David Icke - i istina_ce_vas_osloboditi.pdf

... i istina će 

vas osloboditi 

Dopunjeno izdanje za 21. stoljeće 

Briljantno razotkrivanje tajnog 

plana u pozadini svjetskih zbivanja koje 

se pokazalo zapanjujuće točnim u 

predviđanju današnjih događaja 

David Icke

upoznat ćete istinu i 

istina će vas osloboditi 

Ovo, dopunjeno izdanje za 21. stoljeće, posvećeno je Lindi Atherton, nekadašnjoj 

Lindi Icke, mojem najboljem prijatelju kojeg bih svakome poželio da ga ima. 

Da ne postoji morao bih je izmisliti 

Mi smo snaga u svemu; 

Mi smo ples mjeseca i sunca; 

Mi smo nada koja nikada ne umire; 

Mi smo plima koja se ne povlači. 

Koliko malo znamo o dubinama vječnosti. 

Otkuda nam pravo da osporavamo veličinu i moć 

takve mudrosti i stvaranja. 

Na nebesima mogu biti milijuni svjetova... izvan naše postojbine. 

Na svakome od njih živa bića koja zure u nebo čudeći se 

svemiru bez kraja. 

I oni mogu pomisliti da osim njih... 

razumnog života nema. 

Ali možda nisu bahati poput ljudi. 

Možda su dovoljno inteligentni da shvate 

da u beskraju vječnosti moguće je sve... 

I sasvim je zamislivo, da ovu našu Zemlju, 

koja nije drugo doli zrnce prašine u stvarnosti, 

ne samo da posjećuju drugi oblici života 

već njome i upravljaju. 

Neka nas bahatost ne zaslijepi 

u vezi mogućeg i nemogućeg. 

Jer mi smo djeca u osvitu našeg svijeta 

a svemir je naše učilište 

i inteligencija izvan našeg poimanja 

koja čeka da je dodirnemo... kad budemo spremni primiti je. 

Tražite, i čudesa koja ćete vidjeti 

otkrit će vam prave značajke vašeg svemira. 

Poželjet ćete saznati svoje pravo podrijetlo. 

Krasota vašeg podrijetla nadmašit će vaša vjerovanja i spoznaju. 

A neizmjerna dubina vaše kozmičke zbilje ostat će dijelom 

vašeg nasljeđa u izmaglici vječnosti. 

Spokoj stečen razumijevanjem ljepota je kreacije. 

Izgovorena je riječ i duh u vama zna 

da dom je vječnost a bivanje besmrtno... 

Tony Dodd

sadržaj 

uvod u izdanje za 21. stoljeće 9 

uvod ono smo što mislimo 11 

prvi dio zatvor 17 

prvo poglavlje veo suza 19 

drugo poglavlje rođenje Bratstva 37 

treće poglavlje moć novčanica 53 

četvrto poglavlje od Rhodesa do propasti 73 

peto poglavlje združene fronte 103 

šesto poglavlje izvorni planovi 123 

sedmo poglavlje nadrase 141 

osmo poglavlje tajna vlada 161 

deveto poglavlje piramida moći 205 

deseto poglavlje super Elita - crnomagijaši 233 

jedanaesto poglavlje prijevara s dugovima 249 

dvanaesto poglavlje skrivena ruka 285 

trinaesto poglavlje jednostranačke države 341 

četrnaesto poglavlje psihološki fašizam 389 

petnaesto poglavlje kult ili varka 417 

šesnaesto poglavlje „globalno selo" 433 

drugi dio sloboda 447 

sedamnaesto poglavlje mi smo zatvorski čuvari 449 

osamnaesto poglavlje sloboda zvana ljubav 469 

devetnaesto poglavlje napokon slobodni 483 

dvadeseto poglavlje volim vas, dr. Kissinger 499 

postskriptum 505 

bibliografija 507

uvod 

u izdanje za 21. stoljeće 

Prošlo je deset godina otkad je, usprkos nepovoljnim okolnostima, objavljeno prvo 

izdanje ove knjige. Izdavači mojih prethodnih knjiga odbili su čak i razmotriti 

mogućnost da objave ovu zbog u njoj navedenih imena i zato što je plan svjetske diktature 

kojeg otkriva bio daleko iznad praga vjerodostojnosti i sposobnosti poimanja 

njihovih ,,New Age" umova. 

Njihova leđa strelovito su zamicala iza obzora u oblaku prašine, a, tko zna, možda 

još uvijek trče. Ili, s obzirom na veliku uspješnost ove i drugih knjiga koje su uslijedile, 

možda su naučili veliku, veliku lekciju. Bježanjem od stvari s kojima se ne želimo 

suočiti nikamo nećemo stići. Samo ćemo odgoditi, najčešće nakratko, hvatanje ukoštac 

s onime čega se bojimo. 

Bilo kako bilo, da bih objavio ovu knjigu morao sam posuditi 15.000 funti od Davida 

Solomona, prijatelja iz Liverpoola, i osnovati kompaniju koju sam nazvao Bridge 

of Love Publications kako bih objavio ono što nitko drugi nije htio. Za pomoć sam 

također zamolio druge ljude koji su se „slučajno" pojavili u mojem životu prethodnih 

tjedana - Alice Ferguson, umjetnika Neila Haguea i opremača knjiga Sama Mastersa 

koji je opremio sve moje knjige što su uslijedile nakon ove. 

Bio je pravi izazov napisati knjigu „od nule", ali tijekom godina pružila mi je brojna 

zadovoljstva. U smislu „ovosvjetovne" razine svjetske zavjere ovo je još uvijek najvažnija 

knjiga koju sam dosad napisao, a vjerojatno će to i ostati sve do dana mog 

odlaska iz ovog carstva manipuliranog privida. 

U nadolazećem desetljeću teme i predviđanja iz knjige I istina će vas osloboditi 

doista su vjerno odražavale događaje koji su se odvijali širom svijeta. Uključivalo je to 

najočitije korištenje „modificiranog hegelijanizma" ili, kako ga nazivam, „problemareakcije-rješenja", 

da bi se potajno stvorio problem za kojeg će vlasti moći otvoreno 

ponuditi „rješenje" - promjene društva kao uvod u globalnog Velikog brata, fašističku 

državu, koju bi, bez stvorenog „problema", javnost odbacila. Klasičan primjer 

toga bili su zastrašujući napadi na dan 11. rujna, gdje su napadi (problem) vodili 

do odgovora tipa „nešto se mora poduzeti" (reakcija) čime je omogućeno ukidanje 

temeljnih sloboda, prava i privatnosti te pokretanja sasvim fiktivnog „rata protiv terorizma" 

(rješenje). Podrobnije o pozadini svega ovoga možete naći u knjizi Alisa u 

zemlji čudesa i razaranje Svjetskog trgovačkog centra (Alice in Wonderland and the 

World Trade Center Disaster). 

Čitajući ovu knjigu vidjet ćete da je sredinom 1990-ih sila koja stoji iza događaja u 

21. stoljeću u velikoj mjeri razotkrivena, kao i plan prema kojem se ravnala. 

Dakle, za tadašnje predviđanje onoga što se sada događa nije vam trebao „prorok" 

već samo predano proučavanje i razotkrivanje mreže koja upravlja vladama, banko- 

9

istina ce vas osloboditi 

vnim sustavom, svjetskim korporacijama, donošenjem vojnih odluka i vlasništvom 

nad medijima. 

Danas, zahvaljujući radu gorljivih istraživača, mnogo više ljudi postaje svjesno svjetske 

zavjere negoli ih je bilo u one dane osame kada je prvi put izdana I istina će vas 

osloboditi. Ako bih trebao navesti postignuća u svome životu kojima se najviše ponosim, 

ova bi se knjiga nalazila pri samom vrhu. 

David Icke 

Ryde, 

Isle of Wight, 

srpanj 2004. 

Napomena izdavača u vezi velikih i malih početnih slova: 

Mnoge riječi koje se inače pišu malim početnim slovom autor je pisao velikim 

slovom, radi dodatnog isticanja: npr. u izrazima Novi Svjetski Poredak, 

lluminati, Slobodni zidari, Četvrta Dimenzija, Babilonsko Bratstvo itd. Budući 

da se u hrvatskom jeziku takve riječi uglavnom pišu malim slovom, autorov 

način pisanja velikih i malih slova preuzimali smo kod najčešće korištenih, 

ili najvažnijih, takvih izraza, poput gore spomenutih i nekih drugih. 

• 

uvod 

ono smo što mislimo 

Mi živimo u višedimenzionalnom svemiru; dijelu višedimenzionalne i beskonačne 

svijesti koju zovemo Bogom i Stvorenim svijetom. Mi smo višedimenzijska 

bića. I ova knjiga, dakle, treba biti višedimenzijska želi li na neki bitniji način doprinijeti 

čovjekovoj slobodi. 

Na svjetlo dana iznosi svakodnevnu manipulaciju našim životima od strane tajne 

klike te prikazuje duhovne uzroke i rješenja koja će donijeti pravu slobodu planetu 

Zemlji i svima koji na njoj žive. Potonje se odnosi na ono što mislimo i osjećamo 

o nama samima, a prije nego što počnem odmatati klupko svjetske manipulacije i 

navoditi neka imena upletenih ljudi i organizacija, vrlo je važno da ukratko izložim 

kontekst u kojem iznosim ove teme. Nipošto ne želim da ljudi čitaju knjigu puni gnjeva, 

mržnje i osudivanja svjetskih manipulatora i onoga što oni rade. Ovu knjigu ne 

pišem u namjeri da ikoga okrivljavam, već isključivo zato da pokažem što se događa 

kada ljudska rasa dopusti da joj netko zagospodari umom i kako se stvari brzo mogu 

promijeniti - i mijenjaju se - kada svrgnemo vladare našeg uma. 

Imena ću navoditi zato što moramo znati tko vuče konce u pozadini želimo li razotkriti 

ono što se događa. Takvim razotkrivanjem tim ćemo ljudima također pružiti 

priliku da se suoče s vlastitim djelima i da shvate kako je želja za kontrolom i vladanje 

nad drugima izraz njihove vlastite neuravnoteženosti i odbojnosti prema samima 

sebi. Podizanje vela tajnovitosti ubrzat će okončanje takve prevlasti i manipulacije. 

Ali elitna klika koja upravlja svijetom, Svjetska Elita, kako ju nazivam, jest naša kreacija. 

Loše bi bilo da ih obasipamo mržnjom i osuđivanjem, te da ih držimo odgovornima 

za sve nedaće ovoga svijeta. Da, kao što ćete vidjeti, ista skupina svojim je 

manipulacijama dovela do izbijanja dva svjetska rata i svih negativnih događaja svjetskog 

značaja u ovom stoljeću a i prije. Ali, bez preostalog dijela ljudske rase ne bi u 

tome uspjeli. Šačica elite ne može uzrokovati ratove ukoliko tisuće ili milijuni drugih 

ljudi nisu voljni preuzeti ulogu topovskog mesa. Ukoliko ljudi, pročitavši ovu knjigu, 

za ono što se događa drže odgovornom samo Svjetsku Elitu, tada im je izmakla bit 

moje sveukupne poruke. Ono što se događa u svijetu je odraz, sada i ovdje, onog što 

se zbiva u nama, u ljudskoj rasi. 

Ovu stvarnost stvorili smo sami. Ali kako 

Suprotno onome što nam medicinska znanost opsesivno ponavlja, fizičko tijelo 

ne predstavlja cjelokupnost ljudskog bića. Ono je fantastična fizička ljuska 

kroz koju vječan dio nas prima iskustva ovog fizičkog svijeta. Mi smo mnogo više 

od pukoga tijela. 

10


ono smo što mislimo 

Stvoreni je svijet izražaj jednog beskonačnog uma, a svi životni oblici aspekti su 

tog jednog uma, onoga što mnogi ljudi nazivaju Bogom. Mi smo jedno s drugima. Svi 

smo mi Bog, ako baš hoćete da upotrijebim upravo taj izraz. 

U srcu tog uma je svijest koju vidim kao zasljepljujuće svjetlo - Izvorna Svijest iz 

koje je osmišljeno i nastalo sve što postoji. 

Stvoreni svijet sastoji se od beskonačnog broja dimenzija, valnih dužina, frekvencija, 

stvarnosti. Ovaj fizički svijet samo je jedno od njih. Te frekvencije dijele isti prostor 

koje zauzima naš fizički svijet, na isti način na koji sve radio, televizijske i telekomunikacijske 

frekvencije emitirane u vaše okružje dijele isti prostor kojeg sada 

zauzima vaše tijelo. Ne ometaju jedna drugu jer su na različitim frekvencijama ili 

dimenzijama - vibriraju različitim brzinama. U trenutku kojeg zovemo smrt naš 

um - emocije, duh, sve od čega se sastoji misaoni, osjećajni dio nas - povlači se iz 

tijela, iz „genetskog svemirskog odijela" kako ga ja nazivam. Taj vječni duh prelazi 

na drugu valnu dužinu stvarnosti, drugi „svijet", gdje se nastavlja razvijati. Sve se to 

zbiva tijekom „iskustva nadomak smrti" ili „vantjelesnog iskustva" pri kojem ljudi 

odlaze na neko vrijeme iz svojih fizičkih tijela, a kada se vrate, najčešće opisuju 

gotovo navlas iste priče o tomu što im se dogodilo. Život je vječan - što vrijedi za 

svakoga. 

Naša umna, emocionalna i duhovna jastva niz su magnetskih energetskih polja 

koja međusobno djeluju preko vrtloga energije općenito znanih po hinduističkom i 

sanskrtskom nazivu čakra, što znači „svjetlosni kotač". Ti vrlozi su spirale energije 

koje presijecaju sve razine našeg bića i između njih prenose energiju. Preko ovog 

sustava, neravnoteža na emocionalnoj razini (uzrokovana recimo stresom) prelazi 

na ostale razine našega bića uključujući, naposljetku, fizičko tijelo. Na taj način, 

stres uzrokuje bolest. Ono što nazivamo „fizičkom bolešću" u stvari je višeđimenzijski 

nesklad ili manjak ugode, lakoće. Neprestano upijamo magnetsku energiju 

iz kozmosa, uglavnom kroz „temeljnu" čakru u podnožju kralježnice. Nakon što 

ova životna sila prođe kroz naše razine bitka i od nje preuzmemo što nam treba, 

tu energiju šaljemo van kroz čakre natrag u kozmos i svijet oko nas (slika 1). To su 

energije kakve ljudi osjećaju kada kažu da im netko daje dobre ili loše „vibre". Isto 

je kada kažemo đa neku kuću ili mjesto osjećamo kao „ugodne", „gostoljubive" ili 

„zastrašujuće". 

Ono što zovemo „ozračjem" stvaraju vibracije (energetska polja) koja proizvode 

ljudi, bilo u ovom trenutku ili u prošlosti. Ljudi često osjećaju nelagodu na prizorištima 

bitaka zato što ondje osjećaju preostale energije boli, agresivnosti i patnje 

sudionika. 

Bitna je razlika između energije koja ulazi kroz temeljnu čakru i onoga što odašiljemo. 

Prolaskom kroz nas, ta energija mijenja svoju prirodu i oblik. U nju se utiskuje 

naš jedinstveni energetski obrazac koji odražava upravo ono što se u danom 

trenutku unutar nas zbiva: mentalno, emocionalno i duhovno. Sekundu za sekundom 

odašiljemo energetsko polje koje odražava što mislimo o samima sebi. Možda 

će izgledati da to nema 

nikakve veze s manipulacijom 

svijeta, ali to je, 

zapravo, u srži onoga 

što se događalo i što se 

nastavlja događati. 

Taj proces možete 

zamisliti kao stavljanje 

oko nas magnetskog 

plašta ili aure. Prema 

zakonu koji kaže da 

se sličnosti privlače, 

ovo magnetsko polje 

energije, vanjski odraz 

unutarnjeg bića, sebi 

će privući sukladna 

energetska polja. Sve 

je energija, što počinje 

uviđati čak i središnja, 

uskogrudna znanost. 

Čovjek je niz magnetskih 

polja energije, 

kao što su to i mjesta, 

iskustva, situacije. Sve. 

Život je međudjelovanje 

tih energetskih 

Slika 1: magnetski ogrtač 

polja, a sva ona imaju 

sposobnost mišljenja i 

čuvanja informacija. Energija je svijest, svijest je energija. Ista stvar. 

Ako vam je teško za povjerovati da zid ili voda ili kamen mogu misliti i čuvati informacije, 

tada se sjetite da sve što postoji sadrži magnetska energetska polja. Što je 

ono što u računalu na kojem upravo radim čuva informaciju koju utipkavam 

Magnetski disk. Načelo je isto. Određenim ljudima, mjestima, iskustvima i načinima 

života bivamo privučeni zato što smo im magnetski privučeni. A to privlačenje 

potječe od magnetizma naših „plašteva". Ti plaštevi su, pak, odraz onoga što o sebi 

mislimo i osjećamo. Naši životi su točne replike našeg vlastitog podsvjesnog uma. 

Kako on misli i doživljava sebe i svijet, fizički se iznova stvara u ljudima, mjestima 

i iskustvima koje sebi privlačimo. U doba mog djetinjstva u opticaju je bila izreka: 

„Kada misliš da si sretan, tada sretan i postaješ". U tome je sadržana jedna vječna 

istina, iako to nema nikakve veze sa srećom. Sebi privlačimo ljude, mjesta i iskustva 

koja se magnetski povezuju s našim „plaštem". Dakle, ako duboko u sebi vjerujemo

... / istino će vas osloboditi 

ono smo sio misumo 

da ćemo uvijek biti siromašni i potlačeni, taj će obrazac biti prisutan u našem plastu. 

Tako će on postati, mogli bismo reći, „plaštem slabe nade" 1 . Ovaj magnetski uzorak 

sebi će tako privlačiti iskustva koja će doprinijeti tomu da ostanemo siromašni i 

potlačeni. Na taj ćemo način stvarati našu vlastitu zbilju. Jako je, jako, bitno da ovo 

razumijemo, ne samo u vezi onoga o čemu se u ovoj knjizi govori, nego u kontekstu 

života samog: 

Svoju vlastitu zbilju stvaramo sami. 

Davnašnje religije i drevni spisi imali su zajedničku temu tipa: „kako posadiš, 

tako ćeš i žeti", „oko za oko i zub za zub" i „što činiš drugima bit će učinjeno tebi". 

Izraz po kojem je ovaj proces sada najpoznatiji je „karma". Prečesto se na tu karmu 

gleda samo u negativnom smislu. Nekim se ljudima dogodi nešto neugodno i oni će 

reći da je to zacijelo njihova „karma". Gotovo da je se tumači kao jedan vid kazne. 

Na takvoj razini to onda i postaje kazna - kažnjavanje samog sebe. Nije to učinio 

neki gnjevni, osudi sklon, prijeteći Bog, učinili smo si to sami! Ono što nazivamo 

karmom, po mojem mišljenju, samo je druga riječ kojom opisujemo način na koji 

stvaramo vlastitu zbilju. Postoje li u nama neravnoteže koje nas tjeraju da se prema 

drugima vladamo negativno, upravo će te neravnoteže i nama samima privući neko 

fizičko iskustvo, „ogledalo" onoga što o sebi mislimo. Na taj će nam se način ono 

što činimo drugima vratiti jer ćemo se i dalje držati za neravnoteže, manjak ljubavi 

prema samima sebi, što će privući upravo takva iskustva. Osjećamo li se dobro u 

vlastitoj koži i pozitivno gledamo na svoj život, takav ćemo svijet oko sebe i stvoriti. 

To je pozitivna „karma". Moje se gledište o karmi razlikuje od onog „novodobnoga" 

po kojem se, izgleda, smatra da jednom kada nešto učinimo, tada mora doći do 

karmičke reakcije bez obzira što mi potom uradili. Mislim da - ako prema nekome 

postupimo ružno a potom shvatimo zašto smo to učinili i promijenimo unutarnji 

uzrok takvog čina - mijenjamo prirodu magnetskog odašiljača, plašta, te tada ne 

privlačimo „karmu". Ona, u tom slučaju, nije potrebna jer smo prepoznali neravnotežu 

unutar samih sebe. Karma služi samo tome. Stvaranje je čin ljubavi. Ljubavi za 

sebe i ljubavi za sve. Karma je dio te ljubavi. Ona je sredstvo koje nam omogućuje 

da se suočimo sa samima sobom, istovarimo negativnu prtljagu i krenemo dalje. 

Ona je pripomoć našem razvoju, svojevrsni dar, a ne kazna - osim ukoliko je sami 

ne odlučimo učiniti takvom. Bez obzira kakva iskustva imali u životu, ili ih sada 

proživljavali, stvorili ste ih vi i nitko drugi. 

Pri čitanju ove knjige kao i pri življenju vlastitog života vrijedi zapamtiti dvije 

stvari: ako smo skloni smatrati se žrtvom, žrtvom ćemo i postati. I: ako vjerujete da 

možete, onda zaista možete. 

1 

Autor se poigrao riječima, jer engl. riječ 'cape', pored značenja 'plašt', može značiti i 'rt', kao u nazivu južnoafričkog 

Rta Dobre Nade. 

Stvaranje zbilje događa se na mnogo razina. Ukupni zbroj međudjelovanja pojedinaca 

nakuplja se u kolektivnoj svijesti čovječanstva. Svaka živuća vrsta ima kolektivnu 

svijest s kojom su povezani svi „pojedinačni" pripadnici te vrste. Kolektivnoj 

razini neprestano dodajemo naše misaone obrasce te imamo pristup drugim obrascima 

s kolektivne razine. Proces je dvosmjeran. Dajemo i primamo. 

Znanstvenici su ustanovili postojanje nečega što se naziva „sindrom stotog majmuna", 

o čemu sam pisao u drugim knjigama. Otkrili su da jednom kad određeni 

broj pojedinaca unutar neke vrste nauči nešto novo, odjednom to mogu učiniti i 

ostali pripadnici unutar iste vrste a da im to nitko nije pokazao. Čine to sasvim 

instinktivno. Premda postojeća znanost ovo ne može objasniti pomoću svojeg neviđeno 

ograničenog svjetonazora, proces je vrlo jednostavan. Jednom kad određeni 

broj jedinki unutar neke vrste prenese to novo znanje na kolektivnu razinu, dosiže 

se točka „kritične mase". To znanje postaje dovoljno moćno u kolektivnoj svijesti da 

mu mogu pristupiti svi ostali pripadnici odnosne vrste. Podešavanjem na vibraciju 

(misaonog obrasca) koja sadrži to znanje, oni će znati kako nešto učiniti a da im 

to nitko nije pokazao jer ih vodi taj misaoni obrazac. Nazivamo to instinktom ili 

nadahnućem, iako se, u stvari, radi o ugodavanju na vibraciju (frekvenciju) koja tu 

informaciju čuva. 

Sve što sam rekao o pojedincu koji stvara svoju vlastitu zbilju na isti se način može 

primijeniti na kolektivnu ljudsku svijest. Ona odražava ukupni zbroj ljudskog razmišljanja, 

ukupni zbroj onoga što čovječanstvo kao cjelina misli o sebi. Ukoliko čovječanstvo 

ne mari za samo sebe, ako se ne voli i ne poštuje, ono će stvoriti takvu zbilju 

na ovom planetu. Privući će fizičke manifestacije načina na koji promatra vlastiti 

osjećaj vrijednosti i sposobnosti. Jedino što, ovoga puta, magnetski plašt nije prebačen 

preko samo jedne osobe nego preko čitavog planeta. Time se stvara globalna 

zbilja. 

Pogledajte posljedice ovog procesa u našoj svakodnevici. Čovječanstvo kao cjelina 

ne želi preuzeti odgovornost za ono što se u svijetu događa. Kada nešto pođe po zlu, 

čujemo kako netko viče: „Što će se poduzeti po tom pitanju" Rijetko kada odgovornost 

prihvaćamo sami. Draže nam je žaliti se na političare i bankare, ali većina će 

ljudi radije pustiti da drugi upravljaju svijetom nego da sami prihvate odgovornost 

za vlastita djela. Takvi misaoni obrasci prevladavaju u kolektivnoj svijesti, što je, dakle, 

stvorilo tu zbilju na kolektivnoj, svjetskoj razini. Kolektivna svijest iznjedrila je 

odgovor na želju da to „učini netko drugi" tako što je okupila energetska polja - ljude 

- koja će ustrojiti tajnu mrežu koja sada upravlja životima svakog od nas. Dobili 

smo što smo i tražili, ili što smo „zamislili". Ista je stvar s religijama. I njih su također 

stvorili misaoni obrasci kolektivne svijesti, poput medija i drugih institucija koji se 

koriste strahom i krivnjom u svrhu manipulacije i kontrole. 

Oni odražavaju, kolektivno, ono što milijarde ljudi čine svakoga dana svoga života. 

Služe se strahom i krivnjom kako bi postigli ono što žele. Promatrajte sebe nekoliko 

I-i 

15

isu na ce vub U S I U U U U I I I 

dana i vidjet ćete koliko puta vi (i drugi) koristite strah i krivnju da biste kontrolirali 

neku situaciju. Činimo to nesvjesno, a takav stav prenosimo i na našu djecu. Sto im 

ono najčešće govorimo 

„Nesretnice jedan. Ako to opet učiniš, dobit ćeš šamar. Čekaj samo da tata dođe, 

požalit ćeš ovo što si učinio." (Strah) 

„Nesrećo jedna. Kako si to mogla učiniti svojoj mami i tati Zašto nas tako unesrećuješ 

i žalostiš A koliko smo ti toga pružili." (Krivnja) 

prvi dio 

zatvor 

Ja vjerujem u... nekoga drugog 

Ovo su tek mali primjeri načina na koji se kod djece služimo strahom i krivnjom. 

Ona zarana uče isto činiti drugima. Do trenutka kada prijeđemo prag svijeta odraslih 

i međuodnosa što tamo vladaju, upotreba straha i krivnje u svrhu kontrole i 

manipulacije postala je već umjetnost. Mogli bismo si za to dodjeljivati medalje! Na 

taj način ovi misaoni obrasci su zavladali kolektivnom sviješću i stvorili kolektivni 

fizički odraz istoga - religije i druge institucije koje nam govore što da radimo i koje 

nama upravljaju pomoću straha i krivnje. Ponavljam, stvorili smo ih sami. Odraz su 

nas samih, barem u kolektivitetu. Dobra je to vijest, zato što imamo moć da uklonimo 

tu svjetsku manipulaciju uklanjanjem naših vlastitih manipulacija. 

Takva preobrazba ljudske percepcije od iznimnog je značaja za budućnost ovog 

planeta i svijeta kojeg ostavljamo svojoj djeci. Sklonost čovječanstava da okrene glavu 

na drugu stranu i ne zamara se takvim stvarima tijekom tisuće je godina omogućila 

razvijanje jedne strukture koja danas samo što nije stvorila svjetsku fašističku diktaturu. 

Fašizam je skončao s Adolfom Hitlerom Da bar. Isti takav mentalni sklop upravlja 

tajnom svjetskom vladom koja, iz minute u minutu, manipulira ljudskim umom 

da ovaj prihvati centraliziranu svjetsku tiraniju. Ta se tiranija zove Novi Svjetski Poredak 

i, ukoliko se ne probudimo iz našeg duhovnog mamurluka, on će se manifestirati 

kao svjetska vlada; središnja svjetska banka i valuta; svjetska vojska i mikročipirano 

stanovništvo povezano s globalnim računalom. Ako netko od vas misli da je ovo smiješno, 

nakon sljedećih nekoliko stotina stranica možda vam skinem smiješak s lica. 

Svim tim stvarima zapanjujuće smo blizu. Vrijeme je da odrastemo i protrljamo oči. 

Dok budete čitali priču o tome na koji su način manipulirani vaši životi i život 

ovog planeta zamolio bih vas da se prisjetite kako smo svemu tome pridonijeli sami. 

Ljudi čija imena navodim i događaji koje opisujem samo su ogledala koja ljudskoj 

rasi i Zemlji vraćaju odraz naših unutarnjih misaonih obrazaca. Ovaj je svijet samo 

oživotvorena čovjekova misao. Kada spoznamo što su ti negativni obrasci i uklonimo 

ih, promijenit će se naša stvarnost, ali i svijet. Ali ne prije. 

Aktivno nas obeshrabruju da konstruktivno razmišljamo i 

propitkujemo stvari, a jednom kad pojedinac prihvati tako 

poticanu nijemu podložnost, nužno se stvara podmukli začarani 

krug. Druga, prilično prikladna posljedica takve situacije 

je da ljudi koji ne razmišljaju konstruktivno i ne propitkuju 

stvari uopće toga nisu svjesni. 

Michael Timothy, Anti-intelektualna etika 

Sve počinje od nas, a s nama i završava.

prvo poglavlje 

veo suza 1 

Svi smo mi, u ovom ili onom trenutku, bacili pogled na svijet oko sebe i postavili 

si ista pitanja. Zašto život mora biti takva borba Zašto o nama samima i svrsi 

našega života znamo tako malo Zašto je u svijetu takve ljepote i bogatstava toliko 

mnogo sukoba i patnje 

U potrazi za odgovorima na ta i mnoga druga pitanja, zamolit ću vas da zamrznete 

svoje programirane odgovore uvjetovane sadašnjim trenutkom i mjestom, a 

svoj beskonačni um otvorite daleko većim mogućnostima. Riječ „programiran" ne 

koristim na snishodljiv način, jer svi smo mi programirani porukama i vjerovanjima 

koje neprestano slušamo u djetinjstvu, putem medija i obrazovnog sustava. Tek 

ćemo napuštanjem takvog programiranja otvoriti svoje umove i svoja srca čudesnim 

stvarima, potencijalima i razumijevanju o kakvima nismo ni sanjali. Duboko sam i 

dugo razmišljao o prirodi ovog fizičkog svijeta, nastojeći dokučiti njegov smisao. Od 

1990. godine nalazim se na svjesnom duhovnom putovanju otkrivenja. Otvorilo me 

je to mnogim stvarima o kojima u dotadašnjem životu nisam razmišljao niti sam ih 

osjećao i, mada su neke stvari bile vrlo bolne, čak su me i takvi trenuci vodili k većem 

razumijevanju. Iskustvom sam spoznao kako možemo podešavati naš um, našu svijest, 

drugim razinama stvarnosti i doći do ondje dostupnih informacija, što na Zemlji 

nije poznato, ili barem ne u većoj mjeri. Uvidio sam da su naši umovi - dio nas koji 

razmišlja, osjeća - nizovi energetskih polja koja fizičko tijelo koriste kao sredstvo za 

doživljavanje iskustava. 

U ovom trenutku naša je svijest podešena na ovaj gusti fizički svijet i stoga je on 

naša stvarnost. Kada „umremo", naš um-duh (naša svijest) napušta ovo prolazno fizičko 

tijelo i kreće ka drugoj valnoj dužini, drugom stadiju iskustava i razvoja. 

Vrlo je važno da shvatimo da se čovjekov um, dok se nalazi u istom fizičkom tijelu 

na istom planetu, može podesiti na brojne različite valne dužine znanja i razumijevanja. 

Iz tog razloga, unutar ljudske rase imamo veliku raznolikost u sferi svijesti, 

stavova i percepcije. I sami kažemo, u svakodnevnom životu, da ljudi mogu biti na 

„drukčijoj valnoj dužini", zato što imaju tako različita mišljenja i toliko malo toga zajedničkog. 

Naš stav prema životu te razina znanja i mudrosti koje u nekom trenutku 

možemo postići ovise o vibracijskim razinama dostupnim našem umu. Sve je ovo 

bitno za pozadinu onoga što vjerujem da stoji iza povijesti ljudske rase tijekom mno- 

1 

Igra riječi: 'veil of tears' (u izvorniku) izgovara se isto kao 'vale of tears' tj. dolina suza, izraz kojim se često opisuje 

život na Zemlji. 

19


veo 

suza 

gih milijuna godina pa sve do danas. Ljudska me rasa vrlo često podsjeća na stado 

zbunjenih i izgubljenih ovčica. Pogledajte koliko je puta tijekom poznate povijesti 

simbolika „izgubljene ovčice" korištena za opisivanje našeg nezavidnog položaja. Na 

neki smo se način odvojili od naših viših potencijala, naše pokretačke sile. I opet, 

možemo to vidjeti tijekom povijesti iskazano simbolički u raznim kulturama, u frazama 

kao što je „izgubljena dječica" koja su se odvojila od „oca". Očit je primjer priča 

0 rasipnom sinu iz Novog zavjeta. Vjerujem da se, simbolički, dogodilo upravo to, a 

posljedice takvog razvoja događaja objašnjavaju mnoge aspekte svijeta u kojem danas 

živimo. 

Mislim daje nemoguće shvatiti što se dogodilo ukoliko ne odbacimo usađene pretpostavke 

o postojanju onog što zovemo vanzemaljskim oblicima života. Među njima 

mogu biti beskonačne raznolikosti oblika. Pod vanzemaljskim mislim upravo i samo 

„ono što nije s ove Zemlje" - druge civilizacije, svjesnosti i životni oblici na drugim 

valnim dužinama koje naša fizička osjetila ne mogu inače vidjeti ili čuti. Na primjer, 

iako možemo promatrati neke od planeta u ovom Sunčevom sustavu i vidjeti naizgled 

golo, beživotno tlo, na takvu planetu gledamo iz perspektive vlastite frekvencije 

ili iskustvene dimenzije, iz vlastite vremensko-prostorne zbilje. U nekoj drugoj dimenziji 

ta planeta možda vrvi životom na isti način na koji sve radio i televizijske postaje 

što emitiraju programe u vaše područje dijele s vama isti prostor kojeg zauzima 

1 vaše tijelo. Ne možete ih vidjeti, niti oni mogu vidjeti jedni druge zato što djeluju na 

različitim valnim dužinama. Proširimo li ovo saznanje činjenicom da te druge civili 

zacije na drugim valnim dužinama imaju naprednija znanja i tehnologije nego što ih 

trenutno imamo mi, počet će se nazirati obrisi jedne slike. Barem preda mnom, ali i 

pred mnogim drugima. Te druge civilizacije nisu samo pozitivne ili negativne. Poput 

nas, imaju i jedne i druge osobine. Vanzemaljski oblici života nisu ne znam koliko 

drugačiji od nas. Ista je to struja života koju zovemo Stvoriteljem ili Bogom, u drukčijem 

stadiju razvoja i/ili na drukčijoj valnoj dužini. Ali mnogi od tih naroda godinama 

su, a ponekad i milijunima godina (po našem poimanju vremena) ispred nas u tehnološkom 

smislu te u razumijevanju univerzalnih zakona. Ukoliko vjerodostojnost ili 

ludost nečega prosuđujemo samo sa stajališta naših znanstvenih dostignuća na ovoj 

valnoj dužini Planeta Zemlje nikad nećemo shvatiti što nam se dogodilo. 

Iz tog razloga pozivam sumnjičavce da se otvore drugim mogućnostima. Da ste 

seljak i farmer u brdima nekog samodostatnog društva u središtu Azije ne biste mogli 

povjerovati da New York izgleda kao što izgleda. Ali New York bi i dalje postojao. I 

ne zaboravite, vrlo je malo vremena proteklo otkad je ideja o letu u svemir smatrana 

besmislicom. Tijekom nekoliko godina, u nastojanju da dokučim prirodu čovjekova 

postojanja, u glavi mi se počela oblikovati priča. Knjiga Donositelji zore (Bringers of 

the Dawn) 1 

potvrđuje neke od tema o kojima sam pisao u knjizi Pobuna robota (Robots' 

Rebellion) i o ostalim zamislima koje sam razmatrao u narednim mjesecima. Ta 

je knjiga „kanalizirana" utoliko stoje autorica Barbara Marciniak podesila svoju svijest 

na drugu valnu dužinu stvarnosti te je djelovala kao kanal za prijenos informacija 

na ovu zemaljsku vibraciju. Uvijek sam oprezan kada se radi o kanaliziranim knjigama 

zato što, poput svega drugoga, taj proces može uroditi ili nadahnutom spoznajom 

ili gomilom gluposti. Ovisno o sposobnosti „kanala" i razini valne dužine s kojom se 

povezuju. Kao što je netko jednom rekao o kontaktu s onima koji više nisu na ovoj 

Zemlji: „Smrt ne može izliječiti neznanje". Ako se povezete s valnim dužinama bliskim 

ovoj našoj, mogli biste biti navedeni na krivi trag. 

Knjiga Donositelji zore navodno prenosi riječi jedne svijesti koja se javlja iz zvjezdanog 

sustava znanog nam pod nazivom Plejade. Ako se s ovime niste dosad susretali, 

znam da će vam sve to zvučati fantastično i biti zaista teško za prihvatiti, jedino 

mogu - kao što jedino može bilo tko od nas - reći što vjerujem i osjećam. Vjerujem 

da taj zvjezdani sustav zvan Plejade, ili barem tamošnje razvijenije skupine, jesu dio 

kozmičkog poduhvata da se čovječanstvo i ovaj svijet izbavi iz zatvora unutar kojeg 

smo i ne znajući živjeli eonima takozvanog vremena. Mi smo generacija koja će doživjeti 

da se to i dogodi. 

Planetu Zemlju preotela je, mogli bismo reći, i zauzela jedna civilizacija, ili civilizacije, 

koje su tehnološki visoko napredne, ali poprilično manjkave u domeni ljubavi 

i mudrosti. Kao i uvijek, to je jedan znakovit i izuzetno neuravnoteženi spoj. Nazvao 

bih to „pamet bez mudrosti". Živimo u svemiru u kojem vlada slobodna volja, gdje 

nam je, unutar određenih granica, omogućeno da iskusimo sve emocije i učimo na 

posljedicama naših djela. Okupacija planeta, dakle, neće na scenu donijeti „oca", Izvora 

Svega Što Postoji, koji će nas smjesta izbaviti iz kandži otmičara. To će razdoblje 

biti iskorišteno kao razdoblje iskustva iz kojeg ćemo svi mi nešto naučiti i razvijati se. 

Živimo u prostorno-vremenskoj stvarnosti - „svijetu" - nazvanoj Trećom Dimenzijom, 

u koju se upliću neki od naših „susjeda" s Četvrte Dimenzije. 

Kada god govorim o vanzemaljskoj svijesti ili svijesti Zatvorskih Čuvara, mislim 

na manipulaciju s Četvrte Dimenzije, bilo putem kontrole misli ili izravnog uplitanja. 

I jedni i drugi - vanzemaljci otmičari i oni kojima su pri srcu najbolji interesi čovječanstva 

- redoviti su posjetitelji našeg planeta tisućama godina. Postali su „bogovima" 

iz drevnih spisa i legendi koje su položile temelje većine, a možda i svih glavnih 

religija današnjice. Da je neki vanzemaljac sletio na našu planetu u drevna vremena u 

začudnoj svemirskoj letjelici na antigravitacijski pogon, ili da ste imali viziju nekoga 

na drugoj frekvenciji, itekako biste pomislili da je on ili ona nekakvo božanstvo! A 

davnašnji su ljudi to i pomislili. Upravo odatle potječu „bogovi", naročito gnjevni 

bogovi koji osuđuju, koji nas bacaju u paklenu vatru: to su „loši" vanzemaljci. Tako 

je nastao „strah od Boga", a taj strah i opiranje promjenama (neposluh bogovima) 

još uvijek ne napušta našu kolektivnu psihu. Tijekom vremena, kao što je podrobno 

opisano u Pobuni robova, ti različiti mitovi o bogovima stopili su se stvarajući ,,kompozitne 

bogove", temeljene na temama iz mnogih ranijih civilizacija. Takav je slučaj s 

judazimom, kršćanskom Biblijom, islamom i većinom drugih. Njihova verzija Boga 

odnosi se na vrstu vanzemaljaca iz koje je potekla njihova religija ili na način na koji 

su se mnoge različite pripovijesti o vanzemaljcima spojile u jednog (od više dijelova 

21


sastavljenog) Boga tijekom stoljeća. Dragi vjernici, danas smo se okupili ovdje da 

bismo štovali jednog kompozitnog Boga sačinjenog od vanzemaljaca. Amen. 

Pogledate li izvore glavnih religija, priče su nevjerojatno slične onima što danas 

slušamo od ljudi koji tvrde da su susreli vanzemaljce, ili su ili ovi bili oteli. Muhamed, 

utemeljitelj islama u sedmom stoljeću, rekao je da ga je posjetio Anđeo Gabrijel, koji 

je „sličio na čovjeka, i stajao na nebu iznad obzora" 2 . Taj mu je lile rekao da mora postati 

prorok, te su mu dane poruke koje tvore islamsku svetu knjigu Kuran. Narednih 

godina, u brojnim drugim prilikama, Muhamedu su poruke diktirane dok se nalazio 

u stanju transa. Također je bio pisao da odlazi na „nebesko putovanje". 

Mnogi ljudi današnjice koji tvrde da su doživjeli kontakt s vanzemaljcima rekli 

su isto što i Muhamed. Savao iz Tarza, poznatiji kao sv. Pavao, bio je čovjek koji je 

promijenio imidž Ješue (Isusa) 3 

u spasitelja-boga-mesiju iz čega je nastala kršćanska 

religija. Dogodilo se to nakon što je doživio „viziju" Ješue na putu za Damask. Također 

je govorio o tome kako je bio „uzdignut" na nebo ili na nekoliko različitih nebesa 

(dimenzija). Govoreći o sebi, napisao je: 

„Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan 

tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba. I znam da je taj čovjek 

- da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam; Bog zna - bio ponesen u raj, i čuo neizrecive 

riječi, kojih čovjek ne smije govoriti." 

2. Korinćanima 12:2-4 

Ponovno, ovo je nalik mnogim današnjim iskazima osoba otetih od strane vanzemaljaca 

koji su ispričali kako su ih vanzemaljci vodili u druge dimenzije stvarnosti, 

ponekad u njihovom tijelu, a ponekad izvan njega. Sveti Pavao i prorok po imenu 

Enoh govore da su vidjeli mnoga nebesa kada su bili „podignuti gore"; što se podudara 

s pripovijestima u Vedama, drevnim indijskim svetim knjigama, napisanim na 

izvornom sanskrtskom jeziku. One opisuju sedam viših razina i sedam nižih razina 

oko ovog planeta. Kada dozive nešto lijepo, neki ljudi i danas govore da su u „sedmom 

nebu". Jedna od tih „razina" je naša treća dimenzija a tik iznad nas, vibracijski, 

razina je s koje nama manipuliraju. U Enohovoj knjizi „Čuvari" neobično podsjećaju 

na vanzemaljce. U Svicima s Mrtvog mora stoji da je Noin otac bio jedan od „Čuvara", 

a Nebukadnezar, babilonski kralj u razdoblju od 651.-604. prije Krista, bilježi da ga je 

posjetio jedan Čuvar i jedan sveti koji su sišli s neba.' 1 

Dake iz mahajanskog budizma 

bili su „bića što putuju nebom", a Padina Sambhava, osnivač tibetanskog budizma 

navodno je napustio Tibet u nebeskoj kočiji. 5 

Nešto slično tvrdilo se i za biblijskog 

proroka Iliju kada je otišao iz Izraela 6 , te za srednjoameričkog boga Quetzalcoatla. 7 

Opisi letećih diskova, letećih brodova i nebeskih kočija obiluju na svim kontinentima, 

u svim kulturama. Nebesa tj. raj i danas povezujemo s nebom, zato što su odande 

došli „bogovi" iz drevnih vremena u svojim svemirskim letjelicama. Australski starosjedioci 

spominju tri pradjedovska bića zvana Djanggavvuli, koji su bili povezani s 

planetom Venerom, kao što je bio i Quetzalcoatl i polinežansko božanstvo Kahuna. 8 

Dodamo li svemu ovome brojne primjere navedene u Pobuni robota i bezbroj drugih 

knjiga, koji povezuju vanzemaljce sa stvaranjem i nadzorom zemaljskih rasa, tada bi 

samo vrlo ograničeni um mogao odbaciti barem mogućnost - a ja bih rekao vjerojatnost 

- da su vanzemaljci u pozadini ljudske povijesti i događaja koji su tu povijest 

oblikovah. 

Vrlo je mnogo tema koje povezuju drevne spise i današnje opise viđenih NLO-a. 

Istraživači NLO-a pronašli su navodnog autora izvještaja poznatog kao The Memorandum. 

Bili English bio je bivši obavještajni satnik Zelenih beretki u Vijetnamu, uključen 

u zadatak pronalaženja bombardera B-52 kojeg je na slijetanje u džunglu prisilio jedan 

NLO. On tvrdi da je nakon tog iskustva tri mjeseca proveo u bolnici, na psihijatrijskom 

odjelu, a po oporavku je radio u RAF-ovoj (Royal Air Force - britansko 

Kraljevsko ratno zrakoplovstvo; op. prev.) prisluškivačkoj postaji kamo ga je poslala 

američka Vojna obavještajna služba. U uredu ga je čekala zapečaćena diplomatska 

torba koja je sadržavala izvještaj o NLO-ima na 624 stranice, poznat kao Izvještaj 

Grudge 13. U svom je dopisu iznio vlastitu analizu tog dokumenta. Ondje su spomenute 

sve strogo povjerljive aktivnosti NLO-a između 1942. i 1951., što je uključivalo 

zabilježena slijetanja, viđenja, padove NLO-a, otmice ljudi i vanzemaljce koje je 

uhvatila vojska. Sve bi to vrlo lako mogle biti dezinformacije jer NLO scena na njih 

nije imuna, dapače. No, u izvještaju se našlo mnogo zanimljivih elemenata. Navodi 

se da je jezik zarobljenih vanzemaljaca nalikovao sanskrtu, drevnom jeziku indijskih 

svetih spisa Veda koji sadrže mnoge opise objekata koji izgledaju poput svemirskih 

letjelica i letećih strojeva (pod nazivom vimane) te vanzemaljskih „bogova". 

U Izvještaju Grudge stoji da se prehrana promatranih vanzemaljaca temeljila na 

klorofilu, kojeg (kao što danas znamo) ima širom onoga što nazivamo svemirom, a ne 

samo na Zemlji. U Vedama se, kao vrlo značajna, spominje biljka znana pod nazivom 

soma. Rabila se kao halucinogena droga u obredima radi lakše komunikacije s „bogom" 

Indrom i drugim „bogovima", a bila je ujedno omiljeno piće Indre i njegovih 

kolega. S obzirom na sve popularniju pretpostavku da su drevni „bogovi" bili u stvari 

vanzemaljci, zanimljiva je slučajnost da se smatralo kako se piće od some dobiva od 

tekućeg klorofila. Mnogi koji tvrde da su bili u kontaktu s vanzemaljcima rekli su 

da je osnova njihove prehrane bio nekakav „sok". No, vjerujem da je ovu planetu 

posjetilo desetine tisuća vanzemljskih civilizacija, i prirodno je da se jako razlikuju 

po izgledu, genetskim značajkama i načinu ishrane. Neki od njih nesumnjivo su vrlo 

slični nama i mogli bismo ih, i ne osvrnuvši se, mimoići na ulici. Drugi se po izgledu 

od nas jako razlikuju. 

Ako ništa drugo, mislim da mnoga „čuda" zabilježena u brojnim vjerskim legendama 

imaju vanzemaljsko podrijetlo (ili iz Četvrte Dimenzije). Pojava kojoj je 1917. godine 

u Fatimi u Portugalu nazočilo 70.000 katolika podsjeća na brojne priče opisane 

u drevnim spisima, ali i iz današnjeg svijeta. Fatimsko „čudo" uslijedilo je nakon niza 

22 

23

I lillllU LC VUÒ VÒIUUUUIU 

veo 

suza 

susreta između troje djece i nekog čudnog bića koje se, rekoše, ponekad manifestiralo 

kao Djevica Marija. Biće je obećalo da će uprizoriti neko čudo kako bi se ljudima 

otvorile oči, a desetine tisuća ljudi koji su podigli glave doista su vidjeli fantastičan 

prizor. No, što je to bilo Istraživač NLO-a Jacques Vallèe smatrao je da zna odgovor 

te je u svojoj knjizi iz 1976. godine Nevidljivo učilište (The Invisihle College) napisao: 

„Ne samo da se stalno spominjao nekakav leteći disk ili kugla nego i njegov način 

kretanja, njegova putanja koja oponaša list u padu, njegovi svjetlosni efekti, 

praskovi poput grmljavine, zujanje, neobičan miomiris/anđeoske vlasi'koje padaju 

na tlo i rastvaraju se, toplinski val kakav se povezuje s približavanjem diska, sve su 

to najčešći parametri viđenja NLO-a. Kao što su i oduzetost dijelova tijela, gubitak 

pamćenja, zatim obraćenja te iscjeljenja." 

Zapečaćenu poruku svog „komunikatora" djeca su poslala papi, s naputkom da 

se smije otvoriti i obznaniti tek 1960. godine. Poruku je papa doista i otvorio I960., 

ali mi i dalje čekamo da se obznani njezin cjelokupni sadržaj! Jedno je sigurno: da je 

potvrđivala temelje rimokatoličke vjere, začas bi se bila našla u udarnim vijestima. 

Što je, dakle, sadržavala 

Uvjeren sam da se i starozavjetni „Bog" znan kao Yhwh (Jahve) također zasniva 

na nekom vanzemaljcu, ili, što je vjerojatnije, nizu takvih bića. Zanimljivo je to da, 

iako se židovska religija doživljava kao monoteistička, izvorni hebrejski tekstovi takvo 

stajalište ne podupiru. Dok engleski prijevod govori o nekakvom „Bogu", hebrejski 

izvornik spominje Elohime, množinu koja znači „Bogovi". Slično tome, kada na 

engleskom pročitamo riječ „Lord" (na hrv. Gospodin ili Bog; op. prev.), u hebrejskom 

tekstu stoji Adonai, množina, što se može prevesti kao Bogovi. Riječ Jahve (ponekad 

Yahweh), čini se, ima drugačije podrijetlo. Vanzemaljsko, po svemu sudeći. 

Ako čitajući Stari zavjet i ostale drevne spise svaku riječ „Bog" ili „bogovi" zamijenite 

s „vanzemaljac", cijela stvar počinje dobivati smisao i postaje vrlo razvidna. Treba 

imati na umu da je, u evolucijskom smislu, vremenska razlika između doba nastanka 

tih pripovijesti i današnjeg vremena nepostojeća. U širem vremenskom rasponu bio 

bi to tek treptaj. Za današnje pojave NLO-a o kojima je svjedočilo na tisuće ljudi - u 

što možemo ubrojiti fascinantne holografske prikaze, bića i letjelice koji se pojavljuju 

i nestaju (prebacujući se iz jedne dimenzije u drugu), te mnoštvo drugih viđenja i 

trikova koji bi zasjenili i samog Walta Disneya - odgovorni su vanzemaljci u razdobljima 

nastanka glavnih svjetskih religija. 

Ti manipulatori s Četvrte Dimenzije osmislili su religije da bi preko njih nadzirali 

čovjekov um, s nakanom da nadziru ovu dimenziju. 

Mogućnosti manipuliranja čovječanstvom pomoću takve tehnologije jednostavno 

su bezgranične. Ima li boljeg načina za kontrolu ljudi od toga da im blokirate um te ih 

podijelite da biste njima vladali. Potom izmislite niz dogmatskih religija utemeljenih 

na specijalnim vanzemaljskim efektima Pogledajte samo svu bol, bijedu i među- 

generacijsko neznanje koje 

su ovom planetu podarili 

kršćanstvo, 

islam, judaizam 

i ostali. Želite li spriječiti 

svijest ljudi tako da 

prestanu donositi vlastite 

zaključke te im odijeliti um 

od njihovih neograničenih 

moći, uvalite im neku dogmatičnu 

religiju ili neki 

drugi oblik krute dogme. 

U vašim će rukama postati 

poput gline za oblikovanje. 

Ja mislim da je preuzimanje 

Planeta Zemlje 

ostvareno pomoću onog 

što bih nazvao Luciferskom 

Sviješću. Taj izraz koristim 

kao uopćen naziv za opis 

sile koja nastoji - djelu - 

Slika 2: da lije Zemlja vibracijski zatvor jući kroz sve životne oblike, 

ljudske i vanzemaljske 

- upravljati ovom planetom. To je izuzetno negativna energija koja djeluje s Četvrte 

Dimenzije. Luciferska Svijest javlja se uglavnom u dva oblika. Različite kulture tim 

oblicima daju različite simboličke nazive. Jedan nas oblik želi zatočiti u materijalnom 

svijetu uvjeravajući nas da odbacimo cjelokupnu ideju o duhovnim carstvima i neuništivosti 

života. Drugi se bavi duhovno orijentiranim ljudima kako bi ih uvjerio da 

zanemare stvarnost fizičkog svijeta i da ostanu lelujati u nekakvoj duhovnoj omami. 

U oba slučaja, dakle, „obrađivane" se ljude dade kontrolirati, a njihovu se moć unošenja 

pozitivnih promjena u fizički svijet poprilično može potkresati. 

Svijest je, po mom mišljenju, počela stvarati vibracijski zatvor. Mi smo višedimenzionalna 

bića koja djeluju na mnogo frekvencija i dimenzija istovremeno. Znam da 

ovo mogu biti čudni koncepti onima koji ih suzdržano slušaju, ali naše stvarne mogućnosti 

i naše prividne mogućnosti udaljene su svjetlosnim godinama, kao što ćemo 

uvidjeti u čudesnim godinama što nam predstoje. Ako je, dakle, preko ovog planeta 

prebačana frekvencijska „mreža", zaprečujuća, sputavajuća vibracija koja nas sprječava 

da se povežemo s višim razinama naše svijesti i naših sposobnosti, mi prestajemo 

biti „cjeloviti". Udaljavamo se od „oca". Uz znanje koje se čuva na Četvrtoj Dimenziji 

ovo ne bi predstavljalo čudo kakvim bi se u prvi mah činilo. 

Blokiranje frekvencija već rabimo i mi na Zemlji, a kamoli da to ne bi primjenjivale 

tehnološki razvijenije civilizacije. U razdoblju postojanja Sovjetskog Saveza, Sovjeti 

24

. i istina će vas osloboditi 

veo 

suza 

su stvorili informacijski zatvor, šaljući ometajuće frekvencije u namjeri da spriječe 

prijem nekih stranih radio-postaja na području SSSR-a. Time je onemogućeno da informacije 

koje su protuslovile službenim stavovima dopru do ljudi. Stvoren je svojevrsni 

vibracijski zatvor, informacijski zatvor. Proširite taj koncept na planetu u cjelini 

i dobit ćete sliku koju vam nastojim dočarati (slika 2). Razlika je samo u omjeru. 

U knjizi Projekt Montauk (The Montauk Project) 9 

inženjer elektrotehnike Preston 

Nichols opisuje kako je otkrio blokirajuću frekvenciju koja zaprečuje umove vidovitih 

osoba s kojima je radio na istraživanju telepatije. Osnova telepatije, kao što 

Nichols potvrđuje, jednostavna je. Kada mislimo, odašiljemo misaoni val, na sličan 

način kao što se s odašiljača emitiraju radio ili televizijski valovi. Radio ili televizijski 

prijemnik dekodiraju te valove a, na daleko sofisticiraniji način, čovjekov um dekodira 

misaone valove. Odatle nastaje telepatija. Nichols je otkrio da su umovi njegovih 

vidovitih ispitanika bili blokirani svakoga dana u isto vrijeme. Pomoću opreme za 

hvatanje šifriranih signala, ustanovio je da blokirajuće frekvencije potječu iz danas 

zloglasnog centra Montauk za istraživanje metoda kontrole uma i putovanja kroz 

vrijeme, smještenog na istočnom kraju Long Islanda u New Yorku. Čak i ovdje, na 

Zemlji, blokiranje frekvencija je činjenica. 

Izraze kao što su blokiranje i ometanje frekvencija koristim radi jednostavnosti, ali 

to se također može javljati u vidu zatvaranja portala i prolaza koji povezuju ovu fizičku 

dimenziju koju vidimo oko nas s drugim vremensko-prostornim dimenzijama. 

Smatra se da se neki od tih prolaza nalaze na značajnim i svetim mjestima drevnih 

naroda kao što je Stonehenge u Engleskoj, Machu Picchu u Peruu, Ayers Rock u Australiji 

i područja nekadašnjeg Babilona i Mezopotamije, sada Iraka. Bermudski trokut 

je, kako neki vjeruju, još jedan takav prolaz, što bi moglo objasniti mnoge čudnovate 

nestanke brodova i zrakoplova koji se vjerojatno događaju prilikom otvaranja 

prolaza. Moguće je čak da su ti prolazi zatvarani iz pozitivnih razloga, da se spriječi 

ulazak negativnih vanzemaljaca u ovu vremensko-prostornu stvarnost. Mnogo je nedoumica 

a još je više onoga što moramo spoznati i proniknuti. Ometanje frekvencija, 

zatvaranje prolaza između dimenzija, možda oboje - precizan uzrok nastanka 

zatvora nije bitan za ono što govorim u ovoj knjizi. Dovoljno je upamtiti da je jedna 

vanzemaljska sila iz Četvrte Dimenzije stvorila informacijski zatvor, blokirajući više 

razine ljudske svijesti. Veo je pao. Veo natopljen suzama. Mi smo, u stvari, stavljeni u 

duhovnu i mentalnu karantenu. 

Ako je tom ometajućom vibracijom prekriven naš planet, ili čak Sunčev sustav i 

šire, naše mogućnosti bile bi ograničene na razine svijesti koje se nalaze unutar frekvencije 

što nas drži zatočene. Bili bi nam nedostupni svijest i znanje o višim frekvencijama 

izvan ovog vibracijskog zatvora. Odvojili bismo se od viših razina naše vlastite 

svijesti. Bili bismo, riječima drevnih knjiga, „zalutale duše" odvojene od „oca". Sljedeću 

sam usporedbu koristio mnogo puta, ali mislim da dosta dobro sažima stvari: 

vi ste astronaut na Mjesecu. Očima i ušima primate informacije neposrednog svijeta 

oko sebe. 

Istovremeno dobivate informacije o široj slici i veće razumijevanje zadatka koji 

vam je dala, kako bismo je mogli nazvati, „Kontrola leta". Kada vi, astronaut, dobivate 

izbalansirane informacije preko očiju i ušiju te iz šire perspektive Kontrole leta, sve 

je u redu, vi funkcionirate besprijekorno. Ali što bi se dogodilo da izgubite vezu s 

Kontrolom leta Odjednom bi nestalo dubljeg razumijevanja i vodstva. Vaše misli 

i ponašanje sada bi bili vođeni isključivo informacijama koje se mogu dobiti 

očima i ušima iz svijeta koji vas neposredno okružuje. Vrlo bi brzo to ponašanje 

i opažanje bilo znatno drugačije od onoga kakvi bi bili da ste s Kontrolom leta 

ostali u čvrstoj vezi. 

Kad je oko ovog planeta, Sunčevog sustava, a moguće i izvan njega, postavljena ta 

ometajuća frekvencija čiji smo zatočenici, imala je isti učinak. Izgubili smo kontakt 

s našom Kontrolom leta i, što se pokazalo sudbonosnim, s našim vjekovnim pamćenjem. 

Zaboravili smo tko smo i odakle dolazimo. Ili je to barem zaboravila ogromna 

većina. Oni koji su uspjeli očuvati svoju vibracijsku brzinu, svoju frekvenciju, i dalje 

su mogli biti u dodiru sa svojim višim razinama, svojim Višim Ja, jer je vibracijska 

povezanost i dalje postojala, premda je blokirajuća frekvencija učinila tu vezu ne tako 

savršenom, čak i za njih. Danas je to u stanju učiniti sve veći broj ljudi jer se blokirajuća 

frekvencija raspada, a to je osnova onoga što se naziva „duhovnim buđenjem" 

koje sada zapljuskuje ovaj planet. 

Sve do nedavno, međutim, uspijevalo je to samo nekolicini. Ostalima se vlastita vibracijska 

brzina snizila pod utjecajem događaja, religija i općenitog programiranja, što 

ih je nagnalo da zatvore vlastiti um i time smanje brzinu svojih vibracija. Ovime je stvoren 

vibracijski jaz - a za neke i bezdan - između njihovih nižih razina svijesti unutar 

te blokirajuće frekvencije (Nižeg Ja) i njihovih bezgraničnih mogućnosti izvan te frekvencije 

(Višeg Ja). Unutar tog zatvora bila je ova fizička razina i neke ne-fizičke razine 

kojima se vraćamo između inkarnacija. Uvid u preostali dio Stvorenog svijeta većini 

je ljudi uskraćen. Mogli bismo to prispodobiti stanju ljudske rase koja proživljava svoj 

život unutar kutije s čvrsto pritisnutim poklopcem. Sjedimo u mraku, vjerujući da su 

naše mogućnosti - Stvoreni svijet općenito - ograničeni onim što se nalazi u toj kutiji, 

unutar vibracijskog zatvora. Bezgraničnost u sferi mogućnosti i svemira jako je, jako 

blizu: s onu stranu poklopca na kutiji, ali nam nije bilo dopušteno da vidimo što postoji 

vani, niti smo dokučili da svijeta izvan kutije uopće ima. Tijekom tisuća godina i više, 

otkad je vibracijska „mreža" prebačena preko Zemlje, mi smo, kao rasa, cijelo vrijeme 

funkcionirali samo sa sitnim djelićem svojih punih i bezgraničnih mogućnosti. Život 

na Zemlji dramatično se promijenio, a mislim da je to utjecalo i na životinjsko carstvo. 

Nešto mi govori da zakon džungle i surovost kojima svjedočimo u prirodi nisu takvima 

trebah biti, niti da je tako bilo prije negoli je veo stavljen. Dobra je vijest - kličimo na 

sav glas - da ovom razdoblju razdvojenosti sada dolazi kraj. 

Uh. Kakva li nas samo budućnost čeka! 

Mislim da su, u razdoblju nakon stvaranja blokirajućih vibracija, ovamo stigli vanzemaljci 

s Četvrte Dimenzije luciferskog načina razmišljanja, te su genetski presložili 

27

. /' istina će vas osloboditi 

DNK, tj. naslijeđeni kodni sustav fizičkog tijela. S vremenom, taj novi obrazac DNK 

prenesen je svim ljudima tijekom brojnih naraštaja. DNA određuje prirodu tjelesnog 

ustroja i sadrži naslijeđeno pamćenje svih proteklih naraštaja. Da je DNA ostavljena 

na miru, mi bismo, bez obzira što živimo u vibracijskom zatvoru, barem znali što se 

dogodilo i upoznali se s biti problema. Zbog vanjskog uplitanja u strukturu DNK 

i to je znanje za nas izgubljeno. Priopćitelji informacija u knjizi Donositelji zore 

(Bringers Of The Dawn) kao i u drugim knjigama za koje se tvrdi da dolaze iz 

vanzemaljskih izvora kažu da je ljudska DNK prije toga imala dvanaest spirala 

tzv. heliksa, no nakon genetskog prčkanja smanjena je na dva. Naši potencijali i 

naš naslijeđeni izvor informacija svedeni su na šestinu onoga što su trebali biti. 

Čak i danas, koliko znam, ima identificiranih dijelova DNK koje znanstvenici ne 

mogu povezati niti s jednom vidljivom funkcijom. Nazvali su to „DNK otpadom". 

Moguće je da upravo zbog isključivanja ovih ostalih deset spirala DNK koristimo, 

kao što je inače poznato, svega djelić potencijala našeg mozga. Možda bismo te 

najnovije dobre vijesti trebali proslaviti - živimo u vremenu kada se odvija jedan 

proces koji će u nama ponovo sjediniti te spirale DNK. Mili Bože! Iz današnjeg 

kuta gledano, ono što ćemo tada biti u stanju činiti, pamtiti i znati bit će gotovo 

nevjerojatno. 

Moguće je da su ti genetički eksperimenti simbolički opisani u priči o Adamu 

i Evi te u izrazu „Čovjekov pad". Osim toga, u drevnim tekstovima i legendama 

više se puta spominju „bogovi" koji su sišli s neba da bi nadzirali čovječanstvo i 

oplodili žene. 

U Bibliji, u Knjizi Postanka 6:4, kaže se da su: „...Božji sinovi općili s ljudskim 

kćerima pa im one rađale djecu." Izraz „Božji sinovi" (uobičajen u gotovo svim 

drevnim religijama) odnosio se, u to sam siguran, na vanzemaljce. Prema toj pripovijesti, 

Bog - ili bogovi - stvorili su čovjeka „na vlastitu sliku". Više tih drevnih 

tema u glavnim sam crtama izložio u knjizi Pobuna robota. Potomstvo nastalo iz 

veza vanzemaljaca i ljudi uvelike se razlikovalo od ostalih ljudi. Kao što piše u 

Postanku, u novoj engleskoj verziji Biblije pod nazivom The Good News Bible: „U 

ta vremena, pa i kasnije, na Zemlji bijahu divovi koji su bili potomci žena iz ljudske 

rase i nebeskih bića. Bili su to veliki junaci i slavni ljudi iz davnina". Današnja 

znanost tipa ovaj-je-svijet-sve-što-postoji nije uspjela pronaći karike koje nedostaju 

u genetskoj evoluciji čovjeka zbog toga što takvih uopće nema. Iznenadne promjene 

čovjekovog obličja možemo zahvaliti uplitanju od strane vanzemaljaca. Možda je 

to ishodište legendi o majci djevici kakvih ima diljem svijeta. U zemlji koju nazivamo 

Kina imali su „nebeskog boga" zvanog Di, za kojeg se kaže da je na „čudesan" način 

oplodio djevicu, koja je pak rodila Zua, prvog pripadnika nove genetske linije. Iz 

legendi diljem drevnog svijeta možete saznati da su kraljevske obitelji navodno potekle 

od nebeskih bogova - vanzemaljaca. Zapisi koje su za sobom ostavile drevne 

civilizacije Mezopotamije govore da su njihove piramidalne kule poznate kao zigurali 

izgrađene kao mjesto za tjelesno sjedinjenje svećenice i jednog od bogova s neba. 

Herodot je opisao unutrašnjost zigurata kojeg je vidio u Babilonu: 

„Na najvišoj kuli nalazi se prostrani hram, a unutar hrama velik krevet prekriven 

krasnom posteljinom, sa zlatnim stolićem sa strane. Ondje nema nikakvog kipa, a 

noću u sobi spava samo jedna ovdašnja žena koju je, od svih žena u zemlji, kako 

kažu kaldejski svećenici, izabralo božanstvo. Svećenici također tvrde, u što ja ne 

vjerujem, da bog silazi osobno u ovu sobu i spava na kauču."' 0 

Na jednom nadgrobnom kamenu pronađenom u Rimu, datiranom između prvog 

i četvrtog stoljeća, upisano je: „Ja sam sin Zemlje i zvijezda na nebu, no potječem od 

nebeske rase. Neka se znanje prenosi dalje!"" Rođenje Ješue (Isusa), kao što je opisano 

u gnostičkim evanđeljima, također ima sličnosti s iskustvima s vanzemaljcima 

suvremenog doba. Jakovljev Protoevangelium najstarije je od gnostičkih evanđelja 

koja su uklonjena iz kršćanskih ortodoksnih spisa na zloglasnom Nicejskom saboru 

325. godine (vidi Pobunu robota). U tom gnostičkom tekstu opisuje se rođenje Ješue 

te kako su se ljudi i životinje odjednom ukočili, usred pokreta, zahvaćeni snažnom 

iako privremenom oduzetošću, dok su Josip i primalja ostali nedirnuti. Ovo umnogome 

podsjeća na iskustva ljudi koje su kontaktirali ili bili oteli vanzemaljci. U tekstu 

nadalje piše: 

„1 on se udalji, a s njim i primalja. I stajaše u spilji, i gle, blistavi oblak zasjeni spilju. 

A primalja reče:„Moja je duša danas okrijepljena, jer oči su moje vidjele čudesa, jer 

Izraelu je darovano spasenje". I istoga trena oblaka u spilji nestade, i zasja ondje 

jarko svjetlo, kakvog oči ne mogaše gledati. 

I malo-pomalo, svjetlo je postupno izblijedjelo, a pojavilo se dijete i posegnulo za 

dojkom svoje majke Marije." 

U drevnim zapisima i tekstovima nebrojene su poveznice s „bogovima" i „oblacima"; 

a što je sa „zvijezdom" koja je navodno stajala iznad rodnog mjesta Ješue Zašto 

to ne bi mogla biti svemirska letjelica U biblijskom Otkrivenju čitamo o silasku 

Novog Jeruzalema s neba (Otk., 22:10) i povratku Ješue na oblacima (Otk., 1:7). Je 

li Ješua bio pripadnik pozitivne vanzemaljske rase koji se utjelovio kako bi čovječanstvu 

pomoglo da se izbavi iz zatvora Takvu mogućnost ne bih odbacio. Pleme 

domorodnih Amerikanaca, Irokezi, imaju legendu o irokeškoj djevici koja se udala 

za poglavicu nebeskog naroda. Geolog Christian O'Brien iznosi pretpostavku da hebrejski 

i sumerski tekstovi govore o rasi bića znanih kao „Oni Što Blistaju", a taj izraz 

povezuje s hebrejskom riječi Elohim. Nije nimalo slučajno što su Deve iz sanskrta 

i Anđeli iz kršćanstva također „Oni Što Blistaju". Peruanski Inke također spominju 

„One Što Blistaju". O'Brien kaže da su upravo bića znana kao Elohimi putem genetskog 

inženjeringa stvorila današnje ljude od ranih čovjekovih oblika. Dodaje da su se 

neki od njih, „Čuvari" iz Knjige Enohove, sparivali s ljudima te smatra da su navodni 

29

utemeljitelji semitske rase, Šemjase i Jahve, bili pripadnici vanzemaljskih „Čuvara" i 

„Onih Što Blistaju". 12 

Potvrde svojoj pretpostavci da su današnje ljude stvorili ET-i zvani Nefilimi izraelski 

učenjak Zecharia Sitchin nalazi u drevnim sumerskim i babilonskim zapisima. 13 

Osobe koje su bile žrtve otmica od strane NLO-a također spominju komunikaciju s 

ET-ima koji su im opisali kako su stvorili tijela sadašnje ljudske rase i vršili zahvate na 

našoj DNK. Postoje mnoga svjedočanstva otetih o tome kako su imali spolne odnose 

s vanzemaljcima na njihovom svemirskom brodu. Naravno da nisu istinite baš sve takve 

priče, niti sve teorije i sve pojedinosti, ali uočite li neke zajedničke obrasce počet 

će se kristalizirati određena slika. Osobno smatram da su različite vanzemaljske civilizacije 

posijale različite rase na Zemlji, čime bi se možda mogla objasniti fiks-ideja 

nekih o čistoći njihove rase. Većina ljudi neće to povezati s vanzemaljskim podrijetlom, 

ali na dubokoj, podsvjesnoj razini, to bi moglo biti ono što ih pokreće. 

Smatram da je Zemlja daleko starija nego što znanost i sanja te da se je ovdje 

naselio i razvijao čitav niz civilizacija, što se u povijesnim knjigama ne spominje. 

Većina ih je prije „Pada" bila daleko razvijenija, tehnološki i duhovno, od današnjeg 

čovječanstva. Mentalno, emocionalno, duhovno i tjelesno napredovanje nije nužna 

značajka života kao takvog. Ukoliko nas nešto razdvoji od našeg istinskog potencijala 

možemo krenuti i unatrag. Ovisi o dostupnom nam znanju i potencijalu. U 

razdobljima znanim kao doba Lemurije i Atlantide, prije stotine tisuća godina prema 

našoj verziji vremena, ljudi su živjeli u onome što bismo nazvali svijetu znanstvene 

fantastike, u kojem su bile moguće nevjerojatne stvari, što također vrijedi i za ranije 

civilizacije. Nisu to bila čuda, nego tek korištenje prirodnih zakona stvorenog svijeta. 

Takozvane paranormalne ili nadnaravne pojave samo su ono što naša skučena verzija 

znanosti još nije otkrila ili prihvatila. Sve što postoji je posljedica „prirodnih" zakona. 

Da nije, ne bi ni moglo postojati. 

Unazad smo krenuli kada je uvedena ometajuća frekvencija, te su nam uskraćene 

razine svijesti koje su obuhvaćale znanje prisutno prije zabilježene ljudske povijesti. 

Zatvorska su se vrata zalupila, a mi ih sada, s treskom, ponovno otvaramo. 

Ljudska civilizacija nije nastala na Planeti Zemlji, u to sam uvjeren. Na ovu je planetu 

došla iz drugih predjela galaksije. Neki kažu da su prvi ljudi stigli na Zemlju iz 

zvjezdanog sustava Vega, udaljenog 26 svjetlosnih godina, i tri puta većeg od Sunca. 

To je najsjajnija zvijezda u sazviježđu Lire i peta najsjanija zvijezda na našem nebu. 14 

Bez obzira odakle, osjećam da je ljudska rasa došla s nekog drugog zvjezdanog sustava 

te je ugrabila priliku da nastani i iskuša ovaj veličanstveni novi planet. Odonda, 

kada god smatraju potrebnim, vrše obradu genskog materijala, kako pozitivnu tako 

i negativnu. Čine to sa svrhom poboljšanja ili nadzora naše vrste, ovisno o trenutno 

prevladavajućem gledanju na stvari. U ta ranija vremena mislim da struktura tjelesnog 

obličja nije bila tako gusta kao što je danas. Bila je više eterična, lakša i manje 

glista, te sposobna pojaviti se negdje i nestati, levitirati i lebdjeti iznad površine. Sve 

su te stvari moguće i danas ako snagu svojih misli u dovoljnoj mjeri usredotočimo, ali 

vjerujem da su tada bile dostupne svima, kao uobičajeni dio svakidašnjice. U ta vremena 

nije bilo tjelesne „smrti". Svijest se povlačila iz tijela kada je sama htjela. S vremenom, 

nakon preobrazbe ovog planeta i čovječanstva, moći ćemo to i sami činiti. 

Još jedna tema koja povezuje kanalizirane informacije iz mnogih izvora koji tvrde 

da dolaze od vanzemaljskih civilizacija te iz simboličnih priča u drevnim tekstovima i 

legendama tijekom tisuće godina jest ona o ratu na nebu, moguće o ratu između vanzemaljskih 

civilizacija za prevlast u ovoj galaksiji. Slutim da je to povezano s borbom 

između dvije struje svijesti u Četvrtoj Dimenziji, a za prevlast nad ovom. Lemuriju 

je stvorila jedna od ovih struja, a Atlantidu druga. Bila je to duga i ogorčena bitka 

koja još uvijek traje, s čovječanstvom kao pijunom u sredini. Indijske Vede sadrže 

pripovijesti koje, lako je moguće, opisuju nebeske bitke uz uporabu uređaja visoke 

tehnologije. Oni koji su razvijeniji tehnološki nisu nužno razvijeniji duhovno. Dobar 

je primjer otkriće atomske bombe. Tehnološki gledano, izum te bombe bilo je briljantno 

postignuće. Njeno bacanje na ma koje ciljeve, vrlo je oprečno duhovnosti. Stoga 

mi se čini sasvim izglednim da je u nekim dijelovima ove galaksije bilo pakleno kada 

su se vanzemaljci borili za prevlast svojim tehnički naprednim igračkama. Mislim da 

su filmovi poput Rata zvijezda i druge znanstveno-„fantastične" priče rezultat toga 

što su pisci doprli do svojih zapretenih sjećanja ili su imali izravna saznanja o tome 

što se zbivalo. Ista su to unutarnja sjećanja, u nekoj dubokoj razini naše svijesti, koja 

privlače zapanjujući broj ljudi znanstveno-fantastičnim filmovima i literaturi. Neka 

od mjesta koja se najčešće pojavljuju u kanaliziranim informacijama glede tih sukoba 

zvjezdani su sustavi Oriona, Sirijusa i Plejada. Zanimljivo je, u svjetlu tih činjenica, 

da su navedena mjesta imala istaknut položaj u drevnim vjerovanjima i štovanju bogova 

na Zemlji tijekom tisuća godina, u brojnim kulturama diljem svijeta. Piramide 

u Gizi i golemi pauk nacrtan u drevna vremena u nizinama Nazce u Peruu točno su 

poravnati s Orionom. Mislim da je zvijezda Arcturus u sazviježđu Bootes također 

značajna za povijest Zemlje. 

Cilj negativnih vanzemaljaca, u odnosu na Zemlju, bio je da pretvore ljude u robovsku 

rasu. To im je davnašnji a i današnji cilj, iako u drukčijem obliku. Umjesto fizičke 

kontrole putem zauzimanja planeta, tijekom posljednjih nekoliko tisuća godina 

nastoje to postići djelovanjem na našu svijest iz drugih dimenzija. Smatram da je nakon 

doba drevnog Babilona i Egipta nastupilo jedno razdoblje kada, iz nekog razloga, 

ovamo više nisu dolazili na isti način. Možda su ih potjerali drugi vanzemaljci koji su 

nam pokušavali pomoći. Možda je došlo do nekih vibracijskih promjena. Kako bilo, 

smatram da su uglavnom počeli djelovati kroz čovjekovu svijest iz Četvrte Dimenzije, 

zamijenivši time fizičku invaziju iz prijašnjih vremena. No, nimalo ne sumnjam 

da ovamo i dalje dolaze, i to, u novije vrijeme, u sve većem broju. Gospodar prstenova 

J. R. Tolkiena obraduje teme rata između ljudima nalik Hobita i malih sivih Orka, a 

sve to, kako mnogi vjeruju, podsjeća na motive onoga što se doista zbilo. Čak i opisi 

podzemnih laboratorija odgovaraju opisima onog što se danas zbiva u podzemnim 

bazama i genetičkim laboratorijima na tlu Amerike i drugih država. 

30 

31

veo 

suza 

Moguće je da je bitka za Zemlju dostigla svoju najrazorniju fazu potkraj doba 

Atlantide, tijekom razdoblja od desetaka tisuća godina, što je dovelo do potonuća 

ogromnog otoka Atlantide u Atlantski ocean oko 10.500.-9500. godine prije Krista. 

Iz mnogih se izvora gomilaju dokazi o kataklizmičkim gibanjima i promjenama vremena 

i Zemljine kore negdje u to doba, kada su se iz Zemlje izdignuli čitavi planinski 

lanci a površinom planeta protutnjao golemi plimni val. Istraživači geolozi J. B. Delair 

i D. S. Allan iznose mnogobrojne dokaze o tome u svojoj knjizi Kada je Zemlja 

zamalo nestala (When Trie Earth Nearly Died). 15 

Oni smatraju da je neka zvijezda eksplodirala 

oko 15.000. pr. Kr. te da je nešto ostataka doprlo do ovog Sunčevog sustava 

oko 9.500 pr. Kr., ostavljajući za sobom pustoš. Njihovo istraživanje potvrđuje priče 

kanaliziranih komunikacija dobivanih tijekom tisuća godina kada je, tvrde oni, Zemljina 

površina kakvom je vidimo danas nastala uglavnom jednim ogromnim kataklizmičkim 

događajem, gotovo u tren oka (u evolucijskom smislu), a ne sporim, postupnim 

promjenama koje tako zdušno promiče glavnostrujaška, službena znanost. 

Pojedinosti tih različitih gledišta vrlo su zanimljive, ali najzanimljivijim aspektom 

svega ovoga držim sveobuhvatne teme koje se naziru iz drevnih i suvremenih informacija 

i vjerovanja. Teme su to o popriličnom utjecaju vanzemaljaca na ljudsko 

postojanje, o bitci između vanzemaljskih civilizacija za prevlast, te o nekoj katastrofi 

na Zemlji i šire, u drugim dijelovima Sunčevog sustava, uzrokovanoj jednim stranim 

„tijelom" koje je onuda prolazilo. Mislim da su te teme povezane, a vezu čini Luciferska 

Svijest. To je kolektivna svijest, sveukupnost svih umova - ljudskih i vanzemaljskih 

- koji razmišljaju unutar raspona izuzetno negativne frekvencije. Iako jedna 

osoba ili skupina ne može poremetiti planetarni sustav samo pomoću vlastitih misli, 

zasigurno je moguće (barem ja tako mislim) da to učini jedna višedimenzionalna 

kolektivna svijest. 

Budući da je sve stvoreno mislima te da je sva materija podređena mislima, sva 

fizička zbivanja posljedica su jedne ili više određenih misli koje utječu na materiju. 

Sve jest. Kada znanstvenici istražuju zakone fizike i materije, oni iznose matematičke 

jednadžbe koje opisuju moć i mogućnosti misli, no računi su im dosad uglavnom 

bili pogrešni. Sva ta zbivanja što su uzrokovala pustošenje u Sunčevom sustavu dogodila 

su se unutar granica vibracijskog zatvora, nastalog djelovanjem manifestirane 

Luciferske Svijesti. Ta svijest operira unutar svih životnih oblika, bilo ljudskih bilo 

vanzemaljskih, koja djeluju unutar svog vibracijskog spektra. Luciferska Svijest krajnje 

je negativan misaoni obrazac, ili spektar misaonih obrazaca, a svakoga onoga čija 

uvjerenja ne izlaze iz okvira tog spektra takva svijest može zarobiti i pretvoriti u oruđe 

za provedbu svoje volje. Isto načelo nalazimo kod podešavanja radija na određenu 

stanicu. Kada se Luciferska Svijest zakači za nečiju svijest, ta svijest, u biti, postaje 

njihova „Kontrola leta", njihov vodič. Ukoliko naše nakane ostanu i dalje pozitivne i 

okrenute ljubavi, takva svijest ne može na nas izravno utjecati zato što će naša energetska 

polja uma-emocija-duha vibrirati unutar spektra mnogo višeg od onog luciferske 

valne dužine. Neće se uspostaviti nikakva rezonacija. Lucifersku „emisiju" ne 

prima svijest „namještena" na drukčiju frekvenciju, baš kao što radio prijemnik u 

svako doba hvata isključivo postaje unutar određene širine frekvencijskog pojasa. 

Mislim da je civilizacija koju nazivamo Atlantidom bila pokušaj - od strane (kako 

sam ih u Pobuni robota nazvao) „dobrovoljaca", a u Donositeljima zore nazivaju se 

Obitelji Svjetla i Rasturačima Sustava - da se razori vibratorno uporište, blokirajuća 

vibracija. Ti dobrovoljci uglavnom su dolazili iz one pozitivnije struje svijesti u Četvrtoj 

Dimenziji. Bića su pritjecala u zatvor, u kutiju, i nastojala promijeniti zemaljsku 

vibraciju te razbiti nadzirući] frekvenciju. Neko su vrijeme djelomično u tome uspijevali, 

ali Atlantida je postala vrlo negativno mjesto pod utjecajem luciferske struje te 

je doživjela naprasan i nasilan kraj. Sada mi, današnji naraštaji, imamo priliku učiniti 

ono što Atlantida nije uspjela - razbiti blokirajuće vibracije i omogućiti čovječanstvu 

da se vrati cjelovitosti i Jednoti, da se ponovno poveže sa svojim istinskim potencijalima. 

Zgrabit ćemo priliku, ali na miran način. Nećemo upotrijebiti fizičku silu nego 

ljubav. Ovu priču želim iznijeti što je moguće jednostavnije, da se ne bismo izgubili 

u zamršenim frazama. Stoga ću se poslužiti nekim pojednostavljenim izrazima za 

dvije glavne struje mišljenja koje za Planetu Zemlju žele sasvim različitu budućnost. 

Zatvorski Čuvari, kako ću ih zvati, simboličan je naziv za svijest iz Četvrte Dimenzije 

koja je preuzela nadzor nad ovim planetom i odvojila čovječanstvo, vibracijski i 

genetski, od našeg punog potencijala i višeg znanja. Stvar nikako ne želim svesti na 

puku opreku tipa „svjetlo protiv tame" ili „dobro protiv zla" zato što smo svi mi ionako 

dio iste cjeline, svi smo aspekti iste one svijesti koju zovemo Bog ili Stvoritelj. Svi 

mi u sebi imamo pozitivan i negativan polaritet kojeg se trudimo uravnotežiti. No u 

različitim fazama naše evolucije svi imamo različite stavove, a interakcijom tih različitih 

misaonih obrazaca, i pozitivnih i negativnih, dolazi do iskustava koja evoluciju 

ubrzavaju. Drugu struju mišljenja predstavljaju ona bića i struje svijesti koje se žele 

probiti kroz ograničenja i nepovezanosti nametnute čovječanstvu i Zemlji, te ponovno 

uspostaviti slobodu misli i raditi na razvoju naših punih potencijala. Ovu struju 

svijesti zvat ću vibracijom „Svjetla" ili „Ljubavi". 

Još bih nešto želio istaknuti u vezi te vibracijske „otimačine", a to je priroda „hrane 

i okrepe. Da bi se naše tijelo okrijepilo na ovoj fizičkoj ravni treba mu fizička 

hrana. Ali na drugim frekvencijama stvarnosti, u ne-fizičkim carstvima svijesti, hrana 

je čista energija. Što je više istovrsne energije koju se može stvoriti, to će obrok 

biti obilniji, da tako kažemo. Energija koju Zatvorski Čuvar/Luciferska Svijest upija 

i odakle dobiva svoju energiju negativna je energija. Što bude više resursa iz kojih 

se takva energija može stvoriti, to potencijalno snažnija može postati. I, naravno, 

neuravnoteženija. Emocije poput straha, krivnje i ljutnje, ukoliko ih ne uravnoteže 

pozitivne emocije, mogu proizvesti ogromne količine negativne energije. Tada rat 

postaje gozba. Mi neprestano odašiljemo energiju, a psihički senzitivne osobe mogu 

je osjetiti i vidjeti. U stvari, to možemo svi mi, premda većina ljudi toga nije svjesna. 

Ako se čovječanstvo može izmanipulirati da postane prepuno straha, krivnje i ljutnje, 

tada će vibracijska „kutija" u kojoj živimo postati proizvodna traka negativne 

32 

33

istina ce vas osioooaiti 

veo 

suza 

energije. Zatvorskim Čuvarima ručale je na stolu! Zanimljivo je da današnje priče o 

negativnim vanzemaljcima, kojih trenutno ima na sve strane, govore o tome kako ovi 

žive od negativnih čovjekovih emocija te da se trude poticati događaje i okolnosti u 

kojima bi se stvorilo još više one krajnje negativne energije. Uvjeren sam da je to točno, 

daje to ključni razlog zbog kojeg ta vanzemaljska svijest, Zatvorski Čuvari, djeluje kroz 

umove ljudi kako bi poticala davnašnje i današnje strahote. Ti događaji nisu posljedica 

„zle" čovjekove naravi. Proizvedeni su pomoću manipuliranja ljudske prirode i njenog 

osjećaja za stvarnost. Također je vrlo vjerojatno da je prinašanje životinjskih i ljudskih 

žrtava „bogovima" (kakvih je tijekom povijesti bilo nemalo, u mnogim kulturama diljem 

svijeta) vršeno u svrhu zadovoljenja potrebe vanzemaljca za takvom energijom, a 

možda i za nekim dijelovima ljudskog tijela. Kao primjer možemo spomenuti Azteke u 

Srednjoj Americi koji su nebrojeno mnogo ljudi žrtvovali „bogovima". Na sreću, većina 

vanzemaljaca ne spada u ovu krajnje negativnu kategoriju. Danas je na raznim valnim 

dužinama oko ovog planeta prisutna sva sila pozitivnih vanzemaljskih civilizacija koje 

nam pokušavaju olakšati netom započeti duhovni preobražaj na putu ka slobodi. Ovdje 

su da nam pomognu. 

Po uvođenju blokirajuće frekvencije, kada bi ljudi „umrli" a njihova svijest napustila 

fizičko tijelo, većina ih nije mogla odmaknuti dalje od ne-fizičkih frekvencija sadržanih 

unutar vibracijskog zatvora. Čak su i izvan svojih fizičkih tijela i nadalje bili razdvojeni 

od svoje više svijesti, svojeg Višeg Ja, kako ga mi zovemo, ostali su zatočeni u Trećoj Dimenziji. 

Tako je započeo proces inkarnacije i reinkarnacije u zemaljska tijela, jer su bića 

željela nastaviti svoj razvoj unutar zatvora za kojeg nisu niti znala da predstavlja zatvor. 

Pojedinačnog „boga" koji je zatvor nadzirao smatrali su Bogom. Ravnoteža mnogih ljudi 

u tolikoj je mjeri narušena, a oni tako zapeli u određene misaone obrasce i stavove da 

su izabrali utjeloviti se u iste situacije, mjesta i rase. Ponavljajući stare obrasce, iz života 

u život, ravnoteža im je bivala sve narušenija. Neki drugi, s boljom moći prosudbe, poslužili 

su se svojim inkarnacijama kao sredstvom za prikupljanje iskustava te za razvoj. 

Naša je svijest niz međusobno povezanih magnetskih energetskih polja, i što nam je 

veće razumijevanje i otvoreniji um, to će brže ta energetska polja vibrirati. Kada su se 

vrata zatvora zalupila oni što unutra ostadoše zarobljeni bili su poticani i manipulirani 

da zatvore svoje umove što se, dakako, događa i danas. Pozitivni vanzemaljci mogu 

nam jedino pružiti priliku da otvorimo svoje umove i podignemo se vibracijski te povežemo 

s našim beskonačnim jastvima. jedan od načina na koji to nastoje postići su i 

krugovi u žitu. 

Stvar je zapravo vrlo jednostavna. Dobri vanzemaljski momci s Četvrte Dimenzije 

(i onih viših) pokušavaju nam otvoriti umove i srca, a negativni ih nastoje držati zatvorenima. 

Čak i da vanzemaljci slete na travnjak ispred Bijele kuće, ne znači da bi se naši 

umovi odjednom otvorili. Takvim se događajem kolektivni ljudski um ne bi otvorio 

- izbezumio bi se! Sjetimo se masovne panike 1938. godine kada je radijsku emisiju 

pod nazivom „Rat Svjetova" Orson Welles uprizorio kao pravi izvještaj o slijetanju 

vanzemaljaca. Um je poput mišića: što ga više koristimo, bolje će raditi i veći postati. 

Stoga su nam potrebni nagovještaji koji će razvući našu svijest kako bi mogla razumjeti 

i potaknuti sjećanja koja držimo na dubljim razinama svijesti. Negativni ET-ji, nasuprot 

tome, žele nas držati podalje od svake informacije koja bi nas mogla duhovno i intelektualno 

pobuditi. 

Tijekom povijesti malo je ljudi bilo u stanju otvoriti i proširiti svoju svijest do točke 

gdje bi podigli brzinu svojih vibracija iznad brzine zatvorske vibracije i ponovno se 

sjedinili s ostatkom samih sebe i Stvorenoga Svijeta. Proces je nazvan „uzlazak" - bijeg 

iz zatvora - a iskazuje se riječima pripisanim Ješui i sličnim likovima tijekom povijesti: 

„Moj otac i ja smo jedno". Mnoge od tih ljudi nalazimo u povijesnim knjigama. Dok su 

bili utjelovljeni, mogli su uzdići svoju svijest, povezati se s frekvencijama izvan zatvora 

i na taj način dokučiti narav nevolje u kakvoj se čovječanstvo nalazi. Bijahu ismijavani 

i osuđivani zato što su govorili na temelju znanja kojemu su pristupili s razina izvan 

blokirajuće vibracije, dok je većina ljudi kojima su se obraćah mogla pojmiti isključivo 

svijet kojeg su poznavali i vidjeli oko sebe. Nisu se sjećali nikakvog drugog svijeta. 

Ovime se vraćamo središnjoj temi ove knjige: stvaranju naše vlastite zbilje. Za svijest 

razine Zatvorskog Čuvara proces je jako dobro poznat. Našu fizičku stvarnost oživotvorile 

su misli kojih se držimo, prijašnje i sadašnje. Unutar nas stvaraju uzorak koji 

se potom navlači oko nas u obliku magnetskog plašta/aure. Time si privlačimo fizičku 

stvarnost u smislu ljudi, mjesta i događaja koji točno odražavaju naš unutarnji uzorak, 

kako sami sebe vidimo. Ključ ove stvarnosti su misli. Ako možete upravljati nečijim mislima 

i načinom na koji se netko vidi tada stvarate zbilju te osobe i, kao rezultat, njihovo 

fizičko iskustvo. I ne samo to, svojoj djeci ljudi općenito prenose velike porcije vlastitih 

nazora i uvjerenja. Tako će upravljati - često s najboljim namjerama - načinom na koji 

djeca sagledavaju sebe i svoje sposobnosti. To utječe na njihov osjećaj jastva i stvara im 

sukladnu fizičku zbilju. 

Ukratko, čim uspijete upravljati mislima jednog naraštaja, tim ćete lakše nametati 

svoju volju budućim naraštajima, jer sada imate programirane roditelje i „vođe" koji i 

ne znajući rade u vašu korist. Na stranicama ove knjige iznosim tvrdnju da se na temeljima 

globalne manipulacije vrši manipulacija pojedinačnog ljudskog uma i njegovog 

pogleda na sebe i svijet općenito. 

Svjetska Zavjera (sa sviješću Zatvorskog Čuvara na vrhu piramide) je zavjera kojom 

se želi manipulirali osjećajem jastva ljudske rase i, posredstvom toga, stvaranjem njegove 

fizičke zbilje. Kao što znam reći, razmišljate li kao žrtva, žrtva ćete i postati. Danas 

imamo planet preplavljen ljudima koji su ohrabrivani da o sebi misle kao o žrtvama, 

zbog čega žrtve i postaju. 

Ono što se događalo tijekom ovog razdoblja globalnog utamničenja odraz je onoga 

što se događa unutar kolektivnog ljudskog uma. Sebi smo to iskustvo privukh kolektivno. 

Ovu smo zbilju sami stvorili, baš kao što zlostavljana žena, bez osjećaja samopostovanja 

i ljubavi prema samoj sebi, podsvjesno privlači kaznu koju smatra da zaslužuje. 

Zena u tom stanju svijesti manifestira! će svoj osjećaj jstva tako što će magnetski 

privlačiti energetsko polje muškarca koji ima poriv da druge kažnjava. Na isti način, 

35


unutarnji manjak ljubavi spram sebe i samopoštovanja u kolektivnom ljudskom umu 

privukao je Svijest Zatvorskog Čuvara/Lucilersku Svijest da učini isto. Da nije bilo 

neravnoteže unutar kolektivnog ljudskog uma povezane s iskustvom kroz koje prolazimo, 

takvo iskustvo ne bismo bili stvorili. Problem i rješenje počinju i završavaju 

s jastvom. Ukoliko svi zajedno pronađemo za sebe ljubav, takvu ćemo zbilju sebi 

stvoriti, što će, sve zajedno, pridonijeti stvaranju zbilje kolektivnog uma. Kada to učinimo, 

Luciferska Svijest prestat će na nas utjecati, jer više nećemo privlačiti iskustva 

kakva ona pruža. 

Sagledana iz viših razina razumijevanja, Luciferska Svijest, ma koliko bila strašna u 

fizičkom „ovdje i sada", zapravo je iskustvo koje smo si stvorili kao ogledalo u kojem 

ćemo uočiti kolektivne poremećaje unutar ljudskog uma i koje ćemo, kada to učinimo, 

ukloniti. Gledamo li stvari na takav način, to postaje pozitivno iskustvo, barem 

u onom krajnjem ishodu. 

IZVORI 

1 Barbara Marciniak, Bringers Of The Dawn (Bear & Co, Sante Fe, 1992.). 

2 Hari Prasad Shastri, The Ramayana OfValmiki (Shanti Sadam, London, 1976.), drugi 

svezak, str. 95. 

3 Isus je grčki prijevod nekog židovskog imena, vjerojatno Y'shue, hebrejske inačice 

imena Jošua. Puno bi ime bilo Ješua ben Josip (Jošua, Josipov sin). 

4 George C. Andrews, Extra-Terrestrials Among Us (Llewellyn Publications, SAD, 1986.), 

str. 63. 

5 Extra-Terrestrials Among Us, str. 54-55. 

6 Ibid., str. 73-74. 

7 Ibid., str. 72-73. 

8 Ibid., str. 63. 

9 Preston B. Nichols s Peterom Moonom, The Montauk Project (Sky Books, New York, 

1992.). 

10 Extra-Terrestrials Among Us, str. 54. 

11 Ibid., str. 59. 

12 Christian O'Brien, The Genius Of The Fen (Turnstone Press Ltd., 

Wellingborough, Northamptonshire, 1985.). Njegova stjališta navedena su i u kr\}\z\ Alien 

Identities Richarda L.Thompsona (Govardhan Hill Publishing, San Diego, 1993.), str. 

197-198. 

13 Zecharia Sitchin, The 12th Planet (Avon, New York, 1976.). 

14 Virginia Essene i Sheldon Nidle, You Are Becoming A Galactic Human (S. E. E. Publishing 

Co, Santa Clara, 1994.). 

15 D. S. Allan i J. B. Delair, When The Earth Nearly Died (Gateway Books, Bath, 1995.). 

drugo poglavlje 

rođenje Bratstva 

Najučinkovitiji način zatvaranja ljudskog uma i manipuliranja njegovim osjećajem 

vlastitog ja jest da se u nj uprogramira neki oblik dogme. On će se uvijek 

žestoko braniti od drugih informacija i odbijati svako drukčije mišljenje koje se 

suprotstavlja njegovom uskogrudnom, zacementiranom stajalištu. Dogme postaju 

čovjekov osjećaj sigurnosti i sredstvo očuvanja moći. Čovječanstvo se tako grčevito 

drži za oboje da su mu zglobovi od grča pobijelili. 

Dogme se javljaju u bezbroj oblika, a kada različite ljude uspijete uvjeriti da njeguju 

oprečne dogme manipulacija sukoba i kontrole pomoću načela „podijeli pa 

vladaj" postaje više nego laka. Događa se to i danas na isti način, zapravo i češće, 

kao i tijekom razdoblja vibracijskog zatvora, judaizam je manipulaloru od jednake 

koristi kao i kršćanstvo i islam; politička „ljevica" jednako je važna kao i politička 

„desnica". Potrebne su vam dvije dogme da bi se između sebe borile. Tijekom tisuća 

godina najdjelotvornije dogme bile su i ostale religije. Jedan naraštaj prisvoji uskogrudan 

pogled na svijet i na sebe samog (religiju) te ga stane nametati svojoj djeci, 

koja to isto čine svojoj djeci, i tako sve do današnjeg doba. Sve vjerske i političke 

dogme prožete su negativnim elementima iz Četvrte Dimenzije. 

Dva najjača oružja religija su dvije izjedajuće emocije: strah i krivnja. Pomoću 

njih se ljudski um podčinjava i uništava njegov osjećaj samopoštovanja, čime se 

stvara i odgovarajuća fizička zbilja. Religije su jedan te isti misaoni obrazac koji se 

očituje pod različitim nazivima - misaoni obrazac pod nazivom „kontrola". Čak su i 

izvorišta njihovih mitova, priča i obreda sveudilj ista jer proistječu iz istog izvora! 

Negdje pred kraj postojanja Atlantide skupine ljudi počele su bježati iz njihove 

sve opustošenije zemlje. Neki su umaknuli iz zatvora dok je brzina njihovih vibracija 

bila još dovoljno visoka da to izvedu. Drugi su ostali zatočeni slučajno ili planski. 

Kada se Atlantida urušila, neki su se nastanili u područja danas znana kao Egipat 

i Srednji istok, Središnja Amerika i Sjedinjene Države. Oni koji su preživjeli nadolazeću 

kataklizmu svojoj su djeci prenijeli znanja u obliku mitova i priča. Jedan je 

to od mogućih odgovora na očiglednu zagonetku: kako to da su Europljani - „otkrivši" 

dva američka kontinenta u petnaestom i šesnaestom stoljeću - ustanovili da 

su mnoge kulture i vjerovanja domorodačkih naroda nevjerojatno slične (ponekad 

i istovjetne) onima u „Starom svijetu" - Europi i Srednjem istoku. I jedni i drugi 

bili su pod utjecajem znanja koje su donijeli izbjegli Atlantidani, iako smatram da 

je drugi razlog tomu povezan s vanzemaljskom aktivnošću širom svijeta. Vjerujem 

da su se, u razdoblju nakon Atlantide, vanzemaljski izdanci svijesti Zatvorskog Ču- 

$7

istino ce vas osloboditi 

rođenje 

Bratstvo 

vara i dalje spuštali na Zemlju i komunicirali s ljudima, kazujući im istu, potanko 

smišljenu priču. 

Neki Atlantidani umaknuli su ploveći na zapad prema Amerikama, a neki na istok 

prema Europi i sjevernoj Africi. Moguće je da se biblijska priča o Noinoj arki odnosi 

na ovo razdoblje, premda bi se mogla odnositi i na jedan drugi potop nekoliko tisuća 

godina kasnije. Tijekom tisućljeća i tisućljeća znanje Atlantiđana i vanzemaljaca 

prenosilo se nadolazećim naraštajima, a prvotna se jasnoća opetovanom predajom 

izgubila. Znanje je ujedno postalo sredstvo kontrole, pa je s time u skladu mijenjano 

kako bi u svako doba odgovaralo onima na vlasti. Iz tog razloga pojedine elemente 

toga znanja još uvijek nalazimo u svim religijama. Izvorno, sržno znanje se razvodnilo 

i preusmjerilo u nebrojene pravce te se očitovalo u vidu religija poput kršćanstva, 

islama, judaizma, paganizma, hinduzima itd. Sve su one u određenoj mjeri zadržale 

nit toga znanja dok su, s druge strane, često uništavale njegovo pravo značenje pomoću 

dogmi, mitova i dobro razrađenih fikcija. Ironično, poganstvo je zadržalo daleko 

više izvornog znanja od tih religija (poput kršćanstva) koje ga proglašavaju „zlim". 

Zatvorski Čuvari iz Četvrte Dimenzije žele spriječiti da spoznamo tko smo, kako smo 

postali zatočeni i na koji način da iz zatvora umaknemo. Strategija Zatvorskih Čuvara 

sastojala se u tome da nas zbunjuju i razdvajaju u frakcije, religije i jezike. Simboličan 

prikaz istoga možete pročitati u priču o Kuli babilonskoj: 

„Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, 

naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu (Babiloniji) i tu se nastane. Jedan drugome 

reče:'Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!'Opeke im bile mjesto 

kamena, a paklina im služila za žbuku. Onda rekoše:'Hajde da sebi podignemo 

grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj 

zemlji!' 

Jahve [vanzemaljci] se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. 

Jahve reče: 'Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih 

nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde 

da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.'Tako ih 

Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer 

je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po 

svoj zemlji." 

Knjiga Postanka, 11:1-9 

Kršćanstvo na te ljude gleda u vrlo negativnom svjetlu iako je, uvjeren sam, situacija 

posve drukčija. Oni su se bunili protiv kontrole. Poslije Atlantide počele su izranjati 

druge civilizacije iz reinkarnacije atlantidske svijesti. Znanje koje su prenosili tijekom 

brojnih naraštaja, i kroz vanzemaljsku intervenciju, bilo je i pozitivno i negativno. U 

Mezopotamiji (današnjem Iraku) je postojala civilizacija poznata kao Sumer koja se 

razvila duž rijeka Eufrat i Tigris. Smatra se da Sumer bilježi početak negdje oko 6000. 

g. pr. Kr., iako takve brojke trebamo uzimati samo kao procjene. Kasnije će postati 

dijelom Babilonskog carstva koje je uvelike utjecalo na judaizam, a time i na kršćanstvo. 

Sličan utjecaj imala je i egipatska civilizacija. Podrobniju povijest ovoga možete 

pročitati u mojoj knjizi Pobuna robota. 

jedan moj izvor, koji je radio ,,s nutarnje strane" državnih i sigurnosnih agencija 

u Ujedinjenom kraljevstvu, ispripovjeđio mi je priču koja govori i o Sumeru i o temama 

preuzimanja Zemlje od strane vanzemaljaca. On kaže da su 1960-ih britanske 

obavještajne agencije sastavile tajni izvještaj s pojedinostima o prijavljenim viđenjima 

vanzemaljaca. Bili su ispitali 1800 osoba u Europi i Skandinaviji koje su tvrdile da 

su vidjele NLO, vanzemaljce ili da su imale kontakt s bićima iz nekog drugog svijeta. 

Istovremeno, kaže, slična su ispitivanja vođena u Sjedinjenim Državama, Sovjetskom 

Savezu, Australiji i Japanu. Svoja su saznanja naposljetku objedinili, čime je postalo 

dostupno nekih 62.000 razgovora s ljudima diljem globusa. Kao prvo, u ogromnoj, 

ogromnoj većini ispovijesti bilo je riječi o pozitivnim, ležernim komunikacijama s 

ET-jima različitih rasa. Poprilično se to razlikuje od priča o „zlim vanzemaljcima" 

na kakve nailazimo u medijima. Drugo, otprilike 75% ljudi s kojima se razgovaralo 

diljem svijeta očito su iznijeli istu temeljnu priču. Rekli su da su im ET-ji kazali kako 

je u našem Sunčevom sustavu nekoć postojala planeta Melkedek, ali da su Melkedekanci 

postali opsjednuti materijalnim svijetom te su svoj okoliš uništili. Na koncu su, 

tijekom pokusa i sukoba, ispalili tolik broj nuklearnih projektila da se Planeta raspala 

i sama eksplodirala. Asteroidni pojas je navodno dio ostataka Melkedeka. 

Prema tom istraživanju, odnosno svjedočanstvima onih koji su imali bliske susrete 

s vanzemaljcima, otprilike 5000 melkedeške „elite" umaknulo je razaranju i spustilo 

se na Zemlju, na mjestu koje znamo kao Sumer, sada Irak. Melkedeška rasa opisana je 

kao... pazite sad... plavokosa i plavooka. Arijska „rasa nadljudi" koju je opisivao Adolf 

Hitler. To su bili „bogovi" opisani na sumerskim kamenim pločicama, navodi se nadalje 

u priči, a kako je vrijeme prolazilo, uz pomoć svojeg naprednog poznavanja 

genetike načinili su novu rasu zemaljskih ljudi - bijelu rasu kakvu danas poznajemo. 

Simbolično je to dočarano pričom o Adamu i Evi, a zabrana da jedu s Drveta spoznaje 

simboličan je prikaz plana da se zemaljske rase drže podalje od znanja tko zapravo 

jesu. U stvari, stvorena je jedna robovska rasa koja i dandanas postoji. Ispitanici su 

rekli da upravo Melkedekance znamo pod nazivom Elohimi iz biblijskih tekstova. 

Mislim da je ova sila s Četvrte Dimenzije poznata pod mnogim nazivima. Prvobitni 

zemaljski ljudi bili su domorodački narodi crne, crvene i drugih boja kože u Africi, 

Amerikama, Aziji i Australiji, a ne bijela rasa, rekli su im vanzemaljci. 

Postojale su dvije struje melkedeških „osvajača". U prvu su se ubrajali oni koji su se 

križali međusobno, održavajući tako genetsku „čistoću" plavokosih i plavookih. Ovi 

su, kako su rekli komunikatori s vanzemaljcima, i dalje živjeli na Zemlji, iako uglavnom 

skriveni od pogleda, u podzemlju. Drugi su se križali sa svojim novostvorenim 

zemaljskim rasama, ali su opet stremili, i još uvijek streme, tomu da očuvaju tu ge- 

39


IUUCIIJC 

D/UtilVU 

netsku struju najčišćom što mogu, križajući se samo unutar obitelji ili unutar malog 

kruga pojedinaca slične genetike. 

Navodno su tom genetskom linijom obuhvaćene obitelji „Iluminata" koje su upravljale 

i manipulirale svekolikom ljudskom poviješću od vremena Sumera. Manipulacija 

je našu planetu vodila istim pogubnim putem koji je iskusio Melkedek. I opet, 

prema golemoj većini unutar 62.000 ispitanika, danas na Zemlji pet drugih vanzemaljskih 

rasa pomaže čovječanstvu da raskine mentalne okove i prekine melkedešku 

manipulaciju. Tipični pripadnik jedne od tih rasa, prema opisu, visok je oko tri i pol 

metra. Možda su to „divovi" iz drevnih legendi Imaju dvostruke zglobove kuka, vrlo 

velika čela, plave oči, mali prorez na licu umjesto onog što bismo mi nazvali usta i 

vrlo velika stopala. Shvatite to kako želite, ali to bi mogao - mogao - biti još jedan vid 

manifestacije bića s Četvrte Dimenzije koja djeluju na našoj frekvenciji. 

Nedvojbeno je da je Sumer bio izvorište mnogih stvari koje će oblikovati ljudsku 

kulturu i postojanje. Kršćansko vjerovanje u Božjeg Sina i Jaganjca koji mora umrijeti 

da bi nam grijesi bili oprošteni može se naći u Sumeru, Babilonu i Egiptu. Zamisao o 

janjetu žrtvovanom da bi se oprostili grijesi čovječanstva potječe iz sumerskog vjerovanja 

da će se, ukoliko doslovno žrtvujete janje na oltaru, time saprati grijesi ljudi o 

kojima je riječ. Dok sam pisao ovu knjigu u novinama sam vidio sliku ortodoksnog 

Židova koji oko glave jedne djevojčice kruži piletom, gonjen vjerovanjem da će pile 

preuzeti njene „grijehe". Djevičanskih majki „spasiteljskih" likova diljem drevnog svijeta 

ima napretek i mogu se pronaći u vjerovanjima starosjedilačkih naroda Sjeverne, 

Južne i Srednje Amerike. Odraz biblijske priče o Edenskom vrtu nalazimo u mnogo 

ranijoj sumerskoj priči o Edinskom vrtu, a čak se i ideja o sabatu može pronaći u sumerskom 

danu odmora pod nazivom Sabatlu. Židovski narod držan je u Babilonu u 

sužanjstvu te je, kada su ga oslobodili Perzijanci, ponio sa sobom brojne babilonske 

priče i vjerovanja natrag u Palestinu. One su se naposljetku našle u biblijskom Starom 

zavjetu, a preko njega i u Novom zavjetu. Današnje religije reciklirana su drevna 

vjerovanja i simboličke priče koje su „obogaćivane" i izvrtane pod vodstvom svijesti 

Zatvorskih Čuvara, sve dok se izvorno značenje nije izgubilo pod lavinom mitova i 

izmišljotina. Tako ćete, kada istražujete podrijetlo ishodišnih priča svjetskih religija, 

pronaći iste osnovne teme s različitim imenima za navodne junake i zlikovce. U vezi 

kršćanske inačice Isusa vidi također Bela (Sumer), Dioniza (Grčka), Mitru (Perzija 

i Rim), Ozirisa (Egipat), Quetzalcoatla (Srednja i Južna Amerika), Krišnu (Indija) i 

tako dalje. Na taj je način duhovno znanje iz kojeg izvorno potječu sve religije u najvećoj 

mjeri u javnoj areni uništeno. Ključan je to proces za nadziranje ljudske rase. 

Povučete informacije iz javne arene i tajno ih préñesete samo onima koji dijele vaše 

ambicije. 

Temelj manipulacije svijetom oduvijek je bila kontrola nad znanjem. Dok su religije 

pomoću straha, krivnje i nametanja svojih nazora prodavale ljudima beznadno 

ograničen pogled na život i njih same, razvila se tajna mreža koja je prenosila daleko 

naprednije znanje povlaštenoj nekolicini. Čak i unutar tog vibracijskog zatvora postoji 

znanje koje većini ljudi ostaje nedostupno. 

To se znanje ne može usporediti sa znanjem dostupnim izvan zatvora, ali još je 

uvijek daleko naprednije od onoga koje je čovječanstvu općenito dopušteno primiti. 

Želite li manipulirati ljudima, nužan je preduvjet da posjedujete znanje koje oni ne 

posjeduju. Jedno od prvih pravila kontrole i manipulacije glasi: „Ne dopustite svojim 

žrtvama da znaju ono što vi znate". Te „skrivene", potiskivane spoznaje nazvat ću 

„ezoterijsko znanje". Ezoteričnima se, prema definiciji u rječniku, opisuju: „filozofske 

doktrine namijenjene samo upućenima, nešto što općenito nije razumljivo; privatno, 

povjerljivo". Savršeno sažimanje tog pojma. Takvo se znanje držalo podalje od širokih 

masa radi manipulacije i nadzora. Iz toga proizlazi da je to znanje doista postalo 

„privatno, [i] povjerljivo". 

No, sada dolazi do buđenja na svjetskoj razini i te će spoznaje postati dostupne svima 

koji žele čuti, a zavjera s ciljem držanja čovječanstva u duhovnom mraku doživjet 

će krah i propast. Stvari se već odvijaju u tom pravcu. Kao ključni dio tog procesa 

moramo proniknuti u narav obmane i zašto se ljude obmanjuje. Način na koji se to 

znanje drži podalje od javne arene sustav je inicijacija u drevnim školama ezoterijskih 

znanja i današnja golema mreža tajnih društava širom svijeta koje nazivam Bratstvom. 

Svakom iniciranom na višoj razini nudi se veće znanje u odnosu na one na 

nižim razinama. Uspostavlja se piramidalna struktura gdje šačica onih koji stignu do 

vršnih razina inicijacije zna daleko, daleko više od većine na nižim prečkama ljestava 

(vidi sliku 3). Na taj način nekolicina povlaštenih lako će manipulirati ostalim članovima 

društva. Sadržaj tog ezoterijskog znanja odnosi se na razumijevanje zakona i 

potencijala stvorenog svijeta koje je daleko naprednije od „znanosti" kakvoj imamo 

40 

41

isima ce vas osioooaia 

roaenje 

oruisivu 

pristup u javnoj areni, kao i na znanje o ljudskoj psihi, njezinoj prirodi i na koji se 

način ona može programirati i kontrolirati. 

Nije se oduvijek ovo znanje prikupljalo iz negativnih pobuda. 

Dok je kršćanstvo nametalo svoju zastranjujući! i manipulativnu dogmu širom 

poznatoga svijeta bilo je ravno samoubojstvu javno govoriti o drukčijim duhovnim uvjerenjima. 

Nimalo ne iznenađuje da se znanje prenosilo u tajnosti ih je skrivano, zaogrnuto 

plaštem legendi i simboličnih priča. Hvala Bogu da je! Ali znanje je neutralno. Negativan 

ili pozitivan je način njegove primjene. Duhovno se znanje može ispravno rabiti ili se 

može zlorabiti, kao i tajnovitost svojstvena društvima i školama ezoterije čiji članovi, osobito 

na višim razinama, poznaju duhovne stvarnosti uskraćene većini ljudi. Na isti način 

na koji svaki inicijal više razine unutar tajnih društava zna više od onih ispod njega, tako 

će se i Zatvorski Čuvari s Četvrte Dimenzije pobrinuti da njihovo znanje bude daleko 

opsežnije čak i od struktura na vrhu globalne piramide manipulacije. Mislim da danas, 

na svojim višim razinama, ova mreža tajnih društava (sa znanjem kojeg je naslijedila) radi 

na ostvarenju gotovo isključivo negativnih ciljeva pod vodstvom svoje najviše, nadziruće 

jezgre: Svjetske Elite ili, jednostavno - Elite. Članovi ove Elite su ili izravne inkarnacije Zatvorskih 

Čuvara s Četvrte Dimenzije ili im ovi kontroliraju umove. Cilj Bratstva i njegovih 

medudimenzijskih kontrolora je centraliziranje moći u rukama nekolicine. Taj je proces 

prilično usavršen i odvija se na svjetskoj razini zahvaljujući suvremenoj tehnologiji. Strategija 

je poznata pod nazivom Veliko djelo vjekova ili Novi svjetski poredale, a nastoji 

uvesti svjetsku vladu kojoj će sve nacije biti kolonije; središnju svjetsku banku i valutu; 

svjetsku vojsku i mikročipirano stanovništvo povezano jednim globalnim računalom. 

Ono što se danas događa vrhunac je manipulacije koja se odvija tisućama godina. 

Zamisao o prenošenju znanja kroz niz tajnih inicijacija datira barem od Atlantide, 

a vjerojatno je i mnogo starija. Tema zajednička kanaliziranim informacijama govori 

o nekakvom hramu na Atlantidi gdje je onima koji su smatrani vrijednima povjerenja 

predavano znanje kojem većina stanovništava nije imala pristup. Kada su se počele 

pojavljivati civilizacije koje su uslijedile nakon Atlantide i one su nastavile s praksom 

iniciranja u različite razine znanja. Među tim organizacijama bile su škole ezoterijskih 

znanja u Babilonu, Egiptu i Grčkoj koje su svoje znanje čuvale u najvećoj tajnosti. I 

najmanje kršenje zavjeta tajnosti bilo je kažnjivo smrću. Iz toga je temelja niknula današnja 

masovna mreža tajnih društava. Te škole misterija i inicijacija nadahnute su negativnim 

elementima s Četvrte Dimenzije i odonda su nadzirane s njihove strane kroz 

svijest najviših inicijata, adepata. U svojoj studiji Djelići zaboravljene vjere profesor G. 

R. S. Mead piše: 

„Ustaljena tradicija u povezivanju sa svim velikim ustanovama Misterija odražavala 

se u tome da su njenih nekoliko osnivača bili uvoditelji svih umijeća civilizacije; ili 

su sami bili bogovi, ili su ih bogovi bili uputili - ukratko, da su bili ljudi daleko većeg 

znanja od svih onih što su došli kasnije; bili su učitelji rasa u povojima... 

Navodno su ti najraniji učitelji čovječanstva koji su utemeljili ustanove za podučavanje 

misterija kao najučinkovitijeg sredstva za davanje poduke novonastalom 

čovječanstvu o višim stvarima, bile duše koje su pripadale jednom razvijenijem 

čovječanstvu od našega... U najranija vremena, prema tom gledištu, neobjašnjiva 

djela izvodili su oni što su posjedovali znanje o silama prirode, a prikupilo ga je jedno 

prijašnje, usavršeno čovječanstvo ne nužno poteklo sa Zemlje, koje je izvodilo 

čudesa kakva niti jedan dio našeg čovječanstva nije sam mogao proizvesti." 1 

U svojim nakanama prema čovječanstvu ta inicijacijska struktura bila je ili negativna 

od samog početka ili ju je ta svijest preplavila kasnije. Smatram da su u izuzetno 

utjecajnom egipatskom Bratstvu prevladavale negativne manipulacije barem od kraja 

vladavine faraona Akhenatona koji je umro oko 1362. g. pr. Kr. Egipatski dvor preselio 

je u novi grad, El-Amarnu u srednjem Egiptu i ondje izgradio Hram Bratstva za 

ezoterijske inicijacije. Po njegovoj smrti njegovi su nasljednici vratili kraljevski dvor 

u Tebu, ali je Bratstvo ostalo u El-Amarni i odvojilo se od države. Tijekom stoljeća 

javljali su se i drugi prenosioci znanja. Neke, poput Katara u dvanaestom i trinaestom 

stoljeću, na najokrutniji način uništila je Katolička crkva nakon što su bili proširili 

svoj utjecaj na šire područje, djelujući iz svoje baze u južnoj Francuskoj. Papinska je 

„pravda" jednako surovo postupila s Vitezovima Hrama (Vitezovima templarima) 

koji su stupili na istaknutije mjesto europske povijesti otprilike u isto vrijeme kad i 

Katari. Ali templari su se prebacili u ilegalu a svoj utjecaj šire i danas, kako u svojstvu 

samostalne organizacije, tako i unutar drugih tajnih društava koja su, na kraju krajeva, 

dio iste krovne organizacije. Razdoblje Katara i križarskih ratova iznjedrilo je 

brojne izdanke Bratstva koji i nadalje imaju veliki utjecaj na mnoge događaje: to su 

tajna društva poput „Vitezova redovnika bolničara iz reda Sv. Ivana", danas poznatih 

kao Malteški vitezovi. Nije se to događalo samo u kršćanskom i židovskom svijetu. 

Slična tajna društva osnivana su u svim kulturama, a arapsko bratstvo Velike lože u 

Kairu kasnije će postati veliki manipulator događajima. 

Strukturama tog negativnog Bratstva cilj je uvjeriti mase ljudi da povjeruju u svakakve 

prežvakane gluposti dok manipulatori za sebe čuvaju znanje o prirodi života i stvorenoga 

svijeta te o tome kako iskoristiti moć uma, Zemljino energetsko polje i svjetske 

energetske čvorove (mrežu energetskih linija koje različite kulture poznaju kao stjecišta 

energije, meridijane i zmajeve crte). No, tijekom stoljeća čak niti povlašteni inicijati 

nisu uspjeli očuvati informacije u izvornom obliku. Do današnjega dana oni koriste 

iskrivljenu verziju tog znanja, iako još uvijek daleko napredniju glede razumijevanja 

univerzalnih zakona od bilo čega što ćete naći u religijama i etabliranim znanostima, a 

što bi mi, ostali, trebali prihvatiti. Najveće nerazumijevanje od strane negativnog Bratstva 

odnosi se na moć ljubavi. Svijesti Zatvorskih Čuvara koja kontrolira umove onih 

što manipuliraju Bratstvom izmiče pravo razumijevanje ljubavi. Ta svijest stvara negativnu 

energiju i njome se hrani, a što više negativne energije proizvede i potakne čovječanstvo 

daje proizvodi, to snažnija postaje. Ljubav je ovoj svijesti poput češnjaka vam- 

42 

43

isiino ce vas osioooam 

piru, a bez ljubavi - energije na kojoj počiva sve što je stvoreno - znanje će se uvijek 

zlorabiti. Znanje bez ljubavi je stanje bivanja koje još uvijek upravlja višim razinama 

mreže Bratstva, preko njegove Svjetske Elite. Mogli bismo ga nazvati intelektom bez 

srca, bez uravnoteženog ženskog načela. 

Simboli Bratstva iz drevnih vremena ostaju simboli današnjeg Bratstva: piramida i 

svevideće oko, svastika, janje, pregača, obelisk i mnoštvo drugih. Obelisk simbolizira 

penis egipatskog boga Ozirisa. Prema legendi, njega je raskomadao „opaki" Set (Lucifer, 

Sotona, Vrag i kompanija) a kada ga je Izida, žena Ozirisova, ponovno pokušala 

sastaviti, pronašla je sve njegove dijelove osim - znate čega. Mislim da takve legende 

simboliziraju mnogo jednostavnije istine. 

Obelisk i Ozirisov penis u toj priči simboli su muške energije koja u svijetu prevladava 

u čitavoj zabilježenoj povijesti. Svi mi, i stvoreni svijet u cjelini, tragamo za 

ravnotežom i skladom između suprotnosti - negativnog i pozitivnog, muškog i ženskog. 

To su sile tipa yin i yang iz kineske kulture. Kada jedna od tih sila prevladava 

dolazi do neravnoteže koja se očituje kao neuravnoteženo ponašanje. Zamišljeno je 

da preobražaj kroz koji sada prolazi naša planeta dovede takve sile u sklad i ravnotežu 

te da svi služe, a nitko nema prevlast. Gušenje ženske energije od strane muške 

stvorilo je svijet u kojem prevlast ima muška energija, a „maco muškarac" jedan je 

od njezinih plodova. Nije se to dogodilo slučajno nego po konkretnoj zamisli, zamisli 

Zatvorskih Čuvara. Sklad i ravnoteža u svim stvarima = cjelovitost. Cjelovitost = 

neizmjerne mogućnosti. To je zadnje što bi Zatvorski Čuvari željeli jer takve je ljude 

nemoguće nadzirati. Umjesto toga, stalno nas nastoje izbaciti iz ravnoteže. Nesklad i 

neravnoteža = rascjep jastva. Rascjep jastva = ograničene mogućnosti. 

Dvije glavne neravnoteže unutar nas samih i zatvora općenito su prevlast negativnog 

nad pozitivnim i prevlast muškarca nad ženom. Ima li zornijeg očitovanja 

muške neravnoteže od onoga što se može vidjeti unutar nekoliko glavnih religija i 

unutar mreže tajnih društava. Ponovno uspostavljanje ženske energije ključno je za 

sveobuhvatno usklađivanje Zemlje, a time ne mislim samo na ponovno stupanje žena 

u područja gdje se donose odluke. Mislim i na ponovno buđenje ženske energije 

unutar muškog obličja, te na ublažavanje indoktrinirane žudnje tolikih muškaraca 

da dominiraju i da slijede mačo-programiranje. Ponovno izranjanje ženske energije 

simbolizirano je „povratkom božice". 

Više je nego prikladno to što je obelisk (simbol muške energije) toliko važan Bratstvu 

tijekom svih proteklih stoljeća jer to je, napokon, bratstvo, a ne bratstvo/sestrinstvo. 

Tajnim društvima gotovo isključivo vladaju muškarci, dok je ženama pristup 

znanju i donošenju odluka onemogućen. Pogledajmo, kao primjer, Slobodne zidare. 

To je igralište muškaraca koji svoje žene dovode na godišnje večere kao ukras. Takva 

organizacija u kojoj prevlast imaju muškarci mora, po definiciji, biti neuravnotežena, 

a ova to zasigurno jest. Slobodni su zidari postali jedno od najvažnijih tajnih društava 

koja su se pojavila od drevnih vremena naovamo, a temelje se na strukturi i vjerovanjima 

škola ezoterijskog znanja pod upravom Bratstva, kao i ostala takva društva. Tu 

bjh mrežu nazvao kultom Svevidećeg Oka, kultom koji štuje te „bogove" i „gospodare" 

s Četvrte dimenzije. Datira iz drevnih vremena, a ista struja manipulacije stoji 

iza Novog Svjetskog Poretka do današnjeg doba. To je stapanje drevnih ezoteričnih 

vjerovanja nastalih u Babilonu, Egiptu i hebrejskoj školi Kabale. Više razine Slobodnih 

zidara i dalje štuju „Boga" zvanog Jahbulon - Jah (jehova, hebrejski), Bul (Baal, 

babilonski), i On (Oziris, egipatski). 

Možda je najhitnije postignuće ovog Bratstva Svjetske Elite na putu ka svjetskoj 

prevlasti bila kolonizacija Amerike, zemlje za koju je ono znalo da postoji mnogo 

prije negoli je „službeno" otkrivena. Tijekom poznate nam ljudske povijesti na ovom 

su planetu djelovale dvije razine znanja. Pred oči javnosti i širokih masa stavlja se jedna 

razina znanja, većinom manjkava i izmanipulirana tako da kontrolira naše misli 

i zbilju koju stvaramo, dok je druga poznata samo nekolicini, uglavnom na elitnim 

razinama Bratstva. Kao primjer nam može poslužiti općeprihvaćena priča o „otkriću" 

Amerike. Povijesni udžbenici nam govore daje 1492. godine Kristofor Kolumbo 

iznio pretpostavku da je Zemlja okrugla ili kruškolika te je bio uvjeren da će, bude 

li plovio prema zapadu, naposljetku stići do Indije i Dalekog istoka čije je postojanje 

već bio ustanovio Marko Polo. Navodno je „slučajno" otkrio ono što zovemo West Indies 

(engleski naziv za Karibe, doslovno: Zapadna Indija, op. prev.) te je sve do smrti 

vjerovao da je stigao do Indije. Nadalje su nas učili da su se John Cabot i njegov sin 

Sebastian, obojica iz Venecije, otisnuli iz Bristola četiri godine nakon što je Kolumbo 

isplovio iz Španjolske: Cabot je „otkrio" Sjevernu Ameriku 1497. godine. Tradicionalna 

povijest ne pruža nikakve poveznice između ta dva događaja. No zagrebete li 

dublje iskrsava moguća veza: znanje što ga je za sebe čuvala mreža Bratstva, a koje se 

potajno prenosilo od vremena Atlantide. 

Slobodni zidar 33. stupnja Manly P. Hall u svojoj knjizi Sastanak Amerike sa sudbinom 

(Americas Assignment With Destiny) 2 

ističe da je pravo ime Johna Cabota 

zapravo Giovanni Caboto. Rođen je u Đenovi, gradu u kojem je, kako se smatra, rođen 

Kolumbo, a Caboto je kasnije postao naturalizirani Venecijanac. Pretpostavlja se 

daje bio uključen u rad tajne sekte kršćanskog Bratstva znane pod nazivom johaniti, 

na koju su uvelike utjecale ezoterične doktrine templara. Legende kažu da je posjetio 

takozvane „Mudrace s Bliskog istoka", baš kao što je učinio i Kolumbo. Potonji je i 

sam bio povezan s Brastvom. Njegov je otac bio član ogranka Bratstva, Reda Isusa 

Krista. 1 sam se Kolumbo pridružio skupini koja je slijedila uvjerenja pjesnika Dantea 

koji je bio član Katarske crkve i inicijat Vitezova templara. Kolumba su često viđali 

odjevena u odjeću za koju se smatra da pripada redu franjevaca. Kolumbov sin je 

rekao da je njegov otac u takvoj odjeći i umro. Svećenici drevnog Hrama egipatskog 

Bratstva u El-Amarni nosili su slične halje, kao i skupina Bratstva pod nazivom fraterniti 

u Kolumbovo doba. Ovo su tek neke od njegovih veza s Bratstvom. Kolumbov 

svekar bio je član Kristovih vitezova, što je bilo konspirativno ime Vitezova templara. 

Kada su nad templarima vršene čistke, u Portugalu su se održali zahvaljujući tome 

što su naziv promijenili u Kristovi vitezovi. Posvetili su se pomorskim djelatnostima. 

44


Istraživač Vasco de Gama bio je Kristov vitez, kao što je bio i princ Henry Navigator, 

Veliki meštar toga Reda. 

Kolumbov je svekar bio jedan od kapetana princa Henryja od kojeg je naslijedio 

karte i mape koje je Kolumbo koristio pri svojem „otkriću" Amerike. Crveni križ na 

bijeloj podlozi bio je templarski simbol. U vrijeme čistke izvan zakona stavio ga je 

papa. Kolumbovi brodovi plovili su s crvenim križem na bijeloj podlozi! 3 

Njegovo 

povijesno putovanje financirao je kralj Ferdinand od Aragona u Španjolskoj, te kraljica 

Isabella od Castilea u Španjolskoj, čiji je brak pripomogao objedinjenju te zemlje. 

Bili su to „katolički" vladari koji financiraju putovanje čovjeka sa zastavom Vitezova 

templara. I to nije sve. Dodatna podrška došla je od strane Leonarda da Vincija i Lorenza 

de Medicija, a obojica su bili visoki inicijati tajnih društava Bratstva. Uzmemo 

li u obzir ove podrobnije informacije o Kolumbu i Cabotu, ne čini se pretjeranim pomisliti 

da njihova zasebna „otkrića" različitih dijelova Amerike, u razmaku od četiri 

ili pet godina, nisu bila puka slučajnost. Za mnoge se rane istraživače i kolonizatore 

znalo da su članovi društava pod okriljem Bratstva. Znali su što traže jer su imali 

mape i karte svijeta koje im je tijekom stoljeća prenosilo Bratstvo, moguće još od 

doba Atlantide. 

Godine 1513. Piri Reis, admiral u mornarici otomanskih Turaka, pokazao je kartu 

s prikazom kopnene mase Antarktika koja je tada, kao i sada, bila prekrivena ledenim 

pokrovom debljine oko kilometar i pol! Antarktik čak nije niti službeno „otkriven" 

sve do 300 godina nakon što je karta izrađena. Zračne snage Sjedinjenih Država potvrdile 

su da se karta „izvanredno točno" 1 podudara s rezultatima seizmičkog profila 

kojeg je 1949. godine izradila švedsko-britanska ekspedicija na Antarktik. To ukazuje, 

kako stoji u izvještajima zračnih snaga Sjedinjenih Država, da je „obala iscrtana 

prije negoli je prekrivena ledenim pokrovom". 5 

Rekli su da nemaju pojma na koji bi 

način usuglasili podatke s karte Pirija Reisa sa stanjem zemljopisnog znanja 1513. 

godine. Možda bih im u tome mogao pomoći. Piri Reis je sastavio svoju kartu od 

mapa i karata koje su se prenosile kroz više razine Bratstva. Sve je više dokaza da je 

procjena o vremenu nastanka tamošnjeg ledenog pokrova (milijuni godina) uvelike 

pretjerana, te da se pojavio tek prije nekih 6000 godina. Prije tog datuma karte svijeta 

crtale su civilizacije daleko naprednije od onoga što nam govori tradicionalna, 

prekrojena povijest koja je osmišljena s ciljem da nas zavara, a ne da nas poduči. Kolumbo 

i Cabot otkrili su američke kontinente iz jednog jednostavnog razloga. Znali 

su što se ondje nalazi! 

Cini se da je koloniziranje Amerika, a osobito Sjeverne Amerike, bio dugoročni cilj 

Velikog djela vjekova ili Novog Svjetskog Poretka. Sir Francis Bacon, Veliki kancelar 

Engleske, bio je član Bratstva visokog ranga u doba Elizabete I i Jamesa I. Bio je Veliki 

zapovjednik jednog reda Bratstva pod nazivom Rozenkrojceri, poprilično upleten 

u skrovite operacije sljedbi u tradiciji Vitezova templara. Znanje je Bacon prenosio 

potajno, u šiframa sadržanima u djelima poput Shakespeareovih drama koje je on 

sam (Bacon) napisao. Dokaza za tu tvrdnju ima more, a priča o Shakespeareu običan 

j e m 

it. Žalim slučaj, Stratforde! Pomoću mreže tajnih društava Bacon je poticao kolonizaciju 

Sjeverne Amerike, želeći (između ostaloga) spriječiti njeno zauzimanje od 

strane Španjolaca. No, povrh toga, on je radio po naputcima Bratstva. Ljudi poput sir 

Waltera Raleigha također su bili dio Baconova kruga, zajedno s drugim istaknutim 

imenima elizabetanskog društva. 

Moram napomenuti da nemaju svi članovi Bratstva negativne namjere. Većinu su 

uvjerili oni na višim prečkama hijerarhijske ljestvice da se Veliko djelo provodi za 

dobrobit svih ljudi. Glavnina članova Bratstva nemaju pojma o despotizmu sadržanom 

u stvarnom planu kojeg znaju tek rijetki i odabrani. Doista, stvarni plan poznat 

je samo Zatvorskim Čuvarima iz Četvrte Dimenzije koji su već tisućama godina vrlo 

česta karika u spomenutoj zavjeri. 

U svojem djelu The New Atlantis Bacon nam daje viziju jednog novog svijeta u 

kojem je moć u rukama tajnog društva, Solomonovog hrama. U Baconovoj viziji 

povlaštena elita potajno proučava razne grane znanosti i djeluje kao nevidljiva vlada, 

te odlučuje što se ljudima treba a što ne smije reći. Sve to neobično podsjeća na 

današnju prikrivenu manipulaciju događajima i informacijama. No, to u stvari i nije 

tako neobično s obzirom da je plan na temelju kojeg je djelovao Bacon u šesnaestom i 

sedamnaestom stoljeću isti onaj kojeg slijedi današnje Bratstvo. Neki njegovi članovi 

iskreno vjeruju da je to najbolji način upravljanja svijetom ali, rekao bih (i u to čvrsto 

vjerujem) da su u suštini zavedeni zato što ne uviđaju kako takvim svijetom vrlo lako 

može manipulirati manjina nauštrb većine. I, ono najvažnije, ne shvaćaju da cijelom 

stvari, uključujući i njih same, manipuliraju Zatvorski Čuvari. 

Još jedna značajna osoba u tom razdoblju bio je dr. John Dee, adept (visoki inicijat) 

i službeni astrolog kraljice Elizabete I. Ujedno je bio i njezin neslužbeni tajni agent, a 

svoje je izvještaje potpisivao sa 007. 6 U bilješci svoga dnevnika napisanoj u Pragu 1586. 

godine Dee opisuje susret s nekim „malenim čovjekom" čija su stopala, „kako se činilo, 

bila tridesetak centimetara iznad tla, a kretao se u malom vatrenom oblaku" te je nestao 

na nebu „u velikom ognjenom stupu". U Pragu je Dee caru Rudolphu dao ilustrirani 

rukopis pisan u šiframa kojeg je navodno napisao Roger Bacon, franjevački redovnik iz 

trinaestog stoljeća koji je uzrujao crkvene vlasti svojim stajalištima i idejama. Među inima, 

bila su tu i pretkazanja o mikroskopu, teleskopu, automobilu, podmornici, zrakoplovu 

te uvjerenje da je Zemlja kugla. Sve su te činjenice mogle biti preuzete iz Četvrte 

Dimenzije. Isti taj rukopis 1912. kupio je američki trgovac knjigama Wilfrid Voynich, 

pa je tekst postao poznat kao Voynichev rukopis. Nakon što je kopije poslao tadašnjim 

»stručnjacima", ovi su ustvrdili da glavnina od stotine ilustriranih biljaka ne raste na 

planetu Zemlji. Neke ilustracije kao da su prikazivale tkivo gledano pod mikroskopom, 

a na drugima su bili zvjezdani sustavi i sazviježđa. Najbolji razbijači šifri u obavještajnim 

službama Sjedinjenih Država u Prvom i u Drugom svjetskom ratu pokušavah su 

dešifrirati ono što su nazivali „najzagonetnijim rukopisom na svijetu", ali nitko u tome 

nije uspio. Profesor na Sveučilištu Pennsylvania po imenu William Romaine Newbold 

tvrdio je daje 1921. godine dešifrirao pojedine dijelove. Rekao je da dio teksta glasi: 

46 

47

; minu

. / istina će vas osloboditi 

rođenje 

Bratstva 

bodni zidari. Jedan od najviših Slobodnih zidara i povjesničara Slobodnog zidarstva, 

Manly P. Hall kaže da se za gotovo pedesetoricu od pedeset i šestorice muškaraca koji 

su potpisali Deklaraciju o nezavisnosti znalo da su Slobodni zidari, dok samo jedan 

od njih to nije bio. 9 Jedan drugi istraživač, Enrique De Vincente, kaže da su pedeset i 

trojica potpisnika bili Slobodni zidari, te da su sedamnaestorica predsjednika, počevši 

od Washingtona, bili članovi Reda. John Adams, drugi predsjednik po redu, pripadao 

je tajnom društvu poznatom kao Zmajevi (The Dragons), nazvanom po magnetskim 

linijama energije u Zemljinoj energetskoj mreži. Proučavao je svetu geometriju sadržanu 

u energetskoj mreži i znao kako upregnuti u njoj prisutnu silu. 10 

Jedan od vodećih revolucionara i osnivača Sjedinjenih Država bio je Benjamin 

Franklin, prvi Velila majstor Slobodnih zidara Pennsylvanije. On se sprijateljio sa sir 

Francisom Dashwoodom, britanskim ministrom financija i osnivačem tajnog društva 

pod nazivom Klub paklenog ognja (Club of Hells Fire). Franklin je postao član 

zajedno s gradonačelnikom Londona, sinom Kanterberijskog nadbiskupa i princem 

od Walesa. Posjećivao je Francusku gdje je uspješno agitirao za podršku Američkoj 

revoluciji od strane francuskih Slobodnih zidara, a također je osigurao vojne usluge 

njemačkog slobodnog zidara, baruna von Streubea, koji je služio u vojsci pruskog 

vladara Frederika Velikog. Barun će odigrati važniju ulogu u pobjedi kolonista nad 

Britancima. Franklinove veze s francuskim Bratstvom bile su vrlo čvrste te je postao 

visoki član Loža San Juan i Devet sestara koje će, u savezu s Ložom velikog orijenta iz 

Pariza, pokrenuti Francusku revoluciju 1789. godine. Franklin je ustoličen kao Veliki 

majstor Devet sestara. Jedan od najznačajnijih revolucionara u Francuskoj, markiz 

de Lafayette, bio je Franklinov prijatelj te je za vrijeme Američke revolucije pružao 

podršku njemu i kolonistima. 

Slobodni zidari su vukli konce u Ratu za nezavisnost kojeg su naposljetku i dobili, 

a potom su preuzeli kontrolu nad novonastalim Sjedinjenim Američkim Državama. 

Oni, i ostale skupine Bratstva, te se kontrole nisu odrekli do dana današnjega. Stoga je 

doista prikladno da su se na Velikom pečatu Sjedinjenih Država, kada su oci osnivači 

naručili njegovu izradu, kasnije našli klasični simboli Bratstva (Zatvorskih Čuvara) - 

koji datiraju još iz drevnog Egipta pa i ranije - uključujući piramidu i svevideće oko. 

Iznad i ispod tog simbola dvije su latinske fraze: Annuii Coeptis i Novus Ordo Seclorum. 

U prijevodu: „Najava rođenja, stvaranja ili dolaska" jednog „Novodobnog poretka". 

Drugim riječima, najava stvaranja Novog svjetskog poretka. Osnivanje Sjedinjenih 

Država bio je krupan korak naprijed u planu za stvaranje centralizirane svjetske 

sile. Danas se taj dio pečata može pronaći na svakoj dolarskoj novčanici (vidi sliku 4) 

što je opet krajnje prikladno, uzevši u obzir da Elita upravlja američkom privredom 

kao i privredama ostatka svijeta. Odluku da se na dolar stavi simbol Piramide/Novog 

Svjetskog Poretka donio je 1935. godine Slobodni zidar 33. stupnja Franklin D. Roosevelt, 

uz punu podršku i ohrabrivanje od strane njegovog potpredsjednika, Henryja 

Wallacea, još jednog Slobodnog zidara 33. stupnja." Gospodin Roosevelt pojavljivat 

će se na mnogim stranicama narednih nekoliko poglavlja. Dizajn američke zastave, 

poznate i pod nazivom „Stars and 

Stripes", tj. Zvijezde i pruge, tako 

odražava simbolizam Bratstva, dok 

je Kip slobode američkim Slobodnim 

zidarima poklonio francuski 

slobodnozidarski red (Iluminata) 

Velikog orijenta. 12 

Iako su nakon rata veze između 

Britanije i Sjedinjenih Država 

„službeno" prekinute, veze između 

američkih društava Bratstva i 

vladajućih obitelji te njihove braće 

u Britaniji i Europi preko tajne 

su mreže još i ojačale. Ponovit ću: 

ne tvrdim da je svatko tko je bio 

uključen u borbu za američku nezavisnost 

imao negativne motive, 

niti da svi članovi loža pod okriljem 

Bratstva imaju sličan način razmišljanja. 

Većinu se vrlo lako moglo 

Slika 4: novčanica američkog dolara sa svojim klasičnim 

simbolom Bratstva koji datira iz drevnih vremena. 

uvjeriti da postupaju ispravno, što 

su umnogome i činili. Često, međutim, 

treba sagledati motivaciju iza pojedinog čina, a ne čin sam. Po mojem mišljenju, 

kada jedna zemlja nadzire i posjeduje dijelove druge zemlje to je nešto vrlo loše. Ali 

moramo pogledati sveobuhvatniji plan i motivaciju u pozadini određenih postupaka 

i vrlo pažljivo procijeniti kakva bi bila predložena alternativa. Kontrola Amerike od 

strane nekog britanskog monarha/vlade koju bi nadomjestila kontrola od strane nekog 

tajnog Bratstva, teško da pridonosi slobodi čovjeka, ali - ovo bi trebalo upamtiti 

- takav prijenos moći i kontrole mogao bi se opravdavati (a redovito se i opravdava) 

borbom za širenje ljudskih sloboda. Američki rat za nezavisnost bio je prvi u nizu 

»narodnih revolucija" koje je osmislilo i financiralo Bratstvo. Prema njegovom planu, 

trebalo je okončati vladavinu monarha. Nemam ništa protiv ukoliko se to čini na 

miran način te s iskrenom podrškom od strane širokih masa. No umjesto ostvarenja 

parole „moć narodu" monarhe su zamijenile druge diktature, zvane revolucionarni 

odbori, komunisti, fašisti ili ih je zamijenio, na suptilniji način, privid „demokracije", 

kakva je u stvarnosti bila i ostala vladavina Elite. 

Rezimirajmo ukratko gdje se to nalazimo. Piramidalna struktura ljudskih bića 

skrojena je pod utjecajem i po zamisli negativnih manipulatora s Četvrte Dimenzije, 

tj. Zatvorskih Čuvara. Oni kontroliraju ljudsku kliku koju sam nazvao Svjetskom 

Elitom. Ovi, pak, manipuliraju nižim razinama mreže, unutar koje ćete naći većinu 

glavnih nacionalnih i svjetskih donositelja odluka u politici, bankarstvu, industriji,

istino će vos osloboditi 

trgovini, medijima, vojsci, itd. Zatvorski Čuvari manipuliraju Elitom, Elita manipulira 

mrežom Bratstva, a mreža Bratstva manipulira svijetom. Svaka niža razina ne 

zna ono što zna razina iznad nje, a niti jedna niti druga razina ne znaju ono što znaju 

Zatvorski Čuvari. To je manipulatorski raj u kojem većina ljudi ne zna čega su dio 

niti što je krajnji cilj. 

Simbolički bismo to mogli opisati kao situaciju gdje oni s izvrsnim vidom (ET-ji) 

manipuliraju one s djelomično dobrim vidom (Svjetska Elita/Bratstvo), koji pak manipuliraju 

slijepcima (glavnina čovječanstva). Sada, kada su stvorene Sjedinjene Države, a 

nalaze se u rukama Bratstva, kontrola nad svijetom mogla bi se postići još i brže negoli 

ranije. 

IZVORI 

1 Profesor G. R. S. Mead, Fragments Of A Faith Forgotten (The Theosophical Publishing 

Society, London, 1906.). 

2 Manly P. Hall, America's Assignment With Destiny: The Adepts In The Western Esoteric 

Tradition, Peti dio (Philosophical Research Society, Los Angeles, 1979.), str. 58. 

3 Zanimljivo je pogledati gdje se sve danas koristi simbol crvenog križa. Dakako, to ne 

znači da svi takvi simboli ukazuju na templarsku kontrolu, ali mnogi zasigurno ukazuju. 

4 Pismo potpukovnika Harolda Z. Onlmeyera, zapovjednika 8. tehničko-izvidničke 

eskadrile (SAC), ratnog zrakoplovstva Sjedinjenih Država, iz baze Westover Airforce, u 

Massachusettsu, profesoru Charlesu H. Hapgoodu s Keene Collegea, u New Hampshires 

6. srpnja, 1960. Citirao Graham Hancock u knjizi Fingerprints Of The Gods (Heinemann, 

London, 1995.), str. 3. 

5 Ibid. 



8 America's Assignment With Destiny, str. 95. 

9 Ibid., str. 96. 

10 Enrique De Vincente, „The Occult Roots of the New World Order", časopis Exposure, 

(1993) 1. svezak, br.2, str. 10. 

11 „The Occult Roots Of The New World Order", str. 10. 

12 Jan Van Heising, Secret Societies And Their Part In The 20th Century, (Ewertverlag, 

Grand Canada, Španjolska, 1995.), str. 215. 

treće poglavlje 

moć novčanica 

Plan stvaranja Novog Svjetskog Poretka i globalne kontrole ušao je u novu fazu 

s pojavom takozvanog „nestašnog novca" (engl. funny money). To je proces u 

kojemu vam banke posuđuju novac koji ne postoji (zajam) i na to vam zaračunavaju 

kamate! Kada bih vam ja dao nešto što ne postoji i zatražio od vas da mi za to platite, 

vjerojatno biste pozvali policiju. Kad bih vam dao nešto što ne postoji i rekao da ću 

vas, ako mi za to ne platite, tužiti i oduzeti vam imovinu, vjerojatno biste rekli da 

živimo u fašističkoj državi. Pa ipak, ono što sam upravo opisao je svjetski bankarski 

sustav i sredstvo pomoću kojega i ljudi i države grcaju u dugovima. A držati nekoga 

u dugovima znači... kontrolirati ga. 

Među prvim bankarima u zapadnom svijetu bili su Vitezovi templari. Ogromna 

bogatstva dobivali su od kršćana koji su podupirali križarske ratove te preko nasljedstava 

ljudi koji su se često nadali kupiti si mjesto u raju. U svakoj zemlji u kojoj bi 

pustili korijenje njihova je organizacija bila najbogatija, a njihovi hramovi u Parizu i 

Londonu postali su financijskim središtima. S vremenom je francuski kralj Filip IV, 

u savezu s papom Klementom V, uništio templare i ukrao njihovu imovinu kako bi 

platio dugove a, kao što sam ukratko prikazao u Pobuni robova, moguće i zbog drugih 

razloga. Velik majstor templara Jacques de Molay spaljen je na lomači, dok je Red 

nakon toga otišao u ilegalu gdje je djelovao i kovao planove u tajnosti, unutar drugih 

organizacija. Kršćanski je svijet imao strogu zabranu lihvarenja (zaračunavanja kamata 

na zajmove), no tijekom stoljeća to se zaboravilo, a počeo se razvijati bankarski 

sustav kakav danas upravlja čovječanstvom. 

Valuta tog vremena bili su dragocjeni metali (poput zlata i srebra), pa su vlasnici 

iz sigurnosnih razloga svoje blago počeli pohranjivati kod zlatara koji su imali prikladne 

trezore za njegovo čuvanje. Zlatari su izdavali papirnate potvrde za kod njih 

pohranjeno zlato i srebro, a vlasnici su dugove plaćali podizanjem dijelova svojih 

»depozita", po potrebi. Očigledno se pokazalo vrlo nespretnim baratati svim tim metalima 

tako da su papirnate potvrde polako postale prihvaćene kao sredstvo plaćanja. 

Zlato i srebro rijetko su seljeni, ali se vlasništvo nad njima mijenjalo s izdavanjem 

potvrda („novca") za otplatu dugova. Na isti se način danas stvaraju velika bogatstva 

jednostavnim premještanjem brojeva između jedne i druge računalne datoteke. 

Zlatari i drugi vlasnici trezora počeli su uviđati da su, u ovo ili ono vrijeme, vlasnici 

Podizali tek manji dio svojeg zlata ili srebra. „Hm", pomisliše, „zašto drugim ljudima 

koji nemaju zlato ne bismo izdavali priznanice (novac) i zaračunavali im kamate na te 

Priznanice" Podvala bi se mogla izjaloviti jedino kada bi izdali previše priznanica te

' istina će vas osloboditi 

moc 

novčanica 

kada bi svoje zlato i srebro svi istovremeno došli unovčiti. Počeli su izdavati priznanice 

za vlasništvo nad zlatom i srebrom u daleko većoj količini od vrijednosti zlata i srebra 

pohranjenog u svojim sefovima. Većina priznanica koje su pozajmljivali drugima (i 

dobivali na to kamatu) odnosila se na zlato i srebro koje „banke" uopće nisu imale. No, 

budući da se odjedanput obično podizala samo mala količina kovina, mogli su mirno 

spavati. Mogli su izdavati gomile komadića papira za zlato i srebro koje nije postojalo i 

obračunavati kamate za svoje posredovanje! Eto, u jednoj rečenici imate opis današnjeg 

bankarskog sustava koji upravlja svijetom. 

Ljudi i države utapaju se u dugovima, očajnički nastojeći platiti kamatu na novac 

koji nikada nije postojao, koji ne postoji ni sada, niti će ikada postojati. Računa se da u 

prosjeku, za svakih 1000 funti koje banka primi od klijenata* ona pozajmljuje (i zaračunava 

na to kamate) barem 10.000 funti! Banke to mogu provoditi kroz sustav dijelnih 

rezervi, što znači da moraju zadržati samo dio (recimo, jednu desetinu) svojih ukupnih 

bankovnih depozita ili „rezervi". One računaju s time da ih njihovi klijenti neće doći 

zahtijevati (naplatiti) u isto vrijeme, svi odjednom. U većini zemalja u kojima je rad banaka 

uređen propisima postoje pravila ili zakoni koji bankama omogućuju da zatvore 

svoja vrata ukoliko prevelik broj ljudi istovremeno zatraži povrat svog novca. Banke taj 

novac stvaraju ni iz čega, ispisujući brojeve na zaslonu računala. Poveliki komad vaših 

poreza odlazi bankama kako bi mogle isplatiti kamate na novac stvoren na takav način, 

premda bi se ti porezi mogli iskoristiti za ublažavanje posljedica siromaštva i gladi te za 

stvaranje većih mogućnosti za zapošljavanje. Doista, kada bi se novčani sustav restrukturirao 

na način da služi ljudima a ne banicama, opravdano je reći da bi oporezivanje 

moglo biti ukinuto. 

Podmukli trik zaokružen je činjenicom da vam banka, zaostanete li s plaćanjem kamata 

na novac koji ne postoji, može oduzeti aulo, kuću i drugu imovinu - imetak koji 

postoji. Upamtite također da dok od banke posuđujete određeni iznos kasnije joj plaćate 

veći iznos, s kamatama. Odakle potječu te kamate Potječu od imetka i zajmova u 

svijetu. Dakle, od uvođenja tog sustava, sa svakim otplaćenim zajmom banci, otplaćivanjem 

kamata svjetski se imetak i novac slijevaju u bankarski sustav. Sa svakom otplatom 

zajma kontrola tog sustava sve je jača. Time se bankarskom sustavu, kontroliranom od 

strane Svjetske Elite, omogućuje da pozajmljuje još veće iznose nepostojećeg novca te 

da još više ljudi gura u dugove. 

U osamnaestom stoljeću, sa širenjem takvog bankarskog sustava, ambicije Svjetske 

Elite/Bratstva uvelike su porasle, osobito s pojavom te naglim usponom i nadmoći 

dinastije Rothschilda. U današnje doba malo je organizacija koje su ambicijama 

Bratstva služile na bolji način od ove. U prvoj polovici ove knjige ovo će se ime toliko 

često pojavljivati (kada budem objašnjavao kako Zatvorski Čuvari manifestiraju 

kontrolu na fizičkoj ravni), da ove stranice moram upotpuniti kraćim osvrtom na 

povijest Rothschilda. 

Mayer Amschel Bauer (kasnije Rothschild) rođen je 1743. godine u Frankfurtu 

u Njemačkoj. Oženio se 1770. Gutlom Schnaper. Imali su veliku obitelj: pet dječaka 

i pet djevojčica. Učio je da postane rabin, ali je kasnije kratko radio za banku Oppenheimer 

u Hanoveru, a potom je postao posuđivač novca koji je radio kao agent 

Williama IX, landgrafa Hesse-Cassela. William je 1785. godine naslijedio najveći obiteljski 

imetak u Europi, procijenjen na nekih 40 milijuna dolara. 1 Dio tog bogatstva 

zgrnuo je iznajmljivanjem trupa Britaniji za borbu u američkom Ratu za nezavisnost, 

izrežiranom od strane Bratstva. 

Castvo Rothschilda izgrađeno je na Williamovom novcu kojeg je pronevjerio Mayer 

Amschel, a onaj prvi ga je ukrao vojnicima čije je usluge bio ponudio Britancima. 

Novac, možda nekih 3 milijuna dolara, dala je Williamu britanska vlada da isplati 

vojnike, ali ga je on zadržao za se. 2 

William je novac dao Rothschildu kako bi ga 

sakrio od Napoleonovih trupa, no Rothschild ga je poslao u Englesku sa svojim sinom 

Nathanom kako bi uspostavio londonski ogranak obiteljskog carstva. Nathan je 

tim novcem kupio ogromnu količinu zlata od Istočnoindijske kompanije (East India 

Company) te je njime financirao vojne pothvate vojvode od Wellingtona. Nathan je 

manipulirao situacijom na način da je to postalo ishodište golemog imetka Rothschilda. 

Trebamo upamtiti da je novac, kao i sve ostalo, jedan oblik energije. Može se 

koristiti u pozitivne i negativne svrhe, noseći sa sobom energiju ovakve ili onakve 

„namjere". Budući da je dinastija Rothschilda izgrađena na novcu pronevjerenom 

pronevjeritelju, znači da je njihovo carstvo od samog početka izgrađeno na negativnoj 

energiji. 

Na leđima Nathanovog financijskog prevrata uspostavljeni su ogranci dinastije 

Rothschilda u Berlinu, Parizu, Beču i Napulju. Za svaki od njih zadužen je po jedan 

od Mayerovih sinova. Danas se imovina Rothschilda drži u zakladi Five Arrows Fund 

u Curacaou te u korporaciji Five Arrows Corporation u Torontu u Kanadi. Naziv dolazi 

od Rothchildovog simbola orla s pet zvijezda u svojim kandžama, što simobilzira 

pet sinova. 3 

Imetak se divovskim koracima umnažao jer su Rothschildi manipulirali 

vladama i, djelujući kroz mrežu Bratstva, poticali ratove i revolucije, često posuđujući 

novac objema stranama u posljedičnim sukobima. Pokazat ću vam da je to postala 

uobičajena praksa bankarske elite. Nema ničeg lakšeg nego izazvati sukob i rat: morate 

samo kontrolirati nekog diktatora ili vladu, osigurati im sredstva za stvaranje 

moćne vojske i tada ih potaknuti ili navesti da napadnu druge zemlje. Razumljivo, 

napadnute će se države braniti i, čiribu-čiriba, iz šešira ste izvukli rat. 

Ljudi znaju reći da u ratu svatko gubi, ali nije baš tako. Bankari pobjeđuju svaki 

puta, kratkoročno gledano. Oni posuđuju novac koji ne postoji za financiranje obiju 

strana i zarađuju goleme profite na kamatama. Također kontroliraju proizvođače 

oružja kod kojih navedene strane troše (prije spomenuti) „nestašni" novac kojeg su 

im pozajmili bankari. Na taj način zajam dobivaju nazad preko svojih kompanija za 

proizvodnju oružja, i istovremeno zaračunavaju kamate na prvotni zajam odobren 

tim državama. Zatim, nakon što dvije ili više zemalja unište jedna drugu uz pomoć 

novca kojeg su im osigurale banke, iste te banke posuđuju im dodatni novac koji ne 

Postoji kako bi ove obnovile svoje razorene nacije i infrastrukturu. Tako se stvara još 

54


moć 

novčanica 

više profila za banke te im se, kroz dugove, omogućuje kontrola nad tim zemljama i 

njihovim narodima. Rothschildovo carstvo ubrzo se izvještilo u tim manipulacijama, 

kao uostalom i njihovi pandani u Americi poput J. R Morgana, Rockefellerovog carstva 

i mnogih drugih koje, kada zavirite iza paravanskih organizacija i fasada, nadzire 

ista šačica obitelji i pojedinaca. Postoje dokazi koji ukazuju na to da je, u biti, dinastija 

Rothschilda stajala iza oba ova velika američka poslovna i bankarska carstva, 

što je znak briljantnosti Rothschilda kod skrivanja razmjera svoje moći i kontrole iza 

isturenih ljudi i organizacija. 

Ali bankari sve to ne mogu učiniti sami. Trebaju pomoć mreže Bratstva pri manipuliranju 

okolnostima u kojima će buknuti sukobi. Rothschildi su odavno nadobudni 

pristaše Slobodnog zidarstva, a Napoleon Bonaparte bio je okružen Slobodnim zidarima 

koji su ga savjetovali na polju politike i ekspanzionizma. Jednom su ga uvjerili 

da izvrši invaziju na Egipat i ispretura drevna nalazišta u potrazi za znanjem i artefaktima 

koje su držali svetim u svojim slobodnozidarskim obredima i legendama. TJ 

Pariz je, kao plijen te pljačke, Napoleon dopremio poveći obelisk. Britanski Slobodni 

zidari uvjerili su svoju vladu da učini isto, a posljedica toga je krađa egipatskog obeliska 

poznatog pod nazivom Kleopatrina igla, a koji i danas stoji u Londonu. Napoleonove 

ludorije dobro su iskoristili Bratstvo i njegovi bankari. U svojoj knjiži Rothschildi 

(The Rothschilds), povjesničar John Reeves opisuje kako je Nathan Rothschild 

nazočio ishodu bitke kod Waterlooa 1815. godine i vidio da je Wellington potukao 

Napoleonove trupe. Nathan je potom odjurio što je brže mogao preko Engleskog 

kanala pa do Londonske burze. Ondje je uspaničeno, sav prljav i tobože pokunjen, 

objavio da je Wellington poražen. Vjerodostojnost objave potkrijepio je prodajom 

manje količine svojih dionica po smiješno niskim cijenama. Na tržištu je zavladala 

panika jer su svi pohrlili prodati vlastite dionice po bilo kojoj cijeni. Kupujući ih u 

potaji, Nathan i dinastija Rothschilda te su dionice dobili gotovo badava. U to doba, 

bez telefona ili telegrafa, trebalo je nekoliko dana da se vijesti o pobjedi Wellingtona 

probiju do Londona. Burza se smjesta oporavila, a vrijednosti strelovito porasle. Nathan 

je nastavio prodavati dionice koje je kradomice stekao te je požeo golemi prihod. 

Odonda se koristila ista ta temeljna metoda, a koristi se i danas za manipuliranje 

financijskih tržišta. Panike na burzama ne događaju se nasumce. Isplanirane su da 

idu na štetu svih ljudi osim onih koji ih uzrokuju. Filozofiju Rothschildovog carstva 

sažeo je Mayer Amschel kada je rekao: „Dajte mi kontrolu nad novčanim sustavom 

neke zemlje i neću nimalo mariti tko donosi zakone". 4 

Rotšildsko bogatstvo i utjecaj Nathan Rothschild je podigao na više razine. Hvalio 

se da je umnožio njihov kapital 2500 puta u razdoblju od pet godina. 5 

Uspostavio 

je privatni bankarski koncern iV. M. Rothschild i sinovi u Londonu s podružnicama 

u Parizu, Berlinu, Beču i Napulju. Koncernu je zadaća bila da operira na burzama i 

daje zajmove državama i ostalim tražiteljima. Počeo je posredovati i upravljati bankama, 

željeznicama, proizvođačima oružja i korporacijama svih vrsta. Odatle su iznikli 

ogranci te kompanije kojima su nadijevana mnoga različita imena kako bi se prikrili 

razmjeri rotšildskog utjecaja, moći i infiltracije. Današnji financijski sustav djeluje na 

gotovo isti način, gdje se nekolicina onih u središtu služi bezbrojnim paravanima i 

imenima za istu organizaciju. Pogledajte samo imena iznad trgovina u prosječnom 

gradskom središtu; pogledate li tko ih zapravo posjeduje, otkrit ćete da je to istih nekoliko 

skupina. Ista je stvar s naizgled različitim prascima za pranje rublja i drugim 

proizvodima u supermarketima. U Americi, carstvo Rothschildovih predstavljale su 

kompanije kao što su Kuhn, Loeb and Co. i vrlo je vjerojatno, prema nekim istraživačima, 

da američkim kompanijama poput /. P. Morgana, Speyera i Lehmana također 

upravljaju, ili na njih uvelike utječu, Rothschildi. Britanski premijer Benjamin Disraeli 

bio je vrlo blizak obitelji Rothschild. Oni su njegovoj vladi posudili 4 milijuna 

funti kako bi 1875. godine mogao kupiti kontrolnu dionicu u Sueskom kanalu. 

Disraelijev roman Coningsby očito se temelji na historijatu te obitelji. U sljedećem 

odlomku jedan od likova - Sidonia - zapravo je Nathan Rothschild: 

,Sa svojim velikim kapitalom stigao je ovamo [u London] nakon potpisivanja Pariškog 

mira. Svu je-imovinu uložio u zajam za Waterloo i taj ga je događaj 

v 

učinio 

jednim od najvećih kapitalista u Europi ... Ubrao je primjerenu nagradu svojeg 

oštroumlja. I doista, Europi je trebao novac, a Sidonia [Nathan] je bio spreman 

Europi ga posuditi. Nešto je novca trebala Francuska, Austrija nešto više, Prusija 

manju količinu, a Rusija nekoliko milijuna; Sidonia ih je mogao opskrbiti sve. Jedinu 

državu koju je izbjegavao bila je Španjolska; suviše je dobro poznavao njene 

resurse. 

... u većini glavnih gradova postavio je nekog od svoje braće ili bližeg rođaka u 

kojeg bi imao povjerenja. Bio je gospodar i vladar svjetskih tržišta novca i, dakako, 

praktično gospodar i vladar svega ostalog. Doslovno je u šaci držao prihode južne 

Italije, a monarsi i ministri svih zemalja tražili su njegov savjet i slušali njegove prijedloge." 

Ili, kao što je to prikazao povjesničar John Reeves u svom djelu The Rothschilds: 

,-Mayer Amschel nije mogao ni slutiti da će njegovi sinovi kasnijih godina imati 

tako neograničen utjecaj da će mir između država ovisiti o njihovom migu; da će 

im snažna kontrola koju su vršili na europskim tržištima novca omogućiti da se postavljaju 

kao arbitri mira i rata, budući da su po volji mogli uskraćivati ili osiguravati 

novčana sredstva potrebna za vođenje rata. 

Ali upravo im je to omogućio, ma kako to nevjerojatno zvučalo, njihov snažan utjecaj 

(u kombinaciji s ogromnim bogatstvom i nemjerljivim ugledom) jer nije bilo 

niti jedne tvrtke dovoljno snažne da im se dulje vrijeme odupire, ili pak toliko nepromišljene 

da preuzme posao kojeg bi Rothschildi odbili. Da bi dospjeli na takav


moc 

novčanica 

uzvišeni položaj, Maveru Amschelu i njegovim sinovima bila je potrebna suradnja 

država, ali, čim se popeo preko njihovih leđa i dosegnuo vrhunac svojih ambicija, 

postao je neovisan od svake pomoći te je mogao djelovati sasvim slobodno, dok 

su države ostale klečati pred njegovim nogama." 6 

Nećemo pretjerati ako kažemo da su razmjeri utjecaja Rothschildovih već tada 

bili poprilični. Kada je Nathan umro, njegov najstariji sin Lionel zauzeo je njegovo 

mjesto kao šef N. M. Rothschilda. Lionel je avansirao pozamašne zajmove britanskoj 

i američkoj vladi ali i drugima, kao npr. Egipćanima. Između ostalog, posudili su oko 

80 milijuna dolara Britancima za financiranje Krimskog rata (u režiji Elite), u kojem 

je stradalo desetine tisuća ljudi. Lionel je ujedno dvadeset godina djelovao kao opunomoćenik 

ruske vlade. 7 

Naslijedio ga je najstariji sin Nathan Mayer koji je postao 

prvi lord Rothschild kada je promaknut u status plemića i 1885. godine zasjeo u Gornjem 

domu britanskog parlamenta. Prvi lord Rothschild potom je postao guverner 

Engleske banke (Bank of England), s neizrecivom moći i utjecajem na svjetski financijski 

sustav. „Stara dama iz Ulice Threadneedle" (naziv od milja za Englesku banku) 

uvijek je bila, i ostala, produžena ruka Svjetske Elite. Predstavnici Rothschilda diljem 

svijeta nastavili su manipulirati događajima kako bi proširili svoju moć i poslužili 

dugoročnijem planu koji je odražavao plan Bratstva: vladanje svijetom. 

Ovdje moram naglasiti da isticanjem uloge koju su odigrali Rothschildi ne želim 

bacati ljagu na Židove u cjelini, ogromna većina kojih nemaju pojma što se događa 

i sigurno to ne bi podržali kada bi saznali što se uistinu događa. Čak ni mnogim 

pripadnicima obitelji koje ću imenovali, poput Rothschilda, Rockefellera i drugih, 

zakulisni plan nije poznat. Trudim se razotkriti one koji kontroliraju ta carstva, a 

ne svakoga tko nosi prezime Rothschild, Rockefeller ili ma koje drugo. Smatram da 

su istraživači koji su tijekom godina čitavu zavjeru pripisivali židovskom narodu u 

cjelini u velikoj zabludi; slično tome, jednako je naivno poricanje židovskih organizacija 

da bi bilo koji Židov mogao biti uključen u zavjeru uvođenja Novog Svjetskog 

Poretka, te omogućuje dogmi ili nečemu gorem da ih zaslijepi pred stvarnošću. Uočavamo 

zajedničku nit - žudnju za vlašću i kult Svevidećeg Oka - koji se javljaju u 

svim rasama i koji su, po mojem mišljenju, povezani, ponekad svjesno ali najčešće 

nesvjesno, s višom kontrolnom silom: Zatvorskim Čuvarima sa Četvrte Dimenzije. 

U bankarskoj mreži Svjetske Elite središnje banke u svakoj zemlji rade zajedno na 

uspostavi tog sustava širom Europe i Sjedinjenih Država. 

Kasnije će ga voditi Banka međunarodnih poravnanja (Bank of International Settlements) 

iz Bazela u Švicarskoj i elita od trinaestorice muškaraca iz Međunarodnog 

bankovnog odbora u Ženevi. Možda ste primijetili da se Švicarsku, kada se u Europi 

zarati, pušta na miru. Eto zbog čega. Ona je financijsko središte Svjetske Elite. Zamisao 

o središnjoj banci u svakoj državi također je umotvorina Elite. Prva je bila 

Amsterdamska banka 1609. iza koje je uslijedila Hamburška banka (1619.) i Švedska 

banka (1661.), koje su ovlastili potomci bankara iz Đenove i Venecije. Među njima 

su bili i VVarburzi iz Hamburga, koji potječu od obitelji Abraham del Banco, najvećih 

bankara u Veneciji. Manipulatori iz pozadine Amsterdamske banke također su stajali 

iza Nizozemca 8 

Vilima Oranskog koji je 1689. sjeo na britansko prijestolje, što je 

ostvareno manevriranjem od strane tajnog društva pod nazivom Narančasti red. Kao 

središnja je nadalje osnovana i Engleska banka, pod poveljom koju joj je dodijelio 

Vilim 1694. godine. Pojedini istraživači tvrde da svi europski vladari imaju nekakve 

poveznice s Vilimom. 9 Otpori osnivanju takve banke od strane članova parlamenta 

prevladani su kada je Vilim poveo Britaniju u skupi rat protiv Francuza. Zbog potrebe 

za podizanjem novca opozicija je podlegla pritisku za osnivanje banke, koja je 

kasnije britanskoj vladi počela posuđivati nepostojeći novac. Fantastični profiti koje 

je zbog toga ostvarila izvučeni su iz džepova ljudi putem poreza na dobit te iskorištavanjem 

još siromašnijih ljudi diljem Britanskog carstva. 

Stvorena je ustanova poznata kao National Debt tj. Nacionalni dug (bankama). 

Kraljevska povlastica za kovanje novca prenesena je odboru kojem je također dana 

ovlast da pretvara osnovu državnog bogatstva u zlato, što je kontrolirala Elita. 

Vodeća skupina Svjetske Elite na vrhu ljudske piramide je skupina po imenu Crno 

plemstvo, od koje potječu obitelji kao što su npr. VVarburzi iz Hamburga. Te su obitelji 

predstavljale glavni dio plana da se Vilima Oranskog postavi na britansko prijestolje i 

skroji novčani sustav kakvog poznajemo. One potječu od guelfa, koji se još nazivaju 

Neri ili Crni guelfi, a sada su poznati pod nazivom Crno plemstvo. 10 

Ovi su pak stajali 

iza Normana, koji su pokorili Englesku u bitci kod Hastingsa, vođeni Vilimom Osvajačem 

1066. godine. Kasnije, kada im je sjedište bilo u Đenovi u Italiji, Crno plemstvo 

podupiralo je Roberta Brucea pri njegovom zauzimanju Škotske, a ista ta genetska 

linija i tajno društvo pobrinuli su se da Vilim Oranski postane kralj Engleske, Škotske 

i Irske." Preko Vilima Crno je plemstvo osnovalo Englesku banku, a zloglasna 

Istočnoindijska kompanija, počevši se naglo širiti, „osvojila" je za Britance (Svjetsku 

Elitu) Aziju i Daleki istok te je postala najveća operacija za krijumčarenje droge koju 

je svijet dotad vidio. Političkom i ekonomskom unijom Engleske i Škotske željelo se 

zaplesti Škotsku u tu paukovu mrežu posuđivanja novca i kontrole. Britanci su se 

doista našli u pravom Ujedinjenom kraljevstvu - ujedinjenom u svojoj podčinjenosti 

prema izmanipuliranom novčanom sustavu kojim upravlja nekolicina. Bankari iz 

redova Elite sada su mogli manipulirati s još većim utjecajem na događaje diljem svijeta. 

Svoje su prste imali u Američkom građanskom ratu u kojem su financirali obje 

strane. Londonski Rothschildi financirali su Sjevernjake dok su pariški Rothschildi 

financirali Južnjake. 12 

Predsjednik Abraham Lincoln također je tiskao beskamatne 

novčanice nazvane ..Greenbacks" (novčanice sa zelenom poleđinom; op. prev.) kako 

bi se smanjila razina dugovanja s kojim će se suočiti njegova vlada. Potencijalno, za 

banke je to moglo imati katastrofalne posljedice. Kada bi se takvo stanje nastavilo 

nakon rata i proširilo u druge zemlje, banke i Elita izgubili bi moć. Kao što tvrde neki 

istraživači, Lincolna je ubio John Wilkes Booth, agent dinastije Rothschilda.' 3 Nakon 

Lincolnove smrti tiskanje takvog novca je obustavljeno. 

59


Nastojanja da se oformi jedan središnji bankovni sustav u Sjedinjenim Državama 

oduvijek su bila iznimno prijeporna. Unatoč protivljenju dvojice njezinih osnivača, 

Thomasa Jeffersona i Jamesa Madisona, utemeljena je prva američka Središnja banka, 

zahvaljujući manipulacijama jednog njihovog kolege po imenu Alexander Hamilton 

koji je upravljao Njujorškom bankom. Potajno su ga podržavali Engleska banka i 

Rotšildsko carstvo, što je, zapravo, jedno te isto. Kada je George Washington, visokorangirani 

Slobodni zidar, 1789. postao predsjednik, imenovao je Hamiltona ministrom 

financija. U roku od dvije godine Hamilton je ostvario svoju nakanu osnovavši 

Američku središnju banku, Banku Sjedinjenih Država. Kao i Engleska banka, bila 

je to privatna ustanova s kontrolom nad američkom privredom. Prouzročila je pomutnju, 

a kao posljedica njezine politike izbili su neredi. Godine 1830. predsjednik 

Andrew Jackson hrabro se suprotstavio moći Banke Sjedinjenih Država i izašao kao 

pobjednik. Prva Američka središnja banka je ukinuta. Međutim, nije trebalo dugo 

čekati da se pojavi druga. 

Početkom ovoga stoljeća Elita je kovala planove za ponovnim preuzimanjem kontrole 

nad američkom privredom, još temeljitije nego prije. Željeli su dvije stvari: novu 

središnju banku s kontrolom nad tokovima posuđivanja u državi i uvođenje saveznog 

poreza na dohodak, čime bi zadobili kontrolu nad državnim prihodima. Ponovno 

je došlo do snažnog protivljenja toj nakani, ali, po klasičnoj „crno-bijeloj" metodi, 

namagarčili su i američki Kongres i narod. Kao prvi korak, Elita je 1909. podržala 

izbor Woodrowa Wilsona za predsjednika. On je bio tek fasada, politička marioneta 

i rozenkrojcer. Prava moć Wilsonove administracije bila je u rukama čovjeka zvanog 

„Pukovnik" 1 ' 1 , Edwarda Mandela Housea, čija je jedina svrha bila da služi Eliti. Wilson 

je rekao da je House „moja druga osobnost", „moj viši ja", te da su „njegove misli 

i moje iste". Elita je naputila Pukovnika Housea, a on je naputio Woodrowa Wilsona 

koji je radio kako mu se naredi. Sve se to događalo pod krinkom „demokracije". 

Elitni bankari sastali su se u mjestu pod nazivom Jekyl Island u Georgiji kako bi 

sastavili prijedlog zakona za uvođenje nove Američke središnje banke - Sustava federalnih 

rezervi (Federal Reserve System). Vozili su se raskošnim privatnim vagonom 

u vlasništvu senatora Nelsona Aldricha, političkog glasnogovornika Elite u Washingtonu 

i djeda Nelsona Aldricha Rockefellera (gradonačelnik New Yorka četiri puta i 

potpredsjednik Sjedinjenih Država u vrijeme predsjednika Forda). Aldricheva kći 

Abby bila je udana za Johna D. Rockefellera mlađeg. Godinama nakon sastanka na 

Jekyl Islandu „prosvjetari", komentatori i „povjesničari" su poricali da se održao. Sada 

je to ipak prihvaćeno kao povijesna činjenica, no rečeno je da je to bio sasvim beznačajan 

događaj. Koje li gluposti. Bio je to trenutak kada je Elita preuzela nadzor nad 

gospodarstvom i narodom SAD-a putem organizacije pod nazivom Sustav federalnih 

rezervi, koja niti je federalna, niti ima ikakvih rezervi! 

Godine 1902. Rothschildi su u Ameriku poslali Paula Warburga, jednog od svojih 

agenata, zajedno s njegovim bratom Felixom da „preustroji" američko bankarstvo 

kako bi odgovaralo interesima Rothschilda i Elite. Drugi brat, Max Warburg, ostao je 

kod kuće u Frankfurtu gdje je vodio obiteljsku bankarsku ustanovu. Nakon dolaska 

SAD P< lll l Warburg se oženio Ninom Loeb (iz tvrtke Kuhn, Loeb and Company pod 

kontrolom Rotschilda) dok se Felix oženio Friedom Schiff, kćerkom Jacoba Schiff 

a 

direktora tvrtke Kuhn, Loeb and Co. Nije onda neobično da su oba brata postala 

oartneri u toj kompaniji, a Paul je dobivao godišnju plaću u iznosu od pola milijuna 

dolara (početkom prošlog stoljeća!) te je pripremao teren za nametanje Sustava federalnih 

rezervi narodu Sjedinjenih Država. Sve su to do u tančine sredili Rothschildi, 

a vjerojatno su odabrali čak i bračne partnere braće Warburg. Te bankarske i elitne 

obitelji vole se međusobno križati kadgod je to moguće. Geni se time, je li, održavaju 

čistima, a novac (kontrola) ostaje u obitelji. Kada je Jacob Schiff stigao u Ameriku i 

pridružio se tvrtki Kuhn, Loeb and Co, oženio se kćeri Solomona Loeba. Jacob Schifi" 

će postati jedan od glavnih manipulatora u prvoj polovici prošloga stoljeća. Obitelji 

Schiff i Rothschild bile su kao jedna, dijeleći istu kuću u Frankfurtu u vrijeme Mayera 

Amschela. Prijedlog zakon o Federalnim rezervama postao je poznat kao „Aldrichev 

prijedlog zakona", a tajni susret na Jekyl Islandu bili su organizirali Warburg i Aldrich. 

Mnogo godina kasnije, Frank Vanderlip, u to doba agent Rockefellea, izjavit će: 

„Usprkos mojim stajalištima o potrebi držanja aktivnosti korporacija pod lupom 

javnosti i vrijednosti koju bi to imalo za društvo, u jednoj sam prilici, pred kraj 

1910., postupio vrlo tajnovito - zapravo posve skrovito - kao urotnik... Smatram 

da se bez imalo pretjerivanja može reći da je naša tajna ekspedicija na Jekyl 

Island praktično bila zametak onoga što će naposljetku postati Sustav federalnih 

rezervi." 15 

Sustav federalnih rezervi je kartel privatnih banaka, od kojih je Njujorška banka 

(Bank of New York) najmoćnija. Ona, i dandanas, ima kontrolu nad američkim gospodarstvom 

i, shodno tome, utječe na život svih nas. Preko svojih američkih ogranaka i 

veza kao što su /. P. Morgan i Kuhn, Loeb and Co, carstvo Rothschilda kontroliralo je 

glavne banke u New Yorku a preko njih Njujoršku banku. Time su zadobili kontrolu 

nad Sustavom federalnih rezervi i američkom privredom. 16 

Ovim kartelom Federalnih 

rezervi samo fiktivno upravlja predsjednik Odbora federalnih rezervi imenovan 

od strane države, što dakako znači da njime upravlja Elita. Kartel posuđuje novac koji 

ne postoji američkoj vladi, čime je osigurao da država - a time i njezin narod - grca u 

dugovima. Već do 1910. godine ponašanje banaka učinilo ih je izuzetno omraženim 

kod ljudi. Elita se morala domisliti načina na koji će uvjeriti javnost da prihvati bankarski 

udar na američki narod, a da taj isti narod istodobno misli kako se moć banaka 

suzbija. Dakle, kada je nacrt zakona kojeg su bankari napisali objavljen od strane 

njihovih marionetskih političara, oni su ga javno i žestoko napadali. Tako je stvoren 

privid da je taj nacrt zakona bankama nepovoljan, te je usvojen 1913. u uvjerenju da 

Ce 

se njime skresati moć novčanih manipulatora. No, skresala se nije. Postala je još 

v 

eća i sveobuhvatnija. Za svaki slučaj prijedlog zakona o Federalnim rezervama pred 

60 

6,1

Kongres je iznesen pred sam Božić 1913. godine, kada su mnogi kongresnici već bili 

otišli da praznike provedu kod kuće sa svojim obiteljima. 

Elita je sada kontrolirala način na koji će američka vlada posuđivati novac i visinu 

kamatnih stopa, te je mogla po svojoj volji stvarati procvat ili izazvati gospodarsku 

propast. Način na koji su uveli savezni porez na dohodak bio je još besramniji, 

iako se mora priznati da su bili prilično smjeli. Da bi se to usvojilo kao zakon bio 

je potreban pristanak barem trideset i šest država jer se morala izvršiti izmjena 

i dopuna zakona, šesnaesta, u Ustavu Sjedinjenih Država. Pristale su samo dvije 

države. Čovjek bi pomislio da će se u jednoj demokraciji takav prijedlog zakona 

lijepo odbaciti. Ali ne. Demokracije tamo nema! Državni tajnik Filander Knox 

obavijestio je Kongres da je postignut neophodan sporazum te je savezni porez na 

dohodak zakonski prihvaćen. Ili, ipak, u zbilji, nije. Porezna služba (Internal Revenue 

Service - IRS), koja ubire savezni porez na dohodak i oduzima imovinu onima 

koji ga ne plate, već desetljećima potkrada američki narod, a čini to i dalje. Prisilno 

ubiranje saveznog poreza na dohodak i danas je nezakonito. Ono nikada nije na 

propisan način usvojeno kao zakon. Godine 1985. jedan američki poslovni čovjek 

tužio je Poreznu službu na toj osnovi i sud je presudio u njegovu korist. Načinio 

sam pretisak pisma (slika 5) objavljenog u časopisu Nexus, odličnoj publikaciji koja 

objelodanjuje manipulaciju i svjetsku zavjeru. Tvrdi se da je to pismo, kojeg je punomoćnik 

Porezne službe poslao svojim područnim direktorima, dokaz da IRS i 

američka vlada jako dobro znaju kako prinudivanje ljudi da plaćaju savezni porez 

na dohodak predstavlja krađu. Neki ljudi kažu daje to pismo krivotvorina, što možda 

i jest, ali ako živite u Americi nije zgorega da zatražite stručni savjet o svojim 

poreznim obvezama. 

Kako se taj sustav „nestašnog" novca proširio i ojačao svoj stisak u svijetu, tako 

se moć nad političkim zbivanjima i ljudima na ovom planetu strelovito povećavala. 

Tako su bankari iz redova Elite zadobili moć da izazivaju ratove i revolucije, gotovo 

kako im se prohtje, u savezu s drugim elementima unutar mreže Bratstva koja se 

proširila i postala još više usredotočena na svoje ciljeve tijekom istog razdoblja u 

kojem se takav bankarski sustav pojavio. Drugi ogranak Bratstva službeno je pokrenuo 

njemački profesor Adam Weishaupt 1. svibnja 1776., kaneći ubaciti njegove 

članove u sva sjedišta moći diljem Europe. Nazvao ga je Bavarski Iluminati. Izraz 

'Iluminati znači obasjani' ili 'prosvijetljeni', a potječe iz drevnih vremena. Weishauptovi 

Iluminati bili su ustrojeni na klasičnim linijama Bratstva s krugovima očigledno 

nepovezanih ljudi kojim je svima, iza pozornice i bez njihova znanja, manipulirala 

i upravljala ista kontrolna jezgra u središtu organizacije. Jednom je rekao: 

„Velika snaga našeg Reda leži u njegovoj tajnosti; neka se nikada ne pojavljuje u 

svoje vlastito ime, nego neka uvijek bude pokriven drugim imenom, drugom djelatnošću". 

Izvanredni je to sažetak pristupa Iluminata/Svjetske Elite. Neki istraživači 

iznose pretpostavku da su pokretanje Bavarskih lluminata 1770. godine Weishauptu 

naložili Rothschildi. 17 

62 63

moc 

novčanica 

Tajna društva Bratstva kovala su urote za uništenje europskih monarhija, želeći ih 

zamijeniti republikama ili, rjeđe, lišiti vladare vlasti i ostaviti ih kao čisto simbolične 

poglavare. Moćne vladare ili vladarice nisu dirali ako su ovi podržavali planove Iluminata/Elite 

za uspostavu Novog Svjetskog Poretka, no ako to ne bi činili, ili ako bi 

odbijali da budu manipulirani, predstavljalo je to veliku prepreku odvijanju njihova 

plana. Manipulatori su ih mogli smaknuti u nadi da će njihova zamjena plesati kako 

oni sviraju, ali nisu to mogli činiti do u beskraj. Mnogo je bolje, sa stajališta Bratstva, 

zamijeniti monarhije izabranim predstavnicima naroda koje se moglo mijenjati 

svakih nekoliko godina. Kontrolirate li novac i medije, tada u velikoj mjeri možete 

kontrolirati (a) tko će dospjeti do čelnih položaja u političkim strankama i (b) koga 

će narod izabrati u organe vlasti. Osobu po svojem izboru manipulacijama možete 

dovesti do vrha ako financijski pomažete sve političke stranke i prekrijete ih mrežom 

tajnih društava; pokrenut ćete svoje (kontrolirane) medije u svrhu jačanja popularnosti 

onoga koga želite vidjeti kao pobjednika izbora, kao i u svrhu potkopavanja 

njegovog ili njezinog protivnika. Privid koji se s podsmijehom naziva demokracija 

izvanredno je oruđe Iluminala/Svjetske Elite. Ona je njihova kreacija, a od demokratskog 

nema ni ,,d". 

Francuska revolucija 1789. bila je državni udar proveden od strane Iluminata. Njihove 

metode uvijek bi se iznova ponavljale, a nedemokratske monarhije zamjenjivale 

nedemokratskim „narodnim skupštinama". Jedina prava razlika između ta dva oblika 

vladavine sastojala se u tome što je jedna očito bila diktatura, dok se druga pričinjavala 

slobodom. Kada narodom vlada diktator bilo kojeg oblika doći će vrijeme kada će 

u narodu rasti želja za sudjelovanjem u upravljanju zemlje te će se zahtijevati uvođenje 

nekih oblika demokracije. Ljudi koji žive pod čizmom diktatora, drugim riječima, 

znaju da žive pod čizmom diktatora, pa će se naposljetku pobuniti. 

Sustavi koji su zamijenili „tobožnje demokracije" kako ih ja zovem, osmišljeni su 

na način da stvaraju privid „moći naroda", a da istovremeno ustrojavaju sustav koji 

će vođenje igre omogućiti nekolicini. Manipulirajući događajima i izborima preko 

izravnog uplitanja, korupcije ili moći medija, Elita je mogla biti poprilično sigurna 

da će osobe po njihovom izboru postati predsjednici, premijeri i vodeća imena u 

vladama. Ljudi se pitaju zašto su oni koji se, diljem svijeta, popnu do političkog vrha, 

često korumpirani ili nesposobni. Eto, sada znate zašto. Tako je unaprijed određeno. 

Uostalom, tako je teže potaknuti ljude da se pobune protiv tiranije tobožnjih demokracija 

jer su programirani da vjeruju kako žive u pravoj demokraciji. Tijekom revolucija 

u režiji Iluminata, s padom moći monarhija, jedan oblik diktature zamijenjen 

je drugim, ali to je primijetio malen broj ljudi! 

Pogledamo li nakratko kako je tekla Francuska revolucija, zapazit ćete pozadinsku 

strategiju kojom se Svjetska Elita i njeni iluminatski izdanci cijelo vrijeme služe kako 

bi izazivali sukobe i obmanjivali ljude. Kao i obično, počela je s umjetno proizvedenom 

ekonomskom krizom. Neku državu i njezine stanovnike najprije se dovede do 

bezizlaznog škripca pomoću siromaštva i gospodarskog sloma. Kao što ćete vidjeti 

na mnogim mjestima u ovoj knjizi, manipulatori stvaraju okolnosti u kojima će javno 

Ilinijenje reći: „Nešto se mora poduzeti!" Dospjevši do tog stadija (pomoću gospodarske 

krize, ili ratova, ili nečeg trećeg) naprijed stupaju manipulatori, pretvarajući 

se da se zalažu za interese naroda i nude „rješenja" za probleme koje su zapravo 

sami izazvali. „Rješenja" će biti upravo one mjere do kakvih su manipulatori ionako 

željeli da dođe, kao dio kretanja ka Novom Svjetskom Poretku. Takvu metodu nazivam 

scenarijem problem-reakcija-rješenje'. U ovom konkretnom slučaju željeli su da 

francuski narod svrgne monarhiju, sijući sjeme pobune pomoću svoje stare metode 

stvaranja siromaštva i dugovanja. U svojoj knjizi Napoleonov život (Vie Life Of Napokon) 

McNair Wilson o svom dobu kaže: 

,,U privrednom ustroju Europe došlo je do jedne korjenite promjene, gdje je 

stara osnova prestala biti bogatstvo mjereno količinom zemlje, usjeva, stada 

i minerala; uveden je novi standard, to jest jedan oblik novca kojemu je dan 

naziv „zajam". 18 

Dugovi su mjereni zlatom i srebrom koje Francuska nije proizvodila. 

Njihovi su dugovi, dakle, neminovno rasli te ih je bilo još teže, gotovo nemoguće, 

otplatiti. Kao i obično, Bratstvo je imalo svoje ljude „iznutra", uključujući i jednoga na 

ključnom položaju glavnog ministra financija kralja Luja. Zvao se Necker, čovjek koji 

je tvrdio da je Švicarac njemačkih korijena. McNair Wilson o njemu piše: „Necker se 

probio do kraljeve Riznice kao predstavnik dužničkog sustava za kojeg je priznao da 

mu je odan".' 1 ' Necker je bio na glasu kao smion i bezobziran špekulant prije negoli 

se pridružio kraljevoj administraciji i, nakon četiri godine rada u državnoj riznici, 

francuske je financije manipulacijama prebacio Iluminatima-Eliti, povećavši državni 

dug za još 170 milijuna funti. 211 

Uz dokosurenu francusku privredu te narod koji je 

postajao sve uzrujaniji zbog siromaštva, Iluminati su prešli na fazu broj dva i započeli 

proces potpirivanja revolucije. Činili su to kroz mrežu Slobodnog zidarstva. 

Do 1730. godine Slobodno zidarstvo uvedeno je u Francusku iz Engleske, privukavši 

u svoje redove ugledna imena kao što su Phillipe Egalite, vojvoda od Chartresa, 

* vojvoda od Orleansa koji je postao Veliki majstor. Bratstvo je uz pomoć tih i ostalih 

ljudi gradilo prvo uporište revolucije, s umjerenijim zahtjevima. Egalitea su uvjerili 

đa će postati kraljem demokratske države čim postojeći kralj i kraljica budu svrgnuti. 

Nije ni slutio razmjere krvoprolića koje će uslijediti. Isti je slučaj bio i s Lafayetteom, 

još jednim revolucionarom i prijateljem Benjamina Franklina. Lafayette je htio da se 

demokratska monarhija uvede pod Lujem, tadašnjim kraljem. No ti su ljudi jednostavno 

iskorišteni kao sredstvo raspirivanja revolucionarnog žara. Pravi manipulatori 

znali su točno kakva će to revolucija biti. Nakon što je Egalite poslužio svrsi poslan 

J e 

na giljotinu. Mnoge ljude iz različitih područja djelovanja iluminatski manipulatori 

obmanjuju kako bi bili sigurni da će ovi odigrati svoju ulogu u sveobuhvatnom 

planu, čija se prava nakana od njih krije. Čim svoj posao obave bivaju odbačeni. Oni 

64 

65

' istino će vas osloboditi 

moć 

novčanica 

koji čitaju ovu knjigu - a nalaze se na nižim prečkama ljestvice Bratstva - možda bi o 

ovome trebali pomnije razmisliti, ako ne zbog drugih a ono zbog samih sebe. 

Još jedna figura Bratstva bio je markiz de Mirabeau. Zna se da ga je financirao 

Nijemac Moses Mendelssohn, član Iluminata. 21 

Rabin Marvin S. Antelman navodi 

Mendelssohna kao ključnog manipulatora unutarnje „židovske" klike za koju vjeruje 

da nastoji uništiti judaizam i religiju općenito. 22 

On tvrdi da su pripadnici te klike, 

zajedno s ne-Židovima, sljedbenici onoga što i on naziva kultom Svevidećeg Oka. Tu 

skupinu povezuje s dinastijom Rothschild, tumačeći da je taj kult bio sila koja je stajala 

u pozadini Francuske revolucije. Mendelssohn je pokrenuo iluminatski paravan, 

pokret Haskala 1776. godine - kada su pokrenuti i Bavarski Iluminati. Druga figura 

bliska Mendelssohnu bio je član Iluminata Friedrich Nicholai. Rabin Antelman opisao 

je Mendelssohna kao „prevaranta" koji je planirao propast judaizma, istodobno 

tvrdeći da promiče religiju i „rasu". Upravo je to ono što se otada zbivalo, a nastavlja 

se zbivati i danas. Na djelu je svjetska židovska klika čiji pripadnici u biti nisu 

sljedbenici judaizma ili podupiratelji židovskog naroda. U slobodnozidarske lože 

U Francuskoj, osobito one pod kontrolom jednog oblika tog reda (nazvanog Veliki 

orijent), uvukli su se iluminatski manipulatori sa zadatkom da raspiruju revoluciju. 

Godine 1786. Mirabeau je utemeljio jednu iluminatsku ložu na sastanku u Jakobinskom 

koledžu u Parizu. Postali su poznatiji kao jakobinci. Iste te godine u Frankurtu 

je oformljena još jedna iluminatska skupina pod okriljem Svevidećeg Oka, a nazivali 

su se frankisti (po lacobu Franksu). Jedan od njezinih lučonoša bio je Michael Hess, 

zaposlenik Mayera Amschela Rothschilda. Te dvije skupine, jakobinci i frankisti, bile 

su pokretačka snaga Francuske revolucije. 

Plan Bratstva izašao je na vidjelo kada je jednog člana Weishauptovih Bavarskih 

Iluminata udarila munja, ubivši ga nedaleko Ratisbona dok je nosio tajne spise. U 

njima su otkriveni planovi za izazivanje svjetske revolucije i za uspostavu Novog 

Svjetskog Poretka, nevjerojatno podsjećajući na Prokokole sionskih mudraca, o čemu 

ću više govoriti kasnije. 23 

Bavarska je vlada naložila premetačinu sjedišta Iluminata. 

Pronađeno je mnogo više informacija, pa su o planu obaviještene francuske vlasti. No 

zbivanja u Francuskoj sada su dobila takav zamah da se više nisu dala zaustaviti. Do 

godine 1789. više od 2000 slobodnozidarskih loža pridružilo se organizaciji Velikog 

orijenta koju su pak kontrolirali Iluminati. A njih same kontrolirala je Svjetska Elita. 

Polazišna točka glavne organizacije revolucije bila je Egaliteova kuća, Palais Royal, 

gdje se također tiskao i odakle se raspačao propagandni materijal. Pozajmljivačima 

novca bio je toliko dužan da im je morao prepisati svoju palaču i imanja. Dio manipulacije 

umom u svakoj operaciji Elite/Bratstva je blaćenje karakternih osobina protivničke 

strane. Jedan takav primjer u Francuskoj revoluciji bila je čuvena dijamantna 

ogrlica koju je bila „kupila" kraljica Marija Antoaneta. Nekoliko godina ranije na 

Slobodno zidarstvo kraljicu je bila upozorila njena sestra u Austriji, no ova se na savjet 

nije obazirala. Svoju je sestru obavijestila da je Slobodno zidarstvo u Francuskoj 

otvoreno i da „svatko zna sve". „Otvoreni" Slobodni zidari upravo su, dok je pisala te 

riječi, planirali krvoproliće i smaknuća giljotinom. Ogorčenje zbog postupaka monarhije 

u Francuskoj dodatno je raspireno kada je propagandna mašinerija objavila 

da je kraljica kupila dijamantnu ogrlicu za 250.000 funti iako je zapravo ogrlicu bez 

njezinog znanja naručio agent Bratstva, bliski suradnik Adama Weishaupta. U Francuskoj, 

u vrijeme silnog siromaštva, odjeknulo je to kao bomba. Plan je osmislio Joseph 

Balsamo (pravim imenom Cagliostro), Talijan iz Palerma kojega je u Iluminate 

bio inicirao Weishaupt. 2 ' 1 

Sa svakim novim valom nasilja, ova je „narodna revolucija" odbacivala svoje slugane 

i marionete. Dolazili su drugi, kao što su Danton, Marat i Robespierre, koji će 

također biti uklonjeni jednom kada budu dokraja iskorišteni. U svrhu poticanja još 

većeg nasilja i nemira organizirane su horde koje će izaći na ulice i praviti metež. U 

rujnu 1792. dogodio se „Rujanski pokolj" kada je samo u pariškim zatvorima pogubljeno 

8000 ljudi, u ime revolucije koja je trebala donijeti „slobodu" od kraljeve 

tiranije. U samoj njezinoj srži revoluciju uopće nije organizirao francuski narod. Kao 

stoje rekao sir Walter Scott u Napoleonovom životu: „Glavni vođe... [revolucije]... čini 

se da su bili stranci". 25 

Za Robespierrea se govorilo daje bio svjetlost vodilja revolucije 

kada se ona zahuktavala, ali bila je to samo još jedna dimna zavjesa. U svojoj knjizi 

Robespierreov život G. Renier piše: 

„Dana 28. srpnja 1794. Robespierre je održao dugačak govor protiv ultraterorista... 

izrekavši neodređene i uopćene optužbe. 'Ne usudim se imenovati ih, na 

ovom mjestu i u ovom trenutku. Nekako se ne mogu natjerati da pokidam i 

strgnem veo koji prekriva tu duboku tajnu staroga doba. Ali sasvim pouzdano 

tvrdim da su među tvorcima ove urote agenti tog sustava korupcije i rasipništva, 

što su najsnažnija od svih sredstava koja su osmislili stranci da bi razbili 

Republiku; mislim na raznorazne apostole ateizma i izopačenosti koja je toj 

zavjeri podloga'." 

Iste noći u 2 sata ujutro Robespierre je prostrijeljen, a sljedećeg je dana odveden na 

giljotinu. U svojim se govorima suviše približio otkrivanju istine o „veličanstvenoj" 

Francuskoj revoluciji, što je u nakaradnom svijetu Iluminata/Elite značilo da mora 

otići. Razmislite o tome, vi koji pripadate Bratstvu i vjerujete da događaje imate pod 

kontrolom. Prekinite s time odmah i sada, prenesite mi informacije koje imate o onome 

što se iza kulisa događa i bjez te odande da ne biste postali drugi Robespierrei ili 

Egalitei! Od Francuske revolucije naovamo možemo vidjeti elemente manipuliranih 

ratova i revolucija zajedničke svim „narodnim ustancima" u Europi koji su zbacili 

monarhije, te svim sukobima širom svijeta. To su: financijska kriza kojom se izaziva 

Patnja i posljedična želja za promjenom („Nešto se mora poduzeti"); obmanjivanje 

utjecajnih osoba koje podržavaju „cilj" bez razumijevanja prave namjere; odbacivanje 

u 

h ljudi kada posluže svojoj svrsi; obilata propaganda kojom se želi iskoristiti prirodna 

osjetljivost javnosti na nepravdu, pa dezinformirati i usmjeriti javno mnijenje 

67


moć 

novčanica 

u željenom pravcu; laganje o protivnicima toga plana te ocrnjivanje njihove ličnosti 

do točke gdje će ljudi prema njima gajiti duboku mržnju; organiziranje tipa „unajmi 

rulju" čime se želi izazvati uznemirenost i ohrabriti druge da svrgnu ustaljeni red i, na 

kraju, uvođenje nekakve lažne demokracije ili zamjenske diktature. 

Pogledate li pozadinu bilo koje revolucije uočit ćete većinu tih metoda a najčešće 

i sve. Sustav kojeg opisujem sredstvo je preko kojeg vanzemaljski Zatvorski Čuvari 

i Luciferska svijest na ne-fizičkim frekvencijama uokolo ovog planeta manifestiraju 

svoju kontrolu u fizičkom svijetu u vidu mreže Svjetske Elite/Iluminata/Bratstva. 

Načelo „podijeli pa vladaj" kontrola protoka informacija, tajna manipulacija i sukob. 

Tijekom otprilike posljednjih tri stotine tisuća godina sve te metode kontrole od strane 

Zatvorskih Čuvara mogu se vidjeti u mreži Elite na Zemlji, jedna metoda samo je 

drukčija razina druge metode. Revolucije i ratovi nastavljali su izbijati širom Europe 

tijekom devetnaestog stoljeća, od kojih je mnoge koordinirao lord Palmerston, britanski 

premijer koji je politiku svoje zemlje usmjeravao u pravcu provedbe zamisli 

lluminata. Lord Palmerston bio je Veliki patrijarh ili Veliki majstor Slobodnog zidarstva 

Velikog orijenta, što je još jedno ime lluminata. 

Upravo je Palmerston bio premijer tijekom „opijumskih ratova" kada je Britanija 

prisiljavala Kineze da uvoze opijum, a takvom politikom pretvarali su stanovnike u 

ovisnike kojima je bilo lako upravljati. Jedna od posljedica bilo je britansko preuzimanje 

Hong Konga odakle je Britanija vodila svoju trgovinu drogom što, uz Amerikance 

i Kineze, još uvijek čini. 

Tijekom tog razdoblja plan Zatvorskih Čuvara/Svjetske Elite sadržavao je još jedan 

cilj: izbacivanje Boga iz ljudskog uma. Bog Elite je Luciferska svijest, ali oni su željeli 

da ljudski um odbaci sva vjerovanja u vječni život te da vjeruje u smrtnost, komičnost 

i materijalističku „znanost". Time bi ljudsku svijest učinili još poslušnijim sužnjem 

ove materijalne razine. Krajem 19. stoljeća pojavio se prijeporan dokument pod nazivom 

Protokoli sionskih mudraca. Ja ih zovem Protokolima lluminata, a mnoge izvatke 

navodim u Pobuni robova. Neki govore daje to bila patvorina koja je objavljena samo 

da bi se naudilo ugledu Židova, stoga izraz Protokoli lluminata rabim samo kako 

bih naglasak maknuo sa Zidova. Ako su bili krivotvorina, što je sasvim moguće, krivotvorina 

čega su bili, i čija' Autori uspješnice Sveta krv, sveti gral (Holy Blood, Holy 

Grail), zaključuju da su izvorni Protokoli uistinu bili nepatvoreni. Iznose pretpostavku 

da ih je napisala elitna skupina zvana Sionski priorij, odnosno unutarnja, nađziruća 

jezgra Vitezova templara. 26 

Smatraju daje izvorni dokument izmijenjen kako bi 

izgledao kao židovska zavjera. Takav zaključak nikako ne bih odbacio. Mene zanima 

manipulacija koju opisuju, a ne komu se ona pripisuje. Vjerujem da im je izvorište 

u Iluminatima, kao što misli i rabin Antelman. Bez obzira na argumente, jedna se 

činjenica, gledajući unatrag, sa sadašnjim iskustvom (u razdoblje od posljednjih 100 

godina), ne može zanijekati. Protokoli su, odakle god potekli, bili poprilično zapanjujuće 

proročanstvo onoga što se zbivalo u dvadesetom stoljeću u smislu ratova i 

manipulacije koju ovdje razotkrivam. Ma tko da ih je napisao, vraški je dobro znao 

0 kakvoj se političkoj strategiji radi. U jednom se protokolu govori o načinu na koji 

manipulatori kane uništiti predodžbu Boga u što je više moguće ljudskih umova: 

„S tim ciljem u vidu mi neprestano, putem naših tiskovina, gradimo slijepo povjerenje 

u te [znanstvene] teorije. Intelektualci iz redova goja [ne-Židova] kočoperit će 

se svojim znanjem te će bez ikakve logičke provjere početi iznositi sve informacije 

dostupne putem znanosti, koje su stručnjaci naših ispostava vješto sastavili u svrhu 

usmjeravanja njihovih umova u pravcu kojeg mi želimo. Nemojte ni za trenutak 

pomisliti da su ove tvrdnje prazne riječi: sjetite se samo uspjeha koji smo poželi s 

darvinizmom..." 

2. protokol 

„ ...Nužno je potkopati cjelokupnu vjeru, da istrgnemo iz umova goja samo načelo 

božanske naravi i duha, i da na njegovo mjesto ubacimo aritmetičke kalkulacije i 

materijalne potrebe." 

4. protokol 

Darvinizam se, dakako, odnosi na Charlesa Darwina, čovjeka vrlo učinkovitog 

u širenju sada čestog vjerovanja u jedan-život-i-to-je-to. Sredinom 1800-tih iznio 

je pretpostavku da se umne sposobnosti razvijaju u skladu s genetskim nasljeđem. 

To je čista bedastoća, ali je ipak pružila izliku za kasnije osnivanje eugeničkog 

pokreta (rasne čistoće) koji će dovesti do pojave Adolfa Hitlera i politike 

kontrole stanovništva kakvu imamo danas. Njegovo djelo Podrijetlo vrsta (Origin 

Of Species), da se poslužimo skraćenim naslovom, kasnije će postati temelj 

„znanstvene" misli, a u njem izložen svjetonazor i dandanas prevladava u onome 

što smjelo nazivamo znanošću. Njegovu najpoznatiju teoriju, o opstanku najjačih 

1 najsposobnijih, u prva četiri izdanja uopće ne nalazimo. Pokupio ju je iz djela 

svog suvremenika Herberta Spencera, koji ju je pak pokupio od nekoga trećeg. 

Riječ „evolucija" nije se pojavila sve do šestog izdanja objavljenog 1872. godine. 

Po mojim saznanjima, pred kraj života i sam je Darwin odbacio svoju teoriju, 

smatrajući da je ljudska bića stvorio Bog. No njegovo Podrijetlo vrsta ipak je zavladalo 

„znanstvenom" mišlju. Elita mu je bila namijenila upravo tu ulogu. Darwin 

je bio samo još jedna od marioneta. 

Bio je paravan za potkopavanje ljudskog uma, što se provodilo godinama. Značajnu 

je ulogu u svemu tome imala manja skupina ljudi poznata pod nazivom 

Mjesečevo društvo (Lunar Society) iz Birminghama u Engleskoj. Skupina je nastavila 

djelovati pod nazivom Kraljevskog društva (Royal Society) sa sjedištem 

u 

Londonu, koje je još uvijek jedno od najutjecajnijih tijela u svijetu kada govorimo 

o znanosti. Kraljevsko društvo ustanovio je Red ružinog križa (Order of 

ine Rosy Cross) za vladavine Charlesa II. Još jedan poznati znanstveni autoritet, 

str Isaac Newton, bio je Rozenkrojcer i Veliki majstor Sionskog priorija, unutar-


moć 

novčanica 

nje jezgre Vitezova templara. On stoji u pozadini osnivanja Kraljevskog društva. 

Istraživači historijata Mjesečevog društva pokazali su da je ono zrcalilo (upravo 

izvanrednom preciznošću) skupinu nazvanu Nevidljivi koledž (Invisible College) 

opisanu u djelu Francisa Bacona Nova Atiantida (The New Atlantis). Nazvano je 

Mjesečevim društvom zato što se sastajalo jednom mjesečno u vrijeme punog 

mjeseca. Među njegovim članovima bili su Benjamin Franklin, jedan od utemeljitelja 

Sjedinjenih Država i bliski suradnik francuskih revolucionara i... Erasmus 

Darwin, djed Charlesa Darvvina, čovjeka koji će kasnije postati glasnogovornik 

kreda ovaj-je-svijet-sve-što-postoji'. Kakve li slučajnosti! Još jedan član Mjesečevog 

društva bio je Unitarijanac Josiah Wedgwood, osnivač poznate lonćarske 

kompanije, a njegova će kći postati majka Charlesa Darwina nakon udaje za dr. 

Roberta Darwina, sina Erasmusa Darwina. Tako treba! Najbolje je kada sve ostaje 

u obitelji. 

Šestorica članova Mjesečevog društva pohađala su Edinburško sveučilište, kao 

i sam Charles Darwin. Društvo je bilo revolucionarna organizacija koja je podupirala 

svrgavanje monarhija i podrivanje koncepta Boga u čovjekovom sustavu 

vjerovanja. Benjamin Franklin postao je neka vrsta „dvosmjernog" diplomata i 

zagovornika te ideje, na isti način na koji će to postati Henry Kissinger u drugoj 

polovici prošloga stoljeća. Najtoplije preporučam knjigu kanadskog znanstvenika 

i istraživača lana T. Taylora pod naslovom U umovima ljudi: Darwin i Novi svjetski 

poredak (In The Minds Of Men: Darwin And The NewWorld Order). Knjiga 

otkriva kako je moderna „znanstvena" teorija iskonstruirana i prodana kao istina 

kako bi zavela čovjekov um. Uz podrobne, dokumentirane dokaze, Taylor ogoljuje 

zdanje znanstvenog establišmenta, njegova uvjerenja, tvrdnje i manipulacije. 

Svatko tko proučava znanost obavezno bi ju trebao pročitati. 

Ali, naravno, takve izvještaje potkrijepljene dokazima većina neće pročitati. Tijekom 

pohađanja škola i fakulteta oni upijaju sve općeprihvaćene brbljarije koje 

potječu iz Darwinova doba. One utječu na način na koji mnogi od njih vide same 

sebe i život općenito i, kao što smo vidjeli, potom i sami stvaraju takvu stvarnost 

u svijetu koji ih okružuje. To je svijet tipa: ,,A čemu sve to Mi smo, ipak, samo 

kozmičke slučajnosti, a život se svodi na opstanak najjačih. Suosjećanju nema 

mjesta, neka se svatko uzda u se'". Pokret iznjedren iz Darwinovog pogleda na 

svijet naziva se humanizam, a on je još jedno sredstvo manipulacije, premda golema 

većina njegovih zagovornika to ne shvaća. 1 danas imamo organizacije poput 

Odbora za znanstveno [sic] istraživanje tvrdnji o paranormalnim iskustvima 

{Commiteee for the Scientific Investigation of Claims of the Paranormal - CSICOP) 

koje na svaki mogući način nastoje diskreditirati svako objašnjenje ili pojave koje 

etabliranu znanost razotkrivaju kao prijevaru. Jedna od žešćih britanskih hajkača 

na drukčija znanstvena objašnjenja je Susan Blackmore koju se obilato dovodi 

na televiziju da brani stav vladajuće struje znanosti pred svim izazovima. Teško 

mogu i zamisliti s koliko su lokota zakračunati takvi umovi. 

U našoj kratkoj povijesti zavjera sada smo došli do početka dvadesetog stoljeća. 

Manipulatori su stvorili bankarski i financijski sustav, uveli znanost tipa ovajje-svijet-sve-što-postoji' 

te su, puteni režiranih revolucija, uspostavili niz lažnih 

demokracija koje ljude kontroliraju i usmjeruju dok ovi misle da žive u slobodi. 

U svojim zavedenim umovima (kontroliranim od strane Zatvorskih Čuvara s Četvrte 

Dimenzije), sazrijelo je vrijeme za pokretanje sljedeće faze na putu prema 

Novom Svjetskom Poretku. Došlo je vrijeme da se krene globalno. 

IZVORI 

1 Jewish Encyclopedia, X. svezak, str. 499. 

2 George Armstrong, Rothschilds Money Trust (1940.), str. 22. 

3 Eustace Mullins, The World Order, Our Secret Rulers (Ezra Pound Institute of Civilisation, 

Staunton, SAD, 1992.), str. 7. 

4 Vidio sam također da se taj navod pripisuje kasnijim izdancima Rothschilda. 

5 The Rothschilds, Financial Rulers Of Nations, str. 167. 

6 John Reeves, The Rothschilds, str. 104.-105. 

7 Jewish Encylopedia, 10. svezak, str. 501 .-502. 

8 Zapravo, premda navodim izraz „Nizozemac", ranije je on bio njemački kraljević iz 

dinastije Nassau. Zanimljivo, još će se jedan njemački kraljević oženiti s pripadnicom 

nizozemske kraljevske obitelji u tom stoljeću. To je kraljević Bernhard, o kojemu ćemo 

mnogo više reći nešto kasnije. 

9 The World Order, Our Secret Rulers, str. 25. 

10 The World Order, Our Secret Rulers, str 25. 

11 Ibid., str. 276. 

12 Secret Societies, str. 122. 

13 Prema drugoj struji mišljenja, Lincoln je ubijen zato stoje otkrivao previše tajni društava 

pod okriljem Bratstva čiji je bio član. U jednom od narednih odlomaka opisat ću 

crne ezoterične temelje Svjetske Elite/Bratstva. 

14 Titula „Pukovnik" bila je samo počasna. U vojsci, naime, on nikada nije bio. 

15 Saturday Evening Post, (9. veljače 1935.), str. 25. 

16 Rothschild Money Trust, str. 41. 


18 McNair Wilson, The Life Of Napoleon, str. 38. 

19 Captain A. H. M. Ramsey, The Nameless War (Omni Publications, London, 1952.), str. 25. 

20 Ibid., str. 25. 

21 The Nameless War, str. 26. 

22 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate (Zahavia Ltd., New York-Tel Aviv, 

1974.). 

70 

71

i istina će vas osloboditi 

23 Secret Societies, str. 110.-112. 

24 The Nameless War, str. 29. 

25 Ibid., str. 33. 

26 Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln, Holy Blood, Holy Grail (Jonathan 

Cape, London, 1982.), str. 198.-203. 

četvrto poglavlje 

od Rhodesa do propasti 

Nekim je ljudima isprva teško shvatiti kako se ta manipulacija može nastavljati 

tijekom tolikih generacija, ali stvar je zapravo jednostavna. Putem upravljanja i 

poticaja iz Četvrte Dimenzije. A oni koji su dosegli vrh ljudske piramide neprestano 

traže ljude pravog kalibra i stava koji bi ih trebali naslijediti kao zemaljske predstavnike 

Zatvorskih Čuvara. Znanje o planiranom Novom Svjetskom Poretku te o metodama 

manipulacije također se prenose kroz naraštaje određenih obitelji, što cijeli 

postupak čini lakšim. 

Ja mislim da se iste struje svijesti uvijek iznova utjelovljuju, „umiru" i ponovno 

utjelovljuju tijekom tisuća godina kako bi se plan nastavio provoditi. 

Baš kao što one koji žele osloboditi čovječanstvo podržavaju bića s drugih frekvencija 

stvarnosti, tako su podržavani (s nižih razina) i pripadnici mreže Elite/lluminata/ 

Bratstva. Kod mnogih koji su u to uključeni česti su zanimanje za „crna" okultna znanja 

i želja za komunikacijom s vanzemaljskim „nadljudima" - Zatvorskim Čuvarima 

s Četvrte Dimenzije. Metode komunikacije, kako za one koji žele slobodu tako i za 

one koji žele kontrolu nad drugima, gotovo su iste. Razlikuju se po namjeri koja leži 

iza takvih komunikacija. Pripadnicima Elite u svijest se ubacuju misli i podaci koji 

će ih voditi, a isto se događa i onima koji se bore protiv takvog ustroja. Na Zemlji mi 

smo sredstva duhovnog rvanja koje se zbiva na jednoj drugoj razini našeg planeta, a 

ne samo na ovoj. 

Okrugli stol 

Cecil Rhodes bio je bajoslovno bogat Englez koji je eksploatirao kontinent i narode 

Afrike, a posebice zalihe dijamanata u Južnoj Africi. Naziv Rodezija, tj. današnji Zimbabve, 

pokazatelj je njegova utjecaja u tom dijelu svijeta. Kao studenta na Oksfordskom 

sveučilištu, Rhodesa je nadahnuo profesor lijepih umjetnosti po imenu John 

Ruskin koji se i danas drži legendarnom figurom na Oxfordu. Ruskin je rođen 1819. 

u Londonu, u obitelji bogatog trgovca vinom, te je naslijedio velik imetak. Njegov je 

junak bio drevni grčki filozof Platon čija je djela čitao gotovo svakoga dana. Platon je 

imao briljantan um, umnogome je doprinio ljudskom znanju i umijeću rasprave, ali 

neka od njegovih gledišta o tome kako treba ustrojiti društvo, odnosno o nametanju 

volje onih na vrhu, daleko su od mojih kao nebo i zemlja. Ruskin je vjerovao u planiranu, 

centraliziranu moć u okviru Novog Svjetskog Poretka, smatrajući da Država 

treba kontrolirati sredstva proizvodnje i raspodjele. Istu je filozofiju slijedila rana britanska 

Laburistička stranka prije negoli je postala alternativna Konzervativna stranka

istina ce vas osioooditi 


kakva je danas. Ruskin je, međutim, otišao korak dalje te je vjerovao da bi kontrola od 

strane Države mogla biti u rukama jednog diktatora nadmoćnog intelekta u odnosu 

na ostatak društva. Neki istraživači smatraju da je podržavao Humiliate. Ruskin je 

vjerojatno iskreno želio bolje uvjete života za siromašne, ali mislim da je bio na krivom 

tragu glede načina postizanja istih. Njegove ideje kasnije su slijedili Karl Marx i 

Friedrich Engels (još jedan proučavatelj Platona) te su postale temelji marksističkog 

oblika komunizma koji je uskoro uhvatio korijena kod naroda istočne Europe. 

Rabin Marvin S. Antelman također prepoznaje temu Platona i njegovu povezanost 

s mrežom tajnih društava Svevidećeg Oka. On ističe da je Moses Mendelssohn, jedan 

od tvoraca Francuske revolucije, bio zagriženi proučavatelj Platonovih djela teje prozvan 

„njemačkim Platonom". Preveo je tri knjige Platonove Republike na njemački, 

ali mu prijevodi nikada nisu objavljeni. No, sačuvala ih je bankarska obitelj Warburg, 

podložnici Rothschilda, i tvorci Federalnih rezervi. 1 

Warburzi će, poput Rothschilda, 

kasnije financirati Adolfa Hitlera. Adam Weishaupt, osnivač Iluminata, bio je još 

jedan obožavatelj Platona i visoki inicijat struje okultne „misli" pod nadzorom Svevidećeg 

Oka. 

Stajališta Johna Ruskina, koje je tako rječito iznosio, dovela su do revolucije u načinu 

razmišljanja povlaštenih studenata na Oxfordu te nekih na Cambridgeu. Rhodes 

je vlastoručno prepisao Ruskinov uvodni govor i čuvao ga kod sebe do kraja života. 

Stvaranje svjetske vlade sa središtem u Britaniji postala je Rhodesova opsesija te je 

bila polazište gotovo svega što je radio. Eksploatirajući južnoafričke dijamante i minerale 

bivao je sve bogatiji te je osnovao kompanije kao što su DeBeers Consolidated 

Mines i Consolidated Gold Fields. Također je postao premijer Rtovske kolonije (Cape 

Colony, nazvana po Rtu dobre nade; op. prev.) te je pomoću svojeg bogatstva i utjecaja 

nadzirao poslanička mjesta u parlamentima Britanije i Južne Afrike. Do 1890-ih 

dohodak mu je narastao na najmanje milijun funti godišnje (prije više od stotinu 

godina!), ali njegov račun u banci najčešće bi bio prekoračen - u trošenju mu nije 

bilo premca. Povećim dijelom novca pospješivao je ostvarivanje svog cilja - svjetske 

vlade. Rhodes je navodno bio i član elitne skupine poznate pod nazivom Komitet 

300, također poznate i kao Olimpijci. Ovu organizaciju obradio je dr. John Coleman 

u svojoj knjizi Hijerarhija zavjerenika: Priča o Komitetu 300 (Conspirators Hierarchy: 

Trie Story Of The Committee Of 300). Coleman tvrdi da je radio kao obavještajac u 

britanskoj Tajnoj obavještajnoj službi MI6. U daljnjem ću tekstu osobe koje je imenovao 

dr. Coleman navoditi uz kraticu (Kom. 300). Tu organizaciju čine vodeći ljudi 

u politici, trgovini, bankarstvu, medijima, vojsci itd. koji rade na preuzimanju sveukupne 

svjetske moći. 

