonodavno-gospodarskom

unapređenju

privatnih šuma u Hrvatskoj;

M. Vidaković, 1 Gračan: Čuvanje i povećanje

biološke raznolikosti naših šuma:

S. Meštrović, T, Starčević: Današnje

stanje i razvoj privatnih šuma;

S. Matić: Ekološke i gospodarske značajke

revitalizacije privatnih šuma u Hrvatskoj;

D. Klepac. Različiti modeli potrajnoga

gospodarenja u malenim privatnim šumama;

R. Sabadi. Gospodarske inplikactja za

unapređenje privatnih šuma.

Pokrovitelj savjetovanja bila je Hrvatska

akademija znanosti t umjetnosti, razred za

prirodne znanosti, a suorganizatori Ministarstvo

poljoprivrede i šumarstva i JP

-Hrvatske šume« Zagreb.

850.000 ha, a godišnje prosječno izgori

1 posto«.

Rezolucije iz Strasbourga i Helsinkija

pretjeranu pašu i nereguliran

brst »ističu kao izrazito štetan

utjecaj i svrstavaju ga s ostalim

čimbenicima koji pridonose smanjenju

i propasti šuma«. Iz toga

proizlazi, kaže dr Vukelić, da se paša

brst dopuštaju, ali u određenoj

mjeri kada oni neće biti štetni. I sadašnji

zakon u Republici Hrvatskoj

na tom je tragu ne treba ga mijenjati.

On dozvoljava pašu, žirenje, brst,

no u privatnim šumama treba ih

ograničiti, a njihov intenzitet i vrijeme

predvidjeti u programima za

gospodarenje privatnim šumama.

Slično je, dodaje dr Vukelić, i s ostalim

korištenjem sporednih šumskih

proizvoda, skupljanja puževa,

branja ljekovitog bilja, koje su u

suprotnosti s Drugom rezolucijom

iz Helsinkija kojom se određuju

smjernice za očuvanje biološke raznolikosti

šuma.

TEKST I SNIMCI

Z. LONČARIĆ

M. Mrkobrad

ZAKLJUČCI

sa savjetovanja »PRIVATNE ŠUME U HRVATSKO] U OZ­

RAČJU REZOLUCIJA HELSINŠKE KONFERENCIJE O ZA­

ŠTITI I OČUVANJU EUROPSKIH ŠUMA« održanog 15. lipnja

1994. godine u organizaciji Znanstvenog savjeta za

poljoprivredu i šumarstvo — sekcije za šumarstvo, Hrvatske

akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Q U Hrvatskoj je 457.362 ha ili 19% privatnih šuma.

Na toj se površini nalazi drvna zaliha od oko 37,5 milijuna

kubičnih metara drva što čini 13% drvne zalihe u Hrvatskoj.

Prosječna drvna zaliha u privatnim šumama iznosi

oko 82 mVha. Trenutačno se stanje u privatnim šumama

Hrvatske može ocijeniti devastiranim. Bez stručnog nadzora,

sa stalnom mijenom ili nepostojanjem djelotvorne

propisnosti privatne se šume danas mogu opisati ovim

značajkama: (a) usitnjenošću (prosječna veličina jednog

posjeda iznosi 0,76 ha), (b) devastiranošću, (c) narušenošću

strukture.

Q Gospodarenje malenim privatnim šumama je specifično

prvo, zbog toga što su šumske parcele u Hrvatskoj

malene, drugo, što njihov vlasnik ima određene potrebe

vezane za poljodjelstvo a u odnosu na ogrijev, sitno

tehničko drvo, pašarenje, listinac i si.

To određuje koji oblik gospodarenja treba izabrati uzimajući

u obzir ekološke uvjete i biljnu zajednicu u kojoj

se dotična šuma nalazi.

S obzirom na raznolikost privatnog vlasništva, ekoloških,

gospodarskih i šumskouzgojnih okolnosti, preporučamo

različite modele za gospodarenje u malenim privatnim

šumama uz izbjegavanje uniformnosti u gospodarenju i

omogućavanje raznolikosti vrsta drveća i oblika gospodarenja

koji će odgovarati vlasniku šume, imajući pred očima

načela šumarske znanosti i iskustva šumarske prakse

kako u Hrvatskoj tako i u Europi.

@ Izučavanje genetske varijabilnosti i adaptabilnosti

vrsta šumskog drveća u nas od velikog je značenja za

uzgajanje šuma i za poboljšanje stabilnosti prirodnih i

degradiranih šumskih populacija. Neophodno je da se u

narednom petogodišnjem razdoblju provedu takva istraživanja.

S obzirom da je genetska struktura pojedinih vrsta

šumskog drveća jako ugrožena i da postoji opasnost da

takve vrste izgube dobar dio svoje genetske varijabilnosti,

potrebno je pristupiti organiziranom čuvanju genetskih

resursa.

Predlažemo osnivanje komisije u okviru Ministarstva

poljoprivrede i šumarstva koja će imati ingerenciju nad

tom djelatnošću.

^^ Potrebno je da Država formira konzistentnu šumarsku

politiku glede privatnog šumskog posjeda, posebno

malog. Čitavim nizom mjera podsticaja ubrzavati stvaranje

kombiniranih poljodjelskih šumarskih gospodarstava

većih površina, sposobnih da odgovore suvremenim zahtjevima

Europske zajednice.

Ondje gdje poljodjelsko zemljište zauzima površinu i

kvalitetu ispod graničnih prinosa valja podsticati pošumljavanje

takvih površina uz intenzivno sudjelovanje Države.

Država treba, putem Ministarstva za poljoprivredu i šumarstvo

i »JP Hrvatske šume«, trajno sudjelovati činom i

savjetom u unapređivanju privatnog šumskog posjeda na

potrajnoj osnovi. S tim u svezi neophodno je poduzeti

ove aktivnosti:

(a) — Organizirati edukativne i savjetodavne službe na

nivou Županija, Uprava šuma i Šumarija. Na taj bi se način

poticala javna svijest i razumijevanje o šumi i potrajnom

gospodarenju koje bi vlasniku osiguravalo gospodarsku

sigurnost i napredak.

(b) — Omogućiti primjenu rezultata znanstvenih istraživanja

u gospodarenju privatnim šumama. Organizirati jedinstven

sustav zaštite šuma protiv štetnika i šumskih požara.

Posebno je nužno osigurati organizirani postupak

prodaje drva i nastup na tržištu. Isto tako nužno je osigurati

subvenciju u izgradnji šumskih cesta zbog otvaranja

većih kompleksa privatnih šuma.

(c) — Ustrojiti odgovarajuće stručne službe u Ministarstvu

poljoprivrede i šumarstva i »JP Hrvatske šume« a istovremeno

osnivati asocijacije privatnih samoposjednika

zbog zajedničke aktivnosti kod gospodarenja šumama,

zaštiti privatnog interesa i nastupa na tržištu.

Q »JP Hrvatske šume« treba raditi na jedinstvenom

prostornom uređivanju svih šuma neovisno o vlasništvu

zbog osiguranja temeljnih stručnih odrednica neophodnih

za svaki šumski ekosustav s tim da se uvažavaju principi

vlasništva i specifičnosti strukturnih osobina svakog privatnog

posjeda. Kod toga je neophodno osigurati financijska

sredstva imajući u vidu pravičnost kod opterećenja

svakog šumoposjeda. Naše je mišljenje da bi se uvođenjem

neposrednog poreza iz katastarskog prihoda svakog

vlasnika postigla neophodna pravednost i jednakost

u optrećenju.

(!) Neophodno je odmah započeti s opsežnim, korisnim

ali i skupim radovima na revitalizaciji privatnih šuma u

Hrvatskoj. Da bi radovi postigli svoju svrhu i mogli nesmetano

teći moraju se založiti:

(a) — Država sa svojom zakonskom regulativom i financijskom

potporom

(b) — »JP Hrvatske šume« glede stučnog i materijalnog

zalaganja.

(c) — Privatni šumovlasnik odustajanjem od daljnje devastacije

vlastitih šuma kao i ulaganjima kako sredstava

tako i vlastitog rada.

Mjere revitalizacije se sastoje u provođenju uzgojnih

zahvata njege i obnove šuma. Posebno je nužno u sastojinama

razbijene strukture i smanjenog obrasta unositi

odgovarajuće pionirske vrste drveća listača i četinjača

kao mjeru poboljšanja strukturnih, a to znači i gospodarskih

uvjeta kao i općekorisnih funkcija.

Radovima na čišćenju i prorjeđivanju u sastojinama

normalne strukture i obrasta povećavamo njihovu kvalitetu

i_ osiguravamo potrebno drvo za potrošnju.

Čiste sječe kao mjere obnove privatnih šuma treba

trajno izostaviti.

Dugotrajnim, skupim, ali izuzetno za vlasnika i društvo

korisnim radovima na organizaciji gospodarenja i revitalizaciji

privatnih šuma Republika Hrvatska će ispuniti obaveze

u svezi potpisanim međunarodnim deklaracijama o

očuvanju i zaštiti svjetskih i europskih šuma.

U Zagrebu, 15. 06.1994. g.

Komisija za zaključke:

Akademik Dušan Klepac

Prof. dr. se. Slavko Matić

dr. se. Joso Vukelić

. dipl. ing. Tomislav Starčević

dr. se. Joso Gračan


20. lipnja 1994.

ŠUMARIJA VELIKI GRĐEVAC

MOTORKE ZAMIJENILI KOSIJEROM!

Uodjelu 24 gospodarske

jedinice Grdevačka

bilogora zatekli smo

grupu stalnih radnika

šumarije veliki Grdevac u

njegi mladika hrasta. Radi se

kosijerima, a gdje je potrebno

i motornim pilama. Riječ

je o branjevini lužnjaka starosti

pet godina ukupne površine

8,5 ha.

To je jedno od radilišta Velikogrdevačke

šumarije u kojoj

su uzgojni radovi u punom

zamahu i gdje uz GPO

radnike (do kojih se teško dolazi)

velik dio posla obavljaju

stalno zaposleni. Jedan od

revirnika u šumariji, inž. Dušan

Dragosavac s kojim obilazimo

teren, kaže: »Prošle

jeseni i ovog proljeća napravili

smo u uzgoju posao kojim

smo osigurali prihod u

slijedećih nekoliko godina.

Na 107 ha unesen je žir rasipačem,

a ovog proljeća zasijali

smo žir pod motiku na 6

ha. Radilo se dosta i na uređenju

sječina jer stanovništvo

u dijelu Bilogore nije zainteresirano

za to. Njegu

mladika radimo i u Slatkom

potoku 28 G, na pilot objektu

Šumarskog instituta Jastrebarsko,

prema njihovim

uputstvima.«

U grupi poslovođe Ivana

Kovača na njegi su: Stjepan

Melec, Ivan Radić, Spomenko

Toplak, Stevo Holiček,

Đuro Rožić, Antun Vozmek,

Josip Kosar i Franjo Vončina.

Neki od njih i dosad su

radili na uzgoju, ostalo su

sjekači, traktoristi.

Ne žale se što su na uzgoju,

je »tu je čak i lakše« no i

tu je dosta posla pa bi možda

»i norma mogla biti drugačija«.

A ona je 10 radnika na

hektar.

/ s kosi/erom se vrlo dobro snalaze: grupa poslovođe Ivana Kovača u njegi mladika hrastika u 24. odjelu

Grđevačke Bilogore.

Da je još više radnika, misli

Toplak, ne bi bilo loše. Za

gablec se snalaze sami, slično

kao i mnogi drugi. Suhe

hrane im je dosta, a »budući

da nemaju organiziranu prehranu

što bi bilo najbolje«,

često gablec pripremaju sami.

Nešto skuhaju ili ispeku

na kotlu, »smetnu se i zajednički

nešto kupe, tako da nije

preskupo«.

Kovač upozorava na oštećenja

mladica od divljači, a i

mraz je, premda je početak

svibnja, tog jutra učinio svoje:

na nekoliko mladica lišće

je oštećeno i uvelo.

M. Mrkobrad

UPRAVA ŠUMA POŽEGA

PRAVOVREMENO

POSJEĆI I OTPREMITI

AKTIVNOSTI UREĐIVAČA ŠUMA

ZBOG MINA

ožeški uređivači šuma

ovog proljeća rade na reviziji

uredajnog elaborata za

gospodarsku jedinicu »Dužni

Psunj« koja je u sastavu šumarije

Nova Gradiška. Uređivački

su obrađeni odjeli od 42 do 68

a tipološki prvih 20 odjela.

Treba istaći da je područje

ove gospodarske jedinice bilo

.zahvaćeno ratom a dio terena

miniran. Stoga se nisu mogli

obavljati redovni poslovi u odjelima

od 21 do 41 i od 69 do

103 pa će za tu površinu biti

, načinjena samo računska revizija.

Naime, zbog izvanrednih

okolnosti, navedena gospodarska

jedinica imat će kombiniranu

reviziju — redovnu i izvanrednu

(računicu).

Radovi na kombiniranoj reviziji

započet će koncem svibnja

i za gospodarsku jedinicu

»Zapadni Papuk«. I koja pripada

šumariji Kamenska a terenski

uređivački i tipološki radovi

koncem godine, što ovisi o

vremenskim uvjetima.

Započetu reviziju Osnove

gospodarenja za g.j. »Lim« u

Šumariji Poreč na istarskom

poluotoku trebalo bi privesti

kraju u jesenjem dijelu godine

a radit će se na površini oko

200 ha. Time bi bili obuhvaćeni

svi planirani ovogodišnji poslovi,

koje valja načiniti stručno

a na šumarijama je da postavljene

taksacijske elemente

pravovremeno i kvalitetno provedu

u praktičnom radu.

I. Tomić

OVOG PROLJEĆA

NAJVIŠE POSAĐENO U ŠUMARIJI VELIKA

Zbog tehnološke osjetljivosti bukvu treba pravovremeno izvući na pomoćno stovarište i

otpremiti u što kraćem roku drvnoj industriji

Grupu radnika veličke

šumarijo sreli smo na

dijelu trase šumske

ceste Tisica-Padež na

području gospodarske jedinice

»Južni Papuk«. U kvalitetnoj

sedamdesetogodišnjoj bukovoj

sjemenjači s nešto malo

hrasta i graba, na jugozapadnoj

ekspoziciji a na oko 800

metara nadmorske visine

obavlja se čista sječa. Drvnu

mašu valja brzo izvući na obližnje

pomoćno stovarište a

nakon toga buldožer će načiniti

zemljorad donjeg stroja

ceste, koja će korisno poslužiti

za privlačenje drvne mase

skraćujući tako'srednju udaljenost

privlačenja na oko 600

metara.

Štipan, Ljudevit, Vinko, Ivan

i Žarko ozbiljno su shvatili posao

te im je cilj pravovremeno

posjeći i izraditi bukovu oblovinu

i višemetarsko drvo a ovi

sortimenti moraju se brzo izvuci

te, zbog osjetljivosti, odmah

otpremiti drvnoj industriji.

Štipan Manović je sjekač s

12 godina staža, iz Kaptola je

kod Velike. Tuži se na slabu

kvalitetu HTZ-opreme te na

neispravnost motorne pile za

koju nema dijelova.

Ljudević Grgic je došao iz

Novske, sjekač je s 11 godina

staža i već se kao novajlija dobro

snašao. Osobnim dohotkom

je zadovoljan ali ne i zaštitnom

opremom.

Vinko Andrijaševic radio je

u početku kao sjekač a kasnije

se zaposlio na mjestu traktorista.

Vozač je traktora IMT-

-560, ali mu je traktor u kvaru

vec mjesec dana pa trenutačno

radi na sječi. Ima primjedbu

na nedostatak traktorskih

dijelova te na nepravovremene

i nekvalitetne popravke. Vinko

je, inače, iz Stražemana a

u šumarstvu je uposlen 14 godina.

Ivan Đogolović sa 6 godina

radnog staža ja najmlađi sjekač

u ovoj grupi. Navodi slične

probleme kao i njegovi stariji

prethodnici od kojih se, kako

kaže, može štošta u poslu naučiti.

Vlastitim automobilom

odlazi ne posao i s posla i to

mu, s obzirom na troškove prijevoza,

pričinjava najveću poteškoću.

Živi u Poljanskoj, ali

autobus na toj liniji ne prometuje.

Žarko Kalem je po stažu

najstariji radnik među ovim

sjekačima. Porijeklom je iz Doboja

a započeo je u šumariji

Jastrebarsko, gdje radi četiri

godine. U Velikoj je 12 godina.

