HRVATSKE ŠUME 102 - 6/2005

oj 

102 

Godina IX., 

Zagreb, 

lipanj 

2005. 

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 

DANI HRVATSKOG ŠUMARSTVA 

Osam 

karlovačkih 

šumarskih 

dana 2 

Kako privući privatne 

šumovlasnike? 6 

Brijest orijaš – 

suvremenik Eugena 

Savojskog 16 

U Turopolju i te kako brinu o šumama 

Mangrove, šume u moru

Mjesečnik »Hrvatske šume« 

Izdavač: »Hrvatske šume« 

d.o.o. Zagreb 

Direktor: 

Darko Beuk 

Glavni urednik: 

Miroslav Mrkobrad 

Novinari: Antun Z. Lončarić, 

Miroslav Mrkobrad, Vesna 

Pleše i Ivica Tomić 

Uređivački odbor: 

predsjednik Branko Meštrić, 

Ivan Hodić, Mladen Slunjski, 

Herbert Krauthaker, Čedomir 

Križmanić, Željka Bakran 

Adresa redakcije: 

Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb 

tel.: 01/4804 169, 

faks: 01/4804 101 

e-mail: direkcija@hrsume.hr 

miroslav.mrkobrad@hrsume.hr 

Uredništvo se ne mora uvijek 

slagati s mišljenjima autora 

teksta. 

Oblikovanje i priprema: 

Stjepan Pepelnik 

Tisak: Vjesnik, d.d. Zagreb, 

Slavonska avenija 4 

Naklada: 6200 

CJENIK OGLASNOG 

PROSTORA 

Jedna stranica (1/1) 3.600 kn; 

pola stranice (1/2) 1.800 kn; 

trećina stranice (1/3) 1.200 kn; 

četvrtina stranice (1/4) 900 kn; 

osmina stranice (1/8) 450 kn. 

Unutarnje stranice omota (1/1) 

5.400 kn; 1/2 stranice 2.700 kn; 

1/3 stranice 1.800 kn; zadnja 

stranica 7.200 kn (tu stranicu 

nije moguće dijeliti). 

U ovu cijenu nije uračunat PDV 

koji plaća oglašivač. 

Naslovna stranica: 

Šuma u kapi vode 

– Željko Gubijan 

Zadnja stranica: 

Mjesto pod suncem 

(Nerežišća na Braču) 

– Miroslav Mrkobrad

u ovom broju 

LIPANJ 

Koliko košta 

zaštita 

Usaborskoj su raspravi tri zakona 

koji se direktno ili indirektno 

dotiču šumara i šumarstva 

– onaj o šumama, o lovstvu te o 

zaštiti prirode. O osnovnim odrednicama 

Zakona o šumama ponešto smo pisali, 

stoga ćemo ukratko obratiti pozornost 

konačnom prijedlogu novoga Zakona 

o zaštiti prirode. Njemu je, pred sam 

početak novoga zasjedanja Sabora, bio 

posvećen i Okrugli stol Hrvatskoga šumarskoga 

društva na kojem su šumarski 

stručnjaci izrazili nezadovoljstvo nekim 

odredbama te svoje prijedloge u vidu 

amandmana uputili svim klubovima zastupnika 

kao i resornom ministarstvu. 

Načelni je problem, rečeno je, što se 

zakon mijenja svakih par godina, onako 

kako se mijenja vlast, što svakako nije 

dobra praksa. U pogledu nekih odredbi 

novoga zakona, šumarska struka drži da 

one više deklarativno zaštićuju prirodu 

koja, bude li prepuštena sama sebi, 

propada. Stoga se predlaže »da se u 

gospodarenju šumama u nacionalnim 

parkovima provodi sustav aktivnih mjera 

zaštite«. (U nekim zamljama, npr. Austriji, 

šumari upravljaju i nacionalnim parkovima 

u kojima je temeljni fenomen šuma i 

gdje se traži stručno gospodarenje!) 

Predloženi zakon, rečeno je, na neki 

način monopolizira zaštitu prirode i šumari 

su protiv »administrativnog osnivanja 

ustanova upravnih tijela za upravljanje 

nacionalnim parkovima i parkovima 

prirode tamo gdje već postoji kvalificirani 

subjekt koji gospodari zaštićenim 

područjem«. Dolazi do dualizma upravljanja 

istim prostorom, a novoosnovane 

ustanove su najčešće bez stručne 

kompetentnosti i materijalne osnove za 

provedbu mjera aktivne zaštite. Konzervativni 

pristup zaštiti prirode (pasivna zaštita), 

stav je sudionika u raspravi, »danas 

kada je ona ugrožena mnogim utjecajima, 

ne jamči postizanje ciljeva zaštite, 

štoviše, znači sigurnu degradaciju sustava«. 

Je li potrebno dodatno opterećivati 

proračun i ima li država novaca za novo 

zapošljavanje? 

Važno je zaštitu prirode uskladiti s 

europskim standardima, no pritom valja 

voditi računa i o posebnostima. Danas je 

u Hrvatskoj otprilike 10 posto zaštićenoga 

područja kojemu treba pribrojiti i oko 

85 000 ha posebno izdvojenih i zaštićenih 

šumskih predjela. Kad se tome doda 

devet posto, uglavnom zbog mina nedostupnih 

površina, dolazi se do podatka 

od oko 20 posto zaštićenoga ili nedostupnoga 

područja s kojim se ne gospodari. A 

to je već europska razina. (m) 

2. – 3. DANI ŠUMARSTVA 

Osam karlovačkih šumarskih 

dana 

4. – 5. ZNANOST 

Kako istraživački rad još više 

približiti praksi 

6. – 7. PRIVATNE ŠUME 

Hoće li subvencije zainteresirati 

privatne šumovlasnike? 

8. – 9. ZAŠTITA ŠUMA PROTIV GUBARA 

Aviotretiranjem obuhvaćeno 

11.000 ha šuma! 

Uspješno i na vinkovačkom 

području 

10. – 12. ŠUMSKE RAZGLEDNICE 

U Turopolju i te kako brinu o 

šumama! 

13. – 14. UPOTREBA DRVA 

Što su karantenski štetnici i kako 

ih suzbijati 

15. EUROPSKE NORME 

Šumari se pripremaju za Europu 

16. – 17. ŠTO JE OSTALO OD STARIH BARANJSKIH 

ŠUMA 

Brijest orijaš – suvremenik 

Eugena Savojskog 

18. – 19. ZAŠTITA NA RADU 

Zaštite nikad previše 

20. – 22. ČUDESNA PRIRODA 

Mangrove, šume u moru 

28. ŠUMSKI ŠTETNICI 

Lisni mineri 

30. –31. POVIJEST ŠUMARSTVA 

Kako se drvo izvlačilo volovskom 

zapregom 

32. – 33. HRVATSKA FAUNA 

Zeusov čuvar munja 

35. LOVAČKI PSI 

Labradorski retriver 

37. LJUDI I PLANINE 

Nova kontrolna točka hrvatske 

planinarske obilaznice 

38. – 39. JUŽNA AMERIKA 

Fascinantno carstvo Inka i Machu 

Pichu 

Broj 102 • lipanj 2005. HRVATSKE ŠUME 1

dani hrvatskog šumarstva 240 GODINA ORGANIZIRANOGA ŠU 

Kada u subotu 18. 

lipnja na novom 

šumarskom poligonu 

uz Koranu zabruje 

motorne pile i počne 

6. državno natjecanje 

sjekača Hrvatskih 

šuma, bit će to ujedno i 

završetak osmodnevnih 

različitih događanja 

organiziranih u okviru 

Dana hrvatskoga 

šumarstva kojih je 

domaćin ove godine 

Karlovac. Karlovčani 

su šumarstvo i 

šumarsku struku na taj 

način željeli približiti 

građanima 

Piše: 

Miroslav 

Mrkobrad 

Foto: 

Arhiva 

Karlovac će tjedan dana, od 11. 

do 18. lipnja biti šumarsko 

središte Hrvatske, a šetnica uz 

modru karlovačku ljepoticu Koranu 

mogla bi u subotu 18. lipnja biti 

pretijesna za sve one koji će poželjeti 

pogledati državno natjecanje sjekača 

na novouređenom poligonu u ŠRC Korana. 

To je, uz svečanu Skupštinu Hrvatskog 

šumarskog društva i savjetovanje, 

dan ranije, središnji događaj i završetak 

Dana hrvatskoga šumarstva, tradicionalne 

šumarske manifestacije koja će 

u Karlovcu potrajati tjedan dana. Bit 

će to 6. natjecanje sjekača Hrvatskih 

šuma od uspostavljanja jedinstvenog 

poduzeća. 

Karlovački šumari kao domaćini 

marljivo se pripremaju i ništa ne prepuštaju 

slučaju. Tri tjedna prije natjecanja 

počelo se s uređivanjem poligona, 

a pri kraju su i sve ostale aktivnosti oko 

organizacije ostalih manifestacija. Evo 

kratkog rasporeda važnijih događanja: 

– Želimo da osam karlovačkih šumarskih 

dana građanima Karlovca ali i 

ostalim posjetiteljima ostane u sjeća- 

Osam karlovačkih šum 

nju, kaže rukovoditelj karlovačke Uprave 

dipl. ing. Zoran Sabljarić. Cjelotjedni 

program okrenut je mladima, želimo da 

kroz povijesni, kulturni i zabavni program 

šumarstvo i šumarsku struku probližimo 

građanima, posebno mladima. 

Natjecanje 

Evo točnog rasporeda događanja 18. 

lipnja: 

8.30 – 9.00 – Svečano otvorenje 

9.00 – Početak natjecanja šumarskih 

radnika 

9.30 – Otvorenje šumarske izložbe; 

kulturno zabavni program; prezentacije 

gostiju i sponzora; natjecanje za 

posjetitelje 

17.00 – 18.00 – proglašenje pobjednika, 

zatvaranje natjecanja. 

Posjetitelji će na novom poligonu 

moći obići neki od štandova šumskih 

uprava koji će biti uređeni uz šetnicu, 

a bit će postavljen i veliki šator s bogatom 

gastro ponudom. 

Skupština 

Sto deveta skupština HŠD-a održat 

će se 17. lipnja u Gradskom kazalištu 

Zorin dom u 10.30, a nakon Skupštine 

predviđeno je savjetovanje koje je posvećeno 

temi »Srednjoškolska i visokoškolska 

šumarska nastava u Hrvatskoj s 

posebnim osvrtom na potrebe šumarske 

prakse«. Prilog je to obilježavanju 

značajnoga jubileja, 240. godišnjice organiziranoga 

šumarstva i 145. godišnjice 

šumarske nastave u Hrvatskoj, što je 

i moto ovogodišnjih Dana šumarstva. 

Poticajne referate na tu temu imat 

će J. Dundović, B. Ranogajec i T. Starčević: 

»Ima li u Hrvatskim šumama prostora 

za proširenje djelatnosti i nova 

zapošljavanja diplomiranih inženjera i 

2 

Broj 102 • lipanj 2005. 

HRVATSKE ŠUME

MARSTVA I 145 GODINA ŠUMARSKE NASTAVE U HRVATSKOJ 

11. lipnja − Turnir u odbojci na pijesku (Dubovac); 

šahovski turnir (Uprava Karlovac), 

10.00 sati, 

12. lipnja − Likovna kolonija (Petrova gora, 9.00), 

13. lipnja − Izložba lovačkih trofeja (UŠP Karlovac, 

11.00); Spomen-obilježje stradalnicima 

(Babina gora, 17.00) 

14. lipnja − Susret s učenicima osnovnih škola, 

odabir najboljih radova (Petrova gora, 

Muljava 11.00) 

15. lipnja − Izložba radova likovne kolonije 

Petrova gora (Zorin dom, 10.00); 

otkrivanje spomen-ploče Franji Šporeru 

(Stari grad Dubovac, 11.30) 

16. lipnja − radovi ekološkog stvaralaštva srednjih 

škola (10.00); odabir najljepše uređene 

okućnice (12.00); šumarska povorka 17.00) 

17. lipnja − 109. skupština HŠD-a (Zorin dom, 

10.30); tematska rasprava; Svečana 

akademija (14.30); Vlastelinski sajam 

(Stari grad Dubovac, 17.00) 

Dosadašnja 

natjecanja 

Prvo državno natjecanje radnika sjekača 

otkako je 1991. godine osnovano 

jedinstveno poduzeće Hrvatske šume, 

održano je u okviru Dana hrvatskoga 

šumarstva 1994. godine u Kinkovu u 

šumariji Virovitica (Uprava šuma Bjelovar). 

Godine 1995. domaćin 2. natjecanja 

bila je Uprava šuma Senj, a održano 

je u prelijepom primorskom ambijentu 

kampa Zagori kod Novog Vinodolskog. 

Slijedi duža stanka jer 1997. godine (iz 

nepoznatih razloga) natjecanje nije 

održano. Potom slijedi 3. okupljanje 

1999. na Bjelolasici (UŠ Ogulin), 4. na 

Jarunu u Zagrebu 2001. godine, te 5. 

natjecanje 2003. u Vinkovcima. 

arskih dana 

tehničara šumarstva«; J. Franić: »Novi 

studijski programi Šumarskog fakulteta 

Sveučilišta u Zagrebu«. 

Kako je bilo 2003. 

Podsjećamo kako je bilo i što se sve 

zbivalo prije dvije godine u Vinkovcima 

gdje su od 14. do 21. lipnja održani 32. 

dani hrvatskoga šumarstva. Samo natjecanje, 

5. po redu otkako je samostalne 

Hrvatske, održano je u parku 

Lenije 21. lipnja, a tamo su premoćni 

ekipni pobjednici domaćini, Vinkovčani, 

s 2583 boda koji su tako ponovili 

uspjeh iz Zagreba 2001. godine. Iza 

njih su uprave šuma Bjelovar (2442) i 

Zagreb s 2338 bodova. Dobro su prošli 

i Bjelovarčani koji su odnijeli velik 

dio pobjedničkog kolača jer je njihov 

predstavnik u pojedinačnoj konkurenciji 

Franc Žalac bio prvak Hrvatske. Natječući 

se u sedam službenih disciplina 

on je skupio 896 bodova i slavio ispred 

Vinkovčana Ilije Lukića (886) i Ilije Šarića 

(862). 

U sedam službenih disciplina na pobjedničkom 

je postolju stajalo šest radnika 

(samo je F. Žalac slavio u dvije, 

u okretanju vodilice i kombiniranom 

prerezu). 

1. NATJECANJE, BJELOVAR (KINKOVO), 

1994. 

Ekipno: 1. Bjelovar 4870, 2. Vinkovci 4864, 

3. Zagreb 4537, 4. Koprivnica 4062, 5. Požega 4030. 

Pojedinačno: 1. Darko Paulić (BJ) 1020; 

2. Darko Drapač (BJ) 1013; 3. Željko Radek (KA) 1013; 

4. Tomo Pleše (ZG) 1011; 5. Nediljko Matić (VI) 1010. 

2. NATJECANJE, SENJ, N. VINODOLSKI, 

1955. 

Ekipno: 1. Bjelovar 2561; 2. Vinkovci 2487; 

3. Delnice 2408; 4. Zagreb 2390; 5. Koprivnica 2380. 

Pojedinačno: 1. D. Paulić 890, 2. Antun Aleksić (VI) 

889; 3. Ilija Lukić (VI) 859; 4. Svetozar Ačić (BJ) 840, 

5. Željko Dukarić (KO) 843. 

3. NATJECANJE, OGULIN, BJELOLASICA, 

1999. 

Ekipno: 1. Bjelovar, 2289 bodova; 2. Vinkovci 2260; 

3. Delnice 2167, 4. Koprivnica 1976, 5. Našice 1877. 

Pojedinačno: 1. Drago Bertović (BJ) 849; 

2. A. Aleksić 821; 3. Tomislav Ružević (DE) 819; 

4. I. Lukić 907; 5. D. Drapač 779. 

4. NATJECANJE, ZAGREB, JARUN, 2001. 

Ekipno: 1. Vinkovci 2420 bodova, 2. Zagreb 2272, 

3. Bjelovar 2213, 4. Delnice 2106, 5. Požega 2025. 

Pojedinačno: 1. I. Lukić 860; 2. Ilija Šarić (VI) 820; 

3. Marijan Ruškan (NG) 792; 1. D. Drapač 789; 5. T. 

Pleše 779. 


HRVATSKE ŠUME 

3

znanost 

ŠUMARSKA ZNANOST I ISTRAŽIVANJE 

Piše: 

Ivica 

Tomić 

Foto: 

I. Tomić 

Organizirana znanstvena istraživanja 

u hrvatskome 

šumarstvu imaju tradiciju 

dugu 145 godina, a rezultati 

znanstvenoga rada i njihova primjena 

u gospodarenju značajno pridonose 

razvoju šumarske struke i naše države. 

Osnivanjem Gospodarsko-šumarskog 

učilišta u Križevcima 1860. godine, 

Šumarske akademije 1898. te Gospodarsko-šumarskog 

fakulteta u Zagrebu 

1918. udareni su temelji bržem razvoju 

znanstvenih istraživanja u našemu 

šumarstvu. U sklopu tadašnjega fakulteta 

utemeljen je 1921. godine Zavod 

za istraživanja u šumarstvu, kao prva 

šumarska istraživačka ustanova za promicanje 

šumarske znanosti i šumskoga 

gospodarstva. Sredinom 1945. i poslije 

Drugoga svjetskog rata osnivaju se i 

druge znanstvenoistraživačke ustanove. 

Treba istaknuti kako u poslijeratnim 

godinama nisu postojali jasno utvrđeni 

programi i ciljevi. Tek osnivanjem Poslovnoga 

udruženja šumskoprivrednih 

organizacija Hrvatske 1963. godine šumarstvo 

počinje značajnije utjecati na 

izradu programa i definiranje ciljeva. 

Tako je zalaganjem šumarske operative 

izrađen prvi dugoročni program 

Povjerenstvo za znanstveno-straživački 

rad Hrvatskih šuma 

Izravna suradnja 

sa šumarskom 

operativom 

Značajka današnjih znanstvenih 

istraživanja jest u tome da su u stalnom 

usponu, a sve je više prisutna 

izravna suradnja sa šumarskom operativom, 

u vidu primjene dobivenih 

rezultata u praksi, važnih za razvoj 

šumarstva i znanosti Hrvatske. Navedeni 

rezultati značajan su doprinos 

očuvanosti i stabilnosti naših šuma, 

koje su među najočuvanijima na europskom 

kontinentu. Velik broj istraži- 

Kako istraživački r 

Znanstvenoistraživački rad u šumarstvu 

mora biti na još detaljnijoj i kvalitetnijoj 

razini, a uvjet za to je sposoban 

znanstveni kadar i više uloženoga truda 

– ističe akademik Slavko Matić 

znanstvenoistraživačkoga rada, koji je 

obuhvatio cjelokupno područje šumarstva. 

Od prije tridesetak godina, poslije 

udruživanja znanstvenoistraživačkih 

ustanova i izrade zajedničkoga programa, 

metode istraživanja se unapređuju 

te postaju kvalitetnije. Osim toga, 

osnivaju se istraživački timovi, nabavlja 

nova oprema, poboljšavaju uvjeti rada 

istraživača, koji se, posebice mlađi, sve 

više usavršavaju i osposobljavaju u Hrvatskoj 

i inozemstvu. Temelj sadašnjega 

istraživanja su Zavod za istraživanja 

Šumarskoga fakulteta, Šumarski institut 

Jastrebarsko, Zavod za šumarstvo 

pri Institutu za jadranske kulture i melioracije 

krša u Splitu, Centar za znanstveni 

rad u Vinkovcima i Arboretum 

Trsteno (Hrvatska akademija znanosti 

i umjetnosti), Znanstvena jedinica Bilje 

(osječka podružnica Hrvatskih šuma). 

vača udružen je s pojedinim temama u 

različite projekte, potprojekte i zadatke 

i stalno su međusobno povezani. Znanstvenoistraživački 

projekti od općega 

značaja za šumarstvo obuhvaćaju temeljna 

(fundamentalna), primijenjena 

i razvojna istraživanja, a planiraju se 

uglavnom za petogodišnje razdoblje. 

Potonji projekti sastavljeni su na prijedlog 

šumarske operative, kao korisnika, 

i pojedinih ustanova za istraživanja 

u šumarstvu, kao davatelja usluga. Nakon 

usklađivanja, usvajanja i definiranja, 

prijedlozi se putem povjerenstava 

za znanstvenoistraživački rad oblikuju 

u konačne projekte. 

Značaj timskoga rada 

tijekom istraživanja 

Program znanstvenoistraživačkoga 

rada za razdoblje od 2001. do 2005. 

4 



Zgrada Šumarskog instituta u 

Jastrebarskom 

godine sadrži dva projekta s po četiri 

potprojekta. U istraživanja su uključeni 

voditelji zadataka, znatan broj suradnika 

iz domaćih znanstvenih ustanova 

(Šumarski fakultet, Šumarski institut, 

Akademija šumarske znanosti), »Hrvatskih 

šuma« te domaćih i inozemnih 

znanstvenih institucija. Koordinatori 

projekta ističu kako je timski rad na 

ovome programu samo jedan od mnogih 

primjera zajedničkoga rada znanosti 

i operative. Prvi projekt se odnosi 

na zaštitu i unapređenje proizvodnje 

biomase u ulozi podržavanja višestruranje 

istraživanja 5,8 milijuna kuna. Za 

tiskanje pojedinih časopisa, radova i 

knjiga utrošeno je 1,07 milijuna kuna 

(Radovi Šumarskog instituta, Glasnik za 

šumske pokuse Šumarskoga fakulteta, 

tiskanje Šumarskoga lista, knjige »Ritske 

šume u Hrvatskoj«, »Spačva – najveća 

cjelovita šuma hrasta lužnjaka u 

Hrvatskoj« i dr.) U planu financiranja 

za ovu godinu predviđeno je izdvojiti 

8 milijuna kuna, od čega na istraživanje 

otpada 6,32 milijuna kuna. Financirat 

će se istraživanja o aktualnim problemima 

zdravstvenoga stanja jelenske 

divljači, gospodarenja jelom u Republici 

Hrvatskoj, šumskim ekosustavima 

kao prirodnim žarištima zoonoza, mogućnostima 

obnove nasada topole, 

usustavljanju norma i normativa za 

proizvodne radove u Hrvatskim šumama 

i dr. Za tiskanje časopisa, radova 

i knjiga planirano je 977.400 kuna. Iz 

sredstava rezervi (607.164 kn) novac 

će se, među ostalim, izdvojiti za knjige 

»Listopadno drvlje i grmlje u zimskom 

razdoblju« (Marilena Idžojtić) i »Revirnički 

priručnik za područje nizinskih hrastovih 

šuma« (Darko Posarić) te projekt 

»Šume i šumarstvonije«. 

Organizirana znanstvena 

istraživanja u hrvatskome 

šumarstvu imaju tradiciju 

dugu 145 godina. Rezultati 

znanstvenoga rada i njihova 

primjena u gospodarenju 

značajno pridonose očuvanju 

stabilnosti naših šuma, razvoju 

šumarske struke i naše države. 

Imamo puno znanstvenih 

radova, veliku bazu podataka i 

dobru suradnju s operativom, 

no više pozornosti treba 

usmjeriti na primijenjeni 

znanstvenoistraživački rad. 

Pravilnik o uređivanju šuma, 

rečeno je, treba biti prilagođen 

novim, europskim Osnovama 

gospodarenja, s ugrađenim 

dijelom o sporednim šumskim 

proizvodima i s drugim 

promjenama. Nužno je pričekati 

konačni tekst novoga Zakona 

o šumama, s kojim se Pravilnik 

mora uskladiti. 

ad još više približiti praksi 

Piše: 

Ivica Tomić 

Foto: I. Tomić 

kih uloga i funkcija šuma. Cilj ovoga 

projekta je unaprijediti znanja o zaštiti i 

proizvodnji biomase u šumskim ekosustavima 

Republike Hrvatske, a istraživanja 

se izvode na cijelom području naše 

države, u svim podružnicama Hrvatskih 

šuma. Istraživanja su uglavnom primijenjenog, 

a manjim dijelom temeljnog 

karaktera. Drugi projekt obuhvaća korištenje 

i upravljanje kapitalom u šumarstvu, 

a istraživanja se odnose na iskorištavanje 

biomase, razvoj i korištenje 

ekološki prihvatljivih tehnika i tehnologija 

te uspostavljanje sustava ekonomike 

poslovanja. Rezultati istraživanja 

predstavljaju se na međunarodnim i 

domaćim znanstvenim i znanstvenostručnim 

skupovima te objavljuju u 

inozemnim i domaćim glasilima, zbornicima 

savjetovanja i knjigama. 

