Oktobar - novembar, 2009. go di ne Broj 12 www.forumbosnjaka.com ...

forumbosnjaka.com

Oktobar - novembar, 2009. go di ne Broj 12 www.forumbosnjaka.com ...

Glasilo o

duhovnom,

kulturološkom,

nacionalnom

identitetu

i položaju

Bošnjaka/Muslimana

u Cr noj Go ri

Oktobar - novembar, 2009. go di ne Broj 12 www.forumbosnjaka.com Godina IV


Berba borovnica - Plav

Bošnjački savez Crne Gore u Njujorku

Bihorskim stazama

web: www.forumbosnjaka.com

mail: info@forumbosnjaka.com


REVIJA

FO RUM Glasilo

o duhovnom,

kulturološkom,

nacionalnom identitetu i položaju

Bošnjaka/Muslimana

u Cr noj Go ri

SADRŽAJ

IZ NAŠEG UGLA

Civilizacijski iskorak Skupštine Crne Gore

DEKLARACIJA O SREBRENICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

HRONIKA

Slobodan Pejović svjedok deportacije Bošnjaka iz Crne Gore

ponovo na meti vandala

PUŠČANO ZRNO KAO OPOMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

Pronađeni ostatci tijela jednog od otetih putnika iz voza

u Štrpcima

PRVI TRAG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Počela realizacija projekta vraćanja života u Bukovici

ZAJEDNO U OBNOVU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

Jačanje crnogorsko-turskih diplomatskih odnosa

RAMO BRALIĆ AMBASADOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

KRITIČKE PARALELE

Usaglašavanje izbornog zakonodavstva sa Ustavom

MARATONSKO ZAMAGLJIVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Milutin Tomašević

AUTENTIČNE NEJASNOĆE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

ZAKONI I POLITIKA: Rifat Rastoder o nacrtima novih zakona o

lokalnoj samoupravi

PREVAZIĐENI KONCEPTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

Nacionalna identifikacija Bošnjaka

KAKO PREPOZNATI SEBE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

PRENOSIMO: Nezavisni dnevnik Vijesti, 16. septembar 2009

KOLIKO KOŠTAJU DUŠEVNI BOLOVI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

IZDAVAČ:

Forum Bošnjaka / Muslimana

Crne Gore

* * *

PREDSJEDNIK SAVJETA:

Hu sein - Ce no Tu zo vić, prof.

PREDSJEDNIK

UPRAVNOG ODBORA:

Mir sad Ras to der

ADRESA:

Podgorica, ul. AVNOJ-a br. 32

www.forumbosnjaka.com

e-mail:

info@forumbosnjaka.com

Žiro račun:

550-3841-06

Podgorička banka

* * *

KOORDINATORI:

Melita Rastoder

Adnan Prekić

* * *

GRAFIČKA PRIPREMA:

Ervin Tuzović

* * *

ŠTAMPA:

Grafokarton, Prijepolje

TIRAŽ: 2000

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM

3


SA DR ŽAJ » » »

r e v i j a

DRUŠTVO

Obilježeno 10 godina od nestanka crnogorskih građana na Kosovu

PUT U NEPOVRAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

Susreti sa predstavnicima bošnjačkih udruženja i organizacija u dijaspori

ZAVIČAJU U POHODE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Promocija Bošnjačkog saveza Crne Gore u Njujorku

SLOGA I JEDINSTVO SU NAŠA SNAGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Manifestacija “Bihor 2009”

POMOĆ ZAVIČAJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27

Dani Borovnice u Plavu

LJEPOTA I NEPOSREDNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

Kutak za dokone

DžADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

OBRAZOVANJE, KULTURA, BAŠTINA

Internacionalni likovni susreti “Stari most”

TAJNE UMJETNIČKOG ČINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

Portret: Hilmija Ćatović, slikar

PREDJELI DJETINJSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

Nove knjige - Roman Hilma Hadžića

FANTAZIJA ISTINE O POSLJEDNJEM KARAVANU . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

Priča

KOSAČ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

Sait Š. Šabotić

NAJSTARIJI BICIKL U CRNOJ GORI!?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

Nove Knjige, Izabrane pjesme Saita Orahovca

ŽIVOT POSVEĆEN POEZIJI I SLOBODI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

FELJTON

Analize: Islam u Evropi

PROBLEM ILI REALNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

4 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « IZ NA ŠEG UGLA

CIVILIZACIJSKI ISKORAK SKUPŠTINE CRNE GORE

Deklaracija o Srebrenici

Na predlog Rifata Rastodera

Skupština Crne Gore je, na

svojoj - trećoj sjednici prvog

redovnog zasijedanja u

2009. godini, usvojila

Deklaraciju o najvećem

zločinu u Evropi od Drugog

svjetskog rata do danas,

počinjenom između 11 i 19

jula 1995. godine u

Srebrenici

Polazeći od od ustavnog načela

o privrženosti ravnopravnoj saradnji

sa drugim narodima i državama,

kao i aktuelnim evropskim i

evroatlanskim integracijama;

Iskazujući bezrezervnu riješenost

da odnose sa drugim državama

i, naročito, susjedima gradi na

principima dobrosusjedstva, miroljubivosti

i saradnje;

U cilju stvaranja uslova za pomirenje

i trajni mir i stabilnost u re gi -

onu;

Potvrđujući opredjeljenja iz Re -

zolucije o ispunjavanju obaveza

Crne Gore u okviru Sporazuma o

stabilizaciji i pridruživanju, od 27.

decembra 2007. godine;

Odlučna da ukupni razvoj društva

i države temelji na principima

pravde, pravičnosti i ravnopravnosti

građana svih vjera i nacija;

Imajući u vidu činjenicu da sa -

mo objektivna spoznaja prošlosti

može biti osnov prosperitetnije

budućnosti;

Skupština Crne Gore 24. saziva,

na trećoj sjednici prvog redovnog

zasijedanja u 2009. godini, dana 9

.jula 2009. godine, donijela je

D E K L A R A C I J U

O PRIHVATANJU REZOLUCIJE EVROPSKOG

PARLAMENTA O SREBRENICI

Skupština Crne Gore i ovim povodom najoštrije osuđuje zločin po -

činjen nad preko 8000 civila u Srebrenici u periodu između 11. i 19. jula

1995. godine, kao i sva druga zlodjela počinjena tokom sukoba 1991 –

2001.godine na prostorima bivše SFRJ.

Skupština, takođe, uprkos činjenici da je u Crnoj Gori, uz sve nesumnjive

zablude i greške, i tokom posljednje jugoslovenske ratne drame

ipak sačuvan kontakt sa pozitivnim primjerima ovdašnje tradicije suživota

ljudi i naroda, ocjenjuje da ima razloga za još odlučnije suočavanje

sa istinom o događajima iz ovog perioda.

Skupština, stoga, uz maksimalno uvažavanje već pokrenutih istražnih

i sudskih procesa o jednom broju slučajeva, poziva sudske i druge

nadležne organe, Vladu Crne Gore da, shodno obavezi konstituisanoj

Rezolucijom Skupštine Crne Gore o ispunjavanju obaveza u okviru Spo -

razuma o stabilizaciji i pridruživanju EU (od 27. decembra 2007. go -

dine), stvore sve odgovarajuće formalno-pravne, organizacione i druge

neophodne pretpostavke za još odlučnije suočavanje i afirmaciju istine

o svim zlodjelima iz perioda 1991 – 2001. godine, na bilo koji način vezanim

za Crnu Goru.

Skupština, u tom smislu, poziva sve državne institucije, organe i njihove

predstavnike, kao i sva druga pravna i fizička lica da učine dostupnom

raspoloživu dokumentaciju i informacije, te da i na svaki drugi

mogući način, u okviru sopstvenih nadležnosti, doprinesu utvrđivanju

činjenica o ovim događajima.

Skupština Crne Gore, u tom kontekstu, pozdravlja i odluku Skup -

štine Glavnog grada – Podgorice o donošenju Programa podizanja spomen

obilježja na teritoriji Glavnog grada u 2009. godini, a kojim se,

između ostalog, predviđa proglašenje i odgovarajuće uređenje Parka

„Po brežje“ u spomen park civilnim žrtvama ratova vođenih na prostorima

bivše Jugoslavije u periodu 1991 - 2001. godine i, posebno, žrtvama

zločina iz tog perioda, na bilo koji način vezanim za Crnu Goru.

Konačno, Skupština Crne Gore očekuje da će i susjedne države na

primjeren način osuditi zločine počinjene na svojim teritorijama i drugdje

od strane svojih državljana i dati puni doprinos rasvjetljavanju istih

i kažnjavanju počinilaca.

Deklaraciju objaviti u „Službenom listu Crne Gore“.

SU-SK Broj 01-508/9, Podgorica, 9. jula 2009. godine

SKUPŠTINA CRNE GORE 24.

SAZIVAPREDSJEDNIK

Ranko Krivokapić

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM

5


HRO NI KA » » »

r e v i j a

Forum Bošnjaka - Muslimana

pozdravio je usvajanje

Deklaracije o prihvatanju

Rezolucije Evropskog parlamenta

o Srebrenici u

crnogorskom parlamentu

ocjenjujući to kao civilizacijski

čin. Iz Foruma je

saopšteno da je Srebrenica

simbol stradanja nedužnih i

grijeh svih koji su učestvovali

i podržavali politiku

devedesetih. To se ne zaboravlja

i podrazumijeva utvrđivanje

istine i odgovornosti za

sve zločine koji su počinjeni

u periodu 1991-2001. godine.

Forum očekuje brzu realizaciju

odluke o uređenju

Spomen parka u Podgorici

na kome će se kako smo

godinama inicirali naći adekvatna

obilježja za sve civilne

žrtve iz perioda 1991-2001.

SLOBODAN PEJOVIĆ SVJEDOK DEPORTACIJE BOŠNJAKA IZ CRNE GORE PONOVO NA METI VANDALA

Puščano zrno kao opomena

Slobodan Pejović ispred polomljenog automobila

Slobodan Pejović, dobitnik povelje “Rifat Burdžo vić

Tršo” za svjedočenje o deportaciji Muslimana iz Her ceg

Novog 1992. godine, ponovo je bio žrtva nepoznatih napa -

dača koji su mu razbili staklo na automobilu.

Policija je, kako je Pejović rekao, na desnom sjedištu na -

šla metalnu kuglu veličine klikera. “Vjerovatno je iz oružja

za lov na krupnu divljač, kojom mi šalju zlokobnu poruku.

Koga bi iznenadilo da se čuje da je u sačekuši ubijen

Slobodan Pejović", kazao je on.

Nakon demoliranja automobila prije oko godinu, pa

šaranja bojom u martu ove godine, to je, kako on smatra,

”još jedan od pokušaja kojim mi nepoznati vandali prijete

zbog svjedočenja o deportaciji Muslimana iz Herceg

Novog, ali i događajima na Orjenu”.

Povod za napad, kako misli, je dokumentacija koju namjerava

da objavi. Za napade djelimično smatra odgovornim

i policiju, koja, kako kaže, ne odgovara na zahtjeve da ga

adekvatno zaštiti.

Pejović je prvi koji je javno progovorio o deportaciji

bosanskih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine. Bivši policijski

inspektor nedavno je specijalnom državnom tužiocu

za ratne zločine, dao izjavu o zlodjelima na planini Orjen

u zaleđu Herceg Novog, gdje su paravojne jedinice devedes

etih godina, prema njegovom svjedočenju, ubijale ne vi -

ne ljude muslimanske nacionalnosti.

Napad na Slobodana Pejovića najoštrije je osudio Boš n -

jački savjet koji je pozvao nadležne državne institucije da

zaštite ključnog svjedoka u procesu de po rtacije i učine sve

kako bi prestali napadi na imovinu i ličnost ovog časnog

građanina Crne Gore te da pre stanu šikaniranja i drugih

svjed oka ovih nemilih do gađaja.

6 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « HRO NI KA

PRONAĐENI OSTATCI TIJELA JEDNOG OD OTETIH PUTNIKA IZ VOZA U ŠTRPCIMA

Prvi trag

Nakon skoro 17 godina, prvi put

su pronađeni posmrtni ostaci jednog

od otetih putnika iz Štrbaca. DNK

analizom utvrđeno je da je pronađena

lobanja Halila Zupče vića iz Treb i -

nja. On je sa još 18 putnika, 27. februara

1993. godine, otet iz voza na željezničkoj

stanici u Štrpcima.

Klaudija Kulih, šef Međunar odne

komisije za nestale BiH, kazala je da

je ovo prvo poklapanje DNK nestalih

u Štrpcima”, ali da, nažalost, nema

skeletnih ostataka čitavog tijela. Čla n -

ovi komisije za nestale FBiH pronašli

s u, početkom ove godine, Zupčevi ć e -

vu lobanju u selu Sjedače, opština

Sre b renica, da bi nalaz DNK bio pot -

v rđen krajem septembra.

Amor Mašović, član kolegijuma

direktora Instituta za nestale BiH,

objašnjava da je pored Zupčevićeve

lobanje pronađena još jedna, te da su

obje bile u šiblju na obali jezera Baj -

ina Bašta. “Moguće je da su glave ods -

j e čene, pa bačene u Drinu, mada ne

treba isključiiti ni mogućnost da se

negdje u blizini nalaze i drugi ostaci

tijela”, kaže Mašović.

O pronalasku Zupčevićeve lob -

anje juče je obaviještena i njegova

supruga Sanija, koja sa dvoje djece

živi u Švedskoj. Sa djecom je bila u

vozu kada su joj braća Lukić i njihovi

saborci odveli supruga Halila. Sin

Emir je tada imao šest, a kćerka

Vildana osam godina.

Teško su primili vijest o prona l as -

ku očeve glave. Emir veli da je to “ma -

jku jako udarilo”, ali da su “na ne ki

način srećniji”: “Do sada nijesmo ima -

li ništa. Sada, ipak, možemo ocu na p -

raviti spomenik. Voljeli bismo da se

mogu naći i drugi djelovi tatinog

tijela”, veli Emir.

U stanici Štrpci, 27. februara 1993.

godine, braća Milan i Sredoje Lukić i

njegova zločinačka grupa oteli su 19

putnika. Otete Bošnjake su, kako je

utvrđeno, potom odveli u selo

Prelovo kod Višegrada. U gar a -

ži jedne od spaljenih kuća, u

neposrednoj blizini obale Dr-ine,

Milan Lukić i Boban Inđić

likvidirali su otete Bošnjake.

Pr e sudom Višeg suda u Bije l -

om Polju, od 9. septembra

2002. godine, jedan od učesnika

tog zločina, Nebojša Ranis a -

v lje vić, osuđen je na 15 godina

zatvora. Tokom istražnog postupka,

Ranis a vljević je opisao i

kako su oteti ljudi iz Štrbaca likvidirani.

„Putnici su iz kamiona

izvođeni u grupama od po troje-četvoro,

vezani žicom. Zatim

su uvođeni u garažu, gdje su ih

ubijali Lukić i Inđić. Nakon što

bi uveli grupu ljudi u garažu,

čulo se samo: „Lezi dolje!“ i

pucnji iz pištolja. Čulo se onoliko

pucnjeva koliko je ljudi

bilo u garaži.“

U žalbi napisanoj svojom ruk om,

25. oktobra 1996. godine, Rani s a -

vljević piše:

„Priznao sam sve, ali nemojte da

mi stavljate na teret da sam ovog pu t -

nika ubio. Ja jesam rekao da sam

pucao u njega, da je on pao, da je

jaukao i zvao majku u pomoć. Kada

je Milan Lukić izašao iz kuće i pitao

ko je pucao, rekao sam mu da sam ja

pucao i pokazao u pravcu tog ranjenog

putnika. On mu je prišao i

nožem, to jest vojničkim b ajo netom,

prerezao grkljan. I rekao: - 'Tako se to

radi'.“

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 7


HRO NI KA » » »

r e v i j a

POČELA REALIZACIJA PROJEKTA VRAĆANJA žIVOTA U BUKOVICI

Zajedno u obnovu

Početkom oktobra u Bukovici je

boravio ministar rada i socijalnog

staranja Vlade Crne Gore dr. Suad

Numanović, zajedno sa direktorom

Direkcije za javne radove Žarkom

Živkovićem, članom Vladine komisije

za obnovu Bukovice Asimom

Telaćevićem, predsjednikom Opšt i -

ne Pljevlja dr. Filipom Vukovićem i

podpredsjednikom Avdom Ajanov i -

ć em, kao i predstavnikom Udruže n -

ja građana Bukovice. Oni su zajedno

sa izvođačem radova na terenu obišli

lokacije na kojima se vrši obnova

kuća, kao i izgradnja novih i popravka

starih seoskih puteva.

Ministar Numanović je rekao da

je počela realizacija projekta obnove

individualnih i pomoćnih objekata

u Bukovici.

„Ovo je zajednički projekat svih

nas, Vlade, lokalne uprave i Bukov i -

čana. Na ovaj način stvorićemo uslove

da se svi građani Bukovice vrate u

svoje kuće i nastojimo da stvorimo

uslove za razvoj poljoprivrede“. On

je rekao da će do kraja godine Vlada

utrošiti planiranih milion eura u realizaciju

projekta povratka raseljenih,

a da će isto toliko novca biti utrošeno

i naredne godine.

Direktor Direkcije javnih radova

Žarko Živković je kazao da je do

sada urađeno 4 kilometra asfaltnog

puta od sela Lugovi do centra MZ

Kovačevići, a da se nasipa 25 kilometara

lokalnih puteva.

„Radimo alternativni put koji bi

zaobišao klizište na sadašnjoj trasi i

mislim da će biti završen za tridesetak

dana. Počeli smo gradnju 12

montažnih kuća, a sanirali smo i

niskonaponsku elektro-mrežu. Ur a -

diće se glavni putni pravci seoskih

puteva do pojedine grupe sela, a

radićemo sve dotle dok nas zima ne

otjera iz ovog kraja. U prošloj godini

smo uložili u sanaciju puta od Pol j a -

ne do Kovačevića 450.000 eura“, rek -

ao je Živković.

Izvođač radova na izradi puteva

„Zanatstvo“ Pljevlja, je rekao da je do

sada probijeno 12,5 km novog seoskog

puta, završeno i uvaljano 8 km,

popravljen put u dužini od 12 km

Kovačevići – Debelo brdo, a popravka

puta u dužini od 4,5 km na pravcu

Kovačevići – Srečanje biće završena

do kraja godine. U povratku se

završavaju propusti za vodu i radovi

se odvijaju planiranom dinamikom.

Predsjednik Opštine Pljevlja Filip

Vuković je rekao: „Obišao sam teren

i vidio da se radovi odvijaju najbolje

što je moguće. Opština Pljevlja će u

svom Kapitalnom budžetu planirati

sredstva za obnovu ovog prostora,

jer Pljevlja imaju bogate prirodne

resurse i učinićemo sve da ovaj projekat

uspješno okončamo. Interes

nam je da vratimo svoje građane i da

damo šansu svima koji žele da se vr -

a te u Pljevlja, jer je naša Opština vrlo

slabo naseljena, svega 26 stanovnika

po km˛, a u Crnoj Gori je naseljenost

52 stanovnika po km˛“.

Direktor OŠ „Bratstvo-Jedinstvo,

Bogdan Dubljević je pozdravio

napore koje Vlada sa resornim ministarstvima

čini na obnovi života u

Bukovici i ističe da „nekada doći u

Bukovicu bio je podvig, a tek kako je

živjeti u njoj“. Na terenu Bukovice

bilo je pet područnih odjeljenja četvororazrednih

škola koje su u vrlo

lošem stanju, a neke su potpuno

propale i to u selima: Planjsko, Sr e č -

anje, Krćevine, Brda i Sirčići i predlaže

da se uporedo sa obnovom kuća

izvrši i obnova tih škola.

Predsjednik Udruženja Buko v i -

čana iz Sarajeva, Šemso Bavčić je

rekao da je zadovoljan onim što je

Vlada Crne Gore do sada uradila i

izrazio očekivanje da će se nakon

završetka ovih 12 kuća već početkom

naredne godine prvi Buko -

vičani početi da vraćaju u svoj zavičaj.

J. Durgut

8 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « HRO NI KA

JAČANJE CRNOGORSKO-TURSKIH DIPLOMATSKIH ODNOSA

Ramo Bralić ambasador

Predsjednik Turske Abdul ah

Gul dao je krajem avgusta sa gla -

snost za imenovanje Ra ma Bralića

na dužnost izvanr e d nog i opuno -

moćenog am b as a dora Crne Gore

u toj ze mlji. Bralić je rekao ranije

da će njegova diplomatska misija

u An kari biti posvećena po dizanju

političkih odnosa dvije države, a

prioritet će biti unapređenju eko n -

omske sar a dnje.

''Pored povećanja dobrih političkih

odnosa izme đu dvije republike

da prioritet naših aktivnosti

bude i moj a nadam se da je to

politika i naše Vlade i našeg

Minista r s tva inostranih pos lova da

to tube ek o n omska diplomatija jer

je to int e res ze malje Crne Gore a ja

mislim i interes svih zemalja ovakog

kapa c i teta kao što je naša.'' kazao je

Bralić.

Prvi ambasador Crne Gore u

Turskoj nakon ob nove držav n o sti,

podsjetio je na brojnost crn og o rske

dijaspore u Turskoj. Oko 60.000 ljudi

moglo bi da bude i most za

uspostavljanje još boljih privrednih

od nosa d v ije države. Mogućnosti za

u n a p ređivanje eko n omske saradnje

Bralić vidi u trgo vini, prehrani, turizmu,

ali i građevinarstvu.

ZAVRŠEN DIO OGRADE OKO

HUSEIN PAŠINE DžAMIJE

Kuca i

sahat na kuli

Završena je prva faza izgradnje haremskog zi -

da Husein pašine džamije i glavne ulazne kapije.

Radove je završilo sarajevsko preduzeće „SIKRA“

a svi predviđeni radovi odvijaju se pod nadzo -

rom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne

Gore sa Cetinja, jer je Husein pašina džamija od

1961 godine upisana u registar Zavoda kao kulturno

dobro prvog reda.

Za sada najveći problem predstavlja na koji

na čin obezbijediti značajna finansijska sredstva

po trebna da bi čitav projekat bio završen, pa je

zbog toga odlučeno je da se radovi izvode po

fazama.

U međuvremenu proradio je i sat na sahat kuli

pored džamije. Satni mehanizam je popravljen

zahvaljujući Pljevljaku Nedžadu Bubici, koji živi u

Sarajevu a sahat kula ponovo je funkciji. Ugrađen

je novi satni mehanizam koji je povezan sa satelitskim

programom tako da u pljevljaci više ne mo -

raju da brinu o tačnom vremenu.

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM

9


HRO NI KA » » »

r e v i j a

PREDSTAVLJAMO: ALIJA MATOVIĆ, ROžAJE I OKOLINA, - LJUDI I DOGADJAJI - 1912 DO 1945

Hronika narodnog

pripovjedanja

Na ovom zemaljskom šaru rijetki su

ljudi koji neporimjetno nose svoje brem,

svoje probleme, a istovremeno su spremni

da cijelim bićem budu u službi opšteg

dobra. Alija Matović je bio jedan od njih.

Razb orit, strpljiv, mudar čovjek, spreman

da čuje i uvaži svačiju priču i pokuša da

joj da ljudski smisao i plemenit ishod. Taj

prosede, analitički i lajički nije teško pronaći

i knjizi „Rožaje i okolina”, ljudi i

dogadjaji - 1912 do 1945“, koja je bogata

hronika kazivanja, svjedočenja o dramatičnim

događanjima, ljudima i narodu u

procijepu nestajanja i nastajanja državnih

uređenja sa svim iskušenjima koja

sukobi donose.

„Sadržaj knjige će pomoći brojnim

istraživačima, historičarima, na u čnicima,

ali i običnom čitaocu da mnogo više

sazna o nečemu što je dio ne tako davne

prošlosti,ali i o čemu nema mnogo podataka“

- konstatovao je u ime izdavača

Amer Halilović, uz podsjećanje da je intelektualni

angažman Alije Matovića u rožajama

i šire bio sveobuhvatan, dinamičan i

dragocjen.

Historiju pišu dogadjaji. Doga djaje

zapisuju ljudi. Stoga je svaki zapis iz ljudske

povijesti dragocjen a knjiga Matovića

ima za cilj da ni gdje zapisano upiše u knjigu

dešavanja i na taj način ih učini svjedocima.

Mnoge ljude, pojave i dogadjaje

ova knjiga izvlači iz zaborava one prošlosti

koju mnogi pamte ali nigdje nije (bila)

zapisana, kazao je mr. Ad n an Pepić.

Mu slihun i strpljivi hroničar Matović u

knjizi pažljivo biljež riječi brojnih sagovornika

o dogadjajima i tegobnom životu koji

se uglavnom prepričavao u krugu pr ijatelja

i poznanika na tradicionalnim posijelimaposetcima.

Očigledno svjestan hiperboličkih

nijansi u pripovijedanju svojih sagovornika

Matović je čitaocu na početku knjige

ostavio i sljedeću poruku.

„Radeći na ovoj knjizi želio sam dati

doprinos u proširivanju naših saznanja o

nekim dešavanjima. Nije mi želja stvarati

mržnju i razdor medju ljudima. Jer ovdje

je i u najvećem zlu čovjek pomagao

čovjeka i suprostavio se zulumu.

Oni koji budu čitali knjigu naći će

puno dobroga u zlom vremenu. Ovo je,

ujedno, moje suprostavljanje svakom

obliku terora, zuluma, ali i nacionalizma i

manipulacija koje vo de podvajanju i

sukobu ljudi. „Umi j eće tolerancije“ je najveće

bogastvo, ali i izazov za sve narode.

M.Rastoder

Najave uspješnije saradnje

Poslanik Bošnjačke stranke u Skupštini Crne Gore Suljo

Mustafić susreo se i razgovarao u Izmiru sa Kemalom Bajsa k -

om počasnim konzulom BiH u Turskoj i Džemalom Šenelom,

predsjednikom Upravnog odbora Federacije bošnjačkih

udruženja kulture u Turskoj. Razgovarano je o različitim oblicima

saradnje na privrednom i kulturnom planu, a Kemal

Bajsak, jedan pd najuspješnijih privrednika Izmira iskazao je

svoju zainteresovanost da i ličnim angažamanom pomogne

intenziviranje privrednih kontakata i sagledavanje mogućnosti

ulaganja i investiranja.

Džemal Šenel je govorio o potrebi jačeg umrežavanja iseljeničkih

Udruženja te njihovog kontinuiranog rada na očuvanju

folklornog i jezičkog nasljeđa, ali i o mogućnosti da kroz

brojne privredne projekte ojačaju veze Turske i Crne Gore,

kao i ostalih zemlja regiona. U Izmiru i opštinama egejske obl -

a sti živi veliki broj iseljenika iz Crne Gore, od kojih su mnogi

veoma uticajni privrednici, javni radnici i političari

U okviru ove posjete, upriličen je i susret sa studentima iz

Crn e Gore, koji su iskazali svoje zadovoljstvo uslovima studiranja

na elitnom izmirskom Univerzitetu, gdje se nalazi više

od dvadest studenata iz naših krajeva. Oni su korisnici specijalnog

programa turske Vlade kojim se obezbjedjuje školovanje

na fakultetima i specijalističkim studijama.

Mustafić je u Izmiru predvodio delegaciju maslinara i ma -

sli n o preradjivača koja je, u organizaciji turske vladine agencije

TIKA, bila gost Instituta za maslinarstvo Turske i privrednih

asocijacija egejske oblasti.

10 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE

USAGLAŠAVANJE IZBORNOG ZAKONODAVSTVA SA USTAVOM

Maratonsko zamagljivanje

Teško je poreći činjenicu da bi se od relativno pristojne ponude moglo doći i do prihvatljivog

rješenja za sve, ali se - bar na osnovu onoga što se moglo čuti u dosadašnjoj

raspravi o ovoj problematici - teško oteti i utisku da se rješenje, iz ko zna kojih razloga, ili

neće ili od uskostranačkog sljepila ne vidi. Zato je, ukoliko se nešto ne promijeni, najizglednija

mogućnost da do daljnjeg sve ostane kako i jeste, što bi posebno za bošnjačke i

hrvatske nacionalne predstavnike bvila samo još jedna olako prokockana velika šansa

Dvije će godine od usvajanja Us -

tava nezavisne Crne Gore. Zakonom

za sprovođenje ovog akta (Sl. List CG,

br. 1/07 i 9/08) određeni su bili i rokovi

za usklađivanje sa odgovarajućim

ustavnim odredbama svih do tada

važećih zakona. Zakon o izboru poslanika

i odbornika svrstan je u grupu

prioritetnih za usaglašavanje. Među -

tim, prvobitni rok od tri mjeseca, produžen

je prvo na šest, a nakon što Ra -

dna grupa za usaglašavanje izbornog

zakonodavstva sa novim Ustavom čiji

je rad koordinirao ondašnji potpredsjednik

Slavoljub Stijepović(DPS) nije

završila posao, 26. januara 2009. godine,

Skupština Crne Gore je novom

izmjenom ovog zakona i ovaj rok produžila

na ukupno dvije godine, koje

ističu krajem tekućeg mjeseca oktobra.

Shodno ovoj izmjeni, Kolegijum

predsjednika Skupštine Crne Gore je,

26. juna 2009. godine, donio zaključak

kojim je za ovaj posao obrazovana

nova Radna grupa, čiji rad, takođe,

koordinira predstavnik DPS-a, poslanik

Miodrag Vuković.

I ova Radna grupa, međutim, prvu

sjednicu je održala tek 16. septembra

a, suštinski rad započela je tek početzkom

uktobra.

