Oktobar - novembar, 2009. go di ne Broj 12 www.forumbosnjaka.com ...

forumbosnjaka.com

Oktobar - novembar, 2009. go di ne Broj 12 www.forumbosnjaka.com ...

OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA » » »

r e v i j a

mije i aromom za kojom se čezne i

zbog koje se budi „ žal za mladost“,

kako bi rekao Bora Stanković. (zbirka

pripovjedaka „ Bilo jedno djtinjstvo

„)

U svoja dva najznačajnija predstavljanja,

romanu „ Jusuf i njegova

braća“ i hronici (romanu) „Rožajski

karvan“ Hilmo sebe legitimiše kao

stvaraoca koji sa pokrićem i razlogom,

dakle, ide tragom sopstvene

ambicije da se oproba u najsloženijim

poduhvatima književnog stvaranja.

Čini to uspješno, dokazujući da

roman kao forma nije ispovijest autora

( ili nikako nije samo to) već komplikovana

intelektualna sinteza koja

traži izuzetan dar, znanje, zrijevanje i

umijeće. U romanu „ Jusuf i njegova

braća“ odvažno ističe svoj stvaralački

personalitet, pokazujući da je u stanju

da slike ovdašnjeg življenja znalački

rekonstruiše u imaginativne prizore

književnog iskazivanja, čime je

pokazao da u njemu odavno živi

pisac. To je onaj čovjek koji od života

pravi literarnu stvarnost u koju se

čitalac empatično udubljuje i ima utisak

da u tim trenucima živi paralelan

život.

Koliko god da je Hilmu prirođen

dar za matematiku, književnost i

Hadžićev i Rožajski karavan

U Prologu romana zapisano je: „Ovo je priča o posljednjem karavanu u

Evropi, o Rožajskom karavanu. Taj karavan umire i ovim zapisom

pokušavamo da očuvamo uspomenu na njega i na njegovo vreme, vreme

dok je trajao. A trajao je dugo – vekovima“./ Milan Kovačević/

U vremenu koje opisuje gospodin Hadžić, riješiti problem gladi, značilo

je poći za Peć. Poći po tovar žita, soli, i dr.

Zato je priča o karavanu raširena u ovim našim krajevima isto onoliko

koliko su ti karavani značili za ljude sa ovih prostora. Dakle, puno, - konstatovao

je Dr Draško Došljak. Kako i ne bi, kada i ovaj grad nazvaše

Trgovište (Rožaje) i bi mjesto kroz koje su vodili putevi za Skadar i

Dubrovnik, Prizren i Ras.

Mjesto u kojem su se, uz puteve, ukrštale i različite ljudske sudbine.

U Hadžićevom pričanju, punom metafora, jezičkih obrta, čitalac će saznati

sve pojedinosti vezane za pripremu, organizciju i tok karavana. Kroz

pričanja i dijaloge njegovih učesnika saznaće svu tegobnost i muku života,

ali i osjetiti žal za prohujalim.

Cijela knjiga – hronika H. Hadžića obiluje leksičkim blagom koje

dokazuje bogatstvo rožajskog govora. Ona je sjećanje i na riječi koje polako

venu, ali, na sreću, i ponovo vaskrsavaju. Rječnik lokalizama i manje poznatih

riječi na kraju romana su tome i najbolja potvrda - kazao je na promociji

u Rožajama (23.o8.o9) Dr Draško Došljak.

druge oblasti, brižnost i naporno

staranje njegovih roditelja i porodice,

pogotovo u ondašnjim uslovima, bez

sumnje, učinili su da to dođe do

izražaja na očigledan način. Šestedesetih

godina prošlog vijeka, kada

u Rožajama nije bilo srednje škole,

Hilmovi roditelji zaključavaju poro d -

i čnu kuću u Rožajama i sele se u Novi

Pazar, u iznajmljene sobe sa pres k r -

omnim uslovima za življenje, da bi se

njihova djeca školovala. U gimnaziji u

Novom Pazaru već je bio Ibrahim,

učiteljsku školu počeo je da pohađa

Ismet, a Hilmo je upisao prvi razred

gimnazije. Najmlađi brat Rifo bio je u

osnovnoj školi. Kako od skromne

očeve penzije nijesu mogli podmiriti

troškove školovanja djece u Novom

Pazaru i održavanja porodice u Rož -

ajama, čvrsto riješeni da školuju svoju

djecu iako je bilo vrijeme velike

materijalne oskudice, roditelji Hadži -

ća, majka Zada i otac Hika, odlučili su

se na takav čin žrtvovanja za dobro i

napredak svojih sinova. Naravno,

nije se to ticalo samo njihove por o -

dice već i čitave naše sredine. Bez

takve vrste žrtve, pitanje je da li bi

bilo i ove knjige koja nas je danas ok -

upila i još dosta toga što je kao du -

hovna vrijednost i intelektualni podsticaj

proisteklo iz ove porodice.

Ovaj događaj ističem kao jedinstven

ili rijedak primjer napora i žrtvovanja

roditelja da bi djeca učila škole, sticala

znanje i nakon toga postala prepoznatljiva

po učenosti i obrazovanju.

Ovaj događaj treba i danas da

bude mustra i podsticaj roditeljima

da upućiju djecu pravim putem.

„ Rožajski karvan„ je knjiga koja

predstavlja vrijednu evokaciju na jedno

vrijeme i brojne generacije karavandžija

čiji se likovi smjenjuju u

Hilmovom pripovjedačkom kaleidoskopu,

oživljavajući atmosferu ki -

ridžijskih patnji i nadanja, ponekada

kobnog planinskog urlika i poja

pjesme o đogatu grive pozlaćene.

Karavanski put do Peći, preko surove

i ljudskih sudbina žedne planine, da -

nas je romantična priča što ponekog

u dušu dira i nostolgiju priziva. U

ono vrijeme, međutim, bila je to

ozbiljna priča čiji su akteri imali

ulogu da iz Peći donesu žito i druge

potrepštine od kojih je život zavisio.

Uz to, bila je to pustolovina u kojoj se

kušala muška odvažnost da se cijena

za to vrijeme poštovanog i dohodo v -

nog zanimanja plati spremnošću

suočavanja sa brojnim opasnostima

zimi pomahnitale planine. Sve te

zamke i izazovi utkani su u sudbine

ljudi koje se odslikavaju na pripovjedačkom

horizontu ove knjige.

„Rožajski karvan“ je knjiga koja

ima univerzalno značenje i poruke

opšte vrijednosti iako u osnovnom

toku priče ima lokalne ličnosti i radnju

koja se dešavala na ograničenom

prostoru koji je više poznat loka -

lnom stanovništvu. To je istinita pri -

ča, sa ljudima koji su zaista postojali,

od kojih su neki za sreću i danas me -

đu nama, ljudi koje smo poznavali,

koji su bili nama najbliži, naši rođaci,

komšije i sugrađani. Međutim, Hilmo

toj priči daje literarni oblik, uvodi je

u književne perivoje i ona postaje

fantazija istine i istina fantastične

prirode. Prije nego što naznačim

nekoliko sekvenci iz fabularnog toka

koje ilustruju univerzalnost značenja

knjige o kojoj je riječ, čini mi se

interesantnim da podsjetim na samo

značenje riječi karavan ili karvan i

ukažem na još neke zanimljivosti

38 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM

More magazines by this user
Similar magazines