2006 Olimp - Hrvatski Olimpijski Odbor

hoo.hr

2006 Olimp - Hrvatski Olimpijski Odbor

BROJ 18 • OÆUJAK 2006.

ISSN 1331-9523

MAGAZIN HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA

JANICA i IVICA OSVOJILI MEDALJE

Olimpijski kongresi

Zaboravljena intelektualna priroda

olimpijskog pokreta

Religija i πport

Dobri papa koji je volio πport

SveËanost za najbolje

Veliki dan s najuspjeπnijima


ZA NAKLADNIKA

Hrvatski olimpijski odbor

Josip »op

UREDNIK

Ante DrpiÊ

Dragi Ëitatelji,

zadovoljstvo mi je predstaviti vam 18., ali i prvi ovogodiπnji broj

Ëasopisa "Olimp". Kao πto sam i najavio u uvodniku za proπli broj, u

njemu smo posebnu pozornost posvetili najveÊem multiπportskom

natjecanju ove godine, XX. zimskim olimpijskim igrama u Torinu, gdje

su nas ponovo svojim nastupima i rezultatima razveselili Janica i Ivica

KosteliÊ. Nezaobilazan je πportski dogaappleaj bio proslava

tradicionalnog Velikog dana hrvatskog πporta u zagrebaËkoj

Koncertnoj dvorani Lisinski, na kojem su dodijeljene Nagrada HOO-a

"Matija Ljubek" i posebna priznanja te proglaπeni najuspjeπniji

πportaπi i ekipe u 2005. godini.

Od ostalih rubrika istaknuo bih "Sportsku infrastrukturu", u kojoj

predsjednik Komisije za arhitekturu i πportske graappleevine Kreπimir

Ivaniπ piπe o naËinima moguÊe rekonstrukcije stadiona u Maksimiru,

te rubriku "Druπtvo i sport" u kojoj naπ suradnik Goran VojkoviÊ piπe

o potpuno novom pravnom institutu u Republici Hrvatskoj -

πportskim dioniËkim druπtvima u koja Êe se, prema odredbama

novog zakona o πportu, trebati pretvoriti hrvatski profesionalni

nogometni i koπarkaπki klubovi.

Uvjeren sam da Êete i u ostalim, sada veÊ definiranim rubrikama, od

"Kalendara natjecanja" preko "Povijesti sporta" do "Od Olimpa do

Olimpa", naÊi zanimljivih tema koje Êe privuÊi vaπu pozornost.

Josip »op, dipl. oec.

glavni tajnik Hrvatskog

olimpijskog odbora

UREDNI©TVO

Æeljko Kavran,

Draæen Harasin,

Gordana GaÊeπa,

Nada SenËar,

Damir SenËar,

Zdenko JajËeviÊ,

Radica Jurkin,

Jura Ozmec

UREDNIK FOTOGRAFIJE

Damir SenËar

LEKTURA

MARE

OBLIKOVANJE I PRIJELOM

Zlatko Vrabec

GRAFI»KA PRIPREMA

VEA d.o.o., Zagreb

TISAK

Stega tisak, Zavrtnica 17

Zagreb

Naklada: 2.000 primjeraka

www.hoo.hr

E-mail: hoo@hoo.t-com.hr

5 Kalendar natjecanja 2006. TRAVANJ-SVIBANJ-LIPANJ

6 Morana PalikoviÊ-Gruden, Ëlanica VijeÊa HOO-a i predsjednica

Hrvatskog klizaËkog saveza

Sport nije samo ''lopta''

11 ©to su donijele 20. ZOI u Torinu

Zimske igre u znaku talijanske nonπalantnosti

12 Sportske nade: Djevojka koja obeÊava

14 Olimpijske legende: Ivo Ratej

16 Olimpizam: Olimpijski kongresi

18 Religija i sport

20 Etika i sport

22 Sport i druπtvo

24 Sport i novinarstvo

26 ZagrebaËke pahuljice: Beskrajno zaljubljene u sport

29 Prilog

POVIJEST HRVATSKOG SPORTA

42 Sportska fotografija

44 Sportska arhirektura

46 Terminologija sporta

48 Umjetnost i sport

50 Veliki dan s najuspjeπnijima

54 Publicistika

Od Olimpa do Olimpa

56 Glavni dogaappleaji u Hrvatskom olimpijskom odboru

3


KALENDAR NATJECANJA 2006.

Priredila

Milena DragiπiÊ

TRAVANJ - SVIBANJ - LIPANJ

TRAVANJ

Atletika

Svjetsko prvenstvo u

krosu

Fukuoka, Japan

1. - 2. travnja

Automobilizam

Formula 1

VN Australije,

Melbourne

Australija

2. travnja

VN San Marina,

Imola

23. travnja

Plivanje

Svjetsko prvenstvo

(25 m)

©angaj, Kina

5. - 9. travnja

Koπarka

Final Four FIBA

Eurolige (m)

Prag, »eπka

28. - 30. travnja

Tenis

Davis Cup - Ëetvrtfinale

Hrvatska - Argentina

Zagreb, Hrvatska

7. - 9. travnja

Fed Cup - Ëetvrtfinale

Hrvatska - Argentina

Zagreb, Hrvatska

22. - 23. travnja

Stolni tenis

Svjetsko ekipno

prvenstvo

Bremen, NjemaËka

24. travnja

- 1. svibnja

KonjiËki sport

Finale FEI Svjetskog

kupa

Kuala Lumpur,

Malezija

26. - 30. travnja

Ivan LjubiËiÊ i Mario AnËiÊ

SVIBANJ

Automobilizam

Formula 1

VN Europe,

Nurnberg, NjemaËka

7. svibnja

VN ©panjolske

Barcelona,

©panjolska

14. svibnja

VN Monaka

Monte Carlo,

Monako

28. svibnja

Biciklizam

Giro d'Italija

Italija

6. - 28. svibnja

Boks

EABA turnir

Pula, Hrvatska

10. - 14. svibnja

Tenis

Roland Garros

Pariz, Francuska

29. svibnja

- 11. lipnja

Taekwondo

Europsko prvenstvo

Dusseldorf,

NjemaËka

26. - 28. svibnja

Nogomet

Finale Lige prvaka

Pariz, Francuska

17. svibnja

Europsko prvenstvo

U-21

Portugal

23. svibnja - 4. lipnja

Rukomet

Finala Euro kupova (æ)

Blanka VlaπiÊ

13. - 14. i

20. - 21. svibnja

StreliËarstvo

FITA Svjetski kup

PoreË, Hrvatska

10. - 13. svibnja

Veslanje

11. SveuËiliπna utrka

osmeraca (FISA)

Zagreb

26. svibnja

LIPANJ

Atletika

IAAF Zlatna liga

Oslo, Norveπka

2. lipnja

Dinamo 2006. -

Meappleunarodni atletski

miting (GPH)

Zagreb, Hrvatska

13. lipnja

Automobilizam

Formula1

VN. Velike Britanije

Silverstone,V. Britanija

11. lipnja

VN Kande

Monteral, Kanada

25. lipnja

Boks

Europsko prvenstvo,

kadeti

Tirana, Albanija

11. - 19. lipnja

Vaterpolo

FINA kup

Budimpeπta,

Maapplearska

14. - 18. lipnja

Nogomet

Svjetsko prvenstvo

NjemaËka

9. lipnja - 9. srpnja

Tenis

Wimbledon

London, V. Britanija

26. lipnja - 9. srpnja

Hrvanje

XII. meappleunarodni

pozivni turnir

Bistra,

Hrvatska

3. - 4. lipnja

5


6

I u Hrvatskoj je vrlo malo æena u vrhu sportskih saveza, negdje se izgube nakon πto

zavrπe karijeru i zato treba malo pozitivne diskriminacije da ih se privuËe


INTERVIEW

Morana PalikoviÊ-Gruden, Ëlanica VijeÊa HOO-a i predsjednica Hrvatskog klizaËkog saveza

Sport nije

samo ''lopta''

Morana PalikoviÊ-Gruden s

mnoπtvom se pozitivnih

dojmova vratila iz Torina, sa

XX. zimskih olimpijskih igara.

Hrvatska je osvojila tri skijaπke

medalje, a PalikoviÊ-Gruden je kao

predsjednica HKS-a s jednakim

zanimanjem promatrala i klizaËka

natjecanja, posebno nastup Idore Hegel

i njezin put do 19. mjesta.

- »ini mi se da Idora moæe viπe. Svi

struËnjaci koji su je gledali u Torinu

procijenili su da to nije njezin ukupni

potencijal i da ima sve fiziËke

predispozicije za bolji plasman.

OËekivali smo bolji rezultat s obzirom

na proπlogodiπnju sezonu u kojoj je

rezultatima osigurala pravo nastupa joπ

jednoj naπoj klizaËici na Europskom

prvenstvu. Meappleutim,

Idora je u najboljim

godinama i na OI u

Vancouveru treba

oËekivati njezin najbolji

doseg.

Zagreb Êe 2008.

biti domaÊin

Europskog prvenstva u

umjetniËkom klizanju.

Koliko ta priredba

moæe pomoÊi razvoju

ovog sporta u

Hrvatskoj

- To je vrlo vaæan

dogaappleaj za Zagreb, ali ne

æelimo da se razvija

samo umjetniËko

klizanje, nego i brzo

klizanje, short track i

Piπe

Vedran BoæiÊeviÊ

Najviπe se bojim da Êe,

moguÊnoπÊu privatizacije,

sport biti izguran s nekih

terena na atraktivnim

lokacijama

sinkronizirano klizanje. Osim toga,

æelimo poveÊati i broj gledatelja na

natjecanjima. Publika uvijek dolazi uz

zvijezde, a mi od Sande DubravËiÊ do

Idore nismo imali zvijezdu. No, ona joπ

nije dovoljna da se napuni dvorana. Za

Damir ©egota, Morana PalikoviÊ-Gruden i Nada SenËar

usporedbu, torinska je Palavela bila

dupkom puna, a ulaznice su koπtale od

170 do 350 eura. To je u Zagrebu

nezamislivo, iako je sliËan Torinu po

broju stanovnika. Nadam da Êe nam EP

pomoÊi da vratimo publiku u dvoranu,

a imat Êemo priliku i potvrditi da smo

dobri organizatori.

Komisiji za skrb o æenama u

sportu, kojoj predsjedate, vrlo se

malo zna u javnosti. Moæete li nam

predstaviti njezin program i ciljeve

- Problemom poloæaja æena se bavim

veÊ 15 godina kroz nevladine

organizacije i u politici, a u sportu to

pitanje nije bilo otvoreno sve

donedavno. Postoji velika volja

Meappleunarodnog olimpijskog odbora i

predsjednika Jacquesa Roggea da se

tom problemu posveti

viπe paænje, odnosno da

se privuËe veÊi broj æena

u sportske organizacije

jer, πto se tiËe samih

natjecanja, broj æena je

zadovoljavajuÊi. I u

Hrvatskoj je vrlo malo

æena u vrhu sportskih

saveza, negdje se izgube

nakon πto zavrπe karijeru

i zato treba malo

pozitivne diskriminacije

da ih se privuËe. Osim

tog cilja, Komisija se

brine o zdravlju

sportaπica, kao i o

njihovom poloæaju u

odnosu sa suradnicima

koji ih okruæuju.

7



Ima li u sportu diskriminacije

na spolnoj osnovi

- Ima, ali ju je vrlo teπko

identificirati, jer treneri ili izbornici

uvijek mogu pravdati svoje odluke.

Zato bi trebalo uvesti objektivne

kriterije, na temelju njih steÊi iskustvo i

onda mijenjati ono πto ne valja.

Prijedlog novog zakona o sportu

je napokon doπao do Sabora. Imate li

kakvih primjedbi na njegov sadræaj,

smatrate li da se previπe bavi

problemima nogometa

- Vaæno je uopÊe imati zakon i

nedopustivo je da se tako dugo

razvlaËi. Osobno, najviπe se bojim da

Êe moguÊnoπÊu privatizacije sport biti

izguran s odreappleenih terena na

atraktivnim lokacijama. Bila sam

oduπevljena kad je Mateπa u kampanji

za predsjednika HOO-a rekao kako

neÊe dopustiti da se ijedan sportski

teren pretvori u neπto drugo, a da se

pritom ne osigura isti takav na sliËnom

mjestu. Moæe se dogoditi da sutra neka

marina namijenjena sportu postane

marina iskljuËivo za jahte. Druga stvar

koje se bojim je naπe shvaÊanje prema

kojem je sport samo ''lopta'', s

nogometom na prvom mjestu. To nije

dobar put, bez obzira na to πto ljudi

pokazuju najviπe interesa za nogomet.

Ali, zato u svakom druπtvu postoje

korektivi, metode kojima se omoguÊuje

da se lepeza bavljenja sportom πiri.

Treba li pooπtriti kriterije

odlaska na OI, jer je i u Torinu

ponovo bilo dosta ''turista''

- Taj ''turizam'' se ne oËituje samo na

olimpijskim igrama, Ëak bih rekla da je

tu najmanji. Viπe se oËituje na

odreappleenim svjetskim i europskim

prvenstvima i kupovima. U HOO-u

imamo A i B olimpijske kandidate i

financiramo ih ovisno o kategoriji.

Problem je, meappleutim, πto svaki sport

ima svoje kriterije za plasman na OI i

tu se olimpijski odbori ne mogu

mijeπati. Ali moæda moæemo uvesti

pravedniji pristup, poveÊati broj

kategorija, uvesti A1 i B1 kandidate,

moæda i C i C1. Nuæno je produljiti i

olimpijski ciklus. Ako on traje Ëetiri

godine, onda ga je nezgodno priznavati

kao dvije. No, mogli bismo stupnjevati

naπu angaæiranost i participaciju u

financiranju unutar te Ëetiri godine.

Moæda to traæi malo viπe posla, ali

vjerujem da bi bilo kvalitetnije.

Ante KosteliÊ

i Morana

PalikoviÊ-Gruden

ÆIVOTOPIS

Nadam se da

Êe nam EP

pomoÊi da

vratimo

publiku u

dvoranu

Morana PalikoviÊ-Gruden roappleena je

24. veljaËe 1943. u Zagrebu. Osnovnu

πkolu i gimnaziju zavrπila je u Zagrebu,

gdje je i diplomirala na Fakultetu

politiËkih znanosti. Za vrijeme

studija boravila je u Francuskoj u studentskoj

razmjeni. U mladim se danima,

dok joπ u Hrvatskoj nije bilo

umjetnog leda, bavila umjetniËkim klizanjem.

Radila je kao profesorica u

XV. gimnaziji u Zagrebu, a od 1970. je

obavljala novinarske, uredniËke i

marketinπke poslove u izdavaËkoj ku-

Êi ''Vjesnik''. Od 1994. je vlasnica i

glavna urednica Ëasopisa ''Zaposlena''.

Godine 2001. je postala zamjenica

zagrebaËkog gradonaËelnika,

a godinu kasnije predsjednica

Gradske skupπtine grada Zagreba.

Od 2003. je predsjednica Hrvatskog

klizaËkog saveza, a od 2004. i Ëlanica

VijeÊa Hrvatskog olimpijskog odbora.

Danas je i dopredsjednica Hrvatske

narodne stranke te zastupnica u zagrebaËkoj

gradskoj skupπtini.

8


ME–UNARODNE SPORTSKE PRIREDBE

©to su donijele 20. ZOI u Torinu

Zimske igre

u duhu talijanske

nonπalantnosti

Piπe

Stipe

Karaappleole

Foto: Srapplean VranËiÊ

U svim danima koliko sam ovdje nisam osjetio olimpijski duh. Toliko je sve

raπtrkano da se olimpijski smisao gubi, rekao je Zlatko Mateπa, predsjednik HOO-a

Mnogi su, i ne primirisavπi Torinu i

olimpijskom "dvoriπtu", etiketirali

Talijane znatno prije poËetka 20.

zimskih olimpijskih igara. Nije trebalo

zakoraËiti u ovaj dio Piemontea da se

zakljuËi kako Êe Igre biti organizirane u

talijanskom duhu nonπalancije i (loπe)

improvizacije. Igre su zavrπile, vjerojatno

na opÊe zadovoljstvo i domaÊina i gostiju,

a komentari se nisu promijenili: Talijani

Êe rijetko kada organizirati primamljive

igre, iz njih tamo bez problema ispari

olimpijski duh.

©lampava organizacija mjesecima ranije

zaokruæena je tako πto su Sestriereom

strπile dizalice i malo Agnellijevo selo

bilo je veliko Agnellijevo gradiliπte. Put

prema San Sicariju izgledao je kao da je

cesta sekundu ranije raketirana s neba, a

cjelokupna povezanost bila je sve samo ne

na olimpijskoj razini. Kako drukËije

shvatiti uske brdske cestice (pune

serpentnina) gdje se po zakonima fizike

jedva mimoiappleu dva autobusa. I da ne

govorimo kako se mijenjaju zakoni fizike

kada meÊava posjeti taj dio Piemontea. A

bila je svakodnevica u drugom dijelu

Igara.

Loπa vijest za Torino i popratna

mjestaπca, gdje su bila stacionirana

olimpijska boriliπta, je bila ta πto su doπli

na red baπ nakon Ljetnih olimpijskih igara

u Ateni. Igara koje su, prema dojmovima

izravnih promatraËa, bile uvjerljivo

najbolje organizirane u povijesti. Igre gdje

ni jedan prijevoz nije kasnio jedne

sekunde, gdje je cijela povezanost

djelovala savrπeno, gdje su Grci cijele

9


Staza za alpsko

skijanje

Foto: Srapplean VranËiÊ


Igre dræali u malom prstu. U Italiji se

dogodila - suprotnost.

- U svim danima koliko sam ovdje

nisam osjetio olimpijski duh. Toliko je

sve raπtrkano da se gubi taj olimpijski

smisao, bile su rijeËi Zlatka Mateπe,

predsjednika Hrvatskog olimpijskog

odbora.

Alpsko skijanje

kao nuæno zlo

»ak i da izuzmemo Torino, kao jedno

od olimpijskih srediπta, svuda su se mogli

osjetiti jedino kaos i guæva. Boriliπta su

meappleusobno bila udaljena tridesetak

kilometara, svaki put s jednog na drugi

kraj bio je viπesatna avantura, s velikim

10

upitnikom hoÊete li

stiÊi i na zavrπnicu

natjecanja. Postojalo

je nekoliko

olimpijskih sela, pa

se rasprπila i

povezanost meappleu

natjecateljima, a

mnogi od njih su

okrenuli leapplea tradiciji

kao πto je obitavanje

u olimpijskom selu,

pa su veljaËu 2006.

godine proveli u

apartmanima, kampkuÊicama...

- Æivim ovdje od

roappleenja i joπ nisam

nauËio autobusni

vozni red. Zapravo, prestao sam pokuπati

nauËiti negdje u dvadesetoj godini, rekao

je jedan od stanovnika Torina koji je

radio kao volonter na Igrama.

Prijevoz za navijaËe ili novinare, dakle,

nije funkcionirao. Razmaci na

putovanjima, dugim trideset kilometara,

bili su jedan sat. No, vrlo Ëesto se

autobusi uopÊe nisu pojavljivali ili su

vozaËi svojevoljno krenuli nekim svojim

putem prema odrediπtu. Taj je dio Igara

bio totalno raπtiman kad je rijeË o

organizaciji.

Ono πto su Igre pokazale je definitivni

razlaz meappleu sportovima u vidu

organizacije, gledatelja ili atraktivnosti.

Apsolutno posrnuÊe doæivjelo je alpsko

skijanje, dosad temeljni kamen svakih

igara. Za alpsko skijanje je prodano

najmanje ulaznica, gledatelji bi radije

stajali u redu za snowboard, nego vidjeli

majstorije Janice KosteliÊ ili Hermanna

Maiera. Putovi do ciljnih ravnina utrka

alpskog skijanja bili su blatnjavi, dok bi

vas na hokeju ili brzom klizanju

doËekivali crvenim tepihom i Ëaπom vode

ili vina. Samo su se s natjecateljima u

alpskom skijanju organizatori poigravali

kako su htjeli, pa su bjesomuËno i Ëesto

neosnovano odgaappleali start utrke. Mogao

se dobiti dojam da je alpsko skijanje

nuæno zlo, sport koji je zaspao

sedamdesetih ili osamdesetih godina i viπe

nikomu nije zanimljiv.

Æivjeli u svom filmu

Talijani su takav odnos imali poglavito

prema alpskom skijanju, ali i skijaπkom

trËanju, dakle dva sporta koja su, iz

zimske perspektive, bili pojam na svim

dosadaπnjim igrama. No, Torino je

zaokrenuo interes za 180 stupnjeva.

Talijani, ali i gosti Piemontea tijekom

veljaËe, zaæeljeli su se brzine, napetosti i

atraktivnosti, a to su dobili u - hokeju,

brzom klizanju, umjetniËkom klizanju,

slobodnom skijanju ili snowboardu.

Treninzi umjetniËkog klizanja ili

natjecanja brzog klizanja bili su potpuno

rasprodani, Ëak je i curling zaintrigirao

Talijane stotinu puta viπe od moguÊnosti

da njihov Giorgio Rocca osvoji slalomsko

zlato ili Massimiliano Blardone

veleslalomsku medalju.


Olimpijsko selo

REZULTATI

HRVATSKIH

OLIMPIJACA

Alpsko skijanje

JANICA KOSTELI∆ -

super veleslalom 2., slalom 4.,

kombinacija 1.

NIKA FLEISS - super veleslalom

40., veleslalom 19., slalom 23.

ANA JELU©I∆ - slalom 15.

IVICA KOSTELI∆ - super

veleslalom, 31., slalom 6.,

kombinacija 2.

NATKO ZRN»I∆-DIM - super

veleslalom 35., veleslalom 25.,

slalom 33., kombinacija 33.

IVAN RATKI∆ -

super veleslalom 36.

IVAN OLIVARI -

super veleslalom 49.

TIN ©IROKI kombinacija 26.

Bob Ëetverosjed

HRVATSKA - 23 ©ola, KrajaËiÊ,

GrabuπiÊ, OsmanoviÊ + VojnoviÊ

Skeleton

NIKOLA NIMAC - 26.

Foto: Srapplean VranËiÊ

- NiËim nisu izaπli u susret gostima Igara,

nego su nastavili æivjeti u svom filmu, bili

su komentari nekih gostiju Igara.

Naime, sva popratna torinska mjesta gdje

su se odræavale Igre nisu se uopÊe

pripremila za dolazak inozemnih gostiju. I

dalje su imala svoje talijansko dvokratno

radno vrijeme. Jedini koji se prilagodio

situaciji, dogaappleaju kao πto su olimpijske

igre i svakom gostu bio je - Torino.

Uostalom, u srediπtu Piemontea se jedino

moglo zakljuËiti da se ovdje dogaapplea neπto

veliko.

U Italiji su Torinezi poznati kao

introvertirani, zatvoreni ljudi, no u vrijeme

Igara pokuπali su se svakom gestom

pokazati kao πirokogrudni. Torino je tih

dana æivio olimpijski, sportski i æivotno,

meappleu ostalim je ukinuto i dvokratno

poslovanje. Uvedene su "bijele noÊi", kada

su svi restorani, duÊani, muzeji ili sve drugo

radili 24 sata. Sasvim logiËno, jer je u

vrijeme prve "bijele noÊi" Torino poslovao

sa 10 milijuna eura plusa.

Globalno, Igre su bile podosta drukËije od

prethodnih, ponajprije po zanimanju za

odreappleene sportove, ali i organizaciji.

Talijani su aljkavo i nonπalantno odradili

cijelu misiju i na kraju je priredba zavrπena

na obostrano zadovoljstvo. Vancouver za

Ëetiri godine bi, ipak, trebao donijeti pomak

naprijed. I mnogi talijanski minusi Êe se

oblikovati u kanadske plusove. Plusove

sporta opÊenito...

UmjetniËko klizanje

IDORA HEGEL - 19.

Biatlon

PETRA STAR»EVI∆

sprint 7,5 km 79., 15 km 79.

Skijaπko trËanje

MAJA KEZELE sprint 58., 15 km

- 7,5 slobodno i 7,5 klasiËno,

64., 10 km klasiËno 66.

ALEN ABRAMOVI∆

sprint 75., 15 km klasiËno 82.

DAMIR JUR»EVI∆

sprint 60., 15 km klasiËno 71.

DENIS KLOBU»AR sprint 73., 30

km - 15 slobodno i 15 klasiËno,

65., 15 km klasiËno 67.

MOM»ADSKI SPRINT

KlobuËar i JurËeviÊ 22.

11


SPORTSKE NADE:

Ana JeluπiÊ,

skijaπica

Djevojka

koja obeÊava

Za sve je kriva baka Nevija. Kao

trogodiπnju djevojËicu odvela

je Anu na skijanje. Pa je tako

djevojËica istodobno i prohodala i

proskijala. Dvije godine kasnije pod

svoje je Anu JeluπiÊ uzeo Zoran

Sobol, koji joj je i danas trener.

Skijaπki je Ana odrasla na Platku,

12

gdje je trenirala od zore do mraka.

