David Icke - i istina_ce_vas_osloboditi.pdf - Antropozofija

... i istina će 

vas osloboditi 

Dopunjeno izdanje za 21. stoljeće 

Briljantno razotkrivanje tajnog 

plana u pozadini svjetskih zbivanja koje 

se pokazalo zapanjujuće točnim u 

predviđanju današnjih događaja 

David Icke

upoznat ćete istinu i 

istina će vas osloboditi 

Ovo, dopunjeno izdanje za 21. stoljeće, posvećeno je Lindi Atherton, nekadašnjoj 

Lindi Icke, mojem najboljem prijatelju kojeg bih svakome poželio da ga ima. 

Da ne postoji morao bih je izmisliti 

Mi smo snaga u svemu; 

Mi smo ples mjeseca i sunca; 

Mi smo nada koja nikada ne umire; 

Mi smo plima koja se ne povlači. 

Koliko malo znamo o dubinama vječnosti. 

Otkuda nam pravo da osporavamo veličinu i moć 

takve mudrosti i stvaranja. 

Na nebesima mogu biti milijuni svjetova... izvan naše postojbine. 

Na svakome od njih živa bića koja zure u nebo čudeći se 

svemiru bez kraja. 

I oni mogu pomisliti da osim njih... 

razumnog života nema. 

Ali možda nisu bahati poput ljudi. 

Možda su dovoljno inteligentni da shvate 

da u beskraju vječnosti moguće je sve... 

I sasvim je zamislivo, da ovu našu Zemlju, 

koja nije drugo doli zrnce prašine u stvarnosti, 

ne samo da posjećuju drugi oblici života 

već njome i upravljaju. 

Neka nas bahatost ne zaslijepi 

u vezi mogućeg i nemogućeg. 

Jer mi smo djeca u osvitu našeg svijeta 

a svemir je naše učilište 

i inteligencija izvan našeg poimanja 

koja čeka da je dodirnemo... kad budemo spremni primiti je. 

Tražite, i čudesa koja ćete vidjeti 

otkrit će vam prave značajke vašeg svemira. 

Poželjet ćete saznati svoje pravo podrijetlo. 

Krasota vašeg podrijetla nadmašit će vaša vjerovanja i spoznaju. 

A neizmjerna dubina vaše kozmičke zbilje ostat će dijelom 

vašeg nasljeđa u izmaglici vječnosti. 

Spokoj stečen razumijevanjem ljepota je kreacije. 

Izgovorena je riječ i duh u vama zna 

da dom je vječnost a bivanje besmrtno... 

Tony Dodd

sadržaj 

uvod u izdanje za 21. stoljeće 9 

uvod ono smo što mislimo 11 

prvi dio zatvor 17 

prvo poglavlje veo suza 19 

drugo poglavlje rođenje Bratstva 37 

treće poglavlje moć novčanica 53 

četvrto poglavlje od Rhodesa do propasti 73 

peto poglavlje združene fronte 103 

šesto poglavlje izvorni planovi 123 

sedmo poglavlje nadrase 141 

osmo poglavlje tajna vlada 161 

deveto poglavlje piramida moći 205 

deseto poglavlje super Elita - crnomagijaši 233 

jedanaesto poglavlje prijevara s dugovima 249 

dvanaesto poglavlje skrivena ruka 285 

trinaesto poglavlje jednostranačke države 341 

četrnaesto poglavlje psihološki fašizam 389 

petnaesto poglavlje kult ili varka 417 

šesnaesto poglavlje „globalno selo" 433 

drugi dio sloboda 447 

sedamnaesto poglavlje mi smo zatvorski čuvari 449 

osamnaesto poglavlje sloboda zvana ljubav 469 

devetnaesto poglavlje napokon slobodni 483 

dvadeseto poglavlje volim vas, dr. Kissinger 499 

postskriptum 505 

bibliografija 507

uvod 

u izdanje za 21. stoljeće 

Prošlo je deset godina otkad je, usprkos nepovoljnim okolnostima, objavljeno prvo 

izdanje ove knjige. Izdavači mojih prethodnih knjiga odbili su čak i razmotriti 

mogućnost da objave ovu zbog u njoj navedenih imena i zato što je plan svjetske diktature 

kojeg otkriva bio daleko iznad praga vjerodostojnosti i sposobnosti poimanja 

njihovih ,,New Age" umova. 

Njihova leđa strelovito su zamicala iza obzora u oblaku prašine, a, tko zna, možda 

još uvijek trče. Ili, s obzirom na veliku uspješnost ove i drugih knjiga koje su uslijedile, 

možda su naučili veliku, veliku lekciju. Bježanjem od stvari s kojima se ne želimo 

suočiti nikamo nećemo stići. Samo ćemo odgoditi, najčešće nakratko, hvatanje ukoštac 

s onime čega se bojimo. 

Bilo kako bilo, da bih objavio ovu knjigu morao sam posuditi 15.000 funti od Davida 

Solomona, prijatelja iz Liverpoola, i osnovati kompaniju koju sam nazvao Bridge 

of Love Publications kako bih objavio ono što nitko drugi nije htio. Za pomoć sam 

također zamolio druge ljude koji su se „slučajno" pojavili u mojem životu prethodnih 

tjedana - Alice Ferguson, umjetnika Neila Haguea i opremača knjiga Sama Mastersa 

koji je opremio sve moje knjige što su uslijedile nakon ove. 

Bio je pravi izazov napisati knjigu „od nule", ali tijekom godina pružila mi je brojna 

zadovoljstva. U smislu „ovosvjetovne" razine svjetske zavjere ovo je još uvijek najvažnija 

knjiga koju sam dosad napisao, a vjerojatno će to i ostati sve do dana mog 

odlaska iz ovog carstva manipuliranog privida. 

U nadolazećem desetljeću teme i predviđanja iz knjige I istina će vas osloboditi 

doista su vjerno odražavale događaje koji su se odvijali širom svijeta. Uključivalo je to 

najočitije korištenje „modificiranog hegelijanizma" ili, kako ga nazivam, „problemareakcije-rješenja", 

da bi se potajno stvorio problem za kojeg će vlasti moći otvoreno 

ponuditi „rješenje" - promjene društva kao uvod u globalnog Velikog brata, fašističku 

državu, koju bi, bez stvorenog „problema", javnost odbacila. Klasičan primjer 

toga bili su zastrašujući napadi na dan 11. rujna, gdje su napadi (problem) vodili 

do odgovora tipa „nešto se mora poduzeti" (reakcija) čime je omogućeno ukidanje 

temeljnih sloboda, prava i privatnosti te pokretanja sasvim fiktivnog „rata protiv terorizma" 

(rješenje). Podrobnije o pozadini svega ovoga možete naći u knjizi Alisa u 

zemlji čudesa i razaranje Svjetskog trgovačkog centra (Alice in Wonderland and the 

World Trade Center Disaster). 

Čitajući ovu knjigu vidjet ćete da je sredinom 1990-ih sila koja stoji iza događaja u 

21. stoljeću u velikoj mjeri razotkrivena, kao i plan prema kojem se ravnala. 

Dakle, za tadašnje predviđanje onoga što se sada događa nije vam trebao „prorok" 

već samo predano proučavanje i razotkrivanje mreže koja upravlja vladama, banko- 

9

istina ce vas osloboditi 

vnim sustavom, svjetskim korporacijama, donošenjem vojnih odluka i vlasništvom 

nad medijima. 

Danas, zahvaljujući radu gorljivih istraživača, mnogo više ljudi postaje svjesno svjetske 

zavjere negoli ih je bilo u one dane osame kada je prvi put izdana I istina će vas 

osloboditi. Ako bih trebao navesti postignuća u svome životu kojima se najviše ponosim, 

ova bi se knjiga nalazila pri samom vrhu. 

David Icke 

Ryde, 

Isle of Wight, 

srpanj 2004. 

Napomena izdavača u vezi velikih i malih početnih slova: 

Mnoge riječi koje se inače pišu malim početnim slovom autor je pisao velikim 

slovom, radi dodatnog isticanja: npr. u izrazima Novi Svjetski Poredak, 

lluminati, Slobodni zidari, Četvrta Dimenzija, Babilonsko Bratstvo itd. Budući 

da se u hrvatskom jeziku takve riječi uglavnom pišu malim slovom, autorov 

način pisanja velikih i malih slova preuzimali smo kod najčešće korištenih, 

ili najvažnijih, takvih izraza, poput gore spomenutih i nekih drugih. 

• 

uvod 

ono smo što mislimo 

Mi živimo u višedimenzionalnom svemiru; dijelu višedimenzionalne i beskonačne 

svijesti koju zovemo Bogom i Stvorenim svijetom. Mi smo višedimenzijska 

bića. I ova knjiga, dakle, treba biti višedimenzijska želi li na neki bitniji način doprinijeti 

čovjekovoj slobodi. 

Na svjetlo dana iznosi svakodnevnu manipulaciju našim životima od strane tajne 

klike te prikazuje duhovne uzroke i rješenja koja će donijeti pravu slobodu planetu 

Zemlji i svima koji na njoj žive. Potonje se odnosi na ono što mislimo i osjećamo 

o nama samima, a prije nego što počnem odmatati klupko svjetske manipulacije i 

navoditi neka imena upletenih ljudi i organizacija, vrlo je važno da ukratko izložim 

kontekst u kojem iznosim ove teme. Nipošto ne želim da ljudi čitaju knjigu puni gnjeva, 

mržnje i osudivanja svjetskih manipulatora i onoga što oni rade. Ovu knjigu ne 

pišem u namjeri da ikoga okrivljavam, već isključivo zato da pokažem što se događa 

kada ljudska rasa dopusti da joj netko zagospodari umom i kako se stvari brzo mogu 

promijeniti - i mijenjaju se - kada svrgnemo vladare našeg uma. 

Imena ću navoditi zato što moramo znati tko vuče konce u pozadini želimo li razotkriti 

ono što se događa. Takvim razotkrivanjem tim ćemo ljudima također pružiti 

priliku da se suoče s vlastitim djelima i da shvate kako je želja za kontrolom i vladanje 

nad drugima izraz njihove vlastite neuravnoteženosti i odbojnosti prema samima 

sebi. Podizanje vela tajnovitosti ubrzat će okončanje takve prevlasti i manipulacije. 

Ali elitna klika koja upravlja svijetom, Svjetska Elita, kako ju nazivam, jest naša kreacija. 

Loše bi bilo da ih obasipamo mržnjom i osuđivanjem, te da ih držimo odgovornima 

za sve nedaće ovoga svijeta. Da, kao što ćete vidjeti, ista skupina svojim je 

manipulacijama dovela do izbijanja dva svjetska rata i svih negativnih događaja svjetskog 

značaja u ovom stoljeću a i prije. Ali, bez preostalog dijela ljudske rase ne bi u 

tome uspjeli. Šačica elite ne može uzrokovati ratove ukoliko tisuće ili milijuni drugih 

ljudi nisu voljni preuzeti ulogu topovskog mesa. Ukoliko ljudi, pročitavši ovu knjigu, 

za ono što se događa drže odgovornom samo Svjetsku Elitu, tada im je izmakla bit 

moje sveukupne poruke. Ono što se događa u svijetu je odraz, sada i ovdje, onog što 

se zbiva u nama, u ljudskoj rasi. 

Ovu stvarnost stvorili smo sami. Ali kako 

Suprotno onome što nam medicinska znanost opsesivno ponavlja, fizičko tijelo 

ne predstavlja cjelokupnost ljudskog bića. Ono je fantastična fizička ljuska 

kroz koju vječan dio nas prima iskustva ovog fizičkog svijeta. Mi smo mnogo više 

od pukoga tijela. 

10


ono smo što mislimo 

Stvoreni je svijet izražaj jednog beskonačnog uma, a svi životni oblici aspekti su 

tog jednog uma, onoga što mnogi ljudi nazivaju Bogom. Mi smo jedno s drugima. Svi 

smo mi Bog, ako baš hoćete da upotrijebim upravo taj izraz. 

U srcu tog uma je svijest koju vidim kao zasljepljujuće svjetlo - Izvorna Svijest iz 

koje je osmišljeno i nastalo sve što postoji. 

Stvoreni svijet sastoji se od beskonačnog broja dimenzija, valnih dužina, frekvencija, 

stvarnosti. Ovaj fizički svijet samo je jedno od njih. Te frekvencije dijele isti prostor 

koje zauzima naš fizički svijet, na isti način na koji sve radio, televizijske i telekomunikacijske 

frekvencije emitirane u vaše okružje dijele isti prostor kojeg sada 

zauzima vaše tijelo. Ne ometaju jedna drugu jer su na različitim frekvencijama ili 

dimenzijama - vibriraju različitim brzinama. U trenutku kojeg zovemo smrt naš 

um - emocije, duh, sve od čega se sastoji misaoni, osjećajni dio nas - povlači se iz 

tijela, iz „genetskog svemirskog odijela" kako ga ja nazivam. Taj vječni duh prelazi 

na drugu valnu dužinu stvarnosti, drugi „svijet", gdje se nastavlja razvijati. Sve se to 

zbiva tijekom „iskustva nadomak smrti" ili „vantjelesnog iskustva" pri kojem ljudi 

odlaze na neko vrijeme iz svojih fizičkih tijela, a kada se vrate, najčešće opisuju 

gotovo navlas iste priče o tomu što im se dogodilo. Život je vječan - što vrijedi za 

svakoga. 

Naša umna, emocionalna i duhovna jastva niz su magnetskih energetskih polja 

koja međusobno djeluju preko vrtloga energije općenito znanih po hinduističkom i 

sanskrtskom nazivu čakra, što znači „svjetlosni kotač". Ti vrlozi su spirale energije 

koje presijecaju sve razine našeg bića i između njih prenose energiju. Preko ovog 

sustava, neravnoteža na emocionalnoj razini (uzrokovana recimo stresom) prelazi 

na ostale razine našega bića uključujući, naposljetku, fizičko tijelo. Na taj način, 

stres uzrokuje bolest. Ono što nazivamo „fizičkom bolešću" u stvari je višeđimenzijski 

nesklad ili manjak ugode, lakoće. Neprestano upijamo magnetsku energiju 

iz kozmosa, uglavnom kroz „temeljnu" čakru u podnožju kralježnice. Nakon što 

ova životna sila prođe kroz naše razine bitka i od nje preuzmemo što nam treba, 

tu energiju šaljemo van kroz čakre natrag u kozmos i svijet oko nas (slika 1). To su 

energije kakve ljudi osjećaju kada kažu da im netko daje dobre ili loše „vibre". Isto 

je kada kažemo đa neku kuću ili mjesto osjećamo kao „ugodne", „gostoljubive" ili 

„zastrašujuće". 

Ono što zovemo „ozračjem" stvaraju vibracije (energetska polja) koja proizvode 

ljudi, bilo u ovom trenutku ili u prošlosti. Ljudi često osjećaju nelagodu na prizorištima 

bitaka zato što ondje osjećaju preostale energije boli, agresivnosti i patnje 

sudionika. 

Bitna je razlika između energije koja ulazi kroz temeljnu čakru i onoga što odašiljemo. 

Prolaskom kroz nas, ta energija mijenja svoju prirodu i oblik. U nju se utiskuje 

naš jedinstveni energetski obrazac koji odražava upravo ono što se u danom 

trenutku unutar nas zbiva: mentalno, emocionalno i duhovno. Sekundu za sekundom 

odašiljemo energetsko polje koje odražava što mislimo o samima sebi. Možda 

će izgledati da to nema 

nikakve veze s manipulacijom 

svijeta, ali to je, 

zapravo, u srži onoga 

što se događalo i što se 

nastavlja događati. 

Taj proces možete 

zamisliti kao stavljanje 

oko nas magnetskog 

plašta ili aure. Prema 

zakonu koji kaže da 

se sličnosti privlače, 

ovo magnetsko polje 

energije, vanjski odraz 

unutarnjeg bića, sebi 

će privući sukladna 

energetska polja. Sve 

je energija, što počinje 

uviđati čak i središnja, 

uskogrudna znanost. 

Čovjek je niz magnetskih 

polja energije, 

kao što su to i mjesta, 

iskustva, situacije. Sve. 

Život je međudjelovanje 

tih energetskih 

Slika 1: magnetski ogrtač 

polja, a sva ona imaju 

sposobnost mišljenja i 

čuvanja informacija. Energija je svijest, svijest je energija. Ista stvar. 

Ako vam je teško za povjerovati da zid ili voda ili kamen mogu misliti i čuvati informacije, 

tada se sjetite da sve što postoji sadrži magnetska energetska polja. Što je 

ono što u računalu na kojem upravo radim čuva informaciju koju utipkavam 

Magnetski disk. Načelo je isto. Određenim ljudima, mjestima, iskustvima i načinima 

života bivamo privučeni zato što smo im magnetski privučeni. A to privlačenje 

potječe od magnetizma naših „plašteva". Ti plaštevi su, pak, odraz onoga što o sebi 

mislimo i osjećamo. Naši životi su točne replike našeg vlastitog podsvjesnog uma. 

Kako on misli i doživljava sebe i svijet, fizički se iznova stvara u ljudima, mjestima 

i iskustvima koje sebi privlačimo. U doba mog djetinjstva u opticaju je bila izreka: 

„Kada misliš da si sretan, tada sretan i postaješ". U tome je sadržana jedna vječna 

istina, iako to nema nikakve veze sa srećom. Sebi privlačimo ljude, mjesta i iskustva 

koja se magnetski povezuju s našim „plaštem". Dakle, ako duboko u sebi vjerujemo

... / istino će vas osloboditi 

ono smo sio misumo 

da ćemo uvijek biti siromašni i potlačeni, taj će obrazac biti prisutan u našem plastu. 

Tako će on postati, mogli bismo reći, „plaštem slabe nade" 1 . Ovaj magnetski uzorak 

sebi će tako privlačiti iskustva koja će doprinijeti tomu da ostanemo siromašni i 

potlačeni. Na taj ćemo način stvarati našu vlastitu zbilju. Jako je, jako, bitno da ovo 

razumijemo, ne samo u vezi onoga o čemu se u ovoj knjizi govori, nego u kontekstu 

života samog: 

Svoju vlastitu zbilju stvaramo sami. 

Davnašnje religije i drevni spisi imali su zajedničku temu tipa: „kako posadiš, 

tako ćeš i žeti", „oko za oko i zub za zub" i „što činiš drugima bit će učinjeno tebi". 

Izraz po kojem je ovaj proces sada najpoznatiji je „karma". Prečesto se na tu karmu 

gleda samo u negativnom smislu. Nekim se ljudima dogodi nešto neugodno i oni će 

reći da je to zacijelo njihova „karma". Gotovo da je se tumači kao jedan vid kazne. 

Na takvoj razini to onda i postaje kazna - kažnjavanje samog sebe. Nije to učinio 

neki gnjevni, osudi sklon, prijeteći Bog, učinili smo si to sami! Ono što nazivamo 

karmom, po mojem mišljenju, samo je druga riječ kojom opisujemo način na koji 

stvaramo vlastitu zbilju. Postoje li u nama neravnoteže koje nas tjeraju da se prema 

drugima vladamo negativno, upravo će te neravnoteže i nama samima privući neko 

fizičko iskustvo, „ogledalo" onoga što o sebi mislimo. Na taj će nam se način ono 

što činimo drugima vratiti jer ćemo se i dalje držati za neravnoteže, manjak ljubavi 

prema samima sebi, što će privući upravo takva iskustva. Osjećamo li se dobro u 

vlastitoj koži i pozitivno gledamo na svoj život, takav ćemo svijet oko sebe i stvoriti. 

To je pozitivna „karma". Moje se gledište o karmi razlikuje od onog „novodobnoga" 

po kojem se, izgleda, smatra da jednom kada nešto učinimo, tada mora doći do 

karmičke reakcije bez obzira što mi potom uradili. Mislim da - ako prema nekome 

postupimo ružno a potom shvatimo zašto smo to učinili i promijenimo unutarnji 

uzrok takvog čina - mijenjamo prirodu magnetskog odašiljača, plašta, te tada ne 

privlačimo „karmu". Ona, u tom slučaju, nije potrebna jer smo prepoznali neravnotežu 

unutar samih sebe. Karma služi samo tome. Stvaranje je čin ljubavi. Ljubavi za 

sebe i ljubavi za sve. Karma je dio te ljubavi. Ona je sredstvo koje nam omogućuje 

da se suočimo sa samima sobom, istovarimo negativnu prtljagu i krenemo dalje. 

Ona je pripomoć našem razvoju, svojevrsni dar, a ne kazna - osim ukoliko je sami 

ne odlučimo učiniti takvom. Bez obzira kakva iskustva imali u životu, ili ih sada 

proživljavali, stvorili ste ih vi i nitko drugi. 

Pri čitanju ove knjige kao i pri življenju vlastitog života vrijedi zapamtiti dvije 

stvari: ako smo skloni smatrati se žrtvom, žrtvom ćemo i postati. I: ako vjerujete da 

možete, onda zaista možete. 

1 

Autor se poigrao riječima, jer engl. riječ 'cape', pored značenja 'plašt', može značiti i 'rt', kao u nazivu južnoafričkog 

Rta Dobre Nade. 

Stvaranje zbilje događa se na mnogo razina. Ukupni zbroj međudjelovanja pojedinaca 

nakuplja se u kolektivnoj svijesti čovječanstva. Svaka živuća vrsta ima kolektivnu 

svijest s kojom su povezani svi „pojedinačni" pripadnici te vrste. Kolektivnoj 

razini neprestano dodajemo naše misaone obrasce te imamo pristup drugim obrascima 

s kolektivne razine. Proces je dvosmjeran. Dajemo i primamo. 

Znanstvenici su ustanovili postojanje nečega što se naziva „sindrom stotog majmuna", 

o čemu sam pisao u drugim knjigama. Otkrili su da jednom kad određeni 

broj pojedinaca unutar neke vrste nauči nešto novo, odjednom to mogu učiniti i 

ostali pripadnici unutar iste vrste a da im to nitko nije pokazao. Čine to sasvim 

instinktivno. Premda postojeća znanost ovo ne može objasniti pomoću svojeg neviđeno 

ograničenog svjetonazora, proces je vrlo jednostavan. Jednom kad određeni 

broj jedinki unutar neke vrste prenese to novo znanje na kolektivnu razinu, dosiže 

se točka „kritične mase". To znanje postaje dovoljno moćno u kolektivnoj svijesti da 

mu mogu pristupiti svi ostali pripadnici odnosne vrste. Podešavanjem na vibraciju 

(misaonog obrasca) koja sadrži to znanje, oni će znati kako nešto učiniti a da im 

to nitko nije pokazao jer ih vodi taj misaoni obrazac. Nazivamo to instinktom ili 

nadahnućem, iako se, u stvari, radi o ugodavanju na vibraciju (frekvenciju) koja tu 

informaciju čuva. 

Sve što sam rekao o pojedincu koji stvara svoju vlastitu zbilju na isti se način može 

primijeniti na kolektivnu ljudsku svijest. Ona odražava ukupni zbroj ljudskog razmišljanja, 

ukupni zbroj onoga što čovječanstvo kao cjelina misli o sebi. Ukoliko čovječanstvo 

ne mari za samo sebe, ako se ne voli i ne poštuje, ono će stvoriti takvu zbilju 

na ovom planetu. Privući će fizičke manifestacije načina na koji promatra vlastiti 

osjećaj vrijednosti i sposobnosti. Jedino što, ovoga puta, magnetski plašt nije prebačen 

preko samo jedne osobe nego preko čitavog planeta. Time se stvara globalna 

zbilja. 

Pogledajte posljedice ovog procesa u našoj svakodnevici. Čovječanstvo kao cjelina 

ne želi preuzeti odgovornost za ono što se u svijetu događa. Kada nešto pođe po zlu, 

čujemo kako netko viče: „Što će se poduzeti po tom pitanju" Rijetko kada odgovornost 

prihvaćamo sami. Draže nam je žaliti se na političare i bankare, ali većina će 

ljudi radije pustiti da drugi upravljaju svijetom nego da sami prihvate odgovornost 

za vlastita djela. Takvi misaoni obrasci prevladavaju u kolektivnoj svijesti, što je, dakle, 

stvorilo tu zbilju na kolektivnoj, svjetskoj razini. Kolektivna svijest iznjedrila je 

odgovor na želju da to „učini netko drugi" tako što je okupila energetska polja - ljude 

- koja će ustrojiti tajnu mrežu koja sada upravlja životima svakog od nas. Dobili 

smo što smo i tražili, ili što smo „zamislili". Ista je stvar s religijama. I njih su također 

stvorili misaoni obrasci kolektivne svijesti, poput medija i drugih institucija koji se 

koriste strahom i krivnjom u svrhu manipulacije i kontrole. 

Oni odražavaju, kolektivno, ono što milijarde ljudi čine svakoga dana svoga života. 

Služe se strahom i krivnjom kako bi postigli ono što žele. Promatrajte sebe nekoliko 

I-i 

15

isu na ce vub U S I U U U U I I I 

dana i vidjet ćete koliko puta vi (i drugi) koristite strah i krivnju da biste kontrolirali 

neku situaciju. Činimo to nesvjesno, a takav stav prenosimo i na našu djecu. Sto im 

ono najčešće govorimo 

„Nesretnice jedan. Ako to opet učiniš, dobit ćeš šamar. Čekaj samo da tata dođe, 

požalit ćeš ovo što si učinio." (Strah) 

„Nesrećo jedna. Kako si to mogla učiniti svojoj mami i tati Zašto nas tako unesrećuješ 

i žalostiš A koliko smo ti toga pružili." (Krivnja) 

prvi dio 

zatvor 

Ja vjerujem u... nekoga drugog 

Ovo su tek mali primjeri načina na koji se kod djece služimo strahom i krivnjom. 

Ona zarana uče isto činiti drugima. Do trenutka kada prijeđemo prag svijeta odraslih 

i međuodnosa što tamo vladaju, upotreba straha i krivnje u svrhu kontrole i 

manipulacije postala je već umjetnost. Mogli bismo si za to dodjeljivati medalje! Na 

taj način ovi misaoni obrasci su zavladali kolektivnom sviješću i stvorili kolektivni 

fizički odraz istoga - religije i druge institucije koje nam govore što da radimo i koje 

nama upravljaju pomoću straha i krivnje. Ponavljam, stvorili smo ih sami. Odraz su 

nas samih, barem u kolektivitetu. Dobra je to vijest, zato što imamo moć da uklonimo 

tu svjetsku manipulaciju uklanjanjem naših vlastitih manipulacija. 

Takva preobrazba ljudske percepcije od iznimnog je značaja za budućnost ovog 

planeta i svijeta kojeg ostavljamo svojoj djeci. Sklonost čovječanstava da okrene glavu 

na drugu stranu i ne zamara se takvim stvarima tijekom tisuće je godina omogućila 

razvijanje jedne strukture koja danas samo što nije stvorila svjetsku fašističku diktaturu. 

Fašizam je skončao s Adolfom Hitlerom Da bar. Isti takav mentalni sklop upravlja 

tajnom svjetskom vladom koja, iz minute u minutu, manipulira ljudskim umom 

da ovaj prihvati centraliziranu svjetsku tiraniju. Ta se tiranija zove Novi Svjetski Poredak 

i, ukoliko se ne probudimo iz našeg duhovnog mamurluka, on će se manifestirati 

kao svjetska vlada; središnja svjetska banka i valuta; svjetska vojska i mikročipirano 

stanovništvo povezano s globalnim računalom. Ako netko od vas misli da je ovo smiješno, 

nakon sljedećih nekoliko stotina stranica možda vam skinem smiješak s lica. 

Svim tim stvarima zapanjujuće smo blizu. Vrijeme je da odrastemo i protrljamo oči. 

Dok budete čitali priču o tome na koji su način manipulirani vaši životi i život 

ovog planeta zamolio bih vas da se prisjetite kako smo svemu tome pridonijeli sami. 

Ljudi čija imena navodim i događaji koje opisujem samo su ogledala koja ljudskoj 

rasi i Zemlji vraćaju odraz naših unutarnjih misaonih obrazaca. Ovaj je svijet samo 

oživotvorena čovjekova misao. Kada spoznamo što su ti negativni obrasci i uklonimo 

ih, promijenit će se naša stvarnost, ali i svijet. Ali ne prije. 

Aktivno nas obeshrabruju da konstruktivno razmišljamo i 

propitkujemo stvari, a jednom kad pojedinac prihvati tako 

poticanu nijemu podložnost, nužno se stvara podmukli začarani 

krug. Druga, prilično prikladna posljedica takve situacije 

je da ljudi koji ne razmišljaju konstruktivno i ne propitkuju 

stvari uopće toga nisu svjesni. 

Michael Timothy, Anti-intelektualna etika 

Sve počinje od nas, a s nama i završava.

prvo poglavlje 

veo suza 1 

Svi smo mi, u ovom ili onom trenutku, bacili pogled na svijet oko sebe i postavili 

si ista pitanja. Zašto život mora biti takva borba Zašto o nama samima i svrsi 

našega života znamo tako malo Zašto je u svijetu takve ljepote i bogatstava toliko 

mnogo sukoba i patnje 

U potrazi za odgovorima na ta i mnoga druga pitanja, zamolit ću vas da zamrznete 

svoje programirane odgovore uvjetovane sadašnjim trenutkom i mjestom, a 

svoj beskonačni um otvorite daleko većim mogućnostima. Riječ „programiran" ne 

koristim na snishodljiv način, jer svi smo mi programirani porukama i vjerovanjima 

koje neprestano slušamo u djetinjstvu, putem medija i obrazovnog sustava. Tek 

ćemo napuštanjem takvog programiranja otvoriti svoje umove i svoja srca čudesnim 

stvarima, potencijalima i razumijevanju o kakvima nismo ni sanjali. Duboko sam i 

dugo razmišljao o prirodi ovog fizičkog svijeta, nastojeći dokučiti njegov smisao. Od 

1990. godine nalazim se na svjesnom duhovnom putovanju otkrivenja. Otvorilo me 

je to mnogim stvarima o kojima u dotadašnjem životu nisam razmišljao niti sam ih 

osjećao i, mada su neke stvari bile vrlo bolne, čak su me i takvi trenuci vodili k većem 

razumijevanju. Iskustvom sam spoznao kako možemo podešavati naš um, našu svijest, 

drugim razinama stvarnosti i doći do ondje dostupnih informacija, što na Zemlji 

nije poznato, ili barem ne u većoj mjeri. Uvidio sam da su naši umovi - dio nas koji 

razmišlja, osjeća - nizovi energetskih polja koja fizičko tijelo koriste kao sredstvo za 

doživljavanje iskustava. 

U ovom trenutku naša je svijest podešena na ovaj gusti fizički svijet i stoga je on 

naša stvarnost. Kada „umremo", naš um-duh (naša svijest) napušta ovo prolazno fizičko 

tijelo i kreće ka drugoj valnoj dužini, drugom stadiju iskustava i razvoja. 

Vrlo je važno da shvatimo da se čovjekov um, dok se nalazi u istom fizičkom tijelu 

na istom planetu, može podesiti na brojne različite valne dužine znanja i razumijevanja. 

Iz tog razloga, unutar ljudske rase imamo veliku raznolikost u sferi svijesti, 

stavova i percepcije. I sami kažemo, u svakodnevnom životu, da ljudi mogu biti na 

„drukčijoj valnoj dužini", zato što imaju tako različita mišljenja i toliko malo toga zajedničkog. 

Naš stav prema životu te razina znanja i mudrosti koje u nekom trenutku 

možemo postići ovise o vibracijskim razinama dostupnim našem umu. Sve je ovo 

bitno za pozadinu onoga što vjerujem da stoji iza povijesti ljudske rase tijekom mno- 

1 

Igra riječi: 'veil of tears' (u izvorniku) izgovara se isto kao 'vale of tears' tj. dolina suza, izraz kojim se često opisuje 

život na Zemlji. 

19


veo 

suza 

gih milijuna godina pa sve do danas. Ljudska me rasa vrlo često podsjeća na stado 

zbunjenih i izgubljenih ovčica. Pogledajte koliko je puta tijekom poznate povijesti 

simbolika „izgubljene ovčice" korištena za opisivanje našeg nezavidnog položaja. Na 

neki smo se način odvojili od naših viših potencijala, naše pokretačke sile. I opet, 

možemo to vidjeti tijekom povijesti iskazano simbolički u raznim kulturama, u frazama 

kao što je „izgubljena dječica" koja su se odvojila od „oca". Očit je primjer priča 

0 rasipnom sinu iz Novog zavjeta. Vjerujem da se, simbolički, dogodilo upravo to, a 

posljedice takvog razvoja događaja objašnjavaju mnoge aspekte svijeta u kojem danas 

živimo. 

Mislim daje nemoguće shvatiti što se dogodilo ukoliko ne odbacimo usađene pretpostavke 

o postojanju onog što zovemo vanzemaljskim oblicima života. Među njima 

mogu biti beskonačne raznolikosti oblika. Pod vanzemaljskim mislim upravo i samo 

„ono što nije s ove Zemlje" - druge civilizacije, svjesnosti i životni oblici na drugim 

valnim dužinama koje naša fizička osjetila ne mogu inače vidjeti ili čuti. Na primjer, 

iako možemo promatrati neke od planeta u ovom Sunčevom sustavu i vidjeti naizgled 

golo, beživotno tlo, na takvu planetu gledamo iz perspektive vlastite frekvencije 

ili iskustvene dimenzije, iz vlastite vremensko-prostorne zbilje. U nekoj drugoj dimenziji 

ta planeta možda vrvi životom na isti način na koji sve radio i televizijske postaje 

što emitiraju programe u vaše područje dijele s vama isti prostor kojeg zauzima 

1 vaše tijelo. Ne možete ih vidjeti, niti oni mogu vidjeti jedni druge zato što djeluju na 

različitim valnim dužinama. Proširimo li ovo saznanje činjenicom da te druge civili 

zacije na drugim valnim dužinama imaju naprednija znanja i tehnologije nego što ih 

trenutno imamo mi, počet će se nazirati obrisi jedne slike. Barem preda mnom, ali i 

pred mnogim drugima. Te druge civilizacije nisu samo pozitivne ili negativne. Poput 

nas, imaju i jedne i druge osobine. Vanzemaljski oblici života nisu ne znam koliko 

drugačiji od nas. Ista je to struja života koju zovemo Stvoriteljem ili Bogom, u drukčijem 

stadiju razvoja i/ili na drukčijoj valnoj dužini. Ali mnogi od tih naroda godinama 

su, a ponekad i milijunima godina (po našem poimanju vremena) ispred nas u tehnološkom 

smislu te u razumijevanju univerzalnih zakona. Ukoliko vjerodostojnost ili 

ludost nečega prosuđujemo samo sa stajališta naših znanstvenih dostignuća na ovoj 

valnoj dužini Planeta Zemlje nikad nećemo shvatiti što nam se dogodilo. 

Iz tog razloga pozivam sumnjičavce da se otvore drugim mogućnostima. Da ste 

seljak i farmer u brdima nekog samodostatnog društva u središtu Azije ne biste mogli 

povjerovati da New York izgleda kao što izgleda. Ali New York bi i dalje postojao. I 

ne zaboravite, vrlo je malo vremena proteklo otkad je ideja o letu u svemir smatrana 

besmislicom. Tijekom nekoliko godina, u nastojanju da dokučim prirodu čovjekova 

postojanja, u glavi mi se počela oblikovati priča. Knjiga Donositelji zore (Bringers of 

the Dawn) 1 

potvrđuje neke od tema o kojima sam pisao u knjizi Pobuna robota (Robots' 

Rebellion) i o ostalim zamislima koje sam razmatrao u narednim mjesecima. Ta 

je knjiga „kanalizirana" utoliko stoje autorica Barbara Marciniak podesila svoju svijest 

na drugu valnu dužinu stvarnosti te je djelovala kao kanal za prijenos informacija 

na ovu zemaljsku vibraciju. Uvijek sam oprezan kada se radi o kanaliziranim knjigama 

zato što, poput svega drugoga, taj proces može uroditi ili nadahnutom spoznajom 

ili gomilom gluposti. Ovisno o sposobnosti „kanala" i razini valne dužine s kojom se 

povezuju. Kao što je netko jednom rekao o kontaktu s onima koji više nisu na ovoj 

Zemlji: „Smrt ne može izliječiti neznanje". Ako se povezete s valnim dužinama bliskim 

ovoj našoj, mogli biste biti navedeni na krivi trag. 

Knjiga Donositelji zore navodno prenosi riječi jedne svijesti koja se javlja iz zvjezdanog 

sustava znanog nam pod nazivom Plejade. Ako se s ovime niste dosad susretali, 

znam da će vam sve to zvučati fantastično i biti zaista teško za prihvatiti, jedino 

mogu - kao što jedino može bilo tko od nas - reći što vjerujem i osjećam. Vjerujem 

da taj zvjezdani sustav zvan Plejade, ili barem tamošnje razvijenije skupine, jesu dio 

kozmičkog poduhvata da se čovječanstvo i ovaj svijet izbavi iz zatvora unutar kojeg 

smo i ne znajući živjeli eonima takozvanog vremena. Mi smo generacija koja će doživjeti 

da se to i dogodi. 

Planetu Zemlju preotela je, mogli bismo reći, i zauzela jedna civilizacija, ili civilizacije, 

koje su tehnološki visoko napredne, ali poprilično manjkave u domeni ljubavi 

i mudrosti. Kao i uvijek, to je jedan znakovit i izuzetno neuravnoteženi spoj. Nazvao 

bih to „pamet bez mudrosti". Živimo u svemiru u kojem vlada slobodna volja, gdje 

nam je, unutar određenih granica, omogućeno da iskusimo sve emocije i učimo na 

posljedicama naših djela. Okupacija planeta, dakle, neće na scenu donijeti „oca", Izvora 

Svega Što Postoji, koji će nas smjesta izbaviti iz kandži otmičara. To će razdoblje 

biti iskorišteno kao razdoblje iskustva iz kojeg ćemo svi mi nešto naučiti i razvijati se. 

Živimo u prostorno-vremenskoj stvarnosti - „svijetu" - nazvanoj Trećom Dimenzijom, 

u koju se upliću neki od naših „susjeda" s Četvrte Dimenzije. 

Kada god govorim o vanzemaljskoj svijesti ili svijesti Zatvorskih Čuvara, mislim 

na manipulaciju s Četvrte Dimenzije, bilo putem kontrole misli ili izravnog uplitanja. 

I jedni i drugi - vanzemaljci otmičari i oni kojima su pri srcu najbolji interesi čovječanstva 

- redoviti su posjetitelji našeg planeta tisućama godina. Postali su „bogovima" 

iz drevnih spisa i legendi koje su položile temelje većine, a možda i svih glavnih 

religija današnjice. Da je neki vanzemaljac sletio na našu planetu u drevna vremena u 

začudnoj svemirskoj letjelici na antigravitacijski pogon, ili da ste imali viziju nekoga 

na drugoj frekvenciji, itekako biste pomislili da je on ili ona nekakvo božanstvo! A 

davnašnji su ljudi to i pomislili. Upravo odatle potječu „bogovi", naročito gnjevni 

bogovi koji osuđuju, koji nas bacaju u paklenu vatru: to su „loši" vanzemaljci. Tako 

je nastao „strah od Boga", a taj strah i opiranje promjenama (neposluh bogovima) 

još uvijek ne napušta našu kolektivnu psihu. Tijekom vremena, kao što je podrobno 

opisano u Pobuni robova, ti različiti mitovi o bogovima stopili su se stvarajući ,,kompozitne 

bogove", temeljene na temama iz mnogih ranijih civilizacija. Takav je slučaj s 

judazimom, kršćanskom Biblijom, islamom i većinom drugih. Njihova verzija Boga 

odnosi se na vrstu vanzemaljaca iz koje je potekla njihova religija ili na način na koji 

su se mnoge različite pripovijesti o vanzemaljcima spojile u jednog (od više dijelova 

21


sastavljenog) Boga tijekom stoljeća. Dragi vjernici, danas smo se okupili ovdje da 

bismo štovali jednog kompozitnog Boga sačinjenog od vanzemaljaca. Amen. 

Pogledate li izvore glavnih religija, priče su nevjerojatno slične onima što danas 

slušamo od ljudi koji tvrde da su susreli vanzemaljce, ili su ili ovi bili oteli. Muhamed, 

utemeljitelj islama u sedmom stoljeću, rekao je da ga je posjetio Anđeo Gabrijel, koji 

je „sličio na čovjeka, i stajao na nebu iznad obzora" 2 . Taj mu je lile rekao da mora postati 

prorok, te su mu dane poruke koje tvore islamsku svetu knjigu Kuran. Narednih 

godina, u brojnim drugim prilikama, Muhamedu su poruke diktirane dok se nalazio 

u stanju transa. Također je bio pisao da odlazi na „nebesko putovanje". 

Mnogi ljudi današnjice koji tvrde da su doživjeli kontakt s vanzemaljcima rekli 

su isto što i Muhamed. Savao iz Tarza, poznatiji kao sv. Pavao, bio je čovjek koji je 

promijenio imidž Ješue (Isusa) 3 

u spasitelja-boga-mesiju iz čega je nastala kršćanska 

religija. Dogodilo se to nakon što je doživio „viziju" Ješue na putu za Damask. Također 

je govorio o tome kako je bio „uzdignut" na nebo ili na nekoliko različitih nebesa 

(dimenzija). Govoreći o sebi, napisao je: 

„Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan 

tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba. I znam da je taj čovjek 

- da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam; Bog zna - bio ponesen u raj, i čuo neizrecive 

riječi, kojih čovjek ne smije govoriti." 

2. Korinćanima 12:2-4 

Ponovno, ovo je nalik mnogim današnjim iskazima osoba otetih od strane vanzemaljaca 

koji su ispričali kako su ih vanzemaljci vodili u druge dimenzije stvarnosti, 

ponekad u njihovom tijelu, a ponekad izvan njega. Sveti Pavao i prorok po imenu 

Enoh govore da su vidjeli mnoga nebesa kada su bili „podignuti gore"; što se podudara 

s pripovijestima u Vedama, drevnim indijskim svetim knjigama, napisanim na 

izvornom sanskrtskom jeziku. One opisuju sedam viših razina i sedam nižih razina 

oko ovog planeta. Kada dozive nešto lijepo, neki ljudi i danas govore da su u „sedmom 

nebu". Jedna od tih „razina" je naša treća dimenzija a tik iznad nas, vibracijski, 

razina je s koje nama manipuliraju. U Enohovoj knjizi „Čuvari" neobično podsjećaju 

na vanzemaljce. U Svicima s Mrtvog mora stoji da je Noin otac bio jedan od „Čuvara", 

a Nebukadnezar, babilonski kralj u razdoblju od 651.-604. prije Krista, bilježi da ga je 

posjetio jedan Čuvar i jedan sveti koji su sišli s neba.' 1 

Dake iz mahajanskog budizma 

bili su „bića što putuju nebom", a Padina Sambhava, osnivač tibetanskog budizma 

navodno je napustio Tibet u nebeskoj kočiji. 5 

Nešto slično tvrdilo se i za biblijskog 

proroka Iliju kada je otišao iz Izraela 6 , te za srednjoameričkog boga Quetzalcoatla. 7 

Opisi letećih diskova, letećih brodova i nebeskih kočija obiluju na svim kontinentima, 

u svim kulturama. Nebesa tj. raj i danas povezujemo s nebom, zato što su odande 

došli „bogovi" iz drevnih vremena u svojim svemirskim letjelicama. Australski starosjedioci 

spominju tri pradjedovska bića zvana Djanggavvuli, koji su bili povezani s 

planetom Venerom, kao što je bio i Quetzalcoatl i polinežansko božanstvo Kahuna. 8 

Dodamo li svemu ovome brojne primjere navedene u Pobuni robota i bezbroj drugih 

knjiga, koji povezuju vanzemaljce sa stvaranjem i nadzorom zemaljskih rasa, tada bi 

samo vrlo ograničeni um mogao odbaciti barem mogućnost - a ja bih rekao vjerojatnost 

- da su vanzemaljci u pozadini ljudske povijesti i događaja koji su tu povijest 

oblikovah. 

Vrlo je mnogo tema koje povezuju drevne spise i današnje opise viđenih NLO-a. 

Istraživači NLO-a pronašli su navodnog autora izvještaja poznatog kao The Memorandum. 

Bili English bio je bivši obavještajni satnik Zelenih beretki u Vijetnamu, uključen 

u zadatak pronalaženja bombardera B-52 kojeg je na slijetanje u džunglu prisilio jedan 

NLO. On tvrdi da je nakon tog iskustva tri mjeseca proveo u bolnici, na psihijatrijskom 

odjelu, a po oporavku je radio u RAF-ovoj (Royal Air Force - britansko 

Kraljevsko ratno zrakoplovstvo; op. prev.) prisluškivačkoj postaji kamo ga je poslala 

američka Vojna obavještajna služba. U uredu ga je čekala zapečaćena diplomatska 

torba koja je sadržavala izvještaj o NLO-ima na 624 stranice, poznat kao Izvještaj 

Grudge 13. U svom je dopisu iznio vlastitu analizu tog dokumenta. Ondje su spomenute 

sve strogo povjerljive aktivnosti NLO-a između 1942. i 1951., što je uključivalo 

zabilježena slijetanja, viđenja, padove NLO-a, otmice ljudi i vanzemaljce koje je 

uhvatila vojska. Sve bi to vrlo lako mogle biti dezinformacije jer NLO scena na njih 

nije imuna, dapače. No, u izvještaju se našlo mnogo zanimljivih elemenata. Navodi 

se da je jezik zarobljenih vanzemaljaca nalikovao sanskrtu, drevnom jeziku indijskih 

svetih spisa Veda koji sadrže mnoge opise objekata koji izgledaju poput svemirskih 

letjelica i letećih strojeva (pod nazivom vimane) te vanzemaljskih „bogova". 

U Izvještaju Grudge stoji da se prehrana promatranih vanzemaljaca temeljila na 

klorofilu, kojeg (kao što danas znamo) ima širom onoga što nazivamo svemirom, a ne 

samo na Zemlji. U Vedama se, kao vrlo značajna, spominje biljka znana pod nazivom 

soma. Rabila se kao halucinogena droga u obredima radi lakše komunikacije s „bogom" 

Indrom i drugim „bogovima", a bila je ujedno omiljeno piće Indre i njegovih 

kolega. S obzirom na sve popularniju pretpostavku da su drevni „bogovi" bili u stvari 

vanzemaljci, zanimljiva je slučajnost da se smatralo kako se piće od some dobiva od 

tekućeg klorofila. Mnogi koji tvrde da su bili u kontaktu s vanzemaljcima rekli su 

da je osnova njihove prehrane bio nekakav „sok". No, vjerujem da je ovu planetu 

posjetilo desetine tisuća vanzemljskih civilizacija, i prirodno je da se jako razlikuju 

po izgledu, genetskim značajkama i načinu ishrane. Neki od njih nesumnjivo su vrlo 

slični nama i mogli bismo ih, i ne osvrnuvši se, mimoići na ulici. Drugi se po izgledu 

od nas jako razlikuju. 

Ako ništa drugo, mislim da mnoga „čuda" zabilježena u brojnim vjerskim legendama 

imaju vanzemaljsko podrijetlo (ili iz Četvrte Dimenzije). Pojava kojoj je 1917. godine 

u Fatimi u Portugalu nazočilo 70.000 katolika podsjeća na brojne priče opisane 

u drevnim spisima, ali i iz današnjeg svijeta. Fatimsko „čudo" uslijedilo je nakon niza 

22 

23

I lillllU LC VUÒ VÒIUUUUIU 

veo 

suza 

susreta između troje djece i nekog čudnog bića koje se, rekoše, ponekad manifestiralo 

kao Djevica Marija. Biće je obećalo da će uprizoriti neko čudo kako bi se ljudima 

otvorile oči, a desetine tisuća ljudi koji su podigli glave doista su vidjeli fantastičan 

prizor. No, što je to bilo Istraživač NLO-a Jacques Vallèe smatrao je da zna odgovor 

te je u svojoj knjizi iz 1976. godine Nevidljivo učilište (The Invisihle College) napisao: 

„Ne samo da se stalno spominjao nekakav leteći disk ili kugla nego i njegov način 

kretanja, njegova putanja koja oponaša list u padu, njegovi svjetlosni efekti, 

praskovi poput grmljavine, zujanje, neobičan miomiris/anđeoske vlasi'koje padaju 

na tlo i rastvaraju se, toplinski val kakav se povezuje s približavanjem diska, sve su 

to najčešći parametri viđenja NLO-a. Kao što su i oduzetost dijelova tijela, gubitak 

pamćenja, zatim obraćenja te iscjeljenja." 

Zapečaćenu poruku svog „komunikatora" djeca su poslala papi, s naputkom da 

se smije otvoriti i obznaniti tek 1960. godine. Poruku je papa doista i otvorio I960., 

ali mi i dalje čekamo da se obznani njezin cjelokupni sadržaj! Jedno je sigurno: da je 

potvrđivala temelje rimokatoličke vjere, začas bi se bila našla u udarnim vijestima. 

Što je, dakle, sadržavala 

Uvjeren sam da se i starozavjetni „Bog" znan kao Yhwh (Jahve) također zasniva 

na nekom vanzemaljcu, ili, što je vjerojatnije, nizu takvih bića. Zanimljivo je to da, 

iako se židovska religija doživljava kao monoteistička, izvorni hebrejski tekstovi takvo 

stajalište ne podupiru. Dok engleski prijevod govori o nekakvom „Bogu", hebrejski 

izvornik spominje Elohime, množinu koja znači „Bogovi". Slično tome, kada na 

engleskom pročitamo riječ „Lord" (na hrv. Gospodin ili Bog; op. prev.), u hebrejskom 

tekstu stoji Adonai, množina, što se može prevesti kao Bogovi. Riječ Jahve (ponekad 

Yahweh), čini se, ima drugačije podrijetlo. Vanzemaljsko, po svemu sudeći. 

Ako čitajući Stari zavjet i ostale drevne spise svaku riječ „Bog" ili „bogovi" zamijenite 

s „vanzemaljac", cijela stvar počinje dobivati smisao i postaje vrlo razvidna. Treba 

imati na umu da je, u evolucijskom smislu, vremenska razlika između doba nastanka 

tih pripovijesti i današnjeg vremena nepostojeća. U širem vremenskom rasponu bio 

bi to tek treptaj. Za današnje pojave NLO-a o kojima je svjedočilo na tisuće ljudi - u 

što možemo ubrojiti fascinantne holografske prikaze, bića i letjelice koji se pojavljuju 

i nestaju (prebacujući se iz jedne dimenzije u drugu), te mnoštvo drugih viđenja i 

trikova koji bi zasjenili i samog Walta Disneya - odgovorni su vanzemaljci u razdobljima 

nastanka glavnih svjetskih religija. 

Ti manipulatori s Četvrte Dimenzije osmislili su religije da bi preko njih nadzirali 

čovjekov um, s nakanom da nadziru ovu dimenziju. 

Mogućnosti manipuliranja čovječanstvom pomoću takve tehnologije jednostavno 

su bezgranične. Ima li boljeg načina za kontrolu ljudi od toga da im blokirate um te ih 

podijelite da biste njima vladali. Potom izmislite niz dogmatskih religija utemeljenih 

na specijalnim vanzemaljskim efektima Pogledajte samo svu bol, bijedu i među- 

generacijsko neznanje koje 

su ovom planetu podarili 

kršćanstvo, 

islam, judaizam 

i ostali. Želite li spriječiti 

svijest ljudi tako da 

prestanu donositi vlastite 

zaključke te im odijeliti um 

od njihovih neograničenih 

moći, uvalite im neku dogmatičnu 

religiju ili neki 

drugi oblik krute dogme. 

U vašim će rukama postati 

poput gline za oblikovanje. 

Ja mislim da je preuzimanje 

Planeta Zemlje 

ostvareno pomoću onog 

što bih nazvao Luciferskom 

Sviješću. Taj izraz koristim 

kao uopćen naziv za opis 

sile koja nastoji - djelu - 

Slika 2: da lije Zemlja vibracijski zatvor jući kroz sve životne oblike, 

ljudske i vanzemaljske 

- upravljati ovom planetom. To je izuzetno negativna energija koja djeluje s Četvrte 

Dimenzije. Luciferska Svijest javlja se uglavnom u dva oblika. Različite kulture tim 

oblicima daju različite simboličke nazive. Jedan nas oblik želi zatočiti u materijalnom 

svijetu uvjeravajući nas da odbacimo cjelokupnu ideju o duhovnim carstvima i neuništivosti 

života. Drugi se bavi duhovno orijentiranim ljudima kako bi ih uvjerio da 

zanemare stvarnost fizičkog svijeta i da ostanu lelujati u nekakvoj duhovnoj omami. 

U oba slučaja, dakle, „obrađivane" se ljude dade kontrolirati, a njihovu se moć unošenja 

pozitivnih promjena u fizički svijet poprilično može potkresati. 

Svijest je, po mom mišljenju, počela stvarati vibracijski zatvor. Mi smo višedimenzionalna 

bića koja djeluju na mnogo frekvencija i dimenzija istovremeno. Znam da 

ovo mogu biti čudni koncepti onima koji ih suzdržano slušaju, ali naše stvarne mogućnosti 

i naše prividne mogućnosti udaljene su svjetlosnim godinama, kao što ćemo 

uvidjeti u čudesnim godinama što nam predstoje. Ako je, dakle, preko ovog planeta 

prebačana frekvencijska „mreža", zaprečujuća, sputavajuća vibracija koja nas sprječava 

da se povežemo s višim razinama naše svijesti i naših sposobnosti, mi prestajemo 

biti „cjeloviti". Udaljavamo se od „oca". Uz znanje koje se čuva na Četvrtoj Dimenziji 

ovo ne bi predstavljalo čudo kakvim bi se u prvi mah činilo. 

Blokiranje frekvencija već rabimo i mi na Zemlji, a kamoli da to ne bi primjenjivale 

tehnološki razvijenije civilizacije. U razdoblju postojanja Sovjetskog Saveza, Sovjeti 

24

. i istina će vas osloboditi 

veo 

suza 

su stvorili informacijski zatvor, šaljući ometajuće frekvencije u namjeri da spriječe 

prijem nekih stranih radio-postaja na području SSSR-a. Time je onemogućeno da informacije 

koje su protuslovile službenim stavovima dopru do ljudi. Stvoren je svojevrsni 

vibracijski zatvor, informacijski zatvor. Proširite taj koncept na planetu u cjelini 

i dobit ćete sliku koju vam nastojim dočarati (slika 2). Razlika je samo u omjeru. 

U knjizi Projekt Montauk (The Montauk Project) 9 

inženjer elektrotehnike Preston 

Nichols opisuje kako je otkrio blokirajuću frekvenciju koja zaprečuje umove vidovitih 

osoba s kojima je radio na istraživanju telepatije. Osnova telepatije, kao što 

Nichols potvrđuje, jednostavna je. Kada mislimo, odašiljemo misaoni val, na sličan 

način kao što se s odašiljača emitiraju radio ili televizijski valovi. Radio ili televizijski 

prijemnik dekodiraju te valove a, na daleko sofisticiraniji način, čovjekov um dekodira 

misaone valove. Odatle nastaje telepatija. Nichols je otkrio da su umovi njegovih 

vidovitih ispitanika bili blokirani svakoga dana u isto vrijeme. Pomoću opreme za 

hvatanje šifriranih signala, ustanovio je da blokirajuće frekvencije potječu iz danas 

zloglasnog centra Montauk za istraživanje metoda kontrole uma i putovanja kroz 

vrijeme, smještenog na istočnom kraju Long Islanda u New Yorku. Čak i ovdje, na 

Zemlji, blokiranje frekvencija je činjenica. 

Izraze kao što su blokiranje i ometanje frekvencija koristim radi jednostavnosti, ali 

to se također može javljati u vidu zatvaranja portala i prolaza koji povezuju ovu fizičku 

dimenziju koju vidimo oko nas s drugim vremensko-prostornim dimenzijama. 

Smatra se da se neki od tih prolaza nalaze na značajnim i svetim mjestima drevnih 

naroda kao što je Stonehenge u Engleskoj, Machu Picchu u Peruu, Ayers Rock u Australiji 

i područja nekadašnjeg Babilona i Mezopotamije, sada Iraka. Bermudski trokut 

je, kako neki vjeruju, još jedan takav prolaz, što bi moglo objasniti mnoge čudnovate 

nestanke brodova i zrakoplova koji se vjerojatno događaju prilikom otvaranja 

prolaza. Moguće je čak da su ti prolazi zatvarani iz pozitivnih razloga, da se spriječi 

ulazak negativnih vanzemaljaca u ovu vremensko-prostornu stvarnost. Mnogo je nedoumica 

a još je više onoga što moramo spoznati i proniknuti. Ometanje frekvencija, 

zatvaranje prolaza između dimenzija, možda oboje - precizan uzrok nastanka 

zatvora nije bitan za ono što govorim u ovoj knjizi. Dovoljno je upamtiti da je jedna 

vanzemaljska sila iz Četvrte Dimenzije stvorila informacijski zatvor, blokirajući više 

razine ljudske svijesti. Veo je pao. Veo natopljen suzama. Mi smo, u stvari, stavljeni u 

duhovnu i mentalnu karantenu. 

Ako je tom ometajućom vibracijom prekriven naš planet, ili čak Sunčev sustav i 

šire, naše mogućnosti bile bi ograničene na razine svijesti koje se nalaze unutar frekvencije 

što nas drži zatočene. Bili bi nam nedostupni svijest i znanje o višim frekvencijama 

izvan ovog vibracijskog zatvora. Odvojili bismo se od viših razina naše vlastite 

svijesti. Bili bismo, riječima drevnih knjiga, „zalutale duše" odvojene od „oca". Sljedeću 

sam usporedbu koristio mnogo puta, ali mislim da dosta dobro sažima stvari: 

vi ste astronaut na Mjesecu. Očima i ušima primate informacije neposrednog svijeta 

oko sebe. 

Istovremeno dobivate informacije o široj slici i veće razumijevanje zadatka koji 

vam je dala, kako bismo je mogli nazvati, „Kontrola leta". Kada vi, astronaut, dobivate 

izbalansirane informacije preko očiju i ušiju te iz šire perspektive Kontrole leta, sve 

je u redu, vi funkcionirate besprijekorno. Ali što bi se dogodilo da izgubite vezu s 

Kontrolom leta Odjednom bi nestalo dubljeg razumijevanja i vodstva. Vaše misli 

i ponašanje sada bi bili vođeni isključivo informacijama koje se mogu dobiti 

očima i ušima iz svijeta koji vas neposredno okružuje. Vrlo bi brzo to ponašanje 

i opažanje bilo znatno drugačije od onoga kakvi bi bili da ste s Kontrolom leta 

ostali u čvrstoj vezi. 

Kad je oko ovog planeta, Sunčevog sustava, a moguće i izvan njega, postavljena ta 

ometajuća frekvencija čiji smo zatočenici, imala je isti učinak. Izgubili smo kontakt 

s našom Kontrolom leta i, što se pokazalo sudbonosnim, s našim vjekovnim pamćenjem. 

Zaboravili smo tko smo i odakle dolazimo. Ili je to barem zaboravila ogromna 

većina. Oni koji su uspjeli očuvati svoju vibracijsku brzinu, svoju frekvenciju, i dalje 

su mogli biti u dodiru sa svojim višim razinama, svojim Višim Ja, jer je vibracijska 

povezanost i dalje postojala, premda je blokirajuća frekvencija učinila tu vezu ne tako 

savršenom, čak i za njih. Danas je to u stanju učiniti sve veći broj ljudi jer se blokirajuća 

frekvencija raspada, a to je osnova onoga što se naziva „duhovnim buđenjem" 

koje sada zapljuskuje ovaj planet. 

Sve do nedavno, međutim, uspijevalo je to samo nekolicini. Ostalima se vlastita vibracijska 

brzina snizila pod utjecajem događaja, religija i općenitog programiranja, što 

ih je nagnalo da zatvore vlastiti um i time smanje brzinu svojih vibracija. Ovime je stvoren 

vibracijski jaz - a za neke i bezdan - između njihovih nižih razina svijesti unutar 

te blokirajuće frekvencije (Nižeg Ja) i njihovih bezgraničnih mogućnosti izvan te frekvencije 

(Višeg Ja). Unutar tog zatvora bila je ova fizička razina i neke ne-fizičke razine 

kojima se vraćamo između inkarnacija. Uvid u preostali dio Stvorenog svijeta većini 

je ljudi uskraćen. Mogli bismo to prispodobiti stanju ljudske rase koja proživljava svoj 

život unutar kutije s čvrsto pritisnutim poklopcem. Sjedimo u mraku, vjerujući da su 

naše mogućnosti - Stvoreni svijet općenito - ograničeni onim što se nalazi u toj kutiji, 

unutar vibracijskog zatvora. Bezgraničnost u sferi mogućnosti i svemira jako je, jako 

blizu: s onu stranu poklopca na kutiji, ali nam nije bilo dopušteno da vidimo što postoji 

vani, niti smo dokučili da svijeta izvan kutije uopće ima. Tijekom tisuća godina i više, 

otkad je vibracijska „mreža" prebačena preko Zemlje, mi smo, kao rasa, cijelo vrijeme 

funkcionirali samo sa sitnim djelićem svojih punih i bezgraničnih mogućnosti. Život 

na Zemlji dramatično se promijenio, a mislim da je to utjecalo i na životinjsko carstvo. 

Nešto mi govori da zakon džungle i surovost kojima svjedočimo u prirodi nisu takvima 

trebah biti, niti da je tako bilo prije negoli je veo stavljen. Dobra je vijest - kličimo na 

sav glas - da ovom razdoblju razdvojenosti sada dolazi kraj. 

Uh. Kakva li nas samo budućnost čeka! 

Mislim da su, u razdoblju nakon stvaranja blokirajućih vibracija, ovamo stigli vanzemaljci 

s Četvrte Dimenzije luciferskog načina razmišljanja, te su genetski presložili 

27

. /' istina će vas osloboditi 

DNK, tj. naslijeđeni kodni sustav fizičkog tijela. S vremenom, taj novi obrazac DNK 

prenesen je svim ljudima tijekom brojnih naraštaja. DNA određuje prirodu tjelesnog 

ustroja i sadrži naslijeđeno pamćenje svih proteklih naraštaja. Da je DNA ostavljena 

na miru, mi bismo, bez obzira što živimo u vibracijskom zatvoru, barem znali što se 

dogodilo i upoznali se s biti problema. Zbog vanjskog uplitanja u strukturu DNK 

i to je znanje za nas izgubljeno. Priopćitelji informacija u knjizi Donositelji zore 

(Bringers Of The Dawn) kao i u drugim knjigama za koje se tvrdi da dolaze iz 

vanzemaljskih izvora kažu da je ljudska DNK prije toga imala dvanaest spirala 

tzv. heliksa, no nakon genetskog prčkanja smanjena je na dva. Naši potencijali i 

naš naslijeđeni izvor informacija svedeni su na šestinu onoga što su trebali biti. 

Čak i danas, koliko znam, ima identificiranih dijelova DNK koje znanstvenici ne 

mogu povezati niti s jednom vidljivom funkcijom. Nazvali su to „DNK otpadom". 

Moguće je da upravo zbog isključivanja ovih ostalih deset spirala DNK koristimo, 

kao što je inače poznato, svega djelić potencijala našeg mozga. Možda bismo te 

najnovije dobre vijesti trebali proslaviti - živimo u vremenu kada se odvija jedan 

proces koji će u nama ponovo sjediniti te spirale DNK. Mili Bože! Iz današnjeg 

kuta gledano, ono što ćemo tada biti u stanju činiti, pamtiti i znati bit će gotovo 

nevjerojatno. 

Moguće je da su ti genetički eksperimenti simbolički opisani u priči o Adamu 

i Evi te u izrazu „Čovjekov pad". Osim toga, u drevnim tekstovima i legendama 

više se puta spominju „bogovi" koji su sišli s neba da bi nadzirali čovječanstvo i 

oplodili žene. 

U Bibliji, u Knjizi Postanka 6:4, kaže se da su: „...Božji sinovi općili s ljudskim 

kćerima pa im one rađale djecu." Izraz „Božji sinovi" (uobičajen u gotovo svim 

drevnim religijama) odnosio se, u to sam siguran, na vanzemaljce. Prema toj pripovijesti, 

Bog - ili bogovi - stvorili su čovjeka „na vlastitu sliku". Više tih drevnih 

tema u glavnim sam crtama izložio u knjizi Pobuna robota. Potomstvo nastalo iz 

veza vanzemaljaca i ljudi uvelike se razlikovalo od ostalih ljudi. Kao što piše u 

Postanku, u novoj engleskoj verziji Biblije pod nazivom The Good News Bible: „U 

ta vremena, pa i kasnije, na Zemlji bijahu divovi koji su bili potomci žena iz ljudske 

rase i nebeskih bića. Bili su to veliki junaci i slavni ljudi iz davnina". Današnja 

znanost tipa ovaj-je-svijet-sve-što-postoji nije uspjela pronaći karike koje nedostaju 

u genetskoj evoluciji čovjeka zbog toga što takvih uopće nema. Iznenadne promjene 

čovjekovog obličja možemo zahvaliti uplitanju od strane vanzemaljaca. Možda je 

to ishodište legendi o majci djevici kakvih ima diljem svijeta. U zemlji koju nazivamo 

Kina imali su „nebeskog boga" zvanog Di, za kojeg se kaže da je na „čudesan" način 

oplodio djevicu, koja je pak rodila Zua, prvog pripadnika nove genetske linije. Iz 

legendi diljem drevnog svijeta možete saznati da su kraljevske obitelji navodno potekle 

od nebeskih bogova - vanzemaljaca. Zapisi koje su za sobom ostavile drevne 

civilizacije Mezopotamije govore da su njihove piramidalne kule poznate kao zigurali 

izgrađene kao mjesto za tjelesno sjedinjenje svećenice i jednog od bogova s neba. 

Herodot je opisao unutrašnjost zigurata kojeg je vidio u Babilonu: 

„Na najvišoj kuli nalazi se prostrani hram, a unutar hrama velik krevet prekriven 

krasnom posteljinom, sa zlatnim stolićem sa strane. Ondje nema nikakvog kipa, a 

noću u sobi spava samo jedna ovdašnja žena koju je, od svih žena u zemlji, kako 

kažu kaldejski svećenici, izabralo božanstvo. Svećenici također tvrde, u što ja ne 

vjerujem, da bog silazi osobno u ovu sobu i spava na kauču."' 0 

Na jednom nadgrobnom kamenu pronađenom u Rimu, datiranom između prvog 

i četvrtog stoljeća, upisano je: „Ja sam sin Zemlje i zvijezda na nebu, no potječem od 

nebeske rase. Neka se znanje prenosi dalje!"" Rođenje Ješue (Isusa), kao što je opisano 

u gnostičkim evanđeljima, također ima sličnosti s iskustvima s vanzemaljcima 

suvremenog doba. Jakovljev Protoevangelium najstarije je od gnostičkih evanđelja 

koja su uklonjena iz kršćanskih ortodoksnih spisa na zloglasnom Nicejskom saboru 

325. godine (vidi Pobunu robota). U tom gnostičkom tekstu opisuje se rođenje Ješue 

te kako su se ljudi i životinje odjednom ukočili, usred pokreta, zahvaćeni snažnom 

iako privremenom oduzetošću, dok su Josip i primalja ostali nedirnuti. Ovo umnogome 

podsjeća na iskustva ljudi koje su kontaktirali ili bili oteli vanzemaljci. U tekstu 

nadalje piše: 

„1 on se udalji, a s njim i primalja. I stajaše u spilji, i gle, blistavi oblak zasjeni spilju. 

A primalja reče:„Moja je duša danas okrijepljena, jer oči su moje vidjele čudesa, jer 

Izraelu je darovano spasenje". I istoga trena oblaka u spilji nestade, i zasja ondje 

jarko svjetlo, kakvog oči ne mogaše gledati. 

I malo-pomalo, svjetlo je postupno izblijedjelo, a pojavilo se dijete i posegnulo za 

dojkom svoje majke Marije." 

U drevnim zapisima i tekstovima nebrojene su poveznice s „bogovima" i „oblacima"; 

a što je sa „zvijezdom" koja je navodno stajala iznad rodnog mjesta Ješue Zašto 

to ne bi mogla biti svemirska letjelica U biblijskom Otkrivenju čitamo o silasku 

Novog Jeruzalema s neba (Otk., 22:10) i povratku Ješue na oblacima (Otk., 1:7). Je 

li Ješua bio pripadnik pozitivne vanzemaljske rase koji se utjelovio kako bi čovječanstvu 

pomoglo da se izbavi iz zatvora Takvu mogućnost ne bih odbacio. Pleme 

domorodnih Amerikanaca, Irokezi, imaju legendu o irokeškoj djevici koja se udala 

za poglavicu nebeskog naroda. Geolog Christian O'Brien iznosi pretpostavku da hebrejski 

i sumerski tekstovi govore o rasi bića znanih kao „Oni Što Blistaju", a taj izraz 

povezuje s hebrejskom riječi Elohim. Nije nimalo slučajno što su Deve iz sanskrta 

i Anđeli iz kršćanstva također „Oni Što Blistaju". Peruanski Inke također spominju 

„One Što Blistaju". O'Brien kaže da su upravo bića znana kao Elohimi putem genetskog 

inženjeringa stvorila današnje ljude od ranih čovjekovih oblika. Dodaje da su se 

neki od njih, „Čuvari" iz Knjige Enohove, sparivali s ljudima te smatra da su navodni 

29

utemeljitelji semitske rase, Šemjase i Jahve, bili pripadnici vanzemaljskih „Čuvara" i 

„Onih Što Blistaju". 12 

Potvrde svojoj pretpostavci da su današnje ljude stvorili ET-i zvani Nefilimi izraelski 

učenjak Zecharia Sitchin nalazi u drevnim sumerskim i babilonskim zapisima. 13 

Osobe koje su bile žrtve otmica od strane NLO-a također spominju komunikaciju s 

ET-ima koji su im opisali kako su stvorili tijela sadašnje ljudske rase i vršili zahvate na 

našoj DNK. Postoje mnoga svjedočanstva otetih o tome kako su imali spolne odnose 

s vanzemaljcima na njihovom svemirskom brodu. Naravno da nisu istinite baš sve takve 

priče, niti sve teorije i sve pojedinosti, ali uočite li neke zajedničke obrasce počet 

će se kristalizirati određena slika. Osobno smatram da su različite vanzemaljske civilizacije 

posijale različite rase na Zemlji, čime bi se možda mogla objasniti fiks-ideja 

nekih o čistoći njihove rase. Većina ljudi neće to povezati s vanzemaljskim podrijetlom, 

ali na dubokoj, podsvjesnoj razini, to bi moglo biti ono što ih pokreće. 