Prednost tiskanju 

knjiga i priručnika 

Na sastanku povjerenstva za znanstvenoistraživački 

rad »Hrvatskih šuma« 

potkraj travnja u Zagrebu bilo je 

riječi o izvršenju Plana financiranja za 

prošlu te Planu istraživanja i financiranja 

za 2005. godinu. Od planiranih 8 

milijuna kuna u 2004. utrošeno je oko 

7,5 milijuna kuna, od čega na financi- 

Osuvremeniti Pravilnik 

o uređivanju šuma 

Raspravljalo se o Pravilniku o uređivanju 

šuma te prijedlogu srednjoročnoga 

plana znanstvenoistraživačkoga 

rada za razdoblje 2006. – 2010. godine. 

Pravilnik o uređivanju šuma, rečeno je, 

treba biti prilagođen novim, europskim 

Osnovama gospodarenja, s ugrađenim 

dijelom o sporednim šumskim proizvodima 

i s drugim promjenama. Nužno je 

pričekati konačni tekst novoga Zakona 

o šumama, s kojim se Pravilnik mora 

uskladiti. Potrebne primjedbe dostavit 

će povjerenstvo u sastavu: akademik 

Slavko Matić, mr. sc. Ivica Milković i 

dipl. ing. Tomislav Starčević. Dogovoreno 

je da Hrvatske šume dostave 

prijedlog srednjoročnoga plana do 30. 

rujna, a Šumarski fakultet i Institut do 

31. listopada ove godine. Akademik 

Slavko Matić istaknuo je kako znanstvenoistraživački 

rad mora biti na još 

detaljnijoj i kvalitetnijoj razini, a uvjet 

za to je sposoban znanstveni kadar i 

više uloženoga truda. 

– Imamo puno znanstvenih radova, 

veliku bazu podataka i dobru suradnju 

s operativom, no više pozornosti treba 

usmjeriti na primijenjeni znanstvenoistraživački 

rad – zaključio je Matić. 

Predsjednik povjerenstva mr. sc. Josip 

Dundović predložio je s tim u vezi da 

se izabere tročlano povjerenstvo koje 

će sastaviti smjernice poticaja za znanstvenoistraživački 

rad. 


privatne šume 

ZAGREBAČKA ŽUPANIJA 

Zagrebačka županija u suradnji s Hrvatskim 

šumama želi uvesti malo reda u privatne šume! 

Osigurala je sredstva za subvencioniranje 

obnove odnosno sanacije privatnih šuma koje 

su usitnjene, devastirane i zapuštene i u koje 

se godinama nije ulagalo, već samo sjeklo. 

Potrebno je još samo učiniti možda i najteži 

korak – zainteresirati privatne šumovlasnike da 

počnu brinuti o svojim šumama 

Piše: 

Miroslav 

Mrkobrad 

Foto: 

Željko 

Gubijan 

Razgovorima u V. Gorici, krajem 

travnja, nastavljena je zajednička 

akcija Hrvatskih šuma i Zagrebačke 

županije o subvencioniranju 

obnove odnosno sanacije 

šuma u privatnom vlasništvu na području 

Zagrebačke županije. Predstavnici 

Županije, Ministarstva poljoprivrede, 

šumarstva i vodnoga gospodarstva, te 

upravitelji 11 šumarija iz četiri šumske 

uprave koje djeluju na području Županije 

pokušali su dogovoriti konkretne 

korake koje treba poduzeti kako bi se 

ishodila potpora iz sredstava koje je 

osigurala Županija, te utvrditi na koji 

će način šumari stručno pomoći u realizaciji 

projekta. Predočen je Ugovor 

o suradnji u subvencioniranju 

obnove 

privatnih šuma 

hrastom lužnjakom, 

poljskim jasenom 

i crnom johom s 

odgovarajućom visinom 

potpore za svaku 

vrstu, te konkretan 

način suradnje 

Županije i Hrvatskih 

šuma. 

Od Marije Terezije do 

danas 

Još je carica Marija Terezija 1762. 

naredila »nadzor, opis i premjer te 

izradu karata šuma...«, što se uzima 

kao početak organiziranoga bavljenja 

šumarstvom na ovom području. No 

današnji izgled privatnih šuma rječito 

svjedoči da se u ova više od dva 

stoljeća u njima mahom sjeklo što za 

vlastite potrebe, što za prodaju, da se 

gotovo ništa nije ulagalo te su stoga 

devastirane, zapuštene, neuređene i 

skoro pretvorene u šikare. Pa ni državna 

inspekcija ih ne obilazi, premda bi 

po zakonu trebala, niti je bilo tko od 

privatnih šumovlasnika bio kažnjavan 

zbog nebrige za šumu. Mijenjale su se 

države, sustavi, vlast, a u privatnim se 

šumama jedino mijenjala njihova veličina 

– smanjivale su se do neprepoznatljivosti 

onako kako je neki vlasnik 

nakon smrti šumu ostavio djeci, a ova 

je bratski podijelila, pa su to isto na- 

pravili i nasljednici i dalje njihovi nasljednici. 

Tako osim usitnjenosti imamo 

i brojno suvlasništvo, vrlo često 

neprovedeno u katastarskim knjigama. 

Kako su kroz ovo dugo razdoblje 

mnogi odselili, preselili ili im se zameo 

trag, svi pokušaji da se nešto napravi 

s tim šumama često završavaju na 

prvom koraku – definiranju vlasništva, 

jer neki od (su)vlasnika možda žive u 

Americi, Argentini, ili tko zna gdje! 

Tako danas u Hrvatskoj od ukupnog 

šumskog fonda (oko 2,5 milijuna ha), 

19 posto ili 461 tisuću hektara otpada 

na privatne šume koje su podijeljene 

na 1,2 milijuna parcela u vlasništvu 

600 tisuća šumovlasnika. 

Subvencioniranje obnove (sanacije) 

obuhvatilo bi privatne šume na 

području šumarija Dugo Selo, 

Jastrebarsko, Krašić, Novoselec, 

Pisarovina, Pokupsko, Remetinec, 

Samobor, V. Gorica, Vrbovec, 

Zagreb. 

Ni Zagrebačka županija nije iznimka, 

štoviše, ovdje je čak 48,5 posto 

šuma u privatnom vlasništvu. Namjera 

Županije da pokrene privatne šumovlasnike 

i subvencijama potakne 

ulaganje u privatne šume otvorila je 

niz problema, pokazalo se to na prva 

dva sastanka na tu temu, u ožujku u 

Vrbovcu i travnju u V. Gorici. 

Što treba usuglasiti 

Treba usuglasiti najmanje tri stvari. 

Prvo, namjeru Županije da privatne 

šume podigne iz stanja degradiranosti, 

drugo, ulogu Hrvatskih šuma i stručnu 

pomoć bez koje je to neprovedivo 

i treće, u ovom trenutku čini se i najteže 

provedivo, zainteresirati vlasnike da 

sa svojom šumom nešto učine! 

Privatne šume su neuređene i za 

njih ne postoje, osim u Gorskom kotaru, 

programi gospodarenja (kao što 

se svakih 10 godina rade osnove gospodarenja 

za državne šume). Prema 

postojećem Pravilniku o uređivanju, to 

Privatna šuma na području Vrbovca 

Hoće li su 

zainteresir 

osim što je stručan, iznimno je skup i 

dugotrajan posao. Za neke šume takvih 

je programa bilo između 1980. i 

1990. kada su prestali važiti (a nisu se, 

treba reći, baš previše ni provodili). No 

i prije donošenja programa, moguće je 

krenuti s ulaganjima u privatne šume 

»subvencioniranjem obnove, odnosno 

sanacije šuma« kako je to zamislila Zagrebačka 

županija. Potpora privatnim 

šumovlasnicima sastojala bi se u besplatnom 

osiguranju sadnica koje bi 

vlasnik trebao posaditi u svojoj šumi, 

i dalje, uz stručnu pomoć iz Hrvatskih 

šuma, brinuti o njima. 

Pomalo ograničavajući faktor je 

odredba kako bi se subvencija mogla 

ostvarivati samo na posjedima većima 

od jedan (1) hektar, a takvih je malo. 

Ankete i ispitivanja vlasnika šuma 

pokazuju kako oni baš i nisu previše 

zainteresirani za ulaganje u (svoje) 

šume, osim za sječu za vlastite potrebe, 

eventualno za prodaju. To se objašnjava 

činjenicom da je šumarstvo 

niskoprofitna djelatnost, te velikom 

usitnjenošću šumskog posjeda (prosječna 

veličina šume manja je od pola 

6 



Potpora privatnim šumovlasnicima 

sastojala bi se u besplatnom 

osiguranju sadnica koje bi 

vlasnik trebao posaditi u svojoj 

šumi, i dalje, uz stručnu pomoć 

iz Hrvatskih šuma, brinuti se o 

njima. 

Švedski šumovlasnici rado 

organizirano posjećuju druge 

zemlje, ne samo zbog stjecanja 

uvida kako to drugi rade, već i 

zbog toga što im troškovi puta idu 

u olakšice za porez! 

Konkretno je Ugovorom o suradnji 

u subvencioniranju obnove šuma 

u privatnom vlasništu između 

Zagrebačke županije i Hrvatskih 

šuma predviđena u 2005. 

godini potpora šumovlasnicima 

u kunskom iznosu za obnovu 

(sanaciju) hrastom lužnjakom 

(3000 kn/ha), poljskim jasenom 

(2000 kn/ha) te crnom johom 

(1000 kn/ha). 

bvencije 

rije gdje je godišnje znalo biti i 3000 

zahtjeva za sječom što se sada svelo 

na nekih 100-tinjak! 

Neka europska iskustva i primjeri 

pokazuju suprotno, da je bavljenje šu- 

privatnom vlasništu između Zagrebačke 

županije i Hrvatskih šuma predviđena 

u 2005. godini potpora šumovlasnicima 

u kunskom iznosu za obnovu 

(sanaciju) hrastom lužnjakom (3000 

ati privatne šumovlasnike? 

hektara!) iz čega 

proizlazi da takav 

vlasnik nema previše 

interesa baviti se 

njome. Poseban problem 

su područja sa 

starim stanovniš- 

tvom kojeg je iz godine u godinu sve 

manje (Žumberak). Proteklih godina 

najviše se s privatnim šumama radilo 

na području vrbovečke općine i šuma- 

Sa sastanka u lugarnici Kručka na području 

šumarije V. Gorica 

Na području samoga Zagreba je 

oko 25.000 ha privatnih šuma 

rascjepkanih u 43.500 čestica, 

odnosno na više od 15.000 vlasnika. 

marstvom i te kako dobar posao. No 

za to moraju postojati neki preduvjeti, 

od kojih se veličina posjeda čini najvažnijim. 

Švedski šumovlasnici rado organizirano 

posjećuju druge zemlje, ne 

samo zbog stjecanja uvida u to kako 

to drugi rade, već i zbog toga što im 

troškovi puta idu u olakšice za porez! 

Austrijski primjeri pokazuju kako porodica 

s 50-ak ha šume, uz poljoprivredno 

zemljište dobro živi, dok je u 

Njemačkoj problem privatnike uvjeriti 

da osim smreke i ostalih brzorastućih 

vrsta sade i bukvu (čiji trupac također 

može biti podeblji!). 

Što slijedi? 

Konkretno je Ugovorom o suradnji 

u subvencioniranju obnove šuma u 

kn/ha), poljskim jasenom (2000 kn/ha) 

te crnom johom (1000 kn/ha). 

Šumarski stručnjaci drže da bi osim 

pošumljavanja, poticaj trebalo proširiti 

i na neke druge radove kao što su 

njega i zaštita šuma te da je potrebno 

osigurati dugoročno subvencioniranje. 

Možda bi, rečeno je, još jednom 

trebalo razmotriti mogućnost izmjene 

predloženih vrsta kao i visinu poticaja 

za neke od njih. Već izrađeni obrazac 

za traženje subvencije potrebno je, 

misle šumari, izmijeniti i prilagoditi 

tako da bude sličan zahtjevu za sječu. 

Budući da je predviđeno kako bi šumovlasnici 

dobivali sadnice besplatno 

te ih sadili, a novac za njih Županija 

bi uplaćivala proizvođačima sadnica 

(Hrvatskim šumama), struka misli da 

bi isto tako trebalo iznaći mogućnost 

da se dio poticajnih sredstava isplati i 

privatnim šumovlasnicima. Do sljedećeg 

sastanka razjasnit će se još neke 

dvojbe i konkretizirati tijek akcija koje 

treba napraviti kako bi se subvencije 

realizirale. 


zaštita šuma 

Tijekom aviozaštite protiv gubara na području UŠP Našice 

(šumarija Koška) 

Prošle jeseni je na području Hrvatskih 

šuma analizom rezultata 

brojenja jajnih legala gubara 

utvrđeno značajno povećanje 

legala na nekim lokalitetima kontinentalnih 

nizinskih hrastovih šuma. Brojnost 

gubara osobito je povećana u 

šumama vinkovačke, našičke, sisačke, 

bjelovarske, koprivničke i zagrebačke 

podružnice. Na području UŠP Našice, 

u gospodarskoj jedinici Budigošće- 

Breza–Lugovi šumarije Koška, nađeno 

je čak 27.348, a u gospodarskoj jedinici 

Ceranski lugovi (UŠP Vinkovci) prosječno 

20.434 legala po hektaru. Zaštitne 

mjere protiv tog opasnog štetnika i defolijatora 

provođene su u prvoj dekadi 

svibnja na površinama s više od 500 

jajnih legala po hektaru. 

ZAŠTITA ŠUMA PROTIV GUBA 

Aviotreti 

11.000 h 

Tijekom trodnevne akcije zaštite 

protiv gubarevih gusjenica, od 3. do 

6. svibnja, našička podružnica obavila 

je aviotretiranje na 9.528 ha šuma 

hrasta lužnjaka. Tretiralo se na području 

šumarije Koška na čak 5.365 ha- 

(gospodarske jedinice Lacić-Gložđe i 

Budigošće-Breza-Lugovi) te šumarija 

Donji Miholjac (3076 ha; g. j. Kapelački 

lug-Karaš i Čađavački lug-Jelas-Đol) i 

Đurđenovac (1087 ha; Đurđenovačke 

nizinske šume). Prema riječima stručne 

suradnice za zaštitu šuma, dipl. ing. 

Karmele Glova, aviozaštita je uspješno 

obavljena, unatoč nepovoljnim vremenskim 

uvjetima, jer je povremeno 

Uspješno i na vinkova 

Piše: 

Zvonko 

Peičević 

Foto: 

Z. Peičević 

Aviotretiranje šuma 

u Upravi šuma 

Vinkovci obavljeno 

je početkom svibnja 

u sedam šumarija na 

nešto više od 8.000 

hektara. Mikroniranje 

je obavila zrakoplovna 

kompanija AIR- 

TRACTOR iz Osijeka. 

Sa rezervoarom od 

1.400 litara, u jednom 

letu tretira se površina 

od 250 hektara 

Zaštiti i zdravstvenom stanju 

šuma u vinkovačkoj Upravi pridaje 

se velika pozornost. Tijekom 

godine šumarski stručnjaci 

po šumarijama prate stanje bolesti 

šuma te evidentiraju pojavu štetnika. 

Tu značajno mjesto zauzima organizacija 

dijagnostičko prog nozne službe za 

praćenje intenziteta raznih zaraza. 

– Zaštita šuma, ističe dipl. ing. Perica 

Beuk, stručni suradnik za zaštitu šuma, 

podrazumijeva zaštitu od biotskih i abiotskih 

čimbenika, odnosno od svega 

onoga što bi moglo narušiti integritet 

Gubareva gusjenica 

8 



RA 

ranjem obuhvaćeno 

a šuma! 

Na površinama lužnjakovih šuma našičke 

podružnice Hrvatskih šuma aviotretiranje je 

provedeno na čak 9 528 ha, a na području UŠP 

Nova Gradiška na 1 445 ha 

padala kiša i puhao vjetar. Naime, prvi 

pregledi kontrolnih ploča na šumariji 

Koška pokazuju da su gubareve gusjenice 

zaustavljene te nema opasnosti 

od golobrsta hrastova lišća. U toj šumariji 

evidentirana je najveća zaraza, i do 

70 legala po stablu zaražene površine, 

odnosno u prosjeku čak 40.000 gusjenica 

po stablu. Orošavanje na većem 

dijelu površine obavljeno je biološkotehničkim 

preparatom MATCH-om (0,7 

l/ha + 4,3 l/ha vode), a uz ribnjake i 

vodotoke (oko 700 ha) upotrijebljen 

je biološki insekticid Foray (4l/ha). Korištena 

su dva zrakoplova AIR Tractor 

osječke poljoprivredne avijacije, s pilotima 

Mijom Banom i Miroslavom Vlašićem, 

koji su polijetali s uzletišta u Nizi, 

Obradovcu i Lili. 

Najveća akcija u 

Ključevima 

Novogradiška podružnica Hrvatskih 

šuma obavila je tijekom dvodnevne 

akcije (7. i 9. svibnja) aviotretiranje na 

1.445 ha srednjodobnih i starijih šuma 

hrasta lužnjaka. Najopsežnije tretiranje 

bilo je na području šumarije Nova Gradiška, 

u gospodarskoj jedinici Ključevi 

(zaraza 1000 – 5000 legala po hektaru), 

gdje je na 1200 ha provedeno dimljenje 

(toplo zamagljivanje) insekticidom 

Karateom 2,5 EC. Na području šumarija 

Jasenovac (120 ha; g. j. Žabarski bok i 

Grede-Kaamre) te Stara Gradiška (125 

ha; g. j. Ljeskovače i Međustrugovi), u 

većem dijelu Lonjskoga polja, obavljeno 

je mikroniranje, a upotrijebljen je biološki 

preparat Foray. Kako smo doznali od 

dipl. ing. Ivana Prgića, stručnog suradnika 

za ekologiju i zaštitu šuma UŠP Nova 

Gradiška, korištena su dva poljoprivredna 

zrakoplova osječkoga Sparowa, s 

pilotima Županićem i Conjarom, koji 

su polijetali s uzletišta Prvča i Subocka. 

Akcija je uspješno provedena, a to je 

utvrđeno četiri dana nakon tretiranja. 

Naime, na kontrolnim pločama nisu pronađeni 

gusjenični izmeti (ekskrementi). 

Piše: 

Ivica Tomić 

Foto: 

B. Sitaš 

čkom području 

Tretirane vinkovačke šume 

šume. Među insektima, najčešća pojava 

su gubari, te mali i veliki mrazovac 

koji uglavnom brste lišće i na taj način 

prouzrokuju defolijaciju stabla. Svi 

ti insekti žive u šumi i samo je pitanje 

kada će se namnožiti. Kod gubara se to 

događa svake pete do desete godine, 

i evo, ova godina jedna je od takvih. 

Na temelju broja zaraženih stabala i 

broja legala po hektaru šume, možemo 

procijeniti radi li se o uobičajenoj 

populaciji gubara ili povećanju njihova 

broja. Ukoliko se skoro na svakom stablu 

ili na svakom stablu uoče po dva, 

tri ili više legala, odnosno više od 800 

jajnih legala po hektaru, znači da je riječ 

o broju koji će zasigurno izazvati 

golobrst šume, ističe ing. Beuk. 

Aviotretiranje na 

8.364 hektara 

Najefikasnija zaštita je prskanje, 

odnosno aviotretiranje. U vinkovačkoj 

upravi ono je obavljeno od 3. do 15. 

svibnja u sedam šumarija na površini 

od 8.364 hektara. Mikroniranje je 

obavila zrakoplovna kompanija AIR- 

TRACTOR iz Osijeka s avionom tipa 

Antunov AN 2 (pilot Mijo Ban i aviomehaničar 

Ivan Grgić). Na zrakoplovu su 

ugrađeni rotirajući raspršivači »micronairi« 

s rezervoarom od 1.400 litara. U 

jednom letu tretira se površina od oko 

250 hektara. Korišten je biološki insekticid 

Foray 48B, sredstvo širokog spektra 

bezopasno po čovjekovu okolinu 

jer se relativno brzo razgrađuje, a pri- 

Sve je spremno za polazak 

Zajednički snimak nakon uspješno 

obavljenog posla 

likom prskanja ne miješa se sa vodom. 

Aviotretiranje u Vinkovcima obavljeno 

je po pogodnim vremenskim uvjetima, 

odnosno u vrijeme kada se većina gusjenica 

izleže i krene u krošnje stabala. 

U akciji su pomagali i šumarski stručnjaci 

vinkovačke Uprave, Milan Bićanić, 

Ivan Lešić, Davor Mudrinić, Damir 

Dekanić, Pero Babić i trojica radnika 

Šumarije Vinkovci Ivan Molnar, Luka 

Mudrinić i Predrag Majer. 


šumske razglednice 

Stara lužnjakova sastojina u Šiljakovačkoj dubravi 

Piše: 

Miroslav 

Mrkobrad 

Foto: 

M. 

Mrkobrad 

U Turopolju i te kako b 

Omeđena rijekom Savom na sjeveru, prometnicom prema Sisku do 

Lekenika te šumarijama Pisarovina i Pokupsko na jugozapadu, šumarija 

Velika Gorica sa svojih je 11.500 ha kvalitetnih pretežno hrastovih šuma, 

lanjskom dobiti od 3,5 milijuna kuna te drvnom zalihom od 2,9 kubika, 

bitan čimbenik stabilnosti poslovanja zagrebačke Uprave šuma. No osim 

osnovnom djelatnošću, gospodarenjem šumama, velikogorički se šumari 

stjecajem okolnosti ali i potreba okruženja u kojem se nalaze, bave i s 

nekim drugim djelatnostima 

Dipl. 

ing. 

Damir 

Miškulin 

S 

dobiti od 3,5 milijuna kuna šumarija 

Velika Gorica prošle je 

godine bila među najuspješnijima 

šumarijama zagrebačke 

Uprave. Rijeka Sava na sjeveru, Lekenik 

prema Sisku te šumarije Pisarovina 

i Pokupsko na jugozapadu okvirne su 

granice veliokogoričkih šuma. Nadomak 

metropole, u šestom po veličini 

gradu Hrvatske, i šumarija je dio snažnog 

privrednog potencijala grada. U 

takvom okruženju koje pruža različite 

mogućnosti, i velikogorički su šumari 

našli svoj interes pa se tako uz osnovnu 

djelatnost, gospodarenje šumama, 

bave i rasadničarskom proizvodnjom. 

Imaju svoj vinograd i proizvode vino, a 

nedavno su počeli za potrebe građanstva 

proizvoditi i kratko cijepano drvo. 

Kao aktivni članovi gradske zajednice, 

šumari se se također, zajedno s lokalnim 

lovačkim društvom i VG Čistoćom, 

uključili u veliku akciju čišćenja šuma 

od glomaznog otpada. Očišćeno je čak 

2500 ha. Za 60 zaposlenih puno posla! 

Povijesno naselje 

U blizini ali ne i u sjeni metropole, V. 

Gorica se izdigla kao središte područja 

od oko 556 km 2 brežuljkastih Vukomeričkih 

gorica i nizinskoga dijela Turopolja 

na kojemu se razvilo 95 naselja. Od 

općinskog mjesta postala je gradom 

(1995.) s tri novoustanovljene općine 

Orle, Kravarsko i Pokupsko. U povijesti 

se prvi put spominje 1228. godine 

kao sjedište župe, a arheološka nalazišta 

u samom gradu i okolici govore 

da se ovdje živjelo i u antičko doba. 

Na to upućuje iznimno vrijedna ostavština 

iz doba Rimljana, Andautonija u 

Šćitarjevu pokraj V. Gorice koja je bila 

sjedište ilirskoga plemena Andautonijaca. 

Tu su pronađeni temelji zgrada, 

termalni kompleks, dijelovi cesta. Tragovi 

iz rimskoga doba pronađeni su i 

u Donjoj Lomnici, Buševcu. U centru 

V. Gorice nalazi se nekadašnji Turopoljski 

grad, zgrada iz 1765., gdje je u 

to doba bilo sjedište »Plemenite općine 

Turopoljske«, a danas je smješten 

Muzej Turopolja. U blizini je i dvorac 

Lukavec, barokni kaštel s unutrašnjim 

dvorištem i četiri kule na uglovima, sagrađen 

1474. od drveta, za obranu od 

Turaka. I u povijesti to je područje bilo 

bogato hrastom što je pridonijelo razvoju 

umjetnosti i izradi predmeta od 

drva. I turopoljske drvene kuće ponešto 

svjedoče o tome. 

