Oktobar - novembar, 2009. go di ne Broj 12 www.forumbosnjaka.com ...

Glasilo o 

duhovnom, 

kulturološkom, 

nacionalnom 

identitetu 

i položaju 

Bošnjaka/Muslimana 

u Cr noj Go ri 

Oktobar - novembar, 2009. go di ne Broj 12 www.forumbosnjaka.com Godina IV

Berba borovnica - Plav 

Bošnjački savez Crne Gore u Njujorku 

Bihorskim stazama 

web: www.forumbosnjaka.com 

mail: info@forumbosnjaka.com

REVIJA 

FO RUM Glasilo 

o duhovnom, 

kulturološkom, 

nacionalnom identitetu i položaju 

Bošnjaka/Muslimana 

u Cr noj Go ri 

SADRŽAJ 

IZ NAŠEG UGLA 

Civilizacijski iskorak Skupštine Crne Gore 

DEKLARACIJA O SREBRENICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 

HRONIKA 

Slobodan Pejović svjedok deportacije Bošnjaka iz Crne Gore 

ponovo na meti vandala 

PUŠČANO ZRNO KAO OPOMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 

Pronađeni ostatci tijela jednog od otetih putnika iz voza 

u Štrpcima 

PRVI TRAG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 

Počela realizacija projekta vraćanja života u Bukovici 

ZAJEDNO U OBNOVU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 

Jačanje crnogorsko-turskih diplomatskih odnosa 

RAMO BRALIĆ AMBASADOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 

KRITIČKE PARALELE 

Usaglašavanje izbornog zakonodavstva sa Ustavom 

MARATONSKO ZAMAGLJIVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 

Milutin Tomašević 

AUTENTIČNE NEJASNOĆE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 

ZAKONI I POLITIKA: Rifat Rastoder o nacrtima novih zakona o 

lokalnoj samoupravi 

PREVAZIĐENI KONCEPTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 

Nacionalna identifikacija Bošnjaka 

KAKO PREPOZNATI SEBE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 

PRENOSIMO: Nezavisni dnevnik Vijesti, 16. septembar 2009 

KOLIKO KOŠTAJU DUŠEVNI BOLOVI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 

IZDAVAČ: 

Forum Bošnjaka / Muslimana 

Crne Gore 

* * * 

PREDSJEDNIK SAVJETA: 

Hu sein - Ce no Tu zo vić, prof. 

PREDSJEDNIK 

UPRAVNOG ODBORA: 

Mir sad Ras to der 

ADRESA: 

Podgorica, ul. AVNOJ-a br. 32 

www.forumbosnjaka.com 

e-mail: 

info@forumbosnjaka.com 

Žiro račun: 

550-3841-06 

Podgorička banka 

* * * 

KOORDINATORI: 

Melita Rastoder 

Adnan Prekić 

* * * 

GRAFIČKA PRIPREMA: 

Ervin Tuzović 

* * * 

ŠTAMPA: 

Grafokarton, Prijepolje 

TIRAŽ: 2000 

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 

3

SA DR ŽAJ » » » 

r e v i j a 

DRUŠTVO 

Obilježeno 10 godina od nestanka crnogorskih građana na Kosovu 

PUT U NEPOVRAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 

Susreti sa predstavnicima bošnjačkih udruženja i organizacija u dijaspori 

ZAVIČAJU U POHODE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 

Promocija Bošnjačkog saveza Crne Gore u Njujorku 

SLOGA I JEDINSTVO SU NAŠA SNAGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 

Manifestacija “Bihor 2009” 

POMOĆ ZAVIČAJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 

Dani Borovnice u Plavu 

LJEPOTA I NEPOSREDNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 

Kutak za dokone 

DžADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 

OBRAZOVANJE, KULTURA, BAŠTINA 

Internacionalni likovni susreti “Stari most” 

TAJNE UMJETNIČKOG ČINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 

Portret: Hilmija Ćatović, slikar 

PREDJELI DJETINJSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 

Nove knjige - Roman Hilma Hadžića 

FANTAZIJA ISTINE O POSLJEDNJEM KARAVANU . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 

Priča 

KOSAČ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 

Sait Š. Šabotić 

NAJSTARIJI BICIKL U CRNOJ GORI!?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 

Nove Knjige, Izabrane pjesme Saita Orahovca 

ŽIVOT POSVEĆEN POEZIJI I SLOBODI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 

FELJTON 

Analize: Islam u Evropi 

PROBLEM ILI REALNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 

4 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM

e v i j a 

« « « IZ NA ŠEG UGLA 

CIVILIZACIJSKI ISKORAK SKUPŠTINE CRNE GORE 

Deklaracija o Srebrenici 

Na predlog Rifata Rastodera 

Skupština Crne Gore je, na 

svojoj - trećoj sjednici prvog 

redovnog zasijedanja u 

2009. godini, usvojila 

Deklaraciju o najvećem 

zločinu u Evropi od Drugog 

svjetskog rata do danas, 

počinjenom između 11 i 19 

jula 1995. godine u 

Srebrenici 

Polazeći od od ustavnog načela 

o privrženosti ravnopravnoj saradnji 

sa drugim narodima i državama, 

kao i aktuelnim evropskim i 

evroatlanskim integracijama; 

Iskazujući bezrezervnu riješenost 

da odnose sa drugim državama 

i, naročito, susjedima gradi na 

principima dobrosusjedstva, miroljubivosti 

i saradnje; 

U cilju stvaranja uslova za pomirenje 

i trajni mir i stabilnost u re gi - 

onu; 

Potvrđujući opredjeljenja iz Re - 

zolucije o ispunjavanju obaveza 

Crne Gore u okviru Sporazuma o 

stabilizaciji i pridruživanju, od 27. 

decembra 2007. godine; 

Odlučna da ukupni razvoj društva 

i države temelji na principima 

pravde, pravičnosti i ravnopravnosti 

građana svih vjera i nacija; 

Imajući u vidu činjenicu da sa - 

mo objektivna spoznaja prošlosti 

može biti osnov prosperitetnije 

budućnosti; 

Skupština Crne Gore 24. saziva, 

na trećoj sjednici prvog redovnog 

zasijedanja u 2009. godini, dana 9 

.jula 2009. godine, donijela je 

D E K L A R A C I J U 

O PRIHVATANJU REZOLUCIJE EVROPSKOG 

PARLAMENTA O SREBRENICI 

Skupština Crne Gore i ovim povodom najoštrije osuđuje zločin po - 

činjen nad preko 8000 civila u Srebrenici u periodu između 11. i 19. jula 

1995. godine, kao i sva druga zlodjela počinjena tokom sukoba 1991 – 

2001.godine na prostorima bivše SFRJ. 

Skupština, takođe, uprkos činjenici da je u Crnoj Gori, uz sve nesumnjive 

zablude i greške, i tokom posljednje jugoslovenske ratne drame 

ipak sačuvan kontakt sa pozitivnim primjerima ovdašnje tradicije suživota 

ljudi i naroda, ocjenjuje da ima razloga za još odlučnije suočavanje 

sa istinom o događajima iz ovog perioda. 

Skupština, stoga, uz maksimalno uvažavanje već pokrenutih istražnih 

i sudskih procesa o jednom broju slučajeva, poziva sudske i druge 

nadležne organe, Vladu Crne Gore da, shodno obavezi konstituisanoj 

Rezolucijom Skupštine Crne Gore o ispunjavanju obaveza u okviru Spo - 

razuma o stabilizaciji i pridruživanju EU (od 27. decembra 2007. go - 

dine), stvore sve odgovarajuće formalno-pravne, organizacione i druge 

neophodne pretpostavke za još odlučnije suočavanje i afirmaciju istine 

o svim zlodjelima iz perioda 1991 – 2001. godine, na bilo koji način vezanim 

za Crnu Goru. 

Skupština, u tom smislu, poziva sve državne institucije, organe i njihove 

predstavnike, kao i sva druga pravna i fizička lica da učine dostupnom 

raspoloživu dokumentaciju i informacije, te da i na svaki drugi 

mogući način, u okviru sopstvenih nadležnosti, doprinesu utvrđivanju 

činjenica o ovim događajima. 

Skupština Crne Gore, u tom kontekstu, pozdravlja i odluku Skup - 

štine Glavnog grada – Podgorice o donošenju Programa podizanja spomen 

obilježja na teritoriji Glavnog grada u 2009. godini, a kojim se, 

između ostalog, predviđa proglašenje i odgovarajuće uređenje Parka 

„Po brežje“ u spomen park civilnim žrtvama ratova vođenih na prostorima 

bivše Jugoslavije u periodu 1991 - 2001. godine i, posebno, žrtvama 

zločina iz tog perioda, na bilo koji način vezanim za Crnu Goru. 

Konačno, Skupština Crne Gore očekuje da će i susjedne države na 

primjeren način osuditi zločine počinjene na svojim teritorijama i drugdje 

od strane svojih državljana i dati puni doprinos rasvjetljavanju istih 

i kažnjavanju počinilaca. 

Deklaraciju objaviti u „Službenom listu Crne Gore“. 

SU-SK Broj 01-508/9, Podgorica, 9. jula 2009. godine 

SKUPŠTINA CRNE GORE 24. 

SAZIVAPREDSJEDNIK 

Ranko Krivokapić 


5

HRO NI KA » » » 

r e v i j a 

Forum Bošnjaka - Muslimana 

pozdravio je usvajanje 

Deklaracije o prihvatanju 

Rezolucije Evropskog parlamenta 

o Srebrenici u 

crnogorskom parlamentu 

ocjenjujući to kao civilizacijski 

čin. Iz Foruma je 

saopšteno da je Srebrenica 

simbol stradanja nedužnih i 

grijeh svih koji su učestvovali 

i podržavali politiku 

devedesetih. To se ne zaboravlja 

i podrazumijeva utvrđivanje 

istine i odgovornosti za 

sve zločine koji su počinjeni 

u periodu 1991-2001. godine. 

Forum očekuje brzu realizaciju 

odluke o uređenju 

Spomen parka u Podgorici 

na kome će se kako smo 

godinama inicirali naći adekvatna 

obilježja za sve civilne 

žrtve iz perioda 1991-2001. 

SLOBODAN PEJOVIĆ SVJEDOK DEPORTACIJE BOŠNJAKA IZ CRNE GORE PONOVO NA METI VANDALA 

Puščano zrno kao opomena 

Slobodan Pejović ispred polomljenog automobila 

Slobodan Pejović, dobitnik povelje “Rifat Burdžo vić 

Tršo” za svjedočenje o deportaciji Muslimana iz Her ceg 

Novog 1992. godine, ponovo je bio žrtva nepoznatih napa - 

dača koji su mu razbili staklo na automobilu. 

Policija je, kako je Pejović rekao, na desnom sjedištu na - 

šla metalnu kuglu veličine klikera. “Vjerovatno je iz oružja 

za lov na krupnu divljač, kojom mi šalju zlokobnu poruku. 

Koga bi iznenadilo da se čuje da je u sačekuši ubijen 

Slobodan Pejović", kazao je on. 

Nakon demoliranja automobila prije oko godinu, pa 

šaranja bojom u martu ove godine, to je, kako on smatra, 

”još jedan od pokušaja kojim mi nepoznati vandali prijete 

zbog svjedočenja o deportaciji Muslimana iz Herceg 

Novog, ali i događajima na Orjenu”. 

Povod za napad, kako misli, je dokumentacija koju namjerava 

da objavi. Za napade djelimično smatra odgovornim 

i policiju, koja, kako kaže, ne odgovara na zahtjeve da ga 

adekvatno zaštiti. 

Pejović je prvi koji je javno progovorio o deportaciji 

bosanskih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine. Bivši policijski 

inspektor nedavno je specijalnom državnom tužiocu 

za ratne zločine, dao izjavu o zlodjelima na planini Orjen 

u zaleđu Herceg Novog, gdje su paravojne jedinice devedes 

etih godina, prema njegovom svjedočenju, ubijale ne vi - 

ne ljude muslimanske nacionalnosti. 

Napad na Slobodana Pejovića najoštrije je osudio Boš n - 

jački savjet koji je pozvao nadležne državne institucije da 

zaštite ključnog svjedoka u procesu de po rtacije i učine sve 

kako bi prestali napadi na imovinu i ličnost ovog časnog 

građanina Crne Gore te da pre stanu šikaniranja i drugih 

svjed oka ovih nemilih do gađaja. 


e v i j a 

« « « HRO NI KA 

PRONAĐENI OSTATCI TIJELA JEDNOG OD OTETIH PUTNIKA IZ VOZA U ŠTRPCIMA 

Prvi trag 

Nakon skoro 17 godina, prvi put 

su pronađeni posmrtni ostaci jednog 

od otetih putnika iz Štrbaca. DNK 

analizom utvrđeno je da je pronađena 

lobanja Halila Zupče vića iz Treb i - 

nja. On je sa još 18 putnika, 27. februara 

1993. godine, otet iz voza na željezničkoj 

stanici u Štrpcima. 

Klaudija Kulih, šef Međunar odne 

komisije za nestale BiH, kazala je da 

je ovo prvo poklapanje DNK nestalih 

u Štrpcima”, ali da, nažalost, nema 

skeletnih ostataka čitavog tijela. Čla n - 

ovi komisije za nestale FBiH pronašli 

s u, početkom ove godine, Zupčevi ć e - 

vu lobanju u selu Sjedače, opština 

Sre b renica, da bi nalaz DNK bio pot - 

v rđen krajem septembra. 

Amor Mašović, član kolegijuma 

direktora Instituta za nestale BiH, 

objašnjava da je pored Zupčevićeve 

lobanje pronađena još jedna, te da su 

obje bile u šiblju na obali jezera Baj - 

ina Bašta. “Moguće je da su glave ods - 

j e čene, pa bačene u Drinu, mada ne 

treba isključiiti ni mogućnost da se 

negdje u blizini nalaze i drugi ostaci 

tijela”, kaže Mašović. 

O pronalasku Zupčevićeve lob - 

anje juče je obaviještena i njegova 

supruga Sanija, koja sa dvoje djece 

živi u Švedskoj. Sa djecom je bila u 

vozu kada su joj braća Lukić i njihovi 

saborci odveli supruga Halila. Sin 

Emir je tada imao šest, a kćerka 

Vildana osam godina. 

Teško su primili vijest o prona l as - 

ku očeve glave. Emir veli da je to “ma - 

jku jako udarilo”, ali da su “na ne ki 

način srećniji”: “Do sada nijesmo ima - 

li ništa. Sada, ipak, možemo ocu na p - 

raviti spomenik. Voljeli bismo da se 

mogu naći i drugi djelovi tatinog 

tijela”, veli Emir. 

U stanici Štrpci, 27. februara 1993. 

godine, braća Milan i Sredoje Lukić i 

njegova zločinačka grupa oteli su 19 

putnika. Otete Bošnjake su, kako je 

utvrđeno, potom odveli u selo 

Prelovo kod Višegrada. U gar a - 

ži jedne od spaljenih kuća, u 

neposrednoj blizini obale Dr-ine, 

Milan Lukić i Boban Inđić 

likvidirali su otete Bošnjake. 

Pr e sudom Višeg suda u Bije l - 

om Polju, od 9. septembra 

2002. godine, jedan od učesnika 

tog zločina, Nebojša Ranis a - 

v lje vić, osuđen je na 15 godina 

zatvora. Tokom istražnog postupka, 

Ranis a vljević je opisao i 

kako su oteti ljudi iz Štrbaca likvidirani. 

„Putnici su iz kamiona 

izvođeni u grupama od po troje-četvoro, 

vezani žicom. Zatim 

su uvođeni u garažu, gdje su ih 

ubijali Lukić i Inđić. Nakon što 

bi uveli grupu ljudi u garažu, 

čulo se samo: „Lezi dolje!“ i 

pucnji iz pištolja. Čulo se onoliko 

pucnjeva koliko je ljudi 

bilo u garaži.“ 

U žalbi napisanoj svojom ruk om, 

25. oktobra 1996. godine, Rani s a - 

vljević piše: 

„Priznao sam sve, ali nemojte da 

mi stavljate na teret da sam ovog pu t - 

nika ubio. Ja jesam rekao da sam 

pucao u njega, da je on pao, da je 

jaukao i zvao majku u pomoć. Kada 

je Milan Lukić izašao iz kuće i pitao 

ko je pucao, rekao sam mu da sam ja 

pucao i pokazao u pravcu tog ranjenog 

putnika. On mu je prišao i 

nožem, to jest vojničkim b ajo netom, 

prerezao grkljan. I rekao: - 'Tako se to 

radi'.“ 

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 7


r e v i j a 

POČELA REALIZACIJA PROJEKTA VRAĆANJA žIVOTA U BUKOVICI 

Zajedno u obnovu 

Početkom oktobra u Bukovici je 

boravio ministar rada i socijalnog 

staranja Vlade Crne Gore dr. Suad 

Numanović, zajedno sa direktorom 

Direkcije za javne radove Žarkom 

Živkovićem, članom Vladine komisije 

za obnovu Bukovice Asimom 

Telaćevićem, predsjednikom Opšt i - 

ne Pljevlja dr. Filipom Vukovićem i 

podpredsjednikom Avdom Ajanov i - 

ć em, kao i predstavnikom Udruže n - 

ja građana Bukovice. Oni su zajedno 

sa izvođačem radova na terenu obišli 

lokacije na kojima se vrši obnova 

kuća, kao i izgradnja novih i popravka 

starih seoskih puteva. 

Ministar Numanović je rekao da 

je počela realizacija projekta obnove 

individualnih i pomoćnih objekata 

u Bukovici. 

„Ovo je zajednički projekat svih 

nas, Vlade, lokalne uprave i Bukov i - 

čana. Na ovaj način stvorićemo uslove 

da se svi građani Bukovice vrate u 

svoje kuće i nastojimo da stvorimo 

uslove za razvoj poljoprivrede“. On 

je rekao da će do kraja godine Vlada 

utrošiti planiranih milion eura u realizaciju 

projekta povratka raseljenih, 

a da će isto toliko novca biti utrošeno 

i naredne godine. 

Direktor Direkcije javnih radova 

Žarko Živković je kazao da je do 

sada urađeno 4 kilometra asfaltnog 

puta od sela Lugovi do centra MZ 

Kovačevići, a da se nasipa 25 kilometara 

lokalnih puteva. 

„Radimo alternativni put koji bi 

zaobišao klizište na sadašnjoj trasi i 

mislim da će biti završen za tridesetak 

dana. Počeli smo gradnju 12 

montažnih kuća, a sanirali smo i 

niskonaponsku elektro-mrežu. Ur a - 

diće se glavni putni pravci seoskih 

puteva do pojedine grupe sela, a 

radićemo sve dotle dok nas zima ne 

otjera iz ovog kraja. U prošloj godini 

smo uložili u sanaciju puta od Pol j a - 

ne do Kovačevića 450.000 eura“, rek - 

ao je Živković. 

Izvođač radova na izradi puteva 

„Zanatstvo“ Pljevlja, je rekao da je do 

sada probijeno 12,5 km novog seoskog 

puta, završeno i uvaljano 8 km, 

popravljen put u dužini od 12 km 

Kovačevići – Debelo brdo, a popravka 

puta u dužini od 4,5 km na pravcu 

Kovačevići – Srečanje biće završena 

do kraja godine. U povratku se 

završavaju propusti za vodu i radovi 

se odvijaju planiranom dinamikom. 

Predsjednik Opštine Pljevlja Filip 

Vuković je rekao: „Obišao sam teren 

i vidio da se radovi odvijaju najbolje 

što je moguće. Opština Pljevlja će u 

svom Kapitalnom budžetu planirati 

sredstva za obnovu ovog prostora, 

jer Pljevlja imaju bogate prirodne 

resurse i učinićemo sve da ovaj projekat 

uspješno okončamo. Interes 

nam je da vratimo svoje građane i da 

damo šansu svima koji žele da se vr - 

a te u Pljevlja, jer je naša Opština vrlo 

slabo naseljena, svega 26 stanovnika 

po km˛, a u Crnoj Gori je naseljenost 

52 stanovnika po km˛“. 

Direktor OŠ „Bratstvo-Jedinstvo, 

Bogdan Dubljević je pozdravio 

napore koje Vlada sa resornim ministarstvima 

čini na obnovi života u 

Bukovici i ističe da „nekada doći u 

Bukovicu bio je podvig, a tek kako je 

živjeti u njoj“. Na terenu Bukovice 

bilo je pet područnih odjeljenja četvororazrednih 

škola koje su u vrlo 

lošem stanju, a neke su potpuno 

propale i to u selima: Planjsko, Sr e č - 

anje, Krćevine, Brda i Sirčići i predlaže 

da se uporedo sa obnovom kuća 

izvrši i obnova tih škola. 

Predsjednik Udruženja Buko v i - 

čana iz Sarajeva, Šemso Bavčić je 

rekao da je zadovoljan onim što je 

Vlada Crne Gore do sada uradila i 

izrazio očekivanje da će se nakon 

završetka ovih 12 kuća već početkom 

naredne godine prvi Buko - 

vičani početi da vraćaju u svoj zavičaj. 

J. Durgut 


e v i j a 

« « « HRO NI KA 

JAČANJE CRNOGORSKO-TURSKIH DIPLOMATSKIH ODNOSA 

Ramo Bralić ambasador 

Predsjednik Turske Abdul ah 

Gul dao je krajem avgusta sa gla - 

snost za imenovanje Ra ma Bralića 

na dužnost izvanr e d nog i opuno - 

moćenog am b as a dora Crne Gore 

u toj ze mlji. Bralić je rekao ranije 

da će njegova diplomatska misija 

u An kari biti posvećena po dizanju 

političkih odnosa dvije države, a 

prioritet će biti unapređenju eko n - 

omske sar a dnje. 

''Pored povećanja dobrih političkih 

odnosa izme đu dvije republike 

da prioritet naših aktivnosti 

bude i moj a nadam se da je to 

politika i naše Vlade i našeg 

Minista r s tva inostranih pos lova da 

to tube ek o n omska diplomatija jer 

je to int e res ze malje Crne Gore a ja 

mislim i interes svih zemalja ovakog 

kapa c i teta kao što je naša.'' kazao je 

Bralić. 

Prvi ambasador Crne Gore u 

Turskoj nakon ob nove držav n o sti, 

podsjetio je na brojnost crn og o rske 

dijaspore u Turskoj. Oko 60.000 ljudi 

moglo bi da bude i most za 

uspostavljanje još boljih privrednih 

od nosa d v ije države. Mogućnosti za 

u n a p ređivanje eko n omske saradnje 

Bralić vidi u trgo vini, prehrani, turizmu, 

ali i građevinarstvu. 

ZAVRŠEN DIO OGRADE OKO 

HUSEIN PAŠINE DžAMIJE 

Kuca i 

sahat na kuli 

Završena je prva faza izgradnje haremskog zi - 

da Husein pašine džamije i glavne ulazne kapije. 

Radove je završilo sarajevsko preduzeće „SIKRA“ 

a svi predviđeni radovi odvijaju se pod nadzo - 

rom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne 

Gore sa Cetinja, jer je Husein pašina džamija od 

1961 godine upisana u registar Zavoda kao kulturno 

dobro prvog reda. 

Za sada najveći problem predstavlja na koji 

na čin obezbijediti značajna finansijska sredstva 

po trebna da bi čitav projekat bio završen, pa je 

zbog toga odlučeno je da se radovi izvode po 

fazama. 

U međuvremenu proradio je i sat na sahat kuli 

pored džamije. Satni mehanizam je popravljen 

zahvaljujući Pljevljaku Nedžadu Bubici, koji živi u 

Sarajevu a sahat kula ponovo je funkciji. Ugrađen 

je novi satni mehanizam koji je povezan sa satelitskim 

programom tako da u pljevljaci više ne mo - 

raju da brinu o tačnom vremenu. 


9


r e v i j a 

PREDSTAVLJAMO: ALIJA MATOVIĆ, ROžAJE I OKOLINA, - LJUDI I DOGADJAJI - 1912 DO 1945 

Hronika narodnog 

pripovjedanja 

Na ovom zemaljskom šaru rijetki su 

ljudi koji neporimjetno nose svoje brem, 

svoje probleme, a istovremeno su spremni 

da cijelim bićem budu u službi opšteg 

dobra. Alija Matović je bio jedan od njih. 

Razb orit, strpljiv, mudar čovjek, spreman 

da čuje i uvaži svačiju priču i pokuša da 

joj da ljudski smisao i plemenit ishod. Taj 

prosede, analitički i lajički nije teško pronaći 

i knjizi „Rožaje i okolina”, ljudi i 

dogadjaji - 1912 do 1945“, koja je bogata 

hronika kazivanja, svjedočenja o dramatičnim 

događanjima, ljudima i narodu u 

procijepu nestajanja i nastajanja državnih 

uređenja sa svim iskušenjima koja 

sukobi donose. 

„Sadržaj knjige će pomoći brojnim 

istraživačima, historičarima, na u čnicima, 

ali i običnom čitaocu da mnogo više 

sazna o nečemu što je dio ne tako davne 

prošlosti,ali i o čemu nema mnogo podataka“ 

- konstatovao je u ime izdavača 

Amer Halilović, uz podsjećanje da je intelektualni 

angažman Alije Matovića u rožajama 

i šire bio sveobuhvatan, dinamičan i 

dragocjen. 

Historiju pišu dogadjaji. Doga djaje 

zapisuju ljudi. Stoga je svaki zapis iz ljudske 

povijesti dragocjen a knjiga Matovića 

ima za cilj da ni gdje zapisano upiše u knjigu 

dešavanja i na taj način ih učini svjedocima. 

Mnoge ljude, pojave i dogadjaje 

ova knjiga izvlači iz zaborava one prošlosti 

koju mnogi pamte ali nigdje nije (bila) 

zapisana, kazao je mr. Ad n an Pepić. 

Mu slihun i strpljivi hroničar Matović u 

knjizi pažljivo biljež riječi brojnih sagovornika 

o dogadjajima i tegobnom životu koji 

se uglavnom prepričavao u krugu pr ijatelja 

i poznanika na tradicionalnim posijelimaposetcima. 

Očigledno svjestan hiperboličkih 

nijansi u pripovijedanju svojih sagovornika 

Matović je čitaocu na početku knjige 

ostavio i sljedeću poruku. 

„Radeći na ovoj knjizi želio sam dati 

doprinos u proširivanju naših saznanja o 

nekim dešavanjima. Nije mi želja stvarati 

mržnju i razdor medju ljudima. Jer ovdje 

je i u najvećem zlu čovjek pomagao 

čovjeka i suprostavio se zulumu. 

Oni koji budu čitali knjigu naći će 

puno dobroga u zlom vremenu. Ovo je, 

ujedno, moje suprostavljanje svakom 

obliku terora, zuluma, ali i nacionalizma i 

manipulacija koje vo de podvajanju i 

sukobu ljudi. „Umi j eće tolerancije“ je najveće 

bogastvo, ali i izazov za sve narode. 

M.Rastoder 

Najave uspješnije saradnje 

Poslanik Bošnjačke stranke u Skupštini Crne Gore Suljo 

Mustafić susreo se i razgovarao u Izmiru sa Kemalom Bajsa k - 

om počasnim konzulom BiH u Turskoj i Džemalom Šenelom, 

predsjednikom Upravnog odbora Federacije bošnjačkih 

udruženja kulture u Turskoj. Razgovarano je o različitim oblicima 

saradnje na privrednom i kulturnom planu, a Kemal 

Bajsak, jedan pd najuspješnijih privrednika Izmira iskazao je 

svoju zainteresovanost da i ličnim angažamanom pomogne 

intenziviranje privrednih kontakata i sagledavanje mogućnosti 

ulaganja i investiranja. 

Džemal Šenel je govorio o potrebi jačeg umrežavanja iseljeničkih 

Udruženja te njihovog kontinuiranog rada na očuvanju 

folklornog i jezičkog nasljeđa, ali i o mogućnosti da kroz 

brojne privredne projekte ojačaju veze Turske i Crne Gore, 

kao i ostalih zemlja regiona. U Izmiru i opštinama egejske obl - 

a sti živi veliki broj iseljenika iz Crne Gore, od kojih su mnogi 

veoma uticajni privrednici, javni radnici i političari 

U okviru ove posjete, upriličen je i susret sa studentima iz 

Crn e Gore, koji su iskazali svoje zadovoljstvo uslovima studiranja 

na elitnom izmirskom Univerzitetu, gdje se nalazi više 

od dvadest studenata iz naših krajeva. Oni su korisnici specijalnog 

programa turske Vlade kojim se obezbjedjuje školovanje 

na fakultetima i specijalističkim studijama. 

Mustafić je u Izmiru predvodio delegaciju maslinara i ma - 

sli n o preradjivača koja je, u organizaciji turske vladine agencije 

TIKA, bila gost Instituta za maslinarstvo Turske i privrednih 

asocijacija egejske oblasti. 


e v i j a 

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE 

USAGLAŠAVANJE IZBORNOG ZAKONODAVSTVA SA USTAVOM 

Maratonsko zamagljivanje 

Teško je poreći činjenicu da bi se od relativno pristojne ponude moglo doći i do prihvatljivog 

rješenja za sve, ali se - bar na osnovu onoga što se moglo čuti u dosadašnjoj 

raspravi o ovoj problematici - teško oteti i utisku da se rješenje, iz ko zna kojih razloga, ili 

neće ili od uskostranačkog sljepila ne vidi. Zato je, ukoliko se nešto ne promijeni, najizglednija 

mogućnost da do daljnjeg sve ostane kako i jeste, što bi posebno za bošnjačke i 

hrvatske nacionalne predstavnike bvila samo još jedna olako prokockana velika šansa 

Dvije će godine od usvajanja Us - 

tava nezavisne Crne Gore. Zakonom 

za sprovođenje ovog akta (Sl. List CG, 

br. 1/07 i 9/08) određeni su bili i rokovi 

za usklađivanje sa odgovarajućim 

ustavnim odredbama svih do tada 

važećih zakona. Zakon o izboru poslanika 

i odbornika svrstan je u grupu 

prioritetnih za usaglašavanje. Među - 

tim, prvobitni rok od tri mjeseca, produžen 

je prvo na šest, a nakon što Ra - 

dna grupa za usaglašavanje izbornog 

zakonodavstva sa novim Ustavom čiji 

je rad koordinirao ondašnji potpredsjednik 

Slavoljub Stijepović(DPS) nije 

završila posao, 26. januara 2009. godine, 

Skupština Crne Gore je novom 

izmjenom ovog zakona i ovaj rok produžila 

na ukupno dvije godine, koje 

ističu krajem tekućeg mjeseca oktobra. 

Shodno ovoj izmjeni, Kolegijum 

predsjednika Skupštine Crne Gore je, 

26. juna 2009. godine, donio zaključak 

kojim je za ovaj posao obrazovana 

nova Radna grupa, čiji rad, takođe, 

koordinira predstavnik DPS-a, poslanik 

Miodrag Vuković. 

I ova Radna grupa, međutim, prvu 

sjednicu je održala tek 16. septembra 

a, suštinski rad započela je tek početzkom 

uktobra. 

