srpanj 2004. - Atlantska plovidba d.d.

atlant.hr

srpanj 2004. - Atlantska plovidba d.d.

Do srpnja 1870. isporučena su Društvu tri novoizgrađena jedrenjaka

:

Bark «Prvi dubrovački», nosivosti 722 t, sagrađen je u Rijeci.

Mato Vodopić opisuje njegovu ljepotu i oduševljenje pučanstva koje

ga je dočekalo kad je dojedrio u Gruž pod zapovjedništvom kap.

Đura Margaretića. Bark «Drugi dubrovački», nosivosti 670 t,

sagrađen je također u Rijeci, a prvi mu je zapovjednik bio kap. Petar

Klaić. Bark «Treći dubrovački», nosivosti 722 t, sagrađen je u

Malom Lošinju, a prvi mu je zapovjednik bio kap. Vlaho Podić.

Bark «Četvrti dubrovački» od 626 t započeo se graditi na

gruškom brodogradilištu, a kod postavljanja «aste od prove», piše

Mato Vodopić, mnogi su od radosti plakali što su dočekali obnovu

gruških škara. Osim starog brodogradilišta na Kantafigu iz 1525.

(koji je obnovljen nakon što su ga zapalili ruski i crnogorski vojnici

1806.) tridesetih godina izgradio se novi škar u Gruškoj uvali između

Gundulićeva ljetnikovca i dominikanskog samostana Sv. Križa. U

doba krize brodogradnje «mladost i meštri izbjegli su na more s

trbuhom za kruhom» piše Vodopić. Bark «Četvrti dubrovački»

završen je početkom 1871., a prvi zapovjednik je bio kap. Jakov

Vacchetti.

Na oživjelim gruškim brodogradilištima sagrađeno je 7 velikih

jedrenjaka od ukupno 13 koliko ih je Društvo imalo. Tijekom 1871.

naručena su četiri nova broda:

Bark «Peti dubrovački», nosivosti 886 t, sagrađen je u Malom

Lošinju, a prvi zapovjednik bio je kap. Andrija Keršanac. Bark «Šesti

dubrovački», nosivosti 802 t, sagrađen je u S. Lorenzu kod Trsta, kao

i bark «Sedmi dubrovački», nosivosti 729 t. Prvomu je zapovjednik

bio Nikola Goga, drugomu kap. Đuro Margaretić.

Bark «Osmi dubrovački», nosivosti 699 t, izgrađen je iste godine

u Gružu, a prvi mu je zapovjednik bio kap. Antun Kravić.

Prema novim pravilima iz 1871. Društvo je namjeravalo graditi i

parobrode, ali se to, nažalost, nikad nije ostvarilo. Velika novčana

sredstva za gradnju brodova Društvo je osiguravalo emisijama i

novim serijama društvenih dionica. Poslovanje tih godina bilo je

uspješno. Tako je Društvo tijekom 1873. sagradilo u Gružu dva

broda:

Bark «Deseti dubrovački», nosivosti 805 t, za prvog zapovjednika

imao je kap. Bazilia Keršanca. Barkom «Jedanaesti dubrovački»,

nosivosti 742 t, zapovjedao je kap. Fabijan Matijević.

Jedina nava «Dvanaesti dubrovački» bila je sagrađena u Gružu

1875., nosivosti 1.264 t (duga 59,30 m). U austrijskoj trgovačkoj

mornarici bila su još samo četiri jedrenjaka nosivosti više od 1.000 t.

Car Franjo Josip I. bio je upravo u posjeti Dalmaciji pa je prisustvovao

porinuću ovoga prekrasnog broda. (Pomorski muzej ima poznatu

uspješnu fotografiju ovoga svečanog događaja.) Bersa je u knjizi

«Dubrovačke slike i prilike» zabilježio da je čitav Dubrovnik s

oduševljenjem gledao kako «golemi brod klizi u more». Prvi zapovjednik

bio mu je kap. Vlaho Podić.

1ste, 1875. godine u Gružu je sagrađena jedina brik-škuna nazvana

«Petka» od 235 t, pretežito od drva koje je preostalo od gradnje

«Dvanaestog dubrovačkog».

Ukupna nosivost 13 brodova Društva bila je 9.466 t, a prosječna

cijena gradnje po toni nosivosti iznosila je 138,25 fiorina.

Društveni jedrenjaci prevozili su prvih godina vrlo uspješno

različite terete, najčešće pšenicu iz crnomorskih luka (Odese,

Carigrada, Suline i dr.) za Englesku (najčešće u Cardiff) a iz

Engleske se vraćali natrag s teretom ugljena (katkada su na povratku

iz Engleske prevozili ugljen za Barcelonu i Marseille).