Rhodes 2 

je namjeravao osnovati tajno društvo koje bi manipuliralo događajima 

na način koji bi doveo do uvođenja centralizirane globalne kontrole. To smo društvo 

nalazili pod raznim imenima ali, jednostavnosti radi, u daljnjem tekstu zvat ću ga po 

jednom od njih - Okrugli stol. Ustrojeno je po iluminatskim i slobodnozidarskim 

zasadama. Sastojalo se od unutarnjeg kruga, Društva izabranih (ili Inicijata), koji 

u točno znali o kakvoj se igri i ciljevima radi, te vanjskog Kruga prijatelja, sačinjenog 

od utjecajnih ljudi koji su mogli pomoći ostvarenju zadanih ciljeva, ali koji 

s 

nisu 

uvijek znali dublje nakane ili ambicije Okruglog stola. Manipulatori iz redova Stola 

uglavnom su bili oni sa stvarnom moći, a ne oni s prividnom moći. Njegovi članovi 

obično nisu zabilježeni u povijesti poput poznatih političara i vojskovođa, ali događajima 

su upravljali u daleko većoj mjeri od ljudi navedenih u povijesnim knjigama. 

Lord Astor (Kom. 300) bio je član unutarnje elite Okruglog stola i primjer je još 

jednog ključnog područja kontrole od strane Elite: medija. On će kasnije postati vlasnik 

dnevnih novina Tfie Times. I dandanas moć ne leži u rukama političara nego u 

rukama skrovitih likova koji ih „savjetuju" i kontroliraju, onih koji usmjeravaju tok 

informacija na javnu scenu. Okrugli stol, još jedna tvorevina Rothschilda, isplanirala 

je Burski rat u Južnoj Africi - koji se vodio od 1899.-1902. - i u kojem je ubijeno desetine 

tisuća muškaraca, žena i djece, a mnogi od njih u koncentracijskim logorima 

koje je uspostavio lord Kitchener (Kom. 300). Britanski premijer i ministar vanjskih 

poslova u to doba bio je lord Salisbury (Kom. 300) iz elitne obitelji Cecil, dobar prijatelj 

Winstona Churchilla (Kom. 300). Lord Salisbury i obitelj Cecil bili su ključni 

igrači u operaciji Rhodesa i Okruglog stola. Manipulacijama Okruglog stola Britanci 

su zadobili kontrolu nad mineralnim bogatstvom, a ustanovljena je i Unija Južne 

Afrike. Nathan (barun) Rothschild bio je član Okruglog stola koji je predstavljao 

interese dinastije Rothschilda i bankara koje su ovi kontrolirali, kao što su Warburzi, 

Schroderi i Lazardi. J. P. Morgan (Kom. 300) postao je članom 1899. godine. 

Kada je Rhodes 1902. umro, imetak je oporučno ostavio provoditeljima zacrtanih 

ciljeva. Njegovim se novcem jednini dijelom financiralo djelovanje Okruglog stola, 

premda je veliki dio sredstva dolazio od dinastije Rothschild. U svojoj oporuci Rhodes 

je također razradio sustav subvencioniranih stipendija koji postoji i danas. Takvim 

se paravanom htjelo prikriti tajno društvo. Odabrani inozemni studenti dovode 

se na Oksfordsko sveučilište gdje ih se podučava britanskom pogledu na život te im 

se prodaje zamisao o svjetskoj vladi. Zapanjujuće je koliki broj „Rhodesovih stipendista", 

kako ih se naziva, kasnije postaju vođe zemalja ili upravitelji obavještajnih agencija, 

obrazovnih ustanova i drugih tematskih oblasti bitnih Eliti ili pak „savjetnici" 

tim vođama. Najpoznatiji današnji Rhodesov stipendist u svijetu je Bill Clinton koji 

je 1993. godine ustoličen kao predsjednik Sjedinjenih Država. Na Sveučilištu Oxford, 

a naročito u koledžima All Souls, Balliol i New College, prevlast je imao Okrugli stol, 

što se nastavilo i nakon Rhodesove smrti kada je Alfred Milner (Kom. 300), Rothschildov 

agent, preuzeo vodstvo. I on je bio gorljivi sljedbenik Ruskina, kao što je bila i 

skupina bivših studenata s Oxforda i Cambridgea koje je Milner unovačio u Okrugli 

stol a kasnije i u Kraljevski institut za međunarodne poslove (Royal Institute of International 

Affairs). Pod Milnerovim rukovodstvom utjecaj Okruglog stola je rastao te 

je u središtu vladajućih struktura pokazivao strahovitu moć. Jedan od njegovih članova 

bio je Arthur Balfour (Kom. 300), 3 

ministar vanjskih poslova i premijer čijom 

ee „Balfurskom deklaracijom" zapravo biti stvorena država Izrael. 

75



U nadolazećim godinama Okrugli je stol kontrolirao novine London Times i ostale 

tiskovine. Uveo je izraz „Zajednica naroda" (Commonwealth of Nations) i pobrinuo 

se da ta zamisao postane stvarnost. Preko Milnera Stol je imao najveći utjecaj u ratnoj 

britanskoj vladi Lloyda Georgea (Kom. 300) za Prvog svjetskog rata. Imat će vodeću 

ulogu u britanskoj delegaciji na „Mirovnoj" konferenciji 1919. kada se odlučivalo 

o ustroju poratnog svijeta i načinu na koji će Njemačka plaćati ratnu odštetu. On 

je također bio glavna sila u pozadini stvaranja Lige naroda, prvog pokušaja tihog 

uvođenja svjetske vlade. Okrugli stol je krojio britansku politiku u Irskoj, Palestini 

i Indiji od 1917.-1945. te je u vrlo velikoj mjeri kontrolirao (riječima istraživača 

Carrolla Quigleya) „izvore i način pisanja o povijesti britanske imperijalne i vanjske 

politike još od Burskog rata"' 1 . Novo tumačenje povijesti bitan je dio strategije Elite 

zato što način na koji doživljavamo povijest suštinski utječe na način doživljavanja 

svijeta i ljudi oko nas. George Orwell je iznio gledište u svojoj knjizi 1984. da oni koji 

kontroliraju povijest kontroliraju i sadašnjost, a da oni koji kontroliraju sadašnjost 

kontroliraju povijest. 

Ogranci Okruglog stola formirani su i u drugim zemljama. Do 1915. više skupina 

Okruglog stola bilo je u Britaniji, Južnoj Africi, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, 

Indiji i Sjedinjenim Državama. Njihovo međusobno usklađivanje poboljšano je nakon 

objavljivanja časopisa tog društva, Vie Round Table, koji je počeo izlaziti u studenom 

1910. „Postignuća" koja sam nabrojao, a koja su imala silan utjecaj na naš život do 

dandanas, nisu bila posljedica demokratskog donošenja odluka već zakulisnih igara 

tajnog društva pod nazivom Okrugli stol, koji je djelovao na temelju svog vlastitog 

programa. Carroll Quigley, profesor na Sveučilištu Georgetown, bio je „insajder" s 

pristupom tajnim spisima o zavjeri glede Novog Svjetskog Poretka. Istupio je iz njihovih 

redova i potanko opisao što se događalo iza pozornice u prvih pedeset godina 

prošloga stoljeća. U svojoj knjizi Anglo-američki establišrnent (The Anglo-American 

Establishment), napisao je: 

„Slika je zastrašujuća jer je takva moć, bez obzira kojim ciljevima stremi, suviše velika 

da bi se olako povjerila bilo kojoj skupini... Niti jedna država koja cijeni svoju 

sigurnost ne bi smjela dopustiti ono stoje postigla Milnerova skupina, odnosno, 

da malen broj muškaraca bude u prilici rabiti takvu moć u administraciji i politici, 

da im se dade gotovo potpuna kontrola nad izdavanjem dokumenata u vezi njihovih 

postupaka, da budu u prilici vršiti takav utjecaj nad tokovima informacija koje 

uobličuju javno mnijenje te da budu u mogućnosti krajnje monopolizirati način 

pisanja o povijesti svoga doba i njenog podučavanja." 5 

Jednako će nas otrijezniti pomisao da iako je mreža Okruglog stola upravljala politikom 

tadašnje najmoćnije države i carstva na svijetu, ljudi nisu znali ni da takva 

organizacija uopće postoji a kamoli čime se bavi. Upitajte danas bilo koga, uključujući 

većinu povjesničara, o Okruglom stolu Rhodesa i Milnera pa će vam odgovo- 

riti: „Kakav Okrugli stol..." Skrivena ruka koja upravlja smjerom kojim svijet ide 

doista je vrlo dobro skrivena od oka javnosti. Okrugli stol je proširio svoj utjecaj 

preko Atlantika do Sjedinjenih Država. Početkom prošloga stoljeća upravo su se ondje 

sastavljali blokovi moći koji će upravljati političkim i ekonomskim strategijama 

te industrijom komunikacija, do dandanas. Bile su to organizacije i kompanije takozvanog 

„Istočnog establišmenta" koje rade u suglasju s britanskim i europskim 

članovima Okruglog stola pod zajedničkom globalnom strategijom. Među glavnim 

igračima i financijskim pomagačima Okruglog stola u Sjedinjenim Državama bili 

su Carnegie United Kingdom Trust, kompanije i zaklade u matici oko obitelji Rockefeller, 

J. P. Morgan i Whitney, zajedno s drugima koji su povezani s međunarodnim 

financijerima u Londonu, kao što su Rothschildi i Lazards Brothers. Svi ti ljudi bili 

su pristaše zamisli o svjetskoj vladi i Novom Svjetskom Poretku. Okrugli stol blisko 

se povezao s ostalim ograncima Elite uključujući Slobodno zidarstvo te u SAD-u sa 

zlogukim tajnim društvom poznatim kao Društvo lubanje i kostiju (Skull and Bones 

Society) s bazom na Sveučilištu Yale. O njemu ćemo podrobnije govoriti kasnije. Za 

sada dovoljno je reći da su mnoga utjecajna imena iz Amerike, a koja stoje u pozadini 

Prvog svjetskog rata i boljševičke revolucije, bili članovi Društva lubanje i kostiju ili 

su s njim bili povezani. 

Dva imena koja su dominirala mrežom Elite/Okruglog stola bili su Rockefeller i 

Morgan. Obojica su bili vrlo blisko povezani s Rotschildima (Kom. 300) pod čijom 

su kontrolom vjerojatno bili. Rockefelleri (pravim imenom Rockenfelder) su duša 

obmane o Novom Svjetskom Poretku do dana današnjega. J. D. Rockefeller osnovao 

jel853. svoju Standard Oil Company s namjerom da proizvodi gorivo za lampe uljanice, 

ali, uvidjevši koliki su potencijali korištenja nafte, kompanija se ubrzo uzdigla do 

svjetske razine i stekla neizmjernu moć. Na početku prošlog stoljeća Rockefellerovo 

je carstvo obuhvaćalo desetine drugih industrija i interesa, uključujući željeznice i 

banke. Posjedovali su ili kontrolirali National City Bank, Hanover National Bank, 

United States Trust Company i vodeća osiguravajuća društva kao što je Equitable 

Life i Mutual iz New Yorka. Morganovo carstvo temeljilo se na čeliku, brodarskom 

otpremništvu i industriji električne energije, uključujući kompaniju General Electric. 

U financijskom sektoru National Bank of Commerce, New York Life Insurance 

i Guaranty Trust Company (najveće fiducijarno društvo u Americi) u to su doba sve 

bile Morganove kompanije. 6 Morgan/Rockefeller bili su prilično dojmljiv dvojac, pri 

čemu niti jedna američka vlada ili političar nije mogao vladati bez njihova blagoslova. 

Surovali su s drugim američkim obiteljima iz anglo-američkih političkih, bankarskih 

i poslovnih kartela Istočnog establišmenta, uključujući obitelj Dulles. John 

Foster Dulles i njegov brat Allen bit će još jedna nit poveznica u našoj priči od Prvog 

svjetskog rata do ubojstva Kennedyja. John Foster Dulles kasnije će postati američki 

ministar vanjskih poslova, a Allen ravnatelj CIA-e. 

Ovdje bih morao spomenuti i jedno ime s kojim ćemo se susresti još mnogo puta: 

obitelj Harriman. Edward Harriman zaposlio se u dobi od četrnaest godina s vrlo 

76

. / istina ce vas osloboditi 

od Khodesa do propasti 

malo škole, ali su se njegove životne prilike promijenile kada se oženio Mary Averell, 

kćerkom njujorškog bankara i predsjednika željezničke kompanije. Harriman je 

izgradio vlastito bogatstvo upravljajući kompanijom Union Pacific Railroad, ali bio 

je na zlu glasu kao pokvaren i bezobziran biznismen. Godine 1904. proglašen je krivim 

za malverzaciju koja mu je donijela 60 milijuna dolara. Sklopio je posao u koji 

je bila umiješana i Rothschildova kompanija Kuhn Loeb and Co. Harriman se spasio 

zatvora samo zahvaljujući insajderskom utjecaju na političare i njihove stranke. Svoj 

je položaj u velikoj mjeri popravio poklonivši 250.000 dolara Republikanskom nacionalnom 

odboru predsjednika Theodorea Roosevelta. U pozadini svoj je dio potajno 

obavilo i Društvo lubanje i kostiju. Roosevelt je ranije opisao Harrimana kao čovjeka 

„pokvarenog do srži", ali četvrt milijuna dolara pomoglo je predsjedniku da ga vidi u 

novom svjetlu. Harrimanov novac je korišten za financiranje boljševika te obiju strana 

u Prvom svjetskom ratu. On i Rockefelleri osigurali su dio početnog kapitala za 

zakladu Morgan Guaranty Trust koja će biti sredstvo neizmjerne manipulacije svjetskim 

događajima. Edward Harriman imao je dva sina: Averella i Rolanda. Obojica su 

bili stupovi Društva lubanje i kostiju. Averell (Kom. 300) će kasnije postati jedan od 

najaktivnijih manipulalora dvadesetog stoljeća. 

No, tko je doista stajao iza tih američkih poslovnih i bankarskih divova Poslovno 

carstvo J. P. Morgana pokrenuto je 1838. u vidu tvrtke George Peabody and Company 

u Engleskoj koja je bila povezana s tvrtkom Brown Brothers (kasnije Brown Brothers, 

Harriman). George Peabody potajice je radio kao agent Rothschilda još 1835. 7 

i bio 

poznat kao „omiljeni Amerikanac" kraljice Viktorije. Danas se kip Georgea Peabodyja 

može vidjeti nasuprot zgrade Engleske banke, a njegova kutija za ručak i dalje 

zauzima istaknuto mjesto londonskog ureda banke Morgan Stanley. Peabody, marioneta 

Rothschilda, postao je najveći trgovac američkim vrijednosnicama na svijetu. 

On i njegov partner John Peirpont Morgan (Kom. 300) vršili su ogroman pritisak na 

administraciju Abrahama Lincolna kako bi ova manipulirala američkom ekonomijom 

u njihovu korist. Peabody nije imao sinova, pa kada je umro njegova je tvrtka 

prešla Morganovom sinu Johnu Peirpontu Morganu mlađem (Kom. 300), rođenom 

1867. godine u New Yorku. Ovaj je drugi J. P. Morgan smatran, poput svog oca, svemoćnim 

bankarom za kormilom vlastitog carstva, međutim gotovo je sigurno bio 

oruđe dinastije Rothschild. Morgan je bio izravni potomak Alexandera Hamiltona, 

čovjeka koji je ustrojio prvu američku središnju banku, Bank of the United States, promičući 

interese Rothschilda. Kada je prvi J. P. Morgan 1913. umro, ostavio je samo 

11 milijuna dolara, vrlo skroman iznos s obzirom na njegov ugled i imetak kojeg bi 

ostavljali drugi. Razlog tomu najvjerojatnije je taj što je bio marioneta Rothschilda, 

ni približno onako svemoćan kao što se mislilo. Izvjestitelj s Wall Streeta Lincoln 

Steffens razgovarao je s obojicom, i J. P. Morganom i J. D. Rockefellerom, te je uvidio 

da oni ne čine onu pravu silu što stoji iza njihovih carstava. „Čini se da nitko nikada 

ne postavlja pitanje: 'Tko stoji iza Morgana i Rockefellera'", napisao je jednom. Pažnje 

je vrijedno također daje Morgane pratio glas da su antižidovski nastrojeni, iako 

su zapravo blisko surađivali s Rothschildima. Ovaj trik s „antisemitizmom" često se 

koristi za prikrivanje rotšildskih interesa. U Sjedinjenim Državama najmoćniji predstavnik 

Rothschilda bila je bankovna kompanija Kuhn, Loeb and Co. Osnovali su je 

1867. Abraham Kuhn i Solomon Loeb, dvojica trgovca iz Cincinnatija, ali je postala 

očigledni rotšildski paravan nakon 1875. kada je Jacob Schifi" došao iz Frankfurta. 

Schiffje rođen u kući Rothschilda/Schiffa u Frankfurtu koju su te dvije obitelji dijelile. 

Poslovni dogovori između Schiffa i Kuhna, Loeba and Co okrunjeni su (kao što se 

često događa u takvim slučajevima) brakom Schiffa i Therese, kćeri Solomona Loeba. 

Schiffje u tvrtku donio rotšildski kapital te ju je vodio kao fasadu Rothschilda. George 

R. Conroy 1912. u prosinačkom izdanju časopisa Truth napisao je: 

,,G. Schiffje rukovoditelj velike bankarske kuće Kuhn, Loeb and Co koja predstavlja 

interese Rothschilda s ove strane Atlantika. Opisuju ga kao financijskog stratega te 

je godinama ravnatelj financija velike, bezdušne sile poznate pod nazivom Standard 

OH. Vrlo je blisko surađivao s Harrimanima, Gouldima i Rockefellerima u svim 

njihovim željezničkim poduhvatima te je postao dominantna snaga u željezničkim 

i financijskim strukturama u Americi." 

U Sjedinjenim Državama Schiff je bio predstavnik Rotschilda, obitelji koja je u 

Americi, kako se općenito smatralo, imala vrlo malo utjecaja ili interesa! Rano širenje 

Rockefellera i Harrimana također je financirala jedna rotšildska banka, National City 

Bank iz Clevelanda. Rockefeller i Rothschildi (preko Kuhna Loeba) naposljetku će 

udružiti neke svoje bankovne interese i oformiti banku Chase Manhattan, jednu od 

najutjecajnijih bankarskih ustanova na svijetu. 

Prvih godina prošlog stoljeća Elita je još jače stegnula uzde, a struktura im je postala 

još fokusiranija i učinkovitija. Od vremena Cecila Rhodesa tajno društvo Okruglog 

stola u mnogim je zemljama iznjedrilo mrežu međusobno povezanih skupina 

koje rade na ostvarenju zajedničkog cilja. No najvažnija uporišta Okruglog stola bila 

su Britanija i Sjedinjene Države. Na razini Elite bile su odabrane obitelji i pojedinci s 

obje strane Atlantika koji su potajno surađivali na projektu formiranja svjetske vlade, 

središnje svjetske banke, svjetske valute i svjetske vojske. Tehnologija za uvođenje 

elektronskog novca i mikročipiranja stanovništva doći će na red kasnije. Do tada 

pojavljivala su se neka imena koja će biti uključena u gotovo sva zbivanja globalnog 

značaja u narednim desetljećima: imena kao što su Rockefeller, Rothschild, Morgan, 

Harriman, Milner, Dulles, Warburg, Roosevelt, House i Baruch. S preokretanjem uobičajene 

slike povijesti ta će imena postajati sve zapaženija. 

Ta imena i organizacije unutar mreže Elite/Iluminata/Brastva stajala su iza dva 

svjetska rata, Ruske revolucije, uspona Adolfa Hitlera i stalne manipulacije financijskim 

sustavom. Ti su događaji držali čovječanstvo u strahu i podjelama, točno kako 

se željelo. No, opravdano se postavlja pitanje zašto bi oni podržavali (istodobno) fašizam, 

komunizam i kapitalizam I kako bi time doprinijeli ostvarenju svog plana za 

78 

79

uvođenje Novog Svjetskog Poretka Stvar se mora sagledati sa više strana. Financijski 

gledano, ratovi i revolucije vrlo su profitabilni za bankare i dobavljače. Ali, iza 

toga leže dublji razlozi. Želite li da se države odreknu svojeg suvereniteta a odlučivanje 

i moć prepuste nekom globalnom organu vlasti neće se to dogoditi tek tako. 

Morate se pobrinuti da se to dogodi, i to izazivanjem sukoba između naroda prema 

načelu 'problem-reakcija-rješenje'. Elita je, radeći djelomice kroz mrežu Okruglog 

stola, namjeravala izazvati tolike silne patnje i ratove između nacionalnih država da 

javnosti ne preostane ništa drugo nego da kaže „nešto se mora poduzeti". To 'nešto' 

od početka se odnosilo na stvaranje nekakve svjetske vlasti. 

Prvo su je, nakon Prvog svjetskog rata, pokušavali uvesti u obliku Lige naroda, 

a kada Liga nije u potpunosti ispunila očekivanja još jedan svjetski rat doveo je do 

stvaranja Ujedinjenih naroda. 

Obje ove organizacije promicane su kao sredstvo održavanja mira među narodima 

preko - da se poslužimo slavnom frazom Winstona Churchilla - „jaw, jaw, 

not war, war". Obje su, međutim, bile trojanski konji za svjetsku vladu, središnju 

banku, valutu i vojsku. Pogledate li što se danas događa unutra Ujedinjenih naroda 

vidjet ćete koliko je UN već odmakao u tom pravcu. Strategija kojom su se Elita/Okrugli 

stol poslužili u dva svjetska rata, u Ruskoj revoluciji i bezbroj drugih 

sukoba tijekom prošlog i ovog stoljeća pripisuje se čovjeku po imenu Hegel, iako, 

u stvari, tu strategiju kao takvu nije razvio Hegel. Njegova djela samo su okidač 

drugima koji su razradili i izmijenili njegove ideje kako bi stvorili jednu zlokobnu 

pojavu. Sam Hegel, čini se, bio je vrlo iskren i istinoljubiv čovjek. Jednostavno 

rečeno, preinačena verzija njegovih ideja mogla bi se opisati kao „upravljanje krizom" 

koja naizgled nije kontrolirana, ali je, u biti, krajnje sračunata. „Upravljani 

sukob" i „kontrolirani izbor" bili bi još točniji opisi. Prema toj zamisli, trebate 

izazvati rat a potom ishoditi onakav mir kojim ćete preustrojiti razrušeni poratni 

svijet. 

George Wilhelm Friedrich Hegel bio je njemački filozof, rođen u Stuttgartu 

1770. godine. Za života nikako nije mogao znati kakav bi učinak jedna izmijenjena, 

materijalistička verzija pojava koje je on prepoznao imala na svijet od njegova 

vremena pa do danas. Njegova zapažanja o duhovnom razvoju uma razvili su i 

izmijenili drugi, uključujući Karla Marxa, a ova preinačena verzija hegelijanizma 

izražavala se ovako: stvorite li dvije oprečne strane i dovedete ih u sukob 

stvorit ćete treću silu, svojevrsnu sinkronizaciju ove dvije. Proces je poznat kao 

„teza protiv antiteze = sinteza": jedan novi red i poredak. Marx, Nijemac, vodilja 

boljševičkih revolucionara, revno je proučavao Hegelova djela. Razlika među 

njima sastojala se u tome što je Hegel pričao o duhu i umu, dok je Marx odbacivao 

koncept Boga i onostranog života. Bio je materijalist. Ovaj je svijet za njega bio sve 

što postoji (barem se tako javno izjašnjavao). Jednom je izjavio: „Preokrenuo sam 

Hegela naglavačke". Učinivši to, ujedno je otkrio nevjerojatno djelotvorno oruđe za 

usmjeravanje svijeta prema centraliziranoj kontroli. 

Marx i njegov njemački prijatelj iz redova industrijalaca Friedrich Engels izradili su 

Komunistički manifest. Engels, promicatelj oslobođenja masa od jarma kapitalizma, 

stekao je bogatstvo eksploatirajući rad djece u Lancashireu u Engleskoj. Komunistički 

manifest nije bio ništa novo, niti je bio plod nadahnuća Karla Marxa. Svoje je „ideje" 

izvlačio iz tuđih djela koja bi čitao provodeći sate i sate u Britanskom muzeju. Njegova 

uvjerenja o klasnom sukobu proistjecala su iz stajališta Weishaupta i Bavarskih 

[luminata. Kao što piše američki istraživač Gary Allen u svojoj knjizi iz 1972. godine 

/Sfe usuđuju se nazvati to zavjerom (None Dare Call It Conspiracy): 

„Zapravo je činjenica da je 'Komunistički manifest' bio u opticaju mnogo godina 

prije negoli je Marxovo ime bilo dovoljno priznato da bi ga se moglo prepoznati 

kao autora ovog revolucionarskog udžbenika. U stvari, Karl Marx je samo osuvremenio 

i sastavio iste revolucionarske planove i načela koje je sedamdeset godina 

ranije izložio Adam VVeishaupt, osnivač Reda Iluminata u Bavariji." 

Marx je bio član tajnog društva iz mreže Elite/Iluminata/Bralstva pod nazivom 

Liga pravednih, koja je kasnije postala Komunistička liga. Liga pravednih bila je 

izdanak „Društva za sva doba" koje je igralo jednu od vodećih uloga u Francuskoj 

revoluciji. Još ćemo jednom baciti pogled na Njemačku, postojbinu Bavarskih 

Iluminata. Liga pravednih nazivala se Bund Der Gerechtan ili jednostavno 

Bund. Ta je sila stajala iza uspona marksizma koji je bio tek jedna od marioneta. 

Zanimljivo, 1. svibnja („Prvi maj") odabran je kao godišnja svetkovina u marksističko-lenjinističkim 

i socijalističkim zemljama te skupinama širom svijeta. 

Bavarski Iluminati, tvorci Bunda, utemeljeni su 1. svibnja 1776. godine. Marx je 

bio čvrsto povezan s britanskom aristokracijom preko braka sklopljenog s Jenny 

von Westphalen koja je bila u srodstvu sa škotskim vojvodama od Argylla i s 

Campbellima. Jedna od njenih pretkinja, Anna Campbell, grofica od Balcarrasa 

i Argylla, bila je odgojiteljica kraljevića iz oranske dinastije koji je kasnije postao 

kralj Vilim. On je dodijelio povlastice Engleskoj banci i izazvao neizrecivu bijedu 

u Irskoj. 

Archibald Campbell, prvi vojvoda od Argylla, pridružio se Vilimu kada je ovaj 

pošao na putovanje u Englesku kako bi 1688. godine zasjeo na prijestolje. Sadašnji 

grof od Balcarrasa u srodstvu je s vikontom Cowdrayem (Weetman John 

Churchill Pearson) čija je mati bila kći lorda Spencera Churchilla. Neke su to od 

rodbinskih veza „narodnog revolucionara" Karla Marxa. Vrlo malena elita ravna 

svim tim prividno nepovezanim događajima. Dakle, kada uočite da isti ljudi podržavaju 

i financiraju „suprotnosti" kao što su marksizam-lenjinizam, fašizam i 

kapitalizam, ne rade to zbog toga što bi bili zbunjeni ili ludi. Oni stvaraju suprotstavljene 

„strane" koje se mogu dovesti u sukob u kojemu će se jedna s drugom 

nadmetati i proizvesti novu silu, još jedan izarn - Novi Svjetski Poredak. Teza 

nasuprot antiteze = sinteza. Naj(ra)zornije se to očitovalo u načinu na koji je Elita


Kaiser Wilhelm II bio je vladar Njemačke početkom prošlog stoljeća, ali politikom 

su manipulirali ljudi postavljeni u administraciju od strane Elite, baš kao i u Velikoj 

Britaniji (Milner) te u Sjedinjenim Državama (pukovnik House). Ubojstvo nadvojvode 

Ferdinanda, austro-ugarskog prestolonasljednika, iskorišteno je kao izlika za 

početak rata, premda je sukob bio isplaniran davno prije. Za ubojstvo su Austrijanci 

optužili Srbiju te joj objavili rat. Atentat je 28. lipnja 1914. izvršilo srpsko tajno 

društvo pod nazivom Crna ruka kojeg je nadzirala Elita. Ferdinand je sa suprugom 

bio otputovao u Sarajevo u Bosni. Dok se automobil kretao k odredištu u zasjedi 

su ga čekala šestorica atentatora. Dok je vozilo prolazilo pored njih niti jedan od 

šestorice nije nadvojvodu uspio ubiti, pa se činilo daje ovaj preživio napad. Ali njeod 

Rhodeso do propasti 

stvorila, financirala, te dovela kapitalizam i komunizam u sukob s fašizmom u 

Drugom svjetskom ratu (slika 6). Time je ostvarena željena sinteza: osnivanje Ujedinjenih 

naroda i Europske zajednice. „Hladni rat" između kapitalizma i komunizma 

vodi k još jednoj sintezi na tragu Elitom nadahnutih „narodnih revolucija" 

diljem bivšeg Sovjetskog Saveza. Ljudima su prodali floskulu da se politička uvjerenja 

u jednoj krajnosti mogu izraziti komunizmom (krajnjom Ljevicom), a u drugoj 

fašizmom (krajnjom Desnicom). Dio je to obmane kojom se od nas želi sakriti što 

se uistinu događa. Fašizam i komunizam nisu suprotnosti, samo ih se tako prikazuje. 

I kod jednog i kod drugog radi se o središnjoj kontroli od strane vrlo uske elite. 

Politički spektar zapravo obuhvaća slobodu izražavanja, mišljenja i načina života 

na jednom kraju te autokratski sustav vladanja (fašizam/marksizam-lenjinizam) na 

drugom. Ali, zanimljivo, marksisti napadaju fašiste zbog njihovih opredjeljenja i 

obratno! Ove „suprotnosti" stvorila je Elita kako bismo imali dojam da se radi o 

krajnostima koje oni tada mogu iskoristiti i izazvati sukob koji će dovesti do sinteze 

- centraliziranih globalnih institucija kojima teže. A politički „radikali" ili, kako ih 

ja nazivam, „radikali roboti", na prijevaru su uvučeni u igru u kojoj su igrali jednu 

od ključnih uloga. I još je uvijek igraju. 

Primjenom preinačene Hegelove filozofije Elita i sve te obitelji i organizacije 

umiješane su u takvu manipulaciju ljudske rase da bi trebalo, želimo li iznijeti cijelu 

priču, napisati tone knjiga koje ne bi stale u čitavu jednu knjižnicu. Čak bi i 

tada međupovezanost i unakrsne reference imena i organizacija bili tako zamršeni 

da bi ih teško bili razabrati. Nije mi namjera ubiti vas dosadom. No, istovremeno 

bih želio iznijeti dovoljno detalja kako bih pokazao da ideja o nekoj uskoj eliti koja 

može i uspijeva kontrolirati svijet i vaš život nije nikakva „teorija" već dokaziva 

činjenica. Dakle, u preostalom dijelu ovog poglavlja pozabavit ću se trima glavnim 

događajima iz ranih godina prošlog stoljeća koji daju naslutiti daje verzija povijesti 

koja nam se servira u školi i medijima znatno drukčija od istine. To su Prvi svjetski 

rat, Ruska revolucija i stvaranje države Izraela. Svim tim događajima manipulirala 

je ista šačica ljudi. 

Prvi svjetski rat 

gov se vozač „smeo", skrenuo 

u „krivom pravcu" i 

naposljetku zaustavio automobil 

ispred jednog od 

nadobudnih ubojica - Gavrila 

Principa - koji je ovu 

drugu priliku iskoristio 

u potpunosti. Ferdinand 

je svome prijatelju, grofu 

Czerinu, bio rekao da zna 

kako se na nj sprema atentat 

jer mu je godinu dana 

ranije rečeno da su ga Slobodni 

zidari odlučili ubiti. 

U međuvremenu - u točno 

isto vrijeme u Rusiji 

- Grigorij Jefimovič Rasputin, 

carev najutjecajniji 

savjetnik (koji se protivio 

ratu), napadnut je nožem 

u neuspješnom pokušaju 

atentata u Pokrovskoju. 

Autor Colin Wilson u svojoj 

knjizi Rasputin piše: 

„Između Sarajeva i Pokrovskoja ima pedeset stupnjeva geografske dužine, što 

znači da kada je u Sarajevu jedanaest sati, tada je u Pokrovskoju 2.15 h. Neobična 

je podudarnost da su dvojica atentatora napala u gotovo istom trenutku - podudarnost 

koja čovjeka navodi da posumnja u'nepristranu povijest'. 

Ferdinandova smrt učinila je rat vjerojatnim; Rasputinovo ranjavanje učinilo ga je 

sasvim izvjesnim, jer on je bio jedini čovjek u Rusiji koji ga je mogao spriječiti." 

Kaiser Wilhelm, uz poticaj svojih savjetnika iz redova Bratstva, podržao je Austriju 

i objavio rat Rusiji i Francuskoj. Započeo je „Veliki rat". Jedan od njegovih glavnih 

planerà bio je Kaiserov kancelar Bethmann-Hollweg, član bankarske obitelji 

Bethmann u Frankfurtu i rođak Rothschilda. 8 

Britanija je ušla u rat kao protivnik 

Njemačke, a njenim su stopama krenule Sjedinjene Države 1917. godine. Ameriku se 

već dugo pripremalo za mogućnost ulaska u rat jer su javno mnijenje huškali mediji. 

Kent Cooper, predsjednik Associated Pressa, u izdanju časopisa Life od 13. studenog 

1944. napisao je:

; istina će vas osloboditi 


„Prije i tijekom Prvog svjetskog rata velika njemačka novinska agencija, Wolff, 

bila je u vlasništvu europske bankarske dinastije Rothschild, a glavno je sjedište 

imala u Berlinu. Jedan od vodećih članova te tvrtke također je bio osobni bankar 

Kaisera Wilhelma (Max Warburg). U carskoj Njemačkoj u stvari se dogodilo 

to da se Kaiser poslužio Wolffom s ciljem da ujedini i isprovocira svoje podanike 

u tolikoj mjeri da požele ući u Prvi svjetski rat. Dvadeset godina kasnije pod 

Hitlerom, obrazac je ponovila i strahovito pojačala organizacija DNB, kročivši 

stopama Wolff a." 

U svojoj autobiografiji Uklonjene prepreke (Barriers Down) Cooper dodaje daje 

dinastija Rothschild kupila udjel u tri vodeće europske izvještajne agencije: Wolff \x 

Njemačkoj, Havas u Francuskoj i Reuters u Engleskoj. Za one koji na znaju na koji 

način djeluju mediji: izvještajne agencije daju izvještaje s vijestima svim novinama i 

ograncima medija tako da ono što oni kažu često ponavljaju svi mediji. „Taje vijest 

zacijelo istinita jer su je objavili svi mediji", znaju ljudi često reći. Svi su je objavili 

zato što tiskaju istu informaciju iz istog izvora - izvještajne agencije. Vrijedi zapaziti 

daje 28. travnja 1915. baron Herbert de Reuter, ravnatelj agencije Reuters, „počinio 

samoubojstvo". Uslijedilo je to nakon kraha banke Reuters. Baruna je zamijenio 

sir Roderick Jones koji u svojoj autobiografiji izvještava da „...Nedugo nakon što 

sam naslijedio baruna Herberta de Reutera 1915. godine, slučajno sam dobio poziv 

g. Alfreda Rothschilda, tadašnje glave britanske dinastije Rothschild da odemo na 

ručak u povijesnom New Courtu, u poslovnom središtu grada". 

O čemu su razgovarali odbija otkriti. Što mislite, o čemu 

Ma koliko se to isprva činilo zapanjujućim, veze između židovske dinastije 

Rothschild i izazivanja svjetskih ratova (u kojima je užasno propatio ogroman broj 

Židova) počinju se lagano nazirati. 

Prema strategiji Elite, trebalo je uključivati SAD i pojačavati poslijeratne zahtjeve 

za jednom svjetskom vlašću kako bi se spriječili budući ratovi. Nije to bio preveliki 

problem jer je predsjednik Woodrow Wilson činio sve što bi mu njegov glavni 

„savjetnik", pukovnik House (Kom. 300), rekao da učini. Godine 1915. kada su 

Nijemci potopili američki „putnički" brod Lusitaniju poslužilo je to kao izlika da 

SAD objavi rat, upravo kao što je ubojstvo Ferdinanda bilo poslužilo Nijemcima, 

i kao što će napad na Pearl Harbor poslužiti Amerikancima u Drugom svjetskom 

ratu. Lusilania je nagnana da uplovi bez pratnje u područje poznate aktivnosti golemih 

njemačkih podmornica, a ljudi na brodu su žrtvovani da bi se zadovoljile 

grozomorne ambicije Elite. U arhivu američkog Ministarstva financija predsjednik 

Wilson je sakrio dokaze da je Lusitania nosila vojnu opremu Britancima. 9 

Ona nije 

bila „isključivo putničko" plovilo, kako se tvrdilo (u skladu s propagandom) sa svrhom 

izazivanja ogorčenja u američkom javnom mnijenju. Alfred Gwynne Vandeibilt 

iz obitelji Istočnog establišmenta nalazio se na Lusitaniji kada je potonula. Prije 

negoli je isplovio iz New Yorka na brod je stigao brzojav u kojem se Vanderbil« 

upozorava da ne putuje, ali ga ovaj nije dobio i to ga je stajalo života. Očigledno je 

netko točno znao što se priprema. 

Manipulacija s ciljem guranja Amerike u rat vršena je kroz tri glavne organizacije: 

Vijeće nacionalne obrane, Pomorsku ligu i Ligu za uspostavu mira. Medu članovima 

Vijeća za nacionalnu obranu bio je rotšildski agent Bernard Baruch. Kao predsjednik 

Odbora za ratnu industriju tijekom rata, Baruch je imao, po njegovim vlastitim riječima 

„...vjerojatno veću moć od možda ijednog drugog čovjeka u vrijeme rata...". 10 

IJ pomorskoj ligi glavnu je riječ vodio J. R. Morgan. Među glavnim igračima Lige za 

uspostavu mira bili su Elihu Root, J. R. Morganov odvjetnik; Perry Belmont," američki 

agent Rothschilda i Jacob Schifi"iz rotšildske tvrtke Kuhn, Loeb and Co. Pomoćnik 

ministra pomorstva u to doba bio je stanoviti Franklin Delano Roosevelt koji je dodjeljivao 

velike pomorske ugovore mnogo prije negoli je uopće bilo govora o ulasku 

Amerike u rat, baš kao što će činiti nekoliko godina kasnije u svojstvu predsjednika 

prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. 

Još jedna potvrda da je Prvi svjetski rat isplaniran u svrhu dugoročnijih ciljeva 

došla je 1950-ih s nalazima istrage koju je proveo američki Kongres preko Reeceovog 

odbora, a u vezi djelovanja Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir. Ispostavilo 

se da je to organizacija posvećena izazivanju ratova! Jedna je iz mreže takozvanih 

porezno povlaštenih fondacija pokrenutih od strane obitelji Carnegie, Rockefeller i 

Ford, koje pak pomažu financirati plan za uvođenje Novog Svjetskog Poretka. Norman 

Dodd, direktor istraživanja u Reeceovom odboru, iznio je otkrića svoje istražiteljice 

Kathryn Casey. Dodd je rekao da je na jednom sastanku povjerenika Carnegieja 

postavljeno pitanje: „Ako želite promijeniti život čitavog jednog naroda ima li, od 

sredstava poznatih čovjeku, išta učinkovitijeg od rata" Zaključeno je da nema, pa je 

sljedeće pitanje povjerenicima bilo: „Kako da u rat uključimo Sjedinjene Države" 

Dodd nastavlja: 

»A zatim su postavili pitanje:'Na koji ćemo način kontrolirati diplomatsku mašineriju 

Sjedinjenih Država'Odgovor je glasio:'Moramo nadzirati Ministarstvo vanjskih 

poslova'. Sada stižemo do onoga što smo već ustanovili... da svako imenovanje na 

neki visoki položaj u Ministarstvu vanjskih poslova mora odobriti agencija koju je 

oformila Zaklada Carnegie. Na kraju krajeva, bili smo u ratu. Na jednom sastanku 

°ko 1917. godine ti su povjerenici imali obraza čestitati sami sebi na prvotnom 

donošenju mudre odluke jer su učinci rata već ukazivali na to da se njime može 

Promijeniti i da se mijena život u ovoj zemlji. Bio je to datum našeg ulaska u rat; 

Postali smo jedna od uključenih strana. Čak su bili toliko drski da su napisali i poslali 

brzojav g. Wilsonu, pripomenuvši mu da se pobrine da rat ne završi suviše brzo." 12 

[moj naglasak] 

Dodd kaže da je Kathryn Casey tada pronašla druge zapisnike u kojima se spominje 

kako Zaklada Carnegie nastoji spriječiti da se život Amerikanaca vrati u svoje

... / istina ce vas osloboditi 

od Hhodesa do propdsti 

predratno stanje. Na koncu konca, mijenjanje načina života ljudi bila je glavna svrha 

rata. Dodd izvještava da su: 

„...došli do zaključka kako, da bi onemogućili povratak na staro, moraju kontrolirati 

obrazovanje. Zatim su se obratili Fondaciji Rockefeller i rekli:'Molimo vas da preuzmete 

kontrolu nad obrazovanjem budući da ono obuhvaća teme od velikog značaja 

za prilike u ovoj zemlji'. I dogovor je postignut. Potom su zajedno odlučili daje 

ključna stvar podučavanje američke povijesti te da ga moraju promijeniti. Stoga su 

pristupili nekima od, kako bismo ih nazvali, najistaknutijih američkih povjesničara 

toga vremena s namjerom da ih navedu da promijene način na koji prikazuju povijesna 

zbivanja."" 

Zbog toga se informacije iz ove knjige o stvarnoj pozadini svjetskih događaja nikada 

nisu učile u školama ili na fakultetima. Ukoliko vam se onemogućuje da o nečemu 

saznate čitavu priču to je zato (sa stajališta manipulatora) što bi za vas bilo opasno 

da to znate. Odatle i moja pobuda da napišem ovu knjigu. Vaše je pravo da budete 

opasni! 

Ruska revolucija 

S Prvim svjetskim ratom u tijeku još je jedan potez Elite počeo donositi plodove: 

Ruska revolucija 1917. godine. Odvijala se na isti način kao i Francuska revolucija. 

Elita je prouzročila gospodarski kaos, a vladajući diktator, car, išao im je na ruku time 

što je odbijao uvesti demokraciju i dati više prava običnom puku. Godine 1905. manipulacijama 

Rotschilda car je natjeran da uđe u rat s Japanom kako bi se potkopala 

ruska privreda i posijalo sjeme nemira u stanovništvu. Rothschildi su rekli caru da će 

oni financirati rat, dok je u Sjedinjenim Državama kompanija Rotschildovih, Kuhn, 

Loeb and Co, kradomice financirala Japance. Potom je 1914. došao rat s Nijemcima, 

tijekom kojeg je ruska vojska neprestano slabljena vanjskim utjecajima. Jedan od načina 

na koji Elita upravlja ratovima jest slanje lošijeg oružja strani za koju žele da 

izgubi ili pak otezanje s isporukom oružja. Godine 1915. britanski ministar financija 

i skorašnji premijer Lloyd George (Kom. 300) primijetio je da naoružanje naručeno 

za rusku vojsku kasni pet mjeseci. Znalo se dogoditi da na šest vojnika bude tek jedna 

puška. Time se nadolijevalo ulje na vatru revolucije, točno kako je planirano. Elita 

je htjela demoralizirali ruske vojnike i potaknuti ih na pobunu. Za odgađanje je bila 

odgovorna kompanija Vickers Maxim koju je kontrolirao sir Ernest Cassel, poslovni 

suradnik rotšildske tvrtke Kuhn, Loeb and Company. Najviše dionica Vickersa imala 

je dinastija Rothschild. 14 

Britanska vlada otpravila je lorda Kitchenera u Rusiju da 

reorganizira njihovu vojsku, ali on se utopio putem kada je bojni brod Hampshire 5. 

lipnja 1916. „zagonetno" potonuo u noći. Ma puka slučajnost. 

U Rusiji, raspirivala su se trvenja. Prvu (i nešto umjereniju) revoluciju pokrenuo 

je Slobodni zidar Aleksandar Kerenski. Kažem „prvu" no zapravo je i prije nje bilo 

došlo do jedne druge revolucije koju je vodio princ Lavov. On je planirao uspostaviti 

jjgpubliku američkog stila, a car Nikolaj II dotad je već bio abdicirao. No, kao što se 

ugodilo u Francuskoj kada se zamašnjak revolucije pokrenuo, nastupila je sljedeća, 

mnogo strasnija faza. Stigli su Trocki i Lenjin da preuzmu uzde i uvedu ugnjetavačku 

vladavinu poznatu pod nazivom marksizam-lenjinizam. Nije to bila Ruska revolucija. 

Bio je to udar na Rusiju od strane američkog financijskog pipca Svjetske Elite kojeg 

uglavnom kontroliraju Rothschildi. Lav Trocki, koji je nakon progonstva iz Njemačke 

živio u New Yorku, krenuo je za Petrograd u Rusiji, na parobrodu Kristianiafjord 

26. ožujka 1917., noseći sa sobom 10.000 dolara koje su mu dali Rockefelleri. 15 U ruci 

je držao američku putovnicu koju mu je sredio predsjednik Woodrow Wilson. U 

svojoj studiji „Woodrow Wilson: Disciple Of Revolution" Jennings C. Wise piše: „Povjesničari 

ne smiju zaboraviti da je Woodrow Wilson, usprkos nastojanja britanske 

policije, omogućio Lavu Trockom da uđe u Rusiju s američkom putovnicom". 16 Zbivalo 

se to u vrijeme kada se smatralo da američke vlasti pooštravaju provjere u vezi 

ulaska mogućih revolucionara u Rusiju na temelju američkih putovnica! Ali, tko je 

kontrolirao Wilsona Predstavnik Elite, pukovnik Edward House (Kom. 300). Kada 

je tijekom putovanja brod pristao u Kanadi, Trockog su zadržale kanadske vlasti, ali 

su ga ipak pustili i dopustili mu da nastavi svoje putovanje u Rusiju. Znalo se da potpukovnik 

John Bayne MacLean, osnivač i predsjednik izdavačke kuće Maclean Publishing, 

održava bliske kontakte s kanadskom obavještajnom službom. Godine 1918. 

napisao je članak koji se pojavio u njegovom vlastitom časopisu pod naslovom „Zašto 

smo pustili Trockoga Kako je Kanada izgubila priliku da skrati rat V 7 

MacLean je 

iznio brojne nepoznate podatke o Trockom, a mnogi su potvrđeni ili potkrijepljeni 

dokazima koji su odonda izašli na svjetlo dana. Kaže da Trocki nije bio Rus već Nijemac, 

a i drugi obavještajni podaci ukazuju na to da je bolje govorio njemački nego 

ruski. 18 

MacLeanovi izvori su kazali da je Trocki vrlo javno „protjeran" iz Njemačke 

u kolovozu 1914. kako bi mu se osigurala vjerodostojnost za ono što treba uslijediti. 

MacLean je rekao da su drugi ruski revolucionari koje je organizirao Trocki u Sjedinjenim 

Državama i zapadnoj Kanadi bili „uglavnom Nijemci i Austrijanci koji putuju 

izdajući se za Ruse". MacLean nastavlja: 

„Pomoću svojih suradnika, prvo su Britanci otkrili da Kerenski, Lenjin i neki manje 

važni čelnici praktički rade za Nijemce još od 1915., a 1916. su otkrili njihove 

veze sTrockim koji je tada živio u New Yorku. Otada ga je pomno pratila 'Grupa za 

protueksplozijsku zaštitu'. Prvih mjeseci 1916. jedan njemački agent doputovao je 

brodom u New York. Dopratili su ga agenti britanske obavještajne službe. Njega su 

[Trockog] zadržali u Halifaxu, ali, na njihov naputak [britanske obavještajne službe], 

Pušten je uz obilate isprike zbog nepotrebnog zadržavanja. Nakon dosta manevriranja 

stigao je u mali, zapušteni novinski ured u nekoj zabitnoj uličici i ondje 

Pronašao Trockog kojemu je nosio važne upute. Od lipnja 1916. sve dok nadzor 

n 

ad njim nisu prepustili Britancima, njujorška 'Grupa za protuekpslozijsku zaštitu' 

86 

S 7



Trockog nije puštala iz vida. Ustanovili su da mu je pravo ime Braunstein' 9 i daje 

Nijemac, a ne Rus." 

Zanimljivo. Ukoliko je to točno, i komunizam i fašizam (koji su se sukobili u Drugom 

svjetskom ratu) u velikoj su mjeri stvoreni u istoj zemlji - Njemačkoj - sjedištu 

mnogih tajnih društava Elite i postojbini Bavarskih Iluminata Adama Weishaupta. 

Kada je Trocki stigao u Rusiju, pridružio mu se Lenjin kojemu je omogućen siguran 

prolaz u blindiranom vlaku kroz Njemačku, iz Švicarske do Rusije preko Švedske, 

u travnju 1917., u pratnji trideset i dvojice drugih „revolucionara". Put je odobrio i 

platio njemački Glavni stožer po naredbama njemačkog Vrhovnog zapovjedništva. 

Nijemci su također trošili velike svote financirajući boljševičku propagandu unutar 

Rusije. Von Kuhmann, ministar vanjskih poslova, 1917. rekao je Kaiseru: 

„Kada su boljševicima počela redovito pristizati novčana sredstva od nas, kroz razne 

kanale i pod različitim oznakama, tek tada su bili u mogućnosti da izgrade svoj 

organ, Pravdu, te da vode žustru propagandu i značajno prošire prvotno usku bazu 

svoje stranke." 20 

Prema planu, re-revolucija je trebala izvući Rusiju iz Prvog svjetskog rata i sklopiti 

s Njemačkom „mir". Upravo se to i dogodilo. Da ponovim, ta zbivanja su višedimenzijska. 

Ruski „revolucionari" poput Lenjina i Trockog korišteni su da bi se Rusiju 

maknulo iz rata, što je išlo u prilog Njemačke. Ali na razini Elite rađala se babaroga 

zvana komunizam kako bi se potaknule podjele na osnovu straha i nepovjerenja: komunizam 

protiv kapitalizma protiv fašizma. Kada se na sceni pojavi strah kojeg izazivaju 

dvije ili više odijeljenih „strana", tada sazrijeva i plod metode „podijeli (zavadi) 

pa vladaj": kontrola. Strah je također i najveći proizvođač negativne energije. Dok su 

Trocki, Lenjin i kompanija optuživali kapitaliste, njih su financirali londonski i njujorški 

bankari. Trockog su citirale ruske novine, Russkoe, kada je rekao da „se Sovjeti 

ne mogu svrstati uz ... kapitalističke Amerikance, jer bi to bila izdaja". Ma, zar zbilja, 

Lave U stvari, Trockog i boljševike financijski su i politički podupirali isti ljudi koji 

će podupirati Hitlera i fašiste, zato što Elita nema političkih načela. U svojoj autobiografiji 

Trocki spominje i neke od zajmova dobivenih od britanskih financijera. Mnoge 

je osigurao lord Milner (Kom. 300) iz Okruglog stola i ..Alexander" Gruzenberg 

(pravim imenom Michael), glavni boljševički agent u Skandinaviji i vrlo povjerljivi 

savjetnik banke Chase National u vlasništvu J. P. Morgana u New Yorku. To je bila 

revolucija u režiji Londona i New Yorka, a žrtva je ponovo bio ruski narod. 

Gospodin Sređivač stvari između Londona, Wall Streeta i boljševika bio je Olof 

Aschberg koji je postao poznat kao Boljševički bankar. Bio je vlasnik banke Nya Banken, 

utemeljene 1912. u Stockholmu. Aschbergov londonski predstavnik bila je banka 

North Commerce koju je vodio grof Grey, prijatelj Cecila Rhodesa i član Okruglog 

stola. Još jedan Aschbergov bliski suradnik bio je Max May, potpredsjednik Jamstvene 

zaklade J. R- Morgana i voditelj njezinih inozemnih podružnica. Aschberg je nedvojbeno 

bio savršeni posrednik za usmjeravanje novca iz Londona i New Yorka prema 

boljševicima. Godine 1915. osnovana je American International Corporation u svrhu 

financiranja Ruske revolucije. Njezini direktori predstavljali su interese Rockellera, 

Rothschilda, DuPonta, Kuhna, Loeba, Harrimana i Federalnih rezervi. Među njima 

su bili Frank Vanderlip (jedan od pripadnika Jekyl Island Group koja je stvorila Federalne 

rezerve) i George Herbert Walker, djed predsjednika Georgea Busha. 

Rothschildi su također bili izravno uključeni u financiranje revolucije preko Jacoba 

Schiffa iz tvrtke Kuhn, Loeb and Co iz New Yorka. Međunarodni bankari iz Britanije, 

Sjedinjenih Država, Rusije, Njemačke i Francuske sastali su se u ljeto 1917. u 

Švedskoj. Dogovorili su se da će Kuhn, Loeb za potrebe Lenjina i Trockog položiti 50 

milijuna dolara na račim jedne švedske banke. U jednom članku u časopisu The New 

York American Journal od 3. veljače 1949. unuk Jacoba SchifT izjavljuje da je njegov 

djed platio dvojici „revolucionara" dodatnih 20 milijuna dolara. Uplata 20 milijuna 

dolara boljševicima od strane Elihua Roota (odvjetnika Kuhna Loeba i bivšeg ministra 

vanjskih poslova), preko „Fonda za potrebe specijalnog rata" zabilježena je u 

kongresnom zapisniku od 2. rujna 1919. Poprilična investicija, ako je istina daje, kao 

što pretpostavljaju neki istraživači, Lenjin otplatio Kuhnu, Loebu and Co rubaljsku 

protuvrijednost 450 milijuna dolara između 1918. i 1922. godine. A to je sitnica u 

usporedbi s dobiti koju su bankari ostvarili eksploatirajući rusku zemlju, privredu i 

ljude, da i ne govorimo o krađi carevog zlata i ogromnih financijskih sredstava što su 

držana u inozemstvu u istim bankama koje su financirale revoluciju. 

Godine 1917. Elita je, pod krinkom misije Crvenog križa u Rusiji, sređivala zadnje 

pojedinosti za boljševičko preuzimanje vlasti. Crveni križ u Washingtonu pokrenuo 

je kampanju prikupljanja 2 milijuna dolara. Kampanja je bila uspješna samo zahvaljujući 

pozamašnim donacijama njujorških financijera, uključujući i samog J. P. Morgana, 

koji je priložio 100.000 dolara. Bankari i industrijalci nastavili su preuzimati 

kontrolu nad Crvenim križem Sjedinjenih Država i, kako se izrazio Elitin igrač John 

Foster Dulles, oni su „američki Crveni križ promatrali kao produženu ruku vlade...". 21 

Sastav osoblja te misije u Rusiji u kolovozu 1917. govori sam za sebe. U skupini od 

dvadeset i četiri osobe samo je sedmero bilo liječnika. Ostali su uglavnom bili njujorški 

financijeri i njihovi pomoćnici na čelu s Williamom Boyceom Thompsonom 

(Kom. 300), prvim stalnim ravnateljem banke Federalnih rezervi u New Yorku. Nakon 

samo mjesec dana liječnici su se vratili, a dr. Frank Billings, profesor medicine 

n 

3 Cikaškom sveučilištu i službeni vođa misije, navodno je bio zgrožen očiglednim 

Političkim aktivnostima ne-medicinskih članova misije. U ekipi su bila i tri ruska 

Prevoditelja, sva trojica znani kao boljševici. Jedan od njih, Boris Reinstein, kasnije 

Ce 

postati Lenjinov tajnik i ravnatelj Uprave za međunarodnu revolucionarnu pro- 

P a gandu. 22 

Elita se u mnogo navrata poslužila Crvenim križem bez znanja njegovog 

a 

utentičnog osoblja. Ne samo da je to uvreda naporima koje Crveni križ poduzima, 

ec 

je i izuzetno opasno za 99% ljudi koji predano rade za tu organizaciju tjerani su- 

88


oo nnoaesa ao propasti 

osjećanjem za muke i nevolje potrebitih diljem svijeta. Zanimljivo, simbol Crvenog 

križa također je i simbol Vitezova templara, engleske zastave i simbola što se vijorio 

na Kolumbovim brodovima kada je ovaj „otkrivao" taj „Novi svijet" u korist templara. 

Crveni križ je osnovan tijekom francusko-pruskog rata 1870. godine kojeg je 

izrežirala Elita posredstvom dopisivanja na stranicama našeg starog prijatelja, novina 

London Times. 

Dok su ti elitni bankari stvarali organizacije koje će podržavati boljševike, istovremeno 

su financirali i uspostavljali protuboljševičke organizacije. 

Otto Kahn i članovi Jamstvene zaklade Morgan osnovali su skupinu nazvanu Ujedinjeni 

Amerikanci (United Americans) koja je puštala u opticaj protukomunističku 

i protužidovsku propagandu. Istinski protivnici revolucije tako su odbačeni kao „antisemiti". 

To se radi i dandanas, gdje Robotski radikali mentalnog sklopa tipa „pun 

sam svoje vlastite političke čistoće" plešu poput lutaka na koncima koje poteže Svjetska 

Elita kada sve koji se približe istini prokazuje kao „antisemite". Isto se danas događa 

i meni. Sve je to tako predvidljivo. Uzice Robotskih radikala i njihove „oporbe", 

Robotskih desničara, vuku isti ljudi! Stvarno tragikomično. 

Vraćajući se iz Rusije, William Boyce Thompson nakratko se zaustavio u Londonu 

gdje se susreo s britanskim premijerom Lloydom Georgeom. Pridružio im se Thomas 

W. Lamont iz tvrtke /. P. Morgan, koji je doputovao iz Pariza (gdje je raspravljao 

s pukovnikom Edwardom Houseom o preustroju svijeta nakon rata). House je 28. 

studenog 1917. poslao brzojav predsjedniku Wilsonu, pozivajući ga da suzbije sve 

medijske kritike boljševika: „Neizmjerno je važno da se takve kritike suzbiju", stajalo 

je u poruci. Brzojav je pohranjen u strogo povjerljive spise, a objelodanjen je tek šest 

godina kasnije. Istraživač Carroll Quigley je rekao da se dinastija Morgan od tamo 

negdje 1915. godine ubacivala u Ijevičarske skupine u Sjedinjenim Državama. Prema 

svojoj strategiji nastojali su se domoći kontrole, kako „Ljevice" tako i „Desnice", i na 

unutarnjem i na međunarodnim planu. 23 

Sama Ruska revolucija bila je tek dio Velikog plana zbog čega su vodeći dužnosnici 

rotšildski kontrolirane banke Federalnih rezervi iz New Yorka, uključujući Thorn - 

psona, podržavali boljševike. U tom razdoblju vidimo kako Svjetska Elita odlučuje 

o poratnim smjernicama i osigurava da političari-marionete to i učine. Thompson i 

Lamont sastali su se s Lloydom Georgeom želeći ga uvjeriti da je protuboljševički stav 

britanske vlade pogrešan te da bi se vlada trebala pomiriti sa zbiljom koja kaže da se 

s Lenjinom i Trockim mora ozbiljno računati. 2 ' 1 

Lloyd George i njegova vlada - uključujući 

lorda Milnera iz Okruglog stola, dakako - prihvatili su gledište Thompsona i 

Lamonta. Kada na svim stranama na ključnim položajima imate ovakve nalogoprimce 

Elite možete raditi gotovo što vas je volja. Odluka Britanaca da se podržavaju boljševici 

nije toliko iznenađujuća kada uzmete u obzir da Lloyd George u svemu ovome 

nije imao odriješene ruke. Njegov gaje privatni život činio ranjivim na ucjene, a imao 

je i obveze prema jednom međunarodnom trgovcu oružjem po imenu Basil Zaharofl 

(koji se obogatio prodajući oružje objema stranama u svakom ratu kojem je uspio 

primirisati). ZaharofT je Lloyda Georgea imao potpuno u vlasti nakon što je udesio 

da premijer uleti u ljubavnu aferu s njegovom ženom djevojačkog imena Emily Ann 

Burrows iz Knightsbridgea. ZaharofT je također prodavao plemićke naslove koje je 

bio kreirao Lloyd George. 25 

U knjizi napisanoj 1963. godine, naslovljenoj Merlinova 

maska CLrie Mask Of Merlin, 20 pisac Donald McCormick kaže da je ZaharofT imao toliku 

moć da su „se saveznički državnici i vođe obavezno morali posavjetovati s njime 

prije planiranja svakog većeg napada". Woodrow Wilson, Lloyd George i francuski 

premijer Georges Clemenceau mnogo su se puta sastali u Zaharoffljevom pariškom 

domu. Bilo je to važno za politiku Saveznika prema Rusiji jer je Zaharoff podupirao 

boljševike i uskraćivao oružje onima koji su im se suprotstavljali. I on se zauzimao za 

boljševičke interese, kako u Londonu tako i u Parizu. 

U travnju 1919. britansko Ministarstvo vanjskih poslova izdalo je Bijelu knjigu 

(Vladin izvještaj; op. prev.) o stanju u Rusiji koju se moglo kupiti za devet penija, a 

koja je otkrivala da su revoluciju bili organizirali i financirali međunarodni bankari. 

U njoj se spominje kako su dovođeni „kineski kriminalci" da služe pod boljševičkim 

časnicima u strahovladi protiv ruskog naroda. Taj je dokument hitro povučen i zamijenjen 

verzijom koja košta šest penija a koja nije sadržavala te informacije. 27 

Neid tvrde 

da je Boljševička revolucija bila Židovska revolucija, ali ja mislim da rabin Marvin 

S. Antelman savršeno sagledava situaciju kada piše: 

„Prava je istina ta ... da je zavjera postojala, ali nije bila niti židovska, niti katolička, 

niti slobodnozidarska. Okupljala je ljude svih vrsta i religija i nacionalnog podrijetla. 

Rame uz rame sa Schiffovima, Warburzima i Rothschildima stajali su Morgani i Rockefelleri. 

UzTrockog su stajali Lenjin i Staljin." 28 

Koja ih je zajednička tema povezivala Kult Svevidećeg Oka. Započevši revoluciju, 

Elita je sredila da se njeno obavještajno osoblje pošalje u Rusiju. Alfred Milner odabrao 

je jednog agenta, Brucea Lockharta (Kom. 300), da ode u Rusiju i udruži se s 

Amerikancem Raymondom Robinsom kojeg je ondje ostavio William Boyce Thompson 

da vodi - sada bez liječnika - misiju „Crvenog križa" tijekom 1918. godine. 

Francuzi su odlučili poslati pristašu boljševika Jacquesa Sadoula, starog prijatelja Lava 

Trockog. Sudionici zavjere tako su imali kontrolu nad diplomatskim i obavještajnim 

izvještajima koji iz Rusije stižu njihovim vladama. Sa svime time udar Svjetske Elite 

na ruski narod bio je potpun. Lenjin i Trocki su nastavili s rashodovanjem institucija 

1 

skupina radnika koje su se pojavile u ranim danima revolucije. Omražena Ohrana, 

»tajna služba" careva, obnovljena je i preustrojena u ono što je naposljetku postalo 

KGB. „Narodna revolucija", koja će stotine milijuna ljudi domalo pretvoriti u zatočenike 

u njihovoj vlastitoj zemlji, te uzrokovati smrt i patnju ogromnog broja ljudi u 

koncentracijskim logorima, uvelike je pospješila ciljeve Novog Svjetskog Poretka. U 

narednim desetljećima igranje na kartu Sovjeta pokazat će se vrlo isplativim. 

91

istmo ce vos osloboditi 

Stvaranje države Izrael 

Tijekom Prvog svjetskog rala Elita je također željela osigurati da Britanija prizna židovsku 

postojbinu u području koje je tada bilo arapska Palestina. Na scenu je doveden 

politički pokret pod nazivom cionizam sa zadatkom da agitira za židovsku 

postojbinu, ali često se taj pokret shvaća pogrešno: svi Židovi nisu cionisti niti su svi 

cionisti Židovi. Cionizam nije religija ili rasa; riječ je o političkom pokretu koji se sastoji 

od ljudi, Židova i ne-Židova, koji podržavaju zahtjeve za priznavanjem židovske 

postojbine. Ukoliko to podržavate i vi ste cionist, bez obzira na vašu rasu ili vjerska 

uvjerenja. Govoriti da cionizam predstavlja židovsku rasu isto je kao da kažete da 

britanska Laburistička stranka predstavlja englesku rasu. Cionizam je u pretprošlom 

stoljeću utemeljio jedan ateist, Theodore Herzl, a rabi se kao jedan od paravana Svjetske 

Ehte i sredstvo da se židovskom narodu u cjelini proda rog za svijeću. Ponuda da 

se prizna neka postojbina u Palestini osmišljena je ne samo da se Sjedinjene Države 

natjeraju da uđu u rat, nego i da se kasnije izazove „upravljani sukob" i situacija tipa 

„podijeli pa vladaj" na naftom bogatom Srednjem istoku. Više od dvadeset godina 

poslije Prvog svjetskog rata, 25. travnja 1939., američki senator Gerald P. Nye iz Sjeverne 

Dakote otkrio je Senatu neke historijske pojedinosti o priznavanju židovske 

postojbine od strane Britanaca te o Prvom svjetskom ratu općenito. Rekao je da su 

mu uručeni neki dokumenti pod naslovom „Sljedeći rat". Naziv se odnosio na Drugi 

svjetski rat za kojeg su autori tih dokumenata već znali da će se dogoditi. U jednom 

od svezaka pod nazivom „Propaganda u sljedećem ratu" također se raspravlja, usput, 

kako je američki narod prijevarom naveden da se bori u Prvom svjetskom ratu. U 

njemu stoji: 

„Neko je vrijeme pitanje kojoj će se strani Sjedinjene Države prikloniti stajalo na 

vagi, a konačan ishod možemo smatrati uspjehom naše britanske propagande. Još 

moramo uvjeriti Židove. Procjenjuje se da od svih Židova, kojih u svijetu ima otprilike 

petnaest milijuna, ne manje od pet milijuna živi u Sjedinjenim Državama: 25% 

stanovnika NewYorka su Židovi. 

Tijekom Velikog rata pridobili smo tu golemu američku židovsku javnost obećanjem 

da ćemo uspostaviti židovski nacionalnu postojbinu u Palestini. Ludendorf 

je to držao genijalnim potezom savezničke propagande jer nam je omogućio ne 

samo da se obratimo Židovima u Americi nego i Židovima u Njemačkoj." 29 

Amerikanci su u rat stupili 1917. godine. Balfurška deklaracija potpisana je 6. 

studenog iste godine, kada je Arthur (lord) Balfour (Kom. 300), britanski ministar 

vanjskih poslova i pripadnik uže elite Okruglog stola, službeno priznao Palestinu kao 

postojbinu židovskog naroda. Ponovno bismo to trebali sagledati i to s nekoliko razina. 

Koliko god propagandisti smatrali da je uvlačenje Amerike u rat bio „genijalan 

potez", ipak nisu znali da je njima samima manipulirano da manipuliraju drugima. 

Amerika bi ionako bila ušla u rat. Židovska postojbina u Palestini bila je dugoročna 

strategije Elite, a pomoću tobožnjeg navođenja Amerike u rat htjeli su potaknuti 

britanske političare da ju prihvate. Balfurška deklaracija bila je težak udarac Arapima 

koji su se, pod vodstvom i uz obećanja Engleza T. E. Lawrencea („Lavvrencea do 

Arabije"), borili u korist Britanije protiv Turaka, odigravši više nego bitnu ulogu u 

dobivanju rata. Kao nagrada za njihovu podršku, Arapima je obećana puna poratna 

samostalnost i nezavisnost, što je potvrđeno službenim dopisima. Lawrence, bliski 

prijatelj Winstona Churchilla (Kom. 300), itekako je dobro znao da Arapima koje 

predvodi prodaje maglu. Nekoliko godina kasnije Lawrence je rekao: 

„Riskirao sam da me optuže za prijevaru zbog svojeg uvjerenja da nam za brzu 

i laku pobjedu na Istoku treba pomoć Arapa, te da je bolje da pobijedimo i pogazimo 

danu riječ nego da izgubimo... Arapski zanos bio je naše glavno sredstvo 

pobjede u Istočnom ratu. Stoga sam ih uvjerio da Engleska drži do svoje riječi, 

kako po sadržaju tako i po duhu. Obodreni time, izvršili su svoja junačka djela; ali, 

naravno, našim se zajedničkim pothvatima nisam ponosio, već sam bio ojađen i 

postiđen." 30 

Dok su Lawrence i Britanci Arapima obećavali nezavisnost, istovremeno su se drugoj 

strani obavezali da će im prepustiti Palestinu kao židovsku postojbinu. Lawrence, 

Milner i Victor Rothschild međusobno su se poznavali. Balfurška deklaracija nije 

bila službena objava Ministra vanjskih poslova Donjem domu parlamenta. Pojavila 

se u obliku, kao što smo mogli i očekivati, pisma nastalog u prepisci između Arthura 

Balfoura (Kom. 300) iz rotšildski financiranog Okruglog stola te lorda Lionela Waltera 

Rothschilda (Kom. 300), predstavnika Engleskog saveza cionista potpomognutog 

novcem Rothschilda. Napisao ga je vodeći glas u ratnoj vladi Lloyda Georgea, 

najutjecajnija figura Okruglog stola, lord Milner (kojega je predsjednikom Rio Tinto 

Zinca postavio lord Rothschild). 31 

Balfurška deklaracija bila je dekret Rothschilda/ 

Svjetske Elite a ne dio nekog demokratskog postupka. U Balfourovom se pismu lordu 

Rothschildu, za kojeg mnogi smatraju da ga je napisao lord Rothschild (u savezu s 

Alfredom Milnerom) kaže: 

„Veliko mi je zadovoljstvo prenijeti vam, u ime Vlade Njenog veličanstva, sljedeće 

očitovanje o razumijevanju židovskih cionističkih težnji koje je predloženo Vladi 

i odobreno: članovi Vlade Njenog veličanstva s naklonošću gledaju na uspostavljanje 

nacionalnog teritorija za židovski narod u Palestini, i taj će se cilj svakako 

nastojati postići, s time da se jasno podrazumijeva kako se neće poduzimati ništa 

što bi ugrozilo građanska i vjerska prava postojećih nežidovskih zajednica u Palestini 

[dobra fora!], ili prava i politički status kakvog uživaju Židovi u svakoj zemlji. Bio 

bih vam zahvalan kada biste o ovom očitovanju (deklaraciji; op. prev.) obavijestili 

Cionistički savez."

. / I 3 L I I I U «-C VLO UJ I U UU U111 

uu ni I U U C S U uu ui uuuiii 

Premda su manje od jedan posto stanovništva Palestine činili Židovi, ipak je to 

pismo kasnije predstavljalo temelj na kojem će se dijeliti poratni svijet a arapska 

kontrola nad Palestinom predati u tuđe ruke. Ponajmanje se to činilo radi dobrobiti 

Židova, iako su arhitekti tog poteza - Rothschildi - i sami Židovi, ako ni po čemu 

drugom a ono po imenu. Uporište u tom dijelu Srednjeg istoka davalo je šire strateške 

mogućnosti eksploatacije nafte i rada na ostvarivanju Novog Svjetskog Poretka. 

Smatram da je rabin Marvin S. Antelman u pravu kada dinastiju Rothschild povezuje 

s klikom Svevidećeg Oka koja nastoji uništiti judaizam. Neke se stvari mogu 

radili u ime židovskog naroda kao cjeline, ali ne i u njegovu korist. Elita i mnogi 

unutar židovske hijerarhije koriste židovski narod kao topovsko meso. Niti je istina 

da genetsko podrijetlo većine današnjih Židova vodi do drevnog Izraela, što je inače 

tvrdnja kojom se opravdava okupacija Palestine. Iz istog razloga izraz „antisemitski" 

neprestano se pogrešno koristi. 

Osobno, ne tiču me se boja i genetsko podrijetlo nečijeg fizičkog tijela. Ono je 

sredstvo za doživljavanje iskustava i ništa drugo. Svi smo mi aspekti jedni drugih. No, 

budući da mnogi ljudi genetikom svojih tijela opravdavaju vlastite postupke stvari 

ovdje trebamo pojasniti. Riječ „semitski" dolazi od rase ljudi u drevnom Sumeru od 

kojih potječu, kako su sami tvrdili, biblijski Židovi. Sem ili Šem, jedan od Noinih 

sinova iz biblijskih pripovijesti, navodno dolazi od te genetske linije, a podrijetlo te 

riječi čini se da bi mogla biti legenda o „Šemjazi", tom „nebeskom sinu i božanskom 

anđelu čuvaru". 

Još jedan vanzemaljac, gotovo sam siguran. No, prema pisanju nekoliko židovskih 

pisaca, uključujući Arthura Koestlera u njegovoj knjizi Trinaesto pleme (Tfie Triirteenth 

Tribe) } \ svojem genetskom podrijetlu vrlo malo današnjih Židova može pronaći 

trag u semitskoj liniji toga razdoblja i/ili u semitskoj liniji u Palestini i Izraelu u vrijeme 

Ješue (Isusa). Umjesto toga, oni su genetski potomci jednog naroda tursko-mongolskog-nordijskog 

podrijetla pod nazivom Hazari, koji su se 740. godine preobratili 

na židovsku vjeru. 

Hazari su živjeli u južnoj Rusiji između Crnog i Kaspijskog mora. Nalazili su se 

između kršćanskog i islamskog svijeta, a njihov je vođa odlučio prihvatiti židovsku 

vjeru kako bi izmakao kandžama drugih sila i carstava. Većina današnjih Židova, kaže 

Koestler, potječu od tih ljudi, a ne od genetske linije Semita. Zapravo, kada nekoga 

nazovete „antisemitom" u biti ste ga nazvali „anti-Arapom" zato što staroj semitskoj 

rasi pripada više Arapa nego Židova! 

Nakon raspada Hazarskog carstva do početka trinaestog stoljeća ljudi koji su prisvojili 

židovsku vjeru ostali su u Rusiji ili su, u slučaju većine, krenuli u ono što će 

kasnije postati Balkan, Litva, Poljska i Njemačka. Slijedom tih gibanja nastao je jezik 

znan kao jidiš. To je mješavina hebrejskog, poljskog i njemačkog. Ime Rothschild 

dolazi od izraza Red Shield, simbola hazarskih „Židova" u istočnoj Europi (njem. 

rotes schild = engl. red shield). Obitelj Rothschild povijesno je s Palestinom povezana 

onoliko koliko su s Palestincima povezani Eskimi. 33 

„Židovski" orlovski nos ne vuče 

podrijetlo iz biblijskog Izraela. Genetski mu se korijeni nalaze na Kavkazu. Klasično 

židovsko lice Ješue (Isusa) je mit. On ni približno ne bi tako izgledao. Jednostavno 

zato što nije rođen u južnoj Rusiji. Kao što piše Koestler: „Antropologija se slaže s poviješću 

u pobijanju općeprihvaćenog uvjerenja da židovska rasa potječe od biblijskog 

plemena". U novinama Church Times od 24. siječnja 1992. kršćanski biskup Hugh 

Montefiore, po rođenju Židov, je rekao: „Antisemitizam je izgrađen na temeljima 

moćnog rasnog mita, kojeg su podjednako prihvatili i Židovi i antisemiti". No, upravo 

su pripadnici genetske struje koja nema ama baš nikakvih veza s Palestinom stajali 

iza stvaranja Izraela i današnjeg upornog gaženja palestinskih prava. 

Židovski pisac Alfred M. Lilienthal ide i dalje. On kaže da židovska „rasa" kao takva 

ne postoji. Biti „Židov" znači slijediti židovsku religiju, što nema nikakve veze s 

rasom jer, kaže on, ljudi bezbrojnih rasa preobraćali su se na židovsku vjeru tijekom 

tisuće godina, stvarajući tako šaroliki koktel različitih genetskih struja koje su same 

sebe nazivale židovskim. U svojoj smjeloj knjizi Izrael: po kojoj cijeni(What Priče 

Israel), Lilienthal ističe: 

„Najuvjerljivi argument kojeg bi židovski nacionalist mogao dati u prilog cionizmu 

zasniva se na hipotezi o 'hebrejsko-semitskoj rasi'. Ali glavninu pripadnika 

takve'rase'našli bismo među arapskim narodima Srednjeg istoka, od kojih golema 

većina ne ispovijedaju židovsku vjeru. Arapi, ljuti neprijatelji Izraelaca koji su 

se vratili u takozvanu 'postojbinu svoje rase', najviše sliče onim Židovima koji su 

domorodni Palestini i Srednjem istoku; jer imaju nečistiju hebrejsko-izraelitsku 

krv od većine onih koji su'okupljeni'... Optužba da su Arapi antisemiti poprilično 

je promašena. 

...u stvari, jednoglasan je zaključak svih antropologa, od VVeissenberga, Hertza i 

Fishberga (koji su i sami Židovi), do Boasa, Ripleya, Meada, Pittarda i ostalih, da 

gdjegod ima Židova, oni uvelike sliče ljudima među kojima žive. Čak i oni koji 

imaju uobičajena obiteljska imena kakva se navodno mogu povezati s drevnim 

hebrejskim plemenima, kao što su Levites (Levi) i Kohanim (Kohn, Coehn, Cohn) 

vrlo malo sliče jedni drugima. Ne postoji niti jedna rasna značajka zajednička 

svima onima koji se deklariraju kao Zidovi." 3,1 

Takve nijanse promakle su Llovdu Georgeu (Kom. 300) koji je gorljivo zagovarao 

postojanje izraelske postojbine u Palestini. Pogledate li što je o toj temi napisao 1920- 

ih, dobit ćete dojam da je pokušavao navesti stanovništvo na krivi put ili je i sam bio 

zaveden. U svojoj knjizi Je li to mir (Is It Peace) bespogovorno prihvaća da židovski 

narod polaže povijesna prava na Palestinu. 35 On kaže da će jedino uz njihovu pamet i 

predanost to područje ponovno postati „zemlja meda i mlijeka" zato što su, u osnovi 

- izrazimo li njegove misli jednostavnijim riječima - Arapi za tako što preglupi. No, 

94 

95

... i oi///u t_c vco usiuuuuui 


njegove tvrdnje, kada u glavnim crtama iznosi cionističke namjere u vezi Palestine, I 

mogu se pokazati iznenađujuće naivnima ili sračunate da nas povedu u krivom smjeru. 

Još je vjerojatnije da su beskrajna sredstva pomoću kojih ga se moglo ucjenjivati I 

u vezi njegova privatnog života i osobne iskvarenosti djelovala kao „usmjerivač" njegova 

uma. Kao što se kaže: „Kada nekoga držite za muda, njegovo srce i um nadohvat 

su vam". Lloyd George kudi protivnike Balfurške deklaracije kada ovi iznose pretpostavku 

da su cionistički vođe nastojali uspostaviti „židovsku oligarhiju u Palestini 

koja bi stanovnike arapske krvi svela na ropski položaj naspram povlaštene hebrejske 

manjine". 3(1 

Najbolji odgovor na tu optužbu, rekao je, mogao se pronaći u dopisu kojeg 

je Ligi naroda podnijelo Cionističko udruženje. S distance od preko sedamdeset 

godina sumnjam da bi i sam Lloyd George sada navodio taj dopis kao potvrdu da su 

njegovi protivnici bili u krivu. U njemu se kaže: 

„Židovi ne traže nikakve povlastice, ukoliko se povlasticom ne smatra prilika 

da vlastitim naporima i žrtvama obnove zemlju što nekoć bijaše središte na-1 

predne i produktivne civilizacije, a koja je dugo podnosila stanje opustjelosti. 

Ne očekuju nikakav povlašteni tretman po pitanju političkih ili vjerskih prava. I 

Oni predmnijevaju, kao samo po sebi razumljivo, da će svi stanovnici Palestine, 

bili oni Židovi ili ne-Židovi, u svakom pogledu imati oslonac u načelu savršene | 

jednakosti. Ne zahtijevaju nikakvog udjela u vlasti izvan okvira onoga na što 

imaju pravo temeljem Ustava kao građani te zemlje. Ne nastoje moljakati nikakve 

usluge. Oni ne traže, ukratko, ništa više doli zajamčenih uvjeta za miran 

razvoj svoje nacionalne Postojbine kroz vlastite napore te za boljitak na osnovu 

vlastitog zalaganja." 

Židovsko i arapsko stanovništvo Izraela u svakom će pogledu imati oslonac u načelu 

savršene jednakosti Ne očekuju nikakav povlašteni tretman po pitanju političkih 

ili vjerskih prava Stvarno 

Chaim Herzog, predsjednik Izraela, nekoliko je godina kasnije imao ponešto drukčije 

gledište kada je rekao da „ni na koji način" Arapi ne mogu biti „dionici u zemlji 

koja je smatrana svetom za naš narod tisućama godina. Židovima ove zemlje nitko 

nije dostojan partner". 37 

E, ovo je već bolje! Židovski narod u cjelini (vjera) bio je 

žrtva cionizma (političkog pokreta), kojeg kontrolira Svjetska Elita. Vrijeme je da pripadnici 

židovskog naroda (koji je nedužan i nesvjestan zakulisnih igara) uvide kako 

se oni, njihov um i njihove emocije, koriste na načine koji služe dugoročnijem planu 

za nametanje centralizirane kontrole, a ne za dobrobit njih samih i njihove djece. 

Ovo je zasigurno neprijeporno ako govorimo o Anti-klevetničkoj ligi (Anti-Defamation 

League) B'nai B'ritha osnovanoj 1913. u Sjedinjenim Državama Od tada pa 

do danas Anti-klevetnička liga (ADL) djeluje kao obavještajna jedinica koja žigose 

kao „antisemita" svakoga tko protuslovi Svjetskoj Eliti ili iznosi sumnje u čestitost 

njenih namjera. No, je li ustanovljena u korist židovskog naroda Ne, nije. Stvorena 

je da se zaštite njujorški gangsteri! Negdje početkom prošlog stoljeća Thomas Bingham, 

glavni povjerenik Njujorške policije, mafijašima je odlučno bacio rukavicu u 

lice. Medu njima je bio Arnold Rothstein, dušebrižnik Meyera Lanskog. On će kasnije 

postati kum združenog organiziranog kriminala koji će pripomoći financiranju i 

naoružavanju židovskog terorističkog podzemlja u Palestini, a isto će kasnije učiniti i 

za samu državu Izrael. Lansky je ujedno bio jedan od ključnih igrača u ubojstvu predsjednika 

Kennedyja. Na Binghamovu istragu njujorški su mafijaši odgovorili tako što 

su ga proglasili antisemitom. Ovo je diskreditiranje bilo tako uspješno da je Bingham 

morao napustiti službu, čime je istraga o mafiji prekinuta. 

Napade je koordinirao odbor kojeg je oformio odvjetnik po imenu Sigmund Livingston. 

Godine 1913. odboru je dan službeni naziv - Antiklevetnička liga. 38 

Danas 

je to produžena ruka Mossada, obavještajne agencije Izraelaca/Svjetske Elite koja 

stoji iza nekih užasnih događaja, uključujući i ubojstvo Kennedyja. Svrha ADL-a je 

da pomaže Svjetskoj Eliti i teroristima koji kontroliraju Izrael, a ne da brani židovski 

narod od predrasuda. Ovim se potonjim previše ne zamara. 

Postignuti mir 

Prvi svjetski rat završio je 1918. uz desetke milijuna poginulih i ranjenih na svim zaraćenim 

stranama, nakon najkrvavijeg sukoba u znanoj nam ljudskoj povijesti. Isplanirala 

ga je i osmislila Elita koristeći se novcem i moći bankarskih krugova i mreže 

tajnih društava. Do njega inače ne bi došlo. Nije to bilo djelo ljudske prirode, nego 

^manipulirane ljudske prirode. Istovremeno Elita je posijala sjeme (Drugog) svjetskog 

rata: kapitalisti/komunisti protiv fašista, kao i Hladnog rata: kapitalizam protiv 

komunizma, udesivši i financirajući Rusku revoluciju. Elita je pobijedila u revoluciji 

i u ratu. Sada su se pripremali za svoju najvažniju ambiciju - pobijediti u miru. 

Nacionalne države Europe imali su točno u onakvom stanju u kakvom su željeli da 

ove budu. Rat je za sobom ostavio opustošenu Europu, do grla u dugovima. Europske 

države dugovale su bankarima iz redova Elite koji su pozajmljivali novac objema 

stranama. U središtu svega toga leži ime J. P. Morgana (Kom. 300). Morganova jamstvena 

zaklada i Elitina korporacija American International Corporation zajmovima 

su financirali njemačku špijunažu i tajne operacije u Sjedinjenim Državama i Južnoj 

Americi tijekom rala. Otkrio je to Overmanov odbor američkog Senata 1919. godine. 

Umiješani u sve to bili su i Rothschildov Kuhn, Loeb and Co i Morganova Chase 

National Bank. Odbor je također ustanovio da je Jamstvena zaklada koja je tijekom 

f 

ata davala zajmove Saveznicima kradomice sređivala druge zajmove za Njemačku 

n 

a londonskim tržištima novca! Taj je novac u Njemačku prebacivan preko Južne 

Amerike. 39 

Dok se sve to zbivalo 1915. godine istog tog J. P. Morgana britanska je vlada imenovala 

njenim jedinim posrednikom za nabavu britanske ratnodopske robe od tadašnjih 

„neutralnih" Sjedinjenih Država, a za sve zajmove od privatnih banaka u 

Sjedinjenim Državama Britanija je također postala jamac za svu robu i zajmove iz 

96

' istino će vas osloboditi 

Amerike koji su davani Francuzima, Talijanima i Rusima. Na kraju rata je Britanija, 

nekoć najmoćnija zemlja na svijetu, bila na koljenima. I ponovno, to nije bilo slučajno 

već planirano. U vrijeme Versajske mirovne konferencije 1919. Britanija je Sjedinjenim 

Državama dugovala 4,7 milijardi dolara u vidu ratnih dugova. Između 1913. 

i 1918. britanski nacionalni dug povećao se za 924%, dok su se prihodi kompanija u 

vlasništvu Svjetske Elite vinuli do neba. Prema austrijskoj autorici Gertrude Elias u 

godinama Prvog svjetskog rata samo se kapital DuPonta (Kom. 300) povećao s 83 na 

308 milijuna dolara. 10 „Pobjednički " vode Saveznika u Versaillesu bili su VVoodrovv 

Wilson, Lloyd George i Georges Clemenceau. Sastali su se sa svojim „savjetnicima" 

kako bi donijeli odluku o ratnoj odšteti koju Njemačka treba platiti pobjednicima teo 

uvjetima mirovnog sporazuma. Versajski sporazum i njegovi izdanci urodit će pojavom 

Lige naroda, prvog pokušaja Elite u uspostavi tajne svjetske vlade te osnivanjem 

Svjetskoga suda u Haagu u Nizozemskoj. Potonji će kasnije potvrditi da je Izrael židovska 

postojbina, predajući u međuvremenu kontrolu nad Palestinom Britancima, 

te će vratiti svjetsku privredu zlatnom standardu, procesu pri kojem se valute vežu uz 

zlato. Tko je kontrolirao zlato Rothschildi i drugi financijeri iz redova Elite. 

Elita je također kontrolirala događaje i odluke u Versaillesu. Woodrowa Wilsona 

ondje su „savjetovali" pukovnik House (Kom. 300) i Bernard Baruch, obojica predstavnici 

Rothschilda i Elite; savjetnici Lloyda Georgea (Kom. 300) bili su lord Milner 

(Kom. 300) iz Okruglog stola i sir Phillip Sassoon, izravni potomak Mayera Amschela 

Rothschilda; Clemenceau je kao savjetnika imao Georgesa Mandela, svog ministra 

unutarnjih poslova, čije je pravo ime bilo Jeroboam Rothschild. U Američkoj pregovaračkoj 

komisiji o miru također su bili i braća Dulles; Warburzi (Max iz Njemačke 

i Paul iz SAD-a); Thomas W. Lamont iz /. P. Morgana; ministar vanjskih poslova 

Robert Lansing, ujak braće Dulles i Walter Lippman (Kom. 300) koji je (s Houseom 

i ostalima) bio jedan od glavnih tvoraca Lige naroda i osnivač američkog ogranka 

Fabijanskog društva. Njihov domaćin u Francuskoj bio je barun Edmund de Rothschild, 

vodeći manipulator i agitator stvaranja židovske države u Izraelu. 

Tri vođe (marionete) u Versaillesu uspostavili su dva odbora koji će raditi na pojedinostima 

poratne politike. Jedan se nazivao Ekonomski odjel, a drugi je bio Financijski 

odbor. Woodrow Wilson imenovao je Bernarda Barucha za predstavnika 

SAD-a u Ekonomskom odjelu, a Thomas W. Lamont iz /. P. Morgana zagovarao je 

američke (Elitine) interese u Financijskom odboru. 

Baruchova skupina je odlučila da Njemačka treba platiti 12 milijardi dolara za ratnu 

štetu što je, zajedno s drugim ograničenjima nametnutim njemačkom gospodarstvu, 

predstavljalo smrtnu presudu za novu Njemačku Republiku, poznatu kao Vajmarska 

republika. Nastalo stanje osiguralo je uvjete koji će dovesti do dolaska Adolfe 

Hitlera na vlast. Financijski odbor sastao se kasnije u Bruxellesu kako bi odlučio o 

povratku na zlatni standard. Učinak koji je takva odluka izazvala na valute posve 

je onemogućio Njemačku da ratnu odštetu plati. Financijske posljedice povratka na 

zlatni standard za svaku naciju Odboru je pojasnio profesor Gustav Cassel iz Švedod 

Rhodesa do propasti 

ske> ali uzalud. Sve te odluke usklađene su na način da u Europi stvore okolnosti koje 

će dovesti do sljedećeg rata i promicanja Novog Svjetskog Poretka. Zlatni je standard 

Ronačnici izazvao takav kaos i patnju da ga se moralo napustiti, no šteta je dotad već 

u 

bila učinjena. 

Pukovnik House napisao je prvi nacrt onoga što je postalo Pakt Lige naroda, a o 

čuvenih četrnaest točaka predsjednika Wilsona za Versajsku konferenciju uglavnom su 

odlučivali članovi skupine sazvane od strane pukovnika Housea. Skupina je bila znana 

pođ nazivom „Istraga". Njeni su članovi odreda bili manipulatori Novog Svjetskog 

Poretka, ljudi poput Johna Fostera Dullesa, budućeg američkog ministra vanjskih poslova 

i njegova brata Allena, budućeg ravnatelja CIA-e. Godinama ranije House je bio 

napisao roman pod naslovom Philip Dru: Administrator, za kojeg je kasnije priznao da 

govori o činjenicama prikazanim kao fikcija. U toj knjizi ocrtao je glavne obrise svoje 

filozofije Novog Svjetskog Poretka. 41 

Biograf predsjednika Wilsona, George Sylvester 

Viereck, kaže da je: „Wilsonova administracija pukovnikove je ideje prebacila sa stranica 

romana na stranice povijesti". 42 U svojem romanu, objavljenom anonimno dvije 

godine prije negoli je Prvi svjetski rat uopće i počeo, predložio je osnivanje „... Lige naroda". 

Sedam godina kasnije isti taj naziv uzet je za organizaciju osmišljenu da nametne 

svoju volju nacionalnim državama pod izlikom okončanja ratova koje su njeni tvorci i 

izazvali! Stvorite problem, a zatim ponudite rješenja. Rockefelleri su darovali novac za 

izgradnju sjedišta Lige naroda u Ženevi u Švicarskoj, a kasnije će pokloniti zemlju na 

kojoj je izgrađena upravna zgrada Ujedinjenih naroda u New Yorku. 

Liga naroda doživjela je neuspjeh usprkos velikim naporima pristaša svjetske Vlade 

zato što nisu uspjeli uvjeriti dovoljno predstavnika u američkom Kongresu da ju podrže. 

Kada Sjedinjene Države nisu podržavale tu ideju ona je bila osuđena na neuspjeh. 

Moguće je daje Drugi svjetski rat isplaniran kako bi se povećala moć Lige naroda koju 

bi se pak pretvorilo u konačnu svjetsku vladu. No, korak unazad je značio da Elita, pomoću 

sljedećeg rata, mora uvesti nasljednika Lige. I, dok se Liga naroda urušavala, iz 

njenih su temelja već nicali Ujedinjeni narodi kakve imamo danas. 

IZVORI 

1 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate, str. 71-72,82-83. 

2 Istraživačica zavjera Kitty Little koja je imala mnoge osobe od povjerenja na najvišim 

razinama bivše Rodezije, kaže da je uloga Rhodesa krivo protumačena. Ona kaže da 

je Rhodes spriječio Rothschilde da zadobiju kontrolu nad južnoafričkom industrijom 

zlata. Kao posljedica toga, kaže, njega su pokušali okriviti za nedjela stvarnog čelnika 

Okruglog stola, Alfreda Milnera. 

3 

Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment (Books In Focus, New York, izdanje 

•2 1981.), str. 312.



4 Ibid., str. 5 

5 Carroll Quigley, Anglo-American Establishment, str. 197. 

6 Ove informacije o Rockefelleru i Morganovoj imovini dolaze iz knjige Wall Street And 

The Bolshevik Revolution Anthonyja C. Suttona (Veritas Publishing, Morley, Western 

Australia, 1981.), str. 49-50. 

7 The New Order, Our Secret Rulers, str. 17. 


9 Jim Keith, Casebook On Alternative 3 (MumiNet Press, Lilburn, SAD, 1994.), str. 20. 

10 Ovo je rečeno na saslušanju kojeg je održao poslijeratni Odbor Graham, koji je istraživao 

Barucha. 

11 Perry Belmont je bio sin Augusta Belmonta, bankara, Rothschildova agenta koji je 

financirao Uniju i manipulirao zbivanjima u njoj. Ona je bila jedna od strana u američkom 

„Ratu za nezavisnost". 

12 Norman Dodd iznio je ta otkrića u razgovoru s piscem Williamom H. Mcllhanyjem II, 

objavljenom u njegovoj knjizi iz 1980. godine, The Tax Exempt Foundations (Arlington 

House, Westport, SAD). 

13 Izvještaj „Posebnog kongresnog odbora za istraživanje zaklada izuzetih iz poreznih 

obveza", iz 1954. Nazvan je po njegovu predsjedniku, predstavniku B. Carrollu Reeceu 

izTennesseeja. 


15 The New Order, Our Secret Rulers, str. 76. Rockfelleri su zaradili nezamislive količine 

novca eksploatirajući Rusiju i Sovjetski Savez te dovodeći manipulacijama na vlast svoje 

ljude poput predsjednika Gorbačova. 

16 Jennings C. Wise, Woodrow Wilson: Disciple Of Revolution (Paisley Press, New York, 

1938.). 

17 Naveo Anthony C. Sutton u knjizi Wall Street And The Bolshevik Revolution (Morley, 

Australija, 1981.), str. 32-33. 

18 Ibid. 

19 Ustaljeniji način pisanja njegova imena je Bronstein. 

20 Wall Street And The Bolshevik Revolution, str. 39. 

21 John Foster Dulles, American Red Cross (Harper, New York, 1950.). 


23 Carroll Quigley, Tragedy And Hope (Macmillan, New York, 1966.), str. 938. Ova je knjiga 

toliko razljutila manipulatore da je maknuta sa knjižarskih polica. Danas se moze 

nabaviti samo piratsko izdanje. 


25 The World Order, Our Secret Rulers, str. 37. Prema navodima autora Eustacea Mullinsa, 

viteški naslov koštao je od 10.000 do 12.000 funti, od čega je 5.000 funti odlazilo Lloydu 

Georgeu. 

26 Donald McCormick, The Mask Of Merlin (MacDonald, London, 1963.), str. 208. 

McCormick također tvrdi da je britanska obavještajna služba otkrila dokumente koji 

dokazuju da su vladini dužnosnici bili tajni agenti Zaharoffa - uz znanje Lloyda Georgea! 

27 Dr. Kitty Little, subversive Infiltrators Into Westminster And Whitehall. Promotion 

Of A Federal Europe." Podnesak Nolanovom odboru za praćenje standarda u javnom 

životu (siječanj 1995.), str. 4, odlomak 16. 

28 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate, str. 15. 

29 Kongresni zapisi, 76. Kongres, svezak 84, br. 82, str. 6597-6604. 

30 „Documents on British Foreign Policy, 1919-1939", prvo izdanje, svezak IV, str. 245- 

247. 

31 Insajder, Carroll Quigley, u knjizi The Anglo-American Establishment, piše: „Ova deklaracija, 

oduvijek znana kao Balfurška deklaracija, trebala bi se ipak zvati 'Milnerova 

deklaracija', budući da je Milner bio stvarni sastavljač teksta te je, očito, bio njegov glavni 

pobornik u Ratnoj vladi. Ova činjenica nije objelodanjena sve do 21. srpnja 1937." 

(str. l69).Tako je lord Milner, svjetlost vodilja u Okruglom stolu, sastavio Balfuršku deklaraciju 

pišući zapravo pismo lordu Rothschildu, koji je financirao i kontrolirao Okrugli 

stol! Kakve su, onda, izglede za postizanje pravde uopće imali Palestinci 

32 Arthur Koestler, The Thirteenth Tribe - The Khazar Empire And Its Heritage, (prvotno 

objavio Hutchinson & Co 1976. godine). Vidi također knjigu Douglasa Reed Controllers 

OfZion, (Dolphin Press, 1978.). 


34 Alfred M. Lilienthal, What Price Israel (Henry Regnery, Chicago, 1953.), str. 223-224. 

35 David Lloyd George, Is It Peace (Hodder & Stoughton, London, 1923.), str. 246-253. 

36 Ibid., str 246-253. 

37 Noam Chomsky, Letters From Lexington (Common Courage Press, Maine, USA, 1990.), 

str. 3. 

38 Michael Collins Piper, Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination 

Conspiracy (The Wolfe Press, Washington D.C., 1995.), str. 82. 

39 Američki Senat, Overmanov odbor, 2.2009. 

40 Gertrude Elias, sažeti izvještaj namijenjen opticaju putem internetske mreže (London, 

1995). 

41 Pukovnik Edward Mandell House, Philip Dru: Administrator (B. W. Huebsch, New 

York, 1912.). 

42 George Sylvester Viereck, The Strangest Friendship In History: Woodrow Wilson And 

Colonel House (Liveright, New York, 1932.), str 28.

peto poglavlje 

združene fronte 

Zbivanja u povijesti posljedica su borbe između dva stanja uma: jednog koji voli 

porobljavati i drugog koji želi oslobađati. Poprište tog natezanja je kolektivni um 

čovječanstva. 

Posljednjih godina prošlog stoljeća, te prelaskom u novo tisućljeće, ljudskoj je rasi 

dana prilika koju nismo imali još od Atlantide, da iz zatvora iskoračimo u mentalnu, 

emocionalnu i duhovnu slobodu. Dolazi do zbivanja, koja ću podrobnije opisati 

kasnije, u kojima se rastvara zatočujuća vibracija, a Zemlja se vibracijski ponovno 

povezuje s ostalim dijelovima stvorenog svijeta. Mi i naš „otac" opet ćemo biti Jedno. 

Nijednom se pojedincu neće to „dogoditi" tek tako; treba biti prisutna i želja da se to 

ostvari. No takvu priliku imaju svi, mnogi tu priliku objeručke i prihvaćaju, što znam 

na temelju tisuće pisama koje dobivam i ljudi koje susrećem. Nalazimo se u razdoblju 

prijelaza sa stare vibracije straha na probuđenu vibraciju ljubavi. 

Znamo to na podsvjesnoj razini a, što je slučaj kod naglo rastućeg broja ljudi, također 

i na svjesnoj razini. Većina se ljudi u ova vremena ne može sjetiti zašto su ovdje, 

ali jednom će se prisjetiti. Zatvorski Čuvari s Četvrte Dimenzije također znaju što 

se događa, a zadnje što bi takva svijest htjela je da zatvor i „pogon za proizvodnju 

negativne energije" prestanu postojati. Ključ za bijeg iz ovog duhovnog zatvora je 

buđenje i širenje naše svijesti do točke gdje će njena vibracijska brzina biti tako visoka 

i moćna da će moći, na kolektivnoj razini, razbiti blokirajući! frekvenciju. Zatvorski 

Čuvari, preko Svjetske Elite, čine sve što je u njihovoj moći da nam blokiraju umove 

i da nas podijele kako ne bismo bili u stanju djelovati zajedno kao Jedno. Kada 

opisujem ovaj ubrzaniji ritam globalne manipulacije nakon Prvog svjetskog rata, to 

odražava pritisak koji dolazi od svijesti Zatvorskih Čuvara za ubrzavanjem nastojanja 

u smjeru centralizirane globalne kontrole ljudskog uma prije nego što protivljenje 

ovoj planetarnoj okupaciji dosegne svoj vrhunac, tijekom posljednjih godina prošlog 

stoljeća te na prelasku u novo tisućljeće. Ovakvo poticanje centralizirane kontrole i 

opet je jedan od odraza kolektivnog ljudskog uma, a postalo je silazna spirala. Budući 

da smo svoje umove prepustili nekome drugome i preuzeli tuđe misaone obrasce o 

našem nedostatku samopoštovanja i mogućnostima kontrole naših vlastitih života, 

takvu smo fizičku stvarnost i stvorili. No, umjesto da naučimo lekciju u svjetlu ovime 

uzrokovanih događaja poput ratova, dopustili smo da nas ti događaji dodatno utuku, 

uplaše te ispune krivnjom i očajem. Tako je dodatno smanjeno naše samopoštavanje 

1 

povećan naš osjećaj gađenja prema samima sebi kada, iz očaja, u drugima tražimo 

odgovore na tminu koja nas je obavila. Kolektivni um tada je očitovao taj negativan


zaražene 

fronte 

osjećaj stvarnosti pri još žustrijem gibanju ka većoj centraliziranoj moći i kontroli 

koje, na podsvjesnoj razini, čovjekov um traži zbog straha i samo-preziranja. Zatvorski 

Čuvari to su iskoristili i potpirili vatru kolektivnog mentalnog sklopa. No, zbilju 

oni ne mogu stvoriti, nju možemo stvoriti jedino mi sami. A to možemo učiniti samo 

načinom na koji o sebi razmišljamo i načinom kojim sebi dopuštamo da upijemo 

misaone obrasce drugih, uključujući i Zatvorske Čuvare i Svjetsku Elitu, koji nastoje 

nagrizati naš osjećaj ljubavi i poštovanja prema samima sebi. 

Ubrzavanje plana za uvođenje Novog Svjetskog Poretka mogli smo osjetiti posljednjih 

godina dvadesetog stoljeća i kasnije. Nakon Versajske mirovne konferencije 

1919. godine naglo se razvila jedna mreža organizacija. I danas je ta mreža najutjecajnija 

od svih struktura Svjetske Elite pri kontroli svjetskih zbivanja. Organizacije 

unutar te mreže prikazuju se kao bezazleni „trustovi mozgova" i forumi, ali oni su u 

stvari dio svjetske mreže obmane i manipulacije. Uspostavljeni su kako bi se uvukli 

u sve pore politike, bankarstva, poslovanja, medija, obrazovanja, znanosti i vojske. 

Njihova je uloga da unovače članove koji podržavaju filozofiju Novog Svjetskog Poretka 

i da se pobrinu da ovi budu postavljeni na moćne i utjecajne položaje u svim 

područjima života u zemlji i inozemstvu. To su organizacije unutar organizacija koje 

nagrizaju temeljne strukture i usmjeruju svijet na stazu ka svjetskom ugnjetavanju. 

Sve su izdanci prvotnog Okruglog stola koji je tu mrežu iznjedrio nakon Versailles^ 

sa stvaranjem Instituta za međunarodne poslove (Institute of International Affairs) sa 

sjedištem u Chatham Houseu u Londonu. Pridjevom „kraljevski" obogaćen je kad 

je 1926. godine vladajući monarh postao njegov službeni ravnatelj. Osnovali su ga 

članovi britanskih i američkih delegacija u Versaillesu kada su se 30. svibnja 1919. 

okupili u hotelu Majestic u Parizu. Te dvije skupine činili su, na strani Britanije, članovi 

Okruglog stola lorda Milnera, i, na strani Sjedinjenih Država, skupina „Istraga" 

pukovnika Housea. Jednostavno rečeno, predano su radili na stvaranju Novog Svjetskog 

Poretka. 

Okrugli stol je imao čvrste veze s carstvima Rothschilda, Morgana, Rockefellera 

i Carnegieja, a veze su se širile do Kraljevskog Instituta za međunarodne poslove 

(Royal Institute of International Affairs - RIIA). U Britaniji, Astori, uključujući bojnika 

Johna (Jacoba) Astora (Kom. 300), direktora banke Hambros i vlasnika novina 

The Times (nakon 1922.), bili su središnje figure Okruglog stola i Instituta, gdje 

su djelovali i mnogi bivši suradnici Cecila Rhodesa. Sir Abe Bailey, vlasnik rudnika 

Transvaal, koji je radio s lordom Milnerom na izazivanju Burskog rata, bio je medu 

osnivačima RIIA, kao stoje to bio i John W. Wheeler-Bennett, koji će postati politički 

savjetnik generala Eisenhowera u Londonu tijekom ključnih, završnih godina Drugog 

svjetskog rata kada se razvijao ustroj poslijeratnog svijeta. Chatham House (Kuca 

Chatham) na adresi St James's Square br. 10 u Londonu dobila je ime po Williamu 

Pittu, grofu od Chathama, jednog od tri britanska premijera koji su ondje živjeli. 

Samo nebo zna o koliko se premijera i ministara, tj. njihovih političkih poteza, tamo 

odlučivalo. 

Institut za međunarodne poslove smjesta se počeo infiltrirati u obrazovni sustav 

i širiti svoj utjecaj diljem svijeta. U Britaniji je značajan utjecaj imao na Oxfordu i 

drugim sveučilištima te unutar Londonskog fakulteta ekonomskih znanosti (London 

School of Economics). Financiranje te infiltracije i raznih publikacija i propagande 

nikada nije predstavljalo problem. Kada god zatreba novca namaknut će ga neki od 

dijelova mreže Bratstva. Novac je, već od 1926., pritjecao za knjige i druge aktivnosti 

od Carnegie United Kingdom Trustees (britanskih punomoćnika Carnegieja), Engleske 

banke i J. D. Rockefellera. Rothschildi su bili, i ostali, moćnici u sjeni. Unutar 

sedam godina od pokretanja, financiranje Instituta od strane glavnih banaka i multinacionalnih 

kompanija već je bilo uspostavljeno, a danas se to nastavlja donacijama 

globalnih kompanija. Novac je 1926. dolazio od između ostalih: Engleske banke; 

banke Barclays; Lloydsa i banke Lloyds; banke Westminster; banke Midland; banke 

Hambros; Rothschild and Sons; Ford Motor Company; Anglo-Iranian Oil (danas 

BP); Baring Brothers; Imperial Chemical Industries (ICI); British South Africa Company; 

Mercantile and General Insurance Company; Erlangers Ltd; Lever Brothers; 

Stern Brothers; Vickers-Armstrong; Central Mining and Industrial Investment Ltd; 

British American Tobacco Company; Whitehall Securities Corporation; i Reutersa, 

izvještajne agencije koja opskrbljuje vijestima novine i radio-televizijske medije diljem 

svijeta. 1 

U narednim godinama ogranci Instituta ustanovljeni su u Australiji, Kanadi, Namibiji, 

Novom Zelandu, Nigeriji, Trinidadu i Tobagu i Indiji gdje je znan kao Council 

of World Affairs (Vijeće za međunarodne poslove). No, daleko najvažnija kreacija 

Instituta bilo je Vijeće za vanjske odnose (Council on Foreign Relations - CFR) u Sjedinjenim 

Državama koji će prodrijeti u sve pore američkog društva. Osnovano je 

1921. u Harold Pratt Houseu na adresi Istočna 68. ulica br. 58 u New Yorku, u bivšoj 

rezidenciji obitelji Pratt, bliskih prijatelja Rockefellera. Nedugo zatim redovito upravljanje 

(iz dana u dan) preuzeli su pukovnik House i njegovi suradnici, uključujući 

Rockefellere i, naročito, J. P. Morgana. Prvi predsjednik CFR-a bio je John W. Davis, 

J. P. Morganov osobni odvjetnik, dok je prvi potpredsjednik bio Paul Gravath iz odvjetničke 

tvrtke koja je zastupala Morgana, a prvi pročelnik vijeća bio je Morganov 

partner Russell Leffingwell. Kako vidimo, još jedna „nezavisna" organizacija. Vijeće 

za vanjske odnose i Kraljevski institut za međunarodne poslove ista su organizacija, 

ali djeluju na različitim stranama Atlantika i rade na istim ciljevima i programima. 

Njihovi članovi na vodećim su položajima u strukturama vlasti, uključujući predsjedničku 

funkciju, bankarstvo, poslovne strukture, obrazovanje, vojsku i medije. 

Moć Vijeća za vanjske odnose naglo je rasla, pa danas ono kontrolira administraciju 

Sjedinjenih Država, posebno njihovu vanjsku politiku. Njegov je cilj uvođenje 

svjetske vlade. Premrežilo je Sjedinjene Države svojim potpornim skupinama. Svaka 

°d tih isturenih organizacija, poput CFR-a, ima sličan ustroj, po ugledu na Okrugli 

s 

tol. Garniture članova odgovorne su glavnoj eliti. Unutarnji krug upoznat je s planovima 

i neumorno radi na ostvarivanju zadanih ciljeva. Članovi narednog kruga 

105


Veliki dio sredstava za ovu mrežu Novog Svjetskog Poretka dolazi od zaklada oslobođenih 

plaćanja poreza. Te su zaklade i fondacije stvorila velika imena iz sfere banzdruzene 

fronte 

sasvim su ili djelomično upoznati s planovima i nastoje - kroz vlastitu sferu utjecaja, 

bila to politika, bankarstvo, mediji ili nešto drugo - povesti svijet u željenom pravcu. 

Drugi krugovi ljudi znaju ponešto ili ništa o pravim ciljevima te ih se uvjerava da 

podrže organizaciju prihvaćanjem ideje da je svjetska vlada jedini odgovor na nevolje 

čovječanstva. Ono što potonja skupina ne razumije je to da spomenute nevolje izazivaju 

iste te organizacije čiji su oni članovi! 

Mnogi ljudi čija se imena navode u ovoj knjizi ne sudjeluju u tome iz loših namjera, 

već zato što iskreno vjeruju da je plan uvođenja Novog Svjetskog Poretka najbolja 

opcija za mir i stabilnost. Nekoliko je članova tih isturenih skupina Elite smoglo 

hrabrosti da progovore kada su otkrili pravu strategiju. Admiral Chester Ward, bivši 

predsjednik vojnog suda američke mornarice, šesnaest je godina bio član Vijeća za 

vanjske odnose. On kaže da je svrha te organizacije „... prebacivanje američkog suvereniteta 

i nacionalne nezavisnosti u svemoćnu i jednoobraznu svjetsku vladu". U 

svojoj knjizi Kissinger na kauču (Kissinger On The Couch), koju je napisao u suradnji 

s Phyllis Schafly, Ward piše: 

„... žudnja za napuštanjem suvereniteta i nezavisnosti Sjedinjenih Država prevladava 

kod većine članova, a naročito u vodstvu nekoliko različitih klika koje sačinjavaju 

ono što je zapravo policentrična organizacija... [glavnu kliku] čine ideolozi unitarne 

svjetske vlade - koje ćemo uljudno nazvati organiziranim internacionalistima. Oni 

su ti koji nastavljaju tradiciju osnivača." 2 

Pisac James Perloff pročitao je svaki broj časopisa CFR-a Foreign Affairs od njegova 

prvog izdanja 1922. godine. Njegova ocjena: „... optužbe protiv Vijeća za vanjske odnose 

- glede težnje da se oživotvori zamisao o svjetskoj vladi te blagonaklonosti prema komunizmu 

- sasvim su osnovane". Navodi da je prevlast članova CFR-a u vašingtonskim 

administracijama utjecala ,,u ogromnoj mjeri na američku vanjsku politiku u ovom stoljeću... 

[čime je] snaga Sjedinjenih Država podrivena dok su njeni saveznici posvema 

podčinjeni". 3 Ono što je bilo svojstveno CFR-u bilo je svojstveno i svim ostalim „trustovima 

mozgova" koji će uslijediti. 

Jezgra kontrole koja je nastala u Britaniji i Americi počela se širiti svijetom tijekom 

1920-ih i '30-ih, Institut za pacifičke odnose utemeljen je 1924., a ravnatelj mu je bio Jerome 

D. Greene, bostonski bankar blizak Morganu i Rockefellerima. Osnovan je kako bi se 

mreža proširila na vlade i kompanije Dalekog istoka. Zajedno s Greeneom u vladajućem 

je vijeću bio Lionel Curtis, glavni utemeljitelj Kraljevskog instituta za vanjske poslove. 

Čitajući ovu knjigu vidjet ćete kako se mreža poznatih imena i organizacija svako malo 

pojavljuje kadgod se orkestrira događajima. Mafija sačinjena od organizacija i ljudi pod 

krilom Bratstva, koje kontrolira ista elita, bacila je mrežu sazdanu ođ manipulacija i obmana 

s onu stranu Atlantika, od Londona do New Yorka i Washingtona, pa i šire. 

karstva, industrije i financija, s ciljem da prilažu donacije u razne svrhe. Ljudi poput 

pripadnika obitelji Rockefeller, Ford i Carnegie oformili su zaklade i prikazali ih kao 

dobrotvorna društva. U stvari, one služe kao porezne oaze pod krinkom humanitarnih 

ideala dok se istovremeno većina novca zapravo slijeva u organizacije i tematska 

područja preko kojih se podupire i promiče centralizirana kontrola. Gotovo da su te 

činjenice procurile u javnost u 1950-ima, ali nadziranjem medija Elita je ipak uspjela 

sakriti istinu. Američki Kongres osnovao je 1953. godine odbor na čelu s B. Carrolom 

Reeceom iz Tennesseeja koji je trebao istražiti postupke zaklada oslobođenih 

plaćanja poreza. Istraživač i „insajder" Carroll Quigley kaže u svojoj knjizi Tragedija 

i nada 

(Tragedy And Hope): 

„Uskoro je postalo jasno da ljudima golemog bogatstva ne bi bilo drago da istraga 

ode predaleko te da 'najuglednije novine u zemlji', u čvrstom savezništvu s tim bogatašima, 

ne bi osjetile dovoljnu motivaciju u vezi bilo kakvih otkrića, te bilo kakav 

publicitet ne bi smatrale isplativim, u smislu glasova birača ili novčanih doprinosa 

kampanjama." (str. 995) 

Novine nisu osjetile dovoljnu motivaciju u pogledu ovih nalaza Reeceovog odbora: 

bogate bankarske obitelji daju novac zakladama, ali ne gube nadzor nad time kako 

se taj novac troši; glavne zaklade su međupovezane i jednodušno rade na ostvarivanju 

zajedničke politike; preuzeli su kontrolu nad društvenim znanostima u SAD-u i 

sputavaju znanstvenike koji se ne slažu s njihovim planovima; istraživanja sponzorirana 

od strane tih zaklada često su iskrivljavana kako bi odgovarala zaključcima koje 

njihovi utemeljitelji traže; obrazovnim ustanovama u Americi koje se odbiju pokoriti 

uskraćuje se novčana potpora; Rhodesove stipendiste u državne službe guraju upravo 

te zaklade; financiraju se knjige o povijesti koje ljudima taje istinu. Reeceov odbor je 

otkrio da je Carnegiejeva zaklada za međunarodni mir (Carnegie Endowment for 

International Peace) promicala rat. Fondacije su prikazivale Ujedinjene narode kao 

bazu socijalističko-komunističkog udruživanja. Sva ta otkrića iznio je službeni kongresni 

odbor. 4 

To se događa i danas, a iza svih tih naziva najvećih fondacija, uključujući i Fordovu 

i Carnegiejevu, u prikrajku stoji (i konce vuče) obitelj Rockefeller. Fordova fondacija 

pretrpjela je posebno snažne kritike. Dala je milijardu dolara u svrhu „obrazovanja" i 

milijun dolara Vijeću za vanjske odnose. Fondacije su samo produžena ruka svjetske 

manipulacije. Norman Dodd je bio direktor istraživanja u Reeceovom odboru te je, 

u sklopu svojih izvještaja, razgovarao s tadašnjim predsjednikom Fordove fondacije, 

H. Rowanom Gaitherom. Ovaj mu je rekao da Fordova fondacija djeluje po napucima 

iz Bijele kuće po kojima treba poduzeti sve da se život u Sjedinjenim Državama 

Promijeni i osigura bezbolno spajanje sa Sovjetskim Savezom. 5 

Zaldade (fondacije) 

osobito se koriste za financiranje projekata koji za cilj imaju manipuliranje javnim 

mnijenjem.


združene 

fronte 

U godinama nakon Prvog svjetskog rata, međupovezane mreže trustova mozgova 

i zaklada povećale su učinkovitost zavjere. Tih je godina, osim toga, vršeno 

spretno manevriranje koje će eksplodirati u vidu Drugog svjetskog rata. Bio je to 

još jedan bankarski sukob. Bez njihova prešutnog odobrenja do rata ne bi došlo. 

Drugi svjetski rat isplaniran je prije Versaillesa. Upravo su u Versaillesu ljudi povezani 

s Rothschildom-Wall Streetom-pukovnikom Houseom-Bernardom Baruchom-Okruglim 

stolom Njemačkoj nametnuli ratnu odštetu koju je bilo nemoguće 

platiti, a što će neumitno novu Njemačku uništiti kao demokratsku republiku i 

prokrčiti put za uspon diktatora, u ovom slučaju Adolfa Hitlera. Osim tog golemog 

duga, druge odluke iz Versaillesa Njemačku su koštale 75% njene željezne rude, 

68% njenog cinka i 26% njenog ugljena. Ubrzo je Francuska objavila da Njemačka 

nije izvršila svoje obveze plaćanja ratne štete te su francuske postrojbe zauzele 

Rursku oblast. Ispostavilo se da su ove „neizvršene obveze" bile manji propusti 

u isporukama ugljena i telegrafskih stupova. Potez Francuza gurnuo je njemačku 

marku u slobodni pad te je pala na vrijednost od 7592 marke za jedan dolar. Nije 

to nimalo iznenađujuće s obzirom da je Ruhr proizvodio 80% njemačkog ugljena, 

željeza i čelika. Do studenog 1923. marka se strovalila u ponor te je za jedan dolar 

trebalo izdvojiti 4200 milijardi maraka! 

Uslijedio je dvostruki udar Wall Streeta i britanskog bankarskog kartela koji su 

najprije financirali ponovno naoružavanje Njemačke, omogućujući joj da se pripremi 

za sljedeći rat, a zatim su opet urušili njemačko gospodarstvo kako bi na vlast 

doveli Adolfa Hitlera. Ti su udari nazvani Dawesov plan i Youngov plan. Generala 

C. Dawesa imenovala je američka vlada da pokuša pronaći rješenje za njemački 

podbačaj u plaćanju ratne odštete. On je uveo niz kratkoročnih zajmova koje su 

davale banke s Wall Streeta za saniranje stanja u Njemačkoj. Sve je to, dakako, dug 

još povećalo i odložilo trenutak kada će njemačko gospodarstvo krahirati, kako 

bi se krah vremenski poklopio s planom dovođenja Adolfa Hitlera na vlast. Lloyd 

George za New York Journal American od 24. lipnja 1924. izjavio je: 

„Dawesovim nalaženjem rješenja za isplatu ratne odštete diktirali su svjetski 

bankari. Protokol koji su potpisali Saveznici i Pridružene sile i Njemačka pobjeda 

je međunarodnih financijera. Sporazum nikada ne bi bio postignut da nije bilo 

žestokog i nesmiljenog uplitanja međunarodnih bankara. Maknuli su državnike, 

političare i novinare na jednu stranu, te su izdavali svoje zapovijedi bahato poput 

pravih monarha koji znaju da se ne vrijedi žaliti na njihove nemilosrdne odluke. 

Nagodba je zajednički ukaz kralja Dollara i kralja Sterlinga (funte; op. prev.). 

Dawesov izvještaj bio je njihov izvještaj. Oni su ga inicirali i oblikovali. Davvesov 

izvještaj oblikovali su Kraljevi Novca. Zapovijedi njemačkih financijera [pod vodstvom 

VVarburgove banke] njihovim političkim predstavnicima bile su isto onako 

oštre kao što su to bile zapovijedi bankara iz zemalja Saveznika izdate njihovim 

političkim predstavnicima." 

Naime, saveznički i njemački bankari bili su na istoj strani. Povezivao ih je isti 

kult Svevidećeg Oka, sila čiji korijeni sežu u davnine. Kratkoročni zajmovi izdani 

po Dawesovom planu odlazili su onim njemačkim kompanijama bez kojih ponovno 

naoružavanje ne bi bilo moguće. Upravo je tim novcem proširen farmaceutski kartel 

i G. Farben koji je, zapravo, bio Hitlerov ratni stroj. Farben je proizvodio otrovni plin 

u 

Prvom svjetskom ratu, što Nijemci mogu zahvaliti njemačkom fanatiku Fitzu Haberu. 

Preostali novac odlazio je drugim njemačkim kartelima ili njemačkim podružnicama 

američkih kompanija. Među ostalima, bili su tu A.E.G. (njemački General 

Electric), Udružene čeličane i American LG., filijala u potpunom vlasništvu matičnog 

poduzeća I. G. Farbena. Ti zajmovi, medu kojima i oni Morganovih i Rothschildovih 

kompanija, te prijenos tehnologije iz Amerike do njemačkih kartela, učinili su Drugi 

svjetski rat mogućim. Bez te pomoći, rata jednostavno ne bi moglo biti. 

Američki veleposlanik u Njemačkoj William Dodd u jednom dopisu 19. listopada 

1936. predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu napisao je: 

,,U sadašnjem trenutku više od stotinu američkih korporacija ovdje ima podružnice 

na temelju kooperativnih pogodbi. DuPonti imaju tri saveznika u Njemačkoj koji 

pomažu proces naoružavanja. Njihov glavni saveznik je kompanija /. G. Farben pod 

okriljem vlade, a daje 200.000 maraka godišnje jednoj promidžbenoj organizaciji 

koja obrađuje američko javno mnijenje. Kompanija Standard Oil (njujorški ogranak) 

u prosincu 1933. ovamo je poslala 2.000.000 dolara te zarađuje 500.000 dolara na 

godinu pomažući Nijemcima u proizvodnji plina Ersatz za ratne svrhe;... Predsjednik 

kompanije International Harvester kaže daje njihovo poslovanje ovdje doživjelo rast 

od 33% godišnje (proizvodnja oružja, čini mi se), ali ništa nisu mogli iznositi van. Čak 

i naši proizvođači zrakoplova imaju tajne ugovore s Kruppsom. Kompanije General 

Motors [Morganova] i Ford ovdje naveliko posluju preko svojih podružnica i dobit 

iznose van. Ove činjenice spominjem zato što one zamršuju stvari i povećavaju opasnost 

od izbijanja rata." 5 

To je šokantan navod o umiješanosti glavnih američkih kompanija u ponovno naoružavanje 

nacističke Njemačke, a činjenica da dolazi iz usta veleposlanika Sjedinjenih 

Država u Njemačkoj čini ga još osobitijom. Stoje poduzeo Roosevelt Ništa. Franklin 

D. Roosevelt, daljnji rođak jednog ranijeg predsjednika Theodorea Roosevelta došao 

je na vlast posredstvom gospodarske depresije koju su izazvale makinacije na Wall 

Streetu, a pobjeda na izborima gotovo mu je bila zajamčena kada je u njegova kola 

Wall Street upregnuo svoju financijsku i medijsku moć. Još jedan njegov podupiratelj 

°io je Meyer Lansky, šef međunarodnog udruženog kriminala čiji je dio bila i mafija. 

Izrazom „mafija" često se opisuje mreža organiziranog kriminala. U stvari, talijanska 

ntafija samo je dio slike, iako vrlo bitan dio. Lansky je zapravo bio glava organiziranog 

kriminala, a njegov novac i podmićivanje pomogli su dolazak Roosevelta na vlast. 7 

19


združene 

fronte 

Narod Amerike još jednom je nasamaren. Neki od njegovih istaknutih pokrovitelja 

oformili su organizaciju koja će se njemu, tobože, suprotstaviti - što je opetovana 

strategija Svjetske Elite. Organizacija je nazvana Liga slobode (engl. Liberty Leagum 

a zbog izjava njenih članova proglašena je (kao što se i željelo) „ekstremno desnom" i 

„antisemitskom". Ovime se omogućilo da svi glavni Rooseveltovi protivnici, čak i oni 

istinski, budu ignorirani i prozvani desničarima i antisemitima. Ligu slobode financirali 

su Pierre i Irene DuPont (325.000 dolara), J. P. Morgan, Rockefelleri, J. Howard 

Pew i William J. Knudsen, kojemu je unosan posao dao isti taj predsjednik kojemu se 

Liga slobode „suprotstavljala". 8 

Na isti način, Robotski radikali političke Ljevice i robotski Desničari diljem svijeta 

danas se koriste kao oruđa za diskreditaciju istinske oporbe. 

Pripremanje Amerike i Njemačke na rat i uspon obojice, i Hitlera i Roosevelta, bili 

su neobično slični. Vidjeli smo kako je Elita uništila njemačko gospodarstvo. Isto su 

činili i u Americi. Tijekom 1920-ih potaknuli su napuhavanje burze dionica, a onda 

su Federalne rezerve izdale niz strogih novih zakona o bankarstvu kojima su manje 

banke izložili ogromnom pritisku. To je bilo vrijeme takozvanog „Odstrela purica" 

kada su svjetske banke „poskidale" manje ptičice i obilato povećale svoju moć. Kada 

je taj proces dovršen, Federalne rezerve su povukle nove zakone o radu banaka. 

Krah Wall Streeta 1929. godine gurnuo je zemlju u gospodarsku depresiju. 

U Sjedinjenim Državama i Njemačkoj nudila su se ista rješenja. Posuđujte još više 

novaca od banaka. Kao izlaz iz depresije američkom je narodu ponuđen Rooseveltov 

Zakon o nacionalnom oporavku ili „New Deal". Tisuće kilometara daleko, na drugoj 

strani Atlantika, isti plan pod drugim nazivom Nijemcima je nudio Hitler. Rooseveltov 

New Deal tvorevina je Gerarda Swopea, člana mnogih ruzveltovskih organizacija. 

Bio je predsjednik kompanije International General Electric koju je kontrolirao 

Morgan i direktor njemačkog General Electrica (A.E.G.). Roosevelt je bio jedna od 

inačica Woodrowa Wilsona. Poput Wilsona, bit će izabran tako što će ljudima govoriti 

da Amerika ne namjerava ući u rat, premda je znao da će se upravo to dogoditi. 

Iza pozornice na djelu je ponovno bio pukovnik Edward House koji je 1932. godine 

gotovo svakoga dana posjećivao Roosevelta u njegovu domu u Istočnoj 65. ulici u 

New Yorku. y 

Koje li „slučajnosti" da su Roosevelt i Hitler došli na vlast nakon gospodarske depresije 

s temeljno istim rješenjima tipa „New Deala", i da su obojicu savjetovali ljudi 

povezani s američko-njemačkim kartelima i s Bankom za međunarodna poravnanja 

pod nadzorom Elite. Štoviše, obojica su preuzela dužnost iste godine, 1933.! Kako je 

svijet mali, zar ne Doista, isti je to mali svijet u kojem su živjeli Margaret Thatcher i 

Ronald Reagan kada su bili na vlasti, svatko na svojoj strani Atlantika, tijekom 1980- 

ih, slijedeći potpuno istu gospodarsku politiku, tačerizam i reganomiku. 

Hitlerov uspon na vlast osiguran je nakon 1929. kada je Dawesovom planu kratkoročnih 

zajmova došao kraj, a Njemačka je tada dugovala dodatnih 16 milijardi 

dolara. Jedan od glavnih financijskih podupiratelja Franklina D. Roosevelta, Owen 

p Young, bio je zadužen da predlaže rješenja u vezi nemogućnosti Njemačke da plača 

odštetu. Young je bio Morganov čovjek na izvršnom položaju i upravitelj General 

Electrica, kompanije koja je također bila pod Morganovom kontrolom. Youngov plan 

koji je predviđao obavezno plaćanje u gotovini a ne u robi gotovo preko noći upropastio 

je njemačko gospodarstvo. Radi toga ga je Young i osmislio. Glavni Hitlerov 

financijski oslonac, dr. Fritz Thyssen, na ispitivanju 1945. godine reći će: 

„Prihvaćanjem Youngova plana i njegovih financijskih načela nezaposlenost se sve 

više povećavala, a broj nezaposlenih dosegnuo je milijun. Ljudi su bili očajni. 

Hitler je rekao da će riješiti nezaposlenost. Tadašnja vladajuća garnitura bila je 

vrlo loša, a situacija cijele nacije pogoršavala se iz dana u dan. Upravo je to bio 

glavni razlog ogromnog Hitlerovog uspjeha na izborima. Nakon posljednjeg kruga 

izbora osvojio je oko 40% glasova." 10 

Jasno je vidljiva mreža koja je povezivala i naciste i Saveznike na najvišim razinama. 

Dok su se milijuni ljudi borili i umirali u onome što su smatrali ratom za slobodu, 

ista je sila manipulirala cijelu stvar na obje strane. Bez njih do rata ne bi ni došlo. 

Austrijska autorica i istraživačica Gertrude Elias upire na Hjalmara Schachte 

kao jednog od najvažnijih posrednika, koji je povezivao naciste i elitu Wall Streeta 

i londonskog Cityja." Schacht je postao Hitlerov financijski savjetnik i predsjednik 

Reichsbanke. Dva potpisnika na dokumentu od 17. ožujka 1933. koji potvrđuju 

Schachtovo imenovanje bili su Adolf Hitler i Rothschildov paravan, Max Warburg. 12 

Godine 1930. Schacht je također osnovao Banku za međunarodna poravnanja (pod 

kontrolom Svjetske Elite) u Bazelu u Švicarskoj. U Engleskoj jedna od ključnih figura 

bio je Montagu Norman (Kom. 300), guverner Engleske banke (pod kontrolom 

Rothschilda) i blizak Schachtov prijatelj. U stvari, bili su toliko bliski da je Schacht po 

njemu nazvao svog unuka. Norman je bio taj koji je podržavao i požurivao uvođenje 

većih kamatnih stopa u Americi od strane Federalnih rezervi, što je bio konačni potez 

koji je doveo do kraha Wall Streeta, „New Deala" i Franklina D. Roosevelta. U to 

je doba Norman bio najutjecajniji bankar središnjih financijskih ustanova u svijetu, 

te su njegovi postupci, u dosluhu s Wall Streetom, bili presudni. 

Čim je Hitler (prema planu) izabran, promijenio se stav Engleske banke i Federalnih 

rezervi prema Njemačkoj. Nacističkom je režimu ponuđen zajam te je, nakon 

što su nacisti izvršili uspješnu invaziju na Čehoslovačku, zlato te zemlje (vrijedno 6 

milijuna funti i deponirano u Londonu) Norman predao Hitleru. Učinjeno je to uz 

pristanak premijera Nevillea Chamberlaina. 13 Dana 11. lipnja 1934., i ponovno narednog 

listopada, Norman i Schacht potajno su se sastali u Badenweileru u Crnoj šumi 

kako bi ugotovili zajmove za Hitlera i naciste. 14 Ali, tko je stajao iza Normana Guvernerstvo 

nad Engleskom bankom njegova je obitelj gotovo smatrala svojim prirodnim 

pravom. Jedan njegov djed, George Warde Norman, bio je guverner od 1821.-1872. 

a 

njegov drugi djed, lord Collet, držao je položaj guvernera od 1887.-1889. Montagu

... / istina ce vas osloboditi združene fronte 

Norman neko je vrijeme proveo u Sjedinjenim Državama u uredima Brown Brothers 

koje je financirao Rothschild (kasnije su preimenovani u Brown Brothers, Harriman), 

a s njime se sprijateljila obitelj WA. Delano (Kom. 300), u srodstvu s Franklinoin 

Delanom Rooseveltom, predsjednikom Sjedinjenih Država u isto vrijeme kada je 

Norman bio upravitelj Engleske banke. Ovaj svemoćni bankar zapravo je bio poslušnik 

Rothschilda, a na djelu opet vidimo isti trik. Prikazivalo ga se kao antižidovski 

nastrojenog. 

Danas je Engleska banka još uvijek feudalno dobro Svjetske Elite. Gertrude Elias 

kaže daje Banka surađivala s vodećim cionistom, lordom Bearstedom iz tvrtke Royal 

Dutch Shell, dogovarajući prebacivanje imovine bogatih njemačkih cionista u Palestinu. 

Upravo je ta prebačena imovina pripomogla da se razvije gospodarstvo embrionalne 

cionističke države. „Oni su bili povlaštena emigrantska klasa dok je Židovima 

bez imovine odbijen azil te su neutralizirani u holokaustu", dodaje Elias. 15 

Uvjeren 

sam da je sve to hladno proračunala „židovska" elita, tjerana razlozima kojih ću se 

nešto kasnije dotaći. 

Ne bih vas želio poslati na spavanje s hrpetinom detalja, no ipak bih vam želio dati 

na znanje kako je vrlo lako dokazati da su Drugi svjetski rat i Hillerov uspon bili djelo 

Elite u Britaniji i Americi. Trebamo se odmaknuti od teoretske zavjere i uvidjeti da 

se radi o činjeničnoj zavjeri. Jedino ćemo tada stvari moći sagledati na pravi način. 

Ključni za jačanje nacističkoj ratnog stroja bili su postupci nekih od najpoznatijih 

kompanija u Sjedinjenih Država koje su podupirale Hitlera preko svojih njemačkih 

podružnica ili partnera. Spomenut ćemo samo neke od gotovo bezbrojnih primjera 

djelovanja iza kulisa... 

I. G. Farben/Standard Oil 

Njemačka proizvodnja čelika i drugih proizvoda potrebnih za rat zahuktala se tijekom 

razdoblja koje je prethodilo izbijanju sukoba 1939. godine. U središtu ovog 

ponovnog naoružavan)a bio je kemijski div I. G. Farben. Kao što će senator Homer 

T. Bone reći pred senatskim Odborom 1943. godine: „Farben je bio Hitler, a Hitler je 

bio FarbenV 6 

Taj golemi kartel stvorili su, u njegovom ratnodopskom obliku, američki zajmovi! 

Godine 1939. uz pomoć ulaganja s Wall Streeta postao je najveći proizvođač kemikalija 

na svijetu. A tko je kontrolirao /. G. Farben, kompaniju koja će koristiti Židove 

i ostale kao robovsku radnu snagu Rothschildi, preko niza paravana i kompanija. 

Među njemačkim bankarima u nadzornom odboru Farbena sve do potkraj 1920-ih 

sjedio je Max Warburg, brat Paula Warburga iz banke Manhattan, kojeg su u Sjedinjene 

Države poslali Rothschildi da uspostavi Sustav federalnih rezervi i preuzme uzde 

američkog gospodarstva. Zanimljiv par, ta dvojica, koja su tako usklađeno djelovali 

u SAD-ti i u Njemačkoj. U izvještaju američke Mornaričke tajne službe od 2. prosinca 

čitamo: „Paul Warburg. Nijemac, naturalizirani Amerikanac od 1911., odlikovan 

od strane Kaisera, baratao je velikim iznosima koje su njemački bankari pribavili 

za Lenjina i Trockog. Njegov brat Max direktor je sustava uhođenja u Njemačkoj". 17 

paul Warburg sjedio je u odboru Farbenove američke podružnice American I. G. Uz 

njega ondje su sjedili i Edsel Ford (Henryjev sin) iz Ford Motor Company, Charles 

£. Michell iz banke Federalnih rezervi iz New Yorka, i Walter Teagle, blizak prijatelj 

Franklina Roosevelta iz Standard Oila. Svi su oni predstavljali krunski američki utjecaj 

i podršku kompaniji o kojoj se u jednom izvještaju američkog Ministarstva rata 

navodi: 

„Bez enormnih proizvodnih postrojenja /. G.-a, njegova ustrajnog istraživanja i gomile 

pripojenih međunarodnih udruga nezamislivo je i nemoguće da bi Njemačka 

bila u stanju povesti bilo kakav rat. Svoju energiju Farben nije usmjerio samo na 

naoružavanje Njemačke već se usredotočio na slabljenje njenih budućih žrtava, 

a taj dvojaki pokušaj širenja njemačkih industrijskih potencijala u svrhu rata te suzbijanja 

takvih potencijala u ostalim dijelovima svijeta, nije bio začet i izvršen 'u 

uobičajenom tijeku poslovanja'. Gomila je dokaza o tome da su dužnosnici /. G. 

Farbena unaprijed i u potpunosti znali za njemački plan za osvajanje svijeta i za 

svaki konkretni čin agresije kasnije poduzet..." 18 

Farbenovo carstvo postalo je država unutar države te je praktički vodila svoje vlastito 

gospodarstvo. Izvještaji i istrage, tijekom i nakon rata, pokazuju daje Farbenova 

uloga, uz podršku Wall Streeta i Britanaca, bila da Njemačku učini samodostatnom 

u svemu što je Hitler trebao za rat: proizvodima poput gume, benzina, nafte i eksploziva. 

Jedan od njihovih najvećih problema bio je opskrba naftom koju su dobivali 

izvana, te je 1934. godine u Njemačkoj oko 85% naftnih derivata dolazilo iz uvoza. 

Tijekom rata takvo bi vrelo očigledno bilo presušilo. No sporazum između Farbena 

i Rockefellera osigurao je Njemačkoj stalnu opskrbu naftom. Farben je počeo ulagati 

goleme količine novaca dobivenih preko zajmova s Wall Streeta u istraživanje, s ciljem 

razvijanja postupaka kojim bi se proizvodila nafta iz njemačkih zaliha ugljena. Ono 

što nisu mogli otkriti sami dao im je Rockefellerov Standard 0/7! U siječnju 1933., netom 

prije Hitlerova dolaska na vlast, u izvještaju trgovinskog atašea pri Američkom 

veleposlanstvu u Berlinu navodi se i ovo: 

«Za dvije godine Njemačka će proizvoditi naftu i plin iz mekog ugljena u količinama 

dovoljnim za dugi rat. U tome joj pomaže Standard Oil iz New Yorka pribavljanjem 

milijuna dolara." 19 

Rockefelleri su I. G. Farbenu također pomogli oko kemikalija neophodnih za pro- 

Jzvodnju goriva za zrakoplove. Američki predstavnici American I. G.-a pokušali su 

Prikriti umiješanost svoje kompanije u razvoj njemačkoj ratnog stroja tako što su 

American 1. G. pripojili drugoj kompaniji i promijenili joj ime u General Aniline and 

Film Corporation. U stvari, iz sastava odbora American I. G.-a 1930. godine, kada se 

112


združene 

fronte 

Farben već pet godina bio pripremao za rat, možemo iščitati istinitu priču o američko-njemačkoj 

mreži Bratstva koja je svijet vodila prema još jednom strašnom sukobu. 

Medu članovima odbora American I. G.-a bili su: Carl Bosch (Njemačka), iz Forda; 

Edsel B. Ford (SAD), sin Henryja Forda; Max ligner (Njem.), direktor Farbenove 

nacističke obavještajne službe u Berlinu; H. A. Metz (SAD) direktor 7. G. Farbena [ 

Rothschildove/Warburgove Bank of Manhattan; C. E. Mitchell (SAD), direktor banke 

Federalnih rezervi iz New Yorka i Morgan National City Bank; Hermann Schmitz 

(Njem.), predsjednik American I. G.-a i I. G. Farbena te član odbora njemačke Središnje 

banke i Banke za međunarodna poravnanja; Waller Teagle (SAD), direktor 

banke Federalnih rezervi iz New Yorka, Rockefellerov Standard Oil iz New Jerseya, 

punomoćnik Rooseveltove fondacije i dobar predsjednikov prijatelj; W. H. von Rath 

(naturalizirani Amerikanac), direktor njemačkog General Electrica {A. E. G.); i Paul 

M. Warburg iz Bank of Manhattan. 

Kada je rat završio a započele istrage o njegovoj pozadini, tri njemačka člana tog 

odbora American I. G.-a na Nirnberškom suđenju proglašena su krivima za ratne 

zločine. Američki predstavnici poput Paula Warburga nisu dirani, kao ni njegov brat 

Max Warburg kojemu je, premda je bio Židov, 1939. godine bez ikakvih zapreka dopušteno 

da napusti nacističku Njemačku. Elita je kontrolirala čak i uhićenja te suđenja 

proizašla iz rata i strahota koje su sami bili organizirali. Takve rabote nisu se 

vršile samo u tim dvjema kompanijama, već su uključivale i druge elemente Bratstva- 

Svjetske Elite u drugim kompanijama i državama. Predsjednik Standard Oila iz New 

Jerseya (današnji Exxon) u to je doba bio William Stamps Farish. Za vrijeme rata 

Farishu je upućeno pismo od Franka A. Howarda iz američkog Ministarstva pravosuđa, 

inače potpredsjednika Standarda Oila. Pismo nosi datum 12. listopada 1939., a 

u njemu se kaže: 

„... U Engleskoj sam zakazao sastanak s gospodinom iz Royal Dutch [Shell Oila] iz 

Holandije i... postigli smo načelni sporazum o prijeko potrebnim promjenama u 

našim odnosima s /. G. [Farbenom], uzevši u obzir ratno stanje ... Royal Dutch Shell 

Group poglavito je britanska ...Također sam se nekoliko puta sastao s članovima 

[britanskog] Ministarstva civilnog i vojnog zrakoplovstva... 

„Trebala mi je pomoć pri pribavljanju neophodne dozvole da odem u Holandiju 

... Nakon razgovora s [američkim] veleposlanikom [Josephom Kennedyjem] 

... problem je riješen na najbolji način ... Gospodin iz Ministarstva zrakoplovstva 

... vrlo mi je ljubazno ponudio svoju pomoć pri mojem ponovnom ulasku u 

Englesku. 

„U skladu s tim dogovorom uspio sam doći u Holandlju na vrijeme (onamo 

sam prebačen bombarderom britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva), 

gdje sam tri dana razgovarao s predstavnicima /. G.-a. Ustupili su mi vlasništvo 

m nad nekih 2000 stranih patenata te smo se svojski potrudili razraditi cjelovite 

planove za modus vivendi kakav bi mogao funkcionirati za vrijeme rata, bilo da 

SAD uđe u rat ili da ostane po strani." 20 [moj naglasak] 

Tijekom rata William S. Farish opskrbljivao je gorivom nacističke brodove i podmornice 

u Španjolskoj i Latinskoj Americi. Koncentracijski logor u Auschwitzu 

otvoren je na inicijativu Standard Oila-I. G. Farbena 14. lipnja 1940., a Židovi i politički 

protivnici ondje su, u uvjetima robovskog rada, proizvodili umjetnu gumu i 

benzin iz ugljena. Farish je bio vrlo blizak Hermannu Schmitzu, predsjedniku /. G. 

Farbena. Standard Oil je unajmio ozloglašenog izdavača Ivyja Leea da u Sjedinjenim 

Državama promiče Farbena i naciste. William S. Farish je imao unuka Williama Farisha 

III, koji će kasnije postati prisan prijatelj s Georgeom Bushom (Kom. 300) te je 

imao prilike uživati u društvu kraljice Elizabete II (Kom. 300) u svojem domu. Kako 

se čini, ergele im se međusobno križaju. Kada je George Bush postao potpredsjednik, 

svoja ulaganja i vođenje poslova morao je povjeriti trećoj osobi, čime se htjelo osigurati 

da (teoretski) ne bude u mogućnosti donositi odluke u Bijeloj kući koje bi utjecale 

na njegova ulaganja. Tko je bila ta „treća osoba William Farish III! 

General Electric (G.E.C.) 

I G. Farben surađivao je prije i za vrijeme čitavog rata s drugim kartelima, poput General 

Electrica (kontroliranog od strane J. P. Morgana), s kojim je predsjednik Franklin 

D. Roosevelt bio prilično čvrsto povezan. Godine 1939. senator James A. Reed iz 

Missourija, negdašnji Rooseveltov pristaša, izjavio je pred Senatom daje predsjednik 

„plaćenik ekonomskih rojalista" s Wall Streeta. Dodao je da Rooseveltova obitelj drži 

ponajviše dionica u General Electricu. 1 - 1 

Zanimljivo je, onda, da je General Electric 

snažno podržavao Hitiera, a postoje fotografski i dokumentirani dokazi da su, poput 

l G. Farbena, i obje kompanije General Electrica u Njemačkoj, A. E. G. i Osram, izravno 

financirale Hitiera. 22 Farben je doprinio najviše (45% sredstava koja su dovela Hitiera 

na vlast 1933.), ali kompanije povezane s General Electricom također su donirale 

vrlo mnogo novca. U ovoj mreži spletaka poveći broj direktora njemačkog General 

Electrica sjedio je u upravnom odboru I. G. Farbena. Kao što je bio slučaj s drugim 

umiješanim američkim kompanijama, General Electric (u SAD-u) prebacivao je svoje 

donacije Hitleru preko njemačkih podružnica i sebi bliskih kartela. I ponovno, u Nirubergu 

se sudilo, i presudilo, samo njemačkim direktorima kartela General Electrica, 

a ne američkim. U suprotnom, cijela bi priča izašla na vidjelo. 

International Telephone and Telegraph (ITT.) 

Još jedna kompanija iz Sjedinjenih Država koja je Hitleru i njegovom ratnom stroju 

bila važna bio je International Telephone and Telegraph, poznatiji kao LT.T. Bila je to 

tvorevina njegovog osnivača Sosthenesa Behna, poduzetnika rođenog na Djevičan- 

114


Fritz Thyssen bio je njemački poduzetnik u industriji čelika i bankar koji je od ranih 

1920-ih financirao naciste. Njegovo bankarsko poslovanje u Njemačkoj bilo je pripoza 

ruže ne 

trome 

skim otocima. Do 1924. godine l.T.T. je već bio blisko povezan s /. P. Morganom, a potezi 

uprave odražavali su Morganovu kontrolu. Dokazano je daje l.T.T. davao donacije 

Hitleru preko njemačkih podružnica te je bio jedan od većih podupiratelja nacističkog 

režima. 23 

l.T.T. je kupio veliki udio u njemačkim kompanijama za proizvodnju 

oružja, napose u proizvođaču zrakoplova Focke-Wolfeu. Dobit od tih ulaganja nije se 

vraćala u Sjedinjene Države, ponovno je ulagana u naoružavanje Njemačke. Sosthenes 

Behn sastao se s Hitlerom u kolovozu 1933. 21 Hitlerov osobni bankar Baron Kurt 

von Schroder, nacist i viši skupni voda SS-a, postao je nadglednik interesa I.T.T.-a u 

Njemačkoj i direktor svih I.T.T.-u pridruženih kompanija. Barun von Schroder prebacivao 

je sredstva I.T.T.-a Himmlerovom SS-u barem do 1944! 25 

Bankarska obitelj 

Schroder iz Hamburga vodila je svoje ogranke u Londonu i New Yorku pod imenom 

). Henryja Schrodera (Kom. 300). U Engleskoj, upravni direktor banke Schroder bio 

je g. F. C. Tiarks, direktor Engleske banke koju je kontrolirao Rothschild a nadgledao 

Montagu. Gordon Richardson bio je predsjednik banke Schroder sve do 1973., kada 

je postavljen za guvernera Engleske banke. Od 1938. pa nadalje banka Schroder u 

Londonu dobila je zadatak da zastupa nacističke interese u Britaniji. U Americi su 

Schroder i Rockefelleri udružili neke od svojih poslovnih interesa. 

Ford Motor Company 

Mnogo je toga napisano o navodnom šurovanju Henryja Forda s nacistima. Židove 

je on žestoko osuđivao. Isto tako otvoreno Ford je kritizirao financijere s Wall Streeta 

koje je krivio za izazivanje ratova i kontroliranje svjetskih tržišta novca u vlastitu korist. 

Istovremeno, rekao je da se J. P. Morganu može vjerovati, a ja se ne mogu oteti dojmu 

da se g. Ford poprilično potrudio širiti dezinformacije. Sebe je prikazivao kao prijatelja 

običnog čovjeka i branitelja protiv manipulatora premda je, zapravo, i sam bio manipulator. 

Tijekom rata zgrnuo je veliku dobit opskrbljujući obje zaraćene strane, još 1922. 

godine New York Times je izvijestio da je Ford financirao Hitlerove nacionaliste i antižidovske 

pokrete u Njemačkoj, a njemačke dnevne novine Berliner Tageblatt pozvale su 

američkog veleposlanika da zaustavi Forda u njegovom uplitanju u njemačke poslove. 

Na Fordovoj pomoći Hitler je bio toliko zahvalan da je 1938. Fordu dodijelio najviše 

odlikovanje koje su nacisti davali ne-Nijemcima: Veliki križ njemačkog orla. Fordov 

portret visio je iznad Hitlerova radnog stola u Hitlerovom privatnom uredu. Dva najveća 

proizvođača tenkova za Hitlerovu vojsku prije i za vrijeme rata bili su njemačke 

podružnice Ford Motor Company i General Motors (Opel), koji je bio pod kontrolom 

Morgana. Godine 1928. u Njemačkoj se Ford Motor Company spojila s /. G. Parbenom. 

Carl Bosch iz Farbena postao je rukovoditelj Fordovih pogona u Njemačkoj. 

W. A. Harriman 

jeno - kroz podružnicu - tvrtki W. A. Harriman Company u New Yorku (s nazivom 

Brown Brothers, Harriman, nakon 1933.), koju su pak (barem u početnim danima 

postojanja kompanije) financirali Rothschildi. 

Obitelj Harriman isticala se davanjem podrške kako Ruskoj revoluciji tako i Hitleru. 

jedna Thyssenova kompanija kontrolirala je Union Banking Corporation u SADu 

kojoj je u odboru sjedio E. Roland Harriman zajedno s poznatim nacistima i financijskim 

podupirateljima nacista. Prescott Bush, otac budućeg predsjednika Georgea 

Busha, tako je bio u odboru UBC-a te je svoje bogatstvo dugovao Harrimanovima. 

Roland je bio brat W. Averella Harrimana (Kom. 300), koji je bio direktor Morganove 

jamstvene zaklade kada je ova financirala Lenjina i Trockog. Averell Harriman 

kasnije će zaraditi velike pare od poslovnih poduhvata s Rusima i biti imenovan veleposlanikom 

u Sovjetskom Savezu. Takoder je bio jedan od najutjecajnijih glasova u 

Demokratskoj stranci i vrlo blizak predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu. 

Braća Dulles 

Dulles je još jedno ime koje povezuje manipulacije u oba velika sukoba: i u Prvom 

i u Drugom svjetskom ratu. Dullesi potječu od južnjačke robovlasničke obitelji, rođaka 

Rockefellerovih. Bili su povezani s međunarodnim bankarstvom u Americi i 

Njemačkoj. Izjave Johna Fostera Dullesa još su 1911. ukazivale na podršku stvaranju 

„super-rase" putem „uklanjanja nižih članova...". 2 " Odvjetnička tvrtka Dullesovih 

Sullivan and Cromwell vodila je brigu o poslovanju /. G. Farbena u SAD-u, a glavni 

Hitlerov financijer, Fritz Thyssen, upoznao je Allena Dullesa s budućim Fuhrerom. 

Svoja je pisma njemačkim klijentima John Foster Dulles potpisivao s „Heil Hitler". Po 

Hitlerovom dolasku na vlast John Foster Dulles je otišao u Njemačku u ime skupine 

Rothschilda/Okruglog stola, na pregovore o novim zajmovima za naciste. Braću 

Dulles postavio je u američko Ministarstvo vanjskih poslova u vrijeme Prvog svjetskog 

rata njihov stric, ministar vanjskih poslova Robert Lansing, jedan od pripadnika 

klike pukovnika Housea/Bernarda Barucha koja je kontrolirala Woodrowa Wilsona. 

Braća Dulles bili su prisutni i na Versajskoj mirovnoj konferenciji gdje su se sastali 

s delegacijom Okruglog stola i postali dijelom mreže Okruglog stola/Kraljevskog 

instituta za međunarodne poslove/Vijeća za vanjske odnose. Allen Dulles imenovan 

je, doista prikladno, prvim tajnikom Američkog veleposlanstva u Berlinu 1920., baš 

kao što je njegov brat u Njemačkoj zastupao bankare iz redova Elite kroz svoje veze 

s Engleskom bankom i carstvom /. P. Morgana. Obojica Dullesovih bili su prijatelji 

Hitlerova financijskog maga Hjalmara Schachta. John Foster Dulles će postati ministar 

vanjskih poslova, a Allen Dulles je postao prvi ravnatelj CIA-e. Potonji će kasnije 

također biti član Warrenove komisije zadužene za istragu ubojstva predsjednika 

Kennedyja. 

Izdvojio sam neka od velikih imena u financiranju i manipuliranju Njemačke i njenog 

programa ponovnog naoružavanja. No iste te banke izravno su podupirale i nacističku 

stranku. Medu dokumentima s Nirnberškog suđenja nalaze se izvorne prijeno- 

I 

117


združene 

fronte 

sne priznanice I. G. Parbena, njemačkog General Electrica, Osrama i ostalih, kojima 

se ovlašćuje prebacivanje sredstava na račun nacističkog Nacionalnog povjerenstva, 

fonda za financiranje Hitlerove izborne kampanje. Vidimo da su predstavnici kompanija 

koje su posjedovali Rockefelleri (ili su na njih imali utjecaj), poput American 

I. G.-a, LT.T.-a, General Electrica i Eorda, bili u samom središtu Nacističke stranke. 27 

Zapanjujuće je i neobično vidjeti u kojoj su mjeri njemačke tvornice i pogoni u vlasništvu 

američko-njemačkih kartela bili pošteđeni većeg bombardiranja i razaranja. 

Kada su Saveznici doprli do Kelna, primjerice, mnogi su zamijetili upadljivu opreku 

između sravnjenog grada i nedirnutih postrojenja (u vlasništvu /. G. Parbena, Ford 

Motor Company i United Rayon Works) na njegovu rubu. Način na koji su tvornice 

/. G. Parbena ostale neoštećene u bombardiranju upravo je nevjerojatan, uzevši u 

obzir da su Saveznici znali da ta kompanija predstavlja njemački ratni stroj. Postoje 

dokazi da Fordove pogone u Njemačkoj i Francuskoj američko ratno zrakoplovstvo 

nije bombardiralo. 28 

Kada su postrojenje u Poissyju pogodili Britanci, višijevska vlada 

platila je Fordu 38 milijuna franaka za obeštećenje! Edsel Ford, kojemu je tada 

bilo laknulo, napisao je svojem glavnom upravitelju u Europi: „Fotografije Pogona 

zahvaćenog plamenom objavile su američke novine, ali srećom se nigdje ne spominje 

Ford Motor Company". 21 ' Višijevski režim surađivao je s nacistima, a među njegovim 

članovima bio je stanoviti Francois Mitterand (Kom. 300), Veliki majstor slobodnozidarskog 

Velikog orijenta a kasnije dugovladajući predsjednik Francuske. 30 

Prema saznanjima autorice i istraživačice Gertrude Elias 31 , u pet godina rata i svjetskog 

krvoprolića zaklade Sjedinjenih Država koje sam istaknuo, a i druge, zaradile su 

dobit od 175.000.000.000 dolara. 

Umjesto točke na ,,i" u toj zastrašujućoj priči o obmanjivanju ljudi širom svijeta 

dovoljno je spomenuti da je iste osobe s Wall Streeta, koje su osmislile i financirale 

rat, Franklin Roosevelt imenovao da nadgledaju sudbinu njemačke industrije po 

svršetku sukoba. Medu najvišim rukovoditeljima kojima je povjerena ta uloga bili 

su Louis Douglas, direktor General Motorsa (kojim je vladao Morgan) i predsjednik 

Morganovog Uzajamnog životnog osiguranja, te brigadni general William H. Draper 

mlađi iz tvrtke Dillon, Read and Co., još jedne od onih koje su značajno doprinijele 

stvaranju kartela i financiranju Hitlerove Njemačke. Obojica, i Draper i Douglas, bili 

su članovi Vijeća za vanjske poslove a Draper, gorljivi pobornik eugenike (vladajuce 

rase), kasnije će postati svjetlost vodilja u financiranju „kontrole broja stanovništva. 

Slučaj Williama H. Drapera mlađeg otkriva opseg prijevare i zataškavanja. Krugu 

Prescotta Busha pridružio se 1927. kada ga je unajmio Dillon Read da vodi račune... 

Fritza Thyssena, jednog od najvećih financijskih podupiratelja Adolfa Hitlera. Draper 

je postao direktor a kasnije i potpredsjednik te zamjenik rizničara „Njemačke 

kreditno-ulagačke korporacije" Dillona Reada, koja je nadzirala neke kratkoročne 

zajmove Thyssenovog „Njemačkog trusta čelika" pod uvjetima Dawesovog plana. Ti 

zajmovi, s kojima se Draper složio, pomogli su dovođenju Hitlera na vlast te se njima 

financiralo njegovo naoružavanje. Obojica njegovih partnera u toj operaciji bili 

su nacisti: Alexander Kreuter, u Berlinu, bio je predsjednik, a Frederic Brandi (koji 

se 1926.preselio u SAD) postao je Draperov sudirektor Njemačke kreditno-ulagačke 

korporacije u Newarku u državi New jersey. Brandijev otac bio je vodeći rukovoditelj 

Za poslove vađenja ugljena u Njemačkom trustu čelika. Draper se vodio kao direktor 

Njemačke kreditno-ulagačke korporacije tijekom čitave 1942., sve dok 1943.nije zatvorena, 

kada je svoj posao već bila odradila. 32 

Draper je potom otišao na Pacifik gdje je postao general, boreći se za SAD! 

Nakon što se Njemačka predala Roosevelt je tog čovjeka zadužio da odluči o sudbini 

nacističkih kartela čijem je stvaranju pridonio. Dao mu je moć da odluči tko će biti 

razotkriven, tko će izgubiti ili zadržati tvrtku, a tko će biti optužen za ratne zločine. 

Razmjeri ove podvale zloupotrebom tuđeg povjerenja upravo su nepojmljivi. Kako bi 

se zadao završni udarac u mentalnom prevratu, Draper se igrao dobrog/lošeg momka 

s američkim ministrom financija Henryjem Morgenthauom. Ovaj je zahtijevao da se 

njemačka industrija uništi, da se Njemačka svede tek na državu ruralnih stanovnika. 

Draper je imao ulogu da to spriječi, ali samo ako Nijemci pristanu i preuzmu na se 

cjelokupnu krivnju zbog nacizma. Autori sjajne knjige George Bush, neautorizirana 

autobiografija (George Bush, Ihe Unauthorised Biography) kažu: 

„Draper i njegovi kolege zahtijevali su da Njemačka i svijet prihvate kolektivnu krivnju 

njemačkog naroda kao jedan vid objašnjenja uspona Hitlerovog Novog poretka 

i nacističkih ratnih zločina. To je, dakako, u velikoj mjeri odgovaralo samom 

generalu Draperu, kao i obitelji Bush. Odgovara im i danas, desetljećima kasnije, 

jer se time omogućuje Prescottovom sinu, predsjedniku Georgeu, da Njemačkoj 

drži bukvicu o opasnostima hitlerizma. Nijemci, kako se čini, presporo prihvaćaju 

njegov Novi Svjetski Poredak." (str. 55) 

Od tada niti su se nastavile plesti. Naime, predsjednik Bush je imenovao Draperovog 

sina, Williama Drapera III, na položaj u Ujedinjenim narodima na kojem se 

može baviti kontrolom broja svjetskog stanovništva. U investicijskoj kompaniji Dillon 

Read, Bushev ministar financija Nicholas Brady bio je dugogodišnji partner Frederica 

Brandija, pripadnika kohorte generala Drapera pri financiranju Hitlerovog kartela 

celičana. Ista mala skupina bankara, kompanija i političkih manipulatora stajala je iza 

Prvog svjetskog rata, Ruske revolucije i Drugog svjetskog rata. Bez njihova novca i 

manevara dva najveća sukoba u zabilježenoj ljudskoj povijesti ne bi se bila dogodila. 

Zašto je to važno znati Mnogo je razloga, no izdvojit ću dva. Mnogo sam puta 

cuo ljude da kažu kako problemi u svijetu nastaju zbog čovjekove naravi. Taje narav 

zla, čujem ljude da govore. A čime tu tvrdnju obrazlažu Dvama svjetskim ratovima i 

drugim sukobima i prije i poslije. Naša čežnja za višedimenzijskom slobodom postat 

ce stvarnost jedino kada shvatimo da ljudska priroda nije opaka. Ona ima prirodnu 

zelju za ljubavlju, a ne mržnjom, za skladom, a ne sukobom. Nisu ti ratovi bili posljedica 

opake ljudske prirode. Bili su rezultat toga što je čovječanstvo svoje pravo da mi- 

118 

119


združene 

fronte 

sli i djeluje predalo u ruke nekome drugom. Te ćemo lekcije još morati naučiti, a dok 

ih ne svladamo i dalje će nam se uskraćivati naše istinske i beskonačne mogućnosti. 

No, sve to možemo promijeniti u jednom trenu, samo ako to odlučimo. 

Određenu verziju događaja cijelo nam vrijeme naturaju škole, sveučilišta i mediji. 

Ta verzija događaja gotovo da i nema nikakvih dodirnih točaka s istinom. Stvorena 

je kako bi nas se zavelo i uvjerilo da mislimo i postupamo na određeni način, koji 

odgovara ciljevima manipulatora u ljudskom obličju i njihovih kontrolora, Zatvorskih 

Čuvara. Dakle, želite li ući u rat i trebate li za takav čin podršku naroda, jednostavno 

upriličite napad na jedan od vaših vlastitih brodova ili organizirajte ubojstvo 

jednog od vaših vodećih ljudi, te potpirite ogorčenje javnosti pomoću propagande 

protiv navodnog krivca. Sve dok ljudi budu prihvaćali stvari zdravo za gotovo, bez 

provjere, i dok ne počnu promatrati svijet otvorenih očiju i uma, sve dotle ćemo biti 

usplahireno stado i slijepo ćemo slijediti ovcu na čelu. No je li to ovca ili neko čudovište 

I kakav joj/mu je plan Kada prestanemo biti ljudski upijajući papir, koji upija 

taj plimni val pristranih informacija, i započnemo prosijavati ono što nam je rečeno, 

mnogo će nas teže biti odvesti na stranputicu. Zastrašujući događaji kakvi su zadesili 

svijet u prošlome stoljeću mogu se dogoditi jedino ako na svijet gledamo kroz prizmu 

vođa i onih koji bivaju vodeni. Postupamo li na taj način šačica ljudi lako će nadzirati 

svijet. Što je i činila. Do sada. 

IZVORI 

1 Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment, str. 190. 

2 Phyllis Schafly i Chester Ward, kontra-admiral američke mornarice (u mirovini), Kissinger 

On The Couch (Arlington House, New Rochelle, New York, 1975.), str. 146,149-150. 

3 James Perloff, The Shadows Of Power: The Council On Foreign Relations And The American 

Decline (Appleton, Wl, Western Islands, SAD, 1988.). 

4 Prema izvještaju „Posebnog senatskog povjerenstva za istraživanje fondacija oslobođenih 

poreza" iz 1954. godine. Obitelj Ford odavno je bila izgubila kontrolu nad Fordovom 

fondacijom. Danas je od „Forda" ostalo samo ime, a njime upravljaju Rockefelleri, 

kojima upravlja... 

5 Obznanio Dodd u razgovoru s autorom Williamom H. Mclllhanyjem II, za njegovu 

knjigu The Tax Exempt Foundations, iz 1988. 

6 Edgar B. Dixon (urednik), Franklin D. Roosevelt And Foreign Affairs (Belknap Press, 

Cambridge, 1969.), svezak III., str. 456. 

7 Michael Collins Piper, Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination Conspiracy 

(The Wolfe Press, Washington D.C., 1995.), str. I30. 



10 Američko Vijeće skupnog nadzora (Njemačka), Ured direktora obavještajne službe, 

Obavještajni izvještaj br. EF/ME/1,4. rujna 1945. 

11 Gertrude Elias, sažeti prikaz namijenjen internetskom kolanju, 1995. 

12 Rodney Atkinson i Norris McWhirter, Treason At Maastricht, The Destruction Of The 

Nation State (Compuprint Publishing, Newcastle-Upon-Tyne, 1995.), str. 20. 

13 The Anglo-American Establishment, str. 299. 

14 The World Order, Our Secret Rulers, str. I54. 

15 Gertrude Elias, sažeti prikaz namijenjen internetskom kolanju, 1995. Prije negoli 

netko vikne: „antisemitizam!", Gertrude je podrijetlom Židovka. 

16 Senator Homer T. Bone govoreći pred Senatskim odborom o vojnim pitanjima, 4. 

lipnja 1943. 

17 Navedeno u New Order, Our Secret Rulers, str. 128. 

18 Elimination Of German Resources, str. 943. 

19 Izvještaj za Ministarstvo vanjskih poslova, Washington D.C. 

20 Citirali Webster Griffin Tarpley i Anton Chaitkin u knjizi George Bush, The Unauthorised 

Biography (Executive Intelligence Review, Washington D.C., 1992.), str. 47. 

21 New York Times, (4. listopada 1936.). 

22 Za iscrpnije informacije o ovoj temi vidi izvanredan ogled Anthonyja C. Suttona, 

Wall Street And The Rise Of Hitler (Heritage Publications, Melbourne, Australija, 1976.) 

str. 121-132. 

23 Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 121-132. 

24 Izvještaj u New York Timesu (4. kolovoz 1933.). 

25 Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 79. 

26 Dullesova izjava bavi se „prirodnom selekcijom" i opstankom najsposobnijih. Rekao 

je da najslabiji pripadnici stanovništva moraju biti uklonjeni prirodnom selekcijom 

kako bi ljudska rasa mogla napredovati. Citiranje u knjizi Jima Keitha Casebook On Alternative 

3, str. 19. 

27 Za detaljnije informacije vidi Wall Street And The Rise Of Hitler Anthonyja C. Suttona, 

str. 123-132. 

28 James Stewart Martin, All Honourable Men (Little Brown & Co, Boston, 1950.), str 

75. Vidi također istraživanje Anthonyja C. Suttona, Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 

62-66. 

29 Josiah E. Dubois, mlađi, Generals In Grey Suits (The Bodley Head, London, 1953.), 

str. 251. 

30 Treason At Maastricht, str. 137. 

31 Gertrude Elias, sažeti prikaz za internetsko kolanje (London, 1995.). 

32 George Bush, The Unauthorised Biography, str. 53-54, na temelju Popisa direktora za 

područje New Yorka, 1942. 

120

šesto poglavlje 

izvorni planovi 

Izbijanje Prvog i Drugog svjetskog rata omogućio je prevrat izvršen nad umovima 

stotina milijuna ljudi. Zatvorski Čuvari programiraju umove Svjetske Elite, a isto to 

Elita čini ljudima na Zemlji. Gotovo da ne bi imalo nikakvog značaja to što su svjetski 

bankari i industrijalci financirali obje strane - da su (što je vraški veliko „da su") ljudi 

općenito vidjeli što se sprema i da su odbili u tome sudjelovati. Prisjećam se riječi 

sjajne Donovanove pjesme iz 1960-ih Univerzalni vojnik: 

„Visok je 1,60 m, ali i 1,95 m. Bori se projektilima i kopljima. Već mu je 31 godina i 

tek mu je sedamnaest. Vojnik je već tisuću godina ... On je univerzalni vojnik i kriv 

je za sve. Što bi Hitler bez njega Njegovo je tijelo instrument rata, da njega nema 

ni pokolja ne bi bilo". 1 

Hitler ne bi bio nikakva prijetnja svijetu da mu najveći dio njemačkog naroda nije 

predao život u ruke. Nažalost, upravo se to dogodilo, a isto vrijedi za ljude u Britaniji i 

drugdje, koji su se također odrekli razmišljanja, dopustivši svojim „vođama" da to čine 

umjesto njih. U Njemačkoj je propaganda huškala javno mnijenje protiv nekog zamišljenog 

neprijatelja, a ego naroda „masiran" je pričom o nekoj njemačkoj rasi nadljudi. 

Izvan Njemačke ista je sila okretala javno mnijenje protiv Nijemaca, čim je Hitlerov 

program ponovnog naoružavanja dovoljno uznapredovao. Kada je pomno osmišljena 

propaganda sasvim prožela te dvije skupine stanovništva, između njih je izazvan sukob. 

Većina ljudi koji su se borili u tom ratu nisu u njemu željeli sudjelovati. Htjeli su biti kod 

kuće sa svojim obiteljima i gledati kako im odrastaju djeca. Ali, budući da su se odrekli 

svog prava na razmišljanje napustili su svoje obitelji i djecu, da bi ubijali i bili ubijeni. 

Umovi su im bili pod tolikim utjecajem masovne hipnoze da su oni koji su drznuli 

pobuniti se i usprotiviti službenoj politici bili zatvarani bez suđenja, a tek ih se nekolicina 

usudila slabašno prosvjedovati. No strah se već bio uvukao u kolektivnu svijest, 

posebice stoga što su reakcije ljudi još uvijek bile snažno obojane Prvim svjetskim ratom 

i Velikom depresijom. Ljudi su izgubili povjerenje u same sebe. Bili su zbunjeni, 

smeteni, u nadi se da će netko drugi promijeniti čovjekovu zbilju. Osim toga, ljudski je 

um bio programiran, i ne samo novijim iskustvom, da vjeruje kako je život samo sukob 

i borba, a da je svijet jedno strašno mjesto. Takvi su bili vladajući misaoni obrasci te su 

stvarali sebi sukladnu zbilju. 

Kada naciju ujedinite protiv zajedničkog neprijatelja i uvjerite ljude u njihovu vlastitu 

rasnu nadmoć dobili ste još jedno moćno oruđe kontrole. Nacisti su se time


izvanredno poslužili pri svojoj antižidovskoj propagandi i promicanju njemačke nadrase. 

Ironično je, a možda i više od toga, da im je u tome pomogao čovjek imenom 

Alfred Rosenberg, okultist židovskih, estonskih i francuskih korijena. Hitleru je upravo 

Rosenberg učinio dostupnim primjerak Protokola sionskih mudraca. Zašto je to, 

pobogu, učinio, kada je morao znati da će ih Hitler iskoristiti kao propagandu protiv 

Židova u cjelini I doista, Hitler je pustio Protokole u širok optjecaj, želeći opravdati 

svoju kampanju protiv Židova. Bilo je to sramotno s obzirom na to da golema većina 

Židova nisu znali što se događa, niti bi to podržavali da su znali. 

Rosenberg je rekao da se niotkuda pojavio neki neznanac i predao mu primjerak 

tog dokumenta: „Čovjek, kojeg nikada prije nisam vidio, došao je u moju radnu sobu 

bez kucanja, stavio knjigu na stol i nestao bez riječi".- 

Rosenberg se predstavljao žestokim protivnikom Židova i uskoro je postao službeni 

„ideolog" Nacističke partije, uz ulogu da iznosi „činjenice" koje će opravdati kampanju 

protiv Židova. Ernst Hanfstaengl, prisni prijatelj Franklina Roosevelta, prije 

rata je bio i bliski Hitlerov suradnik. On kaže da gaje austrijski pisac Rudolf Kommer 

upozorio: „Pojavi li se bilo kakva politička stranka s antisemitskim programom vođenim 

od strane židovskih ili polužidovskih fanatika, morat ćemo se pripaziti". Hanfstaengl 

piše da je kasnije, nakon što je uvidio kakav utjecaj Alfred Rosenberg ima na 

Hitlera, počeo uviđati značaj te napomene: 

„Prisjetio sam se napomene Rudolfa Kommera o eventualnom antisemitskom programu 

vođenom od strane židovskih ili polužidovskih fanatika. Po izgledu, Rosenberg 

je bio izraziti Židov, mada bi vjerojatno prvi prosvjedovao, i to žestoko, da je 

itko osporio njegovo podrijetlo. Pa ipak, viđao sam ga kako jutrom sjedi u otrcanom 

kafiću na uglu Briennerstrasse i Augustenstrasse s mađarskim Židovom po imenu 

Holoschi, jednim od njegovih glavnih pomoćnika. U Njemačkoj se taj čovjek zvao 

Hollander, i bio je još jedan od onih židovskih antisemita ... Dvojio sam o arijskom 

podrijetlu mnogih drugih osoba; Strasser i Streicher izgledali su mi poput Židova, 

kao i likovi poput Leya, Franka pa čak i Goebbelsa, koji bi imali velikih poteškoća u 

dokazivanju svog rodoslovlja."^ 

Hm, nije li sve to pomalo čudno Židovski bankari i njihovi politički predstavnici 

vjerojatno su imali prste u financiranju nacista i njihovog programa ponovnog naoružavanja. 

I, odjednom, na scenu stupa Alfred Rosenberg, židovskih korijena, te 

predaje primjerak Protokola Hitleru i postaje glavni „istraživač" antižidovskih materijala, 

što dovodi do grotesknog tretiranja Židova pod nacističkim režimom. Takvo 

postupanje potom se koristi i napuhuje kako bi se opravdalo preuzimanje Palestine 

kao „židovske" postojbine. Nitko se tom metodom nije služio očitije od lorda Victora 

Rothschilda u njegovim govorima u Gornjem domu britanskog parlamenta kada je 

tražio hitnu podršku za židovsku državu u Palestini. Kakva li se to juha kuha Osobno 

mislim da kuhaču u ruci drži Elita. Zloglasnu Hitlerovu knjigu Mein Kampf zapravo 

je napisao general-bojnik KarI Haushofer koji je priznao da glavni izvor „ideja" 

ondje sadržanih dolazi od Halforda J. MacKindera, direktora elitinog Londonskog 

ekonomskog fakulteta. Godine 1996. službeni njemački dokumenti koje je otkrio jedan 

američki student također dokazuju da su mnogi Hitlerovi vodeći časnici i tisuće 

pripadnika njegovih postrojbi bili židovskog podrijetla. 

U Britaniji, kako mi se čini, javno mnijenje gotovo je „natjerano" da Hitlera ignorira 

sve dok njegov program ponovnog naoružavani a nije uvelike uhvatio maha. Potoni, 

kada su se Nijemci pripremili za borbu, britanska je javnost zasipana prikazima 

Hitlera kao čudovišta kojeg se pošto-poto treba zaustaviti. Kolektivna britanska psiha 

bila je poput malog djeteta u rukama psihijatra. Mislim da su takvu politiku koordinirali 

lord Milner i tajno društvo Okruglog stola zajedno s Kraljevskim institutom 

za međunarodne poslove u Chatham Houseu. Dva paravana za ta dva vrlo različita 

stadija bili su premijer Neville Chamberlain i njegov nasljednik, Winston Churchill 

(Kom. 300). 

Chamberlain i njegov bliski suradnik lord Halifax (član Okruglog stola gotovo od 

njegova osnivanja i član Komiteta 300), podržavali su politiku ugađanja Hitleru. S 

takvom politikom su se Milner i kolege mu manipulatori složili. U svojim govorima 

članovi najvišeg rukovodstva Okruglog stola/Kraljevskog instituta, poput Lionela 

Curtisa (Kom. 300), Leopolda Ameryja i lorda Lothiana, svesrdno su se zalagali za 

blagonaklonost prema Hitleru tijekom 1930. U svibnju 1933. Hitlerov predstavnik 

(Alfred Rosenberg) otišao je u Englesku na sastanak sa sir Henryjem Deterdingom 

(Kom. 300), čelnikom kompanije Royal Dutch Shell; GeofTreyjem Dawsonom, urednikom 

novina T\\e Times (u vlasništvu Astora (Okrugli stol, Kraljevski institut)), zastupnikom 

u parlamentu Walterom Eliotom; 1. viskontom Hailshamom, ministrom 

rata i vojvodom od Kenta, bratom kralja Edward VIII i kralja Georgea VI. Edvvard, 

koji je navodno simpatizirao Hitlera, kasnije se zaljubio u jednu Amerikanku, gđu. 

Simpson. Odstupio je s britanskog prijestolja te se preselio u rotšildski zamak u Austriji 

nakon vladavine od svega 325 dana. Nagađa se da je pravi razlog njegovog napuštanja 

Britanije to što nije podržavao rat s Njemačkom, za kojeg su manipulatori 

znali da se planira. 

Kada je 1936. Hitler najavio ponovnu militarizaciju Rajnske oblasti, britanska se 

Vlada s time složila. Posredstvom svojih novina The Times takvo viđenje Hitlera promicali 

su i Astori. Ovlašteni životopisac lorda Halifaxa pokazuje kako su Milnerova 

svita i britanska Vlada potajno pregovarali s Njemačkom i predlagali da se Hitleru 

dade kontrola nad unutrašnjim dijelovima Europe. Bio je to dio pakta Britanije-Njemačke-Sjedinjenih 

Država kojeg je predložio Milnerov suradnik lord Lothian na susretu 

s Hitlerom u siječnju 1935. S Hitlerom se lord Halifax sastao i u Berchtesgadenu 

19. studenog 1937. Istraživanje Carrolla Quigleya o anglo-američkom establišmentu 

otkriva da je Halifax (Kom. 300) uvjerio Hitlera u tri stvari: a) da je Britanija smatrala 

Njemačku glavnim štitom protiv komunizma u Europi; b) da je Britanija bila 

spremna postati dijelom sporazuma četiriju sila, zajedno s Francuskom, Njemačkom 

125

i Italijom; c) da će Britanija dopustiti Njemačkoj da pregazi Austriju, Čehoslovačku i 

Poljsku, ukoliko britanska javnost ne zatraži da se Njemačkoj objavi rat. 1 Svi elementi 

Okruglog stola, Kraljevskog instituta za međunarodne poslove i njima pridružene 

organizacije, publikacije i članovi upregnuti su s ciljem da se „proda" politika popuštanja. 

Jedina stvar zbog koje je rat s Njemačkom mogao izbiti prije negoli je planirano 

bilo je britansko javno mnijenje, stoga je propaganda politike popuštanja pojačana. U 

ožujku 1938., nekoliko mjeseci nakon susreta Halifaxa i Hitlera, nacisti su napali Austriju. 

Francuski premijer Daladier otišao je u London zatražiti britansku podršku za 

zaštitu Čehoslovačke protiv Hitlerove agresije, no Chamberlain je to odbio. Štoviše, 

izgleda da se Francuze nagovaralo da izvrše pritisak na Čehe kako bi ovi s Hitlerom 

potpisali sporazum. U svojim govorima u Gornjem domu te u Chatham Houseu, lord 

Lothian je osuđivao Čehe što Njemačkoj nisu činili ustupke. 5 

U susretu s izvjestiteljima 

američkih novinskih izdanja u londonskom domu Astorovih, Chamberlain je 

iznio sračunatu primjedbu koja se, uostalom, mogla i zanijekati, iz koje se dalo iščitati 

kako on smatra da bi jedan dio svog teritorija Česi trebali ustupiti Njemačkoj. 6 

Kada 

su vijesti objavljene, ledi Astor je poricala da se susret održao, ali je kasnije priznala 

da je do susreta ipak došlo. 

Politika koju je Chamberlain u glavnim crtama iznio pred novinarima, dobila je 

potporu u uvodnom članku novina The Times, čiji su vlasnici bili Astori. Izazvalo je 

to tako burne prosvjede da je manipulacija javnog mnijenja postala još žešća. Članak 

se pojavio već 7. rujna 1938. zato što su znali da se bliži njemački napad na Čehoslovačku. 

Kasnije istoga mjeseca lord Halifax i ostali poslužili su se propagandnim potezom 

poznatim kao „zastrašivanje ratom". Vlada je pustila u optjecaj priče u kojima se 

uvelike preuveličavala moć njemačkih snaga. Između redaka se stavljalo do znanja da 

bi uskoro, zarati li Britanija s Hitlerom, njemačko zrakoplovstvo Englesku bombardiralo 

otrovnim plinom. Vlasti su čak išle toliko daleko, što je doista smiješno, da su 

naredile kopanje rovova u londonskim parkovima te su stanovnicima dijelile plinske 

maske! Ali, naravno, ma kako budalasto bilo - jer, kakve koristi od rovova u parkovima 

- vlasti nije zanimala njihova vojna svrhovitost. Radilo se o manipulaciji umom. 

Htjeli su zastrašiti javnost i navesti je da pomisli kako stupanje u rat s Njemačkom i 

nije baš najbolja ideja. Takvom utisku doprinio je i Chamberlain govoreći za radio 

BBC da je spor između Njemačke i Čehoslovačke: „... svađa u nekom dalekom predjelu 

između naroda o kojima ne znamo ništa". 7 

U biti, glavna poluga tog plana bila 

je nacistička invazija na Čehoslovačku jer bi Hitler tada dobio resurse neophodne da 

Njemačka postane jedna od vodećih vojnih sila, sposobna za dugotrajno ratovanje. 

Autorica Gertrude Elias o tome kaže: 

„Čak je iz današnje perspektive bjelodano da su tome kumovali sporazumi postignuti 

prije rasprodaje Čehoslovačke u režiji Chamberlaina 1939., čime je Njemačka 

postala vojna supersila. Činjenica je, međutim, da su pogoni Škode, najveće 

tvornice vojne opreme u središnjoj Europi, kojom je upravljao francuski Schneider 

Creuzot, zatim pogoni poput Wittowitza, najveće čeličane čiji su vlasnici Rothschildi, 

pa češki pogoni za izradu eksploziva, već bili predati u ruke Nijemcima... 

...Smrtna presuda [Čehoslovačkoj] potpisana je u glavnom uredu podružnice 

Unilevera u Aussigu, sjedištu pronacističke klike." 8 

Kada je u ožujku 1939. Njemačka okupirala cijelu Čehoslovačku, došlo je do iznenadnog 

i začuđujućeg preokreta u stavovima Milnera i Okruglog stola. Rat s Njemačkom 

odjednom su počeli odobravati. U predratnoj strategiji Elite u Britaniji sazrijelo 

je vrijeme za drugi udarac. Chamberlain je poslužio svojoj svrsi dajući Hitleru vremena 

da obnovi njemačko naoružanje (uz podršku Wall Streeta), a njemačko se područje 

utjecaja proširilo. Diktatori sličnih nazora postavljeni su u Italiji (Mussolini) i 

Španjolskoj (Franco). O.K. momci, spremni smo. Krenite u rat. 

I Hitler je naveden da povjeruje kako mu se nitko neće suprotstaviti, no i to će se 

preko noći promijeniti. Milnerova skupina, posredstvom svog izdanja, časopisa The 

Round Table, vršila je pritisak da se, tijekom razdoblja o kojem govorimo, Hitleru popušta. 

Sada su protiv Njemačke zazivali „Veliku alijansu" Poljske, Rumunjske, Francuske 

i Britanije. Lord Lothian i lord Astor, ta dvojica popustljivih prepredenjaka, 

odjednom su počeli održavati govore u kojima su iznosili upravo suprotno onome što 

su kazivali ranije. „Objavimo Njemačkoj rat!" vikali su. Lothian je također zagovarao 

savez s Rusijom. Zahtijevali su provođenje novačenja u oružane snage, kao što su to 

činili i Astorov Times 1 

i lord Amery, čovjek koji je tako revnosno podupirao Hitlera. 

Taj zaokret u politici nije čak bio niti pretjerano suptilan. Ako ste poznavali strategiju 

Elite, bio je bolno očigledan. Chamberlainova korisnost Eliti bila je gotovo iscrpljena. 

U tijeku je već bilo uvođenje njegovog nasljednika Winstona Churchilla (Kom. 300). 

Preostalo je još samo da se Chamberlaina makne s položaja, pa su se počeli oštriti 

noževi njegovih bivših „prijatelja". Malo je zornijih primjera licemjerja u Donjem 

domu britanskog parlamenta od slučaja kada je Leopold Amery, podsjećajući na Cromwella, 

povikao prema klupama članova vlade: „Ovdje sjedite zaista predugo, bez 

neke velike koristi. Otiđite, molim vas, neka vas noge nose. Tako vam svega, idite!" 10 

Idite, zbog toga što ste provodili politiku koju je zagovarao Amery sve do iznenadnog 

zaokreta 1939. Ledi Astor koja je Chamberlainovu politiku bila podržavala u cijelosti, 

okrenula se protiv njega još i ranije: „Hoće li premijer hitno dati do znanja njemačkoj 

vladi s kolikim užasom čitava ova zemlja promatra postupke Njemačke" upitala ga 

je 1939. godine. Chamberlain nije odgovorio, ali drugi konzervativni zastupnik u 

parlamentu, major Vyvyan Adams, sažeo je Chamberlainov mogući odgovor u poviku 

prema ledi Astor: „Glavni uzrok tomu ste vi!"" 

Chamberlain je naprosto bio žrtveni jarac, svjesno ili nesvjesno, a premijer je postao 

Churchill. U Downing Streetu sada je stolovao zagovornik rata, a iste večeri kada 

je preuzeo uzde Britanskog carstva, 11. svibnja 1940., otpočela je politika bombar- 

126 127

I IJIHKI V LI J lUL/UUIll 

diranja civilnih meta. Churchillova je obitelj povezana s Rothschildima (Kom. 300). 

Winstonovog oca, lorda Randolpha Churchilla, financirala je dinastija Rothschild 

dok je bio britanski ministar financija sredinom 1800-tih, a njegov najprisniji prijatelj 

bio je Nathaniel Rothschild. Kada je Randolph Churchill umro, Rothschildima 

je dugovao nekih 65.000 funti. 12 Dugovao im je i Winston, koji je bio dobar 

prijatelj lorda Victora Rothschilda i Rothschildov vrhunski manipulator u Americi, 

Bernard Baruch. 13 

Jedno pored drugog, imena Rothschilda i Churchilla nalazimo 

i danas. Godine 1995. neke od Churchillovih spisa i govora njegova je obitelj pod 

neobičnim okolnostima prodala Memorijalnom fondu nacionalne baštine (engl. 

National Heritage Memorial Fund) za 12.500.000 funti, zahvaljujući novcu namaknutom 

iz državne lutrije. Predsjednik Mcmorijalnog fonda nacionalne baštine, 

koji je spise pristao kupiti za tako veliku svotu, jest lord Jacob Rothschild. Važne su 

bile i Churchillove čvrste veze s Bernardom Baruchom i s elitnom obitelji poznatom 

pod imenom Cecil. Oni su ga kontrolirali u prilično velikoj mjeri. Cecili imaju 

dugotrajne veze s mrežama koje je uspostavio još jedan paravan elite, jezuiti, te s 

drugim obiteljima europske elite kao što su Habsburzi i talijansko Crno plemstvo. 

Churchill je točno znao što radi. 

U nepuna dva tjedna od preseljenja na adresu Downing Street br. 10 Churchill 

je pomoću zloglasne „Uredbe 18b" zatvarao stotine Britanaca koji su se protivili 

ratu ili ukazivali da ga je izrežirala neka tajna sila. 14 

Tu metodu treba objelodaniti 

u svakom vodiču za stjecanje slobode. Jedan od postupaka je usmjeravanje javnosti 

u određenom smjeru pomoću propagande, ali da ste vi na mjestu manipulatora 

također biste trebali spriječiti svakoga tko iznosi drukčije informacije. Britanska se 

administracija poslužila Uredbom 18b da zatoči - bez suđenja - one koji su htjeli 

otkriti tko zaista stoji iza rata, a pred javnošću se pravdala da to čini na temelju 

napisa u medijima o podrivačkoj „Petoj koloni" u Britaniji koja podržava Hitlera. 

Uredba 18b uvedena je prije rata kao odgovor na podmetanje eksploziva u Londonu, 

za što je okrivljena IRA. Njome je, vrlo prikladno, omogućeno zatvaranje ljudi 

na temelju postojanja puke „sumnje". Država nije morala ništa dokazivati, što me navodi 

na pomisao da je taj zakon bio još jedan slučaj stvaranja „problema" (bombaški 

napadi u Londonu prikačeni IRA-i), a potom i nuđenja „rješenja": uredbe koja vam 

daje moć da uhitite i zatočite koga god želite, kada god želite, tijekom rata za kojeg 

već znate da je na pomolu. Jedna je dama, gospođa Nicholson, supruga istaknutog 

admirala, bila uhićena za navodno šurovanje s „Petom kolonom", ali je na suđenju 

oslobođena po svim točkama optužnice. Dok je napuštala sud, oslobođena svih optužbi 

odlukom suca i porote, uhićena je na temelju Uredbe 18b i osuđena na nekoliko 

godina zatvora. To se događalo u zemlji, pod Churchillovom vlašću, koja se trebala 

boriti za slobodu! Tko je bio britanski obavještajni časnik zadužen da iznosi optužbe 

na temelju Uredbe 18b Lord Victor Rothschild, Churchillov prijatelj, a ja bih rekao 

Churchillov manipulator. 15 

Rothschild je nadzirao obavještajnog operativca koji je 

službeno bio zadužen za 18b, Maxwella Knighta. Istraživačica obavještajnih službi) 

P Kitty Little, koja je pedeset godina proučavala aktivnosti lorda Rothschilda, rekla 

mi je sljedeće: 

„Nadzirući antisubverzivnu borbu i primjenjivanje Uredbe 18b, Rothschild je imao 

mnogo prostora za subverzivno djelovanje. Pružala mu se prilika da pripadnike triju 

tajnih sekcija svoje organizacije izuzme iz istrage, dok se on koristio Uredbom na 

dva načina. S jedne strane, mogao je slobodno zatvarati ljude poput Fuchsa [sovjetskog 

špijuna i nuklearnog fizičara, Klausa Fuchsa, koji će kasnije raditi na projektu 

atomske bombe] i slati ih u logor u Kanadi gdje su upoznavani s ustrojstvom 

subverzivne organizacije ili su nastojali osujećivati aktivnosti njenih članova. Od 

tada, karijere i utjecaj mnogih arugih ljudi - čije je normalno domoljublje ili normalno 

znanstveno djelovanje bilo protivno željama subverzivnih agenata - neobjašnjivo 

bi bili osujećivani ili onemogućavani. Njegovi su agenti dosegnuli stadij 

gdje se rodoljublje redovito ocrnjivalo kao'fašističko', ili'ekstremno desničarsko', ili 

'rasističko' ili 'antisemitsko'." 16 

Poznata žrtva Uredbe 18b bio je konzervativni član parlamenta, kapetan Archibald 

Maule Ramsey, koji je bio došao s Kraljevskog vojnog koledža u Sandhurstu. U Prvom 

svjetskom ratu Ramsey je služio u 2. bataljunu garde Coldstream, a teže je ranjen 

1916. Izbijanje Drugog svjetskog rata prišivao je židovskim manipulacijama, što je 

i otvoreno govorio. Mišljenja sam da se bacanjem krivnje na bilo koju rasu za bilo 

koja nedjela stvari opasno pojednostavnjuju i da se time stječe pogrešan dojam kako 

su odgovorni svi Židovi. Suštinski, to nipošto nije slučaj. Uvjeren sam da je židovski 

narod u cjelini žrtva Svjetske Elite, a ne njen operator. No, da su u to umiješani neki 

ljudi židovskog podrijetla, posve je neupitno. Zašto se snebivamo kada čujemo nešto 

slično, a smatramo daje sasvim normalno reći da su umiješani neki Arapi ili Nijemci, 

ako već jesu Svi smo mi ljudi. Ili bismo trebali biti. Briga me kakva tijela ljudi imaju. 

Zanima me ono što čine. 

Ramsey je sasvim razložno ukazao na tajno manevriranje i postavio je vrlo umjesna 

pitanja u Donjem domu, dok su većina ostalih članova parlamenta, kao i obično, 

bili lak plijen, podesan za manipulaciju. U izjavi upućenoj predsjedniku parlamenta 

i članovima Donjeg doma, sastavljenoj u zatvoru Brixton, Ramsey je tvrdio da je razotkrio 

gotovo trideset organizacija koje su djelovale u Britaniji, u nastojanju da provedu 

ono što nazivam Elitinim programom. Imena koja su međusobno povezivala i 

kontrolirala te organizacije bili su, prema Ramseyu, sljedeća: profesor Harold J. Laski 

(Fabijansko društvo i Laburistička stranka), Israel Moses SiefF, profesor Herman 

Levy, Victor Gollancz te članovi parlamenta D. N. Pritt i G. R. Strauss. Uglavnom je 

re 

kao, s obzirom na ono što će se kasnije razviti u Europsku zajednicu, da je tijekom 

ls 

traživanja razobličio urotu kojom se želi uspostaviti nekakva Savezna Europa. To 

s 

e zasigurno pokazalo točnim. U veljači 1940. izjavio je da mu je u ruke dospjela 

n 

eka literatura o određenoj novoj skupini koja zagovara Saveznu Europu pod cen- 

128

istino će vas osloboditi 

traliziranom vlašću. „Popis imena podupiratelja bio je zapanjujuć", rekao je. „Kao da 

je prepisan s prikaza kojeg sam upravo bio dovršio." Na tom su se prikazu nalazila 

međusobno povezana imena i organizacije za koje je naveo da orkestriraju ratom, od 

kojih su neka spomenuta ranije. 17 Tu problematiku Ramsey je iznio postavivši jedno 

pitanje u Donjem domu. Zatražio je odgovor, odnosno potvrdu da stvaranje jedne 

Savezne europske unije nije jedan od ciljeva vlade, ali dobio je tek suzdržan i neodre 

den odgovor. Kao što ćemo vidjeti, Ramsey je, u biti, prepoznao jedan od ključn :l 

razloga izbijanja rata. 

Najveća prijetnja manipulatorima mogle su biti njegove veze s Tylerom Kento 

američkim službenikom zaduženim za kodirane materijale u Američkom veleposlanstvu 

u Londonu, gdje je Joseph Kennedy (otac J. R K.-a) bio veleposlanik. Ka 

snije će Kennedy reći da se suprotstavljao ratu zbog toga što se rat nastojalo izazva 

ti manipulacijama. Više o tome u 12. poglavlju. Kent je bio slao šifrirane brzojave 

između Winstona Churchilla i Franklina D. Roosevelta prije nego što je Churchi 

postao premijer. Obojica su bili dio prijevare, čega su itekako bili svjesni. Churc' 

je u to vrijeme bio ministar pomorstva. Sadržaj brzojava potvrđuje da je rat uistin 

bio namješten, pri čemu su Churchill i Roosevelt u zajedničkoj uroti snovali buduće 

događaje. Brzojavi su također otkrivali da je manipulacijom izazivanja rata u Europi 

koordinirano iz New Yorka. 

Ramsey je neke od tih dokumenata vidio u Kentovom stanu na adresi Glouceste 

Place br. 47. Nakon posjeta Škotskoj namjeravao je pregledati i ostatak te s njihovim 

sadržajem upoznati Chamberlaina. U njegovoj odsutnosti, Chamberlain je zamijenjen 

Churchillom, a kada se Ramsey vratio u London uhićen je na pragu svoje 

kuće temeljem Uredbe 18b. Ostatak rata proveo je u zatvoru, kao i Tyler Kent koji je 

proglašen krivim za kradu dokumenata iz Američkog veleposlanstva. 18 

Veleposlanik 

Joseph Kennedy otpustio je Kenta netom prije negoli su ga uhitile britanske vlasti, 

lišivši ga time diplomatskog imuniteta u vezi krivičnih postupaka na britanskim sudovima. 

Suđeno mu je u tajnosti, na način koji je nezakonit po američkom Ustavu. 

Kent i Ramsey ostatak rata proveli su u zatvoru u Britaniji, zajedno s još jednom 

istražiteljicom, Annom Wookoff, kako bi ih se spriječilo da objelodane istinu o ratu 

i način kako je rat započeo. Kao dio svoje obrane protiv optužbi Kent je naveo daj 

Roosevelt pripomogao da se s vlasti makne Chamberlain i na njegovo mjesto posta 

vi Churchill, kao i da je to dio niza događaja isplaniranih s ciljem da se u rat uvuc 

Amerika. 

U SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu ratni vođe, Roosevelt i Churchill, još uvij 

se slave kao ratni heroji, no legende i zbilja međusobno su udaljeni svjetlosnim go 

dinama. 

Čak i općeprihvaćena „povijest" koja kaže da se Churchill uživo obratio naciji pre 

ko BBC-a da joj podigne moral (s rečenicama poput „Borit ćemo se s njima i na p' 3 " 

/ama) jest tlapnja. BBC nikad nije emitirao Churchillove govore uživo ili u cijelosti' 

Govore je bio održao u Donjem domu, a kratki snimljeni izvaci kasnije su koriste 

pregledima vijesti. Poslije rata njegove cjelovite govore za diskografsku kuću Deaa 

gnimio je jedan glumac. 19 

Sada kada su svi igrači - Roosevelt, Churchill i Hitler - bili na svojim mjestima, 

Elita je mogla intenzivirati rat i pretvoriti ga u sukob svjetskih razmjera. Bio je to, 

kako se i planiralo, krupan svjetski problem koji je zahtijevao krupno svjetsko rješenje: 

Ujedinjene narode, Europsku zajednicu i sve ostale centralizirane institucije koje 

će se pojaviti nakon 1945. Prema Rooseveltovom sinu, pukovniku Elliotu Rooseveltu, 

njegov otac se, odlazeći tobože u ribolov, u kolovozu 1941. sastao s Churchillom na 

ratnom brodu u Zaljevu Argentia. Na sastanku su bili i lord Beaverbrook (vlasnik 

londonskih novina Daily Express) i Averell Harriman (čija je obiteljska tvrtka financirala 

boljševičku revoluciju, Adolfa Hitlera, nacistički ratni stroj i eugeničke organizacije 

koje su zagovarale prisilnu sterilizaciju „teglećih klasa" kako bi se stvorilo mjesto 

jednoj Nadrasi). Eto, takvi su se ljudi sastali da bi dogovorili načine suprotstavljanja 

Hitleru! Churchill, Beaverbrook i Harriman bili su članovi Komiteta 300. 

Harriman je bio blizak i Rooseveltu i Churchillu te je djelovao kao posrednik, 

savjetujući obojicu. S tog je položaja mogao manipulirati dvojicom voda kako mu 

se prohtjelo ili, bolje rečeno, kako se prohtjelo Svjetskoj Eliti. Njen je pak bio problem 

kako nagnati američki narod da šalje svoje sinove i kćeri u još jedan rat u 

|uropi koji, po svemu sudeći, s njima nema nikakve veze. Amerikanci su se toliko 

revnosno protivili ratu da je jedina šansa da Roosevelt opet bude izabran bila da 

kaže kako nema nikakvu namjeru slati njihovu djecu da se bore u Europi ili bilo 

gdje drugdje, ponavljajući riječi Woodrowa Wilsona prije nego što je ovaj Ameriku 

poveo u Prvi svjetski rat. Roosevelt je lagao, kao što je lagao i Wilson. Evo što je, 

modu ostalim, govorio: 

„...Govoreći pred vama, majke i očevi, još vas jednom uvjeravam. Rekao sam to i 

prije, ali reći ću to opet i opet i opet. Vaše sinove nećemo slati ni u kakve vanjske 

ratove." 20 

»Dakle, svaku najavu slanja vojske u Europu slobodno možete smatrati smišljenom 

neistinom." 2 ' 

Izgovarajući te riječi, cijelo je vrijeme znao daje Drugi svjetski rat skrojila Elita i da 

SU događaji, koji će pripomoći da američko javno mnijenje prihvati ulazak SAD-a u 

f 

at, iza kulisa odavno u tijeku. Roosevelt je kršio međunarodne zakone o neutralnosti 

1 

skakao sam sebi u usta kada je opskrbljivao Britance vojnom opremom i naoružan 

jem ne samo kradomice već i na temelju Zakona o zajmu i najmu. Neki članovi Kon- 

8 r esa ipak su shvatili što se događa. Zastupnik iz Missourija Philip Bennett je rekao: 

»Ali naše se momke neće slati izvan naših granica, kaže predsjednik. Glupost, g. 

Predsjedavajući; u trenutku dok ovo govorim njihovi se ležajevi ugrađuju u naše


industrije tijekom Prvog svjetskog rata te je bio među „savjetnicima" koji su preg 0 čke Mornarice u to je vrijeme bio izvan luke. Iznenađeni Dan poslije Pearl Harbora 

izvorni planovi 

transportne brodove. Upravo dok ovo govorim, pločice za identifikaciju mrtvih 

ranjenih štancaju se u tvrtki William C. Ballantyne and Co. iz Washingtona." 22 

varali o visini ratne odštete dosuđene Nijemcima u Versaillesu. Bio je šapat u Rooseveltovom 

uhu, kao što je to bio mnogim predsjednicima. Vijeće za vanjske odnose 

kovalo je plan kojim će izazvati neprijateljstvo Japanaca u takvoj mjeri da će ovi napasti 

Do dandanas općeprihvaćeni povijesni prikazi opisuju Roosevelta kao čovjeka 

koji se „uzaludno trudio izbjeći rat". 23 

Prema planu Elite, odavno poznatom samom 

Rooseveltu, trebalo je upriličiti nekakav napad na Sjedinjene Države, što bi toliko 

Sjedinjene Dr žave. Predvodnik takve politike bio je Rooseveltov ministar rata 

Henry Stimson, osnivač CFR-a. U svoj je dnevnik zapisao: „Dolazimo do škakljivog 

pitanja igranja diplomatskog ping-ponga pomoću kojega ćemo navesti Japan da zaigra 

razgnjevilo javno mnijenje da bi ljudi prihvatili ulazak u rat protiv agresora te posljedično 

na lošu kartu i učini prvi otvoreno loš potez". 25 

CFR-ova radna skupina iz pro 

uključivanje i u europski sukob. Kao član administracije Woodrowa Wilsona 

u Prvom svjetskom ratu, Roosevelt je bio vrlo dobro izvježban u manipuliranju javnog 

mnijenja posredstvom unaprijed skovanih događaja. Godine 1939. senator P. 

jekta Istraživanja rata i mira poslala je Rooseveltu dopis, predlažući da se Kini pruži 

pomoć u njenom sukobu s Japanom te da se japanska imovina u SAD-u zamrzne 

i nametne trgovinski embargo, a da se Japanu odbije pristup Panamskom kanalu. 

Nye iz Sjeverne Dakote izjavljuje da je vidio niz svezaka pod nazivom „Sljedeći rat", 

Preporučam vam odličnu knjigu Pearl Harbor, priča o tajnom ratu (Pearl Harbor, 

r Ihe 

uključujući i onaj naslovljen „Propaganda u sljedećem ratu". O tom sam dokumentu 

Story Of The Secret War) 2b 

Georgea Morgensterna, u kojoj se potanko opisuje kako 

govorio u jednom od prethodnih poglavlja, a u njemu se otkriva kako je Amerikancima 

obećano da će Britanija priznati židovsku postojbinu u Palestini ako Amerikanci 

uđu u Prvi svjetski rat. Kao što je senator Nye iznio na svjetlo dana, u materijalima 

se nalazila i strategija za usmjeravanje javnog mnijenja ka prihvaćanju američkog 

uplitanja u drugi svjetski sukob, za kojeg se u tim dokumentima - napisanim između 

dva rata - kaže da će nastupiti. U dokumentu o propagandi, izvorno napisanom u 

Britaniji, stoji: 

su Japanci isprovocirani da napadnu Pearl Harbor, na Havajima 7. prosinca 1941. 

Četiri godine prije napada Rooseveltova je administracija prisluškivala i dešifrirala 

tajne poruke Japanaca. Znali su da Japanci namjeravaju upozoriti svoja diplomatska 

predstavništva diljem svijeta o odluci da stupe u rat preko lažne vremenske prognoze 

u svakodnevnom emitiranju vijesti na kratkom valu radija, na japanskom jeziku. 

Prognoza „oborine, uz udare istočnog vjetra" upućivala je na rat sa Sjedinjenim Državama; 

„vedro vrijeme, uz udare zapadnog vjetra" označavalo je odluku da se zarati 

s Britanijom i nizozemskim kolonijama na Istoku; dok je „oblačno vrijeme, uz udare 

„Uvjeriti ih [Sjedinjene Države] da preuzmu našu ulogu bit će mnogo teže, zapravo 

toliko teško da će biti gotovo neizvedivo. U tu je svrhu potrebna konkretna prijetnja 

sjevernog vjetra" značilo rat s Rusijom. 

Kao što se moglo čuti tijekom kongresne istrage 27 

1945. godine, poruke koje ukazuju 

Americi, prijetnja, štoviše, koju će propaganda morati jasno predočiti svakom 

građaninu, prije negoli se Republika ponovno dohvati oružja u nekoj izvanjskoj 

razmirici... 

na odluku da se stupi u rat sa Sjedinjenim Državama i Britanijom, ali ne i s 

Rusijom, uhvaćene su i dešifrirane 3. prosinca 1941. - četiri dana prije napada na 

Pearl Harbor. Nakon toga iz dokumenata Mornarice navedene poruke su „nestale". 

Druge dešilrirane poruke Rooseveltu su pružile informacije o najavljenom napadu 

„Logično, stvari bi bile mnogo jednostavnije kada bi se umiješao Japan [moj naglasak], 

čime bi se možda, a rekao bih i sigurno, Amerika bez daljnjeg okolišanja 

uvukla u rat. U svakom slučaju, za postizanje tog cilja mogli bismo zahvaliti našim 

propagandistima, što bi bio logičan i očit rezultat njihova truda. Uostalom, na isti 

su način u Velikom ratu [Prvom svjetskom ratu; op.prev] upleli u sukob Sjedinjene 

Države i Njemačku... 

na Pearl Harbor, ali stanovništvo o tome nije obaviješteno. Dana 27. siječnja 1941. 

američki veleposlanik u Tokiju Joseph Grew napisao je Rooseveltu izvještaj u kojem 

ga obavještava da će, u slučaju rata, prva meta biti Pearl Harbor. 28 Sveukupno uzevši, 

Roosevelt je imao informacije iz osam različitih izvora koji su ukazivali na vrlo izvjestan 

napad. 29 Do napada je moralo doći jednostavno zato što se manipulacijom htjelo 

navesti američko javno mnijenje da pristane na ulazak u rat koji je odavno isplaniran. 

A ponajviše su nasamareni Japanci. Oni jesu napali SAD, ali su navedeni da to učine, 

Srećom, naša propaganda u Americi ima dobre temelje. Možemo biti potpuno 

iskreni, jer igrat ćemo na staru kartu političke igre - demokraciju. Moramo jasn 

izraziti naše pouzdanje u demokratski oblik vladavine i našu čvrstu odlučnost da s 

oslanjamo na... staru božicu oemokratske kolotečine." 24 

I 

to lukavštinom samih Amerikanaca, ali i Nijemaca. 

Joachim von Ribbentrop, njemački ministar vanjskih poslova, vršio je pritisak na 

Japance da napadnu Sjedinjene Države. Dana 6. prosinca odluci Japanaca da stupe u 

pridonio je i Hitler svojim nagovještajima da su njemačke snage pred ulaskom u 

Moskvu. Dan nakon napada na Pearl Harbor, 8. prosinca, dolazi vijest da se Nijemci 

Manipulacijom oko Roosevelta koordinirao je Bernard Baruch i ona fasada Svje^ 

ske Elite: Vijeće za vanjske poslove (CFR). Baruch je predsjedavao Odborom ratM 

Povlače s ruskog fronta. U napadu na Pearl Harbor ubijeno je tri tisuće ljudi koji su 

nove žrtve Elitina plana da zagospodari svijetom, ali najveći dio „kreme" ameri


izvorni 

planovi 

Allen Dulles postavljen je u Ured koordinatora informacija, koji je kasnije postao 

Ured strateških službi (OSS), a potom CIA. 

Plan je bio izvanredno učinkovit jer je javno mnijenje reagiralo točno kako se i 

željelo. Amerika se našla u još jednom ratu u Europi, a „naši momci" koje se neće 

slati u Europu (prema Rooseveltu) sada su bili na putu onamo, gdje će mnogi od njih 

poginuti. Churchillova reakcija na najnovije vijesti glasila je: „To je ono o čemu sam 

sanjao, čemu sam stremio i na čemu sam radio, a što se sada i ostvarilo". 30 

Mogao je 

dodati: „1 cijelo sam vrijeme znao da će se ostvariti". Članovi Okruglog stola/Kraljevskog 

instituta za međunarodne poslove bili su savršeno raspoređeni da koordiniraju 

manipulaciju u Sjedinjenim Državama. Lord Lothian, koji je agitirao za popuštanje 

Hitleru a potom zahtijevao rat, imenovan je britanskim veleposlanikom u Sjedinjenim 

Državama. Nakon što je u prosincu 1940. umro, zamijenjen je u Washingtonu 

drugim elitnim članom Okruglog stola/RILA, lordom Halifaxom (Kom. 300). Ako 

se sjećate, to je čovjek koji je predložio da se s Hitlerom postigne dogovor, nakon 

njihova susreta 1938. Osim britanskog veleposlanstva u Washingtonu, pod kontrolom 

članova Okruglog stola bili su Odjel za istraživanje i obavještavanje britanskog 

Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstvo informiranja i sve agencije uključene 

u gospodarsku „mobilizaciju i obnovu". 11 

Slična je situacija prevladavala u SAD-u. 

Utjecaj na Roosevelta od strane Vijeća za vanjske poslove, s njegovim članstvom koje 

je prožimalo vladu, bankarstvo, trgovinu, medije i vojsku, teško da bi se moglo precijeniti. 

Rooseveltov zet Curtis Dali, citiran u knjizi jima Keitha Priručnik o alternativi 

br. 3 (Casebook on Alternative 3), izjavio je: 

„Dugo sam vremena smatrao da je [Roosevelt]... razradio brojne vlastite koncepcije 

i ideje za dobrobit ove zemlje, SAD-a. Ali nije. Većinu njegovih ideja, njegovo političko'streljivo', 

da tako kažem, unaprijed je i pomno za nj razradilo Vijeće za vanjske 

poslove/Novčarska Skupina Jednog Svijeta. Briljantno, s velikim užitkom, kao da 

gađa izvanredno podešenim artiljerijskim oružjem, tim pripremljenim 'streljivom' 

pogodio je usred mete koja nije ništa slutila, američki narod - otplativši time i zadržavši 

međunarodnu političku podršku." (str. 25) 

Dali također otkriva da je u proljeće 1943. Roosevelt odbacio njemačku ponudu 

„časne predaje". Ponuda je iznesena zapovjedniku Georgeu Earleu, Rooseveltovm 

osobnom vojnom atašeu u Istanbulu, od strane admirala Wilhelma Canarisa, ravnatelja 

njemačke tajne službe, a kasnije ju je ponovno iznio njemački veleposlanik Fritz 

von Papen. Zanemarene su sve poruke koje je Earle odašiljao Rooseveltu s pojedinostima 

o ponuđenoj predaji. 32 

Manipulatori su željeli da se rat nastavi sve dok svijet ne bude promijenjen u skladu 

s njihovom predodžbom. 

Simbolično, Rooseveltova rezidencija (u Istočnoj ulici broj 65. u New Yorku) nalazila 

se tik do sjedišta Vijeća za vanjske odnose! Dok je ovaj planet po drugi puta u 

dvadeset i pet godina silazio u pakao, Elita gaje nepogrešivo navodila u tom smjeru. 

Kao i u Prvom svjetskom ratu, osnovna je ideja bila da se, jednom kada sve bude gotovo, 

potpiše mir pod uvjetima koje je diktirala Elita, te da se svijet po okončanju rata 

ostavi u situaciji koja se najlakše može kontrolirati. Hitler nije napao Britaniju kada 

mu je bila na pladnju (nakon povlačenja iz Dunkirka 1940. godine) jer - u što sam 

sve više uvjeren - oni koji su ga kontrolirali nisu željeli da se to dogodi. I, kao što je 

postalo očito poslije rata, vrhovnog zapovjednika Saveznika, generala Eisenhowera, 

Roosevelt (Svjetska Elita) je spriječio da pročešlja Njemačku nakon što su Nijemci 

pregaženi, kako bi Carstvo Sovjetskog Saveza moglo dopirali do Berlina, čime bi se 

stvorili uvjeti za Hladni rat. Eisenhower je bio bliski suradnik Rockefellera i Bernarda 

Barucha. Zahvaljujući njima njegovo napredovanje u službi bilo je zapanjujuće brzo. 

Nakon rata postao je predsjednik Sjedinjenih Država. Časopis Life je 9. travnja 1951. 

izvijestio da je Eisenhower uspostavio radio-vezu sa Staljinom preko američke vojne 

misije u Moskvi, kako bi njih dvojica razradili njegov plan da se Amerikanci zaustave 

na rijeci Elbi te da se Rusima omogući da zauzmu Berlin. Poruku je pisao njegov politički 

savjetnik John Wheeler Bennett iz Kraljevskog instituta za međunarodne poslove, 

a zaprimio W. Averell Harriman, te je proslijeđena Staljinu. 13 

Željezna zavjesa i 

Berlinski zid bili su tvorevine Elite po klasičnom načelu „podijeli pa vladaj i manipuliraj 

putem straha". Svjetski rat kao jedan od oblika kontrole bit će zamijenjen, barem 

na nekoliko desetljeća, strahom od apokaliptičnog sukoba između Istoka i Zapada. 

Strah će biti raspirivan otkrićem novog i razornog oružja - atomske bombe. Stvorili 

su je Amerikanci tijekom takozvanog „Projekta Manhattan", pod vodstvom Roberta 

Oppenheimera, uz potporu Elitom upravljanog Instituta za napredna istraživanja pri 

Sveučilištu Princeton (gdje je Albert Einstein bio redovni gost). 

Poslije Rooseveltove smrti 34 

njegov nasljednik, još jedan Slobodni zidar, Harry 

S. Truman, odobrio je upotrebu tog „novog" oružja pri uništenju japanskih gradova 

Hirošime i Nagasakija 6. i 9. kolovoza 1945. Sama eksplozija u Hirošimi ubila je 

osamdeset tisuća muškaraca, žena i djece. Bog zna koliko ih je odonda umrlo ili teško 

oboljelo zbog posljedica radijacije. Taj groteskni čin neljudskosti političari i vojni 

lideri opravdavali su pretpostavkom da je to bio jedini način đa se zaštite životi Amerikanaca 

koji bi - kako je rečeno - bili izgubljeni u ogromnom broju da je odobren 

pohod na Japan. Sada znamo da to nije istina. Sada znamo da su Japanci pristali na 

predaju prethodnog proljeća pod istim uvjetima kakvi su prihvaćeni nakon bačenih 

bombi. Car Hirohito bio je na to pristao nakon tajnih pregovora sa SAD-om, uz posredničku 

ulogu Vatikana. Bivši britanski ministar (član kabineta) Tony Benn kaže 

da je za to saznao po ulasku u Vladu. Umirovljeni pukovnik Donn Grand Pre, pišući 

za američke istraživačke novine The Spotlight, 12. rujna 1994. iznosi kako je i sam sasvim 

pouzdano znao da bi se Japanci bili predali prije Hirošime. Kaže da je u svibnju 

1945. bio pripadnik postrojbi koje su potiskivale ono što je preostalo od japanske vojske 

van sjeverne Burme, dok su bombarderi B-29 u nizu napada zasipali bombama 

Tokio. Dva dana nakon tih svibanjskih napada, kaže pukovnik, tadašnji je američki 

135


izvorni 

planovi 

ministar vanjskih poslova Joseph C. Grew predsjedniku Trumanu preporučio da u 

uvjete za predaju Japanaca unese riječi ... „predaja neće značiti uklanjanje sadašnje 

dinastije (cara Hirohita) ukoliko ju Japanci žele zadržati". Bili su to uvjeti pod kojima 

će se Japanci predati nakon strahota koje će doživjeti tri mjeseca kasnije. Dodatak 

sporazumu o predaji Trumanu se navodno svidio, ali nakon konzultacije sa svojim 

savjetnicima zamisao je odbačena iz „vojnih razloga". Bilo je to pitanje odabira pravog 

trenutka, govorili su oni različitog mišljenja. Trumanova će odluka stajati života 

desetke, a možda i stotine tisuća ljudi. Pitanje „odabira pravog trenutka" odnosilo 

se na Potsdamsku konferenciju kada će Truman, Churchill i Josif Staljin objaviti 

Japanu ultimatum - minus predloženi dodatak. Kao što pukovnik Donn Grand Pre 

sada kaže: 

„Psihološki gledano, krajnja namjera iza bacanja atomskih bombi bila je sijanje planetarnog 

straha od nuklearne energije kako bi se države natjeralo da svoj suverenitet 

prenesu na jednu svjetsku vladu, predaju joj sve svoje oružje i vojne snage i 

odreknu se slobode." 35 

Nedugo prije Hirošime predsjednik Truman u jednom je izlaganju rekao: „Narodima 

svijeta bit će isto tako lako živjeti jedni pored drugih u jednoj svjetskoj republici 

kao što je i nama lako živjeti jedni pored drugih u Republici Sjedinjenih Država". 