Zbog narušenog zdravlja, u

posljednje vrijeme radi na lakšim,

uglavnom šumskouzgojnim

radovima. Ima primjedbu

na rad sindikata koji slabo zastupa

radnike, a nezadovoljan

je i stručno-tehničkim osobljem

koje, po njegovom mišljenju,

ne radi dovoljno savjesno

svoj posao. Navodi primjer

nepravilnosti u obračunu

osobnog dohotka.

Norma na sječi u dojelu 63

a, gdje smo zatekli ovu brigadu

je oko 14 m 3 za tehničku

oblovinu, oko 11 m 3 za više--

metarsko drvo i oko 3 m 3 za

metarsko drvo. Na rednjoj

udaljenosti privlačenja 600

metara dnevna norma za traktor

IMT 560 je blizu 11 m 3 a za

LKT traktor oko 15 m 3 .

Tekst i snimak: I. Tomić

U proljetnom pošumljavanju na požeškom

području najzastupljeniji je bio hrast

' kitnjak

N

a području šest šumarija požeške

Uprave šuma proljetno pošumljavanje

obavljeno je na površini 51 hektara a

pritom je posađeno 175.000 sadnica i posijano

2.500 kg žira hrasta kitnjaka.

Najveći opseg poslova bio je u šumariji

Velika gdje je na 22 ha posađeno 87.000

sadnica i na 7 ha posijano 2.500 kg žira

hrasta kitnjaka. Najviše je upotrijebljeno

na ovoj šumariji kitnjakovih sadnica a

zatim crnog bora, smreke, lužnjaka i ariša.

U šumariji Kutjevo pošumljavanje je

izvršeno na 7 ha a posađeno 23.000 sadnica,

uglavnom crnog bora (5 ha) i smreke

(2 ha). Požeška šumarija bila je po izvršenju

približna kutjevaćkoj a pošumljavala

je pretežno hrastom kitnjakom i

neznatno običnom smrekom (1,60 ha). U

Novoj Kapeli pošumljavalo se samo

hrastom kitnjakom (5 ha) a isto tako i u

Čaglinu (3 ha). Šumarija Nova Gradiška

radila je na najmanjoj površini, od svega

0,5 ha te posadila 5.000 sadnica hrasta

lužnjaka.

Cjelokupno uzevši po vrstama sadnica,

najzastupljeniji je bio hrast kitnjak

(oko 50%) a zatim crni bor, obična smreka,

lužnjak i ariš. Šumarije Pleternica i

Kamenska nisu radile na pošumljavanju

u proljetnom dijelu godine, već će

svoje aktivnosti usmjeriti u jesen.

Tekst i snimak: I. Tomić


20. lipnja 1994.

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO NA ŽUMBERKU

Na skupštini Udruženja roditelja poginulih

branitelja domovinskog rata Hrvatske izabran

Pogled na Žumberačke šume, koje su nekad — šezdesetih godina, sadili šumari kojima smo upravo danas u

posjeti

ŠUMA I ENTUZIJAZAM ŠUMARA

Početkom lipnja karlovačku su Upravu šu

ma posjetili umirovljeni članovi Hrvatskog

šumarskog društva, koji su obišli nekoliko

šumskih objekata na Žumberku, jamu Jazovka,

»Žumberačku magistralu«, najviši vrh

Žumberka Sv. Geru i Vivodinu.

Sa podacima o šumama na području kojim je

do prije domovinskog rata i danas gospodarila,

odnosno gospodari Uprava šuma Karlovac posjetioce

je upoznao inž. Josip Maradin, upravitelj

ove Uprave, naglasivši da su područje, etat, prirast,

broj radnika i ostali pokazatelji o poslovanju

značajno smanjeni zbog rata i ratnih djelovanja.

— Ovo je bila, a i danas je ratna zona — rekao

je inž. Maradin — i dobar dio radnika je pod oružjem.

Borimo se da se obranimo, ali nastojimo i raditi.

Usprkos svemu smo prošle i ove godine izvršili

ono što smo isplanirali, uključujući i dosta

uzgojnih radova i nadam se da ćemo tako i nastaviti.

Umirovljenici su pokazali veliki interes za sve

ono što se događa u šumama, ali i za zbivanja u

Javnom poduzeću i zbivanja vezana uz ratna dje- /

lovanja. Jedan od njih, inž. Franjo Petrović, koji je /

nakon II svjetskog rata bio upravitelj tadašnje ''Šumarije

Karlovac, kada je čuo podatke, prokomentirao

je:

— Šumarija Karlovac je tih godina gospodarila

s većom površinom i praktično je bila poduzeće

s dvije pomoćne šumarije. Gospodarili smo tadašnjim

kotarskim šumama i imali smo vozni park

od 7—8 novih kamiona i dosta teških traktora koje

smo dobili od engleske i fancuske vojske. Radili

su najviše mobilizirani radnici, a bilo je zarobljenika.

Za njih smo morali osigurati smještaj i sve

ostalo što je bilo potrebno. Uvijek su dolazile kon-

Kakvi su rezultati u gospodarenju

šumama ostvareni potezima koje

smo mi povlačili — pitaju se često

danas umirovljeni šumari.

trolne komisije koje su nas provjeravale. Svakog

dana je na stovarištu karlovačkog DIP-a moralo

biti isporučeno od 300—360 m 3 oblovine, a ogrijevno

drvo je uglavnom išlo u Beograd. Bilo je to vrijeme

distribucije... Vrhovna figura u šumarstvu je

tada bio jedan major UDBA-e, koji nam je zagorčavao

život svojim naredbama, pa je jednom prilikom

naredio da ponovno gradimo skelu kojom

smo preko Mrežnice prevozili kamione s oblovinom,

jer ona koju smo mi izradili nije bila dovoljno

megalomanska, pa je trebalo čak i srušiti jednu

kuću, a na kraju smo skelu morali prevlačiti

traktorima...

Zahvaljujući na srdačnom prijemu umirovljeni

inž. Nadani Sirotić je rekao:

— Ako kažem da su šume nacionalno bogatstvo

i da predstavljaju 35 posto nacionalnog dohotka

— možemo zamisliti kakav teret leži na djelatnicima

»Hrvatskih šuma«, koji su dužni njima

potrajno gospodariti. Dobro može gospodariti u

takvim uvjetima samo šumar koji voli šumu i želi

je ostaviti u amanet budućim generacijama. Mi

smo u tim šumama ostavili svoj minuli rad i posjete

upravama šuma poduzimamo da bismo vidjeli

kako se gospodari tim našim radom. Na osnovu

onog što smo vidjeli ovdje mislim da se ne

moramo bojati za budućnost šuma, jer je u njih

uneseno mnogo entuzijazma, bez kojeg nema velikih

uspjeha...

V. Cunić

IVAN HILL - PREDSJEDNIK

Usubotu 11. lipnja 1994. godine

u Zagrebu, u nazoč­

han HM, dipl. pravnik, stručnik

našeg poduzeća gospodin

nosti izaslanika predsjednika ni suradnik za pravne poslove

i informiranja u Direkciji.

Republike, Vlade Republike

Hrvatske i Sabora Republike

Hrvatske, te drugih državnih I Ivanov sin pokojni ALFREDodličnika,

održana je prva redovita

Skupština UDRUŽE­ ji je hrabro poginuo u obrani

-MIKI HILL, dipl. pravnik, ko­

NJA RODITELJA POGINU­ Vukovara 16. listopada 1891.

LIH BRANITELJA DOMO­ godine, bio je naš djelatnik —

VINSKOG RATA REPUBLI­ šef odjela Pravnih, kadrovskih

i općih poslova u Upravi

KE HRVATSKE, na kojoj je za

predsjednika izabran dosadašnji

dopredsjednik, djelat­

Mr. K. M.

šuma Osijek.

NAD JAZOVK

ODazovki se mnogo toga zna,

ali pravih podataka ima vrlo

malo — rekao je inž. Zvonimir

Čičak umirovljenim članovima

HŠD pred jamom koja je na

Žumberku otkrivena 1990. g. — U

njoj su bili speleolozi i utvrdili da je

duboka 43 m i da nekoliko metara

njene dubine pokrivaju kosturi. Neki

speleolozi su se u nju spuštali i prije II

svjetskog rata i otkrili u njoj kosture i

jatagan. Po tome znamo da je za pogubljenja

ljudi korištena još za turskih

vremena. Međutim, najveći dio kostura

dospio je u nju negdje između 20.

svibnja i 20. lipnja 1945. g. Postoje

dva izvora podataka o pogubljenjima

nakon bitke za Krašić, koja se donekle

razlikuju. Prema priznanju Mate Belinića

(koji tvrdi da nije naredio smaknuća

i da su osuđeni samo »palikuće i

koljači«) — ovdje je osuđeno, strijeljano

i bačeno u jamu 198 ustaša i 28

domobrana. Bilo je ljudi koji su dovođeni

do jame, ali su ih stražari koji su

ih poznavali izvodili iz reda i puštali.

Oni su o tome dugo šutjeli, ali su posljednjih

godina progovorili. Priča se i

da je tih dana potok Donja Kupčina,

koji izvire podalje, danima bio crven

od krvi... Vodič kroz Žumberak iz

60-ih godina spominje sve spilje, ali o

]azovl;Zakladu«j.

Poznavajući već više puta iskazanu

humanost djelatnika

»Hrvatskih šuma«, za vjerovati

je da će ova inicijativa naići na

plodno tlo, i da će svi djelatnici

našeg poduzeća, dati svoj glas

za utemeljenje i pristupanje »Zakladi«

— koja život znači.

Marijan DOMOVIĆ

Umirovljeni članovi HŠD '

kata, medu kojima je

najzanimljivija G.j. Blaževa

gora. Govoreći o radovima

provedenim na ovom objektu

inž. Zvonimir Čičak, umirovlje- /

nik iz UŠ Karlovac, je rekao: \y

— Ovdje su se nalazile stare

sastojine bukve. Dio šuma je prije

II. sv. rata bio u državnom

vlasništvu, a dio u vlasništvu

zemljišnih zajednica. Drvna masa

je 1963. g. iznosila oko 500.000

m', 1983. g — 312.000 m 3 , a 1993. g.

294.000 m\ Od 1963.—1972. g. posječeno

je oko 228.000 m 2 drvne

mase, u vremenu od 1973.— 1982.

g. posječeno je 135.000 m 2 , a od

1983.—1992. — 124.000 m'. Bilo je

mnogo rasprava i dilema o tome

kako gospodariti ovim šumama.

Trebalo je sjeći, a pomlatka nije

bilo. Prva osnova gospodarenja

sačinjena je 1963. g. Izradio ju je

Umirovljeni članovi HŠD na

Žumberku, prilikom obilaska i

razgovora o stanju u šumama

ovog kraja

nas s nama. Tada je izlučen i jedan

specijalni rezervat od 14 ha,

u kome i danas raste »bukva

kraljica«. Ovdašnja bukva je tada

imala mnogo kerna i nije ju

bilo lako plasirati. Uspjeli smo je

plasirati Slovencima. Klima na

ovim prostorima podrazumijeva

6—7 vrlo toplih dana godišnje,

broj dana s niskim temperaturama

ima 10—20 godišnje, a ledenih

dana ima 40—60. Oborina se

ovdje kreću oko 1.500 mm godišnje.

Odlučili smo se na podsijavanje

i popunjavanje četinjačama,

koje je uspjelo, a kasnije se

je pojavila i autohtona kultura.

Sada treba provesti čišćenje...

— Kada smo počeli raditi ovdje

bili smo u vrlo teškoj situaciji

— komentirao je mr. Ivan

Mrzljak, pomoćnik direktora

Javnog poduzeća, koji je ranije

radio u UŠ Karlovac. — Tada je

stigla cesta, došlo je do otvaranja

ovih prostora i trebalo je odlučiti

— da li ovim šumama gospodariti

preborno.ili gospodariti

njima kao jednodobnim šumama.

Kern je ulazio pod koru. u

vrtačama je bilo mnogo listinca,

a pomlatka nije bilo. Odlučili

smo se na unošenje smreka u

vrtače, a na vrhovima smo podsijavali

jelom. Počela je intenzivna

sječa, čime smo otvorili sastojinu

i tlo se je počelo pripremati

za pomladak. Danas ovdje imamo

bukvu, jelu, smreku, javor i

si., dakle — prirodnu šumu. Mislim

da sada imamo pravi prebor...


20. lipnja 1994.

UPRAVA ŠUMA BUZET

NEBO JE BILO OBOJENO U NARANDŽAS

Izgledom su u apsolutnoj oprečnosti

mala i neprimjerena

zgrada šumarije Pula i okoliš

u kojem je smještena — prekrasna

park šuma „Sijana", na

izlazu iz grada prema zračnoj

luci. Premda u šumariji ne naglašavaju

posebno ovaj problem

smještaja (u susjedstvu je zgrada

koja je nekad bila i trebala bi biti

šumarija!), on ipak postoji. No u

moru drugih pitanja i problema

u šumariji, preče su im u ovom

trenutku neke druge stvari. A

jedna i ponajvažnija od njih je

saniranje šteta od požara koji je

u ovoj šumariji na krajnjem jugu

Istarskog poluotoka uništio višegodišnji

trud zaposlenih.

Kad je, naime, u kolovozu prošle

godine veliki požar u trodnevnom

mahnitanju zahvatio

oko 2.000 ha površine bio je to

teško nadoknadiv udarac za ionako

skromne šumske resurse

ovog područja. Požar je obuhvatio

predjel Marčanske proštine.

U šumariji su nam svakako željeli

pokazati ono što je ostalo i

što će još dugo biti vidljivo.

Prolazimo cestom prema Marčani,

jednom od novih općinskih

središta. Upravitelj šumarije Pula

inž. Valter Buršić pokazuje

zgarišta koja se i danas, skoro

godinu dana nakon požara —

crne. Kaže: »Požar se širio nevjerojatno

brzo, vatrogasne ekipe

bile su nemoćne pa su u ispomoć

dolazili vatrogasci i iz drugih

mjesta. Treći dan požar je lokaliziran.

Vatrena stihija zahvatila

je oko 1400 ha zemljišta u

privatnom vlasništvu te 460 ha

naših sastojina medunca, cera,

bora. Požar je počeo 16. kolovoza

na dan Sv. Roka. Ljudi svečano

odjeveni odazvali su se pozivu i

odjednom našli u ulozi gasitelja,

Požar se kretao u rasponu od

1—2 kilometra, ovisno o konfiguraciji

terena. Tamo gdje je bilo

rasprostranjeno izrazito nisko

raslinje, nošen vjetrom požar se

brzo širio i prelazio u krošnje.

Kod sela Filipane, 10-ak kilometara

od Pule zahvatio je borovu

šumu i nebo, obojio u naradžasto...«

Zaustavljamo se u odjelu 50/51

sastojine starih panjača cera i

hrasta medunca starosti 24 godine.

Na ozelenjeloj površini u vis

strše pocrnjele stabljike. Na ovaj

odjel nadovezuju se privatni posjedi.

Inž. Buršić kaže da je tu

šteta višestruka jer su mnoge

obitelji živjele od prodaje ogrjeva,.

A sada nemaiu što prodavati.

Još strasnija slika pruža se u odjelu

86 gdje je stradala sastojina

bora. Nužna je kompletna čista

sječa pa novi zahvati.

Od ove nepogode šumarija Pula

još će se dugo oporavljati. Jer

i ova šumarija kao i ostale u priobalnom

i krškom dijelu ne živi i

sredstva ne pribavlja iskorišćivanjem

već spada u red onih u

kojima se gospodarenje zasniva

pretežno na njihovim općekorisnim

funkcijama. Dobrim dijelom,

u manjim turističkim mjestima

ono je i u funkciji razvoja

turizma (urbano šumarstvo).

Očevidno je to i iz nekih osnovnih

podataka. Tako na 8.700

ha obraslih površina (od ukupnih

11.800 ha) šumarija siječe godišnje

oko 5.000 kubika. Od toga

90 posto otpada na ogrjev. A o

mehanizaciji tek se može govoriti

u naznakama, dakako u usporedbi

s kontinentalnim šumarijama.

Jer to su tek uzgojni strojevi

i alati (motorne pile, kultivatori).

Poslovi siječe, izrade i otpreme

uglavnom se rješavaju uslugama

vanjskih poduzetnika. Sve

je dakle usredotočeno na uzgoj.