Sušenje hrasta je 

problem 

– Kao gradska šumarija moramo 

gledati kako zadovoljiti svoje i interese 

grada – kaže prvi čovjek šumarije dipl. 

ing. Damir Miškulin. Gospodarimo sa 

šumskim potencijalom velike vrijednosti 

i želimo da iza nas ostanu takve i 

još bolje šume. 

Pomlađena površina nakon lanjskog 

dovršnog sijeka u predjelu Stari gaj 

Lugarnica Krušak 

10 



ŠUMARIJA VELIKA GORICA 

Velika Gorica 

rinu o šumama! 

Gospodareći sa 11.500 ha najvećim 

dijelom nizinskih šuma lužnjaka i graba 

(oko 75%) te prigorskih šuma hrasta kitnjaka 

i bukve, šumarija V. Gorica ostvaruje 

godišnji prirast od 74.000 m 3 , a godišnje 

sječe 47.000 m 3 . Te dvije brojke 

najzornije pokazuju kako se u V. Gorici 

misli i na budućnost! Vrijedi još spomenuti 

da drvna zaliha iznosi 2,9 milijuna 

kubika, u čijoj je strukturi 55 % lužnjaka, 

15 % graba, 13 % bukve, sedam 

posto kitnjaka te 10 % ostaloga. 

Proizvodnja cijepanog drva u Okujama 

pokazala se kao višestruko dobar posao 

Ograđivanje pomlađenih površina 

je skupo ali nužno – Turopoljski lug 

Pet zaposlenih revirnika (Dragana 

Draženović, Mladen Mikulin, Branka Prnjak, 

Igor Ris, Zlatko Vnučec) zaduženo 

je za pet revira u četiri gospodarske jedinice: 

Turopoljski lug, Šiljakovačka dubrava, 

Vukomeričke gorice, Savski vrbaci. 

– Imamo problema u jednoj od dviju 

najvažnijih gospodarskih jedinica, u Turopoljskom 

lugu, gdje se unatrag nekoliko 

godina suši hrast lužnjak. Osnovni 

razlog je pad razine podzemnih voda, 

a sušenje počinje već sa stablima u 

starosti od 70 godina. Stoga nam velik 

dio etata čini sanitarna sječa što donosi 

smanjeni prihod. Naši podaci pokazuju 

da je u posljednjih pet godina udjel sanitara 

u Turopoljskom lugu iznosio čak 

54 %! Tek nešto bolje stanje je u Šiljakovačkoj 

dubravi – veli ing. Miškulin. 

Gdje je puno hrasta, puno je i uzgojnih 

radova. Šumarija je ove godine u 

obnovu šuma uložila 3,7 milijuna kuna 

što bi u nekom poduzeću bila i te kakva 

investicija! Godišnje se prema osnovi 

obavi priprema staništa na 100 ha, njega 

pomlatka i mladika na oko 290 ha 

(u jednostavnoj i proširenoj biološkoj 

reprodukciji), čišćenje na 112 ha, zaštita 

šuma na 290 ha. Pomlađene površine redovito 

se ograđuju prenosnom žičanom 

ogradom što jest skupo, ali nužno. 

U cjeloj priči bitan je urod žira, kaže 

upravitelj. Nemamo previše pošumljavanja 

jer nas je pratio dobar urod i 

unosili smo žir u pripremljena staništa 

tamo gdje je trebalo. Popunjavanje sadnicama 

obavljamo tamo gdje nema dovoljno 

pomlatka, kaže zamjenik upravitelja, 

dipl. ing. Anđelko Grospić 

Sastavni dio toga posla je i zaštita 

šuma pa je tako početkom svibnja aviotretiranjem 

protiv mrazovca zaštićeno 

2000 ha šuma u Turpoljskom lugu i Šiljakovačkoj 

dubravi. 

Uzgojnu priču zaokružuje rasadnik 

Lukavec u blizini V. Gorice, u kojem se 

godišnje na 13 ha proizvede oko milijun 

sadnica šumskoga drveća te nešto 

hortikulturnoga bilja za prodaju. Rasadnik 

raspolaže potrebnom mehanizacijom, 

a jedan od dva traktora Steyer 

toga je kišnoga svibanjskoga dana kosio 

travu jer se zbog blata ništa drugo 

nije moglo raditi. Ovisimo o vremenu 

pa tako i prilagođavamo poslove, govori 

rukovoditelj rasadnika dipl. ing. 

Zoran Bumber. Uz traktore tu je i uzgojna 

linija Egedal što rasadnik čini dobro 

opremljenim i sposobnim da do 2007. 

godine, to je u planu, proizvodi do tri 

milijuna sadnica hrasta i jasena. Zasad 

je jedini problem navodnjavanje, jer 

postojeći bunar ne može osigurati dovoljno 

vode u sušnom razdoblju. Stoga 

je u planu izgradnja akumulacijskog je- 

U jednoj od dviju 

najvažnijih gospodarskih 

jedinica, u Turopoljskom 

lugu, unatrag nekoliko 

godina suši se lužnjak. I 

to počinje već sa stablima 

starosti od 70 godina. 

Osnovni razlog je pad 

razine podzemnih voda, 

zbog čega velik dio etata 

čini sanitarna sječa, što 

donosi smanjenje prihoda. 

Nakon polugodišnjeg 

uhodavanja, u srpnju 

prošle godine krenulo 

se zbog velike potražnje 

za cijepanim ogrjevom s 

radom u dvije smjene i 

prošle je godine iscijepano 

3.500 kubika višemetarskog 

drva, uglavnom bukve, 

graba i hrsta. 

Godišnje se prema osnovi 

izvrši priprema staništa na 

100 ha, njega pomlatka i 

mladika na oko 290 ha (u 

jednostavnoj i proširenoj 

biološkoj reprodukciji), 

čišćenje na 112 ha, zaštita 

šuma na 290 ha. 


Predjel Kozjak u Turopoljskom lugu – unesen 

je žir, čeka se dovršni sijek 

zera i sistema navodnjavanja čime bi taj 

problem bio skinut s dnevnoga reda. 

Imati vlastitu 

mehanizaciju 

Velika Gorica spada u one šumarije 

koje su oduvijek imale svoju mehanizaciju 

za izvlačenje. Nitko dosad nije 

vjerodostojno, na temelju podataka, 

izračunao je li to bolja varijanta gospodarenja 

od one u kojoj šumarije nemaju 

svoje strojeve nego su oni grupirani 

u posebnim radnim jedinicama, no je 

li (naj)bolje rješenje isključivo korištenje 

privatne mehanizacije, odnosno 

poduzetnika. Ing. Miškulin misli, a to 

je pokazala i dosadašnja praksa velikogoričke 

šumarije, da je dobro imati vlastitu 

mehanizaciju. Pod uvjetom da je 

dobra, i da se obnavlja. Šumarija raspolaže 

s tri traktora (LKT, Ecotrac), koristi 

i forvardere iz PIM-a Kutina, posebno u 

dovršnom sijeku, i tako rješava oko 65% 

II. faze. Ostatak se realizira s poduzetnicima 

kojih je mnogo, što je također 

dobro jer stvara konkurenciju. Vlastita 

mehanizacija daje nam sigurnost, kaže 

Miškulin, da nećemo biti ucjenjivani. 

Proizvodnja cijepanog 

drva 

Na inicijativu i u suradnji s komercijalnim 

odjelom Uprave u velikogoričkoj je 

šumariji prije godinu i pol dana pokrenut 

projekt koji je kod nekih dočekan i 

sa skepsom – proizvodnja i pakiranje cijepanog 

drva za ogrjev. Pogon je smješten 

u Okujama, uz glavnu prometnicu 

od V. Gorice prema Pokupskom, što, pokazat 

će se kasnije, nije nevažno. 

– Nakon polugodišnjeg uhodavanja, 

u srpnju prošle godine krenulo se zbog 

velike potražnje za cijepanim ogrjevom 

s radom u dvije smjene i prošle je godine 

iscijepano 3.500 kubika višemetarskog 

drva, uglavnom bukve, graba 

i hrsta – pojašnjava Miškulin. Kad radi 

u dvije smjene, cjepač opskrbljuje šestero 

radnika. To nisu novozaposleni 

radnici, posebno naglašava upravitelj, 

već su svi oni i dosad obavljali različite 

poslove u šumariji. Već samo to je dobit 

za šumariju! 

Linija funkcionira jednostavno – s 

obližnjeg skladišta višemetarsko se 

drvo viljuškarom dogura do linije i stavi 

na nju. Pila prereže drvo na željenu 

dužinu koje se potiskom na nož rasci- 

MEĐUNARODNA SURADNJA 

jepi. Rascijepljene dijelove radnici slažu 

u palete ili idu u kontejnere i prodaju 

se u rinfuzi. 

Gotovo 90 posto proizvodnje otprema 

se u Italiju velikim šleperima. Za lakši 

utovar uređena je pristupna površina te 

povišeni podest, a sljedeći korak bit će 

asfaltiranje dvorišta koje i nakon manjih 

kiša postaje duboka blatna površina. 

Šumari u V. Gorici, uz one u Iloku, 

jedini se bave i jednom nešumarskom 

djelatnošću – proizvodnjom vina. To 

uključuje vinogradarstvo i podrumarstvo, 

a sve je povezano s lugarnicom 

Krušak, u istoimenom mjestu 12 kilometara 

udaljenom od V. Gorice prema 

Pokupskom. Na najjužnijem dijelu šumarije 

gdje završavaju velikogoričke 

šume, u lijepom i uređenom okružju 

lugarnice održavaju se brojni skupovi, 

ne samo šumara, koji pokazuju da bi 

turističko-ugostiteljska djelatnost mogla 

postati još jedan ozbiljan posao 

šumarije. Jer tu je moguće organizirati 

cjelodnevne boravke (može se i prespavati). 

No, potrebno je još neke stvari 

doraditi te ishoditi potrebne dozvole. 

Na tri hektara imamo 2.600 trsova 

i godišnje dobijemo oko 2000 litara 

vina, pinota sivog i bijelog, graševine 

i škrleta – kaže revirnik Zlatko Vnučec 

koji je uz šumarske poslove zadužen i 

za lugarnicu, a vodi brigu i tome »kakvo 

bu vino«! 

Češki šumari 

posjetili Hrvatsku 

Češki šumari na terenima UŠP Delnice 

Zgrada šumarije 

U sklopu međunarodne razmjene grupa profesora i studenata iz Češke 

posjetila je sredinom svibnja Hrvatsku. Radilo se o grupi od dvanaestak 

profesora i tridesetak studenata završne godine Šumarskog fakulteta u 

Brnu, predvođenih profesorima Emerikom Klimom i Peterom Kandorom. 

Goste iz Češke su s načinom gospodarenja krškim i prebornim šumama 

upoznali šumari iz uprava šuma Senj i Buzet, odnosno šumarija Crikvenica 

i Opatija. Posjetili su i UŠP Delnice, terene šumarije Ravna Gora i park- 

-šumu Golubinjak. Akademik Slavko Matić govorio im je o gospodarenju 

prebornim šumama, a doc. dr. sc. Ivica Tikvić o problematici sušenja jele 

u Gorskom kotaru. 

Na području šumarije Lipovljani upoznali su se s gospodarenjem nizinskim 

šumama te posjetili Lonjsko polje. (v.) 

12 



upotreba drva 

DRVNA AMBALAŽA I PAKIRANJE U DRVO – PREDNOSTI I OPASNOSTI 

Što su karantenski 

štetnici i kako ih suzbijati 

Karantenski štetni organizmi su 

štetočinje potencijalno opasne za 

gospodarstvo neke zemlje, koji 

se prenose posebno u pošiljkama 

u kojima se koristi drvena 

ambalaža. Kako su se posljednjih 

stotinjak godina stvaranjem jakih 

ekonomsko-gospodarskih svjetskih 

sila intenzivirali trgovinski tijekovi i 

kolanje raznih vrsta robe, poglavito 

na interkontinentalnoj razini, 

shodno tome povećao se i broj 

prijenosnika štetnih organizama. 

O takvim, karantenskim štetnicima 

i njihovu suzbijanju riječ je u 

ovome članku 

Jedan od najopasnijih štetnika - Anplophora 

glabripennis. Ova strizibuba ne bira hranu! 

Kolanje robe samo je jedan od činitelja 

prijenosa i širenja različitih 

vrsta štetnih organizama. Nikako 

ne smijemo zaboraviti da 

i sam čovjek svojim aktivnostima (ne)- 

namjerno pridonosi introdukciji stranih 

vrsta organizama u nove ekosustave, 

kao npr. gradnjom kanala (Panamski, 

Sueski), odnosno indirektnim djelovanjem 

preko aktivnosti koje dovode do 

globalnih promjena klimatskih prilika 

čime se za pojedine vrste organizama 

stvaraju povoljni uvjeti za njihovo premještanje 

prirodnim putem. 

Ulaskom Republike Hrvatske u WTO 

i približavanjem svjetskim i europskim 

asocijacijama, uvelike se povećava 

promet svih vrsta proizvoda, pa tako 

i proizvoda koji su predmet nadzora 

prema Pravilniku o zdravstvenoj kontroli 

bilja i kontroli sredstava za zaštitu 

bilja u prometu preko državne granice 

(NN 22/04, NN 25/04, NN 60/04, NN 

101/04). U daljnjem tekstu posebno 

ćemo se osvrnuti na opasnosti od unošenja 

karantenskih štetnih organizama 

u pošiljkama gdje se koristi drvena 

ambalaža, odnosno drveni materijal za 

pakiranje. 

Karantenskim štetnim organizmom 

prema odredbi važećeg Zakona o zaštiti 

bilja (NN 10/94, NN 19/94) smatra se 

štetočinja koja je potencijalno štetna 

za gospodarstvo zemlje, koja još ne postoji 

u Republici Hrvatskoj ili je ograničeno 

proširena i koja radi sprečavanja 

njezina unošenja ili proširenja zahtijeva 

poduzimanje posebnih postupaka za 

suzbijanje ili iskorjenjivanje. 

Karantenski štetnici 

Potencijano djelovanje unesenog 

karantenskog štetnog organizma možemo 

podijeliti u tri kategorije, i to: 

ekološki utjecaj, genetski utjecaj i patološki 

utjecaj. Ekološki utjecaj ogleda 

se u potiskivanju udomaćenih vrsta 

organizama putem konkurentnog 

odnosa pri izboru hrane i povećane 

grabežljivosti, jer poznato je da su 

introducirane vrste organizama agresivnije 

i prilagodljivije u izboru hrane, 

što je i razumljivo s pozicije održanja 

populacije. Pod genetskim utjecajem 

podazumijeva se razrjeđenje i/ili gubitak 

lokalno prilagođenih genetskih 

baza, odnosno spontano stvaranje 

novih međuvrsnih hibrida. Patološki 

Bursaphelenchus xylophilus, borova nematoda 

utjecaj rezultat je zaraze udomaćenih 

vrsta različitim parazitskim organizmima, 

kao što su bakterije, virusi i različita 

gljivična oboljenja. 

Spomenut ćemo samo dva, prema 

podacima mnogih u svijetu, najvažnija 

i najopasnija karantenska štetna 

organizma – Anoplophora glabripennis 

(Motschulsky) – »zvjezdano nebo« i 

Bursaphelenchus xylophilus (Steiner & 

Buhrer) – borova nematoda, a koji se 

prvenstveno prenose drvenim materijalom 

za pakiranje. 

Anoplophora glabripennis (Motschulsky), 

kao jedan od najnovijih karantenskih 

štetnih organizama (od 1999. godine 

na A1 karantenskoj listi), prirodno 

je rasprostranjena u istočnoj Aziji, a od 

1996. registrirana je i na području SADa 

(New York, Chicago) gdje je utvrđena 

u parkovima. Prema zadnjim podacima 

u navedenim gradovima i njihovoj okolici 

osušilo se zbog napada strizibube 

nekoliko desetaka tisuća stabala različitih 

vrsta drveća (topola, javor, divlji 

kesten, vrba, jasen, dud, kruška i dr.) 

s obzirom na to da je navedena strizibuba 

izuzetno prilagodljiva u izboru 

Piše: 

Goran Videc, 

dip. ing. 

Foto: G. Videc, 

M. Mrkobrad, 

D. Štimac 


hrane. Prema spoznajama, u SAD je došla 

iz Kine i to drvenom ambalažom u 

kojoj su bili transportirani strojevi. 

Drugi izuzetno opasan štetnik je borova 

nematoda – Bursaphelenchus xylophilus 

(Steiner et Buhrer). Nematoda 

napada različite vrste borova (Pinus sp.) 

od kojih su za područje Europe i naše 

krajeve najznačajnije vrste Pinus nigra, 

Pinus sylvestris i Pinus pinaster. Postoje 

oprečni podaci o opasnosti od nematode 

za vrste iz porodice Larix, Abies i 

Picea. Važno je naglasiti da u širenju te 

opasne nematode važnu ulogu imaju 

vektori iz porodice Monochamus spp. 

koji su prenosnici nematode. 

Posljednjih desetak godina različite 

vrste karantanskih štetnika počele su 

se sve češće pojavljivati daleko od svojih 

uobičajenih areala. Tako su vrste karakteristične 

za središnju i istočnu Aziju 

dijagnosticirane na istoku SAD-a i Kanade, 

vrste iz Europe, Afrike u Australiji, 

na Novom Zelandu i sl. Pojačanim praćenjem 

novounesenih vrsta primijećeno 

je da je glavni vektor istih – drvena 

ambalaža, odnosno drveni 

materijal za pakiranje. 

Radionica o 

mjerama zaštite 

u Kanadi 

Budući da se povećao intenzitet 

interkontinentalnog 

širenja karantenskih štetnih 

organizama na bilju i biljnim 

proizvodima, prvenstveno 

putem drvene ambalaže nad 

kojom nije bio nikakav nadzor, 

Međunarodna organizacija 

za zaštitu bilja (IPPC) je 

početkom 2002. godine u suradnji 

sa Svjetskom trgovinskom 

organizacijom (WTO), 

Svjetskom organizacijom za 

hranu i poljoprivredu (FAO) 

i 9 regionalnih Organizacija 

za zaštitu bilja pripremila i 

usvojila Međunarodni standard 

za fitosanitarne mjere 

broj 15 (ISPM No. 15). Njima 

se propisuju minimalne fitosanitarne 

mjere drvenog materijala 

za pakiranje i regulira 

prometovanje istim u međunarodnom 

prometu. 

U cilju razmjene saznanja i iskustava, 

te pružanja tehničke pomoći zemljama 

u razvoju u izgradnji kapaciteta za praktičnu 

primjenu ISPM No. 15, u razdoblju 

od 28. veljače do 4. ožujka 2005. godine 

u Kanadi (Vancouver), održana je u 

organizaciji Međunarodne organizacije 

za zaštitu bilja (IPPC), Kanadske šumarske 

službe, Uprave za poljoprivredu 

SAD (APHIS) i Kanadske agencije za 

inspekciju hrane međunarodna radionica 

s tematikom »Praktična primjena 

međunarodnog standarda za fitosanitarne 

mjere broj 15: Vodič za postupanje 

s drvenim materijalom za pakiranje 

u međunarodnom prometu«. 

Radionica je okupila 200 predstavnika 

nacionalnih vlada, drvne industrije i 

međunarodnih organizacija (FAO, IPPC, 

EPPO, NAPPO, APPPC, CPPC, OIRSA) iz 

86 zemalja svijeta. Ista je osmišljena 

u vidu prezentacija, radnih skupina, 

vježbi, rasprava i praktične terenske 

demonstracije. Tematika prezentacija 

je obuhvaćala razvoj standarda i poteškoće 

u njegovoj implementaciji, prikaz 

implementacije u svijetu, znanstvene 

osnove odobrenih tretiranja, ulogu 

NPPO-a u primjeni standarda, praktična 

primjena u industriji, te uvozno/ 

izvozne kriterije regija, dok je terenski 

Karantenskim štetnim organizmom prema 

odredbi važećeg Zakona o zaštiti bilja smatra 

se štetočinja koja je potencijalno štetna za 

gospodarstvo zemlje, koja još ne postoji 

u Republici Hrvatskoj ili je ograničeno 

proširena. 

Prema podacima, u svijetu dva najvažnija i 

najopasnija karantenska štetna organizma 

su Anoplophora glabripennis (Motschulsky) 

– »zvjezdano nebo« i Bursaphelenchus 

xylophilus (Steiner & Buhrer) – borova 

nematoda, a prvenstveno se prenose 

drvenim materijalom za pakiranje. 

Odrednice standarda se od 2003. godine 

primjenjuju prilikom unošenja robe u 

Australiju, Novi Zeland i Indiju, a od 1. 

ožujka 2005. godine primjenjuju ga i članice 

Europske unije. Za SAD, Kanadu, Meksiko i 

Kolumbiju standard će se početi primjenjivati 

od 15. rujna 2005. godine, dok će za većinu 

ostalih zemalja potpisnica Međunarodne 

konvencije o zaštiti bilja primjena standarda 

započeti početkom 2006. godine. 

dio podrazumijevao praktični prikaz 

primjene standarda u tri tvrtke koje se 

bave tretiranjem drvenog materijala za 

ambalažu i njihovim označavanjem. 

U radu navedenog skupa sudjelovao 

je i predstavnik Republike Hrvatske 

dipl. ing. šumarstva Goran Videc, 

stručni suradnik za zaštitu šuma u 

Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva 

i vodnoga gospodarstva, ujedno i 

zamjenik predsjednika Povjerenstva 

za izradu Pravilnika o uvjetima kojima 

mora udovoljavati drveni materijal za 

pakiranje u međunarodnom prometu. 

Sukladno ISPM 15, ako to zahtijeva 

zemlja uvoznica, drveni materijal za 

pakiranje (palete, sanduci, kutije, okviri, 

nosači, pregrade, obloge i svi drugi 

proizvodi koji tijekom primarne prerade 

nisu bili podvrgnuti zagrijavanju, 

tlaku ili lijepljenju) mora udovoljavati 

minimalnim fitosanitarnim mjerama 

koje propisuje standard. 

Radi uništavanja štetnih organizama 

u drvenom materijalu za pakiranje 

propisani su postupci tretiranja kojima 

se oni uništavaju, a u cilju onemogućavanja 

prijenosa štetnih organizama 

na velike udaljenosti. Trenutno su na 

temelju znanstvenih istraživanja odobrena 

samo dva postupka tretiranja, i 

to toplinsko tretiranje (heat treatment) 

te fumigacija metilbromidom. 

Toplinsko 

tretiranje 

Toplinsko tretiranje (međunarodna 

oznaka – HT) je 

postupak kojim se drvo postepeno 

zagrijava sve dok se 

ne postigne minimalna temperatura 

u sredini elementa 

od 56°C i to najmanje u trajanju 

od 30 minuta. Navedena 

temperatura i vrijeme rezultat 

su višegodišnjih istraživanja 

i predstavljaju letalnu 

temperaturu u minimalnom 

vremenskom trajanju izloženosti 

za većinu porodica karantenskih 

štetnih organizama 

(Anobiidae, Bostrichidae, 

Buprestidae, Cerambycidae, 

Curculionidae, Isoptera, Lyctidae, 

Oedemeridae, Scolytidae, 

Siricidae i dr.) 

Fumigacija metilbromidom 

(međunarodna oznaka 

– MB) je postupak koji se 

provodi u zatvorenom prostoru 

u kontroliranim uvjetima, 

gdje se u određenom 

vremenskom intervalu drveni 

materijal izlaže djelovanju određene 

koncentracije metilbromida, u 

cilju sterilizacije ambalaže (tablica 1.). 

Prilikom obavljanja fumigacije metilbromidom 

potrebno je udovoljiti uvjetima 

da temperatura ne bude niža od 

10°C, ni vrijeme tretiranja kraće od 16 

sati. Ta metoda službeno je potvrđena 

Tablica 1. Minimalne dozvoljene koncentracije pri određenoj temperaturi u vremenskom intervalu 

Minimalna koncentracija (g/m³) pri: 

Temperatura Doza (g/m³) 

0,5h 2h 4h 16h 

21ºC ili više 48 36 24 17 14 

16ºC ili više 56 42 28 20 17 

11ºC ili više 64 48 32 22 19 

14 



europske norme 

unatoč činjenici da je uporaba metilbromida 

Montrealskim sporazumom 

iz 1987. godine ograničena, jer je za 

isti utvrđeno da razarajuće djeluje na 

ozonski omotač. No, s obzirom na to 

da još uvijek nije otkriveno zamjensko 

tretiranje za metilbromid, a koje ne bi 

bilo selektivno, odrednicama toga istog 

sporazuma dopuštena je ograničena i 

kontrolirana uporaba metilbromida u 

takve svrhe. 