Kako se i predpostavljalo, kao

jedno od suštinskih ili tačnije najdelikatnijih

pitanuja nametnulo se pitanje

zakonske operacionalizacije ustavnog

načela( ČL. 79, stav 1, tačka 9 Ustava

CG) o pravu pripadnika manji n s kih

naroda i drugih manjinskih nac i o -

nalnih zajednica na tzv autentičnu

zastupljenost u Skupštini Crne Gore i

skupštinama lokalnih jedinica u kojim

a čine značajan dio stanovništva.

Ovim se načelom, u suštini, Drža va

samoobavezala da će pripadnicima

brojčano manjinskih naroda i drugih

manjinskih nacionalnih zajednica, u

cilju stvaranja uslova za njihovu punu i

efektivnu ravnopravnost, pored opštevažećih

izbornih prava i pravila koja

važe za sve, obezbijediti i dodatne

zakonske olakšice za učešće u izbornoj

utakmici.

U postojećoj izbornoj regulativi

sadržano je, inače, rješenje(posebna

teritorijalna izborna jedinica unutar

Crne Gore kao jedinstvene izborne

jedinice) kojom se, punu deceniju već,

obezbjeđuje ostvarivanje ovog prava

pripadnicima albanske nacionalne

zajednice u Crnoj Gori.

Aktuelnim izmjenama i dopunama

izborne regulative morali bi se obezbijeti

uslovi za lakše ostvarivanje prava

na autentičnu zastupljenost i pripadnicima

ostalih brojčano ma nji nskih

naroda i drugih manjinskih na c -

ionalnih zajednica.

U kojoj mjeri realno iznalaženje

ovog rješenja i, pogotovu, u kojoj mjeri

je realno obezbijediti ostvarivanje

ovog prava jedinstvenim rješenjem za

sve potencijane korisnike, odnosno za

političke predstavnike svih manjinskih

naroda i drugih manjinskih na cionalnih

zajednica, koji iskažu interes da

koriste ovo pravo, najupečatljivije go -

vore prezentirana stanovišta predstavnika

poslaničkih grupa u Skupštini

Crne Gore.

DEMOKRATSKA PARTIJA SOCIJA-

LISTA

Varijanta I:

Ukoliko ni jedna od lista koje u

izbornoj prijavi naznače da konkurišu

za nacionalne zastupnike određenog

manjinskog naroda ili druge manjinske

nacionalne zajednice, najuspješnijoj

od njih, pod uslovom da je dobila

najamnje 1, 5 % važećih glasova u izb -

ornoj jedinici (Alternativa: TZV prirodni

prag=br. Glasova/ 81).

Varijanata II:

Liste koje u izbornoj prijavi naznače

da konkurišu za nacionalne zastupnike

određenog manjinskog naroda ili

druge manjinske nacionalne zajednice,

stiču pravo učešća u raspodjeli

mandata ukoliko su dobile najmanje

1,5 odsto važećih glasova u izbornoj

jedinic(Alternativa: TZV prirodni

prag=br. Glasova/ 81).

U svakoj od varijanti otvoreni za traženje

rješenja za autentičnu zastupljenost

hrvatske nacionalne zajednice.

SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA

Socijaldemkratska stranka je uvjerena

da bi, i sa stanovišta građanskog koncepta

društva i države Crne Gore, i sa

stanovišta interesa pripadnika svake od

manjinskih nacionalnih zajednica da

kao integralni dio društva mogu na adekvatan

način participirati i u ostvarivanju

širedruštvenog interesa i, istovremeno,

brinuti o očuvanju svih svojih tradicionalnih

osobenosti, model tzv duplog

glasa blo najprimjerenije rješenje.

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM

11


KRI TIČ KE PA RA LE LE » » »

r e v i j a

I. Princip tzv duplog glasa podrazumijevao

bi pravo birača – pripadnika

određenog manjinskog naroda ili

druge neke manjinske nacionalne

zajednice da, pored prava glasanja

neke od političkih izbornih lista, shodno

svom političkom opredjeljenju,

mogu glasati i nekog od kandidata (ili

lista kandidata) – konkurenata za za

nacionalne zastupnike.

Izbor nacionalnih zastupnika (posla

nika i odbornika – najmanje po je d -

nog) vršili bi birači – pripadnici odr e -

đenog naroda, odnosno nacionalne

zajednice sa posebnog biračkog spiska

formiranog prethodnim ličnim

izjašnjavanjem, u pisanoj formi, svakog

od birača koji želi da učestvuje u izboru

nacionalnog zastupnika.

Kako, međutim, za model tzv

duplog glasa, tokom rasprave o ovoj

problematici nije iskazano razumijevanje,

a u želji da se dođe do rješenja

koje bi imalo najmanje dvotrećinsku

saglasnost poslanika, kao moguća,

odnosno rješenja za dalje usagalašavanje

predstavnik SDP-a u Radnoj grupi

– Rifat Rastoder je ponudio još dva

moguća modela, koji bi se, takođe,

odnosila na sve potencijalne korisnike

a, u krajnjem – kako je obrazloženo,

mogli bi biti makar rješenje autentične

zastupljenosti pripadnika ostalih

manjinskih naroda, pored albanskog

koji već duže koriste model izdvojenih

biračkih mjesta.

II. Mogućnost učešća u raspodjeli

bez cenzusa

U raspodjeli mandata, inače, učest -

vuju liste koje su dobile najmanje 3

odsto ukupnog broja važećih glasova

u izbornoj jedinici.

Ova odredba čl. 94. postojećeg

zakona bi se samo dopunila sljedećim

stavovima:

Izuzetno od stava 1, u slučaju da ni

jedna od lista koje u izbornoj prijavi

naznače da konkurišu za nacionalne

zastupnike manjinskog naroda ili

druge neke manjinske nacionalne

zajednice, ne ostvari uslov iz stava 1,

najuspješnijoj od njih će se omogućiti

učešće u raspodjeli mandata sa osvojenim

brojem glasova.

Raspodjela mandata vršila bi se na

način što bi se po 1( prvi) mandat raspoređivao

svakoj od lista iz stavova 1 i

2, dok bi se preostali mandati raspodjeljivali,

shodno osvojenom broju

glasova, po principu tzv količnika.

III. Mogućnost učešća u raspodjeli

sa zbirnim brojem glasova

U raspodjeli mandata učestvuju

liste koje su dobile najmanje 3 odsto

ukupnog broja važećih glasova u

izbornoj jedinici.

Izuzetno, u slučaju da ni jedna od

lista koje u izbornoj prijavi naznače da

konkurišu za nacionalne zastupnike

određenog manjinskog naroda ili

druge neke manjinske naciona lne

zajednice, ne ostvari uslov iz stava 1,

omogućiće im se učešće u ras p o d jeli

mandata sa zbirnim – ukupno osvojenim

brojem glasova.

Raspodjela mandata vršila bi se na

način što bi se po 1 (prvi) mandat ras -

poređivao svakoj od lista iz stavova 1,

kao i svakoj od zbirnih lista iz stava 2,

dok bi se preostali mandati ra -

spodjeljivali po principu tzv količnika.

Raspodjela mandata iz stava 2,

odnosnim listama pojedinačno vršila

bi se po istom – opšetevažećem principu

raspodjele mandata, shodno poje -

dinačno osvojenom broju glasova.

U obrazloženju ovih predloga iz

SDP-a između ostalog ističu da se i jednim

i drugim modelom ispoštovano

ustavno načelo o jednakosti biračkog

prava( članovi: 45, st 3 i 83, st 1) kao i

načelo iz čl 79, stav 9 Ustava o pravu

Do aprila glasanje po starom zakonu

pripadnika manjinskih naroda i drugih

manjinskih nacionalnih zajednica

na autentičnu zastupljenost u Sku -

pštini CG i skupštinama jedinica lokalne

samouprave u kojima čine zanačajan

dio stanovništva, shodno principu

afirmativne akcije.

Konačno, ovim se rješenjem omogućava

učešće u parlamentranom životu

i najmalobrojnijnijem- hrvatskom

manjinskom narodu u Crnoj Gori.

NOVA SRPSKA DEMOKRATIJA

Polazeći od sopstvenog stanovišta

da su autentični oni poslanici za koje

glasa bar jedna trećina njihovih sunarodnika

sa pravom glasa, Nova srpska

demokratija predlaže diferencirani

cenzus za svaku od manjinskih nacionalnih

zajednica. I to da konkretno

iznosi 1/3 njihovog procentualnog

učešća u stanovništvu odnosne izborne

jedinice – opštine ili države. Tako,

naprimjer, ako je procenat učešća

Hrvata u stanovništvu Crne Gore oko

1 procenat, cenzus za liste sa nacionalnim

predznakom ove zajednice bio bi

0, 33 odsto važećih glasova; Za

Albance od oko 7% u stanovništvu,

cenzus bi bio 2, 33 odsto važećih glasova,

i td..., što bi značilo da za zajednice

sa učešćem u stanovništvu većem

od 9 % nebi ni bili nikakve tzv afirmativne

akcije.

POKRET ZA PROMJENE

I Pokret za promjene je za model

diferenciranog cenzusa, s tim što pred-

12

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

laže da za liste sa nacionalnim predznakom

zajednica koje u stanovništvu

učestvuju sa 1 do 3 procenta, cenzus

za prvi mandat bude 50 % tzv prirodnog

praga( broj važećih glasova/ ukupan

broj poslanika, odnosno odbornika)

a za zajednice sa učešćem iznad 3

procenta u stanovništvu cenzus za

prvi mandat bi bio prirodni prag.

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE

Novi rok 30. april

Poslanici vladajuće koalicije na sjednici 22. oktobra uprkos do sada najeksplicitnijoj

volji opozicije da se dođe do rješenja takozvane autentične

zastupljenosti manjinskih naroda u Skupštini Crne Gore i lokalnim jedinicama

po treći put su odložili usaglašavanje izbornog zakonodavstva.

Novi rok je 30. april.

BOŠNJAČKA STRANKA

Suština predloga Bošnjačke stranke

su: jedno zagarantovano poslaničko,

odnosno odborničko mjesto ili

učešće u raspodjeli mandata sa osvojenim

brojem glasova za liste sa nacionalnim

predznakom „manjinske zajednice“

koja u ukupnom stanovništvu participira

sa 1 do 5 procenata, dok bi

liste sa nacionalnim predznakom „

manjinske nacionalne zajednice“ sa

više od 5 procenata u stanovništvu

imale tri zagarantovana poslanička

mjesta ili pravo učešća u raspodjeli

mandata sa osvojenim brojem glasova.

DEMOKRATSKI SAVEZ ALBANA-

CA, FORCA I PERSPEKTIVA

Predsdtavnici ove tri partije sa

albanskim nacionalnim predznakom

smatraju da „ stečeno pravo o izboru 5

poslanika na biračkim mjestima sa

većinskim albanskim stanovništvom

treba zadržati, odnosno ugraditi i u

novi zakon, s tim što se zahtijeva da u

raspodjeli ovih mandata uzčestvuju

samo liste sa albanskim nacionalnim

predznakom. Glasovi ostalih lista iz sa

ovih biračkih mjesta bi se prenosili i

računali u jedinstvenoj izbornoj listi sa

preostalim poslaničkim mandatima i

obrnuto.

HRVATSKA GRAĐANSKA INICIJA-

TIVA

Predlog Hravatske građanske inicijative

je da se samo za „manjine“ između

1 i 5 procenata u ukupnom stanovništvu

obezbijedi jedno zagarantovano

poslaničko, odnosno odborničko

mjesto.

SOCIJALISTIČKA NARODNA PAR-

TIJA

I ako poslanički klub SNP-a nije

dostavljo nikakav predlog u pisanoj

formi, iz izlaganja na sjednicama

Radne grupe, da se zaključiti da se

predstavnici ove partije zalažu za:

poštovanje principa – jedan građanin,

jedan glas, te da treba naći odgovarajući

model autentične zastupljenosti

na bazi diferenciranja, odnosno smanjenja

opštevažećeg cenzusa za

„manjinske nacionalne zajednice“

Nakon obrazloženja podnesenih

predloga, na sjednici Radne Grupe za

izradu izbornog zakonodavstva, od 25.

septembra 2009. godine, forirana je

podgrupa sa zadatkom da pokuša

doći do rješenja sa najvišim mogućim

saglasjem.

Podgrupa je radila u sastavu: Rifat

Rastoder (SDP) – predsjedavajući, Božidar

Vuksanović (DPS), Mevludin Nu -

hodžić (DPS), Kemal Purišić(BS),

Predrag Bulatović (SNP), Radoica Živković

(NSD), Srđan Brajović (PZP),

Mehmet Bardhi (DSA, KP, F) i Ljerka

Dragićević (HGI).

U raspravi tokom tri višesatne sje d -

nice (utorak – 29. septembra; četvrtak

– 01. oktobra i petak – 02. oktobra

tekuće godine) dodatno je izanaliziran

svaki od dostavljenih predloga modela

primjene predmetnog načela.

U završnom krugu usaglašavanja

mišljenja o predlozima došlo se do

sljedećih stanovišta:

1) Poslanik Mehmet Bardhi, ostaje

pri stavu da je model( prilog-1),

prezentiran u ime tri nacionalne partije(DSA,

KP, F) a koji se u suštini temelji

na postojećem modelu izdvojenih

biračkih mjesta, najadekvatniji za pripadnike

ove zajednice, te ne vidi

mogućnost bilo kakvog daljeg usagla -

šavanja oko ostalih predloga, s tim što

ne spori potrebu i obavezu donošenja

odgovarajućeg rješenja i za ostale manjinske

nacionalne zajednice.

2) Poslanik Kemal Purišić, takođe,

ostaje pri sopstvenom uvjerenju da je

model prezentiran u ime BS najadekvatniji

model rješenja autentične zastupljenosti

za sve nacionalne zajednice

ali ostavlja mogućnost daljeg usaglašavanja

oko modela koncipiranog na

bazi predloga DPS-a i, posebno, na

bazi prezentiranih maodifikcija

Rješenja - II SDP-a.

3) Poslanici: Mevludin Nuhodžić,

Božidar Vuksanović, kao i Predrag

Bulatović, Radoica Živković, Srđa Brajović,

kao i poslanica Ljerka Dragićević

smatraju da je moguće i da treba nastaviti

usaglašavanje oko modifikovanog

predloga DPS-a, kao jedinstvenog

modela za sve potencijalne

korisnike i na cjelokupnom prostoru

Crne Gore kao jedinstvene izborne

jedinice.

Ne odbacujući predlog DPS-a, koji

se, u suštini, temelji na istim principima

na kojima je temeljen i Predlog – II

SDP-a, i ne sporeći mogućnost postizanja

većinskog saglasja oko istoga,

predsjedavajući Rifat Rastoder smatra

da bi, radi postizanja još šireg i još

većeg saglasja, konačno rješenje

implementacije predmetnog ustav n og

načela trebalo tražiti na bazi prezentiranih

modifikacija Predlo g a–III SDP-a.

Riječju, teško je poreći činjenicu

da bi se od relativno pristojne ponude

moglo doći i do prihvatljivog rješenja

za sve, ali se - bar na osnovu

onoga što se moglo čuti u dosadašnjoj

raspravi o ovoj problematici -

teško oteti i utisku da se rješenje, iz ko

zna kojih razloga, ili neće ili od uskostranačkog

sljepila ne vidi. Zato je,

ukoliko se nešto ne promijeni, najizglednija

mogućnost da do daljnjeg

sve ostane kako i jeste, što bi posebno

za bošnjačke i hrvatske nacionalne

predstavnike bvila samo još jedna olako

prokockana velika šansa.

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 13


KRI TIČ KE PA RA LE LE » » »

r e v i j a

Autentične nejasnoće

Piše: Milutin Tomašević

Izborni zakon se sa Ustavom treba

uskladiti, za nešto više od mjesec naći

rješenja koja su se bezuspješno tražila

godinama unazad. Posebno će biti

teško obezbijediti autentičnu zastupljenost

manjinskih naroda i drugim ma -

njinskih nacionalnih zajednica u

Skupštini Crne Gore. Mnogo je lakše

napisati ustavnu odrednicu, teže je

zakonski normirati, još komplikovanije

primjeniti.Zakonopiscima ne ide na

ruku što nigdje nije definisana razrada

pojma „autentična zastupljenost“.

Evro pski standardi postoje ali su iskustva

različita od države do države i

zbog naših specifičnosti nijedno nije

pogodno za kopiranje. Parlamentarne

partije „ gradjanske provinijencije“ vlasti

i opozicije dugo su odlagale da se

pitanje izbornih prava manjina stavi na

dnevni red. Da odlaganje nikada ne

rješava problem,i da smo rokove sami

propisali, opet su morali da nas podsjećaju

sa medjunarodnih adresa. I,

nevoljno ali ipak nekako je krenulo.

Izvjesno je da će se na stolu parlamentarne

radne grupe naći više želja a

kolač i nije tako velik da bi podjelom

svi bili zadovoljni.

Najvećim članicama vladajuće ko -

alicije ne odgovoraju suštinske izmjene

zakona. Sasvim su dobro na izborima

prolazili i po postojećem. Poz nato

je da pobjednik teško mijenja pravila

igre posebno ako ih kontroliše i ima

naklonost sudija. Izvjesno je da će

Demo kratska partija socijalista i

Socijal demokratska partija braniti gradjanski

koncept i osporavati partijama

sa naci onalnim predznakom ekskluzivno

pravo na garantovane mandate.

Pola zna pozicija vlasti je da poslanik

bošnjacke ,albanske ili hr va tske nacionalnosti

ne mora biti u partiji sa nacionalnim

predznakom da bi nosio epitet

autentičnog zastupnika svog naroda.

Kao jedan od dokaza da vode računa

o zastupljenosti predstavnika manjinskih

nacionalnih za jednica u DPS-u će

vam, a posebno u SDP-u predočiti

sastav aktuelnih po slaničkih klubova

gdje je respektabilan broj Bošnjaka.

Slična je situacija i u ministartvima,

rukovodstvima opšt i na, raznim odborima...

Riječju, o zap o s ta vljenosti ni

riječi. Promoviše se gradjansko koje ne

potire nacionalno.

Iako je dio vlasti, koncept Bošnja čke

stranke gotovo da je potpuno suprotan

zalaganju većih koalicionih partnera.

Zastupaju stav da bošnjačke interese

vjerodostojno mogu predstavljati samo

stranke i pojedinci koji u svom programu

i djelovanju imaju naglašen i prepoznatljiv

interes za ostvarivanje prava

Bošnjaka. I u Bo šnjačkoj stranci će se

pozvati na statistiku i konstatovati da

prisutnost Bo šnjaka u organima vlasti

ni izbliza ne odgovara procentualnoj

zastupljenosti u ukupnom stanovništvu

te da je njihov položaj u svim segmentima

društva na nezadovoljavajućem niv -

ou. U Bošnjačkoj stranci smatraju da će

sve krenuti na bolje kad se za bo -

šnjačka prava u Parlamentu budu zalagali

„autentični“ poslanici isključivo sa

izborne liste manjinskih – nacionalnih

političkih partija.Imaju i konkretan u

2006. godini već vidjen izbo rni model,

tada osporen i oboren pred Ustavnim

sudom. Rješenje je da manjinske zajednice

koje čine više od pet odsto ukupnog

stanovništva imaju tri garantovana

mandata ispod tog procenta jedan.

Na trećoj zainteresovanoj strani, iz

korpusa albanskih nacionalnih stranaka

traže da im se ne diraju stečena izborna

prava, što znači da im se ne ukida posebna

izborna jedinica. Pošto od viška glava

ne boli, već se čuju zahtjevi da svih 5

poslaničkih mandata treba da pripadnu

strankama albanske prepoznatljivosti

dok bi se glasovi za ostale partije prelivali

u ukupan izborni rezultat na državnom

nivou. Aktuelno pravo koje do

danas nisu imale druge nacionalne

zajednice albanski političari pravdaju

jezičkom posebnošću i činjenicom da

su na manjem ali kompaktnom dijelu

teritorije većina i što su se istrajno i na

vrijeme izborili za svoj izborni status.

Problem je što se „albanski„ model

ne može organizaciono primjeniti na

Bošnjake, Hrvate, potencijalno i na dio

Srba i samim tim se dovodi u pitanje

osnovni ustavni princip da svi imamo

jednaka prava.

Puno je otvorenih pitanja a malo

vremena za odgovore. Očigledno da ih

za sada nemaju ni pravni eksperti vladajuće

koalicije. U ovom trenutku dob -

ro bi došle sugestije, na primjer od Ve -

necijanske komisije ili domaće stručne

pameti koja je na temu izbornih zakona

napisala brojne stranice univerzitetskih

knjiga.

Šta je realni scenario ?

U nedostatku univerzalnog rješenja

za autentičnu zastupljenost, najvjerovatniji

i relani scenario bi mogao biti –

usaglašavanje Zakona sa Usta v om u

nekim drugim oblastima, tako što bi od

novembra pravo glasa umjesto gradjana

imali državljani dok bi sektor autentične

zastupljenosti ugl a vnom ostao

uredjen kao i do sada. Ne treba previđati

da glasnogovornici vlasti od početka

upotrebljavaju termin „harmonizacija“

izbornog zakonodavstva.

14 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE

ZAKONI I POLITIKA: RIFAT RASTODER O NACRTIMA NOVIH ZAKONA O LOKALNOJ SAMOUPRAVI

Prevaziđeni koncepti

Neshvatljivo je uporno istrajavanje

na neprimjenjivim

uslovima konstituisanja

novih samouprava, odnosno

u onemogućavanju građana

sa određenih područja u ostvarivanja

prava na lokalnu

samoupravu, kao i uporno

insistiranje na troškovnom,

umjesto na razvojnom principu

konstituisanja i

funkcionisanja lokalne

samouprave, kazao je,

između ostalog, Rastoder

agenciji MINA.

Rifat Rastoder podpredsjednik skupštine Crne Gore

Podgorica, (MINA) – Nacrti zak -

ona o teritorijalnoj organizaciji Crne

Gore i zakona o izmjenama i dopunama

Zakona o lokalnoj samoupravi

nijesu riješili suštinske probleme i

potrebno ih je temeljitije doraditi, oc -

i jenio je danas potpredsjednik Sku p -

š tine Rifat Rastoder.

On smatra da ponuđeni nacrti

zakona nijesu obradili problem prevaziđenog

monotipskog koncepta

lokalne samouprave, ogromne disproporcije

u veličini i ukupnim pot e -

ncijalima sadašnjih opština, njihovu

nefunkcionalnost i neefikasnost i

posebno neosjetljivost za stvarne po -

t rebe i prava građana.

Rastoder je rekao da je neshvatljivo

uporno istrajavanje na monotipskom

konceptu lokalne samouprave i

teritorijalnoj organizaciji još iz prvih

šezdesetih godina minulog vijeka.

„Neshvatljivo je uporno istrajavanje

na neprimjenjivim uslovima konstituisanja

novih samouprava, odnosno

u onemogućavanju građana sa odr e -

đ enih područja u ostvarivanja prava

na lokalnu samoupravu, kao i upo r -

no insistiranje na troškovnom, um j e -

sto na razvojnom principu konstituisanja

i funkcionisanja lokalne samo -

u prave“, kazao je Rastoder agenciji

MINA.

On je rekao da, umjesto da se osn -

o vni, odnosno najniži oblici lokalne

samouprave pretpostave i urede kao

istinski servis građana i instrument za

podsticanje i organizovanje boljeg

korišćenja raspoloživih resursa i br ž -

eg razvoja, u ponuđenim nacrtima se

pravo na organizovanje lokalne sa m -

ouprave pretpostavlja tek kao pos -

ljedica razvoja i instrument očuvanja

stečenih pozicija.

Rastoder je ocijenio da su veoma

ilustrativna potvrda za to praktično

neostvarivi uslovi i procedure za

osnivanbje novih opština.

„Insistira se na fiskalnom kap a c -

itetu, kao ključnom uslovu, kao da

lokalna samouprava treba samo

područjima koja su ekonomski i infr -

a strukturno već dobro uređena i raz -

v ijena, tako da se postavlja pitanje

zašto bi se nepotrebno i ekperimentisalo

sa bilo kakvom novom organizacijom“,

rekao je Rastoder.

On smatra da, ako bi se, zista, istrajalo

na takvom principu, pitanje je da

li bi, na području cijelog sjevera Crne

Gore i postojeće opštine mogle

opstati.“Naravno to bi bio apsurd“.

Rastoder je ocijenio da je neshvatljiva

upornost u oglušivanju o

legitimne i odavno procesuirane inicijative

za vraćanje statusa opština.

„S obzirom da se ne radi ni o

kakvom uskonacionalnom ili, nacio -

n a lromantičarskom prohtjevu, kako

bi to neki da predstave, već o parekselans

pokušaju suštog spašavanja

života na ovom prirodno veoma životnom

području, bilo bi ne samo

korektno, nego i krajnje racionalno,

već u ovoj fazi uvažiti za sada još jedini

i formalnopravno procesuirani

zahtjev za vraćanje statusa opštine

području Petnjice kod Berana“, rekao

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 15


KRI TIČ KE PA RA LE LE » » »

r e v i j a

je Rastoder.

On je ocijenio da bi trebalo dodatno

razmotriti mogućnosti da se,

shodno svojevremeno već zauzetom

opredjeljenju, i u Crnoj Gori pristupi

uvođenju višetipskog koncepta lok a -

lne samouprave.

„To bi, između ostalog, podrazumijevalo

definisanje nešto drugačije

– manje i racionalnije opštine, kao os -

novnog obliku lokalne samouprave,

kao i grada, kao jedinice lokalne

samouprave višeg i sadržajnijeg

nivoa od opštine sa uslovima za vrš -

enje određenih – prenesenih poslova

državne uprave, kao i Glavnog grada

i Prijestolnice, kao posebnih jedinica

koje se i uređuju posebnim zakonima“,

predlaže Rastoder.

On je ocijenio da bi trebalo razmotriti

predlog da se opština može

osnovati na području sa najmanje tri

hiljade stanovnika i koje predstavlja

prirodnu geografsku cjelinu, ekon o -

mski i komunikacijski povezan prostor

sa sjedištem, kao gravitacionim

centrom.

Rastoder predlaže rješenje da

grad može biti konstituisan kao oblik

lokalne samouprave na teritoriji sa

više od 15 hiljada stanovnika i urbanim

centrom koje predstavlja administrativno,

istorijsko i kulturno središte

šireg područja.

On je kazao da bi alternativa tom

rješenju bila da grad može biti konstitusim

sa brojem stanovnika većim od

prosječnog broja, po opštini.

„Izuzetno, u slučajevima postojanja

posebnih – istorijskih, kulturnih,

privrednih ili geostrateških razloga,

gradom se može ustanoviti i mjesto

koje nezadovoljava uslove iz pre t h -

odnog stava“, ocijenio je on.

Prema predlogu Rastoder, grad,

kao lokalna jedinica, bi se od opštine

razlikovao i po tome što bi se njemu,

odnosno administarciji grada mogli

prenositi određeni poslovi iz državne

nadležnosti.

„Sa uvođenjem grada kao više i

sadržajnije jedinice lokalne samo u -

prave, sam koncept opštine bi morao

biti znatno racionalizovan u odnosu

na sadašnje rješenje i praksu. U ova k -

vim opštinama poslove lokalne up r -

ave bi, recimo, mogao obavljati jedinstveni

organ lokalne uprave – građanski

biro“, ocijenio je on.

Rastoder smatra da se ponuđenim

rješenjima, uprkos svim aktuelnim

opredjeljenjima i zabrinjavajućim

demografskim i ostalim trendovima,

na sve većem dijelu područja države,

nekritički pokušava afirmisati i, što je

još gore, nastaviti svojevrsna konzv e -

racija bilo kakvog razvoja i uopšte

mogućnosti korišćenja jednog od

osnovnih ljudskih prava – prava na

samoorganizovanje, odnosno na

lokalnu samoupravu.

On je rekao da je sva postojeća

zakonska regulativa još iz perioda

drugačijeg državnopravnog statusa

Crne Gore, a jedan dio nje čak iz

najranijeg perioda bivše SFRJ, dakle –

neusaglašena niti sa Ustavom, niti sa

evro-standardima i, pogotovu, sa evr -

o pskim iskustvima iz te oblasti.

„Inače, teritorijalna organizacija

Crne Gore je još iz prvih šezdesetih

godina prošlog vijeka, odnosno još iz

perioda bivše SFRJ, a potom i bivše

SRJ, kao i zakonska regulativa na

kojoj je temeljena“, kazao je on.

Rastoder je rekao da je od jula

2003. godine novim - još važećim Zakonom

o lokalnoj samoupravi, ta

regulativa oglašena nevažećom, čime

je indirektno suspendovano i jedno

od osnovnih ljudskih prava – pravo

na samoorganizovanje, odnosno fo r -

miranje lokalne samouprave i još

nema ni formalno-pravne mogućnosti

za njegovo ostvarivanje.

„Lokalna samouprava u Crnoj

Gori jedinstvena je u regionu i

Evropi i po svom monotipskom konceptu,

koji je u gotovo svim državama

re g iona i, posebno, Evropske

Unije, od avno napušten i zamijenjen

sa takozvanim višetipskim konceptom,

koji pretpostavlja višestepenu

lokalnu samoupravu“, naveo je Ras -

toder.

Prema njegovim riječima, najizrazitija

karakteristika postojećeg stanja

je veoma izražena disproporcija u

veličini i realnim potencijalima sad a -

šnjih opština.

„Međusobne razlike se kreću čak i

do 45 puta, Nikšić – Šavnik, Nikšić -

Tivat, Podgorica – Andrijevica. Pos e -

b an je kurizitet što su opštine u Crnoj

Gori, jednoj od najmanjih država u

Evropi, više desetina puta veće od

prosjeka opština u drugim evropsk -

im državama Francuska, Holandija,

Švajcarska, Slovenija, Hrvatska“, na -

veo je Rastoder.