Inž. Radovan Lukačić, šef proizvodne

službe buzetske uprave,

nekad i sam upravitelj pulske

šumarije reći će: »U prvom planu

je sanacija požarom uništenih

površina. Već prošle godine

uspješno je sanirano 40 ha cero-

Posljedice lanjskog požara koji je zahvatio 460 ha državnih šuma vidljive su i danas: inž. Valter Buršić na

požarištu u Marčanskoj proštini, u odjelu 51.

vih sastojina, za ovu godinu u

planu je 30 novih hektara«. Inž.

Buršić precizira da se u ovom

trenutku radi u borovoj sastojini

staroj 40 godina, da su njega i

čišćenje planirani na 20 ha mladika,

koljika i letvika. Prošle je

godine pošumljeno 16 ha novih

površina u okviru proširene biološke

reprodukcije sadnicama

primorskog bora. Šumarija raspolaže

i vlastitim rasadnikom

(2,5 ha) što umnogom olakšava

posao oko saniranja površina.

Dio posječene borovine iz 86. odjela koristit će se kao celulozno drvo.

I u Puli su se počeli baviti —

proredama. Do prije nekog vremena

takav način gospodarenja

nije se primjenjivao ovdje u

kršu, i to je novost za ovo područje.

No, ocjenjuju stručnjaci,

dobrodošla novost. Kako to izgleda

u praksi vidjeli smo u velikom

kompleksu hrasta crnike, u

odjelu 71 h gdje je na površini od

12 ha izvršena proreda.

Obišli smo poluotok na poluotoku,

Premanturu — najjužniji

dio Istre. Novom, bolje reći svježe

nasutom cestom (i to je dobro:

mnogo više smo vidjeli!) prolazimo

kroz kamenjar. To je ona stara

vojska obećala pošumiti, prisjeća

se inž. Lukačić, no nikad

nije. No jedan dio ipak je pošumljen,

još tamo 1969. godine, ali i

to i ostalo što nije trebalo privesti

svrsi, odnosno ovdje to znači

potrebama turizma. Na domak

moru dosta je privatnih posjeda,

a neki potezi povučeni u posljednje

vrijeme ne idu u prilog razvoju

turizma. Neki su vlasnici

prodali zemlju građanima iz Slovenije,

oni navezli kamp kućice,

bez struje, vode, bez reda...

A turisti i ovdje znače — život.

Očekuju ih i u malom lijepom

mjestu, izgledom gradiću, Premanturi,

njegovih 300—400 žitelja

gdje se u staroj, do nedavno

jedinoj konobi »Premantura«

mogu još pojesti ukusni domaći

riblji specijaliteti i popiti domaće

vino...

Pri spominjanju privatnih posjeda

treba istaći da su i u pulskoj

šumariji poprilično opterećeni

privatnim šumama koje se

prostiru na čak 10.800 ha. Za njih

su napravljeni programi gospodarenja

koji su istekli...

Samo 14 zaposlenih u šumariji

(tri pomoćnika revirnika) teško

da će u dogledno vrijeme stići

voditi brigu i o gospodarenju u

privatnim šumama. Previše je

posla na saniranju požarišta i

ostalim uzgojnim radovima (čišćenje,

prorede), a nezaobilazna

je i, pokazalo se, izuzetno važna

daljnja izrada protupožarnih

vlaka s elementima šumskih

cesta. Da se spriječi (i ne ponovi)

kolovoz prošle godine. Jer opasnost

od požara, pogotovo ljeti

kad se na ovom području nalazi

velik broj turista, uvijek je prisutna.

Tekst i snimci:

M. MRKOBRAD

Umjesto čistih sječa i u priobalnom području počeli smo se baviti proredama: inženjeri Valter Buršić i Urbano šumarstvo nije nepozi

Radovan Lukačić u proredi hrasta crnike, u 71 h odjelu.

Belvedere u


20. lipnja 1994.

U VIRJU VRLO AKTIVNO DJELUJU

MLADI ČUVARI PRIRODE

Radom u toj sekciji, tisuće mladih počelo je misliti i raditi zeleno, ekološki,

a tu ljubav prema prirodi, prenose i na svoje najbliže.

STUDENTI NA TERENSKOJ NASTAVI

AVIONOM EFIKASNIJE

Studenti četvrte godine katedre zaštite šuma Šumarskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu proveli su pod vodstvom prof. dr

Milana Glavaša dan terenske nastave u šumariji Čazma.

Zanimljivost ovog sata, bolje reći dana u šumi, koji studenti

redovno obavljaju, jest o tome što su se na terenu našli studenti

ponovo oživjele katedre zaštite.

— Mi studentima možemo pričati o avitretiranju, o pepelnici, zaštiti,

no to treba vidjeti na terenu. Jer to su studenti četvrte godine

koji će sutra, možda i ovdje, početi raditi, govori prof. Glavaš.

Osnovne podatke o šumariji te poslovima zaštite prezentirali su

upravitelj čazmanske šumarije inž. Mile Jelić i revirnica inž. Vera

Pavić. U predjelu Jantak studenti su mogli vidjeti demonstraciju gašenja

požara avionom te kako izgleda avitretiranje protiv pepelnice,

dok je u odjelu 11 Čazmanskih nizinskih šuma prikazana zaštita šuma

protiv pepelnice vučenim atomizerom.

Mogli su se iz prezentiranih podataka uvjeriti koliko je zaštita

protiv pepelnice avitretiranjem ne samo brža i efikasnija već i znatno

jeftinija.

A/a slici: grupa studenata katedre zaštite šuma u Čazmi.

Posjet šumama u Repašu, uvijek su zanimljive za stručnjake, a ovaj puta bile su pravi doživljaj za Mlade čuvare

prirode. Na kraju i zajednička fotografija za uspomenu.

Povodom Svjetskog dana zaštite

čovjekova okoliša, u Virju

je održan V. Susret mladih čuvara

prirode, Koprivničko-Križevačke

županije.

Petu godinu zaredom, učenici

i nastavnici o.š. »Prof. F. V. Šignjar«

iz Virja, bili su domaćini

učenicima — mladim čuvarima

prirode i njihovim nastavnicima

iz svih škola sa Koprivničko-križevačke

županije, a ovogodišnjem

susretu bili su nazočni i

mladi čuvari prirode iz Zagrebačke

i Virovitičko-podravske

županije.

Sekcija Mladi čuvari prirode,

osnovana je u okviru Hrvatskog

biološkog društva, prije 20 godina,

pod vodstvom prof. dr. Vicka

Pavičića, a u o. š. u Virju takva

sekcija osnovana je prije 14 godina.

Kroz to vrijeme, u njezin rad

bilo je uključeno preko 2000 učenika,

koji su zahvaljujući radu u

toj sekciji, počeli intenzivnije

misliti i raditi zeleno, ekološki, a

tu ljubav prema prirodi, prenosili

su i na svoju okolinu.

Prije pet godina, prišlo se organizaciji

susreta mladih čuvara

prirode, u kojem su sudjelovale

škole sa područja tadašnje općine

Đurđevac. Svake naredne godine

bilo je sve više sudionika na

tim susretima. Učenici su sami

obrađivali pojedine ekološke teme

i sami iznosili svoja predavanja.

Tako su između ostalog, na

ranijim susretima obrađene teme

»kvaliteta vode* i »livade«, a

ove godine za temu su odabrali

»šume«.

Za razliku od ranijih susreta,

ove godine su vrijedni organizatori,

koje predvodi ravnatelj o. š.

iz Virja i veliki zaljubljenik u prirodu

mr. Dražen Podravec, pozvali

naše eminentne stručnjake,

koji su održali vrlo zanimljiva

predavanja. Prof. dr. Branimir

Prpić izlagao je na temu

»Šume u Hrvatskoj danas«, prof.

dr. Ivan Šugar sa PMF-a, govorio

je o »šumskim fitocenozama«,

a rođeni Virovec prof. dr.

Ivo Matoničkin, također sa PMF-

-a, govorio je na temu »životinjski

svijet šuma«. Mr. Margita Šiler,

stručni suradnik za ekologiju

U. Š. Koprivnica, govorila je o

»životu na drvu«.

Nakon svih predavanja, koja

su bila vrlo zanimljiva i iskrenim

dječjim pljeskom nagrađena,

svi sudionici susreta, njih sedamdesetak,

posjetili su šumariju

Repaš i razgledali najljepše

šume hrasta lužnjaka. U šumi su

čuli odgovore na mnoga pitanja

i tako dobili nova saznanja o šumi,

što ona znači i kakav utjecaj

ima na život čovjeka i čitave prirode.

Uz o. š. »Prof. F. V. Šignjar« iz

Virja, kao suorganizatori i pokrovitelji

ove vrijedne akcije, bili

su »Hrvatske šume« U. Š. Koprivnica

i INA-Naftaplin — radilište

Molve.

Na kraju susreta, gosti su zahvalili

djelatnicima o. š. iz Virja,

na uloženom trudu kroz ovih pet

godina, prilikom organizacije

ovih susreta, istaknuvši da se usprkos

mnogim poteškoćama, ovi

susreti nipošto nesmiju prekinuti.

A vrijedni organizatori iz Virja

i tisuće mladih čuvara prirode

iz ovogdjela Lijepe naše, zavrijeduju

veću podršku i gospodarskih

i političkih subjekata, kako

bi se ovi susreti i idućih godina

nastavili, pa čak i proširili i podigli

na još višu razinu.

Marijan DOMOVIĆ

U ĐURĐEVCU JE USTROJENA NAJMLAĐA, NAJPLEMENITIJA I

NAJZELENIJA VOJSKA

MALI ZELENI VITEZOVI

rije dvije godine, u tijeku domovinskog rata, kad

su očevi bili na prvoj crti bojišnice, a mame plele

čarape i rukavice za branitelje, gospođa Anđela

Lenhard-Antolin je odlučila i djecu uključiti u obranu

svoje domovine Hrvatske. Preko Radio Đurđevca,

gdje radi kao novinar i urednik, pozvala je djecu da dođu

saditi drveće, kako bi se nadoknadila sva ona porušena

i popaljena stabla, koja je agresor nemilice uništavao

u Baranji, Dubrovniku, Plitvicama, Slavoniji i u drugim

dijelovima Lijepe naše.

Pozivu se odazvalo 50-tak mališana i zasadilo svoja

prva stabla. Oni su na Đurdevo u Đurđevcu dali svečanu

prisegu, da će paziti na svoja stabla i da će čuvati i

brinuti da njihova okolina, zavičaj, Podravina i domovina

Hrvatska, uvijek bude lijepa, čista, zdrava i zelena.

Tom prisegom postali su Mali zeleni vitezovi, a od

Radio Đurđevca dobili su i službene iskaznice.

Tijekom protekle dvije godine bilo je šest akcija u

koje se uključivao sve veći broj djece, tako da je časnu

titulu Mali zeleni vitez, primilo preko 500 djece. Uz pošumljavanja

i ozelenjivanja površina, radili su i na sakupljanju

papira, plastike, staklene ambalaže i metalnog

otpada. Male zelene vitezove koji su sudjelovali u svim

akcijama, na posebnim svečanostima proglašava se

Malim zelenim vitezovima prvog reda.

Medu malim zelenim vitezovima ima i odraslih, koji

su aktivno djelovali u ekološkom pokretu u ovom dijelu

Podravine i čitavo vrijeme pomagali da se zeleni pokret

U toj su »vojsci« mališani do 12

godina starosti, na originalan

način kroz igru i zabavu, uključeni

u mnoge ekološke akcije na ovom

području

Malih zelenih vitezova razvija i raste. Oni nose titulu

Mali, Veliki zeleni vitez. Za sada tu časnu titulu nose:

književnica Božica Delušić, predsjednica ekološkog

društva u Đurđevcu, mr. Dražen Podravec, ravnatelj o.š.

Virje, inž. Pero Kušt, direktor DKP »Komunalije« iz Đurđevca,

agronom Ivan Franjić iz Đurđevca, književnik Pajo

Kanižaj iz Zagreba, učenica Ana Žalac, voditeljica

dječje emisije Radio Đurđevca »Mudra glava« i Anđela

Lenhard-Antolin, novinar i urednik Radio Đurđevca, koja

je izmislila Male zelene Vitezove.

Mali zeleni vitezovi spremni su za nove akcije i nastavak

obrane svoje domovine Hrvatske, doduše na

svoj zeleni, ekološki, ali nimalo beznačajan način.

A ovaj primjer nam kazuje, kako se jedna divna ideja,

na originalan način može staviti u funkciju edukacije

mališana, koji na taj način, kroz zabavu i igru, od malih

nogu razmišljaju i rade na očuvanju i oplemenjivanju

svog životnog okoliša. ^_ 0_

PROTUPOŽARNA ZAŠ

Tijekom ove godine na karlovačkom području

nije bilo velikih požara — rekao je

Stjepan Dobrinić, zapovjednik Vatrogasne

postrojbe MUP-a PU Karlovac

prilikom osposobljavanja i provjere znanja iz

zaštite od požara sedamdesetak radnika karlovačke

Uprave šuma, s kojima je proveo dva

dana pričajući im o opasnostima od požara i

pokazujući im praktične mjere zaštite. Procjenjujući

ovogodišnje stanje na području Karlovačke

županije zapovjednik postrojbe je dodao:

— (mali smo veći požar na području Generalskog

Stola i Tounja, koje su gasile naše postrojbe

zajednički s dobrovoljnim vatrogasnim

društvima. Za razliku od prošle godine, kada

smo imali veći šumski požar na području Draganića

(podzemni u lužnjakovoj sastojini) i na

području Sv. Gere (u šikari, travi i kupini) —

ove godine nismo imali značajnijih šumskih požara.

Dok je požar u gradu daleko složeniji i

opasniji, jer su najčešće u pitanju ljudski životi,

šumski požari se događaju na otvorenom prostoru

i manje su opasni, ali problemi nastaju

ako se požar događa u mladim šumama, posebno

crnogoričnim. Zato je potrebno osposobiti

ljude koji su prisutni na terenu, jer oni mogu

spriječiti širenje požara ili ga ugasiti u začetku.

Čovjek je najhitniji faktor zaštite od požara.

Vatrogasna kultura je svugdje u svijetu

na određenom nivou, pa je i mi moramo imati...

S Upravom šuma Karlovac smo dosada

imali vrlo dobru suradnju i poduzimane su potrebne

mjere na protupožarnoj zaštiti, iako se

uvijek može učiniti više. Kako? Čišćenjem

šumskih površina, izradom protupožarnih puteva

i prosjeka, pojačanim osmatranjem, izgradnjom

UKV-sustava .. . Ako se požar uoči

na vrijeme i locira po vrsti — mi možemo djelovati

brže i učinkovitije. Nadamo se da će ove

godine biti manje požara, jer smo se bolje pripremili

i osigurali više sredstava za protupožarnu

zaštitu, pri čemu mislim na područje cijele

Hrvatske, uključujući i Dalmaciju, jer su nabavljena

i dva »polovna« Canadera, koje će

nam ustupiti HV ...

Polaznici dvodnevnog osposobljavanja za

zaštitu od požara su naučili koristiti i različite

aparate za gašenje požara, od brentača prilagođenih

za gašenje manjih šumskih požara do

najsuvremenijih aparata, ali i ostalu vatrogasnu

opremu i uređaje.

V. Cunić


20. lipnja 1994.

AVIOTRETIRANJE

NIZINSKIH ŠUMA

je proljeća u nizinskim

ima, na području UŠ

ivnica, primijećena povelikog

i malog mrazovraćenju

je izvješćivana

i šumarski institut ]aso.

Nakon što su dr. Miarapin

i mr. Petar Durjeledali

lokalitete na kojiošlo

do defolijacije od

a, utvrđeno je da šumati

golobrst te da treba

i mjere zaštite,

etiranje je izvršila firma

ation« iz Čazme. Mikroniranje

insekticidom Fastac, izvršeno

je na oko 1500 ha površine,

od čega na području šumarije

Koprivnica u g.j. koprivničke

nizinske šume 136 ha, u

šumariji Repaš u g.j. Repaš-Gabajeva

greda 441 ha, na području

šumarije Đurđevac u g.j.

đurđevačke nizinske šume 423

ha i u šumariji Kloštar Podravski

u g.j. Svibovica na oko 500 ha.