Kako se i predpostavljalo, kao 

jedno od suštinskih ili tačnije najdelikatnijih 

pitanuja nametnulo se pitanje 

zakonske operacionalizacije ustavnog 

načela( ČL. 79, stav 1, tačka 9 Ustava 

CG) o pravu pripadnika manji n s kih 

naroda i drugih manjinskih nac i o - 

nalnih zajednica na tzv autentičnu 

zastupljenost u Skupštini Crne Gore i 

skupštinama lokalnih jedinica u kojim 

a čine značajan dio stanovništva. 

Ovim se načelom, u suštini, Drža va 

samoobavezala da će pripadnicima 

brojčano manjinskih naroda i drugih 

manjinskih nacionalnih zajednica, u 

cilju stvaranja uslova za njihovu punu i 

efektivnu ravnopravnost, pored opštevažećih 

izbornih prava i pravila koja 

važe za sve, obezbijediti i dodatne 

zakonske olakšice za učešće u izbornoj 

utakmici. 

U postojećoj izbornoj regulativi 

sadržano je, inače, rješenje(posebna 

teritorijalna izborna jedinica unutar 

Crne Gore kao jedinstvene izborne 

jedinice) kojom se, punu deceniju već, 

obezbjeđuje ostvarivanje ovog prava 

pripadnicima albanske nacionalne 

zajednice u Crnoj Gori. 

Aktuelnim izmjenama i dopunama 

izborne regulative morali bi se obezbijeti 

uslovi za lakše ostvarivanje prava 

na autentičnu zastupljenost i pripadnicima 

ostalih brojčano ma nji nskih 

naroda i drugih manjinskih na c - 

ionalnih zajednica. 

U kojoj mjeri realno iznalaženje 

ovog rješenja i, pogotovu, u kojoj mjeri 

je realno obezbijediti ostvarivanje 

ovog prava jedinstvenim rješenjem za 

sve potencijane korisnike, odnosno za 

političke predstavnike svih manjinskih 

naroda i drugih manjinskih na cionalnih 

zajednica, koji iskažu interes da 

koriste ovo pravo, najupečatljivije go - 

vore prezentirana stanovišta predstavnika 

poslaničkih grupa u Skupštini 

Crne Gore. 

DEMOKRATSKA PARTIJA SOCIJA- 

LISTA 

Varijanta I: 

Ukoliko ni jedna od lista koje u 

izbornoj prijavi naznače da konkurišu 

za nacionalne zastupnike određenog 

manjinskog naroda ili druge manjinske 

nacionalne zajednice, najuspješnijoj 

od njih, pod uslovom da je dobila 

najamnje 1, 5 % važećih glasova u izb - 

ornoj jedinici (Alternativa: TZV prirodni 

prag=br. Glasova/ 81). 

Varijanata II: 

Liste koje u izbornoj prijavi naznače 

da konkurišu za nacionalne zastupnike 

određenog manjinskog naroda ili 

druge manjinske nacionalne zajednice, 

stiču pravo učešća u raspodjeli 

mandata ukoliko su dobile najmanje 

1,5 odsto važećih glasova u izbornoj 

jedinic(Alternativa: TZV prirodni 

prag=br. Glasova/ 81). 

U svakoj od varijanti otvoreni za traženje 

rješenja za autentičnu zastupljenost 

hrvatske nacionalne zajednice. 

SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA 

Socijaldemkratska stranka je uvjerena 

da bi, i sa stanovišta građanskog koncepta 

društva i države Crne Gore, i sa 

stanovišta interesa pripadnika svake od 

manjinskih nacionalnih zajednica da 

kao integralni dio društva mogu na adekvatan 

način participirati i u ostvarivanju 

širedruštvenog interesa i, istovremeno, 

brinuti o očuvanju svih svojih tradicionalnih 

osobenosti, model tzv duplog 

glasa blo najprimjerenije rješenje. 


11

KRI TIČ KE PA RA LE LE » » » 

r e v i j a 

I. Princip tzv duplog glasa podrazumijevao 

bi pravo birača – pripadnika 


druge neke manjinske nacionalne 

zajednice da, pored prava glasanja 

neke od političkih izbornih lista, shodno 

svom političkom opredjeljenju, 

mogu glasati i nekog od kandidata (ili 

lista kandidata) – konkurenata za za 

nacionalne zastupnike. 

Izbor nacionalnih zastupnika (posla 

nika i odbornika – najmanje po je d - 

nog) vršili bi birači – pripadnici odr e - 

đenog naroda, odnosno nacionalne 

zajednice sa posebnog biračkog spiska 

formiranog prethodnim ličnim 

izjašnjavanjem, u pisanoj formi, svakog 

od birača koji želi da učestvuje u izboru 

nacionalnog zastupnika. 

Kako, međutim, za model tzv 

duplog glasa, tokom rasprave o ovoj 

problematici nije iskazano razumijevanje, 

a u želji da se dođe do rješenja 

koje bi imalo najmanje dvotrećinsku 

saglasnost poslanika, kao moguća, 

odnosno rješenja za dalje usagalašavanje 

predstavnik SDP-a u Radnoj grupi 

– Rifat Rastoder je ponudio još dva 

moguća modela, koji bi se, takođe, 

odnosila na sve potencijalne korisnike 

a, u krajnjem – kako je obrazloženo, 

mogli bi biti makar rješenje autentične 

zastupljenosti pripadnika ostalih 

manjinskih naroda, pored albanskog 

koji već duže koriste model izdvojenih 

biračkih mjesta. 

II. Mogućnost učešća u raspodjeli 

bez cenzusa 

U raspodjeli mandata, inače, učest - 

vuju liste koje su dobile najmanje 3 

odsto ukupnog broja važećih glasova 

u izbornoj jedinici. 

Ova odredba čl. 94. postojećeg 

zakona bi se samo dopunila sljedećim 

stavovima: 

Izuzetno od stava 1, u slučaju da ni 

jedna od lista koje u izbornoj prijavi 

naznače da konkurišu za nacionalne 

zastupnike manjinskog naroda ili 

druge neke manjinske nacionalne 

zajednice, ne ostvari uslov iz stava 1, 

najuspješnijoj od njih će se omogućiti 

učešće u raspodjeli mandata sa osvojenim 

brojem glasova. 

Raspodjela mandata vršila bi se na 

način što bi se po 1( prvi) mandat raspoređivao 

svakoj od lista iz stavova 1 i 

2, dok bi se preostali mandati raspodjeljivali, 

shodno osvojenom broju 

glasova, po principu tzv količnika. 

III. Mogućnost učešća u raspodjeli 

sa zbirnim brojem glasova 

U raspodjeli mandata učestvuju 

liste koje su dobile najmanje 3 odsto 

ukupnog broja važećih glasova u 

izbornoj jedinici. 

Izuzetno, u slučaju da ni jedna od 

lista koje u izbornoj prijavi naznače da 

konkurišu za nacionalne zastupnike 


druge neke manjinske naciona lne 

zajednice, ne ostvari uslov iz stava 1, 

omogućiće im se učešće u ras p o d jeli 

mandata sa zbirnim – ukupno osvojenim 

brojem glasova. 

Raspodjela mandata vršila bi se na 

način što bi se po 1 (prvi) mandat ras - 

poređivao svakoj od lista iz stavova 1, 

kao i svakoj od zbirnih lista iz stava 2, 

dok bi se preostali mandati ra - 

spodjeljivali po principu tzv količnika. 

Raspodjela mandata iz stava 2, 

odnosnim listama pojedinačno vršila 

bi se po istom – opšetevažećem principu 

raspodjele mandata, shodno poje - 

dinačno osvojenom broju glasova. 

U obrazloženju ovih predloga iz 

SDP-a između ostalog ističu da se i jednim 

i drugim modelom ispoštovano 

ustavno načelo o jednakosti biračkog 

prava( članovi: 45, st 3 i 83, st 1) kao i 

načelo iz čl 79, stav 9 Ustava o pravu 

Do aprila glasanje po starom zakonu 

pripadnika manjinskih naroda i drugih 

manjinskih nacionalnih zajednica 

na autentičnu zastupljenost u Sku - 

pštini CG i skupštinama jedinica lokalne 

samouprave u kojima čine zanačajan 

dio stanovništva, shodno principu 

afirmativne akcije. 

Konačno, ovim se rješenjem omogućava 

učešće u parlamentranom životu 

i najmalobrojnijnijem- hrvatskom 

manjinskom narodu u Crnoj Gori. 

NOVA SRPSKA DEMOKRATIJA 

Polazeći od sopstvenog stanovišta 

da su autentični oni poslanici za koje 

glasa bar jedna trećina njihovih sunarodnika 

sa pravom glasa, Nova srpska 

demokratija predlaže diferencirani 

cenzus za svaku od manjinskih nacionalnih 

zajednica. I to da konkretno 

iznosi 1/3 njihovog procentualnog 

učešća u stanovništvu odnosne izborne 

jedinice – opštine ili države. Tako, 

naprimjer, ako je procenat učešća 

Hrvata u stanovništvu Crne Gore oko 

1 procenat, cenzus za liste sa nacionalnim 

predznakom ove zajednice bio bi 

0, 33 odsto važećih glasova; Za 

Albance od oko 7% u stanovništvu, 

cenzus bi bio 2, 33 odsto važećih glasova, 

i td..., što bi značilo da za zajednice 

sa učešćem u stanovništvu većem 

od 9 % nebi ni bili nikakve tzv afirmativne 

akcije. 

POKRET ZA PROMJENE 

I Pokret za promjene je za model 

diferenciranog cenzusa, s tim što pred- 

12 

oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM

e v i j a 

laže da za liste sa nacionalnim predznakom 

zajednica koje u stanovništvu 

učestvuju sa 1 do 3 procenta, cenzus 

za prvi mandat bude 50 % tzv prirodnog 

praga( broj važećih glasova/ ukupan 

broj poslanika, odnosno odbornika) 

a za zajednice sa učešćem iznad 3 

procenta u stanovništvu cenzus za 

prvi mandat bi bio prirodni prag. 


Novi rok 30. april 

Poslanici vladajuće koalicije na sjednici 22. oktobra uprkos do sada najeksplicitnijoj 

volji opozicije da se dođe do rješenja takozvane autentične 

zastupljenosti manjinskih naroda u Skupštini Crne Gore i lokalnim jedinicama 

po treći put su odložili usaglašavanje izbornog zakonodavstva. 

Novi rok je 30. april. 

BOŠNJAČKA STRANKA 

Suština predloga Bošnjačke stranke 

su: jedno zagarantovano poslaničko, 

odnosno odborničko mjesto ili 

učešće u raspodjeli mandata sa osvojenim 

brojem glasova za liste sa nacionalnim 

predznakom „manjinske zajednice“ 

koja u ukupnom stanovništvu participira 

sa 1 do 5 procenata, dok bi 

liste sa nacionalnim predznakom „ 

manjinske nacionalne zajednice“ sa 

više od 5 procenata u stanovništvu 

imale tri zagarantovana poslanička 

mjesta ili pravo učešća u raspodjeli 

mandata sa osvojenim brojem glasova. 

DEMOKRATSKI SAVEZ ALBANA- 

CA, FORCA I PERSPEKTIVA 

Predsdtavnici ove tri partije sa 

albanskim nacionalnim predznakom 

smatraju da „ stečeno pravo o izboru 5 

poslanika na biračkim mjestima sa 

većinskim albanskim stanovništvom 

treba zadržati, odnosno ugraditi i u 

novi zakon, s tim što se zahtijeva da u 

raspodjeli ovih mandata uzčestvuju 

samo liste sa albanskim nacionalnim 

predznakom. Glasovi ostalih lista iz sa 

ovih biračkih mjesta bi se prenosili i 

računali u jedinstvenoj izbornoj listi sa 

preostalim poslaničkim mandatima i 

obrnuto. 

HRVATSKA GRAĐANSKA INICIJA- 

TIVA 

Predlog Hravatske građanske inicijative 

je da se samo za „manjine“ između 

1 i 5 procenata u ukupnom stanovništvu 

obezbijedi jedno zagarantovano 

poslaničko, odnosno odborničko 

mjesto. 

SOCIJALISTIČKA NARODNA PAR- 

TIJA 

I ako poslanički klub SNP-a nije 

dostavljo nikakav predlog u pisanoj 

formi, iz izlaganja na sjednicama 

Radne grupe, da se zaključiti da se 

predstavnici ove partije zalažu za: 

poštovanje principa – jedan građanin, 

jedan glas, te da treba naći odgovarajući 

model autentične zastupljenosti 

na bazi diferenciranja, odnosno smanjenja 

opštevažećeg cenzusa za 

„manjinske nacionalne zajednice“ 

Nakon obrazloženja podnesenih 

predloga, na sjednici Radne Grupe za 

izradu izbornog zakonodavstva, od 25. 

septembra 2009. godine, forirana je 

podgrupa sa zadatkom da pokuša 

doći do rješenja sa najvišim mogućim 

saglasjem. 

Podgrupa je radila u sastavu: Rifat 

Rastoder (SDP) – predsjedavajući, Božidar 

Vuksanović (DPS), Mevludin Nu - 

hodžić (DPS), Kemal Purišić(BS), 

Predrag Bulatović (SNP), Radoica Živković 

(NSD), Srđan Brajović (PZP), 

Mehmet Bardhi (DSA, KP, F) i Ljerka 

Dragićević (HGI). 

U raspravi tokom tri višesatne sje d - 

nice (utorak – 29. septembra; četvrtak 

– 01. oktobra i petak – 02. oktobra 

tekuće godine) dodatno je izanaliziran 

svaki od dostavljenih predloga modela 

primjene predmetnog načela. 

U završnom krugu usaglašavanja 

mišljenja o predlozima došlo se do 

sljedećih stanovišta: 

1) Poslanik Mehmet Bardhi, ostaje 

pri stavu da je model( prilog-1), 

prezentiran u ime tri nacionalne partije(DSA, 

KP, F) a koji se u suštini temelji 

na postojećem modelu izdvojenih 

biračkih mjesta, najadekvatniji za pripadnike 

ove zajednice, te ne vidi 

mogućnost bilo kakvog daljeg usagla - 

šavanja oko ostalih predloga, s tim što 

ne spori potrebu i obavezu donošenja 

odgovarajućeg rješenja i za ostale manjinske 

nacionalne zajednice. 

2) Poslanik Kemal Purišić, takođe, 

ostaje pri sopstvenom uvjerenju da je 

model prezentiran u ime BS najadekvatniji 

model rješenja autentične zastupljenosti 

za sve nacionalne zajednice 

ali ostavlja mogućnost daljeg usaglašavanja 

oko modela koncipiranog na 

bazi predloga DPS-a i, posebno, na 

bazi prezentiranih maodifikcija 

Rješenja - II SDP-a. 

3) Poslanici: Mevludin Nuhodžić, 

Božidar Vuksanović, kao i Predrag 

Bulatović, Radoica Živković, Srđa Brajović, 

kao i poslanica Ljerka Dragićević 

smatraju da je moguće i da treba nastaviti 

usaglašavanje oko modifikovanog 

predloga DPS-a, kao jedinstvenog 

modela za sve potencijalne 

korisnike i na cjelokupnom prostoru 

Crne Gore kao jedinstvene izborne 

jedinice. 

Ne odbacujući predlog DPS-a, koji 

se, u suštini, temelji na istim principima 

na kojima je temeljen i Predlog – II 

SDP-a, i ne sporeći mogućnost postizanja 

većinskog saglasja oko istoga, 

predsjedavajući Rifat Rastoder smatra 

da bi, radi postizanja još šireg i još 

većeg saglasja, konačno rješenje 

implementacije predmetnog ustav n og 

načela trebalo tražiti na bazi prezentiranih 

modifikacija Predlo g a–III SDP-a. 

Riječju, teško je poreći činjenicu 

da bi se od relativno pristojne ponude 

moglo doći i do prihvatljivog rješenja 

za sve, ali se - bar na osnovu 

onoga što se moglo čuti u dosadašnjoj 

raspravi o ovoj problematici - 

teško oteti i utisku da se rješenje, iz ko 

zna kojih razloga, ili neće ili od uskostranačkog 

sljepila ne vidi. Zato je, 

ukoliko se nešto ne promijeni, najizglednija 

mogućnost da do daljnjeg 

sve ostane kako i jeste, što bi posebno 

za bošnjačke i hrvatske nacionalne 

predstavnike bvila samo još jedna olako 

prokockana velika šansa. 



r e v i j a 

Autentične nejasnoće 

Piše: Milutin Tomašević 

Izborni zakon se sa Ustavom treba 

uskladiti, za nešto više od mjesec naći 

rješenja koja su se bezuspješno tražila 

godinama unazad. Posebno će biti 

teško obezbijediti autentičnu zastupljenost 

manjinskih naroda i drugim ma - 

njinskih nacionalnih zajednica u 

Skupštini Crne Gore. Mnogo je lakše 

napisati ustavnu odrednicu, teže je 

zakonski normirati, još komplikovanije 

primjeniti.Zakonopiscima ne ide na 

ruku što nigdje nije definisana razrada 

pojma „autentična zastupljenost“. 

Evro pski standardi postoje ali su iskustva 

različita od države do države i 

zbog naših specifičnosti nijedno nije 

pogodno za kopiranje. Parlamentarne 

partije „ gradjanske provinijencije“ vlasti 

i opozicije dugo su odlagale da se 

pitanje izbornih prava manjina stavi na 

dnevni red. Da odlaganje nikada ne 

rješava problem,i da smo rokove sami 

propisali, opet su morali da nas podsjećaju 

sa medjunarodnih adresa. I, 

nevoljno ali ipak nekako je krenulo. 

Izvjesno je da će se na stolu parlamentarne 

radne grupe naći više želja a 

kolač i nije tako velik da bi podjelom 

svi bili zadovoljni. 

Najvećim članicama vladajuće ko - 

alicije ne odgovoraju suštinske izmjene 

zakona. Sasvim su dobro na izborima 

prolazili i po postojećem. Poz nato 

je da pobjednik teško mijenja pravila 

igre posebno ako ih kontroliše i ima 

naklonost sudija. Izvjesno je da će 

Demo kratska partija socijalista i 

Socijal demokratska partija braniti gradjanski 

koncept i osporavati partijama 

sa naci onalnim predznakom ekskluzivno 

pravo na garantovane mandate. 

Pola zna pozicija vlasti je da poslanik 

bošnjacke ,albanske ili hr va tske nacionalnosti 

ne mora biti u partiji sa nacionalnim 

predznakom da bi nosio epitet 

autentičnog zastupnika svog naroda. 

Kao jedan od dokaza da vode računa 

o zastupljenosti predstavnika manjinskih 

nacionalnih za jednica u DPS-u će 

vam, a posebno u SDP-u predočiti 

sastav aktuelnih po slaničkih klubova 

gdje je respektabilan broj Bošnjaka. 

Slična je situacija i u ministartvima, 

rukovodstvima opšt i na, raznim odborima... 

Riječju, o zap o s ta vljenosti ni 

riječi. Promoviše se gradjansko koje ne 

potire nacionalno. 

Iako je dio vlasti, koncept Bošnja čke 

stranke gotovo da je potpuno suprotan 

zalaganju većih koalicionih partnera. 

Zastupaju stav da bošnjačke interese 

vjerodostojno mogu predstavljati samo 

stranke i pojedinci koji u svom programu 

i djelovanju imaju naglašen i prepoznatljiv 

interes za ostvarivanje prava 

Bošnjaka. I u Bo šnjačkoj stranci će se 

pozvati na statistiku i konstatovati da 

prisutnost Bo šnjaka u organima vlasti 

ni izbliza ne odgovara procentualnoj 

zastupljenosti u ukupnom stanovništvu 

te da je njihov položaj u svim segmentima 

društva na nezadovoljavajućem niv - 

ou. U Bošnjačkoj stranci smatraju da će 

sve krenuti na bolje kad se za bo - 

šnjačka prava u Parlamentu budu zalagali 

„autentični“ poslanici isključivo sa 

izborne liste manjinskih – nacionalnih 

političkih partija.Imaju i konkretan u 

2006. godini već vidjen izbo rni model, 

tada osporen i oboren pred Ustavnim 

sudom. Rješenje je da manjinske zajednice 

koje čine više od pet odsto ukupnog 

stanovništva imaju tri garantovana 

mandata ispod tog procenta jedan. 

Na trećoj zainteresovanoj strani, iz 

korpusa albanskih nacionalnih stranaka 

traže da im se ne diraju stečena izborna 

prava, što znači da im se ne ukida posebna 

izborna jedinica. Pošto od viška glava 

ne boli, već se čuju zahtjevi da svih 5 

poslaničkih mandata treba da pripadnu 

strankama albanske prepoznatljivosti 

dok bi se glasovi za ostale partije prelivali 

u ukupan izborni rezultat na državnom 

nivou. Aktuelno pravo koje do 

danas nisu imale druge nacionalne 

zajednice albanski političari pravdaju 

jezičkom posebnošću i činjenicom da 

su na manjem ali kompaktnom dijelu 

teritorije većina i što su se istrajno i na 

vrijeme izborili za svoj izborni status. 

Problem je što se „albanski„ model 

ne može organizaciono primjeniti na 

Bošnjake, Hrvate, potencijalno i na dio 

Srba i samim tim se dovodi u pitanje 

osnovni ustavni princip da svi imamo 

jednaka prava. 

Puno je otvorenih pitanja a malo 

vremena za odgovore. Očigledno da ih 

za sada nemaju ni pravni eksperti vladajuće 

koalicije. U ovom trenutku dob - 

ro bi došle sugestije, na primjer od Ve - 

necijanske komisije ili domaće stručne 

pameti koja je na temu izbornih zakona 

napisala brojne stranice univerzitetskih 

knjiga. 

Šta je realni scenario ? 

U nedostatku univerzalnog rješenja 

za autentičnu zastupljenost, najvjerovatniji 

i relani scenario bi mogao biti – 

usaglašavanje Zakona sa Usta v om u 

nekim drugim oblastima, tako što bi od 

novembra pravo glasa umjesto gradjana 

imali državljani dok bi sektor autentične 

zastupljenosti ugl a vnom ostao 

uredjen kao i do sada. Ne treba previđati 

da glasnogovornici vlasti od početka 

upotrebljavaju termin „harmonizacija“ 

izbornog zakonodavstva. 


e v i j a 


ZAKONI I POLITIKA: RIFAT RASTODER O NACRTIMA NOVIH ZAKONA O LOKALNOJ SAMOUPRAVI 

Prevaziđeni koncepti 

Neshvatljivo je uporno istrajavanje 

na neprimjenjivim 

uslovima konstituisanja 

novih samouprava, odnosno 

u onemogućavanju građana 

sa određenih područja u ostvarivanja 

prava na lokalnu 

samoupravu, kao i uporno 

insistiranje na troškovnom, 

umjesto na razvojnom principu 

konstituisanja i 

funkcionisanja lokalne 

samouprave, kazao je, 

između ostalog, Rastoder 

agenciji MINA. 

Rifat Rastoder podpredsjednik skupštine Crne Gore 

Podgorica, (MINA) – Nacrti zak - 

ona o teritorijalnoj organizaciji Crne 

Gore i zakona o izmjenama i dopunama 

Zakona o lokalnoj samoupravi 

nijesu riješili suštinske probleme i 

potrebno ih je temeljitije doraditi, oc - 

i jenio je danas potpredsjednik Sku p - 

š tine Rifat Rastoder. 

On smatra da ponuđeni nacrti 

zakona nijesu obradili problem prevaziđenog 

monotipskog koncepta 

lokalne samouprave, ogromne disproporcije 

u veličini i ukupnim pot e - 

ncijalima sadašnjih opština, njihovu 

nefunkcionalnost i neefikasnost i 

posebno neosjetljivost za stvarne po - 

t rebe i prava građana. 

Rastoder je rekao da je neshvatljivo 

uporno istrajavanje na monotipskom 

konceptu lokalne samouprave i 

teritorijalnoj organizaciji još iz prvih 

šezdesetih godina minulog vijeka. 

„Neshvatljivo je uporno istrajavanje 

na neprimjenjivim uslovima konstituisanja 

novih samouprava, odnosno 

u onemogućavanju građana sa odr e - 

đ enih područja u ostvarivanja prava 

na lokalnu samoupravu, kao i upo r - 

no insistiranje na troškovnom, um j e - 

sto na razvojnom principu konstituisanja 

i funkcionisanja lokalne samo - 

u prave“, kazao je Rastoder agenciji 

MINA. 

On je rekao da, umjesto da se osn - 

o vni, odnosno najniži oblici lokalne 

samouprave pretpostave i urede kao 

istinski servis građana i instrument za 

podsticanje i organizovanje boljeg 

korišćenja raspoloživih resursa i br ž - 

eg razvoja, u ponuđenim nacrtima se 

pravo na organizovanje lokalne sa m - 

ouprave pretpostavlja tek kao pos - 

ljedica razvoja i instrument očuvanja 

stečenih pozicija. 

Rastoder je ocijenio da su veoma 

ilustrativna potvrda za to praktično 

neostvarivi uslovi i procedure za 

osnivanbje novih opština. 

„Insistira se na fiskalnom kap a c - 

itetu, kao ključnom uslovu, kao da 

lokalna samouprava treba samo 

područjima koja su ekonomski i infr - 

a strukturno već dobro uređena i raz - 

v ijena, tako da se postavlja pitanje 

zašto bi se nepotrebno i ekperimentisalo 

sa bilo kakvom novom organizacijom“, 

rekao je Rastoder. 

On smatra da, ako bi se, zista, istrajalo 

na takvom principu, pitanje je da 

li bi, na području cijelog sjevera Crne 

Gore i postojeće opštine mogle 

opstati.“Naravno to bi bio apsurd“. 

Rastoder je ocijenio da je neshvatljiva 

upornost u oglušivanju o 

legitimne i odavno procesuirane inicijative 

za vraćanje statusa opština. 

„S obzirom da se ne radi ni o 

kakvom uskonacionalnom ili, nacio - 

n a lromantičarskom prohtjevu, kako 

bi to neki da predstave, već o parekselans 

pokušaju suštog spašavanja 

života na ovom prirodno veoma životnom 

području, bilo bi ne samo 

korektno, nego i krajnje racionalno, 

već u ovoj fazi uvažiti za sada još jedini 

i formalnopravno procesuirani 

zahtjev za vraćanje statusa opštine 

području Petnjice kod Berana“, rekao 



r e v i j a 

je Rastoder. 

On je ocijenio da bi trebalo dodatno 

razmotriti mogućnosti da se, 

shodno svojevremeno već zauzetom 

opredjeljenju, i u Crnoj Gori pristupi 

uvođenju višetipskog koncepta lok a - 

lne samouprave. 

„To bi, između ostalog, podrazumijevalo 

definisanje nešto drugačije 

– manje i racionalnije opštine, kao os - 

novnog obliku lokalne samouprave, 

kao i grada, kao jedinice lokalne 

samouprave višeg i sadržajnijeg 

nivoa od opštine sa uslovima za vrš - 

enje određenih – prenesenih poslova 

državne uprave, kao i Glavnog grada 

i Prijestolnice, kao posebnih jedinica 

koje se i uređuju posebnim zakonima“, 

predlaže Rastoder. 

On je ocijenio da bi trebalo razmotriti 

predlog da se opština može 

osnovati na području sa najmanje tri 

hiljade stanovnika i koje predstavlja 

prirodnu geografsku cjelinu, ekon o - 

mski i komunikacijski povezan prostor 

sa sjedištem, kao gravitacionim 

centrom. 

Rastoder predlaže rješenje da 

grad može biti konstituisan kao oblik 

lokalne samouprave na teritoriji sa 

više od 15 hiljada stanovnika i urbanim 

centrom koje predstavlja administrativno, 

istorijsko i kulturno središte 

šireg područja. 

On je kazao da bi alternativa tom 

rješenju bila da grad može biti konstitusim 

sa brojem stanovnika većim od 

prosječnog broja, po opštini. 

„Izuzetno, u slučajevima postojanja 

posebnih – istorijskih, kulturnih, 

privrednih ili geostrateških razloga, 

gradom se može ustanoviti i mjesto 

koje nezadovoljava uslove iz pre t h - 

odnog stava“, ocijenio je on. 

Prema predlogu Rastoder, grad, 

kao lokalna jedinica, bi se od opštine 

razlikovao i po tome što bi se njemu, 

odnosno administarciji grada mogli 

prenositi određeni poslovi iz državne 

nadležnosti. 

„Sa uvođenjem grada kao više i 

sadržajnije jedinice lokalne samo u - 

prave, sam koncept opštine bi morao 

biti znatno racionalizovan u odnosu 

na sadašnje rješenje i praksu. U ova k - 

vim opštinama poslove lokalne up r - 

ave bi, recimo, mogao obavljati jedinstveni 

organ lokalne uprave – građanski 

biro“, ocijenio je on. 

Rastoder smatra da se ponuđenim 

rješenjima, uprkos svim aktuelnim 

opredjeljenjima i zabrinjavajućim 

demografskim i ostalim trendovima, 

na sve većem dijelu područja države, 

nekritički pokušava afirmisati i, što je 

još gore, nastaviti svojevrsna konzv e - 

racija bilo kakvog razvoja i uopšte 

mogućnosti korišćenja jednog od 

osnovnih ljudskih prava – prava na 

samoorganizovanje, odnosno na 

lokalnu samoupravu. 

On je rekao da je sva postojeća 

zakonska regulativa još iz perioda 

drugačijeg državnopravnog statusa 

Crne Gore, a jedan dio nje čak iz 

najranijeg perioda bivše SFRJ, dakle – 

neusaglašena niti sa Ustavom, niti sa 

evro-standardima i, pogotovu, sa evr - 

o pskim iskustvima iz te oblasti. 

„Inače, teritorijalna organizacija 

Crne Gore je još iz prvih šezdesetih 

godina prošlog vijeka, odnosno još iz 

perioda bivše SFRJ, a potom i bivše 

SRJ, kao i zakonska regulativa na 

kojoj je temeljena“, kazao je on. 

Rastoder je rekao da je od jula 

2003. godine novim - još važećim Zakonom 

o lokalnoj samoupravi, ta 

regulativa oglašena nevažećom, čime 

je indirektno suspendovano i jedno 

od osnovnih ljudskih prava – pravo 

na samoorganizovanje, odnosno fo r - 

miranje lokalne samouprave i još 

nema ni formalno-pravne mogućnosti 

za njegovo ostvarivanje. 

„Lokalna samouprava u Crnoj 

Gori jedinstvena je u regionu i 

Evropi i po svom monotipskom konceptu, 

koji je u gotovo svim državama 

re g iona i, posebno, Evropske 

Unije, od avno napušten i zamijenjen 

sa takozvanim višetipskim konceptom, 

koji pretpostavlja višestepenu 

lokalnu samoupravu“, naveo je Ras - 

toder. 

Prema njegovim riječima, najizrazitija 

karakteristika postojećeg stanja 

je veoma izražena disproporcija u 

veličini i realnim potencijalima sad a - 

šnjih opština. 

„Međusobne razlike se kreću čak i 

do 45 puta, Nikšić – Šavnik, Nikšić - 

Tivat, Podgorica – Andrijevica. Pos e - 

b an je kurizitet što su opštine u Crnoj 

Gori, jednoj od najmanjih država u 

Evropi, više desetina puta veće od 

prosjeka opština u drugim evropsk - 

im državama Francuska, Holandija, 

Švajcarska, Slovenija, Hrvatska“, na - 

veo je Rastoder. 