Nikad joj nije bilo dovoljno skijanja.

Trud se poËeo naplaÊivati Ëim je

krenula na prva natjecanja. Osim πto

æivi za skijanje, viπe od 200 dana

godiπnje provodi na snijegu, Ana

nije zanemarila πkolu.

Maturirala je 2005. na

Prvoj

rijeËkoj

gimnaziji

u statusu

redovne

uËenice.

Æeljela bi

uskoro upisati i

fakultet.

Ipak, iako veÊinu vremena provodi

na bijelim strminama, ne æeli se

sasvim odreÊi æivota kakav imaju

njeni vrπnjaci. "Kad je u Rijeci voli

biti obiËna Ana, a ne Ana skijaπica",

kaæe majka Adrijana JeluπiÊ i dodaje:

"Koliko je god to moguÊe, uvijek je

odvajala πkolu od skijanja".

Ana sâma voli reÊi: "Uvijek sam

ista, nisam se promijenila, ali mijenja

se odnos ljudi prema meni. Zaista

sam poput svojih vrπnjaka. ©kolske

su me obveze uvijek ispunjavale,

iako mi nije bilo lako uËiti izmeappleu

utrka i treninga".

»lanica prve slalomske

jakosne skupine postala je sa

samo 18 godina. Na ZOI

2002. u Salt Lake Cityju

bila je, sa 16 godina,

najmlaapplea od svih

sudionika. Od

djevojËice koja je

prve skijaπke

korake nakon

zaljubljivanja

u snjeæne

padine

napravila

sa Ëetiri

godine

bio


Piπe

Liljana

Jazbinπek

Kad je u

slalomsku

elitu uπla tako

rano, za Anu

su svi

horizonti u

skijanju

otvoreni

je put posut medaljama u svim

mlaappleim uzrasnim kategorijama. I joπ

je. No, to je dug put razvoja talenta

koji nosi. Istodobno, to je tek -

poËetak.

Iako je vrlo mlada, Ana razmiπlja

zrelo: "Najviπe se divim onima koji

su ostvarili svoje æelje. Æelim biti

sretna i uspjeπna u svemu Ëime se

budem bavila. Propuπtam izlaske,

tulume, roappleendane, neke πkolske

probleme, a moji vrπnjaci propuπtaju

ono Ëime se ja bavim. To sam uzela

kao takvo i gotovo. Jer je u

æivotu tako, uvijek ima

plusova i minusa".

Mlada je RijeËanka

ambiciozna, za πto joj talent daje

temelj, dok s druge strane ozbiljno

razmiπlja o svome skijanju: "Uvijek

sam imala visoke ciljeve, a prema

mome miπljenju svaki sportaπ treba

ih imati. Ciljevi ili æelje U

veleslalomu bih napokon htjela uÊi

meappleu 30 najboljih, a u slalomu se

popeti na nekakvo postolje. »esto mi

se zna dogoditi da jednu voænju

skijam dobro, drugu slabije".

Igre u Torinu nisu Ani JeluπiÊ

ostvarile neku od tih velikih æelja. U

slalomu je bila na 15. mjestu a

veleslalomsku utrku nije zavrπila.

Problemi sa zdravljem (kroniËna

astma) i ozljedama uËinili su svoje,

no ona kaæe da je trebala bolje

skijati.

No, kada je tako mlada poËela u

olimpijskom druπtvu pa uπla u

slalomsku elitu, za nju su svi

horizonti u skijanju otvoreni.

PoËela sa

dvije i pol godine

Roappleena je 28. prosinca 1986. u Rijeci.

Visoka je 165 cm, a teπka 60 kg.

PoËela je skijati sa dvije i pol godine

na Platku, a trener joj je Zoran Sobol.

»lanica je SK Platak.

Oprema koju koristi: skije

Dynamic, cipele Salomon i vezovi

Atomic. Nadimak joj je AnËi.

Adresa elektroniËke poπte je

anajelusic@hotmail.com.

Govori engleski, talijanski i

njemaËki.

Na juniorskom SP

2003. u

Brianconnaisu u

slalomu je bila

druga, a dvije

godine kasnije u

Bardonecchiji

treÊa. Na

seniorskom SP

2005. u

Bormiju

zauzela je

deveto mjesto

u slalomu.

U ukupnom

poretku Svjetskog

kupa bila je

2002./2003. 98;

2003./2004. 78;

2004./2005. 51. Najmlaapplea sudionica

ZOI 2002. u Salt Lake Cityju,

osvojila je u slalomu 23. mjesto. »etiri

godine kasnije bila je bolja - 15.

13


OLIMPIJSKE LEGENDE:

Ivo Ratej, hokejaπ na ledu

Grenoble

Ivo Ratej sportaπ je od glave do pete,

oliËenje profesionalca bio je i u

danima kada se sportom bavio

amaterski. Bio je svestran: bavio se

gimnastikom, igrao nogomet i tenis, ali

najveÊa sportska ljubav bila mu je i

ostala - hokej na ledu. I danas, kada je

uz hokej samo kao gledatelj. Kaæe,

dosta je bilo Ëetrdeset godina, lijepa je

to brojka nakon koje je doπlo vrijeme

za mlaapplee.

Prije Ëetiri godine, na Kellerovom

memorijalu, ponovo je navukao oklop i

20 minuta druæio se s pakom. I premda

je to bilo onako jako, jako rekreacijski i

veteranski, reÊi Êe, opet je osjetio

adrenalin koji hokej na ledu nudi. I

kada bi opet birao karijeru, opet bi

izabrao hokej na ledu. Kod Ive Rateja

je tako, hokej pa opet hokej: æivot uz

bandu. S obje njene strane.

Dugo su se pisale priËe o hokejaπu Ivi

Rataju. Kada je jednom zgodom morao

potraæiti rodni list, otkrilo se da je

zapravo - Ratej. Hokeja glede, to jedno

slovo niπta ne mijenja. Rataj ili Ratej,

svi znaju o kome je rijeË.

Triput na igrama

Ivo Ratej roappleen je 11. rujna 1941. u Celju.

Kao djeËak bavio se gimnastikom i

klizanjem, a sa 16 godina zaigrao je za

najbolju momËad hokejaπa na ledu Celja.

Za MedveπËak je igrao od 1961.

sve do 1984. godine. Tada se sluæbeno

oprostio, no kada je ustrebalo, navlaËio

bi oklop i nakon toga. Jednu sezonu

(1971.) proveo je u bundesligaπu

Mannheimu za koji je odigrao 52 utakmice,

sve te sezone. Poziv da se

okuπa u NHL-u (1968.) nije prihvatio.

Za reprezentaciju bivπe Jugoslavije odigrao

je viπe od 200 utakmica nastupivπi

i na πest svjetskih prvenstava i triput

na olimpijskim igrama: 1964. u Innsbrucku,

1986. u Grenobleu te 1972. u

Sapporu.

je bio

vrhunac

Pitanje o Ratejevim

dometima ostat Êe

zauvijek bez

odgovora, jer odbio

je poziv da se

okuπa u NHL-u

Piπe

Zvonimir VukeliÊ

Zavrπio je Fakultet za fiziËku kulturu u

Zagrebu i Trenersku πkolu hokeja na

ledu u Pragu. Trenerskim pozivom u

MedveπËaku se bavio 30 godina vjeæbajuÊi

u tom razdoblju momËadi svih

dobnih kategorija. U struËnom stoæeru

hrvatske reprezentacije bio je od 1990.

do 2002. obnaπajuÊi duænosti izbornika,

sportskog direktora i trenera. Kao

teniski trener radio je u Reutlingenu.

Dobitnik je nagrade Hrvatskog olimpijskog

odbora za æivotno djelo.

U mirovinu je otiπao iz zagrebaËke

Osnovne πkole Bartola KaπiÊa, gdje je

predavao tjelovjeæbu. Sin Ivo nastavio

je oËevim stopama, igrao je u MedveπËaku

i za hrvatsku reprezentaciju i

bavi se trenerskim pozivom.

Zlatno doba ©alate

Sa 16 je bio najmlaapplei u momËadi

Celja. Tijekom sluæenja vojnog roka u

Zagrebu trenirao je s "medvjedima" i

odradio viπe treninga u toj jednoj

jedinoj sezoni negoli sveukupno prije

toga u Celju. Zagreb je na ©alati dobio

plohu s umjetnim ledom i to je bio

razlog πto je ostao. Kao mladac igrao je

sa starim zagrebaËkim hokejskim

vukovima LaziÊem i KrajaËiÊem, zatim

je πezdesetih doËekao jaki MedveπËak s

Borisom Renaudom, Pantom

AnËeviÊem, Miranom Krmeljom... Bilo

je to zlatno doba ©alate, na tribinama se

znalo okupiti i 6000 gledatelja. Igralo

se uvijek utorkom i petkom, uvijek

popodne u pet. Pet minuta od JelaËiÊplaca,

sa πpice na ©alatu, a nakon tekme

i kuhanog vina, opet na πpicu.

- Bila je sjajna atmosfera - opisat Êe

to doba Ratej.

MedveπËakovi hokejaπi po

popularnosti su tada bili odmah uz

Dinamove nogometaπe. "Plavi", a i

Zagrebovi nogometaπi, dolazili su na

©alatu navijati za "medvjede", dolazili

su i rukometaπi, odbojkaπi. A hokejaπi

bi odlazili "drukati" na njihove

utakmice. Æivjelo se drukËije nego

danas, bila je to velika zagrebaËka

sportska obitelj. Bili su to i dani u

kojima su navijaËi sa svojim

zvijezdama zajedniËki komentirali

utakmicu, sportsko razdoblje prepuno

posebnog πarma.

- Jesenice su tada sa 20

reprezentativaca bile nedodirljive. Ipak

dobili smo ih i pamtim tu 3-2 pobjedu,

pamtim i naπe drugo mjesto u ligi. Jaka

14


je bila i Olimpija, pa Partizan i Zvezda.

Bili su to pravi derbiji - prisjetio se

Ratej tih dana koji su iπËezli selidbom

hokejaπa u Sportski dom. Istina, i "tamo

dolje" MedveπËak je imao svojih

zvjezdanih trenutaka, Zdenko GradeËki

je doveo druπtvo koje je osvojilo i

naslov prvaka u bivπoj Jugoslaviji, ali

ipak je ©alata ostala neπto posebno,

neponovljivo. Jer, svako vrijeme nosi

neπto svoje.

Ivo je poËeo kao centar, a ostao je

upamÊen kao braniË. Do promjene

uloge doπlo je sluËajno. MedveπËak je

igrao s Vojvodinom, a Ratej je tog dana

imao naporne ispite na fakultetu,

pojavio se na ©alati sa æeljom da - ne

igra. Iscrpili su ga silni testovi. Ipak,

trener Vlastimir FriËer nagovorio ga je

da ode na led. Krenuo je kao napadaË,

povukao ga je pak i - gol. Ali, kako je

vrijeme odmicalo a snage nije bilo, nije

se stizao vraÊati iz napada pa je FriËer

odluËio da Ratej zaigra kao braniË. "Ne

moraπ juriti, samo dijeli pakove", rekao

mu je. A nakon utakmice trener je upro

prstom i ustvrdio: "Ti si pravi bek". I

tako je Ratej postao i ostao braniË.

Sjajan, reprezentativni braniË. Imao je

udarac, imao je tehniku, imao je

pregled igre. I veliko, veliko srce.

»vrst, borben prije svega. Borac bez

straha koji ne uzmiËe. Hokejaπ koji je

uvijek teæio nadigravanju. Takav je bio

Ivo Ratej.

Okuπao se kao profesionalac u

Mannheimu, i u Bundesligi je bio meappleu

najboljima. Htjeli su da ostane, ali rodio

mu se sin i vratio se. Æelio je biti uz

obitelj. Prije toga nije prihvatio poziv

da se okuπa u NHL-u, ostavivπi

zauvijek otvoreno pitanje o svojim

dometima. Danas Êe reÊi da je, s

obzirom na tip igraËa kakav je bio,

moæda mogao proÊi. Tada mu se Ëinilo

da bi njegov odlazak u Ameriku bio

poput pokuπaja da se Eskimima prodaju

friæideri. Zapravo, izabrao je fakultet.

Æelio je diplomirati i uËinio je to. Baπ

kao πto je i odlukom da doapplee u Zagreb

postao i ostao ZagrepËanin. Takav je

Ivo Ratej. Nakon πto izabere, ne skreÊe

s tog puta.

Felc bez premca

Uzori su mu bili ËehoslovaËki braniË

Suchy, sovjetski braniËi Davidov i

Ragulin. A od napadaËa Sovjeti

Fetisov, Maljcev, Krutov, Larioniov.

Od onih s kojima je igrao u prvi plan

stavit Êe bez premca Albina Binu Felca,

izdvojiti Rudija i Gorazda Hitija, Ivu

Jana, Tiπlera, Ravnika i Juga s kojim je

najËeπÊe bio u braniËkom paru

reprezentacije. Od suigraËa u

MedveπËaku komplimenti Êe otiÊi na

adresu Renauda, GojanoviÊa, AnËeviÊa,

Krmelja, Sinovca. Od svojih trenera

spomenut Êe tri »ehoslovaka: Jaromira

FriËera i Vlastimira Franza koji su

viπegodiπnjim radom ostavili peËat u

MedveπËaku, te Vaclava Bubnika koji

ga je vodio u reprezentaciji. A u

reprezentaciju ga je pozvao –an TomiÊ,

debitirao je s Austrijom.

Triput je bio na olimpijskim igrama:

u Innsbrucku je osvojeno 14. mjesto, u

Grenobleu i Sapporu deveto. Izdvojit Êe

ono iz Grenoblea, Jugoslavija je bila

najbolja u B skupini, trebala prijeÊi u

najbolju, A skupinu, ali je baπ tada

promijenjen sustav natjecanja. Izdvojit

Êe i ugoappleaj koji je tada vladao na

Igrama, taj duh olimpizma i

zajedniËkog druæenja u selu. Ugoappleaj

kojeg danas viπe nema: alpinci su na

svojoj strani, nordijci na svojoj, vozaËi

boba na svojoj, sportova je mnogo

viπe... Sve je rasprπeno. Nekad je u

Sapporu Ivo veËerao za istim stolom s

Yukiom Kasayom nakon πto je ovaj

osvojio zlato na 90-metarskoj

skakaonici. Danas nema πanse da netko

sjedne s Gretzkyim.

Ratej danas nudi sjeÊanja. Bez æala

πto se sve promijenilo, zadovoljan πto je

od sporta uzeo i onu lijepu stranu iz

svog razdoblja: druæenja i prijateljstva.

I premda je, kaæe, bilo i gorkih pilula i

razoËaranja, u sjeÊanju su ostali samo

oni lijepi dani.

15


OLIMPIZAM: Olimpijski kongresi

Zaboravljena intelektualna

Zaπto se o olimpijskim kongresima relativno malo

zna i govori »ak i Olimpijska povelja o

kongresima πturo kaæe samo sljedeÊe: “Olimpijski

kongres okuplja predstavnike sastavnih dijelova

olimpijskog pokreta koje povremeno utvrappleuje MOO.

Olimpijski kongres saziva predsjednik MOO-a.

Njegova je uloga savjetodavna”.

Piπe Zrinko »ustonja

Neposredno nakon zavrπetka I.

olimpijskih igara u Ateni 15. travnja

1896. godine, zaËetnik modernog

olimpizma barun Pierre de Coubertin znao je

πto mu je dalje Ëiniti: “U to vrijeme nisam

imao bolju ideju nego organizirati Olimpijski

kongres. Nije postojao drugi uËinkovitiji ili

bolji put kako utjecati na Meappleunarodni

olimpijski odbor da uvidi svoje znaËenje i

dokaæe se svijetu…”.

©to je to Olimpijski kongres

»ini se da ljudi koji prate olimpijski pokret

i bave se olimpizmom danas priliËno malo

znaju o olimpijskim kongresima. Teπko da

Êete pronaÊi mnogo ljudi u olimpijskoj

obitelji koji Êe znati reÊi πto su to olimpijski

kongresi, koja je njihova svrha, πto se na

njima dogaapplea, koliko ih je do danas odræano i

πto je na njima raspravljeno, kada je odræan

posljednji, a kada je slijedeÊi. A odgovor na

najvaænije pitanje o znaËenju i utjecaju

olimpijskih kongresa na razvoj olimpijskog

pokreta najteæe Êete dobiti. U ovom Ëlanku

pokuπat Êemo ponuditi odgovore na neka od

navedenih pitanja.

Zaπto se o olimpijskim kongresima

relativno malo zna i govori »ak i Olimpijska

povelja o olimpijskim kongresima πturo kaæe

samo sljedeÊe: “Olimpijski kongres okuplja

predstavnike sastavnih dijelova olimpijskog

pokreta koje povremeno utvrappleuje MOO.

Olimpijski kongres saziva predsjednik MOOa.

Njegova je uloga savjetodavna”. Do 1930.

godine odræano je devet od ukupno 12 do

sada odræanih olimpijskih kongresa. Poslije

Plaketa

Olimpijskog

kongresa u

Pragu 1925.

II. svjetskog rata

odræana su tri

olimpijska

kongresa 1973.,

1981. i 1994.

godine (vidi

tablicu). Olimpijski

kongresi, Ëini se,

danas su postali suviπni,

ili u najmanju ruku

nedovoljno atraktivni da se o

njima govori i piπe.

Coubertin i olimpijski

kongresi

Meappleutim, Pierre de Coubertin imao je

drukËiju zamisao s olimpijskim kongresima.

Prilikom otvaranja II. olimpijskog kongresa u

Le Havreu (Francuska) 26. srpnja 1897.

Gradovi domaÊini olimpijskih kongresa

i godina odræavanja

GRAD

GODINA

ODRÆAVANJA

1. Pariz 1894.

2. Le Havre 1897.

3. Bruxelles 1905.

4. Pariz 1906.

5. Lausanne 1913.

6. Pariz 1914.

7. Lausanne 1921.

8. Prag 1925.

9. Berlin 1930.

10. Varna 1973.

11. Baden-Baden 1981.

12. Pariz 1994.

godine Coubertin je, govoreÊi o razlozima

odræavanja olimpijskih kongresa, istaknuo:

“Ali, gospodo, periodiËna organizacija

velikog meappleunarodnog natjecanja, ma koliko

ona teπka i komplicirana bila, ne predstavlja,

u naπim oËima, dovoljno. Dræimo da u

razdobljima izmeappleu olimpijskih igara ima

dovoljno prostora za dogaappleanja znanstvene i

intelektualne prirode. Nakon πto okupimo

mlade ljude ne bi li se meappleusobno natjecali u

snazi i spretnosti i uæivali u blagodatima

zajedniπtva i druæenja, dræimo prikladnim

takoappleer okupiti i ljude s idejama, one koji su

kroz uËenje i iskustvo stekli struËna znanja o

problemima tjelesnog vjeæbanja. Jer

tjelesno vjeæbanje mladih uistinu je

problem”.

Coubertin je bio miπljenja

da se Meappleunarodni

olimpijski odbor na I.

olimpijskim igrama bavio,

s povijesnog stajaliπta,

samo tehniËkim stvarima, a

bez moralnog ili

pedagoπkog doprinosa.

Stoga je smatrao nuænim ne

zaostati u naglaπavanju

intelektualne i filozofske

prirode olimpijskog pokreta,

æeleÊi odmah na poËetku odrediti

ulogu Meappleunarodnog olimpijskog odbora

mnogo iznad pukog sportskog organizatora

koji okuplja mladeæ svijeta svake Ëetiri

godine na sportskim natjecanjima. Coubertin

je bio pedagog i humanist, njegovi motivi za

Olimpijski kongres u

Lausannei 1913.

16


priroda olimpijskog pokreta

obnovu olimpijskih igara izvirali su iz

pedagoπkih i humanistiËkih pobuda i te

vrijednosti je æelio ugraditi i u olimpijski

pokret. Olimpijski kongresi prema Coubetinu

trebali su biti instrumenti pomoÊu kojih bi se

njegovale i odreappleivale duhovne vrijednosti i

intelektualni dosezi olimpijske ideje.

Razvoj olimpijskih kongresa

Iako je sam Pierre de Coubertin kongres u

Le Havreu 1897. godine najavio i organizirao

kao I. olimpijski kongres, od 1921. godine

osnivaËki kongres Meappleunarodnog

olimpijskog odbora u Parizu 1894. godine

smatra se I. olimpijskim kongresom, te se kao

takav i do danas broji. Odmah nakon

zatvaranja I. olimpijskih igara u Ateni 1896.

godine Coubertin je prionuo organizaciji

olimpijskog kongresa. Znao je da tema

kongresa mora nadilaziti raspravu o

organizacijskim i tehniËkim pitanjima

vezanim uz olimpijske igre i Meappleunarodni

olimpijski odbor i stoga kao glavnu temu

diskusije Olimpijskog kongresa u Le Havreu

odreappleuje “moralni utjecaj sporta na mladeæ”,

kongres naziva “Olimpijski kongres za

prouËavanje odnosa higijene, pedagogije,

povijesti, itd… i tjelesnog vjeæbanja”, a kao

glavni cilj kongresa proklamira ideju o

potrebi “obnove jedinstva tijela, volje i uma”.

Iako su mnogi ugledni Ëlanovi

Meappleunarodnog olimpijskog odbora izraæavali

neslaganje s nedostatkom povezanosti

rasprave na kongresu i svakodnevnog

djelovanja Meappleunarodnog olimpijskog

odbora, Coubertin je bio uvjeren da upravo

takvim raspravama Meappleunarodni olimpijski

odbor jaËa i da mu one daju snagu. Otvorene

teme i zakljuËci kongresa u Le Havreu

odredili su i temu sljedeÊeg olimpijskog

kongresa koji se odræao 1905 godine u

Bruxellesu. “Olimpijski kongres o pitanjima

sporta i tjelesnog odgoja” trebao je utvrditi

uËinke organizirane tjelovjeæbe u osnovnim i

srednjim πkolama, sveuËiliπtima, u ruralnim i

urbanim centrima, u vojsci, u meappleunarodnim

odnosima, kao i uËinak na æene.

»ak 210 sudionika, od sveuËiliπnih

nastavnika i znanstvenika, preko sportskih

duænosnika i novinara do nastavnika

tjelesnog odgoja iz 21 zemlje svijeta, jamËili

su uspjeh kongresa prije svega kad je rijeË o

meappleusobnom razumijevanju i usklaappleivanju

stavova i iskustava na globalnoj razini.

Coubertin je bio zadovoljan, jer je

uspio osigurati πirenje ideje o

potrebi redovitog tjelesnog

vjeæbanja u svim

druπtvenim slojevima.

VeÊ sljedeÊe godine

Coubertin otvara novo

podruËje olimpizma

organizirajuÊi

kongres u Parizu na

temu “Umjetnost,

knjiæevnost i sport”,

æeleÊi sport pribliæiti

ne samo znanosti

Pierre de Coubertin

nego i umjetnosti i knjiæevnosti. Oko 60

umjetnika predlaæe Meappleunarodnom

olimpijskom odboru uvoappleenje natjecanja u

arhitekturi, kiparstvu, glazbi, slikarstvu i

knjiæevnosti na olimpijskim igrama,

inspiriranih sportom. Prijedlog je usvojen i

veÊ na V. olimpijskim igrama 1912. godine u

Stockholmu organizira se olimpijsko

natjecanje u umjetnosti.

Neispunjena æelja

Olimpijski kongres u Lausannei 1913.

godine na temu “Psihologija i fiziologija

sporta” bio je posljednji olimpijski kongres

organiziran u skladu s Coubertinovom

idejom. Kao πto smo veÊ istaknuli, za

Coubertina su olimpijski kongresi trebali biti

instrumenti pomoÊu kojih bi se njegovale i

odreappleivale duhovne vrijednosti i intelektualni

dosezi olimpijske ideje, izbjegavajuÊi

rasprave o organizacijskim i

tehniËkim problemima

olimpijskog pokreta.

Unutar Meappleunarodnog

olimpijskog odbora

naprosto su prevladale

neke druge struje i

od Olimpijskog

kongresa u Parizu

1914. godine

poËinju prevladavati

organizacijska i

tehniËka pitanja.

Coubertin joπ

jednom pokuπava

olimpijskim

kongresima vratiti ulogu

i smisao koju im je

namijenio, kada 1925.

godine na Olimpijskom

kongresu u Pragu inzistira na

odvajanju “tehniËkog” i “obrazovnog”

dijela kongresu. Meappleutim, bili su to

posljednji pokuπaji. Na istom kongresu

Coubertin se povlaËi iz olimpijskog pokreta i

voappleenje Meappleunarodnog olimpijskog odbora

prepuπta drugima.

Moæemo li tvrditi da je Meappleunarodni

olimpijski odbor, zaboravivπi ulogu i smisao

olimpijskih kongresa onako kako ih je

zacrtao Pierre de Coubertin, izgubio svoju

duhovnu i intelektualnu dimenziju Moæda bi

to bila preteπka konstatacija, ali sigurno je da

su danas sport i lov na sportski rezultat koji

jedini donosi profit debelo zasjenili odgojnu,

moralnu, pedagoπku, umjetniËku, Ëak i

intelektualnu stranu modernog olimpizma.