On je rekao da uprkos svemu, sve

opštine u Crnoj Gori imaju gotovo isti

formaln-opravni status, organizaci -

onu strukturu, kao i obim nadlež -

nosti.

„Na drugoj strani, mjesne zajednice

su i dalje sa krajnje diskutabilnim

izbornim legitimitetom organa i

funkcionera, bez ikakvih nadležnosti

i uopšte mogućnosti za bilo kakvo

valjanije rješavanje potreba građana“,

smatra Rastoder.

Prema njegovim riječima, tako su

cijela, pogotovo seoska, područja u

pojedinim opštinama ostavljena go t -

ovo bez ikakve organizovane brige,

pa čak i realnih mogućnosti za adekvatniju

samoorganizaciju.

„Kako je većina tih područja i sa

veoma lošom saobraćajnom infrastrukturom,

građani su nerijetko prinuđeni

da i za najosnovnije administrativne

potrebe putuju i do 100 kilometara“,

kazao je on.

Rastoder je ocijenio da posljedica

neunaprjeđivanja nactra zakona

mogu biti da značajni prirodni i

ukupni potencijali budu ne samo

neiskorišćeni, nego i sve zapušteniji.

On je ocijenio da posljedice mogu

biti i sve izraženije razlike u razvijenosti,

izraženije socijalno raslojavanje

i veoma izražena migracija

stanovništva, naročito sa seoskog

područja prema inostranstvu ili, u

najboljem, prema Podgorici i crnogorskom

primorju.

„Znatnom broju naselja, naročito

sa sjevera Crne Gore, prijeti potpuna

demografska devastacija“, upozorio

je Rastoder.

16 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE

NACIONALNA IDENTIFIKACIJA BOŠNJAKA

Kako prepoznati sebe

Bošnjaci se susreću sa problemom

sadržaja nacionalnog

identiteta. Da li smo jedna ili

više nacija? Ako smo više

nacija, što je to što nas razlikuje:

religija, kultura, bogatstvo

ili politika? To je pitanje

koje ne postavljaju Bošnjaci,

već pitanje koje se postavlja

pred njima sa ciljem da izazove

vještačku dilemu.

Vrijeme je da Bošnjaci prepoznaju

svoj interes kroz

rearfimaciju vrijednosti koje

su ih vijekovima održavale

na ovim prostorima

Piše: Abdulah Bato Abdić

Nacije čine ključno obilježje Evro -

pe nakon XVIII vijeka. Tako se nasta -

nak nacije istoriski vezuje za burž o a -

sko društvo, tačnije za period liberal -

nog kapitalizma. Inače, nastanak nacije

po pravilu je pratilo definisanje

nacionalnih programa. Kod manjih

nacija naglasak je stavljan na oslobodjenju,

a kod većih na ujedinjenju.

Počevši od XX vijeka ova kategorija

(nacija), poprima značaj za sve narode

svijeta. Emprisko iskustvo ukazuje

na činjenicu da je za konstitiuisanje

nacije neophodno etničko jedinstvo,

dakle, narodnosno transformisanje u

nacionalno.

U procesu definisanja nacija, dominantno

je nekoliko momenata: kultura,

religija, jezik i sl. Ovo su u bitnom

osnovne integraciske ideje. Po

konstitiuisanju nacije, one po pravilu

čine osnovne identitetske kategorije.

Teško da se moze osporiti činjenica

da je nacionalni identitet za Boš -

njake imao nedopustivo nizak rejting

u bivšoj državnoj zajednici SFRJ. Na -

ime, samnoupravljanje i izgradjnja

komunističkog društva prodrli su du -

boko u bošnjačku samosvijest. Tako je

svijet prosjecnog Bošnjaka bio svijet

velikog poliglotskog društva koje se

tako "snažno" držalo izmedju istoka i

zapada. Uz to, i predvodnik većine

država u svijetu oličenih kroz pokret

nesvrstanosti. U fundamentalnom -

ontoloskom smislu ovo je kao pos lje -

dicu uzrokovalo ambivalentnost kao

bitan element nacionalne identifikacije.

Sve to je usporavalo ili pak sprječavalo

proces dalje transformacije

narodnosnog u nacionalno. Dru gim

riječima, SFRJ je uključivala raz l i čite

nacionalnosti koje su kulturološki već

bile definisane, i kao takve u novoj

državi dobile samo zvanično pr i zna -

nje. Do duše, Bošnjaci kroz neadekvatan

naziv kojim se pokušalo u vjerskoj

oblandi servirati nacionalna sad -

ržina. Tako su preferirani oni raz v ojni

putevi bošnjačke nacije koji su vo dili

etabliranju ambivalentnog kar a ktera

nac i onalne svijesti dovodeci B o š njake

na margine društvenih zbivanja i u

sferu uticaja brojčano većih nacija sa

kojima su prirodno dolazili u interakciju.

Isto tako neki članovi bošnajčke

političke i poslovne elite, iz njima

znanih razoga pokušali su da podriju

bošnjački nacionalni osjećaj, dajući

prednost dvonacionalnom, nadnacionalnom

pa čak i tran s nacionalnom.

U svijetlu ovih činjenica valja naglasiti

da je poluistina opasnija od potpune

neistine. Ovo iz razloga što se

potpuna neistina može lako razotkriti,

u krajnjem navodjenjem izuzetaka od

onoga što se neistinom tvrdi. S druge

strane poluistina može biti lako prihvatljiva

iz razloga što obično postoji

neka evidencija ili statistika koja ih

podupire, te se saglasno tome poluti -

stina može lako prigrliti kao apslutna

istina.

Inače, pitanje nacionalnog identiteta

po pravilu se aktuelizira kada se

autokratska društva demokratizuju, ili

kada je društvena demokratizacija u

povoju. Konačno, proces modernizacije

i urbanizacije sve više nagoni

ljude da razmišljaju o užim - intimnijim

identitetima. Tako se ljudi po pravilu

identifikuju sa onima koji su im

najsličniji, odnosno sa onim sa kojima

primarno mogu podijeliti religiju, kulturu,

jezik, nadasve nadu da će kao

osobena nacionalna zajednica naći

svoje mjesto u ukupnom crnogor s -

kom društvu čiji su nesporni konstitiuenti.

U takvim uslovima gubi na zn -

a čaju nametnuti ambi v alentni karakter

nacionalne svijesti u svim njegovim

pojavnim oblicima. Ovdije je bitno

naznačiti da je de mokratizaciju CG

pratio proces dru štvene fragmentacije

iskazan kroz sintagmu o multikulturalnosti.

No i pored toga, istrajavajući

na od brani uveliko prevazidjenog am -

bivalen tnog karaktera, nacionalne svijesti,

pojedini pripadnici bošnjačkog

nacionalnog korpusa ovaj već vidjeni

fenomen simpfliciraju kroz pitanje:

Što tvoja nacija može da ponudi i uči-

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 17


KRI TIČ KE PA RA LE LE » » »

r e v i j a

ni za tebe? Zaista teško pitanje za naciju

koja je tokom devedesetih godina

prošlog vijeka raspršena diljem SFRJ,

pa i širom svijeta.

Pri razmišljanju o bošnajčkom ide -

ntitetu u Crnoj Gori domnatna su dva

stava. Prvi se ogleda u činjenici da su

bošnajci autohtoni na ovim prostorima,

i drugo da je njihov identitet primarno

definisan činjenicom pripadnistva

muslimanskom kulturnom -

civilizaciskom krugu. Dru g im riječima,

bošnjački nacionalni identitet u

Cr nog Gori je produkt et n ičke

raznov r s nosti i njihovog skla dnog

profilisanja kroz konsenzus oličen u

pripadnistvu muslimanskoj religiji

koja je uzrokovala distinktivno kulturu,

mo ral, običaj, navike konačno i

osjećaj zajedništva iz kojeg se izvlači

posebna koheziona snaga koja je vremenom

prouzrokovala puni nacionalni

rea l itet.

Nesumnjivo da se i danas Bo š njaci

i pored svega susreću sa problemom

sadržaja nacionalnog identiteta. Dru g -

im riječima da li smo jedna ili više

nacija? Ako smo više nacija, što je to

što nas razlikuje: religija, kultura, bo -

gatstvo ili politika? To je pitanje koje

ne postavljaju Bošnjaci, već pitanje

koje se postavlja pred njima sa ciljem

da izazove vještačku dilemu.

Konačno, vrijeme je da Bošnjaci

prepoznaju svoj interes kroz rearfimaciju

vrijednosti koje su ih vijekovima

održavale na ovim prostorima. Te

vrijednosti se u bitnom odnose ne

svodeći se isklučivo na osobenu kulturu.

Da ne bude zabune, to je argument

više u prilog važnosti muslimanskog

karatktera ove kulture, a ne

prilog važnosti činjenici postojanja

Muslimanske nacije. Ovo navodim,

apsolutno svjestan da neka nacija postoji,

samom činenicom da se neka grupa

ljudi smatra pripadnicima te nacije.

Istovremeno, ovdje se mora imati u

vidu da je njihovo samorazumijevanje

kao uslov opst a nka podložno promjenama.

Pored ovog značaj njihovog naci o -

n alnog samoopredjeljenja u velikoj

mjeri zavisi od konstelacije snaga i

odnosa u društvenoj zajednici. Zbog

toga je neophodno istrajavati na

stvaranju kohezionog jedinstva kroz

eliminaciju vještačkih produkovanih

dilema i afirmaciju zajedničkog nac i o -

nalnog identiteta. Ovo tim prije što se

nacionalni identiteti konstruišu i

dekonstruišu, glorifikuju i unizuju,

prigljuju i odbacuju.

Konačno, multikulturalnost kao

iskaz dobro uredjene višenacion a l ne

zajednice pledira na uzajamno razumijevanje,

tolerancije i solida r nost

medju ljudima. Bitno je na p omenuti

da ova solidarnost medju ljudima ne

proizilazi iz činjenice njihovog porijekla

ili nacionalne pripadnosti. U

tom smislu odnos pojedinca prema

rodbini, rodnom kraju ili naciji je

sasvim prirodan. Medjutim, ne samo

lični niti uskonacionalni već opštedruštveni

interes iziskuje porebu za

ukupnim društvenim razumijevanjem

i solidarnošću. Po prirodi stvari primarna

odgovornost u svim višenacionalnim

društvima je na većinskoj

naciji, koja mora stvoriti uslove da i

Bošnjaci budu "vlasnici društvenih

procesa".

Upravo procesi interakcije u koje

zakonomjerno stupaju sve nacion a lne

zajednice aktuelizira pitanje medjusobnog

sproazumijavanja i saradnje

svih kulturno - istoriskih datosti koje

tvore ukpno crnogorsko društvo.

Uostalom to je uslov djelo t v o rnog

zaživljavanja onog što bi mogao nazvati

demokratskom kulturom. U us l o -

vima demokratske kulture i sama dr ž -

ava se doživljava opitlmalnim okvirom

stalne afirmacije prava i sloboda.

Inače, široki spektar ljudskog suživota,

čitaj "interakcije" proširuje polje

prava i slobda, stavljajući iznova na pr -

o vjeru vrijednosti svakog konkre t n og

političkog poretka. Nudeći de m o -

kratsku kulturu kao odgovor na sve

izazve pred kojima stojimo kao svako

multikulturalno društvo, imam u vidu

činjenicu da demokratija nije stanje

koje se jednom dosegne i ostaje, već

ona predstvlja trajan proces. Drugim

riječima, vrijednosti demokratije po

kojom ćemo cijeniti njene domete

zavisi od toga koliko je spremna da

svoijm mehannizmima pruži gradjaninu

mogućnost da se iskaže svojm kre -

a tivnim i stvaralačkim aktivnostima te

afirmise ukupnu društvenu solidarnost

i toleranicju.

Činjenica je da nacionalna pripadnost

uostalom kao i svako drugo

lič no svojstvo i osobenost čini sferu

privatnosti. Ipak, multikulturalnost

promoviše potrebu da različite kulturne

identitete ne guramo u getoi -

zaciju. Naprotiv, javna sfera će omo g -

u ćiti stvaranje kulturno neutralnog

terena u kojem nećemo biti prinudjeni

da komuniciramo sami sa sob -

om, već jednostavno biti suvlasnici

ukupnog procesa koji kreira multikulturalnost.

Da bi se to postiglo po -

red znaja, ne o phodno je pokazati

više mudrosti, i pokazati Bošnjake

muslimane Crne Gore kao utemeljivače

kulture koja je duboko ukorijenjena

u živo tkivo Cr ne Gore. Tek

ispunjenjem ovih uslova stvaraju se

pretpostvke da multinac io na lno dru -

š tvo, kakvo je crnogorsko iskaže uk -

upnu multikulturalnost. U tom smislu

Kulturni centar bošnjaka muslim -

a na Crne Gore se doživljava manje

potrebnim, a više nužnim. Sve naprijed

navedeno, rječitije od svega, za

sjedište Kulturnog centra kandiduje

Podgoricu koja je sintetizovani iskaz

kulturno-civilizaciskih datosti koje

tvore Crnu Goru.

Bez želje da tragam za bošnajčkim

elementima u ukupnoj kulturi Crne

Gore, tim prije što postoji rizik da bi

ovakva potreba mogla voditi kulturnoj

getoizaciji koja bi bila pogubna

prvenstveno za same Bo šnjake, ip ak

prinudjen sam konstatovati da smo na

ovaj način usk r aćeni za ne-p osredan i

prepoznatiljiv pristup uk u pnim svjetskim

kuluturnim tokov i ma. Time se

svjesno ili ne afirmiše ideja o

nacionalno superiornijim kulturama.

A to je negacija i same primisli o multikulturalnosti.

Na samom kraju moram primijetiti

da ove redove ispisujem u ime v e l i -

kog broja drugih koji iz razno-raznih

razloga nijesu spremni sa mnom

javno podijeliti ovaj stav. Njihovo

poštenje i dobrotu ne mogu zaboraviti

niti dovesti u pitanje, ali ni njihove

želje i nade ne mogu da prećutim. Ako

ništa drugo ja rekoh pa spasih dušu.

18 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE

PRENOSIMO: NEZAVISNI DNEVNIK VIJESTI, 16. SEPTEMBAR 2009

Koliko koštaju

duševni bolovi

Piše: Prof. dr Šerbo Rastoder

Godina 1936. Pismo predsjedniku

vlade Milanu Stojadinoviću: Pri -

li k om Vaše visoke posete Herce gn -

ovo me dana 17. septembra 1936.

godine, obećali ste Vaš visoki prilog

za gradnju džamije u Hercegno -

vome, pa vas molimo gospodine

Ministre da nas pomognete u ovoj

našoj započetoj akciji koja nam je

potrebita kao kora hljeba i koju

mislimo započeti u martu iduće

godine. U potpisu predsjednik od -

bora za gradnju džamije ŠAĆIR

KUSTURICA.

Kusturica je tim povodom štampao

i proglas naslovljen sa "Dragi

brate "koji počinje sledećim riječima:

Tako ti je poznato iz novinskih

vijesti Muslimani Boke Kotorske na

ramazanski Bajram odlučiše podignuti

doličnu džamiju u Herceg-

Novom, kako da se ne bi ko sad

sastajali na ibadet u tijesnim i nehigijenskim

prostorijama, koje su

bile u nevolji dobre. Poznato je svakom

da su se neke naše obitelji stalno

naselile u Herceg-Novom u

poslednjih 50 godina, a osim toga

u našim krajevima uvijek služi vojni

rok od 1500-2000 naših vojnika,

pa je ova gradnja džamije obraz i

dužnost sviju nas.... Potom se u proglasu

navode izvodi iz putopisa

Evlije Čelebije i na kraju stoji poziv

da je i najmanji prilog dobro do -

šao.

Godina 2005. Herceg Novi- Emir

Kusturica otvara u zgradi nekadašnje

Željezničke stanice u Centar za

kulturu i multipleks-kino. Riječ je o

tri mala kina sa zvučnim i svjetlosnim

efektima. Pored apartmana, u

zgradi su i prostori namijenjeni za

galeriju, čitaonicu i "mjesto za okupljanje

i razgovor".

Đurđevdan 2005 Herceg Novi -

Emir Kusturica se krsti u manastiru

Savina i uzima kršteno ime Ne -

manja. Srbijanska štampa ne propušta

da danonoćno ponavlja njegove

izjave poput one:

"Moj otac je bio ateista i uvijek se

deklarisao kao Srbin. Dobro, mož -

da smo bili Musl imani 250 godina,

ali smo bili pravoslavci prije toga i

duboko u sebi uvijek bili Srbi, vjera

to ne može pro mjeniti. Mi smo po -

stali Musl i mani samo da bi preživjeli

Turke".

Naravno, u motive vjerskog konvertitstva

gospodina Nemanje niko

nema pravo da ulazi izuzev njega

samog ali ako se političko konvertitstvo

naplaćuje sa 12.000 eura

onda je to stvar demokratske javnosti,

obraza i poštenja onih koji sa

gospodinom Nemanjom nijesu di j -

elili iste vrijednosti niti podržavali

"balkanskog kasapina", čiju jedinu

manu je ovaj vidio u tome što u džepu

nema atomsku bombu.

Kao što to obično biva kada pljuneš

na sve tvoje, drugi počinju nes -

metano pljuvati po tebi, poput mještana

sela Kremne u Srbiji zbog

čijeg je šovinističkog ispada Nema -

nja najavio vraćanje povelje počasnog

građanina Užica koja mu je

dodijeljena 2004. Zanimljivo čitav

skandal je prošao bez tužbe za

moguću naknadu zbog pretrpljenih

duševnih bolova. Ispada da

Nemanja trpi sve osim kvalifikacije

da je bio "Đavolov šegrt", o čemu

ima toliko dokaza da na svijetu

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 19


KRITIČKE PARALELE » » »

r e v i j a

Emir Kusturica:

Karikatura preuzeta sa: jmigruet.free.fr

nema suda koji se ne bi

zamislio nad činjenicom

da Crna Gora dobila neki

oblik svoje "afere Drajfus".

Vrstan zna lac fenomena

fašizma i nacizma, Ernst

Nolte navodi, da afera

Drajfus nije bila samo stvar

pravosuđa, koje je bilo u

rukama politike, već najava

pojave profašističke Fran -

cuske akcije i promocije

do tada beznačajnog književnika

Šarla Morasa, koji

je postao intelektualna

mjera fašizma u Fran c -

uskoj. Kada je Hitler došao

na vlast Tomas Man je otišao

u Švajcarsku. U Cirihu

1915. godine, umjetnici i

pisci osnovali su pokret

pod nazivom Dada kako bi

iskazali prezir prema ratu i

civilizaciji koja ga je iznjedrila.

Sličnih primjera je na

desetine i njihovo navođenje

bi zauzelo mnogo prostora.

Primjeri su navedeni

samo u kontekstu vrijednosnog

suda i presude jednog pravosudnog

organa koji s 12.000 eura

nagrađuje Sarajliju koji je otišao u

zagrljaj dželata, na štetu drugog

Sarajlije, uz to piscakoji je odlučio

da se iz egzila bori protiv rata i planova

"dželata", kojeg se danas odriču

čak i nekada najgorljiviji sljedbenici,

osim crnogorskog sudstva.

Da budemo iskreni ovdje se

uopšte ne radi o navodnom intele -

ktualnom sporu dvojice intelektualaca

uz to rođenih Sarajlija, ovdje se

radi o ra nom silovanju činjenica i

odbrani poražene prošlosti, te o

suđenju one Crne Gore koja je

odbila da bude "Đavolov šegrt" i

presude u korist onih koji su u pranju

svojih biografija spremni da

zloupotrijebe i sudstvo ili se to

naše sudstvo preporučuje izvrtanjem

činjenica iz nedavne prošlosti.

Pa još hoće da osnuju dokumentacioni

centar, kao da je sve

ovo bilo prije sto, a ne samo nepunih

20 godina. Vjerovatno da bi prikrili

"svoju bruku" sarajevska štampa

je u jeku rata 1993. pokušala

zaštititi Emira od Nemanje objavljivanjem

tekstova u kojima se tvrdilo

da "Emir Kusturica nije Emir

Kusturica. Dok se pravi Emir hrabro

bori na fronti oko Sarajeva,

četnički ideolozi ma nipulišu njegovim

likom i djelom. Zašto se Emir

skriva ". Naime u jednom tekstu iz

1993. se tvrdi: Emir Kusturica koji

je nedavno u svijetu održao premijeru

svog novog filma, ustvari je

niko drugi do najobičniji dvojnik i

marioneta u ru kama velikosrpske

ekspanzionističke politike, stanoviti

Pant elija S. Mi lisavljević. Pan t e -

lija sa us pjehom "glumi" Kusturicu

već duže od godinu dana, širom

svijeta crneći našu državu i šireći

smrad dedinjskog nacionalizma.

Iza njega stoji perfe ktno organizirana

mašinerija koj om rukovodi

lično Vojislav Šešelj, čovjek koji je

zadužen i za pisanje Pantelijinih

izjava kojim ovaj sab lažnjava

evropsku javnost. Agilni

Še šelj se je potrudio da za

Panteliju nađe i redateljsku

pozadinu, pa je Emi -

rov navodni novi film

Pantelija režirao po uputama

Gorana Paska -

ljevića.

Naravno, da ni ovaj

pokušaj čuvanja obraza

Emiru nije počivao na

činjenicama, jer je Ne m -

anja sam uradio toga toliko

da dokaže da on nije

taj i da je njegovo opredjeljenje

da bude "Đavolov

šegrt" toliko puta javno

pokazano da ne ma presude

koja to može izbrisati.

Ali presuda glasi na iznos

od 12000 eura. Pošto je to

presuda razrezana svima

na ma, predlažem da je

plati 12000 crnogorskih

Bo šnjaka tako što će svaki

dati po euro, jer su ovom

presudom oni prozvani

da stanu uz Andreja Ni -

kolaidisa, koji je poput

"Optu žu j em" Emila Zole samo pratio

glas savjesti a da na taj način

vrijednost Nema njinih duševnih

bo lo va pretvorimo u porez na sopstvenu

sa vjest. I na kraju istinita

anegdota vezana za poznatog barskog

muftiju s početka XX vijeka:

Kada mu je barski nadbiskup,

saglasno tadašnjim pravilima tražio

dozvolu za jednog muslimana koji

je zbog braka prelazio u katoličanstvo,

ovaj odmah odgovorio :"Vrlo

rado , jer niti mi šta gubimo, niti će

te vi šta dobiti".

U ovom slučaju svi su izgubili,

ali je sreća što se "silovanje činjenica"

ipak može platiti parama a

one dođu i prođu, dok ima stvari

koje će vječno ostati i pored presuda,

osuda, jer istorija ne mjeri

"duševne bolove", ali bi sigurno

njihovi današnji mjerači na kantar

morali da stave i eventualne duševne

bolove svojih potomaka koji

će biti u poziciji da trezvenije od

nas presude.

20 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « DRUŠTVO

OBILJEžENO 10 GODINA OD NESTANKA CRNOGORSKIH GRAĐANA NA KOSOVU

Put u nepovrat

Prema podacima Crvenog krsta medju nestalima na Kosovu vodi se 47 gradjana Crne

Gore. Potomci Halita Nurkovića i Derviša Murića imali su razumijevanja u periodu sukoba,

ali potom su očekivali više od svih, pogotovu od svoje države

Piše: Emir Pašić

Povodom desetogodišnjice nesta -

nka na Kosovu dvoice rožajski taksisti

Halit Nurković i Derviš Dešo Murić, av -

gusta 1999. godine, na inicijativu i suorganizaciju

njihovih porodica, u rožajama

je 24. jul ove godine održana skup

sjećanja na žrtve iz ovog perioda.

Rožajski taksisti Halit Nurković i

Derviš Dešo Murić, pomažući drugima

nestali na Kosovu. Brzo ću doći na kafu

– rekao je Halid svojoj sestri Nemki,

koja je živjela u predgradju Peći tog 24.

jula 1999. ali se nije vratio.

Posljednju saputnicu, Fatimu Ma raj

ostavili su kod benzinske pumpe, pot -

vrdili su očevici, a sve ostalo je pre kri -

veno ćutanjem.

Tek poneka glasina probudila bi

novu nadu i tumarenje po neizvjesnosti.

U Rožajama je bilo dosta izbjeglica

sa Kosova i komunikacija preko Kule

prema Rožajama je bila svakodnevna,

priča Elsana Nurković, jedna od šest

Halidovih šćeri. „Čuli bi da možda neko

nešto zna, i išli od kuće do kuće, od glasa

do glasa, ali uzalud“, sjeća se Elsana.

Sa njom je u potragu na Kosovo često

išao Hadro Murić, Dešov brat, jer su mu

sva djeca u inostranstvu. „Moj brat je u

tom vremenu pomagao mnogim ljudima

i veoma je teško suočiti se sa istinom

da nam niko od tih ljudi sa Kosova

praktično ništa nije pomogao. Neki su,

istina, željeli da pomognu, ali nijesu zn -

a li ništa ili nijesu imali moći za to. Im ao

sam utisak da se mnogi od njih, sa kojima

sam razgovarao, zbog toga stide“ -

kaže Murić.

Punih 10 godina raspitivanja i traganja,

pa i utješnih riječi kosovskih čelnika

nije otvorilo brave ćutanja. Osim porodica

niko se, na žalost, oz biljno nije ni

bavio ovim nestankom, kao ni drugim

slučajevima nestalih na Kos o vu.

Kćeri Halita Nurkovića

Prema podacima Crvenog krsta me -

dju nestalima na Kosovu vodi se 47 gradjana

Crne Gore. Nurkovići i Murići

imali su razumijevanja u periodu sukoba,

ali potom su očekivali više od svih,

pogotovu od svoje države. „Imamo ra -

zu mijevanja za državne organe Crne

Gore, koji u tom vremenu haosa na

Kosovu, ali i teškom u Crnoj Gori, nijesu

mogli da nam po mognu, ali danas

nema opravdanja za indolentnost.

Stizali smo i do svih kosovskih institucija

i čelnika, ali osim od Dže vdeta

Krasnićija da će pomoći da pronadjemo

grobove, ništa nijesmo saznali -

kaže Elsana uz uzdah da je i to bila prazna

priča. „Taj osjećaj bespomoćnosti i

mučnine, što ni za grob ne znamo teško

je opisati“, dodaje Mu rić. I dalje moramo

da vjerujemo ljudima i da će se naći

časna osoba koja će nam pomoći da

makar dostojanstveno sahranimo naše

najmilije“.

Početkom septembra ove godine

Elsanu Nurković predstavnicu porodica

primio je Milan Roćen ministar inostranih

poslova Crne gore i u du žem

raz govoru se interesovao za sve detalje

koji bi mogli biti od značaja za pokretanje

međudržavne aktivnosti u traganju

za nestalima na Kosovu.

Očekujemo da preduzmete mjere u

okviru svoih nadležnosti i obaveza, ističe

se između ostalog u zahtjevu koji je i

u pisanopj formi uručen u ime porodica

ministru Roćenu i drugim čelnicima

državnih institucija Crne Gore a kojim

se isti pozivaju da pomognu u rasvijetljavanju

sudbina nestalih na Kosovu

prije, tokom i nakon ratnih sukoba.

Očekujemo da rješavanje problema

državljana Crne Gore nestalih na Kos -

ovu u punoj mjeri uključite u svoju politiku

razvoja međudržavnih odnosa sa

Prištinom. Između ostalog:

Da od nadležnih kosovskih, kao i

ko lega koji predstavljaju međunarodnu

zajednicu na Kosovu zatražite pristup

svoj dokumentaciji o istragama koje su

od 1999. do danas vođene o nestanku

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 21


DRUŠT VO » » »

r e v i j a

Halita Nurkovića i drugih državljana

Crne Gore, kako u okviru međunarodne

UNMIK policije i kosovskih policijskih

snaga, tako i kroz sve ostale nadležne

međunarodne i kosovske institucije.

Da porodicama nestalih omogućite

puni pristup dokumentima i informacijama

koje kosovske i međunarodne

institucije proslijede na zahtjev našim

Riječi podrške

Hoćemo da se sjetimo svojih ali i svih koji su nestali u

vrtlogu rata jer njihove porodice i danas žive u u beskrajnoj

agoniji neznanja, kazala je Indira Hrapović pozdravljajući

punu salu građana koji su došli da podrže apel porodica

Nurković i Murić.

Pozdravljajući prisutne i sa mir dita- mir mroma Mir sad

Rastoder je podsjetio da je ta plemenita riječ mir - pot -

rebna svakome, posebno na razmeđi svjetova kada je čovjeku

potrebno da ode na mjesto smiraja i kaže poto mstvu

kako je to bilo I gdje počiv njihov predak. Ja se di vim ovim

damama koje su se junački borile protiv ne izv je snosti, za

istinu i dostojanstvo i danas s pravom hoće da ta porodična

borba poprimi opšti nivo. Prihva tam, lično i kao član

Foruma Bošnjaka/Muslimana Crne Gore. Žao mi je što i

tok om stalnih obraćanja i borbe da se utvrdi istina o svim

zločinima, zločinci kazne, svih ovih dugih godina nijesmo

dovoljno pažnje poklonili nestalima na Kosovu. Apel ovih

porodica je apel svih nas, institucijama u Crnoj Gori,

Kosovu ali i svim časnim ljudima da nekim tajnim znakom

pokažu trag kao što su otkrili gdje je zagrnut Hazbo

Šabotić. Nakon četiri mjeseca od nestanka neko je šapnuo

i zabo grančicu u kraj livade gdje otkopano tijelo - kazao je

Rastoder.

Ne želimo da ovaj slučaj izdvajamo iznad svih onih koji

su na sličan, ili bilo koji drugi način, doživjeli istu sudbinu,

kazao je u ime bratstva Amir Nurković. Pravda ima smisla

ako je dostupna svima i ako je ta dostupnost izjednačena u

uslovima pod kojima se ona dobija i mjerama koje se predu -

zimaju.