On je rekao da uprkos svemu, sve 

opštine u Crnoj Gori imaju gotovo isti 

formaln-opravni status, organizaci - 

onu strukturu, kao i obim nadlež - 

nosti. 

„Na drugoj strani, mjesne zajednice 

su i dalje sa krajnje diskutabilnim 

izbornim legitimitetom organa i 

funkcionera, bez ikakvih nadležnosti 

i uopšte mogućnosti za bilo kakvo 

valjanije rješavanje potreba građana“, 

smatra Rastoder. 

Prema njegovim riječima, tako su 

cijela, pogotovo seoska, područja u 

pojedinim opštinama ostavljena go t - 

ovo bez ikakve organizovane brige, 

pa čak i realnih mogućnosti za adekvatniju 

samoorganizaciju. 

„Kako je većina tih područja i sa 

veoma lošom saobraćajnom infrastrukturom, 

građani su nerijetko prinuđeni 

da i za najosnovnije administrativne 

potrebe putuju i do 100 kilometara“, 

kazao je on. 

Rastoder je ocijenio da posljedica 

neunaprjeđivanja nactra zakona 

mogu biti da značajni prirodni i 

ukupni potencijali budu ne samo 

neiskorišćeni, nego i sve zapušteniji. 

On je ocijenio da posljedice mogu 

biti i sve izraženije razlike u razvijenosti, 

izraženije socijalno raslojavanje 

i veoma izražena migracija 

stanovništva, naročito sa seoskog 

područja prema inostranstvu ili, u 

najboljem, prema Podgorici i crnogorskom 

primorju. 

„Znatnom broju naselja, naročito 

sa sjevera Crne Gore, prijeti potpuna 

demografska devastacija“, upozorio 

je Rastoder. 


e v i j a 


NACIONALNA IDENTIFIKACIJA BOŠNJAKA 

Kako prepoznati sebe 

Bošnjaci se susreću sa problemom 

sadržaja nacionalnog 

identiteta. Da li smo jedna ili 

više nacija? Ako smo više 

nacija, što je to što nas razlikuje: 

religija, kultura, bogatstvo 

ili politika? To je pitanje 

koje ne postavljaju Bošnjaci, 

već pitanje koje se postavlja 

pred njima sa ciljem da izazove 

vještačku dilemu. 

Vrijeme je da Bošnjaci prepoznaju 

svoj interes kroz 

rearfimaciju vrijednosti koje 

su ih vijekovima održavale 

na ovim prostorima 

Piše: Abdulah Bato Abdić 

Nacije čine ključno obilježje Evro - 

pe nakon XVIII vijeka. Tako se nasta - 

nak nacije istoriski vezuje za burž o a - 

sko društvo, tačnije za period liberal - 

nog kapitalizma. Inače, nastanak nacije 

po pravilu je pratilo definisanje 

nacionalnih programa. Kod manjih 

nacija naglasak je stavljan na oslobodjenju, 

a kod većih na ujedinjenju. 

Počevši od XX vijeka ova kategorija 

(nacija), poprima značaj za sve narode 

svijeta. Emprisko iskustvo ukazuje 

na činjenicu da je za konstitiuisanje 

nacije neophodno etničko jedinstvo, 

dakle, narodnosno transformisanje u 

nacionalno. 

U procesu definisanja nacija, dominantno 

je nekoliko momenata: kultura, 

religija, jezik i sl. Ovo su u bitnom 

osnovne integraciske ideje. Po 

konstitiuisanju nacije, one po pravilu 

čine osnovne identitetske kategorije. 

Teško da se moze osporiti činjenica 

da je nacionalni identitet za Boš - 

njake imao nedopustivo nizak rejting 

u bivšoj državnoj zajednici SFRJ. Na - 

ime, samnoupravljanje i izgradjnja 

komunističkog društva prodrli su du - 

boko u bošnjačku samosvijest. Tako je 

svijet prosjecnog Bošnjaka bio svijet 

velikog poliglotskog društva koje se 

tako "snažno" držalo izmedju istoka i 

zapada. Uz to, i predvodnik većine 

država u svijetu oličenih kroz pokret 

nesvrstanosti. U fundamentalnom - 

ontoloskom smislu ovo je kao pos lje - 

dicu uzrokovalo ambivalentnost kao 

bitan element nacionalne identifikacije. 

Sve to je usporavalo ili pak sprječavalo 

proces dalje transformacije 

narodnosnog u nacionalno. Dru gim 

riječima, SFRJ je uključivala raz l i čite 

nacionalnosti koje su kulturološki već 

bile definisane, i kao takve u novoj 

državi dobile samo zvanično pr i zna - 

nje. Do duše, Bošnjaci kroz neadekvatan 

naziv kojim se pokušalo u vjerskoj 

oblandi servirati nacionalna sad - 

ržina. Tako su preferirani oni raz v ojni 

putevi bošnjačke nacije koji su vo dili 

etabliranju ambivalentnog kar a ktera 

nac i onalne svijesti dovodeci B o š njake 

na margine društvenih zbivanja i u 

sferu uticaja brojčano većih nacija sa 

kojima su prirodno dolazili u interakciju. 

Isto tako neki članovi bošnajčke 

političke i poslovne elite, iz njima 

znanih razoga pokušali su da podriju 

bošnjački nacionalni osjećaj, dajući 

prednost dvonacionalnom, nadnacionalnom 

pa čak i tran s nacionalnom. 

U svijetlu ovih činjenica valja naglasiti 

da je poluistina opasnija od potpune 

neistine. Ovo iz razloga što se 

potpuna neistina može lako razotkriti, 

u krajnjem navodjenjem izuzetaka od 

onoga što se neistinom tvrdi. S druge 

strane poluistina može biti lako prihvatljiva 

iz razloga što obično postoji 

neka evidencija ili statistika koja ih 

podupire, te se saglasno tome poluti - 

stina može lako prigrliti kao apslutna 

istina. 

Inače, pitanje nacionalnog identiteta 

po pravilu se aktuelizira kada se 

autokratska društva demokratizuju, ili 

kada je društvena demokratizacija u 

povoju. Konačno, proces modernizacije 

i urbanizacije sve više nagoni 

ljude da razmišljaju o užim - intimnijim 

identitetima. Tako se ljudi po pravilu 

identifikuju sa onima koji su im 

najsličniji, odnosno sa onim sa kojima 

primarno mogu podijeliti religiju, kulturu, 

jezik, nadasve nadu da će kao 

osobena nacionalna zajednica naći 

svoje mjesto u ukupnom crnogor s - 

kom društvu čiji su nesporni konstitiuenti. 

U takvim uslovima gubi na zn - 

a čaju nametnuti ambi v alentni karakter 

nacionalne svijesti u svim njegovim 

pojavnim oblicima. Ovdije je bitno 

naznačiti da je de mokratizaciju CG 

pratio proces dru štvene fragmentacije 

iskazan kroz sintagmu o multikulturalnosti. 

No i pored toga, istrajavajući 

na od brani uveliko prevazidjenog am - 

bivalen tnog karaktera, nacionalne svijesti, 

pojedini pripadnici bošnjačkog 

nacionalnog korpusa ovaj već vidjeni 

fenomen simpfliciraju kroz pitanje: 

Što tvoja nacija može da ponudi i uči- 



r e v i j a 

ni za tebe? Zaista teško pitanje za naciju 

koja je tokom devedesetih godina 

prošlog vijeka raspršena diljem SFRJ, 

pa i širom svijeta. 

Pri razmišljanju o bošnajčkom ide - 

ntitetu u Crnoj Gori domnatna su dva 

stava. Prvi se ogleda u činjenici da su 

bošnajci autohtoni na ovim prostorima, 

i drugo da je njihov identitet primarno 

definisan činjenicom pripadnistva 

muslimanskom kulturnom - 

civilizaciskom krugu. Dru g im riječima, 

bošnjački nacionalni identitet u 

Cr nog Gori je produkt et n ičke 

raznov r s nosti i njihovog skla dnog 

profilisanja kroz konsenzus oličen u 

pripadnistvu muslimanskoj religiji 

koja je uzrokovala distinktivno kulturu, 

mo ral, običaj, navike konačno i 

osjećaj zajedništva iz kojeg se izvlači 

posebna koheziona snaga koja je vremenom 

prouzrokovala puni nacionalni 

rea l itet. 

Nesumnjivo da se i danas Bo š njaci 

i pored svega susreću sa problemom 

sadržaja nacionalnog identiteta. Dru g - 

im riječima da li smo jedna ili više 

nacija? Ako smo više nacija, što je to 

što nas razlikuje: religija, kultura, bo - 

gatstvo ili politika? To je pitanje koje 

ne postavljaju Bošnjaci, već pitanje 

koje se postavlja pred njima sa ciljem 

da izazove vještačku dilemu. 

Konačno, vrijeme je da Bošnjaci 

prepoznaju svoj interes kroz rearfimaciju 

vrijednosti koje su ih vijekovima 

održavale na ovim prostorima. Te 

vrijednosti se u bitnom odnose ne 

svodeći se isklučivo na osobenu kulturu. 

Da ne bude zabune, to je argument 

više u prilog važnosti muslimanskog 

karatktera ove kulture, a ne 

prilog važnosti činjenici postojanja 

Muslimanske nacije. Ovo navodim, 

apsolutno svjestan da neka nacija postoji, 

samom činenicom da se neka grupa 

ljudi smatra pripadnicima te nacije. 

Istovremeno, ovdje se mora imati u 

vidu da je njihovo samorazumijevanje 

kao uslov opst a nka podložno promjenama. 

Pored ovog značaj njihovog naci o - 

n alnog samoopredjeljenja u velikoj 

mjeri zavisi od konstelacije snaga i 

odnosa u društvenoj zajednici. Zbog 

toga je neophodno istrajavati na 

stvaranju kohezionog jedinstva kroz 

eliminaciju vještačkih produkovanih 

dilema i afirmaciju zajedničkog nac i o - 

nalnog identiteta. Ovo tim prije što se 

nacionalni identiteti konstruišu i 

dekonstruišu, glorifikuju i unizuju, 

prigljuju i odbacuju. 

Konačno, multikulturalnost kao 

iskaz dobro uredjene višenacion a l ne 

zajednice pledira na uzajamno razumijevanje, 

tolerancije i solida r nost 

medju ljudima. Bitno je na p omenuti 

da ova solidarnost medju ljudima ne 

proizilazi iz činjenice njihovog porijekla 

ili nacionalne pripadnosti. U 

tom smislu odnos pojedinca prema 

rodbini, rodnom kraju ili naciji je 

sasvim prirodan. Medjutim, ne samo 

lični niti uskonacionalni već opštedruštveni 

interes iziskuje porebu za 

ukupnim društvenim razumijevanjem 

i solidarnošću. Po prirodi stvari primarna 

odgovornost u svim višenacionalnim 

društvima je na većinskoj 

naciji, koja mora stvoriti uslove da i 

Bošnjaci budu "vlasnici društvenih 

procesa". 

Upravo procesi interakcije u koje 

zakonomjerno stupaju sve nacion a lne 

zajednice aktuelizira pitanje medjusobnog 

sproazumijavanja i saradnje 

svih kulturno - istoriskih datosti koje 

tvore ukpno crnogorsko društvo. 

Uostalom to je uslov djelo t v o rnog 

zaživljavanja onog što bi mogao nazvati 

demokratskom kulturom. U us l o - 

vima demokratske kulture i sama dr ž - 

ava se doživljava opitlmalnim okvirom 

stalne afirmacije prava i sloboda. 

Inače, široki spektar ljudskog suživota, 

čitaj "interakcije" proširuje polje 

prava i slobda, stavljajući iznova na pr - 

o vjeru vrijednosti svakog konkre t n og 

političkog poretka. Nudeći de m o - 

kratsku kulturu kao odgovor na sve 

izazve pred kojima stojimo kao svako 

multikulturalno društvo, imam u vidu 

činjenicu da demokratija nije stanje 

koje se jednom dosegne i ostaje, već 

ona predstvlja trajan proces. Drugim 

riječima, vrijednosti demokratije po 

kojom ćemo cijeniti njene domete 

zavisi od toga koliko je spremna da 

svoijm mehannizmima pruži gradjaninu 

mogućnost da se iskaže svojm kre - 

a tivnim i stvaralačkim aktivnostima te 

afirmise ukupnu društvenu solidarnost 

i toleranicju. 

Činjenica je da nacionalna pripadnost 

uostalom kao i svako drugo 

lič no svojstvo i osobenost čini sferu 

privatnosti. Ipak, multikulturalnost 

promoviše potrebu da različite kulturne 

identitete ne guramo u getoi - 

zaciju. Naprotiv, javna sfera će omo g - 

u ćiti stvaranje kulturno neutralnog 

terena u kojem nećemo biti prinudjeni 

da komuniciramo sami sa sob - 

om, već jednostavno biti suvlasnici 

ukupnog procesa koji kreira multikulturalnost. 

Da bi se to postiglo po - 

red znaja, ne o phodno je pokazati 

više mudrosti, i pokazati Bošnjake 

muslimane Crne Gore kao utemeljivače 

kulture koja je duboko ukorijenjena 

u živo tkivo Cr ne Gore. Tek 

ispunjenjem ovih uslova stvaraju se 

pretpostvke da multinac io na lno dru - 

š tvo, kakvo je crnogorsko iskaže uk - 

upnu multikulturalnost. U tom smislu 

Kulturni centar bošnjaka muslim - 

a na Crne Gore se doživljava manje 

potrebnim, a više nužnim. Sve naprijed 

navedeno, rječitije od svega, za 

sjedište Kulturnog centra kandiduje 

Podgoricu koja je sintetizovani iskaz 

kulturno-civilizaciskih datosti koje 

tvore Crnu Goru. 

Bez želje da tragam za bošnajčkim 

elementima u ukupnoj kulturi Crne 

Gore, tim prije što postoji rizik da bi 

ovakva potreba mogla voditi kulturnoj 

getoizaciji koja bi bila pogubna 

prvenstveno za same Bo šnjake, ip ak 

prinudjen sam konstatovati da smo na 

ovaj način usk r aćeni za ne-p osredan i 

prepoznatiljiv pristup uk u pnim svjetskim 

kuluturnim tokov i ma. Time se 

svjesno ili ne afirmiše ideja o 

nacionalno superiornijim kulturama. 

A to je negacija i same primisli o multikulturalnosti. 

Na samom kraju moram primijetiti 

da ove redove ispisujem u ime v e l i - 

kog broja drugih koji iz razno-raznih 

razloga nijesu spremni sa mnom 

javno podijeliti ovaj stav. Njihovo 

poštenje i dobrotu ne mogu zaboraviti 

niti dovesti u pitanje, ali ni njihove 

želje i nade ne mogu da prećutim. Ako 

ništa drugo ja rekoh pa spasih dušu. 


e v i j a 


PRENOSIMO: NEZAVISNI DNEVNIK VIJESTI, 16. SEPTEMBAR 2009 

Koliko koštaju 

duševni bolovi 

Piše: Prof. dr Šerbo Rastoder 

Godina 1936. Pismo predsjedniku 

vlade Milanu Stojadinoviću: Pri - 

li k om Vaše visoke posete Herce gn - 

ovo me dana 17. septembra 1936. 

godine, obećali ste Vaš visoki prilog 

za gradnju džamije u Hercegno - 

vome, pa vas molimo gospodine 

Ministre da nas pomognete u ovoj 

našoj započetoj akciji koja nam je 

potrebita kao kora hljeba i koju 

mislimo započeti u martu iduće 

godine. U potpisu predsjednik od - 

bora za gradnju džamije ŠAĆIR 

KUSTURICA. 

Kusturica je tim povodom štampao 

i proglas naslovljen sa "Dragi 

brate "koji počinje sledećim riječima: 

Tako ti je poznato iz novinskih 

vijesti Muslimani Boke Kotorske na 

ramazanski Bajram odlučiše podignuti 

doličnu džamiju u Herceg- 

Novom, kako da se ne bi ko sad 

sastajali na ibadet u tijesnim i nehigijenskim 

prostorijama, koje su 

bile u nevolji dobre. Poznato je svakom 

da su se neke naše obitelji stalno 

naselile u Herceg-Novom u 

poslednjih 50 godina, a osim toga 

u našim krajevima uvijek služi vojni 

rok od 1500-2000 naših vojnika, 

pa je ova gradnja džamije obraz i 

dužnost sviju nas.... Potom se u proglasu 

navode izvodi iz putopisa 

Evlije Čelebije i na kraju stoji poziv 

da je i najmanji prilog dobro do - 

šao. 

Godina 2005. Herceg Novi- Emir 

Kusturica otvara u zgradi nekadašnje 

Željezničke stanice u Centar za 

kulturu i multipleks-kino. Riječ je o 

tri mala kina sa zvučnim i svjetlosnim 

efektima. Pored apartmana, u 

zgradi su i prostori namijenjeni za 

galeriju, čitaonicu i "mjesto za okupljanje 

i razgovor". 

Đurđevdan 2005 Herceg Novi - 

Emir Kusturica se krsti u manastiru 

Savina i uzima kršteno ime Ne - 

manja. Srbijanska štampa ne propušta 

da danonoćno ponavlja njegove 

izjave poput one: 

"Moj otac je bio ateista i uvijek se 

deklarisao kao Srbin. Dobro, mož - 

da smo bili Musl imani 250 godina, 

ali smo bili pravoslavci prije toga i 

duboko u sebi uvijek bili Srbi, vjera 

to ne može pro mjeniti. Mi smo po - 

stali Musl i mani samo da bi preživjeli 

Turke". 

Naravno, u motive vjerskog konvertitstva 

gospodina Nemanje niko 

nema pravo da ulazi izuzev njega 

samog ali ako se političko konvertitstvo 

naplaćuje sa 12.000 eura 

onda je to stvar demokratske javnosti, 

obraza i poštenja onih koji sa 

gospodinom Nemanjom nijesu di j - 

elili iste vrijednosti niti podržavali 

"balkanskog kasapina", čiju jedinu 

manu je ovaj vidio u tome što u džepu 

nema atomsku bombu. 

Kao što to obično biva kada pljuneš 

na sve tvoje, drugi počinju nes - 

metano pljuvati po tebi, poput mještana 

sela Kremne u Srbiji zbog 

čijeg je šovinističkog ispada Nema - 

nja najavio vraćanje povelje počasnog 

građanina Užica koja mu je 

dodijeljena 2004. Zanimljivo čitav 

skandal je prošao bez tužbe za 

moguću naknadu zbog pretrpljenih 

duševnih bolova. Ispada da 

Nemanja trpi sve osim kvalifikacije 

da je bio "Đavolov šegrt", o čemu 

ima toliko dokaza da na svijetu 


KRITIČKE PARALELE » » » 

r e v i j a 

Emir Kusturica: 

Karikatura preuzeta sa: jmigruet.free.fr 

nema suda koji se ne bi 

zamislio nad činjenicom 

da Crna Gora dobila neki 

oblik svoje "afere Drajfus". 

Vrstan zna lac fenomena 

fašizma i nacizma, Ernst 

Nolte navodi, da afera 

Drajfus nije bila samo stvar 

pravosuđa, koje je bilo u 

rukama politike, već najava 

pojave profašističke Fran - 

cuske akcije i promocije 

do tada beznačajnog književnika 

Šarla Morasa, koji 

je postao intelektualna 

mjera fašizma u Fran c - 

uskoj. Kada je Hitler došao 

na vlast Tomas Man je otišao 

u Švajcarsku. U Cirihu 

1915. godine, umjetnici i 

pisci osnovali su pokret 

pod nazivom Dada kako bi 

iskazali prezir prema ratu i 

civilizaciji koja ga je iznjedrila. 

Sličnih primjera je na 

desetine i njihovo navođenje 

bi zauzelo mnogo prostora. 

Primjeri su navedeni 

samo u kontekstu vrijednosnog 

suda i presude jednog pravosudnog 

organa koji s 12.000 eura 

nagrađuje Sarajliju koji je otišao u 

zagrljaj dželata, na štetu drugog 

Sarajlije, uz to piscakoji je odlučio 

da se iz egzila bori protiv rata i planova 

"dželata", kojeg se danas odriču 

čak i nekada najgorljiviji sljedbenici, 

osim crnogorskog sudstva. 

Da budemo iskreni ovdje se 

uopšte ne radi o navodnom intele - 

ktualnom sporu dvojice intelektualaca 

uz to rođenih Sarajlija, ovdje se 

radi o ra nom silovanju činjenica i 

odbrani poražene prošlosti, te o 

suđenju one Crne Gore koja je 

odbila da bude "Đavolov šegrt" i 

presude u korist onih koji su u pranju 

svojih biografija spremni da 

zloupotrijebe i sudstvo ili se to 

naše sudstvo preporučuje izvrtanjem 

činjenica iz nedavne prošlosti. 

Pa još hoće da osnuju dokumentacioni 

centar, kao da je sve 

ovo bilo prije sto, a ne samo nepunih 

20 godina. Vjerovatno da bi prikrili 

"svoju bruku" sarajevska štampa 

je u jeku rata 1993. pokušala 

zaštititi Emira od Nemanje objavljivanjem 

tekstova u kojima se tvrdilo 

da "Emir Kusturica nije Emir 

Kusturica. Dok se pravi Emir hrabro 

bori na fronti oko Sarajeva, 

četnički ideolozi ma nipulišu njegovim 

likom i djelom. Zašto se Emir 

skriva ". Naime u jednom tekstu iz 

1993. se tvrdi: Emir Kusturica koji 

je nedavno u svijetu održao premijeru 

svog novog filma, ustvari je 

niko drugi do najobičniji dvojnik i 

marioneta u ru kama velikosrpske 

ekspanzionističke politike, stanoviti 

Pant elija S. Mi lisavljević. Pan t e - 

lija sa us pjehom "glumi" Kusturicu 

već duže od godinu dana, širom 

svijeta crneći našu državu i šireći 

smrad dedinjskog nacionalizma. 

Iza njega stoji perfe ktno organizirana 

mašinerija koj om rukovodi 

lično Vojislav Šešelj, čovjek koji je 

zadužen i za pisanje Pantelijinih 

izjava kojim ovaj sab lažnjava 

evropsku javnost. Agilni 

Še šelj se je potrudio da za 

Panteliju nađe i redateljsku 

pozadinu, pa je Emi - 

rov navodni novi film 

Pantelija režirao po uputama 

Gorana Paska - 

ljevića. 

Naravno, da ni ovaj 

pokušaj čuvanja obraza 

Emiru nije počivao na 

činjenicama, jer je Ne m - 

anja sam uradio toga toliko 

da dokaže da on nije 

taj i da je njegovo opredjeljenje 

da bude "Đavolov 

šegrt" toliko puta javno 

pokazano da ne ma presude 

koja to može izbrisati. 

Ali presuda glasi na iznos 

od 12000 eura. Pošto je to 

presuda razrezana svima 

na ma, predlažem da je 

plati 12000 crnogorskih 

Bo šnjaka tako što će svaki 

dati po euro, jer su ovom 

presudom oni prozvani 

da stanu uz Andreja Ni - 

kolaidisa, koji je poput 

"Optu žu j em" Emila Zole samo pratio 

glas savjesti a da na taj način 

vrijednost Nema njinih duševnih 

bo lo va pretvorimo u porez na sopstvenu 

sa vjest. I na kraju istinita 

anegdota vezana za poznatog barskog 

muftiju s početka XX vijeka: 

Kada mu je barski nadbiskup, 

saglasno tadašnjim pravilima tražio 

dozvolu za jednog muslimana koji 

je zbog braka prelazio u katoličanstvo, 

ovaj odmah odgovorio :"Vrlo 

rado , jer niti mi šta gubimo, niti će 

te vi šta dobiti". 

U ovom slučaju svi su izgubili, 

ali je sreća što se "silovanje činjenica" 

ipak može platiti parama a 

one dođu i prođu, dok ima stvari 

koje će vječno ostati i pored presuda, 

osuda, jer istorija ne mjeri 

"duševne bolove", ali bi sigurno 

njihovi današnji mjerači na kantar 

morali da stave i eventualne duševne 

bolove svojih potomaka koji 

će biti u poziciji da trezvenije od 

nas presude. 


e v i j a 

« « « DRUŠTVO 

OBILJEžENO 10 GODINA OD NESTANKA CRNOGORSKIH GRAĐANA NA KOSOVU 

Put u nepovrat 

Prema podacima Crvenog krsta medju nestalima na Kosovu vodi se 47 gradjana Crne 

Gore. Potomci Halita Nurkovića i Derviša Murića imali su razumijevanja u periodu sukoba, 

ali potom su očekivali više od svih, pogotovu od svoje države 

Piše: Emir Pašić 

Povodom desetogodišnjice nesta - 

nka na Kosovu dvoice rožajski taksisti 

Halit Nurković i Derviš Dešo Murić, av - 

gusta 1999. godine, na inicijativu i suorganizaciju 

njihovih porodica, u rožajama 

je 24. jul ove godine održana skup 

sjećanja na žrtve iz ovog perioda. 

Rožajski taksisti Halit Nurković i 

Derviš Dešo Murić, pomažući drugima 

nestali na Kosovu. Brzo ću doći na kafu 

– rekao je Halid svojoj sestri Nemki, 

koja je živjela u predgradju Peći tog 24. 

jula 1999. ali se nije vratio. 

Posljednju saputnicu, Fatimu Ma raj 

ostavili su kod benzinske pumpe, pot - 

vrdili su očevici, a sve ostalo je pre kri - 

veno ćutanjem. 

Tek poneka glasina probudila bi 

novu nadu i tumarenje po neizvjesnosti. 

U Rožajama je bilo dosta izbjeglica 

sa Kosova i komunikacija preko Kule 

prema Rožajama je bila svakodnevna, 

priča Elsana Nurković, jedna od šest 

Halidovih šćeri. „Čuli bi da možda neko 

nešto zna, i išli od kuće do kuće, od glasa 

do glasa, ali uzalud“, sjeća se Elsana. 

Sa njom je u potragu na Kosovo često 

išao Hadro Murić, Dešov brat, jer su mu 

sva djeca u inostranstvu. „Moj brat je u 

tom vremenu pomagao mnogim ljudima 

i veoma je teško suočiti se sa istinom 

da nam niko od tih ljudi sa Kosova 

praktično ništa nije pomogao. Neki su, 

istina, željeli da pomognu, ali nijesu zn - 

a li ništa ili nijesu imali moći za to. Im ao 

sam utisak da se mnogi od njih, sa kojima 

sam razgovarao, zbog toga stide“ - 

kaže Murić. 

Punih 10 godina raspitivanja i traganja, 

pa i utješnih riječi kosovskih čelnika 

nije otvorilo brave ćutanja. Osim porodica 

niko se, na žalost, oz biljno nije ni 

bavio ovim nestankom, kao ni drugim 

slučajevima nestalih na Kos o vu. 

Kćeri Halita Nurkovića 

Prema podacima Crvenog krsta me - 

dju nestalima na Kosovu vodi se 47 gradjana 

Crne Gore. Nurkovići i Murići 

imali su razumijevanja u periodu sukoba, 

ali potom su očekivali više od svih, 

pogotovu od svoje države. „Imamo ra - 

zu mijevanja za državne organe Crne 

Gore, koji u tom vremenu haosa na 

Kosovu, ali i teškom u Crnoj Gori, nijesu 

mogli da nam po mognu, ali danas 

nema opravdanja za indolentnost. 

Stizali smo i do svih kosovskih institucija 

i čelnika, ali osim od Dže vdeta 

Krasnićija da će pomoći da pronadjemo 

grobove, ništa nijesmo saznali - 

kaže Elsana uz uzdah da je i to bila prazna 

priča. „Taj osjećaj bespomoćnosti i 

mučnine, što ni za grob ne znamo teško 

je opisati“, dodaje Mu rić. I dalje moramo 

da vjerujemo ljudima i da će se naći 

časna osoba koja će nam pomoći da 

makar dostojanstveno sahranimo naše 

najmilije“. 

Početkom septembra ove godine 

Elsanu Nurković predstavnicu porodica 

primio je Milan Roćen ministar inostranih 

poslova Crne gore i u du žem 

raz govoru se interesovao za sve detalje 

koji bi mogli biti od značaja za pokretanje 

međudržavne aktivnosti u traganju 

za nestalima na Kosovu. 

Očekujemo da preduzmete mjere u 

okviru svoih nadležnosti i obaveza, ističe 

se između ostalog u zahtjevu koji je i 

u pisanopj formi uručen u ime porodica 

ministru Roćenu i drugim čelnicima 

državnih institucija Crne Gore a kojim 

se isti pozivaju da pomognu u rasvijetljavanju 

sudbina nestalih na Kosovu 

prije, tokom i nakon ratnih sukoba. 

Očekujemo da rješavanje problema 

državljana Crne Gore nestalih na Kos - 

ovu u punoj mjeri uključite u svoju politiku 

razvoja međudržavnih odnosa sa 

Prištinom. Između ostalog: 

Da od nadležnih kosovskih, kao i 

ko lega koji predstavljaju međunarodnu 

zajednicu na Kosovu zatražite pristup 

svoj dokumentaciji o istragama koje su 

od 1999. do danas vođene o nestanku 


DRUŠT VO » » » 

r e v i j a 

Halita Nurkovića i drugih državljana 

Crne Gore, kako u okviru međunarodne 

UNMIK policije i kosovskih policijskih 

snaga, tako i kroz sve ostale nadležne 

međunarodne i kosovske institucije. 

Da porodicama nestalih omogućite 

puni pristup dokumentima i informacijama 

koje kosovske i međunarodne 

institucije proslijede na zahtjev našim 

Riječi podrške 

Hoćemo da se sjetimo svojih ali i svih koji su nestali u 

vrtlogu rata jer njihove porodice i danas žive u u beskrajnoj 

agoniji neznanja, kazala je Indira Hrapović pozdravljajući 

punu salu građana koji su došli da podrže apel porodica 

Nurković i Murić. 

Pozdravljajući prisutne i sa mir dita- mir mroma Mir sad 

Rastoder je podsjetio da je ta plemenita riječ mir - pot - 

rebna svakome, posebno na razmeđi svjetova kada je čovjeku 

potrebno da ode na mjesto smiraja i kaže poto mstvu 

kako je to bilo I gdje počiv njihov predak. Ja se di vim ovim 

damama koje su se junački borile protiv ne izv je snosti, za 

istinu i dostojanstvo i danas s pravom hoće da ta porodična 

borba poprimi opšti nivo. Prihva tam, lično i kao član 

Foruma Bošnjaka/Muslimana Crne Gore. Žao mi je što i 

tok om stalnih obraćanja i borbe da se utvrdi istina o svim 

zločinima, zločinci kazne, svih ovih dugih godina nijesmo 

dovoljno pažnje poklonili nestalima na Kosovu. Apel ovih 

porodica je apel svih nas, institucijama u Crnoj Gori, 

Kosovu ali i svim časnim ljudima da nekim tajnim znakom 

pokažu trag kao što su otkrili gdje je zagrnut Hazbo 

Šabotić. Nakon četiri mjeseca od nestanka neko je šapnuo 

i zabo grančicu u kraj livade gdje otkopano tijelo - kazao je 

Rastoder. 