17


RELIGIJA I SPORT

Dobri papa koji

Ivan Pavao II., ili kako su ga posmrtno nazvali “Dobri

papa”, u svom je pontifikatu mnogo govorio, pisao i

Ëitao o sportu. Volio je pogledati utakmicu ili kakvo

natjecanje, jer taj je papa zbilja bio papa πporta. Gotovo

da nema πportskog fenomena o kojem nije progovorio

suvremenim rjeËnikom

Piπe don Vitomir ZeËeviÊ

Odlaskom Ivana Pavla II. πport je izgubio

iskrenog i paæljivog prijatelja, iako

nepomirljivog, koji put i "neugodnog"

u sudovima. I njegovi su prethodnici,

istina, pokazivali veliko poπtovanje prema

πportskom fenomenu kao poËetnom znaku

modernizma, ali nema sumnje da se pape

Wojtyle moramo sjeÊati i kao “πportskog pape”

u pravom smislu rijeËi.

Kad je kardinal Karol Wojtyla izabran za

Petrova nasljednika, prve su biografije otkrivale

njegove πportske navike. U sljedeÊim

godinama svijet su obiπle Papi “ukradene”

snimke koje su ga pokazivale kako skija, pliva

u bazenu ili se uspinje planinskom stazom.

Nebrojne su fotografije iz ranijih dana s kojih

je, ne znam gdje, skinuta praπina, a koje pokazuju

mladog poljskog sveÊenika u kajaku

ili s loptom. No, πportska je orijentacija Ivana

Pavla II. daleko dublja nego πto pokazuju

fotografije. Taj je prvosveÊenik, koji je izrekao

i vaæne i oπtre rijeËi glede morala, meappleunarodne

politike, ljudskih odnosa, kazao

mnogo toga vaænog, pa i neugodnog o πportu.

Evo nekih njegovih misli o tomu.

kao takav treba biti vrednovan i, moæda danas

iskupljen od pretjeranog tehnicizma i profesionizma

kroz povrat njegove besplatnosti, njegove

sposobnosti prijateljskih veza, promicanja

dijaloga i otvorenosti jednih prema drugima,

kao izraza bogatstva postojanja, daleko

vrjednijeg od posjedovanja i stoga, daleko

iznad tvrdih zakona proizvodnje i potroπnje i

bilo kojeg drugog korisniËkog i hedonisti-

Ëkog razmatranja æivota…”

(Prvi Meappleunarodni jubilej πportaπa, Olimpijski

stadion, 12. travnja 1984.)

“Danaπnji πport je oznaËen pitanjem kakvoÊe

i smisla. PrimjeÊuje se potreba povratka

πportu ne samo obnovljenog i stalnog dostojanstva,

nego prije svega sposobnosti izazivanja

i potpore nekih najdubljih ljudskih

potreba, kao πto su meappleusobno poπtivanje, ciljana,

a ne prazna sloboda, odricanje u funkciji

smisla… ©port treba razmatrati kroz dinamiku

sluæenja, a ne kroz zaradu…”

(Simpozij Talijanske biskupske konferencije

“©port, etika i vjera za razvoj talijanskog

druπtva”, 25. studenoga 1989.)

“Treba razaznati i nadiÊi opasnosti koje

prijete modernom πportu: od opsjednutosti

pronalaæenja zarade do komercijalizacije svakog

njegovog vida; od pretjeranog spektakularizma

do natjecateljske i tehnicistiËke ogor-

Ëenosti, pribjegavanja dopingu i ostalim oblicima

obmane i nasilja. Samo uËinkovitim povratkom

njegovoj zadaÊi i njegovim odgojnim

i druπtvenim moguÊnostima, πport moæe

imati ulogu od velike vaænosti i, sa svoje strane,

podræavati nade koje pokreÊu srca ljudi,

posebice mladih…”

(Otvaranje Olimpijskog stadiona, 31. svibnja

1990.)

“Smisao bratstva, velikoduπnosti, poπtenja i

obzira prema tijelu - vrline koje su nesumnjivo

nuæne svakom dobrom natjecatelju - pridonose

Vrednovanje tijela

Dostojanstvo tijela, obrana odgojnih vrijednosti,

vaænost πporta za osobe s posebnim

potrebama… nema πportskog fenomena o kojem

Ivan Pavao II. nije progovorio suvremenim

rjeËnikom.

Nije tako davna zabrinutost zbog rizika ne-

ËovjeËnih zastranjenja u suvremenom πportu,

to je poziv na obvezu moralnosti u samom temelju

πporta. Neke od tih reËenica trebale bi

se zauvijek zadræati u mislima svih πportaπa:

“©port je, iznad svega, vrednovanje tijela, napor

da bi se dostigli idealni tjelesni uvjeti…

©port je agonizam, natjecanje da bi se domogli

krune, medalje, pehari, titule, prva mjesta...

©port je radost æivljenja, igra, slavlje, i

18


je volio πport

izgradnji civilnog druπtva gdje natjecanje zamjenjuje

neprijateljstvo, gdje se susretu daje

prednost ispred sukoba, kao i lojalnom suËeljavanju

pred prkosnim suprotstavljanjem. Tako

razmatran, πport nije cilj nego sredstvo; moæe

postati nositeljem uljuappleenosti i izvorne zabave,

potiËuÊi osobu da pokaæe najbolje od sebe te

izbjegne sve ono πto moæe predstavljati opasnost

ili veliku πtetu za sebe i druge.”

(Simpozij “Lice i duπa πporta”, koji je promovirao

CSI, 28. listopada 2000.)

Civilizacija ljubavi

“Naæalost, nije mala stvar i moæda se

sve viπe oËituju muËni znakovi koji ponekad

stavljaju u diskusiju iste moralne

vrijednosti koje su u temelju πportske

prakse. Pored πporta koji pomaæe osobi,

postoji drugi koji joj πteti; pored

πporta koji veliËa tijelo, postoji drugi

koji ga uniπtava i izdaje; pored πporta

koji slijedi plemenite ideale, postoji

drugi koji slijedi samo zaradu; pored

πporta koji ujedinjuje, postoji drugi koji

razdvaja.”

(Simpozij “Lice i duπa πporta”, koji je

promovirao CSI, 28. listopada 2000.)

“… velika je odgovornost πportaπa u

svijetu. Oni su pozvani da od πporta naprave

priliku za susret i dijalog, iznad

svih jeziËnih, rasnih i kulturnih granica.

©port moæe, naime, dati velik prilog miroljubivom

sporazumijevanju meappleu narodima

i moæe pridonijeti da se u svijetu

istakne nova civilizacija ljubavi.”

(Jubilej πportaπa, Olimpijski stadion,

29. listopada 2000.)

“Neka ova provjera (Jubileja) ponudi

svima - direktorima, tehniËarima i natjecateljima

- prigodu da pronaappleu novi

stvaralaËki i pokretaËki polet, tako da π-

port moæe odgovarati, bez otprirodnjavanja,

potrebama naπeg vremena: πport

koji πtiti slabe i ne iskljuËuje nikoga,

koji oslobaapplea mlade od zamki apatije i

ravnoduπnosti, budi u njima zdravi natjecateljski

duh; πport koji je Ëimbenik

emancipacije najsiromaπnijih zemalja i

pomoÊ da se izbriπe netolerancija i da se

izgradi bratskiji i solidarniji svijet; πport

koji Êe pridonijeti ljubljenju æivota, koji

Êe odgajati u ærtvi, poπtenju i odgovornosti,

dovodeÊi do potpunog vrednovanja

svake ljudske osobe.”

(Jubilej πportaπa, Olimpijski stadion,

29. listopada 2000.)

19


ETIKA I SPORT

Spoznaja da je πport

odmjeravanje

vjeπtina, sposobnosti,

karaktera, fiziËke i

psihiËke spremnosti

te teπkog rada, a ne

natjecanje

farmakoloπkih

pripravaka, treba biti

utisnuta u svijest svih

istinskih πportaπa

Piπe Saπa Ceraj

Doping

najveÊi problem

suvremenog πporta

Jedan od najveÊih problema s kojim se

πport danas susreÊe jest doping.

GledajuÊi na doping iz perspektive

πporta kao pokreta koji pristalicama diljem

svijeta prenosi pozitivne poruke, doping je

u potpunoj suprotnosti s tim. Za πportaπe

koji humanu poruku πporta istinski æive i

prenose, doping je u potpunosti

neprihvatljiv. GledajuÊi iz perspektive

etike, doping je opreËan istinskoj prirodi

πporta, a osnovno mu je obiljeæje

izigravanje njegovih pravila. Tako πportski

rezultati kao osnovne relacije vrednovanja

nastupa pojedinaca i ekipa postaju laæni, a

cijeli πport apsurdan i bespredmetan.

Upotreba dopinga je u neprekidnom

porastu, a natjecatelji ga koriste po svaku

cijenu bez obzira na posljedice. Pomicanje

granica πportskih rezultata na umjetan

naËin πteti cjelokupnom πportu, a

pogotovo djeci koja u πportaπima vide

uzore.

20


Porijeklo rijeËi doping

Pojam doping obiËno se odnosi na

praksu uzimanja i davanja zabranjenih

supstanci i primjena metoda u πportu da bi

se, na neprirodan naËin, ostvario bolji

rezultat. Jedna od teorija govori da je rijeË

“dope” preuzeta od njemaËke rijeËi “dop”

koja je oznaËavala alkoholno piÊe,

naËinjeno meappleu ostalim i od groæapplea, koje

su koristili Zulu ratnici da bi poboljπali

svoje sposobnosti u bitci. U moderno

vrijeme doπlo je do vrlo jakog πirenja

dopinga, posebno unazad petnaestak

godina, kada se konstantno razvijaju nove

supstance. Detektiranje dopinga nikad nije

bilo lako pa znanstvenici moraju

pribjegavati novim tehnologijama i sve

sloæenijim postupcima da bi ga otkrili.

Meappleutim, kako su testiranja postajala sve

sofisticiranija, razvijala se i tehnologija za

proizvodnju novih dopinπkih sredstava.

Klasifikacija dopinga

Meappleunarodni olimpijski odbor ovako

klasificira doping: “UzimajuÊi u obzir da

je upotreba zabranjenih supstanci i metoda

(doping) nezdrava i u suprotnosti sa

πportskom etikom, iz tog razloga potrebno

je zaπtititi fiziËko i duhovno zdravlje

πportaπa, vrijednosti fair playa i natjecanja

te integritet πporta i pravo onih koji

participiraju u πportu na bilo kojoj razini”.

Vjerojatno najpoznatiji sluËaj dopinga je

onaj iz 1988. godine s kanadskim

atletiËarom Benom Johnsonom, koji je

optuæen za zloupotrebu anaboliËkih

steroida. AnaboliËki steroidi su sintetiËki

derivati muπkog hormona testosterona koji

je prvi put izoliran i sintetiziran 1935.

godine, a u funkciji je graappleenja novog

tkiva - vlakana u miπiÊnim stanicama,

poveÊanja snage, smanjenja potkoænog

masnog tkiva i vremena potrebnog za

oporavak izmeappleu treninga. AnaboliËki

steroidi imaju svoje mjesto i u medicini, a

koriste se za lijeËenje smetnji poput

pothranjenosti, anemije, tumora, smetnji u

rastu te insuficijencije samog testosterona.

Anabolici se tradicionalno apliciraju

oralno ili putem injekcije. PrednjaËi

unaπanje anabolika putem injekcije, na

bazi vode ili ulja, jer pri oralnom uzimanju

dolazi do teπkih oπteÊenja jetre, a i lakπe se

detektira dopinπkom kontrolom.

Primjena eritropoetina

Supstanca pod imenom eritropoetin

(EPO) posebno je zanimljiva

natjecateljima u πportovima izdræljivosti i

najviπe koriπtena za Zimskih olimpijskih

igara 2002. godine u Salt Lake Cityju.

Nekolicina skijaπkih trkaËa (npr. Larisa

Lazutina iz Rusije) bila je pozitivna na

darbopoetin - EPO pa su im oduzete

medalje. Eritropoetin je hormon koji luËi

iskljuËivo jetra, a regulira broj eritrocita u

krvi. Eritrociti sadræe hemoglobin,

funkcija te molekule je prijenos kisika iz

pluÊa do svih tkiva u tijelu, ukljuËujuÊi

miπiÊne stanice. Za optimalnu izdræljivost,

kapacitet za prijenos kisika do miπiÊa je

krucijalan za πportove izdræljivosti, kao na

primjer biciklizam i maraton. Prije su

natjecatelji, u æelji da osiguraju πto viπu

razinu hemoglobina u krvi, pribjegavali

metodi transfuzije krvi. Danas πportaπi

vlastitu krv daju zamrznuti, πto rezultira

poveÊanom proizvodnjom eritropoetina.

Neposredno prije nastupa zamrznuta krv

se transfuzijom vraÊa natjecatelju, Ëime se

osigurava visoka koncentracija eritrocita u

krvi.

Osnivanje Svjetske

antidopinπke agencije

Intenzivnijim prisustvom sponzora i

televizije postavljaju se novi standardi za

πportaπe, a sve radi πto veÊe gledanosti i

profita. U takvim trenucima πportaπi Ëesto

dolaze u dvojbu da li uzeti nedopuπtena

sredstva i primijeniti metode treninga koje

bi mu omoguÊile vrhunski rezultat i rekord

u kratkom vremenu, da bi osigurali

egzistenciju. I ostali su πportaπi na

mukama: gledajuÊi kolege koji uzimaju

nedopuπtena sredstva, poËinju razmiπljati o

izboru koji im se sam nameÊe. Meappleutim,

πportaπi zaista imaju pravo izbora u ovoj

situaciji, mogu izabrati izmeappleu dopinga i

natjecanja sa svojim istomiπljenicima,

pravim πportaπima. NatjeËuÊi se bez

dopinga πportaπ moæe zapoËeti πportsku

avanturu u slobodi vlastitih odluka i

istraæiti granice vlastitih moguÊnosti koje

je izabrao razviti prirodnim putem,

dugotrajnim treninzima i velikim

odricanjima.

Sve veÊa primjena dopinga uvjetovalo je

osnivanje Svjetske antidopinπke agencije

(World Anti Doping Agency - WADA)

1999. godine. Ta agencija nastoji,

koordinacijom izmeappleu vlada i nacionalnih

πportska tijela, promicati borbu protiv

dopinga kroz edukaciju, rjeπavajuÊi

zamrπena pravna pitanja i provodeÊi

istraæivanja i testiranja. ©portaπi se nastoje

testirati kontinuirano cijelu godinu, na

natjecanjima, ali i izvan njih.

Svi koji se æele pobliæe upoznati s

temom borbe protiv dopinga i politikom

WADA-e doznat Êe viπe na web stranici

Svjetske antidopinπke agencije

www.wada-ama.org.

Spoznaja da je πport odmjeravanje

vjeπtina, sposobnosti, karaktera, fiziËke i

psihiËke spremnosti te teπkog rada, a ne

natjecanje farmakoloπkih pripravaka, treba

biti utisnuta u svijest svih istinskih

πportaπa. Upotrebu nedopuπtenih supstanci

i metoda u πportu treba zabraniti u ime

istinskih vrijednosti i respekta prema osobi

s njenim punim integritetom koji ona

predstavlja na fiziËkoj, duhovnoj i

duπevnoj razini.

21


SPORT I DRU©TVO: Sportska dioniËka druπtva

Uvoappleenje

pravnog reda

u πportsku djelatnost

Dræava æeli da nova πportska dioniËka druπtva

zapoËnu djelovanje u pravno jasnoj situaciji i s

definiranom imovinom, dugovima i potraæivanjima

Piπe

mr. sc. Goran VojkoviÊ

PoËetkom oæujka ove godine Vlada je

Hrvatskome saboru proslijedila

Prijedlog novog zakona o πportu.

Zakon je proπao prvo Ëitanje i moæe se

oËekivati da Êe uskoro biti prihvaÊen.

Novi zakon ima veoma πirok opseg,

njime se definira: sustav πporta,

obavljanje πportske djelatnosti, obavljanje

struËnih poslova u πportu, statusna pitanja

πportaπa, pitanja πportskih klubova, πport

osoba s invaliditetom, πport djece i

mladeæi, zdravstvena zaπtita πportaπa,

inspekcijski nadzor, javne potrebe u

πportu te dræavne nagrade u πportu.

Cjelovit prikaz tog prijedloga opsegom bi

zauzeo nekoliko brojeva Olimpa, stoga

Êemo se u ovom Ëlanku ograniËiti na

jedan potpuno novi pravni institut u

Republici Hrvatskoj - πportska dioniËka

druπtva.

22


Prijedlogom zakona odreappleuje se da se

pod πportskim klubom smatraju i πportska

udruga za natjecanje koja ima status

udruge i πportsko dioniËko druπtvo koje

ima status trgovaËkog druπtva, a koji se

primarno osnivaju radi obavljanja

πportske djelatnosti sudjelovanja u

πportskim natjecanjima. Time je - sliËno

kao i u nekim dræavama Europske unije -

uvedena dvojnost: u natjecanju Êe moÊi

sudjelovati πportski klub koji ima status

udruge kao i πportski klub koji ima status

trgovaËkog druπtva (πportsko dioniËko

druπtvo, skraÊeno π .d. d.). Prijedlog

zakona takoappleer propisuje kada i kako

πportska udruga i π. d. d. stjeËu status

profesionalnog πportskog kluba.

U obrazloæenju Prijedloga zakona sam

predlagatelj navodi da je naËin

preoblikovanja πportskih klubova -

udruga za natjecanje u π.d.d. u nekim

osnovnim crtama izradio prema uzoru na

"πpanjolski model", odnosno πpanjolski

zakon o πportu i πpanjolsku uredbu o

πportskim dioniËkim druπtvima. Model

πportskih dioniËkih druπtava je u

©panjolskoj je uspjeπno zaæivio, tako da

danas u tamoπnjem nogometu kao

πportsko dioniËko druπtvo djeluje 68

klubova, a u koπarci 32 kluba. Prema

istom modelu pretvorbu klubova su

napravile i neke dræave Juæne Amerike.

Obveza preoblikovanja

udruge u dioniËko druπtvo

Prema Prijedlogu zakona, π.d.d. moæe

nastati na dva naËina: osnivanjem novog

druπtva te preoblikovanjem πportskog

druπtva - udruge za natjecanje. Takvo

preoblikovanje moæe biti dobrovoljno,

odnosno obvezno. Za hrvatske prilike je

posebno zanimljiva obveza

preoblikovanja udruge u dioniËko druπtvo.

Naime, Prijedlog zakona odreappleuje da se

one udruge za natjecanje u nogometu i

koπarci koje uz uvjet statusa

profesionalnog πportskog kluba

ispunjavaju uvjete za pokretanje steËajnog

postupka sukladno posebnom propisu, a

on nije pokrenut, moraju preoblikovati u

π.d.d.

Drugim rijeËima - svi nogometni i

koπarkaπki klubovi koji ispunjavaju

formalne uvjete za steËaj (a velik broj ih

ispunjava), moraju se preoblikovati u

πportsko dioniËko druπtvo, ili Êe izgubiti

natjecateljska prava u iduÊoj godini te Êe

nad njima biti pokrenut steËajni postupak.

Prijedlog zakona detaljno regulira

postupak preoblikovanja udruga u

dioniËko druπtvo, pri Ëemu je prvi korak

izrada elaborata koji treba osobito

sadræavati izvjeπtaj ovlaπtenog revizora o

stanju imovine, prava i obveze πportskog

kluba - udruge, popis i procjenu imovine

udruge, popis svih traæbina, pregled

poslovanja πportskog kluba - udruge u

proπlih pet godina, popis Ëlanova udruge,

popis Ëlanova tijela, πportske rezultate,

potencijalne dioniËare kluba i sl. Posebno

se propisuje da u elaboratu treba prikazati

vjerovnike kluba koji su se pisano oËitali

kako æele da se njihovo potraæivanje

prema klubu pretvori u ulog u novom

dioniËkom druπtvu. Napominjemo da

vjerovnik koji ne æeli pretvoriti svoju

traæbinu u ulog u πportskom dioniËkom

druπtvu ostaje vjerovnik tog druπtva, a

visina njihove traæbine odgovara stvarnoj

vrijednosti koja je utvrappleena u postupku

revizije.

Zakon je samo okvir

Ukratko, dræava æeli da nova πportska

dioniËka druπtva zapoËnu djelovanje u

pravno jasnoj situaciji i s definiranom

imovinom, dugovima i potraæivanjima.

Iznimno je bitno napomenuti da se na

πportski klub - πportsko dioniËko druπtvo,

uz specifiËnosti definirane ovim

prijedlogom zakona, primjenjuju odredbe

o osnivanju, djelovanju i prestanku

djelovanja dioniËkih druπtava, sukladno

Zakonu o trgovaËkim druπtvima. To u biti

znaËi da je zakonodavac vrlo odluËan

dovesti u pravni red ovu djelatnost -

dioniËka druπtva su pravno najsloæeniji

naËin organiziranja trgovaËkih druπtava, s

krajnje precizno odreappleenom ulogom

skupπtine, nadzornog odbora i uprave.

Gotovo svaki korak njihovog djelovanja

je pomno ureappleen, od naËina sazivanja i

odræavanja skupπtine druπtva (unaprijed

definiran dnevni red, obvezno

prisustvovanje javnog biljeænika), do

odgovornosti Ëlanova uprave i nadzornog

odbora - koja je u nekim sluËajevima

solidarna, a odgovara se cijelom svojom

imovinom.

I na kraju ne treba zaboraviti - ni jedan

zakon neÊe sam po sebi promijeniti stanje

u djelatnosti koju regulira. Zakon je okvir,

ali je potrebno ukloniti razloge zaπto se

hrvatski profesionalni πport naπao pred

steËajem. A razlozi za to sigurno nisu

primarno u formi organiziranja πportskog

kluba.

23


SPORT I NOVINARSTVO

A proπlo je samo

110

Piπe Æarko SusiÊ

godina

U 60 godina kako je televizija uπla na olimpijske

igre, sve se stubokom promijenilo. TehniËki

napredak stvorio je neviappleene moguÊnosti pa sada

viπe ne izvjeπtavaju sluËajno prisutni dogaappleaju, nego

viπe od 10 tisuÊa profesionalaca koji se grËevito

bore da bi dobili pravo izvjeπtavanja s lica mjesta

Na I. zimskim olimpijskim

igrama u francuskom

Chamonixu bilo je 88

akreditiranih novinara iz 14 zemalja,

od 16 koliko ih je tamo poslalo svoje

sportaπe. Je li ZagrepËanin Mirko

PandakoviÊ, koji je nastupao u

skijaπkom trËanju, bio akreditirani

novinar, danas se viπe ne moæe

ustanoviti. »injenica je da se nekoliko

puta tadaπnjim zagrebaËkim

“Novostima” javio s boriliπta. Igre su

tada bile gotovo privatna zabava

sportskih entuzijasta zimskih sportova.

U novinama, koje su tada izlazile u

Zagrebu, jedva da je uopÊe bilo traga

tim igrama.

»etiri dana kasnije

PandakoviÊ, koji je nastupio u

skijaπkom trËanju na 18 i 50 kilometara

(oba puta je odustao zbog iznimno loπeg

vremena), drugi je dan, nakon πto se

odmorio, sjeo u hotelu i napisao pismo

“Novostima” o pobjedi Norveæanina

Thorleifa Hauga na 18 kilometara, 32.

mjestu Slovenca ©vigelja i 34. Kajæelja,

o 35. mjestu svog kolege, ZagrepËanina

Duπana Zinaje i o svom odustajanju.

Pismo je za dva dana stiglo u Zagreb i

24

objavljeno je dan kasnije kao kratka

(20 redaka) vijest na zadnjem stupcu

neke sporedne stranice.

Vaæan nastup hrvatske skijaπice

Janice KosteliÊ u kombinacijskom

slalomu na ZOI 2006. u Torinu nije ni

1896. godine malobrojni fotoamateri mogli

su snimati samo nepokretne slike jer

aparati nisu dozvoljavali snimke u pokretu


Viπe od 60.000 gledatelja bilo je nazoËno

na otvaranju I. OI1896. u Ateni, a meappleu

njima samo tridesetak novinara

trebalo objaviti u novinama, jer ga je

televizija izravno prenosila, a stotine

milijuna gledatelja je, sa

“zakaπnjenjem” od nekoliko tisuÊinka

sekunde, vidjelo i doznalo da je Janica

pobijedila.

Izmeappleu pisma koje je objavljeno

Ëetiri dana nakon dogaappleaja i doista

trenutaËnog, istodobnog saznanja da je

Janica KosteliÊ postigla Ëetvrtu

olimpijsku pobjedu nalazi se sva

povijest ne samo sportskog novinarstva.

S I. olimpijskih igara 1896., dakle

prije samo 110 godina (!), izvjeπtavalo

je, pretpostavlja se, izmeappleu 30 i 40

novinara, od kojih su osmorica bili

fotoreporteri, od toga πest Grka. Od

stranaca, jedan je bio profesionalni

fotograf Nijemac Albert Meyer, a drugi

Amerikanac Thomas Curtis, koji je

usput bio amater fotograf, a na Igrama

je pobijedio u utrci na 110 metara

prepone!

