Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
20. lipnja 1994.<br />
s PUTA PO BUGARSKO:<br />
O ZOONOZAMA, POSEBNO O BJESNOĆI<br />
VEĆ SMO PISALI<br />
UZGOJEM DO TROFEJA<br />
Bugarska je nositelj svjetskih rekorda sa izložbi trofeja za jelena običnog,<br />
divlje svinje i divlje mačke, pa je tako i trenutno aktualni svjetski rekorder za<br />
divlju svinju od 158.20 točaka odstrijeljen u lovištima šumarije Luki<br />
Sredinom svibnja grupa<br />
stručnjaka iz Uprave šuma<br />
Osijek boravila je u<br />
Bugarskoj sa ciljem upoznavanja<br />
s tehnologijom uzgoja<br />
i korišćenja divljih svinja,<br />
jer su iskustva bugarskih<br />
stručnjaka daleko ispred naših.<br />
Tijekom boravka u Bugarskoj<br />
naše šumarsko-lovne<br />
stručnjake primio je i dopredsjednik<br />
Komiteta za šumarstvo<br />
Republike Bugarske dr. Veličko<br />
Gagov.<br />
Bugarska je preuzela i ratificirala<br />
Rezolucije ministarskih<br />
konferencija o zaštiti šuma<br />
Europe iz Stasbourga i Helsinkija,<br />
kao i naša država. Gospodarenje<br />
šumama osniva se na<br />
principima potraj nosti prihoda<br />
i biološkoj različitosti s preko<br />
3.600 vrsta. Površina šuma<br />
je oko 3.7 milijuna hektara, što<br />
čini 33 posto šumovitosti ili 0.42<br />
ha šuma po stanovniku. Zalihe<br />
buharskih šuma povećane su<br />
od 1960. godine sa 244 nali na<br />
400 milijuna. Godišnji etat je 6<br />
mil. kubnih metara, a siječe se<br />
3.5 mil. m 3 .<br />
Organizacija šumarstva postavljena<br />
je na tri razine:<br />
— Komitet za šumarstvo<br />
(nema posebno Ministarstva)<br />
— Područnih direkcija ima<br />
17<br />
— Šumarija 167<br />
Komitet za šumarstvo financira<br />
se iz sredstava državnog<br />
proračuna. Financiranje gospodarenja<br />
šumama obavlja se<br />
na način da šumarije plaćaju<br />
taksu na realizaciju drvnih<br />
sortimenata koja se ubire na<br />
razini Komiteta za šumarstvo<br />
u vanproračunski fond. Iz tih<br />
sredstava financiraju se Regionalne<br />
direkcije i reprodukcija<br />
šuma. Troškove iskorišćivanja<br />
šuma snosi šumarija iz<br />
preostalih sredstava.<br />
Lovne površine Bugarske su<br />
oko 10 mil. ha od toga u okviru<br />
Komiteta za šumarstvo organizirana<br />
je lovna djelatnost na<br />
površini od 1.6 mil. ha i to 1,4<br />
mil ha šumskih površina i<br />
200.000 ha poljoprivrednih površina.<br />
Ostalim lovnim površinama<br />
u što je uključeno i oko<br />
2.3 mil. ha šumskih površina<br />
gospodare lovačka društva.<br />
Jedan od ograničavajućih<br />
kriterija za članstvo u lovačkim<br />
društvima je i lovna površina<br />
od 110 ha po lovcu. Prema<br />
tomu moglo bi biti 84.000 članova<br />
lovačkih društava u Bugarskoj,<br />
a stvarni broj je 92.000.<br />
Razlika su počasni i zaslužni<br />
članovi. Stranci mogu dobiti<br />
mjesečnu dozvolu za lov, a diplomati<br />
godišnju. Odstrelnu<br />
dozvolu, na osnovi lovnogospodarske<br />
osnove i plana, za zeca.<br />
U šumarstvo Bugarske posljednjih godina mnogo se ulaže, što<br />
potvrđuje i ovaj snimak izgradnje nove zgrade Šumarije Duspat<br />
srnjaka, divlju svinju izdaje<br />
Predsjednik društva, a za muflona<br />
i jelena na prijedlog<br />
predsjednika društva Upravitelj<br />
područne šumarije.<br />
Meso divljači odstreljeno u<br />
lovačkom društvu dijeli se 50<br />
posto za članstvo, a 50 posto na<br />
tržište u korist proračuna. Meso<br />
divljači odstreljene u šumarskim<br />
lovištima sve je u vlasništvu<br />
države i može se kupiti.<br />
Prihod od trofeja 30 posto ide u<br />
korist proračuna i 20 posto u<br />
vanproračunski fond za reprodukciju.<br />
Iz tih sredstava država<br />
financira programe razvoja<br />
lovstva.<br />
Brojno stanje visoke divljači<br />
u Bugarskoj kreće se: jelen<br />
obični 28.000 grla, jelen lopatar<br />
7.000 grla, srna 140.000 grla, muflon<br />