Isti taj pristup zalaganja za centraliziranu svjetsku vladu i sve što se pod time podrazumijeva 

možemo uočiti u izjavama Alberta Einsteina, čovjeka upamćenog po 

njegovu znanstvenom geniju, naime, još se i danas za vrlo pametne ljude kažu da su 

„Einsteini". No, o njemu bi trebalo još ponešto reći. Einstein, koji je u Ameriku stigao 

iz Njemačke preko Švicarske, bio je dobar prijatelj Bernarda Barucha, financijera i 

osobe koja je vukla konce inih predsjednika, te lorda Victora Rothschilda, vještog 

manipulatora unutar Britanske obavještajne službe koji će prikupljati informacije o 

atomskoj energiji za tajni izraelski program nuklearnog oružja. Einstein je radio na 

izradi atomske bombe, a Baruch ju je nazivao „savršenim oružjem". Baruch se 1944. 

godine postavio na čelo organizacije koju je nazvao Komisija Ujedinjenih naroda za 

atomsku energiju - šesnaest mjeseci prije negoli je uža američka vlada, uključujući 

tadašnjeg potpredsjednika Trumana, uopće saznala da bomba postoji, te prije prvog 

sastanka službene osnivačke skupine Ujedinjenih naroda! No, Baruch i njegovi kolege 

manipulatori ionako su znali, još od Prvog svjetskog rata, što se planira. Kada 

je Truman postao predsjednik i saznao za bombu a Ujedinjeni narodi bili službeno 

ustanovljeni, postavio je Barucha na čelo... „Komisije Ujedinjenih naroda za atomsku 

energiju". I Baruch i Einstein kanili su se poslužiti strahom od atomskog razaranja 

kako bi promicali uvođenje svjetske vlade. Kako li im je samo dobro došao primjer 

Hirošime i Nagasakija u isticanju razornih sposobnosti atomske bombe! Einstein je 

pozvao Sjedinjene Države, Britaniju i Sovjetski Savez da formiraju jednu svjetsku 

vladu kojoj treba otkriti „tajnu te bombe". Rekao je da su te tri države „jedine tri sile 

s velikom vojnom moći" te ih je požurivao da tu moć (svjetsku vojsku) predaju svjetskoj 

vladi. „Genij" nastavlja: 

„Svjetska bi vlada odlučivala o svim vojnim pitanjima, a trebala bi imati još samo 

jednu ovlast: da intervenira u zemljama gdje manjina tlači većinu i stvara onakvu 

nestabilnost koja dovodi do rata ... Koncept ne-miješanja mora se napustiti, zato 

što je njegovo napuštanje element očuvanja mira." 36 

Ova umna gimnastika kao da je sišla sa stranica priručnika za osoblje Elite, a takve 

teme ponavljaju kao papagaji oni koji „mirotvorne" snage Ujedinjenih naroda žele 

pretvoriti u ajnštajnovsku svjetsku vojsku. Pogledajte samo Bosnu. Po Einsteinovim 

kriterijima gdje manjina ugnjetava većinu, prva intervencija svjetske vlade i vojske 

trebala se izvršiti u Sovjetskom Savezu za kojeg je on rekao da bi trebao biti dijelom 

svjetske vlade i vojske! Ali, ne. Genij je na to imao spreman odgovor: 

„Premda je istina da u Sovjetskom Savezu vlada manjina, ne mislim da su tamošnje 

unutarnje okolnosti same po sebi prijetnja svjetskom miru. Treba imati na umu 

da stanovnici Rusije nisu imali dužu političku izobrazbu pa je promjene koje vode 

poboljšanju uvjeta života u Rusiji morala izvršiti manjina, iz jednostavnog razloga 

što ondje nije bilo većine sposobne da to učini." 37 

Kada to dešifriramo ovom se ajnštajnovskom spikom želi reći da se trebamo poslužiti 

strahom od masovnog uništenja kao poticajem za uspostavom svjetske (Elitine) 

vlade koja će na raspolaganju imati svjetsku vojsku, a moći će intervenirati kada god 

bude smatrala da bi to koristilo njenim interesima i moći. Godine 1946. Einsteinov 

britanski prijatelj Bertrand Russell (Kom. 300) izjavljuje da je neophodno, pomoću 

straha od nuklearnog oružja, sve države natjerati da se odreknu svog suvereniteta i 

pokore se diktaturi Ujedinjenih naroda. 38 

Takav je pristup prihvaćen 1958. na drugoj 

Pagvaškoj (Pugwash) konferenciji kada je dogovorena politika Obostrano zajamčenog 

uništenja (engl. Mutual Assured Destruction - MAD). Konferencije je vodio Cyrus 

Eaton, poslovni partner obitelji Rockefeller. 39 U stvarnosti, politika MAD-a uključivala 

je stvaranje nuklearnih arsenala na obje strane, sve do točke kada bi napad na 

onoga drugoga značio uništenje za obojicu. Strah od takvog scenarija poslužio bi kao 

izvanredno sredstvo kontrole vladine politike, kontrole izdvajanja za naoružanje i 

kontrole javnog mnijenja za cijeloga trajanja Hladnog rata, iako su na najvišim razinama 

manipulacije svi oni bili na istoj strani. Pavel A. Sudoplatov, ravnatelj sovjetske 

Obavještajne uprave zadužene za razmatranje problema atomske energije tijekom 

Drugog svjetskog rata, sada potvrđuje da je tijekom rata Oppenheimer Sovjetima pribavljao 

podatke o atomskoj bombi. 10 Klaus Fuchs, njemački nuklearni fizičar, radio je 

na Projektu Manhattan nakon stoje „izbjegao" iz Njemačke u Britaniju 1933. Fuchs, 

bliski suradnik lorda Victora Rothschilda (Kom. 300), kasnije je osuđen na četrnaest 

137


izvorni 

planovi 

godina zatvora zbog odavanja tajni o britanskim i američkim istraživanjima atomske 

energije Rusima. Poslijeratne Pagvaške konferencije, potaknute od strane Einsteina 

i Bertranda Russella, bile su još jedan način prenošenja znanstvenih podataka od jedne 

strane na drugu tijekom navodnog „Hladnog rata". Također su pomogle Victoru 

Rothschildu da prikupi hrpu informacija o istraživanjima nuklearne energije i preda 

ih Izraelu, kao što ćemo vidjeti kasnije. 

Isprva je teško povjerovati, ali ne morate suviše daleko tražiti da biste uvidjeli kako 

gotovo svaki krupniji a negativni događaj svjetskog značaja jest dio istog dugoročnog 

plana kulta Svevidećeg Oka za preuzimanje ovog Planeta putem centralizirane svjetske 

vlade, središnje banke, valute i vojske. A to se provodi programiranjem ljudskog 

uma. Želimo li to spriječiti i dopustiti čovječanstvu da procvjeta svojim punim potencijalom 

ljubavi i sklada jednu stvar moramo poduzeti prije svega ostalog. Moramo 

prestati razmišljati crno-bijelo i omekšati naše krute sustave vjerovanja. Ovaj svijet 

nije crno-bijel. Niti je takvo išta drugo. Ukoliko imate krut sustav vjerovanja zatvoren 

za beskrajne tananosti života postajete instrument manipulatorske družine. Smatrate 

li da je nekakav vlasnik tvrtke koji nosi prugasto odijelo po samoj toj definiciji loš, 

a da niste saslušali što ta osoba ima za reći, tada vaš um nije vaš vlastiti. Isto vrijedi 

za one koji, ugledavši beskućnika ili putnika namjernika, odmah pomisle „žicar" ili 

„skitnica". Ili oni koji vjeruju da je ova ili ona rasa manje vrijedna od njihove vlastite. 

Nitko nije sasvim dobar i nitko nije sasvim loš. 

Zbog toga što je način razmišljanja velike većine ljudi u Britaniji prije i tijekom 

Prvog svjetskog rata bio tako nefleksibilan i krut, prodana' im je ideja o borbi dobra 

i zla, iako se ista sila nalazila u pozadini obje strane. Time je također postignuto da 

se ljude koji su imali hrabrosti ustati i prosvjedovati protiv manipulacije baci u zatvor 

bez suđenja, za čitavog trajanja rata. Ako propitkuješ našu stranu mora da si pristaša 

druge strane, vjerovao je takav djetinjasti umni sklop. Takva vrsta nerazmišljanja 

omogućuje nastavak manipulacije. Još i danas, ako govoreći o svjetskoj obmani spomenete 

bilo koje ime uključenih protagonista koje je slučajno židovsko, odmah vas se 

žigoše kao „antisemita". Neki ljudi to rade namjerno kako bi okrnjili ugled istraživača 

i umanjili efekt njihovih informacija. Drugi, poput ljudi koje nazivam Robotskim 

radikalima, mehanički ponavljaju takve slogane zato što su njihovi umovi u ovom 

trenutku toliko kruti da se ne bi mogli nositi s idejom kako mnogima od njihovih 

„ekstremno lijevih", „radikalnih" heroja upravlja ista sila, a ponekad su dio iste sile 

koja upravlja onima koje doživljavaju kao neprijatelje s „ekstremne Desnice". 

Upravo je ta naivnost omogućila da se dogode svjetski ratovi. Po drugi puta u četrdeset 

i pet godina i „Ljevica" i „Desnica" izmanipulirani su da zapodjenu sukob s 

najrazornijim i najstrašnijim posljedicama. Nažalost, iste djetinjaste reakcije imamo 

i danas. 

IZVORI 

1 Donovan, The Universal Soldier (Pye Records, London, 1965.). Napisala Buffy St. Marie. 

2 Navedeno u nekoliko knjiga, uključujući The Spear Of Destiny Trevora Ravenscrofta 

(Corgi, London, 1974.), str. 106. 

3 Ernst Hanfstaengl, Hitler-The Missing Years (London, 1957.). 

4 Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment, str. 275. 

5 Donji dom britanskog parlamenta, veljača 1938.; Chatham House, 24. ožujka 1938. 

The Anglo-American Establishment, str. 279-281. 

6 Ibid., str. 284. 


8 Gertrude Elias, sažetak namijenjen kolanju preko interneta (London, 1995.). 

9 Umiješanost novina The Times u manipulaciju britanskog javnog mnijenja bila je 

doista strahovita. Kao što otkriva Carroll Quigley, Okrugli stol je kontrolirao te novine 

posredno barem od 1912., a uzde je sasvim preuzeo kada su 1922. tu kompaniju kupili 

Astori {The Anglo-American Establishment, str. 113.) Jedan od glavnih paravana Okruglog 

stola bio je Geoffrey Dawson, urednik The Timesa od 1912. do 1941., što je pokrivalo 

razdoblje u kojem se manipulacijama izazvalo oba svjetska rata. Uredničku fotelju 

morao je napustiti na tri godine, između 1919. i 1922., nakon neslaganja s vlasnikom, 

lordom Northcliffeom. Čim su za kormilo zasjeli Astori, poslušnik Dawson vraćen je u 

fotelju, (str. 102). 

10 Donji dom, 8. svibnja 1940. 

11 Donji dom, 16. ožujka 1939. 

12 Obitelj Churchill (IndependentTelevision, svibanj 1995.). 


14 Neki istraživači smatraju da se Uredba 18b primjenjivala bez Churchillova znanja. 

15 Lord Victor Rothschild kasnije je postao direktor BBC-a i jedan od važnijih čimbenika 

u postupanju s atomskom energijom, u Nacionalnoj korporaciji za istraživanje i 

razvoj, u Vijeću za medicinska istraživanja te u Vijeću za poljoprivredna istraživanja (u 

razdoblju kada je britansko poljodjelstvo uništeno i istisnuto zbog upliva tvorničkog 

ratarstva i metoda koje su velike dijelove seoskih područja u Britaniji pretvorile u ekološke 

pustoši). No, zato je išao na ruku farmaceutskim kompanijama. U jednoj knjizi iz 

1994. lord Rothschild je naveden kao„peti čovjek" u britanskom špijunskom skandalu u 

kojeg su bili uključeni Philby, Maclean, Burgess i Blunt. 

16 Dr. Kitty Little, iz razgovora s autorom, srpanj 1995. 

17 Kapetan A. H. M. Ramsey, The Nameless War (OMNI Publications, London, 1952.), 

str. 101. 

18 Vidi The Case of Tyler Kent Jon na Howlanda Snowa (The Long House, Connecticut, 

SAD, 1946.). 

19 Izvor: BBC-ev Centar pisane arhivske građe.


20 Boston, 30. listopad 1940. Public Papers And Addresses Of Franklin D. Roosevelt (Macmillan, 

New York), svezak iz 1940., str. 517. 

21 Ibid. (29. prosinca 1940.), str. 633-644. 

22 Naveo A. H. M. Ramsey u knjizi The Nameless War, str. 75. 

23 Pears Cyclopaedia, 85. izdanje, str. 852. 

24 Congressional Record, 76. Kongres, svezak 84., br. 82, str. 6597-6604. 

25 Navedeno u Casebook On Alternative 3, str. 25. 

26 George Morgenstern, Pearl Harbor, The Story Of The Secret War (Costa Mesa, SAD, 

izdanje iz 1991. Prvi put objavljeno 1947.). 

27 Mješovito kongresno povjerenstvo o istraživanju napada na Pearl Harbor. Uglavnom 

se radilo o zataškavanju. 


29 Casebook On Alternative 3, str. 26. 

30 Obraćanje javnosti preko radija, 15. veljače 1942., zabilježeno u New York Timesu 16. 

veljače. 



33 Kada su nezaustavljivi saveznici ipak prodrli do Berlina, grad su poharali i opljačkali 

Britanci, Amerikanci i Rusi. Među pljačkašima je bio i stanoviti kapetan Du Maurier. 

Poznatiji nam je kao Robert Maxwell, međunarodni izdavač, lopov i agent izraelske tajne 

službe Mossad. Berlinsko porculansko posuđe prodano nakon njegove zagonetne 

smrti na moru 1991. ukradeno je iz jednog berlinskog muzeja 1945. Izvor: novine The 

Spotlight (17. travnja 1995.), str. 4. 

34 Neki istraživači tvrde da je Roosevelt umro prije negoli je to službeno objavljeno te 

da je tijekom posljednjih mjeseci rata na njegovo mjesto postavljen dvojnik. Kada se 

njihove slike usporede, kod te se dvojice muškaraca nedvojbeno mogu zapaziti očite 

razlike u izgledu lica. 

35 The Spotlight (12. rujna 1994.), str. 15. 

36 The Atlantic Monthly (studeni 1945.). 

37 Ibid. 

38 Bulletin Of Atomic Scientists (listopad 1946.). 

39 Naziv Pugwash dolazi od imena kanadskog imanja industrijalca Cyrusa Eatona. Karijeru 

je započeo kao tajnik J. D. Rockefellera da bi potom postao poslovni partner te 

dinastije. 

40 The Spotlight (16. svibnja i 12. rujna 1994.). 

sedmo poglavlje 

nadrase 

Zbog istog onog svjetonazora koji je pridonio da se utišaju glasovi protiv manipulacije 

kojom je izazvan Drugi svjetski rat, danas se ljude ocrnjuje i zatvara zbog 

propitkivanja nekih službenih verzija Holokausta u nacističkoj Njemačkoj. Počnete li 

preispitivati službenu verziju i spomenete dokaze, nitko vas ne sluša jer se vaše riječi 

gube u plimnom valu kleveta i osuda. Žele li ljudi vjerovati da su svi oni koji preispituju 

službene stavove nacisti i apologeti Hitlerovog režima ili da su antižidovski 

nastrojeni, nitko ih u tome ne može spriječiti. Ali reći ću im ovo. Zavaravaju se, zato 

što to nije istina, jednostavno nije. Dok se stare životne vibracije počinju raspadati a 

izranjaju nove, sada se nalazimo u razdoblju kada se skriveni talog prošlosti diže na 

površinu, gdje ćemo ga pročistiti i potom ukloniti. Dio toga je i sadržaj ove knjige. 

Ne radi se samo o pojedincima što su potisnuli emocije koje ih izjedaju a s kojima će 

se morati suočiti, nego i o planetu Zemlji te kolektivnom umu čovječanstva. Proces 

pročišćenja Zemlje odvija se na razne načine, a jedan od njih jest da sve što je bilo 

tajno i zataškavano izađe pred oči javnosti. Sviđalo se to nekima ili ne, neće proći 

dugo a službena verzija Holokausta morat će biti podvrgnuta valjanoj raspravi. To 

će omogućiti proces pročišćenja i preobrazbe. Način na koji su nacisti postupali s 

mnogim Židovima neopisiv je i strašan. Nema riječi kojima bi se to dalo opisati. 

Kao što vidimo u komemoracijama, čini se da bol onih koji su sve to preživjeli ne 

jenjava. Kakva bi to uvreda bila za ljude koji su toliko propatili kada bi se ustanovilo 

da se njihova bol i nezamisliv užas ujedno koriste bez njihova znanja, za promicanje 

i prikrivanje jednog dugoročnijeg plana. Mogli bismo to okarakterizirati kao jedan 

od krajnje nečovječnih postupaka. Koriste li neki ljudi koji nisu propatili pod nacističkom 

čizmom emocije onih koji jesu da bi manipulirali događajima za svoje vlastite 

dijabolične ciljeve Istinu ćemo ustanoviti jedino ako omogućimo da se sve informacije 

o tom razdoblju objelodane bez popratnih kleveta i osuda. Kao što je profesor Yehuda 

Bauer, predsjednik Centra Vidal Sassoon za istraživanje antisemitizma, rekao: 

„Netko zlorabi strahove i opsesije ljudi i prikazuje neke stvari za koje danas znamo da 

se nisu dogodile".' Bila je to njegova reakcija na priče o „ljudskom sapunu" za kojeg 

„stručnjaci" za holokaust govore da su nacisti pravili od tijela židovskih žrtava u koncentracijskim 

logorima. Postalo je to općeprihvaćena „činjenica", ali profesor Bauer 

kaže da nema nikakvih dokumentiranih dokaza da se nešto slično doista dogodilo. 

Istražujući gradu za pisanje ove knjige po prvi sam puta u svom životu nabasao na 

informacije koje dovode u pitanje službeni stav o holokaustu. Da budem iskren, bio 

sam zgranut. Pregledao sam ih, a zatim i zapisao jer takav proces uvijek pomaže da 

141


naarase 

mi se stvari u glavi slegnu. Tjednima i tjednima neprestano sam o njima razmišljao. 

Zaključio sam da su nad židovskim narodom počinjene najokrutnije grozote, kao što 

su počinjene i nad drugim narodima u Njemačkoj, Sovjetskom Savezu te u zemljama 

pod japanskom okupacijom. Čitav je rat bio holokaust. Ono što su europski doseljenici 

učinili domorodačkim američkim plemenima bio je holokaust. Grozote koje je 

židovski narod pretrpio pod nacistima čine bol koju vidimo potpuno razumljivom. 

No, iz izloženih činjenica na koje sam bio naišao također sam zaključio da službeni 

dokazi imaju mnogo rupa i pitanja bez odgovora, uz goleme količine dokumentiranih 

podataka koje bi trebalo razjasniti prije negoli uspijemo doznati što se uistinu 

dogodilo. Kao što rekoh, nikada ništa nije onako kao što izgleda, ma koliko nas netko 

u to uvjeravao. Kada, na primjer, Amerikanac židovskog podrijetla poput Davida 

Colea iznese dokaze i dokumentarne video-zapise koji obaraju službene tvrdnje o 

zbivanjima u Auschwitzu jednostavno ne možete, ukoliko vas zanima istina, odmahnuti 

na ono što je otkrio i osuditi ga kao apologetu nacista. Ne mislim reći da je sve 

što ljudi govore točno, ali zašto se toliko bojimo dopustiti samoj javnosti da o tome 

odluči Zašto se takve informacije zataškavaju 

Ljudi možda ne vole kada pobliže govorim o tome, ali pitam ih ovo: što je to prava 

ljubav za čovječanstvo Je li to izricanje onoga što smatrate da ljudi trebaju znati, za 

što ćete dobiti kritike Ili je to iznošenje onoga što mislite da žele znati, za što ćete 

dobiti pljesak 

Vraćam se nečemu što često susrećem u svojem istraživanju Svjetske Elite: načinu 

na koji se židovski narod koristi kao obično propagandno sredstvo od strane viših 

razina njihove vlastite hijerarhije, posebno od Rothschilda i ostalih poput Habsburga. 

Židovski narod ne sanja o vladanju svijetom. Upravo suprotno. Oni jednostavno 

žele živjeti u miru i radosti, poput svih nas. Umjesto toga, njihove vlastite povlaštene, 

manipulantne klike nesmiljeno ih pretvaraju u „žrtvenu janjad", kako bi zaštitile nekolicinu 

od opravdanih istraga i razgolićenja. Mnoge se činjenice iz židovske povijesti 

od njih skrivaju kako bi ih se zadržalo pod umnom i emocionalnom kontrolom 

nekolicine. Bojnik Alojzv Dziurski iz poljskog tajnog pokreta otpora u vrijeme rata 

nije bio nikakav apologet nacizma niti je bio antižidovskih uvjerenja. Imao je široki 

krug prijatelja koji su bili Židovi te je izrazio duboku zahvalnost Židovu za kojeg je 

rekao da mu je spasio život. U svojoj knjizi Borac za slobodu Dziurski govori kako je 

čuo da se stav Nijemaca prema Židovima dramatično promijenio nakon što su shvatili 

koliki je utjecaj cionista u Slaljinovom Sovjetskom Savezu. To je nagnalo bojnika 

Dziurskog da se u ožujku 1942. sastane s vođama poljskih Židova i upozori ih da 

moraju raštrkati Židove koji žive u getima, preseliti ih u zabačene krajeve u kojima 

žive poljski seljaci i podići naselja u šumovitim predjelima. Rekao je da su vođe to 

odbile, što je rezultiralo strašnim posljedicama. Bojnik je rekao da se veoma zbližio 

s jednim židovskim kapetanom koji je imao funkciju političkog komesara u Crvenoj 

armiji. Dziurski u svojoj knjizi piše: 

„Radi mog interesa za židovsko pitanje on [kapetan] mi je otkrio dobro čuvanu tajnu. 

Budući da je bio prihvaćen kao predani cionist, trebao je prisustvovati tajnom 

sastanku namijenjenom samo upućenim cionistima. Sastanak je vođen na hebrejskom, 

a ne na jidišu, kao što se vodila većina sastanaka. Govornici su uglavnom 

bili strani cionistički vođe, ali on je prepoznao samo jednog, Moshu Snena, vođu 

poljskih Židova, koji je prije rata otišao u Palestinu i vratio se 1945. kao vođa Berihaha 

te je organizirao masovno iseljenje poljskih Židova. Svaki je govornik naglasio 

jedinstvenu priliku da se Palestina i Srednji istok iščupaju iz arapskih i britanskih 

ruku ... Cijelom se nežidovskom svijetu htjelo usaditi krivnju za Holokaust, zajedno 

s nacistima. Željelo se prikazati da je Holokaust bio najveći kršćanski zločin protiv 

židovskog naroda. Namjeravali su pokrenuti snažnu propagandu, a sve izdavačke 

kuće i tiskovine pod židovskim utjecajem već su dobili naputke da promiču priču 

o patnjama Zidova. 

Moshe Sneh je zatražio da se što je više moguće poljskih Židova natjera na odlazak 

iz Poljske u Palestinu ili bilo koju zemlju po svojem izboru. Zapadnoeuropskim 

Židovima izdane su upute da se pripreme za prihvat poljskih useljenika ... koji će 

se kasnije prebaciti u Sjedinjene Države. Htjeli su da SAD bude najveće izvorište 

Židova koji će utjecati na američku politiku jer SAD je trebao postati odlučujuća 

svjetska sila." 2 

Ovo možete i ne morate prihvatiti, ali imate pravo to čuti. Narednih godina na 

površinu će stizati još mnogo, mnogo više dokumentiranih ishodišnih informacija 

o ovoj temi. Ono što će izaći na vidjelo najviše će preneraziti same Židove u cjelini. 

Osobe iz vlastitih hijerarhijskih struktura počet će promatrati u sasvim drukčijem 

svijetlu. Bojnik Dziurski prikupio je veliki broj zapisa i arhivskog materijala o svojim 

ratnim iskustvima te informacijama koje su mu prenijeli njegovi prijatelji i poznanici 

Židovi. Materijali su ukradeni u svibnju 1965. prilikom provale u njegovu kuću nakon 

čega se iselio u Australiju. Dubokog sam uvjerenja da je jedna židovska klika koja 

prezire glavninu židovskog naroda radila s ne-Židovima na planiranju Prvog svjetskog 

rata, Ruske revolucije i Drugog svjetskog rata. Ta židovska/nežidovska Elita pomoću 

Prvog svjetskog rata osigurala je donošenje Balfurške deklaracije i nametanje 

načela židovske države Izrael u Palestini (za koju, s obzirom na genetsko podrijetlo 

glavnine židovskog naroda, nema apsolutno nikakvog opravdanja na povijesnoj ili 

bilo kakvoj drugoj osnovi). Potom su na Versajskoj mirovnoj konferenciji nametnuli 

svoju volju i stvorili okolnosti koje su Drugi svjetski rat učinile neminovnim. Financirali 

su Hitlerov dolazak na vlast 1933. godine i omogućili dovoljno sredstava za ponovno 

naoružavanje Njemačke. Manipulirajući svojim vladama, njihovi predstavnici 

u drugim državama omogućili su Hitleru i nacistima da napadnu susjedne zemlje te 

povećaju svoju vojnu moć i kapacitete otimanjem resursa tih zemalja. Kod Hitlera su 

stvarali dojam da se bez ikakvih većih kušnji može proširiti preko unutrašnjosti Europe, 

ali tada, u unaprijed dogovoreno vrijeme, stav Britanije stubokom se promije-


nadrase 

nio i on se našao u ratu u kojem nije mogao pobijediti - naročito nakon Rooseveltove 

manipulacije američkim narodom, preko Pearla Harbora i ulaska u sukob za kojeg je 

potonji ranije govorio da se Amerike nimalo ne tiče. 

U međuvremenu, onim Židovima iz Njemačke koji su bili dijelom te male židovske/nežidovske 

Elite ili su joj bili od koristi, omogućeno je da napuste zemlje okupirane 

od strane nacista i pobjegnu u SAD, druge sigurne zemlje te u Palestinu gdje će 

započeti s djelovanjem koje će dostići vrhunac stvaranjem Izraela nakon rata. Nisu 

oni bili ti koji će proći kroz onako užasne patnje pod Hitlerovom vlašću. Daleko od 

toga. Oni su bili ti koji će iskoristiti i zlorabiti patnje ljudi koji su ondje ostali. Kada 

su pripadnici povlaštene elite, poput bankara Maxa VVarburga, napustili Njemačku, 

židovski muškarci, žene i djeca (koji su smatrani potrošnom robom za postizanje 

višeg cilja) prepušteni su sudbini. A njihova je sudbina zapečaćena kada je primjerak 

Protokola sionskih mudraca Alfred Rosenberg (sa svojim židovskim podrijetlom) učinio 

dostupnim Hitleru. 

Što je tu manipulativnu židovsku kliku tjeralo da sa svojim bližnjima, Židovima 

postupaju na tako neljudski način Sasvim jednostavno: manipulalori zapravo nisu 

Židovi, kao što ističe rabin Marvin S. Antelman u svojoj knjizi napisanoj 1974. Ukloniti 

opijat (To Eliminate The Oplate). Antelman, kojemu su nacisti pobili sedamnaest 

članova obitelji, kaže da ta ldika ne želi promicati Judaizam već ga želi uništiti, kao 

Što želi uništiti sve alternative vlastitom središtu štovanja - drevnom Svevidećem Oku. 

Čvrste niti odanosti i srodnih pobuda povezuju na taj način one Židove, Arape, Britance, 

Nijemce, Amerikance itd. koji posve svjesno rade na uvođenju fašističke tiranije 

poznate kao Novi Svjetski Poredak. „Židovima" iz redova Globalne Elite živo se fućka 

za židovski narod, kao što se i Nijemcima iz te klike fućka za njemački narod. Njima su 

mase ma koje rase, boje ili zemlje tek stado ništavnih stvorenja čija je svrha jedino da 

služe njihovom gospodaru - luciferskoj svijesti s Četvrte Dimenzije. „Svevideći" Židovi, 

međutim, i njihovi nežidovski urotnici služe se dimnom zavjesom „antisemitizma" 

i istinskom patnjom pravih Židova da osujete istragu o svojim mračnim aktivnostima. 

Uvjeren sam da je Protokole napisala i dala u optjecaj ta klika, sredivši da sve izgleda kao 

zavjera židovskog naroda u cjelini. A to nije istina. Ne, ne i ne! 

Nakon rata nezamislive patnje židovskog naroda kojeg su otpisale njegove vlastite 

elite, između ostalih, iskorištene su kako bi se utemeljilo državu Izrael na valovima razumljivih 

emocija, proizašlih iz priča podastiranih svijetu. Te se patnje odonda koriste 

u svrhu sprječavanja nesumnjivo potrebnog istraživanja o manipulacijama ljudskom 

rasom. Etiketa „antisemit" prišiva se svakome tko osporava službenu verziju povijesti 

i tko razotkriva ljude koji uistinu kontroliraju svijet. Jedno od oruđa te židovske i nežidovske 

klike - koja je Židovima nanijela tolike patnje - naziva se cionizam, a to je i 

država Izrael, kao zemlja i kao vladajući mentalni sklop, koji me neodoljivo podsjeća na 

nacistički način razmišljanja. 

Doista je lako dokazati da je britanska hijerarhija manipulirala, iskorištavala i slala 

u smrt milijune i milijune Britanaca koji su tako služili „nacionalnim interesima", 

interesima vladajuće klike; njemačka hijerarhija učinila je isto njemačkom narodu, a 

američka hijerarhija američkom stanovništvu. Za svoje „neoprane mase" te vladajuće 

klike ne osjećaju ništa doli krajnji prijezir. Doživljavaju ih kao stoku koju se može 

koristiti i izrabljivati po želji. Imamo li, dakle, uopće razloga čuditi se što židovske 

hijerarhijske strukture na golemu većinu židovskog naroda gledaju na isti način 

Izrabljivanje onih koji su propatili od strane onih koji nisu omogućilo je vladajućoj 

izraelskoj eliti da počine najgore strahote bez glasnijih prigovora šire svjetske zajednice, 

dok se istodobno svaka uočena prijetnja Izraelu smjesta osuđuje te se protiv nje 

žurno poduzimaju koraci. Zašto ne možemo čuti ništa o desetljećima strahota koje je 

počinio Izrael protiv istjeranih Palestinaca, a na koje stalno upozoravaju pripadnici 

Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i obnovu Groteskna je ironija da je, dok se 

žalila na „ekstremnu desnicu" i „antisemitizam", izraelska vlada podupirala nacističke 

režime diljem svijeta, uključujući i terorista Somozu koji je odgovoran za pokolj 

desetina tisuća pripadnika svog vlastitog naroda u Nikaragvi. 3 

Izrael je naoružavao ili 

podržavao neo-naciste i teroriste u Tajvanu, Saudijskoj Arabiji, Srednjoj Americi, Argentini 

i mnogim drugim zemljama, 1 

u savezu s neo-nacistima koji kontroliraju Sjedinjene 

Države i CIA-u. Kada Izrael popuje o rasizmu i ekstremnoj desnici, stvarno 

mi se povraća. Izraelska vlada, njezina vojska i njezina obavještajna ruka Mossad su 

neo-nacističke, terorističke organizacije. Taj mentalni sklop oličuju mnogi izraelski 

naseljenici na okupiranoj Zapadnoj obali i pojasu Gaze. Izraelske vlasti skrivaju ovu 

činjenicu od onih Židova koji su pretrpjeli grozote u Hitlerovoj Njemačkoj. Izraelski 

vođe koji su dio, ili su kontrolirani od strane kulta Svevidećeg Oka, iskorištavali su tu 

patnju više od pedeset godina kako bi prikrili i opravdali svakodnevne strahote počinjene 

nad arapskim stanovništvom. Palestinsku djecu ubijaju nacistički naseljenici 

na okupiranim područjima, ali ubojice prolaze nekažnjeno. U međuvremenu, Arape 

redovito ubijaju isti vojnici koji okreću glavu kada doseljenici teroriziraju palestinske 

muškarce, žene i djecu. 5 

Kao što je Hitler postupao s onim Židovima koje je njihova 

vlastita vrhuška ostavila na cjedilu, tako Izrael danas postupa s Palestincima. Hvala 

lijepa, ali ne želim da mi predavanja o rasizmu i nacizmu drže apologeti izraelskog 

terorizma. 

I doista, oni što su vodili terorističke organizacije koje su stvorile Izrael nakon rata 

kasnije su postali njegovi vođe. Kada se prigovara postupcima Izraela to ne znači da 

se osuđuje židovski narod. Upravo suprotno. Oni koji kontroliraju Izrael i njegovu 

međunarodnu terorističku ruku Mossad nisu pravi Židovi. Oni su hrpa neuravnoteženih 

siledžija koji iskorištavaju (zlorabe) židovski narod za svoje paklene ciljeve. 

Izraelski premijer Menachim Begin bio je lučonoša ilegalne židovske terorističke organizacije 

Irgun i, slijedom toga, odgovoran za neopisiva ubojstva i sakaćenje ljudi. 

Kasnije će dobiti Nobelovu nagradu za mir kao i Henry Kissinger. Jedan drugi izraelski 

premijer, Yitzhak Shamir, bio je terorist u židovskoj ilegali prije negoli je postao 

(doista prikladno) šef Mossadovog voda smrti u vrijeme ubojstva Jolina F. Kennedyja. 

U jednom od narednih poglavlja ukazat ću na povezanost obojice, i Shamira i Begina,


s atentatom na Kennedyja. Premijer Yitzhak Rabin uzdizan je kao veliki mirotvorac 

nakon što je i sam ubijen u atentatu 1995., ali i on je bio terorist. Kao što kaže Naeim 

Giladi, izraelski pisac i povjesničar: „Svoju je karijeru Rabin započeo ... terorističkim 

ubojstvima kojima je prolivena i arapska i židovska krv kada su to zahtijevale hladne 

političke procjene". 6 

Godine 1940. kada je ilegalno useljavanje Židova u Palestinu uzelo maha, britanske 

vojne vlasti počele su uhićivati i deportirati one Židove koji nisu imali potrebne 

papire. Cionističko podzemlje odlučilo je da će radije vršiti sabotaže na izbjegličkim 

brodovima negoli dopustiti im da isplove. Giladi nastavlja: ,,U to je doba Rabin bio 

član Palmacha - u prijevodu „akcijskih skupina" - bila je to surova ilegalna postrojba 

... u studenome 1940. njegova je skupina dignula u zrak brod s izbjeglicama, pod 

nazivom Patria, u haifaškoj luci. U eksploziji je poginulo više od 250 židovskih emigranata". 

7 

Kasnije je Rabinov Palmach istu sudbinu priredio trima drugim brodovima, što je 

za posljedicu imalo smrt preko tisuću Židova. No, za to su barbarstvo optuženi Arapi 

što je, naravno, i bio smisao tog krvoprolića. Cionistički vođa David Ben-Gurion 

u svojim je dnevnicima napisao da su ti bombaški napadi „izazvali veću naklonost 

prema nama i podršku negoli smo očekivali"." Kasnije ću povezati i Ben-Guriona s 

Kennedyjevim ubojstvom. Sve više mi se nameće zaključak da su ono što se dogodilo 

Židovima u nacističkoj Njemačkoj (kakva god istina bila) podržavali, pa čak i 

planirali ti mahniti ljudi kako bi se omogućilo stvaranje Izraela, a „antisemitizmom" 

su podmetali klipove opravdanoj istrazi o njihovim gnusnim aktivnostima. Takav 

je zasigurno bio ishod. Svakoga tko razotkriva te zaprepašćujuće strahote nazivaju 

neo-nacistom. 

Štoviše, veliki dio novca i naoružanja kojim su se koristili ne samo ti teroristi iz 

podzemlja nego i osnivači Izraela, pribavljala je organizirana zločinačka skupina 

Meyera Lanskog. Sjedište joj je bilo u SAD-u, no operirala je diljem svijeta. Lansky, 

rođen kao Maier Suchowjansky u Grodnom u Rusiji, izdignuo se iz njujorških sirotinjskih 

četvrti do čelnih pozicija u kaljuži međunarodnog podzemlja. Bio je iznad 

mafije. Do tih se vrtoglavih visina Lansky uspeo uobičajenim sredstvima - ubojstvima 

i terorom. Takav je bio čovjek koji je preko svojih zločinačkih i terorističkih mreža 

prebacivao novac i oružje židovskim teroristima i kasnijoj izraelskoj državi. Njegov 

je doprinos bio tolik da je opisivan kao „Izraelov kum". 9 

Kada god bi mu dogorjelo 

pod petama u Sjedinjenim Državama, Lansky se sklanjao u Izrael gdje se, u svojoj 

voljenoj „domovini", na koncu i skrasio. Kao što ćemo vidjeti, jedan od onih koji su 

bih u samom središtu urote da se ubije Johna F. Kennedyja bio je i Lansky. Eto kakvi 

su umovi stvorUi Izrael pod paskom Rothschilda. A ako tim ljudima bacite rukavicu 

u lice te ih raskrinkate, nazovu vas nacistom! Dajte, molim vas. 

O nezavidnom položaju Palestinaca progovorili su neki hrabri Židovi i digli glas 

protiv takvih postupaka Izraela: ljudi poput Noama Chomskog i Israela Shahaka 1 

(preživjelog iz koncentracijskog logora Belsen), ali gdje su britanska i američka vlanadrase 

da Šute kb zalivene. Sasvim je razložno upozoravati na takve stvari u demokraciji 

(čini mi se to pomalo smiješnim nazivom), ali ljudi su preplašeni, čak prestravljeni, 

pa se teško odlučuju na to jer će biti proglašeni „antisemitima". Čak su i neki Židovi 

koji su na to upozoravali počašćeni nazivom „antisemit"! I dandanas klika nastavlja s 

organiziranjem „antisemitskih" događaja i napada kojima se omogućuje daljnja manipulacija 

židovskih i nežidovskih zajednica. Hijerarhijske židovske strukture žele 

cijeli židovski narod držati u neprestanom strahu, a kod takvog stanja kontroliranje 

i manipuliranje ljudima prava je igrarija. Ekstremna Desnica je san snova za tu kliku 

i ide im na ruku jer postupa na način koji manipulaciju čini mnogo lakšom. No, ne 

postupaju svi ti dijelovi ekstremne Desnice na takav način slučajno. Tko doista financira 

neke od tih „ekstremno desnih" skupina Ukoliko odgovor znate možda biste mi 

ga mogli prišapnuti. 

U Britaniji, kako doznajem iz jednog izuzetno pouzdanog izvora vrlo bliskog obavještajnim 

organizacijama, „ekstremno desna" skupina, Combat 18, zapravo je fasada 

za zlokobnu Anti-klevetničku ligu (engl. Anti-Defamation League - ADL) američku 

produženu ruku „izraelske/rotšildske tajne službe Mossad. Anti klevetnička liga djeluje 

u Britaniji i Europi barem od 1991., a njezina je uloga da antisemitom proglašava 

svakoga tko želi saznati istinu o onome što se događa. Ima li boljeg načina da se okrnji 

ugled nekog istraživača od toga da njegove vrline počne isticati neka krajnje desna 

skupina poput Combat 18 Ima li boljeg načina kontrole židovskog naroda pomoću 

straha od toga da postupke skupine Combat 18 iznesete kao primjer onoga što ih 

čeka ako ne budu imali hijerarhiju koja će ih zaštititi 

Ukoliko vam je sve ovo teško za povjerovati, mnogo je primjera koji to potvrđuju. 

U vrijeme Kennedyjeva ubojstva nacionalni tajnik američke Nacističke stranke bio je 

čovjek po imenu Daniel Burros. Bio je bliski suradnik „nacista" Roya Frankhousera, 

čovjeka koji je jednom rekao: „Hitler je imao Židove, mi imamo crnčuge. Naravno, 

moramo se usredotočiti na problem s crnčugama, zato što on zaokuplja mase, ali ne 

smijemo zaboraviti ni Židove. Da Židovi znaju što dolazi - a vjerujte mi, to dolazi neumitno 

kao što dolazi zora - shvatili bi da je ono što se zbilo u nacističkoj Njemačkoj 

bilo poput izleta malih izviđača naspram onog što će se dogoditi u Americi. Mi ćemo 

izgraditi bolje plinske komore, u većem broju, i ovoga puta neće biti izbjeglica". 11 

Dražesno. 

No, pokazalo se da je „nacist" Frankhouser profesionalni savezni infiltrator Ku 

Klux Klana i drugih „nacističkih" i „komunističkih" organizacija. Njegovog bliskog 

suradnika, „nacistu" Daniela Burrosa New York Times je u listopadu 1965. raskrinkao 

kao Židova. Narednoga dana pronađen je mrtav, prostrijeljen, u Frankhouservoj kući 

u Readingu u Pennsylvaniji. Mišljenje o uzroku smrti: „samoubojstvo". Burros je bio 

i jedna od ključnih figura u „nacističkoj" Stranci nacionalnog preporoda koju je kontrolirala 

Anti-klevetnička liga. Život nikad nije onakav kakvim se čini. „Protivnik" 

skupini Combat 18 u Ujedinjenom Kraljevstvu je organizacija pod nazivom Reflektor 

(Searchlight). Iz istog izvora saznajem da je to fasada za Odbor predstavnika britanskih 

Židova i za ADL. Može li to itko potvrditi Stara je to, vrlo stara, strategija. Čak

istino će vos osloboditi 

naorase 

ni Mossad nije ono što se na površini čini da jest. To je zapravo obavještajna agencija 

koja prvenstveno radi za Rothschilde, za bankarski kartel globalne Elite i za kult Svevidećeg 

Oka, kao što je to i A DL. Istraživač Gary Allen vrlo je dobro opisao situaciju 

u svojoj knjizi iz 1973. godine Ne usuđuju se to nazvati zavjerom (None Dare Call It 

Conspiracy): 

Jedan od glavnih razloga za nepostojanje bilo kakvih podataka o ulozi međunarodnih 

bankara u političkoj povijesti je taj što su Rothschildi bili Židovi. [Antižidovski 

nastrojeni ljudi]... doveli su vodu na mlin zavjere nastojeći prikazati čitavu zavjeru 

židovskom. Istina je bila sasvim drukčija. Tradicionalno anglo-saksonske međunarodne 

bankarske institucije J. P. Morgana i Rockefellera u zavjeri su igrale jednu od 

ključnih uloga. No ne možemo zanijekati važnost Rotschilda i njihovih poslušnika. 

Međutim, nerazumno bi i nepošteno bilo da svu krivnju za zločine Rothschilda svalimo 

na Zidove, a isto bismo učinili da sve baptiste držimo odgovornim za zločine 

Rockefellera. 

Židovski članovi zavjere služe se organizacijom zvanom Antiklevetnička liga kao 

oruđem za uvjeravanje ljudi da je svako spominjanje Rothschilda i njihovih saveznika 

svojevrstan napad na Zidove. Na taj su način ugušili svako pošteno proučavanje 

međunarodnih bankara, učinivši tu temu tabuom na sveučilištima. 

Svakog pojedinca ili knjigu koji istražuju tu temu smjesta napadnu stotine ispostava 

ADL a diljem zemlje. ADL nikada nije dopustio da istina ili logika ometu njegove 

iznimno profesionalne kampanje blaćenja tuđeg ugleda... Zapravo, nitko nema 

veće pravo da bude ljut na rotšildsku kliku od njihovih sunarodnjaka Židova. VVarburzi, 

koji su činili dio Rothschildovog carstva, pomogli su u financiranju Adolfa 

Hitlera..." 

Ugnjetavanje ima mnoge oblike, od kojih većina i nije tako lako uočljiva. Široko 

rasprostranjeno osudivanje Židova u Njemačkoj bilo je posljedica toga što su nacisti 

iznosili jednu verziju „istine" (Židovi su grozni), a suzbijali drukčije informacije koje 

su govorile nešto posve drugo (Židovi se ne razlikuju od bilo koga drugoga). To je 

očigledno ugnjetavanje preko manipulacije umom, zato što su ljudima uskraćene sve 

raspoložive činjenice i stajališta te su posljedično njihova gledišta bila neuravnotežena. 

No, ako ono čemu se s pravom kanimo suprotstaviti jest jedan oblik ugnjetavanja, 

zašto sudjelujemo u zataškavanju drukčijih informacija o službenoj slici Drugog 

svjetskog rata Koliko je ispravno da se, usred tog žustrog zataškavanja, besplatni primjerci 

Spielbergova filma Schindlerova lista daju školama te se djeca indoktriniraju 

verzijom događaja koju nitko nije ni pokušao osporiti I zašto mi, koji inače ističemo 

da se opiremo ugnjetavanju i zahtijevamo slobodu govora, dopuštamo da se ljude šalje 

u zatvor te da ih se ocrnjuje, da se časopisi gase na licu mjesta zato što su se usudili 

predložiti drukčiju verziju povijesti Možemo li uopće izbjeći da budemo optuženi za 

licemjerje i kritiziranje jedne tiranije dok podupiremo drugu Kada ljudi misle daje 

sasvim u redu sputavati drugačija gledišta i dokaze, bez obzira da li se mi s potonjim 

slažemo, tada igramo ulogu Boga u odnosu na druge muškarce i žene, naše bližnje. 

Ako su dokazi nevaljani, tada će se pred očima javnosti takvima i pokazati. Ako su 

valjani, zašto ih, pobogu, zataškavati Takvo je stajalište podržao i John F. Kennedy 

kada je u govoru na Sveučilištu Columbia u veljači 1962. rekao: 

„Mi želimo slobodan protok informacija ... država koja se boji dopustiti ljudima 

da procijene istinu i laž na jednom otvorenom tržištu država je koja se boji 

svojih ljudi." 

Živimo u državama koje se boje ljudi, u svijetu koji se boji ljudi. Grčevito se držimo 

dogmi koje izražavaju strah od ljudi. Oni koji svim mogućim sredstvima nastoje 

onemogućiti iznošenje drukčijih verzija povijesti koje osporavaju „službenu verziju" 

također se boje ljudi: boje se da će slobodnim protokom informacija njihova manipulacija 

bit razotkrivena. Način na koji je umovima Židova tako žestoko manipulirala 

židovska vrhuška tijekom stoljeća imao je za posljedicu nešto drugo. Poput Rimokatoličke 

crkve te drugih vjerskih i rasnih tiranija, Judaizam, a u novije doba cionizam, 

koristili su se strahom i krivnjom kako bi zadržali kontrolu nad vlastitim narodom. 

Prisiljavali su svaki naraštaj da se prilagodava onome što mu one govore da mora 

vjerovati te su im programirali umove na način da na sebe gledaju kao na narod koji 

je uvijek bio, i koji će uvijek biti žrtvom ugnjetavanja i predrasuda od strane drugih 

dijelova društva. Brošura 12 

u kojoj se traži financijska podrška za Odbor predstavnika 

britanskih Židova na naslovnoj strani ima sliku neprijateljski raspoloženih neonacista. 

Unutar brošure se kaže da Odbor predstavlja jedan vid „zaštite" židovske 

zajednice od rasizma i „poricanja Holokausta" u vrijeme kada su „glasovi fašista sve 

jači". Sve je to samo strah, strah, strah, i kontrola, kontrola, kontrola. Mnogi su Židovi 

ujedno programirani da same sebe doživljavaju Božjim „izabranim narodom", iznad 

svih ostalih, a čitajući neke dijelove židovske literature i zakona, ustanovit ćete da su 

nevjerojatno rasistički, u tolikoj mjeri daje to upravo zapanjujuće. Talmud, židovska 

knjiga zakona, sadrži (među ostalim biserima) i sljedeće: „Samo su Židovi ljudi, ne- 

Zidovi nisu ljudi, već stoka" (Kerithuth 6b, strana 78, Jebhammoth 61); „Ne-Židovi 

su stvoreni da bi Židovima služili kao robovi" (Midrasch Talpioth 225); „Spolno 

općenje s ne-Židovima je poput spolnog općenja sa životinjama" (Kethuboth 3b); 

»Ne-Židove treba izbjegavati, čak i više od bolesnih svinja" (Orach Chaiim 57, 6a); 

»Natalitet ne-Židova mora se energično obuzdati" (Žohar II, 4b); „Kao što izgubljene 

krave i magarce nadomještate novima, tako ćete nadomjestiti i ne-Židove" (Lore Dea 

377,1). I sve u tom stilu. Upitajmo se, koliko su često takvi „antirasistički" prosvjedi 

u suprotnosti s talmudskim uvjerenjima Nikada. Naravno. 

Ironija je u tome što se i rasizam ekstremnih Židova i rasizam Adolfa Hitlera temelje 

na jednom kolosalnom mitu. Kao stoje rekao Alfred M. Lilienthal, židovski pisac 

i istraživač:


„Niti jedan istaknutiji antropolog ne bi osporio da je židovski rasizam isto takva 

budalaština kao što je to i arijevski rasizam. Još je 1938. godine Američko antropološko 

udruženje na svojoj godišnjoj konferenciji u NewYorku arijanizam proglasilo 

tlapnjom te je ustvrdilo da su i 'arijevski' i 'semitski' lingvistički pojmovi bez ikakvog 

rasnog značenja... 

...Antropološka znanost svrstava čovječanstvo u tri prepoznatljive rase: crnu, 

mongolsku i orijentalnu, te kavkasku ili bijelu (iako neki stručnjaci govore i o četvrtoj 

rasi - australoidskoj)... Pripadnika židovske vjere ima u svim trima rasama 

i podrazredima." 13 

Uvjetovani misaoni obrasci u kolektivnom židovskom umu uvijek iznova stvaraju 

fizičku zbilju prepunu tlačenja, predrasuda i rasizma koja odgovara obrascu - očekivanju 

- programiranom u njihovu kolektivnu svijest. Oni ga očekuju, oni ga stvaraju. 

Kada se židovski narod kao cjelina oslobodi umne kontrole svojih hijerarhijskih 

struktura i riješi se osjećaja straha i predrasuda, tada će si prestati privlačiti takva 

iskustva. Kada budu otvoreno odbacili naslijeđeno stajalište o rasnoj nadmoći, ti će se 

obrasci rastvoriti i nestati iz njihovog magnetskog plašta/aure i tada će samima sebi 

prestati privlačiti rasizam. K tome, poput ljudi koji su odgajani u okviru ekstremnih 

verzija Katoličanstva, Židovi kao narod sebe trebaju voljeti i odbaciti krivnju koju im 

njihovi kontrolori vječno nameću. Od svih ljudi koje susrećem, oni odgajani u okviru 

rimokatoličke i židovske vjere nalaze se medu onima koji su najviše dezorijentirani, 

kako mentalno tako i emocionalno. To nije slučajno. Od najranije dobi obje te vjere 

djeci ispiru mozak strahom i krivnjom. Pripadnici židovskog naroda jednostavno su 

predivni kada si dopuste bili ono što jesu. Sviđa mi se njihova duhovitost i energija. U 

mnogočemu bi mogli doprinijeti dobrobiti svijeta. Ali rijetko sam kada sreo i jednoga 

koji sebe uistinu voli i koji ne nosi teret naslijeđene krivnje. Prijatelji dragi, tu vam se 

radi o kontroli. Vrijeme je da se toga riješimo. 

Pripadnici židovskog naroda (koji su, poput svih nas, svijesti u razvoju, samo što u 

ovom životu iskustva prikupljaju u obličju Židova), nikada neće biti slobodni ukoliko 

ne iskorače iz mentalne i emocionalne kontrole te malobrojne klike, koja ih koristi na 

najbezdušnije načine pri ostvarivanju svojih bolesnih i đavolskih ambicija, u savezu s 

jednako tako bolesnom klikom ne-Židova. 

Službena je povijest izvanredno izmanipulirana, a mi na svijet i dalje gledamo u 

okviru djetinje pojednostavljenih kategorija dobra i zla, junaka i zlikovaca. Stvari su 

rijetko kada baš takve. Nakon rata, na Nirnberškom se suđenju sudilo Nijemcima. 

Zavirite li iza prepravljenih povijesnih udžbenika, vidjet ćete da su ta suđenja bila 

lakrdija, proračunata primjena osvete i manipulacije, gdje se često kažnjavalo one 

koji nisu imali većeg utjecaja, da bi se prikrili tragovi onih koji su ga imali... poput 

Amerikanaca u upravama američko-nacističkih kartela i matičnih kompanija. Ta su 

suđenja bila predstave na kojima se sudilo onim nacistima koji nisu smatrani dovoljno 

važnima ili nisu baratali dovoljnom količinom političkih i znanstvenih spoznaja 

da bi ih se prebacilo u Sjedinjene Države i Južnu Ameriku gdje bi mogli nastaviti s radom 

za Elitu. 1 ' 1 

U Nirnbergu se nije priznavala obrana na temelju izvršavanja naredbi 

nadređenog časnika. Drugim riječima, ako su se oglušili na zapovijed tijekom rata, 

bili su streljani, a ako su zapovijed izvršili u Nirnbergu su osuđeni na smrt vješanjem. 

Presedan za oduzimanje mogućnosti obrane na temelju izvršenja zapovijedi nadređenih 

učinilo je Ministarstvo rata u Londonu u travnju 1944., baš kada su se sastavljali 

popisi nacističkih ratnih zločinaca i vršile pripreme za poslijeratna „suđenja". U 

to je vrijeme promijenjena formulacija teksta iz stavka 443. XIV. poglavlja Britanskog 

priručnika vojnog prava kako bi odražavala način formulacije jednog članka kojeg 

je za Britanski godišnjak međunarodnog prava za 1944. godinu napisao dr. Hersch 

Lauterpacht. Izmijenjeni stavak 443. glasi: 

„Očigledno nezakonita narav zapovijedi - nezakonita u odnosu na općenito prihvaćena 

načela međunarodnog prava koja se u tolikom stupnju poistovjećuju s 

iskazivanjem čovječnosti da su bjelodana svakoj osobi prosječnog razumijevanja 

- činjenicu naloga pretpostavljenih čini nebitnom." 

Dr. Lauterpacht bio je bivši Austrijanac zanimljivog životopisa. Između dva rata 

bio je predavač asistent na Londonskom ekonomskom fakultetu koji je bio pod utjecajem 

Okruglog stola. Potom, 1940. godine postao je gostujući profesor za Carnegiejevu 

zakladu za međunarodni mir koju je kontrolirala Elita, za koju se ispostavilo da 

promiče rat. Nakon što se pomoću njegovih riječi željelo uništiti obranu temeljenu na 

načelu vršenja naloga pretpostavljenih, dr. Lauterpacht je postavljen u britanski Izvršni 

odbor za ratne zločine te u odbore niza međunarodnih pravnih časopisa i na razne 

funkcije, uključujući Komisiju za međunarodno pravo u okviru Ujedinjenih naroda. 

15 

Njegov sin, kraljevski savjetnik Elihu Lauterpacht, bio je savjetnik Nadzorne 

skupine središnje politike pod okriljem britanske vlade tijekom mandata premijera 

Edwarda Heatha (konzervativca) i Jima Callaghana (laburista), te mnogih međunarodnih 

pravnih tijela. 16 

Čelni čovjek Heathove politike bio je lord Victor Rothschild. 

Nirnberško suđenje predstavlja uvredu prirodnom osjećaju pravde. Nije bitno što 

se pretpostavljalo da su optuženi učinili. Ne primjenjuju li ljudi pravdu dosljedno, 

tada ne mogu reći da su imalo bolji od onih koje osuđuju. Američki sudac, g. Wenersturm, 

predsjednik jednog od sudova, dao je ostavku i otišao kući zgrožen tamošnjom 

nepravdom i manipulacijom. Drugi američki sudac, Edward L. van Rođen, 

bio je jedan od trojice članova Simpsonovog vojnog povjerenstva koje je osnovano da 

bi istražilo metode korištene na Nirnberškom suđenju za zločine u Dachau. Njegova 

su otkrića u siječnju 1949. iznesena u Washington Daily Newsu i britanskom Sunday 

Pictorialu. Opisao je načine na koji su „priznanja" dobivena: 

150 

151


nadrase 

„Pretvarali su se da su svećenici kako bi čuli ispovijedi i dali oproštenje grijeha; vršili 

su mučenja prilikom kojih bi zapaljene šibice gurali pod nokte zatvorenika; izbijali 

su im zube i lomili vilice; zatvarali ih u samicu i davali obroke na granici izgladnjivanja 

... Izjave prihvaćene kao dokaz iznuđene su od ljudi koji su najprije držani u 

samici po tri, četiri i pet mjeseci... Istražitelji su na glave optuženika stavljali crne 

kapuljače, a potom ih mlatili po licu mjedenim bokserima, udarali ih nogama i tukli 

gumenim cijevima ... Svi osim dvojice Nijemaca od 139 slučajeva koje smo istraživali, 

toliko su udarani po testisima da su njihove ozljede bile neizlječive. Bio je to 

uobičajeni operativni postupak naših američkih istražitelja ... Snažne muškarce bi 

slamali i svodili na ljudske ruine, spremne da mucajući priznaju sve što bi njihovi 

tužitelji tražili." 

Eto kakvi su ljudi sjedili za sudačkim stolom i sudili drugima za ratne zločine. Jednom 

kada nasjednete na trik pa dvije strane počnete doživljavati kao „dobre" odnosno 

kao „zle" bez imalo sivih nijansi medu njima tada postajete robot. Život nije film 

u kojem glumi John Wayne. Nedugo nakon Falklandskog rata 1982. godine jedan 

vojnik koji je ondje bio na zadatku rekao mi je kako ga je dotuklo kada je vidio svoje 

suborce, britanske vojnike, kako probadaju bajunetama argentinske ratne zarobljenike 

koji su bili položili oružje i predali se. Opisao je kako su drugi britanski „heroji" 

krali prstenje mrtvih Argentinaca odsijecajući im prste. Bio je toliko potresen i ogorčen 

da je napustio oružane snage. Godinama kasnije objelodanjeni su dokazi o istim 

tim događajima koji su doveli do policijske istrage, ali njihovi su nalazi zanemareni a 

britanske su vlasti odbile podnijeti tužbu protiv onih koji su u to bili umiješani. Novine 

su pisale kako bi bilo nečuveno da „naši momci" budu optuženi za takve stvari, 

kada su se „samo borili za svoju zemlju". Vrijeme je da shvatimo kako neki od „naših 

momaka" postupaju isto tako užasno kao i oni u Njemačkoj i Iraku. Štoviše, time bi 

se rasplinula besmislica koju bismo tobože trebali prihvatiti: da Britanija, Amerika i 

Zapad općenito jašu na bijelim bojnim konjima, „boreći se za slobodu", uz milozvučne 

glasove anđeoskih zborova. 

Možda tu simplicističku ideju o „Slobodnom svijetu" suprotstavljenom tiraniji 

ništa ne ruši više od Hitlerovih genetskih eksperimenata u potrazi za jednom nadmoćnom 

rasom. Upitate li većinu ljudi o kompleksu više vrijednosti povezanom s 

rasom, uprijet će prstom u Adolfa Hitlera i naciste. Ali, opet, nije sve baš tako jednostavno. 

Plan dovođenja na scenu neke nadrase i uklanjanje „nižih" rasa nije nastao 

niti se okončao u nacističkoj Njemačkoj. Plan je osmišljen mnogo prije, a provodi 

se i danas. Sve što se dogodilo za Hitlerove vladavine bilo je moguće zato što je na 

tu zemlju i njemačku psihu on imao takav utjecaj da je svoje težnje mogao otvoreno 

promicati. Ovaj mentalitet nadmoćne rase još je jedan dio plana Elite za uvođenje 

Novog Svjetskog Poretka. Kada pomislite da se Zatvorski Čuvari ozbiljno bave genetskim 

inženjeringom najnaprednije vrste, gotovo nimalo ne iznenađuje da to njihovi 

slugani na Zemlji odražavaju u vlastitim stavovima. Nacisti su javno radili i govorili 

ono što je Elita u Britaniji i Americi govorila i financirala mnogo prije negoli se uopće 

čulo za riječ „nacist". 

Eugenika je, da citiramo Oxfordov kratki rječnik: „...stvaranje kvalitetnog potomstva 

poboljšanjem nasljednih osobina". Izraz „eugenika" skovao je Englez Francis 

Galton krajem devetnaestog stoljeća. Pozivao je društvo da intervenira kako bi se 

sačuvala rasna čistoća. Galton je htio da se „nesposobni" prisilno steriliziraju. Drugi 

„pionir" tog mentalnog sklopa bio je Thomas Robert Malthus rođen 1766. Od njega 

je potekla teorija o „opstanku najjačih" te je preko Herberta Spencera prenesena do 

Charlesa Damina. Malthus je bio opsjednut probiranjem stanovništva te je predlagao 

niz mjera protiv „teglećih rasa" (siromašnih) kako broj stanovništva ne bi bujao 

i, prema njegovu viđenju, kako bi se spriječilo da ljudskom genetskom strujom 

prevladaju takve „manje vrijedne" rasne odlike. U svom najpoznatijem djelu Ogled 

(Essay) predlaže da ulice budu uže te da se u kuće zbije više ljudi, čime bi se potaknuo 

povratak kuge. Sela bi se trebala graditi pored ustajalih bara a, iznad svega, primjeni 

sredstava za sprječavanje i liječenje bolesti trebalo bi se žustro protiviti, rekao je 

Malthus. I nastavio: 

„Pravda nas i čast obvezuju da službeno osporavamo pravo siromašnih na potporu. 

U tu svrhu predlažem da se donese odredba po kojoj se niti jednom 

rođenom djetetu ... nikada ne bi smjelo dati pravo na dobivanje župne pomoći 

... [Vanbračno] dijete je, govoreći u relativnim kategorijama, od male vrijednosti 

društvu, budući da će njegovo mjesto odmah nadomjestiti druga djeca ... Sva 

djeca koja nadilaze broj nužan za održavanje stanovništva na toj [poželjnoj] 

razini neizostavno moraju nestati, osim ako se, smrću odraslih osoba, za njih ne 

načini mjesta." 17 

Iz takvog je uma proistekla ideja o „opstanku najjačih" koja odonda dominira „znanošću"! 

Pridodajte tome vjerovanje da je intelekt pojedinca genetski uvjetovan intelektom 

roditelja i dobit ćete eugenički pokret koji je na tako sablažnjiv način izbio na 

površinu za vladavine Adolfa Hitlera. Premda su s naprednim ezoterijskim znanjem 

upoznate gornje razine Elite, neke od onih koji se nalaze na nižim razinama piramide 

potiče se da vjeruju u svakojake gluposti. Jedna od njih je i genetska superiornost intelekta 

putem međusobnog križanja. Egu to, izgleda, prilično godi. Obratite također 

pažnju na to kako Malthusovi prijedlozi za poticanje bolesti i nametanje nemogućih 

uvjeta siromašnima još uvijek čine glavni dio Elitine politike u Trećem svijetu, ali i 

unutar industrijaliziranih zemalja. 

Ljudi čija su nam imena u ovoj knjizi sada dobro poznata, kao što su Harrimani i 

Rockefelleri, eugeniku su objeručke prihvaćali. Majka Averella Harrimana financirala 

je formiranje pokreta o znanosti o rasi u Americi 1910. godine, te je dala izgraditi 

Ured eugeničke dokumentacije kao ogranak Galtonovog nacionalnog laboratorija u 

Londonu. Harrimani su vodili brigu o imetku obitelji Bush, a bili su vrlo bliski s još 

152


nadrase 

jednim podupirateljem obitelji Bush, Georgeom Herbertom Walkerom (u krvnom 

srodstvu s Prescottom Bushom, temeljem braka s pripadnicom te obitelji, i djed Georgea 

Busha, koji će kasnije postati predsjednik Sjedinjenih Država). Već krajem devetnaestog 

stoljeća neke mentalno bolesne ljude i djecu dužnosnici iz područja javnog 

zdravstva dali su sterilizati. Sterilizaciju psihički bolesnih i „nepoželjnih" država 

Indiana je učinila obaveznom te je u državnom Kazneno-popravnom domu u Indiani 

sterilizirano 475 muškaraca. 

Nakon smjene stoljeća Harrimani i Rockefelleri potrošili su više od 11 milijuna 

dolara na izgradnju eugeničkog istraživačkog laboratorija u Cold Springs Harboru na 

Long Islandu u New Yorku, nedaleko imanja braće Dulles. Proučavanje eugenike poticalo 

se na sveučilištima pod kontrolom Elite, kao što su Harvard, Columbia i Cornell. 

U Njemačkoj istim je putem pošao Ernst Haeckel, mistik i promicatelj nadmoći 

arijske rase, čije će ideje utjecati na Hitlera. Haeckel je ustvrdio da je dužnost države 

da postavi uvjete razmnožavanja, a on i njegovi pristaše osnovali su Monističku ligu 

kako bi u Njemačkoj promicali svoja bolesna uvjerenja. Prvi Međunarodni kongres 

eugenike održan je 1912. u Londonu. Među njegovim direktorima bili su Winston 

Churchill i Alexander Graham Bell, izumitelj telefona. Do 1917. već je petnaest američkih 

država imalo zakone o eugenici, i gotovo su sve osim njih nekoliko ozakonile 

obaveznu sterilizaciju padavičara, psihički bolesnih i mentalno zaostalih te pravih 

kriminalaca. 

Godine 1932., godinu dana prije nego su na vlast došli Hitler odnosno Roosevelt, 

Harrimani su pomogli da se organizira Treći međunarodni kongres o eugenici u 

američkom prirodoslovnom muzeju u New Yorku. Mary, sestra Averella Harrimana, 

na tom je skupu ravnala reprezentacijom (čašćenjem uzvanika). Te bogate američke 

obitelji, poput njihovih pandana u Britaniji, smatraju se rasno nadmoćnima te žele 

sačuvati rasnu čistoću. To je - uz stjecane moći, bogatstva i utjecaja - razlog zašto 

unutar tih obitelji dolazi do tolikog broja brakova između srodnika. Amerika možda 

nema službenu kraljevsku obitelj ili aristokraciju kakva postoji u Britaniji, ali ima 

neslužbenu, te se svojski trude povezati svoje podrijetlo, na često vrlo prevaran način, 

s Vilimom Oranskim i britanskom kraljevskom obitelji ili s nekim krilom britanske 

aristokracije. 

Cilj eugeničkog pokreta bio je, i ostao, stvaranje jedne nadmoćne rase putem sterilizacije 

i nametnute kontrole rađanja onim rasama koje su smatrali „nižim". Međunarodni 

kongres o eugenici u New Yorku 1932. godine dotaknuo se „problema" (kako 

su ga oni doživljavali) razmnožavanja i povećanja broja Afroamerikanaca i drugih 

„nižih" sojeva. Zaključeno je da se kao način uklanjanja te „opasnosti" po više rase 

(tj. njih same) nameće sterilizacija i „podrezivanje loše loze". Kongres je bio posvećen 

radu majke Averella Harrimana pa je njegovo zasjedanje Averell svojski podržao. 

Osobno je sredio da parobrodska linija Hamburg-Amerika Shipping Line (pod njegovom 

kontrolom te Georgea Walkera i Prescotta Busha) preveze naciste iz Njemačke 

do New Yorka kako bi mogli sudjelovati na kongresu. Najpoznatiji od njih bio je dr. 

Ernst Rudin, psihijatar sa Instituta Kaisera Wilhelma za rodoslovlje i demografiju u 

Berlinu. Ondje je zauzeo čitav jedan kat sa svojim postavom eugeničkog „istraživanja", 

a sve to zahvaljujući sredstvima koja su osigurali... Rockefelleri. 18 

Dr. Rudin jednoglasno je izabran za predsjednika Međunarodnog saveza eugeničkih 

društava na njujorškom kongresu, što je jednim dijelom bilo priznanje njegovom 

radu kao osnivaču Njemačkog društva za rasnu higijenu. Eugenički je pokret 

pozivao na steriliziranje psihičkih bolesnika (društva za psihičku higijenu); usmrćivanje 

kriminalaca, umobolnih osoba i smrtno bolesnih (društva za eutanaziju); i na 

pročišćenje rase putem sterilizacije i sprječavanja začeća kod onih koje se smatralo 

da imaju manje vrijednu krvnu lozu (društva za kontrolu rasta stanovništva). Sve je 

to bilo u pogonu mnogo prije negoli je itko čuo za Adolfa Hitlera i naciste. Hitlerova 

Njemačka bila je samo sredstvo za promicanje ciljeva pokreta, nije predstavljala pokret 

u cjelini. 

Nedugo nakon što je Hitler ukinuo izbore i 1933. godine postao diktator Njemačke, 

od Rockefellera financirani dr. Rudin zaduženje da napiše Zakon o sprječavanju 

nasljednih bolesti u potomstvu, prema kojem prisilno treba sterilizirati sve koje se 

smatra genetski manje vrijednim. Četvrt milijuna ljudi koji su bili psihički bolesni, 

slijepi, gluhi ili alkoholičari, sterilizirani su ukazom posebnih eugeničkih sudova. 

Rudin je nadzirao tu politiku i obučavao psihijatre i liječnike da propisuju i vrše sterilizacije. 

Ali odakle je nacist Rudin crpio nadahnuće za formulaciju svojih rasnih 

zakona Iz Predloška zakona o eugeničkoj sterilizaciji iz 1922. kojeg je predstavio 

H. H. Laughlin, „stručnjak" za eugeniku iz Zastupničkog doma američkog Kongresa 

tj. njegovog Odbora za useljavanje i nacionalizaciju, kojeg su prihvatile mnoge 

američke države. Eugenika nije bila svojstvena samo nacističkoj Njemačkoj. Godine 

1942. američki „psihijatar" Foster Kennedy pozivao je na usmrćivanje zaostale djece, 

a između 1941. i 1943. u Americi je sterilizirano više od 42.000 ljudi. 19 

No, premda je Hitlerova Njemačka 1945. propala, poistovjećivanja s nadrasom nije 

nestalo. Očito, govor o nadmoćnim rasama, rasnoj čistoći i sterilizaciji kao sredstvu 

za poboljšanje krvne slike nacije bilo je loš PR, čim su na vidjelo počele izlaziti priče o 

nacističkim projektima. No, dogodilo se samo to da su promijenjeni nazivi strategija 

za stvaranje nadrase kako bi se pravo značenje prikrilo. Tako smo slušali o eutanaziji 

i kontroli broja stanovništva umjesto o eugenici i pročišćavanju rase, ali sve je to 

zapravo ista stvar. Ono što su Harrimani, Rockefelleri i ljudi poput Prescotta Busha 

financirali i podupirali prije i tijekom rata, njihovi su nasljednici nastavili promicati 

pod krinkom „prihvatljivog" jezika. Na primjer, jedan od ljudi koji je radio s Harrimanima 

i Prescottom Bushom na financiranju Hitlera bio je William H. Draper mlađi, 

čovjek koji je pripomogao financirati nacističke kartele, a Roosevelt ga je nakon 

r 

ata zadužio da odluči o njihovoj sudbini. 

Draper, bliski suradnik Averella Harrimana, bio je jedan od većih sponzora Međunarodnog 

kongresa o eugenici prije rata i jedan od odgovornih za postavljanje dr. 

Ernsta Rudina na čelo svjetskog eugeničkog pokreta. Godine 1958. Draper je ime-


IIUUIU5C 

novan predsjednikom odbora koji je savjetovao predsjednika Dwighta Eisenhowera 

(CFR) o raspodjeli vojne pomoći drugim zemljama. To je imenovanje omogućio 

Prescott Bush, tadašnji američki senator koji je predstavljao državu Connecticut. 

Bush je redovito igrao golf s predsjednikom i savjetnikom za nacionalnu sigurnost 

Gordonom Grayom (svojim prisnim prijateljem i zagovornikom eugenike). Do tada 

John Foster Dulles (Bushov bivši odvjetnik tijekom financiranja Hitlera) postao je 

ministrom vanjskih poslova, a njegov brat Allen Dulles (ranije je radio sa Schroderom, 

Hitlerovim osobnim bankarom) bio je ravnatelj CIA-e. Blago rečeno, oko gorljivog 

pristaše eugenike poput Drapera bilo je mnogo ljudi sličnih uvjerenja. To mu 

je omogućilo da preusmjeri djelovanje svog odbora sa savjetovanja o vojnoj pomoći 

na agitiranje o prijetnji koju predstavlja buduća „eksplozija stanovništva". Njegov je 

odbor izradio planove za smanjenje stanovništva siromašnijih zemalja tj. onih ljudi 

koji nemaju bijelu kožu. Širenje takvih naroda, rekao je Draper, bilo je prijetnja nacionalnoj 

sigurnosti Sjedinjenih Država. 20 

Eisenhower je odbacio Draperove prijedloge ali je ovaj, uz podršku svojih istomišljenika 

tj. revnosnih pristaša rasne čistoće, osnovao Odbor za populacijsku krizu 

/„Draperovu zakladu" koji su - zajedno s obitelji Rockefeller i DuPont - nastavili 

promicati eugeniku pod krinkom kontrole rasta stanovništva. Draper je bio savjetnik 

predsjednika Lyndona Johnsona za takva pitanja, čija je administracija počela 

koristiti inozemni program pomoći za financiranje kontrole rađanja u nebjelačkim 

zemljama. 

Još jedan Draperov 21 

istomišljeniku američkoj politici bio je Prescottov sin George 

Bush, glasni pobornik politike generala Drapera. Bush je već 1969. organizirao javne 

rasprave o prijetnjama koje predstavlja rađanje prevelikog broja crnih beba. Draperov 

sin i nasljednik, William H. Draper III, bio je su-ravnatelj za financijska pitanja i 

voditelj akcije prikupljanja sredstava u predsjedničkoj kampanji Georgea Busha 1980. 

godine. Nešto kasnije istog desetljeća Bush je uvjerio Ronalda Reagana da mlađeg 

Drapera postavi na mjesto administratora Programa Ujedinjenih naroda za razvoj, 

organizacije povezane sa Svjetskom bankom i zadužene za kontrolu rasta svjetskog 

stanovništva! 

Strategije eugenike i stvaranja nadrase prenosile su se tijekom mnogih naraštaja 

vladajućih obitelji Elite. Tijekom mandata Georgea Busha u Bijeloj kući, unutar proračuna 

za pružanje pomoći prilično se izdvajao element kontrole rasta stanovništva. 

Pravni mu je savjetnik od 1980. bio Boyden Gray koji je postao glavni pravni savjetnik 

predsjednika tijekom Bushove administracije. Gray mu je mogao dati pregršt 

savjeta o kontroli rasta stanovništva. Nakon rata, dok je Boyden još bio dječak, njegov 

otac Gordon Gray (bliski prijatelj Prescotta Busha), pokrenuo je projekt koji je 

pružao osnovu za današnji program globalne sterilizacije. Godine 1946. eugenički se 

pokret nastojao ponovno izgraditi nakon prilično zlosretnog publiciteta kojeg je izazvao 

jedan od njegovih glavnih zagovornika, Adolf Hitler. Tijekom rata Sterilizacijska 

liga Amerike promijenila je naziv u Birthright Inc. i sada je tražila načina da se vrati 

svojem glavnom djelovanju. Pokušaji da se Liga ponovno aktivira u Iowi okončani su 

kada je tijekom sterilizacijske operacije umro jedan dječačić, a zbog lošeg publiciteta 

od plana se odustalo. Umjesto toga, preselili su se na teritorij obitelji Gray u Sjevernoj 

Karolini. Gordon Gray utemeljio je Memorijalni medicinski fakultet Bowman Gray u 

Winston-Salemu. Nazvan je po Boydenovom djedu, koji je posjedovao poduzeće R. J. 

Reynolds Tobacco Company. Taj je fakultet postao jedan od centara eugenike. U njemu 

je prikupljana opsežna dokumentacija o obiteljima koje nose „nasljedne bolesti", 

a započet je i projekt kojim su... pazite ovo... prisilno sterilizirana mala djeca za koju 

se smatralo da nemaju dovoljno visok kvocijent inteligencije. Ne, ne, ne govorim o 

nacističkoj Njemačkoj za vrijeme rata, govorim o Sjedinjenim Američkim Državama 

1946.-1947.! Pratetka Boydena Grava, Alice Shelton Gray, osnovala je Ligu za usavršenje 

čovjeka (sjeverno-karolinški ogranak nacionalnog pokreta za eugeničku sterilizaciju), 

te je bila službena nadzornica eksperimenta stvaranja nadrase započetog na 

Grayovom „medicinskom fakultetu". U to su bili uključeni dr. Claude Nash Herndon, 

pomoćnik direktora „medicinske genetike" na tom fakultetu, i dr. Clarence Gamble 

(nasljednik deterdžentskog carstva Proctora i Gamblea), koji je bio šef „nacionalnih 

terenskih operacija". Djeci upisanoj u školskom okrugu Winston-Salema davani su 

„testovi inteligencije", a djeca čiji su rezultati bili ispod granice koju su ti bizarni ljudi 

smatrali prihvatljivom bivala su sterilizirana. Njihove preporuke prenesene su Državnom 

eugeničkom odboru koji je imao ovlasti naložiti sterilizaciju na temelju zakona 

države Sjeverne Karoline. Dr. Claude Nash Herndon govorio je o svom radu u razgovoru 

vodenom 1990., a objavljenom u knjizi George Bush, neautorizirana biografija: 

„...Testovima inteligencije podvrgnuta su sva djeca u školskom sustavu Winston- 

Salema. [Za sterilizaciju su predviđena] samo ona djeca koja su postigla vrlo loše 

rezultate, ispod 70 bodova. Jesmo li vršili sterilizaciju male djece Jesmo. Bila je 

to razmjerno bezopasna operacija ... Obično se [obavljala] tek kada je dijete navršilo 

osam ili deset godina. Kod dječaka samo načinite rez i podvežete cijev ... 

Operaciju smo češće izvodili nad djevojčicama negoli nad dječacima. Naravno, 

morate zarezati i otvoriti trbušnu šupljinu, ali, ponavljam, operacija je razmjerno 

bezopasna." (str. 59) 

Aha, onda je to O.K. Što su radili mediji dok se sve to zbivalo Ne mnogo, kako 

se čini. Dr. Herndon govorio je o njihovim „dobrim odnosima" s tiskovnim medijima. 

Ne iznenađuje to previše kada uvidite da je Gordon Gray bio vlasnik časopisa 

Winston-Salem Journal, novina Twin City Sentinel i radio postaje WSJS. Eugenika je 

naširoko promicana nakon rata pod maskom kontrole rasta stanovništva, baš kao i 

danas. Početkom 1950-ih, kada je John Foster Dulles bio predsjednik one fasade Novog 

Svjetskog Poretka izuzete od plaćanja poreza - Rockefellerove zaklade, odlazio je 

s Johnom D. Rockefellerom III na brojna putovanja svijetom agitirajući za uvođenje 

strategije za sprječavanje širenja nebjelačkog stanovništva. U studenome 1952. Dulles 

157


i Rockefeller osnovali su Populacijsko vijeće uz desetine milijuna dolara koje im je 

osigurala obitelj Rockefeller. Američko eugeničko društvo napustilo je svoje staro 

sjedište na Sveučilištu Yale, osnivačkom mjestu zlokobnog Društva lubanje i kostiju, 

pridruživši se Populacijskom vijeću. Te dvije organizacije praktički su postale jedna. 

Prvi predsjednik Populacijskog vijeća bio je Frederick Osborne, dugogodišnji tajnik 

Američkog eugeničkog društva. Sterilizator djece u Sjevernoj Karolini, dr. Claude 

Nash Herndon, izabran je 1953. za predsjednika Eugeničkog društva. 

Kada je George Bush 1972. postao veleposlanik u Ujedinjenim narodima, on i njegova 

klika u Američkoj agenciji za međunarodni razvoj pripremili su prvi službeni 

sporazum između američke vlade i Sterilizacijske lige Amerike, koja je, i opet, promijenila 

naziv u Udruženje za dobrovoljnu kiruršku kontracepciju. Na temelju tog 

sporazuma američka vlada (porezni obveznici) počela je financirati tu organizaciju 

kako bi ova u nebjelačkim zemljama svijeta provela ono što je već učinila djeci u 

Sjevernoj Karolini. Godine 1988. kada je George Bush izabran za predsjednika potpisan 

je drugi ugovor koji je za sobom povlačio ulaganje 80 milijuna dolara američkih 

poreznih obveznika tijekom razdoblja od pet godina u širenje tog posla u 58 zemalja 

Azije, Afrike te Srednje i južne Amerike. Sterlizirani su milijuni ljudi, što je financirano 

sredstvima poreznih obveznika. Isto čine i druge zemlje. I, usput rečeno, dr. 

Clarence Gamble, vatreni zagovornik sterilizacije iz sapunske obitelji Proctor i Gamble 

te s Medicinskog fakulteta Bowmana Grava, također se počastio sredstvima iz 

proračuna Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Njegova takozvana 

Zaklada krčitelja (Pathfinder Fund) plaćena je da se uvuče u nebjelačka društva i da 

slama opiranje steriliziciji. 

Savez planiranog roditeljstva, kojeg u svakoj prilici podržavaju George Bush i manipulirajuće 

Elite, zapravo je osnovan u Londonu, u prostorijama Britanskog eugeničkog 

društva. Kao što možete vidjeti, iako se nazivi mijenjaju a retorika zaodijeva 

izrazima koji su smatrani prihvatljivi tadašnjem javnom mnijenju, pred nama je isti 

neumitni program koji se, na prijašnjim i sadašnjim naraštajima provodi desetljećima. 

Nacistička je Njemačka bila tek najpoznatiji primjer njegove provedbe. Globalna 

centralizacija moći, temeljita kontrola uma i tijela golemog broja ljudi, i stvaranje 

jedne nadrase. To su teme koje povezuju mnoga stoljeća a još uvijek prevladavaju u 

tajnim planovima, kojima se manipuliraju naši životi. 

No, koliko ljudi na ovome svijetu vjeruje da su rasno nadmoćni ostalima Brojka je 

toliko velika da vas može zaboljeti glava. Koje li ironije, mnogi ljudi koji su propatili 

zbog uvjerenja jedne rase da je nadmoćna drugima, zapravo vjeruju da su oni sami 

genetski vredniji od drugih. Takav stav, takav misaoni obrazac, odašilje se u kolektivni 

um koji stvara kolektivnu verziju te stvarnosti. 

Ako smo takvog mentalnog sklopa da vjerujemo kako smo rasno nadmoćni drugima 

mnogo je vjerojatnije da ćemo ljude sličnog načina razmišljanja privući sebi. 

Osjećaj rasne nadmoći jest neuravnoteženost, neka vrsta poremećaja, a naša nam 

podsvijest privlači vlastite poremećaje u vidu fizičkih iskustava kako bismo se s njima 

uhvatili u koštac. Iz takvih bismo iskustava nešto naučili, a poremećaje proradili i 

nadišli. Takvi poremećaji često su povezani s misaonim obrascima kojih se držimo 

iz prijašnjih života kao i iz ovog sadašnjeg. Iz tog razloga netko tko na svjesnom 

planu nema osjećaj rasne nadmoći ipak si može privlačiti nekakvo rasom obilježeno 

iskustvo. Vlastitu zbilju stvaramo i podsvjesno. Mislima smo - čovječanstvo u cjelini 

- oživotvorili globalni mentalitet nadmoćne rase/zbilju, a sada je možemo mislima 

i ukloniti, ukoliko sve boje i vjere budemo smatrali jednako vrijednima, što one i 

jesu. 

Elita uspijeva u svojoj obmani zato što ima toliko mnoštvo lica i zato što djeluje 

kroz mnogo različitih skupina i organizacija. U sljedeća tri poglavlja njihovu ću strukturu 

donekle razmrsiti, a onima koji se prvi put susreću s ovom temom nastojat ću 

olakšati uvid u sposobnost Elite da ostane skrivena od pogleda većine i da potajno 

kuje našu kolektivnu sudbinu. 

IZVORI 

1 Jewish Chronicle (7. travanj 1995.). 

2 Bojnik Alojzy Dziurski, Freedom Fighter (J. A. Dewar, Portland, Victoria, 1983.). 

3 Noam Chomsky, World Orders, Old And New (Pluto Press, London, 1994.), str. 205- 

206. 

4 Ibid., str. 205-206. 

5 World Orders, Old And New, str. 258-260. Ovdje je citirao YossijaTorpshteina, dopisnika 

novina Ha'aretz, i druge svjedoke. 

6 establishment Fakes Rabin's History", The Spotlight (20. studeni 1995.), str. 1. 

7 Ibid. 

8 Ibid. 

9 U vezi dokumentiranih dokaza središnje uloge Lanskog u financiranju i krijumčarenju 

oružja židovskih terorističkih skupina i države Izrael preporučam izvanredni ekspoze 

Michaela Collinsa Pipera, Final Judgement. The Missing Link in the JFK Assassination 

Conspiracy. Vidi bibliografiju. 

10 Israel Shahak, Jewish History, Jewish Religion - The Weight Of Three Thousand Years 

(Pluto Press, London, 1994.). 

11 John George i Laird Wilcox, Nazis, Communists, Klansmen And Others On The Fringe 

(Prometheus Books, New York, 1992.), str. 285. 

12 „The Board of Deputies is the Voice of the Jewish Community", objavio Odbor poslanika 

britanskih Židova, Tavistock Square, London WC1 OEZ. 

13 What Price Israel, str. 213-214. 

14 Lako je moguće da je medu prebjezima koji su pobjegli u Južnu Ameriku bio i Hitler. 

Dr. Robert Dorion, direktor forenzične odontologije u Montrealu, usporedio je zube na 

159

. / istino ce vos osiooooiti 

navodnom Hitlerovom„lešu"i zube samog Hitlera. Ustanovio je da među njima postoje 

mnoge, vrlo uočljive razlike. 

15 Who's Who (1958.). 

16 Who's Who (1987.). 

17 Thomas R. Malthus,„An Essay On The Principle Of Population As It Affects The Future 

Improvement Of Society" (Reeves and Turner, London, ponovljeno izdanje 1878.). 

18 George Bush, The Unauthorised Biography, str. 49. 



21 Godine 1971. William Draper usporedio je zemlje u razvoju sa „svjetski poznatim 

rezervatom životinja - Kruger parkom u Južnoj Africi". „Tko će izdvojiti prekobrojne u 

ovoj zemlji kada se pritisak zbog previše ljudi i premalo resursa pojača preko granica 

izdržljivosti", upitao je. Citirano u posebnom izvještaju „Global 2000, nacrt za genocid", 

kojeg je objavila novinska služba Executive Intelligence Review, New York. Moj primjerak 

distribuirao je Contact Network International, A. B. Gorredijk, Nizozemska. 

osmo poglavlje 

tajna vlada 

Svijet je, s ratom koji se bližio kraju, bio prepušten na milost i nemilost Svjetske 

Elite. Europa je bila opustošena, fizički, emocionalno, mentalno, duhovno i gospodarski, 

kao što je i bilo planirano. 

Dok okom obuhvaćate te beskrajne redove bijelih nadgrobnih ploča na ratnim 

grobljima Francuske, sva grozota obmane možda je teže pojmljiva, ali ti mladi ljudi, 

žene i muškarci, nisu poginuli za slobodu u onom pravom smislu. Dali su život da bi 

se ostvario program Elite za svjetskom prevlašću i, na višoj razini, da bi se pojačala 

kontrola od strane Zatvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije. Naravno, da su to vojnici 

s obje zaraćene strane znali rata ne bi ni bilo. Umjesto toga, podastrta im je priča da 

su nacisti iznimno opaka stvorenja koja moraju zaustaviti sile dobra, slobode i vrline. 

Dakle, i opet je na djelu crno-bijela tlapnja. Nacistička filozofija bila je neizrecivo 

grozna, ali bila je to ujedno filozofija onih koji su kontrolirali Saveznike. Iste sile su 

financirale i manipulirale i jedne i druge. 

Na kraju Drugog svjetskog rata Sjedinjene Države bile su najmoćnija država na 

Zemlji. One su osigurale sredstva za rat i, kroz zajmovno-najmovni sustav opskrbe 

oružjem na osnovi „dobiješ sada, platiš kasnije" Europa je zapala u dugove. Zadužila 

se kod američkih - od Elite kontroliranih - bankara. Godinama ranije Roosevelt je 

rekao Churchillu da se Britansko carstvo mora uništiti, a sada je to bilo sigurna stvar. 

Britanska dominacija trajala je dugo, ali su ju pomela dva svjetska rata. Po meni, Britaniji 

uopće nije ni trebalo „carstvo", ali pogled moramo usmjeriti na razloge njegove 

propasti, odnosno zašto su ga priveli kraju oni koji su planirali vlastitu dominaciju u 

svijetu. Pročitate li Protokole lluminata (koje sam umetnuo u Pobunu robota), vidjet 

ćete da su korištenje dugova i ratova kao sredstava kontrole upravo ono što su manipulatori 

oduvijek imali u planu. 

Ti su Protokoli objelodanjeni krajem pretprošlog stoljeća i, premda proglašavani 

»krivotvorinom", dvadeseto stoljeće u njima je opisano izvanredno točno. Tko god da 

ih je napisao, znao je što se sprema. Dugovi koje spominju trebali su još više narasti, 

u situaciji gdje bi se europske zemlje u velikoj mjeri zaduživale kod Amerike kako bi 

ponovno izgradile svoja sela i gradove nakon posljedica svekolikog i teškog bombardiranja. 

Sjedinjene Države (Svjetska Elita) uvela je svoju strategiju Velikog područja u svrhu 

kontrole Zapadne Europe, cijele zapadne polutke, Srednjeg i Dalekog istoka i bivšeg 

Britanskog carstva. Za uspjeh takve politike vrlo je bitan Treći svijet. Kako je to 

navedeno u jednom dopisu američkog Ministarstva vanjskih poslova iz 1949., Treći 

160 

161


tajna 

vlada 

svijet će „...ispuniti svoju glavnu funkciju kao izvor sirovina i tržišta za industrijska 

kapitalistička društva". 1 

Drugim riječima, Treći svijet će biti mentalno, emocionalno 

i fizički silovan. 

George Kennan iz Ministarstva vanjskih poslova tada je čak smatrao da bi eksploatacija 

Afrike mogla djelovati kao „psihološki stimulans" Europi, što otkrivaju 

dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti. 2 

Za uspješno provođenje tog plana najvažnije 

je bilo osigurati da niti jedna zemlja, posebno u Trećem svijetu, ne bude u 

stanju prekinuti ekonomsku prevlast Elite i voditi gospodarstvo za dobrobit naroda. 

Ova takozvana „prijetnja dobrog primjera", kojeg bi mogli slijediti i ostali, dovela je 

do pokolja širom južne i Srednje Amerike i Istoka, uključujući i Vijetnam. Uvođenje 

društvenih i ekonomskih reformi u zemljama Trećeg svijeta Henry Kissinger (Kom. 

300) će nazvati „virusom" koji će, bude li mu omogućeno da buja, „zaraziti" mnogo 

šire područje. 3 

Ili, kao što je krajem 1940-ih rekao ministar vanjskih poslova Dean 

Acheson (Kom. 300): „Od jedne trule jabuke u bačvi istrulit će sve". U Elitinoj bačvi. 

Što se više terora bude provodilo nad vodama i narodima koji žele dokinuti ovisnost 

o Elitinim bankarima i multinacionalnim kompanijama, manja je vjerojatnost 

da će njihovim stopama poći netko drugi. To je temeljna, poglavita motivacija što 

stoji iza strategije Sjedinjenih Država (Elite) kojom su počinjene strahote u Vijetnamu, 

Gvatemali, Nikaragvi, Salvadoru, Brazilu, Italiji, Čileu, Dominikanskoj Republici, 

Laosu, Grenadi, Honduras, Iranu i Indoneziji. Kada bismo ih sve naveli, ispunili 

bismo zemljopisnu kartu svijeta. U pozadini tih događaja i svrgavanja demokratski 

izabranih vlasti stajali su mnogi nacisti koje je diljem svijeta uposlila CIA. Časnika 

SS-a i šefa Gestapa Klausa Barbieja, „Krvnika iz Lyona", angažirali su Amerikanci da 

špijunira Francuze. Za stotine, ako ne i tisuće Hitlerovih ljudi koje je financirala CIA 

značilo je to „stanje redovno" nakon „poraza" nacizma. Manipulacija se odvijala na 

mnogim razinama, ali najvažniji je cilj bio da se izazove toliko sukoba između nacionalnih 

država (problem), kako bi javnost zatražila da se nešto poduzme (reakcija),a 

Elita bi tada mogla objelodaniti svoj dugoročni plan centralizacije svjetskih institucija 

pod kontrolom malobrojne klike (rješenje). 

Ukratko, temeljne teme Elitinog plana netom poslije rata bile su sljedeće: 

. Uvesti na scenu svjetsko upravno tijelo pod nazivom Ujedinjeni narodi (s pridruženim 

organima poput Svjetske zdravstvene organizacije - WITO koji bi se mogli 

razviti u jednu svjetsku vladu, dovoljno moćnu da kontrolira živote svih ljudi na 

Planetu. 

naroda koji će se, pomoću isplaniranih sukoba, naposljetku stopiti u jednu svjetsku 

vojsku. 

. Stvoriti tri područja „slobodne trgovine" u Europi, Amerikama i Aziji, koja će 

ljudima isprva biti prikazana kao obične ekonomske grupacije. Postupno, međutim, 

razvit će se u centralizirane političke zajednice s jednom središnjom bankom i jednom 

valutom. To će biti odskočna daska za uvođenje istih takvih institucija u svjetskim 

razmjerima. Europska ekonomska zajednica, sada Europska unija, bila je prva 

na redu, ali sada su na putu i druge dvije. 

• Unaprijediti kontrolu javnog mnijenja te istraživati i proširivati spoznaje o tome 

kako manipulirati ljudskom psihom, pojedinačno i kolektivno. Danas taj plan uključuje 

mikročipiranje ljudi i njihovo trajno povezivanje s jednim globalnim računalom. 

• Stvoriti jednu socijalnu državu i istovremeno uništiti alternative tom ekonomskom 

sustavu i, kada se postigne željena ovisnost, likvidirati taj sustav socijalne pomoći, 

stvarajući tako golemu obespravljenu klasu bez pomoći ili nade. 

• Zaraditi fantastične svote novca tijekom ostvarivanja svih tih ambicija preko 

kompanija i banaka pod kontrolom Elite. 

• Neprestano povećavati dužnički teret ljudi, poduzeća i države, povećavajući time 

nadzor koji se nad njima provodi. 

Pristup kojeg su primijenili da bi obmanuli javnost bio je bolno predvidiv, ali veoma 

učinkovit: okrnjiti ugled nacionalne države. Izložio je to tijekom Rata njemački 

ekonomist i izbjeglica Hans Heymann, predočivši svoj „Plan za trajni mir" potpomognut 

sredstvima... Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir. U tom je djelu kazao: 

„Nacije su stvorile međunarodni nesklad u taštom uvjerenju da se sklad u našem 

društvu može postići na nacionalnoj osnovi ... Takav ograničeni pristup 

ostavlja nam i jednu nadu; naime, da se taj varavi koncept može održati samo 

tijekom prijelaznog razdoblja ... Nakon onakvog neuspjeha [Drugog svjetskog 

rata] jedna međunarodna organizacija bit će prijeko potrebna za dobrobit 

društva u cjelini.'" 1 

• Nastaviti potpirivati sukobe diljem svijeta i poslužiti se strahom od Sovjetskog 

Saveza kao izgovorom za golemo povećanje ulaganja u razvoj nuklearnog i „konvencionalnog" 

oružja. Time će se povećati bojazan od nuklearnog rata, što će rezultirati 

zahtjevima za očuvanje sigurnosti u svijetu. Uspostaviti američko-europski obrambeni 

savez (nazvan Sjevernoatlantski pakt - NATO) i „mirovne" snage Ujedinjenih 

Bio je to klasičan primjer primjene metode problem-reakcija-rješenje'. Godine 

1945. prvobitno tajno društvo Okrugli stol imalo je dva glavna ogranka - Kraljevski 

institut za međunarodne poslove (RILA) u Chatham Houseu u Londonu (s podružnicama 

u mnogim drugim dijelovima svijeta), i RIIA-in ogranak u Sjedinjenim 

Državama, Vijeće za vanjske poslove (CFR) u New Yorku (s podružnicama širom Sje-


tajna 

vlada 

dinjenih Država). Poslijeratnih 

godina pridružit će im 

se Bilderberška skupina (Bil.), 

Trilateralna komisija (TC) 

i Rimski klub (CR), tvoreći 

tako visoko učinkovitu mrežu 

manipulacije koja predstavlja 

vrlo značajan element tajne 

svjetske vlade - vlade koja je 

daleko moćnija od ijedne izabrane 

vlasti (slika 7). 

Članove tih organizacija 

naći ćete među elitnim slojevima 

svjetske politike i političkih 

„savjetnika", bankarstva, 

naftnih kompanija, multinacionalnih 

korporacija, vlasnika 

medija (izvršnih struktura 

i novinara), vojske, pravnih 

struktura i obrazovanja. Oni 

djeluju kao organizacije unutar 

organizacija; ubacuju se u 

sfere utjecaja i tajno promiču 

plan globalne Elite. Većina njihovih kolega i zaposlenika nemaju pojma što se događa 

ili na koji ih se način iskorištava. Kao i kod Okruglog stola, unutar tih isturenih 

skupina postoje posebni krugovi ljudi. Imamo elitnu jezgru koja radi punom parom 

na ostvarenju svog cilja; jedan krug članova upoznatih s planom koji rade unutar njihovih 

vlastitih organizacija kako bi ga sproveli i vanjski krug članova koji nisu svjesni 

pravih i dalekosežnih posljedica plana, ali su korisni manipulatorima na kratke staze. 

Nisu svi pripadnici tih organizacija svjesni manipulatori pa trebamo, pomoću intuicije 

i informacija koje nam podastiru istraživači, procijeniti tko je u sve upućen a 

koga se koristi bez njegova znanja i razumijevanja o tome u što je zapravo upleten. U 

ovom poglavlju u glavnim ću crtama izložiti pozadinu i utjecaj tih grupacija i njima 

pridruženih blokova moći, Ujedinjenih naroda i Europske zajednice. 

Kraljevski institut za međunarodne poslove (RIIA) 

Pripadnici anglo-američke Elite koji su se sastali na Versajskoj mirovnoj konferenciji 

u Parizu 1919. godine oformili su RIIA-u i Vijeće za vanjske poslove 1920. odnosno 

1921. godine, o čemu smo govorili ranije. Takozvani „posebni odnos" između Britanije 

i Amerike je, u stvari, odnos između RIIA-e i Vijeća za vanjske poslove. Kraljevski 

institut danas, uz pokroviteljstvo kraljice, ima ogroman utjecaj na britansku i 

svjetsku politiku. To je praktički britansko Ministarstvo vanjskih poslova. S pravom 

se, dakle, možemo zapitati zašto je potkresana britanska ekonomska i politička moć 

Odgovor: zato što britanske manipulator daleko više zanima stvaranje jedne svjetske 

vlade nego unaprjeđenje Britanije kao države. Ako za ostvarenje tog šireg plana treba 

potkresati britansku ekonomsku moć i carstvo - ha, potkrešimo je. Kao i „židovska" 

klika, i oni se rukovode idejama kulta Svevidećeg Oka, a ne interesom naroda. 

U vrijeme pisanja ove knjige RIIA-ina trojica supredsjednika su: lord Carrington 

(Kom. 300), bivši konzervativni ministar tj. član kabineta (uključujući i funkciju ministra 

vanjskih poslova), glavni tajnik NATO-a, član Trilateralne komisije i, od 1991. 

predsjednik Bilderberške skupine; lord Callaghan od Cardiffa, bivši laburistički premijer, 

ministar (član kabineta, uključujući i funkciju ministra vanjskih poslova), a 

prisustvovao je i sastancima Bilderberške skupine; i lord (Roy) Jenkins od Hillheada, 

osnivač Trilateralne komisije u Europi, bilderberger, te bivši laburistički ministar 

(član kabineta) i ministar financija. Lord Jenkins je bio pripadnik „Skupine četvorice", 

zajedno s bivšim laburističkim ministrom vanjskih poslova, lordom (Davidom) 

Owenom (TC), koji su 1981. rascijepili Laburističku stranku pokretanjem vlastite 

Socijalno-demokratske partije (SDP). Takoder je bio predsjednik Europske komisije 

i, zajedno s ljudima poput bivšeg konzervativnog premijera Edwarda Heatha (Bil., 

TC), vatreni je pristaša Europske unije. Predsjednik RIIA-e je bivši konzervativni 

član parlamenta, Christopher (sada lord) Tugendhat, predsjednik Nacionalnog građevinskog 

društva Abbey i ravnatelj Zaklade Ditchley, koja je paravan za Novi Svjetski 

Poredak po mišljenju mnogih istraživača i prema podacima iz objavljenih djela. 

Europsku uniju Tugendhat opisuje kao „jedan od najoptimističnijih i najkorisnijih 

političkih projekata u ovome dijelu svijeta, u ovome stoljeću ... to je smion i uzvišen 

[sic] pothvat te sam ponosan što mu mogu služiti". 5 

Kao „počasne predsjednike" Institut 

navodi „predsjednike i premijere Ujedinjenog Kraljevstva te drugih zemalja 

Commonvvealtha"." Govore na Institutu drže predsjednici, premijeri i politička elita iz 

cijeloga svijeta, uz često pozivanje na „Pravila Chatham Housea" koja nalažu tajnost. 

Pa kažu: 

„Kada se sastanak, ili neki njegov dio, održava prema Pravilu Chatham Housea, 

sudionici se slobodno mogu koristiti dobivenim informacijama, ali ne smiju 

se otkrivati ni identitet ni politička pripadnost govornika, niti ijednog drugog 

sudionika; niti se smije spominjati da informacije dolaze sa sastanka u okviru 

Instituta." 7 

Toliko o transparentnom vladanju. Institut je jako tajnovit i ne otkriva identitet 

svojih članova iz redova vladajućih struktura. Zašto ne, ako je to samo „trust mozgova" 

Sto se tu ima skrivati Kada sam nazvao i upitao ih mogu li dobiti popis članova 

britanske Vlade i vlade u sjeni, tajnik za članstvo mi je rekao da se imena pojedinačnih 

članova nikada ne obznanjuju. Da biste se učlanili moraju vas nominirati dva 

164


tajna 

vlada 

člana koja vas dobro poznaju, ali nitko vam ni tada ne jamči da ćete, po obavljenom 

postupku odabira, biti primljeni. Pored ovih članova ima i onih drugih kojima je 

dopušten jedino pristup u knjižnicu Instituta. Ovim drugim oblikom članstva zamagljuje 

se ono što se zbiva na drugim razinama te organizacije. Danas Institut financiraju, 

kao i na samom početku, najveće svjetske kompanije i banke. Njegov „Program 

za očuvanje energije i okoliša" plaćaju glavne naftne kompanije, proizvođači ugljena 

i struje te Uprava za atomsku energiju. Posve nepristrano, mogu se kladiti. Glavni 

korporacijski članovi RIIA-e su: Morgan Guaranty Trust Company iz New Yorka (J. 

P. Morgan); S. G. Warburg Group plc (prije preuzimanja); 8 Barings plc (prije njegove 

zagonetne i medijski dobro popraćene propasti); 9 britansko Ministarstvo za vanjske 

poslove i Ministarstvo za Zajednicu naroda (Commonwealth); Ministarstvo obrane; 

Veleposlanstvo Sjedinjenih Država; RTZ Corporation; Anglo-American Corporation 

of South África; British Petroleum; Shell International; Bank of England; Barclays 

Bank; Lloyds Bank; National Westminster Bank; Lazard Brothers; TSB Group; Abbey 

National; Midland Montagu; Coopers and Lybrand; Unilever; British American Tobacco 

Industries; British Aerospace; The Economist; Gerard Atkins and Co Ltd; John 

Swire and Sons Ltd; i Ente Nazionale Idrocarburi (ENI). 

Druge korporacijske članove nalazimo na popisu vodećih svjetskih kompanija i 

medija. Ondje je čak i Engleska crkva, zajedno s Afričkim nacionalnim kongresom 

(ANC) i Amnesty Internationalom. Zašto Amnesty International podupire organizaciju 

čije strukture provode manipulaciju koja uvelike doprinosi povećanju broja 

političkih zatvorenika Među medijskim organizacijama koje podržavaju RILA-u 

su ABC News Intercontinental Ine; CBS News; NBC News Worldwide Ine; Britain's 

Channel Four TV i Independent Televisión News (ITN); Fuji Televisión; DerSpiegeh 

The European; lite Financial Times; The Guardian; The Independent i Independent 

On Sunday; The Observen Daily Telegraph; The Times; Trie Scotsman; The Yorhhire 

Post; Reuters, međunarodna novinska agencija; The New York Times; The Washington 

Post; The Wall Street Journal; The Reader's Digest; i, što je nečuveno za organizaciju 

koja za sebe tvrdi da je neovisna, BBC World Service; BBC Monitoring Service 

i BBC Radio. 

Novac poreznih obveznika i potporu RIIA-i daju ne samo Ministarstvo unutarnjih 

poslova i Ministarstvo za Zajednicu naroda (Commonwealth) i Ministarstvo obrane, 

već i Ured premijera, Ministarstvo financija, Ministarstvo okoliša, Ministarstvo trgovine 

i industrije, Vladin ured za carinu i trošarine i mnogi drugi izvori. Međunarodni 

odjel britanske Laburističke stranke je korporacijski član, zajedno s Kongresom 

strukovnih sindikata (Trades Union Congress - TUC), kao i druga imena na koja 

nailazimo u ovoj knjizi. To su, medu ostalima, Chase Manhattan Bank (poslijeratna 

udružena banka nastala spajanjem Rockefellerove Chase Bank i Rothschildove/Warburgove 

Bank of Manhattan), Morganove i Warburgove kompanije i fuzionirana poduzeća, 

N. M. Rothschild and Sons Ltd, J. Henry Schroder (koji također djeluju kao 

bankari BBC-jevog dobrotvornog društva, Children in Need Appeal), Ford Motor 

Company i, ona organizacija posvećena kontroli rasta stanovništva koju George 

Bush toliko voli, Savez planiranog roditeljstva [Planned Parenthood Federation). Još 

jedno ime koje se svako malo javlja u mojim istraživanjima je Hambros Bank Ltd, 

koja je također korporacijski član RIIA-e. Stvaranje Sjedinjenih Europskih Država 

pod centraliziranim nadzorom glavna je odskočna daska za plan uvođenja Novog 

Svjetskog Poretka, te je stoga prikladno i nimalo iznenađujuće što RILA-u podupiru 

Komisija europskih zajednica, Britanski ured Europskog parlamenta, European 

Policy Advisers (UK) Ltd, europski Okrugli stol (vrlo primjereno!) industrijalaca te 

Europska banka za obnovu i razvoj. 10 

Institut se koristi kao privatni forum preko kojeg 

Elita prodaje svoje ideje o Novom Svjetskom Poretku pozvanoj publici i onima s 

utjecajem u medijima, politici, obrazovanju i trgovini. Ta organizacija u stvari lobira 

za Novi Svjetski Poredak i sredstvo je (izvan „službene" državne mašinerije) kroz 

kojeg se mogu sklapati poslovi i dogovarati događaji bez znanja bilo javnosti bilo 

izabranih parlamenata. No, ona je i više od toga. To je središnja i moćna osovina u 

mreži tajne vlade, uz vrlo čvrste veze s britanskom kraljevskom obitelji i britanskim 

obavještajnim službama. I opet, većina ljudi povezanih s RIIA-om ne shvaća kako 

ona djeluje. 

Vijeće za vanjske odnose (CFR) i Ujedinjeni narodi (UN) 

CFR je američki ogranak Kraljevskog instituta. Jedina veća razlika između njih je 

ta što je popis članova CFR-a šire dostupan te što su neki njegovi članovi bih toliko 

potreseni onim što su vidjeli i čuli da su se otvoreno tome usprotivili. Takvih nema 

mnogo, ali ih ipak ima. Kad bi to barem bio slučaj i u Britaniji gdje bi, govorimo li o 

tajnovitosti, Amerikanci bili pioniri maleni! Većina „tajni" koje izrone na površinu u 

Britaniji su one koje namjerno procure kako bi se narušio ugled pojedinog političara, 

osobe od utjecaja, ili skupine, u svrhu postizanja nekog željenog, manipulativnog 

cilja. Ovo općenito pravilo također vrijedi i za SAD, ali britanski establišment imao 

je više vremena za usavršavanje svojih tehnika brtvljenja rupa kroz koje informacije 

cure. Od osnivanja CFR-a svaki predsjednik Sjedinjenih Država bio je njegov 

član osim Ronalda Reagana. Reagan, u biti, i nije bio predsjednik; predstavu je vodio 

član CFR-a, njegov potpredsjednik George Bush. Upravo je Vijeće za vanjske poslove, 

nesumnjivo uz RIIA-ine smjernice i koordinaciju, uvelo na scenu Ujedinjene narode 

(nasljednika Lige naroda). Bio je to biser poslijeratnih manipulatora i jedan od 

glavnih razloga krojenja Drugog svjetskog rata. Do 1945. godine svijetu je rat, razumljivo, 

dodijao, a javnost je bila otvorena za sve što bi moglo spriječiti daljnja krvoprolića. 

Metoda problem-reakcija-rješenje iznjedrila je Ujedinjene narode. Povelju 

UN-a službeno su prihvatili predstavnici pedeset država na susretu u San Franciscu 

26. lipnja 1945. No, bio je to očitovani vrhunac dugogodišnjeg manevriranja iza scene 

od strane Vijeća za vanjske poslove koje je kontroliralo administraciju Franklina D. 

Roosevelta. Pisac James Perloff otkrio je pozadinu nastanka UN-a u svojoj knjizi iz 

1988. Vlast iz sjene: Vijeće za vanjske poslove i rasap Amerike (The Shadows Of Power:


Bilderberške skupine. 

Generalni tajnik konferencije bio je dužnosnik Ministarstva vanjskih poslova i 

član CFR-a Alger Hiss koji je kasnije raskrinkan kao tajni agent u službi Sovjetskog 

Saveza. Hiss je bio izvršni tajnik konferencije u Dumbarton Oaksu 1944. godine, gdje 

je sa Staljinovim čovjekom, Vjačeslavom Molotovom, razrađivao pojedinosti Povelujnu 

viaau 

The Council On Foreign Relations And The American Decline): 

„U siječnju 1943. ministar vanjskih poslova Cordell Hull oformio je upravni 

odbor sastavljen od Lea Pasvolskog, Isaiaha Bowmana, Sumnera VVellesa, Normana 

Davisa, Mortona Tavlora, ali je i sam bio njegov član. Svi ti ljudi - izuzev 

Hulla - bili su u CFR-u. Poznatiji, kasnije, kao Neformalna programska skupina 

(Informal Agenda Group), sastavili su izvorni prijedlog za Ujedinjene narode.Taj 

koncept prvi je iznio Bowman - osnivač CFR-a i član stare 'Istrage' pukovnika 

Housea. Zatražili su mišljenje troje odvjetnika, odreda CFR-ovih ljudi, koji su 

procijenili da je koncept ustavan. Zatim su 15. lipnja 1944. razgovarali o tome s 

Franklinom D. Rooseveltom. Predsjednik je odobrio plan i istoga dana objavio 

ga javnosti."" 

U svojoj knjizi Američki jezik (The American Language) H. L. Mencken iznosi pretpostavku 

daje izraz „Ujedinjeni narodi" odabrao predsjednik Roosevelt tijekom susreta 

s Winstonom Churchillom u Bijeloj kući u prosincu 1941., nedugo prije napada 

na Pearl Harbor. 12 

Sastav američke delegacije na osnivačkom sastanku UN-a nalikovao je prozivci 

CFR-a. Medu inima bili su tu i Isaiah Bowman, Hamilton Fish Armstrong, Sumner 

Welles, Norman H. Davis, James T. Shotwell i čovjek ruskih korijena, Leo Pasvolsky. 

Svi su oni bili članovi CFR-a koji su tijekom rata služili u Roosevellovom „Savjetodavnom 

odboru za poratnu vanjsku politiku". Sve u svemu, u delegaciji se nalazilo sedamdeset 

i četiri člana CFR-a. Bilo je to sredstvo pomoću kojega se manipulacijama 

došlo do stvaranja Ujedinjenih naroda. 

U američkoj delegaciji na konferenciji u San Franciscu bili su još: John J. McCloy 

(predsjednik CFR-a od 1953.-70., član Komiteta 300, predsjednik Fordove fondacije 

i Rockefellerove Chase Manhattan Bank, te prijatelj i savjetnik devetorice predsjednika, 

od Roosevelta do Reagana); John Foster Dulles (Hitlerov podupiratelj, osnivač 

CFR-a i skorašnji ministar vanjskih poslova); i Nelson Rockefeller (manipulator 

bez premca, četiri puta izabran za guvernera države New York i potpredsjednik u 

administraciji predsjednika Geralda Forda). Stajališta Johna J. McCloya gotovo su 

navlas ista stajalištima manipulatora koji su stvorili UN. Bio je financijski savjetnik 

talijanske fašističke vlade Benita Mussolinija, a odigrao je i značajnu ulogu u nacističkoj 

Njemačkoj za Harrimanovu/Bushevu banku koja je financirala Hitlera. McCloy 

je sjedio u privatnoj Hitlerovoj loži na Olimpijadi u Berlinu 1936. godine na poziv 

Rudolfa Hessa i Hermanna Goringa." McCloy je također bio član Upravnog odbora 

lje UN-a. Opisan je kao „glavni stručnjak za međunarodne organizacije" predsjednika 

Roosevelta na konferenciji u Jul ti na Krimu u veljači 1945., kojoj su također 

prisustvovali i Churchill i Staljin. Nakon što je pripomogao da na svjetsku političku 

pozornicu stupi UN, Hiss je imenovan predsjednikom ozloglašene Carnegiejeve zaklade 

za međunarodni mir. Ondje ga je postavio John Foster Dulles koji je zanemario 

informacije o Hissovoj špijunskoj aktivnosti kada je o njoj obaviješten 1946. godine. 

Kasnije je Hiss razotkriven te je proveo 44 mjeseca u zatvoru. 

Prilikom osnivanja UN-a u američkoj delegaciji u San Franciscu bili su i drugi pritajeni 

članovi Komunističke partije unutar CFR-a. Medu njima je bio i Dexter White, 

koji je također razobličen kao sovjetski agent. Politikom Sjedinjenih Država upravlja 

Vijeće za vanjske poslove, bez obzira koja je „stranka" službeno na vlasti. Kao što 

je jednom rekao John J. McCloy: „Kada god smo trebali čovjeka [za neki položaj u 

vladi] prolistali smo popis članova vijeća i okrenuli izvjesni telefonski broj u New 

Yorku" (tj. sjedište CFR-a na adresi Harold Pratt House, 58 East 68th Street). 14 Unuka 

bivšeg predsjednika Theodorea Roosevelta, novinska kolumnistica Edith Kermit Roosevelt, 

sažeto je prikazala utjecaj takozvanog „Istočnog establišmenta" koji djeluje 

preko CFR-a: 

„Koje je stanovište Esablišmenta Njegova je ideologija - kroz Rooseveltovu, Trumanovu, 

Eisenhowerovu i Kennedyjevu administraciju - postojana: najbolji način 

borbe protiv komunizma jest Jedna Svjetska Socijalistička Država kojom će upravljati'stručnjaci'poput 

njih. 

Rezultat toga je politika naklonjena nastanku naddržave i postupnom gubitku suvereniteta 

Sjedinjenih Država..." 11 * 

Robert W. Lee, pišući 1992. godine u rujanskom broju The New Americana, istaknuo 

je da su najmanje četrnaest od osamnaest američkih ministara vanjskih poslova 

od osnutka CFR-a 1921. godine bili članovi te organizacije, uključujući vršitelja dužnosti 

vanjskih poslova u vrijeme pisanja članka, Lawrencea Eagleburgera. Zadnjih 

osam ravnatelja CIA-e, uključujući Georgea Busha, bili su članovi CFR-a, a tijekom 

prethodna četiri desetljeća, demokratski ili republikanski kandidati za predsjednika 

ili potpredsjednika koji su bili (ili postali) članovi CFR-a bili su Dwight D. Eisenhower, 

Adlai Stevenson, John F. Kennedy, Henry Cabot Lodge, Richard Nixon, Flubert 

Humphrey, Edmund Muskie, George McGovern, Jimmy Carter, Walter Mondale, 

Gerald Ford, Nelson Rockefeller, George Bush, Michael Dukakis, Geraldine Ferraro 

i Bill Clinton. 

To je, dakle, organizacija koja je stvorila Ujedinjene narode. 16 

UN je čak izgradio 

svoje sjedište u New Yorku na tlu kojeg su mu bez ikakve naknade ustupili Rockefelleri. 

Pored Rockefellera u pozadini su, iza političara i savjetnika, manipulirale osobe 

kao što su Morgan, Warburg, Schiff i Marburg. Ujedinjeni narodi javnosti su prodani 

kao sredstvo koje će svijetu donijeti mir, a međusobne će razlike rješavati dogovorom 

169


Plan stvaranja tri svjetska trgovinska bloka koji bi se naposljetku spojili u jedan nije 

od jučer. Dugoročni je to plan centraliziranja moći u Europi, Amerikama i azijskoaustralskom 

području, preko grupacija koje su prvotno promicane kao područja slobodne 

trgovine, ali su se kasnije razvile u Europsku uniju, Američku uniju i Pacifičku 

uniju. Prvo je stvorena Europska ekonomska zajednica, za kojom je uslijedio Sjevertajna 

viaaa 

umjesto ratom. Većina ljudi koji rade za UN iskreno vjeruju da je to njegova svrha. 

Bojim se da će se po tom pitanju uskoro razočarati. UN nije ništa drugo doli „Trojanski 

konj" svjetske fašističke/komunističke tiranije poznate kao Novi Svjetski Poredak. 

Sredstvo pomoću kojeg se manipulacijom uspostavljaju jedna svjetska vlada i svjetska 

vojska te pomoću kojeg se omekšavaju stavovi javnosti, preko sukoba i propagande, 

kako bi ova prihvatila tu politiku kao jedini način uspostave mira i stabilnosti u 

ljudske odnose. Takvo razmišljanje prihvatilo je svih sedam glavnih tajnika UN-a od 

1945. naovamo, jedan od nositelja te funkcije bio je dr. Boutros Boutros-Ghali, koji je 

karijeru započeo za vladavine egipatskog diktatora Gamala Abdela Nassera. Boutros- 

Ghali je tražio da se formira trajna Vojska UN-a (svjetska vojska) i da UN ima pravo 

nametanja poreza (svjetska vlada). Njegov nasljednik Kofi Annan želio je isto. 

Prvotni Ujedinjeni narodi iznjedrili su niz povezanih organizacija koje koordiniraju 

plan Novog Svjetskog Poretka u područjima kao što su zdravlje (Svjetska zdravstvena 

organizacija), kontrola rasta stanovništva ili - točnije - eugenika (UN-ov 

Populacijski fond - UNFPA), ekonomski razvoj i okoliš (UN-ov Program očuvanja 

okoliša - UNEP), obrazovanje, znanost i kultura (UNESCO), a popis stalno raste. Te 

su organizacije osmišljene da globaliziraju kontrolu svih područja naših života, i zato 

se pod hitno moramo probuditi. UN je paravan za hijerarhiju Iluminata/Slobodnih 

zidara. U govoru 1970. godine Robert Welch, osnivač Društva Johna Bircha u Americi, 

izvanredno je točno predvidio što će Ujedinjeni narodi postati: 

„Ujedinjeni narodi se nadaju i planiraju - ili, da budemo točniji, tome se nadaju i 

to planiraju insajderi, urotničke glavešine iznad njih - vršiti kontrolu rasta stanovništva, 

kontrolu nad znanstvenim i tehnološkim razvojem, kontrolu nad oružjem 

i vojnom moći pojedinačnih naroda, kontrolu nad obrazovanjem, kontrolu nad 

zdravljem i svaku moguću kontrolu koje se postupno mogu domoći pod raznoraznim 

izlikama za primjenu međunarodne nadležnosti kojih se mogu domisliti. 

Te šarolike i zasebne vrste kontrole trebaju postati sastavnice postupno nastajuće, 

sveobuhvatne kontrole koju oni očekuju postići prijetvomošću, prijevarama, uvjeravanjem, 

obmanama i izmišljotinama, dok istodobno u pričuvi drže grubu silu I 

teror, kao moguća sredstva provođenja takve kontrole."' 7 

Ujedinjeni narodi su i osmišljeni da bi to činili, stvoreni su da bi to činili; a upravo 

to sada i čine. 

Europska ekonomska zajednica - sada Europska unija 

noamerički ugovor o slobodnoj trgovini (engl. North American Free Trade Agreement 

- NAFTA) kojim su obuhvaćeni SAD, Kanada i Meksiko. Ugovor je 12. kolovoza 

1992. potpisao predsjednik George Bush. U desetinama svojih javnih nastupa tijekom 

čitave 1994. govorio sam da će se taj Ugovor na koncu proširiti i obuhvatiti sve 

tri Amerike, tj. Sjevernu, Srednju i Južnu. Nije to bilo proročanstvo, već obično poznavanje 

glavne strategije. Nije bitno koji je predsjednik nominalno na vlasti: bio on 

republikanac ili demokrat, plan se nesmetano odvija. Što je ono rekao George Bush, 

republikanac, kada je uspostavljena NAFTA Da želi vidjeti zonu slobodne trgovine 

koja će se protezati od vrha Sjeverne Amerike do dna Južne Amerike. Što je ono rekao 

Bill Clinton, demokrat, na jednom skupu voda s cijelog američkog kontinenta 10. 

prosinca 1994 

„Narodima Amerike povijest je dala priliku da izgrade zajednicu naroda, s vizijom 

slobode i očekivanim blagostanjem ... početkom sljedećeg stoljeća [želim vidjeti]... 

ogromnu zonu slobodne trgovine od Aljaske do Argentine." 

Jeste li uočili neku razliku Niste Nisam ni ja. Drugu stvar koju sam predviđao 

tijekom 1994., i opet na temelju saznanja o planu Elite, bilo je stvaranje treće „zone 

slobodne trgovine" koja bi obuhvaćala Aziju i Australiju. Dana 16. studenoga 1994. u 

London Daily Telegraphu pročitao sam da je o tome postignut dogovor prethodnoga 

dana. Grupacija pod nazivom Azijsko-pacifička ekonomska suradnja (engl. Asia-Pacific 

Economic Cooperation - APEC) prihvaćena je na sastanku na vrhu održanom 

nedaleko Džakarte u Indoneziji, u prisutnosti Billa Clintona, Paula Keatinga (australijskog 

premijera) i čelnika azijskih vlada. Keating je ili kotačić u toj prevari ili ga je 

lako prevarili. Sada je mogao početi proces razvoja dva posljednja trgovinska bloka u 

model korišten u Europi, da bi se na kraju svi oni stopili u jedan. 

Plan stvaranja Sjedinjenih Europskih Država pod centraliziranom kontrolom 

nastao je prije mnogo stoljeća. Bio je to jedan od ciljeva Vitezova templara. Kada 

su templare u njihovom uporištu u Francuskoj uništile udružene snage francuskoga 

kralja i pape, mnogi od onih koji su preživjeli napad regrupirali su se u 

Škotskoj, a templari su se obnovili pod drugim imenom: Škotski obred Slobodnog 

zidarstva. Veliki broj svojih članova to društvo ima na visokim i utjecajnim 

položajima u svijetu, a nemali ih je broj u Sjedinjenim Državama. Ljudi koji su 

stajali u pozadini Europske zajednice, danas Europske unije, bili su Jean Omar 

Marie Gabriel Monnet (Kom. 300), sin francuskog trgovca žestokim pićima; grof 

Richard N. Coudenhove-Kalergi (Kom. 300) iz Austrije; i Joseph Retinger (Kom. 

300), poljski socijalist, koji je oformio organizaciju pod nazivom Europski pokret 

koja se zalagala za uvođenje centralizirane kontrole u Europi. Bio je i izuzetno 

utjecajan u stvaranju Bilderberške skupine, jednog od ključnih instrumenata manipulacije 

u rukama tajne vlade. No, u Europskoj uniji najvažnija figura bio je 

Jean Monnet.


tajna 

vlada 

Monnet je 1910. - sa svega dvadeset godina - otišao u Kanadu, tražeći nova tržišta 

za svoju obiteljsku kompaniju koja se bavila prodajom pića. Ondje se povezao s 

tvrtkom Hudson Bay Company i bankarskim poduzećem Lazard Brothers, postavši 

dijelom anglo-američke scene, iako je bio Francuz. Postao je osoba od povjerenja 

predsjednika i premijera, što mu je priskrbilo visoko unosan posao prevoženja materijala 

iz Kanade u Francusku tijekom Prvog svjetskog rata. Kada je rat završio postavljen 

je u Zajedničko vrhovno ekonomsko vijeće i postao savjetnik skupine oko lorda 

Milnera (Kom. 300) i pukovnika Housea (Kom. 300) koja se pripremala za Versajski 

sporazum i stvarala Ligu naroda. Njegov utjecaj i ugled medu manipulatorima do 

1919. bili su takvi da je imenovan zamjenikom glavnog tajnika Lige naroda. I opet 

ista imena. Šest godina kasnije preselio se u Ameriku i postao potpredsjednik kompanije 

u vlasništvu Američke banke (Bank of America) pod nazivom Transarnerica. 

Monnet se sada našao u savršenoj poziciji da koordinira američko-europsku zavjeru 

s ciljem stvaranje Europske zajednice. 

Grof Richard N. Coudenhove-Kalergi 1923. godine napisao je knjigu u kojoj poziva 

na uspostavu Sjedinjenih Europskih Država. Ime je dobio po Richardu Wagneru 

0 kojem je Hitler rekao otprilike ovo: da bi se razumjelo nacističku Njemačku treba 

poznavali Wagnera. Bliski prijatelj grofovog oca bio je Theodore Herzl, utemeljitelj 

cionizma. Naslov grofove knjige bio je Pan Europa, te je on počeo raditi na stvaranju 

Paneuropske unije s ograncima preko cijelog kontinenta, uz podršku vodećih europskih 

političara, anglo-američkog establišmenta, uključujući pukovnika Housea i 

Herberta Hoovera i onog uobičajenog, svugdje prisutnog društvanca. U svojoj autobiografiji 

grof je zapisao: 

„Početkom 1924. nazvao nas je baron Louis de Rothschild. Jedan od njegovih 

prijatelja, Max Warburg iz Hamburga, pročitao je moju knjigu te nas je poželio 

upoznati. Na moje veliko iznenađenje [svakako!] Warburg nam je spontano 

[svakako!] ponudio 60.000 zlatnih maraka kako bi pokret prebrodio svoje prve 

tri godine ... Max Warburg, jedan od najuglednijih i najmudrijih ljudi koje sam 

ikada susreo, takve je pokrete neizostavno financirao. Čitavog je svog života 

ostao iskreno zainteresiran za Pan-Europu. Max Warburg je 1925. organizirao 

put u Sjedinjene Države kako bi me upoznao s Paulom Warburgom i Bernardom 

Baruchom." 18 

Medu pobornicima paneuropskog pokreta bio je i Winston Churchill (Kom. 300) 

koji je 1930. napisao članak za američke novine The Saturday Evening Post naslovljen 

„Sjedinjene Europske Države". Bilo je to devet godina prije Drugog svjetskog rata za 

kojeg je Churchill tako žustro agitirao - rata zahvaljujući kojem je stvorena Europska 

zajednica. Grofa Coudenhove-Kalergija oduševljeno su podupirali takvi „nepristrani" 

izvori kao što su John Foster Dulles, Nicholas Murray Butler, predsjednik SveučUišta 

Columbia i Carnegiejeve zaklade za međunarodni rat (pardon, „mir") i dr. 

Stephen Duggan, osnivač i prvi predsjednik Instituta za obrazovanje koji je bio pod 

stopostotnom kontrolom Vijeća za vanjske poslove. Oni koji su financirali boljševičku 

revoluciju i obje strane u dva svjetska rata, uključujući Adolfe Hitlera, krojili su 

planove za uspostavu Europske zajednice kao i Ujedinjenih naroda. 

U međuvremenu Monnet je bio blizak i s Franklinom D. Rooseveltom, zahvaljujući 

svojem odnosu s predsjednikovim utjecajnim savjetnikom Harryjem Hopkinsom, 

koji je Rooseveltu bio ono što je pukovnik House bio predsjedniku Wilsonu. Hopkinsa 

su financirali Rockefelleri, on je bio njihov čovjek u Bijeloj kući. Unovačio ga 

je Nelson Rockefeller da radi na „New Dealu" kojim se depresija Sjedinjenih Država 

u biti produžila. 1 '' I Monnet i Hopkins bili su pristaše Sovjetskog Saveza, a Monnet 

je bio duboko upleten u politiku zajma-najma kroz koju su ogromne količine oružja, 

drugih materijala i znanja o američkoj nuklearnoj tehnologiji prebačene u komunistički 

svijet. Utemeljene su organizacije poput Saveznog pokreta za ujedinjenje - kasnijeg 

Odbora atlantskog ujedinjenja i Atlantskog vijeća Sjedinjenih Država - preko 

kojeg se željelo požuriti ujedinjenje Amerike i Britanije. U takvim su tijelima prevladavali 

članovi CFR-a. 

Medu ravnateljima Atlantskog vijeća tijekom 1970-ih bili su George Bush (Kom. 

300) i jedan od najutjecajnijih i najustrajnijih svjetskih manipulatora - Henry Kissinger 

(Kom. 300), o kojem ćemo više toga otkriti u kasnijim fazama naše priče. Pritisak 

i propaganda u korist Europske unije veće su razmjere dosegli u svibnju 1948. kada 

je Pokret za ujedinjenu Europu održao svoj Europski kongres. Vodeći zagovornici 

Pokreta bili su Winston Churchill i njegov zet, britanski političar Duncan Sandys, a u 

pozadini su marljivo radili Jean Monnet i tvorac Bilderberške skupine Joseph Retinger. 

Na kongresu je prihvaćeno sedam rezolucija o političkom ujedinjenju Europe. U 

jednoj od njih se kaže: „Stvaranje jedne Ujedinjene Europe mora se promatrati kao 

jedan od najvažnijih koraka prema stvaranju jednog Ujedinjenog Svijeta" [svjetske 

vlade]. Monnet je također ravnao Odborom za Sjedinjene Europske Države koji je 

imao isti cilj. 20 

Poslijeratni američki zajmovi Europi, poznati kao Marshallov plan ili Plan 

obnove Europe (engl. European Recovery Programme - ERP), korišteni su ne samo 

da bi se osigurala sredstva za pokret Ujedinjene Europe već i da bi se potkopala 

nezavisnost suverenih država i pojačao pritisak pomoću kojeg se želi uspostaviti 

centralizirana kontrola Europe. Taj plan pružanja pomoći navodno je bio plod 

nastojanja generala Georgea C. Marshalla, ministra vanjskih poslova u vrijeme 

vladavine predsjednika Trumana, no sada se zna da su glavni arhitekti bili Jean 

Monnet i Vijeće za vanjske poslove. 21 

Tijekom 1946.-1947. oformljena je radna 

skupina CFR-a sa zadatkom da načini izvještaj o europskoj obnovi. Skupinu je 

vodio odvjetnik Charles M. Spofford, a tajnik je bio David Rockefeller (Kom. 

300) koji će kasnije postati upravitelj banke Chase Manhattan, predsjednik CFRa, 

jedan od ljudi s najvećim utjecajem u Bilderberškoj skupini i tvorac još jednog 

paravana Elite - Trilateralne komisije.


tajna 

vlada 

Za nešto više od godinu dana ta je „radna skupina" CFR-a promijenila naziv u 

Marshallov plan, prikazujući se kao oruđe vladine politike. Čovjek izabran da provodi 

Marshallov plan u Europi bio je... Averell Harriman (Kom. 300) koji se smjestio 

u Rothschildovoj pariškoj rezidenciji, u hotelu Talleyrand. Prijedlozi iz Plana nisu 

prihvaćeni iz prve jer mnogo je kongresnika ipak proniknulo kroz dimnu zavjesu. 

Stoga je CFR pokrenuo propagandnu ofenzivu pomoću Elitinih organizacija kako 

bi osigurao da spomenuta politika bude prihvaćena. Propagandu su vodila tijela trgovačkih 

društava i sindikata pod nadzorom Elite i, dakako, mediji pod nadzorom 

CFR-a. Politika stvaranja Sjedinjenih Europskih Država dobila je iskrenu podršku 

CFR-ovih New York Timesa i Washington Posta. 

Elita je osmislila i „Hladni rat" koji će se pokazati vrlo korisnim, kao uostalom 

i u mnogim prilikama narednih desetljeća. Nužnim se pokazalo i davanje zajmova 

Europi kako bi se nadvladala prijetnja komunizma (kojeg je stvorila Elita), što je 

iskorišteno da se ishodi odobrenje Kongresa za provedbu Marshallova plana. John 

J. McCloy (Kom. 300), predsjednik CFR-a u razdoblju od gotovo dvadeset godina, 

kaže da ga je vrijeme provedeno na funkciji američkog visokog povjerenika u Njemačkoj 

nakon rata naučilo kako se stvari mogu srediti pomoću straha od komunizma. 

„Svaki puta kad bi se spomenula prijetnja koju predstavljaju Sovjeti, ljudi bi 

naćulili uši",' 2 

rekao je. Kada su prijedlozi bili prihvaćeni, u izvršnom odboru Marshallovog 

plana bili su i Allen W. Dulles, tadašnji predsjednik CFR-a; Philip Reed, 

predsjednik uprave General Electrica; bivši ministri rata Henry T.. Stimson i Robert 

P. Patterson i bivši državni podtajnik Dean Acheson (Kom. 300), član CFR-a koji se 

nalazio u sastavu američke delegacije prilikom osnivanja Ujedinjenih naroda. 

Prvi korak u stvaranju Europske zajednice bilo je uvođenje Europske zajednice 

za čelik i ugljen, počevši od srpnja 1952., kojom su spojene industrije ugljena i 

čelika Zapadne Njemačke, Francuske, Italije, Belgije, Nizozemske i Luksemburga 

pod jednim središnjim nadzorom. Ona je imala ovlasti da odlučuje o cijenama, 

ulaganjima, podizanju novca i da donosi odluke većinskim glasanjem. Formirana 

je pod nazivom „Schumanov plan" (po francuskom socijalistu, ministru vanjskih 

poslova i kasnijem premijeru Roberti! Schumanu), no osoba koja je stajala iza stvaranja 

Zajednice i opet je bio jean Monnet, tadašnji šef francuske Komisije za opće 

planiranje. Ideja je pohvaljena od strane CFR-ovih članova poput johna Posterà 

Dullesa i Deana Achesona, a Monnetu je dodijeljena „VVatelerova nagrada za mir 

u visini od dva milijuna franaka u znak priznanja za „duh međunarodnog jedinstva 

kojeg je iskazao osmislivši Zajednicu ugljena i čelika..." Tko je nagradu omogućio 

Carnegiejeva zaklada! Dvoje Monnetovih obožavatelja, Merry i Serge Bromberger, 

iznijeli su taj plan u svojoj knjizi Jean Monnet i Sjedinjene Europske Države: 

„Smatralo se da će nadnacionalne vlasti postupno, pod nazorom Europskog vijeća 

ministara u Bruxellessu i Skupštine u Strasbourgu preuzeti upravljanje svim aktivnostima 

na Kontinentu. 

Doći će dan kada će vlade biti primorane priznati kako je objedinjena Europa gotova 

činjenica, a da neće imati nikakvog utjecaja pri uspostavi njenih temeljnih 

načela. Tada će sve te autonomne institucije samo trebati spojiti u jednu saveznu 

administraciju i proglasiti Savezne Europske Države." 23 

Monnet i njegovi urotnici pokušali su uvesti europsku vojsku pod svojim središnjim 

zapovjedništvom. Tražili su da se države razoružaju te da se formira jedna vojska. 

Isto se događa i danas u svjetskim razmjerima. Šest članova Zajednice za ugljen 

i čelik potpisali su 1952. o ovome sporazum, ali do realizacije istoga nije došlo jer ga 

je francuski parlament odbio prihvatiti. No, 25. ožujka 1957. šestorica su ipak potpisala 

dva Rimska ugovora o stvaranju Europske ekonomske zajednice ili Zajedničko 

tržište, te Europsku zajednicu za atomsku energiju (Euratom). Pregovore o Rimskim 

ugovorima nadzirao je Monnet uz stalnu podršku CFR-ove mreže u Sjedinjenim Državama. 

To je potvrdio predavač s Harvarda, Ernst H. van der Beugel, počasni glavni 

tajnik Elitine Bilderberške skupine i član Trilateralne komisije. U svojoj knjizi Od 

Marshallove pomoći do Atlantskog partnerstva (From Marshall Aid To Atlantic Partnership), 

uz predgovor njegovog prijatelja Henrvja Kissingera, on kaže: 

„Monnet i njegov akcijski odbor neslužbeno su nadzirali pregovore i, čim su se pojavile 

prepreke, pokrenuta je diplomatska mašinerija Sjedinjenih Država, uglavnom 

preko veleposlanika Brucea ... koji je imao neposredan pristup najvišim razinama 

Ministarstva vanjskih poslova... 

U to je vrijeme bilo uobičajeno da se, ako je Monnet smatrao da određena država 

stvara poteškoće u pregovorima, američki diplomatski predstavnik u toj zemlji 

obrati tamošnjem Ministarstvu vanjskih poslova i priopći stajalište američke Vlade 

koje se, u praktički svim slučajevima, podudaralo s Monnetovim stajalištem." 24 

Monnet = Svjetska Elita. Jedinstveni europski akt, koji je od 1992. maknuo trgovinske 

prepreke diljem Europe, i Sporazum iz Maastrichta o europskoj uniji, tek su još 

tri odskočne daske na putu prema Sjedinjenim Europskim Državama pod nadzorom 

Elite. Pristup odskočnih dasaka rabi se svakodnevno u zavaravanju javnosti. Manipulatori 

znaju da kada bi se od nas zatražilo da se jednim skokom prebacimo s pozicije 

suvereniteta nacionalnih država do svjetske vlade, tada bi se čak i smušeno stado moglo 

zapitati što se to zbiva, pa bi se moglo suprotstaviti. Stoga nam prodaju niz prijelaznih 

faza koje promiču kao izdvojene i nepovezane događaje. Čim prihvatimo jednu fazu, 

uvodi se druga, sve dok se, kradomice, ne postigne konačni cilj. To je kao da nekoga 

stavite u kadu hladne vode te ju polagano zagrijavate dok ne postane kipuća. Žrtva 

će tek u posljednjim fazama shvatiti što se zbiva, no tada će vjerojatno biti prekasno. 

Josif Staljin, okrutni diktator u Sovjetskom Savezu, pojašnjava taj proces u svojoj knjizi 

Marksizam i nacionalno pitanje, objavljenoj 1942. kada mu je očito bila dobro poznata 

anglo-američka komunistička strategija. Između ostaloga, on piše: 

175

istina ce vas osioooaiii 

„Svijet treba podijeliti u regionalne skupine kao prijelazni stadij ka svjetskoj vladi. 

Svoju odanost prema naciji stanovništvo će prije zamijeniti odanošću prema nekoj 

neodređenoj regionalnoj tvorevini negoli bi to učinili za neku svjetsku vlast. Kasnije, 

regionalni savezi se mogu staviti pod jednu kapu svjetske diktature." 25 

A upravo se to i događa. Godine 1984. prebjeg iz redova sovjetskog KGB-a Anatolij 

Golitsin upozorio je da će doći do „lažne liberalizacije" u Sovjetskom Savezu i istočnoj 

Europi. Rekao je da će Zapad to pozdraviti, što će pak dovesti do spajanja Europske 

zajednice i zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Istog vikenda u prosincu 1994. kada 

je Bill Clinton objavio planove o proširenju zone slobodne trgovine, NAFTA-e, preko 

sve tri Amerike do Argentine, europski su čelnici izložili planove kojima bi se zemljama 

bivšeg Sovjetskog Saveza omogućilo da se pridruže Europskoj uniji. Događaji se 

sada odvijaju velikom brzinom. U radnoj verziji ovog poglavlja bio sam napisao kako 

je planirano da se Sovjetski Savez s vremenom stopi sa Sjedinjenim Europskim Državama 

i, prije negoli sam ovu knjigu završio, to je i službeno najavljeno. 

Pogledajte dokle je, od uvođenja Europske ekonomske zajednice ili Zajedničkog 

tržišta, dospjelo iskorištavanje našeg povjerenja. Rečeno nam je da se Zajednici moramo 

pridružiti ili će britansko gospodarstvo propasti. Ma haj'te Tekući britanski 

deficit u doprinosima europskoj trgovini i članstvu, od kada smo postali pridružena 

članica, približava se brojci od 100 milijardi funti! 26 

Čim su narodi Europe zagrizli 

udicu i povjerovali podvalama o tome da će se, ne pridruže li se Zajednici, suočiti s 

katastrofom, riječ „ekonomska" maknuta je iz naziva te smo dobili Europsku zajednicu 

(odskočna daska). Kasnije je ime opet promijenjeno u Europsku uniju (odskočna 

daska). Ujedno imamo i pomak prema centralizaciji političke moći u zajednici i polagano 

oduzimanje mogućnosti pojedinačnim državama da donose odluke (odskočna 

daska). Potom je uslijedio pritisak kako bi se formirala jedna središnja europska 

banka i jedna europska valuta (odskočna daska). 

A koncept Europe s centraliziranom kontrolom u rukama središnje europske banke, 

s jednom valutom, regionalnom upravom i zajedničkim tržištem rada, te transportnim 

i industrijskim sustavom, točno je ono što su za Europu planirali Hitler i 

nacisti. Svoj su plan čak i nazvali Europska ekonomska zajednica (Europaische Wirtschaft 

= gemeinschaft). 27 

U svojoj knjizi iz 1966. godine Tragedija i nada ('Tragedy And Hope) Elitin „insajder" 

Carroll Quigley objašnjava kako se proces europske integracije na svim razinama 

trebao provoditi u fazama; Richard N. Gardner (Kom. 300) iz CFR-a kasnije će reći 

kako su planirah „nagrizati ga [suverenitet] malo po malo". 28 Dana 9. studenog 1988. 

europski vođe okupili su se u Pantheonu u Parizu povodom proslave stote obljetnice 

rođenja Jeana Monneta, čovjeka prozvanog „ocem Europe". Ali što se to ima slaviti u 

vezi Monnetove kreacije To što je očuvan mir u Europi od 1945. Ne, nikako. Elita 

je dopustila da se to dogodi kako bi došlo do europske integracije. Uostalom, da nije 

bilo manipulalora u ovom se stoljeću ne bi vodio niti jedan pan-europski rat. Monnel 

je stvorio čudovište koje se nalazi u procesu proždiranja slobode. Integracija Europe 

još je jedan važan instrument za uvođenje Novog Svjetskog Poretka. 

Bilderberška skupina (BIL) 29 

Stvaranje Europske zajednice i Bilderberške skupine napose je povezano s prisustvom 

jednog čovjeka, poljskog socijalista Josepha Retingera, osnivača Europskog pokreta i 

su-urolnika jeana Monneta. Upravo su Relinger i nizozemski princ Bernhard predlagali 

redovne sastanke europskih ministara vanjskih poslova. Ti su susreti iznjedrili 

carinsku uniju poznatu kao Zemlje Beneluksa (Belgija, Nizozemska i Luksemburg), 

preteču Europske zajednice. U govoru u Chatham Houseu pred Kraljevskim institutom 

za međunarodne poslove (vrlo prikladno), Retinger je izložio svoju viziju Europe 

u kojoj će se države „odricati dijela svog suvereniteta". 30 

U Londonu se susreo s 

Averellom Harrimanom, tadašnjim američkim veleposlanikom u Engleskoj. Harriman 

mu je sredio da posjeti Sjedinjene Države i prikupi podršku za Nezavisnu ligu 

ekonomske suradnje, poznatu i pod nazivom Ekonomska liga za europsku suradnju, 

koju je organizirao Retinger. U Americi Retingerove su planove (prema njegovim 

vlastitim riječima) objeručke podupirali Russel C. Leflingvvell, viši partner u banci J. 

P. Morgana i službenik CFR-a; David Rockefeller, predsjednik CFR-a od 1946.-1953.; 

Nelson Rockefeller (CFR); sir William Wiseman (Kom. 300), partner u Rothschildovoj 

kompaniji Kuhn, Loeb; George Franklin, izvršni direktor CFR-a od 1953.-1971. i 

„srodnik po tazbini" obitelji Rockefeller; John Foster Dulles te mnogi drugi poznati 

likovi." Retinger je do tada već formirao Američki odbor za ujedinjenu Europu s Allenom 

Dullesom, prvim ravnateljem CLA-e, i Williamom Donovanom, ravnateljem 

CIA-ine preteče OSS-a.' 2 

Iz tih i drugih rasprava proizašla je zamisao o grupiranju 

vodećih političara, političkih savjetnika, vlasnika i upravljačkih tijela medija, izvršnih 

odbora multinacionalnih kompanija i banaka, vojnih vrhovnika i prosvjetnih 

radnika koji bi se sastajali i odlučivali o budućnosti svijeta. Grupacija će biti poznata 

kao Bilderberška skupina, nazvana po Hotelu Bilderberg u Oosterbeeku u Nizozemskoj, 

gdje je od 29. do 31. svibnja 1954. održan prvi susret. Idejni tvorci Bilderberške 

skupine bili su Rothschild i i ljudi kao što su Retinger, princ Bernhard iz Nizozemske, 

Paul Rykcns (predsjednik sapunskog i prehrambenog giganta Unilevera) i, opet taj 

isti čovjek, Averell Harriman. Harrimanov utjecaj na ovo stoljeće teško da bi se mogao 

dovoljno naglasiti iako većina ljudi za njega uopće nije čula. Harriman je bio taj 

koji je dogovorio opskrbu Britanije i Sovjetskog Saveza po načelu zajma-najma; bio 

je vodeći provoditelj Marshallovog plana u Europi (koji je usmjeravao politiku zemalja 

primateljica pomoći); uveo je postupke usvajanja proračuna za obranu s Jeanom 

Monnetom i britanskim državnim službenikom Edwinom Plowdenom, za Sjevernoatlantski 

pakt (NATO) koji se koriste i danas; ravnao je Upravom za zajedničku sigurnost 

koja je ponovno naoružavala Europu tijekom Hladnog rata. Takav je bio čovjek 

čije su obiteljske tvrtke podržavale pojavu Adolfa Hitlera i eugeničkog pokreta. Princ 

176


tajna 

vlada 

Bernhard, bivši njemački SS-ovski časnik, njemački špijun preko kompanije I. G. 

Farben, 33 

a kasnije i jedan od glavnih dioničara uz lorda Victora Rothschilda u Shell 

Oilu, otputovao je u Ameriku da utaba stazu za primanje američkih članova u Bilderberšku 

skupinu. Princ Bernhard rođen je 1911. kao njemački princ od Lupp-Biesterfelda, 

a tijekom života je radio za obavještajni odjel „NW7" I. G. Farbena. Oženio se 

nizozemskom princezom Julianom (Kom. 300) 1937. godine. Nakon nacističke okupacije 

Nizozemske prognani su u London, a taj „bivši" njemački obavještajac radio je 

kao jedan od najviše pozicioniranih ljudi za vezu sa savezničkim snagama. 3 ' 1 

Čovjek 

koji je uvjerio Bernharda da postane paravan bilderbergera bio je onaj nenadmašni 

manipulator... lord Victor Rothschild. Godišnji susret anglo-europsko-američke Elite 

znane kao Bilderberška skupina postat će jedan od ključnih sastavnih dijelova Elitine 

mreže koja danas tvori svjetsku vladu u sjeni. Među onima koji su prisustvovali tom 

prvom susretu u Hotelu Bilderberg 1954. bili su David Rockefeller (CFR); Dean Rusk 

(CFR, TC, Rhodesov stipendist), ravnatelj Rockefellerove zaklade i ministar vanjskih 

poslova za vladavine Johna F. Kennedyja; Joseph E. Johnson (CFR), ravnatelj Carnegiejeve 

zaklade za međunarodni mir i „američki tajnik bilderbergera"; Denis Healey 

(TC, RILA, Kom. 300), britanski ministar obrane iz redova Laburističke stranke od 

1964.-1970. i ministar financija od 1974.-1979.; Hugh Gaitskell, budući voda britanske 

Laburističke stranke prije svoje smrti početkom 1960-ih; i lord Boothby, koji je 

radio s Winstonom Churchillom na objedinjenju Europe. 35 Denis Healey je od 1954. 

bio prisutan na više susreta bilderbergera od ijednog drugog političara Ujedinjenog 

Kraljevstva. Također je postao predsjednik još jedne tvorevine Elite, Prijelaznog 

odbora Međunarodnog monetarnog fonda, te je dobio dotaciju Fordovog fonda 36 

u 

svrhu pokretanja Elitinog Instituta za strateško istraživanje koje je počelo djelovati u 

Londonu 1958. godine. 37 Healey, jedan od vodećih članova Fabijanskog društva, 12 

je godina sjedio u vijeću Kraljevskog instituta za međunarodne poslove te je 1979. 

postao član Rockefellerove Trilateralne komisije. 

Bilderberška skupina sastoji se od malobrojne elitne jezgre, poznate kao Upravni 

odbor. Članovi odbora se ne biraju, a na čelu mu je princ Bernhard, prisni prijatelj 

britanske Kraljevske Obitelji. Na položaju predsjednika ostao je do svoje ostavke 

1976. kada je bio upleten u skandal s podmićivanjem u Lockheedu. Lord Home 

(Kom. 300), bivši britanski premijer, preuzeo je funkciju predsjednika, a od 1991. taj 

je položaj držao lord Carrington. On je iznimno blizak suradnik Henryja Kissingera. 

Carrington je bivši ministar (član kabineta), glavni tajnik NATO-a, član Komiteta 

300 i sadašnji predsjednik Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. Peter Rupert 

Carrington dolazi iz obitelji koja se obogatila radeći u sferi bankarstva. Carrington 

je bio član odbora banke Hambros (preporučen od strane Komiteta 300) povezanog 

s financijskim skandalom oko Michela Sindone u Italiji. To je, pak, povezano sa 

zloglasnom slobodnozidarskom Ložom P2 koja je raskolila talijansku politiku. Među 

drugim poslovnim interesima lorda Carringtona su položaj direktora u Rio Tinto 

Zincu, banci Barclays, Cadbury Schweppesu, Amalgamated Metalu, British Metalu, 

Christiesu (aukcionari) i mjesto predsjednika banke Australian New Zealand Bank. 

U svojoj knjizi Engleski Rothschildi (Vie English Rothschilds) Richard Davis izvješćuje 

da je Lionel Rothschild često navraćao u Carringtonov dom u Whitehallu. 

Te dvije obitelji rodbinski su povezane posredstvom braka petog grofa Roseberyja i 

Hannah Rothschild, Mayerove kćeri, sklopljenog 1878. godine. Na svadbi ju je predao, 

kako to Britanci kažu, premijer Disraeli. 

Bilderberška Elita, poput Carringtona i osoba u upravnom odboru, koordinira 

redovnim sudionicima bilderberških susreta (koji su upućeni u stvarnu strategiju) 

i onima koje se poziva rijetko ili jednokratno (koji možda ne znaju pravi plan te organizacije, 

ali kojima se serviraju stranačke smjernice o tome kako su svjetske institucije 

put do mira i blagostanja). Pripadnici Elite također su vrlo vješti manipulatori 

ega pa mnogi političari, ako ih se pozove na sastanke te skupine, misle da su napokon 

„kročili" na međunarodnu pozornicu. 

Bilderberška skupina sastaje se jednom godišnje, uvijek u najstrožoj tajnosti. U 

takvim se prilikama hoteli prazne od svih gostiju, osim bilderbergera i hotelskog 

osoblja. Na sastancima se raspravlja o strategiji promicanja ciljeva Novog Svjetskog 

Poretka za narednih dvanaest mjeseci, a priprema se i suradnja s drugim pridruženim 

organizacijama. Niti jedna riječ s rasprava ne smije dospjeti u središnja novinska 

izdanja, usprkos prisustvu glavnih medijskih figura poput Katharine Graham (Bil., 

CFR, TC), sadašnje vlasnice Washington Posta, i Conrada Blacka (Bil., TC), vlasnika 

poduzeća Hollinger Group koje kontrolira londonski Daily Telegraph, Jerusalem Post, 

Spectator i desetke drugih medijskih organizacija širom svijeta. Graham je također 

supredsjednik (s Arthurom Ochsom Sulzbergerom iz New York Timesa) u zajednički 

stvaranom International Herald Tribuneu, još jednom propagandnom listu Svjetske 

Elite. Graham je povezan i s časopisom Newsweek i novinskom agencijom Associated 

Press (AP), koja informacijama opskrbljuje bezbrojne medijske agencije diljem 

svijeta, ali ne i informacijama o Bilderberškoj skupini, ili o CFR-u, ili Trilateralnoj 

komisiji. 

Tri člana odbora u carstvu Conrada Blacka, kompaniji Hollinger, i/ili Daily Telegraphu, 

su Henry Kissinger, lord Carrington i sir Evelyn de Rothschild. Black je bio 

član Upravnog odbora Bilderberške skupine. Njegova Hollinger Group ima zanimljivu 

povijest. Ranije je bila poznata kao Argus Corporation, a razvila se iz kompanije 

koju je uspostavio elitni britanski obavještajni odjel iz Drugog svjetskog rata, pod 

nazivom Izvršno tijelo posebnih operacija (engl. Special Operations Executive - SOE), 

zahvaljujući vodećem stručnjaku za ekonomsko ratovanje Edwardu Plunketu Tayloru. 

On je bio poslovni partner Georgea Montegua Blacka, Conradovog oca. Obojica 

su se bavila pivarstvom u Kanadi, a njihov razvitak nalikovao je razvitku Bronfmana, 

obitelji kanadskog gangstera iz doba prohibicije. Danas su Bronfmani tijesno povezani 

s onom zloglasnom organizacijom Elite, Anti-klevetničkom ligom. U Izvršno tijelo 

posebnih operacija Edwarda Plunketa Taylora 1940. postavio je osobno Winston 

Churchill. Kao fasada poslužila mu je funkcija predsjednika uprave privatne kom-


tajna 

viaaa 

parije pod nazivom War Supplies Ltd koju je stvorio SOE. Taylor i George Montegu 

Black preko te su kompanije stekli ogroman imetak, a nakon rata naziv je promijenjen 

u Argus Corporation, što je pak današnji Hollinger Group. Taylor je kompaniju 

napustio 1970. i posvetio se izradi nacrta za bankovne zakone za Kajmanske otoke i 

Bahame koji su, slijedom toga, postali „inozemna" utočišta za utaju novca. Pod rukovodstvom 

Conrada Blacka, niz bilderbergera i drugih osoba spomenutih u ovoj 

knjizi postavljeni su u uprave novinskih izdanja Telegrapha i Hollinger Group. Lijepo 

je znati da imamo slobodno novinstvo, zar ne 

Jedan od članova Upravnog odbora Bilderberške skupine je Andrew Knight, jedan 

od bivših čelnih ljudi Economista, Blackovog Daily Telegrapha, a kasnije i izvršni predsjednik 

grupacije News International Ruperta Murdocha, koja u Britaniji posjeduje 

Sun, Today, News of the World, Times i Sunday Times. Knight je i danas u upravnom 

odboru te organizacije. Od 1982. član je Vijeća uprave Zaklade Ditchley sa sjedištem 

u Ditchley parku nedaleko od Oxforda, u zamku izgrađenom za grofa od Lichfielda 

u šesnaestom stoljeću. Zaklada Ditchley dobila je taj posjed od Romilda i Mariette 

Tree. Nekoć je Ronald bio vrlo uspješni operativac britanske obavještajne službe. 38 

U tom zamku svoje mjesečne sastanke često održava Upravni odbor Bilderberške 

skupine. Zaklada Ditchley je paravanska organizacija Novog Svjetskog Poretka koja 

blisko surađuje s Tavistockovim institutom za ljudske odnose iz Londona, za kojeg 

brojni istraživači tvrde (što je vidljivo i u mnogim objavljenim radovima) daje središte 

za istraživanje masovne manipulacije umom. Nekoliko imena spomenutih u ovoj 

knjizi povezano je s Ditchleyem, uključujući Christophera (lorda) Tugendhata, predsjednika 

Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. Američki ogranak Zaklade 

Ditchley vodi Cyrus Vance (CFR, TC, Bil., Kom. 300), ministar vanjskih poslova u 

doba Čartera i direktor Rockefellerove zaklade. Broj izvjestitelja i medijskih čelnika 

u Bilderberškoj skupini te u drugim nitima te mreže vrlo je visok, ali pokušajte o tim 

susretima pronaći makar i jednu riječ u središnjim medijima. 

Iza bilderbergera stoje Rothschildi i Rockefelleri. Jedan od glavnih manipulatora 

danas je Henry Kissinger, iako je i on samo marioneta onih koji njega nadziru. Kissinger 

je jedan od elitinih članova Bilderberške skupine, Trilateralne komisije i Vijeća 

za vanjske poslove, a povezan je s Kraljevskim institutom za međunarodne poslove, 

Rockefellerovom/Rothschildovom bankom Chase Manhattan i Rockefellerovom zakladom. 

Ujedno vodi svoju vlastitu organizaciju Kissinger Associates, među čijim 

direktorima-osnivačima ćete naći... lorda Carringtona! Kissinger i Carrington imaju 

bliske veze s lordom Rollom od Ipsdena, još jednim bilderbergerom, trilateralistom, 

članom Komiteta 300 i članom odbora organizacije Kissinger Associates. Lord Roll 

(ranije sir Eric Roll) bio je predsjednik trgovačke banke S. G. Warburg. Još jedan od 

bliskih Kissingerovih prijatelja u Engleskoj bio je i operativac britanske obavještajne 

službe i špijun, lord Victor Rothschild. 

Novine The Spotlight iz Washingtona (samoprijegorno objavljuju materijale o kojima 

središnji mediji ne žele izvještavati) neprestano se pokušavaju ubaciti na sastanke 

bilderbergera. Plodna im je godina bila 1991. godina, kada su pribavili popis gostiju 

na sastanku održanom u Baden-Badenu u Njemačkoj. Medu imenima bili su i David 

Rockefeller i niz američkih administratora, političara i kompanijskih rukovoditelja. 

Ondje je bio i Bill Clinton, tada kao guverner države Arkansas, ali uskoro je postao 

predsjednik Sjedinjenih Država. Clinton je također član Vijeća za vanjske poslove i 

Trilateralne komisije, što su dvije stvari zajedničke tom demokratu i njegovom preteči 

u Bijeloj kući, republikancu Georgeu Bushu. Kao i uvijek, tamo je bio i Conrad 

Black, kao i još jedan elitni bilderberger, dugogodišnji čelnik Eiata Giovanni Agnelli 

(Kom. 300). On je najbogatija i najmoćnija figura talijanskog društva, a poslovno je 

angažiran u bankarstvu, osiguranju, zatim u kemijskoj, tekstilnoj, izdavačkoj industriji, 

te u trgovini oružja, i navodno je „težak" 60 milijardi dolara. Njegovim izdavačkim 

carstvom obuhvaćene su dvije od triju vodećih novina u Italiji: La Štampa i 

Corriere dela 

Sera. 

Kladim se da one ne spominju kako je njihov vlasnik jedan od vodećih glasova 

Bilderberške skupine. Henry Kissinger ga je opisao kao „jednog od meni najdražih 

ljudi na svijetu". 1 " 

Europsku kraljevsku lozu predstavljalo je dvoje redovnih sudionika, nizozemska 

kraljica Beatrix (Kom. 300), kći princa Bernharda, i španjolska kraljica Sophia. U 

britanskoj delegaciji bili su John Smith, 10 

kasnije čelnik Laburističke stranke, koji je 

također bio trilateralist; Gordon Brown, ministar iz sjene iz redova laburista; Andrew 

Knight; lord Roll od Ipsdena; Lawrence Freedman, ravnatelj Odsjeka za ratne studije 

na Kings Collegeu; Christopher Hogg, predsjednik kompanije Courtaulds; i Patrick 

Wright, stalni državni podtajnik i šef diplomatske službe. Ondje je bio i Manfred 

Worner, prijašnji glavni tajnik NATO-a, kao i John R. Galvin, vrhovni zapovjednik 

savezničkih europskih snaga u Vrhovnom stožeru te organizacije (engl. Supreme Headquarters 

Allied Powers Europe - SHAPE). Galvin je zagovarao provođenje NATOvih 

operacija izvan njegove sfere utjecaja. Glavnog tajnika NATO-a na tu funkciju 

postavlja Bilderberška skupina. Većina njih, ako ne i svi, bili su bilderbergeri. U novije 

vrijeme bilderbergera Josepha Lunsa zamijenio je lord Carrington, kojega je naslijedio 

Manfred Worner, a nakon njegove smrti 1994. na taj položaj dolazi još jedan pravi 

bilderberger, Willy Claes, belgijski ministar vanjskih poslova (nad kojim je kasnije 

vršena policijska istraga u vezi korupcije). Najnoviji čelnik NATO-a, Španjolac Javier 

Solana (Bil.), ustrajno provodi plan Bilderberške skupine kojim se želi uspostaviti 

jedna europska vojska, proširiti NATO u zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza i omogućiti 

NATO-u da djeluje izvan svog područja utjecaja. Prema navodima u novinama The 

Spotlight, uvođenje svjetske vojske bio je jedan od prioriteta na sastanku u Baden-Badenu, 

gdje je Henry Kissinger, najednom od svojih bilderberških foruma, rekao: 

„Vojska UN-a mora biti sposobna djelovati trenutačno, bilo gdje u svijetu, bez otezanja 

koja proistječu iz činjenice da svaka zemlja donosi odluke temeljene na malograđanskim 

prosudbama." 4 ' 

180 

181


tajna 

viaaa 

Uostalom, dragi moj Henry, ukoliko i bude mnogo sukoba u kojima se Mirovne 

snage UN-a pokažu neadekvatnima i nedjelotvornima, kao npr. u Bosni, Ruandi itd., 

ogorčenost javnosti može se ublažiti ovako: „Znate, kada biste pristali da snage UN-a 

dobiju veće ovlasti, one bi mogle reagirati brže te bi bile upravo onoliko učinkovite 

kao što vi želite". Problem-reakcija-rješenje. Kissinger je također rekao da ga je veoma 

obradovao način na koji je George Bush objavio rat Iraku - obrativši se izravno 

Ujedinjenim narodima iako, prema američkom Ustavu, jedino Kongres ima pravo 

objaviti rat. Kada bi se Amerikance uspjelo uvjeriti da donošenje odluka o ratu prepuste 

UN-Li te kada bi njihova mladež ginula noseći odoru UN-a, boreći se pod UNovom 

zastavom, „malograđanski nacionalizam" u Britaniji, Francuskoj i drugdje u 

svijetu bi nestao, govorahu bilderberški govornici, prema informacijama doušnika 

Spotlighta. Bill Clinton se svojski zalagao upravo za takvu politiku u Bosni, a slična 

nastojanja u tom smjeru vidjet ćemo kod drugih UN-ovih operacija. 

Ista imena koja se neumorno javljaju posvuda prisustvovala su sastanku bilderbergera 

u lipnju 1994. u Finskoj. Medu pozvanim veličinama bio je Peter D. Sutherland 

(TC, Kom. 300), generalni direktor GATT-a, Općeg sporazuma o carinama i trgovini 

(engl. General Agreement on Tariffs and Trade), što je paravan Elite za ukidanje trgovinskih 

barijera i stavljanje svili zemalja na milost svjetskog ekonomskog sustava kojim 

upravlja Elita. Ta je funkcija Sutherlandu savršeno pristajala jer je ranije bio član 

Komisije europske zajednice. Prije negoli je postao čelni čovjek svjetske trgovine, bio 

je bilderberger. Njegov nasljednik na položaju predsjednika Svjetske trgovinske organizacije, 

Talijan Renato Ruggiero, također je bilderberger. Još jedan postojani bilderberger, 

nizozemski premijer Ruud Lubbers, također je bio na sastanku u Finskoj, zajedno 

s bankarima kao što su J. Martin Taylor, izvršni direktor banke Barclays. Druga dva 

imena od većeg značaja britanskim glasačima su Tony Blair (laburist) i Kenneth Clarke 

(konzervativac). Oni su prisustvovali sastanku Bidlerberške skupine 1993. godine u 

Voiiliagmentu u Grčkoj, gdje je David Owen (TC) govorio o Jugoslaviji i budućnosti 

Europe. Tony Blair, tadašnji oporbeni glasnogovornik za pitanja unutarnjih poslova, 

kasnije će postati vođa laburista i premijer, dok će Kenneth Clarke postati ministar 

financija. Obojica podržavaju savezno ustrojenu Europu. 

U lipnju 1995. Bilderberška skupina održala je sastanke u tri ekskluzivna hotela, 

Grand, Park i Palace, na jednom planinskom obronku u Burgenstocku u Švicarskoj. 

Rijetko bi se kada sastajali na istom mjestu dvaput. Slučajno sam u Švicarskoj bio na 

odmoru u vrijeme kada se održavao susret bilderbergera o kojem sam saznao iz novina 

Spotlight nekoliko dana prije svog dolaska. Burgenstock sam posjetio prije sastanka i 

opet zadnjeg dana bilderberških razgovora. Kakve li razlike između mog prvog i drugog 

posjeta! 

Ceste i staze do hotela blokirali su švicarska policija i vojne promatračke postaje 

raspoređene duž čitave planine. 1 sve to prigodom privatnog susreta organizacije koja 

djeluje onkraj „demokratskih" postupaka. 

Policajca na nadzornoj točki upitao sam što se zbiva. Odgovorio je samo: „Strogo 

povjerljivo, strogo povjerljivo". Mnogo više i nije znao. Bila je to vrlo neobična situacija. 

Policajcu sam ja mogao reći nad čime on to stražari, a on sam to nije znao! 

Izvrsno to oslikava način na koji djeluje globalna piramida moći. Po svemu sudeći, taj 

je policajac bio vrlo ljubazan čovjek. Nesumnjivo je imao djecu i unuke te im nije namjeravao 

ostaviti u nasljeđe jednu globalnu fašističku državu. No, stajao je ondje, na 

obronku jedne švicarske planine sudjelujući (ali ne znajući) u skrivanju od bijesnog 

pogleda javnosti istih onih ljudi koji urotnički snuju stvaranje upravo takve svjetske 

diktature. 

Europsko-atlantska skupina (EAG) i Atlantsko vijeće (AC) 

Godine 1954., kada je osnovana Bilderberška skupina, uspostavljena je još jedna organizacija: 

Europsko-atlantska skupina. Njezino sjedište nalazi se na adresi 6 Gertrude 

Street, Chelsea u Londonu. Skupinu je oformio pokojni lord Layton, tadašnji 

potpredsjednik Europskog vijeća, a okuplja članove parlamenta iz svih stranaka, industrijalce, 

bankare, ekonomiste i novinare (zvuči poznato) koji trebaju promicati 

bliskije odnose između „europskih i atlantskih zemalja putem uspostave foruma (u 

Britaniji) za raspravu upućenih sudionika o svojim problemima i mogućnostima za 

bolju ekonomsku i političku suradnju međusobno te s ostatkom svijeta". 42 

To znači, 

da se poslužimo njihovim vlastitim riječima, povezivanje s međunarodnim organizacijama, 

uključujući Europsko vijeće, NATO, Organizaciju za europsku suradnju 

i razvoj (engl. Organisation for European Co-operation and Development - OECD), 

Zapadnoeuropsku uniju, Europsku uniju, Europsko udruženje slobodne trgovine, 

GATT - svjetsku organizaciju „slobodne" trgovine i Ekonomsku komisiju za Europu. 

I, mogli bi oni dodati, svaku organizaciju koja želi uspostavu svjetske vlade i 

koja se u tu svrhu može iskoristiti. Njezinom hijerarhijom vladaju članovi Gornjeg 

doma, uključivši i predstavnika američkog paravana Novog Svjetskog Poretka, Vijeća 

za vanjske poslove. Među potpredsjednicima na tom popisu iz 1990-ih, kojeg sam 

pribavio, su: lord Carrington, predsjednik Bilderberške skupine; lord Chalfont, predsjednik 

„Odbora za obranu" u nadleštvu Gornjeg doma; Graham Dowson, supredsjednik 

Europske lige za europsku suradnju; Douglas Fairbanks, Vijeće za vanjske 

poslove; lord Gladwyn, predsjednik Europskog pokreta; Robert Maxwell (pokojni), 

pronevjeritelj, Mossadov agent i izdavač novina Daily Mirror; sir David Nicholson, 

predsjedatelj Europskog pokreta; Derek Prag, predsjedatelj Londonskog europskog 

društva; lord Pym koji je preuzeo funkciju ministra vanjskih poslova nakon lorda 

Carrington u vrijeme Falklandskog rata i lord Shawcross. 

Atlantsko vijeće (nekadašnje Britansko atlantsko vijeće) slična je organizacija, čak 

i na razini samog osoblja. Medu njegovim potpredsjednicima su: lord Carrington; 

lord Gladwyn; lord Pym; lord Shawcross; grof od Bessborougha, bivši predsjednik 

Europsko-atlantske skupine; lord Home, bivši premijer iz redova konzervativaca i 

prijašnji predsjednik Bilderberške skupine; Edward Heath, bivši premijer konzerva- 

182 

183


tajna 

vlada 

tivac, bilderberger, trilateralist i opsesivni pobornik Europske unije; Denis Healey; 

William Rogers, bilderberger, bivši laburistički ministar, i jedan iz "bande četvorice" 

koji je oformio otpadničku Socijaldemokratsku stranku, sadašnju Liberalno-demokratsku 

stranku. 

Da Kraljevski institut za međunarodne poslove nije tako plah glede popisa svojeg 

članstva, mnoga imena aktivna unutar tih dviju organizacija našli biste također i u 

RIIA-i, u to sam siguran. Europsko-atlantska skupina i Atlantsko vijeće dijelovi su 

mreže Novog Svjetskog Poretka. 

Trilateralna komisija 43 

Sljedeći element mreže tajne vlade otkrio je 1972.-1973. David Rockefeller (Kom. 

300), direktor banke Chase Manhattan, vodeći bilderberger i vodeći manipulator iz 

Vijeća za vanjske odnose, u kojem je bio dugogodišnji predsjedatelj. David Rockefeller 

jedan je od najistaknutijih, i najočitijih, manipulatora pod okriljem Novog Svjetskog 

Poretka na Planeti, premda je i on samo lutak onih koji se u piramidi nalaze 

iznad njega. Stvorio je Trilateralnu komisiju koju, kao što se dade zaključiti iz njenog 

imena, čine tri grupacije: Sjedinjene Države, Europa i Japan. Za ostvarenje takve ideje 

Rockefellera je djelomično nadahnuo Zbigniew Brzezinski (TC, CFR, Bil.), profesor 

na Sveučilištu 

Columbia, kojeg nadzire Elita. Brzezinski je također bio istraživao 

potrebu za američko-europsko-japanskom suradnjom radeći pri „trustu mozgova", 

opet pod kontrolom Elite, Brookingsovom institutu u Washingtonu. 

Brzezinski je napisao knjigu pod nazivom Između dva doba: Uloga Amerike u tehnotronskoj 

eri (Between Two Ages: Americas Role In Vie Teclmotronic Era), u kojoj 

opisuje jedno novo društvo „...koje kulturno, psihološki, društveno i ekonomski oblikuje 

utjecaj tehnologije i elektronike - naročito u sferi računala i komunikacija". 44 U 

knjizi kaže da „državni suverenitet više nije održiv koncept" i predlaže kretanje - u 

fazama - „prema jednoj većoj zajednici razvijenih nacija ... preko raznoraznih posrednih 

veza i već nastajućih ograničenja državnog suvereniteta". Godine 1990. napisao 

je u New York Timesu, glasilu Elite, da Europa treba slijediti politiku „utemeljenu na 

veličanstvenom konceptu trans-europske zajednice naroda s Europskom zajednicom 

u svojem ishodištu. No, moramo prigrliti i Središnju Europu i ujedno se moramo 

otvoriti mogućem udruživanju sa Sovjetskim Savezom". Jasno vam je odakle tip dolazi. 

Davida Rockefellera Brzezinski se tako dojmio da ga je ovaj postavio za direktora 

Trilateralne komisije, koja je novačila članove iz svih područja utjecaja i moći u Sjedinjenim 

Državama, Europi i Japanu. Mnogi od unovačenih već su bili članovi Vijeća 

za vanjske poslove; neki su istovremeno bili bilderbergeri, a drugi, poput Henryja 

Kissingera, bili su povezani sa svima njima a ujedno i s Kraljevskim institutom za 

međunarodne poslove. Među sedamnaestero ljudi koji su se sastali na Rockefellerovom 

imanju (Pocantico Hills u Tarrytownu u državi New York) gdje su osmišljavali 

Trilateralnu komisiju 23. i 24. srpnja 1972., bili su C. Fred Bergsten (CFR, Bil.), viši 

znanstveni suradnik na Brookingsovom institutu i bivši savjetnik Henryja Kissingera 

za međunarodne ekonomske odnose; i McGeorge Bundy (CFR, Bil.), predsjednik 

Fordove fondacije i ravnatelj Vijeća za nacionalnu sigurnost za vladavine Johna Kennedyja, 

a potom i Lyndona Johnsona. Prva financijska potpora Trilateralnoj komisiji 

došla je od Davida Rockefellera, Fordove fondacije, Zaklade Kettering, Zaklade Lilly, 

Fondacije Rockefeller Brothers i Thyssenove fondacije, uz manje iznose koje su donirale 

organizacije kao što su General Motors, Exxon, Coca Cola, časopis Time, CBS i 

banka Wells Fargo. 45 Svoje sjedište Komisija je smjestila na adresi 345 East 46th Street 

u New Yorku. 

Jedno od prvih nastojanja Davida Rockefellera i njegove Trilateralne komisije bila 

je postavljanje jednog člana Komisije u Bijelu kuću na funkciju predsjednika Sjedinjenih 

Država stoje prije moguće. U tome je uspio prilikom narednih izbora kada je 

Jimmy Carter, demokrat i uzgajivač kikirikija iz Georgije, pobijedio Geralda Forda. 

Kao predsjedničkog kandidata, Čartera su odabrali Rockefeller i Brzezinski te je korištena 

čitava Elitina mreža novca, medija i prljavih trikova kako bi se osiguralo da 

bude izabran. Carter je bio još jedan marionetski predsjednik kojeg je kontrolirala 

Elita. Njegove govore u izbornoj kampanji pisao je Brzezinski, a njegov pristupni govor 

kao kandidata Demokratske stranke predstavlja najveću uvredu istini. U svijetu 

politike ljudima nećete reći za što se točno zalažete, reći ćete im ono što žele čuti, tj. 

za što oni žele da se zalažete. Pogledate li odakle Carter dolazi, ima li boljeg primjera 

za ovo što opisujem od njegovih rečenica kada je govorio o: 

političkoj i ekonomskoj eliti koja je krojila odluke i nikada nije morala odgovarati 

za učinjene pogreške, niti je morala trpjeti nepravdu. Kada zavlada nezaposlenost, 

oni nikada ne čekaju u redu za posao. Kada oskudica proistječe iz zbrkanog sustava 

socijalne skrbi, oni nikada ne ostaju bez hrane ili odjeće ili prenoćišta. Kada su 

državne škole manje kvalitetne ili su razdirane gloženjem i neslogom, njihova djeca 

pohađaju ekskluzivne privatne škole. A kada birokracija nabuja i počne ometati 

normalno funkcioniranje sustava, oni koji imaju moć uvijek uzmognu otkriti i zauzeti 

niše posebnog utjecaja i povlastica." 46 

Svakako, Jimmy, svakako. Na kraju je mogao dodati: „A tako i treba". 

Carterova administracija vrvjela je članovima Trilateralne komisije. U njenim su 

redovima bili Walter Mondale, potpredsjednik; Cyrus Vance, ministar vanjskih poslova; 

Warren Christopher, zamjenik ministra vanjskih poslova; Harold Brown (CFR), 

ministar obrane; W. Michael Blumenthal (CFR), ministar financija; C. Fred Bergsten 

(CFR, Bil.), savjetnik ministra financija za međunarodna pitanja; Henry Owen 

(CFR), putujući ambasador i posebni predstavnik predsjednika za ekonomske samite; 

Paul C. Warnke (CFR), glavni pregovarač za razoružanje; Andrew Young (CFR), 

veleposlanik u Ujedinjenim narodima, Paul A. Volcker (CFR, Bil.), predsjednik 

Uprave Federalnih rezervi, i... Zbigniew Brzezinski (CFR, Bil.), Carterov savjetnik 

za nacionalnu sigurnost. Bila je to trilateralna administracija. Kao vječita šala među


Rimski klub javno je utemeljio 1968. talijanski Slobodni zidar Aurelio Peccei (Kom. 

300) koji je svome prijatelju, bivšem američkom ministru vanjskih poslova Alexanlajna 

viaaa 

upućenima uvriježila se situacija u kojoj bi Carter, kada god bi bio suočen s odlukom 

ili dokumentom u vezi vanjske politike, rekao: „Provjeri to kod Brzezinskog" ili ,J e 

li 

to vidio Brzezinski" 47 

Paula Volckera na mjesto upravitelja Federalnih rezervi postavio 

je Carter po naputku Davida Rockefellera. To je jedan od najutjecajnijih položaja 

u Elitinoj mreži odakle možete kontrolirati američko gospodarstvo. Volcker je postao 

sjevernoamerički predsjednik Trilateralne komisije, a bio je i bilderberger i član 

Vijeća za vanjske poslove. Upraviteljem „Feda" ostao je dok nije zamijenjen tijekom 

Reaganove administracije sadašnjim nositeljem te dužnosti, Alanom Greenspanom, 

koji je također član TC-a, CFR-a i Bilderberške skupine. Naravno, čista slučajnost. 

Utjecaj Trilateralne komisije proširio se po cijelom svijetu, uz članstvo koje je uključivalo 

američku, europsku i japansku elitu. Irska je bila dobro zastupljena u izvršnom 

odboru TC-a u Europi preko premijera Garreta Fitzgeralda (Bil.) i tada malo poznate 

Mary Robinson koja će kasnije postati prva predsjednica Irske. Nakon što sam govorio 

o tim stvarima na susretu u Totnesu na jugozapadu Engleske pristupila mi je jedna 

gospođa iz publike. „Ovo je prvi puta da čujem kako netko govori o tome od kada mi 

je muž (koji je radio za južnoafričku vladu) pokazao dokument u kojem stoji da je 

Trilateralna komisija naredila Britaniji da se povuče iz Rodezije", rekla je. Ta gospođa, 

poput većine u svijetu, u doba kada je čula za taj dokument nije bila čula za Trilateralnu 

komisiju. Tko je bio britanski ministar vanjskih poslova u to vrijeme, razmišljao 

sam, tijekom administracije Margaret Thatcher (Bil.), kada je Britanija napustila Rodeziju, 

sadašnji Zimbabve Bio je to... lord Carrington, bilderberger i član Trilateralne 

komisije. On je nastavljao s politikom koju je započela prijašnja laburistička vlada 

Jima Callaghana (Bil.), sada predsjednika, zajedno s lordom Carringtonom i lordom 

Jenkinsom (TC, Bil.) sa Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. A tko je bio 

Callaghanov ministar vanjskih poslova David Owen, skorašnji član Trilateralne komisije 

koji je blisko surađivao s Andrewom Youngom, Carterovim veleposlanikom 

pri Ujedinjenim narodima i članom Trilateralne komisije. Također sam se sjetio daje, 

kada je Europska zajednica trebala poslati „ambasadora" da pregovara o miru u Bosni, 

odabran... lord Carrington. Kada on „nije uspio" poslali su... Davida Owena. Na 

prizorište sukoba kasnije je došao „nezavisni" pregovarač iz Amerike - Jimmy Carter. 

I, nastavili mozgati, tko je bio ministar vanjskih poslova kada se odlučivalo o politici 

koja je 1982. godine dovela do Falklandskog rata između Britanije i Argentine Lord 

Carrington. Poslije onoga što se dogodilo on je dao ostavku, a nagrađen je mjestom 

glavnog tajnika NATO-a! Također duboko umiješan u pregovore o Rodeziji i prelasku 

od bjelačke diktature ka diktaturi Roberta Mugabea bio je lord Soames, jedan od 

direktora kompanije N. M. Rothschild do 1979. Siguran sam da sve te podudarnosti 

imaju neko bezazleno objašnjenje. Samo što se nijednog ne mogu sjetiti. 

Rimski klub i Ekološki pokret 

deru Haigu (TC) jednom rekao da se osjeća kao ponovno utjelovljeni Adam Weishaupt.' 

18 

Weishaupt je bio čovjek koji je stajao iza novodobnih Iluminata. Peccei je bio 

glavni direktor tvrtke Fiat Motor Company u vrijeme njenog predsjednika i istaknutog 

bilderbergera Giovannija Agnellija (Kom. 300). Rimski klub je nastao tijekom 

sastanaka na privatnom imanju obitelji Rockefeller u Bellagiu u Italiji. 49 Tadašnja i sadašnja 

uloga Rimskog kluba bila je da širi propagandu o ekološkoj krizi te da se time 

posluži kao opravdanjem za centralizaciju moći (problem-reakcija-rješenje) i obuzdavanje 

industrijskog razvoja, kako na Zapadu tako i u takozvanom Trećem svijetu. 

Ujedno je to još jedno „opravdanje" za kontrolu rasta stanovništva (eugenika). Peccei 

je bio gorljivi zagovornik svjetske vlade, a njegov Rimski klub razradio je planove za 

preustroj svijeta u pet regija pod kontrolom središnje svjetske vlasti. Klub je objavio 

brojne „izvještaje", uključujući Granice razvoja (Limits to Growth) 1972. godine, 

kojeg su sponzorirali Rockefelleri. Distribuiran je u obliku sveska mekih korica od 

197 stranica i objavljen u 18 izdanja na 23 jezika. Granice razvoja naširoko su citirali 

pripadnici ekološkog pokreta kao potkrepu svojih tvrdnji, no trebali bi uzeti u obzir 

činjenicu da je sve što dolazi iz Rimskoga kluba dio plana kojim Elita želi usmjeravati 

rasuđivanje ljudi i uvjeriti ih da prihvate ciljeve Novog Svjetskog Poretka. Isto to čini i 

„duhovni/umjetnički" izdanak Kluba - Budimpeštanski klub - pod vodstvom Ervina 

Laszla, suradnika Aurelija Pecceia. Također bi trebali razmisliti o činjenici da je Peccei 

kasnije priznao kako je računalo koje je iznijelo njihove podatke i opravdanja bilo 

pretprogramirano da proizvede željene rezultate. Rekao je da je to napravljeno zato 

što državama treba ,,šok-tretman" kako bi prihvatile mjere kontrole rasta stanovništva. 

50 

O metodama Rimskog kluba uvaženi ekonomist Gunnar Myrdal kaže: 

„Upotreba matematičkih jednadžbi i ogromnog računala, koje bilježi alternative 

apstraktno koncipiranih politika unutar'simulacijskog modela svijeta', mogu impresionirati 

prostodušnu širu javnost ali ima vrlo malo, ima li je uopće, znanstvene 

valjanosti. Tvrdnja da je ta 'vrsta modela zapravo jedno novo oruđe čovječanstva' 

nažalost nije točna. Ona predstavlja kvaziučenost one vrste koje, već jako dugo, 

imamo i previše..." 51 

Upravo je pod utjecajem Rimskoga kluba i njegovih „podataka" objavljen još jedan 

izvještaj koji je imao presudni učinak na pospješivanje „svjesnosti o potrebi očuvanja 

okoliša". Studiju je naručila Carterova administracija koja je bila pod nadzorom Trilateralne 

komisije. Dana 24. srpnja 1980., posljednjih mjeseci Carterove vlasti, njegov 

ministar vanjskih poslova Edmund Muskie (TC, CFR) predsjedniku je predstavio 

izvještaj „Global 2000". U njemu je iznesena globalna slika prekomjernog broja stanovništva, 

nestašice resursa i hrane te prijetnji okolišu koje će, prema navedenim procjenama, 

do 2000. godine uzrokovati smrt najmanje 170 milijuna ljudi. Šest mjeseci 

kasnije objavljen je drugi izvještaj pod naslovom „Svjetska budućnost: Vrijeme je za 

akciju", djelo Vijeća za kvalitetu okoliša pod okriljem Bijele kuće. U njemu se poziva 

187


na niz mjera kao odgovor na krizu spomenutu u izvještaju „Global 2000", a pri vrhu 

popisa takvih odgovora bila je... kontrola rasta stanovništva putem sterilizacije i drugih 

sredstava. U oba se izvještaja poziva, u stvari, na sprječavanje znanstvenog razvoja 

i prijenosa tehnologije u zemlje u razvoju. Ubrzo je takva politika naišla na pohvale 

širom svijeta. Cyrus Vance (TC, CFR, Bil., Kom. 300), Carterov ministar vanjskih 

poslova prije Muskieja, u tu je svrhu predsjedao „Odborom za 2000. godinu". Vance 

je bio taj koji je potaknuo izradu izvještaja „Global 2000" i „Svjetska budućnost" 

tijekom svog mandata u Carterovom Ministarstvu vanjskih poslova. U svom prvom 

službenom govoru u Ujedinjenim narodima 1977. Vance je odbacio pozive zemalja 

u razvoju da se izvrše promjene u Međunarodnom monetarnom fondu i promijeni 

nepravedni ekonomski sustav. Umjesto toga predložio je „...novi svjetski poredak temeljen 

na brizi za okoliš". Što se mene tiče, imao bih više povjerenja u probleme i rješenja 

koje su iznijeli Rimski klub i ta dva američka izvještaja da ljudi koji iza njih stoje 

nisu oni isti političari, bankari, industrijalci i akademici koji podržavaju i promiču 

politiku institucija pod kontrolom Elite: Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), 

Banke za međunarodna poravnanja i Svjetske banke, koje su pak odgovorne za smrt, 

izgladnjivanje i patnje milijardi ljudi na čitavom našem planetu. Jedan od arhitekata 

izvještaja „Global 2000" bio je Robert McNamara (TC, CFR, Bil.), bivši predsjednik 

Svjetske banke, čija je politika dala maha genocidu okoliša i ljudi u Trećem svijetu! 

Imao bih više povjerenja da ti »ekološki spasitelji" nisu isti oni ljudi koji priječe 

uvođenje sada znanih tehnologija, kao što je tehnologija besplatne energije. 52 

Takva 

bi tehnologija u nekoliko godina mogla zamijeniti današnja fosilna goriva čijim se 

izgaranjem pridonosi ekološkom masakru. Ne slažem se s onima koji kažu da kriza 

okoliša ne postoji i da je sve to samo izmišljotina i propaganda. Mislim da planetu 

Zemlji nanosimo grozne rane, a nastavimo li to činiti doći će do katastrofalnih posljedica 

koje se zapravo već i osjećaju. Smatram, međutim, da te rane svjesno zadaje 

Elita te ih u određenim područjima nesumnjivo preuveličava u propagandne svrhe, 

kako bi se stvorio još jedan u nizu globalnih scenarija problem-reakcija-rješenje'. 

Kada bi oni koji stoje iza svega ovoga uistinu marili za okoliš i živote onih koji u 

sadašnjem sustavu tako strašno pate, objelodanili bi zataškane tehnologije čijom bi se 

primjenom uvelike smanjile štete koja se Zemlji bezobzirno nanosi. Izvještaji poput 

„Global 2000", „Svjetska budućnost" i oni koje je izradila Elita/Rimski klub svoje nalaze 

zasnivaju na onome što nazivaju „sadašnjim trendovima". 

No, što su to „sadašnji trendovi" Oni su samo rezultat sadašnje politike manipulatora 

iz redova Elite. Promijenite li politiku, promijenit ćete i „trendove" i preporuke 

o tome kako reagirati na te „trendove". Silovanjem okoliša Trećeg svijeta stvara se 

ovisnost milijardi ljudi o ekonomskom sustavu pod kontrolom Elite jer se uništava 

njihova sposobnost održivog življenja bez vanjske „potpore". Prema tome, od štete 

nanesene okolišu užasno trpi velika masa čovječanstva, ali je to odličan instrument za 

ostvarenje težnji Elite. Promijenite li takvu politiku i promijenite „trendove" (ovisnost 

stvorenu zadiranjem u okoliš), učinit ćete bespredmetnima „rješenja" predložena u 

izvještajima Rimskoga kluba. No, zanimljivo da takvi izvještaji nikada ne pozivaju na 

obustavu Elitine politike, jer su objavljeni uradci dio te politike. 

Većina boraca za očuvanje okoliša iskreno agitiraju za ono što vjeruju da je ispravno, 

ali ima i onih koji svjesno rade po planu Novog Svjetskog Poretka. Moram reći 

da nisam pretjerano uvjeren kada čujem da se ljudi poput Ala Gorea (CFR), Clintonovog 

potpredsjednika (TC, CFR, Bil), predstavljaju kao „borci za očuvanje okoliša". 

Njegovu zabrinutost za okoliš i čovječanstvo uzimao bih malo ozbiljnije da nije bio 

jedan od Demokrata koji je glasao s Republikancima Georgea Busha za pokretanje 

Zaljevskog rata 1991., kao i da njegova politika za očuvanje okoliša nije sišla ravno 

sa stranica izvještaja Rimskoga kluba i „Global 2000". Tijekom 1980-ih sudjelovao 

sam u kampanjama za zaštitu okoliša i postao nacionalni glasnogovornik britanske 

Stranke zelenih pa znam da su mnoge reakcije ekološkog pokreta proizašle iz pristupa 

Rimskoga kluba i izvještaja „Global 2000", kako problemima tako i rješenjima. Još 

uvijek se borim za očuvanje okoliša, ali sada iz jedne daleko, daleko šire perspektive 

i jasno mi je kako se „zelenim pokretom" manipulira na način da on sam promiče 

Novi Svjetski Poredak. Kada, na primjer, zeleni pokret predstavlja energiju dobivenu 

vjetrom i valovima kao alternativne oblike energije koji će zamijeniti fosilna goriva 

nisu nimalo uvjerljivi, pa se čini kako nemamo drugog izbora nego da nastavimo 

eksploatirati Planetu i zagađivati je. Time se dodatno prikriva činjenica da besplatna 

energija odavno postoji. Danas također uviđam kako je pritisak za kontrolu rasta 

stanovništva vršila, i oduvijek vrši, Elita, kako bi opravdala politiku eugenike. 

Glavna tema raznoraznih izvještaja o stanju okoliša jest to da se gospodarski rast 

mora zaustaviti, s čime bi se veći dio ekološkog pokreta složio. Složio bih se, zapravo, 

i ja. Kao i kod svega ostalog smatram da, želimo li u bilo kojoj situaciji proniknuti 

istinu, moramo dobro proučiti nijanse sive boje. Na jednoj strani imate borce za okoliš 

koji se protive rastu, a na drugoj imate neke od onih što proučavaju zavjeru oko 

Novog Svjetskog Poretka, koji kažu da su ekološki problemi jedna velika prijevara. 

Istinu nazirem negdje u sredini. Da, ekoloških problema ima, ali pitanja koja moramo 

postaviti su ova: Jesu li ekološki problemi stvoreni namjerno, uglavnom da bi 

proizveli situaciju 'problem-reakcija-rješenje I da li se barem neki aspekti „ekološke 

krize" namjerno ističu i preuveličavaju kako bi se ubrzala reakcija javnosti u obliku 

problema-reakcije-rješenja Uvjeren sam da odgovor na oba pitanja glasi: da. Na isti 

način možemo promatrati i gospodarski rast. Neki kažu da se mora zaustaviti, a drugi 

kažu da rastu nema granica. Ali, što je rast To je tek mjerilo količine novca koja se 

godišnje troši na robu i usluge. To je ona brojka koju zovemo bruto nacionalnim proizvodom 

(BNP) ili bruto domaćim proizvodom (BDP). „Rast" je, dakle, ukupni iznos 

svih pozitivnih i svih negativnih događaja u svijetu po pitanju trošenja novca, i to je 

sve. Novac utrošen na poboljšanje života ljudi i onaj potrošen na ratove, prometne 

nesreće i reagiranje na katastrofe tankera s naftom - računaju se, pri takvom sustavu 

mjerenja, potpuno isto, budući da svi ti iznosi pridonose ukupnom iznosu gospodarskih 

kretanja - BDP-u. To je čista lakrdija. Ono što zovemo rastom ne kazuje nam 

189

ništa, osim da su naši gospodarski pokazatelji besmisleni. Kada govorimo o zastoju 

rasta ili kada kažemo da rastu nema granica, moramo se zapitati: „Kakvog to rasta \ 

- rasta čega" Naravno, govorimo li o stalnom širenju onoga što uzimamo od Planeta 

a vraćamo mu u vidu zagađenja, takav rast ima svoje granice. Ali, kada se objelodane 

sva istinska dostignuća rizike i tehnologije i kada postanu dio našeg svakodnevnog 

života, tada ćemo vidjeti da nam to zataškano znanje može pružiti toplotu i energiju 

potrebnu za ugodan život svih naroda svijeta, i sve to bez ogoljivanja našeg planeta. 

Unutar tog sustava rast onoga što bismo mogli nazvali „uzmi-napravi-odbaci" i 

„kopaj-spali-zagadi" doista se može usporiti pa čak i zaustaviti, i svatko na ovome 

svijetu imat će - istovremeno - bolji, ali ne i tehnološki nazadan život. Prestanak rasta 

sustava „uzmi-napravi-odbaci" i stvaranje boljih uvjeta života za sve ljude nisu u 

proturječju. To će biti moguće stanemo li na kraj zataškavanju znanstvenih spoznaja, 

a one će nam pomoći da riješimo „probleme" okoliša i čovjekova življenja koji su 

isplanirani kako bi nas se lakše kontroliralo. Jasno je da briga o okolišu sve češće služi 

kao opravdanje za uvođenje centralizirane kontrole. Na tome rade, uz Rimski klub, 

i Ujedinjeni narodi. U veljači 1972. u The Humanistu, časopisu Američkog humanističkog 

(ovaj-svijet-je-sve-što-postoji) udruženja objavljen je oglas sponzoriran od 

strane Svjetskog udruženja svjetskih federalista 53 

(engl. World Association of World 

Federalists - WAWF) koje je pod kontrolom Rockefellera/CFR-a. Obratite pažnju na 

upotrebu riječi kao što su „problem" i „rješenje". U oglasu stoji: 

„Svjetski federalisti smatraju daje ekološka kriza s kojom se suočava planeta Zemlja 

globalni problem i da stoga zahtijeva 'globalno' rješenje - svjetsku Agenciju Ujedinjenih 

naroda za okoliš koja će usvojene odluke moći i provesti. WAWF je iznio 

prijedlog da se osnivanje upravo takve agencije razmotri na Konferenciji UN-a o 

okolišu koja će se 1972. održati u Stockholmu." 

Ovdje je zanimljiv odabir trenutka: 1972. godine objavljen je izvještaj Rimskoga 

kluba pod nazivom „Granice rasta". Postrojbe su se pripremale za bitku. U toj je 

bitci trebalo uvjeriti javnost da imamo globalni problem s okolišem i da nam treba 

globalno - centralizirano - rješenje. Ta UN-ova Konferencija o okolišu urodila je 

stvaranjem UN-ovog programa za zaštitu okoliša (UNEP). Prvi izvršni direktor bio je 

Kanađanin Maurice Strong (Kom. 300), milijunaš, naftaš i bivši punomoćnik Rockefellerove 

zaklade. Na štokholmskoj konferenciji bio je glavni tajnik, a njegov je glas 

vrlo utjecajan u Rimskom klubu. Strong i David Rockefeller napisali su predgovor 

knjizi Trilateralne komisije Onkraj međuovisnosti: Preplitanje svjetske ekonomije i Zemljine 

ekologije (Beyond Interdependence. The Meshing Of The Worlds Economy And 

The Earths Ecology. 51 

Među suautorima je bio Strongov prijatelj i zemljak, Kanađanin 

Jim MacNeill koji mu je u Stockholmu bio savjetnik. Obojica su bila i članovi Svjetske 

komisije o okolišu i razvoju, a MacNeill, kao glavni tajnik te organizacije, imao je 

jednu od vodećih uloga pri pisanju izvještaja pod nazivom „Naša zajednička budu- 

ćnost" još jedan svezak kojeg ekološki pokret neumorno citira. Također je poznat i 

kao Izvještaj Brundtland, po norveškoj premijerki Gro Harlam Brundtland koja je 

taj izvještaj potpisala. Ona zdušno podržava Europsku uniju i mjere obuzdavanja 

rasta stanovništava. Njen suprug Arne Olav Brundtland je bilderberger. 

Godine 1992. u Rio de Janeiru u Brazilu održan je dugo najavljivani Samit Ujedinjenih 

naroda o Zemlji koji je okupio čelnike svjetskih vlada i najpoznatije zagovornike 

očuvanja okoliša, poput Britanca Jonathana Porritta, bivšeg predsjednika 

britanske udruge Prijatelji Zemlje a sada savjetnika princa Charlesa. Glavni tajnik 

samita u Riu bio je, ma vidi ti to... Maurice Strong, zeleni prijatelj Davida Rockefellera. 

Strongov savjetnik bio je još jedan Rockefellerov zeleni pajdaš... Jim MacNeill. 

Knjiga Onkraj međuovisnosti, prilog Trilateralne komisije razmatranjima o okolišu, 

izdana je dok se pripremao samit u Riu, a tada je i Vijeće za vanjske odnose objavilo 

knjigu Svjetsko gospodarstvo i okoliš (Global Economic and the Environment). 

Tema je bila... centralizacija kontrole s ciljem da se zaštititi svijet. Maurice Strong 

je predsjednik Svjetskog saveza udruga Ujedinjenih naroda, supredsjedatelj Svjetskog 

gospodarskog foruma i član Rimskoga kluba, između bezbroj drugih tijela 

zadojenih Novim Svjetskim Poretkom. Strong se služi okolišem kako bi opravdao 

centralizaciju moći. 

Još jedno dobro poznato zeleno lice iza samita u Riu bio je Lester R. Brown, 

„anti-establišmentski" predsjednik Instituta Worldwatch u Washingtonu. Njegovo 

ga zaziranje od establišmenta, međutim, ne sprječava da bude članom CFR-a. Njegov 

Institut objavljuje godišnje izvještaje o „Stanju u svijetu" u kojima se potanko 

opisuje uništavanje svjetskog okoliša. Njihova verzija iz 1989. koju imam na vlastitoj 

polici s knjigama obavještava me da: „Fond braće Rockefeller, Zaklada Winthrop 

Rockefeiler i Fondacija George Gund pružaju glavninu financijske potpore za 

izvještaje iz serije „Stanje u svijetu". Ne mogu reći da sam time iznenađen. U svojem 

izvještaju „Stanje u svijetu" iz 1991. godine Brown kaže: 

„...bitka za spas Planeta zamijenit će bitku za ovu ili onu ideologiju, kao okvirnu 

temu novog svjetskog poretka... [a] okončanjem ideološkog sukoba koji je prevladavao 

u čitavoj jednoj generaciji međunarodnih odnosa pojavit će se jedan novi 

svjetski poredak, uobličen jednim novim planom." 55 

Elita je očigledno mobilizirana da progovara istim glasom i da koristi iste zagovornike 

očuvanja okoliša - ali, naravno, ne sve - koji ne znaju da su manipulirani. 

David Rockefeller (Kom. 300), Henry Kissinger (Kom. 300), Francois Mitterand 

(Kom. 300), Willy Brandt (Kom. 300), Mihael Gorbačov i još mnogo njih ponavljali 

su poput papiga partijski stav o okolišu koji glasi, jezgrovito rečeno, globalna kriza = 

globalno rješenje. Gorbačov, kojeg su dobro istrenirali njegovi prijatelji Rockefeller i 

Kissinger, odjednom je počeo strastveno pričati o okolišu. Te je rekao: 

190 

191

. / /JI/MU LC VUD UJIUUUU/ll 

„Ekološka kriza koju danas proživljavamo - od iscrpljivanja ozona do sječe šum 

i katastrofalnog zagađenja zraka -tragičan je ali uvjerljiv dokaz da su djelići s« 

jeta u kojem svi mi živimo međusobno povezani i međusobno ovisni. To znači 

da nam na polju ekologije treba odgovarajuća međunarodna politika. Jedino 

ćemo osmišljavanjem takve politike izbjeći katastrofu. Istina, razrada takve politike 

predstavlja neuobičajene i teške probleme koje će utjecati na suverenitet 

država u svijetu." 56 

Kolumnistica New York Timesa Flora Lewis (CFR) pozdravila je Gorbačovljev poziv 

na donošenje „plana globalnog kodeksa ponašanja u sferi okoliša ... [koji bi] imao 

značajke svjetske vlade jer bi omogućio da Svjetski sud sudi svjetskim državama". 57 

Mreža tajne vlade ima toliki broj članova unutar medija da joj uopće ne predstavlja 

problem osigurati njihovu podršku za vlastite manevre. Problemi s okolišem postoje, 

a većinu je izazvala politika Elite, ali budite vrlo oprezni prije nego što prihvatite 

propagandu onih koji žele centralizaciju politike koja se bavi okolišem. Oni se žele 

dočepati vašeg uma. Mislim da ne bi bilo zgorega zaviriti u glavne financijere ekoloških 

organizacija i pozadinske informacije o njihovim istaknutim ljudima pa vidjeti 

postoje li kakve veze s mrežom Elite. 

Rimski klub i kontrola rasta stanovništva 

Još jedan zlokobni aspekt Rimskoga kluba i genijalaca koji osmišljavaju Elitine „zelene" 

kampanje njihovo je manipuliranje okolišem u svrhu promicanja kontrole rasta 

stanovništva - eugenike. Sasvim je jasno, kao što kažu promicatelji Novog Svjetskog 

Poretka, da je broj ljudi koje bi ova Planeta mogla hraniti ograničen. To je neosporno, 

jer kada svaki kvadratni metar Zemlje budu zauzimala po tri čovjeka bit će nas očito 

previše. Granice dakle postoje. Ali, ovdje si opet moramo postaviti neka pitanja. 

Što znači - previše 

Ne bi li noseći kapacitet Zemlje (gdje bi se moglo živjeti komotno, bez prenapučenosti) 

bio daleko veći da industrijske i bankarske elite ne pustoše potencijale za proizvodnju 

hrane u Trećem svijetu i da su dosad zataškavane znanstvene i tehnološke 

spoznaje dane na uvid svima 

Da li se predviđanja o brojčanom slanju stanovništva u budućnosti namjerno preuveličavaju 

kako bi se opravdala politika globalne eugenike 7 . 

Odgovori na ta pitanja, kako mi se čini, redom su ovi: 

Više negoli nas ima sada; 

Da; i 

Da. 

pročitate li što stoji u izvještajima Rimskoga kluba i drugima kao što su „Global 

2000", i pogledate li ljude koji stoje iza njih, te njihovu dosadašnju potporu eugenici, 

vrlo će vam brzo biti jasno da su ti izvještaji samo izgovor za istrebljivanje onih 

područja u svijetu čije stanovništvo Elita smatra genetski manje vrijednim, tj. nebjelačke 

narode pa čak i one koje smatraju manje vrijednima među bijelcima. Rečeno 

političkim žargonom, to otprilike glasi: „...temeljno pitanje koje zaokuplja američku 

vanjsku politiku je prenapučenost". 58 Te je riječi izgovorio Robert McNamara (CFR, 

TC, Bil.), jedan od ljudi koji stoje iza izvještaja „Global 2000". 

U središtu svega toga opet nailazimo na ime Rockefeller. Godine 1952., nakon desetljeća 

financiranja i podržavanja eugenike, John D. Rockefeller III ustanovio je svoje 

Populacijsko vijeće koje postoji i danas. Ovaj paravan Elite pozivao je na nulti rast 

stanovništva u Sjedinjenim Državama i, kako je to sročeno u njegovom godišnjem 

izvještaju iz 1979.: „širenje od vlade podržanih programa za planiranje obitelji diljem 

sektora u razvoju [tj. nebjelačkog]" te „širenje pokreta za nulti rast stanovništva i 

maltuzijanstvo Rimskoga kluba u razvijenim zemljama". 59 

Maltuzijanstvo je dobilo 

ime po Thomasu Robertu Malthusu, tipu kojeg sam spomenuo u zadnjem poglavlju. 

On je bio plaćeni agent britanske Istočnoindijske kompanije koji je Kineze navukao 

na opijum. Njegove populacijske teorije osmišljene su kako bi se opravdalo suzbijanje 

rasta genetski slabijih naroda, koje je smatrao tek nešto vrednijima od životinja. Dostojanstvenici 

Populacijskog vijeća bili su dobro zastupljeni medu „vanjskim savjetnicima" 

koje su pozvali autori izvještaja „Global 2000" i „Svjetska budućnost". 

Na čelu radne skupine za izradu izvještaja „Global 2000" koju je imenovao Cyrus 

Vance bio je Gerald O. Barney, nadzornik jednog drugog Rockefellerovog istraživanja 

o okolišu/kontroli rasta stanovništva, pod nazivom „Nedovršeni program". Medu 

agencijama koje su podupirale pripremu izvještaja bile su: Svjetska zaklada za zaštitu 

prirode 60 pod ravnanjem princa Philipa (Bil.) uz podršku princa Charlesa (Bil.), princa 

Bernharda (Bil.), i obitelji Habsburg; Institut za svjetski poredak, kojeg je osnovao 

C. Douglas Dillon prema uputama Bertranda Russella (Kom. 300); i Draperova zaklada-Odbor 

za populacijsku krizu koje je oformio promicatelj eugenike, William 

Draper; i Institut Aspen koji je pod kontrolom Elite. Godine 1965. pokrenuta je organizacija 

nadahnuta Vijećem za vanjske poslove nazvana „Plan 2000". U suradnji s 

Zbigniewom Brzezinskim (TC, CFR, Bil.) izradila je izvještaj u kojem se poziva na 

zaustavljanje rasta stanovništva u Trećem svijetu. Iste godine George Ball (TC, CFR, 

Bil.)> tadašnji državni podtajnik za ekonomska pitanja u Johnsonovoj administraciji, 

sastavio je radnu skupinu koja će ispitati „problem" rasta stanovništva. U tu su radnu 

skupinu, koja je kasnije postala Ured za populacijska pitanja, postavljeni ... Cyrus 

Vance (TC, CFR, Bil., Kom. 300), koji je potaknuo Predsjednika da naloži izradu 

izvještaja „Global 2000", te Richard Gardner (TC, CFR, Kom. 300), koji će kasnije postati 

veleposlanik u Italiji u doba vladavine Jimmyja Čartera i savjetnik predsjednika 

pila Clintona za odnose s Ujedinjenim narodima. Kao što možete vidjeti, oni koji 

zahtijevaju centraliziranu globalnu političku i ekonomsku kontrolu u okviru Novog 

192

i istina ce vas osloboditi 

tajna 

vlada 

Svjetskog Poretka ujedno su isti oni ljudi koji zahtijevaju kontrolu rasta stanovništva, 

tj. primjenu eugenike. Takvim razmišljanjem ravna se Rimski klub i izvještaj 

„Global 2000" koje tako često citira ekološki pokret! 

U cilju kontrole rasta stanovništva u nebjelačkim zemljama bezobzirno su i nemilosrdno 

korišteni ratovi. Dvojica glavnih američkih vojnih zapovjednika u Vijetnamu 

bili su Maxwell Taylor i William Westmoreland, obojica članovi Odbora za 

populacijsku krizu-Draperove zaklade, posvećeni obuzdavanju rasta stanovništva. 

Genocid kojeg je počinio Pol Pot u Kambodži jedan je od najočitijih primjera uništavanja 

nebjelačkog stanovništva. Procjenjuje se da je pobijeno nekoliko milijuna 

ljudi, odnosno 32% kambodžanskog stanovništva. 61 

Za taj su zločin odgovorni 

mnogi, uključujući Henryja Kissingera, dobitnika Nobelove nagrade za mir. Kissinger, 

legendarni podupiratelj kineskog komunističkog režima, jedna je od ključnih 

figura u američko-kineskim odnosima od vremena Richarda Nbcona. Njegove 

pokušaje podrivanja ustaljenog poretka moglo se prepoznati 1969. kada su on i 

njegov predsjednik odobrili nezakonito bombardiranje Kambodže. Opravdavali su 

se time da žele napasti sjever no vijetnamske postrojbe razmještene ondje tijekom 

Vijetnamskog rata. 

Taj je genocid bio temom predloženih „propisa o smjenjivanju" Nixona, iznijetih 

pred Pravosudni odbor Kongresa 1974. godine nakon Watergatea, ali optužbe su 

odbačene. Kissinger je uvijek tvrdio da su Crveni Kmeri podružnica Sjevernovijetnamaca 

iako je, u stvari, iza njih stajala komunistička Kina. Uz izliku da napadaju 

Crvene Kmere kako bi ovi prestali s napadom na kambodžanski glavni grad Pnom 

Pen, američke su snage započele sa strahovitim bombardiranjem te zemlje. Službeno 

je potvrđeno polijetanje gotovo 80.000 letećih tvrđava B-52 i jurišnih bombardera 

F-lll koji su izbacili 539.129 tona eksploziva. Procjene broja poginulih 

Kambodžanaca kreću se između 30.000 i 500.000. 62 Međutim, najgore se krvoproliće 

tek spremalo jer je razaranje prouzročeno politikom Kissingera i Nixona preuzimanje 

vlasti od strane Pola Pota i Crvenih Kmera učinilo neizbježnim. Američki „veleposlanik" 

u komunističkoj Kini tijekom tog razdoblja, čovjek koji je posredovao između 

komunističkog režima i svoga šefa Henryja Kissingera, bio je George Bush. 6 

Po 

mojem mišljenju, zbivanja u Kambodži isplanirana su, barem djelomično, u svrhu 

selekcije stanovništva. 

Ulogu „letećega diplomata" Elite Kissinger je preuzeo od Averella Harrimana. Kissinger 

neprestano leti amo-tamo, manipulirajući američkom administracijom i stranim 

vladama. Godine 1969. bio je na čelu Ministarstva vanjskih poslova i Vijeća za 

nacionalnu sigurnost u Nixonovoj administraciji. Predsjednik je službeno bio Nixon, 

ali vladom je upravljao Kissinger. Na njegov prijedlog Nixon je postavio Laurancea 

Rockefellera (TC, CFR, Bil.) da vodi posebnu komisiju o rastu stanovništva. Ista je 

1972. preporučila da se u Americi počnu provoditi mjere kontrole rasta stanovništva 

(tj. „manje vrijednog" dijela populacije). Nakon razgovora s Rimskim klubom, ciji 

je i sam istaknuti član, Kissinger je kasnije osnovao još dvije organizacije sa zada- 

¿0111 obuzdavanja rasta stanovništva unutar ministarstava kojima je upravljao čeličnom 

rukom. Od 1968. do 1977. godine proračun USAID-ovog programa izdvajanja 

zdravstvene projekte smanjen je za 40 milijuna dolara, dok su budžeti programa 

za 

usmjerenih na obuzdavanje rasta stanovništva povećani za 100 milijuna dolara. Godine 

1974. Kissinger i Rhodesov stipendist Brent Scowcroft (CFR, TC, Bil.) nadzirali 

su izradu „Memoranduma 200: istraživanje nacionalne sigurnosti", pod nazivom 

„Posljedice rasta svjetskog stanovništva po sigurnost SAD-a i njegove interese u inozemstvu". 

Sada je sa spisa skinuta oznaka tajnosti te su otkrivene neke od pravih pobuda 

američke gorljivosti po pitanju smanjenja stanovništva u zemljama u razvoju. 

Daljnjim rastom stanovništva u tim regijama, navodi se u dokumentu, povećala 

bi se politička, ekonomska i vojna moć brojnih tamošnjih zemalja što bi dovelo do 

učestalijih zahtjeva za samostalnu kontrolu resursa i do pojave antiimperijalističkih 

pokreta. Ovo je suhoparniji način da se kaže kako bi te zemlje poželjele voditi svoje 

gospodarstvo za vlastitu, a ne američku, dobrobit. U dokumentu se kaže da, stoga, 

treba iznaći načina da se otpori populacijskoj kontroli slome. U Kissinger-Scowcroftovom 

memorandumu istaknute su zemlje kojima se treba posvetiti posebna pozornost: 

Indija, Bangladeš, Pakistan, Nigerija, Meksiko, Indonezija, Brazil, Filipini, Tajland, 

Egipat, Turska, Etiopija i Kolumbija. Pogledajte što se dogodilo u tim zemljama 

od 1974. naovamo. U Memorandumu Kissinger kaže da je istinu koja stoji iza pobuda 

za obuzdavanje rasta stanovništva trebalo skrivati od vođa spomenutih zemalja: 

„Veoma je bitno postići da nastojanja kojima se želi razviti i jačati osjećaj obveze 

manje razvijenih zemalja, ne budu shvaćena od strane istih kao politika neke 

industrijalizirane zemlje kojom se snaga tih zemalja namjerava zadržati na niskoj 

razini ili se njihove resurse želi sačuvati za eksploataciju od strane 'bogatih'država. 

Stvaranje takvog dojma moglo bi dovesti do ozbiljne protureakcije, pogubne po 

populacijsku stabilnost." 

Početkom 1970-ih Kissinger je zatražio od Ureda za populacijska pitanja u okviru 

Ministarstva vanjskih poslova da izradi studiju o Srednjoj/Južnoj Americi i Africi. U 

velikoj je to mjeri vodilo ka režiranju „građanskih ratova" u zemljama Srednje Amerike 

i Afrike, rezultat čega su bili strašna glad i umiranje te nezamisliva patnja. Bilo 

je to sredstvo da se svjetsko stanovništvo ciljano smanji, kao što su to i laboratorijski 

proizvedene bolesti. Politiku Sjedinjenih Država-Kissingera (Elite) iznio je Thomas 

Ferguson, mentor obavještajnih agenata u Latinskoj Americi za potrebe Ureda za 

Populacijska pitanja. On je rekao: 

»Sav naš rad obilježava samo jedna tema - moramo smanjiti razinu svjetskog stanovništva. 

Ili će to one [vlade] učiniti na naš način, urednim i čistim metodama, 

ili će upasti u takav kaos kakvog imamo u Salvadoru, Iranu ili Bejrutu [sve u režiji 

Kissingera]. Rast stanovništva je politički problem. Kada stanovništvo izmakne nad- 

194


„Naš položaj zahtijeva da poduzmemo trenutačnu akciju u našoj zemlji i da promičemo 

djelotvornu akciju u svijetu. Na domaćem teritoriju kontroli rasta stanovništva 

moramo pristupiti, nadajmo se, kroz sustav poticaja i kazni, ali i prisilnim 

mjerama ako metode dobrovoljnog pristupa podbace ... Više si ne možemo dotajna 

vlada 

zoru smanjiti mu broj može samo jedna autoritarna vlast, pa čak i fašizam. [Bolje 

rečeno, treba vam 'problem'da opravdate fašizam.] 

pustiti da samo liječimo simptome kancerogenog rasta stanovništva; sam taj rak 

jednostavno moramo odsjeći." 66 

...Profesionalce ne zanima smanjivanje broja stanovnika iz humanitarnih razloga 

... Mi procjenjujemo ograničenja resursa i okoliša. Procjenjujemo naše strateške 

potrebe i tvrdimo da ova zemlja mora reducirati svoje stanovništvo ili ćemo upasti 

u nevolje. Stoga su poduzeti određeni koraci. Salvador je primjer gdje je naš 

neuspjeh da smanjimo broj stanovnika jednostavnim metodama stvorio temelje 

za krizu nacionalne sigurnosti. Salvadorske vlasti nisu primijenile naše programe 

reduciranja stanovništva. Zato sada imaju građanski rat.... Očekuju ih raseljenost 

stanovništva i nestašica hrane. Ondje je još uvijek previše ljudi." 64 

Evo još nekih bisera g. Fergusona: 

„Kako biste brzo reducirali stanovništvo sve muške pripadnike tog naroda morate 

uvući u borbu te morate pobiti popriličan broj plodnih osoba ženskog 

roda u dobi kada mogu zatrudnjeti... [Reče on, govoreći o građanskom ratu u 

Salvadoru]. Trenutno, vi ubijate vrlo malo osoba muškog spola i nedovoljno 

plodnih osoba ženskog roda, pa će se tako izjaloviti zadatak reduciranja stanovništva 

... Kada bi ovakav rat potrajao 30 do 40 godina, tada bi se nešto moglo 

postići. Nažalost [sic], ovakvih primjera za proučavanje nemamo mnogo." 65 

Znam kako je grozno znati da bilo tko može ovako gledati na život, ali g. Ferguson 

vrlo dobro opisuje, u glavnim crtama, stav Elite, njezinog Ministarstva 

vanjskih poslova SAD-a i Rimskoga kluba. Kada istaknuti borci za očuvanje okoliša 

stoje ispred mnoštva nebjelačkih ljudi u zemljama Trećeg svijeta i pred televizijskim 

kamerama izjavljuju da moramo uvesti mjere za kontrolu rasta stanovništva, 

oni tada navode vodu na mlin Elite i njenoga plana. Neki će to znati, mnogi 

neće, ali učinak je isti. Ja sam za to da svi narodi slobodno biraju hoće li imati 

djece ili neće, ako im je to želja. Izbor, međutim, nije riječ koju bi manipulaton 

znali sricati. I, opet, pogledajte odabir trenutka za pokretanje silnih inicijativa 

za obuzdavanje rasta stanovništva od strane Kissingera i ostalih: potkraj 1960-ih 

i početkom 1970-ih, baš kada je na scenu stupao Rimski klub. Podudarajući se 

s počecima Kluba 1968. godine, pojavila se knjiga profesora Paula R. Ehrhcha 

Populacijska bomba (The Population Bomb) koja je prodana u preko 20 milijuna 

primjeraka. Profesor u knjizi piše: 

Ehrlich je bio biolog na Sveučilištu Stanford pod nadzorom Elite, a njegova supruga 

Anne bila je članica Rimskoga kluba. 67 

On je izjavio da bi obaveznu kontrolu 

rađanja vlasti mogle nametnuti tako da dodaju „provizorne sterilizatore u vodovod 

ili u osnovne namirnice". 68 

Ubrzo, kada dođemo do „Izvještaja iz Iron Mountaina" 

uvidjet ćete još veću težinu te izjave. „Surove i beskompromisne" odluke za koje je 

Ehrlich rekao da će biti potrebne zorno su vidljive u obožavanom prebivalištu Henryja 

Kissingera, u Kini. Ondje je provedena politika „jedno dijete po obitelji" koju su 

izravno, ili neizravno, platili Ujedinjeni narodi. Zapadni i kineski promatrači kažu da 

su vidjeli kako vlasti „grupiraju [tisuće žena] i prisiljavaju ih na pobačaj"; zatim su 

vidjeli žene „zaključane u zatvorima ili odvučene prije početka masovnih skupova, 

koje se ustrajno nagovara da pristanu na pobačaj"; pa „vigilante (pripadnike skupina 

samozvanih djelitelja pravde ili osvetnika; op. prev.) koji otimaju trudnice na ulicama 

te ih prebacuju, ponekad s lisicama na rukama i svezane, na klinike za pobačaj". No, 

ima i mnogo gorih priča od ovih. 

Mreža organizacija Ujedinjenih naroda preplavljena je međusobno povezanim 

metodama kontrole rasta stanovništva i eugenikom. Iza svih njih stoji Elitina vlada 

u sjeni. Kada je glavni tajnik UN-a U Thant pokrenuo UN-ov Fond za populacijske 

aktivnosti vodio ga je stanoviti Paul Hoffman (CFR, Bil.), šef američkog programa 

pomoći stranim zemljama, punomoćnik Instituta za pacifičke odnose i upravitelj 

fondova Fordove fondacije. Bio je i član financijske klike Londona i Wall Streeta. Profesorica 

Jacqueline Kasun, koja se otvoreno protivi UN-ovoj populacijskoj politici, 

u svojoj je knjizi Rat protiv stanovništva ( r T\\e War Against Population) otkrila mrežu 

agencija povezanih s UN-ovom Zakladom za stanovništvo: 

„Primajući sredstva od Sjedinjenih Država i drugih vlada, ona pruža podršku brojnim 

'nevladinim organizacijama', uključujući [Rockefellerovo] Populacijsko vijeće, 

Vijeće populacijske akcije, Worldwatch, Odbor za populacijsku krizu i Draperovu 

zakladu i Centar za populacijske aktivnosti. Te organizacije, pak, dodjeljuju potpore 

jedna drugoj i drugim organizacijama." 69 

Elitina Svjetska banka, koja bi trebala dodjeljivati potpore i poticati razvoj siromašnijih 

zemalja, pri vrhu svojih prioriteta ima i kontrolu rasta stanovništva. Godine 

1992. predsjednik Svjetske banke Lewis Preston (CFR) na Skupu o Zemlji u Riu rekao 

je da će značajno povećati Bančine potpore kontroli rasta stanovništva, obvezavši se 

kasnije da će udvostručiti iznos novca u te svrhe. Međunarodna inicijativa sigurnog 

majčinstva pod okriljem te banke zajednički je projekt s Međunarodnim savezom 

planiranog roditeljstva, s udrugom Family Care International, Populacijskim vijećem 

(financiranim od strane američke vlade i programa pomoći) i s drugim agencijama.


prednost: dopuštao bi izravno eugeničko upravljanje. Njegov predvidiv daljnji 

razvoj - začeće i rast embrija odvijali bi se u potpunosti u laboratorijskim uvjetajna 

vlada 

Među njima je nekoliko UN-ovih, kao što su Dječji fond (UNICEF) i Svjetska zdravstvena 

organizacija (WHO). Ta „inicijativa" obuhvaća prisilnu kontrolu rađanja, uz 

prijetnju poduzimanja ekonomskih protumjera. Kao što je rekao predsjednik Preston 

plan Sigurnog majčinstva će se „uklopiti u politiku Bančinog dijaloga sa zemljama u 

razvoju". Dragi gospodine Preston, mogli ste si uštedjeti trud i reći to jednostavnije: 

„smanjite stanovništvo ili nećete dobiti novac". Eto. 