Uz navedena tretiranja sav drveni 

materijal treba biti u potpunosti bez 

kore, jer kora predstavlja i na tretiranom 

materijalu (iako s malim postotkom 

vjerojatnosti) potencijalnog domaćina 

štetnog organizma. 

U cilju što bržeg protoka robe i smanjenja 

administracije (papirologije), drveni 

materijal tretiran jednom otprije 

spomenutih metoda valja biti označen 

i međunarodno propisanom oznakom. 

Takva oznaka je pravokutnog oblika, 

najčešće crne boje i sadržava simbol 

Međunarodne konvecije o zaštiti bilja 

(IPPC), ISO – code države, jedinstveni 

broj proizvođača ambalaže koji dodjeljuje 

nacionalna organizacija za zaštitu 

bilja (u RH to je Ministarstvo poljoprivrede, 

šumarstva i vodnoga gospodarstva), 

te međunarodnu kraticu primijenjenog 

postupka. 

Republika Hrvatska, kao članica 

Europske organizacije za zaštitu bilja 

(EPPO), a time i Međunarodne konvencije 

o zaštiti bilja, poštivajući preuzete 

obveze na međunarodnoj razini, u svoje 

je zakonodavstvo ugradila smjernice 

prihvaćenog standarda i to u vidu Pravilnika 

o fitosanitarnim uvjetima kojima 

mora udovoljavati drveni materijal 

za pakiranje u međunarodnom prometu 

(NN 40/05), kako bi našim gospodarstvenicima 

omogućila ravnopravan 

status na svjetskom tržištu u pogledu 

udovoljavanja svih zahtjeva kakvoće 

drvenog materijala za pakiranje. 

Trenutačno je u izradi i Zakon o biljnom 

zdravstvu, koji predviđa podzakonskim 

aktom na isti način propisati 

minimalne fitosanitarne uvjete kojima 

mora udovoljavati drveni materijal za 

pakiranje prilikom unošenja u Republiku 

Hrvatsku. 

Zaštita bilja u šumarstvu, sukladno 

europskim i svjetskim trendovima, poprima 

sve veći značaj, koji će u budućnosti 

biti još i veći, s obzirom na to da 

nam se očuvanje biodiverziteta i vitalitet 

šume, tog najkompleksijeg ekosustava 

na Zemlji, nameću kao osnovne 

odrednice održivog gospodarenja. U 

cilju smanjenja unošenja i širenja karantenskih 

štetnih organizama Republika 

Hrvatska prati svjetske trendove 

i neprestano provodi stalni nadzor nad 

određenim štetnim organizmima kako 

bi se na vrijeme mogla predvidjeti pojačana 

opasnost njihova pojavljivanja, 

te potreba poduzimanja preventivnih 

mjera sprečavanja unošenja na teritorij 

Republike Hrvatske. 

NOVE HRVATSKE NORME 

Uvođenje novih hrvatskih 

normi za proizvode 

iskorištavanja drva 

zapravo je primjena 

europskih standarda 

u klasiranju drvnih 

sortimenata. 

Šumari 

se pripre m 

za Europu 

Zasad se to radi, uz 

stručnu pomoć za to 

posebno imenovanoga 

povjerenstva, u jednoj 

šumariji u svakoj upravi 

Iprije službenog ulasku u EU, šumari 

prilagođavaju svoje norme europskim 

standardima. U svakoj upravi 

kontinentalnog i prebornog dijela 

odabrana je po jedna šumarija u kojoj 

se primjenjuju nove Hrvatske norme za 

proizvode iskorištavanja šuma. Radi se 

zapravo o prilagođavanju postojećim 

europskim standardima u krojenju i primanju 

drvnih sortimenata. U tu svrhu 

u Hrvatskim je šumama osnovano posebno 

povjerenstvo s tri podpovjerenstva 

(za slavonski, središnji i preborni 

dio) čiji je zadatak organizirati stručnu 

edukaciju za rukovoditelje prozvodnih 

odjela, stručne suradnike za iskorištavanje, 

revirnike i pomoćnike revirnika. 

Na području »prebornih« uprava, 

Delnica, Ogulina, Gospića i Senja s 

uvođenjem novih hrvatskih normi za 

bukvu započelo se početkom godine. 

Uprave šuma su u suradnji s koordinatorima 

odredile po jednu šumariju u 

kojoj će se cjelogodišnja proizvodnja 

odvijati po tim normama. Za područje 

Uprave šuma Delnice to je šumarija 

Skrad, te šumarije Jasenak (Ogulin), 

Krasno (Senj) i šumarija Otočac (Gospić). 

U sklopu priprema za početak radova 

šumarije su trebale osigurati potrebnu 

opremu dok je Informatička služba 

prilagodila aplikaciju za praćenje proizvodnje 

HsPRO 2000 novim hrvatskim 

normama. 

Na terenu 

U šumariji Novoselec zagrebačke 

Uprave šuma prisustvovali smo jed- 

Ovaj furnir u Novoselcu nije prošao u A klasu! 

Stručna edukacija u primjeni normi u šumariji Skrad 

nom od dva pokazna klasiranja i primanja 

trupaca, održanima na području 

gospodarske jedinice Žutica, u predjelu 

Žalkovo krajem travnja. Najprije je, 

u prisutnosti koordinatora za središnji 

dio Mirka Gerecija i članova povjerenstva, 

održano probno klasiranje za bukvu 

i kitnjak, a potom, 29. travnja, i za 

lužnjak i obični jasen gdje su trupci bili 

sortirani u A, B, C i D klasu. 

Na primjerima krojenja hrasta pokazalo 

se da vanjski izgled (furnir, promjer 

64 cm) neće biti dovoljan da trupac 

bude, po europskim standardima, 

svrstan u A klasu! Ne odgovara širina 

goda ni boja pa je svrstan u B klasu. 

Kod drugog primjera (promjer 33 cm) 

već se uvukla mušica, koja je doduše 

dopuštena u bijeli, ali tek u C klasi! I 

tako redom. Jedan jasen bio je truli 

odozdo po cijeloj dužini i dohvatila ga 

je D klasa. Treba voditi računa, rečeno 

je, o debljini trupca (što donosi višu 

cijenu), a u praksi će trebati rješavati 

neke nedorečenosti i dvojbe u propisima 

(npr. kako će se tretirati žljebovitost 

stabla). 

Stručno educiranje o primjeni novih 

standarda se nastavlja. 

Pišu: 

novinari HŠ 

Foto: 

M. Mrkobrad, 

D. Štimac 


stare šume, prašume, gorostasi 

Brijest orijaš 

ŠTO JE OSTALO 

– su 

Eugena 

Piše: Antun Zlatko Lončarić 

Foto: A. Z. Lončarić 

Tek u rano proljeće, kada je šuma bez lišća 

može se sagledati sva veličina brijesta orijaša 

Hrast, jasen i brijest – ta tri debla 

otimlju se za prvenstvo, što se 

tiče ogromnosti i veličine... 

ovdje nadjačava hrast, tamo 

jasen i brijest – oni su što lav i tigar u 

carstvu zvjeradi...« piše Josip Kozarac 

u svojim sličicama i doživljajima iz 

slavonske šume. I dok se još hrastova 

iz tog Kozarčeva doba može pronaći 

ponegdje u tim nizinskim močvarnim 

šumama Slavonije i Baranje, brijesta 

gotovo i nema. Premda areal njegove 

rasprostranjenosti obuhvaća srednju, 

zapadnu i južnu Europu, s prelaskom 

na sjevernu Afriku i Malu Aziju, pošast 

nazvana holandska bolest, koja je otkrivena 

početkom prošlog stoljeća 1918. 

g. i krenula iz zapadne Europe, uništila 

je gotovo sve brijestove. A brijest je 

bio poput hrasta visok i do 35 metara, 

promjera debla do dva metra, a starosti 

više stoljeća. U hrastovim sastojinama 

činio je i do 30 posto stabala. 

Stoga naš baranjski orijaš, iz g. j. »Dvorac 

– Siget«, šumskog predjela Venecije, 

Šumarije Tikveš, UŠP Osijek, zaslužuje 

posebnu pozornost, jer je izuzetnih 

dimenzija, dobrog zdravlja premda 

nosi breme starosti nekoliko stoljeća. I 

s pravom ga možemo nazvati suvremenikom 

princa Eugena Savojskog. 

Tko je bio Eugen Savojski? 

Francuski plemić, princ Eugen Savojski, 

rođen 1663. godine, kao mladić, 

dvadesetogodišnjak, podvrgnut 

ruglu od kralja Luja XIV. nije mogao 

mirno slušati i gledati što se događa u 

ovim našim dijelovima Europe. Prijavio 

se kao dragovoljac u službu austrijske 

vojske koja se 1683. očajno borila za 

obranu Beča, protiv znatno moćnije 

turske vojske. Tada su Turci i doživjeli 

prvi poraz pod Bečom i već u tim svojim 

prvim bitkama istakao se hrabrošću, 

a u kasnijim i dokazao kao vrsni 

vojni strateg. Car Leopold I. dodjeljuje 

mu čin feldmaršala i postavlja 1697. za 

glavnokomandujućeg austrijske vojske. 

U odlučujućoj bitci kod Sente 11. rujna 

1697. nanosi težak poraz Turcima, kada 

gine i njihov zapovjednik Mehmed Elmas-paša. 

Turci bježe prema jugu, a 

Eugen Savojski ih progoni preko Save 

16 



OD STARIH BARANJSKIH ŠUMA 

vremenik 

Savojskog 

Časopis Hrvatske šume u kratkom serijalu 

pokušava zabilježiti ono što je preostalo 

od starih šuma, predstaviti neke zanimljive 

predjele, podsjetiti na ostatke prašuma, ili 

ispričati priče o usamljenim gorostasima 

lužnjaka, jele, smreke. O nekima je već bilo 

riječi, no mi ćemo vas još jednom podsjetiti 

na njih 

u Bosnu, opsjeda Sarajevo, ulazi u grad 

i spaljuje ga. Bojeći se zime, Eugen Savojski 

napušta Sarajevo i Bosnu, a s 

njim se povlači i nekoliko tisuća kršćana 

u predjele preko Save, u Slavoniju 

i Baranju. Vraćajući se slavodobitno u 

Beč, car Leopold I. 30. siječnja 1698. 

daruje mu za njegove vojne zasluge feudalni 

posjed od 100.000 jutara šuma 

u južnoj Baranji. To je područje između 

Drave i Dunava, u nizinskim močvarnim 

predjelima bogato staništem jelenske 

divljači i močvarom nekadašnje delte 

rijeke Drave u Dunav. Princ Eugen Savojski 

i sam ljubitelj šuma i lova podiže 

na povišenom dijelu, u naselju Bilju 

svoj dvorac 1707. godine, pa je kasnije 

i čitav posjed dobio naziv Belje, prema 

mađarskom izgovoru tog imena. Kada 

je 1736. Eugen Savojski umro, budući 

da nije imao nasljednika, čitav posjed 

ponovno dolazi u vlasništvo habsburške 

krune sve do 1918. godine. 

Upravo zahvaljujući darovnici cara 

Leopolda I., čitavo to područje sačuvano 

je u cijelosti. Šume, livade, trščaci, 

močvarni predjeli i brojni rukavci nekadašnje 

delte rijeke Drave u Dunav, 

stvorili su izuzetno povoljno stanište 

bogato lovnom divljači. Na povišenim 

predjelima ili gredama omogućen je 

razvoj dunavskih ritskih šuma hrasta 

lužnjaka, poljskog jasena i brijesta, 

dok su u nižim predjelima ispresijecanim 

brojnim kanalima i močvarnim depresijama 

staništa bijele i crne topole 

i vrba. 

Početak proučavanja flore i faune 

Baranje započinju botaničari austrougarske 

provenijencije. Carski šumari 

kasnije unose i neke alohtone vrste, 

poput crnog oraha i krajem prošlog 

stoljeća neke klonove euroameričkih 

topola. 

Mijenjaju se gospodari 

Poslije smrti Eugena Savojskog i 

dalje se nastavlja tradicija lovnog gospodarenja 

hasburškog plemstva, podižu 

novi carski dvorac usred tikveških 

šuma. Kada se početkom XIX. stoljeća 

grade i prvi obrambeni nasipi za obranu 

od visokih proljetnih voda Dunava, 

počinje i gospodarski razvoj Belja. Nakon 

raspada Austro-Ugarske Monarhije 

1918. godine, područje južne Baranje i 

cijelo imanje prelazi u sastav Kraljevine 

SHS. Gospodarstvo Belje proglašava 

se državnim dobrom, a šume i 

lovište i dalje ostaju za uživanje kraljevske 

oligarhije. Poslije II. svjetskog 

rata ovim prostorom gospodari novi 

vladar FNRJ. Uvodi se Savezna uprava 

za lovišta »Jelen« za potrebe Vlade u 

Beogradu, pristup šumama i lovištu je 

strogo zabranjen, osim za brojne državnike 

i republičke i partijske moćnike. 

Mirnom reintegracijom Baranje u sastav 

matične države, konačno šumama 

i šumskim zemljištem upravljaju Hrvatske 

šume, UŠP Osijek. Tikveške šume i 

lovište pripada Šumariji Tikveš. Dobar 

dio godine veći dio površina šuma 

ugrožen je od poplavnih voda Dunava 

ili od podzemnih voda. 

Zahvaljujući upravo svim tim naprijed 

iznesenim povijesnim i prirodnim 

uvijetima, danas u ovim šumama nalazimo 

izuzetne primjerke starih osamljenih 

hrastova, brijestova, crnih i bijelih 

topola ogromnih stabala i raspona krošanja, 

baš kao što su i nekada bili na 

ovim močvarnim i teško pristupačnim 

baranjskim prostranstvima. 

I naš današnji suvremenik Eugena 

Savojskog, orijaš brijest je nijemi svjedok 

svih tih burnih događanja prošlih 

nekoliko stoljeća, koji ponosno natkriljuje 

stogodišnje mladiće hrasta lužnja- 

Trupac ima promjer 240 cm 

Baranja, omeđena sa sjevera državnom 

mađarskom granicom, sa istoka Dunavom 

i na jugu Dravom, poznata po Kopačkom 

ritu,staništu baranjskog jelena i bogatom 

lovištu, krije u dubini svojih nizinskih ritskih 

šuma i veći broj ogromnih stabala hrastova, 

bijelih i crnih topola i vjerojatno najveći živući 

brijest u Hrvatskoj, a možda i u Europi. 

Duboko izbrazdana kora svjedoči o više 

stoljeća prohujalom vremenu 


ka. Nalazi se u sastojini hrasta lužnjaka 

s brijestom i poljskim jasenom u starosti 

od 115 godina, kako piše u Osnovi 

gospodarenja za ovu gospodarsku jedincu 

»Dvorac – Siget«. Povremeno k 

njemu navrate pokoji mladi šumari, poput 

našeg Dražena Ekmečića, mladog 

revirnika koji nam šireći ruke, pokušava 

zorno predočiti deblo tog gorostasa. 

Bolje rečeno orijaša, jer nalazimo se na 

govornom području mađarskog jezika, 

pa je možda i ispravnije i u duhu tog 

jezika, reći orijaš. 

Ovaj gorostasni starac, već pomalo i 

metuzalem, svojim ogromnim stablom 

i debelim moćnim horizontalno položenim 

granama, podupire uzburkano 

proljetno baranjsko nebo. I zaista je 

ogroman, visine peterokatnice, oko 

tridesetak metara, prsnog promjera debla 

240 cm, zdrav, dobrodržeći starac 

čije godine je teško utvrditi, ali zasigurno 

ima više od tri stoljeća. 

Zaštitne opreme i opreza nikad previše 

Tijekom 2004. godine na području 

slavonskih podružnica Hrvatskih 

šuma (Vinkovci, Osijek, 

Našice, Požega i Nova Gradiška) 

na prosječno 3 096 zaposlenih zabilježeno 

je 217 ozljeda na radu. S po 

jednom ozljedom bilo je 190 radnika, 

12 ih je imalo dvije, a samo jedan radnik 

tri ozljede. Najviše ozljeda bilo je 

u ožujku (28), srijedom (51) te između 

9 i 10 sati (47). S obzirom na izvore, 

gotovo 32 % ozljeda dogodilo se zbog 

procesa rada (leteći komadi i čestice), 

26,73 % na površini za kretanje, 15,20 

% zbog strojeva i uređaja za iskorištavanje 

šuma (motorna pila), a 11,52 % 

zbog sredstava opreme (kosir, sjekira, 

mačeta). Analizirajući uzroke, 26,27 % 

ozljeda dogodilo se zbog neprimjenjivanja 

osnovnih pravila zaštite na 

radu, a čak 50,23 % nastalo ih je zbog 

izvođenja radnoga postupka na način 

protivan pravilima zaštite na radu 

– naglašeno je to na sastanku stručnih 

suradnika zaštite na radu i zaštite od 

požara slavonskih podružnica, održanom 

polovicom travnja u rasadniku 

Hajderovac UŠP Požega. Na skupu je 

bio nazočan dipl. ing. Marijan Aladrović, 

voditelj požeške podružnice. Dipl. 

ing. Đuro Bertić, samostalni stručnjak 

zaštite na radu, napomenuo je kako 

navedeni podaci predstavljaju realan 

uzorak za utvrđivanje zaključaka i otkrivanje 

određenih zakonitosti, na radnoj 

površini 357.000 ha. Analiza nam 

ukazuje na zaštitne mjere koje moramo 

provoditi da bismo ozljede sveli u 

što manje okvire. Indeks učestalosti, 

odnosno broj ozljeda na milijun sati 

rada, iznosi 47,15 i na vrlo objektivan 

način utvrđuje učestalost ozljeđivanja. 

Dipl. ing. Đuro 

Bertić 

Naime, on polazi od toga da ozljede 

nastaju u ovisnosti od efektivnog radnoga 

vremena, a dok radnik efektivno 

radi veći je rizik ozljeđivanja. Međutim, 

taj indeks sam po sebi ne ukazuje na 

ozbiljnost problema. Indeks težine je 

1,41, to znači izgubljene dane zbog 

ozljede na 1 000 sati rada, a izražava 

ekonomsku posljedicu ozljeđivanja, dakle 

gubitak u radnom vremenu. Najveći 

je indeks učestalosti (66,36) i indeks težine 

(2,47) u UŠP Našice. 

Nužno stalno 

provođenje nadzora 

na terenu 

Na sastanku je bilo riječi o ozljedama 

na radu u prvome tromjesečju 2005., 

U prvome tromjesečju ove 

godine dogodile su se na 

slavonskom području HŠa 

54 ozljede, a kao i lani 

nastajale su najčešće kao 

posljedica nekorištenja 

zaštitne opreme ili zbog 

izvođenja radnih operacija 

protivno pravilima zaštite na 

radu. U Hrvatskim šumama 

18 



zaštita na radu 

ŠTO JE POKAZALA ANALIZA PROŠLOGODIŠNJIH OZLJEDA U 

SLAVONSKIM ŠUMSKIM UPRAVAMA 

Zaštite nikad previše! 

Analizom uzroka prošlogodišnjih 217 ozljeda 

na radu u slavonskim podružnicama Hrvatskih 

šuma ustanovljeno je kako ih se čak 50 posto 

dogodilo zbog izvođenja radnoga postupka na 

način protivan pravilima ZNR-a 

kontroli kvalitete osobnih zaštitnih 

sredstava i korištenja 

na radilištima te ujednačavanju 

propisanih evidencija 

i internim nadzorima na privremenim 

radilištima. U prvome 

tromjesečju ove godine 

dogodile su se 54 ozljede, 

a nastajale su najčešće kao 

posljedica nekorištenja zaštitne 

opreme ili zbog izvođenja 

radnih operacija protivno 

pravilima ZNR-a. Podnoseći 

izvještaj o analizi ozljeda u 

Hrvatskim šumama u protekloj 

godini, voditelj Službe 

zaštite na radu dipl. ing. 

Dipl. ing. 

Perica Frković 

prisutan je polagani trend 

smanjivanja ozljeda na radu, 

a najviše ih možemo smanjiti 

primjenjujući pravila ZNR-a. 

Stoga je nužno provođenje 

nadzora i osposobljavanja 

ovlaštenika koji bi trebali biti 

u Uredu voditelja podružnice 

– istaknuo je dipl. ing. Perica 

Frković, voditelj Službe ZNR-a. 

Sa sastanka zaštitara na radu u rasadniku Hajderovac 

Perica Frković, istaknuo je kako je u 

Hrvatskim šumama prisutan polagani 

trend smanjivanja ozljeda, a najviše ih 

možemo smanjiti primjenjujući pravila 

ZNR-a. U odnosu na 2003. indeks težine 

smanjen je s 1,22 na 1,02, a prošle 

se godine dogodio jedan smrtni slučaj. 

S obzirom na to da se polovica svih 

ozljeda dogodila zbog izvođenja radova 

propisno pravilima ZNR-a, nameće 

se zaključak da je nužno provođenje 

nadzora i osposobljavanje ovlaštenika 

prvoga stupnja, koji bi trebali biti u 

Uredu voditelja podružnice. Ovlaštenicima, 

uz obučavanje na terenu, treba 

osigurati prijevoz za provođenje nadzora. 

Frković je obavijestio nazočne 

da je Poslovnom odlukom o nabavi u 

2005. odlučeno da se osam osobnih 

zaštitnih sredstava nabavlja putem direkcije 

i to u iznosu većem od 200.000 

kuna, a sredstva kojima je cijena manja 

od navedenog iznosa nabavljat će 

se u pojedinim podružnicama. Bitna je 

pri tome kontrola, a kvalitetna se zaštitna 

sredstva zatim prosljeđuju podružnicama. 

Ako kvaliteta ne zadovoljava 

s dobavljačem je potrebno raskinuti 

ugovor. Pravilnikom o ZNR-u Hrvatskih 

šuma radnik ne smije na radilište ako 

ne nosi zaštitna sredstva. U cilju što 

točnije i brže informatizacije u šumarijama 

i podružnicama osnovat će se 

projektni tim za uvođenje programa, 

koji podrazumijeva bazu s točnim podacima 

te ažuriranje potrebne evidencije 

iz zaštite na radu. 

Pozornost kvaliteti 

zaštitne opreme 

Dipl. ing. Đuro Bertić i dipl. ing. Vladimir 

Košćević (UŠP Vinkovci) naveli su 

probleme koji nastaju na terenu. Tako 

za zaštitne rukavice postoje uvjerenja o 

ispravnosti, koja ne odgovaraju modelu, 

ali ni broju isporučenih pari. Radnici 

umjesto čizama radije nose cipele, koje 

se stoga potroše prije roka. Također ne 

nose vizire, antifone i kacige, pravdajući 

se da su ta zaštitna sredstva loše kvalitete. 

Činjenica je da je zeleni potplat 

na cipeli nekvalitetniji od crnoga, pa u 

novi propisnik i to treba unijeti. 

Kada je riječ o preuzimanju 

zaštitnih sredstava, dobavljač 

je prije isporuke dužan obavijestiti 

stručnoga suradnika u 

podružnici. Dipl. ing. Željko 

Dolenec (Direkcija) istaknuo 

je kako radnici koji ne nose 

kacigu, vizir, antifone ili druga 

osobna zaštitna sredstva, 

moraju biti udaljeni s radilišta, 

uz mogućnost otkaza ugovora 

o radu. Također, upravitelji 

šumarija, revirnici i poslovođe 

moraju u šumi uvijek imati 

kacigu, a poslovođa prije početka 

izvođenja rada ne smije 

radnika pustiti u vozilo ako 

nema kompletnu zaštitnu opremu. O 

potonjem problemu govorio je i dipl. 

ing. Stjepan Plantak (UŠP Osijek) te 

napomenuo da knjigu nadzora popunjava 

stručni suradnik ZNR-a, upisuje 

u nju uočene nedostatke te prosljeđuje 

upravitelju šumarije. Naši interni 

nadzori i potrebna dokumentacija su 

vrlo bitni u slučaju sudskoga postupka. 

Dipl. ing. Krunoslav Mašić (UŠP 

Našice) naglasio je kako ovlaštenici od 

prvoga do četvrtoga stupnja moraju 

shvatiti svoju obvezu i odgovornost, 

jer su u protivnom neminovni gubici 

sudskih parnica. Dinamiku nabave zaštitne 

opreme treba ažurirati, a ako je 

nekvalitetna, treba je vratiti dobavljaču, 

uz kontrolu da se ne isporuči nekoj 

od podružnica. Dipl. ing. Jasenka 

Kovačević (UŠP Nova Gradiška) upozorila 

je na problem slabe ili gotovo 

nikakve suradnje stručnoga suradnika 

s komercijalom, koji je stoga gotovo 

u izolaciji. Knjiga nadzora ne postoji u 

svakoj šumariji, a u nju se nerijetko ne 

upisuju primjedbe zbog nemogućnosti 

dobivanja vozila i odlaska na teren. A 

samostalni stručnjak ZNR-a Blaženka 

Rogan (Direkcija) objasnila je tijek realizacije 

informatičkoga programa koji 

će biti povezan s kadrovskom službom, 

a sadržavat će evidencije iz zaštite na 

radu za svakoga radnika. 

