HRVATSKE ŠUME 43 (25.1.1995.)

More documents

Recommendations

Info

BOLEST STAGNIRA STANJE ZARAZE PITOMOG KESTENA 25. siječnja 1995. Rak kestenove kore, jedna od »modernih« bolesti u šumama, stagnira, jer se pojavio hipovirulentni soj iste gljive, smanjene patogenosti, koji se širi zaraženim sastojinama... Ovdje smo utvrdili rak kestenove kore — rekla je dr. Marija Halambek iz Šumarskog instituta Jastrebarsko obilazeći odjel 14c u G.j. Stražnji vrh u Šumariji Ozalj — i izvršili sječu zaraženih stabala, a ostavili stabla koja su još uvijek bila zdrava. Želimo naći odgovore na mnoga pitanja, a osim ove pratimo više ploha kestena u Istri i na Zagrebačkoj gori... Aktivni rak na mjestu srastanja podloge i piemke — snimljeno na pokusnoj plohi u Ozlju. Rak pitomog kestena je porijeklom iz Kine i Japana, gdje se je bolest razvijala na tamošnjim vrstama pitomog kestena bez značajnijih štetnih posljedica. U SAD je prenesena 1906. godine, vjerojatno sadnim materijalom kineskog i japanskog pitomog kestena. Tijekom prve polovice ovog stoljeća bolest je gotovo potpuno uništila američki pitomi kesten. Oko 1930. g. bolest je prenesena u Europu. Simptomi zaraze najprije su primijećeni u okolici drugih luka u Italiji, da bi se zaraza relativno brzo proširila u sve države Europe koje imaju pitomi kesten. Na području bivše Jugoslavije ovaj rak je prvi puta registriran 1950. godine kod Nove Gorice, odakle se proširio i u Hrvatsku, u kojoj je prvi puta ustanovljen 1955. g. u okolici Rijeke. Uzročnik raka kestenove kore je gljiva Crvphonectria (Endothia) parasitica (Murr.) Barr. Micelij gljive parazitira na kori, prodire do kambija i razara ga. Kada prstenuje granu ili deblo, dio stabla iznad mjesta infekcije se suši. Gljiva napada pitomi kesten bez obzira na dob, od jednogodišnjih izbojaka iz panja do starih stabala. Simptomi variraju ovisno o starosti stabla i mjestu gdje se bolest pojavila. Za infekciju je dovoljna mala rana na kori. U početku na mjestu zaraze dolazi do promjene boje kore, koja pocrveni, a kasnije postane i ljubičaste boje. Između ljusaka kore i između kore debla javlja se žućkasto smeđi lepezasti micelij. Zaraženi dio kore se suši, te puca uzdužno i poprečno i odvaja se od debla. Gljiva se širi i ubija kambij, a biljka pokušava stvaranjem kalusa zatvoriti ranu, ali gljiva uništava kalus i stvara se otvorena rana sa zadebljanjem — rak! Biraghi je 1950. g. u okolici Genove uočio spontano zacjeljivanje rak-rana na kestenovim izbojcima iz panjeva, gdje se ispod kancerozne kore formirala nova zdrava kora, koju gljiva nije probijala. Francuski istraživači Gente i Sauret su utvrdili da su neki citoplazmatski agensi promijenili izgled kulture i smanjili njezinu virulentnost. Područje Ozlja, obiluje kestenom i zaraza rakom kestenove kore bila je dosta jaka. — Radili smo selekciju u smislu propagiranja hipovirulentnih sojeva — komentirala je Marija Halambek — kako bismo pratili njihovo širenje i razvoj. Priroda je sama stvarala lijek za bolest koja je harala kestenovim šumama. Pojavile su se i dvije hipoteze koje su pokušavale objasniti ovu pojavu: da se radi Nekroza kore: razvoj smanjeno virulentnog soja. Na kori kestena nema većih oštećenja. Aktivni rak: mladi izbojak kojeg je gljiva prstenovala i starije stablo sa rak ranom i hipertrofijama. o virusnoj infekciji i da se radi o genetskoj mutaciji gljive. Mislim da je točna prva hipoteza... Rezultati praćenja ploha na Zagrebačkoj gori, u Istri i ovdje su slični: bolest stagnira, iako je proces liječenja vrlo spor. Kod virulentnog i hipovirulentnog soja se, dakle, radi o istoj gljivi i