Iz zapadnoeuropskih luka jedrenjaci su prevozili terete za SAD,

u New York, New Orleans i druge luke. Najčešća roba bila je žito,

rudača, sol, ugljen, petrolej, građevno drvo, pamuk i dr.

Na barku «Osmi dubrovački» plovio je 1872. kao kadet slikar

Vlaho Bukovac (Vlaho Fagioni, njegova plovidbena knjižica čuva se

u Pomorskom muzeju u Dubrovniku). U autobiografiji «Moj život»

opisuje kako su iz Odese ili Carigrada prevozili pšenicu u Englesku,

a vraćali se natrag nakrcani ugljenom. Dosta je pomoraca pisalo

zapise ili dnevnike o svojim viđenjima dalekih krajeva. Tako je i Pero

Jakšić, prvi oficir na navi «Dvanaesti dubrovački» zapisao da su,

nakrcani ugljenom, iz Cardiffa do Singapura plovili 106 dana.

Budući su se u Singapuru zadržali čak 50 dana zapisao je zanimljiva

zapažanja o njegovim stanovnicima različitih rasa.

Zabilježena su i nemila iskustva u velikim lukama gdje su postojala

svratišta, bording- house, čiji su vlasnici, takozvani bordingmajsteri

sumnjive prošlosti, dolazili na jedrenjake, te nagovarali

mornare da dezertiraju i zaposle se u luci za veću plaću. Kad bi se

lakovjerni mornar iskrcao i smjestio u bording-house, a to su bile

pljačkaške jazbine, izmamili bi im sav novac, posao ne bi našli, a njihov

brod bio bi već daleko.

Događali su se i nesretni slučajevi, poput padova s jarbola, pretrpljenih

oluja, bolesti i sl. U Dubrovniku je posebno tragično odjeknula

vijest kako je u oluji 1873. veliki val nepovratno odnio u more kap.

Jakova Vachettia, mladog zapovjednika «Četvrtog dubrovačkog.

Izvještaj, osmrtnice i objave misa zadušnica povodom ove nesreće

izloženi su u Pomorskom muzeju, kao i nešto dokumenata drugih

brodova.

Godine 1877. Društvo je izgubilo bark «Peti dubrovački», koji se

na putu iz engleske luke Greenock za SAD nasukao blizu St. Kilda i

nije se mogao spasiti.

Od 1877. poslovanje Društva je sve lošije, jer je bilo sve teže

odolijevati konkurenciji parobroda. Jedrenjaci se u čitavom svijetu

sve više povlače iz pomorskog prometa. Pad je stizao brzim tempom

i već 1879. Društvo nije ostvarilo nikakvu dobit. Neki nisu napuštali

nadu. U «Slovincu» 1881. piše: «Ne likvidirajmo sve, nego dijelimo

sve što brodi šalju. Osigurajmo brod dok izvadimo glavnicu....Ne

treba slušati one koji kažu da je jedro propalo i koji, er znadu dosta,

misle da znadu sve, te viču – prodaj».

Neuspjesi poslovanja ipak su prisilili Odbor da proda brodove po

cijeni nižoj do 40 %, a novac su proporcionalno razdijeliti dioničarima.

To je značilo likvidaciju Društva. Prvi su prodani 1882. «Drugi

dubrovački» u Veneciji i «Petka» u Siri.

U 1883. prodana su četiri broda: «Osmi dubrovački» u Genovi,

nakon što je iz New Orleansa dovezao pamuk. «Treći dubrovački» i

«Četvrti dubrovački» u Trstu, nakon što su oba iz New Yorka dovezli

petrolej. «Prvi dubrovački» prodan je dioničarima iz Rijeke i

Lovrana i nazvan je «Pio».

1884. prodan je «Sedmi dubrovački» u Trstu, a zadnja destinacija

bio mu je Dubrovnik gdje je dovezao ugljen iz Cardiffa. «Deveti

dubrovački» prodan je 1886. u Port Saidu, a «Deseti dubrovački»

prodan je 1887. u Aleksandriji nakon što su oba broda dovezla

petrolej iz New Yorka. «Dvanaesti dubrovački» prodan je 1888. u

New Yorku doplovivši iz Smirne.

Dubrovačko pomorsko društvo održalo je posljednju dioničarsku

skupštinu 10. listopada 1888. i prestalo djelovati. Bilo je još

23

More magazines by this user
Similar magazines