Piše: 

Ivica 

Tomić 

Foto: 

Ivica 

Tomić 


čudesna priroda 

Piše: 

Olga 

Jovanović 

Foto: 

O. Jovanović, 

G. Šafarek 

Na prvi pogled 

tako obične, a 

s druge strane 

tako neobične… 

Mangrove su 

šume koje 

rastu na 

najneobičnijem 

mjestu, u 

pličinama oceana 

i mora gdje ni 

jedna druga 

biljna zajednica 

ne može opstati 

Kada upitate različite ljude da 

vam opišu morsku obalu, neki 

će vam pokušati dočarati kilometre 

i kilometre pješčanih 

plaža, drugi će opisivati nepregledne 

stijene što se obrušavaju u morske dubine. 

A neki treći bi mogli obalu opisati 

i na posve drukčiji način. Tako bi, primjerice, 

stanovnik Kariba obalu opisao 

kao gusti pojas šume koja lagano zalazi 

u more. 

Šume mangrova predstavljaju jedinstven 

ekosustav. One nastanjuju područja 

na kojima ni jedna druga biljna 

zajednica ne može opstati – prijelaz 

oceana i kopna. One predstavljaju utočište 

za mnogobrojne kopnene i vodene 

organizme kao što su razni školjkaši, 

puževi, rakovi, ribe. 

Sama činjenica da šuma raste u 

moru, nameće nekoliko pitanja: Što su 

to uopće mangrove?, Kako šuma može 

rasti u slanoj vodi?, Koja je njihova uloga 

u oceanskom okolišu? 

Što su mangrove? 

Mangrove čine halofitne dvosupnice 

koje dio vremena rastu i žive u 

slanoj vodi. Nalazimo ih duž kopna i 

otoka, a raširene su na gotovo cijeloj 

Zemlji između 38˚sgš i 38˚jgš. Na tim 

područjima mangrove prekrivaju oko 

25 posto obale Kariba i oko 75 posto 

obala u drugim dijelovima svijeta kao 

što su Azija i Južna Amerika. Na svijetu 

postoji 16–24 porodice i 54–75 vrsta 

mangrova (ovisno kojeg znanstvenika 

pitate). Najveću raznolikost mangrova 

nalazimo u Aziji. Južna i srednja Amerika 

zajedno imaju 12 vrsta, a Sjeverna 

Amerika i Karibi svega četiri. 

Znanstvenici pretpostavljaju da su 

se prve vrste mangrova pojavile u 

Indo-malajskom području. Tu teoriju 

potkrepljuje činjenica da na tom području 

ima više različitih vrsta mangrova 

nego bilo gdje drugdje na svijetu. 

Zbog jedinstvenog plutajućeg 

sjemenja i mladica, rane mangrove su 

se mogle morskim strujama proširiti u 

Indiju, istočnu Afriku, te dalje do srednje 

i Južne Amerike, u razdoblju gornje 

krede i donjeg miocena (prije 66 

do 23 milijuna godina). To objašnjava 

zašto Ameriku naseljava svega nekoliko 

vrsta mangrova dok se u Aziji, Indiji i 

Africi može naći puno veći broj vrsta. 

Kako preživjeti teške 

uvjete? 

Jeste li se ikad zapitali zašto normalno 

drveće ne raste na plaži? Zbog tri 

stvari – soli, kisika i vode. Što se soli 

tiče, morska voda je ima previše pa 

obične biljke to ne mogu tolerirati. Tlo 

blizu mora, ima još veću koncentraciju 

soli. Zašto? Nakon svake plime tlo 

je natopljeno morskom vodom koja 

za vrijeme oseke polako isparava i za 

sobom ostavlja određenu količinu soli. 

Iduća plima ponovno natopi već slano 

tlo, ostavljajući nove količine soli... i 

tako u nedogled, do prve kiše koja će 

isprati sol iz tla. No u vrijeme velikih 

Mangrove čine halofitne 

dvosupnice koje dio vremena rastu 

i žive u slanoj vodi. Nalazimo ih 

duž kopna i otoka, a raširene su 

na gotovo cijeloj Zemlji između 

38˚sgš i 38˚jgš. Na tim područjima 

mangrove prekrivaju oko 25 posto 

obale Kariba i oko 75 posto obala 

u drugim dijelovima svijeta kao što 

su Azija i Južna Amerika. 

Mirna laguna okružena 

mangrovama 

20 



Na svijetu postoji 16 – 24 

porodice i 54 – 75 vrsta 

mangrova (ovisno kojeg 

znanstvenika pitate). 

Najveću raznolikost 

mangrova nalazimo u Aziji. 

Južna i srednja Amerika 

zajedno imaju 12 vrsta, a 

Sjeverna Amerika i Karibi, 

svega četiri. 

Šume mangrova 

obrubljuju velik dio 

otoka Mauricijusa 

suša, tlo postaje prezasićeno solju pa 

uvjeti postaju sve nesnošljiviji. Zbog 

toga biljke koje nastanjuju takva područja 

imaju ili obrambeni mehanizam 

od ulaska soli ili višak soli mogu izlučiti 

kroz pore. Osim toga, mangrove imaju 

jedinstveni sustav razmnožavanja – viviparnost. 

Umjesto da otpuštaju sjeme 

u more, koje bi se natopilo solju i 

uginulo, njihovo sjeme klija dok je još 

zakvačeno za stablo. Mlada klica pada 

u vodu i pluta dok ne naleti na plitko 

područje gdje se može zakorijeniti. 

Osim soli, važan čimbenik je i količina 

kisika koja je vrlo niska u obalnom 

pojasu, zbog jake biorazgradnje lišća 

i drugih organizama. Organizmi koji 

uzrokuju proces razgradnje, troše sav 

dostupan kisik, ostavljajući za sobom 

anoksične uvjete. Vrste koje ovdje rastu, 

iz toga razloga imaju posebne prilagodbe 

– neke imaju štakasto korijenje 

koje viri van iz vode, neke korijenje 

s pneumatoforima, a neke pak imaju 

posebne strukture – lenticele, koje su 

povezane sa zračnim tkivom (aerenhimom) 

te omogućavaju direktan unos 

O 2 . Mnoge su mangrove usko specijalizirane 

za određene tipove obala – neke 

bolje podnose stalno namakanje, dok 

druge više izdrže na suši i slanijoj podlozi. 

Zbog toga, kada se pogleda neka 

obala, može se vidjeti većinom samo 

jedna vrsta. Pažljivijim pogledom prema 

kopnu, može se primijetiti da kako 

se udaljavamo od vode, postupno dominira 

druga vrsta prilagođenija promijenjenim 

uvjetima. I tako se vrste 

izmjenjuju jedna za drugom, što se još 

naziva i zonacija. 

Zašto su mangrove 

važne? 

Mangrove imaju vrlo važnu ulogu u 

oceanskim ekosustavima – sudjeluju u 

stvaranju otoka, služe kao pufer zona 

između oceana i kopna, te predstavljaju 

poseban tip staništa. Mnoge otočne 

skupine su prekrivene mangrovama, a 

neki od otoka su i nastali zahvaljujući 

njima. Mlada plutajuća biljka zakorijenila 

bi se na privremenoj nakupini 

pijeska nanesenoj valovima, koja bi se 

zbog prisutnosti korijena učvrstila. Na 

takav »otočić« naselilo bi se još mladih 

biljaka, i takav »otočić« bi s vremenom 

prerastao u pravi otok. Još jedna bitna 

uloga ovih neobičnih zajednica je 

obrana kopna koje naseljavaju, od orkanskog 

nevremena. 

Šume mangrova osiguravaju oboje, 

i utočište i hranu za nevjerojatan broj 

organizama. To započinje opadanjem 

lišća koje u kratkom roku postaje gusto 

naseljeno kolonijama bakterija koje to 

isto lišće razgrađuju. Raspadnuto lišće 

i bakterije predstavljaju obilan obrok 

za planktone, a osim toga otpuštaju i 

hranjive tvari koje potpomažu razvoj 

morskih algi. A planktonom se hrane 

mnogi sićušni morski i kopneni organizmi. 

Općenito organizme koji žive 

u zajednici s mangrovama možemo 

podijeliti na vodene i kopnene organizme. 

Od vodenih organizama mnogo ih 

je sesilnih (sjedilačkih) što žive na korijenju 

najčešće crvenih mangrova pa 

jednom kad se zakvače, ne mogu se 

više seliti. Neki od njih su različite alge, 

spužve, moruzgve, školjke. 

Za razliku od vodenih organizama, 

u kopnene spadaju razni člankonošci 

(uključujući kukce i rakove), te nekoliko 

vrsta ptica, a često ih posjećuju 

i čovjekovi ljuti neprijatelji komarci, 

te nekoliko vrsta rakova. Neki rakovi, 

specijalizirali su se za penjanje na drveće, 

a neki drugi grade gnijezda u tlu 

iznad razine vode. I razne vrste ptica 

iskoristile su blagodati mangrova, pa 

se nekima ta riječ nalazi i u njihovom 

imenu (npr. mangrovska kukavica). Tu 

još dolaze i vodomari, nekoliko vrsta 

čaplji te ponekad zaluta pokoji ibis. 

Tipovi (vrste) 

mangrova 

Nakon uvoda o prilagodbama mangrova, 

mogli bi se upoznati i s njihovim 

sastavom. U američkom dijelu možemo 

ih podijeliti u četiri skupine. Ako krenemo 

od granice vode dalje u kopno prva 

vrsta na koju ćemo naići bit će crvena 

mangrova Rizophora mangle. Nju je 


lako prepoznati po velikom potpornom 

korijenju koje strši iz vode i omogućava 

biljci opskrbu kisikom i onemogućava 

prodor soli. Ta vrsta je jako tolerantna na 

»teške« uvjete okoliša pa zbog toga raste 

u vodi ili jako blizu nje. Čak su joj i listovi 

prekriveni voskom koji sprečava gubitak 

vode. 

Kornjače su česti stanovnici ovih jedinstvenih ekosustava u Karipskom moru 

Ovo drveće igra važnu 

ulogu u formiranju 

otoka, služi kao obrana 

od oluja i jakih valova 

te predstavlja pravi raj 

za mnoge organizme. 

Nažalost, egzistencija tog 

jedinstvenog ekosustava 

znatno je ugrožena 

čovjekovim djelovanjem. 

Čaplje predstavljaju samo mali dio ornitofaune ovih područja 

Mangrova ima i na obalama Madagaskara 

Kako se kroz plićak približavamo obali, 

crne mangrove Avicennia germinans zamjenjuju 

crvene mangrove. 

Kretanjem dalje u kopno tlo postaje preslano 

za crne mangrove. U ovom blatnom 

predjelu, iznad razine plime naselile su se 

bijele mangrove Laguncularia racemosa. 

Na kraju nailazimo na tzv. drvo-gumb 

(»buttonwood«) Conocarpus erectus. To je 

nesretno drvo prema nekim znanstvenicima 

samo »uljez« u skupini mangrova jer 

nije otporno na sol, nije viviparno i nedostaje 

mu specijalizirano korijenje. Unatoč 

okrutnom »tretmanu«, to drvo redovito 

nalazimo u zajednici mangrova, otporno 

je na nisku razinu nutrijenata u tlu i izgledom 

je vrlo slično nabrojenim vrstama. 

Lišće se ipak razlikuje – iako jednake boje, 

usko je i šiljasto. Osim toga, raspoređeno 

je naizmjence dok kod ostalih nabrojenih 

vrsta raste jedan list nasuprot drugom. A 

cvijeće ove vrste podsjeća na male gumbe 

pa je po tome vrsta i dobila ime. 

Ugroženost mangrova 

U mnogim dijelovima svijeta, a posebno 

u Južnoj Americi, uzgoj račića predstavlja 

vrlo unosan posao te se šume krče kako bi 

se napravilo dovoljno mjesta za uzgajališta. 

No, krčenje šuma nije jedina posljedica. 

Velike količine otpadnih tvari s uzgajališta 

nakupljaju se u plitkim lagunama i uzrokuju 

bujan razvoj algi (tzv. »cvjetanje mora«) 

koje šteti drugim stanovnicima ovog područja. 

Izgradnja nasipa, jaraka, kanala ima 

za posljedicu trajno poplavljene šume što 

onemogućuje korijenju da se snabdijeva 

kisikom. 

Onečišćenje predstavlja drugu glavnu 

prijetnju mangrovama, a možemo ga podijeliti 

u dvije kategorije – točkasto i difuzno. 

Na sreću, u posljednje vrijeme postoje 

mnoge inicijative koje nastoje zaštititi ove 

zajednice. Mnoge zemlje su razvile planove 

upravljanja koji onemogućuju daljnju 

sječu ili ju čine izrazito zahtjevnom. Bilo bi 

šteta da takve jedinstvene »šume u moru« 

nestanu, kako za ljude, tako i za mnoge 

životinje koje ovise o njima. 

22 Broj 102 • lipanj 2005. HRVATSKE ŠUME

informatika 

INFORMATIČKA SLUŽBA DANAS I SUTRA (2) 

Zbog potreba budućeg ustroja Hrvatskih 

šuma za pravovaljanim, brzim i točnim 

informacijama u realnom vremenu, 

potrebno je definirati i izgraditi strategiju 

razvoja informacijskog sustava 

Prioritet – 

strategija razvoja 

S obuke Help desk tima 

informacijskog sustava 

Realizacija ovog, za Informatičku 

službu temeljnog projekta, 

započela je još 2004. godine 

analizom postojećeg stanja informatičke 

potpore poslovanja. Uz suradnju 

konzultanata iz revizijske kuće 

Deloitte&Touche izvršena je analiza na 

nekoliko područja: dosadašnji razvoj 

informatičke potpore, upravljanje IT 

inovacijama, aplikacijski sustav, IT projekti, 

IT infrastruktura, IT operacije, organizacija 

i operacije helpdeska, strateško 

planiranje informatike, upravljanje 

informatikom i upravljanje financijskim 

sredstvima za informatičku podršku. 

Analiza je pokazala da sadašnja 

organizacija Informatičke službe i postojeći 

informacijski sustav ne 

mogu pratiti i podržati buduće 

restrukturiranje poduzeća, niti 

menadžmentu osigurati pravovremene 

i točne informacije. Prilikom 

analize također su uočene 

i mnoge pozitivne i dobre prakse 

upravljanja informacijskim sustavom: 

uvođenje inovativnih rješenja 

(client-server aplikacije, SQL baza 

podataka, ASP tehnologija), uvođenje 

geografskog informacijskog sustava 

(GIS), pozitivno raspoloženje korisnika 

prema uvođenju novih rješenja radi 

bolje podrške poslovanju te entuzijazam 

i spremnost informatičara na 

edukaciju i usavršavanje radi uvođenja 

i održavanja novih rješenja. 

Projektni timovi 

– Uvažavajući zaključke analize, već tijekom 

prošle godine Informatička služba 

je izvršila određenu internu preraspodjelu 

poslova i zadataka. Zbog ravnomjerne 

raspodjele razvojnih i operativnih poslova, 

dio radnika koji su do tada obavljali 

operativne poslove u Informatičkim 

odjelima uključen je u razvojni tim i radi 

na poslovima programiranja. Njihove 

operativne poslove podrške korisnicima 

preuzeo je Help desk – istakao je dipl. 

inž. Ivica Nikolić, rukovoditelj Informatičke 

službe Hrvatskih šuma. 

Uvedena je praksa osnivanja projektnih 

timova za točno određene i ciljane 

zadatke. Projektno se organiziraju ekipe 

sastavljene od poznavatelja domene, 

iskusnog projektanta, programera i korisnika 

koji će testirati novi sustav. Moguće 

je da ista osoba obavlja više funkcija. 

Poznavatelj domene može biti ujedno 

i projektant informacijskog sustava, uz 

uvjet da ima dovoljno tehničkih znanja. 

Voditelj razvojne ekipe za svoj rad odgovara 

rukovoditelju Informatičke službe. 

U okviru Informatičke službe 

formirana je funkcija korisničke 

pomoći (Help desk). Njegova svrha je 

registriranje svih korisničkih problema 

i upita na jednom mjestu, te pružanje 

što kvalitetnijeg i bržeg rješenja. 

Konkretne ekipe traju koliko traje razvoj, 

njihov broj i veličina mogu varirati prema 

potrebama, a ista osoba može biti 

članom više ekipa, pojašnjava Nikolić. 

Help desk 

U okviru Informatičke službe formirana 

je funkcija korisničke pomoći 

Help desk. Poznat je kao kvalitetno rješenje 

za podršku korisnicima upravo u 

velikim i distribuiranim informacijskim 

sustavima. Svrha Help deska je registriranje 

svih korisničkih problema i upita 

na jednom mjestu te pružanje što kvalitetnijeg 

i bržeg rješenja. Korisnicima se 

pruža pomoć u korištenju i rješavanju 

problema u korištenju aplikacija, infrastrukture, 

servisa i usluga postavljenih 

od strane Informatičke službe. 

Na WEB stranicama redovno se 

objavljuju novosti o radu Help deska, 

a taj je sustav pružio i značajnu pomoć 

korisnicima prilikom uvođenja Internet 

bankarstva, kaže Nikolić. Informatičari 

su prezentirali način na koji 

se poslovne aplikacije Hrvatskih šuma 

(HsODA, HsERA, HsZAP) mogu koristiti 

za pripremu zbrojnih naloga te njihovo 

povezivanje s Internet bankarstvom. 

Održane su edukacije za UŠP koje su u 

svom poslovanju vezane za Erste&Steiermarkicshe 

banku ili PBZ. 

Puno pažnje posvećuje se edukaciji 

informatičara i korisnika. Informatičari 

su prošli obuke za replikaciju baze 

podataka, instalaciju i konfiguraciju 

MCAFEE antivirusnog softwera, instalaciju 

VPN sustava i za programiranje. 

Za korisnike su organizirani 

tečajevi za ažuriranje i održavanje 

WEB sadržaja i korištenje Internet 

bankarstva, a kao pilot-projekt početkom 

ove godine počeo je u Direkciji 

tečaj za osnovno korištenje 

računala i MS Office. 

Služba mora inzistirati na neprekidnoj 

edukaciji i usavršavanju informatičara, 

jer oni se trebaju baviti informatikom, a 

ne kontroliranjem podataka. Timski rad 

i komunikacija na svim nivoima preduvjet 

su za uspješno ostvarivanje postavljenih 

ciljeva – naglašava Nikolić. 

S razvojem informatike i porastom 

ovisnosti o njezinom ispravnom funkcioniranju, 

javila se potreba za definiranjem 

sigurnosne politike kojom će 

se informacijskom sustavu Hrvatskih 

šuma osigurati povjerljivost, integritet 

i dostupnost podataka. Stoga Informatička 

služba priprema Pravilnik o 

sigurnosti i funkcioniranju informacijskog 

sustava HŠ kojim će biti točno 

definirano što je čiji posao i tko za što 

odgovara. 

Piše: 

Antun Zlatko 

Lončarić 

Foto: 

A. Z. Lončarić 


šumski plodovi 

Sakupljanje 

šumskih plodova 

i samoniklog bilja 

Služba 

Nadzorna 

stanica izradila 

je male upute 

kako skupljati 

šumske plodove 

i samoniklo 

bilje 

Proizvodi iz šume su: 

● Šumski plodovi su: pitomi kesten, 

pitomi orah, lješnjak, divlje jabuke 

i kruške, oskoruše, merale, maginja, 

rašeljka, dudinja, mogranj, krušćica, 

rogači, pinjoli, šipak, jagode, borovnice, 

brusnice, kupine, maline, drenjine, 

trnine i dr.; jestivo bilje, korijenje 

i podzemne stabljike, gljive, 

žabe, pčelarenje i dr. 

● Samoniklo bilje ili dijelovi biljaka 

koji služe kao lijek: cvijet, list, stabljika, 

korijen, podzemna stabljika, 

kora ljekovitog drveća, grmlja i bilja 

za koje ne postoji zabrana sakupljanja, 

lišaji, mahovina i dr. 

● Proizvodi za potrebe stočarstva: 

šumska paša, žirenje, brst, lisnik, 

stočna hrana, stelja, trava za košnju 

i dr. 

● Proizvodi za razne industrijske i 

druge svrhe i potrebe: smola, liko, 

trska, treset, humus, šumska zemlja, 

grane za vijence, grane za metle, 

bršljan, božićna drvca, iglice i češeri 

za destilaciju eteričnih ulja i smola, 

šiške za tanin, češeri za ukras, mahovina, 

brnistra, kora drveća i drugo. 

Tko smije sakupljati 

šumske plodove? 

● Lokalno stanovništvo za vlastite potrebe. 

● Tvrtke ovlaštene za sakupljanje samoniklog 

bilja i šumskih plodova 

u komercijalne svrhe. 

Sakupljanje samoniklog bilja i njihovih 

dijelova dopušteno je samo uz 

suglasnost vlasnika ili ovlaštenika 

prava na šumi i na šumskom zemljištu 

na kojem se obavlja sakupljanje. 

Kako sakupljati 

šumske plodove i 

samoniklo bilje? 

Način branja plodova mora biti takav 

da se ne oštećuje matična (plodonosna) 

biljka. 

Plodovi pitomog kestena i pitomog 

oraha skupljaju se samo 

sa zemlje bez prethodne trešnje 

stabala na bilo koji način. 

Sakupljanje bilja i njihovih dijelova 

dozvoljeno je uz uvjet da 

se ne naruši struktura sastojine 

i staništa, nadzemni dijelovi 

biljke se moraju rezati, nakon 

branja ili vađenja biljaka jedna 

trećina treba ostati radi produljenja 

vrste. Ako se vrsta pojavljuje 

pojedinačno ne smije se 

brati. Jame nastale vađenjem 

podzemnih dijelova samoniklih 

biljaka treba zatrpati iskopanom 

zemljom i tlo vratiti u prvobitno 

stanje. 

Drvenasti izbojci koji se koriste 

radi kore mogu se sjeći samo 

od negospodarskih vrsta i to po 

mogućnosti, u vrijeme vegetacijskog 

mirovanja. 

Gljive oprezno odsjeći nožem 

neposredno iznad zemlje kako 

se ne bi oštetilo micelij. Stare i 

crvljive primjerke ne oštećivati 

niti brati. 

Nije dozvoljeno branje nedoraslih 

primjeraka gljiva. Svaku 

treću gljivu treba ostaviti na 

staništu neoštećenu. Opasno je 

brati gljive u blizini prometnica 

i onečišćenih mjesta. 

24 



Gljive se trebaju sakupljati i prenositi 

odvojeno. 

U svim slučajevima branja šum skih 

plodova ili sakupljanja sa mo niklog bilja 

treba paziti da se ne oštećuje ostala 

vege tacija, stabla i tlo. 

Koje vrste i gdje se ne 

smiju sa kup ljati? 

Zaštićene i strogo zaštićene bilj ne i 

životinjske vrste na cijelom šum s kogospodarskom 

području ne smiju se sakupljati 

niti otkupljivati. Hrvatske šume 

d.o.o. dužne su poduzeti sve mjere da 

se onemogući branje, sakupljanje i 

otkup zašti ćenih i strogo zaštićenih 

biljnih i životinjskih vrsta. 

Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu 

prirode može dozvoliti sakupljanje zaštićenih 

vrsta na lokacijama na kojima 

te vrste nisu ugrožene. 

U nacionalnim parkovima, strogim i 

posebnim rezervatima zabranjeno je 

sakupljanje svih biljnih i životinjskih 

vrsta. 

Na područjima parkova prirode sakupljanje 

samoniklog bilja i njihovih dijelova 

dopušteno je samo uz suglasnost 

javnih ustanova koje upravljaju tim zaštićenim 

područjem. 

Koje su posljedice 

nekontro li ra nog 

sakupljanja i njiho vog 

uniš ta vanja? 

● Potpuni nestanak biljnih i životinjskih 

vrsta. 

● Nekontroliranim sakupljanjem ugroža 

va se postojeća bio loška i krajobrazna 

raznolikost. 

● Ugrožava se prirodnost tla, očuvanje 

kakvoće, količine i dostupnost vode, 

održavanje atmosfere i proizvodnja 

kisika, te održavanje klime. 

Kako pridonijeti 

očuvanju šum skih 

plodova i samo niklog 

bilja? 