biološka borba je pokazala da je svojstvo hipo (smanjene) virulentnosti prenosivo, što je potvrđeno pokusima na terenu i u laboratoriju. Zahvaljujući snažnoj izbojnoj snazi kestena i hipovirulentnom soju — kesten će, nadamo se, preživjeti i ostati u našim šumama. Hipovirulentni sojevi se spontano šire po svim našim zaraženim kestenovim sastojinama, a uloga šumara je da im u tome pomogne. Iz sastojine treba vaditi osušena stabla i stabla- na kojima se razvija aktivni rak, a ostavljati sva stabla na kojima se razvijaju kalusirajući rakovi i površinske nekroze i tako stvarati jezgre širenja hipovirulentnosti u zaraženoj sredini. Čiste kestenove sastojine treba postepeno prevoditi u viši i mješoviti uzgojni oblik, jer je poznato da su mješovite sastojine otpornije i ekološki stabilnije od čistih sastojina. Nije potrebno kemijskim sredstvima uništavati kestenove panjeve iz kojih izbijaju snažni izbojci, jer se na njima često pjavljuje hipovirulenca, a osim toga izbojci vrlo brzo počinju fruktificirati, pa se mogu razviti nova stabla iz sjemena. Pojedinačna vrijedna kestenova stabla u parkovima ili park šumama mogu se očuvati direktnim tretiranjem aktivne rak rane mješavinom hipovirulentnih sojeva. Provođenje ovih mjera dovelo bi u budućnosti do oporavka kestenovih sastojina. Tekst Željko MOŠKUN i Vesna CUNIĆ Snimio: Ž. MOŠKUN Kalusirajući rak: virulentni soj gljive izgubio je svoju virulentnost i rana zarasta. Posljednje treće davanje u 1994. g. bilo je najmasovnije POSLJEDNJA AKCIJA DRAGOVOLJACA NAJZASTUPLJENIJI DAVATELJI - ŠUMARI Cak 112 dobrovoljnih davalaca krvi, članova Kluba koji već sedam godina djeluje unutar požeške Uprave šuma, odazvalo se polovicom prosinca na treću ovogodišnju akciju. U sindikalnoj sali »Mehanizacije i građevinarstva« našli su se darivatelji iz osam poslovnih jedinica i Radne zajednice i ovo je za vrijeme postojanja kluba jedna od masovnijih akcija. Klub trenutno ima 207 članova, od čega su pretežno muškarci te dvadeset i jedna žena, a od ukupnog broja zaposlenih, davaoci čine čak 30% te je Uprava šuma Požega po brojnosti među najzastupljenijima na području Požeštine. Prema riječima Kazimira Zelenike, zamjenika tajnika požeškog Crvenog križa suradnja ove ustanove sa šumarima oduvijek je bila dobra što naročito dolazi do izražaja u ovo vrijeme kada je krv sve potrebnija a odaziv novih darivalaca sve manji. Razgovaramo_ usput s nekim darivaocima. Ivica Škvorc, šumarski tehničar, krv je dao 26 puta a to već čini preko trideset godina. — Davat ću i dalje, jer je to human čin a pored akcija našeg kluba odazivao sam se i na izvanredne akcije u požeškoj bolnici, lako s malo godina radnog staža, Marijan Pavelic, također šumarski tehničar, krv je dao čak 30 puta. Objašnjava nam da je za vrijeme boravka u Zagrebu i služenja vojnog roka često davao krvnu plazmu pa otuda to/iki broj davanja. — Ljudima u nevolji treba pomagati, kaže Marijan. Po godinama mlad, Marijan Pavelić, ali po davanju već »stari« davatelj, do sada dao već 30 puta Ivica Škvorc, šumar, tehničar krv daje već trideset godina Đuro Šva/da je traktorist u čaglinskoj šumariji, krv je dosad dao 19 puta, sudjelovao je u Hrvatskoj vojsci a njegov kolega iz iste šumarije Ante Maric odazvao se 32 puta i spada među rekordere među požeškim šumarima. Po zanimanju je vozač kombibusa i sudionik Domovinskog rata a krv je pretežno davao u Slavonskom Brodu. Ivan Gavran je također iz šumarije Caglin, iskusan je sjekač a krv je dao 15 puta. Sudjelovao je u civilnoj zaštiti a kaže da bi se više mladih ljudi trebalo uključiti u ove akcije. Inače, rekorder među požeškim