Ne želimo da ovaj slučaj izdvajamo iznad svih onih koji 

su na sličan, ili bilo koji drugi način, doživjeli istu sudbinu, 

kazao je u ime bratstva Amir Nurković. Pravda ima smisla 

ako je dostupna svima i ako je ta dostupnost izjednačena u 

uslovima pod kojima se ona dobija i mjerama koje se predu - 

zimaju. 

Halitove ćerke su bile i ostale ponos i nas koji smo im 

rođaci i ovog grada i Crne Gore. Ova porodica je uvijek zna - 

la da se poštovanje stiče radom, dobrim djelima koja su 

činili, odanošću pravim vrijednostima i, nadasve, humanizmom 

koji su pokazivali na svakom koraku svoga ţivljenja. 

Kada je već tako, ima li šta prirodnije nego da i mi danas, ali 

ne samo danas, već sve do ispunjenja njihovih zahtjeva, prihvatimo 

to kao svoju obavezu, i da za sve predhodene zahtjeve 

nadleţni organi na Kosovu i u Crnoj Gori učine ono što 

ovoj porodici i svim građanima duguju. 

Hadro Murić je ispričao kako su 1999 i 2000-te godine 

po dva puta na dan odlazili na Kosovo. Obraćali smo se 

svim komandama, i koliko puta je bila nekakva promjena u 

tim komandama, sve smo iznova morali da dajemo izjave. 

nadležnim državnim organima. 

Da predložite kolegama iz nadležnih 

kosovskih i međunarodnih institucija 

formiranje zajedničkog tijela 

koje će se baviti rješavanjem problema 

gradjana Crne Gore nestalih na 

Kosovu. 

Da o aktivnostima koje ste preduzeli 

ili koje preduzimate u cilju rasvjietljavanja 

sudbine crnogorskih građana 

nestalih na Kosovu obavještavate javnost 

i porodice žrtava. 

Da učinite sve što je u vašoj moći da 

naša zemlja u najkraćem mogućem ro - 

ku ratifikuje Konvenciju o prisilnim 

nestancima i usvoji zakone neophodne 

za njenu implementaciju, kako bi na taj 

način dala svoj doprinos globalnoj borbi 

protiv ovog gnusnog oblika kršenja 

ljudskih prava. 

Učesnici Tribine: Amir Nurković, Mirsad Rastoder, 

Indira Hrapović, Nataša Kandić, Esad Kočan i Hadro Murić 

Obraćali smo se komandantu, navodno tadašnje policije, 

Fatonu Mehmetaju, obraćali smo se gospodinu Tačiju, 

obraćali smo se gospodinu Kušneru, sa kojim nam je bio 

upriličen jedan sastanak u Vitomirici, gdje je bio i gospodin 

Tači. Za svo ovo vrijeme traganja nijesmo se pomjerili sa 

mrt ve tačke. Apelujemo na sve ljude, medije, organizacije,na 

Kosovu i ovdje, i nadamo se da će naša država Crna Gora to 

i uraditi, kazao je Murić. 

Kad bih mogao, svakom Rožajcu bih šutke stisnuo ruku I 

rekao hvala, kazao je Esad Kočan glavni i odgovorni urednik 

nedjeljnika Monitor. Kočan je podsjetio da nije poznavao 

Halita Nurkovića, ni Derviša - Deša Murića. Siguran sam da 

su bili nevini ljudi i u smrt ih je odvela njihova nevinost. U 

smrt ih je odvela ta, na neki način zadužbina koju je sebi 

Rožaje napravilo - kazao je Kočan. 

Okupljenima se obratila i Nataša Kandić direktorica Fo - 

nda za humanitarno pravo iz Beograda. Rožaje je po njenim 

riječima pokazalo svoje lice ne samo 1998. ili 1999. godine, 

već i 1992. godine. Ovdje su odrasla djeca ko ja su jednog 

dana, u avgustu 1992. godine, došla u jednom autobusu, proterali 

su ih iz Foče. Ta djeca su i danas tu, oni su danas odrasli 

i ja ne znam tačno kad su oni saznali šta je bilo sa njihovim 

roditeljima. 1998. i 1999. godi ne ovo Rožaje je pokazalo ta - 

kvu ljudskost da se ona ne moze rje čima opisati. Bježali su 

ljudi u ovaj grad za vre me NATO bombardovanja, pješke su 

dolazili. Upravo zb og toga, upravo zbog te velike ljudskosti 

Rožaja nije smjelo da se dogodi da nikome odavde dlaka sa 

glave fali. I to je jedna mrlja koja pada na teret onih koji su to 

učinili. I to se mora ispraviti. Voljela bih da se jednog dana u 

Kosov skom parlamentu o tome nešto kaže, da ta ljudskost 

dobije i jedno institucijalno priznanje, kazala je Nataša Ka - 

ndić. 


e v i j a 


SUSRETI SA PREDSTAVNICIMA BOŠNJAČKIH UDRUžENJA I ORGANIZACIJA U DIJASPORI 

Zavičaju u pohode 

Ko ima sve a nema zavičaj, taj nema ništa – ko nema 

ništa a ima zavičaj, taj ima sve 

U organizaciji Bošnjačkog savjeta, u 

okviru manifestacije “Sehara boš-nja - 

čke kulture“ u Rožajama su od 29.07.- 

01.08.2009. godine, pod nazivom 

„ZAVIČAJU U POHODE“, organizovani 

i susreti udruženja i organizacija koje 

okupljaju Bošnjake u dijaspori sa srodnim 

organizacijama iz Crne Gore. 

Pored razgovora za tzv OKRUGLIM 

STOLOM, upriličeno je i trodnevno 

putovanje i druženje kroz Crnu Goru. 

Prvog dana susreta organizovan je 

kulturno zabavni program u Centru 

zakulturu Rožaje. Nakon pozdravnih 

riječi predsjednika Bošnjačkog savjeta 

u Crnoj Gori akademika Šerba Rasto - 

dera, predsjednika Opštine Nusreta 

Kalača, učesnicima su se obratili i gosdti 

iz dijaspore. Zabavni program otvorio 

je, legenda muzičke scene na ex jugoslovenskom 

prostoru Kemal Monteno a 

učestvovali su i Plavski tamburaši, kao i 

izvođači sevdalinki Ismet Agović i Balija 

Kurpejović. 

Drugi i treći dan manifestacije. 30.i 

31.07.2009. godine, domaćin je za goste 

organizovao putovanje kroz Crnu 

Goru. U svakom gradu koji su posjetili 

gosti su imali domaćine koji su se brinuli 

o njima: Samir Agović, predsjednik 

skupštine opštine Berane i potpre - 

dsjednik Bošnjačkog savjeta – Petnjica, 

Berane; Ervin Spahić, potpredsjednik 

Bošnjačkog savjeta - Bijelo Polje; Orhan 

Šahmanović , Plav, Gusinje; Jakup Du - 

rgut i Sabina Ta lović- Pljevlja; dr Ne - 

džad Drešević potpredsjednik Bošnjačkog 

savjeta - Po dgorica i Suljo Mus - 

tafić, poslanik u pa rlamentu - Bar. Ka - 

ravan su pratili Sait Šabotić, saradnik na 

Filozofskom fak u ltetu, koji je goste up - 

oznavao s istorijatom, znamenitostima i 

prirodnim odlikama krajeva kojima su 

prolazili učesnici susreta i Mirsad Džu - 

džević, pre d sjednik Odbora za dijasporu 

pri Bošnjačkom savjetu, zadužen za 

tehnička pitanja. Iz Rožaja su gosti u 

ranim jutarnjim satima sa svojim domaćinima 

preko Turjaka krenuli prema 

Pet n jici. Tamo su ih dočekali domaćini 

koji su im organizovali lijep prijem. U 

Petnjici su između ostalog posjetili i tro - 

spratnu džamiju jedinstvenu na Balka - 

nu. Posjeta Petnjici je završena i put je 

nastavljen ka Bera nama. I u Beranama 

su goste dočekali domaćini gdje su 

zajedno obišli objekte, za koje su gosti 

pokazali interesovanje. Iz Berana uz 

ravnu limsku dolinu autobus je krenuo 

ka Plavu i Gusinju, oazama netaknute 

prirodne ljepote. I u Plavu i Gusinju su 

vrijedni domaćini pokazali tradicionalnu 

bošnjačku go stoljubivost, organizujući 

za goste topao doček, obilazak i 

razgledanje pri rodnih ljepota i objekata 

bošnjačke kulture. Kratko je bilo vrijeme, 

da se vidi sve ono što bi trebalo vid - 

jeti, i autobus odvodi goste sada niz limsku 

dolinu do Bijelog Polja, gdje su go - 

sti takođe u relativno kratkom vremenu 

obišli nekoliko interesantnih objekata. 

Gosti nastavljaju put ka Pljevljima, gdje 

su prespavali. U ranim jutarnjim satima 

obilaze grad, posjećuju nekoliko objekata, 

a posebnu pažnju posvećuju Hu - 

Zaključci sa Okruglog stola 

Jednoglasno je podržana ideja da manifestacija U PO HODE ZAVIČAJU 

postane tradicionalna, a da se njeno odr ž avanje organizuje svake godine u 

periodu od 15.07.-25.07. Nosilac posla je Bošnjački savjet Crne Gore. Sle deću 

manifestaciju bi trebalo organizovati kao jedinstvenu smotru kulturnog stvaralaštva 

Bošnjaka u zemlji i dijaspori. 

Osnovana je radna grupa u sastavu: Rafet Husović, mi nistar u Vladi Crne 

Gore, Samir Agović predsjednik Skup štine opštine Berane i Munir Ramdedović 

predstavnik dij aspore, čiji je zadatak da koordiniraju aktivnosti na utvrđivanju 

opravdanosti reaktiviranja aerodroma Berane. 

Predstavnici organizacija u dijaspori iskazuju nepodijeljenu spremnost da 

participiraju u realizaciji projekta izgradnje Kulturnog centra Bošnjaka Crne 

Gore u Pod gorici, i u tom smislu povedu akciju na sakupljanju sredstava potrebnih 

za izgradnju ovog objekta, za čiju izgradnju se predviđa da će biti potrebno 

sakupiti oko 1, 5 miliona eura. 

Učenici skupa su izrazili zabrinutost zbog stanja kulturne baštine Bošnjaka 

u Crnoj Gori i izražava se spremnost da se pomogne u njihovoj rehabilitaciji, 

kako spomenika materijalne kulture, tako i prirodnih dobara pop ut Alipašinih 

izvora, koji čine dio kulturne baštine Boš njaka Crne Gore. 

Učenici skupa su se saglasili da se pri Bošnjakom savj etu Crne Gore formira 

fond iz kojeg će se finansirati projekti iz oblasti kulture i tradicije, a kojim će 

upravljati organi Savjeta. Sve organizacije iz dijaspore će na svojim organima 

donijeti Odluke o visini članarine koja će se uplaćivati u fond.U jedno su pozvane 

i druge organizacije koje nijesu prisustvovale ovom skupu da se pridruže 

ovoj akciji , tako što bi fond formirale bošnjačke organizacije, dok bi visina uloga 

za ovaj fond bila određena naknadno u koordinaciji s učesnicima. 

Na skupu je 14 predstavnika organizacija iz dijaspore podnijelo zahtjev da se 

pokrene aktivnost na promjeni državnih simbola, tj. da se isti usklade sa njihovim 

opisom u važećem Ustavu Crne Gore. Postignuta je potpuna sa glas nost da 

treba raditi na izradi i usvajanju državnih simbola koji će biti prihvatljivi za sve 

građane Crne Gore. 


23


r e v i j a 

Sehara u Centru kulture u Rožajama 

Učesnici ispred 

Husein-pašine džamije 

sein Pašinoj džamiji. Zasl u žuje ova velelepna 

građevina,koju če sto zbog ljepote 

nazivaju i tadž mahal jugoistočne 

Evrope i mnogo više pažnje, ali gosti 

moraju dalje na put ka Podgorici, niz 

Taru i predivne prirodne ljepote. Po 

malo umorni, ali željni da vide što više 

gosti dolaze u posjetu Medresi u Pod - 

gorici. Neka Allah nag radi svakog koji je 

dao doprinos da se sagradi ovaj objekat, 

koji će služiti da se u njemu obrazuju 

i vaspitavaju mnoge buduće generacije. 

U restoranu Medrese za goste je 

upriličen ručak, a nakon toga gosti 

odlaze dalje. Obišli su još neke objekte 

u Podgorici, nakon čega nastavljaju put 

ka Baru.. Uspjeli su da vide više objekata 

i sa neskrivenim zadovoljstvom 

nakon večere u Baru, nastvljaju put ka 

Rožaj a ma.. U kasnim večernim satima 

gosti su stigli u Rožaje. 

Poslednji dan manifestacije posvećen 

je razgovorima na okruglom stolu 

kojem su pored gostiju iz dijaspore prisustvovali 

i Rafet Husović ministar u 

Vladi Crne Gore, Rifat Fejzić, reis Isla - 

mske zajednice Crne Gore, te brojni 

predstavnici kulturnog i javnog života 

Bošnjaka u Crnoj Gori. 

Na početku je Predsjednik Bošnja - 

čkog savjeta akademik Šerbo Rastoder 

upoznao prisutne sa činjenicom da 

2011 godine slijedi popis u Crnoj Gori i 

da nam se desilo iz raznih razloga da 

sada imamo faktičko stanje podstaknuto 

i političkim manipulacijama da ustavno 

imamo dva naroda: Bošnjake i 

Muslimane. Iako preliminarni rezultati 

popisa izvršeni u nekoliko probnih 

jedinica daju nadu za vjerovanje da će 

ova podjela biti prevaziđena poslije 

narednog popisa, jer je prema nekim 

indicijama broj onih koji se nacionalno 

iskazuju kao Muslimani već sveden na 

ispod 2%, neophodna je zajednička 

koordinirana aktivnost kako bi se do 

kraja doveo proces nacionalne samoidentifikacije. 

Poseban interes gostiju je iskazan za 

projekat Kulturnog centra Boš nja ka u 

Podgorici. Pošto su gosti su upoznati sa 

činjenicama da je država odredila i 

poklonila plac u staroj varoši u P o d g - 

orici za ovaj objekat kao i objekat upravne 

zgrade mešihata Islamske zajednice 

Crne Gore, učesnici su ne samo s 

Učesnici 

oduševljenjem i nepodijeljenom radošću 

pozdravili ove ideje, već i iskazali 

nedvosmislenu spremnost da saglasno 

svojim mogućnostima učestvuju u realizaciji 

istih. U tom smislu se više učesnika 

upisalo u donatore Kulturnog centra 

Bošnjaka i obećali da će u gradnji ove 

kuće za sve Bošnjake Crne Gore, koja 

će prema idejnom planu imati oko 

3000m˛ učestvovati i maksimalno se 

založiti da se sakupe sredstva potrebna 

za gradnju ovog objekta. 

Pozivu Bošnjačkog savjeta su se odazvali predstavnici Bošnjaka iz Ma k e - 

donije, Francuske, Holandije, Njemačke, Švedske, Sjedinjenih Američkih Dr - 

žava, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Švajcarske i Turske i to : Fa tima 

Škrijelj - KC.Bošnjaka Makedonije, predsjadnica; Ličina Atif, Udru ženje iz 

Francuske, Predsjednik; Adrović Edin, Udruženje iz Francuske, Sekretar; Sijarić 

Alija, Asocijacija prijateljstvo LUX.-CG; Agović Ernad, Aso cijacija UMA-unija mladih 

aktivista Luksemburg; Aličković Sulejman, Administrativni savjet BD-Fonda 

Luksemburg; Radončić Ahmet, “BEHAR" Holandija; Destanović Osman, DBK- 

Kosova Njemačka; Dipl.Ing Balkan Adem,Kulturni i sportski centar Sandžaka, 

Minhen, Predsjednik, Serkan Őnder, Kulturni i sportski centar Sandžaka, 

Minhen, Sekretar; Sijarić Safet, B.D Fond Dijaspore Lukesmburg, Munir Ramde - 

dović , Asocijacija prijateljstvo Lux-CG, Predsjednik; Ličina Faruk, Asocijacija 

prijateljstvo Lux-CG, Se kretar; Ćeman Mehmed, MBK-koalicija 6 NVO- Kosovo, 

Predsjednik; Meho vić Mijaz, MBK-koalicija 6 NVO- Kosovo; Ciriković Sabah u - 

din, MBK-koalicija 6 NVO- Kosovo; Mahmutović Rasim, koalicija 6 NVO- 

Kosovo; Nanić Se nad, KDBH Preporod - Zasgreb, predsjednik; Dizdarević Fer - 

id, KDBH Pre porod - Zasgreb, potpresjednik; Mujadžević Dino, KDBH Prep o - 

rod - Zag reb, potpresjednik; Rašić Mirsad, Bošnjački savez SAD-Njujork, potp r - 

ed sjednik; Cecunjanin Rifat, Udruženje Bošnjaka, Švedska; Dedejić Ismet, BiH; 

dr.Hadrović Šemsudin, Zavičajni klub „Bihor”, BiH; Camić Remzija, Lukse m b - 

urg; Softić Faiz, BIH, Luxemburg; Ramiz Balkan, Kulturni i sporski centar 

Sandžaka, Istanbul; Alp Senat, Udruženje Bošnjaka u Turskoj, Izmir; Esmir Ras - 

t oder, Bratska ruka Švajcarske; Šabović Hajdar-Dako, Kulturni ce ntar "Rumija", 

Čikago; Rastoder Jupo, Klub Sandžaka,Zundern-Njemačka; Mu nir Latić, 

Udruženje građana, Švajcarska, Bern; Erdžan Gul, Bosna-Sandžak, Istanbul- 

Bajrampaša; Erdžan Őztürk, Bosna-Sandžak, Istanbul-Bajrampaša; Selimanjin 

Beka, Plavsko-Gusinjski’’ Merhamet’’, Njemačka; Murić Ruždija, Plavsko-Gus i - 

njski’’ Merhamet’’, Njemačka; Ciriković Smajo-Smajlje, Plavsko-Gusinjski’’ Me r h - 

a met’’, Njemačka; Refik Akova, poslanik u parlamentu Istanbula. 


e v i j a 


PROMOCIJA BOŠNJAČKOG SAVEZA CRNE GORE U NJUJORKU 

Sloga i Jedinstvo 

su naša snaga 

Piše: Sead Hodžić 

urednik revije Fokus - www.fokuspress.com 

U Njujorku je 3. i 4.oktobra održ ana 

prva promocija” Bošnjačkog saveza 

Crne Gore u Njujorku”,na kojoj su brojni 

predstavnici organizacija I pojedinci 

potvrdili da će zajedno raditi na ostvarenju 

opštih ciljeva kojima ce jačati 

realizaciju I parcijalnih interesa. Na posjećenoj 

svečanosti I tribini u restoranu 

ROOOO najviše riječi bilo je o saradnji 

za: očuvanje identiteta, brži razvoj zavičaja 

i srazmjernoj zastupljenosti Boš n - 

jaka. Među brojnim uglednim gostijma 

koji su iskazali podr ško Savezu bili su 

Reis Islamske zajednice Crne Gore Rifat 

Fejzić, akademik Šerbo Rastoder, generalni 

konzul Crne Gore u Njujorku 

Branko Milić, konzul Ha mdija Hasani, 

bivši ambasador BiH Muhamed Šaćirbej, 

mr Hamdija Šarkinović, novinar 

Mirsad Rastoder, i Asmna Omeragić. 

Bošnjački savez Crne Gore u Njujo - 

rku ima za cilj da poveže i zbliži Bošn - 

jake Crne Gore na području SAD, da 

očuva njihovo jedinstvo i veze sa rodnom 

grudom - kazao je na svečanoj promociji 

predsjednik Esad Rastoder 

“Organizacija Bošnjaka porijeklom 

iz Crne Gore, motivisana je željom I 

uvje renjem da smo sazreli da iskočimo 

iz svojih uskih avlija i radimo zajedno za 

dobrobit svih nas. Uvjereni da sada ima - 

mo svoju državu, mislimo da treba da 

dokažemo da zaslužujemo poštovanje, 

uvažavanje, sigurnost i jednakost, uz 

punu otvorenost za saradnju sa svim 

organizacijama i pojedincima. Crna Go - 

ra se deklariše kao građanska, a mi vid - 

imo potrebu da to i dokaže i na na šem 

slučaju pokaže. Svoju ljubav i patriotizam 

prema domovini iskazali smo toliko 

puta i Mi koji živimo i radimo u jednoj 

slobodnoj i demokratskoj državi imamo 

osjećaj da smo zapostavljeni, da smo 

vodonoše i da nam nije uzvraćeno adekvatnim 

povjerenjem i poštovanjem. “Na 

moje veliko zadovoljstvo mo gu da vam 

saopštim da smo za nepunih devet mje - 

Organizija Bošnjaka porijeklom iz Crne Gore, motivisana je 

željom da svi izađemo iz uskih krugova naših avlija, pokažemo 

da smo sazreli i da smo spremni da radimo za dobrobit svih. 

seci uspjeli da ime Bošnj a č kog save za 

uve demo u sve naše do m ove i da do 

sada imamo preko 1. 200 re gistrovanih 

članova, tako je Bošnjački savez već sada 

najbrojnija i najorganiz o vanija institucija 

Bošnjaka Crne Gore u SAD, kazao je 

Rastoder. 

Predsjednik Islamske asocijacije Bo - 

šnjaka Sjeverne Amerike dr Bajram ef. 

Mulić je na početku svog obraćanja istakao 

da je ovo veliki dan za bošnjačku 

zajednicu i da će ovaj datum biti zlatnim 

slovima upisan u istoriji bošnjačkog 

naroda u SAD. 

„Snaga jednog naroda nije u njegovom 

broju, nego u kvalitetu njihovog 

povezivanja. Tako ni mi Bošnjaci nijesmo 

brojan narod, kao ni što Crna Gora 

nije velika država, ali ono što je u njoj 

treba da bude kvalitetno i dobro povezano. 

Mi moramo da znamo da se prava 

ne mogu sama dobiti, ako se prethodno 

ne traže. Zato je tu BSCG“, - kazao je dr 

Mulić i istakao simoličnu članarinu Sa - 

veza od 20 dolara sa željom da se svih 

20.000 Bošnjaka u Njujorku učlani u ovu 

organizaciju. 

Svaki pojedinac je dužan da svojim 

unutrašnjim mirom doprinese opštem, 

kao što je dužan da svojim identitetom 

jača ljepotu različitosti, bez koje bi ušli u 

vrtlog monotonije”, kazao je Mirsad 

Rastoder novinar, predstavnik Foruma 

M/B i medijator skupa. U to ime, kao 

svjetsku nadu cijenim riječi prvog čovjeka 

ove zemlje predsjednika Baraka Oba - 

me, koji je nedavno kazao da tradicija i 

prosperitet čine osnov savremenog 

razvoja. 

Radujem se što na licima punim 

vedrine prepoznajem plemeniti nijet. 

Želju i potrebu da u Njujurku, centru 

svijeta, gradite instituciju organizovanog 

djelovanja, kroz koju ćete čuvati i reprezentovati 

vrijednosti svog nacionalnog, 

vjerskog, kulturnog identiteta i tradicije, 

a istovremeno raditi za dobro svoje 

domovine Crne Gore, da se u prosperitetu 

što prije približi velikom prijatelju - 

SAD i razvijenim zemljama Evr ope. Crna 



r e v i j a 

Vrata konzulata otvorena 

za sve građane Crne Gore 

Gora je naša sa svim nedostacima koje 

ćemo ispravljati uz puno uvažavanje i 

poštovanje svih koji je kao i mi doživljavaju 

svojom državom. Na to Bošnjake 

obavezuju i preci i potomci, kao i savremena 

tendencija očuvanja autentičnosti 

u jezičkom, kulturnom i svakom pogledu. 

Okvir za ostvarenje su organizacije 

koje će raditi na profilaciji ciljeva, aktivnosti 

i zahtjeva za punu primjenu prava 

i očekivanu poziciju Bošnja ka u državnoj 

strukturi i ravnomjernijem razvoju 

CG” - kazao je Mirsad Rastoder. 

Savjetnik u Ministarstvu unutrašnjih 

poslova i javne uprave Crne Gore mr 

Hamdija Šarkinovic je istakao da je prije 

tri godine, zajedno sa reisom Rifatom 

Fejzićem, bio gost na Kongresu Bošn-j - 

aka Sjeverne Amerike. 

„Pri povratku imali smo konferenciju 

za štampu u UN, gdje smo bili u društvu 

sadašnjeg ambasadora Crne Gore pri 

UN Nebojše Kaluđerovića. Tada nam je 

jedan diplomata iz BiH saopštio da je 

ovo jedinstven slučaj da manjine promovišu 

svoju zemlju u pozitivnom smislu, 

dok je u ostalim zemljama bivše 

SFRJ to bilo obratno.“ Mr Šarkinović je 

upoznao prisutne da su u novom 

Ustavu Crne Gore svim građanima zagarantovana 

jednaka prava i slobode, a 

manjinskim nacionalnim zajednicama, 

pored ovih, i dodatna individualna i 

kolektivna prava. 

Bivši ambasador BiH Muhamed Ša ć - 

irbej je naveo poređenje između Bo s ne 

i Crne Gore oko sticanja nezavisnosti i 

evroatlanskih integracija. 

„BiH je platila krvlju da dobije nezavisnost 

prije 17 godina, a Crna Gora je to 

uradila mirnim putem prije nekoliko 

godina. Sada će Crna Gora ući u NATO, 

a njeni građani će moći da putuju zemljama 

Evrope i to bez viza“, kazao je 

Šaćirbej i optužio rukovodstvo Repub l - 

ike Srpske da je glavna smetnja bosanskom 

prijemu u EU i NATO. 

- „Ja vama u Crnoj Gori čestitam što 

ste našli ovako efektivan i prijateljski put 

da kao jedna multikulturalna zajednica 

napredujete. To je put koji vodi naprijed.“ 

Obraćajući se prisutnima reis Isla m - 

ske zajednice Crne Gore Rifat Fejzić je 

kazao da je njegova prva obaveza - islam. 

„Imamo Islamsku zajednicu u CG u kojoj 

su naša braća Albanci sa kojima mi 

Bošnjaci imamo izuzetnu dobru k o - 

munikaciju. Bošnjaci i Albanci su jedina 

dva autohtona muslimanska naroda u 

Evropi. Mi smo oslonjeni jedni na druge, 

mi moramo sarađivati, vezati se i imati 

dobru saradnju. To što mi tek sad promovišemo 

bošnjaštvo znači da ipak nijesmo 

bili ravnopravni u proteklim godinama i 

decenijama u državama koje su ostale iza 

nas. Reis Fejzić je istakao da prilikom 

stvaranja Jugoslavije Bošnjaci nijesu imali 

pravo da se po naciji izjašnjavaju ni kao 

Muslimani, nego su morali da se pišu kao 

Srbi ili kao Hrvati. 

„Srbi su nas zvali poturčena braća, a 

Hrvati hrvatsko cijeće. Tek 1974., dolazi 

do muslimanske nacije. Tada su jedne 

arapske novine pisale: 'U Jugoslaviji se 

pojavila jedna čudna nacija. Po naciji su 

Muslimani, a po vjeri ateisti’. No, sada 

smo tu gdje smo.“ 

U ime Bošnjačkog savjeta Crne Go re, 

najviše institucije bošnjačkog naroda u 

domovini, prisutne je pozdravio prof. dr 

Šerbo Rastoder. On je Bošnjac i ma u Ame - 

rici prenio pozdrave od američkog ambasadora 

u Crnoj Gori Roderika Mura. 

„Poslije istorijskog obraćanja predsjednika 

SAD Baraka Obame muslimanima 

svijeta sa katedre jednog od najstarijih 

svjetskih univerziteta Al- ahzar 4. juna 

ove godine, i njegovog poziva da se grade 

drugačiji odnosi između muslimana i 

SAD, Bošnjaci u Crnoj Gori su sebe prepoznali 

kao značajnog subjekta u procesu 

premošćavanja nesporazuma između 

istoka i zapada. Mislim da ste vi ovdje, 

najbolji primjer djelotvornosti tih poruka, 

jer vi nosite mistiku istoka u duši, 

posredstvom islama a živite životom 

zapada, te niko toliko koliko vi ne može 

da potvrdi besmislenost i apsurdnost teorije 

o sukobu civilizacija, kao što niko toliko 

koliko vi ne može da doprinese procesu 

razumijevanja u savremenom svijetu. 

Večeras smo ovdje u Njujorku, jednom 

od centara svijeta, sa vama koji ste iz 

raznoraznih razloga napustili svoje zavičaje. 

Sigurno je da to niko nije uradio od 

prevelikog dobra ili iz nekog ličnog hira. 

Osnivate svoju krovnu organizaciju koja u 

naslovu ima dvije ključne riječi: 

BOŠNJACI I CRNA GO RA. Prve smo svje - 

sni kao glavnog obilježja na c i onalnog 

identiteta, dok drugu riječ razumijemo ne 

samo kao našu adresu za kuću u kojoj 

želimo biti svoji na sv o me, već i kao emociju 

koja je u našim srcima i koju može 

razumjeti samo onaj koji je daleko od zavičaja.” 

Akademik Rastoder je okupljenima 

još i kazao da su osnivanjem Bošnjačkog 

saveza korak bliže svom domu i svom 

rodu. 

U zabavnom programu učestvovali 

su; Članovi KUD-a “Sedef” iz Njujorka , 

pjevač Mirsad Miki Koljenovć sa svojim 

bendom i uz pomoć Rasima Mumin o - 

vića na ćefteliji.a posjećenu tribinu 

“Bošnj aci–stanje–perspective” (4.oktobra) 

vod io je Đžemo Hot. Medijski po k r - 

o vitelj promocije, pored lista FOKUS, bio 

je i web magazin Gusinje-Plav.com. 

Generalni konzul Crne Gore u Njujorku Branko Milić je 

na početku obraćanja prenio pozdrave ministra inostranih 

poslova Milana Roćena, ambasadora u Vašingtonu Miodraga 

Vlahovića i ministra odbrane Bora Vučinića, koji zbog obaveza 

nijesu mogli da se odazovu pozivu Bošnjačkog saveza. 

„Crna Gora je građanska, multivjerska i multikulturalna 

država. Crna Gora jes te mala ali je prostrana kuća za sve njene 

građane. Prostrana je kuća da svi mogu svoj nacionalni 

identitet, svoju samobitnost, svoju kulturu, i svoja prava iskazivati 

na građanski način. Ja sam od starta pozdravio formiranje 

Bošnjačkog saveza Crne Gore. Od otvaranja Generalnog 

konzulata nastojali smo da uvijek budemo blizu naših ljudi. 

Trudimo se da sa našim ljudim gradimo povjerenje i razumijevanje, 

da konzulat otvorimo za sve naše ljude, da to bude 

crnogorska kuća u kojoj svako ima pravo da zakuca i ostvari 

svoja prava. Tako je do sada bilo, a tako će biti i ubuduće“, 

kazao je generalni konzul Milić, napominjući da će BSCG - 

NY u konzulatu imati otvorena vrata za sve inicijative koje se 

tiču i očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta, običaja, 

planova za razvoj rodnog kraja. 


e v i j a 


MANIFESTACIJA “BIHOR 2009” 

Pomoć zavičaju 

Piše: Emir Pašić 

Pod motom „ Lijepo je kad se odlazi a 

ostaje u svemu“ Centar za seoski raz voj’’ 

Petnjica, organizovao je poče t kom avgusta 

višednevnu manifestaciju „Zavicajnim 

stazama - Bihor 2009“. Članovi ovog ne v - 

l a dinog Udruženja, saradnici u projektu i 

entuzijasti priredili su bogat i zanimljiv 

program koji je obuhvatio promociju atr - 

a ktivnih planinar skih prostora, bogatstvo 

domaće radinosti i poljopri v r ednih 

proizvoda, što je okupiralo pažnju mještana,gostiju 

i posebno bihoraca u dijaspori. 

