29.01.2015 Views

Fojnička škrinja broj 5 - Samostan Fojnica

Fojnička škrinja broj 5 - Samostan Fojnica

Fojnička škrinja broj 5 - Samostan Fojnica

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

IZ LJETOPISA FOJNIČKOG SAMOSTANA<br />

FOJNIČKAŠKRINJA<br />

Druga polovica devetnaestog stoljeća je<br />

označena kao vrijeme velikog kulturnog i<br />

privrednog razvoja, kako u Europi tako i u<br />

Bosni i Hercegovini. Za brži razvitak bila je<br />

potrebna izgradnja suvremenih puteva i cesta,<br />

ali najveći i najteži zadatak je bila izgradnja<br />

željezničkih pruga, koja je ustvari<br />

bila isključivo eksploatatorskih namjena.<br />

Prva pruga u Bosni i Hercegovini puštena<br />

je u promet 24. prosinca 1872. godine. Bila<br />

je to pruga normalnog kolosjeka od Banje<br />

Luke do Dobrljina (101,6 km), izgrađena kao<br />

dio Carigradske magistrale koja je, prema<br />

tadašnjim planovima, trebala povezati Carigrad<br />

sa Bečom. Poslije Berlinskog kongresa<br />

(1878.) Austrougarska je okupirala Bosnu i<br />

Hercegovinu i odmah počela intenzivnu gradnju<br />

pruga. Okupacijske trupe su gradile<br />

pruge na liniji svog prodora u Bosnu, da bi<br />

osigurali opskrbu svojih trupa.<br />

No <strong>Fojnica</strong> i njena okolica za vrijeme austrougarske<br />

vladavine nisu doživjele privredni<br />

prosperitet kao mjesta koja je zahvatila<br />

industrijalizacija i nove prometne mogućnosti.<br />

Nakon puštanja u pogon prve visoke peći<br />

u vareškoj željezari 1891. godine, <strong>Fojnica</strong><br />

poznata po proizvodnji i obradi željeza, našla<br />

se u konkurenciji jeftine industrijske robe.<br />

Sve one kovačnice i rudnici koji su stoljećima<br />

osiguravali egzistenciju većeg dijela fojničkog<br />

stanovništva počinju se polako gasiti.<br />

Udaljenost od glavnih privrednih i prometnih<br />

tokova te stalni nedostatak kapitala<br />

bili su glavni razlozi zašto se <strong>Fojnica</strong> nije mogla<br />

uključiti u moderni privredni razvoj. Zbog<br />

takve situacije fojničko stanovništvo traži<br />

izvore prihoda u privrednim granama koje su<br />

se zasnivale na prirodnim bogatstvima fojničkog<br />

kraja.<br />

U arhivskoj građi Franjevačkog samostana<br />

u Fojnici pronađen je dokument koji<br />

nam svjedoči o veoma teškoj situaciji u<br />

Fojnici za vrijeme Prvog svjetskog rata. Dokument<br />

potiče iz 1915. godine, ali nažalost<br />

bez datuma i potpisa. Zalazeći u drugu godinu<br />

rata situacija u Bosni i Hercegovini postaje<br />

sve teža i teža. Počinje se osjećati zamorenost<br />

od rata, sušne i nerodne godine koje<br />

su uslijedile pokazuju se sa svim svojim negativnim<br />

posljedicama te dolazi i do velikog<br />

<strong>broj</strong>a umiranja od gladi, a radno sposobno<br />

stanovništvo većinskim dijelom bilo je ili raseljeno<br />

ili mobilizirano u austrougarskoj<br />

vojsci.<br />

Kako se radi o do sada neobjavljenoj arhivskoj<br />

građi iz arhiva samostana koja se<br />

odnosi na austrougarsku upravu u Bosni i<br />

Hercegovini ovdje dajemo prijepise pojedinih<br />

dijelova navedenog dokumenta iz 1915.<br />

godine u svom izvornom obliku, jer originalan<br />

dokument kao takav najviše i govori sam<br />

za sebe bez nekih dodatnih objašnjenja.<br />