šumarima je Velibor Vujić sa 46 davanja a među ženama Vesna Matoković, koja se odazvala 19 puta. Tekst i snimci: I. TOMIĆ . Traktorist Đuro Švajda, iz Čeglinske šumarije 19 puta dao krv SKUPŠTINA POŽEŠKIH DARIVATELJA PRIZNANJA POŽEŠKIM ŠUMARIMA Na nedavnoj skupštini dobrovoljnih darivatelja krvi Požeštine, Hrvatski Crveni križ Požega dodijelio je priznanja požeškoj Upravi šuma i Franji Špiglu, aktivistu kluba dobrovoljnih darivatelja ovog Poduzeća. U obrazloženju se navodi da su priznanja za izvanredne zasluge i napor na okupljanju darivalaca i organiziranju najhumanije i najplemenitije akcije Crvenog križa, koji odaje priznanje za svesrdno i požrtvovno zalaganje i najtoplije zahvaljuje na pomoći. Treba istaknuti da su navedena priznanja plod ozbiljnog i stalnog rada Kluba osnovanog prije sedam godina a koji trenutno ima preko dvijesto članova i dobro surađuje s požeškom Transfuziloškom službom i Crvenim križem. Uprava šuma Požega i još nekoliko gradskih poduzeća imaju velik broj darivatelja, koji se na sve akcije redovito odazivaju. I. TOMIĆ
25. siječnja 1995. SAVJETOVANJE O PRIVATNIM ŠUMAMA U HRVATSKO] AKADEMIJI ZNANOSTI I UMJETNOSTI (V) MODELI GOSPODARENJA U MALIM PRIVATNIM ŠUMAMA Gospodarenje u malim privatnim šumama, specifično je iz dva razloga — radi se uglavnom o vrlo malim površinama i vlasnik ima i drugih potreba osim drveta ~ « astavljajući s prikazom savjetovanja o ^A / »Privatnim sumama u Hrvatskoj u ozračju / ^k/ rezolucija Helsinške konferencije o zaštiti JL mi i očuvanju europskih šuma«, održanog svibnja prošle godine u HAZU, danas govorimo o različitim modelima potrajnoga gospodarenja. Referat naslovljen »Različiti modeli potrajnoga gospodarenja u malim privatnim šumama« na savjetovanju je podnio akademik Dušan Klepac. ospodarenje malim privat šumama, kaže akade Gnim mik Klepac, specifično je iz dva razloga. Prvo zbog toga što se radi o vrlo malim parcelama, u prosjeku manjim od 1 ha, i drugo, što njihov vlasnik ima i druge potrebe vezane za podljedjelstvo, potrebu za ogrjevom, sitnim tehničkim drvom, listince, pašarenjem. S obzirom na raznolikost potreba privatnog vlasnika i uzimajući u obzir različite ekološke, gospodarske i šumskouzgojne okolnosti kao i dosadašnja iskustva šumarske prakse i u Hrvatskoj i u Europi, može se govoriti o različitim modelima gospodarenja u ovim našim uvjetima. Kao najstariji šumskouzgojni model u malim privatnim šumama akademik Klepac opisuje panjaču. Poznavali su ga već i stari Rimljani, a sastoji se u tome »da se sječom stabala u kratkim turnusima osigurava prirodna obnova putem izbojaka iz panja, s time da se sječa obavlja za vrijeme mirovanja vegetacije. Potrajnost prihoda postiže se time da se svake godine posiječe jedan dio panjače koji je definiran kvocijentom površine cijele panjače i turnusa.« Za malog šumoposjednika panjača je najprivlačniji model, jer, obrazlaže akademik, postotak njegovog ukamaćenja od oko 3 posto veći je nego kod ostalih šumskouzgojnih sustava. Kod preborne panjače preborna sječa primjenjuje se na panjaču, a općenito se primjenjuje turnus od 10 godina s tim što je panjača podijeljena na 10 podjednakih parcela. Preborna sječa obavlja se svake godine na jednoj parceli tako da se posijeku sva stabla deblja od 5 cm u prsnoj visini. Takvo gospodarenje, tj. drvarenje i pašarenje bilo je poznato na otoku Olibu. Kao poseban način gospodarenja malim privatnim posjedom akademik Klepac spominje pedalenje, poznato u Istri, »posebno u sjevernom dijelu otoka Cresa gdje seljaci u svojim šumicama sijeku stabla hrasta medunca i kestena u glavu na visini oko 2 do 3 metra iznad tla s ciljem da dobiju ogrjev, kolje, sitnu gradu ali i hranu za stoku, ovisno od turnusa sječe.