Smatram da je Zemlja daleko starija nego što znanost i sanja te da se je ovdje 

naselio i razvijao čitav niz civilizacija, što se u povijesnim knjigama ne spominje. 

Većina ih je prije „Pada" bila daleko razvijenija, tehnološki i duhovno, od današnjeg 

čovječanstva. Mentalno, emocionalno, duhovno i tjelesno napredovanje nije nužna 

značajka života kao takvog. Ukoliko nas nešto razdvoji od našeg istinskog potencijala 

možemo krenuti i unatrag. Ovisi o dostupnom nam znanju i potencijalu. U 

razdobljima znanim kao doba Lemurije i Atlantide, prije stotine tisuća godina prema 

našoj verziji vremena, ljudi su živjeli u onome što bismo nazvali svijetu znanstvene 

fantastike, u kojem su bile moguće nevjerojatne stvari, što također vrijedi i za ranije 

civilizacije. Nisu to bila čuda, nego tek korištenje prirodnih zakona stvorenog svijeta. 

Takozvane paranormalne ili nadnaravne pojave samo su ono što naša skučena verzija 

znanosti još nije otkrila ili prihvatila. Sve što postoji je posljedica „prirodnih" zakona. 

Da nije, ne bi ni moglo postojati. 

Unazad smo krenuli kada je uvedena ometajuća frekvencija, te su nam uskraćene 

razine svijesti koje su obuhvaćale znanje prisutno prije zabilježene ljudske povijesti. 

Zatvorska su se vrata zalupila, a mi ih sada, s treskom, ponovno otvaramo. 

Ljudska civilizacija nije nastala na Planeti Zemlji, u to sam uvjeren. Na ovu je planetu 

došla iz drugih predjela galaksije. Neki kažu da su prvi ljudi stigli na Zemlju iz 

zvjezdanog sustava Vega, udaljenog 26 svjetlosnih godina, i tri puta većeg od Sunca. 

To je najsjajnija zvijezda u sazviježđu Lire i peta najsjanija zvijezda na našem nebu. 14 

Bez obzira odakle, osjećam da je ljudska rasa došla s nekog drugog zvjezdanog sustava 

te je ugrabila priliku da nastani i iskuša ovaj veličanstveni novi planet. Odonda, 

kada god smatraju potrebnim, vrše obradu genskog materijala, kako pozitivnu tako 

i negativnu. Čine to sa svrhom poboljšanja ili nadzora naše vrste, ovisno o trenutno 

prevladavajućem gledanju na stvari. U ta ranija vremena mislim da struktura tjelesnog 

obličja nije bila tako gusta kao što je danas. Bila je više eterična, lakša i manje 

glista, te sposobna pojaviti se negdje i nestati, levitirati i lebdjeti iznad površine. Sve 

su te stvari moguće i danas ako snagu svojih misli u dovoljnoj mjeri usredotočimo, ali 

vjerujem da su tada bile dostupne svima, kao uobičajeni dio svakidašnjice. U ta vremena 

nije bilo tjelesne „smrti". Svijest se povlačila iz tijela kada je sama htjela. S vremenom, 

nakon preobrazbe ovog planeta i čovječanstva, moći ćemo to i sami činiti. 

Još jedna tema koja povezuje kanalizirane informacije iz mnogih izvora koji tvrde 

da dolaze od vanzemaljskih civilizacija te iz simboličnih priča u drevnim tekstovima i 

legendama tijekom tisuće godina jest ona o ratu na nebu, moguće o ratu između vanzemaljskih 

civilizacija za prevlast u ovoj galaksiji. Slutim da je to povezano s borbom 

između dvije struje svijesti u Četvrtoj Dimenziji, a za prevlast nad ovom. Lemuriju 

je stvorila jedna od ovih struja, a Atlantidu druga. Bila je to duga i ogorčena bitka 

koja još uvijek traje, s čovječanstvom kao pijunom u sredini. Indijske Vede sadrže 

pripovijesti koje, lako je moguće, opisuju nebeske bitke uz uporabu uređaja visoke 

tehnologije. Oni koji su razvijeniji tehnološki nisu nužno razvijeniji duhovno. Dobar 

je primjer otkriće atomske bombe. Tehnološki gledano, izum te bombe bilo je briljantno 

postignuće. Njeno bacanje na ma koje ciljeve, vrlo je oprečno duhovnosti. Stoga 

mi se čini sasvim izglednim da je u nekim dijelovima ove galaksije bilo pakleno kada 

su se vanzemaljci borili za prevlast svojim tehnički naprednim igračkama. Mislim da 

su filmovi poput Rata zvijezda i druge znanstveno-„fantastične" priče rezultat toga 

što su pisci doprli do svojih zapretenih sjećanja ili su imali izravna saznanja o tome 

što se zbivalo. Ista su to unutarnja sjećanja, u nekoj dubokoj razini naše svijesti, koja 

privlače zapanjujući broj ljudi znanstveno-fantastičnim filmovima i literaturi. Neka 

od mjesta koja se najčešće pojavljuju u kanaliziranim informacijama glede tih sukoba 

zvjezdani su sustavi Oriona, Sirijusa i Plejada. Zanimljivo je, u svjetlu tih činjenica, 

da su navedena mjesta imala istaknut položaj u drevnim vjerovanjima i štovanju bogova 

na Zemlji tijekom tisuća godina, u brojnim kulturama diljem svijeta. Piramide 

u Gizi i golemi pauk nacrtan u drevna vremena u nizinama Nazce u Peruu točno su 

poravnati s Orionom. Mislim da je zvijezda Arcturus u sazviježđu Bootes također 

značajna za povijest Zemlje. 

Cilj negativnih vanzemaljaca, u odnosu na Zemlju, bio je da pretvore ljude u robovsku 

rasu. To im je davnašnji a i današnji cilj, iako u drukčijem obliku. Umjesto fizičke 

kontrole putem zauzimanja planeta, tijekom posljednjih nekoliko tisuća godina 

nastoje to postići djelovanjem na našu svijest iz drugih dimenzija. Smatram da je nakon 

doba drevnog Babilona i Egipta nastupilo jedno razdoblje kada, iz nekog razloga, 

ovamo više nisu dolazili na isti način. Možda su ih potjerali drugi vanzemaljci koji su 

nam pokušavali pomoći. Možda je došlo do nekih vibracijskih promjena. Kako bilo, 

smatram da su uglavnom počeli djelovati kroz čovjekovu svijest iz Četvrte Dimenzije, 

zamijenivši time fizičku invaziju iz prijašnjih vremena. No, nimalo ne sumnjam 

da ovamo i dalje dolaze, i to, u novije vrijeme, u sve većem broju. Gospodar prstenova 

J. R. Tolkiena obraduje teme rata između ljudima nalik Hobita i malih sivih Orka, a 

sve to, kako mnogi vjeruju, podsjeća na motive onoga što se doista zbilo. Čak i opisi 

podzemnih laboratorija odgovaraju opisima onog što se danas zbiva u podzemnim 

bazama i genetičkim laboratorijima na tlu Amerike i drugih država. 

30 

31

veo 

suza 

Moguće je da je bitka za Zemlju dostigla svoju najrazorniju fazu potkraj doba 

Atlantide, tijekom razdoblja od desetaka tisuća godina, što je dovelo do potonuća 

ogromnog otoka Atlantide u Atlantski ocean oko 10.500.-9500. godine prije Krista. 

Iz mnogih se izvora gomilaju dokazi o kataklizmičkim gibanjima i promjenama vremena 

i Zemljine kore negdje u to doba, kada su se iz Zemlje izdignuli čitavi planinski 

lanci a površinom planeta protutnjao golemi plimni val. Istraživači geolozi J. B. Delair 

i D. S. Allan iznose mnogobrojne dokaze o tome u svojoj knjizi Kada je Zemlja 

zamalo nestala (When Trie Earth Nearly Died). 15 

Oni smatraju da je neka zvijezda eksplodirala 

oko 15.000. pr. Kr. te da je nešto ostataka doprlo do ovog Sunčevog sustava 

oko 9.500 pr. Kr., ostavljajući za sobom pustoš. Njihovo istraživanje potvrđuje priče 

kanaliziranih komunikacija dobivanih tijekom tisuća godina kada je, tvrde oni, Zemljina 

površina kakvom je vidimo danas nastala uglavnom jednim ogromnim kataklizmičkim 

događajem, gotovo u tren oka (u evolucijskom smislu), a ne sporim, postupnim 

promjenama koje tako zdušno promiče glavnostrujaška, službena znanost. 

Pojedinosti tih različitih gledišta vrlo su zanimljive, ali najzanimljivijim aspektom 

svega ovoga držim sveobuhvatne teme koje se naziru iz drevnih i suvremenih informacija 

i vjerovanja. Teme su to o popriličnom utjecaju vanzemaljaca na ljudsko 

postojanje, o bitci između vanzemaljskih civilizacija za prevlast, te o nekoj katastrofi 

na Zemlji i šire, u drugim dijelovima Sunčevog sustava, uzrokovanoj jednim stranim 

„tijelom" koje je onuda prolazilo. Mislim da su te teme povezane, a vezu čini Luciferska 

Svijest. To je kolektivna svijest, sveukupnost svih umova - ljudskih i vanzemaljskih 

- koji razmišljaju unutar raspona izuzetno negativne frekvencije. Iako jedna 

osoba ili skupina ne može poremetiti planetarni sustav samo pomoću vlastitih misli, 

zasigurno je moguće (barem ja tako mislim) da to učini jedna višedimenzionalna 

kolektivna svijest. 

Budući da je sve stvoreno mislima te da je sva materija podređena mislima, sva 

fizička zbivanja posljedica su jedne ili više određenih misli koje utječu na materiju. 

Sve jest. Kada znanstvenici istražuju zakone fizike i materije, oni iznose matematičke 

jednadžbe koje opisuju moć i mogućnosti misli, no računi su im dosad uglavnom 

bili pogrešni. Sva ta zbivanja što su uzrokovala pustošenje u Sunčevom sustavu dogodila 

su se unutar granica vibracijskog zatvora, nastalog djelovanjem manifestirane 

Luciferske Svijesti. Ta svijest operira unutar svih životnih oblika, bilo ljudskih bilo 

vanzemaljskih, koja djeluju unutar svog vibracijskog spektra. Luciferska Svijest krajnje 

je negativan misaoni obrazac, ili spektar misaonih obrazaca, a svakoga onoga čija 

uvjerenja ne izlaze iz okvira tog spektra takva svijest može zarobiti i pretvoriti u oruđe 

za provedbu svoje volje. Isto načelo nalazimo kod podešavanja radija na određenu 

stanicu. Kada se Luciferska Svijest zakači za nečiju svijest, ta svijest, u biti, postaje 

njihova „Kontrola leta", njihov vodič. Ukoliko naše nakane ostanu i dalje pozitivne i 

okrenute ljubavi, takva svijest ne može na nas izravno utjecati zato što će naša energetska 

polja uma-emocija-duha vibrirati unutar spektra mnogo višeg od onog luciferske 

valne dužine. Neće se uspostaviti nikakva rezonacija. Lucifersku „emisiju" ne 

prima svijest „namještena" na drukčiju frekvenciju, baš kao što radio prijemnik u 

svako doba hvata isključivo postaje unutar određene širine frekvencijskog pojasa. 

Mislim da je civilizacija koju nazivamo Atlantidom bila pokušaj - od strane (kako 

sam ih u Pobuni robota nazvao) „dobrovoljaca", a u Donositeljima zore nazivaju se 

Obitelji Svjetla i Rasturačima Sustava - da se razori vibratorno uporište, blokirajuća 

vibracija. Ti dobrovoljci uglavnom su dolazili iz one pozitivnije struje svijesti u Četvrtoj 

Dimenziji. Bića su pritjecala u zatvor, u kutiju, i nastojala promijeniti zemaljsku 

vibraciju te razbiti nadzirući] frekvenciju. Neko su vrijeme djelomično u tome uspijevali, 

ali Atlantida je postala vrlo negativno mjesto pod utjecajem luciferske struje te 

je doživjela naprasan i nasilan kraj. Sada mi, današnji naraštaji, imamo priliku učiniti 

ono što Atlantida nije uspjela - razbiti blokirajuće vibracije i omogućiti čovječanstvu 

da se vrati cjelovitosti i Jednoti, da se ponovno poveže sa svojim istinskim potencijalima. 

Zgrabit ćemo priliku, ali na miran način. Nećemo upotrijebiti fizičku silu nego 

ljubav. Ovu priču želim iznijeti što je moguće jednostavnije, da se ne bismo izgubili 

u zamršenim frazama. Stoga ću se poslužiti nekim pojednostavljenim izrazima za 

dvije glavne struje mišljenja koje za Planetu Zemlju žele sasvim različitu budućnost. 

Zatvorski Čuvari, kako ću ih zvati, simboličan je naziv za svijest iz Četvrte Dimenzije 

koja je preuzela nadzor nad ovim planetom i odvojila čovječanstvo, vibracijski i 

genetski, od našeg punog potencijala i višeg znanja. Stvar nikako ne želim svesti na 

puku opreku tipa „svjetlo protiv tame" ili „dobro protiv zla" zato što smo svi mi ionako 

dio iste cjeline, svi smo aspekti iste one svijesti koju zovemo Bog ili Stvoritelj. Svi 

mi u sebi imamo pozitivan i negativan polaritet kojeg se trudimo uravnotežiti. No u 

različitim fazama naše evolucije svi imamo različite stavove, a interakcijom tih različitih 

misaonih obrazaca, i pozitivnih i negativnih, dolazi do iskustava koja evoluciju 

ubrzavaju. Drugu struju mišljenja predstavljaju ona bića i struje svijesti koje se žele 

probiti kroz ograničenja i nepovezanosti nametnute čovječanstvu i Zemlji, te ponovno 

uspostaviti slobodu misli i raditi na razvoju naših punih potencijala. Ovu struju 

svijesti zvat ću vibracijom „Svjetla" ili „Ljubavi". 

Još bih nešto želio istaknuti u vezi te vibracijske „otimačine", a to je priroda „hrane 

i okrepe. Da bi se naše tijelo okrijepilo na ovoj fizičkoj ravni treba mu fizička 

hrana. Ali na drugim frekvencijama stvarnosti, u ne-fizičkim carstvima svijesti, hrana 

je čista energija. Što je više istovrsne energije koju se može stvoriti, to će obrok 

biti obilniji, da tako kažemo. Energija koju Zatvorski Čuvar/Luciferska Svijest upija 

i odakle dobiva svoju energiju negativna je energija. Što bude više resursa iz kojih 

se takva energija može stvoriti, to potencijalno snažnija može postati. I, naravno, 

neuravnoteženija. Emocije poput straha, krivnje i ljutnje, ukoliko ih ne uravnoteže 

pozitivne emocije, mogu proizvesti ogromne količine negativne energije. Tada rat 

postaje gozba. Mi neprestano odašiljemo energiju, a psihički senzitivne osobe mogu 

je osjetiti i vidjeti. U stvari, to možemo svi mi, premda većina ljudi toga nije svjesna. 

Ako se čovječanstvo može izmanipulirati da postane prepuno straha, krivnje i ljutnje, 

tada će vibracijska „kutija" u kojoj živimo postati proizvodna traka negativne 

32 

33

istina ce vas osioooaiti 

veo 

suza 

energije. Zatvorskim Čuvarima ručale je na stolu! Zanimljivo je da današnje priče o 

negativnim vanzemaljcima, kojih trenutno ima na sve strane, govore o tome kako ovi 

žive od negativnih čovjekovih emocija te da se trude poticati događaje i okolnosti u 

kojima bi se stvorilo još više one krajnje negativne energije. Uvjeren sam da je to točno, 

daje to ključni razlog zbog kojeg ta vanzemaljska svijest, Zatvorski Čuvari, djeluje kroz 

umove ljudi kako bi poticala davnašnje i današnje strahote. Ti događaji nisu posljedica 

„zle" čovjekove naravi. Proizvedeni su pomoću manipuliranja ljudske prirode i njenog 

osjećaja za stvarnost. Također je vrlo vjerojatno da je prinašanje životinjskih i ljudskih 

žrtava „bogovima" (kakvih je tijekom povijesti bilo nemalo, u mnogim kulturama diljem 

svijeta) vršeno u svrhu zadovoljenja potrebe vanzemaljca za takvom energijom, a 

možda i za nekim dijelovima ljudskog tijela. Kao primjer možemo spomenuti Azteke u 

Srednjoj Americi koji su nebrojeno mnogo ljudi žrtvovali „bogovima". Na sreću, većina 

vanzemaljaca ne spada u ovu krajnje negativnu kategoriju. Danas je na raznim valnim 

dužinama oko ovog planeta prisutna sva sila pozitivnih vanzemaljskih civilizacija koje 

nam pokušavaju olakšati netom započeti duhovni preobražaj na putu ka slobodi. Ovdje 

su da nam pomognu. 

Po uvođenju blokirajuće frekvencije, kada bi ljudi „umrli" a njihova svijest napustila 

fizičko tijelo, većina ih nije mogla odmaknuti dalje od ne-fizičkih frekvencija sadržanih 

unutar vibracijskog zatvora. Čak su i izvan svojih fizičkih tijela i nadalje bili razdvojeni 

od svoje više svijesti, svojeg Višeg Ja, kako ga mi zovemo, ostali su zatočeni u Trećoj Dimenziji. 

Tako je započeo proces inkarnacije i reinkarnacije u zemaljska tijela, jer su bića 

željela nastaviti svoj razvoj unutar zatvora za kojeg nisu niti znala da predstavlja zatvor. 

Pojedinačnog „boga" koji je zatvor nadzirao smatrali su Bogom. Ravnoteža mnogih ljudi 

u tolikoj je mjeri narušena, a oni tako zapeli u određene misaone obrasce i stavove da 

su izabrali utjeloviti se u iste situacije, mjesta i rase. Ponavljajući stare obrasce, iz života 

u život, ravnoteža im je bivala sve narušenija. Neki drugi, s boljom moći prosudbe, poslužili 

su se svojim inkarnacijama kao sredstvom za prikupljanje iskustava te za razvoj. 

Naša je svijest niz međusobno povezanih magnetskih energetskih polja, i što nam je 

veće razumijevanje i otvoreniji um, to će brže ta energetska polja vibrirati. Kada su se 

vrata zatvora zalupila oni što unutra ostadoše zarobljeni bili su poticani i manipulirani 

da zatvore svoje umove što se, dakako, događa i danas. Pozitivni vanzemaljci mogu 

nam jedino pružiti priliku da otvorimo svoje umove i podignemo se vibracijski te povežemo 

s našim beskonačnim jastvima. jedan od načina na koji to nastoje postići su i 

krugovi u žitu. 

Stvar je zapravo vrlo jednostavna. Dobri vanzemaljski momci s Četvrte Dimenzije 

(i onih viših) pokušavaju nam otvoriti umove i srca, a negativni ih nastoje držati zatvorenima. 

Čak i da vanzemaljci slete na travnjak ispred Bijele kuće, ne znači da bi se naši 

umovi odjednom otvorili. Takvim se događajem kolektivni ljudski um ne bi otvorio 

- izbezumio bi se! Sjetimo se masovne panike 1938. godine kada je radijsku emisiju 

pod nazivom „Rat Svjetova" Orson Welles uprizorio kao pravi izvještaj o slijetanju 

vanzemaljaca. Um je poput mišića: što ga više koristimo, bolje će raditi i veći postati. 

Stoga su nam potrebni nagovještaji koji će razvući našu svijest kako bi mogla razumjeti 

i potaknuti sjećanja koja držimo na dubljim razinama svijesti. Negativni ET-ji, nasuprot 

tome, žele nas držati podalje od svake informacije koja bi nas mogla duhovno i intelektualno 

pobuditi. 

Tijekom povijesti malo je ljudi bilo u stanju otvoriti i proširiti svoju svijest do točke 

gdje bi podigli brzinu svojih vibracija iznad brzine zatvorske vibracije i ponovno se 

sjedinili s ostatkom samih sebe i Stvorenoga Svijeta. Proces je nazvan „uzlazak" - bijeg 

iz zatvora - a iskazuje se riječima pripisanim Ješui i sličnim likovima tijekom povijesti: 

„Moj otac i ja smo jedno". Mnoge od tih ljudi nalazimo u povijesnim knjigama. Dok su 

bili utjelovljeni, mogli su uzdići svoju svijest, povezati se s frekvencijama izvan zatvora 

i na taj način dokučiti narav nevolje u kakvoj se čovječanstvo nalazi. Bijahu ismijavani 

i osuđivani zato što su govorili na temelju znanja kojemu su pristupili s razina izvan 

blokirajuće vibracije, dok je većina ljudi kojima su se obraćah mogla pojmiti isključivo 

svijet kojeg su poznavali i vidjeli oko sebe. Nisu se sjećali nikakvog drugog svijeta. 

Ovime se vraćamo središnjoj temi ove knjige: stvaranju naše vlastite zbilje. Za svijest 

razine Zatvorskog Čuvara proces je jako dobro poznat. Našu fizičku stvarnost oživotvorile 

su misli kojih se držimo, prijašnje i sadašnje. Unutar nas stvaraju uzorak koji 

se potom navlači oko nas u obliku magnetskog plašta/aure. Time si privlačimo fizičku 

stvarnost u smislu ljudi, mjesta i događaja koji točno odražavaju naš unutarnji uzorak, 

kako sami sebe vidimo. Ključ ove stvarnosti su misli. Ako možete upravljati nečijim mislima 

i načinom na koji se netko vidi tada stvarate zbilju te osobe i, kao rezultat, njihovo 

fizičko iskustvo. I ne samo to, svojoj djeci ljudi općenito prenose velike porcije vlastitih 

nazora i uvjerenja. Tako će upravljati - često s najboljim namjerama - načinom na koji 

djeca sagledavaju sebe i svoje sposobnosti. To utječe na njihov osjećaj jastva i stvara im 

sukladnu fizičku zbilju. 

Ukratko, čim uspijete upravljati mislima jednog naraštaja, tim ćete lakše nametati 

svoju volju budućim naraštajima, jer sada imate programirane roditelje i „vođe" koji i 

ne znajući rade u vašu korist. Na stranicama ove knjige iznosim tvrdnju da se na temeljima 

globalne manipulacije vrši manipulacija pojedinačnog ljudskog uma i njegovog 

pogleda na sebe i svijet općenito. 

Svjetska Zavjera (sa sviješću Zatvorskog Čuvara na vrhu piramide) je zavjera kojom 

se želi manipulirali osjećajem jastva ljudske rase i, posredstvom toga, stvaranjem njegove 

fizičke zbilje. Kao što znam reći, razmišljate li kao žrtva, žrtva ćete i postati. Danas 

imamo planet preplavljen ljudima koji su ohrabrivani da o sebi misle kao o žrtvama, 

zbog čega žrtve i postaju. 

Ono što se događalo tijekom ovog razdoblja globalnog utamničenja odraz je onoga 

što se događa unutar kolektivnog ljudskog uma. Sebi smo to iskustvo privukh kolektivno. 

Ovu smo zbilju sami stvorili, baš kao što zlostavljana žena, bez osjećaja samopostovanja 

i ljubavi prema samoj sebi, podsvjesno privlači kaznu koju smatra da zaslužuje. 

Zena u tom stanju svijesti manifestira! će svoj osjećaj jstva tako što će magnetski 

privlačiti energetsko polje muškarca koji ima poriv da druge kažnjava. Na isti način, 

35


unutarnji manjak ljubavi spram sebe i samopoštovanja u kolektivnom ljudskom umu 

privukao je Svijest Zatvorskog Čuvara/Lucilersku Svijest da učini isto. Da nije bilo 

neravnoteže unutar kolektivnog ljudskog uma povezane s iskustvom kroz koje prolazimo, 

takvo iskustvo ne bismo bili stvorili. Problem i rješenje počinju i završavaju 

s jastvom. Ukoliko svi zajedno pronađemo za sebe ljubav, takvu ćemo zbilju sebi 

stvoriti, što će, sve zajedno, pridonijeti stvaranju zbilje kolektivnog uma. Kada to učinimo, 

Luciferska Svijest prestat će na nas utjecati, jer više nećemo privlačiti iskustva 

kakva ona pruža. 

Sagledana iz viših razina razumijevanja, Luciferska Svijest, ma koliko bila strašna u 

fizičkom „ovdje i sada", zapravo je iskustvo koje smo si stvorili kao ogledalo u kojem 

ćemo uočiti kolektivne poremećaje unutar ljudskog uma i koje ćemo, kada to učinimo, 

ukloniti. Gledamo li stvari na takav način, to postaje pozitivno iskustvo, barem 

u onom krajnjem ishodu. 

IZVORI 

1 Barbara Marciniak, Bringers Of The Dawn (Bear & Co, Sante Fe, 1992.). 

2 Hari Prasad Shastri, The Ramayana OfValmiki (Shanti Sadam, London, 1976.), drugi 

svezak, str. 95. 

3 Isus je grčki prijevod nekog židovskog imena, vjerojatno Y'shue, hebrejske inačice 

imena Jošua. Puno bi ime bilo Ješua ben Josip (Jošua, Josipov sin). 

4 George C. Andrews, Extra-Terrestrials Among Us (Llewellyn Publications, SAD, 1986.), 

str. 63. 

5 Extra-Terrestrials Among Us, str. 54-55. 

6 Ibid., str. 73-74. 

7 Ibid., str. 72-73. 

8 Ibid., str. 63. 

9 Preston B. Nichols s Peterom Moonom, The Montauk Project (Sky Books, New York, 

1992.). 

10 Extra-Terrestrials Among Us, str. 54. 

11 Ibid., str. 59. 

12 Christian O'Brien, The Genius Of The Fen (Turnstone Press Ltd., 

Wellingborough, Northamptonshire, 1985.). Njegova stjališta navedena su i u kr\}\z\ Alien 

Identities Richarda L.Thompsona (Govardhan Hill Publishing, San Diego, 1993.), str. 

197-198. 

13 Zecharia Sitchin, The 12th Planet (Avon, New York, 1976.). 

14 Virginia Essene i Sheldon Nidle, You Are Becoming A Galactic Human (S. E. E. Publishing 

Co, Santa Clara, 1994.). 

15 D. S. Allan i J. B. Delair, When The Earth Nearly Died (Gateway Books, Bath, 1995.). 

drugo poglavlje 

rođenje Bratstva 

Najučinkovitiji način zatvaranja ljudskog uma i manipuliranja njegovim osjećajem 

vlastitog ja jest da se u nj uprogramira neki oblik dogme. On će se uvijek 

žestoko braniti od drugih informacija i odbijati svako drukčije mišljenje koje se 

suprotstavlja njegovom uskogrudnom, zacementiranom stajalištu. Dogme postaju 

čovjekov osjećaj sigurnosti i sredstvo očuvanja moći. Čovječanstvo se tako grčevito 

drži za oboje da su mu zglobovi od grča pobijelili. 

Dogme se javljaju u bezbroj oblika, a kada različite ljude uspijete uvjeriti da njeguju 

oprečne dogme manipulacija sukoba i kontrole pomoću načela „podijeli pa 

vladaj" postaje više nego laka. Događa se to i danas na isti način, zapravo i češće, 

kao i tijekom razdoblja vibracijskog zatvora, judaizam je manipulaloru od jednake 

koristi kao i kršćanstvo i islam; politička „ljevica" jednako je važna kao i politička 

„desnica". Potrebne su vam dvije dogme da bi se između sebe borile. Tijekom tisuća 

godina najdjelotvornije dogme bile su i ostale religije. Jedan naraštaj prisvoji uskogrudan 

pogled na svijet i na sebe samog (religiju) te ga stane nametati svojoj djeci, 

koja to isto čine svojoj djeci, i tako sve do današnjeg doba. Sve vjerske i političke 

dogme prožete su negativnim elementima iz Četvrte Dimenzije. 

Dva najjača oružja religija su dvije izjedajuće emocije: strah i krivnja. Pomoću 

njih se ljudski um podčinjava i uništava njegov osjećaj samopoštovanja, čime se 

stvara i odgovarajuća fizička zbilja. Religije su jedan te isti misaoni obrazac koji se 

očituje pod različitim nazivima - misaoni obrazac pod nazivom „kontrola". Čak su i 

izvorišta njihovih mitova, priča i obreda sveudilj ista jer proistječu iz istog izvora! 

Negdje pred kraj postojanja Atlantide skupine ljudi počele su bježati iz njihove 

sve opustošenije zemlje. Neki su umaknuli iz zatvora dok je brzina njihovih vibracija 

bila još dovoljno visoka da to izvedu. Drugi su ostali zatočeni slučajno ili planski. 

Kada se Atlantida urušila, neki su se nastanili u područja danas znana kao Egipat 

i Srednji istok, Središnja Amerika i Sjedinjene Države. Oni koji su preživjeli nadolazeću 

kataklizmu svojoj su djeci prenijeli znanja u obliku mitova i priča. Jedan je 

to od mogućih odgovora na očiglednu zagonetku: kako to da su Europljani - „otkrivši" 

dva američka kontinenta u petnaestom i šesnaestom stoljeću - ustanovili da 

su mnoge kulture i vjerovanja domorodačkih naroda nevjerojatno slične (ponekad 

i istovjetne) onima u „Starom svijetu" - Europi i Srednjem istoku. I jedni i drugi 

bili su pod utjecajem znanja koje su donijeli izbjegli Atlantidani, iako smatram da 

je drugi razlog tomu povezan s vanzemaljskom aktivnošću širom svijeta. Vjerujem 

da su se, u razdoblju nakon Atlantide, vanzemaljski izdanci svijesti Zatvorskog Ču- 

$7

istino ce vas osloboditi 

rođenje 

Bratstvo 

vara i dalje spuštali na Zemlju i komunicirali s ljudima, kazujući im istu, potanko 

smišljenu priču. 

Neki Atlantidani umaknuli su ploveći na zapad prema Amerikama, a neki na istok 

prema Europi i sjevernoj Africi. Moguće je da se biblijska priča o Noinoj arki odnosi 

na ovo razdoblje, premda bi se mogla odnositi i na jedan drugi potop nekoliko tisuća 

godina kasnije. Tijekom tisućljeća i tisućljeća znanje Atlantiđana i vanzemaljaca 

prenosilo se nadolazećim naraštajima, a prvotna se jasnoća opetovanom predajom 

izgubila. Znanje je ujedno postalo sredstvo kontrole, pa je s time u skladu mijenjano 

kako bi u svako doba odgovaralo onima na vlasti. Iz tog razloga pojedine elemente 

toga znanja još uvijek nalazimo u svim religijama. Izvorno, sržno znanje se razvodnilo 

i preusmjerilo u nebrojene pravce te se očitovalo u vidu religija poput kršćanstva, 

islama, judaizma, paganizma, hinduzima itd. Sve su one u određenoj mjeri zadržale 

nit toga znanja dok su, s druge strane, često uništavale njegovo pravo značenje pomoću 

dogmi, mitova i dobro razrađenih fikcija. Ironično, poganstvo je zadržalo daleko 

više izvornog znanja od tih religija (poput kršćanstva) koje ga proglašavaju „zlim". 

Zatvorski Čuvari iz Četvrte Dimenzije žele spriječiti da spoznamo tko smo, kako smo 

postali zatočeni i na koji način da iz zatvora umaknemo. Strategija Zatvorskih Čuvara 

sastojala se u tome da nas zbunjuju i razdvajaju u frakcije, religije i jezike. Simboličan 

prikaz istoga možete pročitati u priču o Kuli babilonskoj: 

„Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, 

naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu (Babiloniji) i tu se nastane. Jedan drugome 

reče:'Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!'Opeke im bile mjesto 

kamena, a paklina im služila za žbuku. Onda rekoše:'Hajde da sebi podignemo 

grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj 

zemlji!' 

Jahve [vanzemaljci] se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. 

Jahve reče: 'Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih 

nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde 

da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.'Tako ih 

Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer 

je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po 

svoj zemlji." 

Knjiga Postanka, 11:1-9 

Kršćanstvo na te ljude gleda u vrlo negativnom svjetlu iako je, uvjeren sam, situacija 

posve drukčija. Oni su se bunili protiv kontrole. Poslije Atlantide počele su izranjati 

druge civilizacije iz reinkarnacije atlantidske svijesti. Znanje koje su prenosili tijekom 

brojnih naraštaja, i kroz vanzemaljsku intervenciju, bilo je i pozitivno i negativno. U 

Mezopotamiji (današnjem Iraku) je postojala civilizacija poznata kao Sumer koja se 

razvila duž rijeka Eufrat i Tigris. Smatra se da Sumer bilježi početak negdje oko 6000. 

g. pr. Kr., iako takve brojke trebamo uzimati samo kao procjene. Kasnije će postati 

dijelom Babilonskog carstva koje je uvelike utjecalo na judaizam, a time i na kršćanstvo. 

Sličan utjecaj imala je i egipatska civilizacija. Podrobniju povijest ovoga možete 

pročitati u mojoj knjizi Pobuna robota. 

jedan moj izvor, koji je radio ,,s nutarnje strane" državnih i sigurnosnih agencija 

u Ujedinjenom kraljevstvu, ispripovjeđio mi je priču koja govori i o Sumeru i o temama 

preuzimanja Zemlje od strane vanzemaljaca. On kaže da su 1960-ih britanske 

obavještajne agencije sastavile tajni izvještaj s pojedinostima o prijavljenim viđenjima 

vanzemaljaca. Bili su ispitali 1800 osoba u Europi i Skandinaviji koje su tvrdile da 

su vidjele NLO, vanzemaljce ili da su imale kontakt s bićima iz nekog drugog svijeta. 

Istovremeno, kaže, slična su ispitivanja vođena u Sjedinjenim Državama, Sovjetskom 

Savezu, Australiji i Japanu. Svoja su saznanja naposljetku objedinili, čime je postalo 

dostupno nekih 62.000 razgovora s ljudima diljem globusa. Kao prvo, u ogromnoj, 

ogromnoj većini ispovijesti bilo je riječi o pozitivnim, ležernim komunikacijama s 

ET-jima različitih rasa. Poprilično se to razlikuje od priča o „zlim vanzemaljcima" 

na kakve nailazimo u medijima. Drugo, otprilike 75% ljudi s kojima se razgovaralo 

diljem svijeta očito su iznijeli istu temeljnu priču. Rekli su da su im ET-ji kazali kako 

je u našem Sunčevom sustavu nekoć postojala planeta Melkedek, ali da su Melkedekanci 

postali opsjednuti materijalnim svijetom te su svoj okoliš uništili. Na koncu su, 

tijekom pokusa i sukoba, ispalili tolik broj nuklearnih projektila da se Planeta raspala 

i sama eksplodirala. Asteroidni pojas je navodno dio ostataka Melkedeka. 

Prema tom istraživanju, odnosno svjedočanstvima onih koji su imali bliske susrete 

s vanzemaljcima, otprilike 5000 melkedeške „elite" umaknulo je razaranju i spustilo 

se na Zemlju, na mjestu koje znamo kao Sumer, sada Irak. Melkedeška rasa opisana je 

kao... pazite sad... plavokosa i plavooka. Arijska „rasa nadljudi" koju je opisivao Adolf 

Hitler. To su bili „bogovi" opisani na sumerskim kamenim pločicama, navodi se nadalje 

u priči, a kako je vrijeme prolazilo, uz pomoć svojeg naprednog poznavanja 

genetike načinili su novu rasu zemaljskih ljudi - bijelu rasu kakvu danas poznajemo. 

Simbolično je to dočarano pričom o Adamu i Evi, a zabrana da jedu s Drveta spoznaje 

simboličan je prikaz plana da se zemaljske rase drže podalje od znanja tko zapravo 

jesu. U stvari, stvorena je jedna robovska rasa koja i dandanas postoji. Ispitanici su 

rekli da upravo Melkedekance znamo pod nazivom Elohimi iz biblijskih tekstova. 

Mislim da je ova sila s Četvrte Dimenzije poznata pod mnogim nazivima. Prvobitni 

zemaljski ljudi bili su domorodački narodi crne, crvene i drugih boja kože u Africi, 

Amerikama, Aziji i Australiji, a ne bijela rasa, rekli su im vanzemaljci. 

Postojale su dvije struje melkedeških „osvajača". U prvu su se ubrajali oni koji su se 

križali međusobno, održavajući tako genetsku „čistoću" plavokosih i plavookih. Ovi 

su, kako su rekli komunikatori s vanzemaljcima, i dalje živjeli na Zemlji, iako uglavnom 

skriveni od pogleda, u podzemlju. Drugi su se križali sa svojim novostvorenim 

zemaljskim rasama, ali su opet stremili, i još uvijek streme, tomu da očuvaju tu ge- 

39


IUUCIIJC 

D/UtilVU 

netsku struju najčišćom što mogu, križajući se samo unutar obitelji ili unutar malog 

kruga pojedinaca slične genetike. 

Navodno su tom genetskom linijom obuhvaćene obitelji „Iluminata" koje su upravljale 

i manipulirale svekolikom ljudskom poviješću od vremena Sumera. Manipulacija 

je našu planetu vodila istim pogubnim putem koji je iskusio Melkedek. I opet, 

prema golemoj većini unutar 62.000 ispitanika, danas na Zemlji pet drugih vanzemaljskih 

rasa pomaže čovječanstvu da raskine mentalne okove i prekine melkedešku 

manipulaciju. Tipični pripadnik jedne od tih rasa, prema opisu, visok je oko tri i pol 

metra. Možda su to „divovi" iz drevnih legendi Imaju dvostruke zglobove kuka, vrlo 

velika čela, plave oči, mali prorez na licu umjesto onog što bismo mi nazvali usta i 

vrlo velika stopala. Shvatite to kako želite, ali to bi mogao - mogao - biti još jedan vid 

manifestacije bića s Četvrte Dimenzije koja djeluju na našoj frekvenciji. 

Nedvojbeno je da je Sumer bio izvorište mnogih stvari koje će oblikovati ljudsku 

kulturu i postojanje. Kršćansko vjerovanje u Božjeg Sina i Jaganjca koji mora umrijeti 

da bi nam grijesi bili oprošteni može se naći u Sumeru, Babilonu i Egiptu. Zamisao o 

janjetu žrtvovanom da bi se oprostili grijesi čovječanstva potječe iz sumerskog vjerovanja 

da će se, ukoliko doslovno žrtvujete janje na oltaru, time saprati grijesi ljudi o 

kojima je riječ. Dok sam pisao ovu knjigu u novinama sam vidio sliku ortodoksnog 

Židova koji oko glave jedne djevojčice kruži piletom, gonjen vjerovanjem da će pile 

preuzeti njene „grijehe". Djevičanskih majki „spasiteljskih" likova diljem drevnog svijeta 

ima napretek i mogu se pronaći u vjerovanjima starosjedilačkih naroda Sjeverne, 

Južne i Srednje Amerike. Odraz biblijske priče o Edenskom vrtu nalazimo u mnogo 

ranijoj sumerskoj priči o Edinskom vrtu, a čak se i ideja o sabatu može pronaći u sumerskom 

danu odmora pod nazivom Sabatlu. Židovski narod držan je u Babilonu u 

sužanjstvu te je, kada su ga oslobodili Perzijanci, ponio sa sobom brojne babilonske 

priče i vjerovanja natrag u Palestinu. One su se naposljetku našle u biblijskom Starom 

zavjetu, a preko njega i u Novom zavjetu. Današnje religije reciklirana su drevna 

vjerovanja i simboličke priče koje su „obogaćivane" i izvrtane pod vodstvom svijesti 

Zatvorskih Čuvara, sve dok se izvorno značenje nije izgubilo pod lavinom mitova i 

izmišljotina. Tako ćete, kada istražujete podrijetlo ishodišnih priča svjetskih religija, 

pronaći iste osnovne teme s različitim imenima za navodne junake i zlikovce. U vezi 

kršćanske inačice Isusa vidi također Bela (Sumer), Dioniza (Grčka), Mitru (Perzija 

i Rim), Ozirisa (Egipat), Quetzalcoatla (Srednja i Južna Amerika), Krišnu (Indija) i 

tako dalje. Na taj je način duhovno znanje iz kojeg izvorno potječu sve religije u najvećoj 

mjeri u javnoj areni uništeno. Ključan je to proces za nadziranje ljudske rase. 

Povučete informacije iz javne arene i tajno ih préñesete samo onima koji dijele vaše 

ambicije. 

Temelj manipulacije svijetom oduvijek je bila kontrola nad znanjem. Dok su religije 

pomoću straha, krivnje i nametanja svojih nazora prodavale ljudima beznadno 

ograničen pogled na život i njih same, razvila se tajna mreža koja je prenosila daleko 

naprednije znanje povlaštenoj nekolicini. Čak i unutar tog vibracijskog zatvora postoji 

znanje koje većini ljudi ostaje nedostupno. 

To se znanje ne može usporediti sa znanjem dostupnim izvan zatvora, ali još je 

uvijek daleko naprednije od onoga koje je čovječanstvu općenito dopušteno primiti. 

Želite li manipulirati ljudima, nužan je preduvjet da posjedujete znanje koje oni ne 

posjeduju. Jedno od prvih pravila kontrole i manipulacije glasi: „Ne dopustite svojim 

žrtvama da znaju ono što vi znate". Te „skrivene", potiskivane spoznaje nazvat ću 

„ezoterijsko znanje". Ezoteričnima se, prema definiciji u rječniku, opisuju: „filozofske 

doktrine namijenjene samo upućenima, nešto što općenito nije razumljivo; privatno, 

povjerljivo". Savršeno sažimanje tog pojma. Takvo se znanje držalo podalje od širokih 

masa radi manipulacije i nadzora. Iz toga proizlazi da je to znanje doista postalo 

„privatno, [i] povjerljivo". 

No, sada dolazi do buđenja na svjetskoj razini i te će spoznaje postati dostupne svima 

koji žele čuti, a zavjera s ciljem držanja čovječanstva u duhovnom mraku doživjet 

će krah i propast. Stvari se već odvijaju u tom pravcu. Kao ključni dio tog procesa 

moramo proniknuti u narav obmane i zašto se ljude obmanjuje. Način na koji se to 

znanje drži podalje od javne arene sustav je inicijacija u drevnim školama ezoterijskih 

znanja i današnja golema mreža tajnih društava širom svijeta koje nazivam Bratstvom. 

Svakom iniciranom na višoj razini nudi se veće znanje u odnosu na one na 

nižim razinama. Uspostavlja se piramidalna struktura gdje šačica onih koji stignu do 

vršnih razina inicijacije zna daleko, daleko više od većine na nižim prečkama ljestava 

(vidi sliku 3). Na taj način nekolicina povlaštenih lako će manipulirati ostalim članovima 

društva. Sadržaj tog ezoterijskog znanja odnosi se na razumijevanje zakona i 

potencijala stvorenog svijeta koje je daleko naprednije od „znanosti" kakvoj imamo 

40 

41

isima ce vas osioooaia 

roaenje 

oruisivu 

pristup u javnoj areni, kao i na znanje o ljudskoj psihi, njezinoj prirodi i na koji se 

način ona može programirati i kontrolirati. 

Nije se oduvijek ovo znanje prikupljalo iz negativnih pobuda. 

Dok je kršćanstvo nametalo svoju zastranjujući! i manipulativnu dogmu širom 

poznatoga svijeta bilo je ravno samoubojstvu javno govoriti o drukčijim duhovnim uvjerenjima. 

Nimalo ne iznenađuje da se znanje prenosilo u tajnosti ih je skrivano, zaogrnuto 

plaštem legendi i simboličnih priča. Hvala Bogu da je! Ali znanje je neutralno. Negativan 

ili pozitivan je način njegove primjene. Duhovno se znanje može ispravno rabiti ili se 

može zlorabiti, kao i tajnovitost svojstvena društvima i školama ezoterije čiji članovi, osobito 

na višim razinama, poznaju duhovne stvarnosti uskraćene većini ljudi. Na isti način 

na koji svaki inicijal više razine unutar tajnih društava zna više od onih ispod njega, tako 

će se i Zatvorski Čuvari s Četvrte Dimenzije pobrinuti da njihovo znanje bude daleko 

opsežnije čak i od struktura na vrhu globalne piramide manipulacije. Mislim da danas, 

na svojim višim razinama, ova mreža tajnih društava (sa znanjem kojeg je naslijedila) radi 

na ostvarenju gotovo isključivo negativnih ciljeva pod vodstvom svoje najviše, nadziruće 

jezgre: Svjetske Elite ili, jednostavno - Elite. Članovi ove Elite su ili izravne inkarnacije Zatvorskih 

Čuvara s Četvrte Dimenzije ili im ovi kontroliraju umove. Cilj Bratstva i njegovih 

medudimenzijskih kontrolora je centraliziranje moći u rukama nekolicine. Taj je proces 

prilično usavršen i odvija se na svjetskoj razini zahvaljujući suvremenoj tehnologiji. Strategija 

je poznata pod nazivom Veliko djelo vjekova ili Novi svjetski poredale, a nastoji 

uvesti svjetsku vladu kojoj će sve nacije biti kolonije; središnju svjetsku banku i valutu; 

svjetsku vojsku i mikročipirano stanovništvo povezano jednim globalnim računalom. 

Ono što se danas događa vrhunac je manipulacije koja se odvija tisućama godina. 

Zamisao o prenošenju znanja kroz niz tajnih inicijacija datira barem od Atlantide, 

a vjerojatno je i mnogo starija. Tema zajednička kanaliziranim informacijama govori 

o nekakvom hramu na Atlantidi gdje je onima koji su smatrani vrijednima povjerenja 

predavano znanje kojem većina stanovništava nije imala pristup. Kada su se počele 

pojavljivati civilizacije koje su uslijedile nakon Atlantide i one su nastavile s praksom 

iniciranja u različite razine znanja. Među tim organizacijama bile su škole ezoterijskih 

znanja u Babilonu, Egiptu i Grčkoj koje su svoje znanje čuvale u najvećoj tajnosti. I 

najmanje kršenje zavjeta tajnosti bilo je kažnjivo smrću. Iz toga je temelja niknula današnja 

masovna mreža tajnih društava. Te škole misterija i inicijacija nadahnute su negativnim 

elementima s Četvrte Dimenzije i odonda su nadzirane s njihove strane kroz 

svijest najviših inicijata, adepata. U svojoj studiji Djelići zaboravljene vjere profesor G. 

R. S. Mead piše: 

„Ustaljena tradicija u povezivanju sa svim velikim ustanovama Misterija odražavala 

se u tome da su njenih nekoliko osnivača bili uvoditelji svih umijeća civilizacije; ili 

su sami bili bogovi, ili su ih bogovi bili uputili - ukratko, da su bili ljudi daleko većeg 

znanja od svih onih što su došli kasnije; bili su učitelji rasa u povojima... 

Navodno su ti najraniji učitelji čovječanstva koji su utemeljili ustanove za podučavanje 

misterija kao najučinkovitijeg sredstva za davanje poduke novonastalom 

čovječanstvu o višim stvarima, bile duše koje su pripadale jednom razvijenijem 

čovječanstvu od našega... U najranija vremena, prema tom gledištu, neobjašnjiva 

djela izvodili su oni što su posjedovali znanje o silama prirode, a prikupilo ga je jedno 

prijašnje, usavršeno čovječanstvo ne nužno poteklo sa Zemlje, koje je izvodilo 

čudesa kakva niti jedan dio našeg čovječanstva nije sam mogao proizvesti." 1 

U svojim nakanama prema čovječanstvu ta inicijacijska struktura bila je ili negativna 

od samog početka ili ju je ta svijest preplavila kasnije. Smatram da su u izuzetno 

utjecajnom egipatskom Bratstvu prevladavale negativne manipulacije barem od kraja 

vladavine faraona Akhenatona koji je umro oko 1362. g. pr. Kr. Egipatski dvor preselio 

je u novi grad, El-Amarnu u srednjem Egiptu i ondje izgradio Hram Bratstva za 

ezoterijske inicijacije. Po njegovoj smrti njegovi su nasljednici vratili kraljevski dvor 

u Tebu, ali je Bratstvo ostalo u El-Amarni i odvojilo se od države. Tijekom stoljeća 

javljali su se i drugi prenosioci znanja. Neke, poput Katara u dvanaestom i trinaestom 

stoljeću, na najokrutniji način uništila je Katolička crkva nakon što su bili proširili 

svoj utjecaj na šire područje, djelujući iz svoje baze u južnoj Francuskoj. Papinska je 

„pravda" jednako surovo postupila s Vitezovima Hrama (Vitezovima templarima) 

koji su stupili na istaknutije mjesto europske povijesti otprilike u isto vrijeme kad i 

Katari. Ali templari su se prebacili u ilegalu a svoj utjecaj šire i danas, kako u svojstvu 

samostalne organizacije, tako i unutar drugih tajnih društava koja su, na kraju krajeva, 

dio iste krovne organizacije. Razdoblje Katara i križarskih ratova iznjedrilo je 

brojne izdanke Bratstva koji i nadalje imaju veliki utjecaj na mnoge događaje: to su 

tajna društva poput „Vitezova redovnika bolničara iz reda Sv. Ivana", danas poznatih 

kao Malteški vitezovi. Nije se to događalo samo u kršćanskom i židovskom svijetu. 

Slična tajna društva osnivana su u svim kulturama, a arapsko bratstvo Velike lože u 

Kairu kasnije će postati veliki manipulator događajima. 

Strukturama tog negativnog Bratstva cilj je uvjeriti mase ljudi da povjeruju u svakakve 

prežvakane gluposti dok manipulatori za sebe čuvaju znanje o prirodi života i stvorenoga 

svijeta te o tome kako iskoristiti moć uma, Zemljino energetsko polje i svjetske 

energetske čvorove (mrežu energetskih linija koje različite kulture poznaju kao stjecišta 

energije, meridijane i zmajeve crte). No, tijekom stoljeća čak niti povlašteni inicijati 

nisu uspjeli očuvati informacije u izvornom obliku. Do današnjega dana oni koriste 

iskrivljenu verziju tog znanja, iako još uvijek daleko napredniju glede razumijevanja 

univerzalnih zakona od bilo čega što ćete naći u religijama i etabliranim znanostima, a 

što bi mi, ostali, trebali prihvatiti. Najveće nerazumijevanje od strane negativnog Bratstva 

odnosi se na moć ljubavi. Svijesti Zatvorskih Čuvara koja kontrolira umove onih 

što manipuliraju Bratstvom izmiče pravo razumijevanje ljubavi. Ta svijest stvara negativnu 

energiju i njome se hrani, a što više negativne energije proizvede i potakne čovječanstvo 

daje proizvodi, to snažnija postaje. Ljubav je ovoj svijesti poput češnjaka vam- 

42 

43

isiino ce vas osioooam 

piru, a bez ljubavi - energije na kojoj počiva sve što je stvoreno - znanje će se uvijek 

zlorabiti. Znanje bez ljubavi je stanje bivanja koje još uvijek upravlja višim razinama 

mreže Bratstva, preko njegove Svjetske Elite. Mogli bismo ga nazvati intelektom bez 

srca, bez uravnoteženog ženskog načela. 

Simboli Bratstva iz drevnih vremena ostaju simboli današnjeg Bratstva: piramida i 

svevideće oko, svastika, janje, pregača, obelisk i mnoštvo drugih. Obelisk simbolizira 

penis egipatskog boga Ozirisa. Prema legendi, njega je raskomadao „opaki" Set (Lucifer, 

Sotona, Vrag i kompanija) a kada ga je Izida, žena Ozirisova, ponovno pokušala 

sastaviti, pronašla je sve njegove dijelove osim - znate čega. Mislim da takve legende 

simboliziraju mnogo jednostavnije istine. 

Obelisk i Ozirisov penis u toj priči simboli su muške energije koja u svijetu prevladava 

u čitavoj zabilježenoj povijesti. Svi mi, i stvoreni svijet u cjelini, tragamo za 

ravnotežom i skladom između suprotnosti - negativnog i pozitivnog, muškog i ženskog. 

To su sile tipa yin i yang iz kineske kulture. Kada jedna od tih sila prevladava 

dolazi do neravnoteže koja se očituje kao neuravnoteženo ponašanje. Zamišljeno je 

da preobražaj kroz koji sada prolazi naša planeta dovede takve sile u sklad i ravnotežu 

te da svi služe, a nitko nema prevlast. Gušenje ženske energije od strane muške 

stvorilo je svijet u kojem prevlast ima muška energija, a „maco muškarac" jedan je 

od njezinih plodova. Nije se to dogodilo slučajno nego po konkretnoj zamisli, zamisli 

Zatvorskih Čuvara. Sklad i ravnoteža u svim stvarima = cjelovitost. Cjelovitost = 

neizmjerne mogućnosti. To je zadnje što bi Zatvorski Čuvari željeli jer takve je ljude 

nemoguće nadzirati. Umjesto toga, stalno nas nastoje izbaciti iz ravnoteže. Nesklad i 

neravnoteža = rascjep jastva. Rascjep jastva = ograničene mogućnosti. 

Dvije glavne neravnoteže unutar nas samih i zatvora općenito su prevlast negativnog 

nad pozitivnim i prevlast muškarca nad ženom. Ima li zornijeg očitovanja 

muške neravnoteže od onoga što se može vidjeti unutar nekoliko glavnih religija i 

unutar mreže tajnih društava. Ponovno uspostavljanje ženske energije ključno je za 

sveobuhvatno usklađivanje Zemlje, a time ne mislim samo na ponovno stupanje žena 

u područja gdje se donose odluke. Mislim i na ponovno buđenje ženske energije 

unutar muškog obličja, te na ublažavanje indoktrinirane žudnje tolikih muškaraca 

da dominiraju i da slijede mačo-programiranje. Ponovno izranjanje ženske energije 

simbolizirano je „povratkom božice". 

Više je nego prikladno to što je obelisk (simbol muške energije) toliko važan Bratstvu 

tijekom svih proteklih stoljeća jer to je, napokon, bratstvo, a ne bratstvo/sestrinstvo. 

Tajnim društvima gotovo isključivo vladaju muškarci, dok je ženama pristup 

znanju i donošenju odluka onemogućen. Pogledajmo, kao primjer, Slobodne zidare. 

To je igralište muškaraca koji svoje žene dovode na godišnje večere kao ukras. Takva 

organizacija u kojoj prevlast imaju muškarci mora, po definiciji, biti neuravnotežena, 

a ova to zasigurno jest. Slobodni su zidari postali jedno od najvažnijih tajnih društava 

koja su se pojavila od drevnih vremena naovamo, a temelje se na strukturi i vjerovanjima 

škola ezoterijskog znanja pod upravom Bratstva, kao i ostala takva društva. Tu 

bjh mrežu nazvao kultom Svevidećeg Oka, kultom koji štuje te „bogove" i „gospodare" 

s Četvrte dimenzije. Datira iz drevnih vremena, a ista struja manipulacije stoji 

iza Novog Svjetskog Poretka do današnjeg doba. To je stapanje drevnih ezoteričnih 

vjerovanja nastalih u Babilonu, Egiptu i hebrejskoj školi Kabale. Više razine Slobodnih 

zidara i dalje štuju „Boga" zvanog Jahbulon - Jah (jehova, hebrejski), Bul (Baal, 

babilonski), i On (Oziris, egipatski). 

Možda je najhitnije postignuće ovog Bratstva Svjetske Elite na putu ka svjetskoj 

prevlasti bila kolonizacija Amerike, zemlje za koju je ono znalo da postoji mnogo 

prije negoli je „službeno" otkrivena. Tijekom poznate nam ljudske povijesti na ovom 

su planetu djelovale dvije razine znanja. Pred oči javnosti i širokih masa stavlja se jedna 

razina znanja, većinom manjkava i izmanipulirana tako da kontrolira naše misli 

i zbilju koju stvaramo, dok je druga poznata samo nekolicini, uglavnom na elitnim 

razinama Bratstva. Kao primjer nam može poslužiti općeprihvaćena priča o „otkriću" 

Amerike. Povijesni udžbenici nam govore daje 1492. godine Kristofor Kolumbo 

iznio pretpostavku da je Zemlja okrugla ili kruškolika te je bio uvjeren da će, bude 

li plovio prema zapadu, naposljetku stići do Indije i Dalekog istoka čije je postojanje 

već bio ustanovio Marko Polo. Navodno je „slučajno" otkrio ono što zovemo West Indies 

(engleski naziv za Karibe, doslovno: Zapadna Indija, op. prev.) te je sve do smrti 

vjerovao da je stigao do Indije. Nadalje su nas učili da su se John Cabot i njegov sin 

Sebastian, obojica iz Venecije, otisnuli iz Bristola četiri godine nakon što je Kolumbo 

isplovio iz Španjolske: Cabot je „otkrio" Sjevernu Ameriku 1497. godine. Tradicionalna 

povijest ne pruža nikakve poveznice između ta dva događaja. No zagrebete li 

dublje iskrsava moguća veza: znanje što ga je za sebe čuvala mreža Bratstva, a koje se 

potajno prenosilo od vremena Atlantide. 

Slobodni zidar 33. stupnja Manly P. Hall u svojoj knjizi Sastanak Amerike sa sudbinom 

(Americas Assignment With Destiny) 2 

ističe da je pravo ime Johna Cabota 

zapravo Giovanni Caboto. Rođen je u Đenovi, gradu u kojem je, kako se smatra, rođen 

Kolumbo, a Caboto je kasnije postao naturalizirani Venecijanac. Pretpostavlja se 

daje bio uključen u rad tajne sekte kršćanskog Bratstva znane pod nazivom johaniti, 

na koju su uvelike utjecale ezoterične doktrine templara. Legende kažu da je posjetio 

takozvane „Mudrace s Bliskog istoka", baš kao što je učinio i Kolumbo. Potonji je i 

sam bio povezan s Brastvom. Njegov je otac bio član ogranka Bratstva, Reda Isusa 

Krista. 1 sam se Kolumbo pridružio skupini koja je slijedila uvjerenja pjesnika Dantea 

koji je bio član Katarske crkve i inicijat Vitezova templara. Kolumba su često viđali 

odjevena u odjeću za koju se smatra da pripada redu franjevaca. Kolumbov sin je 

rekao da je njegov otac u takvoj odjeći i umro. Svećenici drevnog Hrama egipatskog 

Bratstva u El-Amarni nosili su slične halje, kao i skupina Bratstva pod nazivom fraterniti 

u Kolumbovo doba. Ovo su tek neke od njegovih veza s Bratstvom. Kolumbov 

svekar bio je član Kristovih vitezova, što je bilo konspirativno ime Vitezova templara. 

Kada su nad templarima vršene čistke, u Portugalu su se održali zahvaljujući tome 

što su naziv promijenili u Kristovi vitezovi. Posvetili su se pomorskim djelatnostima. 

44


Istraživač Vasco de Gama bio je Kristov vitez, kao što je bio i princ Henry Navigator, 

Veliki meštar toga Reda. 

Kolumbov je svekar bio jedan od kapetana princa Henryja od kojeg je naslijedio 

karte i mape koje je Kolumbo koristio pri svojem „otkriću" Amerike. Crveni križ na 

bijeloj podlozi bio je templarski simbol. U vrijeme čistke izvan zakona stavio ga je 

papa. Kolumbovi brodovi plovili su s crvenim križem na bijeloj podlozi! 3 

Njegovo 

povijesno putovanje financirao je kralj Ferdinand od Aragona u Španjolskoj, te kraljica 

Isabella od Castilea u Španjolskoj, čiji je brak pripomogao objedinjenju te zemlje. 

Bili su to „katolički" vladari koji financiraju putovanje čovjeka sa zastavom Vitezova 

templara. I to nije sve. Dodatna podrška došla je od strane Leonarda da Vincija i Lorenza 

de Medicija, a obojica su bili visoki inicijati tajnih društava Bratstva. Uzmemo 

li u obzir ove podrobnije informacije o Kolumbu i Cabotu, ne čini se pretjeranim pomisliti 

da njihova zasebna „otkrića" različitih dijelova Amerike, u razmaku od četiri 

ili pet godina, nisu bila puka slučajnost. Za mnoge se rane istraživače i kolonizatore 

znalo da su članovi društava pod okriljem Bratstva. Znali su što traže jer su imali 

mape i karte svijeta koje im je tijekom stoljeća prenosilo Bratstvo, moguće još od 

doba Atlantide. 

Godine 1513. Piri Reis, admiral u mornarici otomanskih Turaka, pokazao je kartu 

s prikazom kopnene mase Antarktika koja je tada, kao i sada, bila prekrivena ledenim 

pokrovom debljine oko kilometar i pol! Antarktik čak nije niti službeno „otkriven" 

sve do 300 godina nakon što je karta izrađena. Zračne snage Sjedinjenih Država potvrdile 

su da se karta „izvanredno točno" 1 podudara s rezultatima seizmičkog profila 

kojeg je 1949. godine izradila švedsko-britanska ekspedicija na Antarktik. To ukazuje, 

kako stoji u izvještajima zračnih snaga Sjedinjenih Država, da je „obala iscrtana 

prije negoli je prekrivena ledenim pokrovom". 5 

Rekli su da nemaju pojma na koji bi 

način usuglasili podatke s karte Pirija Reisa sa stanjem zemljopisnog znanja 1513. 

godine. Možda bih im u tome mogao pomoći. Piri Reis je sastavio svoju kartu od 

mapa i karata koje su se prenosile kroz više razine Bratstva. Sve je više dokaza da je 

procjena o vremenu nastanka tamošnjeg ledenog pokrova (milijuni godina) uvelike 

pretjerana, te da se pojavio tek prije nekih 6000 godina. Prije tog datuma karte svijeta 

crtale su civilizacije daleko naprednije od onoga što nam govori tradicionalna, 

prekrojena povijest koja je osmišljena s ciljem da nas zavara, a ne da nas poduči. Kolumbo 

i Cabot otkrili su američke kontinente iz jednog jednostavnog razloga. Znali 

su što se ondje nalazi! 

Cini se da je koloniziranje Amerika, a osobito Sjeverne Amerike, bio dugoročni cilj 

Velikog djela vjekova ili Novog Svjetskog Poretka. Sir Francis Bacon, Veliki kancelar 

Engleske, bio je član Bratstva visokog ranga u doba Elizabete I i Jamesa I. Bio je Veliki 

zapovjednik jednog reda Bratstva pod nazivom Rozenkrojceri, poprilično upleten 

u skrovite operacije sljedbi u tradiciji Vitezova templara. Znanje je Bacon prenosio 

potajno, u šiframa sadržanima u djelima poput Shakespeareovih drama koje je on 

sam (Bacon) napisao. Dokaza za tu tvrdnju ima more, a priča o Shakespeareu običan 

j e m 

it. Žalim slučaj, Stratforde! Pomoću mreže tajnih društava Bacon je poticao kolonizaciju 

Sjeverne Amerike, želeći (između ostaloga) spriječiti njeno zauzimanje od 

strane Španjolaca. No, povrh toga, on je radio po naputcima Bratstva. Ljudi poput sir 

Waltera Raleigha također su bili dio Baconova kruga, zajedno s drugim istaknutim 

imenima elizabetanskog društva. 

Moram napomenuti da nemaju svi članovi Bratstva negativne namjere. Većinu su 

uvjerili oni na višim prečkama hijerarhijske ljestvice da se Veliko djelo provodi za 

dobrobit svih ljudi. Glavnina članova Bratstva nemaju pojma o despotizmu sadržanom 

u stvarnom planu kojeg znaju tek rijetki i odabrani. Doista, stvarni plan poznat 

je samo Zatvorskim Čuvarima iz Četvrte Dimenzije koji su već tisućama godina vrlo 

česta karika u spomenutoj zavjeri. 

U svojem djelu The New Atlantis Bacon nam daje viziju jednog novog svijeta u 

kojem je moć u rukama tajnog društva, Solomonovog hrama. U Baconovoj viziji 

povlaštena elita potajno proučava razne grane znanosti i djeluje kao nevidljiva vlada, 

te odlučuje što se ljudima treba a što ne smije reći. Sve to neobično podsjeća na 

današnju prikrivenu manipulaciju događajima i informacijama. No, to u stvari i nije 

tako neobično s obzirom da je plan na temelju kojeg je djelovao Bacon u šesnaestom i 

sedamnaestom stoljeću isti onaj kojeg slijedi današnje Bratstvo. Neki njegovi članovi 

iskreno vjeruju da je to najbolji način upravljanja svijetom ali, rekao bih (i u to čvrsto 

vjerujem) da su u suštini zavedeni zato što ne uviđaju kako takvim svijetom vrlo lako 

može manipulirati manjina nauštrb većine. I, ono najvažnije, ne shvaćaju da cijelom 

stvari, uključujući i njih same, manipuliraju Zatvorski Čuvari. 

Još jedna značajna osoba u tom razdoblju bio je dr. John Dee, adept (visoki inicijat) 

i službeni astrolog kraljice Elizabete I. Ujedno je bio i njezin neslužbeni tajni agent, a 

svoje je izvještaje potpisivao sa 007. 6 U bilješci svoga dnevnika napisanoj u Pragu 1586. 

godine Dee opisuje susret s nekim „malenim čovjekom" čija su stopala, „kako se činilo, 

bila tridesetak centimetara iznad tla, a kretao se u malom vatrenom oblaku" te je nestao 

na nebu „u velikom ognjenom stupu". U Pragu je Dee caru Rudolphu dao ilustrirani 

rukopis pisan u šiframa kojeg je navodno napisao Roger Bacon, franjevački redovnik iz 

trinaestog stoljeća koji je uzrujao crkvene vlasti svojim stajalištima i idejama. Među inima, 

bila su tu i pretkazanja o mikroskopu, teleskopu, automobilu, podmornici, zrakoplovu 

te uvjerenje da je Zemlja kugla. Sve su te činjenice mogle biti preuzete iz Četvrte 

Dimenzije. Isti taj rukopis 1912. kupio je američki trgovac knjigama Wilfrid Voynich, 

pa je tekst postao poznat kao Voynichev rukopis. Nakon što je kopije poslao tadašnjim 

»stručnjacima", ovi su ustvrdili da glavnina od stotine ilustriranih biljaka ne raste na 

planetu Zemlji. Neke ilustracije kao da su prikazivale tkivo gledano pod mikroskopom, 

a na drugima su bili zvjezdani sustavi i sazviježđa. Najbolji razbijači šifri u obavještajnim 

službama Sjedinjenih Država u Prvom i u Drugom svjetskom ratu pokušavah su 

dešifrirati ono što su nazivali „najzagonetnijim rukopisom na svijetu", ali nitko u tome 

nije uspio. Profesor na Sveučilištu Pennsylvania po imenu William Romaine Newbold 

tvrdio je daje 1921. godine dešifrirao pojedine dijelove. Rekao je da dio teksta glasi: 

46 

47

; minu

. / istina će vas osloboditi 

rođenje 

Bratstva 

bodni zidari. Jedan od najviših Slobodnih zidara i povjesničara Slobodnog zidarstva, 

Manly P. Hall kaže da se za gotovo pedesetoricu od pedeset i šestorice muškaraca koji 

su potpisali Deklaraciju o nezavisnosti znalo da su Slobodni zidari, dok samo jedan 

od njih to nije bio. 9 Jedan drugi istraživač, Enrique De Vincente, kaže da su pedeset i 

trojica potpisnika bili Slobodni zidari, te da su sedamnaestorica predsjednika, počevši 

od Washingtona, bili članovi Reda. John Adams, drugi predsjednik po redu, pripadao 

je tajnom društvu poznatom kao Zmajevi (The Dragons), nazvanom po magnetskim 

linijama energije u Zemljinoj energetskoj mreži. Proučavao je svetu geometriju sadržanu 

u energetskoj mreži i znao kako upregnuti u njoj prisutnu silu. 10 

Jedan od vodećih revolucionara i osnivača Sjedinjenih Država bio je Benjamin 

Franklin, prvi Velila majstor Slobodnih zidara Pennsylvanije. On se sprijateljio sa sir 

Francisom Dashwoodom, britanskim ministrom financija i osnivačem tajnog društva 

pod nazivom Klub paklenog ognja (Club of Hells Fire). Franklin je postao član 

zajedno s gradonačelnikom Londona, sinom Kanterberijskog nadbiskupa i princem 

od Walesa. Posjećivao je Francusku gdje je uspješno agitirao za podršku Američkoj 

revoluciji od strane francuskih Slobodnih zidara, a također je osigurao vojne usluge 

njemačkog slobodnog zidara, baruna von Streubea, koji je služio u vojsci pruskog 

vladara Frederika Velikog. Barun će odigrati važniju ulogu u pobjedi kolonista nad 

Britancima. Franklinove veze s francuskim Bratstvom bile su vrlo čvrste te je postao 

visoki član Loža San Juan i Devet sestara koje će, u savezu s Ložom velikog orijenta iz 

Pariza, pokrenuti Francusku revoluciju 1789. godine. Franklin je ustoličen kao Veliki 

majstor Devet sestara. Jedan od najznačajnijih revolucionara u Francuskoj, markiz 

de Lafayette, bio je Franklinov prijatelj te je za vrijeme Američke revolucije pružao 

podršku njemu i kolonistima. 

Slobodni zidari su vukli konce u Ratu za nezavisnost kojeg su naposljetku i dobili, 

a potom su preuzeli kontrolu nad novonastalim Sjedinjenim Američkim Državama. 

Oni, i ostale skupine Bratstva, te se kontrole nisu odrekli do dana današnjega. Stoga je 

doista prikladno da su se na Velikom pečatu Sjedinjenih Država, kada su oci osnivači 

naručili njegovu izradu, kasnije našli klasični simboli Bratstva (Zatvorskih Čuvara) - 

koji datiraju još iz drevnog Egipta pa i ranije - uključujući piramidu i svevideće oko. 

Iznad i ispod tog simbola dvije su latinske fraze: Annuii Coeptis i Novus Ordo Seclorum. 

U prijevodu: „Najava rođenja, stvaranja ili dolaska" jednog „Novodobnog poretka". 