O uspješnosti aviotretiranja

upoznao nas je stručni suradnik

za zaštitu šuma UŠ Koprivnica,

RIJETKOSTI NAŠIH SUMA

inž. Stjepan Vrček: »Kolaudaciona

komisija u kojoj su bili šef

proizvodnog odjela inž. Josip

Gregurec, stručni suradnik za

zaštitu inž. Stjepan Vrček i upravitelji

šumarija, pregledala je tretirane

površine. Na kontrolnim

pločama kao i na tlu pronađen

je veliki broj uginulih gusjenica,

nije se čulo šuštanje lišća koje

inače stvara izmet koji pada na

zemlju, pa je komisija utvrdila da

je akcija aviotretiranja u potpunosti

uspjela«.

e melioracijama iz Motovunske šume

i praktički nestalo stare izvorne šume

a lužnjaka, poljskog jasena i brijesta,

idaleko znane motovunske tartufe ova

dolini rijeke Mirne čuva još jednu prijetkost:

kulturu močvarnog taksodija,

ne vrste drveća kojeg su domovina

li tereni i porječja sjevemoameričkog

ita. Kultura je podignuta daleke 1936.

na površini od 0,70 hektara, te je uz

Rima, ističu u Upravi šuma Buzet, je-

^a u ovom dijelu Europe,

iz proteklih pola stoljeća stabla taksotigla

su prsni promjer od oko 30 centi-

Ono malo posječenih stabala u uzgojivatu

našlo je dobru prođu kod proizroleta.

Drvo mu se dobro cijepa, trajekorativno,

rekao nam je dipl. inž. Raukačić

agilni šef Odjela za proizvodtske

Uprave šuma.

ci: Radovan Lukačić pred kulturom

og taksodija u Motovunskoj šumi

A. F.

dioksida i produkta njegove konverzije, kao

ZABRANITl ČISTE SJEČE U PANJAČAMA

i utjecaj dušičnih spojeva na prehranu

i Zakonu o šumama

članak 41. stavci

trećoj, određeno je

da u slučaju čiste

njača, makije, šikaaka

mogu se samo

tati površine na koje

vršiti sječa,

nsko obilježavanje

•adnja za izvršenje

sče. Poznato je da

3ta sječa nazaduje u

sastojine i devastira

kakova sastojina je

r ljiv dio šume i to je

miji razlog apsolutme

čiste sječe šume

bilo kojeg uzgojnoga oblika,

pa tako i panjače.

Sa šumama kao prirodnim

fenomenom treba gospodariti

potrajno u vremenu

i prostoru kontinuirano.

Šume niskog uzgojnog oblika

ili panjače u Hrvatskoj

zauzimaju 606.841 hektara i

predstavljaju »mrtvi kapital«

koji treba pretvarati u

viši uzgojni oblik odgovarajućim

zahvatima, radi veće

koristi.

Za napomenuti je da šumari

praktičari na djelu i

M. D.

uređivači u programiranju

protiv čistih sječa i iste ne

provode niti predviđaju. Samo

iz ovih par naznaka u

ovome osvrtu proizlazi da

pomenutu odredbu za prostorno

obilježavanje panjača

treba izuzeti iz Zakona o

šumama koji će se uskoro

vjerojatno mijenjati zbog

organizacijskih mjera i kreacije

gospodarenja šumama

što neminovno je nametnuto

dolaskom demokratskog

sustava.

Radenko Marušić

NEKA NAUČNA SAZNANJA

OSTECENOST KROŠANJA

GLAVNIH VRSTA DRVEĆA

anas se pouzdano zna da kemijsko opte­

zraka, vode i tla industrijskom

Drećenje

polucijom, prometom, urbanizacijom i ostalim

djelatnostima industrijske civilizacije

nepovoljno utječu na šumske ekosustave.

Kada se ovaj nepovoljni utjecaj otpada pojavljuje

zajedno s klimatskim ekcesima te

pod nepovoljnim utjecajem reljefa, geološke

podloge, tla i hidroloških promjena, u

šumskim sastojinama se pojavljuju vrlo

značajna oštećenja drveća koja ugrožavaju

sirovinsku i ekološku funkciju šume.

Pojava propadanja šuma u Hrvatskoj postaje

iz godine u godinu sve izraženija. Naročito

su pogođene bukovo-jelove šume Dinarskog

gorja i nizinske šume hrasta lužnjaka

u Posavini i Podravini. Tako je hrast

lužnjak nepovratno oštećen 28 posto, a

obična jela 73 posto (stupnjevi oštećenosti

od 2—4).

AMERIČKI TAKSODIJ U ISTRI

U našim istraživanjima analiziramo širine

godova odnosno tijek radijalnog prirasta

kod glavnih vrsta šumskog drveća, a rezultate

uspoređujemo s količinom olova u

Of i Ah horizontima tala, koristeći pritom

metodu mikrostaništa i s oštećenošću krošnje...

ZAKLJUČAK

4) Radijalni prirast hrasta lužnjaka,

hrasta kitnjaka, obične bukve i obične jele

od uzoraka iz područja točaka bioindikacijske

mreže u Hrvatskoj nije u svezi s količinom

olova iz Of i Ah horizonata tala istih

lokaliteta. Između stupnja oštećenosti stabala

i radijalnog prirasta veza postoji.

Q Radijalni prirasti obične bukve, hrasta

lužnjaka i hrasta kitnjaka pokazuju

trend opadanja od osamdesetih godina do

danas.' Kod ovih vrsta drveća je naročito izražen

pad radijalnog prirasta u sušnoj 1988.

godini, što upozorava na dominantnost klimatskih

ekcesa.

Q Iz ovih rezultata vidimo da radijalni

prirasti šumskog drveća predstavljaju dobar

indikator stanja organizma i da je opadanje

radijalnog prirasta započelo prije

vanjskih znakova oštećenosti, što još više

potvrđuje indikatorsku vrijednost prirasta.

Q Smatramo da prilikom obnove šuma

koje su opustošene propadanjem treba koristiti

autohtone vrste drveća uključujući i

pionirske vrste drveća, ako je to potrebno, s

time da se teži što većoj spontanoj raznolikosti

šumskog ekosustava. Kako se trend

onečišćenja šuma i dalje nastavlja, potrebno

je poduzimati mjere zaustavljanja emisija,

kako u nas tako i u Europi.

© Zbog popravljanja stanja šumskih tala,

a naročito tamo gdje je aciditet Ah horizonta

pao ispod kritičnih pH 4,2 kiselost je

potrebno smanjiti korišćenjem prikladnog

melioracijskog sredstva (kalcifikacija ili

dr.).

»Šumarski list", br 1—2, 1994. g.

Pripremila: V. C.

UTJECAJ IMISOA NA PREHRANU DRVEĆA

ODNOS OŠTEĆENOSTI

HRASTA LUŽNJAKA

U

velikom broju radova utvrđen je utjecaj

imisija na prehranu šumskog drveća

(Baule 1984., Huttl 1986., Komlenović

1989., 1992., Komlenović i Rastovski 1992.,

Zottl i Huttl 1986. i dr.). Djelovanje sumpor

drveća sasvim je logičan, jer su dušik i sumpor

biogeni elementi. Zbog sve većeg opterećenja

atmosfere dušičnim spojevima, u

našim je kulturama nedostatak dušika danas

značajno manji nego prije dvadeset godina.

U blizini Željezare Sisak i na području

grada Zagreba utvrđene su povišene koncentracije

željeza u iglicama četinjača.

Djelovanje sumpor dioksida na prehranu

šumskog drveća sumporom utvrdili smo u

više područja Republike Hrvatske, i te rezultate

prikazali u nizu naših radova.

Imisije na prehranu drveća utječu i posredno.

Istraživanje prehrane obične smreke na

Velebitu i u Gorskom kotaru pokazala su

da je u razdoblju od 20 godina došlo do značajnog

pada koncentracije magnezija u njenim

iglicama. Ova je pojava zapažena već

ranije na Schwarzwaldu, Hillsu i Vogezima,

ali i u kulturama običnog bora u istočnom

dijelu Njemačke. Pored imisija to se u Njemačkoj

tumači intenzivnim iskorišćivanjem

biomase kroz duže vremensko razdoblje, te

nepovoljnim utjecajem monokultura smreke

na tlo. Tu do izražaja dolazi i genetska

specifičnost prehrane, jer je nedostatak

magnezija jače izražen kod određenih provencijencija.

Tako npr. na Schwarzwaldu

na distričnim smeđim tlima jedna provenijencija

smreke najčešće ima niske koncentracije

magnezija (ispod 0,07 posto Mg), što

je popraćeno i vidljivim simptomima nedostatka

magnezija...

ZAKLJUČCI

... Kod jako oštećenih stabala hrasta lužnjaka

na tri lokaliteta u Pokupskom bazenu

utvrđeno je sniženje koncentracije dušika,

kalija, kalcija i magnezija u lišću u odnosu

na malo oštećena stabla.

Kresanje koncentracija elemenata prehrane

u lišću tijekom vegetacijske sezone

pokazuje sličnu sliku bez obzira na oštećenost

stabala. Koncentracije kalija bile su

niže kod jače oštećenih stabala lužnjaka tijekom

čitave vegetacije, a koncentracije dušika

i fosfora niže prvenstveno u drugom

dijelu vegetacijske sezone.

Jače oštećena stabla sadržavala su u lišću

više sumpora.

Kloroplasti jako oštećenih stabala nemaju

normalnu strukturu, već strukturu koja

karakterizira ubrzane procese starenja lišća.

"Šumarski list-, br. 1—2, 1994. g.

V. C.

Panjača cera i medunca u kojoj su izvršene uzgojne mjere — stara 22 god.

IZ ŠUMARSTVA SVIJETA

FIZIČKA OSTECENOST STABALA

»Šumarskom listu« (br.

U 3-5/1993.) čitamo konstataciju

mr. Ivana Martinića da »u

usporedbi s konjskom zapregom

privlačenje adaptiranim velikoserijskim

traktorom uzrokovalo

je brojnija oštećenja (i) da

obujam oštećenja raste s većom

mehaniziranošću rada«.

Dodajmo da su i istraživanja u

Francuskoj pokazala korisnost

konjske vuče u šumi, kako po

šumu, tako i po ekonomičnost.

Ovim podacima pridružujemo

podatke koje je dipl. ing. Norbert

VVinkler objavio o istoj problematici

u »Osterreichische

Forstzeitung« (br. 10/1993.). Kao

i u Francuskoj i ovdje se radilo o

tanjim sortimentima: smrekovi

trupci do maksimalno 0,116 m J

po komadu i celuloznoj oblavini

mase, s jednim izuzetkom, oko

0,40 m s po komadu, te borovih

stupova mase 0,151 m 3 . Tri sastojine

imale su nagib između 5 i

20 posto, a dvije između 20 i 40

posto.

Dnevni učinak privlačenja u

sastojini nagiba 20—40 posto

konjem iznosio je 32,87 m 5 , a

traktorom 39,82 m J ili 121,14 posto

u odnosu na konje, a u sastojini

nagiba 5—20 posto te su

brojke bile 27,92 za konje, a

30,31 za traktor ili 108,56 posto

u odnosu na konje. Oštećenja

su kod traktorske vuče iznosila

41,4 posto na deblu, 58,6 posto

na žilištu, a kod konjske vuče ti

postoci iznose 22,2 posto i 77,8

posto. Međutim, omjer u prosječnim

veličinama rana bio je

obrnut, jer su one kod konjske

vuče veličine 10 cm 2 iznosile

70,4 posto, a kod traktorske

41,1 posto, a za ozljede veće

od 30 crn* 3,7 posto kod konjske

vuče, a 17,1 posto kod

traktorske: razlike do 100 posto

bile su ozljede između 10 i 30

cm 2 . Kod ozljede debla računate

su one na visini preko 30 cm,

a one ispod te visine kao ozljedu

na žilištu.oskar PIŠKORIĆ

»Šumarski list«, br. 1 —2,

1994. g.


20. lipnja 1994.

FOTO-REPORTAŽA

JEDAN DAN S PROJEKTANTIMA

Dan na terenu s projektantima

planskog odjela bjelovarske

uprave bio je i dan s — komarcima! U

svom domu, u gustoj šumi

Grubišnopoljske Bilogore dočekali su

nas (komarči) kao poslasticu koja se

polako kreće kroz šumu, nešto mjeri,

zastajkuje, priča... A ta poslastica (to

jest mi) nema prave obrane, jer

mazanje autanom zadržava »krvnog

Teodolitom je

trebalo snimiti

horizontalne i

vertikalne kutove: Ivan

Bušić očitava

a Zlatko Jurušić

zapisuje...

"DAJ ME U PRAVAC..."

neprijatelja« na razdaljini tek neko

vrijeme!

Radnici su nas dočekali u Dabincu.

Tu su: Vjekoslav Butković, Vendle Voš,

Ivan Novogradec, Milan Grža, Zdenko

Rab, Željko Fehter i poslovođa Dražen

Vuk. Kratak dogovor i odmah

privremeni rastanak. Radnici s

kombijem idu na jedan kraj šume gdje

će biti i kraj buduće nove šumske

ceste, projektanti kreću s drugog

kraja.

Inž. Zlatko Jurušić i Ivan Bušić

kreću trasom nove ceste. Gazimo još

rosnu travu uz jarak.

— To je Bilogora. Ni visoka, ni

teška, ali ispresijecana brojnim

jarcima koji su zapravo najveći

problem. Cesta će uglavnom uz ovaj

jarak, objašnjava inž. Jurušić. A Bušić

koji je zajedno s inž. Srdanom

Popovićem (kojeg danas nema) preko

leda prevalio, prohodao i isprojektirao

stotine kilometara šumskih cesta i

•vlaka, vadi padomjer i mjeri, ide

lijevo, desno, traži najbolju poziciju.

— Određivanje nulte linije pomoću

padomjera prvi je korak u

projektiranju nove ceste, kaže Bušić.

Zapravo, postoji i korak ispred toga, u

kancelariji, određivanje prema karti

po kojoj smo krenuli.

Nova šumska cesta u šumariji

Grubišno Polje, Inetica — Selište bit

će duga dva kilometra i »vući« će svu

drvnu masu iz odjela 31-34. Inž.

Jurušić i Bušić dobro se snalaze po

predviđenoj i zamišljenoj trasi, usput

stignu pogledati i gljive (Zlatko je

stručnjak za njih, Bušić sumnjičav!).

Nailazimo na potok »koji će se morati

na jednom dijelu zatrpati«, dogovara

se što učiniti s panjevima nakon što se

Kamo sad, kao da se pitaju Ivan Bušić i Zlatko Jurušić, gledajući u kartu, a Zdenko Rab i

Ivan Novogradec čekaju dalje upute.

posječe trasa, »da li ih vaditi ili

ostaviti«.

Na granici 33. odjela čekaju nas

jadnici. I motorka, sjekira, kolci,

trasirke. Tu će biti okretaljka, kaže

inž. Jurušić, a cesta neće izlaziti van iz

šume. Zbog blizine naselja, kako bi se

onemogućilo dovoženje smeća u šumu!

Kratak odmor i krećemo nazad. Ali

sad iza nas ostaje trag. Grža uzima

pilu, Butković sjekiru, Rab trasirke,

ostali kolce. Najprije je označena

okretaljka. Inž. Jurušić vodi trasu,

drugih izvora. Treba nahraniti dvoje

djece. Da je terenski plaća, pa još

terenski nekako da se dalo, računa

Butković. No čvrst je u nakani da

ostane ovdje, uostalom »nema kud«.

I Novogradec, koji je prošao sve

šumarske poslove, misli da se s

ovakvom plaćom ne može mnogo.

»Treba dovršiti kuću, a ne može.«

Inž. Jurušić odmakao daleko

naprijed, šumom odzvanja Bušićev

glas: »Daj me u pravac«. I sve zapisuje.

S padomjerom i trasirkom označava

gdje treba pobosti kolce. A da ih bude

dosta, brine se Grža, još jedan

prognanik u grupi koji je morao

napustiti svoje selo Nikšić kod Slunja.

Ostavio tamo kuću, imanje i radno

mjesto trgovca.

— Kad je u studenom 91. pao Slunj,

otišao sam jedno vrijeme u Bosnu a

zatim ovdje kod sestre u G. Polje.

Radim kao sjekač, nije loše. Imao sam

i stan, no sad je dodijeljen nekom iz

Dogovor prije polaska: Milan Grža, Zdenko Rab, Željko Fehter, Vjekoslav Butković, Vendel

Voš i Dražen Vuk slušaju današnji plan rada što im ga iznose inž. Zlatko Jurušić i Ivan Bušić

Kolce treba dobro zašiljiti i zabiti u zemlju:

Vjekoslav Butković i Željko Fehter

Bušić kolci poligone i medupravce, a

dečki — svaki svoje. Svi su stalni

radnici u šumariji, medu njima i dva

prognanika, Butković i Grža. Ne, ovdje

nije tako teško, slažu se, no ovo ne

traje dugo, poslije će svatko na svoj

posao. . . . .