Nezamislive

moguÊnosti

Od novinara koji su pisali 10 je bilo

inozemaca, a od njih tri aktivna

natjecatelja. Oni malobrojni

profesionalci slali su svojim

agencijama - brzojave, a ostali su

svoje zabiljeπke slali (kao i

PandakoviÊ 28 godina poslije) poπtom,

ili objavljivali dulja sjeÊanja nakon

povratka kuÊama. Fotografije su bile,

naravno, samo crno-bijele i iskljuËivo

o nepomiËnim dogaappleajima.

U samo 60 godina kako je televizija

uπla na olimpijske igre (1956., Cortina

d'Ampezzo), sve se stubokom

promijenilo. TehniËki napredak

stvorio je neviappleene moguÊnosti

izvjeπtavanja, i o sportu, pa sada viπe

ne izvjeπtavaju sluËajno prisutni

dogaappleaju, nego viπe od 10 tisuÊa (!)

novinskih profesionalaca koji se

moraju grËevito boriti da bi dobili

pravo izvjeπtavanja s lica mjesta.

Danas imaju, u usporedbi s 1896.

godinom nezamislive tehniËke

moguÊnosti izvjeπtavanja na razliËite

naËine, na neograniËene udaljenosti, i

baπ o svemu πto se dogaapplealo na terenu

i oko njega, Ëak i u samom trenu

zbivanja.

Sve je to bitno utjecalo na oblik i

naËin izvjeπtavanja ili opisivanja. Od

onih 20 redaka Mirka PandakoviÊa.

1924 godine nastale su, 80-ak godina

kasnije, cijele stranice svih vrsta

novinskog izraæavanja, slika u boji i

trenutaka koji traju tisuÊinke sekunde,

ili Ëak neki tehniËki uradak koji

omoguÊava da vidimo reprizu onoga

πto se zbivalo danas, ili godinama ili

desetljeÊima prije.

Posljedica svega je neviappleen razvoj

(dobar ili loπ!) novinarstva, u ovom

sluËaju sportskog.

25


ZAGREBA»KE PAHULJICE

Beskrajno

zaljubljene

u sport

Nakon 5. trofeja ZagrebaËkih pahuljica, πarmantne zagrebaËke

klizaËice Êe u Prag, na svoje peto Svjetsko prvenstvo, a æivotna im je

æelja da sinkronizirano klizanje postane olimpijski sport

Piπe Zoran KovaËeviÊ

Za ZagrebaËke pahuljice zna Ëitav

klizaËki svijet. ZahvaljujuÊi njima

Zagreb je, u zemlji sa samo dvije

klizaËke dvorane i samo jednim klubom

sinkroniziranog klizanja, za samo nekoliko

godina izrastao u jedno od svjetskih

srediπta ovog prekrasnog sporta koji simboliziraju

zajedniπtvo i timski duh, odricanje,

meappleusobno poticanje i uvaæavanje,

sporta u kojem nema protivnika, koji

stvara brojna prijateljstva i na najljepπi

naËin povezuje mlade ljude, kulture,

dræave i kontinente.

ZahvaljujuÊi ozbiljnom i sustavnom

radu Pahuljica te klizaËkim zanesenjacima

iz njihove brojne, sloæne klupske

obitelji, Zagreb je (p)ostao jedini grad u

kojem su odræani i Svjetski kup za

juniorke (2002.) i Svjetsko seniorsko

prvenstvo (2004.). Nakon SAD-a, Finske,

Francuske i Kanade, a prije ©vedske i

»eπke, sve samih klizaËkih velesila,

Hrvatska je bila peta zemlja kojoj je

Meappleunarodna klizaËka organizacija (ISU)

povjerila organizaciju "sinkro-mundiala",

koji je po mnogo Ëemu nadmaπio

sportske okvire te fascinirao promatraËe i

najviπih sportskih i estetskih kriterija.

Upravo je u Zagrebu sinkronizirano

klizanje obiljeæilo svojih prvih pola stoljeÊa

od prapoËetka u ameriËkom

Michiganu 1954.

26

Viπe gledatelja

nego na nogometu

Vrhunsko sinkronizirano klizanje zahtijeva

perfektno znanje klizanja, gracioznost

i besprijekornu uvjeæbanost ekipe od 16

do 20 klizaËica, πto, uz odliËnu glazbu,

zanimljive koreografije i prekrasne

haljine, stvara revijalni ugoappleaj koji podsjeÊa

na program poznate klizaËke revije

"Holiday on Ice". Zbog toga privlaËi

mlade i stare pobornike spektakla na

ledu, te od 2001. i prvog Trofeja

ZagrebaËkih pahuljica, iz godine u godinu,

kao rijetko koji sport, puni tribine

naπe najveÊe dvorane. Zbog Pahuljica, te

posebnosti i ljepote timskog klizanja,

Dom sportova je drugog dana Svjetskog

prvenstva, usprkos televizijskom prijenosu

derbija Hajduk ‡ Dinamo, bio ispunjen do

posljednjeg mjesta, dok je lani, na

posljednjem Trofeju, u gledaliπtu bilo viπe

ljudi nego na prvoligaπkoj nogometnoj

utakmici koja se na maksimirskom stadionu

igrala u isto vrijeme.

PriËa o ZagrebaËkim pahuljicama

zapoËela je prije samo osam godina, 10.

prosinca 1997. Tad je osnovan danas

najpopularniji i, sa 100 Ëlanica od pet do

25 godina u Ëetiri ekipe svih uzrasta, najmasovniji

i najbolje organizirani klizaËki

klub u Hrvatskoj. Interes mladih za ovaj

sport je golem i samo je ograniËenost terminima

za trening razlog πto Pahuljica

nema i dvaput, pa i triput viπe.

Pahuljice se redovito okupljaju veÊ

sredinom kolovoza, dok drugi uæivaju na

moru, i, trenirajuÊi po pet sati dnevno,

zapoËinju uvjeæbavati programe za novu

sezonu. Tijekom godine iza njih se gasi

svjetlo u Domu sportova ili na klizaliπtu

Zajedniπtvo, rad i

zadovoljstvo, πarm

klizaËica, raskoπ haljina

i ljepota osmijeha,

uspjesi na ledu, u πkoli i

na studiju - kao zaπtitni

znakovi ZagrebaËkih

pahuljica, s prosjekom

od 17 godina, najmlaapplee

seniorske ekipe u ovom

sportu


na Velesajmu. Naime, treninzi seniorki

zapoËinju oko 22 sata, a zavrπavaju oko

ponoÊi, πto, meappleutim, ne sprjeËava djevojke

da budu odliËne uËenice i uzorne studentice.

Nekoliko Pahuljica je dobivalo ili

dobiva gradske stipendije namijenjene

iskljuËivo najboljim i najsvestranijim

zagrebaËkim srednjoπkolkama, dok pola

najmlaapplee seniorske ekipe u Europi (prosjek

godina 17) ima indekse gotovo svih

fakulteta: ekonomije, prava, medicine,

filozofije, farmacije, biologije...

Entuzijazam klizaËica

i roditelja

Beskrajno zaljubljene u sport s oko 500

ekipa u tridesetak zemalja na svim kontinentima,

vjeæbaju i pet puta tjedno na ledu

i na „suhom" (kondicija, ples, akrobatika...)

te, sufinancirajuÊi putovanja, zadivljuju

svojim klizaËkim vjeπtinama i

πarmom, predstavljajuÊi Zagreb i

Hrvatsku na najljepπi naËin. Proputovale

su desetak zemalja, sudjelovale na svjetskim

prvenstvima u Francuskoj, Kanadi,

©vedskoj i Zagrebu, bile u Disneylandu,

na Nijagarinim slapovima i podno

Eiffelova tornja, te stekle brojne sportske

prijateljice diljem svijeta. ZahvaljujuÊi

Pahuljicama i njihovom Trofeju na koji,

svakog oæujka, dolazi viπe od 20 ekipa s

oko 500 klizaËica i joπ toliko inozemnih

gostiju, mnogi Finci, Amerikanci,

Kanaappleani... zavoljeli su naπu zemlju.

Zbog sjajne atmosfere i potpune ispunjenosti

ovim sportom, Ëak je devet djevojaka

u klubu veÊ devetu sezonu, od samog

njegovog osnutka i najmlaappleeg kadetskog

uzrasta: Zrinka KovaËeviÊ, Mateja i Ivana

MahniÊ, Dina Vlahov, Azra DeliÊ, Lana

Orban, Edita LukiÊ, Tea Habazin i Matea

KramariÊ. ©est ih je otklizalo viπe od 100

programa, a Zrinka i Mateja svih ovih

godina nisu propustile ni jedan nastup.

Klub poËiva na entuzijazmu klizaËica i

roditelja, na odliËnoj organizaciji, na redu

i disciplini, dugoroËnom, precizno

osmiπljenom struËnom radu i ulaganju

iskljuËivo u naπe trenere. Viπegodiπnja

suradnja s ponajboljom svjetskom trenericom,

Finkinjom Anu Oksanen, silno je

pridonijela brzom razvoju naπih

struËnjaka (sve bivπih umjetniËkih, pa

»etiri uzorne

studentice Azra

(farmacija, 110

nastupa),

Zrinka

(ekonomija,

114), Dina

(pravo, 111) i

Mateja

(ekonomija, 113),

“Pahuljice” od samog

osnutka kluba i s

najviπe nastupa

u klupskoj

povijesti. Zrinka

i Mateja u devet

sezona nisu

propustile ni jedan

nastup…

sinkroniziranih klizaËica), predvoappleenih

glavnom trenericom Dankom Pivac, ali i

svih ekipa. Zato Pahuljice uspijevaju

hvatati korak sa svijetom, izvoditi iznimno

zahtjevne, iz godine u godinu sve teæe

elemente i neprestano podizati svoj sportski

ugled u situaciji kad i klizaËki od nas

kudikamo jaËe zemlje nailaze na nepremostive

poteπkoÊe.

Nije, naime, lako vlastitom "proizvodnjom"

neprestano nadopunjavati ekipe,

pratiti stalne promjene pravila i do

savrπenstva sinkronizirati stotine "najsitnijih",

ali sucima jasno vidljivih pokreta u

programima, u kojima svaka klizaËica ima

toËno odreappleeno mjesto i stoga nisu

moguÊe relativno bezbolne zamjene kao u

ostalim momËadskim sportovima… Zato

u svijetu samo desetak zemalja ima bolje

ekipe…

ZagrebaËke pahuljice su prepoznatljive

i kao klub koji redovito izdaje godiπnji

kalendar i dvojeziËnu klupsku publikaciju,

koji ima svoju znaËku i web stranicu

(www.zagrebsnowflakes.com), te kao

klub koji s oduπevljenjem prihvaÊa pozive

da uveliËa predboæiÊne Advente na

glavnom zagrebaËkom trgu, ali i otvaranja

klizaliπta i klizaËke feπte u Rijeci,

©ibeniku, Samoboru.

Nakon jubilarnog, 5. trofeja

ZagrebaËkih pahuljica, πarmantne zagrebaËke

klizaËice Êe u Prag, na svoje peto

Svjetsko prvenstvo (od 29. oæujka do 1.

travnja), a æivotna im je æelja da sinkronizirano

klizanje postane olimpijski sport

i da nastupe na Zimskim igrama…

27


UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

GODINA 37 • BROJ 136 • OÆUJAK 2006.

Start prve automobilistiËke utrke za prvenstvo Hrvatske i Slavonije u JuriπiÊevoj ulici u

Zagrebu 8. studenoga 1912. godine


100 godina automobilizma u Hrvatskoj

Od prosvjeda do oboæavanja

Prema jednom popisu, u Hrvatskoj je 1912. godine bilo 269 privatnih

automobila, 22 autobusa i 69 motocikla

Piπe Zdenko JajËeviÊ

Godine 1898. grof Marko Bombelles je na svoje

imanje u Vinici dovezao prvi automobil u Hrvatsku.

Taj je automobil, marke Benz, 16. kolovoza

1899. dovezao u Zagreb, a za taj put dug 90 km trebalo

mu je tri sata i 45 minuta. PoËetkom travnja 1901. godine,

zagrebaËki veletrgovac Ferdinand Budicki kupio je u

BeËu rabljeni Opel za 4000 kruna. Automobil je straga

imao ugraappleen jednocilindriËni motor sa 3,5 KS, teæak 520

kg. Snaga motora se putem lanca prenosila na straænje kotaËe.

NajveÊa brzina tog automobila bila je 20 km/h, a potroπnja

goriva 10 l na 100 km. Put od BeËa do Zagreba

Budicki je prevalio za dva dana.

Pojava prvoga automobila na zagrebaËkim ulicama izazvala

je prosvjede fijakerista, uprave konjskog tramvaja,

policajaca i brojnih graappleana. »lanak iz Obzora najbolje

ilustrira koliko su graappleani bili neskloni pojavi automobila.

… grofovi Deudici, Palfy i Schlippenbach napadnuti

su u Zagorju, te se o tom vodi process kod kotarskog suda

u Zlataru. TvorniËar Wiesner iz BeËa napadnut je na

cesti izmeappleu Krapine i Zaboka. Grof Papadopoli napadnut

je 24. kolovoza o.g. te je kod tog napadaja njegov

chauffeur Merlini Pilade zadobio tri ozljede i to na rukama

i na glavi, tako da je samo Ëudo, kako nije izgubio

snagu nad kormilom, jer bi se u tom sluËaju automobil

izvrnuo, a putnici bi postradali…

Prvi autoklub u Hrvatskoj

Prvi automobil na Sljeme je dovezao

Franjo Aurel pl. Türk, 6. srpnja

1902. godine i to u druπtvu

narodnog zastupnika Gaπe DeviÊa.

Voænja je od JelaËiÊeva trga trajala

jedan sat. Krajem 1901. prvi automobil

u vlasniπtvu braÊe MeπtoviÊ

pojavio se i na ulicama Zadra. U

travnju 1902. prireappleena je prva automobilistiËka

utrka, dijelom na tlu

Hrvatske, na relaciji od Nice do

Opatije. Na njoj nisu sudjelovali

vozaËi iz Hrvatske. OsnivaËka

skupπtina Prvog hrvatskog automobilnog

kluba odræana je 1. travnja

1906. u zagrebaËkom hotelu

Royal. Klub je osnovan sa svrhom

da bude druπtveno, strukovno i

znanstveno stjeciπte za πirenje i

unapreappleivanje automobilnoga

πporta u Hrvatskoj. Klub je osnovan

samo osam godina nakon pojave

prvog automobila u nas i dvije

godine nakon πto je osnovan meappleunarodni automobilisti-

Ëki savez - FIA. U grupi koja je potakla osnivanje kluba

bili su Franjo Aurel pl. Türk, grof Rudolf Erdödy, grof

Marko Bombelles, barun Dionis Hellenbach, Vjekoslav

Heinzel, Matija Herceg, Milan Boπnjak, Julije Radovits i

drugi. U novoosnovanom klubu bilo je 14 Ëlanova. Prve

automobile u Split su dovezli austrijski inæenjeri, graditelji

uskotraËne æeljezniËke pruge od Splita do Sinja. Autoklub

je u Splitu osnovan 1907. godine.

Prve vozaËke dozvole

Klub se zalagao za uvoappleenje obaveznog ispita za voza-

Ëe, pa je 29. travnja 1909. osnovano ispitno povjerenstvo.

BuduÊi da nije bilo ispitivaËa u pomoÊ je pozvan Budicki.

Njemu su na izobrazbu poslana Ëetiri inæenjera. Kako su

svi vozaËi morali poloæiti ispit, meappleu prvima je na njega

izaπao Budicki. Polagao je pred svojim uËenicima 27. srpnja

1910., nekoliko dana kasnije dodijeljena mu je voza-

Ëka dozvola, a njegov auto je registriran pod brojem 8.

Budicki je, osim toga, otvorio prvu autoπkolu, dovezao

prvi motorkotaË, otvorio prodavaonicu automobila i uveo

taksi sluæbu. Prvi zagrebaËki taksist bio je Tadija BartoloviÊ

s automobilom Nesseldorf. Sekcija za automobilizam

pri Hrvatskom πportskom savezu osnovana je 13. lipnja

1912. godine pa taj datum smatramo poËetkom djelovanja

Hrvatskog auto saveza.

Iskaznica za

upravljaËa

motornog vozila

Vjekoslava Heinzela

2


Nakon ruËka u Varaædinu vozaËi na I. automobilistËkoj

utrci za prvenstvo Hrvatske i Slavonije spremni su za

drugi dio utrke prema Zagrebu

Prva automobilistiËka utrka

Prva automobilistiËka utrka odræana je 8. studenoga

1912. godine na cesti Zagreb - ZaËretje - Lepoglava - Ivanec

- Varaædin - Novi Marof - Sv. Ivan Zelina - Zagreb u

ukupnoj duæini od 177 km. Sudjelovalo je osam posada:

Ljudevit Schlick (Opel, 18 KS), Vjekoslav Heinzel (Opel,

24 KS), Dionisije Hollenbach (Dürkoph, 31 KS), Willy Haupt

(Bock-Holländer, 24 KS), Herman Wrastil (Opel, 24

KS), Milan Kulmer (Mercedes, 28 KS), Julius Rudovits (-

Opel, 30 KS) i Ferdinand Budicki (Opel, 20 KS). Pokraj

vozaËa, kao suvozaËice su sjedile njihove æene. Svi su se

okupili neπto prije 8 sati ispred svratiπta "Tri gavrana" u JuriπiÊevoj

ulici. Polako vozeÊi krenuli su Ilicom na start, na

mitnicu u »rnomercu. Uloga startera povjerena je Milanu

Erfurtu i Vilimu LovrenËiÊu. Oni su najprije izvagali automobile,

a zatim su startali u razmaku od tri minute. Brzina

u naseljenim mjestima nije smjela biti veÊa od 25 km/h, a

na otvorenom se moglo voziti i bræe, pod uvjetom da nitko

ne bude doveden u "pogibelj". To "nitko" odnosilo se i na

æivotinje koje su u to vrijeme slobodno πetale cestama. BuduÊi

da je kiπa dan ranije natopila neasfaltiranu cestu, voænja

do Podsuseda bila je izuzetno spora, a nakon toga, na

boljoj cesti vozaËi su mogli pokazati svoje sposobnosti.

Pobjeda buduÊeg gradonaËelnika Zagreba

Kod Jakovlja je bio zatvoren most pa je Ljudevit Schlick,

u pokuπaju da prijeapplee potok, oπtetio kola i morao je odustati.

U prvo vrijeme vodio je Budicki, ali ga je pretekao Rudovits,

kojeg su u stopu pratili supruænici Heinzel. U svakom

mjestu automobiliste su doËekali razdragani mjeπtani

i zasipali ih cvijeÊem, a vozaËi su im uzvraÊali mahanjem i

trubljenjem. Na jednom zavoju umalo je doπlo do nesreÊe.

Rudovitsovo vozilo je preprijeËilo cestu, a Heinzel je u posljednji

trenutak zakoËio. ToËno u 10 sati i devet minuta,

na cilj prve etape, u Varaædin, stigao je Julius Radovits. Zatrubile

su vatrogasne trube i zapucali muæari. Dvije minute

kasnije stigao je i Ferdinad Budicki, a treÊi je bio Milan

Kulmer. Nakon pozdravnog govora i muziËkog bloka, posade

su se uputile na ruËak u gostionicu Janje. BuduÊi da se

naoblaËilo, natjecatelji su prema Zagrebu krenuli sat ranije.

Pobijedio je arhitekt Vjekoslav Heinzel, buduÊi zagrebaËki

gradonaËelnik, vozeÊi prosjeËnom brzinom od 35,3 km/h.

Meappleutim, pobjedu mu nije donio redoslijed na cilju nego

proraËun na temelju formule: teæina automobila pomnoæena

s brojem osoba i brojem sto. Taj iznos je podijeljen s

brojem konjskih snaga automobila, a zatim pomnoæen s postignutim

vremenom u minutama. Prema tom zamrπenom

proraËunu, Heinzel je imao najmanje kaznenih bodova.

Raste broj vozila

Prema jednom popisu, u Hrvatskoj je 1912. godine bilo

269 privatnih automobila, 22 autobusa i 69 motocikla.

Krajem svibnja 1913. godine Kraljevski ugarski autoklub

iz Budimpeπte organizirao je meappleunarodnu utrku od

Karpata do Jadranskog mora. Trasa utrke vodila je kroz Lipik,

Sisak, Petrinju, Glinu, VojniÊ, Karlovac, Plitvice, Oto-

Ëac, Senj i Bakar do Rijeke. Od 6. do 8. rujna 1913. organizirana

je trodnevna voænja automobilima na relaciji Zagreb

- PlitviËka jezera - Senj - Rijeka - Zagreb.

Prvo struËno glasilo, Hrvatski automobilni list, izdano je

1. sijeËnja 1914. u Zagrebu, a urednik je bio Ferdinand Pajas.

Tako su u kratkom vremenu trasirani temelji hrvatskog

automobilizma.

Izvori i literatura

M.©. (1977), Auto - Jurnjava i do 40 km na sat, SN Revija,

br. 48., str. 47.

Svijet (1931), 25-godiπnjica Hrv. automobilistiËkog kluba,

br. 18., str. 9.

Obzor (1909), Napadaji na automobiliste, br. 342. str. 7.

3


Piπe Zvonko BuπiÊ

PO»ECI I PRVI USPJESI HRVATSKIH BOKSA»A

Na svjetla pozornice iz cirkuskih arena

Boks se u Hrvatskoj razvijao poslije I. svjetskog rata zahvaljujuÊi manjem broju

entuzijasta pa su i rezultati bili veoma skromni. Prvo natjecanje profesionalnih boksaËa

odræano je u Zagrebu u vrtu restauracije Kola, 31. kolovoza 1919. godine. Stanko KliËek

pobijedio je Teda Franeka, nokautom u 14. rundi

PoËetkom XX. stoljeÊa, prednjak Dragutin ©ulce (1873. -

1945.) poduËavao je Ëlanove Hrvatskog sokola u Zagrebu

- francuskom boksu. Tu je vjeπtinu nauËio od Jindricha

VaniËeka na struËnim sokolskim teËajevima u Pragu. U francuskom

boksu je bilo dopuπteno udaranje nogama, a natjecanje

je bilo imaginarna borba, zapravo prikaz tehnike napada i

obrane. Francuski boks se vjeæbao i u dvorani Hrvatskog sokola

u Splitu. Propagirao ga je Simo VuËiÊ - –akoviÊ (1879. -

1939.), koji ga je takoappleer upoznao u Pragu, gdje je poloæio ispit

za uËitelja gimnastike i maËevanja.

Prvi hrvatski boksaËi

Tijekom 1905. godine odræani su u Zagrebu prvi boksaËki

meËevi u sklopu cirkuskih predstava. U tim nadmetanjima sudjelovali

su i ZagrepËani. Prije i za I. svjetskog rata, mnogi

hrvatski mladiÊi su izbjegli u Englesku, Francusku, Australiju,

Kanadu, SAD i Novi Zeland. Neki su ondje upoznali boks, koji

su po povratku u domovinu oduπevljeno propagirali. To su

bili Milan Höffer, Juraj ModriÊ, Duπan Poluga, Vinko Jakaπa i

drugi. Milan Höffer, roappleen u okolici –akova, joπ je kao djeËak

otiπao u SAD. Za I. svjetskog rata borio se u sastavu kanadskih

snaga u Europi, a na raznim je vojnim natjecanjima pobjeappleivao

u boksu. Na sportskim igrama savezniËke vojske u Parizu, tzv.

Perπingovim igrama 1919. godine, Höffer je pobijedio u velter

kategoriji. Vinko Jakaπa i Jure ModriÊ u inozemstvu su boksali

kao profesionalci.

Prvi profesionalni meË

Kao πport, boks se u Hrvatskoj razvijao poslije I. svjetskog

rata zahvaljujuÊi manjem broju entuzijasta pa su i rezultati bili

veoma skromni. Prvo natjecanje profesionalnih boksaËa

odræano je u Zagrebu u vrtu restauracije Kola, 31. kolovoza

1919. godine. Stanko KliËek pobijedio je Teda Franeka, nokautom

u 14. rundi. Meappleutim, prvi boksaËki meËevi odræavali su se

i na otvorenom. Tako je na igraliπtu HA©K-a u Maksimiru 1.

oæujka 1920., Stanko KliËek pobijedio Oskara PiπÊuka, nokautom

u πestoj rundi. Boksalo se za novac, uz malobrojne promatraËe.

Prvi amateri okupili su se u boksaËkoj sekciji

zagrebaËkog Teπkoatletskog kluba Herkules, utemeljenom 16.

svibnja 1920. godine.