Manifestacija je otvorena 7. avgusta 

multimedijalnim sajmom u Petnjici. Na 

prostoru ispred Doma kulture postavljeni 

su štandovi na kojima su izloženi 

lokalni poljoprivredni proizvodi: sir, kajmak, 

med, razne vrste čajeva, rakija, pro i - 

zvodi od vune, kao i suveniri od drveta, 

kamena i gipsa. Cijela strana ulice bila je 

ukrašena ćilimima. U holu Doma kulture 

otvorena je izložba pej zaža akademskih 

slikara pod nazivom „Zavičajna rosa“. 

Čestitajući organizatoru što je uspio da 

na pravom mjestu okupi poljoprivredne 

proizvođače i umjetnike slikar Aldemar 

Ibrahimović je naglasio da „u kreativnom 

spoju pri rode i duhovnost leži nova 

šansa za ra zvoj Petnjice i cijelog područja“. 

Saba heta Beka Masličić se zhvalila 

Klubu žena iz Centra za razvoj sela, jer su 

joj kako reče; “izloženim rukotvorinama, 

sa puno čudesnih detalja i boja dale novu 

inspiraciju za slike sa dušom ovoga kraja“. 

Pored pejzaža Ibrahimovića i Masliči - 

ćke, izloženu su i radovi: Raduna Marsenića, 

Suada Masličića, Ismeta Ha žića, Ib r - 

ahima Kurpejovića, Seada Kaja begovića i 

Irvina Masličića. 

PROMOTORI SEOSKOG TURIZMA 

Centar za razvoj sela, koji je osnovan 

2007. godine, je, inače, uz pomoć ministarstva 

Luxembourga pokrenuo nekoliko 

projekata u cilju popularizacije seo s - 

k og turizma. Uređene su četiri pješačke 

staze u dužini oko 60 kilometara, započeta 

je detaljna standardizacija staza i legalizacija 

smještaja. 

Centar za razvoj sela, koji je osnovan 2007. godine, je, inače, 

uz pomoć ministarstva Luxembourga pokrenuo nekoliko 

projekata u cilju popularizacije seoskog turizma. Uređene su 

četiri pješačke staze u dužini oko 60 kilometara, započeta je 

detaljna standardizacija staza i legalizacija smještaja 

Najznačajniji posao koji je pred nama 

je licenciranje poljoprivrednih proizvoda 

ističu koordinatori projekta Enver Rastoder, 

Mirela Kočan i Admir Šabotić. Pokuš 

avamo da ohrabrimo po-jedince i doma - 

ć instva da zajedno kre n emo u ovaj izazov 

koji otvara mogu ćnosti višestruke koristi 

za opstanak i razvoj na ovom području. 

Anketirali smo preko 160 domaćinstava i 

na os n ovu studije do sada je prepoznato 

5 str a teških proizvoda koji će u originalnim 

pakovanjima, vjerujemo naći put i 

do evropskog tržista. 

Za polaznike bihorskih staza i turiste 

uopšte otvorene su kuće sedam doma ć i - 

n s tava koja su u potpunosti prihvatile 

ovaj projekat i osposobljene su za prijem 

gostiju po svim principima ru ralnog turizma 

i bihorske dobrodu šnosti. Neposr e - 

d nu podršku za naš pr o jekat od strane 

Luxembourga dobili smo od delegiranog 

Ministra inostra nih poslova, gospodina 

Nikolasa Šmita koji je posjetom Petnjici, 

savjetima i pro težiranjem dao značajan 

po dsticaj u realizaciji ovog projekta. 

Na svečanosti povodom otvaranja 

ma nifestacije predstavnik udruženja „Ku - 

l turni centar” iz Študgarta Ferid Zverotić 

uručio je donaciju KUD-u ’’Bi hor’’ i na taj 

način ohrabrio mlade iz Bi hora da nastave 

sa očuvanjem tradici onalnih igara i 

pjesama ovog kraja. 

Zabavni dio manifestacije, uz nadh n - 

uto voditeljstvo Rešada Muratovića i Ani - 

te Latić, otvorili su Bjelopoljski tamburaši 

i mladi solisti Azemina Cikotić i Seudin 

Skenderović. 

PLANINARSKI POHODI 

Tokom narednih dana je održano vi še 

raznovrsnih manifestacija. Na atra kti - 

vtivnom izletištu Murovske Luke, 8. av g u - 

sta, okupio se veliki broj ljubitelja pri r o de, 

tradicionalnih igara i planinari iz Ro ž aja 

Berana i Bijelog Polja. Izletnici su ob išli 

vodopade Bratonjin vir a na kon toga organizovane 

su tradicionalne igre ,,nav l a čenje 

konopca i bacanje kamena s ramena. 

Pravu atrakciju priredili su članovi 

Go rske službe za spasavanje iz Rožaja. Ta - 

ko su nakon kupanja u grotlu vodo pada 

Bratonjin vir alpinisti Damir Ska rep, Edin 



r e v i j a 

Kalač i Muzafer Luboder bez ikakvih po - 

m agala popeli su se uz liticu niz koju se 

stropštava rijeka i ušli u gornji vir, vrtlog, 

Brativira a u povratku su, jednostavno, 

kliznuli niz vodopad. 

Zanimljivo je bilo i u navlačenju ko - 

no pa. Nakon neizvjesnih okršaja i pa do - 

va u finalnoj borbi ekipa „SIMON“ koju 

su predvodili Mehmed Adrović i Samir 

Ag o vić pobijedila je „Plandište“ kapitena 

Esmira Muratovića. 

Najzanimljivije je bilo ipak na fudbalskom 

stadionu u Gusarama. U tri katego - 

rije takmičilo se 12 ekipa. 

Planinarski pohod prema Ciglenu za - 

p očet je 11. avgusta izlaskom na Kora jski 

Krš, gdje je profesor Arslan Korać planinare 

upoznao sa gografsko- istor iskim 

podacima o pložaju i prošlosti Bi hora, u 

kome su nađeni ostaci naseobina i u 3. i 

4. vijeku prije nove ere. Ka tom prostoru 

pješačka staza vodi iznad sela Johovica, 

kroz Radmance do Ma čkovice i Torina. 

Pogled s Korajskog krša 

Bihorska hrana i bihorski vez 

Planinarska kolona se uvećavala, a do 

Radmanske klisure pri družili su nam se i 

arheolozi Polimskog muzeja. U pećini Je - 

r inin grad arheolog Božidar Bogavac ku - 

stos Polimskog muzeja, pojasni da je pe - 

ćina bila skro vi šte u slučaju opasnosti a 

da su nas e obine bile ispred na brdu - proplanku 

zva nom Torine. U sondažnim isp - 

i tivanjima do sada smo našli više ekspo - 

nata i materijala koji svjedoči da su na 

ovom prostoru bila naselja sjaničkog tipa 

krajem trećeg vijeka prije nove ereb ka - 

zao je Bogavac. 

Proplancima Ciglena do zborišta stizali 

su mladi ali i zreliji ljudi i ŽENE iz svih 

pravaca na brdo Studenci, gdje su plani n - 

ke izložile svoje proizvode. Na li jepo ara - 

nžiranim štandovima, posebno Binase 

Zverotić bilo je svih vrsta sireva, kajmaka, 

jarduma, surutke, meda, pite od heljde, 

hljeba i pečenja ispod sača. Medju brojnim 

izletnicima koji su stigli na taj planinski 

prevoj bili su i: Pre d s jednik opštine Be - 

rane Vuka Golubović, Predsjednik opšti - 

n ske skupštine Samir Agović i odbornici 

u skupštini Berana. Pozdravljajući planin - 

a re, domaćine i goste koji su kolima stigli 

do Ciglena, autor reportaža o Bihuru Mi - 

rsad Ras toder je kazao, da se divi ljepoti 

ove planine i domaćinstvima koja ga je 

stada na prostranim pašnjacima Cigl ena. 

„Za to Vas molim da ubuduće ovdje če šće 

organizujemo PLANINARSKI TE FE RIČ, 

ali samo pod uslovom poštovanja ras koši 

ove planine i katunskog mira. To pod - 

razumijeva da se automobilima do lazi 

samo do podnožja Ciglena,da nema preglasne 

muzike i novotarija, ka ko bi svi 

osjetili čari prirode i što manje uznemiravali 

stada i divljač na ovom prostoru. 

Novi putevi, koje ste napravili uz pomoć 

iz Opštine i dijaspore, neka VAM dugo 

služe za prevoz domaćinskih proizvoda i 

stada a mi polaznici za vičajnih staza treba 

pješke da upoznamo Ciglen. Da se družimo, 

zabavlja mo i rekreativno takmičimo 

kao nekad čobani na ovim poljima.U to 

ime pose bno uvažavamo posjetu grado - 

načelnika Berana Vuke Golubovića, kaz- 

Podrška 

entuzijazmu 

Na svečanosti povodom otvaranja 

manifestacije predstavnik udruže - 

nja „Kulturni centar” iz Študgarta 

Ferid Zverotić uručio je donaciju 

KUD-u ’’Bihor’’ i na taj način ohra - 

brio mlade iz Bihora da nastave sa 

očuvanjem tradicionalnih igara i pjesama 

ovog kraja. 


e v i j a 

« « « DRUŠT VO 

ao je Ra stoder. 

„Visoko cijeneći značaj poljopriv r ede 

i napore domaćinstava sa ovog područja 

da ponude što više zdrave hrane, Opština 

je podržala proboj no vih seoskih puteva 

do Ciglena i pomagaće sve što je od 

interesa za razvoj se la, kazao je predsjednik 

opštine Vuka Golubović. Ovu manifestaciju 

cijenim kao doprinos ukupnom 

naporu da se u ljetnjim danima, kada u 

Bihoru, Be ra-nama i Crnoj Gori boravi 

veliki broj naših sugradjana 

iz dijaspore - da se sretamo, 

družimo i razmijenimo 

ideje od koristi za 

napre d a k i sela i društva u 

cjelini. Zajedno moramo 

učiniti sve da ovim 

zavičajnim 

stazama i svim 

putevima u 

Crnoj Go ri 

uskoro prolazi 

još veći broj gostiju i prijatelja iz 

evropskih zemalja“, - kazao je uz čestitke 

organizatorima presjednik Golubović. 

Pažnju brojnih izletnika posebno je 

zavrijedilo takmičenje u skoku u dalj a pr - 

va tri mjesta su osvoili: Admir Ajdar pašić, 

Edis Zverotić i Edin Latić.U trci na 500 me - 

tara, Prva tri mjesta su osvoili: Muamer 

Kalić, Midhad Hajdarpašić i Irfan Hajda r - 

pašić. Najveće uzbuđenje izazvala je trka 

konja. Uz doline i brežuljke Ciglena svi su 

stigli na cilj. Prvi Dorat binjadžije Ka sima 

Kuča. Drugi Zekan binjadžije Me hmeda 

Ajdarpašića a Treći Alat binja džije Mid h - 

ada Hajdarpašica. 

Pobjednicima su uručene diplome 

Centra za razvoj sela, a „Kulturni centar iz 

Študgarta obezbijedio je skromne 

novč a ne nagrade koje su uručili 

Amer Zve r otić i Elmir Ličina, mladi 

članovi Ku lturnog centra iz 

Študgarta. 

Peti dan manifestacije obi lje - 

ž i lo je upo znavanje sa doma - 

č im ra dinostima na pro storu 

Vrbice i Trpejzi i Gornje Vr b - 

ice. Pješ a čkim stazama obišli 

Nadmetanja 

smo La ze, istočni dio Lagatoraor i stigli na 

Trpeško Brdo. Nak on preaha i osvje že nja 

svratili smo u ra dne prostorije NVU ’’Vr i j - 

edne ruke’’. Ljubazne domaćice pokazale 

su izletnicima kako se rade ručno čvo r o - 

vani tepisi i dr u ge rukotv orine po kojima 

je ovo udr u ž enje poznato ne samo u 

našoj zemlji. Nedaleko od njihovih prostorija 

nalazi se i PRVA seoska biblioteka 

osamdesetogodišnjeg Haćima Durakoviča 

koji je godinama skupljao vrijednu literaturu 

a sada je rado ustupa mladima na 

čitanje. Uz vo dno ka Turijaku stigli smo 

do pećine Vilin Razboj a potom i do Ta - 

mne Pe ćine. Po legendi svako ko se primakne 

ovim pe ćinama trba da pomisli 

nešto lijepo-pozitivno jer će mu se do g - 

oditi, pa ne smije da ima ružne misli. 

Umor od pješačenja možda je izazvao 

blagu fantaziju pa mi se od izletničke ko - 

l one niz trpeške Luke pričiniše vile i vilinsko 

kolo, kao da dodiruje horizont sunč - 

a nih zraka što su provirivali kroz grane 

borova na Lazanskom Brdu. Možda je i 

pjesnik H.R.Himenez vidio nešto slično 

kada je reka „Lijepo je kada se odlazi a 

ostaje u svemu“. 

Pažnju brojnih izletnika posebno je zavrijedilo takmičenje u 

skoku u dalj a prva tri mjesta su osvoili: Admir Ajdar pašić, Edis 

Zverotić i Edin Latić. U trci na 500 metara, Prva tri mjesta su osvoili: 

Muamer Kalić, Midhad Hajdarpašić i Irfan Hajdarpašić. 

Najveće uzbuđenje izazvala je trka konja. Uz doline i brežuljke 

Ciglena svi su stigli na cilj. Prvi Dorat binjadžije Kasima Kuča. 

Drugi Zekan binjadžije Mehmeda Ajdarpašića a Treći Alat binjadžije 

MidhadaHajdarpašica. 

Pobjednicima su uručene diplome Centra za razvoj sela,a 

„Kulturni centar iz Študgarta obezbijedio je skromne novčane 

nagrade koje su uručili Amer Zverotić i Elmir Ličina, mladi članovi 

Kulturnog centra iz Študgarta. 



r e v i j a 

DANI BOROVNICE U PLAVU 

Ljepota i neposrednost 

Kulturno turističku manifestacija, 

Dani borovnice u 

Plavu i ovoga ljeta obilježile su 

brojne manifestacije, gostovanja 

umjetnika i nadasve srdačni 

rodbinski i prijateljski susreti 

Piše: M. Rastoder 

Plavska opština je još zvanično najnerazvijenija 

u Crnoj Gori i ne d ostaje 

mnogo toga da se na pravi načon valorizuju 

zaista veliki prirodni potencijali i 

ovog područja. Po velikom broju automobila 

domaćih i stranih registarskoh 

tablica, živosti na ulicama gradskih 

naselja, veoma posjećenim izletištima i 

stalno prisutnim planinarima sa raznih 

strana na brojnim stazama prema atraktivnim 

vr hovima Prokletija, u letnjim 

mjesecima moglo bi se zaključiti da će 

se sve brzo promijeniti. Nadu podstiče 

Tradicionalna, manifestacija ,,Dani borovnice" 

koja je ovog ljeta najavljena go - 

stovanjem u Makedoniji a potom sij ala 

od radosti nostalgičnih susreta i čežnje 

da se zavičaj učini ljepšim. Bo gatstvo tr - 

adicionalnih vrijednosti pos ebno je došlo 

do izražaja tokom narodnih sku pova i 

susreta sa dijasporom, 1. avgusta u 

Vusanju i 2. avg usta u Gusinju. Prire đe ne 

su; izložbe zavičajnih umjetnika i gos tiju; 

mlade umjetnice Isidore Stama to vić, 

unikata od drveta Tatomira Rudića. 

U okviru “Gusinjskog ljeta”, i Pla - 

vskih književnih susreta, održana je 

promocija knjige “Plavsko gusinjske 

Prokletije” Rifata Mulića. Gostovali su 

Kemal Monteno, Dušan Svilar, KUD 

“Behar“ iz iz Skoplja i drugi scenski 

umjetnici, ali je defile beračica ostao 

posebna atrakcija sa svim ukrasima i 

vizuelnog i zabavnog u pratnji Plavskih 

tamburaša. 

U promociju turističkih u ukupnih 

vrijednosti uključena je i uspješna organizacija; 

džip relia, te rafting Li mom, 

paraglajding sa Visitoran i jedriličarenje. 

Manifestacija je jedinstvena prilika 

za prezentaciju opštine Plav u Crn oj 

Gori, ali i za promociju Crne gore u svijetu, 

- kazao je predsjednik Skender 

Šarkinović. 

- Naša je budućnost u izgradnji no - 

vih puteva, koji će otvoriti perspektive 

zaštite Plavskog jezera i učiniti dostipnijim; 

Hridsko i Visitorsko jezero, Alipa - 

šine izvore, vodopad Grlje i druge 

izuzetne prirodne vrijednosti ovog po - 

dneblja. Budućnost je i u izgradnji turističkih 

kapaciteta i prerađivačkih pogona 

za preradu loka lnih poljopr ivre - 

dnih proizvoda, šumskih plodova i lje - 

ko bilja, kazao je Šarkinović. Građani 

ove opštine zainteresovani su za rekonstrukciju 

puta preko Čakora do Peći a 

posebno za otvaranje putnog pravca 

Plav - Pod g orica, dolinom Vrmoše i 

Cijevne, preko teritorije Albanije, čime 

bi se ud aljenost od glavnog grada Crne 


e v i j a 


Dani borovnice su iznikli iz naroda i žive s narodom da se 

ne zaborave običaji, kultura, hrana i sve tradicionalne vrejednosti 

- kazao je za Forum Emil Redžematovic jedan od utemeljivača 

maanifestacije. Boraveći na hercegnovskoj rivijeri u vrijeme 

Dana mimoze „vidio“ sam slike iz djetinjstva kada sam sa 

rahmetli majkom odlazio u planine da beremo borovnice. 

Osjetio sam da bi to mogla biti ideja, o kojoj smo u Kulturnom 

centru razgovarali i 2000-ite krenuli s manifestacijom koju su 

zdušno podržali i iz Opštine i Vlade – ministarstva poljo p r ivr - 

ede. U obrazloženju smo istakli da se na na teritoriji Plavske 

opštine nalaze najveće površine prirodne plantaže šumske 

borovnice, ne samo u ex Jugoslaviji, nego na Balkanu. 

Plavska opština je sa ubranih 500-600 tona borovnice osa - 

mdesetih godina prošlog vijeka bila šampioni na balkanu, jer 

su Zadruge otkupljivale borovnicu. 

U to vrijeme domaćinstva su živjela, školovala djecu od 

Prijestonica borovnice 

borovnice. Ja sam jedan od tih ponosno ističe Redžematović. 

Onda su došle godine masovnog odlaska u inostranstvo, iz poznatih 

razloga, i taj vid privređivanja je gotovo zamro. Ovom Mani - 

festacijom smo uspjeli da podstaknemo i edukujemo stanovništvo 

da se vrati branju borovnica i planini. Lijepo je vidjeti kao se po 

mjesec dana unaprijed pripremaju kolibe za stan ovanje u vrijeme 

zrenja boruvnice. Imamo primjera da porodica zaradi preko 

15.000 Eura. Naši sugrađani koji žive van opštine u zemljama 

Evrope, Amerike, Kanade, Australije, planniraju godišnje odmore 

u periodu održavanja Manifestacije. Dolaze zaljubljenici u prirodu 

sa raznih strana svijeta, tako da u julu i početkom avgusta u 

plavskoj opštini boravi i prati dane borovnice preko 10-15 hiljada 

posjetilaca. Cilj nam je da u svakom pogledu istaknemo tradiciju 

ovda šnjih naroda, stvaralaštvo, kulturu i da na prirodnom bogatstvu 

gradimo osnov za dalji razvoj, kako bi omladina ostajala da 

živi u svom kraju - podsjeća Redžematović. 

Gore smanjila na oko 60 kilometara. 

Savjet manifestacije "Dani boro v - 

nice" dodijelio je plakete i priznanja, 

Radomiru Tatiću, Novaku Vujačiću, te 

najmlađoj beračici borovnica za ovu 

godinu Samri Cikotić, najbržoj beračici 

Ameli Kojić, dok je za mis "Dana bo - 

rovnice"izabrana Anisa Canović. 

Direktor Centara za kulturu u Plavu 

Ferit Šarhinović, zadovoljan atmosverom 

u kojoj je održana Ku lturno turistička 

manifestacija. Na pitanje, Šta bi ste 

izdvojili kao posebnu vrijednost manifestacije 

za For um kaže ; 

- Dani borovnice u Plavu i ovoga 

kao i predhodnih devet ljeta, a ove 

godine su bili jubilarni, promovisale su 

na najbolji mogući način kulturne, turističke 

i druge vrijednosti ovoga kraja. 

Svi su se potrudili da ispolje svoje spo - 

sobnosti a posebno sportska društva, 

planinarska društva, kulturno-umjetnička 

društva, javne us t anove, hotelski i 

turistički radnici i ku lturni poslenici. 

U kom smjeru bi valjalo planirati no - 

ve susrete za dobro i kulture i privrede. 

- U narednom periodu valjalo bi 

planirati više susreta u manjim centrima 

koji će biti više od koristi za narod a 

manje paradni. Zapravo treba učiniti da 

se domaća radinost prezentuje radi 

proizvodnje i prodaje rukotvorina i 

proizvodnje organske hrane. 

Šta ćete kao direktor učiniti u tom 

smjeru? 

- Učiniću da sa Centrima iz okru ž - 

enja i šire uspostavimo saradnju o oba 

smjera. 



r e v i j a 

KUTAK ZA DOKONE 

Džada 

Piše: Ervin Spahić 

Na glavnu akovsku džadu koja se 

pruža od limske ćuprije pa sve do 

ćuprije preko rijeke Lješnice sa desne 

strane uključuju se četiri sokaka : Bej - 

tića sokak, Idriska mahala i Kur-ć e - 

hajića sokak koji su nazive dobili po 

najbrojinijim familijama koje su tu živjele 

i Popovski sokak koji nazivom govori 

da su u tom sokaku živjeli božji 

službenici pravoslavne vjere. U Bejtića 

i Kurćehajića sokaku više ne ma ni 

Bejtića ni Kurćehajića dok Idriska 

mahala odolijeva vremenu. Možda 

razlog leži u činjenici - što nije bilo 

kuće u kojoj nije bilo četvoro i više 

đece pa su nekad ovu mahalu zvali i 

“Kineska četvrt”. Danas ovu mahalu 

zovu i hećimska budući da u njoj žive 

ili ordiniraju predstavnici naučne i 

alternativne medicine. Od hećima za 

đecu, oči, zube do kineske akupunture, 

travara i salijevača strave. Helem 

za svaku muku se može naći ilač i 

odagnati sihir. U Popovskom sokaku i 

danas žive popovske familije. 

Ako kažemo da se na početku gla - 

vne džade (praviti razliku od čaršije) 

nalazi “Popovski sokak” onda bi se 

moglo reći da se na samom kraju gla - 

vne džade tamo gdje se za nju kači Bej - 

tića sokak nalazila Haznadar dža mija. 

Na temeljima Haznadar (ili Har emdžamije 

koju su neki zvali i Me h med 

agina a kasnije i Idrizovića dža mija) 

koja je srušena 1958. godine voljom 

tadašnjih vlasti nikla je zgrada Ele k tr o - 

p r e n osa a u avliju Haznadar džamije je 

odnedavno uskočio i “Usk ok”. 

Česti musafiri ove mehane su upravo 

oni kojima su preci namaz klanjali u 

Haznadar džamiji. Oni kao da polažu 

pravo na nju, ko da im je đedo u 

amanet i peškeš ostavio. Kako je ova 

mehana sagrađena na mezarima njihovih 

predaka oni hesape da nema 

niko preči od njih da tu boravi. Oni to 

čine i iz praktičnih razloga, kako bi o 

jednom trošku učinili zija ret mezarima, 

evocirali uspomene na svoje pretke a u 

isto vrijeme se malo i relaksirali poslije 

“napornog rada”. ”Jazuk je da nam dan 

prođe bez akša mluka” - vele. Kako im 

koja maštrafa u damare udari to im rahmetli 

đeda bezbeli sve žalije. Suza suzu 

stiže ne bi li đedu pokazali svoj dert i 

kako im nedostaje. 

“Eh da mi je rahmetli đedo živ on bi 

to “ovako” uradio - te on bi to “ona ko” 

uradio“ - tupilo im se, da bi đedo imao 

habera za njih. Imali su adet da se đeda 

sjete ovako uz rakiju, ubehu ćeni - dok 

iz haber čekmedžeta do pire avaz : 

“Udri , udri , udri Mujo udri Mujo u 

tamburu hej !!!“ 

Rahmetli đedu nije lasno u mez aru. 

Prevrće se od muke jer ni tu nema 

rahata. Hesapim da je na ahiretu već 

dobio nadimak “Čigra”. A rahmetli 

đedo samo jedan dever ima: da mu bi 

da ustane da umjesto selama mačugom 

opauči te bilmeze i divanije po tintarama 

ne bi li ga prestali prizivati kad mu 

već na mezaru zija fete. 

Možda bi najbolje bilo da i unuk 

“pribavi dozvolu za gradnju objekta” te 

tu jedan i načini (kad mogu drugi što 

ne bi i on) kako bi bio blizu đeda koga 

je mlogo hajao. A onda nek im dušmani 

zavide - on na drugom ili trećem 

katu a đedo u podzmelju. 

Prisjećam se da su nas kao đecu savjetovali 

stariji ljudi (sada već rahmetlije) 

da nije džaiz i da je haram to što igramo 

fudbal u avliji Elektropr e no sa. 

”Sikter odatle”! - vikahu jedni. 

Drugi su nam išaretom davali do 

znanja da nam nije tu mjesto. 

“A zašto”? 

Nijesu htjeli da kažu.Kao da su se 

plašili .A mi smo i dalje igrali fudbal 

negodujući zbog neravnog terena (koji 

je nastajao slijeganjem mezara). 

I danas se sa šapatom priča da ni su 

imali mnogo berićeta i igbala u životu 

oni insani koji su na neki način bili 

vezani za zlu sudbinu ove džamije a i 

poslije. 

Svaka džada ima svoju hićaju. Mi 

bezbeli moramo biti ponosni na historiju 

ove naše džade. Među prvima 

smo imali vodovod koji je išao do čaršijskih 

česama (Stakine česme i česme u 

avliji Haznadar džamije). 

Nijesam se čudom moga načuditi 

odakle nagib u mojoj avliji kada se 

skreće sa glavne džade a smio bih se 

zaklet da sam kao dijete baš na tom 

prelazu igrao klikera i da je ravnica bila 

samo takva - kakva se poželjeti može. 

Za razloge sam saznao onomlani kada 

se obnavljala naša džada. Kako su ma - 

šine duboko kopale to su se mogla vidjeti 

djela neimara iz razli čitih vakata 

života ove moje džade. Prvo vodovo d - 

ne cijevi od pečene ilovače još iz tur s - 

kog vakta. Iznad njih tvrdo nabijena 

zemlja i kaldrma. Iznad kaldrme nalazi 

se sloj pijeska dovučenog na tezgerama, 

magaradima ili konjima iz bistrog i 

čistog Lima. Zatim slijedi granitna 

kocka koja je tako lijepo svjetlucala na 

suncu naročito poslije kiše, i kojom se 

mogu podičiti još jedino istorijska jezgra 

evropskih metropola. Iznad ovog 

sloja, sloj šljunka takođe dovučenog iz 

Lima sada već zagađenog koji je tu 

dovožen kamionima i traktorima. 

Onda slijedi nekoliko slojeva asfalta 

koji simbolizuju period novog vremena 

i razlaza sa „starim i retrogradnim“. 

Kako je naša džada „rasla“ tako su okolne 

kuće koje su se nalazile tik uz džadu 

potanjale a to je bio slučaj i sa mojom 

avlijom. U mojoj džadi (koja je do završetka 

drugog svjetskog rata nosila 


e v i j a 


Nekadašnja Harem džamija i današnja zgrada Elektroprenosa i kafana Uskok na mjestu gdje je dzamija srušena 

naziv Kralja Aleksandra) živjela je prva 

pismena žena u Akovu po kojna Olga 

Stanić rođena Basekić. Prvo biciklo 

nabavio je njen suprug Andro Stanić 

advokat, predratni načelnik Akova i 

otac Đorđija Stanića prvoborca koji je 

poginuo u drugom svjetskom ratu i 

kome se ni mezar ne zna. To biciklo je 

Andra umalo koštalo glave. Poželio 

Andro da provoza novi bicikl (čudo 

tehnike toga doba za Akovo) pa kada je 

prošao pored putara koji je održavao 

put ka selu Rasovu ovaj kad se malo 

rashavijezo hesapeći da vidi karakondžulosa 

(šejtana) iz straha opalio iz 

kuburlije za njim. Andra je spasila okuka 

na putu a zatim hitre noge da ga ne 

snađe belaj. 

Moja džada mirom je mirisala. Ka ko 

od đulistana tako i od mirisa kahve koju 

su hanume u dolapima na vatri pržile - 

do mirisa halve i taze pečenog simita. 

Dovoljno je bilo proći džadom pa 

da saznaš šta će ko imati za ručak ili ga 

pak neće imati ukoliko bi se neka od 

hanuma toliko zapričala sa konama da 

bi joj isti izgorio. Meni najdraži miris 

bio je miris pečenog kestenja koji je 

Hadžija (tako smo ga svi zvali mada 

Meke nije gledao koliko jesam li ja) prodavao 

na fišeke, na ćošku gdje je nekada 

bila Haznadar džamija. 

Moja džada nije imala supermarkete 

ali jeste “Solaru” dućan soli gdje se ista 

kupovala na kilo i džakove. U njoj si 

kada se spustiš sa džade i pre skočiš 

santrač pa niz nekoliko basa maka, 

mogao kupiti i cigaretu na komad, s tim 

što nisi mogao da biraš marku već koju 

bazerđan izvuče iz fioke. Imali smo i 

“Slastičaru” u kojoj smo kupovali šarene 

čibuke i šećerli jabuke, presovanu crnu 

halvu i bijelu koja se lijepila za zube. 

U mojoj džadi bila je i autobuska 

stanica u koju su svraćali autobusi nalik 

na one iz filma “Ko to tamo pjeva“. 

Nismo imali drugo čare nego smo 

hizmećarili šoferu da pospremi autobus 

samo da bi nas provozao do 

parkinga udaljenog sto metara.Lakše 

smo pamtili red vožnje nego raspo red 

časova budući da autobusi nisu saobraćali 

svaki dan. 