« Kod pedalenja koriste se obično medunac, pitomi kesten, dud, lješnjak. Akademik Klepac spominje i poljozaštitne i vjetrobrane pojase kao izuzetno korisne za zaštitu poljodjelskih kultura, a uz to vlasniku daju i ogrjev i gradu. Dovoljno je, kaže on, u vrtovima zasaditi 2-4 posto a u poljima 5-10 posto površine drvećem, obično topolom, kako bi se postigao željeni zaštitni efekt. Za pašnjačke šume Klepac kaže da kao model ne postoje »jer stalnim brstom stoke vegetacija sve više propada te dolazi do najtežih degradacijskih oblika šuma, kao što su šikare, garizi i kamenjari...« Kao najpovoljnii šumskouzgojni model gospodarenja u malim listopadnim šumama, akademik Klepac navodi SREDNJE <strong>ŠUME</strong>. Takav model gospodarenja »omogućuje vlasniku dobivanje ogrjeva, Akademik Dušan Klepac kolja, sitnog tehničkog drva i listinca. Osim toga postoji mogućnost da se organizira pašarenje u srednjoj šumi. Primjenjuju se dva turnusa: jedan za stabla iz panja, tj. za panjaču, drugi za stabla iz sjemena, tj. sjemenjaču. Turnus za sjemenjaču je višekratnik turnusa panjače. Panjača čini donju etažu a sjemenjača gornju etažu šume. U Manjači primjenjujemo čistu sječu, a u panjači prebirnu. Cijela je šuma podijeljena na onoliki broj sječina koliko turnus ima godina...« Akademik Klepac navodi i nekoliko modela za intenzivno gospodarenje koji omogućuju na malim šumskim površinama najpovoljniju šumsku proizvodnju uz pridržavanje načela potrajnosti prihoda. To su prebirni oblici gospodarenja sjemenjača koji isključuju pašarenje s tim da parcele ipak trebaju biti veće od jednog hektara. Jedan od njih je i Coletova norma koja se može primjeni vati u bukovim prebornim šumama grupimične smjese. U Ardenima u Belgiji u bukovim šumama Colette je 30 godina primjenivao kontrolnu metodu i izgospodario preborne oblike šuma. Klepac navodi detalje » da prirast iznosi 3 do 6 m 3 /ha na godinu što ovisi o bonitetu staništa; prema tomu računa se s prosjekom od 4,5 m 3 /ha krupnog drva (iznad 20 cm), što otprilike odgovara IV. bonitetnom razredu po VViedemannu. Dakako da je na boljim staništima prirast veći, čak i do 7—7,6 m 3 /ha godišnje prema Dagnallu, i to na staništima koja odgovaraju II. bonitetu prema Wiedemannu...« Za kitnjakovu prebornu šumu grupimične smjese normu je izradio L. Schaeffer u Francuskoj 1960. godine, a akademik Klepac spominje i Boudryjev model koji se odnosi na III. bonitet po Schvvapachu, »s tim da se radi o mješovitoj šumi hrasta kitnjaka s primjesom javora, graba i šumskih voćaka..« Jelove preborne šume, za razliku od bukve i hrasta, mogu se izgospodariti u stablimičnom i grupimičnom obliku. U tom smislu postoje vlastita iskustva s jelovim šumama u Gorskom kotaru. pripremio M. Mrkobrad NOVE SEMINAR ZA GEODETE TEHN Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu održan je sredinom prosinca 1994. godine seminar: »Noved tehnike izmjere i kartografije«. Seminar su za geodetske djelatnike J.P. »Hrvatske šume« organizirali Služba za uređivanje šuma iz Direkcije i Katedra za geodeziju Šumarskog fakulteta. Seminaru su prisustvovali, pored geodetskih djelatnika, svi radnici vezani uz geodetsku struku i šefovi Odjela za uređivanje šuma iz'svih Uprava šuma. Predavanja koja su održana u oba dana trajanja seminara popraćena su bogato ilustriranom skriptom čiji je urednik i djelomično autor bio mr. se. Vladimir Kušan. Seminar je prigodnim govorom pozdravio dekan Šumarskog fakulteta prof. dr. se. Slavko Matič, koji je izrazio zadovoljstvo