Prvi boksaËi u Splitu, Rijeci i Osijeku

Poslije I. svjetskog rata splitski boksaËi su se okupljali na kupaliπtu

BaËvice. Znanjem i upornoπÊu isticali su se Ivo JuriÊ i

Petar SilobrËiÊ, koji je boks upoznao na studiju u Pragu. U svibnju

1921. godine na palubi ameriËkog ratnog broda Olympia

odræan je prvi javni boksaËki meË. SpliÊanin Ante RazmiloviÊ

pobijedio je ameriËkog mornara Nelsona, nokautom u sedmoj

rundi. Prva boksaËka organizacija u Splitu, boksaËka sekcija u

Sportskom klubu Hajduk, osnovana je 1923. godine. Prvi javni

nastup splitskih boksaËa bio je 12. kolovoza 1923. na Hajdukovom

igraliπtu, a u rujnu 1923. odræano je prvo boksaËko

prvenstvo Splita. U meappleuratnom razdoblju, boksaËki susreti

odræavali su se na Hajdukovom "placu" i u Kazaliπnoj kavani.

Najbolji splitski boksaËi bili su Kruno TomiÊ i Ivo Fabris. U Rijeci

je 1921. godine osnovana boksaËka akademija koju je vodio

Celso Jerina. RijeËki boksaË Ulderico Sergo, iako nije bio

prvak Italije, poslan je u Berlin na XI. olimpijske igre, gdje je

na opÊe iznenaappleenje osvojio zlatnu medalju u bantam skupini.

PoËeci boksa u Osijeku vezani su uz osnivanje sekcije u ©portskom

druπtvu Olimpija 1923. godine. U Teπkoatletskom klubu

Ekipa ÆG©D Makabi 1934. godine

(slijeva): Pollak, Stenberger,

Hirtensbein, RuæiÊ, Gotesmann i Jungwirt

4

BoksaËki meË na igraliπtu u Maksimiru

prireappleen povodom 20-godiπnjice HA©K-a

1923. godine


»lanovi

TAK

Herkules

treniraju

kraj obale

Save 1922.

godine

Amater boksaËi djeluju od 1930. godine. Boksalo se i u

Hrvatskom graappleanskom πportskog klubu, iz kojeg su potekli

reprezentativci Marijan Vehauc i Ivan Virag.

Zagreb - stjeciπte hrvatskog boksa

U Hrvatskom akademskom πportskom klubu (HA©K), boksaËka

sekcija je osnovana 1922. godine. Prvi trener u klubu bio

je lijeËnik Vatroslav DolniËar. Prigodom proslave 20-

godiπnjice druπtva, 4. rujna 1923. godine, na stadionu u Maksimiru

prireappleeno je propagandno boksaËko natjecanje. Iz te

sekcije, koja je djelovala do 1928. godine, potekao je Eca ValentekoviÊ,

kasnije istaknuti boksaËki djelatnik.

BoksaËka sekcija u Atletskom πportskom klubu Croatia

poËela je radom 1923. godine. Prema broju osvojenih naslova

dræavnih prvaka, A©K Croatia je najbolji boksaËki klub u

Hrvatskoj u meappleuratnom razdoblju. Najuspjeπniji boksaËi na

dræavnim prvenstvima bili su Zlatko NemeËek u muha skupini,

Ernest Matejin u bantamu i perolakoj skupini, Nikola

KovaËeviÊ u lakoj i Ivica KovaËeviÊ u velter supini. Pravila natjecanja

tada su dopuπtala da jedan boksaË na dræavnom prvenstvu

moæe nastupiti u dvije skupine.

BoksaËka sekcija u Prvom hrvatskom graappleanskom πportskom

klubu osnovana je poËetkom 1927. godine. Sekciju je uspjeπno

vodio Vatroslav RupËiÊ. Prvi susret odræan je u veljaËi 1927., s

ekipom Beogradskog sportskog kluba u zagrebaËkom Music

Hallu. Najuspjeπniji Ëlan kluba bio je Rudolf Sarvaπ u lakoj

skupini. BoksaËka sekcija u Æidovskom gombalaËkom πportskom

druπtvu Makabi utemeljena je 1934. godine. »lanovi te

sekcije, Branko Jungwirth, Izidor Gottesmann, Ladislav

Hirtenstein i Leo Pollack, osvajali su pojedinaËna prvenstva

Kraljevine Jugoslavije, Savske Banovine, Banovine Hrvatske i

grada Zagreba. Prvi trener sekcije bio je crnoputi Amerikanac

Jimmy Lyggett. Treninzi i natjecanja sekcije odræavali su se u

Domu Makabija u PalmotiÊevoj ulici.

Sluæbena boksaËka natjecanja

Prvo sluæbeno boksaËko natjecanje u nas bilo je pojedinaËno

prvenstvo grada Zagreba odræano u Jeronimskoj dvorani 6.

oæujka 1923. godine. Nastupali su boksaËi Herkulesa, Croatije

i HA©K-a. BoksaËka prvenstva Zagreba su kvalitetom bila izjednaËena

s dræavnim prvenstvima. Zanimanje javnosti

pobuappleivali su i nastupi boksaËke reprezentacije Zagreba. U

svibnju 1923. svladana je reprezentacija Beograda sa 8-6, a

mjesec dana kasnije pobijeappleena je istim rezultatom i najbolja

selekcija BeËa. Od 1927. do 1940. godine u Zagrebu je odræano

13 pojedinaËnih prvenstava dræave. Na njima su najuspjeπniji

bili zagrebaËki boksaËi, koji su osvojili ukupno 63 naslova

dræavnih prvaka. BoksaËi iz Borova osvojili su πest, Beograda

pet, Tuzle tri, a iz Maribora jedan naslov dræavnog prvaka. I na

pojedinaËnim prvenstvima Savske Banovine, koja su

prireappleivana od 1931. do 1938. godine, boksaËi Zagreba su bili

apsolutno najbolji. Osvojili su ukupno 30 naslova prvaka, dok

je Borovo osvojilo dva naslova. MeËevi su se odræavali u dvorani

ZagrebaËkog zbora, RadniËke komore, Hrvatskog sokola i

u kinu Luxor, danaπnjem kinu Europa.

MeËevi dræavne reprezentacije

U meappleuratnom razdoblju, boksaËka reprezentacija Jugoslavije

je od 1937. do 1939. godine nastupila sedam puta. Samo jedan

susret bio je neodluËan, i to protiv Rumunjske, a izgubila je od

Maapplearske, sjeverne Italije, Moravske, Rumunjske i dvaput od

»ehoslovaËke. Prve susrete boksaËka reprezentacija Jugoslavije

imala je u Timisoarau u rujnu 1937. godine, kada je na prvenstvu

dræava Male Antante izgubila od Rumunjske i »ehoslovaËke. U

svibnju 1938. godine isto takvo prvenstvo odræano je u Pragu.

Selekcija Jugoslavije ponovo je bila posljednja.

Vrijedan i uspjeπan trener Jimmy Lyggett

Organizirani boks u nas uveden je po prilici istodobno kada i u

Austriju, »ehoslovaËku i Maapplearsku. Meappleutim, dok se ondje boks

dobro razvijao, u nas je uglavnom bio prepuπten entuzijastima.

Boksom su se veÊinom bavili radnici, koji pored svakodnevnog iscrpljujuÊeg

posla nisu mogli ostvariti neke veÊe domete u sportu.

Postojalo je samo stotinjak amatera i dvadesetak profesionalaca.

Treninzi i natjecanja odræavala su se u iznajmljenim dvoranama

pod paskom amaterskih trenera. Bilo je samo dvadesetak sudaca.

UnatoË iznimno malim pristojbama, oni su u pravilu sudili bez

naknade.

U odgoju mladih boksaËa naroËito je bio uspjeπan ameriËki trener

Jimmy Lyggett. On je nakon uspjeπne profesionalne boksaËke

karijere doπao u Zagrebu u ranim tridesetim godinama. Lyggett je

bio trener zagrebaËkih klubova, a vodio je i privatnu boksaËku

πkolu u zgradi u Ilici broj 30. Od 1939. do 1945. uspjeπno je vodio

hrvatsku boksaËku reprezentaciju, a u SAD se vratio 1945. godine.

Izvori i literatura

1. BuπiÊ, Z. (2003). ©ampioni hrvatskog i svjetskog boksa.

Zagreb: Vlastita naklada.

2. KrizmaniÊ, T. (1962). Ring u vatri. Zagreb: Sportska

πtampa.

3. HrbiÊ, Z. (1958). Boks. Zagreb: Sportska struËna

biblioteka Savezasportova Hrvatske..

5


HRVATSKA SELJA»KA STRANKA I ©PORT

Politika uvijek uz πport

Prema uzoru na Ëeπki Sokol, a u cilju borbe protiv austrougarske

hegemonije, u Zagrebu je 1874. osnovano Druπtvo za tjelovjeæbu Hrvatski

sokol. Uskoro su se druπtva Hrvatskoga sokola poËela osnivati i u drugim

gradovima, pa i izvan Hrvatske

Piπe Toni PetriÊ

Pojavu tjelovjeæbenih organizacija i suvremenog πporta

u drugoj polovici XIX. stoljeÊa europska je mladeæ

svesrdno prihvatila. Zbog velikog interesa osnivaju se

brojne tjelovjeæbene i πportske organizacije, koje se dobrano

i omasovljuju. VeÊ tada politika pokazuje interes za tjelovjeæbu

i πport jer, kako je u jednoj studiji ustvrdio sociolog

dr. Srapplean Vrcan, ta je druπtvena djelatnost izrasla u socioloπki

fenomen koji je u stanju istodobno okupiti viπe ljudi

nego bilo koji politiËki i vjerski skup.

Radi odupiranja germanizaciji putem njemaËkog tjelovjeæbenog

sustava u Pragu je 1862. osnovano GimnastiËko

druπtvo praπko. Na prijedlog Emanuela Tonera to je

druπtvo 1864. dobilo naziv Sokol, a idejne smjernice koje

su iz njega proistekle nazvane su sokolski pokret ili, skra-

Êeno, sokolstvo. Prema uzoru na Ëeπki Sokol, a u cilju borbe

protiv austrougarske hegemonije, u Zagrebu je 1874.

osnovano Druπtvo za tjelovjeæbu Hrvatski sokol. Uskoro

su se druπtva Hrvatskoga sokola poËela osnivati i u drugim

gradovima, pa i izvan Hrvatske. Prigodom utemeljenja Hrvatskoga

sokolskog saveza u Rijeci, 6. studenoga 1904.

godine, u Hrvatskoj je djelovalo 168 sokolskih organizacija,

20 organizacija u BiH i 25 u Americi (juænoj i sjevernoj),

s ukupno 15.000 Ëlanova.

Inicijativa Vladka MaËeka

PreteËa Hrvatske seljaËke stranke, Hrvatska puËka selja-

Ëka stranka, odmah je po osnivanju, krajem 1904. i poËetkom

1905. godine, po-

Ëela pridavati veliku paænju

tjelovjeæbi i πportu,

osobito Hrvatskom

sokolu, najmasovnijoj

hrvatskoj tjelovjeæbenoj

organizaciji. Zbog

domoljublja, Hrvatskom

sokolu je tijekom

I. svjetskog rata bilo zabranjeno

djelovanje.

Mnogi djelatnici Hrvatskog

sokola su uhi-

Êeni i osuappleeni na brojnim

veleizdajniËkim

procesima. Ali veÊ pri

kraju rata, 8. veljaËe

1918. godine, na tajnom

sastanku u Varoπkoj pivovari

u Zagrebu pokrenuta

je obnova Hrvatskog

sokola u borbi za osloboappleenje i samoopredjeljenje

Hrvatske. Do obnove je doπlo 11. svibnja 1919. godine. U

pripremi za osnivaËku skupπtinu Jugoslavenskog sokolskog

saveza u Novom Sadu, 28. lipnja 1919., sokolski starjeπina

i ugledni Ëlan HSS-a dr. Vladko MaËek je predloæio

da se u novi sokolski savez ne smije uvlaËiti politika, a predloæio

je da mu pristupi bugarska tjelovjeæbena organizacija

Junak. Meappleutim, neposredno uoËi skupπtine MaËek je,

prvi put u æivotu, uhiÊen i viπe od devet mjeseci proveo je

u zatvoru. (Hrvatski sokol, Zagreb, 1922. str. 64). Prema

MaËekovoj zamisli, savez se trebao zvati Jugoslavenski sokolski

savez, ali su srpski delegati isforsirali naziv Sokolski

savez Srba, Hrvata i Slovenaca. Tako je onemoguÊeno

samostalno djelovanje sokolskih saveza u Hrvatskoj, Sloveniji

i Srbiji (ibid. str. 65). Taj postupak jasno je dao do

znanja da Êe politiËki interes i utjecaj Srba biti presudan u

novoosnovanom sokolskom savezu.

TreÊi hrvatski svesokolski slet

Nezadovoljni politiËkim manipulacijama u Jugoslavenskom

sokolskom savezu, sokolski djelatnici su 28. svibnja

1922. obnovili rad Hrvatskog sokolskog saveza. U sjevernoj

su se Hrvatskoj osnivala nova druπtva Hrvatskog sokola.

U svim tim aktivnostima HSS je iz sjene vukao odluËujuÊe

poteze. Ali, HSS nije bio prisutan samo u Hrvatskom

sokolu, nego je πirio svoj utjecaj i na πportske organizacije.

Tako je voapplea HSS-a Stjepan RadiÊ 19. listopada 1924. go-

Stjepan RadiÊ govori na otvaranju

igraliπta I. hrvatskog graappleanskog

πportskog kluba u Koranskoj ulici

19. listopada 1924.

6


Sletska vjeæba Hrvatskog sokola na

igraliπtu H©K Concordia u

KranjËeviÊevoj ulici 1924. godine

dine govorio na otvaranju novoizgraappleenog nogometnog

igraliπta I. hrvatskoga graappleanskog πportskog kluba u Koranskoj

ulici. Iznimno vaæna domoljubna manifestacija

odræana je iduÊe, 1925. godine, u Ëast 1000. godiπnjice hrvatskog

kraljevstva. Od 14. do 16. kolovoza odræan je III.

hrvatski svesokolski slet. Svi sudionici sleta iz Hrvatske i

inozemstva donijeli su vreÊicu s po pet kilograma zemlje

iskopane s mjesta vaænih za hrvatsku povijest. Ta je zemlja

nasuta na vrh sokolske mogile podignute tom prigodom u

Maksimiru.

©port u Banovini Hrvatskoj

Izgubivπi izbore 1935., Hrvatska seljaËka stranka krajem

tridesetih godina proπlog stoljeÊa poduzima akcije za joπ

veÊe povezivanje s kulturnim i πportskim organizacijama.

Tako u Splitu 1937. osniva iznimno uspjeπan i popularan

Hrvatski veslaËki klub (HVK). UoËi izbora 1939. godine

putem izvanrednih klupskih skupπtina splitskih klubova,

HSS uspijeva promijeniti jugoslavenske u hrvatske atribucije.

Tako uz Hrvatsko planinarsko druπtvo Mosor i Hrvatski

veslaËki klub dobivamo i Hrvatski πportski klub Hajduk

i Hrvatski plivaËki klub Jadran. Hrvatska seljaËka stranka

je te 1939. godine nastojala reorganizirati cjelokupni hrvatski

πport. Klubovi i savezi su istupali iz jugoslavenskih

πportskih saveza i pristupali novoosnovanom srediπnjem

πportskom savezu - Hrvatskoj πportskoj slozi. Predsjednik

tog saveza bio je HSS-ov uglednik dr. Juraj KrnjeviÊ.

©portske organizacije u II. svjetskom ratu

Odmah po izbijanju II. svjetskog rata, HSS je krajem

1939. godine organizirao omladinsku organizaciju Hrvatski

junak sa zadaÊom duhovnog osvjeπÊivanja i fiziËkog

pripremanja mladeæi za poteπkoÊe koje ih oËekuju u ratu.

Osnovne organizacije Hrvatskog junaka nisu bila druπtva

ni klubovi, nego stjegovi, kojima su rukovodili istaknuti lokalni

HSS-ovi politiËari. U Splitu su bila osnovana dva stijega

koja su ukljuËivala mladeæ u hrvatske πportske klubove.

Za talijanske okupacije, od travnja 1941. do rujna 1943.

godine, u Splitu su

prestali s radom

svi hrvatski πportski

klubovi. Prvi

je, 7. svibnja

1944. na Visu,

obnovljen Hrvatski

πportski klub

Hajduk, a ne, kako

se Ëesto, navodilo

NOVJ (Narodno

oslobodilaËke vojske

Jugoslavije)

Hajduk. Atribucija

NOVJ Hajduk pridodana

je klubu

tek tri mjeseca i

πest dana nakon

Dr. Juraj KrnjeviÊ

skupπtine, bez ikakvih skupπtinskih odluka, nakon jedne

utakmice odigrane u Gravini (Italija). Od tada pa do 27. travnja

1945. godine, kada se veÊ nazivao Hajduk Jugoslavenske

armije, u zaglavlju memoranduma bilo je napisano -

H©K Hajduk. PoËetkom 1945. godine, po uzoru na obnovu

H©K Hajduk na Visu, u Splitu djelatnost obnavljaju i drugi

splitski klubovi s predratnim atribucijama HVK Gusar,

HPK Jadran i HPD Mosor. Splitski klubovi nisu obnovili

djelatnost po modelu iz Sovjetskog Saveza, kao fiskulturna

druπtva s viπe sekcija, kako su preimenovani svi klubovi u

to vrijeme. Promjena naziva obavljena je pod politiËkim

pritiskom u jesen 1945. godine.

Izvori i literatura

1. JakupiÊ, J. (1938). Hrvatski nogometni πport u spomenici

I. hrvatskog gradjanskog πportskog kluba. Zagreb.

2. Hanuπ, J. (1911). Uputa u sokolstvo.

Zagreb: Hrvatski sokolski savez.

3. Kramer, F. (1994). Uloga HSS u hrvatskom πportu. Povijest

πporta, 25(103), 32 - 44.

7


PO»ECI PADOBRANSTVA U HRVATSKOJ

Ludo hrabri

Faust VranËiÊ je kvadratiËnim padobranom skakao s visokih graappleevina u Italiji pa je uπao u

povijest svjetskog padobranstva i smatra se preteËom padobranske djelatnosti

Piπe Zdenko Jureπa

8

Prije viπe od Ëetiri stoljeÊa, ©ibenËanin Faust VranËiÊ

(1551. - 1617.) je u svom djelu "Machinae Novae" meappleu

ostalim objavio ilustraciju Ëovjeka koji se padobranom

spuπta s tornja. Opisani padobran bio je kvadratiËnog oblika. U

zapisima se spominje da je VranËiÊ tim padobranom skakao s

visokih graappleevina u Italiji pa je uπao u povijest svjetskog padobranstva

i smatra se preteËom padobranske djelatnosti tzv. base

- skakanje padobranom s Ëvrstih objekata, planina, graappleevina i

mostova. U spomen na djelo Fausta VranËiÊa, Meappleunarodni

zrakoplovni savez (FAI) je na prijedlog Hrvatskog zrakoplovnog

saveza uspostavio svakogodiπnju Medalju Faust VranËiÊ,

koja se dodjeljuje za tehniËke inovacije u hrvatskom padobranstvu.

Spas za preæivljavanje

Upotreba padobrana na tlu Hrvatske poËela je dvadesetih godina

proπlog stoljeÊa, kada ih je vojno zrakoplovstvo Kraljevine

Srba, Hrvata i Slovenaca nabavilo iz inozemstva. Padobrani

su bili dio obavezne opreme pilota koju su trebali upotrijebiti

kada su, zbog kvara, napuπtali zrakoplov. U prvo vrijeme piloti

nisu bili skloni toj novotariji, a u praksi se nije pokazala korisnost

padobrana. No primjeni padobrana nije tu bio kraj. Na

zrakoplovnim se priredbama

pokazalo da je padobranstvo

izuzetno atraktivno, pa se

osim praktiËne vaænosti u vojnom

i civilnom zrakoplovstvu

poËelo profilirati kao disciplina

zrakoplovnog πporta.

Dragutin Dolanski rodom

iz Vinkovaca bio je djelatni

Ëasnik, pilot vojnog zrakoplovstva

sa sluæbom na aerodromu

u Novom Sadu, gdje je

prvi put skoËio padobranom

2. rujna 1926. iz vojnog aviona

sa 1000 metara visine. Dobivπi

zadaÊu da ispita padobrane

koji su nabavljeni u

inozemstvu, Dolanski je skok

izveo dobrovoljno. U suradnji

s Antunom ©imunoviÊem roappleenim

u Bjelovaru, poËetkom

rujna 1926. godine Dolanski

je izveo nekoliko uspjeπnih

skokova padobranom. Nakon

toga uslijedili su i drugi skokovi

na tlu Hrvatske. U Zagrebu

je 26. rujna 1926. godine

odræan prvi avijatiËarski

miting, u Borongaju, u Ëijem

Padobran

Fausta VranËiÊa

je programu sudjelovao francuski

pilot i padobranac Renee

Granveaut. On je sa

spuπtenih ljestava ispod aviona

na nekih 200 m visine iskoËio, nakon 30, 40 m slobodnog

pada aktivirao padobran i sretno se prizemljio. Bio je to njegov

94. skok padobranom, a prvi skok u Hrvatskoj.

Poslije njega uspjeπno se s padobranom prizemljio i Antun

©imunoviÊ. On je iskoËio sa 1200 m nad Kulmerovim livadama.

Vjetar je padobran odnio prema PeπÊenici, a za njim je pohrlila

masa svijeta. Padobranac je sretno pao na mali kup pijeska

u neposrednoj blizini kukuruziπta.

Prvi hrvatski padobranci

Tridesetih godina XX. stoljeÊa, Teodor PavloviÊ iz Zagreba

studirao je pravo u Parizu. Ondje je Ëesto posjeÊivao zrakoplovne

priredbe, koje su se odræavale na aerodromu Vincennesu u

okolici Pariza. Tako je 3. lipnja 1927. promatrao probne skokove

s padobranima tipa Irving. Nakon sluæbenih pokusa, PavloviÊ

se prijavio za skok, iako ranije nije proπao nikakvu obuku.

Pokazane su mu samo osnovne radnje pri navlaËenju i otvaranju

padobrana. UnatoË tomu, uspjeπno je skoËio sa 1000 metara

visine.

Na aerodromu u Zemunu odræan je 1927. godine zrakoplovni

miting na kojem su sudjelovali padobranci iz Poljske, »ehoslovaËke

i Jugoslavije. Na njemu je nastupio i ZagrepËanin Janko

DominiÊ, kojemu se prilikom

skoka nije otvorio padobran.

Od zadobivenih ozljeda, DominiÊ

je preminuo u bolnici.

Poslije tog nemilog dogaappleaja

vojska je zabranila sudjelovanje

svojih pripadnika na javnim

padobranskim priredbama,

pa je padobranstvo

kraÊe vrijeme bilo u stagnaciji.

Meappleutim, za padobranstvo

su se zainteresirali civili. DemonstrirajuÊi

praktiËno zna-

Ëenje padobrana, na zrakoplovnim

su priredbama, iz

aviona spuπtane vreÊe s pijeskom.

To je pridonijelo upotrebi

padobrana za dostavu

poπte i hrane u nepristupaËna

podruËja. Novi skokovi padobranom

zabiljeæeni su

1934. godine u Novoj Gradiπki

i Sinju. Na aerodromu

Beæanija u Zemunu 5. lipnja

1938. godine odræan je meappleunarodni

aeromiting. Uz

druge padobrance nastupila

je i Katarina MatanoviÊ iz

Zagreba. Ona je dan ranije

izvela skok s padobranske

kule. Bio je to njen prvi susret

s padobranstvom. U Zagrebu

je 19. listopada 1938.


Padobranstvo kao posebna disciplina

PoËetkom veljaËe 1940. godine osim promidæbenih skokova

poËinje se skakati sa πto veÊih visina, odnosno izvoditi tzv. visinske

skokove. Tako je Slavoljub VitanoviÊ u veljaËi 1940. godine

skoËio sa 2900 metara, a 8. oæujka iste godine sa 3900 metara.

Nedugo nakon toga skoËio je sa 4750 m, a

padobran je otvorio na 2000 m. To je bio prvi

skok padobranom s velike visine, sa zadræavanjem

otvaranja. Nedugo potom njegov skok je nadmaπio

Teodor PavloviÊ skoËivπi sa 6000 m. Taj

ludo hrabar pothvat PavloviÊ je izveo bez maske

za kisik. U rujnu 1940. godine u Zagrebu su izvedeni

posljednji skokovi padobranom prije II.

svjetskog rata. U drugoj polovici Ëetrdesetih godina

proπlog stoljeÊa, FAI je pod pritiskom dogaappleaja

vezanih uz padobranstvo u svijetu poËeo raditi

na njegovom priznanju kao πportske discipline,

kakvo je veÊ bilo motorno letenje, balonstvo, jedriliËarstvo

i modelarstvo. Ta su nastojanja ostvarena

1950. godine, kada je padobranstvo postalo

priznata disciplina zrakoplovnog πporta, zahvaljujuÊi

i djelovanju hrvatskih padobranaca.

Izvori i literatura

1. ©koberne, S. (1951). Padobranom kroz

vjekove. Zagreb: Vlastita naklada.