”Biznisom” smo se bavili još od 

malih nogu. Bili smo prvi “ dileri” koji 

su putnike prinuđene da konače kako 

bi za dan dva nastavili put- vo dili kod 

tetka Sene koja je držala pre no ćište i 

od nje dobijali bakšiš (ni “turizam” 

nam nije bio stran). O mo ru nismo ni 

razmišljali. Tamo su išli samo oni 

“boni” kako bi se u Ul cinju živi zatrpavali 

u pijesak. Nama more nije ni trebalo,imali 

smo mi svoje. “Idriski “, 

“Šaćiragincin”, “Patkova Otoka“, “Kol o - 

vrat “ (plaže na Limu) bili su naš Ulcinj, 

Budva i Herceg No vi. Koliko je samo 

ašikovanja ovde za početo i rastureno… 

Maštali smo kad ćemo iz bezanih i 

porhetnih gaća ući u “fabričke kupaće 

“ i na tome zavidjeli studentima koji su 

na obalama Lima provodili ferije uz 

obavezni de beli ćitab koji smo mi 

potezali da bi mu izmjerili težinu i kako 

bi se uvjerili da nauka nije nimalo laka 

stvar. 

“Sabahska kahva” bila je najbolja 

zamjena za sredstva informisanja. Uz 

nju bi došli i prvi haberi šta se doga - 

đalo u toku jučerašnjeg dana u Gor njoj 

Mahali. (Događaji vezani za Do nju 

Mahalu već su bili predmet pažnje 

“Akšamske kahve“ tako da su po sa - 

bahu tretirani kao bajati haberi.) 

Nije se mnogo imalo ali smo bili 

srećni i zadovoljni. Dijelili smo kom ad 

hleba namazan pekmezom ili gu rabiju 

koju je neko za sunet dobio. Da nas 

dijele “džoint” ili “crtu” - imaju sve – a 

nemaju ništa. 

Eh da mi je samo ponekad da pro - 

šetam džadom iz mojih sjećanja , da 

dam meraka džanu, da slušam zvuk 

svojih koraka kako odzvanjaju kockom 

popločanom džadom. Nasmi j e šim se i 

pozdravim; “Dobro jutro baba Olga”, 

“Sabahhajrula Hajruša jesi li se naspavala”- 

da udišem havu punu poznatih 

mirisa... upijam...da osjetim kako mi 

damari udaraju, da mi je srce puno i 

golemo...do neba. Da mi je da ležim na 

šiltetu rastrtom po minderu i slušam 

kako neki novi evlat trči mojom 

džadom vičući: “Juftar! Juftar! 

Nestala je stara čaršija a sa njom i 

ćerpići i ćeramida nema ni uskih sokaka 

ni kaldrme.Gornja Mahala i Donja 

Mahala postaju gornji i donji dio grada. 

Nema više ni avlija ni taraba ni 

pendžera ni šašovaca ni Dže dži nih 

jabuka ni Androvog grožđa kome nijesmo 

dali ni da uzri. 

Nalet naletosum auto put - vratite vi 

meni moju džadu. 


OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA » » » 

r e v i j a 

INTERNACIONALNI LIKOVNI SUSRETI “STARI MOST” 

Tajne umjetničkog čina 

Učešće akademskh 

stvaraoca iz zemlje i 

inostranstva, svjedoči 

o značaju Susreta 

kraj Bistrice, koji 

odišu druženjem i 

slogom, a svojom 

aktivnošću i 

kvalitetom 

obezbjeđuju visok 

rejting i respektabilno 

mjesto u likovnom 

životu Crne Gore 

Piše: Kemal Musić 

Pored starog kamenog mosta na 

rijeci Bistrici u bjelopoljskom selu 

Lozna luka već pet godina za 

redom održavaju se Internacion alni 

likovni susreti “Stari most”, koje 

organizuje nevladina organizacija 

“Stari most” u saradnji sa Opštinom 

Bijelo Polje i Centrom za kulturu. U 

živopisnom ambijentu rijeke i mosta, 

sa jedne, i Đalovića klisure sa 

druge strane, nastaju umjetnička 

djela. Nastaju prijateljstva i čvrste 

umjetničke veze. 

Ove godine Susreti su trajali 10 

dana, a učestvovala su 33 umjetnika 

iz Francuske, Švedske, Hrvatske, Bu - 

garske, Turske, Makedonije, Bo s ne i 

Hercegovine, Srbije i Crne Gore. 

Likovni internacionalni susreti 

“Stari Most” su manifestacija koja 

doprinosi razvoju ovog segmenta kulture, 

kaže gradonačelnik Bijelog Polja 

Tarzan Milošević, a koordinator i organizator 

ovih susreta Abaz Dizdarević 

ističe za Forum da ova manifestacija 

doprinosi afirmaciji kulturnih vrijednosti 

likovnog stvaralaštva. 

Ovogodišnje ratkovićeve večeri 

poezije počele su upravo izložbom 

slika nastalih na Internacionalnim 

susretima “Stari most”. Otvarajući 

izložbu, akademski slikar iz Rožaja 

Aldemar Ibrahimović je rekao da i 

pored velikog broja pozvanih umjetnika 

dolaze i oni koji nijesu pozvani. 

“Ovi, takozvani, “nezvani gosti” su 

itekako dobro-došli i daju jedinstvenu 

dimenziju i podsticaj u radu 

Susreta” kaže Ibrahimović. 

Prema riječima Faruka Dizdarevića, 

organizatora, ova manifestacija 

okuplja umjetnike različitih profilacija, 

različitih statusa, različitih 

starosnih dobi na stvaranje, zajedničku 

razmjenu iskustava i utisaka i 

zajedničko drugovanje. 

Rezultati nisu izostali: stvorena 

su djela koja mogu podnijeti i strožije 

estetičke kategorije. Pluralizam 

poetskih sklopova, koje je proklamovala 

postmoderna, aktuelan i na 

početku trećeg milenijuma, oduzima 

mogućnost objedinjavanja i generalizacije, 

kazao je Dizdarević. 

Internacionalni likovni susreti 

«Stari most» imaju reputaciju međunarodnog 

karaktera i to ih prema 

mi šljenju slikara Ibrahima Kurpejo - 

vića izdvaja od klasičnih likovnih 

kolonija. 

- Ove susrete karakteriše pažljiv 

odabir umjetnika.i dobar su primjer 

efikasnog osmišljavanja uslova 

za nove umjetničke vrijednosti sa sv - 

im likovnim posebnostima koje 

bakotvorno djeluju i na umjetnike i 

na ljubitelje umjetnosti, kazao je 

Kurpejović. 

- Izložbe djela nastalih na Inte r n - 

acionalnim likovnim susretima «Sta - 

ri most», kao i prethodnih godina, 

biće organizovane u mnogim gradovima 

Crne Gore. 


e v i j a 

« « « OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA 

PORTRET: HILMIJA ĆATOVIĆ, SLIKAR 

Predjeli djetinjstva 

Vjerni saputnik prirode i 

tišine , Hilmija Ćatović 

„unutrašnjim okom" 

pronalazi predjele u koje 

smješta svoje snove, čežnje, 

strahove i nemire. Priroda je 

dugi niz godina glavni motiv 

svih njegovih slika. 

Piše: Mirsada Sredanović 

Rožajac Hilmija Ćatović, decenijama 

je strpljivo i vrijedno stvarao slikarsko 

ime, pa za njega znaju, uvažavaju ga i 

poštuju kolege i likovni kritičari na prostorima 

Jugoslavije. Hilmija Ćatović ro - 

đen je u Skoplju, 15. III 1933. godine gd je 

je njegov otac Ilijaz, radio kao profe s o - 

r, arapskog i turskog jezika u Ve likoj me - 

d resi kralja Aleksandra. Osnovnu šk o lu 

Hilmija je završio u Rožajama, a nižu gimnaziju 

u Beranama. Potom se upisuje u 

Srednju umjetničku školu u Herceg 

Novom. Hilmija je u klasi profesora i uv a - 

že nog slikara Mirka Kujačića proveo dvije 

i po godine. 

- Kao gimnazijalac stalno sam slikao i 

crtao pa su na republičke izložbe profesori 

slali moje radove. Kao petnaestogodišnjak‚1948. 

godine pobjegao sam na omladinsku 

radnu akciju na Novi Beograd, i 

tada me profesor prijavio za Umjetničku 

školu u Herceg Novom. Po povratku kući 

dobio sam dopisnicu sa pozivom za prijemni 

ispit. Otišao sam i položio. Svi smo 

bili zajedno: Dado, To šo, ja. Od starijih sa 

nama su bili Gojko Berkuljan i Filo 

Filipović, i nekoliko Cetinjana. – prisjeća se 

školovanja Hilmija. 

Zbog teške ekonomske situacije u 

kojoj se nalazila porodica, Hilmija je bio 

prinuđen da poslije dvije i po godine 

učenja u Herceg Novom, 1951. godine 

školovanje nastavi na slikarskom odsjeku 

Srednje umjetničke škole u Skoplju 

gdje mu je živjela sestra. Potom upisuje 

Akademiju primjenjenih umjetnosti u 

Beogradu. 

Kad sam došao po rezultate upisa 

vidim da me nema na spisku primljenih, 

i odem kod Sofije , studentskog referenta 

koja je sve pamtila, ko god je jednom 

došao kod nje znala je sve o njemu. 

“Ja došao da uzmem dokumenta, 

nisam primljen.“ – kažem ja njoj. 

“A jesi li dobro gledao? Idi bolje 

pogledaj“.Ja pogledam spisak, opet me 

nema. Vratim se kod Sofije, i kažem: 

„Nema me“. 

„A jesi li dobro pogledo ono sitnim 

slovima na kraju? 

Ja se ponovo vratim i pogledam 

napo menu u kojoj piše: „Kao izuzetan 

talenat Hilmija Ćatović prima se direktno 

na drugu godinu studija.“ I tako sam 

odmah počeo da slušam drugu godinu 

Akademije, uz obavezu da neke teoretske 

predmete sa prve godine položim do 

kraja zimskog semestra.“ – priča Ćatović. 

Studije je u klasi Vinka Grdana završio 

u roku sa prosječnom ocjenom deset. 

Prvu samostalnu izlozbu Ćatović je priredio 

u Novom Pazaru, već poslije četvrte 

godine studija. To su bili radovi nastali za 

vrijeme ljeta. U ranim slikama predjela 

slojevitom pastom, tonovima čiste boje, 

sukobom svijetlo - tamno i snažnim potezom 

četke, naglašavao je ekspresivnost i 

isticao dramatičnost atmosfere. Ali, nje- 



r e v i j a 

govo sve bolje poznavanje prirode 

smanjuje tenziju, arabesku potiskuje 

struktura, a gradacijom zelenog tona i 

čudesnom svetlošću koja zrači iz boje, 

slikar podvlači svoju osećajnost , radost 

stvaranja i življenja. 

- Kad se toliko godina slika prođe se 

kroz mnogo faza. Bavio sam se dugo 

vremena figuracijom, pa onda figurom 

u pejzažu, pa na kraju je ostao sam 

pejzaž. Ne znam zašto, valjda mi se činilo 

da je sve to drugo višak. Sam pejzaž 

dovoljno govori i o sebi i o čovjeku.Kad 

se sjetim da sam prošao i kroz socijalnu 

tematiku, pa sve do letača. Pa sam onda 

prošao i kroz crvene game, plave i sive, 

okere i žute, i na kraju do zelenih gama. 

Mnogo godina je prošlo i mnogo slika 

sam napravio, ne znam ni gdje su sve.”- 

rezimira svoj stvaralački put Hilmija 

Ćatović. 

Još u srednjoj školi Ćatović je počeo 

da se interesuje za monumentalno slikarstvo, 

i često je pomagao profesoru 

Lazaru Ličenoskom u ateljeu na izradi 

mozaika. Ljubav prema ovoj slikarskoj 

tehnici nastavi la se i kasnije, pa je na 

mozaicima i magistrirao kod Rajka 

Nikolića na Akademiji primijen jenih 

umjetnosti u Beogradu. 

Nakon završenog školovanja Ćatović 

je neko vrijeme radio u Novom Pazaru, a 

potom u Prištini gdje je niz godina ra - 

dio kao nastavnik Više pedagoške škole 

- likovni smjer. Kada je Viša škola prerasla 

u Aka demiju umjetnosti, radio je kao 

pro fesor, i izveo generacije studenata 

koji danas sa ponosom ističu da su slikarstvo 

učili kod Hilmije Ćatovića. 

Kada je poslije ratnih događaja na 

Kosovu, nakon održanog ispitnog roka u 

ljeto 1999. godine, po tradiciji došao u 

Rožaje na odmor, nije ni slutio da je to 

konačni oproštaj sa gradom i sredinom 

Vjerni saputnik prirode i tišine, Hilmija Ćatović „unutrašnjim okom" 

pronalazi predjele u koje smješta svoje snove, čežnje, strahove i nemire. 

Hilmijine slike dočaravaju ljepotu Rožaja i okoline, ljepotu posijanu po 

njivama, livadama, šumama, na jedan neobično vedar način. Odabir 

zelene i ljubičaste nije slučajan. Prva je prelazna boja između žute i plave, 

a druga između plave i crvene, što već otvara niz mogućih pretapanja 

čime ne slučajno, okretanje pejzažu biva upotpunjeno. 

Ćatović, Rastoder i Pejović u umjetničkom paviljonu 

kojoj je mnogo dao. U stanu i ateljeima u 

Prištini ostalo je i uništeno sve ono što je 

Hilmija tokom dugog radnog vijeka stvarao 

i sticao. Slike iz ranijih perioda, sajdovi, 

fotosi, katalozi, novinska i druga dokumentacija 

koja svjedoči o Hilmijinom 

pedesetogodišnjem stvaralaštvu, nestala 

je, uništena. 

Danas Hilmija Ćatović sa suprugom 

živi između Bara i Rožaja, Novog Pazar i 

Novog Sada, gdje mu žive sinovi. U svakom 

od ovih gradova stvara, ali u zavičaju 

je kako kaže najkreativniji. 

- Čini mi se da sam u ovim improvizovanom 

ateljeu u dvorištu mnogo dobrih 

slike napravio. Valjda imam tu neki svoj 

mir. Ako treba nešto da obavim, ja to uradim 

u Rožajama do 10 sati ujutro i onda 

se vratim, skoncentrišem se i tu najbolje 

radim. 


e v i j a 


NOVE KNJIGE - ROMAN HILMA HADžIĆA 

Fantazija istine o 

posljednjem karavanu 

„ Rožajski karvan“ je knjiga 

koja ima univerzalno 

značenje i poruke opšte vrijednosti 

iako u osnovnom 

toku priče ima lokalne 

ličnosti i radnju. Karavanski 

put do Peći bio je dio mreže 

karavanskih puteva koji su, 

praktično, premrežavali 

zemaljski šar. U romanu je 

odslikan dio tog uzbudljvog 

karavanskog univerzuma 

Piše: Salko Luboder 

„Što su na nebu zvijezde, to su na 

zemlji učeni ljudi “. Čini mi se da je 

ova hadiska mudrost dobra prolegomena 

za slovo o životu i stvaralaštvu 

rahmetli Hilma Hadžića. A, 

kažu, čovjek živi onoliko koliko mu 

traju djela i da je čovjek onakav kakva 

su mu djela bila i ostala. Svi koji su 

poznavali Hilma Hadžića znaju da je 

bio učen, čovjek senzibilne intelektualnosti, 

britke i kao munja hitre i 

matematčki precizne misli, intelektualno 

radoznao, svestrano obrazovan 

i elokventan. Kao profesor matematike 

i direktor Gimnaz ije ostavio je 

neizbrisiv trag u obrazovanju i formiranju 

mladih generacija i već za života 

postao paradigma uspješnog 

orginizatora školskog života i neumornog 

pregaoca u usvajanju novih 

znanja. Bio je duboko svjestan da je 

Gimnazija bi la i ostala izvor svjetlosti, 

nade i perspektive cijelog rožajskog 

kraja. Čudesni svijet literature mamio 

je njegov radoznali duh i sve više ga 

uvlačio u neodoljivo zavodljivo inte r - 

e sovanje da se oproba u toj ma gičnoj 

vještini. U njegovim da marima, u 

tem elju cjelokupne duho vne egzistencije, 

taložila se blaga vrijedna 

priča koja je tu ostavljena sa amanetom 

da je iznese na svjetlost dana. 

U svom stvaralaštvu Hilmo ostaje 

u tematskom krugu zavičaja, pretvarajući 

sebe u draguljara koji čuva 

od propadanja duhovni imetak starih 

Rožaja i vrijedne slike života u njemu, 

stavljajući sve to na uvid čitalačkoj 

javnosti kao vrijedan dar. On u 

tome nikog ne kopira, gradi svoj is-k - 

az, postižući da njegovo štivo bude 

jasno, zvonko i pitko kao voda sa 

planinskog potoka. U isto vrijeme, 

urođenom sposobnošću pripovje d - 

ačke alhemije, uspijeva da na životne 

i dokumentarne temelje svojih priča 

postavi konstrukcije sa omamljujućom 

literarnom atmosferom, neo d - 

oljivim utiskom umjetničke fizio n o - 



r e v i j a 

mije i aromom za kojom se čezne i 

zbog koje se budi „ žal za mladost“, 

kako bi rekao Bora Stanković. (zbirka 

pripovjedaka „ Bilo jedno djtinjstvo 

„) 

U svoja dva najznačajnija predstavljanja, 

romanu „ Jusuf i njegova 

braća“ i hronici (romanu) „Rožajski 

karvan“ Hilmo sebe legitimiše kao 

stvaraoca koji sa pokrićem i razlogom, 

dakle, ide tragom sopstvene 

ambicije da se oproba u najsloženijim 

poduhvatima književnog stvaranja. 

Čini to uspješno, dokazujući da 

roman kao forma nije ispovijest autora 

( ili nikako nije samo to) već komplikovana 

intelektualna sinteza koja 

traži izuzetan dar, znanje, zrijevanje i 

umijeće. U romanu „ Jusuf i njegova 

braća“ odvažno ističe svoj stvaralački 

personalitet, pokazujući da je u stanju 

da slike ovdašnjeg življenja znalački 

rekonstruiše u imaginativne prizore 

književnog iskazivanja, čime je 

pokazao da u njemu odavno živi 

pisac. To je onaj čovjek koji od života 

pravi literarnu stvarnost u koju se 

čitalac empatično udubljuje i ima utisak 

da u tim trenucima živi paralelan 

život. 

Koliko god da je Hilmu prirođen 

dar za matematiku, književnost i 

Hadžićev i Rožajski karavan 

U Prologu romana zapisano je: „Ovo je priča o posljednjem karavanu u 

Evropi, o Rožajskom karavanu. Taj karavan umire i ovim zapisom 

pokušavamo da očuvamo uspomenu na njega i na njegovo vreme, vreme 

dok je trajao. A trajao je dugo – vekovima“./ Milan Kovačević/ 

U vremenu koje opisuje gospodin Hadžić, riješiti problem gladi, značilo 

je poći za Peć. Poći po tovar žita, soli, i dr. 

Zato je priča o karavanu raširena u ovim našim krajevima isto onoliko 

koliko su ti karavani značili za ljude sa ovih prostora. Dakle, puno, - konstatovao 

je Dr Draško Došljak. Kako i ne bi, kada i ovaj grad nazvaše 

Trgovište (Rožaje) i bi mjesto kroz koje su vodili putevi za Skadar i 

Dubrovnik, Prizren i Ras. 

Mjesto u kojem su se, uz puteve, ukrštale i različite ljudske sudbine. 

U Hadžićevom pričanju, punom metafora, jezičkih obrta, čitalac će saznati 

sve pojedinosti vezane za pripremu, organizciju i tok karavana. Kroz 

pričanja i dijaloge njegovih učesnika saznaće svu tegobnost i muku života, 

ali i osjetiti žal za prohujalim. 

Cijela knjiga – hronika H. Hadžića obiluje leksičkim blagom koje 

dokazuje bogatstvo rožajskog govora. Ona je sjećanje i na riječi koje polako 

venu, ali, na sreću, i ponovo vaskrsavaju. Rječnik lokalizama i manje poznatih 

riječi na kraju romana su tome i najbolja potvrda - kazao je na promociji 

u Rožajama (23.o8.o9) Dr Draško Došljak. 

druge oblasti, brižnost i naporno 

staranje njegovih roditelja i porodice, 

pogotovo u ondašnjim uslovima, bez 

sumnje, učinili su da to dođe do 

izražaja na očigledan način. Šestedesetih 

godina prošlog vijeka, kada 

u Rožajama nije bilo srednje škole, 

Hilmovi roditelji zaključavaju poro d - 

i čnu kuću u Rožajama i sele se u Novi 

Pazar, u iznajmljene sobe sa pres k r - 

omnim uslovima za življenje, da bi se 

njihova djeca školovala. U gimnaziji u 

Novom Pazaru već je bio Ibrahim, 

učiteljsku školu počeo je da pohađa 

Ismet, a Hilmo je upisao prvi razred 

gimnazije. Najmlađi brat Rifo bio je u 

osnovnoj školi. Kako od skromne 

očeve penzije nijesu mogli podmiriti 

troškove školovanja djece u Novom 

Pazaru i održavanja porodice u Rož - 

ajama, čvrsto riješeni da školuju svoju 

djecu iako je bilo vrijeme velike 

materijalne oskudice, roditelji Hadži - 

ća, majka Zada i otac Hika, odlučili su 

se na takav čin žrtvovanja za dobro i 

napredak svojih sinova. Naravno, 

nije se to ticalo samo njihove por o - 

dice već i čitave naše sredine. Bez 

takve vrste žrtve, pitanje je da li bi 

bilo i ove knjige koja nas je danas ok - 

upila i još dosta toga što je kao du - 

hovna vrijednost i intelektualni podsticaj 

proisteklo iz ove porodice. 

Ovaj događaj ističem kao jedinstven 

ili rijedak primjer napora i žrtvovanja 

roditelja da bi djeca učila škole, sticala 

znanje i nakon toga postala prepoznatljiva 

po učenosti i obrazovanju. 

Ovaj događaj treba i danas da 

bude mustra i podsticaj roditeljima 

da upućiju djecu pravim putem. 

„ Rožajski karvan„ je knjiga koja 

predstavlja vrijednu evokaciju na jedno 

vrijeme i brojne generacije karavandžija 

čiji se likovi smjenjuju u 

Hilmovom pripovjedačkom kaleidoskopu, 

oživljavajući atmosferu ki - 

ridžijskih patnji i nadanja, ponekada 

kobnog planinskog urlika i poja 

pjesme o đogatu grive pozlaćene. 

Karavanski put do Peći, preko surove 

i ljudskih sudbina žedne planine, da - 

nas je romantična priča što ponekog 

u dušu dira i nostolgiju priziva. U 

ono vrijeme, međutim, bila je to 

ozbiljna priča čiji su akteri imali 

ulogu da iz Peći donesu žito i druge 

potrepštine od kojih je život zavisio. 

Uz to, bila je to pustolovina u kojoj se 

kušala muška odvažnost da se cijena 

za to vrijeme poštovanog i dohodo v - 

nog zanimanja plati spremnošću 

suočavanja sa brojnim opasnostima 

zimi pomahnitale planine. Sve te 

zamke i izazovi utkani su u sudbine 

ljudi koje se odslikavaju na pripovjedačkom 

horizontu ove knjige. 

„Rožajski karvan“ je knjiga koja 

ima univerzalno značenje i poruke 

opšte vrijednosti iako u osnovnom 

toku priče ima lokalne ličnosti i radnju 

koja se dešavala na ograničenom 

prostoru koji je više poznat loka - 

lnom stanovništvu. To je istinita pri - 

ča, sa ljudima koji su zaista postojali, 

od kojih su neki za sreću i danas me - 

đu nama, ljudi koje smo poznavali, 

koji su bili nama najbliži, naši rođaci, 

komšije i sugrađani. Međutim, Hilmo 

toj priči daje literarni oblik, uvodi je 

u književne perivoje i ona postaje 

fantazija istine i istina fantastične 

prirode. Prije nego što naznačim 

nekoliko sekvenci iz fabularnog toka 

koje ilustruju univerzalnost značenja 

knjige o kojoj je riječ, čini mi se 

interesantnim da podsjetim na samo 

značenje riječi karavan ili karvan i 

ukažem na još neke zanimljivosti 


e v i j a 


Ulje na platnu: Ibrahim Kurpejović 

koje imaju opšte značenje. To i te 

kako korespondira sa pojedinim dje - 

lovima „ Rožajskog karvana “ , što će 

vas uvjeriti u moju početnu tezu da 

ova knjiga ima i poruke univerzalnog 

značenja. 

Karvan(a) (pers. karwan, tur.kervan, 

fr. carvane 2. društvo (ili povorka) 

putnika, naročito trgovaca, u 

srednjoj i prednjoj Aziji i u Africi, 

koje zajednički preduzima , radi uzajamne 

odbrane, put kroz divlje i 

daleke krajeve, naročito pustinje; 

vođa takvog društava je karavan – 

baši. (Milan Vujaklija, Leksikon stran - 

i h reči i izraza) 

Slično tumačenje daje i Abdulah 

Škaljić u svom rječniku koji se zove 

Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku 

Pojam kiridžija, ćiridžija (ar. – tur.) 

znači kirijaš, onaj koji s konjima i 

kolima prevozi robu uz nagradu. 

(Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpsko - 

hrvatskom jeziku) 

Čini mi se takođe smislenim da 

se podsjetimo na još neke zaimljiv - 

osti koje su vezane za fenomenologiju 

karavana Riječ karavan upotrebljava 

se od 14.vijeka. Na Balkanu u ist - 

oriji trgovine u srednjem vijeku bila 

su poznata karavanska putovanja 

pod imenom turma – lat.riječ koja 

znači konjički odred, kasnije tjelesna 

straža. Od 1300.godine karavanska 

putovanja su normirana sreskim 

statutima. Vođu karavana imenovalo 

je gradsko vijeće u Dubrovniku i 

Kotoru. Najpoznatiji karavanski putevi 

na Balkanu bili su od Dubrovnika 

do Bosne i Srbije, zatim Split – 

Sarajevo, a preko Balkana išao je i 

trgovački put ( naročito pamuk ) iz 

Makedonije i turskih pokrajina za 

Francusku. Karavansko prenošenje 

zadržalo se do druge polovine 19. 

vijeka, do uvođenja željeznice. Kod 

nas, otprlike, vijek kasnije. Pored trg - 

ovačkih karavana, postojali su i 

hodočasnički karavani koji su služili 

za zaštitu hodočasnika na putu ka 

svetim mjestima - Meki, Medini –ha - 

dž i luk. Najpoznatiji takvi karavani 

po lazili su iz Kaira i Damaska. 

Ovo zaniimljivo podsjećanje za v r - 

šavam ukazivanjem na značenje sintagme 

koja se često čuje – put svile. 

To je naziv za mrežu karavanskih pu - 

teva koji su povezivali sredozemlje sa 

istočnom Azijom. Karavanski putevi 

su dobili takav naziv zato što se njima 

trgovala svila, iz Kine donošena u 

Evropu. 

U knjizi „ Rožajski karvan „ Hilma 

Hadžića odslikan je dio toga, rekao 

bih, uzbudljivog karavanskog univerzuma. 

Karavanski put do Peći bio 

je dio mreže karavanskih puteva koji 

su, praktično, premrežavali zemaljski 

šar. Tako su i sudbine karavandžija, 

slične ili gotovo iste. Isto kao što 

Suljo Falja ne može da zaspi pred pr - 

vo samostalno karavansko putovanje, 

koje predstavlja prekretnicu u njegovom 

životu, uzbuđenje te vrste je 

uneverzalna odlika karavandžija koji 

iskoračuju u svijet odvažnosti i zrel - 

osti. Prvo putovanje je polaganje karavanske 

mature koja je imala veliku 

važnost u životu. A onda, kad karvan 

krene, obrnu se priče svekolike. O 

mitskom potopu i plahovitosti Crnje, 

o smukovima strašnim i silama nevidljivim, 

o hajducima i opasnim sta - 

zama. O tome kako je karavan opasna 

avantura poslije koje uslijede mitska 

sretanja sa čkiljavim svijetlima 

grada u koji se karavan zaputio. Sve 

je to zajedničko svima koji su i jednom 

kročili karavanskim putem gdje 

god da se nalazio. A ovaj naš, koji ide 

kroz planinu ljutu i goru čarnu, 

uostalom - kao i oni drugi,odnosio je 

živote i preokretao sudbine ljudske. 

Iskusni karavandžija Halko Luboder 

spasava od smrzavanja na majčinim 

grudima usnulo dijete, dok leš žene 

ostaje u ledenoj tišini pored puta. 

Pomaže Hasu Ešefaginom da se 

izvuče iz bijelog džinijskog kola, 

pokazujući karavandžijsku i ljudsku 

solidarnost, ne mareći za sopstvene 

rizike. I pogibije su bile zajednička 

odlika opasnih karavanskih puteše s t - 

vija, pa smrt Azema Dacića, čuvenog 

i vrijednog čovjeka, samo je potvrda 

planetarne karavanske istine. 

I tako, pričom i sjećanjem, rožajske 

karavandžije su stizale i na 

druge karavanske puteve, one od 

Dubro v nika do Seljanika, tvrdeći da 

je kao Stubica opasan još samo 

Pirlitor prema Durmitoru, kojim su 

prolazile ćiradžije od Dubrovnika 

preko Ono g ošta za Taslidžu i ovamo 

dalje ka Paz aru i Solunu. U priči 

koja je trajala koliko i njihovo putovanje, 

pretresali su i neviđene 

običaje, poput onog kada se pokojniku 

katoliku na sauč e šću udara 

šamar, do onoga što su vidjeli i čuli 

u sretanjima sa ljudima iz drugih 

krajeva. I još dosta toga zajedničkog 

za sve ljude i karavane. Svako vrijeme 

u kojem se pojavljuju knjige je 

dobro. Ali „ Rožajski karvan „ kao da 

nije mogao izabrati bolje. Ova knjiga, 

kako au tor reče, spomenik je od 

žive riječi posvećen herojima karavana. 

Knjiga je i svjedočanstvo o 

nama, o putu života i pupčanoj vrpci 

našeg trajanja. 



r e v i j a 

PRIČA 

Kosač 

Piše: Safet Sijarić 

Kad bi majka vidjela kakva su joj 

sinu uz kosidbu pluća , kažu zaplakala 

bi. Četrez dana zaredom ko ne baci 

kosu, vjeruje se da mu život više ne treba. 

Tamo dolje k Crnoj Gori vele – četiri. 

No Redžo Bidov se radovao proslavljenoj 

kosidbi dolje u ravnoj Zeti. Jer to 

je za njega značilo jedinstvenu priliku 

da se zaradi koji dinar para. Priliku 

kakvu u svom Bihoru nije imao. 

Siromah Redžo živio je u jednom 

božjem prlu i vrleti , pa i kad se lijepo 

iskrči , kako je samo on umio, kad se 

otrijebi, nadjubri, fino poore i opkopa, 

uredno povlači i busenje primjerno 

istuče, smoničava okutnjica, jedina njiva 

što se imala, jedva bi dala koju vreću 

žita. Kolomboć taj nešćaše da izraste 

tu više no do koljena , a bijelo ni do 

po piska, i bogami se željkovalo suhoga 

hljeba. Nešto pjeskovite livade što 

je visilo gore u brdu o nekakvu kršu i 

čičvarju, iako se čistilo i koliko se stiže 

trilo, isturilo bi nešto sijenca, reklo bi 

se naviljak, i ne bude dosta ni za to 

pet-šest ovaca što se držalo koliko da 

djeca ne suhotuju i zimi ne golotuju, 

bosotuju, te da se ne dovuče pomalo 

lisnika iz buča , bruka živa. Para koja 

da se stvori, iscijedi – o tome ne može 

biti zbora. A sve je u Redžovoj kući 

vapilo za dinarom. Trebalo je za so, 

gas, obuću, za bez i basmu... 