što je došlo do ovakve suradnje sa J. P. »Hrvatske šume« i što se ovaj seminar održavao upravo na Šumarskom fakultetu proizašlom iz Gospodarskog šumarskog učilišta koje je prvo podučavalo o geodetskoj znanosti i iz kojeg se kasnijim razvojem sveučilišta razvio i Geodetski fakultet. U ime J.P. »Hrvatske šume« skup je pozdravio rukovoditelj Službe za uređivanje šuma iz Direkcije, mr. se. Gašpar Fabijanić, zahvalivši se na gostoprimstvu i pomoći u organizaciji seminara. U uvodnoj riječi predstojnik Katedre za geodeziju, dipl. ing. šum. i geodezije Zvonimir Kalafadžić je dao povijesni pregled povezanosti geodetske i šumarske struke te se osvrnuo na mo- Prednosti i nedostaci u primjeni kompjutorske tehnologije u suvremenoj kartografiji gućnosti primjene modernih metoda geodezije u šumarskoj praksi. Prvo predavanje je održao prof. dr. se. Nedjeijjko Frančula sa Geodetskog fakulteta. U predavanju pod nazivom »Novi pristup kartografiji« objasnio je pojam digitalne kartografije te prednosti i nedostatke primjene kompjutorske tehnologije u suvremenoj kartografiji. Prof. dr. se. Miljenko Solarić, također sa Geodetskog fakulteta, održao je predavanje »Satelitske metode određivanja položaja točaka na zemlji — princip GPS mjerenja«. U ovom predavanju detaljno je objašnjena teorija globalnog pozicijskog sustava (skraćeno GPŠ-a), a nakon predavanja održana je ispred zgrade fakulteta prezentacija praktičnog rada sa GPS uređajem. Drugog dana održavanja seminara mr. se. Vladimir Kušan sa Katedre za geodeziju Šumarskog fakulteta je održao predavanje »Digitalni model terena i njegova primjena« u kojem je obradio pojam digitalnog modela reljefa te dao presjek karakteristika postojeće kompjuterske opreme i programa. Posebno zanimljiv je bio prikaz mogućnosti praktične primjene digitalnog modela terena i izrade raznih analiza reljefa vezano za šumarsku djelatnost, ekologiju i planiranje komunikacija. Nakon održanih predavanja otvorena je' rasprava o problemima geodetske struke u J.P. »Hrvatske šume«. U raspravi je bilo govora o stanju opreme kod koje se javlja problem nedostatka suvremenih elektronskih instrumenata. Istaknut je problem nesredenosti stanja u katastrima te su nabrojani i problemi koji iz toga proističu. Poseban problem predstavlja nedostatak kvalitetnog kartografskog materijala koji je neophodan za izrade osnove planiranja i izradu drugih tematskih karata za šumarsko gospodarenje. Predložena je i bolja suradnja na relaciji Uprava šuma — Direkcija u svrhu postizanja bolje organizacije geodetskih djelatnika u okviru Poduzeća kao i suradnje sa Državnom geodetskom upravom i drugim poduzećima u okviru kojih postoji geodetska struka. Podržana je primjena novih tehnologija naročito GlS-a, a ujedno je spomenut problem podloga koje bi se pri tome koristile s obzirom na kvalitetu postojećeg kartografskog materijala. U tu svrhu potrebno je razmotriti mogućnost korištenja satelitskih snimki i fotogrametrije za dobivanje novog kartografskog materijala ali i kao nove metode za inventarizaciju šuma. Na kraju, svi prisutni su izrazili zadovoljstvo održavanjem ovog seminara i poželjeli da organiziranje ovakvih seminara postane praksa za permanentno upoznavanje i edukciju radnika geodetske struke u J.P. »Hrvatske šume«. Miljenko VREBČEViĆ
Page 1 and 2: 43 GODINA IV. ZAGREB 25. siječnja
Page 3 and 4: 25. siječnja 1995. 99. SKUPŠTINA
Page 5 and 6: 25. siječnja 1995. STRUČNJACI PRE
Page 7: 25. siječnja 1995. UOĆI BOŽIĆA
Page 11 and 12: 25. siječnja 1995. KULTURA. RAZONO

HRVATSKE ŠUME 43 (25.1.1995.)

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?