● Zaštita prirode pravo je i obveza 

svake fizičke i pravne osobe, te su 

u tom cilju svi dužni surađivati radi 

izbje gavanja i sprječavanja opasnih 

radnji i nastanka šteta, uklanjanja i 

sanacije posljedica nastale štete, te 

obnove prirodnih uvjeta koji su postojali 

prije nastanka štete 

● Kontrolom područja sakupljanja. 

● Pravovremenim upozoravanjem na 

nekon trolirana i nedo zvo ljena sakup 

lja nja. 

● Postavljanjem edukativno-pro midžbe 

nih plakata. 

Prepoznajmo kvalitetu 

šumskih proizvoda i 

čuvajmo ih i kroz 

eko-markicu. 

Što je to 

eko-markica? 

● Potvrda da neki proizvod namijenjen 

za ljudsku pre hranu udovoljava 

svim kriterijima Zakona o ekološkoj 

proizvodnji poljoprivrednih i pre h- 

rambenih proizvoda (NN 12/01). 

● Ekološka proizvodnja je poseban 

sustav održivog go spo darenja u 

po ljoprivredi i šumarstvu pa tako 

i šum ski plo dovi i samoniklo bilje 

mogu dobiti eko-markicu ako udovo 

ljavaju svim kriterijima iz Zakona. 

Na taj način se potvrđuje kvaliteta 

i kontrolirano sakupljanje šumskih 

proizvoda. U svrhu nadzora i preporuke 

za dobivanje eko-markice 

Hrvat ske šume d.o.o. ovlaštene su 

Rje šenjem Ministarstva poljoprivrede 

i šumarstva od 5. prosinca 

2003. 

Foto 

obrada: 

Miljenko 

Vrebčević 

Izradila: Nadzorna stanica za ekološku proizvodnju 

Tel.: 01 4804 159, fax.: 4804 101 

e-mail: nadzorna.stanica@hrsume.hr 


ljekovito bilje 

Trajna je proljetna biljka, s 

odebljalim i kratkim podankom 

iz kojeg izlaze 

nadzemne puzave vriježe. 

Listovi su joj okruglasto bubrežastog 

oblika do široko jajastog, sa 

srcolikom osnovom na 1 – 5 cm 

dugoj dršci. Cvijet je plave ili ljubičaste 

boje, rijetko bijel, s pet latica, 

ugodna mirisa. Plod je tobolac 

sa sitnim sjemenkama. Uz vriježe 

razmnožava se i sjemenom. 

Raste na livadama, uz puteve, 

potoke, u vrtovima, poljima, šumskim 

čistinama i sl. Cvate u ožujku 

i travnju, a ponekad i u jesen. 

Sadrži salicilnu kiselinu, alkaloid 

violi, eterično ulje i neke soli, vitamin 

C i karoten. U korijenu ima 

saponina slično kao i jaglac pa se 

zbog toga koristi za omekšanje 

sluzi i lakše iskašljavanje. 

Za liječenje se koristi list, cvijet, 

korijen i sjemenke, a ponekad i 

cijela biljka s korijenom. Cvjetovi 

se beru u proljeće za vrijeme cvatnje, 

te ih brzo sušimo da bi sačuvali 

boju na toplom mjestu. List se 

bere poslije cvatnje, a sjeme kada 

dozrije. 

Primjenjuje se u liječenju astme, 

dušnika i bronhija, čisti krv, kod 

tuberkuloze, glavobolja, katara 

crijeva, za umirenje (kod histerije, 

depresije, lupanja srca, nesanice). 

Liječi bolesti očiju (upalna stanja 

i infekcije) oči se ispiru čajem, te 

raznih kožnih nečistoća... Za smanjivanje 

bolova koriste se listovi. 

Nekad su se svježi listovi močili u 

octu i stavljali na čelo ili potiljak 

protiv migrene i glavobolje. Svježi 

listovi stavljaju se i na razne bolne 

otekline, edeme i sl. 

Piše: 

Vesna 

Pleše 

Foto: 

Arhiva 

Čaj od ljubice: jednu jušnu 

žlicu usitnjenih cvjetova prelije 

se sa 2 dcl vruće vode. Poklopi 

se i pusti stajati 15 minuta 

a potom procijedi. Uzima se tri 

do četiri šalice čaja na dan s medom 

od kadulje, vrijesa ili lipe. 

Izvrstan je u liječenju upale grla 

i bronhitisa. 

Za liječenje katara pluća lišće 

se kuha u mlijeku. 

Kod upale bubrega i mjehura 

djelotvoran je čaj od 10 

g suhog cvijeta koji se prelije s 

litrom kipuće vode. 

Sirup: potrebno je 90 g cvjetova 

mirisne ljubice, 120 grama 

šećera i 1,5 dl vode. Cvjetovi 

bez cvjetne čašice stavljaju se u 

lonac i preliju kipućom vodom. 

Lonac se poklopi, a ova smjesa 

pusti se odstajati 24 h. Nakon 

toga to se cijedi, dobro istisne 

i dodaje se šećer. Zagrijava se 

na laganoj vatri uz stalno miješanje, 

dok se šećer u potpunosti 

ne rastopi. Kad sirup počne 

ključati, treba ga maknuti s vatre 

i ostaviti da se ohladi. Ulijeva se 

u čiste staklenke, koje moraju 

biti dobro začepljene. Čuva se 

na tamnom i hladnom mjestu. 

Dobar je lijek kod kašlja, nesanice 

i srčanih tegoba. 

Ulje: šaka ubranih cvjetova 

bez peteljke prelije se s pola 

decilitra maslinova ulja i poslije 

četiri dana iscijedi u manju 

bočicu. Služi za laganu masažu 

očnih kapaka i sljepoočica, ali je 

korisno i kod bronhitisa, reumatizima, 

slabe cirkulacije, problema 

s grlom i stresom. 

Tinktura: 200 g cvjetova ili 

cijele biljke s listom, korijenom 

i cvijetom, močimo 30 dana u 

litri 70 postotnog alkohola. Nakon 

toga tinktura se procijedi i 

Ljubica 

– lijek za pluća 

Dijelovi biljke 

Ljubica (Viola odorata L.) 

prekrasna je biljka lijepih mirisnih 

cvjetova koju često darujemo 

na poklon dragim osobama. 

Istodobno ona je vrlo ljekovita 

biljka koja se u narodu koristi od 

davnina za liječenje raznih bolesti. 

Poznata je i po nazivima fijolica, 

mirisna ljubica, plava ljubica, 

mirisna ljubičica... 

koristi tri puta po 30 kapi s malo 

čaja i vode. 

Kristalizirani cvjetovi ljubice 

dobivaju se na sljedeći način. 

Za suha vremena ubrani cvjetovi 

pažljivo se odvajaju od peteljki. 

Bjelance se lagano istuče s vilicom 

da se zapjeni. Čistim, mekim 

kistom premazuju se latice 

i posipaju šećerom. Slažu se na 

masni kuhinjski papir, kojim su 

prethodno prekrivene rešetke 

pećnice. Prije sušenja, još se 

jednom prekriju slojem papira. 

Pećnica se ugrije na najnižu temperaturu 

i pri otvorenim vratima 

zagrijava se dok se latice osuše. 

Tako karmelizirane ljubice čuvaju 

se u hermetički zatvorenim 

posudama. Njima se mogu 

ukrasiti voćne salate, sladoledi i 

druge slastice. 

Na kraju donosimo još neke 

zanimljivosti o ovoj prelijepoj 

biljci opjevanoj u mnogim pjesmama. 

U kršćanstvu ljubičasta 

boja simbol je vladavine i autoriteta, 

pa je kao takva i obilježje 

svećeničkih i kraljevskih 

odora. Ljubičica se povezuje i 

sa skrivenim vrlinama, ljepotom 

i skromnošću. U kršćanstvu 

predstavlja oživotvorenje Božjeg 

sina, dok je bijela ljubičica simbol 

Djevice Marije. U hrvatskom 

jeziku dolazi od riječi ljubiti, pa 

je po njoj nazvano i žensko ime 

Ljuba. 

Sadrži salicilnu kiselinu, 

alkaloid violi, eterično ulje i 

neke soli, vitamin C i karoten. 

U korijenu ima saponina slično 

kao i jaglac pa se zbog toga 

koristi za omekšanje sluzi i 

lakše iskašljavanje. 

26 



sport 

6. DRŽAVNO PRVENSTVO INŽENJERA ŠUMARSTVA U TENISU 

Čuljak, Jerak, Jakopač, Nikolić... 

Na terenima teniskog kluba 

Vinkovci od 20. do 22. svibnja 

održano je 6. državno (međunarodno) 

prvenstvo tenisača 

inženjera šumarstva i drvne industrije 

Hrvatske na kojem je nastupilo 50 natjecatelja 

iz Hrvatske, te gosti iz Slovenije. 

U prisutnosti brojnih gostiju, sudionike 

natjecanja pozdravili su direktor turnira 

i predsjednik Teniskog kluba Vinkovci 

Zdenko Rečić, gradonačelnik dr. Mladen 

Karlić, predstavnik Republike Slovenije 

gospodin Tibor Palfy, te državni 

tajnik za šumarstvo Herman Sušnik koji 

je službeno otvorio prvenstvo. 

U kategoriji preko 40 godina nastupilo 

je 16 tenisača, a najbolji je bio 

Miroslav Čuljak (Spačva Vinkovci), sa 4 

pobjede. Po tri pobjede i poraz imali 

su: Marko Majstorović i Stjepan Nikolić, 

Vinkovci, te Jože Jeromel iz Slovenije. U 

kategoriji do 40 godina u konkurenciji 

20 tenisača, prvi je bio Hrvoje Jerak iz 

Ogulina sa 4 pobjede. Drugo mjesto sa 

3 pobjede i jednim porazom podijelili 

su Zdenko Rečić iz Vinkovaca i Domagoj 

Magdić i Milan Kolić iz Ogulina. 

U konkurenciji dama (pet tenisačica) 

prvo mjesto osvojila je Bernarda Jakopač 

iz Ogulina sa 4 pobjede, ispred Eve 

Nedić (Vinkovci) s 3 pobjede, Danijele 

Zajc (Ogulin) s 2 pobjede, Gordane 

Vukadin (Zrinjevac Zagreb) s jednom 

pobjedom, te Tijane Grgurić iz Delnica. 

Tako je Uprava šuma Ogulin i ove godine 

najuspješnija ekipa prvenstva. 

Pobjednici 

Turnir gostiju imao je 8 sudionika, 

a prvo mjesto osvojio je Ivica Nikolić 

(Vinkovci), drugi je bio Ivica Lučić iz 

Austrije, a treći Jurica Zajc iz Ogulina. 

Najuspješnijim natjecateljima zamjenica 

voditelja UŠP Vinkovci Marica Rečić, 

predsjednica organizacijskog odbora 

turnira uručila je pehare, poklone i prigodne 

nagrade. (zp) 

5. SPORTSKE IGRE UŠ BUZET 

Kornarija odličan domaćin 

Šumarija Buje u lovačkoj kući Kornarija 

bila je domaćin 5. sportskih 

igara buzetske Uprave šuma, 

održanih u okviru Skupa radnika, 

25. svibnja. Nakon što je zaposlene 

upoznao s poslovanjem Uprave 

u prvom tromjesečju ove godine te 

s ostalim aktualnostima vezanima za 

poslovanje Hrvatskih šuma, donošenja 

Zakona o šumama te predstojeće restrukturiranje, 

5. igre otvorio je voditelj 

Uprave Mario Marečić. 

Zaposleni u istarskoj podružnici natjecali 

su se u 10 disciplina, među nji- 

ma i u nekim tradicionalno domaćima 

(pljoćkanje). Dva prva mjesta osvojile 

su Stručne službe (stolni tenis, ploćkanje) 

i šumarija Buje, u trapu i jednoj 

»neolimpijskoj« disciplini, briškuli i trešetu! 

U malom nogometu tradicionalno 

najbolji su Labinjani koji imaju i jedno 

prvo mjesto u pojedinačnoj kunkurenciji, 

u šahu, gdje je najuspješniji 

bio Kruno Božićević (ispred Ahmeta 

Seliovića i Valtera Bušića). U boćanju 

prvi Pazin, u pikadu (mješovite ekipe) 

šumarija Cres-Lošinj, u streljaštvu Rovinj, 

u »najtežoj« disciplini, potezanju 

konopa sve su prevukli Porečani. 

Po dva druga mjesta imali su Buje, 

Buzet i Pula. Iako se ukupni poredak po 

šumarima nije vodio, to bi uz još jedno 

treće mjesto Buja, domaćinima priskrbilo 

i ukupno prvo mjesto. 

Sudionici sportskih igara, koje su 

zajedno organizirali Uprava, Hrvatski 

sindikat šumarstva te Radničko vijeće, 

slažu se da su domaćini igre odlično organizirali 

i da je druženje bilo jednako 

važno kao i sportski rezultati. (sm, zs) 


šumski štetnici 

Lisni mineri u listu 

topole trepetljike 

(Populus tremula) 

Hodnici minera u 

listu jedne glavočike 

(Asteraceae) 

Piše: 

prof. dr. 

Radovan 

Kranjčev 

Foto: 

R. Kranjčev 

Lisni mineri 

Unekoliko porodica reda leptira (Lepidoptera), 

osobito u onima koje običavamo 

nazivati moljcima, nalazi se veći 

broj vrsta čije gusjenice, hraneći se 

tkivima lišća različitoga šumskog i drugog raslinja, 

unutar listova ostavljaju često prepoznatljiv 

trag svoje nazočnosti. Najčešće na listovima 

ostaje nedirnuta gornja i donja epiderma, a gusjenice 

koje su jedva duge nekoliko milimetara 

do jednog centimetra, izgrizaju sav lisni sadržaj 

ostavljajući iza sebe staklasto prozirne dijelove 

listova u obliku različitih šara, ili grizenjem čine 

različite svijetle hodnike. Kad takav list okrenemo 

prema svjetlu, zamijetit ćemo na kraju hodnika 

tanku izduljenu gusjenicu koja kod nekih 

vrsta i prezimi u tim dijelovima listova. 

Ako je napad gusjenica veći, veći broj listova 

je prošaran minama, hodnicima lisnih minera, 

pa u tom slučaju možemo govoriti o štetnosti 

takvih vrsta. Nerijetko minere nalazimo na listovima 

hrastova, graba, bukve, johe, ali i na listovima 

većeg broja niskih zeljastih biljaka gdje ih 

otkrivamo upravo po tim svjetlijim hodnicima 

koji su, nerijetko, karakteristično oblikovani za 

pojedinu vrstu minera. 

Brezov prelac 

Neke naše leptire prelce ne zamjećujemo često 

u prirodi pa su i istraživači ponekad skloni 

tvrdnji kako su to rijetke vrste ili da ih u nekom 

šumskom području uopće nema. Takva 

promišljanja mogla bi se odnositi i na našeg 

razmjerno čestog brezovog prelca (Endromis 

versicolora). 

U blizini naselja Rasinje, sa sjeverne strane 

ceste koja vodi prema V. Pogancu na obroncima 

Kalnika, prostrano je šumsko područje na- 

Ženka brezovog 

prelca 

28 



zdravlje 

zvano Ris. Šuma obiluje raznovrsnošću 

drvenastih vrsta, premda se nalazi na 

prijelazu zone hrvatske miješane šume 

hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum 

croaticum) i hrvatske 

šume bukve (Fagetum croaticum). Od 

listopadnih vrsta znatno područje zauzima 

samonikla brezova šuma koja 

se na ranijim sječinama, zahvaljujući 

specifičnostima pedološke podloge, 

održala kao pionirski stadij s primjesama 

topola i crne johe. Entomološka 

istraživanja u takvim mješovitim i čistim 

brezovim sastojinama otkrila su 

čitav niz zanimljivih i rijetkih vrsta u 

redu leptira, a među njima i razmjerno 

čestu vrstu brezovog prelca. 

Već u rano proljeće krajem mjeseca 

ožujka i u travnju, mužjake se može susresti 

u oblijetanju grmlja i rubova šuma 

u vrijeme sunčanih podneva. Međutim, 

mužjaci rado dolaze i na jako svjetlo 

pa je na taj način prikupljeno nekoliko 

primjeraka mužjaka ali i ženki. Stjecajem 

slučajnih okolnosti tijekom ljetnih 

mjeseci u pridanku jednog debla breze 

otkrio sam i odraslu gusjenicu ove vrste. 

Potvrdu nalaza našao sam naknadnim 

uzgojem. Gusjenica brsti lišće breza visoko 

u krošnjama stabala i prava je rijetkost 

naići na nju na tlu. Ali kad bismo 

i mogli pretraživati krošnju brezovih 

stabala, postojala bi tek neznatna vjerojatnost 

otkriti zelenu gusjenicu, bojom 

tako dobro prilagođenu boji lišća. 

Odrasla gusjenica 

Endromis versicolora 

KRPELJNI MENINGOENCEFALITIS 

Oprez, krpelj! 

Piše: Zvonko Peičević 

Foto: Z. Peičević 

Bolest se u radnika 

javlja sezonski, u 

proljeće i ljeto, kada 

je i aktivnost krpelja 

najveća. Premda naoko 

malen i bezazlen, 

krpelj predstavlja 

stalnu opasnost za 

zdravlje šumskih 

radnika, jer ubodom 

može prenijeti čitav 

niz bolesti 

Glavni štetni biološki faktor u 

šumi su mikroorganizmi tj. 

mikrobi, gljivice, paraziti i virusi 

koji su u šumskoj okolini 

u zemlji, podzemnim vodama i zraku 

te na šumskim životinjama i ljudima. 

Jedan od najpoznatijih parazita je krpelj 

(ixodes ricinus) koji se uglavnom 

zadržava u grmlju na visini 30 – 50 cm 

od zemlje, najčešće u listopadnim šumama. 

Šumskim radnicima i šumarima 

krpelj je itekako dobro poznat, jer su 

često izloženi njegovom ubodu. Krpelj 

može biti vrlo opasan, jer ubodom 

prenosi bolest, koja se nalazi u raznim 

šumskim životinjama, na ljude i kod 

njih izaziva meningoencefalitis ili upalu 

moždane ovojnice i mozga. Ako se 

pravodobno ne liječi, od meningoencefalitisa 

može se i smrtno stradati. 

Nakon ugriza nastaje mala crvena 

oteklina, čovjek četiri do pet dana ima 

povišenu temperaturu, jednu vrstu 

gripoznog stanja i obično se nakon te 

faze ništa ne događa, »bolesnik« postaje 

zdrav. Ako se poslije toga nastavi 

druga faza, onda govorimo o oboljenju 

i zarazi. Temperatura u međuvremenu 

nekoliko dana nestaje i dolazi do meningitisa 

– oboljenja moždanih opni, 

a u najgorem slučaju stradava mozak. 

Prvu fazu ljudi obično prebrode sami, 

ne treba im liječnička pomoć osim da 

im se, ako nešto sumnjaju, kaže što je 

zapravo posrijedi. Ako nastupi druga 

faza, onda je nužna liječnička pomoć i 

smještaj u specijalnim bolnicama kako 

bi se, ako bi trenutno zakazao neki od 

vitalnih organa u ljudskom organizmu, 

spriječilo ono najgore. 

Listopadne šume 

su velika staništa 

krpelja 

Cijepljenje protiv zaraznog 

virusa krpelja je najbolji lijek 

Obvezno cijepljenje 

Stručni suradnik za zaštitu na radu 

u vinkovačkoj Upravi dipl. ing. Vladimir 

Koščević kaže da se u vinkovačkoj 

Upravi godinama sustavno provodi cijepljenje 

protiv krpelja pa je tako ove 

godine sredinom svibnja cijepljeno 

oko 200 radnika. 

– Krpelja se ne moramo bojati, ali 

moramo biti oprezni i to naročito u lipnju 

i srpnju kada je njegova aktivnost 

najveća, time i opasnost od zaraze, kaže 

ing. Koščević. Inkubacija poslije ugriza 

traje desetak dana. Bolest se manifestira 

u dvije faze, prvu konkretizira glavobolja, 

povišena temperatura, klonulost, 

a u drugoj fazi su karakteristični znaci 

oboljenja živčanog sustava, vrtoglavica, 

povraćanje, koma... Bolest se češće 

javlja u tzv. prirodnim žarištima (vlažni 

šumski predjeli, šikare, pašnjaci, ravnice), 

gdje postoji uvjet za život i životinja 

– rezervoara zaraze i krpelja – prenositelja 

bolesti. Pri sumnji u oboljenje treba 

se što prije javiti liječniku koji će odrediti 

daljnje liječenje bolesnika. Liječnici koji 

obavljaju cijepljenje protiv zaraznog 

virusa vrlo dobro poznaju i vremenski 

interval između pojedinih doza cjepiva. 

Preporučuje se stoga obvezno cijepljenje, 

jer virusni meningoencefalitis može 

dovesti do trajnih posljedica. 


povijest šumarstva 

GORSKI KOTAR 

Sjekači 

Stari kamion i volovska zaprega 

Piše: 

Vesna 

Pleše 

Foto: 

Arhiva 

Pedesete godine prošlog stoljeća 

bile su prijelomne za šumarstvo. 

Poslije dugotrajnoga, napornoga 

i teškog fizičkog rada ljudi u 

sječi, izradi, izvlačenju i prijevozu drvnih 

sortimenata, počinje se uvoditi mehanizacija. 

Uvođenju promjena pridonijela 

je i nagla urbanizacija, industrijalizacija 

i migracija ljudi, a zbog teškog rada sve 

se manje ljudi zapošljava u šumarstvu. 

Broj šumskih radnika počeo se smanjivati, 

mehanizacija je počela zamjenjivati 

težak fizički rad. Time su se radni i životni 

uvjeti radnika značajno poboljšali. 

Zbog obnove poslije II. svjetskog rata 

nastala je velika potražnje za drvom. 

Oni koji su se bavili iskorištavanjem 

šuma bili su primorani zbog lakšeg obavljanja 

poslova u sječu i izradu uvesti 

motornu pilu. U razdoblju od 1946. do 

1949. nabavljene su tzv. dvoručne pile 

(za dva radnika). Organizirani su i tečajevi 

za radnike. Takva škola bila je organizirana 

u Zalesini kraj Delnica u zgradi 

nekadašnje šumarije. Nažalost, prvi pokušaji 

uvođenja pila u šumarstvo propali 

su : zbog toga što neki od radnika nisu 

imali dovoljno znanja i iskustava u radu 

s njom, pomanjkanja rezervnih dijelova, 

te težine pile (od 20 do 30 kg). 

Ponovni pokušaj uvođenja pila u 

šumarstvu Gorskog kotara dogodio se 

1961./62. Nove pile bile su konstruirane 

za jednog radnika, težile su oko 

15 kg. S vremenom su postajale sve 

funkcionalnije, težina im se smanjivala, 

započeli su raditi servisi pa je bilo lakše 

doći do rezervnih dijelova, a i radnici su 

se kontinuirano obučavali za rad. 

Prijelomna godina 

1961. 

U Šumskom gospodarstvu Delnice 

prve motorne pile nabavljene su 1961., 

Prve motorne pile 

Tek uvođenjem 

motornih pila u 

sječi 1961. godine, 

te izvlačenje 

traktorima 1963. i 

zglobnim traktorima 

desetak godina 

kasnije, olakšan 

je i humaniziran 

iscrpljujuće težak 

rad u šumarstvu. To 

je priča o počecima 

mehanizacije rada u 

šumarstvu Gorskoga 

kotara 

a prva obuka za radnike organizirana je 

u svibnju mjesecu iste godine u Begovom 

Razdolju. Na obuci je uz nekoliko 

inženjera i tehničara bilo i dvadesetak 

sjekača iz svih šumarija. U zimi 1963. 

održan je i prvi tečaj za poslovođe na 

uzgoju i iskorištavanju šuma koji su se 

obučavali za instruktore kako bi bili u 

mogućnosti podučavati radnike. 

Pile su najprije bile u vlasništvu radnika, 

kasnije samih šumarija. 

Najteža i najskuplja faza u iskorištavanju 

šuma je izvlačenje drvnih sortimenata. 

U prošlosti taj se posao obavljao 

konjskom i volovskom zapregom. 

Zbog prebornog načina gospodarenja, 

brdovitih i strmih terena u šumama 

Gorskog kotara taj posao je bio težak. 

Uvođenje mehanizacije pokazalo se 

Pokretna dizalica 

30 



Žičara 

Ručni utovar na kamion 

i volovska zaprega 

ispravnim i unijelo je značajne promjene 

i poboljšanja u radu. 