Robert McNamara (TC, CFR, Bil.), direktor Svjetske banke 1970-ih, žestoko zagovara 

kontrolu rasta stanovništva. „Opasnost od nesavladivih populacijskih pritisaka 

umnogome je nalik opasnosti od nuklearnog rata", izjavio je za Boston Globe 1982. godine. 

Takav je svjetonazor organizacije koja upravlja financiranjem „razvoja" u zemljama 

Trećega svijeta. 

Dakle, uloga Rimskoga kluba i pridruženih mu organizacija unutar Ujedinjenih naroda, 

Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda i nacionalnih vlada jest da 

promiče korištenje okoliša kao sredstva pritiska za uvođenje centralizirane kontrole 

i eugenike. Rimski klub javno je ustanovljen 1968., tek nekoliko godina nakon što se 

jedna skupina pozvanih „stručnjaka" sastala u Sjedinjenim Državama da pripremi izvještaj 

koji će, sasvim je očito, nadahnuti onu vrstu politike koju sam upravo opisao. 

Izvještaj iz Iron Mountaina 70 

To je tajni izvještaj Posebne studijske skupine od petnaest ljudi okupljenih u doba Kennedyjeve 

vlasti. Prijedlog za formiranje te studijske skupine iznesen je otprilike 1961. 

godine, a skupina je formirana u kolovozu 1963. Neki istraživači tvrde da je među okupljenima 

bio i John Kenneth Galbraith (CFR), kejnzijanski ekonomist. Prvi i posljednji 

susreti održani su u Iron Mountainu, podzemnom postrojenju nedaleko grada Hudsona 

u državi New York. To je mjesto gdje su pohranjeni važni dokumenti, a istodobno 

i krizna baza korporacijskih središnjica za korporacije kao što su Standard Oil iz 

New Jerseya (Rockefelleri, Exxon), Manufacturers Hanover Trust (Rothschildi) i Shell. 

Sadržaj izvještaja objelodanio je jedan od članova skupine koji je smatrao da javnost 

treba znati što sadrži. Kodno ime tog člana skupine bilo je „John Doe", a njegov prijatelj 

Leonard C. Lewin predočio je dokument sa sažetkom izvještaja iz Irona Mountaina. 

Jedan primjerak se nalazi kod mene. 71 

U njemu se kaže da je zamisao o studiji potekla 

od članova Kennedyjeve administracije kao što su Robert McNamara (TC, CFR, Bil), 

McGeorge Bundy (TC, CFR, Bil.) i Dean Rusk (TC, CFR, Bil.). Ukratko, cilj studije bio 

je proučiti popratne pojave svijeta bez ratova uz istodobno održavanje kontrole rasta 

stanovništva, posluživši se ratom i strahom od rata. U jednom dijelu izvještaja stoji: 

„Nema nikakve sumnje [da] bi sveopći zahtjev da se razmnažanje ograniči na 

proizvode umjetne oplodnje pružao sasvim odgovarajuću zamjensku kontrolu 

broja stanovnika. Takav reproduktivni sustav imao bi, dakako, dodatnu 

tima - proširio bi te metode kontrole do njihovog logičnog završetka. Ekološka 

funkcija rata ne samo da bi pod tim uvjetima bila istisnuta već i, po djelotvornosti, 

nadmašena. 

Nagoviješteni neposredni korak - potpuna kontrola začeća preko jedne inačice 

sveprisutne'anti-bebi pilule', preko opskrbe vodom ili određenih živežnih 

namirnica, uz protutežu u vidu kontroliranog 'protuotrova' - već se naveliko 

pripremao." 

Ne smijemo zaboraviti da su to 1960-e. Od tada je prošlo više od trideset godina 

i takav „nagoviješteni neposredni korak" već se bio „naveliko pripremao". Možemo 

se stoga zapitati: „Što se to, k vragu, zbiva s našom opskrbom vodom i s osnovnim 

živežnim namirnicama koje u velikoj mjeri kontroliraju kompanije Elite Također, 

osvrnite se samo na ono što je profesor Paul Ehrlich rekao u svojoj knjizi Populacijska 

bomba, objavljenoj dvije godine nakon stoje 1966. tajni izvještaj dovršen. Rekao je da 

bi vlasti mogle provesti kontrolu rađanja dodavanjem „provizornih sterilizatora u vodovodni 

sustav ili osnovne živežne namirnice..." Još jedna zapanjujuća podudarnost. 

„Izvještaj iz Iron Mountaina" iznio je one funkcije rata koje će nova politika trebati 

nadomjestiti: 

1 Ekonomske. I drevnim i suvremenim društvima rat je pružao pouzdani sustav za 

stabiliziranje i nadziranje nacionalnih gospodarstava. Do sada još nije iskušana drugačija 

metoda kontrole u složenoj suvremenoj ekonomiji koja bi se pokazala makar 

i približno usporedivom u smislu domašaja ili djelotvornosti. 

2 Političke. Stalna mogućnost rata temelj je stabilne vladavine; ona pruža osnovu 

za opće prihvaćanje političke vlasti. Omogućila je društvima da održe neophodne 

klasne razlike, a i osigurala je podređenost građana državi, preko rezerviranih 

ovlasti za vođenje rata svojstvenih konceptu državnosti. Niti jedna današnja 

politička skupina na vlasti nije uspjela održavati kontrolu nad svojim biračima 

nakon što bi zakazala u stalnom uvjeravanju stanovništva o postojanju vanjskih 

neprijatelja. 

3 Sociološke. Rat je, posredstvom vojnih institucija, na jedinstven način služio 

društvima tijekom čitave znane nam povijesti, kao nezaobilazan nadziratelj 

opasnog [slobodoumnog] socijalnog odmetništva i razarajućih antidruštvenih 

kretanja. 

4 Ekološke. Rat je glavno razvojno sredstvo za održavanje zadovoljavajuće ekološke 

ravnoteže između sveukupnog svjetskog stanovništva i resursa potrebnih za opstanak. 

Svojstven je jedino i isključivo ljudskoj vrsti.


IUJIIU 

VIUUU 

Krasno, nema što. Što su, dakle, ti „stručnjaci" predlagali kao alternative budućim 

svjetskim ratovima Po njima, ljude treba ujediniti pod vlašću kontrolora, uz prijetnju 

rata ili neki drugi oblik razaranja, te ih držati u trajnom stanju straha, zbog čega 

će biti ovisni o svojim zamišljenim „spasiteljima". U svjetlu te nužde da se kontrola 

vrši bez pribjegavanja svjetskom ratu, Izvještaj iz Iron Mountaina predlagao je da se 

razmotri sljedeće: 

Jedne svugdje prisutne, praktički svemoćne, međunarodne policijske snage 

[jedna svjetska vojska koja se sada zove Mirovne snage Ujedinjenih naroda i 

NATO]; utvrđena i prepoznata vanzemaljska prijetnja [koja se sada osmišljava s 

temama strašnih vanzemaljaca i moguće invazije Zemlje]; pozamašno svjetsko 

zagađenje okoliša; izmišljeni alternativni neprijatelji; suvremeni, sofisticirani 

oblik ropstva; nove religije i nove mitologije; opsežan program primijenjene 

eugenike." 

Sve gore navedeno pojavilo se, na ovaj ili onaj način, od vremena kada je izvještaj 

napisan. Ovdje vidimo prijedlog scenarija ekološke prijetnje/eugenike koji će uslijediti 

vrlo brzo nakon toga. U izvještaju se traži osnivanje tajne Agencije za istraživanje 

rata/mira koja će koristiti „sredstva nepoznatog podrijetla" te istraživati opcije i rata 

i mira. U izvještaju se napominje kako tema istraživanja treba, između ostalog, biti i 

„...utvrđivanje najmanjih i optimalnih razina uništavanja života, imovine i prirodnih 

resursa, što je preduvjet za uvjerljivost prijetnje izvana, koja je bitan dio političkih i 

molivacijskih funkcija" te „učestalost događanja, dužina faze, silina fizičkog razaranja, 

geografska raširenost rušilačkih djelovanja i optimalni prosječni gubici ljudstva". 

Eto kakvo duboko poremećeno stanje uma krasi one koji promiču i manipulacijama 

uvode Novi Svjetski Poredak, te izazivaju sukobe koji će se uklopiti u taj plan. Drugi 

primjer je rat u bivšoj Jugoslaviji. 

U ovom sam poglavlju opisao mrežu Okruglog stola-Kraljevskog instituta za međunarodne 

odnose-Vijeća za vanjske poslove-Bilderberške skupine-Trilateralne komisije-Ujedinjenih 

naroda-Europske unije-Rimskoga kluba koji zajedno čine jednu 

tajnu svjetsku vladu koja djeluje izvan i iznad onoga što bismo, jedino šaleći se, mogli 

nazvati „demokratskim procesom". Nadalje sam pokazao da članovi tih skupina slijede 

dugu tradiciju manipulatora koji rade na istom planu stvaranja svjetske vlade, 

središnje banke, valute i vojske, te genetski oblikovanog, mikročipiranog stanovništva. 

Ali organizacija koja leži iza prevrata Novog Svjetskog Poretka daleko je šira i 

složenija od te mreže isturenih organizacija. One su bitan dio, ah samo dio, Piramide 

Obmane. 

Sada ćemo reflektore usmjeriti upravo na tu piramidu. 

IZVORI 

1 Noam Chomsky, What Uncle Som Really Wants (Odonian Press, peto izdanje, Berkeley, 

Kalifornija, 1993.), str. 12. 

2 Ibid. 

3 Ibid., str. 24. 

4 Hans Heymann, Plan For Permanent Peace (Harper & Brothers, New York, 1941.), str. 

78. 

5 „Vrijeme je da svi dobri Europljani pripomognu našem poduhvatu". The European (7.- 

13. srpanj 1995.), str. 6. 

6 RNA, Godišnji iizvještaj, 1992.-93. 

7 Ibid. 

8/9 U mojem istraživanju globalne manipulacije Barings i S. G. Warburg se pojavljuju 

mnogo puta, a ne vjerujem da je krah jednog i preuzimanje drugog 1995. godine bilo 

slučajno. Pomisao da bijednom trgovcu na tržištu Dalekog istoka, Nicku Leesonu, bila 

dana moć dovoljna da uništi Barings je smiješna. Uvjerenja sam da je u taj krah bila 

upletena Engleska banka. A Engleska banka je oruđe Svjetske Elite. 

10 Svi ti podaci dolaze iz Godišnjeg izvještaja RIIA-e, iz 1993.-94. 

11 The Shadows Of Power: The Council On Foreign Relations And The American Decline, 

str. 71. 

12 Navedeno u The World Order, Our Secret Rulers, str. 2. 

13 Walter Isaacson i Evan Thomas, The Wise Men: Six Friends And The World They Made 

- Acheson, Bohlen, Harriman, Kennan, Lovett, McCloy (Simon and Schuster, New York, 

1986.), str. 122, 305. 

14 Citirao J. Anthony Lukas u„The Council On Foreign Relations: Is It A Club Seminar 

Presidium Invisible Government" časopis New York Times (od 21. studenog 1971.), str. 

125-126. 

15 „Elite Clique Holds Power In US", Indianapolis News (od 23. prosinca 1961.), str. 6. 

16 Preporučio bih odličnu knjigu Williama F. Jaspera o UN-u: Global Tyranny... Step By 

Step. The United Nations And The Emerging New World Order (Appleton, Wisconsin, Western 

Islands, 1992.). 

17 „Which World Will It Be", American Opinion, Reprint Series (The John Birch Society, 

Appleton, Wisconsin, 1970.). 

18 Navedeno u The World Order, Our Secret Rulers, str. 248. 

19 Gary Allen, The Rockefeller File (76 Press, Seal Beach, California, 1976.) str. 156. 


21 Global Tyranny...Step By Step. The United Nations And The Emerging New World Order, 

str. 241. 

22 Walter Isaacson i Evan Thomas, The Wise Men, str. 289. 

201

... /' istina će vas osloboditi tajna viada 

23 Merry i Serge Bromberger, Jean MonnetAnd The United States Of Europe, str. 123. 

24 Ernst H. van der Beugel, From Marshall Aid To Atlantic Partnership (Elsevier Publishing, 

Amsterdam, New York, 1966.), str. 245. 

25 Naveo James J. Drummey u The Establishment's Man (A Profile Of George Bush), (Appleton, 

Wisconsin, Western Islands, 1991.), str. 92. 


27 Više o toj temi u Treason At Maastricht, str. 118-125. 

28 Richard N. Gardner „The Hard Road To World Order", Foreign Affairs (časopis CFR-a), 

od travnja 1974., str. 558-559. 

29 Na mjestima gdje koristim izraz„Bil.", to se odnosi na ljude za koje se zna da prisustvuju 

sastancima Bilderberške skupine. Neki su upoznati s pravim nakanama te skupine, 

ali drugi im se pridružuju iz neznanja, te im Elita prodaje priču o tome da je Svjetska 

Vlada vrlo dobra stvar. U slučajevima gdje su ljudi prisustvovali nizu sastanaka bilderbergera, 

ili su na položaju predsjednika ili sjede u upravnom odboru, oni znaju pravu 

situaciju. 

30 Joseph Retinger, The European Continent (Hodge, London, 1946.). 

31 Ibid. 


33 Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 39, i Trilateralism, The Trilateral Commission And 

The Elite Planning For World Management (uredila Holly Sklar, South End Press, Boston, 

SAD, 1980.), str. 182. 

34 Trilateralism, str. 183. 

35 Trilateralism, str. 166-167. 

36 Washington Observer Newsletter (od 1. srpnja 1971.). 

37 Kasnije Međunarodni institut za strateška pitanja. U tri godine, Fordova fondacija je 

dala 150.000 dolara, {Trilateralism, str. 187.). 


39 The Sunday Times (od 17. prosinca 1995.), str. 1, odjeljak 3. 

40 John Smith je prisustvovao travanjskom susretu Bilderberške skupine 1986. u Gleneaglesu 

u Škotskoj, pod predsjedanjem lorda Rolla od Ipsdena. Ondje su bili i David 

Steel, tadašnji vođa britanske Laburističke stranke; Denis Healey; lord Home; Garret Fitzgerald, 

irski premijer; lord Young, britanski državni tajnik za zapošljavanje; Malcolm 

Rifkind, državni tajnik za Škotsku i kasnije ministar obrane i vanjskih poslova; Helmut 

Schmidt, bivši njemački kancelar [Helmut Kohl, sadašnji kancelar, također je bilderberger]; 

lord Boardman, direktor uprave banke National Westminster; Henry J. Heinz 

II, predsjednik tvrtke Heinz and Co; Paul R. Jolles, direktor Nestle S. A.; John Sainsbury, 

predsjednik javnog dioničkog društva J. Sainsbury pic; Conrad Black; Andrew Knight; i 

Paul A. Volcker, direktor američkih Federalnih rezervi, također jedan od čelnika CFR-a i 

Trilateralne komisije. 

41 The Spotlight, Special Report on the Bilderberg Group and the Shadow Government 

(ponovljeno izdanje, rujan 1991.). 

42 Promotivni materijali, European-Atlantic Group, 6 Gertrude Street, Chelsea, London 

SW10OJN. 

43 Ondje gdje nakon osobnih imena stavljam izraz (TC) ili (CFR) to označava nekoga 

tko jest član tih organizacija, ili je bio član, ili će to postati kasnije. Kao i u slučaju Bilderberške 

skupine, to nužno ne znači da svi ti ljudi znaju što se događa. Mnoge se od 

njih vjerojatno iskorištava bez njihova znanja. Prilično je jasno tko su osobe upućene u 

pravu strategiju. 

44 Zbigniew Brzezinski, Between Two Ages: America's Role In The Technotronic Era (Viking 

Press, New York, 1970.), str. 9. 

45 Trilateralism, str. 78. 

46 Navedeno u Trilateralism, str. 197. 

47 Los Angeles Times (od 23. siječnja 1977.), str. 1. 

48 Naveo dr. John Coleman u The Conspirators' Hierarchy: The Story Of The Committee 

Of300 (America West Publishers, Bozeman, MT, SAD, 1992.), str. 15. 

49 Gary Allen, The Rockefeller File (76 Press, Seal Beach, California, 1976.), str. 152. 

50 Poseban izvještaj Izvršne obavještajne revizije Global 2000: Blueprint For Genocide, 

str. 16. 

51 Julian L. Simon i Herman Kahn (urednici), The Resourceful Earth: A Response To Global 

2000 (Basil Blackwell Inc., New York, 1984.), str. 34- 35. 

52 Tehnologija besplatne energije koristi snagu Zemljinog polja magnetske energije 

i pretvara ga u iskoristivu toplinu i energiju. Brojne su njene inačice i sve su zataškane. 

Takva energija praktički ne stvara troškove i ne zahtijeva električne stupove ili nacionalnu 

elektroenergetsku mrežu. Vidi The Robots' Rebellion. 

53 Pokret Svjetskih federalista ustanovila su 1947. godine dva stupa CFR-a: James P. 

Warburg i Norman Cousins. Krilatica pokreta bila je „jedan svijet ili nijedan". Ujedinjeni 

svjetski federalisti objedinjuju tri skupine: Svjetske federaliste, Studente federaliste i 

Ujedinjene Amerikance za svjetsku vladu. 

54 Jim MacNeil, Pieter Winsemius i Taizo Yakushiji, Beyond Interdependence: The Meshing 

Of The World's Economy And The Earth's Ecology (Oxford University Press, New York, 

1991.). 

55 Lester R. Brown, State Of The World 1991: A WorldWatch Institute Report On Progress 

Toward A Sustainable Society (W. W. Norton, New York, 1991.), str. 3. 

56 Iz govora Mihaela Gorbačova 1990. na moskovskoj „Konferenciji svjetskoga foruma"gdje 

su se u siječnju 1990. okupili duhovni i politički vođe. 

57 „Gorbachev Turns Green", New York Times (od 14. kolovoza 1991.). 

58 Navedeno u Posebnom izvještaju Izvršne obavještajne revizije Global 2000, Blueprint 

for Genocide, str. 3. 

59 Ibid., str. 15. 

60 Sadašnji Svjetski fond za prirodu (World Wide Fund for Nature). 

61 Russell R. Ross, Cambodia: A Country Study (G. P. O., Washington, SAD, 1990.), str. 51. 

62 Cambodia: A Country Study, str. 46.

... / istina će vas osloboditi 

63 U to vrijeme SAD nije imao diplomatske odnose s Kinom, a „veleposlanik" Bush je 

ondje, zapravo, vodio američki Ured za vezu. Američko veleposlanstvo nije postojalo. 

64 Posebni izvještaj Izvršne obavještajne revizije, str. 28-30. 

65 Ibid. 

66 Dr. Paul R. Ehrlich, The Population Bomb, 1. izdanje (Ballantine Books, New York, 

1968.), Predgovor. 

67 William Cooper, Behold A Pale Horse (Light Technology Publishing, Sedona, Arizona, 

1991.), str. 71. 

68 The Population Bomb, str. 88 i 135. 

69 Profesorica Jacqueline Kasun, The War Against Population (Ignatius Press, San Francisco, 

1988.), str. 200-201. 

70 Izvještaj iz Iron Mountaina o Mogućnosti i poželjnosti mira. Uz uvodni materijal 

Leonarda C. Lewina (Pirate Press, Engleska). 

71 Prema predgovoru dokumenta kojeg sam nabavio, „John Doe" je profesor na jednom 

velikom sveučilištu američkog Srednjeg zapada. Njegovo polje rada jedna je od 

društvenih znanosti. 

deveto poglavlje 

piramida moći 

krovita mreža kontrole tek je fizička inačica višedimenzijskog zatvora unutar ko 

je naša niža svijest, tijekom stotina tisuća godina, dosad bila zarobljena. 

Sjeg 

Oni na višim razinama Bratstva Elite-iluminata su, vjerujem, sredstva za manipulaciju 

fizičkog svijeta od strane Zatvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije. Brojne 

su poveznice između Elite-Bratstva i crne magije, a počnete li to prakticirati svijest 

vam vrlo lako može zaposjesti jedna krajnje negativna sila. Takvim se ceremonijama 

i obredima mogu dozvati vrlo mračne i zlokobne energije koje mogu opsjednuti u 

to uključene ljude. Većina Slobodnih zidara naučila je zazive tih ceremonija pa vrše 

obrede i ne znajući s čime se poigravaju i što sebi privlače. Većina ih misli da su članovi 

nekakvog gospodskoga kluba, ali takav je ritual osmišljen da bi privukao krajnje 

negativne energije koje negativnim elementima s Četvrte Dimenzije omogućuju da 

sudionike „opsjednu". 

Kada sam govorio na duhovno-iscjeliteljskom sajmu u Birminghamu iznenadilo 

me to što se sajam održava u glavnom slobodnozidarskom centru, u drugom po 

veličini britanskom gradu. Slobodni zidari iznajmljuju dio tog kompleksa drugim 

organizacijama kako bi zaradili novac. Bilo mi je jako drago jer sam tu temu mogao 

proučavati u samom središtu jednog od najvećih centara Slobodnog zidarstva u Ujedinjenom 

Kraljevstvu. Šećući onuda, „slučajno" sam uspio zaviriti u unutrašnjost nekih 

od hramova zatvorenih za javnost. Taj kompleks, pod nazivom Clarendon Suites, 

izgrađen je praktički bez prozora, što ćete zamijetiti prođete li kroz glavni ulaz. To na 

prikladan način simbolizira, kako mi se čini, zatiranje Svjetla. Ušao sam u hram tzv. 

Kraljevskog svoda (Royal Arch), ogranka Slobodnog zidarstva gdje je javnosti zabranjen 

pristup, i nikad neću zaboraviti kako me zapahnula izuzetno negativna energija 

čim sam prešao preko praga. Bog zna što su ondje radili da bi privukli toliku količinu 

zloćudnosti! Ostao sam bez daha. A većina njihovih članova ne shvaćaju što čine. 

Jednom kad se vibracijski uskladite s takvom vrstom energije ona vas može obuzeti 

i vama upravljati, osobito ako ne razumijete u što se upuštate. I ne znajući, možete 

postati umni robot Zatvorskih Čuvara. Tako se ljude hvata u stupicu i uvlači u mrežu. 

Dakako, neće se to dogoditi svakom Slobodnom zidaru jer to ovisi o njegovim nakanama 

i njegovoj vlastitoj vibracijskoj frekvenciji u danom trenutku, ali se događa 

onima čije je duševno stanje pogodno za takvu opsjednutost. 

Slobodno zidarstvo, poput mreže Elite općenito, može manipulirati i zavarati 

većinu svojih članova zato što je ustrojeno kao piramida. Pogledate li u bilo koju 

organizaciju, od malih poduzeća do multinacionalnih korporacija, vidjet ćete istu


piramida 

moći 

Svjetska Elita 

Sliko 8 

piramidnu strukturu. Na vrhu će biti vrlo malo ljudi koji znaju sve što se može znati 

0 odnosnoj organizaciji, onome što ju pokreće, njene ciljeve i pravac kojim želi ići. 

Spuštajući se od vrha nadolje, susrećete sve više ljudi koji o sveukupnoj slici sve manje 

znaju. Upoznati su samo sa svojom ulogom u organizaciji, a o drugima ne znaju 

ništa. To je san snova svakog manipulatora a ujedno i sredstvo pomoću kojeg Elita 

može kontrolirali tako velik broj ljudi i organizacija širom svijeta. 

Većina onih koji rade na provedbi plana Novog Svjetskog Poretka ne znaju da to 

čine. Zavjera ne bi ni mogla postojati kada bi svatko od uključenih za nju znao. Manipuliranje 

manipulatorima i nadziranje nadziratelja suštinski je važno za uspješnost 

zavjere. Uzmimo, na primjer, ClA-u. Ona ima politiku „segmentiranja". Ili, jednostavnije 

rečeno, metodu „upućenosti u najnužnije". Pri vrhu CIA-e su oni koji znaju 

pravu narav njenog programa. Što niže silazimo, to su uposlenici CIA-e manje svjesni 

šire slike. Unutar CIA-e ima mnogo onih koji svoje svakodnevne zadatke obavljaju 

bez ikakvih skrivenih namjera, bezazleno. Oni misle da radeći u CIA-i služe svojoj zemlji, 

Sjedinjenim Državama, i da tu nema ničega što bi bilo sporno, a kamoli opako. 

Ali ne znaju kako su njihove zadaće povezane sa zadaćama drugih poput njih unutar 

piramide te da cjelokupna slika nije nimalo dopadljiva. To znade samo šačica onih na 

vrhu. Ehta na taj način kontrolira i manipulira. Svaki od različitih elemenata: Vijeće 

za vanjske poslove, Slobodno zidarstvo itd. također su ustrojeni poput piramide te su 

1 sami dio ogromne svjetske piramide s Elitom na vrhu. Ona može izgledali kao masa 

nepovezanih organizacija i ljudi, ali njima upravlja središnja nadziruća sila koja tu 

strukturu održava te ju objedinjuje zajedničkim ciljevima i politikom (slika 8). 

Na samom vrhu tog svjetskoga carstva je Elita a ona je, uvjeren sam, čvrsto isprepletena 

sa sviješću Zatvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije koja odlučuje o politici i 

nadzire njenu provedbu. Ne znam kako je točno moć ondje raspoređena, ali pouzdano 

znam kako su uključeni barem neki od tih elemenata. Smatram da su na najvišim 

razinama Svjetske Elite ljudi iz sjene, javnosti nepoznati. Rekao bih da je sila koja stoji 

iza dinastije Rothschild baš tamo gore, ali ne vjerujem da su na samome vrhu. I oni 

dobivaju naredbe od nekoga drugoga, a možda je u hijerarhiji Habsburška dinastija 

iznad njih. Moć Elite proizlazi iz njihove zloporabe ezoterijskog znanja i svjesne povezanosti 

s njihovim „bogovima" - Zatvorskim Čuvarima. Možda nitko od onih koje 

spominjem u ovoj knjizi nije na toj razini. Ljudi poput Henryja Kissingera poslušnici 

su i savršena potrkala, mada vrlo moćna potrkala. Mnogi drugi bit će iskorišteni bez 

njihova znanja, ili potpunog znanja, o tome čega su dio. Navest ću imena pijuna, potrkala 

i savršenih potrkala te male skupine ljudi koju nazivam Super Elitom, Crnim 

Čarobnjacima. To su nadziratelji kulta Svevidećeg Oka, tj. sile koja stoji iza Svjetske 

Elite i onih koji manipulacijama rade na uspostavi Novog Svjetskog Poretka. Neki 

istraživači vjeruju da su na vrhu Piramide Rothschildi (osobno u to ne vjerujem) a da 

je ispod njih Vijeće trinaestorice, Vijeće tridesetitrojice, a zatim Komitet 300, znan i 

pod imenom Olimpijci. 1 

U cjelini, Svjetska Elita je skupina ljudi odabranih i upućenih u više, a ponekad i 

najviše razine znanja unutar čitavog sustava čovječanstva. I dok danas rade na tome 

da ubrzaju stvaranje Novog Svjetskog Poretka, ujedno traže druge za koje procjenjuju 

da su pravoga kalibra. Zatim, kada aktualno osoblje ode u „mirovinu" ili umre, 

uzde zavjere predaju se sljedećem naraštaju Elite, baš kao što je Averella Harrimana 

u njegovoj ulozi zamijenio Henry Kissinger. Na isti se način Umberto Agnelli (Bil.) 

priprema zamijeniti svog ostarjelog oca Giovannija Agnellija u Elitinoj hijerarhiji. 

Dakle, iako se „oni" - stvarno osoblje -tijekom mnogih naraštaja mijenjaju, program 

po kojem rade ostaje u suštini isti. To je poput predaje palice u trci štafeta i, zbog 

prirode obiteljskog ustroja velikog dijela Ehte, palica se često predaje kroz mnoge 

naraštaje određenih obitelji. To ćemo lakše shvatiti znamo li da roditelji djecu počnu 

indoktrinirati u najranijoj mogućoj dobi te ih kasnije uvode u ista ona tajna društva i 

obrede koji ih usklađuju s vibracijom Zatvorskih Čuvara. 

Iluminati 

Naravno da baš svaki član nekog tajnog društva ili neke druge organizacije koje navodim 

nije dio Elite. Postoji razlika između Slobodnog zidarstva i onoga što ću nazvati 

»Prosvijetljeno" Slobodno zidarstvo, onih dijelova Reda u koje su ubačeni agenti Iluniinata. 

Riječ Iluminati - „oni koji su prosvijetljeni" - datira još iz drevnoga svijeta. 

To je skrovita sila koja je stvorila ili preuzela skupine i organizacije preko kojih svijet 

usmjerava u željenom pravcu. Najjače oružje Iluminata napredno je ezoterijsko zna- 

206


piramida 

moći 

nje koje se prenosi kroz inicijacijske obrede te zloporaba ili krivo korištenje tog znanja. 

Najočitiji izraz takve prosvjećenosti bili su Bavarski iluminati koje je u svibnju 

1776. službeno ustanovio njemački profesor Adam Weishaupt, a kontrolira ih dinastija 

Rothschild, bankari koji su financirali bezbrojne revolucije i ratove. Upravo se 

Weishaupt iz svoga krila Iluminata ubacio u Slobodno zidarstvo i stao mu na čelo. 

Weishaupt je obučavan kao jezuit, što je skraćeni izraz za „Isusovo društvo". Osnivač 

jezuita, Španjolac Ignatius Loyola osnovao je tajno društvo unutar tog po svemu 

sudeći katoličkog reda, a inicijati su se zvali «Alumbrados", što znači „prosvijećeni" 

„obasjani". Uslijedio je sukob između jezuitskog „prosvjetljenja" i Weishauptove njemačke 

verzije, a bitke je uglavnom dobivala Weishauptova struja iako je jezuitska 

mreža još uvijek, u velikoj mjeri, dio Elite. U svojim Iluminatima Weishaupt je stvorio 

13 stupnjeva inicijacije, a ključne figure trebale su biti u najviših devet stupnjeva. 

Iluminati su također ustrojeni po načelu piramide. Članovima su dana posebna iluminatska 

imena, nadahnuta drevnim Rimom i Grčkom. Weishaupt se nazivao Spartakom. 

Ti su ljudi postajali članovi drugih tajnih društava poput Slobodnih zidara 

koje su „prosvijetlili"; nakon njihova preuzimanja, njima bi se poslužili da destabiliziraju 

države i poguraju Novi Svjetski Poredak. Isto su, u korist Elite, činili u vladama, 

bankarstvu, trgovini, vojsci i medijima. 

Imamo, dakle, Slobodno zidarstvo i Prosvijetljeno Slobodno zidarstvo. Ovo prvo 

vrši manipulacije na jednoj razini, ali i njime manipulira druga skrivena sila, Iluminati, 

koji pak služe svojoj Svjetskoj Eliti. Postoje organizacije unutar organizacija 

(recimo, mreža Slobodnog zidarstva unutar vlasti neke države) i druga organizacija 

unutar tih organizacija (članovi Iluminata unutar Slobodnih zidara). Taj prosvijetljeni 

oblik Slobodnog zidarstva postao je poznat pod nazivom Lože velikog orijenta. 

Slijedio je preinačenu hegelijansku tradiciju infiltracije unutar dvije krajnosti te izazivanja 

njihovog sukoba da bi se proizvela željena promjena. Služeći se tim metodama, 

takvi Slobodni zidari zavjetovali su se da će svrgavati vladavinu monarhija, podrivati 

vjeru u Boga, stali na kraj domoljublju i nacionalnim državama, ukinuti vlasništvo 

nad imovinom i srušiti tradicionalni društveni poredak. 

Crno plemstvo 

Unutar Svjetske Elite Iluminati su međusobno povezani s takozvanim Crnim plemstvom, 

drevnom grupacijom „onih što imaju plavu krv". Baza mu je u Italiji, uglavnom 

u Veneciji i Đenovi. Obojica, i John Cabot (pravim imenom Giovanni Cabotto) 

i Kristofor Kolumbo živjeli su u Đenovi prije no što su, u razmaku od četiri godine, 

„otkrili" različite dijelove Amerike. Deseci istraživača danas tvrde da jedan drugi Giovanni 

dolazi iz jedne od obitelji Crnog plemstva. To je Giovanni Agnelli, dugogodišnji 

direktor automobilske kompanije Fiat sve do 1996. i jedan od vodećih bilderbergera. 

Italijom vlada obitelj Agnelli te se, samo napola šaljivo, priča da se glavna 

odgovornost talijanskog premijera sastoji u „laštenju kvake na Agnellijevim vratima". 

2 Agnelli je imao medijski dobro popraćen odnos s Pamelom Churchill, Winsto- 

novom snahom, prije nego što se udala za... Averella Harrimana. Ona je bila glavna 

skupljačica novčanih sredstava za Billa Clintona te je postala američka veleposlanica 

u Parizu. Obitelj Agnelli bila je vrlo prisna s Mussolinijem, a Giovannijevog djeda 

taj fašistički vođa učinio je doživotnim senatorom. Neke obitelji Crnog plemstva u 

Veneciji i Rimu tvrde da potječu od rimskoga cara Justinijana, čovjeka koji je 553. 

godine navodno izbacio dijelove teksta iz biblijskih spisa u kojima se spominje reinkarnacija. 

Oni se žele vratiti u sustav kojeg je simboliziralo Rimsko carstvo i jedna 

su od značajnijih sila unutar Svjetske Elite. Ta „plemićka" loza datira, čini se, barem 

iz desetog stoljeća, a vjerojatno iz još ranijeg doba. Djelomično se pojavila tijekom 

sukoba Guelfa i Ghibelina u Italiji u dvanaestom i trinaestom stoljeću. 

Guelf dolazi od 'Weif, njemačkog kraljevića koji se borio za prevlast u Svetom 

Rimskom Carstvu, a Ghibelin dolazi od naziva zamka njihovih protivnika, obitelji 

Hohenstaufen. Guelfi su podupirali papu, a Ghibelini su podržavali vladavinu obitelji 

Hohenstaufen. Uslijedio je veliki sukob u kojem su na kraju pobijedili Guelfi. Guelfi 

(Crno plemstvo) su postali iznimno bogati jer su kasnije kontrolirali bankarstvo 

i međunarodnu trgovinu. Uspostavili su velika financijska središta u Lombardiji i 

tom su scenom dominirali u tolikoj mjeri da je Lombard postalo ime koje se daje 

svim talijanskim bankarima u Firenci, Đenovi, Veneciji i Milanu. Naposljetku su svoj 

utjecaj proširili na sjever prema Hamburgu, Amsterdamu i Londonu. Danas Crno 

plemstvo kontrolira i financijske centre u Švicarskoj gdje se, pod plaštem švicarskog 

ugleda, pere novac stečen trgovinom drogom i drugim nezakonitim aktivnostima. 

Crno plemstvo bilo je pokretač trgovine robljem kojom su se obogatile mnoge vodeće 

američke i britanske obitelji te je stajalo iza Narančastog reda koji je postavio 

Vilima Granskog na britansko prijestolje, što je dovelo do osnivanja Engleske banke 

i Državnog Duga. U novije vrijeme, Narančasti red stoji iza protestantskoga krila u 

sukobu u Sjevernoj Irskoj. 

U Crno plemstvo spada, ili je s njime barem povezana, nizozemska kraljevska obitelj 

princa Bernharda, jednog od osnivača Bilderberške skupine. Njene veze sežu sve 

do Londona i britanskih obitelji iz „establišmenta" i stare aristokracije te nove „novčane" 

aristokracije. Tu su i članovi europskih obitelji plave krvi koji su blisko povezani 

s britanskom kraljevskom obitelji. Na susretima bilderbergera često se pojavljuju 

švedska, nizozemska i španjolska kraljevska obitelj. U Ujedinjenom Kraljevstvu sastancima 

Bilderberške skupine prisustvuju princ Philip i princ Charles, a kraljica Elizabeta 

II spominje se kao članica Komiteta 3Ö0. 3 

Istraživači koji su proučavali Crno 

plemstvo smatraju da je na toj razini britanska kraljevska obitelj podčinjena talijanskim 

članovima koji podrijetlo vuku od prvotnih Guelfa te iz još ranijih vremena. 

Mislim da žestoki osobni napadi na princa Charlesa i prisluškivani telefonski razgovori 

objavljeni u javnosti, koji su mu nanijeli popriličnu štetu, nisu slučajnost. Je li to 

dio koordinirane kampanje da ga se ocrni Je li on buntovnik kojeg oni žele uništiti 

Vrlo lako moguće. Charles i njegov brat Andrew odbili su ponudu da postanu Slobodni 

zidari, čija organizacija ima dugogodišnje bliske veze s britanskom monarhijom. 

208


piramida 

moći 

Slika 9 

Nastojeći nametnuti svoju globalnu tiraniju, Iluminati/Crno plemstvo/Svjetska Elita 

koriste mnoge tajne i manje tajne organizacije, od kojih je najprisutnija i sveprožimajuća 

Slobodno zidarstvo. Prosvijećeno Slobodno zidarstvo prva je razina ispod Iluminata/Crnog 

plemstva, a njegove ćete članove pronaći uključene u sve organizacije u 

mreži koju sam opisao u posljednjem poglavlju: Kraljevski institut za međunarodne 

odnose, Vijeće za vanjske poslove, Bilderberšku skupinu, a tu su i pripadnici raznih 

bratstava, njihovih istomišljenika. 

Slobodno zidarstvo 

Golema većina Slobodnih zidara u svijetu nikada ne prijeđe donje tri stupanjske razine 

(Slika 9). Ali iznad njih je drugih trideset viših razina u Škotskom obredu Slobodnog 

zidarstva, koja svoje nadahnuće duguje drevnim Vitezovima templarima. Čak 

ni 33. stupanj ne predstavlja sam vrh jer slobodnozidarske razine postoje i iznad njega, 

a 33. stupanj neslužbeno se dijeli na dvije struje, od kojih jedna zna daleko više od 

druge. Na svakoj sljedećoj stepenici inicijatu se otkriva sve više znanja o pravoj naravi 

Slobodnog zidarstva i njegovoj pravoj strategiji. U usporedbi sa Slobodnim zidarima 

najniže tri razine (u smislu primljenoga znanja), oni koji su dostigli 33. stupanj kao 

da dolaze s nekog drugog planeta. Joseph Smith, „prorok" koji je osnovao grozomornu 

Mormonsku „crkvu", bio je Slobodni zidar 33. stupnja. Ljudi koji odlaze u lokalnu 

slobodnozidarsku ložu u vašem mjestu ili gradu nemaju pojma za što se njihova organizacija 

koristi. Da bi se plan ostvario mora ih se držati u mraku, tj. neznanju, što 

se najbolje postiže primjenom tih razdvojenih razina upućenosti. Jedino oni koje se 

smatra da su „prihvatljivi" napreduju do viših razina na kojima mogu saznati o čemu 

se doista radi. Velika većina Slobodnih zidara nalaze se na najniže tri razine. Oni su 

topovsko meso i fasada. Između 4. i 33. stupnja nalazimo „čestite" osobe od utjecaja u 

društvu, među kojima su i predsjednici država. Zatim imamo razine Iluminata, koje 

nećete susresti ni u jednom vodiču o Slobodnom zidarstvu. To su ljudi koji doista 

drže konce u rukama i agenti su kulta Svevidećeg Oka. Svjetsko Slobodno zidarstvo 

ogromna je piramida manipulacije. 

No, stvari nisu uvijek bile takve. Kažu da je Slobodno zidarstvo nekoć bilo društvo 

isključivo onih koji su radili kao klesari i graditelji na crkvama i katedralama. 

Tada se zvalo Zidarstvo (masonstvo). Njihove su lože bile, kao što tvrde neki povjesničari, 

poput trgovinskih organizacija, a tajnošću i obredima svoju su profesiju 

nastojali zaštititi od nekvalificiranih pridošlica. Većinu poslova masonima je pribavljala 

Katolička crkva kojom se upravljalo iz Rima. Crkva je svojim neizmjernim bogatstvom, 

većinom stečenim (izravno ili neizravno) pljačkom, plaćala za izgradnju 

veličanstvenih katedrala o kojima je dohodak zidara uglavnom ovisio. No, velika ih 

je nevolja snašla kada je 1534. Henrik VIII raskinuo odnose s Rimom i oformio vlastitu 

Englesku crkvu nakon što mu papa nije odobrio razvod. Taj je događaj imao 

mnogostruke posljedice po budućnost (vidi Pobunu robota) i uzrokovao otkazivanje 

broj ih zidarskih poslova. Ne samo da nije nastavio raditi na programima izgradnje 

pod okriljem Rima, Henrik je pljačkao samostane i sve čega se mogao dočepati. Zapravo 

je bio u bankrotu, a morao je namaknuti sredstva za brojne ratove koje je vodio. 

Jedna od njegovih meta bila su sredstva „bratovština, bratstava i cehova". Zidarska 

su društva propadala što zbog te kraljevske otimačine što zbog beznadnog manjka 

posla za njihove članove. Mnoge su lože nestajale, zajedno sa svojim drevnim arhivima, 

pa se o njihovoj pravoj povijesti malo toga zna. Lože (ogranci) koje su opstale 

u tome su uspjele jer su u svoje redove primale ljude koji nisu bili klesari, barem je 

tako zabilježeno u povijesnim knjigama. Te pridošlice - poslovni ljudi, trgovci, zemljoposjednici 

i aristokracija - zvali su se „spekulativni" zidari te su uskoro daleko 

brojčano nadmašili prvobitne članove. To su se Vitezovi templari/Iluminati očitovali 

na javnoj pozornici pod krinkom Slobodnog zidarstva. Prva zabilježena inicijacija 

nekog spekulativnog zidara u Engleskoj obavljena je 1646. kada je Elias Ashmole 

(nemojte mu ime izgovarati prebrzo) pridružio loži u Warrington. Bio je astrolog, 

a ezoterijsko znanje doista će postati važan dio novog Zidarstva na višim razinama


piramida 

moći 

inicijacije. Zidarstvo je postalo Slobodno zidarstvo, a tijekom godina jedina preostala 

veza s klesarima bile su simboličke parafernalije i nazivi pojedinih razina incijacije 

kao što su šegrt, pomoćnik i glavni zidar. Radni alat klesara - kutomjer, kompasi, 

libela, olovnica, baždarska mjera, drveni čekić i dlijeto - još uvijek se rabi u čudnim 

ceremonijama i obredima, dok je pregača Slobodnih zidara još jedan podsjetnik na 

klesare. Ali Slobodno zidarstvo sada je imalo sasvim drukčije ciljeve. 

Tijekom obreda koje su uveli osnivači novog Slobodnog zidarstva, inicijalima golih 

grudiju stavljao se povez preko očiju, omča oko vrata, a uza srce se prislanjao bodež. 

Morali su se zakleti da će služiti Redu i čuvati njegove tajne, uz prijetnju groteskne 

obredne smrti. Kazna za odavanje tajni Drugog stupnja (Zidar pomoćnik) bila je ova: 

„Rasparat će mi se lijeva strana prsa, iščupati odande srce i bacit će se proždrljivim 

pticama u zraku ili halapljivim zvijerima na kopnu kao plijen". Na Trećem stupnju 

(Glavni zidar), značilo je to da „ću biti rastrgan na dva dijela, moja će utroba biti 

sažgana, a pepeo razasut preko lica Zemlje i odnesen snagom četiri vjetra nebeska, 

da u glavama ljudi, a posebno Glavnih zidara, ne ostane ni trunka sjećanja na tako 

kukavnog bijednika". 1 

Dražesno. Takve vrste obreda prizivaju zlokobne energije. U 

javnosti se istovremeno tvrdi da je Slobodno zidarstvo škola ćudoređa te da govori o 

bratstvu i „bratskoj ljubavi"! Javni apologete Slobodnog zidarstva reći će vam da su ti 

obredi samo simbolični, ali pregršt je dokaza da tako ne misle svi. Jedan od onih koji 

zasigurno nije tako mislio bio je Slobodni zidar poznat pod imenom Jack Trbosjek. 

Čvrste spone lojalnosti (i straha, kada je potrebno) usađene u članove jamče da će se 

vrlo malo njih usuditi odavati tajne, čak i nakon napuštanja ceha. Uostalom, mada 

ljudi mogu prestati plaćati članarinu ili prestati dolaziti u ložu, prisege i dalje vrijede. 

Ne postoji mehanizam pomoću kojega neki mason, jednom kad je već iniciran, prisegu 

može raskinuti. 

Takve su prisege osmišljene s ciljem usadivanja straha i nametanja kontrole. One 

nisu bile dio obreda klesara, kao što dokazuju njihovi malobrojni preostali pravilnici, 

takozvani „Gotički statuti". U ta vremena kazna za otkrivanje tajni bila je izbacivanje 

iz lože. Jamačno je to mnogo bolje od toga da vam utrobu spale do pepela. Obredi i 

prisege Slobodnog zidarstva temelje se na jednoj izmišljotini iz osamnaestog stoljeća 

- slobodnozidarskoj priči o Hiramu Abifu. Prema toj slobodnozidarskoj izmišljotini, 

Hiram Abif je bio arhitekt Salomonovog biblijskog hrama. U Gotičkim statutima 

klesara takva se osoba uopće ne spominje, no bez obzira na to postao je mučeničkom 

figurom Slobodnih zidara. U toj se bajci kaže da je Hiram odbio odati tajne trojici 

kolega zidara oboružanih zidarskim alatom. Budući da im tajne nije htio otkriti, oni 

su ga, kako u tom mitu stoji, ubili, a nakon njegova nestanka kralj Salomon je naredio 

da se za njim organizira potraga. Hiramovo tijelo je nađeno „nedolično zakopano 

te je ponovno zakopan uz „sav pijetet i poštovanje". Salomon je naložio da se odgovorne 

za to ubojstvo smakne, a u nekim verzijama priče su ubojice (Jubela, Jubelo 

i Jubelum) bili toliko izjedani grižnjom savjesti da su sami tražili da ih se usmrti. 

Jubela je zatražio da mu se prereze grkljan i iščupa jezik; Jubelo je odabrao da mu se 

razreze lijevi dio prsa a srce baci strvinarima; dok je Jubelum bio taj koji je tražio da 

nui utroba bude sažgana a pepeo prosut, da ga rasprše četiri vjetra nebeska. Sada vidimo 

odakle potječu obredi i zaldetve Slobodnih zidara. Njihovi se obredi naslanjaju 

na priču o Hiramu Abifu i njegovoj smrti, te si razdrljuju prsa i zavrnutih nogavica 

ogoljuju koljena. 5 

Priča o Hiramu Abifu je maštarija. Slobodnozidarski kontrolori misli udarili su na 

sva zvona o davnašnjoj povezanosti sa zdanjem Hrama kralja Salomona u Jeruzalemu. 

Trude se proturiti sliku o Hramu kao o masonskom Vatikanu, u najmanju ruku. 

Ali Biblija iz koje je preuzet Hiramov lik opisuje sasvim drugačijeg čovjeka. Kao prvo, 

zvao se samo Hiram. Nastavak „Abif" dodali su tvorci masonskog mita. Mogli bismo 

reći da Abif predstavlja „lagani" otklon od istine. A što Biblija kaže o tom čovjeku 

Navodi li da je on bio „najvještiji zidar na Zemlji", kao što tvrde Slobodni zidari Ne 

baš. U njoj se kaže da nije bio niti zidar niti arhitekt, već da je radio s mjedi. Prema 

Knjizi kraljeva, doputovao je iz Tira nakon što je Hram već bio sagrađen. U Knjizi 

ljetopisa stoji da je stigao prije negoli je Hram izgrađen te da je izrađivao metalne 

ukrase. Ukoliko je i bio verziran u oblikovanju kamena, odnosilo se to na ukrašavanje 

a ne na gradnju. U Bibliji postoji i jedan drugi Hiram, kralj Tira, ali to nije ta osoba. 

No, Slobodno zidarstvo visoko ga poštuje zato što je Salomonu navodno dopremio 

libanonsku cedrovinu za gradnju Hrama. Što je još jedan kamen spoticanja. U Bibliji 

piše da je Hram izgrađen uglavnom od drveta te da nije bio veći od današnje crkvene 

dvorane (10 puta 30 metara). Od svih mogućih majstora najmanje su trebali klesare 

i arhitekte. Premda je priča o Hiramu Abifu besmislica, moguće je da motiv potječe 

iz drevnog Egipta kada je kralj Seqenenre ubijen zato što je odbio otkriti najtajnije 

ezoterijsko znanje jednom od suparnika. U tom slučaju, ovo je daljnja potvrda da ista 

struja znanja i manipulacija seže od davnina do suvremenog Slobodnog zidarstva i 

današnjeg svijeta. Dojma sam da su silu koja se pojavila u vidu Slobodnog zidarstva 

predstavljali, a predstavljaju je još uvijek, Vitezovi templari koji su do tada djelovali u 

ilegali, nakon čistke koju je proveo papa. Piramidni ustroj omogućuje Eliti, manjini 

s vrha Slobodnog zidarstva, da kontrolira većinu pomoću obmana i držanja ljudi u 

spoznajnom mraku. U Protokolima Iluminata, otkrivenim u pretprošlom stoljeću, 

ipak je - bez obzira na moguća sporenja o njihovom podrijetlu - sjajno opisano kako 

se Slobodnim zidarima manipulira: 

„Stvorit ćemo i umnožiti slobodnozidarske lože u svim zemljama svijeta, primiti 

u njih sve koji bi mogli postati ili već jesu istaknuti u javnom djelovanju jer će 

nam te lože biti glavni izvor podatka i sredstvo utjecaja. Sve te lože okupit ćemo 

pod jednom središnjom upravom [lluminati], poznatom isključivo nama, koja će 

svima drugima biti posve nepoznata, a bit će sastavljena od naših učenih starješina 

... U tim ćemo ložama povezati sve revolucionarne i liberalne elemente. Činit 

će ih sve razine društva. Bit ćemo upućeni u najtajnije političke spletke te ćemo 

ih usmjeravati po želji, od prvoga dana njihova nastanka. Među članovima loža 

212 

213


piramida 

moći 

bit će gotovo svi agenti međunarodne i nacionalne policije jer njihova je služba 

nama nezamjenjiva, s obzirom na to da policija ne samo da može koristiti vlastite 

konkretne mjere protiv neposlušnih, već može prikrivati naše aktivnosti i pružati 

izlike za izbijanje nezadovoljstva..." 

Protokol 15 

Protokoli opisuju Slobodne zidare na nižim stupnjevima - veliku većinu - kao dio 

„paradne vojske" čija je jedina svrha da „bacaju prašinu u oči svojih bližnjih". Svatko 

svakim manipulira. Ukoliko ne znamo ništa o povezanosti ljudi na vlasti s tajnim 

društvima, odnosno o vezama ljudi zaposlenih u institucijama nadzora - bila to policija, 

političari, liječnici, vojni časnici, urednici i novinari ili državni službenici - i ukoliko 

ne znamo što njihovo tajno društvo doista zastupa, kako uopće možemo znati po 

kojem planu rade oni koji upravljaju nekom zemljom ili zajednicom 

U takvim obredima i ceremonijama ti se ljudi zavjetuju na posvemašnju odanost 

svom tajnom društvu. Što se, dakle, događa s njihovom odanošću javnosti kojoj bi 

trebali, budući da su izabrani ili imenovani, služiti Sve dok ljudi u tajnim društvima 

budu postavljani na takve kontrolne i utjecajne položaje bez ikakve obaveze da navedu 

kojih su društava članovi, cjelokupni je sustav izložen neviđenoj korupciji. Što 

se upravo i događa. Sustav je neviđeno korumpiran. Naravno, nisu korumpirani svi 

članovi, većina nije. Ali za strahovit utjecaj na društvo ne treba vam mnogo ljudi. 

Čim Slobodni zidari zauzmu rukovodeće položaje, gdje mogu odlučivati koji će 

ljudi biti primljeni ili promaknuti u nekoj organizaciji, možete poduzeti korake da 

vaši kolege Slobodni zidari dođu na ključne položaje moći. Dok štafetna palica prelazi 

iz ruke u ruku, jedan naraštaj Slobodnih zidara slijedi za drugim. Kada to postignete, 

organizacije ili države možete voditi gotovo kako vam se prohtije. Ili možete 

voditi svijet. Slobodni zidari također se obvezuju da će se u nevolji međusobno pomagati. 

To zvuči jako simpatično, ali što je s onima koji nisu dio kluba, sa „svjetinom, 

kako nas nazivaju Znači li to da nas, kada se obratimo nekom Slobodnom zidaru na 

vlasti, on neće naročito pomno saslušati Barem u većem broju slučajeva odgovor je 

zasigurno: „Da". Slobodni zidari imaju niz znakova i riječi koji im omogućuju da se 

međusobno prepoznaju, uključujući ono smiješno rukovanje. Među njima su i slobodnozidarski 

znak za „nedaću i jad" (tj. 'Izbavi me iz nevolje), čija je verbalna verzija: 

„Hoće li itko pomoći udovičinu sinu" Udovičin sin je Hiram Abif. 

Ti znakovi i signali vrlo dobro dođu ako vas uhite slobodnozidarski policajci ili 

ako se morate pojaviti na sudu kojim predsjeda slobodnozidarski sudac. Naravno da 

se stvari ne odvijaju uvijek tako, ali zavaravamo se ako mislimo da toga nema. Politička 

volja da se vlasti pozabave s tom opasnom nepravdom jednostavno ne postoji, 

bilo zato što su ti političari (iz svih stranaka) i sami Slobodni zidari ili su sa širom 

mrežom povezani - ili zato što se boje nešto poduzeti jer njihov položaj ovisi o tome 

da ne uznemiruju elite iz tajnih društava. Neki od vodećih političara visoko su rangirani 

Slobodni zidari. Lord Palmerston, britanski premijer u doba Opijumskih ratova 

uperenih protiv Kine, bio je Velilo patrijarh unutar verzije tog reda koji uključuje Ložu 

Velikog orijenta [IluminatiJ. Bivši francuski predsjednik Francois Mitterand (Kom. 

300) također je bio Veliki patrijarh Velikog orijenta. 6 

Većina imena koje sam spomenuo u ovoj knjizi, oni koji su povezani s Trilateralnom 

komisijom, Vijećem za vanjske poslove, Bilderberškom skupinom i sličnim organizacijama 

također su Slobodni zidari ili članovi s njima povezanih tajnih društava. Ah 

svi oni odgovaraju istom gospodaru - Svjetskoj Eliti. U većini zemalja postoje elitne 

slobodnozidarske „ćelije" koje su osobito moćne i možda nepoznate čak i nekim visokorangiranim 

Slobodnim zidarima. Postoji mnogo ćelija povezanih s onim oblicima 

Slobodnog zidarstva kojima upravljaju Iluminad, a to su Lože Velikog orijenta. Francusku 

revoluciju djelomično je iznjedrila i koordinirala Loža Velikog orijenta u Parizu. 

U Britaniji imamo, prema nekim izvorima, elitnu ćeliju pod imenom Salonski klub 

(Parlour Club) te europsku elitnu skupinu nazvanu Klub Otočja (Club of the Isles). 7 

U SAD-u imaju Društvo lubanje i kostiju koje je čvrsto povezano sa Slobodnim zidarstvom, 

kao što je to i Narančasti red koji je duboko upleten u sukobe u Sjevernoj Irskoj. 

Okrugli stol je osmišljen u skladu sa slobodnozidarskim načelima i uklapa se u mrežu. 

Zloglasni Malteški vitezovi još su jedna elitna organizacija koja svoje tajne aktivnosti 

koordinira s Prosvijećenim Slobodnim zidarstvom te ima ogroman utjecaj unutar tog 

sustava. Njen službeni čelnik je papa! Najpoznatija od elitnih ćelija Slobodnog zidarstva 

je Loža Propaganda Masónica Due (P2) sa sjedištem u Italiji, ali djeluje i u drugim 

zemljama. Kada je to razotkriveno, došlo je do jednog od najvećih političkih skandala 

u povijesti. Zavirimo li u pozadinu Lože P2 postat će vam jasnije kako te elitne slobodnozidarske 

ćelije djeluju u zemljama diljem svijeta i kojim se metodama služe. 

Propaganda Masónica Due (P2) 

Loža P2 iz Rima osnovna je 1877. za one Slobodne zidare koji su posjećivali glavni 

grad iz drugih dijelova Italije. Sredinom 1960-ih imala je samo četrnaest članova, ali 

postala je zapažena u svijetu kada ju je „preustrojio" Licio Gelli na zahtjev Velikog 

majstora Italije Lina Salvinija. Čim je Gelli preuzeo vlast broj članova u Loži P2 za nekoliko 

se godina popeo na gotovo tisuću, iako je on skoro sigurno bio sredstvo drugih 

sila iza P2 koje su kontrolu vršile tajno. Neki istraživači smatraju da tu skrovitu kontrolu 

provodi Alpska slobodnozidarska loža iz Švicarske medu čijim su članovima 

Henry Kissinger i osnivač Rimskoga kluba Aurelio Peccei (Bil). Drugi kažu da je on 

bio samo „posrednik" između P2 i njezinih stvarnih kontrolora, bankarskih interesa 

iz dinastije Rothschild. Inicijacijski obredi P2 održavali su se u njenom sjedištu u hotelu 

Excelsior pod nadzorom bivšeg Velikog majstora Italije Giordana Gamberinija, 

ali ime koje se najčešće povezuje s P2 je Gelli. 

Gelli je bio fašist i podupirao je Mussolinija za Drugog svjetskog rata te je pripomogao 

da se organizira tzv. „tajni prolaz" kojim se izvlačilo naciste kada su Njemačku 

napali Saveznici. Nekoliko godina kasnije, kada je na vidjelo izašao njegov socijalni 

milje, pobjegao je u Argentinu gdje je stekao mnogo prijatelja iz sfere politike, uklju-


piramida 

moći 

ćiijući diktatora Juana Perona (kojem je postao ekonomski savjetnik) i Josea Lopeza 

Regu, čovjeka odgovornog za osnivanje eskadrona smrti pod nazivom „Trostruko A" 

koji su ubili tisuće ljudi. Rega je zarađivao izdašne svote novca krijumčareći kokain u 

Sjedinjene Države. Kada je Peron došao iz progonstva da po drugi put preuzme vlast, 

Gelliju se javno zahvaljivao klečeći. Nakon rata mnogi su nacisti pobjegli u južnu 

Ameriku, a P2 je blisko povezana s organizacijom nazvanom Nacistička internacionala. 

Kao predani fašist, Gelli se u tom društvu osjećao kao kod kuće. Upravo je on 

pomogao mnogim nacistima, kao stoje Claus Barbie, da pobjegnu u južnu Ameriku 

(koja je postala nešto veća verzija Njemačke kakva je bila pod Hitlerom). Gelli je 

bio blizak s nacističkim diktatorom u Nikaragvi Somozom, a također je bio povezan 

s nacističkom paravojnom organizacijom koja je djelovala u Italiji pod nazivom U 

Gladio (paravan CIA-e). 

Gelli se sredinom 1960-ih vratio u Italiju kao argentinski počasni konzul. Oko sebe 

je izgradio mrežu kontakata, ljudi na visokim položajima, nakon što je 1965. postao 

Slobodni zidar Velikog orijenta. Pri tome mu je pomoglo njegovo članstvo u Malteškim 

vitezovima, čime mu je omogućen pristup najvišim razinama Vatikana, što će 

on i P2 vrlo uspješno iskoristiti. Gellijevi prijatelji iz američke Republikanske stranke 

pozvali su ga na inauguraciju predsjednika Reagana. (Reagan će kasnije položiti 

vijenac na grobove SS jurišnika tijekom ceremonija 40. obljetnice Drugog svjetskog 

rata, čija je upečatljiva simbolika savršeno odgovarala nacističkom mentalitetu CIA-e 

i Svjetske Elite, pravim kontrolorima P2.) Gelli je, osim toga, prisustvovao inauguracijama 

predsjednika Čartera i Forda, te je sebe nazivao prijateljem Georgea Busha. 

U srpnju 1981. Gelli)eva je kći zaustavljena u rimskoj zračnoj luci te su zaplijenjeni 

dokumenti iz skrivenog pretinca njenog kovčega. Bile su to kopije američkog dokumenta 

pod nazivom Dodatak B (Supplement B). Radilo se o dodatku američkom 

terenskom vojnom priručniku FM 30-31 s datumom 18. ožujka 1970. i potpisom generala 

VVestmorelanda. U njemu se opisuje kako se neku državu može destabilizirati 

ubacivanjem kontrolnih organizacija i korištenjem agenata provokatora. 8 

Upravo to 

su radili Gelli i njegovi kontrolori. 

Gelli je uspješno radio na tome da talijansko Slobodno zidarstvo bude službeno 

priznato od strane središnje masonske organizacije, Ujedinjene Velike lože iz Londona. 

Talijansko Slobodno zidarstvo ima dugu tradiciju kontroverzi i miješanja u 

politiku. Zabranio ga je Mussollini, kao što je njemačke Slobodne zidare zabranio 

Hitler, a jedan od važnijih razloga bio je taj što su tajna društva obojici pomogla da 

dođu na vlast, pa su bili svjesni toga koliki utjecaj takva društva imaju. Nakon rata 

američki OSS, preteča CIA-e, izvršio je pritisak na očajne talijanske vlasti da dopuste 

Slobodnom zidarstvu povratak u zakonske okvire, a Matična loža iz Londona udijelila 

mu je službeno priznanje. Učinivši to, službeno su priznali organizaciju najtješnje 

povezanu s mafijom. Te veze potječu još od „Carbonara", objedinjene grupacije Slobodnih 

zidara, mafije i vojske, osnovane u devetnaestom stoljeću s ciljem suprotstavljanja 

Napoleonu. Carbonari su ujedno bili blisko povezani s guelfskim vitezovima 

_ Crnim plemstvom. Tijekom 1970-ih Gelli je u P2 novačio neke od najmoćnijh ljudi 

u talijanskom društvu, sve dok nije stvorio državu unutar države koja radi na zajedničkom 

cilju. Imena članova bila su poznata samo njemu, možda još jednoj ili 

dvjema osobama. Čak niti drugi članovi nisu znali sva imena na popisu članova P2. 

posluživši se dobro prokušanim ustrojem Elite, članove je razdijelio na dva sektora 

koje je potom podijelio na niz podskupina. Jedino su vođe skupina znale identitet 

svojih članova, a i tada samo članova vlastite skupine. Članovi P2 kontrolirani su 

uz pomoć straha; predočene su im zastrašujuće kazne ne učine li kako im je rečeno. 

Kada je u ožujku 1981. izvršena policijska racija na Gellijeve poslovne prostorije, u 

sefu u njegovom uredu i kovčegu otkrili su 962 imena na popisu članstva P2. Među 

njima su bila i trojica ministara iz kabineta, četrdeset drugih članova parlamenta, četrdeset 

i tri generala, osam admirala i stotine državnih službenika i diplomata, šefova 

službi sigurnosti, ravnatelja policije u četiri najveća talijanska grada, industrijalista, 

financijera, TV zvijezda te dvadeset i četiri novinara. Čvrsto sam uvjeren da se nešto 

slično događa u Ujedinjenom Kraljevstvu i mnogim drugim zemljama, što odražava 

metode i ciljeve P2. Neki smatraju da je Henry Kissinger član Lože P2 ili barem jedan 

od vodećih provoditelja njene politike i metoda. Članovi P2 nedvojbeno su moćne 

osobe iz inozemstva, što joj daje ogroman utjecaj unutar europskih i američkih obavještajnih 

službi i bankarstva. Talijanski premijer Giulio Andreotti bio je u bliskim 

odnosima s Gellijem. Kada je Andreotti optužen za šurovanje s mafijom, kao svog 

moralnog svjedoka naveo je bivšeg glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Pereza de 

Cuellara (navodnog člana P2) i... Henryja Kissingera. 9 Novinar Mino Peccorelli, član 

P2, izjavio je da tu ložu vodi CIA. No, nisu mu dali da puno priča. Peccorelli je ubijen 

u obredu smrti kojeg, kako se ustanovilo, mafija izvrši nad onima koji govore previše. 

Daljnje dokaze o upletenosti CIA-e pružio je bivši CIA-in unajmljeni agent Richard 

Brenneke u intervjuu za talijansku televiziju 2. srpnja 1990. u kojem je izjavio: 

„Uz pomoć tih ljudi [P2], mi [CIA] smo unosili u Sjedinjene Države i iznosili iz 

njih drogu i novac, a isto smo činili i u Italiji. Iskoristili smo te ljude da stvorimo 

situacije pogodne za rasplamsavanje terorizma u Italiji i drugim europskim zemljama 

početkom 1970-ih. P2 je još uvijek živ i još uvijek se koristi za iste ciljeve 

kao i početkom sedamdesetih. CIA je financirala P2 iznosom od oko 1 do 10 

milijuna dolara mjesečno ...Taj CIA-in novac koristio se za razne svrhe, od kojih 

je jedna bila terorizam. Osim toga, željelo se osigurati potporu za krijumčarenje 

droge koja je iz drugih zemalja stizala u SAD. Oduvijek je postojala veza između 

P2 i CIA-e." 

Između ostalih i Brenneke je rekao daje Ličio Gelli bio tek nominalni čelnik P2, a 

da se stvarna kontrola vršila iz Švicarske i Sjedinjenih Država. Italija će sedamdesete 

i rane osamdesete pamtiti kao godine opasnog življenja. Terorizam je sponzorirala 

Loža P2 rezultat čega je i podmetanje bombi na bolonjskoj željezničkoj postaji, pri 

216

i istino će vos osloboditi 

U Italiji se o tome naširoko pisalo, ali nijednom riječju nije spomenuto u New York 

Timesu ili Washington Postu, premda je za umiješanost u ubojstvojednog od vodećih 

stranih političara - otetog i usmrćenog od strane terorističke družbe - pred 

sudom optužen jedan od najpoznatijih Amerikanaca. Slobodno novinarstvo Da, 

sve u šesnaest. Kada je izvršena otmica Mora, talijanske su vlasti odbile pregovarati 

o njegovom oslobađanju. Krajnje neobično jer su u drugim slučajevima otmica 

pregovarale s otmičarima. Njegova obitelj tada to nikako nije mogla shvatiti. Kao 

da vlasti nisu željele da bude oslobođen. Istina je da to zaista nisu željele. Zavjerenička 

Elita nije odana niti jednoj državi niti političkom sustavu. Njeni su članovi 

u svim strankama i zemljama te surađuju na ostvarenju svojih zajedničkih ciljeva. 

Granice i države za njih ne postoje, osim kao sredstvo da se jednu stranu nahuška 

protiv druge. 

Dva značajna imena otkrivena na popisu članova P2 bili su financijeri Roberto 

Calvi i Michele Sindona. Gellijevu aferu s P2 policija je otkrila dok je istraživala 

lažnu otmicu Sindone i njegove aktivnosti u funkciji financijskog savjetnika Vatikana 

i mafije. Rimokatolička crkva odavno je izopćila Slobodno zidarstvo iz svojih 

redova, premda su mnogi njeni svećenici i predstavnici njegovi članovi. Međutim, 

za vrijeme Gellija, kada je službeno neslaganje Vatikana sa Slobodnim zidarstvom 

značajno ublaženo, Loža P2 je preuzela uzde u papinskoj državi ubacivši u njene 

strukture Gellija, Calvija i Sindonu. Tijekom tih godina infiltracije P2 papa je bio 

Pavao VI; upravo je on smanjio neslaganja sa Slobodnim zidarstvom unutar Rimokatoličke 

crkve. Zanimljivo, kanadski izdavač Daniel Scallen unajmio je Pinkertopiramiaa 

moa 

čemu je 1980. poginulo osamdeset i petoro ljudi. Teroristička skupina pod nazivom 

Crvene brigade držana je glavnim krivcem za većinu zlodjela, uključujući i otmicu te 

ubojstvo vode kršćanskih demokrata i bivšeg talijanskog premijera Alda Mora 1978. 

godine kada su ubijena i petorica njegovih tjelohranitelja. Terorističke skupine poput 

Crvenih brigada i družbe Baader-Meinhoff u Njemačkoj nisu sasvim onakve kakve 

se čine. Kao što je slučaj s te dvije skupine, njihove je pripadnike često obučavala CIA 

ili druge organizacije Elite. One su dio procesa 'problem-reakcija-rješenje', pokriće 

za likvidaciju „problematičnih" ljudi i sredstvo destabilizacije društva. Na saslušanju 

prilikom suđenja za ubojstvo Alda Mora nekoliko članova Crvenih brigada reklo je 

da su znali za upletenost visokih političkih krugova SAD-a u njegovo ubojstvo. Dana 

10. studenog 1982. sud je čuo zaprepašćujuće svjedočenje bliskog Morovog suradnika 

Gorrada Guerzonija. On je ustvrdio da je Moru prijetio jedan visoki američki političar: 

ne promijeni li svoju politiku, s njime će se morati posebno pozabaviti. Moro je 

želio stabilnu Italiju, dok ju je američki političar želio nestabilnu. Supruga Alda Mora 

u svojem je iskazu ponovila da je jedna „visokorangirana politička figura Sjedinjenih 

Država" njenom suprugu kazala: „Ne prestanete li provoditi takvu politiku skupo 

ćete platiti". Tko je bio čovjek čije je ime Gorrado Guerzoni naveo na sudu 

Henry Kissinger. 

ovu detektivsku agenciju iz New Yorka da istraži papine postupke. Jedan je detektiv 

n 

1973. otišao u Rim te je izvijestio da u Vatikanu postoje dvojica pape Pavla! Prema 

njegovoj pretpostavci, lažni je papa plastičnom kirurgijom postigao izgled pravog 

pape. Pogledate li slike pape iz tog vremena u krupnom planu, takva se pretpostavka 

čini prilično utemeljenom. Po svemu sudeći, doista postoje nedvojbene razlike. 

FBI je analizirao snimke papinih govora prilikom Božića i Uskrsa te je ustanovljeno 

da glasovi pripadaju različitim osobama. Tijekom istrage papina je nećakinja detektivu 

priznala da lažni papa doista postoji, te da njegova obitelj (koja je redovito 

posjećivala pravog papu u Vatikanu) to zna, rekla je ona. Istraga je okončana kada 

je spomenuti detektiv uhićen u Rimu i osuđen na četiri godine zatvora. Kasnije je 

deportiran, nakon čega je jednostavno „nestao". Kada sam u knjizi Pobuna robota 

govorio o tome da pojedine javne osobe zamjenjuju dvojnici, neki su čitatelji 

tu teoriju doživjeli prilično nategnutom. No, osobno je takvom ne smatram. Sada 

se pokazalo da Saddam Hussein kojeg smo vidjeli u Zaljevskom ratu nije bio isti 

čovjek kojeg smo imali prilike vidjeti prije rata. Bio je to plastičnom kirurgijom 

stvoreni dvojnik. 10 

Kada je izbila afera s P2 u to su bili umiješani najviši dužnosnici Vatikana, uključujući 

državnog tajnika, kardinala Villota. Prema navodima u knjizi Bratstvo (The Brotherhood) 

Stephena Knighta, mnogo je onih koji smatraju da je Villot izvršio pritisak 

na rimokatoličku hijerarhiju da smanji svoj otpor Slobodnom zidarstvu. Spominje ga 

i David Yallop u svojoj istrazi pod nazivom ,,U Božje ime" kao glavnog osumnjičenog 

za ubojstvo pape Ivana Pavla I koji je umro 1978. nakon svega 33 dana provedena 

na dužnosti. Taj je papa vjerojatno nešto znao o onome što se događa, kako u smislu 

infiltracije Slobodnih zidara tako i u smislu pljačke vatikanskog blaga. „Kršćansko" 

krilo kulta Sveviđećeg Oka želi se ubaciti u kršćanske redove i uništiti ih, na isti način 

na koji njihovi članovi iz redova Židova rade na podrivanju judaizma. Možda je papa 

Ivan Pavao I bio odlučio stati na kraj toj manipulaciji, premda pojedinci govore da 

je bio iluminatski papa. Kako bilo da bilo, pronađen je mrtav. Ubili su ga agenti P2, 

iako je to zabašureno lažima o „prirodnoj smrti". Liječnici koji su dobili dopuštenje 

da ga pregledaju doimali su se zbunjenima, svaki od njih iznosio je drukčiju pretpostavku 

o uzroku smrti: srčani udar, rak i tumor na mozgu. Birajte. Mnogi smatraju 

da je otrovan, ali vlasti nikada nisu provele doličnu istragu. Pronađen je mrtav u 5.30 

ujutro. Već u 9.30 prijepodne njegovo je tijelo balzamirano, a utroba izvađena i spaljena. 

Obdukcije nije bilo. Standsfield Turner (CFR), bivši direktor CIA-e, rekao je da 

je osobni liječnik pape Ivana Pavla, jedan od prvih koji je pregledao njegovo truplo, 

radio za CIA-u. Sam kardinal Villot umro je 1979., prije negoli je priča o P2 objelodanjena. 

Nedugo prije smrti rekao je da će otkriti pojedinosti o papinoj smrti, ali to 

nije stigao učiniti. Liječnici kojima je dopušteno pregledati Villotovo tijelo kao uzrok 

smrti naveli su bronhijalnu upalu pluća... pardon, probleme s bubrezima... ne, čekajte, 

hepatitis... ne, ovaj... unutarnje krvarenje. Ako mi ikada zatreba liječnik, podsjetite 

me da nikako ne zovem one vatikanske. 

219


Michele Sindona, član P2, financijski prevarant, perač novca koji je kasnije osuđen 

za ubojstvo, počeo je poslovati s vatikanskom bankom L'Istitulo per le Opere 

di Religione (IOR) te je svog partnera Roberta Calvija predstavio direktoru banke, 

biskupu Paulu Marcinkusu. Calvi je imao i vlastitu banku, Ambrosiano, u kojoj je ta 

vatikanska banka postala jedan od glavnih dioničara zahvaljujući slobodnozidarskim 

vezama i Gellijevom bliskom odnosu s najvišim dužnosnicima i s papom. Počinjena 

je velika prijevara, pa kada je Banco Ambrosiano 1982. krahirala imala je dugove u 

iznosu od 800.000.000 funti. Vatikanska je banka vjerovnicima isplatila 164.000.000 

funti, što je u Rimokatoličkoj crkvi izazvalo novčanu krizu sličnu onoj u koju je nedavno 

zapala protestantska Engleska crkva. 

Roberto Calvi, koji je postao poznat (poput Sindone) kao „Božji bankar", pobjegao 

je u Austriju a odatle u Englesku, gdje je stigao 15. lipnja 1982. Dva dana kasnije njegova 

tajnica Graziella Corrocher, koja je vodila poslovne knjige za P2, „pala" je s prozora 

četvrtoga kata banke Ambrosiano. Dan kasnije bio je mrtav i Calvi. Pronađen 

je obješen na skelama ispod mosta Blackfriars u Londonu, džepova punih zidarskih 

predmeta, 6,5 kilometra od samostana Chelsea gdje je bio odsjeo. 

Još dok je sastavljan izvještaj o pronađenom tijelu, talijanska policija i drugi predstavnici 

vlasti unajmljivali su zrakoplov za let do Engleske. Nisu se trebali toliko žuriti 

jer je u redovima londonskih vlasti bilo napretek Slobodnih zidara koji su mogli 

prikriti tragove o njegovom ubojstvu. Nakon istrage kao uzrok smrti londonska je 

policija navela samoubojstvo, stoje upravo nevjerojatno. Čovjek koji se želi ubiti čini, 

dakle, sljedeće: odlazi iz svoga stana gdje je to mogao na miru učiniti, putuje do mosta 

Blackfriars i unatoč iznimno snažne vrtoglavice spušta se do skela pod lukovima 

mosta za koje nije mogao znati da se ondje nalaze, zatim nekako namješta uže, puni 

džepove krhotinama i potom se vješa. Nadasve uvjerljivo, nema što! Druga istraga u 

lipnju 1983. ostavila je uzrok smrti nedefiniranim, što je predstavljalo kakav-takav 

pomak, iako daleko od ishoda kojeg su nametali dokazi. 

Njegova je smrt nesumnjivo obilježena slobodnozidarskim simbolima, a Slobodni 

zidari se obožavaju poigravati simbolikom. Blackfriars je nekoć bilo mjesto gdje je 

podignut fratarski samostan kojeg je vodio Dominikanski red, čiji su članovi nazivani 

Blackfriars (crni fratri; op. prev.) zbog crnih halja koje su nosili. Upravo su oni 

proširili upotrebu propovjedaonica, zbog čega su propovjedaonice jedan od motiva 

kamenih ukrasa na mostu Blackfriars. Pri izvođenju svojih obreda članovi Lože P2 

odijevali su se poput „crnih fratara". Osim toga, kao jedna od slobodnozidarskih mjera 

kažnjavanja spominje se „...zakapanje [žrtve] u morski pijesak pri niskom vodostaju, 

ili oko 200 metara od obale, gdje se plima i oseka redovito izmjenjuju dvaput 

u dvadeset i četiri sata..." Na jednoj od karata tarota smrt se prikazuje kao čovjek 

obješen pored vode. Bez obzira kakve bile pojedinosti njegove smrti, jasno je da je 

Calvi ubijen, bilo zbog onoga što je učinio ili zbog onoga što je znao da je učinjeno. 

Vjerojatno je u pitanju oboje. A to je kazna koja se izvršava nad mnogim Slobodnim 

zidarima koji onima s vrha piramide prestaju biti od koristi. 

Bilo bi lijepo misliti kako je afera oko P2 bio samo izdvojen slučaj, no ja u to ne 

vjerujem. U većini zemalja (a zasigurno u najutjecajnijim) tek se trebaju otkriti (u 

što nimalo ne sumnjam) slične ćelije elitnih Slobodnih zidara koji stvaraju i nadziru 

državu unutar države. Ujedno ne prihvaćam teoriju da je P2 prestao postojati, niti da 

je Vatikan očistio svoje redove od ubačenih elemenata Elite koji njime žele upravljati. 

Osim toga, sam po sebi zanimljiv je i naziv - P2. Ukazuje da negdje mora postojati 

nekakav PI. Ali gdje Gotovo sigurno u Sjedinjenim Državama ili u Ujedinjenom 

Kraljevstvu, a lako moguće u obje zemlje. 

Malteški vitezovi 

U doba Križarskih ratova u dvanaestom i trinaestom stoljeću, kada je papa pokušao 

odagnati muslimane iz Jeruzalema, pojavili su se brojni redovi „Vitezova". Među inima 

bijahu Vitezovi templari (Vitezovi Hrama) i Red vitezova hospitalaca sv. Ivana od 

Jeruzalema. Nakon neuspjeha križara i jedni i drugi bili su proganjani, ali Vitezovi 

templari su opstali do dandanas, a njihova je vjera činila osnovu Škotskog obreda Slobodnog 

zidarstva s njegova 33 stupnja. Red sv. Ivana od Jeruzalema mijenjao je svoj 

naziv u skladu s promjenom lokacije. Dobivši od pape otok Rodos postali su Vitezovi 

Rodosa, a potom i Vitezovi Malte (tj. Malteški vitezovi) kojom su vladali kao suverenom 

državom sve dok 1798. godine Napoleon nije Red ukinuo. Poslije razdoblja 

nomadskog življenja, barem se tako navodi u njihovim službenim povijesnim izvorima, 

papa Leo XII (dogmatski katolički ekstremist) 1834. godine utemeljio je novo 

sjedište Reda u Rimu. Danas se nazivaju Suvereni vojni Malteški red te uživaju sva 

diplomatska prava kakva imaju čelnici država. Njihovu suverenost priznaje više od 

četrdeset država koje imaju pune diplomatske odnose s tom službeno, o-tako-točno 

opisanom, državom unutar države. Papinskim ukazom međunarodni čelnik Reda, 

Veliki majstor, ima rang princa, važnost kardinala i naslov „Najeminentnija visost". 

Posvemašnji šef, barem službeno, je papa. Malteški vitezovi su glavni politički mešetari 

unutar mreže Elite, uz čvrste veze s Crnim plemstvom i svjetskom politikom, 

između ostalog i u Sjedinjenim Državama. Alexander Haig (CFR), ministar vanjskih 

poslova za Reaganove vladavine, njihov je član, a neki smatraju da je to bio i Reagan. 

Valerie Giscard d'Estaing, bivši francuski predsjednik, također je bio njihov član. 

Upravo su d'Estaing (Bil.) i bivši njemački kancelar Helmut Schmidt (Bil.) zajednički 

ustrajno radili na promicanju združene Europe." Taj Red ima posebno tijesne veze sa 

sigurnosnim službama kao što je CIA. Godine 1948. jednu od svojih najprestižnijih 

počasnih nagrada Red je dodijelio generalu Reinhardu Gehlenu koji je bio šef protusovjetske 

špijunaže u vrijeme Hitlerove vlasti. 

Nakon rata Gehlena je unajmila novostvorena CIA da organizira njene operacije u 

Europi! Direktori CIA-e za koje se zna da su bili Malteški vitezovi su John McCone i 

William Casey, kao i George Rocca, zamjenik šefa CIA-ine protuobavještajne službe. 

Gotovo je sigurno da su Malteški vitezovi bili umiješani u aferu Iran-Contra, oružjeza-drogu, 

u Sjedinjenim Državama, čime je pozornost svjetske javnosti usmjerena 

220 

221

I J il I I U l_C V U J UJIUl/UUIll 

na Olivera Northa. Na saslušanjima je Northa zastupala odvjetnička tvrtka Bennetta 

Williamsa, Malteškog viteza. Jedan od Amerikanaca koji se založio da odabrani nacisti 

nakon rata pobjegnu iz Njemačke u Sjedinjene Države bio je industrijalac J. Peter 

Grace, nekadašnji glavešina Malteških vitezova u Americi. 

Taj Red je krajnje desna, autoritarna organizacija povezana s najvišim razinama Elitine 

mreže. Istraživanje autorice Betty Mills za njenu knjigu iz 1990. Pukovnik North, 

William Cassey i Malteški vitezovi (Colonel North, William Casey, And The Knights Of 

Malta) pokazuje da je 1930-ih u Americi pokušan prevrat u režiji tog Reda. Glavnu je 

ulogu pri tome imao Malteški vitez John J. Raskob, ali je puč propao kada je mornarički 

general Smedley Butler odbio u tome sudjelovali, objelodanivši dokaze o planu prevratnika. 

Kao jednog od umiješanih spomenuo je Raskoba, predsjednika uprave General 

Motorsa (pod kontrolom J. P. Morgana) i jednog od trinaest osnivača Malteških vitezova 

u Sjedinjenim Državama. Održana su saslušanja pred Kongresom, ali iznenađujuće 

je, ili možda nije, da Raskob nikada nije pozvan kao svjedok. I, kao što kaže Betty Mills: 

„Zanimljivo je i istodobno zabrinjavajuće kada ustanovite da se, koliko je nama poznato, 

urota iz 1930-ih za preuzimanje moći u Bijeloj kući ne spominje u povijesnim knjigama 

ili enciklopedijama". 12 Tko kontrolira medije i službene verzije povijesti Točno. 

Još jednom vidimo kako se Malteški vitezovi uklapaju uz druge dijelove slagalice, 

uključujući i medije. William F. Buckley, izdavač i naftni magnat, član je Društva lubanje 

i kostiju, Vijeća za vanjske poslove i Mateških vitezova. Frank Shakespeare, još 

jedan Vitez, bio je ravnatelj televizijske kuće CBS, potpredsjednik RKO-a i veleposlanik 

Sjedinjenih Država u Vatikanu. Shakespeare je također bio član od Elite kontrolirane 

Baštinske zaklade (engl. Heritage Foundation) pod predsjedanjem krajnjeg desničara 

Paula Weyricha. Ona je povezana s obitelji Habsburg, jedne od pokretačkih sila iza Paneuropskog 

pokreta koji je doveo do stvaranja Europske zajednice, i jedna od ključnih 

obitelji unutar Svjetske Elite. Povjesničar društva Stephen Birmingham kaže: „Malteški 

vitezovi predstavljaju ono što je možda najeksluzivniji klub na svijetu. Iznad su katoličke 

aristokracije ... [oni] telefonom mogu nazvati papu i s njime čavrljati". 13 

Otišao 

bih korak dalje i rekao da kontroliraju Vatikan u dosluhu s ostalim elementima Elite 

koji uopće nisu katolici, a kamoli katolička aristokracija. To je samo fasada za njihove 

aktivnosti, a oni štuju jednu sasvim različitu inačicu „boga" - Lucifersku Svijest koju 

simbolizira Piramida i Svevideće Oko. Vatikan je kontrolirala Elita preko Malteških 

vitezova prije nego se umiješao Gellijev P2.1 doista, Gelli je bio član Malteških vitezova. 

Sadašnji papa i službeni čelnik Malteških vitezova je Poljak Karol Wojtyla, bivši glumac 

i uposlenik I. G. Farbena. Na njega je izvršen neuspjeli atentat koji je možda bio upozorenje: 

„Radi što ti se kaže ih...". Teško je reći. 

Neupitno je da sa sobom nosi iskrivljeni ili slomljeni križ koji prikazuje izobličen 

lile Isusa. U petom stoljeću osmislili su ga sotonisti, kasnije rabili crnomagijaši, a izvan 

zakona je stavljen u srednjem vijeku. Godine 1978. kada je ubijen papa Ivan Pavao I, 

a papa Ivan Pavao II preuzeo papinsku vlast, izdan je set vatikanskih maraka s nacrtanom 

piramidom i svevidećim okom. 

Narančasti red i Sinn Fein 

TJ pozadini sadašnjih sukoba u problematičnim područjima u svijetu naći ćete mrežu 

tajnih društava Svjetske Elite koja manipulira objema sukobljenim stranama. Vijesti 

su pune priča o „borcima za slobodu" i „oružanim okršajima" širom svijeta. Većina 

ljudi u zemljama zahvaćenim sukobom vjeruju kako se u svojoj zemlji ili zajednici 

bore za „slobodu", iako ih se zapravo koristi kao djeliće koordinirane svjetske revolucije 

koja treba uništiti zajednice i nacionalne države, na putu prema svjetskoj 

vladi. Na obje „strane" takozvane Razdjelnice katolika i protestanata u Sjevernoj Irskoj 

oružani okršaji koštali su života 3000 ljudi. Nema nikakve sumnje da, na nižim 

razinama, obje zamišljene „strane" postoje samo u umovima sukobljenih ljudi. No 

protestantske i paravojne skupine podupire jedno tajno društvo - Narančasti red. Isto 

je to tajno društvo (pod nadzorom Crnog plemstva) koje je postavilo kralja Vilima 

Oranskog na britansko prijestolje i prenijelo nizozemski središnji bankarski sustav u 

Britaniju u formi Engleske banke (Bank of England). Katolička politička i paravojna 

krila također su dio mreže tajnih društava i, ne samo što nemaju veze s „borbom za 

slobodu", ona čine zločinačku udrugu u stilu Meyera Lanskog. Zašto bi, na najvišim 

razinama, bilo nemoguće da cijelo vrijeme zajednički rade na suprotstavljanju jedne 

strane drugoj prema klasičnom ali prilagođenom hegelijanskom modelu, dok istovremeno 

javnost žele uvjeriti da se radi o dvije krajnje neprijateljske sile U knjizi 

Tajna društva Irske (The Secret Societies Of Ireland) njen autor Pollard kaže da je sila 

koja stoji iza revolucija u Europi na nišanu imala Irsku: 

„Ti poklisari iz Francuske namjeravali su oslabiti Englesku širenjem doktrine o svjetskoj 

revoluciji putem savezništva između katoličkih nezadovoljnika s Juga i republikanskih 

prezbiterijanaca sa Sjevera." 

Jedno od oruđa irske inačice svjetske revolucije bila je organizacija Irsko bratstvo 

koje je kasnije promijenilo ime u Ujedinjeni Irci. Osnovali su je Slobodni zidari - Wolfe 

Tone i Napper Tandy - 1791. godine. Pisac i istraživač iz osamnaestog i devetnaestog 

stoljeća Robert Clifford piše da je irska revolucionarna mreža održavala veze sa sličnim 

međunarodnim pokretima preko Kluba prosvijetljenih jakobinaca u Parizu (sila u pozadini 

Francuske revolucije), Revolucionarnog društva u Engleskoj i Škotskog odbora 

za reformu. Fenijansko društvo, čiji je naziv kasnije promijenjen u Irsko republikansko 

bratstvo, osnovano je između 1857. i 1858. pod vodstvom Jamesa Stephensa koji je od 

početka to Bratstvo doživljavao kao dio mnogo šireg, europskog revolucionarnog pokreta. 

Fenijanci su odlazih u Pariz gdje su proučavali metode Carbonara, mreže talijanske 

Elite-Bratstva, vrlo blisko povezane s Crnim plemstvom. Godine 1865. fenijanci su 

se pridružili mreži tajnih društava koju je vodio Karl Marx pod nazivom Međunarodno 

udruženje radnih ljudi, a 28. rujna 1864. u Londonu su, uz pomoć Američkog fenijanskog 

društva, osnovali Irsko bratstvo kojem glavni cilj nije bio osiguranje demokracije, 

slobode i pravde irskom narodu. Ono je stvoreno zato da se iskoristi njihov sasvim 

222

Slika 10 

razumljiv osjećaj nepravde 

kako bi se pripremio teren 

za svjetsku (Elitinu) revoluciju. 

Irsku je Marx smatrao 

važnim instrumentom 

za podrivanje Engleske koji 

se, od tada naovamo, koristi 

upravo na takav način, 

pri čemu su Irci samo pijuni 

manipulatora s obje 

„strane". Robert Clifford 

piše: 

„Nesretnih li i zavedenih ljudi, 

tih nižih suradnika, koji nisu 

bili upućeni ni u što, a trebali 

su biti tek obični pokretači 

pobune i ubojstava. U ponor 

strahota guralo ih je nekoliko 

političkih besramnika koji 

su se jagmili za vlast, kaneći kročiti ka kormilu države kroz krv svojih sunarodnjaka! 

... U onim krajevima gdje je čitavo stanovništvo bilo katoličko, dijeljeni su leci na 

kojima je tobože prikazan Statut narančastih, tj. propast i smrt svakom katoliku; 

jer, jednom kada se obični puk potakne na pobunu, tada je lako okrenuti ga protiv 

vlasti, kao središta Narančastih." 

U međuvremenu, nešto slično kažete protestantima o katoličkim čelnicima i 

- bingo! - previranja i strahota u Irskoj imat ćete koliko vam srce želi u čitavom 

dvadesetom stoljeću. To je klasični preinačeni hegelijanizam ili, moglo bi 

se također reći, kisindžerizam ili harimanizam (Slika 10). Za zemlju s tako malo 

stanovnika mreža tajnih društava u Irskoj neviđeno je razgranala. Ona je dovela 

do stvaranja Sinn Feina 1905., političkog krila Irske republikanske vojske (Irish 

Republican Army - IRA). Ta je mreža, pak, povezana s mrežom koju kontrolira 

Svjetska Elita, a preko nje se koordiniraju veze između IRA-e i drugih terorističkih 

skupina, što je izuzetno dobro dokumentirano. U izdanju časopisa New 

Covenant Times od siječnja/ožujka 1994. piše da je lojalistički paravojni pokret 

hotimično podupirala obavještajna služba MI5 svojom operacijom „Tara", namjeravajući 

izazvati toliko nasilja i ubojstava tipa „ti mene, ja tebe" od strane ne 

samo IRA-e već i protestantske lojalističke paravojske, da parlament Ujedinjenog 

Kraljevstva ne bude imao drugog izbora doli dopustiti Sjevernoj Irskoj sjedinjenje 

s Republikom Irskom. 

Djelomičnu povijesnu pozadinu svega ovoga imamo u priči o Colimi Wallaceu, 

temi knjige novinara Paula Foota pod nazivom Tko je smjestio Collimi Wallaceu (Who 

Framed Colin Wallace). On je bio honorarni vojnik i izvanredno sposoban časnik za 

odnose s javnošću u vojnom stožeru u Sjevernoj Irskoj. Kasnije je premješten u drugi 

odjel pod kontrolom službe MI5. Bio je to odjel koji se bavio promicanjem dezinformacija. 

Ondje je Wallace saznao za operaciju „Tara" i njenu povezanost sa zataškavanjem, 

koje se odvijalo više od 20 godina, o historijatu seksualnog zlostavljanja djece 

u „Domu za dječake Kincora". Kada je Wallace zatražio da ga se s projekta makne 

smjesta je poslan u Englesku i optužen za „narušavanje sigurnosti". Kasnije je optužen 

za ubojstvo. Ne dijelim inače ništa zajedničkog s većinom stavova koje godinama 

iznosi član parlamenta Enoch Powell (Bil.), ali u jednom je po meni sasvim u pravu: 

ne samo da je Wallaceu podvaljeno od strane establišmenta - postupak protiv njega 

ukazuje na umiješanost pojedinaca na svima razinama, od ureda premijera do niže 

rangiranih policajaca i državnih službenika. Sukob u Sjevernoj Irskoj ima mnogo dublju 

pozadinu od one kakva se želi prikazati 14 , a jedan moj izvor iz redova britanskog 

establišementa koji je radio na projektima povezanim sa Sjevernom Irskom rekao 

mi je da se katolički i protestantski čelnici redovito sastaju i dogovaraju o strategiji! 

Siguran sam da se nešto slično zbiva na Srednjem istoku gdje su „mirovni" pregovarači, 

Arafat i pokojni premijer Rabin, Palestincima zajednički ponudili „dar" u obliku 

dugotrajnog ropstva upakiranog kao „sloboda". 

Društvo lubanje i kostiju 

Unutar Elitine piramide to je važno društvo s ogromnim utjecajem unutar Sjedinjenih 

Država. Vođeno je u najstrožoj tajnosti iz njegova sjedišta na Sveučilištu Yale, u 

jednoj grobnici bez prozora prikladno nazvanoj „Grobnica", gdje se tijekom semestra 

članovi sastaju dvaput tjedno. Detaljna povijest Društva lubanje i kostiju obavljena 

je tajnom, ali smatra se da je uvedeno u SAD prije više od 150 godina kao Ogranak 

322 jednog njemačkog tajnog društva, a svojevremeno je bilo znano i kao Bratstvo 

smrti. Iluminati pod krinkom. Čini se da simbolika inicijacijskog obreda, ako ništa 

drugo, ukazuje na čvrste veze sa Slobodnim zidarstvom. Pokrenuli su ga 1832.-1833. 

general William Huntington Russell i Alphonso Taft (potonje je slavno obiteljsko ime 

u Americi). Godine 1876. Taft će postati ministar rata u Grantovoj administraciji, 

a njegov sin William Howard Taft bio je jedini čovjek s funkcijom predsjednika i 

predsjednika Vrhovnog sudskog vijeća Sjedinjenih Država. Društvo lubanje i kostiju 

izuzetno je rasističko, a utemeljeno je pomoću imetka stečenog prodajom droge. 

Registrirano je 1856. kao Zaklada Russell, a posebnom zakonskom odredbom 

njegovi punomoćnici su izuzeti od obaveze podnošenja korporacijskih izvještaja 

vlastima države Connecticut. 

Inicijacijski obredi Društva lubanje i kostiju i danas se vrše na otoku Deer na rijeci 

St. Lawrence. Otok je u vlasništvu Udruge Zaklade Russell, uz najveći dio zemljišta 

na kojem stoji Sveučilište Yale. Svoje golemo bogatstvo obitelj Russell je izgradila na 

>4


piramiaa 

moći 

trgovini opijuma u devetnaestom stoljeću posredstvom udruge za prodaju droge pod 

nazivom Russell and Company. Njezino se poslovanje sastojalo u tome da pokupi 

opijum iz Turske i ilegalno ga prebaci u Kinu. Njihov jedini suparnik bila je Perkinsova 

udruga sa sjedištem u Bostonu, čiji su se članovi međusobno ženili s drugim 

obiteljima britanske genetske loze otprije uključenim u trgovinu robljem. 

Russelli su naposljetku otkupili Perkinsov posao s opijumom i postali središte 

američke trgovine tom drogom, u savezu s drugim obiteljima „plave krvi" kao što su 

Coolidge i Delano (obitelji-kandidatkinje za Komitet 300), a obje su iznjedrile predsjednike 

Sjedinjenih Država. U vrijeme rabote s drogom direktor tvrtke Russell and 

Co. u gradu Cantonu bio je Warren Delano mladi, djed Franklina Delana Roosevelta. 

Te američke obitelji također su bile povezane s britanskim obiteljima uključenima 

u trgovinu opijumom, kao što je obitelj Keswick (Jardine Matheson) i mnoge druge 

koje je podržavala britanska vlada u doba lorda Palmerstona, simboličkog čelnika 

Lože Velikog orijenta. Članovi obitelji Keswick i Jardine Matheson su članovi Komiteta 

300. Dakle, s obzirom na genezu nastanka Društva lubanje i kostiju nije nikakvo 

čudo da je simbol te organizacije piratska zastava. 

Veze između Lubanje i kostiju te obitelji Istočnog establišmenta navedenih u ovoj 

knjizi održale su do današnjih dana imena kao što su... Bush, Rockefeller, Harriman, 

Whitney, Payne, Vanderbilt, Bundy i tako dalje. Autor Anthony C. Sutton pribavio je 

primjerke popisa članstva Lubanje i kostiju koji sežu do 1832. godine. 15 

Između 20 i 

30 obitelji, u velikoj većini s Istočne obale, vode u tom Redu glavnu riječ. Većina ih 

tvrdi da podrijetlo vuku od britanske aristokracije ili da njihova genetska linija seže 

unatrag do engleskih puritanskih obitelji koje su u Ameriku došle oko 1630.-1660.. 

Te obitelji ili su same stekle financijsku moć ili su bogatstvo osigurale ženidbom sa 

sinovima mogula kao što su Rockefelleri i Harrimani. Jedna je strana imala novac, 

druga je imala gene tobože elitnih krvnih loza „Postojbine". Kao što vidimo, unaprijed 

dogovorenih brakova ima i drugdje a ne samo u Aziji. U tim anglo-američkim 

obiteljima brakovi se utanačuju kako bi se zaštitile ili „poboljšale" genetske linije nadri-plavokrvnih 

koji podrijetlo svojeg naslijeđenog bogatstva i utjecaja duguju švercu 

drogom, robovlasništvu i pomno odabranim bračnim partnerima. Te isprepletene 

obitelji pomažu se i međusobno podržavaju u svojoj potrazi za financijskom, političkom 

i genetskom nadmoći. 

Jedna od većih obitelji čiji članovi pripadaju Društvu lubanje i kostiju je obitelj 

Lord koja drži poznatu njujoršku odvjetničku tvrtku Lord, Day and Lord. Medu njihovim 

aktualnim klijentima su New York Times i Zaklada Rubin koja financira Elitin 

Institut za proučavanje politike u Washingtonu. Winston Lord (TC, Bil.) postao je 

predsjednik Vijeća za vanjske poslove 1983. godine. U Lubanji i kostima dobro je 

zastupljen i klan Bush. Prescott Bush je primljen za člana 1917., a potom se priženio u 

obitelj financijera i mahera Walkera. 16 George Herbert Walker mladi također pripada 

lubanji i kostima. Godine 1948. Redu se pridružio Prescottov sin George Herbert 

Walker Bush, što će se pokazati izuzetno korisnim potezom pri usponu ka mjestu 

ravnatelja CIA-e i funkciji predsjednika Sjedinjenih Država. Pat Buchanan, jedan od 

Bushovih suparnika na predsjedničkim izborima, optužio ga je da „državu vodi poput 

Društva lubanje i kostiju". Sveučilište Yale te Lubanja i kosti također su izvor 

kadrova za CIA-u, a karijeru sa špijunskom agencijom pod kontrolom Elite Bush je 

gotovo sigurno započeo za svojih studenskih dana. 

Među članovima Reda njegov otac Prescott Bush najpoznatiji je po pljački groba 

indijanskog poglavice iz plemena Apača, Geronima. U svibnju 1918. Bush i još pet 

članova Lubanje i kostiju ispreturali su njegov grob u Fort Sillu u Oklahomi. Naizmjence 

su čuvali stražu dok su drugi pljačkali grob i otimali artefakte i Geronimovu 

lubanju. Odnijeli su je u sjedište Lubanje i kostiju na Yaleu gdje se sada koristi u njihovim 

bolesnim obredima i ceremonijama. Ta grozna priča prepričava se u okviru 

unutarnjeg historijata Društva lubanje i kostiju. S njom je upoznat i Ned Anderson, 

plemenski glavešina plemena San Carlos Apača, kada je pregovarao da se Geronimovi 

ostaci vrate pod skrbništvo plemena. U članku New Yorkera iz 1989. piše kako 

se „jedan član Društva lubanje i kostiju ... prisjeća da je tijekom ranih 1970-ih vidio 

otprilike 30 lubanja, iako sve nisu bile ljudske, razbacanih oko Grobnice". 

Takav je mentalni sklop onih koji zauzimaju položaje moći unutar američkih vlasti 

- u slučaju Georgea Busha, one predsjedničke. Da ponovim, to je metalni sklop, ili 

vibracijsko stanje, koje se može uskladiti s frekvencijom Zatvorskih Čuvara. Petnaest 

studenata godišnje vrlo se pomno odabire, da bi kasnije postali članovi Lubanje i kostiju. 

Odabrani su već na prvoj godini studija, ali članovima postaju tek na završnoj 

godini, prije odlaska u vanjski svijet. Zatim mogu nastaviti potajno promicati ciljeve 

Lubanje i kostiju u svijetu politike, poslovanja, bankarstva, medija, obrazovanja i svih 

drugih sfera utjecaja. 

Strah, prijetnje i ucjene oružje su kojim se to društvo služi da bi svoje članove držalo 

poslušnima. Dio incijacijskog obreda je i ovo: kandidati leže goli u mrtvačkom 

sanduku s vrpcom privezanom za intimne dijelove tijela te masturbiraju i izvikuju 

pojedinosti svojih seksualnih iskustava. Moram priznati da, otkada sam to saznao, 

Georgea Busha više ne gledam istim očima. Navodno se te seksualne rasprave nastavljaju 

voditi tijekom života članova Društva, premda se jedino pri inicijaciji obavljaju 

u lijesu. Nakon inicijacije student dobiva ime koje će se koristiti samo u okviru 

Društva lubanje i kostiju. On postaje „vitez" po ugledu na druga tajna društva kao 

što su Malteški vitezovi. Stariji vitezovi u Društvu nazivaju se patrijarsi, a nas koji se 

nalazimo vani - tj. mase - nazivaju poganima, barbarima i vandalima. 

Pogledate li samo razdoblje koje je trajalo od Ruske revolucije pa do kraja Drugog 

svjetskog rata možete uočiti kako je Društvo lubanje i kostiju bilo okvirna tema tijekom 

tih godina sukoba i manipulacije. U upravi Morgan Guaranty Trust Company 

koja je pripomogla da se financira boljševička revolucija, održi sovjetska diktatura i 

financiraju obje strane u dva svjetska rata pronaći ćete devet članova Društva lubanje 

i kostiju, uključujući W. Averella Harrimana, Harryja P. Whitneya, Knighta Woolleya 

i Percyja Rockefellera. U upravi tvrtke W A. Harriman (Brown Brothers, tj. Harri- 

226

... / istina će vas osioooaiti 

man od 1933.) bilo je osam članova Lubanje i kostiju, a medu njima W. A. Harriman, 

E. Roland Harriman, Knight Woolley i Prescott Bush. Više nego očigledno, Društvo 

lubanje i kostiju bilo je, i jest, važno sredstvo usklađivanja Elitinih operacija. Primjer 

Averella Harrimana najbolje pokazuje kako su članovi Lubanje i kostiju odredili 

smjer Sjedinjenih Država i svijeta, ali mnogi Amerikanci koje spominjem u ovoj knjizi 

također su članovi Društva. Njegovi članovi stoje iza eugeničkog pokreta, stvaranja 

Svjetskog vijeća crkava i izazivanja američkog Građanskog rata (u kojem su lubanje! 

radili s Rothschildima, koji su po jednog agenta imali na obje zaraćene strane, Judaha 

Benjamina i Augusta Belmonta). 

Na SUci 11 prikazao sam sveukupnu strukturu globalne piramide kontrole. Ne 

tvrdim da je 100% točna. Na koncu konca, govorimo o sili obavijenoj lajnošću i dezinformacijama. 

No, dobit ćete određeni uvid kako se elementi uklapaju u mrežu. 

Osmislila ju je Elita kaneći kontrolirati: vlade i političare; političke stavove svih boja; 

gospodarski sustav; svjetsku vojsku; medije; obavještajne agencije; manipulaciju javnim 

mnijenjem; „zdravlje" - farmaceutsku industriju; mrežu opojnih droga; kontrolu 

rasta stanovništva - eugeniku; obrazovanje; proizvodnju hrane i tako dalje. Ti 

međusobno povezani elementi drže se zajedno u sustavu kontroliranom od vrha. Elitini 

ljudi ubacuju se u strukture vlasti, upravljajući smjerom kojim kreće društvo, a 

iz ključnih Elitinih oruđa u središtu strukture - kao što su Okrugli stol i Kraljevski 

institut za međunarodne poslove - prikriveno se manipulira i koordinira događajima. 

Sve te niti i zapovjedne linije vode do Ujedinjenih naroda i njegove postojano 

bujajuće mreže agencija i moći. Ne bih želio da steknete dojam kako je ta mreža 

svemoćna, niti da manipulira bez ikakvih unutarnjih pritisaka i trvenja. Mnoštvom 

ljudi mreža može manipulirati i nadzirati ga jedino ako joj u tome sami pomažemo. 

Prestanemo li se odricati vlastitog prava da mislimo svojom glavom i prekinemo suradnju 

s kontrolorima, njihova će „moć" ispariti. Osim toga, u mnogim stvarima Elita 

uopće nije složna. Jedan dugogodišnji istraživač projekta Novog Svjetskog Poretka 

rekao je da su pripadnici Elite poput bande pljačkaša banaka. Slažu se u tome koje će 

zlodjelo počiniti, ali se spore oko metoda i podjele plijena. Mislim da će takvi pritisci 

odigrati jednu od glavnih uloga u njihovoj neizbježnoj propasti. Ime iz tog prikaza 

za koje možda niste čuli je Tavistockov institut za proučavanje ljudskih odnosa na 

adresi 120 Belsize Lane, London NW3 5BA koji, prema mnogim knjigama i istraživačima, 

stoluje na vrhu mreže istraživačkih ustanova za masovne manipulacije umom, 

a njegova se otkrića koriste pri usmjeravanju politike koju vodi mreža Svjetske Elite. 

Godine 1921., baš kada su se osnivali Kraljevski institut za međunarodne poslove 

i Vijeće za vanjske poslove, vojvoda od Bedforda, markiz od Tavistocka, jednu od 

svojih zgrada ustupio je istraživačkom timu koji je proučavao posljedice borbene 

traumatske neuroze kod britanskih vojnika u Prvom svjetskom ratu. Istraživanje je 

provedeno pod okriljem Ureda za psihološko ratovanje britanske vojske pod ravnanjem 

sir Johna Rawlingsa-Reecea (Kom. 300). Jedan od studenata sir Johna Rawlingsa-Reecea 

bio je Henry Kissinger. Upravo je Tavistock, prema mišljenju istraživača 

228


piramida 

moći 

poput Eustacea Mullinsa i drugih, 1960-ih godina uveo kulturu droge; i osmislio masovna 

bombardiranja civila tijekom Drugog svjetskog rata kako bi se ljudima slomio 

duh. Manipulacija umom i ispiranje mozga također će biti korišteni na ljudima koji 

su Svjetskoj Eliti korisni te će ih se „ohrabrivati" da svijet vide na zadani način. 17 

Tavistockovi pipci sežu na sve strane, doprli su i do Rimskoga kluba i bilderberške 

mreže. Tavistock je povezan sa Zakladom Ditchlev koju je 1957. osnovao sir Philip 

Adams, dugogodišnji namještenik britanskog Ministarstva vanjskih poslova, kojega 

pak kontrolira Kraljevski institut za međunarodne poslove i Bilderberška skupina. 

U Sjedinjenim Državama Tavistockova mreža obuhvaća Institut Stanford, Institut za 

društvene odnose, Institut Hudson, Baštinsku zakladu, Hooverov zavod, Centar za 

strateške studije u Georgetovvnu, i ustanovu pod nazivom Rand Corporation (među 

čijim članovima je i Zbignievv Brzezinski). Sama ta mreža kontrole uma zadire (preko 

zaklada oslobođenih poreza) u obrazovni sustav, uključujući poslovne i bankovne 

škole koje razvijaju metode kontrole ljudi kroz financijski sustav. I opet, golema većina 

ljudi u to uključenih neće imati pojma odalde politika i direktive izvorno dolaze. 

Zavod Brookings u SAD-u, kao i Društvo Mont Pelerin, odgovorni su za razvoj postupaka 

za manipuliranje stanovništvom putem novčanog sustava. Zvijezda vodilja 

takvih metoda i Zavoda Hoover je ekonomist Milton Friedman, glavni mozak iza 

monetarne katastrofe koju su 1980-ih uvele one političke marionete: Margaret Thatcher 

i Ronald Reagan. Također možete vidjeti da se čitava struktura povezuje ne samo 

od vrha nadolje, različiti elementi vezuju se i poprijeko. Daleko je više poveznica i 

organizacija u to uključenih nego što sam iznio u prikazu. Unutar većine tih organizacija, 

niže razine neće znati u koju se svrhu koriste, a također je važno shvatiti da sustav 

segmentacije i načela „ograničenog pristupa podacima" znači da različite razine 

slijede različite programe. Na nižim razinama unutar CIA-e, Britanske obavještajne 

službe i KGB-a ljudi su doista vodili Hladni rat. Njihovi agenti na terenu špijunirah 

su jedni druge, čvrsto uvjereni da su Istok i Zapad zaldeti neprijatelji. Ali oni na višim 

razinama imali su drukčije planove jer su znali da je Hladni rat varka kojom se Elita 

služi pri ostvarenju svojih ambicija. Ti višedimenzijski planovi kontrolirani od strane 

sveznajuće Elite nastavljaju se provoditi unutar današnjih ekonomskih, političkih i 

vojnih sustava, a dok većina ljudi upletenih u Globalnu Piramidu ne shvaćaju čega 

su dio, koncepcija formirana na vrhu širi se nadolje i doseže sve razine piramide. To 

bismo mogli nazvati „kulturom korupcije" koju tako često viđamo u društvu, čak i u 

nižim ešelonima biznisa, policije i politike. Sve segmente piramide prožima jedna te 

ista sila, pokretana jednom te istom motivacijom. Ona odlučuje o politici i drži konce 

onih koji manipuliraju našim životima. Ta sila je svjetiost vodilja ili, bolje rečeno, 

tama vodilja koja upravlja mišljenjem i potezima onih na vrhu te Piramide Obmane. 

Svijest je to Zatvorskih Čuvara, a njeno glavno sredstvo poznato nam je pod nazivom 

crna magija. 

Dopuna izdanju za 21. stoljeće 

Na predsjedničkim izborima 2004. oba kandidata, i George W. Bush i John Kerry, 

bili su inicijati Društva lubanje i kostiju: dvije maske na istom licu, kao i obično. A 

incijat slobodnozidarske Lože P2 Licija Gellija u Rimu bio je čovjek po imenu Silvio 

Berlusconi. Kasnije je postao talijanski premijer i najveći medijski mogul te zemlje. 

Čista slučajnost, nema mjesta zabrinutosti! 

IZVORI 

1 Secret Societies, str. 294-295. Vidi također Conspirators Hierarchy. The Story Of The Committee 

Of300, dr. Johna Colemana. 

2 The Sunday Times (17. prosinca 1995.), str. 1, odjeljak 3. 

3 Conspirators Hierarchy. The Story Of The Committee Of300. Vidi također Who's Who Of 

The Elite Roberta Gaylona Rossa, starijeg. (RIE, Spicewood, Texas, 1995.). 

4 Nakon 1986. opisivati takvo grozno kažnjavanje tijekom ceremonija nije više morao 

inicijat već je to činio Starješina. U čemu je poanta, tj. razlika, nije mi baš jasno. Promjena 

je čisto kozmetičke naravi. 

5 Toplo preporučam knjigu Inside The Brotherhood Martina Shorta (Grafton Books, London, 

1990.). Navod se nalazi na strani 60. 


7 Ukoliko imate bilo kakve informacije o tim skupinama, molim vas da mi javite. 

8 Alternative Press Review (Jesen, 1994., USA), str. 53. 

9 ,,A State Of Terror", Ben C. Vidgen, časopis Nexus (veljača/ožujak 1996.), str. 18. 

10 „Saddam Double Fools The World", Sunday Times (22. siječanj 1995.), str. I te treći 

odjeljak, str. 1. 

11 Treason A t Maastrich t, st r. 140. 

12 Betty Mills, Colonel North, William Casey And The Knights Of Malta (Private Printing, 

1990.), str. 4. 

13 Navedeno u američkom časopisu Matrix III, str. 680. 

14 Zahvaljujem časopisu On Target na informacijama o pozadini tajnih društava u Sjevernoj 

Irskoj. Vidi bibliografiju. 

15 Vidi seriju knjižica Anthonyja C. Suttona, The Order (Veritus Publishing Company, 

Bullsbrook, Western Australia, 1985.). Tri su knjižice: Introduction To The Order, How The 

Order Creates War And Revolution i How The Order Controls Education. 

16 Poznati trofej u golfskim natjecanjima, Walkerov kup, nazvan je po Georgeu Herbertu 

Walkeru, djedu bivšeg predsjednika. 

17 Više o nastanku Instituta Tavistock možete pročitati u knjizi dr. Johna Colemana 

Conspirators Hierarchy: The Story Of The Committee Of 300 (uz brojna spominjanja Tavistocka); 

Eustace Mullins, The World Order, Our Secret Rulers, str. 262-265. 

230

deseto poglavlje 

super Elita - crnomagijaši 

Po mojem mišljenju, oni s najviše razine Elitine ljudske piramide znaju da imaju 

posla sa sviješću s Četvrte Dimenzije koju simbolički znamo pod mnogim imenima 

(kao što su Sotona, Set, Lucifer, vrag i - u ovoj knjizi - Zatvorski Čuvari). Na 

toj najvišoj razini oni svjesno ulaze u interakciju sa silom koja se vjerojatno javlja u 

mnogim oblicima. Određeni dokazi pokazuju da su mnogi u to umiješani ljudi bili 

uvjereni da rade za vanzemaljske „nadljude". Neki od njih možda su imali bliski susret, 

licem u lice, s nekom negativnom skupinom s Četvrte Dimenzije. 

Da bismo razumjeli pravu narav ove zavjere moramo uzeti u obzir njenu ezoterijsku 

pozadinu. Ezoterijsko znanje, često zvano i „okultno znanje", samo po sebi nije 

negativno. To je samo znanje o mogućnosti da se stvaralačke sile upregnu u pravcu 

dobra ili zla, te razumijevanje ljudske psihe tj. kako ju se može uravnotežiti, iscijeliti 

ili kako se pak njome može manipulirati. Znanje nije niti dobro niti loše, ali svakako 

je način na koji ga koristimo. Ljudi na najvišim razinama mreže Elite-Iluminata- 

Bratstva često su članovi ekstremnih sekti s uporištem u drevnim obredima i štovanju 

Lucifera/Sotone. Da, sotonisti vladaju svijetom. Kada biste se ubacili na neke od tih 

bizarnih okupljanja siguran sam da biste prepoznali neka vrlo poznata lica. Sigurnosne 

službe kao što su CIA i američka Vojna obavještajna služba duboko su infiltrirale 

sekte koje štuju ta različita imena svijesti Zatvorskih Čuvara. Potpukovnik Michael 

Aquino, viši časnik unutar američke Vojne obavještajne službe, osnovao je Setov 

hram, ali kada je javnost to razotkrila, vlasti su odgovorile da u tome ne vide nikakav 

problem. Tijekom Drugog svjetskog rata Elitina ezoterijska tradicija prožimala je 

obje sukobljene strane. 

Predsjednik Roosevelt, Slobodni zidar 33. stupnja, imao je i ezoterijsko ime, Vitez 

Pitije, te je nosio crveni fes drevnog arapskog Reda plemenitaša mističnog svetišta. 

Tvrdilo se daje ta organizacija povezana s Iluminatima. 1 

Winston Churchill, britanski 

premijer, bio je Slobodni zidar i nekoliko se puta sastajao sa sotonistom Aleisterom 

Crowleyem, još jednim ezoterijskim guruom i visokim inicijalom mnogih redova, 

uključujući Red zlatne zore i Red orijentalnih templara (više o njemu kasnije). Churchillovi 

susreti s Crowleyem ne predstavljaju, naravno, dokaz da je britanski premijer 

bio sotonist, ali pokazuju da se iza kulisa ezoterijsko znanje u svim svojim oblicima 

uzima daleko ozbiljnije negoli ga uzima javnost. Tako je bilo tijekom elizabetanskog 

doba i tijekom cijele ljudske povijesti. 

Dvije najveće tvorevine crnih magova u dvadesetom stoljeću bili su Sovjetski Savez 

i nacistička Njemačka. Uzmemo li kao primjer Adolfa Hitlera i naciste, imat ćete 

233


super elita - crnomagijaši 

približnu sliku o mentalnom sklopu onih koji danas kontroliraju Elitu. Ta se priča ne 

odnosi samo na Hitlerovu Njemačku. Iza lica poznatih javnosti, njezine su teme prisutne 

uvijek iznova unutar raznih režima, kako autoritarnih tako i „demokratskih" 

diljem svijeta. Njemačka je već dugo jedno od središta ezoterijskih spoznaja i tajnih 

društava koja iz takvog znanja niču. Iz te filozofske struje iznikli su Hitler i njegovi 

zaluđeni sljedbenici, jedan od pret-hitlerskih „proroka" bio je skladatelj Richard 

Wagner u devetnaestom stoljeću. Wagnerova skladba Let Valkira uprizoruje njegovu 

opsesiju s nadirućim silama zla, a njome je navijestio skori dolazak Nadrase. Njegovo 

djelo Prsten bilo je glazbeni izraz vjerovanja u njemačke superljude koji se uspinju na 

svjetsku pozornicu poput drevnih poganskih bogova Wotana i Thora. Hitler će kasnije 

reći da za razumijevanje Njemačke treba poznavati Wagnera. Jedan od učenika 

tog fanatičnog vjerovanja u nadrasu bio je Gustav Mahler, čiji je nauk kod Wagnera 

financirao barun Albert de Rothschild. 

Adolf Hitler službeno je rođen u Braunau-am-Innu, na granici Njemačke i Austrougarskog 

carstva, ali zapanjujuću priču o tome tko je on zapravo ispričat ću u jednoj 

od sljedećih knjiga kada prikupim sve podatke. Ezoterija će Hitleru postati ogromna 

strast, naročito pri njegovom usponu na vlast. Na njega su snažno utjecala djela Helene 

Petrovne Blavalsky koja je rođena 1831. u Ukrajini. Neki istraživači tvrde da je 

bila povezana s tajnim društvom talijanskih revolucionara, Carbonarima, koji su bili 

blisko povezani s Crnim plemstvom, a bila je i članica egipatskog društva, Bratstva 

I.uksora, koje je kasnije optužila da je „leglo odvratnog nemorala, pohlepe za sebičnom 

vlašću i lova na zaradu". Madam Blavatsky 1873. stigla je u New York, a dvije 

godine kasnije, uz pomoć pukovnika Henryja Olcotta osnovala je Teozofsko društvo 

koje postoji i danas. Njegova se učenja zasnivaju na Blavatskyinim knjigama kao što 

je Otkrivena Izida, napisana 1877. te Tajna znanost objavljena 1888. godine. Ona je 

tvrdila da komunicira s Tajnim majstorima ili Superljudima. Ti Tajni majstori, tvrdila 

je, žive u Srednjoj Aziji, a oni koji poznaju tajne ezoterijskih misterija mogu s njima 

stupiti u telepatski kontakt. Danas takav postupak komunikacije nazivamo „kanaliziranje". 

Brojna viđenja NLO-a i mnoga istraživanja ukazuju da diljem svijeta, pa tako 

i u srednjoj Aziji, postoje podzemne i podvodne baze vanzemaljaca. Ne kažem da je 

Blavatsky bila negativna, već samo da su njena djela utjecala na Hitlera. 

Vjerovanje u Majstore i Veliko bijelo bratstvo bestjelesnih bića, što su promicali 

ljudi poput teozofskih vidovnjaka iz razdoblja nakon Blavatsky, recimo Alice Bailey, 

2 dobro je ušančena tema u nekim dijelovima onoga što danas znamo kao pokret 

Novog doba (engl. New Age). Alice Bailey je tvrdila da „kanalizira" biće kojeg je zvala 

„Tibetanac", a napisala je brojne knjige uključujući Hijerarhiju majstora, Sedam zraka, 

Novu skupinu služitelja svijetu i Novu svjetsku religiju. Navela je kako joj je njen 

tibetanski učitelj rekao daje Drugi svjetski rat nužan za obranu Božjeg plana. Meni to 

zvuči smiješno, ali unutar pokreta Novog doba ima mnogo onih koji vjeruju da je sve 

ionako zacrtano, i da je takva Božja volja, pa čak i svjetski holokaust. Zvuči mi to kao 

dobar izgovor da se ne poduzima ništa i kao rezignacija mega razmjera. 

Po mojem mišljenju, te „Majstore", Veliko bijelo bratstvo" i čitav taj koncept treba 

uzimati s dozom opreza. Kada god čujem izraz „majstor" lagano se naježim. Organizacije 

povezane s djelovanjem Alice Bailey, Zaklada Lucis i organizacija Svjetska 

suradnja, obje žustro promiču Ujedinjene narode: gotovo da su „obožavateljice" UNa, 

tolika je njihova odanost. O njima nešto više u jednom od narednih poglavlja. Što 

to dulje proučavam, to mi je zanimljivije vidjeti kako je tijekom mnogih desetljeća 

Novo doba naslijedilo „istine" na isti način na koji to radi tradicionalna religija stoljećima. 

Kako su sljedbenici kršćanstva naslijedili izmanipuliranu verziju Isusa, tako 

su i „novodopci" naslijedili „Majstore". Mislim da se premalo provjeravaju izvori, 

a olako prihvaćaju naslijeđena vjerovanja. Ne budu li pobornici Novog doba oprezni 

ono bi moglo postati novo kršćanstvo. Što već i postaje. Smatram da taj koncept 

o Majstorima može biti sredstvo pomoću kojeg um onih koji su (po meni, sasvim 

opravdano) odbacili start/s quo religije i znanosti i dalje mogu kontrolirati Zatvorski 

Čuvari s Četvrte Dimenzije. 

Veliki utjecaj na Hitlera imao je roman Rasa koja dolazi (The Coming Race) Engleza 

lorda Edwarda Bulwera-Lyttona (Kom. 300), britanskog kolonijalnog ministra 

duboko upletenog u nametanje opijumske ovisnosti Kinezima. Bio je blizak prijatelj 

Disraelija i Dickensa, te Veliki pokrovitelj engleskog Rozenkrojcerskog društva čiji 

su raniji članovi bili Francis Bacon i John Dee. Bulwer-Lytton je najpoznatiji po djelu 

Posljednji dani Pompeja (The Last Days Of Pompeii), ali strast mu je bio svijet ezoterijske 

magije i, kao britanskom kolonijalnom ministru, dobavljanje opijuma Kinezima. 

U Rasi koja dolazi pisao je o velikoj civilizaciji unutar Zemlje, bitno naprednijoj od 

naše. Tamošnji su ljudi otkrili silu zvanu vril koja bi se mogla, pomoću uma, iskoristiti 

pri vršenju „čuda". Ti podzemni superljudi će, prema romanu Bulwer-Lyttona, 

jednoga dana izaći na površinu i zavladati svijetom. U to su vjerovali mnogi nacisti. 

Lorda Bulwera-Lyttona često spominje madam Blavatsky u svojoj knjizi Otkrivena 

Izida. Tema o podzemnim superljudima ili tajnovitim majstorima ima u većini ezoterijskih 

tajnih društava, a takav je slučaj i s Redom zlatne zore kojeg su 1888. osnovali 

Slobodni zidar dr. Wynn Westcott i S. L. Mathers. Svoje su „majstore" zvali „tajnim 

šefovima". Tema vanzemaljaca koji žive pod zemljom poklapa se s anketom iz 1960- 

ih, provedenom na pojedincima koji su bili u kontaktu s vanzemaljcima. Ispitanici 

opisuju čistu melkedešku rasu čiji pripadnici imaju plavu kosu i plave oči. I žive, 

navodno, u utrobi Zemlje. 

Mathers je osmislio niz obreda i inicijacija, razradivši ih na način da njegovim 

članovima pomognu u realizaciji njihova punog psihičkog i fizičkog potencijala. On 

je, međutim, smatrao da je taj dar namijenjen samo nekolicini te je zagovarao autoritarni 

oblik vladavine. Ti su obredi, nesumnjivo, mogli privlačiti i mračne energije 

koje su omogućavale vibracijsko usklađivanje s Čuvarima, tj. opsjednutost. Sredinom 

1890-ih hramovi tog reda postojali su Londonu, Edinburghu, Bradfordu, Weston- 

Super-Mareu i Parizu, gdje je Mathers svio gnijezdo. Unutar Reda zlatne zore također 

se spominjala sila vril, a jedan od tajnih znakova Reda bio je pozdrav kojim su se ko- 

234


super elita - crnomagijasi 

ristili nacisti kada su izgovarali „Hcil Hitler". Ezoterijski temelji na kojima je sazdan 

nacizam bili su vrlo čvrsti. Mathers je poznavao madam Blavatsky, kao i majstor Reda 

Londonskog hrama, pjesnik William Butler Yeats, kasniji dobitnik Nobelove nagrade. 

Yeatsovo viđenje Utopije poklapalo se s onim Adolfo Hitlera ili Josefa Staljina. 

Pjesnik je govorio o: 

„...aristokratskoj civilizaciji u svojem najcjelovitijem obliku, gdje je svaka pojedinost 

u životu hijerarhijska, gdje se na vratima svakog velikana ranom zorom natiskuju 

molitelji, a veliko bogatstvo posvuda je u rukama nekoliko ljudi. Svi su ovisni o 

nekolicini, i na kraju o samom Caru, koji je Bog podložan jednom većem Bogu, a 

svugdje: na Dvoru, u obitelji, vlada nejednakost."' 

Određeni oblici Reda zlatne zore prisutni su i danas, ali izvorna se skupina razdvojila 

nakon svađe između Yeatsa, Mathersa i Aleistera Crowleya, čime se članstvo 

raštrkalo u zavađene struje. Medu drugim značajnim misliocima i skupinama koje su 

utjecale na nastajuću nacističku filozofiju bili su Red orijentalnog hrama, na čijim se 

obredima koristio seks za stvaranje i obuzdavanje energije znane pod nazivom vril, 

i dvojica njemačkih ezoterijskih „čarobnjaka", Guido von List i Lanz von Liebenfels. 

Prilikom svetkovina ljetnog suncostaja List bi na tlu poredao vinske boce u obliku 

simbola Hermetičnog križa, poznatog i kao Hammerov Thor. U Redu zlatne zore to 

je bio Znale moći, a nama je taj simbol poznat kao svastika. Lanz von Liebenfels (pravim 

imenom Adolf Lanz) prišio je svastiku na zastavu koja se vijorila iznad njegova 

„hrama" s pogledom na Dunav. Tom crnomagijaškom dvojcu svastika je simbolizirala 

svršetak kršćanstva i svitanje doba arijskih nadljudi. One koje su nazivali „izdancima 

mračnih sila" - kao što su Židovi, Slaveni i crnci - smatrali su rasno inferiornima. 

Liebenfels se zalagao za kastraciju pripadnika tih naroda. Dvojica vonova - List i Liebenfels 

- kasnije će imati vrlo velik utjecaj na Adolfa Hitlera. Godine 1932. kada je 

Hitler bio nadomak vlasti jednom od svojih istomišljenika Liebenfels je napisao: 

„Hitler je jedan od naših učenika ... Doživjet ćete i dan kada će on, a preko njega i 

mi, odnijeti pobjedu i razviti pokret od kojega će zadrhtati svijet..."" 

Druga dvojica koji su utjecali na uvjerenja i ideje Adolfa Hitlera bili su Englezi Aleister 

Crowley i Houston Stewart Chamberlain. Crowley je rođen 1875. godine u Warwickshireu. 

Bunio se protiv strogog vjerskog odgoja te je iniciran u Red zlatne zore 1898. nakon 

odlaska sa Sveučilišta Cambridge. Red je napustio poslije svađe s njegovim osnivačima, a 

zatim je putovao po Meksiku, Indiji i Cejlonu gdje se upoznao s jogom i budizmom. Postao 

je i planinar koji je kasnije obarao sve rekorde. Neko ga je vrijeme budizam zanimao 

više od okultnog, sve do jednog iskustva u Kairu u travnju 1904. godine. Njegova ga je 

žena Rose zamolila da izvrši jedan ezoterijski obred kako bi vidjela hoće U se išta dogoditi. 

Tijekom obreda, ušla je u stanje transa i počela kanalizirati riječi. 

„Čekaju te", kazala je Crowleyu. Pod „oni" kako je navela, mislila je na Horusa koji 

je prema drevnom egipatskom vjerovanju bio bog rata i Ozirisov sin. Crowleya se to 

nije nimalo dojmilo, pa je svojoj ženi postavljao niz detaljnih pitanja želeći je navesti 

da pogriješi i razotkrije se. Ali Rose, koja je o ezoteriji znala vrlo malo, svaki je puta 

dala točan odgovor. Kako mi se čini, na liniji su opet bili Zatvorski Čuvari. 

Crowleyu je priopćeno da bude za radnim stolom u hotelskoj sobi između podneva 

i jedan poslijepodne u tri određena dana. Pristavši, Crowley je tada napisao, automatskim 

pisanjem, dokument kojeg je naslovio Knjiga zakona. Automatsko pisanje 

označava stanje u kojem vašu ruku vodi neka vanjska sila, a onime što je napisano 

često je najviše iznenađena upravo osoba koja piše. Crowleyju je saopćeno da se staro 

doba Ozirisa primiče kraju i da će ga zamijeniti novo doba Horusa. No, rečeno mu 

je da se staro doba prvo mora okončati divljaštvom i da će Zemlja biti okupana krvlju. 

Doći će do svjetskog rata, stoji u poruci. U Knjizi zakona govorilo se o jednoj 

rasi nadljudi, a osuđivale su se stare religije, pacifizam, demokracija, suosjećanje i 

čovječnost. „Moje sluge neka su malobrojne i skrovite: vladat će mnogobrojnima i 

znanima" nastavljao je „nadčovjek". U poruci dalje piše: 

„Nemamo mi ništa s izopćenima i nesposobnima; neka umru u bijedi, jer oni ne 

osjećaju. Suosjećanje je porok kraljeva; zgazite bijedne i slabe: to je zakon jačega: 

to je naš Zakon i radost svijeta ...Volite jedan drugoga sa žarom u srcima; na dan 

vašeg gnjeva gazite preko slabih u gorućoj požudi vašeg ponosa ... Ne žalite posrnule! 

Nikad ih nisam poznavao. Ja nisam za njih. Ja ne tješim; mrzim utješene i 

tješitelje... 

Ja sam jedinstven i osvajač. Nisam jedan od robova koji ginu. Neka budu prokleti 

i mrtvi. Amen ... Stoga, udarite snažno i nisko, i dovraga s njima, gospodaru ... 

Vrebaj! Povlači se! Na njih! To je zakon osvajačkog boja: tako će me se štovati 

u mojoj tajnoj kući ... Štujte me vatrom i krvlju; štujte me mačevima i kopljima. 

Neka se ženi mačem raspori utroba preda mnom; neka krv teče u moje ime. Zgazite 

nevjernike; bacite se na njih, o ratnici, podarit ću vam obrok od njihova mesa 

... Žrtvujte stoku, sitnu i krupnu; nakon djeteta ... ubijajte i mučite; bez milosti; 

navalite na njih!" 5 

Ukoliko vas to neodoljivo podsjeća na neke od izjava gnjevnoga Boga u Starom 

zavjetu, to je zato što se gotovo sigurno radi o istoj sili s Četvrte Dimenzije koja je 

saobraćala s ljudima iz davnine, s Crowleyjem i sa svakim na toj vibraciji tko bi pripomogao 

raspirivanju sukoba i energije ljudske nevolje kojom se Zatvorsld Čuvari 

hrane. To je sila koja upravlja sviješću onih koji upravljaju Svjetskom Elitom-Iluminatima-Bratstvom, 

to je žarište štovanja u kultu Svevidećeg Oka koja seže unatrag 

do drevnih vremena. Priopćitelj je rekao da je upravo Crowley „Zvijer 666" koja je 

došla uništiti kršćanstvo, a to mu je, ranije u životu, rekla i njegova majka. Nastojao je 

236 

237

. /* istina će vas osloboditi 


ignorirati ono što je napisao vodenom rukom, no stvar ga nije napuštala pa ju je od 

1909. počeo uzimati ozbiljno. Vrlo ozbiljno. Zapisao je: 

„Nakon pet godina lakomislenosti i slabosti, promašene uljudnosti, takta, obzira, 

skrbi za tuđe osjećaje, svega mi je dosta. Danas kažem: do vraga s kršćanstvom, 

racionalizmom, budizmom i drugom stoljetnom starudijom. Donosim 

vam pozitivnu i prastaru istinu, magija joj je ime i njome ću si izgraditi novo 

Nebo i novu Zemlju. Ne želim vaše malodušno odobravanje ili plahu pokudu; 

želim svetogrđe, ubojstvo, silovanje, revoluciju, bilo što, loše ili dobro, samo 

nek'je vatreno." 

Crowley je protiv svog nekadašnjeg tutora Mac Gregora Mathersa poveo psihički 

rat, što je potonjeg sasvim iznurilo i učinilo tek sjenom nekadašnjeg čovjeka. Obojica 

su prizivali „demone" kojima su jedan drugoga napadali, ali Mathers je izvukao deblji 

kraj. Takvi parapsihološki ratovi uvelike su dio današnjeg arsenala Bratstva. Crowleyevi 

priopćitelji, ta svijest Četvrte Dimenzije, također će zaposjesti psihu Adolfa 

Hitlera i drugih tvoraca nacizma. Mnogo vremena nakon smrti, 1960-ih Crowley 

će postati junak mnogih pripadnika pokreta „Djece cvijeća", kada su mladi pozivali 

na mir i ljubav. Koje li ironije. Crowley je pozdravljao Prvi svjetski rat, smatrajući 

ga metlom koja će pomesti staro i uvesti novo doba. Objelodanivši svoja otkrića, 

Crowley je postavljen za svjetskog glavara Reda orijentalnog hrama (Order of the 

Oriental Temple - OTO) sa sjedištem u Njemačkoj, čime je povećao utjecaj na svoje 

istomišljenike u Njemačkoj. 

Houston Stewart Chamberlain (Kom. 300) roden jel855. u Engleskoj, ali se 1882. 

preselio u Njemačku. Godine 1908. oženio je Evu, kćer Richarda Wagnera i postao 

cijenjeni pisac. Njegovo najpoznatije djelo bilo je Temelji devetnaestog stoljeća (Foundations 

Of The Nineteenth Century) na tisuću i dvjesto stranica, koje je prodano u 

preko 250.000 primjeraka. Postao je poznat diljem zemlje. No, bio je tjeskoban čovjek 

i mnogo je puta doživio živčani slom. Vjerovao je da su ga opsjeli demoni, a njegove 

knjige napisane su u transu i groznici, što daje naslutiti da se prikopčao na jednu 

vrlo negativnu svijest. Eto je opet, svijest Zatvorskih Čuvara. U svojoj autobiografiji 

kaže da većinu onoga što je napisao ne prepoznaje. Teme njegova djela već su dobro 

poznate: sve civilizacije potječu od arijske rase, a Nijemci su najčišći od svih; Židovi 

su neprijatelji koji će onečistiti arijsku krv. Zijev. 

Kaiser Wilhelm II i Adolf Hitler rekoše da je Chamberlain prorok. Chamberlain je 

postao glavni savjetnik Kaisera Wilhelma te je kralja nagovarao da 1914. povede Njemačku 

u rat kako bi se ispunilo proročanstvo o njemačkoj prevlasti u svijetu. Kada je 

rat završio a Wilhelm odstupio s prijestolja i sklonio se na jedno imanje u Nizozemskoj, 

shvatio je da je bio žrtva manipulacije. Nabavio je gomilu knjiga o okultnome i o 

njemačkim tajnim društvima te je bio uvjeren da su se ona urotila da bi izazvala Prvi 

svjetski rat i dovela do poraza Njemačke. Chamberlain, kojemu je Kaiser dodijelio 

Željezni križ, umro je 1927. nakon godina provedenih u invalidskim kolicima, shrvanog 

duha i tijela. No, njegov je utjecaj ostao živjeti u glavi Adolfa Hitlera. Usput govoreći, 

Chamberlaina je Hitleru predstavio Alfred Rosenberg, izbjeglica iz Rusije, još 

jedan sotonski lik. „Sotonizam" nije ništa drugo doli štovanje negativnih manipulatora 

s Četvrte Dimenzije koji čovjeka potom opsjednu. Rosenberg je, usprkos svom židovskom 

podrijetlu, dao primjerak Protokola sionskih mudraca Hitleru posredstvom 

jednog drugog okultista, Dietricha Eckarta. 6 1 opet je u akciji kult Svevidećeg Oka. 

Spomenuo sam neke od ljudi i uvjerenja što su oblikovali svjetonazor mladog Austrijanca, 

kako je za sebe tvrdio, po imenu Schicklgruber, koji je kasnije, međutim, 

postao poznatiji kao Adolf Hitler. „Heil Schiklgruber" nekako ne bi dobro zvučalo. 

Mrzio je školu, glasi službena priča, i želio je postati umjetnik, pa ga je ta ambicija 

odvela u Beč. Sate i sate provodio je po knjižnicama čitajući knjige o astrologiji, misticizmu 

i istočnim religijama. Oduševile su ga knjige Blavatske, Chamberlaina, Lista 

i Liebenfelsa, pa je iz svake izabrao ponešto i proizveo mješavinu po vlastitom ukusu 

- koktel užasa i mržnje zvan nacizam. Njegova strast bila je moć volje. Moć volje da 

postigne sve što želi bit će u središtu njegova interesa i voditi ga do kraja života. Drugim 

riječima, radi se o stvaranju vlastite zbilje. 

Vježbao je ezoteričke vještine nastojeći pristupiti razini svijesti za koju je bio 

uvjeren da će ga pretvoriti u jednog od nadljudi o kojima je toliko čitao i u koje je 

toliko vjerovao. Njegova se psiha prikopčala na vibraciju Zatvorskih Čuvara snažnije 

nego prije. Bio je opsjednut, najvjerojatnije za vrijeme nekog obreda crne magije 

koji je do kraja otvorio njegovu psihu za opake vibracije. Da biste se uvjerili da 

je imao odličan potencijal za „vibracijsku kompatibilnost" s tom sviješću dovoljno 

je pogledati njegova uvjerenja. Sada je, nakon opsjedanja, jedan nekarizmatičan i 

nesposoban čovjek mogao početi isijavati karizmu i magnetizam kojim će opčiniti 

i zaraziti naciju. 

Često kažemo da neki ljudi posjeduju magnetizam ili „magnetičnu, privlačnu 

osobnost". Točno o tome se radi. Svi mi proizvodimo magnetsku energiju koja 

nam privlači energije (ljude, mjesta itd.) sukladne onome što se zbiva u našoj podsvijesti. 

Neki ljudi isijavaju snažniji magnetizam, a neki manje snažan. Negativne 

energije jednako su magnetične i privlačne kao i pozitivne. Oni koji su spojeni na 

ekstremnu vibraciju Zatvorskih Čuvara pa je stoga i generiraju, bit će vrlo magnetični. 

Za osobito negativne ljude često se kaže da posjeduju magnetičnu osobnost 

ili „fatalnu privlačnost". Eto zašto. Odatle su se odjednom pojavili i magnetizam i 

karizma Adolfa Hitlera. Kada bi stajao na govorničkoj tribini, s tim zgrčenim licem 

i manijakalnim načinom izlaganja, u stvari je kanalizirao svijest Zatvorskih Čuvara/Lucifera 

s Četvrte Dimenzije i golemim mnoštvima prenosio njezinu vibraciju. 

To je utjecalo na vibracijsko stanje ljudi i pretvorilo ih u sluđene posrednike mržnje. 

To je načelo čarobne frule, korištenje vibracijskih frekvencija umjesto frule. 

Kao što je pisac Alan Bullock napisao o Hitleru: 

238



„Njegova moć da očara publiku mogla se usporediti s vještinom nekog afričkog 

vrača ili azijskog šamana; drugi su je uspoređivali s osjetljivošću medija i magnetizmom 

hipnotizera." 7 

A Herman Rauschning, Hitlerov pomoćnik, u svojoj knjizi pod naslovom Hitler 

govori (Hitler Speaks) piše: 

„Čovjek se ne može oteti dojmu da je Hitler bio medij. Većinu vremena mediji 

su obični, nevažni ljudi. Onda odjednom bivaju obdareni, kako se čini, nadnaravnim 

moćima koje ih odvajaju od ostatka čovječanstva. Medij je opsjednut. Jednom 

kada kriza prođe, ponovno se vraća u osrednjost. Nema nikakve sumnje, 

Hitlera su bile opsjele sile izvan njega samog - praktički đavolje sile. Čovjek 

zvan Hitler bio je samo njihovo privremeno sredstvo izražavanja. Mješavina banalnog 

i nadnaravnog proizvodila je tu nepodnošljivu dvojnost koja se osjećala 

u njegovoj prisutnosti ...To je bilo poput gledanja bizarnog lica čiji izraz kao da 

je odražavao neuravnoteženo stanje uma, zajedno s uznemirujućim dojmom 

skrivenih moći." 8 

0 arijskoj nadrasi i stav o Židovima. Utemeljitelj Društva Thule bio je Rudolf Glauer, 

astrolog, koje je svoje ime promijenio u mnogo zvučnije Barun von Sebottendorff. 

Zbog njegovih poziva na revoluciju protiv Židova i marksista Društvo Thule je postalo 

stjecište antižidovski i antimarksistički nastrojenih njemačkih „Ubermenscha". 

Iz toga je proistekla Njemačka radnička stranka koja će jednoga dana postati Nacistička 

stranka. Ovdje vrlo važan postaje jedan drugi predani okultist i Sebottendorffov 

prijatelj - Dietrich Eckart, pijanica i uživatelj narkotika koji je vjerovao da je njegov 

životni zadatak pripremiti put diktatoru Njemačke. Godine 1919. upoznao je Hitlera 

1 procijenio da je on taj koga traži tj. „mesija". Upravo je Eckart zaslužan za Hitlerovo 

napredno ezoterijsko znanje, a vjerojatno i za crnomagijske obrede koji su ga do kraja 

prikopčali na vibraciju Zatvorskih Čuvara. Od tog trenutka nadalje Hitlerova sposobnost 

privlačenja masa strelovito je rasla. Godine 1923. Eckart je jednom svojem 

prijatelju napisao: 

„Slijedi Hitlera! On će plesati, noja sam odredio melodiju. Dali smo mu sredstva za 

komunikaciju s Njima. Ne žali me: utjecao sam na povijest više nego ijedan drugi 

Nijemac."' 0 

Hitler je bio pod kontrolom Zatvorskih Čuvara i činilo se da je živio u neprestanom 

strahu od „nadljudi". Rauschning je rekao daje Hitler imao užasne noćne more, 

budio se prestravljen i vrištao o bićima koja su bila nevidljiva svima osim njemu. 

Svom je pomoćniku Hitler jednom rekao: 

„Kakav će biti društveni poredak budućnosti Prijatelju, reći ću ti. Postojat će stalež 

vrhovnih gospodara, ispod njih će biti obično stranačko članstvo, hijerarhijski 

ustrojeno, zatim veliko mnoštvo anonimnih sljedbenika, doživotnih sluga i radnika, 

a na samom dnu bit će pobijeđeni strani narodi, moderni robovi. Svima njima vladat 

će novo, uzvišeno plemstvo o kojem ne mogu govoriti... Međutim, militantni 

članovi neće znati ništa o svim tim planovima ... Sada među nama živi novi čovjek! 

On je ovdje. Je li ti to dovoljno Odat ću ti tajnu. Vidio sam novog čovjeka. Neustrašiv 

je i okrutan. Bojao sam ga se." 9 

Preselivši se u Njemačku, Hitler je mnogo vremena provodio u Bavarskoj odakle 

su potekli VVeishauptovi Iluminati i vratio se tamo 1918. nakon sudjelovanja u Prvom 

svjetskom ratu. Barem tako glasi službena priča. Sljedeće godine povezao se s malom 

i prilično jadnom političkom strankom zvanom Njemačka radnička stranka. To je bio 

ogranak krajnje nacionalistički i antižidovski nastrojenog ezoterijskog tajnog društva 

po imenu Njemački red. Iz tog su društva proistelda druga slična društva, među kojima 

i zloglasno Društvo Thule. Thule je navodno bila davno nestala civilizacija Nordijaca 

plave kose i plavih očiju. Kako vidimo, još jedan od temelja nacističkog sustava 

vjerovanja počiva na ezoteriji, kao što je počivala i svastika, hitlerovski pozdrav, ideja 

Hitler je bio član još jednog ezoterijskog tajnog društva - Blistave lože ili Društva 

Vril. Vril je naziv kojeg je engleski pisac lord Bulwer Lytton nadjenuo sili koja prebiva 

u ljudskoj krvi i, kako je tvrdio, budi u ljudima njihovu istinsku moć i potencijal da 

postanu nadljudi. Godine 1933. stručnjak za projektile Willi Ley pobjegao je iz Njemačke 

te razotkrio postojanje Društva Vril i nacističko vjerovanje da će preko ezoterijskih 

učenja i širenja uma postati jednaki nadljudima u utrobi Zemlje. Smatrali su 

da će nanovo probuditi silu vril koja uspavana počiva u kivi. Medu inicijatima Društva 

Vril bila su dva čovjeka koji će kasnije postati zloglasni nacisti: Heinrich Himmler 

i Hermann Goering. Članovi Vrila bili su uvjereni da su u savezu s tajnovitim ezoterijskim 

ložama u Tibetu i jednim od takozvanih „nepoznatih nadljudi" kojeg su zvali 

Kralj straha. Rudolph Hess," Hitlerov zamjenik sve do zlosretnog leta u Englesku 

1941. godine, bio je predani okultist i član, zajedno s Hermannom Goeringom, Društva 

Edelweiss, mračne sljedbe koja je vjerovala u nordijsku superiornu rasu (Melkedekance). 

Hess je štovao Hitlera kao mesiju, iako nije jasno kako mu je to polazilo za 

rukom s obzirom da Ftihrer nije bio nimalo plavook, kao ni plavokos. Isti je problem 

s pomirbom tih proturječnih činjenica imao i Hitler, no siguran sam da je pronašao 

neko smiješno objašnjenje. Još jedna od Hitlerovih opsesija bilo je takozvano „Koplje 

sudbine", oružje kojim je navodno proboden Ješuin (Isusov) bok prilikom raspeća. 

Godine 1938. kada su nacisti anektirali Austriju, Hider je ukrao artefakt za kojeg se 

vjerovalo da je „Koplje sudbine" i otpremio ga u Nuremberg. Legenda govori da će 

onaj tko to koplje posjeduje i dešifrira njegove tajne imati vlast nad čitavim svijetom, 

za dobro ili zlo. Koplje koje je Hitler bio ukrao sada se nalazi u muzeju Hofburg u 

Beču gdje je u studenom 1992. izbio velik požar, sedam dana prije nego stoje vatrena 

240



stihija uništila dio Windsorske palače. Još jedan predani okultist Trećeg reicha bio je 

Heinrich Himmler. Bavio se brojnim, različitim vidovima ezoterije i primjenjivao ih 

na najgore moguće načine. Himmlera su posebno zanimali kamenčići s rimama, sustav 

proricanja u kojem se kamenčići na kojima su ispisani simboli bacaju ili odabiru, 

a izbor ili kombinaciju zatim tumači „stručnjak". Himmler je oformio zloglasni SS i, 

kao što je slučaj sa svastikom, za tu grozomornu organizaciju odabrao je ezoterijski 

simbol dvostrukog S, odnosno runu s/gkoja izgleda poput dvije munje. SS je bio praktički 

samostojno tijelo i ishodište cjelokupnog ezoterijskog znanja u koje su nacisti 

tako strastveno vjerovali. U SS su primani isključivo pojedinci koje se smatralo rasno 

besprijekorno čistima, a sastavni dio obuke pripadnika SS-a bio je učenje ezoterijskih 

vještina, uključujući uporabu runa. SS-om se upravljalo kao crnomagijskim tajnim 

društvom. Njegovi rituali preuzeti su od drugih društava poput jezuita i Vitezova 

templara. Najviši incijati bila su trinaestorica (evo ga opet) članova Velikog viteškog 

vijeća (na čelu s njihovim Velikim majstorom Heinrichom Himmlerom), a crni su se 

obredi izvodili u drevnom dvorcu Wewelsberg u Westphaliji. Vršili su obrede nordijskih 

pogana i slavili ljetni solsticij. Na tim su obredima štovali Sotonu, Lucifera, Seta 

itd. (kojegod vam se ime sviđa), što je svijest nekadašnjih nacista i današnje Elite. 

Princ Bernhard, jedan od osnivača Bilderberške skupine, bio je pripadnik SS-a. Crna 

magija i ezoterijska znanja prožimali su sve što su Hitler i nacisti činili, što je sezalo 

dotle da su položaj neprijateljskih jedinica otkrivali držeći nad kartama visak. Izvorni 

simbol svastike bio je okrenut nadesno, što u ezoteriji označava svjetlost i stvaranje, 

nešto pozitivno. Hitler je inzistirao da se obrne, kako bi simbolizirala crnu magiju i 

uništenje. Masovni skupovi koje je Hitler tako učinkovito koristio bili su osmišljeni 

uz primjenu znanja o ljudskoj psihi i o tome kako njome manipulirati. U knjizi Sotona 

i svastika (Satan And Swastika) Francis King piše: 

„Hitlerovi javni nastupi, posebno oni na mitinzima Nacističke stranke u Nurembergu, 

bili su izvrsni primjeri te vrste magijske ceremonije. Fanfare, vojni marševi i vagnerijanska 

glazba, sve je to isticalo ideju njemačke vojne slave. Mnoštvo zastava 

sa svastikama u crnoj, bijeloj i crvenoj boji ispunjavalo je svijest sudionika mitinga 

nacional-socijalističkom ideologijom. Poput baleta, precizne i savršeno usklađene 

kretnje uniformiranog stranačkog članstva prizivale su iz podsvijesti načela rata i 

nasilja koja su drevni narodi simbolizirali Marsom. Glavni obred na mitinzima - Hitlerovo 

posvećivanje novih zastava'krvavom zastavom'što je bila nošena u propalom 

minhenskom puču 1923. godine - bio je kvazimagijska ceremonija osmišljena 

da poveže umove živih nacista s arhetipskim slikama koje su simbolizirali mrtvi 

nacional-socijalistički junaci prošlosti. 

Religijsko-magijski aspekti mitinga naglašavani su činjenicom da su svoj vrhunac 

dosezali nakon sumraka i održavali se u 'Katedrali svjetlosti' - na otvorenom prostoru 

okruženom stupovima nosačima na kojima su bili reflektori okrenuti u nebo. 

Da najstručniji suvremeni obredni vrač želi prirediti obred čija je svrha 'invocirati 

Mars', ne bi mogao smisliti ništa efektnije od ceremonija koje su se održavale u 

Nurembergu." 

A što je vrijedilo tada, vrijedi i danas - ezoterijsko znanje što su ga nacisti koristili 

za masovnu hipnozu njemačkog naroda danas se rabi za produbljivanje globalne hipnoze 

čovječanstva. Simboli, riječi, boje, zvukovi i tehnike kojih javnost uopće nije 

svjesna koriste se u medijima i reklamama kako bi nas se hipnotiziralo. Ministarstvo 

propagande Josepha Goebbelsa bilo je zasnovano na ezoterijskom znanju o ljudskoj 

psihi. Znao je da će ljudi povjerovati u sve ako im to dovoljno često ponavljate i ako 

možete režirati događaje koji kod javnosti izazivaju osjećaj da se „nešto mora poduzeti". 

Goebbels je vrlo učinkovito koristio boje, simbole i slogane. Slogani su korišteni 

kao mantre, uvijek iznova ponavljane, hipnotizirajući kolektivnu psihu. Sva drukčija 

gledišta i informacije bili su cenzurirani, a ljudi programirani da reagiraju po željenom 

obrascu. Kakva je razlika između toga i plasiranja netočnih i pristranih informacija 

kojima danas neprestano pune naše glave i glave naše djece Možda nema svastike, 

no svejedno se radi o kolektivnoj hipnozi. Na prvi pogled se čini proturječnim 

to što je Hitler nastojao uništiti tajna društva poput Slobodnih zidara i spriječiti primjenu 

ezoterijskih znanja u njemačkom društvu, međutim proturječja nema. Itekako 

je dobro znao za moć dostupnu onima koji posjeduju znanje ezoterije, pa ga je želio 

zadržati za sebe. Jedan od onih koje su nacisti kanili uništiti bio je Slobodni zidar 33. 

stupnja dr. Rudolf Sterner, Austrijanac koji je imao dublje spoznaje o stvaralačkim 

silama kao i o načinima na koje se mogu koristiti za postizanje dobra ili zla. O Steinerovim 

nakanama čuo sam mnoga proturječna mišljenja i tvrdnje te još nisam siguran 

kakve su one uistinu bile. Slutim, međutim, da nije bio tako pozitivna ličnost kakvim 

ga se smatra. Steiner se bio pridružio Teozofskom društvu i Redu orijentalnog hrama, 

ali je kasnije osnovao vlastito Antropozofsko društvo. Njegova predavanja prekidale 

su naoružane bande koje su prijetile da će pobiti one koji ga slušaju. Pobjegao je u 

Švicarsku gdje je 1925. i umro, godinu dana nakon što su njegov centar u Dornachu 

spalili nacisti. Godine 1934. u Berlinu su zabranjeni svi oblici gatanja, a kasnije napisane 

ezoterijske knjige zabranjene su u cijeloj Njemačkoj. Tajna društva su raspuštena, 

a na meti su bili čak i Društvo Thule i Njemački red (koji su zajednički osnovali 

nacizam). Astrolozi su bili napadani, a taj je progon imao dva glavna motiva: u očima 

domaće i inozemne javnosti udaljiti Hitlera i naciste od okultnog te, ono najvažnije, 

zavrnuti slavinu i spriječiti sve ostale da koriste ezoterijska znanja protiv njih na način 

kako su ih oni upotrebljavali protiv drugih. To je također jedan od razloga da je 

takvo znanje zataškavano i ismijavano diljem zapadnog svijeta i skrivano iza dimnih 

zavjesa tipa onakve znanosti koja ne priznaje druge svjetove osim ovoga, i religije 

koja drži da živimo samo jednom, nakon čega odlazimo u raj ili pakao. 

Uloga ezoterije u usponu nacista jako se podcjenjuje ili čak zanemaruje, osim u nekolicini 

izvrsnih knjiga kao stoje Hitler i doba Horusa (Hitler And The Age OfHorus) 

242



Gemida Sustera. Zavirite li dublje u bilo koju povijesnu situaciju obično ćete pronaći 

nešto ezoterijsko. I na samog Johna Ruskina, čovjeka koji je nadahnuo Cecila Rhodesa, 

Alfreda Milnera i one koji su uspostavili tajno društvo Okrugli stol, utjecaj su imali 

ezoterijska djela Platona i madam Blavatsky, knjige lorda Edwarda Bulwera-Lyttona 

i tajna društva nastala po ugledu na Red zlatne zore. Po mišljenju nekih istraživača, 

ubojstvo američkog predsjednika Abrahama Lincolna bio je rezultat trvenja između 

konkurentskih tajnih društva, no s time se ne bih složio. Jedan od njegovih bliskih 

prijatelja, Pascal Beverly Randolph, iznio je na vidjelo da je Lincoln bio član društva 

zvanog Bratstvo Eulisa, nakon što je iniciran u tajne „seksualne magije" na Srednjem 

istoku. Smatralo se da je Lincoln i visoko rangirani član Hermetičkog bratstva Luxora 

ili Svjetla." Mnoga poznata lica iz svijeta politike i ekonomije iz prošlosti i danas 

su maske koje skrivaju njihovu pravu narav i motivaciju. To su naizgled „različita" 

lica iz mreže Svevidećeg Oka. Mi gledamo glumce na pozornici čije uloge piše netko 

drugi. Rasputin, takozvani ludi redovnik iz povijesnih knjiga, niti je bio lud niti je bio 

redovnik u uobičajenom smislu. Bio je mistik koji je prošao kroz snažno duhovno 

iskustvo „tragajući za Bogom" u Aziji. Njegova se psiha otvorila nekoj višoj - ili nižoj 

- svijesti i odjednom je taj ruski seljak postao posve druga osoba. Imao je iscjeljujuće 

sposobnosti, snažan magnetizam i legendarni seksualni nagon. Nekoliko godina po 

povratku u Rusiju na cara je imao takav utjecaj da je zemljom, u stvari, vladao on. Na 

svjetlo dana izašle su priče o crnim ezoterijskim temeljima KGB-a u bivšem Sovjetskom 

Savezu. Danas KGB pod drugim nazivima igra istu takvu ulogu u „slobodnoj" 

Rusiji. Jedino se ime promijenilo. U jednom se izvještaju ukazuje na manipulaciju 

unutar Kremlja od strane generala Georgija Georgijeviča Rogozina koji se navodno 

služio crnom magijom da programira psihu onoga kime želi upravljati. 11 

Rukovodio 

je vrlo tajnovitom obavještajnom skupinom u predsjedničkom timu Borisa Jeljcina. 

Svjetska obavještajna mreža počiva na zloupotrebi ezoterijskog znanja. Svjetska Elita 

i oni koji zlorabe ezoterijsko znanje također znaju da ako kontrolirate ključne energetske 

točke (akupunkturne točke i energetske vrtloge - čakre) na Zemljinoj energetskoj 

mreži, tada možete utjecati na kolektivnu ljudsku svijest, budući da čovjekov um 

saobraća s energijama te mreže, koje predstavljaju Zemljin um. 

Vidjeli smo kako temelji Sjedinjenih Država počivaju na ezoterijskim načelima i 

znanju. Na velikom pečatu Sjedinjenih Država nalazi se gomila ezoterijskih simbola, 

znakova i brojki, uključujući piramidu i svevideće oko. Na dolarsku novčanicu taj je 

simbol stavljen tijekom predsjednikovanja Slobodnog zidara Franklina D. Roosevelta. 

Nije slučajno ni to što je do Deklaracije o nezavisnosti i osnutka Bavarskih Iluminata 

Adama Weishaupta došlo 1776. godine. Brojke i godine predstavljaju vibracije 

energije, kao što je slučaj i s planetima, zvukovima, bojama i simbolima. Neke od tih 

simbola nalazimo u krugovima i drugim oblicima u žitu. Oni pravi (koje nam nisu 

podvalile sile dezinformacije), govore našoj podsvijesti i pomažu nam da se probudimo 

na način koji još ne možemo dokraja razumjeti. Na višim razinama Svjetske 

Elite to ezoterijsko znanje koristi se pri određivanju vremena i mjesta isplaniranih 

događaja kako bi isti imali najveći učinak. Iste ćele brojeve i nizove pronaći u mnogim 

drevnim spisima i vjerovanjima. Popisi sedmica u Otkrivenju imaju ezoterijska 

a ne doslovna značenja. Biblija je krcata takvom numerologijom koju je Crkva uzela 

u doslovnom smislu. Trinaest, ili „dvanaest plus jedan", ima veliki ezoterijski značaj 

prema zakonima numerologije i prema vibracijama koje te brojke predstavljaju, kao 

i iz drugih povijesnih razloga. To znači preobražaj, novo rođenje, novi poredak. Zato 

imamo Isusa i dvanaest učenika te Velikog majstora Himmlera i dvanaest drugih 

„vitezova" u Velikom vijeću SS-a. To je jedno te isto znanje, korišteno s drukčijom namjerom. 

Oziris, egipatsld bog, imao je, prema legendi dvanaest sljedbenika, Buddha 

je imao dvanaest učenika, kao i aztečki bog Quetzalcoatl. Tu su još i dvanaest vitezova 

Okruglog stola kralja Arthura, dvanaest Jakovljevih sinova, dvanaest Išmaelovih 

prinčeva, dvanaest plemena izraelskih, dvanaest znakova zodijaka. Upravni odbor 

Bilderberške skupine ima 39 članova (13 + 13 + 13), a svoje lokacije odabire prema 

načelima ezoterije. 15 

Isti je slučaj sa svjetskim institucijama. Ženevu, dom Lige naroda 

i mnogih drugih fasada Svjetske Elite, tajna društva drže jednim od najvažnijih 

energetskih središta Zemlje. 

Brojeve 13 i 33 naći ćete u simbolima i logoima mnogih institucija i kompanija 

navedenih u ovoj knjizi. Ezoterijski „kodni" broj Francisa Bacona bio je 33, koji se 

koristi kao šifra u Shakespeareovim dramama te je pokazatelj daje njihov pravi autor 

Bacon (vidi djela Manlyja P. Halla). Broj 33 predstavlja stupnjeve Škotskog obreda 

u Slobodnom zidarstvu. Na Velikom pečatu Sjedinjenih Država i njegovom prikazu 

na dolarskoj novčanici imate 13 stepenica na piramidi, 13 stupnjeva Iluminata. Ta 

piramida ima 33 kamenova. Na velikom pečatu ćelavog orla (feniks do 1841.) nalazi 

se po 13 pera na svakom krilu, 13 strijela na desnoj kandži i maslinova grančica s 13 

listova s lijeve strane. U kljunu drži svitak s 13 slova natpisa ,,E Pluribus Unum" tj. Tz 

mnoštva, jedno'. Okružen je s 13 zvijezda u obliku Davidove zvijezde. Tu je i štit s 13 

pruga koje predstavljaju prvotnih 13 država. Na logu Ujedinjenih naroda karta svijeta 

raspodijeljena je na 33 dijela unutar 13 ldipova kukuruza, a zgrada Ujedinjenih 

naroda smještena je na jednom od najsvetijih izvora (energetskih točaka) američkih 

domorodaca. Logo Proctora i Gamblea starije masonski simbol s bradatim čovjekom 

u krugu s 13 zvijezda. Pripojena slova ,,x" u Rockefellerovom naftnom divu Exxonu 

(Essu) još su jedan simbol Škotskog obreda. 1 " Njihovi su simboli posvuda. „Razmišljanja" 

i temeljna uvjerenja prisutna u nacističkoj Njemačkoj, koje sam u glavnim 

crtama iznio, samo su otvoreni izraz onoga što se i nadalje zbiva u tajnom svijetu današnje 

Elite koja štuje Svevideće Oko - lucifersku svijest s Četvrte Dimenije. Nakon 

rata nacisti su svoju bazu premjestili u Južnu Ameriku i Sjedinjene Države, na poziv 

financijera nacista Allena Dullesa, a oni su mu pomogli osnovati Središnju obavještajnu 

agenciju (engl. Central Intelligence Agency - CIA). To je ključni dio današnjeg 

svjetskog gestapa. Isto to mračno korištenje ezoterijskog znanja i štovanja vanzemaljskih 

„bogova" i „nadljudi" ostaje u srži CIA-e i Svjetske Elite do dandanas. Što je 

vrijedilo u slučaju Hitlera, vrijedi i u slučaju gornjih dijelova mreže Bratstva, sve do 

244

zastrašujućih genetskih eksperimenta koji se i dalje provode u podzemnim bazama u 

Sjedinjenim Državama (ali i u drugim zemljama, uključujući UK). Dok mi slušamo 

lakrdije od „javnih rasprava" o etičnosti genetskog inženjeringa, uvjeren sam da se za 

to vrijeme kradom izvode najstrašniji eksperimenti na ljudima (uključujući i djecu) 

koji se vode kao nestali. Nakon prvog izdanja ove knjige jedan mi je čitatelj napisao 

da mu je njegov prijatelj iz Argentine rekao kako je Josefu Mengeleu, zloglasnom nacističkom 

genetičaru, nakon rata dodijeljen čitav jedan otok kako bi mogao nastaviti 

sa svojim bolesnim eksperimentima. Otok se nalazi na ušću rijeke u području zvanom 

Tigre, oko 50 kilometara od Buenos Airesa. Na vrhu Elitine piramide svjetske 

manipulacije ezoterijsko se znanje rabi u mračne svrhe pod uplivom svijesti Zatvorskih 

Čuvara. Mislim da su ljudi poput Hitlera bili samo marionete koje se koristilo za 

izazivanje sukoba s drugim marionetama poput Staljina, kako bi se došlo do željenog 

poslijeratnog stanja. U toj piramidi najviša Elita dobrano je iznad razina ljudi kao što 

su Hitler i Staljin. S obzirom na pozadinu nacističkog vjerovanja u ezoteriju, „arijske 

nadljude" i moguću povezanost s pričama o Melkedekancima, moje zanimanje pobudila 

je organizacija zvana Raelijanska zaldada (engl. Raelian Foundation). Sjedište 

joj je u Ženevi u Švicarskoj, s ograncima raspršenim diljem svijeta. To je kreacija Claudea 

Vorilhona Raela, bivšeg francuskog novinara koji je pisao o motociklizmu. On 

tvrdi da je stupio u dodir s jednom skupinom vanzemaljaca za koje kaže da su Elohim 

iz Starog zavjeta. Rael kaže da su ga odveli na njihov planet i rekli mu da su Elohim 

genetski proizveli ljudsku rasu. Prema pričama iznijetima u anonimnoj anketi provedenoj 

1960-ih godina - anketi osoba koje su stupile u dodir s vanzemaljcima - oni 

koje znamo pod imenom Elohim bili su Melkedekanci. Rael tvrdi da je on „mesija" 

Elohima, „vodič vodiča", a oni su mu naložili, navodi on, da ljudima kaže kako trebaju 

činiti sve što im kaže da čine. Ti to ozbiljno, Rael Moj odgovor namijenjen Elohim i 

Claudeu bio bi neprimjeren ušima mlade publike. Rael (mesija, Vodič Vodiča), kaže da 

se Elohim pripremaju vratiti i preuzeti vlast u svijetu. To je neobično slično nacističkom 

vjerovanju u povratak nadljudi. A što ono Rael kaže da Elohim žele Svjetsku vladu i 

valutu; da se vojske prestaju međusobno boriti i da se udruže pod stijegom svjetskih 

policijskih snaga; te da se samo onima za koje se znanstvenim metodama utvrdi da su 

intelektualno najbistriji dopusti kandidiranje za političke položaje. Ne samo to, glasat 

će moći isključivo oni koji prođu test inteligencije kojeg su osmislili znanstvenici, a 

mase jednostavno trebaju činiti što im se kaže, bez prava da odlučuju o onima koji će 

njima vladati. Ni za Raela ni za njegove sljedbenike nisam bio čuo sve dok mi izvor 

blizak britanskoj obavještajnoj mreži nije rekao da su neki koji stoje iza kampanje da 

me se oblati kao ,,neo-nacista" nakon prvog izdanja ove knjige povezani sa Zakladom 

Rael u UK-u. Istoga dana netko mi je dao knjigu Claudea Raela pod naslovom Poruka 

koju su mi dali vanzemaljci kada su me odveli na svoj planet (The Message Given To Me 

By Extra-Terrestrials. T\iey Took Me To Tlieir Planet). 17 

Zaklada Rael odjednom je postala vrlo plaha što se tiče simbola na koricama knjige za 

kojeg je Rael rekao daje simbol Elohima. Prvotni znak na koricama prekriven je jednim 

drugim simbolom. Možda će vam biti jasnije zašto kada pogledate Sliku 12. Ezoterijsko 

znanje i teme vanzemaljskih nadrasa prožimaju piramidu Elite već tisućama godina, 

sve do današnjih dana. No, uvijek iznova naglašavam da je ezoterijsko znanje neutralno. 

Ne trebamo se protiviti tom znanju već njegovom negativnom korištenju. Ono se 

može rabiti, i rabi se, u vrlo pozitivne svrhe. Kada čujem kršćanske istražitelje Novog 

Svjetskog Poretka kako osuđuju sve ezoterijske mislioce i skupine kao „zle okultiste" i 

„štovatelje vraga" to, po mojem mišljenju, otkriva ozbiljno nerazumijevanje stvarnosti 

i zadrto pobožništvo koje im ne priliči. Kao što ću izložiti detaljnije u završnim poglavljima 

knjige, pozitivno korištenje duhovnog znanja ključno je da bismo izgradili bolji 

svijet kojem težimo i kojeg, ipak, pretvaramo u stvarnost, budite bez brige. Gradimo 

ga na temeljima ljubavi i poštivanja, a to su emocije - energije - koje će raspršiti mrak 

mržnje i nerazumijevanja. U ova posljednja tri poglavlja u glavnim sam crtama iznio 

strukturu unutar koje se manipulacija koordinira, sredstva kroz koja mračne sile njome 

upravljaju i mentalni sklop koji takvo ponašanje potiče. Sada možemo pobliže pogledati 

kako se to očituje u svijetu oko nas i kako to utječe na naš svakodnevni život. 

IZVORI 

1 Enrique De Vicente, „The Occult Roots of the New World Order", časopis Exposure, 

svezak 1, br.2, str. 10. 

2 Alice Bailey utemeljila je Školu misterija. I da ponovim, ne kažem daje ona bila neka 

negativna sila, ali mislim da su se njenim imenom poslužili neki od njenih „sljedbenika" 

u svrhu manipulacije. 

247


3 Naveo Francis King u knjizi Satan And Swastika (Mayflower Books, London, 1976.). 

4 Naveo J. H. Brennan u knjizi Occult Reich (Futura, London, 1974.) i Francis King u knjizi 

Satan And Swastika. 

5 Stihovi iz knjige Book Of The Law. Citirao George C. Andrews u knjizi Extra-Terrestrials 

Among Us, str. 159-160. 

6 Naveo Trevor Ravenscroft u knjizi The Spear Of Destiny, str. 106. 

7 Alan Bullock, Hitler, A Study In Tyranny (Pelican Books, London, 1960.). 

8 Hermann Rauschning, Hitler Speaks (London, 1939.). 

9 Ibid. 

10 J. H. Brennan, Occult Reich. 

11 Rudolph Hess je navodno bio zatočen u zatvoru u berlinskoj četvrti Spandau do 

svoje smrti 1987. godine. No, dr. Ewen Cameron, koji je postao CIA-in „liječnik za um", 

rekao je da mu je ravnatelj CIA-e Allen Dulles rekao da je„Hess"u Spandauu bio Hessov 

dvojnik. Kada je Cameron pokušao ustanoviti pravi identitet zatvorenika pregledom 

,,Hessa"i lociranjem njegove povrede iz Prvog svjetskog rata, to mu nije dopušteno. 

12 Gerald Suster, Hitler And The Age Of Horus (Sphere, London, 1981.). 

13 Enrique De Vicente, „The Occult Roots of the New World Order", časopis Exposure, 

svezak 1,br. 2,(1993.), str. 7. 

14 „Black Magic Holds Sway Over A Paranoid Kremlin", The European (izdanje od 11.-15. 

svibnja 1995.), str. 4. 

15 Godine 1965., na primjer, bilderbergeri su se sastali pokraj jezera Como u Italiji, 

drevnom stožeru Reda Comocinea, preteča srednjovjekovnih Slobodnih zidara. Dosta 

sam vremena proveo na jezeru Como 1995. prije nego što sam, tek kasnije, uvidio njegov 

ezoterijski značaj. Među onima koji su prisustvovali bilderberškom skupu na jezeru 

Como 1965. bili su princ Philip i lord Mountbatten iz britanske kraljevske obitelji. 


17 Claude Vorilhon Rael, The Message Given To Me By Extra-Terrestrials. They Took Me To 

Their Planet (AOM Corporation, Tokio, Japan, 1986. Peto izdanje, 1992.). 

jedanaesto poglavlje 

prijevara s dugovima 

Nemoguće je shvatiti svjetsku zavjeru ukoliko ne upoznamo pozadinu svjetskog 

novčanog sustava. Ona se ne uči u školama, niti će vam istinu reći neki ekonomist 

u elegantnom odijelu ili izvjestitelj s televizijskih vijesti. Neki od njih ne znaju 

što se događa jer su programirani da vjeruju u besmislice obrazovnog sustava, dok 

drugi jednostavno ne žele da to saznate. Temelji manipulacije kojom se želi uvesti 

svjetsku vladu, vojsku, banku i valutu leže na neviđenoj lopovštini koju zovemo bankarski 

sustav. Jednom kada shvatimo na koji način on funkcionira, lako ćemo uvidjeti 

kako nekolicina može upravljati životima svih ostalih. Ovdje bi vrijedilo ponoviti i 

podrobnije iznijeti ono što sam rekao u trećem poglavlju. 

Bankama je dana moć da „stvaraju" novac, pod čime se misli na „stvaranje" nepostojećeg 

novca znanog kao zajam. Njih to ne košta ništa, ali istog trena kada taj zajam 

teoretski nastane, banke na nj mogu zaračunavati kamate. To je sustav koji upravlja 

životima svih nas. No, zadire on i dublje. Kada podignete zajam banka „stvara" kredit 

u veličini tog zajma, recimo 20.000 funti. To je „novi" novac, makar postojao samo 

u teoriji. Ali vi nećete otplatiti samo 20.000 funti zato što na taj zajam morate platiti 

kamate. Kamate nije „stvorila" banka, ali negdje ih se mora pronaći. Gdje dakle U 

bogatstvu i zajmovima koji već kolaju svijetom. 

Na taj način, otkad je nastao taj ludi bankarski sustav, pravo bogatstvo ove planete 

usisava bankarski sustav putem kamata plaćenih na svaku pozajmicu svakoj 

osobi, poduzeću ili vladi. To im omogućuje da pozajmljuju još više nepostojećeg 

novca povrh ovog već pozajmljenog, čime svijet još dublje guraju u dugove. Njihovo 

nagomilano bogatstvo i povećanu sposobnost davanja zajma teško je uopće 

pojmiti, ali i jedno i drugo daleko nadmašuje kapacitete Sjedinjenih Država, 

najbogatije zemlje svijeta. U stvari, banke posjeduju Sjedinjene Države, kao što 

posjeduju gotovo svaku zemlju na svijetu. Bankari su to nagomilano bogatstvo i 

kreditne mogućnosti iskoristili da kupe i kontroliraju svjetske naftne kompanije, 

multinacionalna poduzeća svih vrsta, medije, proizvođače oružja, proizvođače 

lijekova, političare, političke „savjetnike" i praktički sve ostalo što im treba da 

bi upravljali svijetom. Istih nekoliko ljudi i obitelji posjeduju sve što je vrijedno 

posjedovati! Tu istinu skrivaju iza paravanskih organizacija, niza kompanija 

i marionetskih direktora, a njihovu želju za tajnošću podržavaju prezira vrijedni 

mediji i obrazovni sustav. Rockefelleri i Rothschildi sami kontroliraju divovsku 

mrežu banaka, naftnih kompanija, multinacionalnih korporacija, zrakoplovnih 

kompanija i desetke drugih organizacija.


Sama Rockefellerova/Rothschildova banka Chase Manhattan ima dovoljnu moć da 

izazove svjetsku financijsku psihozu. Godine 1995. banka Chase se udružila s Chemical 

Bank koja je sebi već pripojila kompaniju Manufacturers Hanover. Koncentracija 

moći je nevjerojatna. Međutim, pravi upravljači tih carstava skriveni su od pogleda 

javnosti posredstvom raznoraznih predstavnika, zaklada, fondacija i kompanija. Sposobnost 

Rockefellera da prikriju razmjere svoje moći upravo je izvanredna. No, ista ta 

sposobnost kod Rothschilda graniči s genijalnošću. O sebi se trude promicati sliku, 

napose poslije Drugog svjetskog rata, sile čija moć opada i koja više ne igra u „prvoj 

ligi". Glupost. Oni su ta „prva liga", uz druge elemente Svjetske Elite. 

Prema istraživaču Novog Svjetskog Poretka Eustaceu Mullinsu, 1 

Rothschildi šifrom 

,,City" i „First City" (engl. „first" znači „prvi"; op. prev.) u Sjevernoj Americi 

označavaju banke pod njihovim utjecajem iz londonskog Cityja. On kaže da su 

među njima First City Properties, First City Financial Corporation iz Vancouvera, 

First City Trust iz Edmontona i First City Development Ltd, a svima rukovodi Samuel 

Belzberg. Koordinacija se u najvećem dijelu vrši preko kompanije Rothschild 

Inc., iz Rockefeller Plaze u New Yorku, prema Mullinsovim navodima. Rothschildi 

također djeluju preko kanadske kompanije znane kao PowerCorp koja je pak povezana 

s tvrtkom Hollinger Group, kanadskim izdavačkim carstvom u vlasništvu 

elitnog bilederbergera Conrada Blacka. Hollinger Group upravlja nizom svjetskih 

publikacija, uključujući novine Telegraph sa sjedištem u Londonu, a njezini međunarodni 

savjetnici su 

Henry Kissinger i lord Carrington, predsjednik Bilderberške 

skupine, bivši britanski ministar (član kabineta) rodbinski povezan s obitelji 

Rothschild. (Njih su dvojica osnovali svoju vlastitu kompaniju Kissinger Associates.) 

Ovo skrovito umrežavanje moći u bankarstvu, politici i medijima omogućuje 

istoj nekolicini pojedinaca da promiču istu politiku kroz mnoštvo naizgled nepovezanih 

institucija i organizacija. 

Nadzirući odobravanje kredita, bankari mogu izazvali privredni procvat ili propast, 

u tuzemstu i inozemstvu, kada god požele ostvariti svoje ambicije. Gospodarsku 

depresiju ne uzrokuje pad potražnje roba i usluga. Pa, nisu valjda ljudi odlučili 

da ne žele raditi ili proizvoditi Gospodarska depresija nastaje kada nema dovoljno 

komada papira i elektronskog „novca" u optjecaju za plaćanje roba i usluga. A tko 

nadzire količinu novca-zajma u optjecaju Banke. Žele li izazvati depresiju iz nekih 

skrivenih motiva, kao u predratnoj Njemačkoj i SAD-u, one poduzimaju mjere za smanjenje 

novca u optjecaju. Smanjuju broj zajmova koje daju i podižu kamatne stope. 

Glavne banke (u vlasništvu Svjetske Elite) na taj način ubiru bogate plodove. 

Ljudi još uvijek moraju platiti kamate na zajmove podignute prije iskonstruiranog 

gospodarskog sloma, a ako u tome ne uspiju banke plijene njihovu imovinu i povećavaju, 

za stotine tisuća, broj farmi, poduzeća i kuća koje su u njihovom posjedu. A 

sa svakim plaćanjem kamata od strane onih koji nastave otplaćivati svoje zajmove 

tijekom krize iz optjecaja se povlači još više novca koji se tako ne vraća natrag u 

gospodarstvo, čime se kriza samo produbljuje. 

Postupku smanjenja novca u optjecaju i izazivanja ekonomske depresije neprestano 

smo svjedoci. Ekonomisti i njihova vjerna publika, političari i izvjestitelji o privrednim 

pitanjima sve to nazivaju dijelom „konjunkturnog ciklusa". Bedastoća. Onu 

strašnu depresiju iz 1930-ih godina kada su žene, djeca i muškarci gladovali u svijetu 

obilja, uzrokovale su banke koje su povlačile novac iz optjecaja tako što su odbijale 

davati zajmove. Pa, nisu valjda ljudi odlučili da više neće jesti: jednostavno nisu imali 

čime kupovati hranu zato što je novac na umjetan način povučen iz optjecaja. Prepustit 

ću jednom „insajderu" da ukratko izloži situaciju koju sam opisao. Robert H. 

Hemphill, voditelj kreditnog poslovanja u banci Federalnih rezervi u Atlanti, kaže: 

,,U potpunosti smo ovisni o poslovnim bankama, stoje nevjerojatna i vrlo zabrinjavajuća 

činjenica. Netko mora posuditi svaki dolar kojeg imamo u optjecaju, u gotovini 

ili putem zajma. Ako banke stvore obilne količine nepostojećeg novca živimo 

u blagostanju; a ako ga ne stvore, gladujemo. Nemamo nikakav pouzdan i trajan 

novčani sustav. Kada čovjek sagleda cjelokupnu sliku na površinu izranja gotovo 

nezamisliv ali tragičan besmisao našeg beznadnog položaja. To je najvažnija tema 

koju inteligentna osoba može istraživati te o njoj promišljati. Ona je toliko važna 

da čitava naša sadašnja civilizacija može propasti ukoliko se s tom situacijom ne 

upozna veći broj ljudi i ukoliko se greške ubrzo ne isprave." 2 

Nema novca, rečeno je ljudima, da se izgrade kuće i nahrani stanovništvo. 

No, odjednom, kada je sazrijelo vrijeme za rat Svjetske Elite, novac dostupan za 

financiranje Hitlera, Japana i ratne industrije u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji 

slijevao se u potocima. Ljudi često kažu kako za vođenje ratova, po svemu sudeći, 

uvijek ima dovoljno novaca. Naravno da ima, jer te ratove žele bankari koji nadziru 

svjetski gospodarski sustav. Oni ne žele da ljudi imaju primjerene uvjete stanovanja, 

pun želudac i dobro obrazovanje jer tada bi ljude bilo mnogo teže kontrolirati. 

Ekonomsku depresiju iz 1930-ih nije okončala toliko hvaljena politika ,,New Deala" 

Franklina Roosevelta, već banke koje su novac vratile u optjecaj da bi financirale rat 

kojeg su upravo bile osmišljavale. Evo jedne od mogućih verzija života na Zemlji: 

Nema nikakve potrebe da bilo tko živi u neimaštini, gladi, hladnoći ili bez krova 

nad glavom. Sve pobrojano dovodi do smanjenog optjecaj komada papira i elektronskih 

brojki zvanih novac koji cirkulira svijetom i zaračunavanja kamata na iste. Kada 

bi želja za promjenom postojala mogli bismo to promijeniti već danas. 

Svjetskim financijskim sustavom i politikom procvata ili propasti upravlja samo 

trinaestoro ljudi - članovi Međunarodne bankovne komisije (engl. International 

Banking Commission) u Ženevi u Švicarskoj koju je 1972. u ime Elite ustanovio David 

Rockefeller. Komisija je sastavljena od po dva člana iz američkih Federalnih rezervi, 

Engleske banke, središnjih banaka Njemačke, Francuske i Švicarske te po jednoga 

250


Sliku n 

člana iz Nizozemske, Austrije i Skandinavije. Ta skupina ima vlastitu obavještajnu 

agenciju poznatu kao Four-I tj. Četiri-I: International Intelligence Information Institute 

tj. Međunarodni institut za obavještajne podatke. Tom bankarskom Elitom 

upravljaju obitelji kao što su Rothschildi, Rockefelleri (Rockenfelderi), Bilti i Goldberzi. 

S Komisijom je povezana Banka za međunarodna poravnanja (engl. Bank 

oj International Settlements - BIS), također u Švicarskoj, zemlji u središtu Elitine financijske 

mreže. BIS pomaže pri koordinaciji politike nacionalnih središnjih banaka, 

poput Federalnih rezervi, privatnog bankarskog kartela koji odlučuje o gospodarskoj 

politici i kamatnim stopama u Sjedinjenim Državama, bez obzira što o tome mislili 

marionetski predsjednici i političari (Slika 13). U „Fedovom" upravnom odboru ne 

sjede zvjerke kalibra onih iz BIS-a, no ionako je bitna koordinacija koja se odvija 

iza kulisa. Federalne rezerve šalju svoje predstavnike na sve susrete BIS-a i upisuju 

njegove dionice. 3 

Većina ljudi u Americi uopće ne zna da su Federalne rezerve privatna 

organizacija. Oni misle da (a) vlada nije tako glupa ili pokvarena da privatnom 

bankovnom kartelu dopusti da upravlja zemljom (krivo!) ili (b) da riječ „Federalne" 

znači da su one dio vlade (također krivo). 

Izraz „Federalni" koristi se za mnoge Elitine organizacije u SAD-u kako bi se stvorio 

privid državnog vlasništva. U Ujedinjenom Kraljevstvu prodaje nam se tlapnja 

da je Engleska banka nacionalizirana i da je stoga pod kontrolom države. Engleska 

banka je jedna od žarišnih točaka Elitine financijske mreže. Dok je službeno djelovala 

kao privatna banka nalazila se pod kontrolom Rotšildskog carstva, a otkad ju je nacionalizirala 

poslijeratna laburistička vlada i nadalje je pod kontrolom Svjetske Elite te 

je postala neslužbena privatna banka. 

Nakon stupanja novog laburističkog ministra financija Cordona Browna (Bil.) na 

dužnost u svibnju 1997., njegov prvi potez bio je dopuštanje Engleskoj banci da kamatne 

stope određuje poput Federalnih rezervi, stoje najavljivao dvije godine ranije. 1 

Nekoliko dana nakon preuzimanja funkcije upravo je to i učinio. Eddie George, guverner 

Engleske banke, bivši je član izvršnog odbora od Elite kontrolirane Banke za 

međunarodna poravnanja i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-a). 

Cijela kula od karata, i kontrola nad čovječanstvom, sagrađena je na zaračunavanju 

kamata na novce. Pitanje kamata pri tome je ključno. Novac je sasvim u redu 

ako se rabi samo kao mjera razmjene za robu i usluge. No, kada zaračunate kamate 

na novac, kojeg većina fizički ne postoji, javljaju se goleme opasnosti. Tada više 

novca možete zaraditi manipuliranjem komadima papira i elektronskih brojki negoli 

proizvodnjom prijeko potrebnih roba i usluga za ljude kojima su one potrebne. Uz 

zaračunavanje kamata novac se lijepi na one koji ga već imaju, a zaobilazi one koji 

ga nemaju. Kataklizmične društvene i financijske podjele posljedica su naplaćivanja 

kamata na novac. Proizvodnja se prilagođuje pohlepi umjesto potrebama, pa bogati 

postaju još bogatiji a siromašni još siromašniji. Ono što ljude najčešće sprječava da 

kupe kuću nije cijena već činjenica da otplaćujemo tri ili četiri kuće kako bismo mogli 

živjeti u jednoj! 

U brošuri o hipotekama koju je izdala banka National Westminster stoji da ću, podignem 

li kredit od 50.000 funti, zapravo otplatiti 152.000 funti, stoje cijena tri kuće 

da bi se kupila jedna. Toliko su drski da su na koricama brošure napisali: „Banka National 

Westminster. S nama je život lakši". Zamislile preobrazbu koja bi se zbila kada 

bi ljudi trebali otplatiti samo glavnicu (bez kamata) za svoju kuću u razdoblju od 25 

do 30 godina. Troškovi hipoteke i osnovnog čovjekovog prava (na krov nad glavom) 

smjesta bi pali za dvije trećine. Graditelji bi svejedno bili plaćeni jer ih se plaća iz 

cijene kapitala. Dobavljači materijala također bi bili isplaćeni, iz istog razloga. Jedini 

tko bi ostao bez pozamašnog plijena bio bi bankar koji trenutno zgrće čitavo bogatstvo 

od svake stambene kupnje. Graditelji propadaju a ljudi spavaju na cesti kako bi 

se šačica bankara mogla debljati i bogatiti, postajući sve moćnija. Nema apsolutno 

nikakvog razloga da država ne tiska svoj novac i da ga pozajmljuje ljudima bez kamata 

za kupnju mjesta za stanovanje, uz možda malu, jednokratnu naplatu za pokriće 

administrativnih troškova. To se ne događa samo iz jednog razloga: kod političara 

svih stranaka ne postoji volja da se to učini jer su pod izravnim nadzorom Elite ili 

njenih ekonomskih manipulacija. Pogledajte kako bi se oporezivanje moglo uvelike 

smanjiti, ili čak ukinuti, kada naše vlade - drugim riječima, ljudi - ne bi otplaćivali 

basnoslovne svote kamata na novac posuđen" od banaka. Jedan moj prijatelj iz financijskih 

krugova računa da za svaku funtu ili dolar koji postoji u gotovini, drugih 30 

milijuna postoji (ili, bolje rečeno, ne postoji!) u vidu elektronskog „kredita". Takav 

sustav stvaranja duga od strane države vrlo je dobro opisao pastor Sheldon Emery u 

svojoj knjizi Bankarima milijarde, narodu dugovi (Billions For The Bankers, Debts For 

r 

T\\e People: 

253

„Saveznoj vladi, budući da je potrošila više od onoga što je uzela od svojih građana 

putem poreza, treba, recimo za ilustraciju, 1 milijarda dolara. Kako ona tog novca 

nema, jer Kongres ju je lišio prava da ga„stvara", tu 1 milijardu dolara Vlada mora tražiti 

od „tvoraca". Ali Federalne rezerve, privatna korporacija, ne poklanja novac tek 

tako! Bankari su spremni saveznoj vladi predati 1 milijardu dolara u novcu ili kreditu 

u zamjenu za vladin pristanak da ga otplati - s kamatama! Tada Kongres ovlašćuje 

Ministarstvo financija da tiska 1 milijardu dolara u američkim obveznicama, koje se 

potom isporučuju bankarima iz Federalnih rezervi. 

Federalne rezerve zatim plaćaju troškove tiskanja 1 milijarde dolara (oko 1000 dolara) 

i vrše razmjenu. Vlada taj novac sada koristi za plaćanje svojih obveza. Kakvi 

su rezultati te fantastične transakcije Pa, 1 milijarda dolara u državnim novčanicama 

doista je plaćena, ali Vlada je sada zadužila svoje građane kod bankara za 1 

milijardu dolara na koje građani moraju platiti kamate! Od 1913. [kada su stvorene 

Federalne rezerve] obavljeno je na desetke tisuća takvih transakcija, tako da je do 

1980-ih godina dug američke Vlade bankarima narastao na preko 1 bilijun dolara 

na koje građani godišnje moraju plaćati 100 milijardi dolara godišnje samo za kamate, 

bez ikakve nade da će ikada moći otplatiti glavnicu. [Današnji dug daleko je 

veći]. Dugove će otplaćivati naša djeca i nadolazeći naraštaji, do u beskraj! 

Reći ćete: 'Pa to je strašno!' Da, jest, ali otkrili smo vam samo dio te prljave priče. 

Na osnovu takvog groznog sustava te obveznice američke države sada su postale 

'imovina'banaka u sustavu rezervi koje one tada koriste kao'rezerve'da bi'stvorile' 

još više'kredita'za pozajmljivanje. Sadašnje odredbe o'rezervama'omogućuju im 

da tu 1 milijardu dolara iskoriste u vidu obveznica kako bi'stvorile'čak 15 milijardi 

dolara 'kredita' koje mogu posuđivati državama, općinama, pojedincima i poduzećima. 

Osim prvotne 1 milijarde dolara mogu imati 16 milijardi dolara'stvorenog 

kredita'izdanog u zajmovima na koje naplaćuju kamate, a njihov jedini trošak je 

onih 1000 dolara za tiskanje prvotne 1 milijarde dolara! Budući da Kongres nije 

izdao statutarni novac od 1863. ljudi su prisiljeni, da bi imali novac za poslovanje 

i trgovinu, posuđivati'stvorene kredite'monopolističkih bankara i otplaćivati im lihvarske 

kamate!" 5 

Izraz „statutarni novac" odnosi se na Ustav Sjedinjenih Država koji kaže: „Kongres 

je ovlašten da tiska novac i određuje njegovu vrijednost". Nažalost, bilo slučajno ili 

namjerno, u Ustavu ne stoji da će Kongres uvijek tiskati novac i određivati mu vrijednost, 

i da to nitko drugi ne može učiniti. Posljedice toga bile su prilično pogubne 

po Ameriku i po svijet: godine 1910. savezni je dug iznosio samo 1 milijardu dolara 

ili 12,40 dolara po osobi. Dugovi države i lokalnih zajednica bili su vrlo mali ili ih 

uopće nije bilo; do 1920., samo sedam godina od uspostave Federalnih rezervi, dug 

američke vlade iznosio je 24 milijarde dolara, 228 dolara po stanovniku; godine 1960. 

nacionalni dug bio je 284 milijardi ili 1575 dolara po glavi stanovnika; do 1981. dug 

je premašio 1 bilijun dolara i otada stalno raste. Kada bi čitave Sjedinjene Države bile 

predane bankarima u svrhu otplate dugova, građani bi bankarima dugovali još dvije, 

a možda i tri Amerike! 6 Nije bez razloga Thomas Jefferson, jedan od osnivača SAD-a, 

rekao: 

„Ukoliko američki građani ikada dopuste privatnim bankama da upravljaju izdavanjem 

njihova novca, prvo inflacijom a zatim deflacijom, banke i korporacije koje će 

oko... [banaka]... izrasti, oduzimat će ljudima imovinu, a njihova će se djeca jednoga 

dana probuditi na kontinentu kojeg su osvojili njihovi oci, bez krova nad glavom."' 

U Ujedinjenom Kraljevstvu krajem 1960-ih vlada je plaćala milijardu funti godišnje 

u vidu kamata za zajmove. Do 1993. kamate su narasle na 24,5 milijarde funti. 

Vlada je posuđivala da bi otplatila kamate na prijašnje zajmove, dok je glavnica ostala 

neotplaćena. Usporedite te 24,5 milijarde dolara za otplatu kamata s 33 milijarde 

funti utrošenih te godine za zdravstvo i 11 milijardi funti dodijeljenih obrazovanju. 8 

Imajte obzira, pa se nemojte žaliti na manjak školskih udžbenika ili na dotrajale zgrade. 

Pa i bankari moraju jesti. 

Osim toga, stvaranjem duga kroz zaračunavanje kamata uspostavlja se struktura 

kroz koju preuzimanje vlasti u svijetu od strane nekolicine postaje moguće. Bankari 

mogu preuzimati poduzeća i njima manipulirati odobravanjem ili uskraćivanjem 

zajmova. Prema jednom od uobičajenih scenarija, bankari iz redova Elite, u međusobnom 

suglasju, uskraćuju zajmove ciljanoj tvrtki ili multinacionalnoj korporaciji. 

Time se na burzama obara njihova vrijednost. U trenutku kada cijena dionica pada, 

bankari kupuju velike blokove dionica po najnižim cijenama. Bankari odjednom mijenjaju 

stav i odobravaju zajam, povećavajući tako dioničku vrijednost kompanije. 

Banke ili prodaju dionice i ostvaruju pozamašnu dobit ili povećavaju svoju moć, tj. 

kontrolu u upravnom odboru. Kada banke zadobiju kontrolu, što čine Čine sve kako 

bi kompanija od banke posuđivala sve više i više, sve dok ne zapadne u tako velike 

dugove da banke postaju vlasnici cjelokupne njihove imovine. 

Na taj je način istih nekoliko ljudi došlo u posjed svih značajnijih poduzeća, medija 

i ostalog. Naravno, čim su postali vlasnici medija bilo im je lako skrivati istinu od ljudi 

i servirati nam laži kojima nas obmanjuju i zbunjuju. Ako ste vi, čitatelju, novinar 

ili zaposlenik banke stanite pred ogledalo i postavite nekoliko pitanja. Ukoliko se ne 

probudite vaša djeca će se, kao i djeca svih drugih ljudi suočiti s posljedicama Novog 

Svjetskog Poretka. Život ljudi najbrže bi se poboljšao kada bi se stalo na kraj obračunavanju 

kamata na novac i kada bi države tiskale vlastiti novac, bez kamata, ili kada 

bi banke plaćale kamate državi. Nešto slično počeo je uvoditi predsjednik Abraham 

Lincoln s dolarskim novčanicama zelene poleđine (takozvani ..greenbacks"). Nedugo 

nakon toga ubio gaje 1865. John Wilkes Booth, navodno agent dinastije Rothschild. 

Predsjednik John F. Kennedy također je predlagao da se to učini i neke od njegovih 

255



beskamatnih novčanica još uvijek su u optjecaju. Smaknuta ga je Elita u Dallasu u 

državi Teksas 1963. godine. 

Još jedna od podvala zloupotrebom tuđeg povjerenja je inflacija. Rečeno nam je 

da inflaciju uzrokuje previše novca u optjecaju kada je na tržištu premalo roba. To se 

koristi za povlačenje novca iz optjecaja što pak vodi ka gospodarskoj „depresiji". Tom 

se lukavštinom poslužio trio Volcker-Reagan-Thatcher početkom 1980-ih kada je 

popularna fraza bila „inflacija se mora istjerati iz sustava". Kako je moguće da inflaciju 

uzrokuje previše novca za kupnju premalo robe kada su u svakom ekonomskom 

procvatu ili depresiji police u trgovinama pune neprodane robe Osim toga, ako se 

prodaje više robe a proizvodnja povećava, zašto takozvana ekonomija razmjera ne 

dovede do snižavanja cijena Dio svega toga svakako je pohlepa, ali imamo zapravo 

situaciju u kojoj se previše robe natjeruje s premalo novca u optjecaju. Kamate na 

novac dovode do umjetnog podizanja cijena, a istodobno se cementira stanje u kojem 

je raspoloživo premalo novca za kupnju robe. 

Svaki puta kada banka odobrava zajam ona stvara više duga negoli je sam iznos 

zajma. Uzmimo kao primjer ranije spomenuti zajam od 50.000 funti iz banke Westminster. 

Vrijednost zajma je 50.000 funti, ali istovremeno stvoreni dug iznosi 102.0- 

00 funti. Da bi zajam otplatio, zajmoprimac mora pronaći više novca - dvostruko, u 

ovom slučaju - negoli je posudio. Jedini način da to učini je da zaradi novac kojeg 

je posudbom stvorio netko drugi. Dugovi građana i države na taj će se način vinuti 

do neba, ali novca za kupnju robe još uvijek će manjkati jer se vrlo mnogo novca u 

optjecaju troši za servisiranje duga. 

U takvim okolnostima, kako nam biva rečeno, novčana masa u optjecaju mora se 

smanjiti jer dolazi do povećanja cijena zbog previše novca u sustavu. Glavni razlog 

povećanja cijena je to što one odražavaju iznos duga kojeg treba servisirati. Što je 

dug veći, to su više cijene unutar sustava, od materijalnih dobavljača, preko prijevoza, 

do oglašavanja i trgovina. Kumulativni efekt sveg tog dugovanja odražava se 

u cijeni proizvoda na policama. Svaki puta kada nešto kupite, od štruce kruha do 

Rolls Roycea, vi otplaćujete tuđi dug bankama. Kako ekonomski „stručnjaci" reagiraju 

na više cijene uzrokovane potrebom servisiranja duga Oni podižu kamatne 

stope kako bi odvratili ljude od daljnjeg zaduživanja i smanjili količinu novca u 

optjecaju. I kakav se učinak time postiže Stvara se još veći dug medu onim ljudima 

koji već servisiraju zajmove. Istovremeno se postiže i to da bude još manje novca 

dostupnog za kupnju robe. Koju god situaciju imali, nikada se ne događa da kola 

previše novca za premalo robe, osim u slučaju nekih proizvoda i potrepština, s vremena 

na vrijeme, zbog mnoštva drugih čimbenika, uključujući pohlepu. Općenito 

je situacija obratna: premalo je novca za previše robe. U ovakvoj situaciji, između 

procvata ili propasti jedina je razlika u stupnju. Prestanak zaračunavanja kamata 

na novac snizit će cijene i preobraziti živote svih ljudi na ovoj planeti. Pa, što onda 

čekamo 

Brdo od zlata 

Stvar koju treba naglasiti su razmjeri bogatstva kojeg je nagomilala Elita putem sustava 

dugovanja i kamata, kao i krađom svjetskog zlata. Jedan moj izvor koji proučava 

svjetski financijski sustav radeći unutar istoga, kaže da količina zlata kojeg je ukrala 

Elita, poslije rata u Rusiji i u Japanu, SAD-u i drugim zemljama, iznosi ukupno oko 

60 trilijuna dolara. Blago se, kaže on, čuva u riznici plemenitih metala u Cloutenu 

nedaleko Zuricha i u sličnim riznicama u Umbreai blizu Ženeve, u Beču te u Rheinu 

- glavnoj zračnoj bazi u Frankfurtu. Tijekom rata Elitino zlato pohranjeno je u američkoj 

vojnoj bazi u Melinomu blizu Džakarte u Indoneziji, gdje ga je čuvalo 20.000 

vojnika. Moj izvor posjeduje papire koji potvrđuju mnoge od spomenutih tvrdnji. 

Novčana policija 

Nakon Drugog svjetskog rata, kada su europske nacije bile opustošene sukobom i 

dugovanjima prema Elitinim bankarima, sljedeća faza u svjetskoj dominaciji novca i 

kredita uvedena je preko grupacija kao što su Organizacija za gospodarsku suradnju 

i razvoj (OECD), Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond (MME) i Opći sporazum 

o carinama i trgovini (GATT). O uvođenju Svjetske banke, MME-a i GATT-a 

dogovorili su se britanski i američki pregovarači na konferenciji u Bretton Woodsu u 

državi New Hampshire 1944. godine. Najutjecajniji u tim pregovorima bili su britanski 

ekonomist lord Keynes i američki ministar financija Harry Dexter White (CFR) 

koji će kasnije, s Algerom Hissom, glavnim tajnikom novonastalih Ujedinjenih naroda, 

biti razotkriven kao komunistički špijun. Tehnički tajnik u Bretton Woodsu bio je 

Virginius Frank Coe, službenik američkog Ministarstva financija. Imenovan je tajnikom 

novog MMF-a da bi tijekom svjedočenja pred Kongresom 1952. bilo otkriveno 

daje također i pripadnik komunističkog kruga oko Dextera Whitea! To su bili tipovi 

koji su stvorili MMF, Svjetsku banicu i GATT. 

Uloga Svjetske banke (koju ne smijemo brkati sa središnjom svjetskom bankom) 

sastoji se u tome da odobrava zajmove državama za velike kapitalne projekte. Njima 

se, što im i jest izvorna svrha, financiraju projekti u siromašnim zemljama, osmišljeni 

da zadovolje potrebe multinacionalnih kompanija. U okviru tih projekata provodi se 

politika protjerivanja ljudi s njihovih ognjišta, čime se uništava samodostatni način 

života i stvara ovisnost o Elitinoj globalnoj ekonomiji. Uništavanje kišnih prašuma u 

velikoj je mjeri počinjeno uz pomoć zajmova Svjetske banke, a uvijek ga vode, kao što 

smo vidjeli, osobe imenovane od strane skupina kao što su CFR, TC, bilederbergeri 

i establišment, s eugenikom kao nosećim stupom svoje politike. To subvencionirano 

uništavanje okoliša ima dodatnu prednost za Elitu. Globalnu kontrolu tako lakše pravdaju 

potrebom da se „spasi naša planeta" 

Jedna od uloga Svjetske banke i drugih svjetskih ekonomskih „agencija" jest da 

omoguće bogaćenje multinacionalnih građevinskih kompanija kao što je Bechtel 

Group. Obično se to postiže davanjem zajmova zemljama Trećeg svijeta za mega gra- 

256


ui IJCVUI u i uuyuvimu 

devinske projekte koji lokalnom stanovništvu ne donosi nikakve koristi nego, najčešće, 

neizmjernu štetu. U travnju 1995. predsjednik Bill Clinton uspješno je nominirao 

Jamesa Wolfensohna 9 na mjesto novog predsjednika Svjetske banke. Wolfensohn, naturalizirani 

Amerikanac austrijskog podrijetla, ima savršen životopis za tu funkciju. 

Tijekom 1960-ih radio je za banku J. Henry Schroder u Londonu, odakle je prešao u 

Populacijsko vijeće, Rockefellerovu organizaciju zaokupljenu „kontrolom rasta stanovništva". 

Medu ostalim grupacijama Svjetske Elite kojih je bio član su Rockefellerova 

zaklada, Institut za napredna istraživanja u Princetonu i Brookingsov institut. 

Tomu dodajte položaj u upravnom odboru Bilderberške skupine te njegovo članstvo 

u Vijeću za vanjske poslove i Trilateralnoj komisiji, i imate savršenu osobu za mjesto 

direktora Svjetske banke, pod kontrolom Svjetske Elite. Siguran sam da ništa od toga 

nije utjecalo na „odluku" Bilia Clintona da ga nominira! Godine 1992. Wolfensohn je 

udružio snage s lordom Rodischildom i osnovao konzultantsku tvrtku J. Rothschild, 

Wolfensohn. Na funkciju upravitelja postavili su Paula Volckera, 10 

bivšeg predsjednika 

uprave Federalnih rezervi i vodećeg člana Vijeća za vanjske poslove, Trilateralne 

komisije i Bilderberške skupine. Volcker je bio čovjek koji je tijekom 1980-ih 

pokrenuo katastrofalnu ekonomsku politiku u Sjedinjenim Državama i UK-u, čiji su 

predvodnici bili Ronald Reagan i Margaret Thatcher. 

Međunarodni monetarni fond (MMF) ustanovljen je zato da intervenira kada siromašne 

zemlje u Africi, Aziji i ostatku svijeta u razvoju dospiju u financijske teškoće 

isplanirane od strane Elite. Željelo se potaknuti i podmititi političare u tim zemljama da 

se odreknu samodostatnosti u sferi proizvodnje hrane te da svoje zemlje otvore ulasku 

multinacionalnih divova u proizvodnji hrane i čokolade. Te su zemlje počele izvoziti 

izobilne komercijalne kulture bogatim državama, a potom su tim novcem plaćale uvezenu 

hranu iz istih tih bogatih zemalja. Također, zemlje u razvoju izvozile su prirodne 

resurse u bogate zemlje po najnižim cijenama, a zatim su natrag kupovale (po najvišim 

cijenama) luksuzne proizvode koje su industrijalizirane zemlje proizvodile s tim prirodnim 

resursima. Međutim, ta luksuzna roba odlazi samo malobrojnoj, pokvarenoj 

političkoj i ekonomskoj kliki u tim zemljama u razvoju. Većina stanovništva gladuje 

jer su plodnu zemlju na kojoj se mogu uzgajati prehrambene kulture zaposjele multinacionalne 

korporacije. Elitina taktika bila je da gurnu siromašne zemlje u dugove te 

da preuzmu njihove resurse na isti način na koji su to učinili s multinacionalnim kompanijama 

i industrijaliziranim zemljama. Kada se te države nađu u financijskim teškoćama 

i kada nisu u stanju otplaćivati dugove na scenu stupa MMF koji „restrukturira 

plaćanje duga ili nudi nove zajmove kako bi se otplatile kamate na ranije zajmove. Ali, 

nametnuvši nove dugove, MMF zauzvrat traži da se slijedi njegova (Elitina) ekonomska 

politika, tj. kresanje potpora za prehrambenu industriju, zdravstvo i obrazovanje, 

te uvoz više resursa i tržišnih kultura. MMF to nalaže svim zemljama u razvoju, čime 

se stvara zasićenje svjetskih tržišta takvom robom pa cijena pada. Izvoz raste, na štetu 

obradive zemlje i siromašnih ljudi, ali zarada nije nimalo veća. Pobjednici su bogate 

države koje svoje izvore i potrepštine dobivaju jeftinije. Posljedica toga je da stotine 

tisuća brazilske djece umiru zbog bolesti povezanih s neishranjenošću, iako je Brazil 

drugi najveći izvoznik hrane na svijetu. Kojeg li čudesnog načina primjene eugenike i 

selekcije nebjelačkog stanovništva! Trećina brazilskog stanovništva živi ispod granice 

siromaštva, a sedam milijuna napuštene djece na ulicama prosjaci, krade i snifa ljepilo. 

I sve to u zemlji koja bi trebala biti medu najbogatijima na svijetu, koja bi se sama mogla 

prehranjivati bez imalo problema. Njezini problemi nemaju prirodne uzroke. Oni su, 

poput problema diljem Trećeg svijeta, izazvani zato da bi korist izvukla Elita. Ne dajte 

da vas zavaraju sve te priče o suosjećanju i „pomoći prekomorskim zemljama". 

Svake se godine daleko više bogatstva iz siromašnih zemalja prenosi u bogate negoli 

obratno. Mi ih iscrpljujemo do smrti. A raspoloživa pomoć prekomorskim zemljama 

nije namijenjena pomaganju zemljama u razvoju. Koristi se za podmićivanje korumpiranih 

političara, za gradnju infrastrukture potrebne multinacionalnim korporacijama 

ili za subvencioniranje industrije u bogatim zemljama, primjer čega je Bechtel koji 

izvodi građevinske radove kao dio dogovora o pružanju pomoći. Još jedna činjenica o 

mogućem životu na Zemlji: 

Nema nikakvog opravdanog razloga za gladovanje i strašne patnje stanovništva 

u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. One nisu posljedica „prirodnih katastrofa" već 

hladnih i sračunatih planova. 

„Slobodna" trgovina 

GATT vodi politiku stvaranja ovisnosti o svjetskom gospodarskom sustavu prisiljavanjem 

zemalja da uklone trgovinske prepreke. Tu koncepciju „slobodne trgovine 

zagovarao je u pretprošlom stoljeću škotski ekonomist Adam Smilh, a osmišljena 

je, barem jednim dijelom, zato što se željelo opravdati odbijanje Britanije da prekine 

izvoz opijuma u Kinu. Pritisak da se prihvati gledište Adama Smitha - kojeg je podržavala 

Elita - dovelo je do opoziva Zakona o žitaricama u svibnju 1846. čime je 

britanska poljoprivreda ostala nezaštićena od uvoza iz prekomorskih zemalja. Bila 

je to katastrofalna politika, baš kao što su njezini tvorci (poput od Elite kontrolirane 

Engleske banke i Poslovne banke Baring Brothers) i namjeravali. „Slobodna" trgovina 

odonda je prešla dugi put. GATT-om koordinira Elitina Svjetska trgovinska organizacija, 

sa sjedištem u svom uporištu u Švicarskoj. Pretpostavljam da je logično da 

se koordinacija Elitinih banaka i trgovinske politike vodi iz iste zemlje. Zemlje koje 

uvode carinske pristojbe na uvezenu robu kako bi se zaštitili domaći proizvođači loša 

su vijest za Novi Svjetski Poredak. Takve su zemlje daleko manje ovisne o globalnom 

sustavu jer za sebe proizvode ono što njenom stanovništvu treba. Trgovina se, u tom 

smislu, temelji na zajedničkoj koristi, a ne na načelu „pobjednik dobiva sve". 

U prvim godinama postojanja Sjedinjenih Država, država je glavni prihod ostvarivala 

od carinskih pristojbi, 'lađa se smatralo da bi, ako se roba već uvozi, svi od 

toga trebali imati koristi. GATT, Europska unija, Sjevernoamerička zona slobodne 

trgovine i nova Azijsko-pacifička zona slobodne trgovine (APEC) osmišljene su zato 

da unište tu zaštitu i stvore ovisnost o globalnom sustavu kojeg kontrolira Elita. Po- 

258 

259

. /' istino će vas osloboditi 

prijevara s augovima 

sljednjih je godina sve očitija težnja Elite da uništi raznovrsnost proizvodnje u svim 

zemljama te da ih učini ovisnima o uvozu osnovnih proizvoda. 

Britanske konzervativne vlade Margaret Thatcher i Johna Majora svoju su ulogu 

u tome savršeno odigrale. Samoubilački „monetarizam" iz doba Thatcher i Reagana 

upropastio je raznorodnost domaće proizvodnje, dok je valom „privatizacija" u UKu 

i drugdje vlast nad osnovnim uslugama poput opskrbe vodom, strujom i plinom 

prebačena u Elitine ruke, počesto i uz velike državne dotacije. Posljedice su sada vidljive 

svima osim najzagrižljivijim tupanima. Mediji, međutim, promiču „slobodnu 

trgovinu" kao dobru stvar, a „protekcionizam" kao lošu. Progutali su priču koju im 

prodaju ekonomisti, političari i sveučilišni profesori, a oni ju prodaju svima drugima, 

odnosno javnosti. 

Sjećam se, kada se pregovaralo o najnovijem sporazumu GATT-a (takozvani „urugvajski 

krug razgovora"), kako su u Britaniji poznati spikeri večernjih TV-vijesti 

priopćavali publici, govoreći svojim najzabrinutijim i najzloslutnijim glasom, da su 

pregovori prekinuti. Svi bismo se, kako nas se nastojalo uvjeriti, trebali zabrinuti jer 

ako se ne postigne novi GATT - Opći sporazum o carinama i trgovini, uslijedit će 

gospodarska noćna mora. Istina, ali noćna mora za Svjetsku Elitu, a ne za obične 

ljude. Glavnog ravnatelja GATT-a, Petera D. Sutherlanda (Bil., TC, Kom. 300) postavili 

su pred kamere da svijetu priopći kako je od presudnog značaja da šefovi država 

postignu sporazum. 

Sutherlanda, bivšeg člana Europske komisije i predsjednika od Elite kontroliranih 

Združenih irskih banaka (Allied Irish Banks), Bilderberška je skupina dobro podučila 

svojim stajalištima po tom pitanju. Njihovom je sastanku prisustvovao u lipnju 

1994. u Finskoj, a zatim i u Švicarskoj 1995. Naravno, na koncu je GATT dogovoren 

i usvojen u Kongresu i parlamentima država, kako od strane vlađajućih struktura 

tako i od „oporbe" jer golema većina političara svih stranaka ili su suviše naivni da 

bi vidjeli dalje od svoga nosa (većina njih), ili im je glavna strategija poznata (razmjerno 

malo njih). Svjetska trgovinska organizacija ovlaštena je da nameće sankcije 

zemljama koje podižu barijere protoku „slobodne trgovine". Kada je takav sporazum 

napokon postignut, Elita je jamačno doživjela orgazam. Kojeg li sredstva za kontrolu 

svijeta! 

„Slobodna" trgovina je sloboda jačega da iskorištava slabije. To je sredstvo pomoću 

kojega multinacionalne korporacije, potpomognute svojim vladama preko 

inozemnih proračuna za pomoć i drugih tajnih kanala, provode „kartelizam" protiv 

interesa općeg stanovništva. To je sloboda da se stvori ovisnost o sustavu kojim upravlja 

nekolicina, i da se tom ovisnošću manipulira po volji. Sloboda da se proizvodnja 

premjesti iz industrijaliziranih zemalja s visokim nadnicama u radionice Trećeg svijeta 

s teškim radnim uvjetima gdje se bezobzirno eksploatira domaće stanovništvo. 

Sloboda da im se otima plodna zemlja i da se, također, uništava industrija i dohodak 

ljudi u razvijenom svijetu. Čineći to, Elita izaziva gnjev, očaj i podjele, savršeni spoj za 

manipulaciju. To vam je, prijatelji dragi, „slobodna" trgovina o kojoj nam ekonomisti, 

političari i novinski izvjestitelji govore da nam očajnički treba još više. Riječ koja mi 

je sada pala na pamet ipak ću zadržati za sebe. 

Naftni kartel pod nazivom Sedam sestara 

Osim banaka, tu su i naftne kompanije koje su u vlasništvu istih ljudi. One su odgovorne 

za nebrojene državne udare i sukobe te za grotesknu manipulaciju suverenih 

država. Nafta je, još 1882. godine, imala malu komercijalnu vrijednost. Osim u svjetiljkama 

njena je primjena bila vrlo ograničena. William „Doktor" Rockefeller također 

je propagirao naftu, za 25 dolara po pinti (oko pola litre; dp. prev.) kao „lijek protiv 

bradavica, zmijskih ugriza, raka i spolne nemoći". Njegov sin John D. Rockefeller 

1853. je osnovao kasnije zloglasnu tvrtku Standard Oil Company kako bi gorivom 

opskrbljivao rastuće tržište parafinskih svjetiljki i eksploatirao mnogo veće mogućnosti, 

kako se tvrdilo, tvari koja curi kroz stijene i procijepe na Zemlji. S pojavom i 

razvojem motora s unutarnjim izgaranjem vrijednost nafte stubokom se promijenila. 

Kao i svjetska ekonomija i politika. Britanski admiral lord Fisher bio je jedan od 

prvih koji je uočio značaj nafte za vojsku a kasnije, kao Prvi pomorski lord, poveo 

je raspravu o tome kako pribaviti naftu za britansku mornaricu u zemlji koja u to 

vrijeme nije imala vlastitu naftu. Kao i obično, odgovor je bio: ako nemamo svoje, 

uzet ćemo tuđu. Australski inženjer, geolog i predani kršćanin po imenu William 

Knox dArcy pronašao je naftu sjeverno od Perzijskog zaljeva, na području današnjeg 

Irana. Od iranskog je šaha otkupio prava na eksploataciju nafte za 20.000 dolara te je 

utanačio dogovor da će plaćati 16% tantijema od prodaje. Prema ugovoru, dobio je 

(on i svi njegovi „nasljednici, baštinici i prijatelji") isključiva prava na eksploataciju 

perzijske nafte sve do 1961. godine. Britanska tajna služba, u ime vlade, otpravila je 

„špijunskog asa" Sidneya Rcillyja sa zadatkom da smicalicama navede dArcyja da 

svoja prava prenese na Britance. Reilly (pravim imenom Sigmund Georgijevič Rosenblum 

iz Odesse u Rusiji) predstavio se kao svećenik te je dArcyja uvjerio da svoja 

isključiva prava na perzijsku naftu prepiše na jednu „kršćansku" organizaciju pod nazivom 

Anglo-Persian Oil Company. Početkom 1913. na nagovor Winstona Churchilla, 

Fisherovog nasljednika na položaju Prvog pomorskog lorda, Asquithova je vlada u 

tajnosti kupila većinsko vlasništvo u Anglo-Persian Oilu. Danas nam je ta kompanija 

poznatija po imenu British Petroleum - BP. Bogatstvo te kompanije počiva na djelovanju 

agenta Britanske tajne službe, zloglasnog špijuna Sidneyja Reillyja koji je lagao 

jednom lakovjernom čovjeku i obmanuo ga manipulirajući njegovim bogobojaznim 

kršćanskim uvjerenjima. No, takvo ponašanje nimalo ne odstupa od ponašanja BP-a 

tijekom svih ovih godina. 

Između naftnih kompanija i naftom bogatih zemalja godinama se vodi bitka za 

prevlast nad naftnim resursima, što je dovelo do sukoba širom Europe i Srednjeg 

istoka. Britanija je odgovorna za poticanje ratova na Balkanu, u Turskoj i Bugarskoj 

prije 1914., čime je željela onemogućiti i sabotirati izgradnju njemačke željezničke 

trase od „Berlina do Bagdada" jer bi ova ugrozila britansku moć na Srednjem istoku.

. / istino će vas osloboditi 

Britanci su, posredstvom svoje kontrole nad Kuvajtom, nastojali spriječiti dovršenje 

željezničke pruge od Bagdada do Perzijskog zaljeva. Posluživši se silom i korumpiranim 

šeicima, britanska je vlada nesmiljeno prigrabila kontrolu nad arapskim zemljama 

i njihovim zalihama nafte. Time je na Srednjem istoku utrt put sukobu kojem 

smo otada svjedoci, a stvaranje države Izrael bilo je dio strategije „zavadi pa vladaj" 

utemeljene na kontroli nafte. Razumijete li sada zašto su danas Arapi tako gnjevni 

na ono što s punim pravom doživljavaju kao zapadnjački imperijalizam Toga im je 

preko glave. 