Drugim riječima, najava stvaranja Novog svjetskog poretka. Osnivanje Sjedinjenih 

Država bio je krupan korak naprijed u planu za stvaranje centralizirane svjetske 

sile. Danas se taj dio pečata može pronaći na svakoj dolarskoj novčanici (vidi sliku 4) 

što je opet krajnje prikladno, uzevši u obzir da Elita upravlja američkom privredom 

kao i privredama ostatka svijeta. Odluku da se na dolar stavi simbol Piramide/Novog 

Svjetskog Poretka donio je 1935. godine Slobodni zidar 33. stupnja Franklin D. Roosevelt, 

uz punu podršku i ohrabrivanje od strane njegovog potpredsjednika, Henryja 

Wallacea, još jednog Slobodnog zidara 33. stupnja." Gospodin Roosevelt pojavljivat 

će se na mnogim stranicama narednih nekoliko poglavlja. Dizajn američke zastave, 

poznate i pod nazivom „Stars and 

Stripes", tj. Zvijezde i pruge, tako 

odražava simbolizam Bratstva, dok 

je Kip slobode američkim Slobodnim 

zidarima poklonio francuski 

slobodnozidarski red (Iluminata) 

Velikog orijenta. 12 

Iako su nakon rata veze između 

Britanije i Sjedinjenih Država 

„službeno" prekinute, veze između 

američkih društava Bratstva i 

vladajućih obitelji te njihove braće 

u Britaniji i Europi preko tajne 

su mreže još i ojačale. Ponovit ću: 

ne tvrdim da je svatko tko je bio 

uključen u borbu za američku nezavisnost 

imao negativne motive, 

niti da svi članovi loža pod okriljem 

Bratstva imaju sličan način razmišljanja. 

Većinu se vrlo lako moglo 

Slika 4: novčanica američkog dolara sa svojim klasičnim 

simbolom Bratstva koji datira iz drevnih vremena. 

uvjeriti da postupaju ispravno, što 

su umnogome i činili. Često, međutim, 

treba sagledati motivaciju iza pojedinog čina, a ne čin sam. Po mojem mišljenju, 

kada jedna zemlja nadzire i posjeduje dijelove druge zemlje to je nešto vrlo loše. Ali 

moramo pogledati sveobuhvatniji plan i motivaciju u pozadini određenih postupaka 

i vrlo pažljivo procijeniti kakva bi bila predložena alternativa. Kontrola Amerike od 

strane nekog britanskog monarha/vlade koju bi nadomjestila kontrola od strane nekog 

tajnog Bratstva, teško da pridonosi slobodi čovjeka, ali - ovo bi trebalo upamtiti 

- takav prijenos moći i kontrole mogao bi se opravdavati (a redovito se i opravdava) 

borbom za širenje ljudskih sloboda. Američki rat za nezavisnost bio je prvi u nizu 

»narodnih revolucija" koje je osmislilo i financiralo Bratstvo. Prema njegovom planu, 

trebalo je okončati vladavinu monarha. Nemam ništa protiv ukoliko se to čini na 

miran način te s iskrenom podrškom od strane širokih masa. No umjesto ostvarenja 

parole „moć narodu" monarhe su zamijenile druge diktature, zvane revolucionarni 

odbori, komunisti, fašisti ili ih je zamijenio, na suptilniji način, privid „demokracije", 

kakva je u stvarnosti bila i ostala vladavina Elite. 

Rezimirajmo ukratko gdje se to nalazimo. Piramidalna struktura ljudskih bića 

skrojena je pod utjecajem i po zamisli negativnih manipulatora s Četvrte Dimenzije, 

tj. Zatvorskih Čuvara. Oni kontroliraju ljudsku kliku koju sam nazvao Svjetskom 

Elitom. Ovi, pak, manipuliraju nižim razinama mreže, unutar koje ćete naći većinu 

glavnih nacionalnih i svjetskih donositelja odluka u politici, bankarstvu, industriji,

istino će vos osloboditi 

trgovini, medijima, vojsci, itd. Zatvorski Čuvari manipuliraju Elitom, Elita manipulira 

mrežom Bratstva, a mreža Bratstva manipulira svijetom. Svaka niža razina ne 

zna ono što zna razina iznad nje, a niti jedna niti druga razina ne znaju ono što znaju 

Zatvorski Čuvari. To je manipulatorski raj u kojem većina ljudi ne zna čega su dio 

niti što je krajnji cilj. 

Simbolički bismo to mogli opisati kao situaciju gdje oni s izvrsnim vidom (ET-ji) 

manipuliraju one s djelomično dobrim vidom (Svjetska Elita/Bratstvo), koji pak manipuliraju 

slijepcima (glavnina čovječanstva). Sada, kada su stvorene Sjedinjene Države, a 

nalaze se u rukama Bratstva, kontrola nad svijetom mogla bi se postići još i brže negoli 

ranije. 

IZVORI 

1 Profesor G. R. S. Mead, Fragments Of A Faith Forgotten (The Theosophical Publishing 

Society, London, 1906.). 

2 Manly P. Hall, America's Assignment With Destiny: The Adepts In The Western Esoteric 

Tradition, Peti dio (Philosophical Research Society, Los Angeles, 1979.), str. 58. 

3 Zanimljivo je pogledati gdje se sve danas koristi simbol crvenog križa. Dakako, to ne 

znači da svi takvi simboli ukazuju na templarsku kontrolu, ali mnogi zasigurno ukazuju. 

4 Pismo potpukovnika Harolda Z. Onlmeyera, zapovjednika 8. tehničko-izvidničke 

eskadrile (SAC), ratnog zrakoplovstva Sjedinjenih Država, iz baze Westover Airforce, u 

Massachusettsu, profesoru Charlesu H. Hapgoodu s Keene Collegea, u New Hampshires 

6. srpnja, 1960. Citirao Graham Hancock u knjizi Fingerprints Of The Gods (Heinemann, 

London, 1995.), str. 3. 

5 Ibid. 



8 America's Assignment With Destiny, str. 95. 

9 Ibid., str. 96. 

10 Enrique De Vincente, „The Occult Roots of the New World Order", časopis Exposure, 

(1993) 1. svezak, br.2, str. 10. 

11 „The Occult Roots Of The New World Order", str. 10. 

12 Jan Van Heising, Secret Societies And Their Part In The 20th Century, (Ewertverlag, 

Grand Canada, Španjolska, 1995.), str. 215. 

treće poglavlje 

moć novčanica 

Plan stvaranja Novog Svjetskog Poretka i globalne kontrole ušao je u novu fazu 

s pojavom takozvanog „nestašnog novca" (engl. funny money). To je proces u 

kojemu vam banke posuđuju novac koji ne postoji (zajam) i na to vam zaračunavaju 

kamate! Kada bih vam ja dao nešto što ne postoji i zatražio od vas da mi za to platite, 

vjerojatno biste pozvali policiju. Kad bih vam dao nešto što ne postoji i rekao da ću 

vas, ako mi za to ne platite, tužiti i oduzeti vam imovinu, vjerojatno biste rekli da 

živimo u fašističkoj državi. Pa ipak, ono što sam upravo opisao je svjetski bankarski 

sustav i sredstvo pomoću kojega i ljudi i države grcaju u dugovima. A držati nekoga 

u dugovima znači... kontrolirati ga. 

Među prvim bankarima u zapadnom svijetu bili su Vitezovi templari. Ogromna 

bogatstva dobivali su od kršćana koji su podupirali križarske ratove te preko nasljedstava 

ljudi koji su se često nadali kupiti si mjesto u raju. U svakoj zemlji u kojoj bi 

pustili korijenje njihova je organizacija bila najbogatija, a njihovi hramovi u Parizu i 

Londonu postali su financijskim središtima. S vremenom je francuski kralj Filip IV, 

u savezu s papom Klementom V, uništio templare i ukrao njihovu imovinu kako bi 

platio dugove a, kao što sam ukratko prikazao u Pobuni robova, moguće i zbog drugih 

razloga. Velik majstor templara Jacques de Molay spaljen je na lomači, dok je Red 

nakon toga otišao u ilegalu gdje je djelovao i kovao planove u tajnosti, unutar drugih 

organizacija. Kršćanski je svijet imao strogu zabranu lihvarenja (zaračunavanja kamata 

na zajmove), no tijekom stoljeća to se zaboravilo, a počeo se razvijati bankarski 

sustav kakav danas upravlja čovječanstvom. 

Valuta tog vremena bili su dragocjeni metali (poput zlata i srebra), pa su vlasnici 

iz sigurnosnih razloga svoje blago počeli pohranjivati kod zlatara koji su imali prikladne 

trezore za njegovo čuvanje. Zlatari su izdavali papirnate potvrde za kod njih 

pohranjeno zlato i srebro, a vlasnici su dugove plaćali podizanjem dijelova svojih 

»depozita", po potrebi. Očigledno se pokazalo vrlo nespretnim baratati svim tim metalima 

tako da su papirnate potvrde polako postale prihvaćene kao sredstvo plaćanja. 

Zlato i srebro rijetko su seljeni, ali se vlasništvo nad njima mijenjalo s izdavanjem 

potvrda („novca") za otplatu dugova. Na isti se način danas stvaraju velika bogatstva 

jednostavnim premještanjem brojeva između jedne i druge računalne datoteke. 

Zlatari i drugi vlasnici trezora počeli su uviđati da su, u ovo ili ono vrijeme, vlasnici 

Podizali tek manji dio svojeg zlata ili srebra. „Hm", pomisliše, „zašto drugim ljudima 

koji nemaju zlato ne bismo izdavali priznanice (novac) i zaračunavali im kamate na te 

Priznanice" Podvala bi se mogla izjaloviti jedino kada bi izdali previše priznanica te

' istina će vas osloboditi 

moc 

novčanica 

kada bi svoje zlato i srebro svi istovremeno došli unovčiti. Počeli su izdavati priznanice 

za vlasništvo nad zlatom i srebrom u daleko većoj količini od vrijednosti zlata i srebra 

pohranjenog u svojim sefovima. Većina priznanica koje su pozajmljivali drugima (i 

dobivali na to kamatu) odnosila se na zlato i srebro koje „banke" uopće nisu imale. No, 

budući da se odjedanput obično podizala samo mala količina kovina, mogli su mirno 

spavati. Mogli su izdavati gomile komadića papira za zlato i srebro koje nije postojalo i 

obračunavati kamate za svoje posredovanje! Eto, u jednoj rečenici imate opis današnjeg 

bankarskog sustava koji upravlja svijetom. 

Ljudi i države utapaju se u dugovima, očajnički nastojeći platiti kamatu na novac 

koji nikada nije postojao, koji ne postoji ni sada, niti će ikada postojati. Računa se da u 

prosjeku, za svakih 1000 funti koje banka primi od klijenata* ona pozajmljuje (i zaračunava 

na to kamate) barem 10.000 funti! Banke to mogu provoditi kroz sustav dijelnih 

rezervi, što znači da moraju zadržati samo dio (recimo, jednu desetinu) svojih ukupnih 

bankovnih depozita ili „rezervi". One računaju s time da ih njihovi klijenti neće doći 

zahtijevati (naplatiti) u isto vrijeme, svi odjednom. U većini zemalja u kojima je rad banaka 

uređen propisima postoje pravila ili zakoni koji bankama omogućuju da zatvore 

svoja vrata ukoliko prevelik broj ljudi istovremeno zatraži povrat svog novca. Banke taj 

novac stvaraju ni iz čega, ispisujući brojeve na zaslonu računala. Poveliki komad vaših 

poreza odlazi bankama kako bi mogle isplatiti kamate na novac stvoren na takav način, 

premda bi se ti porezi mogli iskoristiti za ublažavanje posljedica siromaštva i gladi te za 

stvaranje većih mogućnosti za zapošljavanje. Doista, kada bi se novčani sustav restrukturirao 

na način da služi ljudima a ne banicama, opravdano je reći da bi oporezivanje 

moglo biti ukinuto. 

Podmukli trik zaokružen je činjenicom da vam banka, zaostanete li s plaćanjem kamata 

na novac koji ne postoji, može oduzeti aulo, kuću i drugu imovinu - imetak koji 

postoji. Upamtite također da dok od banke posuđujete određeni iznos kasnije joj plaćate 

veći iznos, s kamatama. Odakle potječu te kamate Potječu od imetka i zajmova u 

svijetu. Dakle, od uvođenja tog sustava, sa svakim otplaćenim zajmom banci, otplaćivanjem 

kamata svjetski se imetak i novac slijevaju u bankarski sustav. Sa svakom otplatom 

zajma kontrola tog sustava sve je jača. Time se bankarskom sustavu, kontroliranom od 

strane Svjetske Elite, omogućuje da pozajmljuje još veće iznose nepostojećeg novca te 

da još više ljudi gura u dugove. 

U osamnaestom stoljeću, sa širenjem takvog bankarskog sustava, ambicije Svjetske 

Elite/Bratstva uvelike su porasle, osobito s pojavom te naglim usponom i nadmoći 

dinastije Rothschilda. U današnje doba malo je organizacija koje su ambicijama 

Bratstva služile na bolji način od ove. U prvoj polovici ove knjige ovo će se ime toliko 

često pojavljivati (kada budem objašnjavao kako Zatvorski Čuvari manifestiraju 

kontrolu na fizičkoj ravni), da ove stranice moram upotpuniti kraćim osvrtom na 

povijest Rothschilda. 

Mayer Amschel Bauer (kasnije Rothschild) rođen je 1743. godine u Frankfurtu 

u Njemačkoj. Oženio se 1770. Gutlom Schnaper. Imali su veliku obitelj: pet dječaka 

i pet djevojčica. Učio je da postane rabin, ali je kasnije kratko radio za banku Oppenheimer 

u Hanoveru, a potom je postao posuđivač novca koji je radio kao agent 

Williama IX, landgrafa Hesse-Cassela. William je 1785. godine naslijedio najveći obiteljski 

imetak u Europi, procijenjen na nekih 40 milijuna dolara. 1 Dio tog bogatstva 

zgrnuo je iznajmljivanjem trupa Britaniji za borbu u američkom Ratu za nezavisnost, 

izrežiranom od strane Bratstva. 

Castvo Rothschilda izgrađeno je na Williamovom novcu kojeg je pronevjerio Mayer 

Amschel, a onaj prvi ga je ukrao vojnicima čije je usluge bio ponudio Britancima. 

Novac, možda nekih 3 milijuna dolara, dala je Williamu britanska vlada da isplati 

vojnike, ali ga je on zadržao za se. 2 

William je novac dao Rothschildu kako bi ga 

sakrio od Napoleonovih trupa, no Rothschild ga je poslao u Englesku sa svojim sinom 

Nathanom kako bi uspostavio londonski ogranak obiteljskog carstva. Nathan je 

tim novcem kupio ogromnu količinu zlata od Istočnoindijske kompanije (East India 

Company) te je njime financirao vojne pothvate vojvode od Wellingtona. Nathan je 

manipulirao situacijom na način da je to postalo ishodište golemog imetka Rothschilda. 

Trebamo upamtiti da je novac, kao i sve ostalo, jedan oblik energije. Može se 

koristiti u pozitivne i negativne svrhe, noseći sa sobom energiju ovakve ili onakve 

„namjere". Budući da je dinastija Rothschilda izgrađena na novcu pronevjerenom 

pronevjeritelju, znači da je njihovo carstvo od samog početka izgrađeno na negativnoj 

energiji. 

Na leđima Nathanovog financijskog prevrata uspostavljeni su ogranci dinastije 

Rothschilda u Berlinu, Parizu, Beču i Napulju. Za svaki od njih zadužen je po jedan 

od Mayerovih sinova. Danas se imovina Rothschilda drži u zakladi Five Arrows Fund 

u Curacaou te u korporaciji Five Arrows Corporation u Torontu u Kanadi. Naziv dolazi 

od Rothchildovog simbola orla s pet zvijezda u svojim kandžama, što simobilzira 

pet sinova. 3 

Imetak se divovskim koracima umnažao jer su Rothschildi manipulirali 

vladama i, djelujući kroz mrežu Bratstva, poticali ratove i revolucije, često posuđujući 

novac objema stranama u posljedičnim sukobima. Pokazat ću vam da je to postala 

uobičajena praksa bankarske elite. Nema ničeg lakšeg nego izazvati sukob i rat: morate 

samo kontrolirati nekog diktatora ili vladu, osigurati im sredstva za stvaranje 

moćne vojske i tada ih potaknuti ili navesti da napadnu druge zemlje. Razumljivo, 

napadnute će se države braniti i, čiribu-čiriba, iz šešira ste izvukli rat. 

Ljudi znaju reći da u ratu svatko gubi, ali nije baš tako. Bankari pobjeđuju svaki 

puta, kratkoročno gledano. Oni posuđuju novac koji ne postoji za financiranje obiju 

strana i zarađuju goleme profite na kamatama. Također kontroliraju proizvođače 

oružja kod kojih navedene strane troše (prije spomenuti) „nestašni" novac kojeg su 

im pozajmili bankari. Na taj način zajam dobivaju nazad preko svojih kompanija za 

proizvodnju oružja, i istovremeno zaračunavaju kamate na prvotni zajam odobren 

tim državama. Zatim, nakon što dvije ili više zemalja unište jedna drugu uz pomoć 

novca kojeg su im osigurale banke, iste te banke posuđuju im dodatni novac koji ne 

Postoji kako bi ove obnovile svoje razorene nacije i infrastrukturu. Tako se stvara još 

54


moć 

novčanica 

više profila za banke te im se, kroz dugove, omogućuje kontrola nad tim zemljama i 

njihovim narodima. Rothschildovo carstvo ubrzo se izvještilo u tim manipulacijama, 

kao uostalom i njihovi pandani u Americi poput J. R Morgana, Rockefellerovog carstva 

i mnogih drugih koje, kada zavirite iza paravanskih organizacija i fasada, nadzire 

ista šačica obitelji i pojedinaca. Postoje dokazi koji ukazuju na to da je, u biti, dinastija 

Rothschilda stajala iza oba ova velika američka poslovna i bankarska carstva, 

što je znak briljantnosti Rothschilda kod skrivanja razmjera svoje moći i kontrole iza 

isturenih ljudi i organizacija. 

Ali bankari sve to ne mogu učiniti sami. Trebaju pomoć mreže Bratstva pri manipuliranju 

okolnostima u kojima će buknuti sukobi. Rothschildi su odavno nadobudni 

pristaše Slobodnog zidarstva, a Napoleon Bonaparte bio je okružen Slobodnim zidarima 

koji su ga savjetovali na polju politike i ekspanzionizma. Jednom su ga uvjerili 

da izvrši invaziju na Egipat i ispretura drevna nalazišta u potrazi za znanjem i artefaktima 

koje su držali svetim u svojim slobodnozidarskim obredima i legendama. TJ 

Pariz je, kao plijen te pljačke, Napoleon dopremio poveći obelisk. Britanski Slobodni 

zidari uvjerili su svoju vladu da učini isto, a posljedica toga je krađa egipatskog obeliska 

poznatog pod nazivom Kleopatrina igla, a koji i danas stoji u Londonu. Napoleonove 

ludorije dobro su iskoristili Bratstvo i njegovi bankari. U svojoj knjiži Rothschildi 

(The Rothschilds), povjesničar John Reeves opisuje kako je Nathan Rothschild 

nazočio ishodu bitke kod Waterlooa 1815. godine i vidio da je Wellington potukao 

Napoleonove trupe. Nathan je potom odjurio što je brže mogao preko Engleskog 

kanala pa do Londonske burze. Ondje je uspaničeno, sav prljav i tobože pokunjen, 

objavio da je Wellington poražen. Vjerodostojnost objave potkrijepio je prodajom 

manje količine svojih dionica po smiješno niskim cijenama. Na tržištu je zavladala 

panika jer su svi pohrlili prodati vlastite dionice po bilo kojoj cijeni. Kupujući ih u 

potaji, Nathan i dinastija Rothschilda te su dionice dobili gotovo badava. U to doba, 

bez telefona ili telegrafa, trebalo je nekoliko dana da se vijesti o pobjedi Wellingtona 

probiju do Londona. Burza se smjesta oporavila, a vrijednosti strelovito porasle. Nathan 

je nastavio prodavati dionice koje je kradomice stekao te je požeo golemi prihod. 

Odonda se koristila ista ta temeljna metoda, a koristi se i danas za manipuliranje 

financijskih tržišta. Panike na burzama ne događaju se nasumce. Isplanirane su da 

idu na štetu svih ljudi osim onih koji ih uzrokuju. Filozofiju Rothschildovog carstva 

sažeo je Mayer Amschel kada je rekao: „Dajte mi kontrolu nad novčanim sustavom 

neke zemlje i neću nimalo mariti tko donosi zakone". 4 

Rotšildsko bogatstvo i utjecaj Nathan Rothschild je podigao na više razine. Hvalio 

se da je umnožio njihov kapital 2500 puta u razdoblju od pet godina. 5 

Uspostavio 

je privatni bankarski koncern iV. M. Rothschild i sinovi u Londonu s podružnicama 

u Parizu, Berlinu, Beču i Napulju. Koncernu je zadaća bila da operira na burzama i 

daje zajmove državama i ostalim tražiteljima. Počeo je posredovati i upravljati bankama, 

željeznicama, proizvođačima oružja i korporacijama svih vrsta. Odatle su iznikli 

ogranci te kompanije kojima su nadijevana mnoga različita imena kako bi se prikrili 

razmjeri rotšildskog utjecaja, moći i infiltracije. Današnji financijski sustav djeluje na 

gotovo isti način, gdje se nekolicina onih u središtu služi bezbrojnim paravanima i 

imenima za istu organizaciju. Pogledajte samo imena iznad trgovina u prosječnom 

gradskom središtu; pogledate li tko ih zapravo posjeduje, otkrit ćete da je to istih nekoliko 

skupina. Ista je stvar s naizgled različitim prascima za pranje rublja i drugim 

proizvodima u supermarketima. U Americi, carstvo Rothschildovih predstavljale su 

kompanije kao što su Kuhn, Loeb and Co. i vrlo je vjerojatno, prema nekim istraživačima, 

da američkim kompanijama poput /. P. Morgana, Speyera i Lehmana također 

upravljaju, ili na njih uvelike utječu, Rothschildi. Britanski premijer Benjamin Disraeli 

bio je vrlo blizak obitelji Rothschild. Oni su njegovoj vladi posudili 4 milijuna 

funti kako bi 1875. godine mogao kupiti kontrolnu dionicu u Sueskom kanalu. 

Disraelijev roman Coningsby očito se temelji na historijatu te obitelji. U sljedećem 

odlomku jedan od likova - Sidonia - zapravo je Nathan Rothschild: 

,Sa svojim velikim kapitalom stigao je ovamo [u London] nakon potpisivanja Pariškog 

mira. Svu je-imovinu uložio u zajam za Waterloo i taj ga je događaj 

v 

učinio 

jednim od najvećih kapitalista u Europi ... Ubrao je primjerenu nagradu svojeg 

oštroumlja. I doista, Europi je trebao novac, a Sidonia [Nathan] je bio spreman 

Europi ga posuditi. Nešto je novca trebala Francuska, Austrija nešto više, Prusija 

manju količinu, a Rusija nekoliko milijuna; Sidonia ih je mogao opskrbiti sve. Jedinu 

državu koju je izbjegavao bila je Španjolska; suviše je dobro poznavao njene 

resurse. 

... u većini glavnih gradova postavio je nekog od svoje braće ili bližeg rođaka u 

kojeg bi imao povjerenja. Bio je gospodar i vladar svjetskih tržišta novca i, dakako, 

praktično gospodar i vladar svega ostalog. Doslovno je u šaci držao prihode južne 

Italije, a monarsi i ministri svih zemalja tražili su njegov savjet i slušali njegove prijedloge." 

Ili, kao što je to prikazao povjesničar John Reeves u svom djelu The Rothschilds: 

,-Mayer Amschel nije mogao ni slutiti da će njegovi sinovi kasnijih godina imati 

tako neograničen utjecaj da će mir između država ovisiti o njihovom migu; da će 

im snažna kontrola koju su vršili na europskim tržištima novca omogućiti da se postavljaju 

kao arbitri mira i rata, budući da su po volji mogli uskraćivati ili osiguravati 

novčana sredstva potrebna za vođenje rata. 

Ali upravo im je to omogućio, ma kako to nevjerojatno zvučalo, njihov snažan utjecaj 

(u kombinaciji s ogromnim bogatstvom i nemjerljivim ugledom) jer nije bilo 

niti jedne tvrtke dovoljno snažne da im se dulje vrijeme odupire, ili pak toliko nepromišljene 

da preuzme posao kojeg bi Rothschildi odbili. Da bi dospjeli na takav


moc 

novčanica 

uzvišeni položaj, Maveru Amschelu i njegovim sinovima bila je potrebna suradnja 

država, ali, čim se popeo preko njihovih leđa i dosegnuo vrhunac svojih ambicija, 

postao je neovisan od svake pomoći te je mogao djelovati sasvim slobodno, dok 

su države ostale klečati pred njegovim nogama." 6 

Nećemo pretjerati ako kažemo da su razmjeri utjecaja Rothschildovih već tada 

bili poprilični. Kada je Nathan umro, njegov najstariji sin Lionel zauzeo je njegovo 

mjesto kao šef N. M. Rothschilda. Lionel je avansirao pozamašne zajmove britanskoj 

i američkoj vladi ali i drugima, kao npr. Egipćanima. Između ostalog, posudili su oko 

80 milijuna dolara Britancima za financiranje Krimskog rata (u režiji Elite), u kojem 

je stradalo desetine tisuća ljudi. Lionel je ujedno dvadeset godina djelovao kao opunomoćenik 

ruske vlade. 7 

Naslijedio ga je najstariji sin Nathan Mayer koji je postao 

prvi lord Rothschild kada je promaknut u status plemića i 1885. godine zasjeo u Gornjem 

domu britanskog parlamenta. Prvi lord Rothschild potom je postao guverner 

Engleske banke (Bank of England), s neizrecivom moći i utjecajem na svjetski financijski 

sustav. „Stara dama iz Ulice Threadneedle" (naziv od milja za Englesku banku) 

uvijek je bila, i ostala, produžena ruka Svjetske Elite. Predstavnici Rothschilda diljem 

svijeta nastavili su manipulirati događajima kako bi proširili svoju moć i poslužili 

dugoročnijem planu koji je odražavao plan Bratstva: vladanje svijetom. 

Ovdje moram naglasiti da isticanjem uloge koju su odigrali Rothschildi ne želim 

bacati ljagu na Židove u cjelini, ogromna većina kojih nemaju pojma što se događa 

i sigurno to ne bi podržali kada bi saznali što se uistinu događa. Čak ni mnogim 

pripadnicima obitelji koje ću imenovali, poput Rothschilda, Rockefellera i drugih, 

zakulisni plan nije poznat. Trudim se razotkriti one koji kontroliraju ta carstva, a 

ne svakoga tko nosi prezime Rothschild, Rockefeller ili ma koje drugo. Smatram da 

su istraživači koji su tijekom godina čitavu zavjeru pripisivali židovskom narodu u 

cjelini u velikoj zabludi; slično tome, jednako je naivno poricanje židovskih organizacija 

da bi bilo koji Židov mogao biti uključen u zavjeru uvođenja Novog Svjetskog 

Poretka, te omogućuje dogmi ili nečemu gorem da ih zaslijepi pred stvarnošću. Uočavamo 

zajedničku nit - žudnju za vlašću i kult Svevidećeg Oka - koji se javljaju u 

svim rasama i koji su, po mojem mišljenju, povezani, ponekad svjesno ali najčešće 

nesvjesno, s višom kontrolnom silom: Zatvorskim Čuvarima sa Četvrte Dimenzije. 

U bankarskoj mreži Svjetske Elite središnje banke u svakoj zemlji rade zajedno na 

uspostavi tog sustava širom Europe i Sjedinjenih Država. 

Kasnije će ga voditi Banka međunarodnih poravnanja (Bank of International Settlements) 

iz Bazela u Švicarskoj i elita od trinaestorice muškaraca iz Međunarodnog 

bankovnog odbora u Ženevi. Možda ste primijetili da se Švicarsku, kada se u Europi 

zarati, pušta na miru. Eto zbog čega. Ona je financijsko središte Svjetske Elite. Zamisao 

o središnjoj banci u svakoj državi također je umotvorina Elite. Prva je bila 

Amsterdamska banka 1609. iza koje je uslijedila Hamburška banka (1619.) i Švedska 

banka (1661.), koje su ovlastili potomci bankara iz Đenove i Venecije. Među njima 

su bili i VVarburzi iz Hamburga, koji potječu od obitelji Abraham del Banco, najvećih 

bankara u Veneciji. Manipulatori iz pozadine Amsterdamske banke također su stajali 

iza Nizozemca 8 

Vilima Oranskog koji je 1689. sjeo na britansko prijestolje, što je 

ostvareno manevriranjem od strane tajnog društva pod nazivom Narančasti red. Kao 

središnja je nadalje osnovana i Engleska banka, pod poveljom koju joj je dodijelio 

Vilim 1694. godine. Pojedini istraživači tvrde da svi europski vladari imaju nekakve 

poveznice s Vilimom. 9 Otpori osnivanju takve banke od strane članova parlamenta 

prevladani su kada je Vilim poveo Britaniju u skupi rat protiv Francuza. Zbog potrebe 

za podizanjem novca opozicija je podlegla pritisku za osnivanje banke, koja je 

kasnije britanskoj vladi počela posuđivati nepostojeći novac. Fantastični profiti koje 

je zbog toga ostvarila izvučeni su iz džepova ljudi putem poreza na dobit te iskorištavanjem 

još siromašnijih ljudi diljem Britanskog carstva. 

Stvorena je ustanova poznata kao National Debt tj. Nacionalni dug (bankama). 

Kraljevska povlastica za kovanje novca prenesena je odboru kojem je također dana 

ovlast da pretvara osnovu državnog bogatstva u zlato, što je kontrolirala Elita. 

Vodeća skupina Svjetske Elite na vrhu ljudske piramide je skupina po imenu Crno 

plemstvo, od koje potječu obitelji kao što su npr. VVarburzi iz Hamburga. Te su obitelji 

predstavljale glavni dio plana da se Vilima Oranskog postavi na britansko prijestolje i 

skroji novčani sustav kakvog poznajemo. One potječu od guelfa, koji se još nazivaju 

Neri ili Crni guelfi, a sada su poznati pod nazivom Crno plemstvo. 10 

Ovi su pak stajali 

iza Normana, koji su pokorili Englesku u bitci kod Hastingsa, vođeni Vilimom Osvajačem 

1066. godine. Kasnije, kada im je sjedište bilo u Đenovi u Italiji, Crno plemstvo 

podupiralo je Roberta Brucea pri njegovom zauzimanju Škotske, a ista ta genetska 

linija i tajno društvo pobrinuli su se da Vilim Oranski postane kralj Engleske, Škotske 

i Irske." Preko Vilima Crno je plemstvo osnovalo Englesku banku, a zloglasna 

Istočnoindijska kompanija, počevši se naglo širiti, „osvojila" je za Britance (Svjetsku 

Elitu) Aziju i Daleki istok te je postala najveća operacija za krijumčarenje droge koju 

je svijet dotad vidio. Političkom i ekonomskom unijom Engleske i Škotske željelo se 

zaplesti Škotsku u tu paukovu mrežu posuđivanja novca i kontrole. Britanci su se 

doista našli u pravom Ujedinjenom kraljevstvu - ujedinjenom u svojoj podčinjenosti 

prema izmanipuliranom novčanom sustavu kojim upravlja nekolicina. Bankari iz 

redova Elite sada su mogli manipulirati s još većim utjecajem na događaje diljem svijeta. 

Svoje su prste imali u Američkom građanskom ratu u kojem su financirali obje 

strane. Londonski Rothschildi financirali su Sjevernjake dok su pariški Rothschildi 

financirali Južnjake. 12 

Predsjednik Abraham Lincoln također je tiskao beskamatne 

novčanice nazvane ..Greenbacks" (novčanice sa zelenom poleđinom; op. prev.) kako 

bi se smanjila razina dugovanja s kojim će se suočiti njegova vlada. Potencijalno, za 

banke je to moglo imati katastrofalne posljedice. Kada bi se takvo stanje nastavilo 

nakon rata i proširilo u druge zemlje, banke i Elita izgubili bi moć. Kao što tvrde neki 

istraživači, Lincolna je ubio John Wilkes Booth, agent dinastije Rothschilda.' 3 Nakon 

Lincolnove smrti tiskanje takvog novca je obustavljeno. 

59


Nastojanja da se oformi jedan središnji bankovni sustav u Sjedinjenim Državama 

oduvijek su bila iznimno prijeporna. Unatoč protivljenju dvojice njezinih osnivača, 

Thomasa Jeffersona i Jamesa Madisona, utemeljena je prva američka Središnja banka, 

zahvaljujući manipulacijama jednog njihovog kolege po imenu Alexander Hamilton 

koji je upravljao Njujorškom bankom. Potajno su ga podržavali Engleska banka i 

Rotšildsko carstvo, što je, zapravo, jedno te isto. Kada je George Washington, visokorangirani 

Slobodni zidar, 1789. postao predsjednik, imenovao je Hamiltona ministrom 

financija. U roku od dvije godine Hamilton je ostvario svoju nakanu osnovavši 

Američku središnju banku, Banku Sjedinjenih Država. Kao i Engleska banka, bila 

je to privatna ustanova s kontrolom nad američkom privredom. Prouzročila je pomutnju, 

a kao posljedica njezine politike izbili su neredi. Godine 1830. predsjednik 

Andrew Jackson hrabro se suprotstavio moći Banke Sjedinjenih Država i izašao kao 

pobjednik. Prva Američka središnja banka je ukinuta. Međutim, nije trebalo dugo 

čekati da se pojavi druga. 

Početkom ovoga stoljeća Elita je kovala planove za ponovnim preuzimanjem kontrole 

nad američkom privredom, još temeljitije nego prije. Željeli su dvije stvari: novu 

središnju banku s kontrolom nad tokovima posuđivanja u državi i uvođenje saveznog 

poreza na dohodak, čime bi zadobili kontrolu nad državnim prihodima. Ponovno 

je došlo do snažnog protivljenja toj nakani, ali, po klasičnoj „crno-bijeloj" metodi, 

namagarčili su i američki Kongres i narod. Kao prvi korak, Elita je 1909. podržala 

izbor Woodrowa Wilsona za predsjednika. On je bio tek fasada, politička marioneta 

i rozenkrojcer. Prava moć Wilsonove administracije bila je u rukama čovjeka zvanog 

„Pukovnik" 1 ' 1 , Edwarda Mandela Housea, čija je jedina svrha bila da služi Eliti. Wilson 

je rekao da je House „moja druga osobnost", „moj viši ja", te da su „njegove misli 

i moje iste". Elita je naputila Pukovnika Housea, a on je naputio Woodrowa Wilsona 

koji je radio kako mu se naredi. Sve se to događalo pod krinkom „demokracije". 

Elitni bankari sastali su se u mjestu pod nazivom Jekyl Island u Georgiji kako bi 

sastavili prijedlog zakona za uvođenje nove Američke središnje banke - Sustava federalnih 

rezervi (Federal Reserve System). Vozili su se raskošnim privatnim vagonom 

u vlasništvu senatora Nelsona Aldricha, političkog glasnogovornika Elite u Washingtonu 

i djeda Nelsona Aldricha Rockefellera (gradonačelnik New Yorka četiri puta i 

potpredsjednik Sjedinjenih Država u vrijeme predsjednika Forda). Aldricheva kći 

Abby bila je udana za Johna D. Rockefellera mlađeg. Godinama nakon sastanka na 

Jekyl Islandu „prosvjetari", komentatori i „povjesničari" su poricali da se održao. Sada 

je to ipak prihvaćeno kao povijesna činjenica, no rečeno je da je to bio sasvim beznačajan 

događaj. Koje li gluposti. Bio je to trenutak kada je Elita preuzela nadzor nad 

gospodarstvom i narodom SAD-a putem organizacije pod nazivom Sustav federalnih 

rezervi, koja niti je federalna, niti ima ikakvih rezervi! 

Godine 1902. Rothschildi su u Ameriku poslali Paula Warburga, jednog od svojih 

agenata, zajedno s njegovim bratom Felixom da „preustroji" američko bankarstvo 

kako bi odgovaralo interesima Rothschilda i Elite. Drugi brat, Max Warburg, ostao je 

kod kuće u Frankfurtu gdje je vodio obiteljsku bankarsku ustanovu. Nakon dolaska 

SAD P< lll l Warburg se oženio Ninom Loeb (iz tvrtke Kuhn, Loeb and Company pod 

kontrolom Rotschilda) dok se Felix oženio Friedom Schiff, kćerkom Jacoba Schiff 

a 

direktora tvrtke Kuhn, Loeb and Co. Nije onda neobično da su oba brata postala 

oartneri u toj kompaniji, a Paul je dobivao godišnju plaću u iznosu od pola milijuna 

dolara (početkom prošlog stoljeća!) te je pripremao teren za nametanje Sustava federalnih 

rezervi narodu Sjedinjenih Država. Sve su to do u tančine sredili Rothschildi, 

a vjerojatno su odabrali čak i bračne partnere braće Warburg. Te bankarske i elitne 

obitelji vole se međusobno križati kadgod je to moguće. Geni se time, je li, održavaju 

čistima, a novac (kontrola) ostaje u obitelji. Kada je Jacob Schiff stigao u Ameriku i 

pridružio se tvrtki Kuhn, Loeb and Co, oženio se kćeri Solomona Loeba. Jacob Schifi" 

će postati jedan od glavnih manipulatora u prvoj polovici prošloga stoljeća. Obitelji 

Schiff i Rothschild bile su kao jedna, dijeleći istu kuću u Frankfurtu u vrijeme Mayera 

Amschela. Prijedlog zakon o Federalnim rezervama postao je poznat kao „Aldrichev 

prijedlog zakona", a tajni susret na Jekyl Islandu bili su organizirali Warburg i Aldrich. 

Mnogo godina kasnije, Frank Vanderlip, u to doba agent Rockefellea, izjavit će: 

„Usprkos mojim stajalištima o potrebi držanja aktivnosti korporacija pod lupom 

javnosti i vrijednosti koju bi to imalo za društvo, u jednoj sam prilici, pred kraj 

1910., postupio vrlo tajnovito - zapravo posve skrovito - kao urotnik... Smatram 

da se bez imalo pretjerivanja može reći da je naša tajna ekspedicija na Jekyl 

Island praktično bila zametak onoga što će naposljetku postati Sustav federalnih 

rezervi." 15 

Sustav federalnih rezervi je kartel privatnih banaka, od kojih je Njujorška banka 

(Bank of New York) najmoćnija. Ona, i dandanas, ima kontrolu nad američkim gospodarstvom 

i, shodno tome, utječe na život svih nas. Preko svojih američkih ogranaka i 

veza kao što su /. P. Morgan i Kuhn, Loeb and Co, carstvo Rothschilda kontroliralo je 

glavne banke u New Yorku a preko njih Njujoršku banku. Time su zadobili kontrolu 

nad Sustavom federalnih rezervi i američkom privredom. 16 

Ovim kartelom Federalnih 

rezervi samo fiktivno upravlja predsjednik Odbora federalnih rezervi imenovan 

od strane države, što dakako znači da njime upravlja Elita. Kartel posuđuje novac koji 

ne postoji američkoj vladi, čime je osigurao da država - a time i njezin narod - grca u 

dugovima. Već do 1910. godine ponašanje banaka učinilo ih je izuzetno omraženim 

kod ljudi. Elita se morala domisliti načina na koji će uvjeriti javnost da prihvati bankarski 

udar na američki narod, a da taj isti narod istodobno misli kako se moć banaka 

suzbija. Dakle, kada je nacrt zakona kojeg su bankari napisali objavljen od strane 

njihovih marionetskih političara, oni su ga javno i žestoko napadali. Tako je stvoren 

privid da je taj nacrt zakona bankama nepovoljan, te je usvojen 1913. u uvjerenju da 

Ce 

se njime skresati moć novčanih manipulatora. No, skresala se nije. Postala je još 

v 

eća i sveobuhvatnija. Za svaki slučaj prijedlog zakona o Federalnim rezervama pred 

60 

6,1

Kongres je iznesen pred sam Božić 1913. godine, kada su mnogi kongresnici već bili 

otišli da praznike provedu kod kuće sa svojim obiteljima. 

Elita je sada kontrolirala način na koji će američka vlada posuđivati novac i visinu 

kamatnih stopa, te je mogla po svojoj volji stvarati procvat ili izazvati gospodarsku 

propast. Način na koji su uveli savezni porez na dohodak bio je još besramniji, 

iako se mora priznati da su bili prilično smjeli. Da bi se to usvojilo kao zakon bio 

je potreban pristanak barem trideset i šest država jer se morala izvršiti izmjena 

i dopuna zakona, šesnaesta, u Ustavu Sjedinjenih Država. Pristale su samo dvije 

države. Čovjek bi pomislio da će se u jednoj demokraciji takav prijedlog zakona 

lijepo odbaciti. Ali ne. Demokracije tamo nema! Državni tajnik Filander Knox 

obavijestio je Kongres da je postignut neophodan sporazum te je savezni porez na 

dohodak zakonski prihvaćen. Ili, ipak, u zbilji, nije. Porezna služba (Internal Revenue 

Service - IRS), koja ubire savezni porez na dohodak i oduzima imovinu onima 

koji ga ne plate, već desetljećima potkrada američki narod, a čini to i dalje. Prisilno 

ubiranje saveznog poreza na dohodak i danas je nezakonito. Ono nikada nije na 

propisan način usvojeno kao zakon. Godine 1985. jedan američki poslovni čovjek 

tužio je Poreznu službu na toj osnovi i sud je presudio u njegovu korist. Načinio 

sam pretisak pisma (slika 5) objavljenog u časopisu Nexus, odličnoj publikaciji koja 

objelodanjuje manipulaciju i svjetsku zavjeru. Tvrdi se da je to pismo, kojeg je punomoćnik 

Porezne službe poslao svojim područnim direktorima, dokaz da IRS i 

američka vlada jako dobro znaju kako prinudivanje ljudi da plaćaju savezni porez 

na dohodak predstavlja krađu. Neki ljudi kažu daje to pismo krivotvorina, što možda 

i jest, ali ako živite u Americi nije zgorega da zatražite stručni savjet o svojim 

poreznim obvezama. 

Kako se taj sustav „nestašnog" novca proširio i ojačao svoj stisak u svijetu, tako 

se moć nad političkim zbivanjima i ljudima na ovom planetu strelovito povećavala. 

Tako su bankari iz redova Elite zadobili moć da izazivaju ratove i revolucije, gotovo 

kako im se prohtje, u savezu s drugim elementima unutar mreže Bratstva koja se 

proširila i postala još više usredotočena na svoje ciljeve tijekom istog razdoblja u 

kojem se takav bankarski sustav pojavio. Drugi ogranak Bratstva službeno je pokrenuo 

njemački profesor Adam Weishaupt 1. svibnja 1776., kaneći ubaciti njegove 

članove u sva sjedišta moći diljem Europe. Nazvao ga je Bavarski Iluminati. Izraz 

'Iluminati znači obasjani' ili 'prosvijetljeni', a potječe iz drevnih vremena. Weishauptovi 

Iluminati bili su ustrojeni na klasičnim linijama Bratstva s krugovima očigledno 

nepovezanih ljudi kojim je svima, iza pozornice i bez njihova znanja, manipulirala 

i upravljala ista kontrolna jezgra u središtu organizacije. Jednom je rekao: 

„Velika snaga našeg Reda leži u njegovoj tajnosti; neka se nikada ne pojavljuje u 

svoje vlastito ime, nego neka uvijek bude pokriven drugim imenom, drugom djelatnošću". 

Izvanredni je to sažetak pristupa Iluminata/Svjetske Elite. Neki istraživači 

iznose pretpostavku da su pokretanje Bavarskih lluminata 1770. godine Weishauptu 

naložili Rothschildi. 17 

62 63

moc 

novčanica 

Tajna društva Bratstva kovala su urote za uništenje europskih monarhija, želeći ih 

zamijeniti republikama ili, rjeđe, lišiti vladare vlasti i ostaviti ih kao čisto simbolične 

poglavare. Moćne vladare ili vladarice nisu dirali ako su ovi podržavali planove Iluminata/Elite 

za uspostavu Novog Svjetskog Poretka, no ako to ne bi činili, ili ako bi 

odbijali da budu manipulirani, predstavljalo je to veliku prepreku odvijanju njihova 

plana. Manipulatori su ih mogli smaknuti u nadi da će njihova zamjena plesati kako 

oni sviraju, ali nisu to mogli činiti do u beskraj. Mnogo je bolje, sa stajališta Bratstva, 

zamijeniti monarhije izabranim predstavnicima naroda koje se moglo mijenjati 

svakih nekoliko godina. Kontrolirate li novac i medije, tada u velikoj mjeri možete 

kontrolirati (a) tko će dospjeti do čelnih položaja u političkim strankama i (b) koga 

će narod izabrati u organe vlasti. Osobu po svojem izboru manipulacijama možete 

dovesti do vrha ako financijski pomažete sve političke stranke i prekrijete ih mrežom 

tajnih društava; pokrenut ćete svoje (kontrolirane) medije u svrhu jačanja popularnosti 

onoga koga želite vidjeti kao pobjednika izbora, kao i u svrhu potkopavanja 

njegovog ili njezinog protivnika. Privid koji se s podsmijehom naziva demokracija 

izvanredno je oruđe Iluminala/Svjetske Elite. Ona je njihova kreacija, a od demokratskog 

nema ni ,,d". 

Francuska revolucija 1789. bila je državni udar proveden od strane Iluminata. Njihove 

metode uvijek bi se iznova ponavljale, a nedemokratske monarhije zamjenjivale 

nedemokratskim „narodnim skupštinama". Jedina prava razlika između ta dva oblika 

vladavine sastojala se u tome što je jedna očito bila diktatura, dok se druga pričinjavala 

slobodom. Kada narodom vlada diktator bilo kojeg oblika doći će vrijeme kada će 

u narodu rasti želja za sudjelovanjem u upravljanju zemlje te će se zahtijevati uvođenje 

nekih oblika demokracije. Ljudi koji žive pod čizmom diktatora, drugim riječima, 

znaju da žive pod čizmom diktatora, pa će se naposljetku pobuniti. 

Sustavi koji su zamijenili „tobožnje demokracije" kako ih ja zovem, osmišljeni su 

na način da stvaraju privid „moći naroda", a da istovremeno ustrojavaju sustav koji 

će vođenje igre omogućiti nekolicini. Manipulirajući događajima i izborima preko 

izravnog uplitanja, korupcije ili moći medija, Elita je mogla biti poprilično sigurna 

da će osobe po njihovom izboru postati predsjednici, premijeri i vodeća imena u 

vladama. Ljudi se pitaju zašto su oni koji se, diljem svijeta, popnu do političkog vrha, 

često korumpirani ili nesposobni. Eto, sada znate zašto. Tako je unaprijed određeno. 

Uostalom, tako je teže potaknuti ljude da se pobune protiv tiranije tobožnjih demokracija 

jer su programirani da vjeruju kako žive u pravoj demokraciji. Tijekom revolucija 

u režiji Iluminata, s padom moći monarhija, jedan oblik diktature zamijenjen 

je drugim, ali to je primijetio malen broj ljudi! 

Pogledamo li nakratko kako je tekla Francuska revolucija, zapazit ćete pozadinsku 

strategiju kojom se Svjetska Elita i njeni iluminatski izdanci cijelo vrijeme služe kako 

bi izazivali sukobe i obmanjivali ljude. Kao i obično, počela je s umjetno proizvedenom 

ekonomskom krizom. Neku državu i njezine stanovnike najprije se dovede do 

bezizlaznog škripca pomoću siromaštva i gospodarskog sloma. Kao što ćete vidjeti 

na mnogim mjestima u ovoj knjizi, manipulatori stvaraju okolnosti u kojima će javno 

Ilinijenje reći: „Nešto se mora poduzeti!" Dospjevši do tog stadija (pomoću gospodarske 

krize, ili ratova, ili nečeg trećeg) naprijed stupaju manipulatori, pretvarajući 

se da se zalažu za interese naroda i nude „rješenja" za probleme koje su zapravo 

sami izazvali. „Rješenja" će biti upravo one mjere do kakvih su manipulatori ionako 

željeli da dođe, kao dio kretanja ka Novom Svjetskom Poretku. Takvu metodu nazivam 

scenarijem problem-reakcija-rješenje'. U ovom konkretnom slučaju željeli su da 

francuski narod svrgne monarhiju, sijući sjeme pobune pomoću svoje stare metode 

stvaranja siromaštva i dugovanja. U svojoj knjizi Napoleonov život (Vie Life Of Napokon) 

McNair Wilson o svom dobu kaže: 

,,U privrednom ustroju Europe došlo je do jedne korjenite promjene, gdje je 

stara osnova prestala biti bogatstvo mjereno količinom zemlje, usjeva, stada 

i minerala; uveden je novi standard, to jest jedan oblik novca kojemu je dan 

naziv „zajam". 18 

Dugovi su mjereni zlatom i srebrom koje Francuska nije proizvodila. 

Njihovi su dugovi, dakle, neminovno rasli te ih je bilo još teže, gotovo nemoguće, 

otplatiti. Kao i obično, Bratstvo je imalo svoje ljude „iznutra", uključujući i jednoga na 

ključnom položaju glavnog ministra financija kralja Luja. Zvao se Necker, čovjek koji 

je tvrdio da je Švicarac njemačkih korijena. McNair Wilson o njemu piše: „Necker se 

probio do kraljeve Riznice kao predstavnik dužničkog sustava za kojeg je priznao da 

mu je odan".' 1 ' Necker je bio na glasu kao smion i bezobziran špekulant prije negoli 

se pridružio kraljevoj administraciji i, nakon četiri godine rada u državnoj riznici, 

francuske je financije manipulacijama prebacio Iluminatima-Eliti, povećavši državni 

dug za još 170 milijuna funti. 211 

Uz dokosurenu francusku privredu te narod koji je 

postajao sve uzrujaniji zbog siromaštva, Iluminati su prešli na fazu broj dva i započeli 

proces potpirivanja revolucije. Činili su to kroz mrežu Slobodnog zidarstva. 

Do 1730. godine Slobodno zidarstvo uvedeno je u Francusku iz Engleske, privukavši 

u svoje redove ugledna imena kao što su Phillipe Egalite, vojvoda od Chartresa, 

* vojvoda od Orleansa koji je postao Veliki majstor. Bratstvo je uz pomoć tih i ostalih 

ljudi gradilo prvo uporište revolucije, s umjerenijim zahtjevima. Egalitea su uvjerili 

đa će postati kraljem demokratske države čim postojeći kralj i kraljica budu svrgnuti. 

Nije ni slutio razmjere krvoprolića koje će uslijediti. Isti je slučaj bio i s Lafayetteom, 

još jednim revolucionarom i prijateljem Benjamina Franklina. Lafayette je htio da se 

demokratska monarhija uvede pod Lujem, tadašnjim kraljem. No ti su ljudi jednostavno 

iskorišteni kao sredstvo raspirivanja revolucionarnog žara. Pravi manipulatori 

znali su točno kakva će to revolucija biti. Nakon što je Egalite poslužio svrsi poslan 

J e 

na giljotinu. Mnoge ljude iz različitih područja djelovanja iluminatski manipulatori 

obmanjuju kako bi bili sigurni da će ovi odigrati svoju ulogu u sveobuhvatnom 

planu, čija se prava nakana od njih krije. Čim svoj posao obave bivaju odbačeni. Oni 

64 

65

' istino će vas osloboditi 

moć 

novčanica 

koji čitaju ovu knjigu - a nalaze se na nižim prečkama ljestvice Bratstva - možda bi o 

ovome trebali pomnije razmisliti, ako ne zbog drugih a ono zbog samih sebe. 

Još jedna figura Bratstva bio je markiz de Mirabeau. Zna se da ga je financirao 

Nijemac Moses Mendelssohn, član Iluminata. 21 

Rabin Marvin S. Antelman navodi 

Mendelssohna kao ključnog manipulatora unutarnje „židovske" klike za koju vjeruje 

da nastoji uništiti judaizam i religiju općenito. 22 

On tvrdi da su pripadnici te klike, 

zajedno s ne-Židovima, sljedbenici onoga što i on naziva kultom Svevidećeg Oka. Tu 

skupinu povezuje s dinastijom Rothschild, tumačeći da je taj kult bio sila koja je stajala 

u pozadini Francuske revolucije. Mendelssohn je pokrenuo iluminatski paravan, 

pokret Haskala 1776. godine - kada su pokrenuti i Bavarski Iluminati. Druga figura 

bliska Mendelssohnu bio je član Iluminata Friedrich Nicholai. Rabin Antelman opisao 

je Mendelssohna kao „prevaranta" koji je planirao propast judaizma, istodobno 

tvrdeći da promiče religiju i „rasu". Upravo je to ono što se otada zbivalo, a nastavlja 

se zbivati i danas. Na djelu je svjetska židovska klika čiji pripadnici u biti nisu 

sljedbenici judaizma ili podupiratelji židovskog naroda. U slobodnozidarske lože 

U Francuskoj, osobito one pod kontrolom jednog oblika tog reda (nazvanog Veliki 

orijent), uvukli su se iluminatski manipulatori sa zadatkom da raspiruju revoluciju. 

Godine 1786. Mirabeau je utemeljio jednu iluminatsku ložu na sastanku u Jakobinskom 

koledžu u Parizu. Postali su poznatiji kao jakobinci. Iste te godine u Frankurtu 

je oformljena još jedna iluminatska skupina pod okriljem Svevidećeg Oka, a nazivali 

su se frankisti (po lacobu Franksu). Jedan od njezinih lučonoša bio je Michael Hess, 

zaposlenik Mayera Amschela Rothschilda. Te dvije skupine, jakobinci i frankisti, bile 

su pokretačka snaga Francuske revolucije. 

Plan Bratstva izašao je na vidjelo kada je jednog člana Weishauptovih Bavarskih 

Iluminata udarila munja, ubivši ga nedaleko Ratisbona dok je nosio tajne spise. U 

njima su otkriveni planovi za izazivanje svjetske revolucije i za uspostavu Novog 

Svjetskog Poretka, nevjerojatno podsjećajući na Prokokole sionskih mudraca, o čemu 

ću više govoriti kasnije. 23 

Bavarska je vlada naložila premetačinu sjedišta Iluminata. 

Pronađeno je mnogo više informacija, pa su o planu obaviještene francuske vlasti. No 

zbivanja u Francuskoj sada su dobila takav zamah da se više nisu dala zaustaviti. Do 

godine 1789. više od 2000 slobodnozidarskih loža pridružilo se organizaciji Velikog 

orijenta koju su pak kontrolirali Iluminati. A njih same kontrolirala je Svjetska Elita. 

Polazišna točka glavne organizacije revolucije bila je Egaliteova kuća, Palais Royal, 

gdje se također tiskao i odakle se raspačao propagandni materijal. Pozajmljivačima 

novca bio je toliko dužan da im je morao prepisati svoju palaču i imanja. Dio manipulacije 

umom u svakoj operaciji Elite/Bratstva je blaćenje karakternih osobina protivničke 

strane. Jedan takav primjer u Francuskoj revoluciji bila je čuvena dijamantna 

ogrlica koju je bila „kupila" kraljica Marija Antoaneta. Nekoliko godina ranije na 

Slobodno zidarstvo kraljicu je bila upozorila njena sestra u Austriji, no ova se na savjet 

nije obazirala. Svoju je sestru obavijestila da je Slobodno zidarstvo u Francuskoj 

otvoreno i da „svatko zna sve". „Otvoreni" Slobodni zidari upravo su, dok je pisala te 

riječi, planirali krvoproliće i smaknuća giljotinom. Ogorčenje zbog postupaka monarhije 

u Francuskoj dodatno je raspireno kada je propagandna mašinerija objavila 

da je kraljica kupila dijamantnu ogrlicu za 250.000 funti iako je zapravo ogrlicu bez 

njezinog znanja naručio agent Bratstva, bliski suradnik Adama Weishaupta. U Francuskoj, 

u vrijeme silnog siromaštva, odjeknulo je to kao bomba. Plan je osmislio Joseph 

Balsamo (pravim imenom Cagliostro), Talijan iz Palerma kojega je u Iluminate 

bio inicirao Weishaupt. 2 ' 1 

Sa svakim novim valom nasilja, ova je „narodna revolucija" odbacivala svoje slugane 

i marionete. Dolazili su drugi, kao što su Danton, Marat i Robespierre, koji će 

također biti uklonjeni jednom kada budu dokraja iskorišteni. U svrhu poticanja još 

većeg nasilja i nemira organizirane su horde koje će izaći na ulice i praviti metež. U 

rujnu 1792. dogodio se „Rujanski pokolj" kada je samo u pariškim zatvorima pogubljeno 

8000 ljudi, u ime revolucije koja je trebala donijeti „slobodu" od kraljeve 

tiranije. U samoj njezinoj srži revoluciju uopće nije organizirao francuski narod. Kao 

stoje rekao sir Walter Scott u Napoleonovom životu: „Glavni vođe... [revolucije]... čini 

se da su bili stranci". 25 

Za Robespierrea se govorilo daje bio svjetlost vodilja revolucije 

kada se ona zahuktavala, ali bila je to samo još jedna dimna zavjesa. U svojoj knjizi 

Robespierreov život G. Renier piše: 

„Dana 28. srpnja 1794. Robespierre je održao dugačak govor protiv ultraterorista... 

izrekavši neodređene i uopćene optužbe. 'Ne usudim se imenovati ih, na 

ovom mjestu i u ovom trenutku. Nekako se ne mogu natjerati da pokidam i 

strgnem veo koji prekriva tu duboku tajnu staroga doba. Ali sasvim pouzdano 

tvrdim da su među tvorcima ove urote agenti tog sustava korupcije i rasipništva, 

što su najsnažnija od svih sredstava koja su osmislili stranci da bi razbili 

Republiku; mislim na raznorazne apostole ateizma i izopačenosti koja je toj 

zavjeri podloga'." 

Iste noći u 2 sata ujutro Robespierre je prostrijeljen, a sljedećeg je dana odveden na 

giljotinu. U svojim se govorima suviše približio otkrivanju istine o „veličanstvenoj" 

Francuskoj revoluciji, što je u nakaradnom svijetu Iluminata/Elite značilo da mora 

otići. Razmislite o tome, vi koji pripadate Bratstvu i vjerujete da događaje imate pod 

kontrolom. Prekinite s time odmah i sada, prenesite mi informacije koje imate o onome 

što se iza kulisa događa i bjez te odande da ne biste postali drugi Robespierrei ili 

Egalitei! Od Francuske revolucije naovamo možemo vidjeti elemente manipuliranih 

ratova i revolucija zajedničke svim „narodnim ustancima" u Europi koji su zbacili 

monarhije, te svim sukobima širom svijeta. To su: financijska kriza kojom se izaziva 

Patnja i posljedična želja za promjenom („Nešto se mora poduzeti"); obmanjivanje 

utjecajnih osoba koje podržavaju „cilj" bez razumijevanja prave namjere; odbacivanje 

u 

h ljudi kada posluže svojoj svrsi; obilata propaganda kojom se želi iskoristiti prirodna 

osjetljivost javnosti na nepravdu, pa dezinformirati i usmjeriti javno mnijenje 

67


moć 

novčanica 

u željenom pravcu; laganje o protivnicima toga plana te ocrnjivanje njihove ličnosti 

do točke gdje će ljudi prema njima gajiti duboku mržnju; organiziranje tipa „unajmi 

rulju" čime se želi izazvati uznemirenost i ohrabriti druge da svrgnu ustaljeni red i, na 

kraju, uvođenje nekakve lažne demokracije ili zamjenske diktature. 

Pogledate li pozadinu bilo koje revolucije uočit ćete većinu tih metoda a najčešće 

i sve. Sustav kojeg opisujem sredstvo je preko kojeg vanzemaljski Zatvorski Čuvari 

i Luciferska svijest na ne-fizičkim frekvencijama uokolo ovog planeta manifestiraju 

svoju kontrolu u fizičkom svijetu u vidu mreže Svjetske Elite/Iluminata/Bratstva. 

Načelo „podijeli pa vladaj" kontrola protoka informacija, tajna manipulacija i sukob. 

Tijekom otprilike posljednjih tri stotine tisuća godina sve te metode kontrole od strane 

Zatvorskih Čuvara mogu se vidjeti u mreži Elite na Zemlji, jedna metoda samo je 

drukčija razina druge metode. Revolucije i ratovi nastavljali su izbijati širom Europe 

tijekom devetnaestog stoljeća, od kojih je mnoge koordinirao lord Palmerston, britanski 

premijer koji je politiku svoje zemlje usmjeravao u pravcu provedbe zamisli 

lluminata. Lord Palmerston bio je Veliki patrijarh ili Veliki majstor Slobodnog zidarstva 

Velikog orijenta, što je još jedno ime lluminata. 

Upravo je Palmerston bio premijer tijekom „opijumskih ratova" kada je Britanija 

prisiljavala Kineze da uvoze opijum, a takvom politikom pretvarali su stanovnike u 

ovisnike kojima je bilo lako upravljati. Jedna od posljedica bilo je britansko preuzimanje 

Hong Konga odakle je Britanija vodila svoju trgovinu drogom što, uz Amerikance 

i Kineze, još uvijek čini. 

Tijekom tog razdoblja plan Zatvorskih Čuvara/Svjetske Elite sadržavao je još jedan 

cilj: izbacivanje Boga iz ljudskog uma. Bog Elite je Luciferska svijest, ali oni su željeli 

da ljudski um odbaci sva vjerovanja u vječni život te da vjeruje u smrtnost, komičnost 

i materijalističku „znanost". Time bi ljudsku svijest učinili još poslušnijim sužnjem 

ove materijalne razine. Krajem 19. stoljeća pojavio se prijeporan dokument pod nazivom 

Protokoli sionskih mudraca. Ja ih zovem Protokolima lluminata, a mnoge izvatke 

navodim u Pobuni robova. Neki govore daje to bila patvorina koja je objavljena samo 

da bi se naudilo ugledu Židova, stoga izraz Protokoli lluminata rabim samo kako 

bih naglasak maknuo sa Zidova. Ako su bili krivotvorina, što je sasvim moguće, krivotvorina 

čega su bili, i čija' Autori uspješnice Sveta krv, sveti gral (Holy Blood, Holy 

Grail), zaključuju da su izvorni Protokoli uistinu bili nepatvoreni. Iznose pretpostavku 

da ih je napisala elitna skupina zvana Sionski priorij, odnosno unutarnja, nađziruća 

jezgra Vitezova templara. 26 

Smatraju daje izvorni dokument izmijenjen kako bi 

izgledao kao židovska zavjera. Takav zaključak nikako ne bih odbacio. Mene zanima 

manipulacija koju opisuju, a ne komu se ona pripisuje. Vjerujem da im je izvorište 

u Iluminatima, kao što misli i rabin Antelman. Bez obzira na argumente, jedna se 

činjenica, gledajući unatrag, sa sadašnjim iskustvom (u razdoblje od posljednjih 100 

godina), ne može zanijekati. Protokoli su, odakle god potekli, bili poprilično zapanjujuće 

proročanstvo onoga što se zbivalo u dvadesetom stoljeću u smislu ratova i 

manipulacije koju ovdje razotkrivam. Ma tko da ih je napisao, vraški je dobro znao 

0 kakvoj se političkoj strategiji radi. U jednom se protokolu govori o načinu na koji 

manipulatori kane uništiti predodžbu Boga u što je više moguće ljudskih umova: 

„S tim ciljem u vidu mi neprestano, putem naših tiskovina, gradimo slijepo povjerenje 

u te [znanstvene] teorije. Intelektualci iz redova goja [ne-Židova] kočoperit će 

se svojim znanjem te će bez ikakve logičke provjere početi iznositi sve informacije 

dostupne putem znanosti, koje su stručnjaci naših ispostava vješto sastavili u svrhu 

usmjeravanja njihovih umova u pravcu kojeg mi želimo. Nemojte ni za trenutak 

pomisliti da su ove tvrdnje prazne riječi: sjetite se samo uspjeha koji smo poželi s 

darvinizmom..." 

2. protokol 

„ ...Nužno je potkopati cjelokupnu vjeru, da istrgnemo iz umova goja samo načelo 

božanske naravi i duha, i da na njegovo mjesto ubacimo aritmetičke kalkulacije i 

materijalne potrebe." 

4. protokol 

Darvinizam se, dakako, odnosi na Charlesa Darwina, čovjeka vrlo učinkovitog 

u širenju sada čestog vjerovanja u jedan-život-i-to-je-to. Sredinom 1800-tih iznio 

je pretpostavku da se umne sposobnosti razvijaju u skladu s genetskim nasljeđem. 

To je čista bedastoća, ali je ipak pružila izliku za kasnije osnivanje eugeničkog 

pokreta (rasne čistoće) koji će dovesti do pojave Adolfa Hitlera i politike 

kontrole stanovništva kakvu imamo danas. Njegovo djelo Podrijetlo vrsta (Origin 

Of Species), da se poslužimo skraćenim naslovom, kasnije će postati temelj 

„znanstvene" misli, a u njem izložen svjetonazor i dandanas prevladava u onome 

što smjelo nazivamo znanošću. Njegovu najpoznatiju teoriju, o opstanku najjačih 

1 najsposobnijih, u prva četiri izdanja uopće ne nalazimo. Pokupio ju je iz djela 

svog suvremenika Herberta Spencera, koji ju je pak pokupio od nekoga trećeg. 

Riječ „evolucija" nije se pojavila sve do šestog izdanja objavljenog 1872. godine. 

Po mojim saznanjima, pred kraj života i sam je Darwin odbacio svoju teoriju, 

smatrajući da je ljudska bića stvorio Bog. No njegovo Podrijetlo vrsta ipak je zavladalo 

„znanstvenom" mišlju. Elita mu je bila namijenila upravo tu ulogu. Darwin 

je bio samo još jedna od marioneta. 

Bio je paravan za potkopavanje ljudskog uma, što se provodilo godinama. Značajnu 

je ulogu u svemu tome imala manja skupina ljudi poznata pod nazivom 

Mjesečevo društvo (Lunar Society) iz Birminghama u Engleskoj. Skupina je nastavila 

djelovati pod nazivom Kraljevskog društva (Royal Society) sa sjedištem 

u 

Londonu, koje je još uvijek jedno od najutjecajnijih tijela u svijetu kada govorimo 

o znanosti. Kraljevsko društvo ustanovio je Red ružinog križa (Order of 

ine Rosy Cross) za vladavine Charlesa II. Još jedan poznati znanstveni autoritet, 

str Isaac Newton, bio je Rozenkrojcer i Veliki majstor Sionskog priorija, unutar-


moć 

novčanica 

nje jezgre Vitezova templara. On stoji u pozadini osnivanja Kraljevskog društva. 

Istraživači historijata Mjesečevog društva pokazali su da je ono zrcalilo (upravo 

izvanrednom preciznošću) skupinu nazvanu Nevidljivi koledž (Invisible College) 

opisanu u djelu Francisa Bacona Nova Atiantida (The New Atlantis). Nazvano je 

Mjesečevim društvom zato što se sastajalo jednom mjesečno u vrijeme punog 

mjeseca. Među njegovim članovima bili su Benjamin Franklin, jedan od utemeljitelja 

Sjedinjenih Država i bliski suradnik francuskih revolucionara i... Erasmus 

Darwin, djed Charlesa Darvvina, čovjeka koji će kasnije postati glasnogovornik 

kreda ovaj-je-svijet-sve-što-postoji'. Kakve li slučajnosti! Još jedan član Mjesečevog 

društva bio je Unitarijanac Josiah Wedgwood, osnivač poznate lonćarske 

kompanije, a njegova će kći postati majka Charlesa Darwina nakon udaje za dr. 

Roberta Darwina, sina Erasmusa Darwina. Tako treba! Najbolje je kada sve ostaje 

u obitelji. 

Šestorica članova Mjesečevog društva pohađala su Edinburško sveučilište, kao 

i sam Charles Darwin. Društvo je bilo revolucionarna organizacija koja je podupirala 

svrgavanje monarhija i podrivanje koncepta Boga u čovjekovom sustavu 

vjerovanja. Benjamin Franklin postao je neka vrsta „dvosmjernog" diplomata i 

zagovornika te ideje, na isti način na koji će to postati Henry Kissinger u drugoj 

polovici prošloga stoljeća. Najtoplije preporučam knjigu kanadskog znanstvenika 

i istraživača lana T. Taylora pod naslovom U umovima ljudi: Darwin i Novi svjetski 

poredak (In The Minds Of Men: Darwin And The NewWorld Order). Knjiga 

otkriva kako je moderna „znanstvena" teorija iskonstruirana i prodana kao istina 

kako bi zavela čovjekov um. Uz podrobne, dokumentirane dokaze, Taylor ogoljuje 

zdanje znanstvenog establišmenta, njegova uvjerenja, tvrdnje i manipulacije. 

Svatko tko proučava znanost obavezno bi ju trebao pročitati. 

Ali, naravno, takve izvještaje potkrijepljene dokazima većina neće pročitati. Tijekom 

pohađanja škola i fakulteta oni upijaju sve općeprihvaćene brbljarije koje 

potječu iz Darwinova doba. One utječu na način na koji mnogi od njih vide same 

sebe i život općenito i, kao što smo vidjeli, potom i sami stvaraju takvu stvarnost 

u svijetu koji ih okružuje. To je svijet tipa: ,,A čemu sve to Mi smo, ipak, samo 

kozmičke slučajnosti, a život se svodi na opstanak najjačih. Suosjećanju nema 

mjesta, neka se svatko uzda u se'". Pokret iznjedren iz Darwinovog pogleda na 

svijet naziva se humanizam, a on je još jedno sredstvo manipulacije, premda golema 

većina njegovih zagovornika to ne shvaća. 1 danas imamo organizacije poput 

Odbora za znanstveno [sic] istraživanje tvrdnji o paranormalnim iskustvima 

{Commiteee for the Scientific Investigation of Claims of the Paranormal - CSICOP) 

koje na svaki mogući način nastoje diskreditirati svako objašnjenje ili pojave koje 

etabliranu znanost razotkrivaju kao prijevaru. Jedna od žešćih britanskih hajkača 

na drukčija znanstvena objašnjenja je Susan Blackmore koju se obilato dovodi 

na televiziju da brani stav vladajuće struje znanosti pred svim izazovima. Teško 

mogu i zamisliti s koliko su lokota zakračunati takvi umovi. 

U našoj kratkoj povijesti zavjera sada smo došli do početka dvadesetog stoljeća. 