Ponovni pokušaj uvođenja pila u šumarstvu 

Gorskog kotara dogodio se 1961./62. Nove pile 

bile su konstruirane za jednog radnika, težile 

su oko 15 kg, no s vremenom su postajale 

sve funkcionalnije. Najteža i najskuplja faza 

u iskorištavanju šuma je izvlačenje drvnih 

sortimenata. U prošlosti taj posao obavljao 

se konjskom i volovskom zapregom. Zbog 

prebornog načina gospodarenja, brdovitih i 

strmih terena u šumama Gorskog kotara taj 

posao bio je vrlo težak. 

Izvlačenje i prijevoz 

Prvi pokušaji započeli su odmah 

poslije II. svjetskog rata uvođenjem 

prijenosnih žičara i traktora gusjeničara. 

Izvlačenje žičarama obavljalo se na 

udaljenosti do 1 km, a učinak se kretao 

u prosjeku od 20 do 30 m 3 oblovine u 

osamsatnom radu. Kako su troškovi bili 

vrlo veliki takav sistem rada je napušten, 

a za izvlačenje se počinju koristiti traktori 

gusjeničari »Cater-Pilar« i »S-8«. S 

vremenom su strojevi dotrajali, prestali 

su se koristiti u radu. Od 1963. oblovina 

se počela izvlačiti traktorom točkašem 

domaće proizvodnje po licenci tvornice 

Ferguson tipa F-35. Problema je bilo i s 

primjenom traktora. Nije bilo dovoljno 

mehaničara za njihov popravak, rukovatelji 

nisu bili dovoljno obučeni za taj 

rad, a teško su se opskrbljivali i gorivom. 

No, unatoč poteškoćama rad u šumarstvu 

sve se više usavršava i modernizira. 

Od 1971. do 1973. nabavaljaju se i prvi 

zglobni traktori. Krajem 1979. ŠG Delnice 

imalo je 31 traktor od toga tri teška, 

marke »LKT80« s ugrađenim vitlima, 23 

»IMT 558« i 5 komada ostalih. Traktori 

IMT 558 bili su opremljeni dvobubanjskim 

vitlima, vrlo praktičnim za primjenu 

u šumarstvu. 

Prijevoz drvnih sortimenata obavljao 

se u prošlosti konjskom zapregom ili 

zimi saonicama, a utovar je bio ručni. 

Takav način rada pokazao se dobrim u 

vrijeme dok su sječe bile male, a kirijaša 

je bilo mnogo. Poslije II. svjetskog rata 

morao se i prijevoz mehanizirati. Tome 

je znatno pomogla i gradnja šumskih 

prometnica i otvaranje šuma. Prijevozom 

drvnih sortimenata u Gorskom 

kotaru počinje se baviti posebna organizacija 

transporta »Šumatrans«, osnovana 

1948. Poduzeće je imalo vlastitu 

mehaničku radionicu za održavanje 

vozila. U to vrijeme bilo je to i najveće 

transportno poduzeće u Hrvatskoj. Do 

1951. poduzeće ima 70 vozila, 6 dizalica, 

3 žičare i priključna vozila. 

Uz kamione prijevoz drva obavljao 

se i željeznicom, pa je jedna takva šumska 

željeznica radila kod Fužina, bila je 

duga 8 km. U Litoriću kod Vrbovskog 

radila je šumska željeznica koju su vukli 

konji. Kako se i taj način rada pokazao 

neučinkovitim i preskupim, za prijevoz 

su se i dalje najviše koristili kamioni. 

Za utovar i istovar drva počele su se 

upotrebljavati i samohodne dizalice, 

uvedene u proizvodnju 1963. Nezgodna 

strana bila im je visoka cijena, a 

mala iskoristivost jer ih je trebalo stalno 

premještati. Rješenje je bilo u nabavi 

kamiona s utovarnim napravama. 

Osamdesetih godina prošlog stoljeća 

OOUR Transport Delnice raspolagao je 

s 48 kamiona, 17 kamionskih prikolica, 

3 samohodne dizalice, 18 hidrauličnih 

dizalica montiranih na kamione. 

I danas kad je rad u šumarstvu potpuno 

mehaniziran, iako fizički težak, 

mnogo je humaniji i učinkovitiji u postizanju 

dobrih rezultata u proizvodnji. 


Više od 100 

primjeraka 

Na temelju izbrojanih ukupno 90 primjeraka 

orla štekavca ili bjelorepana (Haliaeetus 

albicilla L.) može se procijeniti da 

zimujuća populacija te rijetke europske 

vrste u predloženom Rezervatu biosfere 

Mura – Drava – Dunav, premašuje 100 

primjeraka. Najveći broj izbrojan je na 

području Kopačkog rita, ali po nekoliko 

parova štekavaca zabilježeno je i u Varoškom 

lugu, Crnoj mlaki, Lonjskom polju, 

Radinju, Jelas polju kod Slav. Broda i na 

Virovima u spačvanskim šumama. Računa 

se da populacija bjelorepana u našoj 

zemlji čini čak i do deset posto ukupnog 

broja u Europi. Štekavci su pouzdan 

pokazatelj ekološke vrijednosti svojih 

staništa. Kopački rit je jedno od najvrednijih 

staništa ove rijetke vrste u Europi i 

zimsko je okupljalište štekavaca južnog 

područja Panonske nizine. 

Orao štekavac ili bjelorepan, kako 

ga još najčešće u narodu nazivaju, jedina 

je vrsta toga roda koja obitava u 

Europi. Do početka XIX. stoljeća bio je 

široko rasprostranjen u mnogim područjima 

Europe. Tada njegov broj dramatično 

opada, cijele populacije izumiru 

u zapadnoj Europi, dok u istočnim europskim 

zemljama dostiže najniže razihrvatska 

fauna 

ORAO ŠTEKAVAC ILI BJELOREPAN (Haliaeetus a 

Piše: 

Antun Zlatko 

Lončarić 

Foto: 

Željko 

Gubijan 

Kao da stoji u zraku 

»I dok nepomično sjedi i dok lagano lebdi 

nebeskim prostranstvima, Zeusov čuvar munja, 

simbol je hrabrosti, slobode i neukrotivog 

duha...« 

Na trasi vodotoka rijeke Drave, 

od Austrije do Dunava, u 

dužini od 439 km i Dunava 

od mađarske granice do ušća 

Drave (47 km), stotinjak i više ornitologa 

i promatrača ptica, od 8. do 24. 

siječnja ove godine uspjelo je prebrojiti 

više od 134.000 ptica močvarica, pedesetak 

različitih vrsta, od čega je više od 

82 posto izbrojano u Hrvatskoj. Ptice 

su brojane na samoj rijeci, kao i na različitim 

vodenim površinama uz rijeku 

– kanalima, ribnjacima, mrtvajama, šodericama 

i pojedinim pritokama. 

Međunarodne i nacionalne organizacije 

za zaštitu prirode poput WWF, 

EURONATUR, Hrvatsko društvo za zaštitu 

ptica i prirode, Dravska liga, DOPPS, 

Zelena akcija i mnoge druge, ovogodišnjim 

su rezultatom prebrojavanja više 

nego zadovoljne, čak dapače i oduševljene. 

Nacionalni koordinator Međunarodnog 

zimskog prebrojavanja ptica 

mr. sc. Tibor Mikuška tim povodom 

kaže: 

»Uz pomoć kolega iz Austrije, Slovenije 

i Mađarske, uspjeli smo prvi 

put gotovo u cjelini prebrojiti ptice s 

područja Drave u Hrvatskoj. Rezultati 

su to od iznimnog značaja za identifikaciju 

i potvrdu međunarodno značajnih 

područja za ptice (IBA – Important 

Birds Area) na rijeci Dravi, koje će sa 

pristupom Hrvatske Europskoj uniji biti 

integrirano u mrežu europsko važnih 

ekoloških područja Natura 2000.« 

Rezultati zimskog prebrojavanja posebno 

su važni i za Konvenciju o močvarnim 

staništima od međunarodnog 

značaja, tzv. Ramsarsku konvenciju. I 

do sada hrvatski dio Drave je nadmašio 

više puta kriterije za močvarno stanište 

od međunarodnog značaja, koji nalaže 

barem 20 tisuća vodenih ptica u vrijeme 

zimovanja na određenom staništu, 

a siječanjsko prebrojavanje nadmašilo 

je taj broj za čak 5,5 puta. 

Biologinja Irma Popović ističe: 

»Bogatstvo Drave možemo razvijati i 

čuvati u obliku rezervata biosfere, jer 

je to instrument UNESCO-a koji najbolje 

podupire i integrira mogućnosti 

gospodarskoga razvitka i održivog razvoja 

čitave regije uz Dravu. A ptice 

na poučan način potvrđuju vrijednosti 

rijeke Drave, jer, recimo, niti jedan orao 

štekavac nije zabilježen uz kanale i akumulacije 

hidroelektrana!« 

Zeusov 

čuvar m 

Tu se gnijezdi 

32 



lbicilla L.) 

unja 

Orao 

štekavac 

ne, svega 120 – 150 parova. Posljednjih 

godina u nordijskim zemljama bilježi 

se porast broja štekavaca, zahvaljujući 

različitim zaštitnim mjerama, zaštiti 

mjesta gniježđenja, smanjivanju upotrebe 

pesticida u poljoprivredi, te zabranjivanju 

trovanja nekih životinjskih 

vrsta i ilegalnog lova i krađe gnijezda. 

Njegov areal danas seže od zapadne 

obale Irske i Norveške preko istočne i 

južne Europe, bivšeg SSSR na istok do 

Kamčatke i Japana. Nestao je u Portugalu, 

Španjolskoj, Francuskoj, Švicarskoj 

i Italiji. 

U svijetu još nalazimo bjeloglavog 

štekavca (Haliaeetus leucocephalus L.) u 

Americi, gdje su ga stavili i u svoj grb 

(bijela glava, bijeli rep) te veliki štekavac 

(Haliaeetus pelagicus L.) i afrički štekavac 

(Haliaeetus vocifer L.). 

U Hrvatskoj je populacija s otoka 

Cresa izumrla početkom prošlog stoljeća, 

te s donjeg toka Neretve početkom 

60-ih godina najviše zbog krivolova. 

probavlja. Često se hrani i strvinama, a 

najčešće uginulim ribama te ga zbog 

toga smatramo i korisnim u šumama. 

Gnijezdi se u blizini velikih vodenih 

površina, močvara, rijeka, jezera, mrtvaja 

i ribnjaka, najčešće na visokim 

hrastovim stablima čije grane mogu 

podnijeti velika i teška gnijezda, promjera 

i do 180 cm i ponekad toliko i visoka, 

jer ih nadograđuje svake godine 

sve dok grane to izdrže. Ženka jednom 

godišnje polaže jedno do dva jaja na 

kojima naizmjenično sjedi i mužjak, ti- 

Orao štekavac ili bjelorepan, kako 

ga još najčešće u narodu nazivaju, 

jedina je vrsta toga roda koja obitava 

u Europi. Njegov areal danas seže 

od zapadne obale Irske i Norveške 

preko istočne i južne Europe, bivšeg 

SSSR na istok do Kamčatke i Japana. 

Nestao je u Portugalu, Španjolskoj, 

Francuskoj, Švicarskoj i Italiji. 

U gnijezdu 

Tako se i posljednji primjerak koji je 

ubijen nedavno nalazi u zbirci u Metkoviću. 

Bjelorepan je najveći orao Europe 

i najveća grabljivica među orlovima. 

Ženka je malo veća od mužjaka, dužine 

od kljuna do repa od 70 do 91 cm, 

a raspon krila i do 240 cm (čak je zabilježen 

i 250 cm.) Zahvaljujući velikom 

rasponu krila može satima lebdjeti na 

uzgonu toplijeg zraka podsjećajući na 

široku dasku. Vršno perje na krilima je 

prepoznatljivo rašireno, glava i vrat su 

istegnuti, a otraga je kratki klinasti bijeli 

rep. Vrlo je lagan u odnosu na svoju 

veličinu, svega 6 – 6,5 kg. 

Orao štekavac je na vrhu hranidbenog 

lanca i nema prirodnog neprijatelja. 

Na jelovniku mu prevladavaju ribe 

i do 8 kg težine, koje hvata pri površini 

vode u brišućem niskom letu jakim 

kanđama, ptice močvarice, patke, guske, 

galebove, gnjurce, čaplje, sisavce 

do veličine zeca i lisice, kornjače, zmije 

i dr. Plijen hvata jakim nogama, grubo 

očerupa i raskomada, hranu guta i 

skuplja u volji, te ju kasnije postupno 

Bjelorepan je najveći orao Europe i 

najveća grabljivica među orlovima. 

Ženka je malo veća od mužjaka, 

dužine od kljuna do repa od 70 do 

91 cm, a raspona krila i do 240 (čak 

je zabilježen i 250 cm.) Zahvaljujući 

velikom rasponu krila može satima 

lebdjeti na uzgonu toplijeg zraka 

podsjećajući na široku dasku. 

jekom veljače i ožujka, da bi se nakon 

35 – 40 dana, najduže 49 izvalili mladi 

čučavci otvorenih očiju i ušiju. Poslije 

približno 70 dana, sredinom lipnja polijeću 

na prvi let. Sljedećih 28 – 30 dana 

mladi se vraćaju svakodnevno u gnijezda 

gdje ih roditelji hrane, prije nego li 

se osamostale. Mlada ptica je tamnijeg 

perja, ali bez karakterističnoga bijelog 

repa. Tek za pet godina postaju spolno 

zreli i dobivaju bijela repna pera, kada 

pronalaze i svoga partnera i traže prostor 

za izgradnju novoga gnijezda. 


zoonoze 

Piše: 

prof. dr. sc. 

Darko 

Ropac 

Foto: 

Arhiva 

Mora se imati na umu da je nemoguće 

utvrditi broj stvarno infestiranih 

ljudi. Ono što se godišnje prijavi 

odnosi se prije svega na osobe kod 

kojih je bolest utvrđena nakon operativnog 

zahvata na organu u kojem 

su nađene ciste. Stoga se može pretpostaviti 

da je problem puno ozbiljniji 

jer se radi o teškoj bolesti. 

Kliničke pojave 

Simptomi koje izaziva ehinokokoza 

zapravo odgovaraju onima koje 

stvara lagano rastući tumor u nekom 

organu. Sve, dakle, ovisi o organu u 

kojem se razvija cista. Najbrže raste 

u jetri i plućima i to po 2 do 3 cm u 

promjeru godišnje. Najčešće zahvaćeni 

organ je jetra što je i logično s 

obzirom da svi zametci koji probiju 

stjenku crijeva moraju proći krvlju 

Ehinokokoza 

Neobično je zanimljiv životni 

ciklus ehinokokusne 

trakavice. Odrasli oblik dugačak 

je od 3 do 9 mm, a 

ima glavu s četiri pipka na kojima 

se nalazi vijenac kukica, te vrat i tri 

članka. Pomoću kukica trakavica se 

drži pripijena uz gornji dio tankog 

crijeva u psu. Pas se zarazi jedući životinjske 

organe koji sadrže ehinokokusne 

ciste. Jajašca odrasle trakavice kroz ovaj organ. Kako jetra ima veliku 

sposobnost regeneracije to pone- 

izlučuju se u okolinu izmetom zaraženog 

psa. Ovce i goveda unose jajašca 

preko trave, a čovjek vjerojatno stvaraju ozbiljne probleme. No, ako 

kada i velike ciste u ovom organu ne 

s njegove dlake gladeći psa, na kojoj cista stisne žučne putove može nastati 

žutica kao vodeći znak bolesti. 

se ona mogu naći. Iz unijetih jajašaca 

u početnom dijelu tankog crijeva razvije 

se zametak koji probija stijenku apetita, nadutost nakon jela i izljev 

Ponekad se javlja mučnina, gubitak 

crijeva te limfom i krvlju dospijeva u tekućine u trbušnu šupljinu. Ozbiljni 

problemi nastaju ako cista pukne 

najrazličitije organe tijela. Iz zametka 

se u tim organima postepeno razvije a njen sadržaj se razlije po potrbušnici. 

Nastaju brojne nove ciste koje 

mjehurić, a zatim i cista koja može 

biti različite veličine. U gotovo dvije brzo rastu. Ako su zahvaćena pluća, 

trećine slučajeva bude zahvaćena jetra. 

Kod gotovo 25% oboljelih cista Simptomi koje izaziva 

se nađe u plućima, dok se u sasvim ehinokokoza zapravo 

malom broju slučajeva može naći i u odgovaraju onima koje 

mišićima, kostima, bubregu, slezeni, stvara lagano rastući tumor 

mozgu, srcu i drugdje. Unutar cista u nekom organu. Sve, dakle, 

nalazi se žućkasta tekućina čija se ovisi o organu u kojem se 

količina s vremenom povećava i tako razvija cista. Rast ciste ovisi 

rastu ciste. 

o prokrvljenosti zahvaćenog 

Rasprostranjenost 

organa. Stoga najbrže raste 

u jetri i plućima i to po 2 do 

Ehinokokoza je rasprostranjena po 

3 cm u promjeru godišnje. 

cijelom svijetu. Prema podacima Epidemiološke 

službe Hrvatskog zavoda 

Najčešće zahvaćeni organ 

je jetra što je i logično s 

za javno zdravstvo u zadnjih deset 

obzirom na to da svi zametci 

godina ehinokokoza je redovito utvrđivana 

u našoj Republici, a godišnje 

koji probiju stijenku crijeva 

moraju proći krvlju kroz ovaj 

se prijavi od svega nekoliko do oko 

deset slučajeva bolesti. 

organ. 

ehinokokusna cista je dvaput češća 

u desnom plućnom krilu nego u lijevom. 

Najčešći simptom je kašalj. 

Premda bol nije jaka bolesnik ima 

osjećaj pritiska u prsnom košu. U 

iskašljaju ponekad se javlja krv, a kod 

pucanja ciste nastaje upala pluća ili 

plućne maramice. Moguća je i iznenadna 

smrt uslijed tzv. anafilaktičkog 

šoka (alergijski šok). Kod djece se ponekad 

mogu javiti ciste u mozgu, a 

kod odraslih zbog sporog rasta mogu 

ostati i neotkrivene. Simptomi su poput 

onih kod rastućeg tumora mozga 

s pojavom padavice. Moderne tehnike 

medicinske dijagnostike mogu 

danas dijagnozu utvrditi s velikom 

vjerojatnošću. Pri tome se koriste RTG 

metode i ultrazvučna pretraga pojedinih 

organa. Kožni alergijski dijagnostički 

test visoko je pozitivan, premda 

negativan nalaz ne ukazuje na 

sigurnu odsutnost parazita. Naravno, 

danas su razvijeni i neki laboratorijski 

dijagnostički testovi koji mogu utvrditi 

određeni nivo specifičnih protutijela 

na ehinokoke, a time potvrditi 

Ehinokokoznu bolest izaziva vrsta trakavice 

nazvana Echinococcus granulosus. Odrastao oblik 

trakavice živi u psu i njemu srodnim životinjama 

(lisica, vuk), dok se ciste nalaze u ovci, svinji, 

govedu i čovjeku. Jedan bliski srodnik ove 

trakavice obitava u probavnom traktu lisica, a 

na čovjeka može biti prenijet jajašcima koja se 

nalaze u lisičjem izmetu 

dijagnozu bolesti i prije samog operativnog 

zahvata. Ciste je zabranjeno 

punktirati kako ne bi došlo do širenja 

bolesti na nezahvaćene dijelove tijela. 

Premda je prognoza same bolesti 

dobra ona ipak ovisi o lokalizaciji ciste, 

kao i mogućnosti njenog pucanja 

i širenja. Jedina stvarno uspješna terapija 

je kirurško uklanjanje cističnih 

promjena. 

Prevencija 

U krajevima gdje je bolest utvrđena 

posebno je značajno izbjegavati 

dodir s psima koji su moguće zaraženi. 

Sve pse potrebno je staviti pod 

kontrolu i redovito im svakih šest 

mjeseci davati antiparazitne lijekove, 

čime ih oslobađamo i od ovog parazita. 

Nakon dodira sa psima redovito 

prati ruke i na to stalno upozoravati 

djecu. Prigodom klanja potrebno je 

dobro pregledati unutarnje organe 

zaklanih životinja, posebice ovce, svinje 

i krave, ali i njima srodnih divljih 

životinja. Organe zaražene cistama 

treba uništiti, a ne davati kao hranu 

drugim životinjama. Ako su životinje 

uginule od ehinokokoze potrebno ih 

je zakopati tako da psi ili divlje životinje 

ne bi došle u dodir sa infestiranim 

mesom. 

34 



PSI S KOJIMA NE LOVIMO 

U 

Engleskoj je lijep lov na 

sitnu divljač s dizačem, 

obično nekim od španijela, 

koji pronalazi divljač, i 

s retriverom, koji nalazi i donosi 

odstrijeljenu i nastrijeljenu 

divljač. U SAD je u posljednje 

vrijeme kod mnogih 

lovaca za lov dovoljan samo 

labradorski retriver, jer markira, 

diže i aportira divljač. 

Labradorski retriver je engleska 

pasmina. Predak mu 

je bio ribarski pas na Newfoundlandu, 

obučen za dovlačenje 

mreža kroz opasne, zaleđene 

vode. Vjerojatno je to bila 

pasmina poznata pod nazivom 

njufaunlender sv. Johna. 

Njufaudlenski ribari, koji su prodavali 

ribu u Engleskoj prodavali 

su i svoje pse. U novoj domovini 

pasmina je uzgojena kao lovačka. 

Grof pod. Malmesburyja, jedan od 

prvih obožavatelja tih pasa, dodao 

im je 1887. godine pridjev – »labradorski«. 

Labradorski retriver je snažan 

pas, jakog kostura. Visina u hrptu 

je za mužjake od 56 do 57 cm, a 

za ženke od 54 do 56 cm. Dlaka je 

kratka, gusta, te talasasta, bez zastavica, 

prilično oštra, s gustom podlakom. 

Rep »vidrast«, okrugao, debeo 

u korijenu, ravnomjerno se sužava 

prema kraju, bez zastavica, odlakan 

kratkom, debelom i gustom 

dlakom. Boje je jednobojno crnožute 

ili jetreno-čokoladno-smeđe. 

Prihvatljiva je mala bijela mrlja na 

prsima. Dobre je naravi, prijateljski 

raspoložen. Labradorski retriver ne 

koristi se samo u lovu nego i kao 

policijski i carinski pas, vodič slijepih 

osoba i pas za društvo. Zbog svojih 

Labradorski 

retriver 

Dovoljan je pas, koji markira, diže i 

aportira odstrijeljenu i nastrijeljenu 

divljač 

lovački psi 

izvrsnih osobina, posebno zato što 

se odlično snalazi u vodi i može 

duboko roniti, korišten je u II. svjetskom 

ratu kao vojni pas. 

Poslije II. svjetskog rata američki 

lovci su otkrili da labradorski retriver 

u aportiranju pernate divljači – 

ptica vodarica iz vode može uraditi 

dva puta više od ptičara ili dizača, 

a da se ne govori o radu u ekstremnim 

uvjetima. 

Lovci su bili sretni, sve dok kasnije 

nisu testirali pse te pasmine 

u poljskim utakmicama i radu u 

podizanju divljači. To je zahtijevalo 

drukčiji način obuke pasa. Neki 

uzgajivači i dreseri se nisu s time 

složili, jer su smatrali da su labradorski 

retriveri aporteri i da ih je 

dovoljno teško obučiti u toj disciplini. 

U novije vrijeme je došlo na 

vidjelo još nešto što ta pasmina 

može učiniti – markirati divljač kao 

ptičari. Već je ranije primjećeno da 

neki psi te pasmine markiraju odstrijeljenu 

divljač, umjesto da 

je donesu, a neki markiraju i 

živu. Neki američki uzgajivači 

i lovci već imaju obučene labradorske 

retrivere, koji rade 

sve što je potrebno u lovu 

sitne divljači: markiraju, podižu 

i donose odstrijeljenu i 

nastrijeljenu divljač. Smatra 

se da je markiranje recesivna 

(povratna) genetska osobina. 

Ako se u nekom leglu pojave 

psi koji markiraju, to znači da 

oba roditelja imaju taj recesivni 

gen. Ukoliko je taj gen 

kao i drugi recesivni, primjerice, 

za zlatnu boju, treba tri 

generacije labradorskih retrivera 

koji markiraju da se dobiju 

legla sa štencima, koji svi imaju 

tu osobinu. 

Na sreću labradorski retriver ima 

taj recesivni gen i ne treba ga zbog 

markiranja križati, primjerice, s poenterom. 

Zato se neće gubiti ostale 

dobre osobine te pasmine i pasminske 

grupe. 