Druga naftna kompanija kojom je upravljala britanska vlada bila je Royal Dutch 

Shell 12 

koju je, gledano izvana, vodio sir Henry Deterding (Kom. 300), naturalizirani 

Britanac nizozemskog podrijetla. U stvari, njome je upravljala skupina stranaka 

koje su glasale u korist britanske vlade. Prikrivenom podrškom i vodstvom od strane 

britanske vlade, Shell se preobrazio u svjetsku kompaniju koja je ugrozila Rockefellerov 

Standard Oil, čak i u njegovom vlastitom dvorištu, u Americi. Deterding je još 

jedna osoba koju se često povezuje s potajnim financiranjem Adolfa Hitlera, a jedan 

od većih budućih dioničara Shell Oila bit će princ Bernhard, jedan od predsjednika 

i utemeljitelja Bilderberške skupine. U svibnju 1933. Deterding je ugostio Hitlerovog 

izaslanika Alfreda „Protokola" Rosenberga na svom posjedu nedaleko od dvorca 

Windsor. Istraživač Oswald Dutch tvrdi da su 1931. godine Deterding i njegovi 

podupiratelji (obitelj Samuel) Hitleru dali 30.000.000 funti. Naposljetku su - potkraj 

1920-ih - „ratovi za naftu" između suparničkih kompanija okončani sporazumom 

potpisanim u Achnacarryju, škotskom zamku sir Henryja Deterdinga. Tako je nastao 

anglo-američki naftni kartel koji je kasnije bio poznat pod nazivom Sedam sestara. 

Sastanak između Deterdinga, Johna Cadmana iz Anglo-Persian Oila (BP-a) i dobrog 

prijatelja Franklina D. Roosevelta Waltera Teaglea iz Rockefellerovog Standard Oila 

(Exxona) održan je u tajnosti, pod krinkom lova na tetrijebe. Otada je kartel Sedam 

sestara radio kao jedna cjelina, želeći nadzirati cijene i zalihe te zadovoljiti vlastite 

gnjusne ambicije. Ona krajnja kontrola u rukama je Elite. Sedam sestara danas čine 

Shell, BP, Esso/Exxon (Standard Oil iz New jerseyja), Gulf, Mobil, Standard Oil of 

California (SOCAL) i Texaco. Ovo vidljivo spajanje interesa i strategija odražavalo 

je u određenom stupnju poratne integracije banaka, čime su stvoreni divovi poput 

Rockefellerove banke Chase Manhattan, nastale fuzioniranjem s Bank of Manhattan 

Kuhna Loeba (Rothschiida). I naftna je industrija bila podijeljena između Rockefellera 

(Rockenfeldera) i Rothschilda. 

Shell i BP bih su, i do danas ostali, dio strukture moći koja je uključivala britansku 

vladu, Ministarstvo vanjskih poslova i obavještajne agencije. Primjera ove međupovezanosti 

vlade, naftnih kompanija i obavještajne agencije ima bezbroj. Godine 1941. 

Britanci i Rusi napali su neutralni Iran pod besmislenom izlikom da se ondje nalazi 

nekoliko njemačkih inženjera. Nema to nikakve veze s kontrolom naftnih zaliha Irana. 

Ma kakvi. Vojne postrojbe, potpomognute manjim indijskim i američkim snagama, 

preuzele su nadzor nad zalihama živežnih namirnica te zemlje, zbog čega je deprijevoro 

s dugovima 

setke tisuća Iranaca umrlo od gladi. Broju mrtvih pridonijeli su i tifus te crijevni tifus, 

kao i korištenje željezničkog prijevoza za otpremanje zaliha dogovorenih po načelu 

zajma-najma u Rusiju, zbog čega naftno gorivo nije doprlo do iranskog stanovništva 

tijekom strašne zime na prijelazu 1944. na 1945. godinu. Takve su države donosile 

presude o ratnim zločinima u Nurembergu. 

Kao odgovor na to, Iranci su u travnju 1951. za premijera izabrali dr. Mohammeda 

Mossadegha, vodu nacionalista. On je uspostavio politiku nacionalizacije cjelokupne 

proizvodnje nafte, uz odgovarajuću naknadu stranim naftnim kompanijama. Iranska 

je vlada zajamčila Britaniji opskrbu u dotadašnjem opsegu, kao i upošljavanje britanskih 

radnika u Iranu. A britanska je vlada odgovorila nametanjem ekonomskog gušenja 

Irana, zamrzavanjem njegove imovine u britanskim bankama, uvođenjem punih 

sankcija i embarga na iransku naftu. Ovo su podržale i ostale članice kartela Sedam 

sestara. Mossadegh se 1953. uputio u Ujedinjene narode gdje je prosvjedovao protiv 

takve politike, ali Vijeće sigurnosti, uglavnom sastavljeno od Amerikanaca i Britanaca, 

o prosvjede se oglušilo. Pomoć je potom pokušao potražiti u Washingtonu, no 

opet bez uspjeha. SAD je u Iran poslao „posrednika" s delegacijom prepunom ljudi 

povezanih s američkim naftnim kompanijama. A tko je taj „posrednik" bio Opet 

onaj isti tip... W. Averell Harriman. On je smatrao da Iran treba prihvatiti britanska 

stajališta, tj. stajališta premijera Winstona Churchilla, njegovog starog prijatelja. Ma 

da Ne bih to nikada pogodio, a vi 

Premda su se britanski i američki tisak dohvatili blaćenja Mossadeghove ličnosti i 

grubog iskrivljavanja situacije, Iran je ipak dobio taj slučaj, zahvaljujući Mossadeghovoj 

rječitosti pred Svjetskim sudom, lanovi za njegovu propast, međutim, već su bili 

načinjeni. Njegove molbe SAD-u za ekonomsku pomoć odbio je predsjednik Dwight 

Eisenhower (CFR) na savjet svog ministra vanjskih poslova Johna Fostera Dullesa 

(CFR), i njegova brata, šefa CIA-e Allena Dullesa (CFR). Braća Dulles, u dogovoru 

s Britanskom obavještajnom službom, uvjerila su Eisenhowera da Mossadegha treba 

svrgnuti. Sedamnaest glavnih članova Eisenhowerove administracije bili su članovi 

Vijeća za vanjske poslove. 

Norman Schwartzkopf, stariji, otac „Bijesnog Normana" proslavljenog u Zaljevskom 

ratu, učvrstio je veze s brojnim pripadnicima iranske vojske kada je tijekom 

rata obučavao neke od njihovih generala. Nudio je tim ljudima moć ako Mossadegha 

zbace s vlasti. Državnim udarom, kojeg su organizirali Britanska obavještajna služba 

i CIA, uz kodni naziv Operacija AJAX, Mossadegh je u kolovozu 1953. svrgnut. Britanija 

i SAD postavile su, kao svoju marionetu, iranskoga šaha, da bi ga iste te sile 

uklonile s vlasti dvadeset i pet godina kasnije i zamijenile ga ajatolahom Homeinijem. 

To je bio dio Elitine strategije „svoda krize" na Srednjem istoku kojom je zajamčeno 

da će arapske države ostati podijeljene kako bi se njima lakše vladalo. Šah je obrnuo 

Mossadeghovu politiku i denacionalizirao iransku naftnu industriju. On i C1A također 

su oformili SAVAK, jednu od najokrutnijih obavještajnih agencija na svijetu. 

Njegove operativce obučavala je CIA, a svoje su žrtve podvrgavali gnjusnim mučenji-

. /' istino će vos osloboditi 

Elita je koordinirala jedinstvenu sveobuhvatnu politiku preko mnogih a različitih 

elemenata u piramidi. U kakvom suglasju djeluju banke, naftne kompanije i polipnjevuru 

s uuyuvimu 

ma i utamničenju bez suđenja. Negdje od 1957. SAVAK je uspostavio bliske odnose 

s obavještajnom rukom Izraela/Svjetske Elite, Mossadom, koji je također obučavao 

SAVAK-ove ljude. A vi ste mislili da su Izrael i Iran na suprotnim stranama Ne, na 

samom vrhu hijerarhije nisu. 

Još jedan hrabar čovjek koji se suprotstavio kartelu Sedam sestara bio je Enrico Mattel, 

vođa najveće talijanske ne-komunističke organizacije u Drugom svjetskom ratu. 

Upravo je Mattei skovao izraz Sedam sestara. Želio je da Italija bude samodostatna, 

neovisna od anglo-američkog naftnog kartela. Kao direktor državne energetske tvrtke 

ENI razgranao je mrežu benzinskih crpki širom Italije koje su konkurirale Shellu i Essu. 

Uskoro je slično postupio s rafinerijama, jednim velikim kemijskim pogonom, tankerskom 

flotom i podružnicom jednog inženjerskog poduzeća. Počeo je pregovarati s egipatskim 

predsjednikom Gamalom Abdelom Nasserom i iranskim šahom, kojima je 

ponudio 75% sveukupne dobiti. Mattei je ugrozio monopol Sedam sestara kao nitko do 

tada, a veća konkurencija dovela je do sniženja cijena benzina u Italiji za četvrtinu. Kap 

koja je za Sedam sestara prelila čašu bio je odlazak Matteija u listopadu 1960. u Moskvu 

na pregovore o mogućnosti iskorištavanja golemih naftnih polja u Sovjetskom Savezu. 

Istog mjeseca dvije godine kasnije, u jeku izgradnje cjevovoda kojim bi potekla nafta iz 

sovjetskih naftnih izvora, Enrico Mattei je poginuo kada se njegov privatni zrakoplov 

srušio, leteći sa Sicilije, postojbine mafije, u Milano. Optužbe o namjernoj sabotaži čuju 

se i danas. Čelnik CIA-inog ureda u Rimu Thomas Karamessines koji će kasnije pomoći 

pri organiziranju udara protiv čileanskog vođe Salvadora Allendea odmah nakon te nesreće 

otputovao je iz Italije bez ikakvog objašnjenja. Tadašnji direktor CIA-e, Malteški 

vitez John McCone posjedovao je dionice Standard Oil of California, poznatijeg kao 

Chevron, u vrijednosti od preko milijun dolara. U vremenu koje je prethodilo njegovoj 

smrti, Mattei je dogovarao sastanak s predsjednikom Kennedyjem koji je, prema nekim 

istraživačima, vršio pritisak na naftni kartel da zaključi sporazum s Talijanima. Godinu 

dana kasnije ubijen je i sam Kennedy. 

Naftne kompanije, vlade, obavještajne agencije, banke, multinacionalne korporacije, 

mediji nerazdvojivi su jer su svi u posjedu ili pod nadzorom iste sile. Obavještajne agencije 

rade za interese naftnih kompanija i obratno. Znalo se da je sir Henry Deterding 

bio povezan s Britanskom obavještajnom službom, kao i Weetman Pearson (kasnije 

lord Cowdray) koji je svoje naftne interese u Mexican Eagleu prodao Deterdingovom 

Shellu. Pearson (Kom. 300) je pomoću te dobiti osnovao Zakladu Pearson koja u svom 

vlasništvu drži časopis The Economist i London Financial Times. Također ima i znatniju 

količinu dionica međunarodne poslovne banke Lazard Freres. Pokretanjem The Economista 

1843. godine željelo se izvršiti pritisak za ukidanjem Zakona o žitu i uvođenje 

„slobodne" trgovine. 

Potresi na tržištu nafte 

tičari najbolje pokazuju skokovi cijena nafte tijekom 1970-ih. Prema jednom dijelu 

Sporazuma iz Bretton Woodsa iz 1944. godine, dolar je trebalo učiniti glavnom 

svjetskom valutom i povezati njegovu vrijednost sa zlatom. Odlučeno je da 35 dolara 

ima vrijednost unce zlata i da se američko zlato može otkupiti za dolare. No, tijekom 

1970-ih vlada Sjedinjenih Država se našla u velikim teškoćama jer se tolika količina 

dolara razmjenjivala za zlato da američke rezerve nisu bile dostatne. Jedan moj prijatelj, 

američki financijaš koji ima brojne veze na visokim položajima u SAD-u, kaže 

da od tog vremena zlata u Fort Knoxu ima malo ili ga uopće nema, mada se to očito 

zataškava. Predsjednik Richard Nixon odlučio je obustaviti politiku razmjene dolara 

za zlato. Time je u svjetski financijski sustav (tj. one njegove kotačiće koji za to nisu 

saznali ranije) unesena pomutnja. Nixon je donio takvu odluku poslušavši savjete 

svog glavnog savjetnika za državni proračun Georgea Shultza (CFR, TC, Bil., Kom. 

300 i kasnije Kissinger Associates), Paula Volckera (CFR, TC, Bil. i budući ravnatelj 

Federalnih rezervi) i Jacka F. Bennetta, budućeg direktora Rockefellerovog Exxon 

Oila. Naravno, u to je vrijeme Nixonu za vrat puhao Henry Kissinger. Drugi arhitekti 

Nixonove politike bile su financijske institucije i poslovne banke iz Cityja, poslovnog 

središta Londona. 

„City" je preplavljen Slobodnim zidarstvom i nije nikakva slučajnost da tako mala 

zemlja ima tako velik utjecaj, putem institucija Cityja, na svjetsko gospodarstvo. Slobodni 

zidari, osobito oni iz redova Prosvijetljenog Slobodnog zidarstva, upravljaju 

Cityjem i britanskom vladom, bez obzira koja je stranka nominalno „na vlasti". Među 

glavnim likovima u manipulaciji Nixona u to doba bili su poslovni bankari, sir Siegmund 

Warburg, Edmond de Rothschild i Jocelyn Hambro (Kom. 300). 13 

Dolar je 

revaloriziran na 38 dolara za uncu zlata, ali sada je to bilo samo teoretski, zato što se 

dolare nije moglo otkupiti za zlato. Ovime je stvoreno takozvano eurodolarsko tržište 

kako bi se lakše nadzirala ulaganja dolara koji su u ogromnim količinama pritjecali 

u Europu, a kojima se ranije kupovalo američko zlato. Eurodolarsko tržište temeljilo 

se na londonskim financijskim centrima koji su ostvarivali goleme prihode od svoje 

„slučajne" dobiti. Lord Roll od Ipsdena (tadašnji sir Eric Roll), bio je jedan od onih 

što su tu situaciju iskoristili do maksimuma i uprihodili ogromne svote novca za S. G. 

Warburg. Roll je bivši predsjednik Bilderberške skupine, trilateralist, član Komiteta 

300 i član odbora tvrtke Kissinger Associates. 

Ti su događaji izazvali pad vrijednosti američkog dolara, ali razdvajanje dolara 

od njegove razmjene za zlato bila je samo prva faza Elitine strategije. U svibnju 

1973. članovi Bilderberške skupine sastali su se na jednom otoku kod Saltsjoebadena 

u Švedskoj u vlasništvu švedske bankarske obitelji Wallenberg (Kom. 300). Pod 

predsjedanjem princa Bernharda sastanak je okupio 84 vodeća financijska i politička 

manipulatora. Među njima su bili: lord Roll od Ipsdena iz S. G. Warburga; Henry 

Kissinger; Robert O. Anderson, vlasnik Atlantic Richfield Oila; sir Eric Drake, predsjednik 

BP-a; Sir Dennis Greenhill, direktor BP-a; Rene Granier de Lilliac, iz French 

Petroleuma; Gerrit A. Wagner, predsjednik Royal Dutch Sheila; Olof Palme (Kom.



300), švedski premijer koji će kasnije biti ubijen; George Ball iz Lehman Brothersa; 

David Rockefeller iz banke Chase Manhattan; Zbignievv Brzezinski, direktor novostvorene 

Trilateralne komisije i budući savjetnik za nacionalnu sigurnost Jimmyju 

Čarteru; Giovanni Agnelli, vlasnik Fiata; Helmut Schmidt, njemački ministar financija; 

Otto Wolff von Amerongen iz njemačke Trgovačke komore; i barun Edmond 

de Rothschild. Britaniju su ondje predstavljali Denis Healey iz Laburističke stranke i 

konzervativac Reginald Maudling, još jedan redovni bilderberger tijekom 1960-ih i 

70-ih. Sastanak je organizirao Robert D. Murphy koji je 1920-ih godina, kao američki 

konzul u Miinchenu, pisao pozitivne izvještaje o Adolfu Hilleru." 

Na tom sastanku jedno će izlaganje imati utjecaja na cijeli svijet. 

Walter Levy, službeni ekonomist američke vlade za naftna pitanja u Marshallovom 

planu nakon rata, iznio je prijedlog da se cijena nafte poveća za 400%.Samo pet 

mjeseci kasnije, u listopadu 1973., izbio je Jomkipurski rat 16 , kada su Egipat i Sirija 

neuspješno napali Izrael. Arapima je to poslužilo kao izlika da uvelike povećaju cijenu 

nafte, smanje proizvodnju i najave naftni embargo protiv SAD-a zbog njegove 

podrške Izraelu. Svjetsko gospodarstvo iznova je bačeno u vrtlog boli i previranja. U 

Britaniji se prešlo na trodnevni radni tjedan kako bi se sačuvale zalihe goriva, a milijuni 

ljudi širom svijeta izgubili su posao i sredstva za preživljavanje. Siromašne zemlje 

Trećeg svijeta bile su očajne što ih je činilo otvorenima za sljedeću fazu strategije 

- neotplativi dug. Planer Jomkipurskog rata bio je američki savjetnik za nacionalnu 

sigurnost i ministar vanjskih poslova Henry Kissinger. „Naizmjenična diplomacija" 

(engl, shuttle diplomacy) po kojoj je postao poznat i vrlo cijenjen bila je, zapravo, politika 

pogrešnog prikazivanja položaja jedne strane drugoj, čineći tako rat neizbježnim. 

Upravo je to Kissinger učinio posredstvom izraelskog veleposlanika u Washingtonu 

Siniche Dinitza i njegovih diplomatskih veza u Egiptu i Siriji. 17 

Pogledajte za koje je 

ratove i teror odgovoran Kissinger i potom se prisjetite da je iste te godine, 1973., 

Kissinger dobio Nobelovu nagradu za mir! Nema ničeg boljeg od Nobelove mirovne 

nagrade da se sakrije pravo stanje stvari. Pogledajte neke od drugih dobitnika te 

nagrade i odabir trenutka da se nagrada dodijeli. Kako doći do Nobelove nagrade 

Jednostavno, potajnim manipulacijama izazovete neki rat, a potom primite pohvale 

što ste ga zaustavili. Kako li je prikladno da se Alfred Bernhard Nobel, po kojemu je 

ta nagrada nazvana, obogatio nakon stoje otkrio dinamit i proizvodio eksplozive! 

Bilderberška je skupina postigla svoj cilj: ogroman rast cijena nafte, a sve skupa 

je tako dobro izvedeno da su manipulatori za to mogli okriviti nekoga drugoga 

- arapske zemlje proizvodačice nafte. To je prijeko potreban sastojak u svakoj strategiji 

Elite. Izazovite ovakve ili onakve događaje, ali pronađite nekoga drugog kao 

krivca tako da vi, „nedužna strana", možete istupiti s „rješenjima" za probleme koje 

ste sami potajno stvorili. Sve je to odavno isplanirano. Pogledajte slijed događaja: 

tijekom 1972. i 1973., prije izbijanja Jomkipurskog rata, multinacionalne kompanije 

u SAD-Li, poput Rockefellerovog Exxona, smanjivale su opskrbu i proizvodnju sirove 

nafte na domaćem tržištu, snižavajući vrijednost dionica na alarmantnu razinu u 

trenutku arapskog naftnog embarga i velikog povećanja cijena za koje su znali da se 

planiraju krajem 1973. godine. Odriješene ruke da to učine naftnim je kompanijama 

dao Nixon na savjet svojih pomoćnika, medu kojima su bili Henry Kissinger i George 

Shultz. U veljači 1973. Kissingera, Shultza i Johna Ehrichmana (koji je bio umiješan 

u aferu Watergate) Nixon je imenovao „energetskim triumviratom", a oni su kasnije 

učinkovito kontrolirali američku energetsku strategiju. Tri mjeseca kasnije održan 

je onaj sastanaka bilderbergera na kojem je odlučeno o 400-postotnom povećanju 

cijena nafte. Pet mjeseci kasnije dogodio se Jomkipurski rat te rast cijena i naftni embargo 

protiv SAD-a. Uz vrlo oskudne zalihe domaće nafte američko je gospodarstvo 

doživjelo slom. Svi ti događaju savršeno su se jedan s drugim poklapali. 

Ne smijemo podcijeniti ulogu Britanije u ovoj priči. Diplomatski izvori citirani 

u knjizi Stoljeće rata ("engl A Century Of War) kažu da su Britanci i Kissinger radili 

rukom pod ruku u nebrojenim tajnim projektima kojima su manipulirali događajima 

u drugim suverenim državama. „Britanci su, znate, bili vrlo promućurni", navode 

ti izvori. „Kanili su pustiti Amerikance da za njih obave prljave poslove i preuzmu 

krivicu, dok su oni vrlo učinkovito radili na jednoj diskretnijoj razini... (preko)... 

Chatham Housea..." 18 

Pogledajte također stoje sam Kissinger rekao u govoru u Kraljevskom 

institutu za međunarodne poslove u Chatham Houseu 10. svibnja 1982. 

Govoreći o posebnoj naravi anglo-američkog odnosa rekao je: 

„Naša poslijeratna diplomacija prepuna je anglo-američkih 'dogovora' i 'sporazuma', 

ponekad o ključnim pitanjima koja nikada nisu unesena u službene dokumente... 

Britanci su bili tako neusiljeno susretljivi da su postali sudionici u unutarnjim američkim 

raspravama u razmjerima kakvi dosad, između suverenih nacija, vjerojatno 

nisu zabilježeni. U vrijeme moga mandata Britanci su igrali jednu od vodećih uloga 

u određenim američkim bilateralnim pregovorima ... Dakle, za moga boravka u Bijeloj 

kući britanskom Ministarstvu vanjskih poslova davao sam potpunije obavijesti 

i bolje sam s njim surađivao nego s američkim Ministarstvom vanjskih poslova. 

Tijekom pregovora koje sam vodio oko Rodezije radio sam na temelju britanskog 

nacrta sporazuma s britanskim pravopisom, čak i kada nisam dokraja shvaćao razliku 

između radne verzije dokumenta i onoga kojeg je odobrio kabinet. Takva se 

bogata suradnja nastavila sve do današnjih dana..."' 9 

Britanski ministri vanjskih poslova uključeni u pregovore o povlačenju Ujedinjenog 

Kraljevstva iz Rodezije bili su David Owen, tada jedan od vodećih ljudi Laburističke 

stranke i član Trilateralne komisije godinu dana nakon odlaska s dužnosti te... 

lord Carrington, sadašnji predsjednik Bilderberške skupine, trilateralist i član upravnog 

odbora te jedan od osnivača tvrtke svog prisnog prijatelja Kissinger Associates. 

Vrijedi zabilježiti još jednu posljedicu: zbog skokovitog rasta cijena nafte odjednom 

je BP-u, Royal Dutch Shellu i ostalima postalo daleko isplativije eksploatirati britan



ske naftne rezerve u Sjevernom moru. U siječnju 1974. Kissingerova marioneta koja 

to nije željela biti, iranski šah zahtijevao je i postigao još jedno 100-poslotno povećanje 

cijena nafte od strane Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC). Povećanje od 

400% kojeg je ranije izglasala Bilderberška skupina je ostvareno. 

Dug Trećeg svijeta 

Što su to Elitini bankari i naftne kompanije dobili udarom na cijene nafte 

Novac, moć i umjetno izazvanu ovisnost za veliki dio čovječanstva. Gospodarski 

slom omogućio je bankama da steknu još veće količine zemlje, poduzeća, ljudi i još 

veću kontrolu, a njihove naftne kompanije poslovale su s ogromnom dobiti. Godine 

1974. Exxon, u vlasništvu Rockefellera, preuzeo je primat General Motorsu i 

postao najveća američka korporacija. Ali prava motivacija krila se mnogo dublje. 

Prema jednom dijelu zakulisnog dogovora s arapskim proizvođačima nafte, veliki 

se postotak milijardi dolara koje su Arapi dobivali u vidu izvanrednih prihoda 

trebao ulagati u Elitine svjetske banke. Glavni primatelji takve dobiti bile su banke 

Chase Manhattan, Citibank, Manufacturers Hanover Trust, Bank of America, 

Barclays, Lloyds i Midland. Potom su se latili „ulaganja" tih ogromnih prihoda u 

siromašne zemlje u Aziji, Africi i Južnoj Americi koje su bile prisiljene posuđivati 

kako bi spriječile pojavu gladi nakon udara na cijene nafte. U tome je prednjačio 

Manufacturers Hanover Trust iz New Yorka, inače pod kontrolom Rothschilda. 20 

Milijuni žena, djece i muškaraca patili su i umirali zbog te bešćutno stvorene ekonomske 

depresije. 

Ti zajmovi što su uzrokovali dužničku krizu 70-ih, 80-ih i 90-ih predstavljali su 

bilđerberšku strategiju „recikliranja petrodolara" na djelu. S Arapima je dogovoreno 

da će se nafta kupovati samo za dolare, još jedan financijski uspjeh ljudima u posjedu 

dolara i eurodolara u SAD-u i Londonu. Kissinger se pobrinuo da Saudijski Arapi 

budu dobro nadzirani. David Mulford, rukovoditelj eurodolarske ispostave tvrtke 

White Weld and Company u Londonu, postavljen je za direktora i višeg investicijskog 

savjetnika Saudijskoarapske novčane agencije (engl. Saudi Arabian Monetary 

Agency), središnje banke te zemlje. Godine 1974. 70% OPEC-ove dobiti uloženo je u 

prekomorske dionice, obveznice i zemlju. Od toga je, u samo jednoj godini, šezdeset 

posto (57 milijardi dolara) otišlo u financijske institucije smještene u New Yorku i 

Londonu. 

No čak i te nevjerojatne svote bile su ništa naspram iznosa koje su banke primateljice 

praktički posuđivale zemljama Trećeg svijeta. Bankama je dopušteno da „stvore" 

novi novac (nepostojeći kredit) u iznosu mnogo puta većem od bogatstva kojeg 

su pohranile u svoje trezore i na zaslone računala. Ako su posudile barem desetinu 

novca kojeg su primile od Arapa samo u jednoj godini - toj 1974. - to bi značilo da 

su posudile (i zaračunale kamate na) 570 milijardi dolara. Ali zahvaljujući bankovnoj 

prijevari pod nazivom kreditiranje putem rezervi nekome su mogle posuditi 26 puta 

više sredstava negoli su imale deponiranih a, u nekim slučajevima, 66 puta! Takve je 

naravi „dug" koji je prouzročio neizrecivu glad, siromaštvo i smrt u onome što zovemo 

Trećim svijetom. To je kredit koji, u stvarnosti, ne postoji. A evo i treće činjenice 

života na planeti Zemlji: 

Takozvano dugovanje zemalja Trećeg svijeta koje mori velike dijelove čovječanstva, 

naše bližnje širom Afrike, Azije i Latinske Amerike, uzrokujući nezamislivu bijedu, 

jest dugovanje nastalo posudbom novca koji nikada nije postojao, koji ne postoji sada 

i koji nikada neće postojati! 

Banke su diljem Trećeg svijeta hrpimice odašiljale svoje predstavnike koji su novac 

posuđivali poput konfeta, posebno se usmjerivši na korumpirane i nesposobne 

političare za koje su znali da će novac proćerdati. Zašto su to činile Zato što su 

znale da se Elita nameračila na zemlju i prirodne resurse tih država. Banke zapravo 

žele da te zemlje ne podmire svoje dugove jer tada bi, prema njihovu planu, tim 

zemljama ponudile oprost duga, a zauzvrat bi tražile pravo na neograničeno iskorištavanje 

prirodnih resursa tih zemalja. To se danas događa, a čelnici koji ponudu 

odbiju uklanjaju se putem „narodnih revolucija" i atentata. Nepostojeći novac banke 

su posuđivale Trećem svijetu po promjenjivim kamatnim stopama. Ukoliko bi 

svjetske kamatne stope porasle, rate za otplatu duga bi se povećale. Dakle, posudi 

im novac kada su kamatne stope razmjerno niske, a zatim ih opali naglim skokom 

cijena. 

Tijekom 1980-ih na pozornicu stupaju Paul Volcker, Margaret Thatcher i Ronald 

Reagan točno u pravom trenutku da pokrenu ludilo nazvano monetarizam. Njime 

su kamatne stope, a time i dug Trećeg svijeta, lansirane nebu pod oblake. Ta politika, 

uvedena od strane Elitine Međunarodne bankovne komisije u Ženevi, koja se 

1980-ih iz Londona i Washingtona proširila svijetom, započela je kada je predsjednik 

Čarter postavio Paula A. Volckera za predsjednika odbora Federalnih rezervi. Pravo 

predsjednika da imenuje ravnatelja „Feda" još je jedan mali trik kojim se žeh navesti 

ljude da pomisle kako su Federalne rezerve jedno od državnih tijela. Da na taj položaj 

imenuje Volckera Čarteru je naložio čovjek koji je njegove konce držao u svojim 

rukama - David Rockefeller. Tijekom svoje predsjedničke kampanje Reagan je rekao 

da će Volckera zamijeniti nekim drugim. Reagan je naposljetku izabran, ali Volcker 

je ostao na položaju. Volcker je visokorangirani član CFR-a, Trilateralne komisije i 

Bilderberške skupine. Kao i njegov nasljednik, Alan Greenspan. Uviđate li polako što 

se događa Monetarizam, udari na cijene nafte, Jomkipurski rat i dugovanje zemalja 

Trećeg svijeta međusobno su povezani i dio su koordinirane Elitine politike da preuzme 

vlast na našoj planeti u korist Zatvorskih Čuvara. 

Tijekom 1980-ih primjena odredbi o tržištima dionica, bankama i financijskim 

centrima diljem svijeta ukinuta je u ime „slobode". Elitina kontrola svjetskog financijskog 

sustava prešla je na višu razinu. Kompanije koje su služile zajednici stotinu godina 

i pružale sigurno zaposlenje tisućama ljudi prešle su u tuđe ruke pomoću posu- 

268

i istino će vos osloboditi 

pnjevuiu i uuyuvimu 

đenog novca, kroz manipulaciju cijenama dionica, te je njihova imovina rasprodana 

a one ugašene. Imali smo prilike čuti nova mudroslovlja tipa „Ne možete 

se oduprijeti tržištu" i „Ljudima treba dati odriješene ruke". Zaboravili su dodati 

,,...i predati ih u ruke Elitinih kartela" U Sjedinjenim Državama Ronald Reagan 

je smanjio vladinu kontrolu (tj. uveo je deregulaciju) nad sustavom štedno-kreditnog 

sustava donošenjem Garn-St. Germainovog zakona 1982. godine. Tako su 

vrata širom otvorena za pljačku sredstava tih poduzeća od strane CIA-e, mafije 

i drugih oblika organiziranih kriminala. Jedan od njih, Štedno-kreditna banka 

Silverado (engl. Silverado Savings and Loan), bila je CIA-in operacija. 21 

Banka je 

propala, a s njom i milijarde dolara koje će morati nadomjestiti američki porezni 

obveznici. U upravi banke Silverado sjedio je, a ujedno bio i njen najistaknutiji 

direktor, Neil Bush, sin Georgea Busha (koji je predvodio deregulaciju). 

To je bilo doba „vuppija", mladih ljudi koji su u tjedan dana znali zaraditi stotine 

tisuća dolara i više, predviđanjem budućih cijena roba koje su očajnički proizvodile 

izgladnjele zemlje Trećeg svijeta. U Africi, Aziji i Latinskoj Americi posljedice 

su bile neizrecive. Sa svakim postotnim rastom kamatnih stopa u svijetu 

otplatne rate i sami dugovi visoko bi narasli. Sve to i više od toga nastavlja se i 

danas. No, unatoč svoj toj patnji, strategija kamatnih stopa Elite i njenih političkih 

slugu značila je da su krajem svake godine u kojoj bi očaj sve više rastao, te 

zemlje dugovale više negoli su dugovale dvanaest mjeseci ranije, ne posudivši niti 

jedan jedini cent. U međuvremenu Elitine banke kao što su Citicorp, Rockefellerova/Rothschildova 

banka Chase Manhattan i glavne britanske banke izvještavale 

su o rekordnim profitima. 

Nastojao se izazvati dojam da su sve te dugove prouzročili glupi i korumpirani 

političari u tim zemljama. Da, u Trećem svijetu ima glupih i korumpiranih 

političara, kao što ih ima u britanskom Donjem domu i u američkom Kongresu, 

a Elita će ih smjesta prepoznati i često promaknuti na položaje moći. No mnogi 

političari u Trećem svijetu nisu ni korumpirani niti glupi. Njihova je nevolja, ponovimo 

to opet, ta što banke, multinacionalne kompanije, obavještajne agencije, 

mediji i vlade funkcioniraju kao jedno tijelo - prema dogovorenoj strategiji. Zbog 

metode segmentiranja, većina ljudi uključenih u rad tih organizacija čak niti ne 

shvaćaju da se to zbiva. U kolovozu 1976. čelnici 85 nestvrstanih zemalja (onih 

koje se nisu priklanjale ni SAD-u ni SSSR-u), sastali su se u Colombu u Šri Lanki 

kako bi pokušali iznaći rješenje za rastuću dužničku krizu. U svojoj su deklaraciji 

pozivali na preustroj svjetskog gospodarskog sustava i na uklanjanje ukorijenjene, 

usađene podložnosti zemalja u razvoju industrijaliziranom svijetu. Ujedno su 

zahtijevali razrješenje dužničke krize koja je te zemlje bacala u glib gladi i bolesti. 

Ujedinjeni narodi nisu poduzeli ništa. A jedan po jedan, čelnici koji su potpisali i 

promicali Kolombošku deklaraciju micani su s vlasti. Među njima je bio i Frederick 

Wills, predstavnik Gvajane. Autoru knjige Stoljeće rata je rekao: 

Jedina sirovina iz Trećeg svijeta koja je dobro kotirala u ekonomskoj areni bila je 

nafta, ali velike naftne rezerve uglavnom su se nalazile na Srednjem istoku, a manipulacije 

unutrašnjo-arapskim i arapsko-izraelskim sukobima zajedno s usađivanjem 

sklonosti ka prestižnim projektima, značilo je da se naftne rezerve Trećeg svijeta 

ne mogu koristiti kao čimbenici u razvoju Trećeg svijeta. U jednoj za drugom, 

u zemljama Trećeg svijeta zavladale su inflacija i glad, kratki životni vijek i visoka 

stopa smrtnosti djece. Stari poredak Canninga, Castlereagha, Pitta i Disraelija živi i 

dalje." 22 

Zanimljiv je i drugi razlog vođenja takve politike. Selektivno smanjivanje broja 

nebjelačkih naroda iz Trećeg svijeta. Eugenika. Castlereagh je spomenuo da je jedan 

britanski premijer iz devetnaestog stoljeća predao Europu bankarima Novog Svjetskog 

Poretka, u prvom redu dinastiji Rothschild, na kongresu u Beču 1815. Predani 

proučavatelj metoda tog čovjeka bio je... Henry Kissinger. Kissinger je taj koji je, 

ucjenama i prijetnjama, natjerao druge razvijene zemlje da se ogluše o molbe Trećeg 

svijeta. On je također taj koji je pokrenuo događaje kojima će ti vođe, među njima i 

Indirà Gandhi u Indiji, biti uklonjeni. Kao i u mnogim drugim slučajevima, radilo 

se to tako da se u odnosnu zemlju pošalje MMF koji je ondje nametao provedbu 

izuzetno oštrih mjera za koje bi onda bio optužen, i ubrzo svrgnut, vođa te zemlje. 

Veliki manipulator je do tada bio osnovao svoje vlastito „konzultantsko" poduzeće 

Kissinger Associates, u čijem su upravnom odboru sjedili on, lord Carrington, lord 

Roll od Ipsdena i Robert O. Anderson iz tvrtke Atlantic Richfield. Sastanku Bilderberške 

skupine u Švedskoj, kada je dogovoreno 400-postotno povećanje cijene nafte, 

prisustvovali su svi osim Carringtona. Stručni MMF-ov izraz „restrukturiranje duga" 

postao je sinonim za povećanje dugova bez pozajmljivanja ijednog dolara. Posljedica 

toga je da ljudi iz Trećeg svijeta i dalje pate, što neće promijeniti svi dobrotvorni 

koncerti tipa Live Aida na svijetu ukoliko se ne pozabavimo glavnim uzrokom - eksploatacijom 

koju vrši Elita s namjerom da zavlada našom planetom i svega što se na 

njoj nalazi, te načinom na koji su ljudi iz Trećeg svijeta programirani da takvu zbilju 

očekuju i stvaraju. Dobrotvorne priredbe poput Live Aida, Band Aida i Comic Reliefa 

su krasne po tome što nam pomažu da osvijetlimo težak položaj zemalja u razvoju. 

Ali moramo istražiti uzroke i potom učiniti sve kako takva milostinja ne bi više bila 

potrebna. Dobrotvorne ustanove simbol su svjetske neravnoteže. One i postoje samo 

zbog te neravnoteže. Zemljama Trećeg svijeta ne trebaju nužno milodari dobrotvornih 

organizacija, već ukidanje sustava u kojem preostali dio svijeta živi na njihovoj 

grbači, u kojem se novac i resursi svake godine odlijevaju u industrijalizirane zemlje 

(čitaj banke). Najveći dar kojega tim ljudima možemo dati je nova vizija onoga što bi 

mogli postići i kakav bi život mogao biti ako tu viziju i takvu zbilju odluče ostvariti. 

Da ste vi rođeni u nezamislivom siromaštvu i očaju te u naizgled beznadnoj situaciji 

i vi biste, poput svih ostalih, smatrali da vam se život nikada neće promijeniti 

nabolje. Svakodnevna je to borba za preživljavanje. Takav će mentalni sklop, uvijek 

270

; istinu ce vus usiuuuuui 

fjl IJCVUI U J> UUt/VV IIIIU 

iznova, stvarati upravo takvu zbilju. Za stvaranje drugačije, pozitivne zbilje nužno je 

prekinuti spiralu očaja. To se može postići na razne načine, no ljudima treba usaditi 

vjeru u vlastite sposobnosti i viziju da svoje živote mogu promijeniti nabolje, što je 

bit svakog pravog rješenja. 

Preuzimanje Planete 

Pred nama se danas odvija sljedeća faza u Elitinoj strategiji manipuliranja dugom 

Trećeg svijeta: opraštanje ili restrukturiranje duga u zamjenu za zemlju i resurse. U 

tome, uglavnom nesvjesno, stanovitu ulogu igra i ekološki pokret. Jedna od inicijativa 

koju podržavaju mnogi iz ekološkog pokreta znana je pod nazivom „dug za glavnicu". 

Prema predloženom modelu, međunarodni dug zemalja Trećeg svijeta se oprašta u 

zamjenu za ustupanje predjela netaknute prirode i „ekološki osjetljivih" područja. To 

se promiče kao sustav gdje su obje strane na dobitku. Dugovi siromašnih zemalja se 

tako smanjuju, a netaknuta priroda i drugi krajevi bivaju zaštićeni. Nažalost, zeleni 

pokret općenito je vrlo nemušt, da ne kažem kratkovidan, kada treba pogledati iza 

dimne zavjese koju diže društvance koje zagovara Novi Svjetski Poredak. Kao prvo, 

tom se shemom dug ne bi smanjio, promijenila bi se samo njegova priroda i ugrabila 

područja tih zemalja. I drugo, tko stoji iza te zamisli Dame i gospodo, molim veliki 

pljesak za... Davida Rockefellera i baruna Edmonda de Rothschilda! Kao primjer 

može poslužiti nešto što se naziva Svjetska banka za zaštitu okoliša (engl. World Conservation 

Bank - WCB), a zamisao o njoj očito se rodila na Četvrtoj svjetskoj konferenciji 

o prirodi održanoj 13. rujna 1987. u Denveru u Coloradu, koja se tijekom 

naredna četiri dana nastavila na zloglasnom Aspenskom institutu humanističkih studija. 

James Baker, američki ministar financija i dugogodišnji pajdaš Georgea Busha, 

održao je govor podrške Svjetske banke za zaštitu okoliša. Službeni domaćin Svjetske 

konferencije o prirodi bio je George W. Hunt, računovođa i savjetnik za ulaganja, 

koji je ponešto ipak pročitao o svjetskim „teorijama" zavjere. To mu je pomoglo da 

shvati što se odvija pred očima nekih iskrenih boraca za očuvanje okoliša koji nisu 

imali pojma da su manipulirani. Intervju s Georgeom Huntom izašao je u časopisu 

Moneychanger u Sjedinjenim Državama. Pritom je objasnio kako je Svjetska banka za 

zaštitu okoliša osmišljena kao središnja svjetska banka koja će povećavati dug Trećeg 

svijeta i otimati zemlju siromašnima, a istodobno će se hvaliti kako vrlo učinkovito 

smanjuje taj dug i „spašava okoliš". Rekao je i ovo: 

„...bankar barun Edmond de Rothschild pratio je sastanak šest dana. Edmond de 

Rothschild osobno je rukovodio monetarnim pitanjima i stvaranjem te Svjetske 

banke za očuvanje okoliša, zajedno s I. Michaelom Sweatmanom iz Royal Bank of 

Canada.Ta su dvojica bili poput sijamskih blizanaca i zato kažem da se čini kako su 

vodili barem novčanu stranu ove konferencije, a rekao bih daje svrha konferencije 

dobivanje novca. Također, ondje je bio i David Rockefeller (iz banke Chase Manhattan) 

koji je u nedjelju održao govor..." 23 

Prijevara se sastojala u tome da se dugovi zemalja Trećeg svijeta prebace na Svjetske 

banke za zaštitu okoliša (WCB-a) a ove bi, zauzvrat, dijelove svoje zemlje dale 

WCB-u. Ukoliko bi WCB propala ili zapala u teškoće oko otplate dugova, u tom bi 

slučaju svoju imovinu dugovala svjetskim bankarima koji bi tada nesmetano mogli 

zaplijeniti pojedina područja zemalja Trećeg svijeta. Ili, unutar sve prisutnije centralizacije, 

moglo bi doći do „preuzimanja" WCB-a od strane Ujedinjenih naroda, 

čime bi kontrola nad tim područjima prešla u ruke tom paravanu Novog Svjetskog 

Poretka. Kao što stoji u listi s podacima koju je objavilo Tajništvo konferencije o netaknutoj 

prirodi: 

„...planovima za WCB predviđa se da on djeluje kao posrednik između određenih 

zemalja u razvoju i multilateralnih ili privatnih banaka za prebacivanje nekog konkretnog 

duga VVCB-u, gdje bi se postojeća 'nenaplativa potraživanja' u bilanci zamijenila 

za novi zajam VVCB-u. U zamjenu za činjenicu da je oslobođena dužničke 

obveze, zemlja dužnik će VVCB-u prebaciti svoje prirodne resurse'iste vrijednosti'." 

'Problem-reakcija-rješenje'. U slučaju da takvo rješenje bude prihvaćeno, Svjetska 

banka za očuvanje okoliša zadobila bi kontrolu nad 30% kopnene površine Zemlje 

isključivo tom metodom, što je tek jedno od oružja iz Elitinog arsenala. Kada je George 

Hunt uručio pismeni prosvjed Davidu Rockefelleru preko tjelohranitelja tog „velikog 

čovjeka", Hunt kaže da je iz Rockefellerovog ureda primio upozorenje u kojem je 

stajalo: „Bolje vam je da se manete politikanstva. U suprotnom, mogli biste požaliti." 

Valja također primijetiti da mada su manipulatori sasvim sretni da se zajmovi drugih 

zemalja, praktički, zaborave - da se „sačuvaju unutar zemlje" i namijene projektima 

za zaštitu okoliša - zajmovi Elitinih banaka neće se zaboraviti. Prebacit će se 

iz zemalja Trećeg svijeta („nenaplativa potraživanja") u Svjetsku banku za očuvanje 

okohša koja bi jamčila otplatu duga u novcu ih u zemljištima Trećeg svijeta. Još jedno 

dobro poznato lice na toj konferenciji kojom je pokrenut WCB bila je premijerka 

Norveške iz redova Socijaldemokratske stranke Gro Harlem Brundtland. Bilo je 

to nadasve prikladno jer je ona preporučila organizaciju poput WCB-a u Izvještaju 

Brundtland, izrađenom uz potporu UN-a, pod naslovom „Naša zajednička budućnost". 

Izvještaj je sastavljen u suradnji sa „zelenim" suradnicima Davida Rockefellera, 

Mauriceom Strongom (Kom. 300) i Jimom MacNeillom, dvjema zvijezdama vodiljama 

UN-ove Komisije o okolišu i razvoju te Samita o Zemlji održanog 1992. u Brazilu. 

Ista imena, isti program, i tako uvijek iznova. Da nije tragično, bilo bi smiješno. U 

stvari, ponešto od svega toga i jest smiješno. U jednom članku iz časopisa Moneychanger 

George Hunt izvještava o doprinosu raspravama o okolišu od strane baruna 

de Rothschilda: 

272

isiina ce vas osioooam 


„On kaže da su inovacije ključ problema zagađenja. Rast i razvoj nama su prijeko 

potrebni. Na primjer, imamo problem s C02. [Barun de Rothschild je predložio] 

da načinimo velike uređaje sa suhim ledom koji će apsorbirati C02 iz atmosfere i 

da potom suhi led kojeg ćemo stvoriti odnesemo do polarnog ledenog pokrova i 

tako spriječimo otapanje leda." 

Moneychangerov novinar (voditelj irtervjua):„Ma, šalite se." 

„Ne, ne šalim se. Rekoh u sebi, ovaj tip ili je pobenavio ili... 

(Ne mogavši se više suzdržati, Moneychangerov novinar valja se od smijeha) 

„...ili nam se naprosto ruga. Čovjek danas može čuti svašta. Usput budi rečeno, čitavu 

sam konferenciju snimio." 

Svjetskoj banci za očuvanje okoliša pokušao sam ući u trag 1995. godine, ali činilo 

se da za nju nitko nije čuo. Zvao sam Prijatelje Zemlje, Greenpeace i Ministarstvo 

okoliša u okviru britanske vlade, no svi su se samo počešali po glavi. Nazvao sam 

Agenciju Ujedinjenih naroda za okoliš i isprva su prepoznali to ime, da bi se malo 

zatim njihov službenik vratio do telefona i rekao da ni oni za takvu banku nikada nisu 

čuli. Možda nije niti počela raditi, a možda radi u tišini, podalje od očiju javnosti, ne 

znam. Nadam se da se radi o onom prvom. Ako znate što se dogodilo s WCB-om, 

molio bih vas da mi javite. 

„Žalac" nuklearne energije 

Jedna od posljedica skokovitih cijena nafte koju su Elitini naftni karteli morali prebroditi 

bilo je okretanje ka nuklearnoj energiji. Ne mogu reći da nuklearnu energiju 

bezrezervno podržavam, smatram da je ona samo srednji stadij prije nego što uvidimo 

da je moguće ukrotiti prirodne energije planete Zemlje koje će nam dati svu 

sigurnu, čistu toplinu i energiju koja nam je potrebna. No, očito je na djelu dobro 

organizirana kampanja naftnih kartela da se pouzdanost nuklearne energije, kao alternative 

nafti, ospori i odbaci. Ono što slijedi natjerat će članove ekološkog pokreta 

na razmišljanje i dati vam još jedan primjer kako segmenti mreže bankarskih/naftnotrgovačkih/političkih 

interesa zajednički rade na obmanjivanju i iskorištavanju ljudi 

iskrenih namjera. 

U prosincu 1971. McGeorge Bundy (CFR, TC, Bil.), upravitelj Fordove fondacije, 

osigurao je 4 milijuna dolara za financiranje studije naslovljene „Trenutak odluke: 

Energetska budućnost Amerike". Izvještaj je načinjen 1974., u vrijeme rasprave o 

energiji potaknute porastom cijena nafte u režiji Henryja Kissingera. Bundy je bio 

nekadašnji Kissingerov dekan na Harvardskom sveučilištu i kraće vrijeme njegov šef 

kada je Kissinger bio savjetnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za mandata Johna F. 

Kennedyja. U izvještaju Fordove fondacije forsirali su se „alternativni" izvori energije 

poput vjetrene i sunčeve energije, a zanemarivala nuklearna energija. Naftni kartel 

jako je sretan s uobičajenim zelenim „alternativama" zato što nisu dovoljno pouzdana 

zamjena za naftu. No, oni se boje drugih alternativa poput nuklearne energije i, 

osobito, tehnologije besplatne energije koja se koristi energetskim poljem Zemlje. Iz 

tog se razloga potonja tako svojski zataškava. 

Širenje nuklearne energije bio je drugi razlog za igranje ne kartu ekologije koje je u 

tom istom razdoblju poticano preko Rimskoga kluba i drugih Elitinih fasada. Ovdje 

ponovno susrećemo jednog od naftaša na tom ozloglašenom sastanku Bilderberške 

skupine čiji su se članovi dogovorili o skokovitim cijenama nafte, Roberta O. Andersona, 

vlasnika kompanije Atlantic Richfield Oil i člana uprave tvrtke KissingerAssociates. 

On je velike svote novca prebacio kroz svoju Zakladu Atlantic Richfield organizacijama 

koje se protive nuklearnoj energiji. Jedna od njih, Prijatelji Zemlje, postat 

će jednom od predvodnica ekološkog pokreta. Osnovana je uz pomoć Andersonove 

darovnice u iznosu od 200.000 dolara. 2 ' 1 

Novčano je također pomagao kampanje Prijatelja 

Zemlje u borbi protiv njemačkog nuklearnog programa sredinom i krajem 

sedamdesetih koje su vodili ljudi poput vode Prijatelja Zemlje Holgera Strohma. Fordova 

i Carnegiejeva zaklada koje su bile pod kontrolom Prijatelja Zemlje/Rockefellera 

slijevale su milijune u ekološke kampanje i interesne skupine, kao što su činili i 

Zaklada Rockefeller Brothers, Rockefellerova zaklada, Zaklada obitelji Rockefeller i s 

Rockefellerom povezana Zaldada Mellon (zaljevska nafta). 25 

Direktor francuske podružnice Prijatelja Zemlje Brice LaLonde radio je kao partner 

u Rockefellerovoj odvjetničkoj tvrtki Coudert Brothers u Parizu. LaLondea je na 

položaj ministra okoliša 1989. imenovao Slobodni zidar Francois Mitterand (Kom. 

300). Robert O. Anderson, multimilijunaš i naftaš, bio je predsjednik vlastite tvorevine, 

Aspenskog instituta za humanističke studije. Gdje je održan najveći dio Konferencije 

o netaknutoj prirodi na kojoj se raspravljalo o Svjetskoj banci za očuvanje 

okoliša ...Na Aspenskom institutu. Anderson se poslužio Aspenom kao dijelom svoje 

strategije protiv nuklearne energije kao i da bi istaknuo okoliš kao globalni problem 

koji zahtijeva globalno - centralizirano - rješenje. Aspen djelomično financira 

Zaklada Rockefeller Brothers. 

Neki od punomoćnika Aspenskog instituta bili su Robert McNamara (CFR, TC, Bil. 

i predsjednik Svjetske banke), Richard Gardner (CFR,TC, Bil., Kom. 300), lord Bullock 

sa Sveučilišta Oxford, Russell Paterson iz tvrtke Lehman Brothers, Kuhn, Loeb Inc., i 

rukovoditelji Exxona, Guifa i Mobila. Anderson je za predsjednika Aspena postavio 

Josepha Slatera iz Fordove fondacije. Tu smo imali usko povezanu i bezbrižnu skupinu 

pronaftaških manipulatora koji rade na uvođenju Novog Svjetskog Poretka. U takvom 

društvu zasigurno nećemo naći nekog borca za očuvanje okoliša! 

Ali čekajte, koje to ime vidim na popisu članova Odbora Aspenskog instituta Maurice 

Strong. Ma, nije moguće da je to onaj Mamice Strong kojeg sam spomenuo 

ranije kao prijatelja Davida Rockefellera Onaj Maurice Strong koji je postao prvim 

274 

275


prijevara s uuyuvmiu 

ravnateljem UN-ove Agencije za zaštitu okoliša i ,,g. Zeleni" na Samitu o Zemlju 

iz 1992. godine Naravno da je moguće. Uzmemo li u obzir da je taj „borac za 

okoliš" kanadski naitaš, zasigurno ima mnogo zajedničkoga sa svojim kolegama 

direktorima. 

Aspen je financirao međunarodnu mrežu povezanu s UN-om pod nazivom Međunarodni 

institut za okoliš i razvoj u čijem su odboru sjedili Anderson, Strong, McNamara 

te Roy (lord) Jenkins, iz Britanije, laburistički ministar (u kabinetu), osnivač 

Socijaldemokratske stranke, čelnik Europske komisije, bilderberger, član Triialeralne 

komisije i predsjednik Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. Anderson 

je svoju strategiju tempirao tako da industriju nuklearne energije napadne kada se 

opravdanost njena uvođenja činila neupitnom - u razdoblju nakon skoka cijena nafte. 

Atlantic Richfield i Rockefelleri financirali su anti-nuklearni „zeleni" lobi, uključujući 

Svjetsku zakladu za netaknutu prirodu, World Wildlife Fund - WWF pod 

predsjedanjem princa Bernharda iz Bilderberške skupine, a kasnije trilateriste i Rockefellerovog 

suradnika Johna Loudona, rukovoditelja kompanije koje je Bernhard 

bio značajniji dioničar - Royal Dutch Shell. 

Na čelu WWF-a, koji se sada zove Svjetska zaklada za prirodu (engl. Worldwide 

Fund for Nature), danas je princ Philip (Bil.), zaštitnik okoliša koji obožava ubijati 

ptice u letu. Princ Philip nije jedini kojeg se može vidjeti s puškom iz koje se dimi. 

Tu su i mnogi koji su krojili raspravu o okolišu i „rješenja" za dugove Trećeg svijeta. 

Krajnje je vrijeme da se oni iz zelenog pokreta koji se brinu o našoj planeti - što je 

većina - probude i malo bolje pogledaju u što su uvučeni. Svjedoci smo vraški učinkovite 

podvale. 

Istraživačica dr. Kitty Little iznosi drugu pretpostavku o Elitinom napadu na nuklearnu 

energiju. Dr. Little je radila u Britanskom zavodu za atomsku energiju u Harwellu 

između 1949. i 1958., i dala je brojne iskaze u javnoj istrazi o nuklearnim 

postrojenjima u Windscaleu (sadašnji naziv je Sellafield) i Hinkley Pointu. Njena 

istraživanja i pouzdani izvori tijekom više od 50 godina naveli su je na zaključak 

kako francuski ogranak dinastije Rothschild nastoji monopolizirati tehnologiju obrade 

urana i nuklearne energije, zajedno s tehnologijom za preradu potrošenog goriva. 

Dr. Little kaže da oni planiraju ostvariti taj monopol prije negoli presuše izvori nafte 

i plina. Kako bi to postigli, pod izlikom da su zabrinuti za stanje okoliša, političkim 

manevrima nastoje uništiti industriju ugljena i spriječiti nacionalne države da razvijaju 

nuklearnu energiju i njenu preradu. Tog se znanja sami žele dočepati kako bi 

prebrodili doba kada svijet iscrpi dosad poznatu energiju. Dr. Little kaže da je dio te 

strategije kontrohranja energetskih izvora bila privatizacija britanske industrije struje. 

Tko je privatizirao britansku struju i pripomogao uništenju industrije ugljena 

Lord Wakeham. Za koga je bio radio po odlasku iz vlade Za N. M. Rothschilda. Tko 

je vladu savjetovao o privatizaciji električne struje, ugljena i plina N. M. Rothschild. 

Tko je savjetovao multinacionalnu kompaniju Hanson u njenim naporima da preuzme 

privatiziranu tvrtku Eastern Electricity u kolovozu 1995. N. M. Rothschild. 

Navodni KGB-ov špijun Donald Maclean slao je, u stvari, geološke izvještaje Guyu 

Rothschildu u Francusku, s detaljnim prikazima lokacije resursa, uključujući i uran. 

Maclean je imao pristup tim izvještajima dok je radio u Ministarstvu vanjskih poslova. 

Prema dr. Littleu, Rothschildi sada kontroliraju 80% svjetskih zaliha urana. 26 

Naglašavam da ne napadam Prijatelje Zemlje, Greenpeace i ekološki pokret općenito. 

Oni su, sveukupno uzevši, uradili dosta dobrih stvari. Jednostavno ukazujem 

na to da su možda bili, i da jesu, iskorišteni u svrhu promicanja Novog Svjetskog 

Poretka, uglavnom (no zasigurno ne uvijek) bez njihova znanja. Ponavljam, Elita nije 

niti „za" niti „protiv" ekološkog pokreta. Njime se služi kada ovaj postupa u skladu 

s njenim interesima, ili mu podmeće Idipove kada taj pokret čini suprotno. Direktor 

kampanje Prijatelja Zemlje u Britaniji Andrew Lees, čovjek koga sam upoznao i kojeg 

sam izuzetno poštovao, pronađen je mrtav na Madagaskaru u siječnju 1995. gdje je 

snimao lokaciju rudnika čija je vrijednost procijenjena na dvije milijarde funti, zajednički 

pothvat podružnice multinacionalne kompanije sa sjedištem u Londonu, Rio 

Tinto Zinc (RTZ) i madagaskarskih vlasti. „Srčani napad" - kao službeno mišljenje o 

uzroku smrti - zvuči mi vrlo prikladno i podudarno. Kada se borce za zaštitu okoliša 

uspije navesti da podržavaju program Novog Svjetskog Poretka tada ih se podržava, 

tapše po ramenima i čestita. Kada postupaju protivno planovima vlastodržaca, za 

njih se priprema sasvim drukčiji pristup. Tako se odnose prema svim ljudima na svim 

tematskim područjima. 

Kada je pakistanski premijer Ali Bhutto predložio širenje programa nuklearne 

energije svoje zemlje, na njega je u kolovozu 1976. strahoviti pritisak izvršio Henry 

Kissinger. Samostalna opskrba energijom bilo koje vrste ne odgovara onima koji žele 

nametati kontrolu te se, više od svega, Elita plaši da se netko ne izdvoji nekim dobrim 

primjerom za kojim bi se mogli povesti i drugi. Ono što se dogodilo Bhuttu također 

se poklapa s tvrdnjom dr. Little o monopolu nuklearne tehnologije. Prema nekim 

pakistanskim izvorima, Kissinger je rekao da će od Pakistana učiniti, ukoliko ovaj 

ne promijeni svoju politiku, „jedan strašan primjer drugima." 27 Međutim, Bhutto je 

svoju politiku odbio promijeniti te ga je 1977. vojnim pučem svrgnuo general Zia Ul- 

Haq koji se odrekao pakistanske politike nepodložnosti SAD-u. Kao čovjeka koji stoji 

iza puča Bhutto je prozvao Kissingera a, budući da je znao previše te je bio spreman 

to i reći, nadziruća svjetska zajednica sjedila je prekriženih ruku dok se nad Bhuttom 

vršila smrtna kazna vješanjem. U svojoj zatvorskoj ćeliji Bhutto je napisao: 

„Dr. Henry Kissinger, ministar vanjskih poslova Sjedinjenih Država, čovjek je briljantnog 

uma. Rekao mi je da ne bih smio vrijeđati inteligenciju Sjedinjenih Država 

govoreći da Pakistanu za njegove potrebe treba postrojenje za preradu nuklearne 

energije. Odgovorio sam mu da neću vrijeđati inteligenciju Sjedinjenih Država raspravljajući 

o energetskim potrebama Pakistana, ali da, na isti način, on ne bi smio 

vrijeđati suverenitet i samopoštovanje Pakistana raspravljajući o takvom postrojenju. 

Za to sam dobio smrtnu kaznu." 28 277 

: 2Z6.


\Jl I J C V U I U S U U U U V I I I I U 

Popis je sve duži. Čak i kampanja protiv nuklearne energije vodi do istih ljudi i do 

istog plana. I, usput govoreći, za izazivanje rata u Afganistanu iskorišteno je Elitino 

potrkalo, general Zia Ul-Hag. 

Što je sljedeće na redu 

Sto možemo očekivati da manipulatori iz bankarskog biznisa učine sljedeće 

Elita želi uvesti središnju svjetsku banku koja bi upravljala ovom planetom kao što 

Federalne rezerve sada upravljaju Amerikom. Sve banke i novčane tokove nadzirala bi 

šačica ljudi koji bi nadzirali i Središnju svjetsku banku. Prema njihovoj zamisli, moć bi 

se koncentrirala u područnim središtima, kao što je slučaj sa Središnjom europskom 

bankom, a zatim bi ih se spojilo u jedno središte. Sadašnja Svjetska banka i MMF bile 

bi sastavni dio te centralizirane svjetske financijske diktature. Na isti način, predložena 

europska valuta je odskočna daska za planiranu valutu, jedinstvenu za cijeli svijet. Kretanje 

ka takvoj centralizaciji pospješit će se povećanjem pritiska kako bi se Ujedinjenim 

narodima omogućilo da nameću poreze preko pristojbi na sveukupni zračni promet, 

prekograničnu trgovinu ili drugim sredstvima, čime bi UN dobio dohodak neovisan o 

suverenim državama kojima bi trebao služiti, lađa bi mogao financirati svoje vlastito 

carstvo i svjetsku vojsku koja se upravo stvara spajanjem NATO-a s „mirovnim" snagama 

UN-a. Zadaća svjetske vojske sastojala bi se u tome da svaku državu onemogući 

u suprotstavljanju svjetskim diktatorima. Manipulacijom se kani ispreplesti sva gospodarstva 

i sve vlade u jedinstveni svjetski sustav, iz kojeg će i oni koji eventualno vide što 

se događa teško izaći. Da biste vidjeli što se sprema, trebate samo čitati novine i Elitine 

časopise. Godine 1984. profesor Richard N. Cooper (CFR, TC) je rekao, na vanjskoposlovnoj 

propagandnoj listi CFR-a, da svijetu treba novi monetarni sustav: 

„...predlažem korjenito drukčiju shemu za sljedeće stoljeće; stvaranje zajedničke 

valute za sve industrijske demokracije [sic], sa zajedničkom monetarnom politikom 

i zajedničkom emisijskom bankom koja bi tu monetarnu politiku određivala. 

... Ključno je to da bi monetarna kontrola - emisija valute i rezervnog kredita - bila 

u rukama te nove emisijske banke, a ne u rukama bilo koje nacionalne vlade.... 

Jedinstvena valuta moguća je jedino ako postoji jedinstvena monetarna politika 

te jedno tijelo koje bi izdavalo valutu i usmjeravalo monetarnu politiku. Kako da 

to nezavisne države postignu Tako da određivanje monetarne politike prepuste 

jednom nadnacionalnom tijelu." 29 

Takvu strategiju Svjetska Elita provodi stoljećima. Manevriranju i proračunatim 

govorima svjedoci smo svakoga dana. Pogledajte što su predsjednik Bili Clinton i 

druge glavešine iz elitne Skupine sedmorice (industrijskih država) rekli u ljeto 1994. 

Pod naslovom ,,G7 se okreće novom poretku - traže se reforme UN-a i financijskih 

sustava", London Guardian je 11. srpnja izvijestio: 

„Vodeće industrijske države Zapada jučer su poduzele prve eksperimentalne mjere 

pri stvaranju ekonomskog i političkog poretka nakon Hladnog rata, pozivajući na 

drugačiji, sasvim nov pogled na financijske ustanove Bretton VVoodsa i na revitalizirane 

Ujedinjene narode... 

...Na poticaj predsjednika Clintona te uz podršku predsjednika Mitteranda, Skupina 

sedmorice obvezala se da će raditi na preustroju Međunarodnog monetarnog 

fonda, Svjetske banke i G7 samog. Svijetu trebaju.nove svjetske ekonomske institucije 

kako bi se'osiguralo buduće blagostanje i sigurnost naših naroda', rečeno je 

u subotnjem priopćenju." 

Svjetsku valutu neće činiti fizički novac. Bit će to isključivo kredit, brojke na zaslonu 

računala. Planira se zamijeniti sav papirnati novac i kovanice, pa čak i kreditne 

kartice bar-kodom umetnutim pod kožu svakog ljudskog bića. Takvi bi bar-kodovi 

bili programirani sa svim pojedinostima o nama, uključujući naše financijsko stanje. 

Otišli biste u trgovinu te biste robu platili držeći bar-kod, vjerojatno u vašem zapešću, 

iznad svjetlosne zrake na blagajni. Ona će očitati bar-kod, provjeriti imate li dovoljno 

kredita, reprogramirati vaš potkožni bankovni izvještaj i skinuti iznos koji ste upravo 

potrošili. 

Time se pružaju ogromne mogućnosti kontrole. Danas, kada odete u trgovinu a 

računalo odbije vašu kreditnu karticu možete platiti gotovinom. No, što će se dogoditi 

kada fizički novac više ne bude postojao, a računalo kaže „ne" vašem bar-kodu 

Tada nećete imati nikakvih sredstava da bilo što kupite. I, prirodno, oni koji prosvjeduju 

protiv (tada već uvedene) svjetske fašističke/komunističke diktature, otkrit će 

da računalo ne želi znati zašto novca nemate. Mislite da je to prenategnuto Nije, ni 

najmanje. Takva tehnologija već postoji i jedino još treba navesti javno mnijenje da 

ju prihvati. Uvjeravat će nas da se tim sustavom staje na kraj utaji poreza (neće biti 

gotova novca spremnog za utaju), sprječavaju prijevara kreditnim karticama i da pomaže 

u „ratu protiv droga", što je ldasični scenarij 'problem-reakcija-rješenje', budući 

da Elita vodi ilegalno tržište droga. Kredite kartice jedna su od odskočnih dasaka ka 

uvođenju takvih bar-kodova i ukidanju gotovine, baš kao što su mikročipirane osobne 

iskaznice također jedna od odskočnih dasaka prema potkožnim mikročipovima 

koji će nas trajno spajati sa središnjim računalom - ukoliko se ne probudimo i takve 

strahote spriječimo. 

Kada sam dovršio grubu verziju ovog poglavlja, ili sam bar mislio da jesam, otišao 

sam u drugu sobu pročitati novine. Uzevši primjerak London Timesa od 6. siječnja 

1995. naišao sam na članak autora Paula Penrosea naslovljen „Hoće li plastične pametne 

kartice biti zajednička europska valuta" Preda mnom je bilo sve ono o čemu 

sam toga dana pisao, a ukratko iznio u knjizi Pobuna robota. U članku je pisalo da 

najbolji bankovni mozgovi Europske unije rade na stvaranju novca budućnosti. Pose- 

278 

279

... /' istina će vas osloboditi 


bno je istaknuto da bi uvođenje planirane europske valute, uz sve te nove novčanice 

i kovanice, državama i poduzećima bilo vrlo skupo. Dakle, tu nastaje problem. Što bi 

moglo biti rješenje, pitate se nadobudno Ma nije vrag da bi to moglo biti... O da, 

moglo bi. Citiram: 

Jedno inovativno rješenje bilo bi postupno ukidanje sveg fizičkog novca. Prema 

tom scenariju, elektronski novac [kredit] zapisan na mikročipu utisnutom u plastičnu 

karticu postao bi simbolična zajednička valuta ujedinjene Europe. U saveznoj 

naddržavi sljedećeg tisućljeća možda nećemo čuti šuštanje euro-novčanica, niti 

zveckanje euro-kovanica, nego samo baterijski zvučni signal prebacivanja strojno 

čitanih podataka iz jednih ruku u druge." 

I, dakako, nakon što se sustav uvede a novac ukloni, ustanovit će se da nije sve baš 

tako savršeno. Rješenje tog „problema" bit će barkodirano ljudsko biće. Kako bi se što 

prije uvela središnja svjetska banka i jedinstvena svjetska valuta želi se, očito, izazvati 

globalni gospodarski kolaps i financijski kaos - stare i prokušane metode. Da bi stvar 

uspjela i da bi se javnost obmanula, Elita će za taj kolaps morati pronaći žrtvenog jarca 

kako bi se na obzoru mogli pojaviti bankari i političari na bijelim konjima, nudeći 

svoje rješenje. 

Englez po imenu Jonathan May, koji je godinama radio unutar financijskih i naftaških 

krugova, shvatio je što se događa te je svima koji su ga htjeli saslušati počeo o 

tome govoriti. Pokušao je oformiti skupinu bogatih ljudi koji bi osmislili novčani sustav 

alternativan onome kojim upravlja Elita. U Engleskoj mu se prijetilo smrću te je 

svoj naum nakanio ostvariti u Americi. Kada je pokušao uvesti beskamatni kreditni 

sustav za farmere iz Minnesote pritisnute golemim dugovima, napale su ga Federalne 

rezerve. Optužen je za prijevaru i osuđen na 45 godina zatvora. 

May kaže da taj zločin ne samo da nije počinio, nikakav zločin nije se uopće 

ni dogodio! Prema Mayovom mišljenju, skokovite cijene nafte tijekom 1970-ih 

i plimni val petrodolara prebačen od Arapa preko Elitinih banaka u Treći svijet 

bili su dio plana da slom svjetskoga gospodarstva nastane u nekom kasnijem 

trenutku. Arapski proizvođači nafte, posebno Saudijska Arabija, nisu znali za što 

ih se koristi, kaže May, niti to da su svjetski naftni i bankarski karteli u rukama 

istih ljudi. On smatra da u povoljnom trenutku planiraju oprostiti dug zemljama 

Trećeg svijeta u zamjenu za ustupanje prava na beskonačno iskorištavanje njihovih 

prirodnih resursa. To bi, kaže May, značilo da bi Arapi izgubili svoje oročene 

petrodolare u svjetskim bankama (ili, bolje rečeno, držane od strane kompanija 

oformljenih nadomak tih banaka kako bi ih se zaštitilo od posljedica takvog postupka). 

Potom bi arapske države morale pojačati novčani tok rasprodaj ući ogromne 

količine svojih dionica, zakupljenih zemljišta, imovine i poduzeća širom Sjedinjenih 

Država i industrijaliziranog svijeta. Time bi, nastavlja se u Mayovom scenariju, 

došlo do sloma svjetskog gospodarstva, za što bi se okrivilo „pohlepne" Arape. 

Usred meteža i previranja, naprijed bi istupili bankari i političari iz redova Elite i 

mahali svojim rješenjem... ukidanjem gotovine i uvođenjem jedinstvene svjetske valute 

upravljene iz središnje svjetske banke. 

Ne znam je li to sasvim točno, ali Jonathan May je očigledno govorio nešto što Elita 

nije željela da ljudi čuju. Siguran sam da su planirali događaje sa sličnim ishodom, uz 

male razlike u pojedinostima. May također otkriva da je čitava ta prijevara zloupotrebom 

tuđeg povjerenja moguća zbog jedinstvenih povlastica koje uživaju bankarski 

trustovi koje je izvorno uspostavio John D. Rockefeller. Takvi trustovi odonda su postali 

nezakoniti, ali onima koji su već stvoreni dopušten je nastavak djelovanja. May 

kaže da je vlasništvo nad tim trustovima raspoređeno u trinaest starih bankarskih 

obitelji, većinu kojih spominjem u ovoj knjizi. 

Banka hrane 

Još jedan od ciljeva Elite je kontrola nad zemljištem i proizvodnjom hrane na svim razinama 

tog procesa. Prirodne biljne vrste sustavno se uništavaju i zamjenjuju genetski modificiranim 

sjemenjem koje patentira šačica multinacionalnih kompanija pod nadzorom Elite. 

Prema odredbama o Pravima uzgajivača bilja, svatko tko koristi takvo sjemenje mora 

tim kompanijama platiti licencijsku naknadu ili ga čekaju šestomjesečni zatvor ili pak 

kazne i do 250.000 dolara. To se odnosi na sve, od zapadnjačkog farmera do siromašnog 

seljaka u Bangladešu. Isti „patenti" primjenjuju se kod svih biljaka, životinja, gljiva, gena i 

virusa na kojima su vršene genetske promjene. Urugvajskim krugom sporazuma GATTa 

povećan je utjecaj kojeg kompanije poput britanskog ICI-a (poduprtog od strane BP-a) 

i američki divovi imaju nad svjetskim sjemenskim vrstama. Time mogu nadzirati ono što 

jedemo i jedemo li uopće. Takav je bio sporazum GATT za kojeg su nam političari, mediji 

i ugledni spikeri govorili da je tako bitan za našu gospodarsku dobrobit! 

„Zelena revolucija" iz 1960-ih i 1970-ih, slavljena kao sredstvo da se nahrani stanovništvo 

siromašnih zemalja u svijetu, bila je u stvari sredstvo kojim se kradu tamošnje 

prirodne biljne vrste i zamjenjuju hibridima ovisnim o kemijskim tvarima koje te iste 

kompanije monopoliziraju. Kemijski sastojci ubijaju zemlju i čovjekovo tijelo u jednom 

drugačijem obliku kontrole stanovništva. Planirano je nametanje kontrole i ovisnosti. Rockefellerova 

zaklada skupila je sjemenje 95% glavnih svjetskih usjeva žitarica u godinama 

koje su prethodile Sporazumu GATT i Zakonima o pravima uzgajivača biljaka. Multinacionalne 

kompanije postupno ukidaju vrste na koje nisu pribavile prava i čine svijet 

ovisnim o vrstama na koje su pravo pribavile. Prema UN-ovim statistikama, procjenjuje 

se da je u ovom stoljeću izgubljeno 75% genetske raznolikosti poljoprivrednih kultura, a 

ono što je preostalo sada je jako ugroženo. U Engleskoj u prvih nekoliko godina nakon 

izrade popisa „odobrenih vrsta" iz upotrebe je povučeno više od 1500 vrsta povrtnog 

sjemenja. 

Troškovi registriranja sjemenih vrsta tako su visoki da to mogu učiniti jedino multinacionalne 

kompanije, no genetski izmijenjene vrste nametnute zemljama Trećeg 

svijeta u njihovom su vlastitom okolišu često neupotrebljive. Time se povećavaju du- 

7R()



govi i glad. U Indiji na ulice je izašlo milijun poljoprivrednika nakon što je odobren 

američki patent za aktivne gene drveta tlima koje se stoljećima koristi kao biljni lijek. 

Nitko ne bi trebao imati patent na bilo koje sjeme ili životinju, a posebno ne oni koji 

pod sobom drže multinacionalne kompanije. 

Poljoprivredna strategija Europske zajednice i ona koju zahtijeva GATT osmišljene 

su da unište male i srednje poljoprivrednike i omoguće da širom svijeta zemljišta i tržište 

gotovo u cijelosti preuzmu multinacionalne korporacije. Prekomjerna proizvodnja, 

brda maslaca i propadanje malih vinarija nisu posljedica gluposti. Sve je to sračunato 

kako bi se uništilo manja seoska gospodarstva. Ono što se događa sitnim poljoprivrednicima 

u industrijaliziranim zemljama samo je nastavak i proširenje strategije kojom 

se poljoprivrednicima iz Trećeg svijeta želi ugrabiti zemlja. Devedeset posto trgovine 

hranom na ovoj planeti u rukama je pet multinacionalnih kompanija. Polovinu naših 

živežnih namirnica kontroliraju dvije: anglo-nizozemski div Unilever (pod kontrolom 

klonova Bilderberške skupine) i korporacija Nestle u Švicarskoj, Elitinom uporištu, 

još jednom vidimo da je „slobodna trgovina" u biti kartelizam, sredstvo kojim veliki 

uništavaju malene i za to bivaju plaćeni javnim novcem. Kao što jednom reče John 

D. Rockefeller mladi: „Konkurencija je grijeh." 10 Procjenjuje se da u Europskoj uniji 

multinacionalne kompanije svake godine dobivaju između 10 i 12 milijardi njemačkih 

maraka, samo za prijevoz robe i sirovina preko državnih granica gdje ih prepakiravaju 

i robi daju „nacionalni imidž". Najveću korist ubire Unilever koji ima bliske obiteljske 

veze s carstvom samoposluga Sainsburv. U jednoj je godini Unilever povećao dobit za 

25,6%, a istovremeno su prihodi u poljoprivredi u Danskoj pali za 35,3%, a u Njemačkoj 

za 27,5%. Očekuju se toliki profiti korporacija da su čak i automobilske kompanije 

poput Volksvvagena i Daimlera Benza ušle na tržište uzgajivača stoke, stoje biznis koji 

je doveo do uništavanja golemih dijelova kišnih prašuma. 

Sve se to uklapa u svjetski plan za uvođenje podređenosti i kontrole svakog aspekta 

naših života. Oni žele da doslovno postanemo roboti, programirani da radimo kako 

nam se kaže, a bankarski/poslovni sustav je potporanj te strategije. Kao što je to slučaj 

sa svim ratovima i sukobima, nadam se da uočavate kako nema nikakve potrebe za 

svim tim siromaštvom i ekonomskom patnjom koje zgroženi gledamo na svojim televizijskim 

ekranima. To se ne mora događati. Mi sami dopuštamo da se to događa. Svega 

ima dovoljno za sve - dovoljno hrane, dovoljno topline, dovoljno svega što nam treba 

za dobar život - da, čak i uz toliki broj ljudi koji sada žive na planeti Zemlji. Patnja i 

bijeda su isplanirani sa svrhom da nas se time kontrolira, da nas se razdvoji i nad nama 

vlada i da se u nas posije strah: ne pokorimo li se i ne igramo po pravilima vladara Elite 

i sami ćemo upasti u gadan škripac. Svatko za sebe. Pobjednik dobiva sve. To je bitka 

za opstanak, bitka do smrti. Kolektivni ljudski um prisvojio je te misaone obrasce i 

stvorio ovakvu zbilju. 

Ali zapamtite, zapamtile i još jednom - zapamtite: to tako ne mora biti. To ne mora 

biti naša budućnost. Budućnost stvaramo svakom mišlju i djelom. Promijenimo li ono 

što mislimo i radimo, promijenit će se i budućnost. Ako se ohrabrite i prestanete klečati 

svojoj ćemo djeci moći ostaviti svijet koji je doista, stvarno slobodan. Ništa nas i nitko 

ne može zaustaviti ako dovoljno ljudi zatraži okončanje te manipulacije i ako su spremni 

neumorno raditi na postizanju tog cilja. Ne, tada nas ne bi zaustavila ni Svjetska Elita. 

IZVORI 

1 The World Order, Our Secret Rulers, str. 60-61. 

2 Sheldon Emery, «Billions for the Bankers, Debts for the People" - reizdanje novina 

Spotlight, (3. veljače 1986.), str. 8. U članku je iznijet sažeti prikaz Emervjeve knjige istog 

naslova. 

3 Izvor: Veleposlanstvo Sjedinjenih Država, London. 

4 «Labour Hints At Bank Freedom", The Times (18. svibanj 1995.). 

5 Sheldon Emery, Billions For The Bankers, Debts For The People, str. 2-3. 

6 Brojke iz knjige Billions For The Bankers, Debts For The People. 

7 Ibid., str. 1. 

8 Dr. Kitty Little, podnesak Odboru o standardima u javnom životu (siječanj 1995.), str. 

15, odjeljci 53 i 54. 

9 Jewish Chronicle (17. travanj 1995.). 

10 The Financial Times (3. ožujak 1992.) 

11 Gary Allen, The Rockefeller File, str. 20. 

12 Royal Dutch Shell je poduzeće nastalo spajanjem Deterdingove Royal Dutch Oil 

Company i Shell Transport and Trading Co., čiji je vlasnik bio brodarski magnat Marcus 

Samuel (lord Bearsted). 

13 F.William Engdahl, A Century Of War (dr. Bottiger Verlags-GmbH, Njemačka, 1993.), 

str. 147. Izvanredno razotkrivanje anglo-američke naftne strategije i njenog mjesta u 

Novom Svjetskom Poretku. 

14 A Century Of War, str. 150. 

15 Ibid., str. 149. 

16 Prije izbijanja prethodnog Arapsko-izraelskog rata 1967. viđeno je mnogo NLO-a 

na nebu iznad Izraela i Golanske visoravni. Općenito se „leteći tanjuri" često spominju 

u izvještajima iz ratnih zona prije i tijekom sukoba. Vidi Extra-Terrestrial Friends And Foes 

Georgea C. Andrewsa. 


18 A Century Of War, str. 180-181. 

19 Henry A. Kissinger, Reflections On A Partnership: British And American Attitudes To 

Postwar Foreign Policy (Kraljevski institut za međunarodne poslove, Chatham House, 

London, 10. svibanj 1982.). U lipnju 1995. britanska je kraljica Kissingeru dala naslov 

„počasnog viteza"za„doprinos anglo-američkim odnosima"! Postao je Počasni vitez zapovjednik 

u Najuzvišenijem redu sv. Mihaela i sv. Jurja (KCMG) u ceremoniji u dvorcu

. / istino će vas osloboditi 

Windsor. Počast je dodijeljena na preporuku ministra vanjskih poslova Douglasa Hurda 

{London Daily Telegraph, 14. lipanj 1995.). 


21 Rodney Stich, Defrauding America, A Pattern Of Related Scandals (Diablo Western 

Press Inc., Alamo, Kalifornija, 1994.), str. 176. 


23 Časopis Moneychanger (prosinac 1987., Memphis, Tennessee). 


25 Gary Allen, The Rockefeller File, str. 146-147. 

26 Podnesak Nolanovom odboru o standardima u javnom životu, str. 37-38, odjeljci 

130-134. 


28 Benazir Bhutto, Tochter Der Macht: Autobiographie (Droemer Knaur, Minhen, 1989.) 

29 Časopis Foreign Affairs (izdanje od jeseni 1984.). 

30 Gary Allen, The Rockefeller File, str. 19. 

dvanaesto poglavlje 

skrivena ruka 

„Onaj tko od zločina ima najviše koristi, 

najvjerojatnije ga je i počinio." 

Seneka, rimski dramatičar 

ajna sila odgovorna za sve te naizgled nepovezane ekonomske događaje također 

Tje prisutna u nacionalnim i globalnim političkim krugovima. Može se dokazati 

da skrivena ruka Elite i njene piramide obmane stoje iza niza službeno nepovezanih 

političkih atentata i skandala. 

Na primjer, kakva bi očigledna veza mogla postojati između atentata na predsjednika 

Johna F. Kennedya 1963., podmetanja bombe u Oklahomi 1995., Vijetnamskog 

rala, i operacije droga-za-oružje za vrijeme Reaganove i Bushcve administracije 

1980-ih, poznate kao Iran-Contra Što bi moglo povezivati atentat na Martina Luthera 

Kinga i Malcolma X-a, skandal Watergate koji je srušio Richarda Nixona, invaziju 

u Zaljevu svinja protiv Castrove Kube 1961. koja je velikim dijelom diskreditirala 

Johna F. Kennedya, uklanjanje Margaret Thatcher s mjesta premijerke Velike Britanije 

1990. i zataškavanje informacija 0 fenomenu NLO-a koji se pojavio nakon rata 

Odgovor je: Elita i kult Svevidećeg Oka. 

Ista sila stoji iza svih tih događaja i bezbrojnih drugih koji, na prvi pogled te u 

medijima, nisu povezani ni na koji način. U ovom poglavlju pokazat ću kako su ti politički 

atentati i događaji bili dio istog tekućeg plana koji uklanja svakoga tko se nađe 

na putu, bilo fizičkom likvidacijom, bilo blaćenjem ugleda. Važno je to razumjeti zato 

što je jedna od metoda kojima se ljudskom umu odvraća pažnja od ovih veza ta da 

se svaki događaj prikazuje kao zaseban slučaj. To se postiže pristupom „samostalni 

ubojica/nema zavjere". Ista strategija koristi se kada se za svaki nacionalni građanski 

rat i revoluciju govori da su ograničeni samo na odnosnu zemlju i da nisu dio svjetske 

revolucije koja potiče probleme širom planete radi postizanja istog cilja. 

Vijetnamski rat 

Rat u Vijetnamu potaknuo je brojne događaje i implikacije. Sjedinjene Države uključile 

su se u taj debakl, kako je rečeno javnosti, da bi se suprotstavile širenju „komunizma". 

Već smo vidjeli da je „komunizam" bio djelo te iste Elite koja javno promiče 

»kapitalizam". Stoga postoji još jedan razlog iza rata u kojem je pobijeno tako mnogo 

ljudi na objema „stranama". Umirovljeni pukovnik Američkog ratnog zrakoplovstva 

L. Fletcher Prouty bio je šef specijalnih operacija za Združeni stožer tijekom Kenne- 

285

dyevih godina i izravno je zapovijedao globalnim sustavom za pružanje vojne podrške 

tajnim aktivnostima CIA-e. Napisao je knjigu pod naslovom Tajni tim (lhe Secret 

Team), a čini se da se lik u filmu fFK, pukovnik X, temeljio na Proutyu koji je davao 

savjete režiserima filma.' Prouty je 13. travnja 1995. na radiju Free America govorio 

o pozadini Vijetnamskog rata. Rekao je da je 29. siječnja 1954. direktor CLA-e Allen 

Dulles tijekom sastanka u Bijeloj kući dobio odobrenje za osnivanje organizacije zvane 

Saigonska vojna misija. Čovjek izabran da bude na čelu te „misije" bio je Edward 

Lansdale, u to vrijeme pukovnik, koji je radio s CIA-om na rušenju vlade filipinskog 

predsjednika Ramona Magsaysaya. Ideja je bila ubaciti Lansdalea u Vijetnam kako bi 

tamo odradio sličan posao. Vijetnam je u to vrijeme bio podijeljen 17. paralelom na 

Sjeverni i Južni Vijetnam nečim što se zvalo Ženevski sporazum. Trebali su se održati 

izbori, i Ho Chi Minh iz Sjevernog ili Ngo Dinh Diem iz Južnog Vijetnama bili bi 

izabrani da vladaju cijelom zemljom. Barem je takva bila teorija. 

Elita je umjesto toga htjela rat. To bi osiguralo ogromne profite bankama i proizvođačima 

oružja (istim ljudima), pomoglo destabilizirati američko društvo, podijelilo 

bi se Daleki istok i njime zavladalo, te bi se pružilo paravan za enormnu trgovinu 

teškim drogama. Prouty je rekao daje radi stvaranja prividnog neprijatelja, kako bi se 

opravdao rat, Saigonska vojna misija (Allen Dulles i CIA) pokrenula „psihološko ratovanje" 

- terorizam. Između 1954. i 1955. preselili su preko milijun Vijetnamaca sa 

Sjevera na Jug. Od toga su transporteri Američke mornarice prebacili preko 657.000, 

a CIA-ine zračne linije oko 300.000. Stotine tisuća drugih nagovorili su da idu pješice. 

Ti ljudi nisu imali ni hrane ni novca i počeli su se organizirati u pljačkaške bande 

kako bi krah ono što im je trebalo da prežive. Kada se stvar omasovila, Amerikanci 

koji su namjerno stvorili problem te su skupine bandita proglasili „pobunjeničkim 

pokretima" sa Sjevera i dali im naziv „Vijetkong". Tako je stvoreno „opravdanje" (problem-reakcija-rješenje) 

za Vijetnamski rat. 

Robert McNamara (CFR, TC, Bil.), Kennedyev ministar obrane u vrijeme Vijetnamskog 

rata i kasnije predsjednik Svjetske banke, sada je javno priznao da je Vijetnam 

bio rat koji se nikada nije trebao voditi. Rekao je da je to bio rat u kojem 

Sjedinjene Države nisu mogle pobijediti i nikada nisu ni pokušale pobijediti. U stvari, 

mogao je dodati i da je to bio rat koji nikada nije bio službeno proglašen. McNamarino 

srednje ime je „Strange,, („Čudan"; op. prev), što je vrlo nadahnut izbor imena s 

obzirom na njegovu bogatu povijest manipuliranja. On je stajao iza uništavanja džungle 

korištenjem zloglasnog Narančastog praha. Zastoje sada odlučio „sve otkriti" nije 

potpuno jasno. I McNamara i Prouty slažu se da je predsjednik Kennedy želio povući 

vojsku iz Vijetnama i okončati rat. Prouty kaže da je Kennedy odobrio dokument pod 

nazivom „Akcijski memorandum o nacionalnoj sigurnosti 263". U njemu je pisalo da 

će se svi američki vojnici i drugo osoblje povući iz Vijetnama do 1965. Uslijedio je 

nakon niza sastanaka koje je sazvao predsjednik radi rasprave o Vijetnamu, od kojih 

je većina zabilježena u publikaciji Vladinog ureda za tisak, Vanjski odnosi Sjedinjcnili 

država 1961.-1963. (Svezak IV): Vijetnam (od kolovoza do prosinca 1963.). McNamara 

kaže da je Kennedy također odbio odobriti slanje američkih vojnih snaga u Vijetnam. 

Elita, međutim, nije htjela da rat završi tako brzo, i nakon što je Kennedy likvidiran 

1963., do povlačenja nije došlo. Prema McNamari, Kennedyev nasljednik Lyndon 

Johnson objavio je lažne izvještaje o sjevernovijetnamskim napadima na američke 

razarače u Zaljevu Tonkin. Takav napad nikada se nije dogodio, kaže McNamara, ali 

zahvaljujući poslušnom izvještavanju o toj „činjenici" u medijima, time je dodatno 

„opravdana" eskalacija rata. 2 

Tijekom 1960-ih zaposlenici Morganovog bankarskog 

carstva bili su dužnosnici u vojnim organima vlasti. 

Skupina mladih Amerikanaca okupila se 4. srpnja 1971. u Detroitu, u državi Michigan, 

kako bi sastavili formalnu optužbu protiv popisa ljudi za koje su tvrdili da su 

odgovorni za vijetnamski pokolj. Ljudi čija su imena naveli bili su: William E. Buckley 

ml.; Daniel Ellsberg; Henry Kissinger; Henry Cabot Lodge; Robert McNamara; 

Andre Meyer; David Rockefeller; Nelson Rockefeller; Dean Rusk; Walt W. Rostow; 

i Maxwell D. Taylor. Vijeće za vanjske poslove i Bilderberška skupina vrve tim imenima. 

Istinu govoreći, taj bi popis trebao biti daleko duži. Vijetnam je bio samo još 

jedna isplanirana ljudska katastrofa. Dogodila se samo zato što se trebala dogoditi 

u stvaranju Novog Svjetskog Poretka. Ipak, ako se sjećate, boksač Muhammed Ali 

završio je u zatvoru zbog „zločina" koji se sastojao od odbijanja sudjelovanja u Vijetnamskom 

ratu, a na američke se muškarce još i danas gleda s prezirom ako su 

„izbjegli novačenje" za Vijetnam. Biti tuđe topovsko meso čini vas „muškarcem", zar 

ne Druge su tretirali kao gubavce kad su se vratili iz Vijetnama zbog načina na koji 

je američki „ponos" povrijeđen neuspjehom u ratu. Moj Bože. Moj Bože. 

John F. Kennedy 

Navodni „samostalni ubojica" predsjednika Kennedya, Lee Harvey Oswald, bio je 

agent CIA-e kojem su namjestili da preuzme krivnju. On je bio „naivčina", kako 

kažu u Americi. Istraga okružnog tužitelja New Orleansa, Jima Garrisona, pokazala 

je da Oswald nikako nije mogao biti odgovoran. U svakom slučaju, kao što 

dokazuje filmska vrpca koju je snimio promatrač Abraham Zapruder, Kennedy je 

bio ubijen hicima koji su došli sprijeda, a ne odostraga odakle je Oswald navodno 

pucao iz skladišta knjižnice. 3 

Atentat nije bio djelo jednog čovjeka nego dobro 

uvježbane i koordinirane skupine profesionalaca. Oswalda, koji je shvatio da mu 

je namješteno te je bio spreman reći to na sudu, sproveli su kroz javno mjesto gdje 

ga je ubio Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba. I sam Ruby kasnije je vrlo prikladno 

umro, ili je barem nestao. Plan je proveden do kraja. Imamo samostalnog ubojicu, 

i taj samostalni ubojica sada je mrtav. Kraj priče. Živio predsjednik Johnson. 

Okružni tužitelj Jim Garrison, prikazan u filmu JFK, još uvijek je jedina osoba 

koja je vodila sudski postupak protiv nekoga optuženog za ubojstvo predsjednika. 

To je bio Clay Shaw. Garrisonovom slučaju protiv Shawa ozbiljno su naštetila 

zastrašivanja i ubojstva njegovih glavnih svjedoka, i Shaw je proglašen nedužnim. 

Kasnije se saznalo da je Shaw cijelo vrijeme radio za CIA-u. Shaw je također bio 

286


skrivena 

ruka 

direktor Permindexa, Mossadove paravanske kompanije koja je služila kao biro za 

likvidacije. 

Garrison je utvrdio da se svjedocima atentata prijetilo ako su iznijeli verziju događaja 

koja se nije slagala sa službenom pričom. Mnogi ljudi koji su svjedočili pred 

Warrenovom komisijom koja je vršila „istragu" o atentatu rekli su da su njihove izjave 

bile izmijenjene u izvještaju i da su u nekim slučajevima bili krivotvoreni njihovi 

potpisi na izjavama koje oni nisu dali. Bilo je mnoštvo očiglednih znakova da se radi 

0 službenom ubojstvu i službenom zataškavanju. Kennedyevo tijelo na brzinu je prebačeno 

iz Dallasa na „obdukciju" u Washington, pod nadzorom vojske. Dok je trajao 

pregled, patolog je bio okružen dužnosnicima koji su mu govorili što treba otkriti. 

Predsjednikov mozak, čija bi analiza pokazala iz kojeg je smjera došao metak koji ga 

je usmrtio, „nestao" je i nikada nije pronađen. Brojni drugi ljudi koji su očigledno 

znali nešto o atentatu rano su završili život u automobilskim nesrećama, pucnjavama 

ili u (Svjetskoj Eliti tako dragim) lažnim samoubojstvima. Događaji u Dallasu, u Teksasu, 

tog tragičnog dana 22. studenog 1963. bili su državni udar Elite na Sjedinjene 

Države. Bio je tako dobro izveden da je jako malo ljudi uopće i primijetilo da se državni 

udar stvarno dogodio. 

Beskrajno se spekulira o tome tko je ubio Kennedya. Je li to bila CIA Mafija 

Tko Kao i obično, širile su se mnoge dezinformacije radi zbunjivanja i odvraćanja 

pažnje, ali kada pogledate piramidalnu prirodu manipuliranja, vjerojatno je u to bilo 

uključeno mnogo raznih agencija pod kontrolom Elite. Tako je mogla postojati koordinacija 

između elemenata unutar CIA-e, FBI-ja, organiziranog kriminala, policijske 

uprave Dallasa, vojske, ministarstva „pravosuđa", medija, budućeg predsjednika 

Johnsona i mnogih drugih. I Slobodni zidari u tome su zasigurno imali prste. Blizu 

mjesta ubojstva danas se nalazi spomenik Slobodnom zidarstvu u obliku obeliska s 

Luciferovim plamenom na vrhu. Vjerujem da su Mossad i CIA bili glavne umiješane 

agencije, sve do vozača Kennedyevog automobila, agenta Williama Greera. Osnovna 

obuka svih vozača u obavještajnim agencijama i zaštitarskim tvrtkama u cijelom svijetu 

je: ako čuješ pucnjeve, stisni gas do daske i odjuri s tog mjesta najvećom brzinom 

koju automobil može postići. No, Greer je stao! Možda je bio reinkarnacija tipa koji 

je vozio nadvojvodu Ferdinanda. 

John i Bobby Kennedy očito su bili loša vijest za Elitu iz nekog razloga, vjerojatno 

ne samo jednog. Za vrijeme JFK-a, na vlasti je bila Bilderberška skupina, baš kao što 

je u Carterovo vrijeme administraciju činila Trilateralna komisija. Kennedy, koliko 

mi je poznato, nije bio bilderbergovac, ali mnogi od vodećih članova njegovog osoblja 

jesu. Dean Rusk, George W. Ball, McGeorge Bundy, Arthur Dean, Walter Roscow, 

George McGhee, Robert McNamara i Paul Nitze bili su bilderbergovci. Njegov 

pomoćnik tajnika i državni podtajnik bio je... Averell Harriman, jedan od glavnih 

arhitekata Vijetnamskog rata. Kennedy je tražio od Harrimanovog partnera iz Brown 

Brothers Harrimana, Roberta Lovetta, da mu da popis mogućih kandidata za njegov 

kabinet! Također je prihvatio savjet Nelsona Rockefellera da za svog državnog tajnika 

imenuje Deana Ruska, čovjeka kojeg nikada nije ni upoznao:' Rusk je uzeo dopust na 

položaju direktora Zaklade Rockefeller kako bi prihvatio posao. Kennedy (Vijeće za 

vanjske poslove) također je „izabrao" Douglasa Dillona (Vijeće za vanjske poslove) za 

ministra financija. Dillon je bio član upravnog odbora zaklade Rockefeller Brothers. 

Rockefellerovi ljudi također su bili ministri financija pod Eisenhowerom, Johnsonom 

i vjerojatno svim ostalim predsjednicima u novije vrijeme. 

Kennedyevo ubojstvo vrijedi detaljnije proučiti zato što je ono izvrstan primjer 

metoda koje koristi Elita i opsega njihovog utjecaja na događaje. Za neke stvari koje 

ću iznijeti u ovom poglavlju moram zahvaliti briljantnoj knjizi Michaela Collinsa 

Pipera pod naslovom Posljednji sud, karika koja nedostaje u zavjeri oko ubojstva JFKa 

(Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination Conspiracy). John F. 

Kennedy bio je sin Josepha P. Kennedya, ambasadora SAD-a u Londonu u vrijeme 

kad je Tyler Kent bio u zatvoru zbog toga što je razotkrio šokantne predratne telegrame 

između Roosevelta i Churchilla. Joe Kennedy bio je mračan tip koji je operirao 

u kriminalnom podzemlju i obogatio se trgujući alkoholnim pićima u vrijeme prohibicije. 

Čini se da, blago rečeno, nije baš volio židovski narod, i postao je ogorčeni 

neprijatelj Meyera Lanskog, šefa mreže organiziranog kriminala. U organiziranom 

kriminalu postojale su dvije glavne skupine, La Cosa Nostra, poznatija kao talijanska 

Mafija, i židovska operacija prozvana „Kosher Nostra". Lansky je bio vođa ove druge 

i, suprotno od popularnog mita i medijskih priča, on je, a ne Talijani, bio šef šefova u 

organiziranom kriminalu. Neprijateljski odnos Joea Kennedya i Lanskog se, izgleda, 

dodatno pogoršao nakon što su Lanskyevi ljudi oteli jednu od Kennedyjevih pošiljki 

ilegalno proizvedenog viskija iz Irske. 5 Prema obitelji šefa čikaške Mafije, Sama Giancane, 

„židovska mafija" u Detroitu, takozvana Ljubičasta banda, naručila je ubojstvo 

Joa Kennedya zato što je obavljao svoje aktivnosti s alkoholnim pićima na njihovom 

teritoriju. Kennedy je, kažu Giancane, otišao u Chicago moliti za svoj život kod šefova 

Mafije, i njihov utjecaj ga je spasio. 6 Iz takve je sredine potekao John F. Kennedy, 

35. predsjednik Sjedinjenih Država. 

Kad je JFK bacio oko na položaj predsjednika, imao je više prepreka koje je trebao 

svladati, posebno duboku nesnošljivost između Kennedya, židovskog lobija u SADu 

i gangsterske organizacije Meyera Lanskog. Kennedyu je trebao novac i podrška 

židovskog lobija i organiziranog kriminala ako je želio imati ikakvu šansu za pobjedu. 

Godine 1957. dodatno je razbjesnio Izrael (Rothschilde/Svjetsku Elitu) i njihovu 

golemu mrežu u SAD-u kada je, kao mladi senator, podržao zahtjeve Alžira za neovisnošću 

od Francuske. Izrael se tome ogorčeno usprotivio. Ali otac Joe Kennedy 

odlučio je progutati ponos i staviti po strani svoje osjećaje kako bi osigurao da mu sin 

postane predsjednik. Prema DeWestu Hookeru, njujorškom uredniku zabavnog programa, 

on je jednom pristupio Joeu Kennedyju s poslovnim prijedlogom da osnuju 

televizijsku mrežu koja će biti neovisna o židovskom novcu i kontroli. Hooker je o 

sastanku rekao sljedeće: 

288 

289

... / istina ce vas osioooani 

JAI I VCIfu 

' u/\u 

Joe je priznao da je bio naklonjen Hitleru dok je bio ambasador u Engleskoj. Međutim, 

prema Kennedyevim riječima, 'mi' smo izgubili rat. Pod 'mi' nije mislio na 

Sjedinjene Države. Kad je Kennedy rekao'mi', mislio je na ne-Židove. Joe Kennedy 

vjerovao je da su Židovi bili ti koji su pobijedili u Drugom svjetskom ratu. 

Kennedy je rekao:'Činim sve što mogu da suzbijem židovsku vlast nad ovom zemljom. 

Pokušao sam zaustaviti Drugi svjetski rat, ali nisam uspio. Zaradio sam sav 

novac koji mi je potreban i sada prenosim sve što sam naučio mojim sinovima'. 

'Ne stajem uz gubitnika', rekao mi je Kennedy. 'Pridružio sam se pobjednicima. 

Radit ću sa Židovima. Učim moje dečke kakvo je stanje i oni će raditi sa Židovima. 

Učinit ću Jacka prvim irskim katoličkim predsjednikom Sjedinjenih Država, 

i ako to znači suradnju sa Židovima, neka bude tako. Podržavam to što ti radiš, 

Hookeru', rekao je Kennedy,'ali neću učiniti ništa što bi uništilo Jackove šanse da 

postane predsjednik'." 7 

Događaji su svakako potvrdili Hookerove tvrdnje. Joe Kennedy uredio je da se 

pojave podmetnute „vijesti" o tome kako nacisti podržavaju suparnika njegovog sina, 

Richarda Nixona, i JFK je započeo niz sastanaka sa židovskim lobijem, posebno Abrahamom 

Feinbergom, predsjednikom organizacije Izraelska veza koji je, što Kennedy 

u to vrijeme nije znao, prikupljao privatan novac za izraelski tajni nuklearni program 

na čelu s Victorom Rothschildom. 8 

Kennedy ga je uvjeravao da će on biti od koristi 

za Izrael i židovski lobi u Americi. Feinberg je o Kennedyu rekao: „Moj put do moći 

bila je suradnja glede onoga što je njima bilo potrebno - novcem za kampanju". 9 

Čini 

se da je Feinberg uplatio donaciju od 500.000 dolara iz židovskih izvora. Privatno je, 

međutim, Kennedy bio zgranut onim što je vidio. Novinski kolumnist, Charles L. 

Bartlett, rekao je da se Kennedy, njegov blizak prijatelj, dovezao njemu u posjet nakon 

sastanka s Feinbergom i društvom. Bartlett je rekao: „Kao američki građanin bio 

je ogorčen što mu je cionistička skupina prišla i rekla: 'Znamo da je vaša kampanja u 

problemima. Spremni smo plaćati vaše račune ako dopustite da mi imamo kontrolu 

nad vašom bliskoistočnom politikom'." 10 

Barlett je rekao kako je Kennedy dao svoju riječ da će, ako postane predsjednik, 

okončati moć interesnih skupina, posebno onih stranih, da diktiraju ishode izbornih 

kampanja i vanjske politike kroz svoje financijske i političke manipulacije. U međuvremenu 

je očito odlučio da mu je trebao njihov novac da uopće može osvojiti vlast, 

kao što je učinio s Meyerom Lanskym i Mafijom. Joe Kennedy otišao je natrag Samu 

Giancani iz čikaške Marije, koji mu je spasio život kad su židovski gangsteri bili naručili 

njegovo ubojstvo. Obitelj Giancana kaže da je otac Kennedy preklinjao Giancanu 

da podrži njegovog sina na izborima i sklopio dogovor. Kad je Giancana rekao da nije 

uvjeren da mu Kennedy išta može dati kao naknadu za njegovu pomoć, otac Kennedy 

je navodno odgovorio: 

„Mogu. I hoću. Pomozite mi sada, Sam, i pobrinut ću se da netko iz Chicaga - da vi 

- zasjednete u prokleti Ovalni ured ako hoćete. Pobrinut ću se da predsjednik uslišava 

vaše želje. Ali samo mi treba vremena... Moj sin, predsjednik Sjedinjenih Država, 

dugovat će vam život svoga oca. Nikad vas neće odbiti. Imate moju riječ."" 

U međuvremenu, JFK je sldapao vlastite dogovore s gangsterima. FBI-evi telefonski 

prisluškivači i dokumenti otkrivaju da je John „Jack" Kennedy imao „izravan kontakt" 

s Meyerom Lanskym tijekom predsjedničke kampanje I960. 12 

Tako smo imali 

situaciju u kojoj su Kennedyevi sklopili paktove s izraelskim lobijem (to jest s Izraelom 

i Rothschildima) i organiziranim kriminalom. Za uzvrat su Izraelci/Rothschildi 

željeli kontrolu nad bliskoistočnom politikom predsjednika Kennedya, a gangsteri 

su htjeli na miru upravljati svojom međunarodnom kriminalnom mrežom, na čelu s 

Meyerom Lanskym, bez miješanja vladinih redarstvenih organa. I jedne i druge čekao 

je šok. Kennedy ih je prevario i bili su izvan sebe od bijesa i ogorčenosti. I jedni i 

drugi bit će umiješani u atentat na Kennedya. 

Kao što Michael Collins Piper tako sjajno otkriva u svojoj knjizi Konačni sud (Final 

Judgement), u priči o Kennedyu postoje ključni elementi koji su bili zataškani 

zbog onoga kamo bi te spoznaje odvele - do Izraela. Kennedy je na izborima 1960. 

pobijedio za samo 100.000 glasova, najmanjom razlikom u američkoj povijesti, što 

potvrđuje koliko je presudna bila financijska i politička podrška izraelskog lobija i 

organiziranog kriminala. Ali JFK im, čini se, nije imao namjeru dati ono što su platili. 

Upravo suprotno. Gotovo odmah nakon svoje inauguracije Kennedy je vodio tajni rat 

s Izraelom i njegovim premijerom, Davidom Ben-Gurionom, oko američke politike 

na Bliskom istoku i izraelskog programa nuklearnog oružja. 13 

Kennedy se odlučio za 

politiku „bez favorita" na Bliskom istoku kako bi osigurao američki utjecaj u svim 

tim zemljama i bio je užasnut čuvši da Izrael razvija nuklearnu bombu. Ben-Gurion 

je poricao da njegova zemlja ima takav program, ali kao što je pokazala povijest, lagao 

je. Abraham Feinberg, koji je dogovorio financiranje Kennedyeve kampanje od 

strane izraelskog lobija, rekao je predsjedniku da bi njegovi zahtjevi za inspekcijama 

izraelskog nuklearnog postrojenja u Dimoni mogli „rezultirati slabijom podrškom 

na predsjedničkim izborima 1964". 1 '' Godine 1962. i '63. Kennedy je također Kongresu 

predstavio ukupno sedam zakonskih prijedloga kojima bi se reformirali zakoni 

0 financiranju kampanja od strane interesnih skupina. Sve prijedloge porazilo je lobiranje 

tih istih skupina. Kennedy je postajao vrlo nepopularan među kriminalcima 

1 teroristima koji su kontrolirah i još uvijek kontroliraju Izrael, na štetu Židova kao 

naroda u cjelini. 

Kennedy je dodatno povećao napetost time što je podržao pravedno rješenje problema 

Palestinaca koje je prognao Izrael. Izvršio je pritisak na Izrael u Ujedinjenim 

narodima da se pokori UN-ovoj rezoluciji kojom se traži pravda za izbjeglice, ali izraelska 

ministrica vanjskih poslova, Golda Meir (kasnije premijerka) iskazivala je „bijes 

290


SKrivena 

ruKa 

i zapanjenost" Kennedyevom politikom. Sve je to uvelike doprinijelo neprijateljstvu s 

Ben-Gurionom i, barem s izraelske strane, animozitetu koji se razvio u ljutu mržnju 

prema Kennedyu. Ben-Gurion je 16. lipnja 1963. odstupio s položaja premijera i ministra 

obrane. Iako su objavljeni drugi službeni razlozi za njegovu odluku, iza kulisa 

on je vjerovao da je Kennedyeva nepristrana politika na Bliskom istoku prijetila samom 

opstanku njegovog voljenog Izraela. On nije mogao promijeniti Kennedyeve 

stavove pa je želio da to pokuša učiniti netko drugi. U jednoj od svojih posljednjih 

komunikacija s Kennedyem, rekao je: ,,G. predsjedniče, moj narod ima pravo postojati... 

i to je postojanje ugroženo." 15 

knjizi Konačni sud: 

Prema istraživanju Michaela Collinsa Pipera u 

,,...u svojim posljednjim danima na premijerskom položaju, [Ben-Gurion] je naredio 

izraelskom Mossadu da organizira atentat na Johna F. Kennedya. Na temelju dodatnih 

otkrivenih dokaza, vjerujemo da je Mossad poduzeo nužne korake i postigao 

taj cilj."' 6 

Mossad je svakako imao mnoge bliske veze s drugima koji su htjeli vidjeti Kennedyev 

kraj, posebno CIA-om i Meyerom Lanskym. Kennedy je obojicu držao na oku. 

Iako je Kennedy bio prihvatio novac za kampanju od Lanskog i Mafije, zapravo ih 

je želio uništiti. Kad je osvojio položaj, imenovao je svog brata Bobbya ministrom 

pravosuđa i on je započeo masovnu akciju protiv mreže organiziranog kriminala. 

Lansky i Mafija bili su ogorčeni onim što su doživljavali kao prevaru. Zahvaljujući 

svojim bliskim vezama s CIA-om i Mossadom, Lansky je dotad bio nedodirljiv, ali 

sada su on i njegova međunarodna operacija postali ugroženi. Kennedy je također 

shvatio daje CIA izvan kontrole i da provodi vlastiti plan. Katastrofa u Zaljevu svinja, 

propali pokušaj uklanjanja Castra iz Kube, dovelo je do strahovitih kritika na njegov 

račun. Lanskyeva kriminalna mreža također je u to bila umiješana zato stoje Castrov 

dolazak uništio njihove poslove s kockarnicama i prostitucijom na Kubi. Kennedy je 

otpustio Allena Dullesa, direktora CIA-e i financijera Adolfa Hitlera, i zakleo se da će 

„smrviti CIA-u u tisuću komadića koje će raspršiti vjetar". 17 

CIA je, poput Lanskog i 

izraelskog lobija, znala da su John i Bobby Kennedy zaprijetili opstanku njihove strukture 

moći. Svaka od tih skupina imala je moć i organizaciju da ukloni Kennedya, a 

on se bio okomio na sve tri. 

Štoviše, odlučio je povući Sjedinjene Države iz Vijetnamskog rata, na veliki očaj 

Lanskog, Mossada i CIA-e, koji su taj sukob koristili kao paravan za svoje operacije 

krijumčarenja droge u jugoistočnoj Aziji, i Izraela koji je vjerovao da SAD ne može 

posvećivati veliku pažnju onome što se događa na Bliskom istoku dok je usredotočen 

na Vijetnam. Proizvođači oružja i svjetske banke također su, dakako, željeli nastavak 

rata. A postojao je još jedan razlog zašto je Kennedy bio vrlo nepopularan medu 

Svjetskom Elitom kad su njegove predsjedničke politike postale jasne. On je želio 

uništiti moć Odbora Federalnih rezervi izdavanjem nekreditnog novca. U stvari, već 

je bio započeo s time prije svoje smrti, a neke od njegovih nekreditnih novčanica u 

opticaju su još i danas. Bila je to Elitina najgora noćna mora. Posljednji predsjednik 

koji je izdao nekreditni novac bio je Abraham Lincoln, i poznato je što mu se dogodilo. 

Snage koje su se do 1963. okrenule protiv Kennedya bile su jednostavno enormne. 

Zapravo, kad se pogleda iza kulisa, sve su one bile ista organizacija koju kontrolira 

šačica ljudi. To će postati jasno kada pogledamo koje su organizacije radile zajedno 

na ubojstvu Johna F. Kennedyja (Slika 14 na sljedećoj stranici). 

Izrael, Mossad i Antiklevetnička liga 

Izrael nije dom židovskog naroda. Nemojmo ovdje birati riječi. Nemamo više vremena 

za okolišanje. Izrael je baza za teroriste koji su stvorili i kontroliraju tu državu 

kako bi, u korist kuće Rothschild i Elite, upravljali svjetskom mrežom terorizma i 

manipulacije. To je razlog zašto je stvorena nakon rata, i utjecaj njenog obavještajnog 

organa, Mossada, toliko je ogroman (za tako malenu zemlju) zato što je Mossad zapravo 

obavještajna agencija Rothschilda-Rockefellera-Svjetske Elite, dok se pošteni 

židovski narod koji živi u Izraelu (ogromna većina) iskorištava za to kao nedužan 

paravan, dimna zavjesa. 

[sto je, također, vrijedilo i za patnje Židova u nacističkoj Njemačkoj, što je bilo 

rezultat dovođenja nacista na vlast manipuliranjem koje su, pored ostalih, provele 

„židovske" financijske i političke sile. Način na koji je židovskom narodu smješteno 

da izgleda kriv upravo je nevjerojatan. Nepravedno je opisivati cijelu stvar kao Židov 

sku zavjeru, kao što rade neki autori. Ona to nije. Golema većina židovskog naroda 

žrtve su, a ne počinitelji, događaja koje opisujem. Oni koji kontroliraju Izrael, a ne 

Židovi kao narod, medu onima su koji stoje iza zavjere, na što neki hrabri rabini i 

drugi Židovi imaju hrabrosti ukazivati. 

Mossad su poput, same države Izrael, stvorile skupine kao što je Sternova banda i 

druge, koje su terorizmom zatirale Palestince nakon rata, pod financijskim i političkim 

vodstvom dinastije Rothschild. Na čelu toga bio je Lord Victor Rothschild, bivši 

britanski tajni agent i špijun KGB-a. Prema knjizi Simona Schame Dvojica Rothschilda 

i zemlja Izrael (Two Rothschilds And Vie Land Of Israel; Collins, London, 1978.), 

dinastija Rothschild bila je kupila 80% teritorija Izraela. Oni su također platili troškove 

ranih naseljenika, manipuliranjem doveli do Balfourove deklaracije iz 1917. 

kojom je Izrael priznat kao židovska domovina, financirali naciste i stvorili Mossad 

i terorističko podzemlje u Palestini. Izrael su osnovali, i cijelo vrijeme kontroliraju, 

Rothschildi i ostatak Elite. Prevara sa „židovskom domovinom" samo je dimna zavjesa, 

a židovski narod je pijun u igri. Vođe i sudionici u toj terorističkoj mreži kasnije 

su postali vode i premijeri novog Izraela. To su ljudi poput Davida Ben-Guriona, 

Menachema Begina, Yitzhaka Rabina, i Yitzhaka Shamira, vode Mossadovog odreda 

za atentate u vrijeme Kennedyjevog ubojstva. Antiklevetnička liga je Mossadova 

(Rothschildova) fasada u Sjedinjenim Državama i šire. Kao što smo vidjeli, razvila se 

iz organizacije osnovane prije Prvog svjetskog rata kako bi kao „antisemita" oznaci

istina ce vas osioooani 

skrivena 

ruka 

1843. Mnogi od njegovih govornika otvoreno su podržavali ropstvo tijekom Američkog 

građanskog rata, i on potajno podržava i kontrolira Ku KIux Klan. Danas taj isti 

B'nai B'rith nastoji etiketirati crnačke vođe kao „antisemite" i rasiste! 18 

Kriminalna mreža Meyera Lanskog 

la jednog njujorškog policijskog komesara odlučnog u namjeri da uništi gangstere. 

Do današnjeg dana Antiklevetnička liga (ADL) radi, uglavnom u tajnosti, na osudi 

vanj u kao „antisemita" svakoga tko se približi istini. Bivši Mossadov agent Victor 

Ostrovsky potvrdio je sve to u svojim knjigama Pomoću obmane (By Way Of Deception) 

i Druga strana obmane ( r Ihe Other Side Of Deception), koje opsežno razotkrivaju 

razmjere Mossadovih operacija širom svijeta i, kako ih on zove, „judeonaciste" koji 

kontroliraju Izrael i Mossad. ADL ima strahovit utjecaj, pa čak i kontrolu, nad srednjostrujaškim 

medijima putem drugih dijelova Elitine mreže. Kao i Mossad, radije 

koristi druge ljude i organizacije kao fasade za svoje aktivnosti, kako nitko ne bi znao 

odakle zaista potječe motivacija za priče, napade i atentate. Mossad („Institucija za 

obavještajni rad i specijalne zadatke") je briljantan u odvraćanju pažnje od vlastite 

odgovornosti stvaranjem žrtvenih jarčeva koji će preuzeti krivnju - „lažnih zastava 

kako ih zovu rječnikom obavještajaca. ADL, koji je dio B'nai B'ritha, ima sjedište na 

Trgu Ujedinjenih naroda u New Yorku. B'nai B'rith znači „Sinovi zavjeta" i osnovan je 

Meyer Lansky bio je odan Izraelu, a time i Rothschildima. Njegova mreža odigrala je 

ključnu ulogu u opskrbljivanju oružjem i financijskim sredstvima terorističkih skupina 

Rabina, Begina, Ben-Guriona, Shamira i drugih, dok su oni puškama i podmetanjem 

bombi stvarali državu Izrael. Kasnije je postao veliki dobavljač iste robe za 

Izrael. Lansky, Mossad, Antiklevetnička liga i Izrael bili su kao jedno. Morris Dalitz, 

intiman prijatelj Lanskog u njegovoj gangsterskoj mreži, dobio je godišnju nagradu 

„Baklja slobode" Antiklevetničke lige. Njegove terorističke aktivnosti nisu smatrali 

toliko važnim kao njegove doprinose Izraelu i Antiklevetničkoj ligi. U stvari, njegove 

terorističke aktivnosti u korist ADL-a možda su mu donijele odlučujuće glasove. 

Svaki put kad bi u Sjedinjenim Državama zagustilo, Lansky bi pobjegao u Izrael, i 

na kraju se tamo trajno naselio. Lansky (Izrael) je dugo tajno pratio Johna Kennedya 

i, naravno, Lansky je mrzio obitelj Kennedy zbog svog sukoba s ocem Joeom. Lanskyev 

pomoćnik sa Zapadne obale po imenu Mickey Cohen stajao je iza upoznavanja 

Kennedya s filmskom zvijezdom Merilyn Monroe, nakon čega su oni započeli vezu 

o kojoj se danas mnogo govori. Posrednik u tom sastanku bio je Cohenov bliski prijatelj, 

zabavljač Joey Bishop, koji je bio član klike Franka Sinatre poznate kao „Čopor 

štakora". Ideja je bila iskoristiti Monroe za izvlačenje informacija od Kennedya 

o njegovom stavu prema Izraelu, ako postane predsjednik. Ona je kasnije, naravno, 

ubijena, iako je sređeno da to izgleda kao „samoubojstvo". Oni koji su je ubili također 

su ubili Kennedya. Mickey Cohen bio je Lanskyev čovjek u Hollywoodu, gdje je 

filmska industrija odavna bila propagandna mašinerija za plan Elite i njenu verziju 

„povijesti". Tako je i danas, promijenila su se samo imena. Cohen se također bio specijalizirao 

za seksualno kompromitiranje filmskih zvijezda i njihovo ucjenjivanje. Fin 

čovjek. On je bio još jedan od financijera i političkih manipulatora u korist židovskih 

terorističkih skupina i države Izrael. Ipak, siguran sam da bi „Bog" to odobrio. 

Jedan od Cohenovih bliskih suradnika bio je... Menachim Begin tadašnji vođa terorističke 

skupine Irgun. Jimmy „Lasica" Fratianno, vođa Mafije sa Zapadne obale, 

ispričao je o sastanku kojem je prisustvovao u Bel Airu za prikupljanje novca za 

Beginove teroriste: 

„Nakon (Cohenovog) malog govora, počinjemo se vrzmati po sobi i Mickeyev rabin 

upoznaje nas s tipom po imenu Menachim Begin, koji je vođa Irguna, podzemne 

organizacije u Palestini. Taj tip nosi crnu traku oko ruke i priča nam da je tamo 

tražen zato što je podmetnuo bombu u hotel od koje je poginulo gotovo stotinu 

ljudi. On je jebeni bjegunac." 19 

294

... / istino će vos osloboditi 

skriveno 

ruko 

Begin je, kao izraelski premijer, kasnije dobio Nobelovu nagradu za mir! Gary 

Wean, policijski inspektor u Policijskoj upravi Los Angeles, bio je zadužen za praćenje 

Cohenovih aktivnosti. U svojoj knjizi Evo ribe u sudnici {There's A Fish In The 

Courthouse, Wean potvrđuje priču o Marilyn Monroe te vezi Cohena i Begina: 

„U to vrijeme rabini su ih pritiskali svom snagom da iz Hollywooda izvuku svaki 

novčić koji mogu za Izrael. Begin je provodio više vremena viseći oko Cohena u 

Hollywoodu nego u Izraelu. Begin je očajnički želio znati kakvi su bili Kennedyevi 

planovi za Izrael ako postane predsjednik." 20 

Još jedan od Cohenovih suradnika i glavni teklić i agent Meyera Lanskog bio je 

Jack Rubinstein. On je danas poznatiji kao... Jack Ruby, čovjek koji je ubio Kennedyevog 

„žrtvenog jarca", Leeja Harveyja Oswalda. 

CIA 

Veze između ClA-e, mreža organiziranog kriminala i Mossada bezbrojne su, posebno 

među globalnim operacijama krijumčarenja druge u kojima to troje surađuju. Tijekom 

rata Amerikanci su iskoristili Meyera Lanskog i Mariju u planu poznatom kao 

Operacija podzemlje, i opće je poznato da su također bili iskorišteni u zavjerama za 

uklanjanje Fidela Castra s Kube, operaciji u kojoj je Jack Ruby također imao ulogu. 

Elementi Svjetske Elite unutar CIA-e i podružnica u 100%-tnom vlasništvu Svjetske 

Elite, Mossad, ista su organizacija. Prije, za vrijeme i nakon atentata na Johna i 

Bobbyja Kennedya ključni koordinator tih veza bio je izvjesni James Jesus Angleton, 

koji se u svojim ranim godinama obrazovao u Engleskoj u Chartridge Hali Houseu 

u Buckinghamshireu i Malvern Houseu u Worcestershireu. Unovačio ga je CIA-in 

prethodnik, Ured za strateške usluge (OSS), nakon što je otišao sa Sveučilišta lubanje 

i kostiju, Yalea. Godine 1947. pridružio se novoj CLA-i i napredovao do vrlo osjetljivog 

i ključnog položaja šefa CIA-ine protuobavještajne djelatnosti. Prema njegovom 

biografu Tomu Mangoldu, njegovi glavni pokrovitelji bili su Allen Dulles, CIA-in direktor 

kojeg je Kennedy otpustio, i Richard Helms, kojeg je direktorom CIA-e imenovao 

Lyndon B. Johnson nakon Kennedyevog ubojstva. Mangold kaže daje, praktično, 

Angleton imao toliko slobodne ruke da provodi svoje planove da nije bilo gotovo 

nikakvog nadzora ili kontrole nad njegovim aktivnostima. Sam je sebi bio zakon. To 

postaje vrlo važno za priču kada shvatimo da je jedna od Angletonovih glavnih uloga 

bila službena veza CIA-e sa združenim stranim obavještajnim službama... posebno s 

Mossadom (Rothschildima). Bio je šef CIA-inog ureda za komunikaciju s Izraelom! 

Pored toga, imao je duge u intimne veze s Davidom Ben-Gurionom, izraelskim premijerom, 

koji je prezirao Kennedya i doživljavao ga kao prijetnju postojanju Izraela. 

Kennedyev rat s CIA-om također je bio prijetnja postojanju Angletonovog položaja 

i političkog uporišta. Angleton je imao mnogo razloga da želi maknuti Kennedya s 

puta, ali najvažniji je bila njegova veza i vjerojatno kontrola od strane Izraela, koji je 

tada, kao i danas, kontrolirao velik dio CIA-inog djelovanja. Wilbur Crane Eveland, 

bivši savjetnik CIA-e i član osoblja za planiranje politike u Bijeloj kući i Pentagonu, 

rekao je: 

„Na temelju svojih ratnih veza izOSS-a sa židovskim skupinama otpora smještenim 

u Londonu, James Angleton dogovorio je sporazum o operacijsko-obavještajnoj 

razmjeni s izraelskim Mossadom, na kojeg se CIA velikim dijelom oslanjala u pogledu 

svojih obavještajnih podataka o arapskim zemljama." 21 

Tako mi svega, Idadim se da su ti obavještajni izvještaji bili sasvim nepristrani! 

Lord Victor Rothschild 

Ovdje također postoji i britanska veza koju treba uzeti u obzir. Dok je radio u Londonu 

za OSS, James Angleton postao je blizak prijatelj špijuna Kima Philbya, i radio 

je s lordom Victorom Rothschildom, „petim čovjekom" u špijunskoj mreži Philbyja, 

Burgessa, Macleana i Blunta. Lord Rothschild, prijatelj Winstona Churchilla, bio je 

u stvari daleko više od „petog čovjeka". On je povlačio konce britanske obavještajne 

službe, te je kontrolirao i bio agent Mossada 22 

i predani manipulator u korist kuće 

Rothschild i Svjetske Elite. Kad je OSS 1944. Angletona rasporedio u Rim, Rothschildi 

su mu dali kontakte u tamošnjem židovskom podzemlju. 23 

Angleton je također 

bio prijatelj britanskog obavještajnog agenta Petera Wrighta, čovjeka iza knjiga 

Njihov posao je varanje (Their Trade Is Treachery) i Hvatač špijuna (Spycatcher), koje 

je predložio i organizirao lord Rothschild. Knjige su kao „petog čovjeka" imenovale 

bivšeg šefa MI5, sir Rogera Hollisa, odvlačeći tako pažnju od Rothschilda. Wrightovu 

tvrdnju daje Hollis bio sovjetski špijun, Angleton je potvrdio u Rothschildovu korist. 

Angleton je bio Rothschildov dužnik zbog ranijih usluga i podrške. Veza Britanaca 

(Rothschilda) s Angletonom i klikom CIA-e/Mossada bila je od temeljne važnosti. 

Rothschild je imao snažne veze sa svim uključenim stranama; britanskom obavještajnom 

službom, Mossadom, CIA-om s njenim direktorom protuobavještajnog odjela 

Jamesom Jesusom Angletonom, i drugim kontaktima na najvišim razinama Elite u 

Sjedinjenim Državama. 

Lord Victor Rothschild bio je glavni pokretač i organizator izraelskog programa 

nuklearnog naoružanja koji je Kennedy želio zaustaviti. Nekoliko mjeseci nakon nastanka 

Izraela, Rothschild i njegov bliski prijatelj, Chaim Weizmann, osnovali su poseban 

odjel za nuklearnu fiziku u Rehovothu. Nazvan je po Weizmannu, vodi britanskog 

cionizma i prvom predsjedniku novog Izraela. Weizmann je također bio ključni 

manipulator iza Balfourove deklaracije, pisma koje je britanski ministar vanjskih 

poslova Arthur Balfour 1917. poslao stricu Victora Rothschilda, Walteru, potvrdivši 

britansku podršku židovskoj državi u Palestini. Victor Rothschild u tajnosti je prikupljao 

informacije za nuklearne znanstvenike u Weizmannovom institutu od istraživača 

i stručnjaka iz cijelog svijeta, uključujući Alberta Einsteina, člana Britanskog 

296

skrivena 

ruka 

udruženja atomskih znanstvenika, te matematičara i filozofa Bertranda Russela, koji 

je, zajedno s Einsteinom, pomogao u stvaranju Konferencija u Pugwashu o nuklearnom 

oružju. 21 

U svojoj knjizi Peti čovjek, Roland Perry piše: 

„San o izraelskoj bombi bio je zaista ambiciozan, ali je poticao Rothschilda da bude 

u toku sa svim nuklearnim stvarima, kako bi mogao prenositi podatke Weizmannovom 

institutu, koji je planirao nuklearni reaktor u Dimoni u pustinji Negev. Pod 

izmijenjenom izlikom zabrinutosti zbog širenja i opasnosti od nuklearnog oružja, 

bio je u mogućnosti održavati kontakte s odgovarajućim znanstvenicima širom 

svijeta." 25 

Na taj način, Rothschild je imao pristup Projektu Manhattan koji je doveo do 

atomskog napada na Japan, i bio je suradnik Klausa Fuchsa, njemačkog fizičara koji 

je kasnije smješten u zatvor zato što je odavao nuklearne tajne Sovjetskom Savezu. 

Rothschildi, koji su radili istu stvar, izvukli su se nekažnjeno. Njegova vodeća uloga, 

s novcem i informacijama, u stvaranju izraelskog nuklearnog oružja javno je nagrađena 

1962. kada je Rothschild proglašen počasnim članom Weizmannovog instituta. 

Shimon Peres, koji je postao izraelski premijer nakon ubojstva Yitzhaka Rabina 1995., 

radio je s Rothschildom na uvjeravanju Francuza da sagrade nuklearno postrojenje 

u Dimoni. Francusko krilo dinastije Rothschild imalo bi golem utjecaj na francusku 

vladu. Peres, koji je tada bio ministar obrane, obećao je da će zauzvrat podržati 

Francuze i Britance u njihovim naporima da povrate Sueski kanal od egipatskog 

predsjednika Nassera, nešto što je Izrael ionako želio da se dogodi! 26 

Peres i Asher 

Ben-Natan, Mossadov agent u ministarstvu obrane, potpisali su supertajni sporazum 

s Francuzima i francuskim premijerom Bourgès-Maunouryem. 27 

Roland Perry piše: 

,,U njemu, Francuzi su obećali da će izgraditi moćan reaktor od 24 megavata i pružati 

tehnička znanja o njegovom upravljanju i nešto uranija. Za tajni dogovor znalo 

je samo oko dvanaest ljudi, uključujući Rothschilda, i s dobrim razlogom. Sitnim 

slovima u dokumentu dopušteno je uključivanje opreme koja će Izraelcima omogućiti 

proizvodnju nuklearnog goriva upotrebljivog za oružja. 

Francuski građevinski inženjeri započeli su 1957. gradnju dvokatnog reaktora u Dimoili 

na rubu pustinje Negev, koji se tajno nastavljao još šest katova ispod zemlje. 

Podzemna konstrukcija bila je mjesto na kojem će se izrađivati nuklearna oružja." 28 

To je bio nuklearni program, Rothschildovo djelo koje je predsjednik Kennedy želio 

okončati. Tako imamo lorda Victora Rothschilda (čovjeka koji je stajao iza primjene 

Uredbe 18b pri zatvaranju ljudi bez suđenja zbog razotkrivanja Drugog svjetskog 

rata kao prevare) s nizom razloga da želi maknuti Kennedya s puta. Također je bio 

blisko povezan sa svim ljudima i organizacijama koje su izvršile atentat na predsje- 

dnika. U vrijeme Kennedyeve smrti Rothschild je radio za Shell Oil, ali to je mjesto 

bilo fasada za njegove tajne manipulacije i smicalice unutar britanske obavještajne 

mreže u korist Elite. Kuća Rothschilda bila je duboko umiješana u atentat na Kennedya, 

u što nimalo ne sumnjam. 

Permindex 

Ta kompanija bila je središnji dio u koordinaciji između Mossada, CIA-e i Lanskyeve 

mreže. U njenom upravnom odboru bio je Clay Shaw, CIA-in operativac kojeg je za 

atentat na Kennedya optužio okružni tužitelj New Orleansa, Jim Garrison, kao što je 

prikazano u filmu JFK. Zbog toga što je Shaw bio povezan s Permindexom, osovinom 

cijele zavjere, Garrison je bio izvrgnut neviđenom blaćenju. Shaw je također bio direktor 

International Trade Marta, i u odboru te kompanije bio je Edgar Stern ml., čiji su 

roditelji bili glavni financijski podupirači izraelskog lobija u SAD-u. 29 

Sternovi su bili 

među Shawovim najbližim prijateljima, i on je također bio povezan s Lanskyevom 

kriminalnom mrežom. 

Permindex (skraćeno od Permanent Industrial Expositions) bio je tvrtka-kći kompanije 

zvane CMC, koju je 1961. osnovao istočnoeuropski Židov Georges Mandel, 

koji je sebe zvao Giorgio Mantello. Njena paravanska djelatnost, kao i Permindexa, 

bila je predstavljanje poslovnih izložbi. Jedan od njegovih najvećih dioničara bila je 

Banque De Credit International (BCI) sa sjedištem u Elitinom uporištu Ženevi. Tu 

je banku osnovao rabin Tibor Rosenbaum, dugogodišnji direktor Mossada 30 

za financije 

i opskrbu. Rosenbaum je također bio međunarodni potpredsjednik Svjetskog 

židovskog kongresa, suosnivač Svjetskog cionističkog kongresa i direktor Židovske 

agencije u Ženevi, nasljednice Ureda za oslobođenje Palestine, koordinatora židovskog 

terorizma protiv Arapa i Britanaca u Palestini. Dnevni list Haaretz, jednom je 

objavio „Tibor Rosenbaum je Izrael". Blisko je surađivao s Rothschildima (uključujući, 

nesumnjivo, i lorda Victora), i zajedno s barunom Edmondom od Rothschilda, 

francuskim aristokratom, osnovao je Israel Corporation koji je u inozemstvu tražio 

novac za izraelske razvojne projekte, tako omogućujući da se njegov porezni novac 

troši na financiranje vojske. 31 

Među imenima koje je Rosenbaum sponzorirao bio je „financijer" i Lanskyev perač 

novca od droge, Bernie Cornfield. 32 

Kroz Rosenbaumovu banku Lanskyeva je 

kriminalna mreža prala većinu svog novca u Europi. Tako su radili i Mossad i CIA. 33 

Predsjednik uprave Permindexa bio je bojnik Louis M. Bloomfield, predani podupirač 

Izraela. Sjedište Permindexa bilo je u njegovom rodnom gradu Montrealu u 

Kanadi, prije nego što je preseljeno u Rim, gdje je CIA-in James Angleton imao bezbrojne 

veze u obavještajnim krugovima i podzemlju. Bloomfield je bio uključen u 

Operaciju podzemlje, zajedničku operaciju američke obavještajne službe s Lanskim i 

Mafijom, dok je on radio za britansku protuobavještajnu elitu za vrijeme rata, Upravu 

za specijalne operacije (SOE). Operacija podzemlje bila je vođena iz Rockefeller 

centra u New Yorku. Bloomfieldov šef bio je sir William Stephenson, koji je organi- 

298

. i istino će vos osloboditi 

skriveno 

ruko 

zirao britanske obavještajne operacije u Sjedinjenim Državama prije rata i također 

je bio povezan s Lanskim, Mossadom i Rockefellerima. 3 ' 1 

Priča se da je Stephenson 

lik na kojem se temeljio James Bond. Operacija podzemlje kasnije je postala središte 

za operacije krijumčarenja oružja židovskom terorističkom podzemlju u kojem su 

Stephenson, Bloomfield i Victor Rothschild igrali ključne uloge. S Bloomfieldom su u 

tome radili Meyer Lansky i Samuel Bronfman iz obitelji kanadskog podzemlja. 

Kompaniju koju je osnovala Uprava za specijalne operacije Williama Stephensona 

danas znamo kao Hollinger Grupu, i kontroliraju Kanađanin i vodeći bilderbergovac 

Conrad Black, vlasnik globalnog medijskog carstva koje uključuje novine London 

Telegraph i Vie Jerusalem Post. U upravi Hollinger Grupe nalazi se niz bilderbergovaca 

i članova CFR-a/TC-a, uključujući Henrya Kissingera i lorda Carringtona. To 

je još zanimljivije kada znamo da je Permindexov predsjednik uprave i agent SOE, 

Louis Bloomfield, zapravo bio frontmen i odvjetnik za kanadsku obitelj Bronfman, 

koja se obogatila krijumčarenjem alkoholnih pića za vrijeme prohibicije i općenito 

gangsterskim aktivnostima. Banda Bronfman bila je bliska s ocem Conrada Blacka, 

još jednim trgovcem pićima i obavještajnim agentom SOE, a Bronfmani su stari financijski 

podupirači i članovi Mossadovog paravana, Antiklevetničke lige. 

Bloomfield je Clava Shawa upoznao dok je ovaj drugi služio u Uredu za strateške 

usluge (OSS) za vrijeme rata, organizaciji kojoj je Bloomfield također bio dodijeljen. 

Shaw je živio u Londonu i postao je prijatelj premijera Winstona Churchilla (Kom. 

300), čiji je osobni savjetnik bio... sir William Stephenson. Za OSS je u Londonu u to 

vrijeme također radio James Jesus Angleton, šef CIA-ine protuobavještajne djelatnosti 

i ureda za komunikaciju s Izraelom u vrijeme kad je Kennedy ubijen. A tko je bio 

čovjek koji je kontrolirao britansku obavještajnu službu u tom istom razdoblju Lord 

Victor Rothschild, još jedan blizak prijatelj Churchilla, čovjek iza izraelskog projekta 

nuklearnog oružja i jedan od ključnih ljudi iza stvaranja Izraela. Rothschild je poznavao 

Shawa, Bloomfielda, Stephensona, i Angletona, koji su bili dio urotničkog tima za 

atentat na Kennedya. Bilo izravno ili preko te grupe, Rothschild je morao znati Meyera 

Lanskog ili imati načina da s njime komunicira. Rothschildove veze s Mossadom 

i Izraelom bile su od temeljne važnosti. On je bio u središtu židovskih terorističkih 

i obavještajnih skupina koje su stvorile Izrael. Jedna od tih obavještajnih skupina, 

Hammah ili Hammah „B", terorističko krilo, postala je ono što znamo pod imenom 

Mossad. 35 

Interna obavještajna agencija samih Rothschilda, koja je djelovala od ranih 

dana dinastije Rothschild, također se ujedinila s Mossadom. 

Bloomfield i Shaw još jednom su se našli zajedno u upravi Permindexa i zajedno 

su radili na njegovoj paravanskoj djelatnosti, postavljanju poslovnih izložbi širom 

svijeta. Predsjednik Kennedy je 22. studenog 1963. bio na putu da održi govor u novootvorenom 

trgovačkom centru Dallas Trade Martu, no tada je ubijen. Taj zakazani govor 

u trgovačkom centru bio je razlog zašto je njegova automobilska povorka prošla kroz 

Dealeyev trg gdje su ispaljeni fatalni hici. Slučajnost Nekako mi se čini da ne. 

Francuska obavještajna agencija 

Smrt predsjednika Kennedya i brojne pokušaje atentata na francuskog predsjednika, generala 

Charlesa DeGaullea, organizirala je ista organizacija pod kontrolom Rothschilda 

- Mossad. Jedan od pokušaja atentata na DeGaullea ovjekovječen je u „romanu" Fredericka 

Forsytha, Dan šakala (The Day Of The Jackal). Zanimljivo, u tom istom razdoblju 

postojala je teroristička skupina poznata kao Židovska protukomunistička liga ili JACL, 36 

i ta je skupina surađivala s odmetnutom „ćelijom" unutar francuske obavještajne službe 

zvanom OAS. 

OAS, koji je uživao podršku Izraela i ClA-e, bila je skupina koja je izravno stajala iza 

pokušaja ubojstva DeGaullea. Suprotstavljali su mu se zbog davanja nezavisnosti Alžiru, 

što su oni shvaćah kao izdaju Francuske. Tome su se također protivili Izrael i Mossad, i 

oko toga su se pitanja često sukobljavali s Kennedyem, koji je kao mladi senator podržavao 

alžirsku neovisnost. Još jednom se razotkrivaju bezbrojne povezanosti. Tijekom 

Drugog svjetskog rata CIA-in šef ureda za komunikaciju s Izraelom, James Jesus Angleton, 

služio je kao američki časnik za vezu s francuskom obavještajnom službom SDECE, i 

održavao je brojne kontakte s njihovim operativama koji su dijelili njegovu ljubav prema 

Izraelu. Također je imao jake veze s korzikanskom Mafijom u Francuskoj koja je surađivala 

s Lanskyevom kriminalnom mrežom. Droge koje je korizikanska Mafija proizvodila 

u marsejskim laboratorijima Lansky i Angletonova CIA dopremali su do američkih ulica. 

Izrael i Mossad rijetko sami radi svoje prljave poslove a, kad smo već kod toga, niti CIA. 

Bivši francuski obavještajni agent i diplomat rekao je Michaelu Collinsu Piperu, autoru 

knjige Konačni sud, da je Mossad iskoristio francuski tim za atentat na Kennedya: 

„Čak i CIA kupuje usluge obavještajne zajednice (sviđa im se francuski stil) za svoje 

prljave poslove. Desnica ne zna što radi ljevica.Tim za zataškavanje ne zna tko izvršava. 

A izvršitelje ne zanimaju posljedice njihove misije. Uopće ih nije briga." 3 ' 

Obavještajni agent rekao je da je Yitzhak Shamir, tadašnji vođa Mossadove jedinice 

za atentate i kasnije izraelski premijer, dogovorio da francuski tim ubije Kennedya 

u suradnji s pukovnikom Georgesom deLannurienom, zamjenikom direktora francuske 

obavještajne službe. Kako je Collinsov doušnik rekao: 

„Nije slučajno, na sam dan kad je francuski tim likvidirao predsjednika, da je u Langleyu 

(središnjici CIA-e), na sastanku s Jamesom Jesusom Angletonom, Mossadovom 

krticom - bio de Lannurien." 38 

Zanimljivo, Shamir ništa od toga nije spomenuo u svojoj „autobiografiji" Rezimiranje 

(Summing Up). U njoj kaže da je Mossad predstavljao „poštenje" i „moralne 

standarde". 39 

Ne, ne šalim se. Shamir također kaže da je za atentat na Kennedya saznao 

„sa zapanjenošću i nevjericom" te je nekako znao da će odsad sve biti drugačije. 

40 Hm, oprosti Yitzhak, ali zar to nije i bio cilj

... /' istina će vas osloboditi 

sKnvena 

ruKa 

New Orleans 

U zavjeri je važan bio i grad New Orleans. U njemu je čovjek po imenu Guy Bannister, 

bivši agent FBI-a i Mornaričke obavještajne službe, vodio „detektivsku agenciju", 

paravan za CIA-in obavještajni rad. Prema bivšem CIA-inom unajmljenom agentu 

Robertu Morrowu, koji je bio u blizini operacije u New Orleansu, Bannisteru je izravno 

bio nadređen... Clay Shaw, direktor Permindexa i jedini čovjek optužen na sudu 

za Kennedyevo ubojstvo. Optužbe je oslobođen zahvaljujući ubojstvima i zastrašivanju 

ključnih svjedoka, jedan od Bannisterovih bliskih prijatelja bio je A. I. Bosnick, 

glavni lik u njuorlinskom uredu Mossadove fasade, Antiklevetničke lige. Bannisterov 

ured na adresi 544 Camp Street u New Orleansu također je bio neformalan ogranak 

odmetnute francuske obavještajne ćelije, OAS-a, koji je dao ubojice za Mossad i CIAu 

u Dallasu. OAS-ov predstavnik koji je djelovao iz Camp Streeta bio je plaćenik 

Jean Souetre, koji je imao veze sa saveznicima Meyera Lanskog u korzikanskoj Mafiji. 

Jedan CIA-in dokument koji je 1977. otkrila istraživačica Mary Ferrell iz Dallasa, 

otkrio je da je francuska obavještajna služba pokušavala locirati Souetrea, OAS-ovog 

terorista, zato što su ga smatrali prijetnjom po život Charlesa DeGaullea. U dokumentu 

datiranom 1. travnja 1964. navedena su neka od mjesta na kojima je viđen Souetre. 

Tvrdi se da je bio u Fort Worthu ujutro 22. studenog 1963. (kao i Kennedy) i da 

je također bio u Dallasu to isto poslijepodne kad je Kennedy ubijen. Unutar 48 sati od 

atentata, tvrdi se u dokumentu, Souetre je uhvaćen u Teksasu i izbačen iz Sjedinjenih 

Država. 41 

Souetre je rekao daje čovjek o kojem govori dokument zapravo drugi francuski 

ubojica, imenom Michel Mertz, koji je, tvrdi Souetre, koristio njegovo ime. 

Preko Bannisterovog je ureda Leeju Harveyu Oswaldu, koji je i sam bio CIA-in 

tajni agent, bez njegovog znanja namješteno da bude žrtveni jarac. CIA mu je ispričala 

lažnu priču i naložila mu da se izdaje za prokastrovskog komunista, bez ikakva 

objašnjenja. Čini se da je plan A bio uvjeriti javnost kako je Oswald ubio Kennedya 

iz podrške Castru. Moguće je da je Oswalda financirala Antiklevetnička liga. Sigurno 

je da je plan da se Oswalda javnosti predstavi kao Castrovog pristalicu imao podršku 

medija pod ADL-ovom kontrolom. Podružnica NBC televizije i radija u New 

Orleansu, WDSU, intervjuirala je Oswalda o njegovim „prokumunističkim, prokastrovskim" 

gledištima u kolovozu 1963. i onda predala snimku FBI-ju. Također su ga 

pozvali na raspravu o Castru i snimili kako dijeli prokastrovske letke u Dallasu. Zašto 

je Oswald uživao toliku medijsku pažnju u mjesecima prije atentata na Kennedya 

Možda odgovor leži u činjenici da je WDSU bio u vlasništvu obitelji Stern, vrlo bliskih 

prijatelja Claya Shawa i velikih podupirača Izraela i Antiklevetničke lige. Nakon 

atentata, WDSU-ove intervjue s Oswaldom odmah je na nacionalnoj razini objavio 

NBC, pruživši tako podršku ideji da je Oswald bio „samostalni luđak" koji je ubio 

Kennedya iz podrške Castru. (Johann Rush, mladi kamerman koji je snimio Oswalda 

kako dijeli letke, pojavio se 30 godina kasnije kao „stručnjak" čije je „izoštrenje" Zapruderovog 

filma navodno „dokazalo" da je Oswald bio jedini ubojica!)' 12 

Policijska klopka 

Na temelju izvrsnog istraživanja u knjizi Final Judgement, čini se da su Dallas i Dealeyev 

trg bili puni različitih ljudi i skupina koje su, nakon događaja, istražitelji mogli 

povezati s atentatom. To je učinjeno kako bi se pružilo što više mogućih ubojica i 

scenarija za istražitelje, kako bi se voda što više zamutila. Radi se o klasičnoj taktici 

odvraćanja pažnje. Samo je šačica njih na mjestu događaja, ubojice Mossadovog/CIAinog/OAS-ovog 

ZR-Rifle tima, znala da je plan ubiti Kennedya. Ostali su bili tamo iz 

drugih razloga, i među tim skupinama, čini se, bio je CIA-in tim koji je vjerovao da se 

planira izvesti lažan pokušaj atentata na predsjednika. Zamisao je, kako su oni mislili, 

bila da se za pokušaj okrivi Castro i u Americi izazove toliki bijes da bi Kennedy morao 

odbaciti svoj plan za postizanje neke vrste mira s Kubom ili bi, u idealnom razvoju 

događaja, mogao čak biti prinuđen pokrenuti invaziju i ukloniti Castra. Vjerojatno 

je da je CIA-in E. Howard Hunt, sa svojom povezanošću s katastrofom u Zaljevu 

svinja i kubanskim skupinama otpora protiv Castra, bio u jednom od tih CIA-inih 

timova za „lažni atentat", možda čak i njegov vođa. Ako je ta priča istinita, nitko nije 

bio iznenađen više od Hunta i njegovih suradnika kada je Kennedy stvarno ubijen, i 

u CIA-in Huntov tim gotovo je sigurno bio uključen Lee Harvey Oswald. To je misija 

koja je Oswaldu navodno bila dodijeljena prije nego što se počeo javno predstavljati 

kao prokastrovski komunist, iako to nipošto nije bio. Priča o CIA-inom timu za „lažni 

atentat" u Dallasu ispričana je Garyu Weanu, bivšem pripadniku kriminalističke 

obavještajne skupine odreda policije u Los Angelesu. Wean je svog doušnika upoznao 

preko dalaskog šerifa Bilia Deckera, koji je rekao: 

,,U Dallasu je čovjek kojeg već dugo poznajem. On zna cijelu istinu o Oswaldovoj 

umiješanosti. Nasmrt se boji otići u policijsku upravu u Dallasu ili FBI. Negdje je 

došlo do strašne prevare i svi se boje svih ostalih. 

Ne bi vjerovao kakvim su ludim sumnjama i optužbama imbecili iz D. C.-a zasuli sve 

policijske organe na Jugu i kakav je kaos to izazvalo." 43 

Kasnije je Wean upoznao Deckerovog doušnika, ali ga je spominjao samo kao ,,Johna". 

Weanu je rekao da je E. Howard Hunt (koji je kasnije postao jedan od provalnika 

u Watergate) informirao Oswalda da sam Kennedy nije svjestan plana lažnog 

atentata, ali da su visoko rangirani pripadnici kabineta za njega znali. Oswaldu je 

rečeno da će pobjeći iz zemlje nakon lažnog „atentata", ali da će mu biti dopušten 

povratak nakon što Castro bude uklonjen. 44 

Tako je Oswald mislio da je atentat bio 

zamišljen tako da propadne i sigurno je odmah nakon što je Kennedy ubijen shvatio 

da mu je namješteno da preuzme krivnju. Obavještajne agencije ne djeluju kao jedan 

entitet, koriste podjelu na ćelije kako bi osigurale da različiti elementi nemaju pojma 

što rade drugi. Gary Wean nije otkrio „Johnov" identitet iz očiglednih razloga, ali 

nakon 1991. mogao je to učiniti bez opasnosti. „John" je bio senator John Tower, koji 

302 

303

. / istina ce vas osioooaiti 

sKrivena 

ruKa 

je 1961. postao prvi republikanac u tom stoljeću koji je u Teksasu osvojio mjesto u 

senatu. Tower je bio čvrsti podupirač i saveznik CIA-e tijekom cijele svoje karijere, i 

kasnije je pomogao u zataškavanju duboke umiješanosti Georgea Busha u Iran-Contra 

skandal razmjene oružja za drogu. Dana 5. travnja 1991. John Tower je poginuo u 

eksploziji svoga zrakoplova. 

Zataškavanje 

Zataškavanje je počelo od trenutka kad su ispaljeni fatalni hici, a zapravo su lažne priče 

bile dogovorene davno prije. Oswald je širom svijeta predstavljen kao samostalni 

ubojica koji je to učinio za Castra i Kubu. Oswald je, međutim, nakon svog uhićenja 

rekao da mu je bilo namješteno. Nije namjeravao otići tiho, pa ga je trebalo fizički 

ukloniti. Na scenu stupa Jack Ruby (Rubenstein), koji je upucao Oswalda iz neposredne 

blizine dok ga je policija „pratila" kroz javno mjesto nakon njegovog uhićenja. 

Ruby je prikazan kao dalaski vlasnik noćnog kluba koji je ubio Oswalda kako bi 

osvetio Kennedyevu smrt. Hm, ne bih baš rekao. Rubyev prvi telefonski poziv nakon 

njegovog uhićenja bio je upućen Alu Gruberu, bliskom suradniku Mickeya Cohena, 

pomoćniku Meyera Lanskog u Hollywoodu. Cohen je s Menachimom Beginom radio 

na stvaranju veze između Johna Kennedya i Marilyn Monroe koja je završila tako 

što je filmsku zvijezdu ubila ista ekipa. Gruber je stigao u Dallas kratko prije atentata 

na Kennedya kako bi posjetio Rubya, čovjeka kojeg nije bio vidio deset godina.' 15 

Rubyev 

odvjetnik na njegovom suđenju bio je Melvin Belli, prijatelj i odvjetnik Mickeya 

Cohena. 46 Potvrđen je barem jedan sastanak između Bellija, Cohena, i Begina. 47 

Jack Ruby je radio za Ala Caponea i proveo je veći dio svog života djelujući unutar 

mreže organiziranog kriminala, posebno za njenog šefa šefova, Meyera Lanskog. 

Ruby je bio prikazivan kao Mafijin čovjek kako bi se odvratila pažnja od njegovog 

pravog poslodavca - Lanskog. Njegova povezanost s Lanskim dovela je do Rubyevih 

veza s CIA-om, Izraelom i skupinama koje su se borile protiv Castra. Marita Lorenz, 

bivša agentica CIA-e, rekla je na saslušanju zbog klevete u koje su bili uključeni E. 

Howard Hunt iz CIA-e i novine The Spotlight, da se dan prije atentata na Kennedya 

u Dallasu sastala s Huntom i grupom drugih CIA-inih operativaca uključujući... Jacka 

Rubya. Hunt je, kako je rekla, financirao strogo povjerljivu operaciju o cilju koje 

ona nije znala ništa. Rečeno joj je da je njena uloga da služi kao „mamac". 48 No, ona 

je napustila Dallas i nije u tome sudjelovala. Čini se vjerojatnim da je Ruby, poput 

Oswalda, na kraju shvatio da mu je bilo namješteno. Njegova obitelj otpustila je njegovog 

odvjetnika, Melvina Bellija, nakon što je Ruby proglašen krivim i osuđen na 

smrt. Ali prije nego što se mogla čuti njegova žalba, Ruby je u zgodno vrijeme umro 

u zatvoru. 49 

Rubyeva smrt, ili barem nestanak, dogodila se nakon što je jasno dao do 

znanja da ima neke vrlo važne stvari za reći o Kennedyevoj smrti. Zatražio je od Earla 

Warrena, voditelja komisije koja je istraživala atentat, da ga se zbog njegove sigurnosti 

premjesti iz Dallasa u Washington kako bi ispričao svoju priču. Warren je odbio i 

priča nikada nije ispričana. Pitam se zašto. 

U svjetlu onoga što ste pročitali u ovoj knjizi, a posebno na posljednjih nekoliko 

stranica, pogledajmo sastav Warrenove komisije koja je zaključila da je Lee Harvey 

Oswald zaista radio sam. Warrenovu komisiju imenovao je Lyndon Baines Johnson, 

čovjek koji je postao predsjednik nakon Kennedyeve smrti. Primijenite li pitanje: 

„Tko je imao koristi" na Kennedyevo ubojstvo, onda je Johnson visoko na popisu. 

Osim toga, bio je blisko povezan sa svim drugim igračima koji su tim ubojstvom 

obilno profitirali. Johnson je imao dugogodišnje veze s Meyerom Lanskim i uzimao 

je mito od gangstera kao naknadu za političke usluge otkad je postao teksaški senator. 

Johnson je, kao što pojašnjava Final Judgement, bio megakorumpiran, i samo 

je zahvaljujući Elitinoj mreži izbjegao odlazak u zatvor na vrlo dugo vrijeme. Kad 

je Johnson zamijenio Kennedya, rat administracije protiv organiziranog kriminala 

odmah je bio ukinut. Johnson je također bio favorit i gorljivi podupirač Izraela. Opet, 

nakon što je Kennedy uklonjen, Johnson je brzo izmijenio američku neutralnu politiku 

na Bliskom istoku u politiku gotovo neograničene financijske i političke podrške 

Izraelu. Istraživač i autor Stephen Green u svojoj je studiji američko-izraelske politike 

o Johnsonovom razdoblju napisao sljedeće: 

„...tijekom tog vremena financijska podrška SAD-a Izraelu daleko je premašivala potpore 

bilo kojoj drugoj naciji u svijetu, po glavi stanovnika. A američka diplomatska 

podrška Izraelu u UN-u i drugdje nije bila ništa manje velikodušna." 50 

Johnson je također obrnuo Kennedyevu politiku povlačenja iz Vijetnama i taj je rat 

eksalirao, stoje uvelike koristilo operaciji krijumčarenja droge Lanskya, CIA-e i Mossada 

u jugoistočnoj Aziji i blagajnama proizvođača oružja i bankara. Johnson je brzo 

zaustavio Kennedyev plan izdavanja nekreditnog novca i obuzdavanja moći bankovnog 

kartela Saveznih rezervi. Lyndon Johnson, još jedan korupcionaš na položaju 

u Bijeloj kući, svim je sudionicima u Kennedyevom ubojstvu dao sve što su tražili 

kada je postao predsjednik nakon JFK-ove smrti. Johnson je bio čovjek čije je samo 

preživljavanje ovisilo o tome da istina o atentatu (i njegovoj umiješanosti) nikada ne 

postane poznata javnosti. To je bio isti čovjek koji je imenovao Warrenovu komisiju 

da utvrdi tko je ubojica! Među njenim članovima bili su: 

Predsjednik Vrhovnog suda SAD-a Earl Warren: Mason 33. stupnja i čovjek pod kontrolom 

mreža organiziranog kriminala, prema nekim istraživačima.To bi se svakako 

uklopilo u sliku. Warren je također bio blizak prijatelj istaknutog novinskog kolumnista 

Drewa Pearsona i, preko njega, još jednog kolumnista, Jacka Andersona. 

Pearson je pisao priče s ciljem odvraćanja pažnje od pravih ubojica. On je kroz svoje 

kolumne servilno podržavao Izrael, a njegov je biograf napisao:„Tijekom godina, 

Antiklevetnička liga pružila je ogromnu pomoć Pearsonu. Pružala mu je informacije 

koje nije mogao dobiti drugdje, podupirala njegove predavačke turneje, čak je i 

pomagala u širenju njegovog tjednog biltena". 

304


skrivena 

ruka 

Allen Dulles: Direktor CIA-e kojeg je Kennedy otpustio. Dulles je pomagao u financiranju 

i podršci boljševicima i Adolfu Hitleru, a Dullesova odvjetnička tvrtka 

pomagala je u rješavanju američkih poslova nacističkog kartela, I. G. Farbena. Bio 

je na čelu CIA-e tijekom njenog jezivog projekta kontrole uma MK Ultra, i bio je 

član Vijeća za vanjske poslove i Bilderberške skupine. Dulles je bio nacist po svojim 

stavovima i oduševljeno je podržavao eugeniku. 

John J. McCloy: U vrijeme Kennedyeve smrti i Warrenove komisije, on je predsjedao 

Vijećem za vanjske poslove. McCloy je također bio predsjednik Fordove zaklade i 

Chase Manhattan banke Davida Rockefellera. Bio je američki izaslanik na osnivanju 

Ujedinjenih naroda, član Komiteta 300, i pomogao je Jeanu Monetu (Kom. 300) u 

stvaranju Europske zajednice. Tijekom rata protivio se politici prihvaćanja predaje 

Japana bez bacanja atomskih bombi. Nakon rata, naredio je oslobađanje Hitlerovog 

bankara, Hjalmara Shachta, od njegove kazne za ratne zločine, kao stoje učinio 

i s drugim nacistima. 

Gerald Ford: Slobodni zidar 33. stupnja, član CFR-a, Bilderberške skupine i istočnog 

establišmenta (pod kontrolom Rockfellera i Elite). Bio je Nixonov potpredsjednik u 

vrijeme Watergatea. Nixonova prisilna ostavka dala je Fordu mjesto predsjednika 

i on je imenovao Nelsona Rockefellera na čelo „komisije" o sigurnosnim službama 

nakon Watergatea kako bi osigurao da se ništa konkretno ne poduzme. I nije. Dok 

je bio predsjednik, Ford je pisao senatoru Franku Churchu, predsjedniku Senatskog 

odbora za obavještajne službe, zahtijevajući da izvještaj odbora o zavjerama oko 

atentata u SAD-u, uključujući onu s JFK-om, ostane u tajnosti. 51 

Još jedan čovjek uključen u „istragu" o atentatu na Kennedya bio je J. Edgar Hoover, 

Slobodni zidar 33. stupnja i legendarni direktor i manipulator FBI-a. On je mrzio 

Kennedya, koji ga je namjeravao smijeniti nakon izbora 1964. Hoover je bio povezan 

i s Lanskim i s Antiklevetničkom ligom. Michael Milan, bivši Lanskyev suradnik i 

tajni agent FBI-a, rekao je: „Također sam znao da su J. Edgar Hoover i Meyer Lansky 

ponekad zajedno ručali. Gospodinu L.-om nikada nisu pravili racije, rijetko je dobivao 

pozive na savezni sud i općenito su ga puštali da na miru radi svoje poslove." 52 

Hoover je imao vrlo jake veze s Mossadovim paravanom, Antiklevetničkom ligom. 

Godine 1947. osnovana je zaklada u njegovo ime zahvaljujući novcu ADL-a. Prvi 

predsjednik Hooverove zaklade bio je rabin Paul Richman, vašingtonski direktor 

ADL-a. 53 

Hoover je također bio blizak prijatelj Louisa Bloomfielda, predsjednika paravana 

za Mossadove likvidacije, Permindexa! 

To su, dakle, ljudi koji su zaključili da je Oswald bio jedini ubojica! Štoviše, CIA-in 

odjel zadužen za suradnju s Warrenovom komisijom na istrazi bio je kontraobavještajni 

odjel pod kontrolom... Jamesa Jesusa Angletona, Mossadove krtice i glavnog 

organizatora atentata. Koordinator suradnje FBI-a i Warrenove komisije bio je William 

Sullivan, blizak prijatelj... Jamesa Jesusa Angletona. 

Zataškavanje se nastavilo do današnjeg dana knjigama i časopisima koje su financirali 

ubojice i njihovi nasljednici tvrdeći da su Kennedya ubili Mafija, Castro, KGB 

itd., itd. Svi oni služe kako bi dodatno zamaglili prave krivce, mrežu Izrael-CIA-Meyer 

Lansky-OAS koji su djelovali zajedno pod središnjim zapovjedništvom, vjerojatno 

pod dinastijom Rothschild. Mislite li da mediji nisu dovoljno kontrolirani da se istina 

može skrivati od javnosti duže od trideset godina Kao što kaže bivši Mossadov agent 

Victor Ostrovsky: 

„(Shvatio sam) daje okupacija medija u Sjevernoj Americi završena. U temama koje 

se tiču Bliskog istoka općenito, a posebno Izraela, više ne postoji slobodni tisak... 

Oduvijek sam znao da postoje dvostruki standardi kada se radi o pokrivanju tema 

koje su važne židovskoj zajednici. Međutim, nisam znao koliko licemjerna ta zajednica 

i mediji koji joj leže pred nogama mogu biti. Znao sam da su gotovo sasvim 

zavladali filmskom industrijom i da drže Washington u čvrstom stisku... Sada su, 

kroz zastrašivanje i dvoličnost, očigledno preuzeli velike dijelove američkih medija. 

Svi vi koji ste to cijelo vrijeme znali, a šutjeli ste, i vi koji sada šutite - sramite se." 5 ' 1 

Urednik časopisa Life, Richard Billings, vodio je žestoku kampanju diskreditiranja 

istrage Jima Garrisona o atentatu, kao što je Garrison dokumentirao. Billings je kasnije 

bio u Odboru Zastupničkog doma za atentate, zajedno s njegovim direktorom, 

G. Robertom Blakeyem, suradnikom prijatelja Meyera Lanskog, Morrisa Dalitza. 

Zaključak odbora: „to je učinila Mafija". Organizacija Time-Life kasnije se ujedinila 

s Warnerom i stvorila medijsko carstvo Time-Warner. To je organizacija pod kontrolom 

Elite koja je sada vlasnik Turner Broadcastinga i njegovog kanala za globalne 

„vijesti", CNN-a. Warner Brothers je preuzela kompanija pod nazivom Seven Arts 

koju je osnovao agent Meyera Lanskog, Louis Chesler, koristeći ju za pranje gangsterskog 

novca. Kad je Seven Arts dobio kontrolu nad Warnerovim studijima, velike 

blokove dionica te kompanije bili su u vlasništvu Investors Overseas Servicea Berniea 

Cornfielda, frontmena za Rothschilde i Mossadovog rabina Tibora Rosenbauma, 

pokrovitelja Permindexa. Godine 1993. Bronfmani (gangsterska obitelj koja je kontrolirala 

šefa Permindexa, Louisa M. Bloomfielda) kupili su kontrolni paket dionica 

Time-Warnera. Kako je, onda, fascinantno što je film JFK Olivera Stonea, kojim je 

„razouoivena" istina o atentatu na Kennedya, distribuirao Warner Brothers. Stoneov 

film, mješavina činjenica i fikcije, optužio je vojnoindustrijski kompleks i CIA-u, a 

ne prave zavjerenike, Mossad. Stone je kasnije izveo slično odvlačenje pažnje u vezi 

s Richardom Nixonom. Izvršni producent JFK-a, čovjek odgovoran za pronalaženje 

novca za film, bio je Arnon Milchan, koji je identificiran kao važan opskrbljivač oružjem 

i tajni agent Izraela. Novinar Alexander Cockbum napisao je u The Nationu 18. 

svibnja 1992. daje Milchan ,,u jednom izraelskom izvještaju iz 1989. identificiran kao 

307


skrivena 

ruka 

'vjerojatno' (izraelski) najveći opskrbljivač oružjem. Kompanija koju je nekada posjedovao 

uhvaćena je kako Iraku krijumčari detonatore za nuklearna oružja". Kompanija 

za odnose s javnošću koju je Stone unajmio da vodi promidžbu za film JFK bila je Hill 

and Knowlton iz Washington D.C.-a, tvrtka koja je koordinirala propagandu u korist 

američke uključenosti u Zaljevski rat. Direktor Hill and Knowltona koji je vodio promidžbu 

JFK-a bio je Frank Mankiewicz. Karijeru je bio započeo u Antiklevetničkoj ligi 

u Los Angelesu. 

Do dana današnjeg, Kennedyevo ubojstvo i dalje smrdi. John Kennedy znao je iz 

vlastite obiteljske sredine i svojih iskustava u politici da Skrivena ruka kontrolira Sjedinjene 

Države. Pročitao sam mnoge izvještaje prema kojima je na Sveučilištu Columbia, 

deset dana prije svoje smrti, rekao sljedeće: 

„Visoki položaj predsjednika koristio se za kovanje spletke protiv američkog naroda. 

Prije nego što napustim ured, moram obavijestiti građane o njihovoj nevolji." 55 

Nikada nisam uspio potvrditi ovaj citat i gotovo je sigurno da se radi o urbanom 

mitu, ali ono što kaže o predsjedničkom položaju očigledno je točno. 

U svojoj knjizi Varanje Amerike (Defrauding America), Rodney Stich također otkriva 

nove dokaze o CIA-inoj umiješanosti u atentat na Kennedya i zataškavanje istog. Stich, 

bivši inspektor, koristi vlastito znanje, iskustvo i doušnike iz obavještajnih krugova za 

razotkrivanje mreže međusobno povezanih korupcija širom američke vlade. Jedan od 

njegovih kontakata bio je pukovnik Trenton Parker, bivši visoki operativac CIA-e, koji 

je bio povezan s agencijinom protuobavještajnom jedinicom poznatom kao Pegaz. Parker 

je rekao da je skupina Pegaz imala vrpce sa snimkama na kojima ljudi planiraju 

atentat na Kennedya. Također ih je imenovao: ..Rockefeller (koji, pitam se), Allen Dulles, 

Johnson iz Teksasa, George Bush i J. Edgar Hoover". Parker dalje kaže: 

„Sada nemam vrpce, jer su sve snimke bile predane [kongresniku] Larryu McDonaldu. 

Ali čuo sam snimke i na njima su bili razgovori između Rockefellera i Hoovera, 

u kojima je Rockefeller pitao: 'Hoćemo li imati kakvih problema Provjerio sam s 

Dullesom. Ako oni obave svoj posao, mi ćemo obaviti svoj.' Postoji cijela gomila 

vrpci, jer Hoover nije znao da mu prisluškuju telefon." 

Parker je rekao daje skupina Pegaz kongresniku McDonaldu također predala dokumente 

o CIA-inim kriminalnim aktivnostima između 1976. i 1982. McDonald, 

član Združenog odbora oružanih snaga, dao je na znanje da će objaviti zapanjujuće 

dokaze o korumpiranosti CIA-e i vlade nakon što se vrati s puta na Daleki istok. Ali 

nije se vratio. Bio je na letu 007 Korean Airlinesa kojeg je srušio „Sovjetski Savez". 

Letno računalo aviona bilo je reprogramirano da skrene zrakoplov u ruski zračni 

prostor, a oni su čekali da ga obore. 56 Dvije „strane" - isti gospodari. 

Bobby Kennedy 

JFK-ova smrt potaknula je bujicu političkih atentata u Sjedinjenim Državama tijekom 

1960-ih dok se nametao Novi Svjetski Poredak. Njegov brat Bobby Kennedy, ministar 

pravosuđa koji je predvodio borbu protiv Lanskyeve mreže, ubijen je 1968. nakon što 

je održao govor u Hotelu Ambassador u Los Angelesu u sklopu svoje kampanje za 

demokratsku predsjedničku nominaciju. Tvrdi se da ga je ubio još jedan „samostalni 

ubojica" Sirhan Sirhan. Od Bobbyeve smrti imao je koristi Richard Nixon, kojeg je 

u njegovoj političkoj karijeri podržavao Prescott Bush, Georgeov otac. Nixon je kasnije 

postao predsjednik na izborima na kojima bi mu Bobby Kennedy bio ozbiljan 

protivnik. Nixonov direktor osiguranja na njegovoj izbornoj kampanji 1968. bio je 

James Golden, koji je uzeo dopust od svog mjesta direktora osiguranja u korporaciji 

Lockheed. Slučajno je čuvar iz Lockheeda, Thane Eugene Caesar, stajao odmah uz 

Bobbya Kennedya kad je ovaj ustrijeljen. Caesar, zaposlenik Lanskyeve mreže, radio 

je u Lockheedovom centru u Burbanku na tajnom području rezerviranom za CIA-in 

projekt špijunskog aviona U-2. Lee Harvey Oswald također je bio povezan s U-2. Još 

jedan Lockheedov zaposlenik bio je Richard Gernt Butler, suradnik neonacista Keitha 

Gilberta. Taj isti Keith Gilbert bio je optužen za propali pokušaj atentata na vodu 

borbe za građanska prava crnaca, Martina Luthera Kinga, u veljači 1965., četiri dana 

nakon što je ubijen još jedan crnački voda, Malcolm X. Gilbert je u zatvoru rekao 

da su ga podržavale neke jake sile, i kasnije se doznalo da ga je financirao još jedan 

bijeli rasist, Loren Eugene Hall. Hall je, pak, bio svjedok Edwinu Meeseu, pravnom 

savjetniku Ronalda Reagana (tadašnjeg guvernera Kalifornije), u slučaju povezanom 

s atentatom na JFK-a. Okružni tužitelj Jim Garrison poslao je Reaganu zahtjev za 

izručenje kalifornijskog građanina Edgara Eugenea Bradleya, u vezi sa smrću JFK-a, 

i Reagan je zatražio od Meesea da to riješi. Za to je vrijeme Loren Hali bio jedan od 

njegovih doušnika. Reagan je odgađao Garrisonov zahtjev dok Nixon nije postao 

predsjednik, a onda ga je odbio bez komentara. Meese je kasnije postao američki ministar 

pravosuđa, najviši predstavnik zakona, pod predsjednikom Reaganom. Loren 

Hali i njegovi sin Loren mladi bili su optuženi za vođenje narko-lanca u Oklahomi 

1989. godine. Loren mlađi sazvao je konferenciju za tisak kako bi rekao da su se poslovi 

s drogom koristili za prikupljanje sredstva za kontraše u Nikaragvi, tako drage 

Ronaldu Reaganu i Georgeu Bushu. 

Iza scene, oni koji su ubili JFK-a također su ubili Bobbya. Postajalo je sve vjerojatnije 

da bi Bobby osvojio demokratsku nominaciju i imao izvrsne izglede da postane 

predsjednik. Time bi se obnovila JFK-ova politika prema Bliskom istoku i organiziranom 

kriminalu. Što je jednako važno, s Bobbyem u Bijeloj kući postojala bi prilika 

da se razotkrije JFK-ovo ubojstvo. Zato je Bobby ubijen uz pomoć umno kontroliranog 

ubojice, i ako je vjerovati bivšem CIA-inom agentu Robertu Morrowu, Mossad i 

CIA taj su put iskoristili SAVAK, Iransku (Mossad-CIA) tajnu policiju, za obavljanje 

njihovog prljavog posla. 57 

U svakom je slučaju istina da se u tjednima prije ubojstva, 

u kampanju Bobbya Kennedya infiltrirao Khyber Khan, visoko rangirani pripadnik


skrivena 

ruka 

SAVAK-a, koji je koristio lažnu priču o svađi sa šahom. Nakon prethodnih iskustava 

s Khanom, Bobby Kennedy mu je vjerovao, ali Khan je doveo druge SAVAK-ove 

agente koji su mu se pridružili u Kennedyevom izbornom stožeru. 

Lord Victor Rothschild, koji je bio blizak prijatelj šaha, zajedno s CIA-inim Jamesom 

Jesusom Angletonom, bio je umiješan u svrgavanje iranskog vođe Mohammeda 

Mossadegha 1953., koje je dovelo do stvaranja SAVAK-a. Žrtveni jarac kojeg su iskoristili 

za atentat na Bobbya Kennedya bio je jedan Arapin, Sirhan Sirhan. U tjednima 

prije nego što je ubio Kennedya, Sirhan Sirhan se pridružio Drevnom mističnom 

redu ruže i križa i slijedio je njihov dopisni tečaj o „kontroli vlastitih moždanih valova". 

Naučio je kako sebe dovesti u trans zureći u vlastite oči u zrcalu. Tijekom tih 

transeva počeo je pisati nesuvisle prijetnje nasiljem i ubojstvima. Nije se sjećao da je 

to činio, ali kasnije je prepoznao rukopis kao vlastiti. Čini se da je Sirhan obožavao 

Bobbya Kennedya, ali se, navodno, osjetio izdanim kada je Kennedy podržao slanje 

50 borbenih aviona u Izrael. Prema pričama, Sirhan je mrzio Židove otkad su ga kao 

arapskog dječaka Izraelci gađali bombama i granatama u Palestini 1948. Nakon što se 

osjetio izdanim, dva tjedna prije nego što je pucao na Kennedya Sirhanova iskustva u 

transu postajala su sve ekstremnija. Mislio je da je vidio Kennedyevo lice kako izlazi 

iz zrcala prema njemu te je u svoj dnevnik o svojim stanjima transa zapisao: „Ubij 

Kennedya". Također je zapisao: ,,Kennedya treba ubiti prije 5. lipnja 1968." Taj datum 

je obljetnica izraelske pobjede nad Arapima. Pitanje glasi: Tko je kontrolirao Sirhanov 

podsvjesni um On sam ili netko drugi Prema mišljenju Sirhanovog psihijatra, 

Bernarda L. Diamonda, on je sam sebe programirao da ubije Kennedya. 58 

Molim 

Da, kako da ne. 

Razmotrimo izvanredne „slučajnosti" koje su omogućile tom „samoprogramiranom" 

čovjeku da izvrši zadatak. Na noć ubojstva, 4. lipnja, Sirhan je rekao da se na 

ručku našao s prijateljem i da je namjeravao otići na sastanak rozenkrojcera. Ali njegov 

„prijatelj" imao je novine u kojima je Sirhan vidio oglas za paradu kojom će biti 

proslavljena godišnjica izraelske pobjede. U oglasu je pisalo da će se događaj održati 

„večeras", ali ono čega Sirhan nije bio svjestan jest to da je nekako dobio primjerak 

sutrašnjih novina. Parada je zapravo bila naredne noći, 5. lipnja. Nesvjestan toga, Sirhan 

je promijenio svoje planove za tu večer i otišao na paradu. Naravno, od parade ni 

traga. Prema priči koju ju Sirhan pod hipnozom iznio Bernardu L. Diamondu, 59 tada 

se osjetio usamljeno i jednostavno mu je pala na pamet djevojka koju je poznavao u 

srednjoj školi i za koju je vjerovao da se nalazi u hotelu Ambassador gdje se, igrom 

„slučaja", te iste noći održavao događaj na kojem je bio Bobby Kennedy. Sirhan je 

tumarao oko hotela nekoliko sati, opijajući se. Otprilike oko jedanaest sati odlučio je 

otići kući - to je bilo zadnje čega se svjesno sjećao iz te noći. Pod hipnozom je opisao 

kako je nakon toga otišao do svog automobila, ali se osjećao previše bolesno i pijano 

da vozi. Primijetio je svoj pištolj na stražnjem sjedalu i, zabrinuvši se da bi ga netko 

mogao ukrasti, sakrio ga je za pojasom hlača. Vrativši se u hotel, popio je kavu s „crnom, 

privlačnom" (nikada identificiranom) ženom. Na putu po još jednu kavu, rekao 

je da se zatekao u maloj prostoriji sa „zasljepljućim svjetlima i ogledalima". Osjetio 

se ošamućeno i zbunjeno. Vrata prekrivena ogledalom vodila su do hotelske kuhinje, 

ali prošao kroz njih nije prošao. Umjesto toga je otišao do kuhinje dužim putem. 

Sirhan se našao u hipnotičkom transu poput onih koje je doživljavao na rozenkrojcerskom 

tečaju. Ispričao je Diamondu kako se naslonio na stol osjećajući se pospano 

i izgubljeno. Iznenada je podigao pogled i vidio kako prema njemu ide skupina ljudi. 

Primijetio je da je jedan od njih Bobby Kennedy i u svom svjesnom umu odlučio se 

s njime rukovati. Umjesto toga, izvukao je pištolj i počeo pucati. Kako je rekao psihijatar 

Diamond: „Sirhan je počinio zločin u pomračenom stanju, ne znajući gotovo 

ništa o onome što se događalo". 60 

Kako to da je Bobby Kennedy prolazio kroz hotelsku kuhinju upravo u krivo vrijeme 

Želio je proći kroz gomilu nakon svog govora, ali njegovi „čuvari" inzistirali 

su da ode kroz kuhinju kako bi izbjegao moguću opasnost! Čovjek koji je najviše 

inzistirao da Kennedy prođe kroz kuhinju bio je... Frank Mankiewicz, bivši stručnjak 

za odnose s javnošću Antiklevetničke lige koji je vodio promidžbu za film Olivera 

Stonea, )FK\ bl 

Pored Kennedya je bio i Thane Eugene Caesar, „zaštitar" zaposlen u 

posljednjem trenutku, i čovjek povezan s kriminalnom mrežom Meyera Lanskog. 

Samostalni ubojica Nema zavjere Sigurno se šalite. Kako bi bili sigurni da neće 

biti nikakve greške, prema CIA-inom Robertu Morrowu, jedan američki Pakistanac 

također je pucao u Kennedya CIA-inim pištoljem zamaskiranim u kameru. U svojoj 

knjizi Senator mora umrijeti (Senator Must Die), Morrow je objavio sliku Pakistanca 

s njegovom „kamerom" nekoliko sekundi prije negoli je Kennedy ubijen. Drugi istraživači 

iznose mišljenje da nijedan od metaka koje je ispalio Sirhan Sirhan nije stvarno 

pogodio Kennedya i daje pravi ubojica zapravo bio Thane Eugene Caesar. 

Sto god da se točno dogodilo, Bobbya Kennedya ubile su iste sile koje su ubile 

njegovog brata, i iskoristile su umno kontroliranog ubojicu koji je nakon toga ostao 

zauvijek programiran i mentalno poremećen. Od te su iste metode hipnotičke kontrole 

uma mnogi računalni programeri u obrambenoj industriji Ujedinjenog Kraljevstva 

poginuli u čudnim „samoubojstvima" i na druge načine. Mnoge žrtve radile 

su za kompaniju General Electric i njenu tvrku-kći Marconi, pa ipak je, još jednim 

zataškavanjem, istina potisnuta. 

Još jedno ime za koje vjerujem da je bilo povezano s ubojstvima i Johna i Bobbya 

Kennedya bio je grčki brodarski magnat Aristotel Onassis, koji je stekao nevjerojatno 

bogatstvo koristeći svoje brodove za transport droge. Zanimljivo je da se, prema grčkom 

običaju - ubijete li čovjeka, morate brinuti o njegovoj ženi i obitelji. Onasis je 

oženio Jackie, udovicu Johna Kennedya. 

Malcolm X 

Malcolm X je ubijen dok je držao govor u Audubon Ballroomu u New Yorku. Svi 

drugi govornici na tom događaju povukli su se u posljednji trenutak. Prekoputa se 

nalazila Prezbiterijanska bolnica Columbia, ali oni su odbili reagirati. Na kraju su 

310


skrivena 

ruka 

Malcolmovi pomoćnici morali otrčati u bolnicu, uzeti nosila i sami ga tamo odnijeti. 

Jedan od njegovih bliskih pomoćnika, Leon 4X Ameer, otišao je u FBI reći kako su u 

to umiješani elementi unutar vlade i crnačke organizacije, Nacija islama. Par dana kasnije, 

u dobi od 32 godine, on je umro. Objavljeno je da je uzrok smrti samoubojstvo, 

pa onda predoziranje drogom, i na kraju prirodni uzroci. Pitam se nije li se njegov 

liječnik možda školovao u Vatikanu! U pokrete za crnačku osviještenost odavno su se 

bili infiltrirali FBI i CIA, i atentati su mogli biti organizirani iznutra, kao i izvan tih 

crnačkih organizacija. Ta operacija FBI-ja zvala se Cointelpro, i na njenom čelu bio 

je... William Sullivan, prijatelj Mossadove krtice u CIA-i, Jamesa Jesusa Angletona! 

Sullivan je bio časnik za vezu između FBI-ja i Warrenove komisije, i njegova operacija 

Cointelpro uvelike se oslanjala na informacije dobivene od Antiklevetničke lige. 62 

(Elitina kontrola i manipuliranje crnačkim skupinama jednako vrijedi i za protucrnačke 

skupine poput Ku Klux Klana. Klan je stvorila Elita, osnovao ga je sotonist Albert 

Pike, Vrhovni veliki zapovjednik Drevnog i priznatog obreda škotskog masonstva na 

američkom Jugu. On je bio kolega Giuseppea Mazzinija, vode bavarskih Iluminata 

nakon smrti Adama Weishaupta. 63 

Pikeov kip i danas stoji u Washingtonu D.C. u 

čast njegovog rada u korist Elite.) FBI je iskoristio protukomunističku skupinu zvanu 

BOSSI za infiltraciju u Naciju islama i odcijepljenu grupu Malcolma X-a, Organizaciju 

afroameričkog jedinstva. Voda BOSSI-ja bio je Anthony Ulazowitz, a njegov glavni 

agent bio je John Caulfield. Obojica su tijekom skandala Watergate bila razotkrivena 

kao glavni likovi u odjelu za prljave trikove Richarda Nixona. Warrenova komisija je 

Caulfieldu dala da „istraži" jednu protukastrovsku skupinu. Između ubojstava braće 

Kennedy, Malcolma X-a i Martina Luthera Kinga, skandala Watergate te niza manje 

poznatih ubojstava i događaja, mogu se identificirati zajednička imena i veze. 

Martin Luther King 

Kampanja Martina Luthera Kinga za crnačka prava i protiv Vijetnamskog rata koštala 

ga je života 4. travnja 1968. Jedan bivši agent FBI-a kasnije je rekao Odboru 

Zastupničkog doma za atentate da je osoblje FBI-jevog ureda u Atlanti klicalo kad su 

objavljene vijesti o ranjavanju. „Sredili su ga", rekao je jedan od njih, „sredili su Zorroa" 

- što je bilo FBI-jevo kodno ime za Kinga. „Nadam se da će umrijeti, kurvin sin", 

rekao je netko drugi. Prisjećajući se te priče, bivši agent je briznuo u plač . Dr. King 

je također bio meta operacije Cointelpro Williama Sullivana u FBl-ju. Ista imena, isti 

ljudi, ista sila. 

Prije dolaska dr. Kinga u motel Lorraine u Memphisu, u državi Tennessee, jedan 

čovjek prišao je recepcijskom pultu i rekao da je „prethodnik" dr. Kinga. Inzistirao 

je da se Kingova soba promijeni zato jer bi, kako je rekao prethodnik, „on želio imati 

sobu na drugom katu s pogledom na bazen". 61 

Osoblje motela reklo je da im se činilo 

da on nije bio crnac, nego bijelac lica obojenog crnom šminkom. To je trik koji koriste 

obavještajne službe za agente provokatore koji izazivaju probleme na crnačkim 

demonstracijama i za to svaljuju krivicu na crnce. Ta osoba u svakom slučaju nije 

imala nikakve veze s Martinom Luterom Kingom jer on nije imao nikakvog „prethodnika". 

King je smrtno pogođen kad je izašao na balkon kako bi razgovarao sa svojim 

vozačem. 

Crni policajac zadužen za sigurnost dr. Kinga bio je poslan kući protiv svoje volje 

par sati prije nego što je King ubijen, i dotad je tim osiguranja bio sveden s osam ljudi 

na jednog jedinog policajca. Jedina dva crna vatrogasca u postaji pored motela bila su 

poslana, samo na taj dan, u druge postaje. Kad je King pogođen, kola hitne pomoći 

su kasnila zato što je prolaz bio blokiran opremom te iste vatrogasne postaje. Kao što 

je rekao umirovljeni pukovnik Ratnog zrakoplovstva L. Fletcher Prouty: „Nitko ne 

treba organizirati atentat - on se dogodi. Aktivna uloga igra se u tajnosti tako što mu 

se dopusti da se dogodi... To je najveći pojedinačni trag ... tko ima ovlasti otkazati ili 

smanjiti uobičajene mjere sigurnosti...". 65 

To je ono što se dogodilo Martinu Lutheru 

Kingu, kao i izraelskom premijeru Yitzaku Rabinu 1995. Prema izraelskom tisku, Rabin 

je, u tjednima prije atentata, imao više tajnih sastanaka s Henryem Kissingerom. 

Izraelsko osiguranje je fantastično, kao što sam se i sam uvjerio na aerodromu u Tel 

Avivu, i nitko ne bi mogao ubiti izraelskog premijera onako kako se to dogodilo ako 

nije bilo dopušteno da se to dogodi. 

Svjedoci su rekli da su bili sigurni kako su hici koji su ubili dr. Kinga došli iz prizemlja, 

a ne s drugog kata kuće sa stanovima za iznajmljivanje u kojoj je odsjeo još 

jedan „žrtveni jarac", James Earl Ray. Točke ulaska i izlaska metka iz dr. Kinga to su 

i potvrdile. James Earl Ray to nije mogao učiniti. Bivši FBI balistički stručnjak rekao 

je da je dio puške morao biti ukopan 15 cm u zid da bi Earl Ray mogao pogoditi dr. 

Kinga s mjesta gdje je navodno bio. Ali James Earl Ray je ipak osuđen. Još jedan samostalni 

ubojica. Nema zavjere. Naravno. 

Čini se daje središnji lik u Kingovom ubojstvu bio Jack Youngblood, obavještajni 

agent SAD-a kojeg su neki istraživači nazvali „čovjek od jaja i kobasica" jer se počeo 

redovno pojavljivati u restoranu blizu kuće u kojoj je boravio James Earl Ray. Kad su 

mu pokazali Youngbloodovu sliku, James Earl Ray potvrdio je da je to čovjek koji ga 

je pratio prije Kingovog ubojstva. Jedan od Youngbloodovih suradnika bio je Frank 

Fiorini, koji je kasnije promijenio ime u Frank Sturgis. Taj je čovjek bio jedan od provalnika 

spomenutih u aferi Watergate. 66 

Novinar Lewis Loman istražio je ubojstva Kinga i Malcolma X-a i napisao knjigu 

Ubiti crnog čovjeka (To Kili A Black Man). Otkrio je da je John Ali, blagajnik organizacije 

Nacija islama s kojom je Malcolm X neko vrijeme bio povezan, radio za FBI. 

U jednom razdoblju Ali je bio najmoćniji čovjek u Naciji islama. Lomas je slijedio 

tragove koji su mogli povezati ubojstva JFK-a i Martina Luthera Kinga, posebno preko 

„detektivske" agencije Guya Bannistera u New Orleansu koja je odigrala ključnu 

ulogu u atentatu na JFK-a. Lomas je namjeravao optužiti obavještajne agencije za 

umiješanost u smrt dr. Kinga u filmu koji je bio unajmljen da snimi. Par dana nakon 

početka snimanja, njegovom su automobilu otkazale kočnice i on je poginuo. Sljedećeg 

ljeta nakon ubojstva u Memphisu, brat dr. Kinga zagonetno se utopio u svom 

312. . ^ — ^ 

313


SKnvena 

ruKa 

bazenu. Susjedi su čuli vrisku, pljuskanje po vodi, i onda tišinu. Dvije godine nakon 

toga, majka dr. Kinga ubijena je kada je „jedan luđak" ušao u njenu crkvu i otvorio 

vatru. Svatko može provjeriti da su se svi ti događaji odigrali u vrijeme dok je FBI J. 

Edgara Hoovera tajno radio na zaustavljanju pokreta za crnačka prava i sprečavanju 

onih koji se protive Vijetnamskom ratu. Isto je radila i Antiklevetnička liga u korist 

terorista koji kontroliraju Izrael. 

Ovdje se pojavljuje još jedno slavno ime, Jesse Jackson. On je postao najpoznatiji 

crni čovjek u Americi, i na prvi dan Božića 1994. britanska mrežna televizijska postaja 

Channel Four objavila je njegov „alternativni kraljičin govor", istovremeno s onim 

koji je kraljica Elizabeta II održala na drugim kanalima. To je bila prilično velika 

čast, ako volite takve stvari. Jackson je bio u družini dr. Kinga kada je King ubijen, 

iako je King svojim pomoćnicima bio rekao da se s njime namjerava razići. Odmah 

nakon ubojstva, Jackson se pojavio na konferenciji za tisak u košulji umrljanoj krvlju 

i ispričao priču kako je držao umirućeg dr. Kinga na rukama. Jackson je zahvaljujući 

tome postao slavan. To je jako razbjesnilo druge ljude s mjesta događaja koji su znali 

da to nije istina. Gotovo dvadeset godina kasnije, Jackson je na televizijskoj govornoj 

emisiji Phila Donahuea priznao da je lagao. Uopće nije bio držao Kingovu glavu na 

svojim rukama. Otkud je potjecala krv s njegove košulje nikada nije uvjerljivo objašnjeno. 

Nakon što je George Bush (CFR) 1988. izabran za predsjednika, on i Jackson 

(CFR) održali su zajedničku tiskovnu konferenciju u kojoj je Jackson podržao mišljenje 

da Jamesa Earla Raya ne bi trebalo pustiti iz zatvora na uvjetnu slobodu. To je 

rekao čovjek koji je bio tamo kad je dr. King umro i koji je mnogo puta rekao da to 

nije djelo samostalnog ubojice Tko je tu lud 

Te 1960-e bile su posebno krvavo razdoblje za atentate u Sjedinjenim Državama, 

ali oni se nastavljaju i danas širom cijelog svijeta, kako bi se uklonilo osobe koje ne 

igraju Elitinu igru i zamijenilo ih onima koji to hoće. Postoje deseci lažnih priča kojima 

se skrivaju pravi poticatelji tih ubojstava. To je mogao biti „samostalni luđak", 

„teroristička" skupina koju kontrolira Elita, pad aviona (lako je destabilizirati mah 

avion pomoću tehnologije koju oni danas imaju), samoubojstvo, izazvani srčani udar, 

i mnoštvo drugih malih „nesreća". 

VVatergate 

Na svjetskoj sceni, jedan od najboljih eksponenata umijeća političkog manipuliranja 

u modernim vremenima je Elitin putujući ambasador, Henry Kissinger, koji je za 

svoje poslove koristio niz paravana. Jedan od najpoznatijih je George Bush. Od Watergatea 

i ranih 1970-ih, ta su se dva imena počela pojavljivati posvuda. Kissinger se 

nije rodio i odrastao u Sjedinjenim Državama. Rođen je u Njemačkoj 1923. i odrastao 

je kao Židov pod Adolfom Hitlerom. Došao je u Sjedinjene Države 5. rujna 1938., i 

kasnije je postao naturalizirani Amerikanac. Poljski agent KGB-a Michael Goleniewski 

je 1972. rekao britanskoj vladi da su KGB-ovi dokumenti koje je vidio prije negoli 

je, 1959., prebjegao, sadržavali ime Henry Kissinger na popisu tajnih agenata Sovjet- 

skog Saveza. Prema Goleniewskom, KGB je Kissingera unovačio u špijunsku ćeliju 

zvanu ODRA. Dobio je kodno ime BOR ili PUKOVNIK BOR, tvrdio je Goleniewski. 

Kissinger je svoje političko uporište i ugled izgradio na Flarvardu prije nego što je 

postao vodeća figura u Novom Svjetskom Poretku. 

Američka vanjska politika pod Kissingerom slijedila je isproban i pouzdan pristup 

koji su stoljećima koristili Britanci - održavaj ravnotežu snaga po pravilu koje kaže 

„neprijatelj moga neprijatelja moj je prijatelj". Taj je pristup, dijelom, stajao iza strategije 

Kissingerove-Nixonove administracije koja je gradila veze s komunističkom 

Kinom. U to je vrijeme, prije i nakon Watergatea, Kissinger (Kom. 300) bio u bliskom 

kontaktu sa svojim prijateljima u britanskim obavještajnim krugovima s kojima je 

surađivao tijekom desetljeća. Medu njima su bili drugi članovi Komiteta 300 poput 

sir Erica Rolla (lorda Rolla od Ipsdena) i lorda Victora Rothschilda, manipulatora 

britanske obavještajne službe i Mossada, te sovjetskog špijuna zajedno s Philbyem, 

Burgessom, Macleanom i Bluntom. Blunt je otišao s mjesta nastavnika u institutu 

Warburg kako bi radio za MI5. 67 

Kissinger je imao bliske veze s Britanijom i nimalo 

ne sumnjam da su britanski elementi, uključujući Victora Rothschilda, bili uključeni 

u atentate na Kennedye, Watergate i smjenjivanje Richarda Nixona. U svom govoru 

u Chatham Houseu, koji je trebao ostati privatan, Kissinger je i sam priznao da je 

često bio bliži britanskom Ministarstvu vanjskih poslova nego vlastitom Ministarstvu 

vanjskih poslova SAD-a. 68 

Kissinger je imao golem utjecaj na Georgea Busha, kojeg neki Bushovi biografi opisuju 

kao tek malo više od „Kissingerovog klona". Bush je rođen u srcu zavjere za Novi 

Svjetski Poredak kao sin Prescotta Busha, i dobio je svo zaleđe i iskustvo koji su mu 

trebali da postane njegov frontmen. Bio je član Društva lubanje i kostiju, Slobodni 

zidar 33. stupnja, član Komiteta 300, Vijeća za vanjske poslove i Trilateralne komisije, 

naftaš, ambasador u Kini i Ujedinjenim narodima (ijedno i drugo pod Kissingerom), 

predsjednik Nacionalnog odbora Republikanske stranke, direktor CIA-e, potpredsjednik, 

a nakon toga - premija za koju je bio pripreman od dječje dobi - predsjednik 

Sjedinjenih Država. 

Nakon stoje u studenom 1972. Richard Nixon vraćen na položaj, postavio je Busha 

na položaj predsjednika Nacionalnog odbora Republikanske stranke. Bush je preuzeo 

položaj „slučajno", u siječnju 1973., tijekom suđenja provalnicima u Watergate. 

Oni su bili ušli u sjedište Demokratske stranke u zgradi Watergate u Washingtonu 

lijekom noći 17. lipnja prethodne godine. To su bili takozvani „Vodoistalateri", nadzorni 

tim Bijele kuće koji je špijunirao Demokrate u predizbornom razdoblju. Ili nas 

žele navesti da u to vjerujemo. U stvari, oni su traljavo obavili posao zato jer je bilo 

planirano da budu uhvaćeni. To je bio cilj. 

Mnogi istraživači danas vjeruju, a ja se s njima svakako slažem, da je iza tog „skandala" 

stajao Henry Kissinger, frontmen Rockefellera i Rothschilda. Kissinger je napustio 

direktorski položaj u Vijeću za vanjske poslove kako bi se pridružio Nixonovoj 

administraciji, koja je sadržavala preko 115 članova CFR-a. 69 Nelson Rockefeller, koji

istina ce vas osioooaizi 

je (kao rezultat Watergatea) postao potpredsjednik, rekao je da je Kissinger prihvatio 

taj posao jer mu je to on naložio. 7 " Watergate je bio namještaljka kako bi apsolutna 

moć prešla u ruke Kissingera, a time i Elite. To je bilo ključno razdoblje u globalnim 

manevrima manipulatora Novog Svjetskog Poretka kojim su se uklonili posljednji 

tragovi vlade „za narod, od naroda". Watergate i uklanjanje Richarda Nixona bili su 

još jedan državni udar na Ameriku. Nixon nije bio politički anđeo, ali je bio samo 

još jedna marioneta. George Bush postao je predsjednik Nacionalnog odbora Republikanske 

stranke točno u vrijeme kad se priča o Watergatu stvarno pročula, a 

njegov mentor, Henry Kissinger, bio je i savjetnik za nacionalnu sigurnost i državni 

tajnik, jedini čovjek u američkoj povijesti koji je istovremeno bio na ta dva položaja. 

Bob Woodward i Carl Bernstein, novinari iz Washington Posta koji je pod Elitinom 

kontrolom, dobili su „tragove" za Watergate od svog doušnika, tzv. „Dubokog grla", 

i pretvorili ih u udarne naslove. Vlasnica Posta, Katharine Graham (CFR, TC, Bil.), 

sigurno je bila ushićena njihovim dobro informiranim novinarstvom. Njihove priče 

stvorile su toliki pritisak na Nixona da on nije imao vremena nadgledati državnu vladu. 

Zato je to umjesto njega učinio prijatelj Katharine Graham, Henry Kissinger. 

Opće je poznato da je Kissinger bio taj koji je nagovorio Nixona na stvaranje Jedinice 

Bijele kuće za posebne istrage (Vodoinstalateri) čiji je zadatak bio spriječili 

curenje informacija iz Bijele kuće. Kissinger je Nixonu naveo curenje „Pentagonovih 

dokumenata" iz 1971. kao opravdanje za osnivanje takve jedinice. Kasnije se otkrilo 

da je jedan od provalnika u Watergate, E. Howard Hunt, CIA-in planer invazije na 

Zaljev svinja koja je diskreditirala Kennedya, čovjek koji je na nekoj razini bio umiješan 

u operaciju na Dealeyevm trgu, bio u CIA-inoj postaji u Miamiju kako bi unovačio 

ljude za Kissingerovu Jedinicu Bijele kuće dva mjeseca prije nego što procurili 

dokumenti iz Pentagona. 71 

Stvorite problem, i onda ponudite rješenje. Jedinica Bijele 

kuće bila je puna CIA-inih i drugih obavještajnih agenata, a financirao ju je Bili Liedtke, 

predsjednik Busheve kompanije Pennzoila i blizak prijatelj Georgea Busha, predsjednika 

Republikanske stranke. Wright Patman, predsjednik Odbora Zastupničkog 

doma za bankarstvo i valutu, potvrdio je daje predsjednik teksaškog odbora Kampanje 

za ponovni izbor predsjednika, poznate, prikadno, kao CREEP (engl. jeza, gnjida; 

op. prev.) poslao 100.000 dolara jednom od provalnika u Watergate. Provalnik koji je 

primio novac bio je Bernard Barker, CIA-in čovjek od invazije u Zaljevu svinja. Čovjek 

koji je poslao novac bio je... Bili Liedtke, poslovni partner Georgea Busha i jedan 

od njegovih najboljih prijatelja. 7 - Kongresni istražitelj Wright Patman utvrdio je da 

je 100.000 dolara zapravo donirao Robert H. Allen, Liedtkeov glavni financijski službenik 

u teksaškom CREEP-u. Novac je prebačen iz Houstona u Meksiko na pranje 

i onda natrag preko Liedtkea provalniku iz Watergatea, Bernardu Barkeru. 73 

Robert 

H. Allen je 1982. primio nagradu Baklja slobode od Antiklevetničke lige (ADL), strašnog 

paravana Elite-Mossada kojeg je tako energično podržavao Henry Kissinger. 

Još jedan poslovni partner i blizak prijatelj Busha, Robert Mosbacher, također je 

bio umiješan u CREEP-ovu politiku pranja novca. Pa ipak je Bush rekao da nije znao 

ništa o svemu što se događalo! Zar se od nas zaista očekuje da vjerujemo kako George 

Bush, predsjednik republikanskog Nacionalnog odbora, čovjek s prstima u više 

pita od udruženja pekara, nije znao da su njegovi najbliži prijatelji i poslovni suradnici 

uključeni u pranje donacija CREEP-u i njihovo kanaliziranje provalnicima iz 

Watergatea Stvarno bismo to trebali vjerovati Senator Patman bio je blizu toga da 

optuži neka slavna imena za umiješanost u provalu u Watergate, ali nije bio u stanju 

nastaviti svoju istragu. Njegov odbor, koji je imao demokratsku većinu, naredio mu je 

da stane, i plan da se pozovu dvadeset tri službenika CREEP-a radi svjedočenja pred 

Kongresom je otkazan. Zašto su to učinili Možda je demokrat iz Kentuckya, William 

Curlin, dao odgovor kad je rekao: 

„...određene članove odbora podsjetili su na razne političke indiskrecije iz prošlosti, 

ili na rođake koji bi mogli trpjeti ako oni glasaju za poziv pred Kongres." 74 

Žestok napad na Patmana i njegovu istragu predvodio je voda republikanskih zastupnika, 

Gerald Ford (CFR, Bil.), Slobodni zidar 33. stupnja, član Warrenove komisije 

i marioneta carstava Rockefeller-Morgan-Harriman-Mellon Istočnog establišmenta. 

Kad je Nixon bio prisiljen odstupiti s položaja zbog Watergatea, predsjednik 

je postao Gerald Ford. Nixonu je sudbina bila zapečaćena nakon objavljivanja zloglasne 

„dokazne vrpce", snimke razgovora između njega i njegovog šefa osoblja, H. R. 

Haldemana od 23. lipnja 1972., u kojem on raspravlja o načinima da se osujeti istraga 

Watergatea. Kad je Bush čuo da je vrpca objavljena, bio je izuzetno uznemiren. Znao 

je da se „Teksašani" spomenuti na vrpci odnose na njega i njegove bliske suradnike, 

Bilia Liedtkea i Roberta Mosbachera. U knjizi Woodwarda i Bernsteina Posljednji 

dani (Final Days), iznesen je razgovor o Bushevoj reakciji između Williama Timmonsa, 

časnika za vezu Kongresa i Bijele kuće, i Deana Burcha, savjetnika Bijele kuće: 

„Dean, zna li Bush već za (dokazni) transkript" 

„Da." 

„Pa, stoje učinio" 

„Počeo je vikati da su šupci i nasmrt se usrao." 

Ali Bush je mogao odahnuti. Vrpca ga nije razotkrila široj javnosti. Robert Mosbacher 

je također preživio neozlijeđen, i kasnije je postao ministar trgovine pod Bushevim 

mandatom. Kissingerovi razgovori u Bijeloj kući nisu bili snimani, ali Nixonovi 

uvijek jesu. Čovjek zadužen za snimanja i vrpce koje su osudile Nixona bio 

je David Young, odvjetnik s Wall Streeta kojeg je postavio Kissinger i čovjek koji je 

radio za Rockefellere. Postojanje „dokaznih vrpci" razotkrio je Alexander Butterfield, 

časnik za vezu Bijele kuće s tajnom službom. Vrhovni šef tajne službe bio je Kissinger. 

Još jedan čovjek kojeg je postavio Kissinger i koji je imao vrlo važnu ulogu u odlasku 

Nixona bio je Rockefellerova marioneta i malteški vitez Alexander Haig (TC, CFR), 

317

kasniji vojni zapovjednik NATO-a i državni tajnik Ronalda Reagana. Nixon je i dalje 

odbijao povući se usprkos vrpcama, i noćna mora Kissingera, Haiga i ostalih zavjerenika 

bila je da će se Nixon pojaviti na postupku za opoziv gdje bi se mogla razotkriti 

cijela spletka. Na kraju su ga Bushov i Kissingerov pritisak prisilili da popusti. 

Ford (CFR, Bil.) je preuzeo položaj kao Kissingerov frontmen (koristeći titulu 

predsjednik Sjedinjenih Država), i dao je Nixonu oprost za sve prijestupe koje jemogao 

počiniti, time izbjegavši daljnje istrage ili suđenja. Ford je imenovao Nelsona 

Rockefellera (CFR, Bil.) za svog potpredsjednika i postavio ga na čelo „istrage" o 

aktivnostima obavještajnih agencija u svjetlu Watergatea. U Rockefellerovoj komisiji 

bio je i Ronald Reagan. Ona nije otkrila ništa značajno. Elita je sada imala potpuni 

kontrolu nad administracijom Sjedinjenih Država. Uz pomoć Forda i Rockefellera, i 

pod Kissingerovim nadzorom, vladino upravljanje pretvorilo se u potpunu diktaturu. 

To traje do današnjeg dana, kroz političke i ekonomske kartele koji su birali i kontrolirali 

kasnije predsjednike: Čartera, Reagana, Busha i Clintona. Tko god došao nakon 

Clintona, bit će izabran na isti način. Watergate je bio više od obične provale. To je 

bilo uništenje onoga što je bilo preostalo od demokratskog procesa i svi glavni ljudi 

koji su bili iza toga izbjegli su sudski progon. 

Iran-Kontra 

Nakon razdoblja u kojem je bio predstavnik Sjedinjenih Država u Kini dok su Kinezi i 

Henry Kissinger podržavali Pola Pota u Kambodži, George Bush se 1975. vratio kući. 

Primio je telegram od Kissingera s porukom da ga je Ford (Kissinger) nominirao za direktora 

CIA-e. To je važna Elitina organizacija, kao i britanska obavještajna služba, koja 

je vjerojatno iznad CIA-e u Elitinoj piramidi. Britanska obavještajna služba pomogla je 

u osnivanju CIA-e nakon rata. Opet se javljaju poznata imena. Ključna figura iza osnivanja 

Ureda za strateške usluge, kasnije CIA-e, bio je general William J. Donovan. On je 

studirao pravo na sveučilištu Columbia pod profesorom Harlandom F. Stoneom, koji je 

kasnije postao američki ministar pravosuđa i imenovao Donovana za svog pomoćnika. 

Još jedan od Stoneovih štićenika bio je J. Edgar Hoover, koji je došao na čelo FBI-a, a 

jedan od Donovanovih drugova iz razreda bio je Franklin D. Roosevelt, budući predsjednik 

SAD-a. Tijekom Prvog svjetskog rata i između ratova Donovan je prihvatio brojne 

obavještajne zadatke od krugova Novog Svjetskog Poretka, uključujući J. P. Morgana, 

Rockefellere i Rothschilde, a jednom je prilikom proveo večer s Adolfom Hitlerom. Godine 

1941. njegov prijatelj s Columbie, Franldin Roosevelt, imenovao gaje direktorom 

nove obavještajne agencije, OSS-a. Donovanov pomoćnik bio je James Paul Warburg, 

sin Paula Warburga. James Warburg je bio taj koji je rekao: „Imat ćemo svjetsku vladu 

sviđalo se to vama ih ne - osvajanjem ili uz dobrovoljni pristanak." 75 

Međutim, čini se 

da Donovan zapravo nije upravljao OSS-om. Prema Eustaceu Mullinsu, u knjizi Svjetski 

poredak, naši tajni vladari (The World Order, Our Secret Rulers), u rujnu 1941. bojnik 

Desmond Morton Church, premijerov časnik za vezu s britanskom obavještajnom službom, 

rekao je vojnom tajniku Winstona Churchilla, pukovniku E. I. Jacobu: 

Još jedna vrlo tajna činjenica koje je premijer svjestan jest da američku sigurnost, 

na predsjednikov zahtjev, za njih praktički vode Britanci. Iz tog razloga, jedan britanski 

dužnosnik sjedi u Washingtonu s g. Edgarom Hooverom i generalom Billom 

Donovanom. Naravno, nužno je da ta činjenica ostane u tajnosti." 

Vodeći britanski koordinator OSS-a i njegove politike bio je William Stephenson, 

direktor Specijalnog obavještajnog odjela Tajne obavještajne službe (SIS-a), koji je 

dobio na raspolaganje čitav kat Rockefellerovog centra bez najamnine. Odatle je 

upravljao mrežom britanskih agenata u Sjedinjenim Državama koja je, prema Mullinsu, 

bila umiješana u ubojstva njemačkih mornara u New Yorku, s namjerom da 

se Hitlera potakne da objavi rat Americi. Stephenson i Louis Bloomfield, predsjednik 

Permindexa, također su vodili operaciju Podzemlje s Lanskyevom kriminalnom 

mrežom. Mullins smatra da su ostala trojica britanskih načelnika stožera koji su stajali 

iza stvaranja OSS-a bili: lord Louis Mountbatten (Kom. 300, Bil.), Kingov bratić 

(u rodu s frankfurtskim bankarskim obiteljima, Rothschildom i Casselom); Charles 

Flambro, direktor Hambros banke i Uprave za specijalne operacije; i pukovnik Stewart 

Menzies, šef Tajne obavještajne službe (SIS-a). U središtu toga bio je i lord Victor 

Rothschild. 

OSS-ovi agenti u Europi obučavali su se u sjedištu britanske špijunaže u Bletchley 

Parku, blizu Woburn Abbeya, odakle je Sefton Delmer (agent novinskog tajkuna iz 

Komiteta 300, lorda Beaverbrooka) upravljao britanskim odjelom za prljave trikove. 

Woburn je bio dom vojvode od Bedforda, markiza od Tavistocka. Britansld Ured za 

psihološko ratovanje postao je poznat kao Institut Tavistock. Donovan je nakon rata 

bio posebni pomoćnik američkog tužitelja na Nirnberškim procesima kako bi se osiguralo 

da se ne razotkrije britanska i američka povezanost s nacistima. Predsjednik 

Truman ukinuo je OSS 1945., ali je 1948. ponovno formiran kao CIA pod kontrolom 

Allena W Dullesa, velikog financijera Adolfa Hitlera. Prikladno, Dulles, direktor Hiderovih 

bankara, korporacije J. Henry Schroder (Kom. 300), izabrao je njih za upravljanje 

CIA-inim novcem. CIA je organ mreže zaklada oslobođenih plaćanja poreza 

pod kontrolom Rockefellera/Rothschilda, poput Zaklade Rockefeller, Fordove fondacije 

i organizacije Carnegie, kroz koju se odlučuje velik dio CIA-ine politike. 

Ali iako je CIA izuzetno važna za Novi Svjetski Poredak, pravu moć u američkim 

obavještajnim krugovima ima Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA), organizacija 

koja ostaje pritajena dok CIA radi njen prljavi posao. Tako je Bush, dok je bio na čelu 

CIA-e, pa čak i dok je bio predsjednik, bio podređen višim gospodarima unutar Elite. 

U svojoj knjizi The Matrix Valdamar Valerian iznosi sljedeći razgovor s čovjekom koji 

je tvrdio da je agent CLA-e: 

„Nemojte se zavaravati... CIA je samo dežurni krivac. NSA je ta koja ima timove za 

likvidacije. Pogledajte njihove dosjee - nećete naći ništa. Pogledajte njihov budžet 

318 

319

íM/nu ce veo usiuuuuiu 

- ne možete. CÍA je samo obična figura, ali što se obavještajnog rada tiče, NSA im 

je daleko nadređena - daleko naprednija u 'crnim vještinama'. CIA-u se optužuje za 

stvari koje radi NSA. NSA je daleko podmuklija i daleko vještija u svojim operacijama... 

CIA dobiva informacije, ali vojska vodi predstavu... 

Ovu zemlju vodi oko 18 do 20 ljudi. Oni nisu bili izabrani. Izabrani ljudi samo su figure 

za tipove koji imaju daleko više moći čak i od predsjednika Sjedinjenih Država. 

[Valerian]:'Hoćete reći daje predsjednik nemoćan' 

'Ne baš nemoćan. Ima moć donositi odluke o onome što mu se predstavi. Obavještajne 

agencije govore mu samo ono što mu žele reći'"'' 6 

Bush nije bio na čelu nezavisne CIA-e, nego elementa unutar takozvanog „Unutarnjeg 

saveza" tajne vlade koji se sastoji od CIA-e, NSA, FBI-ja, NASA-e i Saveznih 

rezervi. Velik dio novčanih sredstava za taj manipulacijski kartel potječe od njegove 

umiješanosti u trgovinu teškim drogama. 

Mnoge od ljudi uključenih u invaziju u Zaljevu svinja početkom 1960-ih, koji su se 

također pojavili 1980-ih u skandalu Iran-Contra, razmjeni oružja za novce, zaposlio 

je George Bush tijekom svog razdoblja u CIA-i. Bush nije bio nov u obavještajnoj igri, 

i vjerujem da njegove veze s CIA-om sežu u prošlost do 1950-ih. U knjizi Bezgrešna 

obmana (The Immaculate Deception) 77 

Russell S. Bowen navodi ga kao visokog agenta 

CIA-e još od vremena prije invazije u Zaljevu svinja, kada je radio s Felixom Rodriquezom 

i drugim protukastrovskim Kubancima. Zanimljivo je da je tajno kodno 

ime za invaziju u Zaljevu svinja bilo „Operacija Zapata". 78 

Busheva naftna kompanija 

zvala se Zapata Oil. 

Rodriquez se tijekom administracije Reagana-Busha ponovno pojavio u skandalu 

Iran-Contra, koji je mladim ljudima u Sjedinjenim Državama učinio dostupnim više 

teških droga. Kada pogledate članove Vodoinstalaterske skupine koja je bila umiješana 

u provalu u VVatergate, možete vidjeti da je zapanjujući broj njih također bio 

umiješan u Zaljev svinja. CIA-in koordinator William Buckley izjavio je da kada bi 

rekao što zna o Zaljevu svinja i atentatu na Kennedya, „to bi bio najveći skandal koji 

je ikada potresao naciju". 79 Buckley je kasnije ubijen u atentatu na Bliskom istoku. Postoji 

obilje dokumentiranih dokaza daje George Bush bio dugogodišnji agent CIA-e, 

od vremena prije Kennedyevog ubojstva kad je obiteljski prijatelj, Alien Dulles, bio 

na čelu CIA-e. Ima dokaza da je Bush bio bliži Kennedyevom ubojstvu nego što su 

ljudi mislili ili misle. 80 

Iz svog ureda u sjedištu CIA-e u Langleyu, u Virdžiniji, Bush je sastavio svoj tim. 

U njemu je bio zloglasni Theodore Shackley, kojeg je Bush imenovao za CIA-inog 

pomoćnika zamjenika direktora za tajne operacije. Shackley je tijekom ranih 1960- 

ih bio na čelu CIA-ine postaje u Miamiju, odakle su došli E. Howard Hunt i njegovi 

provalnici u VVatergate. Shackley je kasnije došao na čelo CIA-ine postaje u Saigonu 

za vrijeme Vijetnamskog rata, gdje je bio mozak operacije Feniks. To je uključivalo 

smrt desetaka tisuća vijetnamskih civila za koje se „sumnjalo" da rade za Vijetkong. 

Samo ako ste znali čitati i pisati, to je, čini se, bilo dovoljno da budete sumnjivi. Oliver 

North, „zvijezda" Iran-Contre, radio je sa Shackleyem u operaciji Feniks, u kojoj 

je navodno ubijeno 40.000 južnovijetnamskih seljaka za Meyera Lanskog i CIA-u. 

Shackley je vodio golemu operaciju likvidacija i trgovine drogom u jugoistočnoj Aziji 

1970-ih, u koju su bila uključena još dvojica Bushevih ljudi, Donald Gregg (Bil.) i 

Felix Rodriquez. Toj je operaciji zaprijetio Kennedyev pokušaj povlačenja iz Vijetnama. 

Taj isti Theodore Shackley sada je bio imenovan na važan položaj u Bushevoj 

CIA-i, a kasnije ga je Bush unovačio za svog „pisca govora" tijekom izborne kampanje 

1979-80. 

Ideja da se nekoga poput Shackleya unajmi da Bushu piše govore nema veze s 

pameću. Nema sumnje da su pravi razlog za njegovu prisutnost bili njegovi drugi „talenti". 

Danas Shackley živi, navodno, u Medellinu u Kolumbiji, sjedištu narko-kartela. 

Kako prikladno. Thomas Clines, bivši zamjenik šefa CIA-ine postaje u Miamiju, još 

je jedan od ljudi koje je Bush postavio u svoju CIA-inu administraciju i koji je kasnije 

bio umiješan u Iran-Contra, skandal za koji je Bush tvrdio da o njemu ne zna ništa. 

Tijekom Bushevog službovanja u CIA-i agenti su znali da mogu raditi gotovo što god 

im se hoće, jer je njihov direktor imao dar za gledanje na drugu stranu. Vlast nad 

američkim obavještajnim operacijama bila je koncentrirana u Bushevim rukama kao 

rezultat niza mjera predsjednika Forda. Prema riječima Elitinog New York Timesa, 

Ford je: „...centralizirao više moći u rukama direktora Središnje obavještajne agencije 

nego što je imao bilo koji direktor od osnutka CIA-e." 81 

Bush je vršio pritisak na novinare koji su postavljali neugodna pitanja dok je, istovremeno, 

plaćao drugim „novinarima" da budu CIA-ini doušnici, jedan od reportera 

koji su osjetili Bushev gnjev bio je Daniel Schorr (CFR) iz CBS-a. Bush je prikazan na 

naslovnoj stranici Washington Stara kako bijesno kritizira Schorra na Capitol Hillu 

zbog objavljivanja informacija koje su CIA-u prikazale u ne baš najboljem svjetlu. 

Schorr, koji je bio na Nixonovom popisu „neprijatelja" tijekom afere VVatergate, dobio 

je otkaz u CBS-u. Pokojni vlasnik CBS-a, William Paley (Kom. 300), mnogo je dugovao 

obitelji Bush. Kredit koji mu je omogućio da kupi TV mrežu osobno je dogovorio 

Prescott Bush, koji je bio direktor CBS-a tijekom 1950-ih. 

Kontakti koje je George Bush ostvario u CIA-i bili su mu neprocjenjivi kad je 21. 

siječnja 1981. postao potpredsjednik Ronalda Reagana. Reaganovo osobno bogatstvo 

potječe iz vremena nedugo nakon što je postao kalifornijski guverner, kad je jeftino 

kupio neku zemlju i prodao ju uz ogroman profit skupini dobrotvora koji nikada nisu 

javno identificirani. 82 

(Kladim se da ne bih trebao puno pogađati tko su oni bili!) Sa 

svojih 70 godina bio je najstariji čovjek ikada inauguriran za predsjednika. Um mu 

je otkazivao i bila su mu potrebna svakodnevna duga popodnevna spavanja. Gotovo 

svaku riječ koju bi trebao reći, čak i u relativno neslužbenim situacijama kod pozdravljanja 

stranih voda, njegovi su mu pomoćnici pisali na kartice. George Bush je bio 

320


_> |\ I I V L M U I U A U 

faktični predsjednik, ako već ne i nominalni. Nakon pokušaja atentata na Reagana 

koji je izveo još jedan „samostalni luđak", John Hinckley," oštrina njegovog uma dodatno 

je oslabila i njegova potreba za snom se povećala. To je Georgeu Bushu dalo 

gotovo potpunu kontrolu nad poslovima, a u pozadini je stalno stajao njegov mentor, 

Henry Kissinger. 

Bush je unutar vlade izgradio mrežu organizacija na čijem je čelu bio on sam. 

To su bile Stalna skupina za predplaniranje kriza, Centar za upravljanje krizama, 

Radna skupina za terorističke incidente, Radna skupina za suzbijanje terorizma, i 

Podskupina za operacije. Sve su one bile podređene, i pod kontrolom, Skupine za 

posebne situacije čiji je predsjednik bio Bush. Ako je ikada postojao zbor organizacija 

za problem-reakciju-rješenje i „upravljane krize", to je bilo ovo. Kroz tu je 

mrežu organizirana operacija oružja-za-drogu, Iran-Contra. 

Bush je unajmio svog bivšeg suradnika iz CIA-e, Donalda P. Gregga, za svog glavnog 

savjetnika za nacionalnu sigurnost, a Gregg je sa sobom doveo „bivšeg" CIAinog 

direktora za atentate, Felixa I. Rodriqueza, kojeg je Bush poznavao od vremena 

invazije u Zaljevu svinja i tijekom svog razdoblja na čelu CIA-e. Gregg i Rodriquez 

su s Theodoreom Shackleyem bili umiješani u operaciju ubojstava i trgovine drogom 

u jugoistočnoj Aziji, a sad su ta dvojica radila iz ureda Georgea Busha! Prema 

američkim zakonima bilo je strogo protuzakonito da vlada opskrbljuje oružjem 

Iran ili da opskrbljuje nikaragvanske „borce za slobodu", kontraše, u njihovom ratu 

protiv sandinističke vlade. U svakom je slučaju bilo protuzakonito prihvatiti plaćanje 

u drogi. Reaganova-Busheva administracija radila je sve te stvari. 

Jedan od načina na koje je vlada SAD-a tajno iscrpljivala sandiniste bilo je miniranje 

luka u Nikaragvi. To je radila kompanija pod nazivom Continental Shelf 

Associates Inc. sa sjedištem u Jupiter Islandu, Florida. Jupiter Island je zanimljivo 

mjesto. Postao je posjed Harrimanove klike... uključujući Georgea Busha, koji tamo 

ima kuću. Jupiter Island je bio baza generacijama obitelji Novog Svjetskog Poretka. 

Na popisu klijenata Continental Shelf Associatesa (CSA) nalaze se mnoge naftne 

kompanije i vladine agencije. To uključuje Exxon obitelji Rockefeller i Pennzoil 

Busha-Liedtkea. 

Američka vojska koristila je CSA za kartiranje obale i izviđanje terena u Grenadi 

prije invazije u listopadu 1983. i tijekom američkih operacija u Libanonu. Kompaniju 

je vodio Robert „Stretch" Stevens, bliski suradnik Theodorea Shackleya i Felixa 

Rodriqueza iz vremena kada su svi bili umiješani u Vijetnam i Zaljev svinja. Na 

istoj adresi nalazi se CSA-ina kompanija Acta Non Verba, što znači „djela, ne riječi". 

Jedan visoki službenik CIA-e, citiran u George Bush, neslužbena biografija (George 

Bush, The Unofficial Biography), o toj je tvrtki-kćeri rekao sljedeće: 

„Kompanija za operacije likvidacije i obuke, pod kontrolom Teda Shackleya, pod 

maskom privatne korporacije s regularnim upravnim vijećem, dioničarima itd., 

smještena u Floridi. Oni potajno dovode ilegalne imigrante iz Haitija i jugoistočne 

Azije za novake, kao i Korejce, Kubance i Amerikance. Pružaju usluge likvidacija i prikupljanja 

obavještajnih podataka vladama, korporacijama i pojedincima..." 84 

Bombe postavljene u lukama Nikaragve digle su toliku prašinu u SAD-u da su zakoni 

protiv takvih akcija, takozvani Bolandovi zakoni, bili dodatno pooštreni. Ah na tajnom 

sastanku Nacionalne grupe za planiranje od 25. lipnja 1984., Reagan, Bush, Casey i ostali 

najviši dužnosnici odlučili su ignorirati zakon. Odlučili su da će financirati kontraše preko 

Hondurasa, baš kao što su koristili El Salvador protiv sandinista. Bush i Oliver North, 

član Vijeća za nacionalnu sigurnost, zajedno su otputovali u El Salvador. Dok je Bushu u 

javnosti tako strastveno stalo do „Rata protiv droga", krijumčarenje teških droga stalno se 

odvija neugodno blizu njega. Poznato je da se 18. siječnja 1985. Felix Rodriquez sastao sa 

svojim prezimenjakom (smatra se da nisu u rodu) Ramonom Milianom Rodriguezom, 85 

računovođom i peračem novca koji je radio za kokainski kartel iz Medellina u Kolumbiji. 

Iz svoje zatvorske ćelije u Burneru, u Sjevernoj Carolini, Ramon je istraživačkoj novinarki 

Marthi Honey rekao: 

«...[Felix je ponudio] da će u zamjenu za novac za borbu kontraša iskoristiti svoj utjecaj 

na visokim mjestima da [kokainskom] kartelu nađe klijentelu u SAD-u ... Iskreno, jedan 

od aduta bilo mu je to što je mogao razgovarati izravno s Bushom. Pitanje klijentele 

nije bilo nešto što bi išlo preko 27 birokratskih ruku. To je bilo nešto što se dogovaralo 

izravno između njega i Busha." 86 

To se moglo jednostavno učiniti, s obzirom da je Felix Rodriquez radio iz Bushevog 

ureda. Dopis koji je početkom rujna 1986. Oliveru Northu poslao umirovljeni generalbojnik 

John K. Singlaub, kaže da je Rodriquez pričao da ima „svakodnevne kontakte" s 

Bushevim uredom i da je to, stoji u dopisu, moglo naštetiti predsjedniku Reaganu i Republikanskoj 

stranci. Oliver North je također zapisao u svoju bilježnicu da ,,Felix previše 

priča o PP-u [potpredsjedniku]". 87 U svojoj knjizi iz 1987., Izvan kontrole (Out Of Control), 

Leslie Cockburn predstavlja šokantne dokaze o Bushevoj umiješanosti u aferu Iran-Contra 

i trgovinu drogom. On kaže da su avioni puni kokaina koje je unajmila CIA letjeli 

izravno u Zrakoplovnu bazu Homestead na Floridi koristeći CIA-in kodni signal. 

Reaganova-Bushova administracija je 1986. priznala da su kontraši Adolfa Chamorra, 

koje je podržavala CIA, pomagali kolumbijskom krijumčaru droge pri transportu droge 

u Sjedinjene Države. Svjedočenje Johna Stockvvella, bivšeg visokog dužnosnika CIA-e, 

otkrilo je da je krijumčarenje droge bilo važan dio CIA-ine operacije s kontrašima. George 

Morales, jedan od najvećih južnoameričkih krijumčara, svjedočio je da je 1984. od 

njega zatraženo da zračnim putem prebaci oružje kontrašima. Zauzvrat, kaže, CIA mu 

je pomogla da prokrijumčari tisuće kilograma kokaina u Sjedinjene Države preko improvizirane 

piste na rancu Johna Hulla, agenta CIA-e po vlastitom priznanju i suradnika 

Olivera Northa. U to vrijeme George Bush vodio je rat protiv droga - samo za javnu 

upotrebu. 

322 

323

lòllllU ce V U J U Ò I U U U U I I I 

^rivelici 

ruKU 

U međuvremenu, drugo krilo Iran-Contre nastavljalo je voditi razmjenu oružja 

za zarobljenike s Iranom. Oliver North bio je duboko umiješan u opskrbljivanje Irana 

oružjem preko Izraela, u zamjenu za taoce. Oslobađanje talaca bilo je službeno 

objašnjeno, jednim dijelom, naporima Terrya Waitea, predstavnika canterburyskog 

nadbiskupa. Waitea je bez njegovog znanja iskoristio North, koji je bio vrlo sretan 

što si je Waite pripisao zasluge za oslobađanja koja su, zapravo, bila rezultat prodaje 

oružja preko Izraela. Waite je na kraju i sam postao talac. Bush, koji je, kao što je 

George Shultz javno potvrdio, podržavao politiku oružje-za-taoce, naciji je govorio: 

„Nećemo pristati na ustupke teroristima". Novac i droge uključene u transfer oružja 

Iranu bili su prani preko Švicarske, tog centra aktivnosti Svjetske Elite, jean Ziegler, 

član švicarskog parlamenta, piše u svojoj knjizi Švicarska pere bjelje (Switzerland Washes 

Whiter): 

„Trgovina koju su razvili North i njegovi ortaci bila je jednostavna koliko i unosna. 

Uz stručnu pomoć švicarskih magnata, kao i određenu diskretnu pomoć Švicarske 

tajne službe, isporučivali su američko i izraelsko oružje imamu Homeiniju. Imam je 

dio oružja platio u dolarima, ali veći dio platio je u drogama [baza za morfij i heroin).'Kumovi'turskih 

i libanonskih mreža sa sjedištem u Zurichu pretvorili su droge 

u gotovinu na međunarodnom tržištu. Nakon što su uzeli svoj dio profita, kumovi 

su ostatak položili na numerirane račune koji su bili otvoreni u glavnim bankama i 

financijskim institucijama Ženeve i Zuricha." 

U intervjuu za talijansku televiziju u svibnju 1990., CIA-in agent Ibrahim Ražin 

rekao je da je od vodećeg šefa Mafije saznao da je Ličio Gelli iz masonske lože P2 u 

veljači 1986. poslao telegram Philu Guarinu, bliskom suradniku Georgea Busha. Prema 

Razinu, u telegramu je pisalo: „Reci našem dobrom prijatelju Bushu da će švedsko 

stablo biti posječeno". Tri dana kasnije švedski premijer i bilderbergovac, Olof Palme, 

bio je ubijen. Ražin, koji se počeo skrivati bojeći se za svoj život, rekao je da je Palme 

ubijen zato jer je znao previše o američkom krijumčarenju oružja Iranu u koje je, 

kako je rekao Ražin, bio umiješan P2. Dio razloga za slanje oružja Iranu, rekao je, bilo 

je to što su se Bush i njegovi kolege time odužili Homeinijevom režimu za odgađanje 

oslobađanja američkih talaca u takozvanom „Listopadskom iznenađenju". Bilo je to 

u vrijeme Reaganove-Busheve kampanje i dogovora s Irancima da ovi ne oslobode 

američke taoce dok ne prođu izbori na kojima su se natjecali protiv jimmya Čartera, 

kako bi spriječili da Carter dobije zasluge, a time i glasove, za njihovo oslobađanje. U 

trenutku inauguracije Reagana i Busha, zrakoplov kojim je 51 od 52 taoca prebačeno 

kući upravo je bio napuštao Iran. 

Iako su svi vodeći političari umiješani u Svjetsku Elitu ili su pod njenom kontrolom, 

među nekima od njih postoji veliko suparništvo, i to omogućuje Eliti da ih drzi 

u sukobu kako bi ih bolje kontrolirala. Čak i na višim razinama piramide, ljudima 

manipuliraju oni koji su vrhu još bliže. George Bush odletio je u Pariz kako bi se sa- 

stao s iranskim dužnosnicima, uključujući ajatolaha Mehđija, u hotelu Ritz 19. listopada 

1980. U Bushevoj pratnji bili su William Casey, koji je nedugo nakon toga postao 

direktor CIA-e; Donald Gregg, CIA-in agent; Robert McFarlane, koji je bio član 

Vijeća za nacionalnu sigurnost u doba predsjednika Čartera; senatori John Tower i 

John Heinz; i dugogodišnji agent CIA-e i Obavještajnog ureda Američke mornarice, 

Gunthar Russbacher. John Tower, teksaški senator u vrijeme atentata na Kennedya, 

ispričao je CIA-inom policijskom detektivu Garyu Weanu o CIA-inoj spletki oko 

„lažnog" atentata u koju je bio uključen E. Howard Hunt. Russbacher je događaj detaljno 

opisao Rodneyu Stichu, bivšem saveznom inspektoru i autoru knjige Varanje 

Amerike. Russbacher tvrdi da je prebacio Busha natrag u Sjedinjene Države u avionu 

dvosjedu SR-71, što je Bushu omogućilo da stigne na vrijeme i održi govor u vašingtonskom 

Hiltonu. Taj je događaj iskorišten kako bi se opovrgnuo sastanak u Parizu 

na temelju vremena i logistike. Ali Ari Ben-Menashe, agent izraelskog (i rotšildskog) 

Mossada, također potvrđuje da se sastanak odigrao. On je bio tamo zato što je Izrael 

bio posrednik u trgovini oružjem između SAD-a i Irana. Bush je uvijek poricao daje 

bio u Parizu i da je išta znao o Listopadskom iznenađenju i slanju oružja Iranu. Knjiga 

Varanje Amerike sadrži kopije brojnih pisama iz Agencije za nacionalnu sigurnost 

koja opisuju operaciju s Iranom. Svako je označeno s „Kopija za potpredsjednika 

Georgea Busha"». Jadni stari George trebao bi potražiti savjete iz one knjige Kako 

poboljšati 

pamćenje. 

Možda izgleda teško povjerovati da se operacija droga-za-oružje koja je ilegalno 

vođena iz ureda Georgea Busha mogla tako dobro zataškati da je on nakon toga izabran 

za predsjednika, ali ne smijemo podcijeniti razmjere kontrole nad medijima. 

Zataškavanja su Elitin kruh svagdašnji. Ne mogu sve zataškati, baš kao što ne mogu 

sve kontrolirati, i imali su neke spektakularne neuspjehe na oba polja. Ali u pravilu su 

izuzetno djelotvorni u skrivanju od javnosti onih informacija koje bi igru razotkrile. 

Krajem 1986. izbio je skandal Iran-Contra. Jedan je avion 5. listopada poletio iz 

zračne baze Ilopango u El Salvadoru s oružjem i municijom za kontraške teroriste u 

Nikaragvi. Let su koordinirali službenici iz ureda Georgea Busha. Kad je avion smanjio 

visinu kako bi izbacio teret, srušen je sandinističkom raketom. U padu su poginule 

tri osobe, ali rukovatelj teretom Eugene Hasenfus prizemljio je padobranom 

u ruke sandinista. Krijumčar droge Felix Rodriguez uzbunio je Busha nazvavši ga u 

njegov ured. Istina je izbila na vidjelo. Ili barem dio istine. 

Moć Elilinih kanala može biti jedino objašnjenje kako je, usprkos neoborivim dokazima 

protiv njega - daleko, daleko više od onoga što sam ovdje spomenuo - Bush 

izbjegao krivični postupak, iako je utvrđeno da je Buz Sawyer, pilot srušenog aviona, 

u svom džepu imao broj privatnog telefona ureda Georgea Busha! Hasenfus je 

također ustvrdio da je George Bush znao za cijelu stvar. Ali Bush je poricao svaku 

umiješanost ili znanje o onome što se događalo, i kola su se prelomila na njegovim 

podređenima poput Dona Regana, admirala Johna Poindextera, Olivera Northa i general-bojnika 

Richarda Secorda. Oni su bili duboko umiješani, u to nema sumnje, ali 

324 

325

istmo ce vub usiuuuuní 

Mogu muja reći. Bush je Brenta Scowcrofta imenovao svojim savjetnikom za nacionalnu 

sigurnost. Senat je odbio prihvatiti Towerovo imenovanje i on je počeo govoriti 

o nepravdi za koju je vjerovao da mu je učinjena. Poginuo je u padu aviona 5. travnja 

1991. godine. Kad je Senat odbio Towera, što je odluka koju je vjerojatno namjestio 

Bush, on je izabrao Dicka Cheneya (CFR) za ministra obrane. Cheney je bio visoki 

predstavnik republikanaca u još jednom odboru koji je oslobodio Busha sumnje u 

umiješanost u Iran-Contru, Izabranom odboru Zastupničkog doma za istraživanje 

tajnog prodavanja oružja Iranu. Drugoj skupini ljudi, u kojoj je bio i bivši ministar 

obrane Casper Weinberger, Bush je dao oprost za njihovu umiješanost u aferu Iran- 

Contra. To se dogodilo na Badnjak 1992., par tjedana prije nego što su se oni trebali 

suočiti sa suđenjem koje bi razotkrilo Bushevu umiješanost. U siječnju 1993. predao 

je dužnost predsjedniku Billu Clintonu, koji je nastavio sa zataškavanjem zato što je 

- kao što ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju - i on bio umiješan! The Washington 

Post i ostali mediji glavne struje koji su od relativno beznačajne provale u zgradu Waskrivena 

ruka 

Bush se s time izvukao, kao i Reagan i njegov ministar obrane, Casper Weinberger 

(CFR, TC). North, koji je bio do grla u spletki, suočio se sa saslušanjima i, s obzirom 

na dokaze, bilo je zapanjujuće da ne samo što je izbjegao kaznu, nego je gotovo ispao 

američki junak. Od svih naroda na svijetu, neke aspekte američke psihe najlakše je 

nasamariti. Drugi uključeni u aferu, poput direktora ClA-e Williama Caseya, imali su 

zdravstvenih problema. Nakon razotkrivanja Iran-Contre, Casey (koji je znao cijelu 

priču) doslovno nije mogao govoriti nakon operacije „tumora na mozgu" koja mu 

je oduzela sposobnost govora. Dva mjeseca kasnije je umro. U svojoj predsjedničkoj 

izbornoj kampanji, Bush je obećao da će izgraditi „ljubazniju, obzirniju" Ameriku. 

Za istragu o aferi Iran-Contra imenovana je Towerova komisija, čiji je predsjedatelj 

bio naš stari prijatelj, teksaški senator john Tovver. To je isti john Tower koji je, 

prema CIA-inom čovjeku Guntharu Russbacheru, bio u avionu s Bushem kad je ovaj 

odletio u Pariz na sastanak o Listopadskom iznenađenju s Irancima! John Tower koji 

je znao pravu priču o Leeju Harveyu Oswaldu. U Towerovoj komisiji također su bili 

Brent Scowcroft (CFR, TC, Bil.), Kissingerov poslušnik i direktor Kissinger Associatesa; 

i Ed Muskie, još jedan radi-kako-ti-se-kaže političar kojeg se moglo stisnuti 

kako bi se suzbila istina. Muskie je i sam bio umiješan u listopadsko iznenađenje i 

Iran-Contru. Kao što možete vidjeti, komisija je bila stvarno nezavisna. Oslobodila je 

Georgea Busha svake krivnje i umiješanosti. Kad je Bush postao predsjednik, postavio 

je Johna Towera za svog ministra obrane. Novinari su upitali Towera da li mu se 

tim imenovanjem Bush odužio. Njegov odgovor 

„Budući da se Komisija sastojala od trojice ljudi, Brenta Scowcrofta i Eda Muskiea 

pored mene, to bi na neki način bio napad na integritet Brenta Scowcrofta i Eda 

Muskiea ... Nismo otkrili ništa što bi ukazivalo na umiješanost potpredsjednika...! 

Pitam se kakvu će oni nagradu dobiti" 88 

tergatea napravili skandal koji je svrgnuo Richarda Nixona, držali su pognute glave 

dok je vlada Sjedinjenih Država prodavala oružje teroristima u zamjenu za drogu za 

američku djecu. Zaista je moguće koordinirati operaciju trgovine drogom i oružjem 

iz Bijele kuće. I proći nekažnjeno. Nevjerojatno, možda, ali svejedno istinito. 

Bomba u Oklahomi 

Vjerujem daje 19. travnja 1995. Svjetska Elita, preko elemenata iz vlade SAD-a, CIAe 

i Mossada, ubila oko 168 muškaraca, žena i djece u bombaškom napadu na Saveznu 

zgradu Alfreda P. Murraha u Oklahoma Cityu. 

Ne slažem se s pristupom „narodnih paravojnih skupina" koje su se uvelike proširile 

po Sjedinjenim Državama, u svjetlu dokaza da plan Novog Svjetskog Poretka 

uključuje državni udar protiv disidenata koji se suprotstavljaju tiraniji. Paravojne 

skupine se naoružavaju i obučavaju kako bi bile spremne za, kako smatraju, neizbježan 

dan kada će vojska Novog Svjetskog Poretka doći na njihov prag. Ja nisam za 

suprotstavljanje nasilju nasiljem. Okidač ne bih povukao ni da mi o tome ovisi život. 

Koji bi bio smisao Želim vidjeti kraj nasilja, a ne provoditi nasilje, a moj vlastiti pogled 

na život i stvaranje teško bi mogao biti u većoj suprotnosti s onim „kršćanskog 

domoljublja" koje je u središtu sustava vjerovanja ovih paravojski. Ali mjesecima prije 

bombe u Oklahomi čitao sam izvještaje iz Amerike o tome kako vlada napada i progoni 

te paravojske, ponajviše zato što su imale znatnog uspjeha u širenju informacija 

o planovima Svjetske Elite. Onda se, iznenada, dogodila ta strašna bomba i krivnja je 

svaljena ne samo na nekoliko ljudi nego na čitav pokret paravojnih skupina. 

Koji je bio odgovor Billa Clintona i njegove ministrice pravosuđa, Janet Reno, predmeta 

mnogih kritika koje su upućivale paravojne skupine Iskoristili su napad kao 

izgovor da povećaju ovlasti FBI-ja da se infiltriraju i napadnu te skupine i, kako se 

Clinton izrazio, „ublaže restrikcije uključivanja vojske u provedbu zakona u zemlji". 

To je slično politici premijera Ujedinjenog Kraljevstva Johna Majora, kad je dopustio 

obavještajnoj agenciji MI5 da se umiješa u provedbu zakona u zemlji. Zamisao je pretvoriti 

obavještajne agencije i vojsku u svjetsku policiju koja će održavati Novi Svjetski 

Poredak. Clinton je također iskoristio Oklahomu da pozove medije da „protuvladinim 

ekstremistima" zabrane pristup do svojih novina, ekrana i mikrofona. Također je 

napao radijske govorne emisije otvorene za javljanje slušatelja, jer one pružaju rijetku 

priliku za objavljivanje informacija različitih od službene priče. Jedan bivši službenik 

Ureda za alkohol, duhan i vatreno oružje (BATF) postao je meta harange i optužbi da 

je poticao stavove koji su doveli do Oklahome. Kako je taj čovjek to navodno učinio 

Time što je rekao da je BATF, koji je bio odgovoran za masakr u Wacu, bio truo do 

srži dok je on radio za njega i da je ostao takav do danas. 

Pitam se koliko je Amerikanaca vidjelo ironiju u tome što je predsjednik poricao 

da Amerika postaje autoritarna država dok je istovremeno koristio bombaški napad 

da ju još više učini upravo takvom. A tko je u tome podržao „demokratskog" predsjednika 

Njegov glavni „protivnik", Newt Gingrich, „republikanski" predsjednik Za- 

327

' istino će vos osloboditi 

skriveno 

ruka 

stupničkog doma. Kakvo iznenađenje. Ford, Carter, Reagan, Bush, Clinton, Gingrich, 

svi su oni sluge iste Jednostranačke države u kojoj ista sila kontrolira i republikance i 

njihove „protivnike" demokrate. 

Bombaški napad u Oklahomi lako je mogao biti problem-reakcije-rješenje najgrotesknije 

vrste. Mislite li da sila koje pokreće ratove koji odnose desetke milijuna 

života, ubija predsjednike i raznosi putničke avione ne bi žrtvovala živote djece 

za svoje bolesne ambicije Da je barem tako. FBI i ministarstvo pravosuđa Bula 

Clintona/Janet Reno tvrde da je jedna eksplozija razorila Saveznu zgradu Alfreda R 

Murraha i da su bombu izradili bivši vojnici Timothy McVeigh i Terry Nichols od 

umjetnog gnojiva i loživog ulja. McVeigh je rekao da su ga mikročipirali dok je služio 

u američkoj vojsci. To se radi mnogim američkim vojnicima i, kao što ćete vidjeti 

u kasnijim poglavljima, mikročipirana osoba može se iskoristiti da učini skoro bilo 

što. Međutim, za događaj kao što je bio bombaški napad u Oklahomi, trebala bi im 

podrška moćnih izvora. Ted Gunderson iz Santa Monice, Kalifornija, čovjek koji ima 

28 godina iskustva u FBI-u, vjeruje da je službeno objašnjenje o bombi smiješno i 

nemoguće. 8 '' Gunderson i drugi kontakti iz FBI-a vjeruju da je eksploziju uzrokovao 

elektrohidrodinamički uređaj na plinovito gorivo poznat kao barometarska bomba. 

Da biste znali napraviti takvu bombu trebala bi vam odobrenja za pristup najvišim 

razinama vlade/vojske i trebali biste imati na raspolaganju širok raspon kemikalija i 

elektroničke tehnologije. Barometarska bomba ima razinu pristupa „Q", što ju stavlja 

na istu razinu sigurnosti i tajnosti s komponentama nuklearnog oružja. Ako je Gunderson 

u pravu, netko poput McVeigha i drugih koji su bili optuženi s njim nikako 

nisu mogli imati takva znanja ili sredstva. Sama ta ideja bila bi apsurdna. 

Gunderson kaže daje razgovarao s jednim od izumitelja barometarske bombe koji 

mu je rekao daje razaranje nastalo na zgradi točno u skladu s onim što bi takav uređaj 

postigao. Bomba funkcionira na sljedeći način. Postoji početna eksplozija uzrokovana 

eksplozivom poznatim kao PETN, i ona oslobađa smrtonosni oblak kemikalija, 

amonijevog nitrata i aluminijevog silikata. Oblak je, kaže Gunderson, energiziran 

„elektrostatičkim poljem visokog potencijala". Nakon toga slijedi druga detonacija 

nekoliko sekundi kasnije korištenjem drugog eksploziva zvanog PDTN koji zapali 

taj oblak i izazove eksploziju veće snage od TNT-a. Kako bi se potvrdilo da je tajna 

barometarska bomba bila upotrijebljena u Oklahomi trebali bi biti prisutni tragovi 

odgovarajućih kemikalija, i morale su se dogoditi dvije eksplozije u razmaku od nekoliko 

sekundi, a ne samo jedna, kao što tvrde Clintonova administracija i FBI. Na 

sudskom saslušanju u El Renu, u Oklahomi, 28. travnja 1995, specijalni agent FBI-a 

John Hersley rekao je da su na majici koju je McVeigh nosio kad je uhićen pronađeni 

tragovi eksploziva PDTN. 90 

A kad je Gunderson provjerio seizmografske zapise na 

Geološkom zavodu Oklahoma na Sveučilištu u Oklahomi, pokazalo se... da su bile 

dvije eksplozije, u razmaku od deset sekundi. Prva se dogodila u 9.02 i 13 sekundi 

ujutro, a druga je uslijedila u 9.02 i 23 sekunde ujutro. To se nikako nije moglo dogoditi 

s bombom od umjetnog gnojiva, za koju ionako nema nikakvih uvjerljivih 

dokaza. Drugi stručnjaci za bombe predložili su drugačije naprave od one koju je 

opisao Gunderson, ali slažu se s njim da je vladino „objašnjenje" smiješno. Krhotine 

s Murrahove zgrade bile su nagomilane uz zgradu općeg arhiva preko puta, s druge 

strane kamiona u kojem je navodno bila bomba od goriva i gnojiva koja je eksplodirala. 

Jedini način na koji su krhotine mogle biti odbačene u tom smjeru je ako se 

eksplozija dogodila unutar Murrahove zgrade. Vrlo zgodno, vlasti su srušile zgradu i 

uklonile krhotine prije nego što je mogla biti primjereno istražena. 

Postoje vrlo veliki izgledi da su elementi vlade SAD-a i njenih agencija digli u zrak 

vlastitu zgradu i ubili oko 168 muškaraca, žena i djece radi ostvarivanja ciljeva Novog 

Svjetskog Poretka po modelu problem-reakcija-rješenje. Zapanjeni ste Tko ne 

bi bio Ja, međutim, mislim da je Elita ovom bombom otišla predaleko. Vjerujem da 

će istina s vremenom izaći na vidjelo i razotkriti daleko širu sliku. 

Vlada je neprestano povećavala veličinu „bombe od gnojiva" za koju tvrdi da su je 

izradili McVeigh i društvo, zato što su veličina bombe i razmjeri uništenja u očiglednom 

raskoraku. Prvo je objavljeno da je „bombe od gnojiva" bila teška 454 kg, ali 

to je u međuvremenu postupno raslo dok nije dosegnulo oko 2180 kg. Kao rezultat 

toga, opis vozila u kojem je prevožena morao se mijenjati u skladu sa sve većom 

težinom. Bomba je prvo bila dovezena u dostavnom kombiju, prema vladinim objavama, 

ali sad se pretvorio u kamion za selidbe. Još malo pa će se pojaviti šleper s 

prikolicom! Kao što je rekao Michael J. Riconosciuto, tvorac barometarske bombe, 

bomba od gnojiva razbacala bi gnojivo po čitavom mjestu događaja. To se nije dogodilo 

u Oklahomi. 91 

Mnogi vladini službenici koji su toda dana normalno trebali biti u 

zgradi - tamo nisu bili, uključujući neke iz Ureda za alkohol, duhan i vatreno oružje 

(BATF) koji su navodno bili meta bombe zbog njihovog genocida u Wacu. Također, 

Michael J. Riconosciuto je za The Spotlight otkrio da su dokumenti i komponente za 

njegovu barometarsku bombu ukradeni u dvjema provalama u dobro čuvano skladište 

u Aberdeenu, u državi Washington, 1988. U prvom slučaju, rekao je, policija 

je umiješane pustila bez optužbi, a drugi put je gledala kako lopovi provaljuju i nije 

učinila ništa! 92 Cijela ta stvar smrdi, pa ipak si je američki narod dopustio da ga toliko 

nasamare da dopusti, pa čak i traži, da se vladi povećaju ovlasti kako bi mogla otvarati 

poštu, prisluškivati telefone, pretraživati domove i oduzimati isprave i dokumente po 

volji. Te su ovlasti postignute tako što je kao izgovor iskorištena bomba za koju su 

gotovo sigurno odgovorni elementi iz vlade. Problem-reakcija-rješenje. Vjerujem da 

će se pokazati kako je Antiklevetnička liga ozbiljno umiješana, i možemo očekivati 

još „namještaljki" takve prirode kako bi se diskreditirali oni koji razotkrivaju istinu. 

Probudi se Ameriko... Probudi se svijete! 

Sve se to dogodilo i ranije već mnogo puta. Atentat na Kennedya iskoristio je njegov 

nasljednik, Lyndon Johnson, za povećanje ovlasti države, kao i u drugim takvim 

režiranim događajima i „problemima". CIA je, često u suradnji s Mossadom, odgovorna 

za neke stravične terorističke napade u inozemstvu u koje su uključena ubojstva 

djece, i to tisuća njih, ako ćemo reći cijelu istinu. U Bejrutu je 1983. eksplodirao


skrivena 

ruka 

automobil-bomba koji su postavili C1A i Mossad. Nije ubio željeni cilj, jednog muslimanskog 

svećenika, ali je umjesto toga ubio 91 prolaznika, što je priča koju je kasnije 

razotkrio bivši CIA-in analitičar operacija u Vijetnamu i Latinskoj Americi, Gordon 

Thurlovv. 9 ' 

Svijesti s kojom imamo posla i koja djeluje kroz te ljude ništa nije toliko stravično 

da to ne bi iskoristila za postizanje svojih ciljeva, i kao što smo vidjeli u Oklahomi, 

ima podršku medija u kojima radi kombinacija malobrojnih koji znaju što se događa 

i velikog broja onih koji nisu ništa više od glasnogovornika svojih manipulatora, uopće 

nemajući pojma da je tako. Način na koji su „novinari" i televizijski „izvjestitelji" 

samo ponavljali vladinu verziju događaja bio je nevjerojatan. Svatko tko je natuknuo 

da se događa Novi Svjetski Poredak bio je odbačen kao „paranoičan", pa ipak barem 

99,9% tih izvjestitelja nikada nije pročitalo nijednu riječ o zavjeri. Lijepo je znati da 

su oni koji nas informiraju jako dobro informirani! 

Margaret Thatcher 

Metode tajnog manipuliranja i zataškavanja koje sam ovdje spomenuo događaju se 

širom svijeta svakog dana. Čak je i odlazak Margaret Thatcher s mjesta premijerke 

Ujedinjenog Kraljevstva 1990. povezan s pričama koje sam ovdje iznio. 

Atentati mogu postati problem ako ih istražitelji ne žele pustiti na miru, kao što 

je posebno bio slučaj s ubojstvom JFK-a, a iz perspektive Elite lakše je i „čišće" ukloniti 

ljude na suptilnije načine stvaranjem događaja, često ekonomske prirode, koji 

podrivaju lidere i dovode do njihovog uklanjanja „demokratskim" putem. Margaret 

Thatcher, koja je prisustvovala sastancima Bilderberške skupine, bila je izbor Elite 

koji je ekonomski dobro služio njihovim ciljevima tijekom 1980-ih kad su ona i Ronald 

Reagan oblikovali događaje desetljeća pod kontrolom Patila Volckera, direktora 

Saveznih rezervi i Međunarodne bankarske komisije, jedan od ljudi koji su napravili 

najviše kako bi osigurali da Margaret Thatcher postane vođa konzervativne stranke 

1970-ih bio je sir Alfred Sherman, koji je kasnije postao savjetnik srpskog lidera Radovana 

Karadžića, čovjeka odgovornog za tako brojne patnje i užase u građanskom 

ratu u bivšoj Jugoslaviji. Thatcher je bila izabrana od Elite, možda i bez njenog znanja 

o tome što se stvarno događalo. Ali političari su tu samo kako bi ih se iskoristilo u 

skladu s planovima Svjetske Elite, a ona je prestala biti poželjna kada se ustrajno protivila 

ukidanju nacionalnog suvereniteta od strane Europske zajednice kroz europsku 

valutu i središnju banku. U svibnju 1989. novine r Lhe Spotlight izvijestile su daje tog 

mjeseca, na sastanku skupine Bilderberg održanom na otoku La Toja blizu Španjolske, 

odlučeno da ona mora otići. Godinu dana kasnije smijenili su je vlastiti članovi 

parlamenta dok je još bila u uredu. 

Gđa Thatcher nije bila uklonjena tako što su ljudi otišli do konzervativnih članova 

parlamenta i rekli: „Hej, Bilderberška skupina kaže da ona mora otići." To se radi 

puno skrovitije. Mediji se koriste za podrivanje mete kap po kap, i potiču se nemiri, 

sumnje i strahovi među ministrima i članovima parlamenta koji žele zadržati svoje 

položaje. Prijetnja da će izgubiti svoje povlastice zato jer „Nikada nećemo dobiti sljedeće 

izbore s Margaret Thatcher kao vodom" odličan je način da se umovi političara 

usmjere na uvjerenje da se „nešto mora poduzeti". Pokreće se lavina koja, na koncu, 

uklanjanje ciljanog političara čini neizbježnim. Kada u Britaniji čujemo o „ljudima 

u sivim odijelima" koji odlučuju kada će vođa Konzervativne stranke doći i otići, to 

se odnosi na predstavnike Elite/Bratstva unutar te stranke. Ne ljude s vrha piramide, 

ili bilo što tome slično, nego one koji rade kako im se kaže kad se naredi promjena. 

Isto je i s drugim strankama u drugim zemljama. Mogao bih nabrojati tako mnogo 

događaja koji su se odigrali u svijetu u posljednjih 40 godina čije bismo uzroke mogli 

pratiti do iste skupine ljudi. 

Zataškavanje NLO-a 

Kroz čitavo razdoblje od rata naovamo vlasti su neprekidno odbacivale sve izvještaje 

javnosti o NLO-ima. Oni ne postoje, kažu nam. Otprilike u isto vrijeme kad je VVarrenova 

komisija objavila svoju zataškanu verziju atentata na Kennedva, objavljen je 

Condonov izvještaj koji je obavio sličan posao s NLO-ima. U njemu je pisalo da u 

tom fenomenu nema ničega što bi bilo vrijedno istražiti. Ako je tako, zašto su dosjei 

s izvještajima o NLO-ima označeni kao „iznad strogo povjerljivog" Zato što je to 

vjerojatno najveće od svih zataškavanja, eto zašto. Zataškavanje istine da američka 

Elita ima leteće tanjure, antigravitacijsku tehnologiju pored koje raketoplan izgleda 

kao antikvitet, i kako bi se prikrila činjenica da vanzemaljci posjećuju ovaj planet 

iz Četvrte Dimenzije. Cijelo to područje je minsko polje dezinformacija i tu moramo 

zadržati vrlo otvoren i fleksibilan um, posebno zato što su se u polje istraživanja 

NLO-a ozbiljno infiltrirali oni koji nas žele zavesti na krive tragove. Ali danas se u 

prosjeku prijavljuje 150 viđenja NLO-a dnevno. Prihvatite li tvrdnju da se prijavljuje 

samo deset posto viđenja, to je blizu brojke od 1500 na dan, širom svijeta. Nemoguće 

je da svima upravljaju ljudi sa Zemlje, i iako Elita možda koristi svoje letjelice za 

pokretanje određenih događaja radi manipuliranja ljudskim umom, također je, po 

mom mišljenju, sve više pravih vanzemaljaca koji djeluju u ovoj dimenziji. Neki su 

ovdje kako bi nam pomogli, drugi kako bi spriječili preobrazbu čovječanstva i planete 

Zemlje. Ovi drugi povezani su sa Svjetskom Elitom, bilo kontaktom lice-u-lice, ili 

kroz kanaliziranje i kontrolu svijesti. Predstavio sam mnoge dokaze u vezi s NLOima 

u Pobuni robota, ali mnogo je više toga na raspolaganju onima koji žele istraživati 

dublje. Ono što je sigurno jest da postoji čitava knjižnica informacija o NLO-ima 

i vanzemaljcima o kojoj se javnosti ne govori, uključujući pozadinu otmica ljudi i 

sakaćenja stoke i drugih domaćih životinja širom svijeta, na načine koji su mogući 

samo pomoću tehnologije koja nije poznata u javnosti. Ili se radi o djelu vanzemaljaca, 

ili to rade ljudske znanstvene elite u podzemnim bazama u Sjedinjenim Državama 

(na mjestima kao što su Područje S-4 blizu Groom Lakea u Nevadi i postrojenja 

Dulce u Novom Meksiku). John Lear, nekadašnji pilot CIA-e, rekao je jednoj skupini 

istraživača NLO-a iz Dallasa: 

330


skrivena 

ruka 

„Naciji je mozak isprala CIA-ina operacija kontrole uma koja se temelji na strahu od 

ismijavanja. U SAD-u je od 1947. bilo najmanje milijun otetih osoba. U posljednjih 

13 godina u SAD-u je bilo preko 40.000 slučajeva sakaćenja stoke. Postoji otprilike 

70 vanzemaljskih civilizacija za koje se zna da nas u ovom trenutku posjećuju. 

Gordon Cooper, jedan od naših najboljih astronauta, izgubio je priliku da ode na 

letove Apolla zato što se usudio progovoriti o NLO-ima u pismu Ujedinjenim narodima. 

Tijekom zadnjih nekoliko godina dolazi do naglog povećanja broja nestalih 

osoba. Procjenjuje se da postoji oko deset milijuna Sivih [navodna rasa izvanzema- 

Ijaca] u bazama na Zemlji i Mjesecu, ali nije poznato jesu li u stanju vratiti se u svoju 

matičnu bazu. Oni ulaze i izlaze iz svojih podzemnih baza pomoću međudimenzionalnog 

prijenosa, hiperprostornim manevrom koji je objašnjenje za naizgled 

besmislene priče svjedoka NLO-a koji kažu da su vidjeli kako NLO-i ulaze ili izlaze iz 

planina. Ti svjedoci istinito opisuju manevar koji je u ovom trenutku našoj znanosti 

neshvatljiv. 

Predsjednik Eisenhovver bio je taj koji je dopustio da vlast pređe iz ruku predsjednika 

pod kontrolu Pentagona. Cijelo vrijeme nakon Eisenhovvera pravi vladar ove 

nacije je vojna hunta." 9 ' 1 

Learove tvrdnje opet bi mogle biti dezinformacije. Ali te teme u skladu su s ogromnim 

brojem drugih izvještaja (koji bi, naravno, također mogli biti dezinformacije), 

ja sam osobno danas siguran da su ljudski oblik stvorili vanzemaljci; da su 

negativno motivirani vanzemaljci iz Četvrte Dimenzije nastojali kontrolirati ovaj 

planet kroz čitavu poznatu povijest svojim pojavljivanjem i (češće) kontrolom svijesti 

onih ljudi koji djeluju unutar negativnog raspona frekvencija; da su oni koji su 

se urotili da uvedu Novi Svjetski Poredak od drevnih vremena marionete tih bića 

(koja bi, dijelom, mogli biti „Melkedekanci" ili „Elohim"), a isto vrijedi za današnju 

Svjetsku Elitu. Smatram da se kontakt vjerojatno dogodio između Elite i određenih 

negativnih vanzemaljskih rasa, a neopisivo grozni genetski eksperimenti provode 

se u podzemnim bazama širom svijeta, posebno u Sjedinjenim Državama, na 

onima koji su otpisani kao „nestale osobe". Nacistički mentalitet živ je i zdrav, i 

kontrolira Ameriku pod ravnanjem vanzemaljske svijesti koja je nacistički mentalitet. 

Vjerujem da se ti vanzemaljci iz Četvrte Dimenzije hrane negativnim ljudskim 

emocijama. Hrane se energijama straha, krivnje i jada, i zato nastoje povećati našu 

patnju te osjećaj straha i beznađa, kako bi se hranili i kako bi umanjili naš osjećaj 

vrijednosti i potencijala, da bi mogli lakše kontrolirati ovaj vibracijski zatvor. Kada 

volimo i poštujemo sami sebe, prekidamo njihovu opskrbu hranom i otvaramo 

naše umove i srca, čime razbijamo blokirajuću vibraciju. Mi to možemo učiniti i 

učinit ćemo. 

Razlog za zataškavanje NLO-a je kako ne bismo saznali informacije o drugim civilizacijama 

i svjetovima koje bi otvorile ljude za daleko širi pogled na život i univerzum, 

i kako bi i dalje ostala skrivena globalna piramida manipulacije koja je (na svojim 

najvišim razinama) svjesno u kontaktu - i pod vodstvom -negativne sile iz druge 

dimenzije. Broj znanstvenika i računalnih programera u UK-u i SAD-u koji rade s 

naprednom tehnologijom i koji su umrli na čudne, neobjašnjene načine je apsurdan. 

Takvi su slučajevi većinom bili otpisani kao... „samoubojstva". Umiru jedan za drugim, 

a mnogi od njih povezani su s projektom Zvjezdanih ratova i Marconijem, podružnicom 

General Electrica u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ako Elita zaista ima „leteći 

tanjur", antigravitacijsku letjelicu (a ja vjerujem da svakako ima), ili tehnologiju iz 

polja „obrane" za koju ne žele da itko sazna, upravo bi takvi znanstvenici i računalni 

programeri mogli znati o tome, bilo slučajno ili namjerno. Možda su saznali previše 

o tome ili o tehnologiji povezanoj sa Zvjezdanim ratovima, koja bi zapravo mogla 

biti dio globalne elektronske komunikacijske mreže namijenjene nadziranju milijardi 

mikročipiranih ljudi. Za svaku zagonetnu smrt tvrdilo se da nije povezana s ostalima, 

po poznatom pristupu: samostalni ubojica - nema zavjere. Tajna tehnologija sastavlja 

se prema pravilima razdvajanja na odjele. Svaka kompanija ili znanstvenik rade samo 

na dijelu projekta. Vrlo mali broj ljudi zna kako se svaki dio uklapa s ostalima kako 

bi dao gotov proizvod. 95 

Jedna od najpoznatijih znanstvenih žrtava Elite bio je dr. Wilhelm Reich, koji je 

umro u saveznom zatvoru 1957. dok su vlasti uništile sve njegove radove koje su mogle 

naći. Na „obdukciji" su mu uklonili organe koji nikada više nisu viđeni. Reichova 

zadnja knjiga nosila je naslov Kontakt sa svemirom (Contact With Space), u kojoj je 

iznio detalje svojih istraživanja o NLO-ima. On je shvaćao kako Zemlja odražava 

ljudski um i smatrao je da su pustoš i dezertifikacija nekada prekrasnih krajolika posljedica 

emocionalne praznine čovječanstva. Identificirao je energije životne sile, koje 

je nazvao orgonskom energijom. Pozitivnu energiju označio je kao ,,OR", a negativnu 

,,DOR". Reich je vjerovao da posebno štetan oblik negativne energije, koji je zvao Melanor, 

emitiraju neke od vanzemaljskih letjelica za koje je tvrdio da posjećuju planet. 

Taj Melanor poprimao je oblik crne praskaste tvari koja je „smrdjela poput mrtvih 

tijela". To se spominje u mnogim pričama ljudi koji tvrde da su vidjeli NLO. 

Reich je rekao da su koristeći znanja o pozitivnoj orgonskoj energiji, životnoj sili, 

on i njegov tim uspjeli uzgojiti travu visoku do koljena u pustinji Arizona, gdje nikada 

prije toga nije rasla u moderno vrijeme. On je također otkrio da se ta energija 

može iskorištavati kako bi se osigurala „slobodna energija" za svu toplinu i struju 

koja nam je potrebna, bez zagađenja i (praktički) besplatno. 

To bi se moglo događati širom svijeta kada znanje o tome kako to ostvariti ne bi 

bilo suzbijano. „Nerješivi" problemi ovog svijeta nerješivi su samo zato što se rješenja 

od nas čuvaju. Tijekom cijele njegove karijere u Sjedinjenim Državama nakon što je 

pobjegao iz nacističke Njemačke, Reicha su zlostavljali oni koje je nazivao „siledžije 

iz vlasti". On je razvio oružje koje je, kako je tvrdio, činilo da NLO-i nestanu te je ot-


SKrivena 

rum 

krio kako može mijenjati vremenske prilike i izazivati kišu u pustinji. To je bio samo 

tehnološki nastavak onoga što su američki Indijanci mogli postići svojim plesovima 

kiše. Oboje je koristilo istu energiju. U knjizi Kontakt sa svemirom, koja je ubrzala 

kraj njegovog života, Reich se približio istini. Napisao je: 

Jesam lija svemirac Pripadam li novoj rasi na Zemlji, koju su uzgojili ljudi iz svemira 

u zagrljaju sa zemaljskim ženama Jesu li se pripadnici međuplanetarnog društva 

već asimilirali na Zemlji, kao što su se prije 190 godina u Sjedinjenim Državama 

asimilirale sve nacije svijeta Ili se ta misao odnosi na stvari koje će se dogoditi u 

budućnosti Zahtijevam svoje pravo i povlasticu da imam takve misli i postavljam 

takva pitanja bez da mi bilo koja administrativna agencija društva prijeti da će me 

smjestiti u zatvor... Kada smo suočeni s krutom, doktrinarnom, samozvanom, na 

ubojstvo spremnom hijerarhijom znanstvene cenzure, čini se ludim objavljivati takve 

misli. Svatko tko je dovoljno zloban mogao bi ih bilo kako iskoristiti. Ipak, mora 

se braniti pravo da se bude u krivu. Ne bismo se trebali bojati ući u šumu zato jer 

u njoj ima divljih mačaka na stablima. Ne bismo trebali odustati od našeg prava na 

dobro kontroliranu spekulaciju. Određena pitanja koja takve spekulacije povlače 

ono su čega se upravitelji priznate znanosti boje... Ali ulazeći u svemirsko doba svakako 

bismo trebali ustrajati na pravu da postavljamo nova, čak i budalasta pitanja, 

a da nas se zbog toga ne zlostavlja." 96 

Nažalost, Reichu je sloboda za koju se s tolikom pravom zalagao bila uskraćena, 

kao što je bilo i s mnogim drugima koji su ubijeni zbog zločina stjecanja znanja o 

znanosti i NLO-ima za koje Elita i njihovi vanzemaljski/luciferski gospodari žele da 

ostane skriveno. Njegovi kolege „znanstvenici" samo su gledali kako ga razapinju. 

Čak se spekulira da je drugi razlog zašto je predsjednik Kennedy ubijen taj što je saznao 

za vanzemaljce i zakleo se da će tu informaciju objaviti javnosti. Godine 1965. 

vodeća novinarka Dorothy Kilgallen istraživala je zataškavanje NLO-a i atentat na 

Kennedya. U svojoj kolumni u Los Angeles Examinent od 22. svibnja 1965. rekla je 

da je upoznala „visokog britanskog dužnosnika iz ranga kabineta" u Londonu koji 

joj je rekao da su britanski znanstvenici proučili srušeni NLO u kojem su bili mali 

ljudi, niži od 120 centimetara. 97 

Iste godine intervjuirala je jacka Rubya u dalaskom 

zatvoru. Ruby, čovjek koji je ubio „žrtveno janje" Leeja Harveya Oswalda, rekao joj je 

nešto što bi, kako je ispričala bliskim prijateljima, „od Kennedyevog slučaja napravilo 

bombu." Nakon par dana pronađena je mrtva. Službeni zaključak: samoubojstvo. 

Njeni prijatelji pretražili su njen stan želeći pronaći bilješke s njenog sastanka s Rubyem. 

Nisu našli ništa. 98 

NLO scena prepuna je dezinformacija, a to znači da se događa nešto za što oni na 

vlasti ne žele da javnost sazna. Vjerujem da postoji scenarij po kojem će Svjetska Elita 

napuhati prijetnju od vanzemaljske sile do točke u kojoj će joj zastrašenost javnosti 

omogućiti uspostavljanje svjetske vlade i vojske. To je bio jedan od prijedloga u Iz- 

vještaju iz Iron Mountaina. Osobno ne sumnjam, kao što sam rekao u Pobuni robota, 

da barem neke od otmica koje se pripisuju „vanzemaljcima" provode ljudi u sklopu 

operacije manipulacije umom i mikročipiranja. Rockefelleri su (preko milijardera 

Laurancea Rockefellera) povezani s „istraživanjima" o vanzemaljcima. 

U trenutku dovršavanja ove knjige primio sam informaciju o onome za što se 

tvrdi da je politika masovne manipulacije uma koju nad narodom Ujedinjenog 

Kraljevstva provodi Agencija za nacionalnu sigurnost u Americi uz blagoslov britanskih 

vlasti. To poreci ostalog uključuje insceniranje viđenja „NLO-a", „vanzemaljske" 

otmice i mikročipiranje ljudi, uključujući neke od onih koji su povezani 

s istraživanjem NLO-a. Volio bih saznati mnogo više o tome kako bih vidio je li 

to istina. Ako znate nešto i želite popričati s otvorenim umom, molim vas da me 

kontaktirate. 

Iz moje perspektive, jedna je stvar sigurna: postoji podzemni objekt povezan 

s RAF-ovim Rudloe Manorom u VViltshireu, Engleska, za koji bi britanski narod 

morao znati, a isto vrijedi za mjesta kao što su tajni podzemni grad Mount Weather 

blizu gradića Bluemonta u Virginiji, oko 74 km zapadno od VVashingtona D.C. 

Neke od stvari koje vidite u filmovima o Jamesu Bondu nisu potpuno izmišljene. 

Nijedan od tih kompleksa, ili drugih, ne radi u interesu naroda. Mount VVeather 

je vjerojatno centar iz kojeg paralelna vlada Sjedinjenih Država, ona koja zaista 

upravlja zemljom, koordinira svoje operacije. To je također mjesto koje nadgleda 

nadzor Amerikanaca koji se suprotstavljaju tiraniji. Kongresu, „izabranim" predstavnicima 

naroda, uskraćene su sve informacije o tome što se tamo događa. Da, 

dame i gospodo, to je slobodni svijet. 

Ista Skrivena ruka koje je bila iza Zaljeva svinja, Vijetnama, atentata na Kennedya, 

Kinga i Malcolma X, VVatergatea, Iran-Contre, terorističkih bombaških napada 

i smjene Margaret Thatcher, također je odgovorna za dezinformacije i zataškavanja 

NLO-a i vanzemaljaca. Na prvi pogled se te često vrlo različite teme i događaji čine 

nepovezanima, dok su zapravo bili - i jesu - koordinirani istom silom: Svjetskom 

Elitom, koju kontroliraju Zatvorski Čuvari s Četvrte Dimenzije, luciferska svijest. 

Ali istina o NLO-ima, kakva god ona bila, nije daleko od razotkrivanja, i veo se diže 

s mnogo stvari koje su generacijama bile čuvane u tajnosti. Ovo je vrijeme kad će se 

skriveno razotkriti i kad će se uzrok manipuliranja ukloniti. 

Kad se, za naših života, Elitina mreža raspadne, kakav će to drugačiji svijet biti. 

Jer to je ono što stoji iza svjetskih sukoba, prodaje teških droga mladim ljudima i 

neprestane zloupotrebe onoga što zovemo demokracijom i slobodom. Pa ipak, masa 

ljudi i dalje dopušta da im umovi budu zavedeni poput zečeva opčinjenih farovima 

dolazećeg automobila. 

Ovdje sam skicirao samo kostur (ili bih možda trebao reći lubanju i kosti) karijere 

Georgea Busha do 1989. Nisam ni spomenuo njegove beskrajne poslovne aktivnosti, 

ili broj slučajeva kada su njegovi poslovni suradnici imenovani na položaje s vladinog 

platnog popisa. Samo bi mi za to trebalo mnogo poglavlja, ali sve su te informacije 

335


sKrivena 

ruKa 

dostupne. Ako želite saznati nešto više, preporučio bih knjigu George Bush, neautorizirana 

biografija (George Bush, Tlie Unauthorised Biography). On je stalna tema u Novom 

Svjetskom Poretku već preko četrdeset godina. Pročitali ste dio njegove prošlosti 

i kako je njegova ruka simbolično držala dimeći pištolj dok su se odvijali neki užasni 

događaji. I što je američki narod poduzeo u vezi s tim Reći ću vam. 

Izabrali su ga za predsjednika. 

IZVORI 

1 O filmu JFK i Oliveru Stoneu može se još mnogo toga reći, kao što ćemo uskoro vidjeti. 

2 The Spotlight (11. prosinca 1995.). str. 3. 

3 Kad je CBS-ov voditelj vijesti Dan Rather prvi put vidio Zapruderov film, otrčao je 

u CBS-ov studio kako bi se uživo pojavio na vijestima i objavio naciji da on potvrđuje 

službeni stav o događajima. U stvari, on potpuno očigledno čini upravo suprotno. Ili je 

Ratheru (CFR) hitno trebao okulist, ili je imao drugi plan koji nije imao nikakve veze s 

objavljivanjem istine njegovim gledateljima. 

4 The Rockefeller File, str. 157. 

5 Michael Collins Piper, Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination Conspiracy 

(The Wolfe Press, Washington D.C., 1995.), str. 32. 

6 Sam i Chuck Giancana, Double Cross: The Explosive Inside Story Of The Mobster Who 

Controlled America (Warner Books, New York, 1992.), str. 75. 

7 Intervju s Michaelom Collinsom Piperom od 20. siječnja 1992. za Final Judgement. 

8 Final Judgement, str. 35. 

9 Citirao Seymour M. Hersh, The Samson Option: Israel's Nuclear Arsenal And American 

Foreign Policy (Random House, New York, 1991.). str. 94. 

10 Ibid., str. 97. 

11 Double Cross: The Explosive Inside Story Of The Mobster Who Controlled America, str. 75. 

12 C. David Heymann, A Woman Named Jackie (New American Library, New York, 

1989.), str. 151. 


14 The Samson Option: Israel's Nuclear Arsenal And American Foreign Policy, str. 108. 

15 Dan Kurzman, Ben-Gurion: Prophet Of Fire (Simon and Schuster, New York, 1983.), 

str. 121. 


17 Mark Lane, Plausible Denial (Thunder's Mouth Press, New York, 1992.), str. 93. 


19 Ovid Demaris, The Last Mafioso (Bantam Books, New York, 1981.), str. 32. Također 

citirano u Final Judgement, str. 159. 

20 Gary L. Wean, There's A Fish In The Courthouse (Casitas Books, Oak View, California, 

1987.) str. 679. 

21 Wilbur Crane Eveland, Ropes Of Sand: America's Failure In The Middle East (W. W. Norton 

and Company, 1980.), str. 95. 

22 Roland Perry, The Fifth Man (Sidgwick and Jackson, London, 1994.), str. 223. 

23 Ibid., 129. 

24 Ibid., str. 222-223. 

25 Ibid., str. 222. 

26 Ibid., str. 224. 

27 Ibid. 

28 Ibid. 


30 Ibid., str. 89. 

31 /b/d.,str. 191. 

32 /6/d.,str. 187. 

33 Ibid. 

34 Za više detalja o vezi Lansky-Mossad, pogledati Final Judgement. 

35 The Fifth Man, str. 79. 

36 Ibid., str. 79-80. 


38 Ibid., str. 241 -242. 

39 Yitzhak Shamir, Summing Up, An Autobiography (Weidenfeld and Nicholson, London), 

str. 81. 

40 /6/d.,str. 13. 

41 Henry Hurt, Reasonable Doubt: An Investigation Into The Assassination Of John F. Kennedy 

(Holt, Rinehart and Winston, New York, 1985.), str. 417- 419. 


43 There's A Fish In The Courthouse, str. 695. 

44 Ibid., str. 699. 


46 Ibid., str. 178. 

47 Ibid. 

48 /6/đ.,str.213. 

49 Ili možda nije Barem jedna osoba koja je dobro poznavala Rubya rekla je da gaje vidjela 

kako se ukrcava na avion za Izrael nakon stoje tobože umro {Final Judgement, str. 183). 

50 Stephen Green, Taking Sides: America's Secret Relations With A Militant Israel (William 

Morrow and Co, New York, 1984.), str. 243-244. 

51 Pismo koje je poslao Ford 31. listopada 1975. Sadržaj je objavila Crkva i kasnije je 

citiran u George Bush, The Unauthorised Biography, str. 291 -292. 

52 Michael Milan, The Squad: The US Government's Secret Alliance With Organised Crime 

(Shapolsky Publishers, New York, 1989) str. 206. 

336 

337


1987. Ramon Rodriguez, ozloglašeni perač novca od droge, bio je pozvan na inauguraskrivena 

ruka 

53 Final Judgement, str. 81-82. 

54 Citirano u australskom magazinu za duhovnost/istraživanje zavjera New Dawn, (studeni/prosinac 

1995.), str. 20. 

55 Citirano u Extra-Terrestrials Friends And Foes, str. 289. 

56 Rodney Stich, Defrauding America (Diablo Western Press, Alamo, Kalifornija, 1994.), 

str. 316-317; 615. 

57 Robert D. Morrow, The Senator Must Die: The Murder Of Robert F. Kennedy (Roundtable 

Publishing, Santa Monica, 1988.). 

58 Psychology Today (rujan 1969.), sv. 3, br. 2. 

59 Ibid. 

60 Ibid. 

61 Privatni intervju za Final Judgement s jednim od dobrovoljaca iz Kennedyeve kampanje 

koji je bio prisutan kad je Kennedy pogođen. 



64 David Emery, Conspiracy Nation, sv. 1, br. 88. 

65 Jim Marrs, Crossfire: The Plot That Killed Kennedy (Carrol and Graf Publishers, New 

York, 1989.), str. 582. 

66 Conspiracy Nation, sv. 1, br. 88. 


68 Chatham House, London, 10. svibnja 1982. 

69 The Rockefeller File, str. I58. 

70 Ibid., Str; 180. 


72 Ibid., str. 247. 

73 Ibid. 

74 Ibid., str. 249. 

75 Svjedočenje pred Senatskim odborom za vanjske odnose, 17. veljače 1950. 

76 Valdamar Valerian, The Matrix (Arcturus, 1988.). 

77 Russell S. Bowen, The Immaculate Deception, The Bush Family Crime Exposed (American 

West Publishers, Carson City, SAD, 1991.), str. 30-31. 


79 The Immaculate Deception, The Bush Family Crime Exposed, str. 30-31. 

80 Pogledati Final Judgement, str. 306-313. 

81 The New York Times (18. veljače 1976.). 

82 George C. Andrews, Extra-Terrestrials Among Us, str. 173. 

83 Novinari i istražitelji utvrdili su da postoje barem posredne veze između obitelji 

Hinckley i Bush. 

84 George Bush, The Unofficial Biography, str. 397. 

85 Taj sastanak potvrdio je Felix Rodriquez, izvijestivši o njemu Miami Herald 30. lipnja 

cijsku ceremoniju Ronalda Reagana 1981. Imao bi mnogo toga zajedničkog s drugim 

gostom, Liciom Gellijem iz masonske lože P2. 

86 George Bush, The Unoffical Biography, str. 399. 

87 Bilješka iz Northovog dnevnika od 9. siječnja 1986. godine. Objelodanjena na sudskom 

saslušanju u travnju 1988. 

88 The New York Times (2. ožujka 1989.). 

89 The Spotlight (Washington DC, 15. svibnja 1995.), str. 1,12,13. 

90 USA Today (28. travnja 1995.), str. 3A 

91 The Spotlight (5. lipnja 1995.), str. 5. 

92 Ibid., str. 3. 

93 Ibid., (8. svibnja 1995.), str. 4-5. 

94 Sastanak dalaske grupe MUFON-a, 10. kolovoza 1988. 

95 Pogledati Open Verdict Tonya Collinsa, istragu o 25 zagonetnih smrtnih slučajeva 

ljudi koji su radili u obrambenoj industriji, (Sphere Books, London, 1990). 

96 Contact With Space, citirano u Extra-Terrestrials Friends And Foes, str. 47. 

97 Extra-Terrestrials Friends And Foes, str. 238. 

98 Priča koju je iznio Richard Deacon u The Truth Twisters (MacDonald, London, 1987.). 

99 „Watching For Aliens", The Spotlight (25. rujna 1995,), str. 2. Razotkriva podršku Laurancea 

Rockefellera Centru za proučavanje vanzemaljske inteligencije.

trinaesto poglavlje 

jednostranačke države 

Prije dvije-tri godina gledao sam televizijsku emisiju o istraživanju ponašanja životinja 

u kojoj je prikazan prilično neugodan eksperiment u kojem su miša stavili 

u mrežu staklenih cijevi. Svakih nekoliko sekundi došao bi do račvanja i mogao je ići 

lijevo ili desno. Miš je mislio da je slobodan ići gdje god želi, ali izbori su zapravo bili 

strogo kontrolirani. Njegova sloboda bila je privid. Ljudska vrsta danas si je dopustila 

da bude poput tog miša u cijevima. Multidimenzionalni manipulatori vrlo su mudri 

u korištenju pomodnih riječi. Povezuju ih zajedno kako bi stvorili prihvaćeno značenje 

koje je često suprotno stvarnoj situaciji. Ponavljate li nešto dovoljno često ljudi 

će u to povjerovati. Riječ 'sloboda izjednačuje se s 'demokracijom', a demokracija se 

izjednačuje s parlamentarnim sustavima u 'slobodnom svijetu*. Programirani smo da 

vidimo tri elementa slobode-demokracije-parlamenta kao istu stvar, ali one to nisu. 

'Demokratski' sustavi dio su dimne zavjese koja služi našem obmanjivanju. Ako ste 

svjesni toga da živite u autoritarnom režimu koji kontrolira vaše misli i ponašanje, 

medije i ekonomske uspone i padove, želja za slobodom u ljudskom će se srcu s vremenom 

protiv toga pobuniti. Ljude je daleko lakše nadzirati i obuzdavati ukoliko se 

to radi dok oni misle da su slobodni. Takva je priroda naše 'demokracije'. 

Možemo kao primjer uzeti Westminster, tu Majku parlamenata, da vidimo kakvu 

lažnu demokraciju imamo. Većinu članova parlamenta nije izabrao narod nego odbor 

ili članovi stranice njihovog izbornog kotara! Parlamentarni sustav Ujedinjenog Kraljevstva 

sastoji se od izbornih kotara koji na općim izborima daju predstavnika u parlament. 

Međutim, relativno je malen broj tih izbornih kotara graničan u smislu da je 

rezultat neizvjestan. U većini uvjerljivo prevladavaju konzervativci ili laburisti. Javnost 

je umno kontrolirana da vjeruje kako bi njihove plaće trebale određivati za koga će 

glasati. Konzervativci imaju 'imidz niskog oporezivanja, pa je glasanje za konzervativce 

za velik broj ljudi - deprimirajuće velik broj ljudi - samo još jedan dio njihovog socijalnog 

statusa. Samostojeća kuća, dva automobila, glas za torijevce (konzervativce, op. 

prev.), U siromašnim i nerazvijenim područjima koja je u mnogim slučajevima uništila 

stambena politika ljudi-su-brojke laburističkih vlada i vijeća, većina ljudi glasa za Laburističku 

stranku zato što su oni «stranka radničkih klasa». Da, to je stranka koja vidi 

ekonomski uspjeh u tome da više ljudi stoji osam sati dnevno pored tvorničkih strojeva 

ili milju ispod zemlje u rudniku ugljena. Ti kruti načini razmišljanja znače da izborni 

kotari u kojima prevladava obilje biraju konzervativne članove parlamenta, bez obzira 

koliko osoba s plavom značkom bila kompetentna, dok će u siromašnim područjima 

onaj s crvenom značkom, tko god on bio, postati član parlamenta.


jednostranačke 

države 

U tim izbornim kotarima - golemoj većini njih - kandidat za člana parlamenta 

samo treba nagovoriti lokalne članove stranke da izaberu njega ili nju da se natječe 

na izborima i mogu biti praktično sigurni da će biti izabrani u parlament. To znači 

biti izabran za natjecanje u «sigurnom mjestu». Stoga, ako Elita želi da netko bude 

izabran kako bi radio na jačanju Novog Svjetskog Poretka, to nije nikakav problem. 

Nađite im jedno od bezbrojnih sigurnih mjesta i oni su unutra. Čak i ako se pojedini 

članovi parlamenta koji koriste vlastiti mozak provuku kroz mrežu, njihova će im 

stranka reći kako trebaju glasati ili će se suočiti s kaznenim mjerama poput blokiranja 

njihovog napredovanja ili, kao u slučaju konzervativnih članova parlamenta koji su 

se protivili daljnjoj integraciji u Europsku uniju, suspendiranja članstva u stranci. To 

je demokracija u Elitinom stilu budući da su oni stvorili parlamentarnu strukturu 

nakon što su 'narodne revolucije ograničile ili dokinule moć monarhija. Ukoliko naš 

novi član parlamenta radi kako mu se kaže može napredovati do vlade ili čak postati 

premijer. Štoviše, ako su ldonovi Elite napredovanje može biti iznimno brzo. 

U Sjedinjenim Državama, koliko sam shvatio, još uvijek ima ljudi koji vjeruju da 

predsjednika bira javnost. Kad bi to barem bila istina. Predsjednika biraju dvije stvari: 

novac i mediji. Elita kontrolira oboje. Potrebne su vam fantastične količine novca 

da se natječete za predsjedničku nominaciju unutar vaše stranke, da i ne govorim o 

samim predsjedničkim izborima. Za to vam trebaju sulude svote. Samo bankarski/ 

trgovinski establišmenti imaju ta sredstva, a njihov novac ide onom kojeg oni žele. 

Ponekad zna otići kandidatu za kojeg znaju da nema šanse pobijediti jer time osiguravaju 

da će njegov suparnik - onaj kojeg stvarno žele - biti sljedeći stanovnik Bijele 

kuće. Dodajte tome i medijsko praćenje koje podržava jednog kandidata a ometa 

drugog i imate namještene izbore koji se promiču kao demokratski proces. Nakon 

što je kandidat izabran vrijeme je za naplatu računa. Oni koji plaćaju svirača biraju 

pjesmu. 

Određeni zakoni i dogovor da se na glavne položaje unutar administracije biraju 

određeni ljudi uređuju se prije nego što sredstva za izbore počnu pritjecati. Nazovite 

Davida Rockefellera i pitajte ga tko će biti sljedeći predsjednik. Dosad će sigurno već 

znati. Ljudi iz pozadine daleko su moćniji od premijera ili predsjednika djeluju li zajedno. 

Oni ne moraju biti popularni zato što javnost ne zna da postoje ili što u stvari 

rade. No, političari moraju paziti na popularnost, posebno u vrijeme izbora. To ih 

čini lakim plijenom za one iz pozadine. U Ujedinjenom Kraljevstvu imamo humorističnu 

seriju zvanu Da, ministre u kojoj jedan državni službenik manipulira ministra 

da radi točno onako kako on hoće. Vrlo je zabavna, ali u stvarnosti političkog sustava 

takvo je manipuliranje smrtno ozbiljno. 

Političari i mediji održavaju opsjenu i time odvraćaju pažnju od onih koji stvarno 

upravljaju svijetom. Političari stvaraju dojam da oni imaju moć, a mediji podržavaju 

taj gigantski mit izvještavajući o događajima i odlukama, kao da su političari ti koji 

su donijeli najvažnije odluke. Iz sata u sat prikazuju se i citiraju predsjednici, premijeri 

i njihovi podređeni. Gledamo ih kako se sastaju na samrtima' i daju izjave o 

događajima nad kojima imaju malo ili nimalo ovlasti. Mediji, međutim, moraju uvjeravati 

javnost da su 'izabrani' političari globalni donositelji odluka. Ne prihvaćamo 

li tu iluziju počinjemo postavljati pitanja o tome tko u tom slučaju doista kontrolira 

događaje. Mediji izvještavaju o svijetu kao da su političari na vrhu piramide dok su 

oni zapravo marionete, izvršitelji i glasnogovornici onih koji su uistinu na vrhu. Kao 

rezultat toga, oni koji nadziru naše živote mogu ostati u sjeni, dok su oni koji su samo 

naizgled na vlasti neprestano u središtu pozornosti. Odvraćanje pažnje briljantno je 

organizirano. 

Za one među nama koji žive u 'demokracijama' od vitalne je važnosti da shvate 

kako u stvari žive u jednostranačkoj državi. Kada toga postanemo svjesni prestat 

ćemo tražiti od političara da nam kažu što da radimo i počet ćemo sami misliti i 

djelovati. Prestat ćemo vjerovati da glasanjem za drugu stranku u vrijeme izbora možemo 

išta važno promijeniti. Političari ili bilo koja stranka neće promijeniti svijet zato 

što su oni samo pijuni. Svi mi moramo preuzeti tu odgovornost i prestati ju prepuštati 

«njima», političarima, ekonomistima i svima koji je žele. Iluzija da možemo 'birali' 

tko će nama upravljati nastavljat će nas uvjeravati da predajemo našu odgovornost 

drugima, ne osvijestimo li činjenicu da taj izbor nemamo. 

Sve političke pokrete kontrolira ista sila (slika 15). Ako imate dvije glavne stranke 

iz kojih se svaki put bira vlada i one pritom glasaju jednako o svim zakonima koji su 

stvarno bitni, za birača u tom slučaju ne postoji 'izbor'. To je slučaj s Demokratskom 

i Republikanskom strankom u Americi. SAD, ta domovina 'slobode' kao što nam 

predsjednici konstantno govore, jednostranačka je država. Isto vrijedi i za Ujedinjeno 

Kraljevstvo. Nema bitne razlike između Laburističke i Konzervativne stranke. U 

Britaniji je nemoguće glasati za stranku koja ima bilo kakve izglede formirati vladu 

343



države 

a da se ne zalaže za daljnju centralizaciju moći u Europi, s jednom valutom i središnjom 

bankom. Siguran sam da ćete na istu situaciju naići diljem svijeta. Kada ljudi 

upozoravaju na druge, manje stranke koje nude prividnu alternativu promašuju bit 

stvari. Ukoliko se stranke koje imaju bilo kakve izglede za pobjedu slažu oko temeljnih 

stvari izbori postaju nevažni, obična farsa. 

Ono što ljude zbunjuje je način na koji se za političare koji rade za iste ciljeve u 

javnosti, pa čak i privatno među njihovim kolegama i prijateljima, čini da promiču 

posve različite, ponekad i suprotne stavove o životu. To im omogućuje da se prikazuju 

kao protivnici dok su zapravo na istoj strani. Dr. Kitty Little, koja više od 50 godina 

istražuje infiltraciju u britansku politiku i obavještajne agencije, objasnila je tehniku 

u svojoj knjižici Treason At Westminster (Izdaja u Westminsteru): 

«Vjerojatno je da su neki od onih infiltratora koji su u posljednjih 20 godina stigli 

do vrha Laburističke i Konzervativne stranke prošli obuku iz vještine skrivanja svojih 

pravih gledišta. Fuchs [njemački fizičar koji je radio na projektu atomske bombe] 

opisao je svoju formalnu obuku iz onoga stoje zvao'kontrolirana shizofrenija', čak 

se hvalio da i pijan može zadržati glumljeni lik s političkim mišljenjima onih s kojima 

je radio. Slično tome, jedan drugi pripadnik [subverzivne] organizacije, Philby [Kim 

Philby, špijun] napisao je:'Za kraj ću spomenuti faktor koji je nepotrebno zbunjivao 

neke zapadne komentatore mog slučaja. To je liberalna dimna zavjesa iza koje sam 

skrivao svoje pravo mišljenje. Jedan autor koji me znao u Bejrutu izjavio je da su 

liberalna mišljenja koja sam izrazio na Bliskom istoku'sigurno'moja prava mišljenja. 

Drugi komentar, od osobnog prijatelja, bio je da nisam mogao imati tako dosljedna 

liberalno-intelektualna načela osim ako nisam zaista u njih vjerovao. Obje primjedbe 

vrlo su laskave. Prvi zadatak podzemnog radnika je da usavrši ne samo svoju 

lažnu priču nego i lažnu ličnost.»' 

Kada promatramo naizgled 'različita politička gledišta često promatramo fasadu. 

Niz ljudi koji nose maske kako bi prikrili svoje prave namjere i mišljenja. Iza maski 

stoje globalna Elita i Svevideće oko, a ta 'demokratska' maskarada 2 

služi kao dimna 

zavjesa za Jednostranačke države. 

Američka jednostranačka država 

Nigdje to nije tako očigledno kao na primjeru Georgea Busha i Billa Clintona, 

dvojice prividnih 'protivnika. Jedan je Republikanac, a drugi Demokrat, ali 

obojicu kontrolira ista skupina. Obojica su frontmeni Jednostranačke države, a 

povezuju ih Vijeće za vanjske odnose, Trilateralna komisija, masonstvo, droge, 

ubojstva, Iran-Kontra, Bank of Credit and Commerce International (BCCI), njihova 

podrška invazijama na suverene zemlje, centraliziranim institucijama, sporazumu 

GATT, Sjevernoameričkoj zoni slobodne trgovine (NAFTA), Zaljevskom 

ratu... i tako dalje. 

Bush je s lakoćom pobijedio Michaela Dukakisa 1988. na plimnom valu elitinog 

novca. Henry Kissinger opet je bio prisutan u središtu Bushove vlade s dvojicom 

članova njegove kompanije Kissinger Associates na vodećim položajima. To su bili 

Brent Scowcroft, direktor vašingtonskog ureda Kissinger Associatesa i Lawrence Eagleburger, 

predsjednik kompanije. Scowcroft je bio predsjednik Vijeća za nacionalnu 

sigurnost, a Eagleburger podtajnik u Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a. Član 

osnivačkog odbora Kissinger Associatesa, lord Carrington, bio je generalni tajnik 

NATO-aod 1984. do 1988. Kakav tim za jednu kompaniju! Bush je također promicao 

Elitinu strategiju 'očuvanja' okoliša, baš kao što su radili i Bill Clinton (CFR, TC, Bil.) 

i Al Gore (CFR). S druge strane Atlantika, točno u isto vrijeme Margaret Thatcher 

(Bil.) napravila je mentalnu piruetu i počela zagovarati potrebu za zaštitom okoliša 

nakon što je borce za okoliš nekada zvala «unutarnjim neprijateljima«. Riječ «droge» 

također je konstantna tema koja povezuje Bushove i Clintonove mandate. Droge su 

ogroman izvor prihoda za Elitu i glavno oružje u destabilizaciji društva. Prvo ćemo 

proučiti republikansko krilo Jednostranačke države u liku gospodina Georgea Busha. 

Invazija na Panamu 

Bushov napad na Panamu 20. prosinca 1989. bio je povezan s drogama, iako ne na 

način kako su to prikazali vlada i mediji. To je još jedan lijep primjer načina na koji 

se istina o nekoj situaciji skriva političkom retorikom i medijskom kamuflažom. Priopćili 

su nam da su američke snage izvršile invaziju na Panamu i otele predsjednika 

Manuela Noriegu zbog njegove trgovine drogom te kako bi spasile američku djecu 

od zla droge. Postoji mogućnost da je istina bila upravo suprotna. Noriega je bio na 

CIA-inom platnom popisu dok je Bush bio direktor: plaćali su mu oko 110.000 dolara 

godišnje za njegove 'usluge', što je uključivalo krijumčarenje droge. Kad su od Busha 

- nakon invazije na Panamu - zatražili da to objasni, odgovorio je da Noriegu nikada 

nije sreo, ali onda se iznenada sjetio susreta. Noriega je bio umiješan u tržište droge 

i namještanje izbora, a američka vlada i CIA su to znale kad su ga zaposlile. Na izborima 

u Panami 1984. pobijedio je Arnulfo Arias, vlast je međutim - kombinacijom 

ekstremnog nasilja i prijevare - preuzeo Noriega. Predsjednik Ronald Reagan poslije 

toga je poslao državnog tajnika Georgea Shultza (CFR, TC, Bil., Kom. 300) kako bi 

dao legitimitet Noriegi. Štoviše, čak je objavio da su panamski demokratski principi 

lekcija sandinističkoj vladi u Nikaragvi! 

Prema Noriegi, odnos Busha i Noriege počeo se mijenjati tijekom razdoblja Iran- 

Kontre, kad ga je 17. prosinca 1985. posjetio admiral John Poindexter, predsjednik 

Vijeća za nacionalnu sigurnost. Poindexter je osuđen zbog svoje uloge u aferi Iran- 

Kontra. Noriega je CBS-ovom izvjestitelju Mikeu Wallaceu rekao da je Poindexter 

zahtijevao od njega da podrži američki rat protiv sandinističke vlade u Nikaragvi. 

Kad je odbio, Poindexter je zaprijetio ekonomskim ratom i destabilizacijom Paname. 

Poindexter je želio da Panama uz američku podršku izvrši invaziju na Nikaragvu, 

izjavio je Noriega. 3 

Ni u jednom trenutku nije spomenuta Noriegina navodna


umiješanost u droge. Ali američka Agencija za suzbijanje droga (DEA) zaista ga je 

kontaktirala u vezi s drogom. Pisali su mu kako bi mu čestitali što im je pomogao u 

sprječavanju da se Panama koristi kao centar za drogu i pranje narko-novca!' 1 Samo 

mjesec dana kasnije Reaganova-Bushova administracija zahtijevala je da se Noriegu 

ukloni zbog droge, korupcije i nedovoljne demokracije. Potreba za 'demokracijom' 

u Panami je uvreda. Noriega, doduše, nikako nije bio svetac, ali CIA je podržavala 

i nametala neke od najgrotesknijih ultradesničarskih diktatora širom svijeta kada je 

to odgovaralo njihovim planovima, uključujući financiranje terorista da ubijaju na 

tisuće žena i djece. 

Nije lako razumjeti motive Agencije za suzbijanje droga zato što unutar nje postoje 

ljudi koji su predani suzbijanju priljeva droge u Ameriku i drugi koji su jednako 

odlučni u namjeri da taj priljev povećaju. Više agenata CIA-e i DEA-e opisalo je kako 

su neki službenici Agencije za suzbijanje droga umiješani u širenje dostupnosti teških 

droga u Sjedinjenim Državama. Noriegin bivši glavni savjetnik Jose Blandon tvrdio 

je da DEA štiti najveće igrače u narko-carstvima te da su DEA-ini službenici platili 

Noriegi 4,7 milijuna dolara da šuti. U veljači 1988. Noriega je optužen zbog droge, a 

sve točke optužnice osim jedne odnosile su se na aktivnosti od prije 1984. kad je on 

bio na CIA-inom platnom spisku! Uslijedile su ekonomske sankcije protiv Paname 

- ekonomski rat koji je obećao Poindexter. Da je Noriega pristao podržati američki 

rat protiv Nikaragve, ili da se nije na neki način posvađao s Bushom, umjesto u američkom 

zatvoru i dalje bi bio panamski diktator. 

Kad je Bush postao predsjednik iznio je komičnu tvrdnju da Panama predstavlja 

«neuobičajenu i izuzetnu prijetnju« nacionalnoj sigurnosti i vanjskoj politici SAD-a. 

Magazin US News And World Report od 1. svibnja 1989. objavio je da je Bush CIA-i 

odobrio 10 milijuna dolara za troškove projekata protiv panamske vlade. Dio novca 

predao je CIA-in Carlos Eleta Almaran, nedavno uhićen zbog trgovine drogom. 

Bush je naredio odbacivanje tih optužbi nakon što je Noriega uklonjen. Dana 20. 

prosinca 1989. s Noriegom koji je još bio tamo usprkos najboljim naporima CIA-e, 

snage SAD-a izvršile su invaziju na Panamu. Ubijene su stotine, možda i tisuće civila, 

uključujući djecu. Noriega je otet i odveden u Ameriku kako bi bio osuđen i zatvoren 

zbog droge. Ostatak 'slobodnog' svijeta, uključujući britansku Margaret Thatcher, 

nije uputio nijednu riječ prosvjeda. Sudac je na suđenju odbio da se pokaže bilo koji 

CIA-in dokument koji bi išao njemu u prilog i on je osuđen na 40 godina zbog trgovine 

drogom. 

Koliko bi dobili vlada i CIA-ini službenici kad bi došli na suđenje! Morali bi se 

više puta reinkarnirati da do kraja odsluže kazne. Kada gledate pozadinu Norieginog 

uhićenja izuzetno je važno znati da je čovjek kojeg je Bushov režim nametnuo 

narodu Paname kao zamjenu za Noriegu bio blisko povezan s pranjem novca i trgovinom 

drogom. Novi predsjednik Guillermo Endara bio je službenik barem šest 

banaka uključenih u pranje novca od droge. Novac koji se prao preko tih izvora potjecao 

je od kolumbijskog narko-kruga na čelu s Augustom Falconom i Salvadorom 

Maglutom koji je, prema izvještajima, od kraja 1970-ih do 1987. krijumčario tonu 

kokaina mjesečno u Floridu. 5 

Novi potpredsjednik Paname kojeg je postavio Bush 

bio je Ricardo Arias Calderon, čiji je brat bio predsjednik First Internamericas Banka 

u vrijeme dok je tu banku kontrolirao narko-kartel Cali. Službene brojke pokazuju da 

su trgovina drogom i pranje novca u Panami nakon Noriege bili veći nego u vrijeme 

dok je on bio na vlasti. Jedan od onih koje su američke snage zarobile prilikom invazije 

bio je Mossadov agent Michael "Freddy" Harari koji je, s drugim agentima poput 

Davida Kimchea, za Mossad s CIA-om surađivao s narko-kartelima Medellin i Cali. 

Dopušteno mu je da pobjegne izraelskim avionom jer bi, da mu je bilo suđeno, cijela 

operacija s drogom CIA-e i Mossada bila razotkrivena. 6 

Rat protiv droge 

George Bush postao je najveći američki borac protiv droge. Teško za povjerovati kada 

pogledate kakvo mu je bilo društvo i u koje je operacije bio umiješan za vrijeme Iran- 

Kontre i invazije na Panamu. Bush je globalni trgovac drogom! 

Vodio je kampanje 'protiv droge' za vrijeme mandata Nixona i Reagana, i još jednu 

za vlastitog mandata. Nijedna od njih nije bila uspješna, a prema riječima kongresnika 

Glenna Englisha, njegov rat protiv droga bio je «tek malo više od praznih riječi 

priopćenja za tisak». U jednom od njih tvrdilo se da je njegova radna skupina za Južnu 

Floridu, osnovana pod Reaganom, okončala trgovinu marihuanom u Južnoj Floridi. 

To je bila besramna tvrdnja, ali kad je Francis Mullen mlađi iz Agencije za suzbijanje 

droga (DEA) to osporio, dobio je otkaz. Bush je čak koristio CIA-u za režiranje 

zapljena droge koje su u javnosti trebale stvoriti dojam da je uspješan. CIA-in agent 

Trenton Parker ispričao je kako su kolumbijski narko-dileri donirali kokain koji je 

u ožujku 1980. avionom dopremljen na Međunarodni aerodrom u Miamiju i ostavljen 

na mjestu gdje će ga pronaći carinici. 7 

To se često radi kako bi se stvorio privid 

uspješnosti. U drugim prilikama na meti se nađu sitne ribe dok se velikim igračima, 

s njihovim vezama u najvišim razinama svjetske politike i obavještajnim krugovima, 

dopušta da neometano rade svoj posao. Tek u rijetkim slučajevima pošteni službenici 

uhvate važna imena. Čak i tada to može biti zato što su ovi manipulatorima prestali 

biti korisni. Parker je, osim toga, opisao kako je CIA sazvala vodeće kolumbijske narko-dilere 

na dva sastanka krajem 1981. pod administracijom Reagana-Busha kako 

bi formirali kartel radi poboljšanja slanja droge u Sjedinjene Države. Prvi se sastanak, 

kako je rekao, održao u Hotelu International u Medellinu, a prisustvovalo mu je 

dvjestotinjak narko-dilera. Danas zloglasni Medelinski kartel službeno je stvoren u 

prosincu 1981. 8 

CIA je osnivala kolumbijske narko-kartele Da. Ali, opet, što bi nas 

još moglo začuditi 

Ništa bitno od onoga što je Bush obećao u svojim raznim 'kampanjama' protiv 

droge nikada nije ostvareno i, štoviše, sve se više razotkrivaju njegove veze s narkodilerima, 

kao što je slučaj i s Jimmyem Čarterom i Billom Clintonom. Već smo vidjeli 

veze Shackley-Gregg-Rodriguez preko skandala razmjene oružja za drogu Iran-Kon- 

347

I S L I I I U L C V U S U J I U U U U 1 1 1 

tra kada je više - a ne manje - teških droga dopremano u Sjedinjene Države kako bi 

se dodatno destabiliziralo američko društvo. Bush je četrnaest godina također bio 

prijatelj Dona Aronovva koji je (prema jednoj objavljenoj priči 9 

i mnogim drugim 

istraživačima) bio povezan s kriminalnom mrežom Mevera Lanskog i pranjem novca 

od droge. Zatim je tu i Zapata Oil Corporation koju je osnovao George Bush. Ta je 

kompanija bila paravan za CIA-u, a njena kompanija-kći, Zapata Offshore, bila je 

umiješana u krijumčarenje druge dok je Bush bio na njenom čelu. Michael Maholy, 

koji je dva desetljeća radio za američko Ministarstvo vanjskih poslova i CIA-u, izjavio 

je da je droga bila dopremana morem do platformi Zapata Offshorea, iskrcavana i zatim 

transportirana do obale helikopterima koji su konstantno prevozili robu i osoblje 

između platformi i američkog kopna. Rekao je da je vidio kako se to odvija. Maholy 

je još ustvrdio da su brodovi kompanije Pacific Seafood korišteni za transport droge 

između država." 1 

Znam da je velik mentalni skok prihvatiti da svjetsko tržište ilegalnih teških droga 

kontroliraju i nadziru elementi Elite unutar organizacija kao što su CIA i britanska 

obavještajna služba, koje navodno postoje zato da bi društvo štitile od posljedica ovisnosti 

o teškim drogama. Ali tako stvari stoje. Ništa nikada nije onako kako izgleda. 

Poznato je da je CLA eksperimentirala s LSD-om prije nego što se on 1960-ih počeo 

promovirati kao droga 'slobode'. Elita je već vrlo dugo umiješana u manipuliranje 

društvom uz pomoć droga. To traje stoljećima a dosegnulo je novi vrhunac s Opijumskim 

ratovima protiv Kine 1840. i 1858. kad je kineske napore da zaustave dotok 

opijuma u njihovu zemlju osujetila moć Britanskog carstva. Premijer kraljice Victorie, 

koji je bio uključen u oba rata, bio je Lord Palmerston, Veliki patrijarh ili Majstor 

masona Velikog Orijenta (Iluminata) i član Komiteta 300. Posrednik u toj trgovini 

opijumom iz Indije u Kinu i drugdje bila je Istočnoindijska kompanija, skupina škotskih 

trgovaca koji su bili povezani s Vitezovima sv. Ivana Jeruzaleskog i Družbom 

Isusovom (jezuitima). Neki istraživači vjeruju da su pravi gospodari kompanije bile 

bankarske obitelji iz sjeverne Italije, Crno plemstvo." 

Strategija koju su Britanci koristili u Kini postala je trajni obrazac za invazije pomoću 

ovisnosti o drogama. Sponzorirali su masovnu ovisnost o opijumu sve dok 

nisu potpuno slomili kinesko društvo i vitalnost. Britanska vlada koristila je mrežu 

terorizma i organiziranog kriminala, poput Trijada, društva Hong i Asasina, koja je 

za njih vodila trgovinu. Kad su kineski vladari reagirali kako bi opskrbu prekinuli, 

Britanci su iskoristili svoju vojnu i pomorsku snagu da ih poraze. A 'mirovni' sporazum 

nakon sukoba Britancima je dao zajamčeno pravo da povećaju priljev opijuma, 

da im se plati naknada za opijum koji su kineski vladari bili konfiscirali te da imaju 

suverenitet nad strateškim lukama i priobalnim otocima. Tako je Hong Kong došao 

pod britansku vlast. Koristili su ga kao središte dalekoistočne trgovine drogom, što je 

njegova uloga i dan danas. 

Većina transakcija u novcu i zlatu na hongkonškim financijskim tržištima isplate 

su i pranje novca iz trgovine drogom. Nankinški sporazum iz 1842. dao je Britaniji 

kontrolu nad Hong Kongom i 21 milijun dolara u srebru. Napisao ga je kolonijalni 

ministar Edward Bulwer-Lytton (Kom. 300) čija su djela toliko nadahnula Hitlera, 

naciste i druge poput gospode Blavatsky. Njegov je sin bio vicekralj Indije na vrhuncu 

trgovine opijumom između Indije i Kine, razdoblju koje su kamuflirala djela Rudyarda 

Kiplinga o britanskom Radžu (Britanskim trgovcima drogom). U knjizi T1w 

Opium Clippers (Opijumski kliperi) Basil Lubbock navodi imena vlasnika britanskih 

brodova uključenih u trgovinu opijumom posredstvom Istočnoindijske kompanije: 

jardine Matheson, Dent and Co, Pybus Bros, Russell and Co, Cama Bros, Duchess 

of Atholl, the Earl of Balcarras, King George IV, The Prince Regent, The Marquis of 

Camden, i lady Melville. Upravo je predak lady Melville, George, dočekao Williama 

Oranskog na prijestolje i postao čuvar državnog pečata. 

Nakon drugog Opijumskog rata koji je završio 1860. britanske poslovne banke i 

trgovinske kompanije osnovale su Hong Kong and Shanghai Corporation kao središnju 

banku dalekoistočne industrije droge. Prema svim istraživanjima koja sam 

pročitao o narko-mrežama, Hong Kong and Shanghai Bank, sa svojim globalnim 

vezama, ostala je financijsko središte industrije droge do današnjeg dana. 12 To je bila i 

Nugan Hand Bank (sa sjedištem u Sydneyu u Australiji), još jedna CIA-ina/Mossadova 

operacija koju su vodili Francis Nugan i Michael Hand, pripadnik Zelenih beretki i 

pukovnik Američke vojske dodijeljen CIA-i. Prema CIA-inom agentu Trentonu Parkeru, 

Hand je bio u čestom kontaktu s Georgeom Bushom nakon što je ovaj izabran 

za potpredsjednika. 13 

Pogledajmo neke od vodećih ljudi banke Nugan Hand: admiral Earl F. Yates, predsjednik, 

načelnik stožera za strateško planiranje američkih snaga u Aziji i Pacifiku za 

vrijeme Vijetnamskog rata; general Edwin F. Black, predsjednik havajske podružnice, 

zapovjednik američkih snaga u Tajlandu tijekom Vijetnamskog rata; George Farris, 

agent u podružnicama u Washingtonu i Flong Kongu, vojni obavještajni stručnjak; 

Bernie Houghton, predstavnik banke u Saudijskoj Arabiji, tajni agent američke Mornaričke 

obavještajne službe; Thomas Clines iz Nugan Handa u Londonu, direktor 

obuke u CIA-inoj tajnoj službi koji je bio uključen u Iran-Kontru i radio s Michaelom 

Handom i Theodoreom Shackleyem za vrijeme Vijetnama; Dale Holmgreen iz 

tajvanskog ureda, direktor letne službe u Vijetnamu za Civilni zračni transport koji 

je kasnije postao zloglasni CIA-in avioprijevoznik, Air America. Walter McDonald, 

direktor podružnice u Annapolisu u Marylandu, bivši zamjenik direktora CIA-inog 

Odjela za ekonomska istraživanja; general Roy Manor, filipinska podružnica, načelnik 

stožera američkog pacifičkog zapovjedništva i vladin časnik za vezu s predsjednikom 

Ferdinandom Marcosom; William Colby, odvjetnik banke Nugan Hand, bivši 

direktor CIA-e. 14 

Baš tip ljudi od kojih biste očekivali da vode banku, zar ne Pa, bili bi ukoliko 

biste od menadžera svoje banke očekivali da vas savjetuje o vođenju tajnih operacija 

i obučavanju terorista. Direktor Nugan Handa Donald Beazley bio je predsjednik 

City National Bank of Miami koja je rukovala novcem Antiklevetničke lige. 15 Michael 

348 

349

Hand krajem 1970-ih pronađen je mrtav u svom Mercedes Benzu na jednoj zabačenoj 

cesti izvan Sydneya. Navodno se ubio. Bilo je to nevjerojatno samoubojstvo jer 

je povukao okidač i onda, prije nego što je umro, morao je obrisati sve svoje otiske 

prstiju s pištolja budući da nijedan nije pronađen. Istraga australske vlade otkrila je 

da milijuni dolara nisu bili zavedeni u knjige Nugan Handa i da je ta banka služila 

za pranje novca trgovaca drogom. Te je profite CIA koristila za financiranje krijumčarenja 

oružja i ilegalnih tajnih operacija širom svijeta. Bilo je i dokaza da je CIA 

koristila banku za plaćanje političkih kampanja protiv političara u raznim zemljama, 

uključujući Australiju, kako bi osigurala da glasači podrže CIA-in izbor. Da, to je taj 

'slobodni' svijet o kojem govorimo. 

Banke koje su poznate širom svijeta posrednici su u pranju novca od droge koji se 

prebacuje s jednog računa na drugi dok mu se podrijetlo u mreži transakcija ne izgubi. 

Industrije zlata i dijamanata, kojima kroz kompanije kao što je DeBeers upravljaju 

Rothschildi i Oppenheimeri, također se koriste za pranje novca od droge. Novcem 

se od tih kompanija kupuju zlato i dijamanti, a zatim se oni prodaju kako bi se dobio 

'čist' novac. Međusobno isprepletene angloameričke obitelji u Elitinoj mreži manipulacije, 

koje su odgovorne za organiziranje sukoba i ekonomskih depresija tijekom 

niza naraštaja, ujedno stoje iza svjetskog tržišta ilegalnih droga. 10 

Neke od najslavnijih 

osoba, poslovnih banaka i kompanija u svijetu dobar dio svog bogatstva izravno 

ili neizravno stječu na ovisnosti mladih o drogama. Dolazi vrijeme kad će se ti ljudi 

morati javno suočiti s tom odgovornošću u sklopu njihove vječne evolucije, pa će 

javnost ostati zapanjena umiješanošću nekih od njih. 

Iste obitelji i organizacije bile su odgovorne za trgovinu robovima i prohibiciju. 

Ova potonja bila je sredstvo za stvaranje goleme mreže organiziranog kriminala u 

Sjedinjenim Državama. Tako stvorena struktura bila je savršena - što je bio i cilj - za 

trgovinu drogom nakon završetka prohibicije. Najvažnije medu grupama koje su se 

zalagale za prohibiciju i kraj «zala od pića», skupine kao što su Kršćanska unija žena 

za trijeznost i Liga protiv saluna, financirah su Rockefelleri, Vanderbilti i VVarburzi 

preko Rockefellerove zaklade, Zaldade Russel Sage i sličnih zaklada oslobođenih 

plaćanja poreza. Prohibicija je bila još jedna prijevara Elite iskorištena za dugoročne 

ciljeve. Usput, na njoj se obogatio i Joseph Kennedy, JFK-ev otac. 

Klasik profesora Alfreda McCoya iz 1972. pod naslovom The Politics Of Heroin In 

South East Asia (Heroinska politika u jugoistočnoj Aziji) i njegov nastavak iz 1991. 

The Politics Of Heroin - CIA Complicity In The Global Drug Trade (Heroinska politika 

- umiješanost CIA-e u svjetsku trgovinu drogom) govore o tome kako su CIA-ini 

helikopteri u Vijetnamu prevozili heroin od polja do distribucijskih točaka, dok je 

američka javnost mislila da su tamo kako bi se borili protiv 'komunizma'. Opisuje 

kako je za tu trgovinu iskorištena tvornica za punjenje boca Pepsi Cole i kako su 

mediji gušili te informacije. U tom je sukobu poginulo 58.000 Amerikanaca i bogzna 

koliko Vijetnamaca. Ništa ne opisuje bolje manjak poštovanja tog mentalnog sklopa 

prema ljudskom životu od načina na koji je CIA krijumčarila drogu u Ameriku: 

u plastičnim vrećicama skrivenim u tjelesnim šupljinama mrtvih vojnika koje su iz 

Vijetnama vraćali kući na pokop. CIA-in operativac Gunthar Russbacher ispričao je 

kako je nekim tijelima vadena utroba kako bi ih napunili drogom prije slanja natrag 

u Sjedinjene Države. 17 

Na tijelima koja su sadržavala drogu bile su ispisane tajne šifre 

koje su omogućavale njihovo prepoznavanje po dolasku u zrakoplovne baze na Zapadnoj 

obah, posebno u Zrakoplovnu bazu Travis u Kaliforniji. Droga je nakon toga 

vađena i raspačavana mladima u Americi. 

Jedan od ljudi kojima je sve to postalo jasno tijekom Bushovog mandata bio je 

potpukovnik James «Bo» Gritz, jedan najodlikovanijih američkih vojnika sa šezdeset 

i dvije pohvale za hrabrost, pet Srebrnih zvijezda, osam Brončanih zvijezda, dva Purpurna 

srca i Predsjedničku pohvalu. Moj pogled na život i onaj Boa Gritza teško da bi 

se mogli više razlikovati, ali njegova iskustva trebaju čuti svi oni koji misle da je vlada 

još uvijek - ili da je ikada bila - 'za' i 'od' naroda. U obraćanju američkom Liberty 

Lunch klubu, snimljenom i objavljenom pod naslovom A Nation Betrayed (Izdana 

nacija), Gritz opisuje kako je dvaput posjetio čovjeka po imenu Khun Sa koji je bio 

priznati «gospodar» krijumčarenja droge u Zlatnom trokutu Dalekog istoka. Heroin 

je derivat opijuma. Gritz se u to umiješao kad su mu rekli da oslobađanje američkih 

ratnih zarobljenika (koji su ostali zarobljeni nakon sukoba u Laosu) blokiraju dužnosnici 

američke vlade umiješani u krijumčarenje droge. Utvrdio je da je to istina. 

Vlada nije htjela da zarobljenici budu oslobođeni zato što su oni znali za umiješanost 

njihovih dužnosnika u trgovinu drogom i mogli su progovoriti o tome nakon što se 

vrate kući. Khun Sa i njegovi agenti u Zlatnom trokutu ispričali su Gritzu o nekima 

od Amerikanaca s kojima su u prošlosti surađivali. Naveli su Theodorea Shackleya, 

kojeg je George Bush imenovao na visoki položaj u CIA-i i koristio kao svojeg 'pisca 

govora'. Također su naveli Richarda Armitagea, tadašnjeg službenika Američke 

ambasade i kasnijeg člana osoblja u kampanji Ronalda Reagana koji ga je imenovao 

pomoćnikom ministra obrane. Nije ni čudo što je pokazano tako malo zanimanja za 

oslobađanje američkih ratnih zarobljenika koji su cijelu stvar mogli razotkriti. Armitage 

je navodno blizak prijatelj i savjetnik Colina Powella, američkog načelnika stožera 

za vrijeme Zaljevskog rata, koji je predstavljen kao mogući predsjednički kandidat 

koji će se natjecati kao samozvani «Rockefellerov Republikanac«. 18 

Elita se bavi drogama iz tri glavna razloga. Prvi: kako bi zgrtala nezamislive količine 

novca - milijarde godišnje - za financiranje tajnih operacija protiv izabranih vlada 

i društva općenito. Profit od droge daje novac koji ne treba kanalizirati iz vladinih 

izvora gdje bi mu se moglo ući u trag. Kao drugo, 'problem' droga izazvao je (razumljivo) 

takvu reakciju - «nešto se mora poduzeti« - da ljudi pristaju na ograničavanje 

prava i sloboda onako kako nikada ne bi pristali da nema potrebe za 'rješenjem' koje 

će 'zaustaviti' priljev droga i njihov strašan utjecaj na strukturu društva. To SAD-u 

(globalnoj Eliti) ujedno pruža izgovor da se upliće u poslove drugih zemalja. Kao 

treće, imamo sindrom opijuma i Kine. Želite li zavaditi pa vladati i spriječiti ljude 

da manifestiraju svoj puni potencijal koji je bolji način od toga da znatan dio mlade 

350

isana ce vas osioooani 


države 

generacije (i mnoge druge pored toga) navučete na teške droge Ono što su Britanci 

dokazano radili Kinezima je ono što Elita nastoji raditi mladim ljudima svijeta, crpiti 

njihovu prirodnu vitalnost, njihov osjećaj vrijednosti i znanje o njihovom beskrajnom 

potencijalu kako bi postigli sve što žele postići. Rat protiv droga još je jedan 

lažni rat. Kao što je rekao Bo Gritz: 

«Nijedan od predsjednika koji su objavili rat drogama nikada nije vodio takav rat.» 19 

A Michael Levine, bivši agent Agencije za suzbijanje droga, izjavio je daje rat protiv 

droga bio: 

«...najveća, najdiplomatskija i najsmrtonosnija laž koju je građanima SAD-a njihova 

vlada ikad servirala.« 20 

A tko su bila dvojica paravana za sve «ratove protiv droge» od Nixonove administracije 

naovamo George Bush i Bili Clinton. O Clintonovim poslovima s drogom 

govorit ću nešto kasnije. 

Zaljevski rat 

George Bush je naftaš. Velik dio njegovog kolosalnog bogatstva potječe od nafte. Te 

kompanije osigurale su najveći dio sredstava za njegovu izbornu kampanju. Kad je 

Bushova politika dovela do porasta cijene nafte, i njegova osobna zarada i zarada 

naftnog kartela enormno su porasle. Isto je vrijedilo za još jednog naftaša, Jamesa 

Bakera, Bushovog ministra vanjskih poslova. U širem smislu, što su arapski proizvođači 

nafte podjeljeniji to Sjedinjene Države, Britanci i druge industrijske zemlje imaju 

veću moć nad njima. Sukob na Srednjem istoku, koji podiže cijenu nafte i uzrokuje 

previranje i neprijateljstvo unutar arapskog svijeta, dobar je za naftaše i za politiku 

'zavadi pa vladaj'. Uspijete li urediti da u takav sukob bude umiješana skupina zemalja 

koje se bore pod zastavom Ujedinjenih naroda, ubrzavate prijelaz na svjetsku 

vojsku pod središnjom globalnom kontrolom što je jedan od temeljnih ciljeva Novog 

Svjetskog Poretka. Zaljevski rat postigao je sve navedeno. Ako Saddam Hussein, koji 

je godinama bio blizak prijatelj Busha, nije bio uključen u zavjeru onda su mu briljantno 

smjestili. 

U srpnju 1990. Bush je prisustvovao samitu NATO-a u Lancaster Houseu u Londonu 

kojim je predsjedao NATO-ov generalni tajnik Manfred Vvorner, koji je (poput 

njegovog prethodnika, lorda Carringtona) bio bilderbergovac. Neki istraživači 

utvrdili su da se raspravljalo o mogućnosti novog rata na Srednjem istoku, kao i o 

raspoređivanju snaga NATO-a izvan njihovih dodijeljenih regija, takozvanom raspoređivanju 

«izvan područja«. Na tom je samitu nastala Londonska deklaracija koja je 

pozivala na bliskiju suradnju između NATO-a i zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. To 

se u međuvremenu razvilo, kao stoje bilo i planirano, u politiku primanja tih zemalja 

u NATO u sklopu strategije stvaranja svjetske vojske. Elita očigledno silno želi da ta 

politika primanja bude prihvaćena, jer kad se NATO počne širiti i djelovati izvan 

Europe i Sjevernog Atlantika bit će sve bliže tome da postane svjetska vojska. Cilj je 

širiti NATO-ovo područje operacija pozivanjem novih zemalja na priključenje i režiranjem 

događaja kroz strategiju 'problem-reakcija-rješenje koji vode do ujedinjenja 

NATO-a i UN-ovih 'mirovnih' snaga i formiranja svjetske vojske. To je pozadina u 

sklopu koje Zaljevski rat treba promatrati. 

Prepirke između Iraka i Kuvajta nisu nove. Kuvajt je bio pod kontrolom Britanaca 

i Elite još od dana kada je otkriven ekonomski potencijal nafte. On je diktatura, i 

to neugodna, i ideja da je cilj Zaljevskog rata bio osloboditi' Kuvajt jednostavno je 

smiješna. Ako Kuvajt treba osloboditi, diktatori elite moraju se odreći svoje vlasti, i 

britansko manipuliranje tom zemljom i njenim narodom treba prestati. Amerikanci 

i Britanci poticali su Saddama Husseina da uđe u rat s Iranom 1980. Ako su otkrića 

nekih istraživača točna, Saddama su britanske i američke obavještajne službe navele 

da povjeruje da je Homeinijev režim u takvom kaosu da će rat biti brzo gotov. Bila je 

to laž. Rastegao se na osam godina uz stravične patnje i gubitak života. Ali to je bilo 

dobro za naftne kompanije, banke, proizvođače oružja i strategiju 'zavadi pa vladaj'. 

Britanska vlada naoružavala je obje strane u tom sukobu, i dio (ali samo dio) tog 

skandala izbio je na svjetlo dana kroz Scottovu istragu o ilegalnoj prodaji oružja Iraku. 

Pitam se je li ta istraga čula za kompaniju Midland Industrial Trade Services, 

koja je navodno tajna operacija trgovine oružjem Midland Banka. To se, kako mi je 

rečeno, skriva iza fasade 'obične' podružnice Midlanda u Ulici Victoria, Westminster, 

London SW1H ONJ. Također se pitam je li Scottova istraga čula za tvrdnje da je 

Iračane s kompanijom Midland Industrial Trade Services povezala tvrtka Kissinger 

Associates. Siguran sam da nema nikakve istine u tim glasinama iz vrlo dobro obaviještenih 

izvora. Da je Midland Bank, taj stup ugleda, uključen u tajnu trgovinu 

oružjem I sama pomisao je smiješna. Nije li 

Iračko-iranski rat groteskan je primjer modificiranog hegelijanizma. CIA se brinula 

o Homeiniju tijekom njegovog izgnanstva u Parizu kako bi osigurala da bude 

spreman preuzeti vlast kada šah, još jedna CIA-ina marioneta, prestane biti od koristi. 

U isto vrijeme Wall Street Journal od 16. kolovoza 1990. izvijestio je da je upravo 

CIA 1968. podržala stranku Baath u Iraku i postavila Saddama za diktatora. Sada je 

Saddam bio iskorišten, svjesno ili ne, da započne još jedan rat u Zaljevu, još jedan rat 

koji je bio odavno planiran. George C. Andrews izvještava u svojoj knjizi Extra-Terrestrial 

Friends And Foes (Izvanzemaljski prijatelji i neprijatelji): 

«Nedovoljno poznata činjenica o Zaljevskom ratu je da je mjesec dana prije naše 

objave rata, 15. prosinca 1990. državni tajnik James Baker potpisao izvještaj Američke 

vojske iz 352. zapovjedništva civilnih poslova o Novom Kuvajtu [dokument 

nije tajan i dostupan je onima koje zanima]. Taj izvještaj detaljno opisuje koliko će 

Kuvajt biti razoren, kako će naftni izvori biti zapaljeni i kako će onda sve biti pono- 

352


jcu/iyji/u/iuunc 

UIZ.UVC 

vno izgrađeno'bolje nego ranije', s despotizmom umjesto demokracije, još čvršće 

ukorijenjenim nego što je bio ranije. Izvještaj uključuje popis američkih korporacija 

kojima će biti dodijeljeni unosni poslovi obnove Kuvajta i gašenja naftnih izvora, 

kao i arapskih imena pod kojima će djelovati. 

«Zasto nikom od njegovih političkih protivnika nije palo na pamet postaviti očigledna 

pitanja: Što se događalo s imovinom Georgea Busha, predanom u tzv. 'slijepi 

fond', tijekom vremenskog okvira Zaljevskog rata Zašto javnost još uvijek nema pravo 

saznati pojedinosti ogromnih poslovnih dogovora između Busha i Husseina» 21 

Čitateljima ove knjige odgovori na ta pitanja bit će očigledni. Usput rečeno, 'slijepi 

fond' je farsa koja inzistira da predsjednik za trajanja mandata mora prepustiti sve 

svoje poslove na čuvanje svom predstavniku, čime bi se trebalo osigurati da ne mogu 

donositi političke odluke koje će utjecati na njihove investicije i kompanije. Vjerujete 

li da to doista tako funkcionira Ne, ja ne. Bushov 'slijepi fond' kontrolirao je William 

Farish III., njegov bliski prijatelj i unuk Williama Farisha, predsjednik Standard Oila 

iz New Jerseya iz vremena kada su surađivali s I. G. Farbenom i opskrbljivali Adolfa 

Hitlera. Uskoro ću se vratiti na Bushove poslovne veze sa Saddamom. 

Američki izviđači su otprilike 16. ili 17. srpnja 1990. obavijestili predsjednika Busha 

da se iračke snage okupljaju uz granicu s Kuvajtom. Ništa se nije poduzelo. Dana 

25. srpnja Saddam Hussein sastao se s američkom ambasadoricom u Bagdadu April 

Glaspie koja mu je rekla da djeluje prema uputama predsjednika Busha. Rekla je da 

Bushova vlada nema «nikakvo mišljenje o arapsko-arapskom sukobu, poput vašeg 

pograničnog spora s Kuvajtom.»" Pitam se jesu li argentinskoj vladi rekli nešto slično 

prije invazije na Falklande Glaspie je dodala da je dobila upute od predsjednika da 

nastoji poboljšati odnose s Irakom. Nakon toga je otišla na ljetni odmor, stoje Saddamu 

bio još jedan znak da su Amerikanci nezainteresirani za cijelu stvar. 

Taj datum - 25. srpnja - posebno je važan jer su u danima prije toga, prema CIA-i 

i operativcu Mornaričke obavještajne službe Guntheru Russbacheru, George Bush, 

Brent Scowcroft (Kissinger Associates) i drugi bliski savjetnici sastavili sporazum 

za slanje predsjedniku Gorbačovu, kojim se on trebao složiti da neće intervenirati 

ukoliko Sjedinjene Države izvrše invaziju na Irak. Sjetite se da je to bilo prije nego 

što se Glaspie sastala sa Saddamom i dok je Bush ignorirao gomilanje iračkih trupa. 

Russbacher kaže da su ga Scowcroft i Bushov šef CIA-e, William Webster, obavijestili 

o planu sredinom srpnja. Russbacher je bio jedan od pilota četiriju CIA-inih aviona 

SR-71 koji su 26. srpnja odletjeli za Moskvu iz mornaričke zrakoplovne baze Crows 

Landing u Kaliforniji, uz dva punjenja gorivom na putu. U zrakoplovima su bili Scowcroft 

and Webster. Rusbacher, koji je govorio ruski, sastao se s Gorbačovom koji je 

potpisao sporazum. 23 

Dok se sve to događalo Bush i dalje nije imao ništa za reći u javnosti o gomilanju 

vojnih snaga duž kuvajtske granice. Do 31. srpnja u to je bilo uključeno možda 

100.000 vojnika. Bush je i dalje šutio. Dva dana prije invazije Johna Kellya (CFR), 

pomoćnika ministra vanjskih poslova, na kongresnom saslušanju upitali su hoće li 

SAD branili Kuvajt u slučaju napada. On je odgovorio: «Nemamo nikakav sporazum 

o obrani s bilo kojom zaljevskom zemljom». 21 

Dana 2. kolovoza Saddam je napao 

Kuvajt. Tog istog dana, i ponovno 6. kolovoza, Bush se sastao s Margaret Thatcher u 

Aspenu u Coloradu, i u Bijeloj kući. Britanska premijerka se, kao i obično, ratoborno 

zalagala da se Saddamu očita lekcija. Henry Kissinger je također bio iza kulisa, u obliku 

Brenta Scowcrofta, savjetnika za nacionalnu sigurnost, dugogodišnjeg Kissingerovog 

pomoćnika još od dana Nixonovog mandata i direktora Kissinger Associatesa. 

Scowcroft je poticao na vojnu intervenciju. Bush je počeo mijenjati ton. Amerikanci 

su Saudijskoj Arabiji rekli da će njihova zemlja vjerojatno biti Saddamova sljedeća 

meta - što je bila potpuna besmislica - i Bush je naredio američkim trupama da se 

rasporede uzduž 'ugrožene' saudijske granice. Svijetu je poslana poruka da neće biti 

intervencije. Američke snage bile su tamo samo radi zaštite Saudijske Arabije, govorio 

je Bush. Oružje koje će se koristiti protiv Saddama bit će ekonomske sankcije. 

Saudijce, Nijemce i Japance nagovorit će da velikim svotama novca doprinesu pokrivanju 

američkih troškova. 

Ali nikada nije bilo u planu da sankcije budu pravo oružje. Retorika je postajala sve 

oštrija. Bush je Saddama nazvao «novim Hitlerom» i rekao je daje Drugi svjetski rat 

pokazao da popuštanje takvim ljudima nije rješenje. Mogao je dodati i da nije rješenje 

novčano podupirati obje strane istovremeno i pomagati u financiranju hitlerove 

ratne mašinerije kao što je činio njegov otac. Onima koji su razumjeli igru bilo je lako 

prepoznati što se događa. Dana 23. kolovoza Kissingerov čovjek Brent Scowcroft rekao 

je sve: « Vjerujemo da stvaramo početak novog svjetskog poretka iz kraja američko-sovjetskih 

antagonizama». 25 Izraz Novi Svjetski Poredak počet će koristiti i Bush, 

a izraz će postati zamorno čest u političkom jeziku diljem svijeta. Bush (Kom. 300) 

je dobio oduševljenu podršku Margaret Thatcher i francuskog predsjednika, masona 

Francoisa Mitterranda (Kom. 300) koji su u Zaljev poslali svoje snage kao podršku 

Amerikancima. Predstavljali su se kao snage Ujedinjenih naroda. Praktički, svjetska 

vojska. U svom govoru pred Kongresom 11. rujna Bush je rekao: 

«Jasno je da diktator više ne može računati da će sukobi Istoka i Zapada blokirati 

koordiniranu akciju Ujedinjenih naroda protiv agresije. Započelo je novo partnerstvo 

nacija i danas se nalazimo u jedinstvenom i izvanrednom trenutku. Kriza 

u Perzijskom zaljevu, koliko god bila teška, također nudi rijetku priliku da uđemo 

u povijesno razdoblje suradnje. Iz ovih teških vremena može nastati naš peti cilj 

- Novi Svjetski Poredak...» 26 

Umjesto 'peti' čitajte 'prvi'. Bush je 8. studenog objavio da će se snage u Saudijskoj 

Arabiji znatno povećati. 'Obrambene' snage sada su trebale biti prebačene u 'ofanzivni' 

način djelovanja. Tjedan dana kasnije Bush je krenuo na turneju po Europi i 

Srednjem istoku s ciljem prikupljanja podrške za invaziju. Tri je sata razgovarao sa 

354 

355

. / istina ce vas osioouuui 

jeanosvranacKe 

arzave 

sirijskim predsjednikom Assadom, instrumentom Elite, koji je obećao da će povećati 

svoj doprinos Bushovim snagama na 20.000 ljudi. Bushove 'UN-ove' snage započele 

su napad u srijedu 16. siječnja. Na Irak je poslano 120.000 borbenih letova, uglavnom, 

kako se pokazalo, protiv civilnih područja. Na čelu operacije bio je Bushov 

načelnik Združenog stožera Colin Powell, član Vijeća za vanjske poslove, koji ima 

predačke veze s mnogim starim američkim i britanskim porodicama. Svi saveznički 

vrhovni zapovjednici i američki ministri obrane od Drugog svjetskog rata naovamo 

bili su članovi CFR-a. Broj poginulih i ozlijeđenih zbog bombardiranja Iraka, bolesti 

koje su se zbog loga raširile i ekonomskih sankcija koje još traju nepojmljiv je. Uvjeti 

u kojima žive nevini civili u Iraku grozni su zbog ekonomskog stiska, ali Zapad okreće 

glavu. Dalde, to su Ujedinjeni narodi u svom njihovom sjaju, to je bastion pregovora 

umjesto rata'. To su zagovornici mira. To je Novi Svjetski Poredak. Budući 

predsjednik Bill Clinton podržao je Zaljevski rat i politiku Ujedinjenih naroda. U 

svemu tome ima još jedna iznenađujuća stvar. Vlada Sjedinjenih Država financirala 

je Saddama Husseina u njegovom ratu protiv snaga Sjedinjenih Država i UN-a! 

To su radili preko podružnice banke Banca Nazionale del Lavoro (BNL) u Atlanti. 

Kongresnik Henry Gonzalez razotkrio je skandal s BNL-om 1991. nakon što je 

primijetio da je ta mala podružnica talijanske vladine banke Iraku dala zajmove u 

vrijednosti od 5 milijardi dolara. To se dogodilo nakon studenog 1989. kada je Bijela 

kuća dala jamstvo na bankovne zajmove Iraku ako se oni koriste za kupovanje 

američkih poljoprivrednih proizvoda. Ukoliko Saddam ne bi otplatio zajam teret bi 

pao na američke porezne obveznike, a kako ih nikad nije otplaćivao od početka je 

bilo jasno da će takav biti ishod i s ovim zajmom. Umjesto da kupi hranu, Saddam 

je novac potrošio na oružje, uključujući narudžbe od Matrix Churchilla, engleskog 

proizvođača alatnih strojeva (koji je bio optužen u sudskom predmetu u kojem je 

pala sumnja i na britansku vladu, što je dovelo do Scottove istrage). Iako su mnogi 

američki istražitelji Busha upozoravali da se novac koristi za oružje, zajmovi su se 

nastavili. 

Prijevara je bila više nego očigledna, pogledate li ostale dokaze. Sin George radio 

je isto što je otac Prescott radio s Hitlerom. Financirao je agresora kako bi s njim 

mogao započeti rat. Dio novca potrošen je na kupovanje otrovnog plina od CIAinog 

paravana zvanog Cardeon Industries iz Čilea. 27 

Kad je počeo rat Saddam je 

prestao vraćati zajmove i američki porezni obveznici sada otplaćuju novac koji je 

Irak potrošio na borbu protiv njihovih sinova i kćeri. Zataškavanje toga je, kao i 

obično, dovelo do žrtvovanja sitnih riba. Za cijeli slučaj optužen je menadžer podružnice 

BNL-a u Atlanti Christopher P. Drogoul, koji nikako nije mogao odobriti 

toliki novac bez dozvole viših instancija. Američki okružni sudac Marvin Schoob 

rekao je da je tvrdnja da je podružnica iz Atlante mogla odobriti zajmove u vrijednosti 

od 5 milijardi dolara bez odobrenja središnjice u Rimu mogla poteći samo 

iz «zemlje snova». Sudac je zaključio da su Drogoul i četvero ostalih zaposlenika 

podružnice: 

«...bili pijuni ili sporedni glumci u mnogo većoj i dalekosežnijoj, sofisticiranoj zavjeri 

u koju je bio uključen rimski BNL, a možda i velike američke i strane korporacije te 

vlade Sjedinjenih Država, Engleske, Italije i Iraka... Dim kulja iz svih prozora. Moram 

zaključiti da zgrada gori.» 28 

To je bila posljednja stvar koju su Bushova administracija i globalna Elita htjeli 

čuti. Sudac Schoob maknut je sa slučaja. Zamijenio ga je sudac Ernest Tidwell koji je 

odbio predstavljanje bilo kakvih dokaza o povezanosti CIA-e ili Bushove Bijele kuće 

s bankom. Drogoula je njegov odvjetnik, suprotno njegovim željama, nagovorio da 

prizna krivicu. Financiranje gomilanja iračkog oružja prije Zaljevskog rata i UN-ove 

optužbe zbog toga bili su dio proračunatog plana za poticanje sukoba, u što su bili 

uključeni Bushova administracija, britanska vlada Johna Majora, talijanska vlada, Sovjetski 

Savez i druge vodeće vlade pod kontrolom svjetske Elite. Umiješano je bilo još 

jedno poznato ime: Flenry Kissinger. 

Još 1984. Kissinger Associates dogovarao je s BNL-om zajmove Iraku za financiranje 

kupovine oružja od slabo poznate kompanije-kćeri talijanskog proizvođača 

automobila Fiata (na čijem je čelu vodeći bilderbergovac Giovanni Agnelli). Riječi 

Charlesa Barlette, bivšeg istražitelja Ministarstva pravosuđa, citirane su s tim u vezi u 

novinama Spotlight od 9. studenog 1992. Članak kaže: 

«Barletta je dodao da su savezni istražitelji prikupili desetke takvih inkriminirajućih 

povijesti slučaja o Kissingerovoj tvrtki [čiji je direktor lord Carrington]. Ali čini se da 

Henry Kissinger ima posebnu vrstu imuniteta. Nisam siguran kako mu to polazi 

za rukom, ali Kissinger danas ima jednaku moć nad vašingtonskom birokracijom 

nacionalne sigurnosti kao u danima dok je bio car vanjske politike Nixonove administracije. 

On pokupi vrhnje, ostali pokupe krivnju. Kissinger će ostati čist sve dok 

Kongres ne pronađe hrabrosti za provedbu temeljite istrage protiv tog nedodirljivog 

političkog mesetara.» 

Upravo tako. 

Bankof Credit and Commerce International (BCCI) 

Bushovo (republikansko) i Clintonovo (demokratsko) krilo Jednostranačke države 

imaju još jednu zajedničku vezu - Bank of'Credit and Commerce International - koja 

je bila snažno povezana s talijanskim BNL-om. BCCI je osnovan početkom 1970-ih 

i brzo se proširio na zadivljujućih 400 podružnica u 78 zemalja. Njegovo ime vrlo je 

slično imenu Banque De Credit International (BC1), banke Mossadovog agenta rabina 

Tibora Rosenbauma, koja je bila korištena za financiranje Permindexa i pranje 

CIA-inog i Mossadovog gangsterskog narko-novca u vrijeme atentata na Kennedya. 

Njen «nasljednik», BCCI, imao je važnu ulogu u mreži pranja narko-novca i za tu su 

356



države 

ga svrhu koristili elementi Elite iz CIA-e, britanske obavještajne službe, izraelskog 

(ili rotšildskog) Mossada i drugih službi koje kontroliraju svjetsko tržište ilegalnih 

droga. Novac za financiranje tajnih operacija, terorističkih grupa kao što je Abu 

Nidal, državnih udara po cijelom svijetu i za financiranje Iran-Kontre i Saddama 

Husseina, također je išao preko BCCI-a. Novac se kroz tu mrežu mogao prebacivati 

između prividnih neprijatelja, kao što je bio slučaj sa saudijskim novcem koji je 

završio kod Mossada. U tom je slučaju saudijski i ostali zaljevski novac bio opran 

preko BCCl-ja i prebačen u CenTrust u Miamiju, koji su kasnije zaplijenili savezni 

istražitelji. BCCI je imao 28% vlasničkog udjela u CenTrustu. Pojavile su se optužbe 

da je Robert Gates, čovjek kojega je Bush predložio za direktora CIA-e, spriječio 

istragu o pranju novca u BCCI-u. Gates je odustao od svoje nominacije za direktora 

CIA-e, položaja na kojem je već ranije bio, kad je osumnjičen za umiješanost 

u aferu Iran-Kontra. BCCI je 1991. propao u skandalu svjetskih razmjera. To je bio 

najveći svjetski bankarski slom koji je investitore koštao milijarde dolara. Tri godine 

prije sloma Robert Gates je opisivao BCCI kao banku lopova i kriminalaca. 29 

BCCI je počeo s radom u Pakistanu 1972. i većinu njegovih sredstava osigurali su 

Bank of America i CIA. Bank of America također je ljudima pozajmljivala novce 

za kupnju BCCI-jevih dionica, vjerojatno kako bi sakrila razmjere njene kontrole, 

a Bank of America znala je sve o pranju novca. Godine 1986. platili su kaznu od 

7 milijuna dolara za 17.000 djela pranja prljavog novca. Neki istraživači kažu da 

je Bank of America u vlasništvu Rothschilda. U središtu umiješanosti Rothschilda 

u BCCI bio je dr. Alfred Hartmann koji je u isto vrijeme bio generalni direktor 

švicarske podružnice BCCI-a; direktor ciriške rotšildske banke Bank A.G.; član 

uprave N.M. Rothschilda u Londonu; i direktor... talijanskog BNL-a. 30 

Poslušni 

mediji nikada nisu spomenuli ili istražili umiješanost Rothschilda u samo središte 

BCCI-a, kao ni navodnu umiješanost rotšildskog potrkala i deviznog špekulanta 

Georgea Sorosa (Bil.). 31 1 George Bush i Bill Clinton imali su važnih veza s BCCIjem, 

među kojima je bila osoba po imenu Jackson Stephens, vlasnik Stephens Incorporateda, 

velike investicijske banke sa sjedištem u Little Rocku u Arkansasu, 

domu Billa Clintona. Stephens je bio jedan od osnivača BCCI-a. Imao je veze s 

kompanijom Harken Energy i dogovorio im je zajam od strane jedne švicarske 

podružnice BCCI-a. To je moralo biti vrlo drago Georgu Bushu mlađem, predsjednikovom 

sinu, koji je bio u upravi Harkena. Drugi sin, Jeb Bush, također je imao 

brojne poslove s BCCI-jem. Bio je često viđan u podružnici te banke u Miamiju, 32 

a zamjenik voditelja kampanje Gorgea Busha, James Lake, radio je za većinskog 

vlasnika BCCI-ja u to isto vrijeme. Kad se Bushov protivnik' Bill Clinton natjecao 

za predsjednika, njegov glavni financijski podupirač bio je Jackson Stephens koji 

je slao donacije preko svoje banke Worthen National Bank koja je bila povezana s 

BCCI-jem. Stephens je bio umiješan u poslove u kojima je BCCI tajno i protuzakonito 

preuzeo vašingtonsku banku First American Bank i druge. To je bio čovjek 

koji je financirao predsjednika. 

Upletenosl Georgea Busha u BCCI bila je velika, prema čikaškom novinaru 

Shermanu Skolnicku koji je napravio detaljnu analizu banke. On je javno tvrdio, 

između ostalog i u intervjuu za Radio Free America, da su Bush, Saddam Hussein i 

drugi iskoristili BCCI kako bi podijelili 250 milijardi dolara od naftnih «provizija», 

postotka od novca koji su plaćale zapadne naftne kompanije u Zaljevu. Tvrdi da su 

dokumenti koji optužuju Busha za poslove sa Saddamom i Manuelom Ortegom bili 

u rukama Bank of Englanda i da je novac bio kanaliziran kroz američke podružnice 

banaka BCCI i Banca Nazionale del Lavoro (BNL). Henry Gonzalez, predsjednik 

Odbora Zastupničkog doma za bankarstvo, utvrdio je veze između BCCI-a i BNL-a. 

Skolnick je voditelju intervjua na Radio Free America Tomu Valentineu rekao sljedeće: 

«Vedna novca išla je preko BCCI-ja. Ta je banka osnovana 1970-ih s početnim kapitalom 

iz Bank of America, čiji su najveći dioničari Rothschildi iz Chicaga, Pariza, 

Londona i Švicarske... Banka je također povezana s financijskim aferama bivšeg 

predsjednika Jimmya Čartera i njegovog prijatelja i nekadašnjeg direktora Ureda za 

budžet, bankara Berta Lancea. 

« Neki od... demokrata koji su bili umiješani u cijelu tu aferu objavljeni su, na primjer, 

u časopisu Wall Street Journal od 3. svibnja. Osim toga, tijekom predsjedničke kampanje 

1988. BCCI je bio jedan od glavnih financijera kampanje Michaela Dukakisa. 

...BCCI je financirao Demokratsku stranku u Sjedinjenim Državama i dogovarao poslove 

za Republikance izvan Sjedinjenih Drzava.» 33 

Jimmy Carter osobno je svečano otvorio više BCCI-jevih poslovnica, a one su 

dale donaciju od 8,5 milijuna dolara jednoj od njegovih najdražih dobrotvornih 

organizacija. Carterova putovanja u inozemstvo nakon što je napustio Bijelu kuću 

plaćao je BCCI, a njegovog prijatelja, bankara Berta Lancea iz velikih je financijskih 

teškoća izvukao čovjek po imenu Ghaith Pharaon, BCCI-ova fasada. 34 

To bi 

se slagalo s tvrdnjom jednog mog izvora da je čovjek koji je stajao iza BCCI-ja bio 

Arapin Gaph Feherton, važan financijer predsjedničke kampanje Jimmya Čartera. 

And rewu Youngu, Carterovom bivšem ambasadoru rpi Ujedinjenim narodima i 

članu Trilateralne komisije, BCCI je otpisao zajam od 160.000 dolara te je bio plaćen 

da reklamira tu banku pojedincima i vladama u Africi i Srednjoj Americi. 35 

Republikanski 

senator Utaha Orrin Hatch držao je vatrene govore podrške BCCI-ju 

čak i u vrijeme kad je ta banka bila optužena za pranje novca od droge. Demokrat 

Clark Clifford i njegov partner Robert Altaian, BCCI-jevi odvjetnici, također su 

bili u središtu priče. Price Waterhouse, BCCI-jevi revizori tijekom gotovo 20 godina, 

uglavnom su banci davali pozitivnu ocjenu dok su sve te korupcije trajale. Skolnick 

je rekao da su spisi s detaljima navodnih poslova između Busha i Saddama bili 

čuvani u čikaškoj podružnici BCCI-ja koju je Reaganova-Bushova administracija


za dublje proučavanje skandala. Bi li to moglo biti zbog onog navodnog popijednostranacKe 

države 

zaplijenila 1988. (zajedno s drugom BCCI-jevom imovinom u Sjedinjenim Državama). 

Skolnick dalje kaže: 

«lsta banka ima spise koji pokazuju zajednička poslovna ulaganja bivšeg panamskog 

diktatora, generala Manuela Noriege i Georgea Busha. U siječnju 1990. savezni 

tužitelj uTampi imao je na suđenju bivše članove uprave floridske podružnice. 

Dopustili su im da se izvuku iz zatvora samo uz packu po prstima i male novčane 

kazne. Evo zašto: rekli su Ministarstvu pravosuđa da odu li oni u zatvor, imaju dokumente 

iz svoje banke koji pokazuju da je George Bush imao privatna poslovna 

ulaganja preko njihove banke s nizom diktatora, uključujući ne samo Saddama i 

Noriegu, nego i druge... 

«...Saddamova nafta bila je transportirana Texacu. Teksaški sud je 1985. na zahtjev 

Pennzoila dosudio najveću odštetu u američkoj povijesti protivTexaca. Pennzoil je 

tvrdio da ih jeTexaco oštetio u poslu s Getty Oilom.Tko je vlasnik Pennzoila George 

Bush i njegovi prijatelji [braća Liedtke, ranije spomenuta u vezi s Watergateom]. 

...Kao rezultat toga Texaco je došao pod vlast i nadzor Pennzoila. Odakle je provizija 

za Saddama navodno dolazila Od poslova između Texacoa i njegovih kompanijakćeri 

koje su kupovale naftu od lraka.» 36 

Kad biste jedno za drugim poredali sva pitanja na koja George Bush treba odgovoriti 

ali neće, ona bi se protezala od Washingtona do Bagdada. Preko Panama Citya. 

Naređena je službena istraga kojom bi se razotkrio skandal s BCCI-jem. Predsjednik 

joj je bio demokratski senator John Kerry iz Massachusetsa. Nije razotkrila ništa. 

Senator Kerry bio je predsjednik Demokratskog odbora za senatsku kampanju koji 

je primao velike novčane priloge od BCCI-a. Senator Kerry također je član društva 

Lubanja i kosti, kao i George Bush. Korupcija u čitavoj američkoj politici, medijima 

i poslovnom svijetu zapanjujuća je, a isto je i u britanskom krilu operacije svjetske 

Elite, gdje je BCCI imao svoje glavno uporište. 

U izvještaju lorda vrhovnog suca Binghama o banci zaključuje se da je slom bio 

posljedica «tragedije grešaka, nesporazuma i propusta u komunikaciji«. Zaboga, to 

je bila jedna od najvećih operacija pranja novca od droge i ilegalne trgovine oružjem 

koju je svijet vidio. U nju su bila umiješana neka od najvećih imena globalne politike, 

bankarstva i poslovnog svijeta; CIA, Mossad i drugi pomoću nje su financirali teroriste, 

narko-kartele i tajne operacije. Bank of England dovršila je zataškavanje kroz 

dogovor s većinskim vlasnicima banke u vrijeme sloma, Abu Dhabijem. Taj dogovor 

omogućio je da važni dokumenti i svjedoci napuste Britaniju. Kako zgodno. U svojoj 

analizi prljavog novca, knjizi o BCCI-u, novinar Robert Sherrill iznio je: 

«Prljavi novac očigledno ostavlja dojam da mnogi službenici nisu baš zainteresirani 

sa 100 političara koje je BCCI podmićivao Ili zato što su 'ključni istražitelji'dali do 

znanja da bi ih nastavak njihove istrage mogao dovesti 'do najviših razina političke 

moći širom svijeta'na načine koji bi zasjenili i najluđe teorije zavjera A joj! To nikako 

ne bi bilo dobro.« 37 

Time bismo završili s Georgeom Bushom i prešli na g. Bilia Clintona. On je porazio 

Busha, uz podršku Washington Posta, pored mnogih drugih, i 20. siječnja 1993. 

službeno postao 42. predsjednik Sjedinjenih Država. Georgea Busha (CFR, TC, društvo 

Lubanja i kosti, mason 33. stupnja i Republikanac) u Bijeloj kući zamijenio je Bili 

Clinton (CFR, TC, bilderbergovac, Rhođesov stipendist, mason 33. stupnja i Demokrat). 

Imena su se promijenila, oni koji njima upravljaju nisu. Jednostranačka država 

ide dalje. 

Bill Clinton 

William Jefferson Clinton roden je u Hopeu u Arkansasu, a odrastao je u Hot Springsu. 

Njegova Rhodesova stipendija za Sveučilište Oxford pružila mu je osnovna znanja 

iz filozofije Svjetske vlade, pa je od mladosti znao što je potrebno za političko napredovanje. 

U jednom intervjuu 1994. Clinton je rekao da je iz knjiga Carroll Quigley saznao 

za postojanje trajne vlade u sjeni, sastavljene od bankara i vladinih dužnosnika, 

koja iz zakulisja kontrolira provedbu političkog plana. Rekao je da je, još dok je bio 

mladić, shvatio da je za njega nužno da dobije pristup tom unutarnjem krugu želi li 

postati dio procesa donošenja odluka koji oblikuje svijet. 38 

Točno je to i učinio. Njegova 

želja za predsjedničkim položajem nesumnjivo se rasplamsala kad se kao dječak 

rukovao s Kennedyem. On je još jedan produkt globalne Elite s njihove proizvodne 

linije za predsjednike: lako je njime manipulirati, zna raditi kako mu se kaže i imaju 

gomilu neugodnih informacija o njemu koje čekaju da budu razotkrivene postane li 

neposlušan. Gotovo da možete čuti kako manipulatori kažu: «Dat ćemo im demokratskog 

predsjednika ovaj put, tek toliko da misle kako još uvijek imaju izbora.» David 

Rockefeller, američki politički mešetar, sastao se s Clintonom sredinom 1980-ih u 

Winrocku, farmi koju je izgradio Winthrop Rockefeller, bivši guverner Arkansasa. 39 

Država Arkansas je Elitin centar. Ondje je sjedište južnog krila američke masonerije 

Škotskog obreda, organizacije iz koje je nastao Ku Klux Klan. Grb Klana je malteški 

križ, kao i kod Vitezova templara, Malteških vitezova i Vitezova zlatnog kruga koji 

su igrali važne uloge u rotšildskoj manipulaciji Američkog građanskog rata. Ku Klux 

Klan su zapravo stari Vitezovi zlatnog kruga pod drugim imenom, a kontrolira ih 

ista sila. Danas ih navodno financira Mossad. 40 

Prema njemačkom magazinu Neue 

Solidarität, guru i poočim Bilia Clintona bio je Parson Wo Vaught koji je bio iniciran 

u 32. stupanj Škotskog obreda. 41 

Ako mislite da je prošlost Georgea Busha nevjerojatna, pa, i stari Bill nam sprema 

pokoje iznenađenje. U stvari, ta dvojica 'protivnika imaju mnogo toga zajedničkog. 

On je politički napredovao i postao guverner Arkansasa. Na tom je položaju bio kad



države 

gaje David Rockefeller 1991. pozvao na sastanak grupe Bilderberg u Baden Badenu 

u Njemačkoj. Poziv je upućen nakon što su kontrolori odlučili da će on biti 

sljedeći predsjednik Sjedinjenih Država. 

Bill Clinton je, prema Američkoj mreži za slobodu (engl. American Freedom 

Network), član mnogih tajnih društava, uključujući red Prosvijetljenih masona 

koji tvrde da su odani mučeničkom vodi Vitezova templara Jacquesu de Molayu. 

Clinton je u Arkansasu bio na čelu složene mreže trgovine drogom, pranja 

novca i opće korupcije. Njegov najveći financijski podupiratelj tijekom predsjedničke 

kampanje bio je, kao što smo već rekli, Jackson Stephens, jedan od osnivača 

BCCI-ja. Organizacija Građani za poštenu vladu 1994. izradila je istraživački 

film o prošlosti Bilia Clintona. Intervjuirali su Larrya Nicholsa, bivšeg Clintonovog 

prijatelja iz vremena dok je bio u Arkansasu. Izgleda da je Clinton krivo 

procijenio Nicholsa. Mislio je da mu se može vjerovati, da će šutjeti i uživati u 

povlasitcama. Clinton ga je postavio na položaj marketinškog direktora Uprave 

za financiranje razvoja Arkansasa (ADFA). To je bila vladina operacija koju je 

stvorio Clinton radi, kako je javno rekao, investiranja poreznog novca u niskokamatne 

kredite na temelju obveznica za lokalne poduzetnike, koledže, škole i 

crkve. To će stimulirati poslove, rekao je. Kad je Larry Nichols prihvatio njegov 

posao vidio je što se događa. Nichols je izjavio: 

«...bio sam tamo oko mjesec dana i shvatio sam da sam u epicentru onoga o čemu 

sam slušao cijeli svoj život... Doslovno sam radio, sjedio, usred političke mašinerije 

Bilia Clintona. Tu je on davao svoja mita, oduživao se za usluge ljudima koji su ga 

podržali u kampanji. To je bio zanimljiv položaj i ja sam to znao. Ako vam je trebao 

milijun dolara, morali ste dati da vaš zahtjev pripremi tvrtka Rose Law Firm i platiti 

im 50.000 dolara. U državi Arkansas bilo je pet drugih kompanija koje su zapravo 

bile kvalificiranije za strukturiranje obveznica i zahtjeve, ali sve je dobivala Rose Law 

Firm.» [To je, slučajno, bila odvjetnička tvrtka koju je vodila Hillary Clinton (CFR).] 

Počeo sam provjeravati uokolo i stalno sam pitao... revizora Bilia Wilsona. ...kako ljudi 

otplaćuju te zajmove On me pogledao i odgovorio:'Nikako.'Mislio je da znam. 

Pa, to me zaprepastilo. A to je bilo nakon što sam tamo proveo dva mjeseca. Tada 

je postalo gusto. Zato sam počeo prikupljati dokumente. Nakon što bi svi otišli kući 

nastavio bih se motati kao da radim na godišnjem izvještaju. Zbog toga sam imao 

pristup dokumentima i sve sam ih kopirao.» 

Nichols je utvrdio daje Clintonova Uprava za financiranje razvoja Arkansasa prala 

novac od droge! ADFA je bila fasada za davanje zajmova njegovim poslovnim prijateljima 

koji bi onda pokrivali troškove njegovih izbornih kampanja, dok se istovremeno 

koristila i za pranje zarade od droge. Nichols je dalje rekao: 

«Mjesecno je sto milijuna u kokainu stizalo i odlazilo s Mene [zrakoplovne piste] u 

Arkansasu. Imali su problem... u maloj državi kao stoje Arkansas to stvori problem. 

Kako oprati sto milijuna dolara mjesečno ADFA do 1989. nikada nije držala novce 

u bankama u Arkansasu. Napravili bi sljedeće... prebacili bi novac dolje do... banke u 

Floridi koja bi kasnije bila povezana s BCCI-jem. Prebacili bi novac u banku u Georgiji 

koja je... kasnije bila povezana s BCCI-jem. Prebacivali su u Citicorp u New Yorku, 

koji je slao novac u inozemstvo.« 42 

U središtu te operacije bio je Clintonov najbliži prijatelj Dan Lasater koji je bio 

uhićen s predsjednikovim bratom Rogerom Clintonom zbog kaznenih djela u vezi s 

kokainom. Doc Delaughter, policijski istražitelj zadužen za slučaj Lasater, rekao je da 

je prikupio detaljne izjave od ljudi povezanih s Clintonovim prijateljem o tome kako 

je koristio drogu da od mladih djevojaka napravi ovisnice i stavi ih pod svoj nadzor 

radi seksualnih usluga. Policajac je otkrio kako je tijekom istrage trpio šikaniranje u 

vlastitom policijskom odjelu i, kako je rekao, znao je da je to zbog veze između državne 

policije i ureda guvernera Clintona. Lasater je za svoja kaznena djela odslužio 

manje od godinu dana kazne zatvora s minimalnim stupnjem sigurnosti, a kad je pušten 

na slobodu Bill Clinton mu je dao puni oprost. Zakoni koje je odobrio guverner 

Clinton pomogli su Tyson Foodsu da postane najveća kompanija u državi. Njenom 

vlasniku Donu Tysonu ADFA je dala 10 milijuna dolara, a on nikada nije vratio ni 

centa. Međutim, donirao je 700.000 dolara za Clintonovu izbornu kampanju. Doc 

Delaughter rekao je da je imao dovoljno dokaza protiv Tysona za pokretanje istrage o 

mogućem lancu distribucije droge. Međusobno povezana korupcija bila je zapanjujuća. 

Larry Nichols je rekao: 

«Prvi zajam koji je ADFA dala bio je Park-O-Meteru... Kad sam počeo istraživati otkrio 

sam da je tajnik-blagajnik bio Webb Hubbell... Pogodite tko je izradio nacrt zakona... 

koji je stvorio ADFA-u Webb Hubbell. Pogodite tko je podnio prijedlog zakona 

našim zakonodavcima i provukao ga kroz naš Zastupnički dom Webb Hubbell. Zamislite 

to. Pogodite tko je obavio reviziju i evaluaciju (Park-O-Meterovog) zahtjeva. 

Rose Law Firm, pogodili ste. Tko ju je potpisao Webb Hubbell, Hillary Clinton.» 43 

Nichols je rekao da kad su izvjestitelji počeli istraživati zajmove Park-O-Meteru, 

otkrili su da je Park-O-Meter umjesto satova za parkiranje zapravo proizvodio pretince 

za naknadnu ugradnju u nos aviona koje su slali u Menu. Nosovi aviona koristili 

su se za krijumčarenje droge u zemlju i na američke ulice! Nichols dalje kaže: 

«Webb Hubbell i Rose Law Firm krivi su, kažem vam, za zavjeru kojom su prevarene 

država Arkansas i savezna vlada, za zavjeru s ciljem poticanja prodaje ilegalnih droga 

i pranja narko-novca. To je vaš predsjednik. To je njegov krug moći. To su ljudi 

koje je, kad je izabran za predsjednika,... poveo sa sobom ravno u Washington.» 

362



države 

Kaci je Bill Clinton izabran u Bijelu kuću imenovao je Webstera "Webba" Hubbella 

vršiteljem dužnosti američkog ministra pravosuđa! Međutim, Hubbell se uskoro vratio 

u Arkansas kako bi priznao krivnju za varanje klijenata u tvrtki Rose Law Firm 

Hillary Clinton u procijenjenoj vrijednosti od pola milijuna dolara. To je čovjek koji 

je bio odgovoran za Zakon o etici u vladi, koji je od arkansaških zakonodavaca zahtijevao 

da prijavljuju sukobe interesa. Nevjerojatno je što su u tom zakonu izrijekom 

izuzeti guverner Bill Clinton, osobe koje je on imenovao i njegovi rodaci. Samo dajte, 

uštinite se. Ne sanjate. Prije nego što je Hubbell napustio Washington bio je odgovoran 

za pronalaženje stalnog ministra pravosuđa za Bilia Clintona. To je bila Janet 

Reno koja je došla na čelo komično nazvanog američkog Ministarstva pravde (koje 

odlučuje tko će, kada, gdje i hoće li biti tužen). Webb Hubbell nije jedini od vlade 

imenovani lopov s kojim je Janet Reno bila u doticaju u svojoj karijeri. Bila je javni 

tužitelj okruga Dade, uključujući centar Miaimija, koji je razotkriven kao možda 

najkorumpirani)i pravosudni sustav u zemlji. Nedostatak djelovanja tužiteljice Reno 

usprkos dokazima rezultirao je FBI-jevom tajnom istragom koja je 1990. dovela do 

toga da je gotovo polovica sudaca u Miamiju bila optužena za iznuđivanje. Odluke i 

presude za vrijeme mandata Janet Reno u Ministarstvu pravosuđa savršeno su služile 

ciljevima Novog Svjetskog Poretka, uključujući genocid u Wacou (više o tome nešto 

kasnije) i zataškavanje informacija o operacijama trgovine drogom (uključujući one 

iz Meksika u koje su bili umiješani čelnici meksičke vlade). Istraživači vjeruju daje 

Reno paravan Webstera Hubbella, koji je pravi ministar pravosuđa. 

Jednu od najvećih američkih operacija trgovine drogom, možda i najveću, 1982. 

je na avionskoj pisti Mena u Arkansasu organizirao Barry Seal, pilot Agencije za suzbijanje 

droga!" On je svoj posao preselio u Arkansas jer su mu vlasti u državi gdje 

je živio, Louisiani, pravile probleme. U Arkansasu nije imao takvih problema. Russell 

Welch, policajac zadužen za istragu o Sealu, otkriva: «Rekao je da je 1983. bila 

najprofitabilnije razdoblje u krijumčarenju kokaina koje je ikad imao. Rekao je da 

je avione smjestio na aerodrom Mena, bilo ih je četiri, par Cessili i par Panthera, i 

jedan ili dva odvojena tu i tamo, različiti avioni. Rekao je da su kupljeni isključivo za 

krijumčarenje kokaina.» Welch je rekao da su avioni imali specijalna, protuzakonita, 

vrata za teret koja su se mogla otvoriti u letu radi izbacivanja droge i novca na drugim 

mjestima u državi Arkansas. 

Ali gdje su bile sudske tužbe U deset godina tijekom kojih je narko-operacija 

u Meni bila općepoznata stvar nije bilo ni jedne veće sudske tužbe. Pa ipak, kad je 

Clinton postao predsjednik, najavio je... pogodite što Da, da - rat protiv droge. To 

je bilo nedugo nakon što je ukinuo nasumično testiranje na drogu za osoblje Bijele 

kuće te ukinuo 121 radno mjesto u Uredu za nacionalnu kontrolu droga. Barry Seal 

je također dio veze između Bilia Clintona, Olivera Northa, administracije Reagana- 

Busha i Iran-Kontre. Prema sudskim spisima, izvještajima očevidaca i pričama iz tiska, 

Oliver North je početkom 1980-ih održao niz sastanaka u Little Rocku kako bi 

organizirao kanale za ilegalnu dostavu oružja kontrašima. Jedan od glavnih operativaca 

bio je Barry Seal, a drugi je bio Terry Reed, bivši borbeni pilot u Laosu, koji se 1983. 

preselio u Little Rock i osnovao bazu za obuku kontraških terorista u Nella Arku, 17,6 

km sjeverno od Mene. Reed je na suđenju za prijevaru 1989. rekao daje barem jednom 

od prvih sastanaka radi planiranja centra u Nella Arku prisustvovao brat Bilia Clintona 

Roger, te ustvrdio da je drugim sastancima prisustvovao Clintonov bliski suradnik i 

trgovac drogom Dan Lasater. Još jednom vidimo Jednostranačku državu na djelu. Dok 

je republikanska vlada Reagana-Busha bila umiješana u aferu Iran-Kontra opozicija ju 

je, kroz demokratskog guvernera Bilia Clintona, tajno podržavala u Arkansasu. 

U siječnju 1995. još jednom smo svjedočili moći Elite da nadzire glavne novine i 

elektronske medije kada je članak od 4.000 riječi u kojem je razotkrivena narko-operacija 

Barrya Seala u Meni i njene veze s Iran-Kontrom i CIA-om povučen iz Washington 

Posta. Odmah je prozvan «Najveca priča nikad ispričana«. Članak je trebao biti objavljen 

u odjeljku «Nedjeljni pogled», nakon jedanaest tjedana rasprava i svađa među 

uredništvom. Odvjetnici su proučili svaki redak i odobrili ga s pravne strane, pripremljen 

je tiskarski slog i dovršene su ilustracije. Potpisani su ugovori s autorima, glavni 

urednik Leonard Downie dao je svoj pristanak. Onda je iznenada povučen. Generalni 

direktor Posta Robert Kaiser (CFR) rekao je da je to «nepostojeca prica» i «repriza glasina 

i tvrdnji«. Naravno da je bila. Vlasnik Washington Posta je bilderbergovka, trilateralistica 

i članica Vijeća za vanjske odnose Katherine Graham. Autori članka bili su 

doktor Roger Morris, bivši član Vijeća za nacionalnu sigurnost iz vremena Johnsona i 

Nixona, i Sally Denton, bivša voditeljica Jedinice za posebne istrage u novinskoj agenciji 

UPI. Oboje imaju dugo iskustvo u takvoj vrsti istraga. Njihovo razotkrivanje sastojalo 

se od detaljnog istraživanja koje je uključivalo pristup bankovnim izvodima i ispisima 

telefonskih poziva Barrya Seala, njegovim računima, rokovnicima, pisanim bilješkama, 

osobnim dnevnicima i snimljenim razgovorima, pored policijskog dosjea i izvještaja 

o praćenju. U članku su tvrdili da je Seal avionima iz Mene izvozio oružje u Boliviju, 

Argentinu, Brazil i kontrašima u Nikaragvi, a vraćah su se puni kokaina za prodaju u 

New Yorku, Chicagu, Detroitu, St. Louisu i drugim gradovima. Morris i Denton kažu 

daje Seal imao tako bliske veze s CIA-om da je vjerovao kako može krijumčariti što god 

hoće, i kad god hoće te ističu daje devet odvojenih pokušaja državnih i saveznih organa 

da ga se zaustavi bilo blokirano. Sve se to, usput rečeno, događalo za vrijeme Reaganovog 

i Bushovog «Rata protiv droge«. U članku koji je Washington Post povukao pisalo 

je: «Nad čitavom epizodom nadvija se prepoznatljiva tamna sjena umiješanosti vlade 

SAD-a u goleme poslove krijumčarenja droge i trgovine oružjem«. I postavio je pitanje 

koje su mediji glavne struje propustili postaviti: 

«Za trojicu predsjednika iz obiju stranaka - gospodu Reagana, Busha i Clintona 

- vječna pitanja političkih skandala opet su aktualna: Sto su znali o Meni Kad su to 

saznali Zašto nisu učinili ništa da to spriječe« 45


jeanostranacKe 

arzave 

Umiješanost Bilia Clintona, Georgea Busha i CIA-e u trgovinu drogom također su 

razotkrili biznismen Terry Reed i njegov suautor John Cummings u njihovoj knjizi 

iz 1994. Compromised: Clinton, Bush, And Vie CIA (Kompromitirani: Clinton, Bush 

i CIA). 16 

Reed je bio bivši službenik američke Zrakoplovne obavještajne službe koji je 

postao uspješan poslovni čovjek. CIA ga je unovačila da u Meksiku osnuje kompaniju 

za prodaju visokih tehnologija i konzultantske usluge koja je trebala biti paravan 

za CIA-u. Kad je Reed shvatio da se koristi za transport droge pokušao se povući iz 

operacije i vratiti u Arkansas, gdje je u to vrijeme Clinton bio na vlasti. Kao i obično, 

Clinton i CIA pokušali su ušutkati i diskreditirati Reeda optužujući ga za stvari koje 

su sami radili. Clinton i arkansaške vlasti optužili su ga za trgovinu drogom! Reed 

u svojoj knjizi također otkriva kako su magazin Time i druge publikacije i časopisi 

bili uključeni u dezinformiranje i zataškavanje kako bi se istina o drogi sakrila od 

javnosti. 

Barry Seal nije bio osuđen za svoja kaznena djela u vezi s drogom. Umjesto toga, 

bio je ubijen. Dogodilo se to kad je počeo otvoreno govoriti o onome što je znao. 

Ispričao je kako su mu CIA i Agencija za suzbijanje droga naredili da fotografira kako 

sandinistički dužnosnici u Nikaragvi ukrcavaju drogu na avion za transport u Sjedinjene 

Države. Tu je fotografiju iskoristio predsjednik Reagan u svom televizijskom 

govoru iz ožujka 1986. kao propagandu protiv nikaragvanskog režima. Zahvaljujući 

tome Kongres je izglasao dodatnih 100 milijuna dolara pomoći kontraškim teroristima 

u Nikaragvi koji su u suradnji s CIA-om trgovali drogom. Ta operacija trgovine 

drogom vođena je uz znanje tadašnjeg potpredsjednika Busha. Seal je kasnije 

novinarima priznao da sandinisti na njegovim fotografijama uopće nisu ukrcavali 

drogu. Također je govorio o kontraškoj mreži krijumčarenja droge i njenim vezama s 

kolumbijskim kartelima. Ubrzo nakon toga, u veljači 1987. Seal je bio mrtav. 

To je razdoblje u Arkansasu bilo prepuno ubojstava i sumnjivih smrti. Dana 23. 

kolovoza 1987. dvojica dječaka, Kevin Ives i njegov prijatelj Don Henry, šetali su u 

ranojutarnjim satima područjem u blizini avionske piste u Meni. Kasnije su pronađeni 

mrtvi na željezničkoj pruzi. Državni mrtvozornik Fahmy Malak, čovjek kojeg 

je postavio Bill Clinton, zaključio je da su smrti bile nesretan slučaj. Roditelji se nisu 

slagali s tim i zatražili su drugo mišljenje. Taj je zahtjev naišao na otpor vlasti na svakom 

koraku. Dobili su sudski nalog da se uzorci svega što je kriminalistički laboratorij 

imao pošalju na drugo mišljenje, ali Malak ih je i dalje odbijao predati. Na kraju 

je drugo mišljenje pokazalo da je Don Henry bio uboden u leđa i da je Kevinu Ivesu 

bila razbijena lubanja prije nego što su položeni na željezničku prugu. Malak je i dalje 

tvrdio da se radilo o nesreći. Oba dječaka zaspala su na tračnicama, rekao je. To je baš 

mjesto koje biste izabrali za spavanje, zar ne 

Šest osoba koje su policiji dale izjave o ubojstvu dječaka i same su ubijene. Keith 

McKaskie znao je što mu se sprema. Oprostio se od svoje obitelji i prijatelja 1988. i 

nekoliko dana kasnije bio je ubijen. Sljedeće godine Jeff Rhodes, mladić iz Bentona 

u Arkansasu, nazvao je svog oca da mu kaže da mora otići iz grada jer zna previše o 

smrti dječaka i McKaskiea. Dva tjedna kasnije Rhodes je pronađen mrtav, ubijen iz 

vatrenog oružja. Keith Coney je bježao na svom motociklu spašavajući glavu kad se 

sudario s kamionom; Gregory Collins je upucan; Richard Winters i Jordan Ketelson 

ubijeni su hicima iz sačmarice. Zapovjednik Odreda za borbu protiv droge okruga 

Saline, koji je otkrio dokaze o umiješanosti arkansaškog policijskog odjela u krijumčarenje 

droge i zataškavanje ubojstva dvojice dječaka, bio je prisiljen skrivati se. Sve 

se to događalo dok je predsjednik Clinton bio guverner Arkansasa. 

Na temelju bezbrojnih dokaza čini se da je istraživanje o Billu Clintonu ili iznošenje 

optužbi protiv njega vrlo opasan posao. Danny Casolaro, izvjestitelj koji je istraživao 

o Clintonu i navodnom reketu s obveznicama, pronađen je mrtav u hotelu u 

Zapadnoj Virginiji. Vašingtonski odvjetnik Paul Wucher vodio je istragu o Clintonu 

i trebao se sastati s bivšim odvjetnikom Dannya Casolara. Wucher je pronađen kako 

mrtav sjedi na zahodskoj školjci u svom apartmanu. Tužitelj Charles Black zatražio 

je od guvernera Clintona sredstva za nastavak istrage o krijumčarenju droge u Meni. 

Novac nikada nije stigao, ali je Blackova majka brutalno ubijena. Policija je rekla da 

jedno s drugim nije bilo povezano. Ed Willey, menadžer financijskog odbora Clintonove 

kampanje, pronađen je ubijen s ranama iz vatrenog oružja. Službeni uzrok 

smrti: «Samoubojstvo». John Wilson, gradski vijećnik u Washingtonu za kojeg se 

izvještavalo da planira razotkriti Clintonove prljave trikove, 1993. pronađen je obješen. 

Službeni uzrok smrti: «Samoubojstvo». Kathy Ferguson, supruga arkansaškog 

pohcajca pozornika i Clintonovog tjelesnog čuvara Dannya, govorila je o brojnim 

seksualnim incidentima u koje je bio umiješan Clinton, rekavši da je njen suprug 

odveo Paulu Jones u Clintonovu hotelsku sobu gdje je on, navodno, spustio svoje 

hlače i predložio joj seks. Kathy Ferguson pronađena je mrtva s pištoljem u ruci. 

Službeni uzrok smrti: «Samoubojstvo». Suprug Danny tada je porekao Clintonovu 

vezu s Paulom Jones. Danny je još uvijek živ. Paula Jones kaže da je Kathy govorila 

istinu. Jon Parnell Walker, viši istražitelj za Resolution Trust Corporation, zahtijevao 

je istragu o propaloj kompaniji Madison Guaranty Savings and Loan, povezanoj s 

Clintonom pod naslovom «Afera White water». Pao je s balkona novog stana u Arlingtonu 

u Virginiji. Službeni uzrok smrti: «Samoubojstvo». C. Victor Raider II. bio 

je supredsjednik Clintonove predsjedničke kampanje, ali su se razišli. Raider i njegov 

sin Montgomery poginuli su u padu njihovog malog aviona. Herschel Friday bio je 

član Raiderovog odbora i iskusan pilot. Poginuo je kad je njegov avion eksplodirao. 

Stomatolog Ronald Rogers krenuo je naći se s novinarom kako bi govorio o Clintonu 

kad se njegov avion po lijepom vremenu srušio. Luther "jerry" Parks iz Little Rocka 

sastavio je studiju o Clintonovim seksualnim aktivnostima. Clinton mu je dugovao 

81.000 dolara za zaštitarske usluge tijekom predsjedničke kampanje, a njegova supruga 

kaže da je prijetio kako će objaviti informacije koje je imao ako mu se ne plati. 

Parks je ubijen vatrenim oružjem 26. rujna 1993. Parksov sin Gary Parks rekao je da 

je njegov otac imao imena, datume, mjesta - sve o Clintonovim seksualnim vezama. 

Kaže daje također raspolagao detaljima o drogiranju Clintona i njegovog brata Roge-


jeanosiranacKe 

arzave 

ra. Neposredno prije nego što je njegov otac ubijen, telefonske linije u njegovoj kući 

su se prekinule, sigurnosni sustav se isključio, a spisi o Clintonu nestali. U Arkansasu 

nije obavezna obdukcija na osobi za koju se zaključi da je počinila samoubojstvo, čak 

i ako dokazi ukazuju na ubojstvo. Taj je zakon uveo Bill Clinton jednom od svojih 

posljednjih odluka na funkciji guvernera. 

Od smrti povezanih s Bilioni Clintonom najviše se pisalo o onoj njegovog prijatelja 

iz djetinjstva Vincenta Fostera, pravnika iz Rose Law Firma, kompanije Hillary Clinton. 

Njegova smrt u 'samoubojstvu' dogodila se tijekom istraga o financijskom skandalu poznatom 

kao afera Whitewater. Clintoni su rekli da im je njihova investicija u kompaniju 

Madison Savings and Loans donosila gubitke. Drugi kažu da je to bila prijevara radi 

ubiranja postotka od saveznog novca. Ono što je neupitno je da je to porezne obveznike 

koštalo 60 milijuna dolara. Robert Fiske imenovan je za specijalnog tužitelja kako bi 

proveo 'istragu' o Whitewateru, i taj isti tjedan Rose Law Firm počeo je uništavati dokumente. 

Jedan od uništavača, Jeremy Hedges, rekao je: «Imali su njegove [Fosterove] 

inicijale manje-više posvuda... na svemu od kutije i fascikala do - čak sam vidio njegov 

potpis najednom od memoranduma Rose Firma.» 17 Ispred ureda Rose Law Firma održavali 

su se prosvjedi nakon što su ljudi čuli što se događa. I opet u tom istom tjednu 

izbio je požar u zgradi Worthen Banka u vlasništvu Jacksona Stephensa, jednog od 

osnivača BCCI-ja i Clintonovog glavnog financijera. Stephensova banka poklonila je 

Clintonovoj predsjedničkoj kampanji 2,8 milijuna dolara. Manje od dvije godine ranije 

banka je stekla profit na transakcijama oko studentskih zajmova koje je kontrolirao Bili 

Clinton. Koliki je bio profit 2,8 milijuna dolara. 48 

Clinton je nakon 1988. kanalizirao 

ADFA-in novac kroz Worthen Bank. Požar koji je tamo izbio uništio je dokumente 

povezane s istragom o Whitewateru. 

Dana 20. srpnja 1993. Vincent Foster, koji je bio stariji partner s Hillary Clinton i 

Webbom Hubbellom u Rose Law Firmu prije nego što će biti imenovan za pomoćnika 

savjetnika u Bijeloj kući, i čovjek koji je vodio Clintonove osobne pravne poslove, pronađen 

je ubijen iz vatrenog oružja u Fort Marcy Parku, blizu Aleje Georgea Washingtona 

na zapadnoj obali rijeke Potomac, preko puta glavnog grada. Službeni uzrok smrti 

naš je stari prijatelj: samoubojstvo. Pištolj mu je još uvijek bio u ruci, što se teško moglo 

dogoditi uz reakciju njegovog tijela na posljedice pucnja. Zaključeno je da se radi o 

samoubojstvu prije nego što je obavljena obdukcija ili balistički test. Larry Nichols ima 

policijski memorandum koji dokazuje da je Foster pronađen u svom automobilu, a ne 

u parku. 

U ožujku 1994. kako nagađanja nikako nisu prestajala, Bijela kuća objavila je fotografiju 

Fosterovog tijela na mjestu događaja koja je navodno dokazivala da se radilo o 

samoubojstvu. Pištolj mu je bio u desnoj ruci. Foster je bio ljevak. Fotografija prikazuje 

tijelo okruženo smeđim lišćem. A umro je u ljeto i izvjestitelji koji su bili na mjestu 

ubrzo nakon što je umro rekli su da na tlu nije bilo lišća. Bijela kuća također je objavila 

(pet mjeseci nakon Fosterove smrti) da je četvoro pripadnika osoblja Bilia Clintona 

pretražilo Fosterov ured u noći kad je umro! Među njima je bila Patsy Thomasson, 

osobna pomoćnica Hillary Clinton. To je, kako su rekli, učinjeno iz razloga «nacionalne 

sigurnosti». Bože, pomozi! Patsy Thomasson bila je glavna pomoćnica Clintonovog 

kompanjona Dana Lasatera u vrijeme dok je on, kao što je dokazano na sudu, raspačavao 

drogu. 4 '' Thomasson se također navodi u policijskim spisima u vezi s prodajom 

droge; ona je bila ta koja je prekinula testiranje zaposlenika Bijele kuće na drogu. 

To je predsjednik Sjedinjenih Država o kojem ovdje govorimo. To je Bijela kuća, 

navodni centar moći u najmoćnijoj zemlji na svijetu. A ljudi i dalje dopuštaju da se to 

događa. Clinton je 1996. čak i ponovno izabran za predsjednika! 

Postoji još jedan intrigantan aspekt priče o Fosteru. Dokumenti koji su pokazani 

londonskom Sunday Tdegraphu otkrivaju da je Foster letio avionom po svijetu i odlazio 

u čudne posjete Švicarskoj dok je još uvijek radio kao privatnik u Rose Law Firmu. 

50 

Spisi pokazuju da je letio Delta Airlinesom (uz poseban popust koji je dostupan 

samo visokim vladinim dužnosnicima ili onima koji obavljaju poslove za saveznu vladu) 

prije nego što je bio na bilo koji način javno povezan s vladom. Dvaput je letio za 

Švicarsku American Airlinesom i Swiss Aironi, zadržavši se tek nešto više od 24 sata 

prije povratka kući. Švicarska je glavni koordinacijski centar za svjetsku Elitu. Ti posjeti 

dogodili su se 3. studenog 1991. i 7. prosinca 1992. Ovaj drugi bio je u prijelaznom 

razdoblju između Bushove i Clintonove administracije. Dana 1. srpnja 1993. Foster je 

iskoristio svoju American Exprès karticu da kupi još jednu kartu za Ženevu, ali ju je 

kasnije otkazao. Kasnije tog mjeseca je umro. Njegova supruga Lisa, čini se, nije znala 

ništa o tim putovanjima u Švicarsku. Mnogi istraživači povezuju Fostera s arkansaškom 

računalnom tvrtkom Systematics čiji je vlasnik... Jackson Stephens. Također ga povezuju 

s Mossadom. 

Sumnjive smrti i zastrašivanja i dalje traju. Usred svega toga Larryu Nicholsu obratio 

se odvjetnik Gary Johnson koji mu je želio pomoći da razotkrije pranje novca i opću 

korupciju u Clintonovoj prijevari s ADFA-om. Johnson je igrom slučaja bio prvi susjed 

Gennifer Flowers, jedne od žena s kojima je Clinton poricao seksualnu vezu. Ono što 

bilo tko radi u svom privatnom životu njegova je stvar, ali ono što se ovdje dogodilo 

Amerikanci bi mogli smatrati vrijednim istraživanja. Gary Johnson je na svojim ulaznim 

vratima imao sigurnosnu kameru koja je snimila Clintona kako ulazi u stan Gennifer 

Flowers. Ušao je uz pomoć vlastitog ključa. Johnson je to imao snimljeno na vrpci 

i mogao je dokazati da je Clinton lagao. Odvjetnik Gary Johnson napadnut je u svojoj 

kući i pretrpio je užasne ozljede. Ljudi koji su to učinili ukrali su vrpcu s Bilioni Clintonom. 

To je Amerika 1990-ih. Kako su sve te stvari mogle biti zataškane, uljepšane, i 

kako su Clintoni mogli izbjeći javnu istragu o svim tim pitanima koja sam iznio Larry 

Nichols ima odgovor: 

«Mnogi ljudi pitaju se kako je Bill Clinton mogao kontrolirati državu veličine Arkansasa 

s apsolutnom vlašću, kao što je činio. To nije teško. Vidite, nakon dvanaest godina, 

nakon ljubljenja ljudi koji imaju novac, Bill Clinton kontrolirao je pravni sustav, 

kontrolirao je suce, kontrolirao je odvjetnike, kontrolirao je banke.» 51 369 

368



države 

A to je upravo ono što Elita radi na svjetskoj razini. A kad je Clinton preselio u 

Bijelu kuću nastavio je igrati po istim pravilima. Demokracija više nije samo lažna, 

doslovno više ne postoji. Novi dečko u američkim medijima je predsjednik Zastupničkog 

doma, najnovija 'zvijezda Republikanske stranke, koja kritizira Clintona i zahtijeva 

'promjene'. To je i Clinton zahtijevao prije nego što je nastavio po starom. Što 

se dogodilo s Clintonovim predloženim obračunom s medicinskim sustavom On i 

Hillary namjeravali su se suprotstaviti farmaceutskim kompanijama, kako su rekli, pa 

je cijena dionica tih kompanija počela padati. Onda su se Clintoni predomislili i cijena 

dionica je porasla. Što se dogodilo u međuvremenu Nije važno tko je predsjednik 

Sjedinjenih Država ili premijer Ujedinjenog Kraljevstva, jer će ista sila biti na vlasti 

dok s tim u vezi nešto ne poduzmemo. 

Predsjednik Bush pomogao je u organiziranju Zaljevskog rata, vršio je pritisak 

za uvođenje GATT-a, sporazuma o 'slobodnoj trgovini' i širenje Sjevernoameričke 

slobodne trgovinske zone (NAFTA) na obje Amerike. Njegovi nasljednici iz 'protivničke 

stranke, Bill Clinton i Al Gore, podržali su Zaljevski rat, nadgledali su prihvaćanje 

GATT-a u Kongresu i predlagali su širenje NAFTA-e na Južnu Ameriku. 52 Tko 

je predvodio Republikansku stranku u njenoj podršci GATT-u i glasao kao i Clintonovi 

Demokrati Tko je također glasao za NAFTA-u Clintonov veliki 'kritičar', Newt 

Gingrich, i još jedan republikanski voda, Bob Dole. Na sastanku Trilateralne komisije 

u Kopenhagenu u Danskoj u svibnju 1995. dva američka člana, bivšeg predsjednika 

Zastupničkog doma Toma Foleya i senatora Williama Rotha navodno su ispitivali o 

tome zašto su Gingrich i Dole iznijeli blage kritike Svjetske trgovinske organizacije 

prije nego što su je podržali. Foley i Roth objasnili su članovima Trilateralne komisije 

da su Gingrich i Dole samo bili uključeni u «neophodno političko poziranje« i da 

njihova podrška «nikada nije bila upitna». 53 

To doista govori sve o političkom procesu. 

Kad se 'Republikanac' Dole natjecao za predsjednika, njegov supredsjednik za 

financije bio je... Jackson Stephens... podupiratelj 'Demokrata' Bilia Clintona! 

Isti je taj Newt Gingrich, žestoki zagovornik Izraela, održao govor na skupu vojnih 

i obavještajnih časnika u Washingtonu 1995. u kojem je pozvao na subverziju Irana. 

Plan o kojem je govorio prvi je put iznio jedan propagandist izraelske vlade po imenu 

Martin Indyk, koga je Bill Clinton imenovao u Vijeće za nacionalnu sigurnost kao 

'stručnjaka za srednjoistočnu politiku. Ista protuiranska i protuiračka politika pojavila 

se u Foreign Affairsu od ožujka/travnja 1994., magazinu Vijeća za vanjske poslove 

čiji je Gingrich, kako kaže, «ponosni clan». Bill Clinton također je član CFR-a, kao i 

njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Anthony Lake koji je u magazinu Foreign 

Affairs pozvao na «dvostruko obuzdavanje» Irana i Iraka. Kako je lijepo što imamo 

tako zadivljujuće slaganje između 'protivnika. Dana 2. rujna 1994. Avonoam Bar- 

Yosef, pišući za ugledni izraelski dnevni list Ma'Ariv, rekao je da su sedam vodećih 

članova Vijeća za nacionalnu sigurnost Bilia Clintona Židovi. U članku čiji je naslov 

bio «Zidovi koji upravljaju Clintonovim dvorom» citiran je rabin iz sinagoge Adath 

Yisrael: «...po prvi put u američkoj povijesti... SAD više nemaju vladu sastavljenu od 

goja [nežidova] nego administraciju u kojoj su Židovi punopravni partneri u donošenju 

odluka na svim razinama.» 

Supruga Newta Gingricha Marianne dobiva 2.500 dolara mjesečno kao potpredsjednica 

za poslovni razvoj kompanije Israel Export Development koja nastoji privući 

američke poslove u visokotehnološki poslovni park u Izraelu. Svog je šefa Davida 

Yerushalmia upoznala na putu po Izraelu koji je sponzorirala izraelska lobistička 

grupa Odbor za američko-izraelske javne poslove. 54 

Arne Christianson, bivša službenica 

tog istog Odbora za američko-izraelske javne poslove, sada je visoka politička 

savjetnica njenog supruga, Newta Gingricha. Bushova i Clintonova administracija, 

kao što je slučaj s Clintonom i Gingrichem, imaju mnogo dodirnih točaka, i o svemu 

što je povezano s planom za Novi Svjetski Poredak svi oni glasaju jednako. Također 

su prepune članova Vijeća za vanjske poslove i Trilateralne komisije, instrumenata 

pomoću kojih Rockefelleri i Elita manipuliraju SAD-om i svijetom. 

Britanska jednostranačka država 

U Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i drugdje, postoji splet ljudi i organizacija koji povezuje 

bankarstvo, poslovni svijet i politiku. Imamo vladine ministre koji su povezani 

s kompanijama i organizacijama na koje utječu njihovi zakoni. Imamo članove parlamenta 

koji dobivaju mito kako bi u Donjem domu postavljali pitanja u ime kompanija. 

Plaćeni su da 'lobiraju' za interesne grupe. Imamo bivše članove kabineta koji 

odlaze iz vlade na visoke položaje u industriji. Lord VVakeham bio je ministar energetike 

koji je nadgledao privatizaciju britanske državne industrije električne energije. 

Poslovna banka N.M. Rothschild zgrnula je bogatstvo svojim radom na vladinim 

privatizacijama - uključujući onu industrije električne energije i industrije ugljena, 

zahvaljujući ugovorima potpisanim dok je lord VVakeham bio na čelu ministarstva 

energetike. Nakon što je napustio vladu, lord VVakeham postao je direktor... N. M. 

Rothschilda. Normana Lamonta, ministra financija, otpustio je premijer John Major, 

pa je on postao direktor... N. M. Rothschilda. Lamont je radio za Rothschilde prije 

nego što je ušao u vladu, kao i ministar financija SAD-a, Anthony Nelson, i bivši 

velški ministar Johna Majora, John Redwood koji se s njim neuspješno natjecao za 

položaj u srpnju 1995. 

Priča o Redwoodovom izazovu vrlo je zanimljiva. John Redwood, koji je ranije bio 

član All Souls Collegea, Oxford, 'premješten' je iz N. M. Rothschilda na čelo «političke 

jedinice» Downing Streeta premijerke Margaret Thatcher, položaj koji je lord 

Victor Rothschild, politički manipulator i navodni špijun, uživao pod premijerom 

Edwardom Heathom (konzer vati vac, Bil.) i neslužbeno pod Haroldom Wilsonom 

(laburist, Bil.). Redwoodova politička jedinica stajala je iza orgije privatizacija državnih 

komunalnih službi koja je predala kontrolu nad osnovnim javnim službama 

bankarskoj eliti. Taje politika donijela enormne iznose novca N. M. Rothschildu. Redwood 

se onda vratio Rothschildima prije nego što je postao član parlamenta preko 

sigurnog konzervativnog položaja u Wokinghamu in Berkshireu. Da u Wokinghamu



države 

konzervativci kandidiraju majmuna, bio bi izabran. Po ulasku u parlament (Redwood, 

a ne majmun) postavljen je u Ministarstvo trgovine i industrije u vrijeme kad su 

se počeli provoditi njegovi izvorni privatizacijski planovi. 55 

Kakve li slučajnosti. Nije 

li život čudesan 

Početkom lipnja 1995. grupa Bilderberg sastala se u Burgenstocku u Švicarskoj. 

Prema Spotlightovim izvorima, 56 

bilderbergovska elita odlučila je da će John Major 

biti stavljen pred izbor: ili će se vratiti u red i podržati federalnu Europu sa središnjom 

bankom i zajedničkom valutom, ili će biti smijenjen. Tog istog mjeseca Majora 

su nagovorili da podnese ostavku na mjesto čelnika vladajuće Konzervativne stranke, 

nakon čega se kandidirao za ponovni izbor. Rekao je da se umorio od glasina da će 

članovi parlamenta koji su se protivili daljnjoj centralizaciji moći u Europi zatražiti 

njegovu smjenu. Poruka je bila «Ucinite nešto ili sutite». Čovjek koji je «nešto učinio» 

bio je John Redwood koji se javno protivio federalnoj Europi. Njegov glavni 

podupiratelj na izborima bio je njegov ortak iz N. M. Rothschilda, Norman Lamont, 

još jedan od onih koji su se 'protivili' centraliziranoj Europi. Međutim, kakav je bio 

rezultat tog izazova Redwood je izgubio, a Major je iskoristio priliku da očisti svoj 

kabinet od svih onih koji su se protivili federalnoj Europi. Štoviše, vjerojatno je postignut 

dogovor u kojem je Major pristao da će predati vlast Michaelu Heseltineu 

koji zagovara federalnu Europu. Major i Heseltine održali su trosatni sastanak na 

dan glasanja, i nakon svoje 'pobjede' Major je Heseltinea imenovao «zamjenikom» 

premijera na čelu mreže moći. Moguće je da je Heseltine dobio vlast u ruke (pod 

kontrolom globalne Elite), dok si je Major zauzvrat osigurao dovoljno glasova da opstane 

samo kao figura, marionetski premijer. Dalde, tko je imao koristi od tog izazova 

od strane Johna Redwooda i Normana Lamonta, dvojice «antifederalista» iz N. M. 

Rothschilda Oni koji žele vidjeti Sjedinjene Europske Države - upravo ono čemu se 

Redwood navodno protivio. Kakva je to onda još jedna zadivljujuća slučajnost što je 

nekoliko dana prije Redwoodovog 'izazova'jedno od imena među gostima na sastanku 

Bilderberga u Švicarskoj bilo... Norman Lamont. Otišao je tamo kao predstavnik 

Rothschilda zajedno s Emmom Rothschild, kćeri lorda Victora Rothschilda. Tko bi 

to rekao. Norman «spasile naš suverenitet« Lamont bio je na sastanku organizacije 

koja stoji iza manipuliranja s ciljem stvaranja federalne Europe već preko 40 godina. 

To je isti sastanak na kojem je odlučeno da John Major mora popustiti u vezi s Europom 

ili otići. Normane, sine, pročitali smo te. Laburistički član parlamenta Giles 

Radice, predsjednik Europskog pokreta, morao je vidjeti Lamonta u Burgenstocku 

jer je Radice također bio tamo. Kako je čudno što to nije spomenuo dok se Olujni 

Norman tako javno 'protivio' federalnoj Europi. Radice je to sigurno zaboravio. Još 

jedno 'ime iz britanske vlade u Burgenstocku bio je Lamontov kolega konzervativac 

William Waldegrave, tadašnji ministar poljoprivrede i čovjek umiješan u skandal 

slanja oružja Iraku. Waldegrave je imao bliske veze s Rothschildima i pod lordom 

Victorom Rothschildom bio je član «politicke jedinice» Downing Streeta u vrijeme 

Teda Heatha (1971.-73.). Zanimljivo, James Goldsmith, milijarderski financijer koji 

je osnovao političku stranku radi «suprotstavljanja» europskoj superdržavi, paravan 

je kuće Rothschilda i drugi bratić baruna Edmund de Rothschild. Također je dobar 

prijatelj Georgea Busha. Važno je zapamtiti da Elita nastoji upravljati organizacijama 

koje su za i «protiv» onoga što žele postići, kako bi osigurala potpunu kontrolu nad 

«debatom» i njenim ishodom. 

U upravi N. M. Rothschilda također je lord Armstrong (TC, Bil), bivši šef državne 

uprave i član kabineta za vrijeme privatizacijske manije premijerke Margaret Thatcher. 

Tu su i sir Clive Whitmore, bivši šef upravnog odjela Ministarstva unutarnjih 

poslova, sir John Fairclough, bivši glavni znanstveni savjetnik. N. M. Rothschild ima 

dvadeset i šest neizvršnih direktora u upravnom odboru, a nekoliko ih je povezano s 

vladom. Kompanija je bila uključena u privatizaciju British Gasa, British Coala, industrije 

električne energije, vodovoda, Komisije za šumarstvo i kraljevskih tvornica 

eksploziva i municije. Prema Daily Telegraphu od 26. siječnja 1995., stelda je imidž 

«vladine najdraže banke» u svjetlu svog uspjeha da tako često biva izabrana procesom 

koji je «neovisan» o vladinim ministarstvima, kojim se biraju banke za davanje 

savjeta kompanijama koje se privatiziraju. Sir Michael Richardson bio je potpredsjednik 

N. M. Rothschilda i predsjednik rotšildske kompanije Smith New Court kad je 

dobiven taj privatizacijski posao za vrijeme godina Margaret Thatcher. Sir Michael, 

mason visokog stupnja, blizak je suradnik Margaret Thatcher. 

Međutim, uvijek možemo računati da će mediji razotkriti te stvari. Sunday Telegraph 

od 29. siječnja 1995. objavio je članak koji je pravdao veze između Rothschilda, 

Wakehama i vlade, ne vidjevši u njima ništa loš. Sunday Telegraph je, poput Daily 

Telegrapha, u vlasništvu bilderbergovca Conerada Blacka, a u upravnom odboru Telegraph 

Newspapers je Evelyn de Rothschild, predsjednica... N. M. Rothschilda! U članku 

su to propustili spomenuti. Vjerojatno su isto zaboravili. Registar interesa članova 

Donjeg doma otkrio je da je 200 od 243 konzervativna člana parlamenta tijekom 

Majorove vlade izabrane 1992. imalo ukupno 276 plaćenih direktorskih položaja i 

365 plaćenih savjetničkih položaja. Potencijal za korupciju je jako, jako ogroman. A 

kada nađu vremena zastupati svoje birače Možda je to razlog zašto skoro nijedan 

član parlamenta ili Kongresa nije pročitao detalje sporazuma GATT prije nego što ga 

je odobrio! Isto je sa zastupnicima diljem Europe koji nisu pročitali detalje Ugovora 

iz Maastrichta o centralizaciji moći u Europskoj uniji prije nego što su za njega glasali. 

A što je s Laburističkom strankom, drugim krilom Jednostranačke države Oni 

su podržali i GATT i Ugovor iz Maastrichta, kao što su učinili i Liberalni demokrati. 

Ovdje opet vidimo modificirani hegelijanizam. Dvije 'suprotne' sile - socijalizam i 

kapitalizam - Elita je sukobila u ranim godinama dvadesetog stoljeća u Britaniji, i 

one su se stopile u jednu silu koja se sada razlikuje samo po riječima, a ne djelima. 

Svakako postoje stotine neodgovorenih pitanja u vezi s vođama i visoko rangiranim 

članovima Laburističke stranke tijekom proteldog stoljeća. 

Dr. Kitty Little odavna istražuje korupciju i infiltraciju u britanske obavještajne 

agencije. Njena znanstvena karijera obuhvaćala je istraživanja za Ministarstvo proi- 

372


zvodnje zrakoplova tijekom Drugog svjetskog rata, nakon čega je devet godina radila 

za Zavod za istraživanje atomske energije u Harwellu. U svom podnesku iz 1995. 

Nolanovom odboru za standarde u javnom životu iznijela je priču o pokušaju da ju 

se unovači u Komunističku stranku na Sveučilištu Oxford 1940. Sveučilište Oxford 

je, kao što se sigurno sjećate, bilo uporište Milnerovog kruga i Okruglog stola, posebno 

All Souls, New Chapel i Balliol. Komunisti su, kako je rekla, prešli u «podzemlje» pridruživši 

se sveučilišnoj Laburističkoj stranci; ona je prisustvovala sastanku «studijske grupe» 

Laburističke stranke u jednoj prostoriji na University Collegeu. Glavni govornik na sastanku, 

koji je očigledno vjerovao da je medu «prijateljima», počeo je otkrivati zavjeru za 

«destabiliziranje Ujedinjenog Kraljevstva i Commonwealtha, pripremu za marksističko 

preuzimanje vlasti». Ona je kasnije shvatila da je to dio plana za uvođenje globalne centralizirane 

kontrole zvane Novi Svjetski Poredak. Govornik je na tom sastanku u Oxfordu 

objasnio da zavjera uključuje uništenje obrane Ujedinjenog Kraljevstva, organiziranje 

marksističkog preuzimanja vlasti u Rodeziji i Južnoafričkoj Republici i iskorištavanje 

onoga stoje postalo poznato pod nazivom Europska zajednica kao dimne zavjese za skrivanje 

prijelaza na centraliziranu, marksističku vlast u Europi. Plan je također bio uništiti 

britansku proizvodnu industriju. Zatim je opisao kako će se članovi političke sekcije te 

subverzivne organizacije infiltrirati u britanski parlament i državnu upravu te kako će 

ući u sve političke stranice. Mnogi će ići u desno krilo Laburističke stranke, drugi u lijevo 

krilo Konzervativaca. Na kraju će doći do stapanja u novu stranku «centra». Rekao je da 

Britanci nemaju povjerenja u ekstremiste i da će im zato glumljenje «umjerenih» koji 

zauzimaju centralni položaj omogućiti da svoje protivnike odbacuju kao «desnicarske ekstremiste«. 

Ta subverzivna organizacija nije imala ime, rekao je, jer će to ljudima otežati 

dokazivanje da je ikad postojala. Govornik je rekao da je izabran da bude na čelu političke 

sekcije te organizacije i da očekuje da će jednog dana postati premijer Ujedinjenog Kraljevstva. 

Sve ovo izgovoreno je 1940. a taj je čovjek zaista postao premijer. 

Zvao se Harold Wilson. 

Wilson je bio britanski premijer u razdoblju od 1964. do 1976., osim tijekom četiri 

godine od 1970. do 1974. kad je u uredu bio vođa Konzervativne stranke Edward Heath. 

I Harold Wilson i led Heath bili su bilderbergovci i bliski suradnici lorda Victora 

Rothschilda. Wilson je postao voda Laburističke stranke nakon smrti bilderbergovca 

Hugha Gaitskella 1963. Značajno je što Gaitskell nije bio sklon federalnoj Europi. Njegova 

smrt bila je vrlo zgodna jer je Wilson postao vođa u pravo vrijeme. Konzervativni 

premijer Harold Macmillan (Kom. 300, RILA) morao je otići iz ureda zbog špijunskog 

skandala Profumo iste godine kad je Gaitskell umro, što je bilderbergovcu sir Alecu 

Douglasu Humeu (lord Home) omogućilo da postane premijer. Hume je kasnije postao 

predsjedatelj grupe Bilderberg i također je bio u Komitetu 300. Sljedeće se godine Hume 

suočio s Haroldom Wilsonom i pretrpio poraz na izborima 1964. Politička previranja 

u Velikoj Britaniji odražavala su ona u Sjedinjenim Državama gdje je Lyndon Johnson 

postao predsjednik 1963. nakon atentata na Kennedya u koji je, po mom mišljenju, bio 

umiješan lord Victor Rothschild. 

Dr. Little kaže da je, kad je objavila svoju priču javnosti, novinar Daily Expressa i 

autor obavještajnih 'razotkrivanja, Chapman Pincher, pokazao kopiju njenih tvrdnji 

Haroldu Wilsonu. On se to vrijeme razbacivao tužbama zbog ldeveta kao konfetima, 

ali njegova jedina reakcija na dr. Little bila je da je rekao kako ga je zamijenila s Tomom 

Wilsonom. Ona je znala da to nije učinila, ali je provjerila sve sveučilišne arhive 

i tamo nije bilo ni jednog «T» Wilsona upisanog u tom stoljeću! Wilsona je znala kao 

predavača ekonomije na Oxfordu jer je on bio taj koji je istražio i sastavio veći dio 

Beveridgeovog izvještaja koji je stvorio državu blagostanja i sustav socijalnog osiguranja 

nakon rata. Beveridge je, kako ona kaže, bio tek nešto više od figure koja je na to 

stavila svoj potpis. Izvještaj je, na prvi pogled, bio po mnogo čemu dostojan divljenja, 

ali iz perspektive 1990-ih možda se mogu vidjeti njegove šire implikacije. On je stvorio 

ovisnost i kontrolu, uništivši prilike za autonomnost i neovisnost izvan sustava 

koji kontrolira Elita. Sada kad je stvorena ovisnost, država blagostanja se rasformira 

i ono što je ostalo predaje se 'privatizaciji' - drugim riječima, elitnim bankarima. To 

ostavlja narod na milost i nemilost nekih krajnje neugodnih ljudi i organizacija. Ako 

najniži slojevi društva na to reagiraju nasiljem, Elita će dobiti još jednu priliku da 

uvede strože zakone po modelu 'problem-reakcija-rješenje'. 

Dr. Little je u svom podnesku Nolanovom istražnom odboru rekla da su namjere 

koje je iznio mladi Harold Wilson u Oxfordu bile prenesene Moskvi, i do kraja 1941. 

dvostruki agent iz Kremlja dao je pojedinosti britanskom MI5. O tome su obaviješteni 

viši časnici MI5, ah ništa nije poduzeto. Tijekom tog razdoblja, kako je rekla Kitty 

Little, «visoki subverzivni infiltrator» u britansku obavještajnu službu bio je lord 

Victor Rothschild, čovjek koji je kontrolirao primjenu Uredbe 18b za vrijeme rata. 

Također je u knjizi iz 1994. imenovan kao neidentificirani «peti covjek» u skandalu 

s komunističkim špijunima Burgessom, Macleanom, Philbyem i Bluntom, iako je 

njegova umiješanost u tajne aktivnosti bila daleko, daleko veća nego što se tvrdi u 

toj knjizi. 

Dr. Little je tijekom posljednjih pedeset godina imala izvore na nekim vrlo visokim 

razinama. Kaže da lord Rothschild nije bio "peti čovjek" u KGB-ovskom špijunskom 

skandalu nego pauk u središtu mreže infiltracije i korupcije. On je kontrolirao 

Philbyja, Burgessa, Macleana, Blunta i Guyja Lidella, tadašnjeg šefa tajne službe MI5. 

Dr. Little kao još jednog čovjeka u tom krugu spominje Tommyja Harrisa, o kojem se, 

osim toga da je bio vrlo dobar kuhar, malo zna. Llarris je kuhao za njih prilikom redovitih 

sastanaka skupine u njegovu domu. Maclean nije bio direktno povezan s njima. 

Njegov posao u Ministarstvu vanjskih poslova bilo je slanje geoloških izvještaja Guyju 

Rothschildu u Francusku koje je ovaj koristio za kontroliranje ključnih prirodnih 

izvora, posebno uranija. Prema dr. Little, Rothschildi danas kontroliraju osamdeset 

posto svjetskog uranija. Ta paukova mreža korupcije u britanskom establišmentu nije 

se bavila špijuniranjem za Sovjetski Savez. To je još jedna dimna zavjesa. Njezin je cilj 

bilo promicanje ambicija Novog Svjetskog Poretka. Bezimena subverzivna organizacija 

Harolda Wilsona imala je (tj. ima) tri odjela, politički (s njim na čelu), ekonomski 

375

... / istina ce vas osioooaiti 


države 

i "biološki". Šef biološkog odjela bio je na čelu čitave organizacije. Sve do svoje smrti 

to je bio lord Victor Rothschild. Tko je to sada 

Lord Rothschild je financirao knjigu agenta službe MI-5 Petera Wrighta i Chapmana 

Pinchera pod naslovom Njihova trgovina je izdaja (l\\eir Trade is a Treachery), 

koja pokojnog šefa službe MI5, sira Rogera Hollisa, "razotkriva" kao petog čovjeka 

te "oslobađa krivnje" lorda Rothschilda. Lord Rothschild je kasnije organizirao 

da Wright izda još jednu knjigu, zloglasnog Lovca na špijune (Spycatcher), u kojoj 

se također spominje Hollis. To što se Margaret Thatcher žustro protivila njezinom 

objavljivanju knjizi je priskrbilo da postane svjetski bestseler i stekne potrebnu vjerodostojnost. 

Na čelu protivnika Lovca na špijune u vladi bio je lord Armstrong, 

tajnik kabineta Margaret Thatcher i Rothschildov prijatelj. Svoju slavnu izjavu o razlici 

između laganja i "ekonomičnog postupanja s istinom" lord Armstrong (Bil, TK) 

izrekao je upravo na sudskoj raspravi oko objavljivanja Lovca na špijune. Po izlasku 

iz vlade postao je direktor investicijske banke N.M. Rothschild. U pismu predsjedniku 

Donjeg doma britanskog Parlamenta od 1. svibnja 1987. godine dr. Kitty Little 

navodi: 

Već na početku rata zapovjednik zrakoplovnog puka Arnold, tada šef jednog odjela 

MI-5, imao je razloga vjerovati da se Rothschildu ne treba vjerovati. Poduzeo je 

korake da mu se onemogući pristup najosjetljivijim materijalima, no otkrio je da 

su Rothschildovi pristaše premoćni da učini više od toga. Kasnije je novi ravnatelj 

MI-5 sir Roger Hollis od zapovjednika zrakoplovnog puka Amolda zatražio detaljan 

izvještaj o događajima iz tog razdoblja. 

Kada je Wilson postao predsjednik Laburističke stranke nastao je vrlo ozbiljan problem, 

budući da je on trebao postati novi premijer, a bio je na čelu političkog odjela 

subverzivne organizacije. Nedugo prije svoje smrti, sir Theobald Matthew, tadašnji 

ravnatelj Državnog javnog odvjetništva, rekao mije da smatra da on i ravnatelj 

MI-5 imaju dovoljno pravno prihvatljivih dokaza za kazneni progon. 5/rTheobald je 

rekao da po njegovom mišljenju ministar koji koristi svoj službeni položaj za promicanje 

ciljeva zločinačke organizacije — što bi bilo kriminalno da to radi kao običan 

građanin — također čini kriminalnu radnju. To je jedino logično, budući da su 

ministri u boljoj poziciji od običnih građana da nanesu nepopravljivu štetu državi. 

Sir Theobald je preminuo, a protiv sira Rogera Hollisa i zamjenika ravnatelja MI-5 

Wright je uz pomoć lorda Rothschilda i Philbyja pokrenuo kampanju ocrnjivanja. 

Tako je Wilson izbjegao kazneni progon. 57 

Zapanjujuće je koliko ljudi umire u najnezgodnijim trenucima. Dr. Little kaže da 

je lord Rothschild aktivno pokušavao diskreditirati MI-5 te da je nakon 1979. godine 

naredio Peter u Wrightu i Chapmanu Pincheru da započnu blaćenjem ugleda te 

službe i širenje dezinformacija. Upada u oči da se u "Lovcu na špijune" tvrdilo da 

je u razdoblju o kojem govorimo postojala urota MI-5 za destabilizaciju Wilsonove 

Laburističke vlade. Nije li to još jedna dimna zavjesa kojom se nastojala sakriti činjenica 

da je Ml-5 u stvari provodio legitimnu istragu Rothschild je tajno surađivao sa 

"socijalistom" Haroldom Wilsonom (Bil.) i otvoreno surađivao s "konzervativcem" 

Edwardom Heathom (Bd., TK), koji su u Downing Streetu 10 zajedno proboravili 11 

godina. Heath je pozvao Rothschilda da upravlja razvojem vladinih politika, to jest 

Glavnom radnom skupinom za reviziju politike (engl. Central Policy Review Staff) i 

da sam odabere njezine! 58 

Jedan od Rothschildovih poslova bilo je provođenje nadzora 

nad britanskim obavještajnim službama i reorganizacija Ministarstva vanjskih 

poslova. Pitam se je li to uključivalo Grupu 13, Foreign Officov odred za ubojstva. 

Da, britansko Ministarstvo vanjskih poslova imalo je vlastiti odred za ubojstva. Od 

tog vremena pa nadalje ubrzalo se propadanje britanske zrakoplovne industrije, brodogradnje, 

automobilske, metalne i industrije strojnih alata — točno kao što je 1940. 

godine Wilson predvidio. A čovjek iza plana kojeg su provodili Wilson i Heath bio je 

Victor Rothschild, čiji je cilj bio europska superdržava i odbacivanje državnog suvereniteta. 

Tijekom svojih premijerskih mandata, i Heath i Wilson su provodili organizacijske 

promjene u MI-5. Wilson je ograničio dozvoljene tehnike istrage i zatražio 

da ga se obavijesti ako pod istragom bude bilo koji član parlamenta. Heath je otišao 

korak dalje te je i mnoge druge donositelje odluka stavio "izvan dohvata" sigurnosnih 

službi i policije. Ta dva protivnika imali su mnogo toga zajedničkog, uključujući 

njihov entuzijazam u pogledu Europske zajednice. Edward Heath uveo je Veliku Britaniju 

u Europu te je i dandanas gorljivi pobornik pune integracije u centraliziranu 

Europu s centraliziranom europskom bankom i valutom. Wilson je započeo prelazak 

na metrički sustav jedinica u Velikoj Britaniji, dakle ukidanje britanskih oblika mjerenja 

i njihovo zamjenjivanje europskom verzijom. Dr. Little kaže da su joj rekli da su 

Heath i Wilson bili prijatelji za vrijeme studija na Oxfordu tijekom 1930-ig godina. O 

iznenadnoj ostavci Harolda Wilsona malo više od godinu dana nakon što je pobijedio 

na općim izborima 1974. godine kaže: 

"Sve mi govori da su (MI-5) pred kraj 1975. bili nadomak toga da prikupe dovoljnu 

količinu pravno prihvatljivih dokaza za kazneni progon. Wilson je dao ostavku. Na 

premijerskom mjestu ga je naslijedio Callaghan, a on je dao smijeniti službenike 

MI-5 koji su provodili istragu Wilsonovih kriminalnih aktivnosti s obrazloženjem da 

su'desničarski ekstremisti'" 59 

Jim Callaghan (Bil.) sve otada vanjsku politiku drži na istoj liniji kao supredsjednik 

Kraljevskog instituta za međunarodne poslove (engl. Royal Institute of International 

Affairs). Ostali predsjednici tog instituta su lord Carrington (TK, Bil., Kom 300) te 

Wilsonov bivši kancelar i ministar unutarnjih poslova lord (Roy) Jenkins (TK, Bil.), 

koji je početkom 1980-ih zajedno s lordom (Davidom) Owenom (TK, Bil.), Bilioni 

Rogersom (Bil.) i Shirley Williams napustio Laburističku stranku kako bi osnovali 

376

. / istinu će vas osloboditi 

jeanosiranacKe 

arzave 

stranku centra, SDP, sadašnje Liberalne demokrate. Svi ti ljudi tijesno su surađivali 

s jednim drugim istaknutim ministrom u vladama Harolda Wilsona i Jamesa Callaghana: 

to je Denis Healey, član Bilderberške skupine, Trilateralne komisije, predsjednik 

MMF-ovog Privremenog odbora, član Odbora 300 i član vijeća Kraljevskog 

instituta međunarodnih poslova. Pitam se jesu li se, dok su vršili najviše političke 

dužnosti u državi, Wilson, Heath, Jenkins i Healey ikada našli zajedno i prodiskutirali 

0 izvanrednom migu sudbine koji je četvoro ljudi koji su u istom periodu studirali na 

Oxfordu doveo do toga da postanu vodeća politička imena u 1960-ima i 1970-ima, 

baš kada se Velika Britanija opredjeljivala za Europsku zajednicu. Doista, Jenkins je 

kasnije postao predsjednik Europske komisije, a Heath je uveo Veliku Britaniju u Zajednicu. 

Wilson (Jesus College, University College), Healey (Balliol), Jenkins (Balliol) 

1 Heath (Balliol) veliko su nadahnuće svima nama. Eto što vam može pružiti obrazovanje 

na Oxfordu. U istom razdoblju su čak i vođe liberalne struje osvjetlah obraz 

Oxforda, i to u liku Joa Grimond, (Balliol, Bil.) i Jeremyja Thorpa (Trinity College), 

autora knjige Europa: razlozi za ulazak (erigi Europe: The Case For Going In). Kasniji 

vođe Liberalne stranke (sadašnja Liberalno-demokratska stranka), David Steel i Paddy 

Ashdown, također su Bilderbergeri i pristaše europske superdržave. Još jedanput, 

možda su sve te veze jednostavno slučajnost, međutim imate svako pravo znati za 

njihovo postojanje. To se zove demokracija. Svi ti članovi Bilderberške skupine koji 

su bili uključeni u stvaranje Europske unije, kao i u njezino članstvo, malko pobijaju 

ideju o slučajnosti, ne čini li vam se Međutim, kao što je rekao George McGhee, 

američki veleposlanik u Zapadnoj Njemačkoj i član Bilderberške skupine: "Rimski 

sporazum, kojim je stvoreno zajedničko tržište, proizveden je na sastancima Bilderberške 

skupine." 6U 

Upravo tako. 

Jedna druga stvar kod otkrića Katty Little i sličnih istraživača tiče se Rodezije, države 

nazvane po njezinom utemeljitelju Cecilu Rhodesu. Sada se ta država zove Zimbabve. 

Novi rodezijski ustav samo je, u korist Svjetske Elite, bijelu diktaturu zamijenio 

diktaturom Roberta Mugabea. Ustav je utanačen u jesen 1979. godine na konferenciji 

u Lancaster Housu u Londonu. Konferencijom je predsjedavao lord Carrington koji 

je nakon što je Margaret Thatcher nekoliko mjeseci ranije pobijedila na izborima 

na mjestu ministra vanjskih poslova zamijenio Davida Owena. Ustav je okupljenim 

rodezijskim političkim vođama, crnim i bijelim, predstavio Carrington, koji je inzistirao 

da odgovore do kraja tjedna. Jedan čovjek u rodezijskoj delegaciji koji bi uvidio 

inherentne nedostatke u tom ustavu bio je John Giles, ustavni stručnjak. U utorak 4. 

listopada 1979. godine upravo na dan kada su Rodežani trebali raspravljati o Carringtonovim 

prijedlozima, John Giies je nestao, a kasnije je pronađen mrtav. Dr. Kitty 

Little tog je dana bila u Lancaster Housu kako bi se sastala sa svojim dugogodišnjim 

prijateljem lanom Smithom. Sve od tada pokušava javnosti razotkriti pozadinu kako 

konferencije tako i smrti Johna Gilesa. Dan prije toga je, kaže dr. Little, Giles bio u 

Hamley su (glasovita londonska trgovina s igračkama) te je tamo kupio božične darove 

za svoju djecu. Tog jutra kad je nestao nazvao je svoju suprugu i zvučao je vrlo 

vedro i raspoloženo, međutim kasnije istog jutra primijećeno je kako se odjednom 

zbog nečega ozbiljno zabrinuo. Poslijepodne je po njega došao službeni automobil, 

Granada Ghia, i to je bilo posljednji put što su ga vidjeli živog. 

Dok su prijedlozi lorda Carringtona u odsutnosti Gilesa doveli rodezijsku delegaciju 

do zida tako da su na kraju prihvaćeni, policija je obaviještena da je Giles nestao. 

Sutradan ujutro Giles je pronađen mrtav u prolazu nedaleko od stražnjeg ulaza u 

Lancaster House. Presuda: "Samoubojstvo". Njegova smrt uopće ne bi bila otkrivena 

javnosti da bolničar iz kola hitne pomoći nije obavijestio medije. Mrtvozornik, koji 

na mjesto pronalaska tijela nije pozvao policiju da uzme dokaze, odlučio je daje Giles 

skočio s prvog kata Lacnaster Housa, no oni koji su bili na tom mjestu kažu da je to 

nemoguće s obzirom na to gdje je tijelo pronađeno. Tu je još jedna stvar. Ta stražnja 

vrata koristilo je osoblje Lancaster Housa, te su u tom slučaju morali prelaziti preko 

tijela prilikom ulaska ili izlaska. Po toj teoriji tijelo je tamo trebalo ležati čitavo poslijepodne, 

večer i cijelu noć. A ipak, pronađeno je tek sljedećeg jutra. 

Slučaj je preuzela lokalna policija i vlasti su odbile o tome razgovarati s rodeškom 

tj. zimbabveškom Državnom sigurnosti. Koliko znam, ne postoji policijski dosje o 

smrti Johna Gilesa. Kitty Little odlučno tvrdi da je ravnatelj rodeške središnje obavještajne 

agencije Ken Flowe bio član britanske obavještajne službe MI-6. Također 

kaže da se sada zna da je MI-6 radio na destabilizaciji Rodezije kako bi se Rodeziji 

nametnula nova diktatura, što je bila prava svrha konferencije u Lancaster Housu. 

Prema nepogrješivim izvorima dr. Kitty Little, Ken Flower bi se mogao prijaviti za 

Guinessovu knjigu rekorda kao najdvostrukiji od svih dvostrukih agenata! Dok je 

bio na čelu rodezijske obavještajne zajednice istovremeno je radio i za MI-6, KGB, 

istočnoeuropske obavještajne službe, CLA-u i čitav niz afričkih obavještajnih mreža. 

Surađivao je sa skupinom "D" operativaca iz agencije MI-6 koji su, da citiram dr. Little, 

"učinili strašne stvari i krivnju svalili na lana Smitha." Zimbabve je očigledno vrlo 

važan Svjetskoj Eliti i multinacionalnim korporacijama od kojih je jedna, Rio Tinto 

Zine, u svom pravnom odboru imala čast imati lorda Carringtona. 

Mnogo je dokaza koji potkrjepljuju tvrdnje Kitty Little. Dva mjeseca nakon koferencije 

u Lancaster Housu otkriveno je da su Margaret Thatcher (Bil.) i lord Carrington 

(TK, Bil., RILA, Kom 300) bili naredili golemu operaciju nadziranja sudionika 

konferencije. Prisluškivali su se telefoni, sobe su bile ozvučene, nadzirala se diplomatska 

komunikacija, a za prevođenje s afričkog jezika Britanci su koristili rodešku 

sigurnosnu službu. To je u londonskom Sunday Tirnesu od 3. veljače 1980. u članku 

pod naslovom "Tajne službe prisluškivale ministrov telefon" otkrio novinar Barrie 

Penrose. Zato je, pisalo je u članku, "lord Carrington na konferenciji mogao voditi 

politiku visokog rizika. Obavještajne službe su ga obavještavale gdje su ti rizici." A to 

nas vodi do drugog pitanja: ako su sobe bile ozvučen, a telefoni prisluškivani, zašto 

nisu znali što se dogodilo s Johnom Gilesom sve dok nije pronađen mrtav sutradan 

ujutro Hm-hm. Kitty Little tvrdi da je lord Carrington Margaret Thatcher držao neobaviještenom 

o mnoštvu vanjskopolitičkih tema te da su joj prenosili samo izabrane 

379


informacije. To je očigledno uvjetovalo njezine odluke. Ispostavlja se da je pored sve 

njezine prividne moći "Željezna lady" bila samo još jedna marioneta, možda čak više 

od drugih. 

U svjetlu onoga što govori Kitty Little, zanimljivo je da (kao što sam ranije spomenuo) 

mi se javila supruga bivšeg dužnosnika u južnoafričkoj vladi i rekla da je 

vidjela dokumente koji objašnjavaju da je Trilateralna komisija naredila Britaniji da 

se povuče iz Rodezije. Oba u to upletena ministra vanjskih poslova, lord Carrington 

(konzervativac) i David Owen (laburist) povezana su s Trilateralnom komisijom. 

Carrington je bio njezin član, a Owen je postao član nedugo nakon što ga je Carrington 

zamijenio na mjestu ministra vanjskog poslova. 

Nakon iznenadne smrti Johna Smitha (TK, Bil.), "nova" Laburistička stranka došla 

je na vlast pod premijerom Tonyjem Blairom, izabranikom Svjetske Elite, kojeg 

su podržavali establišment i medijsko carstvo Ruperta Murdocha. Gordon Brown, 

njegov bilderberški ministar financija, odmah je upotrijebio vladino pravo da odredi 

kamatne stope nacionalne Bank of England. Vodstva triju glavnih stranaka u Velikoj 

Britaniji složila su se oko praktički svega što je bilo bitno za plan Novog Svjetskog 

Poretka, kao u danima Wilsona, Heatha i Joa Grimonda odnosno Jeremyja Thorpa. 

Kada pogledate iza riječi i dimnih zavjesa, njihova politika praktički je jednaka — integracija 

u Europsku uniju te zajednička valuta i banka. Razlikuju se samo, barem što 

se tiče javnosti, po vremenskim rokovima u kojima to kane ostvariti. No, što se tiče 

temeljnih odrednica ekonomske politike, gotovo ih je nemoguće razlikovati. 

Dakle, kakav je bio učinak svega toga na glavnu ambiciju manipulatora — stvaranje 

federalne Europe s centraliziranom vlašću Iako smo u Velikoj Britaniji imali 

farsu od debate oko toga trebamo li pristati na jedinstvenu valutu i središnju europsku 

banku, na to smo se zapravo već obvezali. Upleteni političari to znaju. Samo vas 

zavaravaju, vjerojatno vam se i smiju. Britanska Konzervativna stranka tvrdi (samo 

za javnu upotrebu) da se protivi centralizaciji vlasti u Europi mada su konzervativni 

članovi Europskog parlamenta istovremeno i članovi Europske narodne stranke, koja 

otvoreno poziva na stvaranje Sjedinjenih Europskih Država. To je čak zapisano u 

njezinom statutu. 61 

Jedan od načina skrivanja te prijevare dramatično je povećavanje broja zakona koji 

se uvode na svim razinama vlade, posebno na razini Europe. Sredinom 1980-ih broj 

donesenih zakona koji su došli iz Bruxullesa, zajedno sa parlamentarnim zakonodavstvom, 

ministarskim odredbama i propisima Vijeća, u samo šest mjeseci premašio 

je broj svih zakona donesenih u Velikoj Britaniji prije 1900. godine. 62 

Taj plimni val 

novih zakona nije slučajan. Njegova svrha je osigurati da se milijuni stranica izglasaju 

u zakone a da ih parlamentarci koji samo glasaju po napucima svojih stranačkih 

vodstava, čak ni ministri u vladi, ne stignu ni pročitati, a kamoli, u moru besmislica 

i dvosmislenosti, procijeniti koje je njihovo pravo značenje. Još jedna dimna zavjesa 

je uvjerenje da su oni koji vode Europsku uniju glupi i nekompetentni. Na najvišim 

razinama nisu. Brda maslaca i jezera vina možda izgledaju kao rezultat nekompeten- 

cije, međutim kome je takva politika išla na ruku Multinacionalnim kompanijama 

koje su tako mogle progutati sve manje farmere i proizvođače koji su zbog viškova 

ostali bez posla. To je bio cilj. Sve se to mora činiti tajno, jer da je javnost znala što 

Europska federacija doista znači, ne bi na nju pristala. Godine 1947. skupina konzervativaca 

i liberala sastavila je dokument zvan Plan za Europu a jedan njegov odlomak 

vrlo jasno otkriva njihov pristup: 

Štoviše — a dobro je to otvoreno reći na početku — nijedna vlada koja ovisi o 

demokratskom glasu nikako ne bi mogla podnijeti žrtvu potrebnu za provođenje 

bilo kojeg primjerenog plana. Ljude se mora polako i skriveno voditi do napuštanja 

njihovih tradicionalnih ekonomskih obrana..." 63 

Edward Heath je odobravao politički savez Britanije i Europe već u travnju 1962. 

godine kada je služio kao Lord čuvar tajnog pečata. Tada je Vijeću ministara Zapadnoeuropske 

unije rekao: "...odlučili ste da se oni koji se pridruže ekonomski zajednicama 

kao punopravni članovi moraju pridružiti i političkoj uniji. Siguran sam da 

je to bila ispravna odluka. " (Vladin izvještaj br. 1720.) U međuvremenu se ljudima 

govorilo da je zajedničko tržište samo zona slobodne trgovine. Prije nego što je g. 

Heath (Bil.) uveo Veliku Britaniju u Europu, 1972. godine sastao se u Parizu s francuskim 

predsjednikom Georgesom Pompiduom (Bili.), bivšim zaposlenikom Guyja 

Rothschilda, kako bi pregovarali o uvjetima ulaska. John Davies, Heathov ministar 

industrije, prisustvovao je sastanku te je kasnije na sastanku kluba Konzervativne 

stranke rekao da je dogovoreno sljedeće: britanska tehnologija će se udružiti s europskom 

industrijom. Britanija je više od pedeset godina predvodila u istraživanjima 

i razvoju i tako je sada "jedino pošteno" da na red dode netko drugi - Francuska. 

Nakon što Velika Britanija smanji svoju proizvođačku industriju, London bi postao 

središte europskog novčarskog tržišta. Heath je nadalje pristao ukinuti funtu i ukinut 

monarhiju/'' (Obasipanje kraljevske obitelji lošim publicitetom posljednjih godina 

ima za cilj ukidanje monarhije. Tko je prisluškivao njihove telefonske razgovore Manipulatori. 

Princa Charlesa i princeza Dijanu zavadili su njihovi "savjetnici". Ciljna 

godina za kraj monarhije je 1999.) Edward Heath (Bil.) i sir Alee Douglas Hume (Bil.) 

potpisali su u ime Velike Britanije Sporazum o pristupanju Rimskom sporazumu i 

našli smo se u mreži europskih paukova. 

Prihvaćeno je također od strane g. Heatha u trenutku ulaska Britanije, te od strane 

Harolda Wilsona i Jamesa Callaghana tijekom "ponovnih pregovora" o britanskom 

članstvu, da se Velika Britanija odrekne državnog suvereniteta i postane dio federalne 

Europe. Lokalna je uprava bila reorganizirana i promicalo se prenošenje vlasti 

britanskim regijama, sve kako bi se zemlja preoblikovala i pripremila za "regionalnu" 

Europu . Tim regijama bile bi dane ograničene ovlasti nalik ovlastima kakve danas 

imaju vijeća grofovija i njima bi upravljali oni koji upravljaju europskom superdržavom. 

Sporazum iz Maastrichta o Europskoj uniji čak koristi izraz "mjesni " izbori 

380 

381

y C U / I U J U U / I U L ( \ C LI I /- LI V c 

kada govori o nacionalnim izborima u Europi. 65 

Doista prikladno, s obzirom na širi 

plan. Godine 1980. Vijeće Europe je objavilo svoju kartu regija. Regije koje su bile 

predložene u bivšoj Jugoslaviji kao posljedica rata su praktički jednake onima na toj 

karti. Kada je kritizirano izostavljanje "Engleske" na spomenutoj karti, dr. Little i njezinim 

kolegama je odgovoreno da nacionalna vlada više neće biti "upravna jedinica". 

S druge strane, dok su se svi ti sporazumi u vrijeme britanskog ulaska sklapali iza 

kulisa, g. Heath je u javnosti govorio da neće doći do nikakvog gubitka britanskog suvereniteta. 

Manjak zanimanja za želje ljudi dosegao je novo dno kada je u dokumentu 

što ga je u veljači 1984. godine objavio Europski parlament navedeno da će se čak za 

svakoga tko je glasao na europskim izborima u lipnju 1984. godine smatrati da podržava 

ideju Europske unije! Jednako sramotno bilo je to da Sporazum iz Maastrichta o 

Europskoj uniji nije čak bio ni objavljen u vrijeme britanskih općih izbora na kojima 

je premijer John Major tvrdio da je prihvatio taj dokument! Nije li demokracija jednostavno 

fantastična Sada imamo izbore na kojima samo vidovnjak može donijeti 

informiranu odluku. Kada je u veljači 1992. godine Douglas Hurd, tadašnji ministar 

vanjskih poslova, potpisao Sporazum iz Maastrichta, predao je Veliku Britaniju Sjedinjenim 

Europskim Državama. On i vlada će vam tvrditi drukčije. Reći će da postoji 

klauzula o izlasku koja glasi: 

"Ako Velika Britanija ne obavijesti Vijeće da namjerava prijeći u treći fazu (političku i 

monetarnu uniju), Velika Britanija neće biti obvezana da to učini." 

Zašto vam ne kažu da je taj protokol stavljen van snage drugim koji se nalazi na 

stranici P/UP-UEM/en61, koja sadrži sljedeće odlomke. 

"Visoke ugovorne stranke... potpisivanjem (moj naglasak; op. a.) novih odredbi 

Sporazuma o ekonomskoj i monetarnoj uniji potvrđuju nepovratni karakter ulaska 

Zajednice u treću fazu ekonomske i monetarne unije." 

"Stoga će sve države članice, bez obzira ispunjavaju li potrebne uvjete za prihvaćanje 

zajedničke valute ili ne, poštovati volju Zajednice o brzom ulasku u treću fazu, i 

stoga nijedna država članica neće sprječavati ulazak u treću fazu." 

G. Hurd je potpisao te odredbe i tako obvezao Veliku Britaniju na ispunjavanje tih 

uvjeta. Drugim riječima, nakon što je izgubila pravo veta, Velika Britanija ili prihvaća 

političku i monetarnu uniju ili se potpuno povlači iz igre. Javna "debata" je prijevara. 

G. Hurd, g. Major i proeuropski kancelar Kenneth Clark (Bil.) to znaju. To znaju 

i Tony Blair, "izabranik" Elite, i Paddy Ashdown (Bil.). G. Hurd je ušao u vodstvo 

Konzervativne stranke nakon što je Margaret Thatcher, po naredbama Bilderberške 

skupine, uklonjena zbog svog protivljenja političkoj i monetarnoj uniji. G. Hurd, koji 

je Henryja Kissingera predložio za viteza, bio je dobro upućen u europske poslove. 

Bio je osobni tajnik Teda Heatha (1968.-1970.) kada je Heath bio voda opozicije, a 

zatim je imenovan za njegovog političkog tajnika (1970.-1974.) kada je Heath postao 

premijer. Hurd je također bio ministar vanjskih poslova u vladi lorda Carringtona 

u vrijeme pripremanja Falklandskog rata. Jedan od ljudi koji je pomogao u zagrijavanju 

atmosfere koja je dovela do odlaska gde. Thatcher bio je sir Geoffrey (sada 

lord) Howe (Kom. 300), bivši predsjednik Europskog vijeća ministara. Dakle, ako se 

u vrlo kratkom roku ne pokrenemo, što nas sada čeka Europa regija kojom upravljaju 

neizabrani europski povjerenici i šest članova izvršnog odbora Središnje europske 

banke koji će imati kontrolu nad zajedničkom valutom i rezervama svake "države" 

članice. Tih šestoro ljudi, koji će upravljati čitavom Europskom unijom, bit će "imenovani 

između osoba priznatog ugleda i stručnog iskustva na monetarnom odnosno 

bankarskom području". (Sporazum iz Maastrichta, članak 109a, stranica UP-UEM/ 

eu41.) U svojih osam godina garantirane sigurnosti mandata tih šest superbankara 

Svjetske Elite "neće tražiti ni primati upute od institucija Zajednice... ni od bilo kojeg 

drugog tijela." Europska diktatura tako će biti potpuna. 

To je ono na čemu su zagovornici jednostranačke države radili pod krinkom opozicije. 

Njihove ambicije gotovo su ostvarene. Samo ih vi — mi — možemo zaustavili. 

Globalna jednostranačka država 

U međuvremenu se ratovi, putem kojih je Sjetska Elita postigla toliko mnogo, nastavljaju. 

Kada istina o ratu između Iraka i Irana, Zaljevskom ratu i sukobu u Bosni 

izađe na vidjelo, a jednog dana će izaći, tragovi će voditi do nekih vrlo slavnih ljudi 

i do nekih vodećih kompanija — posebno onih koje se bave oružjem — u Velikoj 

Britaniji. Tko je naoružao Saddama Husseina Britanija i Amerika. Tko je naoružao 

Irance Britanci i Amerikanci. Tko je naoružao Srbe u Bosni i Hercegovini Britanija 

i Amerika. Doći će vrijeme kada će biti dovoljno dokaza za to i neke vodeće kompanije 

koje proizvode oružje i vodeći političari morat će se suočiti s ozbiljnim pitanjima. 

Ako znate nešto više o tome, molim vas da mi javite. 