Manipulatori su stvorili bankarski i financijski sustav, uveli znanost tipa ovajje-svijet-sve-što-postoji' 

te su, puteni režiranih revolucija, uspostavili niz lažnih 

demokracija koje ljude kontroliraju i usmjeruju dok ovi misle da žive u slobodi. 

U svojim zavedenim umovima (kontroliranim od strane Zatvorskih Čuvara s Četvrte 

Dimenzije), sazrijelo je vrijeme za pokretanje sljedeće faze na putu prema 

Novom Svjetskom Poretku. Došlo je vrijeme da se krene globalno. 

IZVORI 

1 Jewish Encyclopedia, X. svezak, str. 499. 

2 George Armstrong, Rothschilds Money Trust (1940.), str. 22. 

3 Eustace Mullins, The World Order, Our Secret Rulers (Ezra Pound Institute of Civilisation, 

Staunton, SAD, 1992.), str. 7. 

4 Vidio sam također da se taj navod pripisuje kasnijim izdancima Rothschilda. 

5 The Rothschilds, Financial Rulers Of Nations, str. 167. 

6 John Reeves, The Rothschilds, str. 104.-105. 

7 Jewish Encylopedia, 10. svezak, str. 501 .-502. 

8 Zapravo, premda navodim izraz „Nizozemac", ranije je on bio njemački kraljević iz 

dinastije Nassau. Zanimljivo, još će se jedan njemački kraljević oženiti s pripadnicom 

nizozemske kraljevske obitelji u tom stoljeću. To je kraljević Bernhard, o kojemu ćemo 

mnogo više reći nešto kasnije. 

9 The World Order, Our Secret Rulers, str. 25. 

10 The World Order, Our Secret Rulers, str 25. 

11 Ibid., str. 276. 

12 Secret Societies, str. 122. 

13 Prema drugoj struji mišljenja, Lincoln je ubijen zato stoje otkrivao previše tajni društava 

pod okriljem Bratstva čiji je bio član. U jednom od narednih odlomaka opisat ću 

crne ezoterične temelje Svjetske Elite/Bratstva. 

14 Titula „Pukovnik" bila je samo počasna. U vojsci, naime, on nikada nije bio. 

15 Saturday Evening Post, (9. veljače 1935.), str. 25. 

16 Rothschild Money Trust, str. 41. 


18 McNair Wilson, The Life Of Napoleon, str. 38. 

19 Captain A. H. M. Ramsey, The Nameless War (Omni Publications, London, 1952.), str. 25. 

20 Ibid., str. 25. 

21 The Nameless War, str. 26. 

22 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate (Zahavia Ltd., New York-Tel Aviv, 

1974.). 

70 

71

i istina će vas osloboditi 

23 Secret Societies, str. 110.-112. 

24 The Nameless War, str. 29. 

25 Ibid., str. 33. 

26 Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln, Holy Blood, Holy Grail (Jonathan 

Cape, London, 1982.), str. 198.-203. 

četvrto poglavlje 

od Rhodesa do propasti 

Nekim je ljudima isprva teško shvatiti kako se ta manipulacija može nastavljati 

tijekom tolikih generacija, ali stvar je zapravo jednostavna. Putem upravljanja i 

poticaja iz Četvrte Dimenzije. A oni koji su dosegli vrh ljudske piramide neprestano 

traže ljude pravog kalibra i stava koji bi ih trebali naslijediti kao zemaljske predstavnike 

Zatvorskih Čuvara. Znanje o planiranom Novom Svjetskom Poretku te o metodama 

manipulacije također se prenose kroz naraštaje određenih obitelji, što cijeli 

postupak čini lakšim. 

Ja mislim da se iste struje svijesti uvijek iznova utjelovljuju, „umiru" i ponovno 

utjelovljuju tijekom tisuća godina kako bi se plan nastavio provoditi. 

Baš kao što one koji žele osloboditi čovječanstvo podržavaju bića s drugih frekvencija 

stvarnosti, tako su podržavani (s nižih razina) i pripadnici mreže Elite/lluminata/ 

Bratstva. Kod mnogih koji su u to uključeni česti su zanimanje za „crna" okultna znanja 

i želja za komunikacijom s vanzemaljskim „nadljudima" - Zatvorskim Čuvarima 

s Četvrte Dimenzije. Metode komunikacije, kako za one koji žele slobodu tako i za 

one koji žele kontrolu nad drugima, gotovo su iste. Razlikuju se po namjeri koja leži 

iza takvih komunikacija. Pripadnicima Elite u svijest se ubacuju misli i podaci koji 

će ih voditi, a isto se događa i onima koji se bore protiv takvog ustroja. Na Zemlji mi 

smo sredstva duhovnog rvanja koje se zbiva na jednoj drugoj razini našeg planeta, a 

ne samo na ovoj. 

Okrugli stol 

Cecil Rhodes bio je bajoslovno bogat Englez koji je eksploatirao kontinent i narode 

Afrike, a posebice zalihe dijamanata u Južnoj Africi. Naziv Rodezija, tj. današnji Zimbabve, 

pokazatelj je njegova utjecaja u tom dijelu svijeta. Kao studenta na Oksfordskom 

sveučilištu, Rhodesa je nadahnuo profesor lijepih umjetnosti po imenu John 

Ruskin koji se i danas drži legendarnom figurom na Oxfordu. Ruskin je rođen 1819. 

u Londonu, u obitelji bogatog trgovca vinom, te je naslijedio velik imetak. Njegov je 

junak bio drevni grčki filozof Platon čija je djela čitao gotovo svakoga dana. Platon je 

imao briljantan um, umnogome je doprinio ljudskom znanju i umijeću rasprave, ali 

neka od njegovih gledišta o tome kako treba ustrojiti društvo, odnosno o nametanju 

volje onih na vrhu, daleko su od mojih kao nebo i zemlja. Ruskin je vjerovao u planiranu, 

centraliziranu moć u okviru Novog Svjetskog Poretka, smatrajući da Država 

treba kontrolirati sredstva proizvodnje i raspodjele. Istu je filozofiju slijedila rana britanska 

Laburistička stranka prije negoli je postala alternativna Konzervativna stranka

istina ce vas osioooditi 


kakva je danas. Ruskin je, međutim, otišao korak dalje te je vjerovao da bi kontrola od 

strane Države mogla biti u rukama jednog diktatora nadmoćnog intelekta u odnosu 

na ostatak društva. Neki istraživači smatraju da je podržavao Humiliate. Ruskin je 

vjerojatno iskreno želio bolje uvjete života za siromašne, ali mislim da je bio na krivom 

tragu glede načina postizanja istih. Njegove ideje kasnije su slijedili Karl Marx i 

Friedrich Engels (još jedan proučavatelj Platona) te su postale temelji marksističkog 

oblika komunizma koji je uskoro uhvatio korijena kod naroda istočne Europe. 

Rabin Marvin S. Antelman također prepoznaje temu Platona i njegovu povezanost 

s mrežom tajnih društava Svevidećeg Oka. On ističe da je Moses Mendelssohn, jedan 

od tvoraca Francuske revolucije, bio zagriženi proučavatelj Platonovih djela teje prozvan 

„njemačkim Platonom". Preveo je tri knjige Platonove Republike na njemački, 

ali mu prijevodi nikada nisu objavljeni. No, sačuvala ih je bankarska obitelj Warburg, 

podložnici Rothschilda, i tvorci Federalnih rezervi. 1 

Warburzi će, poput Rothschilda, 

kasnije financirati Adolfa Hitlera. Adam Weishaupt, osnivač Iluminata, bio je još 

jedan obožavatelj Platona i visoki inicijat struje okultne „misli" pod nadzorom Svevidećeg 

Oka. 

Stajališta Johna Ruskina, koje je tako rječito iznosio, dovela su do revolucije u načinu 

razmišljanja povlaštenih studenata na Oxfordu te nekih na Cambridgeu. Rhodes 

je vlastoručno prepisao Ruskinov uvodni govor i čuvao ga kod sebe do kraja života. 

Stvaranje svjetske vlade sa središtem u Britaniji postala je Rhodesova opsesija te je 

bila polazište gotovo svega što je radio. Eksploatirajući južnoafričke dijamante i minerale 

bivao je sve bogatiji te je osnovao kompanije kao što su DeBeers Consolidated 

Mines i Consolidated Gold Fields. Također je postao premijer Rtovske kolonije (Cape 

Colony, nazvana po Rtu dobre nade; op. prev.) te je pomoću svojeg bogatstva i utjecaja 

nadzirao poslanička mjesta u parlamentima Britanije i Južne Afrike. Do 1890-ih 

dohodak mu je narastao na najmanje milijun funti godišnje (prije više od stotinu 

godina!), ali njegov račun u banci najčešće bi bio prekoračen - u trošenju mu nije 

bilo premca. Povećim dijelom novca pospješivao je ostvarivanje svog cilja - svjetske 

vlade. Rhodes je navodno bio i član elitne skupine poznate pod nazivom Komitet 

300, također poznate i kao Olimpijci. Ovu organizaciju obradio je dr. John Coleman 

u svojoj knjizi Hijerarhija zavjerenika: Priča o Komitetu 300 (Conspirators Hierarchy: 

Trie Story Of The Committee Of 300). Coleman tvrdi da je radio kao obavještajac u 

britanskoj Tajnoj obavještajnoj službi MI6. U daljnjem ću tekstu osobe koje je imenovao 

dr. Coleman navoditi uz kraticu (Kom. 300). Tu organizaciju čine vodeći ljudi 

u politici, trgovini, bankarstvu, medijima, vojsci itd. koji rade na preuzimanju sveukupne 

svjetske moći. 

Rhodes 2 

je namjeravao osnovati tajno društvo koje bi manipuliralo događajima 

na način koji bi doveo do uvođenja centralizirane globalne kontrole. To smo društvo 

nalazili pod raznim imenima ali, jednostavnosti radi, u daljnjem tekstu zvat ću ga po 

jednom od njih - Okrugli stol. Ustrojeno je po iluminatskim i slobodnozidarskim 

zasadama. Sastojalo se od unutarnjeg kruga, Društva izabranih (ili Inicijata), koji 

u točno znali o kakvoj se igri i ciljevima radi, te vanjskog Kruga prijatelja, sačinjenog 

od utjecajnih ljudi koji su mogli pomoći ostvarenju zadanih ciljeva, ali koji 

s 

nisu 

uvijek znali dublje nakane ili ambicije Okruglog stola. Manipulatori iz redova Stola 

uglavnom su bili oni sa stvarnom moći, a ne oni s prividnom moći. Njegovi članovi 

obično nisu zabilježeni u povijesti poput poznatih političara i vojskovođa, ali događajima 

su upravljali u daleko većoj mjeri od ljudi navedenih u povijesnim knjigama. 

Lord Astor (Kom. 300) bio je član unutarnje elite Okruglog stola i primjer je još 

jednog ključnog područja kontrole od strane Elite: medija. On će kasnije postati vlasnik 

dnevnih novina Tfie Times. I dandanas moć ne leži u rukama političara nego u 

rukama skrovitih likova koji ih „savjetuju" i kontroliraju, onih koji usmjeravaju tok 

informacija na javnu scenu. Okrugli stol, još jedna tvorevina Rothschilda, isplanirala 

je Burski rat u Južnoj Africi - koji se vodio od 1899.-1902. - i u kojem je ubijeno desetine 

tisuća muškaraca, žena i djece, a mnogi od njih u koncentracijskim logorima 

koje je uspostavio lord Kitchener (Kom. 300). Britanski premijer i ministar vanjskih 

poslova u to doba bio je lord Salisbury (Kom. 300) iz elitne obitelji Cecil, dobar prijatelj 

Winstona Churchilla (Kom. 300). Lord Salisbury i obitelj Cecil bili su ključni 

igrači u operaciji Rhodesa i Okruglog stola. Manipulacijama Okruglog stola Britanci 

su zadobili kontrolu nad mineralnim bogatstvom, a ustanovljena je i Unija Južne 

Afrike. Nathan (barun) Rothschild bio je član Okruglog stola koji je predstavljao 

interese dinastije Rothschilda i bankara koje su ovi kontrolirali, kao što su Warburzi, 

Schroderi i Lazardi. J. P. Morgan (Kom. 300) postao je članom 1899. godine. 

Kada je Rhodes 1902. umro, imetak je oporučno ostavio provoditeljima zacrtanih 

ciljeva. Njegovim se novcem jednini dijelom financiralo djelovanje Okruglog stola, 

premda je veliki dio sredstva dolazio od dinastije Rothschild. U svojoj oporuci Rhodes 

je također razradio sustav subvencioniranih stipendija koji postoji i danas. Takvim 

se paravanom htjelo prikriti tajno društvo. Odabrani inozemni studenti dovode 

se na Oksfordsko sveučilište gdje ih se podučava britanskom pogledu na život te im 

se prodaje zamisao o svjetskoj vladi. Zapanjujuće je koliki broj „Rhodesovih stipendista", 

kako ih se naziva, kasnije postaju vođe zemalja ili upravitelji obavještajnih agencija, 

obrazovnih ustanova i drugih tematskih oblasti bitnih Eliti ili pak „savjetnici" 

tim vođama. Najpoznatiji današnji Rhodesov stipendist u svijetu je Bill Clinton koji 

je 1993. godine ustoličen kao predsjednik Sjedinjenih Država. Na Sveučilištu Oxford, 

a naročito u koledžima All Souls, Balliol i New College, prevlast je imao Okrugli stol, 

što se nastavilo i nakon Rhodesove smrti kada je Alfred Milner (Kom. 300), Rothschildov 

agent, preuzeo vodstvo. I on je bio gorljivi sljedbenik Ruskina, kao što je bila i 

skupina bivših studenata s Oxforda i Cambridgea koje je Milner unovačio u Okrugli 

stol a kasnije i u Kraljevski institut za međunarodne poslove (Royal Institute of International 

Affairs). Pod Milnerovim rukovodstvom utjecaj Okruglog stola je rastao te 

je u središtu vladajućih struktura pokazivao strahovitu moć. Jedan od njegovih članova 

bio je Arthur Balfour (Kom. 300), 3 

ministar vanjskih poslova i premijer čijom 

ee „Balfurskom deklaracijom" zapravo biti stvorena država Izrael. 

75



U nadolazećim godinama Okrugli je stol kontrolirao novine London Times i ostale 

tiskovine. Uveo je izraz „Zajednica naroda" (Commonwealth of Nations) i pobrinuo 

se da ta zamisao postane stvarnost. Preko Milnera Stol je imao najveći utjecaj u ratnoj 

britanskoj vladi Lloyda Georgea (Kom. 300) za Prvog svjetskog rata. Imat će vodeću 

ulogu u britanskoj delegaciji na „Mirovnoj" konferenciji 1919. kada se odlučivalo 

o ustroju poratnog svijeta i načinu na koji će Njemačka plaćati ratnu odštetu. On 

je također bio glavna sila u pozadini stvaranja Lige naroda, prvog pokušaja tihog 

uvođenja svjetske vlade. Okrugli stol je krojio britansku politiku u Irskoj, Palestini 

i Indiji od 1917.-1945. te je u vrlo velikoj mjeri kontrolirao (riječima istraživača 

Carrolla Quigleya) „izvore i način pisanja o povijesti britanske imperijalne i vanjske 

politike još od Burskog rata"' 1 . Novo tumačenje povijesti bitan je dio strategije Elite 

zato što način na koji doživljavamo povijest suštinski utječe na način doživljavanja 

svijeta i ljudi oko nas. George Orwell je iznio gledište u svojoj knjizi 1984. da oni koji 

kontroliraju povijest kontroliraju i sadašnjost, a da oni koji kontroliraju sadašnjost 

kontroliraju povijest. 

Ogranci Okruglog stola formirani su i u drugim zemljama. Do 1915. više skupina 

Okruglog stola bilo je u Britaniji, Južnoj Africi, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, 

Indiji i Sjedinjenim Državama. Njihovo međusobno usklađivanje poboljšano je nakon 

objavljivanja časopisa tog društva, Vie Round Table, koji je počeo izlaziti u studenom 

1910. „Postignuća" koja sam nabrojao, a koja su imala silan utjecaj na naš život do 

dandanas, nisu bila posljedica demokratskog donošenja odluka već zakulisnih igara 

tajnog društva pod nazivom Okrugli stol, koji je djelovao na temelju svog vlastitog 

programa. Carroll Quigley, profesor na Sveučilištu Georgetown, bio je „insajder" s 

pristupom tajnim spisima o zavjeri glede Novog Svjetskog Poretka. Istupio je iz njihovih 

redova i potanko opisao što se događalo iza pozornice u prvih pedeset godina 

prošloga stoljeća. U svojoj knjizi Anglo-američki establišrnent (The Anglo-American 

Establishment), napisao je: 

„Slika je zastrašujuća jer je takva moć, bez obzira kojim ciljevima stremi, suviše velika 

da bi se olako povjerila bilo kojoj skupini... Niti jedna država koja cijeni svoju 

sigurnost ne bi smjela dopustiti ono stoje postigla Milnerova skupina, odnosno, 

da malen broj muškaraca bude u prilici rabiti takvu moć u administraciji i politici, 

da im se dade gotovo potpuna kontrola nad izdavanjem dokumenata u vezi njihovih 

postupaka, da budu u prilici vršiti takav utjecaj nad tokovima informacija koje 

uobličuju javno mnijenje te da budu u mogućnosti krajnje monopolizirati način 

pisanja o povijesti svoga doba i njenog podučavanja." 5 

Jednako će nas otrijezniti pomisao da iako je mreža Okruglog stola upravljala politikom 

tadašnje najmoćnije države i carstva na svijetu, ljudi nisu znali ni da takva 

organizacija uopće postoji a kamoli čime se bavi. Upitajte danas bilo koga, uključujući 

većinu povjesničara, o Okruglom stolu Rhodesa i Milnera pa će vam odgovo- 

riti: „Kakav Okrugli stol..." Skrivena ruka koja upravlja smjerom kojim svijet ide 

doista je vrlo dobro skrivena od oka javnosti. Okrugli stol je proširio svoj utjecaj 

preko Atlantika do Sjedinjenih Država. Početkom prošloga stoljeća upravo su se ondje 

sastavljali blokovi moći koji će upravljati političkim i ekonomskim strategijama 

te industrijom komunikacija, do dandanas. Bile su to organizacije i kompanije takozvanog 

„Istočnog establišmenta" koje rade u suglasju s britanskim i europskim 

članovima Okruglog stola pod zajedničkom globalnom strategijom. Među glavnim 

igračima i financijskim pomagačima Okruglog stola u Sjedinjenim Državama bili 

su Carnegie United Kingdom Trust, kompanije i zaklade u matici oko obitelji Rockefeller, 

J. P. Morgan i Whitney, zajedno s drugima koji su povezani s međunarodnim 

financijerima u Londonu, kao što su Rothschildi i Lazards Brothers. Svi ti ljudi bili 

su pristaše zamisli o svjetskoj vladi i Novom Svjetskom Poretku. Okrugli stol blisko 

se povezao s ostalim ograncima Elite uključujući Slobodno zidarstvo te u SAD-u sa 

zlogukim tajnim društvom poznatim kao Društvo lubanje i kostiju (Skull and Bones 

Society) s bazom na Sveučilištu Yale. O njemu ćemo podrobnije govoriti kasnije. Za 

sada dovoljno je reći da su mnoga utjecajna imena iz Amerike, a koja stoje u pozadini 

Prvog svjetskog rata i boljševičke revolucije, bili članovi Društva lubanje i kostiju ili 

su s njim bili povezani. 

Dva imena koja su dominirala mrežom Elite/Okruglog stola bili su Rockefeller i 

Morgan. Obojica su bili vrlo blisko povezani s Rotschildima (Kom. 300) pod čijom 

su kontrolom vjerojatno bili. Rockefelleri (pravim imenom Rockenfelder) su duša 

obmane o Novom Svjetskom Poretku do dana današnjega. J. D. Rockefeller osnovao 

jel853. svoju Standard Oil Company s namjerom da proizvodi gorivo za lampe uljanice, 

ali, uvidjevši koliki su potencijali korištenja nafte, kompanija se ubrzo uzdigla do 

svjetske razine i stekla neizmjernu moć. Na početku prošlog stoljeća Rockefellerovo 

je carstvo obuhvaćalo desetine drugih industrija i interesa, uključujući željeznice i 

banke. Posjedovali su ili kontrolirali National City Bank, Hanover National Bank, 

United States Trust Company i vodeća osiguravajuća društva kao što je Equitable 

Life i Mutual iz New Yorka. Morganovo carstvo temeljilo se na čeliku, brodarskom 

otpremništvu i industriji električne energije, uključujući kompaniju General Electric. 

U financijskom sektoru National Bank of Commerce, New York Life Insurance 

i Guaranty Trust Company (najveće fiducijarno društvo u Americi) u to su doba sve 

bile Morganove kompanije. 6 Morgan/Rockefeller bili su prilično dojmljiv dvojac, pri 

čemu niti jedna američka vlada ili političar nije mogao vladati bez njihova blagoslova. 

Surovali su s drugim američkim obiteljima iz anglo-američkih političkih, bankarskih 

i poslovnih kartela Istočnog establišmenta, uključujući obitelj Dulles. John 

Foster Dulles i njegov brat Allen bit će još jedna nit poveznica u našoj priči od Prvog 

svjetskog rata do ubojstva Kennedyja. John Foster Dulles kasnije će postati američki 

ministar vanjskih poslova, a Allen ravnatelj CIA-e. 

Ovdje bih morao spomenuti i jedno ime s kojim ćemo se susresti još mnogo puta: 

obitelj Harriman. Edward Harriman zaposlio se u dobi od četrnaest godina s vrlo 

76

. / istina ce vas osloboditi 

od Khodesa do propasti 

malo škole, ali su se njegove životne prilike promijenile kada se oženio Mary Averell, 

kćerkom njujorškog bankara i predsjednika željezničke kompanije. Harriman je 

izgradio vlastito bogatstvo upravljajući kompanijom Union Pacific Railroad, ali bio 

je na zlu glasu kao pokvaren i bezobziran biznismen. Godine 1904. proglašen je krivim 

za malverzaciju koja mu je donijela 60 milijuna dolara. Sklopio je posao u koji 

je bila umiješana i Rothschildova kompanija Kuhn Loeb and Co. Harriman se spasio 

zatvora samo zahvaljujući insajderskom utjecaju na političare i njihove stranke. Svoj 

je položaj u velikoj mjeri popravio poklonivši 250.000 dolara Republikanskom nacionalnom 

odboru predsjednika Theodorea Roosevelta. U pozadini svoj je dio potajno 

obavilo i Društvo lubanje i kostiju. Roosevelt je ranije opisao Harrimana kao čovjeka 

„pokvarenog do srži", ali četvrt milijuna dolara pomoglo je predsjedniku da ga vidi u 

novom svjetlu. Harrimanov novac je korišten za financiranje boljševika te obiju strana 

u Prvom svjetskom ratu. On i Rockefelleri osigurali su dio početnog kapitala za 

zakladu Morgan Guaranty Trust koja će biti sredstvo neizmjerne manipulacije svjetskim 

događajima. Edward Harriman imao je dva sina: Averella i Rolanda. Obojica su 

bili stupovi Društva lubanje i kostiju. Averell (Kom. 300) će kasnije postati jedan od 

najaktivnijih manipulalora dvadesetog stoljeća. 

No, tko je doista stajao iza tih američkih poslovnih i bankarskih divova Poslovno 

carstvo J. P. Morgana pokrenuto je 1838. u vidu tvrtke George Peabody and Company 

u Engleskoj koja je bila povezana s tvrtkom Brown Brothers (kasnije Brown Brothers, 

Harriman). George Peabody potajice je radio kao agent Rothschilda još 1835. 7 

i bio 

poznat kao „omiljeni Amerikanac" kraljice Viktorije. Danas se kip Georgea Peabodyja 

može vidjeti nasuprot zgrade Engleske banke, a njegova kutija za ručak i dalje 

zauzima istaknuto mjesto londonskog ureda banke Morgan Stanley. Peabody, marioneta 

Rothschilda, postao je najveći trgovac američkim vrijednosnicama na svijetu. 

On i njegov partner John Peirpont Morgan (Kom. 300) vršili su ogroman pritisak na 

administraciju Abrahama Lincolna kako bi ova manipulirala američkom ekonomijom 

u njihovu korist. Peabody nije imao sinova, pa kada je umro njegova je tvrtka 

prešla Morganovom sinu Johnu Peirpontu Morganu mlađem (Kom. 300), rođenom 

1867. godine u New Yorku. Ovaj je drugi J. P. Morgan smatran, poput svog oca, svemoćnim 

bankarom za kormilom vlastitog carstva, međutim gotovo je sigurno bio 

oruđe dinastije Rothschild. Morgan je bio izravni potomak Alexandera Hamiltona, 

čovjeka koji je ustrojio prvu američku središnju banku, Bank of the United States, promičući 

interese Rothschilda. Kada je prvi J. P. Morgan 1913. umro, ostavio je samo 

11 milijuna dolara, vrlo skroman iznos s obzirom na njegov ugled i imetak kojeg bi 

ostavljali drugi. Razlog tomu najvjerojatnije je taj što je bio marioneta Rothschilda, 

ni približno onako svemoćan kao što se mislilo. Izvjestitelj s Wall Streeta Lincoln 

Steffens razgovarao je s obojicom, i J. P. Morganom i J. D. Rockefellerom, te je uvidio 

da oni ne čine onu pravu silu što stoji iza njihovih carstava. „Čini se da nitko nikada 

ne postavlja pitanje: 'Tko stoji iza Morgana i Rockefellera'", napisao je jednom. Pažnje 

je vrijedno također daje Morgane pratio glas da su antižidovski nastrojeni, iako 

su zapravo blisko surađivali s Rothschildima. Ovaj trik s „antisemitizmom" često se 

koristi za prikrivanje rotšildskih interesa. U Sjedinjenim Državama najmoćniji predstavnik 

Rothschilda bila je bankovna kompanija Kuhn, Loeb and Co. Osnovali su je 

1867. Abraham Kuhn i Solomon Loeb, dvojica trgovca iz Cincinnatija, ali je postala 

očigledni rotšildski paravan nakon 1875. kada je Jacob Schifi" došao iz Frankfurta. 

Schiffje rođen u kući Rothschilda/Schiffa u Frankfurtu koju su te dvije obitelji dijelile. 

Poslovni dogovori između Schiffa i Kuhna, Loeba and Co okrunjeni su (kao što se 

često događa u takvim slučajevima) brakom Schiffa i Therese, kćeri Solomona Loeba. 

Schiffje u tvrtku donio rotšildski kapital te ju je vodio kao fasadu Rothschilda. George 

R. Conroy 1912. u prosinačkom izdanju časopisa Truth napisao je: 

,,G. Schiffje rukovoditelj velike bankarske kuće Kuhn, Loeb and Co koja predstavlja 

interese Rothschilda s ove strane Atlantika. Opisuju ga kao financijskog stratega te 

je godinama ravnatelj financija velike, bezdušne sile poznate pod nazivom Standard 

OH. Vrlo je blisko surađivao s Harrimanima, Gouldima i Rockefellerima u svim 

njihovim željezničkim poduhvatima te je postao dominantna snaga u željezničkim 

i financijskim strukturama u Americi." 

U Sjedinjenim Državama Schiff je bio predstavnik Rotschilda, obitelji koja je u 

Americi, kako se općenito smatralo, imala vrlo malo utjecaja ili interesa! Rano širenje 

Rockefellera i Harrimana također je financirala jedna rotšildska banka, National City 

Bank iz Clevelanda. Rockefeller i Rothschildi (preko Kuhna Loeba) naposljetku će 

udružiti neke svoje bankovne interese i oformiti banku Chase Manhattan, jednu od 

najutjecajnijih bankarskih ustanova na svijetu. 

Prvih godina prošlog stoljeća Elita je još jače stegnula uzde, a struktura im je postala 

još fokusiranija i učinkovitija. Od vremena Cecila Rhodesa tajno društvo Okruglog 

stola u mnogim je zemljama iznjedrilo mrežu međusobno povezanih skupina 

koje rade na ostvarenju zajedničkog cilja. No najvažnija uporišta Okruglog stola bila 

su Britanija i Sjedinjene Države. Na razini Elite bile su odabrane obitelji i pojedinci s 

obje strane Atlantika koji su potajno surađivali na projektu formiranja svjetske vlade, 

središnje svjetske banke, svjetske valute i svjetske vojske. Tehnologija za uvođenje 

elektronskog novca i mikročipiranja stanovništva doći će na red kasnije. Do tada 

pojavljivala su se neka imena koja će biti uključena u gotovo sva zbivanja globalnog 

značaja u narednim desetljećima: imena kao što su Rockefeller, Rothschild, Morgan, 

Harriman, Milner, Dulles, Warburg, Roosevelt, House i Baruch. S preokretanjem uobičajene 

slike povijesti ta će imena postajati sve zapaženija. 

Ta imena i organizacije unutar mreže Elite/Iluminata/Brastva stajala su iza dva 

svjetska rata, Ruske revolucije, uspona Adolfa Hitlera i stalne manipulacije financijskim 

sustavom. Ti su događaji držali čovječanstvo u strahu i podjelama, točno kako 

se željelo. No, opravdano se postavlja pitanje zašto bi oni podržavali (istodobno) fašizam, 

komunizam i kapitalizam I kako bi time doprinijeli ostvarenju svog plana za 

78 

79

uvođenje Novog Svjetskog Poretka Stvar se mora sagledati sa više strana. Financijski 

gledano, ratovi i revolucije vrlo su profitabilni za bankare i dobavljače. Ali, iza 

toga leže dublji razlozi. Želite li da se države odreknu svojeg suvereniteta a odlučivanje 

i moć prepuste nekom globalnom organu vlasti neće se to dogoditi tek tako. 

Morate se pobrinuti da se to dogodi, i to izazivanjem sukoba između naroda prema 

načelu 'problem-reakcija-rješenje'. Elita je, radeći djelomice kroz mrežu Okruglog 

stola, namjeravala izazvati tolike silne patnje i ratove između nacionalnih država da 

javnosti ne preostane ništa drugo nego da kaže „nešto se mora poduzeti". To 'nešto' 

od početka se odnosilo na stvaranje nekakve svjetske vlasti. 

Prvo su je, nakon Prvog svjetskog rata, pokušavali uvesti u obliku Lige naroda, 

a kada Liga nije u potpunosti ispunila očekivanja još jedan svjetski rat doveo je do 

stvaranja Ujedinjenih naroda. 

Obje ove organizacije promicane su kao sredstvo održavanja mira među narodima 

preko - da se poslužimo slavnom frazom Winstona Churchilla - „jaw, jaw, 

not war, war". Obje su, međutim, bile trojanski konji za svjetsku vladu, središnju 

banku, valutu i vojsku. Pogledate li što se danas događa unutra Ujedinjenih naroda 

vidjet ćete koliko je UN već odmakao u tom pravcu. Strategija kojom su se Elita/Okrugli 

stol poslužili u dva svjetska rata, u Ruskoj revoluciji i bezbroj drugih 

sukoba tijekom prošlog i ovog stoljeća pripisuje se čovjeku po imenu Hegel, iako, 

u stvari, tu strategiju kao takvu nije razvio Hegel. Njegova djela samo su okidač 

drugima koji su razradili i izmijenili njegove ideje kako bi stvorili jednu zlokobnu 

pojavu. Sam Hegel, čini se, bio je vrlo iskren i istinoljubiv čovjek. Jednostavno 

rečeno, preinačena verzija njegovih ideja mogla bi se opisati kao „upravljanje krizom" 

koja naizgled nije kontrolirana, ali je, u biti, krajnje sračunata. „Upravljani 

sukob" i „kontrolirani izbor" bili bi još točniji opisi. Prema toj zamisli, trebate 

izazvati rat a potom ishoditi onakav mir kojim ćete preustrojiti razrušeni poratni 

svijet. 

George Wilhelm Friedrich Hegel bio je njemački filozof, rođen u Stuttgartu 

1770. godine. Za života nikako nije mogao znati kakav bi učinak jedna izmijenjena, 

materijalistička verzija pojava koje je on prepoznao imala na svijet od njegova 

vremena pa do danas. Njegova zapažanja o duhovnom razvoju uma razvili su i 

izmijenili drugi, uključujući Karla Marxa, a ova preinačena verzija hegelijanizma 

izražavala se ovako: stvorite li dvije oprečne strane i dovedete ih u sukob 

stvorit ćete treću silu, svojevrsnu sinkronizaciju ove dvije. Proces je poznat kao 

„teza protiv antiteze = sinteza": jedan novi red i poredak. Marx, Nijemac, vodilja 

boljševičkih revolucionara, revno je proučavao Hegelova djela. Razlika među 

njima sastojala se u tome što je Hegel pričao o duhu i umu, dok je Marx odbacivao 

koncept Boga i onostranog života. Bio je materijalist. Ovaj je svijet za njega bio sve 

što postoji (barem se tako javno izjašnjavao). Jednom je izjavio: „Preokrenuo sam 

Hegela naglavačke". Učinivši to, ujedno je otkrio nevjerojatno djelotvorno oruđe za 

usmjeravanje svijeta prema centraliziranoj kontroli. 

Marx i njegov njemački prijatelj iz redova industrijalaca Friedrich Engels izradili su 

Komunistički manifest. Engels, promicatelj oslobođenja masa od jarma kapitalizma, 

stekao je bogatstvo eksploatirajući rad djece u Lancashireu u Engleskoj. Komunistički 

manifest nije bio ništa novo, niti je bio plod nadahnuća Karla Marxa. Svoje je „ideje" 

izvlačio iz tuđih djela koja bi čitao provodeći sate i sate u Britanskom muzeju. Njegova 

uvjerenja o klasnom sukobu proistjecala su iz stajališta Weishaupta i Bavarskih 

[luminata. Kao što piše američki istraživač Gary Allen u svojoj knjizi iz 1972. godine 

/Sfe usuđuju se nazvati to zavjerom (None Dare Call It Conspiracy): 

„Zapravo je činjenica da je 'Komunistički manifest' bio u opticaju mnogo godina 

prije negoli je Marxovo ime bilo dovoljno priznato da bi ga se moglo prepoznati 

kao autora ovog revolucionarskog udžbenika. U stvari, Karl Marx je samo osuvremenio 

i sastavio iste revolucionarske planove i načela koje je sedamdeset godina 

ranije izložio Adam VVeishaupt, osnivač Reda Iluminata u Bavariji." 

Marx je bio član tajnog društva iz mreže Elite/Iluminata/Bralstva pod nazivom 

Liga pravednih, koja je kasnije postala Komunistička liga. Liga pravednih bila je 

izdanak „Društva za sva doba" koje je igralo jednu od vodećih uloga u Francuskoj 

revoluciji. Još ćemo jednom baciti pogled na Njemačku, postojbinu Bavarskih 

Iluminata. Liga pravednih nazivala se Bund Der Gerechtan ili jednostavno 

Bund. Ta je sila stajala iza uspona marksizma koji je bio tek jedna od marioneta. 

Zanimljivo, 1. svibnja („Prvi maj") odabran je kao godišnja svetkovina u marksističko-lenjinističkim 

i socijalističkim zemljama te skupinama širom svijeta. 

Bavarski Iluminati, tvorci Bunda, utemeljeni su 1. svibnja 1776. godine. Marx je 

bio čvrsto povezan s britanskom aristokracijom preko braka sklopljenog s Jenny 

von Westphalen koja je bila u srodstvu sa škotskim vojvodama od Argylla i s 

Campbellima. Jedna od njenih pretkinja, Anna Campbell, grofica od Balcarrasa 

i Argylla, bila je odgojiteljica kraljevića iz oranske dinastije koji je kasnije postao 

kralj Vilim. On je dodijelio povlastice Engleskoj banci i izazvao neizrecivu bijedu 

u Irskoj. 

Archibald Campbell, prvi vojvoda od Argylla, pridružio se Vilimu kada je ovaj 

pošao na putovanje u Englesku kako bi 1688. godine zasjeo na prijestolje. Sadašnji 

grof od Balcarrasa u srodstvu je s vikontom Cowdrayem (Weetman John 

Churchill Pearson) čija je mati bila kći lorda Spencera Churchilla. Neke su to od 

rodbinskih veza „narodnog revolucionara" Karla Marxa. Vrlo malena elita ravna 

svim tim prividno nepovezanim događajima. Dakle, kada uočite da isti ljudi podržavaju 

i financiraju „suprotnosti" kao što su marksizam-lenjinizam, fašizam i 

kapitalizam, ne rade to zbog toga što bi bili zbunjeni ili ludi. Oni stvaraju suprotstavljene 

„strane" koje se mogu dovesti u sukob u kojemu će se jedna s drugom 

nadmetati i proizvesti novu silu, još jedan izarn - Novi Svjetski Poredak. Teza 

nasuprot antiteze = sinteza. Naj(ra)zornije se to očitovalo u načinu na koji je Elita


Kaiser Wilhelm II bio je vladar Njemačke početkom prošlog stoljeća, ali politikom 

su manipulirali ljudi postavljeni u administraciju od strane Elite, baš kao i u Velikoj 

Britaniji (Milner) te u Sjedinjenim Državama (pukovnik House). Ubojstvo nadvojvode 

Ferdinanda, austro-ugarskog prestolonasljednika, iskorišteno je kao izlika za 

početak rata, premda je sukob bio isplaniran davno prije. Za ubojstvo su Austrijanci 

optužili Srbiju te joj objavili rat. Atentat je 28. lipnja 1914. izvršilo srpsko tajno 

društvo pod nazivom Crna ruka kojeg je nadzirala Elita. Ferdinand je sa suprugom 

bio otputovao u Sarajevo u Bosni. Dok se automobil kretao k odredištu u zasjedi 

su ga čekala šestorica atentatora. Dok je vozilo prolazilo pored njih niti jedan od 

šestorice nije nadvojvodu uspio ubiti, pa se činilo daje ovaj preživio napad. Ali njeod 

Rhodeso do propasti 

stvorila, financirala, te dovela kapitalizam i komunizam u sukob s fašizmom u 

Drugom svjetskom ratu (slika 6). Time je ostvarena željena sinteza: osnivanje Ujedinjenih 

naroda i Europske zajednice. „Hladni rat" između kapitalizma i komunizma 

vodi k još jednoj sintezi na tragu Elitom nadahnutih „narodnih revolucija" 

diljem bivšeg Sovjetskog Saveza. Ljudima su prodali floskulu da se politička uvjerenja 

u jednoj krajnosti mogu izraziti komunizmom (krajnjom Ljevicom), a u drugoj 

fašizmom (krajnjom Desnicom). Dio je to obmane kojom se od nas želi sakriti što 

se uistinu događa. Fašizam i komunizam nisu suprotnosti, samo ih se tako prikazuje. 

I kod jednog i kod drugog radi se o središnjoj kontroli od strane vrlo uske elite. 

Politički spektar zapravo obuhvaća slobodu izražavanja, mišljenja i načina života 

na jednom kraju te autokratski sustav vladanja (fašizam/marksizam-lenjinizam) na 

drugom. Ali, zanimljivo, marksisti napadaju fašiste zbog njihovih opredjeljenja i 

obratno! Ove „suprotnosti" stvorila je Elita kako bismo imali dojam da se radi o 

krajnostima koje oni tada mogu iskoristiti i izazvati sukob koji će dovesti do sinteze 

- centraliziranih globalnih institucija kojima teže. A politički „radikali" ili, kako ih 

ja nazivam, „radikali roboti", na prijevaru su uvučeni u igru u kojoj su igrali jednu 

od ključnih uloga. I još je uvijek igraju. 

Primjenom preinačene Hegelove filozofije Elita i sve te obitelji i organizacije 

umiješane su u takvu manipulaciju ljudske rase da bi trebalo, želimo li iznijeti cijelu 

priču, napisati tone knjiga koje ne bi stale u čitavu jednu knjižnicu. Čak bi i 

tada međupovezanost i unakrsne reference imena i organizacija bili tako zamršeni 

da bi ih teško bili razabrati. Nije mi namjera ubiti vas dosadom. No, istovremeno 

bih želio iznijeti dovoljno detalja kako bih pokazao da ideja o nekoj uskoj eliti koja 

može i uspijeva kontrolirati svijet i vaš život nije nikakva „teorija" već dokaziva 

činjenica. Dakle, u preostalom dijelu ovog poglavlja pozabavit ću se trima glavnim 

događajima iz ranih godina prošlog stoljeća koji daju naslutiti daje verzija povijesti 

koja nam se servira u školi i medijima znatno drukčija od istine. To su Prvi svjetski 

rat, Ruska revolucija i stvaranje države Izraela. Svim tim događajima manipulirala 

je ista šačica ljudi. 

Prvi svjetski rat 

gov se vozač „smeo", skrenuo 

u „krivom pravcu" i 

naposljetku zaustavio automobil 

ispred jednog od 

nadobudnih ubojica - Gavrila 

Principa - koji je ovu 

drugu priliku iskoristio 

u potpunosti. Ferdinand 

je svome prijatelju, grofu 

Czerinu, bio rekao da zna 

kako se na nj sprema atentat 

jer mu je godinu dana 

ranije rečeno da su ga Slobodni 

zidari odlučili ubiti. 

U međuvremenu - u točno 

isto vrijeme u Rusiji 

- Grigorij Jefimovič Rasputin, 

carev najutjecajniji 

savjetnik (koji se protivio 

ratu), napadnut je nožem 

u neuspješnom pokušaju 

atentata u Pokrovskoju. 

Autor Colin Wilson u svojoj 

knjizi Rasputin piše: 

„Između Sarajeva i Pokrovskoja ima pedeset stupnjeva geografske dužine, što 

znači da kada je u Sarajevu jedanaest sati, tada je u Pokrovskoju 2.15 h. Neobična 

je podudarnost da su dvojica atentatora napala u gotovo istom trenutku - podudarnost 

koja čovjeka navodi da posumnja u'nepristranu povijest'. 

Ferdinandova smrt učinila je rat vjerojatnim; Rasputinovo ranjavanje učinilo ga je 

sasvim izvjesnim, jer on je bio jedini čovjek u Rusiji koji ga je mogao spriječiti." 

Kaiser Wilhelm, uz poticaj svojih savjetnika iz redova Bratstva, podržao je Austriju 

i objavio rat Rusiji i Francuskoj. Započeo je „Veliki rat". Jedan od njegovih glavnih 

planerà bio je Kaiserov kancelar Bethmann-Hollweg, član bankarske obitelji 

Bethmann u Frankfurtu i rođak Rothschilda. 8 

Britanija je ušla u rat kao protivnik 

Njemačke, a njenim su stopama krenule Sjedinjene Države 1917. godine. Ameriku se 

već dugo pripremalo za mogućnost ulaska u rat jer su javno mnijenje huškali mediji. 

Kent Cooper, predsjednik Associated Pressa, u izdanju časopisa Life od 13. studenog 

1944. napisao je:

; istina će vas osloboditi 


„Prije i tijekom Prvog svjetskog rata velika njemačka novinska agencija, Wolff, 

bila je u vlasništvu europske bankarske dinastije Rothschild, a glavno je sjedište 

imala u Berlinu. Jedan od vodećih članova te tvrtke također je bio osobni bankar 

Kaisera Wilhelma (Max Warburg). U carskoj Njemačkoj u stvari se dogodilo 

to da se Kaiser poslužio Wolffom s ciljem da ujedini i isprovocira svoje podanike 

u tolikoj mjeri da požele ući u Prvi svjetski rat. Dvadeset godina kasnije pod 

Hitlerom, obrazac je ponovila i strahovito pojačala organizacija DNB, kročivši 

stopama Wolff a." 

U svojoj autobiografiji Uklonjene prepreke (Barriers Down) Cooper dodaje daje 

dinastija Rothschild kupila udjel u tri vodeće europske izvještajne agencije: Wolff \x 

Njemačkoj, Havas u Francuskoj i Reuters u Engleskoj. Za one koji na znaju na koji 

način djeluju mediji: izvještajne agencije daju izvještaje s vijestima svim novinama i 

ograncima medija tako da ono što oni kažu često ponavljaju svi mediji. „Taje vijest 

zacijelo istinita jer su je objavili svi mediji", znaju ljudi često reći. Svi su je objavili 

zato što tiskaju istu informaciju iz istog izvora - izvještajne agencije. Vrijedi zapaziti 

daje 28. travnja 1915. baron Herbert de Reuter, ravnatelj agencije Reuters, „počinio 

samoubojstvo". Uslijedilo je to nakon kraha banke Reuters. Baruna je zamijenio 

sir Roderick Jones koji u svojoj autobiografiji izvještava da „...Nedugo nakon što 

sam naslijedio baruna Herberta de Reutera 1915. godine, slučajno sam dobio poziv 

g. Alfreda Rothschilda, tadašnje glave britanske dinastije Rothschild da odemo na 

ručak u povijesnom New Courtu, u poslovnom središtu grada". 

O čemu su razgovarali odbija otkriti. Što mislite, o čemu 

Ma koliko se to isprva činilo zapanjujućim, veze između židovske dinastije 

Rothschild i izazivanja svjetskih ratova (u kojima je užasno propatio ogroman broj 

Židova) počinju se lagano nazirati. 

Prema strategiji Elite, trebalo je uključivati SAD i pojačavati poslijeratne zahtjeve 

za jednom svjetskom vlašću kako bi se spriječili budući ratovi. Nije to bio preveliki 

problem jer je predsjednik Woodrow Wilson činio sve što bi mu njegov glavni 

„savjetnik", pukovnik House (Kom. 300), rekao da učini. Godine 1915. kada su 

Nijemci potopili američki „putnički" brod Lusitaniju poslužilo je to kao izlika da 

SAD objavi rat, upravo kao što je ubojstvo Ferdinanda bilo poslužilo Nijemcima, 

i kao što će napad na Pearl Harbor poslužiti Amerikancima u Drugom svjetskom 

ratu. Lusilania je nagnana da uplovi bez pratnje u područje poznate aktivnosti golemih 

njemačkih podmornica, a ljudi na brodu su žrtvovani da bi se zadovoljile 

grozomorne ambicije Elite. U arhivu američkog Ministarstva financija predsjednik 

Wilson je sakrio dokaze da je Lusitania nosila vojnu opremu Britancima. 9 

Ona nije 

bila „isključivo putničko" plovilo, kako se tvrdilo (u skladu s propagandom) sa svrhom 

izazivanja ogorčenja u američkom javnom mnijenju. Alfred Gwynne Vandeibilt 

iz obitelji Istočnog establišmenta nalazio se na Lusitaniji kada je potonula. Prije 

negoli je isplovio iz New Yorka na brod je stigao brzojav u kojem se Vanderbil« 

upozorava da ne putuje, ali ga ovaj nije dobio i to ga je stajalo života. Očigledno je 

netko točno znao što se priprema. 

Manipulacija s ciljem guranja Amerike u rat vršena je kroz tri glavne organizacije: 

Vijeće nacionalne obrane, Pomorsku ligu i Ligu za uspostavu mira. Medu članovima 

Vijeća za nacionalnu obranu bio je rotšildski agent Bernard Baruch. Kao predsjednik 

Odbora za ratnu industriju tijekom rata, Baruch je imao, po njegovim vlastitim riječima 

„...vjerojatno veću moć od možda ijednog drugog čovjeka u vrijeme rata...". 10 

IJ pomorskoj ligi glavnu je riječ vodio J. R. Morgan. Među glavnim igračima Lige za 

uspostavu mira bili su Elihu Root, J. R. Morganov odvjetnik; Perry Belmont," američki 

agent Rothschilda i Jacob Schifi"iz rotšildske tvrtke Kuhn, Loeb and Co. Pomoćnik 

ministra pomorstva u to doba bio je stanoviti Franklin Delano Roosevelt koji je dodjeljivao 

velike pomorske ugovore mnogo prije negoli je uopće bilo govora o ulasku 

Amerike u rat, baš kao što će činiti nekoliko godina kasnije u svojstvu predsjednika 

prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. 

Još jedna potvrda da je Prvi svjetski rat isplaniran u svrhu dugoročnijih ciljeva 

došla je 1950-ih s nalazima istrage koju je proveo američki Kongres preko Reeceovog 

odbora, a u vezi djelovanja Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir. Ispostavilo 

se da je to organizacija posvećena izazivanju ratova! Jedna je iz mreže takozvanih 

porezno povlaštenih fondacija pokrenutih od strane obitelji Carnegie, Rockefeller i 

Ford, koje pak pomažu financirati plan za uvođenje Novog Svjetskog Poretka. Norman 

Dodd, direktor istraživanja u Reeceovom odboru, iznio je otkrića svoje istražiteljice 

Kathryn Casey. Dodd je rekao da je na jednom sastanku povjerenika Carnegieja 

postavljeno pitanje: „Ako želite promijeniti život čitavog jednog naroda ima li, od 

sredstava poznatih čovjeku, išta učinkovitijeg od rata" Zaključeno je da nema, pa je 

sljedeće pitanje povjerenicima bilo: „Kako da u rat uključimo Sjedinjene Države" 

Dodd nastavlja: 

»A zatim su postavili pitanje:'Na koji ćemo način kontrolirati diplomatsku mašineriju 

Sjedinjenih Država'Odgovor je glasio:'Moramo nadzirati Ministarstvo vanjskih 

poslova'. Sada stižemo do onoga što smo već ustanovili... da svako imenovanje na 

neki visoki položaj u Ministarstvu vanjskih poslova mora odobriti agencija koju je 

oformila Zaklada Carnegie. Na kraju krajeva, bili smo u ratu. Na jednom sastanku 

°ko 1917. godine ti su povjerenici imali obraza čestitati sami sebi na prvotnom 

donošenju mudre odluke jer su učinci rata već ukazivali na to da se njime može 

Promijeniti i da se mijena život u ovoj zemlji. Bio je to datum našeg ulaska u rat; 

Postali smo jedna od uključenih strana. Čak su bili toliko drski da su napisali i poslali 

brzojav g. Wilsonu, pripomenuvši mu da se pobrine da rat ne završi suviše brzo." 12 

[moj naglasak] 

Dodd kaže da je Kathryn Casey tada pronašla druge zapisnike u kojima se spominje 

kako Zaklada Carnegie nastoji spriječiti da se život Amerikanaca vrati u svoje

... / istina ce vas osloboditi 

od Hhodesa do propdsti 

predratno stanje. Na koncu konca, mijenjanje načina života ljudi bila je glavna svrha 

rata. Dodd izvještava da su: 

„...došli do zaključka kako, da bi onemogućili povratak na staro, moraju kontrolirati 

obrazovanje. Zatim su se obratili Fondaciji Rockefeller i rekli:'Molimo vas da preuzmete 

kontrolu nad obrazovanjem budući da ono obuhvaća teme od velikog značaja 

za prilike u ovoj zemlji'. I dogovor je postignut. Potom su zajedno odlučili daje 

ključna stvar podučavanje američke povijesti te da ga moraju promijeniti. Stoga su 

pristupili nekima od, kako bismo ih nazvali, najistaknutijih američkih povjesničara 

toga vremena s namjerom da ih navedu da promijene način na koji prikazuju povijesna 

zbivanja."" 

Zbog toga se informacije iz ove knjige o stvarnoj pozadini svjetskih događaja nikada 

nisu učile u školama ili na fakultetima. Ukoliko vam se onemogućuje da o nečemu 

saznate čitavu priču to je zato (sa stajališta manipulatora) što bi za vas bilo opasno 

da to znate. Odatle i moja pobuda da napišem ovu knjigu. Vaše je pravo da budete 

opasni! 

Ruska revolucija 

S Prvim svjetskim ratom u tijeku još je jedan potez Elite počeo donositi plodove: 

Ruska revolucija 1917. godine. Odvijala se na isti način kao i Francuska revolucija. 

Elita je prouzročila gospodarski kaos, a vladajući diktator, car, išao im je na ruku time 

što je odbijao uvesti demokraciju i dati više prava običnom puku. Godine 1905. manipulacijama 

Rotschilda car je natjeran da uđe u rat s Japanom kako bi se potkopala 

ruska privreda i posijalo sjeme nemira u stanovništvu. Rothschildi su rekli caru da će 

oni financirati rat, dok je u Sjedinjenim Državama kompanija Rotschildovih, Kuhn, 

Loeb and Co, kradomice financirala Japance. Potom je 1914. došao rat s Nijemcima, 

tijekom kojeg je ruska vojska neprestano slabljena vanjskim utjecajima. Jedan od načina 

na koji Elita upravlja ratovima jest slanje lošijeg oružja strani za koju žele da 

izgubi ili pak otezanje s isporukom oružja. Godine 1915. britanski ministar financija 

i skorašnji premijer Lloyd George (Kom. 300) primijetio je da naoružanje naručeno 

za rusku vojsku kasni pet mjeseci. Znalo se dogoditi da na šest vojnika bude tek jedna 

puška. Time se nadolijevalo ulje na vatru revolucije, točno kako je planirano. Elita 

je htjela demoralizirali ruske vojnike i potaknuti ih na pobunu. Za odgađanje je bila 

odgovorna kompanija Vickers Maxim koju je kontrolirao sir Ernest Cassel, poslovni 

suradnik rotšildske tvrtke Kuhn, Loeb and Company. Najviše dionica Vickersa imala 

je dinastija Rothschild. 14 

Britanska vlada otpravila je lorda Kitchenera u Rusiju da 

reorganizira njihovu vojsku, ali on se utopio putem kada je bojni brod Hampshire 5. 

lipnja 1916. „zagonetno" potonuo u noći. Ma puka slučajnost. 

U Rusiji, raspirivala su se trvenja. Prvu (i nešto umjereniju) revoluciju pokrenuo 

je Slobodni zidar Aleksandar Kerenski. Kažem „prvu" no zapravo je i prije nje bilo 

došlo do jedne druge revolucije koju je vodio princ Lavov. On je planirao uspostaviti 

jjgpubliku američkog stila, a car Nikolaj II dotad je već bio abdicirao. No, kao što se 

ugodilo u Francuskoj kada se zamašnjak revolucije pokrenuo, nastupila je sljedeća, 

mnogo strasnija faza. Stigli su Trocki i Lenjin da preuzmu uzde i uvedu ugnjetavačku 

vladavinu poznatu pod nazivom marksizam-lenjinizam. Nije to bila Ruska revolucija. 

Bio je to udar na Rusiju od strane američkog financijskog pipca Svjetske Elite kojeg 

uglavnom kontroliraju Rothschildi. Lav Trocki, koji je nakon progonstva iz Njemačke 

živio u New Yorku, krenuo je za Petrograd u Rusiji, na parobrodu Kristianiafjord 

26. ožujka 1917., noseći sa sobom 10.000 dolara koje su mu dali Rockefelleri. 15 U ruci 

je držao američku putovnicu koju mu je sredio predsjednik Woodrow Wilson. U 

svojoj studiji „Woodrow Wilson: Disciple Of Revolution" Jennings C. Wise piše: „Povjesničari 

ne smiju zaboraviti da je Woodrow Wilson, usprkos nastojanja britanske 

policije, omogućio Lavu Trockom da uđe u Rusiju s američkom putovnicom". 16 Zbivalo 

se to u vrijeme kada se smatralo da američke vlasti pooštravaju provjere u vezi 

ulaska mogućih revolucionara u Rusiju na temelju američkih putovnica! Ali, tko je 

kontrolirao Wilsona Predstavnik Elite, pukovnik Edward House (Kom. 300). Kada 

je tijekom putovanja brod pristao u Kanadi, Trockog su zadržale kanadske vlasti, ali 

su ga ipak pustili i dopustili mu da nastavi svoje putovanje u Rusiju. Znalo se da potpukovnik 

John Bayne MacLean, osnivač i predsjednik izdavačke kuće Maclean Publishing, 

održava bliske kontakte s kanadskom obavještajnom službom. Godine 1918. 

napisao je članak koji se pojavio u njegovom vlastitom časopisu pod naslovom „Zašto 

smo pustili Trockoga Kako je Kanada izgubila priliku da skrati rat V 7 

MacLean je 

iznio brojne nepoznate podatke o Trockom, a mnogi su potvrđeni ili potkrijepljeni 

dokazima koji su odonda izašli na svjetlo dana. Kaže da Trocki nije bio Rus već Nijemac, 

a i drugi obavještajni podaci ukazuju na to da je bolje govorio njemački nego 

ruski. 18 

MacLeanovi izvori su kazali da je Trocki vrlo javno „protjeran" iz Njemačke 

u kolovozu 1914. kako bi mu se osigurala vjerodostojnost za ono što treba uslijediti. 

MacLean je rekao da su drugi ruski revolucionari koje je organizirao Trocki u Sjedinjenim 

Državama i zapadnoj Kanadi bili „uglavnom Nijemci i Austrijanci koji putuju 

izdajući se za Ruse". MacLean nastavlja: 

„Pomoću svojih suradnika, prvo su Britanci otkrili da Kerenski, Lenjin i neki manje 

važni čelnici praktički rade za Nijemce još od 1915., a 1916. su otkrili njihove 

veze sTrockim koji je tada živio u New Yorku. Otada ga je pomno pratila 'Grupa za 

protueksplozijsku zaštitu'. Prvih mjeseci 1916. jedan njemački agent doputovao je 

brodom u New York. Dopratili su ga agenti britanske obavještajne službe. Njega su 

[Trockog] zadržali u Halifaxu, ali, na njihov naputak [britanske obavještajne službe], 

Pušten je uz obilate isprike zbog nepotrebnog zadržavanja. Nakon dosta manevriranja 

stigao je u mali, zapušteni novinski ured u nekoj zabitnoj uličici i ondje 

Pronašao Trockog kojemu je nosio važne upute. Od lipnja 1916. sve dok nadzor 

n 

ad njim nisu prepustili Britancima, njujorška 'Grupa za protuekpslozijsku zaštitu' 

86 

S 7



Trockog nije puštala iz vida. Ustanovili su da mu je pravo ime Braunstein' 9 i daje 

Nijemac, a ne Rus." 

Zanimljivo. Ukoliko je to točno, i komunizam i fašizam (koji su se sukobili u Drugom 

svjetskom ratu) u velikoj su mjeri stvoreni u istoj zemlji - Njemačkoj - sjedištu 

mnogih tajnih društava Elite i postojbini Bavarskih Iluminata Adama Weishaupta. 

Kada je Trocki stigao u Rusiju, pridružio mu se Lenjin kojemu je omogućen siguran 

prolaz u blindiranom vlaku kroz Njemačku, iz Švicarske do Rusije preko Švedske, 

u travnju 1917., u pratnji trideset i dvojice drugih „revolucionara". Put je odobrio i 

platio njemački Glavni stožer po naredbama njemačkog Vrhovnog zapovjedništva. 

Nijemci su također trošili velike svote financirajući boljševičku propagandu unutar 

Rusije. Von Kuhmann, ministar vanjskih poslova, 1917. rekao je Kaiseru: 

„Kada su boljševicima počela redovito pristizati novčana sredstva od nas, kroz razne 

kanale i pod različitim oznakama, tek tada su bili u mogućnosti da izgrade svoj 

organ, Pravdu, te da vode žustru propagandu i značajno prošire prvotno usku bazu 

svoje stranke." 20 

Prema planu, re-revolucija je trebala izvući Rusiju iz Prvog svjetskog rata i sklopiti 

s Njemačkom „mir". Upravo se to i dogodilo. Da ponovim, ta zbivanja su višedimenzijska. 

Ruski „revolucionari" poput Lenjina i Trockog korišteni su da bi se Rusiju 

maknulo iz rata, što je išlo u prilog Njemačke. Ali na razini Elite rađala se babaroga 

zvana komunizam kako bi se potaknule podjele na osnovu straha i nepovjerenja: komunizam 

protiv kapitalizma protiv fašizma. Kada se na sceni pojavi strah kojeg izazivaju 

dvije ili više odijeljenih „strana", tada sazrijeva i plod metode „podijeli (zavadi) 

pa vladaj": kontrola. Strah je također i najveći proizvođač negativne energije. Dok su 

Trocki, Lenjin i kompanija optuživali kapitaliste, njih su financirali londonski i njujorški 

bankari. Trockog su citirale ruske novine, Russkoe, kada je rekao da „se Sovjeti 

ne mogu svrstati uz ... kapitalističke Amerikance, jer bi to bila izdaja". Ma, zar zbilja, 

Lave U stvari, Trockog i boljševike financijski su i politički podupirali isti ljudi koji 

će podupirati Hitlera i fašiste, zato što Elita nema političkih načela. U svojoj autobiografiji 

Trocki spominje i neke od zajmova dobivenih od britanskih financijera. Mnoge 

je osigurao lord Milner (Kom. 300) iz Okruglog stola i ..Alexander" Gruzenberg 

(pravim imenom Michael), glavni boljševički agent u Skandinaviji i vrlo povjerljivi 

savjetnik banke Chase National u vlasništvu J. P. Morgana u New Yorku. To je bila 

revolucija u režiji Londona i New Yorka, a žrtva je ponovo bio ruski narod. 

Gospodin Sređivač stvari između Londona, Wall Streeta i boljševika bio je Olof 

Aschberg koji je postao poznat kao Boljševički bankar. Bio je vlasnik banke Nya Banken, 

utemeljene 1912. u Stockholmu. Aschbergov londonski predstavnik bila je banka 

North Commerce koju je vodio grof Grey, prijatelj Cecila Rhodesa i član Okruglog 

stola. Još jedan Aschbergov bliski suradnik bio je Max May, potpredsjednik Jamstvene 

zaklade J. R- Morgana i voditelj njezinih inozemnih podružnica. Aschberg je nedvojbeno 

bio savršeni posrednik za usmjeravanje novca iz Londona i New Yorka prema 

boljševicima. Godine 1915. osnovana je American International Corporation u svrhu 

financiranja Ruske revolucije. Njezini direktori predstavljali su interese Rockellera, 

Rothschilda, DuPonta, Kuhna, Loeba, Harrimana i Federalnih rezervi. Među njima 

su bili Frank Vanderlip (jedan od pripadnika Jekyl Island Group koja je stvorila Federalne 

rezerve) i George Herbert Walker, djed predsjednika Georgea Busha. 

Rothschildi su također bili izravno uključeni u financiranje revolucije preko Jacoba 

Schiffa iz tvrtke Kuhn, Loeb and Co iz New Yorka. Međunarodni bankari iz Britanije, 

Sjedinjenih Država, Rusije, Njemačke i Francuske sastali su se u ljeto 1917. u 

Švedskoj. Dogovorili su se da će Kuhn, Loeb za potrebe Lenjina i Trockog položiti 50 

milijuna dolara na račim jedne švedske banke. U jednom članku u časopisu The New 

York American Journal od 3. veljače 1949. unuk Jacoba SchifT izjavljuje da je njegov 

djed platio dvojici „revolucionara" dodatnih 20 milijuna dolara. Uplata 20 milijuna 

dolara boljševicima od strane Elihua Roota (odvjetnika Kuhna Loeba i bivšeg ministra 

vanjskih poslova), preko „Fonda za potrebe specijalnog rata" zabilježena je u 

kongresnom zapisniku od 2. rujna 1919. Poprilična investicija, ako je istina daje, kao 

što pretpostavljaju neki istraživači, Lenjin otplatio Kuhnu, Loebu and Co rubaljsku 

protuvrijednost 450 milijuna dolara između 1918. i 1922. godine. A to je sitnica u 

usporedbi s dobiti koju su bankari ostvarili eksploatirajući rusku zemlju, privredu i 

ljude, da i ne govorimo o krađi carevog zlata i ogromnih financijskih sredstava što su 

držana u inozemstvu u istim bankama koje su financirale revoluciju. 

Godine 1917. Elita je, pod krinkom misije Crvenog križa u Rusiji, sređivala zadnje 

pojedinosti za boljševičko preuzimanje vlasti. Crveni križ u Washingtonu pokrenuo 

je kampanju prikupljanja 2 milijuna dolara. Kampanja je bila uspješna samo zahvaljujući 

pozamašnim donacijama njujorških financijera, uključujući i samog J. P. Morgana, 

koji je priložio 100.000 dolara. Bankari i industrijalci nastavili su preuzimati 

kontrolu nad Crvenim križem Sjedinjenih Država i, kako se izrazio Elitin igrač John 

Foster Dulles, oni su „američki Crveni križ promatrali kao produženu ruku vlade...". 21 

Sastav osoblja te misije u Rusiji u kolovozu 1917. govori sam za sebe. U skupini od 

dvadeset i četiri osobe samo je sedmero bilo liječnika. Ostali su uglavnom bili njujorški 

financijeri i njihovi pomoćnici na čelu s Williamom Boyceom Thompsonom 

(Kom. 300), prvim stalnim ravnateljem banke Federalnih rezervi u New Yorku. Nakon 

samo mjesec dana liječnici su se vratili, a dr. Frank Billings, profesor medicine 

n 

3 Cikaškom sveučilištu i službeni vođa misije, navodno je bio zgrožen očiglednim 

Političkim aktivnostima ne-medicinskih članova misije. U ekipi su bila i tri ruska 

Prevoditelja, sva trojica znani kao boljševici. Jedan od njih, Boris Reinstein, kasnije 

Ce 

postati Lenjinov tajnik i ravnatelj Uprave za međunarodnu revolucionarnu pro- 

P a gandu. 22 

Elita se u mnogo navrata poslužila Crvenim križem bez znanja njegovog 

a 

utentičnog osoblja. Ne samo da je to uvreda naporima koje Crveni križ poduzima, 

ec 

je i izuzetno opasno za 99% ljudi koji predano rade za tu organizaciju tjerani su- 

88


oo nnoaesa ao propasti 

osjećanjem za muke i nevolje potrebitih diljem svijeta. Zanimljivo, simbol Crvenog 

križa također je i simbol Vitezova templara, engleske zastave i simbola što se vijorio 

na Kolumbovim brodovima kada je ovaj „otkrivao" taj „Novi svijet" u korist templara. 

Crveni križ je osnovan tijekom francusko-pruskog rata 1870. godine kojeg je 

izrežirala Elita posredstvom dopisivanja na stranicama našeg starog prijatelja, novina 

London Times. 

Dok su ti elitni bankari stvarali organizacije koje će podržavati boljševike, istovremeno 

su financirali i uspostavljali protuboljševičke organizacije. 

Otto Kahn i članovi Jamstvene zaklade Morgan osnovali su skupinu nazvanu Ujedinjeni 

Amerikanci (United Americans) koja je puštala u opticaj protukomunističku 

i protužidovsku propagandu. Istinski protivnici revolucije tako su odbačeni kao „antisemiti". 

To se radi i dandanas, gdje Robotski radikali mentalnog sklopa tipa „pun 

sam svoje vlastite političke čistoće" plešu poput lutaka na koncima koje poteže Svjetska 

Elita kada sve koji se približe istini prokazuje kao „antisemite". Isto se danas događa 

i meni. Sve je to tako predvidljivo. Uzice Robotskih radikala i njihove „oporbe", 

Robotskih desničara, vuku isti ljudi! Stvarno tragikomično. 

Vraćajući se iz Rusije, William Boyce Thompson nakratko se zaustavio u Londonu 

gdje se susreo s britanskim premijerom Lloydom Georgeom. Pridružio im se Thomas 

W. Lamont iz tvrtke /. P. Morgan, koji je doputovao iz Pariza (gdje je raspravljao 

s pukovnikom Edwardom Houseom o preustroju svijeta nakon rata). House je 28. 

studenog 1917. poslao brzojav predsjedniku Wilsonu, pozivajući ga da suzbije sve 

medijske kritike boljševika: „Neizmjerno je važno da se takve kritike suzbiju", stajalo 

je u poruci. Brzojav je pohranjen u strogo povjerljive spise, a objelodanjen je tek šest 

godina kasnije. Istraživač Carroll Quigley je rekao da se dinastija Morgan od tamo 

negdje 1915. godine ubacivala u Ijevičarske skupine u Sjedinjenim Državama. Prema 

svojoj strategiji nastojali su se domoći kontrole, kako „Ljevice" tako i „Desnice", i na 

unutarnjem i na međunarodnim planu. 23 

Sama Ruska revolucija bila je tek dio Velikog plana zbog čega su vodeći dužnosnici 

rotšildski kontrolirane banke Federalnih rezervi iz New Yorka, uključujući Thorn - 

psona, podržavali boljševike. U tom razdoblju vidimo kako Svjetska Elita odlučuje 

o poratnim smjernicama i osigurava da političari-marionete to i učine. Thompson i 

Lamont sastali su se s Lloydom Georgeom želeći ga uvjeriti da je protuboljševički stav 

britanske vlade pogrešan te da bi se vlada trebala pomiriti sa zbiljom koja kaže da se 

s Lenjinom i Trockim mora ozbiljno računati. 2 ' 1 

Lloyd George i njegova vlada - uključujući 

lorda Milnera iz Okruglog stola, dakako - prihvatili su gledište Thompsona i 

Lamonta. Kada na svim stranama na ključnim položajima imate ovakve nalogoprimce 

Elite možete raditi gotovo što vas je volja. Odluka Britanaca da se podržavaju boljševici 

nije toliko iznenađujuća kada uzmete u obzir da Lloyd George u svemu ovome 

nije imao odriješene ruke. Njegov gaje privatni život činio ranjivim na ucjene, a imao 

je i obveze prema jednom međunarodnom trgovcu oružjem po imenu Basil Zaharofl 

(koji se obogatio prodajući oružje objema stranama u svakom ratu kojem je uspio 

primirisati). ZaharofT je Lloyda Georgea imao potpuno u vlasti nakon što je udesio 

da premijer uleti u ljubavnu aferu s njegovom ženom djevojačkog imena Emily Ann 

Burrows iz Knightsbridgea. ZaharofT je također prodavao plemićke naslove koje je 

bio kreirao Lloyd George. 25 

U knjizi napisanoj 1963. godine, naslovljenoj Merlinova 

maska CLrie Mask Of Merlin, 20 pisac Donald McCormick kaže da je ZaharofT imao toliku 

moć da su „se saveznički državnici i vođe obavezno morali posavjetovati s njime 

prije planiranja svakog većeg napada". Woodrow Wilson, Lloyd George i francuski 

premijer Georges Clemenceau mnogo su se puta sastali u Zaharoffljevom pariškom 

domu. Bilo je to važno za politiku Saveznika prema Rusiji jer je Zaharoff podupirao 

boljševike i uskraćivao oružje onima koji su im se suprotstavljali. I on se zauzimao za 

boljševičke interese, kako u Londonu tako i u Parizu. 