A nije ni taj posao na sječi ih

uzgoju, svejedno, problem već su

problem — plaće. Butković je, kaže, u

okolici Novske ostavio kuću. Čuje da

je sve razrušeno. S ženom i dvoje

djece došao je ovdje u prosincu 91, živi

sad u Pakračkim Brdanima.

— Teško je s ovakvom plaćom bez

Označeni su poligoni okretaljke nove ceste:

Ivan Novogradec trasirkom označava mjesto

gdje treba pobosti kolce.

policije. Valjda će se i za mene nešto

naći.

Ovdje je dobro, no Grža bi se ipak —

vratio. Bio je nekoliko puta u

Karlovcu, od poznanika je čuo da je

imanje cijelo, no opljačkano...

Fehter i Butković zabijaju

posljednje kolce na trasi. Uskoro će

ovdje sjekači, pojavit će 12 m široka

prosjeka, zabrujat će građevinski

strojevi...

Tekst i snimci

M. MRKOBRAD


20. lipnja 1994.

PROBLEMI I

RAZMIŠLJANJA O

SREDSTVIMA RADA

ČUVANJE

SASTOJINE

Koja sredstva rada

I primjenjivati u šumi da bi se

postigli dobri efekti

proizvodnje i očuva/a

sastojina i tlo?Kako

osigurati adekvatna sredstva

za privlačenje u našim

uvjetima ? Ovo su tek neka

od pitanja na koja šumarska

struka danas traži odgovore

Hrvatske šume« su kod Tvornice

traktora Bjelovar poodavno

naručile 30 traktora

»Ecotrac«, od kojih je u za to

predviđenom roku isporučen — jedan

traktor, koji danas radi Šumariji

Grdevac u Upravi šuma Bjelovar. Iako

je već plaćen dobar dio ukupne

vrijednosti traktora - isti nisu isporučeni,

jer proizvođač nije uspio osigurati

financijska sredstva potrebna

za dovršenje započetog posla Da bi

nekako pomoglo proizvođaču i njegovim

kooperantima i uspjelo dobiti

neophodno potrebne traktore - Javno

poduzeće je moralo potražiti adekvatna

rješenja, pa je {uz plaćenje cesijom)

s »Torpedom* iz Rijeke i »Progresom«

iz Jastrebarskog dogovorena

isporuka 29 motora i 29 kabina za

traktor »Ecotrac«, od kojih će po prvih

deset komada stići ovih dana u

Tvornicu traktora Bjelovar. Nedostaje

još nekih manjih dijelova, koji će se

osigurati na sličan način i ukoliko se

zaduženi radnici »Hrvatskih šuma« i

dalje ovako angažiraju, možemo se

nadati da će naručeni traktori stići -

na jesen, odnosno do kraja godine.

- Imamo potrebu za još 31 traktorom

takve kategorije - komentirao

je inž. Stjepan Puljak, stručni suradnik

Proizvodne službe u Direkciji -

ali još nije poznato na koji način riješiti

odnose s Tvornicom traktora u

Bjelovaru. Dok se to ne riješi - vjerojatno

će doći do određene supstitucije

s traktorima sličnih karakteristika...

I inače se u nabavci opreme za

Šumsku proizvodnju treba okretati

ka kvalitetnijim rješenjima, vodeći više

računa o posljedicama koje sredstva

rada ostavljaju u šumi. Na nizinskim

terenima se treba okretati prema

fordwarderima Na prigorskim i

brdskim terenima uz mali skider bilo

bi dobro da je u nekoj mjeri prisutan

i mah fordwarder, koji bi trebao biti

izrađen na osnovu »Ecotraca«. On je

tehnički kvalitetniji i očuvanje podmlatka

u sastojinama je pri njegovoj

upotrebi znatno bolje nego kod upotrebe

skidera. Treba znati da ni fordwarder

ne može raditi u svim uvjetima,

posebno su smanjene mogućnosti

za opravdanost njegove primjene

kod zamočvarenih terena i pri slaboj

nosivosti tla u periodu lošeg vremena

(dakle, u jeseni i u proljeće, u vrijeme

najvećih aktivnosti traktora u šumi),

stoga ih se nastoji u određenim

uvjetima supstituirati sa žičarama, za

koje je u tijeku izrada znanstvene

studije na osnovu izvršenih radova

na objektima Uprave šuma Bjelovar i

Uprave šuma Koprivnica. Studiju radi

Katedra za iskoriščivanje šuma

Šumarskog fakulteta Zagreb uz suradnju

Službe za proizvodnju »Hrvatskih

šuma«. Pokušalo se je uspoređivati

rezultate vrijednosti iznosa neto

m 4 žičarom i drugim sredstvima rada,

te ostvarene troškove, ali se je

ubrzo uvidjelo da ta mjerila nisu adekvatna,

jer upotreba žičara stvara

najmanje šteta u šumi, na tlu, u sastojim

.. Studija će odgovoriti što znači

cijena, što očuvanje podmlatka u sastojim,

što očuvanje strojeva - dodaje

inž. Puljak. Vesna CUNIĆ

PRAKSA U IZGRADNJI ŠUMSKIH PROMETNICA

MIzgradnja naših šumskih prometnica često je potrebna u vrlo teškim i močvarnim područjima, a da bi

se osigurala dugovječnost izgrađenih cesta, potrebno je pripreme izvršiti kvalitetno

ETODA STABILIZACIJE TLA

Pripremljenom smjesom iz cisterne tlo se prethodno dobro

poprska....

Stabilizacija tla nalazi primjenu u

cestogradnji, sanaciji tla ispod oštećenih

objekata, pri pojavi klizišta te

u preventivnom djelovanju od mogućih

oštećenja na objektima. U šumarstvu,

u našim sastojinama uoči i nakon

izgradnje cesta, svjedoci smo nerijetkih

pojava klizišta zbog kojih ima nemalih

problema - kod gradnje i održavanja

šumskih cesta, što je opet povezano s dodatnim

troškovima. Na lošim glinovitim

tlima voda se zadržava, glina bubri, povećava

se plastičnost a stvaraju se nakon

smrzavice udarne rupe i onemogućuje se

normalan prijevoz drvnih sortimenata.

Stoga se o stabilizaciji takvih tala i klizišta

mora sve više razmišljati.

Nedavno je u Velikoj, u suradnji željezničara,

privatnog poduzeća »Logos« iz

istoimenog mjesta, varaždinskog Geotehničkog

fakulteta i zagrebačkog »Vijadukta«

održano kraće predavanje o suvremenoj

metodi stabilizacije tla a zatim je

na stovarištu pored željezničke postaje

obavljena prezentacija tog postupka.

Površinskom obradom terena (skerifikacija)

na dubini 30 cm, kao jednim od načina

stabilizacije, tlo se najprije poprska

pripremljenom tekućom smjesom iz cisterne,

zatim se grejderom izvrši miješanje

a valjkom uvalja. Kemijski sastav tekućine

čine naftalani-sulfomati s H-ionom

a ova izuzetno kisela tekućina se

pomiješa s vodom u omjeru 1:100 do 1:500.

Zanimljivo je i paradoksalno da se takva

razvodnjena smjesa miješa npr. sa glinastim

tlom, no spomenuti H-ion pomiješan

sa glinom pojačava njegovu stabilnost i

kompaknost. Kod sanacije klizišta voda

ne djeluje, odlazi odvodnim kanalima i

nema bubrenja.

Nakon tretiranja navedenim stabilizatorom

dolazi do stvrdnjivanja tla, tijekom

vremena postiže se čvrstoća materijala i

nema više utjecaja vode. Sve je približno

na nivou cementne stabilizacije a izostaju

skupi građevinski radovi. Promet se može

odvijati po tako tvrdoj i stabilnoj podlozi

već poslije 3 dana. Zbog odvodnje rade se

klasični jarci.

Ovaj postupak može se provesti u bilo

koje doba godine, ali se na preporuča pri

niskim temperaturama, budući da je slabije

djelovanje H-iona.

.. .a zatim grederom temeljito izmiješa na dubinu od oko 30 cm.

Nakon toga valjak načini svoj dio posla, da bi poslije tri dana sve

bilo spremno za promet

Metodom injektiranja tekućina se ubrizga u tlo na dubinu od tri metra, a pod pritiskom od

100-150 atmosfera

IZ ŠUMARIJE NOVA GRADIŠKA

MOŽEMO LI MEHANIZIRATI UZGOJNE RADOVE?

očetkom svibnja na području

gospodarske jedinice

»Podložje-Ključevi«, koja

pripada šumariji Nova

Gradiška, održan je instruktivni

skup djelatnika zaduženih za rad

traktorima »Steyer«, u okviru požeške

Uprave šuma. Ova Uprava

ima tri takva traktora i to u šumarijama

Požega, Reternica i Nova

Gradiška.

Zastupnik lirme »Stever« za Hrvatsku

gospodin Jerkovic iz Koske

odazvao se molbi požeških

šumara, koji su ga pozvali u svezi

s radom, održavanjem i popravcima

traktora, lako do sada u radu s

njima nije bilo nekih osobitih poteškoća,

upriličen je i drugi po redu

instruktivni dogovor (lani je održan

prvi), a s ciljem obostrane suradnje

između proizvođača i korisnika,

što može rezultirati smanjenjem

troškova u radu s ovim

traktorima.

Gospodin Jerković objašnjavao

je i demonstrirao nazočnima

rad »Stayera« s priključnom rotacionom

sitnilicom na pripremi staništa

za prirodno naplođivanje.

Razmišljanja o radu sitnilice su

dvojaka: trebalo bi je koristiti po

jednima samo površinski, u razini

tla, da ne dođe do njihovog oštećivanja,

a šumari se zalažu za to

da noževi prodiru u tlo na dubinu

2-3 cm, jer samo na taj način temeljito

se odstranjuju pojedine vrste

korova. Ima površina na kojima

je dubinsko tretiranje nužno

(npr. odstranjivanje amorfe), ali na

mjestima gdje se npr. nalaze grupe

drena, gloga i si. moguće ih je

odstraniti ručnim alatkama a pritom

ne upotrijebiti sitnilicu.

Činjenica je da se šumskouzgojni

radovi moraju sve više

mehanizirati kao što je to slučaj u

Komercijalna prodaja navedenog stabilizatora

započela bi koncem lipnja a bit

će uskladišten u Velikoj odnosno u »Vijaduktu«.

Šumske ceste prosječno su široke

3,5 m a na dužini kolnika jedan kilometar

zauzimaju površinu oko 3.500 m 2 . Ako se

uzme u obzir da je jedna litra stabilizatora

dovoljna za 35 m 2 površine tla a da joj

je cijena 110 dolara, onda bi troškovi stabilizacije

tom tekućinom za jedan kilometar

šumske ceste iznosili preko 10.000 dolara.

Osim spomenute metode skerifikacije,

poznata je u praksi i metoda injektiranja

kada se tekućina ručno ili mehaničkim

putem pod pritiskom od 100-150 atmosfera

ubrizgava u tlo na dubinu od 3 metra.

Oba postupka zasnivaju se na elektrokemijskoj

izmjeni kationa u tlu i procesu

stalne odnosno trajne stabilizacije tla.

Prije primjene nužno je istražiti svojstva

tla, razraditi plan stabilizacije te izraditi

tehničku projektnu dokumentaciju. Neobično

je važno da je tretiranje ovom metodom

ekološki sigurno za okolno zemljište

te biljni i životinjski svijet.

Prednosti ovog suvremenog građevinskog

postupka su višestruke a najvažnije

su da su velike površine terena tretiraju u

vrlo kratkom vremenu a troškovi su znatno

manji od svih do sada primjenjivanih

metoda.

Bitno je da pri gradnji prometnica materijal

lošije kvalitete ne treba premještati

a poboljšavaju mu se svojstva. Iskorištenost

mehanizacije je veća a obrađeni teren

jeftiniji za održavanje. Nema opasnosti

od vode, jer ju izmijenjene čestice tla

ne mogu adsorbirati.

S obzirom na dosadašnja pozitivna

iskustva primjene ove metode u zadnjih

nekoliko godina u SAD, Rusiji, Venecueli,

Japanu, Južnoj Koreji i nekim drugim

zemljama diljem svijeta, treba ozbiljno

razmišljati o njenoj primjeni i u šumarskoj

djelatnosti.

Tekst i snimci:

I. TOMIĆ

Već je krajnje vrijeme da

se uzgojni poslovi u

šumarstvu izdignu iznad

već tradicionalnih alatki

poput kosira i sjekire

susjednim državama Austriji i Italiji

a hrvatsko šumarstvo treba slijediti

evropske tokove. Kod našeg

organizaciono-tehničkog osoblja

treba razvijati osjećaj za tehničku

kulturu a već je krajnje vrijeme da

se uzgojni poslovi izdignu iznad

kosira i sjekire. Pritom je osobito

značajna stalna suradnja šumarskih

i strojarskih stručnjaka.

I. TOMIĆ


20. lipnja 1994.

OVOG PROLJEĆA U NEKIM NAŠIM

ŠUMARIJAMA

PEPELNICA UGROŽAVA HRASTOVE ŠUME

Prvi simptomi se obično uočavaju krajem svibnja, te

početkom lipnja na mladim listovima vršnih izboja

Hrastova pepelnica (Microsphaera

alphitoides

Grif. et Maubl) je gljivični

organizam, koji

napada listove većine vrsta

hrastova srednje i južne Europe.

Hrast lužnjak (Quercus robur L.)

i hrast kitnjak (Q petraea Liebl)

naročito su osjetljivi na napad

ovog patogena.

Pepelnica se javila prvi puta

kao epidemijsko oboljenje na početku

ovog stoljeća. Od tada prisutna

je u našim hrastovim šumama

u slabijem ili jačem intenzitetu,

što ovisi o raznim biotičkim

i abiotičkim činiocima.

Napad pepelnice slabijeg intenziteta

ne uzrokuje veće štete,

ali kod jakog ili vrlo jakog napada

dolazi do oštećenja velikog

djela lisne mase, što uzrokuje

slabljenje stabla i gubitak drvne

mase. Štete od pepelnice posebno

su izražene na prirodnom pomlatku

i sadnicima u šumi, te u

šumskim rasadnicima. U hrastovim

sastojinama, u kojima je bio

napad defolijatora, štete od pepelnice

mogu biti vrlo značajne.

Drugo listanje poslije defolijacije

pada u vrijeme klimatski povoljnijih

uvjeta za razvoj pepelnice,

te novi list može od nje potpuno

stradati. Količina hranjiva

utrošena na ponovno tjeranje

lišća, kao i za prehranu patogena

izgubljena je za prirast drva

ne samo za godinu defolijacije,

nego i za nekoliko daljnjih godina.

Ukoliko se defolijacija i napadi

pepelnice javljaju više godina

uzastopce, dolazi do slabljenja

hrastovih stabala, te ih napadaju

mednjača Armillariella

mellea KarstJ, druge ksilofagne

gljive i insekti. Posljedica je odumiranje

pojedinih stabala, grupa,

pa i čitavih sastojina. U ovom

slučaju pepelnica ima vrlo značajnu

ulogu, jer uz ostale nega-

ZAŠTO SU PLATANE

BEZ LIŠĆA?

ProLazeći naseljenim mjestima uočavamo intenzivno buđenje vegetacije.

Vidimo iziistano drveće i grmlje, a mnoge su u intenzivnoj cvatnji.

S druge strane gdje god vidimo platane ni na jednoj nećemo vi-

I djeti lišće, već su krošnje gole, kao da Još nisu ni počele vegetirati.

Priđemo li bliže, pa detaljnije pogledamo lako uočavamo da su i platane

na vrijeme počele vegetirati. Ustici su se bili počeli razvijati, dostigli veličinu

svega 2-3 cm.

Uzrok ovoj pojavi je veoma jak napad gljive Apiognomonia veneta

(Saec.) V. Hohn. Ova se gljiva može redovito naći na platanama ali u vrlo

različitim intenzitetima. Gljiva prezimi u obliku peritecija u otpalom lišću i u

suhim izbojcima u kori. U proljeće u vrijeme listanja platane iz otpalog lišća

iz apotecija izlaze askospore i iz izbojaka konidije. ]edne i druge spore

vrše zarazu lišća u vrijeme prolistavanja. Ukoliko u to vrijeme vlada

hladnije i kišovito vrijeme, kakvo je upravo ove godine, dolazi do vrlo jakih

primarnih i sekundarnih infekcija. Tada gljiva uništi gotovo svaki list u početku

samog izlistavanja dobije se dojam da stabla nisu ni prolistala.

