Studija naselja i pojedinačnih građevina u Parku prirode - Osječko ...

Na osnovi propisanog, izraena je Konzervatorska studija za graevine kulturne baštine u
kompleksu Tikveš koja je ponudila povijesno stilsku analizu, obradu postojeeg stanja,
pregled etapa izgradnje, valorizaciju i konzervatorske smjernice.
Romantiarski arhitektonski sklop ladanjske arhitekture Tikveš je primjer rezidencijalnog
lovakog kompleksa izgraenog na jednom od najveih feudalnih posjeda na ovom podruju.
Od prvog vlasnika princa Eugena Savojskog, do posljednjeg vlasnika Fridricha Teschena
izmjenjalo se niz vlasnika i korisnika vlastelinstva, no nikada nije izraena cjelovita
dokumentacija koja bi pregledno pokazivala etape i opsege gradnje kompleksa. Najstarija
poznata katastarska karta iz 1875. godine ukazuje da je kompleks izgraen u drugoj polovici
19. stoljea.
Prostorno i komplozicijski se ovo podruje s pripadajuom ladanjskom arhitekturom
prepoznaje kao segment ukupne pejzažne kompozicije središnjeg dijela Baranje s
izmjenjivim elementima prirodnog pejzaža stoljetnih šuma i movara, antropogenog pejzaža,
livada i oranica. Dva perivoja unutar kompleksa bila su povezana alejama, te akcentirana
tokama u prostoru poput historicistike kapelice. Grupiranjem glavnih i gospodarskih
graevina i njihovim meusobnim odnosom, te integriranje pejzažnim arhitektonskim
elementima stvorena je kvalitetna urbanistiko – arhitektnoska cjelina.
U periodu graditeljskih vrhunaca kompleks je brojao 26 graevina raznih namjena, ograenih
s kontroliranim ulazima unutar guste šume. Osim planirano razvedenim pješakim i
cestovnim prilaznim putevima, u kompleks se moglo doi i željeznicom iz smjera zapada.
Do danas sauvanih 13 graevina djelomino ocrtava okvire izvornog kompleksa iako su u
posljednjih pedesetak godina preživjele intervencije pregradnje i dogradnje.
historicistiki dvorac
Najbitnija graevina kompleksa je historicistiki dvorac. Sagraen je na uzvišenom platou
zbog poplavne prirode okolnog podruja, te realiziran kroz nepravilan pravokutni tlocrt s
naglašenim rizalitima u duhu romantiarskog historicizma u drugoj polovici 19. stoljea.
Postojea prostorna organizacija nije izvorna, tri izvorna stubišta suptilno su dijelila javne
prostore, spavae komplekse i servisne prostore. Opeka, razvedeno krovište prekriveno
biber crijepom i historicistiki ukrasi ove graevine postali su obavezni imputi za gradnju niza
graevina ovog podruja. Drvorezbarski radovi dominiraju interijerima, u veem dijelu
evidentirani starim fotografijama, a manjim dijelom još prisutni u današnjoj graevini. Drvo se
ponavlja i kroz niz elemenata proelja i eksterijera, balustrade, balkoni, trijemovi.
19