No, labradorski retriveri markiraju 

s raznih udaljenosti. Neki to čine 

s oko metar i po do oko petnaest 

metara, a drugi s nosom u perju fazana 

ili druge pernate divljači. Zato 

se smatra da za markiranje treba 

posvetiti pozornost nosu labradorskog 

retrivera, veću nego što je to 

potrebno za aportiranje, urođenu 

osobinu te pasmine i pasminske 

grupe. 

U novije vrijeme se labradorski 

retriveri u SAD mogu testirati na 

osobinu i disciplinu markiranja i 

zato dobivaju određene certifikate. 

Te osobine labradorskog retrivera 

trebalo bi istražiti i u nas, i pronaći 

način da se one verificiraju. 

Piše: 

Zoran 

Timarac 

Foto: 

Arhiva 

Piše: Dražen Sertić, dipl. ing. šum. 

Budući da je lipanj ljetni mjesec, treba se 

(i u lovištu) pripremiti za vruće ljetne dane. 

U lovištu je puno mladunaca jelena, srna, 

divljih svinja, muflona, medvjeda i divokoza 

i potreban je prije svega mir. 

U lipnju se kose livade i sprema sijeno 

za zimsku prihranu divljači. Najbolje sijeno 

daje livada koja se kosi za vrijeme cvjetanja. 

Popravljaju se hranilišta, solišta i pojilišta te 

lovno-tehnički objekti, ponajprije čeke, a čiste 

se i lovne staze. Najvažniji lov je u tom 

mjesecu na srnjaka. Prije odstrela moramo 

dobro razmotriti starost i uzgojnu vrijednost 

svakog pojedinog grla predviđenog 

za odstrel. Fond srneće divljači je u većini 

naših lovišta u propisanom matičnom fondu. 

U strukturi planiranog odstrela moramo 

postići pravilni omjer spolova (1:1). Trofejne 

srnjake dobrih uzgojnih svojstava treba od- 

Lipanj 

strijeliti poslije parenja kako bi na potomstvo 

prenijeli dobre nasljedne osobine. Od 

ostale krupne divljači lovi se vepar, krmača, 

nazime i prase. Krmače još treba maksimalno 

štedjeti jer još vode prasce. Odstrelom 

vodeće dominantne krmače povećavaju se 

štete na poljoprivrednim usjevima. I pojedine 

nazimice imaju prasad pa je potrebno 

prije odstrela dobro paziti da se takva nazimica 

ne odstreli. Kod muških grla može se 

odstrijeliti planirani broj muške nazimadi i 

vepra. Nije poželjno dočekom odstrijeliti 

mladog vepra, jer u toj starosnoj dobi osim 

divljačine nema veću trofejnu i komercijalnu 

vrijednost. Sa čeka treba odstreljivati 

zrele veprove. Dobra kob! 

PODSJETNIK ZA LOVNIKA 


događaji 

ŠUMARSKA SINDIKALNA SCENA 

Osnovan Sindikat 

inženjera i tehničara šumarstva 

U Lovačkoj kući Brezovica u Sisku, na 

osnivačkoj je Skupštini 20. svibnja utemeljen 

Sindikat inženjera i tehničara šumarstva. 

Za predsjednika novoga Sindikata 

izabran je Darko Cvijić (Osijek), za dopredsjednika 

Dražen Abramović iz Delnica, tajnica 

je Jasenka Puškarić (Zagreb). 

Osnivačkoj Skupštini prisustvovali su 

predstavnici šumskih uprava Vinkovci, 

Osijek, Požega, Nova Gradiška, Zagreb, Sisak, 

Delnice, Gospić, Senj, Split, Koprivnica 

i Ogulin. Predstavnici Bjelovara i Buzeta 

nisu sudjelovali u radu Skupštine, Uprava 

šuma Našice i Direkcija su ispričali svoj 

nedolazak, a Karlovčani nisu prisustvovali 

zbog promjene termina sastanka. 

Nezadovoljni radom postojećih (četiri) 

sindikata, inženjeri i tehničari šumarstva 

osnovali su sindikat sa svrhom okupljanja 

svih inženjera i tehničara šumarstva radi 

zaštite i promicanja digniteta šumarske 

struke, te će u tom cilju voditi brigu za 

društveni i socijalni položaj svojih članova, 

poduzimati mjere i akcije za poboljšanje 

plaća i naknada, uvjeta rada, te dodatnog 

obrazovanja i stručnog usavršavanja 

svojih članova. 

Postupak osnivanja podružnica i učlanjenje 

je u tijeku. (dc) 

ŽIVOT 

104 godine Ivana Šavora! 

Najstariji šumar u Hrvatskoj 

Ivan Šavor u svibnju 

je navršio 104 godine! 

Rođen 22. svibnja u 

Koprivnici, diplomirao na 

Poljoprivredno-šumarskom 

fakultetu u Zagrebu 1931. 

godine, radni je vijek proveo 

službujući u Koprivnici, 

Đurđevcu (gdje se najduže 

zadržao), u Ministarstvu 

Dipl. ing. I.Šavor u Zagrebu, na Šumarskoj 

školi u Karlovcu i Drvnoindustrijskoj školi u Zagrebu. 

Preživio je, kako sam kaže tri rata i pet 

država! Nije bilo posebne proslave rođendana, 

u Centru za starije i nemoćne osobe u Klaićevoj 

ulici u Zagrebu, gdje živi, kažu da se malo povukao 

u sebe i oslabio. 

Piše: 

Zoran 

Timarac 

Foto: 

Arhiva 

UPRAVA ŠUMA ZAGREB 

Primjerno 

organizirano natjecanje 

Franc Žalac 

i šumarija Ivanska 

BJELOVAR 

S natjecanja u Ivanskoj 

Pobjednička četvorka – Žalac, 

Vugrić, Kitner i Ahac 

U Fazaneriji u Lipovljanima sve je 

teklo kao po špagi! 

Pobjednici 

Nikola Purić iz šumarije Kutina, pobjednik je natjecanja 

sjekača zagrebačke Uprave održanog u subotu 7. svibnja na 

poligonu Fazanerija u šumariji Lipovljani. On je bio uspješniji 

od Mije Jurčina (Samobor) te Milana Ćorkovića (Kutina) i njih 

će trojica s četvrtoplasiranim Veselkom Šolajom (Lipovljani) 

kao pričuvom, predstavljati UŠ Zagreb na državnom natjecanju 

u Karlovcu. Ukupni pobjednik je šumarija Kutina ispred 

Lipovljana i V. Gorice. Tjedan dana ranije ovdje je održano i 

natjecanje u trapu na kojem su najuspješniji bili Ivica Kovačić 

(Remetinec), Milan Vujić (Kutina), Ivica Molnar (Novoselec) i 

Nenad Kolundžija (Novoselec). 

Sudionike i goste pozdravili su voditelj zagrebačke Uprave 

Stjepan Petreš i predsjednica Hrvatskog sindikata šumarstva 

Gordana Colnar. Na jednom od najbolje organiziranih natjecanja 

dosad, ako ne i najboljem, posjetitelji su na lijepo 

uređenim drvenim štandovima svake šumarije mogli kušati 

njihove specijalitete, uz štandove bile su drvene klupe i stolovi 

te 15 velikih suncobrana, tako da je šetnja uz štandove, 

poredane jedan do drugog, davala presjek i mogućnost upoznavanja 

zagrebačke Uprave. 

Pobjednicima natjecanja pripale su i brojne nagrade koje 

su osigurali zagrebačka Uprava, sponzori te Hrvatski sindikat 

šumarstva. 

Premoćni pobjednici 25. natjecanja šumarskih radnika 

bjelovarske Uprave, održanog 21. svibnja u lijepo uređenom 

šumskom ambijentu Sjevernjaci u šumariji Ivanska bili 

su Franc Žalac u pojedinačnoj i šumarija Ivanska u ekipnoj 

konkurenciji. Brojne goste, radnike te natjecatelje pozdravio 

je voditelj uprave Stjepan Ivezić, podsjetivši na dosadašnje 

dobre rezultate Bjelovarčana na državnim natjecanjima. 

Iza Žalca, inače državnog prvaka s natjecanja 2003. u 

Vinkovcima, koji je skupio 888 bodova, plasirali su se Antun 

Vugrić (Ivanska, 834 boda), Ivica Kitner (Bjelovar, 804) te 

kao četvrti Miroslav Ahac (G. Polje 798) i oni će predstavljati 

Upravu Bjelovar na državnom prvenstvu u Karlovcu. Poredak 

šumarija: 1. Ivanska 1722, 2. Bjelovar 1589, 3. G. Polje 1576. 

Na natjecanju su tradicionalno bili proglašeni najbolji 

radnici po šumarijama 2004. godine, te tri najbolja radnika 

Uprave koje je Uprava nagradila. Odigrana je i završnica 

malonogometnog turnira osam šumarija bjelovarske Uprave. 

Nakon odigranih četvrtfinalnih i polufinalnih utakmica 

za prvo mjesto snage su odmjerile Ivanska i Uprava, a pobjednik 

je nakon 2:2 u regularnom dijelu i boljeg izvođenja 

sedmeraca bila Ivanska. (m) 

Isprika 

Tehničkim propustom u posljednjem je broju Hrvatskih 

šuma (101) ispao potpis autora teksta »Stupčanica, tvrd je 

i divan grad«, objavljenog na 32. stranici časopisa. Molimo 

autora da uvaži našu ispriku te obavještavamo čitatelje da 

je autor teksta dipl. arh. Berislav Schejbal. 

36 



DRVENIČKE STINE 

Nova kontrolna 

točka hrvatske 

planinarske 

obilaznice 

ljudi i planine 

Piše: Branko Meštrić 

Foto: B. Meštrić 

Članovi PD Šumar 

sudjelovali u akciji 

obilježavanja 

kontrolne točke 

HPO na Drveničkim 

stinama 

Svi koji ljetuju u Quercusu u Drveniku 

moraju okom »zapeti« o 

silan sklop stijena koje se nadvijaju 

nad starim selom ponad 

Drvenika. Poneki, kojima ljetovanje nije 

samo more i sunce, zapute se i izbliza 

pogledati. Dakako, pravi planinari 

koji u prtljagu za ljetovanje obavezno 

ubacuju i gojzerice, obično se popnu 

i na sam prijevoj Drveničkih stina. PD 

Šumar se već nekoliko godina trudi pomoći 

na »proširenju turističke ponude« 

hotela Quercus i iz godine u godinu ti 

napori ipak daju rezultate. 

Najnovija je vijest da je vrh Sokolić, 

lijevo od prijevoja, uvršten među stotinjak 

odabranih kontrolnih točaka Hrvatske 

planinarske obilaznice. To znači 

da postaje obavezno mjesto posjeta za 

brojne planinare koji sustavno obilaze 

tu obilaznicu, ali isto tako je izvjesno 

priznanje i Šumarima na njegovu odabiru 

i uređenju pristupa, te potvrda 

njegove planinarske »kvalitete« i atraktivnosti. 

Kakvi vidici! 

A što je to tako atraktivno u nevelikom 

vrhu skromne visine od samo 

788 m? Ponajprije vidici. Sama blizina 

mora i položaj na samom rubu gotovo 

vertikalno odrezane stijene osiguravaju 

da se već na prilaznoj stazi svakim 

korakom otkrivaju novi i ljepši vidici. A 

pogled s vrha sve to zaokružuje. S druge 

strane, sama staza u svom gornjem 

dijelu od prijevoja prema vrhu, ide sa- 

A dolje Drvenik 

mim bridom petstometarske provalije 

i vrlo je atraktivna i zahtjevna, traži od 

hodača stalno balansiranje ponekad 

i na oštrim bridovima velikih stijena. 

Dok je to za planinare izazovno, valja 

odmah naglasiti da taj vršni dio staze 

nipošto nije za turiste bez planinarskoga 

iskustva i odgovarajuće opreme. 

No, svakom turistu već u običnim 

tenisicama dostupan je prijevoj Drveničkih 

stina na 635 m visine, sa svim 

vidicima koji se otvaraju putem. Valja 

podsjetiti i da je prije dvije godine 

raskrčeno i obilježeno još 7 km bitno 

lakših i pristupačnijih staza kojima svatko 

može krenuti ili na prvu stijenu 

iznad Drvenika (tzv. Prvi pogled), ili u 

staro selo Drvenik. Odatle je i polazak 

na Drveničke stine gore spomenutom 

planinarskom stazom ali obilježen je 

put i na Gradinu, staru utvrdu iz turskih 

vremena iznad zaseoka Gabrića, zatim 

na vrh Plišivac. Zatim se starom stazom 

obraslom makijom obronkom Plišivca 

možete spustiti do crkve sv. Roka na 

magistrali. 

Kako doći 

Staze »kreću« sa autobusne stanice 

Drvenik na magistrali, gdje je i putokazna 

tabla s daljinarom i kartom. Za 

petnaestak minuta svatko će doći na 

Prvi pogled, a dalje – već prema mogućnostima. 

I pazite na sebe, pogotovo 

ako idete ljeti! Valja poći rano ili 

za oblačna dana, obuti čvrstu obuću i 

ponijeti dovoljno tekućine. Ne skrećite 

sa staze u bespuće i neprohodnu makiju. 

Opasni su i sipari i provalije, a u 

kršu ima zmija. Pazite se, ponesite štap, 

stvarajte buku! No, nije to tako strašno. 

Kad smo prošlih godina uređivali staze 

tjednima smo bili gore i to usred ljeta, 

i ništa se nije dogodilo. 

Dodatne informacije o Turističkim stazama Drvenika možete 

dobiti na recepciji hotela Quercus, u turističkoj agenciji 

Hrvatskih šuma, a detaljan vodič možete naći i na Internetu na 

web adresi http://www.pdsumar.hr/obilaznice/hpo1909/ . 


južna amerika 

ANDE – NA NAJVIŠEM AKTIVNOM VULKANU 

NA SVIJETU, OJOS DEL SALADO (6.893 M) (3) 

Fascinantn 

Inka i Mac 

njega su ugrađena sva znanja i umijeća 

Inka. Grad je podijeljen na 2 dijela, 

urbani (kuće i hramovi) i poljoprivredni 

(terase). Građevine su vezane uz simbole 

kulture Inka pa tako vrh Huayana 

Pichu predstavlja pumu, hram kondora 

je simbol mira i ljubavi, astronomski 

hram, mjesto proučavanja neba 

Machu Pichu 

Piše: 

Božidar 

Krznarić 

dipl. ing. geo. 

Foto: 

B. Krznarić 

Dva člana PD Šumar, Božidar Krznarić i 

Dubravko Stipaniček prošle su zime boravila 

na Andama, na najvišem aktivnom vulkanu na 

svijetu, Ojos del Salado. U ovome, posljednjem 

nastavku pratimo njihove doživljaje s puta 

Na jezeru su plutajući otoci od 

trske (otočje Uros) na kojima 

živi narod Uro. Stanovništvo 

se bavi ribarstvom, turizmom 

i izradom raznih predmeta upravo od 

trske, a i od drugih materijala. Pristali 

smo barkom uz jedan takav otok gdje 

žene prodaju suvenire odjevene u svoju 

tradicionalnu odjeću. Dok hodam po 

otoku tlo od trske se lagano ugiba pod 

nogama. Struju dobivaju iz solarnih ćelija, 

ukratko rečeno, žive tradicionalno 

uz korištenje novih tehnologija. 

Nastavljamo za Cusco, grad smješten 

na 3400 metara nadmorske visine, 

s otprilike 100.000 stanovnika, gdje 

je sve podređeno turizmu. Agenti nas 

doslovce vuku za rukav želeći prodati 

bilo kakav aranžman. Izašavši u Cuscu 

iz autobusa nakon sedmosatne vožnje, 

na izlazu s perona stoji nepoznat čovjek 

držeći pred sobom papir na kojemu 

piše BOZIDAR. Naime, u Punu prije 

polaska autobusa za Cusco prišao nam 

je turistički agent s ponudom rezervacije 

lijepoga, mirnoga, tradicionalnog 

hotela u blizini centra grada i da će nas 

na izlasku s perona čekati taksi. Ubrzo 

staje u uskoj, strmoj uličici pred hotelom 

Cristoles i za par minuta smo u 

sobi. Nekada je tu bilo glavno sjedište 

Inka, kraljevstva koje je imalo više od 

100 plemena. Kao vrsni graditelji izgradili 

su mnoge gradove s velebnim palačama 

i hramovima, a sve u čast Suncu. 

Bili su izvrsni poznavatelji fizike, matematike 

i astronomije. Kada je došlo do 

otkrića Amerike i dolaska Španjolaca 

na kontinent pod vodstvom Pizarra, 

sve je naprasno opljačkano a kraljevstvo 

razrušeno. Ostvarilo se proročanstvo 

Virakoče – Španjolci grade nove 

građevine, donose kršćanstvo, niču 

crkve i katedrale. 

Posljednje utočište crkvenih i svjetovnih 

poglavara Inka postaje čuveni 

Machu Pichu, grad izgrađen na vrhovima 

izoliranim strmim, gotovo 1000 

metara visokim padinama obraslim 

gustom tropskom prašumom i uvijek 

nabujalom brzom rijekom Urubambom. 

Sve govori u prilog tome kako 

je grad izvrsno skriven, pa i podatak 

da je pronađen tek 1911. godine. U 

Santiago, pogled na grad 

Arequpa – Trg Plata de Armas 

Nastavljamo za Cusco, grad 

smješten na 3400 metara 

nadmorske visine, s otprilike 

100.000 stanovnika. Nekada je tu 

bilo glavno sjedište Inka, kraljevstva 

koje je imalo više od 100 plemena. 

Kao vrsni graditelji izgradili 

su mnoge gradove s velebnim 

palačama i hramovima, a sve u čast 

Suncu. Bili su izvrsni poznavatelji 

fizike, matematike i astronomije. 

38 



o carstvo 

hu Pichu 

i zvijezda i najviši dio grada, je hram 

posvećen suncu. Svaka kuća je imala 

vodu i kupaonicu. Voda se grijala na 

način da se prelijevala iz kamenog kanala 

na izuzetno glatku kosu kamenu 

plohu veličine 7-8 m 2 , okrenutu prema 

sjeveru u debljini gotovo nevidljivog 

filma. U kanal u dnu plohe stizala je 

Santiago, bivša rezidencija 

Cusco, glavni trg 

Arica 

Machu Pichu je podijeljen 

na dva dijela, urbani (kuće 

i hramovi) i poljoprivredni 

(terase). Svaka kuća je imala 

vodu i kupaonicu. Poznavali su 

geografski i magnetski sjever, 

imali su kalendar po nekima 

točniji od gregorijanskog. 

Terase na kojima su uzgajali 

poljoprivredne kulture bile su 

navodnjavane. 

topla, ugrijana voda odvođena u kamenu 

kadu. Poznavali su geografski i 

magnetski sjever, imali su kalendar po 

nekima točniji od gregorijanskog. Terase 

na kojima su uzgajali poljoprivredne 

kulture bile su navodnjavane. Gledajući 

to sve oko sebe i slušajući vodičevo 

obrazlaganje osjećao sam se nekako 

uzvišeno, privilegirano, kao da sam na 

krovu svijeta. Zašto se o toj kulturi ipak 

malo zna? Vjerojatno zato jer Inke nisu 

imali pismo nego su vezali čvorove. 

Vrativši se vlakom u Cusco proveli 

smo još dva dana u obilasku ostataka 

preostalih nakon osvajanja i vandalskog 

uništavanja ovakve kulture. 

Santiago 

Krećemo natrag prema jugu. Od 

Santiaga smo udaljeni 2500 kilometara. 

Avionom letimo do Arequipe, grada 

sa 900 000 stanovnika i vjerojatno tisućama 

taksija. Na glavnom trgu Plaza de 

Armas je prekrasna katedrala. 

Na prvome katu jedne građevine, 

mnoštvo restorana u nizu, odijeljenih 

samo cvjetnjacima, a ispred svakog na 

ulici stoji mladić ili atraktivna djevojka 

mameći vas izuzetnom gastronomskom 

ponudom. U jednome smo i mi 

večerali uz odlično vino i živu peruansku 

glazbu. 

Sljedeće odredište nam je Arica, 

najsjeverniji grad Čilea. Smještena je 

na obali Pacifičkog oceana i krasi ga 

topla, suha klima. Grad danas broji 

gotovo 200.000 stanovnika. Za prošloga 

boravka u gradu bio sam gost kod 

jednoga Hrvata. Neposredno iznad 

grada na obližnjem brežuljku s kojeg 

se pruža prekrasan pogled na nepreglednu 

pučinu Tihog oceana i na sam 

grad, nalazi se utvrda u kojoj je muzej 

iz pacifičkog rata s mnoštvom oružja, 

oruđa i spomenika. 

I na kraju puta glavni grad Čilea, 

Santiago. To je prava metropola, političko, 

ekonomsko, financijsko i kulturno 

središte sa 4,5 milijuna stanovnika. 

Osnovao ga je 1541. godine Pedro Valdivia. 

U središnjem dijelu grada je utvrda 

na brežuljku, koja je nekada služila 

kao rezidencija, danas je to turistička 

atrakcija s prekrasnim parkom bogatim 

svim poznatim vrstama drveća svijeta 

pa smo tako pronašli i naš hrast. Park 

se svakodnevno navodnjava. 

Odsjeli smo u istom hotelu u kojem 

sam bio i prije desetak godina i ništa 

se nije promijenio. Nalazi se u samom 

centru grada, a opet u maloj tihoj uličici 

staroga dijela. Na recepciji velik 

plakat Dubrovnika. Obišavši u tri dana 

sve što je vrijedno vidjeti završavamo 

naše tridesetdnevno putovanje. Zadovoljni, 

jer smo ispunili svoj cilj. Dok avion 

rula pistom opraštam se u mislima 

od Južne Amerike ne sa zbogom već 

– doviđenja. Nikad se ne zna! 


turistička razglednica 

Putnička agencija Hrvatske šume 

ID COD: HR-AB-01-080251008 

Lj. F. Vukotinovića 2, 10000 Zagreb 

Tel. 01/4804 231, fax. 01/4804 241 

40 

Broj 102 • lipanj 2005. HRVATSKE ŠUME

floraart 2005 

40. JUBILARNI FLORAART 2005 – OKUPIO 

165 IZLAGAČA 

Mi u prirodi i priroda 

oko nas 

Izložbeni prostor Hrvatskih šuma i 

ove je godine od prvog dana privlačio 

pozornost brojnih posjetitelja 

40. jubilarne međunarodne 

izložbe vrtnog cvijeća Floraart 2005, 

što je u Zagrebu održana od 1. do 5. 

lipnja. Ovogodišnju priredbu koja je u 

Boćarskom domu okupila 140 domaćih 

i 25 stranih izlagača, otvorio je predsjednik 

Republike Stjepan Mesić, koji 

se tom prilikom zahvalio svima koji su 

»pokrenuli ovu izložbu kao i onima koji 

ovu tradiciju uspješno održavaju«. 

Uređen pod motom »Mi u prirodi 

i priroda oko nas«, izložbeni prostor 

Hrvatskih šuma u nekoliko je cjelina 

na oko 320 četvornih metara ponudio 

posjetiteljima uvid što to i kako radi 

šumarstvo na rubu grada. Preslikana 

je, u malom, pilana Bliznec sa svojom 

stazom za invalide koja postoji na Medvednici, 

postavljena je i već poznata 

drvna galanterija koja se koristi po 

kućama i vikendicama, a koju proizvode 

zagrebačka i požeška uprava 

šuma, prikazana su i medna područja 

Medvednice što će svakako oduševiti 

zagrebačke pčelare. Posebnu je pažnju 

privukla Šumska knjižnica od drvenih 

knjiga u kojima se može pročitati o 

jestivim gljivama, zaštićenim prirodnim 

objektima, o uzgajanju i zaštiti šuma i 

drugom. Šumari su po običaju izložili i 

sve što se proizvodi u šumskim rasadnicima, 

od sadnica do hortikulturnog 

bilja. Da se u šumskom prostoru ne 

bi izgubili, posjetitelji su na putokazu, 

napravljenom naravno u deblu, mogli 

pročitati gdje se što nalazi. 

Poslovima na postavljanju izložbe 

koordinirao je dipl. ing. Milan Žgela, 

a najveći dio posla odradila je Uprava 

šuma Zagreb, šumarija Zagreb (dipl. 

ing. Biserka Šavor, Herbert Krauthaker), 

uz pomoć požeške, bjelovarske uprave 

i novogradiške uprave. 

Za svoju prezentaciju Hvatske su 

šume nagrađene Zlatim stručkom za 

vlastitu proizvodnju te nagradom Turističke 

zajednice grada Zagreba. (m) 

Piše: 

Miroslav 

Mrkobrad 

Foto: 

M. Mrkobrad

HRVATSKE ŠUME 102 - 6/2005

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?