U travnju 1919. britansko Ministarstvo vanjskih poslova izdalo je Bijelu knjigu 

(Vladin izvještaj; op. prev.) o stanju u Rusiji koju se moglo kupiti za devet penija, a 

koja je otkrivala da su revoluciju bili organizirali i financirali međunarodni bankari. 

U njoj se spominje kako su dovođeni „kineski kriminalci" da služe pod boljševičkim 

časnicima u strahovladi protiv ruskog naroda. Taj je dokument hitro povučen i zamijenjen 

verzijom koja košta šest penija a koja nije sadržavala te informacije. 27 

Neid tvrde 

da je Boljševička revolucija bila Židovska revolucija, ali ja mislim da rabin Marvin 

S. Antelman savršeno sagledava situaciju kada piše: 

„Prava je istina ta ... da je zavjera postojala, ali nije bila niti židovska, niti katolička, 

niti slobodnozidarska. Okupljala je ljude svih vrsta i religija i nacionalnog podrijetla. 

Rame uz rame sa Schiffovima, Warburzima i Rothschildima stajali su Morgani i Rockefelleri. 

UzTrockog su stajali Lenjin i Staljin." 28 

Koja ih je zajednička tema povezivala Kult Svevidećeg Oka. Započevši revoluciju, 

Elita je sredila da se njeno obavještajno osoblje pošalje u Rusiju. Alfred Milner odabrao 

je jednog agenta, Brucea Lockharta (Kom. 300), da ode u Rusiju i udruži se s 

Amerikancem Raymondom Robinsom kojeg je ondje ostavio William Boyce Thompson 

da vodi - sada bez liječnika - misiju „Crvenog križa" tijekom 1918. godine. 

Francuzi su odlučili poslati pristašu boljševika Jacquesa Sadoula, starog prijatelja Lava 

Trockog. Sudionici zavjere tako su imali kontrolu nad diplomatskim i obavještajnim 

izvještajima koji iz Rusije stižu njihovim vladama. Sa svime time udar Svjetske Elite 

na ruski narod bio je potpun. Lenjin i Trocki su nastavili s rashodovanjem institucija 

1 

skupina radnika koje su se pojavile u ranim danima revolucije. Omražena Ohrana, 

»tajna služba" careva, obnovljena je i preustrojena u ono što je naposljetku postalo 

KGB. „Narodna revolucija", koja će stotine milijuna ljudi domalo pretvoriti u zatočenike 

u njihovoj vlastitoj zemlji, te uzrokovati smrt i patnju ogromnog broja ljudi u 

koncentracijskim logorima, uvelike je pospješila ciljeve Novog Svjetskog Poretka. U 

narednim desetljećima igranje na kartu Sovjeta pokazat će se vrlo isplativim. 

91

istmo ce vos osloboditi 

Stvaranje države Izrael 

Tijekom Prvog svjetskog rala Elita je također željela osigurati da Britanija prizna židovsku 

postojbinu u području koje je tada bilo arapska Palestina. Na scenu je doveden 

politički pokret pod nazivom cionizam sa zadatkom da agitira za židovsku 

postojbinu, ali često se taj pokret shvaća pogrešno: svi Židovi nisu cionisti niti su svi 

cionisti Židovi. Cionizam nije religija ili rasa; riječ je o političkom pokretu koji se sastoji 

od ljudi, Židova i ne-Židova, koji podržavaju zahtjeve za priznavanjem židovske 

postojbine. Ukoliko to podržavate i vi ste cionist, bez obzira na vašu rasu ili vjerska 

uvjerenja. Govoriti da cionizam predstavlja židovsku rasu isto je kao da kažete da 

britanska Laburistička stranka predstavlja englesku rasu. Cionizam je u pretprošlom 

stoljeću utemeljio jedan ateist, Theodore Herzl, a rabi se kao jedan od paravana Svjetske 

Ehte i sredstvo da se židovskom narodu u cjelini proda rog za svijeću. Ponuda da 

se prizna neka postojbina u Palestini osmišljena je ne samo da se Sjedinjene Države 

natjeraju da uđu u rat, nego i da se kasnije izazove „upravljani sukob" i situacija tipa 

„podijeli pa vladaj" na naftom bogatom Srednjem istoku. Više od dvadeset godina 

poslije Prvog svjetskog rata, 25. travnja 1939., američki senator Gerald P. Nye iz Sjeverne 

Dakote otkrio je Senatu neke historijske pojedinosti o priznavanju židovske 

postojbine od strane Britanaca te o Prvom svjetskom ratu općenito. Rekao je da su 

mu uručeni neki dokumenti pod naslovom „Sljedeći rat". Naziv se odnosio na Drugi 

svjetski rat za kojeg su autori tih dokumenata već znali da će se dogoditi. U jednom 

od svezaka pod nazivom „Propaganda u sljedećem ratu" također se raspravlja, usput, 

kako je američki narod prijevarom naveden da se bori u Prvom svjetskom ratu. U 

njemu stoji: 

„Neko je vrijeme pitanje kojoj će se strani Sjedinjene Države prikloniti stajalo na 

vagi, a konačan ishod možemo smatrati uspjehom naše britanske propagande. Još 

moramo uvjeriti Židove. Procjenjuje se da od svih Židova, kojih u svijetu ima otprilike 

petnaest milijuna, ne manje od pet milijuna živi u Sjedinjenim Državama: 25% 

stanovnika NewYorka su Židovi. 

Tijekom Velikog rata pridobili smo tu golemu američku židovsku javnost obećanjem 

da ćemo uspostaviti židovski nacionalnu postojbinu u Palestini. Ludendorf 

je to držao genijalnim potezom savezničke propagande jer nam je omogućio ne 

samo da se obratimo Židovima u Americi nego i Židovima u Njemačkoj." 29 

Amerikanci su u rat stupili 1917. godine. Balfurška deklaracija potpisana je 6. 

studenog iste godine, kada je Arthur (lord) Balfour (Kom. 300), britanski ministar 

vanjskih poslova i pripadnik uže elite Okruglog stola, službeno priznao Palestinu kao 

postojbinu židovskog naroda. Ponovno bismo to trebali sagledati i to s nekoliko razina. 

Koliko god propagandisti smatrali da je uvlačenje Amerike u rat bio „genijalan 

potez", ipak nisu znali da je njima samima manipulirano da manipuliraju drugima. 

Amerika bi ionako bila ušla u rat. Židovska postojbina u Palestini bila je dugoročna 

strategije Elite, a pomoću tobožnjeg navođenja Amerike u rat htjeli su potaknuti 

britanske političare da ju prihvate. Balfurška deklaracija bila je težak udarac Arapima 

koji su se, pod vodstvom i uz obećanja Engleza T. E. Lawrencea („Lavvrencea do 

Arabije"), borili u korist Britanije protiv Turaka, odigravši više nego bitnu ulogu u 

dobivanju rata. Kao nagrada za njihovu podršku, Arapima je obećana puna poratna 

samostalnost i nezavisnost, što je potvrđeno službenim dopisima. Lawrence, bliski 

prijatelj Winstona Churchilla (Kom. 300), itekako je dobro znao da Arapima koje 

predvodi prodaje maglu. Nekoliko godina kasnije Lawrence je rekao: 

„Riskirao sam da me optuže za prijevaru zbog svojeg uvjerenja da nam za brzu 

i laku pobjedu na Istoku treba pomoć Arapa, te da je bolje da pobijedimo i pogazimo 

danu riječ nego da izgubimo... Arapski zanos bio je naše glavno sredstvo 

pobjede u Istočnom ratu. Stoga sam ih uvjerio da Engleska drži do svoje riječi, 

kako po sadržaju tako i po duhu. Obodreni time, izvršili su svoja junačka djela; ali, 

naravno, našim se zajedničkim pothvatima nisam ponosio, već sam bio ojađen i 

postiđen." 30 

Dok su Lawrence i Britanci Arapima obećavali nezavisnost, istovremeno su se drugoj 

strani obavezali da će im prepustiti Palestinu kao židovsku postojbinu. Lawrence, 

Milner i Victor Rothschild međusobno su se poznavali. Balfurška deklaracija nije 

bila službena objava Ministra vanjskih poslova Donjem domu parlamenta. Pojavila 

se u obliku, kao što smo mogli i očekivati, pisma nastalog u prepisci između Arthura 

Balfoura (Kom. 300) iz rotšildski financiranog Okruglog stola te lorda Lionela Waltera 

Rothschilda (Kom. 300), predstavnika Engleskog saveza cionista potpomognutog 

novcem Rothschilda. Napisao ga je vodeći glas u ratnoj vladi Lloyda Georgea, 

najutjecajnija figura Okruglog stola, lord Milner (kojega je predsjednikom Rio Tinto 

Zinca postavio lord Rothschild). 31 

Balfurška deklaracija bila je dekret Rothschilda/ 

Svjetske Elite a ne dio nekog demokratskog postupka. U Balfourovom se pismu lordu 

Rothschildu, za kojeg mnogi smatraju da ga je napisao lord Rothschild (u savezu s 

Alfredom Milnerom) kaže: 

„Veliko mi je zadovoljstvo prenijeti vam, u ime Vlade Njenog veličanstva, sljedeće 

očitovanje o razumijevanju židovskih cionističkih težnji koje je predloženo Vladi 

i odobreno: članovi Vlade Njenog veličanstva s naklonošću gledaju na uspostavljanje 

nacionalnog teritorija za židovski narod u Palestini, i taj će se cilj svakako 

nastojati postići, s time da se jasno podrazumijeva kako se neće poduzimati ništa 

što bi ugrozilo građanska i vjerska prava postojećih nežidovskih zajednica u Palestini 

[dobra fora!], ili prava i politički status kakvog uživaju Židovi u svakoj zemlji. Bio 

bih vam zahvalan kada biste o ovom očitovanju (deklaraciji; op. prev.) obavijestili 

Cionistički savez."

. / I 3 L I I I U «-C VLO UJ I U UU U111 

uu ni I U U C S U uu ui uuuiii 

Premda su manje od jedan posto stanovništva Palestine činili Židovi, ipak je to 

pismo kasnije predstavljalo temelj na kojem će se dijeliti poratni svijet a arapska 

kontrola nad Palestinom predati u tuđe ruke. Ponajmanje se to činilo radi dobrobiti 

Židova, iako su arhitekti tog poteza - Rothschildi - i sami Židovi, ako ni po čemu 

drugom a ono po imenu. Uporište u tom dijelu Srednjeg istoka davalo je šire strateške 

mogućnosti eksploatacije nafte i rada na ostvarivanju Novog Svjetskog Poretka. 

Smatram da je rabin Marvin S. Antelman u pravu kada dinastiju Rothschild povezuje 

s klikom Svevidećeg Oka koja nastoji uništiti judaizam. Neke se stvari mogu 

radili u ime židovskog naroda kao cjeline, ali ne i u njegovu korist. Elita i mnogi 

unutar židovske hijerarhije koriste židovski narod kao topovsko meso. Niti je istina 

da genetsko podrijetlo većine današnjih Židova vodi do drevnog Izraela, što je inače 

tvrdnja kojom se opravdava okupacija Palestine. Iz istog razloga izraz „antisemitski" 

neprestano se pogrešno koristi. 

Osobno, ne tiču me se boja i genetsko podrijetlo nečijeg fizičkog tijela. Ono je 

sredstvo za doživljavanje iskustava i ništa drugo. Svi smo mi aspekti jedni drugih. No, 

budući da mnogi ljudi genetikom svojih tijela opravdavaju vlastite postupke stvari 

ovdje trebamo pojasniti. Riječ „semitski" dolazi od rase ljudi u drevnom Sumeru od 

kojih potječu, kako su sami tvrdili, biblijski Židovi. Sem ili Šem, jedan od Noinih 

sinova iz biblijskih pripovijesti, navodno dolazi od te genetske linije, a podrijetlo te 

riječi čini se da bi mogla biti legenda o „Šemjazi", tom „nebeskom sinu i božanskom 

anđelu čuvaru". 

Još jedan vanzemaljac, gotovo sam siguran. No, prema pisanju nekoliko židovskih 

pisaca, uključujući Arthura Koestlera u njegovoj knjizi Trinaesto pleme (Tfie Triirteenth 

Tribe) } \ svojem genetskom podrijetlu vrlo malo današnjih Židova može pronaći 

trag u semitskoj liniji toga razdoblja i/ili u semitskoj liniji u Palestini i Izraelu u vrijeme 

Ješue (Isusa). Umjesto toga, oni su genetski potomci jednog naroda tursko-mongolskog-nordijskog 

podrijetla pod nazivom Hazari, koji su se 740. godine preobratili 

na židovsku vjeru. 

Hazari su živjeli u južnoj Rusiji između Crnog i Kaspijskog mora. Nalazili su se 

između kršćanskog i islamskog svijeta, a njihov je vođa odlučio prihvatiti židovsku 

vjeru kako bi izmakao kandžama drugih sila i carstava. Većina današnjih Židova, kaže 

Koestler, potječu od tih ljudi, a ne od genetske linije Semita. Zapravo, kada nekoga 

nazovete „antisemitom" u biti ste ga nazvali „anti-Arapom" zato što staroj semitskoj 

rasi pripada više Arapa nego Židova! 

Nakon raspada Hazarskog carstva do početka trinaestog stoljeća ljudi koji su prisvojili 

židovsku vjeru ostali su u Rusiji ili su, u slučaju većine, krenuli u ono što će 

kasnije postati Balkan, Litva, Poljska i Njemačka. Slijedom tih gibanja nastao je jezik 

znan kao jidiš. To je mješavina hebrejskog, poljskog i njemačkog. Ime Rothschild 

dolazi od izraza Red Shield, simbola hazarskih „Židova" u istočnoj Europi (njem. 

rotes schild = engl. red shield). Obitelj Rothschild povijesno je s Palestinom povezana 

onoliko koliko su s Palestincima povezani Eskimi. 33 

„Židovski" orlovski nos ne vuče 

podrijetlo iz biblijskog Izraela. Genetski mu se korijeni nalaze na Kavkazu. Klasično 

židovsko lice Ješue (Isusa) je mit. On ni približno ne bi tako izgledao. Jednostavno 

zato što nije rođen u južnoj Rusiji. Kao što piše Koestler: „Antropologija se slaže s poviješću 

u pobijanju općeprihvaćenog uvjerenja da židovska rasa potječe od biblijskog 

plemena". U novinama Church Times od 24. siječnja 1992. kršćanski biskup Hugh 

Montefiore, po rođenju Židov, je rekao: „Antisemitizam je izgrađen na temeljima 

moćnog rasnog mita, kojeg su podjednako prihvatili i Židovi i antisemiti". No, upravo 

su pripadnici genetske struje koja nema ama baš nikakvih veza s Palestinom stajali 

iza stvaranja Izraela i današnjeg upornog gaženja palestinskih prava. 

Židovski pisac Alfred M. Lilienthal ide i dalje. On kaže da židovska „rasa" kao takva 

ne postoji. Biti „Židov" znači slijediti židovsku religiju, što nema nikakve veze s 

rasom jer, kaže on, ljudi bezbrojnih rasa preobraćali su se na židovsku vjeru tijekom 

tisuće godina, stvarajući tako šaroliki koktel različitih genetskih struja koje su same 

sebe nazivale židovskim. U svojoj smjeloj knjizi Izrael: po kojoj cijeni(What Priče 

Israel), Lilienthal ističe: 

„Najuvjerljivi argument kojeg bi židovski nacionalist mogao dati u prilog cionizmu 

zasniva se na hipotezi o 'hebrejsko-semitskoj rasi'. Ali glavninu pripadnika 

takve'rase'našli bismo među arapskim narodima Srednjeg istoka, od kojih golema 

većina ne ispovijedaju židovsku vjeru. Arapi, ljuti neprijatelji Izraelaca koji su 

se vratili u takozvanu 'postojbinu svoje rase', najviše sliče onim Židovima koji su 

domorodni Palestini i Srednjem istoku; jer imaju nečistiju hebrejsko-izraelitsku 

krv od većine onih koji su'okupljeni'... Optužba da su Arapi antisemiti poprilično 

je promašena. 

...u stvari, jednoglasan je zaključak svih antropologa, od VVeissenberga, Hertza i 

Fishberga (koji su i sami Židovi), do Boasa, Ripleya, Meada, Pittarda i ostalih, da 

gdjegod ima Židova, oni uvelike sliče ljudima među kojima žive. Čak i oni koji 

imaju uobičajena obiteljska imena kakva se navodno mogu povezati s drevnim 

hebrejskim plemenima, kao što su Levites (Levi) i Kohanim (Kohn, Coehn, Cohn) 

vrlo malo sliče jedni drugima. Ne postoji niti jedna rasna značajka zajednička 

svima onima koji se deklariraju kao Zidovi." 3,1 

Takve nijanse promakle su Llovdu Georgeu (Kom. 300) koji je gorljivo zagovarao 

postojanje izraelske postojbine u Palestini. Pogledate li što je o toj temi napisao 1920- 

ih, dobit ćete dojam da je pokušavao navesti stanovništvo na krivi put ili je i sam bio 

zaveden. U svojoj knjizi Je li to mir (Is It Peace) bespogovorno prihvaća da židovski 

narod polaže povijesna prava na Palestinu. 35 On kaže da će jedino uz njihovu pamet i 

predanost to područje ponovno postati „zemlja meda i mlijeka" zato što su, u osnovi 

- izrazimo li njegove misli jednostavnijim riječima - Arapi za tako što preglupi. No, 

94 

95

... i oi///u t_c vco usiuuuuui 


njegove tvrdnje, kada u glavnim crtama iznosi cionističke namjere u vezi Palestine, I 

mogu se pokazati iznenađujuće naivnima ili sračunate da nas povedu u krivom smjeru. 

Još je vjerojatnije da su beskrajna sredstva pomoću kojih ga se moglo ucjenjivati I 

u vezi njegova privatnog života i osobne iskvarenosti djelovala kao „usmjerivač" njegova 

uma. Kao što se kaže: „Kada nekoga držite za muda, njegovo srce i um nadohvat 

su vam". Lloyd George kudi protivnike Balfurške deklaracije kada ovi iznose pretpostavku 

da su cionistički vođe nastojali uspostaviti „židovsku oligarhiju u Palestini 

koja bi stanovnike arapske krvi svela na ropski položaj naspram povlaštene hebrejske 

manjine". 3(1 

Najbolji odgovor na tu optužbu, rekao je, mogao se pronaći u dopisu kojeg 

je Ligi naroda podnijelo Cionističko udruženje. S distance od preko sedamdeset 

godina sumnjam da bi i sam Lloyd George sada navodio taj dopis kao potvrdu da su 

njegovi protivnici bili u krivu. U njemu se kaže: 

„Židovi ne traže nikakve povlastice, ukoliko se povlasticom ne smatra prilika 

da vlastitim naporima i žrtvama obnove zemlju što nekoć bijaše središte na-1 

predne i produktivne civilizacije, a koja je dugo podnosila stanje opustjelosti. 

Ne očekuju nikakav povlašteni tretman po pitanju političkih ili vjerskih prava. I 

Oni predmnijevaju, kao samo po sebi razumljivo, da će svi stanovnici Palestine, 

bili oni Židovi ili ne-Židovi, u svakom pogledu imati oslonac u načelu savršene | 

jednakosti. Ne zahtijevaju nikakvog udjela u vlasti izvan okvira onoga na što 

imaju pravo temeljem Ustava kao građani te zemlje. Ne nastoje moljakati nikakve 

usluge. Oni ne traže, ukratko, ništa više doli zajamčenih uvjeta za miran 

razvoj svoje nacionalne Postojbine kroz vlastite napore te za boljitak na osnovu 

vlastitog zalaganja." 

Židovsko i arapsko stanovništvo Izraela u svakom će pogledu imati oslonac u načelu 

savršene jednakosti Ne očekuju nikakav povlašteni tretman po pitanju političkih 

ili vjerskih prava Stvarno 

Chaim Herzog, predsjednik Izraela, nekoliko je godina kasnije imao ponešto drukčije 

gledište kada je rekao da „ni na koji način" Arapi ne mogu biti „dionici u zemlji 

koja je smatrana svetom za naš narod tisućama godina. Židovima ove zemlje nitko 

nije dostojan partner". 37 

E, ovo je već bolje! Židovski narod u cjelini (vjera) bio je 

žrtva cionizma (političkog pokreta), kojeg kontrolira Svjetska Elita. Vrijeme je da pripadnici 

židovskog naroda (koji je nedužan i nesvjestan zakulisnih igara) uvide kako 

se oni, njihov um i njihove emocije, koriste na načine koji služe dugoročnijem planu 

za nametanje centralizirane kontrole, a ne za dobrobit njih samih i njihove djece. 

Ovo je zasigurno neprijeporno ako govorimo o Anti-klevetničkoj ligi (Anti-Defamation 

League) B'nai B'ritha osnovanoj 1913. u Sjedinjenim Državama Od tada pa 

do danas Anti-klevetnička liga (ADL) djeluje kao obavještajna jedinica koja žigose 

kao „antisemita" svakoga tko protuslovi Svjetskoj Eliti ili iznosi sumnje u čestitost 

njenih namjera. No, je li ustanovljena u korist židovskog naroda Ne, nije. Stvorena 

je da se zaštite njujorški gangsteri! Negdje početkom prošlog stoljeća Thomas Bingham, 

glavni povjerenik Njujorške policije, mafijašima je odlučno bacio rukavicu u 

lice. Medu njima je bio Arnold Rothstein, dušebrižnik Meyera Lanskog. On će kasnije 

postati kum združenog organiziranog kriminala koji će pripomoći financiranju i 

naoružavanju židovskog terorističkog podzemlja u Palestini, a isto će kasnije učiniti i 

za samu državu Izrael. Lansky je ujedno bio jedan od ključnih igrača u ubojstvu predsjednika 

Kennedyja. Na Binghamovu istragu njujorški su mafijaši odgovorili tako što 

su ga proglasili antisemitom. Ovo je diskreditiranje bilo tako uspješno da je Bingham 

morao napustiti službu, čime je istraga o mafiji prekinuta. 

Napade je koordinirao odbor kojeg je oformio odvjetnik po imenu Sigmund Livingston. 

Godine 1913. odboru je dan službeni naziv - Antiklevetnička liga. 38 

Danas 

je to produžena ruka Mossada, obavještajne agencije Izraelaca/Svjetske Elite koja 

stoji iza nekih užasnih događaja, uključujući i ubojstvo Kennedyja. Svrha ADL-a je 

da pomaže Svjetskoj Eliti i teroristima koji kontroliraju Izrael, a ne da brani židovski 

narod od predrasuda. Ovim se potonjim previše ne zamara. 

Postignuti mir 

Prvi svjetski rat završio je 1918. uz desetke milijuna poginulih i ranjenih na svim zaraćenim 

stranama, nakon najkrvavijeg sukoba u znanoj nam ljudskoj povijesti. Isplanirala 

ga je i osmislila Elita koristeći se novcem i moći bankarskih krugova i mreže 

tajnih društava. Do njega inače ne bi došlo. Nije to bilo djelo ljudske prirode, nego 

^manipulirane ljudske prirode. Istovremeno Elita je posijala sjeme (Drugog) svjetskog 

rata: kapitalisti/komunisti protiv fašista, kao i Hladnog rata: kapitalizam protiv 

komunizma, udesivši i financirajući Rusku revoluciju. Elita je pobijedila u revoluciji 

i u ratu. Sada su se pripremali za svoju najvažniju ambiciju - pobijediti u miru. 

Nacionalne države Europe imali su točno u onakvom stanju u kakvom su željeli da 

ove budu. Rat je za sobom ostavio opustošenu Europu, do grla u dugovima. Europske 

države dugovale su bankarima iz redova Elite koji su pozajmljivali novac objema 

stranama. U središtu svega toga leži ime J. P. Morgana (Kom. 300). Morganova jamstvena 

zaklada i Elitina korporacija American International Corporation zajmovima 

su financirali njemačku špijunažu i tajne operacije u Sjedinjenim Državama i Južnoj 

Americi tijekom rala. Otkrio je to Overmanov odbor američkog Senata 1919. godine. 

Umiješani u sve to bili su i Rothschildov Kuhn, Loeb and Co i Morganova Chase 

National Bank. Odbor je također ustanovio da je Jamstvena zaklada koja je tijekom 

f 

ata davala zajmove Saveznicima kradomice sređivala druge zajmove za Njemačku 

n 

a londonskim tržištima novca! Taj je novac u Njemačku prebacivan preko Južne 

Amerike. 39 

Dok se sve to zbivalo 1915. godine istog tog J. P. Morgana britanska je vlada imenovala 

njenim jedinim posrednikom za nabavu britanske ratnodopske robe od tadašnjih 

„neutralnih" Sjedinjenih Država, a za sve zajmove od privatnih banaka u 

Sjedinjenim Državama Britanija je također postala jamac za svu robu i zajmove iz 

96

' istino će vas osloboditi 

Amerike koji su davani Francuzima, Talijanima i Rusima. Na kraju rata je Britanija, 

nekoć najmoćnija zemlja na svijetu, bila na koljenima. I ponovno, to nije bilo slučajno 

već planirano. U vrijeme Versajske mirovne konferencije 1919. Britanija je Sjedinjenim 

Državama dugovala 4,7 milijardi dolara u vidu ratnih dugova. Između 1913. 

i 1918. britanski nacionalni dug povećao se za 924%, dok su se prihodi kompanija u 

vlasništvu Svjetske Elite vinuli do neba. Prema austrijskoj autorici Gertrude Elias u 

godinama Prvog svjetskog rata samo se kapital DuPonta (Kom. 300) povećao s 83 na 

308 milijuna dolara. 10 „Pobjednički " vode Saveznika u Versaillesu bili su VVoodrovv 

Wilson, Lloyd George i Georges Clemenceau. Sastali su se sa svojim „savjetnicima" 

kako bi donijeli odluku o ratnoj odšteti koju Njemačka treba platiti pobjednicima teo 

uvjetima mirovnog sporazuma. Versajski sporazum i njegovi izdanci urodit će pojavom 

Lige naroda, prvog pokušaja Elite u uspostavi tajne svjetske vlade te osnivanjem 

Svjetskoga suda u Haagu u Nizozemskoj. Potonji će kasnije potvrditi da je Izrael židovska 

postojbina, predajući u međuvremenu kontrolu nad Palestinom Britancima, 

te će vratiti svjetsku privredu zlatnom standardu, procesu pri kojem se valute vežu uz 

zlato. Tko je kontrolirao zlato Rothschildi i drugi financijeri iz redova Elite. 

Elita je također kontrolirala događaje i odluke u Versaillesu. Woodrowa Wilsona 

ondje su „savjetovali" pukovnik House (Kom. 300) i Bernard Baruch, obojica predstavnici 

Rothschilda i Elite; savjetnici Lloyda Georgea (Kom. 300) bili su lord Milner 

(Kom. 300) iz Okruglog stola i sir Phillip Sassoon, izravni potomak Mayera Amschela 

Rothschilda; Clemenceau je kao savjetnika imao Georgesa Mandela, svog ministra 

unutarnjih poslova, čije je pravo ime bilo Jeroboam Rothschild. U Američkoj pregovaračkoj 

komisiji o miru također su bili i braća Dulles; Warburzi (Max iz Njemačke 

i Paul iz SAD-a); Thomas W. Lamont iz /. P. Morgana; ministar vanjskih poslova 

Robert Lansing, ujak braće Dulles i Walter Lippman (Kom. 300) koji je (s Houseom 

i ostalima) bio jedan od glavnih tvoraca Lige naroda i osnivač američkog ogranka 

Fabijanskog društva. Njihov domaćin u Francuskoj bio je barun Edmund de Rothschild, 

vodeći manipulator i agitator stvaranja židovske države u Izraelu. 

Tri vođe (marionete) u Versaillesu uspostavili su dva odbora koji će raditi na pojedinostima 

poratne politike. Jedan se nazivao Ekonomski odjel, a drugi je bio Financijski 

odbor. Woodrow Wilson imenovao je Bernarda Barucha za predstavnika 

SAD-a u Ekonomskom odjelu, a Thomas W. Lamont iz /. P. Morgana zagovarao je 

američke (Elitine) interese u Financijskom odboru. 

Baruchova skupina je odlučila da Njemačka treba platiti 12 milijardi dolara za ratnu 

štetu što je, zajedno s drugim ograničenjima nametnutim njemačkom gospodarstvu, 

predstavljalo smrtnu presudu za novu Njemačku Republiku, poznatu kao Vajmarska 

republika. Nastalo stanje osiguralo je uvjete koji će dovesti do dolaska Adolfe 

Hitlera na vlast. Financijski odbor sastao se kasnije u Bruxellesu kako bi odlučio o 

povratku na zlatni standard. Učinak koji je takva odluka izazvala na valute posve 

je onemogućio Njemačku da ratnu odštetu plati. Financijske posljedice povratka na 

zlatni standard za svaku naciju Odboru je pojasnio profesor Gustav Cassel iz Švedod 

Rhodesa do propasti 

ske> ali uzalud. Sve te odluke usklađene su na način da u Europi stvore okolnosti koje 

će dovesti do sljedećeg rata i promicanja Novog Svjetskog Poretka. Zlatni je standard 

Ronačnici izazvao takav kaos i patnju da ga se moralo napustiti, no šteta je dotad već 

u 

bila učinjena. 

Pukovnik House napisao je prvi nacrt onoga što je postalo Pakt Lige naroda, a o 

čuvenih četrnaest točaka predsjednika Wilsona za Versajsku konferenciju uglavnom su 

odlučivali članovi skupine sazvane od strane pukovnika Housea. Skupina je bila znana 

pođ nazivom „Istraga". Njeni su članovi odreda bili manipulatori Novog Svjetskog 

Poretka, ljudi poput Johna Fostera Dullesa, budućeg američkog ministra vanjskih poslova 

i njegova brata Allena, budućeg ravnatelja CIA-e. Godinama ranije House je bio 

napisao roman pod naslovom Philip Dru: Administrator, za kojeg je kasnije priznao da 

govori o činjenicama prikazanim kao fikcija. U toj knjizi ocrtao je glavne obrise svoje 

filozofije Novog Svjetskog Poretka. 41 

Biograf predsjednika Wilsona, George Sylvester 

Viereck, kaže da je: „Wilsonova administracija pukovnikove je ideje prebacila sa stranica 

romana na stranice povijesti". 42 U svojem romanu, objavljenom anonimno dvije 

godine prije negoli je Prvi svjetski rat uopće i počeo, predložio je osnivanje „... Lige naroda". 

Sedam godina kasnije isti taj naziv uzet je za organizaciju osmišljenu da nametne 

svoju volju nacionalnim državama pod izlikom okončanja ratova koje su njeni tvorci i 

izazvali! Stvorite problem, a zatim ponudite rješenja. Rockefelleri su darovali novac za 

izgradnju sjedišta Lige naroda u Ženevi u Švicarskoj, a kasnije će pokloniti zemlju na 

kojoj je izgrađena upravna zgrada Ujedinjenih naroda u New Yorku. 

Liga naroda doživjela je neuspjeh usprkos velikim naporima pristaša svjetske Vlade 

zato što nisu uspjeli uvjeriti dovoljno predstavnika u američkom Kongresu da ju podrže. 

Kada Sjedinjene Države nisu podržavale tu ideju ona je bila osuđena na neuspjeh. 

Moguće je daje Drugi svjetski rat isplaniran kako bi se povećala moć Lige naroda koju 

bi se pak pretvorilo u konačnu svjetsku vladu. No, korak unazad je značio da Elita, pomoću 

sljedećeg rata, mora uvesti nasljednika Lige. I, dok se Liga naroda urušavala, iz 

njenih su temelja već nicali Ujedinjeni narodi kakve imamo danas. 

IZVORI 

1 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate, str. 71-72,82-83. 

2 Istraživačica zavjera Kitty Little koja je imala mnoge osobe od povjerenja na najvišim 

razinama bivše Rodezije, kaže da je uloga Rhodesa krivo protumačena. Ona kaže da 

je Rhodes spriječio Rothschilde da zadobiju kontrolu nad južnoafričkom industrijom 

zlata. Kao posljedica toga, kaže, njega su pokušali okriviti za nedjela stvarnog čelnika 

Okruglog stola, Alfreda Milnera. 

3 

Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment (Books In Focus, New York, izdanje 

•2 1981.), str. 312.



4 Ibid., str. 5 

5 Carroll Quigley, Anglo-American Establishment, str. 197. 

6 Ove informacije o Rockefelleru i Morganovoj imovini dolaze iz knjige Wall Street And 

The Bolshevik Revolution Anthonyja C. Suttona (Veritas Publishing, Morley, Western 

Australia, 1981.), str. 49-50. 

7 The New Order, Our Secret Rulers, str. 17. 


9 Jim Keith, Casebook On Alternative 3 (MumiNet Press, Lilburn, SAD, 1994.), str. 20. 

10 Ovo je rečeno na saslušanju kojeg je održao poslijeratni Odbor Graham, koji je istraživao 

Barucha. 

11 Perry Belmont je bio sin Augusta Belmonta, bankara, Rothschildova agenta koji je 

financirao Uniju i manipulirao zbivanjima u njoj. Ona je bila jedna od strana u američkom 

„Ratu za nezavisnost". 

12 Norman Dodd iznio je ta otkrića u razgovoru s piscem Williamom H. Mcllhanyjem II, 

objavljenom u njegovoj knjizi iz 1980. godine, The Tax Exempt Foundations (Arlington 

House, Westport, SAD). 

13 Izvještaj „Posebnog kongresnog odbora za istraživanje zaklada izuzetih iz poreznih 

obveza", iz 1954. Nazvan je po njegovu predsjedniku, predstavniku B. Carrollu Reeceu 

izTennesseeja. 


15 The New Order, Our Secret Rulers, str. 76. Rockfelleri su zaradili nezamislive količine 

novca eksploatirajući Rusiju i Sovjetski Savez te dovodeći manipulacijama na vlast svoje 

ljude poput predsjednika Gorbačova. 

16 Jennings C. Wise, Woodrow Wilson: Disciple Of Revolution (Paisley Press, New York, 

1938.). 

17 Naveo Anthony C. Sutton u knjizi Wall Street And The Bolshevik Revolution (Morley, 

Australija, 1981.), str. 32-33. 

18 Ibid. 

19 Ustaljeniji način pisanja njegova imena je Bronstein. 

20 Wall Street And The Bolshevik Revolution, str. 39. 

21 John Foster Dulles, American Red Cross (Harper, New York, 1950.). 


23 Carroll Quigley, Tragedy And Hope (Macmillan, New York, 1966.), str. 938. Ova je knjiga 

toliko razljutila manipulatore da je maknuta sa knjižarskih polica. Danas se moze 

nabaviti samo piratsko izdanje. 


25 The World Order, Our Secret Rulers, str. 37. Prema navodima autora Eustacea Mullinsa, 

viteški naslov koštao je od 10.000 do 12.000 funti, od čega je 5.000 funti odlazilo Lloydu 

Georgeu. 

26 Donald McCormick, The Mask Of Merlin (MacDonald, London, 1963.), str. 208. 

McCormick također tvrdi da je britanska obavještajna služba otkrila dokumente koji 

dokazuju da su vladini dužnosnici bili tajni agenti Zaharoffa - uz znanje Lloyda Georgea! 

27 Dr. Kitty Little, subversive Infiltrators Into Westminster And Whitehall. Promotion 

Of A Federal Europe." Podnesak Nolanovom odboru za praćenje standarda u javnom 

životu (siječanj 1995.), str. 4, odlomak 16. 

28 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate, str. 15. 

29 Kongresni zapisi, 76. Kongres, svezak 84, br. 82, str. 6597-6604. 

30 „Documents on British Foreign Policy, 1919-1939", prvo izdanje, svezak IV, str. 245- 

247. 

31 Insajder, Carroll Quigley, u knjizi The Anglo-American Establishment, piše: „Ova deklaracija, 

oduvijek znana kao Balfurška deklaracija, trebala bi se ipak zvati 'Milnerova 

deklaracija', budući da je Milner bio stvarni sastavljač teksta te je, očito, bio njegov glavni 

pobornik u Ratnoj vladi. Ova činjenica nije objelodanjena sve do 21. srpnja 1937." 

(str. l69).Tako je lord Milner, svjetlost vodilja u Okruglom stolu, sastavio Balfuršku deklaraciju 

pišući zapravo pismo lordu Rothschildu, koji je financirao i kontrolirao Okrugli 

stol! Kakve su, onda, izglede za postizanje pravde uopće imali Palestinci 

32 Arthur Koestler, The Thirteenth Tribe - The Khazar Empire And Its Heritage, (prvotno 

objavio Hutchinson & Co 1976. godine). Vidi također knjigu Douglasa Reed Controllers 

OfZion, (Dolphin Press, 1978.). 


34 Alfred M. Lilienthal, What Price Israel (Henry Regnery, Chicago, 1953.), str. 223-224. 

35 David Lloyd George, Is It Peace (Hodder & Stoughton, London, 1923.), str. 246-253. 

36 Ibid., str 246-253. 

37 Noam Chomsky, Letters From Lexington (Common Courage Press, Maine, USA, 1990.), 

str. 3. 

38 Michael Collins Piper, Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination 

Conspiracy (The Wolfe Press, Washington D.C., 1995.), str. 82. 

39 Američki Senat, Overmanov odbor, 2.2009. 

40 Gertrude Elias, sažeti izvještaj namijenjen opticaju putem internetske mreže (London, 

1995). 

41 Pukovnik Edward Mandell House, Philip Dru: Administrator (B. W. Huebsch, New 

York, 1912.). 

42 George Sylvester Viereck, The Strangest Friendship In History: Woodrow Wilson And 

Colonel House (Liveright, New York, 1932.), str 28.

peto poglavlje 

združene fronte 

Zbivanja u povijesti posljedica su borbe između dva stanja uma: jednog koji voli 

porobljavati i drugog koji želi oslobađati. Poprište tog natezanja je kolektivni um 

čovječanstva. 

Posljednjih godina prošlog stoljeća, te prelaskom u novo tisućljeće, ljudskoj je rasi 

dana prilika koju nismo imali još od Atlantide, da iz zatvora iskoračimo u mentalnu, 

emocionalnu i duhovnu slobodu. Dolazi do zbivanja, koja ću podrobnije opisati 

kasnije, u kojima se rastvara zatočujuća vibracija, a Zemlja se vibracijski ponovno 

povezuje s ostalim dijelovima stvorenog svijeta. Mi i naš „otac" opet ćemo biti Jedno. 

Nijednom se pojedincu neće to „dogoditi" tek tako; treba biti prisutna i želja da se to 

ostvari. No takvu priliku imaju svi, mnogi tu priliku objeručke i prihvaćaju, što znam 

na temelju tisuće pisama koje dobivam i ljudi koje susrećem. Nalazimo se u razdoblju 

prijelaza sa stare vibracije straha na probuđenu vibraciju ljubavi. 

Znamo to na podsvjesnoj razini a, što je slučaj kod naglo rastućeg broja ljudi, također 

i na svjesnoj razini. Većina se ljudi u ova vremena ne može sjetiti zašto su ovdje, 

ali jednom će se prisjetiti. Zatvorski Čuvari s Četvrte Dimenzije također znaju što 

se događa, a zadnje što bi takva svijest htjela je da zatvor i „pogon za proizvodnju 

negativne energije" prestanu postojati. Ključ za bijeg iz ovog duhovnog zatvora je 

buđenje i širenje naše svijesti do točke gdje će njena vibracijska brzina biti tako visoka 

i moćna da će moći, na kolektivnoj razini, razbiti blokirajući! frekvenciju. Zatvorski 

Čuvari, preko Svjetske Elite, čine sve što je u njihovoj moći da nam blokiraju umove 

i da nas podijele kako ne bismo bili u stanju djelovati zajedno kao Jedno. Kada 

opisujem ovaj ubrzaniji ritam globalne manipulacije nakon Prvog svjetskog rata, to 

odražava pritisak koji dolazi od svijesti Zatvorskih Čuvara za ubrzavanjem nastojanja 

u smjeru centralizirane globalne kontrole ljudskog uma prije nego što protivljenje 

ovoj planetarnoj okupaciji dosegne svoj vrhunac, tijekom posljednjih godina prošlog 

stoljeća te na prelasku u novo tisućljeće. Ovakvo poticanje centralizirane kontrole i 

opet je jedan od odraza kolektivnog ljudskog uma, a postalo je silazna spirala. Budući 

da smo svoje umove prepustili nekome drugome i preuzeli tuđe misaone obrasce o 

našem nedostatku samopoštovanja i mogućnostima kontrole naših vlastitih života, 

takvu smo fizičku stvarnost i stvorili. No, umjesto da naučimo lekciju u svjetlu ovime 

uzrokovanih događaja poput ratova, dopustili smo da nas ti događaji dodatno utuku, 

uplaše te ispune krivnjom i očajem. Tako je dodatno smanjeno naše samopoštavanje 

1 

povećan naš osjećaj gađenja prema samima sebi kada, iz očaja, u drugima tražimo 

odgovore na tminu koja nas je obavila. Kolektivni um tada je očitovao taj negativan


zaražene 

fronte 

osjećaj stvarnosti pri još žustrijem gibanju ka većoj centraliziranoj moći i kontroli 

koje, na podsvjesnoj razini, čovjekov um traži zbog straha i samo-preziranja. Zatvorski 

Čuvari to su iskoristili i potpirili vatru kolektivnog mentalnog sklopa. No, zbilju 

oni ne mogu stvoriti, nju možemo stvoriti jedino mi sami. A to možemo učiniti samo 

načinom na koji o sebi razmišljamo i načinom kojim sebi dopuštamo da upijemo 

misaone obrasce drugih, uključujući i Zatvorske Čuvare i Svjetsku Elitu, koji nastoje 

nagrizati naš osjećaj ljubavi i poštovanja prema samima sebi. 

Ubrzavanje plana za uvođenje Novog Svjetskog Poretka mogli smo osjetiti posljednjih 

godina dvadesetog stoljeća i kasnije. Nakon Versajske mirovne konferencije 

1919. godine naglo se razvila jedna mreža organizacija. I danas je ta mreža najutjecajnija 

od svih struktura Svjetske Elite pri kontroli svjetskih zbivanja. Organizacije 

unutar te mreže prikazuju se kao bezazleni „trustovi mozgova" i forumi, ali oni su u 

stvari dio svjetske mreže obmane i manipulacije. Uspostavljeni su kako bi se uvukli 

u sve pore politike, bankarstva, poslovanja, medija, obrazovanja, znanosti i vojske. 

Njihova je uloga da unovače članove koji podržavaju filozofiju Novog Svjetskog Poretka 

i da se pobrinu da ovi budu postavljeni na moćne i utjecajne položaje u svim 

područjima života u zemlji i inozemstvu. To su organizacije unutar organizacija koje 

nagrizaju temeljne strukture i usmjeruju svijet na stazu ka svjetskom ugnjetavanju. 

Sve su izdanci prvotnog Okruglog stola koji je tu mrežu iznjedrio nakon Versailles^ 

sa stvaranjem Instituta za međunarodne poslove (Institute of International Affairs) sa 

sjedištem u Chatham Houseu u Londonu. Pridjevom „kraljevski" obogaćen je kad 

je 1926. godine vladajući monarh postao njegov službeni ravnatelj. Osnovali su ga 

članovi britanskih i američkih delegacija u Versaillesu kada su se 30. svibnja 1919. 

okupili u hotelu Majestic u Parizu. Te dvije skupine činili su, na strani Britanije, članovi 

Okruglog stola lorda Milnera, i, na strani Sjedinjenih Država, skupina „Istraga" 

pukovnika Housea. Jednostavno rečeno, predano su radili na stvaranju Novog Svjetskog 

Poretka. 

Okrugli stol je imao čvrste veze s carstvima Rothschilda, Morgana, Rockefellera 

i Carnegieja, a veze su se širile do Kraljevskog Instituta za međunarodne poslove 

(Royal Institute of International Affairs - RIIA). U Britaniji, Astori, uključujući bojnika 

Johna (Jacoba) Astora (Kom. 300), direktora banke Hambros i vlasnika novina 

The Times (nakon 1922.), bili su središnje figure Okruglog stola i Instituta, gdje 

su djelovali i mnogi bivši suradnici Cecila Rhodesa. Sir Abe Bailey, vlasnik rudnika 

Transvaal, koji je radio s lordom Milnerom na izazivanju Burskog rata, bio je medu 

osnivačima RIIA, kao stoje to bio i John W. Wheeler-Bennett, koji će postati politički 

savjetnik generala Eisenhowera u Londonu tijekom ključnih, završnih godina Drugog 

svjetskog rata kada se razvijao ustroj poslijeratnog svijeta. Chatham House (Kuca 

Chatham) na adresi St James's Square br. 10 u Londonu dobila je ime po Williamu 

Pittu, grofu od Chathama, jednog od tri britanska premijera koji su ondje živjeli. 

Samo nebo zna o koliko se premijera i ministara, tj. njihovih političkih poteza, tamo 

odlučivalo. 

Institut za međunarodne poslove smjesta se počeo infiltrirati u obrazovni sustav 

i širiti svoj utjecaj diljem svijeta. U Britaniji je značajan utjecaj imao na Oxfordu i 

drugim sveučilištima te unutar Londonskog fakulteta ekonomskih znanosti (London 

School of Economics). Financiranje te infiltracije i raznih publikacija i propagande 

nikada nije predstavljalo problem. Kada god zatreba novca namaknut će ga neki od 

dijelova mreže Bratstva. Novac je, već od 1926., pritjecao za knjige i druge aktivnosti 

od Carnegie United Kingdom Trustees (britanskih punomoćnika Carnegieja), Engleske 

banke i J. D. Rockefellera. Rothschildi su bili, i ostali, moćnici u sjeni. Unutar 

sedam godina od pokretanja, financiranje Instituta od strane glavnih banaka i multinacionalnih 

kompanija već je bilo uspostavljeno, a danas se to nastavlja donacijama 

globalnih kompanija. Novac je 1926. dolazio od između ostalih: Engleske banke; 

banke Barclays; Lloydsa i banke Lloyds; banke Westminster; banke Midland; banke 

Hambros; Rothschild and Sons; Ford Motor Company; Anglo-Iranian Oil (danas 

BP); Baring Brothers; Imperial Chemical Industries (ICI); British South Africa Company; 

Mercantile and General Insurance Company; Erlangers Ltd; Lever Brothers; 

Stern Brothers; Vickers-Armstrong; Central Mining and Industrial Investment Ltd; 

British American Tobacco Company; Whitehall Securities Corporation; i Reutersa, 

izvještajne agencije koja opskrbljuje vijestima novine i radio-televizijske medije diljem 

svijeta. 1 

U narednim godinama ogranci Instituta ustanovljeni su u Australiji, Kanadi, Namibiji, 

Novom Zelandu, Nigeriji, Trinidadu i Tobagu i Indiji gdje je znan kao Council 

of World Affairs (Vijeće za međunarodne poslove). No, daleko najvažnija kreacija 

Instituta bilo je Vijeće za vanjske odnose (Council on Foreign Relations - CFR) u Sjedinjenim 

Državama koji će prodrijeti u sve pore američkog društva. Osnovano je 

1921. u Harold Pratt Houseu na adresi Istočna 68. ulica br. 58 u New Yorku, u bivšoj 

rezidenciji obitelji Pratt, bliskih prijatelja Rockefellera. Nedugo zatim redovito upravljanje 

(iz dana u dan) preuzeli su pukovnik House i njegovi suradnici, uključujući 

Rockefellere i, naročito, J. P. Morgana. Prvi predsjednik CFR-a bio je John W. Davis, 

J. P. Morganov osobni odvjetnik, dok je prvi potpredsjednik bio Paul Gravath iz odvjetničke 

tvrtke koja je zastupala Morgana, a prvi pročelnik vijeća bio je Morganov 

partner Russell Leffingwell. Kako vidimo, još jedna „nezavisna" organizacija. Vijeće 

za vanjske odnose i Kraljevski institut za međunarodne poslove ista su organizacija, 

ali djeluju na različitim stranama Atlantika i rade na istim ciljevima i programima. 

Njihovi članovi na vodećim su položajima u strukturama vlasti, uključujući predsjedničku 

funkciju, bankarstvo, poslovne strukture, obrazovanje, vojsku i medije. 

Moć Vijeća za vanjske odnose naglo je rasla, pa danas ono kontrolira administraciju 

Sjedinjenih Država, posebno njihovu vanjsku politiku. Njegov je cilj uvođenje 

svjetske vlade. Premrežilo je Sjedinjene Države svojim potpornim skupinama. Svaka 

°d tih isturenih organizacija, poput CFR-a, ima sličan ustroj, po ugledu na Okrugli 

s 

tol. Garniture članova odgovorne su glavnoj eliti. Unutarnji krug upoznat je s planovima 

i neumorno radi na ostvarivanju zadanih ciljeva. Članovi narednog kruga 

105


Veliki dio sredstava za ovu mrežu Novog Svjetskog Poretka dolazi od zaklada oslobođenih 

plaćanja poreza. Te su zaklade i fondacije stvorila velika imena iz sfere banzdruzene 

fronte 

sasvim su ili djelomično upoznati s planovima i nastoje - kroz vlastitu sferu utjecaja, 

bila to politika, bankarstvo, mediji ili nešto drugo - povesti svijet u željenom pravcu. 

Drugi krugovi ljudi znaju ponešto ili ništa o pravim ciljevima te ih se uvjerava da 

podrže organizaciju prihvaćanjem ideje da je svjetska vlada jedini odgovor na nevolje 

čovječanstva. Ono što potonja skupina ne razumije je to da spomenute nevolje izazivaju 

iste te organizacije čiji su oni članovi! 

Mnogi ljudi čija se imena navode u ovoj knjizi ne sudjeluju u tome iz loših namjera, 

već zato što iskreno vjeruju da je plan uvođenja Novog Svjetskog Poretka najbolja 

opcija za mir i stabilnost. Nekoliko je članova tih isturenih skupina Elite smoglo 

hrabrosti da progovore kada su otkrili pravu strategiju. Admiral Chester Ward, bivši 

predsjednik vojnog suda američke mornarice, šesnaest je godina bio član Vijeća za 

vanjske odnose. On kaže da je svrha te organizacije „... prebacivanje američkog suvereniteta 

i nacionalne nezavisnosti u svemoćnu i jednoobraznu svjetsku vladu". U 

svojoj knjizi Kissinger na kauču (Kissinger On The Couch), koju je napisao u suradnji 

s Phyllis Schafly, Ward piše: 

„... žudnja za napuštanjem suvereniteta i nezavisnosti Sjedinjenih Država prevladava 

kod većine članova, a naročito u vodstvu nekoliko različitih klika koje sačinjavaju 

ono što je zapravo policentrična organizacija... [glavnu kliku] čine ideolozi unitarne 

svjetske vlade - koje ćemo uljudno nazvati organiziranim internacionalistima. Oni 

su ti koji nastavljaju tradiciju osnivača." 2 

Pisac James Perloff pročitao je svaki broj časopisa CFR-a Foreign Affairs od njegova 

prvog izdanja 1922. godine. Njegova ocjena: „... optužbe protiv Vijeća za vanjske odnose 

- glede težnje da se oživotvori zamisao o svjetskoj vladi te blagonaklonosti prema komunizmu 

- sasvim su osnovane". Navodi da je prevlast članova CFR-a u vašingtonskim 

administracijama utjecala ,,u ogromnoj mjeri na američku vanjsku politiku u ovom stoljeću... 

[čime je] snaga Sjedinjenih Država podrivena dok su njeni saveznici posvema 

podčinjeni". 3 Ono što je bilo svojstveno CFR-u bilo je svojstveno i svim ostalim „trustovima 

mozgova" koji će uslijediti. 

Jezgra kontrole koja je nastala u Britaniji i Americi počela se širiti svijetom tijekom 

1920-ih i '30-ih, Institut za pacifičke odnose utemeljen je 1924., a ravnatelj mu je bio Jerome 

D. Greene, bostonski bankar blizak Morganu i Rockefellerima. Osnovan je kako bi se 

mreža proširila na vlade i kompanije Dalekog istoka. Zajedno s Greeneom u vladajućem 

je vijeću bio Lionel Curtis, glavni utemeljitelj Kraljevskog instituta za vanjske poslove. 

Čitajući ovu knjigu vidjet ćete kako se mreža poznatih imena i organizacija svako malo 

pojavljuje kadgod se orkestrira događajima. Mafija sačinjena od organizacija i ljudi pod 

krilom Bratstva, koje kontrolira ista elita, bacila je mrežu sazdanu ođ manipulacija i obmana 

s onu stranu Atlantika, od Londona do New Yorka i Washingtona, pa i šire. 

karstva, industrije i financija, s ciljem da prilažu donacije u razne svrhe. Ljudi poput 

pripadnika obitelji Rockefeller, Ford i Carnegie oformili su zaklade i prikazali ih kao 

dobrotvorna društva. U stvari, one služe kao porezne oaze pod krinkom humanitarnih 

ideala dok se istovremeno većina novca zapravo slijeva u organizacije i tematska 

područja preko kojih se podupire i promiče centralizirana kontrola. Gotovo da su te 

činjenice procurile u javnost u 1950-ima, ali nadziranjem medija Elita je ipak uspjela 

sakriti istinu. Američki Kongres osnovao je 1953. godine odbor na čelu s B. Carrolom 

Reeceom iz Tennesseeja koji je trebao istražiti postupke zaklada oslobođenih 

plaćanja poreza. Istraživač i „insajder" Carroll Quigley kaže u svojoj knjizi Tragedija 

i nada 

(Tragedy And Hope): 

„Uskoro je postalo jasno da ljudima golemog bogatstva ne bi bilo drago da istraga 

ode predaleko te da 'najuglednije novine u zemlji', u čvrstom savezništvu s tim bogatašima, 

ne bi osjetile dovoljnu motivaciju u vezi bilo kakvih otkrića, te bilo kakav 

publicitet ne bi smatrale isplativim, u smislu glasova birača ili novčanih doprinosa 

kampanjama." (str. 995) 

Novine nisu osjetile dovoljnu motivaciju u pogledu ovih nalaza Reeceovog odbora: 

bogate bankarske obitelji daju novac zakladama, ali ne gube nadzor nad time kako 

se taj novac troši; glavne zaklade su međupovezane i jednodušno rade na ostvarivanju 

zajedničke politike; preuzeli su kontrolu nad društvenim znanostima u SAD-u i 

sputavaju znanstvenike koji se ne slažu s njihovim planovima; istraživanja sponzorirana 

od strane tih zaklada često su iskrivljavana kako bi odgovarala zaključcima koje 

njihovi utemeljitelji traže; obrazovnim ustanovama u Americi koje se odbiju pokoriti 

uskraćuje se novčana potpora; Rhodesove stipendiste u državne službe guraju upravo 

te zaklade; financiraju se knjige o povijesti koje ljudima taje istinu. Reeceov odbor je 

otkrio da je Carnegiejeva zaklada za međunarodni mir (Carnegie Endowment for 

International Peace) promicala rat. Fondacije su prikazivale Ujedinjene narode kao 

bazu socijalističko-komunističkog udruživanja. Sva ta otkrića iznio je službeni kongresni 

odbor. 4 

To se događa i danas, a iza svih tih naziva najvećih fondacija, uključujući i Fordovu 

i Carnegiejevu, u prikrajku stoji (i konce vuče) obitelj Rockefeller. Fordova fondacija 

pretrpjela je posebno snažne kritike. Dala je milijardu dolara u svrhu „obrazovanja" i 

milijun dolara Vijeću za vanjske odnose. Fondacije su samo produžena ruka svjetske 

manipulacije. Norman Dodd je bio direktor istraživanja u Reeceovom odboru te je, 

u sklopu svojih izvještaja, razgovarao s tadašnjim predsjednikom Fordove fondacije, 

H. Rowanom Gaitherom. Ovaj mu je rekao da Fordova fondacija djeluje po napucima 

iz Bijele kuće po kojima treba poduzeti sve da se život u Sjedinjenim Državama 

Promijeni i osigura bezbolno spajanje sa Sovjetskim Savezom. 5 

Zaldade (fondacije) 

osobito se koriste za financiranje projekata koji za cilj imaju manipuliranje javnim 

mnijenjem.


združene 

fronte 

U godinama nakon Prvog svjetskog rata, međupovezane mreže trustova mozgova 

i zaklada povećale su učinkovitost zavjere. Tih je godina, osim toga, vršeno 

spretno manevriranje koje će eksplodirati u vidu Drugog svjetskog rata. Bio je to 

još jedan bankarski sukob. Bez njihova prešutnog odobrenja do rata ne bi došlo. 

Drugi svjetski rat isplaniran je prije Versaillesa. Upravo su u Versaillesu ljudi povezani 

s Rothschildom-Wall Streetom-pukovnikom Houseom-Bernardom Baruchom-Okruglim 

stolom Njemačkoj nametnuli ratnu odštetu koju je bilo nemoguće 

platiti, a što će neumitno novu Njemačku uništiti kao demokratsku republiku i 

prokrčiti put za uspon diktatora, u ovom slučaju Adolfa Hitlera. Osim tog golemog 

duga, druge odluke iz Versaillesa Njemačku su koštale 75% njene željezne rude, 

68% njenog cinka i 26% njenog ugljena. Ubrzo je Francuska objavila da Njemačka 

nije izvršila svoje obveze plaćanja ratne štete te su francuske postrojbe zauzele 

Rursku oblast. Ispostavilo se da su ove „neizvršene obveze" bile manji propusti 

u isporukama ugljena i telegrafskih stupova. Potez Francuza gurnuo je njemačku 

marku u slobodni pad te je pala na vrijednost od 7592 marke za jedan dolar. Nije 

to nimalo iznenađujuće s obzirom da je Ruhr proizvodio 80% njemačkog ugljena, 

željeza i čelika. Do studenog 1923. marka se strovalila u ponor te je za jedan dolar 

trebalo izdvojiti 4200 milijardi maraka! 

Uslijedio je dvostruki udar Wall Streeta i britanskog bankarskog kartela koji su 

najprije financirali ponovno naoružavanje Njemačke, omogućujući joj da se pripremi 

za sljedeći rat, a zatim su opet urušili njemačko gospodarstvo kako bi na vlast 

doveli Adolfa Hitlera. Ti su udari nazvani Dawesov plan i Youngov plan. Generala 

C. Dawesa imenovala je američka vlada da pokuša pronaći rješenje za njemački 

podbačaj u plaćanju ratne odštete. On je uveo niz kratkoročnih zajmova koje su 

davale banke s Wall Streeta za saniranje stanja u Njemačkoj. Sve je to, dakako, dug 

još povećalo i odložilo trenutak kada će njemačko gospodarstvo krahirati, kako 

bi se krah vremenski poklopio s planom dovođenja Adolfa Hitlera na vlast. Lloyd 

George za New York Journal American od 24. lipnja 1924. izjavio je: 

„Dawesovim nalaženjem rješenja za isplatu ratne odštete diktirali su svjetski 

bankari. Protokol koji su potpisali Saveznici i Pridružene sile i Njemačka pobjeda 

je međunarodnih financijera. Sporazum nikada ne bi bio postignut da nije bilo 

žestokog i nesmiljenog uplitanja međunarodnih bankara. Maknuli su državnike, 

političare i novinare na jednu stranu, te su izdavali svoje zapovijedi bahato poput 

pravih monarha koji znaju da se ne vrijedi žaliti na njihove nemilosrdne odluke. 

Nagodba je zajednički ukaz kralja Dollara i kralja Sterlinga (funte; op. prev.). 

Dawesov izvještaj bio je njihov izvještaj. Oni su ga inicirali i oblikovali. Davvesov 

izvještaj oblikovali su Kraljevi Novca. Zapovijedi njemačkih financijera [pod vodstvom 

VVarburgove banke] njihovim političkim predstavnicima bile su isto onako 

oštre kao što su to bile zapovijedi bankara iz zemalja Saveznika izdate njihovim 

političkim predstavnicima." 

Naime, saveznički i njemački bankari bili su na istoj strani. Povezivao ih je isti 

kult Svevidećeg Oka, sila čiji korijeni sežu u davnine. Kratkoročni zajmovi izdani 

po Dawesovom planu odlazili su onim njemačkim kompanijama bez kojih ponovno 

naoružavanje ne bi bilo moguće. Upravo je tim novcem proširen farmaceutski kartel 

i G. Farben koji je, zapravo, bio Hitlerov ratni stroj. Farben je proizvodio otrovni plin 

u 

Prvom svjetskom ratu, što Nijemci mogu zahvaliti njemačkom fanatiku Fitzu Haberu. 

Preostali novac odlazio je drugim njemačkim kartelima ili njemačkim podružnicama 

američkih kompanija. Među ostalima, bili su tu A.E.G. (njemački General 

Electric), Udružene čeličane i American LG., filijala u potpunom vlasništvu matičnog 

poduzeća I. G. Farbena. Ti zajmovi, medu kojima i oni Morganovih i Rothschildovih 

kompanija, te prijenos tehnologije iz Amerike do njemačkih kartela, učinili su Drugi 

svjetski rat mogućim. Bez te pomoći, rata jednostavno ne bi moglo biti. 

Američki veleposlanik u Njemačkoj William Dodd u jednom dopisu 19. listopada 

1936. predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu napisao je: 

,,U sadašnjem trenutku više od stotinu američkih korporacija ovdje ima podružnice 

na temelju kooperativnih pogodbi. DuPonti imaju tri saveznika u Njemačkoj koji 

pomažu proces naoružavanja. Njihov glavni saveznik je kompanija /. G. Farben pod 

okriljem vlade, a daje 200.000 maraka godišnje jednoj promidžbenoj organizaciji 

koja obrađuje američko javno mnijenje. Kompanija Standard Oil (njujorški ogranak) 

u prosincu 1933. ovamo je poslala 2.000.000 dolara te zarađuje 500.000 dolara na 

godinu pomažući Nijemcima u proizvodnji plina Ersatz za ratne svrhe;... Predsjednik 

kompanije International Harvester kaže daje njihovo poslovanje ovdje doživjelo rast 

od 33% godišnje (proizvodnja oružja, čini mi se), ali ništa nisu mogli iznositi van. Čak 

i naši proizvođači zrakoplova imaju tajne ugovore s Kruppsom. Kompanije General 

Motors [Morganova] i Ford ovdje naveliko posluju preko svojih podružnica i dobit 

iznose van. Ove činjenice spominjem zato što one zamršuju stvari i povećavaju opasnost 

od izbijanja rata." 5 

To je šokantan navod o umiješanosti glavnih američkih kompanija u ponovno naoružavanje 

nacističke Njemačke, a činjenica da dolazi iz usta veleposlanika Sjedinjenih 

Država u Njemačkoj čini ga još osobitijom. Stoje poduzeo Roosevelt Ništa. Franklin 

D. Roosevelt, daljnji rođak jednog ranijeg predsjednika Theodorea Roosevelta došao 

je na vlast posredstvom gospodarske depresije koju su izazvale makinacije na Wall 

Streetu, a pobjeda na izborima gotovo mu je bila zajamčena kada je u njegova kola 

Wall Street upregnuo svoju financijsku i medijsku moć. Još jedan njegov podupiratelj 

°io je Meyer Lansky, šef međunarodnog udruženog kriminala čiji je dio bila i mafija. 

Izrazom „mafija" često se opisuje mreža organiziranog kriminala. U stvari, talijanska 

ntafija samo je dio slike, iako vrlo bitan dio. Lansky je zapravo bio glava organiziranog 

kriminala, a njegov novac i podmićivanje pomogli su dolazak Roosevelta na vlast. 7 

19


združene 

fronte 

Narod Amerike još jednom je nasamaren. Neki od njegovih istaknutih pokrovitelja 

oformili su organizaciju koja će se njemu, tobože, suprotstaviti - što je opetovana 

strategija Svjetske Elite. Organizacija je nazvana Liga slobode (engl. Liberty Leagum 

a zbog izjava njenih članova proglašena je (kao što se i željelo) „ekstremno desnom" i 

„antisemitskom". Ovime se omogućilo da svi glavni Rooseveltovi protivnici, čak i oni 

istinski, budu ignorirani i prozvani desničarima i antisemitima. Ligu slobode financirali 

su Pierre i Irene DuPont (325.000 dolara), J. P. Morgan, Rockefelleri, J. Howard 

Pew i William J. Knudsen, kojemu je unosan posao dao isti taj predsjednik kojemu se 

Liga slobode „suprotstavljala". 8 

Na isti način, Robotski radikali političke Ljevice i robotski Desničari diljem svijeta 

danas se koriste kao oruđa za diskreditaciju istinske oporbe. 

Pripremanje Amerike i Njemačke na rat i uspon obojice, i Hitlera i Roosevelta, bili 

su neobično slični. Vidjeli smo kako je Elita uništila njemačko gospodarstvo. Isto su 

činili i u Americi. Tijekom 1920-ih potaknuli su napuhavanje burze dionica, a onda 

su Federalne rezerve izdale niz strogih novih zakona o bankarstvu kojima su manje 

banke izložili ogromnom pritisku. To je bilo vrijeme takozvanog „Odstrela purica" 

kada su svjetske banke „poskidale" manje ptičice i obilato povećale svoju moć. Kada 

je taj proces dovršen, Federalne rezerve su povukle nove zakone o radu banaka. 

Krah Wall Streeta 1929. godine gurnuo je zemlju u gospodarsku depresiju. 

U Sjedinjenim Državama i Njemačkoj nudila su se ista rješenja. Posuđujte još više 

novaca od banaka. Kao izlaz iz depresije američkom je narodu ponuđen Rooseveltov 

Zakon o nacionalnom oporavku ili „New Deal". Tisuće kilometara daleko, na drugoj 

strani Atlantika, isti plan pod drugim nazivom Nijemcima je nudio Hitler. Rooseveltov 

New Deal tvorevina je Gerarda Swopea, člana mnogih ruzveltovskih organizacija. 

Bio je predsjednik kompanije International General Electric koju je kontrolirao 

Morgan i direktor njemačkog General Electrica (A.E.G.). Roosevelt je bio jedna od 

inačica Woodrowa Wilsona. Poput Wilsona, bit će izabran tako što će ljudima govoriti 

da Amerika ne namjerava ući u rat, premda je znao da će se upravo to dogoditi. 

Iza pozornice na djelu je ponovno bio pukovnik Edward House koji je 1932. godine 

gotovo svakoga dana posjećivao Roosevelta u njegovu domu u Istočnoj 65. ulici u 

New Yorku. y 

Koje li „slučajnosti" da su Roosevelt i Hitler došli na vlast nakon gospodarske depresije 

s temeljno istim rješenjima tipa „New Deala", i da su obojicu savjetovali ljudi 

povezani s američko-njemačkim kartelima i s Bankom za međunarodna poravnanja 

pod nadzorom Elite. Štoviše, obojica su preuzela dužnost iste godine, 1933.! Kako je 

svijet mali, zar ne Doista, isti je to mali svijet u kojem su živjeli Margaret Thatcher i 

Ronald Reagan kada su bili na vlasti, svatko na svojoj strani Atlantika, tijekom 1980- 

ih, slijedeći potpuno istu gospodarsku politiku, tačerizam i reganomiku. 

Hitlerov uspon na vlast osiguran je nakon 1929. kada je Dawesovom planu kratkoročnih 

zajmova došao kraj, a Njemačka je tada dugovala dodatnih 16 milijardi 

dolara. Jedan od glavnih financijskih podupiratelja Franklina D. Roosevelta, Owen 

p Young, bio je zadužen da predlaže rješenja u vezi nemogućnosti Njemačke da plača 

odštetu. Young je bio Morganov čovjek na izvršnom položaju i upravitelj General 

Electrica, kompanije koja je također bila pod Morganovom kontrolom. Youngov plan 

koji je predviđao obavezno plaćanje u gotovini a ne u robi gotovo preko noći upropastio 

je njemačko gospodarstvo. Radi toga ga je Young i osmislio. Glavni Hitlerov 

financijski oslonac, dr. Fritz Thyssen, na ispitivanju 1945. godine reći će: 

„Prihvaćanjem Youngova plana i njegovih financijskih načela nezaposlenost se sve 

više povećavala, a broj nezaposlenih dosegnuo je milijun. Ljudi su bili očajni. 

Hitler je rekao da će riješiti nezaposlenost. Tadašnja vladajuća garnitura bila je 

vrlo loša, a situacija cijele nacije pogoršavala se iz dana u dan. Upravo je to bio 

glavni razlog ogromnog Hitlerovog uspjeha na izborima. Nakon posljednjeg kruga 

izbora osvojio je oko 40% glasova." 10 

Jasno je vidljiva mreža koja je povezivala i naciste i Saveznike na najvišim razinama. 

Dok su se milijuni ljudi borili i umirali u onome što su smatrali ratom za slobodu, 

ista je sila manipulirala cijelu stvar na obje strane. Bez njih do rata ne bi ni došlo. 

Austrijska autorica i istraživačica Gertrude Elias upire na Hjalmara Schachte 

kao jednog od najvažnijih posrednika, koji je povezivao naciste i elitu Wall Streeta 

i londonskog Cityja." Schacht je postao Hitlerov financijski savjetnik i predsjednik 

Reichsbanke. Dva potpisnika na dokumentu od 17. ožujka 1933. koji potvrđuju 

Schachtovo imenovanje bili su Adolf Hitler i Rothschildov paravan, Max Warburg. 12 

Godine 1930. Schacht je također osnovao Banku za međunarodna poravnanja (pod 

kontrolom Svjetske Elite) u Bazelu u Švicarskoj. U Engleskoj jedna od ključnih figura 

bio je Montagu Norman (Kom. 300), guverner Engleske banke (pod kontrolom 

Rothschilda) i blizak Schachtov prijatelj. U stvari, bili su toliko bliski da je Schacht po 

njemu nazvao svog unuka. Norman je bio taj koji je podržavao i požurivao uvođenje 

većih kamatnih stopa u Americi od strane Federalnih rezervi, što je bio konačni potez 

koji je doveo do kraha Wall Streeta, „New Deala" i Franklina D. Roosevelta. U to 

je doba Norman bio najutjecajniji bankar središnjih financijskih ustanova u svijetu, 

te su njegovi postupci, u dosluhu s Wall Streetom, bili presudni. 