5.000 grla, divokoza 3.000<br />
grla, divlje svinje 40.000 grla i<br />
oko 1.000 grla medvjeda.<br />
Treba napomenuti da je Bugarska<br />
nositelj svjetskih rekorda<br />
sa izložbi trofeja za jelena<br />
običnog, divlje svinje i divlje<br />
mačke. Od 25 grla jelena običnog<br />
ocijenjenih sa preko 250<br />
CIC poena 17 je iz Bugarske.<br />
Svjetski rekord za divlju svinju<br />
od 158.20 točaka odstreljen je u<br />
lovištima šumarija Luki, na<br />
području direkcije Smoljan.<br />
Tijekom boravka u Republici<br />
Bugarskoj u okviru programa<br />
posjetili su dvije područne direkcije<br />
šuma u Pasardshiku i<br />
Somljanu. Cilj posjete bio je<br />
upoznati se sa populacijom i<br />
gospodarenjem divljom svinjom.<br />
Ovdje se zadržala autohtona<br />
prirodna populacija divlje<br />
svinje (Sus scrofa Reiseri —<br />
balkanska divlja svinja, prema<br />
nomenklaturi T. Haltenroth, W.<br />
Tronse 1956. god.) Nadmorska<br />
visina područja kreće se do<br />
1.700 metara. Svojstvo ove populacije<br />
divlje svinje je njeno<br />
čisto genetsko podrijetlo s<br />
brojnim učešćem veprova visoke<br />
trofejne snage. To potvrđuje<br />
izoliranost populacije, velika<br />
udaljenost od urbanih sredina,<br />
vrlo rijetka naseljenost<br />
stanovništva i vjerski sastav<br />
(islam), kao i jaka prirodna selekcija<br />
u teškim planinskim<br />
uvjetima. Tome treba dodati i<br />
biološku selekciju sa prisutnošću<br />
vuka posebno zadnjih godina.<br />
Temeljem ovih saznanja može<br />
se zaključiti:<br />
Populacija rodopske divlje<br />
svinje u spomenutim lovištima<br />
očuvala je genetsku čistoću i<br />
unošenjem muških grla (nositelja<br />
nasljednih svojstava) u<br />
naša uzgajališta osvježit će se<br />
postojeća populacija i osigurati<br />
potraj nost pozitivnih genetskih<br />
svojstava u slijedećem<br />
razdoblju. Da se radi o autohtonoj<br />
genetski čistoj populaciji<br />
potvrđuju činjenice uzgoja<br />
i korištenja divljih svinja.<br />
Uzgoj se obavlja u prirodnim<br />
uvjetima, a vjerojatno se primjenjuje<br />
model tehnologije poluintenzivnog<br />
uzgoja u dvije faze.<br />
Prihranjivanje se obavlja samo<br />
u zimskom razdoblju i u vrijeme<br />
hvatanja priploda. Prehrana<br />
je zrnatom hranom (kukuruz,<br />
zob) a u sol koja se daje od<br />
proljeća do jeseni, ugrađeni su<br />
i lijekovi (antiparaziti i antibiotici)<br />
po autoriziranoj recepturi.<br />
Selekcijski odstrel se ne<br />
obavlja, a povećana brojnost<br />
vuka posljednjih godina prirodnu<br />
selekciju u populaciji<br />
svinja čini učinkovitijom.<br />
Tekst i snimci<br />
mr. Pavle VRATARIĆ<br />
Lovne čeke<br />
poput ove na<br />
snimci su<br />
solidno građene<br />
na betonskim<br />
postoljima sa<br />
čvrstim<br />
stupovima i<br />
komfornim<br />
mjestom za<br />
lovce<br />
A DANAS O TU<br />
anas donosimo osyrt na značajke još<br />
nekih bolesti iz ove grupe, čiji su mogući<br />
prenosnici divlje životinje.<br />
Iz grupe zoonoza, čiji su uzročnici bakterije,<br />
izdvajamo:<br />
TULAREMIJA<br />
ularemija je zarazna bolest koja<br />
prelazi sa divljih glodavaca na<br />
domaće životinje i na čovjeka. Otkrivena<br />
je oko jezera Tulare u Kaliforniji<br />
(SAD) 1911. godine. Uzročnik<br />
je srednje otporan, tako da na koži i<br />
dlaci životinje preživi do mjesec dana,<br />
a u lešinama mnogo dulje. Bolest<br />
se prenosi izravnim dodirom,<br />
hranom, vodom i zrakom.<br />
Čovjek se inficira od bolesnog<br />
psa, zatim kroz ozljede na koži nastale<br />
pri deranju bolesnog zeca ili<br />
druge životinje. Čovjek se može zaraziti<br />
i kroz dišne organe, pri manipuliranju<br />
s bolesnim ili uginulim životinjama,<br />
te konzumiranjem nedovoljno<br />
kuhanog ili pečenog mesa.<br />
Znakovi bolesti. U kunića i zeca<br />
bolest se pojavljuje u akutnom i kroničnom<br />
obliku. Kada uzročnik dospije<br />