Halitove ćerke su bile i ostale ponos i nas koji smo im

rođaci i ovog grada i Crne Gore. Ova porodica je uvijek zna -

la da se poštovanje stiče radom, dobrim djelima koja su

činili, odanošću pravim vrijednostima i, nadasve, humanizmom

koji su pokazivali na svakom koraku svoga ţivljenja.

Kada je već tako, ima li šta prirodnije nego da i mi danas, ali

ne samo danas, već sve do ispunjenja njihovih zahtjeva, prihvatimo

to kao svoju obavezu, i da za sve predhodene zahtjeve

nadleţni organi na Kosovu i u Crnoj Gori učine ono što

ovoj porodici i svim građanima duguju.

Hadro Murić je ispričao kako su 1999 i 2000-te godine

po dva puta na dan odlazili na Kosovo. Obraćali smo se

svim komandama, i koliko puta je bila nekakva promjena u

tim komandama, sve smo iznova morali da dajemo izjave.

nadležnim državnim organima.

Da predložite kolegama iz nadležnih

kosovskih i međunarodnih institucija

formiranje zajedničkog tijela

koje će se baviti rješavanjem problema

gradjana Crne Gore nestalih na

Kosovu.

Da o aktivnostima koje ste preduzeli

ili koje preduzimate u cilju rasvjietljavanja

sudbine crnogorskih građana

nestalih na Kosovu obavještavate javnost

i porodice žrtava.

Da učinite sve što je u vašoj moći da

naša zemlja u najkraćem mogućem ro -

ku ratifikuje Konvenciju o prisilnim

nestancima i usvoji zakone neophodne

za njenu implementaciju, kako bi na taj

način dala svoj doprinos globalnoj borbi

protiv ovog gnusnog oblika kršenja

ljudskih prava.

Učesnici Tribine: Amir Nurković, Mirsad Rastoder,

Indira Hrapović, Nataša Kandić, Esad Kočan i Hadro Murić

Obraćali smo se komandantu, navodno tadašnje policije,

Fatonu Mehmetaju, obraćali smo se gospodinu Tačiju,

obraćali smo se gospodinu Kušneru, sa kojim nam je bio

upriličen jedan sastanak u Vitomirici, gdje je bio i gospodin

Tači. Za svo ovo vrijeme traganja nijesmo se pomjerili sa

mrt ve tačke. Apelujemo na sve ljude, medije, organizacije,na

Kosovu i ovdje, i nadamo se da će naša država Crna Gora to

i uraditi, kazao je Murić.

Kad bih mogao, svakom Rožajcu bih šutke stisnuo ruku I

rekao hvala, kazao je Esad Kočan glavni i odgovorni urednik

nedjeljnika Monitor. Kočan je podsjetio da nije poznavao

Halita Nurkovića, ni Derviša - Deša Murića. Siguran sam da

su bili nevini ljudi i u smrt ih je odvela njihova nevinost. U

smrt ih je odvela ta, na neki način zadužbina koju je sebi

Rožaje napravilo - kazao je Kočan.

Okupljenima se obratila i Nataša Kandić direktorica Fo -

nda za humanitarno pravo iz Beograda. Rožaje je po njenim

riječima pokazalo svoje lice ne samo 1998. ili 1999. godine,

već i 1992. godine. Ovdje su odrasla djeca ko ja su jednog

dana, u avgustu 1992. godine, došla u jednom autobusu, proterali

su ih iz Foče. Ta djeca su i danas tu, oni su danas odrasli

i ja ne znam tačno kad su oni saznali šta je bilo sa njihovim

roditeljima. 1998. i 1999. godi ne ovo Rožaje je pokazalo ta -

kvu ljudskost da se ona ne moze rje čima opisati. Bježali su

ljudi u ovaj grad za vre me NATO bombardovanja, pješke su

dolazili. Upravo zb og toga, upravo zbog te velike ljudskosti

Rožaja nije smjelo da se dogodi da nikome odavde dlaka sa

glave fali. I to je jedna mrlja koja pada na teret onih koji su to

učinili. I to se mora ispraviti. Voljela bih da se jednog dana u

Kosov skom parlamentu o tome nešto kaže, da ta ljudskost

dobije i jedno institucijalno priznanje, kazala je Nataša Ka -

ndić.

22 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « DRUŠTVO

SUSRETI SA PREDSTAVNICIMA BOŠNJAČKIH UDRUžENJA I ORGANIZACIJA U DIJASPORI

Zavičaju u pohode

Ko ima sve a nema zavičaj, taj nema ništa – ko nema

ništa a ima zavičaj, taj ima sve

U organizaciji Bošnjačkog savjeta, u

okviru manifestacije “Sehara boš-nja -

čke kulture“ u Rožajama su od 29.07.-

01.08.2009. godine, pod nazivom

„ZAVIČAJU U POHODE“, organizovani

i susreti udruženja i organizacija koje

okupljaju Bošnjake u dijaspori sa srodnim

organizacijama iz Crne Gore.

Pored razgovora za tzv OKRUGLIM

STOLOM, upriličeno je i trodnevno

putovanje i druženje kroz Crnu Goru.

Prvog dana susreta organizovan je

kulturno zabavni program u Centru

zakulturu Rožaje. Nakon pozdravnih

riječi predsjednika Bošnjačkog savjeta

u Crnoj Gori akademika Šerba Rasto -

dera, predsjednika Opštine Nusreta

Kalača, učesnicima su se obratili i gosdti

iz dijaspore. Zabavni program otvorio

je, legenda muzičke scene na ex jugoslovenskom

prostoru Kemal Monteno a

učestvovali su i Plavski tamburaši, kao i

izvođači sevdalinki Ismet Agović i Balija

Kurpejović.

Drugi i treći dan manifestacije. 30.i

31.07.2009. godine, domaćin je za goste

organizovao putovanje kroz Crnu

Goru. U svakom gradu koji su posjetili

gosti su imali domaćine koji su se brinuli

o njima: Samir Agović, predsjednik

skupštine opštine Berane i potpre -

dsjednik Bošnjačkog savjeta – Petnjica,

Berane; Ervin Spahić, potpredsjednik

Bošnjačkog savjeta - Bijelo Polje; Orhan

Šahmanović , Plav, Gusinje; Jakup Du -

rgut i Sabina Ta lović- Pljevlja; dr Ne -

džad Drešević potpredsjednik Bošnjačkog

savjeta - Po dgorica i Suljo Mus -

tafić, poslanik u pa rlamentu - Bar. Ka -

ravan su pratili Sait Šabotić, saradnik na

Filozofskom fak u ltetu, koji je goste up -

oznavao s istorijatom, znamenitostima i

prirodnim odlikama krajeva kojima su

prolazili učesnici susreta i Mirsad Džu -

džević, pre d sjednik Odbora za dijasporu

pri Bošnjačkom savjetu, zadužen za

tehnička pitanja. Iz Rožaja su gosti u

ranim jutarnjim satima sa svojim domaćinima

preko Turjaka krenuli prema

Pet n jici. Tamo su ih dočekali domaćini

koji su im organizovali lijep prijem. U

Petnjici su između ostalog posjetili i tro -

spratnu džamiju jedinstvenu na Balka -

nu. Posjeta Petnjici je završena i put je

nastavljen ka Bera nama. I u Beranama

su goste dočekali domaćini gdje su

zajedno obišli objekte, za koje su gosti

pokazali interesovanje. Iz Berana uz

ravnu limsku dolinu autobus je krenuo

ka Plavu i Gusinju, oazama netaknute

prirodne ljepote. I u Plavu i Gusinju su

vrijedni domaćini pokazali tradicionalnu

bošnjačku go stoljubivost, organizujući

za goste topao doček, obilazak i

razgledanje pri rodnih ljepota i objekata

bošnjačke kulture. Kratko je bilo vrijeme,

da se vidi sve ono što bi trebalo vid -

jeti, i autobus odvodi goste sada niz limsku

dolinu do Bijelog Polja, gdje su go -

sti takođe u relativno kratkom vremenu

obišli nekoliko interesantnih objekata.

Gosti nastavljaju put ka Pljevljima, gdje

su prespavali. U ranim jutarnjim satima

obilaze grad, posjećuju nekoliko objekata,

a posebnu pažnju posvećuju Hu -

Zaključci sa Okruglog stola

Jednoglasno je podržana ideja da manifestacija U PO HODE ZAVIČAJU

postane tradicionalna, a da se njeno odr ž avanje organizuje svake godine u

periodu od 15.07.-25.07. Nosilac posla je Bošnjački savjet Crne Gore. Sle deću

manifestaciju bi trebalo organizovati kao jedinstvenu smotru kulturnog stvaralaštva

Bošnjaka u zemlji i dijaspori.

Osnovana je radna grupa u sastavu: Rafet Husović, mi nistar u Vladi Crne

Gore, Samir Agović predsjednik Skup štine opštine Berane i Munir Ramdedović

predstavnik dij aspore, čiji je zadatak da koordiniraju aktivnosti na utvrđivanju

opravdanosti reaktiviranja aerodroma Berane.

Predstavnici organizacija u dijaspori iskazuju nepodijeljenu spremnost da

participiraju u realizaciji projekta izgradnje Kulturnog centra Bošnjaka Crne

Gore u Pod gorici, i u tom smislu povedu akciju na sakupljanju sredstava potrebnih

za izgradnju ovog objekta, za čiju izgradnju se predviđa da će biti potrebno

sakupiti oko 1, 5 miliona eura.

Učenici skupa su izrazili zabrinutost zbog stanja kulturne baštine Bošnjaka

u Crnoj Gori i izražava se spremnost da se pomogne u njihovoj rehabilitaciji,

kako spomenika materijalne kulture, tako i prirodnih dobara pop ut Alipašinih

izvora, koji čine dio kulturne baštine Boš njaka Crne Gore.

Učenici skupa su se saglasili da se pri Bošnjakom savj etu Crne Gore formira

fond iz kojeg će se finansirati projekti iz oblasti kulture i tradicije, a kojim će

upravljati organi Savjeta. Sve organizacije iz dijaspore će na svojim organima

donijeti Odluke o visini članarine koja će se uplaćivati u fond.U jedno su pozvane

i druge organizacije koje nijesu prisustvovale ovom skupu da se pridruže

ovoj akciji , tako što bi fond formirale bošnjačke organizacije, dok bi visina uloga

za ovaj fond bila određena naknadno u koordinaciji s učesnicima.

Na skupu je 14 predstavnika organizacija iz dijaspore podnijelo zahtjev da se

pokrene aktivnost na promjeni državnih simbola, tj. da se isti usklade sa njihovim

opisom u važećem Ustavu Crne Gore. Postignuta je potpuna sa glas nost da

treba raditi na izradi i usvajanju državnih simbola koji će biti prihvatljivi za sve

građane Crne Gore.

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM

23


DRUŠT VO » » »

r e v i j a

Sehara u Centru kulture u Rožajama

Učesnici ispred

Husein-pašine džamije

sein Pašinoj džamiji. Zasl u žuje ova velelepna

građevina,koju če sto zbog ljepote

nazivaju i tadž mahal jugoistočne

Evrope i mnogo više pažnje, ali gosti

moraju dalje na put ka Podgorici, niz

Taru i predivne prirodne ljepote. Po

malo umorni, ali željni da vide što više

gosti dolaze u posjetu Medresi u Pod -

gorici. Neka Allah nag radi svakog koji je

dao doprinos da se sagradi ovaj objekat,

koji će služiti da se u njemu obrazuju

i vaspitavaju mnoge buduće generacije.

U restoranu Medrese za goste je

upriličen ručak, a nakon toga gosti

odlaze dalje. Obišli su još neke objekte

u Podgorici, nakon čega nastavljaju put

ka Baru.. Uspjeli su da vide više objekata

i sa neskrivenim zadovoljstvom

nakon večere u Baru, nastvljaju put ka

Rožaj a ma.. U kasnim večernim satima

gosti su stigli u Rožaje.

Poslednji dan manifestacije posvećen

je razgovorima na okruglom stolu

kojem su pored gostiju iz dijaspore prisustvovali

i Rafet Husović ministar u

Vladi Crne Gore, Rifat Fejzić, reis Isla -

mske zajednice Crne Gore, te brojni

predstavnici kulturnog i javnog života

Bošnjaka u Crnoj Gori.

Na početku je Predsjednik Bošnja -

čkog savjeta akademik Šerbo Rastoder

upoznao prisutne sa činjenicom da

2011 godine slijedi popis u Crnoj Gori i

da nam se desilo iz raznih razloga da

sada imamo faktičko stanje podstaknuto

i političkim manipulacijama da ustavno

imamo dva naroda: Bošnjake i

Muslimane. Iako preliminarni rezultati

popisa izvršeni u nekoliko probnih

jedinica daju nadu za vjerovanje da će

ova podjela biti prevaziđena poslije

narednog popisa, jer je prema nekim

indicijama broj onih koji se nacionalno

iskazuju kao Muslimani već sveden na

ispod 2%, neophodna je zajednička

koordinirana aktivnost kako bi se do

kraja doveo proces nacionalne samoidentifikacije.

Poseban interes gostiju je iskazan za

projekat Kulturnog centra Boš nja ka u

Podgorici. Pošto su gosti su upoznati sa

činjenicama da je država odredila i

poklonila plac u staroj varoši u P o d g -

orici za ovaj objekat kao i objekat upravne

zgrade mešihata Islamske zajednice

Crne Gore, učesnici su ne samo s

Učesnici

oduševljenjem i nepodijeljenom radošću

pozdravili ove ideje, već i iskazali

nedvosmislenu spremnost da saglasno

svojim mogućnostima učestvuju u realizaciji

istih. U tom smislu se više učesnika

upisalo u donatore Kulturnog centra

Bošnjaka i obećali da će u gradnji ove

kuće za sve Bošnjake Crne Gore, koja

će prema idejnom planu imati oko

3000m˛ učestvovati i maksimalno se

založiti da se sakupe sredstva potrebna

za gradnju ovog objekta.

Pozivu Bošnjačkog savjeta su se odazvali predstavnici Bošnjaka iz Ma k e -

donije, Francuske, Holandije, Njemačke, Švedske, Sjedinjenih Američkih Dr -

žava, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Švajcarske i Turske i to : Fa tima

Škrijelj - KC.Bošnjaka Makedonije, predsjadnica; Ličina Atif, Udru ženje iz

Francuske, Predsjednik; Adrović Edin, Udruženje iz Francuske, Sekretar; Sijarić

Alija, Asocijacija prijateljstvo LUX.-CG; Agović Ernad, Aso cijacija UMA-unija mladih

aktivista Luksemburg; Aličković Sulejman, Administrativni savjet BD-Fonda

Luksemburg; Radončić Ahmet, “BEHAR" Holandija; Destanović Osman, DBK-

Kosova Njemačka; Dipl.Ing Balkan Adem,Kulturni i sportski centar Sandžaka,

Minhen, Predsjednik, Serkan Őnder, Kulturni i sportski centar Sandžaka,

Minhen, Sekretar; Sijarić Safet, B.D Fond Dijaspore Lukesmburg, Munir Ramde -

dović , Asocijacija prijateljstvo Lux-CG, Predsjednik; Ličina Faruk, Asocijacija

prijateljstvo Lux-CG, Se kretar; Ćeman Mehmed, MBK-koalicija 6 NVO- Kosovo,

Predsjednik; Meho vić Mijaz, MBK-koalicija 6 NVO- Kosovo; Ciriković Sabah u -

din, MBK-koalicija 6 NVO- Kosovo; Mahmutović Rasim, koalicija 6 NVO-

Kosovo; Nanić Se nad, KDBH Preporod - Zasgreb, predsjednik; Dizdarević Fer -

id, KDBH Pre porod - Zasgreb, potpresjednik; Mujadžević Dino, KDBH Prep o -

rod - Zag reb, potpresjednik; Rašić Mirsad, Bošnjački savez SAD-Njujork, potp r -

ed sjednik; Cecunjanin Rifat, Udruženje Bošnjaka, Švedska; Dedejić Ismet, BiH;

dr.Hadrović Šemsudin, Zavičajni klub „Bihor”, BiH; Camić Remzija, Lukse m b -

urg; Softić Faiz, BIH, Luxemburg; Ramiz Balkan, Kulturni i sporski centar

Sandžaka, Istanbul; Alp Senat, Udruženje Bošnjaka u Turskoj, Izmir; Esmir Ras -

t oder, Bratska ruka Švajcarske; Šabović Hajdar-Dako, Kulturni ce ntar "Rumija",

Čikago; Rastoder Jupo, Klub Sandžaka,Zundern-Njemačka; Mu nir Latić,

Udruženje građana, Švajcarska, Bern; Erdžan Gul, Bosna-Sandžak, Istanbul-

Bajrampaša; Erdžan Őztürk, Bosna-Sandžak, Istanbul-Bajrampaša; Selimanjin

Beka, Plavsko-Gusinjski’’ Merhamet’’, Njemačka; Murić Ruždija, Plavsko-Gus i -

njski’’ Merhamet’’, Njemačka; Ciriković Smajo-Smajlje, Plavsko-Gusinjski’’ Me r h -

a met’’, Njemačka; Refik Akova, poslanik u parlamentu Istanbula.

24 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « DRUŠTVO

PROMOCIJA BOŠNJAČKOG SAVEZA CRNE GORE U NJUJORKU

Sloga i Jedinstvo

su naša snaga

Piše: Sead Hodžić

urednik revije Fokus - www.fokuspress.com

U Njujorku je 3. i 4.oktobra održ ana

prva promocija” Bošnjačkog saveza

Crne Gore u Njujorku”,na kojoj su brojni

predstavnici organizacija I pojedinci

potvrdili da će zajedno raditi na ostvarenju

opštih ciljeva kojima ce jačati

realizaciju I parcijalnih interesa. Na posjećenoj

svečanosti I tribini u restoranu

ROOOO najviše riječi bilo je o saradnji

za: očuvanje identiteta, brži razvoj zavičaja

i srazmjernoj zastupljenosti Boš n -

jaka. Među brojnim uglednim gostijma

koji su iskazali podr ško Savezu bili su

Reis Islamske zajednice Crne Gore Rifat

Fejzić, akademik Šerbo Rastoder, generalni

konzul Crne Gore u Njujorku

Branko Milić, konzul Ha mdija Hasani,

bivši ambasador BiH Muhamed Šaćirbej,

mr Hamdija Šarkinović, novinar

Mirsad Rastoder, i Asmna Omeragić.

Bošnjački savez Crne Gore u Njujo -

rku ima za cilj da poveže i zbliži Bošn -

jake Crne Gore na području SAD, da

očuva njihovo jedinstvo i veze sa rodnom

grudom - kazao je na svečanoj promociji

predsjednik Esad Rastoder

“Organizacija Bošnjaka porijeklom

iz Crne Gore, motivisana je željom I

uvje renjem da smo sazreli da iskočimo

iz svojih uskih avlija i radimo zajedno za

dobrobit svih nas. Uvjereni da sada ima -

mo svoju državu, mislimo da treba da

dokažemo da zaslužujemo poštovanje,

uvažavanje, sigurnost i jednakost, uz

punu otvorenost za saradnju sa svim

organizacijama i pojedincima. Crna Go -

ra se deklariše kao građanska, a mi vid -

imo potrebu da to i dokaže i na na šem

slučaju pokaže. Svoju ljubav i patriotizam

prema domovini iskazali smo toliko

puta i Mi koji živimo i radimo u jednoj

slobodnoj i demokratskoj državi imamo

osjećaj da smo zapostavljeni, da smo

vodonoše i da nam nije uzvraćeno adekvatnim

povjerenjem i poštovanjem. “Na

moje veliko zadovoljstvo mo gu da vam

saopštim da smo za nepunih devet mje -

Organizija Bošnjaka porijeklom iz Crne Gore, motivisana je

željom da svi izađemo iz uskih krugova naših avlija, pokažemo

da smo sazreli i da smo spremni da radimo za dobrobit svih.

seci uspjeli da ime Bošnj a č kog save za

uve demo u sve naše do m ove i da do

sada imamo preko 1. 200 re gistrovanih

članova, tako je Bošnjački savez već sada

najbrojnija i najorganiz o vanija institucija

Bošnjaka Crne Gore u SAD, kazao je

Rastoder.

Predsjednik Islamske asocijacije Bo -

šnjaka Sjeverne Amerike dr Bajram ef.

Mulić je na početku svog obraćanja istakao

da je ovo veliki dan za bošnjačku

zajednicu i da će ovaj datum biti zlatnim

slovima upisan u istoriji bošnjačkog

naroda u SAD.

„Snaga jednog naroda nije u njegovom

broju, nego u kvalitetu njihovog

povezivanja. Tako ni mi Bošnjaci nijesmo

brojan narod, kao ni što Crna Gora

nije velika država, ali ono što je u njoj

treba da bude kvalitetno i dobro povezano.

Mi moramo da znamo da se prava

ne mogu sama dobiti, ako se prethodno

ne traže. Zato je tu BSCG“, - kazao je dr

Mulić i istakao simoličnu članarinu Sa -

veza od 20 dolara sa željom da se svih

20.000 Bošnjaka u Njujorku učlani u ovu

organizaciju.

Svaki pojedinac je dužan da svojim

unutrašnjim mirom doprinese opštem,

kao što je dužan da svojim identitetom

jača ljepotu različitosti, bez koje bi ušli u

vrtlog monotonije”, kazao je Mirsad

Rastoder novinar, predstavnik Foruma

M/B i medijator skupa. U to ime, kao

svjetsku nadu cijenim riječi prvog čovjeka

ove zemlje predsjednika Baraka Oba -

me, koji je nedavno kazao da tradicija i

prosperitet čine osnov savremenog

razvoja.

Radujem se što na licima punim

vedrine prepoznajem plemeniti nijet.

Želju i potrebu da u Njujurku, centru

svijeta, gradite instituciju organizovanog

djelovanja, kroz koju ćete čuvati i reprezentovati

vrijednosti svog nacionalnog,

vjerskog, kulturnog identiteta i tradicije,

a istovremeno raditi za dobro svoje

domovine Crne Gore, da se u prosperitetu

što prije približi velikom prijatelju -

SAD i razvijenim zemljama Evr ope. Crna

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 25


DRUŠT VO » » »

r e v i j a

Vrata konzulata otvorena

za sve građane Crne Gore

Gora je naša sa svim nedostacima koje

ćemo ispravljati uz puno uvažavanje i

poštovanje svih koji je kao i mi doživljavaju

svojom državom. Na to Bošnjake

obavezuju i preci i potomci, kao i savremena

tendencija očuvanja autentičnosti

u jezičkom, kulturnom i svakom pogledu.

Okvir za ostvarenje su organizacije

koje će raditi na profilaciji ciljeva, aktivnosti

i zahtjeva za punu primjenu prava

i očekivanu poziciju Bošnja ka u državnoj

strukturi i ravnomjernijem razvoju

CG” - kazao je Mirsad Rastoder.

Savjetnik u Ministarstvu unutrašnjih

poslova i javne uprave Crne Gore mr

Hamdija Šarkinovic je istakao da je prije

tri godine, zajedno sa reisom Rifatom

Fejzićem, bio gost na Kongresu Bošn-j -

aka Sjeverne Amerike.

„Pri povratku imali smo konferenciju

za štampu u UN, gdje smo bili u društvu

sadašnjeg ambasadora Crne Gore pri

UN Nebojše Kaluđerovića. Tada nam je

jedan diplomata iz BiH saopštio da je

ovo jedinstven slučaj da manjine promovišu

svoju zemlju u pozitivnom smislu,

dok je u ostalim zemljama bivše

SFRJ to bilo obratno.“ Mr Šarkinović je

upoznao prisutne da su u novom

Ustavu Crne Gore svim građanima zagarantovana

jednaka prava i slobode, a

manjinskim nacionalnim zajednicama,

pored ovih, i dodatna individualna i

kolektivna prava.

Bivši ambasador BiH Muhamed Ša ć -

irbej je naveo poređenje između Bo s ne

i Crne Gore oko sticanja nezavisnosti i

evroatlanskih integracija.

„BiH je platila krvlju da dobije nezavisnost

prije 17 godina, a Crna Gora je to

uradila mirnim putem prije nekoliko

godina. Sada će Crna Gora ući u NATO,

a njeni građani će moći da putuju zemljama

Evrope i to bez viza“, kazao je

Šaćirbej i optužio rukovodstvo Repub l -

ike Srpske da je glavna smetnja bosanskom

prijemu u EU i NATO.

- „Ja vama u Crnoj Gori čestitam što

ste našli ovako efektivan i prijateljski put

da kao jedna multikulturalna zajednica

napredujete. To je put koji vodi naprijed.“

Obraćajući se prisutnima reis Isla m -

ske zajednice Crne Gore Rifat Fejzić je

kazao da je njegova prva obaveza - islam.

„Imamo Islamsku zajednicu u CG u kojoj

su naša braća Albanci sa kojima mi

Bošnjaci imamo izuzetnu dobru k o -

munikaciju. Bošnjaci i Albanci su jedina

dva autohtona muslimanska naroda u

Evropi. Mi smo oslonjeni jedni na druge,

mi moramo sarađivati, vezati se i imati

dobru saradnju. To što mi tek sad promovišemo

bošnjaštvo znači da ipak nijesmo

bili ravnopravni u proteklim godinama i

decenijama u državama koje su ostale iza

nas. Reis Fejzić je istakao da prilikom

stvaranja Jugoslavije Bošnjaci nijesu imali

pravo da se po naciji izjašnjavaju ni kao

Muslimani, nego su morali da se pišu kao

Srbi ili kao Hrvati.

„Srbi su nas zvali poturčena braća, a

Hrvati hrvatsko cijeće. Tek 1974., dolazi

do muslimanske nacije. Tada su jedne

arapske novine pisale: 'U Jugoslaviji se

pojavila jedna čudna nacija. Po naciji su

Muslimani, a po vjeri ateisti’. No, sada

smo tu gdje smo.“

U ime Bošnjačkog savjeta Crne Go re,

najviše institucije bošnjačkog naroda u

domovini, prisutne je pozdravio prof. dr

Šerbo Rastoder. On je Bošnjac i ma u Ame -

rici prenio pozdrave od američkog ambasadora

u Crnoj Gori Roderika Mura.

„Poslije istorijskog obraćanja predsjednika

SAD Baraka Obame muslimanima

svijeta sa katedre jednog od najstarijih

svjetskih univerziteta Al- ahzar 4. juna

ove godine, i njegovog poziva da se grade

drugačiji odnosi između muslimana i

SAD, Bošnjaci u Crnoj Gori su sebe prepoznali

kao značajnog subjekta u procesu

premošćavanja nesporazuma između

istoka i zapada. Mislim da ste vi ovdje,

najbolji primjer djelotvornosti tih poruka,

jer vi nosite mistiku istoka u duši,

posredstvom islama a živite životom

zapada, te niko toliko koliko vi ne može

da potvrdi besmislenost i apsurdnost teorije

o sukobu civilizacija, kao što niko toliko

koliko vi ne može da doprinese procesu

razumijevanja u savremenom svijetu.

Večeras smo ovdje u Njujorku, jednom

od centara svijeta, sa vama koji ste iz

raznoraznih razloga napustili svoje zavičaje.

Sigurno je da to niko nije uradio od

prevelikog dobra ili iz nekog ličnog hira.

Osnivate svoju krovnu organizaciju koja u

naslovu ima dvije ključne riječi:

BOŠNJACI I CRNA GO RA. Prve smo svje -

sni kao glavnog obilježja na c i onalnog

identiteta, dok drugu riječ razumijemo ne

samo kao našu adresu za kuću u kojoj

želimo biti svoji na sv o me, već i kao emociju

koja je u našim srcima i koju može

razumjeti samo onaj koji je daleko od zavičaja.”

Akademik Rastoder je okupljenima

još i kazao da su osnivanjem Bošnjačkog

saveza korak bliže svom domu i svom

rodu.

U zabavnom programu učestvovali

su; Članovi KUD-a “Sedef” iz Njujorka ,

pjevač Mirsad Miki Koljenovć sa svojim

bendom i uz pomoć Rasima Mumin o -

vića na ćefteliji.a posjećenu tribinu

“Bošnj aci–stanje–perspective” (4.oktobra)

vod io je Đžemo Hot. Medijski po k r -

o vitelj promocije, pored lista FOKUS, bio

je i web magazin Gusinje-Plav.com.

Generalni konzul Crne Gore u Njujorku Branko Milić je

na početku obraćanja prenio pozdrave ministra inostranih

poslova Milana Roćena, ambasadora u Vašingtonu Miodraga

Vlahovića i ministra odbrane Bora Vučinića, koji zbog obaveza

nijesu mogli da se odazovu pozivu Bošnjačkog saveza.

„Crna Gora je građanska, multivjerska i multikulturalna

država. Crna Gora jes te mala ali je prostrana kuća za sve njene

građane. Prostrana je kuća da svi mogu svoj nacionalni

identitet, svoju samobitnost, svoju kulturu, i svoja prava iskazivati

na građanski način. Ja sam od starta pozdravio formiranje

Bošnjačkog saveza Crne Gore. Od otvaranja Generalnog

konzulata nastojali smo da uvijek budemo blizu naših ljudi.

Trudimo se da sa našim ljudim gradimo povjerenje i razumijevanje,

da konzulat otvorimo za sve naše ljude, da to bude

crnogorska kuća u kojoj svako ima pravo da zakuca i ostvari

svoja prava. Tako je do sada bilo, a tako će biti i ubuduće“,

kazao je generalni konzul Milić, napominjući da će BSCG -

NY u konzulatu imati otvorena vrata za sve inicijative koje se

tiču i očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta, običaja,

planova za razvoj rodnog kraja.