Čim je Hitler (prema planu) izabran, promijenio se stav Engleske banke i Federalnih 

rezervi prema Njemačkoj. Nacističkom je režimu ponuđen zajam te je, nakon 

što su nacisti izvršili uspješnu invaziju na Čehoslovačku, zlato te zemlje (vrijedno 6 

milijuna funti i deponirano u Londonu) Norman predao Hitleru. Učinjeno je to uz 

pristanak premijera Nevillea Chamberlaina. 13 Dana 11. lipnja 1934., i ponovno narednog 

listopada, Norman i Schacht potajno su se sastali u Badenweileru u Crnoj šumi 

kako bi ugotovili zajmove za Hitlera i naciste. 14 Ali, tko je stajao iza Normana Guvernerstvo 

nad Engleskom bankom njegova je obitelj gotovo smatrala svojim prirodnim 

pravom. Jedan njegov djed, George Warde Norman, bio je guverner od 1821.-1872. 

a 

njegov drugi djed, lord Collet, držao je položaj guvernera od 1887.-1889. Montagu

... / istina ce vas osloboditi združene fronte 

Norman neko je vrijeme proveo u Sjedinjenim Državama u uredima Brown Brothers 

koje je financirao Rothschild (kasnije su preimenovani u Brown Brothers, Harriman), 

a s njime se sprijateljila obitelj WA. Delano (Kom. 300), u srodstvu s Franklinoin 

Delanom Rooseveltom, predsjednikom Sjedinjenih Država u isto vrijeme kada je 

Norman bio upravitelj Engleske banke. Ovaj svemoćni bankar zapravo je bio poslušnik 

Rothschilda, a na djelu opet vidimo isti trik. Prikazivalo ga se kao antižidovski 

nastrojenog. 

Danas je Engleska banka još uvijek feudalno dobro Svjetske Elite. Gertrude Elias 

kaže daje Banka surađivala s vodećim cionistom, lordom Bearstedom iz tvrtke Royal 

Dutch Shell, dogovarajući prebacivanje imovine bogatih njemačkih cionista u Palestinu. 

Upravo je ta prebačena imovina pripomogla da se razvije gospodarstvo embrionalne 

cionističke države. „Oni su bili povlaštena emigrantska klasa dok je Židovima 

bez imovine odbijen azil te su neutralizirani u holokaustu", dodaje Elias. 15 

Uvjeren 

sam da je sve to hladno proračunala „židovska" elita, tjerana razlozima kojih ću se 

nešto kasnije dotaći. 

Ne bih vas želio poslati na spavanje s hrpetinom detalja, no ipak bih vam želio dati 

na znanje kako je vrlo lako dokazati da su Drugi svjetski rat i Hillerov uspon bili djelo 

Elite u Britaniji i Americi. Trebamo se odmaknuti od teoretske zavjere i uvidjeti da 

se radi o činjeničnoj zavjeri. Jedino ćemo tada stvari moći sagledati na pravi način. 

Ključni za jačanje nacističkoj ratnog stroja bili su postupci nekih od najpoznatijih 

kompanija u Sjedinjenih Država koje su podupirale Hitlera preko svojih njemačkih 

podružnica ili partnera. Spomenut ćemo samo neke od gotovo bezbrojnih primjera 

djelovanja iza kulisa... 

I. G. Farben/Standard Oil 

Njemačka proizvodnja čelika i drugih proizvoda potrebnih za rat zahuktala se tijekom 

razdoblja koje je prethodilo izbijanju sukoba 1939. godine. U središtu ovog 

ponovnog naoružavan)a bio je kemijski div I. G. Farben. Kao što će senator Homer 

T. Bone reći pred senatskim Odborom 1943. godine: „Farben je bio Hitler, a Hitler je 

bio FarbenV 6 

Taj golemi kartel stvorili su, u njegovom ratnodopskom obliku, američki zajmovi! 

Godine 1939. uz pomoć ulaganja s Wall Streeta postao je najveći proizvođač kemikalija 

na svijetu. A tko je kontrolirao /. G. Farben, kompaniju koja će koristiti Židove 

i ostale kao robovsku radnu snagu Rothschildi, preko niza paravana i kompanija. 

Među njemačkim bankarima u nadzornom odboru Farbena sve do potkraj 1920-ih 

sjedio je Max Warburg, brat Paula Warburga iz banke Manhattan, kojeg su u Sjedinjene 

Države poslali Rothschildi da uspostavi Sustav federalnih rezervi i preuzme uzde 

američkog gospodarstva. Zanimljiv par, ta dvojica, koja su tako usklađeno djelovali 

u SAD-ti i u Njemačkoj. U izvještaju američke Mornaričke tajne službe od 2. prosinca 

čitamo: „Paul Warburg. Nijemac, naturalizirani Amerikanac od 1911., odlikovan 

od strane Kaisera, baratao je velikim iznosima koje su njemački bankari pribavili 

za Lenjina i Trockog. Njegov brat Max direktor je sustava uhođenja u Njemačkoj". 17 

paul Warburg sjedio je u odboru Farbenove američke podružnice American I. G. Uz 

njega ondje su sjedili i Edsel Ford (Henryjev sin) iz Ford Motor Company, Charles 

£. Michell iz banke Federalnih rezervi iz New Yorka, i Walter Teagle, blizak prijatelj 

Franklina Roosevelta iz Standard Oila. Svi su oni predstavljali krunski američki utjecaj 

i podršku kompaniji o kojoj se u jednom izvještaju američkog Ministarstva rata 

navodi: 

„Bez enormnih proizvodnih postrojenja /. G.-a, njegova ustrajnog istraživanja i gomile 

pripojenih međunarodnih udruga nezamislivo je i nemoguće da bi Njemačka 

bila u stanju povesti bilo kakav rat. Svoju energiju Farben nije usmjerio samo na 

naoružavanje Njemačke već se usredotočio na slabljenje njenih budućih žrtava, 

a taj dvojaki pokušaj širenja njemačkih industrijskih potencijala u svrhu rata te suzbijanja 

takvih potencijala u ostalim dijelovima svijeta, nije bio začet i izvršen 'u 

uobičajenom tijeku poslovanja'. Gomila je dokaza o tome da su dužnosnici /. G. 

Farbena unaprijed i u potpunosti znali za njemački plan za osvajanje svijeta i za 

svaki konkretni čin agresije kasnije poduzet..." 18 

Farbenovo carstvo postalo je država unutar države te je praktički vodila svoje vlastito 

gospodarstvo. Izvještaji i istrage, tijekom i nakon rata, pokazuju daje Farbenova 

uloga, uz podršku Wall Streeta i Britanaca, bila da Njemačku učini samodostatnom 

u svemu što je Hitler trebao za rat: proizvodima poput gume, benzina, nafte i eksploziva. 

Jedan od njihovih najvećih problema bio je opskrba naftom koju su dobivali 

izvana, te je 1934. godine u Njemačkoj oko 85% naftnih derivata dolazilo iz uvoza. 

Tijekom rata takvo bi vrelo očigledno bilo presušilo. No sporazum između Farbena 

i Rockefellera osigurao je Njemačkoj stalnu opskrbu naftom. Farben je počeo ulagati 

goleme količine novaca dobivenih preko zajmova s Wall Streeta u istraživanje, s ciljem 

razvijanja postupaka kojim bi se proizvodila nafta iz njemačkih zaliha ugljena. Ono 

što nisu mogli otkriti sami dao im je Rockefellerov Standard 0/7! U siječnju 1933., netom 

prije Hitlerova dolaska na vlast, u izvještaju trgovinskog atašea pri Američkom 

veleposlanstvu u Berlinu navodi se i ovo: 

«Za dvije godine Njemačka će proizvoditi naftu i plin iz mekog ugljena u količinama 

dovoljnim za dugi rat. U tome joj pomaže Standard Oil iz New Yorka pribavljanjem 

milijuna dolara." 19 

Rockefelleri su I. G. Farbenu također pomogli oko kemikalija neophodnih za pro- 

Jzvodnju goriva za zrakoplove. Američki predstavnici American I. G.-a pokušali su 

Prikriti umiješanost svoje kompanije u razvoj njemačkoj ratnog stroja tako što su 

American 1. G. pripojili drugoj kompaniji i promijenili joj ime u General Aniline and 

Film Corporation. U stvari, iz sastava odbora American I. G.-a 1930. godine, kada se 

112


združene 

fronte 

Farben već pet godina bio pripremao za rat, možemo iščitati istinitu priču o američko-njemačkoj 

mreži Bratstva koja je svijet vodila prema još jednom strašnom sukobu. 

Medu članovima odbora American I. G.-a bili su: Carl Bosch (Njemačka), iz Forda; 

Edsel B. Ford (SAD), sin Henryja Forda; Max ligner (Njem.), direktor Farbenove 

nacističke obavještajne službe u Berlinu; H. A. Metz (SAD) direktor 7. G. Farbena [ 

Rothschildove/Warburgove Bank of Manhattan; C. E. Mitchell (SAD), direktor banke 

Federalnih rezervi iz New Yorka i Morgan National City Bank; Hermann Schmitz 

(Njem.), predsjednik American I. G.-a i I. G. Farbena te član odbora njemačke Središnje 

banke i Banke za međunarodna poravnanja; Waller Teagle (SAD), direktor 

banke Federalnih rezervi iz New Yorka, Rockefellerov Standard Oil iz New Jerseya, 

punomoćnik Rooseveltove fondacije i dobar predsjednikov prijatelj; W. H. von Rath 

(naturalizirani Amerikanac), direktor njemačkog General Electrica {A. E. G.); i Paul 

M. Warburg iz Bank of Manhattan. 

Kada je rat završio a započele istrage o njegovoj pozadini, tri njemačka člana tog 

odbora American I. G.-a na Nirnberškom suđenju proglašena su krivima za ratne 

zločine. Američki predstavnici poput Paula Warburga nisu dirani, kao ni njegov brat 

Max Warburg kojemu je, premda je bio Židov, 1939. godine bez ikakvih zapreka dopušteno 

da napusti nacističku Njemačku. Elita je kontrolirala čak i uhićenja te suđenja 

proizašla iz rata i strahota koje su sami bili organizirali. Takve rabote nisu se 

vršile samo u tim dvjema kompanijama, već su uključivale i druge elemente Bratstva- 

Svjetske Elite u drugim kompanijama i državama. Predsjednik Standard Oila iz New 

Jerseya (današnji Exxon) u to je doba bio William Stamps Farish. Za vrijeme rata 

Farishu je upućeno pismo od Franka A. Howarda iz američkog Ministarstva pravosuđa, 

inače potpredsjednika Standarda Oila. Pismo nosi datum 12. listopada 1939., a 

u njemu se kaže: 

„... U Engleskoj sam zakazao sastanak s gospodinom iz Royal Dutch [Shell Oila] iz 

Holandije i... postigli smo načelni sporazum o prijeko potrebnim promjenama u 

našim odnosima s /. G. [Farbenom], uzevši u obzir ratno stanje ... Royal Dutch Shell 

Group poglavito je britanska ...Također sam se nekoliko puta sastao s članovima 

[britanskog] Ministarstva civilnog i vojnog zrakoplovstva... 

„Trebala mi je pomoć pri pribavljanju neophodne dozvole da odem u Holandiju 

... Nakon razgovora s [američkim] veleposlanikom [Josephom Kennedyjem] 

... problem je riješen na najbolji način ... Gospodin iz Ministarstva zrakoplovstva 

... vrlo mi je ljubazno ponudio svoju pomoć pri mojem ponovnom ulasku u 

Englesku. 

„U skladu s tim dogovorom uspio sam doći u Holandlju na vrijeme (onamo 

sam prebačen bombarderom britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva), 

gdje sam tri dana razgovarao s predstavnicima /. G.-a. Ustupili su mi vlasništvo 

m nad nekih 2000 stranih patenata te smo se svojski potrudili razraditi cjelovite 

planove za modus vivendi kakav bi mogao funkcionirati za vrijeme rata, bilo da 

SAD uđe u rat ili da ostane po strani." 20 [moj naglasak] 

Tijekom rata William S. Farish opskrbljivao je gorivom nacističke brodove i podmornice 

u Španjolskoj i Latinskoj Americi. Koncentracijski logor u Auschwitzu 

otvoren je na inicijativu Standard Oila-I. G. Farbena 14. lipnja 1940., a Židovi i politički 

protivnici ondje su, u uvjetima robovskog rada, proizvodili umjetnu gumu i 

benzin iz ugljena. Farish je bio vrlo blizak Hermannu Schmitzu, predsjedniku /. G. 

Farbena. Standard Oil je unajmio ozloglašenog izdavača Ivyja Leea da u Sjedinjenim 

Državama promiče Farbena i naciste. William S. Farish je imao unuka Williama Farisha 

III, koji će kasnije postati prisan prijatelj s Georgeom Bushom (Kom. 300) te je 

imao prilike uživati u društvu kraljice Elizabete II (Kom. 300) u svojem domu. Kako 

se čini, ergele im se međusobno križaju. Kada je George Bush postao potpredsjednik, 

svoja ulaganja i vođenje poslova morao je povjeriti trećoj osobi, čime se htjelo osigurati 

da (teoretski) ne bude u mogućnosti donositi odluke u Bijeloj kući koje bi utjecale 

na njegova ulaganja. Tko je bila ta „treća osoba William Farish III! 

General Electric (G.E.C.) 

I G. Farben surađivao je prije i za vrijeme čitavog rata s drugim kartelima, poput General 

Electrica (kontroliranog od strane J. P. Morgana), s kojim je predsjednik Franklin 

D. Roosevelt bio prilično čvrsto povezan. Godine 1939. senator James A. Reed iz 

Missourija, negdašnji Rooseveltov pristaša, izjavio je pred Senatom daje predsjednik 

„plaćenik ekonomskih rojalista" s Wall Streeta. Dodao je da Rooseveltova obitelj drži 

ponajviše dionica u General Electricu. 1 - 1 

Zanimljivo je, onda, da je General Electric 

snažno podržavao Hitiera, a postoje fotografski i dokumentirani dokazi da su, poput 

l G. Farbena, i obje kompanije General Electrica u Njemačkoj, A. E. G. i Osram, izravno 

financirale Hitiera. 22 Farben je doprinio najviše (45% sredstava koja su dovela Hitiera 

na vlast 1933.), ali kompanije povezane s General Electricom također su donirale 

vrlo mnogo novca. U ovoj mreži spletaka poveći broj direktora njemačkog General 

Electrica sjedio je u upravnom odboru I. G. Farbena. Kao što je bio slučaj s drugim 

umiješanim američkim kompanijama, General Electric (u SAD-u) prebacivao je svoje 

donacije Hitleru preko njemačkih podružnica i sebi bliskih kartela. I ponovno, u Nirubergu 

se sudilo, i presudilo, samo njemačkim direktorima kartela General Electrica, 

a ne američkim. U suprotnom, cijela bi priča izašla na vidjelo. 

International Telephone and Telegraph (ITT.) 

Još jedna kompanija iz Sjedinjenih Država koja je Hitleru i njegovom ratnom stroju 

bila važna bio je International Telephone and Telegraph, poznatiji kao LT.T. Bila je to 

tvorevina njegovog osnivača Sosthenesa Behna, poduzetnika rođenog na Djevičan- 

114


Fritz Thyssen bio je njemački poduzetnik u industriji čelika i bankar koji je od ranih 

1920-ih financirao naciste. Njegovo bankarsko poslovanje u Njemačkoj bilo je pripoza 

ruže ne 

trome 

skim otocima. Do 1924. godine l.T.T. je već bio blisko povezan s /. P. Morganom, a potezi 

uprave odražavali su Morganovu kontrolu. Dokazano je daje l.T.T. davao donacije 

Hitleru preko njemačkih podružnica te je bio jedan od većih podupiratelja nacističkog 

režima. 23 

l.T.T. je kupio veliki udio u njemačkim kompanijama za proizvodnju 

oružja, napose u proizvođaču zrakoplova Focke-Wolfeu. Dobit od tih ulaganja nije se 

vraćala u Sjedinjene Države, ponovno je ulagana u naoružavanje Njemačke. Sosthenes 

Behn sastao se s Hitlerom u kolovozu 1933. 21 Hitlerov osobni bankar Baron Kurt 

von Schroder, nacist i viši skupni voda SS-a, postao je nadglednik interesa I.T.T.-a u 

Njemačkoj i direktor svih I.T.T.-u pridruženih kompanija. Barun von Schroder prebacivao 

je sredstva I.T.T.-a Himmlerovom SS-u barem do 1944! 25 

Bankarska obitelj 

Schroder iz Hamburga vodila je svoje ogranke u Londonu i New Yorku pod imenom 

). Henryja Schrodera (Kom. 300). U Engleskoj, upravni direktor banke Schroder bio 

je g. F. C. Tiarks, direktor Engleske banke koju je kontrolirao Rothschild a nadgledao 

Montagu. Gordon Richardson bio je predsjednik banke Schroder sve do 1973., kada 

je postavljen za guvernera Engleske banke. Od 1938. pa nadalje banka Schroder u 

Londonu dobila je zadatak da zastupa nacističke interese u Britaniji. U Americi su 

Schroder i Rockefelleri udružili neke od svojih poslovnih interesa. 

Ford Motor Company 

Mnogo je toga napisano o navodnom šurovanju Henryja Forda s nacistima. Židove 

je on žestoko osuđivao. Isto tako otvoreno Ford je kritizirao financijere s Wall Streeta 

koje je krivio za izazivanje ratova i kontroliranje svjetskih tržišta novca u vlastitu korist. 

Istovremeno, rekao je da se J. P. Morganu može vjerovati, a ja se ne mogu oteti dojmu 

da se g. Ford poprilično potrudio širiti dezinformacije. Sebe je prikazivao kao prijatelja 

običnog čovjeka i branitelja protiv manipulatora premda je, zapravo, i sam bio manipulator. 

Tijekom rata zgrnuo je veliku dobit opskrbljujući obje zaraćene strane, još 1922. 

godine New York Times je izvijestio da je Ford financirao Hitlerove nacionaliste i antižidovske 

pokrete u Njemačkoj, a njemačke dnevne novine Berliner Tageblatt pozvale su 

američkog veleposlanika da zaustavi Forda u njegovom uplitanju u njemačke poslove. 

Na Fordovoj pomoći Hitler je bio toliko zahvalan da je 1938. Fordu dodijelio najviše 

odlikovanje koje su nacisti davali ne-Nijemcima: Veliki križ njemačkog orla. Fordov 

portret visio je iznad Hitlerova radnog stola u Hitlerovom privatnom uredu. Dva najveća 

proizvođača tenkova za Hitlerovu vojsku prije i za vrijeme rata bili su njemačke 

podružnice Ford Motor Company i General Motors (Opel), koji je bio pod kontrolom 

Morgana. Godine 1928. u Njemačkoj se Ford Motor Company spojila s /. G. Parbenom. 

Carl Bosch iz Farbena postao je rukovoditelj Fordovih pogona u Njemačkoj. 

W. A. Harriman 

jeno - kroz podružnicu - tvrtki W. A. Harriman Company u New Yorku (s nazivom 

Brown Brothers, Harriman, nakon 1933.), koju su pak (barem u početnim danima 

postojanja kompanije) financirali Rothschildi. 

Obitelj Harriman isticala se davanjem podrške kako Ruskoj revoluciji tako i Hitleru. 

jedna Thyssenova kompanija kontrolirala je Union Banking Corporation u SADu 

kojoj je u odboru sjedio E. Roland Harriman zajedno s poznatim nacistima i financijskim 

podupirateljima nacista. Prescott Bush, otac budućeg predsjednika Georgea 

Busha, tako je bio u odboru UBC-a te je svoje bogatstvo dugovao Harrimanovima. 

Roland je bio brat W. Averella Harrimana (Kom. 300), koji je bio direktor Morganove 

jamstvene zaklade kada je ova financirala Lenjina i Trockog. Averell Harriman 

kasnije će zaraditi velike pare od poslovnih poduhvata s Rusima i biti imenovan veleposlanikom 

u Sovjetskom Savezu. Takoder je bio jedan od najutjecajnijih glasova u 

Demokratskoj stranci i vrlo blizak predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu. 

Braća Dulles 

Dulles je još jedno ime koje povezuje manipulacije u oba velika sukoba: i u Prvom 

i u Drugom svjetskom ratu. Dullesi potječu od južnjačke robovlasničke obitelji, rođaka 

Rockefellerovih. Bili su povezani s međunarodnim bankarstvom u Americi i 

Njemačkoj. Izjave Johna Fostera Dullesa još su 1911. ukazivale na podršku stvaranju 

„super-rase" putem „uklanjanja nižih članova...". 2 " Odvjetnička tvrtka Dullesovih 

Sullivan and Cromwell vodila je brigu o poslovanju /. G. Farbena u SAD-u, a glavni 

Hitlerov financijer, Fritz Thyssen, upoznao je Allena Dullesa s budućim Fuhrerom. 

Svoja je pisma njemačkim klijentima John Foster Dulles potpisivao s „Heil Hitler". Po 

Hitlerovom dolasku na vlast John Foster Dulles je otišao u Njemačku u ime skupine 

Rothschilda/Okruglog stola, na pregovore o novim zajmovima za naciste. Braću 

Dulles postavio je u američko Ministarstvo vanjskih poslova u vrijeme Prvog svjetskog 

rata njihov stric, ministar vanjskih poslova Robert Lansing, jedan od pripadnika 

klike pukovnika Housea/Bernarda Barucha koja je kontrolirala Woodrowa Wilsona. 

Braća Dulles bili su prisutni i na Versajskoj mirovnoj konferenciji gdje su se sastali 

s delegacijom Okruglog stola i postali dijelom mreže Okruglog stola/Kraljevskog 

instituta za međunarodne poslove/Vijeća za vanjske odnose. Allen Dulles imenovan 

je, doista prikladno, prvim tajnikom Američkog veleposlanstva u Berlinu 1920., baš 

kao što je njegov brat u Njemačkoj zastupao bankare iz redova Elite kroz svoje veze 

s Engleskom bankom i carstvom /. P. Morgana. Obojica Dullesovih bili su prijatelji 

Hitlerova financijskog maga Hjalmara Schachta. John Foster Dulles će postati ministar 

vanjskih poslova, a Allen Dulles je postao prvi ravnatelj CIA-e. Potonji će kasnije 

također biti član Warrenove komisije zadužene za istragu ubojstva predsjednika 

Kennedyja. 

Izdvojio sam neka od velikih imena u financiranju i manipuliranju Njemačke i njenog 

programa ponovnog naoružavanja. No iste te banke izravno su podupirale i nacističku 

stranku. Medu dokumentima s Nirnberškog suđenja nalaze se izvorne prijeno- 

I 

117


združene 

fronte 

sne priznanice I. G. Parbena, njemačkog General Electrica, Osrama i ostalih, kojima 

se ovlašćuje prebacivanje sredstava na račun nacističkog Nacionalnog povjerenstva, 

fonda za financiranje Hitlerove izborne kampanje. Vidimo da su predstavnici kompanija 

koje su posjedovali Rockefelleri (ili su na njih imali utjecaj), poput American 

I. G.-a, LT.T.-a, General Electrica i Eorda, bili u samom središtu Nacističke stranke. 27 

Zapanjujuće je i neobično vidjeti u kojoj su mjeri njemačke tvornice i pogoni u vlasništvu 

američko-njemačkih kartela bili pošteđeni većeg bombardiranja i razaranja. 

Kada su Saveznici doprli do Kelna, primjerice, mnogi su zamijetili upadljivu opreku 

između sravnjenog grada i nedirnutih postrojenja (u vlasništvu /. G. Parbena, Ford 

Motor Company i United Rayon Works) na njegovu rubu. Način na koji su tvornice 

/. G. Parbena ostale neoštećene u bombardiranju upravo je nevjerojatan, uzevši u 

obzir da su Saveznici znali da ta kompanija predstavlja njemački ratni stroj. Postoje 

dokazi da Fordove pogone u Njemačkoj i Francuskoj američko ratno zrakoplovstvo 

nije bombardiralo. 28 

Kada su postrojenje u Poissyju pogodili Britanci, višijevska vlada 

platila je Fordu 38 milijuna franaka za obeštećenje! Edsel Ford, kojemu je tada 

bilo laknulo, napisao je svojem glavnom upravitelju u Europi: „Fotografije Pogona 

zahvaćenog plamenom objavile su američke novine, ali srećom se nigdje ne spominje 

Ford Motor Company". 21 ' Višijevski režim surađivao je s nacistima, a među njegovim 

članovima bio je stanoviti Francois Mitterand (Kom. 300), Veliki majstor slobodnozidarskog 

Velikog orijenta a kasnije dugovladajući predsjednik Francuske. 30 

Prema saznanjima autorice i istraživačice Gertrude Elias 31 , u pet godina rata i svjetskog 

krvoprolića zaklade Sjedinjenih Država koje sam istaknuo, a i druge, zaradile su 

dobit od 175.000.000.000 dolara. 

Umjesto točke na ,,i" u toj zastrašujućoj priči o obmanjivanju ljudi širom svijeta 

dovoljno je spomenuti da je iste osobe s Wall Streeta, koje su osmislile i financirale 

rat, Franklin Roosevelt imenovao da nadgledaju sudbinu njemačke industrije po 

svršetku sukoba. Medu najvišim rukovoditeljima kojima je povjerena ta uloga bili 

su Louis Douglas, direktor General Motorsa (kojim je vladao Morgan) i predsjednik 

Morganovog Uzajamnog životnog osiguranja, te brigadni general William H. Draper 

mlađi iz tvrtke Dillon, Read and Co., još jedne od onih koje su značajno doprinijele 

stvaranju kartela i financiranju Hitlerove Njemačke. Obojica, i Draper i Douglas, bili 

su članovi Vijeća za vanjske poslove a Draper, gorljivi pobornik eugenike (vladajuce 

rase), kasnije će postati svjetlost vodilja u financiranju „kontrole broja stanovništva. 

Slučaj Williama H. Drapera mlađeg otkriva opseg prijevare i zataškavanja. Krugu 

Prescotta Busha pridružio se 1927. kada ga je unajmio Dillon Read da vodi račune... 

Fritza Thyssena, jednog od najvećih financijskih podupiratelja Adolfa Hitlera. Draper 

je postao direktor a kasnije i potpredsjednik te zamjenik rizničara „Njemačke 

kreditno-ulagačke korporacije" Dillona Reada, koja je nadzirala neke kratkoročne 

zajmove Thyssenovog „Njemačkog trusta čelika" pod uvjetima Dawesovog plana. Ti 

zajmovi, s kojima se Draper složio, pomogli su dovođenju Hitlera na vlast te se njima 

financiralo njegovo naoružavanje. Obojica njegovih partnera u toj operaciji bili 

su nacisti: Alexander Kreuter, u Berlinu, bio je predsjednik, a Frederic Brandi (koji 

se 1926.preselio u SAD) postao je Draperov sudirektor Njemačke kreditno-ulagačke 

korporacije u Newarku u državi New jersey. Brandijev otac bio je vodeći rukovoditelj 

Za poslove vađenja ugljena u Njemačkom trustu čelika. Draper se vodio kao direktor 

Njemačke kreditno-ulagačke korporacije tijekom čitave 1942., sve dok 1943.nije zatvorena, 

kada je svoj posao već bila odradila. 32 

Draper je potom otišao na Pacifik gdje je postao general, boreći se za SAD! 

Nakon što se Njemačka predala Roosevelt je tog čovjeka zadužio da odluči o sudbini 

nacističkih kartela čijem je stvaranju pridonio. Dao mu je moć da odluči tko će biti 

razotkriven, tko će izgubiti ili zadržati tvrtku, a tko će biti optužen za ratne zločine. 

Razmjeri ove podvale zloupotrebom tuđeg povjerenja upravo su nepojmljivi. Kako bi 

se zadao završni udarac u mentalnom prevratu, Draper se igrao dobrog/lošeg momka 

s američkim ministrom financija Henryjem Morgenthauom. Ovaj je zahtijevao da se 

njemačka industrija uništi, da se Njemačka svede tek na državu ruralnih stanovnika. 

Draper je imao ulogu da to spriječi, ali samo ako Nijemci pristanu i preuzmu na se 

cjelokupnu krivnju zbog nacizma. Autori sjajne knjige George Bush, neautorizirana 

autobiografija (George Bush, Ihe Unauthorised Biography) kažu: 

„Draper i njegovi kolege zahtijevali su da Njemačka i svijet prihvate kolektivnu krivnju 

njemačkog naroda kao jedan vid objašnjenja uspona Hitlerovog Novog poretka 

i nacističkih ratnih zločina. To je, dakako, u velikoj mjeri odgovaralo samom 

generalu Draperu, kao i obitelji Bush. Odgovara im i danas, desetljećima kasnije, 

jer se time omogućuje Prescottovom sinu, predsjedniku Georgeu, da Njemačkoj 

drži bukvicu o opasnostima hitlerizma. Nijemci, kako se čini, presporo prihvaćaju 

njegov Novi Svjetski Poredak." (str. 55) 

Od tada niti su se nastavile plesti. Naime, predsjednik Bush je imenovao Draperovog 

sina, Williama Drapera III, na položaj u Ujedinjenim narodima na kojem se 

može baviti kontrolom broja svjetskog stanovništva. U investicijskoj kompaniji Dillon 

Read, Bushev ministar financija Nicholas Brady bio je dugogodišnji partner Frederica 

Brandija, pripadnika kohorte generala Drapera pri financiranju Hitlerovog kartela 

celičana. Ista mala skupina bankara, kompanija i političkih manipulatora stajala je iza 

Prvog svjetskog rata, Ruske revolucije i Drugog svjetskog rata. Bez njihova novca i 

manevara dva najveća sukoba u zabilježenoj ljudskoj povijesti ne bi se bila dogodila. 

Zašto je to važno znati Mnogo je razloga, no izdvojit ću dva. Mnogo sam puta 

cuo ljude da kažu kako problemi u svijetu nastaju zbog čovjekove naravi. Taje narav 

zla, čujem ljude da govore. A čime tu tvrdnju obrazlažu Dvama svjetskim ratovima i 

drugim sukobima i prije i poslije. Naša čežnja za višedimenzijskom slobodom postat 

ce stvarnost jedino kada shvatimo da ljudska priroda nije opaka. Ona ima prirodnu 

zelju za ljubavlju, a ne mržnjom, za skladom, a ne sukobom. Nisu ti ratovi bili posljedica 

opake ljudske prirode. Bili su rezultat toga što je čovječanstvo svoje pravo da mi- 

118 

119

... / istina ce vas osloboditi 

združene 

fronte 

sli i djeluje predalo u ruke nekome drugom. Te ćemo lekcije još morati naučiti, a dok 

ih ne svladamo i dalje će nam se uskraćivati naše istinske i beskonačne mogućnosti. 

No, sve to možemo promijeniti u jednom trenu, samo ako to odlučimo. 

Određenu verziju događaja cijelo nam vrijeme naturaju škole, sveučilišta i mediji. 

Ta verzija događaja gotovo da i nema nikakvih dodirnih točaka s istinom. Stvorena 

je kako bi nas se zavelo i uvjerilo da mislimo i postupamo na određeni način, koji 

odgovara ciljevima manipulatora u ljudskom obličju i njihovih kontrolora, Zatvorskih 

Čuvara. Dakle, želite li ući u rat i trebate li za takav čin podršku naroda, jednostavno 

upriličite napad na jedan od vaših vlastitih brodova ili organizirajte ubojstvo 

jednog od vaših vodećih ljudi, te potpirite ogorčenje javnosti pomoću propagande 

protiv navodnog krivca. Sve dok ljudi budu prihvaćali stvari zdravo za gotovo, bez 

provjere, i dok ne počnu promatrati svijet otvorenih očiju i uma, sve dotle ćemo biti 

usplahireno stado i slijepo ćemo slijediti ovcu na čelu. No je li to ovca ili neko čudovište 

I kakav joj/mu je plan Kada prestanemo biti ljudski upijajući papir, koji upija 

taj plimni val pristranih informacija, i započnemo prosijavati ono što nam je rečeno, 

mnogo će nas teže biti odvesti na stranputicu. Zastrašujući događaji kakvi su zadesili 

svijet u prošlome stoljeću mogu se dogoditi jedino ako na svijet gledamo kroz prizmu 

vođa i onih koji bivaju vodeni. Postupamo li na taj način šačica ljudi lako će nadzirati 

svijet. Što je i činila. Do sada. 

IZVORI 

1 Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment, str. 190. 

2 Phyllis Schafly i Chester Ward, kontra-admiral američke mornarice (u mirovini), Kissinger 

On The Couch (Arlington House, New Rochelle, New York, 1975.), str. 146,149-150. 

3 James Perloff, The Shadows Of Power: The Council On Foreign Relations And The American 

Decline (Appleton, Wl, Western Islands, SAD, 1988.). 

4 Prema izvještaju „Posebnog senatskog povjerenstva za istraživanje fondacija oslobođenih 

poreza" iz 1954. godine. Obitelj Ford odavno je bila izgubila kontrolu nad Fordovom 

fondacijom. Danas je od „Forda" ostalo samo ime, a njime upravljaju Rockefelleri, 

kojima upravlja... 

5 Obznanio Dodd u razgovoru s autorom Williamom H. Mclllhanyjem II, za njegovu 

knjigu The Tax Exempt Foundations, iz 1988. 

6 Edgar B. Dixon (urednik), Franklin D. Roosevelt And Foreign Affairs (Belknap Press, 

Cambridge, 1969.), svezak III., str. 456. 

7 Michael Collins Piper, Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination Conspiracy 

(The Wolfe Press, Washington D.C., 1995.), str. I30. 



10 Američko Vijeće skupnog nadzora (Njemačka), Ured direktora obavještajne službe, 

Obavještajni izvještaj br. EF/ME/1,4. rujna 1945. 

11 Gertrude Elias, sažeti prikaz namijenjen internetskom kolanju, 1995. 

12 Rodney Atkinson i Norris McWhirter, Treason At Maastricht, The Destruction Of The 

Nation State (Compuprint Publishing, Newcastle-Upon-Tyne, 1995.), str. 20. 

13 The Anglo-American Establishment, str. 299. 

14 The World Order, Our Secret Rulers, str. I54. 

15 Gertrude Elias, sažeti prikaz namijenjen internetskom kolanju, 1995. Prije negoli 

netko vikne: „antisemitizam!", Gertrude je podrijetlom Židovka. 

16 Senator Homer T. Bone govoreći pred Senatskim odborom o vojnim pitanjima, 4. 

lipnja 1943. 

17 Navedeno u New Order, Our Secret Rulers, str. 128. 

18 Elimination Of German Resources, str. 943. 

19 Izvještaj za Ministarstvo vanjskih poslova, Washington D.C. 

20 Citirali Webster Griffin Tarpley i Anton Chaitkin u knjizi George Bush, The Unauthorised 

Biography (Executive Intelligence Review, Washington D.C., 1992.), str. 47. 

21 New York Times, (4. listopada 1936.). 

22 Za iscrpnije informacije o ovoj temi vidi izvanredan ogled Anthonyja C. Suttona, 

Wall Street And The Rise Of Hitler (Heritage Publications, Melbourne, Australija, 1976.) 

str. 121-132. 

23 Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 121-132. 

24 Izvještaj u New York Timesu (4. kolovoz 1933.). 

25 Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 79. 

26 Dullesova izjava bavi se „prirodnom selekcijom" i opstankom najsposobnijih. Rekao 

je da najslabiji pripadnici stanovništva moraju biti uklonjeni prirodnom selekcijom 

kako bi ljudska rasa mogla napredovati. Citiranje u knjizi Jima Keitha Casebook On Alternative 

3, str. 19. 

27 Za detaljnije informacije vidi Wall Street And The Rise Of Hitler Anthonyja C. Suttona, 

str. 123-132. 

28 James Stewart Martin, All Honourable Men (Little Brown & Co, Boston, 1950.), str 

75. Vidi također istraživanje Anthonyja C. Suttona, Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 

62-66. 

29 Josiah E. Dubois, mlađi, Generals In Grey Suits (The Bodley Head, London, 1953.), 

str. 251. 

30 Treason At Maastricht, str. 137. 

31 Gertrude Elias, sažeti prikaz za internetsko kolanje (London, 1995.). 

32 George Bush, The Unauthorised Biography, str. 53-54, na temelju Popisa direktora za 

područje New Yorka, 1942. 

120

šesto poglavlje 

izvorni planovi 

Izbijanje Prvog i Drugog svjetskog rata omogućio je prevrat izvršen nad umovima 

stotina milijuna ljudi. Zatvorski Čuvari programiraju umove Svjetske Elite, a isto to 

Elita čini ljudima na Zemlji. Gotovo da ne bi imalo nikakvog značaja to što su svjetski 

bankari i industrijalci financirali obje strane - da su (što je vraški veliko „da su") ljudi 

općenito vidjeli što se sprema i da su odbili u tome sudjelovati. Prisjećam se riječi 

sjajne Donovanove pjesme iz 1960-ih Univerzalni vojnik: 

„Visok je 1,60 m, ali i 1,95 m. Bori se projektilima i kopljima. Već mu je 31 godina i 

tek mu je sedamnaest. Vojnik je već tisuću godina ... On je univerzalni vojnik i kriv 

je za sve. Što bi Hitler bez njega Njegovo je tijelo instrument rata, da njega nema 

ni pokolja ne bi bilo". 1 

Hitler ne bi bio nikakva prijetnja svijetu da mu najveći dio njemačkog naroda nije 

predao život u ruke. Nažalost, upravo se to dogodilo, a isto vrijedi za ljude u Britaniji i 

drugdje, koji su se također odrekli razmišljanja, dopustivši svojim „vođama" da to čine 

umjesto njih. U Njemačkoj je propaganda huškala javno mnijenje protiv nekog zamišljenog 

neprijatelja, a ego naroda „masiran" je pričom o nekoj njemačkoj rasi nadljudi. 

Izvan Njemačke ista je sila okretala javno mnijenje protiv Nijemaca, čim je Hitlerov 

program ponovnog naoružavanja dovoljno uznapredovao. Kada je pomno osmišljena 

propaganda sasvim prožela te dvije skupine stanovništva, između njih je izazvan sukob. 

Većina ljudi koji su se borili u tom ratu nisu u njemu željeli sudjelovati. Htjeli su biti kod 

kuće sa svojim obiteljima i gledati kako im odrastaju djeca. Ali, budući da su se odrekli 

svog prava na razmišljanje napustili su svoje obitelji i djecu, da bi ubijali i bili ubijeni. 

Umovi su im bili pod tolikim utjecajem masovne hipnoze da su oni koji su drznuli 

pobuniti se i usprotiviti službenoj politici bili zatvarani bez suđenja, a tek ih se nekolicina 

usudila slabašno prosvjedovati. No strah se već bio uvukao u kolektivnu svijest, 

posebice stoga što su reakcije ljudi još uvijek bile snažno obojane Prvim svjetskim ratom 

i Velikom depresijom. Ljudi su izgubili povjerenje u same sebe. Bili su zbunjeni, 

smeteni, u nadi se da će netko drugi promijeniti čovjekovu zbilju. Osim toga, ljudski je 

um bio programiran, i ne samo novijim iskustvom, da vjeruje kako je život samo sukob 

i borba, a da je svijet jedno strašno mjesto. Takvi su bili vladajući misaoni obrasci te su 

stvarali sebi sukladnu zbilju. 

Kada naciju ujedinite protiv zajedničkog neprijatelja i uvjerite ljude u njihovu vlastitu 

rasnu nadmoć dobili ste još jedno moćno oruđe kontrole. Nacisti su se time


izvanredno poslužili pri svojoj antižidovskoj propagandi i promicanju njemačke nadrase. 

Ironično je, a možda i više od toga, da im je u tome pomogao čovjek imenom 

Alfred Rosenberg, okultist židovskih, estonskih i francuskih korijena. Hitleru je upravo 

Rosenberg učinio dostupnim primjerak Protokola sionskih mudraca. Zašto je to, 

pobogu, učinio, kada je morao znati da će ih Hitler iskoristiti kao propagandu protiv 

Židova u cjelini I doista, Hitler je pustio Protokole u širok optjecaj, želeći opravdati 

svoju kampanju protiv Židova. Bilo je to sramotno s obzirom na to da golema većina 

Židova nisu znali što se događa, niti bi to podržavali da su znali. 

Rosenberg je rekao da se niotkuda pojavio neki neznanac i predao mu primjerak 

tog dokumenta: „Čovjek, kojeg nikada prije nisam vidio, došao je u moju radnu sobu 

bez kucanja, stavio knjigu na stol i nestao bez riječi".- 

Rosenberg se predstavljao žestokim protivnikom Židova i uskoro je postao službeni 

„ideolog" Nacističke partije, uz ulogu da iznosi „činjenice" koje će opravdati kampanju 

protiv Židova. Ernst Hanfstaengl, prisni prijatelj Franklina Roosevelta, prije 

rata je bio i bliski Hitlerov suradnik. On kaže da gaje austrijski pisac Rudolf Kommer 

upozorio: „Pojavi li se bilo kakva politička stranka s antisemitskim programom vođenim 

od strane židovskih ili polužidovskih fanatika, morat ćemo se pripaziti". Hanfstaengl 

piše da je kasnije, nakon što je uvidio kakav utjecaj Alfred Rosenberg ima na 

Hitlera, počeo uviđati značaj te napomene: 

„Prisjetio sam se napomene Rudolfa Kommera o eventualnom antisemitskom programu 

vođenom od strane židovskih ili polužidovskih fanatika. Po izgledu, Rosenberg 

je bio izraziti Židov, mada bi vjerojatno prvi prosvjedovao, i to žestoko, da je 

itko osporio njegovo podrijetlo. Pa ipak, viđao sam ga kako jutrom sjedi u otrcanom 

kafiću na uglu Briennerstrasse i Augustenstrasse s mađarskim Židovom po imenu 

Holoschi, jednim od njegovih glavnih pomoćnika. U Njemačkoj se taj čovjek zvao 

Hollander, i bio je još jedan od onih židovskih antisemita ... Dvojio sam o arijskom 

podrijetlu mnogih drugih osoba; Strasser i Streicher izgledali su mi poput Židova, 

kao i likovi poput Leya, Franka pa čak i Goebbelsa, koji bi imali velikih poteškoća u 

dokazivanju svog rodoslovlja."^ 

Hm, nije li sve to pomalo čudno Židovski bankari i njihovi politički predstavnici 

vjerojatno su imali prste u financiranju nacista i njihovog programa ponovnog naoružavanja. 

I, odjednom, na scenu stupa Alfred Rosenberg, židovskih korijena, te 

predaje primjerak Protokola Hitleru i postaje glavni „istraživač" antižidovskih materijala, 

što dovodi do grotesknog tretiranja Židova pod nacističkim režimom. Takvo 

postupanje potom se koristi i napuhuje kako bi se opravdalo preuzimanje Palestine 

kao „židovske" postojbine. Nitko se tom metodom nije služio očitije od lorda Victora 

Rothschilda u njegovim govorima u Gornjem domu britanskog parlamenta kada je 

tražio hitnu podršku za židovsku državu u Palestini. Kakva li se to juha kuha Osobno 

mislim da kuhaču u ruci drži Elita. Zloglasnu Hitlerovu knjigu Mein Kampf zapravo 

je napisao general-bojnik KarI Haushofer koji je priznao da glavni izvor „ideja" 

ondje sadržanih dolazi od Halforda J. MacKindera, direktora elitinog Londonskog 

ekonomskog fakulteta. Godine 1996. službeni njemački dokumenti koje je otkrio jedan 

američki student također dokazuju da su mnogi Hitlerovi vodeći časnici i tisuće 

pripadnika njegovih postrojbi bili židovskog podrijetla. 

U Britaniji, kako mi se čini, javno mnijenje gotovo je „natjerano" da Hitlera ignorira 

sve dok njegov program ponovnog naoružavani a nije uvelike uhvatio maha. Potoni, 

kada su se Nijemci pripremili za borbu, britanska je javnost zasipana prikazima 

Hitlera kao čudovišta kojeg se pošto-poto treba zaustaviti. Kolektivna britanska psiha 

bila je poput malog djeteta u rukama psihijatra. Mislim da su takvu politiku koordinirali 

lord Milner i tajno društvo Okruglog stola zajedno s Kraljevskim institutom 

za međunarodne poslove u Chatham Houseu. Dva paravana za ta dva vrlo različita 

stadija bili su premijer Neville Chamberlain i njegov nasljednik, Winston Churchill 

(Kom. 300). 

Chamberlain i njegov bliski suradnik lord Halifax (član Okruglog stola gotovo od 

njegova osnivanja i član Komiteta 300), podržavali su politiku ugađanja Hitleru. S 

takvom politikom su se Milner i kolege mu manipulatori složili. U svojim govorima 

članovi najvišeg rukovodstva Okruglog stola/Kraljevskog instituta, poput Lionela 

Curtisa (Kom. 300), Leopolda Ameryja i lorda Lothiana, svesrdno su se zalagali za 

blagonaklonost prema Hitleru tijekom 1930. U svibnju 1933. Hitlerov predstavnik 

(Alfred Rosenberg) otišao je u Englesku na sastanak sa sir Henryjem Deterdingom 

(Kom. 300), čelnikom kompanije Royal Dutch Shell; GeofTreyjem Dawsonom, urednikom 

novina T\\e Times (u vlasništvu Astora (Okrugli stol, Kraljevski institut)), zastupnikom 

u parlamentu Walterom Eliotom; 1. viskontom Hailshamom, ministrom 

rata i vojvodom od Kenta, bratom kralja Edward VIII i kralja Georgea VI. Edvvard, 

koji je navodno simpatizirao Hitlera, kasnije se zaljubio u jednu Amerikanku, gđu. 

Simpson. Odstupio je s britanskog prijestolja te se preselio u rotšildski zamak u Austriji 

nakon vladavine od svega 325 dana. Nagađa se da je pravi razlog njegovog napuštanja 

Britanije to što nije podržavao rat s Njemačkom, za kojeg su manipulatori 

znali da se planira. 

Kada je 1936. Hitler najavio ponovnu militarizaciju Rajnske oblasti, britanska se 

Vlada s time složila. Posredstvom svojih novina The Times takvo viđenje Hitlera promicali 

su i Astori. Ovlašteni životopisac lorda Halifaxa pokazuje kako su Milnerova 

svita i britanska Vlada potajno pregovarali s Njemačkom i predlagali da se Hitleru 

dade kontrola nad unutrašnjim dijelovima Europe. Bio je to dio pakta Britanije-Njemačke-Sjedinjenih 

Država kojeg je predložio Milnerov suradnik lord Lothian na susretu 

s Hitlerom u siječnju 1935. S Hitlerom se lord Halifax sastao i u Berchtesgadenu 

19. studenog 1937. Istraživanje Carrolla Quigleya o anglo-američkom establišmentu 

otkriva da je Halifax (Kom. 300) uvjerio Hitlera u tri stvari: a) da je Britanija smatrala 

Njemačku glavnim štitom protiv komunizma u Europi; b) da je Britanija bila 

spremna postati dijelom sporazuma četiriju sila, zajedno s Francuskom, Njemačkom 

125

i Italijom; c) da će Britanija dopustiti Njemačkoj da pregazi Austriju, Čehoslovačku i 

Poljsku, ukoliko britanska javnost ne zatraži da se Njemačkoj objavi rat. 1 Svi elementi 

Okruglog stola, Kraljevskog instituta za međunarodne poslove i njima pridružene 

organizacije, publikacije i članovi upregnuti su s ciljem da se „proda" politika popuštanja. 

Jedina stvar zbog koje je rat s Njemačkom mogao izbiti prije negoli je planirano 

bilo je britansko javno mnijenje, stoga je propaganda politike popuštanja pojačana. U 

ožujku 1938., nekoliko mjeseci nakon susreta Halifaxa i Hitlera, nacisti su napali Austriju. 

Francuski premijer Daladier otišao je u London zatražiti britansku podršku za 

zaštitu Čehoslovačke protiv Hitlerove agresije, no Chamberlain je to odbio. Štoviše, 

izgleda da se Francuze nagovaralo da izvrše pritisak na Čehe kako bi ovi s Hitlerom 

potpisali sporazum. U svojim govorima u Gornjem domu te u Chatham Houseu, lord 

Lothian je osuđivao Čehe što Njemačkoj nisu činili ustupke. 5 

U susretu s izvjestiteljima 

američkih novinskih izdanja u londonskom domu Astorovih, Chamberlain je 

iznio sračunatu primjedbu koja se, uostalom, mogla i zanijekati, iz koje se dalo iščitati 

kako on smatra da bi jedan dio svog teritorija Česi trebali ustupiti Njemačkoj. 6 

Kada 

su vijesti objavljene, ledi Astor je poricala da se susret održao, ali je kasnije priznala 

da je do susreta ipak došlo. 

Politika koju je Chamberlain u glavnim crtama iznio pred novinarima, dobila je 

potporu u uvodnom članku novina The Times, čiji su vlasnici bili Astori. Izazvalo je 

to tako burne prosvjede da je manipulacija javnog mnijenja postala još žešća. Članak 

se pojavio već 7. rujna 1938. zato što su znali da se bliži njemački napad na Čehoslovačku. 

Kasnije istoga mjeseca lord Halifax i ostali poslužili su se propagandnim potezom 

poznatim kao „zastrašivanje ratom". Vlada je pustila u optjecaj priče u kojima se 

uvelike preuveličavala moć njemačkih snaga. Između redaka se stavljalo do znanja da 

bi uskoro, zarati li Britanija s Hitlerom, njemačko zrakoplovstvo Englesku bombardiralo 

otrovnim plinom. Vlasti su čak išle toliko daleko, što je doista smiješno, da su 

naredile kopanje rovova u londonskim parkovima te su stanovnicima dijelile plinske 

maske! Ali, naravno, ma kako budalasto bilo - jer, kakve koristi od rovova u parkovima 

- vlasti nije zanimala njihova vojna svrhovitost. Radilo se o manipulaciji umom. 

Htjeli su zastrašiti javnost i navesti je da pomisli kako stupanje u rat s Njemačkom i 

nije baš najbolja ideja. Takvom utisku doprinio je i Chamberlain govoreći za radio 

BBC da je spor između Njemačke i Čehoslovačke: „... svađa u nekom dalekom predjelu 

između naroda o kojima ne znamo ništa". 7 

U biti, glavna poluga tog plana bila 

je nacistička invazija na Čehoslovačku jer bi Hitler tada dobio resurse neophodne da 

Njemačka postane jedna od vodećih vojnih sila, sposobna za dugotrajno ratovanje. 

Autorica Gertrude Elias o tome kaže: 

„Čak je iz današnje perspektive bjelodano da su tome kumovali sporazumi postignuti 

prije rasprodaje Čehoslovačke u režiji Chamberlaina 1939., čime je Njemačka 

postala vojna supersila. Činjenica je, međutim, da su pogoni Škode, najveće 

tvornice vojne opreme u središnjoj Europi, kojom je upravljao francuski Schneider 

Creuzot, zatim pogoni poput Wittowitza, najveće čeličane čiji su vlasnici Rothschildi, 

pa češki pogoni za izradu eksploziva, već bili predati u ruke Nijemcima... 

...Smrtna presuda [Čehoslovačkoj] potpisana je u glavnom uredu podružnice 

Unilevera u Aussigu, sjedištu pronacističke klike." 8 

Kada je u ožujku 1939. Njemačka okupirala cijelu Čehoslovačku, došlo je do iznenadnog 

i začuđujućeg preokreta u stavovima Milnera i Okruglog stola. Rat s Njemačkom 

odjednom su počeli odobravati. U predratnoj strategiji Elite u Britaniji sazrijelo 

je vrijeme za drugi udarac. Chamberlain je poslužio svojoj svrsi dajući Hitleru vremena 

da obnovi njemačko naoružanje (uz podršku Wall Streeta), a njemačko se područje 

utjecaja proširilo. Diktatori sličnih nazora postavljeni su u Italiji (Mussolini) i 

Španjolskoj (Franco). O.K. momci, spremni smo. Krenite u rat. 

I Hitler je naveden da povjeruje kako mu se nitko neće suprotstaviti, no i to će se 

preko noći promijeniti. Milnerova skupina, posredstvom svog izdanja, časopisa The 

Round Table, vršila je pritisak da se, tijekom razdoblja o kojem govorimo, Hitleru popušta. 

Sada su protiv Njemačke zazivali „Veliku alijansu" Poljske, Rumunjske, Francuske 

i Britanije. Lord Lothian i lord Astor, ta dvojica popustljivih prepredenjaka, 

odjednom su počeli održavati govore u kojima su iznosili upravo suprotno onome što 

su kazivali ranije. „Objavimo Njemačkoj rat!" vikali su. Lothian je također zagovarao 

savez s Rusijom. Zahtijevali su provođenje novačenja u oružane snage, kao što su to 

činili i Astorov Times 1 

i lord Amery, čovjek koji je tako revnosno podupirao Hitlera. 

Taj zaokret u politici nije čak bio niti pretjerano suptilan. Ako ste poznavali strategiju 

Elite, bio je bolno očigledan. Chamberlainova korisnost Eliti bila je gotovo iscrpljena. 

U tijeku je već bilo uvođenje njegovog nasljednika Winstona Churchilla (Kom. 300). 

Preostalo je još samo da se Chamberlaina makne s položaja, pa su se počeli oštriti 

noževi njegovih bivših „prijatelja". Malo je zornijih primjera licemjerja u Donjem 

domu britanskog parlamenta od slučaja kada je Leopold Amery, podsjećajući na Cromwella, 

povikao prema klupama članova vlade: „Ovdje sjedite zaista predugo, bez 

neke velike koristi. Otiđite, molim vas, neka vas noge nose. Tako vam svega, idite!" 10 

Idite, zbog toga što ste provodili politiku koju je zagovarao Amery sve do iznenadnog 

zaokreta 1939. Ledi Astor koja je Chamberlainovu politiku bila podržavala u cijelosti, 

okrenula se protiv njega još i ranije: „Hoće li premijer hitno dati do znanja njemačkoj 

vladi s kolikim užasom čitava ova zemlja promatra postupke Njemačke" upitala ga 

je 1939. godine. Chamberlain nije odgovorio, ali drugi konzervativni zastupnik u 

parlamentu, major Vyvyan Adams, sažeo je Chamberlainov mogući odgovor u poviku 

prema ledi Astor: „Glavni uzrok tomu ste vi!"" 

Chamberlain je naprosto bio žrtveni jarac, svjesno ili nesvjesno, a premijer je postao 

Churchill. U Downing Streetu sada je stolovao zagovornik rata, a iste večeri kada 

je preuzeo uzde Britanskog carstva, 11. svibnja 1940., otpočela je politika bombar- 

126 127

I IJIHKI V LI J lUL/UUIll 

diranja civilnih meta. Churchillova je obitelj povezana s Rothschildima (Kom. 300). 

Winstonovog oca, lorda Randolpha Churchilla, financirala je dinastija Rothschild 

dok je bio britanski ministar financija sredinom 1800-tih, a njegov najprisniji prijatelj 

bio je Nathaniel Rothschild. Kada je Randolph Churchill umro, Rothschildima 

je dugovao nekih 65.000 funti. 12 Dugovao im je i Winston, koji je bio dobar 

prijatelj lorda Victora Rothschilda i Rothschildov vrhunski manipulator u Americi, 

Bernard Baruch. 13 

Jedno pored drugog, imena Rothschilda i Churchilla nalazimo 

i danas. Godine 1995. neke od Churchillovih spisa i govora njegova je obitelj pod 

neobičnim okolnostima prodala Memorijalnom fondu nacionalne baštine (engl. 

National Heritage Memorial Fund) za 12.500.000 funti, zahvaljujući novcu namaknutom 

iz državne lutrije. Predsjednik Mcmorijalnog fonda nacionalne baštine, 

koji je spise pristao kupiti za tako veliku svotu, jest lord Jacob Rothschild. Važne su 

bile i Churchillove čvrste veze s Bernardom Baruchom i s elitnom obitelji poznatom 

pod imenom Cecil. Oni su ga kontrolirali u prilično velikoj mjeri. Cecili imaju 

dugotrajne veze s mrežama koje je uspostavio još jedan paravan elite, jezuiti, te s 

drugim obiteljima europske elite kao što su Habsburzi i talijansko Crno plemstvo. 

Churchill je točno znao što radi. 

U nepuna dva tjedna od preseljenja na adresu Downing Street br. 10 Churchill 

je pomoću zloglasne „Uredbe 18b" zatvarao stotine Britanaca koji su se protivili 

ratu ili ukazivali da ga je izrežirala neka tajna sila. 14 

Tu metodu treba objelodaniti 

u svakom vodiču za stjecanje slobode. Jedan od postupaka je usmjeravanje javnosti 

u određenom smjeru pomoću propagande, ali da ste vi na mjestu manipulatora 

također biste trebali spriječiti svakoga tko iznosi drukčije informacije. Britanska se 

administracija poslužila Uredbom 18b da zatoči - bez suđenja - one koji su htjeli 

otkriti tko zaista stoji iza rata, a pred javnošću se pravdala da to čini na temelju 

napisa u medijima o podrivačkoj „Petoj koloni" u Britaniji koja podržava Hitlera. 

Uredba 18b uvedena je prije rata kao odgovor na podmetanje eksploziva u Londonu, 

za što je okrivljena IRA. Njome je, vrlo prikladno, omogućeno zatvaranje ljudi 

na temelju postojanja puke „sumnje". Država nije morala ništa dokazivati, što me navodi 

na pomisao da je taj zakon bio još jedan slučaj stvaranja „problema" (bombaški 

napadi u Londonu prikačeni IRA-i), a potom i nuđenja „rješenja": uredbe koja vam 

daje moć da uhitite i zatočite koga god želite, kada god želite, tijekom rata za kojeg 

već znate da je na pomolu. Jedna je dama, gospođa Nicholson, supruga istaknutog 

admirala, bila uhićena za navodno šurovanje s „Petom kolonom", ali je na suđenju 

oslobođena po svim točkama optužnice. Dok je napuštala sud, oslobođena svih optužbi 

odlukom suca i porote, uhićena je na temelju Uredbe 18b i osuđena na nekoliko 

godina zatvora. To se događalo u zemlji, pod Churchillovom vlašću, koja se trebala 

boriti za slobodu! Tko je bio britanski obavještajni časnik zadužen da iznosi optužbe 

na temelju Uredbe 18b Lord Victor Rothschild, Churchillov prijatelj, a ja bih rekao 

Churchillov manipulator. 15 

Rothschild je nadzirao obavještajnog operativca koji je 

službeno bio zadužen za 18b, Maxwella Knighta. Istraživačica obavještajnih službi) 

P Kitty Little, koja je pedeset godina proučavala aktivnosti lorda Rothschilda, rekla 

mi je sljedeće: 

„Nadzirući antisubverzivnu borbu i primjenjivanje Uredbe 18b, Rothschild je imao 

mnogo prostora za subverzivno djelovanje. Pružala mu se prilika da pripadnike triju 

tajnih sekcija svoje organizacije izuzme iz istrage, dok se on koristio Uredbom na 

dva načina. S jedne strane, mogao je slobodno zatvarati ljude poput Fuchsa [sovjetskog 

špijuna i nuklearnog fizičara, Klausa Fuchsa, koji će kasnije raditi na projektu 

atomske bombe] i slati ih u logor u Kanadi gdje su upoznavani s ustrojstvom 

subverzivne organizacije ili su nastojali osujećivati aktivnosti njenih članova. Od 

tada, karijere i utjecaj mnogih arugih ljudi - čije je normalno domoljublje ili normalno 

znanstveno djelovanje bilo protivno željama subverzivnih agenata - neobjašnjivo 

bi bili osujećivani ili onemogućavani. Njegovi su agenti dosegnuli stadij 

gdje se rodoljublje redovito ocrnjivalo kao'fašističko', ili'ekstremno desničarsko', ili 

'rasističko' ili 'antisemitsko'." 16 

Poznata žrtva Uredbe 18b bio je konzervativni član parlamenta, kapetan Archibald 

Maule Ramsey, koji je bio došao s Kraljevskog vojnog koledža u Sandhurstu. U Prvom 

svjetskom ratu Ramsey je služio u 2. bataljunu garde Coldstream, a teže je ranjen 

1916. Izbijanje Drugog svjetskog rata prišivao je židovskim manipulacijama, što je 

i otvoreno govorio. Mišljenja sam da se bacanjem krivnje na bilo koju rasu za bilo 

koja nedjela stvari opasno pojednostavnjuju i da se time stječe pogrešan dojam kako 

su odgovorni svi Židovi. Suštinski, to nipošto nije slučaj. Uvjeren sam da je židovski 

narod u cjelini žrtva Svjetske Elite, a ne njen operator. No, da su u to umiješani neki 

ljudi židovskog podrijetla, posve je neupitno. Zašto se snebivamo kada čujemo nešto 

slično, a smatramo daje sasvim normalno reći da su umiješani neki Arapi ili Nijemci, 

ako već jesu Svi smo mi ljudi. Ili bismo trebali biti. Briga me kakva tijela ljudi imaju. 

Zanima me ono što čine. 

Ramsey je sasvim razložno ukazao na tajno manevriranje i postavio je vrlo umjesna 

pitanja u Donjem domu, dok su većina ostalih članova parlamenta, kao i obično, 

bili lak plijen, podesan za manipulaciju. U izjavi upućenoj predsjedniku parlamenta 

i članovima Donjeg doma, sastavljenoj u zatvoru Brixton, Ramsey je tvrdio da je razotkrio 

gotovo trideset organizacija koje su djelovale u Britaniji, u nastojanju da provedu 

ono što nazivam Elitinim programom. Imena koja su međusobno povezivala i 

kontrolirala te organizacije bili su, prema Ramseyu, sljedeća: profesor Harold J. Laski 

(Fabijansko društvo i Laburistička stranka), Israel Moses SiefF, profesor Herman 

Levy, Victor Gollancz te članovi parlamenta D. N. Pritt i G. R. Strauss. Uglavnom je 

re 

kao, s obzirom na ono što će se kasnije razviti u Europsku zajednicu, da je tijekom 

ls 

traživanja razobličio urotu kojom se želi uspostaviti nekakva Savezna Europa. To 

s 

e zasigurno pokazalo točnim. U veljači 1940. izjavio je da mu je u ruke dospjela 

n 

eka literatura o određenoj novoj skupini koja zagovara Saveznu Europu pod cen- 

128

istino će vas osloboditi 

traliziranom vlašću. „Popis imena podupiratelja bio je zapanjujuć", rekao je. „Kao da 

je prepisan s prikaza kojeg sam upravo bio dovršio." Na tom su se prikazu nalazila 

međusobno povezana imena i organizacije za koje je naveo da orkestriraju ratom, od 

kojih su neka spomenuta ranije. 17 Tu problematiku Ramsey je iznio postavivši jedno 

pitanje u Donjem domu. Zatražio je odgovor, odnosno potvrdu da stvaranje jedne 

Savezne europske unije nije jedan od ciljeva vlade, ali dobio je tek suzdržan i neodre 

den odgovor. Kao što ćemo vidjeti, Ramsey je, u biti, prepoznao jedan od ključn :l 

razloga izbijanja rata. 

Najveća prijetnja manipulatorima mogle su biti njegove veze s Tylerom Kento 

američkim službenikom zaduženim za kodirane materijale u Američkom veleposlanstvu 

u Londonu, gdje je Joseph Kennedy (otac J. R K.-a) bio veleposlanik. Ka 

snije će Kennedy reći da se suprotstavljao ratu zbog toga što se rat nastojalo izazva 

ti manipulacijama. Više o tome u 12. poglavlju. Kent je bio slao šifrirane brzojave 

između Winstona Churchilla i Franklina D. Roosevelta prije nego što je Churchi 

postao premijer. Obojica su bili dio prijevare, čega su itekako bili svjesni. Churc' 

je u to vrijeme bio ministar pomorstva. Sadržaj brzojava potvrđuje da je rat uistin 

bio namješten, pri čemu su Churchill i Roosevelt u zajedničkoj uroti snovali buduće 

događaje. Brzojavi su također otkrivali da je manipulacijom izazivanja rata u Europi 

koordinirano iz New Yorka. 

Ramsey je neke od tih dokumenata vidio u Kentovom stanu na adresi Glouceste 

Place br. 47. Nakon posjeta Škotskoj namjeravao je pregledati i ostatak te s njihovim 

sadržajem upoznati Chamberlaina. U njegovoj odsutnosti, Chamberlain je zamijenjen 

Churchillom, a kada se Ramsey vratio u London uhićen je na pragu svoje 

kuće temeljem Uredbe 18b. Ostatak rata proveo je u zatvoru, kao i Tyler Kent koji je 

proglašen krivim za kradu dokumenata iz Američkog veleposlanstva. 18 

Veleposlanik 

Joseph Kennedy otpustio je Kenta netom prije negoli su ga uhitile britanske vlasti, 

lišivši ga time diplomatskog imuniteta u vezi krivičnih postupaka na britanskim sudovima. 

Suđeno mu je u tajnosti, na način koji je nezakonit po američkom Ustavu. 

Kent i Ramsey ostatak rata proveli su u zatvoru u Britaniji, zajedno s još jednom 

istražiteljicom, Annom Wookoff, kako bi ih se spriječilo da objelodane istinu o ratu 

i način kako je rat započeo. Kao dio svoje obrane protiv optužbi Kent je naveo daj 

Roosevelt pripomogao da se s vlasti makne Chamberlain i na njegovo mjesto posta 

vi Churchill, kao i da je to dio niza događaja isplaniranih s ciljem da se u rat uvuc 

Amerika. 

U SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu ratni vođe, Roosevelt i Churchill, još uvij 

se slave kao ratni heroji, no legende i zbilja međusobno su udaljeni svjetlosnim go 

dinama. 

Čak i općeprihvaćena „povijest" koja kaže da se Churchill uživo obratio naciji pre 

ko BBC-a da joj podigne moral (s rečenicama poput „Borit ćemo se s njima i na p' 3 " 

/ama) jest tlapnja. BBC nikad nije emitirao Churchillove govore uživo ili u cijelosti' 

Govore je bio održao u Donjem domu, a kratki snimljeni izvaci kasnije su koriste 

pregledima vijesti. Poslije rata njegove cjelovite govore za diskografsku kuću Deaa 

gnimio je jedan glumac. 19 

Sada kada su svi igrači - Roosevelt, Churchill i Hitler - bili na svojim mjestima, 

Elita je mogla intenzivirati rat i pretvoriti ga u sukob svjetskih razmjera. Bio je to, 

kako se i planiralo, krupan svjetski problem koji je zahtijevao krupno svjetsko rješenje: 

Ujedinjene narode, Europsku zajednicu i sve ostale centralizirane institucije koje 

će se pojaviti nakon 1945. Prema Rooseveltovom sinu, pukovniku Elliotu Rooseveltu, 

njegov otac se, odlazeći tobože u ribolov, u kolovozu 1941. sastao s Churchillom na 

ratnom brodu u Zaljevu Argentia. Na sastanku su bili i lord Beaverbrook (vlasnik 

londonskih novina Daily Express) i Averell Harriman (čija je obiteljska tvrtka financirala 

boljševičku revoluciju, Adolfa Hitlera, nacistički ratni stroj i eugeničke organizacije 

koje su zagovarale prisilnu sterilizaciju „teglećih klasa" kako bi se stvorilo mjesto 

jednoj Nadrasi). Eto, takvi su se ljudi sastali da bi dogovorili načine suprotstavljanja 

Hitleru! Churchill, Beaverbrook i Harriman bili su članovi Komiteta 300. 

Harriman je bio blizak i Rooseveltu i Churchillu te je djelovao kao posrednik, 

savjetujući obojicu. S tog je položaja mogao manipulirati dvojicom voda kako mu 

se prohtjelo ili, bolje rečeno, kako se prohtjelo Svjetskoj Eliti. Njen je pak bio problem 

kako nagnati američki narod da šalje svoje sinove i kćeri u još jedan rat u 

|uropi koji, po svemu sudeći, s njima nema nikakve veze. Amerikanci su se toliko 

revnosno protivili ratu da je jedina šansa da Roosevelt opet bude izabran bila da 

kaže kako nema nikakvu namjeru slati njihovu djecu da se bore u Europi ili bilo 

gdje drugdje, ponavljajući riječi Woodrowa Wilsona prije nego što je ovaj Ameriku 

poveo u Prvi svjetski rat. Roosevelt je lagao, kao što je lagao i Wilson. Evo što je, 

modu ostalim, govorio: 

„...Govoreći pred vama, majke i očevi, još vas jednom uvjeravam. Rekao sam to i 

prije, ali reći ću to opet i opet i opet. Vaše sinove nećemo slati ni u kakve vanjske 

ratove." 20 

»Dakle, svaku najavu slanja vojske u Europu slobodno možete smatrati smišljenom 

neistinom." 2 ' 

Izgovarajući te riječi, cijelo je vrijeme znao daje Drugi svjetski rat skrojila Elita i da 

SU događaji, koji će pripomoći da američko javno mnijenje prihvati ulazak SAD-a u 

f 

at, iza kulisa odavno u tijeku. Roosevelt je kršio međunarodne zakone o neutralnosti 

1 

skakao sam sebi u usta kada je opskrbljivao Britance vojnom opremom i naoružan 

jem ne samo kradomice već i na temelju Zakona o zajmu i najmu. Neki članovi Kon- 

8 r esa ipak su shvatili što se događa. Zastupnik iz Missourija Philip Bennett je rekao: 

»Ali naše se momke neće slati izvan naših granica, kaže predsjednik. Glupost, g. 

Predsjedavajući; u trenutku dok ovo govorim njihovi se ležajevi ugrađuju u naše


industrije tijekom Prvog svjetskog rata te je bio među „savjetnicima" koji su preg 0 čke Mornarice u to je vrijeme bio izvan luke. Iznenađeni Dan poslije Pearl Harbora 

izvorni planovi 

transportne brodove. Upravo dok ovo govorim, pločice za identifikaciju mrtvih 

ranjenih štancaju se u tvrtki William C. Ballantyne and Co. iz Washingtona." 22 

varali o visini ratne odštete dosuđene Nijemcima u Versaillesu. Bio je šapat u Rooseveltovom 

uhu, kao što je to bio mnogim predsjednicima. Vijeće za vanjske odnose 

kovalo je plan kojim će izazvati neprijateljstvo Japanaca u takvoj mjeri da će ovi napasti 

Do dandanas općeprihvaćeni povijesni prikazi opisuju Roosevelta kao čovjeka 

koji se „uzaludno trudio izbjeći rat". 23 

Prema planu Elite, odavno poznatom samom 

Rooseveltu, trebalo je upriličiti nekakav napad na Sjedinjene Države, što bi toliko 

Sjedinjene Dr žave. Predvodnik takve politike bio je Rooseveltov ministar rata 

Henry Stimson, osnivač CFR-a. U svoj je dnevnik zapisao: „Dolazimo do škakljivog 

pitanja igranja diplomatskog ping-ponga pomoću kojega ćemo navesti Japan da zaigra 

razgnjevilo javno mnijenje da bi ljudi prihvatili ulazak u rat protiv agresora te posljedično 

na lošu kartu i učini prvi otvoreno loš potez". 25 

CFR-ova radna skupina iz pro 

uključivanje i u europski sukob. Kao član administracije Woodrowa Wilsona 

u Prvom svjetskom ratu, Roosevelt je bio vrlo dobro izvježban u manipuliranju javnog 

mnijenja posredstvom unaprijed skovanih događaja. Godine 1939. senator P. 

jekta Istraživanja rata i mira poslala je Rooseveltu dopis, predlažući da se Kini pruži 

pomoć u njenom sukobu s Japanom te da se japanska imovina u SAD-u zamrzne 

i nametne trgovinski embargo, a da se Japanu odbije pristup Panamskom kanalu. 