izravno u krv (septikemija), životinja<br />
ugine za jedan do dva dana.<br />
U kroničnom obliku oteknu potkožni<br />
limfni čvorovi, poglavito u području<br />
glave i vrata. Ovaj oblik bolesti traje '<br />
15 dana do više tjedana kada nastupa<br />
smrt.<br />
Promjena vladanja je glavni i najuočljiviji<br />
znak bolesti. Divlji kunić i<br />
zec koji boluju od tularemije postaju<br />
pitomi, daju se uhvatiti čovjeku i<br />
djetetu, a u toj prilici dolazi do infekcije<br />
koja može u čovjeka, ako se na<br />
vrijeme ne liječi, imati smrtni završetak.<br />
Bolesni zec je trom, neveseo i<br />
mršav, s oteklinama ispod kože.<br />
Bolestan pas je mršav, ima otekline<br />
ispod kože, i gnojne rane. Nadalje,<br />
može imati povišenu temperaturu<br />
i upalu pluća, ne jede a može biti<br />
i paraliziran zadnji dio tijela. Bolest<br />
je u psa slična štenećaku.<br />
Bolest u čovjeka. Čovjek se može<br />
zaraziti od različitih životinja<br />
(zec, srna, lisica, pas, fazan i si.),<br />
ubodom insekata (uši, buhe, krpelji i<br />
si.) rjeđe zaraženom hranom i zrakom.<br />
Najčešće se ipak inficira od<br />
bolesnih zečeva. Bolest se u čovjeka<br />
pojavljuje u više oblika, (čirevi s<br />
otokom i gnojenjem okolnih limfnih<br />
čvorova, upala sluznice oka, gnojna<br />
upala ždrijelnih limfnih čvorova). Kada<br />
bolest poprimi unutrašnji oblik<br />
(trbušni poput tifusa, i plućni), smrtnost<br />
može biti i do 50%, ako se na<br />
vrijeme ne Iječi, inače se vrlo učinkovito<br />
Iječi (streptomicinom)<br />
Preventiva se svodi na izbjegavanje<br />
dodira s bolesnim životinjama,<br />
poglavito zečevima pitomog i<br />
bolesnog izgleda. Sustavnim uništavanjem<br />
rezerv.oara (odstrel i neškodljivo<br />
uništavanje bolesnih životinja<br />
Tnjihovih leševa) nestat će bolest i u<br />
čovjeka. • . .<br />
SALMONELOZA<br />
almoneloza je zarazna bolest<br />
S različitih vrsta divljih i domaćih<br />
životinja i čovjeka, a uzrokuju je mikroorganizmi<br />
iz roda SALMONELLA.<br />
Ovi mikroorganizmi su veoma otporni<br />
u vanjskoj sredini, pa temperatura<br />
od 99 ° C podnose 30 minuta.<br />
Promjena vladanja u kunića i<br />
zeca je glavni i najuočljiviji znak<br />
bolesti. Divlji kunić i zec koji<br />
boluju od tularemije postaju<br />
pitomi, daju se uhvatiti čovjeku i<br />
djetetu, i u toj prilici dolazi do<br />
infekcije čovjeka, te ako se ne<br />
liječi može izazvati i smrt<br />
Izvori. Izvori zaraze su bolesne<br />
životinje i kliconoše (životinje i čovjek<br />
koji ne pokazuju znakove bolesti,<br />
ali u sebi nose klice i izlučuju iz<br />
u svoju okolinu). Uzročnik se najčešće<br />
unosi u organizam putem hrane<br />
ili vode za piće.<br />
Čovjek se može zaraziti različitim<br />
tipovima salmonela, pa je i oblik<br />
i tjek bolesti različit (upala želuca i<br />
crijeva, oblik tifusa). Pregled namirnica<br />
životinjskog porijekla (meso,<br />
mlijeko, jaja i riba), prvi je i najučinkovitiji<br />
vid zaštite od ove bolesti.<br />
Osobe koje na bilo koji način dolaze<br />
u dodir sa hranom (mesari, kuhari,<br />
konobari) moraju posjedovati dokaz<br />
o redovitom, posebnom Iječničkom<br />
pregledu.<br />
Poseban oblik salmoneloze, u<br />
čovjeka predstavlja, trovanje hranom.<br />
Već je rečeno da su salmonele<br />
veoma otporne na vanjske uvjete<br />
sredine, tako da se tu čak mogu i<br />
razmnožavati.<br />
Stoga treba izbjegavati uzimanje<br />
podgrijane hrane, a ako se to ipak<br />
čini, podgrijana hrana prije konzumiranja<br />
mora ključati više od pola<br />
sata.<br />
Ostale bakterijske zoonoze nemaju<br />
veći epizootički značaj, bar<br />
što se tiče divljači kao sudionika. Za<br />
naše podneblje, značajne su još i<br />
BRUCELOZA, LEPTOSPIROZAI TU<br />
BERKULOZA, ali ulogu u njihovom<br />
prenošenju na čovjeka, praktično<br />
uvijek igraju domaće životinje.