26 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « DRUŠTVO

MANIFESTACIJA “BIHOR 2009”

Pomoć zavičaju

Piše: Emir Pašić

Pod motom „ Lijepo je kad se odlazi a

ostaje u svemu“ Centar za seoski raz voj’’

Petnjica, organizovao je poče t kom avgusta

višednevnu manifestaciju „Zavicajnim

stazama - Bihor 2009“. Članovi ovog ne v -

l a dinog Udruženja, saradnici u projektu i

entuzijasti priredili su bogat i zanimljiv

program koji je obuhvatio promociju atr -

a ktivnih planinar skih prostora, bogatstvo

domaće radinosti i poljopri v r ednih

proizvoda, što je okupiralo pažnju mještana,gostiju

i posebno bihoraca u dijaspori.

Manifestacija je otvorena 7. avgusta

multimedijalnim sajmom u Petnjici. Na

prostoru ispred Doma kulture postavljeni

su štandovi na kojima su izloženi

lokalni poljoprivredni proizvodi: sir, kajmak,

med, razne vrste čajeva, rakija, pro i -

zvodi od vune, kao i suveniri od drveta,

kamena i gipsa. Cijela strana ulice bila je

ukrašena ćilimima. U holu Doma kulture

otvorena je izložba pej zaža akademskih

slikara pod nazivom „Zavičajna rosa“.

Čestitajući organizatoru što je uspio da

na pravom mjestu okupi poljoprivredne

proizvođače i umjetnike slikar Aldemar

Ibrahimović je naglasio da „u kreativnom

spoju pri rode i duhovnost leži nova

šansa za ra zvoj Petnjice i cijelog područja“.

Saba heta Beka Masličić se zhvalila

Klubu žena iz Centra za razvoj sela, jer su

joj kako reče; “izloženim rukotvorinama,

sa puno čudesnih detalja i boja dale novu

inspiraciju za slike sa dušom ovoga kraja“.

Pored pejzaža Ibrahimovića i Masliči -

ćke, izloženu su i radovi: Raduna Marsenića,

Suada Masličića, Ismeta Ha žića, Ib r -

ahima Kurpejovića, Seada Kaja begovića i

Irvina Masličića.

PROMOTORI SEOSKOG TURIZMA

Centar za razvoj sela, koji je osnovan

2007. godine, je, inače, uz pomoć ministarstva

Luxembourga pokrenuo nekoliko

projekata u cilju popularizacije seo s -

k og turizma. Uređene su četiri pješačke

staze u dužini oko 60 kilometara, započeta

je detaljna standardizacija staza i legalizacija

smještaja.

Centar za razvoj sela, koji je osnovan 2007. godine, je, inače,

uz pomoć ministarstva Luxembourga pokrenuo nekoliko

projekata u cilju popularizacije seoskog turizma. Uređene su

četiri pješačke staze u dužini oko 60 kilometara, započeta je

detaljna standardizacija staza i legalizacija smještaja

Najznačajniji posao koji je pred nama

je licenciranje poljoprivrednih proizvoda

ističu koordinatori projekta Enver Rastoder,

Mirela Kočan i Admir Šabotić. Pokuš

avamo da ohrabrimo po-jedince i doma -

ć instva da zajedno kre n emo u ovaj izazov

koji otvara mogu ćnosti višestruke koristi

za opstanak i razvoj na ovom području.

Anketirali smo preko 160 domaćinstava i

na os n ovu studije do sada je prepoznato

5 str a teških proizvoda koji će u originalnim

pakovanjima, vjerujemo naći put i

do evropskog tržista.

Za polaznike bihorskih staza i turiste

uopšte otvorene su kuće sedam doma ć i -

n s tava koja su u potpunosti prihvatile

ovaj projekat i osposobljene su za prijem

gostiju po svim principima ru ralnog turizma

i bihorske dobrodu šnosti. Neposr e -

d nu podršku za naš pr o jekat od strane

Luxembourga dobili smo od delegiranog

Ministra inostra nih poslova, gospodina

Nikolasa Šmita koji je posjetom Petnjici,

savjetima i pro težiranjem dao značajan

po dsticaj u realizaciji ovog projekta.

Na svečanosti povodom otvaranja

ma nifestacije predstavnik udruženja „Ku -

l turni centar” iz Študgarta Ferid Zverotić

uručio je donaciju KUD-u ’’Bi hor’’ i na taj

način ohrabrio mlade iz Bi hora da nastave

sa očuvanjem tradici onalnih igara i

pjesama ovog kraja.

Zabavni dio manifestacije, uz nadh n -

uto voditeljstvo Rešada Muratovića i Ani -

te Latić, otvorili su Bjelopoljski tamburaši

i mladi solisti Azemina Cikotić i Seudin

Skenderović.

PLANINARSKI POHODI

Tokom narednih dana je održano vi še

raznovrsnih manifestacija. Na atra kti -

vtivnom izletištu Murovske Luke, 8. av g u -

sta, okupio se veliki broj ljubitelja pri r o de,

tradicionalnih igara i planinari iz Ro ž aja

Berana i Bijelog Polja. Izletnici su ob išli

vodopade Bratonjin vir a na kon toga organizovane

su tradicionalne igre ,,nav l a čenje

konopca i bacanje kamena s ramena.

Pravu atrakciju priredili su članovi

Go rske službe za spasavanje iz Rožaja. Ta -

ko su nakon kupanja u grotlu vodo pada

Bratonjin vir alpinisti Damir Ska rep, Edin

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 27


DRUŠT VO » » »

r e v i j a

Kalač i Muzafer Luboder bez ikakvih po -

m agala popeli su se uz liticu niz koju se

stropštava rijeka i ušli u gornji vir, vrtlog,

Brativira a u povratku su, jednostavno,

kliznuli niz vodopad.

Zanimljivo je bilo i u navlačenju ko -

no pa. Nakon neizvjesnih okršaja i pa do -

va u finalnoj borbi ekipa „SIMON“ koju

su predvodili Mehmed Adrović i Samir

Ag o vić pobijedila je „Plandište“ kapitena

Esmira Muratovića.

Najzanimljivije je bilo ipak na fudbalskom

stadionu u Gusarama. U tri katego -

rije takmičilo se 12 ekipa.

Planinarski pohod prema Ciglenu za -

p očet je 11. avgusta izlaskom na Kora jski

Krš, gdje je profesor Arslan Korać planinare

upoznao sa gografsko- istor iskim

podacima o pložaju i prošlosti Bi hora, u

kome su nađeni ostaci naseobina i u 3. i

4. vijeku prije nove ere. Ka tom prostoru

pješačka staza vodi iznad sela Johovica,

kroz Radmance do Ma čkovice i Torina.

Pogled s Korajskog krša

Bihorska hrana i bihorski vez

Planinarska kolona se uvećavala, a do

Radmanske klisure pri družili su nam se i

arheolozi Polimskog muzeja. U pećini Je -

r inin grad arheolog Božidar Bogavac ku -

stos Polimskog muzeja, pojasni da je pe -

ćina bila skro vi šte u slučaju opasnosti a

da su nas e obine bile ispred na brdu - proplanku

zva nom Torine. U sondažnim isp -

i tivanjima do sada smo našli više ekspo -

nata i materijala koji svjedoči da su na

ovom prostoru bila naselja sjaničkog tipa

krajem trećeg vijeka prije nove ereb ka -

zao je Bogavac.

Proplancima Ciglena do zborišta stizali

su mladi ali i zreliji ljudi i ŽENE iz svih

pravaca na brdo Studenci, gdje su plani n -

ke izložile svoje proizvode. Na li jepo ara -

nžiranim štandovima, posebno Binase

Zverotić bilo je svih vrsta sireva, kajmaka,

jarduma, surutke, meda, pite od heljde,

hljeba i pečenja ispod sača. Medju brojnim

izletnicima koji su stigli na taj planinski

prevoj bili su i: Pre d s jednik opštine Be -

rane Vuka Golubović, Predsjednik opšti -

n ske skupštine Samir Agović i odbornici

u skupštini Berana. Pozdravljajući planin -

a re, domaćine i goste koji su kolima stigli

do Ciglena, autor reportaža o Bihuru Mi -

rsad Ras to- der je kazao, da se divi ljepoti

ove planine i domaćinstvima koja ga je

stada na prostranim pašnjacima Cigl ena.

„Za to Vas molim da ubuduće ovdje če šće

organizujemo PLANINARSKI TE FE RIČ,

ali samo pod uslovom poštovanja ras koši

ove planine i katunskog mira. To pod -

razumijeva da se automobilima do lazi

samo do podnožja Ciglena,da nema preglasne

muzike i novotarija, ka ko bi svi

osjetili čari prirode i što manje uznemiravali

stada i divljač na ovom prostoru.

Novi putevi, koje ste napravili uz pomoć

iz Opštine i dijaspore, neka VAM dugo

služe za prevoz domaćinskih proizvoda i

stada a mi polaznici za vičajnih staza treba

pješke da upoznamo Ciglen. Da se družimo,

zabavlja mo i rekreativno takmičimo

kao nekad čobani na ovim poljima.U to

ime pose bno uvažavamo posjetu grado -

načelnika Berana Vuke Golubovića, kaz-

Podrška

entuzijazmu

Na svečanosti povodom otvaranja

manifestacije predstavnik udruže -

nja „Kulturni centar” iz Študgarta

Ferid Zverotić uručio je donaciju

KUD-u ’’Bihor’’ i na taj način ohra -

brio mlade iz Bihora da nastave sa

očuvanjem tradicionalnih igara i pjesama

ovog kraja.

28 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « DRUŠT VO

ao je Ra stoder.

„Visoko cijeneći značaj poljopriv r ede

i napore domaćinstava sa ovog područja

da ponude što više zdrave hrane, Opština

je podržala proboj no vih seoskih puteva

do Ciglena i pomagaće sve što je od

interesa za razvoj se la, kazao je predsjednik

opštine Vuka Golubović. Ovu manifestaciju

cijenim kao doprinos ukupnom

naporu da se u ljetnjim danima, kada u

Bihoru, Be ra-nama i Crnoj Gori boravi

veliki broj naših sugradjana

iz dijaspore - da se sretamo,

družimo i razmijenimo

ideje od koristi za

napre d a k i sela i društva u

cjelini. Zajedno moramo

učiniti sve da ovim

zavičajnim

stazama i svim

putevima u

Crnoj Go ri

uskoro prolazi

još veći broj gostiju i prijatelja iz

evropskih zemalja“, - kazao je uz čestitke

organizatorima presjednik Golubović.

Pažnju brojnih izletnika posebno je

zavrijedilo takmičenje u skoku u dalj a pr -

va tri mjesta su osvoili: Admir Ajdar pašić,

Edis Zverotić i Edin Latić.U trci na 500 me -

tara, Prva tri mjesta su osvoili: Muamer

Kalić, Midhad Hajdarpašić i Irfan Hajda r -

pašić. Najveće uzbuđenje izazvala je trka

konja. Uz doline i brežuljke Ciglena svi su

stigli na cilj. Prvi Dorat binjadžije Ka sima

Kuča. Drugi Zekan binjadžije Me hmeda

Ajdarpašića a Treći Alat binja džije Mid h -

ada Hajdarpašica.

Pobjednicima su uručene diplome

Centra za razvoj sela, a „Kulturni centar iz

Študgarta obezbijedio je skromne

novč a ne nagrade koje su uručili

Amer Zve r otić i Elmir Ličina, mladi

članovi Ku lturnog centra iz

Študgarta.

Peti dan manifestacije obi lje -

ž i lo je upo znavanje sa doma -

č im ra dinostima na pro storu

Vrbice i Trpejzi i Gornje Vr b -

ice. Pješ a čkim stazama obišli

Nadmetanja

smo La ze, istočni dio Lagatoraor i stigli na

Trpeško Brdo. Nak on preaha i osvje že nja

svratili smo u ra dne prostorije NVU ’’Vr i j -

edne ruke’’. Ljubazne domaćice pokazale

su izletnicima kako se rade ručno čvo r o -

vani tepisi i dr u ge rukotv orine po kojima

je ovo udr u ž enje poznato ne samo u

našoj zemlji. Nedaleko od njihovih prostorija

nalazi se i PRVA seoska biblioteka

osamdesetogodišnjeg Haćima Durakoviča

koji je godinama skupljao vrijednu literaturu

a sada je rado ustupa mladima na

čitanje. Uz vo dno ka Turijaku stigli smo

do pećine Vilin Razboj a potom i do Ta -

mne Pe ćine. Po legendi svako ko se primakne

ovim pe ćinama trba da pomisli

nešto lijepo-pozitivno jer će mu se do g -

oditi, pa ne smije da ima ružne misli.

Umor od pješačenja možda je izazvao

blagu fantaziju pa mi se od izletničke ko -

l one niz trpeške Luke pričiniše vile i vilinsko

kolo, kao da dodiruje horizont sunč -

a nih zraka što su provirivali kroz grane

borova na Lazanskom Brdu. Možda je i

pjesnik H.R.Himenez vidio nešto slično

kada je reka „Lijepo je kada se odlazi a

ostaje u svemu“.

Pažnju brojnih izletnika posebno je zavrijedilo takmičenje u

skoku u dalj a prva tri mjesta su osvoili: Admir Ajdar pašić, Edis

Zverotić i Edin Latić. U trci na 500 metara, Prva tri mjesta su osvoili:

Muamer Kalić, Midhad Hajdarpašić i Irfan Hajdarpašić.

Najveće uzbuđenje izazvala je trka konja. Uz doline i brežuljke

Ciglena svi su stigli na cilj. Prvi Dorat binjadžije Kasima Kuča.

Drugi Zekan binjadžije Mehmeda Ajdarpašića a Treći Alat binjadžije

MidhadaHajdarpašica.

Pobjednicima su uručene diplome Centra za razvoj sela,a

„Kulturni centar iz Študgarta obezbijedio je skromne novčane

nagrade koje su uručili Amer Zverotić i Elmir Ličina, mladi članovi

Kulturnog centra iz Študgarta.

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 29


DRUŠT VO » » »

r e v i j a

DANI BOROVNICE U PLAVU

Ljepota i neposrednost

Kulturno turističku manifestacija,

Dani borovnice u

Plavu i ovoga ljeta obilježile su

brojne manifestacije, gostovanja

umjetnika i nadasve srdačni

rodbinski i prijateljski susreti

Piše: M. Rastoder

Plavska opština je još zvanično najnerazvijenija

u Crnoj Gori i ne d ostaje

mnogo toga da se na pravi načon valorizuju

zaista veliki prirodni potencijali i

ovog područja. Po velikom broju automobila

domaćih i stranih registarskoh

tablica, živosti na ulicama gradskih

naselja, veoma posjećenim izletištima i

stalno prisutnim planinarima sa raznih

strana na brojnim stazama prema atraktivnim

vr hovima Prokletija, u letnjim

mjesecima moglo bi se zaključiti da će

se sve brzo promijeniti. Nadu podstiče

Tradicionalna, manifestacija ,,Dani borovnice"

koja je ovog ljeta najavljena go -

stovanjem u Makedoniji a potom sij ala

od radosti nostalgičnih susreta i čežnje

da se zavičaj učini ljepšim. Bo gatstvo tr -

adicionalnih vrijednosti pos ebno je došlo

do izražaja tokom narodnih sku pova i

susreta sa dijasporom, 1. avgusta u

Vusanju i 2. avg usta u Gusinju. Prire đe ne

su; izložbe zavičajnih umjetnika i gos tiju;

mlade umjetnice Isidore Stama to vić,

unikata od drveta Tatomira Rudića.

U okviru “Gusinjskog ljeta”, i Pla -

vskih književnih susreta, održana je

promocija knjige “Plavsko gusinjske

Prokletije” Rifata Mulića. Gostovali su

Kemal Monteno, Dušan Svilar, KUD

“Behar“ iz iz Skoplja i drugi scenski

umjetnici, ali je defile beračica ostao

posebna atrakcija sa svim ukrasima i

vizuelnog i zabavnog u pratnji Plavskih

tamburaša.

U promociju turističkih u ukupnih

vrijednosti uključena je i uspješna organizacija;

džip relia, te rafting Li mom,

paraglajding sa Visitoran i jedriličarenje.

Manifestacija je jedinstvena prilika

za prezentaciju opštine Plav u Crn oj

Gori, ali i za promociju Crne gore u svijetu,

- kazao je predsjednik Skender

Šarkinović.

- Naša je budućnost u izgradnji no -

vih puteva, koji će otvoriti perspektive

zaštite Plavskog jezera i učiniti dostipnijim;

Hridsko i Visitorsko jezero, Alipa -

šine izvore, vodopad Grlje i druge

izuzetne prirodne vrijednosti ovog po -

dneblja. Budućnost je i u izgradnji turističkih

kapaciteta i prerađivačkih pogona

za preradu loka lnih poljopr ivre -

dnih proizvoda, šumskih plodova i lje -

ko bilja, kazao je Šarkinović. Građani

ove opštine zainteresovani su za rekonstrukciju

puta preko Čakora do Peći a

posebno za otvaranje putnog pravca

Plav - Pod g orica, dolinom Vrmoše i

Cijevne, preko teritorije Albanije, čime

bi se ud aljenost od glavnog grada Crne

30 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « DRUŠT VO

Dani borovnice su iznikli iz naroda i žive s narodom da se

ne zaborave običaji, kultura, hrana i sve tradicionalne vrejednosti

- kazao je za Forum Emil Redžematovic jedan od utemeljivača

maanifestacije. Boraveći na hercegnovskoj rivijeri u vrijeme

Dana mimoze „vidio“ sam slike iz djetinjstva kada sam sa

rahmetli majkom odlazio u planine da beremo borovnice.

Osjetio sam da bi to mogla biti ideja, o kojoj smo u Kulturnom

centru razgovarali i 2000-ite krenuli s manifestacijom koju su

zdušno podržali i iz Opštine i Vlade – ministarstva poljo p r ivr -

ede. U obrazloženju smo istakli da se na na teritoriji Plavske

opštine nalaze najveće površine prirodne plantaže šumske

borovnice, ne samo u ex Jugoslaviji, nego na Balkanu.

Plavska opština je sa ubranih 500-600 tona borovnice osa -

mdesetih godina prošlog vijeka bila šampioni na balkanu, jer

su Zadruge otkupljivale borovnicu.

U to vrijeme domaćinstva su živjela, školovala djecu od

Prijestonica borovnice

borovnice. Ja sam jedan od tih ponosno ističe Redžematović.

Onda su došle godine masovnog odlaska u inostranstvo, iz poznatih

razloga, i taj vid privređivanja je gotovo zamro. Ovom Mani -

festacijom smo uspjeli da podstaknemo i edukujemo stanovništvo

da se vrati branju borovnica i planini. Lijepo je vidjeti kao se po

mjesec dana unaprijed pripremaju kolibe za stan ovanje u vrijeme

zrenja boruvnice. Imamo primjera da porodica zaradi preko

15.000 Eura. Naši sugrađani koji žive van opštine u zemljama

Evrope, Amerike, Kanade, Australije, planniraju godišnje odmore

u periodu održavanja Manifestacije. Dolaze zaljubljenici u prirodu

sa raznih strana svijeta, tako da u julu i početkom avgusta u

plavskoj opštini boravi i prati dane borovnice preko 10-15 hiljada

posjetilaca. Cilj nam je da u svakom pogledu istaknemo tradiciju

ovda šnjih naroda, stvaralaštvo, kulturu i da na prirodnom bogatstvu

gradimo osnov za dalji razvoj, kako bi omladina ostajala da

živi u svom kraju - podsjeća Redžematović.

Gore smanjila na oko 60 kilometara.

Savjet manifestacije "Dani boro v -

nice" dodijelio je plakete i priznanja,

Radomiru Tatiću, Novaku Vujačiću, te

najmlađoj beračici borovnica za ovu

godinu Samri Cikotić, najbržoj beračici

Ameli Kojić, dok je za mis "Dana bo -

rovnice"izabrana Anisa Canović.

Direktor Centara za kulturu u Plavu

Ferit Šarhinović, zadovoljan atmosverom

u kojoj je održana Ku lturno turistička

manifestacija. Na pitanje, Šta bi ste

izdvojili kao posebnu vrijednost manifestacije

za For um kaže ;

- Dani borovnice u Plavu i ovoga

kao i predhodnih devet ljeta, a ove

godine su bili jubilarni, promovisale su

na najbolji mogući način kulturne, turističke

i druge vrijednosti ovoga kraja.

Svi su se potrudili da ispolje svoje spo -

sobnosti a posebno sportska društva,

planinarska društva, kulturno-umjetnička

društva, javne us t anove, hotelski i

turistički radnici i ku lturni poslenici.

U kom smjeru bi valjalo planirati no -

ve susrete za dobro i kulture i privrede.

- U narednom periodu valjalo bi

planirati više susreta u manjim centrima

koji će biti više od koristi za narod a

manje paradni. Zapravo treba učiniti da

se domaća radinost prezentuje radi

proizvodnje i prodaje rukotvorina i

proizvodnje organske hrane.

Šta ćete kao direktor učiniti u tom

smjeru?

- Učiniću da sa Centrima iz okru ž -

enja i šire uspostavimo saradnju o oba

smjera.

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 31


DRUŠT VO » » »

r e v i j a

KUTAK ZA DOKONE

Džada

Piše: Ervin Spahić

Na glavnu akovsku džadu koja se

pruža od limske ćuprije pa sve do

ćuprije preko rijeke Lješnice sa desne

strane uključuju se četiri sokaka : Bej -

tića sokak, Idriska mahala i Kur-ć e -

hajića sokak koji su nazive dobili po

najbrojinijim familijama koje su tu živjele

i Popovski sokak koji nazivom govori

da su u tom sokaku živjeli božji

službenici pravoslavne vjere. U Bejtića

i Kurćehajića sokaku više ne ma ni

Bejtića ni Kurćehajića dok Idriska

mahala odolijeva vremenu. Možda

razlog leži u činjenici - što nije bilo

kuće u kojoj nije bilo četvoro i više

đece pa su nekad ovu mahalu zvali i

“Kineska četvrt”. Danas ovu mahalu

zovu i hećimska budući da u njoj žive

ili ordiniraju predstavnici naučne i

alternativne medicine. Od hećima za

đecu, oči, zube do kineske akupunture,

travara i salijevača strave. Helem

za svaku muku se može naći ilač i

odagnati sihir. U Popovskom sokaku i

danas žive popovske familije.

Ako kažemo da se na početku gla -

vne džade (praviti razliku od čaršije)

nalazi “Popovski sokak” onda bi se

moglo reći da se na samom kraju gla -

vne džade tamo gdje se za nju kači Bej -

tića sokak nalazila Haznadar dža mija.

Na temeljima Haznadar (ili Har emdžamije

koju su neki zvali i Me h med

agina a kasnije i Idrizovića dža mija)

koja je srušena 1958. godine voljom

tadašnjih vlasti nikla je zgrada Ele k tr o -

p r e n osa a u avliju Haznadar džamije je

odnedavno uskočio i “Usk ok”.

Česti musafiri ove mehane su upravo

oni kojima su preci namaz klanjali u

Haznadar džamiji. Oni kao da polažu

pravo na nju, ko da im je đedo u

amanet i peškeš ostavio. Kako je ova

mehana sagrađena na mezarima njihovih

predaka oni hesape da nema

niko preči od njih da tu boravi. Oni to

čine i iz praktičnih razloga, kako bi o

jednom trošku učinili zija ret mezarima,

evocirali uspomene na svoje pretke a u

isto vrijeme se malo i relaksirali poslije

“napornog rada”. ”Jazuk je da nam dan

prođe bez akša mluka” - vele. Kako im

koja maštrafa u damare udari to im rahmetli

đeda bezbeli sve žalije. Suza suzu

stiže ne bi li đedu pokazali svoj dert i

kako im nedostaje.

“Eh da mi je rahmetli đedo živ on bi

to “ovako” uradio - te on bi to “ona ko”

uradio“ - tupilo im se, da bi đedo imao

habera za njih. Imali su adet da se đeda

sjete ovako uz rakiju, ubehu ćeni - dok

iz haber čekmedžeta do pire avaz :

“Udri , udri , udri Mujo udri Mujo u

tamburu hej !!!“

Rahmetli đedu nije lasno u mez aru.

Prevrće se od muke jer ni tu nema

rahata. Hesapim da je na ahiretu već

dobio nadimak “Čigra”. A rahmetli

đedo samo jedan dever ima: da mu bi

da ustane da umjesto selama mačugom

opauči te bilmeze i divanije po tintarama

ne bi li ga prestali prizivati kad mu

već na mezaru zija fete.

Možda bi najbolje bilo da i unuk

“pribavi dozvolu za gradnju objekta” te

tu jedan i načini (kad mogu drugi što

ne bi i on) kako bi bio blizu đeda koga

je mlogo hajao. A onda nek im dušmani

zavide - on na drugom ili trećem

katu a đedo u podzmelju.

Prisjećam se da su nas kao đecu savjetovali

stariji ljudi (sada već rahmetlije)

da nije džaiz i da je haram to što igramo

fudbal u avliji Elektropr e no sa.

”Sikter odatle”! - vikahu jedni.

Drugi su nam išaretom davali do

znanja da nam nije tu mjesto.

“A zašto”?

Nijesu htjeli da kažu.Kao da su se

plašili .A mi smo i dalje igrali fudbal

negodujući zbog neravnog terena (koji

je nastajao slijeganjem mezara).

I danas se sa šapatom priča da ni su

imali mnogo berićeta i igbala u životu

oni insani koji su na neki način bili

vezani za zlu sudbinu ove džamije a i

poslije.

Svaka džada ima svoju hićaju. Mi

bezbeli moramo biti ponosni na historiju

ove naše džade. Među prvima

smo imali vodovod koji je išao do čaršijskih

česama (Stakine česme i česme u

avliji Haznadar džamije).

Nijesam se čudom moga načuditi

odakle nagib u mojoj avliji kada se

skreće sa glavne džade a smio bih se

zaklet da sam kao dijete baš na tom

prelazu igrao klikera i da je ravnica bila

samo takva - kakva se poželjeti može.

Za razloge sam saznao onomlani kada

se obnavljala naša džada. Kako su ma -

šine duboko kopale to su se mogla vidjeti

djela neimara iz razli čitih vakata

života ove moje džade. Prvo vodovo d -

ne cijevi od pečene ilovače još iz tur s -

kog vakta. Iznad njih tvrdo nabijena

zemlja i kaldrma. Iznad kaldrme nalazi

se sloj pijeska dovučenog na tezgerama,

magaradima ili konjima iz bistrog i

čistog Lima. Zatim slijedi granitna

kocka koja je tako lijepo svjetlucala na

suncu naročito poslije kiše, i kojom se

mogu podičiti još jedino istorijska jezgra

evropskih metropola. Iznad ovog

sloja, sloj šljunka takođe dovučenog iz

Lima sada već zagađenog koji je tu

dovožen kamionima i traktorima.

Onda slijedi nekoliko slojeva asfalta

koji simbolizuju period novog vremena

i razlaza sa „starim i retrogradnim“.

Kako je naša džada „rasla“ tako su okolne

kuće koje su se nalazile tik uz džadu

potanjale a to je bio slučaj i sa mojom

avlijom. U mojoj džadi (koja je do završetka

drugog svjetskog rata nosila

32 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « DRUŠT VO

Nekadašnja Harem džamija i današnja zgrada Elektroprenosa i kafana Uskok na mjestu gdje je dzamija srušena

naziv Kralja Aleksandra) živjela je prva

pismena žena u Akovu po kojna Olga

Stanić rođena Basekić. Prvo biciklo

nabavio je njen suprug Andro Stanić

advokat, predratni načelnik Akova i

otac Đorđija Stanića prvoborca koji je

poginuo u drugom svjetskom ratu i

kome se ni mezar ne zna. To biciklo je

Andra umalo koštalo glave. Poželio

Andro da provoza novi bicikl (čudo

tehnike toga doba za Akovo) pa kada je

prošao pored putara koji je održavao

put ka selu Rasovu ovaj kad se malo

rashavijezo hesapeći da vidi karakondžulosa

(šejtana) iz straha opalio iz

kuburlije za njim. Andra je spasila okuka

na putu a zatim hitre noge da ga ne

snađe belaj.

Moja džada mirom je mirisala. Ka ko

od đulistana tako i od mirisa kahve koju

su hanume u dolapima na vatri pržile -

do mirisa halve i taze pečenog simita.

Dovoljno je bilo proći džadom pa

da saznaš šta će ko imati za ručak ili ga

pak neće imati ukoliko bi se neka od

hanuma toliko zapričala sa konama da

bi joj isti izgorio. Meni najdraži miris

bio je miris pečenog kestenja koji je

Hadžija (tako smo ga svi zvali mada

Meke nije gledao koliko jesam li ja) prodavao

na fišeke, na ćošku gdje je nekada

bila Haznadar džamija.

Moja džada nije imala supermarkete

ali jeste “Solaru” dućan soli gdje se ista

kupovala na kilo i džakove. U njoj si

kada se spustiš sa džade i pre skočiš

santrač pa niz nekoliko basa maka,

mogao kupiti i cigaretu na komad, s tim

što nisi mogao da biraš marku već koju

bazerđan izvuče iz fioke. Imali smo i

“Slastičaru” u kojoj smo kupovali šarene

čibuke i šećerli jabuke, presovanu crnu

halvu i bijelu koja se lijepila za zube.

U mojoj džadi bila je i autobuska

stanica u koju su svraćali autobusi nalik

na one iz filma “Ko to tamo pjeva“.

Nismo imali drugo čare nego smo

hizmećarili šoferu da pospremi autobus

samo da bi nas provozao do

parkinga udaljenog sto metara.Lakše

smo pamtili red vožnje nego raspo red

časova budući da autobusi nisu saobraćali

svaki dan.