Nye iz Sjeverne Dakote izjavljuje da je vidio niz svezaka pod nazivom „Sljedeći rat", 

Preporučam vam odličnu knjigu Pearl Harbor, priča o tajnom ratu (Pearl Harbor, 

r Ihe 

uključujući i onaj naslovljen „Propaganda u sljedećem ratu". O tom sam dokumentu 

Story Of The Secret War) 2b 

Georgea Morgensterna, u kojoj se potanko opisuje kako 

govorio u jednom od prethodnih poglavlja, a u njemu se otkriva kako je Amerikancima 

obećano da će Britanija priznati židovsku postojbinu u Palestini ako Amerikanci 

uđu u Prvi svjetski rat. Kao što je senator Nye iznio na svjetlo dana, u materijalima 

se nalazila i strategija za usmjeravanje javnog mnijenja ka prihvaćanju američkog 

uplitanja u drugi svjetski sukob, za kojeg se u tim dokumentima - napisanim između 

dva rata - kaže da će nastupiti. U dokumentu o propagandi, izvorno napisanom u 

Britaniji, stoji: 

su Japanci isprovocirani da napadnu Pearl Harbor, na Havajima 7. prosinca 1941. 

Četiri godine prije napada Rooseveltova je administracija prisluškivala i dešifrirala 

tajne poruke Japanaca. Znali su da Japanci namjeravaju upozoriti svoja diplomatska 

predstavništva diljem svijeta o odluci da stupe u rat preko lažne vremenske prognoze 

u svakodnevnom emitiranju vijesti na kratkom valu radija, na japanskom jeziku. 

Prognoza „oborine, uz udare istočnog vjetra" upućivala je na rat sa Sjedinjenim Državama; 

„vedro vrijeme, uz udare zapadnog vjetra" označavalo je odluku da se zarati 

s Britanijom i nizozemskim kolonijama na Istoku; dok je „oblačno vrijeme, uz udare 

„Uvjeriti ih [Sjedinjene Države] da preuzmu našu ulogu bit će mnogo teže, zapravo 

toliko teško da će biti gotovo neizvedivo. U tu je svrhu potrebna konkretna prijetnja 

sjevernog vjetra" značilo rat s Rusijom. 

Kao što se moglo čuti tijekom kongresne istrage 27 

1945. godine, poruke koje ukazuju 

Americi, prijetnja, štoviše, koju će propaganda morati jasno predočiti svakom 

građaninu, prije negoli se Republika ponovno dohvati oružja u nekoj izvanjskoj 

razmirici... 

na odluku da se stupi u rat sa Sjedinjenim Državama i Britanijom, ali ne i s 

Rusijom, uhvaćene su i dešifrirane 3. prosinca 1941. - četiri dana prije napada na 

Pearl Harbor. Nakon toga iz dokumenata Mornarice navedene poruke su „nestale". 

Druge dešilrirane poruke Rooseveltu su pružile informacije o najavljenom napadu 

„Logično, stvari bi bile mnogo jednostavnije kada bi se umiješao Japan [moj naglasak], 

čime bi se možda, a rekao bih i sigurno, Amerika bez daljnjeg okolišanja 

uvukla u rat. U svakom slučaju, za postizanje tog cilja mogli bismo zahvaliti našim 

propagandistima, što bi bio logičan i očit rezultat njihova truda. Uostalom, na isti 

su način u Velikom ratu [Prvom svjetskom ratu; op.prev] upleli u sukob Sjedinjene 

Države i Njemačku... 

na Pearl Harbor, ali stanovništvo o tome nije obaviješteno. Dana 27. siječnja 1941. 

američki veleposlanik u Tokiju Joseph Grew napisao je Rooseveltu izvještaj u kojem 

ga obavještava da će, u slučaju rata, prva meta biti Pearl Harbor. 28 Sveukupno uzevši, 

Roosevelt je imao informacije iz osam različitih izvora koji su ukazivali na vrlo izvjestan 

napad. 29 Do napada je moralo doći jednostavno zato što se manipulacijom htjelo 

navesti američko javno mnijenje da pristane na ulazak u rat koji je odavno isplaniran. 

A ponajviše su nasamareni Japanci. Oni jesu napali SAD, ali su navedeni da to učine, 

Srećom, naša propaganda u Americi ima dobre temelje. Možemo biti potpuno 

iskreni, jer igrat ćemo na staru kartu političke igre - demokraciju. Moramo jasn 

izraziti naše pouzdanje u demokratski oblik vladavine i našu čvrstu odlučnost da s 

oslanjamo na... staru božicu oemokratske kolotečine." 24 

I 

to lukavštinom samih Amerikanaca, ali i Nijemaca. 

Joachim von Ribbentrop, njemački ministar vanjskih poslova, vršio je pritisak na 

Japance da napadnu Sjedinjene Države. Dana 6. prosinca odluci Japanaca da stupe u 

pridonio je i Hitler svojim nagovještajima da su njemačke snage pred ulaskom u 

Moskvu. Dan nakon napada na Pearl Harbor, 8. prosinca, dolazi vijest da se Nijemci 

Manipulacijom oko Roosevelta koordinirao je Bernard Baruch i ona fasada Svje^ 

ske Elite: Vijeće za vanjske poslove (CFR). Baruch je predsjedavao Odborom ratM 

Povlače s ruskog fronta. U napadu na Pearl Harbor ubijeno je tri tisuće ljudi koji su 

nove žrtve Elitina plana da zagospodari svijetom, ali najveći dio „kreme" ameri


izvorni 

planovi 

Allen Dulles postavljen je u Ured koordinatora informacija, koji je kasnije postao 

Ured strateških službi (OSS), a potom CIA. 

Plan je bio izvanredno učinkovit jer je javno mnijenje reagiralo točno kako se i 

željelo. Amerika se našla u još jednom ratu u Europi, a „naši momci" koje se neće 

slati u Europu (prema Rooseveltu) sada su bili na putu onamo, gdje će mnogi od njih 

poginuti. Churchillova reakcija na najnovije vijesti glasila je: „To je ono o čemu sam 

sanjao, čemu sam stremio i na čemu sam radio, a što se sada i ostvarilo". 30 

Mogao je 

dodati: „1 cijelo sam vrijeme znao da će se ostvariti". Članovi Okruglog stola/Kraljevskog 

instituta za međunarodne poslove bili su savršeno raspoređeni da koordiniraju 

manipulaciju u Sjedinjenim Državama. Lord Lothian, koji je agitirao za popuštanje 

Hitleru a potom zahtijevao rat, imenovan je britanskim veleposlanikom u Sjedinjenim 

Državama. Nakon što je u prosincu 1940. umro, zamijenjen je u Washingtonu 

drugim elitnim članom Okruglog stola/RILA, lordom Halifaxom (Kom. 300). Ako 

se sjećate, to je čovjek koji je predložio da se s Hitlerom postigne dogovor, nakon 

njihova susreta 1938. Osim britanskog veleposlanstva u Washingtonu, pod kontrolom 

članova Okruglog stola bili su Odjel za istraživanje i obavještavanje britanskog 

Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstvo informiranja i sve agencije uključene 

u gospodarsku „mobilizaciju i obnovu". 11 

Slična je situacija prevladavala u SAD-u. 

Utjecaj na Roosevelta od strane Vijeća za vanjske poslove, s njegovim članstvom koje 

je prožimalo vladu, bankarstvo, trgovinu, medije i vojsku, teško da bi se moglo precijeniti. 

Rooseveltov zet Curtis Dali, citiran u knjizi jima Keitha Priručnik o alternativi 

br. 3 (Casebook on Alternative 3), izjavio je: 

„Dugo sam vremena smatrao da je [Roosevelt]... razradio brojne vlastite koncepcije 

i ideje za dobrobit ove zemlje, SAD-a. Ali nije. Većinu njegovih ideja, njegovo političko'streljivo', 

da tako kažem, unaprijed je i pomno za nj razradilo Vijeće za vanjske 

poslove/Novčarska Skupina Jednog Svijeta. Briljantno, s velikim užitkom, kao da 

gađa izvanredno podešenim artiljerijskim oružjem, tim pripremljenim 'streljivom' 

pogodio je usred mete koja nije ništa slutila, američki narod - otplativši time i zadržavši 

međunarodnu političku podršku." (str. 25) 

Dali također otkriva da je u proljeće 1943. Roosevelt odbacio njemačku ponudu 

„časne predaje". Ponuda je iznesena zapovjedniku Georgeu Earleu, Rooseveltovm 

osobnom vojnom atašeu u Istanbulu, od strane admirala Wilhelma Canarisa, ravnatelja 

njemačke tajne službe, a kasnije ju je ponovno iznio njemački veleposlanik Fritz 

von Papen. Zanemarene su sve poruke koje je Earle odašiljao Rooseveltu s pojedinostima 

o ponuđenoj predaji. 32 

Manipulatori su željeli da se rat nastavi sve dok svijet ne bude promijenjen u skladu 

s njihovom predodžbom. 

Simbolično, Rooseveltova rezidencija (u Istočnoj ulici broj 65. u New Yorku) nalazila 

se tik do sjedišta Vijeća za vanjske odnose! Dok je ovaj planet po drugi puta u 

dvadeset i pet godina silazio u pakao, Elita gaje nepogrešivo navodila u tom smjeru. 

Kao i u Prvom svjetskom ratu, osnovna je ideja bila da se, jednom kada sve bude gotovo, 

potpiše mir pod uvjetima koje je diktirala Elita, te da se svijet po okončanju rata 

ostavi u situaciji koja se najlakše može kontrolirati. Hitler nije napao Britaniju kada 

mu je bila na pladnju (nakon povlačenja iz Dunkirka 1940. godine) jer - u što sam 

sve više uvjeren - oni koji su ga kontrolirali nisu željeli da se to dogodi. I, kao što je 

postalo očito poslije rata, vrhovnog zapovjednika Saveznika, generala Eisenhowera, 

Roosevelt (Svjetska Elita) je spriječio da pročešlja Njemačku nakon što su Nijemci 

pregaženi, kako bi Carstvo Sovjetskog Saveza moglo dopirali do Berlina, čime bi se 

stvorili uvjeti za Hladni rat. Eisenhower je bio bliski suradnik Rockefellera i Bernarda 

Barucha. Zahvaljujući njima njegovo napredovanje u službi bilo je zapanjujuće brzo. 

Nakon rata postao je predsjednik Sjedinjenih Država. Časopis Life je 9. travnja 1951. 

izvijestio da je Eisenhower uspostavio radio-vezu sa Staljinom preko američke vojne 

misije u Moskvi, kako bi njih dvojica razradili njegov plan da se Amerikanci zaustave 

na rijeci Elbi te da se Rusima omogući da zauzmu Berlin. Poruku je pisao njegov politički 

savjetnik John Wheeler Bennett iz Kraljevskog instituta za međunarodne poslove, 

a zaprimio W. Averell Harriman, te je proslijeđena Staljinu. 13 

Željezna zavjesa i 

Berlinski zid bili su tvorevine Elite po klasičnom načelu „podijeli pa vladaj i manipuliraj 

putem straha". Svjetski rat kao jedan od oblika kontrole bit će zamijenjen, barem 

na nekoliko desetljeća, strahom od apokaliptičnog sukoba između Istoka i Zapada. 

Strah će biti raspirivan otkrićem novog i razornog oružja - atomske bombe. Stvorili 

su je Amerikanci tijekom takozvanog „Projekta Manhattan", pod vodstvom Roberta 

Oppenheimera, uz potporu Elitom upravljanog Instituta za napredna istraživanja pri 

Sveučilištu Princeton (gdje je Albert Einstein bio redovni gost). 

Poslije Rooseveltove smrti 34 

njegov nasljednik, još jedan Slobodni zidar, Harry 

S. Truman, odobrio je upotrebu tog „novog" oružja pri uništenju japanskih gradova 

Hirošime i Nagasakija 6. i 9. kolovoza 1945. Sama eksplozija u Hirošimi ubila je 

osamdeset tisuća muškaraca, žena i djece. Bog zna koliko ih je odonda umrlo ili teško 

oboljelo zbog posljedica radijacije. Taj groteskni čin neljudskosti političari i vojni 

lideri opravdavali su pretpostavkom da je to bio jedini način đa se zaštite životi Amerikanaca 

koji bi - kako je rečeno - bili izgubljeni u ogromnom broju da je odobren 

pohod na Japan. Sada znamo da to nije istina. Sada znamo da su Japanci pristali na 

predaju prethodnog proljeća pod istim uvjetima kakvi su prihvaćeni nakon bačenih 

bombi. Car Hirohito bio je na to pristao nakon tajnih pregovora sa SAD-om, uz posredničku 

ulogu Vatikana. Bivši britanski ministar (član kabineta) Tony Benn kaže 

da je za to saznao po ulasku u Vladu. Umirovljeni pukovnik Donn Grand Pre, pišući 

za američke istraživačke novine The Spotlight, 12. rujna 1994. iznosi kako je i sam sasvim 

pouzdano znao da bi se Japanci bili predali prije Hirošime. Kaže da je u svibnju 

1945. bio pripadnik postrojbi koje su potiskivale ono što je preostalo od japanske vojske 

van sjeverne Burme, dok su bombarderi B-29 u nizu napada zasipali bombama 

Tokio. Dva dana nakon tih svibanjskih napada, kaže pukovnik, tadašnji je američki 

135


izvorni 

planovi 

ministar vanjskih poslova Joseph C. Grew predsjedniku Trumanu preporučio da u 

uvjete za predaju Japanaca unese riječi ... „predaja neće značiti uklanjanje sadašnje 

dinastije (cara Hirohita) ukoliko ju Japanci žele zadržati". Bili su to uvjeti pod kojima 

će se Japanci predati nakon strahota koje će doživjeti tri mjeseca kasnije. Dodatak 

sporazumu o predaji Trumanu se navodno svidio, ali nakon konzultacije sa svojim 

savjetnicima zamisao je odbačena iz „vojnih razloga". Bilo je to pitanje odabira pravog 

trenutka, govorili su oni različitog mišljenja. Trumanova će odluka stajati života 

desetke, a možda i stotine tisuća ljudi. Pitanje „odabira pravog trenutka" odnosilo 

se na Potsdamsku konferenciju kada će Truman, Churchill i Josif Staljin objaviti 

Japanu ultimatum - minus predloženi dodatak. Kao što pukovnik Donn Grand Pre 

sada kaže: 

„Psihološki gledano, krajnja namjera iza bacanja atomskih bombi bila je sijanje planetarnog 

straha od nuklearne energije kako bi se države natjeralo da svoj suverenitet 

prenesu na jednu svjetsku vladu, predaju joj sve svoje oružje i vojne snage i 

odreknu se slobode." 35 

Nedugo prije Hirošime predsjednik Truman u jednom je izlaganju rekao: „Narodima 

svijeta bit će isto tako lako živjeti jedni pored drugih u jednoj svjetskoj republici 

kao što je i nama lako živjeti jedni pored drugih u Republici Sjedinjenih Država". 

Isti taj pristup zalaganja za centraliziranu svjetsku vladu i sve što se pod time podrazumijeva 

možemo uočiti u izjavama Alberta Einsteina, čovjeka upamćenog po 

njegovu znanstvenom geniju, naime, još se i danas za vrlo pametne ljude kažu da su 

„Einsteini". No, o njemu bi trebalo još ponešto reći. Einstein, koji je u Ameriku stigao 

iz Njemačke preko Švicarske, bio je dobar prijatelj Bernarda Barucha, financijera i 

osobe koja je vukla konce inih predsjednika, te lorda Victora Rothschilda, vještog 

manipulatora unutar Britanske obavještajne službe koji će prikupljati informacije o 

atomskoj energiji za tajni izraelski program nuklearnog oružja. Einstein je radio na 

izradi atomske bombe, a Baruch ju je nazivao „savršenim oružjem". Baruch se 1944. 

godine postavio na čelo organizacije koju je nazvao Komisija Ujedinjenih naroda za 

atomsku energiju - šesnaest mjeseci prije negoli je uža američka vlada, uključujući 

tadašnjeg potpredsjednika Trumana, uopće saznala da bomba postoji, te prije prvog 

sastanka službene osnivačke skupine Ujedinjenih naroda! No, Baruch i njegovi kolege 

manipulatori ionako su znali, još od Prvog svjetskog rata, što se planira. Kada 

je Truman postao predsjednik i saznao za bombu a Ujedinjeni narodi bili službeno 

ustanovljeni, postavio je Barucha na čelo... „Komisije Ujedinjenih naroda za atomsku 

energiju". I Baruch i Einstein kanili su se poslužiti strahom od atomskog razaranja 

kako bi promicali uvođenje svjetske vlade. Kako li im je samo dobro došao primjer 

Hirošime i Nagasakija u isticanju razornih sposobnosti atomske bombe! Einstein je 

pozvao Sjedinjene Države, Britaniju i Sovjetski Savez da formiraju jednu svjetsku 

vladu kojoj treba otkriti „tajnu te bombe". Rekao je da su te tri države „jedine tri sile 

s velikom vojnom moći" te ih je požurivao da tu moć (svjetsku vojsku) predaju svjetskoj 

vladi. „Genij" nastavlja: 

„Svjetska bi vlada odlučivala o svim vojnim pitanjima, a trebala bi imati još samo 

jednu ovlast: da intervenira u zemljama gdje manjina tlači većinu i stvara onakvu 

nestabilnost koja dovodi do rata ... Koncept ne-miješanja mora se napustiti, zato 

što je njegovo napuštanje element očuvanja mira." 36 

Ova umna gimnastika kao da je sišla sa stranica priručnika za osoblje Elite, a takve 

teme ponavljaju kao papagaji oni koji „mirotvorne" snage Ujedinjenih naroda žele 

pretvoriti u ajnštajnovsku svjetsku vojsku. Pogledajte samo Bosnu. Po Einsteinovim 

kriterijima gdje manjina ugnjetava većinu, prva intervencija svjetske vlade i vojske 

trebala se izvršiti u Sovjetskom Savezu za kojeg je on rekao da bi trebao biti dijelom 

svjetske vlade i vojske! Ali, ne. Genij je na to imao spreman odgovor: 

„Premda je istina da u Sovjetskom Savezu vlada manjina, ne mislim da su tamošnje 

unutarnje okolnosti same po sebi prijetnja svjetskom miru. Treba imati na umu 

da stanovnici Rusije nisu imali dužu političku izobrazbu pa je promjene koje vode 

poboljšanju uvjeta života u Rusiji morala izvršiti manjina, iz jednostavnog razloga 

što ondje nije bilo većine sposobne da to učini." 37 

Kada to dešifriramo ovom se ajnštajnovskom spikom želi reći da se trebamo poslužiti 

strahom od masovnog uništenja kao poticajem za uspostavom svjetske (Elitine) 

vlade koja će na raspolaganju imati svjetsku vojsku, a moći će intervenirati kada god 

bude smatrala da bi to koristilo njenim interesima i moći. Godine 1946. Einsteinov 

britanski prijatelj Bertrand Russell (Kom. 300) izjavljuje da je neophodno, pomoću 

straha od nuklearnog oružja, sve države natjerati da se odreknu svog suvereniteta i 

pokore se diktaturi Ujedinjenih naroda. 38 

Takav je pristup prihvaćen 1958. na drugoj 

Pagvaškoj (Pugwash) konferenciji kada je dogovorena politika Obostrano zajamčenog 

uništenja (engl. Mutual Assured Destruction - MAD). Konferencije je vodio Cyrus 

Eaton, poslovni partner obitelji Rockefeller. 39 U stvarnosti, politika MAD-a uključivala 

je stvaranje nuklearnih arsenala na obje strane, sve do točke kada bi napad na 

onoga drugoga značio uništenje za obojicu. Strah od takvog scenarija poslužio bi kao 

izvanredno sredstvo kontrole vladine politike, kontrole izdvajanja za naoružanje i 

kontrole javnog mnijenja za cijeloga trajanja Hladnog rata, iako su na najvišim razinama 

manipulacije svi oni bili na istoj strani. Pavel A. Sudoplatov, ravnatelj sovjetske 

Obavještajne uprave zadužene za razmatranje problema atomske energije tijekom 

Drugog svjetskog rata, sada potvrđuje da je tijekom rata Oppenheimer Sovjetima pribavljao 

podatke o atomskoj bombi. 10 Klaus Fuchs, njemački nuklearni fizičar, radio je 

na Projektu Manhattan nakon stoje „izbjegao" iz Njemačke u Britaniju 1933. Fuchs, 

bliski suradnik lorda Victora Rothschilda (Kom. 300), kasnije je osuđen na četrnaest 

137


izvorni 

planovi 

godina zatvora zbog odavanja tajni o britanskim i američkim istraživanjima atomske 

energije Rusima. Poslijeratne Pagvaške konferencije, potaknute od strane Einsteina 

i Bertranda Russella, bile su još jedan način prenošenja znanstvenih podataka od jedne 

strane na drugu tijekom navodnog „Hladnog rata". Također su pomogle Victoru 

Rothschildu da prikupi hrpu informacija o istraživanjima nuklearne energije i preda 

ih Izraelu, kao što ćemo vidjeti kasnije. 

Isprva je teško povjerovati, ali ne morate suviše daleko tražiti da biste uvidjeli kako 

gotovo svaki krupniji a negativni događaj svjetskog značaja jest dio istog dugoročnog 

plana kulta Svevidećeg Oka za preuzimanje ovog Planeta putem centralizirane svjetske 

vlade, središnje banke, valute i vojske. A to se provodi programiranjem ljudskog 

uma. Želimo li to spriječiti i dopustiti čovječanstvu da procvjeta svojim punim potencijalom 

ljubavi i sklada jednu stvar moramo poduzeti prije svega ostalog. Moramo 

prestati razmišljati crno-bijelo i omekšati naše krute sustave vjerovanja. Ovaj svijet 

nije crno-bijel. Niti je takvo išta drugo. Ukoliko imate krut sustav vjerovanja zatvoren 

za beskrajne tananosti života postajete instrument manipulatorske družine. Smatrate 

li da je nekakav vlasnik tvrtke koji nosi prugasto odijelo po samoj toj definiciji loš, 

a da niste saslušali što ta osoba ima za reći, tada vaš um nije vaš vlastiti. Isto vrijedi 

za one koji, ugledavši beskućnika ili putnika namjernika, odmah pomisle „žicar" ili 

„skitnica". Ili oni koji vjeruju da je ova ili ona rasa manje vrijedna od njihove vlastite. 

Nitko nije sasvim dobar i nitko nije sasvim loš. 

Zbog toga što je način razmišljanja velike većine ljudi u Britaniji prije i tijekom 

Prvog svjetskog rata bio tako nefleksibilan i krut, prodana' im je ideja o borbi dobra 

i zla, iako se ista sila nalazila u pozadini obje strane. Time je također postignuto da 

se ljude koji su imali hrabrosti ustati i prosvjedovati protiv manipulacije baci u zatvor 

bez suđenja, za čitavog trajanja rata. Ako propitkuješ našu stranu mora da si pristaša 

druge strane, vjerovao je takav djetinjasti umni sklop. Takva vrsta nerazmišljanja 

omogućuje nastavak manipulacije. Još i danas, ako govoreći o svjetskoj obmani spomenete 

bilo koje ime uključenih protagonista koje je slučajno židovsko, odmah vas se 

žigoše kao „antisemita". Neki ljudi to rade namjerno kako bi okrnjili ugled istraživača 

i umanjili efekt njihovih informacija. Drugi, poput ljudi koje nazivam Robotskim 

radikalima, mehanički ponavljaju takve slogane zato što su njihovi umovi u ovom 

trenutku toliko kruti da se ne bi mogli nositi s idejom kako mnogima od njihovih 

„ekstremno lijevih", „radikalnih" heroja upravlja ista sila, a ponekad su dio iste sile 

koja upravlja onima koje doživljavaju kao neprijatelje s „ekstremne Desnice". 

Upravo je ta naivnost omogućila da se dogode svjetski ratovi. Po drugi puta u četrdeset 

i pet godina i „Ljevica" i „Desnica" izmanipulirani su da zapodjenu sukob s 

najrazornijim i najstrašnijim posljedicama. Nažalost, iste djetinjaste reakcije imamo 

i danas. 

IZVORI 

1 Donovan, The Universal Soldier (Pye Records, London, 1965.). Napisala Buffy St. Marie. 

2 Navedeno u nekoliko knjiga, uključujući The Spear Of Destiny Trevora Ravenscrofta 

(Corgi, London, 1974.), str. 106. 

3 Ernst Hanfstaengl, Hitler-The Missing Years (London, 1957.). 

4 Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment, str. 275. 

5 Donji dom britanskog parlamenta, veljača 1938.; Chatham House, 24. ožujka 1938. 

The Anglo-American Establishment, str. 279-281. 

6 Ibid., str. 284. 


8 Gertrude Elias, sažetak namijenjen kolanju preko interneta (London, 1995.). 

9 Umiješanost novina The Times u manipulaciju britanskog javnog mnijenja bila je 

doista strahovita. Kao što otkriva Carroll Quigley, Okrugli stol je kontrolirao te novine 

posredno barem od 1912., a uzde je sasvim preuzeo kada su 1922. tu kompaniju kupili 

Astori {The Anglo-American Establishment, str. 113.) Jedan od glavnih paravana Okruglog 

stola bio je Geoffrey Dawson, urednik The Timesa od 1912. do 1941., što je pokrivalo 

razdoblje u kojem se manipulacijama izazvalo oba svjetska rata. Uredničku fotelju 

morao je napustiti na tri godine, između 1919. i 1922., nakon neslaganja s vlasnikom, 

lordom Northcliffeom. Čim su za kormilo zasjeli Astori, poslušnik Dawson vraćen je u 

fotelju, (str. 102). 

10 Donji dom, 8. svibnja 1940. 

11 Donji dom, 16. ožujka 1939. 

12 Obitelj Churchill (IndependentTelevision, svibanj 1995.). 


14 Neki istraživači smatraju da se Uredba 18b primjenjivala bez Churchillova znanja. 

15 Lord Victor Rothschild kasnije je postao direktor BBC-a i jedan od važnijih čimbenika 

u postupanju s atomskom energijom, u Nacionalnoj korporaciji za istraživanje i 

razvoj, u Vijeću za medicinska istraživanja te u Vijeću za poljoprivredna istraživanja (u 

razdoblju kada je britansko poljodjelstvo uništeno i istisnuto zbog upliva tvorničkog 

ratarstva i metoda koje su velike dijelove seoskih područja u Britaniji pretvorile u ekološke 

pustoši). No, zato je išao na ruku farmaceutskim kompanijama. U jednoj knjizi iz 

1994. lord Rothschild je naveden kao„peti čovjek" u britanskom špijunskom skandalu u 

kojeg su bili uključeni Philby, Maclean, Burgess i Blunt. 

16 Dr. Kitty Little, iz razgovora s autorom, srpanj 1995. 

17 Kapetan A. H. M. Ramsey, The Nameless War (OMNI Publications, London, 1952.), 

str. 101. 

18 Vidi The Case of Tyler Kent Jon na Howlanda Snowa (The Long House, Connecticut, 

SAD, 1946.). 

19 Izvor: BBC-ev Centar pisane arhivske građe.


20 Boston, 30. listopad 1940. Public Papers And Addresses Of Franklin D. Roosevelt (Macmillan, 

New York), svezak iz 1940., str. 517. 

21 Ibid. (29. prosinca 1940.), str. 633-644. 

22 Naveo A. H. M. Ramsey u knjizi The Nameless War, str. 75. 

23 Pears Cyclopaedia, 85. izdanje, str. 852. 

24 Congressional Record, 76. Kongres, svezak 84., br. 82, str. 6597-6604. 

25 Navedeno u Casebook On Alternative 3, str. 25. 

26 George Morgenstern, Pearl Harbor, The Story Of The Secret War (Costa Mesa, SAD, 

izdanje iz 1991. Prvi put objavljeno 1947.). 

27 Mješovito kongresno povjerenstvo o istraživanju napada na Pearl Harbor. Uglavnom 

se radilo o zataškavanju. 


29 Casebook On Alternative 3, str. 26. 

30 Obraćanje javnosti preko radija, 15. veljače 1942., zabilježeno u New York Timesu 16. 

veljače. 



33 Kada su nezaustavljivi saveznici ipak prodrli do Berlina, grad su poharali i opljačkali 

Britanci, Amerikanci i Rusi. Među pljačkašima je bio i stanoviti kapetan Du Maurier. 

Poznatiji nam je kao Robert Maxwell, međunarodni izdavač, lopov i agent izraelske tajne 

službe Mossad. Berlinsko porculansko posuđe prodano nakon njegove zagonetne 

smrti na moru 1991. ukradeno je iz jednog berlinskog muzeja 1945. Izvor: novine The 

Spotlight (17. travnja 1995.), str. 4. 

34 Neki istraživači tvrde da je Roosevelt umro prije negoli je to službeno objavljeno te 

da je tijekom posljednjih mjeseci rata na njegovo mjesto postavljen dvojnik. Kada se 

njihove slike usporede, kod te se dvojice muškaraca nedvojbeno mogu zapaziti očite 

razlike u izgledu lica. 

35 The Spotlight (12. rujna 1994.), str. 15. 

36 The Atlantic Monthly (studeni 1945.). 

37 Ibid. 

38 Bulletin Of Atomic Scientists (listopad 1946.). 

39 Naziv Pugwash dolazi od imena kanadskog imanja industrijalca Cyrusa Eatona. Karijeru 

je započeo kao tajnik J. D. Rockefellera da bi potom postao poslovni partner te 

dinastije. 

40 The Spotlight (16. svibnja i 12. rujna 1994.). 

sedmo poglavlje 

nadrase 

Zbog istog onog svjetonazora koji je pridonio da se utišaju glasovi protiv manipulacije 

kojom je izazvan Drugi svjetski rat, danas se ljude ocrnjuje i zatvara zbog 

propitkivanja nekih službenih verzija Holokausta u nacističkoj Njemačkoj. Počnete li 

preispitivati službenu verziju i spomenete dokaze, nitko vas ne sluša jer se vaše riječi 

gube u plimnom valu kleveta i osuda. Žele li ljudi vjerovati da su svi oni koji preispituju 

službene stavove nacisti i apologeti Hitlerovog režima ili da su antižidovski 

nastrojeni, nitko ih u tome ne može spriječiti. Ali reći ću im ovo. Zavaravaju se, zato 

što to nije istina, jednostavno nije. Dok se stare životne vibracije počinju raspadati a 

izranjaju nove, sada se nalazimo u razdoblju kada se skriveni talog prošlosti diže na 

površinu, gdje ćemo ga pročistiti i potom ukloniti. Dio toga je i sadržaj ove knjige. 

Ne radi se samo o pojedincima što su potisnuli emocije koje ih izjedaju a s kojima će 

se morati suočiti, nego i o planetu Zemlji te kolektivnom umu čovječanstva. Proces 

pročišćenja Zemlje odvija se na razne načine, a jedan od njih jest da sve što je bilo 

tajno i zataškavano izađe pred oči javnosti. Sviđalo se to nekima ili ne, neće proći 

dugo a službena verzija Holokausta morat će biti podvrgnuta valjanoj raspravi. To 

će omogućiti proces pročišćenja i preobrazbe. Način na koji su nacisti postupali s 

mnogim Židovima neopisiv je i strašan. Nema riječi kojima bi se to dalo opisati. 

Kao što vidimo u komemoracijama, čini se da bol onih koji su sve to preživjeli ne 

jenjava. Kakva bi to uvreda bila za ljude koji su toliko propatili kada bi se ustanovilo 

da se njihova bol i nezamisliv užas ujedno koriste bez njihova znanja, za promicanje 

i prikrivanje jednog dugoročnijeg plana. Mogli bismo to okarakterizirati kao jedan 

od krajnje nečovječnih postupaka. Koriste li neki ljudi koji nisu propatili pod nacističkom 

čizmom emocije onih koji jesu da bi manipulirali događajima za svoje vlastite 

dijabolične ciljeve Istinu ćemo ustanoviti jedino ako omogućimo da se sve informacije 

o tom razdoblju objelodane bez popratnih kleveta i osuda. Kao što je profesor Yehuda 

Bauer, predsjednik Centra Vidal Sassoon za istraživanje antisemitizma, rekao: 

„Netko zlorabi strahove i opsesije ljudi i prikazuje neke stvari za koje danas znamo da 

se nisu dogodile".' Bila je to njegova reakcija na priče o „ljudskom sapunu" za kojeg 

„stručnjaci" za holokaust govore da su nacisti pravili od tijela židovskih žrtava u koncentracijskim 

logorima. Postalo je to općeprihvaćena „činjenica", ali profesor Bauer 

kaže da nema nikakvih dokumentiranih dokaza da se nešto slično doista dogodilo. 

Istražujući gradu za pisanje ove knjige po prvi sam puta u svom životu nabasao na 

informacije koje dovode u pitanje službeni stav o holokaustu. Da budem iskren, bio 

sam zgranut. Pregledao sam ih, a zatim i zapisao jer takav proces uvijek pomaže da 

141


naarase 

mi se stvari u glavi slegnu. Tjednima i tjednima neprestano sam o njima razmišljao. 

Zaključio sam da su nad židovskim narodom počinjene najokrutnije grozote, kao što 

su počinjene i nad drugim narodima u Njemačkoj, Sovjetskom Savezu te u zemljama 

pod japanskom okupacijom. Čitav je rat bio holokaust. Ono što su europski doseljenici 

učinili domorodačkim američkim plemenima bio je holokaust. Grozote koje je 

židovski narod pretrpio pod nacistima čine bol koju vidimo potpuno razumljivom. 

No, iz izloženih činjenica na koje sam bio naišao također sam zaključio da službeni 

dokazi imaju mnogo rupa i pitanja bez odgovora, uz goleme količine dokumentiranih 

podataka koje bi trebalo razjasniti prije negoli uspijemo doznati što se uistinu 

dogodilo. Kao što rekoh, nikada ništa nije onako kao što izgleda, ma koliko nas netko 

u to uvjeravao. Kada, na primjer, Amerikanac židovskog podrijetla poput Davida 

Colea iznese dokaze i dokumentarne video-zapise koji obaraju službene tvrdnje o 

zbivanjima u Auschwitzu jednostavno ne možete, ukoliko vas zanima istina, odmahnuti 

na ono što je otkrio i osuditi ga kao apologetu nacista. Ne mislim reći da je sve 

što ljudi govore točno, ali zašto se toliko bojimo dopustiti samoj javnosti da o tome 

odluči Zašto se takve informacije zataškavaju 

Ljudi možda ne vole kada pobliže govorim o tome, ali pitam ih ovo: što je to prava 

ljubav za čovječanstvo Je li to izricanje onoga što smatrate da ljudi trebaju znati, za 

što ćete dobiti kritike Ili je to iznošenje onoga što mislite da žele znati, za što ćete 

dobiti pljesak 

Vraćam se nečemu što često susrećem u svojem istraživanju Svjetske Elite: načinu 

na koji se židovski narod koristi kao obično propagandno sredstvo od strane viših 

razina njihove vlastite hijerarhije, posebno od Rothschilda i ostalih poput Habsburga. 

Židovski narod ne sanja o vladanju svijetom. Upravo suprotno. Oni jednostavno 

žele živjeti u miru i radosti, poput svih nas. Umjesto toga, njihove vlastite povlaštene, 

manipulantne klike nesmiljeno ih pretvaraju u „žrtvenu janjad", kako bi zaštitile nekolicinu 

od opravdanih istraga i razgolićenja. Mnoge se činjenice iz židovske povijesti 

od njih skrivaju kako bi ih se zadržalo pod umnom i emocionalnom kontrolom 

nekolicine. Bojnik Alojzv Dziurski iz poljskog tajnog pokreta otpora u vrijeme rata 

nije bio nikakav apologet nacizma niti je bio antižidovskih uvjerenja. Imao je široki 

krug prijatelja koji su bili Židovi te je izrazio duboku zahvalnost Židovu za kojeg je 

rekao da mu je spasio život. U svojoj knjizi Borac za slobodu Dziurski govori kako je 

čuo da se stav Nijemaca prema Židovima dramatično promijenio nakon što su shvatili 

koliki je utjecaj cionista u Slaljinovom Sovjetskom Savezu. To je nagnalo bojnika 

Dziurskog da se u ožujku 1942. sastane s vođama poljskih Židova i upozori ih da 

moraju raštrkati Židove koji žive u getima, preseliti ih u zabačene krajeve u kojima 

žive poljski seljaci i podići naselja u šumovitim predjelima. Rekao je da su vođe to 

odbile, što je rezultiralo strašnim posljedicama. Bojnik je rekao da se veoma zbližio 

s jednim židovskim kapetanom koji je imao funkciju političkog komesara u Crvenoj 

armiji. Dziurski u svojoj knjizi piše: 

„Radi mog interesa za židovsko pitanje on [kapetan] mi je otkrio dobro čuvanu tajnu. 

Budući da je bio prihvaćen kao predani cionist, trebao je prisustvovati tajnom 

sastanku namijenjenom samo upućenim cionistima. Sastanak je vođen na hebrejskom, 

a ne na jidišu, kao što se vodila većina sastanaka. Govornici su uglavnom 

bili strani cionistički vođe, ali on je prepoznao samo jednog, Moshu Snena, vođu 

poljskih Židova, koji je prije rata otišao u Palestinu i vratio se 1945. kao vođa Berihaha 

te je organizirao masovno iseljenje poljskih Židova. Svaki je govornik naglasio 

jedinstvenu priliku da se Palestina i Srednji istok iščupaju iz arapskih i britanskih 

ruku ... Cijelom se nežidovskom svijetu htjelo usaditi krivnju za Holokaust, zajedno 

s nacistima. Željelo se prikazati da je Holokaust bio najveći kršćanski zločin protiv 

židovskog naroda. Namjeravali su pokrenuti snažnu propagandu, a sve izdavačke 

kuće i tiskovine pod židovskim utjecajem već su dobili naputke da promiču priču 

o patnjama Zidova. 

Moshe Sneh je zatražio da se što je više moguće poljskih Židova natjera na odlazak 

iz Poljske u Palestinu ili bilo koju zemlju po svojem izboru. Zapadnoeuropskim 

Židovima izdane su upute da se pripreme za prihvat poljskih useljenika ... koji će 

se kasnije prebaciti u Sjedinjene Države. Htjeli su da SAD bude najveće izvorište 

Židova koji će utjecati na američku politiku jer SAD je trebao postati odlučujuća 

svjetska sila." 2 

Ovo možete i ne morate prihvatiti, ali imate pravo to čuti. Narednih godina na 

površinu će stizati još mnogo, mnogo više dokumentiranih ishodišnih informacija 

o ovoj temi. Ono što će izaći na vidjelo najviše će preneraziti same Židove u cjelini. 

Osobe iz vlastitih hijerarhijskih struktura počet će promatrati u sasvim drukčijem 

svijetlu. Bojnik Dziurski prikupio je veliki broj zapisa i arhivskog materijala o svojim 

ratnim iskustvima te informacijama koje su mu prenijeli njegovi prijatelji i poznanici 

Židovi. Materijali su ukradeni u svibnju 1965. prilikom provale u njegovu kuću nakon 

čega se iselio u Australiju. Dubokog sam uvjerenja da je jedna židovska klika koja 

prezire glavninu židovskog naroda radila s ne-Židovima na planiranju Prvog svjetskog 

rata, Ruske revolucije i Drugog svjetskog rata. Ta židovska/nežidovska Elita pomoću 

Prvog svjetskog rata osigurala je donošenje Balfurške deklaracije i nametanje 

načela židovske države Izrael u Palestini (za koju, s obzirom na genetsko podrijetlo 

glavnine židovskog naroda, nema apsolutno nikakvog opravdanja na povijesnoj ili 

bilo kakvoj drugoj osnovi). Potom su na Versajskoj mirovnoj konferenciji nametnuli 

svoju volju i stvorili okolnosti koje su Drugi svjetski rat učinile neminovnim. Financirali 

su Hitlerov dolazak na vlast 1933. godine i omogućili dovoljno sredstava za ponovno 

naoružavanje Njemačke. Manipulirajući svojim vladama, njihovi predstavnici 

u drugim državama omogućili su Hitleru i nacistima da napadnu susjedne zemlje te 

povećaju svoju vojnu moć i kapacitete otimanjem resursa tih zemalja. Kod Hitlera su 

stvarali dojam da se bez ikakvih većih kušnji može proširiti preko unutrašnjosti Europe, 

ali tada, u unaprijed dogovoreno vrijeme, stav Britanije stubokom se promije-


nadrase 

nio i on se našao u ratu u kojem nije mogao pobijediti - naročito nakon Rooseveltove 

manipulacije američkim narodom, preko Pearla Harbora i ulaska u sukob za kojeg je 

potonji ranije govorio da se Amerike nimalo ne tiče. 

U međuvremenu, onim Židovima iz Njemačke koji su bili dijelom te male židovske/nežidovske 

Elite ili su joj bili od koristi, omogućeno je da napuste zemlje okupirane 

od strane nacista i pobjegnu u SAD, druge sigurne zemlje te u Palestinu gdje će 

započeti s djelovanjem koje će dostići vrhunac stvaranjem Izraela nakon rata. Nisu 

oni bili ti koji će proći kroz onako užasne patnje pod Hitlerovom vlašću. Daleko od 

toga. Oni su bili ti koji će iskoristiti i zlorabiti patnje ljudi koji su ondje ostali. Kada 

su pripadnici povlaštene elite, poput bankara Maxa VVarburga, napustili Njemačku, 

židovski muškarci, žene i djeca (koji su smatrani potrošnom robom za postizanje 

višeg cilja) prepušteni su sudbini. A njihova je sudbina zapečaćena kada je primjerak 

Protokola sionskih mudraca Alfred Rosenberg (sa svojim židovskim podrijetlom) učinio 

dostupnim Hitleru. 

Što je tu manipulativnu židovsku kliku tjeralo da sa svojim bližnjima, Židovima 

postupaju na tako neljudski način Sasvim jednostavno: manipulalori zapravo nisu 

Židovi, kao što ističe rabin Marvin S. Antelman u svojoj knjizi napisanoj 1974. Ukloniti 

opijat (To Eliminate The Oplate). Antelman, kojemu su nacisti pobili sedamnaest 

članova obitelji, kaže da ta ldika ne želi promicati Judaizam već ga želi uništiti, kao 

Što želi uništiti sve alternative vlastitom središtu štovanja - drevnom Svevidećem Oku. 

Čvrste niti odanosti i srodnih pobuda povezuju na taj način one Židove, Arape, Britance, 

Nijemce, Amerikance itd. koji posve svjesno rade na uvođenju fašističke tiranije 

poznate kao Novi Svjetski Poredak. „Židovima" iz redova Globalne Elite živo se fućka 

za židovski narod, kao što se i Nijemcima iz te klike fućka za njemački narod. Njima su 

mase ma koje rase, boje ili zemlje tek stado ništavnih stvorenja čija je svrha jedino da 

služe njihovom gospodaru - luciferskoj svijesti s Četvrte Dimenzije. „Svevideći" Židovi, 

međutim, i njihovi nežidovski urotnici služe se dimnom zavjesom „antisemitizma" 

i istinskom patnjom pravih Židova da osujete istragu o svojim mračnim aktivnostima. 

Uvjeren sam da je Protokole napisala i dala u optjecaj ta klika, sredivši da sve izgleda kao 

zavjera židovskog naroda u cjelini. A to nije istina. Ne, ne i ne! 

Nakon rata nezamislive patnje židovskog naroda kojeg su otpisale njegove vlastite 

elite, između ostalih, iskorištene su kako bi se utemeljilo državu Izrael na valovima razumljivih 

emocija, proizašlih iz priča podastiranih svijetu. Te se patnje odonda koriste 

u svrhu sprječavanja nesumnjivo potrebnog istraživanja o manipulacijama ljudskom 

rasom. Etiketa „antisemit" prišiva se svakome tko osporava službenu verziju povijesti 

i tko razotkriva ljude koji uistinu kontroliraju svijet. Jedno od oruđa te židovske i nežidovske 

klike - koja je Židovima nanijela tolike patnje - naziva se cionizam, a to je i 

država Izrael, kao zemlja i kao vladajući mentalni sklop, koji me neodoljivo podsjeća na 

nacistički način razmišljanja. 

Doista je lako dokazati da je britanska hijerarhija manipulirala, iskorištavala i slala 

u smrt milijune i milijune Britanaca koji su tako služili „nacionalnim interesima", 

interesima vladajuće klike; njemačka hijerarhija učinila je isto njemačkom narodu, a 

američka hijerarhija američkom stanovništvu. Za svoje „neoprane mase" te vladajuće 

klike ne osjećaju ništa doli krajnji prijezir. Doživljavaju ih kao stoku koju se može 

koristiti i izrabljivati po želji. Imamo li, dakle, uopće razloga čuditi se što židovske 

hijerarhijske strukture na golemu većinu židovskog naroda gledaju na isti način 

Izrabljivanje onih koji su propatili od strane onih koji nisu omogućilo je vladajućoj 

izraelskoj eliti da počine najgore strahote bez glasnijih prigovora šire svjetske zajednice, 

dok se istodobno svaka uočena prijetnja Izraelu smjesta osuđuje te se protiv nje 

žurno poduzimaju koraci. Zašto ne možemo čuti ništa o desetljećima strahota koje je 

počinio Izrael protiv istjeranih Palestinaca, a na koje stalno upozoravaju pripadnici 

Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i obnovu Groteskna je ironija da je, dok se 

žalila na „ekstremnu desnicu" i „antisemitizam", izraelska vlada podupirala nacističke 

režime diljem svijeta, uključujući i terorista Somozu koji je odgovoran za pokolj 

desetina tisuća pripadnika svog vlastitog naroda u Nikaragvi. 3 

Izrael je naoružavao ili 

podržavao neo-naciste i teroriste u Tajvanu, Saudijskoj Arabiji, Srednjoj Americi, Argentini 

i mnogim drugim zemljama, 1 

u savezu s neo-nacistima koji kontroliraju Sjedinjene 

Države i CIA-u. Kada Izrael popuje o rasizmu i ekstremnoj desnici, stvarno 

mi se povraća. Izraelska vlada, njezina vojska i njezina obavještajna ruka Mossad su 

neo-nacističke, terorističke organizacije. Taj mentalni sklop oličuju mnogi izraelski 

naseljenici na okupiranoj Zapadnoj obali i pojasu Gaze. Izraelske vlasti skrivaju ovu 

činjenicu od onih Židova koji su pretrpjeli grozote u Hitlerovoj Njemačkoj. Izraelski 

vođe koji su dio, ili su kontrolirani od strane kulta Svevidećeg Oka, iskorištavali su tu 

patnju više od pedeset godina kako bi prikrili i opravdali svakodnevne strahote počinjene 

nad arapskim stanovništvom. Palestinsku djecu ubijaju nacistički naseljenici 

na okupiranim područjima, ali ubojice prolaze nekažnjeno. U međuvremenu, Arape 

redovito ubijaju isti vojnici koji okreću glavu kada doseljenici teroriziraju palestinske 

muškarce, žene i djecu. 5 

Kao što je Hitler postupao s onim Židovima koje je njihova 

vlastita vrhuška ostavila na cjedilu, tako Izrael danas postupa s Palestincima. Hvala 

lijepa, ali ne želim da mi predavanja o rasizmu i nacizmu drže apologeti izraelskog 

terorizma. 

I doista, oni što su vodili terorističke organizacije koje su stvorile Izrael nakon rata 

kasnije su postali njegovi vođe. Kada se prigovara postupcima Izraela to ne znači da 

se osuđuje židovski narod. Upravo suprotno. Oni koji kontroliraju Izrael i njegovu 

međunarodnu terorističku ruku Mossad nisu pravi Židovi. Oni su hrpa neuravnoteženih 

siledžija koji iskorištavaju (zlorabe) židovski narod za svoje paklene ciljeve. 

Izraelski premijer Menachim Begin bio je lučonoša ilegalne židovske terorističke organizacije 

Irgun i, slijedom toga, odgovoran za neopisiva ubojstva i sakaćenje ljudi. 

Kasnije će dobiti Nobelovu nagradu za mir kao i Henry Kissinger. Jedan drugi izraelski 

premijer, Yitzhak Shamir, bio je terorist u židovskoj ilegali prije negoli je postao 

(doista prikladno) šef Mossadovog voda smrti u vrijeme ubojstva Jolina F. Kennedyja. 

U jednom od narednih poglavlja ukazat ću na povezanost obojice, i Shamira i Begina,


s atentatom na Kennedyja. Premijer Yitzhak Rabin uzdizan je kao veliki mirotvorac 

nakon što je i sam ubijen u atentatu 1995., ali i on je bio terorist. Kao što kaže Naeim 

Giladi, izraelski pisac i povjesničar: „Svoju je karijeru Rabin započeo ... terorističkim 

ubojstvima kojima je prolivena i arapska i židovska krv kada su to zahtijevale hladne 

političke procjene". 6 

Godine 1940. kada je ilegalno useljavanje Židova u Palestinu uzelo maha, britanske 

vojne vlasti počele su uhićivati i deportirati one Židove koji nisu imali potrebne 

papire. Cionističko podzemlje odlučilo je da će radije vršiti sabotaže na izbjegličkim 

brodovima negoli dopustiti im da isplove. Giladi nastavlja: ,,U to je doba Rabin bio 

član Palmacha - u prijevodu „akcijskih skupina" - bila je to surova ilegalna postrojba 

... u studenome 1940. njegova je skupina dignula u zrak brod s izbjeglicama, pod 

nazivom Patria, u haifaškoj luci. U eksploziji je poginulo više od 250 židovskih emigranata". 

7 

Kasnije je Rabinov Palmach istu sudbinu priredio trima drugim brodovima, što je 

za posljedicu imalo smrt preko tisuću Židova. No, za to su barbarstvo optuženi Arapi 

što je, naravno, i bio smisao tog krvoprolića. Cionistički vođa David Ben-Gurion 

u svojim je dnevnicima napisao da su ti bombaški napadi „izazvali veću naklonost 

prema nama i podršku negoli smo očekivali"." Kasnije ću povezati i Ben-Guriona s 

Kennedyjevim ubojstvom. Sve više mi se nameće zaključak da su ono što se dogodilo 

Židovima u nacističkoj Njemačkoj (kakva god istina bila) podržavali, pa čak i 

planirali ti mahniti ljudi kako bi se omogućilo stvaranje Izraela, a „antisemitizmom" 

su podmetali klipove opravdanoj istrazi o njihovim gnusnim aktivnostima. Takav 

je zasigurno bio ishod. Svakoga tko razotkriva te zaprepašćujuće strahote nazivaju 

neo-nacistom. 

Štoviše, veliki dio novca i naoružanja kojim su se koristili ne samo ti teroristi iz 

podzemlja nego i osnivači Izraela, pribavljala je organizirana zločinačka skupina 

Meyera Lanskog. Sjedište joj je bilo u SAD-u, no operirala je diljem svijeta. Lansky, 

rođen kao Maier Suchowjansky u Grodnom u Rusiji, izdignuo se iz njujorških sirotinjskih 

četvrti do čelnih pozicija u kaljuži međunarodnog podzemlja. Bio je iznad 

mafije. Do tih se vrtoglavih visina Lansky uspeo uobičajenim sredstvima - ubojstvima 

i terorom. Takav je bio čovjek koji je preko svojih zločinačkih i terorističkih mreža 

prebacivao novac i oružje židovskim teroristima i kasnijoj izraelskoj državi. Njegov 

je doprinos bio tolik da je opisivan kao „Izraelov kum". 9 

Kada god bi mu dogorjelo 

pod petama u Sjedinjenim Državama, Lansky se sklanjao u Izrael gdje se, u svojoj 

voljenoj „domovini", na koncu i skrasio. Kao što ćemo vidjeti, jedan od onih koji su 

bih u samom središtu urote da se ubije Johna F. Kennedyja bio je i Lansky. Eto kakvi 

su umovi stvorUi Izrael pod paskom Rothschilda. A ako tim ljudima bacite rukavicu 

u lice te ih raskrinkate, nazovu vas nacistom! Dajte, molim vas. 

O nezavidnom položaju Palestinaca progovorili su neki hrabri Židovi i digli glas 

protiv takvih postupaka Izraela: ljudi poput Noama Chomskog i Israela Shahaka 1 

(preživjelog iz koncentracijskog logora Belsen), ali gdje su britanska i američka vlanadrase 

da Šute kb zalivene. Sasvim je razložno upozoravati na takve stvari u demokraciji 

(čini mi se to pomalo smiješnim nazivom), ali ljudi su preplašeni, čak prestravljeni, 

pa se teško odlučuju na to jer će biti proglašeni „antisemitima". Čak su i neki Židovi 

koji su na to upozoravali počašćeni nazivom „antisemit"! I dandanas klika nastavlja s 

organiziranjem „antisemitskih" događaja i napada kojima se omogućuje daljnja manipulacija 

židovskih i nežidovskih zajednica. Hijerarhijske židovske strukture žele 

cijeli židovski narod držati u neprestanom strahu, a kod takvog stanja kontroliranje 

i manipuliranje ljudima prava je igrarija. Ekstremna Desnica je san snova za tu kliku 

i ide im na ruku jer postupa na način koji manipulaciju čini mnogo lakšom. No, ne 

postupaju svi ti dijelovi ekstremne Desnice na takav način slučajno. Tko doista financira 

neke od tih „ekstremno desnih" skupina Ukoliko odgovor znate možda biste mi 

ga mogli prišapnuti. 

U Britaniji, kako doznajem iz jednog izuzetno pouzdanog izvora vrlo bliskog obavještajnim 

organizacijama, „ekstremno desna" skupina, Combat 18, zapravo je fasada 

za zlokobnu Anti-klevetničku ligu (engl. Anti-Defamation League - ADL) američku 

produženu ruku „izraelske/rotšildske tajne službe Mossad. Anti klevetnička liga djeluje 

u Britaniji i Europi barem od 1991., a njezina je uloga da antisemitom proglašava 

svakoga tko želi saznati istinu o onome što se događa. Ima li boljeg načina da se okrnji 

ugled nekog istraživača od toga da njegove vrline počne isticati neka krajnje desna 

skupina poput Combat 18 Ima li boljeg načina kontrole židovskog naroda pomoću 

straha od toga da postupke skupine Combat 18 iznesete kao primjer onoga što ih 

čeka ako ne budu imali hijerarhiju koja će ih zaštititi 

Ukoliko vam je sve ovo teško za povjerovati, mnogo je primjera koji to potvrđuju. 

U vrijeme Kennedyjeva ubojstva nacionalni tajnik američke Nacističke stranke bio je 

čovjek po imenu Daniel Burros. Bio je bliski suradnik „nacista" Roya Frankhousera, 

čovjeka koji je jednom rekao: „Hitler je imao Židove, mi imamo crnčuge. Naravno, 

moramo se usredotočiti na problem s crnčugama, zato što on zaokuplja mase, ali ne 

smijemo zaboraviti ni Židove. Da Židovi znaju što dolazi - a vjerujte mi, to dolazi neumitno 

kao što dolazi zora - shvatili bi da je ono što se zbilo u nacističkoj Njemačkoj 

bilo poput izleta malih izviđača naspram onog što će se dogoditi u Americi. Mi ćemo 

izgraditi bolje plinske komore, u većem broju, i ovoga puta neće biti izbjeglica". 11 

Dražesno. 

No, pokazalo se da je „nacist" Frankhouser profesionalni savezni infiltrator Ku 

Klux Klana i drugih „nacističkih" i „komunističkih" organizacija. Njegovog bliskog 

suradnika, „nacistu" Daniela Burrosa New York Times je u listopadu 1965. raskrinkao 

kao Židova. Narednoga dana pronađen je mrtav, prostrijeljen, u Frankhouservoj kući 

u Readingu u Pennsylvaniji. Mišljenje o uzroku smrti: „samoubojstvo". Burros je bio 

i jedna od ključnih figura u „nacističkoj" Stranci nacionalnog preporoda koju je kontrolirala 

Anti-klevetnička liga. Život nikad nije onakav kakvim se čini. „Protivnik" 

skupini Combat 18 u Ujedinjenom Kraljevstvu je organizacija pod nazivom Reflektor 

(Searchlight). Iz istog izvora saznajem da je to fasada za Odbor predstavnika britanskih 

Židova i za ADL. Može li to itko potvrditi Stara je to, vrlo stara, strategija. Čak

istino će vos osloboditi 

naorase 

ni Mossad nije ono što se na površini čini da jest. To je zapravo obavještajna agencija 

koja prvenstveno radi za Rothschilde, za bankarski kartel globalne Elite i za kult Svevidećeg 

Oka, kao što je to i A DL. Istraživač Gary Allen vrlo je dobro opisao situaciju 

u svojoj knjizi iz 1973. godine Ne usuđuju se to nazvati zavjerom (None Dare Call It 

Conspiracy): 

Jedan od glavnih razloga za nepostojanje bilo kakvih podataka o ulozi međunarodnih 

bankara u političkoj povijesti je taj što su Rothschildi bili Židovi. [Antižidovski 

nastrojeni ljudi]... doveli su vodu na mlin zavjere nastojeći prikazati čitavu zavjeru 

židovskom. Istina je bila sasvim drukčija. Tradicionalno anglo-saksonske međunarodne 

bankarske institucije J. P. Morgana i Rockefellera u zavjeri su igrale jednu od 

ključnih uloga. No ne možemo zanijekati važnost Rotschilda i njihovih poslušnika. 

Međutim, nerazumno bi i nepošteno bilo da svu krivnju za zločine Rothschilda svalimo 

na Zidove, a isto bismo učinili da sve baptiste držimo odgovornim za zločine 

Rockefellera. 

Židovski članovi zavjere služe se organizacijom zvanom Antiklevetnička liga kao 

oruđem za uvjeravanje ljudi da je svako spominjanje Rothschilda i njihovih saveznika 

svojevrstan napad na Zidove. Na taj su način ugušili svako pošteno proučavanje 

međunarodnih bankara, učinivši tu temu tabuom na sveučilištima. 

Svakog pojedinca ili knjigu koji istražuju tu temu smjesta napadnu stotine ispostava 

ADL a diljem zemlje. ADL nikada nije dopustio da istina ili logika ometu njegove 

iznimno profesionalne kampanje blaćenja tuđeg ugleda... Zapravo, nitko nema 

veće pravo da bude ljut na rotšildsku kliku od njihovih sunarodnjaka Židova. VVarburzi, 

koji su činili dio Rothschildovog carstva, pomogli su u financiranju Adolfa 

Hitlera..." 

Ugnjetavanje ima mnoge oblike, od kojih većina i nije tako lako uočljiva. Široko 

rasprostranjeno osudivanje Židova u Njemačkoj bilo je posljedica toga što su nacisti 

iznosili jednu verziju „istine" (Židovi su grozni), a suzbijali drukčije informacije koje 

su govorile nešto posve drugo (Židovi se ne razlikuju od bilo koga drugoga). To je 

očigledno ugnjetavanje preko manipulacije umom, zato što su ljudima uskraćene sve 

raspoložive činjenice i stajališta te su posljedično njihova gledišta bila neuravnotežena. 

No, ako ono čemu se s pravom kanimo suprotstaviti jest jedan oblik ugnjetavanja, 

zašto sudjelujemo u zataškavanju drukčijih informacija o službenoj slici Drugog 

svjetskog rata Koliko je ispravno da se, usred tog žustrog zataškavanja, besplatni primjerci 

Spielbergova filma Schindlerova lista daju školama te se djeca indoktriniraju 

verzijom događaja koju nitko nije ni pokušao osporiti I zašto mi, koji inače ističemo 

da se opiremo ugnjetavanju i zahtijevamo slobodu govora, dopuštamo da se ljude šalje 

u zatvor te da ih se ocrnjuje, da se časopisi gase na licu mjesta zato što su se usudili 

predložiti drukčiju verziju povijesti Možemo li uopće izbjeći da budemo optuženi za 

licemjerje i kritiziranje jedne tiranije dok podupiremo drugu Kada ljudi misle daje 

sasvim u redu sputavati drugačija gledišta i dokaze, bez obzira da li se mi s potonjim 

slažemo, tada igramo ulogu Boga u odnosu na druge muškarce i žene, naše bližnje. 

Ako su dokazi nevaljani, tada će se pred očima javnosti takvima i pokazati. Ako su 

valjani, zašto ih, pobogu, zataškavati Takvo je stajalište podržao i John F. Kennedy 

kada je u govoru na Sveučilištu Columbia u veljači 1962. rekao: 

„Mi želimo slobodan protok informacija ... država koja se boji dopustiti ljudima 

da procijene istinu i laž na jednom otvorenom tržištu država je koja se boji 

svojih ljudi." 

Živimo u državama koje se boje ljudi, u svijetu koji se boji ljudi. Grčevito se držimo 

dogmi koje izražavaju strah od ljudi. Oni koji svim mogućim sredstvima nastoje 

onemogućiti iznošenje drukčijih verzija povijesti koje osporavaju „službenu verziju" 

također se boje ljudi: boje se da će slobodnim protokom informacija njihova manipulacija 

bit razotkrivena. Način na koji je umovima Židova tako žestoko manipulirala 

židovska vrhuška tijekom stoljeća imao je za posljedicu nešto drugo. Poput Rimokatoličke 

crkve te drugih vjerskih i rasnih tiranija, Judaizam, a u novije doba cionizam, 

koristili su se strahom i krivnjom kako bi zadržali kontrolu nad vlastitim narodom. 

Prisiljavali su svaki naraštaj da se prilagodava onome što mu one govore da mora 

vjerovati te su im programirali umove na način da na sebe gledaju kao na narod koji 

je uvijek bio, i koji će uvijek biti žrtvom ugnjetavanja i predrasuda od strane drugih 

dijelova društva. Brošura 12 

u kojoj se traži financijska podrška za Odbor predstavnika 

britanskih Židova na naslovnoj strani ima sliku neprijateljski raspoloženih neonacista. 

Unutar brošure se kaže da Odbor predstavlja jedan vid „zaštite" židovske 

zajednice od rasizma i „poricanja Holokausta" u vrijeme kada su „glasovi fašista sve 

jači". Sve je to samo strah, strah, strah, i kontrola, kontrola, kontrola. Mnogi su Židovi 

ujedno programirani da same sebe doživljavaju Božjim „izabranim narodom", iznad 

svih ostalih, a čitajući neke dijelove židovske literature i zakona, ustanovit ćete da su 

nevjerojatno rasistički, u tolikoj mjeri daje to upravo zapanjujuće. Talmud, židovska 

knjiga zakona, sadrži (među ostalim biserima) i sljedeće: „Samo su Židovi ljudi, ne- 

Zidovi nisu ljudi, već stoka" (Kerithuth 6b, strana 78, Jebhammoth 61); „Ne-Židovi 

su stvoreni da bi Židovima služili kao robovi" (Midrasch Talpioth 225); „Spolno 

općenje s ne-Židovima je poput spolnog općenja sa životinjama" (Kethuboth 3b); 

»Ne-Židove treba izbjegavati, čak i više od bolesnih svinja" (Orach Chaiim 57, 6a); 

»Natalitet ne-Židova mora se energično obuzdati" (Žohar II, 4b); „Kao što izgubljene 

krave i magarce nadomještate novima, tako ćete nadomjestiti i ne-Židove" (Lore Dea 

377,1). I sve u tom stilu. Upitajmo se, koliko su često takvi „antirasistički" prosvjedi 

u suprotnosti s talmudskim uvjerenjima Nikada. Naravno. 

Ironija je u tome što se i rasizam ekstremnih Židova i rasizam Adolfa Hitlera temelje 

na jednom kolosalnom mitu. Kao stoje rekao Alfred M. Lilienthal, židovski pisac 

i istraživač:


„Niti jedan istaknutiji antropolog ne bi osporio da je židovski rasizam isto takva 

budalaština kao što je to i arijevski rasizam. Još je 1938. godine Američko antropološko 

udruženje na svojoj godišnjoj konferenciji u NewYorku arijanizam proglasilo 

tlapnjom te je ustvrdilo da su i 'arijevski' i 'semitski' lingvistički pojmovi bez ikakvog 

rasnog značenja... 

...Antropološka znanost svrstava čovječanstvo u tri prepoznatljive rase: crnu, 

mongolsku i orijentalnu, te kavkasku ili bijelu (iako neki stručnjaci govore i o četvrtoj 

rasi - australoidskoj)... Pripadnika židovske vjere ima u svim trima rasama 

i podrazredima." 13 

Uvjetovani misaoni obrasci u kolektivnom židovskom umu uvijek iznova stvaraju 

fizičku zbilju prepunu tlačenja, predrasuda i rasizma koja odgovara obrascu - očekivanju 

- programiranom u njihovu kolektivnu svijest. Oni ga očekuju, oni ga stvaraju. 

Kada se židovski narod kao cjelina oslobodi umne kontrole svojih hijerarhijskih 

struktura i riješi se osjećaja straha i predrasuda, tada će si prestati privlačiti takva 

iskustva. Kada budu otvoreno odbacili naslijeđeno stajalište o rasnoj nadmoći, ti će se 

obrasci rastvoriti i nestati iz njihovog magnetskog plašta/aure i tada će samima sebi 

prestati privlačiti rasizam. K tome, poput ljudi koji su odgajani u okviru ekstremnih 

verzija Katoličanstva, Židovi kao narod sebe trebaju voljeti i odbaciti krivnju koju im 

njihovi kontrolori vječno nameću. Od svih ljudi koje susrećem, oni odgajani u okviru 

rimokatoličke i židovske vjere nalaze se medu onima koji su najviše dezorijentirani, 

kako mentalno tako i emocionalno. To nije slučajno. Od najranije dobi obje te vjere 

djeci ispiru mozak strahom i krivnjom. Pripadnici židovskog naroda jednostavno su 

predivni kada si dopuste bili ono što jesu. Sviđa mi se njihova duhovitost i energija. U 

mnogočemu bi mogli doprinijeti dobrobiti svijeta. Ali rijetko sam kada sreo i jednoga 

koji sebe uistinu voli i koji ne nosi teret naslijeđene krivnje. Prijatelji dragi, tu vam se 

radi o kontroli. Vrijeme je da se toga riješimo. 

Pripadnici židovskog naroda (koji su, poput svih nas, svijesti u razvoju, samo što u 

ovom životu iskustva prikupljaju u obličju Židova), nikada neće biti slobodni ukoliko 

ne iskorače iz mentalne i emocionalne kontrole te malobrojne klike, koja ih koristi na 

najbezdušnije načine pri ostvarivanju svojih bolesnih i đavolskih ambicija, u savezu s 

jednako tako bolesnom klikom ne-Židova. 

Službena je povijest izvanredno izmanipulirana, a mi na svijet i dalje gledamo u 

okviru djetinje pojednostavljenih kategorija dobra i zla, junaka i zlikovaca. Stvari su 

rijetko kada baš takve. Nakon rata, na Nirnberškom se suđenju sudilo Nijemcima. 

Zavirite li iza prepravljenih povijesnih udžbenika, vidjet ćete da su ta suđenja bila 

lakrdija, proračunata primjena osvete i manipulacije, gdje se često kažnjavalo one 

koji nisu imali većeg utjecaja, da bi se prikrili tragovi onih koji su ga imali... poput 

Amerikanaca u upravama američko-nacističkih kartela i matičnih kompanija. Ta su 

suđenja bila predstave na kojima se sudilo onim nacistima koji nisu smatrani dovoljno 

važnima ili nisu baratali dovoljnom količinom političkih i znanstvenih spoznaja 

da bi ih se prebacilo u Sjedinjene Države i Južnu Ameriku gdje bi mogli nastaviti s radom 

za Elitu. 1 ' 1 

U Nirnbergu se nije priznavala obrana na temelju izvršavanja naredbi 

nadređenog časnika. Drugim riječima, ako su se oglušili na zapovijed tijekom rata, 

bili su streljani, a ako su zapovijed izvršili u Nirnbergu su osuđeni na smrt vješanjem. 

Presedan za oduzimanje mogućnosti obrane na temelju izvršenja zapovijedi nadređenih 

učinilo je Ministarstvo rata u Londonu u travnju 1944., baš kada su se sastavljali 

popisi nacističkih ratnih zločinaca i vršile pripreme za poslijeratna „suđenja". U 

to je vrijeme promijenjena formulacija teksta iz stavka 443. XIV. poglavlja Britanskog 

priručnika vojnog prava kako bi odražavala način formulacije jednog članka kojeg 

je za Britanski godišnjak međunarodnog prava za 1944. godinu napisao dr. Hersch 

Lauterpacht. Izmijenjeni stavak 443. glasi: 

„Očigledno nezakonita narav zapovijedi - nezakonita u odnosu na općenito prihvaćena 

načela međunarodnog prava koja se u tolikom stupnju poistovjećuju s 

iskazivanjem čovječnosti da su bjelodana svakoj osobi prosječnog razumijevanja 

- činjenicu naloga pretpostavljenih čini nebitnom." 

Dr. Lauterpacht bio je bivši Austrijanac zanimljivog životopisa. Između dva rata 

bio je predavač asistent na Londonskom ekonomskom fakultetu koji je bio pod utjecajem 

Okruglog stola. Potom, 1940. godine postao je gostujući profesor za Carnegiejevu 

zakladu za međunarodni mir koju je kontrolirala Elita, za koju se ispostavilo da 

promiče rat. Nakon što se pomoću njegovih riječi željelo uništiti obranu temeljenu na 

načelu vršenja naloga pretpostavljenih, dr. Lauterpacht je postavljen u britanski Izvršni 

odbor za ratne zločine te u odbore niza međunarodnih pravnih časopisa i na razne 

funkcije, uključujući Komisiju za međunarodno pravo u okviru Ujedinjenih naroda. 