Radio je Redžan za nadnicu, bio je 

to čovjek vrijedan i radan , ali se u njegovu 

Bihoru posla nije moglo naći. 

Krčio bi on ljudima okrajke i skladove 

, no tražio nije skoro niko – radili su to 

ljudi uglavnom sami. Kosio bi livade, 

ornice i bašče, nije mu u tome bilo 

ravna. Rasta više prizemna no srednjeg, 

a čvrst i jak, bio je kao stvoren 

za taj posao. Njemu kosa ne struže, 

šušti, hušti , no fijuče kao ptica – fiju, 

fiju, fiju! Ali mogao je ići samo u 

zared, da kosi on danas drugima da bi 

oni sutra kosili njemu, koliko da ne bi 

u poslu bio sam. Jedino to, novac za 

rad u Bihoru se nije davao. I hodila bi 

grdnom Redžaliju djeca u tranjama i 

zakrpama . Pa i na njemu je ruho bilo 

toliko izandjalo i staro da ga nerijetko 

na kojem mjestu, nekad i sramotnom, 

izda te mu se otkrije gola djovda. A 

ponajgore što je bilo – žena mu Šaćira 

hodila bez gaća. Pa kad se nadje gdje 

spram sunca ili u kući sproću vrata, 

ocrtala bi joj se u cicanim dimijama 

pouska bedra. Kako se kašalj i siromaštvo 

ne mogu sakriti , primijetio je to i 

neko iz sela. Začu jednog dana Redža 

kako nekakvo s kose izmijenjenim glasom 

zareda: 

Redžu žena Šaća 

Ostala bez gaća 

Lele, lele, lee! 

Nasta časak tišina pa: 

Ostala bez gaća, 

uku, kuku-kuu. 

Od brežuljka do hrastuljka, od hrastuljka 

do kamena ili trna, ispeo se 

Reća polahko gore na kosu, da izvidi 

on koje to jede govna i baljezga da 

cijelo selo čuje ... Ali ne zateče ga gore 

O bijaše nestalo kao previd. 

Eto šta mu se dogodilo . I kako se 

nebi radovao Zeti? Kako se ne bi radovao? 

Zabaci Relja kosu preko ramena i 

podje, s nešto hrane u torbi i svim 

raspoloživim halom i novcem u džepu 

, lijepo na jug. Na cesti zasutoj šoderom 

zaustavi neki teretnjak i za upola 

manju cijenu no što bi autobusom, 

prebaci se , sve uz truskanje, do 

Podgorice. Od Podgorice zaredi da 

traži posla. 

Medjutim , ovaj put mu je sasvim 

loše krenulo. Tri dana, puna tri, pobiojao 

se od kuće do kuće, potucao od 

sela do sela, bez rezultata – nije trebao 

nikom ( ili su imali radnike, koji ove 

godine bijahu nagrnuli kao nikad, ili 

im je bila dovoljna svoja snaga). I siroti 

Rele bi samo čeznuo gledajući sretnije 

od sebe kako su zapali u isklasalu 

ravničarsku travu i kose li, kose. 

Ihuuj! 

Šini, šini! 

Noćivao je po polju, pod vedrim 

nebom, dokrajčujući postepeno svoju 

sve bajatiju ječmenicu sa sirom i prasom 

uz vodu sa tudjih izvora. Samovao 

pored vijugave rijeke Zete što je tiha i 

šutljiva, bila zalegla u vrbake i tu lijenčarila. 

Samovao i sekirao se. 

Dugi su za njega bili ti dani i te 

noći, dugi i predugi. Počeo je zboriti 

sam sa sobom. Kao mahnit. 

Aman , bože - govorio je – pa što je 

“vo ? Ka da sam prljaf pošo. Neoku - 

pan. 

Vo me nije – reče – doslen snalazilo. 

A kad mu se posreći , napokon, da 

naidje na čovjeka kom je trebao, na 

jednog starijega trbonju prekrupna 

brka, izbio je problem. 

- Ovu livadu došljen – veli Zećanin 

izvevši ga na jednu poljanu pod visokom 

travurinom- kako se pamti, manje 

od tri kose nije za dan pokosilo. 

- Ja – Livada je uistinu bila povelika. 

Redžo je i sam, tako odoka, bio procijenio 

da mu trebaju, otprilike ,tri dana. 

Ravnica je sakrivena. 

- A ja bi tijo da mi se pokosi za dan, 

kako bi šjutridan organizovao jednu 

akciju skupljanja . Te ukoliko imaš još 

koga ... 

Relja je bio sam. 

A posao mu se nije puštao. 

- Dobro – veli – biće ti pokošeno 

danas. 

Tako mu kaže. 

Je l’? – reče domaćin, ne raspitujući 

se dalje, s kim će i kako. E pa dobro – 

veli . Doći ću predveče sa tri iljadarke. 

Neka bidne tako. Zdogovorili smo 

se. 

I Zećanin obrne ka kući. Odgomila 

s pogolemom svojom, i teškom đovdurinom. 

Kad je potkraj dana došao na livadu, 

uhvatio se za glavu. Livada biješe 

pokošena a od ljudstva bio je – on 

jedan. S kosom bačenom na tolo, uz 

kov i torbu, ležao je ukraj polja kao 

zgodjen ratnik. Nepomične mu oči 

zagledane u nebo, kao da sanjari o 

nekom boljem , lašnjem životu. 

A evo kako bijaše kosio. Započeo 

nasred srijede, idući ukrug i udri, udri, 

udri, udri, udri ... 


e v i j a 


NOVE PJESME I SONETI ENVERA MURATOVIĆ 

Ulje na platnu: Suad Masličić 

Molitvom 

u svitanje 

Pjesnik Enver Muratović, rođen je 18. marta 

1978 godine u Rožajama. 

Objavio je zbirke pjesama: 

- Za suncem zavičaja, Sunce u čaši, Uzmi i 

ostatak mene, Druga obala, Naopako. 

Zastupljen je u antologiji „Trešnjev cvet“ – 

jugoslovensko haiku pjesništva, u izdanju 

Centra za Istočnu Aziju. 

Živi, radi i stvara u Rožajama. A ovo su 

nove pjesme koje je Muratović iz rukopisa 

“poklonio” Forumu. 

DA UĐEŠ U SAN 

Iz svake knjige javljaš se ćutke, 

Dobro me držiš budnog do zore; 

Sklopljenih očiju, k’o u lutke, 

Odletiš iz sna kroz prozore. 

I bolno hoću da te dovučem: 

Stežem ti ruku, ali bez snage; 

Kako i danas – tako i juče 

Nestaješ usred srebrne magle. 

I ne znam kako do novih snova, 

I da li hoćeš biti u njima 

K’o u riječima što su slova; 

Čekaću zato, smrvljen od bola, 

(Sred vrelog ljeta – meni je zima!) 

Da uđeš u san mekano gola… 

*** 

KLETVA 

Ukleti, valjda sa pravom 

(Preci nam lopovi bili!) 

Bolest se uvuče zdravom – 

Puno nas groblje, mili! 

I strah nas za djecu našu 

Da kletva i njih ne smori; 

Mi živi u smrt smo vašu 

Utkali sebe. Pa zborim: 

Veliki Bože, pomozi! 

Odagnaj riječi zlobne 

Iz naše tišine grobne; 

Odagnaj, jer nema više 

Snage u ruci, u nozi… 

Ta kletva nas opet siše! 

K’O DA ME NI BILO NIJE 

Neka ti kažu nebesa 

Koliko ima te, Ženo 

U ovoj tišini plesa 

Krvi što ključa venom; 

Neka ti pokažu ptice 

Lepetom mekih krila 

Koliko žudim da lice 

Dotaknem tvoje k’o svila; 

Koliko hoću – a strah me – 

Obgrlit’ lukavo, mila, 

Tvoj struk! A prah me 

Starosti polako krije… 

Biću tek san što si snila – 

K’o da me ni bilo nije. 

*** 

TI BUDI 

Ti budi daleko tamo 

Preko mostova trista; 

Ja ću i dalje ovako: 

Da padam poput lista. 

Ti budi daleko tamo, 

A ja ću ovdje leći, 

Sanjajuć’ kako se znamo – 

A stranci smo sve veći! 

PRIMAKNEM 

SE PROZORU 

To riječi čarobne tvoje 

Probude me pred zoru. 

Pomislim kako si blizu – 

Primaknem se prozoru… 

MOLITVOM U 

SVITANJE 

Zaista to ne treba – 

Za mene brinuti brigu, 

Sve dok se ima hljeba, 

Zdravlja, po koju knjigu… 

Zaista potreban nisam 

Žaljenja bilo koga; 

Srećan – kad nema vriska 

Srećan – s vjerom u Boga! 

I zato: samo ćuti. 

Život je trenut samo 

Odavde do Tamo; 

I nikad se ne ljuti – 

Mirna budi ko janje, 

S molitvom u svitanje… 

avgust 2009. 



r e v i j a 

Najstariji bicikl u Crnoj Gori!? 

Piše: Sait Š. Šabotić 

Još od antičkih vremena ljudi su razmišljali 

kako stvoriti mehanizam koji bi 

olakšao i pri tom ubrzao kretanje ljudi i 

na neki način „skratio“ udaljenost između 

određenih mjesta. Takva razmišljanja 

nijesu bila strana ni savremenicima Leo n - 

a rda da Vin čija, ali do konstrukcije neke 

jednostavne mašine za te namjene, nije 

došlo. Tek će ljudima novog vijeka poći 

za rukom da konstruišu bicikl, koji se sa 

minimalnim izmjenama zadržao u upotrebi 

do naših dana. 

Bicikl se koristi širom svijeta i predstavlja 

jedno od osnovnih prevoznih 

sredstava u saobraćaju. S toga vjerujemo 

da ste se nekada zapitali kako su se bicikli 

u saobraćaju i uopšte upotrebi, zadržali 

tako dugo. Odgo v or na ovo pitanje 

nije težak. Jednostavna konstrukcija i 

široka primjenjivost su glavni razlozi što 

je to tako i što bicikli u svakodnevnom 

životu imaju posebno mjesto. 

Kada je konstruisan prvi bicikl, teško 

je pouzdano i sasvim tačno odgovoriti, ali 

istorijski podaci govore da je svojevrsnim 

biciklom, koji je sam konstruisao, prvi 

upravljao njemački baron Karl von Drais 

1817. godine, koji je po njemu nazvan draisine. 

Model tog bicikla još uvijek se čuva u 

muzeju Paleis het Loo u Apeldoormu u 

Nizozemskoj. Draisov bicikl je bio vrlo 

težak i nije imao pedale, već se pokretao 

tako što se vozač odgurivao nogama o 

zemlju. Ranih četrdesetih godina XIX vijeka 

škotski kovač Kirkpa trik Makmilan 

(1813-1878.), konstruisao je bicikl s guvernalom 

koji pokreću pedale i tako širom 

svijeta postao poznat kao pronalazač bicikla. 

Negdje između 1850. i 1860. godine, 

Francuz Ernest Mišo i njegov učenik Pjer 

Lalement, konstruisali su bicikl sa pedalama 

na prednjem, velikom točku. Takav 

model bicikla Mišo je kasnije i patentirao, 

otvarajući istovremeno i kompaniju za 

proizvodnju bicikala. Ta kompanija je, 

koliko se zna 1865. godine proizvodila 400 

velosipeda godišnje. I taj model, iako 

nešto savremeniji od draisine, nije bio 

pogodan za upravljanje, zbog čega je vožnja 

njime bila opasna i praćena čestim 

padovima. Problemi sa upravljanjem 

donekle su smanjeni uvođenjem upravljača 

i pomijeranjem sjedišta u bolji položaj. 

Lakši model bicikla, tzv. penny-farthing, s 

velikim točkom naprijed i ma lim pozadi, 

proizvodio se u Engleskoj od 1870. godine. 

Pravi napredak u proizvodnji bicikla, 

međutim, ostvaren je 1885. godine, od 

kada je uveden lančani pog on koji su 

osmislili J. K. Starley, J. H. La wson i 

Shergold. Starleyev model iz 1885. godine 

se najčešće smatra prvim modernim biciklom. 

Naredno poboljšanje na polju konstrukcije 

bicikla bilo je uvođenje pneumatskih 

guma koje je uslijedilo 1888. godine, 

a što je bio izum Škota Johna Boyda 

Dunlopa. Od tada do danas, koncept bicikla 

se nije značajnije mijenjao, izuzimajući 

primjenu kvalitetnijih i lakših materijala u 

samoj izradi osnovnih djelova. 

Sudeći prema raspoloživim podacima, 

Crna Gora nije puno čekala da bi vi - 

djela model penny-farthing. Koliko nam 

je poznato takav model su Crnogorci prvi 

put vidjeli 1897. godine, kada je jedna 

putujuća cirkuska družina iz Mo s tara 

posjetila Nikšić. Zanimljivo je takođe reći 

da je tokom 1897. godine na Cetinju živio 

i radio izvjesni Franjo Benedetić „popravljač 

svijeh vrsta makina za šivenje i 

popravljač velosipeda“. Prema onom što 

saznajemo iz izvorne građe sedam bicikala 

je krajem februara 1900. godine uvezao 

u Crnu Goru trgovac Ivan Mar ović „s Mula 

u Boki Kotorskoj“ i uputio ih na Cetinje na 

ime Miha Ćetkovića koji je tamo živio i bio 

njegov trgovinski partner. 

Ne ulazeći u to sa kakvim modelima 

bicikala raspolažu naši mu-zeji i da li uopšte 

imamo kakav vrijedan eksponat 

takvog tipa, nedavno smo saznali za jedan 

vrlo stari, ali dobro očuvani model bicikla 

njemačkog porijekla, koji je vlasništvo 

porodice Me hmedović iz Nikšića. Bi cikl 

marke „Durkoph“, što bi u slobodnom 

prevodu značilo „tvrda glava“, proizveden 

1910. godine, kupio je nekoliko godina 

kasnije poznati nikšićki trgovac Ahmet 

Mehmedović od svoga kolege i prijatelja 

Veljka Jokanovića, takođe nikšićkog trgovca. 

Bicikl se odmah mogao lako primijetiti 

na nikšićkim ulicama iz prostog razloga 

što je bio među prvim u tom gradu. Danas 

je to dragocjen eksponat u porodičnom 

muzeju, jedan od onih koji pripada dugoj 

tradiciji porodice Mehmedović. 

„Jedino je stariji bicikl od našeg u gradu 

imao Ljubo Petrović, sin vojvode Šaka. 

Taj bicikl je bio proizveden 1909. godine. 

Izbjegavao je da ga vozi, ali je zato volio 

da sa njim izađe u šetnju gradom, držeći 

ga u ruci pored sebe“, kaže Dževdet 

Džeko Mehmedović. Nakon kupovine 

bicikla „Durkoph“, trgovac Ahmet Mehm - 

e dović je nabavio još nekoliko komada 

bicikala, koje je iznajmljivao nikšićkim 

mladićima koji su posjećivali čuvene plaže 

na rijeci Zeti – Krušku i Manitovac. 

Prema kazivanju Ahmetovog sina Dže - 

vdeta – Džeka Mehmedovića, takođe 

poznatog trgovca i majstora, bicikli su se 

cjelodnevno iznajmljivali i nikada se nije 

desilo da neko od klijenata nije platio za 

iznajmljeni bicikl. Bicikl„ Durkoph“, koji 

je nabavio njegov otac dugo je bio u upotrebi, 

tako reći i danas bi se lako mogao 

voziti ali „najveći problem su gume, jer 

ove današnje nijesu ni blizu originalnim 

gumama za ovaj model bicikla“, ističe 

sadašnji vlasnik. I dok smo zajednički razgledali 

njihov bicikl, shvatili smo da su 


e v i j a 


njegova praktična rješenja kojima raspolaže, 

nevjerovatna za ondašnje prilike – 

svijetlo sa regulatorom za kratke i duge 

snopove, trobrzinski mjenjač učvršćen 

na glavnoj šipci koja spaja sjedište i 

guvernal, lancobran, torbica za alat, 

nosač tereta i sasvim dobar kočioni 

mehanizam. Originalno je i sjedište za 

vozača. „Moram napomenuti da je prvobitno 

svijetlo na ovom biciklu bila garbitna 

lampa, a ovo sadašnje svijetlo dodato 

je nešto kasnije. Bicikl je na prednjoj osovini 

imao ugrađen i brzinomjer, ali on se 

polomio, pa smo uklonili i držač“, objašnjava 

nam Džeko. Prosto da čovjek ne 

povjeruje. Što se tiče samog srednjeg 

pogona, odnosno mehanizma za pokretanje 

pedala on je, kako naglašava sadašnji 

vlasnik, u odličnom stanju i bicikl bi 

se mogao i sada voziti, samo, trebalo bi 

ga podmazati. Na glavnoj osovini koja 

drži viljušku i guvernal bicikla stajao je 

amblem firme „Durkoph“, ali je sada prekriven 

farbom, dok je godina proizvodnje 

utisnuta na zadnjoj viljušci. „Ne sumnjam 

da u njemačkim muzejima ne 

postoji ovakav model, ali mišljenja sam 

da bi mi i sadašnji vlasnici ove firme, ako 

ona uopšte više postoji, samo pozavidjeli 

na očuvanosti ovog primjerka. Vjerov - 

atno bih za ovaj model dobio tri trenutno 

najskuplja i najbolja njemačka bicikla“, 

kaže u šali Dževdet Džeko Mehmedović. 

„Cjelokupan moj dosadašnji život obilježio 

je ovaj bicikl, jer sa njim drugujem od 

kada pamtim. Iako je znatno stariji od 

mene, još uvijek dobro ’sluša’. Nadam se 

da će i moj sin nastaviti da brine o njemu. 

Ne moram posebno naglašavati da 

Njemci prave najbolja bicikla na svijetu“, 

dodaje Džeko. To je zapravo samo potvrda 

našeg mišljenja da Njemačka, koja je 

kolijevka bicikla, nikada nije prestajala 

razmišljati kako još više unaprijediti svoj 

sopstveni izum. Uz sve ovo dodajmo da 

je prava šteta što stariji modeli bicikla 

nijesu imali ugrađene registre pređenih 

kilometara. Tako bismo znali koliko je 

kilometara prešao i ovaj vremešni bicikl, 

koji će naredne, 2010. godine, proslaviti 

100-ti rođendan. Skoro nevjerovatno, ali 

istinito. „Pozvaću vas i naredne godine u 

ovo vrijeme, Bože zdravlja, da vidite naš 

prvi mercedes“, u šali nam kaže Džeko 

Mehmedović i sa ponosom dodaje da se 

originalne vrijednosti osim u zvaničnim 

institucijama, često mogu naći i u privatmom 

vlasništvu, pa je zato samo potrebno 

uporno tragati za njima. 

NOVE KNJIGE, IZABRANE PJESME SAITA ORAHOVCA 

Život posvećen 

poeziji i slobodi 

U produkciji Almanaha objavljena je Zbirka pjesama Saita Oraho v ca. Ora - 

hovac je rodjen u Vladnama, kod Podgorice, 24. maja l909. godine. Najveći dio 

života proveo je u Sarajevu, a izvjesno vrijeme živio je i u Podgorici i 

Beogradu. Izmedju dva rata, za vrijeme stare Jugoslavije, slovio je kao borbeni 

i afirmisani pjesnik moderne socijalne poezije, kojeg je u više navrata hapsila 

i progonila Aleksandrova šestojanuarska diktatura. Hapšen je i u vrijeme 

ustaške i njemačke vlasti u Sarajevu, te l948. godine, u doba Infombiroa. U 

Sarajevu je zavšrio Filozofski fakultet, grupa istorija jugoslovenskih književnosti 

i srpskohrvatski jezik. Doktorirao je iz oblasti folkloristike. Bio je član 

Udruženja književnika BiH i potpredsjednik Društva folklorista Jugoslavije. 

Za knjigu „Samotna senčenja“, l957. godine dobio je na g radu Udruženja književnika 

BiH. Dobitnik je 27-mo julske nagrade Republike Bosne i Herce - 

govine za životno djelo. Pored tih nagrada, odlikovan je i Ordenom zasluga za 

narod, Ordenom bratstva i jedinstva, jubilarnom Plaketom Saveza boraca, 

Plaketom i poveljom zaslužnog gradjanina Sarajeva, jedna ulica u Sa-rajevu 

novi njegovo ime. 

Profesor dr Nikola Kovačević za pisao je da su soneti Orahovca izraz i 

nostalgičnog sjećanja i sjetnih pogleda prema budućnosti. Po njemu 

Orahovac u tim trenucima melanholije suprostavlja glas otpora i borbe, obračunava 

sa ljudskim porocima, sa nevjerom ljudskom. U tom smislu Orahovac 

je svoju pjesničku zbirku ispunio širokom skalom tonova i intonacija, dao joj 

bogatstvo različitih osjećajnih i misaonih akcenata, ulio joj dah autentičnog 

života. Orahovac često njeguje i p a tr i otska osjećanja u kojima pronalazi 

temeljne vrijednosti čovjekovog porijekla i njegovih humanih težnji. I patriotizam 

je za Saita Orahovca sveta tema o kojoj piše spuno uzbudjenja i dostojanstva, 

isto kao što je i sam u više mahova , i u poeziji i u životu shvatio da je 

ljubav prema otadžbini istovremeno i ljubav prema čovjeku , velika tekovina 

modernog humanizma. 

DOČARAVANJE 

Ovdje, u osami, tvoj lik dočaravam 

I potezom čvrstim unosim te cijelu 

U san mojih sanja, pa vruću i bijelu 

Ljubim te i dah ti dahom ispunjavam. 

Zatim ja se pitam: soko na visini 

Jesam li čovjek ko ostali ljudi, 

Danas, kad mi duša ni za čim ne žudi 

Već buja i cvate ko cvijet u dolini. 

Ne znam, al ko jelen skakućem lako 

S doline na brijeg i rado bih plako 

Od sreće, koja me rad tebe prožima. 

Pa i ak sam ovdje, a ti u daljini 

Od tristotin milja, ipak mi se čini, 

Da te moje biće sasvim blizu ima. 

SUSRET U ZAVIČAJU 

Taj susret, tako dugo željkovani 

U zavičaju – pun uzbudjenja: 

Jaruga svaka i grm svaki – znani, 

Pašnjaci gusti, granje puno vrenja 

Glasova ptičjih, žubor vodoskoka, 

Azurno nebo ko azurno oko 

Dječaka nekog, ovce svilorune, 

Kokot u bašti, na visini soko, 

Lisnata brda, glečer na planini, 

Sijači žita, svadbe i svirala 

Sve te to sjeća i sve ti se čini 

Djetinjstvo tu je, i da ti je dala 

Brižljiva majka zdjelu gustog mlijeka 

I da si naš' o svojoj boljci lijeka. 


43

PRENOSIMO » » » 

r e v i j a 

PRENOSIMO: 

OSLOBOĐENJE, SARAJEVO, BUTMIRSKI PREGOVORI 

Nedovršena država 

Piše: Gojko Berić 

Naše etničke poglavice i vladajuće 

oligarhije nemaju predstavu o 

karakteru moderne države. Njima je 

pošlo za rukom da na tekovinama 

rata us p ostave "svoje narode" i da uz 

to debelo materijalno profitiraju. 

One uživaju u ambijentu "ned o v - 

ršene države", lišene pravne moći, pa 

im drugačija država nije ni potrebna. 

Što Milorad Dodik i ne krije 

Zašto okolišati i stvari ne nazvati 

pravim imenom? Ako su, dakle, butmirski 

razgovori bili pitanje "biti ili 

ne biti", a tim su zvonom cijele dvije 

sedmice zvonili njihovi autoritativni 

američko-evropski pokrovitelji, onda 

nije pretjerano reći da se međunarodna 

zajednica nalazi pred političkim 

bankrotom u Bosni i Hercegovini, 

njenim "najvećim eksperimentom 

po s lije Drugog svjetskog rata koji 

nije uspio". Naravno, takav bankrot, 

Šta se dešavalo u Butmiru 

Razgovori u vojnoj bazi Butmiru kod 

Sarajeva koji su vođeni između predstavnika 

Sjedinjenih Država i Evropske Unije sa liderima 

političkih stranaka BiH završeni su bez 

ikakvih dogovora. Zamjenik američkog držav - 

n og sekretara Džejms Štajnberg i šef diplomatije 

Švedske Karl Bilt najavili su mogućnost 

nove posjete BiH u novembru. Oni očekuju 

neki dogovor do sjednice Vijeća za implementaciju 

mira u BiH 18. novembra. 

Cilj pregovora je bio uspostavljanje 

funkcionalnijih institucija na državnom nivou 

kako bi BiH mogla da napreduje ka evroatlantskim 

integracijama. 

Lideri sedam vodećih stranaka tri konstitutivna 

naroda BiH su uz različita objašnjenja 

odbacili su predložene prijedloge. Premijer 

Republike Srpski ocjenio je da je predloženi 

paket mjera antidejtonski i daon dramatično menja način 

odlučivanja u BiH, što je po njemu neprihvatljivo. Za 

Hrvatsku stranu prijedlozi su bili neprihvatljivi, kako je 

rekao lider Hrvatske demokratske zajednice u BiH, 

Dragan Čović prijedlozi ne obezbeđuju ravnopravnost 

hrvatskog naroda. Lider Stranke za BiH Haris Silajdžić 

rekao je da pre d log ustavnih promena nije prihvatljiv jer 

se "ponovo ne dotiče entitetsko glasanje". 

Jedino je lider Stranke demokratske akcije, Sulejman 

Tihić, rekao da su predlozi o reformama "uslovno prihva t - 

ljivi" pošto su bolji od "postojećeg stanja". 

bar što se tiče Zapada, nikada neće 

biti službeno proglašen, a jedan od 

načina da se to izbjegne jeste stalno 

dopisivanje novog čina butmirske 

priče, po uzoru na španske sapunice. 

Pa ko preživi! 

U narodu se kaže: "Krivo začeto 

ostaje krivo". Podrazumijeva se da se 

u ovom slučaju aludira na Dayton, 

ka s arnu u kojoj je BiH kao država 

možda spašena, ali uz trajni invaliditet. 

Svi naknadni napori da se 

Nacrt ustavnih promjena predviđa povećanje broja delegata 

u oba vjeća državnog parlamenta, koja bi umjesto 

predsedavajućih dobila predsednike i potpredsednike. 

Vjeća bi sve odluke donosila većinom glasova prisutnih 

delegata, od kojih bi po trećinu činili članovi iz svakog naroda. 

Bosna i Hercegovina bi dobila predsjednika Predsjed - 

n ištva sa dva potpredsjednika, koji bi umesto na izborima 

bili birani u državnom parlamentu. Glavnu izvršnu vlast 

trebalo bi da ima Savjet ministara, na čijem bi čelu bio premijer, 

umjesto dosadašnjeg predsedavajućeg. Premijera bi 

imenovao predsednik. 


e v i j a 

« « « PRENOSIMO 

zemlja osloni na vlastite noge i 

krene putem oporavka bili su uzaludni. 

Butmir je bio ogledalo te uzaludnosti. 

Iako je svoj autoritet stavio 

na kocku, američki potpredsjednik 

Jo seph Biden nije uspio usmjeriti 

do g a đ aje u boljem pravcu. On je prilikom 

posjete našoj zemlji u maju 

ove godine domaćoj po l itičkoj eliti 

školski objasnio u kojim segmentima 

pravna država mora biti iznad 

entiteta. Međutim, njegove poruke 

su otišle niz vjetar. Na domaćem 

terenu ništa se nije pro mijenilo: za 

Srbe je Dejtonski sporaz um besmrtan, 

a za Bošnjake i Hrvate nepresušno 

vrelo frustracija. Ove suprotstavljene 

pozicije su zakovane. 

Zemlja ide krivim putem i kao da svi 

čekaju da ruda udari u brdo i polomi 

se. A onda će se stvari valjda riješiti 

same od sebe. 

Četrnaest godina nakon rata po - 

novo je jedna kasarna, ovog puta ona 

EUFOR-ova u Butmiru, bila mjesto 

gdje je tražen izlaz iz začaranog kruga 

stvorenog u kasarni u Daytonu. 

Nije bilo sreće, dapače, učinak 

butmi rskih razgovora je poražavajući. 

Ame rikanci i Evropljani su mje s - 

ecima, u tajnosti, radili na konstrukciji 

butmirskog mlina. Navodno su 

pali od umora, ali se ne zna da li od 

rješavanja zadatog balkanskog re - 

busa ili od međusobnih svađa. Ali šta 

god da je bilo, kad je 9. oktobra stavljen 

u po gon, vidjelo se da od njegovog 

mliva nema pogače. Kraj prije kraja! 

Ame ričko-evropsko brašno nik o - 

me se nije dopalo: Dodik je našao da 

je štetno po zdravlje Srba i Republike 

Srpske, a Silajdžić da je podvaljeno 

Bošnja cima. Raspoloženje među 

Hrvatima posredno je opisao Božo 

Ljubić: "Bo sna i Hercegovina sve više 

postaje konfederacija dvaju entiteta. 

U jednom vladaju Srbi, a u drugom 

Bošn j aci." Niko od domaćih lidera 

nije sa sobom donio začin zvani ko - 

mpromis, sastojak bez kojeg je raci o - 

nalna politika nezamisliva. 

Naše etničke poglavice nemaju 

predstavu o karakteru moderne drž - 

a ve, niti ih ona zanima. Svi oni, manje-više, 

pripadaju tzv. narodnjačkoj 

eliti, stvorenoj na energiji i emocijama 

narodnjačkih pokreta nastalih 90- 

ih godina prošlog vijeka. Ti su 

pokreti bili oličeni u vodećim populističkim 

stra n kama - SDA, SDS-u i 

HDZ-u, od kojih su dvije posljednje 

bile filijale Mil o š evićevog, odnosno 

Tuđmanovog režima. Njih dvojicu je 

povezivalo isto uvjerenje, da je država 

nešto što se stvara silom, ratovima, 

etničkim čiš ć enjem i drugim zlima. 

Ukratko, os v ajanjem teritorija, progonom 

i likvidacijama "nepoželjnog" 

stanovništva, i postavljanjem granica. 

Iako nisu uspjeli da silom podijele 

BiH između sebe i pomaknu granice 

Srbije, odn o sno Hrvatske, podijelili 

su je etnički. 

Njihov osvajački državotvorni 

duh nije iščezao sa ovih prostora. 

Dokaz za to je i Dodikovo poimanje 

srpskog dijela BiH, koji on doživljava, 

tretira i javno naziva državom. 

Otuda i njegovo istrajavanje na ne p - 

o recivosti gra n ica Republike Srpske, 

omeđenog prostora na kojem će 

Srbi biti mjera svih stvari. Ni danas, 

toliko godina na k on krvavog rata, 

pamet srpskih, hr v a tskih i bošnjačkih 

lidera ne seže dalje od pojmova 

"narod" i "teritorija". Gra đ ani su tu 

tek da se uzgred pomenu. Sav javni 

život svjedoči da su oni crna ovca u 

nacionalističkom političkom diskursu. 