”Biznisom” smo se bavili još od

malih nogu. Bili smo prvi “ dileri” koji

su putnike prinuđene da konače kako

bi za dan dva nastavili put- vo dili kod

tetka Sene koja je držala pre no ćište i

od nje dobijali bakšiš (ni “turizam”

nam nije bio stran). O mo ru nismo ni

razmišljali. Tamo su išli samo oni

“boni” kako bi se u Ul cinju živi zatrpavali

u pijesak. Nama more nije ni trebalo,imali

smo mi svoje. “Idriski “,

“Šaćiragincin”, “Patkova Otoka“, “Kol o -

vrat “ (plaže na Limu) bili su naš Ulcinj,

Budva i Herceg No vi. Koliko je samo

ašikovanja ovde za početo i rastureno…

Maštali smo kad ćemo iz bezanih i

porhetnih gaća ući u “fabričke kupaće

“ i na tome zavidjeli studentima koji su

na obalama Lima provodili ferije uz

obavezni de beli ćitab koji smo mi

potezali da bi mu izmjerili težinu i kako

bi se uvjerili da nauka nije nimalo laka

stvar.

“Sabahska kahva” bila je najbolja

zamjena za sredstva informisanja. Uz

nju bi došli i prvi haberi šta se doga -

đalo u toku jučerašnjeg dana u Gor njoj

Mahali. (Događaji vezani za Do nju

Mahalu već su bili predmet pažnje

“Akšamske kahve“ tako da su po sa -

bahu tretirani kao bajati haberi.)

Nije se mnogo imalo ali smo bili

srećni i zadovoljni. Dijelili smo kom ad

hleba namazan pekmezom ili gu rabiju

koju je neko za sunet dobio. Da nas

dijele “džoint” ili “crtu” - imaju sve – a

nemaju ništa.

Eh da mi je samo ponekad da pro -

šetam džadom iz mojih sjećanja , da

dam meraka džanu, da slušam zvuk

svojih koraka kako odzvanjaju kockom

popločanom džadom. Nasmi j e šim se i

pozdravim; “Dobro jutro baba Olga”,

“Sabahhajrula Hajruša jesi li se naspavala”-

da udišem havu punu poznatih

mirisa... upijam...da osjetim kako mi

damari udaraju, da mi je srce puno i

golemo...do neba. Da mi je da ležim na

šiltetu rastrtom po minderu i slušam

kako neki novi evlat trči mojom

džadom vičući: “Juftar! Juftar!

Nestala je stara čaršija a sa njom i

ćerpići i ćeramida nema ni uskih sokaka

ni kaldrme.Gornja Mahala i Donja

Mahala postaju gornji i donji dio grada.

Nema više ni avlija ni taraba ni

pendžera ni šašovaca ni Dže dži nih

jabuka ni Androvog grožđa kome nijesmo

dali ni da uzri.

Nalet naletosum auto put - vratite vi

meni moju džadu.

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 33


OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA » » »

r e v i j a

INTERNACIONALNI LIKOVNI SUSRETI “STARI MOST”

Tajne umjetničkog čina

Učešće akademskh

stvaraoca iz zemlje i

inostranstva, svjedoči

o značaju Susreta

kraj Bistrice, koji

odišu druženjem i

slogom, a svojom

aktivnošću i

kvalitetom

obezbjeđuju visok

rejting i respektabilno

mjesto u likovnom

životu Crne Gore

Piše: Kemal Musić

Pored starog kamenog mosta na

rijeci Bistrici u bjelopoljskom selu

Lozna luka već pet godina za

redom održavaju se Internacion alni

likovni susreti “Stari most”, koje

organizuje nevladina organizacija

“Stari most” u saradnji sa Opštinom

Bijelo Polje i Centrom za kulturu. U

živopisnom ambijentu rijeke i mosta,

sa jedne, i Đalovića klisure sa

druge strane, nastaju umjetnička

djela. Nastaju prijateljstva i čvrste

umjetničke veze.

Ove godine Susreti su trajali 10

dana, a učestvovala su 33 umjetnika

iz Francuske, Švedske, Hrvatske, Bu -

garske, Turske, Makedonije, Bo s ne i

Hercegovine, Srbije i Crne Gore.

Likovni internacionalni susreti

“Stari Most” su manifestacija koja

doprinosi razvoju ovog segmenta kulture,

kaže gradonačelnik Bijelog Polja

Tarzan Milošević, a koordinator i organizator

ovih susreta Abaz Dizdarević

ističe za Forum da ova manifestacija

doprinosi afirmaciji kulturnih vrijednosti

likovnog stvaralaštva.

Ovogodišnje ratkovićeve večeri

poezije počele su upravo izložbom

slika nastalih na Internacionalnim

susretima “Stari most”. Otvarajući

izložbu, akademski slikar iz Rožaja

Aldemar Ibrahimović je rekao da i

pored velikog broja pozvanih umjetnika

dolaze i oni koji nijesu pozvani.

“Ovi, takozvani, “nezvani gosti” su

itekako dobro-došli i daju jedinstvenu

dimenziju i podsticaj u radu

Susreta” kaže Ibrahimović.

Prema riječima Faruka Dizdarevića,

organizatora, ova manifestacija

okuplja umjetnike različitih profilacija,

različitih statusa, različitih

starosnih dobi na stvaranje, zajedničku

razmjenu iskustava i utisaka i

zajedničko drugovanje.

Rezultati nisu izostali: stvorena

su djela koja mogu podnijeti i strožije

estetičke kategorije. Pluralizam

poetskih sklopova, koje je proklamovala

postmoderna, aktuelan i na

početku trećeg milenijuma, oduzima

mogućnost objedinjavanja i generalizacije,

kazao je Dizdarević.

Internacionalni likovni susreti

«Stari most» imaju reputaciju međunarodnog

karaktera i to ih prema

mi šljenju slikara Ibrahima Kurpejo -

vića izdvaja od klasičnih likovnih

kolonija.

- Ove susrete karakteriše pažljiv

odabir umjetnika.i dobar su primjer

efikasnog osmišljavanja uslova

za nove umjetničke vrijednosti sa sv -

im likovnim posebnostima koje

bakotvorno djeluju i na umjetnike i

na ljubitelje umjetnosti, kazao je

Kurpejović.

- Izložbe djela nastalih na Inte r n -

acionalnim likovnim susretima «Sta -

ri most», kao i prethodnih godina,

biće organizovane u mnogim gradovima

Crne Gore.

34 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA

PORTRET: HILMIJA ĆATOVIĆ, SLIKAR

Predjeli djetinjstva

Vjerni saputnik prirode i

tišine , Hilmija Ćatović

„unutrašnjim okom"

pronalazi predjele u koje

smješta svoje snove, čežnje,

strahove i nemire. Priroda je

dugi niz godina glavni motiv

svih njegovih slika.

Piše: Mirsada Sredanović

Rožajac Hilmija Ćatović, decenijama

je strpljivo i vrijedno stvarao slikarsko

ime, pa za njega znaju, uvažavaju ga i

poštuju kolege i likovni kritičari na prostorima

Jugoslavije. Hilmija Ćatović ro -

đen je u Skoplju, 15. III 1933. godine gd je

je njegov otac Ilijaz, radio kao profe s o -

r, arapskog i turskog jezika u Ve likoj me -

d resi kralja Aleksandra. Osnovnu šk o lu

Hilmija je završio u Rožajama, a nižu gimnaziju

u Beranama. Potom se upisuje u

Srednju umjetničku školu u Herceg

Novom. Hilmija je u klasi profesora i uv a -

že nog slikara Mirka Kujačića proveo dvije

i po godine.

- Kao gimnazijalac stalno sam slikao i

crtao pa su na republičke izložbe profesori

slali moje radove. Kao petnaestogodišnjak‚1948.

godine pobjegao sam na omladinsku

radnu akciju na Novi Beograd, i

tada me profesor prijavio za Umjetničku

školu u Herceg Novom. Po povratku kući

dobio sam dopisnicu sa pozivom za prijemni

ispit. Otišao sam i položio. Svi smo

bili zajedno: Dado, To šo, ja. Od starijih sa

nama su bili Gojko Berkuljan i Filo

Filipović, i nekoliko Cetinjana. – prisjeća se

školovanja Hilmija.

Zbog teške ekonomske situacije u

kojoj se nalazila porodica, Hilmija je bio

prinuđen da poslije dvije i po godine

učenja u Herceg Novom, 1951. godine

školovanje nastavi na slikarskom odsjeku

Srednje umjetničke škole u Skoplju

gdje mu je živjela sestra. Potom upisuje

Akademiju primjenjenih umjetnosti u

Beogradu.

Kad sam došao po rezultate upisa

vidim da me nema na spisku primljenih,

i odem kod Sofije , studentskog referenta

koja je sve pamtila, ko god je jednom

došao kod nje znala je sve o njemu.

“Ja došao da uzmem dokumenta,

nisam primljen.“ – kažem ja njoj.

“A jesi li dobro gledao? Idi bolje

pogledaj“.Ja pogledam spisak, opet me

nema. Vratim se kod Sofije, i kažem:

„Nema me“.

„A jesi li dobro pogledo ono sitnim

slovima na kraju?

Ja se ponovo vratim i pogledam

napo menu u kojoj piše: „Kao izuzetan

talenat Hilmija Ćatović prima se direktno

na drugu godinu studija.“ I tako sam

odmah počeo da slušam drugu godinu

Akademije, uz obavezu da neke teoretske

predmete sa prve godine položim do

kraja zimskog semestra.“ – priča Ćatović.

Studije je u klasi Vinka Grdana završio

u roku sa prosječnom ocjenom deset.

Prvu samostalnu izlozbu Ćatović je priredio

u Novom Pazaru, već poslije četvrte

godine studija. To su bili radovi nastali za

vrijeme ljeta. U ranim slikama predjela

slojevitom pastom, tonovima čiste boje,

sukobom svijetlo - tamno i snažnim potezom

četke, naglašavao je ekspresivnost i

isticao dramatičnost atmosfere. Ali, nje-

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 35


OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA » » »

r e v i j a

govo sve bolje poznavanje prirode

smanjuje tenziju, arabesku potiskuje

struktura, a gradacijom zelenog tona i

čudesnom svetlošću koja zrači iz boje,

slikar podvlači svoju osećajnost , radost

stvaranja i življenja.

- Kad se toliko godina slika prođe se

kroz mnogo faza. Bavio sam se dugo

vremena figuracijom, pa onda figurom

u pejzažu, pa na kraju je ostao sam

pejzaž. Ne znam zašto, valjda mi se činilo

da je sve to drugo višak. Sam pejzaž

dovoljno govori i o sebi i o čovjeku.Kad

se sjetim da sam prošao i kroz socijalnu

tematiku, pa sve do letača. Pa sam onda

prošao i kroz crvene game, plave i sive,

okere i žute, i na kraju do zelenih gama.

Mnogo godina je prošlo i mnogo slika

sam napravio, ne znam ni gdje su sve.”-

rezimira svoj stvaralački put Hilmija

Ćatović.

Još u srednjoj školi Ćatović je počeo

da se interesuje za monumentalno slikarstvo,

i često je pomagao profesoru

Lazaru Ličenoskom u ateljeu na izradi

mozaika. Ljubav prema ovoj slikarskoj

tehnici nastavi la se i kasnije, pa je na

mozaicima i magistrirao kod Rajka

Nikolića na Akademiji primijen jenih

umjetnosti u Beogradu.

Nakon završenog školovanja Ćatović

je neko vrijeme radio u Novom Pazaru, a

potom u Prištini gdje je niz godina ra -

dio kao nastavnik Više pedagoške škole

- likovni smjer. Kada je Viša škola prerasla

u Aka demiju umjetnosti, radio je kao

pro fesor, i izveo generacije studenata

koji danas sa ponosom ističu da su slikarstvo

učili kod Hilmije Ćatovića.

Kada je poslije ratnih događaja na

Kosovu, nakon održanog ispitnog roka u

ljeto 1999. godine, po tradiciji došao u

Rožaje na odmor, nije ni slutio da je to

konačni oproštaj sa gradom i sredinom

Vjerni saputnik prirode i tišine, Hilmija Ćatović „unutrašnjim okom"

pronalazi predjele u koje smješta svoje snove, čežnje, strahove i nemire.

Hilmijine slike dočaravaju ljepotu Rožaja i okoline, ljepotu posijanu po

njivama, livadama, šumama, na jedan neobično vedar način. Odabir

zelene i ljubičaste nije slučajan. Prva je prelazna boja između žute i plave,

a druga između plave i crvene, što već otvara niz mogućih pretapanja

čime ne slučajno, okretanje pejzažu biva upotpunjeno.

Ćatović, Rastoder i Pejović u umjetničkom paviljonu

kojoj je mnogo dao. U stanu i ateljeima u

Prištini ostalo je i uništeno sve ono što je

Hilmija tokom dugog radnog vijeka stvarao

i sticao. Slike iz ranijih perioda, sajdovi,

fotosi, katalozi, novinska i druga dokumentacija

koja svjedoči o Hilmijinom

pedesetogodišnjem stvaralaštvu, nestala

je, uništena.

Danas Hilmija Ćatović sa suprugom

živi između Bara i Rožaja, Novog Pazar i

Novog Sada, gdje mu žive sinovi. U svakom

od ovih gradova stvara, ali u zavičaju

je kako kaže najkreativniji.

- Čini mi se da sam u ovim improvizovanom

ateljeu u dvorištu mnogo dobrih

slike napravio. Valjda imam tu neki svoj

mir. Ako treba nešto da obavim, ja to uradim

u Rožajama do 10 sati ujutro i onda

se vratim, skoncentrišem se i tu najbolje

radim.

36 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA

NOVE KNJIGE - ROMAN HILMA HADžIĆA

Fantazija istine o

posljednjem karavanu

„ Rožajski karvan“ je knjiga

koja ima univerzalno

značenje i poruke opšte vrijednosti

iako u osnovnom

toku priče ima lokalne

ličnosti i radnju. Karavanski

put do Peći bio je dio mreže

karavanskih puteva koji su,

praktično, premrežavali

zemaljski šar. U romanu je

odslikan dio tog uzbudljvog

karavanskog univerzuma

Piše: Salko Luboder

„Što su na nebu zvijezde, to su na

zemlji učeni ljudi “. Čini mi se da je

ova hadiska mudrost dobra prolegomena

za slovo o životu i stvaralaštvu

rahmetli Hilma Hadžića. A,

kažu, čovjek živi onoliko koliko mu

traju djela i da je čovjek onakav kakva

su mu djela bila i ostala. Svi koji su

poznavali Hilma Hadžića znaju da je

bio učen, čovjek senzibilne intelektualnosti,

britke i kao munja hitre i

matematčki precizne misli, intelektualno

radoznao, svestrano obrazovan

i elokventan. Kao profesor matematike

i direktor Gimnaz ije ostavio je

neizbrisiv trag u obrazovanju i formiranju

mladih generacija i već za života

postao paradigma uspješnog

orginizatora školskog života i neumornog

pregaoca u usvajanju novih

znanja. Bio je duboko svjestan da je

Gimnazija bi la i ostala izvor svjetlosti,

nade i perspektive cijelog rožajskog

kraja. Čudesni svijet literature mamio

je njegov radoznali duh i sve više ga

uvlačio u neodoljivo zavodljivo inte r -

e sovanje da se oproba u toj ma gičnoj

vještini. U njegovim da marima, u

tem elju cjelokupne duho vne egzistencije,

taložila se blaga vrijedna

priča koja je tu ostavljena sa amanetom

da je iznese na svjetlost dana.

U svom stvaralaštvu Hilmo ostaje

u tematskom krugu zavičaja, pretvarajući

sebe u draguljara koji čuva

od propadanja duhovni imetak starih

Rožaja i vrijedne slike života u njemu,

stavljajući sve to na uvid čitalačkoj

javnosti kao vrijedan dar. On u

tome nikog ne kopira, gradi svoj is-k -

az, postižući da njegovo štivo bude

jasno, zvonko i pitko kao voda sa

planinskog potoka. U isto vrijeme,

urođenom sposobnošću pripovje d -

ačke alhemije, uspijeva da na životne

i dokumentarne temelje svojih priča

postavi konstrukcije sa omamljujućom

literarnom atmosferom, neo d -

oljivim utiskom umjetničke fizio n o -

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 37


OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA » » »

r e v i j a

mije i aromom za kojom se čezne i

zbog koje se budi „ žal za mladost“,

kako bi rekao Bora Stanković. (zbirka

pripovjedaka „ Bilo jedno djtinjstvo

„)

U svoja dva najznačajnija predstavljanja,

romanu „ Jusuf i njegova

braća“ i hronici (romanu) „Rožajski

karvan“ Hilmo sebe legitimiše kao

stvaraoca koji sa pokrićem i razlogom,

dakle, ide tragom sopstvene

ambicije da se oproba u najsloženijim

poduhvatima književnog stvaranja.

Čini to uspješno, dokazujući da

roman kao forma nije ispovijest autora

( ili nikako nije samo to) već komplikovana

intelektualna sinteza koja

traži izuzetan dar, znanje, zrijevanje i

umijeće. U romanu „ Jusuf i njegova

braća“ odvažno ističe svoj stvaralački

personalitet, pokazujući da je u stanju

da slike ovdašnjeg življenja znalački

rekonstruiše u imaginativne prizore

književnog iskazivanja, čime je

pokazao da u njemu odavno živi

pisac. To je onaj čovjek koji od života

pravi literarnu stvarnost u koju se

čitalac empatično udubljuje i ima utisak

da u tim trenucima živi paralelan

život.

Koliko god da je Hilmu prirođen

dar za matematiku, književnost i

Hadžićev i Rožajski karavan

U Prologu romana zapisano je: „Ovo je priča o posljednjem karavanu u

Evropi, o Rožajskom karavanu. Taj karavan umire i ovim zapisom

pokušavamo da očuvamo uspomenu na njega i na njegovo vreme, vreme

dok je trajao. A trajao je dugo – vekovima“./ Milan Kovačević/

U vremenu koje opisuje gospodin Hadžić, riješiti problem gladi, značilo

je poći za Peć. Poći po tovar žita, soli, i dr.

Zato je priča o karavanu raširena u ovim našim krajevima isto onoliko

koliko su ti karavani značili za ljude sa ovih prostora. Dakle, puno, - konstatovao

je Dr Draško Došljak. Kako i ne bi, kada i ovaj grad nazvaše

Trgovište (Rožaje) i bi mjesto kroz koje su vodili putevi za Skadar i

Dubrovnik, Prizren i Ras.

Mjesto u kojem su se, uz puteve, ukrštale i različite ljudske sudbine.

U Hadžićevom pričanju, punom metafora, jezičkih obrta, čitalac će saznati

sve pojedinosti vezane za pripremu, organizciju i tok karavana. Kroz

pričanja i dijaloge njegovih učesnika saznaće svu tegobnost i muku života,

ali i osjetiti žal za prohujalim.

Cijela knjiga – hronika H. Hadžića obiluje leksičkim blagom koje

dokazuje bogatstvo rožajskog govora. Ona je sjećanje i na riječi koje polako

venu, ali, na sreću, i ponovo vaskrsavaju. Rječnik lokalizama i manje poznatih

riječi na kraju romana su tome i najbolja potvrda - kazao je na promociji

u Rožajama (23.o8.o9) Dr Draško Došljak.

druge oblasti, brižnost i naporno

staranje njegovih roditelja i porodice,

pogotovo u ondašnjim uslovima, bez

sumnje, učinili su da to dođe do

izražaja na očigledan način. Šestedesetih

godina prošlog vijeka, kada

u Rožajama nije bilo srednje škole,

Hilmovi roditelji zaključavaju poro d -

i čnu kuću u Rožajama i sele se u Novi

Pazar, u iznajmljene sobe sa pres k r -

omnim uslovima za življenje, da bi se

njihova djeca školovala. U gimnaziji u

Novom Pazaru već je bio Ibrahim,

učiteljsku školu počeo je da pohađa

Ismet, a Hilmo je upisao prvi razred

gimnazije. Najmlađi brat Rifo bio je u

osnovnoj školi. Kako od skromne

očeve penzije nijesu mogli podmiriti

troškove školovanja djece u Novom

Pazaru i održavanja porodice u Rož -

ajama, čvrsto riješeni da školuju svoju

djecu iako je bilo vrijeme velike

materijalne oskudice, roditelji Hadži -

ća, majka Zada i otac Hika, odlučili su

se na takav čin žrtvovanja za dobro i

napredak svojih sinova. Naravno,

nije se to ticalo samo njihove por o -

dice već i čitave naše sredine. Bez

takve vrste žrtve, pitanje je da li bi

bilo i ove knjige koja nas je danas ok -

upila i još dosta toga što je kao du -

hovna vrijednost i intelektualni podsticaj

proisteklo iz ove porodice.

Ovaj događaj ističem kao jedinstven

ili rijedak primjer napora i žrtvovanja

roditelja da bi djeca učila škole, sticala

znanje i nakon toga postala prepoznatljiva

po učenosti i obrazovanju.

Ovaj događaj treba i danas da

bude mustra i podsticaj roditeljima

da upućiju djecu pravim putem.

„ Rožajski karvan„ je knjiga koja

predstavlja vrijednu evokaciju na jedno

vrijeme i brojne generacije karavandžija

čiji se likovi smjenjuju u

Hilmovom pripovjedačkom kaleidoskopu,

oživljavajući atmosferu ki -

ridžijskih patnji i nadanja, ponekada

kobnog planinskog urlika i poja

pjesme o đogatu grive pozlaćene.

Karavanski put do Peći, preko surove

i ljudskih sudbina žedne planine, da -

nas je romantična priča što ponekog

u dušu dira i nostolgiju priziva. U

ono vrijeme, međutim, bila je to

ozbiljna priča čiji su akteri imali

ulogu da iz Peći donesu žito i druge

potrepštine od kojih je život zavisio.

Uz to, bila je to pustolovina u kojoj se

kušala muška odvažnost da se cijena

za to vrijeme poštovanog i dohodo v -

nog zanimanja plati spremnošću

suočavanja sa brojnim opasnostima

zimi pomahnitale planine. Sve te

zamke i izazovi utkani su u sudbine

ljudi koje se odslikavaju na pripovjedačkom

horizontu ove knjige.

„Rožajski karvan“ je knjiga koja

ima univerzalno značenje i poruke

opšte vrijednosti iako u osnovnom

toku priče ima lokalne ličnosti i radnju

koja se dešavala na ograničenom

prostoru koji je više poznat loka -

lnom stanovništvu. To je istinita pri -

ča, sa ljudima koji su zaista postojali,

od kojih su neki za sreću i danas me -

đu nama, ljudi koje smo poznavali,

koji su bili nama najbliži, naši rođaci,

komšije i sugrađani. Međutim, Hilmo

toj priči daje literarni oblik, uvodi je

u književne perivoje i ona postaje

fantazija istine i istina fantastične

prirode. Prije nego što naznačim

nekoliko sekvenci iz fabularnog toka

koje ilustruju univerzalnost značenja

knjige o kojoj je riječ, čini mi se

interesantnim da podsjetim na samo

značenje riječi karavan ili karvan i

ukažem na još neke zanimljivosti

38 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA

Ulje na platnu: Ibrahim Kurpejović

koje imaju opšte značenje. To i te

kako korespondira sa pojedinim dje -

lovima „ Rožajskog karvana “ , što će

vas uvjeriti u moju početnu tezu da

ova knjiga ima i poruke univerzalnog

značenja.

Karvan(a) (pers. karwan, tur.kervan,

fr. carvane 2. društvo (ili povorka)

putnika, naročito trgovaca, u

srednjoj i prednjoj Aziji i u Africi,

koje zajednički preduzima , radi uzajamne

odbrane, put kroz divlje i

daleke krajeve, naročito pustinje;

vođa takvog društava je karavan –

baši. (Milan Vujaklija, Leksikon stran -

i h reči i izraza)

Slično tumačenje daje i Abdulah

Škaljić u svom rječniku koji se zove

Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku

Pojam kiridžija, ćiridžija (ar. – tur.)

znači kirijaš, onaj koji s konjima i

kolima prevozi robu uz nagradu.

(Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpsko -

hrvatskom jeziku)

Čini mi se takođe smislenim da

se podsjetimo na još neke zaimljiv -

osti koje su vezane za fenomenologiju

karavana Riječ karavan upotrebljava

se od 14.vijeka. Na Balkanu u ist -

oriji trgovine u srednjem vijeku bila

su poznata karavanska putovanja

pod imenom turma – lat.riječ koja

znači konjički odred, kasnije tjelesna

straža. Od 1300.godine karavanska

putovanja su normirana sreskim

statutima. Vođu karavana imenovalo

je gradsko vijeće u Dubrovniku i

Kotoru. Najpoznatiji karavanski putevi

na Balkanu bili su od Dubrovnika

do Bosne i Srbije, zatim Split –

Sarajevo, a preko Balkana išao je i

trgovački put ( naročito pamuk ) iz

Makedonije i turskih pokrajina za

Francusku. Karavansko prenošenje

zadržalo se do druge polovine 19.

vijeka, do uvođenja željeznice. Kod

nas, otprlike, vijek kasnije. Pored trg -

ovačkih karavana, postojali su i

hodočasnički karavani koji su služili

za zaštitu hodočasnika na putu ka

svetim mjestima - Meki, Medini –ha -

dž i luk. Najpoznatiji takvi karavani

po lazili su iz Kaira i Damaska.

Ovo zaniimljivo podsjećanje za v r -

šavam ukazivanjem na značenje sintagme

koja se često čuje – put svile.

To je naziv za mrežu karavanskih pu -

teva koji su povezivali sredozemlje sa

istočnom Azijom. Karavanski putevi

su dobili takav naziv zato što se njima

trgovala svila, iz Kine donošena u

Evropu.

U knjizi „ Rožajski karvan „ Hilma

Hadžića odslikan je dio toga, rekao

bih, uzbudljivog karavanskog univerzuma.

Karavanski put do Peći bio

je dio mreže karavanskih puteva koji

su, praktično, premrežavali zemaljski

šar. Tako su i sudbine karavandžija,

slične ili gotovo iste. Isto kao što

Suljo Falja ne može da zaspi pred pr -

vo samostalno karavansko putovanje,

koje predstavlja prekretnicu u njegovom

životu, uzbuđenje te vrste je

uneverzalna odlika karavandžija koji

iskoračuju u svijet odvažnosti i zrel -

osti. Prvo putovanje je polaganje karavanske

mature koja je imala veliku

važnost u životu. A onda, kad karvan

krene, obrnu se priče svekolike. O

mitskom potopu i plahovitosti Crnje,

o smukovima strašnim i silama nevidljivim,

o hajducima i opasnim sta -

zama. O tome kako je karavan opasna

avantura poslije koje uslijede mitska

sretanja sa čkiljavim svijetlima

grada u koji se karavan zaputio. Sve

je to zajedničko svima koji su i jednom

kročili karavanskim putem gdje

god da se nalazio. A ovaj naš, koji ide

kroz planinu ljutu i goru čarnu,

uostalom - kao i oni drugi,odnosio je

živote i preokretao sudbine ljudske.

Iskusni karavandžija Halko Luboder

spasava od smrzavanja na majčinim

grudima usnulo dijete, dok leš žene

ostaje u ledenoj tišini pored puta.

Pomaže Hasu Ešefaginom da se

izvuče iz bijelog džinijskog kola,

pokazujući karavandžijsku i ljudsku

solidarnost, ne mareći za sopstvene

rizike. I pogibije su bile zajednička

odlika opasnih karavanskih puteše s t -

vija, pa smrt Azema Dacića, čuvenog

i vrijednog čovjeka, samo je potvrda

planetarne karavanske istine.

I tako, pričom i sjećanjem, rožajske

karavandžije su stizale i na

druge karavanske puteve, one od

Dubro v nika do Seljanika, tvrdeći da

je kao Stubica opasan još samo

Pirlitor prema Durmitoru, kojim su

prolazile ćiradžije od Dubrovnika

preko Ono g ošta za Taslidžu i ovamo

dalje ka Paz aru i Solunu. U priči

koja je trajala koliko i njihovo putovanje,

pretresali su i neviđene

običaje, poput onog kada se pokojniku

katoliku na sauč e šću udara

šamar, do onoga što su vidjeli i čuli

u sretanjima sa ljudima iz drugih

krajeva. I još dosta toga zajedničkog

za sve ljude i karavane. Svako vrijeme

u kojem se pojavljuju knjige je

dobro. Ali „ Rožajski karvan „ kao da

nije mogao izabrati bolje. Ova knjiga,

kako au tor reče, spomenik je od

žive riječi posvećen herojima karavana.

Knjiga je i svjedočanstvo o

nama, o putu života i pupčanoj vrpci

našeg trajanja.

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 39


OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA » » »

r e v i j a

PRIČA

Kosač

Piše: Safet Sijarić

Kad bi majka vidjela kakva su joj

sinu uz kosidbu pluća , kažu zaplakala

bi. Četrez dana zaredom ko ne baci

kosu, vjeruje se da mu život više ne treba.

Tamo dolje k Crnoj Gori vele – četiri.

No Redžo Bidov se radovao proslavljenoj

kosidbi dolje u ravnoj Zeti. Jer to

je za njega značilo jedinstvenu priliku

da se zaradi koji dinar para. Priliku

kakvu u svom Bihoru nije imao.