Direktne mjere zaštite praktično se ne provode. Zahvaljujući jakoj regeneracijskoj

sposobnosti platane stabla će za mjesec dana ponovno prolistati

i na njima gotovo ni nećemo primjetiti kakve su štete preživjele.

dr. Milan GLAVAŠ

Pepelnica naročito ugrožava hrastov

tivne čimbenike narušava stabilnost

hrastovih šuma.

SIMPTOMI

Hrastova pepelnica je ektoparazit,

čiji se micelij, konidiofori i

konidije razvijaju na površini lista.

Samo hife sisalice ili haustorije

prodiru u epidermalne stanice

mladih listova, iz kojih koriste

hranjiva za rast patogena.

Što je list mladi, lakše se ostvaruje

infekcija, jer su kutikala i

membrane epidermalnih stanica

tanje i nježnije, pa ih haustorije

lakše probijaju.

Prvi simptomi se obično uočavaju

krajem svibnja, početkom

lipnja na mladim listovima

vršnih izbojaka. Prvo se pojave

male bijele okrugle mrlje, koje

se šire, povezuju međusobno i

konačno mogu prekriti cijelu površinu

lista. Kod jačeg napada

prevlaka prelazi i na mladi zeleni

izbojak. Gljiva rastom svog

micelija onemogućuje disanje i

asimilaciju lista, koji gubi klorofil,

kovrča se, pocrni i osuši. Kod

jačeg napada odumiru i vršni izbojci.

Pepelnica voli obilje svjetla,

zato je napad jači na sadnicama

na otvorenom prostoru, kao i na

progalama u šumi. Napad je izrazito

jači na izbojcima iz panja.

Kao što je već spomenuto, poseban

problem s pepelnicom nastupa

u hrastovim sastojinama

poslije napada defolijatora.

BIOLOGIJA

Optimalni uvjeti za razvoj pepelnice

su temperature od

26-28°C. Kod optimalnih temperatura

vrijeme inkubacije t.j. vrijeme

od ostvarene infekcije do

stvaranja konidija traje 3-4 dana.

Takvi uvjeti u našem klimatu

vladaju najčešće u lipnju i u

srpnju. Mogućnost infekcije opada

do kraja vegetacijske sezone,

podmladak

kada list postaje čvrst i otporan,

a temperature više nisu u optimumu.

Pepelnica se širi konidijama.

One su vrlo lagane i mogu biti

nošene vjetrom. Na površini lista

konidije klijaju uz minimalnu

količinu vlage. Dovoljna je samo

zasićenost zraka vlagom, dok je

za rast i širenje konidija pogodno

suho, sunčano vrijeme. Konidije

su lagane i nježne, brzo gube

klijavost, ali se zato stvaraju

u ogromnim količinama tokom

čitave vegetacije. Infekcije mladih

listova su moguće doklegod

oni nastaju.

Pri kraju vegetacijske sezone

u pepeljastoj prevlaci na listu

formiraju se plodna tijela, kleistoteciji,

s askusima i askosporama.

Kleistoteciji prezimljuju na

otpalom lišću. U proljeće dozrijevaju,

pucaju i askopore se oslobađaju.

Na mladom listu hrasta

askospore kliju i ostvaruju nove

infekcije. Micelij gljive opet producira

velike količine konidija,

koje nastavljaju infekciju.

Drugi oblik prezimljavanja

gljive je pomoću micelija u pupu.

Micelij se smjesti u pup u ljeti

prilikom njegova formiranja,

izlazi u proljeće istovremeno s

ostvaranjem pupa, nastavlja rastom,

stvarajući konidije, koje su

sposobne inficirati mlado lišće

hrasta i time se zatvara krug infekcija.

SUZBIJANJE

Obnova i podizanje hrastovih

sastojina postaje sve češći i veći

problem. Narušeni su ekološki

uvjeti staništa i čitav lanac abiotičkih

i biotičkih činilaca uzrokuje

izostanak uroda žira, propadanje

ponika i u krajnjem slučaju

pojavu sušenja sastojina. U

tom nizu negativnih činilaca pepelnica

predstavlja problem, na

koji možemo utjecati mjerama

suzbijanja.

Snimio: dr. M. Harapin

Pepelnica se u početku subzijala

samo u šumskim rasadnicima,

kasnije se krenulo sa tretiranjem

pepelnice na pomlatku u

šumi. Posljednjih godina, u suvremenom

šumarstvu Hrvatske,

pepelnica se suzbija i aviotretiranjem

na većim šumskim kompleksima

i u starijim sastojinama.

Pri tome se prednost daje

sjemenskim objektima.

Nekada se pepelnica suzbijala

sumpornim i bakrenim preparatima.

Danas se sve više primjenjuju

sistemični fungicidi zbog

njihovog profilaktičkog i represivnog

djelovanja. Od sumpornih

preparata korišten je elementarni

sumpor, te kombinirani

preparat sa sumporom Tridal

S, a od organskih fungicida korišteni

su: Karathan, Morestan i

Kumulan. Međutim, sistemični

fungicidi zbog svojih svojstava

sve više potiskuju ostale preparate.

Na tržištu ima veći broj

ovih preparata, od kojih su najčešće

upotrebljavani: Rubigan,

Bavleton, Benlate Tilt, Afugan,

Anvil, Alto, Sumiosam i dr. To je

prilično dobar izbor preparata,

koji omogućuje da se tretiranja

u istoj sezoni ponavljaju s istim

preparatom. Izmjena preparata

je važna zbog mogućnosti adaptacije

patogena na jedno sredstvo.

Pregled preparata, koji su

danas dostupni na našem tržištu,

sa njihovim osnovnim karakteristikama

prikazan je u tabeli.

Ove godine vladaju posebno

pogodni uvjeti za razvoj i napad

pepelnice, zbog česte izmjene

vlažnih i vrlo toplih vremenskih

prilika. Stoga se preporuča stalno

praćenje klimatskih prilika i

pojava pepelnice, kako bi se pravovremeno

poduzelo tretiranje.

S obzirom na sve veću važnost

pepelnice u procesu sušenja i

propadanja hrastovih sastojina,

treba poduzeti sve što je moguće,

da se taj proces uspori.

Dr. Marija HALAMBEK

SREDSTVA ZA SUZBIJANJE HRASTOVE PEPELNICE

Preparat

Sumpor SC 80

Sulfopin

Sumpor u prahu

Tridal S

Chromosul

Karathan

Morestan

Kumulan

Benlate

Fungochrom

Bavleton special

Tilt 250-EC

Rubigan EC

Sumiosam SC-12.5

Afugan

Anvil 5-SC

Alto

Aktivna tvar

Sumpor 80%

Sumpor 80%

Element sumpor 99.6%

Sumpor 72%, Nuarimol 0.4%

Sumpor 80%

Dinokap 36%

Hinometionat 25%

Nitrotal 17%, Sumpor 54%

Benom« 50%

Benomil 50%

Triadimefon 5%

Propikonazol 25%

Fenarimon 12%

Dinikonazol 12.5%

Pirazofos 33%

Heksakonazol 5%

Ciprokonazol 10%

Proizvođač

Herbos, Cinkarna

Pinus

Herbos

Dow-Elanco, Herbos

Chromos

Rohm & Haas

Bayer

BASF

Du Pont

Chromos

Bayer

CIBA-Geigy

Dow-Elanco, Herbos

Sumitomo

Hoechst

Herbos

Sandoz

Doza ili

koncentracija

0.3-0.4%

0.3-0.4%

15-20 kg/ha

0.2-0.3%

0.3-0.4.%

0.06%

0.05%

3 kg/ha

0.04-0.1%

0.04-0.1%

0.05%

0.01%

0.6 l/ha ili 0.03%

0.03%

0.04-0.1%

0.03-0.05%

0.6-0.8 l/ha


20. lipnja 1994.

»HRVATSKE ŠUME« I NOVI ZAKON O LOVU

VELIKA PRILIKA ŠUMARIMA i^^^w ^^^M ^^H ^H^H ^^^H^^V ^M^M ^^^H ^^H^B «^ra ^UIMH w^^^^ ^ p r fl^H W ^HHH HM B M H M BMHB MM Hf HHHH MH MHM

Donošenjem novog Zakona o lovu stvorene su mogućnosti za značajni razvoj

lova i lovnog turizma, a »Hrvatske šume« dobile priliku da znatno bolje

iskoriste svoje potencijale.

nŠto

znači pojam integral-

og gospodarenja šumom?

Na ovo pitanje postoji više

odgovora. Jedan od odgovora

glasi: integralno gospodarenje

obuhvaća uzgoj i iskorišćivanje

šuma, ali i gospodarenje divljači,

dakle — gospodarenje šumom

upotpunjeno gospodarenjem

lovnim mogućnostima koje pruža

šuma.

Ovim i ovakvim stavovima vjerojatno

su se rukovodili »pisci«

novog Zakona o lovu, jer je on

bitno drugačije odredio odnose

u području lova od dosadašnjeg

Zakona. U čemu su novine? Prije

svega u vlasničkim odnosima,

ali i u odnosima prema divljači:

— Riječ je o afirmaciji lovišta s

novim ciljem gospodarenja —

komentirao je inž. Ivan Tarnaj,

ministar za poljoprivredu, šumarstvo

i vodoprivredu u Republici

na sastanku radnih grupa

Ministarstva i »Hrvatskih šuma«

koje su dobile zadatke na

pripremama za provođenje ovog

Zakona u život — a novi cilj gospodarenja

lovištima je uzgoj i zaštita

divljači. Lovstvo je sastavni

dio struke i mora dobiti punu

afirmaciju...

Novi Zakon o lovu poznaje

dvije kategorije lovišta: vlastita

lovišta (»ustanovljuje se na zemljištu

iz članka 5 Zakona ako površina

nije manja od 1.000 ha neprekinutog

zemljišta tako da se

• po cijelom zemljištu može prelaziti

s jedne katastarske čestice

na drugu bez prijelaza preko tuđeg

zemljišta«) i zajednička lovišta

(koja »ustanovljuje nadležno

tijelo na čijem području se

nalaze površine zemljišta« na

kojima nisu ustanovljena vlastita

lovišta). Na površinama izvan

lovišta divljač je dužan zaštićivati

vlasnik ili ovlaštenik prava

zemljištem.

Pravo lova može se stjecati i

koncesijom u lovištima u šumama

u državnom vlasništvu, o čemu

odluke donosi Vlada Republike

Hrvatske, odnosno zakupom

u zajedničkim lovištima.

Bitna odredba novog Zakona

vezana je uz izradu lovnogospodarske

osnove, bez koje lov divljači

nije dopušten.

Ostali članci Zakona odnose

se na popis divljači, način raspisivanja

i provođenja javnog nadmetanja

za davanje lovišta u zakup,

način izrade i donošenja

lovnogospodarske osnove, uzgoj

i zaštitu divljači, sprečavanje i

naknadu šteta, upravni i inspekcijski

nadzor, kaznene odredbe i"

slično.

Što ovaj Zakon znači za

»Hrvatske šume«?

U stavku 2 članka 15 Zakona

stoji:

»Dok pravo lova u državnim

lovištima ne stekne pravna ili fizička

osoba, u skladu s ovim Zakonom,

Vlada Republike Hrvatske

povjerit će izvršavanje prava

lova u tim lovištima pravnoj ili

fizičkoj osobi koja koristi zemljište

u državnom vlasništvu«.

Donošenje novog Zakona o lovu

stvorilo je drugačije uvjete za

razvoj lova i omogućilo ustanovljavanje

državnih lovišta, lovišta

Javnog poduzeća i lovišta

koja će se davati u zakup, dakle

integralno gospodarenje šumom

u kome lov dobiva mjesto koje

mu i pripada. Od donošenja Zakona

do danas u tijeku su sve

potrebne aktivnosti na utvrđivanju

svih relevantnih činjenica i

podataka potrebnih za ustanovljavanje

državnih i lovišta kojima

će gospodariti »Hrvatske šume«,

pa se ovih dana očekuje i

odluka ministra, koji je za te

nadležan na osnovu članka 15

Zakona.

Prema članku 16. Zakona »lovišta

na površinama zemljišta

koja nisu u vlasništvu države ustanovljuje

županijska skupština,

odnosno Gradska skupština

Grada Zagreba«. Riječ je o preostalim

površinama na kojima

će se ustanovljavati zajednička

lovišta.

— »Hrvatske šume« će dobiti

na upravljanje milijun ha šuma

— odgovorio je na pitanje novinara

»Privrednog vjesnika« o

primjeni novog Zakona inž. Josip

Dundović, direktor Javnog

poduzeća — gdje ćemo osnovati

nova lovišta. Sad gospodarimo

sa samo 33 posto lovnih površina.

To je velika prilika. Trenutačno

je u tijeku izrada prijedloga

novih lovišta kojima će gospodariti

»Hrvatske šume«, u

kontinentalnom i primorskom

dijelu zemlje. Budući da imamo

sve uvjete — stanište, osoblje,

znanje — uvjeren sam da će

»Hrvatske šume« u idućih pet do

sedam godina napraviti mnogo

za razvoj lovstva i lovnog turizma.

Jasno, na tržišnom načelu,

vodeći računa o tome da se uspostavi

sklad između broja divljači

i šume. Razvoj divljači ne

smije ići na uštrb šume. Uvjeren

sam da ćemo u »Hrvatskim šumama«

postići mnogo veće učinke

nego do sada. Naši susjedi —

mađari i Slovenci, na 100 ha šuma

postižu u proizvodnji mesa

od divljači (jelen, srna i divlja

svinja) 29 kg mesa, a mi smo postizali

9 kg. Velike su, gotovo neslućene

mogućnosti razvoja lovnog

turizma u zemlji!

Vesna CUNIĆ

POČETNI KRITERDI ZA IZRADU PRDEDLOGA ZA USTANOVUAVANDE

LOVIŠTA KOJA ĆE USTANOVITI MINISTAR (dijelovi teksta)

OSNIVANJE LOVIŠTA

akon o lovu donijelo je Zastup­

vijeće Sabora na sjednivišta

u vlasništvu države dijeliti han (osim na području Južnog

Za pretpostaviti je da će se lo­

Divljači se smatra i tetrijeb glu-

Zničko

ci održanoj 27. siječnja 1994. godine.

na tri oblika gospodarenja: Velebita), te mačka divlja (osim

na području Gorskog Kotara)...

Prema zakonu o lovu pod pojmom

lovišta smatra se:

»Određena površina zemljišta

koje predstavlja zaokruženu prirodnu

cjelinu u kojoj postoje ekološki

i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu,

lov i korišćenje divljači i njenih

dijelova.«

Prema odredbama Zakona pravo

lova stječe vlasnik ustanovljavanjem

lovišta na vlastitom zemljištu.

Šume i šumsko zemljište kojima

gospodari 1. P. »Hrvatske šume«

p. o. Zagreb su u vlasništvu

države. Prema tome u skladu sa

odredbama članka 13. Zakona o

lovu, Republika Hrvatska će ustanoviti

vlastita lovišta.

Na svim šumskim i drugim površinama

koje su u vlasništvu

države, a nisu manje od 1.000 ha

neprekidnog zemljišta i koje zadovoljavaju

odredbe članka 13,

dužni smo predložiti vlastita lovišta

Republike Hrvatske.

Lovišta na površinama zemljišta

u vlasništvu države ustanovljuje

ministar.

— državna lovišta — za potrebe

Republike Hrvatske

— iovišta 3. P. »Hrvatske šume«

p. o. Zagreb

— lovišta za davanje u zakup,

koncesija i dr....

... Osnovni čimbenici za ustanovljavanje

lovišta su:

— vlasnički odnosi,

— veličina i cjelovitost površine,

te ekološke cjeline,

— mogućnost uzgoja i zaštite

divljači u brojnom stanju i vrsti da

ukupno gospodarenje bude optimalno,

— ekološka stabilnost ekosustava...

... Od tridesetak vrsta dlakave i

pernate divljači koje po odredbama

zakona spadaju u lovnu divljači

za 3. P. »Hrvatske šume« p. o.

Zagreb kao dominantne vrste:

krupne vrste, jelen obični, jelen

lopatar, srna, divokoza,

muflon, divlja svinja, medvjed

mrki, sitne vrste, zec obični, fazan,

poljska jarebica, kamenjarka

i divlja patka

IZ ZAKONA O LOVU

(dijelovi teksta)

Članak 4.

Divljač su dobro od interesa za Republiku i imaju njezinu osobitu

zaštitu

Članak 5.


(1) Pravo lova stječe:

1. vlasnik ustanovljavanjem lovišta na vlastitom zemljištu,

2. ovlaštenik prava na zemlju, ustanovljavanjem lovišta na:

— zemljištu na kojem je stečeno pravo gospodarskog korištenja u

svrhu lova temeljem koncesije.