2. KiriÊ, L. (1960). PoËeci zrakoplovstva u

Hrvatskoj. Zagreb: Vlastita naklada.

3. BeriÊ, Z. (1974). Vjeπtina slobodnog pada.

Zagreb: Aeroklub Zagreb.

Skok Katarine MatanoviÊ s

padobranske kule u Zemunu 1938.

odræan aeromiting na kojem je nastupilo nekoliko padobranaca.

Prva je skoËila Katarina MatanoviÊ, a potom Slavoljub VitanoviÊ

i Marko BogdanoviÊ.

Padobranski mitinzi

Na zagrebaËkom aerodromu u Bornogaju 29. sijeËnja 1939.

odræan je aeromiting na kojem su skakali VitanoviÊ i BogdanoviÊ.

Na skupπtini Zrakoplovnog odbora u Zagrebu, 27. velja-

Ëe 1939. godine, spominje se postojanje padobranske sekcije

Aeroklub Naπa krila, na Ëijem je Ëelu bio Slavoljub VitanoviÊ,

a suradnici su bili Marko BogdanoviÊ i Katarina

MatanoviÊ. PoËetkom kolovoza 1939. godine VitanoviÊ i BogdanoviÊ

su skakali na aeromitingu u Ljubljani. Poslije te priredbe

ministarstvo u Beogradu je dodijelilo Zrakoplovnom

odboru u Zagrebu 100 tisuÊa dinara za odræavanje padobranskih

teËajeva. Iste godine u Novom Sadu je otvorena vojna padobranska

πkola na Ëijem je Ëelu bio Dragutin Dolanski.

Teodor PavloviÊ (desno)

snimljen prije prvog

skoka padobranom u

Parizu 1927.

9


10

©PORTSKA MUZEOLOGIJA

SVESTRANI ©PORTA© DRAGUTIN - KARLEK FRIEDRICH

Prvi moderni nogometni vratar

Zbog rezultata koje je postigao, primjerenog ponaπanja i dosljednosti

Dragutin Friedrich je uæivao veliku popularnost. U πportu je poπtivao princip

Ëistog amaterizma

Piπe Mirko PoldrugaË

Rijetko je koji hrvatski πportaπ ostavio iza sebe tako

raznoliku i vrijednu zbirku kao Dragutin Friedrich.

Roappleen je u Koprivnici 5. sijeËnja 1897., a umro je

u Zagrebu, 26. oæujka 1980. Osnovnu πkolu i gimnaziju

zavrπio je u Koprivnici. U Zagreb se doselio 1919. godine,

a na Filozofskom fakultetu diplomirao je biologiju i

zemljopis 1924. godine. Srednjoπkolski profesor bio je u

Virovitici, GospiÊu, Sisku, Varaædinu i od 1939. do 1953.

godine u Zagrebu. Ispite za trenere tenisa, nogometa,

atletike i skijanja poloæio je na ondaπnjem Zavodu za fiziËki

odgoj u Zagrebu.

Sklonost i ljubav za πport ogledala se u bavljenju brojnim

πportskim granama. U nogometu, atletici i tenisu postigao

je rezultate do razine dræavnog prvaka. Nogomet

je poËeo igrati u Koprivnici, a za HA©K je nastupao od

1919. do 1932. godine. Igrao je na poziciji vratara i napadaËa.

Kao vratar primio je 354, a kao navalni igraË postigao

je 77 zgoditaka. Za dræavnu reprezentaciju nastupio

je 15, a za reprezentaciju Zagreba 16 puta kao vratar. Na

utakmici Jugoslavija - »ehoslovaËka na igraliπtu u Kranj-

ËeviÊevoj ulici 28. rujna 1924. godine nastupilo je 10

igraËa J©K Hajduk, a na vratima je bio Dragutin Friedrich.

Za razliku od tadaπnjih vratara, Friedrich je demonstrirao

novi naËin branjenja u kojem je Ëesto izlazio s golne

crte. Nije teæio paradama - branio je maksimalno jednostavno

i efektno.

Dræavni prvak u tenisu

Prestanak aktivnog igranja nogometa omoguÊio mu je

redovito nastupanje na teniskim turnirima u zemlji i u

inozemstvu od

1932. do 1941.

godine. S bratom

Kreπimirom

osvojio je dræavno

prvenstvo u

igri parova

1928. i 1931.

godine. Zajedno

s appleacima izgradio

je 1949. godine

tenisko

igraliπte u dvoriπtu

gimnazije

u Kuπlanovoj

ulici. Na tom je

igraliπtu vodio

tenisku πkolu od

1949. do 1953.

Trofejni predmeti iz zbirke Dragutina Friedricha

godine. Od 1955. do 1971. godine bio je teniski trener u

Austriji i NjemaËkoj.

Atletikom se bavio u rodnoj Koprivnici od 1908. do

1915. godine. U atletskoj sekciji HA©K-a (1922. - 1925.)

bacao je disk i koplje, skakao u vis i motkom. Na dræavnom

prvenstvu 1922. godine bio je drugi u skoku motkom.

Klizao je i skijao od najranije mladosti, a hokej na

ledu igrao je od 1924. godine. U Varaædinu je 1936. osnovao

hokejsku sekciju u SK Slavija i bio najbolji igraË.

Uzor mladima

Zbog rezultata koje je postigao, primjerenog ponaπanja

i dosljednosti Dragutin Friedrich je uæivao veliku popularnost.

U πportu je poπtivao princip Ëistog amaterizma.

Bio je pozivan u druge nogometne klubove, ali je ostao

vjeran HA©K-u. U tom je klubu pronaπao toliko potrebnu

disciplinu, prijateljstvo i jednakost meappleu igraËima. Svojim

je postupcima utjecao na πportsko opredjeljenje brojnih

mladih ljudi, a naroËito svojih neÊaka, stolnotenisaËa

Æarka i Borisa Dolinara. Sam je i uz pomoÊ svojih uËenika

obnovio, uredio, a kasnije odræavao nekoliko πkolskih

igraliπta. Redovito je vjeæbao tako da je i u poznoj dobi

zadræao vitalnost. Stanovao je pokraj stadiona NK Dinamo

u JakiÊevoj ulici 20. Iz svojeg je dvoriπta imao slobodan

ulaz na igraliπte, πto je vrlo Ëesto i koristio.

Izuzetno vrijedna ostavπtina

Ostavπtina Dragutina Friedricha pravi je biser u fundusu

Hrvatskog πportskog muzeja. Predmeti su proizvedeni

u razdoblju kada im se u druπtvu pridavalo iznimno zna-

Ëenje. Dio predmeta

stranog je

porijekla, pa ih

moæemo usporeappleivati

s onima

proizvedenim u

nas. Medalje,

pehari, plakete,

znaËke i trofejni

predmeti uporabnog

znaËenja

odiπu neobi-

Ënom ljepotom i

muzejski su predmeti

nulte kategorije.

Brojne

fotografije precizno

su opisane,

a saËuvani


su uvezi novina, tiskovine i dokumenti. U dnevnicima u

kojima je Friedrich neviappleenom preciznoπÊu biljeæio svoje

πportske nastupe, marljivo je zabiljeæio i druge dogaappleaje

svoga vremena. Tu vrijednu zbirku za Friedrichova æivota

nije uspio preuzeti Milivoj RadoviÊ najvrjedniji sakupljaË

muzejskih predmeta u nas, inaËe dobar poznavalac

æivota i djela Dragutina Friedricha. Nakon smrti Dragutina

Friedricha ona je dugo stajala u njegovoj kuÊi u JakiÊevoj

ulici. Za divno Ëudo, zbirku je Hrvatskom πportskom

muzeju 1996. godine ponudio na otkup jedan zagrebaËki

antikvar.

Dragutin

Friedrich

(lijevo) u

Beogradu

1923. godine

Izvori i literatura

1. RadoviÊ, M. (1982). BraÊa Friedrich. Povijest sporta, 13

(50), 38 - 46.

2. BanËiÊ, S. (1972). UËitelj i svestrani sportaπ. ZagrebaËki

sport.

3. Kramer, F. (1973). DesetljeÊa naπeg tenisa. Zagreb:

Teniski savez Hrvatske.

Ekipa HA©K-a i HA©K Sarajevo u Sarajevu 26. listopada 1913. godine, Dragutin Friedrich u sredini u bijelom dresu

11


GODI©NJICE

95. OBLJETNICA SPLITSKOG NOGOMETNOG KLUBA

Samo Hajduk æivi vjeËno

Duga, bogata i jedinstvena povijest darovala je Hajduku bezbroj

specifiËnosti. Jedna od njih je da je to jedan od rijetkih klubova u svijetu

kojemu je posveÊena opereta, 1926. godine TijardoviÊeva Kraljica lopte

Piπe Jurica GizdiÊ

PriËa o Nogometnom klubu Hajduk poËinje 13. veljaËe

1911. godine kada su Ëetvorica splitskih studenata,

Vjekoslav IvaniπeviÊ, Fabjan Kaliterna, Lucijan

Stella i Ivan ©akiÊ, zajedno s Vladimirom ©orom,

osnovali Hrvatski nogometni klub Hajduk, koji Êe nedugo

zatim izrasti u veliki nogometni klub i ostati na tom

mjestu unatoË tomu πto mu je svaki rat prekidao i ometao

djelatnost. Valjda i zbog toga, klub oduvijek prati slogan

njegovih navijaËa "Hajduk æivi vjeËno".

Duga, bogata i jedinstvena povijest darovala je Hajduku

bezbroj specifiËnosti. Prva je da je prvi zgoditak 1911.

godine ©ime Raunig postigao koljenom, druga da je

1924. godine cijela momËad, osim vratara, nastupila kao

dræavna reprezentacija, treÊa da je jedan od rijetkih klubova

u svijetu kojemu je posveÊena opereta, 1926. godine

TijardoviÊeva Kraljica lopte, Ëetvrta da je na njegovoj

utakmici u jeku II. svjetskog rata 1944. godine u Bariju

bilo Ëak 50.0000 gledatelja, peta da je Hajduk 1945. proglaπen

"PoËasnom momËadi slobodne Francuske"., πesta

da je 1950. godine osvojio

dræavno prvenstvo bez ijednog

poraza, sedma da je

1979. za njega izgraappleen tada

najljepπi stadion u Europi,

osma da je jedan od rijetkih

klubova u Europi koji

je monografijom na faktografski

naËin saËuvao svoju

klupsku povijest.

Viπe od 200 igraËa ovoga

kluba igralo je u dræavnim

reprezentacijama, a 16 Hajdukovih

igraËa osvojilo je

olimpijsku medalju. Hajduk

je igrao na gotovo 500 stadiona

u osamdesetak dræava

na svim kontinentima, primili

su ga mnogi veliki

svjetski dræavnici, a cijeli

ga æivot prate njegovi izuzetni

navijaËi. Nikada nije

napustio prvoligaπko druπtvo,

nije mijenjao ime iako

je imao burnu proπlost egzistirajuÊi

tijekom tri rata i

Ëetiri dræave: u Austo-Ugarskoj,

prvoj pa drugoj Jugoslaviji, te napokon u svojoj Hrvatskoj

koju je oduvijek æelio.

Prema domaÊim i europskim rezultatima, NK Hajduk

je najuspjeπniji hrvatski klub. Iza njega je 17 osvojenih

dræavnih prvenstava: 1927., 1929., 1940./41., 1946.,

1950., 1952., 1954./55., 1970./71., 1973./74., 1974./75.,

1978./79., 1992., 1993./94., 1994./95., 2000./01.,

2003./04. i 2004./05. Osvojio je i 13 nacionalnih kupova:

1966./67., 1972., 1973., 1974., 1975./76., 1976./77.,

1983./84., 1986./87., 1990./91., 1992./93., 1994./95.,

1999./2000. i 2002./03. Klub se ponosi i s osvojenih πest

hrvatskih super-kupova: 1992., 1993., 1994., 1995.,

2004. i 2005.

U europskim natjecanjima, od Kupa prvaka preko Kupa

Uefe, Hajduk je takoappleer imao zapaæenih rezultata. Tri

je puta u Kupu prvaka doπao do Ëetvrtzavrπnice: u sezoni

1975./76. eliminirao ga je nizozemski PSV Eindhoven,

1979./80. zapadnonjemaËki Hamburger SV, a u sezoni

1994./95. u Ligi prvaka kasniji pobjednik, nizozemski

Ajax. U Kupu pobjednika kupova

u sezoni 1972./73. Hajduk

je igrao u poluzavrπnici,

ali je engleski Leeds United

bio bolji. U sezoni 1977./78. u

Ëevrtzavrπnici ga je iz daljnjeg

natjecanja izbacila beËka Austrija

na jedanaesterce. U Kupu

Uefe Hajduk je jednom

igrao u poluzavrπnici,

1983./84., a u Ëetvrtzavrπnici u

sezoni 1985./86.

NK Hajduk je naπ najpopularniji

πportski kolektiv, ima

navijaËe u cijeloj zemlji i u hrvatskom

iseljeniπtvu, a oni

najvatreniji su okupljeni u navijaËkoj

skupini Torcida,

osnovanoj 1950. godine. Hajduk

je jedan, jedinstven u

mnogo Ëemu pa i u ljubavi

svog Splita i Dalmacije prema

voljenom klubu, jer doista, kako

je napisano u predgovoru

knjige izdane u povodu ove

godiπnjice: "Svi smo mi prolazni,

samo Hajduk æivi vjeËno".

12


SPORTSKA FOTOGRAFIJA

Ljubitelji

bijelih padina

Piπe Zdenko JajËeviÊ

UnatoË geografskim uvjetima u kojima postoji samo

nekoliko vrhova viπih od 1000 metara i klimatskim

prilikama bez oπtrijih zima, u Hrvatskoj skijanje ima

bogatu tradiciju. Meappleunarodni uspjesi naπih skijaπa u

posljednjih desetak godina na najljepπe moguÊi naËin

zaokruæuju priËu o hrvatskom skijanju, dugu viπe od

jednog stoljeÊa.

ZahvaljujuÊi skijaπkim djelatnicima, u Hrvatskom

πportskom muzeju saËuvan je niz fotografija koje

svjedoËe o objektima, opremi, transportu, natjecanjima i

drugim dogaappleajima iz kojih se moæe proniknuti u nit

razvoja ovoga prekrasnog πporta. Takve fotografije

nalazimo u zbirkama koje pripadaju Franji BuËaru, Ivi

LipovπËaku, Anti i Mirku PandakoviÊu, Viktoru ©etini,

Mladenu MaroviÊu i drugima.

Nakon pionirskih pothvata u razvoju skijanja u

Hrvatskoj pod vodstvom Franje BuËara i osnivanja prve

skijaπke sekcije u Prvom hrvatskom sklizalaËkom

druπtvu 1894. godine, poËetkom XX. stoljeÊa postupno

je pao interes za tu πportsku granu. Skupu skijaπku

opremu mogli su nabaviti samo bogatiji graappleani.

Meappleutim, s tadaπnjim skijama moglo se samo kretati po

snijegu i eventualno spustiti niz neku blagu padinu.

Skijanje je predstavljalo ne mali napor u kojem je bilo

malo uæivanja. Novo povoljnije razdoblje u razvoju

skijanja zapoËelo je 1908. Te se godine na

meappleunarodnom skijaπkom natjecanju u »eπkoj istaknuo

zagrebaËki odvjetnik Janko pl. Wodwarka koji je bio

redoviti gost Ëeπkih skijaπkih natjecanja. On je 9.

veljaËe 1908. godine u mjestu Jilemnici nastupio na

"prvenstvu zemalja Ëeπke krune", izvan konkurencije, i

pobijedio u utrci na 10 km.

Meappleu propagatore skijaπkog πporta ukljuËila su se i

dva mlada πportaπa i πportska djelatnika, Ivo LipovπÊak

i Ante PandakoviÊ. Pojavile su se i prve skijaπice -

Katja Dean i Mary PandakoviÊ - KlaiÊ. Ivo LipovπÊak,

koji je bio na Ëelu ski-sekcije HA©K-a, uspio je vrlo

brzo pridobiti Ëlanove da se umjesto sanjkanja poËnu

baviti skijanjem. Uz BuËara se pojavljuju i drugi mlaapplei

skijaπi, koji sa suvremenijom opremom sa dva πtapa

skijaju tehniËki mnogo bolje.

U to je vrijeme Medvednica za zimske πportove bila

neupotrebljiva.

Bila je obrasla gustom πumom, s malo puteva i bez

pogodnih livada. Zbog toga su ZagrepËani izabrali

relativno lako dostupne pitome padine Pleπivice, kao

najpogodnije za svoje aktivnosti. Meappleutim, to novo,

tehniËki savrπenije skijanje, s mnogo veÊim brojem

poklonika, u daljnjem je razvoju traæilo nove,

prostranije i strmije terene sa sigurnijim i dugotrajnijim

snijegom. U Hrvatskoj, takva podruËja mogla su se

pronaÊi jedino u Gorskom kotaru.

1

2

3

4

42


5

6

1. Polaznici TeËaja za uËitelje gimnastike zimi 1894./95. na Cmroku

2. Rudolf Zigmundovski na Medvednici 1908. godine

3. Skijaπi HA©K-a uspinju se na Sljeme u sijeËnju 1911. godine

4. ZagrebaËki skijaπi na dræavnom prvenstvu u Bohinju 1923. godine

5. Skijaπi HA©K-a na Pleπivici 1914. godine

6. Start natjecatelja na prvom spustu na Medvednici 1933. godine

7. Skijaπko natjecanje Zlatni medvjed 1984. godine

8. Svjetski kup za skijaπice na Sljemenu 2006. godine

7 8


SPORTSKA ARHITEKTURA

Maksimirske igre

Olimpijske graappleevine, Ëak i kada bi se svake igre u sljedeÊih 50 godina odræavale na

istom mjestu, bile bi pune 180 dana, a prazne ili poluprazne 18.070 dana!

Piπe Kreπimir Ivaniπ

©

to je sportska infrastruktura Kome i

Ëemu sluæi, od Ëega i kako nastaje

Tko je odræava i njome upravlja

Sportske graappleevine su zgrade i

ureappleene vanjske povrπine (na tlu,

snijegu, ledu, vodi ili zraku)

namijenjene igri i zabavi, odmoru i

rekreaciji, odgoju i obrazovanju,

sportskom vjeæbanju i natjecanju...

Skup planiranih i izvedenih graappleevina

(od igraliπta za naselja, vrtiÊe ili πkole

do boriliπta za meappleunarodna natjecanja),

usklaappleen s potrebama, zahtjevima i

moguÊnostima sredine Ëini kvalitetnu

mreæu javnih sportskih graappleevina ili

piramidu integralnog sustava sportske

infrastrukture. Javna sportska

infrastruktura je dio komunalnog

standarda. Vrstom, kvalitetom,

koliËinom i rasprostranjenoπÊu svjedoËi

o udjelu sporta i dokolice u civilizaciji i

kulturi vlastite sredine, uvaæavanju

javnog interesa i o naËinu raspolaganja

javnim financijama.

Dogradnjom sportske infrastruktura u

Republici Hrvatskoj, nuæno je rijeπiti

osnovne nedostatke: koliËina, kvaliteta i

rasprostranjenost ne zadovoljavaju

potrebe i zahtjeve; tehnoloπka

zastarjelost uzrokuje skupo odræavanje;

nepostojanje suvremenih standarda te

nerealni i nestruËni programi dovode do

realizacija iznad potreba i moguÊnosti

sredine; naslijeapplee otuappleenog odluËivanja,

megalomanija i diletantizam joπ

optereÊuju naπe, osobito kapitalne,

projekte i realizacije.

Prethodne definicije su opÊa mjesta

ciljeva i dijagnoza stanja. Kako do

ciljeva uz izbjegavanje neprilika

Glavni investitor “puk”

Uspjeh svakog projekta financiranog

javnim proraËunom ovisi o jasno

izraæenom javnom interesu, pretoËenom

u kvalitetne i realne planove, provedene

uz kontrolu javnosti.

44

Piramidu sportske infrastrukture Ëini

kvalitetna osnovica namijenjena

primarnim potrebama s vrhom od

realnih i odræivih centara za

natjecateljski sport.

Iako nam je i osnovica nedovoljna

kvalitetom i koliËinom, naËin izgradnje

vrhunskih graappleevina upozorava i

zahtijeva promjene, veÊ i zbog

nesrazmjera utroπenih javnih sredstava i

postignutih rezultata.

Izgradnju za velika natjecanja prati

epidemija politiËke euforije,

programske megalomanije te financijske

i ekoloπke neodgovornosti. Nakon

kratkotrajnih igara i otrjeænjenja, glavni

investitor, “puk”, joπ dugo plaÊa

uzaludno odræavanje “bijelih slonova”

dok zaËetnici megalomanije u pravilu

ostaju anonimni i neduæni.

Mega-kapaciteti graappleeni za “velike”

igre su, uz pretpostavku æivotnog vijeka

od 50 godina, popunjeni samo 15 dana!

Olimpijske graappleevine, Ëak i kada bi se

svake OI u sljedeÊih 50 godina

odræavale na istom mjestu, bile bi pune

180 dana, a prazne ili poluprazne

18.070 dana!

Sportska infrastruktura treba

doprinositi kvaliteti urbanog æivljenja, a

ne biti skup krupni otpad koji se ne

moæe reciklirati.

Pouke iz Sydneya i Atene

U Sydneyu je 2000. godine sagraappleena

najveÊa u svijetu koncentracija

olimpijske sportske infrastrukture.

Danas je Olimpijski centar u Homebush

Bayu napuπten, uz izuzetak Aquatic

Centrea, olimpijskog plivaliπta.

Homebush je najskuplji svjetski

primjer ignoriranja vaænosti

postolimpijskog koriπtenja.

Planirano dokidanje sjeverne i juæne

tribine stadiona zbog usklaappleenja s

postolimpijskom potrebom nije

provedeno. Naime, ni stadion niti cijeli

olimpijski kompleks nisu gradu

potrebni. Sydney ima dovoljno

svakodnevnih stadionskih kapaciteta na

Sydney Cricket Groundu u srcu grada.

Pokrajinska vlada i grad sada

raspisuju uzaludne natjeËaje za

alternativno koriπtenje Olimpijskog

centra koji se odræava iz javnih i

sponzorskih fondova uz velike gubitke,

a sporadiËna sportska i druga zbivanja

nisu posjeÊivana zbog daleko

atraktivnije ponude u srediπtu grada.

Predlaæe se i ruπenje olimpijskog

kompleksa uz izuzetak Aquatic centra i

konverzija u stambenu zonu.

Olimpijsko selo postalo je stambena

zona sumnjive kvalitete. Jedini ekoloπki

projekt “OI Sydney 2000” bio je

montaæni stadion za odbojku na pijesku

na Bondi Beachu, koji je demontiran

nakon Igara.

Atensku vrlo sliËnu pouku opisala je

kolegica GreguriÊ u Olimpu broj 17.

Pouka iz Barcelone

Dalekovidnom, kompleksnom i

mudrom planu urbane obnove

Barcelone, Olmpijske igre 1992. bile su

samo katalizator. Izvrsno organizirani

planerski, administrativni, financijski i

operativni sektori proveli su opseænu

reurbanizaciju u kojoj je olimpijski

sportski kompleks stajao samo pet posto

ukupnih troπkova. Igre nisu ostavile

“bijele slonove” niti mrtve zone,

dapaËe, veÊina sportskih graappleevina joπ i

danas je meappleu najposjeÊenijima i u

gradu i u Kataloniji.

Pouka iz Münchena

Najava Gradskog poglavarstva

Zagreba o angaæiranju münchenskog

aktera pri “dovrπenju” maksimirskog

stadiona obavezuje na podrobniju

analizu.


Osim nuæne reurbanizacije,

München je 1972. godine trebao

svijetu prezentirati novu, demokratsku

NjemaËku nasuprot onoj nacistiËkoj s

Igara u Berlinu 1936. godine.

München je, simboliËki, na mjestu

odlagaliπta graappleevnog otpada od

bombardiranja iz Drugog svjetskog

rata, izgradio Olympia park, natkriljen

jedinstvenom arhitektonskom i

konstruktorskom πatorastom

majstorijom Güntera Behnischa i Frei

Otta. Danas, nakon 34 godine,

Olympia park joπ je najposjeÊeniji

javni prostor grada i najljepπi

olimpijski kompleks u svijetu.

Nakon dobivanja Svjetskog

nogometnog prvenstva, Franz

Beckenbauer je 1998. godine

predlagao ruπenje Olimpijskog, dakle i

atletskog, stadiona i izgradnju novog,

iskljuËivo nogometnog. Nakon glatke

javne odbijenice prijedloga svemoÊnog

“Keisera Franza” uslijedio je sustavni

procesa izgradnje Allianz Arene,

pouËan i indikativan, pogotovo nama.

Detaljan, prezentiran javnosti, usvojen

i recenziran projektni program bio je s

financijski atraktivnim pozivom upuÊen

na 20 meappleunarodnih timova arhitekata i

izvoappleaËa maksimalnog kredibiliteta.