Siromah Redžo živio je u jednom

božjem prlu i vrleti , pa i kad se lijepo

iskrči , kako je samo on umio, kad se

otrijebi, nadjubri, fino poore i opkopa,

uredno povlači i busenje primjerno

istuče, smoničava okutnjica, jedina njiva

što se imala, jedva bi dala koju vreću

žita. Kolomboć taj nešćaše da izraste

tu više no do koljena , a bijelo ni do

po piska, i bogami se željkovalo suhoga

hljeba. Nešto pjeskovite livade što

je visilo gore u brdu o nekakvu kršu i

čičvarju, iako se čistilo i koliko se stiže

trilo, isturilo bi nešto sijenca, reklo bi

se naviljak, i ne bude dosta ni za to

pet-šest ovaca što se držalo koliko da

djeca ne suhotuju i zimi ne golotuju,

bosotuju, te da se ne dovuče pomalo

lisnika iz buča , bruka živa. Para koja

da se stvori, iscijedi – o tome ne može

biti zbora. A sve je u Redžovoj kući

vapilo za dinarom. Trebalo je za so,

gas, obuću, za bez i basmu...

Radio je Redžan za nadnicu, bio je

to čovjek vrijedan i radan , ali se u njegovu

Bihoru posla nije moglo naći.

Krčio bi on ljudima okrajke i skladove

, no tražio nije skoro niko – radili su to

ljudi uglavnom sami. Kosio bi livade,

ornice i bašče, nije mu u tome bilo

ravna. Rasta više prizemna no srednjeg,

a čvrst i jak, bio je kao stvoren

za taj posao. Njemu kosa ne struže,

šušti, hušti , no fijuče kao ptica – fiju,

fiju, fiju! Ali mogao je ići samo u

zared, da kosi on danas drugima da bi

oni sutra kosili njemu, koliko da ne bi

u poslu bio sam. Jedino to, novac za

rad u Bihoru se nije davao. I hodila bi

grdnom Redžaliju djeca u tranjama i

zakrpama . Pa i na njemu je ruho bilo

toliko izandjalo i staro da ga nerijetko

na kojem mjestu, nekad i sramotnom,

izda te mu se otkrije gola djovda. A

ponajgore što je bilo – žena mu Šaćira

hodila bez gaća. Pa kad se nadje gdje

spram sunca ili u kući sproću vrata,

ocrtala bi joj se u cicanim dimijama

pouska bedra. Kako se kašalj i siromaštvo

ne mogu sakriti , primijetio je to i

neko iz sela. Začu jednog dana Redža

kako nekakvo s kose izmijenjenim glasom

zareda:

Redžu žena Šaća

Ostala bez gaća

Lele, lele, lee!

Nasta časak tišina pa:

Ostala bez gaća,

uku, kuku-kuu.

Od brežuljka do hrastuljka, od hrastuljka

do kamena ili trna, ispeo se

Reća polahko gore na kosu, da izvidi

on koje to jede govna i baljezga da

cijelo selo čuje ... Ali ne zateče ga gore

O bijaše nestalo kao previd.

Eto šta mu se dogodilo . I kako se

nebi radovao Zeti? Kako se ne bi radovao?

Zabaci Relja kosu preko ramena i

podje, s nešto hrane u torbi i svim

raspoloživim halom i novcem u džepu

, lijepo na jug. Na cesti zasutoj šoderom

zaustavi neki teretnjak i za upola

manju cijenu no što bi autobusom,

prebaci se , sve uz truskanje, do

Podgorice. Od Podgorice zaredi da

traži posla.

Medjutim , ovaj put mu je sasvim

loše krenulo. Tri dana, puna tri, pobiojao

se od kuće do kuće, potucao od

sela do sela, bez rezultata – nije trebao

nikom ( ili su imali radnike, koji ove

godine bijahu nagrnuli kao nikad, ili

im je bila dovoljna svoja snaga). I siroti

Rele bi samo čeznuo gledajući sretnije

od sebe kako su zapali u isklasalu

ravničarsku travu i kose li, kose.

Ihuuj!

Šini, šini!

Noćivao je po polju, pod vedrim

nebom, dokrajčujući postepeno svoju

sve bajatiju ječmenicu sa sirom i prasom

uz vodu sa tudjih izvora. Samovao

pored vijugave rijeke Zete što je tiha i

šutljiva, bila zalegla u vrbake i tu lijenčarila.

Samovao i sekirao se.

Dugi su za njega bili ti dani i te

noći, dugi i predugi. Počeo je zboriti

sam sa sobom. Kao mahnit.

Aman , bože - govorio je – pa što je

“vo ? Ka da sam prljaf pošo. Neoku -

pan.

Vo me nije – reče – doslen snalazilo.

A kad mu se posreći , napokon, da

naidje na čovjeka kom je trebao, na

jednog starijega trbonju prekrupna

brka, izbio je problem.

- Ovu livadu došljen – veli Zećanin

izvevši ga na jednu poljanu pod visokom

travurinom- kako se pamti, manje

od tri kose nije za dan pokosilo.

- Ja – Livada je uistinu bila povelika.

Redžo je i sam, tako odoka, bio procijenio

da mu trebaju, otprilike ,tri dana.

Ravnica je sakrivena.

- A ja bi tijo da mi se pokosi za dan,

kako bi šjutridan organizovao jednu

akciju skupljanja . Te ukoliko imaš još

koga ...

Relja je bio sam.

A posao mu se nije puštao.

- Dobro – veli – biće ti pokošeno

danas.

Tako mu kaže.

Je l’? – reče domaćin, ne raspitujući

se dalje, s kim će i kako. E pa dobro –

veli . Doći ću predveče sa tri iljadarke.

Neka bidne tako. Zdogovorili smo

se.

I Zećanin obrne ka kući. Odgomila

s pogolemom svojom, i teškom đovdurinom.

Kad je potkraj dana došao na livadu,

uhvatio se za glavu. Livada biješe

pokošena a od ljudstva bio je – on

jedan. S kosom bačenom na tolo, uz

kov i torbu, ležao je ukraj polja kao

zgodjen ratnik. Nepomične mu oči

zagledane u nebo, kao da sanjari o

nekom boljem , lašnjem životu.

A evo kako bijaše kosio. Započeo

nasred srijede, idući ukrug i udri, udri,

udri, udri, udri ...

40 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA

NOVE PJESME I SONETI ENVERA MURATOVIĆ

Ulje na platnu: Suad Masličić

Molitvom

u svitanje

Pjesnik Enver Muratović, rođen je 18. marta

1978 godine u Rožajama.

Objavio je zbirke pjesama:

- Za suncem zavičaja, Sunce u čaši, Uzmi i

ostatak mene, Druga obala, Naopako.

Zastupljen je u antologiji „Trešnjev cvet“ –

jugoslovensko haiku pjesništva, u izdanju

Centra za Istočnu Aziju.

Živi, radi i stvara u Rožajama. A ovo su

nove pjesme koje je Muratović iz rukopisa

“poklonio” Forumu.

DA UĐEŠ U SAN

Iz svake knjige javljaš se ćutke,

Dobro me držiš budnog do zore;

Sklopljenih očiju, k’o u lutke,

Odletiš iz sna kroz prozore.

I bolno hoću da te dovučem:

Stežem ti ruku, ali bez snage;

Kako i danas – tako i juče

Nestaješ usred srebrne magle.

I ne znam kako do novih snova,

I da li hoćeš biti u njima

K’o u riječima što su slova;

Čekaću zato, smrvljen od bola,

(Sred vrelog ljeta – meni je zima!)

Da uđeš u san mekano gola…

***

KLETVA

Ukleti, valjda sa pravom

(Preci nam lopovi bili!)

Bolest se uvuče zdravom –

Puno nas groblje, mili!

I strah nas za djecu našu

Da kletva i njih ne smori;

Mi živi u smrt smo vašu

Utkali sebe. Pa zborim:

Veliki Bože, pomozi!

Odagnaj riječi zlobne

Iz naše tišine grobne;

Odagnaj, jer nema više

Snage u ruci, u nozi…

Ta kletva nas opet siše!

K’O DA ME NI BILO NIJE

Neka ti kažu nebesa

Koliko ima te, Ženo

U ovoj tišini plesa

Krvi što ključa venom;

Neka ti pokažu ptice

Lepetom mekih krila

Koliko žudim da lice

Dotaknem tvoje k’o svila;

Koliko hoću – a strah me –

Obgrlit’ lukavo, mila,

Tvoj struk! A prah me

Starosti polako krije…

Biću tek san što si snila –

K’o da me ni bilo nije.

***

TI BUDI

Ti budi daleko tamo

Preko mostova trista;

Ja ću i dalje ovako:

Da padam poput lista.

Ti budi daleko tamo,

A ja ću ovdje leći,

Sanjajuć’ kako se znamo –

A stranci smo sve veći!

PRIMAKNEM

SE PROZORU

To riječi čarobne tvoje

Probude me pred zoru.

Pomislim kako si blizu –

Primaknem se prozoru…

MOLITVOM U

SVITANJE

Zaista to ne treba –

Za mene brinuti brigu,

Sve dok se ima hljeba,

Zdravlja, po koju knjigu…

Zaista potreban nisam

Žaljenja bilo koga;

Srećan – kad nema vriska

Srećan – s vjerom u Boga!

I zato: samo ćuti.

Život je trenut samo

Odavde do Tamo;

I nikad se ne ljuti –

Mirna budi ko janje,

S molitvom u svitanje…

avgust 2009.

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 41


OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA » » »

r e v i j a

Najstariji bicikl u Crnoj Gori!?

Piše: Sait Š. Šabotić

Još od antičkih vremena ljudi su razmišljali

kako stvoriti mehanizam koji bi

olakšao i pri tom ubrzao kretanje ljudi i

na neki način „skratio“ udaljenost između

određenih mjesta. Takva razmišljanja

nijesu bila strana ni savremenicima Leo n -

a rda da Vin čija, ali do konstrukcije neke

jednostavne mašine za te namjene, nije

došlo. Tek će ljudima novog vijeka poći

za rukom da konstruišu bicikl, koji se sa

minimalnim izmjenama zadržao u upotrebi

do naših dana.

Bicikl se koristi širom svijeta i predstavlja

jedno od osnovnih prevoznih

sredstava u saobraćaju. S toga vjerujemo

da ste se nekada zapitali kako su se bicikli

u saobraćaju i uopšte upotrebi, zadržali

tako dugo. Odgo v or na ovo pitanje

nije težak. Jednostavna konstrukcija i

široka primjenjivost su glavni razlozi što

je to tako i što bicikli u svakodnevnom

životu imaju posebno mjesto.

Kada je konstruisan prvi bicikl, teško

je pouzdano i sasvim tačno odgovoriti, ali

istorijski podaci govore da je svojevrsnim

biciklom, koji je sam konstruisao, prvi

upravljao njemački baron Karl von Drais

1817. godine, koji je po njemu nazvan draisine.

Model tog bicikla još uvijek se čuva u

muzeju Paleis het Loo u Apeldoormu u

Nizozemskoj. Draisov bicikl je bio vrlo

težak i nije imao pedale, već se pokretao

tako što se vozač odgurivao nogama o

zemlju. Ranih četrdesetih godina XIX vijeka

škotski kovač Kirkpa trik Makmilan

(1813-1878.), konstruisao je bicikl s guvernalom

koji pokreću pedale i tako širom

svijeta postao poznat kao pronalazač bicikla.

Negdje između 1850. i 1860. godine,

Francuz Ernest Mišo i njegov učenik Pjer

Lalement, konstruisali su bicikl sa pedalama

na prednjem, velikom točku. Takav

model bicikla Mišo je kasnije i patentirao,

otvarajući istovremeno i kompaniju za

proizvodnju bicikala. Ta kompanija je,

koliko se zna 1865. godine proizvodila 400

velosipeda godišnje. I taj model, iako

nešto savremeniji od draisine, nije bio

pogodan za upravljanje, zbog čega je vožnja

njime bila opasna i praćena čestim

padovima. Problemi sa upravljanjem

donekle su smanjeni uvođenjem upravljača

i pomijeranjem sjedišta u bolji položaj.

Lakši model bicikla, tzv. penny-farthing, s

velikim točkom naprijed i ma lim pozadi,

proizvodio se u Engleskoj od 1870. godine.

Pravi napredak u proizvodnji bicikla,

međutim, ostvaren je 1885. godine, od

kada je uveden lančani pog on koji su

osmislili J. K. Starley, J. H. La wson i

Shergold. Starleyev model iz 1885. godine

se najčešće smatra prvim modernim biciklom.

Naredno poboljšanje na polju konstrukcije

bicikla bilo je uvođenje pneumatskih

guma koje je uslijedilo 1888. godine,

a što je bio izum Škota Johna Boyda

Dunlopa. Od tada do danas, koncept bicikla

se nije značajnije mijenjao, izuzimajući

primjenu kvalitetnijih i lakših materijala u

samoj izradi osnovnih djelova.

Sudeći prema raspoloživim podacima,

Crna Gora nije puno čekala da bi vi -

djela model penny-farthing. Koliko nam

je poznato takav model su Crnogorci prvi

put vidjeli 1897. godine, kada je jedna

putujuća cirkuska družina iz Mo s tara

posjetila Nikšić. Zanimljivo je takođe reći

da je tokom 1897. godine na Cetinju živio

i radio izvjesni Franjo Benedetić „popravljač

svijeh vrsta makina za šivenje i

popravljač velosipeda“. Prema onom što

saznajemo iz izvorne građe sedam bicikala

je krajem februara 1900. godine uvezao

u Crnu Goru trgovac Ivan Mar ović „s Mula

u Boki Kotorskoj“ i uputio ih na Cetinje na

ime Miha Ćetkovića koji je tamo živio i bio

njegov trgovinski partner.

Ne ulazeći u to sa kakvim modelima

bicikala raspolažu naši mu-zeji i da li uopšte

imamo kakav vrijedan eksponat

takvog tipa, nedavno smo saznali za jedan

vrlo stari, ali dobro očuvani model bicikla

njemačkog porijekla, koji je vlasništvo

porodice Me hmedović iz Nikšića. Bi cikl

marke „Durkoph“, što bi u slobodnom

prevodu značilo „tvrda glava“, proizveden

1910. godine, kupio je nekoliko godina

kasnije poznati nikšićki trgovac Ahmet

Mehmedović od svoga kolege i prijatelja

Veljka Jokanovića, takođe nikšićkog trgovca.

Bicikl se odmah mogao lako primijetiti

na nikšićkim ulicama iz prostog razloga

što je bio među prvim u tom gradu. Danas

je to dragocjen eksponat u porodičnom

muzeju, jedan od onih koji pripada dugoj

tradiciji porodice Mehmedović.

„Jedino je stariji bicikl od našeg u gradu

imao Ljubo Petrović, sin vojvode Šaka.

Taj bicikl je bio proizveden 1909. godine.

Izbjegavao je da ga vozi, ali je zato volio

da sa njim izađe u šetnju gradom, držeći

ga u ruci pored sebe“, kaže Dževdet

Džeko Mehmedović. Nakon kupovine

bicikla „Durkoph“, trgovac Ahmet Mehm -

e dović je nabavio još nekoliko komada

bicikala, koje je iznajmljivao nikšićkim

mladićima koji su posjećivali čuvene plaže

na rijeci Zeti – Krušku i Manitovac.

Prema kazivanju Ahmetovog sina Dže -

vdeta – Džeka Mehmedovića, takođe

poznatog trgovca i majstora, bicikli su se

cjelodnevno iznajmljivali i nikada se nije

desilo da neko od klijenata nije platio za

iznajmljeni bicikl. Bicikl„ Durkoph“, koji

je nabavio njegov otac dugo je bio u upotrebi,

tako reći i danas bi se lako mogao

voziti ali „najveći problem su gume, jer

ove današnje nijesu ni blizu originalnim

gumama za ovaj model bicikla“, ističe

sadašnji vlasnik. I dok smo zajednički razgledali

njihov bicikl, shvatili smo da su

42 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA

njegova praktična rješenja kojima raspolaže,

nevjerovatna za ondašnje prilike –

svijetlo sa regulatorom za kratke i duge

snopove, trobrzinski mjenjač učvršćen

na glavnoj šipci koja spaja sjedište i

guvernal, lancobran, torbica za alat,

nosač tereta i sasvim dobar kočioni

mehanizam. Originalno je i sjedište za

vozača. „Moram napomenuti da je prvobitno

svijetlo na ovom biciklu bila garbitna

lampa, a ovo sadašnje svijetlo dodato

je nešto kasnije. Bicikl je na prednjoj osovini

imao ugrađen i brzinomjer, ali on se

polomio, pa smo uklonili i držač“, objašnjava

nam Džeko. Prosto da čovjek ne

povjeruje. Što se tiče samog srednjeg

pogona, odnosno mehanizma za pokretanje

pedala on je, kako naglašava sadašnji

vlasnik, u odličnom stanju i bicikl bi

se mogao i sada voziti, samo, trebalo bi

ga podmazati. Na glavnoj osovini koja

drži viljušku i guvernal bicikla stajao je

amblem firme „Durkoph“, ali je sada prekriven

farbom, dok je godina proizvodnje

utisnuta na zadnjoj viljušci. „Ne sumnjam

da u njemačkim muzejima ne

postoji ovakav model, ali mišljenja sam

da bi mi i sadašnji vlasnici ove firme, ako

ona uopšte više postoji, samo pozavidjeli

na očuvanosti ovog primjerka. Vjerov -

atno bih za ovaj model dobio tri trenutno

najskuplja i najbolja njemačka bicikla“,

kaže u šali Dževdet Džeko Mehmedović.

„Cjelokupan moj dosadašnji život obilježio

je ovaj bicikl, jer sa njim drugujem od

kada pamtim. Iako je znatno stariji od

mene, još uvijek dobro ’sluša’. Nadam se

da će i moj sin nastaviti da brine o njemu.

Ne moram posebno naglašavati da

Njemci prave najbolja bicikla na svijetu“,

dodaje Džeko. To je zapravo samo potvrda

našeg mišljenja da Njemačka, koja je

kolijevka bicikla, nikada nije prestajala

razmišljati kako još više unaprijediti svoj

sopstveni izum. Uz sve ovo dodajmo da

je prava šteta što stariji modeli bicikla

nijesu imali ugrađene registre pređenih

kilometara. Tako bismo znali koliko je

kilometara prešao i ovaj vremešni bicikl,

koji će naredne, 2010. godine, proslaviti

100-ti rođendan. Skoro nevjerovatno, ali

istinito. „Pozvaću vas i naredne godine u

ovo vrijeme, Bože zdravlja, da vidite naš

prvi mercedes“, u šali nam kaže Džeko

Mehmedović i sa ponosom dodaje da se

originalne vrijednosti osim u zvaničnim

institucijama, često mogu naći i u privatmom

vlasništvu, pa je zato samo potrebno

uporno tragati za njima.

NOVE KNJIGE, IZABRANE PJESME SAITA ORAHOVCA

Život posvećen

poeziji i slobodi

U produkciji Almanaha objavljena je Zbirka pjesama Saita Oraho v ca. Ora -

hovac je rodjen u Vladnama, kod Podgorice, 24. maja l909. godine. Najveći dio

života proveo je u Sarajevu, a izvjesno vrijeme živio je i u Podgorici i

Beogradu. Izmedju dva rata, za vrijeme stare Jugoslavije, slovio je kao borbeni

i afirmisani pjesnik moderne socijalne poezije, kojeg je u više navrata hapsila

i progonila Aleksandrova šestojanuarska diktatura. Hapšen je i u vrijeme

ustaške i njemačke vlasti u Sarajevu, te l948. godine, u doba Infombiroa. U

Sarajevu je zavšrio Filozofski fakultet, grupa istorija jugoslovenskih književnosti

i srpskohrvatski jezik. Doktorirao je iz oblasti folkloristike. Bio je član

Udruženja književnika BiH i potpredsjednik Društva folklorista Jugoslavije.

Za knjigu „Samotna senčenja“, l957. godine dobio je na g radu Udruženja književnika

BiH. Dobitnik je 27-mo julske nagrade Republike Bosne i Herce -

govine za životno djelo. Pored tih nagrada, odlikovan je i Ordenom zasluga za

narod, Ordenom bratstva i jedinstva, jubilarnom Plaketom Saveza boraca,

Plaketom i poveljom zaslužnog gradjanina Sarajeva, jedna ulica u Sa-rajevu

novi njegovo ime.

Profesor dr Nikola Kovačević za pisao je da su soneti Orahovca izraz i

nostalgičnog sjećanja i sjetnih pogleda prema budućnosti. Po njemu

Orahovac u tim trenucima melanholije suprostavlja glas otpora i borbe, obračunava

sa ljudskim porocima, sa nevjerom ljudskom. U tom smislu Orahovac

je svoju pjesničku zbirku ispunio širokom skalom tonova i intonacija, dao joj

bogatstvo različitih osjećajnih i misaonih akcenata, ulio joj dah autentičnog

života. Orahovac često njeguje i p a tr i otska osjećanja u kojima pronalazi

temeljne vrijednosti čovjekovog porijekla i njegovih humanih težnji. I patriotizam

je za Saita Orahovca sveta tema o kojoj piše spuno uzbudjenja i dostojanstva,

isto kao što je i sam u više mahova , i u poeziji i u životu shvatio da je

ljubav prema otadžbini istovremeno i ljubav prema čovjeku , velika tekovina

modernog humanizma.

DOČARAVANJE

Ovdje, u osami, tvoj lik dočaravam

I potezom čvrstim unosim te cijelu

U san mojih sanja, pa vruću i bijelu

Ljubim te i dah ti dahom ispunjavam.

Zatim ja se pitam: soko na visini

Jesam li čovjek ko ostali ljudi,

Danas, kad mi duša ni za čim ne žudi

Već buja i cvate ko cvijet u dolini.

Ne znam, al ko jelen skakućem lako

S doline na brijeg i rado bih plako

Od sreće, koja me rad tebe prožima.

Pa i ak sam ovdje, a ti u daljini

Od tristotin milja, ipak mi se čini,

Da te moje biće sasvim blizu ima.

SUSRET U ZAVIČAJU

Taj susret, tako dugo željkovani

U zavičaju – pun uzbudjenja:

Jaruga svaka i grm svaki – znani,

Pašnjaci gusti, granje puno vrenja

Glasova ptičjih, žubor vodoskoka,

Azurno nebo ko azurno oko

Dječaka nekog, ovce svilorune,

Kokot u bašti, na visini soko,

Lisnata brda, glečer na planini,

Sijači žita, svadbe i svirala

Sve te to sjeća i sve ti se čini

Djetinjstvo tu je, i da ti je dala

Brižljiva majka zdjelu gustog mlijeka

I da si naš' o svojoj boljci lijeka.

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM

43


PRENOSIMO » » »

r e v i j a

PRENOSIMO:

OSLOBOĐENJE, SARAJEVO, BUTMIRSKI PREGOVORI

Nedovršena država

Piše: Gojko Berić

Naše etničke poglavice i vladajuće

oligarhije nemaju predstavu o

karakteru moderne države. Njima je

pošlo za rukom da na tekovinama

rata us p ostave "svoje narode" i da uz

to debelo materijalno profitiraju.

One uživaju u ambijentu "ned o v -

ršene države", lišene pravne moći, pa

im drugačija država nije ni potrebna.

Što Milorad Dodik i ne krije

Zašto okolišati i stvari ne nazvati

pravim imenom? Ako su, dakle, butmirski

razgovori bili pitanje "biti ili

ne biti", a tim su zvonom cijele dvije

sedmice zvonili njihovi autoritativni

američko-evropski pokrovitelji, onda

nije pretjerano reći da se međunarodna

zajednica nalazi pred političkim

bankrotom u Bosni i Hercegovini,

njenim "najvećim eksperimentom

po s lije Drugog svjetskog rata koji

nije uspio". Naravno, takav bankrot,

Šta se dešavalo u Butmiru

Razgovori u vojnoj bazi Butmiru kod

Sarajeva koji su vođeni između predstavnika

Sjedinjenih Država i Evropske Unije sa liderima

političkih stranaka BiH završeni su bez

ikakvih dogovora. Zamjenik američkog držav -

n og sekretara Džejms Štajnberg i šef diplomatije

Švedske Karl Bilt najavili su mogućnost

nove posjete BiH u novembru. Oni očekuju

neki dogovor do sjednice Vijeća za implementaciju

mira u BiH 18. novembra.

Cilj pregovora je bio uspostavljanje

funkcionalnijih institucija na državnom nivou

kako bi BiH mogla da napreduje ka evroatlantskim

integracijama.

Lideri sedam vodećih stranaka tri konstitutivna

naroda BiH su uz različita objašnjenja

odbacili su predložene prijedloge. Premijer

Republike Srpski ocjenio je da je predloženi

paket mjera antidejtonski i daon dramatično menja način

odlučivanja u BiH, što je po njemu neprihvatljivo. Za

Hrvatsku stranu prijedlozi su bili neprihvatljivi, kako je

rekao lider Hrvatske demokratske zajednice u BiH,

Dragan Čović prijedlozi ne obezbeđuju ravnopravnost

hrvatskog naroda. Lider Stranke za BiH Haris Silajdžić

rekao je da pre d log ustavnih promena nije prihvatljiv jer

se "ponovo ne dotiče entitetsko glasanje".

Jedino je lider Stranke demokratske akcije, Sulejman

Tihić, rekao da su predlozi o reformama "uslovno prihva t -

ljivi" pošto su bolji od "postojećeg stanja".

bar što se tiče Zapada, nikada neće

biti službeno proglašen, a jedan od

načina da se to izbjegne jeste stalno

dopisivanje novog čina butmirske

priče, po uzoru na španske sapunice.

Pa ko preživi!

U narodu se kaže: "Krivo začeto

ostaje krivo". Podrazumijeva se da se

u ovom slučaju aludira na Dayton,

ka s arnu u kojoj je BiH kao država

možda spašena, ali uz trajni invaliditet.

Svi naknadni napori da se

Nacrt ustavnih promjena predviđa povećanje broja delegata

u oba vjeća državnog parlamenta, koja bi umjesto

predsedavajućih dobila predsednike i potpredsednike.

Vjeća bi sve odluke donosila većinom glasova prisutnih

delegata, od kojih bi po trećinu činili članovi iz svakog naroda.

Bosna i Hercegovina bi dobila predsjednika Predsjed -

n ištva sa dva potpredsjednika, koji bi umesto na izborima

bili birani u državnom parlamentu. Glavnu izvršnu vlast

trebalo bi da ima Savjet ministara, na čijem bi čelu bio premijer,

umjesto dosadašnjeg predsedavajućeg. Premijera bi

imenovao predsednik.

44 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « PRENOSIMO

zemlja osloni na vlastite noge i

krene putem oporavka bili su uzaludni.

Butmir je bio ogledalo te uzaludnosti.

Iako je svoj autoritet stavio

na kocku, američki potpredsjednik

Jo seph Biden nije uspio usmjeriti

do g a đ aje u boljem pravcu. On je prilikom

posjete našoj zemlji u maju

ove godine domaćoj po l itičkoj eliti

školski objasnio u kojim segmentima

pravna država mora biti iznad

entiteta. Međutim, njegove poruke

su otišle niz vjetar. Na domaćem

terenu ništa se nije pro mijenilo: za

Srbe je Dejtonski sporaz um besmrtan,

a za Bošnjake i Hrvate nepresušno

vrelo frustracija. Ove suprotstavljene

pozicije su zakovane.

Zemlja ide krivim putem i kao da svi

čekaju da ruda udari u brdo i polomi

se. A onda će se stvari valjda riješiti

same od sebe.

Četrnaest godina nakon rata po -

novo je jedna kasarna, ovog puta ona

EUFOR-ova u Butmiru, bila mjesto

gdje je tražen izlaz iz začaranog kruga

stvorenog u kasarni u Daytonu.

Nije bilo sreće, dapače, učinak

butmi rskih razgovora je poražavajući.

Ame rikanci i Evropljani su mje s -

ecima, u tajnosti, radili na konstrukciji

butmirskog mlina. Navodno su

pali od umora, ali se ne zna da li od

rješavanja zadatog balkanskog re -

busa ili od međusobnih svađa. Ali šta

god da je bilo, kad je 9. oktobra stavljen

u po gon, vidjelo se da od njegovog

mliva nema pogače. Kraj prije kraja!

Ame ričko-evropsko brašno nik o -

me se nije dopalo: Dodik je našao da

je štetno po zdravlje Srba i Republike

Srpske, a Silajdžić da je podvaljeno

Bošnja cima. Raspoloženje među

Hrvatima posredno je opisao Božo

Ljubić: "Bo sna i Hercegovina sve više

postaje konfederacija dvaju entiteta.

U jednom vladaju Srbi, a u drugom

Bošn j aci." Niko od domaćih lidera

nije sa sobom donio začin zvani ko -

mpromis, sastojak bez kojeg je raci o -

nalna politika nezamisliva.

Naše etničke poglavice nemaju

predstavu o karakteru moderne drž -

a ve, niti ih ona zanima. Svi oni, manje-više,

pripadaju tzv. narodnjačkoj

eliti, stvorenoj na energiji i emocijama

narodnjačkih pokreta nastalih 90-

ih godina prošlog vijeka. Ti su

pokreti bili oličeni u vodećim populističkim

stra n kama - SDA, SDS-u i

HDZ-u, od kojih su dvije posljednje

bile filijale Mil o š evićevog, odnosno

Tuđmanovog režima. Njih dvojicu je

povezivalo isto uvjerenje, da je država

nešto što se stvara silom, ratovima,

etničkim čiš ć enjem i drugim zlima.

Ukratko, os v ajanjem teritorija, progonom

i likvidacijama "nepoželjnog"

stanovništva, i postavljanjem granica.

Iako nisu uspjeli da silom podijele

BiH između sebe i pomaknu granice

Srbije, odn o sno Hrvatske, podijelili

su je etnički.

Njihov osvajački državotvorni

duh nije iščezao sa ovih prostora.

Dokaz za to je i Dodikovo poimanje

srpskog dijela BiH, koji on doživljava,

tretira i javno naziva državom.