— zakupljenom zemljištu u svrhu lova.

3. druga pravna ili fizička osoba:

— koncesijom prava lova na lovištu

— zakupom ili podzakupom lova

(2) Vlasniku i ovlašteniku prava na zemljištu bez prava lova određuje

se naknada za ograničenjima kojima su podvrgnuti u ostvarivanju prava

lova trećih osoba, u skladu s ovim Zakonom...

Članak 9.

O

(1) Lovišta se mogu ustanoviti kao: otvorena lovišta, ograđena lovišta

i uzgajališta divljači.

(2) Otvoreno lovište ne može biti manje od 1.000 ha.

(3) Iznimno od stavka 2. ovog člana, otvoreno lovište se može ustanoviti

na otoku ili skupini otoka površine veće od 500 ha.

(4) Ograđeno lovište obuhvaća površine na kojima postoje uvjeti za

intenzivan uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači, a ne može biti manje od

1.000 ha.

(5) Uzgajalište divljači obuhvaća površine na kojima se mogu uzgajati

pojedine vrste divljači namijenjene lovu i reprodukciji. Uzgajalište divljači

može se ustanoviti samo za vlasnike zemljišta...

Članak 18.

(1) Na površinama zemljišta na kojima nisu ustanovljena vlastita lovišta

ustanovljuju se zajednička lovišta.

(2) Zajednička lovišta ustanovljuje nadležno tijelo na čijem području

se nalaze površine zemljišta, na prijedlog stručne komisije. Stručnu komisiju

osniva nadležno upravo tijelo...

Članak 20.

(1) Koncesija prava lova može se dati domaćoj i stranoj pravnoj i fizičkoj

osobi na vrijeme od 20 do 40 godina.

(2) Vlada Republike Hrvatske može svojom odlukom odrediti da se

na pojedinim područjima Republike Hrvatske na kojima su ustanovljena

državna lovišta ne može stjecati pravo lova koncesijom...

Članak 27.

(1) Davanje zajedničkih lovišta u zakup provodi se putem javnog

nadmetanja prava lova za pojedino lovište uz obvezno stavljanje na uvid

lovnogospodarske osnove...

ŠUMARSKI FAKULTET I NOVI ZAKON O LOVU

S^^E&RMB IK^BE(«

umarski fakultet u Zagrebu će prijeći na pet-godišnji

Šstudij, čime se otvaraju veće mogućnosti za kvalitetniju

nastavu i veći broj sati terenske nastave.

— Katedra za lovstvo zajedno s za to nadležnim organima

— komentirao je ovu novost sa stanovišta svoje

katedre doc. dr. Dominik Raguž, profesor — razmatra

mogućnost ustanovljavanja nekih lovišta za potrebe nastave

i provođenje znanstvenih radova.

Provođenje novog Zakona o lovu pred ovu katedru,

kao i pred Šumarsku školu u Karlovcu postavlja nove

zadatke. Kako pristupiti nastavi i kvalitetnije osposobiti

kadrove, pitali smo dr. Raguža?

— Katedra će nastojati organizirati tematske seminare

za izvršioce na terenu tamo gdje će se za to uka-.

zati potreba, a šumarska škola u Karlovcu i tečajeve za

lovočuvare i druge kadrove. Manji je problem obrazovanje

i informiranje kadrova u lovnoj djelatnosti od stvaranja

sklonosti i interesa za ovu djelatnost. Cesto puta

začuđuje koliko je mali postotak šumarskih kadrova koji

se s ljubavlju uključuju u problematiku lovstva. Istina je

da se taj problem pojavljuje i zbog sistema stimuliranja

radova u lovstvu i načina postavljanja zadataka. Nije lako

u ranim jutarnjim i kasnim večernjim satima izvršavati

zadatke u lovstvu, bilo uzgojne, bilo lovno-turističke, a

tijekom preostalog vremena u danu voditi radove na

sječi, uzgoju, doznačivanju ili na drugim zadacima u šumi,

često puta opterećen poslovima lovstva...

Na fakultetu postoji i postipiomska nastava iz područja

lovstva, te se kroz ovaj vid nastave obrazuju specijalisti

i magistri. Ovaj profil kadrova će morati pronaći

svoje mjesto i pri provođenju novog Zakona o lovu.

— Specijalisti i magistri — kaže dr. Raguž — moraju

preuzeti ne samo mjerodavno izvršavanje stručnih zadataka

u lovstvu, već biti i nosioci znanstvenog rada na

nivou države i na nivou međunarodnih organizacija. Oni

moraju biti organizatori savjetovanja, kongresa, seminara

i svih drugih lovnih manifestacija. Osim toga oni će

morati biti i članovi Međunarodne organizacije Conseit

international de la chosse (C1C), koja ima stalno tijelo sa

sjedištem u Parizu. Hrvatska je član ove Međunarodne

organizacije, kad i drugih međunarodnih organizacija,

poput Congress of the intemation union game Biologigits

(Međunarodni kongres lovaca biologa), koji nema

stalno tijelo, kao ni Svjetski kongres za lovstvo...

V.C.


20. lipnja 1994.

s PUTA PO BUGARSKO:

O ZOONOZAMA, POSEBNO O BJESNOĆI

VEĆ SMO PISALI

UZGOJEM DO TROFEJA

Bugarska je nositelj svjetskih rekorda sa izložbi trofeja za jelena običnog,

divlje svinje i divlje mačke, pa je tako i trenutno aktualni svjetski rekorder za

divlju svinju od 158.20 točaka odstrijeljen u lovištima šumarije Luki

Sredinom svibnja grupa

stručnjaka iz Uprave šuma

Osijek boravila je u

Bugarskoj sa ciljem upoznavanja

s tehnologijom uzgoja

i korišćenja divljih svinja,

jer su iskustva bugarskih

stručnjaka daleko ispred naših.

Tijekom boravka u Bugarskoj

naše šumarsko-lovne

stručnjake primio je i dopredsjednik

Komiteta za šumarstvo

Republike Bugarske dr. Veličko

Gagov.

Bugarska je preuzela i ratificirala

Rezolucije ministarskih

konferencija o zaštiti šuma

Europe iz Stasbourga i Helsinkija,

kao i naša država. Gospodarenje

šumama osniva se na

principima potraj nosti prihoda

i biološkoj različitosti s preko

3.600 vrsta. Površina šuma

je oko 3.7 milijuna hektara, što

čini 33 posto šumovitosti ili 0.42

ha šuma po stanovniku. Zalihe

buharskih šuma povećane su

od 1960. godine sa 244 nali na

400 milijuna. Godišnji etat je 6

mil. kubnih metara, a siječe se

3.5 mil. m 3 .

Organizacija šumarstva postavljena

je na tri razine:

— Komitet za šumarstvo

(nema posebno Ministarstva)

— Područnih direkcija ima

17

— Šumarija 167

Komitet za šumarstvo financira

se iz sredstava državnog

proračuna. Financiranje gospodarenja

šumama obavlja se

na način da šumarije plaćaju

taksu na realizaciju drvnih

sortimenata koja se ubire na

razini Komiteta za šumarstvo

u vanproračunski fond. Iz tih

sredstava financiraju se Regionalne

direkcije i reprodukcija

šuma. Troškove iskorišćivanja

šuma snosi šumarija iz

preostalih sredstava.

Lovne površine Bugarske su

oko 10 mil. ha od toga u okviru

Komiteta za šumarstvo organizirana

je lovna djelatnost na

površini od 1.6 mil. ha i to 1,4

mil ha šumskih površina i

200.000 ha poljoprivrednih površina.

Ostalim lovnim površinama

u što je uključeno i oko

2.3 mil. ha šumskih površina

gospodare lovačka društva.

Jedan od ograničavajućih

kriterija za članstvo u lovačkim

društvima je i lovna površina

od 110 ha po lovcu. Prema

tomu moglo bi biti 84.000 članova

lovačkih društava u Bugarskoj,

a stvarni broj je 92.000.

Razlika su počasni i zaslužni

članovi. Stranci mogu dobiti

mjesečnu dozvolu za lov, a diplomati

godišnju. Odstrelnu

dozvolu, na osnovi lovnogospodarske

osnove i plana, za zeca.

U šumarstvo Bugarske posljednjih godina mnogo se ulaže, što

potvrđuje i ovaj snimak izgradnje nove zgrade Šumarije Duspat

srnjaka, divlju svinju izdaje

Predsjednik društva, a za muflona

i jelena na prijedlog

predsjednika društva Upravitelj

područne šumarije.

Meso divljači odstreljeno u

lovačkom društvu dijeli se 50

posto za članstvo, a 50 posto na

tržište u korist proračuna. Meso

divljači odstreljene u šumarskim

lovištima sve je u vlasništvu

države i može se kupiti.

Prihod od trofeja 30 posto ide u

korist proračuna i 20 posto u

vanproračunski fond za reprodukciju.

Iz tih sredstava država

financira programe razvoja

lovstva.

Brojno stanje visoke divljači

u Bugarskoj kreće se: jelen

obični 28.000 grla, jelen lopatar

7.000 grla, srna 140.000 grla, muflon

5.000 grla, divokoza 3.000

grla, divlje svinje 40.000 grla i

oko 1.000 grla medvjeda.

Treba napomenuti da je Bugarska

nositelj svjetskih rekorda

sa izložbi trofeja za jelena

običnog, divlje svinje i divlje

mačke. Od 25 grla jelena običnog

ocijenjenih sa preko 250

CIC poena 17 je iz Bugarske.

Svjetski rekord za divlju svinju

od 158.20 točaka odstreljen je u

lovištima šumarija Luki, na

području direkcije Smoljan.

Tijekom boravka u Republici

Bugarskoj u okviru programa

posjetili su dvije područne direkcije

šuma u Pasardshiku i

Somljanu. Cilj posjete bio je

upoznati se sa populacijom i

gospodarenjem divljom svinjom.

Ovdje se zadržala autohtona

prirodna populacija divlje

svinje (Sus scrofa Reiseri —

balkanska divlja svinja, prema

nomenklaturi T. Haltenroth, W.

Tronse 1956. god.) Nadmorska

visina područja kreće se do

1.700 metara. Svojstvo ove populacije

divlje svinje je njeno

čisto genetsko podrijetlo s

brojnim učešćem veprova visoke

trofejne snage. To potvrđuje

izoliranost populacije, velika

udaljenost od urbanih sredina,

vrlo rijetka naseljenost

stanovništva i vjerski sastav

(islam), kao i jaka prirodna selekcija

u teškim planinskim

uvjetima. Tome treba dodati i

biološku selekciju sa prisutnošću

vuka posebno zadnjih godina.

Temeljem ovih saznanja može

se zaključiti:

Populacija rodopske divlje

svinje u spomenutim lovištima

očuvala je genetsku čistoću i

unošenjem muških grla (nositelja

nasljednih svojstava) u

naša uzgajališta osvježit će se

postojeća populacija i osigurati

potraj nost pozitivnih genetskih

svojstava u slijedećem

razdoblju. Da se radi o autohtonoj

genetski čistoj populaciji

potvrđuju činjenice uzgoja

i korištenja divljih svinja.

Uzgoj se obavlja u prirodnim

uvjetima, a vjerojatno se primjenjuje

model tehnologije poluintenzivnog

uzgoja u dvije faze.

Prihranjivanje se obavlja samo

u zimskom razdoblju i u vrijeme

hvatanja priploda. Prehrana

je zrnatom hranom (kukuruz,

zob) a u sol koja se daje od

proljeća do jeseni, ugrađeni su

i lijekovi (antiparaziti i antibiotici)

po autoriziranoj recepturi.

Selekcijski odstrel se ne

obavlja, a povećana brojnost

vuka posljednjih godina prirodnu

selekciju u populaciji

svinja čini učinkovitijom.

Tekst i snimci

mr. Pavle VRATARIĆ

Lovne čeke

poput ove na

snimci su

solidno građene

na betonskim

postoljima sa

čvrstim

stupovima i

komfornim

mjestom za

lovce

A DANAS O TU

anas donosimo osyrt na značajke još

nekih bolesti iz ove grupe, čiji su mogući

prenosnici divlje životinje.

Iz grupe zoonoza, čiji su uzročnici bakterije,

izdvajamo:

TULAREMIJA

ularemija je zarazna bolest koja

prelazi sa divljih glodavaca na

domaće životinje i na čovjeka. Otkrivena

je oko jezera Tulare u Kaliforniji

(SAD) 1911. godine. Uzročnik

je srednje otporan, tako da na koži i

dlaci životinje preživi do mjesec dana,

a u lešinama mnogo dulje. Bolest

se prenosi izravnim dodirom,

hranom, vodom i zrakom.

Čovjek se inficira od bolesnog

psa, zatim kroz ozljede na koži nastale

pri deranju bolesnog zeca ili

druge životinje. Čovjek se može zaraziti

i kroz dišne organe, pri manipuliranju

s bolesnim ili uginulim životinjama,

te konzumiranjem nedovoljno

kuhanog ili pečenog mesa.

Znakovi bolesti. U kunića i zeca

bolest se pojavljuje u akutnom i kroničnom

obliku. Kada uzročnik dospije

izravno u krv (septikemija), životinja

ugine za jedan do dva dana.

U kroničnom obliku oteknu potkožni

limfni čvorovi, poglavito u području

glave i vrata. Ovaj oblik bolesti traje '

15 dana do više tjedana kada nastupa

smrt.

Promjena vladanja je glavni i najuočljiviji

znak bolesti. Divlji kunić i

zec koji boluju od tularemije postaju

pitomi, daju se uhvatiti čovjeku i

djetetu, a u toj prilici dolazi do infekcije

koja može u čovjeka, ako se na

vrijeme ne liječi, imati smrtni završetak.

Bolesni zec je trom, neveseo i

mršav, s oteklinama ispod kože.

Bolestan pas je mršav, ima otekline

ispod kože, i gnojne rane. Nadalje,

može imati povišenu temperaturu

i upalu pluća, ne jede a može biti

i paraliziran zadnji dio tijela. Bolest

je u psa slična štenećaku.

Bolest u čovjeka. Čovjek se može

zaraziti od različitih životinja

(zec, srna, lisica, pas, fazan i si.),

ubodom insekata (uši, buhe, krpelji i

si.) rjeđe zaraženom hranom i zrakom.

Najčešće se ipak inficira od

bolesnih zečeva. Bolest se u čovjeka

pojavljuje u više oblika, (čirevi s

otokom i gnojenjem okolnih limfnih

čvorova, upala sluznice oka, gnojna

upala ždrijelnih limfnih čvorova). Kada

bolest poprimi unutrašnji oblik

(trbušni poput tifusa, i plućni), smrtnost

može biti i do 50%, ako se na

vrijeme ne Iječi, inače se vrlo učinkovito

Iječi (streptomicinom)

Preventiva se svodi na izbjegavanje

dodira s bolesnim životinjama,

poglavito zečevima pitomog i

bolesnog izgleda. Sustavnim uništavanjem

rezerv.oara (odstrel i neškodljivo

uništavanje bolesnih životinja

Tnjihovih leševa) nestat će bolest i u

čovjeka. • . .

SALMONELOZA

almoneloza je zarazna bolest

S različitih vrsta divljih i domaćih

životinja i čovjeka, a uzrokuju je mikroorganizmi

iz roda SALMONELLA.

Ovi mikroorganizmi su veoma otporni

u vanjskoj sredini, pa temperatura

od 99 ° C podnose 30 minuta.

Promjena vladanja u kunića i

zeca je glavni i najuočljiviji znak

bolesti. Divlji kunić i zec koji

boluju od tularemije postaju

pitomi, daju se uhvatiti čovjeku i

djetetu, i u toj prilici dolazi do

infekcije čovjeka, te ako se ne

liječi može izazvati i smrt

Izvori. Izvori zaraze su bolesne

životinje i kliconoše (životinje i čovjek

koji ne pokazuju znakove bolesti,

ali u sebi nose klice i izlučuju iz

u svoju okolinu). Uzročnik se najčešće

unosi u organizam putem hrane

ili vode za piće.

Čovjek se može zaraziti različitim

tipovima salmonela, pa je i oblik

i tjek bolesti različit (upala želuca i

crijeva, oblik tifusa). Pregled namirnica

životinjskog porijekla (meso,

mlijeko, jaja i riba), prvi je i najučinkovitiji

vid zaštite od ove bolesti.