Autoritativni ocjenjivaËki sud suæavao je

izbor u Ëak Ëetiri faze sa 20 na 10 pa na

πest autorskih grupa od kojih je traæen

Ëak glavni projekt s detaljnim

troπkovnikom i ponudom! KonaËno je

izmeappleu dviju grupa izvedba povjerena

πvicarskim arhitektima Herzogu i de

Meuronu.

Naglasak nije na rezultatu nego na

struËnoj pripremi, javnom nadmetanju

ideja i ponuda i transparentnosti postupka.

Kako Zagreb koristi

pouke Münchena

Münchenskoj temeljitosti i

postupnosti zagrebaËko poglavarstvo

suprotstavlja originalnu preËicu:

maksimirski stadion Êe na raËun

viπegodiπnjeg najma “dovrπiti”

graappleevinska tvrtka koja je izvodila

Allianz Arenu!

Projektni program, nadmetanje

arhitektonskih grupa, graappleevinarsko

nadmetanje cijenom, rokom, jamstvima

i referencama te kompetentna struËna

prosudba cijelog procesa Zagrebu i

Javna sportska

infrastruktura je dio

komunalnog standarda.

Vrstom, kvalitetom,

koliËinom i

rasprostranjenoπÊu svjedoËi

o udjelu sporta i dokolice u

civilizaciji i kulturi vlastite

sredine, uvaæavanju javnog

interesa i o naËinu

raspolaganja javnim

financijama

dalje nisu potrebni! Ni nakon

dugotrajnog, skupog i nedosljednog

graappleenja s poraznim rezultatom.

Procesi odluËivanja, planiranja i

provedbe usporedivi su u svih igara, od

olimpijskih do seoskih, meappleutim

demokratski i struËni filtri su, ako se

koriste, vrlo efikasni.

Prije devet godina predlagao sam,

naravno uzalud (u listovima “Banka” i

“»ovjek i prostor”), provedbu

meappleunarodnog natjeËaja za rjeπenje te

neuralgiËne teme, na osnovi

kvalificiranog programa koji uvaæava i

delikatni prostorni kontekst i realni

kapacitet. Isto predlaæem i danas.

PostojeÊe graappleevinske posljedice

skupog lutanja treba ukloniti.

Usporedbe radi, za utroπeni iznos

(koristim se srednjom vrijednoπÊu od

nagaappleanih u medijima jer su toËni

podaci nedostupni javnosti), moglo se

izgraditi oko 30 dvoranskih plivaliπta

modela ©ibenik ili oko 20 tipa

»akovec, broj dvostruko veÊi od svih

postojeÊih plivaliπta u nas!

Æelim da ova analiza potakne

raspravu o stanju duha i procesima

odluËivanja u naπoj, ponajprije

zagrebaËkoj, sredini. Iako, na sreÊu,

nemamo prilike za organizaciju

olimpijskih igara, brojne i sve skuplje

“igre” sa sportskom infrastrukturom

povod su za ozbiljnu raspravu. Cilj

hitnih i bitnih promjena postojeÊih

modela odluËivanja je utvrappleivanje i

zaπtita javnog interesa te planiranje,

izgradnja i odræavanje usklaappleeni s

potrebama i moguÊnostima.

45


TERMINOLOGIJA SPORTA: SemantiËka analiza pojma sport

Igra, zabava i

posao

©port nisu samo rezultati, on je dio

kulture, naËin æivota, izraæavanja. Biti fit

znaËi biti svjestan uloge tjelovjeæbe koju

ona ima kako na fiziËko, tako i na

psihiËko zdravlje. Biti fit znaËi imati znanje

koje se danas smatra dijelom odreappleene

razine obrazovanja

Piπe Darija OmrËen

©

port je oduvijek bio dio

druπtvenih kretanja. Vrlo Ëesto

nismo ni svjesni da je on od

samih poËetaka ljudske civilizacije

ugraappleen u svijest ljudi. Jedna od

njegovih semantiËkih odrednica je i

kretanje, a kretanje je metafora æivota,

te je tako u pelaπkome mitu o stvaranju

svijeta Eurinoma, boæica svih stvari,

plesala na morskim valovima

pokrenuvπi tako vjetar koji joj se

uËinio pogodnim za poËetak stvaranja

svijeta (Graves, 2003, 19).

Agonistika

- starogrËki πport

Poznati ameriËki antropolog Conrad

Ph. Kottak kaæe (2000.) da su

kulturoloπke snage te koje oblikuju

ljudsku biologiju, odnosno da je

kultura ta koja je kljuË okolinskih sila

πto odreappleuju rast i razvoj ljudskog

tijela - kulturoloπka tradicija

promovira odreappleene aktivnosti i

sposobnosti i postavlja standarde

fiziËkog dobrostanja - fiziËke

aktivnosti, ukljuËujuÊi i one πportske,

46

koje su pod utjecajem kulture, pomaæu

izgraditi tijelo. U staroj je GrËkoj

tjelesni odgoj bio podijeljen na

gimnastiku i agonistiku. Potonja je

podrazumijevala razne varijante

vjeæbanja Ëiji je cilj bio postizanje

rezultata tijekom natjecanja. U

grËkome jeziku agon je oznaËavao,

dakle, nadmetanje. Meappleutim, uz tu je

rijeË postojala i rijeË âthlos, koja je

takoappleer znaËila natjecanje - atletika je

podrazumijevala gimnastiËka i

konjiËka natjecanja (Beyer, 1987:42).

Od otprilike 500. godine prije Krista

nadalje naziv atlet se koristio za sve

koji su se kroz dugaËak i strukturiran

trening pripremali za atletske agone

koji su ukljuËivali borilaËke, trkaËke i

bacaËke discipline (Beyer, 1987:70).

Pojam gimnastika opet se

javlja u renesansi

©port i πportska natjecanja su, dakle,

prolazili razne promjene. Primjerice,

rimski car Theodosius I. godine 393.

poslije Krista ukinuo je olimpijske igre

smatrajuÊi ih, u skladu s tadaπnjim

uvjerenjima krπÊanstva kojemu je i

sam pripadao, poganskim

aktivnostima. Naziv se gimnastika

nakon doba Antike ponovo poËinje

koristiti tek u renesansi (Renson,

2002.) i predstavlja prijelaz prema

stvaranju i uporabi novoga naziva,

kineziologija (cinésiologie), koji Êe se

u 19. stoljeÊu poËeti koristiti za

oznaËavanje “znanosti o kretanju i

njezine povezanosti s obrazovanjem,

higijenom i terapijom” (Prot, 1997.;

Renson, 2000.; Renson, 2002.). U

istome se stoljeÊu u Engleskoj i

Francuskoj razvija koncept πporta u

onom znaËenju u kakvome ga

shvaÊamo danas.

RazliËit odnos druπtva

spram tjelovjeæbe i πporta

©port, meappleutim, nisu samo rezultati -

on je dio kulture, on je naËin æivota,

naËin izraæavanja. Biti fit znaËi biti

svjestan uloge tjelovjeæbe koju ona

ima kako na fiziËko, tako i na psihiËko

zdravlje. Biti fit znaËi imati znanje

Branko CikatiÊ

koje se danas smatra dijelom odreappleene


azine obrazovanja. Imidæ tijela danas

nije sinonim za ljepotu, nego za

njegovu sposobnost i funkcionalnost -

to je odraz naπega stava prema svijetu

koji nas okruæuje. Odnos prema

tjelovjeæbi i πportu uveliko je odreappleen

stavovima u druπtvu. Kottak opisuje

kako se u Sjedinjenim AmeriËkim

Dræavama djevojke potiËu na

tjelovjeæbu i sudjelovanje u πportskim

aktivnostima - cilj je biti u formi, ali i

biti vitak, iako se danas u znanstvenim

krugovima raspravlja o tome da vitkost

i dobra forma nisu nuæno

komplementarni pojmovi. Na primjer,

Blake i suradnici za tipiËan opis osobe

koja je u formi koriste rijeËi poput

snaæan, mrπav i miπiÊav (Blake, Miller

i Brown, 2000.), ali istodobno navode i

raspravu Barlowa i suradnika o tome

moæe li osoba imati prekomjernu

tjelesnu teæinu, a ipak biti fit.

Androgeni imidæ æenskog tijela,

meappleutim, nije popularan u svim

kulturama. Tako Kottak opisuje

(2000.) da se u Brazilu tolerira viπe

masnoga tkiva na tijelu te da se æene u

brazilskome druπtvu ne potiËu toliko

na πportske aktivnosti kao πto je to

sluËaj u ameriËkom druπtvu - dovoljna

je usporedba broja ameriËkih i

brazilskih πportaπica koje sudjeluju,

primjerice, u meappleunarodnim atletskim

i plivaËkim natjecanjima.

©portski pojmovi

sastavni dio svakodnevne

komunikacije

©port i tjelovjeæba se ne ogledaju

samo u imidæu tijela - oni su postali i

dijelom svakodnevne jeziËne

komunikacije. RijeËi poput teretana,

fitnes ili tjelesno vjeæbanje dio su

svakodnevnog diskursa. Kada smo

pretjerali s poslom treba malo stati na

loptu, kada netko ne poπtuje pravila

igre u bilo kakvoj komunikaciji moæe

dobiti crveni karton, u autu smo kada

smo indisponirani, a svakome u æivotu

treba odskoËna daska da bi zapoËeo

neπto novo. Nije dobro raditi pogreπke

u koracima, a cilj je svake poslovne

aktivnosti biti prva liga. Razvoj

trgovine je donio konkurenciju na

træiπtu - kvaliteta nekoga proizvoda

predmetom je nadmetanja konkurenata

Ëiji je cilj pridobiti πto viπe kupaca.

Kada shvatimo da gubimo bitku

vrijeme je da bacimo ruËnik u ring.

Æivot je utakmica, a utakmica je,

naravno, nadmetanje. A nadmetanje je

igra (Huizinga, 1970:71). I ples je igra.

Ples je i naËin komunikacije - on je

sredstvo izraæavanja. Platon je smatrao

da je ples boæanskog podrijetla

(Chevalier i Gheerbrant, 1983:514),

dok ga je Aristotel usporeappleivao s

poezijom (History of dance, 2005.).

Igra je i zabava, a zabava je jedno od

obiljeæja πporta (McPherson, Curtis i

Loy, 1989:15).

Veza izmeappleu novca i πporta

©port danas, meappleutim, ima i drugu

funkciju - on je postao veliki business.

Od njega se oËekuje ne samo

ekonomska dobit za πportaπa, nego i za

niz onih koji su na razne naËine

povezani sa πportom i πportskim

natjecanjima - treneri, sponzori,

televizijske kuÊe itd. Ljudi koji su

organizirali olimpijski pokret u 19.

stoljeÊu i sponzorirali moderne

olimpijske igre nisu bili iz siromaπnih

radniËkih slojeva. To su bili bogati

aristokrati koji su svoju moÊ iskoristili

da bi etablirali definiciju amatera koja

je privilegirala πportaπe iz bogatih

sredina (Coakley, 2003:327). Ta sveza

izmeappleu novca i πporta postoji i danas -

vrlo su rijetki sluËajevi uspjeπnih

πportaπa iza kojih ne stoji financijska

pomoÊ okoline s jedne strane, a s

druge, oko gotovo svakog uspjeπnog

πportaπa stvara se krug financijski

zainteresiranih subjekata. ©port je igra,

on je i zabava, ali i veliki posao.

Meappleutim, s druge strane, maknemo li

pogled s pozornice velikih πportskih

uspjeha, i obratimo li paænju na

obiËnog Ëovjeka neπportaπa, onda je

nezaobilazno spomenuti da je danas

viπe nego ikada tjelovjeæba postala

istoznaËnicom modernoga naËina

æivljenja u kojemu Ëovjek nastoje za

sebe uËiniti neπto dobro, neπto

kreativno.

Literatura:

Beyer, E. (1987.). Wörterbuch der

Sportwissenschaft. Deutsch, Englisch, Französisch.

Dictionary of Sport Science. German. English.

French. Dictionnaire des Sciences du Sport.

Allemand. Anglais. Français. (str. 42, 70)

Schorndorf: Verlag Karl Hofmann.

Blake, A., Miller, & W. C., Brown, D. A.

(2000.). Adiposity does not hinder the fitness

response to exercise training in obese women, The

Journal of Sports Medicine and Physical Fitness,

40(2): 170-177.

Chevalier, J., & Gheerbrant, A. (1983.). RjeËnik

simbola. Mitovi, sni, obiËaji, geste, oblici, likovi,

boje, brojevi. (str. 514). Zagreb: Nakladni zavod

Matice Hrvatske.

Coakley, J. (2003.). Sports in society: issues and

controversies. (str. 327). Osmo izdanje,

International edition. Boston: McGraw Hill Higher

Education.

Graves, R. (2003.). GrËki mitovi. (str. 19).

Zagreb: Biblioteka Mitologica, Knjiga 9, LDK

promet.

History of dance. (2005.).

http://en.wikipedia.org/wiki/History_of_dance,

30.11.2005.

Huizinga, J. (1970.). Homo ludens. O podrijetlu

kulture u igri. (str. 71). Zagreb: Matica Hrvatska.

Kottak, C. P. (2000.). Anthropology. The

exploration of human diversity. Boston: McGraw-

Hill HigherEducation.

McPherson, B. D., Curtis, J. E., & Loy, J. W.

(1989.). The social significance of sport. An

introduction to the sociology of sport. (str. 15).

Champaign: Human Kinetics Books.

Prot, F. (1997.). Nicolas Dally: life and work

(1795. - 1865.). U D. MilanoviÊ (ur.) Zbornik 1.

meappleunarodne znanstvene konferencije o

kineziologiji 'Kineziologija - sadaπnjost i

buduÊnost', Dubrovnik, 25. - 28. rujna, 1997., (str.

13-17). Zagreb: Fakultet za fiziËku kulturu

SveuËiliπta u Zagrebu.

Renson, R. (2000.). New insights in the

biography and scientific background of Nicolas

Dally (1795. - 1862.), father of kinesiology

(1857.), Kinesiology, 32 (1): 5-14.

Renson, R. (2002.). Kinesiologists: raiders of

the lost paradigm Kinesiology, 34 (2): 210-221.

47


UMJETNOST I SPORT Olimpijske igre na ekranu

Himna

ljudskom tijelu i

Filmovi o olimpijskim igrama su mnogo viπe od

faktografskog izvjeπtavanja. To je priËa o pobjedi i

porazu, fiziËkom postignuÊu i sportskoj inteligenciji,

slobodi i ustrajnosti, prijateljstvu i suparniπtvu

Piπe Ana PopovËiÊ

Svi oni koji su uæivo gledali neki

sportski dogaappleaj, sloæit Êe se da,

bez obzira na prednosti

atmosfere i ambijenta, sam prizor

djeluje mnogo uvjerljivije gledan na

ekranu. Kada gledamo te kadrove u

krupnom planu, bez drugih prizora

koji nam odvlaËe paænju,

koncentrirani iskljuËivo na njih,

dogaappleaji na ekranu postaju

“stvarniji od æivota”.

su dogaappleanja na tim igrama prikazana

krajnje objektivno. Redateljica se Ëak

suprotstavila nacistiËkom ministru

propagande Josephu Goebbelsu koji je

traæio da se iz filma izbace Jesse Owens

i Ralph Metcalfe, jer su ti crnoputi

sprinteri negirali nacistiËku teoriju o

nadmoÊi arijevske rase. Savrπenim

nizanjem scena najuzbudljivijih

sportskih trenutaka, uz glazbu i

naraciju, Leni Riefenstahl je uspjela

kreirati film koji je postao paradigma

prikazivanja sporta na ekranu. Film

Olympia je 1938. godine osvojio Grand

Prix na Meappleunarodnom filmskom

festivalu u Veneciji, gdje je u

konkurenciji bio i film Walta Disneyja

Snjeguljica i sedam patuljaka.

Poznati redatelji reæirali

filmove o OI

Osim filma Leni Riefenstahl,

najpoznatiji filmovi o olimpijskim

igrama su Slava sporta, koji pokazuje

dogaappleaje na XIV. igrama u Londonu

1948. godine i film Vizija osmorice o

XX. olimpijskim igrama u Münchenu

1972. godine. Taj se film sastoji od

osam zasebnih filmova razliËitih

redatelja, meappleu kojima su i Milos

Filmske kamere

prvi put na OI 1900.

Sport i film su od samih poËetaka

toliko dobro funkcionirali zajedno da

je iz danaπnje perspektive gotovo

teπko povjerovati kako ne postoji

filmski zapis s I. olimpijskih igara u

Ateni 1896. godine. Meappleutim,

filmske su kamere veÊ snimale

dogaappleanja na II. olimpijskim igrama

1900. u Parizu. Ideja o sluæbenom

filmu o olimpijskim igrama javlja se

tek 1938. godine. Ipak, veÊ dvije

1936. 1948.

godine ranije, na Olimpijskim igrama

u Berlinu, snimljena je Olympia,

arhetipski sportski dokumentarni film

njemaËke redateljice Leni

Riefenstahl. Diskusije o tom filmu

kao dijelu nacistiËke propagande traju

sve do danas, iako je nedvojbeno da

48


Forman i Kon Ichikawa. Nadalje, tu je

i Bijela stijena, film Tonyja Maylama o

XII. zimskim olimpijskim igrama u

Innsbrucku 1976. i odliËan film

Maraton, Carlosa Saure o XXV.

olimpijskim igrama u Barceloni 1992.

godine.

Bud Greenspan, moæda najpoznatiji

kroniËar olimpijskih igara, snimio je

duhu

©esnaest dana slave o Igrama u Los

Angelesu 1984., a pratio je i

olimpijske igre u Calgaryju (1988.),

Seoulu (1988.), Barceloni (1992.) i

Lillehammeru (1994.). Poznati su i

filmovi o zimskim olimpijskim

igrama u Grenobleu (1968.), Snjegovi

Grenoblea Jacquesa Ertauda i Jean-

Jacquesa Languepina i Trinaest dana

u Francuskoj Claudea Leloucha.

Svakako treba spomenuti i film NoÊ

obasjana suncem Patrica Segala o

paraolimpijskim igrama u Arnhemu

1980. godine. Filmovi o olimpijskim

igrama su mnogo viπe od

faktografskog izvjeπtavanja. To je

priËa o pobjedi i porazu, fiziËkom

postignuÊu i sportskoj inteligenciji,

slobodi i ustrajnosti, prijateljstvu i

suparniπtvu, himna ljudskom tijelu i

duhu.

1984.

Prvi

televizijski

prijenos sa OI

1936.

Prvi televizijski

prijenosi

KljuËna veza izmeappleu olimpijskih

igara i televizije, dogodila se

poËetkom 60ih, upotrebom satelita.

Olimpijske igre su i prije toga bile

"pokrivene" i na televiziji. To je prvi

puta bilo na OI u Berlinu 1936., ali

prijenos nije bio direktan. U trenutku

kada se sportski dogaappleaj prikazivao

na ekranu, svi su veÊ znali ishod, pa

pravog uzbuappleenja nije bilo. Prvi

direktan prijenos sa olimpijskih igara

bio je iz Tokyja 1964. godine. S

vremenom je televizija nepovratno

promijenila iskustvo gledanja sporta.

Osim toga, televizija viπe ne prenosi

samo sportski dogaappleaj veÊ je postala

dio tog dogaappleaja. Prijenos i

ponavljanje usporene snimke kljuËnog

trenutka, statistiËki podaci, komentari,

diskusije, debate i analize, sve je to

povezano u cjelinu.

Suvremeni TV prijenosi

Za veÊinu ljubitelja sporta,

najzanimljiviji dio televizijskog

programa u veljaËi 2006. godine bile

su XX. zimske olimpijske igre u

Torinu. Svi koji nisu mogli osobno

prisustvovati natjecanjima mogli su ih

gledati iz svojih domova. ©toviπe,

danas, za razliku od prije desetak

godina, svaka televizijska kuÊa moæe

izabrati sportove i prijenose koje Êe

emitirati i individualizirati svoje

izvjeπtavanje. Nacionalne televizijske

kuÊe mogu se usredotoËiti na izvedbe

svojih natjecatelja i dopunjavati ih

intervjuima. Ipak, te prednosti bi se

trebale koristiti u pravom olimpijskom

duhu i izbjeÊi iskljuËivo nacionalni

pogled na dogaappleanja. Upravo je to bio

glavni problem prijenosa s

ovogodiπnjih ZOI na Hrvatskoj

televiziji. Sudjelovanje naπih sportaπa

joπ bi nas se viπe dojmilo da smo ih

imali priliku pratiti u kontekstu veÊeg

broja prijenosa drugih sportova. Bez

olimpijske aure, izolirani nastupi

naπih natjecatelja nisu bitno razliËiti

od bilo kojeg drugog natjecanja, na

primjer svjetskog kupa. VeÊ je danas

izvjesno da Êe razvojem digitalne

televizije u vrlo skoroj buduÊnosti

svakom gledatelju biti omoguÊeno da

sam izabere program koji æeli gledati,

pa Êe zapravo biti urednik.

»vrsta veza izmeappleu olimpijskih

igara i televizije oËituje se i u

astronomskim ciframa koje se

isplaÊuju za televizijska prava i ta

Ëinjenica je bitno, ako ne i presudno

utjecala na to da su igre postale

ozbiljan biznis. Izjava Petera

Diamonda iz televizijske kuÊe NBC to

najbolje ilustrira: "Olimpijske igre su

jednostavno najveÊi show na

televiziji. Niπta se sa njima ne moæe

usporediti".

49


SVE»ANOST ZA NAJBOLJE

Veliki dan

s najuspjeπnijima

U osam kategorija za naslove najuspjeπnijih

konkuriralo je viπe od 70 kandidata i 20 nacionalnih

reprezentacija i ekipa koji su u proπloj godini

sudjelovali na 345 meappleunarodnih natjecanja svjetske

i regionalne razine

Piπe Radica Jurkin

Ministar Dragan Primorac,

potpredsjednica Vlade Jadranka

Kosor, predsjednik dræave Stjepan

MesiÊ, predsjednik HOO-a Zlatko

Mateπa i Æeljko Mataja

UnazoËnosti predsjednika

Republike Stjepana MesiÊa,

brojnih hrvatskih politiËkih

uglednika, sportskih, javnih

duænosnika i gospodarstvenika te

domaÊina sveËanosti, predsjednika

Hrvatskog olimpijskog odbora mr.

sc. Zlatka Mateπu i glavnog tajnika

Josipa »opa, u zagrebaËkoj

Koncertnoj dvorani Vatroslava

Lisinskog 16. sijeËnja obiljeæen je

Veliki dan hrvatskog sporta i


proglaπeni najuspjeπniji sportaπi i

ekipe u iznimno bogatoj sportskoj

2005. U osam kategorija za naslove

najuspjeπnijih konkuriralo je viπe od

70 kandidata i 20 nacionalnih

reprezentacija i ekipa koji su u

proπloj godini sudjelovali na 345

meappleunarodnih natjecanja svjetske i

regionalne razine.

n Najuspjeπnijom sportaπicom

2005. godine proglaπena je

olimpijka i alpska skijaπica Janica

KosteliÊ s tri pobjede (slalom, spust

i kombinacija) na Svjetskom

prvenstvu i 2. mjestom ukupno u

Svjetskom kupu. Najuspjeπniji

sportaπ je tenisaË Ivan LjubiËiÊ koji

je s hrvatskom momËadi osvojio

Davisov kup i bio 9. na ATP ranglisti.

Najuspjeπnija hrvatska muπka

sportska ekipa prema ocjeni

struËnog savjeta HOO-a je hrvatska

teniska reprezentacija (s

Ëetvorkom Mario AnËiÊ, Goran

IvaniπeviÊ, Ivo KarloviÊ i Ivan

LjubiËiÊ), dok je najuspjeπnijom

æenskom sportskom ekipom

proglaπena hrvatska stolnoteniska

reprezentacija (Andrea Bakula,

Tamara Boroπ, Sandra PaoviÊ i

Cornelia Vaida) sa 2. mjestom na

Europskom prvenstvu.

n Najuspjeπnijom ekipom sportaπa s

invaliditetom u 2005. godini

proglaπena je hrvatska rukometna

reprezentacija gluhih koja je

osvojila prvo mjesta na

Olimpijskim igrama gluhih. U

njenom su sastavu Davor BareπiÊ,

Mario BaπiÊ, Goran »ehiÊ, Boris

Gramnjak, Edin HaviÊ, Pero JukiÊ,

Sabahudin JusiÊ, Toni Kerum,

Damir LomËariÊ, Oliver LuπiÊ,

Davor Maæuran, Angel Numovski,

Ivan PajiÊ, Dejan ©agovac, Darko

©vec te kapetan Mario LuπiÊ

n NajveÊim nadama, sportaπicama

od kojih hrvatski sport rezultate tek

oËekuje, ocjenjene su atletiËarka

Danijela GrgiÊ koja je na 400 m

osvojila 2. mjesto na Svjetskom

juniorskom prvenstvu te karatistica

Petra NaranËa koja je u kategoriji

do 60 kg osvojila 3. mjesto na

Svjetskom juniorskom prvenstvu.