Otuda i njegovo istrajavanje na ne p -

o recivosti gra n ica Republike Srpske,

omeđenog prostora na kojem će

Srbi biti mjera svih stvari. Ni danas,

toliko godina na k on krvavog rata,

pamet srpskih, hr v a tskih i bošnjačkih

lidera ne seže dalje od pojmova

"narod" i "teritorija". Gra đ ani su tu

tek da se uzgred pomenu. Sav javni

život svjedoči da su oni crna ovca u

nacionalističkom političkom diskursu.

Da li ste od naših nacionalističkih

prvaka ikada čuli kako jasno i

glasno kažu da žele da se posvete

jednom i najvažnijem cilju: stvaranju

države u kojoj će biti uspostavljen

unutrašnji pravni red zasnovan na

principima da su svi državljani jednaki

pred zakonom, a svi stanovnici

zaštićeni u skladu s konvencijama o

ljudskim pravima? I ništa manje od

toga. A stvar je prosta ko pasulj.

Treba samo prepisati univerzalna

civilizacijska načela i proglasiti ih

općevažećim na svakom pedlju

Bosne i Hercegovine.

Čekanje da to urade Evropa i

Amerika, vladajućim oligarhijama

mo že biti zanimljiva "sporedna disciplina".

Njima je dobro u svim

mogu ć im varijantama, osim u jednoj:

da nestanu s vlasti. Zadovoljne

su što im je pošlo za rukom da na

tekovinama rata uspostave "svoje

narode" i da uz to debelo materijalno

profitiraju. One uživaju u ambijentu

"nedovršene dr ž ave", lišene

pravne moći, pa im drugačija država

nije ni potrebna. Što Mi l orad Dodik

i ne krije.

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 45


FELJTON » » »

r e v i j a

FORUM U NASTAVCIMA PRENOSI DIJELOVE KNJIGE „PALESTINA“ HARUNA YAHYA KOJU JE

SA ENGLESKOG PREVEO PODGORIČKI IMAM EF. DžEMO REDžEMATOVIĆ

Palestina

TREĆI NASTAVAK:

IZBJEGLIČKI KAMPOVI

U 1948. godini, sa priznavanjem

UN rezolucije 181, stotine hiljada

Palestinaca su u svojoj vlastitoj zemlji

odjednom ostali bez države. Prema

toj rezoluciji, Palestina se dijeli na sljedeći

način: 55% zemlje, uključujući

veći dio dragocjenog priobalnog

područja, je pripalo Izraelu, dok ostalih

45%, uključujući uski priobalni

pojas Gaze, polovina od Galileje,

Judejske i Samarijske visije, i mali dio

Negeva, je pripao Palestincima. Kada

su Britanci potpuno istjerani iz

područja, rat je počeo 15. maja 1948.

godine između Egipta, Transjor d a -

nije, Sirije i Iraka na jednoj strani, i

Izraela na drugoj. Rat se završio u d e -

c embru i Izrael je izišao iz rata sa oko

50% više zemlje nego što je imao pod

odredbom UN plana, uključujući cijelu

Galileju, priobalno područje i sjeverozapadni

Jerusalim ostavljajući sa -

mo Zapadnu Obalu i Pojas Gaze.

Kao rezultat toga, više od 750.000

Palestinaca je napustilo svoja ognjišta

ostavljajući za sobom sve što su imali.

Oko jedne trećine njih se naselilo na

Zapadnoj Obali, druga trećina u

Pojasu Gaze, a ostala trećina je otišla

u izbjeglištvo u susjednim arapskim

zemljama, u većini slučajeva, Jordanu,

Siriji i Libanonu. Tokom šestodnevnog

rata u 1967. godini, Izrael je okupirao

Zapadnu Obalu i Pojas Gaze i

većina Palestinaca je ostavila ta

područja i otišla u susjedne arapske

države. Broj Palestinaca koji su se

rasuli po svijetu, danas se procjenjuje

na 3.5 do 4 miliona. Od tog broja,

jedan milion živi u izbjegličkim kampovima

Zapade Obale i Pojasa Gaze i

duž granica Libanona, Jordana i

Sirije. Drugi žive van kampova, ali bez

ikakvog državljanstva.

Većina današnjih srednje-vječnih

Palestinaca je rođeno u izbjegličkim

Pojas Gaze - raketiranje Izraelske vojske

kampovima. Palestinski muslimani u

tim kampovima žive u jako teškim i

primitivnim uslovima. Za svaku jedinku

postoji 60 kvadratnih metara bez

ikakve infrastrukture. Najveći problem

naseljenika je nezaposlenost.

Gusta populacija u Gazi, od 2.500

ljudi u jednom kvadratnom kilometru,

samo povećava nesređenost i

gorčinu izbjegličkog života. Kada se

uzme u obzir da su ti ljudi za sobom

ostavili sve što su imali, kao i prilike

zaposlenja tragajući za izbjegličkim

kampovima u tim oblastima, lakše je

zamisliti uslove u kojima žive.

Izraelska vlada također prisiljava

Palestince da žive pod blokadom. U

tom smislu Palestinci obzirom na njihovu

populaciju posjeduju veoma

mali dio zemlje. Oni su pod strogom

kontrolom i nadzorom. (zapravo, oni

trenutno ne posjeduju nikakvu zemlju.

Primorani su da žive samo u onim

dijelovima Okupiranih Teritorija za

koje Izrael izdaje dozvolu).

Izrael nastavlja da primjenjuje

nadzor nad preko 97% Zapadne Ob a -

le i 40% Pojasa Gaze, a ovi dijelovi spadaju

pod autonomiju palestinskih vlasti.

Međutim, moguće je da neko

pomisli da Palestinci žive u ovim

područjima zato što njihova vlada to

hoće. Izrael je postavio jake restrikcije

slobode kretanja svim Palestincima

koji žive u Zapadnoj Obali i u većini

Pojasa Gaze. Od marta 1993 godine,

putovanje Palestinaca koji žive u Izra e -

lu i Istočnom Jerusalimu je postao slučaj

vladine dozvole. To ne samo da

ograničava palestinsku ekonomsku

aktivnost, već uzima također udio

zabrane u osnovnim pravima edukacije,

zdravstva i slobode vjeroispovijesti.

Izraelska politika blokade je trenutno

dvojaka. Najuočljiviji aspekt je

postavljanje kontrolnih punktova na

raznim mjestima i razvrstavanje velikih

trupa koncentriranih blizu oblasti

u kojima živi palestinsko stanovništvo,

a sve iz «sigurnosnih» razloga.

Sko ro su izraelske snage počele čak

postavljanje ograda sa bodljikavom

žicom i gradnju betonskih zidova oko

palestinskog područja, kao i kopanje

rovova preko glavnih putova. Obzi r o -

m da su te snage jako agresivne, kontrolni

punktovi su često mjesto smrtnih

završnica.

46 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « FELJTON

ANALIZE: ISLAM U EVROPI 1

Problem ili realnost

Pritisak na muslimane

da opravdaju

njihov evropski identitet

može da izazove

i Evropljane da razjasne

svoj evropski

identitet. U duhu

„isprekidanih društava“

Kevina Robinsa

koji vjeruje da je

istorija nastala iz kultura

u relaciji i interakciji,

Jorgen Nilsen

zaključuje da je većina

plodnih društava

nastalo tamo gdje se

ljudi sreću

Priredili:

Aziz Al-Azmeh2 i Dr Effie Fokas

Izbor i prevod sa engleskog:

Melita Rastoder

Reafirmacija eksplicitnog nacionalizma

kao političke snage, krajem 90-tih,

oživljavanje nacionalnog identiteta, po -

rast anti-imigrantantskog stava i slično,

osnovni su faktori koji su doveli do

negativnih generalizacija o prisustvu

muslimana u Evropi, konstatuje se u, iz -

među ostalog, u studiji grupe veoma

ist aknutih poznavalaca Islama.

Dr Effie Fokas 3 , član Evropskog

instituta i direktor LSE foruma o religiji,

bilježi da ovi faktori oslikavaju jedan od

kritičnijih trenutaka evolucije Islama u

Evropi. Percepcije Islama kao nasilne

Meho Čaušević

- grafika

monolitne religije i muslimanima kao

prijetnji evropskom društvu evidentne

su u velikom broju relativno skorašnjih

događaja. Kontroverze u vezi sa štampanjem

stripa o Muhamedu a.s. u danskom

dnevnom listu, kao i propratna

debata; diskreditujuće riječi o Islamu

Pape Benedikta XVI prilikom njegovom

govora na Regenzburg Univerz i -

tetu, planovi podvrgavanja imigranata

„testovima za državljanstvo“ u cilju procjene

da li su njihove vrijednosti kompatibilne

sa većinskom zajednicom,

samo su neke od ilustracija takvih

događaja.

Prof. Islamskih studija i zamjenik

Dekana na Odsjeku za teologiju i relidiju

Univerziteta u Birmingemu, Jorgen

Nielsen 4 , da bi što bolje predstavio

takvu realnost, daje primjer doskorašnjeg

lidera Danske, Andersa Fog Ras -

musena, koji je, jednom prilikom,

izjavio: „Danci su dugi niz

godina bili naivno dobri. Nisu

se usuđivali da kažu da su nečije

vrijednosti bolji od drugih. Ali

to sada mora da se desi.“

Ovaj primjer, prema mišljenju

autora, ukazuje na malo

tolerancije prema doseljenicima

koji ne prigrle danske vrijednosti

tolerancije i podstiče

na dalju debatu o tome da li su

neke vrijednosti bolje od nekih

drugih.

ŠTA BI MOGLA BITI SUŠTINA

EVROISLAMA?

Sve češća upotreba termina

Evro-Islam tokom posljednih

godina usmjerila je Jorgana

Nilsena u analizu divergentnih

upotreba ovog koncepta.

Profesor Basam Tibi 5 pod

terminom Evro-Islama podrazumijeva

integraciju muslimanskih

doseljenika u Evropi. On integraciju

vidi kao proces gdje obije

strane učestvuju, dok se

„Evro-Islam mora smjestiti i asimilovati

u socio – kulturnu evoluciju koju je

Evropa ostvarila“. Njegova percepcija

takve integracije uvodi tri aspekta po

kojima se ona može ostvariti: tolerancija,

pluralizam i sekularizam.

Pod pojmom tolerancije, Tibi podr -

azumijeva toleranciju u širem Evro -

pskom smislu, pod pluralizmom – na -

puštanje Kuranskog smisla superiornosti

i sekularizam je, kako on bilježi, laďcité,

to jest, strogo odvajanje religije i

države kako je to ustanovljenom Fra -

ncuskim zakonom iz 1905. godine. Tibi

je protiv oblika zaštićenog statusa koji

je sličan obliku tzv. dhimmi 6 grupe,

zato što takva politika vodi getoizaciji.

Dr Jorgen Nilsen, međutim, podsjeća

da koncept Evro-Islama otkriva isto

onoliko koliko i prikriva. U procesu

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 47


FELJTON » » »

r e v i j a

integracije, obije strane treba da se

kreću. Nilsen bilježi da takav proces

implicira na to da se podržava

promjena u pravom smjeru koji

muslimani treba da prate. Dalje,

on dodaje da se vjerska, nacionalna

i etnička tolerancija u Evropi

dovodi u pitanje ako se uzme kao

primjer broj zemalja sa privilegovanim

crkvama. Što se tiče

Tibijevog isla mskog laďcité, odnosno

sekularizma, Nilson ističe da

taj termin u ideološkom francuskom

pogledu znači da se država

ne odnosi prema građanima kao

zajednicama već isključivo kao

prema državljanstvu individue

(citiyonnete). U tom smislu, muslimani

bi trebalo da postanu više

Evropljani nego sami Evrop ljani, i,

iznad svega, drugi Evro pljani bi

trebalo da postanu više kao

Francuzi. Stoga, Nilsen tvrdi da

postoji više načina na koji neko

može biti Evropljanin kada se

govori o kulturnom i vjerskom

identitetu.

U skladu sa tom pretpostavkom,

Nilsen predstavlja primjer

Danske i Velike Britanije.

Danska je arhetip nacije-države

gdje Luteranska crkva drži veoma važ -

nu poziciju. Osim toga, crkva je bila

zvanični registar sklapanja brakova,

rođenja i smrti. Krajem 60-tih godina,

sa uplivom u glavnom muslimanskih

do seljenika, dansko društvo je bilo

podv r gnuto promjenama. Prilikom prilagođavanja

tak voj situaciji, obrazovne

institucije su bile prve koje su odgovorile

na promjene. Danska je bila među

pionirima u otva ranju muslimanskih

škola. Među tim, registracija imena i

izdavanje izvoda rođenih predstavljali

su problem zato što je tradicionalna

funkcija Lu teranske crkve morala da

bude prebačena na civilni organ.

Status priznate vjerske zajednice, obezbijeđen

Usta vom, 80-tih godina naišao

je na negativnu reakciju u društvu.

Međutim, nova obrazovana generacija

muslimana ro đenih u Danskoj odigrala

je značajnu ulo gu u učešću u javnim

debatama koje su se ticale jednakih

prava, demokratije i mogućnosti mijenjanja

aktuelne situacije. Uspjeh eks t r -

emno desnih partija na izborima 2001.

godine i sve veći broj nacionalistički

nastrojenih političara koji podržavaju

veoma strogu politiku prema imigrantima

i izbjeglicama po dudarila se sa

aktivnijim multikulturnim pristupom

integraciji značajnih sektora društva

poput nekih lokalnih samouprava, vo -

d ećih biskupa, intelektualaca i muslimanskih

lidera. Na taj način, Danska je

iskusila sudar svog nacionalnog i dem -

o kratskog identiteta.

U Velikoj Britaniji 1967. godine sek -

retar Laburistia Roj Dženkins uveo je

koncept integracije kao proces koji će

povesti ka multikulturnom društvu jednakih

mogućnosti, kulturne različitosti

i tolerancije. Međutim, autor ističe da je

kulturni identitet dobio jednu aktivniju

vjersku dimenziju pod uticajem određenog

broja faktora. Ulični protesti i

neredi 1981. i 1985. godine, aktivnija ul -

o ga vjerskih organizacija, lokalni politički

incidenti, kao što je afera sa Salma -

nom Ruždijem, najavili su novi proces

samo-identifikacije koja je bila proizvod

brojnih socio-ekonomskih

faktora. Sa druge strane, činjenica

da Britanija nije iskusila stvaranje

nacije-države ide u prilog argumentu

da koncept multikulturalne

integracije najvjerovatnije potiče

iz tog istorijskog bekgraunda.

U prilog tome, Nilse nov rad predstavlja

još dva evropska primjera

gdje su isla m ske zajednice zakonski

priznate u ok viru postojećeg

sistema ili priznatog re ligioznog

statusa: Austrija i Španija.

U okviru koncepcije identiteta,

au tor ističe zamršene realnosti

muslimana u Evropi i njihovih

percepcija o samo-identifikaciji i

zajednici. Kako bi ilustrovao taj

diverzitet, Nilsen predlaže sljedeću

tipologiju:

Opcija proizvoljne osvete–

porast aktivnosti mladih na marginama

zakona kao rezultat socijalne

marginalizacije.

Kolektivna izolacija - veliki

broj mla dih ljudi, posebno u gradskim

po dručjima sa velikom koncentracijom

muslimana, vide svoju

porodicu i rodbinske mreže

kao izvor bezbjednosti.

Ograničena participacija– određeni

broj mladih ljudi, uspješnih u obrazovanju,

drže porodicu i zajednicu

odvojene od njihovog aktivnog učešća

u javnosti.

Opcija separacije visokog profila –

veliki broj mladih ljudi uključenih u

organizaciju muslimanskih aktivnosti,

pri čemu prilažu malo pažnje adaptaciji

načinu života njihovog okruženja.

Opcija integracije visokog profila –

manja, ali rastuća tendencija mladih

muslimana koji pokušavaju da razviju

kulturološke načine pomoću kojih istovremeno

mogu da budu muslimani i

aktivni akteri društva.

Opcija agresivne akcije – mali broj

ljudi koji je usvojio program radikalne

islamističke političke akcije.

Dogadjaji koji su se dogodili u toku

minule decenije uveli su pogrešne koncepcije

o prisustvu Islama u Evropi.

Teroristički napadi 11. septembra i

bombardovanje u Londonu 7. jula 2005.

godine, pored stvaranja slike o prijete-

48 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


e v i j a

« « « FELJTON

ćem Islamu, stvorili su i pritisak na

muslimansku zajednicu u smislu njihove

posvećenosti društvu u kojem žele

da žive. Pritisak na muslimane da opra -

v daju njihov evropski identitet može da

izazove i Evropljane da razjasne svoj

evropski identitet.

U duhu „isprekidanih društava“ Ke -

vi na Robinsa koji vjeruje da je istorija

nastala iz kultura u relaciji i interakciji,

Jorgen Nilsen zaključuje da je većina

plodnih društava nastalo tamo gdje se

ljudi sreću.

IDENTITETI

EVROPSKIH MUSLIMANA

Žoselin Cezari 7 je mišljenja da identitet

muslimana u Evropi treba shvatiti

u smislu dinamičnog procesa, prije

nego u smislu jedne statične strukture.

Ona u tom pogledu ističe razliku između

koncepata identifikacije i identiteta.

Cezari tvrdi da je činjenica da su

oblici identifikovanja osobe kao muslimana

duboko pod uticajem narative

(aktivne od lokalnog do internacionalnog

nivoa) koja uvodi cijeli niz slika i

stereotipa koji čini da je Islam religiozno,

kulturno i politički stran i nazadan.

To ne znači, međutim, da je odgovor

muslimana na to narativu unaprijed

utvrđen.

Cezari govori o jazu između jačanja

nacionalnog diskursa, meta-diskursa o

Islamu kao nečemu neprijateljskom, i o

različitosti i fluidnoj prirodi stavova

samih muslimana. Za razliku od rasprostranjene

tendencije da se sva objašnjenja

akcija muslimana do samog njihovog

prisustva svede na ekscepcionalni

slučaj/slučaj izuzetka u Evropi, autorka

pokušava da dokaže kako religija u

Evropi uopšte postaje objekat individualnog

izbora.

Autorka fokusira pažnju na identitet

kao multidimenzionalan koncept i istražuje

posebne dimenzije konstrukcija

identiteta: meta-narative o Islamu, uticaj

dominantnih kulturnih i političkih okvira;

kompleksnu interakciju između religije

i etniciteta; uticaj globalnog Islama;

stanje povezanosti između religije, etniciteta

i socijalne marginalnosti; kao i izazov

oživaljavanja teologije.

Stvarna slika jedne individue, način

na koji tu individuu vide drugi kao i

interakcija sa drugima važni su za stvaranje

identiteta. Međutim, percepcija

Islama kao međunarodne političke prijetnje

oživljenja je iz specifičnih istorijskih

trenutaka konfrontacije između

Islama i Zapada. Muslimani, prema

tome, treba da izvrše određene promjene

u svojoj identifikaciji posebno

nakon događaja od 11. septembra.

Autorka tvrdi da postoji određen prostor

između akta reprezentacije i

aktuelnog prisustva u zajednici. U okviru

tog jaza muslimani mogu da djeluju

prema tri secenarija: prihvatanje, izbjegavanje

i otpor.

Prihvatanje znači prihvatanje dominantnog

diskursa koji vodi definitivnoj

dobrovoljnoj asimilaciji;

Izbjegavanje se odnosi na diskurs

odvajanja muslimana od ne-muslimanskog

okruženja;

Otpor znači odbijanje statusa koji je

dat Islamu u okviru dominantnih diskursa

i politike. Ne mora da bude nasilan.

Proces identifikacije muslimana je

takođe podvrgnuto uticaju raznolikosti

nacionalnih konteksta: status religije u

okviru različitih društava, načini sticanja

nacionalnosti, prisustvo ili nedostatak

priznanja multikulturalizma i specifične

karakteristike svake evropske

zemlje. (Britanska politika multikulturalizma,

uvođenje vjeronauke u državne

škole u Njemačkoj i Austriji, zabrana

građenja džamije u Lodiju 2002.

godine, ...)

I socio-ekonomska marginalnost

evropskih muslimana je realnost

savremene evrope, konstatuje Žoselin

Cezari. Autorka naglašava da je rata

nezaposlenosti muslimanskih imigranata

generalno viša od državog prosjeka,

dok je socio-ekonomska marginalnost

obično propraćena gradskom

segregacijom. Takav inferioran status

evropskih muslimana vodi ka popularnoj

asocijaciji Islama sa siromaštvom

što se dalje može povezati sa

razlozima političkog uspjeha ekstremno

desničarskih partija. Sa druge strane,

mus limani, suočeni sa siromaštvom

i nedostatkom jednakih mogućnosti,

odgovaraju reaktivnim okretanjem

Islamu.

Sve u svemu, većina analitičara je

gotovo jedinstvena u ocjeni da će se,

ukoliko klima islamofobije potraje i

ukoloko se Evropa ne suoči sa suštinom

vjerskog pluralizma, tenzije u vezi

sa religioznim i kulturnim pitanjima u

Evropi povećati, i time ujediniti muslimane

u doživljaju razlogu njihove diskriminacije

– njihovoj religioznoj afiliaciji.

1 - Islam in Europe, Edited by Aziz Al-Azmeh, Effie Fokas, 9780511368271, Cambridge University Press - www.cambridge.org/us/catalogue/catalogue.asp?isbn=9780511368271

2 - Aziz Al-Azmeh (Licence es Lettres), Mr., D.Phil doktorirao je na Orijentalnim Studijima na St. Anthony koledžu, Univerzitet Oksford. Na osnovnim i post-diplomskim studijama predaje Arapske i Islamske

istorijske studije, na Central European Univerzitetu, Američkom Univerzitetu u Bejrutu, Jejlu, Kolumbija Univerzitetu, Berkliju, Oksfordu, itd.

3 - Dr. Effie Fokas je članica je Evropskog Instituta londonske škole ekonomije i direktor LSE Foruma o religiji. Dr Fokas je takodje i istraživač u Centru za studije religije i društva i Program menadžer projekta

„Walfare and Values in Europe“ koji finansira Evropska Komisija.

4 - Jorgen Nilsen je danski profesor Islamskih studija i zamjenik dekana Odsjeka za teologiju i religiju na Univerzitetu u Birmingemu. Autor je nekoliko knjiga sa temom islama u Evropi i Sufizma.

5 - Basam Tibi je politikolog i profesor Medjunarodnih odnosa porijeklom iz Damaskusa, a od 1962. Živi i radi u Njemačkoj. Poznat je po uvodjenju Islama u studiju medjunarodnog konflikta i civilizacije. Njemu

se pripisuje uvodjenje koncepta Evroislama kao integracije muslimanskih imigranata u Evropu. Takodje je osnivač Islamologije kao društveno-socijalne studije Islama i konflikta u post-bipolarnoj politici. Predavao

je na univerzitetima: Gotingen, Kornel, Prinston, UC Berkli, Mičigen, Jejl.

6 - Ne-muslimanski subjekat jedne države koja funkcioniše pod šerijatskim pravom. Ovaj termin se odnosi na obavezu države da zažtiti individuu, uključujući njen život, imovinu, slobodu vjeroispovjesti, a pripadnik

te grupe je u obavezi da bude lojalan prema carstvu i da plaća porez.

7 - Žoselin Sezari je predavač na odsjeku Islamskih studija na Harvardu, saradnik u Centru za Istočne studije i CES. Specijalista je u oblastima kao što su Islam i politika, Islam u Evropi i SAD-u. Direktorica

je istraživačkog programa Islam na zapadu iz kojeg je proizašla značajna publikacija „Enciklopedija Islama u Sjedinjenim Državama“ 2007. godine.

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM

49


VJERSKI POJMOVNIK » » »

r e v i j a

POJAM I ZNAČENJE

Hadž

Pojam hadž dolazi od arapskog glagola hadždže -

jehudždžu što znači uputiti se, poći prema, posjećivati.

Fikhska nauka hadž je definisala kao obavezu svakog

muslimana-vjernika da jednom u životu hodočasti

Kabu. To je peti islamski šart(obaveza).

Obaveza hadža proizlazi iz 97. ajeta sure Alu Imran, u

kome se kaže: “I Allaha radi nek' ljudi Kabu hodočaste,

ko god se tamo zaputiti može.” Obaveza hadža odnosi se

na one osobe koje imaju mogućnosti za tako nešto, što

znači da su hadž dužni obaviti svi punoljetni i umno

zdravi muslimani, ako imaju materijalnu podlogu da

mogu podnijeti troškove puta te osigurati svoju porodicu

u toj mjeri da u vrijeme njihovog odsustva ne oskudijeva

ni sa čim u čemu inače uživa izvan hadžskog vremena.

Obavljanje hadža nije uslovljeno zdravljem jer

se hadž može obaviti i preko izaslanika - bedela.

Hadž obavljen preko bedela, sa šerijatskog stanovišta,

jednako je validan kao i kada je osobno obavljen,

ako je obveznik bio spriječen da lično

obavi hadž. Za žensku osobu postoji i dodatni

uslov za izvršenje hadžske obaveze u

odnosu na muškarca a to je da osigura

sebi pratioca na putu koji se zove mahrem.

Mahrem može biti muž ili neko

od bliskih rođaka.

Formalno, hadžski obredi počinju

onoga trenutka kada hodočasnik stigne

na jedno od mikatskih mjesta. Tom prilikom

hodočasnik prvo obavi ličnu higijenu

koja se sastoji od kupanja (koje je sunnetska

obaveza), brijanja, skraćenja kose, brade

i brkova i po drezivanja nokata. Zatim, hodočasnik

oblači hadžsku odjeću koja se naziva ihramom

i koja se sastoji od dva velika frotirna peškira.

Jedan od njih se obmota oko gornjeg a drugi oko donjeg

dijela tijela, ostavljajući desnu ruku slobodnom.

Hadžija (muškarac) sada više ne može imati na sebi bilo

kakve druge odjeće niti obuće osim lahkih papuča. Sada

je hodočasniku otvoren put ka Meki. Kada ugleda Kabu

proučit će tekbir (Allahu ekber), tehlil (La ilahe illellah) i

tahmid (El-hamdu lillahi) a nakon toga započinje prvi od

tri obredna tavafa(obilaska) oko Kabe. Sada se hodočasnik

usmjerava ka obilasku Kabe, držeći se stalno svojom

lijevom stranom tijela. Nakon završenih sedam obilaženja

Kabe, prvi tavaf je završen. Tada će on, negdje u

blizini Kabe gdje bude slobodnog prostora, klanjati dva

rekata nafila-namaza. Potom se spušta do vrela Zemzem,

gdje će popiti čašu njegove vode. Potom se hadžija upućuje

do Safe, gdje će izučiti tekbir, tehlil, tahmid i sala vat

na Poslanika, a.s. Tada diže svoje ruke, kao kod učenja

dova, i obrati se Svevišnjem izražavajući svoje čežnje i

svoje želje. Potom se upućuje prema Mervi, prema kojoj

ide normalnim hodom sve do mjesta koje je označeno

kao saj. To je hodočasniku znak da korak treba ubrzati.

Kada stigne do Merve i tu će proučiti i uraditi sve što je

uradio i učio na Safi. Time je obavljen jedan hod između

Safe i Merve. Ovaj jedan hod od Safe do Merve naziva se

šeft. Istim imenom se naziva i jedan hod oko Kabe. Sada

treba obaviti još šest ovih šeftova, ponavljajući sve radnje

kao i kod prvog hoda i time je sa’j između Safe i

Merve, kao vadžibska obaveza, završen. Sada je hodočasnik

slobodan i ostaje u Meki, ako je eventualno ranije

stigao, sve do osmog zu -l-hidždžeta, do predvečerja,

kada se upućuje ka Arefatu. Dok boravi na Arefatu

hodočasnik nema nikakvih propisanih obreda, ali

mu je ostavljena mogućnost da uz redovne ibadete

taj dan provede u zikru po vlastitom izboru te da

klanja prigodne nafila-namaze. Uobičajeno je

da svaki hadžija posjeti uzvišenje na Arefatu

koje se naziva Džebelu-r-rahme ili Brdo

Božijeg milosrđa. U predvečerje, devetog

zu-l-hidždžeta, hodočasnici polahko

kreću ka Muzdelifi. Kada tamo stignu

oni će obaviti akšam i jacijanamaz

na isti način kao što su to uradili

na Arefatu sa podnevskim i ikindijskim

namazom, i to u akšamskom

vaktu. Poslije ovako obavljenih namaza,

svaki hodočasnik prikuplja po četrdeset

i devet kamenčića veličine lješnika

koji će mu trebati sutradan na Mini. Kada se

stigne na Minu, nakon klanjanja sabah-namaza,

hodočasnici se upućuju na prvo bacanje

kamenčića, i to na mjesto zvano Džemretu-l-Akabe.

Ovdje se obavlja ukupno, za ovaj put, sedam bacanja,

i to prema kamenom stupu koji simbolizira zlo. To se

u narodu zove stup šejtana. Nakon ovog čina hodočasnici

su oslobođeni svih pravila ponašanja koje su na

sebe preuzeli na mikatu osim fizičkog odnosa sa supružnikom.

Tada hodočasnici pristupaju ličnom uređenju:

brijanju, šišanju, podrezivanju nokata, što im je inače

bilo zabranjeno u prethodnom periodu. Ako je hadžija

napravio neki propust ili previd u toku dosadašnjeg

obavljanja hadža, sada je dužan da to ispravi, i to na taj

način što će zaklati kurban na ime tog propusta. Redovni

bajramski kurban hadžija nije dužan klati jer je on putnik,

a putnik je te obaveze oslobođen. Ovo je inače vrijeme

bajram-namaza kojega također hadžija nije dužan

obaviti iz istih razloga zbog kojih nije dužan ni kurban

klati.

50 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM


Obrazovanje je put do spoznaje, a Medresi treba stalna podrška, Bajram šerif mubarek olsun, Forum Bošnjaka/Muslimana Crne Gore


Ulje na platnu: Hilmija Ćatović

More magazines by this user
Similar magazines