Osobe koje na bilo koji način dolaze

u dodir sa hranom (mesari, kuhari,

konobari) moraju posjedovati dokaz

o redovitom, posebnom Iječničkom

pregledu.

Poseban oblik salmoneloze, u

čovjeka predstavlja, trovanje hranom.

Već je rečeno da su salmonele

veoma otporne na vanjske uvjete

sredine, tako da se tu čak mogu i

razmnožavati.

Stoga treba izbjegavati uzimanje

podgrijane hrane, a ako se to ipak

čini, podgrijana hrana prije konzumiranja

mora ključati više od pola

sata.

Ostale bakterijske zoonoze nemaju

veći epizootički značaj, bar

što se tiče divljači kao sudionika. Za

naše podneblje, značajne su još i

BRUCELOZA, LEPTOSPIROZAI TU­

BERKULOZA, ali ulogu u njihovom

prenošenju na čovjeka, praktično

uvijek igraju domaće životinje.


20. lipnja 1994.

KULTURA • RAZONODA • ZABAVA < ZANIMLJIVOSTI • KULTURA • RAZONODA

LIKOVI NAŠIH UMIROVLJENIKA

ŽIVA ENCIKLOPEDIJA

POŽEŠKOG ŠUMARSTVA

Dragutinom Hanzlom,

diplomiranim inžinje^

rom šumarstva u mirovini,

nedavno sam razgovarao

u njegovoj, sada već

bivšoj, obiteljskoj kući u Babukićevoj

ulici u Požegi. Jedna

u nizu starih požeških kuća

odiše patinom minulog vremena

a okućnica s uredno

njegovanim vrtom podsjeća

na jedan od požeških parkova

u minijaturnom obliku. Ima

tu svega, od ukrasnog drveća

i grmlja, šumskih vrsta do

raznolikog cvijeća.

Razgovaram s jednim od

najstarijih požeških šumara,

koji se cijeli svoj radni vijek a

i nakon umirovljenja predano

posvetio šumarskoj djelatnosti.

Stečeno znanje sa fakuklteta

neprestano je proširivao i

nadograđivao u praktičnom i

teorijskom radu, prenoseći ga

nesebično mladim generacijama.

Povod našem posjetu je bogata

šumarska literatura, koju

je ovaj cijenjeni šumar godinama

prikupljao i brižljivo čuvao.

Na stare knjige i časopise,

koji datiraju još od potkraj

prošlog stoljeća, uhvatila se

mjestimice prašina. Inžinjer

Hanzl dio svoje bogate literature

i fotografija darovao je

Srednjoj šumarskoj školu u

Karlovcu, dio Požeškom povijesnom

arhivu a dio šumarskoj

knjižnici požeške Uprave

šuma.

Prelistavamo zajedno rijetke

i vrijedne knjige i časopise

iz uzgajanja i zaštite šuma,

lovstva i drugih šumarskih

područja a tu su i fotografije

na kojima je ovaj stručnjak u

mladim danima. — Prohujale

su godine rada kao da su bile

jučer, kaže mi pomalo sjetno,

kolega Drago i još uvijek nepogrešivo

na fotografijama

određuje mjesta i godine snimanja.

Pamćenje mu je svježe

kao u kakvog mladića, iako je

na svojim plećima iznio već

84 ljeta.

Ograničeni novinski prostor

ne dozvoljava nam ni približno

da navedemo sve aktivnosti

tijekom bogate i raznovrsne

karijere ovog poznatog

šumarskog stručnjaka. Pored

'stalnog praktičnog rada, napose

na području uzgajanja šuma

i lovstva, bio je predavač

na Nižim i Srednjim šumarskim

školama u Nuštru, Glini

i Plaškom a sve svoje slobodno

vrijeme posvećuje znanstveno-istraživačkoj

djelatnosti,

koja je usko povezana s

njegovim praktičnim stručnim

radom. Tako je, između ostalog,

istraživao proširenje jele

na Papuku, proširivanje brzorastućih

četinjača, štete od

divljači a rezultate istraživanja

objavljivao je u šumarskim

časopisima, zbornicima, leksikonima

i monografijama. Za

svoj samoprijegorni rad dobiva

niz priznanja u obliku zlatnih

plaketa, povelja i diploma.

Koncem prošle godine prisustvuje

skupštini požeškog Šumarskog

društva kao najstariji

sudionik ovog udruženja.

Zbog narušenog zdravlja i u

poodmakloj životnoj dobi, kada

noge izdaju a štap u ruci

postaje svakodnevno pomagalo,

odlučio je sa suprugom napustiti

svoju rodnu Požegu i

preseliti se sinu u Umag. Zahvalismo

mu na knjigama, časopisima

i fotografijama te

mu poželismo sretan put i

ugodan boravak u novoj sredini

istarskog podneblja.

I. Tomić

NOVA ZBIRKA PJESAMA MILANA

KRMPOTIĆA

»BUNJO DIDAMOG

Vinodolski,

ZAŠTO JE PIVA

1. U pivi možete uživati cijelu noć

2. Mrlje od pive mogu se oprati

3. Pivu ne morate izvoditi na večeru

4. Vaša piva će Vas uvijek strpljivo čekati u autu dok igrate

nogomet

5. Pivu možete baciti kad ju popijete

6. Pijanstvo od pive je prolazno

7. Pivi etiketu možete skinuti bez borbe

8. U kafiću uvijek možete »pokupiti« pivu

9. Piva nikad nema migrenu

10. Nakon što konzumirate pivu, boca još uvijek vrijedi par

dinara

11. Piva se neće uzrujati ako doma dovedete drugu pivu

12. Ako pivu pravilno točite, ona se neće zapjeniti

13. Piva uvijek legne lagano

14. Možete imati više od jedne pive bez osjećaja krivice

15. Pivu možete dijeliti sa prijateljima

16. Uvijek se zna tko je prvi otvorio pivu

17. Piva je uvijek »mokra«

18. Piva ne zahtijeva jednakost

19. Pivu možete javno konzumirati

20. Pivi nije važno kada dolazite doma

21. »Hladna« piva je najbolja

22. Pivu ne morate oprati da bi bila dobrog okusa

23. Ako mijenjate pivu, na morate plaćati alimentaciju

ŽARKO LUETIĆ

POSUĐENA

KARIKATURA

ruštvo za

književnost

i kulturu

»Senjsko

književno ognjište«

izdalo je nedavno

novu knjigu

djelatnika Uprave

šuma Senj Milana već i

Krmpotića »Bunjo

dida moga«. Knjigu

je likovno opremio

Ivan Blažević, a

uredio Davor

Prpić. Tisak su pomogli

»Hrvatske

šume«, Riječka

banka, »Croatia

osiguranje«,

»Drvo« d.d. Rijeka,

Dl Vinodol, Novi

»Eksportdrvo«

Zagreb,

»Drvopromet« Velika

Gorica i drugi.

»Zbirka pjesama

Milana Krmpotića

»Bunjo dida

moga«, piše Zlatko

Tomičić u eseju

»Vikovična zemlja« objavljenom

uz knjigu, »nakon dosadanjih

njegovih objavljenih

zbirki, novost je u tomu, što

je jezik ove pjesničke zbirke

bunjevački govor kojim govore

Bunjevci u Krivom Putu

iznad Senja. Ugodno je pratiti

pjesnikov jezik u kojem se

vidi pučki govor toga kraja i

njegovi idiomi tako da možemo

prepoznati ne samo pjesnički

jezik kojim se on izražava

nego i jezik njegovog

puka...

... Zbirka pjesama Milana

Krmpotića je za nas ne

samo pjesnički nego i jezični

doživljaj, kao nešto novo u

našoj »dijalektalnoj« poeziji...

... Nije čudo što to piše žitelj

Senja, jer danas je uskočki

Senj prava pravcata prijestolnica

Bunjevaca, to je

IJABITIJA

Kroz smetove proliće se probijalo,

kašljalo, štucalo i užurbano klijalo

po okopnilin šumarciman,

poljiciman i jarciman,

po vidokrugu nestašno proskitalo,

a u loncu na našemen prozoru

procvitalo.

Što se veseli moja krpenjača

kada procvita majkina vodenjača!

Ove se zime napojila tmine

pa vlažna, teška, sanja visine

i baš ko i ja, misli da može

skakat ko lopta od prave kože.

Ali kad sunce tratinon sine

i ja ću š njomen u visine!

I ja bi ti ja biti proliće

što svakon stvoru sritno doliće,

i ja bi Uja niz pitne brigove

otapat teške, tvrde snigove,

i ja bi rado po vidokrugu

ko tepli vitar zeru proskita,

pa da mamina bujna vodenjača

i od mog smija ednon procvita.

grad u kojem ih najviše živi i

u kojem oni ostavljaju svoj

živi i trajni duhovni znamen.«

Milan Krmpotić je rođen

2. rujna 1945. g. u Veljunu

Primorskom, kod Senja. Osnovnu

je školu pohađao u

Mrzlom Dolu i Krivom Putu,

Šumarsku školu u Delnicama,

dok je Šumarski fakultet

završio u Zagrebu. Radi u

Upravi šuma Senj kao šef odjela

za razvoj i plan. Član je

Društva hrvatskih književnika

i dosada mu je objavljeno

dvanaest knjiga, među kojima

i: »Skamenjene svirale«,

»Stope«, »Knjiga s devet naslova«,

»U grudi zemlje« i

druge. Piše poeziju, prozu,

ali i pjesme i prozu za djecu,

pa je prošle godine objavio i

prvi eko-igrokaz (ovog puta

za djecu) »Uzbuna u sretnoj

šumi«. Priprema i slijedeću

knjigu, roman pod naslovom

»Tek braća«, tematika kojeg

potječe iz uskočkih vremena.

Zašto je autor knjizi dao

naslov »Bunjo dida moga«?

Na ovo pitanje odgovara

Zlatko Tomičić:

»Tri su glavne teorije o

podrijetlu Bunjevaca: da su

došli s rijeke Bune, da su se

često bunili i da su naziv dobili

po bunji, prastaroj neolitskoj

kući kružnog oblika. S

tog razloga je i naslov ove

zbirke koji se poziva na djedovu

bunju veoma važan.

Ova zbirka se radi svojeg

jezika očituje velikom

svježinom i prapočetnost jezika

daje Krmpotićevoj knjizi

veliki čar i djetinjsku naivnost,

a bića njegove poezije

su svi prvotni elementi čovjekovog

bitka...«, dodaje autor

eseja o zbirci.

V. Cunić


URBANO ŠUMARSTVO

U SLUŽBI TURIZMA

I EKOLOGIJE

Od Buja prema Umagu

promet je sve gušći. U samom

gradu gužva. Osjeća

se turistička groznica,

predsezona je na vratima. Umag

lijep, užurban tog dana umiven

dosadnom proljetnom kišom. Nije

to ono pravo, reći će domaćini,

znala je nekada u ovo vrijeme biti

i znatno veća gužva...

Prolazimo kroz turistička naselja

a Boris Bogdan sigurno pronalazi

najkraće putove. Pored hotela

Sipar i Adriatik ulazimo u ACI marinu.

Grupa radnika inž. Zorana

Zlatara iz bujske šumarije dovozi

zemlju i raslinje i sadi ga u za to

predviđene zemljane površine.

— Zakasnili ste, kaže inž. Zlatara

— Trebali ste doći pred par dana

kada smo ovdje presađivali ove

velike masline, stare 40-ak godina!

Pravi egzemplar, no investitori su

tako željeli, a mi napravili. Dizalicom

smo s kamiona s velikom

hrpom zemlje oko žila skidali

stabla i sadili ih u pripremljene

rupe.

Urbano šumarstvo. Osmero radnika

šumarije Buje ovdje zarađuju

kruh. Sada tu, prije ili kasnije bili

su i bit će u autokampu Finida, naseljima

Stella mariš ili negdje

drugdje.

— Od projekta do izvedbe i održavanja,

sve je u organizaciji šumarije

Buje, kaže inž. Zlatar. A

projekte ozelenjivanja površina,

novih park šuma i svega ostalog

od Kopera i Portoroža do Umaga i

dalje radio je inž. Markoja.

Prije se radilo i znatno više. Kako

se turizam razvijao, tako je rastao

i posao. Nekad je u hortikulturi

bilo zaposleno 30 radnika, no

mnogo toga se promijenilo, pojavljuju

se privatnici, neki pokušavaju

površine održavati sami...

Da bi se netko bavio urbanim

šumarstvom prvi uvjet je da ima

vlastitu rasadničku proizvodnju.

U Bujama to imaju i kako je i sve

ostalo (izvedba) bilo na visini, ne

čudi što su bili toliko traženi i cijenjeni.

Dakako, za sve to nužna je i

mehanizacija. Dva kamiona, traktor,

roto sjekači, kosilice, freze i

ostali alat zadovoljavali su i znatno

veće potrebe od današnjih.

U djelokrug posla ove grupe

spada i održavanje protupožarnih

Inž. Zoran Zlatar u park šumi ispred hotela Adriatic u Umagu koju također održava šumarija

r\ Buje.

ACI marina Umag: radnici šumarije Buje istrpavaju zemlju za uređenje okoliša.

Ovu maslinu trebalo je presaditi: Bruno Vežnaver, Romildo Pertić, Joško Horvat, Ivan

Kozlović, Ivan Maglica i Sergio Zakinja uređuju zemlju nakon što su u krug marine

presađene masline stare 40-ak godina!

pruga. Jer borba protiv požara u

ovim prostorima ima i te kako

značajnu ulogu. Formirana je protupožarna

ekipa od 3—5 ljudi koja

daje protupožarna dežurstva. Ima

vozilo, mobilna je i povezana s

MUP-om, vatrogascima, Aero klubom

Umag, šumarijom. Kada se s

osmatračke stanice javi da je negdje

primijećen požar, ekipa momentalno

kreće u akciju. Potrebno

je 10-ak minuta da se utvrdi o

čemu se radi, pozovu vatrogasci,

ako treba, i osigura gašenje pđžara.

Ne čudi zbog toga podatak da

je prošle godine, kazuje inž. Zlatar,

od enormno velikog broja požara,

čak 314, oštećeno samo 6 ha

šume.

Posao u marini

uskoro će biti

dovršen, ide se

u neko drugo

turističko

naselje: Romildo

Pertić, Ivan

Kozlović, Ivan

Maglica, Sergio

Zakinja, Bruno

Vežnaver i

Joško Horvat s

Borisom

Bogdanom i inž.

Zoranom

Zlatarom koji

vodi urbano

šumarstvo u

šumariji Buje

A radnici, dok istrpavaju crvenkastu

zemlju iz kamiona, ili ureduju

nasade, naodmak mora i neizmjerno

skupih i nedostižnih brodica

i brodova, prebrajaju svoju

plaću, uvjete, posao.

— Nije teško, ali je delikatno i

mora se raditi jako pažljivo, kaže

Sergio Zakinja. Jer biljka puno

košta, a ako propadne to opet košta.

Tu su još: Bruno Vežnaver, Romildo

Petrić, Joško Horvat, Ivan

Maglica, Ivan Kozlović.

— U šumi je možda teže raditi,

bio sam i tamo, no ovdje, u Umagu

teže je i skuplje živjeti s ovom

plaćom, dodaje Kozlović. A Maglica

potvrđuje: »Ne samo Umag nego

i Buje, spadaju u rijetko skupa

mjesta. Turizam je, znamo, pa blizina

granice, no kako živjeti kad

štruca kruha od pola kilograma

košta 5 kuna. To je cijena za strance,

no plaćamo ju i mi.

Svi oni žive u okolnim selima

Kolumbera, Zrenj, Fatrice, Rotaria.

Imaju osiguran prijevoz do

daljine osam kilometara.

— Nama bi ovdje bilo najvažnije

kad bi imali osiguran topli obrok.

Jer ako se negdje i može nešto pojesti

za 10-ak kuna, ovdje je to neizvedivo,

misli Zakinja.

Za par dana posao u ACI marini

bit će dovršen i dečki će dalje, na

neku od ozeljenjelih površina koje

šumarija Buje (još uvijek) održava.

Jednu od njih, u naselju Katoro,

pokazuje nam i inž. Zlatar dok

prolazimo kroz to i ostala turistička

naselja Umaga. A pravi botanički

vrt različitih vrsta (pinjol, lovor,

višnja, čempres obični, medunac,

crnika i drugo) svjedoči i o tome

s koliko su pažnje, umijeća pa

i ljubavi radnici bujske šumarije

radili na uređenju okoliša, ozelenjivanju

površina te i sami bili aktivni

sudionici turističkog buma u

ovom dijelu Istre.

NI. MRKOBRAD

More magazines by this user
Similar magazines