Od brojnih nominiranih u muπkoj

Predsjednik Zlatko Mateπa i glavni tajnik HOO-a Josip »op

konkurenciji sportaπi - najveÊe nade

hrvatskog sporta su Ëlanovi

jedriliËarske posade ©ime Fantela i

Igor MareniÊ, s 1. mjestom na

Svjetskom juniorskom prvenstvu,

tenisaË Marin »iliÊ s osvojenim

Roland Garrosom, te atletiËar

Æeljko Vincek s 1. mjestom na

Europskom juniorskom prvenstvu u

disciplini 400 m.

n Najuspjeπniji promicatelji

Hrvatske u svijetu je hrvatska

nogometna reprezentacija koja je

2005. godine bez poraza u 10

kvalifikacijskih utakmica izborila

odlazak na Svjetsko prvenstvo 2006.

u NjemaËkoj. Stoga Êe, kao

sudionici svjetskog nogometnog

medijskog spektakla, nogometaπi

svoju misiju promicanja Hrvatske i

hrvatskoga sporta nastaviti i u 2006.

godini. Sastav nogometne

reprezentacije - najuspjeπnijih

promicatelja Hrvatske 2005:

Tomislav Butina, Joseph Antony

Didulica, Stipe Pletikosa, Josip

©imuniÊ, Dario ©imiÊ, Robert

KovaË, Niko KovaË, Stjepan Tomas,

Darijo Srna, Igor Tudor, Marko

BabiÊ, Niko KranjËar, Dado Prπo,

Ivica OliÊ, Boπko Balaban, Jurica

Vranjeπ, IvanBoπnjak, Mario TokiÊ,

Ivan Leko, Jerko Leko, Eduardo Da

Silva, Antony ©eriÊ, Ivan KlasniÊ i

izbornik Zlatko KranjËar

n Najuspjeπnijim trenerom u 2005.

godini proglaπen je Nikola PiliÊ,


51



izbornik i trener hrvatske teniske

reprezentacije osvajaËe Davisova

kupa. Njemu su konkurirali Ante

KosteliÊ (skijanje), Pero TadiÊ

(boks), Lino »ervar (rukomet), Ivan

IvanËiÊ (atletika) i Vladimir Cvjetan

(karate).

n Na sveËanosti Velikog dana

uruËena je i nagrada Meappleunarodnog

olimpijskog odbora “Sport i fairplay”

i nagrada HOO-a za “Fairplay”

koje je dobio mladi hrvatski

tenisaË Deni Æmak.

n Posebna priznanja HOO-a za

doprinos promicanju sportskog

stvaralaπtva dobili su Radiπa

MladenoviÊ, legendarni majstor

sportske fotografije, i Veljko

RogoπiÊ, najuspjeπniji svjetski

plivaËki maratonac svih vremena.

1

2

4

n Prestiænu Nagradu Hrvatskog

olimpijskog odbora koja nosi naziv

jednog od najtrofejnijih hrvatskih

olimpijaca - MATIJA LJUBEK za

2005. godinu, odlukom

OcjenjivaËkog suda (na Ëelu s

dopredsjednikom HOO-a i uglednim

olimpijcem Stojkom

VrankoviÊem, uz Ëlanove

Tomislavom ©epecom,

Katicom Ileπ,

Dinkom Vuletom,

Biserkom Perman

te uz dva zamjenska

Ëlana, Antu Æaju i

Branka Zorka) za

izniman doprinos razvoju

hrvatskog sporta i

olimpizma dobili su:

Marinko

Mikulandra,

jedriliËar i sportski

duænosnik iz

Dubrovnika, Mirko

Novosel, koπarkaπki

trener i sportski

duænosnik iz

Zagreba, Vladimir

JankoviÊ,

odbojkaπki

trener i kinezioloπki struËnjak iz

Zagreba, Damir KovaËiÊ, trener i

sportski duænosnik dizanja utega iz

Osijeka, te StreljaËko druπtvo

Dalmacijacement iz Solina, koje u

svojim redovima ima brojne

hrvatske reprezentativce i osvajaËe

medalja na svjetskim i europskim

prvenstvima.

52

3


1

2

Kapetan nauspjeπnije

reprezentacije πportaπa s

invaliditetom, Mario LuπiÊ

Radiπa MladenoviÊ i Veljko

RogoπiÊ, dobitnici

posebnog priznanja HOO-a

3

Cornelia Vaida, Andrea

Bakula i Tamara Boroπ s

izbornikom Nevenom

Cegnarom (lijevo) i

Ëlanicom VijeÊa Moranom

PalikoviÊ-Gruden

5

6

4

5

6

Petra NaranËa i Danijela

GrgiÊ najveÊe sportske

nade - sportaπice

Dobitnici nagrade Matija

Ljubek za 2005: Siniπa

Vitez, Vladimir JankoviÊ,

Mirko Novosel, Damir

KovaËiÊ i Marinko

Mikulandra

Mlade nade hrvatskog

πporta jedriliËari Igor

MareniÊ i ©ime Fantela s

Dankom RadiÊem,

Ëlanom VijeÊa HOO-a

7

Marin »iliÊ, ©ime

Fantela i Igor MareniÊ

najveÊe sportske nade -

sportaπi

7


PUBLICISTIKA

Basketball je ime

koπarka dobio u

Zagrebu

Od naziva do

zvijezda

Pet poglavlja knjige

predstavlja pet

tematskih cjelina koje

daju povijesni pregled

razvoja koπarke u

Zagrebu, ulogu

pojedinaca i klubova

Piπe Milena DragiπiÊ

Glavni urednik Kruno

SaboliÊ i izvrπni

urednik Jovan Kosijer

okupili su grupu autora

koji su svojim znanjem

pridonijeli nastanku knjige

“Basketball je ime koπarka

dobio u Zagrebu”.

Koπarka je sport koji je

nastao u proπlom stoljeÊu i

vrlo brzo se proπirio

cijelim svijetom. Ni

Hrvatska nije izuzetak, i

kod nas se posljednjih

πezdesetak godina koπarka

udomaÊila kao jedan od

sportova koji se igra od

dvoriπta i πkolskih dvorana

do koπarkaπkih centara.

Pet poglavlja knjige

predstavlja pet tematskih

cjelina koje daju povijesni

pregled razvoja koπarke u

Zagrebu, ulogu pojedinaca

i klubova. Prvo poglavlje

je povijesni prikaz

nastanka igre i prvih

pravila koje je postavio

James Naismith. SljedeÊe

poglavlje posveÊeno je

razvoju koπarke u

Hrvatskoj, posebno u

Zagrebu. Opisane su uloge

koje su u razvoju koπarke

u Hrvatskoj imali Hrvatski

sokol, Izidor Krπnjavi,

Franjo BuËar, pa sve do

Cibone i Croatije, a sve je

bogato ilustrirano

fotografijama i

dokumentima

prikupljenim za potrebe

knjige.

Ukupno 19 pojedinaca

predstavljeno je u

poglavlju pod nazivom

“ZagrebaËka dvorana

slave”: Milan Kobali,

Lucijan KovaËiÊ, Zulejka

Stefanini, Vladimir

JankoviÊ, Marijan Maræan,

Ivan ArapoviÊ “Arap”,

Zvonimir NeferoviÊ

“Nef”, Zorko CvetkoviÊ,

Ivan ©afar, Branimir

Volfer, Marijan PasariÊ,

Mirko Novosel, Ruæica

Meglaj Rimac, Nikola

PleÊaπ, Kreπimir ∆osiÊ,

Draæen PetroviÊ, Koraljka

“Korie” Hlede, Æeljko

CindriÊ i Stjepan Miroslav

SoboËan.

Posebno poglavlje

posveÊeno je ljudima i

trenucima koji su

zagrebaËku koπarku Ëinili

prepoznatljivom,

trenerima, sucima,

lijeËnicima, novinarima,

estradnim zvijezdama,

Bukureπtu '46.,

Eurobasketu '61., Zagrebu

i NBA, Zagrebu '87. i 89.

itd.

I na kraju poglavlje

ZagrebaËka koπarka u

brojkama. Predstavljen je

Koπarkaπki savez Zagreba

i svi zagrebaËki klubovi,

klupski rezultati,

reprezentacijska natjecanja

u kojima su nastupili

zagrebaËki sudionici i

nastupi za reprezentaciju

Hrvatske.

Knjiga je veliËine

21,5cmx30,5 na 284

stranice. Prvo izdanje nije

u prodaji.

Tajne

plemenite

vjeπtine

Sve o najveÊim

svjetskim i domaÊim

natjecanjima,

osvajaËima medalja i

mnogim zanimljivostima

iz amaterskog i

profesionalnog boksa u

knjizi “©ampioni

hrvatskog i svjetskog

boksa” autora

Zvonimira BuπiÊa

Piπe Denis Vazdar

Pod pokroviteljstvom

Hrvatskog olimpijskog

odbora i u suradnji sa

Hrvatskim πportskim

muzejom, izdana je knjiga

“©ampioni hrvatskog i

svjetskog boksa”

Zvonimira BuπiÊa. U

prvom dijelu knjige autor

se bavi povijesnim

razvojem boksa u nas i u

svijetu. Opisana su i sva

vaænija dogaappleanja do 1988.

godine. Detaljno je opisano

πakanje od starih

civilizacija, Asira, Krete,

Stare GrËke i Rima,

srednjeg vijeka do boksa

kao modernog πporta u

Engleskoj poËetkom XVIII.

stoljeÊa.

U dokumentarnom dijelu

zapisana su imena svih

osvajaËa medalja na

olimpijskim igrama,

svjetskim i europskim

prvenstvima, svjetskom

kupu i svim sluæbenim

domaÊim natjecanjima. Tu

su i imena najboljih

hrvatskih boksaËa, te

54


najboljih profesionalaca

teπke kategorije od Johna

Sullivana do

Muhammada Alija, kao i

niz zanimljivosti iz

amaterskog i

profesionalnog boksa.

Tekst je pisan jasno i

saæeto, popularno, s

beskrajnom ljubavi

prema dogaappleajima, u

kojima je autor i sam

zduπno sudjelovao.

RijeË je o dragocjenoj

knjizi, ne samo za boks,

nego i za fiziËku kulturu,

a joπ viπe za naraπtaje

koji Êe zavoljeti boks i

borilaËki πport. Ovaj

bogato ilustrirani rukopis

dobro Êe doÊi mladim

generacijama da nauËe,

zavole i bolje upoznaju

plemenitu vjeπtinu.

Knjiga ima 480

stranica, 520 fotografija

djelomiËno u boji i na

enciklopedijskom

formatu. Moæe se

nabaviti kod autora

Zvonimira BuπiÊa po

cijeni od 260 kn.

Informacije na telefon:

01/37 40 273.

Hrvatsko

nogometno

predstavniπtvo

1940. - 2005.

Oni su

obiljeæili naπ

nogomet

NajveÊi dio knjige, i u

tome je njena

dokumentacijska

vrijednost, su podaci

vezani uz nastup

hrvatske nogometne

reprezentacije od

2. travnja 1940. do

12. listopada

2005. godine

Piπe Milena DragiπiÊ

Pratiti nacionalnu

povijest jednog sporta

teæak je i mukotrpan, ali i

radostan rad. To je upravo

ono πto je Ëinio Marijan

RogiÊ, novinar i publicist,

u knjizi Hrvatsko

nogometno predstavniπtvo

1940. - 2005. godine.

RogiÊ na poËetku knjige

piπe o Ëetiri vaæne

skupπtine Hrvatskog

nogometnog saveza:

utemeljiteljskoj 1912.,

obnoviteljskoj 1939.,

skupπtini razdruæivanja

1991. i aktualnoj skupπtini

2002. - 2005. Za svaku od

skupπtina autor ispisuje

imena duænosnika te

odrednice rada koje su

usvojene tijekom

zasjedanja.

©ezdesetak stranica knjige

RogiÊ posveÊuje

pojedincima koji su, prema

njegovom miπljenju,

obiljeæili nogometno

stoljeÊe. Prof. dr. Milovana

ZoriËiÊa, dr. Ivu KraljeviÊa

i Vlatka MarkoviÊa

predstavlja kao

najznaËajnije predsjednike,

a Miroslava ∆iru

BlaæeviÊa, Tomislava IviÊa

i Luku Kaliternu kao

trenere koji su svojim

djelovanjem u nacionalnim

momËadima ostavili

najviπe traga. Svaki sport

ima svoja pravila za

poπtivanje kojih su

zaduæeni suci, a u

Hrvatskoj su prema

RogiÊu, tri suca koja su se

posebno iskazala na tom

podruËju: dr. Milan Graf,

Antun MlinariÊ i Leo

LemπiÊ. Rudolf Sabljak,

Ante PavloviÊ i Zorislav

SrebriÊ svojim

djelovanjem u nogometu

izdvojeni su kao primjer

ljudi koji su takoappleer vaæni.

I novinarskoj struci se divi

RogiÊ, a prema njegovom

miπljenju, tri su se pera

izdvojila - dr. Jerko ©imiÊ,

Zvone Mornar i Zvonimir

MagdiÊ Amigo.

Ipak, najveÊi dio knjige, i

u tome je njena

dokumentacijska

vrijednost, su podaci

vezani uz nastup hrvatske

nogometne reprezentacije.

Navedeni su podaci o

mjestu, sucima, strijelcima,

sastavima na svim

utakmicama od 2. travnja

1940. do 12. listopada

2005. godine.

Knjiga je veliËine

14,50x20,50 cm i ima 432

stranice. StruËnu recenziju

su napravili prof. dr. sc.

Ivan »izmiÊ i prof. Antun

Toni PetriÊ. Knjiga je

izdana u vlastitoj nakladi

autora, a po cijeni od 100

kuna moæe ju se nabaviti

na telefon 01/2361555, kod

autora u Hrvatskom

nogometnom savezu.

55


OD OLIMPA DO OLIMPA

Piπe

Radica Jurkin

Glavni

u Hrvatskom olim

n Program vrijedan 101,5 milijuna kuna

Uz dva amandmana nacionalnih sportskih saveza, Skupπtina Hrvatskog

olimpijskog odbora je, na redovnoj sjednici u prosincu

2005. godine u zagrebaËkom hotelu Panorama, prihvatila prijedlog

programa javnih potreba u sportu dræavne razine i proraËun HOOa

za 2006. godinu. Program 'teæak' 101,5 milijuna kuna bit Êe pokriven

najveÊim postotkom iz hrvatske lutrije (46) i marketinπke

aktivnosti (15), te priËuve za Zimske olimpijske igre Torino 2006.

Udio dræave u ovom programu iznosi 36 milijuna kuna.

n Imenovana treÊa

Ëlanica VijeÊa

TreÊom Ëlanicom u VijeÊu, Skupπtina

HOO-a je u prosincu 2005. godine jednoglasno

imenovala Zvjezdanu Tuma-Pavlov

iz Osijeka. Zvjezdana Tuma-Pavlov

predstavnica je Zajednice

sportova OsjeËko-baranjske æupanije u

Skupπtini HOO-a, a donedavno je bila

Ëlanica Nadzornog odbora HOO-a.

n HPS i HKS pridruæeni Ëlanovi

Sa statusom pridruæenog Ëlana, od prosinca 2005. godine, novi

su Ëlanovi HOO-a Hrvatski pikado savez (HPS) sa sjediπtem u Zagrebu,

KoledineËka 3 (www.hps-dart.hr) i Hrvatski kasaËki savez

(HKS), takoappleer sa sjediπtem u Zagreba, Radoslava Cimermana 5.

Njihovi predstavnici u Skupπtini HOO-a, ujedno i predsjednici saveza,

su Branko ©ubiÊ (HPK) i Stjepan BagiÊ (HKS).

n Magma nova Ëlanica POOL-a

Ugovorom o sponzorstvu u vrijednosti Ëetiri milijuna kuna do

2008. godine, HOO-u se pridruæila nova Ëlanica POOL-a, tvrtka

Magma iz Zagreba, Ëija je sportska oprema North Spirit postala

sluæbena oprema hrvatskih olimpijaca. Prvo javno i uspjeπno predstavljanje

sportske kolekcije modernog dizajna i vizualnog identiteta

odjeÊe tvrtka Magma imala je za nastupa hrvatskih sportaπa na

MI Almerija 2005.

n T-Hrvatski Telekom zlatni partner HOO-a

Hrvatski olimpijski odbor i dosadaπnji zlatni sponzor T-Hrvatski

Telekom produæili su partnerski odnos na joπ jedan olimpijski ciklus.

Ugovor vrijedan πest milijuna kuna su, u nazoËnosti predsjednika

HOO-a Zlatka Mateπe i suradnika, u prosincu 2005. potpisali

glavni tajnik HOO-a Josip »op i predsjednik Uprave T-HT-a Ivica

MudriniÊ.

Predsjednik Mateπa zahvalio je dugogodiπnjem partneru i zlatnom

sponzoru HOO-a na dosadaπnjoj suradnji, naglasivπi ulogu

ugledne komunikacijske kompanije T-HT u poticaju razvoja nacionalnog

programa hrvatskog sporta, kao i izravno sponzoriranje

sportskih klubova i pojedinaca.

n IvaniπeviÊ podnio ostavku

Dopredsjednik HOO-a, proslavljeni tenisaË i olimpijac Goran

IvaniπeviÊ podnio je neopozivu ostavku na sve funkcije u HOO-u.

IvaniπeviÊ je nakon imenovanja u srpnju 2005. godine obnaπao i

duænost predsjednika Odbora za lokalni sport, a ostavku je podnio,

kako je naveo, iz obiteljskih razloga, te nedostatka vremena

da se u potpunosti posveti tim odgovornim funkcijama.

n O hrvatskim sportaπima na ZOI

U Novinarskom domu u Zagrebu je, u veljaËi, predstavljena

knjiga "Hrvatski πportaπi na Zimskim olimpijskim igrama" uglednog

sportskog novinara i TV komentatora Borisa MutiÊa koji ima

izvjestiteljsko iskustvo sa 16 olimpijskih igara. U nazoËnosti autora,

brojnih uglednika hrvatskog sporta, novinara i publicista, knjigu

- koja na 200 bogato ilustriranih stranica sadræi zapise o nastupima

hrvatskih sportaπa od prvih igara 1924. u francuskom

Chamonixu do Ëetiri olimpijska odliËja Janice KosteliÊ u Salt Lake

Cityju 2002. - predstavili su predsjednik HOO-a Zlatko Mateπa

te televizijski novinari Goran MiliÊ i Bruno KovaËeviÊ.

n Potencijalni kandidati za OI Peking 2008.

RazmatrajuÊi prijedlog Odbora za ljetne olimpijske sportove,

56


dogaappleaji

pijskom odboru

VijeÊe je u veljaËi odluËilo o izboru sportaπa

koji su potencijalni kandidati za Olimpijske

igre u Pekingu 2008. godine. Na popisu sportaπa

koji su razvrstani u skupine A i B kandidata

trenutaËno je 64 sportaπa, meappleu kojima je 18

rukometaπa.

"A" olimpijski kandidati: Ivana BrkljaËiÊ,

Sanja GavriloviÊ, Andras Haklits (kladivo),

Edis ElkaseviÊ, Danijela GrgiÊ i Blanka VlaπiÊ

(atletika), Marijo ©ivolija Jelica, (boks), Nikolaj

Peπalov (dizanje utega), Mate Arapov i Marin

Miπura (jedrenje), Duje Draganja i Gordan

Koæulj (plivanje), Zoran Primorac, Tamara Boroπ,

Cornelia Vaida (stolni tenis), Josip GlasnoviÊ

(streljaπtvo), Martina ZubËiÊ (taekwondo),

Mario AnËiÊ, Ivan LjubiËiÊ, Karolina

©prem (tenis), Nikπa Skelin i Siniπa Skelin (veslanje).

"B" olimpijski kandidati: Vera BegiÊ, Jurica

GrabuπiÊ, Ivan Pucelj, Josip ©oprek, Æeljko

Vincek (atletika), Vedran –ipalo, Borna KataliniÊ

(boks), Neven

Æugaj (hrvanje), Ante

∆esiÊ i Ante KujundæiÊ (jedrenje), MiÊo

JaniÊ, Stjepan JaniÊ (kajak), Sanja JovanoviÊ,

Aleksej Puninski, Dajana ZoretiÊ

(plivanje), hrvatska rukometna reprezentacija,

Ruiwu Tan i Roko ToπiÊ (stolni tenis),

Suzana Cimbal ©pirelja (streljaπtvo),

Josipa KusaniÊ i Matija ©antiÊ (taekwondo),

Ivo KarloviÊ, Jelena KostaniÊ, Matea

Mezak, Ana VrljiÊ (tenis), Ante Kuπurin i

Mario VekiÊ (veslanje).

n

S Privrednom bankom Zagreb

Hrvatski olimpijski odbor i Privredna

banka Zagreb, redovna Ëlanica hrvatskog

olimpijskog POOL-a koja godiπnje ulaæe

dva milijuna eura u nacionalni i regionalni

program sporta, obnovili su u veljaËi

ugovor o sponzorstvu vrijedan tri milijuna

kuna. Ugovor - koji su u nazoËnosti predsjednika

HOO-a Zlatka Mateπe, Ëlanica

VijeÊa HOO-a Morane PalikoviÊ Gruden

i Nade SenËar, direktora marketinga

HOO-a Ranka »etkoviÊa, glavnog direktora

Grupe PBZ Vinka LuciÊa te predstavnika

medija potpisali glavni tajnik

HOO-a Josip »op i predsjednik Uprave

Boæo Prka - jamËi sudjelovanje ove ugledne

financijske institucije u

pripremi hrvatskog sporta za

OI Peking 2008. godine.

n U znaku olimpijskih

igara

Hrvatski olimpijski odbor,

tradicionalni partner ZagrebaËkog

velesajma, nastupio

je u veljaËi na 15. meappleunarodnom

sajmu sporta i nautike.

Hrvatski olimpijski odbor,

koji ove godine takoappleer slavi

15. godiπnjicu djelovanja,

posvetio je svoj πtand proslavi

uspjeha hrvatskih sportaπa

na olimpijskim igrama

od osamostaljenja - ljetnim

u Barceloni 1992., Atlanti

1996., Sydneyju 2000. i Ateni

2004., te zimskim u Albertvilleu

1992., Lillehammeru

1994., Naganu 1998. i Salt

Lake Cityju 2002. Isti tako

uspjeπan nastup HOO je pripremio na 22. meappleunarodnom sajmu

nautike, sporta i tehniËke kulture odræanom u Rijeci, u oæujku

2006. godine.

n Hrvatsko Ëlanstvo u EOC-u

Odlukom Izvrπnog odbora Europskih olimpijskih odbora u sije-

Ënju ove godine, predsjednik HOO-a Zlatko Mateπa imenovan je

Ëlanom Komisije za pripremu olimpijskih igara EOC-a, kojom

predsjedava Norveæanka Marit Miramael. Uz Janicu KosteliÊ koja

je u svibnju proπle godine imenovana Ëlanicom Komisije za sportaπe,

predsjednik HOO-a Zlatko Mateπa drugi je Hrvat imenovan u

tijela EOC-a s Ëetverogodiπnjim mandatom do 2009. Istodobno,

joπ su dvojica hrvatskih predstavnika potvrappleena za Ëlanove redovnih

radnih skupina. »lan Skupπtine HOO-a i predsjednik Komisije

za razvoj sporta Luciano Suπanj u radnoj je skupini EOC-a

Sport za sve i zaπtitu okoliπa, dok je voditeljica poslova tajniπtva

HOO-a Vesna Peran imenovana Ëlanicom radne skupine za komunikaciju.

n S Kutjevom do 2008.

Ugovorom o poslovnoj suradnji, Hrvatskom olimpijskom odboru

se u poticanju razvoja sporta pridruæio i jedan od vodeÊih hrvatskih

proizvoappleaËa vina, tvrtka Kutjevo d.d. Prema ugovoru koji su

potpisali glavni tajnik HOO-a Josip »op i predstavnik tvrtke Kutjevo

Damir PejakoviÊ, ova Êe uspjeπna hrvatska tvrtka biti uz hrvatski

sport i sportaπe do kraja olimpijskog ciklusa, odnosno do

Pekinga 2008. godine.

57


PriËa o vinskom Kutjevu seæe u daleku proπlost, u 13. stoljeÊe kada je izgraappleen

stari podrum koji i danas æivi svojim punim æivotom.

KutjevaËki podrum je renomirani proizvoappleaË kvalitetnih i vrhunskih vina, nositelj

znaka HR kvalitete i aktualni najbolji vinar godine. Na domaÊim i meappleunarodnim

natjecanjima KutjevaËka vina su najnagraappleivanija vina Hrvatske.

Naπa vina svoju osebujnost, skladnost i bogatstvo mirisa i okusa duguju prirodnim

faktorima najboljeg vinogorja kontinenta Hrvatske, ali i iskusnim ljudima koji su

tradicionalno u dubokom predanju lozi i vinu.

Ako nas ne stiæete posjetiti svakako kuπajte naπa vina i ona Êe vas oduπeviti, a

godiπnji odmor Êete pamtiti po KutjevaËkim vinima.

More magazines by this user
Similar magazines