U jednom članku u tjedniku Spotlight od 19. prosinca 1994. godine autor Warren 

Hough tvrdi daje francuski predsjednik François Mitterand bio optužio Henryja Kissingera 

da je "glavni manipulator" jugoslavenskog sukoba. Optužba je navodno bila 

izrečena na sastanku Europskog vijeća sigurnosti u Budimpešti. U članku VVarrena 

Hougha dalje stoji: 

"Kao dio njihovih ratnih planova, srpski vođe su potrošili milijune dolara na ugovore 

i isplate na američkom Wall Streetu. Izvori kažu da je većina tih kratkoročnih 

poslova očito bila sklapana kako bi se zaradio novac za Kissingerovu konzultantsku 

tvrtku Kissinger Associates (čijijedirektor-osnivač bio lord Carrington,"mirovni" posrednik 

u bivšoj Jugoslaviji) te za dva Kissingerova kompanjona, Lawrenca Eagleburgera 

i Brenta Scovvcrofta.Taj list je, nakon pregledavanja povjerljivih bankovnih 

podataka u NewYorku, upozorio da su Eagleburger (bivši državni tajnik) i Scowcroft 

382 

383

ibiiiiu ce vub ubiuuuuiLi 

(ravnatelj nacionalne sigurnosti pri Bijeloj kući za vrijeme Bushove administracije) 

već 1992. godine sakrili za Srbe kompromitirajući "tok novca", dok su istovremeno 

kreirali tobože nepristrane pozicije Sjedinjenih Država prema zaraćenim etničkim 

skupinama u bivšoj Jugoslaviji." 

Zanimljivo je da je "savjetnik" srpskog vođe Radovana Karadžića bio sir Alfred Sherman 

koji je, prema objavljenom istraživanju, djelovao iz stana na Palama nadomak 

Sarajeva, odmah pokraj Karadžićevog ureda. Sherman je poznat kao "izumitelj Margaret 

Thatcher" i bio je glavni u njezinom dovođenju na čelo Konzervativne stranke. Ona 

mu se kasnije odužila dodjeljivanjem viteške časti i zajedno su osnovali "trust mozgova" 

Centar za politička istraživanja (engl. Centre for Policy Studies)'' 1 ' iz kojeg je djelomično 

poteldo ekonomsko ludilo u 1980-ima. Srbe je financirala Svjetska Elita preko beogradskih 

banaka uključenih u golemo pranje novca od trgovine drogom. Također je zapanjujuće 

koliko mnogo "fondacija" je u bivšoj Jugoslaviji utemeljio financijski mešetar i 

Rothschildov paravan George Soros (Bil.). On ima fondacije u Bosni i Hecegovini, Hrvatskoj, 

Sloveniji i Beogradu. Soros je prisan prijatelj Lawrenca Eagleburgera iz tvrtke 

Kissinger Associates, bivšeg američkog veleposlanika u Beogradu i bliskog saveznika 

Slobodana Miloševića! Dalde, smrdi li tu nešto Ima li netko osvježivač zraka Prema 

autoru i istraživaču Benu C. Vidgenu, iz članka u časopisu Nexus od veljače 1996. godine, 

Sjedinjene Države, Njemačka i Izrael od samog su početka sukoba imali uspostavljen 

tajni zračni most za dobavu oružja Hrvatskoj i Bosni. 

Francuski novinari su 1994. godine otkrili da su CIA-ini agenti mamili bosanske 

muslimane u vratolomne i beznadne protunapade na Srbe, lažno im obećavajući 

američku potporu. Bijela kuća je te izvještaje nazvala "zlobnim lažima". Međutim, 

George Kenney, američki dužnosnik u američkom State Departments zadužen za Jugoslaviju, 

sve dok 11. kolovoza 1992. godine zgađen nije dao otkaz, kaže da su muslimani 

doista bili obmanuti da pod pretpostavkom da će im američka pomoć osigurati 

pobjedu odbiju niz mirovnih ponuda. Warren Hugh kaže da je, dok se muslimanima 

namještalo, Kissingerova mreža igrala igru "dobrog i lošeg momka" koju manipulator! 

često koriste. Igra je uključivala dvojicu srpskih vođa, Slobodana Miloševića i 

Radovana Karadžića. Hough je napisao: 

"Po tom scenariju se Milosevic — klijent tvrtke Kissinger Associates — odrekao 

nezakonitih napada Karadžićevih snaga na bosanske muslimane i javno ih osudio. 

Međutim, Milosevic je tajno opremao 'odmetnute'Karadžićeve snage svim oružjem 

i potporom koji su im bili potrebni za vođenje nesmiljenog 'rata istrebljenja' protiv 

svojih susjeda muslimana. Muslimanska opskrba oružjem je, naravno, bila blokirana 

UN-ovim embargom." 

U istraživanju se također tvrdi daje tim planom bilo smješteno i Saudijskoj Arabiji koja 

je i sama fašistička tiranija. Prema Spotlightu, kralja Fahda je njegov veleposlanik u Wa- 

shingtonu više puta uvjeravao da SAD namjerava podići embargo na oružje na vrijeme da 

muslimanima stignu presudna pojačanja. Sukladno tome, kralj je uvjerio druge islamske 

čelnike da imaju vjere u Washington. Sada je Saudijska Arabija stigmatizirana kao lakovjerni 

simpatizer CLA-e ili kao izdajnik islama. Što, naravno, odlično odgovara manipulatorima. 

U svjetlu svega toga, postoje neke zanimljive veze između "mirovnih" posrednika 

u Bosni. Lord Carrington (RIIA, Bil., TK, Kom 300), lord Owen (RIIA, Bil., TK, Kom 

300) i Šveđanin Carl Bildt (Bil.) jedan za drugim bih su mirovni posrednici Europske 

unije u bivšoj Jugoslaviji. Mirovni posrednik Ujedinjenih naroda, koji je tijesno surađivao 

sa svojim velikim prijateljem lordom Owenom, bio je državni tajnik Jimmyja Čartera i 

direktor Rothschildove banke, Manafacturers Hanover Trust, Cyrus Vance (VMO, TK, 

Bil., Kom 300). Kada se Vance povukao, UN je imenovao drugog posrednika da surađuje 

s lordom Owenom — Norvežanina Thorvalda Stoltenberga. Da, opet ste pogodili, člana 

Trilateralne komisije i Bilderberške skupine. A kada oni nisu uspjeh postići mir, tko je 

iznenada, uz svjetski publicitet, kao "nezavisni" mirovni posrednik doletio u Bosnu No, 

pa to je bio Jimmy Carter (VMO), prvi predsjednik Sjedinjenih Država iz Trilateralne 

komisije. Kasnije je došao Richard Holbrooke (TK, Bil., VMO), mirovni poslanik Bilia 

Clintona (VMO, TK, Bil.) te američki veleposlanik u Jugoslaviji Warren Zimmerman 

(također TK i VMO) koji je, kao i Holbrooke, izvještavao Clintonovog državnog tajnika 

Warrena Cristophera, člana Vijeća za međunarodne odnose i Trilateralne komisije. A tko 

je došao u Ruandu u tajnoj "diplomatskoj misiji" nekoliko dana prije izbijanja užasnog 

sukoba Lord Carrington i Henry Kissinger! 

Možda u svem tom dimu nema vatre. Možda Trilateralna komisija i Bilderberška skupina 

slučajno organiziraju tečajeve za mirovne posrednike. Možda svinje mogu letjeti. 

Prosudite sami. Moje mišljenje glede bivše Jugoslavije kada sam pisao prvo izdanje ove 

knjige bilo je to da je taj sukob najvećim dijelom iskorišten da bi se dovelo u neugodan 

položaj mirovne snage UN-a i NATO. Skriveni motiv je bilo stvaranje situacije "nešto se 

mora poduzeti" koja će dovesti do veće moći saveza UN/NATO i, naposljetku, stvaranja 

svjetske vojske. Kao i obično, što je više zlodjela i patnji koje je javnost vidjela, to je snažniji 

zahtjev da se "nešto mora učiniti". Što se nakon toga dogodilo Sukob u Bosni i Hercegovini 

doveo je do stvaranja NATO-ovih "mirovnih" snaga od 60.000 vojnika iz 30 država. 

To je svjetska vojska sa središnjom upravom — upravo kao stoje zahtijevao plan svjetske 

Elite. To je najveća međunarodna vojna sila okupljena nakon Drugog svjetskog rata, a to 

je omogućeno neopisivom ljudskom patnjom. Glavni čovjek u stvaranju te NATO-ove 

svjetske vojske bio je Bill Clinton (VMO, TK, Bil), poslušnik Davida Rockefellera i globalne 

elite. Jedan od ljudi zaduženih za nadzor civilnih operacija u Bosni i Hercegovini 

nakon "mirovnog" sporazuma bio je Carl Bildt (Bil.), a časnik na čelu međunarodnih 

snaga (svjetske vojske) bio je američki admiral Leighton Smith (VMO). Želite fi potvrdu 

da je svjetska vojska u Bosni i Hercegovini dio plana globalne elite, samo pogledajte preko 

cijele stranice objavljen oglas u Washington Postu od 6. Prosinca 1995. godine. Platila 

gaje organizacija nazvana Odbor za američko vodstvo u Bosni (engl. Committee for 

American Leadership in Bosnia) i u oglasu se izražava podrška Clintonovom planu 

384 

385

istina ce vas osioooaizi 

jeunusiruriucKe 

arzave 

za svjetsku vojsku u Bosni i Hercegovini. Oglas su između ostalih potpisali Zbigniew 

Brzezinski (VMO, Bil. i osnivač Trilateralne komisije); kongresnik Stephen Solarz 

(VMO); Rothschildov paravan i valutni spekulant George Soros (Bil.); Michael Armacost 

(VMO), predsjednik Instituta Brookings globalne elite; te Leslie Gelb (TK), 

predsjednik Vijeća za međunarodne odnose i kolumnist New York Tirnesa. Politika 

za Bosnu od početka do kraja politika je Svjetske Elite. Imamo jednostranačke države 

u jednostranačkom svijetu koji je pod kontrolom jednostranačke vojske. 

Koliki još moraju patiti prije nego što se političke sluge osvijeste i odupru obmanjivanju 

Koliko još tragedija se mora dogoditi prije nego što čovječanstvo kaže "dosta!" 

i preuzme svoju sudbinu u vlastite ruke Da bi se to dogodilo moramo prestati tražiti 

odgovore od političara i početi se organizirati u vlastitim zajednicama da izgradimo 

lokalne ekonomije i organizacije koje će biti izvan domašaja te manipulacije. Dobra 

izjava namjere bi, po mom mišljenju, bio bojkot svih državnih, nacionalnih i 

europskih izbora. Glasanje u sadašnjim okolnostima znači davanje vjerodostojnosti 

sustavu koji je uvreda za slobodu i demokratski izbor, sustavu kojem je svrha da nas 

kontrolira, a ne da nas oslobodi. Odbijanjem glasanja i imanja bilo kakvog udjela u 

izborima možemo pokazati što mislimo. Možemo poručiti manipulatorima: 'Znamo 

što radite, igra je gotova.' Nećemo se više dati manipulirati da podupiremo i održavamo 

jednostranačku državu i jednostranački svijet. 

IZVORI 

1 Treason At Westminster. Tekst memoranduma koji je dr. Kitty Little u listopadu 1978. 

predala Kraljevskom odboru za kazneni postupak (str. 3). Philbvev citat potječe iz njegove 

knjige My Silent War. Dr. Klaus Fuchs napustio je Njemačku prije rata i, zahvaljujući 

lordu Victoru Rothschildu, otputovao u Sjedinjene Države kako bi radio na Projektu 

Manhattan koji je doveo do atomskih bombi bačenih na Japan. Kasnije je završio u 

zatvoru zato stoje Rusima otkrio britanske i američke atomske tajne. 

2 Rječnik Concise Oxford Dictionary definira riječ maskerada kao: «bal pod maskama, 

lažna predstava; pretvaranje, pojavljivanje pod maskom; prikazivanje pod lažnim izgledom«. 

To je ono što vidite u parlamentima i vladama svijeta. 

3 "Panama: Atrocities of the'Big Stick'," American Leviathan, str. 39-40 

4 American Leviathan, str. 41 -42 

5 George Bush, The Unofficial Biography, str. 537 

6 Defrauding America. A Pattern Of Related Scandals, str. 512 

7 Ibid., str. 312-313 

8 Ibid., str. 306-307 

9Thomas Burdick i Charlene Mitchell, Blue Thunder (Simon and Schuster, New York, 1990) 

10 Defrauding America, str. 312-314 

11 The World Order, Our Secret Rulers, str. 279 

12 «Kriminal koji organizira država«, predsjedničko obraćanje Williama J. Chamblissa 

Američkom kriminološkom udruženju, 1988. 

13 Defrauding America, str. 355 


15 Final Judgement, str. 92 

16 Za detaljno objašnjenje globalne narko-industrije i tko stoji iza nje pogledati Dope 

Incorporated. The Book That Drove Kissinger Crazy, urednika Executive Intelligence Reviewa 

(Washington DC, 1992.) 


18 The Spotlight (8. svibnja 1995.) str. 2 

19 Video A Nation Betrayed 

20 Michael Levine i Lauri Kavanau-Levine, The Big White Lie. Također citirano u Defrauding 

America, str. 293 

21 Extra-Terrestrial Friends And Foes, str. 288 

22Transkript sastanka koji su objavili Iračani, citiran u The Immaculate Deception. The 

Bush Family Crime Exposed, str. 146-147 


24 Extra-Terrestrial Friends And Foes, str. 287 

25 Bushov govor «New World Order: Foreign Policy Tool or Mere Slogan«, Washington 

Post (26. svibnja 1991) 

26 Washington Post (12. rujna 1990) 



29 Gatesova izjava načelniku carinske službe, Williamu von Raabu, 1988. Defrauding 

America, str. 416 

30 Secret Societies, str. 287 

31 Na istom mjestu 


33 Citirano u The Immaculate Deception, str. 165 

34 Defrauding America, str. 408-409 

35 Ibid. 

36 The Immaculate Deception, str. 166 

37 Washington Post National Weekly Edition (13.-19. travnja 1992.) str. 34: Mark Potts, 

Nicholas Kochan iRobert Whittington, «Dirty Money. BCCI: The inside story of the 

world's sleaziest bank». 

38 Intervju s Jamesom K. Kilpatrickom iz The Wanderera. Također objavljeno u Don Bell 

Reports (br. 15,1. kolovoza 1994.) 

39 Arkansas Democratic Gazette (21. svibnja 1995.) 


41 Ibid., str. 130 

386 

387


42 The Clinton Chronicles, pripremio 1994. Citizens Video Press, odjel Citizens For Honest 

Government, PO Box 220, Winchester, CA 92596 

43 The Clinton Chronicles 

44 «Kriminal koji organizira država«, predsjedničko obraćanje Williama J. Chamblissa 

Američkom kriminološkom udruženju, 1988. 

45 Detalje članka objavio je London Sunday Telegraph (29. siječnja 1995.) str. 18 

46 Terry Reed i John Cummings, Compromised: Clinton, Bush, And The CIA (1994.) 

47 Intervju o videu The Clinton Chronicles 

48 Citat Jima Johnsona, bivšeg senatora Arkansasa i suca Državnog vrhovnog suda iz 

videa The Clinton Chronicles 

49 Nicholas Guarino, urednik The Wall Street Undergrounda, napisao je članak u kojem 

je optužio Billa Clintona za umiješanost u ubojstva, trgovinu drogom, iznude, silovanje, 

prijetnje, premlaćivanja, provale, podmićivanja, krađe, palež, sukobe interesa, pranje 

novca, insajdersko trgovanje, izbornu prijevaru, zastrašivanje svjedoka i uništavanje 

sudski zaštićenih dokumenata. Sadržaj članka sažet je u The Spotlightu (19. prosinca 

1994.) str. 1,3 

50 «Secret Swiss Link to White House Death», Sunday Telegraph (21. svibnja 1995.) str. 22 

51 Intervju za The Clinton Chronicles 

52 The Spotlight (8. svibnja 1995.) str. 6 

53 David Rockefeller javno je pohvalio Clintona za njegovu podršku GATT-u u Arkansas Democratic 

Gazetteu od 21. svibnja 1995. i Rockefeller je opisan kao «vodeći glas koji Clintona 

savjetuje o trgovinskim politikama u Srednjoj i Južnoj Americi. Savjetovanje Diktiranje. 

54 The Spotlight (27. veljače 1995.) str. 6 

55 Magazin Private Eye, br. 875 (petak, 30. lipnja 1995.) str. 5 

56 The Spotlight (3. srpnja 1995.) str. 6 

57 Pismo Bernardu Weatherillu, predsjedniku Donjeg doma, 1. svibnja 1987. 

58 «Subverzivni infiltratori u Westminster i Whitehall. Zagovaranje federalne Europe.« 

Podnesak dr. Kitty Little Odboru za standarde u javnom životu, siječanj 1995. Nolanov 

odbor odlučio je da neće prihvatiti njene detaljne informacije o sračunatom razaranju 

Britanije. Rekli su da je to «izvan njihovog zadatka«. Kako da ne. 

59 Pismo Bernardu Weatherillu predsjedniku Donjeg doma, 1. svibnja 1987. 

60 Robert Eringer, The Global Manipulators (Pentacle Books, Bristol, 1980). Citirano u 

Treason At Maastricht, str. 17 

61 Treason At Maastricht, str. 82,89 

62 Dr. Kitty Little, «Subversive Infiltrators into Westminster and Whitehall. Promotion of 

a Federal Europe« (siječanj 1995) str. 5, odlomak 19 

63 Ibid., str 8, odlomak 29 

64 Dr. Kitty Little, «Subversive Infiltrators into Westminster and Whitehall. Promotion of 

a Federal Europe« (siječanj 1995) str. 10, odlomak 34 

65 Treason At Maastricht, str. 54 


četrnaesto poglavlje 

psihološki fašizam 

„Sofisticirana primjena kontrole koristi se mogućnošću da 

se ljude drži potlačenima, a ipak zadovoljnima. Mnogo je 

bolje nagnati ih da misle kako je odlazak na vješala njihova 

vlastita ideja." 

Anon 

Tema koja je u osnovi svega što ste pročitali jest manipulacija ljudskog uma. Milijarde 

ljudi ne možete kontrolirati tenkovima na ulicama i vojnicima pred ulaznim 

vratima. To se može učiniti jedino politikom „podijeli pa vladaj" i programiranjem 

masovne svijesti (javnog mnijenja) na način da vjeruje kako je ono što vi želite učinili 

dobra ideja ili jedina opcija. 

Ovo je od ključne važnosti za razumijevanje načina na koji djeluje manipulacija, 

ali i za razmišljanje vodeno životnim iskustvom koje će znatno otežati da nas 

se zavede i obmane. Na primjer, recimo da želite uvesti kamere na ulice, naoružane 

policijske snage većih ovlasti i ograničavanje osobnih sloboda. Ne želite da 

se javnost protivi takvoj politici. Štoviše, želite da ona zapravo zatraži da se takva 

politika uvede. Što vam je potrebno da se to i dogodi Treba vam više upadljivih, 

nasilnih zločina koji stvaraju ogroman strah u zajednici. Postignite to i ljudi će vam 

kucati na vrata sa zahtjevima da se na njihove ulice stave kamere, a policiji da više 

oružja i ovlasti. Problem-reakcija-rješenje. A ima li boljeg načina da se izazove više 

kriminala od stvaranja društva bogatih i siromašnih koji ovise o socijalnoj skrbi, i 

da potom započnete s rušenjem socijalne države Ljudima se nametne izbor između 

života bez osnovnih stvari potrebnih za život i posezanja za tuđim novcem i 

imovinom. Kad učine ovo drugo, žrtve kriminala i mase ljudi koji vide izvještaje o 

kriminalu zahtijevaju „da se nešto učini". 

Da bi se potaknuo ovakakav psihološki državni udar koriste se svi aspekti društva. 

„Obrazovni" sustav ne obrazuje djecu i mladež, on je tu da ih indoktrinira. 

Isto je i s medijima i oglašavanjem. Od poreza oslobođene fondacije koordiniraju 

»obrazovnu" politiku Elite u školama i na sveučilištima u Sjedinjenim Američkim 

Državama, a u Ujedinjenom Kraljevstvu to djelomično radi tajna skupina poznata 

kao All Souls Group. Njezini se članovi sastaju triput godišnje u (kako se i pristoji) 

Rhodes Houseu na Sveučilištu Oxford. Takva je obrazovna politika osmišljena kako 

bi proizvodila klonove sustava i pobornike svjetske vlade, premda ogromna većina 

nastavnika i profesora to neće uvidjeti.

. / istina ce vas osioooam 

psinoiosKi 

rasizam 

U knjizi Pobuna robota izložio sam izvadak iz dokumenta koji je, vjerojatno slučajno, 

pronađen 1986. godine, a nosi naziv „Nečujno oružje za tihi rat". Jedna se druga verzija 

navodno nalazila u rukama Američke mornaričke tajne službe 1969. godine. U tom 

dokumentu izvrsno se objašnjava tehnika masovnog ispiranja mozga. Verzija koju sam 

pronašao na IBM-ovom fotokopirnom stroju kupljenom polovno na nekoj rasprodaji u 

Americi, opisuje politiku masovne kontrole uma. Ovaj podugački i opširan dokument 

potječe iz 1979. godine, ali prikazuje politiku koja se provodi još od 50-ih godina 20. stoljeća. 

U dokumentu se kaže sljedeće: „Tihi rat... je objavila međunarodna elita na sastanku 

održanom 1954." Bilderberška se skupina prvi puta sastala 1954. Vjerojatno su metode 

izložene u dokumentu pronašle nadahnuće u Tavistockovom institutu za ljudske odnose 

u Londonu te njegovim ograncima. Evo što u dokumentu, između ostalog, piše: 

„Iskustvo je pokazalo daje najjednostavnija metoda za korištenje nečujnog oružja 

i pridobivanja kontrole nad javnošću držati ih nediscipliniranima i bez znanja o 

osnovnim načelima sustava sjedne strane, a istovremeno ih zbunjivati, dezorganizirati 

i ometati stvarima bez prave vrijednosti s druge. 

To se postiže: 

1. Isključivanjem njihovog mozga; sabotiranjem njihovih mentalnih aktivnosti; lošim 

obrazovnim programom matematike, razrade sustava i ekonomije, kao i destimulacijom 

tehničke kreativnosti. 

2. Upošljavanjem njihovih emocija i poticanjem ugađanja vlastitim strastima te prepuštanja 

emocionalnim i fizičkim aktivnostima pomoću: 

a) neprestanih nasrtaja i napada na emocije (mentalnog i emocionalnog silovanja) 

kroz stalnu prisutnost seksa, nasilja i ratova u medijima, posebno na televiziji i u 

novinama. 

b) davanja svega što žele - i to u većoj mjeri nego što žele - „bezvrijedne hrane za 

misli"te istovremenog uskraćivanja onoga što im doista treba. 

c) ponovnog pisanja povijesti i prava te podvrgavanja javnosti nastranim kreacijama, 

čime si dajete mogućnost da odvraćate njihove misli od osobnih potreba 

prema fabriciranim vanjskim prioritetima. 

Na ovaj se način onemogućuje njihovo zanimanje za nečujno oružje kojim se od 

članova društva stvaraju 'automati', i otkriće istog. Opće pravilo glasi da se u zbrci 

skriva profit; stoje veća zbrka, i profit je veći. Najbolji je pristup stoga stvoriti probleme, 

a zatim ponuditi rješenja. 

Sažeto rečeno: 

U medijima: odvraćajte pozornost javnosti od pravih društvenih problema i zanosite 

ih stvarima bez ikakve stvarne važnosti. 

U školama: pobrinite se da mladi ne poznaju pravu matematiku, pravu ekonomiju, 

pravo pravo i pravu povijest. 

U svijetu zabave: zabavu za mase održavajte na stupnju nižem od zabave za djecu 

šestog razreda osnovne škole. 

U poslu: držite ljude zaposlenima, zaposlenima i još malo zaposlenima i ne dajte im 

vremena da razmišljaju; vratite ih natrag na farmu s ostalim životinjama." 

Nema to nikakve veze s današnjim svijetom, zar ne Predočeni su nam svi glavni 

aspekti državnog udara, a ovu strategiju na djelu gledamo svakodnevno. Kada neka 

vlada planira uvesti zakone protiv neke ciljne skupine kao dio svog plana da nametne 

konformizam i ukine slobode, proces omekšavanja javnog mnijenja protiv te ciljne 

skupine započinje mjesecima, a ponekad i godinama prije postojanja i najmanje 

naznake nove legislative. Javno mnijenje se nastoji okrenuti protiv ciljne skupine uz 

pomoć propagande i pomno isplaniranih i osmišljenih događaja. Kada se zakoni na 

kraju izlože javnosti, potencijalno suprotstavljanje već je: ili smanjeno u velikoj mjeri 

ih u potpunosti zatrto. Kao primjer uzmimo kazneni zakon koji je 1994. godine uvela 

britanska vlada. Bilo je to grozno djelo i strašan udar na temeljne slobode koje se, 

međutim, kroz Parlament provuklo uz podršku gotovo svih stranaka. Jedna od njenih 

mnogobrojnih meta bili su i tzv. ..travellers" („putnici") - skupine ljudi koji žive 

u najrazličitijim vrstama pokretnih domova seleći se kroz godinu s jednog mjesta na 

drugo. Mediji su ih prozvali „Nevv Age" putnicima. Oni nisu savršeni - a tko jest 

- ali puno toga nam govori način na koji ih se tretiralo. U razdoblju od godine do 

godine i pol prije najave uvođenja novog kaznenog zakona, jedva ste mogli otvoriti 

novine ili pogledati televiziju a da ne naletite na priču koja bi sugerirala da su ovi 

putnici „problem" koji zahtijeva „rješenje". Policija je zaustavljala i šikanirala njihove 

konvoje na putu od jednog mjesta do drugog: lokalne vlasti su im odbijale dati dopuštenje 

da prijeđu njihove granice; s gomilanjem njihove srdžbe i frustracije izbijali su 

i sukobi s policijom. Sve se pratilo i prikazivalo na glavnim televizijskim pregledima 

vijesti. Agenti provokatori povezani s britanskom tajnom službom ondje su „zakuhavali" 

stvari uz prisutnost kamera, što je jedan od načina djelovanja takvih agencija 

diljem svijeta. 

Jednom kad se negativni događaji i negativna propaganda usmjere na javno mnijenje, 

na scenu stupaju organizacije za ispitivanje javnog mnijenja sa svojim upitnicima. 

Ljudi koji postavljaju pitanja na ulici ne znaju u što su uključeni. Oni samo 

postavljaju pitanja za koja su plaćeni da ih postavljaju. Međutim, kod istraživanja 

javnog mnijenja, ono se ne kani ocjenjivati s ciljem da se ljudima dade ono što žele. 

Njihova je svrha da to mišljenje usmjeravaju, često pritom koristeći zamršena trik 

pitanja kako bi se došlo do željenog odgovora. Recite ljudima da 80% stanovništva 

vjeruje u nešto, i oni s ovčjim - beee beee - načinom razmišljanja brzo će se prikloniti 

i početi u to vjerovati. Osamdeset posto ljudi ne može biti u krivu, zar ne O, može, 

može - ako su se olako odrekli svog uma. Druga uloga ispitivanja javnog mnijenja je 

provjeriti funkcionira li propaganda protiv dotične ciljne skupine. Kad ankete pokažu 

da dovoljna većina ljudi sada misli da je ciljna skupina problem i da se u vezi s tim 

problemom „nešto mora poduzeti", legislativa (rješenje) se vadi na stol i stavlja pred 

parlament. Ovaj pristup ima još jednu prednost, a ta je da se potencijalna politička 

391


psihološki 

tdšizam 

oporba, ono malo što je ima, plaši izbornih posljedica suprotstave li se zakonima 

usmjerenim na „rješavanje" pojedinog „problema" za koji sada javnost programirano 

vjeruje da se u vezi s njim „nešto mora poduzeti". Na taj način vrlo sporne zakonske 

odredbe poput prijedloga Zakona o kaznenoj odgovornosti (koji lišava ljude temeljnih 

sloboda) prolaze kroz parlament i stupaju na snagu kimanjem većinskih glava. 

Kada je ovaj prijedlog zakona postajao zakonom, iznenada su sve priče o tome kako 

„putnici" predstavljaju problem iščezle te se, kada je ova knjiga pisana, više nisu spominjale. 

Ponovno će se pojaviti kada se protiv „putnika" budu planirali još stroži 

zakoni. Do tada će se javno mnijenje oblikovati tako da prihvati zakone protiv drugih 

ciljnih skupina na Hlitinoj listi za odstrel, a javnost će i dalje reagirati poput robota, 

upravo na željeni način. Osim ako odlučimo preuzeti kontrolu nad vlastitim umom. 

Organizacije poput Tavistockovog instituta za ljudske odnose (i njihove bratske 

organizacije u Sjedinjenim Američkim Državama, poput Istraživačkog instituta Stanford 

i korporacije Rand) istražuju kako će ljudi reagirati, pojedinačno ili kolektivno, 

na događaje, promjene i „trendovske" riječi. Prema istraživanju kojeg sam pročitao 1 , 

upravo je Tavistock osmislio politiku „budućih šokova" kao sredstvo kojim se kolektivni 

ljudski um bombardira tolikom količinom promjena, događaja i kontradiktornih 

informacija da se preopterećuje, isključuje i postaje servilan. To se u današnje 

vrijeme zbiva diljem svijeta, a najočiglednije u SAD-u i Japanu, gdje se stanovništvu 

servira događaj za događajem kako bi ga se ispunilo strahom i nesigurnošću. Cilj je 

destabilizacija japanskog društva i slom njegovog otpora korjenitim promjenama. 

Ove i druge organizacije nameću mnoge od takozvanih „spontanih" trendova za 

kojima se povode mladi, a potom ih se uzdiže do besvijesti reklamiranjem i kontroliranim 

medijima. Ljudi govore o „zadnjim hirovima mode", a vrlo ih se malo zapita 

gdje su započeli i tko iza njih stoji. Čujemo o „modi koja hara Amerikom", i to je 

sve. Razdoblje „Flower Powera" tijekom 1960-ih režirala je ista sila koja manipulira 

umom. CIA i Britanska obavještajna služba eksperimentirale su s djelovanjem droge 

LSD u 50-im godinama 20. stoljeća, prije negoli je puštena na tržište. Ona je uništila 

svaku mogućnost za bilo kakvu konkretniju pozitivnu promjenu u tom razdoblju. 

Godine 1953. CIA je upravljala cjelokupnom nabavom LSD-a od švicarskog proizvođača 

Sandoza (čiji je vlasnik bio S. G. Warburg iz Londona). Kasnije su to isto učinili 

s Eli Lilly kad su započeli proizvoditi LSD u Sjedinjenim Američkim Državama. Ljudi 

su bili toliko omamljeni i obmanuti da su mislili da je LSD „oružje slobode". Neki još 

uvijek tako misle, no nisam baš siguran da su tako mislile CIA i Britanska obavještajna 

služba. 

Tehnika odvraćanja pažnje 

Sve o čemu ovdje govorim može se svrstati u metodu „odvraćanja pažnje". To je jedno 

od najučinkovitijih oružja manipulacije uma koje se koristi protiv ljudske psihe. 

Pojavljuje se u mnogo oblika. Ako vas se drži u zatočeništvu, jedan od načina da se 

iz njega istrgnete i pobjegnete jest da započnete s odvraćanjem pažnje. To može biti 

prepirka ili svađa među ostalim zatočenicima. Kad metež započne, svačija se pažnja, 

uključujući i stražare, usredotočuje na incident. Time dobivate priliku da se neprimjetno 

iskradete. Drugi očiti oblik odvraćanja pažnje je tehnika koju koriste toreadori 

kad usmjeravaju pozornost bika na svoj crveni plašt te na taj način uspijevaju 

izbjeći vlastite ozljede. 

U svijetu propagande i manipuliranja umom javnosti, ovome smo neprestano izloženi. 

Optužbe protiv istraživača Novog Svjetskog Poretka za antisemitizam klasičan 

je primjer odvraćanja pažnje. Pozornost se svraća na glasnika i njegov navodni rasizam 

te se na taj način odvraća pozornost od onoga što on ili ona govore o svom 

istraživanju. Imamo strategiju infiltriranja „umjerenih" krila političkih stranki dok 

istovremeno skrovito slijedimo ekstremni plan igre. Ovo je odvraćanje pažnje kojim 

se sprečava prepoznavanje ekstremista, dok oni sami svoju legitimnu oporbu optužuju 

za ekstremizam. S vremena na vrijeme čujemo za neka „otkrića" o obavještajnim 

službama, ali u koliko se slučajeva radi o stvarnim otkrićima, a u koliko je takvih 

slučajeva riječ samo o sustavnom plasiranju informacija kako bi se ljude odvratilo od 

onoga što se doista zbiva Primjer: recimo da objavite knjigu čiji je autor „špijun" koji 

određene ljude razotkriva kao strane agente. Razglasite je na sva zvona u medijima 

nad kojima držite kontrolu, a vladu navedete da joj se silovito suprotstavi, čime joj 

(knjizi) povećavate vjerodostojnost. Ljude zatim uvjerite da su imena koje otkriva 

„zviždač" točna, čime stvarno upletene osobe oslobađate svake sumnje. Kada želite 

uvesti sporne zakone ili kada je vlada prisiljena otkriti neke neugodne informacije o 

sebi, tada se po pravilima odvraćanja pažnje to treba učiniti na dan kada znate da će 

osvanuti neka druga velika priča. Na taj se način ono što govorite manje ističe i daje 

mu se manje prostora zbog masovnog medijskog praćenja te druge priče. 

Na dan kad je britanski ministar vanjskih poslova Michael Howard najavio uvođenje 

osobnih iskaznica, lojalističke paravojne skupine u Sjevernoj Irskoj najavile su 

prekid vatre u skladu s onime koji je dogovorila republikanska IRA. Time su se uvelike 

smanjili medijska popraćenost i reakcija u medijima na Howardove iskaznice. Ne 

vjerujem da je to bila samo slučajnost, posebno kada znamo da su paravojne skupine 

i britanska vlada u redovitom kontaktu putem tajne društvene mreže i drugih kanala, 

neovisno o onome što iznose javno. Štoviše, tajna komunikacija između IRA-e i njenih 

„neprijatelja" britanske vlade i javno je otkrivena. 

Pokušaji da se dva Libijca okrive za postavljanje bombe na letu 103 kompanije 

Pan Am kada je ubijeno 270 ljudi kod Lockerbieja u Škotskoj u prosincu 1988., još je 

jedan primjer odvraćanja pažnje. Nijedan dokaz ne upućuje na Libiju. Ona je samo 

prikladno žrtveno janje koje je poslužilo za odvraćanje pozornosti s onog što se doista 

dogodilo kako bi se potkopao Gaddafijev režim. Dokazi prikupljeni nezavisnim 

studijama i iz dokumentaraca jasno upućuju na druge bliskoistočne veze, CIA-u i 

druge obavještajne službe. Prema riječima tamošnjeg stanovništva i novinara, mjesto 

nesreće kod Lockerbieja vrvjelo je američkim agentima. Policijski kirurg David 

Fieldhouse kaže da je izdao potvrde o smrti nakon što je pregledao 59 tijela, ali je 

392 

393


psihološki 

tasizam 

kasnije otkrio da su policijski dosjei sadržavali podatke o samo njih 58. 2 

Čini se da 

nitko ne zna što se dogodilo s tijelom nestalim s popisa. Možda je to naprosto bilo tijelo 

koje bi rasvijetlilo događaj i počinitelja I, ako vlasti nisu znale što će se dogoditi, 

zašto su VIP osobe upozorene da ne idu tim zrakoplovom nakon što su im mjesta u 

njemu bila vec rezervirana Medu njima je bio i Pik Botha, južnoafrički ministar, i 

drugi u njegovoj pratnji, uključujući i šefa BOSS-a, južnoafričke obavještajne službe, 

koji ima bliske veze s CIA-om i Mossadom. Nedugo prije polaska, oni su otkazali 

svoje rezervacije za Let 103 nakon što im je iz obavještajnih izvora stiglo upozorenje. 3 

Pik Bothaje britanskom biznismenu Tinyju Rowlandsu rekao da se radilo o izvorima 

čije se upozorenje naprosto „nije moglo zanemariti".' 1 

Libiju godinama koriste za odvraćanje pažnje. Pukovnika Gadaffija se prikazivalo 

kao čudovište nad čudovištima sve dok takvu titulu nije postalo korisnije predati 

starom prijatelju Georgea Busha, Saddamu Husseinu. Dio svega toga bilo je i bombardiranje 

Tripolija 1986. iz američkih zrakoplova koji su poletjeli iz britanskih baza. 

Amerikanci su (uz britansku potporu) ubili na desetke libijskih civila, uključujući 

djecu, u znak odmazde za „libijski terorizam" u jednoj zapadnoberlinskoj diskoteci 

za koji također, kao što su kasnije zaključili njemački istražitelji, nije bilo dokaza. 

Nemam nikakvih pouzdanih saznanja o Gaddafiju, ali sam čuo da ga Sjedinjene 

Američke Države mrze. Postoji i mišljenje da je ta „mržnja" samo maska za CIA-inu 

terorističku obuku u Libiji, kojom su, kako se navodi, svoje vještine izbrusile i IRA, 

Crvene brigade i druge terorističke skupine. Teško je reći, ali ovdje govorim samo o 

čudnim poveznicama koje okružuju ono što se dogodilo kod Lockerbieja. Čovjek 

koji je napisao izvještaj za Ronalda Reagana u kojem se predlaže kampanja za slom 

Gaddafijevog režima lažima i dezinformacijama bio je (po svom vlastitom priznanju) 

CIA-in operativac Vincent Cannistraro. Na kampanji je radio tri godine s Oliverom 

Northom, što je kasnije dovelo do bombardiranja Tripolija. Tko je bio čovjek imenovan 

da predvodi CIA-inu „istragu" o slučaju Lockerbie na temelju koje je zaključeno 

da su krivci dvojica Libijaca Ma, nije moguće Naravno da je: Vincent Cannistraro. 

Dio CIA-ine kampanje protiv Libije uključivao je CIA-ino ubojstvo britanske policajke 

Yvonne Fletcher na londonskom Trgu St. James 17. travnja 1984. Za ovo su 

ubojstvo okrivljeni djelatnici libijskog veleposlanstva. Neki istražitelji smatraju da je 

policajku ubio CIA-in snajperist iz zgrade na Trgu St. James br. 8, nedaleko zgrade 

veleposlanstva. U tu se zgradu pred samo nekoliko mjeseci uselila kompanija koja je, 

kao što se zna, bila povezana s CIA-om. 

Usprkos tim podacima i činjenici da nema dokaza koji bi upućivali na umiješanost 

Libije u slučaj Lockerbie, toj zemlji Ujedinjeni narodi (Svjetska Elita) i dalje nameću 

sankcije! A britanski je premijer odbio dopustiti da se suđenje dvojici Libijaca održi 

u nekoj neutralnoj zemlji. Ili je, dalde, britanska vlada u svojim najvišim instancama 

neviđeno glupa, ili pak zna više o slučaju Lockerbie nego što su spremni otkriti ljudima 

koji su ih izabrali. Sjedinjene Države i Elita stalno upotrebljavaju taktiku „stvorimo 

čudovište" kako bi odvratili pozornost od činjenice da postavljaju daleko ekstre- 

mnije režime po cijelome svijetu, i potežu njihove konce. O čudovištima i terorizmu 

nije bilo govora 1988. godine kad je američki bojni brod USS Vincennes „slučajno" 

ispalio projektil i oborio iranski putnički zrakoplov s 290 putnika. 5 

Vincennes se nalazio 

u Perzijskom zaljevu kao podrška Saddamu Husseinu, tadašnjem američkom 

prijatelju i savezniku u iračkom ratu s Iranom. Zapovjednik tog bojnog broda „najstrože 

je kažnjen" - George Bush ga je odlikovao za „iznimne zasluge i istaknuta djela 

za vrijeme službe" te za „mirno i profesionalno ozračje" tijekom svog zapovjedništva 

u razdoblju kada je zrakoplov uništen. 6 

Strategija postupnih koraka u ostvarivanju ciljeva još je jedan primjer odvraćanja 

pažnje. Elita zna cilj koji želi postići i korake koji su joj potrebni da izmanipulira javno 

mnijenje u svrhu njegova ostvarenja. Žele li, međutim, uvjeriti ljude da prihvate 

te korake, svaki se od njih mora predstaviti odvojeno. Ako ih javnost vidi kao karike 

u lancu koji vodi prema globalnoj centraliziranoj tiraniji, tada je igra sasvim očito 

završena. Želite li imati ljudska bića označena bar kodom i povezana sa središnjim računalom, 

prvo ih morate navesti da prihvate kreditne i osobne iskaznice. Možete postupiti 

i suptilnije pa prvo najaviti da osobne iskaznice neće biti obvezne, kao što je to 

na konferenciji Konzervativne stranke 1994. učinio Michael Howard. Zdvojni povici 

iz onog dijela publike koji želi da budu obvezne učinit će vas, kada se sve zbroji, poprilično 

umjerenima. Osim toga, početno protivljenje skupina za zaštitu građanskih 

sloboda neumitno će slabiti jer vlada će govoriti: „Ali one nisu obvezne; ljudima je 

dano na izbor." Naravno, plan je učiniti ih obveznima i potom prijeći na označavanje 

bar kodom, ali pristup odvraćanja pažnje utemeljen na postupnim koracima zahtijeva 

da se to učini u više etapa kako ljudi ne bi uvidjeli o čemu je riječ. Ova se taktika 

upotrebljava na svim razinama društva. Kada biste poželjeli graditi na nekom komadu 

izolirane, netaknute zemlje, pa kada biste najavili planove za izgradnju stambenog 

naselja ili industrijskog kompleksa, time biste izazvali snažno protivljenje. Umjesto 

toga, prvi korak je predložiti cestu koja bi ljudima omogućila bolji „pristup" tom području. 

Kada se to postigne, počne nicati nekoliko zgrada, a zatim sve više i više sve 

dok postupno, u etapama, ne izgradite sve što ste cijelo vrijeme i namjeravali. To je 

jedan od razloga zašto su informacije u ovoj i sličnim knjigama toliko važne. Jednom 

kad znate krajnje ciljeve, koraci koji vode prema njima postanu lako uočljivi. 

„Slobodni" tisak 

Nikakav oblik ovakve manipulacije ne bi bio ostvariv bez medija. I opet, samo nekolicina 

ljudi iz medija zna da igraju ključnu ulogu u programiranju ljudskih umova 

tako da slijede put koji vodi globalnoj tiraniji. Ogromna većina novinara nema pojma 

kako ih se i za što koristi. No, ovdje bih rekao još nešto. Na temelju mnogih godina 

iskustva u medijima i, u skorije vrijeme, s druge strane mikrofona i notesa, vjerujem 

da su dva zanimanja u kojima općenito ima najmanje znanja i životne mudrosti - novinarstvo 

i politika. Kao što sam naveo i ranije, oni su dva aspekta iste opsjene. Političari 

se ponašaju kao da vladaju svijetom, a mediji izvještavaju o događajima kao da 

394 

395


psmoiosKi 

Tdsizam 

su političari globalni donositelji odluka. Na taj način, stvarni nadziratelji mogu ostati 

u sjeni, neidentificirani i izvan svih izvještaja. Postoje i iznimke pa možete sresti i vrlo 

pametnog novinara čiji pogled seže i iza fasade. Takvi znaju da su zarobljeni unutar 

medijskih struktura koje im značajno ograničavaju ono što mogu reći i učiniti. Oni 

međutim, koriste svaku priliku da prenesu što je moguće više informacija. Upoznao 

sam nekoliko takvih ljudi i s njima je užitak razgovarati. Kada bi to, barem, vrijedilo i 

za ostale. Većina novinara u lokalnim i regionalnim novinama i radio postajama su ili 

oportunisti programirani za hod uz bok establišmentu bez propitkivanja (koji misle 

da ih radni staž u njihovoj profesiji čini životno mudrima), ili pak mladež tek izašla iz 

sveučilišnih klupa koja nema iskustva o svijetu i manipulaciji koja se u njemu odvija. 

Naravno da časnih iznimaka ima, ali ovdje govorim općenito. Ne želim ovime nekoga 

ili nešto osuđivati, ali budući da ovakav mentalni sklop stoji između zbivanja u svijetu 

i načina na koji se informacije o njima prenose javnosti, važno je znati o filtraciji koja 

se događa i o prirodi tih filtera. 

Sjećam se kako sam jedne večeri u južnoj Engleskoj govorio o temama koje izlažem 

u ovoj knjizi. U publici je bila jedna osoba nad čijom glavom kao da je stalno 

visio upitnik. Ispostavilo se daje to lokalna novinarka. Zagolicao me je njen izvještaj 

naslovljen „Ickeova stara teorija o Novom Svjetskom Poretku". „Stara teorija" Znači 

li to da su njene novine o svjetskoj zavjeri pisale i ranije Ispostavilo se da nisu. Naslov 

se odnosio na tvrdnju izvjestiteljice da ono što sam te noći rekao o prirodi Novog 

Svjetskog Poretka nije novo jer je godinama prije toga George Bush upotrijebio te iste 

riječi. Da je to izolirani primjer razmišljanja iz kojeg nam dolaze naše vijesti, to i ne bi 

bio neki problem. Međutim, on to nije. Mogao bih napisati čitavu knjigu o iskustvima 

koja sam imao s ljudima koji smjelo tvrde da su novinari, a koji su postavljali pitanja 

i pisali članke pored kojih se dvogodišnja djeca čine neizmjerno zrelima. 

Na nacionalnoj i međunarodnoj razini, broj novinara koji svjesno manipuliraju 

ljudskim umom daleko je veći od njihovog broja u lokalnim i regionalnim medijima, 

ali on je još uvijek srazmjerno malen. Ostali se jednostavno priklanjaju tradicionalnim 

strukturama i pristupima te dopuštaju da budu manipulirani, da bi naposljetku 

i sami izmanipulirali svoju publiku. Godinama sam radio u informativnoj redakciji 

za domaće vijesti BBC-ja i svi su mi novinari izgledali poprilično iskreni. Većina njih 

bijahu vrlo dragi ljudi koji su voljeli svoju djecu i koji ne bi željeli da im djeca budu 

izložena centraliziranoj svjetskoj diktaturi. Međutim, svakoga dana oni plasiraju priče 

koje milijune njihovih gledatelja informiraju na način na koji to želi čuti i vidjeti 

Elita. 

Da izmanipulirate ljude ne trebaju vam ljudi koji će stalno juriti naokolo poput 

onih zabavljača s desetak tanjura koje vrte na štapu. Kad ste jednom stvorili željenu 

strukturu, svatko tko dolazi u tu organizaciju, na primjer novinsku ili televizijsku redakciju, 

mora se prikloniti i prilagoditi onome stoje već tamo. Ako svoje predstavnike 

uspijete ugurati na položaje s kojih oni imenuju druge na različite funkcije unutar 

organizacije, tim bolje, jer prostor tada možete popuniti klonovima svojih stavova i 

mišljenja. Također, novinari su tu da izvještavaju o događajima. Ako možete izrežirati 

značajne događaje, novinari će o njima izvijestiti. Da bi to bilo učinjeno, pod kontrolom 

ne morate imati svakog novinara; o događaju će se ionako pojaviti izvještaj. 

U većini slučajeva popratne informacije i dodatna objašnjenja tog događaja doći će 

iz službenih izvora. Ako ste u prilici, pogledajte današnji pregled vijesti na TV-u i 

uočit ćete odakle riječi koje izgovara izvjestitelj u ogromnoj većini slučajeva dolaze: 

iz službenih izvora. To znači da se o vašem izrežiranom događaju, bilo da je riječ o 

„terorističkoj bombi" ili „ekonomskom problemu", čak i bez manipulacije ijednog 

novinara, izvještava te ga se objašnjava - na način na koji to vi želite. 

Izvještavanje o stravičnom bombaškom napadu u Oklahoma Cityju u travnju 

1995. godine bio je još jedan primjer marionetskog novinarstva. Kakva god službena 

priopćenja bila, mediji su ih smjesta objavili i prihvaćali kao gotove činjenice 

bez ikakvog propitkivanja. U to sam vrijeme slušao BBC-jev Radio Five i ondje su 

predstavili jednu damu iz neke američke organizacije za koju nikada nisam čuo. Nije 

bilo niti jednog pitanja o tome čime se bavi njena organizacija, tko je financira ili tko 

i što iza nje stoji. Novinar koji je vodio intervju samo je postavio pitanja i dopustio 

joj da bez ikakvih osporavanja i suprotstavljanja izloži svoje „stručno" mišljenje o 

ljudima za koje je ona vjerovala da su počinitelji napada. U BBC-jevoj emisiji 1995. 

godine John Humphreys, takozvani voditelj vijesti „teške kategorije" poput papige je 

ponavljao stav vlade o slučaju Oklahoma, proglasivši McVeigha i građansku vojsku 

„unutarnjim neprijateljima" prije negoli se suđenje uopće održalo. I takvi se nazivaju 

„novinarima". Da čovjek ne povjeruje. 

Kada budete pratili vijesti, pogedajte koliko je svaka od njih pojedinačno kratka. 

Obično ima tek dovoljno vremena, čak i kod najvažnijih vijesti, da se kaže što se dogodilo 

i koje je (službeno) objašnjenje događaja. Kada sam izrazio sumnju da je osoba 

na televizijskim vijestima 1991. pravi Saddam Hussein, smijali su mi se milijuni ljudi. 

Na ekranu je bio čovjek za kojeg je izvjestitelj ili voditelj tvrdio da je Saddam. Rečeno 

nam je s kim se toga dana susreo i kako je preplivao rijeku kako bi svom narodu pokazao 

da je živ i zdrav nakon Zaljevskog rata. Sada znamo od prebjega iz Iraka da to 

nije bio pravi Saddam nego njegov dvojnik. Medije se vara iz dana u dan, a onda oni 

varaju svoju publiku. Pitajte 99% novinara o Bilderberškoj skupini, Vijeću za vanjske 

poslove, Trilateralnoj komisiji te Eliti općenito i samo će vas zbunjeno pogledati. Za 

njih nisu ni čuli, a kamoli da znaju koja im je uloga. 

Međutim, ima nekih novinara na strateškim položajima koji znaju i podupiru ono 

čime se te organizacije bave. Mediji su tako moćno sredstvo za državni udar da bi, u 

slučaju da ikad padnu u ruke Eliti, njihov potencijal bio bezgraničan. Međutim, ne 

moramo se brinuti jer, kao što nam se toliko često govori, imamo neovisne medije. 

Hmmm. Neovisne od koga i čega U izdanju za kolovoz i rujan 1993. nizozemskog 

časopisa Exposure objavljeni su detalji o nadzornim odborima triju američkih televizijskih 

mreža: NBC-ja, CBS-a i ABC-ja. Ove mreže su navodno „konkurentske" i 

upravo je ta „konkurencija" dio „neovisnosti" koja nam omogućuje da imamo nepri- 

396 

397


psihološki 

tasizam 

strane vijesti. Tako je barem u teoriji. Istraživanje u Exposureu proističe iz saznanja 

američkog istražitelja Novog Svjetskog Poretka Eustacea Mullinsa. Iz onoga što sam 

pročitao rekao bih da Eustace i ja u većini stvari imamo vrlo malo dodirnih točaka, no 

ili su ljudi čija imena navodi kontrolirali mreže u vrijeme objavljivanja članka ili pak 

nisu. Dokazive činjenice su ove: NBC je u vlasništvu RCA - medijskog konglomerata 

koji se često pojavljuje u profesionalnim profilima velikog broja ljudi spomenutih u 

ovoj knjizi. Medu direktorima NBC-ja koji se spominju u Mullinsovom članku su i: 

John Brademas (CER, TC, Bil.), direktor Rockefellerove zaklade; Peter G. Peterson 

(iz Vijeća za vanjske poslove - CFR), bivši šef Kuhn, Loeb and Co. (Rothschild) i 

bivši tajnik za trgovinu; Robert Cizik, predsjednik RCA i First City Bancorp, za koju 

u kongresnom iskazu stoji daje Rothschildova banka; Thomas O. Paine, predsjednik 

Northrup Co. (velikog dobavljača oružja za Ministarstvo obrane) i direktor Instituta 

za strateške studije u Londonu (pod kontrolom Elite); Donald Smiley, direktor dviju 

Morganovih kompanija, Metropolitan Lifea i US Steela; Thornton Bradshaw, predsjednik 

RCA, direktor Zaklade braće Rockefeller, Atlantic Richfield Oila i Aspenskog 

instituta za humanističke studije (ovim dvama zadnjima upravlja „borac za zaštitu 

okoliša" i elitni bilderbergovac Robert O. Anderson). Rockefeller, Rothschild i Morgan 

očito imaju značajan utjecaj na odbor NBC-ja. 

U upravnom odboru druge američke TV mreže, ABC-ja, bili su: Ray Adam, direktor 

J. P. Morgana, Metropolitan Lifea (Morgan) i Morgan Guaranty Trusta; Frank 

Cary, predsjedavajući IBM-a i direktor J. P. Morgana i Morgan Guaranty Trusta; Donald 

C. Cook (CFR, Bil.), generalni partner bankarske kuće Lazard Freres; John T. 

Connor (CFR) iz odvjetničkog ureda Kuhn, Loeb (Rothschild), te iz tvrtke Gravath, 

Swaine and Moore, bivši pomoćnik tajnika Mornarice, američki ministar trgovine, 

direktor banke Chase Manhattan (Rockefeller/Rothschild), General Motorsa i predsjedavajući 

banke J. Henry Schroder i Schroders Inc. iz Londona (vidi financiranje 

Hitlera); Thomas M. Macioce, direktor Manufacturers Hanover Trusta (Rothschild); 

George Jenkins, predsjednik Metropolitan Lifea (Morgan) i Citibanka (koji ima mnogobrojne 

veze s Rothschildom); Martin J. Schwab, direktor Manufacturers Hanovera 

(Rothschild); Alan Greenspan (CFR, TC, Bil.), predsjedavajući u Federal Reserve, 

direktor J. P. Morgana, Morgan Guaranty Trusta, Hoover Institutiona, časopisa Time i 

General Foodsa; Ulric Haynes mladi, direktor Fordove fondacije i banke Marine Midland 

(u vlasništvu Hong Kong i Shanghai Bank). Ponovno vidimo istu Rockefeller- 

Rothschild-Morgan postavu u odboru mreže ABC koja je, kažu, neovisna od NBC-ja. 

Kompaniju ABC preuzela je Cities Communications, čiji je najistaloiutiji direktor 

Robert Roosa (CFR, Bil.), stariji partner banke Brown Brothers Harriman, koja ima 

bliske veze s Bank of England. Smatra se da su Roosa i David Rockefeller zaslužni za 

odabir Paula Volckera na mjesto predsjednika Odbora Federalnih rezervi. 

Tako dolazimo do CBS-a - treće „neovisne" mreže. Njenu je financijsku ekspanziju 

dugo vremena nadzirala banka Brown Brothers Harriman i njen stariji partner 

Prescott Bush, koji je bio i direktor CBS-a. Finacijsko poslovanje CBS obavlja pre- 

ko Morganove jamstvene zaklade (Morgan Guaranty Trust), a među istražiteljima 

Novog Svjetskog Poretka kolaju priče o povezanosti CBS-a s CIA-om i Britanskom 

obavještajnom službom. Kompaniju CBS neki nazivaju ..Conspiracy Brainwshing System" 

diti „Zavjereničkim sustavom za ispiranje mozga". U odboru CBS-a bili su i: 

William S. Paley (Komitet 300), predsjedavajući, za kojeg je Prescott Bush osobno 

sredio novac za kupnju kompanije; Harold Brown (CFR), izvršni direktor Trilateralne 

komisije i bivši ministar zračnih snaga i obrane; Roswell Gilpatric (CFR, Bil.) iz 

pravne tvrtke Kuhn, Loeb (Rothschild), Cravath, Swaine, and Moore i bivši direktor 

banke Federalnih rezervi u New Yorku; Henry B. Schnacht, direktor banke Chase 

Manhattan (Rockefeller/Rothschild), Vijeća za vanjske poslove, Brookings Institutiona 

i Odbora za ekonomski razvoj; Michel C. Bergerac, predsjedavajući tvrtke Revlon 

i direktor Manufacturers Hanover Bank (Rothschild); James D. Wolfensohn (CFR, 

TC, Bil.), bivši šef banke J. Henry Schroder, koji ima uske veze s Rothschildovima i 

Rockefellerovima (Bill Clinton gaje 1995. uspješno nominirao za direktora Svjetske 

banke); Franklin A. Thomas (CFR), šef Fordove fondacije; Newton D. Minow (CFR), 

direktor korporacije Rand i, između mnogih drugih, Zaklade Ditchley, koja je usko 

povezana s Institutom Tavistock iz Londona i Bilderberškom skupinom. Ljudi povezani 

s istraživanjem o tome kako javnost reagira na događaje i informacije sjede u 

odboru jedne od televizijskih mreža Sjedinjenih Država Ma nemojte reći 

I u CBS-u za kormilom vidimo ista imena, a sve tri mreže usko su povezane s Vijećem 

za vanjske poslove i Trilateralnom komisijom. Kako se uopće može tvrditi da su 

te tri televizijske mreže u Americi, putem kojih ogromna većina Amerikanaca dobiva 

svoje svijesti, neovisne Njih nadziru i na njih snažan utjecaj vrše isti ljudi! Pogledajte 

samo te mogućnosti za zapošljavanje svih onih producenata, novinara i urednika koji 

podržavaju vaše stavove i ciljeve te za uručivanje otkaza onima koji se suprotstave 

vašem miješanju u ono što će se prikazati, a što ne. Pogledajte te mogućnosti serviranja 

jedne vizure događaja i informacija kako svi Amerikanci ne bi imali drugih 

objašnjenja od onih u koje želite da vjeruju. U srpnju 1995. godine ABC se spojio s 

carstvom Walt Disney, a gigant Westinghouse Electric krenuo je u kupovinu CBS-a. 

Dva mjeseca poslije je Turner Broadcasting, kompanija koja stoji iza Televizije CNN, 

najavila svoje planove da se spoji s Time Warnerom. Dogovor su sklopili predsjednik 

Time Warnera Gerald M. Levin (TC) i Ted Turner (Kom. 300), vodeći zagovornik 

novog globalnog poretka. Povijest Time Warnera vidjeli smo u 12. poglavlju. Koncentracija 

moći uzima maha. 

Ista ta Elita drži kontrolu nad trima televizijskim mrežama i vodećim američkim 

novinama, kao što su New York Times, Washington Post i Los Angeles Times. Da i ne 

spominjemo druge medijske izvore i međunarodne novinske agencije (poput Reutersa) 

koje nadzire Elita, pa agencije u vlasništvu vodećih novina koje serviraju jednoobrazne 

informacije manjim listovima telegrafski i putem istaknutih suradnika više 

novina. Mogućnosti za manipulaciju uma koje sve ovo pruža su neizmjerne. Mnogobrojni 

vodeći američki novinari i urednici su članovi Vijeća za vanjske poslove i Trila- 

398


psinoiosKi 

rasizam 

teralne komisije te rade tajno, u interesu svoje stranke - u odabiru, analizi i prezentaciji 

vijesti i informacija. Tipičan je bio „izvještaj" slavnog CBS-ovog voditelja Waltera 

Cronkitea o bogatstvu i moći Rockefellerovih. Završio je riječima da kad već neka 

obitelj ima toliko moći i novca kao Rockefellerovi, dobro je da su to baš oni. 7 Čujem 

li to violinu u pozadini Zahvalan sam na istraživanju o vlasništvu britanskih medija 

iz ranih 1990-ih koje je napravio pukovnik Barry Turner i objavio ga 1992. kao rad 

pod nazivom „Kontrola komunikacijskih medija i uvjetovanje uma javnosti". Mnogo 

daljnjih podataka o imenima i novinama mogu zahvaliti njegovom neumornom i 

pomnom radu. Vodeći „kvalitetni" list u Ujedinjenom Kraljevstvu je Daily Telegraph. 

U vlasništvu je Kanađanina Conrada Blacka preko Hollinger Grupe. Grupa posjeduje 

više od 200 novina i časopisa u Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Američkim 

Državama, Kanadi i Izraelu. Započela je kao paravanska tvrtka koju je osnovala britanska 

obavještajna služba, kao što sam već prethodno objasnio. Conrad Black je član 

elitnog Upravnog odbora Bilderberške skupine, trilateralac i član Instituta za strateške 

studije. Viši međunarodni savjetnici Hollinger Grupe su Henry Kissinger (CFR, 

TC, Bil., RIIA, Kom. 300) i lord Carrington (TC, RILA, Bil, Kom. 300). Neki članovi 

Međunarodnog nadzornog odbora Hollinger Grupe su Zbigniew Brzezinski (CFR, 

TC, Bil.); Giovanni Agnelli (Bil., Crno plemstvo, Kom. 300); David Brinkley (CFR), 

komentator u ABC News; Paul Volker (CFR, TC, Bil.), predsjednik Odbora Federalnih 

rezervi zadužen za reganomiku i tačerizam; lord Rothschild, predsjednik Rothschild 

Holdings; te lord Hanson, predsjednik Hanson pie. U odboru Daily Telegrapha 

je Evelyn de Rothschild, predsjednica trgovačke banke N. M. Rothschild. Prikladno 

za upotpunjavanje ove lijepo povezane grupice, tu je i podatak da kompaniju N. M. 

Rothschild čine trgovački bankari Hollinger Grupe. 

Bivši glavni urednik i član odbora Daily Telegrapha je Andrew Knight, još jedan 

član Upravnog odbora Bilderberške skupine i Zaklade Ditchley, a prije toga i časopisa 

The Economist (direktorica Evelyn de Rothschild), publikacije uvedene kako bi 

promicala načelo „slobodne trgovine". Knight je postao izvršni predsjednik News Internationale 

Ruperta Murdocha koji u svom vlasništvu ima Trie Sun, News Of The 

World te Times i Sunday Times. Murdoch posjeduje novine, časopise i televizijske 

mreže za koje se procjenjuje da imaju publiku od tri milijarde ljudi, ne računajući pritom 

njegove udjele u filmskoj industriji. Sada se povezuje s globalnom telefonskom 

i komunikacijskom mrežom MCI, a dao je i ponudu za neke dijelove golemog Berlusconijevog 

medijskog carstva u Italiji. Prema listu The European, planira također 

značajno povećati svoje udjele u medijima diljem Europe. 8 

U prilogu pod naslovom 

„Što smjera Murdoch i tko ga podržava" u listu Trie Spotlight, autor Dan McMahan 

povezuje uspon ovog medijskog mogula s imenima kao što su Harry Oppenheimer 

(južnoafrikanac, Angloamerikanac, De Beers), Armand Hammer (Occidental Petroleum), 

obitelj Bronfman (koji su bliski s Hollinger grupom i Antiklevetničkom 

ligom) te obitelj Rothschild 9 . Nije toliko bitno gledati ljude koje vidimo kao isturene, 

koliko one koji stoje iza njih i povlače konce. Oni su ti koji zarađuju novac i mani- 

puliraju političare kako bi dopustili velika medijska preuzimanja i kartele. S velikom 

dozom licemjerja, Daily Telegraph Conrada Blacka o Murdochovom je carstvu rekao 

sljedeće: „Ovo je ogromna i potencijalno opasna koncentracija medijske moći..." 10 

A 

carstvo vlasnika Telegrapha to, kao, nije 

Kontrolirani mediji javnosti mogu podastirati iste osnovne poruke i hipnotizirati 

kolektivnu svijest tako da ih prihvati. Ako iste poruke dolaze iz naoko nepovezanih 

medijskih izvora, onda mora da su i točne jer „tako svi kažu". Baš kao što imamo 

jednostranačke političke sustave, tako imamo i one jednomedijske. Čovjek bi možda 

pomislio da su u Ujedinjenom Kraljevstvu Murdochov Sun i Independent ili Guardian 

miljama daleko jedan od drugoga i da nude različita mišljenja. Međutim, analizirate 

li ono oko čega se svi oni slažu i način na koji funkcioniraju, nijedan od njih ne 

služi kao korjenita alternativa onome što imamo. Svi oni zapravo govore isto, samo to 

čine na drukčiji način. Najneradikalniji list u Britaniji je upravo onaj za koji se tvrdi 

daje najradikalniji - Guardian, namijenjen mentalnim sklopovima koje ja nazivam 

„robotskim radikalima". Osnivač Guardianovog rivala Independents bio je Andreas 

Whittam Smith. On je tijekom vremena koje je proveo na čelu tog lista bio član Trilateralne 

komisije. Politički „izbor" je iluzija, a takav je i „izbor" medija, jedno od 

drugog zapravo su nerazdvojivi. 

Kada sam, sve uspješnije, prenosio ove zatajene informacije javnosti, kampanja 

blaćenja mog ugleda se pojačala. Na neki mi je način zbog toga bilo neobično drago 

jer je to bio dokaz da sam pogodio u živac one koji nastoje kontrolirati ljudski um. 

Jewish Chronicle, koji do besvijesti ponavlja riječi kao što su sloboda i istina, počeo 

je iznositi nečuvene laži i izvrnuta tumačenja onoga što govorim i radim. Vodio sam 

razgovore i s PR osobom Odbora zastupnika britanskih Židova - divnom ženom koja 

je razgovarala s jednim Davidom Ickeom, a u Jewish Chronicleu je bila čitala o nekom 

sasvim drugom Davidu Ickeu. Razumljivo, bila je zbunjena, ja nisam, jer to što se događalo 

bilo je vrlo predvidivo. Vidjeti list kao što je Chronicle kako forsira moralnost 

a istodobno bestidno laže, nije nimalo lijepo. 

Međutim, meni najzanimljiviji bio je Guardian, dnevna tiskovina za mentalne 

sklopove robotskih radikala. Jedan od njegovih izvjestitelja, Paul Brown, došao je 

na susret u Glastonbury i napisao članak u kojem se sve vrtjelo oko nekog čovjeka 

koji nije pročitao moje knjige, ali je dijelio letke u kojima im se suprotstavljao! Takav 

jedan antiajkovski uradak pojavio se u novinama za koje se smatra da predstavljaju 

slobodu. Ispričajte me, pao sam na pod i valjam se od smijeha. Članak se sastojao od 

(jedva) jednodimenzionalnih klišeja o „sljedbenicima" te od drugih djetinjarija, ali 

nigdje nije bilo ni spomena mreže Bilderberške skupine, RIIA, CFR i TC-a o kojima 

sam pričao velik dio večeri. A što kažu Protokoli lluminata 7 . 

„Sve naše novine bit će svih mogućih profila - aristokratske, republikanske, revolucionarne, 

čak i anarhističke - sve dok, naravno, postoji ustav ... Kao indijski idol 

Višnu, imat će stotinu ruku i svaka će od njih uperiti prst na bilo koje traženo javno 

400 

401


Mediji moraju paziti da banke i oglašivači budu zadovoljni. Tu zapravo leži moć. 

Piramida Svjetske Elite navodi velike oglašivače da pritiskom na novine uvjetuju njihovu 

podršku ili suprotstavljanje određenoj opciji. „Objavite to i povući ćemo naše 

reklame" rečenica je koja služi kao vrlo moćno oružje. Tu su, naravno, i „psi čuvari" 

koji nas štite od zloporabe medija. Predsjednik takvog novinskog „psa čuvara", Komisije 

za pritužbe na tisak, je lord Wakeham, bivši ministar (član kabineta) koji je 

kontroverzno prešao iz vlade u odbor N. M. Rothschilda. Isto tako, dok je bio predsjednik 

Komisije za pritužbe na rad televizije i radija, lord Rees Mogg (Bil.), inače 

bivši urednik Timesa, istovremeno je direktor u Rothschildu. Sir Zelman Cowan, još 

jedan bivši predsjednik starog pritužbenog tijela - Vijeća za tisak - bio je 1991. uključen 

u preuzimanje australske tvrtke Fairfax Group koje je izvršila tvrtka Hollinger 

Group Conrada Blacka. Lord Armstrong, bivši šef Civilne službe i tajnik u kabinetu 

(koji je postao direktor N. M. Rothschilda), pridružio se odboru televizije Carlton 

koja emitira u Londonu i televizijskoj mreži „Independent" („Nezavisnoj" mreži; op. 

prev.) u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ovako bih po raznim britanskim medijima mogao 

unedogled otkrivati međusobne veze između određenih imena i kompanija. No, bupsiholoski 

rasizam 

mišljenje. Kad se puis ubrza, ove će ruke voditi mišljenje u smjeru naših ciljeva jer 

uzbuđeni pacijent gubi svaku moć rasuđivanja i lako se podaje sugestiji. One budale 

koje budu mislile da ponavljaju mišljenje novina svog vlastitog tabora ponavljat 

će naše mišljenje ili ono koje se nama čini poželjnim. Zaludu vjerujući da slijede 

organ svoje stranke, oni će ustvari slijediti zastavu koju mi za njih izvjesimo." 

Protokol 12 

dite s mirom, doista nema mjesta zabrinutosti. Kao što je ondašnji ministar vanjskih 

poslova Douglas Hurd rekao za Financial Times 19. siječnja 1989.: „Radiotelevizijskim 

emitiranjem neće upravljati tajkuni". Uf, kojeg li olakšanja! Više mi se ipak sviđa 

mišljenje o pravom stanju stvari u medijima koje je iznio John Swinton, novinar New 

York Timesa, koji je svojim kolegama na oproštajnoj večeri povodom umirovljenja 

navodno rekao: 

Većina novinara, vjerojatno uključujući i gospodina Browna, neće imati pojma 

na koji ih se način iskorištava. Pisao mi je i gospodin koji je pročitao knjigu Pobuna 

robota, a inače je redovito čitao Guardiana jer je mislio da te novine odišu poštenjem 

koje drugim listovima nedostaje. Bio je osupnut Brownovim člankom za koji je rekao 

da je užasno izvrtanje mojih riječi i djela. „Mislio sam da Guardianu mogu vjerovati", 

rekao je. Ne, ne možete. Ne možete vjerovati nijednom od njih. Isto je bilo i s „novinarkom" 

Rosemary Carpenter iz Daily Expressa. Dobila je pristup informacijama 

koje se otkrivaju u ovoj knjizi, ali ih je ipak odbacila, bez imalo provjere ili istraživanja. 

Da ne povjeruješ. Odalde javnost dobiva informacije o političkim strankama u 

vrijeme izbora Iz kontroliranih medija. Ako vas mediji ne podržavaju ili su se na vas 

okomili, gotovo je nemoguće da budete izabrani. Ako ste političar koji nastoji pobijediti 

ili ostati na vlasti, morate slušati ono što zahtijevaju mediji. Ako to ne učinite, 

okrenut će se protiv vas pa čak i objaviti neke neugodne informacije za koje su dugo 

znali, ah su ih držali skrivene od javnosti dokle god ste igrali njihovu igru. Kad je 

Rupert Murdoch počeo pozitivno govoriti o britanskom laburističkom vođi Tonyju 

Blairu (Bil.) nakon „prerane" i iznenadne smrti njegovog prethodnika Johna Smitha, 

to se smatralo iznimno značajnim za Blairove šanse da postane premijer. Tužno je što 

se to doista pokazalo značajnim. 

„Slobodni tisak ne postoji. To znate vi, i to znam ja. Nitko od vas ne bi se usudio 

napisati svoje iskreno mišljenje. Posao novinara je uništiti istinu, bezočno lagati, 

iskriviti, ocrniti, ponizno se klanjati mamonu, prodati samoga sebe, svoju zemlju, 

svoju rasu za kruh svoj svagdašnji. Mi smo sredstvo u rukama bogatih koji stoje 

iza pozornice, njihovi vazali. Mi smo lutke koje plešu na njihovim uzicama; naša 

darovitost, naše mogućnosti i naši životi u rukama su tih ljudi. Mi smo intelektualne 

prostitutke." 

Ovdje se, međutim, opet vraćamo na istu temu. Mediji su naša tvorevina. Oni 

odražavaju kolektivnu svijest ljudi i, da to ne čine, ne bi mogli opstati i napredovati na 

način na koji to čine. Možemo raspravljati što je postojalo prvo - stavovi kolektivnog 

uma ili programiranje tih stavova - ali ako pročitate prosječni tabloid i zatim provedete 

sat vremena u prosječnom kafiću, vidjet ćete da su način mišljenja koji nudi taj 

list i način na koji misle ljudi uglavnom jednaki. Ogroman broj ljudi razmišlja i djeluje 

poput tabloida. Dopustili su si da postanu tabloidne osobe tabloidnog uma. Sada 

također imamo tabloidni radio i tabloidnu televiziju, koji slijede iz uspjeha tabloidnih 

novina. Svi oni žele da sve bude kratko, nevjerojatno površno, a svaka njihova vijest 

ili priča puna ruganja, osudivanja, nepromišljenih sudova, službene dominantne politike 

i/ili obrane statusa quo. Eh da, još ako u sve to ubacite mnogo ženskih grudi i 

stražnjica u svakoj mogućoj prilici, tim bolje, jer žene su tu ionako samo zato da bi se 

za njima žudjelo. Jesam li upravo opisao sadržaj nekog tabloida ili sadržaj razgovora 

koji ćete čuti u gotovo svakom kafiću kad se skupi „ekipa" I jedno i drugo. A o tome 

se upravo i radi. Takvi uzorci mišljenja u kolektivnom umu stvorili su stvarnost koju 

nazivamo medijima. Tabloidi odražavaju i programiraju misli velike ljudske rase i 

tonu sve dublje. Što su nam misli isprogramiranije, to smo otvoreniji za još snažnije 

programiranje. Mediji se neće promijeniti dok se ne promijeni kolektivni um, a to 

će doći samo s promjenama u pojedinačnom mišljenju. Mi stvaramo svoju vlastitu 

zbilju, a mediji tu nisu ništa drukčiji. Sve što prevladava u mišljenju kolektivnog uma 

bit će i fizička stvarnost. Pripadnici ljudske rase općenito žele da netko drugi misli 

umjesto njih te su svojim umovima dopustili da se previše približe stupnju na kojem 

ne žele raspravljati ni o čemu što nije površno ili prepuno ruganja i brzih osuda 

drugih. Odatle mediji kakve imamo danas. I njih smo svojim mišljenjem pretvorili u 

stvarnost. Kad se promijenimo mi, promijenit će se i oni.


psinoiosKi 

rasizam 

Masovna hipnoza 

Najveći utjecaj medija na ljudski um ne sastoji se toliko u pojedinostima koliko u 

masovnoj hipnotiziranosti koju stvaraju iste osnovne teme koje se ponavljaju uvijek 

iznova. Većina ljudi ne zapaža detalje iz novina, a kamoli u radiotelevizijskim medijima 

gdje vam se daje samo jedna prilika da nešto čujete te se ne možete vratiti unazad 

i čuti to ponovno, a kamoli iz svega izvući još detalja. Te teme uključuju kriterije po 

kojima bismo trebali procjenjivati sebe i druge; što je vjerojatno, a što nevjerojatno, 

razumno ili ludo. U informacijama, ovakvo bombardiranje naše podsvijesti iz pozadine 

sa zajedničkim „partijskim" smjernicama, igra najznačajniju ulogu u načinu na 

koji naša svijest i podsvijest vide sebe i svijet. Kao rezultat toga, medijima dopuštamo 

da programiraju naše mišljenje i stvaraju našu zbilju. O ovome sam procesu naučio 

jako puno kad sam bio predmet neviđene poruge nacije ranih 1990-ih. Većina onoga 

što su mediji o meni rekli bilo je 100% suprotno od onoga što sam govorio i pisao, ali 

su ljudi pretežno vjerovali onome što su im mediji servirali. Ismijavali su me milijuni 

ljudi zbog stvari koje nisam govorio i u koje nisam vjerovao. Drugim se ljudima 

to događa svakodnevno. Masovna hipnoza pretvorila je milijune ljudi u promatrače 

svijeta, a ne u njegove sudionike. Dopuštamo da drugi djeluju dok mi promatramo i 

čekamo, gledajući kako njih nekolicina igraju igru koja odlučuje o budućnosti ljudske 

rase... naše ljudske rase. Simboli takvog stanja su sport i beskrajne televizijske 

sapunice pored kojih smo mi promatrači fabriciranih života površnih, plošnih, jednodimenzionalnih 

likova. Često živimo njihov život umjesto svoj. I ja volim sport, a 

u nekim sapunicama i uživam, ali opasnost se javlja kad je to jedino čemu se u životu 

posvećujemo. Kao stoje 1800-ih godina rečeno u jednom od Protokola lluminata: 

„Kako mase ne bi bile u stanju spoznati zašto su tu i koja im je svrha, dodatno 

im odvraćamo pozornost zabavom, igrama, hobijima, strastima, blještavim palačama... 

Uskoro ćemo kroz tisak započeti predlagati natjecanja u umjetnosti i raznim 

sportovima: ti će ih interesi naposljetku odvratiti od postavljanja nama nezgodnih 

pitanja. Kako postaju sve manje vični odražavati i oblikovati vlastita mišljenja, ljudi 

će početi govoriti istim tonom kao i mi, jer mi ćemo im sami nuditi nove smjernice 

za način razmišljanja... naravno, sve to putem osoba za koje nitko ne bi rekao da su 

s nama solidarne." 

Protokol 13 

Kad razmišljamo o hipnozi, najčešće si predočavamo neku osobu kako leži na kauču 

i sluša riječi hipnotizera koji joj tiho šapuće na uho. Ili pak vidimo hipnotizera 

koji skupinu ljudi na pozornici navodi da rade šašave stvari pred publikom koja se 

grohotom smije. Neki čak zahtijevaju da se to zabrani jer može biti opasno. To su 

svima nam poznati oblici hipnoze. Međutim, ne uviđamo da nas se suptilno hipnotizira 

i potiče da radimo i mislimo šašave stvari svaki dan u svome životu. Ne, sada 

ne ležimo na kauču i ne slušamo blage riječi hipnotizera, nego sjedimo u naslonjaču i 

slušamo urednike vijesti, filmske zvijezde, glasove u reklamama i svakojake voditelje. 

Poruke zasipaju naš svjesni i nesvjesni um te nas progamiraju da razmišljamo onako 

kako to žele kontrolori i vlasnici medija, banaka, farmaceutskih kompanija, tvornica 

oružja, naftnih kompanija i tako u nedogled. Ima li ikoga tko sada čita ovu knjigu i 

tko još uvijek vjeruje da je ideja svjetske zavjere - s nekolicinom ljudi u glavnoj ulozi 

koji drže kontrolu nad ogromnom većinom - samo neka neostvariva tlapnja Naravno 

da nema. 

Pri tom se uvelike koristi ezoleričko znanje o prirodi čovjekove psihe. I dok se pojedince 

iz duhovnog pokreta ismijava zbog njihovog tumačenja ljudskog uma i duha, 

to isto znanje koriste manipulatori kako bi nas potajice hipnotizirali i programirali 

našu podsvijest. Doktor Wilson Bryan Key, profesor novinarstva, istražio je ove tehnike 

i napisao tri knjige: Medijsku seksploataciju (Media Sexploitation), Orgije uz 

pladanj školjaka ('The Clam Plate Orgy) i Zavođenje podsvijesti (Subliminal Seduction). 

Otkrio je da oglašivači troše milijune dolara na subliminalnu" manipulaciju (programiranje 

podsvijesti) i indoktrinaciju potrošača. Dr. Key je razotkrio postojanje tahistoskopa, 

filmskog projektora sa zatvaračem objektiva visoke brzine koji svakih pet 

sekundi bljesne poruke koje traju 3000-ti dio sekunde. Takve se poruke golim okom 

ne vide, ali ih upija naša podsvijest. Zatim se te poruke polagano probijaju iz podsvijesti 

do svjesne razine u vidu misli, želje ili mišljenja koje pojedinac smatra vlastitima. 

Prije dosta godina takva jedna slika boce Coca-Cole ubacivala bi se u kino-film prije 

stanke. Publika je nije mogla vidjeti, ali njihova podsvijest jest. Prodaja Coca-Cole 

tijekom stanki u kinima značajno je porasla. 

Tijekom 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća eksperimenti s takvom subliminalnom 

interakcijom s podsviješću naglo su se širili. Liječnik Hal. C. Baker je 1962. i 1964. 

patentirao subliminalne uređaje koji su povećali mogućnosti takve tehnologije. On je 

vodio uspješnu kliniku za mršavljenje u New Orleansu koristeći subliminalne poruke 

usmjerene na podsvijest, a njegov program protiv krađa proveden je u robnim kućama 

u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. U trgovinama su se puštale poruke 

sa sadržajem „Ne kradi!" koje uho nije moglo čuti. Broj krađa se poprilično smanjio. 

Godine 1986. pojavio se napredniji sigurnosni sustav koji je poruke odašiljao podno 

zvukova ugodne pozadinske glazbe. Zvuk poruke rastao je ili padao s glasnoćom glazbe, 

što se podešavalo pomoću računala. Pokazalo se da ovakve subliminalne poruke 

djeluju. Za što se, dakle, još koriste 

Pred nekoliko se godina u Francuskoj digla velika buka kad je primijećeno da slika 

Francoisa Mitteranda bljeska u naslovima vijesti. To je bilo u doba kad je Mitterand 

bio u utrci za predsjednika. Bila je to zacijelo greška TV kuće, ali kakva Greška: jer 

je slika uopće stavljena u naslove, ili greška: jer ju se predugo zadržalo pa je viđena 

i svjesno i nesvjesno Mogućnosti subliminalnih poruka za utjecanje na ishod izbora 

i usmjeravanje mišljenja masa jednostavno su fantastične. Ako ovim tehnikama 

manipulatori mogu navesti ljude da u većem broju kupuju boce Coca-Cole, zar ne 

mogu navesti i veći broj ljudi da glasuju za stranku i kandidata koje oni žele Mogu. 

405


psihološki 

fašizam 

Naravno da mogu. Uzmete li u obzir sve ovo što ste dosad pročitali, mislite li da bi 

iskoristili te mogućnosti za manipulaciju uma ljudi ili bi to odbili učiniti zato stoje to 

nedemokratski Jednom kad su tehnologija i znanje dostupni, ne postoji ništa što se 

ovom tehnikom masovne hipnoze ne bi moglo prenijeti u podsvijest. 

I opet se vraćamo ezoterijskom znanju. Manipulatori znaju kako psiha funkcionira 

i kako se reakcije mogu programirati a da svjesna razina svijesti ne zna da se 

to događa. Danas postoje uređaji koji se mogu postaviti blizu radio ili televizijskog 

odašiljača da bi odašiljali poruke koje se ubacuju u valnu dužinu televizijske emisije 

kao „val nosilac", tj. nosilac subliminalne poruke. Takve subliminalne poruke izlaze 

iz televizora a da čak ni televizijske postaje ne znaju da se to događa. Poruke mogu 

govoriti ljudima kako da glasuju, koga bi trebali voljeti, a koga mrziti, što bi trebali 

kupiti te što misliti. Recimo da ste naumili potaknuti nerede. Neko vrijeme šaljite 

subliminalne poruke na određenom području, a potom nađite jednog ili dva agenta 

provokatora i neki događaj kojim će se gnjev razbuktati. Začas ćete imati ljude, subliminalno 

već pripremljene, koji će naprosto pomahnitati. A zatim kažete da policiji i 

vojsci treba dati veće ovlasti kako bi taj „problem" uspješno „riješile". 

Televizija je postala najveće sredstvo manipulacije uma i započinje već s tek nekoliko 

godina starom djecom. Neki istraživači smatraju da su djeca posebno prijemčiva 

za ovakav oblik programiranja. Većina ljudi gleda televiziju kao da su ekranom opčinjeni. 

Nema više razgovora. Umjesto da razgovaramo s ljudima, govori nam televizijski 

aparat. Živote nam uvjetuju teme i indoktrinacija koje se slijevaju s ekrana. Govori 

nam se što je ispravno a što krivo, što je uspjeh a što neuspjeh, što je „in" a što ,,out". 

Televizor je naš kućni hipnotizer u kutu sobe. Mnogi ljudi zaspu ispred televizora jer 

im se mozak do zasićenja bombardira neprestanom bujicom mišljenja i informacija. 

Što čini hipnotizer prije nego što započne davati one podsvjesne sugestije Svoje 

klijente prvo dovede u opušteno stanje, u dremljiv polusan, jer svjesni je um tada 

utišan pa se podsvijesti najlakše pristupa. Ima li stoga boljeg načina da se televizijske 

gledatelje programira subliminalnim porukama nego da ih se dovede u takvo 

polusnovito snanje u njihovim naslonjačima U stvari, ljude se čak može dovesti u 

to stanje subliminalnim porukama koje dopiru iz televizora. A koji je stvarni učinak 

računalnih igrica i tehnologije virtualne stvarnosti koje neku djecu pretvaraju u zombije 

Virtualna stvarnost je dobar naziv jer je čitav sustav osmišljen kako bi ljudsku 

rasu poticao da prihvati virtualnu stvarnost i nazove ju životom. Dr. Wilson Bryan 

Key, istraživač ove problematike, rekao je da subliminalna tehnologija može utjecati 

na mnoge ljude tako da ih se programira da započnu previše jesti i piti, da promijene 

svoje seksualne navike i ispolje ekstremno ponašanje na gotovo beskonačan broj drugih 

načina. Podsvijest se programira uzorcima mišljenja, čime se stvara posljedična 

fizička zbilja. Iz dana u dan, te su tehnike sve sofisticiranije i naprednije. Susan Bryce 

ukazuje na jedan takav trend u svom članku u lipanjsko-srpanjskom izdanju časopisa 

Exposure 1993. godine: 

„Podaci o odnosu između otkucaja srca i prijemljivosti pokazuju da glazba ili glas 

čiji je tempo usklađen s ritmom ljudskog srca od 72 otkucaja u minuti mogu imati 

utjecaj na ljudsko ponašanje ... Eksperimentalne reklame u kojima su se koristila 

72 udara bubnjeva, glazbe ili glasa u minuti testirane su u posebnoj dvorani sa 

slučajno odabranom publikom sastavljenom od kućanica i njihovih supruga. Radilo 

se o reklami za novi analgetik protiv glavobolje. Rezultati su pokazali da kada 

bi ta reklama bila prikazana gledateljskoj publici od 30 milijuna ljudi koji su gledali 

NBC-jeve večernje vijesti, njih pet milijuna dobilo bi glavobolju u roku od tri sata 

o.d gledanja te reklame." 12 

Razvijena je tehnologija slanja poruka u obliku mikrovalova i valova iznimno niskih 

frekvencija (ELF) koji se mogu obraćati podsvijesti i uzrokovati fizička oboljenja. 

Važno je imati na umu da je znanje koje se tajno čuva o ljudskom tijelu i umu 

daleko naprednije od bilo čega što nam je dopušteno vidjeti u javnoj areni. I opet, to 

je dio strategije kojom se javnosti podastiru samo najnužnije, šture, informacije, jer 

one druge nisu za svačije oči. Ako netko posjeduje znanje i tehnologiju za koje većina 

ljudi nije niti svjesna da postoje, mogućnosti manipulacije su ogromne. Ezoterijsko 

znanje koje se godinama prenosilo kroz mrežu tajnih društava bilo je glavni čimbenik 

u stvaranju ove dvobrzinske znanosti. Javnosti se govori o ograničenoj znanosti 

s namjerno naglašenim nedostacima koja seže u prošlost još do Darwina i ostalih, 

dok njezina daleko naprednija verzija ostaje skrivena. Sklop uma i duha, taj neprolazni 

dio nas, niz je međusobno povezanih i međudjelujućih magnetskih energetskih 

polja. Ona reagiraju na druga magnetska energetska polja i zato su ljudi koji žive pod 

električnim vodovima skloniji određenim bolestima. Elektromagnetsko polje koje 

isijavaju vodovi narušava ravnotežu magnetskog sklopa uma i duha ljudi koji žive 

u blizini. Takva se neravnoteža prenosi kroz više razina našeg bića do fizičkog tijela, 

gdje se ispoljava kao rak ili neka druga bolest. Također može izravno utjecati na rad 

stanica i dovesti do fizičkog oboljenja. Prema tome, ako manipulatori mogu emitirati 

vijesti na određenim frekvencijama, mogu narušiti i ravnotežu naših staničnih i 

nefizičkih magnetskih razina i prouzročiti fizička, mentalna i emocionalna oboljenja. 

Ted Gunderson, bivši FBI-jev agent, rekao je da se magnetski radioaktivni diskovi 

već dugo tajno koriste kao „tihi ubojice" koji izazivaju rak, kako bi se uklonili nepoželjni 

političari i drugi. Mogu izazvati karcinome koji bujaju zapanjujućom brzinom. 

Eksperimenti o djelovanju ELF valova i supstanci za kemijski rat rutinski se provode 

na ljudima diljem svijeta koji ništa ne sumnjaju. O tim stvarima čujemo u vijestima 

i izvještajima o „neobičnim i neobjašnjivim epidemijama/bolestima" koje izbijaju na 

manjem području neke zemlje. Kažu mi da u dijelu New Mexica stanovnici pate od 

„niskofrekventnog zujanja u ušima" koje nitko ne zna objasniti, a uzrokuje glavobolje 

i bolesti u prijemljivih pojedinaca. 

Nekim je ljudima teško povjerovati da se poruke mogu emitirati podsvijesti. Međutim, 

što su radio i televizija Oni su riječi i slike emitirane u obliku valova koje 

406


tehnologija potom dekodira natrag u riječi i slike. Kad razmislite o postojanju tajnog 

a naprednog znanja o prirodi ljudskog mozga/psihe, je li doista tako teško uvidjeti da 

je moguće emitirati slike na valnim dužinama osmišljenima da se obraćaju podsvijesti 

U stvari, kao što detaljno objašnjavam u knjizi Pobuna robota, postojanje takve 

tehnologije može se i dokazati. Eksperimenti su pokazali da ako su ljudi izloženi tim 

valovima nešto duže od minute, počinju reagirati onako kako im poruke nalažu. U 

njihovim se glavama te poruke čine kao njihove vlastite misli, dok se, zapravo, one 

podešavaju prema valnim dužinama koje se emitiraju van njihove psihe. U takvoj 

situaciji, ti su ljudi vrlo isplativi roboti. Dvije takve tehnike zovu se „Radijska hipnotička 

intracerebralna kontrola" i „Elektronički rasap sjećanja". Istraživači kažu da one 

mogu daljinski izazvati hipnotički trans, prenositi sugestije i izbrisali cjelokupno sjećanje, 

ne samo na te upute već i na sve što je osoba učinila reagirajući na njih. Kakvo 

li je to izvanredno sredstvo ako želite ukloniti „problematične" osobe; stvoriti neki 

strašan događaj koji će diskreditirati osobu ili skupinu; oteti nekoga i za to okriviti 

„vanzemaljce"; ili pak stvoriti situaciju tipa problem-reakcija-rješenje. Novinar James 

Moore je 1975. godine tvrdio da je došao do priručnika od 350 stranica o toj temi, iz 

CIA-inih izvora. U jednom dijelu tog dokumenta stajalo je sljedeće: 

„Medicinski gledano, ti radio signali usmjeravaju se prema određenim dijelovima 

mozga. Kada neki dio vašeg mozga primi mali električni impuls iz vanjskih izvora, 

kao što su vid, sluh itd., proizvodi se emocija - kao npr. ljutnja kada biste ugledali 

skupinu mladića kako tuku staricu. Isti taj osjećaj ljutnje može se stvoriti umjetnim 

radio signalima koje vašem mozgu šalje kontrolor. Upravo takav bijes mogli biste 

osjetiti istog trena, bez nekog vidljivog razloga." 

Navodi nas to da se zapitamo o nekim porukama koje primaju mediji i kanalizatori. 

Psihički osjetljivi ljudi svjesno se uključuju na druge valne dužine stvarnosti. 

Moguće je, štoviše vjerojatno, da se neki uključuju na valne dužine emitirane tehnologijom 

s naše planete. Praktičari tajne znanosti znaju da kanalizatori mogu komunicirati 

s drugim valnim dužinama stvarnosti. Oni znaju kako se to radi te u svojim 

eksperimentima koriste medije tj. kanalizatore. Prema knjigama o kontroli uma i naprednom 

znanstvenom establišmentu u Montauku" u Sjedinjenim Američkim Državama 

1970-ih, znanstvenici Elite mogli su na ekranu računala proizvesti sliku onoga 

što je mislio njihov medij. Kasnije su emitirali valove njegovih misli s odašiljača u 

bazi i otkrili da su emitirane misli imale utjecaja na mišljenje lokalnog stanovništva. 

Manipulatori također znaju da sve više ljudi sluša ono što govore kanalizatori. Krasne 

li prilike da se taj proces iskoristi za daljnju manipulaciju. Još jednom treba ponoviti 

da ćemo se najboje zaštititi ako mislimo svojom glavom i ne prihvaćamo nikakve 

informacije zdravo za gotovo bez dubokog promišljanja o njima i provjere činjenica, 

koliko je god moguće. Isto se odnosi i na ono što čitate u ovoj knjizi. 

Projekt MK Ultra 

Uz razvoj tehnika masovne kontrole uma pojavile su se i one usmjerene na konkretne 

pojedince. Najzloglasniji je program MK Ultra koji je vodila CIA. Inačice ovog 

programa bili su programi poznati pod nazivima Monarch, Bluebird, Artichoke, MK 

Delta i MK Naomi. Njihovi napredniji sljednici provode se i danas, a njihove žrtve 

često vidimo u novinskim naslovima kao ubojice koji su na zločin ponukani nekim 

unutrašnjim glasom. Projekt MK Ultra započet je 1950-ih godina pod vodstvom 

škotskog psihijatra s prebivalištem u Kanadi, dr. Ewena Camerona, koji je postao 

bliski prijatelj šefa ClA-e Allena Dullesa nakon što je na nirnberškom suđenju za 

ratne zločine Cameron sudjelovao kao kanadsko-američki psihijatar. Cameron je bio 

jedan od psihijatara koji su ispitivali čovjeka koji je tvrdio da je Rudolf Hess. To je za 

Camerona bio prikladan zadatak jer ono što je činio svojim „pacijentima" u sklopu 

CIA-inog programa MK Ultra, odražavalo je neke stvari koje su nacisti radili svojim 

žrtvama. Prije dolaska saveznika a pod nadzorom ljudi kao što su braća Dulles i drugi 

članovi američkog elitnog establišmenta, iz Njemačke su kradom izbavljeni mnogi 

nacistički stručnjaci za kontrolu uma i vodeći znanstvenici. Odvedeni su u Sjedinjene 

Američke Države kako bi nastavili svoj rad na kontroli uma i onome što ćemo 

nazivati letećim tanjurima i antigravitacijskom tehnologijom. Neki procjenjuju da je 

pobjeglo i do 10.000 aktivnih nacista, ostavivši iza sebe farsu od Nirnberškog procesa 

da dijeli „pravdu" onima koji su u mnogo slučajeva bili krivi za daleko manje zločine 

od zločina onih kojima su Amerikanci pomogli da pobjegnu. Da, nacisti su izvodili 

stravične eksperimente na ljudima, uključujući djecu - u to ne sumnjam. Međutim, 

misli li netko doista da se to ne provodi i danas u podzemnim pogonima u Americi 

i drugdje Nacistički mentalitet nije nestao 1945., samo je promijenio lokacije i, u 

doslovnom smislu, sišao u podzemlje. 

CIA je nastala od ratnog OSS-a (Ureda za strateške usluge). Stvaranje ove nove 

središnje obavještajne agencije izvedeno je uz nadzor britanske obavještajne službe 

koja je iza sebe imala stoljeća iskustva s tajnim operacijama. Mnogo ključnog kadra 

u CIA-i bili su nacisti koji su služili Hitleru. Jednog od njih, SS-ovca Reinharda 

Gehlena, zaposlio je Alien Dulles da uspostavi CIA-inu mrežu u Europi nakon rata. 

Kažem „zaposlio", no Gehlen je zapravo rekao da je to više bilo partnerstvo između 

CIA-e (pod vodstvom Hitlerovog pristalice Allena Dullesa) i svjetske nacističke 

mreže. Gehlen je izjavio daje suradnja s Dullesom bila „džentlmenski dogovor" koji 

„iz više razloga nikada nije izložen crno na bijelo ... povjerenje koje se razvilo medu 

dvjema stranama tijekom intenzivnih osobnih kontakata bilo je toliko da nijedna od 

njih nije ni najmanje oklijevala čitavu operaciju zasnovati na usmenom dogovoru i 

stisku ruke". 14 

Pretpostavljam da „usmeni dogovor" nema nikakve veze s opasnošću 

da procure pisani dokazi i razotkriju čitavu priču. Pisac i istraživač Noam Chomsky 

kaže da je Gehlen utemeljio tajnu američko-nacističku vojsku koja je svoje operacije 

proširila i na Latinsku Ameriku (gdje je podržavala režime nacističkog tipa nametnute 

ljudima od strane Sjedinjenih Američkih Država). CIA-u su formirali nacisti, za 

409

I^LIIIU ce vub ubiuvuuiii 

jjòiiiuiusM 

lusizam 

naciste i za promicanje nacističkog mentaliteta. Jedna od glavnih ortakinja CIA-e je 

britanska obavještajna služba jer je u svojoj srži i ona nacistička organizacija, kao što 

je to i duboko korumpirana međunarodna „policijska" služba poznata kao Interpol, 

koju su predvodili i predvode poznati nacisti. CIA je pod vodstvom Ailena Dullesa 

financirala psihijatra Ewena Camerona od ranih 1950-ih, kao što potvrđuju dokumenti 

objavljeni 1977., na temelju američkog Zakona o slobodi informacija. Većina 

je dokumenata uništena ili neobjavljena, ali bilo ih je dovoljno da pruže kratak uvid 

u noćnu moru pod nazivom MK Ultra. Projekt je uključivao upotrebu droga (poput 

LSD-a) i grotesknih tehnika manipulacije uma poznatih kao „razbijanje obrazaca" i 

„psihičko navođenje". CIA je priznala daje podržavala istraživanja kontrole ljudskog 

uma i ponašanja na 150 ustanova, medu kojima su bile bolnice, zatvori, farmaceutske 

kompanije i 44 sveučilišta. U tome je sudjelovalo najmanje 185 znanstvenika. Slično 

kao i u nacističkim eksperimentima, predmet pokusa bili su oni koje se smatralo 

nižim ljudskim bićima, poput prostitutki, stranaca, ljudi ne-bijele boje kože i narkomani. 

Na tisuće zatvorenika također je prisiljeno da u tome sudjeluju, a pacijenti 

bolnica i mentalnih ustanova iskorištavani su bez svog pristanka kao pokusni kunići 

za ove poremećene ljude. Neka mi nitko ne kaže da se ovo više ne događa u svijetu, 

uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo. Koristili su i pripadnike američkih vojnih snaga. 

Tijekom 1970-ih, tisućama njih davali su LSD govoreći im da testiraju gas-maske 

i drugu zaštitnu opremu. Ovo baca novo svjetlo na teška oštećenja zdravlja vojnika 

kojima su se tijekom Zaljevskog rata davala cjepiva, a koji sada traže odštetu. 

CIA je financirala Ewena Camerona putem organizacije zvane Društvo za ljudsku 

ekologiju, još jedne CIA-ine paravanske organizacije, koja je bila povezana sa Sveučilištem 

Cornell u New Yorku. Cameron i Dulles htjeli su razviti droge i oblike elektroničke 

stimulacije i hipnoze kojima bi se ljudima uklonila njihova prirodna osobnost 

i zamijenila s malo „poboljšanom". Još jedan bitan cilj bio je preprogramirati ljude da 

izvode atentate koji bi se onda mogli prikazati kao djelo nekog poremećenog luđaka. 

Cilj je vrlo brzo i postignut. CIA-in psiholog Jose Delgado je 1969. objavio knjigu Fizička 

kontrola uma: Prema psihociviliziranom društvu (Physical Control Of The Mind: 

Toward A Psychocivilised Society). Napisao je sljedeće: 

„Fizička kontrola funkcija mozga dokazana je činjenica ... čak je moguće poticati i 

pratiti namjere, razvoj misli i vizualnih doživljaja. Radio-upravljanom električnom 

stimulacijom određenih cerebralnih struktura mogu se inducirati pokreti, može se 

pojavljivati i nestajati agresija, mogu se promijeniti društvena hijerarhija i seksualno 

ponašanje, a daljinskim upravljačem može se utjecati na sjećanje, emocije i proces 

mišljenja..." 15 

Govoreći na jednom skupu 1966., Delgado je rekao da njegovi eksperimenti „... 

potvrđuju neugodan zaključak da se pokreti, emocije i ponašanje mogu usmjeravati 

električnim putem i da se ljude može kontrolirati poput robota pritiskom na dugma- 

d". 16 A upravo se to događalo ubojicama koji su ubijali ljude poput Johna Lennona 17 , 

zatim nesuđenom ubojici predsjednika Reagana i, gotovo sigurno, ubojici kralja Faisala 

iz Saudijske Arabije, koji je ustrijeljen 1975. godine. Kralja, koji je rutinski dao da 

se besplatni primjerci Protokola podijele stranim turistima, ubio je rođak koji je doputovao 

iz Amerike da to učini. Ova se tehnika također koristi za: programiranje ljudi 

koji istrče na ulicu ili uđu u restorane i započnu pucati svuda naokolo te za vršenje 

najgroznijih zločina kojima se šire strah i mišljenje „da se nešto mora učiniti". Ovo 

zahtijeva - što se na koncu i postiže - oštrije zakone i presude, bolje naoružane policijske 

snage i kamere na ulicama. Usput rečeno, Lennonovog ubojicu Marka Chapmana 

„mentalno" je procijenio Bernard Diamond, isti psihijatar koji je „procijenio" i 

Sirhana Sirhana, žrtveno janje u ubojstvu Bobbyja Kennedyja. Čista slučajnost! 

LSD se mnogo koristio u Cameronovim eksperimentima. Ta droga izaziva konfuziju 

- ključni aspekt kontrole uma. Jedna od prvih žrtava bio je Frank Olsen, kemičar 

specijaliziran za bolesti dišnih puteva. Dok je patio od „depresije i paranoje" davan 

mu je LSD, i dva se tjedna poslije bacio u smrt s prozora jednog njujorškog hotela. 

CIA je financirala niz „sigurnih kuća" za provođenje eksperimenata u San Franciscu 

i New Yorku. Tu su operativa MK Ultre kroz dvostrana ogledala promatrali kako se 

klijenti prostitutki koje je uposlila CIA ponašaju nakon što im je kradomice dan LSD. 

U Cameronovom sjedištu, Memorijalnom institutu Allan u Montrealu, on je ljude 

koji ništa nisu sumnjali „liječio" od raznih mentalnih problema i sustavno im uništavao 

osobnost u MK Ultrinim eksperimentima. U časopisu Observer od 16. listopada 

1994. autorica Elizabeth Nickson iznijela je priče mnogobrojnih Cameronovih žrtava, 

uključujući i njezinu majku. Jedna je pacijentica, žena iz Vancouvera, patila od postporođajne 

depresije i iscrpljenosti. Cameron ju je 86 dana držao u snu izazvanom 

lijekovima, a kad je s njom završio, u potpunosti je bila izgubila pamćenje i sjećanje 

na svoj život, uključujući i vještinu čitanja i pisanja. Trebalo ju je čak učiti odlaziti na 

WC. Kao rezultat tog pritiska na njenu obitelj, izgubila je i supruga i šestero djece. 

Bio je to isti onaj Ewan Cameron kojeg su veličali kolege iz struke i koji je biran za 

predsjednika niza vodećih psihijatrijskih tijela, uključujući i Svjetsku psihijatrijsku 

udrugu. Među predsjednicima i direktorima projekta MK Ultra bili su i predsjednik 

Medicinskog centra Cornell u New Yorku i šef Instituta Smithsonian. Bili su tu najviši 

dužnosnici establišmenta, a ne neki ludi profesor koji radi sam, na svoju ruku. 

Jedna od Cameronovih tehnika povezana je s onim što sam rekao ranije. Koristio 

je uređaj za snimanje kojeg je nazvao Cererofon i stavljao ga, s neprestano ponavljanim 

porukama, pod jastuk žrtvi koja spava. Također bi snimao ključnu frazu koju je 

u razgovorima s njim koristila žrtva i zatim je ponavljao u razmacima od 30 sekundi 

dok bi žrtva spavala. To je bilo takozvano „psihičko navođenje", što bi dovelo do žrtvine 

opsjednutosti odnosnom frazom i nemogućnosti da misli o bilo čemu drugome. 

Emocionalne posljedice bile bi takve da su se koristili lijekovi za smirenje. „Psihičko 

navođenje" , tj. umetanje „nove" osobnosti, često bi slijedilo elektroterapiju kao oblik 

uništavanja prirodne osobnosti. To se nazivalo procesom „razbijanja obrazaca". 

410

. / isuna ce vos osioooam 

Cameron je koristio tehniku koja se zvala Page-Russellov šok-tretman, nazvan p 0 

dvojici britanskih liječnika koji su ga i razvili. Žrtvama bi se davao inicijalni elektrošok, 

nakon kojega bi uslijedilo još pet do devet manjih, dvaput ili triput dnevno u 

razdoblju od trideset dana. Bolničko osoblje je u to doba izjavljivalo da su bolnicom 

odjekivali vriskovi. „Pacijenti" su, zacijelo, pokušavali umaći takvoj strahoti. Kad bi 

„razbijanje obrazaca" završilo a žrtva bila potpuno zbunjena, na glavu bi joj se stavila 

kaciga te ponavljale negativne poruke i do dvadeset sati dnevno. U porukama bi se 

ponavljale fraze poput: „Moja me majka mrzi, moj me suprug mrzi, ja sam propalitet" 

itd., a korišene su snimke žrtvinog vlastitog glasa. Uz to, po svršetku svake poruke 

Cameron bi im noge prekrivao žicama i davao elektrošok. 

Kada bi stara osobnost na taj način bila uništena, proces se koristio za stvaranje 

nove po Cameronovim zamislima. Ovo je, ne zaboravimo, financirala CIA novcem 

poreznih obveznika po nalogu Allena Dullesa, čovjeka koji je, uz još neke druge, nadzirao 

nirnberško suđenje za ratne zločine na kojem su mnogobrojni niže rangirani 

nacisti osuđeni na smrt za zločine mnogo manje strašne od onoga što su radili on i 

Cameron. Sve se ovo nastavlja, na mnogo napredniji način, i danas. Čuo sam za slična 

takva istraživanja kontrole uma na nekim britanskim sveučilištima, pa ako o tome 

znate nešto više, molim vas da mi javite. 

Većina ljudi nema pojma da zatvaranje pojedinca u mentalnu ustanovu zakon čini 

vrlo jednostavnim. To je doista lako postići, jednog prijatelja koji je prolazio kroz 

traumatično duhovno buđenje (sagledavao je svijet onakvim kakav doista jest) obitelj 

je prisilila da pristane na odlazak u privatnu duševnu bolnicu. Kad su već toliko 

navaljivali, neka im bude. Međutim, kad je odlučio napustiti bolnicu nakon ležernog 

razgovora s liječnicima, nasilno je u tome spriječen. Također su ga prisilili da uzima 

lijekove. Ono što su djelatnici bolnice radili bilo je savršeno u skladu sa zakonom. 

Kad jednom date pristanak da vas se liječi na takvom mjestu, gubite sva svoja prava 

na odlazak ako osoblje smatra da bolnicu ne biste trebali napustiti. Budući da liječnici 

na toj razini svoje profesije uglavnom nemaju pojma o prirodi psihe, premda ih se 

naziva „psihijatrima", mogu vas zatvoriti i prisiliti da uzimate lijekove kako bi „liječili" 

neke posve prirodne pojave. Ne budemo li na oprezu, upotrijebit će „duševnu bolest" 

kao izgovor da zatvore one koji govore da mogu komunicirati s drugim frekvencijama 

(„shizofrenija") i one koji tvrde da postoji svjetska zavjera („paranoja"). Oni koji, 

poput mene, govore o obje ove stvari postaju „paranoidni shizofrenici". Upravo su na 

taj način sovjetski disidenti pozatvarani u psihijatrijske ustanove. 

Na početku Bushevog predsjedničkog mandata CIA se s devetoro žrtava MK Ultre 

nagodila izvan suda za najveću moguću svotu novca bez suglasnosti državnog tužitelja. 

Još ih se 69 još uvijek bori za odštetu. Tomu nimalo ne doprinosi niti priznanje 

Richarda Helmsa, šefa CIA-e u doba Vvatergatea, daje 1973. uništio glavninu dokumenata 

o MK Ultri. Ono o čemu ovdje pričamo najteži je oblik politike pretvaranja 

ljudske rase iz jedinstvene, slobodoumne kreacije Tvorca u krdo ovaca i robota. Riječ 

je o kombinaciji tehnologije, režiranih događaja i kontrole politike i (što je najvažnije) 

medija. Iza svega stoji poznala lista imena. Dokument pod nazivom „Nečujno oružje 

za tihi rat" razotkriva ulogu Zaklade Rockefeller u financiranju istraživanja na Sveučilištu 

Harvard o mogućnostima računala pri kontroli čovjekovog mišljenja. Cilj je u 

potpunosti zamijeniti opipljivi novac kartičnim elektronskim novcem, a zatim zamijeniti 

kreditne kartice i osobne iskaznice potkožnim mikročipom. Korporaciji Intel 

dodijeljen je petogodišnji ugovor 1994. da razvije takav uređaj u svom postrojenju u 

Rio Ranchu, u državi New Mexico. Takav bi čip bio povezan s globalnim računalom 

pod izgovorom da se sve financijske transakcije moraju zabilježiti u novoj središnjoj 

svjetskoj banci. To bi računalo znalo sve o nama u svako doba i moglo bi nam slati 

poruke, programirajući pritom našu svijest. Tada bismo, u pravom smislu riječi, postali 

roboti. 

Ovakav razvoj događaja nije ništa novo. ClA-in psiholog dr. Jose Delgado je 1966. 

rekao da će doći dan kada će se kontrola mozga moći prebaciti na ne-ljudske operatore 

uspostavom dvosmjerne komunikacije između implantiranog mozga i računala. 

Tijekom 1970-ih Švedska je bila u čudu kad je čula da se mikročipovi ugrađuju bolničkim 

pacijentima bez njihova znanja, kao dio eksperimenta kontrole uma. Odobrenje 

je dao bilderbergovac, švedski premijer Olof Palme. Opasnosti su goleme i očite. 

Kao što je senator Sam J. Ervin, šef senatskog pododbora za promjene ponašanja, 

1973. rekao: 

„...behavioralna tehnologija ... u Sjedinjenim Američkim Državama, zadire danas u 

najosnovnije temelje individualnosti i samu srž osobne slobode. Po mom mišljenju, 

najozbiljnija prijetnja ...jest moć koju ova tehnologija daje jednom čovjeku da 

nameće svoje poglede i vrijednosti na drugog... Ako naše društvo želi ostati slobodno, 

jednom se čovjeku ne smije dati ovlaštenje da mijenja osobnost drugoga i da 

diktira vrijednostima, razmišljanjem i osjećajima drugih. 18 

U čitavom dokumentu o nečujnom oružju te u filozofiji Elite, općenito je razvidna 

želja da se učini upravo to. Vidimo kako izabrana elita kontrolira „glupo stado" u svim 

područjima života. Sve započinje s djecom u školama i mladima na sveučilištima. Zgrabite 

ih dok su još mladi i bit će vaši zauvijek. Ne mogu se načuditi kada vidim, govoreći 

na sveučilištima, u kolikoj je mjeri glavnina studenata već u dobi od sedamnaest ili osamnaest 

godina isprogramirana da misli poput klonova sustava. Njihova nesposobnost da 

misle samostalno, čast izuzecima, jednostavno zapanjuje. U dokumentu „Nečujno oružje 

za tihi rat", namijenjenom vlastitim prevoditeljima takve politike, naglašava se važnost 

kontroliranja onog što se govori djeci i mladima. Nastavnici su obučeni da razmišljaju na 

određeni način i da vjeruju da su informacije koje prenose točne. Čak i ako gaje sumnje, 

vlasti inzistiraju da se ipak podučava baš na taj način. „Ako Vam se to ne sviđa, gospodine 

nastavnice ili gospodo nastavnice, maknite se pa ćemo Vas zamijeniti nekim tko će činiti 

ono što mu se kaže." Kao što poznata rock grupa Pink Floyd kaže u svojoj poznatoj pjesmi, 

obrazovni sustav programira djecu da budu „samo još jedna cigla u zidu". No, koliko se 

412 

413

o takvim pitanjima uopće raspravlja Nastavnici, roditelji, sindikati učitelja i političari 

raspredaju unedogled o financiranju škola i manjku udžbenika. Gdje je tu briga za ono što 

se u školi zapravo uči i što piše u udžbenicima A na svijetu zapravo nema teme koja je važnija 

od programiranja ljudskog uma. Iz toga proizlazi sve ostalo. Dokument o nečujnom 

oružju sjajno opisuje tehniku kontrole uma. O tihom ratu kaže sljedeće: 

„On ispaljuje situacije umjesto metaka; pokreće ga obrada podataka umjesto baruta; 

računalo umjesto puške; vodi ga računalni programer umjesto snajperista; vodi 

se pod zapovjedništvom bankarskih magnata umjesto vojnih zapovjednika. On ne 

proizvodi čujnu buku i ne uzrokuje očite tjelesne ili duševne ozljede i ne miješa se 

očito u svakodnevni društveni život ljudi. 

Pa ipak, on stvara'očitu'buku, uzrokujući očite tjelesne i duševne posljedice, i očito 

se miješa u svakodnevni društveni život - stoje očigledno istreniranom promatraču 

koji zna na što treba obratiti pozornost. Javnost ne može pojmiti takvo oružje i 

stoga ne može ni vjerovati daju ono napada i pokorava. 

Javnost može instinktivno osjetiti da nešto nije u redu, ali zbog tehničke prirode 

nečujnog oružja ne može izraziti svoje osjećaje na racionalan način ili se inteligencijom 

nositi s problemom. Zbog toga ne zna kako zavapiti upomoć i kako se, u 

svrhu zaštite, udružiti s drugima. 

Kad se nečujno oružje primjenjuje postupno, ljude se privikava na njegovu prisutnost 

i uči podnositi njegove nasrtaje na svoj život sve dok pritisak (psihološki preko 

ekonomskog) ne postane prevelik, i dok se ne slome. Prema tome, nečujno je 

oružje jedna vrsta biološkog rata. Ono napada vitalnost, mogućnosti i pokretnost 

pojedinaca u društvu, i to tako što poznaje, razumije, manipulira i napada njihove 

izvore prirodne i društvene energije te njihove fizičke, mentalne i emocionalne vrline 

i slabosti." 

Drugim riječima, podijeli pa vladaj. Uvedi svoju svjetsku dikaturu metodom postupnih 

koraka do cilja i malo će njih, prije negoli bude prekasno, shvatiti što se zapravo 

zbiva. U stvari, mnogi će čak i ismijavati ili osuđivati one koji ukazuju na ono što se uistinu 

zbiva. Čitatelji ove i sličnih knjiga znaju što se uistinu zbiva. Ako smo doista predani 

izgradnji boljeg svijeta i slobodi mišljenja i izražavanja, te je informacije nemoguće 

zanemariti. Posao koji svi moramo obaviti da bismo nadvladali vlast koju programeri 

imaju nad tolikim ljudskim umovima vrlo je velik, ali i savršeno izvediv. Izvest ćemo 

ga budemo li spremni latiti se takvog zadatka. Nema ničeg moćnijeg od ljudskog uma 

odlučnog da misli i radi samostalno. To je noćna mora svakog manipulatora a vi, kao i 

svatko na ovoj planeti, takvu moć imate. 

Morate je samo upotrijebiti. 

IZVORI 

1 Vidi knjigu dr. Johna Colemana Conspirators'Hierarchy: The Story Of The Committee Of 

300. 

2 Sunday Telegraph (5. veljače 1995.). 

3 Oswald Le Winter, operativac ClA-e 1968.-85., govoreći o dokumentarcu The Maltese 

Double Cross, prikazanom zastupnicima Britanskog parlamenta 1994. 

4 Ibid. 

5 Tijekom 1980-ih dogodila se još jedna zrakoplovna nesreća u kojoj je život izgubilo 

329 osoba. U zrakoplovu kompanije Air India eksplodirala je 1985. godine bomba u 

irskom zračnom prostoru. Otkriveno je da počinitelje treba tražiti u paravojnoj bazi Alabama 

gdje se plaćenici obučavaju za terorističke aktivnosti. 

6 Noam Chomsky, Letters From Lexington (AK Press, Edinburgh, Scotland), str. 119-120. 

7 The Rockefellers, CBS (petak, 28. prosinca 1973). Danas je ABC-jev voditelj i urednik 

Peter Jennings, bilderbergovac. 

8 „ls Rupert Murdoch preparing an assault on fortress Europe", The European (7.-13. 

srpnja 1995.), str. 21. 

9 „Murdoch takes five days to win news group for £800m", Daily Telegraph (4. veljače 

1986.). 

10 Three Part Series, 30. siječnja, 6. veljače, 13. veljače 1984. 

11 „Subliminalno" se odnosi na poruke koje zaobilaze svjesnu razinu naše svijesti i programiraju 

našu podsvijest, razinu koja stvara našu zbilju. 

12 Časopis Exposure (lipanj/srpanj 1993.), str. 12. 

13 Preston B. Nichols i Peter Moon, The Montauk Project and Montauk Revisited (Sky 

Books, New York, 1992., 1994.). 


15 J. M. Delgado, Physical Control Of The Mind: Toward A Psychocivilised Society (1969.). 

16 Citat iz When The State Rapes: The Mind Control Papers, Part II, str. 2 i 6. Ovu studiju 

distribuiraju Mediaecco i Contact Network International, PO Box 66,8400 AB Gorredijk, 

Nizozemska. 

17 Dosjei objavljeni na temelju Zakona o slobodi informacija otkrivaju kolika je prijetnja 

u očima američkih vlasti bio utjecaj kojeg je imao John Lennon. 

18 Uvod u izvještaj senatskog pododbora iz 1974. o ulozi američke vlade u modifikaciji 

ponašanja. 

414 

415

petnaesto poglavlje 

kult ili varka 

Najbolji primjer pristupa manipulaciji uma zasnovanog na trendovskim riječima i 

frazama je izraz „kult". Plan je bio izrežirati događaje i propagandu koji obezvređuju 

riječ „kult" u javnosti, a onda, kad se to postigne, lijepiti oznaku „kult" svakoj 

skupini ili organizaciji koju Elita želi diskreditirati i uništiti. Time se misli na sve one 

koji osporavaju srarws quo ili žive na način koji potkopava centraliziranu kontrolu. 

Definicija kulta u rječniku The Concise Oxford Dictionary kaže da je to „sustav 

religioznog štovanja koji se izražava u ceremonijama; odanost ili posvećenost osobi 

ili stvari". Dakle, svaka je religija po toj definiciji kult, baš kao što su to i bankarski i 

financijski sustav, u kojima vlada odanost i posvećenost jednoj „stvari", a to je novac. 

Mreža tajnih društava Svevidećeg Oka je kult jer štuje lucifersku svijest Zatvorskih 

Čuvara kroz ceremonije, obožavanje i posvećivanje. Čitavo Ujedinjeno Kraljevstvo 

je kult, ili barem oni mnogobrojni ljudi koji su monarhiji odani i posvećeni. Prema 

tom kriteriju, gotovo sve postaje kult. Međutim, nije to ono što manipulatori žele da 

mislite. Poslužili su se raznim događajima da bi značenje riječi „kult" uvelike suzili 

i ograničili ga na opasne vjerske „luđake", ispranih mozgova, programirane da štuju 

mesiju. Plan je dobro razrađen, u smislu da umove ljudi puni sličnim porukama do te 

mjere da sve čemu se pripiše oznaka „kult" izaziva refleksnu reakciju: „Opasni luđaci 

- nešto se mora učiniti." 

Tri su načina na koje možete izmanipulirati događaje i pripomoći ostvarivanju 

tog plana. Možete osnovati sasvim novi „kult" i njime upravljati; možete ubaciti 

agente provokatore u neku skupinu ili zajednicu koji će djelovati tako da diskreditiraju 

nedužne članove, ili naprosto možete okriviti skupinu ljudi ili sektu za nešto 

što nisu učinili. Koji god način odabrali, rezultat je isti - u kolektivnoj svijesti riječ 

„kult" biva dodatno obezvrijeđena. Dva događaja koja su bila iznimno uspješna u 

okretanju javnosti protiv riječi „kult" bili su masakri u Jonestownu 1978. i Wacu 

1993. godine. Tabor Jonestown u Gvajani bio je sjedište sekte Hram naroda pod 

vodstvom „mesije" Jima Jonesa. Njezini su članovi, većinom crnci, pratili Jonesa 

u Gvajanu iz njihove izvorne baze u Kaliforniji, čiji je tadašnji guverner bio Ronald 

Reagan. Procjenjuje se da je 18. studenog 1978. godine oko 900 ljudi umrlo 

u Jonestownu u, kako se navodi, „masovnom samoubojstvu" cijanidom i vatrenim 

oružjem. U Wacu u Teksasu 15 godina poslije ponovno se od nas tražilo da povjerujemo 

u službenu priču o „masovnom samoubojstvu" sekte davidijanaca (Branch 

Davidian) kojoj je vođa bio „mesija" David Koresh. Tko ima koristi od toga da 

ljudi povjeruju ovim službenim objašnjenjima Oni koji žele da riječ „kult" znači 

417

istinu ctr vus usiuuuuiti 

„opasni luđaci". Zanimljivo je, stoga, da možemo ukazati na mnoge poveznice s obavještajnim 

agencijama. 

Jedan od glavnih mecena Jonestowna bio je dr. Lawrence Layton stariji koji je prije 

bio zadužen za istraživanje i razvoj u jednom od najvećih istraživačkih centara 

američkih vojnih snaga za kemijsko i biološko oružje u Dugway Proving Groundu 

u Utahu. Istraživači ga povezuju sa sakaćenjem stoke koje se pripisivalo „vanzemaljcima", 

biološkim ratovanjem i genetskim pokusima. Layton je također bio direktor 

Razvojnog centra za projektile i satelite u Odjelu za mornaričke propelere u Indian 

Headu u Marylandu. Bogatstvo njegove supruge dijelom je poteklo od kartela I. G. 

Farben. Njihov sin Lawrence Layton mlađi bio je u streljačkom vodu te sekte koji je 

pogubio predstavnika Kongresa Lea Ryana, nakon što je ovaj doputovao u Jonestown 

da istraži Hram naroda. Ryan je bio poprilično nepopularan u CIA-i. Bio je koautor 

Hughes-Ryanovog amandmana, koji je obvezao CIA-u da prethodno obavještava 

Kongres o tajnim operacijama. Kakve li slučajnosti da se Ryan, čovjek koji se borio 

da CIA narodu polaže račune, našao u Jonestownu, u Gvajani, baš u trenutku kad je 

započela pucnjava. 

Laytonovi su ugledna južnjačka obitelj koja se tijekom Američkog građanskog 

rata borila za konfederacijske snage. Imaju mnoge veze s obavještajnim službama. 

Sestra Lawrencea Laytona mlađeg, Debora Layton Blakey, bila je udana za Georgea 

Philipa Blakeyja, čovjeka koji je platio predujam za imanje u Jonestownu kojeg je 

kupio Jim Jones. Blakey je bio bivši ugovorni agent za CIA-u u Angoli, a velik broj 

istraživača tvrdi da je Jonestown korišten kao paravan za obuku „buntovnika" za 

CIA-ine tajne operacije u Angoli. Postoje i druge poveznice CIA-e s masakrom u 

Jonestownu. Poznato je da je Richard Dwyer, zamjenik šefa veleposlanstva SAD-a 

u Gvajani i lokalni CIA-in šef, također bio umiješan. Na vrpci snimljenoj u Jonestownu, 

nakon što se nasilje razbuktalo, čuje se glas Jima Jonesa kako viče: „Izvucite 

Dwyera odavde!" Dwyer je viđen, a poslije je to i priznao, kako krade novčanike i 

osobne dokumente mrtvima po nalogu Zbigniewa Brzezinskog, utemeljitelja Trilateralne 

komisije i tadašnjeg savjetnika Jimmyja Čartera za nacionalnu sigurnost. 1 

Članovi Hrama naroda bili su aktivni u svojoj podršci gvajanskom predsjedniku 

Forbesu Burnhamu, koji je otvoreno priznao svoje veze s CIA-om. Kad je Jim Jones 

1961. otišao u Brazil „pomoći podjarmljenima", prijevoz i hranu platilo mu je 

Američko veleposlanstvo, a lokalnim je stanovnicima rekao da radi za Mornaričku 

obavještajnu službu. Bio je u društvu svog dugogodišnjeg prijatelja Dana Mitrionea, 

koji je radio za CIA-u, upoznajući policijske snage zemalja Trećeg svijeta s 

tehnikama ispitivanja i mučenja. Mnogobrojne su veze između Jonesa, Jonestowna 

i obavještajnih agencija. James T. Richardson, profesor sociologije na Sveučilištu 

Nevada, objavio je studiju o Hramu naroda u časopisu za znanstveno proučavanje 

religije The Journal For The Scientific Study Of Religion 1980. godine. Napisao je 

sljedeće: 

„Zbog propusta američkih dužnosnika, koji nisu odmah naredili autopsiju mrtvih 

u Gvajani, nikad nećemo saznati koliko ih je izvršilo samoubojstvo, a koliko ih je 

pobijeno. Dr. Leslie Mootoo, glavni medicinski vještak gvajanske vlade i prva osoba 

s medicinskim znanjem koja je stigla u Jonestown nakon događaja, rekao je novinarima: 

'Ne vjerujem da je bilo više od 200 osoba koje su umrle svojevoljno.'To je 

izjavio nakon stoje ispitao broj tijela i mjesta na kojima su ti ljudi umrli. 0 ovome 

se problemu opširno raspravljalo u nizu članaka Deirdre Griswold u listu Worker's 

World... člancima u kojima se također postavljaju pitanja o mogućoj umiješanosti 

CIA-e u tragediju u Jonestownu. Griswold, koja optužuje američku vladu za namjerno 

uništavanje dokaza ne-vršenjem autopsija, ukazuje na niz neobičnih poveznica 

između Hrama naroda i CIA-e. Ona kaže da su neki od bjelačkih vođa u Jonestownu 

možda bili CIA-ini agenti, a da je Jonestown možda bio zalog u političkim 

borbama u kojima su sudjelovale Sjedinjene Američke Države, Kuba i Gvajana..." 

Postoje i dokazi da je Jonestown bio eksperiment kontrole uma i dio MK Ultre. 

Tamo su pronađene velike količine psihijatrijskih lijekova, dovoljno za liječenje 20- 

0.000 ljudi godišnje, a poznato je da su članovi nosili identifikacijske oznake slične 

onima koje se ljudima daju u bolnici. 1 doista, unutar kompleksa u Jonestownu nalazila 

se velika i moderna bolnica, dok su istovremeno uvjeti u ostatku kompleksa 

bih loši. Mješavina crnaca, žena i zatvorenika odgovarala je profilu žrtava biranih za 

eksperimente kontrole uma u sklopu MK Ultre. Crnci su, po dolasku u Gvajanu, bili 

svezani te su im zapušena usta, a odvedeni su na kompleks gdje su radili 18 sati dnevno. 

Poveznice između Jonestowna, MK Ultre i ideologije nacističkog tipa istražio je 

Michael Meiers u knjizi Je li Jonestown bio CIA-in medicinski ekseperiment Pregled 

dokaza (Was Jonestown A CIA Medical Experiment A Review OfTFie Evidence). On 

tvrdi da je Jonestown bio završni terenski eksperiment MK Ultre i da je Jim Jones 

bio dugogodišnji CIA-in suradnik kojeg je tajno podržavala Reaganova kalifornijska 

administracija u godinama prije nego što se operacija preselila u Gvajanu. Meiers 

kaže da počeci priče o kontroli uma sežu barem do 1965. kad su se Jones i Hram naroda 

prvi put preselili u Ukiah u Kaliforniji. On navodi sljedeće: 

„...skupina se odmah infiltrirala u Državnu duševnu bolnicu Mendocino, koja će mu 

[Jonesu] dati ne samo pokusne kuniće [PK, kako su ih zvali nacisti] za njegove preliminarne 

medicinske eskperimente, nego i prostor za obuku medicinskih tehničara 

potrebnih za onaj krajnji eksperiment. U vrlo kratkom roku svaki je zaposlenik bolnice 

bio član Hrama naroda. Od medicinskih sestara do terapeuta, od savjetnika do 

čistačica, svaki je djelatnik u toj ustanovi zamijenjen nekim članom Hrama. Kalifornija 

je doslovno predala Duševnu bolnicu Mendocino Jimu Jonesu." 2 

Službena objašnjenja i sve ono stoje uslijedilo nakon masakra bila je poznata priča 

sastavljena od dokazivih laži i kontradikcija. Broj ljudi za koje se govorilo da su ži- 

418

ibliiiu ce vus usiuuuuui 

KU/I /// VUII\U: 

vjeli u Jonestownu kretao se oko 1100. Ta brojka temeljila se, čini se, na prebrojenim 

putovnicama. Nakon tragedije, međutim, objavljeni broj mrtvih iznosio je samo 400 

a kasnije 913. Čak ih je oko 200 „nestalo". Ovo je bitan broj jer se broj pripadnika 

elitne garde oko Jima Jonesa kretao između 120 i 200.1 dok su članovi Hrama naroda 

bili u velikoj većini crnci, elitna garda bila je većinski sastavljena od bijelaca. Elitna 

garda ili CIA-ina garda Usprkos službenoj brojci od 900 mrtvih, samo ih je 400 pronađeno 

i bilo je mnogo spekuliranja o tome što se dogodilo s preostalih 500. Prema 

svjedočenju vojnog zapovjednika koji je istraživao slučaj Jonestown, upravo mu je 

tada Robert Pastor, dužnosnik američke vlade, rekao da obustavi identifikaciju tijela. 

Pastor je bio glavni pomoćnik Zbigniewa Brzezinskog. Pa valjda je identifikacija 

tijela ključna želite li saznati što se uistinu dogodilo! U danima nakon ovog naloga 

Brzezinskijevog pomoćnika, 500 nestalih tijela nekim je čudom pronađeno. Gdje su 

li se samo skrivala Kunem vam se da se ne šalim kada kažem da su, prema službenoj 

verziji događaja, pronađena ispod ostalih 400! Dovoljno je pogledati fotografije prvih 

pronađenih tijela da se vidi kako nema ni najmanje šanse da su ležala na preostalih 

500. Međutim, to je do dana današnjeg ostala službena verzija tragedije. 

Dame i gospodo, oni nam se smiju. Izgorjelo tijelo za koje se tvrdi da je Jonesovo 

nikad nije identificirano kako treba i on je gotovo sigurno pobjegao s bijelcima stražarima. 

Cijela stvar gadno smrdi, baš kao i atentati na Martina Luthera Kinga i JFKa, 

koje je, „pukom slučajnošću", upravo u vrijeme događaja u Jonestownu, ponovno 

istraživao Posebni senatski odbor. Mark Lane, jedan od odvjetnika, imao je veze i sa 

saslušanjima u vezi s Jonestownom i sa saslušanjima o atentatima. On je bio tužitelj 

Hrama naroda i Jamesa Earla Raya, žrtvenog janjeta i navodnog „jedinog ubojice" dr. 

Kinga. Mark Lane, koji je također radio za Liberty Lobby, izdavače lista The Spotlight, 

nazivao je Hram naroda „rajem na zemlji". To ga je toliko diskreditiralo nakon događaja 

u Jonestownu da su nakon toga mnogi njegovu tvrdnju da je James Earl Ray 

nevin dočekali s prezirom i omalovažavanjem. 

Kružile su glasine da je Hram naroda imao i odred smrti koji se rješavao svakoga 

tko bi predstavljao prijetnju ili bi o sekti loše govorio. Vlada je to uvijek poricala, ali 

poznato je da je Jim Jones imao listu za odstrijel i da su vodeća imena na njoj umrla 

nasilnom smrću u mjesecima nakon masakra. Na vrhu popisa bio je George Moscone, 

gradonačelnik San Francisca. Ustrijeljen je devet dana nakon tragedije. Mosconeova 

izborna kampanja podupirala se pozamašnim donacijama Hrama naroda, a 

Jima Jonesa on je imenovao za šefa Ureda za stambena pitanja San Francisca. Mnogi 

Jonesovi sljedbenici također su bili zaposleni u gradskom Odjelu za socijalnu skrb, 

što su iskoristili da u sektu unovače siromahe i beskućnike. Drugo ime na Jonesovom 

popisu bila je Jenny Mills, bivša dužnosnica Hrama naroda, koja je sa svojim suprugom 

napisala knjigu Mojih šest godina s „bogom" (My Six Years With God) u kojoj 

iznosi oštru kritiku Jonesa i njegove skupine. U ljeto 1979. godine Jenny Mills, njen 

suprug i kći ustrijeljeni su u svom domu u Berkeleyju. Njihovo je ubojstvo ostalo neriješeno. 

Kathy Hunter, novinarka koja je izvijestila o smrti sedam članova zbog po- 

kušaja napuštanja prvotnog sjedišta sekte u Kaliforniji, također je umrla pod čudnim 

okolnostima. Stara je to, vrlo stara priča, koju smo toliko puta ponovili u ovoj knjizi. 

Međutim, upitate li danas o tome ljude, ako se masakra u Jonestownu sjećaju, većina 

će vam govoriti o vjerskim „luđacima" koji su počinili samoubojstvo pod utjecajem 

svog „ludog mesije" i vođe kulta. To je ono što se od njih očekuje da misle. 

Jonestown, masakr i njegove posljedice dobro su poslužili manipulatorima. Bio 

je to paravan za obuku plaćenika za CIA-ine tajne operacije u Angoli; Forbes Bumham, 

CIA-in suradnik, time si je odmah osigurao političku podršku; Leo Ryan, CIAin 

uporni politički suparnik, time je eliminiran; Posebni senatski odbor za istragu 

atentata potkopan je diskreditiranjem Marka Lanea, odvjetnika Jamesa Earla Raya; 

projekt MK Ultra dobio je vrijedne informacije o kontroli uma; a stav javnosti prema 

riječi „kult" dodatno je zatrovan. 

Mnoge elemente slučaja Jonestown naći ćete i u slučaju Waco. Dana 19. travnja 

1993. godine više od 80 muškaraca, žena i djece izgorjelo je kad je američka vlada 

u ruhu FBI-ja i Ureda za alkohol, duhan i vatreno oružje (BATF) napala kompleks 

Mount Carmel davidijanske sekte u blizini Waca u Teksasu. Od nas se još jednom 

traži da povjerujemo da je ovdje riječ bila o „masovnom samoubojstvu" skupine poludjelih 

sljedbenika čudnog i opasnog „mesije" Davida Koresha, čiji su mozgovi bili 

potpuno isprani. Ne bih se mogao manje složiti s pogledima koje je David Koresh 

navodno imao (ako je ono što se tvrdi točno). Čini se da je bio vrlo kaotičan čovjek. 

Međutim, usredotočenost na Koresha iskorištena je da se zamagli pitanje kako su i 

zašto svi ti ljudi umrli od ruke vladinih agencija. 

Kod svih tih događaja kojima se manipulira um, situacija je ista. Kada se dogode, 

službena verzija preplavljuje novine i televizijske ekrane. Javnost je upija i u velikoj 

većini prihvaća. Nakon toga, kako tjedni prolaze a slobodoumniji istraživači započnu 

razotkrivati pravu pozadinu, pojavi se posve drukčija verzija događaja. Međutim, 

službena se verzija servira ogromnoj publici diljem svijeta kad su publicitet i popraćenost 

događaja na svom vrhuncu, dok istinita, ili barem istinitija, verzija na svjetlo 

dana izlazi kasnije, kada se zanimanje za događaj stišalo. Srednjostrujaški mediji obično 

ignoriraju takve informacije, a osporavanja uljepšanih službenih verzija odlaze 

na marginu: u knjige poput ove ili u časopise koje kupuje razmjerno malo ljudi. I dok 

tako alternativna objašnjenja, pa čak i dokazi, postoje i mogu svladati propagandu 

prepunu neistina, ogroman broj ljudi nikad ne zna što je zapravo posrijedi. Oni nastavljaju 

vjerovati da je ono što im je rečeno na samom početku istina o svemu što 

se dogodilo. Zbog toga golema većina ljudi još uvijek vjeruje da se u Wacu dogodilo 

masovno samoubojstvo sljedbenika poremećenog kulta. No, je li baš tako bilo 

BATF je prvi put upotrijebio oružje za napad protiv davidijanaca 28. veljače 1993. 

Napad je službeno opravdan tvrdnjama da su članovi sekte prekršili zakone o oružju. 

Kupovali su i prodavali oružje kako bi zaradili novac, kao što to rade mnogi u Teksasu. 

Ja ne razumijem kako vjerska grupa može kupovati i prodavati, pa čak i posjedovati 

oružje, ali ono što su učinili nije bilo protuzakonito. Međutim, tu su se ipak našli 

420 

421

I5LIIIU LC V U J UilUUUUlil 

Kult ili varka! 

BATF-ovi agenti pokušavajući se vatrenim oružjem probiti do kompleksa u kojem se 

nalazila sekta. Prema Ronu Englemanu, voditelju na Radiju KGBS iz Dallasa, BATE 

je obavijestio medije o raciji. Zato su kamere i bile ondje. Istražni video uradak pod 

nazivom Waco: Velika laž načinila je tužiteljica Linda Thompson iz Američke pravne 

federacije. I opet moram reći, sustav vjerovanja Linde Thompson i njen pristup životu 

posve su drukčiji od mog, no ako prihvaćamo jedino istraživanje onih s kojima se 

u svemu slažemo, postajemo san svakog obmanjivača. Njen video sadrži snimku februarskog 

napada i masovnog umorstva na kraju 51-dnevne opsade koja je uslijedila. 

Ne slažem se nužno sa svime što se u videu tvrdi i mnogo je pitanja o njemu koja bih 

htio postaviti, ali on svakako otkriva vrlo različitu verziju onoga što se dogodilo. 

U prvom napadu u veljači vidimo četvoricu BATF-ovih ljudi odjevenih u crno na 

zgradi Mount Carmela. Svi su naoružani, ali iz zgrade se ne čuju pucnjevi. Vidi se 

kako se trojica ovih muškaraca penju kroz prozor dok četvrti ostaje vani na krovu. 

Nakon što mu kolege nestanu kroz prozor, on baca granatu unutra i otvara vatru u 

tom smjeru. Iznutra kroz zid probijaju meci. Međutim, je li to uzvratna vatra davidijanaca 

ili to trojica BATF-ovaca uzvraćaju kao odgovor na čin svog „pajdaša" Sva 

trojica muškaraca koji su ušli kroz taj prozor pronađeni su mrtvi, tvrdi se u videu. Zašto 

bi ih njihov kolega ubio, ako je to ono što se dogodilo To zna samo on, a budući 

da je bio odjeven u crno i imao otkrivene samo oči, nitko izvan krugova vlasti ne zna 

njegov identitet. Međutim, prema Lindi Thompson, sva trojica ubijenih muškaraca 

bili su tjelesni čuvari Billa Clintona tijekom njegove predsjedničke kampanje. Neld 

srednjostrujaški novinari to su zanijekali, ali vi imate pravo znati da postoje i takva, 

drugačija, objašnjenja. 

U tjednima opsade koja je uslijedila nakon početnog napada, službena verzija priče 

o događaju u VVacu odaslana je u svijet. I nisu samo Amerikanci i njihovi mozgovi 

bili usmjereni na negativno značenje riječi „kult", nego svi koji su bilo gdje na svijetu 

čitali novine ili gledali televiziju. Propaganda protiv Koresha i njegovih davidijanaca 

nije jenjavala. Noću je kompleks osvjetljivan kako bi svi ostali budni, a audio snimke 

klanja zečeva puštane su uz ton pojačan do „daske". Takvi, eto, umovi nadziru agencije 

kao što su BATF, FBI i CIA. Na kraju su Bill Clinton i njegova (uz pomoć Webba 

Hubbella izabrana) državna tužiteljica Janet Reno dali dopuštenje za akciju koja će 

uzeti živote tolikih nevinih ljudi. Janet Reno je izjavila da je akcija poduzeta „zbog 

djece". Bila su to ista ona djeca koja su živa izgorjela ubrzo nakon toga. Ovo opravdanje 

(„spašavanje djece") proizašlo je iz tvrdnji da su davidijanci krivi za zlostavljanje 

djece. Možda je takav bio i slučaj s Davidom Koreshom, a možda i nije, ali Janet Reno 

je odonda priznala da nije bilo dokaza koji bi to potvrdili u vrijeme kad se dogodio 

masakr, a „dokazi" koji su se podastirali otada vrlo su upitni, a često i dokazivo nevjerodostojni. 

Kada su se događaji u VVacu počeli odvijati, javnosti nije rečeno da je današnja tehnologija 

izuzetno razvijena i da su - uz upotrebu sićušnih kamera, osjetljive zvučne 

opreme i infracrvenih kamera - BATE i FBI točno znali što se zbiva unutar zgrade i 

gdje su okupljeni drugi ljudi. Napad na kompleks izvršen je tenkovima rano ujutro 

19. travnja. U video uratku Linde Thompson vidimo tenk u 6 sati ujutro kako se kreće 

naprijed-nazad na malom prostoru ispred zgrade. To je, tvrdi Thompson, bilo baš na 

mjestu iznad podzemnog skloništa gdje su se žene i djeca noću skrivali od prodornog 

svjetla i zvukova. Tenk je, gotovo sigurno, gnječio sklonište i tjerao ljude u klopku. 

Zašto bi se inače micao naprijed-nazad na mjestu Nakon toga vidimo druge tenkove 

kako ruše zidove zgrade te vatru kako izbija i velikom brzinom proždire kompleks i 

ubija sve ljude unutra. Otkud ova vatra Rečeno je da se radilo o masovnom samoubojstvu, 

ali zašto se iz video snimke čini da su neki tenkovi na prednjem kraju imali 

bacače plamena I zašto je FBI nazvao bolnicu Parkland u Dallasu u 6 sati ujutro i 

pitao ih koliko kreveta imaju na svom odjelu za opekline 3 

Naravno, neki novinari 

osporavaju ovu verziju događaja, ali javnost ima pravo čuti sve strane, a ne samo vladinu. 

Tek onda mogu donijeti vlastiti sud. 

Ovaj propagandni udar manipulatori uma maksimalno su iskoristili. Davida Koresha 

su uspoređivali s masovnim ubojicama iz povijesti, a Steven V. Roberts, kolumnist 

US News And World Reporta,* Waco je usporedio s Bosnom. Nevjerojatno. U 

svom se članku pita i ovo: „Kako da društvo postupi s mesijanskom osobnošću koja 

se opire svim pokušajima uvjeravanja ili pritiska" Odgovor, gospodine Roberts, jest 

da takvu osobu društvo obično izabere za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. 

Kad smo već kod toga, Bill Clinton, koji je odobrio napad, pokušao je opravdati 

ono što je uslijedilo riječima: „Diljem svijeta, nažalost, svjedočimo porastu ovakve 

vrste fanatizma. Možda ćemo se tomu ponovno morati suprotstavljati". Ma bravo, 

Bille! Ja mislim da je zastupnik John Padfield, koji sasvim sigurno nije podržavao 

stavove davidijanaca, bio puno bliže istini kad je rekao: 

„Mislim da je BATF namjerno priredio ogroman spektakl kaneći demonizirati oružje 

i neovisne pojedince te pridobiti naklonost novog predsjednika - borca protiv oružja. 

Doista vjerujem da će dokazi pokazati da BATF nije kanio djelovati po nalogu 

ili postupati profesionalno. Na kraju krajeva, ako je Koresh bio toliko opasna osoba, 

zašto ga jednostavno nisu uhvatili dok je išao na redovitu turu trčanja ili u grad" 5 

Ovo nije bilo prvi put da je smrtonosni dvojac: BATF i FBI, bio odgovoran za 

ubijanje nedužnih ljudi u opsadi. Tu je i zloglasni slučaj Randyja Weavera kad je 400 

agenata raspoređeno protiv obitelji Weaver u njihovu domu na vrhu planine u Iđahu 

u kolovozu 1992. godine. Sud je kasnije doznao da je Randyja Weavera BATF postavio 

za agenta provokatora. Zamisao je bila da ga se lažno optuži zbog nošenja oružja 

i prisili da postane doušnik. On je to, međutim, odbio, a teroristički odred FBI-ja i 

BATF-a naposljetku je ubio njegovog četrnaestogodišnjeg sina dok je od njih bježao 

nazad prema kući. Suprugu su mu ubili na kućnom pragu dok je držala bebu u naručju, 

zatim su usmrtili obiteljskog psa, a Weavera i njegovog prijatelja Kevina Harrisa 

su ranili. Na temelju onog što sam čuo, složio bih se s vrlo malo onog u stoje vjerovao 

422 

423

istina ce vas osloöoaiti 

KUH ni varKar 

Randy Weaver, ali to je nebitno. Ako ne tretiramo sve ljude jednako, bez obzira slagali 

se s njima ili ne, stvaramo tiraniju. 

Godine 1994. rečeno nam je za još jedno „masovno samoubojstvo" nekog kulta, 

ovaj put u Švicarskoj. S obzirom na ono što znam o Jonestownu i Wacu, pratio sam 

izvještaje o ovoj priči s povećanim zanimanjem. Kad se priča pojavila u medijima, 

radilo se o „masovnom samoubojstvu" sljedbenika dvojice „mesijanskih" vođa. Sljedeći 

dan, samoubojstvo je odjednom postalo masovno ubojstvo, čiji su počinitelji 

bili dvojica voda te je pokrenuta međunarodna policijska potjera. Dan ili dva kasnije, 

jednog od dvojice voda pronašli su medu ubijenima. Sada je to postalo masovno 

ubojstvo koje je počinio onaj drugi vođa. Nakon još nekoliko dana i on je sam pronađen 

među mrtvima. U prosincu 1995. pronađeno je još 16 mrtvih članova, ili 

navodnih članova, „kulta" u Francuskoj. Tko je, dakle, ubio njih Čini se da nitko 

ne zna ili da nikoga nije briga, ali raspon pažnje i sposobnost pamćenja detalja kod 

čitatelja novina i televizijskih gledatelja je takav da će većina njih zapaziti samo podatak 

da se ovdje radi samo o još jednom ludom, lošem i opasnom kultu. U moru 

informacija kojima smo svakodnevno izloženi, ovo neobraćanje pažnje detaljima od 

strane većine ljudi iznimno je učinkovito sredstvo za manipulatore našeg uma. Prema 

profesoru Massimu Introvigneu iz Centra za proučavanje nove religije u Torinu, 

postoje barem uzgredne i povijesne veze između Reda Sunčeva hrama umiješanog u 

švicarsku tragediju te francuske tajne službe i masonske lože P2. 6 

Odonda smo imali 

optužbe protiv jedne japanske sekte za ispuštanje otrovnog plina u sustav podzemne 

željeznice, a kad ovo budete čitali, pojavit će se možda i druge priče kojim će se riječ 

„kult" dodatno obezvrijediti". Ili je ova organizacija Vrhovne istine Elitin paravan 

(posve moguće) ili je i sama žrtva propagande protiv „kultova". Dan Curtis, BATF-ov 

agent, sažeto je izložio bit svega kad je na suđenju jedanaestorici davidijanaca kult 

definirao kao „skupinu ljudi koji žive zajedno, drukčije od ostatka društva". 7 

A takva 

je definicija daleko od željene, zar ne Kao što Elita nastoji uništiti zemlje koje su u 

opasnosti da budu primjer alternativnih životnih stilova i ekonomije, tako čine i sa 

skupinama koje žive na načine koji pokazuju da status quo nije jedini izbor. „Izbor" 

postaje „loš", a „različito" postaje „opasno". 

Mediji ponovno savršeno igraju svoju igru kao glasnici ove propagande. Kad se 

pojavila priča o slučaju Waco, mediji su me ispitivali o mom „kultu", ja ne pripadam 

nikakvom „kultu" jer ne štujem i ne obožavam ništa, ali me je list Daily Record opisao 

kao „gospodara kulta" i nedugo zatim u tim je novinama moja slika osvanula pored 

slike ubojice, Charlesa Mansona! Na istoj je stranici bila i slika Davida Koresha. 

Možete li vjerovati što sve čine ti ljudi koji vode novine! Na dan kad je otkriveno 

„masovno samoubojstvo" u švicarskoj zajednici, zamolili su me iz Newsnighta, navodne 

BBC-jeve informativne emisije za „misleće ljude", da im dam intervju o takvim 

„kultovima", vjerojatno zato jer su me smatrali „vodom kulta". Možda su bili čitali Daily 

Record. Toliko o krajnjoj jednodimenzionalnosti! Zaista jadno. Ali, kako je divno 

imati takav mentalni sklop na raspolaganju ako ste manipulator, ja nisam nikakav 

voda - ne vodim ništa osim vlastitog uma. Mediji bi to ponekad trebali pokušati. 

Osjećaj je krasan, neponovljiv. 

U svjetlu ovih tragedija povezanih s „kultovima", važno je da se skupine za „istjerivanje 

kultova" ispituju i istražuju jednako kao i „kultovi" koje napadaju. Takve su 

skupine niknule diljem svijeta. Motive iza nekih od njih mogu razumjeti jer postoje 

sekte koje kontroliraju um i vrebaju emocije ljudi, osobito mladih. Mnoge od njih, 

ako ne i većina, mogu se dovesti u vezu s obavještajnim agencijama. One su dio 

niza problem-reakcija-rješenje u kojem Elita stvara i iskorištava „kult" i kontrolira 

njegove protivnike - „istjerivače kultova", jedan od ovih posljednjih je i Mreža za 

podizanje svijesti o kultovima (CAN) iz SAD-a, inače paravan za Antiklevctničku 

ligu. Glenn Krawczyk, slobodni pisac i bivši znanstveni suradnik u znanstvenoj 

emisiji Beyond 2000 na satelitskoj televiziji, napravio je studiju o spomenutom 

CAN-u, a otkrića do kojih je došao objavljena su u časopisu Nexus u izdanju od 

listopada/studenog 1994. 8 Otkrio je da je jedan od najvažnijih pokretača iza CAN-a 

doktor Louis Jolyn „Jolly" (veseli; op. prev.) West, koji je povezan sa sličnom skupinom 

koja se zove American Family Foundation. West je bio psihijatar kojeg su 

vlasti izabrale da „analizira" Jacka Rubyja u Dallasu nakon što je Ruby ubio Leeja 

Harveya Oswalda, žrtveno janje u atentatu na Kennedyja. West je 1973. godine 

bio direktor Instituta za neuropsihijatriju Kalifornijskog sveučilišta i predsjednik 

Odsjeka za psihijatriju tog sveučilišta, odakle je došao i Tom Grubbs, psiholog povezan 

sa slučajem Jonestown. 

West je predložio osnivanje Centra za istraživanje i smanjenje nasilja, u kojem 

je planirao liječiti „nepoželjno ponašanje" uporabom najmodernijih neuropsihijatrijskih 

tehnika i tehnika genetske manipulacije. Tko će ga znati što je mislio raditi, 

ali ga je u tome ipak oduševljeno podržao kalifornijski guverner Ronald Reagan. 

Srećom, kalifornijsko zakonodavstvo dokučilo je što se zbiva i ideju označilo kao 

„nacističku znanost". West je znao sve o tome jer je, kako potvrđuju CIA-ini dosjei, 

dugo vremena bio operativac u programima agencije usmjerene na kontrolu 

uma, uključujući i MK Ultru. Westova specijalnost su ispitivanja uz uporabu tehnika 

deprivacije, hipnoze, psihoaktivnih lijekova, promjene ponašanja električnim 

podražavanjem mozga te elektroničkih uređaja za pronalaženje i nadzor žrtava. 

Eto kakvog je mentalnog sklopa jedna od glavnih osoba koja stoji iza CAN-a. Što, 

dakle, neku skupinu čini „kultom", u glavi ovog, na krivi put zavedenog, čovjeka 

Prema njegovim vlastitim objavljenim radovima, u kultove spadaju: 

„1) neokršćanski kultovi; 2) hinduistički i istočnjački kultovi; 3) okultni, čarobnjački i 

sotonistički kultovi; 4) spiritualistički kultovi; 5) zen i drugi kinesko-japanski filozofski 

kultovi; 6) rasni kultovi; 7) kultovi povezani s letećim tanjurima i vanzemaljskim 

svjetovima; 8) psihološki kultovi (kao stoje i CAN, po svoj prilici); 9) politički kultovi; 

10) neke skupine za samopomoć i rad na sebi koje se preobražavaju u kultove."


Kult Hi varka( 

A što je s kultom „odlaska u trgovinu po namirnice za večeru" Kako li je njega 

zaboravio Ovaj popis potvrđuje ono o čemu sam govorio prije, o načinu na koji 

Elita želi diskreditirati riječ „kult" i zatim je prilijepiti bilo kojoj skupini ili životnom 

stilu koje žele potkopati i uništiti. Cilj im je marginalizirati i ukloniti svako razmišljanje 

koje se opire željenom standardu. Jedan od VVestovih starih drugova, dr. Martin 

Orne, bivši šef Odbora za hipnozu pri Uredu za pomorska istraživanja, rekao je sljedeće: 

„Čak i u današnjoj Americi, kad netko čuje kako mu se obraća Bog, nije sigurno 

hoće li postati uspješan vođa novog vjerskog kulta ih će na sebe skrenuti zanimanje 

psihijatrijskih odjela." Rick Ross, CAN-ov „deprogramer" tj. „reprogramer", bio je taj 

koji je dojavio BATF-u o postojanju oružja u Wacu. On je „deprogramirao" četrnaestogodišnju 

Kiri Jewell, koja je tvrdila da ju je Koresh seksualno zlostavljao - „dokaz" 

koji je ozbiljno doveden u pitanje. Ross je tada radio s Priscillom Coates, glasnogovornicom 

CAN-a. Upotrebu „ubojite sile" protiv davidijanaca preporučila je Patricia 

Ryan, predsjednica CAN-a. 9 

Značajno je da je upravo tijekom Westove kampanje za uspostavu odjela za „modifikacije 

ponašanja" u Kaliforniji 1974., u središte javne pozornosti dospjela Symbionese 

Liberation Army (SLA) kad su njeni pripadnici oteli Patriciju Hearst, kćerku 

novinskog tajkuna Randolfa Hearsta. Dogodilo se to u istoj toj Kaliforniji pod vodstvom 

Ronalda Reagana, u kojoj se pojavio i Hram naroda Jima Jonesa. SLA je trebala 

biti marksistička urbana gerilska skupina, a propaganda o njima terorizirala je državu 

mjesecima. Ustvari, u nju je bilo uključeno samo devetoro ljudi. Patricia Hearst se 

nakon svoje otmice uključila u njihove akcije, što je uključivalo i oružanu pljačku 

banke. Počele su kolati priče o tome kako joj je taj „kult" isprao mozak. SLA je uništena 

kad je 150 policajaca i agenata u najgledanijem terminu uživo pred televizijskim 

kamerama ispalilo 5000 komada streljiva. Kasnije su Patriciju Hearst pregledala dva 

„stručnjaka" za ispiranje mozga... dr. Louis Jolyn West i dr. Martin Orne iz CAN-a. 

Osnivač CAN-a Ted Patrick puno je puta osuđivan zbog svojih tehnika „savjetovanja", 

primjenjivanim na „žrtvama" kultova. One uključuju otmice, zavjere, neopravdana 

zatočeništva, otmice i napade, posjedovanje kokaina i kršenje uvjetne kazne. 

Parnica protiv Patricka 1976. otkrila je da je jednu od svojih otetih žrtvi držao u 

zatočeništvu 86 dana na 12 različitih lokacija i da ju je podvrgavao „stravičnim iskustvima". 

10 To su samo neki od ljudi koji štite nedužne od kultova! Danas sve više i više 

možete vidjeti kako se riječ „kult" koristi za omalovažavanje skupina i alternativnih 

zajednica koje ni u kom slučaju nisu „opasni luđaci ispranih mozgova". Kad se nečemu 

nakalemi riječ „kult", smatra se primjerenim tretirati one koji su u njega uključeni 

kao niža bića, bez ljudskih prava. Pa ipak, kao što je američki sudac T. S. Ellis rekao 

„deprogrameru,, Galenu Kellyju: „Ono što je nekome kult drugom je čovjeku zajednica, 

koliko god vi ili ja to smatrali šašavim." 

Ima i drugih skupina koje se nazivaju „kultovima", no neke od njih Eliti odgovaraju 

te im je dopušteno da postanu globalna carstva. Jedna od takvih je i Unifikacijska crkva, 

koja je započela u Koreji, a sada joj je sjedište u New Yorku. Vodi je Sun Myung 

Moon, pa su poznati i kao munovci. To je vrlo mračna organizacija s elementima Novog 

Svjetskog Poretka. Dana 15. siječnja 1995. godine London Sunday Express otkrio 

je da je bivši britanski premijer Edward Heath (Bil.) dobio dobar novac za govor koji 

je održao na samitu munovaca za svjetski mir u Koreji. U ožujku 1994. govorio je i 

na Moonovoj konferenciji za mir u svijetu, gdje je glavni govornik bio bivši sovjetski 

vođa Mikhail Gorbačov, prijatelj Henryja Kissingera i Davida Rockefellera. Alexander 

Haig, malteški vitez i bivši američki ministar vanjskih poslova i zapovjednik 

NATO-a, također je govorio na skupovima Unifikacijske crkve. Isto je radio i bivši 

američki ministar obrane Frank Caducei (CFR, TC). Unifikacijska crkva po cijelom 

svijetu ima svoje poslovno carstvo, koje uključuje i Washington Times, New York City 

Tribune i Middle East 'Times. Njihov popis isturenih skupina i poduzeća u sustavu 

NameBase proteže se na 28 stranica i broji 667 imena." Justin, Moonov sin i nasljednik, 

vodi kompaniju Saeilo Incorporated u Massachusettsu, koja se bavi oružjem. 12 

I opet je ustanovljeno da postoje veze s obavještajnim agencijama Elite. Munovci su 

platili 50.000.000 dolara za kupovinu Sveučilišta Bridgeport u Connecticutu, a jedan 

od njihovih novih punomoćnika bio je Jack E. Thomas, pomoćnik kadrovskog direktora 

u obavještajnoj službi američkih zračnih snaga i, tijekom devet godina, posebni 

pomoćnik direktora CIA-e. Unifikacijska crkva ima podršku Južnokorejske centralne 

obavještajne agencije (KCLA). Bo Hi Pak, časnik za vezu KCLA-e s američkom obavještajnom 

službom stacioniran u korejskom veleposlanstvu u Washingtonu, postao je 

jedan od Moonovih glavnih pobočnika i upravitelj Washington Timesa. Moonov urednik 

u Washington Timesu je Arnaud de Borchgrave, bivši vodeći dopisnik s CIA-om 

povezanog Newsweeka, u vlasništvu kompanije Washington Post koju vodi Katherine 

Graham (CFR, TC, Bil.). De Borchgrave je bračnom vezom blisko povezan s obitelji 

Rothschild, dugogodišnjim i vodećim financijskim i političkim podupirateljima Izraela, 

države za čije stvaranje su, praktički, i bili odgovorni. 

Scijentološkoj crkvi (koju je utemeljio L. Ron Hubbard) ime je dao Miles Copeland, 

bivši CIA-in časnik. Bila je to jedna od dviju skupina vjerskog tipa s kojom je 

CIA sklopila „dogovore". Druga je bila Moral Re-Armament (Moralno naoružavanje). 

Elita pazi da operira kroz obje strane kad god je to moguće, u ovom slučaju kroz 

„kult" i kroz „istjerivače kultova". Na taj način upravljaju događajima i postupcima 

koje javnost vidi i upija. Iz dokaza koje sam vidio i na temelju vlastite intuicije, osjećam 

da se približava vrijeme kad će započeti koordinirana globalna kampanja kojoj 

će cilj biti diskreditirati sva alternativna razmišljanja, pokrete i stilove života. Ovo je 

doba kad moramo biti jaki i odlučni te omogućiti da pobijedi snaga ljubavi. 

Ista se tehnika koristi protiv istražitelja svjetske zavjere. Budući da se mreža raspliće 

te se otkriva sve više pozadinskih informacija, Elita ima očajničku potrebu da 

te informacije diskreditira ocrnjivanjem glasnika. Taje tehnika poznata kao „ad hominem": 

saopćava li se neka vama mrska istina, napadnite glasnika, a ne prenesenu 

poruku. Pada mi sada na pamet čitav niz članaka o „teoretičarima zavjere" i kako su 

svi oni „desničarski ekstremisti". Kao i kod riječi „kult", širitelji propagande žele po- 

426 

427

istino če vos osloboditi 

KUII ni varKor 

taknuti takvu reakciju javnosti da u svima koji razotkrivaju informacije o globalnoj 

manipulaciji vidi „naciste". Tu su „ljevičari" - oni koje ja zovem robotskim radikalima 

- Eliti jako korisni. Te besmislice oni ponavljaju refleksno, poput papiga. Još jedan 

popularan izraz je „povijesni revizionist". I njega se koristi u negativnom smislu, 

Takva se osoba opire konvencionalnoj verziji povijesti. Da li oni koji povijesne revizionistima 

nazivaju nacistima doista vjeruju da je sve što nam se govori o povijesti 

istina Zasigurno ne. Zašto onda ne možemo biti dovoljno odrasli da pogledamo što 

revizionisti kažu i sami donesemo zaključak o onome što mi smatramo da je ispravno. 

Zato što bi Elita izgubila kontrolu nad poviješću, eto zašto. 

Moje iskustvo i zapažanja navode me na pomisao da je neke grupacije s „Nevv Age" 

scene vrlo zahvalno manipulirati. Takvima ih čini naivnost. Imao sam prilike čuti da 

Billa Clintona neki sljedbenici New Age pokreta nazivaju ,,lightworker" (osoba koja 

stalno traga za znanjem i pravom istinom; op. prev.) a da nisu ni najmanje istražili 

pozadinu tog čovjeka. Čujem nepromišljene instant-reakcije na „kultove" od ljudi 

koji su dio skupina, organizacija i životnih stilova protiv kojih je riječ „kult" uperena! 

Neki od onih koji su se najviše trsili da o meni šire lažne priče i ogovaranja bili su oni 

koji pričaju o istini i svjetlosti. Nekoć me je to čudilo; danas više ne. Jedna takva priča 

koja obilazi New Age krugove jest i ta da imam toliko novca da sam otišao živjeti u 

Jersey, u porezni egzil. Budući da sam u Jerseyju proboravio sveukupno četiri dana 

u svom životu, svome se domu očito rijetko vraćam! U duhovnim časopisima čitam 

o potrebi za svjetskom vladom kao izrazom Jedinstva i spajanja svih naroda u Jedan 

Svijet. Zvuči sjajno, dok malo ne istražite i shvatite da se New Age pokretom također 

manipulira. 

U ljeto 1994. prisustvovao sam jednom zgodnom duhovnom susretu na Wembleyju 

u Londonu. Na njemu se slavilo Jedinstvo svih stvari i potreba za izražavanjem 

ljubavi u svijetu, s čime se u potpunosti slažem. Međutim, manipulacija ljudskog uma 

ne dolazi u jednom obliku koji prožima sve. Imamo i dizajnersku manipulaciju usmjerenu 

na određeni sustav vjerovanja. Dok su ljudi napuštali Wembley, jedna je skupina 

vani dijelila male letke blistave površine s porukom Babajija Francesca, „čovjeka koji 

je došao donijeti ljubav i mudrost čitavoj Zemlji". Gospodin Francesco, ispostavlja 

se, osnivač je organizacije Associazione S. U. M. - Stati Uniti del Mondo (Ujedinjene 

Države Svijeta). Na prvoj stranici letka nalazi se poruka o ljubavi g. Francesca u kojoj 

nam govori da su naše suze njegove suze i da će onima koji ga slijede nestati sva bol. 

Oprostite, odjednom mi je pozlilo. On kaže da nas je došao naučiti da je sve Jedno. 

Baš mu hvala. Ali čekajte, što nas je još došao naučiti Da se problemi na Zemlji 

mogu prevladati samo ako se rješavaju na svjetskoj razini. Ne znači li to (ili znači) da 

su nam potrebne svjetska vlada, valuta i vojska Dakako da znači! Na letku piše: 

„Babaji Francesco, u želji da riješi sve probleme, predlaže ujedinjenje Nacija na Zemlji 

i drži da nam treba jedna i jedina Svjetska vlada sastavljena od delegata iz svake 

nacije. On smatra da je važno oformiti jednu i jedinu svjetsku vojsku sastavljenu 

od dobrovoljaca iz svake zemlje za zaštitu svih Naroda na Zemlji, koja bi trebala 

reagirati brzo i pravovremeno kako bi se izbjegao genocid poput onoga u Ruandi, 

Jugoslaviji, Somaliji itd.... On također tvrdi da bi, kako bi se poništio javni dug svake 

zemlje, sve zemlje trebale poništiti dugove između sebe te da je nužno eliminirati 

sve postojeće valute i zamijeniti ih jednom i jedinom svjetskom valutom, koja bi u 

svakom narodu trebala imati istu vrijednost tako da bi špekulacije, konkurenciju i 

ratove zamijenili jedinstvo, bratstvo i mir među svim ljudskim bićima." 

Sve ovo kao da je istrgnuto iz plana rada Svjetske Elite i Protokola lluminata. 

Dvije su mogućnosti - ili taj čovjek koji nas je došao podučiti i odvesti u Utopiju pod 

hitno treba pomnije istražiti Novi Svjetski Poredak ili pak ima druge razloge za izjednačavanje 

potreba za ljubavlju i Jedinstvom s centraliziranom globalnom tiranijom. 

Raelijanska zaklada o kojoj sam govorio ranije također promiče sve ambicije Elite, 

sudeći po onom što njihov „mesija" Claude Rael tvrdi da mu je rekao vanzemaljski 

„Elohim". Kada sam bio na jednoj svojevrsnoj New Age izložbi u sjevernoj Engleskoj, 

bilo je fascinantno na koliko sam organizacija naišao koje ili podržavaju Ujedinjene 

narode i ideju svjetske vlade i/ili nude ljudima još pokoji razlog da se odreknu svog 

uma u korist nekog „Vrhovnog Učitelja" ili slično. Nemojte da vam misli kontrolira 

religija - neka to umjesto nje čini guru! Uzeo sam časopis pod znazivom Share 

International kojeg uređuje slikar i „ezoterik" rođen u Škotskoj, Benjamin Creme, 

kojega je, kako se tvrdi, „niz godina obučavao i nadgledao [njegov] vlastiti Učitelj". 

Ovaj časopis, u kojem se tvrdi da cirkulira u 70 zemalja, sjedište ima u Nizozemskoj i 

Ujedinjenom Kraljevstvu, s ograncima i vezama u mnogim drugim zemljama, uključujući 

SAD. Časopis promiče ,,Maitreyu", „Svjetskog Učitelja" koji se, prema Cremeu, 

„čudesno" pojavio ljudima diljem svijeta. Creme kaže da će se „Svjetski Učitelj" pojaviti 

svima kada ga pozovu mediji. Na to čekamo već od 1977. godine dok je, kako 

kaže Creme, „Svjetski Učitelj" nastavio živjeti u azijskoj zajednici u Londonu između 

svojih materijalizacija širom svijeta. Kada ga pozovu mediji, Maitreya će se, kaže 

Creme, obratiti na međunarodnoj konferenciji za medije koja će dovesti do „Dana 

objave", kada će se „Svjetski Učitelj" pojaviti na radiju i televiziji diljem svijeta i istovremeno 

duhovno zasjeniti sve ljude. Navodno će svi čuti njegove riječi telepatskom 

komunikacijom. Hmmm, zar opet Pitam se, što se ovdje zbiva Skupi oglasi o ,,Maitreyi" 

stalno se pojavljuju u New Age časopisima. Svaki oglas prikazuje ,,Maitreyu" 

kako se „čudesno" pokazuje tisućama ljudi u Nairobiju 1988., premda ne mogu reći 

da mi slika imalo liči na išta slično. Nikada nisu objavljena točna mjesta Maitreyinih 

„manifestacija". Učiniti to značilo bi kršiti slobodnu volju u to uključenih ljudi, kaže 

nam Creme. 

Izdanjem Share Internationala iz travnja 1995., kojeg sam kupio na izložbi, dominirao 

je intervju sa sir Shridathom Ramphalom, bivšim glavnim tajnikom Commonwealtha, 

koji poziva na stvaranje svjetske vlade i upozorava na potrebu za vođom 

kalibra Franklina D. Roosevelta. Nakon intervjua daje se izvještaj o Komisiji za 

429

istina če vas osloboditi 

Poštedite me! World Goodwill, ogranak Lucis Trusta, distribuira članke UN-ovih 

djelatnika i povezuje duhovnu ideju jedinstva i cjelovitosti s centraliziranim svjetskim 

ustanovama. Tromjesečno izdaje novinsku brošuru koja je poput kluba obokult 

ili varka 

globalnu vlast, kojoj je Ramphal na čelu, a u kojem se, zapravo, poziva na uspostavu 

svjetske (UN-ove) vojske, centralizirane globalne gospodarske kontrole i svjetske vlade 

Nakon toga slijede tri stranice teksta pod naslovom „Prioriteti Svjetskog Novog Poretka". 

U odgovorima na pisma čitatelja Benjamin Creme nas također obavještava da je 

jedini način da se suprotstavimo događajima poput onih u Bosni ili u Ruandi „imati 

Ujedinjene narode s dovoljno snažnom vojskom podržavanom od svih naroda, koji 

moraju dati dovoljno ljudstva i naoružanja". Koje li slučajnosti, upravo to govori Henry 

Kissinger, i Babaji Francesco. Creme dodaje i sljedeće: „Ako jimmy Carter dovoljno 

dugo pozivi, vjerujem da će postati član skupine mudrih ljudi' koja će funkcionirati kao 

budući vladajući odbor Sjedinjenih Američkih Država". Siguran sam da će Trilateralna 

komisija biti oduševljena. A što znači ovo spominjanje nekog „vladajućeg odbora" Što 

li se dogodilo s demokracijom Pazite, članak u časopisu nam kaže da: 

pravi učenik će se posvetiti'zadanom zadatku'svom svojom energijom koju ima, 

ne mareći za vlastitu osobnost, samo s ciljem davanja svega što ima u sebi za služenje 

Planu i ostvarivanje istoga. Ovo također neizbježno mora voditi njegovom 

vlastitom napretku - ne prema samodopadnosti, već buđenjem svojih uspavanih 

kapaciteta koji će ga oblikovati u sve učinkovitije sredstvo služenja u rukama gospodara." 

[moj naglasak] 

Ajoj, ajoj, ajoj. Evo ga opet. Ljudi slijede, a gospodari vladaju. „Maitreya" je jedan 

od „Učitelja" Alice Bailey, a na njezinom se „učenju" zasniva Cremeova organizacija. 

Na istoj sam New Age izložbi naišao i na dvije druge organizacije nadahnute radom 

Alice Bailey - Lucis Trust (prije toga pod imenom Lucifer" Trust) i njezin ogranak 

World Goodwill. Ovu potonju utemeljila je Alice Bailey 1932. lijekom zahuktavanja 

za Drugi svjetski rat, koji je doveo do stvaranja Ujedinjenih naroda. Iz svojih sjedišta 

u londonskom Whitehall Courtu, Ženevi i New Yorku, World Goodwill je danas tek 

jedan iz niza promicatelja Ujedinjenih naroda. Njegove mnogobrojne publikacije veličaju 

Ujedinjene narode kao odgovor na probleme našeg planeta, jedna brošura nosi 

naziv „Usrdni poziv na suradnju s Ujedinjenim narodima" u kojoj piše: 

„Udruživanje uma, srca i aktivne suradničke dobre volje među narodima nužan 

su preduvjet za utemeljenje novog svjetskog poretka mira i blagostanja za cijelo 

čovječanstvo ... Kao rezultat mentalnog sukoba, odvojenosti i nedostatka razumijevanja, 

u svjetskim je odnosima sada došlo do napetosti; stoga je tu nova prilika 

za kreativni napredak, a njegov su simbol Ujedinjeni narodi.... Oni su danas instrument 

univerzalnosti i agencija za jedinstvo, mir i blagostanje u svijetu." 

žavatelja UN-a. Ona koju sam ja uzeo u proljeće 1995. sadržavala je, kao i Cremeov 

Share International, članak o sir Shridathu Ramphalu i njegovoj Komisiji za globalnu 

vlast [svjetska vlada i svjetska vojska jedini su put naprijed]. Sadržavao je i poruku 

isturene marionete Svjetske Elite dr. Boutrosa Boutrosa-Ghalija, glavnog tajnika UNa, 

koji nam kaže da: „... novi niz problema neporecivo globalnih dimenzija ne mogu 

riješiti pojedinačne države ili skupine država". Bolje da imamo jednu svjetsku vladu, 

je li, Boutrose Druge publikacije u distribuciji World Goodwilla traže da se svim 

ljudima daju osobne iskaznice, a jedna kaže sljedeće: 

„Ujedinjene narode mora se podržati kroz Glavnu skupštinu, specijalizirane agencije, 

razna vijeća, komisije i odbore; trenutno ne postoji nijedna druga organizacija 

u koju se čovjek može pouzdati. Stoga, Ujedinjenim narodima moramo pružiti podršku, 

no toj skupini svjetskih vođa moramo istodobno dati do znanja što nam je 

potrebno." 

Vrijedi se pretplatiti na bilten World Goodwilla, ako ni zbog čega drugog, a ono da se 

vidi stupanj infiltriranosti Svjetske Elite, tj. njenog načina razmišljanja, u područja kao 

što su duhovnost i obrazovanje. Čitam da samo jedan UN-ov projekt uključuje mrežu 

od 3200 škola u 122 zemlje. UNESCOV Projekt udruženih škola „posvećen je pripremanju 

djece i mladih za život u globalnom društvu i razvijanju stavova zemaljskog 

patriotizma [vidi globalno selo, globalno susjedstvo itd.], koji su od vitalnog značaja za 

svijet u kojem međusobna zavisnost sve više raste". Djecu i mladež se indoktrinira da 

odgovore traže u Ujedinjenim narodima, a organizacije Lucis Trust i World Goodwill 

to podržavaju. Kao što je slučaj i s većinom ljudi koji pomažu Svjetsku Zavjeru, 99% 

njih neće imati pojma za kakvu ih se promidžbu koristi. Većina ljudi koji podržavaju 

ove organizacije to čine jer vjeruju u njihove programe. Oni imaju djecu i unuke, i zadnje 

što bi željeli jest ostaviti im iza sebe globalnu fašističku tiraniju. To je, međutim, 

upravo ono što pomažu stvoriti, a da toga nisu ni svjesni. 

Na već spomenutoj New Age izložbi razgovarao sam s jednim simpatičnim čovjekom 

na štandu Share Internationala. On nije imao pojma u što je uključen i na svako 

je pitanje odgovarao sa: „Pa, ako sam dobro shvatio..." i „Pa, piše u časopisu..." Dopustio 

je da mu oduzmu vlastiti um. Na drugom sam štandu naišao na skupinu iskrenih 

ljudi koji su promicali Brahma Kumaris - Svjetsko duhovno sveučilište s više od 3000 

nastavnih centara u 62 zemlje. To je nevladina organizacija udružena s UN-ovim Odjelom 

za javno informiranje i dobitnica sedam UN-ovih nagrada za glasnika mira. Ima 

savjetodavni status pri Gospodarskom i socijalnom vijeću UN-a i UNICEF-u te nebrojene 

veze s Ujedinjenim narodima. Godine 1988. pokrenula je prvu inicijativu Glasnika 

mira posvećenu UN-u. Dio te inicijative bilo je objavljivanje knjige pod naslovom Vizije 

jednog boljeg svijeta (Visions Of A Better World), u kojoj su međunarodni vođe i poznate 

osobe iz svih sfera života dali svoj doprinos. I opet, barem 99% uključenih u Brahma 

Kumaris neće uvidjeti za kakvo ih promicanje koristi „brigada" za uvođenje Jedne 

• - • " J 1

... / istina ce vas osioooaiti 

Svjetske Vlade. Isto tako, nikad me ne prestaje čuditi broj navodno slobodoumnih 

ljudi koji su u stvarnosti predali svoj um jednom čovjeku, pardon „živućem bogu na 

Zemlji", Sai Babi. Takvi su, eto, ljudi koji odbacuju religiju kao oblik kontrole uma i 

tjeraju druge da misle svojom glavom! 

Razrađena manipulacija sustava vjerovanja vrlo je suptilna, ali iznimno učinkovita. 

Ista se centralizirana tiranija može prikazati na mnogo različitih načina kako bi 

odgovarala mentalnom sldopu različitih skupina ljudi. Možemo očekivati navalu kojekakvih 

kvazigurua i „duhovnih" organizacija koje bivaju manipulirane da to čine ili 

pak to čine svjesno. Ako duhovni pojedinci i skupine prihvate plan za jednu svjetsku 

vladu kao dio puta koji vodi prema jedinstvu i cjelovitosti, podržat će ih UN i manipulatori. 

Ako to ne učine, prozvat će ih se „kultom". To je taj dualni pristup koji manipulatori 

koriste po pitanju nove duhovnosti. Moramo zapamtiti da ništa nije onako 

kakvim se čini na prvi pogled. Ako sve sagledavamo iz te perspektive, postaje nas 

sve teže dezinformirati. Ovo je od ključne važnosti jer postoji jedan „kult" koji vlada 

svim ostalima na ovoj planeti. To je „kult" posvećen izrazito negativnoj svijesti koja se 

izražava kao štovanje moći i kontrole. Naziva se Svjetska Elita i Svevideće Oko. 

IZVORI 

1 Kenneth Wooden, The Children Of Jonestown (McGraw-Hill, New York, 1981.), str. 196. 

2 Michael Meiers, Was Jonestown A CIA Medical Experiment A Review Of The Evidence, 

Studies in American Religion, svezak 35 (The Edward/Merlin Press, 1988.). 

3 Voditelj na postaji KGBS Ron Engleman rekao je za Radio Free America da je dobio 

potvrdu preko veze u bolnici da je ovaj poziv upućen. 

4 US News And World Report (3. svibnja 1993.). 

5 The Spotlight (24. travnja 1995.), str. 18. 

6 Časopis New Dawn (Melbourne, Australija, svibanj/lipanj, 1995.), str. 7. 

7 Dick Reavis, „Witness for the Prosecution", The San Antonio Current (10. veljače 1994.), 

str. 6. 

8 Časopis Nexus je izvrsna publikacija, a objavljuje priče i informacije koje srednjostrujaški 

mediji ne žele tiskati. Vidi bibliografiju. 

9 Houston Chronicle (8. travnja 1993.). 

10 Helander vs. Patrick, Bridgeport, Connecticut, SAD, 1976. 

11 Investigative Research Specialists,„List of Moonie Fronts", 1992. 

12 The Spotlight (11. prosinca 1995.), str. 2. 

13 Neki smatraju da izraz Lucifer znači „Donositelj Vatre", kao što sam objasnio u knjizi 

Pobuna robota. Rabin Marvin S. Antelman u svom djelu To Eliminate The Opiate tvrdi da 

je do promjene imena Lucifer u Lucis došlo 1924. godine kako bi se prikrila činjenica o 

kontaktima sa skupinama štovatelja Sotone povezanih s kultom Svevidećeg Oka. (str. 54). 

šesnaesto poglavlje 

„globalno selo" 

„Pojedinačni primjeri tiranije mogu se pripisati nečijem dnevnom raspoloženju, 

ali čitav niz činova ugnjetavanja započetih u određeno vrijeme, 

koji ne prestaju nijednom promjenom vlasti, najočitiji je dokaz postojanja 

osmišljenog, sustavnog plana da nas se svede na roblje." 

Thomas Jefferson 

ovi Svjetski Poredak prešao je dalek put od početaka sadašnjeg bankarskog su 

stvaranja Slobodnog zidarstva, Sjedinjenih Američkih Država i Francuske 

Nstava, 

revolucije. 

Kada pogledate u kolikoj se mjeri omogućuje da plan Elite uznapreduje, taj će vas 

zaključak poprilično otrijezniti. Vjerujem da će upravo on pokrenuti odlučnost u 

svakom od nas da ponovno zadobijemo kontrolu nad svojom sudbinom. To možemo 

i hoćemo učiniti, ali bit svega je znati da manipulacija postoji, kako funkcionira i s 

kojim ciljem. Bez tog znanja stojimo na milost i nemilost manipulatorima jer će se 

proračunata dugoročna strategija i dalje prikazivati kao niz zasebnih i međusobno 

nepovezanih događaja. Za sve one koji još uvijek vjeruju da je plan o svjetskoj vladi, 

središnjoj banci, valuti i vojsci te stanovništvu s implantiranim mikročipovima povezanima 

s globalnim računalom - samo još jedna „teorija" zavjere, ovaj ću dio knjige 

završiti sažetkom o tome koliki smo put ovom cestom prevalili, a da toga nismo ni 

bili svjesni. 

Svjetska vlada 

Ujedinjeni narodi ubrzano se razvijaju u baš takvu instituciju. Od svojih ranih početaka 

kada je to bila globalna brbljaonica bez konkretnih rezultata, stvorila je golemu 

mrežu međusobno povezanih organizacija koje pokrivaju sva područja života: od 

zdravstva, preko pomoći, okoliša, svjetske policije, do znanosti, religije itd. Bliži se 

vrijeme kada će dobiti vlastiti izvor financiranja, neovisan od država članica. Možda 

se izrežira i kakva „kriza" financiranja u kojoj neke velike nacije neće davati doprinose 

te će se morati pronaći „rješenje" - neki oblik UN-ovog poreza. Joseph Connor 

(CFR) je 1993. imenovan za zamjenika glavnog tajnika za administraciju i upravljanje 

pri UN-u. On je bio predsjednik Priče Vvaterhousea, računovodstva Elite, koji imaju 

svog izabranika u Komitetu 300. Gospodin Connor je upozoravao da je UN pred 

bankrotom i da se nešto mora učiniti. 1 

Nešto mi je to poznato. Više sukoba zahtijevat 

će više „rješenja" i ljudi će se u očaju okretati UN-u u potrazi za odgovorima. Centra- 

432 

433


„globalno 

selo" 

liziranim odgovorima. Većina ljudi koji rade za UN vjeruju da rade pravu stvar. Ne 

znaju u što su uključeni. Oni su pijuni u igri koju ne razumiju. Pravi program djelovanja 

skriva se iza izraza kao što su „globalno selo", „globalno susjedstvo", „globalno 

zajedništvo" i potreba za „Jednim Svijetom". Tajni plan za UN istovjetan je onome 

koji se odvija u Europi. Sve je jači pritisak za centralizaciju političke moći i donošenja 

odluka unutar Europske unije koja se neprestano širi. Ona je sada labirint centraliziranih 

struktura moći i zakonodavstva koji utječu na svaki aspekt svakodnevnog 

života. U zadnjih 40 godina izgled te organizacije nevjerojatno se promijenio. Od trgovačke 

zone pretvorila se u centraliziranu tiraniju, a isti takav postupni proces odvija 

se i u Ujedinjenim narodima. Klaus Hansch, predsjednik Europskog parlamenta, 

jasno je dao do znanja koje su mu ambicije kad je u listu The European u svibnju 1995. 

pozvao na stvaranje Europske unije u kojoj bi nacije „udružile" svoje suverenitete za 

više dobro [centraliziranu kontrolu]; Unije koja preuzima punu odgovornost za mir 

i sigurnost, blisko surađujući s Ujedinjenim narodima [svjetska vojska]; Europe koja 

„ispunjava snove i vizije svojih utemeljitelja" [svjetska vlada, središnja banka, valuta 

i vojska]. U ljudima treba pobuditi oduševljenje tim „novim europskim projektom", 

rekao je. Nemoj mi zamjeriti, dragi Klaus, ali u tome ipak ne bih sudjelovao. 

Jedan od najžešćih zagovornika političke i monetarne unije u Europi je njemački 

kancelar Helmut Kohl. To nije nikakvo iznenađenje kad znamo da je on, baš kao i 

njegovi prethodnici Willy Brandt i Helmut Schmidt, odani član Bilderberške skupine. 

Kohl je navodno Slobodni zidar Lože Velikog orijenta i povezan s organizacijom 

B'nai B'rith koja gaje odlikovala svojim najvišim odličjem - Josipovim redom. 2 

Kohl 

itekako zna plan igre i s puno entuzijazma radi da se on uspješno i ostvari. Jacques 

Santer, predsjednik Europske komisije, još je jedan bilderbergovac koji vodi tiransku 

kampanju za političku i monetarnu uniju. 

Ova metamorfoza u centraliziranu kontrolu izvedena je postupno, tiho i u tajnosti. 

Bacimo li pogled više godina unazad, možemo vidjeti kolike su se moći odrekle 

pojedinačne nacije i države, regije i zajednice. Donošenje odluka koje utječu na našu 

svakodnevnu egzistenciju pomiče se sve dalje i dalje od gradova, sela i zemalja u 

kojima živimo. Odluke su prvo prepuštene nacionalnim parlamentima i kartelima 

državne službe, potom europskim tijelima, a ako ne prestanemo biti samo lutke na 

koncu, glavne će odluke, na koncu, donositi samo svjetska vlada. Utjecaj Trilateralne 

komisije vidljiv je u podršci koju Europska komisija pruža Japanu da postane stalni 

član Vijeća sigurnosti UN-a i da ima veće pravo glasa u poslovima koje vodi UN. 3 

Trilateralna komisija osnovana je da koordinira rad manipulirajućih elita u SAD-u, 

Europi i Japanu kao korak na putu prema svjetskoj vladi. Plan igre svakog mjeseca 

sve više izbija na površinu, jer Svjetska Elita počinje ubacivati pojam svjetske vlade u 

javnu domenu. Bivši glavni tajnik Commonvvealtha sir Shridath Ramphal objavio je 

taj plan na Međunarodnoj konferenciji za razvoj u Washingtonu u siječnju 1995. kad 

je rekao da bi UN trebalo ovlastiti za „prikupljanje globalnih sredstava za globalne 

svrhe". Konferencija je tu politiku oduševljeno podržala. Ramphal, supredsjednik Ko- 

misije za svjetsku vlast u Ženevi, dodao je još da je nacionalni suverenitet zastarjeli 

koncept. „Došlo je vrijeme da se dogovore i stvore uvjeti za svjetsku vlast", rekao je. 

„Potreban nam je novi poredak u svijetu. Velik broj ljudi prepoznaje tu potrebu i pod 

'novim svjetskim poretkom' ne podrazumijevaju ni manje ni više nego rađanje novog 

svijeta." 

Pokušaj ovakvog udara na ljudsku rasu izvest će se tako da se sadašnji svijet učini 

toliko groznim i kaotičnim mjestom da će mase, iz čistog očaja, slijediti svakoga tko 

obeća neki novi svijet (baš kao stoje bio slučaj s Hitlerom - „spasiteljem" iz njemačke 

poratne bijede). Vjerujem da Elita ima globalno računalo u koje unosi sve podatke 

o zbivanjima u svijetu. Računalo je programirano tako da obrađuje te podatke i 

izbacuje popis zbivanja projiciranih godinama unaprijed, koji se trebaju dogoditi ako 

ljudski um prihvati svjetsku vladu. Na taj način plan Elite može se pripremiti daleko 

unaprijed. Ramphal je dugogodišnji stjegonoša agitacije za svjetsku vladu. Služio je i 

u drugim globalnim komisijama poput Brandtove komisije i Brundtlandove komisije 

za okoliš i razvoj. Upravo su članovi tih komisija (koje je osnovala Svjetska Elita, i 

jedne druge koju je utemeljio ubijeni bilderbergovac Olof Palme, švedski premijer) 

bili ti koji su 1992. osnovali Komisiju za svjetsku vlast, kojom predsjedaju Ramphal 

i, još jedan švedski premijer, Ingvar Carlsson. A koga ja to vidim na popisu članova 

Komisije za svjetsku vlast Pa to je... Maurice Strong (Kom. 300), naftni milijunaš, 

isti onaj koji je predsjedao Samitom o Zemlji u Brazilu 1992. i koji sjedi u odboru 

Instituta Aspen, čiji je vlasnik elitni bilderbergovac Robert O. Anderson iz Adantic 

Richfield Oila. Na popisuje i Jacques Delors, glavni centralizator i nekoć čelni čovjek 

Europske unije. Komisija za svjetsku vlast = Novi Svjetski Poredak. Još jedan događaj 

za lobiranje za svjetsku vladu, Svjetski forum o prvoj globalnoj civilizaciji, organizirala 

je zaklada Gorbachev Foundation USA u jesen 1995. godine. Gorbačov je maestralno 

odigrao svoju ulogu aktivirajući unaprijed priređenu „slobodu" u Sovjetskom 

Savezu i njegovim podređenim državama kako bi pripremio teren za primanje tih 

zemalja u Europsku uniju i Sjedinjene Svjetske Države. „Hladni rat" je također bio 

slučaj s formulom: teza vs. antiteze = sinteza. „Oslobađanje" Sovjetskog Saveza bilo je 

planirano, a ne spontano. Među pozvanima na događaj, koji se održavao u San Franaseli, 

službenom rodnom gradu UN-a, bili su George Shultz (TC, CFR, Bil., Kom. 

300, Kissinger Associates), George Bush (TC, CFR, Kom. 300), Margaret Thatcher 

(Bil), Al Gore (CFR), Zbigniew Brzezinski (TC, CFR, Bil.), Paul Volcker (TC, CFR, 

Bil.) i Ted Turner (Kom. 300), šef CNN-a, koji se spojio s carstvom Time Warnera. 

U materijalima koje je prije tog događaja objavila Zaklada Gorbachev govorilo se da 

će forum potaknuti političke vođe na izradu okvira za stabilnost i regulirane ljudske 

međuodnose [moj naglasak]. Zaklada je dodala da je forum osmišljen da: 

»... se usredotoči na temeljne izazove i prilike čovječanstva dok ulazimo u sljedeće 

stoljeće i tisućljeće. Drži ga se u vjerovanju da na ovoj prekretnici povijesti stvaramo 

prvu svjetsku civilizaciju." 

434 

435


„globalno 

selo" 

Drugim riječima, svjetsku vladu i sve što ide uz nju. Očekujte niz „komisija", „konferencija" 

i „samita" o uvođenju svjetske vlade u mjesecima i godinama koje slijede. 

Također očekujte i pokušaj izmjene američkog ustava kako bi se Novom Svjetskom 

Poretku omogućilo nametanje njegove politike Sjedinjenim Američkim Državama. 

Još jedna skupina koju treba dobro zapamtiti je Nova atlantska inicijativa (NAI), 

povezana s bilderbergovcima, na čijem je čelu ista ekipa, s Margaret Thatcher kao 

pokroviteljicom. Ona nastoji sjediniti SAD s Europskom unijom te od NATO-a napraviti 

svjetsku vojsku. 

Središnja svjetska banka i valuta 

Ramphal poziva i na osnivanje krovnog ekonomskog tijela u sklopu Ujedinjenih naroda 

- Vijeća za ekonomsku sigurnost. To se uklapa s planom Svjetske Elite da pod 

jedan krov ili u jedno računalo strpa svu ekonomsku moć. Ujedinjeni narodi i njihovi 

ekonomski ogranci Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond (IMF), Organizacija 

za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i gomila njihovih međusobno povezanih 

podogranaka kontroliraju ekonomski razvoj svijeta, zajedno s drugim grupacijama 

Elite, kao što su Banka za međunarodna poravnanja i Međunarodna bankarska 

komisija. Oni odlučuju tko dobiva novac iz fondova za razvoj, na što se troši i koje 

su to ekonomske promjene nužne u pojedinim državama prije negoli im se uruči 

bilo kakav novac. Riječ je o svjetskoj ekonomskoj diktaturi koja se provodi po nalogu 

nekolicine. U ovoj se mreži nalazi i Svjetska trgovinska organizacija i GATT 

- Sporazum o „slobodnoj trgovini", koji postaje sve moćniji u sprečavanju država da 

zaštite domaću industriju i proizvodnju od neželjenog uvoza. Mnogi od tih uvoznih 

proizvoda dolaze iz dijelova svijeta u kojima se domaće stanovništvo iskorištava na 

najnehumanije načine. 

Budući da su zemlje sve nemoćnije u zaštiti svog stanovništva od ovog ekonomskog 

rata, ljudi diljem svijeta postaju sve ovisniji o globalnom ekonomskom sustavu 

nad kojim nemaju nikakvu kontrolu. Budući da GATT uklanja prekogranične pristojbe 

na uvoznu robu, gubitak prihoda snosi stanovništvo dotičnih zemalja. Oni 

subvencioniraju Novi Svjetski Poredak. Američko Ministarstvo financija je u lipnju 

1994. nagovijestilo da će GATT tijekom narednog desetljeća smanjiti carine za gotovo 

750 milijardi dolara. Uz pritisak za centralizaciju političke moći u Europi, pojavili 

su se i zahtjevi za Središnjom europskom bankom i jedinstvenom europskom valutom. 

Kako bi politička moć bila učinkovita, mora imati podršku ekonomske moći. 

Ako kontrolirate valutu i središnju banku, kojoj su sve druge banke podređene, tada 

kontrolirate i čitavu Europu. Ovo će u dogledno vrijeme na kraju obuhvatiti i države 

bivšeg Sovjetskog Saveza. Dopustimo li da se to dogodi, centralizirana europska tiranija 

ostvarit će se mentalnim državnim udarom bez ijednog ispaljenog medca. Verzija 

te tvorevine na američkom kontinentu, Sjevernoamerička organizacija za slobodnu 

trgovinu (NAFTA), kao sjevernoamerička verzija, i APEC kao azijsko-australska, 

osmišljene su da se razvijaju navlas isto, sve dok se svi ne povezu s Ujedinjenim narodima 

u vidu svjetske vlade, središnje banke i valute. Plan je da NAFTA postane Američka 

unija, APEC Pacifička unija, a zajedno s već utemeljenom Europskom unijom, 

došli bi pod vlast svjetske vlade. Na sastanku Trilateralne komisije 1995. u Danskoj 

unutarnji su izvori naveli da je predstavljen plan za Transatlantsku zonu slobodne 

trgovine (TAFTA) koja bi spojila Europsku uniju s NAFTA-om. Sir Leon Brittain 

(„Gosp. GATT"), europski povjerenik za trgovinu, od tada poziva na osnivanje nečeg 

sličnog, a britanski ministar vanjskih poslova Malcolm Rifkind (Bil.) učinio je to isto 

na konferenciji Konzervativne stranke 1995. godine. Irac Peter Sutherland (Bil., TC), 

GATT-ov pregovarač i prvi generalni direktor Svjetske trgovinske organizacije, bio je 

na sastanku Trilaterale i govorio o „svjetskoj ekonomiji koja se mijenja". Istovremeno 

je njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel bio u Chicagu i obraćao se Vijeću 

za vanjske poslove o Transatlantskoj zoni slobodne trgovine. Bill Clinton i Europska 

unija prethodno su se složili o „zajedničkoj akciji" u mnogim pitanjima, uključujući 

trgovinu. Svatko tko ospori plan Elite za Europu smjesta bude napadnut. Bernarda 

Connollyja, britanskog ekonomista koji radi za Europsku komisiju na planu uvođenja 

jedinstvene valute, suspendirao je Jacques Santer (Bil.) jer je napisao knjigu u kojoj 

razotkriva muljažu. Neila Kinnocka, povjerenika Europske komisije i bivšeg vodu 

britanskih laburista, Santer je javno ukorio samo zato što je na privatnom sastanku 

primijetio da bi rok za uvođenje jedinstvene valute mogao biti prekratak. Europska 

unija već jest centralizirana diktatura. Troši 40 milijuna funti našeg novca na kampanju 

pridobivanja ljudi za svoju politiku jedinstvene valute, eura. 4 

Prisjetite se motivacije i metoda. Želite li uvesti jedinstvenu valutu i banku, morate 

stvoriti privid potrebe za njima. Zbog toga izazovete bankarsku krizu i kaos s 

valutama. Kada se takve stvari zbivaju i kada se o njima izvještava u vijestima, one se, 

gledane površno, čine lošima za bankare i financijere, a za mnoge to i jesu. Međutim, 

ne i za Svjetsku Elitu, jer takve su krize njoj potrebne kako bi svoj plan manipulacijom 

sprovela u stvarnost. Budući da znaju što slijedi, ne samo da mogu izolirati svoja 

vlastita sredstva od posljedica svojih djela, već ekonomski zapravo mogu profitirati. 

George Soros (Bil.), Mađar s američkom putovnicom, jedan je od najslavnijih špekulanata 

valutom. On „kocka" milijardama dolara kako bi destabilizirao valute i tržišta, 

ostvarujući pritom nezamislive dobitke. Soros, bivši student na Londonskom ekonomskom 

fakultetu, preselio se u SAD kako bi utemeljio svoj motor za „špekulacije" 

- Quantum Group, kojom dominiraju švicarski i talijanski financijeri. Zanimljivo, 

Švicarska i Italija također su sjedišta Crnog plemstva. Istraživač William Engdahl 

navodi Sorosa kao predstavnika anglo-francuske bankarske grupacije Rothschild. 5 

Jedan od članova odbora „Sorosovog" Quantum Funda je Richard Katz, ravnatelj 

kompanije Rothschild Italia S. p. A. u Milanu i član odbora tvrtke N. M. Rothschild. 6 

Još jedan direktor Quantuma je Nils O. Taube, partner lorda Rothschilda iz St James' 

Place Capitala. 7 Sorosev suradnik u nekoliko špekulacija bio je sir James Goldsmith 8 , 

Rothschildov rođak koji sada tvrdi da se „protivi" centralizaciji moći u Europi. Upra-


„globalno 

selo 

vo je Soros predvodio napad na funtu koji je doveo do toga da britanski Ministar 

financija Norman Lamont (Bil.) povuče Ujedinjeno Kraljevstvo iz europskog monetarnog 

sustava, pojačavši tako pozive za uvođenje jedne europske valute. Lamont 

je zaposlenik Rothschildovih, a Soros im je paravan. Valutne „špekulacije" niti su 

špekulacije, niti su slučajne. One su pažljivo planirane i izvršene kako bi dovele do 

određenog rezultata. 

Kasne 1994. i rane 1995. Elita je gurnula Meksiko u ekonomski kaos koji je ozbiljno 

narušio vrijednost dolara, kao što su to učinili i ranije kad je Meksiko htio iskoristiti 

svoje naftne potencijale da postane ekonomski neovisan o Sjedinjenim Američkim 

Državama. Pritom su one američke banke koje su znale da slijedi kolaps pezosa zaradile 

bogatstvo. I dok je meksički narod trpio posljedice, Citibank je prijavio porast 

zarade od 81% u zadnjem kvartalu 1994., a njujorški dnevnik Newsday izvijestio je 

daje Chemical Bank ostvarila 22%, a Rockefeller/Rothschild Chase Manhattan 19% 

profita u istom razdoblju. Svi su oni bili veliki ulagači u pezos, ali su tempirali svoja 

ulaganja točno u pravi trenutak kako bi iskoristili njegov predstojeći pad. 

Meksiko strovaljuju u ekonomsku katastrofu kroz dugove bankama Svjetske Elite 

jer oni žele otpisati dug, ili barem njegov dio, u zamjenu za kontrolu nad meksičkom 

naftom i drugim prirodnim resursima. Tko je predložio 40 milijardi dolara za sanaciju 

meksičkog gospodarstva, što je značajno uvećalo njegov dug Americi i na taj način 

ubrzalo muljažu Demokrat Bill Clinton. Tko mu je bila podrška Republikanci Newt 

Gingrich i Bob Dole. U lipnju 1995. vođe 67 industrijaliziranih zemalja svijeta sastali 

su se u Halifaxu, u Novoj Škotskoj, tjedan dana nakon sastanka bilderbergovaca u 

Švicarskoj, i složili se da povećaju ulogu i ovlasti Međunarodnog monetarnog fonda. 

A koja im je bila izlika Financijski kolaps meksičkog pezosa! Bill Clinton također je 

pozvao na izradu nacionalne osobne iskaznice u SAD-u kako bi se suprotstavilo „valu 

ilegalne imigracije [iz Meksika] koji je bio neminovan". U isto to vrijeme mali poslovni 

ljudi diljem svijeta propadaju na tržištu uređenom u korist multinacionalnih 

banaka i korporacija koje kontroliraju političare koji donose zakone. 

Svjetska vojska 

Napredovanje prema uspostavi svjetske vojske je tijekom 1980-ih i 1990-ih bilo vrlo 

brzo. Ideja je da se manipulira sukobima koji će stvoriti potrebu za većim vojnim 

ovlastima Mirovnih snaga UN-a. Zatim će se sjediniti s NATO-om u svjetsku vojsku. 

Što bi takva vojska radila Upadala bi u bilo koju zemlju ili zajednicu koja se odbija 

pokloniti svjetskoj vladi, središnjoj banci i valuti. Zaljevski rat 1991. dijelom je stvoren 

kako bi se ubrzao ovaj proces sa zemljama članicama NATO-a koje su financirale 

i vodile taj sukob pod zastavom Ujedinjenih naroda. Sukob u bivšoj Jugoslaviji izmanipuliran 

je s istim ciljem. Kao posljedicu strahota u Bosni sada u bivšoj Jugoslaviji 

imamo okupljenu svjetsku vojsku od 60.000 vojnika iz 30 nacija koja radi pod centraliziranim 

nadzorom - najveća je to multinacionalna sila od Drugog svjetskog rata. 

Točno prema planu Elite. Svaka prilika u kojoj vidimo snage NATO-a da operiraju 

izvan za njih određenog prostora još je jedan presedan koji nas dovodi bliže svjetskoj 

vojsci. Možemo očekivati i korake koji proširuju NATO-vo područje djelovanja, naročito 

na Bliskom istoku i bivšem Sovjetskom savezu, a vidjet ćemo i nastojanja da 

se poveća broj zemalja u NATO savezu na isti način na koji se širi Europska unija. 

UN-ove trupe će se nastaviti razvijati od snaga očuvanja mira do snaga nametanja 

mira, a zatim, kad se dogodi i prihvati taj presedan, do nametanja politike koja dolazi 

po nalogu svjetske političke i ekonomske elite. Kad su UN-ove trupe na nekim 

prostorima neučinkovite, kao u Ruandi, Jugoslaviji i Somaliji, percepcija u javnosti je 

negativna. No, manipulatorima je takav neuspjeh mirovnih snaga nasušno potreban. 

Da UN-ove mirovne operacije funkcioniraju savršeno, ne bi bilo potrebe davati im 

dodatne ovlasti. Mora se izazvati dojam da ne funkcioniraju („problem") kako bi proizveli 

željenu reakciju („nešto treba poduzeti") i otvoriti put prema većim ovlastima 

(„rješenje"). Neposredne žrtve toga su muškarci, žene i djeca što pogibaju u krvoprolićima 

i građanskim ratovima u režiji Elite, koji služe kao znak da snage UN-a trebaju 

još ovlasti. Možemo očekivati još Ruanda i Bosni sve dok se javno mišljenje ili pokori 

manipulaciji za uspostavu svjetske vojske, ili stane na kraj Novom Svjetskom Poretku. 

Na sastanku Bilderberške skupine 1991. godine, dr. Boutros Ghali, bivši glavni 

tajnik UN-a i pomoćnik Elite, podsjetio je na riječi Henryja Kissingera kad je pozvao 

na osnivanje UN-ove vojske pod zapovjedništvom UN-a s ovlastima da svojevoljno 

upada u nacionalne države bez potrebe da se posavjetuje s drugim zemljama i zatraži 

dopuštenje. U svom govoru u Washingtonu sir Shridath Ramphal je rekao da bi Ujedinjeni 

narodi trebali biti „zaštićeni mogućnošću da brzo razviju svoje vojne postrojbe" 

i da se zaštita sigurnosti država jasno odobrava Poveljom UN-a. Sljedeći je dan 

Jessica Mathews, članica Vijeća za vanjske poslove, pozvala na gotovo isto - na stalnu 

vojsku UN-a - istovremeno pišući za Washington Post, koji je pod kontrolom Elite. 

Čitatelji lista The Spotlight slali su redakciji slike UN-ovih postrojbi u SAD-u na 

manevrima diljem zemlje, s UN-ovim tenkovima i opremom koji se prevoze posebnim 

kamionima na šinama. Postojanje nečega takvog vlasti su zanijekale. Kao što 

podrobnije govorim u knjizi Pobuna robota, vladine organizacije kao što je Savezna 

agencija za vođenje kriznih situacija (Federal Emergency Management Agency 

- FEMA) samo su paravani za stvaranje prostora za zadržavanje (koncentracijskih 

logora) onih koji se suprotstavljaju zavjeri Novog Svjetskog Poretka nakon što je već 

izvršio svoj fizički napad diljem svijeta, osobito u Americi i Europi, protiv onih koji 

se opiru tiraniji. Na nekim je prostorima ovo već započeto. FEMA je osnovana izvršnom 

uredbom (koja nije zahtijevala raspravu u Kongresu) s potpisom predsjednika 

Jimmyja Cartera, poslušnika Trilateralne komisije. FEMA-i se time omogućuje da 

tijekom bilo kakve „nacionalne izvanredne situacije" koju objavi predsjednik preuzme 

kontrolu nad Sjedinjenim Američkim Državama. Njene ovlasti uključuju i vojni 

zakon i pravo da vojne snage provedu silom sve što FEMA odluči. Svi zakoni koji 

omogućuju vojno preuzimanje SAD-a već su na snazi. Doneseni su predsjedničkom 

izvršnom uredbom i svaki put kad predsjednik proglasi izvanredno stanje, na njih 

439


„giooamo 

seio 

se može pozvati. U prvom planu ovog plana nalaze se Delta snage u svojim crnim 

uniformama i neobilježenim crnim helikopterima. Njih se često viđalo na lokacijama 

gdje je pronađena osakaćena stoka, što neki istraživači povezuju s vanzemaljskom 

aktivnošću. Ljudi ovo mogu ignorirati i odmahnuti rukom ako žele, ali posljedice će 

snaći njihovu djecu nastavimo li i dalje prebacivati odgovornost na nekog drugog. 

r 

Ifie Spotlightje u svom izdanju od 5. prosinca 1994. razotkrio osnivanje zajedničkih 

UN-ovih i NATO-vih snaga pod nazivom Savezničke snage za brzo djelovanje 

(Allied Rapid Reaction Corps - ARRC), koje će imati četiri „multinacionalne" divizije 

od nekih 80.000 vojnika u punoj pripravnosti. Prema članku, planira se da glavni 

zapovjednik bude sir Jeremy MacKenzie, general pukovnik u britanskoj vojsci. Opravdanje 

za formiranje ovih snaga je neuspjeh UN-ovih i NATO-vih operacija u bivšoj 

Jugoslaviji! Izvještaj koji citira The Spotlight iz North Atlantic Assemblyja, ogranka 

NATO-a, kaže da su multinacionalne intervencije na Balkanu bile „obilježene masovnim 

neuspjesima i nedostacima" (problem). Kako bi se uhvatio u koštac s tim izazovom, 

nastavlja izvještaj, NATO-u je trebala nova organizacija (rješenje). Zajedničke 

UN-ove i NATO snage ARRC već su u vrijeme objavljivanja članka u Tlie Spotlightu 

obavile svoje prve vježbe pod pokroviteljstvom UN-a. Potvrdio je to izvještaj NATOa 

do kojeg je došao list. Oko 2000 trupa sudjelovalo je u brzoj intervenciji snaga za 

kontrolu nereda od sjeverozapadne Njemačke do „...zamišljenog kliznog žarišta u 

Ujedinjenom Kraljevstvu". Umirovljeni vojni analitičar pukovnik Matthew Coultern 

o ovome je rekao sljedeće: 

„Postrojbe koje izvode multinacionalne vojne intervencije u internim domaćim 

čarkama u Velikoj Britaniji danas, pripremat će se da to isto učine u Sjedinjenim 

Američkim Državama sutra. Ovom čudovištu koje dolazi iz samo jednog svijeta 

moramo odrubiti glavu prije nego što nas ugrize." 9 

Ironično, kad se dogodila bosanska talačka kriza u svibnju 1995. godine, neld političari 

pozvali su UN-NATO snage za brzu intervenciju. One su tamo već postojale! 

Proces centralizacije svjetske vojske događa se i u policijskim snagama. U Sporazumu 

iz Maastrichta nalazi se klauzula o kojoj se malo raspravljalo i pisalo, a kojom je 

utemeljen Odbor K4 s ciljem stvaranja europske policijske mreže koja operira van 

demokratskog nadzora. Ovo mora da je bila jedna od klauzula koja je političarima 

(koji glasačko tijelo doživljavaju tek izvorom glasova za sebe) promakla kad nisu pročitali 

sporazum prije no što je prešao u zakon. K4 bi trebao koordinirati paneuropske 

policijske akcije protiv trgovine drogom, pranja novca i ilegalne imigracije. Također 

će formirati europsku policijsku mrežu zvanu Europol i golemu bazu podataka o 

stanovništvu. Neki ga opisuju kao europski FBI. Po Sporazumu iz Maastrichta, „demokratski" 

izabrani Europski parlament imat će pravo da ga se „konzultira" o politici 

K4, ali je nema pravo mijenjati ili na nju stavljati veto. Članstvo u K4 mora se držati 

u tajnosti, a novinari i skupine za ljudska prava ne mogu imati pristup podacima o 

njemu. Tony Bunyan, direktor skupine za građanske slobode Statewatch, rekao je da 

je K4 „veliki korak naprijed u stvaranju europske državne infrastrukture koja će velikim 

dijelom biti ne-odgovorna i nedemokratska". Britanska vlada koja s vremena na 

vrijeme priča o svojoj zabrinutosti zbog centralizacije moći u Europi, gorljivo podržava 

K4. Tomu je tako jer je retorika onih na vlasti namijenjena samo javnoj upotrebi. 

Ogromna većina njih podržava centralizaciju Europe, ma što inače govorili. 

Mikročipirano stanovništvo 

Ovo je dio Elitine strategije koji je nekim ljudima najteže prihvatiti. Svi mi vjerujemo 

da nikada ne bismo dopustili da se to dogodi. Pogledajmo, stoga, koliko je to zapravo 

blizu. Već se i domaćim životinjama sve više ugrađuju mikročipovi te ih se povezuje 

na računalo. Vlasnicima kućnih ljubimaca taj je postupak prodan logikom: „Nikada 

više nećete izgubiti svog Rovera ili Fida". Engleska kraljica je nekim svojim korgijima 

dala ugraditi mikročipove. Uz ovo, sve se više ubrzava proces napuštanja kovanica i 

novčanica i sve će se novčane transakcije obavljati elektronski, putem kreditnih i/ili 

smart kartica. Planira se da to postane sveobuhvatna novčano-identifikacijska kartica 

sa svim osobnim podacima pohranjenima na mikročip. Ako sve bude po planu, sve 

transakcije bilježit će globalno računalo - „Zvijer", možda ona spomenuta u biblijskim 

Otkrivenjima. Planira se premjestiti „znak Zvijeri", mikročip, sa smart kartice 

na ljudsko tijelo, kada se uspije plasirati priča koja će ljude uvjeriti da ga prihvate. 

Neki istraživači sugeriraju da će taj sustav barkodiranja ljudi uključivati tri skupa od 

po šest znamenki u računalu - odatle 666, „broj Zvijeri". Kad jednom pristanemo napustiti 

gotovinu i više ne bude povratka, morat ćemo prihvatiti i implantirani mikročip 

ili nećemo imati čime kupovati kad odluče povući smart kartice. Uz to, ljudima 

će se on „prodavati" kao nešto jako praktično uz opravdanje da će se njime stati na 

kraj gubitku kartica i kartičnim prevarama. Riječ je o apsolutnoj kontroli. Sve o vama, 

uključujući i lokaciju na kojoj se trenutno nalazite, pratit će računalo. Vrlo pouzdan 

izvor mi je rekao da se računalni sustav Svjetske Elite nalazi pod zemljom u Bruxellesu. 

Naziva se Kripta (Krypt ili Crypt) jer je smješten na više od 9000 m 2 

uredskog 

prostora ispod Crkve Svete krvi Isusove, lokalno poznate kao Krvava crkva. Glavni 

ulaz u podzemni kompleks nalazi se unutar zgrada na drugoj strani ceste od crkve. 

Slični računalni centri smješteni su u Akademiji zračnih snaga na planini Cheyenne 

u Colorado Springsu, u SAD-u, te u Centru za satelitski nadzor u Alice Springsu u 

Australiji. Takvi sustavi priključuju se na vladina računala po cijelom svijetu kako 

bi prikupili informacije o svakome na planetu tko ima broj socijalnog osiguranja ili 

neku vrstu identifikacijskog koda. Vaši su detalji već sada na ovom računalu i čekaju 

da započne ugradnja mikročipova. 

Ako danas odete u trgovinu po hranu i računalo vam odbije kreditnu karticu, platiti 

možete gotovinom. Što se događa kad gotovine nema Stojite na milost i nemilost 

računala. Ako vam odbije karticu ili mikročip, nemale više nikakvih sredstava da išta 

kupite. Tada ćemo u svakom smislu biti roboti, tek produžetak računalnog programa. 

440 

441


U Sjedinjenim Američkim Državama, bonovi za hranu za osobe s malim prihodima 

i neke druge beneficije prebacuju se na tzv. Electronic Benefit Transfer (EBT) i cijeli 

sustav socijalnog osiguranja planira učiniti isto. Plan povlačenja gotovine ubrzano 

se ostvaruje. Britanska kompanija AIM UK, koja je specijalizirana za „automatsku 

identifikaciju", u svom je reklamnom materijalu izložila lice s bar kodom na čelu. 

Jedan od njihovih proizvoda je i radiofrekvencijska identifikacija (Radio Frequency 

Identificatioon - RFID) kojom se čitaju elektroničke oznake u proizvodnji, skladištenju, 

trgovinama te na ljudima. Tehnologija koja se sada razvija omogućit će da se 

svaka misao ili čin nadziru i bilježe. Londonski Sunday Times od 16. travnja 1995., 

također je izvijestio: 

„Bio sam na jednom sastanku na kojem se raspravljalo o tome kako se mogu kontrolirati 

ljudi ako ih se ne može identificirati. Sastancima su prisustvovali ljudi poput 

Henryja Kissingera i članova CIA-e. Raspravljalo se i o tome kako ljude učiniti svjesnim 

potrebe za nečim poput ovoga čipa. Odjednom se pojavila ideja: 'Treba ih 

upozoriti na nestalu djecu itd.' 

0 ljudima se na tim sastancima razglabalo kao da su stoka. CIA se dosjetila stavljanja 

slika izgubljene djece na tetrapake mlijeka. Budući da je čip sada prihvaćen, 

sada te slike više ne viđate, zar ne Poslužile su svojoj svrsi." 10 

„Sljedeće računalo koje kupite možda će biti i posljednje koje će vam trebati. U 

budućnosti, znanstvenici žele staviti elektroničke čipove u našu glavu kako bismo 

se mogli izravno priključiti na informacijsku magistralu. Britanski istraživači su dio 

međunarodnih timova koji rade na implantatu koji će ljudsku misao prevoditi na 

računalni jezik. Već u idućem naraštaju, kaže jedna skupina, ljudi s čipom veličine 

zrna papra na potiljku moći će razgovarati sa strojevima." 

Ili će ti strojevi moći razgovarati s njima. Ljudi koji imaju satelitsku televiziju zaprepaste 

se kad saznaju da se njihove pojedinačne kartice za dekodiranje mogu programirati 

iz sjedišta TV kuća. Kada nazovete da se pretplatite na neki kanal za koji 

nemate dobar signal, operator aktivira zraku koja programira vašu karticu i slika 

se pojavi dok ste još na telefonu! Ako to mogu učiniti kartici, mogu i mikročipu u 

ljudskom biću. Plan Elite uključuje ugradnju mikročipova svoj novorođenčadi pri 

rođenju. To bi trajalo djelić sekunde. Tehnologija već postoji i sve što preostaje jest 

uvjeriti javnost da tu zamisao prihvati ili da je čak zatraži. Jedan od načina na koji 

će se ovo izvesti jest potenciranjem priča o nestaloj djeci, uključujući otmice djece iz 

rodilišta. Dok sam pisao ovu knjigu, takvih je slučajeva bilo u Ujedinjenom Kraljevstvu, 

a kao „rješenje" odmah je ponuđeno elektroničko obilježavanje. To je tek sitan 

korak dalje od ugrađenih mikročipova. Elektroničko obilježavanje kriminalaca također 

je jedan od postupnih koraka do mikročipova za sve. Uz tehnike kontrole uma 

0 kojima sam govorio u prethodnom poglavlju, nije nikakav problem programirati 

ženu da ode u bolnicu i otme dijete kako bi se stvorio scenarij tipa „nešto se mora 

poduzeti". Ona se ne bi sjećala da je programirana i vjerovala bi da je to bila njena 

voljna odluka. Priznati inženjer elektronike iz Sjedinjenih Američkih Država radio 

je na razvoju mikročipa za implantaciju kako bi se pomoglo pacijentima s ozljedom 

kralježnice kad je brigada „jednog svijeta" prisvojila taj projekt. Priča o dr. Carlu W. 

Sandersu pojavila se u istraživačkom časopisu Nexus u ljeto 1994. Rekao je da je bio 

na 17 sastanaka pristalica Jednog Svijeta održanima po mjestima kao što su Bruxelles 

1 Luksemburg. Svrha tih sastanaka, tvrdio je, bilo je „povezivanje svjetskih financija". 

Dr. Sanders je rekao: 

Dr. Sanders je rekao kako manipulatori žele da čip sadrži ime i sliku lica, međunarodni 

broj socijalnog osiguranja, otisak prsta, fizički opis, obiteljsku i medicinsku 

prošlost, adresu, zanimanje, podatke o porezu na dohodak i kaznenu evidenciju. U 

prilog mikročipovima išao bi, nesumnjivo, i obećani kraj putovnicama. Čip se ponovno 

puni tako da promjene u tjelesnoj temperaturi pretvara u sustav dinama, a 

najučinkovitija mjesta koja su za to pronašli su čelo i stražnji dio ručnog zgloba. BBCjeva 

„znanstvena emisija" pod nazivom Tomorrows World u rujnu 1995. razotkrila 

je kako se ljudima u Ujedinjenom Kraljevstvu već stavljaju mikročipovi u njihovim 

zdravstvenim kartonima. Ovo se sve događa SADA! Implikacije našeg pristanka da 

budemo mikročipirani su šire negoli sam ovdje naveo. Uključuju i suzbijanje duhovne 

preobrazbe. Sandersov čip, rekao je on, može se koristiti za modifikaciju ponašanja. 

Za Nexus je izjavio da su tijekom rata u Vijetnamu imali „Rambo čip" koji 

je poticao brži protok adrenalina. Timothy McVeigh, čovjek optužen za bombaški 

napad u Oklahomi, kaže da su mu ugradili mikročip dok je služio u američkoj vojsci. 

Koliko je takvih kontroliranih aktivnih i bivših pripadnika oružanih snaga s ugrađenim 

mikročipovima koji se mogu aktivirati bilo kada Dr. Sanders je naglasio da ako 

zaustavite lučenje hipofize, možete zaustaviti kolanje estrogena, prouzročiti menopauzu 

i spriječiti začeće. Čip se može koristiti kao oblik masovne kontrole rađanja, što 

je još jedna od tema Novog Svjetskog Poretka. Poruke s računala na implantirani čip 

mogu promijeniti masovno ponašanje, služiti za pojačavanje ili ublažavanje osjećaja, 

kao seksualni stimulans ili depresiv te za izazivanje nasilja po želji. Najvažniji koraci 

koji vode do mikročipovima obilježenih ljudskih bića su osobna iskaznica s mikročipom 

i povlačenje gotovine iz opticaja. Ne dopustite da do toga dođe. 