15 

Njegov sin, kraljevski savjetnik Elihu Lauterpacht, bio je savjetnik Nadzorne 

skupine središnje politike pod okriljem britanske vlade tijekom mandata premijera 

Edwarda Heatha (konzervativca) i Jima Callaghana (laburista), te mnogih međunarodnih 

pravnih tijela. 16 

Čelni čovjek Heathove politike bio je lord Victor Rothschild. 

Nirnberško suđenje predstavlja uvredu prirodnom osjećaju pravde. Nije bitno što 

se pretpostavljalo da su optuženi učinili. Ne primjenjuju li ljudi pravdu dosljedno, 

tada ne mogu reći da su imalo bolji od onih koje osuđuju. Američki sudac, g. Wenersturm, 

predsjednik jednog od sudova, dao je ostavku i otišao kući zgrožen tamošnjom 

nepravdom i manipulacijom. Drugi američki sudac, Edward L. van Rođen, 

bio je jedan od trojice članova Simpsonovog vojnog povjerenstva koje je osnovano da 

bi istražilo metode korištene na Nirnberškom suđenju za zločine u Dachau. Njegova 

su otkrića u siječnju 1949. iznesena u Washington Daily Newsu i britanskom Sunday 

Pictorialu. Opisao je načine na koji su „priznanja" dobivena: 

150 

151


nadrase 

„Pretvarali su se da su svećenici kako bi čuli ispovijedi i dali oproštenje grijeha; vršili 

su mučenja prilikom kojih bi zapaljene šibice gurali pod nokte zatvorenika; izbijali 

su im zube i lomili vilice; zatvarali ih u samicu i davali obroke na granici izgladnjivanja 

... Izjave prihvaćene kao dokaz iznuđene su od ljudi koji su najprije držani u 

samici po tri, četiri i pet mjeseci... Istražitelji su na glave optuženika stavljali crne 

kapuljače, a potom ih mlatili po licu mjedenim bokserima, udarali ih nogama i tukli 

gumenim cijevima ... Svi osim dvojice Nijemaca od 139 slučajeva koje smo istraživali, 

toliko su udarani po testisima da su njihove ozljede bile neizlječive. Bio je to 

uobičajeni operativni postupak naših američkih istražitelja ... Snažne muškarce bi 

slamali i svodili na ljudske ruine, spremne da mucajući priznaju sve što bi njihovi 

tužitelji tražili." 

Eto kakvi su ljudi sjedili za sudačkim stolom i sudili drugima za ratne zločine. Jednom 

kada nasjednete na trik pa dvije strane počnete doživljavati kao „dobre" odnosno 

kao „zle" bez imalo sivih nijansi medu njima tada postajete robot. Život nije film 

u kojem glumi John Wayne. Nedugo nakon Falklandskog rata 1982. godine jedan 

vojnik koji je ondje bio na zadatku rekao mi je kako ga je dotuklo kada je vidio svoje 

suborce, britanske vojnike, kako probadaju bajunetama argentinske ratne zarobljenike 

koji su bili položili oružje i predali se. Opisao je kako su drugi britanski „heroji" 

krali prstenje mrtvih Argentinaca odsijecajući im prste. Bio je toliko potresen i ogorčen 

da je napustio oružane snage. Godinama kasnije objelodanjeni su dokazi o istim 

tim događajima koji su doveli do policijske istrage, ali njihovi su nalazi zanemareni a 

britanske su vlasti odbile podnijeti tužbu protiv onih koji su u to bili umiješani. Novine 

su pisale kako bi bilo nečuveno da „naši momci" budu optuženi za takve stvari, 

kada su se „samo borili za svoju zemlju". Vrijeme je da shvatimo kako neki od „naših 

momaka" postupaju isto tako užasno kao i oni u Njemačkoj i Iraku. Štoviše, time bi 

se rasplinula besmislica koju bismo tobože trebali prihvatiti: da Britanija, Amerika i 

Zapad općenito jašu na bijelim bojnim konjima, „boreći se za slobodu", uz milozvučne 

glasove anđeoskih zborova. 

Možda tu simplicističku ideju o „Slobodnom svijetu" suprotstavljenom tiraniji 

ništa ne ruši više od Hitlerovih genetskih eksperimenata u potrazi za jednom nadmoćnom 

rasom. Upitate li većinu ljudi o kompleksu više vrijednosti povezanom s 

rasom, uprijet će prstom u Adolfa Hitlera i naciste. Ali, opet, nije sve baš tako jednostavno. 

Plan dovođenja na scenu neke nadrase i uklanjanje „nižih" rasa nije nastao 

niti se okončao u nacističkoj Njemačkoj. Plan je osmišljen mnogo prije, a provodi 

se i danas. Sve što se dogodilo za Hitlerove vladavine bilo je moguće zato što je na 

tu zemlju i njemačku psihu on imao takav utjecaj da je svoje težnje mogao otvoreno 

promicati. Ovaj mentalitet nadmoćne rase još je jedan dio plana Elite za uvođenje 

Novog Svjetskog Poretka. Kada pomislite da se Zatvorski Čuvari ozbiljno bave genetskim 

inženjeringom najnaprednije vrste, gotovo nimalo ne iznenađuje da to njihovi 

slugani na Zemlji odražavaju u vlastitim stavovima. Nacisti su javno radili i govorili 

ono što je Elita u Britaniji i Americi govorila i financirala mnogo prije negoli se uopće 

čulo za riječ „nacist". 

Eugenika je, da citiramo Oxfordov kratki rječnik: „...stvaranje kvalitetnog potomstva 

poboljšanjem nasljednih osobina". Izraz „eugenika" skovao je Englez Francis 

Galton krajem devetnaestog stoljeća. Pozivao je društvo da intervenira kako bi se 

sačuvala rasna čistoća. Galton je htio da se „nesposobni" prisilno steriliziraju. Drugi 

„pionir" tog mentalnog sklopa bio je Thomas Robert Malthus rođen 1766. Od njega 

je potekla teorija o „opstanku najjačih" te je preko Herberta Spencera prenesena do 

Charlesa Damina. Malthus je bio opsjednut probiranjem stanovništva te je predlagao 

niz mjera protiv „teglećih rasa" (siromašnih) kako broj stanovništva ne bi bujao 

i, prema njegovu viđenju, kako bi se spriječilo da ljudskom genetskom strujom 

prevladaju takve „manje vrijedne" rasne odlike. U svom najpoznatijem djelu Ogled 

(Essay) predlaže da ulice budu uže te da se u kuće zbije više ljudi, čime bi se potaknuo 

povratak kuge. Sela bi se trebala graditi pored ustajalih bara a, iznad svega, primjeni 

sredstava za sprječavanje i liječenje bolesti trebalo bi se žustro protiviti, rekao je 

Malthus. I nastavio: 

„Pravda nas i čast obvezuju da službeno osporavamo pravo siromašnih na potporu. 

U tu svrhu predlažem da se donese odredba po kojoj se niti jednom 

rođenom djetetu ... nikada ne bi smjelo dati pravo na dobivanje župne pomoći 

... [Vanbračno] dijete je, govoreći u relativnim kategorijama, od male vrijednosti 

društvu, budući da će njegovo mjesto odmah nadomjestiti druga djeca ... Sva 

djeca koja nadilaze broj nužan za održavanje stanovništva na toj [poželjnoj] 

razini neizostavno moraju nestati, osim ako se, smrću odraslih osoba, za njih ne 

načini mjesta." 17 

Iz takvog je uma proistekla ideja o „opstanku najjačih" koja odonda dominira „znanošću"! 

Pridodajte tome vjerovanje da je intelekt pojedinca genetski uvjetovan intelektom 

roditelja i dobit ćete eugenički pokret koji je na tako sablažnjiv način izbio na 

površinu za vladavine Adolfa Hitlera. Premda su s naprednim ezoterijskim znanjem 

upoznate gornje razine Elite, neke od onih koji se nalaze na nižim razinama piramide 

potiče se da vjeruju u svakojake gluposti. Jedna od njih je i genetska superiornost intelekta 

putem međusobnog križanja. Egu to, izgleda, prilično godi. Obratite također 

pažnju na to kako Malthusovi prijedlozi za poticanje bolesti i nametanje nemogućih 

uvjeta siromašnima još uvijek čine glavni dio Elitine politike u Trećem svijetu, ali i 

unutar industrijaliziranih zemalja. 

Ljudi čija su nam imena u ovoj knjizi sada dobro poznata, kao što su Harrimani i 

Rockefelleri, eugeniku su objeručke prihvaćali. Majka Averella Harrimana financirala 

je formiranje pokreta o znanosti o rasi u Americi 1910. godine, te je dala izgraditi 

Ured eugeničke dokumentacije kao ogranak Galtonovog nacionalnog laboratorija u 

Londonu. Harrimani su vodili brigu o imetku obitelji Bush, a bili su vrlo bliski s još 

152


nadrase 

jednim podupirateljem obitelji Bush, Georgeom Herbertom Walkerom (u krvnom 

srodstvu s Prescottom Bushom, temeljem braka s pripadnicom te obitelji, i djed Georgea 

Busha, koji će kasnije postati predsjednik Sjedinjenih Država). Već krajem devetnaestog 

stoljeća neke mentalno bolesne ljude i djecu dužnosnici iz područja javnog 

zdravstva dali su sterilizati. Sterilizaciju psihički bolesnih i „nepoželjnih" država 

Indiana je učinila obaveznom te je u državnom Kazneno-popravnom domu u Indiani 

sterilizirano 475 muškaraca. 

Nakon smjene stoljeća Harrimani i Rockefelleri potrošili su više od 11 milijuna 

dolara na izgradnju eugeničkog istraživačkog laboratorija u Cold Springs Harboru na 

Long Islandu u New Yorku, nedaleko imanja braće Dulles. Proučavanje eugenike poticalo 

se na sveučilištima pod kontrolom Elite, kao što su Harvard, Columbia i Cornell. 

U Njemačkoj istim je putem pošao Ernst Haeckel, mistik i promicatelj nadmoći 

arijske rase, čije će ideje utjecati na Hitlera. Haeckel je ustvrdio da je dužnost države 

da postavi uvjete razmnožavanja, a on i njegovi pristaše osnovali su Monističku ligu 

kako bi u Njemačkoj promicali svoja bolesna uvjerenja. Prvi Međunarodni kongres 

eugenike održan je 1912. u Londonu. Među njegovim direktorima bili su Winston 

Churchill i Alexander Graham Bell, izumitelj telefona. Do 1917. već je petnaest američkih 

država imalo zakone o eugenici, i gotovo su sve osim njih nekoliko ozakonile 

obaveznu sterilizaciju padavičara, psihički bolesnih i mentalno zaostalih te pravih 

kriminalaca. 

Godine 1932., godinu dana prije nego su na vlast došli Hitler odnosno Roosevelt, 

Harrimani su pomogli da se organizira Treći međunarodni kongres o eugenici u 

američkom prirodoslovnom muzeju u New Yorku. Mary, sestra Averella Harrimana, 

na tom je skupu ravnala reprezentacijom (čašćenjem uzvanika). Te bogate američke 

obitelji, poput njihovih pandana u Britaniji, smatraju se rasno nadmoćnima te žele 

sačuvati rasnu čistoću. To je - uz stjecane moći, bogatstva i utjecaja - razlog zašto 

unutar tih obitelji dolazi do tolikog broja brakova između srodnika. Amerika možda 

nema službenu kraljevsku obitelj ili aristokraciju kakva postoji u Britaniji, ali ima 

neslužbenu, te se svojski trude povezati svoje podrijetlo, na često vrlo prevaran način, 

s Vilimom Oranskim i britanskom kraljevskom obitelji ili s nekim krilom britanske 

aristokracije. 

Cilj eugeničkog pokreta bio je, i ostao, stvaranje jedne nadmoćne rase putem sterilizacije 

i nametnute kontrole rađanja onim rasama koje su smatrali „nižim". Međunarodni 

kongres o eugenici u New Yorku 1932. godine dotaknuo se „problema" (kako 

su ga oni doživljavali) razmnožavanja i povećanja broja Afroamerikanaca i drugih 

„nižih" sojeva. Zaključeno je da se kao način uklanjanja te „opasnosti" po više rase 

(tj. njih same) nameće sterilizacija i „podrezivanje loše loze". Kongres je bio posvećen 

radu majke Averella Harrimana pa je njegovo zasjedanje Averell svojski podržao. 

Osobno je sredio da parobrodska linija Hamburg-Amerika Shipping Line (pod njegovom 

kontrolom te Georgea Walkera i Prescotta Busha) preveze naciste iz Njemačke 

do New Yorka kako bi mogli sudjelovati na kongresu. Najpoznatiji od njih bio je dr. 

Ernst Rudin, psihijatar sa Instituta Kaisera Wilhelma za rodoslovlje i demografiju u 

Berlinu. Ondje je zauzeo čitav jedan kat sa svojim postavom eugeničkog „istraživanja", 

a sve to zahvaljujući sredstvima koja su osigurali... Rockefelleri. 18 

Dr. Rudin jednoglasno je izabran za predsjednika Međunarodnog saveza eugeničkih 

društava na njujorškom kongresu, što je jednim dijelom bilo priznanje njegovom 

radu kao osnivaču Njemačkog društva za rasnu higijenu. Eugenički je pokret 

pozivao na steriliziranje psihičkih bolesnika (društva za psihičku higijenu); usmrćivanje 

kriminalaca, umobolnih osoba i smrtno bolesnih (društva za eutanaziju); i na 

pročišćenje rase putem sterilizacije i sprječavanja začeća kod onih koje se smatralo 

da imaju manje vrijednu krvnu lozu (društva za kontrolu rasta stanovništva). Sve je 

to bilo u pogonu mnogo prije negoli je itko čuo za Adolfa Hitlera i naciste. Hitlerova 

Njemačka bila je samo sredstvo za promicanje ciljeva pokreta, nije predstavljala pokret 

u cjelini. 

Nedugo nakon što je Hitler ukinuo izbore i 1933. godine postao diktator Njemačke, 

od Rockefellera financirani dr. Rudin zaduženje da napiše Zakon o sprječavanju 

nasljednih bolesti u potomstvu, prema kojem prisilno treba sterilizirati sve koje se 

smatra genetski manje vrijednim. Četvrt milijuna ljudi koji su bili psihički bolesni, 

slijepi, gluhi ili alkoholičari, sterilizirani su ukazom posebnih eugeničkih sudova. 

Rudin je nadzirao tu politiku i obučavao psihijatre i liječnike da propisuju i vrše sterilizacije. 

Ali odakle je nacist Rudin crpio nadahnuće za formulaciju svojih rasnih 

zakona Iz Predloška zakona o eugeničkoj sterilizaciji iz 1922. kojeg je predstavio 

H. H. Laughlin, „stručnjak" za eugeniku iz Zastupničkog doma američkog Kongresa 

tj. njegovog Odbora za useljavanje i nacionalizaciju, kojeg su prihvatile mnoge 

američke države. Eugenika nije bila svojstvena samo nacističkoj Njemačkoj. Godine 

1942. američki „psihijatar" Foster Kennedy pozivao je na usmrćivanje zaostale djece, 

a između 1941. i 1943. u Americi je sterilizirano više od 42.000 ljudi. 19 

No, premda je Hitlerova Njemačka 1945. propala, poistovjećivanja s nadrasom nije 

nestalo. Očito, govor o nadmoćnim rasama, rasnoj čistoći i sterilizaciji kao sredstvu 

za poboljšanje krvne slike nacije bilo je loš PR, čim su na vidjelo počele izlaziti priče o 

nacističkim projektima. No, dogodilo se samo to da su promijenjeni nazivi strategija 

za stvaranje nadrase kako bi se pravo značenje prikrilo. Tako smo slušali o eutanaziji 

i kontroli broja stanovništva umjesto o eugenici i pročišćavanju rase, ali sve je to 

zapravo ista stvar. Ono što su Harrimani, Rockefelleri i ljudi poput Prescotta Busha 

financirali i podupirali prije i tijekom rata, njihovi su nasljednici nastavili promicati 

pod krinkom „prihvatljivog" jezika. Na primjer, jedan od ljudi koji je radio s Harrimanima 

i Prescottom Bushom na financiranju Hitlera bio je William H. Draper mlađi, 

čovjek koji je pripomogao financirati nacističke kartele, a Roosevelt ga je nakon 

r 

ata zadužio da odluči o njihovoj sudbini. 

Draper, bliski suradnik Averella Harrimana, bio je jedan od većih sponzora Međunarodnog 

kongresa o eugenici prije rata i jedan od odgovornih za postavljanje dr. 

Ernsta Rudina na čelo svjetskog eugeničkog pokreta. Godine 1958. Draper je ime-


IIUUIU5C 

novan predsjednikom odbora koji je savjetovao predsjednika Dwighta Eisenhowera 

(CFR) o raspodjeli vojne pomoći drugim zemljama. To je imenovanje omogućio 

Prescott Bush, tadašnji američki senator koji je predstavljao državu Connecticut. 

Bush je redovito igrao golf s predsjednikom i savjetnikom za nacionalnu sigurnost 

Gordonom Grayom (svojim prisnim prijateljem i zagovornikom eugenike). Do tada 

John Foster Dulles (Bushov bivši odvjetnik tijekom financiranja Hitlera) postao je 

ministrom vanjskih poslova, a njegov brat Allen Dulles (ranije je radio sa Schroderom, 

Hitlerovim osobnim bankarom) bio je ravnatelj CIA-e. Blago rečeno, oko gorljivog 

pristaše eugenike poput Drapera bilo je mnogo ljudi sličnih uvjerenja. To mu 

je omogućilo da preusmjeri djelovanje svog odbora sa savjetovanja o vojnoj pomoći 

na agitiranje o prijetnji koju predstavlja buduća „eksplozija stanovništva". Njegov je 

odbor izradio planove za smanjenje stanovništva siromašnijih zemalja tj. onih ljudi 

koji nemaju bijelu kožu. Širenje takvih naroda, rekao je Draper, bilo je prijetnja nacionalnoj 

sigurnosti Sjedinjenih Država. 20 

Eisenhower je odbacio Draperove prijedloge ali je ovaj, uz podršku svojih istomišljenika 

tj. revnosnih pristaša rasne čistoće, osnovao Odbor za populacijsku krizu 

/„Draperovu zakladu" koji su - zajedno s obitelji Rockefeller i DuPont - nastavili 

promicati eugeniku pod krinkom kontrole rasta stanovništva. Draper je bio savjetnik 

predsjednika Lyndona Johnsona za takva pitanja, čija je administracija počela 

koristiti inozemni program pomoći za financiranje kontrole rađanja u nebjelačkim 

zemljama. 

Još jedan Draperov 21 

istomišljeniku američkoj politici bio je Prescottov sin George 

Bush, glasni pobornik politike generala Drapera. Bush je već 1969. organizirao javne 

rasprave o prijetnjama koje predstavlja rađanje prevelikog broja crnih beba. Draperov 

sin i nasljednik, William H. Draper III, bio je su-ravnatelj za financijska pitanja i 

voditelj akcije prikupljanja sredstava u predsjedničkoj kampanji Georgea Busha 1980. 

godine. Nešto kasnije istog desetljeća Bush je uvjerio Ronalda Reagana da mlađeg 

Drapera postavi na mjesto administratora Programa Ujedinjenih naroda za razvoj, 

organizacije povezane sa Svjetskom bankom i zadužene za kontrolu rasta svjetskog 

stanovništva! 

Strategije eugenike i stvaranja nadrase prenosile su se tijekom mnogih naraštaja 

vladajućih obitelji Elite. Tijekom mandata Georgea Busha u Bijeloj kući, unutar proračuna 

za pružanje pomoći prilično se izdvajao element kontrole rasta stanovništva. 

Pravni mu je savjetnik od 1980. bio Boyden Gray koji je postao glavni pravni savjetnik 

predsjednika tijekom Bushove administracije. Gray mu je mogao dati pregršt 

savjeta o kontroli rasta stanovništva. Nakon rata, dok je Boyden još bio dječak, njegov 

otac Gordon Gray (bliski prijatelj Prescotta Busha), pokrenuo je projekt koji je 

pružao osnovu za današnji program globalne sterilizacije. Godine 1946. eugenički se 

pokret nastojao ponovno izgraditi nakon prilično zlosretnog publiciteta kojeg je izazvao 

jedan od njegovih glavnih zagovornika, Adolf Hitler. Tijekom rata Sterilizacijska 

liga Amerike promijenila je naziv u Birthright Inc. i sada je tražila načina da se vrati 

svojem glavnom djelovanju. Pokušaji da se Liga ponovno aktivira u Iowi okončani su 

kada je tijekom sterilizacijske operacije umro jedan dječačić, a zbog lošeg publiciteta 

od plana se odustalo. Umjesto toga, preselili su se na teritorij obitelji Gray u Sjevernoj 

Karolini. Gordon Gray utemeljio je Memorijalni medicinski fakultet Bowman Gray u 

Winston-Salemu. Nazvan je po Boydenovom djedu, koji je posjedovao poduzeće R. J. 

Reynolds Tobacco Company. Taj je fakultet postao jedan od centara eugenike. U njemu 

je prikupljana opsežna dokumentacija o obiteljima koje nose „nasljedne bolesti", 

a započet je i projekt kojim su... pazite ovo... prisilno sterilizirana mala djeca za koju 

se smatralo da nemaju dovoljno visok kvocijent inteligencije. Ne, ne, ne govorim o 

nacističkoj Njemačkoj za vrijeme rata, govorim o Sjedinjenim Američkim Državama 

1946.-1947.! Pratetka Boydena Grava, Alice Shelton Gray, osnovala je Ligu za usavršenje 

čovjeka (sjeverno-karolinški ogranak nacionalnog pokreta za eugeničku sterilizaciju), 

te je bila službena nadzornica eksperimenta stvaranja nadrase započetog na 

Grayovom „medicinskom fakultetu". U to su bili uključeni dr. Claude Nash Herndon, 

pomoćnik direktora „medicinske genetike" na tom fakultetu, i dr. Clarence Gamble 

(nasljednik deterdžentskog carstva Proctora i Gamblea), koji je bio šef „nacionalnih 

terenskih operacija". Djeci upisanoj u školskom okrugu Winston-Salema davani su 

„testovi inteligencije", a djeca čiji su rezultati bili ispod granice koju su ti bizarni ljudi 

smatrali prihvatljivom bivala su sterilizirana. Njihove preporuke prenesene su Državnom 

eugeničkom odboru koji je imao ovlasti naložiti sterilizaciju na temelju zakona 

države Sjeverne Karoline. Dr. Claude Nash Herndon govorio je o svom radu u razgovoru 

vodenom 1990., a objavljenom u knjizi George Bush, neautorizirana biografija: 

„...Testovima inteligencije podvrgnuta su sva djeca u školskom sustavu Winston- 

Salema. [Za sterilizaciju su predviđena] samo ona djeca koja su postigla vrlo loše 

rezultate, ispod 70 bodova. Jesmo li vršili sterilizaciju male djece Jesmo. Bila je 

to razmjerno bezopasna operacija ... Obično se [obavljala] tek kada je dijete navršilo 

osam ili deset godina. Kod dječaka samo načinite rez i podvežete cijev ... 

Operaciju smo češće izvodili nad djevojčicama negoli nad dječacima. Naravno, 

morate zarezati i otvoriti trbušnu šupljinu, ali, ponavljam, operacija je razmjerno 

bezopasna." (str. 59) 

Aha, onda je to O.K. Što su radili mediji dok se sve to zbivalo Ne mnogo, kako 

se čini. Dr. Herndon govorio je o njihovim „dobrim odnosima" s tiskovnim medijima. 

Ne iznenađuje to previše kada uvidite da je Gordon Gray bio vlasnik časopisa 

Winston-Salem Journal, novina Twin City Sentinel i radio postaje WSJS. Eugenika je 

naširoko promicana nakon rata pod maskom kontrole rasta stanovništva, baš kao i 

danas. Početkom 1950-ih, kada je John Foster Dulles bio predsjednik one fasade Novog 

Svjetskog Poretka izuzete od plaćanja poreza - Rockefellerove zaklade, odlazio je 

s Johnom D. Rockefellerom III na brojna putovanja svijetom agitirajući za uvođenje 

strategije za sprječavanje širenja nebjelačkog stanovništva. U studenome 1952. Dulles 

157


i Rockefeller osnovali su Populacijsko vijeće uz desetine milijuna dolara koje im je 

osigurala obitelj Rockefeller. Američko eugeničko društvo napustilo je svoje staro 

sjedište na Sveučilištu Yale, osnivačkom mjestu zlokobnog Društva lubanje i kostiju, 

pridruživši se Populacijskom vijeću. Te dvije organizacije praktički su postale jedna. 

Prvi predsjednik Populacijskog vijeća bio je Frederick Osborne, dugogodišnji tajnik 

Američkog eugeničkog društva. Sterilizator djece u Sjevernoj Karolini, dr. Claude 

Nash Herndon, izabran je 1953. za predsjednika Eugeničkog društva. 

Kada je George Bush 1972. postao veleposlanik u Ujedinjenim narodima, on i njegova 

klika u Američkoj agenciji za međunarodni razvoj pripremili su prvi službeni 

sporazum između američke vlade i Sterilizacijske lige Amerike, koja je, i opet, promijenila 

naziv u Udruženje za dobrovoljnu kiruršku kontracepciju. Na temelju tog 

sporazuma američka vlada (porezni obveznici) počela je financirati tu organizaciju 

kako bi ova u nebjelačkim zemljama svijeta provela ono što je već učinila djeci u 

Sjevernoj Karolini. Godine 1988. kada je George Bush izabran za predsjednika potpisan 

je drugi ugovor koji je za sobom povlačio ulaganje 80 milijuna dolara američkih 

poreznih obveznika tijekom razdoblja od pet godina u širenje tog posla u 58 zemalja 

Azije, Afrike te Srednje i južne Amerike. Sterlizirani su milijuni ljudi, što je financirano 

sredstvima poreznih obveznika. Isto čine i druge zemlje. I, usput rečeno, dr. 

Clarence Gamble, vatreni zagovornik sterilizacije iz sapunske obitelji Proctor i Gamble 

te s Medicinskog fakulteta Bowmana Grava, također se počastio sredstvima iz 

proračuna Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Njegova takozvana 

Zaklada krčitelja (Pathfinder Fund) plaćena je da se uvuče u nebjelačka društva i da 

slama opiranje steriliziciji. 

Savez planiranog roditeljstva, kojeg u svakoj prilici podržavaju George Bush i manipulirajuće 

Elite, zapravo je osnovan u Londonu, u prostorijama Britanskog eugeničkog 

društva. Kao što možete vidjeti, iako se nazivi mijenjaju a retorika zaodijeva 

izrazima koji su smatrani prihvatljivi tadašnjem javnom mnijenju, pred nama je isti 

neumitni program koji se, na prijašnjim i sadašnjim naraštajima provodi desetljećima. 

Nacistička je Njemačka bila tek najpoznatiji primjer njegove provedbe. Globalna 

centralizacija moći, temeljita kontrola uma i tijela golemog broja ljudi, i stvaranje 

jedne nadrase. To su teme koje povezuju mnoga stoljeća a još uvijek prevladavaju u 

tajnim planovima, kojima se manipuliraju naši životi. 

No, koliko ljudi na ovome svijetu vjeruje da su rasno nadmoćni ostalima Brojka je 

toliko velika da vas može zaboljeti glava. Koje li ironije, mnogi ljudi koji su propatili 

zbog uvjerenja jedne rase da je nadmoćna drugima, zapravo vjeruju da su oni sami 

genetski vredniji od drugih. Takav stav, takav misaoni obrazac, odašilje se u kolektivni 

um koji stvara kolektivnu verziju te stvarnosti. 

Ako smo takvog mentalnog sklopa da vjerujemo kako smo rasno nadmoćni drugima 

mnogo je vjerojatnije da ćemo ljude sličnog načina razmišljanja privući sebi. 

Osjećaj rasne nadmoći jest neuravnoteženost, neka vrsta poremećaja, a naša nam 

podsvijest privlači vlastite poremećaje u vidu fizičkih iskustava kako bismo se s njima 

uhvatili u koštac. Iz takvih bismo iskustava nešto naučili, a poremećaje proradili i 

nadišli. Takvi poremećaji često su povezani s misaonim obrascima kojih se držimo 

iz prijašnjih života kao i iz ovog sadašnjeg. Iz tog razloga netko tko na svjesnom 

planu nema osjećaj rasne nadmoći ipak si može privlačiti nekakvo rasom obilježeno 

iskustvo. Vlastitu zbilju stvaramo i podsvjesno. Mislima smo - čovječanstvo u cjelini 

- oživotvorili globalni mentalitet nadmoćne rase/zbilju, a sada je možemo mislima 

i ukloniti, ukoliko sve boje i vjere budemo smatrali jednako vrijednima, što one i 

jesu. 

Elita uspijeva u svojoj obmani zato što ima toliko mnoštvo lica i zato što djeluje 

kroz mnogo različitih skupina i organizacija. U sljedeća tri poglavlja njihovu ću strukturu 

donekle razmrsiti, a onima koji se prvi put susreću s ovom temom nastojat ću 

olakšati uvid u sposobnost Elite da ostane skrivena od pogleda većine i da potajno 

kuje našu kolektivnu sudbinu. 

IZVORI 

1 Jewish Chronicle (7. travanj 1995.). 

2 Bojnik Alojzy Dziurski, Freedom Fighter (J. A. Dewar, Portland, Victoria, 1983.). 

3 Noam Chomsky, World Orders, Old And New (Pluto Press, London, 1994.), str. 205- 

206. 

4 Ibid., str. 205-206. 

5 World Orders, Old And New, str. 258-260. Ovdje je citirao YossijaTorpshteina, dopisnika 

novina Ha'aretz, i druge svjedoke. 

6 establishment Fakes Rabin's History", The Spotlight (20. studeni 1995.), str. 1. 

7 Ibid. 

8 Ibid. 

9 U vezi dokumentiranih dokaza središnje uloge Lanskog u financiranju i krijumčarenju 

oružja židovskih terorističkih skupina i države Izrael preporučam izvanredni ekspoze 

Michaela Collinsa Pipera, Final Judgement. The Missing Link in the JFK Assassination 

Conspiracy. Vidi bibliografiju. 

10 Israel Shahak, Jewish History, Jewish Religion - The Weight Of Three Thousand Years 

(Pluto Press, London, 1994.). 

11 John George i Laird Wilcox, Nazis, Communists, Klansmen And Others On The Fringe 

(Prometheus Books, New York, 1992.), str. 285. 

12 „The Board of Deputies is the Voice of the Jewish Community", objavio Odbor poslanika 

britanskih Židova, Tavistock Square, London WC1 OEZ. 

13 What Price Israel, str. 213-214. 

14 Lako je moguće da je medu prebjezima koji su pobjegli u Južnu Ameriku bio i Hitler. 

Dr. Robert Dorion, direktor forenzične odontologije u Montrealu, usporedio je zube na 

159

. / istino ce vos osiooooiti 

navodnom Hitlerovom„lešu"i zube samog Hitlera. Ustanovio je da među njima postoje 

mnoge, vrlo uočljive razlike. 

15 Who's Who (1958.). 

16 Who's Who (1987.). 

17 Thomas R. Malthus,„An Essay On The Principle Of Population As It Affects The Future 

Improvement Of Society" (Reeves and Turner, London, ponovljeno izdanje 1878.). 

18 George Bush, The Unauthorised Biography, str. 49. 

19 Casebook On Alternative 3, str. 86. 

20 George Bush, The Unauthorised Biography, str. 56. 

21 Godine 1971. William Draper usporedio je zemlje u razvoju sa „svjetski poznatim 

rezervatom životinja - Kruger parkom u Južnoj Africi". „Tko će izdvojiti prekobrojne u 

ovoj zemlji kada se pritisak zbog previše ljudi i premalo resursa pojača preko granica 

izdržljivosti", upitao je. Citirano u posebnom izvještaju „Global 2000, nacrt za genocid", 

kojeg je objavila novinska služba Executive Intelligence Review, New York. Moj primjerak 

distribuirao je Contact Network International, A. B. Gorredijk, Nizozemska. 

osmo poglavlje 

tajna vlada 

Svijet je, s ratom koji se bližio kraju, bio prepušten na milost i nemilost Svjetske 

Elite. Europa je bila opustošena, fizički, emocionalno, mentalno, duhovno i gospodarski, 

kao što je i bilo planirano. 

Dok okom obuhvaćate te beskrajne redove bijelih nadgrobnih ploča na ratnim 

grobljima Francuske, sva grozota obmane možda je teže pojmljiva, ali ti mladi ljudi, 

žene i muškarci, nisu poginuli za slobodu u onom pravom smislu. Dali su život da bi 

se ostvario program Elite za svjetskom prevlašću i, na višoj razini, da bi se pojačala 

kontrola od strane Zatvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije. Naravno, da su to vojnici 

s obje zaraćene strane znali rata ne bi ni bilo. Umjesto toga, podastrta im je priča da 

su nacisti iznimno opaka stvorenja koja moraju zaustaviti sile dobra, slobode i vrline. 

Dakle, i opet je na djelu crno-bijela tlapnja. Nacistička filozofija bila je neizrecivo 

grozna, ali bila je to ujedno filozofija onih koji su kontrolirali Saveznike. Iste sile su 

financirale i manipulirale i jedne i druge. 

Na kraju Drugog svjetskog rata Sjedinjene Države bile su najmoćnija država na 

Zemlji. One su osigurale sredstva za rat i, kroz zajmovno-najmovni sustav opskrbe 

oružjem na osnovi „dobiješ sada, platiš kasnije" Europa je zapala u dugove. Zadužila 

se kod američkih - od Elite kontroliranih - bankara. Godinama ranije Roosevelt je 

rekao Churchillu da se Britansko carstvo mora uništiti, a sada je to bilo sigurna stvar. 

Britanska dominacija trajala je dugo, ali su ju pomela dva svjetska rata. Po meni, Britaniji 

uopće nije ni trebalo „carstvo", ali pogled moramo usmjeriti na razloge njegove 

propasti, odnosno zašto su ga priveli kraju oni koji su planirali vlastitu dominaciju u 

svijetu. Pročitate li Protokole lluminata (koje sam umetnuo u Pobunu robota), vidjet 

ćete da su korištenje dugova i ratova kao sredstava kontrole upravo ono što su manipulatori 

oduvijek imali u planu. 

Ti su Protokoli objelodanjeni krajem pretprošlog stoljeća i, premda proglašavani 

»krivotvorinom", dvadeseto stoljeće u njima je opisano izvanredno točno. Tko god da 

ih je napisao, znao je što se sprema. Dugovi koje spominju trebali su još više narasti, 

u situaciji gdje bi se europske zemlje u velikoj mjeri zaduživale kod Amerike kako bi 

ponovno izgradile svoja sela i gradove nakon posljedica svekolikog i teškog bombardiranja. 

Sjedinjene Države (Svjetska Elita) uvela je svoju strategiju Velikog područja u svrhu 

kontrole Zapadne Europe, cijele zapadne polutke, Srednjeg i Dalekog istoka i bivšeg 

Britanskog carstva. Za uspjeh takve politike vrlo je bitan Treći svijet. Kako je to 

navedeno u jednom dopisu američkog Ministarstva vanjskih poslova iz 1949., Treći 

160 

161


tajna 

vlada 

svijet će „...ispuniti svoju glavnu funkciju kao izvor sirovina i tržišta za industrijska 

kapitalistička društva". 1 

Drugim riječima, Treći svijet će biti mentalno, emocionalno 

i fizički silovan. 

George Kennan iz Ministarstva vanjskih poslova tada je čak smatrao da bi eksploatacija 

Afrike mogla djelovati kao „psihološki stimulans" Europi, što otkrivaju 

dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti. 2 

Za uspješno provođenje tog plana najvažnije 

je bilo osigurati da niti jedna zemlja, posebno u Trećem svijetu, ne bude u 

stanju prekinuti ekonomsku prevlast Elite i voditi gospodarstvo za dobrobit naroda. 

Ova takozvana „prijetnja dobrog primjera", kojeg bi mogli slijediti i ostali, dovela je 

do pokolja širom južne i Srednje Amerike i Istoka, uključujući i Vijetnam. Uvođenje 

društvenih i ekonomskih reformi u zemljama Trećeg svijeta Henry Kissinger (Kom. 

300) će nazvati „virusom" koji će, bude li mu omogućeno da buja, „zaraziti" mnogo 

šire područje. 3 

Ili, kao što je krajem 1940-ih rekao ministar vanjskih poslova Dean 

Acheson (Kom. 300): „Od jedne trule jabuke u bačvi istrulit će sve". U Elitinoj bačvi. 

Što se više terora bude provodilo nad vodama i narodima koji žele dokinuti ovisnost 

o Elitinim bankarima i multinacionalnim kompanijama, manja je vjerojatnost 

da će njihovim stopama poći netko drugi. To je temeljna, poglavita motivacija što 

stoji iza strategije Sjedinjenih Država (Elite) kojom su počinjene strahote u Vijetnamu, 

Gvatemali, Nikaragvi, Salvadoru, Brazilu, Italiji, Čileu, Dominikanskoj Republici, 

Laosu, Grenadi, Honduras, Iranu i Indoneziji. Kada bismo ih sve naveli, ispunili 

bismo zemljopisnu kartu svijeta. U pozadini tih događaja i svrgavanja demokratski 

izabranih vlasti stajali su mnogi nacisti koje je diljem svijeta uposlila CIA. Časnika 

SS-a i šefa Gestapa Klausa Barbieja, „Krvnika iz Lyona", angažirali su Amerikanci da 

špijunira Francuze. Za stotine, ako ne i tisuće Hitlerovih ljudi koje je financirala CIA 

značilo je to „stanje redovno" nakon „poraza" nacizma. Manipulacija se odvijala na 

mnogim razinama, ali najvažniji je cilj bio da se izazove toliko sukoba između nacionalnih 

država (problem), kako bi javnost zatražila da se nešto poduzme (reakcija),a 

Elita bi tada mogla objelodaniti svoj dugoročni plan centralizacije svjetskih institucija 

pod kontrolom malobrojne klike (rješenje). 

Ukratko, temeljne teme Elitinog plana netom poslije rata bile su sljedeće: 

. Uvesti na scenu svjetsko upravno tijelo pod nazivom Ujedinjeni narodi (s pridruženim 

organima poput Svjetske zdravstvene organizacije - WITO koji bi se mogli 

razviti u jednu svjetsku vladu, dovoljno moćnu da kontrolira živote svih ljudi na 

Planetu. 

naroda koji će se, pomoću isplaniranih sukoba, naposljetku stopiti u jednu svjetsku 

vojsku. 

. Stvoriti tri područja „slobodne trgovine" u Europi, Amerikama i Aziji, koja će 

ljudima isprva biti prikazana kao obične ekonomske grupacije. Postupno, međutim, 

razvit će se u centralizirane političke zajednice s jednom središnjom bankom i jednom 

valutom. To će biti odskočna daska za uvođenje istih takvih institucija u svjetskim 

razmjerima. Europska ekonomska zajednica, sada Europska unija, bila je prva 

na redu, ali sada su na putu i druge dvije. 

• Unaprijediti kontrolu javnog mnijenja te istraživati i proširivati spoznaje o tome 

kako manipulirati ljudskom psihom, pojedinačno i kolektivno. Danas taj plan uključuje 

mikročipiranje ljudi i njihovo trajno povezivanje s jednim globalnim računalom. 

• Stvoriti jednu socijalnu državu i istovremeno uništiti alternative tom ekonomskom 

sustavu i, kada se postigne željena ovisnost, likvidirati taj sustav socijalne pomoći, 

stvarajući tako golemu obespravljenu klasu bez pomoći ili nade. 

• Zaraditi fantastične svote novca tijekom ostvarivanja svih tih ambicija preko 

kompanija i banaka pod kontrolom Elite. 

• Neprestano povećavati dužnički teret ljudi, poduzeća i države, povećavajući time 

nadzor koji se nad njima provodi. 

Pristup kojeg su primijenili da bi obmanuli javnost bio je bolno predvidiv, ali veoma 

učinkovit: okrnjiti ugled nacionalne države. Izložio je to tijekom Rata njemački 

ekonomist i izbjeglica Hans Heymann, predočivši svoj „Plan za trajni mir" potpomognut 

sredstvima... Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir. U tom je djelu kazao: 

„Nacije su stvorile međunarodni nesklad u taštom uvjerenju da se sklad u našem 

društvu može postići na nacionalnoj osnovi ... Takav ograničeni pristup 

ostavlja nam i jednu nadu; naime, da se taj varavi koncept može održati samo 

tijekom prijelaznog razdoblja ... Nakon onakvog neuspjeha [Drugog svjetskog 

rata] jedna međunarodna organizacija bit će prijeko potrebna za dobrobit 

društva u cjelini.'" 1 

• Nastaviti potpirivati sukobe diljem svijeta i poslužiti se strahom od Sovjetskog 

Saveza kao izgovorom za golemo povećanje ulaganja u razvoj nuklearnog i „konvencionalnog" 

oružja. Time će se povećati bojazan od nuklearnog rata, što će rezultirati 

zahtjevima za očuvanje sigurnosti u svijetu. Uspostaviti američko-europski obrambeni 

savez (nazvan Sjevernoatlantski pakt - NATO) i „mirovne" snage Ujedinjenih 

Bio je to klasičan primjer primjene metode problem-reakcija-rješenje'. Godine 

1945. prvobitno tajno društvo Okrugli stol imalo je dva glavna ogranka - Kraljevski 

institut za međunarodne poslove (RILA) u Chatham Houseu u Londonu (s podružnicama 

u mnogim drugim dijelovima svijeta), i RIIA-in ogranak u Sjedinjenim 

Državama, Vijeće za vanjske poslove (CFR) u New Yorku (s podružnicama širom Sje-


tajna 

vlada 

dinjenih Država). Poslijeratnih 

godina pridružit će im 

se Bilderberška skupina (Bil.), 

Trilateralna komisija (TC) 

i Rimski klub (CR), tvoreći 

tako visoko učinkovitu mrežu 

manipulacije koja predstavlja 

vrlo značajan element tajne 

svjetske vlade - vlade koja je 

daleko moćnija od ijedne izabrane 

vlasti (slika 7). 

Članove tih organizacija 

naći ćete među elitnim slojevima 

svjetske politike i političkih 

„savjetnika", bankarstva, 

naftnih kompanija, multinacionalnih 

korporacija, vlasnika 

medija (izvršnih struktura 

i novinara), vojske, pravnih 

struktura i obrazovanja. Oni 

djeluju kao organizacije unutar 

organizacija; ubacuju se u 

sfere utjecaja i tajno promiču 

plan globalne Elite. Većina njihovih kolega i zaposlenika nemaju pojma što se događa 

ili na koji ih se način iskorištava. Kao i kod Okruglog stola, unutar tih isturenih 

skupina postoje posebni krugovi ljudi. Imamo elitnu jezgru koja radi punom parom 

na ostvarenju svog cilja; jedan krug članova upoznatih s planom koji rade unutar njihovih 

vlastitih organizacija kako bi ga sproveli i vanjski krug članova koji nisu svjesni 

pravih i dalekosežnih posljedica plana, ali su korisni manipulatorima na kratke staze. 

Nisu svi pripadnici tih organizacija svjesni manipulatori pa trebamo, pomoću intuicije 

i informacija koje nam podastiru istraživači, procijeniti tko je u sve upućen a 

koga se koristi bez njegova znanja i razumijevanja o tome u što je zapravo upleten. U 

ovom poglavlju u glavnim ću crtama izložiti pozadinu i utjecaj tih grupacija i njima 

pridruženih blokova moći, Ujedinjenih naroda i Europske zajednice. 

Kraljevski institut za međunarodne poslove (RIIA) 

Pripadnici anglo-američke Elite koji su se sastali na Versajskoj mirovnoj konferenciji 

u Parizu 1919. godine oformili su RIIA-u i Vijeće za vanjske poslove 1920. odnosno 

1921. godine, o čemu smo govorili ranije. Takozvani „posebni odnos" između Britanije 

i Amerike je, u stvari, odnos između RIIA-e i Vijeća za vanjske poslove. Kraljevski 

institut danas, uz pokroviteljstvo kraljice, ima ogroman utjecaj na britansku i 

svjetsku politiku. To je praktički britansko Ministarstvo vanjskih poslova. S pravom 

se, dakle, možemo zapitati zašto je potkresana britanska ekonomska i politička moć 

Odgovor: zato što britanske manipulator daleko više zanima stvaranje jedne svjetske 

vlade nego unaprjeđenje Britanije kao države. Ako za ostvarenje tog šireg plana treba 

potkresati britansku ekonomsku moć i carstvo - ha, potkrešimo je. Kao i „židovska" 

klika, i oni se rukovode idejama kulta Svevidećeg Oka, a ne interesom naroda. 

U vrijeme pisanja ove knjige RIIA-ina trojica supredsjednika su: lord Carrington 

(Kom. 300), bivši konzervativni ministar tj. član kabineta (uključujući i funkciju ministra 

vanjskih poslova), glavni tajnik NATO-a, član Trilateralne komisije i, od 1991. 

predsjednik Bilderberške skupine; lord Callaghan od Cardiffa, bivši laburistički premijer, 

ministar (član kabineta, uključujući i funkciju ministra vanjskih poslova), a 

prisustvovao je i sastancima Bilderberške skupine; i lord (Roy) Jenkins od Hillheada, 

osnivač Trilateralne komisije u Europi, bilderberger, te bivši laburistički ministar 

(član kabineta) i ministar financija. Lord Jenkins je bio pripadnik „Skupine četvorice", 

zajedno s bivšim laburističkim ministrom vanjskih poslova, lordom (Davidom) 

Owenom (TC), koji su 1981. rascijepili Laburističku stranku pokretanjem vlastite 

Socijalno-demokratske partije (SDP). Takoder je bio predsjednik Europske komisije 

i, zajedno s ljudima poput bivšeg konzervativnog premijera Edwarda Heatha (Bil., 

TC), vatreni je pristaša Europske unije. Predsjednik RIIA-e je bivši konzervativni 

član parlamenta, Christopher (sada lord) Tugendhat, predsjednik Nacionalnog građevinskog 

društva Abbey i ravnatelj Zaklade Ditchley, koja je paravan za Novi Svjetski 

Poredak po mišljenju mnogih istraživača i prema podacima iz objavljenih djela. 

Europsku uniju Tugendhat opisuje kao „jedan od najoptimističnijih i najkorisnijih 

političkih projekata u ovome dijelu svijeta, u ovome stoljeću ... to je smion i uzvišen 

[sic] pothvat te sam ponosan što mu mogu služiti". 5 

Kao „počasne predsjednike" Institut 

navodi „predsjednike i premijere Ujedinjenog Kraljevstva te drugih zemalja 

Commonvvealtha"." Govore na Institutu drže predsjednici, premijeri i politička elita iz 

cijeloga svijeta, uz često pozivanje na „Pravila Chatham Housea" koja nalažu tajnost. 

Pa kažu: 

„Kada se sastanak, ili neki njegov dio, održava prema Pravilu Chatham Housea, 

sudionici se slobodno mogu koristiti dobivenim informacijama, ali ne smiju 

se otkrivati ni identitet ni politička pripadnost govornika, niti ijednog drugog 

sudionika; niti se smije spominjati da informacije dolaze sa sastanka u okviru 

Instituta." 7 

Toliko o transparentnom vladanju. Institut je jako tajnovit i ne otkriva identitet 

svojih članova iz redova vladajućih struktura. Zašto ne, ako je to samo „trust mozgova" 

Sto se tu ima skrivati Kada sam nazvao i upitao ih mogu li dobiti popis članova 

britanske Vlade i vlade u sjeni, tajnik za članstvo mi je rekao da se imena pojedinačnih 

članova nikada ne obznanjuju. Da biste se učlanili moraju vas nominirati dva 

164


tajna 

vlada 

člana koja vas dobro poznaju, ali nitko vam ni tada ne jamči da ćete, po obavljenom 

postupku odabira, biti primljeni. Pored ovih članova ima i onih drugih kojima je 

dopušten jedino pristup u knjižnicu Instituta. Ovim drugim oblikom članstva zamagljuje 

se ono što se zbiva na drugim razinama te organizacije. Danas Institut financiraju, 

kao i na samom početku, najveće svjetske kompanije i banke. Njegov „Program 

za očuvanje energije i okoliša" plaćaju glavne naftne kompanije, proizvođači ugljena 

i struje te Uprava za atomsku energiju. Posve nepristrano, mogu se kladiti. Glavni 

korporacijski članovi RIIA-e su: Morgan Guaranty Trust Company iz New Yorka (J. 

P. Morgan); S. G. Warburg Group plc (prije preuzimanja); 8 Barings plc (prije njegove 

zagonetne i medijski dobro popraćene propasti); 9 britansko Ministarstvo za vanjske 

poslove i Ministarstvo za Zajednicu naroda (Commonwealth); Ministarstvo obrane; 

Veleposlanstvo Sjedinjenih Država; RTZ Corporation; Anglo-American Corporation 

of South África; British Petroleum; Shell International; Bank of England; Barclays 

Bank; Lloyds Bank; National Westminster Bank; Lazard Brothers; TSB Group; Abbey 

National; Midland Montagu; Coopers and Lybrand; Unilever; British American Tobacco 

Industries; British Aerospace; The Economist; Gerard Atkins and Co Ltd; John 

Swire and Sons Ltd; i Ente Nazionale Idrocarburi (ENI). 

Druge korporacijske članove nalazimo na popisu vodećih svjetskih kompanija i 

medija. Ondje je čak i Engleska crkva, zajedno s Afričkim nacionalnim kongresom 

(ANC) i Amnesty Internationalom. Zašto Amnesty International podupire organizaciju 

čije strukture provode manipulaciju koja uvelike doprinosi povećanju broja 

političkih zatvorenika Među medijskim organizacijama koje podržavaju RILA-u 

su ABC News Intercontinental Ine; CBS News; NBC News Worldwide Ine; Britain's 

Channel Four TV i Independent Televisión News (ITN); Fuji Televisión; DerSpiegeh 

The European; lite Financial Times; The Guardian; The Independent i Independent 

On Sunday; The Observen Daily Telegraph; The Times; Trie Scotsman; The Yorhhire 

Post; Reuters, međunarodna novinska agencija; The New York Times; The Washington 

Post; The Wall Street Journal; The Reader's Digest; i, što je nečuveno za organizaciju 

koja za sebe tvrdi da je neovisna, BBC World Service; BBC Monitoring Service 

i BBC Radio. 

Novac poreznih obveznika i potporu RIIA-i daju ne samo Ministarstvo unutarnjih 

poslova i Ministarstvo za Zajednicu naroda (Commonwealth) i Ministarstvo obrane, 

već i Ured premijera, Ministarstvo financija, Ministarstvo okoliša, Ministarstvo trgovine 

i industrije, Vladin ured za carinu i trošarine i mnogi drugi izvori. Međunarodni 

odjel britanske Laburističke stranke je korporacijski član, zajedno s Kongresom 

strukovnih sindikata (Trades Union Congress - TUC), kao i druga imena na koja 

nailazimo u ovoj knjizi. To su, medu ostalima, Chase Manhattan Bank (poslijeratna 

udružena banka nastala spajanjem Rockefellerove Chase Bank i Rothschildove/Warburgove 

Bank of Manhattan), Morganove i Warburgove kompanije i fuzionirana poduzeća, 

N. M. Rothschild and Sons Ltd, J. Henry Schroder (koji također djeluju kao 

bankari BBC-jevog dobrotvornog društva, Children in Need Appeal), Ford Motor 

Company i, ona organizacija posvećena kontroli rasta stanovništva koju George 

Bush toliko voli, Savez planiranog roditeljstva [Planned Parenthood Federation). Još 

jedno ime koje se svako malo javlja u mojim istraživanjima je Hambros Bank Ltd, 

koja je također korporacijski član RIIA-e. Stvaranje Sjedinjenih Europskih Država 

pod centraliziranim nadzorom glavna je odskočna daska za plan uvođenja Novog 

Svjetskog Poretka, te je stoga prikladno i nimalo iznenađujuće što RILA-u podupiru 

Komisija europskih zajednica, Britanski ured Europskog parlamenta, European 

Policy Advisers (UK) Ltd, europski Okrugli stol (vrlo primjereno!) industrijalaca te 

Europska banka za obnovu i razvoj. 10 

Institut se koristi kao privatni forum preko kojeg 

Elita prodaje svoje ideje o Novom Svjetskom Poretku pozvanoj publici i onima s 

utjecajem u medijima, politici, obrazovanju i trgovini. Ta organizacija u stvari lobira 

za Novi Svjetski Poredak i sredstvo je (izvan „službene" državne mašinerije) kroz 

kojeg se mogu sklapati poslovi i dogovarati događaji bez znanja bilo javnosti bilo 

izabranih parlamenata. No, ona je i više od toga. To je središnja i moćna osovina u 

mreži tajne vlade, uz vrlo čvrste veze s britanskom kraljevskom obitelji i britanskim 

obavještajnim službama. I opet, većina ljudi povezanih s RIIA-om ne shvaća kako 

ona djeluje. 

Vijeće za vanjske odnose (CFR) i Ujedinjeni narodi (UN) 

CFR je američki ogranak Kraljevskog instituta. Jedina veća razlika između njih je 

ta što je popis članova CFR-a šire dostupan te što su neki njegovi članovi bih toliko 

potreseni onim što su vidjeli i čuli da su se otvoreno tome usprotivili. Takvih nema 

mnogo, ali ih ipak ima. Kad bi to barem bio slučaj i u Britaniji gdje bi, govorimo li o 

tajnovitosti, Amerikanci bili pioniri maleni! Većina „tajni" koje izrone na površinu u 

Britaniji su one koje namjerno procure kako bi se narušio ugled pojedinog političara, 

osobe od utjecaja, ili skupine, u svrhu postizanja nekog željenog, manipulativnog 

cilja. Ovo općenito pravilo također vrijedi i za SAD, ali britanski establišment imao 

je više vremena za usavršavanje svojih tehnika brtvljenja rupa kroz koje informacije 

cure. Od osnivanja CFR-a svaki predsjednik Sjedinjenih Država bio je njegov 

član osim Ronalda Reagana. Reagan, u biti, i nije bio predsjednik; predstavu je vodio 

član CFR-a, njegov potpredsjednik George Bush. Upravo je Vijeće za vanjske poslove, 

nesumnjivo uz RIIA-ine smjernice i koordinaciju, uvelo na scenu Ujedinjene narode 

(nasljednika Lige naroda). Bio je to biser poslijeratnih manipulatora i jedan od 

glavnih razloga krojenja Drugog svjetskog rata. Do 1945. godine svijetu je rat, razumljivo, 

dodijao, a javnost je bila otvorena za sve što bi moglo spriječiti daljnja krvoprolića. 

Metoda problem-reakcija-rješenje iznjedrila je Ujedinjene narode. Povelju 

UN-a službeno su prihvatili predstavnici pedeset država na susretu u San Franciscu 

26. lipnja 1945. No, bio je to očitovani vrhunac dugogodišnjeg manevriranja iza scene 

od strane Vijeća za vanjske poslove koje je kontroliralo administraciju Franklina D. 

Roosevelta. Pisac James Perloff otkrio je pozadinu nastanka UN-a u svojoj knjizi iz 

1988. Vlast iz sjene: Vijeće za vanjske poslove i rasap Amerike (The Shadows Of Power:


Bilderberške skupine. 

Generalni tajnik konferencije bio je dužnosnik Ministarstva vanjskih poslova i 

član CFR-a Alger Hiss koji je kasnije raskrinkan kao tajni agent u službi Sovjetskog 

Saveza. Hiss je bio izvršni tajnik konferencije u Dumbarton Oaksu 1944. godine, gdje 

je sa Staljinovim čovjekom, Vjačeslavom Molotovom, razrađivao pojedinosti Povelujnu 

viaau 

The Council On Foreign Relations And The American Decline): 

„U siječnju 1943. ministar vanjskih poslova Cordell Hull oformio je upravni 

odbor sastavljen od Lea Pasvolskog, Isaiaha Bowmana, Sumnera VVellesa, Normana 

Davisa, Mortona Tavlora, ali je i sam bio njegov član. Svi ti ljudi - izuzev 

Hulla - bili su u CFR-u. Poznatiji, kasnije, kao Neformalna programska skupina 

(Informal Agenda Group), sastavili su izvorni prijedlog za Ujedinjene narode.Taj 

koncept prvi je iznio Bowman - osnivač CFR-a i član stare 'Istrage' pukovnika 

Housea. Zatražili su mišljenje troje odvjetnika, odreda CFR-ovih ljudi, koji su 

procijenili da je koncept ustavan. Zatim su 15. lipnja 1944. razgovarali o tome s 

Franklinom D. Rooseveltom. Predsjednik je odobrio plan i istoga dana objavio 

ga javnosti."" 

U svojoj knjizi Američki jezik (The American Language) H. L. Mencken iznosi pretpostavku 

daje izraz „Ujedinjeni narodi" odabrao predsjednik Roosevelt tijekom susreta 

s Winstonom Churchillom u Bijeloj kući u prosincu 1941., nedugo prije napada 

na Pearl Harbor. 12 

Sastav američke delegacije na osnivačkom sastanku UN-a nalikovao je prozivci 

CFR-a. Medu inima bili su tu i Isaiah Bowman, Hamilton Fish Armstrong, Sumner 

Welles, Norman H. Davis, James T. Shotwell i čovjek ruskih korijena, Leo Pasvolsky. 

Svi su oni bili članovi CFR-a koji su tijekom rata služili u Roosevellovom „Savjetodavnom 

odboru za poratnu vanjsku politiku". Sve u svemu, u delegaciji se nalazilo sedamdeset 

i četiri člana CFR-a. Bilo je to sredstvo pomoću kojega se manipulacijama 

došlo do stvaranja Ujedinjenih naroda. 

U američkoj delegaciji na konferenciji u San Franciscu bili su još: John J. McCloy 

(predsjednik CFR-a od 1953.-70., član Komiteta 300, predsjednik Fordove fondacije 

i Rockefellerove Chase Manhattan Bank, te prijatelj i savjetnik devetorice predsjednika, 

od Roosevelta do Reagana); John Foster Dulles (Hitlerov podupiratelj, osnivač 

CFR-a i skorašnji ministar vanjskih poslova); i Nelson Rockefeller (manipulator 

bez premca, četiri puta izabran za guvernera države New York i potpredsjednik u 

administraciji predsjednika Geralda Forda). Stajališta Johna J. McCloya gotovo su 

navlas ista stajalištima manipulatora koji su stvorili UN. Bio je financijski savjetnik 

talijanske fašističke vlade Benita Mussolinija, a odigrao je i značajnu ulogu u nacističkoj 

Njemačkoj za Harrimanovu/Bushevu banku koja je financirala Hitlera. McCloy 

je sjedio u privatnoj Hitlerovoj loži na Olimpijadi u Berlinu 1936. godine na poziv 

Rudolfa Hessa i Hermanna Goringa." McCloy je također bio član Upravnog odbora 

lje UN-a. Opisan je kao „glavni stručnjak za međunarodne organizacije" predsjednika 

Roosevelta na konferenciji u Jul ti na Krimu u veljači 1945., kojoj su također 

prisustvovali i Churchill i Staljin. Nakon što je pripomogao da na svjetsku političku 

pozornicu stupi UN, Hiss je imenovan predsjednikom ozloglašene Carnegiejeve zaklade 

za međunarodni mir. Ondje ga je postavio John Foster Dulles koji je zanemario 

informacije o Hissovoj špijunskoj aktivnosti kada je o njoj obaviješten 1946. godine. 

Kasnije je Hiss razotkriven te je proveo 44 mjeseca u zatvoru. 

Prilikom osnivanja UN-a u američkoj delegaciji u San Franciscu bili su i drugi pritajeni 

članovi Komunističke partije unutar CFR-a. Medu njima je bio i Dexter White, 

koji je također razobličen kao sovjetski agent. Politikom Sjedinjenih Država upravlja 

Vijeće za vanjske poslove, bez obzira koja je „stranka" službeno na vlasti. Kao što 

je jednom rekao John J. McCloy: „Kada god smo trebali čovjeka [za neki položaj u 

vladi] prolistali smo popis članova vijeća i okrenuli izvjesni telefonski broj u New 

Yorku" (tj. sjedište CFR-a na adresi Harold Pratt House, 58 East 68th Street). 14 Unuka 

bivšeg predsjednika Theodorea Roosevelta, novinska kolumnistica Edith Kermit Roosevelt, 

sažeto je prikazala utjecaj takozvanog „Istočnog establišmenta" koji djeluje 

preko CFR-a: 

„Koje je stanovište Esablišmenta Njegova je ideologija - kroz Rooseveltovu, Trumanovu, 

Eisenhowerovu i Kennedyjevu administraciju - postojana: najbolji način 

borbe protiv komunizma jest Jedna Svjetska Socijalistička Država kojom će upravljati'stručnjaci'poput 

njih. 

Rezultat toga je politika naklonjena nastanku naddržave i postupnom gubitku suvereniteta 

Sjedinjenih Država..." 11 * 

Robert W. Lee, pišući 1992. godine u rujanskom broju The New Americana, istaknuo 

je da su najmanje četrnaest od osamnaest američkih ministara vanjskih poslova 

od osnutka CFR-a 1921. godine bili članovi te organizacije, uključujući vršitelja dužnosti 

vanjskih poslova u vrijeme pisanja članka, Lawrencea Eagleburgera. Zadnjih 

osam ravnatelja CIA-e, uključujući Georgea Busha, bili su članovi CFR-a, a tijekom 

prethodna četiri desetljeća, demokratski ili republikanski kandidati za predsjednika 

ili potpredsjednika koji su bili (ili postali) članovi CFR-a bili su Dwight D. Eisenhower, 

Adlai Stevenson, John F. Kennedy, Henry Cabot Lodge, Richard Nixon, Flubert 

Humphrey, Edmund Muskie, George McGovern, Jimmy Carter, Walter Mondale, 

Gerald Ford, Nelson Rockefeller, George Bush, Michael Dukakis, Geraldine Ferraro 

i Bill Clinton. 

To je, dakle, organizacija koja je stvorila Ujedinjene narode. 16 

UN je čak izgradio 

svoje sjedište u New Yorku na tlu kojeg su mu bez ikakve naknade ustupili Rockefelleri. 

Pored Rockefellera u pozadini su, iza političara i savjetnika, manipulirale osobe 

kao što su Morgan, Warburg, Schiff i Marburg. Ujedinjeni narodi javnosti su prodani 

kao sredstvo koje će svijetu donijeti mir, a međusobne će razlike rješavati dogovorom 

169


Plan stvaranja tri svjetska trgovinska bloka koji bi se naposljetku spojili u jedan nije 

od jučer. Dugoročni je to plan centraliziranja moći u Europi, Amerikama i azijskoaustralskom 

području, preko grupacija koje su prvotno promicane kao područja slobodne 

trgovine, ali su se kasnije razvile u Europsku uniju, Američku uniju i Pacifičku 

uniju. Prvo je stvorena Europska ekonomska zajednica, za kojom je uslijedio Sjevertajna 

viaaa 

umjesto ratom. Većina ljudi koji rade za UN iskreno vjeruju da je to njegova svrha. 

Bojim se da će se po tom pitanju uskoro razočarati. UN nije ništa drugo doli „Trojanski 

konj" svjetske fašističke/komunističke tiranije poznate kao Novi Svjetski Poredak. 

Sredstvo pomoću kojeg se manipulacijom uspostavljaju jedna svjetska vlada i svjetska 

vojska te pomoću kojeg se omekšavaju stavovi javnosti, preko sukoba i propagande, 

kako bi ova prihvatila tu politiku kao jedini način uspostave mira i stabilnosti u 

ljudske odnose. Takvo razmišljanje prihvatilo je svih sedam glavnih tajnika UN-a od 

1945. naovamo, jedan od nositelja te funkcije bio je dr. Boutros Boutros-Ghali, koji je 

karijeru započeo za vladavine egipatskog diktatora Gamala Abdela Nassera. Boutros- 

Ghali je tražio da se formira trajna Vojska UN-a (svjetska vojska) i da UN ima pravo 

nametanja poreza (svjetska vlada). Njegov nasljednik Kofi Annan želio je isto. 

Prvotni Ujedinjeni narodi iznjedrili su niz povezanih organizacija koje koordiniraju 

plan Novog Svjetskog Poretka u područjima kao što su zdravlje (Svjetska zdravstvena 

organizacija), kontrola rasta stanovništva ili - točnije - eugenika (UN-ov 

Populacijski fond - UNFPA), ekonomski razvoj i okoliš (UN-ov Program očuvanja 

okoliša - UNEP), obrazovanje, znanost i kultura (UNESCO), a popis stalno raste. Te 

su organizacije osmišljene da globaliziraju kontrolu svih područja naših života, i zato 

se pod hitno moramo probuditi. UN je paravan za hijerarhiju Iluminata/Slobodnih 

zidara. U govoru 1970. godine Robert Welch, osnivač Društva Johna Bircha u Americi, 

izvanredno je točno predvidio što će Ujedinjeni narodi postati: 

„Ujedinjeni narodi se nadaju i planiraju - ili, da budemo točniji, tome se nadaju i 

to planiraju insajderi, urotničke glavešine iznad njih - vršiti kontrolu rasta stanovništva, 

kontrolu nad znanstvenim i tehnološkim razvojem, kontrolu nad oružjem 

i vojnom moći pojedinačnih naroda, kontrolu nad obrazovanjem, kontrolu nad 

zdravljem i svaku moguću kontrolu koje se postupno mogu domoći pod raznoraznim 

izlikama za primjenu međunarodne nadležnosti kojih se mogu domisliti. 

Te šarolike i zasebne vrste kontrole trebaju postati sastavnice postupno nastajuće, 

sveobuhvatne kontrole koju oni očekuju postići prijetvomošću, prijevarama, uvjeravanjem, 

obmanama i izmišljotinama, dok istodobno u pričuvi drže grubu silu I 

teror, kao moguća sredstva provođenja takve kontrole."' 7 

Ujedinjeni narodi su i osmišljeni da bi to činili, stvoreni su da bi to činili; a upravo 

to sada i čine. 

Europska ekonomska zajednica - sada Europska unija 

noamerički ugovor o slobodnoj trgovini (engl. North American Free Trade Agreement 

- NAFTA) kojim su obuhvaćeni SAD, Kanada i Meksiko. Ugovor je 12. kolovoza 

1992. potpisao predsjednik George Bush. U desetinama svojih javnih nastupa tijekom 

čitave 1994. govorio sam da će se taj Ugovor na koncu proširiti i obuhvatiti sve 

tri Amerike, tj. Sjevernu, Srednju i Južnu. Nije to bilo proročanstvo, već obično poznavanje 

glavne strategije. Nije bitno koji je predsjednik nominalno na vlasti: bio on 

republikanac ili demokrat, plan se nesmetano odvija. Što je ono rekao George Bush, 

republikanac, kada je uspostavljena NAFTA Da želi vidjeti zonu slobodne trgovine 

koja će se protezati od vrha Sjeverne Amerike do dna Južne Amerike. Što je ono rekao 

Bill Clinton, demokrat, na jednom skupu voda s cijelog američkog kontinenta 10. 

prosinca 1994 

„Narodima Amerike povijest je dala priliku da izgrade zajednicu naroda, s vizijom 

slobode i očekivanim blagostanjem ... početkom sljedećeg stoljeća [želim vidjeti]... 

ogromnu zonu slobodne trgovine od Aljaske do Argentine." 

Jeste li uočili neku razliku Niste Nisam ni ja. Drugu stvar koju sam predviđao 

tijekom 1994., i opet na temelju saznanja o planu Elite, bilo je stvaranje treće „zone 

slobodne trgovine" koja bi obuhvaćala Aziju i Australiju. Dana 16. studenoga 1994. u 

London Daily Telegraphu pročitao sam da je o tome postignut dogovor prethodnoga 

dana. Grupacija pod nazivom Azijsko-pacifička ekonomska suradnja (engl. Asia-Pacific 

Economic Cooperation - APEC) prihvaćena je na sastanku na vrhu održanom 

nedaleko Džakarte u Indoneziji, u prisutnosti Billa Clintona, Paula Keatinga (australijskog 

premijera) i čelnika azijskih vlada. Keating je ili kotačić u toj prevari ili ga je 

lako prevarili. Sada je mogao početi proces razvoja dva posljednja trgovinska bloka u 

model korišten u Europi, da bi se na kraju svi oni stopili u jedan. 

Plan stvaranja Sjedinjenih Europskih Država pod centraliziranom kontrolom 

nastao je prije mnogo stoljeća. Bio je to jedan od ciljeva Vitezova templara. Kada 

su templare u njihovom uporištu u Francuskoj uništile udružene snage francuskoga 

kralja i pape, mnogi od onih koji su preživjeli napad regrupirali su se u 

Škotskoj, a templari su se obnovili pod drugim imenom: Škotski obred Slobodnog 

zidarstva. Veliki broj svojih članova to društvo ima na visokim i utjecajnim 

položajima u svijetu, a nemali ih je broj u Sjedinjenim Državama. Ljudi koji su 

stajali u pozadini Europske zajednice, danas Europske unije, bili su Jean Omar 

Marie Gabriel Monnet (Kom. 300), sin francuskog trgovca žestokim pićima; grof 

Richard N. Coudenhove-Kalergi (Kom. 300) iz Austrije; i Joseph Retinger (Kom. 

300), poljski socijalist, koji je oformio organizaciju pod nazivom Europski pokret 

koja se zalagala za uvođenje centralizirane kontrole u Europi. Bio je i izuzetno 

utjecajan u stvaranju Bilderberške skupine, jednog od ključnih instrumenata manipulacije 

u rukama tajne vlade. No, u Europskoj uniji najvažnija figura bio je 

Jean Monnet.


tajna 

vlada 

Monnet je 1910. - sa svega dvadeset godina - otišao u Kanadu, tražeći nova tržišta 

za svoju obiteljsku kompaniju koja se bavila prodajom pića. Ondje se povezao s 

tvrtkom Hudson Bay Company i bankarskim poduzećem La

David Icke - i istina_ce_vas_osloboditi.pdf - Antropozofija

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles