Views
3 years ago

Bambus – div među travama - Hrvatske šume

Bambus – div među travama - Hrvatske šume

aština GRADOVI

aština GRADOVI Frankopanski kaštel Te godine osnovano je Hrvatsko planinarsko društvo, a 1900. u Ogulinu podružnica toga društva po nazivom »Klek«. Na Kleku je 1954. započela gradnja planinarskog doma, koji je otvoren 1958. Grad je i rodno mjesto naše poznate književnice Ivane Brlić-Mažuranić rođene 1874., unuke poznatog pjesnika i hrvatskog bana Ivana Mažuranića. Ova književnica najpoznatija je po pričama za djecu, a njezina najpoznatija djela »Priče iz davnine« i »Čudnovate zgode Šegrta Hlapića« prevedene su i na brojne svjetske jezike. U samom središtu grada izuzetan je hidro-geološki fenomen, Đulin ponor. Tu ispod strmih litica ponire rijeka Dobra, a ponor je dobio ime po djevojci Đuli, koja se u njega bacila zbog nesretne ljubavi. Danas je to grad s oko 15.000 stanovnika, poznat po razvijenoj poljoprivredi, stočarstvu, preradi drva i u posljednje vrijeme po turizmu. Piše: Vesna Pleše Foto: B. Pleše Stari grad Ogulin Grad Ogulin smješten je na rijeci Dobri, podno Kleka u masivu Velike Kapele. Nalazi se u Karlovačkoj županiji, na pola puta između Rijeke i Zagreba, a njegova povijest seže u 15. stoljeće Osnivač grada je knez Bernardin Frankopan, koji je 1500. izgradio Frankopanski kaštel. To je utvrda s dvije kule, poput renesansnog kaštela. Od 1835. do 1840. uz kaštel su niknule gradske ulice i izgrađen je glavni gradski trg. Gradski zidovi s kulama i polukulama omeđivali su dvorišni prostor s tri strane. S jugoistočne strane ovog utvrđenoga grada nalazi se palača, trokatna zgrada, na čijim su rubovima dvije kule s gotičkim obilježjima. Od sredine 16. stoljeća kaštel je bio u funkciji obrane grada od Turaka. Sredinom 18. stoljeća postaje središte ogulinske pukovnije, a ogulinske utvrde zbog prestanka turske opasnosti gube vojno značenje. Ogulin ostaje u sastavu Vojne krajine sve do 1881. kada je pripojen Hrvatskoj. Na glavnom gradskom trgu iz vremena Vojne krajine, uz skladno izgrađene katnice nalazi se župna crkva Sv. Križa iz 1781., a parkom dominira česma klasicističkih oblika (1847.), preinačena 1882. Na južnom dijelu groblja srednjovjekovna je kapela sv. Jakova s romaničkim i gotičkim detaljima na zvoniku, dok zapadnim dijelom dominira kapela sv. Petra s trapezoidnim svetištem. Preko rijeke Dobre u samom središtu grada pruža se kameni most iz 19. stoljeća. Zaštitni znak Ogulina je planina Klek, stijena čudesnog oblika i zastrašujuće ljepote. Po svom izgledu ima oblik diva koji spava. U narodnim je pjesmama opjevan kao kraljević Marko, koji je tu legao da spava. O Kleku postoji i niz drugih povijesnih priča. Jednu takvu narodnu priču zabilježio je Valvasor. Po narodnom vjerovanju na vrhu Kleka u ponoć sakupljaju se vještice, vilenjaci iz cijelog svijeta, a njihovi krici dopiru do samoga grada. Uspon na Klek sveučilišnog profesora iz Graza dr. Johanesa Frischaufa 1874. obilježio je začetke planinarstva u našoj zemlji. Crkva sv. Jakova Gosti rado dolaze u Ogulin, zbog šetnje gradom, izleta na obližnja jezera Sabljaci i Bukovik, koja su pogodna za ribolov, kupanje i jedrenje. Dio rijeke Dobre prema Lešću pogodan je za izazovni rafting, uz vještog skipera. Blizina planinskih vrhova Kleka (polazišna točka Bjelsko) i Bjelolasica (polazna točka Jasenak) čine ogulinski kraj privlačnim tijekom cijele godine. U samom gradu može se razgledati Zavičajni muzej s bogatom arheološkom, etnografskom i planinarsko-alpinističkom zbirkom (jedinom takve vrste u Hrvatskoj). U Muzeju je i spomen-soba književnice Ivane Brlić-Mažuranić te ćelija u kojoj je služio zatvorsku kaznu Josip Broz Tito. U okolici grada nalazi se mjesto Trošmarija. Tu se može razgledati župna crkva, jednobrodna barokna građevina sa sakristijom iza svetišta, trijemom uz brod i zvonikom uz glavno pročelje, barokni oltari (glavni s grbom donatora), propovjedaonica, krstionica te intarzijama ukrašen ormar i ispovjedaonice. U Vitunju pak, nalaze se ruševine utvrđenog frankopanskog grada. Naziru se ostatci pravokutne obrambene kule iz srednjeg vijeka i polukružne kule iz 15. i 16. stoljeća. Đulin ponor 44 Broj 133/134 • siječanj/veljača 2008. HRVATSKE ŠUME

nove knjige BOŽICA JELUŠIĆ: POGLED STABLU O drveću, s ljubavlju Piše: Miroslav Mrkobrad Danas se čitav dan osvrćem u hodu. Čini mi se da za mnom ide kvrgava dravska vrba, dotičući me nježno dugim, bičastim granama. Pretpostavljam da dojam i nije sasvim pogrješan: kad snažno misliš na neko biće, prizivaš ga u svoju blizinu, i ono je doista s tobom. A vrbu osjećam kao prijateljicu, vršnjakinju i istovrsnicu, poniklu na istom zavičajnom tlu u Podravini... (Prijateljica vrba) Tako nas, hodajući i osvrćući se podravskom pustom, đurđevačka književnica i pjesnikinja Božica Jelušić s dvadeset priča i pjesama u najnovijoj knjizi Pogled stablu uvodi u poznati a ipak novi svijet stabala. Kao univerzalni fenomen ukorijenjen u kulturu mnogih naroda, stablo postaje jedinstven simbol otkako se i pejsaž osamostalio kao (slikarski, pripovjedački, pjesnički) motiv. Skupivši svoje (neke) već ranije objavljene priče i pjesme o stablima, uglavnom iz bližeg okružja (ali i neke egzote!), Božica Jelušić ih je portretirala tako da se kroz njihovu povijest, kulturu, mitologiju koja s pojedinim vrstama drveća vječno živi, istaknu njihova najljepša svojstva, ali i ono što se o njima ne zna! Vjerodostojnost njezinom iskonskom uvjerenju i opredjeljenju ZA prirodu u knjizi je dalo i troje mladih nadarenih fotografa, Andrea Dugina, Boris Kovačev i Nikola Wolf koji su svojim umjetničkim viđenjem stabla, ali i samo njima uhvatljivih detalja, likovno popratili ovo djelo. »Božica Jelušić ponovno je otišla u poklonstvo stablu; ovaj put pogledom, tražeći pomoć, doprinos i razumijevanje svih nas u svojoj misiji i vjeri kako svijet mora pronaći svoju ‘zelenu dušu’. Rođena na obali Drave, stalno tražeći i sigurno nalazeći najbolje izraze za bujice i raskoš osjećanja, svojom je poetskom imaginacijom izrasla do visina i širina krošanja repaških hrastova i tamo si osigurala antologijsko mjesto...«, napisao je u recenziji knjige Tomislav Starčević, vrbovečki šumar koji se, za svoju dušu, i sam zna otputiti u pjesničke vode. A na današnje »užurbano vrijeme kada razmak između čovjeka i iskonske prirode biva sve veći« podsjeća i drugi recenzent, Darko Beuk, također šumar. Šumama se u Hrvatskoj uzorno gospodari već više od 230 godina, kaže on, no svaka pomoć sa strane uvijek je dobro došla. A književnica Božica Jelušić, predsjednica prvog ekološkog društva u Podravini, svojim stihovima i akcijama u svom zavičaju djeluje kao vatrena zagovornica očuvanja prirode i zdrave »zelene« slike svijeta. »Pošla je od najbližega, od stabla koje čini dio svakog krajobraza, od vrta, parka, aleje, školskog ANDREA DUGINA dvorišta, do gajeva i šuma. Stabla su kao ljudi-sustanari, prijatelji, oplemenitelji prirode, biološki prečistači, čuvari pitke vode, darivatelji hlada i plodova...” Knjiga je izašla i predstavljena je potkraj prošle godine u Đurđevcu, a ideja je knjige, kaže sama književnica, da se popuni određena praznina i ide na najmlađu i najosjetljiviju populaciju, na djecu koja će sutra sudjelovati u važnom procesu upravljanja prirodom, konačno, da ih se potakne da na taj način razmišljaju pa i pišu. Osim toga, u Hrvatskoj već postoje ekološke škole i ovo je sigurno literatura za njih. Moja je želja da do Dana planeta Zemlje bude predstavljena u još nekim školama, posebno u Slavoniji, području čuvenoga slavonskoga hrasta lužnjaka. Platana u parku, Šumska ljepotica jela, Nezaboravne breze, Bukvasta bukva, Hrast kao kralj, Najslađa trešnja, Ariš, Jesen u šumi, Sova i čempresi, U čast javora, neki su od naslova priča i pjesama objavljenih u ovoj knjizi koje su izdavač Hrvatske šume d.o.o., a tiskana je u Tiskari Horvat u Bjelovaru u 1000 primjeraka. Božica Jelušić (1951.) rodila se u Pitomači, a nakon završenog studija hrvatskog i engleskog jezika bavila se novinarstvom, pedagoškim radom, kulturnom animacijom te pisanjem. Objavila je tridesetak knjiga poezije i proze, neke posebno namijenjene djeci (Zmaj od papira, Po mjeri cvijeta, Bakomat). Jabuka u travi Jesi li pala s carske krune, ili s nebeskog nekog stabla Možda si akrod sa zlatne strne ili trag ruke besmrtnog Pabla Jabuko lijepa, ti čiju nagost Tek stručak vlati pod stablom skriva! Poklon si, kojim me nečija blagost u zlu i tuzi danas dariva. Broj 133/134 • siječanj/veljača 2008. HRVATSKE ŠUME 45

Drvena ljepotica - Hrvatske šume
Požeške gore - Hrvatske šume
HRVATSKE ŠUME 173 - 5/2011
(pravilan) izbor zrna - Hrvatske šume
HRVATSKE ŠUME 30 (2.2.1994)
LD Djedovica - Hrvatske šume
Tetrijeb gluhan - Hrvatske šume
HRVATSKE ŠUME 43 (25.1.1995.)
Spačva - Hrvatske šume
u - Hrvatske šume
HRVATSKE ŠUME 42 (23.12.1994.)
HRVATSKE ŠUME 26 - 2/1999
Goli otok - Hrvatske šume
Cica-maca - Hrvatske šume
Urbano šumarstvo - Hrvatske šume
HRVATSKE ŠUME 60 (30.7.1996.)
Mišja groznica - Hrvatske šume
HRVATSKE ŠUME 197 - 5/2013
Oblaci i magla “nasukani” - Hrvatske šume
Hrvatska Baranja - Hrvatske šume
Hrastov i borov procesionar - Hrvatske šume
U šumi - Hrvatske šume
Šuma Dundovo - Hrvatske šume
Kim (Carum carvi L.) - Hrvatske šume