Bambus – div među travama - Hrvatske šume

lovstvo
Euroazijski
Piše: Vesna Pleše
Foto: Arhiva,
Vedran Slijepčević
Ris je s
područja
Hrvatske bio
istrijebljen
krajem 19.
stoljeća, a
puštanjem triju
risovih obitelji
70-ih godina
prošloga
stoljeća
ponovno je
vraćen na ovo
područje.
Od
nekontroliranog
odstrjela
spašen je
odlukom o
njegovoj zaštiti
(1982.),
a kako se
danas i
ubuduće
planira
gospodariti
ovom zvijeri
iz porodice
mačaka
govori se u
Planu
upravljanja
risom donijetim
2004. godine
RIS U HRVATSKOJ
ris (Lynx lynx) pripada porodici mačaka,
najvećoj u Europi, ali i u Hrvatskoj. Tijelo
mu je dužine 1,30 m (rep dužine 11 do 25 cm).
Ramena visina iznosi 65 cm. Teži u prosjeku od
20 do 26 kg. Mužjaci dosežu težinu od 12 do 37 kg.
Ženke su nešto lakše i teže od 17 do 20 kg. Za sve
vrste karakteristično je da imaju šiljaste uši s čuperkom
dlake na vrhu te kratak rep. Krzno im je žućkaste do
sivosmeđe boje prošarano tamnijim prugama i pjegama.
Oštrog je vida i sluha koji mu omogućuju da lakše
otkriva plijen.
Ris je samotnjak koji lovi uglavnom u ranim jutarnjim
satima ili navečer, dok se preko dana odmara.
Lovi plijen tri do četiri puta teži od njega samog na
taj način da skače na žrtvu, zabijajući joj u tijelo svoje
oštre kandže, pregrizajući joj vrat. Kad ubije žrtvu,
ponovno se vraća, u sljedećih dva do sedam dana,
dok je u potpunosti ne pojede. Na dan pojede od
1 do 2,5 kg mesa, a hrani se parnoprstašima (jelenima,
srnama, muflonima), pticama, zečevima i sl.
Mužjak i ženka sreću se u vrijeme parenja, između
siječnja i travnja. Poslije desetak tjedana ženka koti
dvoje do troje mladunaca, koji ostaju uz majku do
sljedećeg proljeća. Smrtnost mladunaca je velika, pa
samo polovica mladih doživi godinu dana. U prirodi
živi u prosjeku od 10 do 12 godina, a u zatočeništvu
i dulje, do 20 godina.
Osim euroazijskog, postoji još nekoliko vrsta risova.
Dvije vrste žive na području Sjeverne Amerike, kanadski
Kako osigurati du
opstanak risa u H
ris (Lynx canadensis) i crvenodlaki ris (Lynx rufus). U Europi,
osim euroazijskog živi i iberijski ris (Lynx pardinus).
Iberijski ris koji obitava na Iberskom poluotoku
mogao bi uskoro nestati, ako se ne poduzmu određene
mjere zaštite. U Španjolskoj i Portugalu trenutno
živi oko 300 jedinki, a IUCN (Svjetska organizacija za
zaštitu životinja) stavila ga je 2002. na Crveni popis
ugroženih životinjskih vrsta. Stručnjaci smatraju da se
može sačuvati od nestajanja tako da mu se zaštiti stanište
i zečja populacija kao najvažniji prirodni plijen.
Ris je u Hrvatskoj jedina životinjska vrsta čija je
izvorna populacija u potpunosti istrijebljena, još u 19.
stoljeću.
Prema pisanju poznatog lovnog stručnjaka dipl.
ing. Alojzija Frkovića u Drvosječi (br. 31.-32. iz 1973.),
saznajemo nešto više podataka o nazočnosti risa na
prostoru Gorskog kotara u prošlosti.
U putopisnoj knjizi »Gorski kotar« Dragutin Hirc
navodi da je lugar Filip Ožbolt iz Vršica kod Crnog
luga »ulovio risa u gvožđe« 1854. u istočnom podnožju
Risnjaka. Oko 1880. na Risnjaku (koji je po risu
i dobio ime), risa je ubio i Mate Volf iz Okruga kraj
Razloga. Stanovnici napuštenih goranskih mjesta Lazac
i Šegina čuli su njegovo glasanje zimi 1885. Na
području čabarske gospoštije o njegovoj nazočnosti
ostavio je podatke kroničar Viktor Bonel. Seljak Antun
Rede iz Frbežari susreo ga je 1866. u šumi Jarmovac
lovište »Snježnik«, kada mu je htio ugrabiti psa. Vlastelinski
lovac Franjo Čop čuo je glasanje risa još u
proljeće 1901. prigodom lova na velikog tetrijeba.
To je ujedno i posljednji podatak o nazočnosti risa
u šumama Gorskog kotara u to vrijeme. Taj podatak
poklapa se s podacima o posljednjem odstrijeljenom
risu u Sloveniji 1908. na području Štajerske i
Dolenjske.
Ispuštanjem triju obitelji risova (tri mužjaka i tri
ženke), iz karantene kod Kočevja, sedamdesetih godina
prošlog stoljeća, ta se krupna zvijer poslije gotovo
jednog stoljeća, ponovno naselila u Hrvatskoj. Povodom
toga događaja, referada za lovstvo tadašnjeg
ŠG Delnice organizirala je sastanak lovnih stručnjaka
Gorskog kotara i Primorja. Tom su prigodom lovni
stručnjaci iskazali bojazan da bi taj predator poslije
uspješnog razmnožavanja u ovom kraju, mogao biti
prava opasnost za srneću i jelensku divljač koja im je
osnovna vrsta prehrane.
U lovnoj godini 1988./89. u Gorskom kotaru odstrijeljena
su tri risa, te po jedan na području Crikvenice,
Vinodolskog i Korenice. Iste te godine u Sloveniji je
stečeno 14 risova, a u BIH jedan.
Iz brošure »Plan upravljanja risom u Hrvatskoj« saznajemo
da je u Hrvatskoj od 1978. do 2000. usmrćeno
ukupno 211 risova. Od toga broja najviše ih je stradalo
u Primorsko-goranskoj županiji 153, u Ličko-senjskoj
Mladi ris (snimio Miha Krofel)
38 Broj 133/134 • siječanj/veljača 2008. HRVATSKE ŠUME