Da li ste od naših nacionalističkih 

prvaka ikada čuli kako jasno i 

glasno kažu da žele da se posvete 

jednom i najvažnijem cilju: stvaranju 

države u kojoj će biti uspostavljen 

unutrašnji pravni red zasnovan na 

principima da su svi državljani jednaki 

pred zakonom, a svi stanovnici 

zaštićeni u skladu s konvencijama o 

ljudskim pravima? I ništa manje od 

toga. A stvar je prosta ko pasulj. 

Treba samo prepisati univerzalna 

civilizacijska načela i proglasiti ih 

općevažećim na svakom pedlju 

Bosne i Hercegovine. 

Čekanje da to urade Evropa i 

Amerika, vladajućim oligarhijama 

mo že biti zanimljiva "sporedna disciplina". 

Njima je dobro u svim 

mogu ć im varijantama, osim u jednoj: 

da nestanu s vlasti. Zadovoljne 

su što im je pošlo za rukom da na 

tekovinama rata uspostave "svoje 

narode" i da uz to debelo materijalno 

profitiraju. One uživaju u ambijentu 

"nedovršene dr ž ave", lišene 

pravne moći, pa im drugačija država 

nije ni potrebna. Što Mi l orad Dodik 

i ne krije. 


FELJTON » » » 

r e v i j a 

FORUM U NASTAVCIMA PRENOSI DIJELOVE KNJIGE „PALESTINA“ HARUNA YAHYA KOJU JE 

SA ENGLESKOG PREVEO PODGORIČKI IMAM EF. DžEMO REDžEMATOVIĆ 

Palestina 

TREĆI NASTAVAK: 

IZBJEGLIČKI KAMPOVI 

U 1948. godini, sa priznavanjem 

UN rezolucije 181, stotine hiljada 

Palestinaca su u svojoj vlastitoj zemlji 

odjednom ostali bez države. Prema 

toj rezoluciji, Palestina se dijeli na sljedeći 

način: 55% zemlje, uključujući 

veći dio dragocjenog priobalnog 

područja, je pripalo Izraelu, dok ostalih 

45%, uključujući uski priobalni 

pojas Gaze, polovina od Galileje, 

Judejske i Samarijske visije, i mali dio 

Negeva, je pripao Palestincima. Kada 

su Britanci potpuno istjerani iz 

područja, rat je počeo 15. maja 1948. 

godine između Egipta, Transjor d a - 

nije, Sirije i Iraka na jednoj strani, i 

Izraela na drugoj. Rat se završio u d e - 

c embru i Izrael je izišao iz rata sa oko 

50% više zemlje nego što je imao pod 

odredbom UN plana, uključujući cijelu 

Galileju, priobalno područje i sjeverozapadni 

Jerusalim ostavljajući sa - 

mo Zapadnu Obalu i Pojas Gaze. 

Kao rezultat toga, više od 750.000 

Palestinaca je napustilo svoja ognjišta 

ostavljajući za sobom sve što su imali. 

Oko jedne trećine njih se naselilo na 

Zapadnoj Obali, druga trećina u 

Pojasu Gaze, a ostala trećina je otišla 

u izbjeglištvo u susjednim arapskim 

zemljama, u većini slučajeva, Jordanu, 

Siriji i Libanonu. Tokom šestodnevnog 

rata u 1967. godini, Izrael je okupirao 

Zapadnu Obalu i Pojas Gaze i 

većina Palestinaca je ostavila ta 

područja i otišla u susjedne arapske 

države. Broj Palestinaca koji su se 

rasuli po svijetu, danas se procjenjuje 

na 3.5 do 4 miliona. Od tog broja, 

jedan milion živi u izbjegličkim kampovima 

Zapade Obale i Pojasa Gaze i 

duž granica Libanona, Jordana i 

Sirije. Drugi žive van kampova, ali bez 

ikakvog državljanstva. 

Većina današnjih srednje-vječnih 

Palestinaca je rođeno u izbjegličkim 

Pojas Gaze - raketiranje Izraelske vojske 

kampovima. Palestinski muslimani u 

tim kampovima žive u jako teškim i 

primitivnim uslovima. Za svaku jedinku 

postoji 60 kvadratnih metara bez 

ikakve infrastrukture. Najveći problem 

naseljenika je nezaposlenost. 

Gusta populacija u Gazi, od 2.500 

ljudi u jednom kvadratnom kilometru, 

samo povećava nesređenost i 

gorčinu izbjegličkog života. Kada se 

uzme u obzir da su ti ljudi za sobom 

ostavili sve što su imali, kao i prilike 

zaposlenja tragajući za izbjegličkim 

kampovima u tim oblastima, lakše je 

zamisliti uslove u kojima žive. 

Izraelska vlada također prisiljava 

Palestince da žive pod blokadom. U 

tom smislu Palestinci obzirom na njihovu 

populaciju posjeduju veoma 

mali dio zemlje. Oni su pod strogom 

kontrolom i nadzorom. (zapravo, oni 

trenutno ne posjeduju nikakvu zemlju. 

Primorani su da žive samo u onim 

dijelovima Okupiranih Teritorija za 

koje Izrael izdaje dozvolu). 

Izrael nastavlja da primjenjuje 

nadzor nad preko 97% Zapadne Ob a - 

le i 40% Pojasa Gaze, a ovi dijelovi spadaju 

pod autonomiju palestinskih vlasti. 

Međutim, moguće je da neko 

pomisli da Palestinci žive u ovim 

područjima zato što njihova vlada to 

hoće. Izrael je postavio jake restrikcije 

slobode kretanja svim Palestincima 

koji žive u Zapadnoj Obali i u većini 

Pojasa Gaze. Od marta 1993 godine, 

putovanje Palestinaca koji žive u Izra e - 

lu i Istočnom Jerusalimu je postao slučaj 

vladine dozvole. To ne samo da 

ograničava palestinsku ekonomsku 

aktivnost, već uzima također udio 

zabrane u osnovnim pravima edukacije, 

zdravstva i slobode vjeroispovijesti. 

Izraelska politika blokade je trenutno 

dvojaka. Najuočljiviji aspekt je 

postavljanje kontrolnih punktova na 

raznim mjestima i razvrstavanje velikih 

trupa koncentriranih blizu oblasti 

u kojima živi palestinsko stanovništvo, 

a sve iz «sigurnosnih» razloga. 

Sko ro su izraelske snage počele čak 

postavljanje ograda sa bodljikavom 

žicom i gradnju betonskih zidova oko 

palestinskog područja, kao i kopanje 

rovova preko glavnih putova. Obzi r o - 

m da su te snage jako agresivne, kontrolni 

punktovi su često mjesto smrtnih 

završnica. 


e v i j a 

« « « FELJTON 

ANALIZE: ISLAM U EVROPI 1 

Problem ili realnost 

Pritisak na muslimane 

da opravdaju 

njihov evropski identitet 

može da izazove 

i Evropljane da razjasne 

svoj evropski 

identitet. U duhu 

„isprekidanih društava“ 

Kevina Robinsa 

koji vjeruje da je 

istorija nastala iz kultura 

u relaciji i interakciji, 

Jorgen Nilsen 

zaključuje da je većina 

plodnih društava 

nastalo tamo gdje se 

ljudi sreću 

Priredili: 

Aziz Al-Azmeh2 i Dr Effie Fokas 

Izbor i prevod sa engleskog: 

Melita Rastoder 

Reafirmacija eksplicitnog nacionalizma 

kao političke snage, krajem 90-tih, 

oživljavanje nacionalnog identiteta, po - 

rast anti-imigrantantskog stava i slično, 

osnovni su faktori koji su doveli do 

negativnih generalizacija o prisustvu 

muslimana u Evropi, konstatuje se u, iz - 

među ostalog, u studiji grupe veoma 

ist aknutih poznavalaca Islama. 

Dr Effie Fokas 3 , član Evropskog 

instituta i direktor LSE foruma o religiji, 

bilježi da ovi faktori oslikavaju jedan od 

kritičnijih trenutaka evolucije Islama u 

Evropi. Percepcije Islama kao nasilne 

Meho Čaušević 

- grafika 

monolitne religije i muslimanima kao 

prijetnji evropskom društvu evidentne 

su u velikom broju relativno skorašnjih 

događaja. Kontroverze u vezi sa štampanjem 

stripa o Muhamedu a.s. u danskom 

dnevnom listu, kao i propratna 

debata; diskreditujuće riječi o Islamu 

Pape Benedikta XVI prilikom njegovom 

govora na Regenzburg Univerz i - 

tetu, planovi podvrgavanja imigranata 

„testovima za državljanstvo“ u cilju procjene 

da li su njihove vrijednosti kompatibilne 

sa većinskom zajednicom, 

samo su neke od ilustracija takvih 

događaja. 

Prof. Islamskih studija i zamjenik 

Dekana na Odsjeku za teologiju i relidiju 

Univerziteta u Birmingemu, Jorgen 

Nielsen 4 , da bi što bolje predstavio 

takvu realnost, daje primjer doskorašnjeg 

lidera Danske, Andersa Fog Ras - 

musena, koji je, jednom prilikom, 

izjavio: „Danci su dugi niz 

godina bili naivno dobri. Nisu 

se usuđivali da kažu da su nečije 

vrijednosti bolji od drugih. Ali 

to sada mora da se desi.“ 

Ovaj primjer, prema mišljenju 

autora, ukazuje na malo 

tolerancije prema doseljenicima 

koji ne prigrle danske vrijednosti 

tolerancije i podstiče 

na dalju debatu o tome da li su 

neke vrijednosti bolje od nekih 

drugih. 

ŠTA BI MOGLA BITI SUŠTINA 

EVROISLAMA? 

Sve češća upotreba termina 

Evro-Islam tokom posljednih 

godina usmjerila je Jorgana 

Nilsena u analizu divergentnih 

upotreba ovog koncepta. 

Profesor Basam Tibi 5 pod 

terminom Evro-Islama podrazumijeva 

integraciju muslimanskih 

doseljenika u Evropi. On integraciju 

vidi kao proces gdje obije 

strane učestvuju, dok se 

„Evro-Islam mora smjestiti i asimilovati 

u socio – kulturnu evoluciju koju je 

Evropa ostvarila“. Njegova percepcija 

takve integracije uvodi tri aspekta po 

kojima se ona može ostvariti: tolerancija, 

pluralizam i sekularizam. 

Pod pojmom tolerancije, Tibi podr - 

azumijeva toleranciju u širem Evro - 

pskom smislu, pod pluralizmom – na - 

puštanje Kuranskog smisla superiornosti 

i sekularizam je, kako on bilježi, laďcité, 

to jest, strogo odvajanje religije i 

države kako je to ustanovljenom Fra - 

ncuskim zakonom iz 1905. godine. Tibi 

je protiv oblika zaštićenog statusa koji 

je sličan obliku tzv. dhimmi 6 grupe, 

zato što takva politika vodi getoizaciji. 

Dr Jorgen Nilsen, međutim, podsjeća 

da koncept Evro-Islama otkriva isto 

onoliko koliko i prikriva. U procesu 


FELJTON » » » 

r e v i j a 

integracije, obije strane treba da se 

kreću. Nilsen bilježi da takav proces 

implicira na to da se podržava 

promjena u pravom smjeru koji 

muslimani treba da prate. Dalje, 

on dodaje da se vjerska, nacionalna 

i etnička tolerancija u Evropi 

dovodi u pitanje ako se uzme kao 

primjer broj zemalja sa privilegovanim 

crkvama. Što se tiče 

Tibijevog isla mskog laďcité, odnosno 

sekularizma, Nilson ističe da 

taj termin u ideološkom francuskom 

pogledu znači da se država 

ne odnosi prema građanima kao 

zajednicama već isključivo kao 

prema državljanstvu individue 

(citiyonnete). U tom smislu, muslimani 

bi trebalo da postanu više 

Evropljani nego sami Evrop ljani, i, 

iznad svega, drugi Evro pljani bi 

trebalo da postanu više kao 

Francuzi. Stoga, Nilsen tvrdi da 

postoji više načina na koji neko 

može biti Evropljanin kada se 

govori o kulturnom i vjerskom 

identitetu. 

U skladu sa tom pretpostavkom, 

Nilsen predstavlja primjer 

Danske i Velike Britanije. 

Danska je arhetip nacije-države 

gdje Luteranska crkva drži veoma važ - 

nu poziciju. Osim toga, crkva je bila 

zvanični registar sklapanja brakova, 

rođenja i smrti. Krajem 60-tih godina, 

sa uplivom u glavnom muslimanskih 

do seljenika, dansko društvo je bilo 

podv r gnuto promjenama. Prilikom prilagođavanja 

tak voj situaciji, obrazovne 

institucije su bile prve koje su odgovorile 

na promjene. Danska je bila među 

pionirima u otva ranju muslimanskih 

škola. Među tim, registracija imena i 

izdavanje izvoda rođenih predstavljali 

su problem zato što je tradicionalna 

funkcija Lu teranske crkve morala da 

bude prebačena na civilni organ. 

Status priznate vjerske zajednice, obezbijeđen 

Usta vom, 80-tih godina naišao 

je na negativnu reakciju u društvu. 

Međutim, nova obrazovana generacija 

muslimana ro đenih u Danskoj odigrala 

je značajnu ulo gu u učešću u javnim 

debatama koje su se ticale jednakih 

prava, demokratije i mogućnosti mijenjanja 

aktuelne situacije. Uspjeh eks t r - 

emno desnih partija na izborima 2001. 

godine i sve veći broj nacionalistički 

nastrojenih političara koji podržavaju 

veoma strogu politiku prema imigrantima 

i izbjeglicama po dudarila se sa 

aktivnijim multikulturnim pristupom 

integraciji značajnih sektora društva 

poput nekih lokalnih samouprava, vo - 

d ećih biskupa, intelektualaca i muslimanskih 

lidera. Na taj način, Danska je 

iskusila sudar svog nacionalnog i dem - 

o kratskog identiteta. 

U Velikoj Britaniji 1967. godine sek - 

retar Laburistia Roj Dženkins uveo je 

koncept integracije kao proces koji će 

povesti ka multikulturnom društvu jednakih 

mogućnosti, kulturne različitosti 

i tolerancije. Međutim, autor ističe da je 

kulturni identitet dobio jednu aktivniju 

vjersku dimenziju pod uticajem određenog 

broja faktora. Ulični protesti i 

neredi 1981. i 1985. godine, aktivnija ul - 

o ga vjerskih organizacija, lokalni politički 

incidenti, kao što je afera sa Salma - 

nom Ruždijem, najavili su novi proces 

samo-identifikacije koja je bila proizvod 

brojnih socio-ekonomskih 

faktora. Sa druge strane, činjenica 

da Britanija nije iskusila stvaranje 

nacije-države ide u prilog argumentu 

da koncept multikulturalne 

integracije najvjerovatnije potiče 

iz tog istorijskog bekgraunda. 

U prilog tome, Nilse nov rad predstavlja 

još dva evropska primjera 

gdje su isla m ske zajednice zakonski 

priznate u ok viru postojećeg 

sistema ili priznatog re ligioznog 

statusa: Austrija i Španija. 

U okviru koncepcije identiteta, 

au tor ističe zamršene realnosti 

muslimana u Evropi i njihovih 

percepcija o samo-identifikaciji i 

zajednici. Kako bi ilustrovao taj 

diverzitet, Nilsen predlaže sljedeću 

tipologiju: 

Opcija proizvoljne osvete– 

porast aktivnosti mladih na marginama 

zakona kao rezultat socijalne 

marginalizacije. 

Kolektivna izolacija - veliki 

broj mla dih ljudi, posebno u gradskim 

po dručjima sa velikom koncentracijom 

muslimana, vide svoju 

porodicu i rodbinske mreže 

kao izvor bezbjednosti. 

Ograničena participacija– određeni 

broj mladih ljudi, uspješnih u obrazovanju, 

drže porodicu i zajednicu 

odvojene od njihovog aktivnog učešća 

u javnosti. 

Opcija separacije visokog profila – 

veliki broj mladih ljudi uključenih u 

organizaciju muslimanskih aktivnosti, 

pri čemu prilažu malo pažnje adaptaciji 

načinu života njihovog okruženja. 

Opcija integracije visokog profila – 

manja, ali rastuća tendencija mladih 

muslimana koji pokušavaju da razviju 

kulturološke načine pomoću kojih istovremeno 

mogu da budu muslimani i 

aktivni akteri društva. 

Opcija agresivne akcije – mali broj 

ljudi koji je usvojio program radikalne 

islamističke političke akcije. 

Dogadjaji koji su se dogodili u toku 

minule decenije uveli su pogrešne koncepcije 

o prisustvu Islama u Evropi. 

Teroristički napadi 11. septembra i 

bombardovanje u Londonu 7. jula 2005. 

godine, pored stvaranja slike o prijete- 


e v i j a 

« « « FELJTON 

ćem Islamu, stvorili su i pritisak na 

muslimansku zajednicu u smislu njihove 

posvećenosti društvu u kojem žele 

da žive. Pritisak na muslimane da opra - 

v daju njihov evropski identitet može da 

izazove i Evropljane da razjasne svoj 

evropski identitet. 

U duhu „isprekidanih društava“ Ke - 

vi na Robinsa koji vjeruje da je istorija 

nastala iz kultura u relaciji i interakciji, 

Jorgen Nilsen zaključuje da je većina 

plodnih društava nastalo tamo gdje se 

ljudi sreću. 

IDENTITETI 

EVROPSKIH MUSLIMANA 

Žoselin Cezari 7 je mišljenja da identitet 

muslimana u Evropi treba shvatiti 

u smislu dinamičnog procesa, prije 

nego u smislu jedne statične strukture. 

Ona u tom pogledu ističe razliku između 

koncepata identifikacije i identiteta. 

Cezari tvrdi da je činjenica da su 

oblici identifikovanja osobe kao muslimana 

duboko pod uticajem narative 

(aktivne od lokalnog do internacionalnog 

nivoa) koja uvodi cijeli niz slika i 

stereotipa koji čini da je Islam religiozno, 

kulturno i politički stran i nazadan. 

To ne znači, međutim, da je odgovor 

muslimana na to narativu unaprijed 

utvrđen. 

Cezari govori o jazu između jačanja 

nacionalnog diskursa, meta-diskursa o 

Islamu kao nečemu neprijateljskom, i o 

različitosti i fluidnoj prirodi stavova 

samih muslimana. Za razliku od rasprostranjene 

tendencije da se sva objašnjenja 

akcija muslimana do samog njihovog 

prisustva svede na ekscepcionalni 

slučaj/slučaj izuzetka u Evropi, autorka 

pokušava da dokaže kako religija u 

Evropi uopšte postaje objekat individualnog 

izbora. 

Autorka fokusira pažnju na identitet 

kao multidimenzionalan koncept i istražuje 

posebne dimenzije konstrukcija 

identiteta: meta-narative o Islamu, uticaj 

dominantnih kulturnih i političkih okvira; 

kompleksnu interakciju između religije 

i etniciteta; uticaj globalnog Islama; 

stanje povezanosti između religije, etniciteta 

i socijalne marginalnosti; kao i izazov 

oživaljavanja teologije. 

Stvarna slika jedne individue, način 

na koji tu individuu vide drugi kao i 

interakcija sa drugima važni su za stvaranje 

identiteta. Međutim, percepcija 

Islama kao međunarodne političke prijetnje 

oživljenja je iz specifičnih istorijskih 

trenutaka konfrontacije između 

Islama i Zapada. Muslimani, prema 

tome, treba da izvrše određene promjene 

u svojoj identifikaciji posebno 

nakon događaja od 11. septembra. 

Autorka tvrdi da postoji određen prostor 

između akta reprezentacije i 

aktuelnog prisustva u zajednici. U okviru 

tog jaza muslimani mogu da djeluju 

prema tri secenarija: prihvatanje, izbjegavanje 

i otpor. 

Prihvatanje znači prihvatanje dominantnog 

diskursa koji vodi definitivnoj 

dobrovoljnoj asimilaciji; 

Izbjegavanje se odnosi na diskurs 

odvajanja muslimana od ne-muslimanskog 

okruženja; 

Otpor znači odbijanje statusa koji je 

dat Islamu u okviru dominantnih diskursa 

i politike. Ne mora da bude nasilan. 

Proces identifikacije muslimana je 

takođe podvrgnuto uticaju raznolikosti 

nacionalnih konteksta: status religije u 

okviru različitih društava, načini sticanja 

nacionalnosti, prisustvo ili nedostatak 

priznanja multikulturalizma i specifične 

karakteristike svake evropske 

zemlje. (Britanska politika multikulturalizma, 

uvođenje vjeronauke u državne 

škole u Njemačkoj i Austriji, zabrana 

građenja džamije u Lodiju 2002. 

godine, ...) 

I socio-ekonomska marginalnost 

evropskih muslimana je realnost 

savremene evrope, konstatuje Žoselin 

Cezari. Autorka naglašava da je rata 

nezaposlenosti muslimanskih imigranata 

generalno viša od državog prosjeka, 

dok je socio-ekonomska marginalnost 

obično propraćena gradskom 

segregacijom. Takav inferioran status 

evropskih muslimana vodi ka popularnoj 

asocijaciji Islama sa siromaštvom 

što se dalje može povezati sa 

razlozima političkog uspjeha ekstremno 

desničarskih partija. Sa druge strane, 

mus limani, suočeni sa siromaštvom 

i nedostatkom jednakih mogućnosti, 

odgovaraju reaktivnim okretanjem 

Islamu. 

Sve u svemu, većina analitičara je 

gotovo jedinstvena u ocjeni da će se, 

ukoliko klima islamofobije potraje i 

ukoloko se Evropa ne suoči sa suštinom 

vjerskog pluralizma, tenzije u vezi 

sa religioznim i kulturnim pitanjima u 

Evropi povećati, i time ujediniti muslimane 

u doživljaju razlogu njihove diskriminacije 

– njihovoj religioznoj afiliaciji. 

1 - Islam in Europe, Edited by Aziz Al-Azmeh, Effie Fokas, 9780511368271, Cambridge University Press - www.cambridge.org/us/catalogue/catalogue.asp?isbn=9780511368271 

2 - Aziz Al-Azmeh (Licence es Lettres), Mr., D.Phil doktorirao je na Orijentalnim Studijima na St. Anthony koledžu, Univerzitet Oksford. Na osnovnim i post-diplomskim studijama predaje Arapske i Islamske 

istorijske studije, na Central European Univerzitetu, Američkom Univerzitetu u Bejrutu, Jejlu, Kolumbija Univerzitetu, Berkliju, Oksfordu, itd. 

3 - Dr. Effie Fokas je članica je Evropskog Instituta londonske škole ekonomije i direktor LSE Foruma o religiji. Dr Fokas je takodje i istraživač u Centru za studije religije i društva i Program menadžer projekta 

„Walfare and Values in Europe“ koji finansira Evropska Komisija. 

4 - Jorgen Nilsen je danski profesor Islamskih studija i zamjenik dekana Odsjeka za teologiju i religiju na Univerzitetu u Birmingemu. Autor je nekoliko knjiga sa temom islama u Evropi i Sufizma. 

5 - Basam Tibi je politikolog i profesor Medjunarodnih odnosa porijeklom iz Damaskusa, a od 1962. Živi i radi u Njemačkoj. Poznat je po uvodjenju Islama u studiju medjunarodnog konflikta i civilizacije. Njemu 

se pripisuje uvodjenje koncepta Evroislama kao integracije muslimanskih imigranata u Evropu. Takodje je osnivač Islamologije kao društveno-socijalne studije Islama i konflikta u post-bipolarnoj politici. Predavao 

je na univerzitetima: Gotingen, Kornel, Prinston, UC Berkli, Mičigen, Jejl. 

6 - Ne-muslimanski subjekat jedne države koja funkcioniše pod šerijatskim pravom. Ovaj termin se odnosi na obavezu države da zažtiti individuu, uključujući njen život, imovinu, slobodu vjeroispovjesti, a pripadnik 

te grupe je u obavezi da bude lojalan prema carstvu i da plaća porez. 

7 - Žoselin Sezari je predavač na odsjeku Islamskih studija na Harvardu, saradnik u Centru za Istočne studije i CES. Specijalista je u oblastima kao što su Islam i politika, Islam u Evropi i SAD-u. Direktorica 

je istraživačkog programa Islam na zapadu iz kojeg je proizašla značajna publikacija „Enciklopedija Islama u Sjedinjenim Državama“ 2007. godine. 


49

VJERSKI POJMOVNIK » » » 

r e v i j a 

POJAM I ZNAČENJE 

Hadž 

Pojam hadž dolazi od arapskog glagola hadždže - 

jehudždžu što znači uputiti se, poći prema, posjećivati. 

Fikhska nauka hadž je definisala kao obavezu svakog 

muslimana-vjernika da jednom u životu hodočasti 

Kabu. To je peti islamski šart(obaveza). 

Obaveza hadža proizlazi iz 97. ajeta sure Alu Imran, u 

kome se kaže: “I Allaha radi nek' ljudi Kabu hodočaste, 

ko god se tamo zaputiti može.” Obaveza hadža odnosi se 

na one osobe koje imaju mogućnosti za tako nešto, što 

znači da su hadž dužni obaviti svi punoljetni i umno 

zdravi muslimani, ako imaju materijalnu podlogu da 

mogu podnijeti troškove puta te osigurati svoju porodicu 

u toj mjeri da u vrijeme njihovog odsustva ne oskudijeva 

ni sa čim u čemu inače uživa izvan hadžskog vremena. 

Obavljanje hadža nije uslovljeno zdravljem jer 

se hadž može obaviti i preko izaslanika - bedela. 

Hadž obavljen preko bedela, sa šerijatskog stanovišta, 

jednako je validan kao i kada je osobno obavljen, 

ako je obveznik bio spriječen da lično 

obavi hadž. Za žensku osobu postoji i dodatni 

uslov za izvršenje hadžske obaveze u 

odnosu na muškarca a to je da osigura 

sebi pratioca na putu koji se zove mahrem. 

Mahrem može biti muž ili neko 

od bliskih rođaka. 

Formalno, hadžski obredi počinju 

onoga trenutka kada hodočasnik stigne 

na jedno od mikatskih mjesta. Tom prilikom 

hodočasnik prvo obavi ličnu higijenu 

koja se sastoji od kupanja (koje je sunnetska 

obaveza), brijanja, skraćenja kose, brade 

i brkova i po drezivanja nokata. Zatim, hodočasnik 

oblači hadžsku odjeću koja se naziva ihramom 

i koja se sastoji od dva velika frotirna peškira. 

Jedan od njih se obmota oko gornjeg a drugi oko donjeg 

dijela tijela, ostavljajući desnu ruku slobodnom. 

Hadžija (muškarac) sada više ne može imati na sebi bilo 

kakve druge odjeće niti obuće osim lahkih papuča. Sada 

je hodočasniku otvoren put ka Meki. Kada ugleda Kabu 

proučit će tekbir (Allahu ekber), tehlil (La ilahe illellah) i 

tahmid (El-hamdu lillahi) a nakon toga započinje prvi od 

tri obredna tavafa(obilaska) oko Kabe. Sada se hodočasnik 

usmjerava ka obilasku Kabe, držeći se stalno svojom 

lijevom stranom tijela. Nakon završenih sedam obilaženja 

Kabe, prvi tavaf je završen. Tada će on, negdje u 

blizini Kabe gdje bude slobodnog prostora, klanjati dva 

rekata nafila-namaza. Potom se spušta do vrela Zemzem, 

gdje će popiti čašu njegove vode. Potom se hadžija upućuje 

do Safe, gdje će izučiti tekbir, tehlil, tahmid i sala vat 

na Poslanika, a.s. Tada diže svoje ruke, kao kod učenja 

dova, i obrati se Svevišnjem izražavajući svoje čežnje i 

svoje želje. Potom se upućuje prema Mervi, prema kojoj 

ide normalnim hodom sve do mjesta koje je označeno 

kao saj. To je hodočasniku znak da korak treba ubrzati. 

Kada stigne do Merve i tu će proučiti i uraditi sve što je 

uradio i učio na Safi. Time je obavljen jedan hod između 

Safe i Merve. Ovaj jedan hod od Safe do Merve naziva se 

šeft. Istim imenom se naziva i jedan hod oko Kabe. Sada 

treba obaviti još šest ovih šeftova, ponavljajući sve radnje 

kao i kod prvog hoda i time je sa’j između Safe i 

Merve, kao vadžibska obaveza, završen. Sada je hodočasnik 

slobodan i ostaje u Meki, ako je eventualno ranije 

stigao, sve do osmog zu -l-hidždžeta, do predvečerja, 

kada se upućuje ka Arefatu. Dok boravi na Arefatu 

hodočasnik nema nikakvih propisanih obreda, ali 

mu je ostavljena mogućnost da uz redovne ibadete 

taj dan provede u zikru po vlastitom izboru te da 

klanja prigodne nafila-namaze. Uobičajeno je 

da svaki hadžija posjeti uzvišenje na Arefatu 

koje se naziva Džebelu-r-rahme ili Brdo 

Božijeg milosrđa. U predvečerje, devetog 

zu-l-hidždžeta, hodočasnici polahko 

kreću ka Muzdelifi. Kada tamo stignu 

oni će obaviti akšam i jacijanamaz 

na isti način kao što su to uradili 

na Arefatu sa podnevskim i ikindijskim 

namazom, i to u akšamskom 

vaktu. Poslije ovako obavljenih namaza, 

svaki hodočasnik prikuplja po četrdeset 

i devet kamenčića veličine lješnika 

koji će mu trebati sutradan na Mini. Kada se 

stigne na Minu, nakon klanjanja sabah-namaza, 

hodočasnici se upućuju na prvo bacanje 

kamenčića, i to na mjesto zvano Džemretu-l-Akabe. 

Ovdje se obavlja ukupno, za ovaj put, sedam bacanja, 

i to prema kamenom stupu koji simbolizira zlo. To se 

u narodu zove stup šejtana. Nakon ovog čina hodočasnici 

su oslobođeni svih pravila ponašanja koje su na 

sebe preuzeli na mikatu osim fizičkog odnosa sa supružnikom. 

Tada hodočasnici pristupaju ličnom uređenju: 

brijanju, šišanju, podrezivanju nokata, što im je inače 

bilo zabranjeno u prethodnom periodu. Ako je hadžija 

napravio neki propust ili previd u toku dosadašnjeg 

obavljanja hadža, sada je dužan da to ispravi, i to na taj 

način što će zaklati kurban na ime tog propusta. Redovni 

bajramski kurban hadžija nije dužan klati jer je on putnik, 

a putnik je te obaveze oslobođen. Ovo je inače vrijeme 

bajram-namaza kojega također hadžija nije dužan 

obaviti iz istih razloga zbog kojih nije dužan ni kurban 

klati. 


Obrazovanje je put do spoznaje, a Medresi treba stalna podrška, Bajram šerif mubarek olsun, Forum Bošnjaka/Muslimana Crne Gore

Ulje na platnu: Hilmija Ćatović

Oktobar - novembar, 2009. go di ne Broj 12 www.forumbosnjaka.com ...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?