Supermarketi sada eksperimentiraju s barkodiranim karticama koje će kupci koristiti 

da uračunavaju i bilježe ono što su kupili, a da račun plaćaju nakon što odu, te 

neće biti potrebe za radnicima na blagajnama. Veliki lanci supermarketa kupcima već 

daju mogućnost da plaćaju kreditnim karticama na način vrlo sličan ovome. Sljedeći 

korak će biti da se kaže koliko bi praktičnije bilo kada bi kupci imali sićušni mikročip 

pod kožom i kad ne bi morali upotrebljavati karticu. Odrecite se svoje slobode. Pa 

znate da to ima smisla. Pogledajte samo redove u supermarketima koje ćete izbjeći! U 

442 

443

istina ce vas osioooaia 

veljači 1995. list London Today, koji sada više ne izlazi, objavio je članak na središnjoj 

strani u kojem se predviđa da će gotovina iščeznuti do kraja desetljeća i da će je zamijeniti 

elektronski novac. U Engleskoj su trenutno u tijeku „pokusi i testiranja", baš kao 

i posvuda u svijetu. Nova europska valuta gotovo će sigurno biti elektronička. 

Dok ovo pišem, na vijestima je objavljeno da će nova europska valuta biti odgođena 

do sljedećeg stoljeća zbog vremena potrebnog za tiskanje novca i kovanje kovanica. 

Već sada čujem poantu svega ovoga: ,,Oh, pronašli smo način da proces ubrzamo 

- imat ćemo elektroničku valutu!" Britanska vlada je svoju zemlju učinila prvom zemljom 

koja je uvela obvezan DNA profil za svakoga tko je optužen za neko kazneno 

djelo. Sastav DNA ljudskog bića u krivim rukama može postati katastrofalno oružje 

jer znanost iz podzemlja o tim stvarima zna daleko više od onoga što se govori javnosti, 

pa čak i onoga što zna srednjostrujaška znanost. U svjetlu svih ovih događaja koje 

možemo dokazati, okrenimo se predviđanjima u biblijskom Otkrivenju: 

„Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima 

i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati 

osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. 

U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog 

čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest." 

Otkrivenje 13:16-18 

Američki Hopi Indijanci također imaju drevno proročanstvo koje kaže da nitko neće 

moći kupovati i prodavati bez znaka medvjeda. Kad taj znak postane vidljiv, kaže proročanstvo, 

doći će Veliki rat. Pogledate li trag koji medvjed ostavlja na drvetu kad ošri 

svoje kandže, vidjet ćete da jako nalikuje bar kodu koji je danas svuda oko nas. Novi 

Svjetski Poredak danas brže nego ikad grabi za kontrolom hrane, kontrolom energije, 

kontrolom poslovanja i kreditiranja te nadasve - kontrolom ljudi. Na to manipulatori 

misle kad govore o Jednom Svijetu i Globalnom Selu. To je globalna fašistička tiranija. 

Globalna plantaža. Plan je podijeliti i destabilizirati društva terorizmom i ekonomskim 

prevratima kako bi um ljudi obmanuli i dobili od njih dopuštenje da se uništi ono što 

je ostalo od temeljnih sloboda. Japan je jedna sasvim očita meta destabilizacije, ali na 

njihovom smo nišanu svi, ukoliko ne dođemo pameti. Naumili su izazvati strah u svim 

srcima. U ostvarivanju svog cilja Svjetska Elita ne preže ni pred čim. Sve to možemo 

zaustaviti, a to ćemo i učiniti, ali tek kada ljudi odluče da više ne budu pijuni i žrtve. 

Svjetska Elita nije svemoguća. Ona postoji i održava kontrolu samo zato što je ljudski 

um odlučio odreći se odgovornosti te je Eliti dopustio da upravlja svijetom. Sa svakom 

osobom koja povrati kontrolu nad svojim umom, zadatak Elite postaje sve teži. 

Drago mi je ako su oni koji su ovo pročitali šokirani. Vidio sam jedan bedž, napravljen 

u Americi, na kojem je pisalo: „Istina će te osloboditi, ali će te prvo razljutiti!" 

Stvarnost često doista šokira i vrijeme je da joj ljudi pogledaju u oči - i promijene je 

nabolje. Stvarnost izložena u ovoj knjizi je stvarnost koju je stvorio ljudski um. Vrijeme 

je da odrastemo. Ljudska bezvoljnost i naivnost najjače su oružje Elite. Divno 

je iskustvo duhovno se otvoriti i shvatiti punu veličanstvenost stvorenog svijeta. Međutim, 

ako ljudi lebde u nekoj duhovnoj izmaglici, s nogama koje im vise negdje sa 

stropa, oni, po meni, biraju lakši put, a samozadovoljstvo kojeg vidim u tolikim područjima 

duhovnog pokreta upravo je zapanjujuće, u svjetlu svih zbivanja u svijetu. 

Čujem ljude koji misle da se razgovor o nečem „negativnom" ili bavljenje njime 

pod svaku cijenu moraju izbjegavati. Čovjeku se time oduzima energija, čujem kako 

govore. Znanje nikada ne uzima energiju. Ignoriranje, međutim, da. Ima li što negativnije, 

što krade više energije, od činjenice da vas se svakodnevno manipulira i vodi 

prema globalnoj fašističkoj diktaturi, a da ni ne znate da se to događa Što je negativnije 

od toga da nam se u um usađuju misli za koje vjerujemo da su naše vlastite I što 

čini negativna energija ako se s njome ne suočimo Ostaje negativna ili postane još 

negativnija. Je li to ono što žeh duhovni pokret Dobiva li se time energija Ili je puno 

lakše živjeti u nekom polusnovitom svijetu u kojem se riječi kao što su ljubav i mir 

prosiplju uokolo kao konfeti dok za to vrijeme Elita nastavlja dalje svojim putem bez 

ikakvog otpora jer se otkrivanje njezinih manipulacija smatra „suviše negativnim" 

Riječi je lako izgovarati, a puno ih je teže živjeti. Želimo li ovaj svijet promijeniti 

nabolje, tada se riječi kao što su ljubav, mir, poštovanje i sloboda moraju živjeti, a ne 

samo mehanički ponavljati, kao što često čine pripadnici New Age pokreta. U svojoj 

osnovi, svaki priručnik o slobodi također mora sadržavati i spoznaje o tome zašto je 

i kako ta sloboda, uopće, nestala. Bez tog znanja ne može se doći do odgovora. No, 

na koncu ćemo ih ipak pronaći, budemo li imali smjelosti i viziju da prestanemo s 

glupiranjcm i krenemo u potragu za odgovorima. 

Ljudi Planete Zemlje. Vrijeme je da se, lagano, probudimo. 

Postskriptum izdanju za 21. stoljeće 

Deset godina nakon što su ove riječi napisane, jasno vidimo da je ovdje opisani plan 

zbivanja sada stvarnost. Imamo Europsku središnju banku, čiji neizabrani bankarski 

diktatori kontroliraju jedinstvenu valutu - euro. Imamo bivše zemlje Sovjetskog 

Saveza koje se uvlači u NATO savez i Europsku uniju, a iz tjedna u tjedan svjedoci 

smo pokušaja da se Europu pretvori u pravu centraliziranu diktaturu. Od 11. rujna 

2001. plan o ugradnji mikročipova snažno je podržan, i na tisuće ljudi sada nose 

čip, baš kao što se u ovom poglavlju knjige i predvidjelo. Otkriveni su i prijedlozi da 

se kreditne kartice zamijene s mikročipovima ispod kože. 

Koliko će još dugo velika većina ignorirati ono što je očito 

Svakodnevno ažurirane podatke možete vidjeti na mojoj internetskoj adresi: 

davidicke.com pod rubrikom headlines. 

445

IZVORI 

1 The Guardian (12. prosinca 1995.). str. 12. 


3 Izvijestio londonski Financial Times (9. ožujka 1995.), str. 4. 

4 Sunday Times (17. prosinca 1995.), str. 2. 


6 Ibid. 

7 Ibid. 

8 Ibid. 

9 „NATO, UN Contract, Marriage Made In Hell", The Spotlight (5. prosinca 1994.), str. 1. 

10 Časopis Nexus (lipanj/srpanj 1994.), str. 15. 

Ja vjerujem u... sebe 

drugi dio 

sloboda 

Naš najveći strah nije onaj da smo nepotpuni. Najviše se bojimo 

svoje neizmjerne snage. Ono što nas najviše plaši nije 

naša tama, nego naša svjetlost. Pitamo se:„Tko sam ja da budem 

tako sjajan, veličanstven, divan i darovit" Pa, tko ste da 

to ne biste bili Vi ste Božje dijete. Umanjivanjem sebe ne 

pomažete svijetu. Nema ništa prosvijetljeno u umanjivanju 

sebe iz obzira prema drugima: da se oni ne bi osjećali nesigurno. 

Svi mi trebamo blistati, kao što blistaju sva djeca. 

Rođeni smo da izrazimo Božju slavu koja je u nama. 

Pustimo li svoju svjetlost da blista, podsvjesno drugima dajemo 

dozvolu da učine isto. Oslobađajući se vlastitog straha, 

pomažemo oslobađanju drugih. 

Nelson Mandela 

446

sedamnaesto poglavlje 

mi smo zatvorski čuvari 

Dok čitamo o globalnoj manipulaciji, čini se da je sloboda vrlo daleko. Međutim, 

od nje nas dijeli samo misao. Ta misao je naša sloboda. Želimo li ukloniti globalnu 

diktaturu - a želimo - to ćemo postići promjenom načina na koji osjećamo i 

mislimo o sebi. Tko su pravi Zatvorski Čuvari koji nas neprestano i sustavno odvajaju 

od naših pravih, bezgraničnih mogućnosti 

Mi. 

Vi, ja, svi mi. U Pobuni robota izložio sam neke prijedloge za organiziranje i razvoj 

naših društava na način koji će osigurati slobodu misli i izražavanja kojoj težimo. No, 

to su bile samo ideje a ne krute strukture. Društvo i način na koji je društvo organizirano 

odražava, poput svega, ljudsku misao. Osjećamo li strah, krivnju, ogorčenost 

i mržnju, ti će misaoni obrasci stvoriti diktatorske institucije kakve imamo danas. 

Međutim, osjećamo li ljubav i poštovanje, ako smo spremni oprostiti sebi i drugima, 

želimo li ponovno steći kontrolu nad svojim umovima i preuzeti odgovornost, tada 

će društvo odražavati takve misli. Rješenje za zla koje sam opisao u ovoj knjizi nalazi 

se u nama i u načinu na koji sebe vidimo. Sve što se dogodi u ovom fizičkom svijetu 

posljedica je misli. Mijenjanjem misli mijenjamo fizički svijet. U zaključnom dijelu 

ove knjige bavit ću se tim procesom jer to je sredstvo kojim možemo, i hoćemo, 

stvoriti novi svijet. Unutarnja revolucija postaje vanjska revolucija. Zemlja je odraz 

ljudskog uma. 

U ovoj fazi korisno je ponoviti jednu od središnjih tema ove knjige: stvaranje naše 

vlastite stvarnosti. Pogledajte svoj svijet i svoju stvarnost i vidjet ćete ono što u samoj 

srži svog bića mislite o sebi. Krivca za ono što nam se događa lakše je tražiti u nekom 

drugom. No, takva smo iskustva sami privukli, te se rješenje nalazi u nama a ne izvan 

nas. Mi cijelo vrijeme upijamo magnetsku energiju iz svemira i vlastitih viših razina 

te kroz sustav čakri, odnosno energetskih vrtloga, odašiljemo tu energiju u svijet. 

Prolazeći kroz nas, ta energija „pokupi" naš energetski obrazac. Upravo taj obrazac 

odražava naše fizičko, emocionalno, mentalno i duhovno stanje bivanja. Podsvijest 

time stvara fizičku repliku sebe, pred našim očima, u obliku ljudi, mjesta i iskustava, 

tako da oni odražavaju našu podsvjesnu predodžbu o sebi. U svakom trenutku svakog 

dana odašiljemo oko sebe magnetsku sliku onoga što o sebi mislimo. To stvara 

našu zbilju, magnetski nam privlačeći iskustva koja odgovaraju obrascu. Mislite li da 

ćete uvijek biti siromašni, taj će se magnetski obrazac odašiljati oko vas. To će vam, na 

449

istina ce vas osioooam 

Uli J / I f l V £ U i V U I J J V J K - U V U I I 

temelju načela da slično privlači slično, privlačiti siromaštvo. Pogledajte sebe i većinu 

ljudi koje poznajete. Razmislite malo koliko mnogo negativnih zaključaka donosite 

o svijetu i samima sebi. „Ne mogu ovo", „Nikad ne bih mogao ono". Svemu tome je 

zajedničko: „Nisam dovoljno dobar." Posljedično, postižemo malo, jer je to ono što 

očekujemo da ćemo postići. 

To je donekle razumljivo zato što smo, zahvaljujući vjerskom i obrazovnom/medijskom 

sustavu, preplavljeni porukama koje nam govore da smo „grešnici" ili da, na 

ovaj ili onaj način, ne vrijedimo. Ako ste žena i nemate savršeno tijelo - niste vrijedni; 

ako ste nizak muškarac ćelave glave - niste vrijedni; ako radite u tvornici, u usporedbi 

s čovjekom u odijelu - manje ste vrijedni; ako ste rođeni izvan braka, u usporedbi s 

onima koji imaju „službene" roditelje - manje ste vrijedni. Ukoliko se ne prilagodimo 

nekoj od predodžbi s te beskonačne liste, ili svima njima, smatraju nas, i smatramo 

se, neuspješnima ili manje vrijednima od nekoga drugog. Sve su to gluposti, no ako 

vam ih od djetinjstva dovoljno često ponavljaju, te gluposti postaju jako uvjerljive. U 

stvari, to je najmoćnija i najdjelotvornija umna manipulacija koju razotkrivam. Ako 

nas se može navesti da se osjećamo manje vrijednima i beznačajnima, da mislimo 

da smo tu samo zato da radimo što nam govore „bolji od nas", tada ćemo odašiljati 

takvo polje magnetske energije i stvarati takvu zbilju. Time svoje umove i svoj svijet 

predajemo onima koji emitiraju stvarnost u kojoj oni imaju pravo upravljati svime i 

sa svima. 

Prije mnogo godina, kao novinar sam posjetio sklonište za zlostavljane žene. Zapanjio 

sam se otkrivši da su mnoge od tih žena bile sa svojim drugim, trećim ili čak 

četvrtim po redu partnerom koji je prema njima bio fizički nasilan. Sada više nisam 

zapanjen jer znam koji je tome razlog. Žene su tu kaznu privlačile na sebe onime 

što su mislile o sebi. Nijedna žena koju sam sreo u tom utočištu nije imala nimalo 

samopoštovanja, a razgovarajući s njima postalo mi je jasno da je taj nedostatak samopoštovanja 

postojao davno prije nego što ih je napao prvi muškarac. Ovime ne 

pokušavam umanjiti to što im se dogodilo, niti opravdati to što su im učinili njihovi 

partneri. Muškarci također odražavaju ono što misle o sebi, jer svatko tko ispoljava 

mržnju i nasilje prema drugima projicira u stvari mržnju samog sebe. Žrtve su 

samo odrazi onoga što muškarci misle o sebi. Razlog zbog kojeg te dvije unutarnje 

neuravnoteženosti privlače jedna druguje taj što žena (koja ima tako nisko samopoštovanje 

da misli da zaslužuje biti kažnjena) privlači muškarca (koji želi kažnjavati 

druge kako ne bi pogledao unutar sebe). Poput privlačenja dva magnetska pola. Kada 

se jedan nasilni odnos prekine, žena jednostavno privlači drugi, sve dok ne nestane 

uzroka (nedostatka ljubavi prema sebi). Isto vrijedi za muškarca. Ljubav na prvi pogled, 

odbojnost na prvi pogled... sve takve reakcije rezultat su istog procesa. 

Ovdje je važno naglasiti obiteljsku vezu. Izuzev nekolicine koji se naposljetku oslobode 

umne i emocionalne dominacije svojih roditelja, većina ljudi je pod snažnim 

utjecajem poruka iz djetinjstva. Svi su do neke mjere pod njihovim utjecajem. Te poruke 

mogu biti pozitivne ili - prečesto - negativne. Glavni izvor informacija u prvih 

nekoliko ključnih godina fizičkog života naši su roditelji. A ono što nam oni govore 

0 svijetu odraz je njihovog vlastitog odgoja i onoga što su njihovi roditelji mislili o 

sebi. Ukoliko su našim roditeljima i našim djedovima i bakama usađene negativne 

slike o samima sebi i njihovim mogućnostima, oni su to najvjerojatnije prenijeli na 

nas. Nisu to napravili iz mržnje nego iz pukog neznanja. Naši su roditelji proizvod 

svog odgoja jednako kao što smo mi proizvod svog. Svaka generacija žrtava stvara, 

najvećim dijelom nesvjesno, novu generaciju žrtava. Međutim, to ne mora biti tako, 

krug se može prekinuti - zato smo ovdje. Ovdje smo da od svojih roditelja uzmemo 

štafetu uvjetovanja i ograničenja, prekinemo te uzorke i svojoj djeci predamo štafetu 

slobode. 

Budući da su se kontrola uma i ljudske podjele s obzirom na klasu, posao, spol, 

boju kože i vjeroispovijest pojačali, većina je u djetinjstvu dobila izrazito negativne 

poruke. Ako ste žena, naveli su vas da mislite da ste ovdje da služite muškarcima i 

prilagodite se svojem mjestu u muškom svijetu. Vi biste uspješnu karijeru A što je s 

vašim mužem U tim okolnostima ženina stvarnost postaje život u sjeni muškarca, 

1 to je život koji ona privlači i stvara. Ako smo rođeni u golemoj radničkoj četvrti 

prepunoj siromaštva i nezaposlenosti, razumljivo da u djetinjstvu i kasnije, u zreloj 

dobi, možemo biti uvjereni da će život uvijek biti upravo takav. Mislit ćemo da iz tog 

kruga nema izlaza. On postaje naša stvarnost. Ne očekujemo da ćemo se odvojiti od 

sebi sličnih i zato nam to i ne polazi za rukom, jer čovjek privlači ono što očekuje. Ne 

očekujemo da ćemo imati utjecaja na ono što se događa u svijetu i to je, opet, ono što 

stvaramo. Isto je s ljudima koji žive u neljudskim uvjetima u nekim dijelovima Afrike, 

Azije te Srednje i Južne Amerike. Djeca rođena u tim uvjetima, razumljivo, ne poznaju 

ništa drugo i stoga vjeruju da život mora biti takav. Oni nasljeđuju i zatim prenose 

dalje mentalni sklop da je Zapad bogat, a oni siromašni i da će tako biti dovijeka. 

Posljedica toga je da ostaju siromašni i izrabljivani, jer to je magnetska stvarnost koju 

privlače. Pode li vam za rukom da stvorite određeni mentalni sklop, stvarate takvu 

fizičku stvarnost i to je ono što manipulatori pokušavaju učiniti. 

Pogledajte to sada sa stajališta Svjetske Elite. Djeca glavnih obitelji na vrhu piramide 

se tijekom čitavog djetinjstva odgajaju na način da vjeruju ne samo da će zauvijek 

biti materijalno bogati, nego ih programiraju da vjeruju da su rođenjem stekli pravo 

i genetsko nasljeđe koje im jamči da će upravljati svijetom te da zaslužuju upravljati 

svijetom. To je ono u što oni vjeruju, što postaje njihova magnetska stvarnost. Taj 

energetski obrazac kojeg emitiraju oko sebe privlači im iskustva i prilike da u svojim 

životima ostvare ono što se događa unutra. Oni doista i upravljaju svijetom koji se 

najvećim dijelom sastoji od ljudi koji emitiraju i stvaraju stvarnost da su manje vrijedni 

i nemaju vlast nad svojim životima. Jedna stvarnost dominira drugom i nije 

teško otkriti zašto. Naravno, stav Svjetske Elite koja kaže da su oni nadmoćni i da 

imaju pravo vladati drugima odraz je duboke neravnoteže u njima, manjka ljubavi 

i poštovanja prema sebi, što se na vanjskom planu očituje kao nedostatak ljubavi i 

poštovanja za druge. To ih čini nesretnim i neispunjenim ljudima koji sreću i osjećaj 

450 

451

... / ibiinu ce vub vbiuuuuiu 

mi srnu z u i v u r b K i tuvun 

ispunjenja stalno traže u sve većoj kontroli i dominaciji nad drugima. Međutim, na 

razini upravljanja svijetom, njihova svakodnevna stvarnost upravo je ta da su piti 

gospodari. Zato to i jesu. I svaki naraštaj u obiteljima Svjetske Elite program i rat 

će to u svoje potomstvo i tako desetljećima održavati upravo takvu stvarnost. Bez 

obzira na sve drugo što se u njima odvija, netko tko misli da je doista rođen da 

vlada uvijek će dominirati onima koji vjeruju da su manje vrijedni i da im drugi 

trebaju reći što da misle i što da rade. „Gospodar" i „rob" stvaraju jedan drugog. 

Bit će onih koji tvrde da sve to ne može biti točno, jer sami sebi govore da će 

postići ovi ili dobiti ono, a ipak to ne ostvare. Naravno da ne ostvare, zato što u to 

istinski ne vjeruju. Ne samo da riječima rijetko kada opisujemo ono što osjećamo u 

sebi, nego ih često koristimo da prikrijemo ono što se događa u našoj nutrini. One 

su paravan, dimna zavjesa ispred našeg pravog ja. Riječi imaju istinsku moć samo 

kada vjerujemo u ono što govorimo. Zato dva čovjeka mogu održati isti govor, no 

jedan će dobiti ovacije i publiku na nogama, a drugi kurtoazni aplauz. Ukoliko 

istinski osjećamo riječi koje izgovaramo, one projiciraju energiju ogromne snage 

jer tada se radi o spoju riječi i našeg unutarnjeg ja. Ako neka druga osoba samo 

čita, stručno i profesionalno, a da ne osjeća riječi svim svojim bićem, te iste riječi 

neće imati istu potencijalnu snagu. Ja mogu reći da sam crnkinja. Lako mije to reći. 

Međutim, ja ne vjerujem u to, zato što nisam crnkinja; ja sam bjeloputi muškarac. 

Ne vjerujemo li u njih, riječi su samo riječi. Našu stvarnost ne stvaraju riječi, nego 

ono što se odvija u našem višedimenzijskom, magnetičnom jastvu. 

Kada ljudi verbalno napadaju političare ili ljude na vlasti bilo koje vrste, vjeruju 

da time pokazuju kako ne dozvoljavaju da se njima manipulira. Često vrijedi 

upravo suprotno. Ljudi mogu napadati političare kao „beskorisne" ili bankare kao 

„pohlepne parazite", no što se događa ako nešto pode po zlu Kome se ti isti ljudi 

obraćaju za rješenja i preuzimanje odgovornosti Samima sebi Ne. Političarima i 

bankarima. Što će „oni" učiniti u vezi s tim, pitaju. Riječi su samo fasada, iluzija da 

ljudi preuzimaju vlast nad svojim životima. Unutarnje biće i dalje prepušta svoju 

svijest i život drugima i to nastavlja biti fizička stvarnost bez obzira na ono što se 

govori. 

Svaka se generacija odriče svoje odgovornosti i moći pa je Novi Svjetski Poredak 

prirodna posljedica. Kolektivni um čovječanstva skup je svih ljudskih misli. Sto 

god prevladava ljudskim mislima, prevladavat će kolektivnim umom i stvarati globalnu 

magnetičnu stvarnost. Ukoliko dominantni misaoni obrasci u kolektivnom 

umu uključuju želju da netko drugi preuzme odgovornost za naše živote i čini sve 

ono što mi izbjegavamo, tada će proizvedeni magnetski obrazac stvoriti kolektivnu, 

globalnu verziju istoga - mrežu zvanu Novi Svjetski Poredak. Povezat će neuravnotežena 

energetska polja Svjetske Elite da ostvari tu stvarnost. Globalna Elita je 

kolektivni ekvivalent dominantnog supruga koji svojoj ženi naređuje što da radi i 

što da misli. Žena će privući tog muškarca i obrnuto zbog onoga što se zbiva unutar 

njih. Isto vrijedi za kolektivni um i Novi Svjetski Poredak. Sve je to naša kreacija. 

Mi smo globalni manipulatori budući da su ljudi o kojima je riječ u ovoj knjizi 

globalni odraz načina na koji mi manipuliramo jedni drugima. Pogledajte kako 

manipuliramo ljudima koristeći strah i krivnju da bismo postigli da bude kako mi 

želimo. Budući da se to toliko ukorijenilo u ljudskoj psihi, često to činimo nesvjesno. 

Svjetska Elita jednostavno radi to isto na globalnoj razini. Pogledajte kako manipuliramo 

jedni drugima da u obitelji ili na poslu postignemo željeno. Elita čini isto, samo 

na drugoj razini. Oni predstavljaju zbir ljudskog ponašanja na toj vibraciji kontrole 

i dominacije koju milijarde ljudi svakog dana koriste u vlastitim životima. Dakle, 

razni Rothschildi, Henrvji Kissingeri i Davidi Rockefelleri, koji dokazano manipuliraju 

čovječanstvom i vode ga mračnim i krajnje neugodnim putem, po mom su mišljenju 

samo odraz onoga što se zbiva u kolektivnom ljudskom umu. Kada budemo 

voljeli i poštivali jedni druge, kada oprostimo sebi i drugima, kada budemo željeli 

preuzeti odgovornost za vlastite živote to će biti stvarnost koju ćemo stvoriti oko 

sebe, i svi zajedno ćemo je stvoriti na globalnoj razini. U takvim okolnostima Novi 

Svjetski Poredak centralizirane diktature neće moći postojati budući da to neće biti 

kolektivna želja i, shodno tome, kolektivna stvarnost. Snagom misli ćemo ga izbaciti 

iz našeg života. Ne postoji nešto kao što je „prirodni poredak". Ono što nazivamo 

„prirodnim poretkom" samo je fizički izraz prevladavajućih misaonih obrazaca u bilo 

kojem društvu ili na određenoj frekvenciji. S promjenom misaonih obrazaca, mijenja 

se i „prirodni poredak". 

Mnogo je misaonih obrazaca koji se isprepliću i zajedno stvaraju naš nutarnji pogled 

na sebe i našu vanjsku fizičku stvarnost. Nije to samo način na koji sada mislimo. 

Obuhvaća sve misaone obrasce, unutarnju bol, ljutnju, strah i krivnju iz prijašnjih 

razdoblja naših života, kao i iz prijašnjih fizičkih života, ponekad tisućama godina 

unatrag. Ako vaš današnji život ne odražava način na koji svjesno mislite, za to mogu 

postojati mnogi razlozi. Jedan od njih je da se pridržavate obrazaca iz prošlosti kojih 

možda niste ni svjesni. Kako možete znati koji su to obrasci Pogledajte svoj život. On 

odražava ono što se u vama događa. Što je to u vašem stavu prema samom sebi što 

privlači vaše sadašnje iskustvo Ono što nosimo duboko u svojoj psihi možemo prepoznati 

samo putem vanjskog, fizičkog odraza podsvjesnog. Mnogi ljudi u ovo vrijeme 

velike preobrazbe Zemlje i čovječanstva prolaze kroz izrazito negativna iskustva. 

Ta iskustva najvećim dijelom pogađaju emocionalnu razinu na kojoj je akumulirano 

vrlo mnogo psihološke prtljage iz prošlosti. Iako se trenutno možda ne čini tako, taj 

proces je (što znam iz vlastitog iskustva) u stvari vrlo pozitivan jer nam daje priliku 

da se suočimo s našim unutarnjim ja i otpustimo bol i težinu prošlosti kako bismo se 

mogli posvetiti budućnosti. 

Druge dvije sile koje djelovanjem na naše unutarnje obrasce pridonose stvaranju 

našeg sadašnjeg iskustva su naša želja da služimo Zemlji i čovječanstvu te, povezano 

s tim, astrološke vibracije koje osjećamo svakog dana. Kada dođemo s određenim 

zadatkom da damo svoj doprinos u poboljšanju života na Zemlji, a u ovom se trenutku 

na Planeti nalaze milijuni, a možda i milijarde takvih ljudi, u sebi nosimo pro- 

452

ibiina ce vas osiuuouin 


gramirane obrasce koji će nam pomoći da obavimo posao. Takvi ljudi ponekad neće 

raditi ono što bi svjesno željeli raditi nego će slijediti obrazac svoje više svijesti koji će 

ih privući iskustvima potrebnim da izvrše svoj zadatak u ovoj inkarnaciji. Kao i kod 

svih ljudi, dio toga bit će i astrološki faktori. Svaka planeta je poput odašiljača koji 

emitira specifičnu vibraciju. Ovisno o tome gdje se, u odnosu na Zemlju, nalaze na 

svojim orbitama, razhčite planetarne vibracije ili njihove kombinacije u određenim 

razdobljima imaju snažnije djelovanje na ovu planetu. Dobar astrolog prepoznaje te 

kombinacije i opisuje njihov najvjerojatniji učinak. Budući da imamo slobodnu volju, 

stvari se ne događaju isključivo kao reakcija na te astrološke promjene, no u određenom 

je stupnju vjerojatnije da će se dogoditi. 

Prilikom rođenja upijamo energetski obrazac koji se nalazi u atmosferi našeg mjesta 

rođenja. On odražava položaje planete u tom trenutku. Dakle, dok planete tijekom 

našeg životnog vijeka putuju nebesima, one utječu na nas drugačije nego na nekoga 

rođenog u drugo vrijeme i na drugom mjestu budući da je naš unutarnji „obrazac po 

rođenju" drukčiji. Ponavljam, dobar astrolog - a njihova stručnost jako varira, kao i 

u svakoj drugoj profesiji - moći će predvidjeti navjerojatnije utjecaje na ljude ako zna 

njihovo točno vrijeme i mjesto rođenja. Ti su elementi rijetko kada slučajni. Kretanje 

planeta i promjene Zemljinih vibracija koje planete uzrokuju utječu na nas svake 

sekunde, i mislim da će se, kada preobrazba uznapreduje, pokazati da je naša DNK 

sinkronizirana s planetarna. 

Na naš unutarnji energetski obrazac, a time i fizičku stvarnost koju on stvara, utječe 

mnogo faktora. Međutim, ono što će nas dovesti do pozitivne slobode pune radosti, 

djelotvornije od bilo čega drugog, jest ljubav i poštovanje prema sebi te samoopraštanje. 

Prvi korak prema tome je deprogramiranje naših umova od manipulacijskih 

poruka Svjetske Elite i omogućavanje sebi da budemo, mislimo i osjećamo ono što 

doista jesmo. Da budemo pravi mi, a ne naša robotska verzija. 

Deprogramiranje uma 

Sve veći broj ljudi deprogramira suptilnu i manje suptilnu mentalnu diktaturu kojoj 

su cijeli život podložni. Neprestane poruke iz medijskog, vjerskog i „obrazovnog" 

sustava zajedno s naslijeđenim „vrijednostima" koje usvajamo bez pitanja smišljene 

su da u našoj svijesti proizvedu čvrsti zatvor sazidan od dogmi. Ja religiju i druga 

carstva manipulacije nazivam psihološkim fašizmom. Ona naš um pretvara u tvrdog 

neprijatelja, dok bi zapravo trebao biti naš fleksibilni prijatelj. 

Ključ je - otpuštanje dogmi. Nije bitno koji je oblik vaše dogme: uvijek će postojati 

suprotna dogma koja osporava vašu. Kada se te dvije dogme dovedu u sukob, 

nastupa scenarij „zavadi pa vladaj". Zato su stvorene religije i političke stranke. Za 

Svjetsku Elitu, a stoga i svijest Zatvorskih Čuvara, takozvana „krajnja ljevica" jednako 

je važna kao i „krajnja desnica". Dogmatski kršćani jednako su važni kao dogmatski 

muslimani ili hindusi. Sindikati su jednako važni kao i „šefovi". Za ples i za borbu 

potrebno je dvoje. Stvaranje krajnosti i potom izazivanje sukoba medu njima jedno 

je od najdjelotvornijih oruđa tamničarske vlasti nad ovim fizičkim svijetom. Tiranija 

poprima razne oblike, no mnogi od njih nisu očiti. Štoviše, većina ljudi koji se 

ponašaju diktatorski i autoritarno čak nisu svjesni da to čine. Toliko su sigurni da 

su u pravu da ne primjećuju kako pod parolom „slobode" svoja uvjerenja nameću 

drugima. Mentalni diktatori ne izgledaju poput Adolfa Hitlera ili Josifa Staljina. Oni 

mogu sudjelovati u radničkim demonstracijama, marševima za slobodu ili sjediti oko 

svijeće na Glastonburyju. 

Povratak ženske energije na ovu Planetu očajnički nam je potreban, ali ne u toj 

mjeri da jednu dogmu zamijenimo drugom. Na prijedlog da budem gost u BBC-evoj 

radijskoj emisiji Woman's Hour (Ženski sat), pomoćnica producenta pitala je što bi 

jedan muškarac mogao ženama govoriti o ženskoj energiji. Ta se gospoda protivila, 

s punim pravom, muškom šovinizmu, ali onda je izrazila ženski šovinizam, drugu 

dogmu koja se temelji na potpuno istom misaonom obrascu kao i dogma kojoj se 

protivila! Neki homoseksualci koji, opet s potpunim pravom, zahtijevaju prestanak 

ugnjetavanja i tiraniziranja homoseksualaca, bore se za svoja prava na načine koji 

ugnjetavaju i tiraniziraju druge, često druge homoseksualce. Oni će kolektivno prestati 

privlačiti diskriminaciju kada sami prestanu diskriminirati. Jedna zastupnica u 

britanskom parlamentu zahtijevala je da se na javnoj televiziji, nakon izvlačenja lutrije, 

nasilne kriminalce dobro izbatina. Kakav će, po njoj, to imati učinak na društvo 

Manje nasilja u društvu! A u Sjedinjenim Američkim Državama, vjerojatno najbolesnijem 

i najnasilnijem društvu na svijetu, smrtna kazna primjenjuje se u više država. 

Zašto Da bi se s njome smanjili nasilje i stopa ubojstva. Ubijaju ljude na električnim 

stolicama i streljačkim vodovima jer jamačno je, kažu, život svet i svakoga tko nekome 

oduzme život treba ubiti. Od ovakve me umne gimnastike boli svaki ganglij. Svi 

ti primjeri su isti misaoni obrasci predstavljeni kao suprotnosti. To su dogme, zatvori 

za um. Ono što smatramo dobrim za sebe, svakako trebamo smatrati dobrim i za 

druge. U suprotnom, nismo ozbiljni u svojoj želji da svi budu slobodni; želimo samo 

slobodu za sebe i svoju dogmu. 

Diktatura i sloboda razlikuju se po tome što se u potonjoj javnosti daju sve informacije 

i što se poštuje pravo drugoga da o njima sam prosuđuje. Neslaganje i sklad 

nisu proturječja ukoliko je prisutno poštivanje tuđeg gledišta. Kada u ovoj knjizi kritiziram 

ljude i organizacije, nije to zbog onoga što misle. Mogu misliti što žele, to je 

njihovo pravo. Kritiziram ih zato što, kako ja to vidim, svoja gledišta nastoje nametati 

drugima. Oni mogu iz sveg srca vjerovati da je svjetska vlada i mikročipirano stanovništvo 

odlična ideja. Međutim, kada te stvari nameću drugima, kritika postaje legitimna 

i nužna. Trebamo znati na što mislimo kada govorimo o slobodi. U suprotnom 

bismo i ne znajući mogli djelovati tako da onemogućujemo sebe i druge da budemo 

slobodni. Zanimljivo je vidjeti kako se stari načini razmišljanja i dogme mogu predstavljati 

kao nove. Ne uviđamo li razliku, ostajemo programirani i izmanipulirani, a 

sloboda će biti izvan našeg dohvata. 

454


Robotski radikali 

Tim imenom nazivam one koji su vezani za „ljevičarski" odnosno „radikalni" mentalni 

obrazac u spektru navodnih političkih „suprotnosti" - Ljevice i Desnice - kojeg 

je stvorila Svjetska Elita. U tom misaonom obrascu cjelokupan se pogled na život 

temelji na tome da sebe i druge vidite na toj mitskoj skali Ljevica-Desnica. Ili ste 

lijevo, ih ste desno. Za robotskog radikala nema ničeg „između", baš kao što su manipulatori 

htjeli. Sve se čini tako jednostavno. Lijevo je dobro, a desno loše, a vi morate 

biti jedno ili drugo. To je misaoni obrazac koji govori o slobodi, no u stvari vjeruje 

u sve osim slobode. To je još jedan oblik rigidne umne diktature zaodjenute u ruho 

slobode: slobode da se slijedi i nameće vlastita dogma. Robotski radikali su idealni 

za manipulatore. Potucite torijevce i sve će biti dobro. Pokrenite narodnu revoluciju 

protiv fašističke države. To su govorili u Francuskoj za vrijeme njihove revolucije. To 

su govorili i u Rusiji tijekom njihove. Milijuni su bili pobijeni u ime „moći naroda". 

Jednu tiraniju zamijenila je druga. Oni na vibraciji robotskih radikala nisu svjesni da 

sila koja upravlja njihovim protivnicima upravlja i njima. Oni su samo pijuni i propagandisti 

Svjetske Elite, no ogroman dio njih nije toga svjestan. Svako izražavanje 

mišljenja da Ljevicom i Desnicom manipulira Svjetska Elita smatraju velikim napadom 

na svoje skučene poglede na svijet u kojima postoje samo krajnosti - dobri/loši 

momci, sloboda/fašizam - i lakše im je ignorirati ili osuđivati glasnika nego otvoriti 

svoje umove za dokaze. 

Priroda tog mentalnog sklopa postala mi je jasna kada je 1994. godine u Velikoj 

Britaniji objavljena knjiga Pobuna robota. Ta knjiga sadrži mnoštvo informacija o 

pozadini zala za koje robotski radikali kažu da im se suprotstavljaju. Ne tvrdim daje 

točna do posljednje riječi i pojedinosti jer, konačno, ovdje se bavimo poviješću tajne 

strategije, no vrlo je značajan doprinos ovoj raspravi (osim mene to smatra i velik 

broj drugih ljudi). Jesu li je kao takvu prihvatili robotski radikali Ne baš. Moje korištenje 

odlomaka iz Protokola sionskih mudraca za političke je puritance bilo previše. 

Bez obzira na to što sam naglasio - što činim i u ovoj knjizi - da se ne radi o uroti 

Zidova; bez obzira na to što sam ih, samo zato da ih se ne bi povezivalo sa Židovima, 

preimenovao u Protokoli Iluminata; bez obzira na to što ti Protokoli, koji su na svjetlo 

dana došli krajem devetnaestog stoljeća, sadrže pojedinosti o programu manipulacije 

koji se dokazivo provodi tijekom cijelog dvadesetog stoljeća. Sve je to nevažno zato 

što su nacisti Protokole upotrijebili protiv Židova nakon stoje Mitler jedan primjerak 

dobio od čovjeka židovskog porijekla po imenu Alfred Rosenberg. Zato se svakoga 

Uco spominje Protokole treba osuditi. Elita se na to vjerojatno grohotom smije. Robotski 

radikali odbijaju biti selektivni i oštroumni te ne odvajaju pitanje: tko je okrivljen 

za Protokole, od pitanja: što u njima zapravo piše Nedostaje im fleksibilnosti uma, 

a mogu je imati odmah, ovog trena, samo kada bi imali dovoljno hrabrosti da takvu 

odluku donesu. 

Tijekom osamdesetih, nekoliko sam godina bio nacionalni glasnogovornik britanske 

Stranke zelenih. Privukla me je njihova želja da zaštite Planetu i njihova navodna 

potpora slobodi informiranja. Kada je skupina Zelene stranke u Salfordu u Manchesteru 

zamolila da na nacionalnoj konferenciji Zelene stranke u jesen 1994. govorim 

o svojoj knjizi, stranačka hijerarhija to je zabranila zbog mog navodnog poticanja na 

rasnu mržnju. Hajku su pokrenula dva robotska radikala, Dereck Wall i David Black, 

autori šarmantnog, kratkog članka o meni pod naslovom „Sin Boga ili vraga" Podržali 

su ih drugi iz robotsko-radikalne klike u Zelenoj stranci, kao na primjer Penny 

Kemp. Imam pismo od organizatora konferencije u kojem stoji da su samo dvojica 

članova odbora koji je izdao zabranu pročitali moju knjigu i da su došli na sastanak 

s čvrstom odlukom da kažu da ja nisam rasist. Na kraju su ih oni koji knjigu nisu ni 

pročitali uvjerili da glasuju za zabranu! I članstvo stranke, koje je toliko „antihijerarhijski" 

nastrojeno, dopustilo je vlastitoj hijerarhiji da im oduzme njihovo pravo da 

čuju moj govor. 

U skupinama povezanim sa Zelenom strankom u Velikoj Britaniji mnogo je istinski 

otvorenih ljudi, međutim na kolektivnoj razini to je samo još jedna nit u mreži 

kontrole uma i samozavaravanja koju je isplela Svjetska Elita. Žalosno je da oni toga 

nisu svjesni. Namjeravao sam na konferenciji iskoristiti priliku da govorim o manipulaciji 

koja se nalazi u pozadini problema kojim se Zelena stranka bavi te o načinu 

na koji se guše čisti izvori energije koji nadmašuju sve ono što Zelena stranka promiče. 

Međutim, članstvo nije dobilo priliku da to čuje. Hijerarhija u toj „antihijerarhijskoj" 

stranci odlučila je što trebaju a što ne trebaju čuti. To im je bilo mnogo bolje 

nego da dopuste da se ugrozi njihov crno-bijeli sustav vjerovanja. Na hijerarhijskoj 

razini postala je to još jedna stranka robotskih radikala koja govori o slobodi, ah je 

odbija živjeti. 

Takav se stav stalno izražava u različitim oblicima robotskog radikalizma, kojeg u 

Velikoj Britaniji predstavljaju novine kao što su Guardian, New Statesman i Socialist 

Worker . Tako je i s drugim „radikalnim" strankama i organizacijama koje slobodu 

vide kao pravo da svojim uvjerenjima preplave središta kontrole onih s kojima se ne 

slažu, te ih preuzmu. Jedan oblik nametanja mijenja drugi. I svaka nova generacija se 

namami u mrežu tog robotsko-radikalnog misaonog vala koji ne samo da olakšava 

život manipulatorskoj eliti nego zarobljava nove članove u taj jedva jednodimenzijski 

pogled na svijet koji isključuje njihovu višu svijest. Samo još jedan umni zatvor. 

Odraz je to misaonih obrazaca Svjetske Elite. Ona manipulira umovima stavljajući 

neke informacije u prvi plan te gušeći ili ignorirajući druge. Isto čine i robotski 

radikali. Tvrde da su antirasisti dok su u stvari samo protiv politički nekorektnog 

rasizma. Tvrdite li da ste protiv rasizma, tada se to zacijelo mora odnositi na svaki 

rasizam. Smatrati bilo koju rasu inferiornom ne samo da je krajnje neukusno nego je, 

sa životnog stajališta kojeg ja zauzimam, potpuno besmisleno. Naš um, naša svijest, 

utjelovljuje se u nebrojenim fizičkim tijelima i životnim situacijama, bijelim, crnim, 

žutim, židovskim, arapskim, u svima njima. Suditi o nekome po njegovom genetskom 

„odijelu" - tijelu - po mom je mišljenju krajnje nerazumijevanje. No, robotski 

radikali iskazuju svoju političku slobodu (ili svjesno rade za manipulatore) napadaju- 

456 

457

isiina ce vas osioooaiii 


ći kao rasiste one koji legitimno istražuju globalnu zavjeru, a u isto vrijeme potpuno 

ignoriraju eklatantne primjere židovskog rasizma. 

Djetinjasti um robotskog radikala ne može kritizirati židovski rasizam zato što 

su nacisti koje ovi toliko preziru bili antisemiti, pa tako ne smiju reći ni riječi protiv 

židovskog rasizma jer bi netko mogao pomisliti da podržavaju naciste. Pokazivanje 

da su protiv svakog rasizma robotskim je radikalima daleko manje važno od njihovih 

djetinjastih političkih igara na crno-bijeloj šahovskoj ploči. I tako, dok se istraživači 

Novog Svjetskog Poretka osuđuju kao rasisti zato što spominju neke ljude koji su 

slučajno Židovi (i mnogo više onih koji to nisu), robotski radikali ništa ne govore o 

Talmudu, židovskoj Knjizi zakona, jednom od najstrašnijih rasističkih spisa na svijetu. 

Šuti se i o rabinima koji kažu da nikada ne bi pili vino koje nije flaširao Židov. 

S druge strane, žestoko će osuditi nekoga tko izjavi da nikada ne bi pio vino koje je 

flaširao Židov. U zraku se osjeća zadah licemjerja. 

Robotski radikali također šute kada se ljude poput Francuza Jeana Briera zbog 

iznošenja mišljenja osudi na novčanu ili zatvorsku kaznu. Brier, bivši glasnogovornik 

francuske Stranke zelenih, osuđen je na tri mjeseca uvjetnog zatvora i morao je platiti 

1800 funti kazne zbog „antisemitskih i protuizraelskih izjava." Izjavio je daje židovski 

lobi utjecao na SAD da započne Zaljevski rat, a Izrael je opisao kao „rasističku, militarističku, 

teokratsku i ekspanzionističku" državu. Robotski radikali su se ujedinili u 

svojoj osudi Briera, međutim - da je iste riječi izgovorio o Americi i Amerikancima, 

isti ti robotski radikali počeli bi mu spontano pljeskati. 

Kakva je razlika između protužidovskih zakona u nacističkoj Njemačkoj i zakona 

po kojima vas se može kazniti zatvorom i novčanom kaznom ukoliko kažete ono što 

je Briere rekao Kakva je razlika između kontroliranih protužidovskih medija pod 

Hitlerom i načina na koji je 1995. godine japanski časopis Marco Polo ugasila njegova 

izdavačka kuća zbog kampanje globalne židovske hijerarhije da oglašivači prestanu u 

njemu oglašavati, nakon što je u časopisu objavljen članak koji je kritički propitivao 

neke od službenih priča o nacističkim koncentracijskim logorima Oboje je rezultat 

autoritarizma, no nemojte očekivati da će robotski radikali to uvidjeti. Njihova se dogma 

s tim ne bi mogla nositi. Ove prividne suprotnosti - „Ljevica" i „Desnica", fašisti i 

robotski radikali - u stvari funkcioniraju po istim misaonim obrascima. Samo koriste 

različite riječi da opišu istu stvar: nametanje svoje dogme svima drugima, dok istodobno 

nastoje spriječiti iznošenje svih onih pogleda i informacija s kojima se ne slažu. 

Kada sam 1996. godine govorio u Glastonburyju u Somersetu, robotski radikal 

iz lokalnog ogranka Zelene stranke dijelio je letke i u medijima osuđivao mene i 

Pobunu robota za širenje rasne mržnje. Aktivist za slobodu David Taylor kanio se 

pobrinuti da ne dobijem priliku da ponovno govorim u Glastonburyju i time oduzeti 

ljudima pravo da sami donesu zaključak. U tu je svrhu na svom letku naveo niz sramotno 

pogrešnih tumačenja i neistina. Nije me to iznenadilo nakon što sam shvatio 

da gospodin Taylor, usprkos svojoj kampanji i posuđivanju, knjigu nije ni pročitao! 

Ne šalim se. Kada su ga upitali o manipulaciji Slobodnih zidara, odgovorio je da su 

oni organizacija koja se bavi mnogim dobrotvornim akcijama, a kada su ga suočili s 

informacijama o tome kako je Roosevelt dokazano manipulirao Amerikom da uđe u 

Drugi svjetski rat - koji je i sam bio proizvod manipulacije - odgovorio je da bi Hitler 

pobijedio da u rat nisu ušli Amerikanci. Gospodin Taylor je govorio i djelovao za kolektivni 

mentalni sklop koji vlada sviješću stotina milijuna robotskih radikala diljem 

svijeta. Nije čudo daje Svjetska Elita dosad mogla tako slobodno djelovati. 

Mentalni sldop robotskih radikala dojmljiva je mješavina naivnosti i bahatosti. 

Paklena kombinacija! A imamo i popriličnu dozu ironije: ljudi koji su me najviše 

napadali zbog toga što sam pokušao razotkriti prešućivane informacije oni su koji 

u svom anđeoskom, politički korektnom, ružičastom dojmu o vlastitoj moralnosti 

tvrde da se zalažu za oslobađanje od tiranije. Robotski radikali jesu tiranija, ali su 

previše puni vlastite političke savršenosti da bi to shvatili. S druge strane „ekstrema" 

imate robotsku Desnicu, isti tiranski misaoni obrazac kao u robotskih radikala, ali 

u drukčijem odijelu. Robotski radikali uvjereni su u svoju moralnu čistoću, dok su 

robotski desničari uvjereni u svoj genetsku čistoću. Međutim, oni pripadaju istom 

misaonom obrascu prerušenom u suprotnosti. 

Bahatost i naivnost mentalnog sklopa robotskih radikala najbolje razotkriva moje 

nedavno iskustvo s dvojicom ljudi koji se zovu Matthew Kaiman i John Murray. U 

Velikoj Britaniji oni objavljuju časopis Open Eye (Otvoreno oko). Koje li ironije, jer 

rijetko sam kada naišao na oči i umove koji su očitije bili čvrsto zatvoreni. Tvrde da ih 

zanima razotkrivanje manipulacije i korupcije, međutim čini se da koriste svaku priliku 

da napadnu i potkopaju one koji su uspješni u iznošenju tih problema u javnost. 

Obmanuli su ljude da sam ja nacist, odnosno nacistički simpatizer i antisemit. Napisali 

su dva traljava članka, od kojih je jedan objavljen u tjedniku robotskih radikala 

New Statesmanu, pod naslovom „Nacizam novog doba". Činjenica da nisam pripadnik 

ni „New age" pokreta ni nacist izvrsno govori o standardu njihova istraživanja. 

Kako se čini, Kalmanu i Murrayju svatko tko kritički propitkuje povijest i službenu 

verziju, po definiciji je potencijalni nacist. Osim toga, priznaju da su „informacije" o 

meni dali Guardianu, i „novinaru" Marku Honigsbaumu za nečuveni članak u London 

Evening Standardu pod naslovom „Mračna strana Davida Icka". Kaiman i Murray 

prije pisanja tih članaka nisu se potrudili ni razgovarati sa mnom. Kaiman je ujedno 

urednik židovskog „alternativnog" časopisa New Moon (Novi Mjesec) na čijoj sam 

naslovnici u studenom 1995. prikazan kao Hitler. U časopisu je bila i Kalmanova i 

Murrayjeva „recenzija" ove knjige, u kojoj su tvrdili da govorim da je sve židovska 

zavjera s ciljem preuzimanja vlasti nad svijetom. Čitali ste knjigu i možete vidjeti da 

je istina upravo suprotna. Zašto onda to govore Praktički svaki članak u kojem me 

se tako napada napisali su Kaiman i Murray. Ili su autora članka opskrbili „informacijama". 

Taj je dvojac ili samo nevjerojatno nezreo i ograničen (velika vjerojatnost) ili 

to rade planski. Po mom mišljenju, bez obzira na njihovu motivaciju, izvrsno su pokazali 

koliko Svjetska Elita ima dobru obranu od razotkrivanja robotsko-radikalnog 

mentaliteta. 

458



Kad bi ljudi gospodarili vlastitim umovima, besmislice koje šire Kalman i Murray 

ne bi imale važnosti. Na nesreću, um robotskih radikala ne može izdržali a da se 

ne oda. Najtužnije je to da je mnoštvo ljudi povjeravalo smiješnom „istraživanju" 

na temelju kojeg su članci napisani. Neki su čak počeli dijeliti prosvjedne letke na 

mojim predavanjima. Mnogi su bili iz Antinacističke lige. Leci su bili jednako, često 

zapanjujuće, netočni. Većina ljudi koji su to radili nije pročitala moje knjige niti čula 

što govorim. Reagirali su na ono što su pročitali u medijima, a gotovo sve je bilo inspirirano 

od strane mojih prijatelja Kalmana i Murrayja! Uz to, na temelju tih istih 

informacija, povučeni su neki pozivi da održim predavanje. Manipulator] zacijelo 

umiru od smijeha. Drugi koji stoje iza nastojanja da me se prozove nacistom, kako 

sam doznao iz pouzdanog izvora, povezani su s Raelijanskom fondacijom o kojoj sam 

pisao ranije. 

Ono što robolski radikali ne žele vidjeti je da Svjetska Elita financira kako židovske 

tako i protužidovske skupine; komunističke skupine i antikomunističke skupine; 

krajnju Ljevicu i krajnju Desnicu. Elita nema potrebe dovoditi te „protivnike" 

u sukob jer oni su toliko neuravnoteženi sami po sebi, da jedni druge nalaze poput 

projektila s toplinskim navođenjem i nastoje uništiti jedni druge iz čista mira. Kad 

netko istupi kako hi upoznao javnost sa zataškavanim informacijama, mreža Svjetske 

Elite u kampanji diskreditiranja koristi obje strane. Koristi svoje organizacije 

robotske Desnice da podupru pisca ili govornika, a zatim aktivira svoje organizacije 

robotskih radikala da napadne tu osobu zato što je oruđe krajnje Desnice. 

Upravo to su pokušali sa mnom, pri čemu većina ljudi upletenih u to ne shvaća da 

se njima manipulira. 

Kada nekoga doista želite diskreditirati, organizirate neki događaj usmjeren protiv 

Židova ili protiv koga drugog, kao što je uništavanje grobova, napadi na ljude, 

u ekstremnom slučaju čak i bombaški napad. Zatim uperite prst u osobu ili skupinu 

koja je vaša meta. Reći ćete da su ili izravno odgovorni ili da su „poticali " te 

akcije svojim pisanjem i govorom. I sam je Adolf Hitler uporabio tu tehniku kada 

su nacisti 1933. godine spalili Reichstag (zgradu njemačkog parlamenta) i okrivili 

za to komuniste. Ta metoda ima i dodatni dobitak za manipulatora - stvara strah 

u njihovoj vlastitoj zajednici koju je tako lakše kontrolirati. Ne kažem da nema 

autentičnih napada na Židove i druge skupine od strane očajno neuravnoteženih i 

zavedenih ljudi, međutim jednako je naivno reći da su svi autentični. Spoj naivnosti 

i bahatosti omogućuje da većina članova kako „Ljevice" tako i „Desnice" ne shvate 

da ih koristi ista sila (slika 16). I robotskim radikalima i robotskoj Desnici preporučio 

bih da uvijek iznova ponavljaju sljedeće riječi Johna F. Kennedyja. Je li ih on 

izgovorio iskreno ili nije, manje je važno. Riječi same izvanredne su: 

„Tražimo slobodan protok informacija... država koja se boji dopustiti ljudima da 

prosude stoje istina a što laž je država koja se boji svojih ljudi." 

To imamo u današnjem 

svijetu. Skupine 

koje se brinu za vlastite 

interese boje se ljudi, a 

robotski radikali i robotska 

Desnica isti su 

kao i svi ostali. 

Novo doba - ili 

repriza starog 

Nefleksibilnost 

misli 

o kojoj ovdje govorim 

može se pronaći na svim 

područjima 

„alternativne" 

misli i „alternativnih" 

životnih stilova, 

uključujući onaj poznat 

kao New Age (Novo 

doba). 

Znatan dio New 

Age pokreta, po mom 

mišljenju, zamalo postaje religija čiji sljedbenici vjeruju u reinkarnaciju i nastoje 

svoju dogmu nametnuti drugima. Fasciniralo me je kako oni koji govore o slobodi 

mišljenja i izražavanja misle, zapravo, na slobodu mišljenja i izražavanja mišljenja 

koje se podudara s njihovim. Tako djeluje staro razmišljanje, kao što pokazuju robotski 

radikali, no starije način razmišljanja ovdje zapakiran kao novo razmišljanje 

za novo doba. Mislim da s time moramo biti oprezni jer mnogo tog „novog razmišljanja" 

meni sliči na ponovno obojen stari auto. Izvana izgleda novo i svježe, ali 

ispod boje je isto staro vozilo, na kojem se nazire hrđa. 

Jedan od temelja New Age razmišljanja pozivanje je ljudi da ignoriraju ono što 

im svijet nalaže da misle te da slušaju ono što im govori vlastito srce i intuicija. 

Potpuno se slažem. Međutim, što vidim da se događa Vidim kako neki elementi 

unutar New Age pokreta ljudima govore što trebaju misliti i činiti. Ne radi se to 

u obliku prijedloga nego gotovo kao naredba. Neprihvaćanje „savjeta" smatra se 

potvrdom da ste „skrenuli s puta". „Skretanje s puta" čitajte kao „skretanje s puta 

za koji netko drugi smatra da biste njime trebali ići." Zar takvi ljudi ne nastoje nametnuti 

svoju intuiciju i svoj sustav vjerovanja drugima, umjesto da poštuju pravo 

drugoga da slijedi vlastito srce i instinkte Mislio sam da je to nešto protiv čega bi 

se New Age trebao boriti, a ne to provoditi. Vidim cenzuru u New Age pokretu koja 

nastoji isključiti sve ono što bi osporilo nastajuću i sve kruću dogmu u njezinoj 

srži, pa ako se ljude koji se sada bude za novu stvarnost uspije uvući u to, mogli bi 

završiti na tome da jedan oblik kontrole misli zamijene drugim. Ono što je dobro


fill SIIIU ĆUIVUISKI LUVUII 

za jednoga nije dobro za sve, a jednom kada počnete nametati dogme, to je repriza 

starog doba. 

Pogledate li bilo koju organizaciju, udrugu ili pokret, svi bez iznimke slijede isti 

obrazac. Najprije osporavaju status quo nekog vremena koristeći drukčiji skup uvjerenja. 

No zatim, umjesto da evoluiraju u svjetlu novih informacija i iskustava, učvršćuju 

i pretvaraju ta izvorna uvjerenja u dogmu koja postaje status quo za sljedeće 

generacije. Ta dogma se brani istom nepopustljivom žestinom kao što su se branile 

i stare dogme iz prošlosti. Svatko tko nastoji nastaviti tražiti i napredovati u svojem 

razmišljanju i opažanjima osuđuje se kao „ekstreman", „budalast" ili netko koga ne 

treba shvaćati ozbiljno, što je ista obrambena reakcija stare dogme. U tom trenutku 

takav pokret ili organizacija prestaje biti sredstvo pozitivne promjene i postaje promjeni 

zapreka. Pokret Zelenih prošao je kroz taj proces. On je sada zapreka naprednijim 

shvaćanjima zato što odbija obuhvatiti područja duhovne i znanstvene misli 

koja dovode u pitanje njegovo izvorno shvaćanje. New Age pokret otišao je dalje od 

hijerarhije Zelenih, obuhvativši višedimenzijski pogled na ljude i na Planetu. Međutim 

i on sada postaje krut u svojoj dogmi. Velikim dijelom postaje ono što je pokret 

Zelenih već postao: oblik potiskivanja, dogme i zavaravanja a ne slobode. New Age 

kaže da smo svi jednaki, no istovremeno stvara iste hijerarhijske podjele između nas 

i njih, učitelja i učenika, gurua i sljedbenika, kao što je činilo i staro doba. 

Jedan mentalni sklop koji se raširio New Ageom je ideja da će nekakvo „zapovjedništvo 

Aštar" 1 

poslati na Zemlju svemirske brodove koji će nekolicinu izabranih 

odvesti sa sobom. Možda mi se samo čini, ali to mi strašno sliči na izbjegavanje odgovornosti 

i još jednu verzija prastare teme - mesija koji dolazi spasiti dobre momke 

i djevojke. Sve što se time može postići (i postiže se) je stvaranje još jednog oblika 

ovisnosti, još jednog rigidnog sustava vjerovanja, dok se preobrazba čovječanstva zasigurno 

sastoji u tome da se aktivira potencijal svih ljudi da budu ono što žele biti. 

Saznao sam za projekt Svjetske Elite zvan operacija Bluebeam (Plava zraka) u sklopu 

kojeg se šalju misaoni valovi na valnim dužinama koje koriste mediji. Svrha projekta 

je obmanuti ljude da te poruke dolaze od vanzemaljaca ili iz drugih dimenzija. Prema 

jednom mom odličnom izvoru, dvije izmišljotine operacije Bluebeam su „zapovjedništvo 

Aštar" i informacije o „Uzašašću". No, prosudite sami. 

Radionice, sastanci i slično odlični su ukoliko su napravljeni da oslobađaju, da 

omoguće ljudima da otkriju tko su i koje su im sposobnosti. Međutim, ako su strukturirane 

na način da „prosvijetljeni" poučava manje prosvijetljene, to je još jedno 

sredstvo za prepuštanje nadzora nad vlastitim umom. Vidim kako se razne ljude naziva 

„vodećim britanskim medijem", „vodećim britanskim vidovnjakom" ili čak ,,Maitrejom, 

Kristom i Učiteljem svijeta". Što se tu, pobogu, zbiva Pa svi smo mi iscjelitelji 

i svi imamo medijske sposobnosti. Tko uopće može reći da je bolji od drugih i zašto 

uopće osjećamo potrebu da tako nešto tvrdimo Svi smo mi jednaki, svi smo dio iste 

cjeline, svi imamo sposobnost spajanja na izvor iscjeliteljske sile i prenošenja te sile 

drugima. Smatram da trebamo surađivati, a ne tvrditi da smo superiorniji od drugih. 

Međutim, dijelovi New Age pokreta, po svemu sudeći, predstavljaju staro doba u 

drugom pakovanju. 

New Age je dao pozitivan doprinos i na mnogim je područjima danas pozitivan u 

svojim namjerama i postignućima. S New Age pokretom svijet je prosvjetljenije mjesto 

nego bez njega. To donekle vrijedi i za Zeleni pokret. Međutim, damo li se uvući 

u njihovu dogmu, to će nas sprečavati u daljnjim otkrićima. Nitko ne zna sve, čak 

ni približno. Dakle, uvijek ima novih stvari koje možemo spoznavati. Krutost naše 

percepcije udaljit će nas od tog beskrajnog toka znanja koji nam stoji na raspolaganju 

ako, i samo ako, ne dopustimo da nam u srce i um udu dogme. 

Kršćansko domoljublje 

Fenomen istih misaonih obrazaca ogrnutih u različita ruha prisutan je i na brojnim 

područjima istraživanja globalne zavjere. Tu je uključen golem broj ljudi i pozadina, 

pa ne bih želio generalizirati. Međutim, i tu nalazim dogmu i privid slobode. Pitanje 

koje uvijek postavim nekome tko mi govori o „slobodi" je: „Sloboda od čega" Analizirate 

li mnoge pojedince i organizacije koji se bave zavjerama, posebno u Sjedinjenim 

Državama, često ćete vidjeti da uopće ne govore o slobodi. U SAD-u, najglasniji 

glas koji kritizira Novi Svjetski Poredak je glas kršćanskog domoljublja. Taj misaoni 

obrazac drži da su problemi Amerike i svijeta posljedica udaljavanja od Kršćanstva te 

da odgovor leži u obnavljanju Sjedinjenih Država kao domoljubne kršćanske nacije. 

To će, jamačno, popraviti stvar. Je h to ista domoljubna kršćanska nacija koja je bez 

milosti uništila civilizacije sjevernoameričkih Indijanaca koji su na tom kontinentu 

živjeli tisućama godina Je li to ista nacija koja je naraštajima prisiljavala djecu da uče 

tuđa uvjerenja i osuđivala ih ako ih nisu prihvaćala Naravno da jest. Ironija nad ironijama 

je da su te dvije dogme, kršćanstvo i domoljublje, dva kruta mentalna sklopa 

koji su se stoljećima neprekidno koristili kao sredstvo pri stvaranju Novog Svjetskog 

Poretka kojemu se kršćanski domoljub sada toliko protivi. Iskorišteni su zato jer su 

to pogledi na život bez nijansi sive boje, a kad god se pojavi neko takvo crno-bijelo 

razmišljanje, manipulacija nikad nije daleko. I djetetu bi pošla za rukom. 

Slušam i čitam o stajalištima nekih koji nastoje razotkriti Novi Svjetski Poredak i 

drago mije da progovaraju. Međutim, kada vidim otkuda sve dolaze, iz kakvih alternativnih 

društava, ponekad me spopadne jeza. Pisao sam jednom momku u Americi 

čestitajući mu na njegovim nastojanjima da razotkrije zavjeru, no kada mi je poslao 

materijale o njegovoj udruzi i njezinim stajalištima, ostao sam zgrožen. Gledao sam 

u tiraniju zaogrnutu plastom slobode. Ako pokušavamo samo zamijeniti kontrolu i 

nametanje Svjetske Elite kontrolom i nametanjem kršćanskog doboljublja ili neke 

druge dogme, tada samo tratimo vrijeme. Postoji razlika između sustava s manjim 

upravnim jedinicama, u kojem je vlast u rukama ljudi i zajednica, te domoljublja 

pod parolom „Isprsi se, glavu gore, bori se za svoju zemlju, podigni zastavu, Bog je 

na našoj strani" kojim se Elita stoljećima koristila kako bi, u svoju korist, međusobno 

zavadala nebrojene države. Dakle, ponavljam, damo li se uhvatiti u zamku dogme, to 

462

. / IÒLIIIU (.tr vub usiuuuuiu 

im sinu /.UIVUISKI LUVUII 

je prelazak s konja na magarca. Moramo biti selektivni glede onoga što prihvaćamo 

jer nitko nema sve odgovore. 

Taj proces osobne selekcije se ne potiče, a često čak i ne razumije. Na primjer, 

misaoni obrazac robotskih radikala vjeruje da se po definiciji, uzmete li neku informaciju 

od neke osobe ili skupine, morate slagati sa svime što ta osoba ili skupina 

govori i za što se zalaže. Ukoliko koristim neke informacije iz izvora kao što su novine 

The Spotlight u SAD-u moram se, prema robotskim radikalima, slagati sa svim 

mišljenima tih novina. A ne slažem se. U pogledu na život koji se u tim novinama 

iznosi, ogromna je količina onoga što ne samo da je drukčije od mojih pogleda, nego 

im je suprotno. Za početak, te su novine bastion kršćanskog domoljublja. Međutim, 

u njima se mogu pronaći neka izvrsna istraživanja, a već su dugo (i dokazivo) u svom 

pisanju vjerodostojni. Ja ne namjeravam ignorirati ta istraživanja samo zato što se ne 

slažem sa svime za što se te novine zalažu. Ja tražim istinu, a ne nečiju verziju političke 

korektnosti. 

Budući da citiram istraživanja koja je provela organizacija Lyndona Laroucha Executive 

Intelligence Review neizostavno se moram, smatraju robotski radikali, slagati 

sa svime što oni rade i govore. Ne moram. Ni blizu. Međutim, kod robotskog radikala 

to svejedno izaziva zaprepaštenje. Razmatrate li samo informacije koje dolaze od 

ljudi koji dijele vaše životne poglede, uskraćujete si nezamislive količine informacija 

iz drugih izvora. Upravo to čine robotski radikali i zato su oni toliko naivni i ograničeni 

u svom razumijevanju onoga što se u svijetu događa. Njih ne zanima je li neka 

informacija točna, zanima ih samo njezin izvor. Ako izvor nije politički korektan u 

njihovim djetinjastim glavama, informacija se odmah osuđuje i odbacuje. 

Jedan od najdojmljivijih aspekata istraživanja zavjera je to da se tisuće ljudi koji se 

ne bi složili o gotovo ničemu drugom slažu u pogledu osnova manipulacije, glavnih 

imena, organizacija i događaja. Ima ljudi koji se bave istraživanjem zavjere s kojima 

nemam praktički ništa zajedničko u smislu pogleda na život. Međutim, dođu li s 

informacijama koje se podudaraju s informacijama s kojima dolaze drugi, te ću informacije 

upotrijebiti. 

Pukovnik Barry Turner u Velikoj Britaniji s vremena na vrijeme daje mi neke izvrsne 

podatke. Ne dijelim njegove poglede na neke stvari kao ni on moje, međutim 

zajednička nam je strastvena želja da razotkrijemo globalnu tiraniju. Stoga razmjenjujemo 

informacije i uzajamno se podržavamo u ostvarivanju tog cilja. To znači biti 

odrastao. Godinama sam kritizirao politiku britanskih konzervativnih članova parlamenta 

kao što su Teddy Taylor i Theresa Gorman, ali to ne znači da ih ne podržavam 

kada kažu da je Velika Britanija predala previše svog suvereniteta centraliziranom 

europskom kartelu. Crveni ili zeleni robotski radikal dobio bi infarkt od same pomisli 

na podržavanje zastupnika Konzervativne stranke u bilo čemu. Pa ipak, upravo ta 

selektivnost i nedostatak dogme oslobađa nas programiranja brže od svega drugoga 

i vodi prema mentalnoj, emocionalnoj i fizičkoj slobodi. Selektivnost i osluškivanje 

vlastite intuicije jedini je način da to izbjegnemo. Biti otvoren ne znači da moramo 

prihvatiti sve što čujemo. Otvorenost zahtijeva da uzmemo u obzir sve poglede i informacije 

i izvučemo iz njih ono što se nama čini ispravnim, a ne nekom drugom. 

Naveo bih još jednu stvar o sceni istraživanja zavjera usko povezanu s temom istih 

misaonih obrazaca koji se manifestiraju pod različitim krinkama. Na nekim područjima 

„istraživanja" zavjera prisutna je nadmenost tipa: „Ja znam sve". Konkretno, jedan 

istraživač zavjera ljudima govori da sam prestao odlaziti u njegovu trgovinu zato 

što sam uvidio da on zna više od mene. Ne znam ništa ni o tom čovjeku ni o njegovoj 

trgovini, međutim njegova izmišljena priča mnogo otkriva o karakteru pojedinih ljudi 

aktivnih na tom području. Zašto ne razmjenjujemo informacije i ne podržavamo 

jedni druge umjesto da se smatramo superiornima Istraživanje zavjera postaje još 

jedan „klub" s vlastitom hijerarhijom „gurua". S obzirom na takvu krutost, manipulacija 

i infiltracija postaju igrarija. Kada počnemo misliti da znamo sve, otkrivamo 

koliko malo znamo. Ova knjiga proteže se na pet stotina stranica, a samo je zagrebla 

po površini onoga što se događa. 

Stoje dakle sloboda 

Te tri verzije „slobode" - robotski radikali, elementi pokreta New Age i kršćanske domoljublje 

- što se mene tiče, uopće nisu sloboda. To su tri različita načina da kažete: 

„Ja znam najbolje". Za mene je sloboda kada svi imaju pravo slijediti put koji smatraju 

ispravnim i poštivanje prava drugoga da izabere drugačiji put. Kritiku zaslužuju samo 

onda kada svoje poglede pokušavaju nametnuti drugima. Takva sloboda zahtijeva 

promjenu u našim stavovima. Dakle, to znači dopuštanje ljudima da vjeruju u stvari s 

kojima se mi ne slažemo i poštivanje njihovog prava da otvoreno i bez zadrške govore 

o tim pogledima. Trebamo početi vjerovati sami sebi. Ukoliko nam netko kaže nešto 

što nam je odbojno, a mi pravilno na to odgovorimo, ljudi će općenito odbaciti ono 

što im se nameće. U svakom slučaju, bolje je biti otvoren. Kada se svim informacijama 

i stajalištima dozvoli da dospiju u javnost, ljudi mogu donijeti autentičnu odluku 

o tome u što žele vjerovati. Na taj način imamo fuziju, a ne isključivanje znanja. 

Stoljeća potonjeg dovela su do neuravnoteženih spoznaja čovječanstva, budući da 

smo bili podvrgnuti neuravnoteženom, jednostranom informiranju. Istina ne dolazi u 

lijepo zapakiranim pošiljkama s imenima kao što su socijalizam, fašizam, kršćanstvo 

ili New Age. Trebamo je tražiti uzimajući u obzir sve informacije i slijedeći svoje srce. 

Pa ipak, ono na što često nailazim jednosmjerna je sloboda. Jednosmjerna sloboda je 

kada kršćanski ili muslimanski fundamentalist pokušava onemogućiti skupove onih 

koji se ne slažu s njihovim pogledom na život i kada se ljudi osuđuju na zatvorske i 

smrtne kazne zato što vjeruju u nešto drugo. Kao što ste mogli primijetiti, ja se ne 

slažem s robotskim radikalima, ali ipak smatram da imaju svako pravo iznositi svoja 

stajališta. Ako sloboda išta znači, znači slobodu za sve. 

To je ključna stvar za proces osobnog deprogramiranja. Ne možemo biti slobodni 

sve dok u svojim srcima i umovima ne dopustimo drugima da budu slobodni. Ideja 

da smo mentalno i duhovno slobodni zato što slijedimo ono za što vjerujemo da je 

464 

465

. / istina ce vas osioooaiti 


ispravno jest iluzija. Istinski smo slobodni tek onda kada smo jednako tako odlučni 

da i drugi moraju imati isto pravo. Potiskivanje jednog ljudskog bića ili životinje potiskivanje 

je svih nas. Tek kada ne budemo imali želju nametati svoje poglede drugima 

i kada budemo mogli slaviti raznolikost mišljenja i načina života koji su rezultat slobodnog 

izbora, moći ćemo reći da se programiranje ovog svijeta i mašinerija Svjetske 

Elite počinje slamati i nestajati u nama. Tek tada. 

Pamet u glavu 

Kada ljudi počnu omekšavati svoje nefleksibilne misli i reakcije, slabi i utjecaj svakodnevnog 

programiranja na njih same. Počinju uviđati suptilnosti mentalne manipulacije, 

za što kruti um nije sposoban. Za tu mentalnu promjenu sposobni su svi, 

bez obzira na to koliko su im umovi sada kruti. To se može dogoditi u trenu, jednom 

kada odlučite da želite da se dogodi. Analiza informacija i stajališta koja su nam na 

raspolaganju i biranje onih aspekata koji nam se čine dobrima uključuje uzimanje 

dijelova odasvud i njihovo uklapanje u našu vlastitu istinu koju gradimo. Kada se u 

tim okolnostima od nas traži da stavimo etiketu na ono što mislimo i u što vjerujemo, 

to više nije moguće. Nismo ni „Ljevica" ni „Desnica" a ni „Centar". Nismo „religija". 

Jednostavno jesmo. Za to ne postoji instant-etiketa. Uopće nema etiketa. Odbijamo 

se svrstati u neku kategoriju jer neumorno tražimo i razvijamo se. Kada se oslobodite 

etiketa i konfekcijskih mišljenja koja se promiču „izmima", dolazi do promjene koja 

se riječima ne da opisati. Dimne zavjese počinju se razilaziti. Otvoren um nije naivan 

um. Upravo suprotno. Deprogramiranje zahtijeva od nas da neprekidno budemo 

selektivni prema svemu što nam svake minute dolazi iz medija i drugih izvora. 

Na primjer, ako se ljudi nečemu protive, bilo bi logično da su protiv toga. No, je li 

uvijek tako 

Želite li učiniti nešto kontroverzno, to vam je mnogo lakše kada kontrolirate opoziciju, 

one koji se tome protive. Ljudi mogu imati iluziju demokratske opozicije i 

prava na prosvjed, no vi ćete se pobrinuti da oni koji vode glavnu opozicijsku skupinu 

ili skupine odvedu svoje pristaše u poraz, pa makar i „slavan". Potom se svi razilaze 

misleći da su dali sve od sebe i da nisu mogli učiniti više, a cijela je stvar bila kontrolirana 

vježba „demokracije", smišljena da ne uspije u svom cilju zaustavljanja politike o 

kojoj je riječ. Mentalitet ovce toliko je ukorijenjen u čovječanstvu da je za infiltraciju 

i kontrolu dovoljan tek malen broj ljudi. Pogledajte kako je jedan od glavnih dužnosnika 

organizacije Nacija islama (Nation of Islam) u razdoblju Malcolma X i pokreta 

za građanska prava crnaca iz 1960-ih radio za FBI. U „radikalnim" organizacijama 

diljem svijeta milijun je takvih priča. Neke prosvjedne skupine koriste nasilje. Fronta 

za oslobođenje životinja (Animal Liberation Front) i Klasni rat (Class War) dvije su 

takve organizacije. Kada skupina Klasni rat, koja tvrdi da je „protudržavna", za vrijeme 

miroljubivih prosvjednih marševa pokrene nasilne sukobe s policijom, tko ima 

koristi od toga Oni na vlasti koji miroljubive protivnike svoje politike žele etiketirati 

kao „nasilne ekstremiste" i oni koji žele uvesti autoritarnije zakone kako bi odgovorili 

na rastući broj (proizvedenih) „nasilnih ekstremista". Pogledajmo to na drugi način. 

Ako je Klasni rat ogranak britanskih tajnih službi, tajne službe nisu mogle bolje sabotirati 

golemu većinu ljudi koji žele miroljubivo prosvjedovati. Kada se tisuće ljudi 

okupe kako bi miroljubivo prosvjedovali protiv zlostavljanja životinja a nekoliko 

idiota postane nasilno i postavlja bombe, kome to ide u prilog Onima na vlasti koji 

i dalje kane izrazito okrutno postupati sa životinjama dok prosvjednike nehajno nazivaju 

„nasilnim ekstremistima". Otvoren um to može prepoznati, rigidan ne. 

Osjećanje i zacjeljivanje 

Još važnije od samostalnog mišljenja samostalno je osjećanje. U sredini grudiju imamo 

osjećajno središte koje nazivamo srčana čakra ili srčani vrtlog. Iz tog mjesta izražavamo 

ljubav u njezinom najpunijem obliku. Osim toga, u tom mjestu, kao i u solarnom 

pleksusu, instinktivno osjećamo kada je nešto za nas dobro. Nisu potrebne riječi 

i objašnjenja, jednostavno osjećamo da je ispravno. To nam govori naša intuicija. 

Intuicija je naša veza s našom višom sviješću. Kada moram izabrati između onoga što 

mi govori moj um i onoga što mi govori moja intuicija, u posljednje se vrijeme uvijek 

priklanjam intuiciji. Često ne mogu objasniti zašto idem na određeno mjesto ili se 

upuštam u određeno područje istraživanja. Jednostavno osjećam da to trebam učiniti. 

Um, čak i onaj otvoren, uvijek je donekle podložan svakodnevnom programiranju 

i uvijek može navesti niz razloga zašto ono što nam nalaže naša intuicija nije dobra 

stvar. „Što će misliti moji prijatelji Što je s ovom ili onom posljedicom Budalo, nemoj 

to raditi!" Centar osjećanja nije podložan tim pritiscima budući daje povezan s 

razinom znanja i svijesti koja nadilazi manipulacije ovog fizičkog svijeta. Kako duhovna 

renesansa napreduje kod onih koji se bude, osjećajni se centar snažno reaktivira, 

tako da ćemo se u budućnosti voditi intuicijom. Ona nas neće uvijek odvesti tamo 

gdje naš racionalni um želi da budemo, no uvijek će nas odvesti tamo gdje trebamo 

biti za svoj vlastiti razvoj i za razvoj Planete. Da sam od 1990. slijedio svoj racionalni 

um, još uvijek bih sjedio u televizijskim studijima i komentirao sportske događaje. 

Pomisao da se time još uvijek bavim naprosto mi je mrska! 

Intuicija nam može više od bilo čega drugog pomoći da slijedimo pravi put u labirintu 

obmanjujućih poruka i manipulacija na koje svakog dana nailazimo. Kada 

postanemo osjetljiviji za taj osjećajni centar, instinktivno ćemo osjećati je li nešto 

ispravno ili pogrešno. Što je um otvoreniji i manje podložan utjecaju dogmi i trivijalnosti, 

intuiciju ćemo snažnije osjećati. Um odlazi u stranu, sklanja se s puta. On 

ima svoju ulogu, naravno, kao dio ravnoteže, međutim um ne bi smio dominirati. 

Kruti um, prepun programiranih percepcija, potiskuje intuiciju i odvaja nas od tokova 

nadahnuća i vodstva s viših razina razumijevanja. U tim okolnostima osjećajni 

centar zatvoren je poput neaktivnog vulkana. Stoga ne prihvaćam da svi na Planeti 

rade upravo ono zbog čega su tu, kako neki iz New Age pokreta misle. Svi smo rođeni 

u okolnostima koje smo izabrali, no prihvatimo li programiranje i onemogućimo potencijal 

osjećajnih centara - posebno srčanog centra - da nas usmjeravaju, drugi će nas 

466


utjecaji skrenuti s odabranog puta. Dopustimo li to, postajemo brod bez kormilara i 

ostvarujemo vrlo malo zadataka zbog kojih smo došli. Siguran sam daje trenutno na 

svijetu mnogo ljudi čija je životna svrha odigrati veliku ulogu u preobrazbi, međutim 

njihovi programirani umovi učinili su ih toliko zatvorenima da ismijavaju ili osuđuju 

ljude koji rade ono zbog čega su oni sami došli! Usprkos tome, ta se situacija može 

vrlo brzo ispraviti. Jednom kada dopustimo da tok nadahnuća s viših razina ojača i 

vodi nas, magnetska interakcija s drugim energetskim poljima - ljudima, mjestima, 

situacijama - privući će k nama svu podršku, iskustva i prilike koje su nam potrebne 

da se razvijemo, kako pojedinačno tako i kolektivno. Taj tok inspiracije i vodstva ne 

znači da se odričemo svoje odgovornosti. Vodstvo ne dolazi od neke vanjske sile. 

Dolazi s viših razina nas samih. To je još uvijek „ja", višedimenzijsko jastvo. Kada se s 

time snažno povežemo, istog se trenutka deprogramiramo. 

Mnogi me ljudi mole za savjet u vezi toga što trebaju činiti, a ja im uvijek odgovaram 

na isti način. Ne znam što je najbolje za drugoga. Znam samo ono što osjećam 

da je najbolje za mene. Jedina osoba koja zna što trebate činiti, kamo trebate ići ili što 

trebate misliti i govoriti ste - vi. 

Što vam govori vaše srce U redu. Idite za tim! 

IZVORI 

1 Informacije o „Zapovjedništvu Aštar" zvuče mi vrlo dvojbeno. Svaki put kad čujem 

to ime dobivam izrazito negativne vibracije. No ipak, kao i sa Sai Babom, svakome 

njegovo. 

osamnaesto poglavlje 

sloboda zvana ljubav 

stinski slobodni možemo biti samo onda kada poštujemo i volimo sebe, međutim 

čovječanstvu, i na kolektivnoj i na individualnoj razini, to dosta teško polazi za 

rukom. Kao posljedica toga, tu antipatiju, čak mržnju prema sebi, duhovni rak u 

nama samima, projiciramo u svijet. Unutarnji kaos tako postaje vanjski kaos o kojem 

slušamo na vijestima. Neki od najagresivnijih ljudi koje sam sreo bili su oni koji nisu 

imali nimalo ljubavi i poštovanja prema sebi. Promijenimo li svoje misli i stavove, 

promijenit će se i život na ovoj planeti. Iscjeljujući sebe, iscjeljujemo svijet. Svijest 

Zatvorskih Čuvara sve to zna. Znaju da u ljudima trebaju stvoriti unutarnji kaos i 

sukob žele li održati vanjski kaos i sukob. U energetska polja Zemlje tada emitiramo 

misaone valove, energije koje odražavaju naše unutarnje stanje nelagode i time 

stvaramo vanjsku, planetarnu nelagodu i nesklad, koji su iznimno bitni za održavanje 

vibracijskog zatvora. Za poticanje i iskorištavanje osjećaja kao što su strah i krivnja 

te osjećaj manje vrijednosti tisućama se godina izvanredno djelotvorno koristila 

dogmatska religija. Ljude se moglo izmanipulirati da se u korist Biblije i svećenika 

odreknu svog prava da misle i osjećaju zato što nisu imali dovoljno samopouzdanja 

ni vjere u sebe da shvate kako imaju pravo donositi vlastite odluke, što im je dano na 

dar, ničim ograničen. Kada je moć religije počela slabiti pred „znanošću", politikom 

i ekonomijom, to su postale nove religije s novim knjigama i svećenicima - znanstvenicima, 

političarima, ekonomistima - kojima možemo prepustiti svoje pravo na 

mišljenje i osjećanje. Potiče nas se da se odreknemo svog neograničenog potencijala. 

Govore nam da smo se „rodili kao grešnici". Prođe me jeza kada vidim da se široke 

mase čovječanstva nazivaju „mali ljudi" ili „obični muškarci i žene na ulici", ili kada 

političari stanovništvo opisuju kao „svoje ljude", kao da smo djeca za koje se njihova 

viša inteligencija treba brinuti. 

Ne postoje „obični ljudi". Postoje samo veličanstveni izrazi jedne svijesti koja jest 

u svemu što postoji. Svaki njezin aspekt jedinstven je, jednako poseban i voljen od 

strane izvora svega što jest. Svatko je na vječnom putovanju evolucije putem iskustava 

i svi imamo potencijal činiti sve i biti sve što želimo. 

Proces buđenja i deprogramiranja će se prigušiti i, u najgorem slučaju, ugušiti, ne 

oslobodimo li se programiranih reakcija kao što su strah, krivnja i osjećaj bezvrijednosti. 

Svake sekunde upijamo energije iz svemira i s drugih razina naše vlastite 

svijesti. To su „osjećajne", „intuitivne" energije o kojima sam govorio. Taj tok dolazi 

469

iszma ce vas osioooaiti 

nam kroz korijensku čakru (energetski vrtlog) u područje genitalija i penje se kroz 

središnji kanal do drugih glavnih čakri. Odatle utječe na sva područja našeg fizičkog 

emocionalnog, mentalnog i duhovnog postojanja. Kada je taj tok snažan i uravnotežen, 

iskorištavamo svoj puni intuitivni potencijal, međutim to se može postići samo 

ako smo u miru sami sa sobom. Osjećaji poput straha, krivnje i ogorčenosti energija 

su kao i sve drugo. Ti duboko ukorijenjeni i često dugovječni osjećaji su poput tamnih 

čvorova energije koji nas izjedaju. Ukoliko se s njima ne pozabavimo i ne razriješimo 

ih, postaju glavni uzroci bolesti kao što su rak i srčani problemi. Oni blokiraju 

ili smanjuju snažni, prirodni tok intuitivnih energija dok prolaze kroz različite razine 

našeg bića. 

Te čvorove energije možete simbolički zamisliti kao brane ili velike stijene u rijeci 

koje usporavaju njezin brzi tok, izazivajući neravnotežu u obliku vrtloženja i virova. 

Vibracijski zatvor na neki je način poput golemog čvora negativne energije koji zadržava 

energetske tokove u ovom dijelu svemira, stoga je drugim razinama i civilizacijama 

stalo da ga uklone jednako kao i nama. Kada nam nedostaje osjećaj vlastite 

vrijednosti i osjećamo strah ili krivnju, to nas priječi u povezivanju s našim pravim, 

cjelovitim jastvom. Pa ipak, kada ono zbog čega se osjećamo krivi ili zbog čega strahujemo 

sagledamo iz duhovne perspektive, tada to izgleda besmisleno. Strah, krivnja 

i ogorčenost nisu osjećaji koje nužno moramo osjećati. To su osjećaji koje si sami 

stvaramo kada dopustimo da na nas utječe programiranje koje se prenosi i pojačava 

generacijama. 

Strah 

Razmislite o sljedećem ključnom aspektu ljudskog postojanja, nečemu što nam se ne 

može oduzeti: danas je prvi dan ostatka naše vječnosti, a Izvor svega toga posjeduje 

ljubav za sve nas: neopisivu i vječnu. Kada se ponovno povežemo sa svojim razinama 

koje nisu podložne ometajućim vibracijama, počinjemo osjećati tu nevjerojatnu ljubav 

i emitirati je u ovaj fizički svijet. Kada se povezete s tom ljubavi, ljubavi bez osuđivanja 

i uvjeta, strah i krivnja jednostavno prestaju postojati. Tada znate da se nemate čega 

bojati. Strah je naša vlastita kreacija, a naš um i srce imaju moć da ga unište. Čuo sam 

kako je netko rekao da je strah ključan za naše preživljavanje zato što nas sprečava da, 

na primjer, prelazeći ulicu izletimo pred automobil ili da skočimo u kavez s lavovima. 

Međutim, strah i svjesnost nisu jedno te isto. Ne trebate se bojati da biste znali posljedice 

nekog čina i izbjegli te posljedice. Štoviše, strah je često uzrok neugodnih događaja, 

a ne zaštita od njih. 

Iskorištavanje straha i manipulacija njime omogućila je ljudima kao što su Averell 

Harriman i Henry Kissinger da dovode razne države u sukob na način da im iznesu 

(često izmišljene) agresivne namjere jedne zemlje prema drugoj. Svaka zemlja iz straha 

od onoga što druga zemlja planira ili navodno planira učiniti poduzima energične 

korake. Svaka misli: „Moramo ih uništiti prije nego što oni unište nas." „Prvi započnite 

kontranapad", kao što je jedan nogometni trener znao govoriti. Rat je najvećim dije- 

lom fizička manifestacija straha. Strah je suprotnost ljubavi, poštovanja i povjerenja 

- zaštitnika od rata i nesklada. Uklonimo li strah u sebi, uklonili smo svoj doprinos 

strahu u svijetu. A uklanjanje straha iz svijeta uklanja rat i nesklad. Još jedanput, stvar 

počinje s nama. 

Strah je nedjeljivo povezan s manjkom osjećaja vlastite vrijednosti i samopoštovanja. 

Sve troje posljedica je toga što potvrdu da smo u redu tražimo izvan sebe. 

Razlog zbog kojeg većina ljudi kaže da ne mogu govoriti u javnosti je strah. A strah 

proizlazi iz brige oko toga što će publika o njima misliti. U publici traže potvrdu da 

je ono što govore i rade ispravno i strahuju od ljudi koji će odbaciti ono što govore 

ili će ih smatrati budalama. Stavite budućeg javnog govornika u praznu prostoriju ili 

među pouzdane članove obitelji i prijatelje i bit će dobar u izražavanju svojih gledišta. 

Stavite ga pred publiku i jedva će govoriti zbog nesigurnosti i nedostatka samopouzdanja. 

Kada se počnete povezivati s pravom prirodom ljudskog bića i razumijevati 

tu prirodu, potvrde da ste ispravan čovjek počet ćete tražiti u sebi. Nije bitno što ljudi 

0 vama misle i govore. Imaju pravo misliti što žele - a imate i vi. 

Jedina osoba koju morate uvjeriti da je ono što radite ispravno ste vi sami. Naravno, 

treba čuti sva stajališta i informacije, međutim ako ste usklađeni s tim tokom 

intuicije s viših razina vašeg postojanja, vi i samo vi ćete znati što je za vas ispravno 

činiti i govoriti. Jednom kada to shvatite i živite, više nećete stajati pred publikom 

zabrinuti zbog toga što će ljudi misliti, jer ćete prihvaćati da imaju potpuno pravo da 

se s vama ne slažu. Tada ćete znati da je ono što je doista važno ono što o sebi mislite. 

Možda najučinkovitiji oblik gušenja informacija je sam strah onih koji razmišljaju 

drukčije od statusa quo, ali se boje progovoriti i prenijeti drugima ono što znaju i 

osjećaju. Vrijeme je da tomu dođe kraj. 

Mnogi ljudi mi govore da se boje za moju sigurnost zbog „sila" koje kritiziram i raskrinkavam 

u ovoj knjizi i u Pobuni robota, kao i zbog onoga što govorim u medijima 

1 na predavačkim turnejama. Mogu iskreno reći da, ruku na srce, ja ne osjećam taj 

strah. Nastojim izbjegavati nepotrebnu gnjavažu koja će utjecati na moju sposobnost 

prenošenja svojih saznanja široj publici, međutim kada vjerujem u neku stvar i u to 

da ju treba prenijeti drugima, ne bojim se posljedica. Kao prvo, osjećam se izuzetno 

zaštićenim na način koji ne mogu opisati riječima, a kao drugo, što je najgore što mi 

se može dogoditi Da moje vječno jastvo napusti ovu fizičku ljusku i prijeđe u drugi, 

paralelni svijet, drugu valnu dužinu stvarnosti. To mi ne zvuči previše loše. Imao 

sam tu blagodat da sam u Velikoj Britaniji godinama bio podvrgnut intenzivnom i 

jedno vrijeme stalnom ismijavanju. Bilo mi je nemoguće prošetati ulicom, praktički 

bilo gdje otići, a da netko u mene ne upire prstom, viče na mene ili mi se smije. To 

je prestalo, no i dandanas je prisutno kod onih koji su bez razmišljanja i bez pitanja 

prihvatili ono što mediji govore o stvarima za koje se zalažem. Ta su mi iskustva pokazala 

da golema većina vlastite umove prepušta drugima i, što je na osobnoj razini 

najvažnije, da vas nitko ne može zaustaviti, bez obzira na to što ljudi govore o vama 

ili kako se prema vama odnose, ako se ne date zastrašiti i ako samopouzdanje tražite 

470 

471

u sebi, a ne u drugima. Od kakve je važnosti što drugi misle o vama Ljudi cijelo 

vrijeme mijenjaju svoja mišljenja i ako se neprestano nastojimo prilagoditi prevladavajućim 

uvjerenjima, samo postajemo klonovi tuđih mišljenja - često programiranih 

mišljenja - umjesto da budemo vladari vlastitog srca, uma i sudbine. Ne postoji ništa 

čega bismo se trebali bojati. 

Krivnja 

Kada na vikend-radionicama koje priređujem govorimo o krivnji, nikada me ne prestanu 

iznenađivati divni ljudi preda mnom koji na dirljiv način govore o krivnji koju 

osjećaju. Prekrasne duše koje zrače toplinom i ljubavlju ponekad razotkrivaju čitav 

život unutarnjeg previranja i emocionalne boli uzrokovane krivnjom. Krivnja uništava 

njihove živote i strašno je destruktivna za osjećaj vlastite vrijednosti i tok intuitivnih 

energija iz viših domena. Krivnja je, kao i strah, tvorevina čija je svrha kontrola. 

Međutim, ponavljam, kada analizirate ono što nas tjera da osjećamo krivnju, vidite 

da su to programirane „vrijednosti" koje najvećim dijelom potječu iz generacija koje 

su daleko iza nas. Diljem svijeta postoje rimokatolički svećenici sa seksualnim porivima 

koje nastoje potisnuti te zbog tih prirodnih poriva osjećaju krivnju, što njihove 

dane ispunjava duševnim bolima. Znate li zašto su prisiljeni prolaziti kroz tu 

besmislicu Zato što je jedan papa 1074. godine odlučio da svećenstvo treba živjeti 

u celibatu. Seks i partnerske veze možda su najstrašnije od svih nebrojenih sredstava 

za izazivanje krivnje. Ako je čovjek imao seksualno iskustvo s nekim tko nije njegov 

službeni partner osjeća se krivim, a ako se to pročuje društvo koje je programirano da 

bez pitanja preuzima naslijeđene „vrijednosti" tjera ga da se još više osjeća krivim. 

Čime bi tabloidi svakog dana punili stranice da ne osuđuju moral bogatih i slavnih 

I koliko je kvalitetnih ljudi, koji svijetu imaju mnogo za ponuditi, uništeno takvim 

„ekspozeima" u novinama koje ne bi znale što je moral ni da ih pogodi ravno u 

lice No, čekajte malo. Tko je rekao da je izražavanje ljubavi za drugo ljudsko biće (još 

jedan aspekt nas samih) pogrešno, osim ako se radi o službenom partneru Jeste li to 

odlučili vi Momak na ulici Tko Religija je to odlučila, prije više tisuća godina, kao 

što objašnjavam u Pobuni robota. A tko ili što upravlja religijom Dok su odlučivali 

0 tom obliku „moralnosti", ti isti ljudi također su gorljivo tvrdili da je Zemlja ravna i 

da je Jeruzalem središte svemira. Unatoč tome, mi i dalje osuđujemo sebe i druge te 

se ili osjećamo krivima ili tjeramo druge da se osjećaju krivima na temelju toga što su 

odlučili ljudi prije više tisuća godina. To je jednostavno suludo. 

Tko je vlasnik vašeg tijela Vi ili netko drugi Tko je vlasnik vaših osjećaja i vašeg 

duhovnog jastva Vi ili netko drugi Prihvatite li gore spomenuto nametanje, odgovor 

glasi - „netko drugi". Dopuštate im da vam nameću obrasce razmišljanja i ponašanja 

koji vam, ako im se opirete, stvaraju strašnu krivnju. Područje ljubavi, seksa 

1 odnosa minsko je polje krivnje koje mnoge ljude sprečava da se povezu sa svojim 

pravim i cjelovitim jastvom. Pogledamo li što se nalazi iza riječi i klišeja koji okružuju 

odnose, ne nalazimo ljubav. Nalazimo jednu vrstu posjedovanja. Volim te, dakle 

posjedujem te. No, što je prava ljubav To je ljubav koja je beskrajna, koja ne osuđuje 

i ne postavlja uvjete, to je ljubav kada osobu volimo zbog toga što ona jest, a ne ono 

što mi tražimo da bude ako želi da je volimo. To je ljubav kada nekoga volimo toliko 

da želimo da iskusi koja god iskustva su mu potrebna da bi se razvijao, napredovao i 

ostvario ono zbog čega je ovdje. Tada nemamo želju posjedovati drugo ljudsko biće, 

želimo ga samo voljeti. Koliko ljudi može iskreno reći da nekoga na taj način voli Ne 

govorim da ne trebamo poštivati osjećaje partnera. Naravno da trebamo, međutim 

i mi imamo osjećaje i životni plan za iskustva, služenje svijetu i razvoj. Kada pogledate 

što ljude tjera da osjećaju emocionalnu bol zbog seksa i odnosa, to je najvećim 

dijelom rezultat programiranja. Nema veze s onim stoje ispravno ili pogrešno. Sve je 

povezano s onime stoje društvo tijekom stotina godina isprogramiralo kao ispravno 

ili pogrešno. 

Rodi li se osoba u krutom društvu koje potiskuje seks, kada njezin partner počne 

izražavati fizičku ljubav prema nekom drugom, osoba će se osjetiti emocionalno 

ugroženom, premda se ljubav koju je njezin partner osjećao prema njoj nije smanjila 

ili se čak povećala. Međutim, da se ta ista osoba rodila u društvu koje je puno ljubavi i 

koje je seksualno otvoreno, u kojem je međusobno izražavanje fizičke ljubavi jednako 

prirodno kao i more ili nebo, u potpuno istim okolnostima neće se pojaviti ista emocionalna 

bol. Seks je, duboko sam uvjeren, pretvoren u oblik potiskivanja, kontrole 

i ograničavanja. A glavni faktor za postizanje sve tri stvari je krivnja. Nadalje, ako se 

smanji snaga korijenske (seksualne) čakre, tada ne apsorbiramo dovoljno energije 

za ostvarivanje svog punog potencijala. To utječe na naš životni vijek i kreativnost. 

S jedne strane, seks se predstavlja, zahvaljujući utjecaju religije, kao nešto grešno i 

prljavo, a s druge strane je za mnoge postao isključivo fizičko iskustvo, sredstvo za 

oslobađanje fizičkih želja i frustracija. Po mom mišljenju, oboje je nakarada onoga 

što seks doista jest. Doista bih volio naglasiti da postoji ogromna razlika između seksa 

(fizičkog) i duhovne ljubavi (fizičke i duhovne). 

Čin duhovne ljubavi eksplozija je duhovne energije. To je višedimenzijski izraz duhovne, 

emocionalne i fizičke ljubavi i sve te energije se stvaraju i sjedinjuju na način 

da pozitivno utječu na oba uključena pojedinca i na Zemlju. Duhovna ljubav između 

dvoje ljudi pozitivan je doprinos svijetu zbog obrasca ljubavi i misli koji proizvodi. 

Dakle, zašto bi se zbog tog osjećali krivima Neke istočne filozofije prihvaćaju tu istinu 

i njihovi pogledi na seks i na odnose znatno su drukčiji od zapadnih verzija koje 

su, kao što sam vidio u groznoj publikaciji britanskog Ureda za zdravstveno obrazovanje 

(Health Education Authority) 1 , seks pretvorile u duhovni ekvivalent umjetne 

oplodnje. 

U trenutku orgazma naše fizičke, emocionalne, mentalne i duhovne razine postaju 

Jedno i mi postajemo Jedno s našim najvišim potencijalom. Svi naši energetski centri 

tada su širom otvoreni. Ako je namjera duhovna i zasnovana na ljubavi, to je trenutak 

kada se možemo povezati i osjetiti blaženstvo tog iskustva. Međutim, kao i kod svega, 

postoji loša strana toga kada je namjera negativna. U tim okolnostima orgazam otva-



ra naše energetske centre za zlonamjernu svijest s nižih vibracija i to je, čini mi se, razlog 

zbog kojeg mnogi mračni ezoterijski obredi uključuju iskustvo seksa i orgazma. 

Svaki puta kad pogledam nešto što nam pomaže da se nanovo povežemo sa svojim 

najvišim potencijalom - bila to seksualna ljubav, ljubav prema sebi ili slobodan protok 

informacija - otkrivam da je to, sračunatom namjerom s razine Zatvorskih Čuvara, 

iskrivljeno i izmanipulirano. Naš pogled na seks i na odnose ogledni je primjer: 

u kolektivnom ljudskom umu on stvara plimne valove krivnje. Toj temi posvetit ću 

jednu od svojih sljedećih knjiga. I opet, trebamo slijediti intuiciju. Osjećamo li kao 

ispravno izražavati fizičku ljubav prema nekome, tko god to mogao biti Vaš um će 

vam možda, u sve većoj panici, vikati „krivnja". Međutim, što govori vaš osjećajni 

centar, vaše srce Ako u srcu osjećate da je to najprirodnija stvar na svijetu, što bi u 

tome moglo biti loše Moguće je voljeti više od jedne osobe istovremeno. Moguće je, 

na mnogo različitih načina, istovremeno voljeti sve ljude i sve oblike života. Moguće 

je voljeti i one koji vole nas i one koji nas mrze. Zašto govorimo da svi trebamo voljeti 

sve kako bi izgradili bolji svijet, a osjećamo krivnju u situacijama kada su uključena 

naša tijela Sve je to krajnje proturječno. Naposljetku, tijelo je samo nosilac našeg 

vječnog jastva. Veličanstven nosilac, da, i naš produžetak dok se nalazimo u inkarnaciji, 

međutim ono je svejedno nosilac, a ne vječno jastvo. Ne radi se o tome da zazivam 

društvo slobodne ljubavi, „kuća je otvorena, svi su pozvani". Na pojedincu je da 

vidi što mu govori njegovo srce i intuicija te da odluči. Ako ljudi žele živjeti zajedno 

i nemati seksualna iskustva s nikim drugim, izvrsno, divno, fantastično. Međutim, 

dok oni imaju pravo donijeti odluku, sukladno tome što misle da je ispravno za njih 

- drugi imaju jednako pravo donijeti drukčiju odluku. Ne radi se o tome da je odluka 

bolja ili lošija, samo je različita. Dakle, nema razloga da osjećamo krivnju ni opravdanja 

za nametanje krivnje od strane onih koji žele da se svi drugi prilagode njihovom 

pogledu na ćudoređe. 

Društvo od nas traži da se osjećamo krivima zbog poprilično mnogo stvari. Pamtimo 

kako smo se odnosili prema svojim roditeljima. Osjećamo krivnju ako u svojim 

životima nismo postigli ono što su naši roditelji željeli. Smatramo da smo ih iznevjerili. 

Možda osjećamo krivnju zbog toga kako smo se odnosili prema svojoj djeci 

ili drugima koje volimo. Osjećamo se krivima ako mnogo radimo i nismo dovoljno 

sa svojom obitelji. Osjećamo se krivima ako ne radimo dovoljno i ne možemo svojoj 

djeci priuštiti stvari koje su programirani željeti. Navedite što bilo, i netko će, negdje, 

zbog toga osjećati krivnju. 

Dosta! 

Strah i krivnja su tu da nas kontroliraju, da nas podijele, da nas umanje i da nas 

ograniče. Otpustimo ih. Te se stvari moraju promatrati iz mnogo šire, duhovne perspektive. 

Prije svega, mi izabiremo gdje ćemo se i s kime inkarnirati. Biramo svoje 

roditelje i oni biraju nas. Umjesto da se držimo krivnje i ogorčenja zbog, kako nam 

se čini, nesretnog djetinjstva, ili zato što smo iznevjerili svoje roditelje, upitajmo se 

zašto smo izabrali ta iskustva i zašto su ih izabrali naši roditelji. Što je to što bi se trebalo 

iznjedriti, za sve strane, iz te interakcije ljudi Koja je njezina svrha Moj mi je 

otac zadavao nevolje i na mentalnoj i na emocionalnoj razini, međutim to se iskustvo 

pokazalo ključnim za to da postignem mentalnu i emocionalnu čvrstoću koja mi je 

bila potrebna da izađem na kraj s onim što mi se događalo od 1990. godine. Iskustva 

koja su moja djeca i žena proživljavala zbog onoga što sam ja govorio i činio, na njih 

su imala jednak učinak. Kad iskustva koja su nam se u nekom trenutku činila užasna 

promotrimo s vremenskim odmakom, sa znanjem koje su nam donijele protekle godine, 

prepoznajemo ih kao darove koji su nam pomogli da prekinemo programiranje 

plitkog, izmanipuliranog i površnog svijeta u koji smo se dah zarobiti. Nismo ovdje 

da bismo ispunjavali ambicije svojih roditelja. Ovdje smo da na najdjelotvorniji način 

služimo Planeti, da rastvorimo vrata zatvora i da ubrzamo ne samo vlastiti već 

i kolektivni razvoj. Isto tako, nismo ovdje da namećemo svoja uvjerenja i ambicije 

svojoj djeci. Nismo ovdje da bismo služili sustavu kojeg su stvorili manipulatori i 

koji zahtijeva da dan za danom radimo pod tuđom kontrolom i osjećamo se krivima 

ili manje vrijednima ukoliko to ne radimo. Niti smo tu da igramo materijalnu igru, 

dopuštajući da se osjećamo užasno zbog krivnje zato što svojoj djeci ne možemo 

priuštiti nešto što njihovi prijatelji možda imaju. Možemo im dati nešto što je neprocjenjivo. 

Možemo im pružiti svoju bezuvjetnu ljubav i možemo im pomoći da 

se povezu sa svojim najvišim potencijalom. To se ne može kupiti u prodavaonici s 

kompjuterskim igrama. 

Još jedan oblik krivnje koji osjećaju ljudi koji se bude jest krivnja zbog toga što 

nemaju „savršene" misli pune ljubavi svo vrijeme i za sve. Tu prema sebi moramo 

biti blagi. U ovom neuravnoteženom svijetu događaju se neke strašne stvari i nismo 

imuni na osjećaje koje one privlače. Kada sam vidio Billa i Hillary Clinton kako pred 

kamerama u Bijeloj kući sjede okruženi malom djecom i izvlače političku korist iz 

užasnog bombaškog napada u Oklahoma Cityju, mogu vam reći da nisam imao pretjerano 

lijepe misli. Niti sam imun na frustriranost kada me napadaju oni koji govore 

0 „slobodi". Ono što je bitno jest na koji se način s takvim osjećajima nosimo. To je 

bitno različito od toga da ih ne osjećamo. Da ih ne osjećamo, bili bismo roboti. Što 

smo otvoreniji za višu svijest, to nam je lakše misliti pozitivno, međutim evolucija je 

proces, i ako se osjećamo loše zato što se osjećamo loše, to će nas samo zadržavati na 

mjestu stvaranjem dodatne krivnje. 

Slamanje obrazaca 

Još jedan oblik krivnje je riječ - karma. Spominje se u mnogim religijama i kulturama 

1 može se opisati kao: „ono što ste činili drugima, dogodit će se vama". Prihvaćam da 

karma postoji i mislim da se može opisati kao stvaranje naše vlastite stvarnosti. To 

nije kazna, nego dar. Također mislim, kao što sam iznio u drugim knjigama, da se 

karma proizvodi namjerom u pozadini nekog čina, a ne samim činom. Učinimo li 

474 

475


nešto s dobrom namjerom i to se izjalovi, iz log iskustva izvući ćemo pouku, no tada 

se ne stvara (negativna) „karma". Međutim, ako učinimo nešto što se čini pozitivnim 

ali u pozadini imamo skrivenu, negativnu namjeru, proizvest ćemo karmičku reakciju 

koja će nas dovesti u situaciju u kojoj ćemo se suočiti s onime što smo učinili 

drugome. To je zato što pozitivna namjera i negativna namjera stvaraju različite misaone 

obrasce, čime se privlače različite stvarnosti. Kod karme, međutim, treba naglasiti 

dvije stvari, jedna je ta da se karma prečesto predstavlja kao kazna, pa se ljudi 

osjećaju krivima kada im se dogode negativne stvari zato što misle da je to zacijelo 

rezultat nečeg groznog što su učinili u prošlosti. A druga je da je smatrati sve što nam 

se događa svojom „karmom" (rezultatom onoga kako smo se ponašali u prošlosti), po 

mom mišljenju, previše pojednostavljeno i pogrešno. 

U ovom čudesnom vremenu duhovne, a stoga i fizičke preobrazbe, velik broj ljudi 

prolazi kroz ponekad ekstremna iskustva, kako negativna tako i pozitivna. S moje 

točke gledišta, nisu sva ta iskustva „karmička". Ona su unaprijed pripremljena kako 

bi nam pružila priliku da se deprogramiramo. Ta iskustva mogu biti prekid dugotrajne 

veze, gubitak posla, bolest ili neka druga vrsta velikog preokreta u životu. Svemu 

tome zajednički je nazivnik da poništava naš status quo. Bez obzira na to koje odluke 

u svjetlu tih događaja donesemo, jedno sigurno: nastavak statusa quo, života kakav 

smo dotad poznavali, više nije moguć. Ta iskustva jamče neku vrstu promjene, koja 

je često ogromna. 

Kolosalno duhovno buđenje koje sam doživio 1990./91. godine dogodilo se toliko 

javno da je moja televizijska karijera bila uništena. Moj status quo bio je razoren i u 

mom se životu morala dogoditi velika promjena. To nije bila moja „karma", u smislu 

kazne za prošla djela; bila je to prilika da se oslobodim iz zatvora i kontrole misli. 

Postane li život previše lagodan i udoban u istom misaonom obrascu - ako prijeđe u 

kolotečinu - može biti vrlo teško iz nje izaći i krenuti dalje. Ponekad je nužan potres u 

životu da bi nam se za to pružila prilika. U tom trenutku to se čini strašnim, međutim 

na temelju vlastitog iskustva i iskustva nebrojenih ljudi koje sam upoznao i koji su 

prošli kroz taj proces, mogu reći da nakon vremenskog odmaka, na takve događaje 

uvijek gledate kao na darove, a ne kao na kaznu. Energetsko kodiranje u našoj svijesti 

se aktivira, često uslijed astroloških utjecaja, kako bi proizvelo promjenu u našoj 

magnetskoj auri, a time i u našim fizičkim životima. Posebno to vrijedi za današnje 

vrijeme, kada prolazimo kroz veliku preobrazbu. 

Proces koji sam opisao slamanje je obrazaca, u ovom slučaju naših osobnih misaonih 

obrazaca. Međutim, dok se otvaramo za više frekvencije, na nas utječu i drugi, 

kolektivni misaoni obrasci. Mnogi ljudi pitaju zašto život ponekad mora biti tako 

težak, čak i kada smo se posvetili tome da učinimo sve što treba za tu preobrazbu. 

I sam sam si mnogo puta postavljao isto pitanje! Kao što sam spomenuo ranije, nešto 

od toga bit će rezultat suočavanja s nekim unutarnjim misaonim obrascima iz 

prošlosti za koje nismo znali te s njihovim čišćenjem, no smatram i da ljudi koji su 

došli posebno zbog toga da u preobrazbi pomognu, djeluju i kao duhovni umjetni 

bubreg. Upijaju negativne emocionalne i misaone obrasce u svoja energetska polja i 

preobražavaju ih u drugo, više stanje. Međutim, dok prerađuje te negativne obrasce, 

osoba će u svom životu proživljavati odnosnu emociju i iskustvo. Osoba može biti 

vrlo potištena, ljuta ili očajna dok se u njenom životu naizgled ne događa ništa zbog 

čega bi se tako osjećala. Nakon toga ti osjećaji iznenada nestanu, bez ikakvog očitog 

razloga. Po mom sudu, to je proces kolektivnog slamanja obrazaca i raspršivanja negativne 

energije. To je vrlo pozitivan doprinos. Međutim, ljudi koji to rade a da to ne 

znaju često osjećaju krivnju zbog osjećaja koje proživljavaju. Događa se mnogo stvari 

koje ne razumijemo i tek kada prestanemo osuđivati sebe sa stajališta programiranog 

statusa quo moći ćemo otpustiti svoje osjećaje krivnje i straha. 

Ogorčenost 

Ogorčenost je još jedan emocionalni rak koji je vrlo izražen kako u individualnom 

tako i u globalnom samouništavanju. Ako stvaramo vlastitu stvarnost, sve što doživimo 

naše je djelo. Privlačimo sebi energetsko polje - osobu ili iskustvo - koje odražava 

naše unutarnje ja kao fizičku stvarnost pred našim očima. Ili, kao što je slučaj 

s robotskim radikalima, napadajući neku informaciju, oni nesvjesno pomažu u njezinom 

isticanju i time nam olakšavaju da ispunimo svoj zadatak. Drugi ljudi koji su 

nas ogorčili time što su nam učinili moraju se suočiti s vlastitim neravnotežama i 

možda im mi, svojom reakcijom na njihovo ponašanje, u tome pomažemo. Način 

na koji reagiramo prilika je da promotrimo svoje unutarnje ja. I zasigurno nema 

opravdanja da budemo dugo ogorčeni na drugu osobu jer je ona vanjski izraz, zrcalo, 

našeg unutarnjeg jastva. Odgovornost za ono što nam se događa počinje i završava s 

nama. Ljudi su ogorčeni zbog uspjeha drugih, mada je jedina razlika medu njima u 

različitim stvarnostima koje su stvorili. A tko pati zbog ogorčenosti koju osjećamo 

prema drugima Mi. Kažnjavamo se vežući se za takve obrasce koji negativno utječu 

na našu percepciju sebe i stvarnosti. Na taj način gubimo mi, a ne oni na koje smo 

ogorčeni. Jedan meni dobar način za otpuštanje krivnje i ogorčenosti je vizualizacija 

osobe ili iskustva u pitanju s niti koja ga sa mnom povezuje. Zatim projiciram ljubav 

na osobu i iskustvo, zahvalim im na daru znanja koji su mi dali, a potom vizualiziram 

kako se nit presijeca te se osoba ili iskustvo udaljava od mene i prestaje biti dio mog 

unutarnjeg obrasca. Svjetska Elita vrlo djelotvorno koristi ogorčenost za započinjanje 

i održavanje sukoba, kada je svaka strana sve više ogorčena na postupke one druge. 

Jedna manifestacija toga su takozvana ubojstva „milo za drago" na problematičnim 

područjima u svijetu. Otpustimo li svoju ogorčenost, pomažemo Planeti i čovječanstvu 

kao cjelini da otpusti svoju. Međutim, najveći pobjednik kada to učinimo smo 

mi sami. 

Ukoliko ste učinili nešto u životu zbog čega žalite ili osjećate krivnju zbog učinka 

koji je to imalo na druge, upamtite sljedeće: imate cijelu vječnost da ispravite to što 

ste učinili, a iskustvo koje ste nekome priuštili bilo je upravo ono što je ta osoba trebala 

za svoj razvoj. Sjedite i osjećate se krivima, a učinili ste, gledano s više razine razu- 

477

mijevanja, pozitivan doprinos njihovom vječnom putovanju. Kada to stavite u drugu 

perspektivu onoga što su drugi učinili vama, ogorčenost ćete vidjeti u istom svjetlu 

Nadalje, ako ste činili „pogreške", kako znate da one nisu ključan, unaprijed planirani 

dio vašeg vlastitog učenja koje može pomoći i vama i drugima Tko je najbolja osoba 

da pomogne alkoholičaru ili ovisniku o drogi Netko tko je čitao o tome ili položio 

ispit Ili netko tko je to proživio i zna točno kako je to Pogreške ne postoje, postoji 

samo učenje iz iskustava. Prihvatite „pogreške" kao dar, upijte znanje i krenite dalje. 

Strah, ogorčenost i krivnja nusproizvodi su dogme. Posljedica su rigidnih reakcija na 

rigidne „vrijednosti". Oslobodite se dogme i oslobodili ste se njezinih nusproizvoda. 

Ja sam ono što jesam 

Ima jedna izvrsna pjesma Shirley Bassey pod naslovom „ ja sam ono što jesam". Jedan 

njezin posebno dojmljiv stih kaže: „Ja sam ono što jesam, i toga se ne stidim." Time 

je rečeno sve. Kada slijedite vodstvo osjećajnog centra, svoje srce, tada činite štogod 

trebate učiniti i s kim god to trebate učiniti. Vi niste vaš brat ili momak preko puta 

ulice ili slavna osoba na televizijskom ekranu. Vi ste vi, vi ste predivni vi. Posebni ste 

i jedinstveni kao i svi drugi. Vaš put nije moj put, ni put bilo koga drugog. Vaš je i 

samo vaš. Dalde, premda smo svi dio iste cjeline, premda smo svi dio jedni drugih, 

mi smo skup svih iskustava od trenutka kada smo prvi put postali svjesni, a to znači 

da smo u različitim fazama putovanja, s različitim stvarima koje imamo za ponuditi i 

različitim stvarima koje imamo za naučiti. Dopustimo li strahu, krivnji i ogorčenosti 

da nas natjeraju da se prilagođavamo tuđem misaonom obrascu i sustavu vrijednosti, 

odričemo se jedinstvenosti svog doprinosa svijetu i gubimo priliku prolaženja kroz 

iskustva koja su posebno za nas pripremljena. Nije bitno što ste učinili u prošlosti. 

To je iza vas. Važno je ono što ste sada, ovog trenutka. Nije me briga jeste li služili 

zatvorsku kaznu zbog nekog neugodnog zločina. Nije me briga jeste li bili Isus Krist 

ili Adolf Hitler. Što ste sada, ovog trena 

Sačuvajte svoju jedinstvenost. Zašto biste se ravnali prema obrascu nekog drugog 

Zašto da budete ono što netko drugi želi da budete Razvijali ste tu jedinstvenost 

čitavu vječnost. Zašto da sada budete klon Pritisak da se prilagodite naprosto 

je pritisak da budete pod kontrolom. Svjetska Elita i njezino iluminatsko Bratstvo 

ne mogu kontrolirati milijarde ljudi koji izražavaju svoj puni potencijal i jedinstveno 

gledanje na stvari. To se može postići isključivo masovnom kontrolom uma 

koja golemu većinu ljudi navodi da misle isto. Samo, tada imate mentalitet stada, 

ovce koja ne razmišlja i ne postavlja pitanja, već samo slijedi onoga ispred sebe. 

Kako biste upravljali stadom ovaca kada bi sve ovce išle različitim putovima, kada 

bi odbijale slijediti onoga na čelu i umjesto toga slijedile vlastita srca i ono što misle 

da je za njih ispravno Njima jednostavno ne biste mogli upravljati. Dakle, kada 

ste jedinstveni i odbijate popustiti pritisku da budete klon, vi ne samo da slijedite 

i izražavate svoje pravo ja, nego također, po definiciji, uništavate sredstvo globalne 

kontrole. 

U nijekanju naše jedinstvenosti ništa nije bilo uspješnije od religije. Neka nas Bog 

sačuva od religije. Religija je oruđe i tvorevina Zatvorskih Čuvara; tijekom stoljeća je 

učinila više od bilo čega drugog u nametanju jednoobraznosti nužne za kontroliranje 

masa. Kao što sam spomenuo ranije, religija je psihološki fašizam. Podjele na osnovi 

rase i boje kože djeluju na isti način. Rodite li se u određenoj religiji ili kulturi, morate 

poštivati njihova pravila. Ukoliko to ne činite, izdajica ste. Takav pristup nije izraz 

ljubavi i slobode. To je potiskivanje ljubavi i slobode. Ako ste žrtva takve religije ili 

kulture po rođenju, imate izbor. Možete se prilagoditi, i kratkoročno (ali samo kratkoročno) 

ići linijom manjeg otpora. Ili možete, poput sve većeg broja ljudi, prepoznati 

i priznati vlastitu jedinstvenost, vlastiti um i svoju moć da upravljate vlastitom 

sudbinom. Osim toga, nemojte zaboraviti da ste se izabrali inkarnirati u situaciji koju 

imate. Zašto ste donijeli takvu odluku Samo da budete još jedan klon Mnogo je 

vjerojatnije da ste je donijeli da si pružite priliku da služite svijetu, vlastitoj evoluciji i 

svojim bližnjima, da se probijete iz mentalnog zatvora i viknete svima koji mogu čuti: 

„Ne želim da me ograničava um drugoga! Ja sam ono što jesam i toga se ne stidim!" 

Pročitao sam članak jednog pisca židovskog podrijetla po imenu Jon Ronson koji 

je pisao o tome kako su njegova religija i kultura reagirale na njegove stavove. Jednako 

je tako mogao pisati o ekstremnim verzijama kršćanstva, islama, hinduizma ili 

mnogim drugim kulturama koje funkcioniraju pod parolom „vjerovat ćeš u to, jer 

ja tako kažem." Ronson je u londonskom časopisu Time Out napisao članak o tome 

kako je sa svojom bakom prisustvovao jednom židovskom sprovodu. U članku se 

prisjeća: 

Ja sam jedina osoba u prostoriji koja ne shvaća što se dovraga zbiva. Zavidan sam 

im na toplini njihovog osjećaja pripadnosti, osjećam sram i krivnju zbog svog neznanja. 

Svi pjevaju hebrejske stihove, a ja čitam engleski prijevod ... Dvije tisuće 

godina stopostotnih, čistokrvnih ortodoksnih Ronsona bez trunke gojskog (nežidovskog) 

u genima, a loza se tu završava." 

Tri tjedna kasnije Ronson je napisao još jedan članak u jednom časopisu ili novinama 

u kojem opisuje reakcije drugih Židova na njegove dojmove. Netko mi je 

poštom anonimno poslao fotokopiju tog članka tako da vam ne mogu reći datum 

objave ni ime publikacije. Istaknuo je jedno pismo u kojem je „ispljunuto", kako se on 

izrazio, da nije bolji od Davida Irvinga, čovjeka na kojeg je bacano drvlje i kamenje 

zbog njegovih sumnji u službene priče o nacističkim plinskim komorama. U pismu 

je dalje stajalo: „Govorim u ime svih Židova kada kažem da ste nas izdali i posramili. 

Drago nam je što vaša loza tu završava." Još jedan slučaj da netko tvrdi kako govori u 

ime svih i nalaže svima što trebaju misliti i raditi. Klon koji vodi klonove. Ljudi koji 

imaju tijela koja su židovska ili rimokatolička ili islamska i tako dalje, ne mogu se 

legitimno nazivati i smatrati jednim entitetom. Oni su, poput pripadnika svih rasa 

i naroda, primjer bezgranične ljepote i jedinstvenosti kreacije. Židovska hijerarhija, 

478 

479

I OI//IU LC VCO USIUUUUIll 


u svom očajničkom nastojanju da kontrolira, niječe puni izraz mišljenja i potencijala 

koji Židovi mogu ponuditi svijetu. Isto je i s drugim ekstremnim religijama. A 

to stvara mnogo boli onima koji žele biti ono što jesu, a ne ono što žele samozvani 

kontrolori naših misli. U svojem članku Ronson se osvrnuo na pismo čovjeka koji je 

tvrdio da govori u ime svih Židova: 

„Isprva me je pismo posve šokiralo,, no kasnije mi je bilo smiješno. Fotokopirao sam 

ga i poslao - kao odgovor - mnoštvu Židova koji su u svojim pismima pokazali 

razumijevanje za ono za što sam u kolumni napisao: Židovima koji su otkrili da 

im je poganstvo ugodnije i održivije od nesmiljenog, nasrtljivog svijeta službenog 

judaizma ... Na vrhu fotokopije sam napisao: To je ono što ostavljam iza sebe. Trebam 

se ponositi, zar ne 

će napuštati tu međugeneracijsku kontrolu misli i ponašanja. U ovom vremenu u tim 

su se kulturama i tim religijama mnogi dobrovoljci upravo radi toga i utjelovili. Kada 

se te strukture raspadnu i sruše, hijerarhije će se pokazati onakvima kakve doista jesu: 

kao skupine koje mogu voditi i zadržati se na vlasti jedino pomoću straha, krivnje te 

mentalnog i emocionalnog potiskivanja. 

Nemojte nijekati ono u što vjerujete, ono što mislite i osjećate samo zato što je to 

različito od dominantne kulture u kojoj živite. Ta uvjerenja i osjećaji ste vi. Poričete 

li ih, poričete svoje pravo ja. Od kakve je to koristi bilo komu Strah, krivnja, dogma: 

to su sredstva kontrole nad ljudima. Bez njih ne može biti kontrole, kao ni Svjetske 

Elite. Ako tako odlučite, možete ih otpustiti već sada. Time ćete doprinijeti stvaranju 

svijeta kakvog želimo za sebe i za one koji će doći iza nas. Sredstva za izgradnju tog 

svijeta nalaze se u vama i u meni. Pa - što čekamo 

I, da li se ponosim zbog toga Teško je biti dio nove generacije mladih Židova kojima 

je oduzeto pravo glasa: Židova koji duboko u sebi osjećaju da je naša kultura 

destruktivna, opskurna, rasistička i sektaška. (Ne podnosim kada Židovi loše govore 

o Crncima i Azijatima. Zašto to čine Da zaniječu svoju prošlost Da nam pomognu 

da zaboravimo da smo bili potlačena manjina/prljavi imigranti' Da bi se više osjećali 

kao Britanci) 

Još uvijek svojoj djeci ne dopuštamo da se miješaju s ne-Židovima. Još uvijek se 

bezuvjetno držimo cionizma, čak i njegovih neugodnih aspekata. To je autodestruktivno..." 

Jedna moja teta, pročitavši kolumnu, nazvala je ostatak moje obitelji 

i optužila me za antisemitizam. Moja se obitelj bila podijelila.... Glupan koji me je 

usporedio s Davidom Irvingom sigurno je to pročitao pa se još više raspalio. Ali, zar 

ne shvaćate, vi ste ti koji nas tjerate. A sudeći po količini pisama koju sam primio, 

tjerate mnoge." 

IZVORI 

1 „69 (sic) najhrabrijih pitanja o seksu"(smiona, pikantna, iskrena... to su pitanja koja 

ste uvijek željeli postaviti!). Zijev. Objavio časopis Company u suradnji s Uredom za 

zdravstveno obrazovanje. 

Pa ipak, sloboda za jednoga mora značiti slobodu za sve, i Ron jonson kasnije će 

otkriti svoj jednodimenzijski pogled na slobodu. On želi biti slobodan kako bi mogao 

biti ono što jest, no manje je sklon ideji da i drugi moraju uživati istu povlasticu. Kao 

novinar londonskog Guardiana nazvao je urednike BBC-eve radio-emisije „Dobro 

jutro s Anne i Nickom", u koju sam bio pozvan da govorim o prvom izdanju ove knjige. 

Nakon Ronsonovog poziva urednici su povukli poziv pod izgovorom koji vrijeđa 

čovjekovu inteligenciju. Ronson je kasnije napisao članak o meni u kojem je, kao što 

će svjedoci potvrditi, dao sramotno netočan izvještaj o našem kratkom sastanku. G. 

Ronson, kada budete poštivali slobodu drugoga, i sami ćete uživati slobodu. Tek tada. 

Vi sami stvarate svoju stvarnost, kao i svi mi. 

Ako ste se našli u mentalnom zatvoru judaizma, katolicizma, islama, hinduizma ili 

neke druge religije, imate priliku dati velik doprinos vlastitoj slobodi i slobodi drugih 

koji su u vašem položaju. To buđenje ljudske svijesti pokrenut će plimni val ljudi koji

devetnaesto poglavlje 

napokon slobodni 

Rijeka teče, teče, i buja, 

Teče rijeka, vraća se moru svom. 

Nosi me Majko Zemljo, dijete u srcu tvom, 

Nosi me Majko Zemljo, vrati me oceanu mom. 

Ne poznajem osobu čije oči čitaju ove riječi. Ne znam odakle ste, niti znam vašu 

rasu, vjeru, boju kože, niti koliko zarađujete. Iskreno, uopće me to ne zanima jer 

ta privremena stanja ionako su samo sredstva za doživljavanje iskustva. 

No o vama ipak znam mnogo, na druge načine. Znam da ste vi dio mene i da sam 

ja dio vas, jer smo svi mi aspekti iste beskonačne svijesti koju zovemo Bogom i Tvorcem. 

Znam da ste vi jedinstvani izražaj te svijesti, kao ukupni zbir svih vaših iskustava. 

Znam da je vaša sposobnost da volite i stvarate bezgranična i beskrajna. Sve to 

znam jer svaki oblik života na ovoj planeti i bilo gdje drugdje ima te iste sposobnosti, 

iste te neograničene mogućnosti. Vi možete raditi sve što želite raditi i biti sve što želite 

biti. Samo u to trebate vjerovati i to će se i dogoditi. To je početak razumijevanja 

našeg pravog jastva i kraj ograničenjima, što će okončati manipulaciju o kojoj sam 

pisao u ovoj knjizi. Sve se to već događa. 

Brzina kojom se mijenja život na Zemlji u našoj generaciji gotovo je nezamisliva. 

Znam da mnogi ljudi koji su prigrlili drukčije spoznaje teško prihvaćaju vjerojatnost 

nastanka jednog novog svijeta i nove Zemlje u narednih 35 godina, pa čak i u narednih 

deset. No, pokušajte to sagledati na ovaj način: mi smo zatočeni u jednom vibracijskom 

zatvoru. Zamislite da je to fizička zatvorska ćelija. Dok se nalazimo unutar 

te ćelije, naše mogućnosti da djelujemo i stvaramo jako su sužene. Ali čim se vrata 

otvore, te se mogućnosti šire. Odjednom, ne otvaraju nam se samo vrata nego i čitav 

svijet. A vremenski raspon između ta dva stanja strogog ograničenja i slobode je djelić 

sekunde potreban da se kroz vrata prođe. U vremenu potrebnom da se načini taj 

jedan korak, promijenit će se naši životi. Kod vibracijskog zatvora vlada isto načelo. 

U onom trenutku kada se ta ometajuća, zakrčujuća frekvencija rasprši a čovječanstvo 

vrati „cjelovitosti" i multidimenzijski se ponovno poveže sa svojom višom sviješću, 

ovaj će se svijet promijeniti nabolje u neviđeno kratkom vremenu. Sada smo u prijelaznom 

razdoblju između ta dva stanja bitka - zatočeništva i slobode. 

Mislim da je razdoblje Atlantide bilo zadnji sveobuhvatni pokušaj probijanja te 

blokirajuće frekvencije. U naš je trodimenzijski zatvor ušla visokorazvijena svijest s 

namjerom da se bori protiv vibracije Zatvorskih Čuvara. Čini mi se da su mnogi od 

483

... / istina ce vas osioooaia 

napoKon 

sioooam 

tih duhovnih dobrovoljaca (koji su došli s najboljim namjerama) bili opijeni ovim 

rijetko doživljenim vibracijskim okruženjem te je ono na njih negativno djelovalo 

pod baražnom vatrom misli s Četvrte Dimenzije. Oni atlantidski dobrovoljci koji su 

dopustili da im vibracijsko stanje padne ispod stanja te ometajuće frekvencije, našli 

su se u stupici. Izbaviti se nisu mogli, sve dok, stjecanjem iskustva, nisu ponovno 

povisili svoju frekvenciju na razinu koja im je omogućila da umaknu. Oni su, poput 

preostalih zatočenika, ušli u krug inkarnacija i reinkarnacija kaneći stvarati iskustva 

i spoznaje koje bi ih vratile u stanje ljubavi i prosvijetljenosti, čime bi se se ta vibracijska 

vrata otvorila. Za one koje su to uspjeli, govorilo se, simboličkim jezikom, da 

su „uzašli Ocu". Takvo je postignuće bilo izuzetno teško ostvarivo jer se svijest unutar 

zatvora odvojila od svoje snažne povezanosti s višom sviješću izvana. Time je stvoren 

reinkarnacijski ciklus, u kojem se neki, čini mi se, inkarniraju bez nekog smislenijeg 

plana ili koncepta. Gusti fizički svijet postao je poput droge umovima - dušama - privučenim 

određenim načinom života i iskustvima, baš kao što se ovisnik ili ovisnica o 

kokainu teško odupire svojoj ovisnosti. Siguran sam da su mnogi ljudi koje nazivam 

Elitom živjeli desetke fizičkih života u kojima su slijedili isti obrazac kontrole i manipulacije. 

Raznorazni misaoni obrasci mogu postati poput utora na gramofonskoj 

ploči u kojeg je zapala igla gramofona, kada se isti djelić pjesme ponavlja unedogled. 

Mogu ih privlačiti određene obiteljske loze zato što znaju da će im te loze omogućiti 

da sa svojom ovisnošću nastave. 

Drugi Atlantiđani uspjeli su ostati u boljem kontaktu sa svojom višom sviješću 

mada su i dalje boravili u ovom zatvoru. Svoje su inkarnacije nastavili odabirati s 

namjerom da steknu iskustva o ovoj čudnoj i sputavajućoj vibraciji pripremajući se 

za jednu buduću masovnu inkarnaciju u kojoj će tu ometajuću frekvenciju pokušati 

razbiti. To je razdoblje u kojem živimo danas. Od doba Atlantide, u ovaj zatvor ušle su 

druge razvijene svijesti kako bi stelde potrebna iskustva i pripremile se za tu priliku. 

Mišljenja sam da se „dobrovoljna" svijest vratila iz budućnosti te da veliku ulogu 

u svemu igra zvjezdani sustav poznat pod nazivom Plejade. Povezano je to s idejom 

o simultanom „vremenu" u kojem se istovremeno odvijaju prošlost, sadašnjost i budućnost. 

Da ti pamet stane, znam. Samim razmišljanjem o nečemu takvom počne 

me boljeti glava. No, doista vjerujem da je svijest onih koji su ovamo došli s jedinim 

ciljem da Zemlju i ljudsku rasu oslobode od sputavanja i ugnjetavanja stigla iz jedne 

vremenskoprostorne stvarnosti iz daleke „budućnosti" ovog svemira. Putovanje kroz 

vrijeme itekako je ostvarivo, što su dosad shvatili čak i elitni znanstvenici. Moguće je, 

gledano iz perspektive dobrovoljaca i vanzemaljaca, da su došli promijeniti tijek svoje 

„povijesti" kako bi izbjegli nekakvu katastrofu koja se odvijala u njihovoj „sadašnjosti". 

Možda je čak i Atlantida postojala u nekoj drugoj dimenziji vremena i prostora 

na Zemlji, a ne u ovoj. Ne brinite, ovo je samo jedna u nizu mojih zabludjelih misli. 

Ispričajte me na trenutak, idem provjeriti je li mi stražnjica još na istom mjestu! 

Bilo je upečatljivih grupnih inkarnacija dobrovoljaca koji su na ovu planetu željeli 

donijeti više frekvencije i rastvoriti negativne vibracije, jedna od tih grupnih inkar- 

nacija dogodila se prije 2000 godina kad se pojavio čovjek znan vjerojatno kao Ješua 

(što podrobnije istražujem u knjizi Pobuna robota). 

Vjerujem da je i ta svijest došla iz budućnosti, i da je danas ponovo na Zemlji. 

Pogledate li proročanstva mnogih naroda te ona iz spisa poput Nostradamusovih, 

iz nekih dijelova Biblije, Maya iz Srednje Amerike, američkih Indijanaca i mnogih 

drugih tijekom povijesti, u svima se provlači jedna zajednička tema: razdoblje fantastične 

promjene kada iskrsava jedan novi svijet i nova Zemlja. Neki smatraju da će do 

promjene doći u ovom desetljeću te po svršetku ovog tisućljeća, u prvim godinama 

novog stoljeća. Još jedna zajednička tema ovih predviđanja, sasvim sam u to uvjeren, 

jest to da su u ovu stvarnost kanalizirana iz frekvencija nastalih izvan ovog zatvora, 

gdje nam je dostupno znanje o onome što će se dogoditi. 

Dva su glavna razloga, po meni, zašto sva pretskazanja ukazuju na završne godine 

1990-ih i razdoblje nakon toga. Povezano je to s astrologijom i nečim što se naziva 

Fotonskim pojasom ili Fotonskom zrakom. Prema astrolozima, tijekom kasnih 

1990-ih dogodit će se mnoga ali neuobičajena poravnanja i nizanja planeta, što će 

vjerojatno izazvati ogromne promjene na svim razinama života ljudi i naše planete 

- uistinu velika preobrazba starog evolucijskog ciklusa. Vibracije planeta imaju na 

nas snažan utjecaj. Baš kao što Mjesečeva snaga privlačenja utječe na plime čitavih 

oceana, tako su i naša tijela pod utjecajem istovrsnog duhovnog magnetizma. 

Naša se tijela najvećim dijelom sastoje od vode jer su poput baterija; pohranjuju 

i prerađuju energiju. Krv je fizička verzija naših energetskih meridijana i podložna 

je utjecaju planeta, kao i naše tijelo općenito. Neka vrlo značajna astrološka 

zbivanja već su se dogodila, poput poravnanja Urana i Neptuna 1993. i učinaka 

Plutona 1995., čime se ubrzava buđenje onih koji su za buđenje spremni. Godina 

2000. podudara se s najvišom točkom gornjeg ciklusa sazviježda Orion s kojim su 

graditelji piramida očito uskladili svoju geometriju. Osim toga, u 11. tisućljeću pr. 

Kr., unutar okvirnog razdoblja pretpostavljenih velikih geoloških gibanja, Orion je 

dosegnuo najnižu točku svog cikusa. Astrološki događaji utječu na potrese i vremenske 

sustave zbog vibracijskih promjena koje stvaraju na Zemlji, kao što čini i 

kolektivna svijest čovječanstva. Također, 5. svibnja 2000., Sunce i planete Neptun, 

Uran, Venera, Merkur i Mars poravnat će se u jednoj liniji. Vibracijski učinci takvog 

poravnanja mogli bi biti neviđeni. Još jedan važan datum sasvim bi lako mogao biti 

21. prosinca 2012., kada kalendarski sustav kojeg su nam ostavili Maye u Srednjoj 

Americi prije više od 1600 godina, predviđa da će veliki zemaljski ciklus završiti. 

Čini mi se da je 5. svibnja 2000. trenutak kada će vibracije slobode početi nadvladavati 

vibracije straha, kao dominantne sile u ljudskoj psihi, kada Uran, planeta koja 

simbolizira otkrića, prekretnice, buntovništvo, slobodu i eksperimentiranje, uđe 

u kolosalno vibracijsko natezanje na nebu sa Saturnom, planetom tradicije, starih 

vrijednosti, ograničenja, discipline, pravila, propisa i kontrole. Nadarena britanska 

astrologica, Gloria Treloar, 1 

o tom događaju kaže: 

484 

485

. / istina ce vas osiuuuuni 

napokon 

slobodni 

„Kada se te dvije planete pograbe, bit će to početak promjene u kolektivnoj svijesti 

Događaji i okolnosti tijekom tog tranzita uzdrmat će lažnu „sigurnost" temeljenu 

na starim društvenim vrijednostima i sustavima vjerovanja poduprtima strahom. 

Eksperimentiranje s novim koceptima koji pružaju veći osjećaj slobode i neovisnosti 

bila je ključna stvar otkad su se tijekom šezdesetih osjetile prve vibracije Doba 

vodenjaka. Pojavili su se buntovnici s razlogom koji su se borili protiv nepravde 

kratkovidnog gledanja na stvari i nametljivih utjecaja. Bila je to generalna proba za 

posljednje desetljeće tog stoljeća kada će do prekretnica (Uran) početi dolaziti na 

sveobuhvatnoj razini, a ne samo na generacijskoj. Taj će se učinak očitovati rasapom, 

što mu je i svrha - jer do kreativnih i harmonijskih promjena može doći samo 

kroz kaos!" 

Astrološka zbivanja u tom razdoblju bit će pojačana djelovanjem Fotonskog pojasa. 

Mnogi vidovnjaci i ezoterijski znanstvenici sada se slažu da postoji nekakav pojas 

visoko nabijene energije koja izbija iz zvjezdanog sustava Plejada, udaljenog oko 

500 svjetlosnih godina od Zemlje. Navodno da upravo odande dolazi mnogo kanaliziranih 

informacija koje se meni čine autentične. Smatram da su Plejade (iz naše 

„budućnosti" možda) baza pozitivne vanzemaljske podrške koju u ovom trenutku 

dobivamo, a vrlo moguće i dom onih drugih vanzemaljaca, koji Zemlju i ljude iskorištavaju. 

Kao što je slučaj sa Zemljom, i na Plejadama ima onih s pozitivnim i onih 

s negativnim namjerama. Također nije slučajno da su Plejade bile u žarištu mnogih 

mitova drevnih civilizacija: Grčke, Kine i drugih. Astronom jose Comas Sola izradio 

je posebnu studiju o Plejadama - poznatim i pod nazivom „Sedam sestara" - u kojoj 

iznosi pretpostavku da one čine sustav koji uključuje naše Sunce i brojna druga. 

Svako Sunce, rekao je, imalo je svoj vlastiti planetarni sustav. U svojem istraživanju 

zvjezdanog sustava, Paul Otto Hesse tvrdi da je otkrio pojas iznimno snažne energije 

kojeg je nazvao Fotonskim pojasom. Prema procjenama, ovom Sunčevom sustavu 

treba 24.000 (neki kažu 26.000) godina da napravi puni krug oko Plejada i zvijezde 

Alcyone za koju se smatra da se nalazi u središtu tog pojasa (slika 17). O ovoj zvijezdi 

također ima mnogo drevnih legendi u mnogim kulturama. Čini se da smo stigli do 

točke u kojoj će ovaj Sunčev sustav ući u Fotonski pojas, ispunjen vrlo, vrlo snažnom 

energijom. Upliv tog pojasa na Zemlju počeo se osjećati ranih 1960-ih kada je utjecao 

na razmišljanje mnogih ljudi, no gotovo da je bio beznačajan u usporedbi s onim što 

se događalo tijekom narednih 35 godina. Iako za potpuni prolazak kroz Pojas treba 

2000 godina, najveći se utjecaj osjeća po ulasku u nj, a vibracije i molekularna struktura 

svega postojećeg suočeni su s dramatično izmijenjenim uvjetima. To će imati 

utjecaja na razmišljanje, ponašanje i fizička tijela svih oblika života. 

Sada i srednjostrujaška znanstvena zajednica potvrđuje postojanje pojava koje su 

odavno predvidjeli vidovnjaci a koje instinktivno osjećaju senzitivni ljudi. Otkrivaju 

se kozmičke zrake neviđene snage (iz gledišta današnjeg doba). Obično se takve zrake 

mjere u milijunima elektron volta, ali znanstvenici u Eksperimentalnom području 

Dugway u Utahu, kozmičke su zrake mjerili energijom od 320 milijardi, milijardi 

elektron volta. Prije se to smatralo „nemogućim". Nešto slično također su mjerili 

znanstvenici u Japanu. Roger Highfield, urednik znanstvene rubrike londonskog Daily 

Telegrapha piše: 

„Nešto što se nalazi u svemiru - nitko ne zna što - nabacuje se visokoenergetskim 

česticama po svemiru, u ovom slučaju česticama prožetima najvećom energijom 

koju su znanstvenici dosad susreli... S time se ne može usporediti čak niti sila oslobođena 

najžešćim eksplozijama zvijezda. Zapravo, konvencionalna teorija kaže da 

takve čestice ne bi smjele postojati..." 2 

To su energije koje mijenaju život na ovog planeti iz minute u minutu, a ne iz dana 

u dan, i te iste energije uravnotežuju Četvrtu Dimenziju, rastvarajući negativnost i 

manipulaciju koja odande proizlazi. Svjetska Elita gubi svoj izvor moći. Također sam 

bio fasciniran vidjevši da se ciklusi sunčevih pjega savršeno podudaraju s ciklusima 

Zemljine evolucije o kojima nam govore drevni Maye iz Srednje Amerike. Sunčeve 

pjege se stvaraju kada Sunce odašilje neizmjerno snažan magnetizam koji dopire do 

Zemlje na takozvanom sunčevom vjetru. 3 

Vjerujem da su ti ciklusi od temeljne važnosti 

za duhovnu preobrazbu i za višedimenzijske promjene, kroz koje prolaze naša 

planeta i čovječanstvo. Suočavamo se s golemom magnetskom promjenom, što ima 

značajne posljedice po elektronske i računalne sustave koji su, dakako, osnova svjetskog 

financijskog sustava. 

486 

487


napoKon 

sioooani 

Danas na Zemlji, u ovom razdoblju nevjerojatnih mogućnosti, nalaze se milijuni 

dobrovoljaca iz mnogih univerzuma i civilizacija te vremenskoprostornih stvarnosti 

koji su ovamo došli da sjednu za volan „buldožera". Neki od njih su svijesti iz prijašnjih 

civilizacija, Lemurije i Atlantide, a drugi su u ovaj zatvor stigli nakon njih. 

No ono što se dogodilo u prošlosti sada nam nije bitno, osim u vezi prikupljenih 

iskustava i znanja, čime se takva zadaća olakšava. Nije bitno je li vaša svijest u nekom 

od ranijih života bila nekakav Atlantiđan ili pak brodski mali; vi ste ukupni zbir svih 

vaših iskustava a važno je ono što radite sada. Danas takvi dobrovoljci na Zemlji vode 

ono što bismo nazvali „normalan" život, uglavnom ne znajući zašto su zaista ovdje ili 

odakle su došli. 

To je bilo vrlo bitno, kako bi se upoznali sa današnjim svijetom, i na nj se privikli, 

te da bi se prikopčali na krute misaone obrasce koje su došli razbiti. 

Iskustva, mnoga od njih burna a ponekad i vrlo negativna na površini, privučena 

su im kako bi se njihovom umu pomoglo da se probiju i izađu izvan programa ovog 

svijeta i pristupe svojoj višoj svijesti. Često se događa da, kada ste na samom dnu i 

dalje više ne možete, da tada odbacujete svoju staru, programiranu kožu i otkrivate 

novu kožu koja se nalazi ispod ove, a predstavlja pravog vas. Kao što je rečeno 

u jednoj kanaliziranoj poruci: „Prilika je često maskirana kao gubitak". 4 

Meni se to 

dogodilo 1991., kada mi je neviđeno ismijavanje kojem sam bio izložen u praktički 

čitavom Ujedinjenom Kraljevstvu omogućilo da otpustim staro gledanje na stvari i 

ne zamaram se više s onim što drugi o meni misle. Zašao sam u drugu stvarnost u 

kojoj je bivalo daleko važnije slijediti sebe i svoje srce, a ne brinuti o tome što netko o 

meni misli. Takvo postupanje toplo preporučam. 

Unutar suptilnih razina dobrovoljaca nalazile su se pretprogramirane „budilice" 

koje se od 1980-ih sve više aktiviraju. Oni su se odjednom otvorili drugačijem razumijevanju 

i sada stvaraju drugačiju zbilju. Neki su se bavili financijama, ili biznisom, 

religijom, obrazovanjem ili medicinom. Drugi su imali ulogu majki unutar doma, 

ili ulogu nezaposlenih osoba, ili onih koji su se povukli iz aktivnog života. Njihovo 

zaleđe i uloga u životu do ovoga trenutka bitna je jedino u smislu stjecanja iskustva. 

Pravi razlog za ovu inkarnaciju za većinu njih tek se počinje otkrivati, a njihov broj 

raste iz dana u dan, jer sve ih se više budi i spoznaje tko su. Oni se ponovno povezuju, 

iznad ometajuće vibracije, s cjelovitošću, a njihovi životi i spoznaje dramatično 

se mijenjanju. Oni se prisjećaju. Na ovoj planeti, ista je prilika dostupna svakome. 

U nadolazećim godinama, koprene će se skinuti. Vidjet ćemo koliko ima duhovnih 

dobrovoljaca unutar sustava kontrole. Kako se budu budili, tako će rušiti uporišta 

Elite iznutra. Istovremeno, vidjet ćemo da su mnogi od onih čija su usta puna New 

Agea, ekologije i „radikalnih" stavova, zapravo podešeni na frekvenciju jedne manje 

ugodne svijesti. Prepoznat ćemo ih po njihovim djelima, a ne po riječima. 

Proces razbijanja i uklanjanja ometajuće frekvencije na jedan je način vrlo jednostavan, 

ali, u ovom pogrešno usmjerenom svijetu, možda će biti potreban neki ogroman 

emocionalni i duhovni potres u našim životima koji bi nas deprogramirao do točke u 

kojoj bismo to mogli postići. Istodobno, dok se ljudi bude i napuštaju programirane 

obrasce, njihova svijest također napušta vibracijsku blokadu karakterističnu za takvo 

programiranje, koja sputava njihove vlastite frekvencije. Kada se središta uma i osjećaja 

otvore te im se dopusti da se šire, njihova frekvencija raste. Omogućimo li tom 

procesu da se nastavi, dosegnut će točku u kojoj će se moći uskladiti s frekvencijama 

stvarnosti izvan vibracijskog zatvora. Time će se ovim višim frekvencijama omogućiti 

da se kroz nekoliko razina našeg bića probiju do ove svjesne razine, a potom da se 

prenesu u ovaj fizički svijet. Kada se dosegne takvo stanje postojanja, ti će ljudi postati 

živi odašiljači jedne više frekvencije. Što se više ljudi probudi i počne to činiti, to 

će više kumulativni efekt dizati frekvenciju planete u cjelini. Time se nefizičkim frekvencijama 

unutar zatvora omogućuje da se podignu, jer će ova gusta fizička razina, 

na neki način, držati druge u mjestu ukoliko se ta razina ne promijeni i ne podigne. 

Ona djeluje kao kočnica ili kao sidro za druge frekvencije unutar zatvora i sve dok se 

ova gusta fičika razina ne pokrene, neće se moći pokrenuti ni te frekvencije. 

U ovom razdoblju preobrazbe, nalazimo se pred višedimenzijskom promjenom 

u mnogo paralelnih univerzuma, a ne samo na ovoj planeti. Kada se ta višedimenzijska 

promjena dogodi, uglavnom kao posljedica onog što radimo na Zemlji sada, 

uz pridruženo djelovanje planeta i Fotonskog pojasa, ta ometajuća frekvencija bit će 

nadjačana, a vrata zatvora širom će se otvoriti. Ponovno ćemo biti slobodni i cjeloviti. 

Noćnoj će mori doći kraj. Blokirajuća frekvencija već slabi i raspada se, a naš se svijet 

prožima svjetlošću. Kako se taj proces zahuktava, portali ili prolazi prema drugim 

stvarnostima (dimenzijama) vremena i prostora počinju se otvarati. Razdoblje karantene 

također se primiče svršetku. Ti prolazi, na mjestima kao što su Stonehenge, 

Machu Picchu u Peruu, Tibet, Knossos na Kreti, Ayers Rock, jezero Titicaca u Andama, 

planina Fuji, planina Shasta i područja drevnog Sumera i Babilona (sadašnjeg 

Iraka) otvaraju se koliko to okolnosti dopuštaju. To je poput otvaranja ventila koji 

energijama i vibracijama iz drugih dimenzija omogućuje da preplave ovu. 

Polako dolazi do spajanja raznih dimenzija i stvarnosti, što pruža priliku onima 

koji su spremni, emocionalno i mentalno (drugim riječima, vibracijski spremni), da 

napreduju do jednog daleko višeg stanja svijesti, ljubavi, mudrosti i razumijevanja. Te 

energije i djelovanje Fotonskog pojasa aktiviraju podatke pohranjene u našoj svijesti i 

našim fizičkim tijelima. Sve se više znanja otkriva o našim stanicama, kostima i DNK 

kojoj će se, naposljetku, vratiti njen dvanaest-lančani potencijal. Time ćemo povratiti 

pun kapacitet mozga, umjesto ovih 8 do 20% s kojim ljudska rasa trenutno funkcionira. 

Svaka stanica ima vlastitu svijest, a njenim kodiranjem upravljaju naše misli. Iz 

tog se razloga, gajeći određene misli, možemo ili razboljeti ili npr. obogatiti. U našim 

tijelima, naše emocije podražavaju i otpuštaju kemijske spojeve koje imaju pozitivne 

i negativne fizičke učinke. Smijeh je veliki iscjelitelj zbog kemijskih spojeva koji se 

njime otpuštaju u tijelu, a mržnja, ljutnja, strah i krivnja uzrokuju bolest, iz istog 

razloga. Zdravlje je zapravo svima dostupno, a svoje ćemo stanice moći regenerirati 

vlastitim mislima. Naša tijela stare i slabe zato stoje takva stvarnost isprogramirana u 

489

. / isnna ce vas osioboani 

napokon 

slobodni 

ljudski um te je takva zbilja koju stvaramo. Ne moramo stariti na način na koji starimo. 

Starenje izazivaju naše misli, a ne naša tijela. Moć misli upregnuta za iscjeljivanje 

tijela je nešto što farmaceutske kompanije (Svjetska Elita) ne žele da znamo. Naša 

tijela prolaze kroz nevjerojatne promjene, a svake će godine biti sve veće. 

Kako se vremensko-prostorni portali budu nanovo otvarali, ovu će dimenziju 

posjećivati sve više vanzemaljaca i nazočit ćemo sve intenzivnijoj aktivnosti NLOa. 

U svijetu se svakodnevno izvijesti o prosječno 150 viđenja NLO-a, a računa se da 

se zapravo zabilježi jedno od deset viđenja letećih tanjura. Međutim, ovdje moramo 

postupati vrlo promišljeno, jer znanstvenici i vojska Svjetske Elite imaju tehnologiju 

letećih tanjura i antigravitacijskog pogona te moramo biti vrlo oprezni da 

ne nasjednemo kada ih Elita bude koristila pod krinkom nekakve „vanzemaljske" 

prijetnje kako bi opravdala uvođenje centralizirane kontrole. Uvjeren sam da je to 

vrlo izrazita mogućnost, za koju se teren naveliko priprema. Čitavo ovo područje 

NLO-a i vanzemaljaca je minsko polje koje zahtijeva velik oprez i vrlo fleksibilan 

um. Vanzemaljci, kao i svi mi, mogu imati i pozitivne i negativne nakane, i bitno je 

da ih ne tretiramo kao „bogove". Ne trebamo ih se plašiti, jer ćemo takvu stvarnost 

privlačiti, niti ih trebamo štovati kao spasitelje. Mi smo svoji vlastiti spasitelji. 

O vanzemaljcima i NLO-ima kruži jako mnogo dezinformacija, a odvajanje 

žita od kukolja zahtijeva stalno otvoren ali filtrirajući um, i stalnu budnost. Preko 

portala koji se otvaraju i spajanja dimenzija kidaju se katanci linearnog vremena 

podijeljenog na prošlost, sadašnjost i budućnost. Ta se verzija vremena urušava i 

mi ćemo uvidjeti, kako god se to činilo zapanjujućim, da se prošlost, sadašnjost 

i budućnost zbivaju istovremeno. Učinak urušavanja linearnog vremena je takav 

da će se činiti kako sati i dani prolaze nevjerojatno brzo, sve dok ne stignemo do 

točke kada će se pojaviti drukčija inačica vremena. Takve je koncepte teško pojmiti 

jer nam je uskraćeno jako mnogo znanja a nametnuto jako mnogo skučenog 

rezoniranja. 

Mnoge ljude, više nego ikad u novije doba, privlače drevna svetišta, no većina 

ljudi nije sigurna što se točno događa kada onamo odu i osjete (često) snažne energije 

kako kroz njih prolaze u Zemlju. Oni znaju da se nešto dogodilo jer to mogu 

osjetiti i znaju da, s buđenjem sve više pojedinaca, o istim takvim iskustvima mogu 

posvjedočiti milijuni ljudi diljem svijeta. Ja sam postavljao ista takva pitanja kada 

mi se to počelo događati 1990. 1 

Smatram da su energije koje u takvim trenucima 

osjećamo da prolaze kroz nas više frekvencije koje se probijaju nadolje ka našim 

razinama bitka te ih mi uzemljujemo na ovoj frekvenciji, čime se ubrzavaju njene 

vibracije. Godine 1987., stotine tisuća ljudi okupilo se na svetim mjestima širom 

svijeta prigodom takozvanog Harmonijskog stapanja, kada je došlo do masovnog 

uzemljivanja viših frekvencija na ovu razinu. To je bio okidač za aktiviranje moje 

vlastite duhovne budilice, a otad se tempo buđenja velikim skokovima ubrzao. Taj 

proces pomaže da se frekvencija ove fizičke razine povisi i nadvlada nerazumijevanje 

koje uzrokuje pomutnju u ovome svijetu. 

Frekvencija je nosilac informacija, znanja, i što je frekvencija viša, to je razvijenije 

i naprednije znanje. Upravo će ta promjena frekvencije preobraziti svijet u kojem 

živimo, jer informacija je sloboda. Često govorimo o slobodi informiranja, ali sama 

informacija predstavlja slobodu. Ono što mislimo je ono što stvaramo, a ono što mislimo 

zasniva se na onome što osjećamo i znamo - na informacijama, na znanju. S 

dizanjem frekvencije, doći će do eksplozije znanja koje će ponovno zapljusnuti naš 

svijet. Nitko i ništa više neće biti isto. Saznat ćemo pravo podrijetlo znamenitih svetih 

mjesta, a budući da se sva duhovna promjena odražava na fizičkoj razini, to je razdoblje 

kada će se nezaustavljivo nizati znanstvena, povijesna i geološka otkrića koja 

će izokrenuti čitav naš pogled na povijest i na nas same. Uvjeren sam da informacije 

koje će uzdrmati svijet čekaju da budu otkrivene u Egiptu. Na isti način na koji rastuće 

frekvencije aktiviraju podatke i šifre pohranjene u našim tijelima, do istog procesa 

dolazi s misaonim šiframa pohranjenim u kamenju na drevnim svetištima. Energije 

tih mjesta pune se znanjem, koje je dostupno svakome tko djeluje na vibraciji dovoljno 

visokoj da mu pristupi. 

Više frekvencije mogu se probiti u niže sfere i prizemljiti bilo gdje, a jednom kad 

se povezete s tim višim razinama, s njima ćete cijelo vrijeme biti povezani, a da toga 

često nećete ni biti svjesni. No, na Zemljinoj površini ima točaka - od kojih su mnoge 

obilježene uspravnim kamenjem i krugovima, humcima, brdima, a tu su i druga 

mjesta držana svetim od strane drevnih naroda - gdje se to može, uz strujanje snažnih 

energija, vrlo uspješno učiniti. Kao što su drevni praktičari akupunkture odavno 

uvidjeli, fizičko tijelo održava se živim preko mreže energetskih linija znanih 

kao meridijani koji se također povezuju u vrtložne točke, spirale energije poznate 

pod nazivom čakre, gdje se te linije sijeku. One su poput elektrana u vidu vrtložnih 

spirala na energetskoj mreži električnih vodova. Kada te energije teku uravnoteženo 

i skladno, osoba je fizički, emocionalno i mentalno zdrava. Kada su pak neuravnotežene 

ili blokirane, osoba će patiti od nekog oblika fizičke, emocionalne ili mentalne 

ne-ugode, ne-ravnoteže. 

Isti je slučaj sa Zemljom. Na ovu energetsku mrežu Zemlje uvelike su utjecali negativni 

događaji i ograničene misli. Energija koja prolazi kroz te linije jedan je oblik 

svijesti, jer sve je svijest u različitim stanjima postojanja. Tako na ove linije utječu 

druge svijesti - kao što je ona prožeta mislima ljudskih umova. Kada su te misli pune 

straha, tjeskobe, krivnje, boli i drugih negativnih emocija, negativne misaone obrasce 

upija energetska mreža a njena snaga i ravnoteža se smanjuju. Također se prenose 

preko globusa na energetskoj mreži, pa tako negativna energija stvorena ratom na 

jednoj strani svijeta utječe na svakoga jer se prenosi planetom. Te linije stvorene su 

da bismo uživali u skladu pozitivnog i negativnog te muškog i ženskog, ali njima su 

zavladale negativne i muške energije koje su posljedica unutrašnjeg previranja i neuravnoteženosti 

čovječanstva. U ovom prijelaznom razdoblju, neophodno je mrežu 

popraviti uklanjanjem negativnih blokada, i usmjeriti energije visokih frekevencija 

u njegov sustav da bi se povisila frekvencija. Sada su u to uključeni milijuni ljudi. 

•90 

491


napoKon 

slobodni 

Druge razine njihove svijesti vode ih prema pravom mjestu u pravo vrijeme, preko 

centra za osjećaje i preko magnetizma. Svoja fizička tijela koriste kao transformatore 

i odašiljače koji će ovoj planeti odašiljati nove frekvencije. Točka najvećeg utjecaja 

na ometajuću frekvenciju je kolektivni um čovječanstva. Sa svakim pojedinačnim 

umom koji se otvori i deprogramira svoje misli, još smo korak bliži toj točki kritične 

mase sindroma „stotog majmuna" kada će se dogoditi veliki kolektivni preokret. Oni 

koji sada rade na tome da svoju vlastitu svijest otvore te da se iscijele i deprogramiraju, 

na čelu su „buldožera", pioniri, koji doprinose toj kritičnoj masi i veliki preokret 

čine mogućim. Ako ste vi jedan od njih, imate svako pravo da na sebe budete ponosni. 

To može učiniti svatko, baš svatko, jednostavno donesete odluku, stalno prateći 

svoje srce, i krenete. Ako sada pogledamo na Elitinu manipulaciju iz perspektive koju 

sam u glavnim crtama ovdje izložio, možemo vidjeti da su teme duhovne preobrazbe, 

slobode i svjetske zavjere nedjeljive. Također možemo sagledati širu sliku unutar 

koje manipulaciju u ovome svijetu trebamo promatrati želimo li u potpunosti shvatiti 

njezinu narav: 

1. Kada zatvorimo svoje umove i svoja srca, naša frekvencija opada (postajemo slabije 

informirani, a ponekad i neizmjerno glupi). Kada otvorimo naše umove i naša 

srca, naša se frekvencija podiže (postajemo upućeniji, mudriji i razboritiji). Našu 

frekvenciju također možemo povisiti do točke u kojoj možemo nadići ometajuću 

vibraciju i uteći iz zatvora. 

Da ste vi svijest Zatvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije koja želi očuvati ovaj 

vibracijski zatvor i pogon za stvaranje negativne energije kakvo je taj zatvor postao, 

to biste mogli učiniti jedino ako ljudski umovi, u cjelini, ostanu zatvoreni. Stoga 

razvijete mrežu manipulacije na ovoj fizičkoj razini osmišljenu da ljude drži podalje 

od višeg znanja i njihovog vlastitog beskonačnog potencijala. Stvorite religije 

koje ljudima govore što da misle - ili da ne misle. Stanovništvo potaknete da se 

mislima fokusiraju na besmislene i beznačajne stvari, te da umove prepuste religijskim 

knjigama koje većina ljudi, pa čak ni „vjernici", ne mare pročitati, a kamoli 

razumjeti. 

Time svećenstvo dobiva priliku tumačiti stanovništvu što u vjerskim knjigama 

piše i kakvo je značenje napisanih riječi. Kada ovo religijsko nametanje započne 

jenjati (a čak i ljudi najčvršće zatvorenih umova počinju uviđati da je to sredstvo 

ugnjetavanja), vi uvedete novu „znanost" koja tvrdi da ne postoji nikakav život poslije 

života i da se po svršetku ovog fizičkog života svjetla zauvijek gase. Pobrinete se da 

se znanstvenik takvog soja percipira kao izdanak najnaprednijeg ljudskog znanja, pa 

ako on ili ona kažu da života poslije smrti nema, onda ga jednostavno nema, i točka. 

Također krenete u razradu drugog sredstva za širenje ovakvog baljezganja i nazovete 

ga humanizmom. Ljude se time potiče da dignu ruke od ponovnog povezivanja sa 

svojim višim razinama jer postaju sve uvjereniji da u njima nikakvih viših razina niti 

nema. Um je mozak a mozak je um, i to je to; ne postoji ništa drugo. 

2. Kada se ljudi povezani sa svojim višim razinama utjelove na Zemlji, pobrinete se 

da budu osuđivani i ismijavani, da se o njima šire laži, njihovu vjerodostojnost 

potkopavate na sve moguće načine, potrudite se da se ono što govore ne prihvati i 

ne uzima ozbiljno. Kada odu, čak iskoristite prigodu da izokrenete njihove riječi i 

stvorite religiju u njihovo ime koja je idealan primjer svega protiv čega su se došli 

boriti. 

3. Ispletete medijsku, poslovnu i političku mrežu kontroliranu od strane ljudi koji 

operiraju na vašoj vibraciji kako biste manipulirali ljudskim umom i držali ga zatvorenim, 

neobaviještenim i zbunjenim. Zatim stvorite novčani sustav koji ljude 

cijeloga života drži pod pritiskom gole borbe za opstanak. Tako neće imati vremena 

razmišljati i osjećati i postavljati pitanja o životu i svijetu. Suviše će biti zaokupljeni 

preživljavanjem do sutra a da bi o takvom nečem uopće brinuli. Promišljanje 

0 dubljim razinama svijeta je luksuz kojeg si ne mogu priuštiti, ili barem tako vjeruju. 

Ljudi previše rade, a premalo razmišljaju i osjećaju. 

Vi ih lijepo držite u zavadi da biste njima lakše vladali pomoću umjetnih podjela 

na rase, boje kože, uvjerenja, religije, visine dohotka i beskrajnog popisa drugih 

sredstava podjele na „nas" i „njih". Time se stvara isti rascjep i zbunjenost u kolektivnom 

umu, i osigurava da nikada ne bude dovoljno ujedinjen ili na dovoljno 

visokoj vibraciji, jer bi se tada blokirajuća vibracija trenutačno dokinula. Oni koji 

surađuju s Elitom samo su oruđa svijesti Zatvorskih Čuvara koja preko njih djeluje 

1 slijedi program koji služi daleko širem planu čiji pravi smisao ne naziru čak niti 

pripadnici Elite. Oni misle da imaju kontrolu, ali zapravo je nemaju. Oni su slugani 

- oruđe u tuđim rukama, za postizanje tuđeg cilja. 

4. Kada uvidite da se kristalizira jedan pokušaj uklanjanja vaše kontrole nad Zemljom 

putem podizanja frekvencija unutar zatvora, tada pojačate svoja nastojanja da dominirate 

ljudskom sviješću. Izvršite još veći pritisak za bržu uspostavu globalne 

kontrole upravnih struktura, bankarstva, valute, informacija i vojske, te još brže 

nastojite uvesti mikročipiranje stanovništva jer znate da ćete, ako budete mogli 

elektronski obilježiti svako ljudsko biće i povezati ga sa središnjim računalom, 

moći na umjetan način sputati njihove umove i frekvencije. Tako ćete ih spriječiti 

da budu sredstva dovođenja vibracija koje bi zatvor razorile ili omogućile pristup 

razinama spoznaje na kojima bi shvatili da se u zatvoru nalaze. Također aktivirate 

svoje agencije prljavih trikova kako biste podrovali alternativne zamisli i pristupe 

žigošući ih kao sulude i opasne „kultove". 

Na djelu je globalni pokušaj da se unište „dokazani" alternativni pokreti dok, 

istovremeno, drugi jedan tim izvođača prljavih trikova nastavlja manipulirati New 

Age pokretom navodeći njegove simpatizere da lebde uokolo u nekakvoj duhovnoj 

izmaglici slijedeći upute „majstora" ili „Komande Aštar". Manipulatori žele iza- 

492 

493

' istino će 

vos osloboditi 

zvati neravnotežu jer time zadobivaju kontrolu, a ljudima se nameće ograničeno 

gledanje na stvari i svoje mogućnosti. Njih ne zanima zašto se ljudi odriču svojih 

umnih sposobnosti, glavno da ih se odriču. Odašiljanje poruka na, kako bismo 

ih nazvali, „frekvencijama vidovnjaka" kojima žele zavesti ljude s New Age scene 

po mom se mišljenju nedvojbeno događa. Ako uspiju duhovno nastrojene ljude 

navesti da svoj um predaju nekom majstoru ili vanzemaljskoj „zapovjedi" tada 

mogu neutralizirati njihov učinak u fizičkom svijetu. Manipulatori se boje onih 

ljudi koji imaju duhovno-tjelesnu ravnotežu, onih koji duhovne vrijednosti žele 

manifestirati promjenom na fizičkoj ravni; takvih se pojedinaca boje, a ne New 

Age dogme. 

5. Vi znate da se, podigne li se frekvencija energetske mreže, tada podiže i frekvencija 

čitave planete. Preko s vama usklađenih ljudskih umova gradite ceste, tvornice, 

elektrane i tornjeve odašiljača na ključnim mjestima na toj mreži. Crni magovi 

Svjetske Elite znaju da ako možete kontrolirati energiju koja kroz tu mrežu prolazi, 

tada možete kontrolirati kolektivni um ljudske rase. Selo i cesta sagrađeni kroz 

središte kamenih krugova kod Aveburyja u pokrajini Wiltshire, u Engleskoj, jako 

su dobar primjer toga. Ovom strategijom ulijeva se negativna energija u mrežu na 

tim mjestima, slabeći protok energije unutar linija, i ometajući frekvenciju. 

U zadnje sam vrijeme razgovarao s mnogo ljudi koji su u Ujedinjenom Kraljevstvu 

počeli prepoznavati obrazac rasporeda cesta i odašiljača raznih vrsta koji su 

smješteni vrlo blizu ili na samim dobro poznatim zemaljskim akupunkturnim točkama 

i vrtložnim čakrama. To nadilazi granice puke slučajnosti. Ljudi koji donose 

takve odluke često nemaju pojma o značaju mreže energetskih čvorišta Zemlje, ali 

tko im svijest puni mislima ili tko prenosi upute iz gornjih sfera globalne piramide 

manipulacije Manipulatori s Četvrte Dimenzije. Također možete izazvati ratove 

i patnju u naročito važnim područjima te mreže, kao npr. u Iraku te na području 

nekadašnje Mezopotamije, između rijeka Eufrata i Tigrisa, na području drevnog 

Sumera i Babilona čiji su stanovnici znali daleko više o mreži energetskih čvorišta 

nego što srednjostrujaška znanost znade danas. Sve o čemu sam u ovoj knjizi 

govorio ranije o manipulaciji na fizičkoj razini i izazivanju ratova je odraz mnogo 

višeg razumijevanja energija, vibracija i svijesti, i njihovog odnosa naspram Zemlje 

i ljudskog uma. Teško da bi George Bush rekao: „Napast ćemo Irak i uliti negativnu 

energiju u mrežu energetskih čvorišta zato što će to utjecati na svijet". Ali što god i 

tko god da je potezao konce sa svrhom izazivanja rata u Iraku, jako je dobro znao 

implikacije koje će to imati po mrežu energetskih čvorišta. 

Djelovanje Fotonskog pojasa i vibracijsko natezanje koje je sada na djelu na Planeti 

Zemlji između ometajuće vibracije i vibracije slobode sve su vidljiviji, iz tjedna 

u tjedan. U prethodnim sam knjigama izložio kanalizirane informacije još iz 1990. u 

kojima se govori o dramatičniom promjenama vremenskih prilika u ovom desetljeću 

i kasnije, s nemjerljivim kišnim padalinama i poplavama, te o mnogim drugim 

ekstremnim meteorološkim i geološkim pojavama. Promjene vremenskih prilika širom 

svijeta sada su očite, i svjedoci smo da se ogromne površine leda veličine nekih 

država kidaju od polarnih ledenih grebena koji su se nekad smatrali vječnim. Ništa 

nije vječno osim života samog. Rekordi napadalih kiša nastavljaju se rušiti iz godine 

u godinu; mora se dižu, a rijeke preplavljuju zemlju na načine koji se ne daju opisati. 

Druga područja pogađaju velike suše. Pročitajte ponovno drevna proročanstva i 

ustanovit ćete da govore o svim tim stvarima. 

Govore nam, često nimalo uvjerljivo, da je to posljedica globalnog zatopljenja, 

„efekta staklenika". Ne bih se složio. Smatram da je to odvraćanje pažnje od onoga 

što se uistinu zbiva. Svjedoci smo djelovanja Fotonskog pojasa i prizemljenja viših 

frekvencija, otvaranja portala, i kretanja iz jedne trodimenzijske stvarnosti ka četvrtoj 

i petoj dimenziji. 5 

Istovremeno, stara vibracija trudi se zadržati na svom polju 

djelovanja ono što se odražava na fizičkoj ravni: imamo one koji se bude i mijenjaju 

svoj način razmišljanja te Elitu koja nastoji još žešće nametati stare obrasce kontrole 

i dominacije. To je ono natezanje simbolizirano Uranom i Saturnom. Ovo i energije 

iz Fotonskog pojasa pobuđuju suptilne razine svijesti ove planete - Majke Prirode, 

Gaje, Duha Zemlje - što utječe na magnetske vibracije u Zemljinoj mreži energetskih 

čvorišta. Planeta je fizičko tijelo jedne svijesti koja posjeduje um i emocije. Zemlja 

nije samo fizička kugla koja se vrti u svemiru. Ona misli i osjeća, baš kao i mi. Ona je 

dio nas, a mi smo dio nje. Mislim da vremenske i geološke promjene vode ka izmjeni 

magnetskih polova i, moguće, fizičkog pomicanja Zemljine osi. Koliko će sve to biti 

traumatično na putu prema jednom boljem svijetu, ovisi o nama, ljudskoj rasi. Nije 

slučajno da su, pogledamo li samo podatke iz evidencija osiguravajućih društava, 

geološke i meteorološke pojave u vrlo značajnom usponu ne samo u razmjeru već i u 

broju od doba Harmonijskog stapanja 1987. godine. 

Ova ogromna preobrazba koju proživljavamo vjerojatno će biti obilježena krajnostima 

i suprotnostima prije negoli se sve uravnoteži. Ovo je doba kaosa, kada se jedna 

vibracija raspada a na njeno mjesto stupa druga. Pojedinci otvorena uma i srca prihvatit 

će nove realitete prostora i vremena. Drugi koji slijede propagandu Svjetske Elite i 

svijesti Zatvorskih Čuvara grčevito će se držati za staru vibraciju, u svojoj očajničkoj 

potrazi za sigurnošću. Još gorljivije će braniti svoje religijske, političke i ekonomske 

dogme. Odaberu li taj put, odupirat će se uzdižućim vibracijama, što će se odraziti na 

mentalnoj, emocionalnoj i fizičkoj razini. Dva stanja bitka, programirani um i otvoreni 

um, svakim mjesecom bit će sve vidljivija onima koji znaju što se zbiva. Zatvorski 

Čuvari, preko Svjetske Elite, pojačat će svoja nastojanja da ubrzaju uspostavu Novog 

Svjetskog Poretka, ali na koncu će doživjeti neuspjeh. Ovo prijelazno razdoblje doista bi 

moglo potaknuti mnogo negativnih diogađaja, no ako našu vlastitu svijest uzdignemo 

i držimo se našeg pozitivnog osjećaja jastva, takve događaje nećemo si privlačiti osim, 

naravno, ako na svom putu stjecanja iskustava nismo izabrali da ih doživimo. Stanje 

našeg uma je naša zaštita od povređivanja. Astrologinja Gloria Treloar mi je rekla: 

495

isnna ce vas osioooaiti 

napoKon 

sioooani 

„Uran u kvadratu s Jupiterom (5. svibnja 2000.) ukazuje na vrijeme društvenih i ekonomskih 

promjena i preustrojstvo vrijednosti. Promijenit će se sustavi vjerovanja. 

Oni koji su već otvoreni drugačijem istraživanju istine od onog kojim su bili indoktrinirani 

godinama, sada će načiniti još veći skok u otvaranju svijesti; oni koji su bili 

na sporednoj pruzi, zazirući čak i od malih koraka, odjednom će se riješiti svojeg 

straha, pogledati izvan sebe samih i krenuti u to više stanje - velikim iskorakom! To 

neće biti lako, ali jedan tako zapanjujuć i osvježujuć preobražaj ne možemo uspoređivati 

s blagim povjetarcem. To je uragan koji bjesni unutar psihe, prevrćući stara 

stabla znanja i ljuljajući temelje kako bi načinio mjesta za nova. Premda će tranzit 

ovih planeta biti neugodan, što god pojedinac ili kolektivni proces bude doživljavao, 

naposljetku će se to pokazati neznatnom žrtvom pri postizanju slobode." 

Slijedimo li svoju intuiciju, magnetski ćemo si privlačiti sve što nam je potrebno 

da kroz odnosno razdoblje prodemo neozlijeđeni. Mnogi ljudi su mi rekli da su im 

• moje knjige, i druge, pale pred noge s police u knjižari. To zvuči kao neka „misterija", 

ali zapravo nije. Polje magnetske energije knjige i podsvijest neke osobe dolaze u 

interakciju jer podsvijest zna da bi njenoj svjesnoj razini koristilo da se knjiga pročita. 

Ovim magnetskim privlačenjem, u njegovom najizraženijem obliku, knjiga 

biva izvučena s police. Slično je to dvama magnetima koji se međusobno privlače. 

Imamo li otvoren um, ovaj proces će omogućiti da se nađemo na pravom mjestu u 

pravo vrijeme, s pravim ljudima, bez obzira kakav se kaos odvija oko nas. 

U idealnoj situaciji, prijelaz s jedne frekvencije na drugu vrlo je jednostavan 

proces. No, s obzirom na vibracijski zatvor u kojem se nalazimo i ogroman broj 

zatvorenih umova na našoj planeti u ovom trenutku, situacija nije idealna. Svijest 

ljudi i Zemlje još uvijek se ne uzdižu zajedno, kao jedno. Mnoštvo je vrlo različitih 

umova povezanih s vrlo različitim frekvencijama koji potežu i vuku na sve strane. 

Po onome kako ja to shvaćam, gusta fizička razina je jedno mjesto gdje svijesti povezane 

s neograničenim brojem valnih dužina mogu zajedno živjeti jedna pokraj 

druge u istom svijetu. Umjetno izazvane podjele koje su naši naraštaji naslijedili i 

nastavili posljedica su rascijepljenih misaonih obrazaca. Ovi obrasci koji se bore 

za prevlast ionako bi uzrokovali određeni kaos, ali to se sada događa u razdoblju u 

kojem mnogo više frekvencije također postaju dio ove stvarnosti, i podižu čitavu 

vibraciju Zemlje. Suptilne energetske razine naše planete izložene su iznimnim vibracijskim 

pritiscima, zbog kojih se i vrijeme stubokom mijenja. Oni će, nastave li 

se pojačavati, dovesti do gibanja Zemljine kore kakva čovječanstvo u novije doba 

nije doživjelo pa čak ni sanjalo da bi se mogla dogoditi. Pojavljuje se sve više nagovještaja 

koji ukazuju na velike promjene u našem okolišu. U Ujedinjenom Kraljevstvu, 

razine podzemnih voda u Londonu, Birminghamu i drugim gradovima naglo 

rastu, neke od njih i do dva metra na godinu. To može uvelike utjecati na čovjekov 

svakodnevni život. 6 

Možda je to teško isprva prihvatiti, ali vremenske i geološke katastrofe uglavnom 

su uzrokovane djelovanjem čovjekova uma i valnih dužina koje on odašilje. Način na 

koji kolektivni um misli utječe na planetarni um, Gaju, a ako ona postane neuravnotežena 

mentalno i emocionalno, to će se odraziti na fizičkoj ravni, kao što se događa 

s ljudskim tijelom. No takvi razmjeri fizičkih promjena nisu nužni. Naši umovi i naša 

srca imaju u sebi moć da taj prijelaz učine daleko lakšim. S deprogramiranjem sve 

većeg broja ljudi koji će svojem umu i srcu dopustiti da se otvore, oni će prestati biti 

dijelom stare vibracije jer će biti u stanju povezati se s višim, oslobađajućim vibracijama 

ljubavi i sklada koje će prizemljiti. Što bude veći broj onih koji iskorače iz stare 

vibracije u novu, to će prelazak biti lakši i skladniji. No, kako god bilo, vibracijskom 

zatvoru dani su gotovo odbrojani. Preostalo je samo pitanje koliko će burni biti njegovi 

posljednji dani, a ako negativan utjecaj želimo smanjiti, moramo hitro krenuti 

u akciju. 

Dakle, kao i uvijek, odgovori se nalaze u nama. Uspijemo li se iscijeliti i zaustaviti 

manipulaciju od strane svijesti Zatvorskih Čuvara, a preko Svjetske Elite, cijeli proces 

će biti lakši a blokirajućoj frekvenciji brže će doći kraj. Ako sebe iscijelimo, otvorimo 

i sebi vjerujemo, iscijelit ćemo jedni druge i iscijelit ćemo svijet. To se događa sada. 

IZVORI 

1 Vidi bibliografiju. 

2 „Hunt for the Most Powerful Particle of AH", Daily Telegraph (5. srpnja 1995.). 

3 Vidi djela Mauricea Cotterella, naročito The Mayan Prophecies (Element, Shaftesbury, 

Dorset; Rockport, Massachusetts, i Brisbane, Australija, 1995.). Napisano u suradnji s 

Adrianom Gilbertom. 

4 Earth - Pleiadian Keys To The Living Library kanalizirano Barbari Marciniak (Bear & 

Company, Sante Fe, 1995,), str. 135. 

5 Ništa, međutim, nije crno i bijelo. Elita na raspolaganju ima tehnologiju koja može 

utjecati na vremenske prilike i izazvati velike oluje, posebno na manjim područjima, 

manipuliranjem polja magnetske energije. To znanje vanzemaljci zasigurno imaju. 

6 „VVater levels undermine safety of city buildings", The Times (6. listopad 1995.), str. 12. 

496 

497

dvadeseto poglavlje 

volim vas, dr. Kissinger 

va je knjiga napisana iskreno, bez straha, te u želji da ukaže na uzrok nedaća i 

tegoba na ovoj planeti te na sredstva pomoću kojih ih možemo iscijeliti. 

Ne mogu jamčiti da će 100% točan biti svaki izneseni podatak, niti svaka pretpostavka, 

jer imamo posla s ljudima i organizacijama koji žele da takve informacije ostanu 

skrivene. Uklanjanje dimnih zavjesa dugotrajan je posao. Nisam zadojen nikakvom 

religijskom, rasnom ili političkom dogmom, jedino se želim boriti protiv nametanja 

sustava vjerovanja od strane onih koji se služe nasiljem, osjećajem krivnje i straha te zataškavanjem 

informacija. Također bih želio da ovu planetu preplavi ljubav i da cijelo čovječanstvo 

ostvari svoj puni i beskonačni potencijal. Ukoliko dijelove ove knjige netko 

odluči izvući iz konteksta i proglasi je „rasističkom" time će nešto reći o svome stanju 

postojanja, a ne o mome. Ja ne bih znao kako biti rasist čak i da mi o tome ovisi život. 

Tražim slobodu za sebe, za čovječanstvo, te za ovu planetu i sve njene životne oblike. 

Ima li onih koji vjeruju, ili tvrde da vjeruju, u nešto drugo, to je njihovo pravo. Ali ja 

znam što mi je u srcu, i meni je to dovoljno. Gore spomenutim ljudima bit će, također, 

od koristi da se prisjete da će njihova djeca i unuci, ma koje boje kože, kulture, ili podrijetla, 

morati živjeti u svijetu kakvog im ostavimo. Biste li im radije ostavili slobodu 

ili Novi Svjetski Poredak Kada vas netko optuži za rasizam, mada vam u srcu caruje 

ljubav i sloboda, to vas može frustrirati, ali nikakve kritike mene neće zaustaviti. Vrijeme 

je da čovječanstvo prestane bježati. Vrijeme da se riješi straha. 

Siguran sam da ste zamijetili kako je prvi dio knjige mnogo duži od drugog dijela. Ne 

radi se tu o neravnoteži. Time se simbolički pokazuje koliko su jednostavni odgovori na 

sve što sam u ovoj knjizi u glavnim crtama izložio. Načela unutar ovih zadnjih nekoliko 

poglavlja sadrže sve što nam treba da bismo promijenili stvarnost ovoga svijeta. Mi trebamo 

voljeti, poštivati i opraštati sami sebi i, kroz to, voljeti i opraštati svima drugima. 

Jedno dolazi s drugim. A počinjemo od samih sebe. Ja ne moram izlagati nove ekonomske 

i političke teorije i govoriti ljudima kako bi trebali živjeti da stvore bolje društvo. 

Tko sam ja uopće da bih nekome drugome govorio što treba činiti Ja znam što je dobro 

za mene, a ne za vas. Svi će ti odgovori prirodno proizaći iz preobrazbe uma koju će 

potaknuti ljubav, poštovanje i opraštanje. Danas imamo ugnjetavačke strukture jer je 

to zbilja koju je stvorio kolektivni um svojim stavom prema samome sebi. Kada taj stav 

promijenimo, promijenit ćemo i svijet. Piramida postaje krug. Ljudska rasa, općenito, 

samu sebe ne simpatizira, a kamoli voli. To se odražava u fizičkoj stvarnosti. Kada smo 

puni ljubavi, ona će svojim rukama obgrliti cijelu planetu, i na tom će temelju izrasti


voum vas, ar. russmger 

sve ostalo. 

Ljubav 

Pod ljubavlju mislim na mnogo veću ljubav od emocionalne povezanosti i posjedovanja, 

što je „ljubav" na Zemlji uvelike postala. Ne mislim na: „Voljet ću te ako mi 

se sviđaš, dušo". Niti: „Voljet ću te ako mi bude prihvatljivo ono što činiš, ili ako se 

uklapaš u moju sliku nekoga tko zaslužuje da ga se voli". 

Mislim na: „Volim te, ma što da radiš". To znači da, kada pročitate ovu knjigu, 

možete reći: Volim vas, dr. Kissinger. Volim vas, Davide Rockefelleru, George Bushu 

i Bille Clintone. Takva vrsta ljubavi. Bez uvjeta ili posjedovanja. To je ljubav kakvu 

osjećamo za svoju djecu. Ne slažemo se uvijek s onim što rade i govore, ali ih svejedno 

volimo. 

Promotrimo li jedni druge u takvom svjetlu, nedaće ovog svijeta lagano će nestati. 

Kada bismo se vodili takvom bezuvjetnom ljubavlju za sebe i sve druge, tada ne 

bismo iznosili ekonomske argumente koji bi potkrepljivali neumitnost činjenice da 

beskućnici moraju spavati na ulici. Ekonomski sustav bio bi podređen ljubavi te bi 

tu ljubav i odražavao. Sama pomisao na to da neka osoba bude bez krova nad glavom 

bila bi nezamisliva. Tada bismo prestali zaračunavati kamate na novac, oprostili 

bismo dosad nagomilani dug, i utrošili onoliko koliko je potrebno, bez kamata, da 

sagradimo dovoljno kvalitetnih stanova u kojima bi ljudi mogli pristojno živjeti. Ljubav 

u našim srcima ne bi prihvaćala ništa manje od toga. Dokinuli bismo ekonomsku 

tiraniju i ohrabrivali bismo zajednice da svoj život ponovno preuzmu u svoje ruke, te 

bismo pribavljali sve što je potrebno za dobrobit naroda, a ne Svjetske Elite. Ljubav bi 

uklonila svu bol i patnju koju zadajemo životinjskom carstvu. 

Uvidjeli bismo da povlaštena manjina na ovoj planeti ne može, vodi li se načelom 

ljubavi, i nadalje živjeti na grbači Trećeg svijeta a potom olakšavati savjest ubacivši 

tu i tamo par funti u milodarsku škrabicu. Ljubav bi ustrajala na tome da se povučemo 

iz takve ekonomske diktature i omogućimo ugnjetenim milijardama ljudi da 

svoj život žive u skladu sa svojom dobrobiti, a ne multinacionalnih korporacija. Kada 

kolektivno srce čovječanstva bude prepuno ljubavi, tada više neće biti CIA-inih fašističkih 

pučeva kojima će svrgavati legalno izabrane vlade voljne da služe narodu i 

njegovim potrebama. 

Ljubav će prestati surađivati sa sadašnjim strukturama globalne moći, i time će pokazali 

koliko malo moći takve strukture zapravo imaju. One postoje samo zato jer smo 

ili mi stvorili i zato jer i dalje s njima surađujemo i podvrgavamo se njihovoj volji. Prava 

moć u piramidi leži u njenoj bazi, a ne na njenom vrhu. Ne može se održati ništa što nije 

temeljeno na ljubavi, i sadašnje se strukture kontrole neće održati. Vlade koje se izabiru 

u svijetu punom ljubavi odražavat će želju služenja bližnjem, potrebu da oslobađamo 

a ne namećemo svoju volju. Koliko ljudi danas glasuje s ljubavlju u svom srcu Ljudi 

glasuju, pretežno, za ono što smatraju daje najbolje (u materijalnom smislu) za njih, ali 

kratkoročno. Takva je zbilja koju stvaraju - izabiru vlade koje služe sebi, kratkoročnim 

osobnim interesima a ne interesima drugih. Mi dobivamo ono za što smo glasali, zato 

što dobivamo ono što osjećamo u srcu kada, kolektivno, odlučimo kako ćemo glasati. 

Kada bi ljudska rasa glasala iz ljubavi, na upravljačke bi funkcije privlačila (i izabirala) 

ljubavlju ispunjene ljude. Nema smisla svaljivati svu krivnju za ono što se 

događa u svijetu na političare. Političari mogu biti izabrani jedino ako ljudima govore 

ono za što su ovi isprogramirani da žele čuti. Ono što ljudi žele čuti je ono od čega 

će imati (materijalne) koristi. Vrsta političara koje izabiremo upravo su odraz kolektivnih 

stavova ljudi koji su za njih glasali. Kada se promijeni kolektivni ljudski um, 

promijenit će se vrsta političara koje ćemo izabirati. Pokušajte dobiti izbore slijedeći 

politiku okončanja zapadnjačke diktature nad Trećim svijetom, što bi utjecalo na prihod 

industrijaliziranih zemalja. Nema šanse. To će biti moguće jedino uz postojanje 

ljubavi u kolektivnom srcu. Dajmo moć ljudima, uz pomoć moći ljubavi. 

Ljubav za sebe preobrazit će naše živote, što će se uvelike odraziti i na način na koji 

iscjeljujemo sebe i druge. Zdravstvene su usluge danas pod kontrolom multinacionalnih 

farmaceutskih kompanija. Šezdeset posto američke farmaceutske industrije 

posjeduju samo Rockefelleri. Kao posjedica toga, djelatnost koja samu sebe naziva 

vrhunskom „medicinom", kao lijek za gotovo svaku boljku nudi kirurški nož ili tablete. 

Oboje, i medicina i proizvođači lijekova, motivirani su, na svojim razinama 

kontrole, profitom, a ne zdravljem ljudi. Bogatstvom, a ne zdravljem. Neizmjerno 

znanje iscjeljivanja u svijetu koje sadrži spoznaje o tome kako neravnoteže u našim 

vječnim jastvima stvaraju fizičku bolest drži se podalje od „službene" medicine. „Tijelo 

je stroj" - taj pristup Darwina i ostalih još uvijek se uči na medicinskim fakultetima 

i prakticira u bolnicama. To je postalo toliko apsurdno da stanoviti bolnički liječnik 

kojeg sam jednom prilikom upoznao liječi bolničarke pomoću homeopatije, ali tim 

načinom ne smije liječiti svoje pacijente, osim potajno, jer bi ga snašao gnjev službenog 

zdravstvenog establišmenta koji se nalazi pod kontrolom farmaceutskih kompanija. 

Milijuni ljudi umiru od raka jer se mnoga ljekovita sredstva zataškavaju. Ako se 

nešto ne može prodati uz ogroman profit na osnovi ugovora s nekom farmaceutskom 

kompanijom, tada se na sve moguće načine nastoje ocrniti metode liječenja koje bi 

mogle stati na kraj takozvanim „neizlječivim" bolestima današnjice. Ne postoje neizlječive 

bolesti. Svaka je uzrokovana energetskom neravnotežom - neravnotežom 

koja se može vratiti u stanje ravnoteže i sklada, čime bi se tijelu povratilo zdravlje. 

Slične se stvari događaju svakodnevno izvan medicinskog establišmenta. 

Ljubav prema samima sebi ustrajat će na vraćanju moći koju smo nekoć imali za 

liječenje vlastitog tijela. Farmaceutske kompanije dominiraju zato jer je ljudska rasa, 

uglavnom, prepustila kontrolu nad tijelom liječnicima i ljekarnicima. To je još jedan 

odraz načina na koji ljudi odgovore traže izvan sebe. Vani tražimo potvrdu da je s 

nama sve u redu; tražimo krivca kada nešto pođe po zlu; i vani tražimo odgovore za 

naše bolove kada nam je tijelo bolesno. Odgovori na sve tri stvari nalaze se u nama, 

u našem pogledu na same sebe. Samopreziranje i frustracija dovode do raka i srčanih 

bolesti, a i svaka se druga bolest može povezati s mentalnom, emocionalnom ili duhovnom 

neravnotežom. No, sve se to može ispraviti. Najtoplije bih preporučio knjigu 

501

* istina će vas osloboditi 

volim 

vas, dr. Kissinger 

pod naslovom Iscijelile svoj život (You Can Heal Your Life) autorice Louise Hay 1 , gdje 

je sve to opisano podrobnije. Kada počnemo voljeti sebe te otpustimo strahove, krivnje 

i ogorčenosti nagomilane tijekom godina i eona vremena, uvelike će se smanjiti 

pojave bolesti u svijetu. Njihovih će uzroka biti manje. Bolest koja nas ipak snađe, bit 

će nam pokazatelj na neki poremećaj u našoj nutrini. Tada ćemo se s njime pozabaviti, 

i svoje ćemo misli upregnuti da ozdravimo. Naša fizička boljka također je posljedica 

naše unutrašnje boljke, magnetskog obrasca kojeg stvaraju naše misli. 

Ljubav nije samo riječ. To je sila koja sve stvoreno drži na okupu. To je sila koja nas 

drži u zajedništvu i, kao što možemo vidjeti, kada god negdje nedostaje ljubavi, nečiji 

se život, ili svijet, naprosto raspada. 

Poštovanje 

Ovo je, uz ljubav, samouravnotežujući mehanizam svakog uravnoteženog društva. 

Neuravnoteženo društvo stvara beskrajna pravila i propise kojima nalaže što se „smije" 

a što „ne smije", kako bi time nadoknadilo nedostatak poštovanja. Kada ste prema 

Zemlji puni poštovanja, ne trebaju vam zakoni ili vladine agencije koje će vam 

govoriti da se okoliš ne smije uništavati ili zagađivati. Tada vam takvo što ne bi ni 

palo na pamet. Kada život poštujete i držite ga svetim, ne trebaju vam zakoni protiv 

okrutnosti prema životinjama jer vam ni na kraj pameti neće biti da naudite nekom 

drugom izražaju Tvorčeve moći. Kada poštujete pravo neke osobe da živi svoj život 

po svom nahođenju, tada joj nemate potrebu nametati svoje stavove. Tada ćete poštovati 

i slaviti njeno pravo da bude različita. Njeni stavovi mogu biti različiti, što ne 

znači da su pogrešni. Kada takvim poštovanjem bude ispunjen kolektivan ljudski um, 

ljudi će živjeti svoj život na način na koji smatraju da je ispravan, a isto će to dopuštati 

drugima. Svoje će ponašanje svi prilagoditi na način da nikome ne nameću svoja mišljenja. 

Neće biti potrebe za zakonima kakve poznajemo danas jer ljubav i poštovanje 

bit će prevaga koja će osobama različitih uvjerenja omogućiti da žive u skladu, jedni 

pored drugih. 

Ovo poštovanje drugih potječe, kao i uvijek, iz poštovanja sebe. Manjak poštovanja 

prema drugima je vanjski izraz smanjenog poštovanja prema sebi. Kada poštujemo 

sebe, tada prestajemo od drugih tražiti da nam kažu što da radimo i mislimo. 

Tada ćemo poštovati svoju vlastitu neizmjernu sposobnost da odlučimo što treba 

uraditi u svakoj situaciji. Dakako da možemo pitati za nečiji savjet i mišljenje, no na 

kraju samopoštovanje odlučuje samo za sebe. Samopoštovanje također rađa smjelost 

da se u odgovarajućim prilikama suprotstavimo većinskom mišljenju i da zastupamo 

vlastite vrijednosti i ćudoređe. Ono se odbija klanjati svakom nametanju: da se 

„treba" učiniti ovo ili „mora" učiniti ono, čemu smo (inače) podvrgnuti, a tomu se i 

sami podvrgavamo, od najranijeg djetinstva. Većinu smo toga naslijedili iz prijašnjih 

generacija, što ponekad seže tisućama godina unazad. Moraš ovo, trebaš ono, moram 

uraditi ovo, trebam uraditi ono. Tko kaže da moram Američki psihoterapeut Albert 

Ellis nazvao je tu pojavu „mustabation". Naredbe da se nešto mora učiniti ustuknut 

će pred samopoštovanjem. Ljubav i poštovanje za samog sebe najsnažnija su kombinacija 

u stvorenom svijetu. Uzmemo li ih kao svjetlost vodilju, njihov će sjaj raspršiti 

sav strah, ili krivnju, ili psihološki fašizam. A bez svega toga, ne bi bilo ni Novog 

Svjetskog Poretka. 

Opraštanje 

Teret krivnje na plećima ljudske rase (čemu je korijen često u prijašnjim životima) 

uzrokovan je našom nespremnošću da sebi oprostimo. Ako ne možemo oprostiti 

sebi, teško da ćemo moći oprostiti drugima. Ne uspijemo li sebi oprostiti, izjedat 

će nas stalna ogorčenost, te ćemo se htjeti osvetiti onima za koje smatramo da su se 

prema nama ponijeli loše. Odatle potječu sukobi i gloženja prisutni tijekom mnogih 

naraštaja, kao i naslijeđene predrasude i podjele koje Svjetska Elita na tako uspješan 

način iskorištava. Iskalimo li svoju ljutnju i ogorčenost na ljudima koje sam imenovao 

u ovoj knjizi, od kojih neki niti ne znaju čega su zapravo dio, kakva svrha od 

toga Mi imamo pravo saznati što se događa i tko nas želi kontrolirati. Ne budemo li 

ta saznanja dobili, ostat ćemo i dalje manipulirani. No, ljudima povezanim s Novim 

Svjetskim Poretkom ne treba naša mržnja, niti ju zaslužuju. Mržnju ne zaslužuje nitko. 

I oni su žrtve, fizička posljedica emocionalnih i duhovnih neravnoteža unutar 

njih samih, koje ili tjeraju da kontroliraju i dominiraju drugima. Zadnje što im treba 

je dodatna doza mržnje. Treba im naša ljubav. Pod time ne mislim na ljubav koja diže 

ruke od svega i dopušta da se sve ovo neometano nastavi. Mislim na ljubav koja se toj 

prisili suprotstavlja, no lišena mržnje ili želje za osvetom. 

Volim vas, volim vas, volim vas, dr. Kissinger. Ja sam vi i vi ste ja. Mi smo jedno s 

drugim. Ali opirat ću se mentalitetu Novog Svjetskog Poretka sve do trenutka kada 

dođe vrijeme da napustim ovu planetu i krenem dalje. Ta dva pristupa, ljubav i borba, 

nisu nespojiva. A nije niti opraštanje provoditeljima tog plana i istodobno nastojanje 

da se razotkrije njihova strategija. 

Opraštanje sebi i svima drugima okončat će priču koju iznosim. Odbacimo podjele 

između nas, jer one su umjetno stvorene prema klasičnom načelu: „podijeli (zavadi), 

pa vladaj". To je uzrok svih isplaniranih ratova i podjela na temelju rase, boje kože, 

zemlje iz koje netko dolazi, staleža i visine dohotka. Dokle se god budemo svrstavali 

u ladice tipa „mi" i „oni", bit ćemo lutke čije će konce potezati manipulatori. Kada 

se mi i oni stope u jedno, što zapravo i jesmo, jer svi smo dijelovi jedni drugih, manipulaciji 

će doći kraj. Zagrlimo se svi zajedno, Arapi i Židovi, kršćani i muslimani, 

manipulatori i manipulirani. Svi zajedno živimo u jednoj noćnoj mori, ali ta noćna 

mora uskoro završava. Vrijeme je za ljepše snove. 

Vi ste divan duh. Možete biti što god poželite biti. Vi ste jedinstveni i voljeni ste na 

jedan način kojeg na ovoj planeti teško možemo shvatiti. 

Povremeno osjećam da ta ljubav zrači iz svega što je stvoreno, te da i sam zračim 

ljubav prema svemu stoje stvoreno. To je ljubav lišena straha, krivnje, ogorčenja, prosuđivanja 

ili podjela. To je iskustvo neiskazivo riječima, ali možemo ga doživjeti svi, 

503


i vi, te obogatiti njime naše misli i osjećaje. Predugo smo bili odsutni, prijatelji moji. 

Vrijeme je da pođemo kući i ponovno se povežemo sa svime što postoji. Ili, iskazano 

riječima simpatične pjesme snimljene za Comic Relief Appeal: 

Bit će to najljepši dani 

Kad stanemo jedni uz druge 

Vjerom u moć ljubavi 

Učiniti možemo sve, baš sve sve sve. 

Ljubav može sagraditi most, 

Između srca tvog i mog, 

Ljubav može sagraditi most, 

Vrijeme je, zar ne, za to 2 

Iz milijuna grla zaorit će se „DA!" kao odgovor. Kad ljudski um zapljusne ljubav, 

poštovanje i opraštanje te kad ljubavlju istisnemo nesuglasja iz prošlosti, 

neminovno ćemo postati prvi naraštaji nakon tisuća godina koji će svojoj djeci 

ostaviti bolji svijet od onog kojeg smo našli. To je dar kojeg smo dobili od ove veličanstvene 

planete, i dar kojeg ćemo i mi njoj dati. 

Drage moje su-tvorevine Boga, nije li iznimno ovo vrijeme u kojem živimo 

IZVORI 

1 Louise Hay, You Can Heal Your Life (Eden Grove, London, 1988.). Prva objavila izdavačka 

kuća Hay House Inc., SAD, 1984. 

2 Love Can Build A Bridge (N. Judge, J. Jaruis, P. Overstreet, © London Records 90 Ltd.). 

postskriptum 

dobra večer, g. Predsjedniče 

Kada sam ovu knjigu poslao na tiskanje, otišao sam na jednu kazališnu predstavu 

a karte sam bio nabavio, uobičajeno, na blagajni kazališta. Penjući se stepeništem 

do prostora za gledatelje, susreo sam jednu prijateljicu koja je izgledala zabrinuto i 

zbunjeno. U čemu je bio problem Par sekundi ranije čula je osobu iz osiguranja kako 

nekome govori da se posebno čuvana i provjeravana sjedala nalaze u redu S, a njihovi 

su brojevi 25, 26, 27 i 28. Shvatio sam zašto je zbunjena. Na temelju našeg ranijeg 

razgovora znala je da imam karte za sebe i jednu drugu moju prijateljicu, Ayem, za 

sjedala broj 25 i 26 u redu S! Što je sad ovo Otišli smo do naših sjedala, da vidimo 

što će se dogoditi, i dok smo sjedali, sve su se glave okrenule prema stražnjem dijelu 

gledališta. Netko je dolazio, okružen VIP-ovcima, usred svjetlosne eksplozije bljeskalica 

fotoaparata. Moja nam je prijateljica tada prišla i razriješila misterij. „Došao 

je Jimmy Carter", rekla je. „Što" U tom je trenutku Jimmy Carter, prvi predsjednik 

Sjedinjenih Država iz redova Trilateralne komisije, ušao u naš red i sjeo zajedno sa 

svojom suprugom... pokraj mene! Kada se smjestio, rukovali smo se. 

„Dobra večer, g. Predsjedniče." Jedva sam se odupro napasti da ga pitam kako je 

David Rockefeiler. Sjedio sam ondje, ja koji sam razotkrio Čartera u Pobuni robotu 

a još i više u ovoj knjizi, pored istog tog čovjeka okruženog CIA-inim čuvarima. Počeo 

sam se smijati, i smijao sam se toliko da su mi na oči navrle suze. Nadošla mi je 

krasna spoznaja da je energija koja djeluje kroz osobe istinski predane duhovnoj preobrazbi 

tako snažna da Novi Svjetski Poredak nema nikakve šanse da uspije. Gotovo 

je, dragi moj g. Rockefeller, dr. Kissinger, g. Carter i kompanijo. Mogao sam dobiti 

bilo koje sjedalo između tri i pol tisuće mjesta u gledalištu. Mogao sam otići na bilo 

koju izvedbu predstave tijekom više od jedne godine. Ali Ayem i ja našli smo se ondje 

baš te večeri, i sjedili pored tog čovjeka. Nevjerojatno. 

Tijekom predstave rekao sam Ayem da osjećam na sebi energiju iz Carterove aure. 

Nisam znao što se točno događa, ali nekakav tok energije definitivno je bio prisutan. 

Na svršetku predstave osjećao sam stanovitu uznemirenost, koja je kasnije prešla u 

popriličnu uznemirenost. Na kraju, došavši kući, previjao sam se po krevetu te urlao 

i režao poput neke bjesomučne zvijeri. Dvoje prijatelja, uključujući Ayem, klečali su 

pored mene šaljući mi ljubav. Jedna razina moje svijesti bila je sasvim mirna i prisebna, 

jer znao sam što se događa. Nekih 15 do 20 minuta, bio sam izložen emanaciji 

svijesti koja upravlja svijetom i čini to tisućama godina. Njezina zlonamjernost, bahatost, 

bijes i manjak pozitivnih vibracija naprosto me je osupnula. Kada sam osjetio da 

504 

505


mije njenog djelovanja dosta, otvorio sam energiju svog srca (ljubav) i za par sekundi 

Svijest Zatvorskih Čuvara je nestala. Iz tog sam iskustva naučio dvije stvari. Prvo, 

Svijest Zatvorskih Čuvara nema nikakvu moć nad ljubavlju, i drugo, ličnosti koje su 

stajale iza Novog Svjetskog Poretka tijekom proteklih tisuća godina taje zlonamjerna 

energija bila opsjela. Kao što je bila opsjela i naciste. Sasvim mi je jasno zašto su se 

tijekom čitave povijesti ponašali na takav način. 

Ležeći ondje, osjećajući groteskne emocije Svijesti Zatvorskih Čuvara, u svojem 

sam umu jasno razabrao sljedeće riječi... 

bibliografija 

Ovo je popis knjiga u kojima možete potražiti detaljnije informacije o određenim temama. 

One sadrže neka izvanredna istraživanja. Ne slažem se sa svime što kažu, zapravo, snažno 

se protivim gledištima izraženim u nekima od njih, ali ono što me zanima je njihovo istraživanje 

imena, mjesta i datuma, a ne njihov sustav vjerovanja. 

Oprosti im, jer ne znaju što čine. 

Allen, Gary; The Rockefeller File, (76 Press, Seal Beach, Kalifornija, 1976). 

Andrews, George C; Extra-Terrestrials Among Us, (Llewellyn Publications, 

St Paul, Minnesota, 1993). 

Andrews, George C; Extra-Terrestrial Friends And Foes, (lllumiNet Press, Lilburn, GA, SAD, 1993). 

Antelman, rabin Marvin S.; To Eliminate The Opiate, (Zahavia Ltd, New York-Tel Aviv, 1974). 

Armstrong, George; The Rothschild Money Trust, (1940). 

Atkinson, Rodney i Norris McWhirter; Treason At Maastricht, The Destruction Of The Nation 

State, (Compuprint Publishing, Newcastle-Upon-Tyne, 1995). 

Baigent, Michael, Richard Leigh i Henry Lincoln; Holy Blood, Holy Grail, (Jonathon Cape, 

London, 1982). 

Bhutto, Benazir; Tochter Der Macht: Autobiograhie, (Droemer Knaur, 1989). 

Bowen, Rüssel S.; The Immaculate Deception, (American West Publishers, Carson 

City,1991). 

Bromberger, Merry i Serge; Jean Monnet And The United States Of Europe, (Coward-Mc- 

Cann Publishers, New York, 1969). 

Brzezinski, Zbigniew; Between Two Ages: America's Role In The Technetronic Era, (Viking 

Press, New York, 1970). 

Bullock, Alan; Hitler, A Study In Tyranny, (Pelican Books, London, 1960). 

Burdick, Thomas i Charlene Mitchell; Blue Thunder, (Simon and Schuster, New York, 1990). 

Chomsky, Noam; Letters From Lexington, Reflections On Propaganda, (Common Courage 

Press, Monroe, Maine, SAD i AK Press, Edinburgh, Škotska, 1993). 

Chomsky, Noam; What Uncle Sam Really Wants, (Odonian Press, Berkeley, Kalifornija, peto 

izdanje, 1993). 

Chomsky, Noam; World Orders, Old And New, (Pluto Press, 345 Archway Road, London, 

N65AA). 

Coleman, Dr. John; Conspirators' Hierachy: The Story Of The Committee Of 300, (American 

West Publishers, Bozeman, MT, SAD, 1992). 

Collins, Tony; Open Verdict, An Account Of 25 Mysterious Deaths In The Defense Industry, 

(Sphere Books, London, 1990). 

Cooper, William; Behold A Pale Horse, (Light Technology Publishing, Sedona, Arizona, 1991). 

Cowles, Virginia; The Rothschilds, A Family Of Fortune, (Weidenfeld and Nicolson, London, 

1973). 

506 

507

Deacon, Richard; The Truth Twisters, (Macdonald, London, 1987). 

Delair, J.B., i D.S. Allan; When The Earth Nearly Died, (Gateway Books, Bath, 1995). 

Demaris, Ovid; The Last Mafioso, (Bantam Books, New York, 1981). 

Deyo, Stan; The Cosmic Conspiracy, (West Australian Texas Trading, dopunjeno izdanje, 1992). 

Drummey, James J.; The Establishment's Man, (Western Islands, Appleton, Wisconsin, 1991). 

Dubois, Josiah E. ml.; Generals In Grey Suits, (The Bodley Head, London, 1953). 

Dulles, John Foster; American Red Cross, (Harper, New York, 1950). 

Dziurski, bojnik Alojzy; Freedom Fighter, (J.A. Dewar, Victoria, Australija, 1983). 

Ehrlich, dr. Paul R.; The Population Bomb, (Ballantine Books, New York, 1968). 

Engdahl, F. William; A Century Of War: Anglo-American Oil Politics And The New World Order, 

(dr Bottiger Verlags-GmbH, u SAD distribuira Paul and Co., Massachusetts, 1992). 

Essene, Virginia i Sheldon Nidle; You Are Becoming A Galactic Human, (S.E.E. Publishing, 

Kalifornija, 1994). 

Eveland, Wilbur Crane; Ropes Of Sand: America's Failure In The Middle East, (W.W. Norton 

and Co, 1980). 

George, David Lloyd; Is It Peace, (Hodderand Stoughton, London, 1923). 

George, John i Laird Wilcox; Nazis, Communists, Klansmen And Others On The Fringe, (Prometheus 

Books, New York, 1992). 

Giancana, Sam i Chuck; Double Cross: The Explosive Inside Story Of The Mobster Who Controlled 

America, (Warner Books, New York, 1992). 

Goodman, Linda; Star Signs: The Secret Codes Of The Universe, (Pan, London, 1987). 

Green, Stephen; Taking Sides: America's Secret Relations With A Militant Israel, (William Morrow 

and Co, New York, 1984). 

Hall, Manly P.; America's Assignment With Destiny, The Adepts In The Western Esoteric Tradition, 

Part Five, (The Philosophical Research Society, Los Angeles, Kalifornija, 1979). 

Hancock, Graham; Fingerprints Of The Gods, (Heinemannv London, 1995). 

Hanfstaengl, Ernst; Hitler-The Missing Years, (London, 1957). 

Hay, Louise L; You Can Heal Your Life, (Hay House Inc and Eden Grove Editions, London, 1988). 

Helsing, Jan van; Secret Societies And Their Power In The 20th Century, (Ewertverlag, Gran 

Canaria, Spanjolska, 1995). 

Hersh, Seymou r M.; The Samson Option: Israel's Nuclear Arsenal And American Foreign Policy, 

(Random House, New York, 1991). 

Heymann, David C;A Women Named Jackie, (New American Library, New York, 1989). 

Heymann, Hans; Plans For Permanent Peace, (Harper and Brothers, New York, 1941). 

House, pukovnik Edward Mandell; Philip Dru: Administrator, (B.W. Huebsch, 1912). 

Hurt, Henry; Reasonable Doubt: An Investigation Into The Assassination Of John F. Kennedy, 

(Holt, Rinehart and Winston, New York, 1985). 

Issacson, Walter i Thomas Evan; The Wise Men: Six Friends And The World They Made, (Simon 

and Schuster, New York, 1986). 

Jasper, William R; Global Tyranny.Step by Step: The United Nations And The Emerging New 

World Order, (Western Islands, Appleton, Wisconsin, 1992). 

Kasun, Jacqueline; The War Against Population, (Ignatius Press, San Francisco, 1988). 

Keith, Jim; Casebook On Alternative 3: UFOs, Secret Societies, And World Control, (HlumiNet 

Press, Lilburn, GA, SAD, 1994). 

Knight, Stephen; The Brotherhood, (Panther Books, London, 1983). 

Koestler, Arthur; The Thirteenth Tribe - The Khazar Empire And Its Heritage, (Hutchinson, 


Kurzman, Dan; Ben-Gurion: Prophet Of Fire, (Simon and Schuster, New York, 1983). 

Lane, Mark; Plausible Denial, (Thunders'Mouth Press, New York, 1992). 

Lilienthal, Alfred M.; What Price Israel (Henry Regnery, Chicago, 1953). 

MacNeil, Jim, Pieter Winsemius i Taizo Yakushiji; Beyond Interdependence: The Meshing Of 

The World's Economy And The Earth's Ecology, (Oxford University Press, New York, 1991). 

Marciniak, Barbara; Bringers Of The Dawn, (Bear and Co., Sante Fe, 1992). 

Marciniak, Barbara; Earth: Pleiadian Keys To The Living Library, (Bear and Co., Sante 

Fe, 1995). 

Marrs, Jim; Crossfire: The Plot That Killed Kennedy, (Carrol and Graf Publishers, New York, 1989). 

Mclllany, William H. II; The Tax Exempt Foundations, (Arlington House, Westport CT, 

SAD,1980). 

Mead, professor G.R.S.; Fragments Of A Faith Forgotten, (TheTheosophical Publishing Society, 


Meiers, Michael; "Was Jonestown A CIA Experiment A Review Of The Evidence." Studies in 

American Religion, sv. 35, (The Edward Merlin Press, 1985). 

Milan, Michael; The Squad: The US Government's Secret Alliance With Organised Crime, 

(Shapolsky Publishers, New York, 1989). 

Morgenstern, George; Pearl Harbor: The Story Of The Secret War, (Institute for Historical 

Review, Costa Mesa, Kalifornija, 1991). 

Morrow, Robert D.; The Senator Must Die: The Murder Of Robert F. Kennedy, (Roundtable 

Publishing, Santa Monica, 1988). 

Mullins, Eustace; The World Order, Our Secret Rulers, (vlastito izdanje, SAD, drugo izdanje, 

1992). 

Nichols, Preston B. s Peterom Moonom; The Montauk Project, (Sky Books, New York, 1992). 

Nichols, Preston B. s Peterom Moonom; Montauk Revisited, (Sky Books, New York, 1992). 

O'Brien, Christian; The Genius Of The Few, (Turnstone Press, Wellingborough, 

Northamptonshire, 1985). 

Perloff, James; The Shadows Of Power: The Council On Foreign Relations And The American 

Decline, (Western Islands, Appleton, Wisconsin, SAD, 1988). 

Piper, Michael Collins; Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination Conspiracy, 

(The Wolfe Press, Washington DC, 1995). 

Quigley, Carroll; The Anglo-American Establishment, (Books in Focus, New York, 1981). 

Quigley, Carroll; Tragedy And Hope, (Macmillan, New York, 1966). 

Rael, Claude Vorilhon; The Message Given To Me By Extra-Terrestrials, They Took Me To Their 

Planet, (AOM Corporation, Tokio, Japan, 1986).

Ramsey, kapetan A.H.M.; The Nameless War, (Omni Publications, London, 1952). 

Reed, Douglas; Controversy Of Zion, (Dolphin Pres, London, 1978). 

Schafly, Phyllis i kontraadmiral USN (umirovljeni) Chester Ward; Kissinger On The Couch, 

(Arlington House, New York, 1975). 

Sedir, P.; Histoire Et Doctrine Des Rose-Croix, (Pariz, 1910). 

Shasti, Hari Prasad; TheRamayanaOfValmiki, (Shanti Sadan, London, 1976, tri sveska). 

Short, Martin; Inside The Brotherhood, (Grafton Books, London, 1990). 

Sitchin, Zecharia; The 12th Planet, (Avon, New York, 1976). 

Sklar, Holly, (urednik); Trilateralism: The Trilateral Commission And The Elite Planning For 

World Management, (South End Press, Boston, SAD, 1980). 

Skousen, W. Cleon; The Naked Capitalist, (vlastito izdanje, Salt Lake City, Utah, 1970). 

Snow, John Howland; The Case Of Tyler Kent, (The Long House, New Canaan, Connecticut, 

1946,1962). 

Stich, Rodney; Defrauding America, (Diablo Western Press, Alamo, Kalifornija, 1994). 

Suster, Gerald; Hitler And The Age OfHorus, (Sphere Books, London, 1981 ). 

Sutton, Anthony C; Wall Street And The Bolshevik Revolution, (Veritas Publishing Company, 

Morley, Zapadna Australija, 1981 ). 

Sutton, Anthony C; Wall Street And The Rise Of Hitler, (Heritage Publications, Melbourne, 

Australija, i Bloomfield Books, Sudbury, Suffolk, Engleska, 1976). 

Sutton, Anthony C; An Introduction To The Order, How The Order Controls Education, and 

How The Order Creates War And Revolution, (Veritas Publishing Co., Bullsbrook, Zapadna 

Australija, 1985). 

Tarpley, Webster Griffin i Anton Chaitkin; George Bush, The Unauthorised Biography, (Executive 

Intelligence Review, Washington D.C., 1992). 

Taylor, lan T; In The Minds Of Men, Darwin And The New World Order, (TFE Publishing, Toronto, 

Kanada, 1984). 

Thompson, Richard L; Alien Identities, (Govardhan Hill Publishing, San Diego, 1993). 

Uredništvo Executive Intelligence Review, "Dope Inc.", (Executive Intelligence Review, Washington 

D.C., 1992). 

Valenan, Valdamar; The Matrix, (Arcturus Books, 1988). 

Van der Beugel, Ernst H.; From Marshall Aid To Atlantic Partnership, (Elsevier Publishing 

Co., Amsterdam, New York, 1966). 

Viereck, George Sylvester; The Strangest Friendship In History: Woodrow Wilson And Colonel 

House, (Liveright, New York, 1932). 

Walker, Martin J.; Dirty Medicine, (Sling Shot Publications, London, 1993). 

Wean, Gary L; There's A Fish In The Courthouse, (Casitas Books, Oak View, Kalifornija, 1987). 

Wise, Jennings C; Woodrow Wilson: Disciple Of Revolution, (Paisley Press, New York, 1938). 

Wooden, Kenneth; The Children Of Jonestown, (McGraw-Hill, New York, 1981). 

510

David Icke - i istina_ce_vas_osloboditi.pdf - Antropozofija

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

David Icke - i istina_ce_vas_osloboditi.pdf - Antropozofija

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Delete template?

Save as template ?