20<br />

Prijedlog za gradnju željezničke<br />

pruge Visoko - <strong>Fojnica</strong> 1915. godine<br />

Visoka Zemaljska vlado!<br />

Potpisani stanovnici mjesta Kiseljaka,<br />

Kreševa, Fojnice, prisiljeni skrajnom<br />

bijedom i nuždom podastiremo na visoku<br />

Zemaljsku vladu u ime stanovnika<br />

Fojnice i okolice sljedeću molbu:<br />

Još od davnih vremena prije samostalnosti<br />

bosanskog kraljevstva za vremena<br />

rimskoga gospodstva, kasnije za<br />

vremena dubrovačke republike, još više<br />

za vremena bosanskog kraljevstva kao i<br />

za vremena otomanske vladavine slovilo<br />

je mjesto <strong>Fojnica</strong> sa čitavom svojom okolicom<br />

kao jedno od najvažnijih i industrijalnih<br />

mjesta u Bosni. U to vrijeme bila je<br />

<strong>Fojnica</strong> glavno tržište okolnih mjesta.<br />

Povjest sama nam pripovjeda da je još u<br />

XV stoljeću rudovita <strong>Fojnica</strong> bila jedna –<br />

skoro bi smo mogli reći jedina – od prvih<br />

trgovačkih i industrijalnih mjesta u<br />

Bosni što potvrđuju još i danas postojeći<br />

rudokopi stare ceste i putevi.<br />

Sve nam ovo dokazuje prijašnje blagostanje<br />

stanovnika mjesta Fojnice i<br />

okolice. Za vremena otomanske vladavine<br />

razvila se je industrija u Fojnici u velikoj<br />

mjeri. Radili su mnogo majdani, pravilo<br />

se oružje poimenice puške i sablje.<br />

Glasovite su fojničke sablje "šumanovke".<br />

Danas o toj industriji ne ima ni spomena,<br />

jer je <strong>Fojnica</strong> premda bogata rudama<br />

i šumama usljed drugih mjesta koja<br />

su željeznicom spojena sasma zapuštena<br />

a njezini stanovnici osiromašili.<br />

Piše Sandra Biletić<br />

Još godine 1880. dakle u nedavnoj<br />

prošlosti radilo je u Fojnici 14 majdana<br />

željezom, a uz njih su radila i rudarska<br />

poduzeća u fojničkoj okolici. Kasnije u<br />

godinama 1885-1889. razvila se je rudarska<br />

industrija u puno većoj mjeri<br />

otvorili su se rovovi u Čemernici, Zecu,<br />

Dusini i Lučicama, te su fojničani puni<br />

nade gledali u sretniju budućnost. Sva<br />

gornja poduzeća su na jednom prestala –<br />

uzroka ne možemo navesti niti ga znamo<br />

– te je fojničko stanovništvo bilo prinuždeno<br />

tražeći zarade da se raseljava iz<br />

svoga zavičaja napuštajući rodnu grudu<br />

pa da se potuca od nemila do nedraga da<br />

zaradi koricu kruha i da sebe i obitelj uzmogne<br />

prehraniti. Predugo bi bilo nabrajati<br />

i opisivati bijede koje stanovništvo<br />

ovoga kraja trpi ne imajući zarade na<br />

svom kućnom pragu kao što je prije<br />

imao, i kao što je mnogi stanovnici u<br />

svom rođenom mjestu imaju. Pravo je<br />

upravo čudo da se stanovništvo nije<br />

razselilo i da naše starodavno mjesto nije<br />

posve opustjelo. Naš svijet s velikom<br />

zebnjom gleda u budućnost, stariji svijet<br />

zabrinuto gleda u svoj mlađi naraštaj<br />

pošto se ovaj potreban korice kruha već<br />

seli i napušta svoju rođenu grudu. Našega<br />

mlađega svijeta puna su rudarska<br />

preduzeća u Varešu, Brezi, Zgošći i Zenici<br />

gdje ih rudarska uprava objeručke prima<br />

jer su dobri, vrstni, vješti i valjani radnici.<br />

BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!